Biblioteka Knjige koje su uzdrmale svijet Za izdavaa Damir Agii Naslov izvornika: Marx's Das Kapital.

A Biography Objavljeno u Velikoj Britaniji 2006 - Atlantic Books, Grove Atlantic Ltd. / First published in the UK by Atlantic Books Ltd. Copyright Francis Wheen 2006. Copyright hrvatskog izdanja - Srednja Europa, d.o.o., 2008. CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 702892 ISBN 978-953-6979-67-7

F RANCIS W HEEN Marxov Kapital

Preveo Snjean Hasna srednja europa Zagreb 2009.

SADRAJ

Uvod: Nepoznato remek-djelo 1 Poglavlje 1: Postanak 6 Poglavlje 2: Roenje 31 Poglavlje 3: Naknadni ivot 68 Napomena o prijevodima na engleski jezik Kazalo osobnih imena 102 Kazalo geografskih pojmova 106U V O D Nepoznato remek-djelo

101

U veljai 1867, malo prije predaje prvoga sveska Kapitala u tiskaru, Karl Marx bodrio je Friedricha Engelsa da proita Nepoznato remek-djelo Honora de Balzaca. Ta je pria sama po sebi malo remek-djelo, rekao je, prepuno najdivnije ironije" Ne znamo je li Engels posluao taj savjet. Ako jest, svakako je uoio ironiju u pripovijetki, no moglo ga je iznenaditi da je njegov stari prijatelj pronaao u njoj bilo to oduevljavaj ue. Nepoznato remek-djelo pria je o Frenhoferu, velikom slikaru koji deset godina stvara i prepravlja portret koji e revolucionirati umjetnost pruajui najpotpuniji prikaz stvarnosti" Nakon to konano dopusti svojim kolegama umjetnicima Poussinu i Porbusu da pregledaju zavreno platno, oni su uasnuti jer vide lavinu nasuminih oblika i boja zbrkano nanesenih jedne preko drugih. - Ah, ah!" povie Frenhofer pogreno protumaivi njihovu zaprepatenost. Ovakvu se savrenstvu niste nadali!'1 No tada sluajno uje Poussina kako govori Porbusu da Frenhofer na kraju mora otkriti istinu - portret je toliko puta bio prebojan da od njega nije ostalo nita. Na platnu nema niega?" Frenhofer je pogledavao as dvojicu slikara, as navodnu sliku. to ste uinili?" Porbus e Poussinu. Starac mladia silovito zgrabi za nadlakticu i ree: Nita ne vidi, prostae! Nevjernice! Nitkove! Udvorice! Zato si onda doao ovamo? Dobri moj Porbuse" nastavi okrenuvi se slikaru, vi se valjda ne biste sa mnom poigravali? Odgovorite ! Prijatelj sam vam pa recite: Zar sam upropastio svoju sliku?"

Neodluni se Porbus nije usuivao nita rei, no na starevu se blijedom licu ocrtavala takva tjeskoba da pokae platno i ree: Vidite!" Frenhofer je trenutak promatrao svoje platno, onda zatetura. Nita, nita! I to nakon deset godina rada." Sjedne i zaplae.2 Nakon to je dvojicu mukaraca otjerao iz ateljea, Fernhofer je zapalio sve svoje slike i poinio samoubojstvo. Prema Marxovu zetu Paulu Lafargueu, Balzacova je pripovijetka ostavila snaan dojam na njega zato to je djelomice opisivala i njegove osjeaje" Marx je tijekom mnogih godina teko radio na svome nevienom remek-djelu i tijekom toga dugotrajnog nastajanja onima koji su htjeli baciti letimian pogled na djelo u nastajanju uobiajeno je odgovarao identino kao Frenhofer: Ne, jo ga moram usavravati. Juer mi se predveer uinilo da sam dovrio... jutros sam na danjem svjetlu ustanovio da sam pogrijeio."3 Ve 1846, nakon stoje knjiga ve kasnila, Marx je pisao svome njemakom izdavau: Neu dati da se objavi a daje ponovno ne pregledam, i to se tie same problematike i to se tie samoga stila. Ne treba ni rei da pisac koji pie bez prekida ne moe, poslije est mjeseci, od rijei do rijei objaviti ono to je napisao est mjeseci ranije." Dvanaest godina poslije, nita blie dovrenju, objasnio je da se cijela stvar odvija vrlo sporo jer se stvari kojima su posveene godine prouavanja ne mogu konano razrijeiti nakon to se otkriju novi aspekti koji stoga zahtijevaju daljnje promiljanje" Opsesivni perfekcionist, vjeno je istraivao nove nijanse za svoju paletu - prouavajui matematiku, uei o kretanju nebeskih sfera, uei ruski kako bi mogao itati knjige o zemljoposjednikom sustavu te zemlje. Ili, ponovno navedimo Frenhofera: 'aliboe,' starac e. 'Na tren mi se uinilo daje moje djelo gotovo. No u nekim sam se pojedinostima sigurno prevario i neu imati mira dok ne raistim sve sumnje. Odluio sam krenuti na put, pa u u Turskoj, Grkoj i Aziji potraiti model i sliku usporediti s razliitim prirodama"4 Zato se Marx prisjetio Balzacove pripovijetke u istom trenutku kada se pripremao iznijeti svoje najvee djelo pred sud javnosti? Je li se bojao daje uzalud teko radio, da e se njegov prikaz stvarnosti" pokazati nerazumljivim? Svakako je imao i takve bojazni -Marxov je karakter bio zaudan hibrid estokoga samopouzdanja i tjeskobne

sumnje u samoga sebe - pa je pokuao preduhitriti kritiare upozoravajui u predgovoru da ja, naravno, pretpostavljam itatelja koji je voljan nauiti neto novo i koji prema tome moe sam misliti" Meutim, ono to bi nam najvie moralo upasti u oi vezano uz njegovo poistovjeivanje sa stvaraocem nepoznatoga re-mek-djela jest da je Frenhofer umjetnik - a ne politiki ekonomist, ili pak filozof, ili povjesniar, ili polemiar. Najsjajnija ironija" od svih u Nepoznatom remek-djelu, koju je uoio ameriki autor Marshall Berman, jest u tome daje Balzacov prikaz slike savren opis apstraktnoga slikarstva u 20. stoljeu - a injenica da on to nije mogao znati samo pojaava taj odjek. Stvar je u tome da se ondje gdje se u jednom razdoblju vidi samo kaos i nesuvislost, poslije ili u modernijem dobu moe otkriti smisao i ljepota" pie Berman. Prema tome, sama nezavrenost Marxova kasna djela moe biti u suglasnosti s naim vremenom onako kako dovreno" djelo iz 19. stoljea ne moe: Kapital se protee preko dobro nainjena djela iz Marxova stoljea u diskontinuirani modernizam naega" Kao i Frenhofer, i Marx je bio modernist avant la lettre. Njegov slavni prikaz izmjetenja u Komunistikom manifestu - sve to je vrsto i postojano pretvara se u dim"5 - unaprijed slikovito predoava lane ljude i nestvarni grad koji je oslikao T. S. Eliot, ili Yeatsovo Stvari se raspadaju; sredite ne dri"1'. Do vremena kad je napisao Kapital, Marx se proirio onkraj konvencionalne proze prema radikalnom literarnom kolau - supostavljajui glasove i navode iz mitologije i knjievnosti, iz izvjetaja tvornikih nadglednika i bajki, u duhu Cantosa Ezre Pounda ili Eliotove Puste zemlje. Kapital je neskladan kao Schoenberg, muan kao Kafka. Karl Marx je samoga sebe smatrao kreativnim umjetnikom, po-etom dijalektike. Dakle, to se tie moga djela, rei u ti potpunu istinu o njemu" napisao je Engelsu u lipnju 1865. godine. Kakve god da mane imali, prednost mojih spisa je u tome to su oni umjetnika cjelina." Upravo je od pjesnika i romanopisaca, mnogo vie nego od filozofa ili politikih esejista, traio uvide u materijalne motive i interese ljudi: u pismu iz prosinca 1868. preslikao je odlomak iz jednoga drugoga Balzacova djela, Seoski sveenik, i pitao Engelsa moe li potvrditi tu predodbu iz vlastitoga znanja o praktinoj ekonomiji.

(Konzervativac, rojalist Balzac moe se initi neoekivanim junakom, no Marx je uvijek smatrao da veliki pisci stjeu uvide u ______________________________ 6 William Butler Yeats, Sabrane pjesme, Biblioteka nobelovci, priredila Ljiljana Ina Gjurgjan, kolska knjiga 2001. Rije je o stihu iz pjesme Drugi dolazak (Second coming) koju je preveo Antun oljan, str. 74-75. drutvenu stvarnost koji nadilaze njihove osobne predrasude.) Da je poelio napisati konvencionalnu ekonomsku raspravu, on bi to i uinio, no njegova je ambicija bila mnogo odvanija. Berman opisuje autora Kapitala kao jednoga od velikih izmuenih divova 19. stoljea - zajedno s Beethovenom, Goyom, Tolstojem, Dostojev-skim, Ibsenom, Nietzscheom, Van Goghom - koji nas izluuju, kao to su izluivali sami sebe, no ija je agonija proizvela toliko mnogo duhovnoga kapitala od kojega mi jo ivimo! Ipak, koliko bi ljudi smatralo da Karla Marxa treba uvrstiti na popis velikih pisaca i umjetnika? ak i u naem postmodernom dobu, razlomljeni narativ i diskontinuiranost Kapitala mnogi potencijalni itatelji krivo poistovjeuju s bezoblinou i nerazumljivou. Glavna je svrha moje knjige uvjeriti barem neke od tih itatelja da ga ponovno pogledaju: svatko tko je voljan prihvatiti se Beethovena, Goye ili Tolstoja trebao bi biti u mogunosti nauiti neto novo" iz itanja Kapitala - ako ni zbog ega drugoga, onda zato to njegov predmet jo upravlja naim ivotima. Kako se pitao Marshall Berman: kako bi Kapital mogao zavriti ako je kapital jo uvijek iv? Krajnje je prikladno to Marx nikad nije dovrio svoje remek-djelo. Jedino se prvi svezak pojavio za njegova ivota, a kasnije su sveske sastavili drugi nakon njegove smrti, temeljene na biljekama i skicama pronaenima u njegovoj radnoj sobi. Marxovo je djelo nezavreno - i stoga vitalno - kao stoje to i sam kapitalistiki sustav. Marx je doista bio jedan od velikih izmuenih divova. Prije nego to pristupimo njegovome remek-djelu, moramo potraiti porijeklo Marxovih muka i njegova nadahnua.

POGLAVLJE

Postanak Iako se Kapital uobiajeno kategorizira kao djelo o ekonomiji, Karl Marx se prouavanju politike ekonomije okrenuo nakon mnogih godina mukotrpna rada na polju filozofije i knjievnosti. Upravo su ti intelektualni temelji potaknuli ovaj projekt i upravo njegovo osobno iskustvo otuenja daje takav intenzitet ralambama ekonomskoga sustava koji otuuje ljude jedne od drugih i od svijeta koji nastanjuju svijeta u kojem su ljudi porobljeni uz pomo monstruozne snage beivotnoga kapitala i robe. Sam je Marx bio autsajder od trenutka roenja, 5. svibnja 1818: rodio se kao idovski djeak u preteno katolikom gradu Trieru u dravi Pruskoj ija je slubena religija bio evangeliki protestantizam. Iako je tijekom Napoleonskih ratova Rajnsku oblast pripojila Francuska, tri godine prije Marxova roenja ona je ponovno vraena u teritorijalni sastav Pruske, a idovi su zbog toga podvrgnuti uredbi koja im je zabranjivala da se bave intelektualnim zvanjima: Karlov otac Heinrich Marx morao se preobratiti na luteranstvo kako bi mogao raditi kao odvjetnik. Nije udo to je mladi Karl Marx ozbiljno zapoeo razmiljati o otuenju. Ne moemo uvijek stei onaj poloaj za koji vjerujemo da smo izabrani" napisao je u kolskoj zadai u svojoj sedamnaestoj godini. Nai su odnosi u drutvu do odreene mjere ve uspostavljeni prije nego to se naemo u poloaju da ih sami odreujemo."

Otac je poticao mladoga Karla na nezasitno itanje. Godine aneksije razvile su Heinrichov ukus za francuske primjese u politici, religiji, ivotu i umjetnosti: jedno od njegovih unuadi opisalo ga je kao pravoga osamnaestostoljetnog 'Francuza' koji je Voltairea i Rousseaua znao napamet. Drugi djeakov intelektualni mentor bio je Heinrichov prijatelj barun Ludwig von Westphalen, kultivirani i liberalni vladin dunosnik koji je Karla upoznao s poezijom i glazbom (i sa svojom keri Jenny von Westphalen, buduom suprugom Karla Marxa). Na dugim zajednikim etnjama barun bi recitirao odlomke iz Homera i ShakeSpearea, koje je njegov mladi sudrug nauio napamet - i poslije ih je koristio kao vane dodatke u svojim spisima. Marx se i kao odrastao ovjek prisjeao tih sretnih dugih etnji s von Westphalenom, pompozno izvodei prizore iz Shakes-pearea, Dantea i Goethea dok je svoju obitelj na nedjeljne izlete vodio prema Hampstead Heathu. Kao to je profesor S. S. Prawer napisao, svatko je u kui Karla Marxa bio obvezan ivjeti ,,u neprestanoj vrevi aluzija na englesku knjievnost" Postojao je citat za svaku prigodu: da se potue politiki neprijatelj, oivi nezanimljivi tekst, napravi ala, da se utvrdi autentinost emocije - ili udahne ivot u beivotnu apstrakciju, kao kad kapital govori sam za sebe Shylockovim glasom (u prvom svesku Kapitala) kako bi opravdao eksploataciju djejega rada u tvornicama. Radnici i tvorniki nadglednici prosvjedovali su iz higijenskih i moralnih razloga, ali je Kapital odgovorio: Moja djela na moju glavu, ltem pravdu i izvrenje kazne prema obveznici.7 Kako bi dokazao da je novac radikalan izjednaitelj, Marx navodi govor iz Timona Atenjanina o novcu kao zajednikoj kurvi ovjeanstva"8, koju slijedi jo jedan iz Sofoklove Antigone (Ta nije nastalo za ljude vee zlo / No to je novac. On gradove razara, / On ljude tjera iz njihovih domova, On krivo ui srca estita / Da laaju se raznih djela sramotnih..."9). Ekonomiste s anakronim modelima i kategorijama izjednauje s don Kihotom, koji je platio za zabludu to je smatrao da vitetvo podjednako odgovara svim ekonomskim oblicima drutva!

Marxove su najranije ambicije bile knjievne. Kao student prava na sveuilitu u Berlinu napisao je knjigu pjesama, dramu u stihovima, pa ak i roman, Scorpion i Felix, koji je sklepan na brzinu u hirovitom naletu opijenosti dok je bio opinjen ivotom i nazorima gospodina Tristrama Shandyja Laurencea Sternea. Nakon tih eksperimenata priznaje poraz: Iznenada, kao da me dodirnula arolija - oh, taj je dodir isprva bio porazan udarac - spazio sam daleko carstvo istinske poezije kao neko daleko bajkovito mjesto, i sve se moje stvaralatvo pretvorilo u nitavni prah ... Zavjesa se spustila, moja se svetinja nad svetinjama rasula i novi su bogovi morali biti ustolieni! Nakon to je pretrpio neku vrstu nervnog sloma, lijenik mu je zapovjedio da se povue na ladanje na dugi odmor nakon ega je na kraju podlegao sirenskom glasu G. W. F. Hegela, nedavno preminuloga profesora filozofije u Berlinu, ije je nasljee bilo predmetom intenzivnih rasprava meu njegovim kolegama studentima i predavaima. Hegel je u mladosti bio idealistiki podupiratelj Francuske revolucije, ali je u zrelim godinama postao smiren i popustljiv, vjerujui da istinski zreo ovjek treba prihvatiti objektivnununost i razumnost svijeta kakve je zatekao'.' Prema Hegelu, sve to je zbiljsko, to je racionalno! i s obzirom da je Pruska nedvojbeno bila zbiljska, u smislu da je postojala, njegovi su konzervativni sljedbenici tvrdili da ona stoga mora biti racionalna i bespogovorna. Oni koji su branili njegovo subverzivnije ranije djelo - mladohegelovci - vie su voljeli citirati drugi dio te maksime: Sve to je racionalno, to je zbiljsko." Apsolutna je monarhija, poduprta cenzorima i tajnom policijom, bila opipljivo iracionalna i stoga nestvarna, privienje koje bi nestalo istog trena kad bi se netko usudio dirnuti u njega. Sam Marx kae da je na sveuilitu naviknuo raditi izvatke iz svih knjiga koje je proitao" - tu naviku nikad nije napustio. Dnevnik itanja iz toga razdoblja pokazuje prerano sazreli domaaj njegovih intelektualnih istraivanja. Piui tekst o filozofiji prava, napravio je podrobnu studiju Winckelmanove Povijesti umjetnosti, poeo uiti engleski i talijanski, preveo Tacitovu Germaniju i Aristotelovu Retoriku, itao Francisa Bacona i proveo dobar dio vremena bavei se Reimarusom, autorom prema ijoj je knjizi o umjetnikim instinktima ivotinja s oduevljenjem usmjerio svoju misao'.' To je isti eklektiki, sveitalaki i dodirni stil istraivanja koji je Kapitalu

priskrbio iznimnu koliinu referenci. Opis Demokrita u Marxovoj doktorskoj tezi, o Razlici izmeu Demokritove i Epikurove filozofije! upadljivo izgleda kao samoportret: Ciceron ga zove vir eruditis. On je upuen u fiziku, etiku, matematiku, u enciklopedijske discipline, u svaku umjetnost! Na trenutak se inilo da je Marx bio nesiguran kako najbolje iskoristiti svu tu erudiciju. Kad je stekao doktorat, razmiljao je da postane predava filozofije, no onda je odluio da ne bi mogao podnijeti svakodnevnu blizinu profesora. Tko bi stalno elio htjeti razgovarati s intelektualnim huljama, s ljudima ija je jedina svrha izuavanja otkriti nove slijepe ulice u svakome kutku svijeta!" Uz to, s obzirom da je naputao sveuilite, Marx je svoje misli preusmjerio od idealizma prema materijalizmu, od apstraktnoga prema zbiljskom. ,,S obzirom da je svaka istinska filozofija intelektualna sr svoga vremena! napisao je 1842, mora doi vrijeme kada e filozofija, ne samo iznutra svojim sadrajem ve i izvana svojom formom, doi u dodir i interakciju sa stvarnim svijetom svoga vremena." Tog je proljea poeo pisati za Rheiniscbe Zeitung, nove liberalne novine u Kolnu. U roku od est mjeseci imenovanje urednikom. Marxovo je novinarstvo obiljeila neobazriva ratobornost, to objanjava zato je veinu svoga punoljetnoga ivota proveo u izgnanstvu i politikoj izolaciji. Ve je njegov prvi lanak za Rheinische Zeitung bio razoran napad i na netoleranciju pruskoga apsolutizma i na slaboumnost njegovih liberalnih suparnika. Nezadovoljan time to sije istovremeno stvorio neprijatelje i u vlasti i oporbi, okrenuo se takoer protiv vlastitih drugova, optuujui mladohe-gelovce za razbojnitvo i nitkovluk! Samo dva mjeseca nakon to je Marx preuzeo uredniku dunost, pokrajinski upravitelj zatraio je od cenzorskog ureda u Berlinu da podigne tubu protiv njega zbog besramna i drska kritiziranja! Nitko manje nego sam ruski car Nikola takoer je zamolio pruskoga kralja neka obuzda Rheinische Zeitung, osjetivi se uvrijeenim zbog jednoga otrog proturuskog napada. Novine su u skladu s tim prestale izlaziti u oujku 1843: u svojoj dvadesetetvrtoj godini Marx je ve vitlao perom koje je moglo prestraiti i razbjesniti okrunjene glave Europe. Shvaajui da mu u Pruskoj nema budunosti, prihvatio je poziv da se preseli u Pariz kao suurednik novoga emigranstkog asopisa

Deutsche-Franzhsische Jahrbucher. Postojao je samo jedan uvjet: ,,S obzirom da sam zaruen i pred brakom, ja ne mogu, ne smijem i neu napustiti Njemaku bez svoje zarunice." Karl Marx oenio se s Jenny von Westphalen u lipnju 1843. godine. Ostatak ljeta, dok su ekali slubeni poziv u Pariz, on i njegova nevjesta uivali su u produenom medenom mjesecu u mondenim toplicama Kreuznach. Kad nije etao uz rijeku, odjurio bi u radnu sobu gdje bi itao i pisao s neobuzdanim arom. Marx je uvijek volio stavljati svoje ideje na papir i preivjela stranica iz biljenice iz Kreuznacha pokazuje kako se taj proces odvijao: Biljeka: Za vladavine Luja XVIII, ustav odlukom kralja (povelja koju je nametnuo kralj); za vladavine Luja Filipa kralj zakljukom ustava (nametnuto kraljevsko dostojanstvo). Moemo openito zabiljeiti da je preoblika subjekta u predikat i predikata u subjekt, razmjena onoga to daje odreenje onom to je odreeno, uvijek najneposrednija revolucija ... Kralj stvara zakon (stara monarhija), zakon stvara kralja (nova monarhija). Jednostavnije gramatiki obrat takoer iznio na vidjelo nedostatak njemake filozofije. Hegel je pretpostavljao da je ideja drave" bila subjekt, s drutvom kao svojim objektom, dok je povijest pokazivala suprotno. Okrenite Hegela naglavce i problem je rijeen: religija ne stvara ovjeka, ovjek stvara religiju; ustav ne stvara narod, ve narod stvara ustav. Premda je tu ideju preuzeo od Ludwiga Feuerbacha, koji je u svojoj posljednjoj knjizi tvrdio da ideja nastaje iz bitka, a ne bitak iz ideje'.' Marx je njenu logiku proirio od apstraktne filozofije na materijalni svijet. Kao to je napisao u svojim Tezama o Feuerbachu, objavljenima 1845: Filozofi su svijet samo razliito interpretirali, radi se o tome da ga se izmijeni".10 Ovdje se nalazi, jo u zametku, kljuna teza Kapitala. Koliko god bili glasoviti njegovi oiti ekonomski uzleti, kapitalizam je i dalje katastrofa zato to ljude pretvara u robu, razmjenjivu za drugu robu. Sve dok se ljudska bia ne budu mogla potvrditi kao subjekti povijesti, a ne kao njezini objekti, nema bijega od te tiranije. Vodei trijumvirat u Deutsche-Franzosische Jahrbucheru - Karl Marx, novinar Arnold Ruge, pjesnik Georg Herwegh - stigao je u Pariz u jesen 1843. i osnovao je falansteriju, odnosno komunu u Rue de Vanneau, nadahnut utopijskim idejama francuskoga socijalista

Charlesa Fouriera. Eksperiment sa ivotom u komuni zaivio je tek nakratko, kao i asopis: samo je jedan broj izaao prije nego to su se urednici razili. Marx je tada prihvatio ponudu da pie za Vorwrts, dvotjedne komunistike novine koje su izdavali njemaki emigranti, u kojima je prvi put ocrtao svoje uvjerenje da klasna svijest oplouje revoluciju. Njemaki je proletarijat teoretiar europskoga proletarijata, ba kao to je engleski proletarijat njegov ekonomist, a francuski je proletarijat njegov politiar! napisao je, unaprijed anticipirajui kasniju Engelsovu ocjenu da je sam marksizam hibrid tih triju loza. Marx je ve bio prilino upuen u njemaku filozofiju i francusku politiku. Tada je prionuo uenju o britanskoj ekonomiji, sustavno proitavi djela Adama Smitha, Davida Ricarda i Jamesa Milla, krabajui usputne komentare kako je napredovao. Te su biljeke, openito poznate kao Pariki rukopisi, rana gruba skica onoga to e na kraju postati Kapital. Prvi rukopis zapoinje izravnom tvrdnjom: Nadnice su odreene estokom borbom izmeu kapitalista i radnika. Neizbjeno je da kapitalist pobjeuje. Kapitalist moe due ivjeti bez radnika nego to radnik moe bez njega." Ako kapital nije nita vie od akumuliranih plodova rada radnika, onda svaki kapital i prihodi rastu samo onda kada se od radnika oduzima sve vie i vie njegovih proizvoda, kada se njegov vlastiti rad sve vie sukobljava s njim kao otueno vlasnitvo, a njegova sredstva za ivot i njegove djelatnosti sve vie koncentriraju u rukama kapitalista". ak i u najpovoljnijim ekonomskim uvjetima, sudbina radnika je neizbjeno prekomjerni rad i rana smrt, svedenost na stroj, podjarmljenost kapitalu! Njegov rad postaje izvanjski bitak koji se nalazi izvan njega, neovisno o njemu i stran njemu, i poinje mu se suprotstavljati kao autonomna snaga; ivot koji je posvetio predmetu suprotstavlja mu se kao neprijateljski i stran'.' Ta predodba dolazi iz jedne od Marxovih najdraih knjiga, iz Frankensteina, kratke prie o udovitu koje se okree protiv svoga stvoritelja. Iako su neki istraivai tvrdili da postoji radikalan rez" izmeu misli mladoga i zreloga Marxa, i analiza i njen demonski izraz vidljivo su djelo istoga ovjeka koji je u Kapitalu tvrdio, vie od dvadeset godina kasnije, da sredstva kojima kapitalizam poveava svoju proizvodnost sakate radnika u djelomina ovjeka, obezvreuju ga u privjesak stroja, mukom

njegova rada unitavaju njegov sadraj, otuuju od njega duhovne mogunosti radnog procesa... pretvaraju njegov ivotni vijek u radni, bacajui mu enu i dijete u rvanj kapitala'! U kolovozu 1844, dok je Jenny Marx bila u posjetu svojoj majci u Trieru, dvadesettrogodinji Friedrich Engels doao je u posjet Karlu u njegov pariki stan. Ve su se jednom sreli, u prolazu, u redakciji Rheiniscbe Zeitunga, a neto kasnije Marx je bio duboko dojmljen Kritikom politike ekonomije" koju je Engels predao za objavljivanje u Deutsche-Franzbsische Jahrbucheru. Moe se vidjeti zato: iako je tada vjerovao da drutvene i ekonomske snage pokreu lokomotivu povijesti, on nije imao neposredno znanje o kapitalizmu u praksi. Engels je bio u vrlo dobrom poloaju da ga prosvijetli po tom pitanju, kao sin i nasljednik njemakoga proizvoaa pamuka koji je posjedovao predionice pamuka u Manchesteru - u srcu industrijske revolucije i mjestu postanka Lige protiv itnih zakona (Anti-Corn-Law League), gradu koji je vrvio artistima, ovenistima i socijalistikim agitatorima svih vrsta. Engels se preselio u Lancashire ujesen 1842, toboe da bi uio o obiteljskom poslu, no zapravo je namjeravao prouavati posljedice viktorijanskoga kapitalizma za ovjeka. Danju je bio marljivi mladi upravitelj Burze pamuka, a u kasnim bi satima mijenjao strane istraujui radnike ulice i sirotinjske etvrti grada te prikupljajui materijal za svoje rano remek-djelo Poloaj radnike klase u Engleskoj (1845). Iako su Marx i Engels zajedno proveli deset dana u Parizu, jedini prikaz njihova epskog razgovora dan je u jednoj jedinoj reenici koju je Engels napisao poslije vie od etrdeset godina: Kad sam posjetio Marxa u Parizu u ljeto 1844, nae je potpuno slaganje u teoretskim podrujima postalo oigledno i na zajedniki rad potjee iz tog vremena." Jedan drugoga savreno su nadopunjavali -Marx svojim bogatstvom znanja, Engels svojim znanjem o bogatstvu. Marx je pisao sporo i tegobno, s brojnim brisanjima i ispravljanjima punim mrlja od tinte, dok su Engelsovi rukopisi uredni, u poslovnom stilu i elegantni. Marx je ivio u kaosu i neimatini najvei dio svoga ivota; Engels je zadrao stalan posao s punim radnim vremenom, a istovremeno je uspijevao objaviti dojmljiv broj knjiga, pisama i novinskih lanaka - i jo je nalazio vremena uivati u zadovoljstvima raskona burujskog ivota, s konjima u svojim talama i s obiljem

vina u svojim podrumima. No usprkos oitim prednostima, Engels je od poetka znao da on nee biti dominantan partner. Prihvatio je, bez prigovora ili ljubomore, da je njegova dunost pruati intelektualnu i financijsku podrku koja je Marxovo djelo uinila moguim. Ja jednostavno ne mogu razumjeti'; napisao je, kako netko moe zavidjeti geniju; to je neto tako posebno da mi koji ga nemamo od poetka znamo da je on nedostian; meutim biti zavidan na bilo emu to je slino tome znai biti strahovito uskogrudan." Jedan pred drugim nisu imali tajni, niti je meu njima bilo tabua: njihova je korespondencija paprena smjesa povijesti i ogovaranja, zakuaste ekonomije i djeakih viceva. Engels je posluio i kao neka vrsta surogat-majke Marxu - aljui mu novac, uzrujavajui se zbog njegova zdravlja i neprestano ga upozoravajui da ne zanemaruje svoju studiju. U jednom od najstarijih sauvanih pisama, iz listopada 1844, ve je pourivao Marxa da bez otezanja svoje politike i ekonomske biljeke pretvori u knjigu: Pobrini se da materijal koji si prikupio uskoro bude predstavljen svijetu. Samo nebo zna da je krajnje vrijeme!" Tri mjeseca poslije njegovo je nestrpljenje raslo: Daj, pokuaj i dovri svoju knjigu iz politike ekonomije, ak i ako je u njoj mnogo toga s ime nisi zadovoljan, to zapravo nije vano; duhovi su sazreli i mi moramo udariti dok je eljezo jo vrue ... zato pokuaj i dovri svoje djelo prije travnja, napravi kao to ja radim, postavi sebi datum do kojeg e definitivno biti gotov, i potrudi se da to brzo ode u tisak'! Puste nade: od toga su prola vie od dva desetljea prije nego to je prvi svezak Kapitala bio odnesen u tiskaru. Sam Engels nije bio neduan u tome. Ubrzo nakon susreta s Marxom u Parizu predloio je da surauju na kratkom pamfletu -najvie etrdeset stranica - kritizirajui malo vie razdraljive mladohegelovce. Nakon to je zavrio svoj dio od dvadeset stranica u roku od nekoliko dana, Engels je bio nemalo iznenaen" nekoliko mjeseci kasnije, saznavi da je sam pamflet nabujao na 300 stranica. Marx je bio autor koji se nikad nije mogao oduprijeti odvraanju pozornosti, vie mu je neposrednog zadovoljstva prualo pisanje pamfleta i lanaka nego tihi, neslavni napor koji je zahtijevao njegov magnum opus, tada privremeno nazvan Kritika ekonomije i politike. Usprkos tomu to je obeao da e rukopis o ekonomiji predati

njemakom izdavau Karlu Leskeu do kraja 1845, odloio ga je u stranu nakon to nije napisao nita vie od sadraja djela. ini mi se vrlo vanim! objanjavao je Leskeu, da mome daljnjem radu prethodi polemiki tekst usmjeren protiv njemake filozofije i njemakog socijalizma sve do dananjih dana ... Bude li potrebno, mogao bih predoiti brojna pisma koja sam primio iz Njemake i Francuske kako bih dokazao da javnost eljno oekuje to djelo." Bilo je to malo vjerojatno: knjiga o kojoj je rije, Kritika njemake ideologije, nije pronala svoga izdavaa sve do 1932. godine. Odustali smo od tog rukopisa zbog nagrizajueg mia kriticizma! napisao je Marx, tome smo utoliko bili skloniji nakon to smo postigli svoju glavnu svrhu - sami smo sa sobom stvari istjerali na istac! Ipak, on i dalje nije bio u mogunosti, ili nije bio voljan, pokloniti punu pozornost svome djelu o ekonomiji. Bit e mnogo polemikih prekida tijekom sljedeih nekoliko godina: Bijeda filozofije, filipika od 100 stranica usmjerena protiv Pierre-Joseph Proudhona; Veliki ljudi emigracije, razvuena satira o vienijim tupanima" i demokratskom olou" iz socijalistike dijaspore; proturuska tirada Historija tajne diplomacije 18. stoljea; Pripovijest o ivotu Lorda Palmerstona, u kojoj je pokuao dokazati da je britanski ministar vanjskih poslova bio tajni agent ruskoga cara; i Gospodin Vogt, mahniti napad na profesora prirodnih znanosti na sveuilitu u Bernu, koji se iz-vrgnuo Marxovu bijesu nazivajui ga arlatanom i icarom. Milo za drago, osvete pokreu svijet! pjevuio je sretno sam sebi dok je traio vei dio godine na svau s Vogtom. Napredak su koili i neprestani domai potresi. U sijenju 1845. pruski poslanik u Parizu uputio je prosvjednu notu kralju Luju Filipu zbog lanka u Vorwrtsu u kojem je Marx ismijao kralja Fridrika Vilima IV Francuski ministar unutarnjih poslova u skladu s tim zabranio je taj asopis i naredio protjerivanje autora iz Francuske. Jedini kralj u kopnenom dijelu Europe koji ga je bio voljan primiti bio je Leopold I. iz Belgije, i to tek nakon to je primio pismeno obeanje da Marx nee objaviti nikakvo djelo o aktualnoj politici! Pretpostavivi da ga to ne bi trebalo sprijeiti da sudjeluje u politici, Marx je pozvao Engelsa da mu se pridrui u Bruxellessu, gdje su osnovali Odbor za komunistiku korespondenciju kako bi odrali

neprekidno izmjenjivanje pisama" sa socijalistikim skupinama u Zapadnoj Europi. Do 1847. odbor se pretvorio u ogranak novostvorenog Komunistikog saveza u Londonu, koji je tada uputio poziv Marxu da iznese nacrt prikaza naela. Ono to im je dao bio je Komunistiki manifest, vjerojatno jedan od najitanijih i najutjecajnijih pamfleta u povijesti. Kad je napisao Manifest, u prvim tjednima 1848, Marx je mislio da je buroaski kapitalizam ve odsluio svoju svrhu i da e uskoro biti pokopan pod teretom svojih proturjeja. Tjerajui radnike koji su dotad bili izolirani u predionice i tvornice, moderna je industrija stvorila uvjete u kojima se proletarijat moe udruiti u nesavladivu silu. Buroazija proizvodi prije svega svoga vlastitog grobara'. Budui da je mislio da uvjebava nadgrobni govor, mogao sije dopustiti da bude irokogrudan prema pobijeenom protivniku. Jedan je kritiar opisao Manifest kao lirsko slavljenje buroaskih djela', i oni koji ga prvi put itaju esto su zapanjeni velianjem kojim on obasipa neprijatelja: Buroazija je u povijesti odigrala krajnje revolucionarnu ulogu. Gdje god da je dola na vlast, buroazija je razorila sve feudalne, patrijarhalne i idiline odnose. Ona je nemilosrdno pokidala raznolike feudalne spone koje su ovjeka vezivale za njegova prirodnog pretpostavljenog ne ostavljajui izmeu ovjeka i ovjeka nikakve druge spone osim golog interesa, osim bezosjeajnog plaanja u gotovini'! Ona je u ledenoj vodi egoistine raunice utopila svete drhtaje pobonog zanosa, vitekog oduevljenja, malograanske sentimentalnosti. Ona je rastvorila osobno dostojanstvo u razmjenskoj vrijednosti... Buroazija ne moe postojati a da neprestano ne revolucionira instrumente proizvodnje, dakle proizvodne odnose, pa dakle i cjelokupne drutvene odnose.11 S mnogo veom dubinom i mnogo sloenije Marx se ponovno pozabavio tim temama u Kapitalu, no u tom trenutku nije bilo vremena da ih podrobno razradi. I uvodna reenica Manifesta (Bauk krui Europom - bauk komunizma") i njegov jednako slavan zakljuak (Neka vladajue klase drhte pred komunistikom revolucijom ... PROLETERI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE!"12) potvruju da je

to djelo agitpropa, premda neosporive inteligencije, pisano u urbi u vrijeme kad se ustanak inio neminovnim. Sretnom sluajnou, revolucija je doista izbila u tjednu njegova objavljivanja u veljai 1848, prvo u Parizu, a potom se - brzinom poara - proirila preko veega dijela kontinentalne Europe. Nakon abdikacije kralja Luja Filipa i proglaavanja Francuske Republike, belgijska je vlada zahvaena panikom zapovjedila Karlu Marxu da napusti zemlju u roku od dvadesetetiri sata te da se nikad ne vrati. On je sreom upravo primio poziv od nove privremene vlade u Parizu: Dobri i odani Marxe ... tiranija te izgnala, slobodna Francuska sada otvara svoja vrata tebi i svima onima koji se bore za svetu stvar, bratsku stvar svih naroda." Meutim, nakon samo mjesec dana u Parizu, Marx je otiao u Kln u nadi da e se revolucija proiriti u Njemakoj. Oruje koje je odabrao, kao i mnogo puta dotad, bila je tiskana rije: pokrenuo je nove dnevne novine Neue Rheiniscbe Zeitung, koje su trpjele stalno slubeno ika-niranje tijekom cijeloga kratkog ivota. U srpnju je Marx doveden pred sud zato to je vrijeao odnosno javno klevetao glavnoga tuitelja"; u rujnu je, nakon uvoenja izvanrednoga stanja, vojni zapovjednik u Kolnu privremeno zabranio publikaciju na mjesec dana; sljedee veljae, nakon to je svaka mogunost za revoluciju bila u potpunosti dokrajena, optuili su Marxa za poticanje na pobunu'; ali je on sjajnim govorom s optuenike klupe uvjerio porotu da ga oslobodi optube. Konano, u svibnju 1849. pruske su vlasti polovicu urednikoga osoblja optuile, a drugu su polovicu - ukljuujui Marxa, koji je izgubio pravo na dravljanstvo - predloile za deportaciju. U Pariz se Marx vratio u lipnju 1849. godine, samo zato da bi grad naao u stisku rojalistike reakcije i epidemije kolere. Nakon to mu je uruena slubena zapovijed prema kojoj je trebao biti prognan u malarijom zaraeni dpartement Morbihana u Bretanji, otiao je u izbjeglitvo u jedinu europsku zemlju koja je jo htjela primiti revolucionare bez korijena. Otplovio je u Veliku Britaniju 27. kolovoza 1849. i ostao ondje sve do svoje smrti 1883. godine. Mora odmah doi u London" napisao je Engelsu koji je bio u posjetu vicarskoj. ,,U Londonu emo se baciti na posao."

Nekoliko mjeseci nakon dolaska u London, Karl Marx je kroz prozor trgovine u Regent Streetu zamijetio radni model elektrine lokomotive. Prema jednom svjedoku, zaario se i uzbudio" - ne od uzbuenja zbog novotarije ve zbog ekonomskih implikacija. Problem je rijeen - posljedice se ne mogu odrediti',' rekao je onima s kojima se skupa zablenuo. Kao posljedica ekonomske revolucije nuno mora uslijediti i politika, zato to je potonja samo izraz one prve." ini se nevjerojatnim da bi itko drugi u vrevi Regent Stree-ta zastao da bi razmislio o ekonomskim i politikim posljedicama toga trojanskog eljeznog konja. Za Marxa je jedino to bilo vano. Nabavivi iskaznicu itaonice u Britanskom muzeju u lipnju 1850, vei dio sljedee godine proveo je itajui knjige o ekonomiji i stare brojeve The Economista. U travnju 1851. tvrdio je: Toliko sam daleko napredovao da u zavriti svu ekonomsku grau u roku od pet tjedana. I kad to uinim, kod kue u dovriti politiku ekonomiju pa u se u Muzeju okrenuti drugoj grani znanosti." Veinu dana sjedio je u itaonici od devet ujutro do sedam naveer, meutim inilo se da nema kraja zadatku koji si je postavio. Materijal na kojem radim toliko je prokleto povezan da - ma koliko se trudio - neu biti gotov jo sljedeih est do osam tjedana! napisao je u lipnju. Pojavljuju se, povrh toga, stalni prekidi praktine prirode, koji su neizbjeni u bijednim okolnostima u kojima ovdje vegetiramo..." Od svoga dolaska u London, Karl i Jenny Marx stalno su bili zaokupljeni nekom novom obiteljskom krizom. Ve su imali troje malodobne djece, a etvrto se rodilo u studenome 1849. godine. Deloirani iz stana u etvrti Chelsea u svibnju 1850. zbog neplaanja stanarine, privremeno su sklonite pronali u kui idovskoga trgovca ipkom u Dean Streetu, u etvrti Soho, gdje su proveli teko ljeto klatei se na rubu oskudice prije nego to su se na dulje vrijeme preselili u stan to im je dodijeljen. Jenny je opet bila trudna i neprestano bolesna. Engels im je doao kao spas rtvujui svoje novinarske ambicije u Londonu i vrativi se u ured tvrtke Ermen & Engels u Manchesteru, gdje je ostao tijekom sljedeih dvadeset godina. Iako je to velikim dijelom napravio kako bi podupro svoga briljantnog prijatelja bez novca, on se ponaao i kao vrsta agenta iza neprijateljskih linija, aljui Marxu povjerljive pojedinosti o trgovini pamukom i primjedbe strunjaka o stanju na meunarodnom tritu -

skupa s redovnim poiljkama novanica, pokradenih iz blagajne ili lukavo skinutih s bankovnog rauna tvrtke. ak i s tim subvencijama, Marxovi su ivjeli u prljavtini i gotovo oajno. Namjetaj i kuanski pribor u njihovom dvosobnom stanu bio je pokvaren, poderan ili razbijen, s debelim tepihom punim praine. Cijelo kuanstvo - roditelji, djeca, istaica - spavali su u maloj spavaoj sobi koja je bila u stranjem dijelu stana, dok je druga soba sluila kao radna soba, igraonica i kuhinja. pijun pruske policije koji se uspio uvui u stan izvijestio je svoje gospodare u Berlinu da Marx vodi ivot pravog boemskog intelektualca... Iako je esto danima besposlen, radit e dan i no s neumornom izdrljivou kad treba mnogo napraviti. Nema vrsto utvrena vremena za spavanje i buenje. esto ostaje budan cijelu no, i tada u podne potpuno obuen legne na sofu i spava do naveer, neometan dogaanjima cijeloga svijeta." Taj kaotini ivot prekidale su redovne obiteljske tragedije. Njihov najmlai sin Guido iznenada je umro od napada greva u studenom 1850; njihova jednogodinja ker Franziska umrla je na Uskrs 1852. nakon ozbiljnog napadaja bronhitisa. Njihov drugi sin, njihov voljeni Edgar, umro je od suice u oujku 1855. godine. Smuen od tuge, Marx je koraknuo naprijed kad je lijes sputen u zemlju i uvjerio veinu oaloenih da se namjeravao baciti za njim. Jedan od njih ispruio je ruku da ga zadri, za svaki sluaj. Kad bi samo! napisao je Engels u pismu suuti nakon Franziskine smrti, postojala neka sredstva pomou kojih bi se ti i tvoja obitelj mogli preseliti u zdraviji okrug i u prostraniji stan." Ubila neimatina Franzisku ili ne, ona je svakako prevladavala ivotom njezinih roditelja. Gnjevni kreditori - mesari, pekari, upravitelji imanja neprestano su lupali na vrata i zahtijevali da im se plati. Prije tjedan dana doao sam do one ugodne toke da ne mogu izai zato to nemam kaputa jer sam ih zaloio', napisao je Marx u veljai 1852, ,,i ne mogu vie jesti meso na kredit." Kasnije te godine otkrio je Engelsu da je tijekom osam do deset dana obitelj hranio samo kruhom i krumpirom, meutim dvojim hou li moi nai bilo to od toga danas... Kako u se izvui iz ove paklenske zbrke?" Do tada je zaraivao redovnu plau kao europski dopisnik New York Daily Tribunea, kojem je predavao dva lanka tjedno i dobivao po dvije

funte za svaki. No to ak ni s Engelsovom dodatnom dotacijom nije bilo dovoljno i, naravno, to je jo jedan razlog zato se Marx nije uspio usredotoiti na svoje remek-djelo iz ekonomije. Meutim, usprkos svemu tome, stvar se ubrzano primie svome kraju! napisao je u lipnju 1851. godine. Doe vrijeme kada treba prekinuti na silu." To pokazuje komini nedostatak poznavanja samoga sebe: Marx je lako mogao raskinuti s prijateljima i politikim udruenjima, no nije tako glatko mogao ostaviti po strani svoje djelo - posebno ne to djelo, golemi kompendij statistikih podataka te povijesti i filozofije, koji je trebao na kraju ogolili sramotne tajne kapitalizma. to je vie istraivao i pisao, inilo se da je sve dalje od dovrenja. Glavna je stvar! savjetovao ga je Engels u studenome 1851, da jo jednom treba napraviti javni proboj s velikom knjigom... Apsolutno je kljuno da svlada opinjenost koju je stvorila tvoja produena odsutnost s njemakoga trita knjiga." Projekt je tada jo jednom odgurnut u stranu, kao rtva dodatnih stalnih prekida! Neposredno nakon francuskoga dravnog udara iz prosinca 1851. napisao je Osamnaesti Brumaire Loiusa Bonapartea na zahtjev novog amerikog tjednika Die Revolution. Nekoliko sljedeih godina uvelike je protraio na svae i polemike u kojima je izravnavao raune usmjerene protiv kolega politikih emigranata. Marx je tvrdio da su to bile bitne politike intervencije, a ne manifestacije srdbe, s obzirom da su lani socijalistiki mesije - ako su ostali nerazotkriveni - bili mnogo privlaniji gomilama nego to su to bili pravi monarsi. Naao sam se u borbi do smrti s hinjenim liberalima! objavio je. Ono to ga je naposljetku vratilo ekonomskim prouavanjima bio je oiti dolazak dugooekivane meunarodne financijske kataklizme u jesen 1857. godine. Zapoevi s bankarskim slomom u New Yorku, kriza se Austrijom, Njemakom, Francuskom i Engleskom proirila kao galopirajua apokalipsa. Engels, koji se oporavljao od bolesti, na brzinu se povukao na svoj poloaj u Manchester da bi svjedoio zabavi - strelovitom padu cijena, svakodnevnim bankrotima i divljoj panici. Openiti fenomen Burze [pamuka] ovdje je doista sjajan! izvijestio je. Kolege su krajnje bijesni na moj iznenadan i neobjanjiv nalet dobrog raspoloenja." Marx je takoer bio zaraen melodramatskim duhom trenutka. On je tijekom cijele zime

1857/1858. svake noi sjedio u svojoj radnoj sobi do etiri ujutro usporeujui svoje ekonomske spise tako da u najmanju ruku dobijem jasne glavne crte prije nego to nastupi opi potop". Do potopa nikad nije dolo, no Marx je nastavio graditi svoju arku, uvjeren da e biti potrebna prije ili kasnije. Nakon to su se njegova rudimentarna aritmetika izraunavanja pokazala nedostatnima za sloene ekonomske formule, uzeo je brzi teaj iz revizije objanjavajui da je zbog dobrobiti javnosti apsolutno bitno u potpunosti ui u grau'! Njegova nona piskaranja, koja su premaila 800 stranica, nisu ugledala svjetlo dana sve dok ih Institut Marxa i Engelsa u Moskvi 1939. nije pustio iz arhiva, a iroj su javnosti postala dostupna tek 1953. s objavljivanjem njemakoga izdanja Grundrisse der Kritik der Politischen Oekonomie (Osnove kritike politike ekonomije). Unato golemom opsegu, Grundrisse je fragmentarno djelo - koje je sam Marx opisao kao pravi upajz - meutim, kao izgubljena karika izmeu Parikih rukopisa iz 1844. i prvoga sveska Kapitala (1867) ono pokazuje kontinuiranost njegovih zamisli. U njemu se nalaze dugi odjeljci o otuenju, dijalektici i znaenju novca, koji prizivaju odlomke iz rukopisa iz 1844, pri emu je najupadljivija razlika bila da sada stapa filozofiju i ekonomiju, dok se prije prema njima odnosio kao prema odvojenim disciplinama. (Kao to je njemaki pisac Ferdinand Lassalle komentirao, Marx je bio Hegel koji se pretvorio u ekonomista, Ricardo koji se pretvorio u socijalista'!) Na drugim mjestima analiza radne snage i vika vrijednosti tumai se kao nacrt cjelovitijega izlaganja tih teorija u Kapitalu. Marx je esto govorio o svome djelu u tom razdoblju kao o ekonomskom sranju! i u toj je prezirnoj frazi nesumnjivo bilo elementa krivice. Jo davne 1845. pretvarao se da je rasprava o politikoj ekonomiji gotovo zavrena i tijekom sljedeih trinaest godina ponavljao je i ukraavao tu la tako esto da su oekivanja njegovih prijatelja narasla gotovo do nemogueg vrhunca. Sudei po potrebnom vremenu, oni su pretpostavljali da to doista mora biti golemo eksplozivno punjenje koje e istoga trenutka unititi zdanja kapitalizma koja su bez temelja. Redovni kratki izvjetaji slani Engelsu u Manchester odravali su mit o velikom napretku. ,,U potpunosti sam razorio teoriju profita onakvu kakva je dosad

iznesena! objavio je Marx buno u sijenju 1858. godine. Uistinu, meutim, sve to je imao pokazati od onih dugih dana u Britanskom muzeju i jo duih noi za njegovim stolom bila je klimava hrpa neobjavljivih spisa, ispunjenih sporadinim biljekama. Poetkom 1858. Ferdinand Lassale ponudio se da dogovori ugovor za Marxa s berlinskim izdavaem po imenu Duncker (ija je ena sluajno bila jedna od Lassaleovih ljubavnica). Marx je obavijestio izdavaa da e njegov kritiki ekspoze sustava buroaske ekonomije" biti podijeljen na est knjiga, koje bi se trebale objaviti u nastavcima: 1. O kapitalu (sastoji se od nekoliko uvodnih poglavlja). 2. O zemljinom posjedu. 3. O nadnici za rad. 4. O dravi. 5. Meunarodna trgovina. 6. Svjetsko trite." Prvi e svezak biti spreman za tisak u svibnju, nakon ega e uslijediti drugi u roku od nekoliko mjeseci, i tako dalje. Meutim, kao to je tako esto bio sluaj kad se naao pred kratkim rokovima, Marxovo se tijelo poelo buniti. Ovog me tjedna toliko jako muila moja bolesna u da sam bio nesposoban misliti, itati, pisati ili, zapravo, bilo to raditi! povjerio se Engelsu u travnju 1858. godine. Zaokupljen svojom bolesnom jetrom, shvatio je da je uvijek kad bi sjeo i poeo pisati nekoliko sati morao nakon toga leati potpuno beskoristan nekoliko dana! Bila je to poznata jadikovka. ,,A, joj, toliko smo ve navikli na ove isprike za nedovrenje djela! komentirao je Engels mnogo godina poslije kad je ponovno itao neka stara pisma. Kao to je Marx sam sebi priznao, moja bolest uvijek nastaje u umu! No odvraanja pozornosti stvarno je bilo dosta: njegova je ker Eleanor slabila zbog hripavca; ena mu je bila ivana ruina"; vlasnik zalagaonice "Hrgova robe s obronom prodajom buno su zahtijevali plaanje rauna. Marx se mrko naalio: Pretpostavljam da nitko nikad nije pisao o 'novcu u trenutku kad mu je tako jako nedostajao." Usprkos tomu to gotovo nita nije napisao tijekom ljeta, potkraj rujna 1858. obeao je da e rukopis biti spreman za slanje potom ,,u roku dva tjedna" - no nakon mjesec dana priznao je da e potrajati jo nekoliko tjedana prije nego to ga bude mogao poslati'! Sve se urotilo protiv njega: ak je i svjetska ekonomska kriza, koja se tako brzo izjalovila, izazvala loe raspoloenje i stoga mu priutila najstraniju zubobolju!

Do sredine studenoga, est mjeseci nakon prvotnoga roka, Lassale je ljubazno uputio upit u ime berlinskog izdavaa je li knjiga blizu zavretka. Marx je odgovorio da otezanje jedva oznaava nastojanje da mu se dade najbolja vrijednost za njegov novac'! Kao to je sam objasnio: ini se da je stil svega onoga to sam napisao pokvaren zbog nevolja s jetrom. A imam dvostruki motiv da ne dopustim da ovo djelo bude upropateno zbog medicinskih razloga: To je proizvod petnaest godina istraivanja, tj. najboljih godina moga ivota. U njemu su po prvi put znanstveno izloeni drutveni odnosi. Zato dugujem Partiji da ta stvar ne bi smjela biti unakaena nekom vrstom tekog, drvenog stila koji je svojstven bolesnim jetrima... Bit u gotov otprilike za etiri tjedna od sada, s obzirom da sam upravo zapoeo stvarno pisanje. To mora da je bilo iznenaenje za Lassalea, koji je jo u veljai bio uvjeren da je tekst u zavrno) fazi'! Engels je takoer bio okiran. Nakon to je konano poslao dio teksta u Berlin u sijenju 1859, Marx mu je rekao: Rukopis se sastoji od oko dvanaest tiskanih araka papira [192 stranice] (tri nastavka) i - nemoj se zaprepastiti zbog toga - iako je naslovljen Kapital openito',' ti nastavci jo ne sadre nita vezano uz temu kapitala." Nakon svih tih glasnih i dugih fanfara, Marx nije napisao nita vie od jednog tananog sveska. Pola toga bio je jednostavno saetak teorija drugih ekonomista, a jedini dio koji je zavrijedio trajnije zanimanje bio je autobiografski predgovor koji je opisivao kako su ga njegovo itanje Hegela i novinarstvo u Rheiniscbe Zeitungu doveli do zakljuka da se anatomija graanskoga drutva treba pronai u politikoj ekonomiji'! Marx je upriliio hrabru predstavu hiperbolina promoviranja kako se dan objavljivanja poeo nazirati, predviajui da e knjiga - tada naslovljena Prilog kritici politike ekonomije - biti prevoena i da e joj se diviti u cijelom civiliziranom svijetu/Meutim, njegovi su prijatelji bili zgroeni: njemaki je socijalist Wilhelm Liebknecht rekao da ga nikad neka knjiga nije toliko razoarala. Bilo je nekoliko osvrta. Skrivene nade koje smo dugo gajili vezane uz Karlovu knjigu, sve su omalovaene urotom utnje od strane Nijemaca! po-

alila se Jenny Marx. Drugi bi nastavak mogao trgnuti te pospance iz njihove letargije." Sljedei je nastavak trebao izai nekoliko mjeseci nakon prvoga. Marx je tada neznatno prilagodio rok predaje nameui krajnju granicu" u prosincu 1859. za dovrenje njegove teze o kapitalu, koji je tako neobjanjivo bio izostavljen iz Kritike. Meutim, tijekom sljedee godine njegove su ekonomske biljenice leale neotvorene na stolu jer se poveo za svojom prepirkom s Karlom Vogtom sa sveuilita u Bernu, koju je vodio u novinskim lancima, tubama za klevetu i u opsenoj knjizi. Kad je to zavrilo, novije pruski kralj proslavio krunidbu amnestijom za politike emigrante, potiui Marxovu nadu da e se moi vratiti kui i pokrenuti novine po uzoru na Neue Rheinkche Zeitung. To je nadahnulo dugo - i besplodno prikupljanje sredstava za put u Njemaku u proljee 1861, koje je financirao Ferdinand Lassale, nakon ega je uslijedio uzvrat gostoprimstva kad je Lassale odluio doi u London na drugu Veliku gospodarsku izlobu 1862. godine. Taj je ovjek tratio moje vrijeme! gunao je Marx tijekom treega tjedna te teke kunje, ,,i, povrh toga, glupan je iznio svoje miljenje da, s obzirom da se trenutano ne bavim nikakvim poslom,' ve samo pukim 'teoretskim djelom,' da bih isto tako mogao s njim ubijati vrijeme!" Ispalo je da se Lassaleovo ruganje teoriji" pretvorilo u poticaj koji je bio potreban da Marx dovri posao koji je tako zlosretno prekinut duelom s Vogtom. S nekoliko naruenih novinskih poslova koji e mu odvratiti panju, izbjegao je ponovno u itaonicu Britanskoga muzeja skupljajui streljivo za svoj konani napad na kapitalizam. Biljeke koje je napravio 1862. i 1863. ispunile su vie od 1500 stranica. Proirujem ovaj svezak! objanjavao je, zato to oni njemaki nitkovi procjenjuju vrijednost knjige u kategorijama kubine zapremine! Teoretski problemi koji su ga dosad osujeivali sada su bili jasni i okrepljujui kao aa dina. Primjerice, poljoprivredne rente ili ugave zemljine rente',' kako ju je nazivao. Dugo sam imao dvojbe u vezi s apsolutnom ispravnou Ricardove teorije i trebalo mije dugo da doem do sri te prijevare." David Ricardo je jednostavno pobrkao vrijednost i nabavnu cijenu. Cijene poljoprivrednih proizvoda bile su vie od njihove stvarne vrijednosti (mjerene prema radnom vremenu uloenom u njih), a

zemljoposjednik je u obliku vie rente razliku stavio u dep. Meutim, pod socijalistikim sustavom taj bi se viak preraspodijelio na dobrobit radnika. ak i kad bi trina cijena ostala ista, vrijednost dobara -njihov drutveni karakter" - izrazito bi se promijenio. Marxovo oduevljenje njegovim napredovanjem izrodilo se u pretjerani optimizam. Potkraj 1862. oboavatelj iz Hanovera, dr. Ludwig Kugelmann, pisao mu je da ga pita kada se moe oekivati nastavak Priloga kritici politike ekonomije. Drugi je dio sada konano dovren" odgovorio je Marx, uva se za prepisivanje u istopis i za zavrno uljepavanje prije nego to ode u tisak." Takoer je prvi put otkrio da je odustao od glomazna radnog naslova Prilog kritici politike ekonomije, svezak II" Nekom obrnutom logikom, velike knjige zasluuju kratke naslove, pa e se ona pojaviti zasebno pod naslovom Kapital". Zapravo, bit e potrebno mnogo vie tesanja prije nego to sirovo deblo bude spremno za zavrno uljepavanje"; a uskoro je novo odvraanje pozornosti Marxa izmamilo iz njegove radionice. Otklanjao je sve zahtjeve da sudjeluje u novim politikim grupacijama jo od sloma Komunistikog saveza 1850. godine: vrsto sam uvjeren da su moje teoretske studije od vee koristi radnikoj klasi od moga uplitanja u udruenja kojima je ve prolo vrijeme'.' Meutim, u rujnu 1864. svladala ga je radoznalost nakon to je stigla pozivnica za inauguralni sastanak Meunarodnog udruenja radnika, sastavljenog od englesko-francuskog saveza sindikata i socijalista. Iako je onamo otiao samo kao tihi promatra, na kraju veeri kooptiranje u Glavno vijee - i 1865. postao je de facto njegov voa. Bila je to obveza koja je oduzimala vrijeme. Pismo Engelsu u oujku 1865. opisuje tipian radni tjedan: utorak naveer rtvovao je Glavnome vijeu, na kojem su zadjevice znale potrajati sve do poslije ponoi; sljedeeg je dana bio javni sastanak u Covent Gardenu kojim se obiljeavala godinjica poljskoga ustanka; subota i ponedjeljak posveeni su sastancima Odbora o francuskom pitanju'; od kojih su oba trajala do jedan ujutro, tj. do sljedeeg utorka, s jo jednim dugim okrajem estokog prepucavanja izmeu engleskih i francuskih lanova Glavnoga vijea. Izmeu svih tih obaveza, bilo je ljudi koji su tu znali banuti, i to zato da bi me vidjeli" u vezi s konferencijom o pravu glasa koja se trebala odrati sljedeeg

vikenda. Kakav gubitak vremena!" gunao je, I Engels je tako mislio. Zato je njegov prijatelj elio provesti sate potpisujui lanske iskaznice i raspravljajui sa svadljivim ljudima iz Odbora kad je mogao biti za svojim stolom i pisati Kapitali Oduvijek sam mislio da naivno fraternit u Meunarodnom udruenju nee potrajati dugo! upozorio je nakon jo jedne dugotrajne i zamorne prepirke meu Francuzima. To e proi kroz jo mnogo takvih faza i uzet e ti velik dio vremena." Tijekom ljeta 1865. Marx je povraao svaki dan (kao posljedica vrueg vremena i s tim-povezanim unim tegobama") i muili su ga irevi. Iznenadan priliv gostiju u njihovu kuu - Jennyin brat iz Njemake, Marxov ogor iz June Afrike, neakinja iz Maastrichta prouzroili su daljnje nepoeljne prekide. Bio je tu i poznati niz vjerovnika koji su kucali na vrata, stoje svakim danom bilo sve tee izdravati'! A opet, na mjestu koje nije bilo uzdrmano tim vrtlogom dogaaja njegovo se nepoznato remek-djelo pribliavalo svome dovrenju. Do kraja godine Kapital je postao rukopis od 1200 stranica, zamrljana zbrka isprecrtanih dijelova i neodgonetljivih rkarija. Na Novu godinu 1866. godine Marx je sjeo da napravi istopis, lizanjem istei novoroene nakon dugih i tekih poroajnih muka'! To je trajalo vie od godinu dana. ak ga ni nevolje s jetrom i irevima nisu mogle osujetiti: posljednjih nekoliko stranica napisao je stojei uz svoj stol nakon to je provala gnojnih ireva u zadnjici uinila sjedenje previe bolnim. (Arsen, uobiajeni anestetik, previe otupljuje moj um i trebalo mije da ostanem pribran!) Engelsovo iskusno oko odmah je uoilo neke dijelove teksta na kojima su irevi ostavili trag, a Marx se sloio da su oni vie pridavali jednolinost prilino blijedoj nijansi. ,,U svakom sluaju, nadam se da e se buroazija sjeati mojih ireva sve do svojih posljednjih dana',' psovao je. Koje su to svinje!" Gnojni su irevi nestali im je zavrio posljednju stranicu. Uvijek sam imao osjeaj! rekao mu je Engels, daje ta prokleta knjiga, koju si tako dugo radio, bila u sri tvoje nevolje, i ti se nikad ne bi iskobeljao, niti bi mogao, iz toga dok taj teret ne bi skinuo sa svojih lea." Osjeajui se nezasitan poput 500 svinja',' Marx se u travnju 1867. otisnuo u Hamburg da preda rukopis i nadgleda njegovo tiskanje. ak

ni vijest daje izdava oekivao sljedea dva sveska prije kraja godine nije mogla pokvariti njegovo dobro raspoloenje. Nadam se i pouzdano vjerujem da u u roku od godinu dana biti gotov',' predviao je. Reakcije onih kojima je bilo doputeno da bace letimian pogled na dijelove teksta ohrabrili su ga da se ponada da e njegovo ime i njegova slava odjekivati diljem cijele Europe. Rijeima Johanna Georgea Eccariusa, starog saveznika iz Komunistikog saveza i Meunarodnog udruenja radnika: Sam prorok upravo objavljuje pravu bit svake mudrosti."

POGLAVLJE

Roenje Svaki je poetak teak, to vrijedi u svakoj znanosti! upozorio je Marx u predgovoru Kapitala. No mogao je dodati da poeci nisu ni upola teki kao zavreci: prvi je svezak bio jedini koji je dovrio prije smrti. Godine muke i borbe iscrpile su ga i fiziki i mentalno. Ne morate ekati drugi svezak! napisao je svome ruskom prevoditelju u listopadu 1868, objavljivanje kojeg e kasniti vjerojatno dodatnih est mjeseci. Ne mogu ga dovriti sve dok se ne dovre i objave odreena slubena ispitivanja pokrenuta tijekom prole (i 1868) godine u Francuskoj, Sjedinjenim Amerikim Dravama i Engleskoj." Do 1870. imao je novu ispriku za kanjenje: Nije me sprijeila samo moja bolest tijekom cijele zime, ve sam nunim smatrao intenzivno se posvetiti svome ruskom, zato to mi je, bavei se pitanjem zemlje, postalo kljuno prouavati ruske zemljoposjednike odnose iz primarnih izvora." Tijekom sljedeih nekoliko godina nagomilao je golemu arhivu ruskih knjiga i statistikih podataka to je uvelike iritiralo Engelsa, koji je rekao da bi gomilu toga najradije spalio. Sumnjao je da ih je Marx koristio kao barikadu iza koje se mogao sakriti od razdraljivih zahtjeva svojih prijatelja i izdavaa. Sumnja je bila opravdana. Kada je Engels zapoeo prireivati sljedei svezak iz brda papira koje je ostalo nakon Marxove smrti 1883.

opisao je razmjere svoga zadatka u pismu njemakom socijalistu Augustu Bebelu: Pored dijelova koji su u potpunosti dovreni nalaze se drugi koji jedva da su bili skicirani, sve je to bilo nacrt djela s izuzetkom moda dvaju poglavlja. Navodi iz izvora nisu imali nikakva reda, mnogo ih je bilo nabacano na hrpu, jednostavno skupljeno s namjerom da se nau u nekom buduem izboru. Uz to je bilo rukopisa koje sigurno nitko osim mene ne bi mogao deifrirati, a i tada uz tekoe. Pitate me zar ja od svih ljudi nisam trebao znati kako je daleko ta stvar otila? Stvar je sasvim jednostavna: da sam znao, gnjavio bih ga dan i no sve dok sve ne bi bilo zavreno i tiskano. A Marx je to znao bolje od bilo koga. Drugi se svezak pojavio 1885, a nakon toga je 1894. godine uslijedio trei (koji je takoer priredio Engels). Ono to se esto naziva etvrtim sveskom" Teorije vika vrijednosti (1905), uredio je Karl Kautsky iz biljeaka koje je Marx napravio sredinom 1860-ih o povijesti ekonomije, uvelike sastavljenih od izvadaka iz djela prijanjih teoretiara kao to su Adam Smith i David Ricardo. Ukratko, Kapital je nepotpuno, fragmentarno djelo: Marxov je izvorni naum, podsjetit emo poslije, predviao est svezaka. Rijeima Marxova istraivaa Maximiliena Rubela, mi pred sobom nemamo marksistiku bibliju vjeno kodificiranih kanona'! To treba naglasiti zato to su se mnogi komunisti prema Kapitalu odnosili kao prema Svetom pismu, drei se toga da sve to je Marx rekao jest istina, a to nije rekao nije. Obje su tvrdnje neodrive: postoje prazna i izostavljena mjesta koja je mogao ispuniti da je imao dovoljno energije i vremena; a postoje i pogreke i pogreno zasnovane koncepcije, za kojima njegovi kritiari trijumfalno poseu, koje takoer trebaju priznati oni koji se dive Kapitalu. injenica da je Marx na briljantan nain otkrio novi kontinent! istie ekonomist Michael Lebowitz, uope ne znai da je na njemu sva mjesta ispravno nacrtao'! Terra incognita koju je poeo istraivati bio je novi svijet industrijskoga kapitalizma - krajolik nepoznat Adamu Smithu - i Marx od poetka upozorava itatelje da su uli u zemlju bajki gdje

nita nije kako se ini. Pogledajte samo njegov odabir glagola ve u prvoj reenici Kapitala: Bogatstvo drutva u kojem vlada kapitalistiki nain proizvodnje pojavljuje se kao "golema zbirka roba', a pojedinana roba pojavljuje se kao njegov osnovni oblik'! (Moji kurzivi.) Iako manje dramatian od slavnoga uvoda Komunistikog manifesta (Bauk krui Europom..."), on iznosi slinu bit: ulazimo u svijet sablasti i prikaza. Stranice Kapitala zasute su frazama kao to je fantomska objektivnost! nesupstancijalni duh! puka iluzija" i pogrean dojam! Samo ako se prodre kroz velove iluzije moe se razotkriti eksploatacija uz pomo koje kapitalizam ivi. Roba, tvrdi Marx, ima dva svojstva: uporabnu vrijednost i razmjensku vrijednost. Uporabljivost predmeta dovoljno je oita: ugljen nas grije i sui, kruh nas hrani. Kad bi razmjenska vrijednost bila mjera uporabljivosti, truca kruha nalagala bi daleko viu cijenu od, recimo, bljetavo skrojena svilenog prsluka, to oito nije sluaj. Kako se, onda, uspostavlja razmjenska vrijednost? Uzmimo stoga dvije vrste robe, primjerice penicu i eljezo. Kakav god bio odnos njihove razmjene, on se uvijek moe prikazati u obliku jednadbe u kojoj se zadana koliina penice izjednaava s nekom koliinom eljeza, primjerice 1 kvarter penice = a centi eljeza. to nam govori ta jednadba? Da u dvije razliite stvari postoji neto zajedniko jednake veliine, kako u 1 kvarteru penice, tako i u a centi eljeza. Oboje je, dakle, jednako neem treem, to samo po sebi nije nijedno ni drugo. Svako od njih, ukoliko je vrijednost razmjene, mora se, dakle, moi svesti na to tree. Jedan zajedniki element koji robe dijele jest to da su one proizvod rada. Zato vrijednost predmeta mora odraavati koliinu rada zaleena" u njemu - rada koji je neposredno ukljuen u izradu predmeta, kao i rada koji je proizveo strojeve uporabljene u radionici te rada utroena na dobavljanje sirovina. (Marx je ubrzo dodao kako on misli na drutveno potrebno radno vrijeme" - to jest, na sate koji su prosjenom radniku potrebni da zavri taj posao. Jer bi inae netko mogao zakljuiti da bi roba koju bi nainili eprtljavi ili lijeni radnici bila vrednija jer bi njezina proizvodnja dulje trajala.)

Zasad je sve jo konvencionalno: sline su radne teorije vrijednosti" predlagali Adam Smith, David Ricardo i mnogi drugi klasini ekonomisti. Smith je svoje Bogatstvo naroda zapoeo tvrdnjom: Godinji rad svakog naroda jest fond koji taj narod prvotno opskrbljuje svim ivotnim potreptinama i ugodnostima ..."'3 Marx, meutim, ide dalje. Ba kao to robe imaju dvojni karakter, posjedujui i uporabnu i razmjensku vrijednost, tako i sam rad ima dvostruku narav. Uporabna je vrijednost stvorena konkretnim" ili korisnim" radom, koji Marx definira kao produktivnu aktivnost odreene vrste, koja se dalje razvija s odreenim ciljem! dok razmjenska vrijednost proizlazi iz apstraktnog" ili nediferenciranog" rada, koji se mjeri iskljuivo u kategorijama njegova trajanja - a izmeu njih dvaju prisutna je inherentna napetost. Netko tko je kroja(-ica) mogao bi, primjerice, pokuati izraditi najotporniji kaput koji su on ili ona sposobni izraditi. Meutim, ako je kaput previe otporan, kupac se vie nikad ne treba vratiti da bi kupio zamjenski, ime ugroava krojaevu djelatnost. Isto je primjenjivo na tkalca koji je proizveo tkaninu od koje je saiven taj kaput. Potreba da se stvori uporabna vrijednost nalazi se stoga u sukobu s potrebom da se nastavi stvarati razmjenska vrijednost. ___________________________ 13 Adam Smith, Bogatstvo naroda, Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, Poslovni dnevnik Masmedia, Zagreb, str. 37 Da bi ilustrirao ta dva aspekta rada, Marx uranja u dugu i sve nadrealniju meditaciju o relativnim vrijednostima kaputa i otprilike 18 metara tkanine. Vrijednost tkanine kao robe! pie on, stoga se izraava, u obliku robe kaputa, vrijednost jedne robe u uporabnoj vrijednosti druge. U uporabnoj vrijednosti tkanina je stvar na osjet razliita od kaputa, kao vrijednost ona je 'jednaka kaputu' i stoga izgleda kao kaput! Kao uporabna vrijednost, tkanina je neto opipljivo drugaije od kaputa; meutim kao vrijednost ona je u stvarnosti ista stvar, izraz apstraktnog rada. Tako dobiva vrijednosni oblik razliit od prirodnog. Njen vrijednosni bitak pojavljuje se u jednakosti s kaputom kao ovja priroda kranina u njegovoj jednakosti s jaganjcem bojim! .

Ta bi nas apsurdna usporedba trebala upozoriti da je ono to itamo zapravo vic zasnovan na apsurdu, pustolovno putovanje kroz carstva izraenijeg besmisla. Marx je kao student bio zaluen romanom Laurencea Sternea ivot i nazori Tristrama Shandyja, prepunim udaljavanja od glavnoga tijeka radnje, te je trideset godina poslije sam pronaao temu koja mu je doputala da oponaa raspojasan i iaen stil koji je Sterne prvi uveo. Kao i Tristram Shandy, i Kapital je prepun paradoksa i hipoteza, zakuastih objanjenja i muiavih budalatina, necjelovitih prikaza i osebujnih udnovatosti. Kako je inae mogao ispravno vrednovati tajnovitu i esto izvrnutu logiku kapitalizma? Kao to Marx i primjeuje, na kraju svoje iscrpljujue osebujne digresije o tkanini i kaputima: Roba nam na prvi pogled izgleda kao trivijalna stvar, koja se razumije sama po sebi. Njena analiza pokazuje da je posrijedi veoma zamrena stvar, puna metafizike pronicljivosti i teolokih hirova! Kad se od drva napravi stol, on ostaje drvo usprkos svemu tome obina, osjetilna stvar. Meutim, kad postane roba, on se pretvara u neto to nadilazi osjetila. On ne samo da stoji nogama na tlu, ve se spram sve ostale robe postavlja na glavu i u svojoj drvenoj glavi razvija hirove, mnogo udnije nego kad bi sam od sebe poeo plesati'! S obzirom da razliita roba odraava rad svojih proizvoaa, drutveni odnos izmeu ljudskih bia ovdje za njih poprima fantazmagorian oblik odnosa meu stvarima'! Jedina analogija koju Marx pronalazi za tu bizarnu preobrazbu jest maglovito carstvo religije: Ovdje se proizvodi ljudske glave pokazuju kao samostalni likovi, koji se, opskrbljeni vlastitim ivotom, nalaze u meusobnom odnosu i u odnosu spram ljudi. U svijetu robe tako se ponaaju proizvodi ljudskih ruku. To nazivam fetiizmom robe, koji prianja uz proizvode rada im ih se pone proizvoditi kao robu... U religioznom smislu, fetii su predmeti koji se oboavaju zbog njihovih tobonjih natprirodnih moi, kao to se inilo s posmrtnim ostacima svetaca u srednjovjekovnoj Europi. (Davne 1842. dvadesetetverogodinji Marx ismijavao je jednoga njemakog autora koji je tvrdio da taj oblik fetiizma ovjeka uzdie iznad osjetilnih elja" i na taj ga nain spaava od toga da bude puka ivotinja. Ne samo da ovjeka ne uzdie iznad njegovih osjetilnih elja, uzvraa Marx, fetiizam jest religija osjetilne elje: Fantazija koja izranja iz

elje navodi oboavatelja fetia da vjeruje kako e se neivi predmet odrei svoga prirodnog karaktera da bi udovoljio njegovim eljama!) U kapitalistikoj ekonomiji fetiizam je uvjerenje da roba ima neku mistinu intrinzinu vrijednost. Kao i kod kostiju svetaca, rije je o opsjeni. Dosad! pie Marx, jo nijedan kemiar u biserima ili dijamantima nije pronaao razmjensku vrijednost..." Neobino je to je odabran taj primjer, s obzirom da on otkriva granicu same Marxove teorije. Ako se, kao to on implicira, razmjenska vrijednost bisera i dijamanata izvodi samo iz vremena rada koje se utroi na njihovo pronalaenje i obradu, zato ljudi ponekad plaaju stotine tisua funti za jedan dijamantni prsten ili bisernu ogrlicu? Zar se ne bi te iznimne cijene mogle donekle zahvaliti i rijetkoj vrijednosti neega, ili doivljajima ljepote, ili ak jednostavnoj elji da se bude u povlatenom poloaju? Kad bi vrijeme rada bilo jedini odluujui imbenik, onda Picassova rkarija na restoranskom ubrusu ili eir koji je nekad nosio John Lennon ne bi vrijedili vie od nekoliko funti - dok bi vrijednost" boce crvenog vina od dobre berbe bila istovjetna s onom od slabe berbe, ako obje utjelovljuju istu koliinu rada. Marxovi uenici s vie strahopotovanja rjeavali su te probleme odbacujui ih kao udake i nevane izuzetke od pravila. Uz to, nije li sam Marx istaknuo da roba posjeduje metafiziku pronicljivost i teoloke hirove"? Radna teorija vrijednosti nije od velike pomoi u razumijevanju zato se nekoliko uperaka kose Elvisa Presleya, koje je skupio njegov brija/prodalo za 115.000 amerikih dolara na javnoj drabi 2002. godine; no moda pojam fetiizma robe - arolije i sablasti koje okruuju proizvode rada" - nudi barem djelomino objanjenje. U svome najirem smislu, prema Marxu, fetiizam robe predstavlja vladavinu predmeta nad ljudskim biem, mrtvoga rada nad ivim, proizvoda nad proizvoaem'.' (Ovdje opet vidimo lagano nicanje predodbe zasijane prije mnogo godina. Jedan od njegovih prvih lanaka za Rheiniscbe Zeitung iz 1842. bavio se zakonom koji je seljacima zabranjivao skupljanje suhoga granja u privatnim umama, to je bilo pravo koje su uivali jo od srednjovjekovnih vremena. Postoji mogunost da su neka od nedozrelih stabala moda oteena! izvijestio je, te je suvino rei da drveni idoli likuju dok ljudska bia bivaju rtvovana!" Ta se ideja ponovno pojavila u govoru iz 1856.

pred artistikom publikom: ,,U dananje se vrijeme ini da je sve bremenito svojom suprotnou ... ini se kao da svi nai izumi i sav na napredak zavravaju u opskrbljivanju materijalnih snaga intelektualnim ivotom, i izvrgavanju ljudskoga ivota materijalnoj sili!) Sve to je vrsto i postojano pretvara se u dim, napisao je u Komunistikom manifestu; sada, u Kapitalu, sve to je istinski ovjeno pretvara se u beivotne predmete koji zadobivaju zapanjujui ivot i krepkost. Nakon toga se pojavljuje jedna druga potekoa i Marx je bio voljan izravno se s njome uhvatiti: zato radnike tiraniziraju i otuuju predmeti koje oni stvaraju? Ako su vrijednost koja se nalazi u robi stvorili radnici, zato oni ne dobivaju tu punu vrijednost? U nerazvijenoj ekonomiji, on odgovara, oni je najee dobivaju. ,,U onom prvobitnom stanju stvari! napisao je Adam Smith u Bogatstvu naroda, koje prethodi i prisvajanju zemljita i akumulaciji kapitala, cijeli proizvod pripada radniku. Nema ni vlasnika zemlje ni poslodavca da s njim dijele proizvod!14 Ako stolar proda stol i uporabi novac da bi kupio vreu penice, te se transakcije mogu opisati formulom R-N-R - roba (R) je pretvorena u novac (N) koji se potom ponovo pretvara u drugu robu. Meutim, postoji jedan drugi oblik protoka robe, koji sve vie prevladava u industrijskom kapitalizmu, koji se moe iskazati kao N-R-N. Kapitalist rabi novac kako bi kupio razliitu robu - radnu snagu, sirovine, strojeve - koja proizvodi novu robu koja se potom prodaje. Oba se ta tijeka mogu podijeliti u dvije iste suprotne faze - R-N (prodaja) i N-R (kupnja). Ono to ih razlikuje jest poredak njihova slijeda: u jednom su sluaju poetna i zavrna toka kretanja robe, u drugom je to novac. U cirkulaciji R-N-R novac se naposljetku pretvara u robu, koja slui kao uporabna vrijednost. Novac je, dakle, definitivno potroen. U obrnutom obliku N-R-N kupac, naprotiv, troi novac, ne bi li ga primao kao prodava... On novac otputa tek s podmuklom namjerom da ga se ponovno dokopa. Dat je, dakle, samo predujam. _________________________ 32 Adam Smith, n. dj., str. 99.

Dok u jednostavnom protoku roba" koji predstavlja R-N-R dvostruko premjetanje istoga dijela novca uzrokuje njegovo konano prenoenje iz jedne ruke u drugu, kod N-R-N dvostruko premjetanje iste robe dovodi do toga da taj novac tee natrag prema svojoj toki odlaenja. Ne bi imalo smisla prolaziti kroz taj razraeni ritual ako bi se poetno ulaganje vratilo nepromijenjeno. Zato Marx preinauje tu formulu u N-R-N*, gdje je N* poetna svota plus prirast. Tu dobit ili poveanje izvorne vrijednosti nazivam - vikom vrijednosti'! A taj pomak od N do N* novac pretvara u kapital. Naraxno, on priznaje, mogue je, dodue, i da u odnosu R-N-R dva ekstrema R i R, primjerice, penica i odjea, budu kvantitativno razliite vrijednosne veliine. Seljak svoju penicu moe prodavati iznad vrijednosti ili kupovati odjeu ispod vrijednosti. Njega, pak, trgovac odjeom moe prevariti'! Ipak, takve su razlike u vrijednosti ista sluajnost" i one ne opovrgavaju presudnu razliku izmeu tih dviju formula. Jednostavan protok roba - koje se prodaju kako bi ih se kupilo sredstvo je za neku svrhu, odnosno za zadovoljenje potreba. Protok novca kao kapitala sam je sebi svrha. Upravo viak vrijednosti novac pretvara u kapital. Meutim, koje je porijeklo vika vrijednosti? Marx ispituje taj misterij iz perspektive kapitalistikog naunika zvanog Lova. Svaki je stadij protoka - N-R i R-N* - tek razmjena ekvivalenata. Ako su dobra razmijenjena prema svojoj stvarnoj vrijednosti, trebalo bi biti nemogue da Lova ostvari profit. Moda jo vie iznenauje da isto vrijedi ako nisu razmijenjena po takvoj vrijednosti: Pretpostavimo sad da je posredstvom neke neobjanjive privilegije prodavau dano da prodaje robu iznad vrijednosti, za 110, ako joj vrijednost iznosi 100, dakle s nominalnim dodatkom na cijenu od 10 posto. Prodava, dakle, tri viak vrijednosti u iznosu 10. Ali nakon to je bio prodava, on postaje kupac. Trei posjednik robe javlja se sad kao prodava i sa svoje strane uiva privilegiju da robu prodaje 10 posto preskupo. Na ovjek [Lova] dobio je kao prodava 10, ne bi li kao kupac izgubio 10. Sve se zaista svodi na to da svi posjednici robe svoju robu jedan drugome prodaju iznad vrijednosti... ali njeni vrijednosni odnosi ostaju nepromijenjeni.

Mogu postojati odreeni sluajevi - kao sa seljacima i trgovcem odjee - gdje se nepopravljivo budalastog kapitalista prijevarom namamilo da kupi robu po cijeni mnogo veoj od njezine vrijednosti ili da je kupi previe jeftino, no to teko moe biti naelo na kojem se zasniva cijeli sustav. Da bi izvukao viak vrijednosti, na prijatelj Lova mora pronai robu koja ima ono osebujno svojstvo koje stvara vie vrijednosti u svome troenju nego to stvarno kota. Sreom, Lova otkriva robu koja ima tu jedinstvenu karakteristiku - radnu snagu, koja ima tu okultnu kvalitetu dodavanja vrijednosti, jer jest vrijednost. Ona raa ivu djecu ili bar lijee zlatna jaja'. Radna snaga je, prema Marxu, roba - i u tom se sluaju njena vrijednost mjeri kao i vrijednost bilo koje druge robe, koliinom radnog vremena potrebnog da se proizvede i reproducira. (Jo jedan odjek Adama Smitha, koji je napisao da potranja za ljudima, kao i ona za svakom drugom robom, nuno ureuje proizvodnju ljudi'.'15) Moe se initi grotesknim ustvrditi vrijednost ljudskih bia kao da su limenke prepeenog graha, no upravo je to smisao onoga to Marx tvrdi: za Lovaa, trite rada nije nita vie nego jo jedan ogranak trita robe. Pa kako onda Lova utvruje vrijednost te osobite robe? Ako je vlasnik radne snage danas radio, on mora biti u stanju da sutra pod istim uvjetima snage i zdravlja ponovi isti ___________________________ 34 Adam Smith, n. dj., str. 112. proces. Suma ivotnih sredstava mora, dakle, biti dostatna da radnu individuu kao radnu inidviduu odri u normalnom stanju ivota. Same prirodne potrebe, poput hrane, odjee, grijanja, stana itd. razlikuju se prema klimatskim i drugim prirodnim osobinama neke zemlje. S druge strane, opseg tzv. nunih potreba, kao i nain njihova zadovoljenja, sam je historijski proizvod... Za razliku od ostale robe, odreenje vrijednosti radne snage zadobiva, dakle, historijski i moralni element. Za odreenu zemlju u odreenom razdoblju, meutim, zadan je prosjeni opseg nunih ivotnih sredstava. S obzirom da je radnik smrtan, ta svota mora ukljuivati ivotna sredstva zamjenskih ljudi, tj. djecu radnika, tako da se ta rasa osebujnih vlasnika robe ovjekovjeuje na tritu robe'! Ona bi takoer

morala sadravati udio - zanemarivo mali za obinu radnu snagu" za odgoj i obrazovanje. Marx izraunava da je puna svota potrebna za ivotni minimum jednaka vremenu od otprilike est sati rada dnevno. No hoe li Lova dopustiti svojim radnicima da prekinu rad na kraju njihovih est sati potrebnog rada? Ni u kom sluaju. Da bi zaradili svoju nadnicu, oni moraju raditi dodatnih pet ili est sati, priskrbivi time viak rada" koji stvara profit. Od poetka on ne sadri nijedan jedini atom [vika] svoje vrijednosti, koji ne bi potjecao od neplaenog, tueg rada', zakljuuje Marx poistovjeujui tu eksploataciju sa starim postupkom osvajaa, koji od pobijeenog kupuje robu njegovim vlastitim, otetim novcem'! Jedina razlika naspram prijanjih epoha jest prijevara pomou koje je pljaka skrivena od rtava. Otkrivi tajnu, Lova se naravno eli doepati jo vie jaja tih zlatnih gusaka. Najoitija metoda jest natjerati ih da rade vie sati; i u desetom poglavlju Kapitala, Radni dan', Marx prikazuje ljudski troak njegovih impersonalno izraenih formula. Zakon o radnim odnosima iz 1850. ograniio je radni tjedan u Velikoj Britaniji na ezdeset sati (treba dodati, ezdeset sati stvarnoga rada: s pola sata za doruak i sat vremena za ruak, to je znailo smjenu od dvanaest sati, od ponedjeljka do petka, i osam sati subotom.) Taj je zakon stvorio i malu vojsku tvornikih nadglednika, iji su polugodinji izvjetaji naoruali Marxa podrobnim dokazom o pohlepi kapitalista za vikom rada.' Bilo je bezbroj sitnih potkradanja radnika od odmora za obrok i vremena za oputanje, koji su nadodani krcatoj torbi lopovskog plijena: jedan se vlasnik tvornice hvastao nekom nadgledniku da je skraivanjem odmora za obrok za deset minuta dnevno u godinu dana stavio tisuu u svoj dep! Buroaski tisak osigurao mu je daljnje streljivo. Izvjetaj Daily Telegrapha o trgovini ipkom u Nottinghamu otkrio je da su djecu od devet ili deset godina izvlaili iz njihovih bijednih kreveta u dva, tri ili etiri ujutro i prisiljavali na rad za goli opstanak do deset, jedanaest ili dvanaest u noi, pri emu im se udovi istroe, stas tijela poinje iezavati, lica im blijede, a njihova ovjenost u potpunosti tone u skamenjenu utrnulost, neto krajnje uasno i za zamisliti!

Ovdje je prisutan snaan odjek Poloaja radnike klase u Engleskoj (1845) Friedricha Engelsa, koji ispreplie osobna zapaanja s osuujuim informacijama iz novina, parlamentarnih komisija, tvornikih nadglednika i preslika iz Hansarda. Oduevljavaju me svjedoanstva mojih protivnika! napisao je Engels sretno zadivljen to su britanski vodei krugovi objavili toliku koliinu dokaza protiv sebe. Navodi iz vladinih plavih knjiga" i lanci iz The Economista u Kapitalu pokazuju koliko je Karl Marx nauio iz te tehnike. Poglavlje o radnom danu, jedno od najduih u knjizi, zbirka je horor-pria, koje je Marx oblikovao u prikladnom gotikom stilu. Kapital je umrli rad, koji poput vampira oivljava usisavanjem ivog rada i ivi utoliko vie to ga vie usie! pie on u svojim uvodnim odlomcima. Nakon neto vie od sedamdeset stranica, nakon krvave gozbe, zakljuuje da vampir i dalje ne eli pustiti svoj plijen'.' Da bi se zatitili, od tog krvopije, radnici se moraju udruiti i kao klasa iznuditi donoenje dravnog zakona, nadmone drutvene zapreke, koje e ih same prijeiti da dobrovoljnim ugovorom s kapitalom sebe i svoj rod prodaju u smrt i ropstvo'! No Marx priznaje da takav zakon sam po sebi ne bi bio dovoljan da otjera Lovaa i njegove pajdae kapitaliste, zato to oni imaju jo jedan nain da poveaju proizvodnost a time i viak vrijednosti. Ako je radna snaga stvarno roba jedinstvene vrijednosti, moglo bi se oekivati natjecanje meu zaposlenicima za veim nadnicama - i u razdoblju pune zaposlenosti to bi se doista i moglo dogoditi. Meutim, kako troak rada raste, Lova shvaa da ulaganje u pogonske strojeve koji tede, koji su se nekad inili neekonominima, sada dobiva financijski smisao, posebno ako on ne moe produiti radni tjedan. Kao to Marx pie, Kapital... ima imanentni poriv i neprestanu tendenciju poveavanja proizvodne snage rada, ne bi li pojeftinio robu, a posredstvom pojeftinjenja robe i samog radnika'! U teoriji, strojevi bi mogli olakati teret koji je spao na radnika. U sustavu kapitalistike proizvodnje, tvrdi Marx, njihovi su uinci neizbjeno maligni - iako su krajnje korisni gospodinu Lovau. (Njegovo poglavlje o industrijskom postrojenju zapoinje navodom iz Naela politike ekonomije Johna Stuarta Milla: Upitno je jesu li svi mehaniki izumi uope olakali svakodnevni muni rad bilo kojega ljudskog bia.") Zamjenjujui svojom golemom proizvodnjom

sposobnost neovisne ljudske snage, stroj radnika izruuje sve veoj podreenosti kapitalu. Radnik je nedovoljno kvalificiran upravo zbog neljudske kvalificiranosti automata, a njegove sposobnosti da brani svoj poloaj udruivanjem s drugim radnicima - preko obrtnikih udruenja, primjerice - nestaju kad se strojevi udrue u mnogo moniju silu. Rije je - kao to to est jest sluaj u Kapitalu - o slici iz horor-prie: Ovdje imamo, umjesto izoliranog stroja, mehaniko udovite ije tijelo ispunjava cijele tvornice i ija demonska mo, na poetku prikrivena sporim i odmjerenim pokretima golemih udova, na kraju provaljuje u brzi i grozniavi kovitlac njegovih bezbrojnih djelatnih organa! Onoliko koliko strojevi ine suvinom potrebu za ljudskim miiima, oni utoliko postaju i sredstva zapoljavanja djece, koja su sitnije tjelesne grade, ali s gipkijim udovima, ime revolucioniraju ugovor izmeu radnika i kapitalista: Na temelju razmjene robe bila je prva pretpostavka da se kapitalist i radnik sueljavaju kao slobodne osobe i nezavisni vlasnici robe, jedan kao vlasnik novca i proizvodnih sredstava, drugi kao vlasnik radne snage. Ali sad kapital kupuje djecu i maloljetnike... Marx uoava da oglasi za radnicima meu djecom esto nalikuju upitima o crnakim robovima koji su se prije pojavljivali u amerikim novinama, navodei jedan o kojem je izvijestio britanski tvorniki nadglednik: Trae se mlade osobe od 12 do 20 godina, ne mlae od onoga to moe proi pod 13 godina. Nadnice su 4 ilinga na tjedan! Znaaj fraze ono to moe proi pod 13 godina" bio je da su prema Zakonu o radnim odnosima djeca mlaa od toga mogla raditi samo est sati dnevno. Slubeno imenovani lijenik morao je potvrditi njihovu dob te Marx uoava da je oit pad broja djece ispod trinaest godina koja rade u'industriji tijekom 1850-ih i 1860-ih bio najveim dijelom, prema evidenciji samih tvornikih nadglednika, djelo kirurga koji su izdavali potvrde i prilagoavali dob djece na nain prikladan pohlepi kapitalista za eksploatacijom i potrebi roditelja da se upuste u tu trgovinu! Kapitalistika primjena tehnologije proizvodi oblik vjenog kretanja. Stroj koji radi esnaest sati dnevno tijekom sedam i pol godina proizvodi isto toliko koliko i stroj koji radi samo osam sati dnevno tijekom petnaest godina. Iako na dovreni proizvod vie ne prenosi viak vrijednosti, on kapitalistu doputa da dvaput bre izvue taj

profit. Stoga je prisutna snana inicijativa da se postrojenje rabi to je mogue vie sati dnevno produavajui smjene onima koji paze na strojeve - a oni se uope ne nalaze u poloaju da se tome odupru, s obzirom da je automatizacija pojaala i natjecanje za poslove stvarajui ono to Marx naziva priuvnom industrijskom vojskom" nezaposlenih. Taj viak radnike populacije nije tek nuni nusproizvod industrijskoga kapitalizma. Upravo obratno, on postaje i uporite kapitalistike akumulacije osiguravajui mnotvo ljudskoga materijala uvijek spremna na eksploataciju! Kad se trite na brzinu proiri ili se pojave nove grane, kao to je sluaj sa eljeznicom, mora postojati mogunost iznenadna prebacivanja velikih masa ljudi u presudna podruja ne izazivajui nikakvu tetu opsegu proizvodnje u drugim sferama. Viak stanovnitva osigurava te mase'! Cikliki obrazac moderne industrije - razdoblje prosjene aktivnosti, za kojom slijedi proizvodnja punom parom, kriza i stagnacija - ovisi o stalnom oblikovanju, upijanju i ponovnom oblikovanju priuvne industrijske vojske. Razliite faze toga cildusa novae viak stanovnitva, no one postaju i energetska snaga za njegovu reprodukciju. Viak rada sa svoje strane regulira opa kretanja nadnica. Kao to Marx pie: Industrijska rezervna armija tijekom razdoblja stagnacije i prosjenog prosperiteta vri pritisak na aktivnu radniku armiju i obuzdava njene zahtjeve tijekom perioda poveane i pretjerane proizvodnje. Relativni porast stanovnitva stoga je pozadina prema kojoj se kree zakon potranje i ponude rada. Marx nema nikakvih iluzija o navodno svetoj simetriji zakona ponude i potranje. Potranja za radom nije istovjetna poveanju ponude kapitala, jer to nije sluaj dviju neovisnih sila koje utjeu jedna na drugu. Nisu svima podijeljene iste kocke za igru." Ovdje on napada jedan od velikih poduhvata ekonomskih apologeta" - shvaanje koje je proirila nekolicina ekonomista iz srednjega viktorijanskog doba da uvoenje novoga postrojenja ili proirenje staroga, na neki nain oslobaa" radnike. Oni su osloboeni, tvrdi on, samo u smislu da su sada u potpunosti bez posla, ,,i svaki ih novi djeli kapitala koji posvuda trai nain kako da djeluje moe iskoristiti! Kad nau zaposlenje, strah da e se ponovno pridruiti priuvnoj vojsci ini ih

zrelima za eksploataciju. Stoga, zakljuuje Marx, to je vea produktivnost rada, to je vee relativno mnotvo" priuvne industrijske vojske. Posljedica porasta drutvenog bogatstva stoga je poveanje slubenog osiromaenja. To je apsolutni opi zakon kapitalistike akumulacije", objavljuje on u kratkoj kurzivom istaknutoj paroli - potom to banalno podriva ve u sljedeoj reenici: Kao i svi drugi zakoni, i on biva preinaen tijekom svoje primjene pod utjecajem mnogih okolnosti, analiza kojih se nas ovdje ne tie! Izbjegavi bilo kakve prigovore, Marx nastavlja prema jednoj od najozloglaenijih tvrdnji u Kapitalu: da kapitalizam vodi prema progresivnoj pauperizaciji" ili osiromaenju proletarijata. Bezbrojni su znanstvenici smatrali kako to znai da e se sve vei kapitalistiki napredak ostvariti apsolutnim smanjivanjem radnikih nadnica i standarda ivota, i s lakoom su se tome izrugivali. Pogledajte dananje pripadnike radnike klase, s njihovim autima i mikrovalnim penicama: nisu ba previe bijedni, zar ne? Ameriki je ekonomist Paul Samuelson rekao da se cijeli Marxov uvre moe sa sigurnou zanemariti zato to se osiromaenje radnika jednostavno nikad nije ni dogodilo" - i, kako su Samuelsonovi udbenici bili osnovni uvjet prolaska za generacije studenata kako u Velikoj Britaniji tako i u Americi, to je postalo opeprihvaeno uvjerenje. No to je mit zasnovan na pogrenom tumaenju Opeg zakona kapitalistike akumulacije" u 25. poglavlju prvoga sveska. Pauperi-zam! pie Marx, tvori egzistencijalni uvjet kapitalistike proizvodnje i razvoja bogatstva. On spada u polazne pogreke kapitalistike proizvodnje, koja kapital, meutim, umije svaliti sa sebe na plea radnike klase i sitne buroazije! U tom kontekstu on, jasno, ne upuuje na cijeli proletarijat ve na najnii talog" drutva, kao to su stalno nezaposleni, bolesni, odrpani - sloj koji jo i danas postoji i koji se esto naziva niom klasom. (Jedan je drugi idovski izopenik rekao da ete siromaha uvijek imati sa sobom!16 meutim jo nijedan ekonomist nije predlagao da se Isusovo uenje u potpunosti smatra nepouzdanim zbog njegova predvianja vjene bijede. ak je i Leszek Kolakowski, jedan od Marxovih najutjecajnijih kritiara iz 20. stoljea, priznao da materijalno osiromaenje nije nuno bila premisa ni Marxove analize dehumanizacije do koje je doveo nadniarski rad, ni njegova predvianja neizbjena propadanja kapitalizma!)

Ali Marx jest rekao da e u kapitalizmu doi do relativnog - ne apsolutnog - pada nadnica. To se moe dokazati kao istinito: nijedna tvrtka koja ima 20 posto rasta vika vrijednosti nee predati sav taj plijen svojoj radnoj snazi u obliku 20 posto poviice plae. Slijedi dakle! pie Marx, da se, razmjerno tome kako se kapital akumulira, situacija radnika - bila njegova plaa vea ili manja -mora razvijati slabije." Ovdje je kljuni dio bila njegova plaa vea ili manja": rad sve vie i vie zaostaje za kapitalom, bez obzira na to koliko si automobila i mikrovalnih penica radnici mogu priutiti. Marx to opirno pojanjava u tom istom odlomku govorei da njegova definicija siromatva (kao i Kristova) ide mnogo dalje od pukog pitanja koliko tko ima novca: rije je o slamanju ljudskoga duha. S radnikom koji je prikovan za kapital vre nego to su Hefestovi klinovi drali Prometeja za stijenu,' bijeda za neke postaje nuno stanje kako bi drugi bili bogati: Unutar kapitalistikog sustava sve metode poveanja drutvene proizvodne snage rada odvijaju se na raun individualnog radnika... sakate ga u djelomina ovjeka, obezvreuju ga u privjesak stroja, mukom njegova rada unitavaju njegov sadraj, otuuju od njega duhovne mogunosti radnog procesa u jednakoj mjeri u kojoj potonjem znanost ostaje utjelovljena kao samostalna mogunost; izobliuju uvjete u kojima radi, tijekom rada podvrgavaju ga sitniavoj, obijesnoj despociji, pretvaraju njegov ivotni vijek u radni, bacajui mu enu i dijete u rvanj kapitala... Akumulacija bogatstva na jednom polu ujedno je, dakle, akumulacija bijede, radnike tlake, ropstva, neznanja, brutalizacije i moralne degradacije na suprotnom, tj. na strani klase koja vlastiti proizvod proizvodi kao kapital. Posljednja bi se reenica, uzeta sama, mogla navesti kao jo jedno predvianje apsolutna financijskog osiromaenja radnika, no samo bi se slaboumnik - ili predava ekonomije - mogao uhvatiti za tu interpretaciju nakon to je proitao gromovitu filipiku koja joj je prethodila. Tijekom 1970-ih mnogo se govorilo o neizbjenom dobu dokolice" u kojem jedva da emo, zahvaljujui automatizaciji, ita raditi - te se pojavilo brdo knjiga koje su se najozbiljnije bavile time kako emo ispunjavati svoje novo slobodno vrijeme a da ne postanemo beznadno

letargini. Svatko tko je primijetio jedan od tih zaboravljenih pamfleta u trgovinama s drugorazrednim knjigama danas bi se tome s nevjericom nasmijao. Prosjean britanski zaposlenik danas radi 80.224 sata tijekom svoga radnoga vijeka naspram 69.000 sati 1981. godine. Ne samo da nismo zaboravili radnu etiku nego se ini da smo danas vie nego ikad zarobljeni njome. U modi su knjige koje tjeskobno pitaju kako moemo ostvariti ravnoteu izmeu posla i ivota" u doba kada mnogi ljudi nemaju vremena ni za to drugo osim za posao i spavanje. To ne bi iznenadilo Karla Marxa. U 12. poglavlju Kapitala on u pravom svjetlu prikazuje one ekonomske rasprave iz srednjega viktorijanskog razdoblja u kojima na jednoj od stranica moemo proitati da radnik duguje zahvalnost kapitalu zbog razvijanja njegove proizvodnosti zato to je potrebno vrijeme rada na taj nain skraeno, a na sljedeoj stranici da on mora dokazati svoju zahvalnost radei u budunosti 15 umjesto 10 sati'! Ono na to cilja kapitalistika proizvodnja - kae on - nije skraenje radnoga dana ve minimiziranje radnoga vremena potrebna za proizvoenje odreene robe. injenica da radnik, nakon to se poveala proizvodnost njegova rada, proizvodi deset puta vie robe nego prije i prema tome provodi jednu desetinu radnoga vremena na svakoj, ni u kom ga sluaju ne spreava da nastavi raditi 12 sati kao prije, niti da u tih 12 sati proizvodi 1200 umjesto 120 artikala. Zapravo, njegov bi se radni dan istovremeno mogao produiti kako bi ga se natjeralo da u 14 sati proizvede 1400 artikala." Cilj toga procesa jest smanjivanje onoga dijela radnoga dana u kojem radnik mora raditi za njega te produavanje, uslijed toga, drugoga dijela dana u kojem je slobodan raditi besplatno za kapitalista'! Meutim, ako sva ta dodatna roba preplavi trite, pri emu radnici (u svojoj ulozi potroaa) nisu nita bogatiji nego to su bili, kapitalist e se nai s golemom hrpom neprodanih proizvoda. to onda? U Komunistikom manifestu iz 1848. Marx je ve skrenuo pozornost na trgovinske krize koje svojim periodinim ponavljanjem sve opasnije dovode u pitanje egzistenciju cijelog graanskog drutva. U tim krizama redovito se unitava velik dio ne samo gotovih proizvoda nego i ve stvorenih proizvodnih snaga. U krizama izbija drutvena epidemija koja bi svim ranijim epohama izgledala kao kakva

besmislica - epidemija prekomjerne proizvodnje'!17 Okolnosti buroaskog drutva bile su, tvrdio je, jednostavno previe oskudne da bi obuhvatile obilje koje su stvorile. Kapitalizam je imao dva naina kako prebroditi taj problem: ,,S jedne strane, iznuenim unitavanjem mase proizvodnih snaga; s druge, osvajanjem novih trita i temeljitim izrabljivanjem starih trita. Dakle ime? Time to priprema svestranije i silnije krize, a smanjuje sredstva za spreavanje kriza'!18 To je ciklus prosperiteta i kraha" koji vlade jo odonda nastoje izbjei svim silama. Prema Marxu, nikakav bijeg nije mogu tako dugo dok kapitalizam prevladava: plimni ritam ekspanzije i recesije bio je sastavni dio sustava s prirodnom tendencijom prema prekomjernoj proizvodnji. Stvarno je ogranienje kapitalistike proizvodnje',' napisao je u treem svesku Kapitala, sam kapital." Ako ouvanje vrijednosti kapitala poiva na eksproprijaciji i osiromaenju mnotva ljudi, ono e uvijek dolaziti u sukob s istovremenim porivom kapitala prema neogranienom i bezuvjetnom irenju proizvodnje. Posljednji uzrok svih stvarnih kriza-uvijek e biti siromatvo i ograniena potronja mnotva usporeena s tendencijom kapitalistike proizvodnje da razvije proizvodne snage na takav nain da bi samo apsolutna mo cijeloga drutva bila njihova granica." Kapitalizmu je stoga prijetilo da bude smrtno ranjen svojim vlastitim orujem. Nakon neuspjeha ustanka 1848. Marx je tvrdio da je nova revolucija mogua samo kao posljedica nove [ekonomske] krize" i otada je nestrpljivo ekao da ona doe. Na Boi 1851. predvidio je da mora izbiti najkasnije sljedee jeseni ... vie nego ikad sam uvjeren da nee biti ozbiljne revolucije bez burzovne krize! Svaki trepet na burzama ili niz bankrota donosio je sline radosne prognoze. Povrh svega toga prisutna je kriza u trgovini koja se sve vie nazire i iji rani simptomi probijaju sa svih strana. Les choses marchent" (1852). Sadanje okolnosti... s moje toke gledita moraju uskoro dovesti do potresa" (1853). Njegova je oekivanja neprestano pojaavao Friedrich Engels, njegov agent u citadeli kapitalizma, koji ga je 1856. obavijestio da e u roku od godinu dana doi do takva dana gnjeva kakav prije nije vien; sva je europska industrija u ruevinama, sve su burze stvorile prevelike zalihe ... sve su

posjednike klase u kai, potpuni bankrot buroazije, rat i rasipnost do n-tog stupnja'. Tijekom zime 1857-1858, kao to smo vidjeli, Marx je bjesomuno radio na ekonomskim biljekama koje su postale Grundrisse tako da barem imam nacrte djela prije nego to nastupi opa katastrofa! Toj se temi vratio u pogovoru drugom izdanju prvoga sveska Kapitala (1873), koji je napisao da bi obranio dijalektiki stil toga djela: U svome racionalnom obliku [dijalektika] je skandal i predmet gnuanja buroazije i njenih doktrinarnih glasnogovornika, zato to u svoje pozitivno razumijevanje onoga to postoji istodobno ukljuuje prepoznavanje svoje negacije, svoje neizbjeno unitenje ... injenica da je kretanje kapitalistikoga drutva puno proturjeja najupadljivije je obiljeena na praktian burujski nain u promjenama periodinog ciklusa kroz koji prolazi moderna industrija, vrhunac kojega je opa kriza. Kriza se iznova pribliava... Kad stigne, dodaje on, njezin e se intenzitet i univerzalnost urezati ak i u glave skorojevia koji vladaju novim Svetim Prusko-Njemakim Carstvom'! Nada je bila uzaludna: gotovo stoljee i pol poslije, Marxovo koritenje dijalektike u Kapitalu i dalje je stvar usijane prepirke. Ta je metoda proistelda iz njegova ranog prouavanja Hegela, koji je sintetizirao mnoge prijanje dijalektike oblike - od Zenonovih paradoksa do Kantove kritike - u ono to se najbolje moe saeti kao samo-tvorbeni proces uma. Sam Hegel ju je nazvao shvaanje onoga suprotstavljenog u njegovu jedinstvu ili onog pozitivnog u negativnom!1'1 slijeenje proturjeja i njihova utjelovljenja u nove i potpunije ideje. Svaka je ideja proizvod manje razvijene faze te ideje, no ona unutar sebe sadri klicu razvijenijeg pojma. Dovoljno je jasno koliko je to relevantno za Marxovu koncepciju ekonomskoga napretka - iako bi Hegel, koji je prije idealist nego materijalist, nesumnjivo prosvjedovao protiv obrtanja te svoje tehnike. Za Hegela, stvarni svijet nije nita vie do izraz ideje'! dok za Marxa ideja nije nita vie do materijalni svijet reflektiran u ljudskom duhu i preveden u oblike misli. Hegelova je dijalektika temeljni oblik svih dijalektika'; pie Marx, no ona je to tek nakon to se s nje skine njezin mistificirani oblik, i upravo je to razlikuje od

moje metode." U tom se pOgovoru iz 1873. prisjea kako je gotovo trideset godina ranije kritizirao mistificiranu stranu Hegelove dijalektike, u vrijeme kad je ona jo uvijek bila moda. No upravo kad sam radio na prvoj knjizi Kapitala, zlovoljni, arogantni i mediokritetski epigoni koji sada nairoko govore u uenim njemakim krugovima poinju nalaziti zadovoljstvo _______________________ 19 Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Znanost logike 1-111, Demetra, Zagreb 2003, prvi svezak, Nauk o bitku (1832), preveo Sulejman Bosto, str. 40. u tome da se odnose prema Hegelu ... kao prema krepanu psu'! Ja sam se stoga otvoreno oitovao kao uenik toga monog mislioca, i ak sam, svako malo u poglavlju o teoriji vrijednosti, koketirao s nainom izraavanja svojstvenom njemu. Meutim, kao to je i Marx znao, ta su dijalektika poigravanja imala dodatnu vrijednost. Kad je napisao lanak o indijskoj pobuni 1857, nameui pomisao da e se Britanci poeti povlaiti odmah s prvim kiama, priznao je Engelsu: Mogue je da u napraviti budalu od sebe. No u tom se sluaju uvijek mogu izvui s malo dijalektike. Ja sam, naravno, tako formulirao svoju tvrdnju da bude tona u svakom pogledu." Primijeni li se na takav nain, dijalektika znai kako se nikada ne mora priznati da je netko u krivu. Na taj se nain ak i oito najneodreenije proroanstvo u Kapitalu neizbjeni nestanak kapitalizma - moe izmaknuti kritikoj letlampi onih koji ga nastoje prikazati pogrenim. U pogovoru prvom svesku Marx ustvruje da natjecanje izmeu kapitalista okuplja proizvodnju ujo vee proizvodne jedinice koje pojaavaju tlaenje i eksploataciju rada, no s tim raste i buntovnitvo radnike ldase, klase koja se neprestano brojano poveava i koju disciplinira, ujedinjuje, organizira sam mehanizam procesa kapitalistike proizvodnje... Zvoni posmrtno zvono kapitalistikoga privatnog vlasnitva." Veina tumaa iz toga izvodi kako je Marx mislio da je kapitalizam ve na svojoj samrtnoj postelji - to je razuman izvod ako se uzme u obzir apokaliptina radost kojom je on pozdravljao svaku novu financijsku krizu. (Sadanje okolnosti... s moje toke gledita uskoro moraju dovesti do potresa'!) Ipak, za Marxa bi bilo iznenaujue da iznese

takvu pretpostavku. Njegov prikaz razliitih povijesnih faza ekonomske proizvodnje - u prvobitnoj zajednici, antike, feudalne, kapitalistike - uoava da je svako razdoblje trajalo nekoliko stoljea, ponekad i tisuljea, prije nego to bi uz-maknulo pred onim koje ga je naslijedilo. I Marx priznaje da je buroaski kapitalizam mnogo dinaminiji i moniji od bilo kojeg prijanjeg naina proizvodnje: kao to je napisao u Komunistikom manifestu, on je stvorio sasvim drugaija uda nego to su egipatske piramide, rimski akvedukti i gotike katedrale, on je izveo sasvim drugaije pohode nego to su bile seobe naroda i kriarski ratovi'!20 Kako je onda mogao povjerovati da bi ta strahopotovanja vrijedna snaga mogla propasti ve nakon stoljee ili dva? Moda i nije. Prvi je svezak moda mogao odjekivati posmrtnim zvonima za kapitalizam, meutim u posljednjem poglavlju drugog sveska shematski prikaz" hipotetikih izrauna prua ekonomski model kapitalistike ekonomije koja postojano raste bez kriza koje se vraaju i koja bi se u teoriji mogla nastaviti u beskonano. Iako Marx eljno iekuje slom kapitalizma i zavretak eksploatacije -iekivanje ega povremeno provaljuje u proroanstvima propasti od kojih se ledi krv - snaga njegove retorike osnaena je i iznijansirana tek kad se u cijelosti proui njegovo djelo. Marx je esto oslikavan kao mehanicistiki determinist koji je na svijet gledao u kategorijama eljeznih zakona i neizbjenih posljedica, no to je njegova karikatura. Istina, on je tvrdio u Komunistikom manifestu da su pad buroazije i pobjeda proletarijata jednako neizbjeni'!31 Meutim, u Osamnaestom brumaireu Louisa Bonapartea (1852) dodao je da ljudi sami stvaraju vlastitu povijest, no oni je ne stvaraju kako se njima svia; oni je ne stvaraju u okolnostima koje su sami odabrali, ve u okolnostima koje su neposredno zatekli, onima koje su im dane i prenesene iz prolosti1! Izvorni predgovor Kapitalu obeava da e ocrtati prirodne zakone kapitalistike proizvodnje ... koji se ostvaruju eljeznom ________________________ 21 Karl Marx Se Friedrich Engels, n. dj., str. 102. nunou! Ipak, kao bivi student prava, Marx i sam zna da puko postojanje zakona naspram, recimo, krae ne znai prestajanje svakog

potkradanja. To je posebno oito u jednoj od njegovih najkontroverznijih formulacija, u takozvanom zakonu smanjene stope profita. Ideja da e stopa profita padati kako se ekonomija razvija bila je zajednika svim klasinim ekonomistima, ukljuujui Adama Smitha i Davida Ricarda, premda se oni nisu sloili oko toga zato bi se to trebalo dogoditi. Smith je to pripisao slabljenju prilika za profit; Ricardo je mislio da e ograniene Zalihe zemlje dovesti do rasta zemljinih renti, smanjujui time razliku u profitu. Marxova je verzija, ocrtana u treem svesku, da e industrijalce njihovo meusobno natjecanje obavezati da vie ulau u nepromjenjivi kapital" (tvorniki pogon i postrojenje) i na osnovi toga proporcionalno manje u promjenjivi kapital" (nadnice). Ako je, kao to je on vjerovao, ljudski rad izvor razmjenske vrijednosti, onda stopa profita - ako ne i njen stvarni ukupni iznos - mora pasti. Time je iz biti kapitalistikog naina proizvodnje dokazana logina nunost da se opa prosjena stopa vika vrijednosti mora izraziti u silaznoj opoj stopi profita! Bilo je mnogo napada na tu smionu, nedovoljno potkrijepljenu tvrdnju, i ini se da ih je Marx oekivao. Ve u sljedeem poglavlju nastoji pronai razloge zato stopa profita u praksi nije pala kao to je to njegova teorija zahtijevala. Jedan od njih je vanjska trgovina: jeftino proizvedeni uvozni proizvodi doputaju vea odstupanja u profitu. Tu je i poznata teza o priuvnoj industrijskoj vojsci: poveana proizvodnost stvara viak radne snage te prisilno sniava nadnice usporavajui tako tendenciju nadomjetanja ljudskoga rada skupim postrojenjem. Ukratko, postoje opreni utjecaji, koji kre i ponitavaju djelovanje opeg zakona i daju mu samo karakter tendencije, zbog ega smo i pad ope stope profita nazvali tendencijalnim sluajem'! Zapravo, isti uzrok, koji proizvodi silaznu tendenciju stope profita, stvara protuteu toj tendenciji, koja manje ili vie paralizira njen uinak'! Jo jednom, to izgleda kao da je opet preformulirao svoju tvrdnju da bude tona u svakom sluaju. Sline se znaajke mogu pronai i u Marxovoj raspravi o endemskim krizama koje se odnose na prekomjernu proizvodnju (ili, gledano s druge strane, smanjenu potronju). Prva je posljedica recesije, kad do nje doe, golem pad cijena i obezvreivanje kapitala. Meutim, to ponovno oivljuje stopu profita omoguujui ponovna ulaganja i rast.

Ili, kako Marx kae u treem svesku Kapitala: Stagnacija proizvodnje koja je nastupila pripremila bi kasnije proirenje proizvodnje - unutar kapitalistikih granica. I tako bi se jo jednom prolo kroz krug. Jedan dio kapitala, koji je bio obezvrijeen stagnacijom funkcioniranja, stekao bi ponovno svoju staru vrijednost. Uostalom, proirenim uvjetima proizvodnje, proirenim tritem i poveanom proizvodnom snagom prolo bi se jo jednom kroz isti manjkavi kruni tok'! Ne bi li se stoga ta periodina podrhtavanja mogla shvatiti tek kao samoispravljajui mehanizam koji osigurava neprekidan opstanak sustava umjesto da ubrzava njegovu propast? Rijeima Lava Trockoga, kapitalizam doista preivljava pomou svojih kriza i procvata, ba kao to ljudsko bie preivljava udiui i izdiui'! Nigdje u Kapitalu Marx ne objanjava zato ili kako e - jo manje kada - sustav sam sebe unititi. On jednostavno iznosi svoje uvjerenje: svaki novi nenadan pad u sustavu vodi do vee koncentracije kapitala, a taj monopol postaje okov na nainu proizvodnje sve dok centralizacija sredstava za proizvodnju i podrutvljavanje rada dostiu toku na kojoj vie ne mogu podnositi svoju kapitalistiku ljusku i razbijaju se... Eksproprijatori bivaju eksproprirani'! S tim sretnim oekivanjem zavrava prvi (i jedini dovreni) svezak Kapitala. Pa recimo, zamalo. Nakon svoga zvunog pogovora, Marx je odluio dodati ironinu kodu u obliku poglavlja o modernoj teoriji kolonizacije'; osmiljenoj da pokae to bi se dogodilo lead bi se nadniari oslobodili svojih lanaca. U zemljama poput Engleske, kapitalistiki je reim sebi toliko cjelovito podredio resurse cijele zemlje da ekonomisti na to gledaju kao na prirodni poredak. No Marx primjeuje da je drugaije u kolonijama'; gdje gospodin Lova nailazi na prepreku koju ini radnika klasa doseljenika koji su uporabili svoj rad kako bi stvorili bogatstvo sebi a ne kapitalistima. (To je sjajna stvar'; napisao je Engels Marxu u rujnu 1851. pratei otkrie zlata u junoj Australiji. Britanci e biti izbaeni dok e sjedinjene drave deportiranih ubojica, provalnika, silovatelja i deparoa zapanjiti svijet pokazujui kakva uda moe izvesti drava koja se sastoji od neprikrivenih hulja.")

Anegdota koja to opisuje u tome posljednjem poglavlju tragikomina je pripovijest o gospodinu Peelu, koji je sa sobom iz Engleske u okrug u blizini rijeke Swan u zapadnoj Australiji ponio 50.000 engleskih funti u gotovini i poveo radnu snagu od 3000 mukaraca, ena i djece. Previdio je samo jednu stvar: potrebu da svoje radnike dri odvojeno od sredstava za proizvodnju. Shvativi da je zemlja slobodno dostupna u tom nenastanjenom podneblju, oni su napustili svoga poslodavca ostavivi ga ak i bez sluge koji bi mu pospremio krevet ili donio vodu s rijeke. Jadni gospodin Peel'; pie Marx, koji je predvidio sve, samo ne izvoz engleskih proizvodnih odnosa na rijeku Swan"! Marx je pronaao priu o Peelu u knjizi biznismena Edwarda Gibbona Wakefielda, koji ju je naveo kao primjer pogubnih posljedica spontane i neregulirane kolonizacije. Wakefield se poalio da je u naseobini kod rijeke Swan golema koliina kapitala, sjemenja, orua i stoke propala u pomanjkanju radnika da je uporabe, i ... nijedan doseljenik nije sauvao mnogo vie kapitala od onoga to je mogao iskoristiti vlastitim rukama! I u sjevernim dravama Amerike moe se sumnjati da bi se samo jedna desetina ljudi mogla opisati kao unajmljeni radnici'.' Ako im se ukae prilika, radnici prestaju biti oni iji se rad moe iznajmiti i postaju neovisni proizvoai - moda ak i konkurencija svojim bivim gospodarima na tritu rada'! Da bi popravio to okantno stanje stvari, Wakefield je zagovarao sustavnu kolonizaciju" koja e osigurati zalihu pokornih i ovisnih radnika, koji se po svome poloaju i statusu ne razlikuju mnogo od robova. To bi se lako moglo ostvariti odreivanjem umjetno visoke cijene za neobraenu zemlju, ime bi ona bila izvan mogunosti obinih nadniara koji bi time bili prisiljeni da rade za gospodina Peela. Moe se vidjeti zato Marx toliko uiva u tom iskrenom priznanju o uvjetima u kapitalizmu. Velika je zasluga E. G. Wake-fielda! pie on, to je otkrio, ne neto novo o kolonijama, ve, u kolonijama, istinu o kapitalistikim odnosima u matici zemlji ... da kapitalistiki nain proizvodnje i akumulacije, a time i kapitalistiko privatno vlasnitvo takoer, dri svojim fundamentalnim stanjem razaranje onoga privatnog vlasnitva koje poiva na radu same individue, drugim rijeima, na eksproprijaciji radnika." injenica da je Marx to odabrao kao posljednju reenicu knjige govori nam mnogo o

njegovim autorskim namjerama. Da je zavrio s ljuskama koje su se rasprsnule i time da su eksproprijatori eksproprirani, Kapital bi u osnovi mogao biti shvaen kao proroko djelo o neizbjenoj propasti kapitalizma. Umjesto toga, on se okree rtvama a ne ugnjetavaima ostavljajui nas s ponovnim utvrivanjem prevladavajueg motiva: koja god da mu je sudbina, trajao on stoljee ili tisuljee, kapitalizam ovisi o eksploataciji. Evo nas opet gdje smo i poeli, u zemaljskom paklu koji nalikuje svjetovnoj verziji Danteova Pakla. Zar ti je stalo to se uka tuda?"22 pita Vergilije Dantea u petom pjevanju istilita. Hajd za mnom, pusti, neka ljudi zbore."23 [Vien rctro me, e lascia dir le genti] Nemajui Vergilija da ga vodi, Marx ispravlja redak u predgovoru prvom svesku Kapitala kako bi upozorio da nee raditi ustupke predrasudama drugih: Dakle, kao i uvijek, moja je maksima ista kao i ona velikog Firentinca: 'Slijedi svoj put, pusti, neka ljudi zbore!' [Segui il tuo corso, e lascia dir le genti.] Knjiga je, dakle, od poetka zamiljena kao silaenje prema donjim sferama, pa on ak i u sloene teorijske apstrakcije unosi ivopisan osjeaj mjesta i pokreta: Tu bunu, povrnu i svakom oku dostupnu sferu napustit emo stoga zajedno s vlasnicima novca i radne snage, kako bismo ih slijedili do skrivenog mjesta proizvodnje, na ijem pragu pie: Ulazak doputen samo u poslovne svrhe. Tamo e se pokazati ne samo kako kapital proizvodi, ve i kako se proizvodi sam kapital. Tajna ostvarivanja vika vrijednosti napokon se mora razotkriti. Nastavljajui svojim putem, Marx esto priziva knjievne prethodnike koji su bili na takvom putovanju. Opisujui engleske tvornice igica, gdje polovicu radnika ine maloljetnici (pri emu neki od njih nisu stariji od est godina) i gdje su uvjeti toliko grozni da samo najbjedniji dio radnike klase, napola izgladnjele udovice i ostali, izruuje svoju djecu tome',' on pie: Poveanje radnog dana s 12 na 14, pa i 15 sati, noni rad, neredoviti obroci, poesto u samim radnim prostorima, koji su okueni fosforom. Dante bi zamijetio da ta manufaktura bitno nadilazi jezovite fantazije iz njegova Pakla. Drugi zamiljeni pakao dodatno kiti njegovu sliku empirijske stvarnosti:

Iz arolike hrpe radnika svih zanimanja, dobi i spolova, koji nam se nameu revnije nego due umlaenih Odiseju i kod kojih, bez obzira na plave knjige24 to ih nose pod mikom, na prvi pogled vidimo da su preoptereeni radom, izdvojit emo jo dvoje likova, iji frapantni kontrast dokazuje da su pred kapitalom svi ljudi jednaki - istaicu i kovaa. To je prigodan uvod za priu o Mary Anne Walkley, dvadesetjednogodinjoj djevojci koja je umrla od jednostavne izmorenosti radom" nakon to je bez prekida radila vie od dvadeset i est sati izraujui ukrase za goste na balu koji je prireivala princeza od Walesa 1863. godine. Njena je poslodavka (dama s prijaznim imenom Elise',' kako Marx zajedljivo primjeuje) bila potitena shvativi da je djevojka umrla ne zavrivi jedan dio ruha koje je ivala. Da ti likovi nisu postojali, Charles Dickens bi ih morao izmisliti. Ima mnogo dickensovske grae u Kapitalu i Marx katkad jasno daje zeleno svjetlo autoru kojegje volio. Evo kako, primjerice, udara po buroaskim apologetima koji tvrde da ga njegove kritike odreenih posebnih primjena tehnologije razotkrivaju kao neprijatelja drutvenoga napretka koji uope ne eli da se rabe strojevi: Sasvim u skladu s rezoniranjem slavnog ubojice Billa Sikesa: "Gospodo porotnici, ovom trgovakom putniku nedvojbeno je prerezan vrat. Ali do toga nije dolo mojom krivnjom, kriv je no. Zar emo zbog takvih privremenih neugodnosti ukinuti koritenje noa? Ta, zamislite samo! Gdje bi bili ratarstvo i obrt bez noa? Nije li on u kirurgiji jednako spasonosan, kao to je u anatomiji uen? K tome voljni pomaga pri radosnom objedovanju? Ukinete li no bacit ete nas natrag u najdublje barbarstvo!" Bill Sikes ne izgovara takav govor u Oliveru Twistu: to je Marxova satirika ekstrapolacija. Oni su moji robovi'; povremeno bi rekao pokazujui rukom na knjige na svojim policama, ,,i moraju mi sluiti onako kako ja hou." Zadatak te neplaene radne snage bio je da prui sirovinu koja je nakon toga mogla biti oblikovana za njegove svrhe. Nain na koji on razgovara ne tee jednom koloteinom, ve se razlikuje kao i knjige na policama njegove knjinice'; napisao je novinar Chicago Tribunea koji je posjetio Marxa 1878. godine. ovjeka se openito moe prosuditi po knjigama koje ita i sami

moete stvoriti vlastite zakljuke ako vam kaem daje samo sluajan pogled otkrio Shakespearea, Dickensa, Thackeraya, Molirea, Racinea, Montai-gnea, Bacona, Goethea, Voltairea, Painea: engleske, amerike, francuske plave knjige; djela iz filozofije i politike na ruskom, njemakom, panjolskom, talijanskom, itd., itd." Doista je i dalje tako: 1976. profesor S. S. Prawer napisao je knjigu od 450 stranica u potpunosti posveenu Marxovim knjievnim referencama. Prvi svezak Kapitala donio je navode iz Biblije, Shakespearea, Goethea, Miltona, Voltairea, Homera, Balzaca, Dantea, Schillera, Sofokla, Platona, Tukidida, Ksenofonta, Defoea, Cervantesa, Drydena, Heinea, Vergilija, Juvenala, Horacija, Thomasa Morea, Samuela Butlera - kao i aluzije na prie strave o vukodlacima i vampirima, njemake knjiice s narodnim priama i baladama, engleske romantine romane, puke balade, pjesme i popijevke, melodramu i farsu, mitove i poslovice. to je s knjievnim statusom samoga Kapitala7. Marx je znao da se on nije mogao stei iz druge ruke, pukim pokazivanjem ukrasa uzetih od drugih. U prvom svesku pokazuje prezir prema onim ekonomistima koji ,,u isticanju knjievno-povijesne erudicije ili u nadodavanju izvanjskih materijala prikrivaju svoj osjeaj znanstvene impotencije i sablasnu svijest o tome da e druge morati pouavati ono to su sami smatrali istinski stranom temom! Strah da bi sam mogao poiniti takav prekraj mogao bi objasniti tjeskobno priznanje, u pogovoru drugome izdanju, da nitko ne moe snanije osjetiti knjievne nedostatke Kapitala od mene! Unato tomu, iznenauje da je tek nekolicina ljudi tu knjigu uope smatrala knjievnim djelom. Kapital je nadahnuo brojne tekstove koji su ralanjivali Marxovu teoriju vrijednosti rada ili njegov zakon o smanjenoj stopi profita, no samo je aica kritiara posvetila ozbiljnu pozornost ambiciji koju je iznio sam Marx - u nekoliko pisama Engelsu - da stvori umjetniko djelo. Jedna stvar koja - vjerojatno - odvraa od toga jest mnogoslojna struktura Kapitala koja izmie lakoj kategorizaciji. Ta se knjiga moe itati kao nepregledan gotiki roman ije je junake zarobilo i prodrlo udovite koje su sami stvorili (Kapital koji dolazi u svijet okaljan je krvlju od glave do pete i krv izbija iz svake pore."), ili kao viktorijanska melodrama (S. E. Hayman u svojoj studiji iz 1962. The

Tangled Bank: Darwin, Marx, Frazer and Freud as Imaginative Writers / Zamreni sprud: Darwin, Marx, Frazer i Freud kao stvaralaki pisci, ak predlae i prikladan naslov za dramu: Zaplijenjena imovina radne snage"), ili kao crnohumorna farsa (prilikom razobliavanja fantomske objektivnosti" robe, da bi razotkrio razliku izmeu herojskog pojavljivanja i neslavne stvarnosti, Marx se slui jednom od klasinih metoda u komediji - skidanjem oklopa hrabroga viteza kako bi se otkrio odeblji i zdepasti ovjeuljak u donjem rublju), ili kao grka tragedija (Kao Edip, protagonisti su u Marxovu podrobnom prepriavanju ljudske povijesti vrsto uhvaeni u stiale neumoljive nunosti koja se odvija bez obzira na to to oni uinili! pie C. Frankel u Marx and Contemporary Scientific Thouhgt / Marx i suvremena znanstvena misao. Ipak, sve to ih vee za njihovu sudbinu jest njihovo vlastito sljepilo, njihove ides fixes, koje ih prijee da uvide injenice prije nego to bude prekasno"). Ilije moda rije o satirinoj utopiji poput zemlje Houyhnhnma u Guliverovim putovanjima, gdje je svaka mogunost izgledna i gdje je ovjek jedino prezira vrijedan: u Marxovoj verziji kapitalistikog drutva, kao i u konjskom pseudoraju Jonathana Swifta, lani je raj stvoren svoenjem obinih ljudskih bia na status nemonih, otuenih Yahooa. Da bi ispravno ocijenio poremeenu logiku kapitalizma, Marxov je tekst prepun ironije - ironije koja istraivaima posljednjih 140 godina i dalje izmie. Izuzetak je ameriki kritiar Edmund Wilson, koji je dokazivao u knjizi To The Finland Station: a study in the writing and acting of history (Na Finskom kolodvoru: studija o pisanju i djelovanju povijesti; 1940) da je vrijednost Marxovih apstrakcija ples robe, lakrdijaki popreni vez vrijednosti - primarno ironijska, supostavljena, jer su one dio turobnih, dobrano dokumentiranih prizora bijede i prljavtine koje kapitalistiki zakoni stvaraju u praksi. Wilson je Kapital smatrao parodijom klasine ekonomije: ,,i kad [ga] jednom proitamo, konvencionalna djela o ekonomiji vie nam se nikad ne ine istima: uvijek moemo prezreti njihove argumente i nalija stvarnosti grubih ljudskih relacija, to i jest njihova svrha ili efekt za prikrivanje'! Nitko nije nikad, mislio je, tako ubitano stekao psiholoki uvid u beskonanu sposobnost ljudske naravi da zanemari ili bude ravnoduna prema patnjama koje nanosimo drugima u onom

trenu kad doemo u prigodu da od njih neto dobijemo za sebe. Bavei se tom temom, Karl Marx je postao jednim od najveih majstora satire. Marx je svakako najvei ironiar jo od Swifta i ima mnogo zajednikog s njim." To se priznanje ini toliko nevjerojatno pretjeranim ili estitim da ga je moda potrebno potkrijepiti dodatnim dokazima. Okrenimo se stoga posthumnoj Teoriji vika vrijednosti, takozvanom etvrtom svesku Kapitala, u kojem Marx potanko izlae razliita nastojanja klasinih ekonomista da naprave razliku izmeu proizvodnog" i neproizvodnog" rada. Adam Smith je u potonju klasu smjestio sveenike, pravnike, lijenike, ljude od pera svake vrste; glumce, komedijae, muziare, operne pjevae, operne plesae, itd." sve njih uzdrava jedan dio godinjeg proizvoda radinosti drugih ljudi".2* No je li ta distinkcija stvarno tako jasna i jednostavna? Marx tvrdi da svako zamislivo zanimanje moe biti produktivno i to poinje dokazivati najednom oito apsurdnom primjeru: Filozof proizvodi ideje, pjesnik pjesme, sveenik propovijedi, profesor knjige itd. Zloinac proizvodi zloine. Sagledamo li pomnije vezu izmeu potonje proizvodne grane i cjeline drutva, oslobodit emo se mnogih predrasuda. Zloinac ne samo da proizvodi zloine, ve i kazneno pravo, a k tome i neizostavnu knjigu u kojoj isti profesor svoja predavanja izbacuje kao "robu" na ope trite. Zloinac povrh toga proizvodi cijeli sustav redarstvenih snaga te kazneno pravo, redarstvenike, suce, krvnike na vjealima, porotnike, itd. I sve te razliite struke, koje jednako tako stvaraju mnotvo kategorija drutvene podjele rada, razvijaju razliite sposobnosti ljudskoga duha, stvaraju nove potrebe i nove naine njihova zadovoljenja. Samo se muenje razvilo do najdomiljatijih mehanikih izuma te je dalo posla mnogim asnim zanatlijama koji su proizvodili instrumente za njega. __________________________ 25 Adam Smith, n. dj., djelomino prilagoen navod, str. 334.

Zloinac proizvodi dojam, dijelom moralan a dijelom tragian, ovisno o sluaju, i na taj nain iskazuje uslugu" pobuujui moralne i estetske osjeaje javnosti. On ne proizvodi samo knjige o kaznenom zakonu, ne samo kaznene zakonike i zajedno s time zakonodavce na tom podruju ve i umjetnost, beletristiku, romane, pa ak i tragedije, ne samo onako kako pokazuju Mullnerov Schuld i Schillerovi Razbojnici ve i Edip i Richard Trei. [Da je pisao danas, mogao bi dodati da bez zloina ne bi bilo ni Johna Grishama, ni inspektora Morsea, ni Tonyja Soprana, pa ak ni Jamesa Bonda.] Zloinac razbija monotoniju i svakidanju sigurnost buroaskog ivota. On ga na taj nain spaava od mrtvila i biva uzrokom one nelagodne napetosti i okretnosti bez koje bi ak i poticaj za natjecanje oslabio... Utjecaji zloina na razvoj proizvodne snage mogu se dokazati do u posljednji detalj. Zar bi brave ikad dostigle sadanje savrenstvo, kad ne bi bilo lopova? ... A ako napustimo sferu privatnog zloina: Zar bi bez nacionalnih zloina ikad nastalo svjetsko trite? Zar bi nastale nacije? I nije li drvo grijeha od Adamovih dana naovamo ujedno i stablo spoznaje? Kao to Edmund Wilson kae, to je usporedivo sa skromnim Swiftovim prijedlogom da se bijeda Irske izlijei tako da se uvjeri siromane na rubu izgladnjivanja da pojedu viak svoje djece. Meutim, ak ni Wilson ne uspijeva tu argumentaciju pratiti do kraja. Samo nekoliko stranica nakon velianja Marxova otra psiholokog pogleda i nakon to ga ustolii na panteon satirikog genija, on prosvjeduje protiv grubosti psiholoke motivacije koja lei u osnovi Marxova pogledana svijet" i prigovara da je teorija iznesena u Kapitalu jednostavno, kao i dijalektika, djelo metafiziara koji nikad nije popustio pred ekonomistom Marxom'! To uvelike ima prizvuk onih njemakih prikaza prvoga sveska koji su Marxa optuivali za hegelovsku sofisteriju" - to je optuba za koju se rado izjasnio krivim priznajui da je u Kapitalu koketirao s Hegelovim nainom izraavanja. Dijalektika poigravanja koja su toliko pogodila Edmunda Wilsona sva su iste vrste i sadre onu ironiju kojoj se tako jako divio: obje tehnike izvru stvarnost kako bi prikrile svoje grene tajne. Kao to je ameriki filozof Robert Paul Wolff komentirao u svome predavanju iz 1984, neobina je vrsta prigovora nazvati

autora najveim ironiarom od Swifta i potom ocijeniti njegove najozbiljnije intelektualne napore kao ekscentrinu metafiziku'! Koja je, dakle, veza izmeu Marxova knjievnog diskursa i njegova metafizikog" prikaza buroaskog ivota? Ili, kako se Wolff zapitao: Zato Marx mora pisati onako kako to ini ako eli izvriti intelektualne zadatke koje je sam sebi postavio?" Da je elio napisati pravi tekst o klasinoj ekonomiji, on je to mogao i uiniti - zapravo, on to i jest napravio. Dva predavanja odrana u lipnju 1865, koja su poslije objavljena pod naslovom Nadnica, cijena i profit, pruaju jezgrovit i lucidan saetak njegovih teorija o robama i radu: ovjek koji proizvodi odreenu robu za vlastitu neposrednu uporabu, da je sam potroio, stvara proizvod a ne robu... Roba ima vrijednost, zato to je ona kristalizacija drutvenog rada... Cijena, uzeta po sebi, nije nita drugo ve monetarni izraz vrijednosti:.. Ono to radni ovjek prodaje nije izravno njegov rad, ve njegova sposobnost izrade, njena privremena odredba koju on prenosi na kapitalista..." I tako dalje. Kakva god bila njezina prednost kao ekonomske analize, ovo moe shvatiti svako inteligentno dijete: nema paljivo dotjeranih metafora ili pak metafizike, nikakvih zakuastih digresija ili filozofskih ekskursa, nikakvih knjievnih ukrasa. Zato je onda Kapitala koji se bavi istim predmetom, toliko izrazito razliit u stilu? Je li Marx iznenada izgubio dar jasna govorenja? Oito ne: u vrijeme kad je drao ta predavanja dovravao je prvi svezak Kapitala. Klju toga moe se pronai u jednoj od malobrojnih analogija koje si je dopustio u Vrijednosti, cijeni i profitu, nakon to je iznio vlastito uvjerenje da profiti potjeu od prodaje roba po njihovoj stvarnoj" cijeni, a ne, kao to bi netko mogao pretpostaviti, od nadodavanja dodatne vrijednosti pristojbe. To se ini kao paradoks i protivi se svakodnevnom zapaanju! pie on. Paradoks je i to to se Zemlja okree oko Sunca, i to to se voda sastoji od dva zapaljiva plina. Znanstvena je istina uvijek paradoks ako se o njoj sudi na temelju svakodnevnog iskustva koje dohvaa samo varljivu narav stvari! Funkcija je metafore da nas natjera da posvetimo pozornost neemu novom, prenosei njene kvalitete na neto drugo, pretvarajui neto poznato u neto strano, i obrnuto. Ludovico Silva, meksiki kritiar Marxa, nadovezao se na etimoloko znaenje metafore" kao

prijenosa kako bi ustvrdio da je ,sam kapitalizam metafora, otuujui proces koji premjeta ivot od subjekta do objekta, od uporabne vrijednosti do razmjenske vrijednosti, od ovjeka do monstruma. U tom tumaenju, knjievni stil koji je Marx usvojio u Kapitalu nije slikovito izvanjsko ukraavanje naneseno na inae runu drvenu oplatu ekonomskog prikaza, kao pekmez na debeli tost; to je jedini prikladan jezik da se izrazi varljiva narav stvari! ontoloki poduhvat koji se ne moe omeiti unutar granica i konvencija postojeega anra kao to je politika ekonomija, antropoloka znanost ili povijest. Ukratko, Kapital je u potpunosti sui generis. Nikad ni priblino nije bilo nieg slinog ni prije ni poslije njegova nastanka - to je vjerojatno razlog zato ga se tako dosljedno zanemarivalo odnosno pogreno tumailo.

POGLAVLJE

Naknadni ivot Stoljee nakon njegova objavljivanja, britanski premijer Harold Wilson hvalisao se da nikad nije proitao Kapital. Uspio sam doi najdalje do druge stranice - to je mjesto gdje je biljeka velika gotovo kao i stranica. Smatrao sam da su dvije stranice temeljnoga teksta i stranica biljeki previe." Letimian pogled na prvi svezak Kapitala razotkriva to kao neobuzdano pretjerivanje: doista ima nekoliko biljeaka na uvodnim stranicama, no nijedna nema vie od nekoliko reenica. Usprkos tomu, Wilson je vjerojatno govorio u ime mnogih itatelja koje je odbila doivljena ili stvarna teina" te knjige. Marx je predvidio takvu reakciju u predgovoru. Razumijevanje prvog poglavlja, poglavito odsjeka koji sadri analizu robe, priinjat e nam stoga najvie potekoa. to se sad, pak, tie analize vrijednosne supstancije i veliine, ja sam ih popularizirao to sam vie mogao! Vrijednosna forma, tvrdio je, vrlo je jednostavna. Svejedno, ljudski duh trudio se vie od 2.000 godina uzalud da ih dokui... S izuzetkom odsjeka o vrijednosnom obliku, ovoj se knjizi stoga nee moi

predbaciti da se razumije sama po sebi. Pretpostavljam, naravno, itatelje, koji su voljni da naue neto novo, pa tako i da sami misle'! ak ni Engels nije bio siguran u to. Dok su se slagali tiskarski slogovi za knjigu, upozorio je Marxa da je ozbiljno pogrijeio to nije razjasnio teorijske argumente razdvajajui ih u krae odjeljke s odvojenim naslovima. Sama bi ta stvar izgledala na neki nain kao kolski udbenik, no brojni bi itatelji smatrali da ju je tako mnogo lake razumjeti. Populus, pa ak i znanstvenici, vie uope nisu naviknuti na taj nain razmiljanja, i to im treba olakati to je mogue vie." Marx je doista unio neke izmjene na probni otisak, no to su bili tek marginalni ispravci. Kako moe ostaviti izvanjsku strukturu knjige u sadanjem obliku?!! zapitao je Engels oajno nakon to je vidio posljednje korekturne zahvate. etvrto je poglavlje dugo gotovo 200 stranica i ima samo etiri potpoglavlja... Nadalje, tijek misli neprestano prekidaju ilustracije, a problem koji se ilustrira nikada se ne rezimira nakon ilustracije, nego se izravno treba izvui iz ilustracije jednoga problema i upustiti u izlaganje drugog problema. To grozno umara, a uz to je i zbunjujue." I drugi su tovatelji takoer shvatili da su im se oi mutile dok su se muili s nejasnim poetnim poglavljima. Molim te, budi toliko dobar pa kai svojoj supruzi! napisao je Marx Ludwigu Kugelmannu, prijatelju iz Hannovera, da su poglavlja 'Radni dan,' 'Kooperacija, podjela rada i postrojenje' te konano 'Prvobitna akumulacija' meu onima koje se najlake itaju. Morat e joj objasniti svu nerazumljivu terminologiju. Postoje li jo neka druga sporna mjesta, rado u pomoi." Kad je veliki engleski socijalist William Morris proitao Kapital, rekao je kako je ,,u potpunosti uivao u historijskom dijelu',' no priznao je da je proao velike muke koje su izazivale zbrku u glavi dok je itao dijelove o istoj ekonomiji u tome velikom djelu. U svakom sluaju, proitao sam to sam mogao i nadam se da e mi od tog itanja ostati neke informacije." (To se pokazalo dobrim ulaganjem u svakom smislu: Morrisov primjerak prvoga sveska, u sjajnom i bogato ukraenom uvezu, u svibnju 1989. na drabi je prodan za 50.000 amerikih dolara.) Potpuno neshvaanje, a ne politiko neprijateljstvo, moglo bi pojasniti nijemu reakciju na Kapital za vrijeme njegova prvog objavljivanja. Tiina vezana uz moju knjigu ini me nemirnim! uzrujavao se Marx.

Engels je pokuao potaknuti javni interes aljui njemakim novinama prikaze pod neprijateljskim pseudonimima i potiui druge Marxove prijatelje da ine sline stvari. Glavna je stvar da se o knjizi iznova i neprestano raspravlja, na bilo koji nain! rekao je Kugelmannu. Rijeima naega prijatelja Isusa Krista, moramo biti nevini kao golubovi i mudri kao zmije! Kugelmann se potrudio najbolje to je mogao piui lanke za nekoliko hanoverskih novina, no kako je i sam jedva razumio knjigu, oni nisu otkrili nita vano. Kugelmann svakim danom postaje sve slaboumniji',' bjesnio je Engels. Trebalo je etiri godine da se rasproda 1000 primjeraka prvog izdanja. Iako je Marx u pogovoru drugom izdanju (1872) tvrdio kako je potovanje koje je Kapital stekao u irokim krugovima njemake radnike klase najbolja nagrada za njegov trud! ini se malo izglednim da je taj svezak doao do mnogih radnika - iako ih je Joseph Dietzgen u nizu lanaka koje je napisao za socijalistike novine Demokrattiche Wochenblatt prikazao kao njegovu glavnu temu. Samo nekoliko knjiga moglo je biti napisano u teim okolnostima! napisala je Jenny Marx. Da su radnici znali o rtvama koje su bile potrebne da se dovri to djelo, koje je napisano samo zbog njih i u njihovu korist, moda bi pokazali malo vie zanimanja." No, kako su to mogli, s obzirom na njegovu duinu te gustou i nepoznatu temu? Kao to je Marx i sam istaknuo, politika je ekonomija i dalje nepoznata znanost u Njemakoj! Drugdje se, meutim, pokazalo zanimanje. Ve od sijenja 1868, dva mjeseca nakon objavljivanja, londonski Saturday Review uvrstio je Kapital u kratak pregled novijih njemakih knjiga. Autorova gledita mogu biti onoliko tetna koliko ih mi zamiljamo takvima! zakljuio je, meutim, nema sumnje u uvjerljivost njegove logike, u ustrinu njegove retorike i u arm kojim ustoliuje najoporije probleme politike ekonomije." Biljeka u Contemporary Reviewu pet mjeseci poslije, iako je patriotski prezrela njemaku ekonomiju (ne smatramo da od Karla Marxa moemo mnogo nauiti"), estitala je autoru jer nije zaboravio ljudski interes - 'interes gladi i ei' koji lei u pozadini znanosti'! Ruski prijevod Kapitala pojavio se u proljee 1872; carski su ga cenzori propustili zato to se nije mogao primijeniti u Rusiji te stoga nije mogao biti subverzivan (iako su sklonili sliku autora, bojei se da

bi mogao nadahnuti kult linosti). Sam su tekst ocijenili toliko neprohodnim da e ga tek nekolicina proitati a jo manje njih e ga razumjeti'! Meutim, najvei dio od 3000 tiskanih primjeraka prodao se za godinu dana. Iako se njegova knjiga nije mogla nabaviti niti se za nju znalo u najveem dijelu kapitalistikih zemalja Zapada, novine i asopisi u pretkapitalistikoj Rusiji vrtjeli su povoljne prikaze o njoj. Nije li to ironija sudbine! napisao je Marx Engelsu, da Rusi, s kojima sam se borio dvadeset i pet godina, uvijek ele biti moji zatitnici? Oni slijede najekstremnije ideje koje Zapad moe ponuditi, iz iste nezasitnosti." Posebno su ga hvalili u jednim petersburkim novinama koje su veliale neobinu ivotnost" njegove proze. ,,U tom pogledu! dodaje, autor ni na koji nain ne slii... veini njemakih znanstvenika, koji ... piu svoje knjige jezikom toliko suhim i nerazumljivim da glave obinih smrtnika pucaju od njih." Nastajanje francuskog izdanja bilo je problematinije. Iako je taj posao zapoeo 1867, odmah nakon njemakog objavljivanja, tijekom sljedeih etiri godine iskuano je i odbijeno nita manje nego pet prevoditelja. Naposljetku je Marx svoj blagoslov dao Josephu Royu, uitelju iz Bordeauxa. Pregledavi nekoliko prvih poglavlja, ipak je ocijenio da je Roy, iako su poglavlja uglavnom dobro napravljena! esto prevodio previe doslovno. Stoga sam bio prisiljen ponovno napisati cijele odlomke na francuskom, kako bih ih uinio tenima." S Marxovim odobrenjem, izdava je odluio objavljivati knjigu u nastavcima (da bude lake dostupna radnikoj klasi"), od kojih se prvi pojavio u svibnju 1875. godine. U zemlji koja ga prihvatila, nakon onih prvih obeavajuih prikaza, uslijedila je utnja. Iako je Marx dugo ivio u Engleskoj! napisao je odvjetnik Sir John MacDonnell u Fortnightly Reviewu u oujku 1875, on je gotovo sjena od imena. Ljudi mu moda tako ukazuju ast to ga grde; no ne itaju ga." Marx je vjerovao kako je osebujan dar tupe glupavosti" roeno pravo svakoga Britanca, a injenica da nijedno izdanje na engleskom nije izalo za njegova ivota samo je potvrdila tu predrasudu. Vrlo smo vam zahvalni na vaem pismu! napisali su iz Messrs Macmillan&Co. Engelsovu prijatelju Carlu Schorlemmeru, profesoru organske kemije na sveuilitu u Manchesteru, no nismo skloni prihvatiti se objavljivanja prijevoda Kapitala". Onih nekoliko Britanaca koji su ga eljeli prouavati morali su se boriti s

njemakom, ruskom ili francuskom verzijom onako kako su najbolje znali. Radikalni engleski novinar Peter Fox, izdava novina National Reformer, kad je dobio na dar njemako izdanje, rekao je da se osjeao kao ovjek koji je dobio slona i ne zna to bi uinio s tim. kot iz radnike klase Robert Banner poslao je Marxu ovaj tjeskoban vapaj za pomo: Zar nema nade da se ono prevede? Ne postoji djelo koje se moe nai na engleskom jeziku u kojem se zagovara interes napaenog mnotva, svaka knjiga koju mi mladi socijalisti uzmemo u svoje ruke djelo je koje zastupa interese kapitala, a time i nerazvijenost nae borbe u ovoj zemlji. S djelom koje se bavi ekonomijom sa stajalita socijalizma, u ovoj biste zemlji vrlo brzo vidjeli pokret koji bi primirio tu prokletu stvar. Oni kojima je. knjiga najvie bila potrebna, najmanje su je mogli razumjeti, dok obrazovana elita koja ju je mogla itati to nije eljela initi. Kao to je engleski socijalist Henry Hyndman napisao: S obzirom da smo se u nae vrijeme navikli, posebno u Engleskoj, maevati s velikim mekim titnicima na vrku maeva, Marxov se zastraujue bijesni juri na neprijatelje s isukanim maem inio tako neprikladnim da je naim gospodskim borcima i ljudima naviknutim na vjebalite nemogue povjerovati kako je taj bespotedni polemiar i bijesni napada kapitala doista bio najdublji mislilac naega vremena'! Sam je Hyndman bio izuzetak od pravila. Poetkom 1880, proitavi francuski prijevod Kapitala, autora je bombardirao tolikim neumjerenim pohvalama da se Marx osjeao obveznim susresti se s njim. Iako je Hyndman izjavio kako udi da naui", on je najvie govorio: Marx je poeo strepiti od posjeta tog samodopadnog br-bljivca'! Do neizbjenog raskola dolo je u lipnju 1881. kad su u sklopu Hyndmanova socijalistikog manifesta England for All (Engleska za sve) izala dva poglavlja koja je bez doputenja ili ak i bez izraza zahvalnosti uvelike plagirao iz Kapitala - izuzev biljeke u predgovoru u kojoj priznaje kako ga je za ideje i veinu grae koja ini II. i III. poglavlje, zaduilo djelo velikoga mislioca i originalnog pisca, koje e, vjerujem, uskoro biti dostupno veini mojih

sunarodnjaka'! Marx je to smatrao besramno nedovoljnim: zato ne spomenuti Kapital ili njegova autora po imenu? Hyndman se mlitavo izgovarao kako su se Englezi uasavali socijalizma" i strepili od toga da ih pouava stranac'! Meutim, kao to je Marx istaknuo, nije bilo vjerojatno da e knjiga ublaiti taj uas prizivajui san o socijalizmu" na 86. stranici, i svaki poluinteligentni itatelj bi sigurno iz predgovora pogodio da anonimni veliki mislilac" mora biti stranac. Bila je to kraa, oita i jasna - sloena od umetanja imbecilnih pogreaka u nekoliko odlomaka koji nisu doslovno izvueni iz Kapitala. Tek to se Marx raziao s jednim engleskim uenikom, stekao je drugoga - iako je ovaj put bio dovoljno oprezan da se ne nae s njim. Ernest Belfort Bax, roen 1854, pod utjecajem Parike komune prihvatio je radikalne ideje jo dok je bio uenik u koli te je 1879. poeo pisati dugi niz lanaka za kulturni mjesenik Modem Thought, u kojima je govorio o intelektualnim velikanima toga doba, ukljuujui Schopenhauera, Wagnera i (1881) Marxa. Zavrivi studij hegelijanske filozofije u Njemakoj, Bax je vjerojatno bio jedini engleski socijalist iz svoje generacije koji je prihvatio dijalektiku kao unutarnju dinamiku ivota. Kapital je opisao kao knjigu koja utjelovljuje iznalaenje doktrine u ekonomiji usporedive s njenim revolucionarnim karakterom i s dalekosenom vanou kopernikanskog sustava u astronomiji, ili zakona gravitacije u mehanici! Marx je, razumljivo, bio oduevljen pozdravljajui Baxov lanak kao prvo objavljivanje takve vrste koje je proeto stvarnim entuzijazmom za nove ideje i koje se smiono oduprlo britanskom filistarstvu! Meutim, bez obzira na sve njegove mane, prezreni je Hyndman uinio vie od Baxa ili bilo koga drugoga da proiri Marxove ideje u toj filistarskoj naciji. Ostao je revan uenik uvelike navodei Marxa ovaj put po imenu - u svojoj knjizi The Historical Basis of Socialism in England (Historijska osnova socijalizma u Engleskoj) iz 1883. godine. Osnovao je ak eksplicitnu marksistiku stranku Demokratska federacija (kasnije Socijaldemokratska federacija), iji su vodei lanovi bili Bax, William Morris, Walter Crane te Marxova ker Eleanor i njen ljubavnik Edward Aveling. Hyndmanovo oduevljeno zagovaranje Kapitala na sastancima Federacije potaknulo je mladoga

irskog pisca Georgea Bernarda Shawa da jesen 1883. provede prouavajui francusko izdanje u itaonici Britanskoga muzeja, gdje je i Marx prekapao po izvornoj arhivskoj grai. Bila je to prekretnica u mojoj karijeri! prisjeao se Shaw. ,,Marx je bio otkrie ... On mi je otvorio oi na injenice iz povijesti i civilizacije, dao mi je potpuno osvjeenu koncepciju univerzuma, dao mi je svrhu i misiju u ivotu! Kapital je, napisao je, ostvario najvei pothvat za koji je neka knjiga sposobna - onaj koji mijenja umove ljudi koji ga itaju! Shawova strast za Kapitalom nikad se nije ugasila, to je i dokazao ekstravagantnom posvetom ve na prvoj stranici knjige Everybody's Political What's What (Svaije politiko uvjerenje o tome to je to) napisanoj vie od ezdeset godina poslije: Tek su u 19. stoljeu, nakon to je Karl Marx razgolitio izvjetaje naih tvornikih nadglednika iz naih neproitanih plavih knjiga i razotkrio kapitalizam u svoj njegovoj grozoti, pesimizam i cinizam dostigli svoje najcrnje dubine. On je u potpunosti i do kraja dokazao da je kapital u svojoj tenji za onim to je on nazvao Mehrwerth, to mi prevodimo kao viak vrijednosti (ona ukljuuje rentu, kamate i trgovaki profit), bezobziran i da ga nita nee zaustaviti, pa ak ni sakaenje i pokolj, bijelo i crno ropstvo, omamljivanje narkoticima i opijanje, ako oni po centu obeavaju iling vie od dividendi koje daje filantropija. Prije Marxa je bilo mnogo pesimizma. Knjiga Propovjednika u Bibliji prepuna je toga. Shakespeare je u Kralju Learu, u Timonu Atenanjinu i u Koriolanu, doao do toga i zaglavio tamo. To se isto dogodilo i Swiftu i Goldsmithu. No nijedan od njih nije mogao dokumentirati taj sluaj iz slubenih izvora kao to je to Marx uinio. On je time stvorio zahtjev za novim svijetom" koji ne samo da nadahnjuje moderni komunizam i socijalizam ve je 1941. postao programskom krilaticom vatrenih konzervativaca i crkvenjaka. Shaw nije imao puno uspjeha u irenju tog evanelja svojim ko-" legama lanovima drutva fabijanaca (Fabian Society), kojem se pridruio 1884. godine. Njegov prijatelj H. G. Wells odbacio je Marxa kao kruta, egocentrina i maliciozna teoretiara" koji je najjeftinijim i najpriprostijim ljudskim porivima omoguio dranje poze pretenciozne filozofije'.' Pod utjecajem njihova glavnog

teoretiara Sidneya Webba, fabijanci su odvratili britanski socijalizam od shvaanja klasne borbe prema uvjerenju da bi, s univerzalnim pravom glasa, postojea britanska drava mogla uvesti socijalno zakonodavstvo ime bi poboljala uvjete ivota radnike klase i uinkovitost ekonomskoga sustava. To je postao i prevladavajui kredo Laburistike stranke, osnovane 1900. godine. Stara dosjetka da laburisti vie duguju protestantskom metodizmu nego Marxu, mogla bi biti pretjerivanje. Meu laburistikim pristaama i njihovim lanovima u britanskom Parlamentu nali su se mnogi socijalisti koji bi se mogli nazvati marksovcima, a moda i marksistima. Godine 1947. ta je stranka ak objavila pretisak Komunistikog manifesta kako bi iskazala svoju zahvalnost Marxu i Engelsu kao ljudima koji su nadahnuli cijeli radniki pokret! Meutim, elnici laburista dosljedno su se pridravali gledita Harolda Wilsona da je Marxovo nasljee nevano, moda zapravo i tetno, za ustavnu stranku lijevoga centra. U Njemakoj, Marxovoj domovini, njegove su ideje postale vladajua ideologija Njemake socijalistike stranice (Sozialistische Vartei Deutschlands; SPD) na kongresu u Erfurtu 1891. godine. No erfurtski je program imao dva razliita dijela, koji su dali naslutiti dugu borbu izmeu revolucionara i revizionista. Prvi dio, koji je zacrtao Karl Kautsky, ponovno je ustoliilo teorije bliske onima iz Kapitala, kao to je tendencija prema monopolu i osiromaenju proletarijata. Drugi se dio, koji je napisao Eduard Bernstein, bavio tekuim politikim ciljevima - univerzalnim pravom glasa, slobodnim obrazovanjem, progresivnim oporezivanjem dohotka. Bernstein je tijekom 1880-ih ivio u Londonu i pao pod utjecaj ranih fabijanaca: Rosa Luxemburg se alila da on svijet vidi kroz engleske naoale'! Bernstein je otvoreno odbio prihvatiti veinu Marxova nasljea u desetljeu nakon erfurtskogkongresa, odbacujui njegovu teoriju o vrijednosti kao isto apstraktan koncept" koji nije uspio objasniti odnos izmeu ponude i potranje. Kautsky u poetku nije bio siguran bi li kritizirao svoga starog sudruga, ponekad je ak izgledalo kao da ga ohrabruje: Odbacili ste nau taktiku, nau teoriju vrijednosti, nau filozofiju, sada sve ovisi o onome to vi smatrate da bi kao novo trebalo zauzeti mjesto onoga starog'! Do kraja stoljea Bernsteinove su namjere bile previe oite. Kapitalizam, koji je bio daleko od toga

da ga zbaci neizbjena i neminovna kriza, vjerojatno e se odrati i osigurati poveani napredak velikom broju ljudi. Upravlja li se njime ispravno, on bi se zapravo mogao pokazati pokretaem drutvenog napretka: Prema tome je u potpunosti pogreno pretpostaviti da sadanji razvoj drutva pokazuje relativno ili zapravo apsolutno opadanje broja lanova posjednike klase. Njihov se broj poveava i relativno i apsolutno... Budunost socijalizma ne ovisi o smanjenju ve o porastu drutvenog bogatstva. Iako se Njemaka socijalistika stranka i dalje definirala kao revolucionarna proleterska organizacija, u praksi je postajala sve uspjenija parlamentarna stranka koju su vodili oni koji su vjerovali u postupnu evoluciju i tehnokrati. Kao dobar poznavalac ironije, ak bi se i Marx morao nasmijati (ili barem napraviti grimasu) svojoj sudbini: prorok bez previe poasti u vlastitoj zemlji, s jo manje u svojoj naturaliziranoj domovini Velikoj Britaniji, postao je nadahnue za kataldizmika previranja na mjestu gdje je to najmanje oekivao - u Rusiji, u narodu koji jedva da je spomenut u Kapitalu. Ipak je pred kraj ivota ve poeo aliti zbog te omake: uspjeh ruskoga izdanja Kapitala natjerao ga je da se zamisli ne postoji li na kraju ipak i ondje odreeni revolucionarni potencijal. Njegov prevoditelj u Sankt Petersburgu Nikolaj Danielson bio je jedan od voa narodnjaka koji su vjerovali da Rusija moe izravno prijei iz feudalizma u socijalizam. Marxovo portretiranje uinaka kapitalizma koji unitava duu uvjerio je narodnjake da bi taj stadij ekonomske evolucije trebalo izbjei ako je ikako mogue, a kako Rusija ve ima zametak oblika javnoga vlasnitva nad zemljom na selu, bilo bi izopaeno razoriti seljake zadruge i izruiti ih privatnim zemljoposjednicima samo zbog toga da bi se podredili nekom navodno neminovnom povijesnom zakonu. Za neto pravovjernije marksiste poput Georgija Plehanova, koji je ostao pri tome da uvjeti za socijalizam nee sazrjeti sve dok se Rusija ne industrijalizira, to je bila samozavaravajua ludost - a desetljee, ili otprilike toliko, nakon pojave Kapitala ini se da je i Marx mislio tako. Odgovarajui 1877. narodnjaku koji je prosvjedovao protiv njegova deterministikog

pogleda na povijest, napisao je da, ako Rusija trebati postati kapitalistika drava slijedei primjer zapadnoeuropskih zemalja, njoj to nee uspjeti a da prvo dobar dio svojih seljaka ne pretvori u proletere. No nakon toga, jednom kad se uvue u nutrinu kapitalistikog reima, ona e iskusiti njegove nesmiljene zakone kao i drugi bezboni narodi'! Marx se ipak posvetio ozbiljnom razmiljanju o razvoju dogaaja u Rusiji, koji su prijetili da e opovrgnuti njegove teorije. Taj je buntovniki pokret moda bio mali, no bio je iznimno odluan i uinkovit: izmeu 1879. i 1881. Narodna volja, otpadnika frakcija narodnjaka, izvela je sedam pokuaja atentata na cara Aleksandra II, od kojih je posljednji bio uspjean. (est godina poslije Narodna volja pokuala je izvriti atentat i na cara Aleksandra III. Jedan od onih koji je visio zbog svoje uloge u toj uroti bio je Aleksandar Uljanov, iji e mlai, tada jo maloljetni, brat Vladimir Ilji Uljanov postati poznatiji kao V I. Lenjin). Poplava uhienja i pogubljenja koja je uslijedila natjeralaje mnoge ruske revolucionare u izgnanstvo. Plehanov se preselio u vicarsku s nekolicinom drugova, ukljuujui i Veru Zasuli, koja je 1876. ustrijelila gubernatora Sankt Petersburga i potom izvela takav virtuozan nastup u sudnici da ju je porota oslobodila optube za pokuaj ubojstva. Usprkos svojoj reputaciji, ona se nije slagala sa sve nasilnijim i prema kra-ljoubojstvu usmjerenom trendu u ruskom socijalizmu, koji je, kako se inilo, iz vida izgubio ekonomske imperative postavljene u Kapitalu. No, pitanje seljaka i proletera nastavilo je muiti Veru Zasuli i njene kolege emigrante na obalama enevskog jezera. U veljai 1881. obratila se Marxu da joj da mjerodavno miljenje. Vi niste nesvjesni toga da va Kapital uiva veliku popularnost u Rusiji! napisala je. No vjerojatno ne znate da va Kapital igra veliku ulogu u naim raspravama o agrarnom pitanju." Bi li on mogao razrijeiti taj spor tako da iznesete svoje ideje o moguoj budunosti seoske opine (mir) i o teoriji povijesne neizbjenosti za sve zemlje svijeta koje trebaju proi kroz sve faze kapitalistike proizvodnje?" Marx se lomio nad tim problemom nekoliko tjedana napisavi ne manje od pet skica svoga odgovora. Naposljetku joj je poslao kratko pismo rekavi da je njegova takozvana teorija" pogreno shvaena: povijesna neizbjenost buroaske faze izriito je ograniena na

zemlje Zapadne Europe". Zapadnjaki prijelaz iz feudalizma u kapitalizam predstavljao je preobrazbu jednoga tipa privatnog vlasnitva u drugi, dok bi u sluaju ruskih seljaka, njihovo javno vlasnitvo moralo, naspram toga, biti preobraeno u privatno vlasnitvo. Stoga analiza dana u Kapitalu ne navodi razloge ni za ni protiv odrivosti seoske opine! To je jo vie ohrabrivalo nego njegovi komentari od prije samo etiri godine - iako je mnogo suzdranije od prve skice Marxova pisma Veri Zasuli, koja je objanjavala zato i kako bi rusko seljatvo moglo izbjei sudbinu svojih zapadnoeuropskih pandana: U Rusiji, zahvaljujui jedinstvenoj kombinaciji okolnosti, seoska se opina, koja se uvrstila na razini cijele zemlje, moe postupno odvojiti od svojih prvobitnih obiljeja i neposredno razviti kao element kolektivne proizvodnje na razini cijele zemlje... Ruska je revolucija potrebna da bi spasila ruski mir. Vezano za to, vlada i novi stupovi drutva" rade najbolje to mogu kako bi mase pripremili za takvu katastrofu. Doe li do revolucije u pravom asu, ako ona sve svoje snage usredotoi na to kako bi seoskoj opini dopustila da se u potpunosti razvije, potonja e se uskoro razviti kao element obnove u ruskom drutvu i kao element nadmoi nad zemljama koje je porobio kapitalistiki sustav. Pet dana nakon to je Marx poslao svoju konanu verziju, manja je skupina pripadnika Narodne volje u Sankt Petersburgu uspjeno izvrila atentat na cara Aleksandra II. bacivi bombu na njegovu koiju. Sa svojim dugo odravanim uvjerenjem da se revolucija moe ostvariti samo posredstvom kolektivne akcije radnike klase, a ne individualnim akrobacijama i teroristikim djelima, od Marxa se moda oekivalo da stane uz Veru Zasuli i Plehanova umjesto uz bombae koji su birali smrt ili slavu. Meutim, on se u pismu keri Jenny povjerio da su vicarski emigranti bili obini doktrineri, smueni anarhosocijalisti, te je njihov utjecaj na rusko 'ratno poprite' ravan nuli'.' Za razliku od njih, atentatori iz Sankt Petersburga su skroz naskroz estiti ljudi, bez melodramatskog pozerstva, jednostavni, injenini, junaki... Oni se mue kako bi Europu pouili da je njihov modus operandi specifino ruski i povijesno neizbjean obrazac djelovanja koji nita vie nije podesan za moraliziranje - za ili protiv - nego to je to potres na Hiosu!

Nezamislivo je da bi mlai Karl Marx zauzeo takav stav: on je godinama osuivao one socijaliste koji su se puni povjerenja priklonili coups, attentats i tajnim urotama. Meutim, do 1881. ve je bio bolestan i iscrpljen. ekajui tako dugo na pravu proletersku revoluciju, on je ve - izgleda - bio iznureno nestrpljiv za ustanak bilo kakve vrste. Kad mu se u proljee rodio unuk, Marx se bavio milju kako djeca, roena na ovoj prekretnoj toki u povijesti, [...] pred sobom imaju najrevolucionarnije razdoblje kroz koje e ovjek morati proi, Loa je stvar sada biti star' i zbog toga jedino moi predviati umjesto vidjeti! Svi su arhitekti revolucije 1917. navodili Marxa, a osobito Kapital, kao boanski autoritet koji je jamio ispravnost njihovih pogleda. Trocki je prouavao tu knjigu 1900. kad je prognan u sablasno selo u Sibiru okueno insektima - otirui ohare sa stranica', kako se prisjeao. Lenjin je tvrdio da ju je proitao 1888, prerano sazreo u dobi od osamnaest godina sjedei na staroj pei u kuhinji u djedovu stanu. Nakon toga je Kapital - ili oni dijelovi za koje je smatrao da slue njegovim svrhama - koristio kao otricu kojom e sasjei svoje protivnike. (Maksim Gorki rekao je za Lenjinove govore da su imali hladan sjaj britve za brijanje'!) Iako je njegovo prvo djelo, Razvoj kapitalizma u Rusiji, predstavljeno kao neka vrsta dodatka Marxu, u njemu nije bilo nita od ironije i indignacije iz Kapitala. Kao to je Edmund Wilson primijetio, cijelo je Lenjinovo pisanje funkcionalno. Ono je u cijelosti usmjereno na ostvarivanje neposredne svrhe... On je jednostavno ovjek koji eli uvjeriti." Neposredna svrha Razvoja kapitalizma u Rusiji bila je uvjeriti Lenjinove drugove da je njihova zemlja ve izala iz feudalizma zahvaljujui brzom irenju eljeznikog prometa, rudnika ugljena, eliana i tvornica tekstila tijekom 1880-ih i 1890-ih. Istina, industrijski proletarijat postojao je samo u Moskvi i Sankt Petersburgu, no to je ojaalo njegovu obvezu da djeluje kao avangardna klasa iznosei pritube seljaka i zanatlija iz drugih dijelova zemlje. U novim tvornicama, napisao je Lenjin, eksploatacija se razvila u potpunosti i pojavljuje se u svom istom obliku, bez ikakvih zamrenih pojedinosti. Radnik ne moe ne vidjeti da je kapital ono to ga tlai... To je razlog zato tvorniki radnik nije nitko drugi nego najistaknutiji predstavnik cijelog eksploatiranog stanovnitva." Meutim, Lenjin je neto kasnije u svojoj raspravi Sto

da se radi? dodao da su radnici previe zaokupljeni vlastitom ekonomskom borbom da bi razvili istinsku revolucionarnu svijest: Mnogo se govori o spontanosti. Meutim, spontan razvoj radnike klase vodi do njena podreivanja buroaskoj ideologiji. To je zato to je spontani pokret radnike klase sindikalizam, a sindikalizam znai buroasko porobljavanje radnika. Stoga je na zadatak, zadatak socijalne demokracije, boriti se protiv spontanosti, odvratiti pokret radnike klase od tog spontanog, sindikalistikog stremljenja da se doe pod okrilje buroazije i dovesti ga pod okrilje revolucionarne socijalne demokracije. Lenjin je masovne kampanje za bolje uvjete i krai radni tjedan, koje je Marx zagovarao u Kapitalu, odbacio kao gubitak vremena. Umjesto toga, radnici bi se trebali staviti na raspolaganje profesionalnim revolucionarima kao to je on sam. Suvremeni socijalistiki pokret moe se pojaviti jedino na osnovi temeljite znanstvene spoznaje... Nositelj te znanosti nije proletarijat ve buroaska inteligencija." U tim se reenicama moe vidjeti zametak onoga to je naposljetku postalo monstruozna tiranija.

Kao samoimenovani nositelj Deset zapovijedi, Lenjin je volio podsjeati svoje drugove na njihov nii intelektualni status. Nemogue je razumjeti Marxov Kapital, posebno njegova prva poglavlja, a da se u potpunosti prethodno ne proui i shvati cjelina Hegelove Znanosti logike", napisao je u svojim Filozofskim sveskama. Slijedom toga, pola stoljea kasnije nitko od marksista ne razumije Marxa! Osim njega, naravno. Ipak, unato svom njegovom itanju i pisanju, Lenjinova vlastita znanstvena spoznaja" nije bila nita temeljitija nego to je trebala biti. Evo jedne pronicljive ocjene Trockoga, koji ga je promatrao izbliza paljivije od bilo koga drugoga: Cjelina Marxa pojavljuje se u Komunistikom manifestu, u Kritici politike ekonomije, u Kapitalu. ak i da mu nije bilo sueno da postane osniva Prve internacionale, on bi i dalje za sva vremena

ostao kakvoga ga poznajemo danas. Cjelina Lenjina, s druge strane, pojavljuje se u revolucionarnoj akciji. Njegova znanstvena djela samo su priprema za djelovanje. A moda ak nisu ni priprema. Osvajanje vlasti! napisao je Lenjin 1917, smisao je ustanka. Njegov politiki zadatak bit e razjanjen nakon njena osvajanja." Kao to istie povjesniar Bertram Wolfe, to okree Marxa naglavake: marksistiko uvjerenje da u konanici ekonomija odreuje politiku postaje lenjinistiko gledite da bi, s dovoljno odlunosti, sama vlast, gola politika vlast, u cijelosti mogla uspjeti u odreivanju ekonomije'! Nije stoga udo to je prevladavajui kredo Sovjetskoga Saveza stekao ime marksizma-lenjinizma, umjesto da jednostavno bude marksizam. Marxov najdrai moto bio je de omnibus dubitandum (sve treba preispitati"). Meutim, nitko tko je to praktino pokuao isprobati u komunistikoj Rusiji nije dugo poivio. Marksizam prakticiran onako kako je to inio sam Marx nije bio toliko ideologija koliko kritiki proces, neprekinuti dijalektiki argument. Lenjin i Staljin pretvorili su to u dogmu. (Kao to su to, naravno, uinili i socijalisti prije njih. Socijaldemokratska federacija dijeli s vaim njemako-amerikim socijalistima tu odliku da su to jedine stranke koje su uspjele svesti marksistiku teoriju razvoja na rigidnu ortodoksijuj poalio se Engels Friedrichu Adolphu Sorgeu, njemakom politikom emigrantu u New Yorku, u svibnju 1894. godine. "Ta je teorija odmah silom ugurana u radnika grla i bez razvoja uvjerenja, umjesto da ih se natjera da se uzdignu do njene razine uz pomo vlastitog klasnog instinkta. To je razlog zato obje ostaju tek sekte i, kao to kae Hegel, dolaze iz niega kroz nita prema niemu!) Moglo bi se ak rei da je najvie zbiljsko marksistiko ostvarenje Sovjetskoga Saveza bio njegov slom: centralizirano, zatvoreno i birokratsko voenje ekonomije pokazalo se neuskladivim s novim proizvodnim snagama, ubrzavajui time promjenu u proizvodnim odnosima. Mihail Gorbaov je to i priznao u svojoj knjizi Perestrojka 1987. godine: Upravljaki sustav koji je oblikovan u tridesetima i etrdesetima poeo je postupno proturjeiti zahtjevima i okolnostima ekonomskog

napretka. Njegov se pozitivni potencijal iscrpio. Sve je vie i vie postajao smetnja, i bivao je uzrokom mehanizma koenja koji nam je poslije nanio toliko mnogo tete... Upravo se u tim okolnostima za socijalizma razvio predrasudom optereen stav prema ulozi robno-novanih odnosa i zakonu vrijednosti, i esto se iznosila tvrdnja da su oni suprotstavljeni i tui socijalizmu. Sve se to zdruilo s podcjenjivanjem raunovodstva profita i gubitka te je stvaralo zbrku u odreivanju cijena, i nije se uzimao u obzir optjecaj novca... Pojavili su sve jasniji znakovi otuenja ovjeka od vlasnitva cijelog naroda, nepostojanja usklaenosti izmeu javnog interesa i osobnih interesa osobe koja radi. Nakon Rusije, sljedea velika zemlja koja je sebe proglasila komunistikom bila je Kina, koja je postala Narodna Republika" 1949. godine. Dok su se Marx i Lenjin usredotoili na urbani proletarijat, Mao Ce-Tung je tvrdio da seljaci mogu biti revolucionarna snaga budu li ih vodili ispravni" voe kao to je on sam. Izbjegavajui sovjetski model brze industrijalizacije, Mao je ruralnom razvoju dao najveu vanost, nadahnjujui mnoge marksiste u zemljama Treeg svijeta koje nemaju industriju da budu vrijedne spomena. Meutim, maoistiki politiki program bio je katastrofalan za kinesko seljatvo: Veliki skok naprijed, plan da se kolektivizira poljoprivreda i unaprijedi sitna ruralna industrija, doveo je do masovne gladi te je naputen I960, samo dvije godine nakon pokretanja. U isto je vrijeme dolo do raskola izmeu Kine i Sovjetskog Saveza, nakon to je Nikita Hruov ismijao Veliki skok, a Mao uzvratio optuujui ga da je pseudokomunist zaveden kapitalizmom'.' Meutim, nakon smrti Velikog Kormilara 1976. Kina je i sama krenula putem kapitalizma postajui najbre rastua industrijska ekonomija na svijetu i smatrajui da je zapravo tek sada dosegnula prvobitni stadij socijalizma! Unato tomu to je napustila sve Maove upute, vlada u Pekingu i dalje samu sebe definira kao marksistiko-lenjmistiku, iako bi trino-lenjinistika" bilo mnogo prikladnije. Kao kranstvo sa svojim bezbrojnim suparnikim sektama, marksizam se pokazao u mnogim upadljivo razliitim i oito nesuvislim krinkama - boljevici i menjevici, spartakisti i revizionisti, staljinisti i trockisti, maoisti i fidelisti, eurokomunisti i

egzistencija-listi. Sam je Marx predvidio, turobno rezigniran, da e njegovo ime marksisti" uzalud koristiti dugo nakon njegove smrti te da on nee moi prosvjedovati protiv toga. Njegov najslavniji izraz oaja nad zaluenim uenicima bio je prijekor koji je uputio francuskim socijalistima tijekom 1870-ih: ako su oni marksisti, uzdahnuo je, znam jedino da ja nisam marksist'! I on to moda nije ni bio. Povijest 20. stoljea pokazala je da je marksistika revolucija bila najizglednija u zemljama koje nisu imale naprednu industrijsku ekonomiju, kapitalistiku klasu ili golemu vojsku proletera-nadniara. Otud i paradoks koji je uoio istraiva Marxa David McLellan 1983. kad su jo gotovo polovicom svijeta vladali reimi koji su tvrdili da su Marxovi batinici: Sama injenica da marksizam nije pobijedio na Zapadu znai da on nije bio pretvoren u slubenu ideologiju te da je stoga predmet ozbiljna prouavanja koje vlast ne prijei pomou kontrole. Upravo se u Zapadnoj Europi i Americi - kapitalistikim zemljama - Marx najpomnije prouavao. Zapravo, poteno je rei da postoji vie stvarnih marksista na Zapadu nego to ih je u mnogim takozvanim marksistikim" zemljama. U komunistikim zemljama - od Albanije do Zimbabvea - lokalnu definiciju marksizma postavila je vlast i poslije toga se vie nije trebalo dalje raspravljati (ili se zapravo nije doputalo). Na Zapadu je, pak, njen smisao postao i predmetom prodorne argumentacije i neprestanoga suptilnog procjenjivanja. Rad Frankfurtske kole tijekom 1930-ih - iji su predstavnici Max Horkheimer, Theodor Adorno i Herbert Marcuse - doveo je do nove vrste marksistike filozofije poznate kao kritika teorija,' koja je odbacivala ekonomski determinizam Lenjina i boljevika. Frankfurtska kola i drugi mislioci iz toga razdoblja, poput Antonia Gramscija, takoer su preispitivali tradicionalne marksistike stavove vezane uz proletersku klasnu svijest. Kapitalizam je, prema Gramsciju, zadrao svoju hegemoniju zavaravajui ili tjerajui radniku klasu na prihvaanje buroaske kulture kao norme, osnaujui odreene ideje i prakse, a iskljuujui pritom ostale. Da bi se doveo u pitanje taj konsenzus i raskrinkale

njegove pretenzije, radnici moraju razviti vlastitu protuhegemonijsku" kulturu kroz novi sustav pukog obrazovanja. Zapadni su marksisti stoga stavili mnogo vei naglasak na vanost onoga to je Marx nazvao nadgradnjom - kulturu, institucije, jezik - u politikom procesu, u tolikoj mjeri da je razmatranje o ekonomskoj osnovi u potpunosti nestalo. U nemogunosti da promijene svijet, oni su se usredotoili na to da ga interpretiraju pomou onoga to je poznato pod imenom kulturalni studiji" - koji su uspostavili vlastitu hegemoniju u mnogim sveuilinim kampusima u posljednjem desetljeu 20. stoljea preobrazivi prouavanje povijesti, geografije, sociologije, antropologije i knjievnosti. ak je i libido bio podvrgnut pomnom marksistikom preispitivanju. Psihijatar Wilhelm Reich pokuao je pomiriti Marxa i Freuda iznosei da radnici ne mogu u potpunosti biti slobodni sve dok ne budu u potpunosti osloboeni od seksualne represije i tiranije tradicionalnih obiteljskih struktura (iako je sam Marx odbacio slobodnu ljubav kao animalnu" mogunost, gotovo kao opu prostituciju"). Seks je integriran u rad i javne odnose te je stoga otvoren (kontroliranom) zadovoljstvu! napisao je Herbert Marcuse, guru nove ljevice, u ovjeku jedne dimenzije ( 1964). Tehniki napredak i udobnije ivljenje doputaju sustavno ukljuenje libidnih sastavnica u podruje proizvodnje i razmjene roba." To je podruje bilo definirano mnogo ire nego to je Marx ikada zamiljao. Ono je obuhvaalo bilo koju i svaku vrstu kulturne robe -par cipela od ljutura pua nanare, novinska fotografija, gramofonska ploa pop-glazbe i kutija itarica za doruak bili su sav tekst" koji se mogao protumaiti. Kritiku masovne kulture od strane prvih teoretiara na koje je utjecala Frankfurtska kola postupno je istisnulo prouavanje razliitih naina na koje ljudi primaju i interpretiraju te svakodnevne tekstove. Nakon to su kulturalni studiji napravili jezini obrat" - razvijajui se kroz strukturalizam, poststrukturalizam, dekonstrukciju i potom postmodernu - esto se inilo kao da u cijelosti izbjegavaju politiku, iako su mnogi od onih koji su ih prakticirali sebe i dalje nazivali marksistima. Logika njihove razigrane ustrajnosti, koja je bila u tome da ne postoje izvjesnosti ili stvarnosti, vodila je na kraju do slobodnolebdeeg, do relativizma lienog vrijednosti, koji je istovremeno bez straha mogao slaviti i

ameriku pop-kulturu i srednjovjekovno praznovjerje. Unato njihovom preziranju velikih povijesnih narativa i opih zakona prirode, ini se da su mnogi prihvatili trajni uspjeh kapitalizma kao nepromjenjive ivotne injenice. Njihovi subverzivni impulsi traili su pribjeite u marginalnim prostorima gdje se dominacija pobjednika inila manje sigurnom: odatle njihov entuzijazam za egzotino i nematerijalno, od teorija urote vezanih uz NLO do sadomazohistikih fetia. Fascinacija zadovoljstvima potronje (televizijskim sapunicama, trgovakim centrima, kiem za masovno trite) izmjestila je tradicionalno marksistiku usredotoenost na uvjete materijalne proizvodnje. Posljedica toga je bila, rijeima marksistikog kritiara Terryja Eagletona, beskrajna jezina inflacija, kao da je ono to se vie nije inilo zamislivim u politikoj stvarnosti jo bilo gotovo mogue u podrujima diskursa, odnosno znakova, odnosno tekstualnosti. Sloboda teksta ili jezika lagano e postajati nadoknada za neslobodu sustava kao cjeline'! Novi su neprijatelji, pie Eagletone,, postali koherentni sustavi uvjerenja bilo koje vrste - osobito svi oni oblici politike teorije i ureenja koji su teili analizirati, i djelovati na temelju toga, strukture drutva kao cjeline'. Jer ini se da je upravo takva politika zatajila. Nijedna sustavna kritika monopola kapitalizma ne moe se izvesti s obzirom da je kapitalizam sam bio fikcija, kao to su to istina, pravednost, zakon i ostali jezini konstrukti! Gdje se, moglo bi se zapitati, u svemu tome izgubilo Karla Marxa, koji je teio proizvesti upravo takvu sustavnu kritiku? Dok sretno dekonstruiraju televizijske reklame ili omote za slatkie, ini se da su ti teoretiari zaudno kolebljivi kad je seciranje teksta Kapitala u pitanju, moda zbog straha da bi mogli poiniti knjievni paricid. Postmodernistiki povjesniar Dominick LaCapra kae da je to sluaj kanonskog teksta koji vjerojatno najvie vapi da ga se ponovno iitava umjesto da ga se izravno i doslovno ita u skladu s jedinstvenim autorskim glasom! Najupadljivija ocjena u tom duhu je Kako itati Kapital" ( 1965), zbirka eseja Louisa Althussera i nekih njegovih studenata, koja zapoinje ovom izjavom o namjeri:

Zacijelo, svi smo itali, svi itamo Kapital. Ve gotovo jedno stoljee moemo ga itati svakodnevno, transparentno, u dramama i snovima nae povijesti, u njenim rasprama i sukobima, u porazima i pobjedama radnikoga pokreta koji je naa jedina nada i sudbina. Otkada smo doli na svijet! ne prestajemo itati. Kapital u spisima i raspravama onih koji su ga itali za nas, dobro ili loe, mrtvi i ivi, Engels, Kautsky, Plehanov, Lenjin, Rosa Luxemburg, Trocki, Staljin, Gramsci, voe radnikih organizacija, njihovi pristae ili protivnici: filozofi, ekonomisti, politiari. itali smo njegove odlomke, isjeke" to ih je konjunktura izabrala" za nas. Svi smo takoer, vie-manje proitali I. knjigu, od robe" do eksproprijacije eksproprijatora! Meutim, treba jednom doslovno proitati Kapital. Proitati ba sav tekst.. .26 Althusser je, kao i bilo koji itatelj, pristupio tom zadatku nosei okular koji je prilagodio vlastitom odreenju. Upravo je on prvi inzistirao na tome da postoji nepremostivi ponor - epistemoloki rez" - izmeu Marxa iz 1840-ih i ovjeka koji je napisao Kapital dvadeset godina kasnije. Naspram Jean-Paula Sartrea, koji je u ranim filozofskim spisima pronaao bogato nadahnue za svoje formuliranje marksizma kao povijesti samoemancipacije ovjeka, Althusser je osuivao zanimanje mladog Marxa za etiku, otuenje i ljudsko injenje! Za Althussera, povijest je bila proces bez subjekta" te stoga nije bila vrijedna prouavanja ili analize: individue, ak i kolektivno, nikad ne mogu izbjei ili osporiti bezlinu snagu ideolokoga dravnog aparata - obrazovanja, religije, obitelji - koji proizvode i odravaju prevladavajui sustav uvjerenja. Althusser je Marxa spasio od uskog ekonomskog determinizma koji su nametnuli Lenjin i njegovi batinici samo da bi ga zatoio u jednako ograniavajuu luaku koulju. U Kako itati Kapital" on je Marxov magnum opus sveo na puko znanstveno djelo, neokaljano Hegelovim utjecajem - unato tomu to je autor radosno priznao da mu mnogo duguje, osobito u uvodnom poglavlju o robi. Marksizam nije postao nita vie nego teorija o strukturalnim praksama, odijeljena od politike, povijesti i iskustva. Logika Althusserova antihumanizma sastojala se u tome da se ljude ne moe smatrati odgovornima za njihova djela - tu prijepornu tvrdnju

on je godinama poslije iskoritavao kako bi sebe oslobodio ikakve krivnje nakon to je ubio vlastitu suprugu. Na iroj razini, to je posluilo iskupljenju Komunistike partije (iji je bio dugogodinji lan): masovna ubojstva u Sovjetskom Savezu nisu bila zloin nego tek teorijska pogreka - ili, govorei Althussero-vim ogavnim eufemizmom za staljinizam, taj novi oblik 'neracionalnog postojanja razuma"! Kao to je marksistiki povjesniar E. P. Thompson napisao u svojoj vatrenoj polemici The Poverty of Theory (Bijeda teorije; 1979): Na pojavu altuzerijanizma moemo gledati kao na manifestaciju ope redarstvene akcije u okvirima ideologije, kao na nastojanje da se staljinizam ponovno izgradi na razini teorije." Dodao je da je ustrajavanje na cjelovitom konceptualnom marksizmu, nezagaenom povijeu ili iskustvom, Althussera razotkrilo kao ovjeka koji ima tek usputno poznavanje povijesne prakse" - jer se u stvarnom svijetu, uvijek iznova, povijest uee bez kucanja na vrata te proglaava smrti i krize supstancije'! Puni razmjeri Althusserova neznanja ogoljeni su u njegovim posthu-mnim memoarima, Budunost traje zauvijek (1994), gdje je on priznao daje bio varalica i obmanjiva" koji je povremeno izmiljao navode onako kako su odgovarali njegovim ciljevima. Zapravo, moje je filozofsko poznavanje tekstova bilo prilino ogranieno. Ja sam ... znao neto malo Spinozu, nita od Aristotela, sofista i sto-ika, dobar dio Platona i Pascala, Kanta nisam znao nita, Hegela neto malo, i na kraju Marxa tek nekoliko odlomaka." Kako se s time mogao provui? Njegovo objanjenje te arobnjake sljeparije zapanjujue je iskreno: Imao sam jednu drugu osobitu sposobnost. Zapoevi s jednostavnim obrtanjem neke fraze, mislio sam da mogu razrijeiti (kakve li iluzije!), ako ve ne neku posebnu zamisao nekog autora ili neke knjige koje nisam itao, onda barem njihov tijek ili smjer. Ja oito imam odreene intuitivne moi, kao i odreenu sposobnost da uoim poveznice* ili sposobnost da uspostavim teorijske opreke koje su mi omoguile da rekonstruiram ono to sam pretpostavio da su autorove zamisli na osnovi onih autora kojima je on bio suprotstavljen. Spontano sam nastavio uobliujui suprotnosti i odlike, razraujui u nastavku teoriju koja e to potkrijepiti.

Zahvaljujui tim intuitivnim moima, knjiga Kako itati Kapital" razjanjena je povremenim bljeskovima razumijevanja iako je Althusser prostudirao samo nekoliko odlomaka iz Marxa. On predlae da se na Kapital treba gledati kao na vaan odgovor na pitanje koje nigdje nije postavljeno, odgovor koji samo Marx uspijeva dati kad iznosi stav o stanju koje umnogostruuje predodbe potrebne da ga iskau... Doba u kojem je Marx ivio nije mu pruilo - i on ga za svog ivota nije mogao razviti - adekvatan koncept kojim e se misliti ono to je on proizveo: koncept djelotvornosti strukture u njenim dijelovima". Marx je, drugim rijeima, osmislio podmetnutu zamku s odgoenim djelovanjem, koja je ekala na nekoga tko e odgovoriti na pitanje na koje je on ve odgovorio. To je potvreno u pismu koje je poslao Engelsu uskoro nakon dovrenja prvoga sveska 1867, pred-vidjevi prigovore vulgarnih ekonomista" koje e uputiti Kapitalu: Da sam unaprijed elio pobiti sve takve prigovore, onda bih morao pokvariti cijelu dijalektiku metodu izlaganja. Naspram toga, dobra je stvar u vezi s tom metodom da ona stalno tim tipovima postavlja zamke koje e ih navesti na prerano odavanje njihovog idiotizma." Opet, ne moemo a da se ne prisjetimo ironijskog alca iz Balzacova Nepoznatog remek-djela: jedina mana slikareva zamrljana, bezoblina i naizgled katastrofalna remek-djela bila je u tome to je ono bilo napravljeno sto godina prerano, s obzirom da je to zapravo bilo djelo apstraktne umjetnosti iz 20. stoljea. Kao to je Edmund Wilson napisao, branei razvlatene klase i postavljajui opsadu pod utvrdu buroaskog samozadovoljstva, Marx je u ekonomiju uveo gledite koje je u njegovo vrijeme imalo vrijednost u onom omjeru u kojem mu je bilo strano! Meutim, pola stoljea nakon objavljivanja Kapitala, vulgarni ekonomisti nisu pokazali previe zanimanja za pobijanje Marxa, radije su odabrali da ga ignoriraju. Oni su na kapitalistiki sustav gledali kao na trajnu nunost, umjesto kao na prolaznu povijesnu fazu koja je u sebi sadravala zametke vlastite smrtonosne bolesti. Dok se Marx prema kamati, profitu i renti odnosio kao prema neplaenom radu, akademski ekonomisti opisali su kamatu koju stjeu vlasnici kapitala kao nagradu za suzdranost'! Za Alfreda Marshalla,

prevladavajuu figuru u britanskoj ekonomskoj znanosti tijekom kasnoviktorijanskog i edvardovskog doba, oni koji akumuliraju kapital umjesto da ga troe obavljaju rtvu ekanja" te stoga zasluuju nadoknadu za svoje hvalevrijedno suzdravanje. Pravovjerni ekonomisti smatraju da se prekomjerna proizvodnja, koju je Marx smatrao presudnim obiljejem kapitalizma, jednostavno ne moe dogoditi. Prema Sayovu zakonu trita, ponuda je stvarala vlastitu potranju: zarade od proizvodnje i prodaje odreenih dobara omoguavale su kupovnu mo da se kupe druge. Taj isti mehanizam koji sam sobom upravlja osiguravao je da nezaposlenost nikada ne postane vie od kratke, sluajne zastranjenosti. Nezaposleni bi ljudi bili voljni raditi za manju plau; posljedini pad u nadnicama smanjio bi cijenu roba koje oni proizvode, to bi s druge strane potaknulo rast potranje za dobrima i povealo njihovu prodaju, omoguujui time da se obnovi puna zaposlenost. Ekonomske turbulencije i velika nezaposlenost izmeu dvaju svjetskih ratova prisilili su na ponovno promiljanje, na zakanjelo priznanje da kapitalizam u konanici moda ipak ima sustavne nedostatke. Neki su ekonomisti ak poeli preispitivati je li on doista vjean i nepromjenjiv. U svojoj studiji Value and Capital (Vrijednost i kapital) iz 1939. profesor John Hicks dvojio je moe li se raunati na dugoroni opstanak bilo. ega slinog kapitalistikom sustavu" u odsutnosti novih izuma dovoljno jakih da odre ulaganja. Ne moe se potisnuti misao!! dodao je, da cijela industrijska revolucija u posljednjih dvjesto godina nije bila nita vie ve beskrajni svjetovni procvat'! J. M. Keynes, roen u godini Marxove smrti, napisao je u svojoj Opoj teoriji zaposlenosti, kamata i novca (1936): Rentijerski aspekt kapitalizma gledam kao prijelaznu fazu koja e nestati nakon to obavi svoj posao." Keynes, najutjecajniji ekonomist 20. stoljea, doveo je u pitanje shvaanje da je laissez-jaire kapitalizam imao prirodnu tendenciju prema postizanju vlastite ravnotee. Zamisao da bi nezaposlenost prisilno snizila nadnice i time ponovno uspostavila punu zaposlenost mogla bi biti istinita u pojedinim kompanijama ili industrijama. Meutim, budu li sve nadnice srezane, onda bi svi prihodi pali i potranja bi stagnirala, ne dajui poslodavcima nikakav poticaj da unajme vie rada. Rijeima keynesijanske ekonomistice Joan Ro-

binson: ,,U gomili, svatko moe stei bolji pogled na povorku ako se popne na stolicu. No ako se svi popnu na stolice, nitko nema bolji pogled." Prije Keynesa, veina se ekonomista odnosila prema povremenim krizama kapitalizma kao prema zanemarivim zastranjenjima. On ih je smatrao neizbjenim ritmom nestabilnoga sustava - ba kao to je to i Marx uinio. Ipak, Keynes je odbacio Marxa kao udaka iz podzemlja ekonomske misli! ije su teorije bile nelogine, zastarjele, znanstveno pogrene i bez zanimanja ili primjene u modernom svijetu! Iznenauje vehementnost njegova optuivanja, s obzirom na slinost izmeu Marxove kritike klasinih ekonomista i njegova vlastita kritikog stava prema njihovim neoklasinim nasljednicima. Kao to je Joan Robinson napisala 1948. godine: Kod obojice, nezaposlenost igra kljunu ulogu. Kod obojice, na kapitalizam se gleda kao da unutar sebe nosi klice vlastitog propadanja. Na negativnoj strani, za razliku od pravovjerne teorije o ravnotei, sustavi Keynesa i Marxa slau se te se tu, dakle, po prvi put javlja dovoljno zajednike osnove izmeu marksista i akademskih ekonomista da omogui raspravu. Usprkos tomu, engleski akademski ekonomisti jo premalo ozbiljno prouavaju Marxa. Neke od njih je, nema sumnje, odvratio njegov mrani stil. Iako je sama J. Robinson smatrala kako je Marxova teorija kriza u drugome svesku Kapitala imala srodnosti s Keynesom, priznala je da sam moda previe naglasila slinost. Posljednja dva sveska Kapitala ... ekscesivno su mrani te su bili podvrgnuti mnogim interpretacijama. Vode su mrane i mogue je da e tkogod, ako se zagleda u njih, ugledati vlastito lice." No naelni razlog za ignoriranje veze izmeu Marxa i Keynesa zapravo za zanemarivanje Marxa u cijelosti - bio je vjerojatno politiki. Sam je Keynes vie bio liberal nego to je bio socijalist, koji je ponosno objavio klasna e me borba nai na strani obrazovane buroazije! te je keynesijanizam postao novo pravovjerje za zapadne ekonomiste i politiare sredinom 20. stoljea - upravo u vrijeme kad je Hladni rat uinio da Marxovo ime znai isto to i neprijatelj. Samo su malobrojni nemarksisti poeljeli biti okaljani tim povezivanjem.

Veliki je izuzetak bio ekonomist Joseph Schumpeter, rodom Austrijanac. Kapitalizam nije imao revnijeg pobornika od Schumpetera, koji ostaje junak za mnoge amerike poduzetnike, no unato tomu njegovo glasovito djelo Capitalism, Socialism and Democracy {Kapitalizam, socijalizam i demokracija; 1942) zapoinje ocjenom Marxovih postignua na 54 stranice koja je neoekivana kao i sama Marxova priznanja buroaziji u Komunistikom manifestu. Kao prorok, Schumpeter priznaje da je Marx patio od pogrene vizije i manjkave analize! osobito u svome predvianju da e se poveati radnika bijeda. Bez obzira na to, Marx je uvidio [sam] proces industrijske promjene jasnije i shvatio je njenu uporinu vanost potpunije od bilo kojeg ekonomista u svome vremenu'; postajui time, prvi ekonomist visokog ranga koji je sustavno uvidio i pouio kako se ekonomska teorija moe pretvoriti u historijsku analizu i kako se historijski narativ moe pretvoriti u histoire raisonne". Nekoliko stranica poslije on postavlja pitanje: Moe li kapitalizam opstati?" i odgovara: Ne. Mislim da ne moe." To se moe initi bizarnim komentarom u knjizi koja je zamiljena kao krepka obrana poduzetnikog duha, a Schumpeter svakako - za razliku od Marxa nije uivao u tome. (Ako lijenik predvidi da e pacijent uskoro umrijeti, to ne znai da on to eli.") On je htio istaknuti da je kapitalistika inovacija - novi proizvodi, nove metode njihove proizvodnje - bila sila stvaralakog razaranja" koja bi na kraju mogla postati previe uspjena i time pretjerano razorna, po sebe samu. Do posljednjeg desetljea 20. stoljea inilo se da su i Schumpe-terova i Marxova proroka upozorenja bila zbrkana. Uz komunizam koji se naao u smrtnom hropcu, liberalni kapitalizam u amerikom stilu sada je mogao vladati neosporavan - vjerojatno zauvijek. Ono emu svjedoimo'; proglasio je Francis Fukuyama 1989, nije samo zavretak Hladnoga rata ili odlazak posebnog razdoblja poslijeratne povijesti, ve kraj povijesti kao takve: to znai, zavrna toka ideoloke evolucije ovjeanstva'! No povijest se uskoro vratila punom snagom. U kolovozu 1998. ekonomsko rastakanje u Rusiji, teajni kolapsi u Aziji i trina panika diljem svijeta potaknuli su Financial Times da se zapita jesmo li preli put od trijumfa globalnog kapitalizma do njegove krize u jedva jednom desetljeu! lanakje bio naslovljen Ponovno preispitivanje Kapitala".

ak su i oni koji su dobili najvie od tog sustava poeli dovoditi u pitanje njegovu odrivost. George Soros, milijarder pekulant kojeg se optuivalo i za debakl u Aziji i onaj u Rusiji, upozorio je u knjizi The Crisis of Global Capitalism: Open Society Endangered (Kriza globalnog kapitalizma: ugroeno otvoreno drutvo; 1998) da se instinkt krda vlasnika kapitala mora obuzdati prije nego to se svi drugi nau zgaeni pod njihovim nogama: Kapitalistiki sustav sam po sebi ne pokazuje tendenciju prema ravnotei. Vlasnici kapitala trae nain kako da ostvare vlastite maksimalne profite. Budu li preputeni vlastitim planovima, oni e nastaviti akumulirati kapital sve dok situacija ne postane neuravnoteena. Marx i Engels dali su vrlo dobru analizu kapitalistikog sustava od prije 150 godina, bolju u nekim pogledima, moram rei, od teorije ravnotee klasinih ekonomista... Glavni razlog zbog ega se njihova sumorna predvianja nisu obistinila bile su politike intervencije koje su prevagnule u demokratskim zemljama. Naalost, mi smo se opet nali u opasnosti da izvedemo pogrene zakljuke iz povijesnih lekcija. Ovaj put opasnost ne dolazi od komunizma ve od trinog fundamentalizma. Tijekom Hladnoga rata, kad su komunistike drave Marxova djela oboavale kao Sveto pismo - dovreno i nepogreivo - oni na drugoj strani borbe psovali su ga kao agenta koji dolazi od vraga. Meutim, s ruenjem Berlinskoga zida, Marx je stekao nove oboavatelje na najneoekivanij im mjestima. Ne bismo si trebali previe brzo estitati na tome to smo porazili Marxa, zajedno s marksizmom! napisao je desniarski ekonomist Jude Wanninski 1994. godine. Nae svjetsko drutvo mnogo je fluidnije nego to je to bilo u njegovo vrijeme, meutim proces obnavljanja nije zajamen. Snage reakcije koje je on ispravno uoio, moraju biti poraene sa svakom sljedeom generacijom, to je golemi zadatak s kojima se naa generacija suoava! Wanninski, koji je skovao frazu ekonomija ponude! naveo je Kapital kao glavno nadahnue za svoju teoriju da je proizvodnja a ne potranja klju za blagostanje. Kao pristaa slobodne trgovine i zlatnog standarda, neprijatelj birokracije i oboavatelj duha Klondikea, Marx je bio jedan od titana klasine teorije i prakse" - i takoer genijalni prorok. On se iznimno jako pribliio istini" u

svome nagovjetaju da je kapitalizam posijao sjeme vlastite destrukcije. To znai da, ako je kapitalizmu potrebna nesmiljena konkurencija, a kapitalisti ipak ine sve to je u njihovoj moi da unite konkurenciju, imamo sustav koji je inherentno neodriv -kao to je sluaj sa ivotinjama koje prodiru svoje mlade." John Cassidy, ekonomski korespondent New Yorkera, u listopadu je izvijestio o razgovoru s britanskim bankarom za ulaganja koji radi u New Yorku. to vie vremena provodim na Wall Streetu', rekao je bankar, to sam vie uvjeren da je Marx bio u pravu. Onaj ekonomist koji oivi Marxa i ugradi ga u koherentnu teoriju dobit e Nobelovu nagradu. Ja sam apsolutno uvjeren da je Marxov pristup najbolji nain da se bavimo kapitalizmom." Nakon to mu je pobuena radoznalost, Cassidy je po prvi put proitao Marxa i ocijenio da je njegov prijatelj bio u pravu. Pronaao je odlomke o globalizaciji, nejednakosti, politikoj korupciji, monopolizaciji, tehnikom napretku, opadanju visoke kulture te o oslabljenoj naravi modernog ivljenja koji su ga prikovali - to su pitanja s kojima se ekonomisti danas iznova suoavaju, ponekad ne shvaajui da se kreu Marxovim stopama! Navodei slavni slogan koji je 1992. godine za predsjedniku kampanju Billa Clintona skovao James Carville (Rije je o ekonomiji, glupane"), Cassidy je istaknuo kako je sam Marxov izraz za tu teoriju bio 'materijalistika koncepcija povijesti' i danas je nairoko prihvaeno da se analitiari svih politikih uvjerenja njome slue, kao i Carville, a da je nikome ne pripisuju. Kad konzervativci tvrde da je drava blagostanja osuena na propast jer gui privatnu inicijativu, ili da je Sovjetski Savez propao zato to se nije mogao nositi s uinkovitou zapadnjakog kapitalizma, oni usvajaju Marxov argument da je ekonomija pogonska sila ljudskog razvoja." Kao i Molirov graanin plemi, koji je otkrio vlastitu zauenost da je tijekom vie od etrdeset godina govorio dosadno a da to nije znao, tako je velik dio zapadnjake buroazije upio Marxove ideje a da to uope nije uoio. Upravo je zakanjelo itanje Marxa tijekom 1990-ih nadahnulo financijskog novinara Jamesa Buchana da napie svoju briljantnu studiju Frozen Desire: an inquire into the meaning of money (Sledena elja: istraivanje o smislu novca; 1997). Buchan objanjava:

Marx je toliko ugraen u na zapadnjaki nain miljenja da su samo malobrojni svjesni koliko mu duguju. Svi koje poznajem vjeruju da su njihovi stavovi u odreenoj mjeri tvorevina njihovih materijalnih prilika - ve naprotiv, njihov drutveni bitak odreuje njihovu svijest! kao to je to Marx pisao - i da promjene naina kako se stvari proizvode duboko utjeu na odnose u ljudskoj vrsti, pa i izvan radionice ili tvornice. Rije je o tome da su ta shvaanja do nas dola uvelike preko Marxa, a ne preko politike ekonomije. Isto tako, svi koje poznajem imaju osjeaj da povijest nije tek jedna prokleta stvar koja se nie jedna za drugom ... ve je to neka vrsta procesa u kojem neto ljudsko sloboda? srea? ljudski potencijal? u svakom sluaju, neto lijepo postupno postaje konkretno. Marx nije izmislio taj osjeaj, ali ga je proirio. ak su mu i novinari The Economista John Micklethwait i Adrian Wooldridge, gorljivi zagovornici turbokapitalizma, odali priznanje. Kao prorok socijalizma Marx je moda mrtav! napisali su u knjizi A Future Perfect: The Challenge and Hidden Promise of Globalization (Savrena budunost: Izazov i skriveno obeanje globalizacije; 2000), no kao prorok univerzalne meuovisnosti naroda! Kako je nazivao globalizaciju, on se jo ini iznimno relevantnim ... njegov je opis globalizacije jednako toliko otrouman koliko je bio i prije 150 godina! Njihov je najvei strah bio da to globalizacija postaje uspjenija, to se vie ini da raspiruje vlastitu protureakciju" - drugim rijeima, da je Marx bio u pravu kad je nagovjetavao kako razvoj krupne industrije... izvlai ispod nogu buroazije sam temelj na kojem ona proizvodi i prisvaja proizvode. Ona proizvodi prije svega vlastitog grobara!27 S obzirom na sav njihov trijumfalizam, Mickletwaita i Wooldridgea brine nelagodna sumnja da bi stvaralako razaranje koje je donio globalni kapitalizam moglo dosegnuti prirodnu toku zastoja, trenutak kad ljudi to vie ne mogu podnijeti! Pad buroazije i pobjeda proletarijata nisu uspjeli proi. Meutim, Marxove pogreke ili neispunjena proroanstva o kapitalizmu nadmaila je i nadila prodorna tonost kojom je razotkrio narav te zvijeri. Premda se sve to je vrsto i postojano pretvara u dim, ivopisno oslikavanje snaga u Kapitalu koje upravljaju naim ivotima - i nestabilnou, otuenjem i eksploatacijom koje proizvode -

nikad nee izgubiti svoj odjek, ili svoju mo da svijet primakne aritu. Kao to je lanak u New Yorkeru iz 1997. zakljuio: Njegove e knjige biti vrijedne itanja sve dok kapitalizam bude trajao." Daleko od toga da je sahranjen ispod krhotina cigla iz Berlinskog zida, Marx bi tek sada mogao izroniti u svome pravom znaenju. On bi jo mogao postati najutjecajniji mislilac 21. stoljea. _____________________________

NAPOMENA O PRIJEVODIMA NA ENGLESKI JEZIK

Poelite li sami proitati Marxovo remek-djelo, najmanje e vas zastraiti sljedea mogunost: Capital: A New Abridgement; knjigu je uredio David McLellan (OUP Worlds Classics) i radi se o zbirci najvanijih poglavlja saetih u jedan svezak. Izvadci iz prvoga sveska preuzeti su iz izvornoga engleskog prijevoda iz 1887; prijevode iz drugoga toma napravio je sam McLellan; graa iz treeg toma dolazi iz anonimnoga moskovskog prijevoda iz 1971. godine. Ako se elite u potpunosti upustiti u cjelovitu, neskraenu verziju, preporuujem izdanje Penguin Classic u tri toma; knjigu je preveo Ben Fowkes, a uvod (koji moda odluite preskoiti) napisao Ernest Mandel. S obzirom da nijedan od prijevoda nije savren, ja sam se sluio razliitim izvorima za ulomke iz Kapitala. Neki od navoda su iz Penguinova teksta, neki iz Worlds Classica, neki iz Marx & Engels Collected Works (50 svezaka, Lawrence Se Wishart) - a neki su pak moji.

KAZALO OSOBNIH IMENA

Adomo, Theodor, njemaki filozof 86 Aleksandar II, ruski car 78,80 Aleksandar III, ruski car 79 Alighieri, Dante, talijanski pjesnik 7, 58-59,61 Althusser, Louis, francuski filozof, marksist 89-92 Aristotel, starogrki filozof 9,91 Aveling, Edward, engleski filozof, marksist 74 Bacon, Francis, engleski filozof 9,61 Balzac, Honor de, francuski knjievnik 1-4,61,92 Banner, Robert 72 Bax, Ernest Belfort, engleski socijalist 74 Bebel, August, njemaki socijalist 31 Beethoven, Ludwig van, njemaki skladatelj 5 Berman, Marshall 3, 5 Bernstein, Eduard, njemaki socijalist 76-77 Buchan, James, novinar 199 Butler, Samuel, engleski knjievnik 61 Carville, James 98 Cassidy, John, engleski ekonomski novinar 98 Cervantes Saavedra, Miquel de, panjolski pisac 61 Ciceron, Marko Tulije, rimski , dravnik i filozof 9 Clinton, William Jefferson (Bill), predsjednik SAD-a 98

Danielson, Nikolaj 78 Defoe, Daniel, engleski pisac 61 Demokrit, grki filozof 9 Dickens, Charles, engleski knjievnik 60-61. Dietzgen, Joseph 70 Dostojevski, Fjodor Mihajlovi, ruski knjievnik 5 Dryden, John, engleski knjievnik 61 Duncker, izdava 24 Eagleton, Terry, engleski knjievni teoretiar 88 Eccarius, Johann George 30 Eliot, Thomas Steam, ameriki pisac 4 Engels, Friedrich, njemaki sociolog, filozof i revolucionar 1,4,12-16,19-21,24-25,29-30,31-32,42,51, 53,56, 68-71, 76, 84, 89,97 Epikur, filozof iz helenistiko-rimskog razdoblja 9 Feuerbach, Ludvvig, njemaki filozof 11 Fourier, Charles, francuski socijalist 12 Fox, Peter, novinar, izdava 72 Frankel, C. 63 Freud, Sigmund, austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize 87 Fridrik Vilim IV, pruski kralj 16 Fukuyama, Francis, ameriki politolog i filozof 96 Goethe, Johann Wolfgang von, njemaki knjievnik i mislilac 7,61 Goldsmith, Oliver, englesko-irski pisac 75 Gorbaov, Mihail, posljednji predsjednik SSSR-a 84 Gorki, Maksim, ruski knjievnik 81 Goya, Francisco, panjolski slikar 5 Gramsci, Antonio, talijanski politiar, komunist 86,89 Hayman, S. E. 62 Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, njemaki filozof 8-9,11,23,26, 52-53, 83-84,90-91 Heine, Heinrich, njemaki knjievnik 61 Herwegh, Georg, pjesnik 12 Hichs, John, profesor 93 Homer, grki pjesnik 7,61 Horacije, rimski pjesnik 61 Horkheimer, Max, njemaki filozof 86

Hrusov, Nikita, sovjetski ruski politiar, predsjednik SSSR-a 85 Hyndman, Henry, engleski socijalist 73-74 Ibsen, Henrik, norveki knjievnik 5 Juvenal, rimski pjesnik 61 Kafka, Franz, knjievnik 4 Kant, Immanuel, njemaki filozof i geograf 52, 91 Kautsky, Karl 32, 76-77,89 Keynes, J. M., ameriki ekonomist 93-95 Kolakowski, Leszek, poljski i engleski filozof 47 Ksenofont, grki povjesniar 61 Kugelmann, Ludwig, njemaki lijenik, socijaldemokratski autor 28,69-70 LaCapra, Dominick, ameriki povjesniar 89 Lafargue, Paul, francuski publicist, marksist 2 Lassalle, Ferdinand, njemaki socijalist, pisac 23-25,27 Lebowitz, Michael, ekonomist 32 Lennon, John, engleski rock-pjeva 37 Lenjin, Vladimir Ilji, ruski revolucionar, dravnik, filozofi publicist 79,81-86,89-90 Leopold I, belgijski kralj 16 Leske, Karl, njemaki izdava 15 Liebknecht, Wilhelm, njemaki socijalist 26 Luj Filip, francuski kralj 11,16,18 Luj XVIII, francuski kralj 11 Luxemburg, Rosa, njemaka i poljska politiarka, drutvena teoretiarka i ekonomistica 77,89 MacDonnell, Sir John, odvjetnik 72 Mao Ce-Tung, kineski politiar, vojskovoa, revolucionarni voda 85 Marcuse, Herbert, njemaki filozof 86-87 Marshall, Alfred, britanski ekonomist 93 Marx, Edgar (Marxov sin) 21 Marx, Eleanor (Marxova ker) 24,74 Marx, Franziska (Marxova ker) 21 Marx, Guido (Marxov sin) 21 Marx, Heinrich (Marxov otac) 6-7

Marx, Jenny (Marxova supruga) 7, 10, Marx, Jenny (Marxova ker) 80 Marx, Karl Heinrich, njemaki filozof, politiki ekonomist, revolucionar passim McLellan, David 86 Micklethwait, John, novinar 99-100 Mili, James, kotski povjesniar i ekonomist 12 Mill, John Stuart, engleski filozof i ekonomist, sin Jamesa 43 Milton, John, engleski knjievnik 61 Molire, francuski scenarist, knjievnik 61,99 Montaigne, Michel de, francuski pisac, esejist 61 More, Thomas, engleski humanist i dravnik 61 Morris, William, engleski socijalist Miillner, Amandus Gotfried Adolf, njemaki knjievnik 65 Nietzsche, Friedrich, njemaki filozof, pjesnik i klasini filolog 5 Nikola I, ruski car 9 Paine, Thomas, ameriko-britanski filozof i knjievnik 61 Pascal, Blaise, francuski filozof, metematiar i fiziar 91 Picasso, Pablo, panjolski slikar 37 Platon, grki filozof 62,91 Plehanov, Georgij, ruski socijaldemokrat 78-80,89 Pound, Ezra, ameriki pisac 4 Prawer, S. S., profesor 7, 61 Presley, Elvis, ameriki pop-pjeva 37 Proudhon, Pierre-Joseph, francuski filozof, ekonomist i sociolog Racine, Jean, francuski dramatiar 61 Rane, Walter 74 Reich, Wilhelm, austrijsko-ameriki psihijatar 87 Reimarus, Hermann Samuel, njemaki filozof, prosvjetitelj 9 Ricardo, David, britanski ekonomist Robinson, Joan Viloet, britanska ekonomistica 94-95 Rousseau, Jean-Jacques, francuski knjievnik i filozof 7 Roy, Joseph, uitelj 71 Rubel, Maximilien 32 Ruge, Arnold, njemaki filozof i novinar 12 Samuelson, Paul, ameriki ekonomist 46 Sartre, Jean-Paul, francuski filozof, romanopisac 90

Say,Jean-Baptiste, francuski ekonomist 93 Schiller, Friedrich, njemaki knjievnik 61,65 Schoenberg 4 Schopenhauer, Arthur, njemaki filozof 74 Schorlemmer, Carl, profesor 72 Schumpeter, Joseph, austrijski i njemaki ekonomist 95-96 Shakespeare, William, engleski knjievnik 7,61,75 Shaw, Georg Bernard, irski dramatiar Silva, Ludovico 67 Smith, Adam, kotski ekonomist i etiar 12,32-34, 38,40, 55,64 Sofoklo, starogri dramatiar 8,61 Sorge, Friedrich Adolph, njemaki revolucionar, komunist 84 Soros, George, ameriki poslovni ovjek i dobroinitelj 96 Spinoza, Baruch de, nizozemski filozof 91 Staljin, Josif Visarionovi, sovjetski politiar i dravnik 84, 89 Sterne, Laurence, anglo-irski knjievnik 8, 35 Swift, Jonathan, anglo-irski knjievnik 63,65,75 Tacit, povjesniar starog Rima 9 Thackeray, William Makepeace, engleski knjievnik 61 Thompson, Edward Palmer, engleski povjesniar 90 Tolstoj, Lav Nikolajevi, ruski knjievnik i mislilac 5 Trocki, Lav Davidovi, ruski revolucionar, jedan od voda Oktobarske revolucije 56,83,89 Tukidid, starogrki povjesniar 61 Uljanov, Aleksandar 79 Uljanov, Vladimir Ilji, vidi Lenjin Van Gogh, Vincent, nizozemsko-flamanski slikar 5 Vergilije, rimski pjesnik 59,61 Voght, Karl, njemaki prirodoslovac, profesor u vicarskoj 16,26-27 Voltaire, francuski knjievnik, povjesniar i filozof 7,61 Von Westphalen, Jenny vidi Marx, Jenny Von Westphalen, Ludwig 7 Wagner, Richard, njemaki skladatelj 74 Wakefield, Edward Gibbon, britanski politiar 57-58 Walkley, Mary Anne 60

Wanninski,Jude, ameriki ekonomist i novinar 97 Webb, Sidney 76 Wells, H. G. 76 Wilson, Edmund 63,65-66, 81, 92 Wilson, Harold, britanski premijer 68,76 Winckelman, Johann Joachim, njemaki povjesniar umjetnosti i arheolog 9 Wolfe, Bertram, ameriki povjesniar, komunist 83 Wolff, Robert Paul, ameriki filozof 66 Wooldridge, Adrian, ameriki novinar 99-100 Yeats, William Butler, irski pjesnik i dramski pisac 4 Zasuli, Vera, ruska revolucionarka 79-80 Zenon iz Eleje, grki filozof 52

KAZALO GEOGRAFSKIH POJMOVA

Afrika 29 Albanija 86 Australija 57 Austrija 22 Azija 3, 96 Berlin 8,10, 20,26,97,100 Bern 16,26 Bretanija 19 Bruxelless 16 Engleska 22,31,57,72-73 Erfurt 76 Europa 10,16-18, 29,33, 36,79-80, 86 Francuska 6,16,18, 22, 31 Grka 3 Hamburg 29 Hampstead Heath 7 Hanover 27 Hansard 42 Hios 81 Irska 65

Manchester 13,20,24,72 Moskva 23,82 New York 22, 84,98 Nottingham 42 Njemaka 10,15,18, 22, 27,29, 70, 74 76 Pariz 10,12, 14-16,18-19 Peking 85 Pruska 5,9-10 Rajnska oblast 6 Rusija 71,78-79, 81, 83,85,96 Sankt Petersburg 78-80,82 Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika 83-85, 90,98 Sjedinjene Amerike Drave 31,47, 58, 86 Swan, rijeka 57 vicarska 19, 79 Trier 6,13 Turska 3 Kina 85 Kln 10,18 Kreuznach 10-11 Lancashire 13 London 17,19-20, 27,76 Maastricht 29

Urednica Magdalena Najbar-Agii Recenzenti hrvatskoga prijevoda prof. dr. Rade Kalanj prof. dr. Josip Vrandei Ulomke iz Marxova Kapitala s njemakog preveo Boris Peri Grafika priprema i tisak Ibis-grafika, d.o.o. IV Ravnice 25, Zagreb

Knjiga je tiskana u svibnju 2009.

Objavljivanje knjige financijski je pomoglo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta RH