Sie sind auf Seite 1von 10

Ivo Andri - Prokleta avlija Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija, Likovi: fra Petar iz Bosne,

upravitelj Latifaga zvan Karaos, zatvorenik Haim - idov iz Smirne, zatvorenik amil-efendija - bogati, mladi zatvorenik iz Smirne Vrsta: roman Sadraj: Zima je. Prevladava samo jedna boja - bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je ila pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josi, mladi fra Rastislav Popisuje se imovina fra Petra. To je veinom raznovrstan alat. Jo prije tri dana on je leao na tom krevetu, a sada ga vie nema. Najvie nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je esto priao dogaaje iz svog ivota. Najvie je priao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni duan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojia i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveenika iz Albanije koje je bilo upueno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoa je pobjegao, a poto u Carigradu nije bilo drugih sveenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni sasluao. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od djeaka koji su sa tanda ukrali smokvu do viestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. prolaznici koji su upueni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kui ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorite, bez trave i s dva-tri krljava stabla. Po danu zatvorenici se etaju po dvoritu, a po noi odlaze u elije - petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svata dovikuju i svaaju se te esto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz elija i stvaraju male skupove gdje priaju o raznim stvarima. Najvie se ljudi okuplja oko malog ovjeuljka Zaima koji je uvijek priao o enama i svojim mnogobrojnim vjenanjima. Neki su ga sluali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili

im bi on poeo priat.Sam poloaj Proklete avlije bio je udan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obino je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblailo, poeo je puhati juni vjetar donosei zadah trulei i smrad iz pristanita. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraeni i ljuti. uvari su pokuavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraeni, ali bilo je nemogue uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izali na dvorite zaboravljajui svae i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karaoz (groteskna linost turskog kazalita sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj koli. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, ak i fiziki. Napustio je kolu i poeo se druiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predloio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konano i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prolost jer je poznavao njihova okupljalita. Latifaga je imao kuu iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doi od kue do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje e se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako e se ponaati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje eli. este su bile i pritube na Karaoza, ali svi su znali da samo on moe upravljati Avlijom. Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zatitio od tunjava fra Petar je izabrao jedan zabaen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graanina iz Bugrske koji su ga primili bez rijei. Fra Petar je zakljuio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili rtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedei dan probudio prvo to je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridolog mladia bilo je bijelo, blijedo. Oko oiju je imao tamne kolute. Razgovor je poeo sam od sebe. Mladi se zvao amil. esto su razgovarali, a onda su po njega doli neki straari. Bez rijei su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mrav, tanak ovjek. Bio je idov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o amilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poeo priati. alim je bio ovjek mjeane krvi. Otac mu je bio Turin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojicu. Kada je djevojica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su roaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otila je u

Atenu da bar tamo spasi naslijee. Kada se vraala nazad, umrla joj je kerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreu, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti jo jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojicom baen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana ena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo neto neoekivano. ena prvog oficira saznala je tajnu o djevojici i ispriala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvaale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispriala drugima. Tako je pria dola i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na ope iznenaenje udala za nekog Turina, Tahir-pau, i snjim imala sina i kerku. Sin je bio snaan, a kerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedee godine. Sin koji se zvao amil sve se vie predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podravao. Jedne je zime umro i Tahir-paa, a mladi je ostao sam s velikim imetkom i bez blie rodbine. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga amil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i itao knjige. Tada su poele glasine da su amilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To se proulo i amila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili amila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli nita napraviti pa je amil odveden u zatvor. Karaoz nije volio politike zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Ve drugi dan ovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod vie vlasti da se amil izdvoji i da mu se da posebna soba to je i uinjeno. Iduih je dana fra Petar hodao dvoritem, ali nije vidio amila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio amil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povealo. Odjednom amil pone priati povijest Dem- sultana(onaj s kojim se poistovjetio). To je bila priao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jai, a drugi ovjek zle sree i pogrenog prvog koraka. Ta su dva brata dola u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlai Dem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Dem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar pliva i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za

svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Dem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedite nekog katolikog reda i gdje je zatraio utoite. Primio je ga je Pierre dAubusson i doekao s carskim poastima te predloio da ode u Francusku. Dem je na to pristao, ali kada je doao nisu ga pustili na slobodu nego dran zatoen u tvrdim gradovima. Oko Dema stvorile su se razne spletke. Bajazit je dAubussonu dao novce da Dem ostane u zatoenitvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Dem je dan papi, a dAubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. panjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Dema. Papa je to uinio, ali Dem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim poastima. Dok je amil to priao fra Petar ga esto nije mogao sluati i pratiti, ali amil to nije ni primjeivao. Jednog se dana amil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod amila doli neki inovnici, da je dolo do svae i obrauna. Ne zna se da li je amil mrtav ili samo premjeten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar esto razmiljao o amilu. Jednom dok je tako razmiljao netko mu je u ruku stavio poruku da e za dva dana biti osloboen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je ivio osam mjeseci, a onda je puten i otiao je u Bosnu. I tu je kraj. Od njega je ostao samo grob. Nema vie prianja. Mladi uje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: Dalje!Pii: jedna testera od elika, mala njemaka. Jedna!"

2.Prokleta avlija Biljeka o piscu: Istaknuti romanopisac, pripovjeda, pjesnik i esejist. Ivo Andri roen je 9. 10. 1892. godine u siromanoj obrtnikoj porodici u Travniku. Rano je ostao bez roditelja. Djetinstvo je proveo u Viegradu, gdje je zavrio i osnovnu kolu. Gimnaziju je pohaao u Sarajev, gdje je i maturirao. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrina; sa mnogo napora, i uz dosta tekoa i prepreka, Andri je stekao universitetsko obrazovanje. Studirao je filozofiju, osdijek slavenske knjievnosti i povijesti u Zagrebu, Beu, Krakovu i Gracu, gdje je 1923. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom ivotu Bosne pod Turcima. Kao srednjokolac i student Andri sudjeluje u naprednoj djelatnosti

revolucionara omladine -Mlada Bosna- koja se bori za nacionalno osloboenje. Za vrijeme drugog svjetskog rata ivi povueno u okupiranom Beogradu, ne dovoljavajui nikakvo pretampavanje i objavljivanje svojih djela.Prve knjievne radove,stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u asopisu Bosanska vila, a neto kasnije i svoje prevode O. upania, M. Aleksandra, V. Levstika Godine 1918. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto, a 1920. godine svoju prvu pripovjedaku knjigu Put Alije Derzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. Izmeu dva svjetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata objavljuje romane Na Drini uprija, Travnika kronika, Gospoica, Prokleta avlija, a od pripovjedaka Nove pripovjetka, Pria o vezirovom slonu, Lica Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. Meu njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji, Razgovor s Gojom, esej o Njegou, Vuku, Koiu Godine 1956. Dobio je povelju za ivotno djelo, najviu knjievnu nagradu u zemlji, 26.10.1961. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za knjievnost. Likovi amila: mladi koji se takoer nalazio u tamnici. Vrlo tih, nesretan i povuen u sebe. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra-Petar. amil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade, no nisu shvatili, da je sve to elja za uenjem, za znanou, elja za knjigama, a vjerojatno oni nisu ni znali ta je sve to. Moemo rei da se amil zatvorio u etiri zida svoje due kojoj se nitko nije smio pribliiti. U tom je liku Andri elio prikazati apsurdnost ivota gdje ueni i bogati mogu takoer brzo postati bezpomoni i krivi za zloine koje jesu i nisu uinili. Karaoz: moemo rei, da je glavni glumac Andrieva djela Prokleta Avlija.Vezan je uz carsku tamnicu itav ivot. Kao upravnik on postaje povjesna linost te tamnice. Karaoz je dua Avlije, ali on je demonska sotonska dua. To potvruje njegova prolost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak, nasilnik i prijestupnik.. No on kasnije prelazi na stranu zakona radei u Avliji, ali se i dalje ponaa kao u prolosti.

Analiza djela

Djelo Ive Andria Prokleta Avlija jedno je od njegovih najveih djela. Djelo nema ni poetka ni kraja, to je pria koja se vrti u krug, ostvaruju se krugovi u krugovima, prie se isprepliu, u njima amil govori o Dem-sultanu i o sebi, Haim pria o amilu i ostalim zatvorenicima, fra-Rastislav govori o fra-Petru, itd. Tim nainom pisanja pisac pokuava prikazati kako se ivot ne odigrava samo u nama ve i u drugima. Andri sve to sluti, tei tome i sve to on prikazuje u svom djelu Prokleta Avlija. Tematika u Andrievim djelima Andri se u veini svojih djela vraa daleko u prolost. Njegove su teme izvori povjesti Bosne pod okupacijom Turaka, a kasnije Austro Ugarske.. Sve su njegove prie vezane uz dogaaje na bosanskoj zemlji, ali Andri ne prikazuje obine povjesne prie ve to tajnovitije i udnije prie. No glavni zadatak, odnosno elja mu je u tome da prikae bit ovjekove egzistencije, njegove borbe za opstanak i borbe za bolji ivot, njegovo veselje, njegovu bol i tugu. On opisuje ovjekovu sudbinu koja je pod vladavinom Turaka i Austro - Ugarske crna, tmurna, teka. Iako je tematski bio vezan za Bosnu u nekim djelima i u nekim likovima Andri opisuje opeljudske i opeivotne slike. Stil pisca Ivo Andri jedan je od najveih hrvatskih pisaca i jedini dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost. Njegova je umjetnost izrazito epska i ba je to najvea privlanost njegove umjetnosti, no da bi se ta epinost postigla nezaobilazan je Andriev klasian i star izraz, moda ak i zastario u najplemenitijem znaenju rijei.Poetkom 20-ih godina opredjelio se za srpsku literaturu, tj. ekavicu to je inilo velik broj hrvatkih pisaca, kako bi naglasili jugoslavensko jedinstvo. No nakon atentata na Radia 1928 .godine veina se pisaca u znaku protesta vraa materinom jeziku i svoja djela ijekavizira. Jedan od rijetkih pisaca koji je i dalje pisao ekavicom bio je Ivo Andri, no to nije razlog da se odreknemo Andrieva prinosa hrvatskoj knjievnosti. S jezine strane Andri je izrazito ijekavac, a koristio se ekavicom radi ritma i harmonije. 3.Prokleta avlija Ivo Andri, pjesnik, pripovjeda, romanopisac, esejist, roen je 1892

u Dolcu kraj Travnika. Osn ovnu kolu je polazio u Viegradu, a gimnaziju u Sarajevu. Studirao je filozofiju na fakultetima u Zagrebu, Beu Krakovu i Gracu, a zavrava nauke sa doktoratom u Gracu 1923. Jo za vrijeme AustroUgarske vladavine Andri se istakao kao jugoslavenski nacionalist, pa je bio zbog toga i zatvaran. Poslije prvog svjetskog rata Andri ulazi u diplomatsku slubu te vie godina vri dunost inovnika u jugoslavenskim konzulatima u Rimu, Bukuretu, Madridu i enevi. Prije poetka drugog svjetskog rata dobiva poloaj poslanika u Berlinu. Sa slomom stare Jugoslavije izlazi iz diplomatske slube te vrijeme okupacije provodi u Beogradu, pokazujui svojim stavom negodovanje prema okupatoru. Poslije rata Andri izbija kao pisac medu vrhove jugoslavenske knjievnosti. Ivo Andri je poeo pisati jo prije prvog svjetskog rata. Njegovi prvi radovi objavljeni u omladinskim listovima i asopisima, kao to su Hrvatski ak, Bosanska vila itd., izraz su revolucionarnih, nacionalistikih tenji koje je gajio kao pripadnik napredne omladine. Meutim, poetak njegova literarnog stvaranja oznaen je izlaskom ciklusa pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici 1914, te knjige Ex Ponto 1918. Iza nje se redaju ova djela: Nemiri, Put Alije erzeleza i Pripovetke. Pisao je i eseje: Goja, Razgovor s Gojom. Poslije drugog svjetskog rata Andri objavljuje svoja najzrelija djela: Gospoica, Travnika kronika i Na Drini uprija te nekoliko knjiga pripovijedaka u kojima se pored starih i ve objavljenih sukcesivno pojavljuju nove. Ivo Andri je pisac velikog zamaha. Iako je po osnovnoj koncepciji realist, on se ne zadovoljava iskljuivo realistikim slikanjem, nego mu ono slui samo kao sredstvo da mirno i kontrolirano istakne u naoko obinim zbivanjima njihovu fantastiku i simboliku. Prikazujui u svojim najboljim djelima ivot Bosne u davnim, povijesnim vremenima, pored izvrsnih slika psihologije i mentaliteta bosanskog seljaka s jedne strane, a s druge njegovog ugnjetavaa medu kojima su se nali zajedno turski veziri i austrougarski namjesnici pored, dakle, tih slika jednog objektivnog drutveno povijesnog stanja, Andri je dao ono to moe samo pjesnik: golu ljudsku prirodu, njenu egzistencijalnu sutinu otjelovljenja u simbolima, meu kojima se kao jedan od najljepih i najtrajnijih u naoj knjievnosti istie most na Drini. U novije vrijeme naroitu je panju svojom dubinom i izraajnou privukla njegova dulja pripovijetka Prokleta avlija, koju mnogi smatraju i njegovim umjetnikim najboljim djelom. Godine 1956. dobio je povelju za ivotno djelo, najviu knjievnu nagradu u zemlji, 1961. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za

knjievnost. Umro je u Beogradu 1975. Sadraj: Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra Petar iz Bosne, koga su poslali u Istanbul da obavi neke samostanske poslove. Dogodilo se da turske vlasti uhvate neko pismo upueno austrijskom internunciju u Carigradu, u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja je pala na fra Petra koji je bio jedini fratar na tome podruju. Zbog toga je uhien i zatvoren u istrani zatvor poznat kao Prokleta avlija, gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje. U Prokletoj avliji fra Petar upoznaje vie ljudi, koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Tu je upravitelj Proklete avlije Latifaga zvan Karaoz, zatvorenik Haim - idov iz Smirne, pa zatim glavni lik ove pripovijesti, zatvorenik amil-efendija, bogati mali Turin iz Smirne. Fra Petar doznaje od Haima, mladieva sugraanina, da je ovaj zatvoren zbog sumnje da svrha njegova prouavanja povijesti buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora, to je bilo potpuno neistinito. Mladi amil, sin bogatog Turina i Grkinje, odmalena se posvetio nauci te samotnjakom i asketskom nainu ivota, koji je osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. amil se, naime, zaljubio u ker maloga grkog trgovca, no ovaj je iz nacionalistiko-vjerskih razloga nije htio dati Turinu za enu, nego ju je prisilno udao za Grka izvan Smirne. Poslije tog dogaaja amil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Okruuje se knjigama i posveuje nauci, pokazujui osobit interes za povijest Turskog Carstva, od kojeg ga specijalno zanima razdoblje Bajazita i Dem-sultana. Dem-sultan je bio Bajazitov brat kojeg je Bajazit dva puta porazio u bitci za prijestolje. Tada je Dem potraio utoite na otoku Rodu, gdije su vladali kranski vitezovi. Od tada poinje odiseja Dema, koji kao zarobljenik prelazi iz ruke u ruku raznih europskih vladara, pa ak i samog Pape, a svi ga oni iskoritavaju kao adut protiv turske carevine, tj. prijete Bajazitu da e ga pustiti ako ne zadovolji njihove razne zahtjeve. Na amila posumnjaju da prouava upravo to povijesno razdoblje jer ono ima slinosti sa sadanjom situacijom na dvoru, gdje sultan takoer ima brata suparnika, kojeg je proglasio maloumnim i dri ga u zatoenitvu. amil je poslan u Prokletu avliju gdje upoznaje fra Petra i ispria mu ivot Dem-sultana, tvrdei da je njegov ivot identian sa amilovim i da su im sudbine jednake.

Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noi prilikom sasluanja doe do tunjave izmeu njega i policije. amila iznesu - iva ili mrtva ne zna se. Fra-Petar ga vie nikada nije vidio. Likovi: amil: Mladi koji se nalazio u tamnici. Vrlo tih, nesretan i povuen u sebe. Jedini s kim je dolazio u kontakt bio je fra-Petar. amil je dospio u tamnicu jer je vlast sumnjala kako ima namjeru pobuniti se protiv vlade, no nisu shvatili, da je sve to elja za uenjem, za znanou, elja za knjigama, a vjerojatno oni nisu ni znali to je sve to. amil ima mnoge slinosti s Dem-sultanom, a to su: uzaludnost borbe, nijema predaja bez priznatog poraza, bijeg od ivota, dobrovoljno izgnanstvo u svijet davno minulih ljudi i dogaaja. I tamnica im je bila zajednika: i jedan i drugi bili su zatvorenici bez krivice. I jednoga i drugoga utamniila je misao o pravu da misle svoje misli. Moe se rei da se amil zatvorio u etiri zida svoje due kojoj se nitko nije smio pribliiti. U tom je liku Andri elio prikazati apsurdnost ivota gdje ueni i bogati mogu takoer brzo postati bespomoni i krivi za zloine koje jesu i nisu uinili. Karaoz: Karaoz je u Andrievom dijelu Prokleta avlija vezan uz carsku tamnicu cijeli ivot. Kao upravnik on postaje povijesna linost te tamnice. Karaoz je dua Avlije, ali on je demonska dua. To potvruje njegova prolost u kojoj je on bio veliki pokvarenjak, nasilnik i prijestupnik.. No on kasnije prelazi na stranu zakona radei u Avliji, ali se i dalje ponaa kao u prolosti. Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama, a on se njima igra. On valjano upravlja unutranjim mehanizmom svojih zatvorenika. O delu: Prokleta avlija, ovea pripovijest ili mali roman, objavljena je 1954. godine, devet godina nakon Gospoice, Travnike kronike i Na Drini uprija. Za razliku od tih romana okvir dogaanja Proklete avlije je izvan Bosne, u Carigradu, a s Bosnom ga vee lik fra Petra, bosanskog franjevca, koji je jednom, stjecajem okolnosti, dospio u najvei carigradski zatvor, nazvan Prokletom avlijom. Djelo je pisano ekavicom, te sadri mnogo arhaizama kako bi to vie doarala situacija onoga vremena. Andri i u svojim drugim djelima, u onima o

Bosni, opisuje pripadnike raznih narodnosti. Meutim taj preplet narodnosti dogaa se u opusu u kojem je Bosna temom, dok se u samoj Prokletoj avliji susreu pripadnici uglavnom azijskih naroda. Pred njima svima fra Petar krije svoje zvanje, pa i pred amilom. Andri je o Prokletoj avliji, o karakterima njezinih zatoenika i o njihovu ponaanju pisao nedvojbeno i na temelju vlastitih iskustava iz robijakih dana u Splitu, ibeniku i Mariboru tijekom 1914. i 1915. Oslikavajui sudbinu amil-efendije, Andri je zapravo dao portret svoga vremena. Carigradska tamnica zvana Prokleta avlija sa svojim simboliki arenim svijetom spojila je jednog skromnog i smjernog, neduno optuenog bosanskog fratra i razoaranog, ivotom otrovanog i fikcijom opsjednutog turskog bogataa. Svijet Proklete avlije, koja kroz svoju tjeskobnu utrobu proputa sve vrste ljudskih grijeha i poroka, ija je nepregledna raznolikost pomno nadgledana zastraujuim oima Latifage Karaoza, jasan je i vrlo itljiv. Kao i u ivotu samom, tako i u Prokletoj avliji ne nedostaje grijeha svih vrsta, ali i u njoj esto ima tekih tragedija nevinih stradalnika. I Avlija se bez prestanka puni i prazni, a nikada se ne primjeuje viak ili manjak, a za one koji su otili ne pita vie nitko. Djelo Ive Andria Prokleta Avlija nema ni poetka ni kraja, to je pria koja se vrti u krug. Ostvaruju se krugovi u krugovima, prie se isprepliu, u njima amil govori o Dem-sultanu i o sebi, Haim pria o amilu i ostalim zatvorenicima, fra Rastislav govori o fra Petru, itd. Tim nainom pisanja pisac pokuava prikazati kako se ivot ne odigrava samo u nama ve i u drugima. Prokleta avlija svojim iznimno dojmljivim likovima i njihovim sudbinama, svojom gotovo alegorijskom priom o totalitarizmu putem vida pravde, isprianom smirenim reenicama, koje su izraz izvanrednoga umijea prianja, te unutarnjom dinamikom koja obuhvaa itavo tivo, nedvojbeno je jedan od ponajboljih ostvaraja u cijelom Andrievu bogatom knjievnom dijelu.