Ivan Macan FILOZOFSKO RAZMILJANJE 0 MIRU Kad su odgovorni ljudi iz Organizacije ujedinjenih naroda god. 1986.

proglasili Godinom mira, imali su zacijelo za to razloga, kao to je i Sveti otac imao razloga kad je tu preporuku prihvatio i za Crkvu i preporuio svim vjernicima da u tijeku te godine razmiljaju i govore o miru, mole se i tee za njim. Mislim da ta injenica u prvome redu oituje vapaj dananjega ovjeka za mirom jer ga tako malo ima i jer je ugroen tamo gdje ga i ima. Kad, meutim, promislimo kakve bi posljedice imao danas mogui ratni okraj u kojem bi se upotrijebilo atomsko oruje, tenja za mirom postaje jo hitnijom. Ako su nam moda ve izblijedjele teke posljedice atomske bombe baene na Hiroimu i Nagasaki, onda nas je na to podsjetila nedav na ernobilska nesrea. Kako danas uvjerljivo i vjerodostojno govoriti o miru kada su njegovi temelji toliko krhki da ga i samo neki neoprezni potez moe nepovratno razoriti? Tko je uope pozvan da govori o miru? Jesu li to politiari, atomski fiziari, sociolozi ili psiholozi, propovjednici ili ak samo demagozi? Svaki je ovjek pozvan da razmi lja o miru i da ima odreen stav o ratu i svemu to moe naruiti mir. injenica je, meutim, da su filozofi mnogo vie govorili i raspravljali o ratu nego o miru, to je i razumljivo, budui da ljudskome ivotu tekou stvara upravo stanje rata. Prelistamo li stoga filozofske rjenike, enciklopedije i knjige, osobito starijeg da tuma, natuknicu mir" ili neemo nai ili emo o tome imati vrlo malo za itanje. Rekli smo da se o miru moe razmiljati i govoriti na vrlo razliite naine. Ovo emo nae razmiljanje zato ograniiti samo na ideju mira ukoliko se ona pojavlji vala u povij eno-kulturnom i filozofskom ozraju zapadne misli da bismo iz tog promatranja izvukli neke smjernice za na suvremeni stav prema miru. 1. Ideja mira u zapadnoj kulturi i filozofiji Sam termin koji prevodimo rijeju mir" (peace, Frieden) u jezicima koji su posebno vani za nau zapadnu kulturu, kao to su hebrejski, grki i latinski, uvijek ima osobito znaenje, ve prema povijesno-kulturnim prilikama u kojima se upotre bljavao. Prije nego to promotrimo kakvo znaenje uz termin mir" vezuju ljudi dana njice, ukratko i saeto preletimo povijest, posebno onu koja je utjecala na na da nanji nain miljenja i doivljavanja. 349

a) Hebrejski alom" Hebrejska rije za mir alom" svima nam je dobro poznata jer se ee upo trebljava, osobito u modernim duhovnim pjesmama. Njezino znaenje ipak nije tako lako odrediti. Ono je dosta iroko. Mogli bismo je prevesti i s neokrnjenost", 1 spas", zdravlje", jer ta rije sve to nosi u sebi. Za starozavjetnog idova alom znai individualno duevno zadovoljstvo, pobo an ivot pred Bogom, ali i tjelesno zdravlje, blagostanje i zadovoljstvo. To se onda odnosi i na drutveno blagostanje i pravilan odnos pojedinca prema narodu i njego vo uklapanje u zajednicu naroda. Pojedinac je okriljen Bojim blagoslovom tek kao lan naroda, a narod postaje dionik mira tek po svojem savezu s Bogom. Zato je a lom esto povezan sa savezom (berit) i time postaje izrazito socijalan pojam. Mir je zato uvijek plod saveza sklopljena izmeu Boga i naroda. To su dva nejed naka partnera: s jedne je strane Jahve kao jai, moniji, ali koji je sam sebi izabrao narod kojem sudi, koji kanjava, kojem oprata. Narodu pripada uloga slabijeg par tnera, pa tu nastaje upravo jednostrani pravni odnos: od Boga imamo mo, vlast, sud (izraeno rijeju mipat"), a od naroda pobonost, pokornost, pravednost (sedaka). Iako je taj odnos jednostran, on narodu ne donosi zarobljavanje ili tlae nje, ve sreu i osloboenje. Tko doe pod Boju vlast, taj je slobodan od straha, bezumnosti i bijede. Razumljivo je onda to je narod upravo elio iznuditi tu Boju vlast u svoju korist, a najbolje su sredstvo za to njegova pravednost i bogobojaznost. Time ta Boja vlast postaje milou. Za narod Staroga zavjeta pobonost je drutveni oblik slobode jer se temelji na odnosu izmeu Jahve i Izraela. im se poremeti taj odnos saveza s Jahvom, nastaje nemir. Zato je cijelu izraelsku povijest mogue gledati kao trajno nastojanje odra vanja neokrnjenosti saveza. Pobjeda odnosno poraz u ratu s drugim narodima nisu odraz premoi odnosno nemoi, nego znak pravilnog ili poremeenog odnosa naro da prema Bogu. Zato mir (alom) za Izraela kljua iz dvostrukog izvora: od Jahve preko njegove moi i suda (mipat) i od naroda preko njegove pravednosti i pobonosti (sedaka), a oboje se susree u savezu (berit), koji je kolijevka mira. 2 U tom poretku: sud pravednost savez mir Izraelci su gledali ujedno i svjetski poredak, pa je zato taj stav obiljeen dosta jakom netolerancijom prema drugima. Tko se nije podloio tome poretku, tko ne ivi u odnosu tog saveza, taj nije imao mogunosti opstanka na ivotnom podruju Izraela. S neprijateljima nema mira, njih treba pobiti, a njihov plijen unititi. Mir moe uivati samo lan saveza. Tko, meutim, ue u savez, taj vie nije neprijatelj. Zato i alom vrijedi samo unu tar saveza. Odjeci takve nepodnoljivosti danas se osobtio osjeaju u onim drutvi ma u kojima se za osnovu meusobnih odnosa uzima neka ideologija ili ak religija. b) Grki ,,eirene" Istraivaoci grke antike misli odmah uoavaju da Grci ne posjeduju izrazito razraene teoretske predodbe o miru. Zanimljivo je da je boginja Eirene (Mir)
1 2

Usp. G. von R A D , Eirene", u ThWNT, II, 4 0 0 - 4 0 5 . Usp. C. D. KERING, Frieden", u Sowjetsystem und demokratische Gesellschaft, 2,

str. 7 1 4 - 7 1 5 .

350

tek kasno dobila dravni kult, i to vie kao biginja bogatstva koja pospjeuje miran 3 ivot u blagostanju . Sam termin mir" (eirene) budi najprije predodbe o stanju zdravlja, dobre e tve i ugodnog ivota izmeu ratnih sukoba, a ne toliko samo sklapanje mira. Za to sklapanje mira bila su u Grka vana tri momenta: rtve ljevanice (spondai), ugovorni uvjeti (svnthekai) i zakletve (horkoi) za odravanje mira, dok e termin eirene ui u uporabu tek neto prije rimskog osvajanja Grke. Gledamo li mir u modernom odreenju pojma kao izjednaeni odnos izmeu vlasti, prava i slobode, onda moramo rei da se on jedva gdje drugdje vie ostvario do u grkome kulturnom podruju. Premda se mir uvijek vie odreivao kao vrije me zatija izmeu dvaju ratnih sukoba, pri sklapanju mira ilo se za onim to taj sporazum zapravo nosi, a to je jednodunost i sloga (homonoia) u dogovoru (homologia). Ta se slonost u grkom ivotu posebice oitovala u zakonu (nomos). Ter min ,,zakon" u grkome je opet bogatiji pa u sebi nosi pravo, obiaj, naviku, ono to je svakom i priroeno i priueno, ega se svaki slobodan graanin dri. Tako je za Grka nomos neto slino kao i za idova alom. U Grka nomos stoji toliko u sreditu da on okriljuje i vlast i mo i slobodu. Vfast znai vrenje pravde prema zakonu (nomosu), a sloboda je samoodreivanje za dobro, opet u smislu zakona. Nomos je najprije bio doivljavan kao neto boansko. Sofisti su ga prvi demitizirali i gledali u njemu tvorevinu ljudske sloge i jednodunosti. Platon mu daje oznaku boanski inspiriranog uma, a u helenizmu prelazi na osobu zakonodavca. Moemo, dakle, rei da je pojam mira u Grka u doslovnom smislu (kao eirene) imao malu ulogu, u smislu sloge ili jednodunosti (homonoia) samo uvjetnu, a u ter minu koji doslovno znai neto drugo (nomos - zakon) imao je onu pravu ulogu u pravnome, religiozno-kulturnom i filozofskom ivotu. Tu je poeo i njegov pad, kada je prenaglaavanje slobode pojedinog graanina u dravi i pred dravom odu zelo nomosu njegovu stabilnost, a time oslabilo i samu dravu. Sloboda govora (isegoria) za taj pojam Rimljani uope nisu imali posebne rijei donijela je potpunu nemo drave pred izvanjskim neprijateljima, pa je time i poredak nomosa kao poredak mira na isti nain doao u pitanje. Rekli smo ve d a j e govor o miru u Grka zapravo samo pratilac govora o ratu. Mir je od bogova zapovijeeni prekid ratnog stanja. Dajte se, Itaani, okanite stra noga boja, pa se bez krvi bre raziite kuama svojim!", dovikuje na svretku Odiseje boica Atena zaraenom narodu. 4 Rat je shvaen kao bogomdana nunost, kao otac svega i svega kralj" (Heraklit, fr. 53), kao mjerilo ljudskog zakonodavstva. Tu je zanimljivo slijedee mjsesto kod Platona: Ono, naime, to veina ljudi naziva mirom, to je, prema zakonodavevu miljenju, samo prazna rije, a zapravo su po prirodi sve drave neprestano u nenavijetenom ratu sa svim dravama. I bude li tako promatrao, nekako e pronai da je kretski zakonodavac donio sve zakonske odredbe za na javni i privat ni ivot obazirui se na rat i prema tome da nam je predao zakone da ih tako uva-

C. D. KERING, isto, str. 7 1 7 . Homerova Ilijada i Odiseja, MH, Zagreb 1 9 6 1 . , str. 9 4 4 .

351

mo, jer da nema nikakve koristi od bilo ega, ni od bogatstva ni od uredaba, ako nisi 5 nadmoan u r a t u . " No vei uvid u grozote rata vodi i u Grka do pozitivnijeg vred novanja mira. c) Pax R o m a n a " Sinonim za ustavni i dravni oblik Rimskog imperija postao je termin ,,pax roma na". To je formula za sigurni pravni poredak i ureenu raspodjelu vlasti, na emu se osnivala sloboda rimskih graana. Rimljani su svoj pax vezivali za osvajake navike i pohode koji su Imperiju najprije pripojili Italiju, a zatim i cijelo Sredozemlje. Pri pojiti neki teritorij Imperiju znailo je pacem dare, tj. pruiti mir i sigurnost. Taj politiki mir bio je vezan za pravni odnos koji se sastojao u savezu (foedus) izmeu pobjednika i pobijeenog. Pobjednik je pritom postavljao zakone, prava i prosudbe (leges, jura, judicia), ime su bili zajameni unutranji red i blagostanje. Sigurnost miroljubive federacije shvaala se kao javna sigurnost (securitas publica) i sigurnost mira (securitas pacis). Pobijeeni je od pobjednika primio pravna dobra, rimska graanska prava, u prvome redu zatitu imanja koja titi ekonomsku slobodu (pax civilis). Vlast (koja se ostvarivala dijelom u moi inovnika, a dijelom kao vlast oca obitelji) i sloboda uvijek su nastojale drati ravnoteu, a to je osiguravalo pravnu si gurnost. Tenju za svjetskom vlau u Rimljana moemo zato protumaiti i kao te nju za svjetskim mirom. Za Rimljanina je trajni ili vjeni mir mogao znaiti samo rimasku vladavinu teritorijalno i vremenski protegnutu u nedoglednost i vjenost. d) Vjeni m i r " Razumije se d a j e ideja mira u kranstvu dobila najjae impulse, jer se kran stvo uope shvaalo kao poruka mira (usp. Ef 6, 15). Mir se u kranstvu poistovje uje s Kristom kao sinonimom za njegovu osobu i njegovo djelo. No krcansko-teoloki sadraj mira zahtijeva teoloku raspravu koja u ovom okviru nije mogua. Vano je, meutim, zamijetiti ideju vjenog mira" koja se od kasnoga srednjeg vijeka provlai europskom misli. Nakon sloma Rimskog imperija, koji je donekle jamio mir u tadanjem svijetu, te nakon razliitih previranja nastalih kao posljedi ca toga sloma, kranstvo je na Zapadu zadralo nadu u jedinstvo i mir u svijetu pre bacivi je u vrijeme ponovnog Kristova dolaska. No, kada se slomilo i jedinstvo kr anske misli i kad su se poele stvarati suverene drave s vladarima koji se nisu uvi jek drali religioznih, kranskih naela, nestaje i ta nada u svjetski mir sagraen na religioznoj osnovi. Pojavljivali su se zahtjevi za nekom organizacijom suverenih drava koja bi odravala taj svjetski mir. Dante zamilja svjetsku monarhiju iji bi najvii dostojanstvenik bio samo zatitnik prava i mira u zajednici jednakopravnih neovisnih kraljevstava ili republika. To jedinstvo osobito je poticala ideja o osvaja nju Svete zemlje. Pierre Dubois, krunski odvjetnik Filipa Lijepog, u uvod svojega djela De recuperatione terrae sanctae (1306.) stavlja ovu reenicu: Doista je opi mir onaj cilj za kojim t e i m o . " 6
5 6

PLATON,

Zakoni

626a.

Citirano prema O. KIMMINICH, Ewiger Friede", u Historisches Wrterbuch der Philoso

phie, Svezak 2, stupac 1 1 1 7 - 1 1 1 9 .

352

Postulat svjetskog mira postavio je i humanizam, npr. Erazmo Roterdamski (Quaerela pacis). No makijavelistika je politika moi uvijek nanovo guila takve planove, a kad je pravo naroda dalo dravama tzv. pravo na r a t " kao znak suvere nosti, opa ideja o miru nije se mogla razvijati. Tek je prosvjetiteljstvo poelo sumnjati u neizbjenost rata i poelo istraivati osnovicu za poredak mira osnovan na umu. Francuski pisac sveenik Ch. I. Castel de Saint-Pierre (1658.-1743.) sastavio je plan svjetskog mira koji bi se imao osla njati na europsku federaciju drava. I J. J. Rousseau taj je plan najprije prihvaao i povoljno komentirao, ali je kasnije uvidio njegovu neostvarivost i prihvatio misao da su ratovi neizbjeni dok ima suve renih drava. Kant je bio prvi filozof toga doba koji se nije bavio samo politikim mjerama za osiguranje mira, nego i pitanjem kako da se stvore preduvjeti za opi mir u ljud skome drutvu. Vjeni mir kao posljedni cilj cijeloga prava naroda" obradio je Kant u svojem spisu Zum ewigen Frieden (O vjenom miru), koji je iziao u godini Bazelskog mira izmeu Francuske i Pruske (1795.), i u kojem Kant postavlja niz po litikih uvjeta za trajno stanje mira, meu njima i to da se valja postupno razoruavati, da se drava ne smije zaduivati za vojne svrhe, da se nijedna drava ne smije nasilno mijeati u ustav i vladanje druge drave i dr. 7 Budui da stanje mira za Kan ta nije naravno stanje (status naturalis), nego to naravno stanje jest stanje rata. nuno je da se mir ostvaruje.8 Dok je Fichte prihvaao Kantove ideje o miru, Hegel ih je odbijao, a romantika je poela slaviti ratove, posebice osloboditeljske, s b/uenjem nacionalne svijesti u 19. st. Opa vjera u napredak razvijala je ideju da e napretkom znanosti, tehnike i privrede opi svjetski mir doi sam od sebe. Ve je prvi svjetski rat uzdrmao tu vjeru u napredak i povjerenje u snagu faktora tehnikog doba koji bi se sami regulirali. 2. Izgledi mira u moderno tehniko doba Pronalazak, razvoj i upotreba atomskog oruja nametnuli su sasvim nova razmi ljanja o ratu i miru, osobito meu znanstvenicima kojima je sve vie dolazilo do svi jesti da oni svojim otkriima ne samo na podruju atomske fizike, nego moda jo i vie na podruju biologije poinju ugroavati i sam ivot i opstanak itavog ovje anstva. Mir vie nije samo alternativa ratu nego se on poeo nametati kao nudan preduvjet i samog opstanka ovjeanstva na Zemlji. Stvar se drastino zaotrila u posljednjem desetljeu kada je poela ne samo vrtoglava utrka u atomskom naoruavanju nego i zahvaanje u podruje ljudskih gena sa svim moguim posljedicama za ovjeka i njegovo dostojanstvo. Sigurno je da i u nae vrijeme postoje razni initelji koji spreavaju ili ugroavaju mir, a kojih je bilo i u drugim vremenima ljudske povijesti. Heinz Eduard Tdt, pro fesor za socijalnu etiku i sistematsku teologiju u Heidelbergu, u svojem prilogu o
7

I.

KANT, Zum

ewigen Frieden.

Erster Abschnitt, Kant Werke, Wissenschaftliche Buch

gesellschaft Darmstadt 1 9 8 3 . , Bd. 9, S. 1 9 6 - 2 0 2 .

8

Der Friede m u gestiftet werden", nav. dj., str. 2 0 3 .

353

miru donosi tri skupine indikatora kod procesa mira i nemira, raspodjeljujui ih prema izvanjskim, unutranjim i socijalnim dimenzijama. Izvana mir ugroavaju bi jeda, nasilje i nesloboda, nemir iznutra proizlazi od samoprevare, tjeskobnog straha i krivnje, a mir u socijalnim odnosima indiciran je pravilnom raspodjelom moi, po tovanjem prava i ivotom u ureenoj zajednici. Navedena podjela izvora mira odnosno nemira mogla bi se primijeniti na bilo koje vrijeme organiziranog ljudskog ivota. Ipak je nae doba, koje tako rado nazi vamo modernim, opeaeno posebnim oznakama zbog velikog napretka raznih zna nosti i tehnologija koje su u stanju znanstvena otkria djelotovrno ostvarivati u do sad nesluenom obliku. Da se tu onda otvaraju vrata najrazliitijim zlouporabama tih znanstvenih i tehnikih dostignua koje prijete miru i spokojnome ljudskom ivotu, nije teko zamisliti. Promotrili bismo samo dva podruja: razvoj tzv. biotehnologija i primjenu atomske energije u mirnodobske i u ratne svrhe. a) Mogunost manipulacije modernim tehnologijama Uspjesi moderne tehnike umnogoemu su nadvisili granice zamiljaja najsmionijih utopista prolih stoljea. Pa i ono na to se prije nekoliko desetljea nismo jo usudili misliti, danas je ve stvarnost. Nepotrebno bi bik) nabrajati dostignua zna nosti i tehnike bez kojih vie nije ni zamisliv na svakidanji ivot. Vano je zausta viti se na onim iznaaima koja nisu samo blagoslov za ovjeka nego mogu postati ili se ve nazire da pomalo postaju prokletstvo za samog ovjeka. To su u prvome redu pokusi uinjeni na podruju biologije i medicine. Nema sumnje, mnogima je spaen ivot samo zahvaljujui najmodernijim apara tima i lijekovima koji se upotrebljavaju u medicini. Pitanja se pojavljuju onda kad ti pokuaji ponu prelaziti granice koje po opemu ljudskom shvaanju i po eti kim naelima ne bismo smjeli prekoraiti. Medicina je s pravom trijumfirala kada se god. 1978. u Engleskoj rodilo prvo dijete iz epruvete" (test-tube baby), a ne koliko godina kasnije to je uspjelo i naim lijenicima, ali su se takoer s pravom u vezi s tom injenicom poela postavljati razna druga, ne samo medicinska pitanja. Artificijelna ekstrakorporalna inseminacija" (tj. umjetno izvantjelesno oploiva nje) i kasniji transfer embrija" (unoenje zametka u majino tijelo) to ve po malo postaje medicinska rutina nije niti moe biti samo pitanje medicinske tehni ke. Budui da se tu radi o postanku jednog ovjeka sa svim njegovim pravima i do stojanstvom, ne moe biti posljednje mjerilo doputenosti takvih zahvata samo us pjeno izvrenja takvih pokusa. Tu moraju imati svoju rije i etiari filozofi i teo lozi te pravnici. Zato se i javljaju njihovi glasovi. 1 0 Mogunosti raznih tehnologija seu od terapijskih primjena u lijeenju nekoga prirodnog nedostatka pa sve do manipulativnog izokretanja onog to zovemo prirodni proces koji je temelj i ovjekove
Friede" u Christlicher Glaube in modemer Gesellschaft, Herder, Freiburg-Basel-Wien,

Bd. 13, S . 7 9 - 1 1 9 .
10 Usp. W. K L U X E N , Fortpflanzungsiechnologien und Menschenwrde" u Allgemeine Zeitschrift fr Philosophie (AZP), 1 1 , 1 1 9 8 6 . , str. 1 - 1 5 ; C. La F A R I N A , In tema di insemi nazione artificiale e di fecondazione in vitro. N o t e di un giufUta", u Medicina e morale, 1 9 8 6 , 1, str. 1 0 3 - 1 1 7 ; F. SEITELBERGER, Medizin und Personalitt", u Arzt und Christ, 32 ( 1 9 8 6 ) 1, str. 2 1 - 2 7 .

354

moralne egzistencije i njegovih socijalnih odnosa. S pravom napominje W. Kluxen 11 da je sad mogue dijete s petoro roditelja" pa je zato itekako nuno moralnim naelima odrediti granice primjeni takvih tehnika. Tu dolazi i pitanje tzv. preko brojnih embrija, koji su potrebni kao jamstvo za uspjeh pokusa, a koji vie nisu samo tkivo" nego potencijalni ovjek". Mislim da danas duhove najvie uzbuuju mogunosti tehnologije genima, tj. zahvati u odluujue faktore ivota, nosioce nasljednih svojstava ivog bia, pa i ovjeka, koja to ivo bie odreuju u njegovoj individualnosti. ini se da e biti mogua genetska promjena ivih bia, tako da bismo mogli proizvoditi" potom stvo po svojoj elji, sa eljenim nasljednim svojstvima, iskljuujui sve nasljedne ne dostatke i bolesti. Veliko je pitanje je li time uinjen samo korak prema boljemu, prema poboljanju ljudske vrste", pogotovu kad se tu otvara prostor za manipu lacije koje mogu imati nesagledive posljedice. Zamislimo neko dijete kojem bi neki lijenik u laboratoriju jo prije njegova zaea odredio nasljedna svojstva, istaknuv i dobra", a potisnuvi ona loa", i tako ga izdigao od svih drugih ljudi, uinio ga nekim genijalcem koji nigdje na svijetu ne bi imao sebi jednakog. Bi li to dijete, ka da odraste, sa zahvalnou slavilo svojega tvorca", onog lijenika? Sve to moemo zamisliti jo teim ako bi neki tokovi ili neeljenim smjerom, a vie se ne bi dali zaustaviti. Nismo li se time pribliili toki u kojoj ovjek poinje razarati vlastite temelje, temelje svojeg nastanka i opstanka. I na tehniku bismo zato mogli primije niti staru poslovicu: ona je dobar sluga, ali zao gospodar. Nismo li se udaljili od teme mira? Mislim da nismo. Naime, mir najvie ugroava ono to najvie ugroava i samog ovjeka. Htjeli smo, meutim, svratiti panju na to da mir ne ugroavaju samo najrazliitiji oruani sukobi nego i nekontrolirana igra s prirodom, koja je, dodue, ovjeku dana da je sebi pokori, ali su i tu povuene gra nice koje ne moe nekanjeno prijei. 1 2 Nije nam ovdje bila svrha davati vrijedno sne sudove o znanosti i tehnici, ve smo htjeli upozoriti na pogibelji koje i na tim podrujima mogu ugroziti ovjeka i njegov mir. b) Atomska ertergija i mir Razumljivo je da danas najveu prijetnju miru gledamo u atomskoj energiji, osobito u atomskom naoruanju. Nije tome davno kad je izraz atomsko d o b a " bio sinonim za ono antiko zlatno d o b a " (aurea aetas), da bi se u posljednjih nekoliko godina prilike stubokom promijenile. Najprije su se poeli javljati prosvje di i oporbe protiv atomskog naoruanja i sve vee mogunosti atomskog rata, a danas se taj prosvjed okrenuo i protiv same nuklearne energije, koja je nekada i bila zalog dostignua atomskog doba. Tu moramo traiti razloge europskih mirovnih pokreta te novih politkih stranaka tzv. zelenih, koji su, dodue, najprije digli svoj glas pro tiv nepodnoljivog zagaivanja ovjekova okolia, a posljednje nas je, ernobilsko iskustvo pouilo da je upravo atomsko zraenje najvei potencijalni zagaiva i ovjeka i njegova okolia.
11 12

W. K L U X E N , nav. l., str. 2. Usp. G. MUSCHALEK, Jenseits der Grenzen des Machbaren", u Stimmen der Zeit,

br. 2 - 1 9 8 5 . , str. 9 5 - 1 0 2 .

355

Nemogue je u ovom okviru uputati se u sve probleme koje sa sobom nosi atom ska energija: od atomskih centrala za dobivanje elektrine struje pa do bojnih atom skih raketa. Htjeli bisno nabaciti samo nekoliko misli koje se nameu suvremenim filozofima kada se sueljuju s tim problemom. Da ni filozofi danas ne mogu zaobii problem atomske energije stavljajui je u vezu s temom mira, o tome svjedoe njihove publikacije. Spomenimo samo sve vie citirano djelo njemakog fiziara i filozofa Carla Friedricha von VVeizsackera 13 Ugroeni mir ( 1 9 8 1 . ) . A u najnovijem broju njemakoga filozofskog asopisa Allgemeine Zeitschrift fiir Philosophie (1986., br. 1) objavljen je prikaz profesora Reinharta Maurera iz Berlina pod naslovom Filozofija i m i r " . 1 4 Tu nalazimo pregled etiriju djela koja su se godine 1983. i 1984. pojavila u Njemakoj (jedno je prijevod s francuskog), a govore o miru, naoruavanju, filozofiji rata, racionalno sti i iracionalnosti mirovnih pokreta i si. Pogledajmo barem nekoliko misli to ih na lazimo u tom prikazu i koje nas mogu potaknuti na daljnje razmiljanje, makar se s njima ne sloili. Francuz Andr Glucksmann u svojem opsenom djelu (400 str.) La force du vertige (Snaga vrtoglavice) zastupa atomsko naoruanje kao sredstvo zastraivanja. Postoji, naime, neto gore od fizike smrti, a to je tzv. druga smrt. Ako je za prvu smrt primjer masovno unitenje u Hiroimi, onda je simbol druge smrti prije Au schwitz, a sada otoje Gulag i sistemi koji iza toga stoje. Da bi se takav sistem drao u ahu, potrebno je jako sredstvo atomskog zastraivanja. Zato je Glucksmann protiv zapadnih mirovnih pokreta koji zahtijevaju jednostrano razoruanje i kojima on predbacuje materijalizam istog samoodranja bez vida za vie vrijednosti. Glucksmann se obara protiv gesla: radije nekako ivjeti nego nikako, podsjeajui na onu staru europsku kulturu koja je znala braniti ono to je mnogo vrednije od svakog ivota. Glucksmannovu miljenju od njemakih je autora najblii Werner Becker u djelu Prepirka oko mira. I on zastupa filozofiju zastraivanja, ali je eli antropoloki za snovati. Becker smatra da danas postoje dvije naelne antropoloke teorije: teorija sti mulacije i teorija perfekcije. Teorija stimulacije gleda ovjeka kao bie koje e is punjavati drutvene i moralne norme samo ako ga na to pokreu neke pobude, kao to su obeanje plae ili prijetnja kaznom. Teorija perfekcije naprotiv ovjeka smatra biem koje e iz vlastite unutranje pobude vriti moralne zahtjeve i zapo vijedi. Becker smatra da je na temelju opega ljudskog iskustva druga teorija po grena, a prva pravilna. Moderni su mirovni pokreti perfekcionistiku antropologiju i moralnost prenijeli od osobnih na politike odnose i time napravili jo veu po greku. Becker tu stoji potpuno na liniji engleskoga pozitivistikog filozofa Thomasa Hobbesa (1588.1679.), koji je smatrao da se mir ne moe uspostaviti apelima na

13

C. F. von WEIZSCKER, Der bedrohte Friede, Mnchen-Wien 1 9 8 1 . To djelo od 6 4 7

stranica sadri njegove uglavnom p o l i t i k e govore i lanke od 1 9 4 5 . do 1 9 8 1 . godine o razli itim temama u vezi s mirom.
14

Nav. dj., str. 3 7 - 5 6 .

356

ljudski moralni um, ve samo uspostavom dravne monopolistike sankcijske mo i i vlasti. Budui da se dravama ne moe postaviti neka naddrava kao sudac, one su nuno u tzv. prirodnom stanju meu sobom, a to za Hobbesa znai u stanju stvarnog ili mogueg rata svih protiv svih. Zato bi jedini nadomjesci za iznaddravnog suca, i time jamac mira, bili strah i prijetnja jaim protuudarom u sluaju napa da. Budui da protuudar suvremenim atomskim raketama moe potpuno unititi napadaa, te su rakete kao sredstvo zastraivanja najbolje jamstvo barem izvanjskog mira meu velesilama. Zato Becker i pravi razliku izmeu sadrajnog i formalnog mira. Sadrajni bi mir znaio takvo stanje meu dravama u kojem bi ne samo vladali mir i nenasilje ve bi se ljudi u pravome smislu voljeli ili bi se meusobno ophodili u smisli istinske pravde. Formalni bi mir, tome nasuprot, bio u tome da u dananjoj konfrontaciji dviju suprotnih ideologija (istone i zapadne), od kojih svaka eli usreiti svijet, te dvaju blokova sile bude pronaen nain meusobnog odnosa bez primjene sile i bez otvorenih ratova, makar se takav mir stalno temeljio na prijetnji meusobnog unitenja ili ak unitenja itavoga ovjeanstva. To nije mir meu prijateljima i partnerima, nego mir meu protivnicima koji ne postaju naprijateljima samo zato to zanju da bi to neprijateljstvo bilo kobno za obje strane. U tom slijedu misli upravo atomsko naoruanje postaje onom viom instancijom koja svaku dananju velesilu sputava u njezinu suverenitetu da zapone atomski rat. Becker smatra da je ostvarenje sadrajnog mira, za kojim idu zapadni mirovni pokreti, potpuno iluzorno, jer bi to znailo da bijedna od postojeih drutvenih ideologija: ameriki liberalizam ili sovjetski socijalizam, morala nadvladati u cijelo me svijetu, pa bi time prestala neprijateljstva i protivnosti. No, upravo je taj seku larizirani ideoloki mesijanizam izvor svih protivnosti i neprijateljstava. Spomenimo jo kratko tekst njemakog filozofa, analitiara jezika Ernsta Tugendhata. U svojem predavanju o Racionalnosti i iracionalnosti mirovnih pokreta i njihovih protivnika (Berlin, 1983.) on zauzima sasvim drukiji stav od Beckera. Svoju analitiku metodu Tugendhat primjenjuje na politka pitanja i njome eli po kazati koliko je dokazivanje mirovnjaka racionalno, a koliko nije. Za Tugendhata nisu glavni tehniki argumenti za bolje naoruavanje, nego mo ralna procjena, koja stoji na stajalitu da je atomski rat najvee zlo budui da on moe znaiti svretak vrste i ivota uope". Kao takvo najvee z l o " atomski se rat ne moe usporeivati nikakvim drugim negativnim vrijednostima, ukljuujui i vrijednost slobode. Nuklearni pacifist mora odbacivati atomsko naoruanje i onda kada bi vjerojatnost rata bez atomske prijetnje bila vea, i to iz jednostavnog raz loga to se mogunost najveeg zamislivog zla mora bezuvjetno iskljuiti". Dapae, vjerojatnost da se atomski rat moe izbjei raste ve time ako barem jedna strana uniti svoje atomsko naoruanje. U tom smislu Tugendhat misli da je bolje izbjei svjetsku Hiroimu, makar pri tome dopustili mogunost svjetskog Auschvvitza, tj. Glucksmannova Gulaga, jer bi eventualni preivjeli nakon atomskog rata mogli biti toliko oteeni da bi, ako bi jo bilo plinskih komora, dobrovoljno u repu stajali pred njima". Time Tugendhat zavrava svoje predavanje. Zadrali smo se dosad na problematici atomskog doba i na izgledu mira u njemu pod vidikom mogunosti nuklearnog rata. To je bila glavna tema promatranja sve 357

dok nisu poele nesree s atomskim reaktorima u nuklearnim elektranama, od kojih nam je dosad najjaa u ukrajinskom ernobilu jo dobro u sjeanju. Velika prijet nja ovjeanstvu, a time i miru nisu vie samo atomske glave bojevnih raketa, nego i ponos modernog doba nuklearne elektrane. Upravo nam te nesree i kata strofe u nuklearnim elektranama jasno pokazuju da ovjek nije ugroen uincima svojih dostignua samo onda kad ona dou u ruke neodgovornih i zlonamjernih ljudi. Katastrofa moe nastati i nakon nenamjernog kvara koji za sobom povlai takvu lananu reakciju da se niim vie ne da zaustaviti. Zato je opravdano etiko pitanje o tome smije li se opstanak cijelog ovjeanstva stavljati na kocku radi la keg ivota. Zakljuak Pokuali smo u ovom razmiljanju pokazati raznolikost tenje i ostvarenja mira kao neki prilog Godini mira u kojoj se nalazimo. Mir je za ovjeka i ovjeanstvo oduvijek bilo eljeno stanje koje je u tijeku ljudske povijesti bilo gotovo neostvari vo. Doivljavanje mira bilo je toliko povezano s ratnim sukobima daje njegovo po zitivno odreenje postalo gotovo nemogue. I danas se mir odreuje vie negativno kao stanje unutar jednog sistema veih skupina ljudi, posebice nacija, u kojem ne postoji organizirana, kolektivna primjena ili prijetnja nasiljem". 1 5 Nema sumnje da je jedan od glavnih preduvjeta za mir spreavanje rata kao oru anog sukoba meu ljudima. Imajui u vidu dananju tehniku i mogunosti voenja rata, s pravom se postavlja pitanje je li jo uvijek mogue govoriti o tzv. pravednom ratu. Pravedan" ili, bolje, opravdan bi rat prema teoriji bio rat kao sredstvo obrane neke napadnute drave, i to pod tono odreenim uvjetima. Poznata je tradicional na skolastika etika teza da rat nije u svojoj biti nemoralan (bellum non est intrisece inhonestum") ako je sredstvo obrane i ouvanja naravnog cilja nekog drutva, u prvome redu prava graana. 1 6 Dananje voenje rata s tzv. ABC-orujem (atom skim i biokemijskim naoruanjima) stavlja u pitanje opravdanost govora o opravda nom ili pravednom ratu. Budui da atomski rat nosi sa sobom mogunost potpunog unitenja i napadaa i napdnutog, ne gledajui teke posljedice za one koji bi kojim sluajem ipak i taj rat preivjeli, namee se zakljuak da on ne moe biti pogodno sredstvo za obranu bilo kojeg dobra ili vrijednosti jer, potpuno unitavajui ovjeka i njegov svijet-, unitava svako dobro. Mislim zato da se moemo sloiti s navedenim miljenjem E. Tugendhata da je atomski rat krajnje zlo za ovjeanstvo koje se niim ne da opravdati. Moemo postaviti i pitanje je li etiki opravdana proizvodnja atom skog i biokemijskog naoruanja, makar i samo kao sredstva zastraivanja, pa time i na neki nain spreavanja atomskog rata. Vidjeli smo da neki zastupaju tzv. filozofi ju zastraivanja u dananjem svijetu ideoloke podijeljenosti i lanog mesijanizma. U
To je definicija J. Galtunga u lanku Friedensforschung u istoimenoj knjizi E. Krippendorffa, Kln-Berlin 1 9 6 8 . ; str. 5 3 1 . Ovdje citirano prema Hist. Wort, der Phil. Bd. 2., str. 1 1 2 2 ; usp. i H. E. T D T , nav. l., str. 8 4 . (vidi bilj. 9.).
16

Usp.

J.

MESSNEK, Ethik.

Kompendium der Gesamtethik.

Tyrolia Verlag, Innsbruck

5

1 9 5 5 . , str. 3 8 4 . I. G O N Z A L E S MORAL S.I., Philosophia moralis, Santander 7 0 , br. 1 3 9 6 - 1 4 1 5 , str. 6 6 0 - 6 6 9 .

1 9 6 0 , Thesis

358

prilog govori i injenica d a j e dosad dala dobre rezultate, pruivi Europi najdue razdoblje mira. Utrka u atomskom naoruavanju ve je utoliko neopravdana to gu ta prevelike svote novca koje onda moraju nedostajati na drugom kraju svijeta da bi ublaile naopisivu bijedu. Doista je paradoksalna misao da bi se mir mogao dugo trajno osnivati na to djelotvornijoj prijetnji to strasnijim ratom. Zato je spravom proli Sabor osudio i totalni rat kao zloin protiv samog Boga i ovjeka" i utrku u naoruavanju kao jednu od najteih rana ovjeanstva" (usp. GS br. 80 i 81). Ne smijemo, meutim, zaboraviti da prijetnja miru nisu samo atomski ratovi. Po kuali smo upozoriti na zlo koje moe proizai iz zloporabe razvijene suvremene znanosti i njezinih tehnologija, i to ne samo na podruju genetike biologije, koju smo posebno istaknuli, nego i na mnogim drugih podrujima. Zagaeni zrak i voda, tzv. kisele kie i mnoge druge popratne pojave privrednog napretka esto, ako ne redovito, imaju svoj izvor u neodgovornoj utrci za bogatstvom i materijalnim bla gostanjem, bez obzira na tete koje to moe nanijeti drugome ovjeku. Svi smo ve postali nekako ravnoduni prema vijestima o nepravednoj raspodjeli zemaljskih do bara: dok jedni vie ne znaju kako bi troili svoja bogatstva, na drugom dijelu svijeta tisue umiru od gladi. Otvrdnuli smo i pred injenicom da ljudima veeg dijela sta novnitva naeg planeta nisu zajamena najosnovnija ljudska prava, osobito osobna, socijalna i politika sloboda. Mogli bismo nabrajanje takvih pojava nastaviti unedo gled. Ususdili smo se ovo razmiljanje nasloviti filozofskim", ne elei mu time dati neki zvuni naziv, nego smo eljeli upozoriti da se i mir mora gledati sveobuhvatnim pogledom na cjelinu ovjekove ovosvjetske stvarnosti, daleko od svake jednostrano sti, ideolokog nadmudrivanja i demagokog naguravanja jeftinih odgovora. I danas bi filozofi morali preuzeti ulogu koju im je namijenio ve Platon da budu od gajatelji ljudskog drutva, posebno onih koji to drutvo vode. Filozofima je dunost da oi uma usmjeruju na prave i vie vrijednosti toga svijeta, meu kojima prvo mje sto, bez sumnje, zauzima ovjek, a u njemu njegov duh. Za filozofe kranskog usmjerenja jasno je da ovjek svoje usavrenje doivljava u dohvaanju ive transcendentalne stvarnosti koju zovemo Bog, a koji nam se to znamo po vjeri u njegovu objavu najvie pribliio u osobi Isusa Krista, svojega Sina, koji je, prema Pavlovim rijeima, na mir" (Ef 2, 14).
EINE PHILOSOPHISCHE BETRACHTUNG BER FRIEDEN

Zusammenfassung Im Jahr des Friedens versucht der Verfasser, sich einige Gedanken ber den Frieden zu machen. Nach einem berblick ber die Friedensauffassungen in der alten hebrischen, griekischen und rmischen Kultur, wirft er einige Fragen auf, wie es um den Friedan in dem heuti gen technischen Zeitalter bestellt ist. Es zeigt sich, da der Friede heute von verschiedenen Sei ten her bedroht sein kann. Die Entwicklung der Hochtechnologien, vor allem auf dem Gebiet der Biologie, mu nicht unbedingt nur ein Segen fr den Menschen sein, sondern ihr Mibrauch kann den Menschen in seinem Entstehen gefhrlich bedrohen. Es scheint jedoch, da die grte Gefahr fr den modernen Menschen und folglich auch fr den Frieden von der Atomenergie her k o m m t , sei es in der Form eines alles vernichtenden Atomkrieges, sei es in der Form nicht ge nug gesicherten Atomkraftwerke. Es ist wirklich fraglich, ob man heutzutage noch von einem gerechten Krieg" sprechen kann. Es werden zum Schlu keine fertigen Antworten gegeben, w o h l aber wird der Blick auf die Gesamtheit der menschlichen Werte gerichtet, denn jede Ein seitigkeit wird ideologisch und bringt Unsicherheit und stiftet Unfrieden. Insofern kann man diese berlegung philosophisch" nennen.

359