UVOD Predmet i zadatak fitocenologije

DEFINICIJA: Fitocenologija je znanost o biljnim zajednicama ona prouava zakonitosti ivota i razvitka prirodnih biljnih skupina koje su nastale djelovanjem biljaka i stanita te meusobnim utjecajem jednih biljaka na druge u razliitim geografskim podrujima u blioj prolosti (uglavnom od Tercijera do danas). Naziv Fitocenologija (Gams 1918)je sloenica koja potie od grkih rijei: fyton biljka; koinos zajednica; logos nauka. Osim naziva fitocenologija u meunarodnoj literaturi koristi se naziv i fitosociologija (pogotovo u zemljama zapadne Evrope). Kod fitocenologije uma (nauka o umskim biljnim zajednicama) naglasak je na biljnim skupinama koje ine umske zajednice. Uloga fitocenologije u umarstvu je da prui strunjacima neophodna znanja o ekologiji ume kao osnovi za strune umarske discipline: zatitu, uzgajanje i ureivanje uma odnosno openito za potrajno gospodarenje umama. U hortikulturi u biti daje osnovna znanja o ekokordinatama za pojedina stanita, kao okvira za izbor vrsta dendroflore.

Podjela fitocenologije Usljed velike sloenosti fenomena fitocenoze, nauka o biljnim zajednicama sastoji se od vie meusobno povezanih oblasti: Sinmorfologija prouava izgled, grau i floristiki sastav fitocenoza. Sinekologija bavi se odnosom fitocenoza prema uslovima sredine. Sindinamika prouava zakonitosti nastajanja, razvitka i propadanja fitocenoza. Sinhronologija prouava istorijski razvoj vegetacije, povezujui ga sa dalekom prolou Zemlje. Sinhorologija bavi se arealima oblastima rasprostranjenja fitocenoza. Sintaksonomija svrstava bljne zajednice u hijerarhijski ureen sistem. Prefiks sin (gr. syn) oznaava rijei: sa, zajedno, skupa.
Povjesni razvoj i pravci istraivanja vegetacije Vegetacijska istraivanja ima tradiciju staru skoro tri stoljea. Raznovrsnost ekosistema na Zemlji uz promjenu shvatanja o vegetaciji i stanitu, razvoj razliitih metoda istraivanja vegetacije, kroz ovaj vremenski period, imalo je za proizvod razliite pravce istraivanja vegetacije i brojne istraivae koji su pratili te pravce. Pojedini pravci imaju povjesni znaaj, dok su neki jo uvjek u znaajnoj uoptrebi. Sistematska istraivanja opisivanja geografsko vegetacijskih obiljeja poinju sa: ALEXANDER VON HUMBOLT-om 1806. godine, koji je prvi uporebio termni asocijacija koji se i danas koristi. Za njim slijede mnogi drugi istraivai koji su manje ili vie slijedili Humboltov pravac: SCHOUW (1823); GRISEBACH (1872)... Relacija biljne zajednice sa naglaskom na stanite istraivana je od vie autora: UNGER (1836), SENDTNER (1854), DRUDE(1896), WARMING(1909), SCHIMPER(1898), SHRTER(1904)... Na floristikom kriteriju razvijene su raliiti pravci: CIRIKO-MONPELJEKA KOLA, ANGLOAMERIKA KOLA, SKANDINAVSKA KOLA, RUSKA KOLA Dinamika orijentacija istraivanja vegetacije imala je veliku panju amerikih i britanskih ekologa (angloamerika kola): COWELS (1899), COOPER (1913), CLEMENTS (1916), TANSLEY (1920, 1939), GLEASON (1926), CURTIS (1959), WHITTAKER(1951, 1957, 1957), DAUBENMIRE (1952, 1968).

U ovom pravcu centralnu poziciju zauzima regionalna klimaksna zajednica koja je sa svim ostalim zajednicama vezana u chrono-sekvence. 2. Sistematski pristup i hijerahijska raspodjela vegetacijskih jedinica (slina LINNE-ovoj sistematici biljne taksonomije) primjenjena je od strane JOSIAS BRAUN-BLANQUETA (1928, 1932) sa njegovim sljedbenicima: Brockmann-Jerosch, Pavillard, Flahault,... Ciriko-monpeljeka kola imala je najjai uticaj na vegetacijska istraivanja kontinentalnog dijela Evrope . Ova metoda je imala i najjai uticaj na na vegetacijska istraivanja na zemlje sa podruja bive Jugoslavije sa velikim brojem istraivaa: Horvat, Horvati, Fukarek, Jovanovi, Em, Zupani, Tregubov, Stefanovi, Beus... 3. Teite meusobnim odnosima biljnih vrsta dato je u ruskoj koli iji su predstavnici: ALEHIN, SUKAEV, LAVRENKO... 4. Skandinavska kola apslutno teite daje floristikom sastavu skoro potpuno zanemarujui stanine uslove. Osnivai ove kole su : Sernander, Du Rietz. U Skandinav-skoj koli naglaavaju dominantne vrste dok u ciriko-monpeljekoj koli daje se vea teina karakteristinim i diferencijalnim vrstama jer se pretpostavlja da ove imaju uu ekoloku amplitudu te mogu biti bolji indikatori za stanje okolia. Tipoloki smjer razvijen je od Morozova u Rusiji i Cajandera u Finskoj. Cilj tipologije uma je definirati i razvrstati ume i umska stanita u jasno ograniene tipove prema postojeim ili proizvodnim sposobostima radi lakeg i racionalnijeg gospodarenja. Matematiko-statistiki prsitup takoer ima svoje mjesto u vegetacijskim istraivanjima. Smatra se da je ovaj pristup istraivanju biljnih zajednica novijega datuma, mada je Rus Remansky poeo da koristi ove tehnike jo 1930. Ove metode poinju da se ire poetkom 50-tih godina prologa stoljea i jo uvjek se razvijaju : Curtis i McIntosh (1951) razvijaju continuum inex, a Goodall (1954) Principal Components Analysis (PCA). Bray and Curtis (1957) razvijaju polarnu ordinaciju, a Austin (1968) koristi kanonsku korelaciju u procijeni odnosa biljka okoli. Hill (1973), uvodi u nauku Correspodence Analysis (CA). Tokom 1977 godine, Fasham i Prentence neovisno razvijaju Nonmetric Multidimensionig Scaling (NMDS). Hill (1979) ispravlja nedostatke CA i razvija Detrneded Correspodence Analysis (DCA). Razvoju Fuzzy teorije doprineo je Roberts (1986). Iste godine C.J.F ter Braak je uinio najveu modernu revoluciju u ordinacijskim metodama objavljujui Canonical Correspodence Analysis (CCA)

Osnovni pojmovi ekologije Ekosistem - biogeocenoza Termin: ekosistem uveo je Tansley (1935) u smislu u smislu postojanja kopnenih zajednica sa njihovim stanitima. On je iznio stanovite da organizmi ne mogu biti izuavani odvojeno od njihovog specifinog okolia. Oboje organizmi i okoli ne mogu se izdvojiti iz funkcionalnog sistema u prirodi. Slian zakljuak dao je Sukaev (1945) koji je zakljuio da biljna zajednica (fitocenoza) zajedno sa njenim okoliom ini biogeocenozu. Sa vegetacijsko sistematskog gledita koncept biogeocenoze ima prednost jer definira granice od biljno-sinekolokog interesa, za razliku od ekosistemskog koncepta koji ima vie univerzalan znaaj, jer ostavlja vie otvorene granice sa razliitim interesima istraivanja. Definicija: Ekosistem-biogeocenoza predstavlja beskrajno sloen, u isti mah dinamian sistem uzajamno povezanih dijelova ive i neive prirode u kome sve uzajamno djeluje jedno na drugo posredno ili neposredno i sve je istovremeno u promeni i pokretu. Svaka promjena ma koje karike u spletu odnosa koji vladaju u ekosistemu povlai za sobom promene u prostranstvu itavog ekosistema. U tome se ogleda jedinstvo ivotne zajednice i ivotnog stanita. EKOSISTEM = BIOCENOZA + BIOTOP Odum (1959) navodi da glavne komponente ekosistema, ivi organizmi i odgovarajui okoli treba da djeluju zajedno u odreenoj vrsti funkcionalne stabilnosti.

Biocenoza Definicija: Biocenoza je ivotna zajednica, odnosno zajednica ivih bia (biljaka i ivotinja) koja naseljava odreeni prostor i koja se pod nekim ekolokim uvjetima stalno odrava u nekom obliku. U prirodi postoje samo jer biljke i ivotinje ive zajedno povezane brojnim vezama. Znanost o zajednicama ivotinja - zoocenozama zove se: zoocenologija. Znanost o biljnim zajednicama fitocenozama naziva se fitocenologija - fitosociologija. Osim fitocenoza i zoocenoza biocenozu sainjava i mikrobiocenoze. BIOCENOZA = FITOCENOZA+ZOOCENOZA+MIKROBIOCENOZA+MIKOCENOZA Razdvajanje izuavanja biocenoze na ove dvije nauke je samo uslovno dozvoljeno jer je nemogue generalno izuavanje ovih zajednica usljed kompleksnosti odnosa i broja veza koje vladaju izmeu ovih cenoza-zajednica. U metabolizmu biocenoze specijalizovane su tri skupine organizama koji izgrauju stvaraju, razaraju i iskoritavaju organske materije: - Proizvoai (producenti): zelene biljke koje kao autotrofni organizmi koji u pocesu fotosinteze proizvode organsku materiju. - Potroai (konzumenti): heterotrafni organizmi (ivotinje, gljive, bakterije, biljke bez hlorifila) koji su potraoai gotove organske materije. Vani su za odravanje dinamike ravnotee u ekosistemu. - Razgraivai (reducenti): najee bakterije i gljive koje razgrauju oragnsku materiju na njihove organske sastavnice, ime omoguuju kruenje meterije i energije u ekosistemu. Biotop Definicija: Biotopi predstavljaju dijelove naseljenog prostora i u isto vrijeme stanita oraganiziranih i meusobno povezanih sistema ivih bia. Biotop se esto naziva i stanite. Biotop sainjavaju edafotop i klimatop. BIOTOP = EDAFOTOP + KLIMA Biom Biomi predstavljaju egionalne ekosisteme koji snano koreliraju sa vegetacijskim formacijama.

SINMORFOLOGIJA Hipoteze o biljnim zajednicama Definisanje termina biljna zajednica nije lako, jer biljna zajednica, nasuprot svakoj pojedinoj vrsti nije jasno odvojen entitet, odnosno nema jasnih granica. S toga je veoma je vano shvatiti termin biljna zajednica. U sljed postojanja razliitih shvatanja ovog termina postoje i razliita gledita koja imaju direktan uticaj na osnovne ciljve nauke o vegetaciji odnosno metode koje se koriste u istraivanjima vegetacije. 1. Holostiko gledite (Super-organizmika teorija): Ova teorija je razvijena od Clementsa (1916, 1928). U najkraem ona poistovjeuje sukcesione stadije zajednice od pionirskog stadija do klimaksne zajednice sa ivotnim razvojem organizma: raanjem, rastom, zrelou,

reprodukcijom i smrti. Meutim, vane razlike nisu nisu navedene. Smrt zajednice se ne moe uporediti sa prirodnom smru organizma koji gubi funkcije njegovih organa. Populacija biljnih vrsta ne nestaje usljed starosti, ak kod katastrofa one mogu biti djelimino ili potpuno zamjenjene kroz kompetitivnu zamjenu. Nasuprot organizmima biljne zejednice se ne mogu reproducirati u razliitim stanitima bez gubljenja vlastitoga identiteta. Tansley je 1920 naglasio da je ova teorija previe hipotetika i uoptrebio vie odgovarajui termin qusiorganism - kvaziorganizam. 2. Sistematsko gledite: Razvijeno je od Braun-Blanqueta (1928, 1932) i dr., koja se moe takoer shvatiti kao organizmika teorija, jer je ovaj istraiva imao na umu kalsificirati biljne zajednice u hijerarhijski sistem slino kao to su organizmi klasificirani u razliite taksonomske grupe.

On je previdio u ovoj analaogiji da organizmi pojedine vrste su lanovi genetiki srodne populacije, dok biljne zajednice nisu genetiki srodne sa ostalim slinim biljnim zajednicama. Ovdje su osobine bazirane uglavnom osnovnim strukturnim osobinama ili silinosti sastava vrsta. Meutim sline kalsifikacije su primjenjivane i kod pedoloke klasifikacije, petrogafske klasifikacije i sl. Obje prethodne teorije se nazivaju i teorije zajednica 3. Individualistiko gledite: Gleason je 1926 i 1938 razvio individualistiki koncept biljne zajednice, koji odbacuje analogije sa organizmom. On je tvrdio da biljna zajednica zavisi od selektivnih sila svakog posebnog okolia i okolne vegetacije, gdje se okoli mjenja kroz prostor i vrijeme. Na osnovu on ovoga on je zakljuio da ne postoje dvije biljne zajednice koje slie odnosno koje su bliske jedna drugoj. Ako bi se prihavtio ovaj princip, onda bi se morao odbaciti i taksonomski sistem gdje ne postoje dva organizma apsolutno identina. Ovaj koncept se esto naziva i koncept kontnuuma jer je na ovaj nain odbacio postojanje granica izmeu zajednica. Jo uvjek se vode diskusije koja gledita odnosno pravci najvie odgovaraju stanju u prirodi. Pojedini autori navode da je je npr. teorija kontinuuma povoljnija za istraivanje odnosa vegetacija/okolijer vodi matematiko-statistikim metodama, a teorija zajedica je povoljnija za komunikaciju i ekoloki menadment. Definicija : Zajednica moe biti opisana kao prostorna i vremenska organizacija oragnizama sa razliitiom stepenom integracije i kao takva zauzima vii nivo organizacije nego pojedinani organizmi za sebe (Danserau 1963).

Definicija: To je dio vegetacije u uniformnom okoliu relativno uniformnog floristikog sastava i strukture koja je razvaja od ostale okolne vegetacije.

Definicija: Mnogoliki skupovi vrsta, koji su vezani za za odreene ivotne prilike i odlikuju se ne samo posebnim floristikim sastavom nego i posebnom strukturom kao jasno izraene cjeline, nazivamo biljnim zajednicama fitocenozama (Stefanovi, 1986). Sastojina Definicija: To je dio ume iji su povrina i oblik toliki da obezbjeuju normalan ivot i razvoj tog dijela u jednorodnim prirodnim uslovima. To je dio ume jednorodnog floristikog sastava i strukture, priblino jednkog stepena razvoja, za koji bi se moglo uslovno rei da je ekoloki samostalan u uem smislu. Valiina satojine se mijenja i zavisi od vie faktore: konfiguracije zemlje, jednolinosti stanita, antropogenih uticajia... Ekoloki vrlo specijalizovane zajednice grade najee male

areale ( npr. tresetita), a zajednice iroke ekoloke amplitude lako zauzimaju velike prostore (npr. tajge). Vana osobina svake sastojine je jednolinost, koja ne moe biti apsolutna, jer se svaka satojina odlikuje svojim individualnim osobinama. Edifikatori su vrste drvea koje dominiraju u spratu drvea i uslovljavaju ustraojstvo zajednice. Subedifikatori su one vrste koje imaju veliko znaenje u nekom sloju drvea, ali se razvijaju pod uticajem edifikatora. Asektori su sporedni lanovi zajednica i razvijaju se pod uticajem edifikatora i subedifikatora. Prelazi: Definicija: Predstavljaju podruja gdje se dodiruju dvije ili vie sastojina (fitocenoza), a vrste ire ekoloke amplitude prelazi iz jedne sastojine u drugu.

MJEAVINE VEGETACIJE USLOVLJENE GEOLOKOM PODLOGOM

Definicija: Mjeavine vegetacije predstavljaju podruja gdje nisu u dovljnoj mjeri izraaeni osnovni ekoloki faktori koji utiu na ustrostvo zajednice.

KOMPLEKSI (MOZAICI): Definicija: Podrua na kojima se na uskom prostoru izmjenjuju dvije ili vie tipino razvijenih zajednica (fitocenoza).

Metod prouavanja biljnih zajednica Vegetacijske karakteristike prije svega koje ovise od morfolokih osobina biljaka strukture koja se razlikuje od biljke do biljke skupine biljaka floristikog sastava. Nae istraivanje ovih karakteristika zahtjeva opis-analizu relativno malih dijelova vegetacije za koje smo zakljuujemo da reprezentuju vee jedinice. Ovo nas neminovno vodi uzorkovanju postavljanju eksperimentalnih ploha. Osnovni ciljevi istraivanja vegetacije su: 1) Fitocenoloko, sa namjerom analize fitocenoza za klasifikaciju biljnih zajednica. 2) Ekoloko, sa namjerom da korelira loklane varijacije floristikog sastava sa okolinim faktorima (Idealno je kada su fitocenoloko i ekoloko uzorkovanje integrisani) 3) Dinamiko, sa namjerom da prepostavi i opie vegetacijske promjene u prolosti i budunosti. 4) Primjenjeno, za ispitivanje uticaje gospodarenja na ekosisteme. Postoje dva osnovna pristupa istraivanju vegetacije: upotrebom fitocenolokih snimaka za klasifikaciju i ordinacijska analiza.

Zadaci klasifikacionog metoda su grupisanje odvojenih stanita u u kategorije. Stanita koja nalazimo u jednoj kategoriji su jako slina. Zajednike osobine stanita u klasi su saeta da slue da opiu te klase. Za razliku od prethodnog zadaci ordinacijske klasifikacije su portretisanje svakog stanita. Ovo je uinjeno prikalzivanjem slinosti ili razlika svih stanita u formi geometrijskog modela. Za rad na terenu upotrebom fitocenolokih snimaka za klasifikaciju (fitocenoloki metod) mora zadovoljiti sljedee kriterije: 1. Fitocenoloki snimak mora biti veliki toliko da sadri sve vrste koje pripadaju odgovarajuoj biljnoj zajednici. 2. Stanite mora biti uniformno. 3. Biljni pokrov mora biti homogen koliko je mogue, npr.: na jednom karaju plohe ne bi smijela dominirati jedna vrsta, a na drugom kraju druga. Zadovoljavanje ova tri kriterija zapravo znai uspostavljanje relativne homogenosti uzoraka na odreenom stanitu, to je u suglasnosti sa definicijom fitocenoze: to je dio vegetacije u uniformnom okoliu relativno uniformnog floristikog sastava i strukture koja je razdvaja od ostale okolne vegetacije. Naprijed navedeno vodi konceptu minimalne povrine uzorka Definicija: Minimalna povrina uzorka predstavalja reprezentivan areal, koji je adekvatan uzorku vrsta koje se regularno pojavljuju, to je direktno vezano sa ukupnim brojem vrsta u stanitu. Definicija: Najmanja povrina u kojoj sastav vrsta zajednice u uzorku je adekvatno predstavljen. Da bi ovo bilo zadovoljen neophpdno je sukcesivno poveanje uzorka, odnosno determinacije vrsta/uzorak odnosa. Ovaj metod je prihvaen i od Braun-Blanqueta i u Anglo-Amerikoj koli.

Uzorkovanje karakteristika vrsta Sljedee su mjere za uzorkovanje vrsta na plohama: Abundacija (Brojnost) predstavlja ukupan individua u uzorku (plohi). Osobina vegetativnog razmnoavanja biljaka umogome oteava koritenje ove mjere. Gustina je varijabla dobijena derivaciojom abundacije po jedinici povrine. Frekvencija predstavlja mjeru koja pokazuje u koliko se subplotova pojavila vrsta od ukupnog broja plotova. Izraava se u %. Pokrovnost- predstavlja relativnu povrinu zauzetu vertikalnom povrinom kronje nadzemnim djelovima biljke, kao dio povrine uzorkovane plohe. Ona moe biti iskazana za ukupnu vegetaciju ili za svaki sloj zasebno. Najee se procjenjuje.
Brojnost/pokrvnost skala predstavlja kombinovanu mjeru pokrovnosti i brojnosti. Pokazala se veoma korisnom kod uzoraka sa velikim brojem vrsta. Koritenje ove skale zahtjeva relativno malo vremena za fitocenoloki snimak. Odgovara za upotrebu za bilo koju biljnu zajednicu. Skala brojnost/pokrovnost odnosi se navrste 5 bez obzira na brojnost ako zauzima >75% povrine 4- bez obzira na brojnost ako zauzima 50-75%povrine 3 bez obzira na brojnost ako zauzima 25-50% povrine

2 bez obzira na brojnost ako zauzima 10 -25% povrine ako su brojne i zauzimaju 1 10% povrine + - ako ih ima nekoliko i zauzimaju < 1% povrine r ako su rijetke pojedinane, sa zanemarljivom pokrovnou.

Zdruenost (Socijalnost) Predstavlja nain pojavljivanja odreene vrste u istraivanoj sastojini, odnono plohi u smilu da li javlja u veim skupinama ili samostalno. I u ovom sluaju imamo skalu za socijalnos vrsta: 5 raste u velikim (skoro istim) populacijama 4 raste u manjim kolonijama ili formira velike skupine 3 formira manje skupine ili jastuie 2 raste u gomilicama (busenovima) ili manjim gustim grupicama 1 raste pojedinano Primjer: Ako Deshampsia caespitosa dobije oznaku 3.4, ona oznaava da zauzima 25-50% povrine raste u manjim kolonijama ili formira velike skupine.

Vitalitet podrazumjeva odgovarajuu ivotnu sposobnost pojedinih vrsta na plohi. Neke vrste dobro na nekim stanitima, dok na drugim stanitima rastu veoma loe. Informacija ovakvog tipa moe nam pomoi kod odreivanja statusa kompetitivnosti pojedinih vrsta u sastojini/plohi. Skala vitaliteta je sljedea: biljka je veoma slaba biljka je slaba nema indeksa: biljka je normalna biljka je izuzetno vitalna Fenologija (Periodinost) podrazumjeva razvoj vrsta u fenofazama. To je manifestacija ivotnih pojava pojedine biljke u fitocenozi tokom vegetacijskog razdoblja, odnosno tokom godine. Fenoloke faze su definisane prema sljedeoj skali:
02 3 45 6 7 prvi listovi se otvaraju dva do tri lista su otvorena skoro svi listovi su otvoreni biljka je potpuno razvijena stabljika ili prvi list ute

8 9-10

< 50% lia je poutilo > 50% biljke je poutilo ili je biljka mrtva

S obzirom na stanje fenofaze veine vrsta u fitocenozama razluujemo razliite aspekte, odnosno izgled fitocenoza. Tako imamo sljedee aspekte: proljetnji ljetnji, jesenji i zimski aspekt. Struktura sastojine (slojevtost) ima veliki uticaj na razvoj aspekata te sastojine npr.: - uma bukve ima izraenu aspektivnost u proljee, usljed potpune zasjene tokom ljeta. - Acidofilne ume kitnjaka imaju maleni sklop (zasjenu) pa je aspektivnost razvijena tokom cjele godine. Osim ovih navedenih mjera koje su standardne za fitocenoloka istraivanja mogu se koristiti i druge vrste mjera koje nisu standarne za fitocenoloka istraivanja npr.: temeljnica kod odreivanja diverziteta drvea unutar uma; fitomasa (biomasa) kod odreivanja koliine vezanog ugljika u pojedinim tipovima zajednica.
Spratovnost (Slojevitost) Kvalitativni pokazatelj a) Nadzemno slojanje b) Podzemno slojanje Nadzemno slojanje: 1) Sloj visokog drvea: a) glavna etaa b) nuzgredna c) podstojna 2) Sloj grmlja: Sloj vieg grmlja > 1m Sloj nieg grmlja < 1m 3) Sloj prizemne flore: Krupnije Sitnije

5) Sloj mahovina

Podzemno slojanje je posljedica zakorjenjivanja na razliitim dubinama, to je u vezi sa razliitim morfolokim osobinama korjena (ila sranica ili tanjirast korjen). Za podzemno kao i nadzemno slojanje bitnoa je funkcija upoterba protora (smanjenje kompetitivnosti za prostor i hranu).

Funkcionalni Tipovi Biljaka (FTB) Plant Functional Types (PFT) FTB (eng. = PFT) predstavlja skupine biljnih vrsta koje djele odreene morfo-funkcionalne karakteristike. FTB su u poetku koriteni kod elokokih istraivanja, ali su takoer imali veliku vanost u biogegorafiji. Koritenje ovog termina zapoinje od Knight & Loucks 1969 i Box-a 1981

koji su korerirali ekofizonomiju tipova biljaka sa klimatskim faktorima. Peters je zapazio da je ova studija upotrebljiva za globalni model, i predstavlja dobar primjer predvidive ekologije Tokom 90 tih godina prolog vijeka FTB sistemi su koriteni u relciji klima vegetacije sa posebnim naglakom na klimatske promjene i nastalim promjenama. Uestalo koritenje FTB sistema oivjelo je i vratio panju ivotnim (biolokim) oblicima biljaka. Sistem ivotnih oblika biljaka poeo je da razvija Warming 1895, a nastavio Raunikaer 1907, 1934 i 1937. godine. Ovaj sistem je posebno razvijen od Muller-Dombois & Ellemberg 1974 koji su podjelili u zavisnosti forme rasta i visine biljke.

ivotni (bioloki) oblici biljaka Biljke se najee klasificiraju u razliiti taksonomske kategorije( familija, rod, vrsta...). Osim navedenog one mogu biti klasificirane u ivotne oblike ili na snovu rasta u klase bazirane na osnovu njihovih slinosti u srukturi i funkciji. Za ivotne oblike biljaka uobiajeno se podrazumjeva da rastu u uslovima koji pokazuju jasnu relaciju sa vanim staninim faktorima, npr.: listopadno drvee ivotni oblik biljaka koji odgovara nopovoljnom godinjem dobu kada otpada lie. ivotni oblik bljnih vrsta uobiajeno je konstantna karakteristika. Vrsta koje imaju nevezane familije (misli se u evolucionom smislu) mogu pripadati istom ivotnom obliku. Danski fitogeograf Raunkiaer je razvio sistem koji je naao najiru aplikaciju u vegetacijskim istraivanjima. Njegov ekoloki orijentiran sistem primarno je baziran na mjestu razvoja regenerativnih organa u najnepovoljnije godinje doba. U osnovi on je odvojio pet osnovnih ivotnih oblika: 1. Ph -Phanerophytes (Fanerofite) : Imaju pupoljke na vrhu izbojaka (> 25cm). U ovu skupinu spada svo nae drvee i grmlje. Pupoljci su zatieni ljuspama 2. Ch Chamaephytes (Hamefite - ): Sitniji grmovi i polugrmovi, iji su pupoljci < 25 cm iznad zemlje. Imaju jastuast habitus. -grmiasti i polugrmiasti: Vaccinium sp., Calluna vulgaris, Thymus sp., Teucrium sp.... -puzaviasti: Veronica officinalis, Artostaphyllos uva ursi,... -sukulentni: Sedum sp., Sempervirum sp..... 3. H Hemicryptophytes (Hemikriptofite): Viegodinje biljke koje imaju pupoljke polusakrivene u nepovoljnom godinjem dobu, i to u suhom liu, rozetama ili busenovima, npr.: Carex sp., Sesleria sp., Primula sp., Planago sp.,... 4. G Geophytes (Geofiti): Skupine viih biljaka koje nepovoljno godinje doba preivljavaju pomou podzemnog stabla: rizoma, lukovice ili krtole, npr.: Galanthus nivalis, Scilla bifollia, Corydalis cava, C. solida... 5. T Terophytes (Terofiti): Jednogodinje biljke koje nepovoljno doba preivljavaju u obliku sjemena, npr. vrste: Melampyrum sp., Poa annua, Polygonum sp...

Osim navedenih Mueller-Dombois & Ellenberg (1974) dodaju i sjedee oblike: - Lijane i Hemiepifite: Clematis vitalba, Hedera helix, Vitis sylvestris - Epifiti: Orchidea sp.u tropima - Semi-paraziti i paraziti: Viscum album, Orobanche sp. Hidrofite: Lemna sp., Callitriche sp.

Osnovnih pet ivotnih oblika kasnije je proireno na 23 glavna oblika biljaka (Muller-Dombois & Ellemberg 1974). Prvi nivo separacije (od osnovna 23 oblika) predstavalja funkcionalnu podjelu na: autotrofne, poluautotrofne, ili heterotrofne biljke. U okviru ove tri trofine grupe u drugom nivou eparacje bilke se grupiu u skupine na osnovu anatomske strukture na vaskularne (kormofite) i nevaskularne (talofite) biljke. U okviru treeg nivoa podjele iste se dijele na samodree biljke i one druge koje nemaju vlastitu potporu: lijane, epifite i sl. Na etvrtom nivou se dijele na viegodinje i jednogodinje. Iako u biti pet osnovnih oblika biljaka se dijeli na jednogodinje i viegodinjeposljenje su podjeljene na: a) nelistopadno drvee, grmlje i zeljasto bilje b) listopadne drvenaste biljke ukljuujui i one sa reduciranim korjenomgrmove i zeljasto bilje (hemikriptofite i hamefiete) c) one sa totalnom redukcijom korjena (geofite)..... Spektar ivotnih oblika Precentualno uee pojedinih ivotnih (biolokih) oblika u nekoj zajednici predstavlja spektar ivotnih (biolokih) oblika. Najjednostavnija je podjela na pet osnovnih ivotnih oblika.

Sinuzija Tremin sinuzija (synusia) podrezumjeva grupe biljka istog ivotnog oblika pojavljuju u istom habitatu nazivaju se sinuzije. Jednostavne biljne zajednice koje imaju samo jednu sinuziju su npr zajednice liajeva na stijenama ili kori drvea. Meutim, veina stanita je zauzeta u vie sinuzija, koje mogu da rastu jedna iznad druge u vie slojeva jedno pored drugog ili mjeane.

SINEKOLOGIJA UZAJAMNI ODNOSI ZAJEDNICA I STANITA Ekologija se moe uslovno podjeliti na dvoje discipline: - Autekologija (idioekologija): prouava odnose pojedinih organizama prema spoljanjoj sredini. - Sinekologija: prouava odnose ivotnih zajednica prema spoljanjoj sredni.

Stanite je pojam koji obuhvata sve ive i neive faktore na odreenom prostoru i predstavlja ekoloki pojama (za stanite se esto koristi i pojam sredina). Za razliku od stanita, nalazite je geografski pojam koji odreuje geografsko mjesto gdje se nalazi neka biljka ili biljna zajednica.

Osnovni ivotni faktori i njihovo djelovanje Sve ekoloke faktore stanita moemo podjeliti na: - abiotike (fziko-hemijski uslovi sredine) i - biotike (uticaji razliitih organizama ukljuujui i ovjeka u zajednici). U grupu abiotikih faktora spadaju: edafski, orografski, klimatski (geografska irina i duina - pojedini autori). U grupu biotikih faktora spadaju: fitogeni, zoogeni i antropogeni

Ekoloki faktor djeluju kao cjelina, istovremeno i kompleksno, meusobo se dopunjuju, pojaavaju se ili slabe u djejstvu i zamjenjuju se. Prema nainu djelovanja na biljne organizme djele se na: direktne i indirektne. Zamjenljivost ekolokih faktora je veoma vana za biljni svijet, npr.: 1. Klimatski sa klimatskim faktorom: oborine sa relaitvnom zranom vlagom ili svjetlost sa toplotom. 2. Klimatski sa edafskim faktorom: pojava borealne vegetacije u junoj Evropi na mokrim i hladnim zemljitima. 3. Klimatski sa biotskim faktorom: irenje umske vegetacije osim zbog ekstremne klime moe biti zamjenjeno paarenjem ili koenjem Abiotiki faktori Klima Klimatski faktori su oni faktori koji dolaze posredstvom atmosfere: svjetlost, topolta, voda i vlaga, vjetar i zrani pritisak. Pojmovi koji se odnose na klimu su: Makroklima- predstavlja klimu veeg relativno homogenog podruja. Mezoklima - predstavlja klimu regionalnog podruja. Mikroklima predtavlja klimu jednog ogranienog prostora (lokalna klima).

Fitoklima podrazumjeva klimu vezanu za pojedine biljne zajednice (nastavje pod uticajem vegetacije modificiranjem mikroklime nekog podruja). umska vegetacija ima specifinu umsku fitoklimu koja se naziva sastojinska klima.

Svjetlost Od nje ovise osnovne ivotne fukcije: fotosinetza i transpiracija. Mijenja se sa promjenom geografske irine: ekvator pol. Koliina svjetlosti takoer zavisi od: ekspozicije, inklinacije i kofiguracije terena. Svjetlo je vaan ekoloki faktor na koji se u sastojini moe uticati jainom i nainom uzgojnih zahvata. U umskim fitocenozama nije odluujua najvea koliina svjetlosti, nego najmanja koju drvee moe podnijeti (borba za opstanak sukcesije). Prema potrebi za svjetlom za normalan rast umsko drvee se dijeli na: Heliofiti vrste svjetla: ari, breza, bagrem, poljski jasen, hrsatovi, borovi, topole, vrbe... Hemiheliofiti vrste polusvjetla: bijeli i crni grab, crni jasen, pitomi kesten... Hemiskiofilne vrste polusjene: brijestovi, gorski javor i mlje, klen, obini grab, Skiofilne sjenopodnosee vrste: bukva, jela i smra U sastojinu sjetlost ulazi kao direktna, odnosno kao difuzna. Pojam uitak svjeta podrazumjeva odnos koliine svjetla unutar neke sastojine prema koliinu svjetla na utvorenum prostoru npr. 1/5 ili 1/28.

Toplota Toplota utie na sve ivote procese, pogotovo svojim ekstremnim djelovanjma. Za svaki fizioloki proces su vane kardinalne temperaturne take (max. i min.), jer se kod pribliavanja njihovim vrijednostima fizioloki procesi usporavaju ili kada se dostignu ove take ovi procesi prestaju. Prema ovome se i dijele biljke na: a) termofilne- sa visokim koordinatnim takama b) frigorifilne- sa niskim koordinatnim takama Osim navedenog u odnosu na temperaturu fitocenoze djelimo na: a) kserotemne fitocenoze zahtjevaju mnogo toplote u vrijeme vegetacionog perioda (zajednice crnog bora, esmine, medunca, crnoga graba i crnoga jasena i sl.) b) mezotermne fitocenoze - zahtjevaju umjerenu koliinu toplote za razvoj (zajednice kitnjaka i o graba, lunjaka i o. graba, bukve, bukve i jele...) c) mikrotermne zajednice - zahtjevaju malu koliinu toplote za razvoj (zajednice subalpiske bukve, subalpinske smre, mrazine ume smre, bora krivulja...) Toplinska klasifikacija kilme po srednjim jesenoj/godinjoj tempereturi (Graanin) st. C < 0,5 klima nivalna; 0,5 4,0 klima hladna; 4,0-8,0 klima umjereno hladna; 8,0-12,0 klima umjereno topla; 12,0-20,0 klima topla; >20,0 klima je arka, vrua

Osim to utie na umske zajednice, dogadjaju se i obrnuti procesi kada zajednica utie na temperaturu. Toplinski reim se dosta mijenja u umi, smanjuju se ekstremi i kolebanja temperature, zimi i nou je toplije u umi nego izvan ume.

Voda i vlaga Voda je jedan od osnovnih - esencijalnih sastojaka svih organizama. Osim za ivot jedinki voda je veoma vana i za razvitak i opstanak pojedinih fitocenoza. U vezi sa ukupnom koliinom atmosferskih taloga i njihovim rasporedom u toku godine formirani su sljedei tipovi vegetacije: a) kserofilna vegetacija vegetacija koja imale zahtjeve za vodom - vlagom (ume medunca, crnoga graba i jasena, ume crnike...) b) mezofilna vegetacija vegetacija koja ima umjerene zahtjeve za vodom - vlagom ( ume kitnjaka i o.graba, lunjaka i o. graba, ume bukve , ume bukve i jele...) c) higrofilna vagatacija vegetacija koja ima velike zahtjeve za vodom -vlagom (poplavne ume vrba, topola, joha, poljskog jasena...) U fitocenologiji i umarstvu esto se koriste kombinacije imena faktora za toplotu i vlagu, to je i logino s obzirom na povezanost ova dva faktora.
Vjetar - Mehaniki uticaj vjetra a) povoljno npr.:opraivanje cvjetova, irenje plodova, ... b)nepovoljno npr.: mehanika oteenja, krvivljenje stabala, ... Fizioloki uticaj vjetra (problem transpracije biljaka).

Edafski faktori Biljna zajednica i tlo su razvijaju se paralelno na odreenom mjestu pod uticajem istih inioca okolia (klime, oragnizama, matinog supstrata, reljefa i vremena). Vegetacija i tlo se razvijaju u recipronoj zavisnosti, ali su jakost i obim meusobnog djelovanja razliiti u oba pravca.

Dvosmjerni uticaj izmeu tla i vegetacije se ogleda u utome to se svaka promjena tla odraava na stanje prirodne vegetacije i obratno. Odnos fitocenoza prema fizikim svojstvima tla Biljne zajednice se razlikuju u svojim zahtjevima prema mehanikim (teksturnim) svojstvima zamljita npr.: - Za toila (sipare) su vezane biljke toilarke npr. ruj - Cotinus coggygria u zajednici Cotinetum coggygriae s.lat. - Na ljunkovitim nanosima vodotoka nalazimo zajednice vrba: Salicetum incanae, Salicetum purpurae... - Za pijeske su vezane vrlo specifine i ekoloki specijalizirane zajednice zvane psamofitske zajednice. - Za zemljita koja su pjeskovito-ilovasto- glinovitog sastava u kojim u razliitim omjerima nalazimo navedene teksturne frakcije, veoma je vaan i kapacitet za zrak ivodu. Veina umskih fitocenoza se razvija na zemljitima sa ovim fizikim karakteristikama.

Na tekim glinovitim zemljitima u niim podrujima nalazimo ume lunjaka, ume poljskog jasena, ume crne johe a u viim ume smre, ume bijelog bora i smre.

Odnos fitocenoza prema hemijskim osobinama zemljita Reakcija zemljita ima veoma vaan ekoloki znaaj, jer moe biti veoma vana za rasprostranjenost pojedinih biljnih zajednica. U odnosu na vezanost fitocenoza za odreene intervale reakcije zemljita razlikujemo: - Neutrofilne fitocenoze (pH 6,8-7,2) npr.: ume gorskog javora i bijelog jasena, bukve i jele na krenjaku - Acidofilne fitocenoze ( pH < 6,7) npr.: ume bukve i rebrae, jele i smre - Bazifilne fitocenoze ( pH > 7,3) npr.: ume crnoga bora na dolomitu, hrasta na peridotitu - Indiferentna pH se kree od vr. kiselog do bazinog U odnosu u kalcijum (Ca) u zemljitu mogu se razlikovati sljedee grupe biljaka: a) Kalcifilne biljke (obligatni neophodno prisustvao kalcija u tlu i fakultativni prisustvo kalcija je povoljno za rast i razvoj): Pinus heldreichii, Acer monspessulanum, Corylus colurna, Staphylea pinnata... b) Kalcifobne biljke ne podnose kalcij u tlu: Pinus peuce, Castanea sativa, Alnus viridis, Calluna vulgaris... Posebnu skupinu ine halofitske fitocenoze koje su izgraene od biljaka koje dobro podnose svojstva zaslanjenih zemljita, koja nalazimo najee u pustinjama i polupustinjama. Vrste koje dobro podnose zaslanjenost tla su: Quercus robur, Ulmus campestris, Robinia pseudoacacia, Gleditschia triacanthos, Eleagnos angustifolia... Biljke koje zahtjevaju vee koliine azota u tlu nazivamo nitrofilnima: npr. vegetacija visokih zeleni ( svaza Adenostylion alliariae), vegetacije koja prati torove: Hyosciamus niger, Malva neglecta, Matricaria discoidea i sl. Taukoer u BiH nalazimo i veoma specijalizovane biljke vezane za peridotitskoserpentinsko podruje i tla koje nazivam serpentinofitama u koje spadaju npr. Halacsya sendtneri, Asplenium cuneifolium, Nothochlaena maranthae, Fumana bonapartei, Euphaorbia gregersenii...

Biotski faktori Fitogeni faktori Razlikuju se uticaji biljaka jednih na druge kao i na biotop, koji se ostvaruju u prirodnim uslovima u okviru biocenoza: - parazitizam: ivot jednog organizma na raun drugog organizma, pri emu mu se oduzimanjem hrane umanjuje vitalnost organizma domaina npr. rod: Cuscuta ili Orobanche...

poluparazitizam: organizmi gosti uzimaju od organizma domaina samo vodu i mineraline soli, a proces fotosineteze obavljaju samostalno, npr.: Viscum album i Loranthus europaeus. alelopatija: (biohemijski uticaji) kada jedna biljna vrsta jednosmjerno negativno utie na drugu vrstu korietnjem otrovnih (uglavnom organskih) sastojaka, npr. Juglans regia, Pteridium aquilinum, Eucaliptus sp. ... saprofitizam: uticaji kada organizmi koji pospjeuju razlaganje mrtvih organskih tvari npr.: neke vrste iz rodova Orchidaceae i Pyrolaceae. facilitatija: termin koji podrazumjeva kada biljke mijenjaju abiotski okoli u tom smjeru da on postaje vie povoljan za rast, razvoj i opstanak drugih biljaka (najee mehanizmom sukcesije ili koegzistencije dviju vrsta). saprofitizam (mutualizam): predstavlja meusobni uticaj dvije biljne vrste u situaciji kada obje biljke imaju koristi od ovih meusobih uticaja. Najee je rijedak izmeu viih biljaka, ali izmeu viih biljaka i mikro-organizama je est npr. Rhizobium.

Orografski faktori Orografija (reljef) utie mnogostruko na faktore klime i tla u njihovom djelovanju na vegetaciju, ona ih pojaava ili ublauje. Male promjene reljefu mogu da uzrokuju znetne promjene u vegetacijskom pokrovu. U orografske faktore spadaju: nadmorska visina, ekspozicija (izloenost), inklinacija (nagib), veliina planinskih masiva. Nadmorska visina: s promjenom nadmorske visine mijenjaju se klimatski elementi: svjetlost, toplota, oborine, zrana i zemljina vlaga, vjetar... to bitno utie na razvoj razliitih vegetacijskih pokrova. Tako za 100m n. v. srednja godinja temperatura opadne za 0,55 C, odnosno vegetacion period se smanjuje za 11,5 dana. Ekspozicija: biljne zajednice koje se nalaze na razliitim ekspozicijama posebno toplih S W (narodni naziv prisojne strane) i hladnih N- E (narodni naziv osojne strane) pokazuju da postoje znaajne razlike u pogledu osnovnih klimatskih (temperaturi, svjetlosti, vlanosti) i edafskih (vlanosti, dubini, erodibilnosti). Razlike se poveavaju sa poveanjem nagiba terena. Ovi nejednaki uslovi utiu bitno na sastav i grau umskih fitocenoza. Inklinacija: ovaj faktor utie dvojako kao klimatski i kao orografski. Pod ovim uticajem mijenja se mikroklima.Ovo dolazi usljed toga to se padine sa razliitim nagibom razliito zagrijevaju, to je povezano sa trajanjem snjenog pokrivaa, zadravanjem i oticanjem vode, isparavanjem iz zemljita.Takoer, veliina nagiba i dubina zemljita su u obrnutoj proporciji. Veliina masiva: razlog ovom faktoru je uticaj povrine planinskih masiva. Naime, s poveanjem visine planine poveavaju se izoterme, to je uslovljeno veom Sunevom radijacijom. Ova pojava ima uticaj na vertikalno ralanjenje vegetacije.

- epifitizam: predstavlja pojavu naseljavanja nekih biljnih vrsta na druge biljke. U umjerenim krajevima su to uglavnom nie biljke: alge, liajevi i mahovine. Od paprati ovako se ponaaju npr.: Polypodium vulgare; Asplenium sp.,... - mehaniki uticaji: uticaji penjaica i povijua oglada se u tome da fizikom pojavom ili silom utiu na rast biljke ili zajednice. U naim uvjetima npr.: najee ometaju normalan rast i razvoj podmlatka jele i smre. U ovu skupinu spadaju vrste: Clamatis vitalba, C. flammula, Hedera helix, ... Zoogeni faktori - Paarenje, brstenjem i irenje - Divlja Antropogeni faktor -Paljenje, sjea, krenje, kresanjem lisnika, steljarenje i zagaivanje.

SINDINAMIKA Do pojave C. Darwina smatralo se da je u prirodi sve statino, odnosno da je priroda kao takva stvorena te nema potrebe da se mjenja. Nakon Darwina razliiti uenjaci poinju kritiki posmatrati promjene koje nastaju u prirodi. - Tako je uoeno postojanje sukcesija vegetacije koji se smatra fundamentalnim konceptom u ekologiji. - Def.1: Sekvence promjene sastava vrsta ili/i strukture vegetacije kroz vrijeme. - Def.2: Promjene sastava vrsta u tridimenzionalnoj arhitekturi biljnog pokrva na odreenom mjestu kroz vrijeme. - Def.3:Vrijemenski slijed razliitih biljnih zajednica na jednom prostoru koje predstavljaju niz spontanih, meusobno povezanih i meusobno uvjetovanih evoluirajuih procesa samoorganizacije ekosistema. - Kada je prvi put uoeno postojanje postojanje dinamike vegetacije obraena je panja na tri osnovne osobine: 1. Diskretan poetak 2. Pojmljiv smjer putanje 3. Jasan kraj -

- Vegetacijske promjene su bazirane na fundamentalnoj ideji da razliiti kapaciteti biljaka prilagoene preovlaujuim staninim determinantama u prirodi. Vidi se da su u ovaj koncept ukljueni oboje abiotski faktori i organizmi. Jedna ili vie promjena u kombinaciji u: raspoloivosti stanita, diferencijalnoj raspoloivosti vrsta i diferencijalnim osobinama vrsta izazivaju promjene u sastavu i strukturi vegetacije kroz vrijeme.

Vrste sukcesija - Vegetacijske promjene koje ukljuuju poveanje broja vrsta i poveanje strukturne kompleksnosti poznate su kao progresivne sukcesije.

Vegetacijske promjene koje ukljuuju gubitak vrsta i smanjenje strukturne kompleksnosti nazivaju se regresivne ili retrogresivne sukcesije. - Dvije glavne sile oblikuju sukcesije: a) Autogene sile koje potiu od ekoloke interakcije biljaka i bitnih osobina stanita, npr: kompeticija vrsta, alelopatska interakcija...(esto se nazivaju: endodinamine sukcesije). b) Alogene sile koje potiu od inioca izvan sistema, usljed razliitih poremeaja npr. antropogeni inioci (esto se nazivaju: egzodinamine sukcesije) - Postoje dva osnovna tipa sukcesija: a) Primarne sukcesije se javljaju na stanitima na kojima nikada nije postojala vegetacija, npr.: naseljavanje u geolokom smislu svjeih terena, novonastalih rijenih ada. U evolutivnom smislu one nikada nisu ciklinog karaktera, ali se nalaze konstantnom progresu kroz vrijeme. - Clements (1916) je razluio 6 subkomponent u procesu sukcesije: 1) nudacija izlaganje naseljavanju nenaseljenog substrata; 2) migracija poetni moment nasljevanja ivog prostora -dolasku organizama; 3) ecezis odgovara klijanju, zakorjenjavanju, rastu i reprodukciji; 4) kompeticija borba za opstanak koja rezultira izmjenama vrsta 5) reakcija naseljene vrste modifikuju prvobitne uslove stanita; 6) stabilizacija stanite naseljeno vrstama koje mu odgovaraju.

b) Sekundarne - sukcesije javljaju se na stanitima na kojima je ve uspostavljen ekosistem, i predstavljaju sve ne fenoloke promjene vegetacije. To ukljuuje sve po Gamsu : normalne (promjene koje se konstantno i snano ponavljaju npr. nakon koenja, ispae i sl.) , ritmike (promjene se manje ili vie regularno ponavljaju u intervalima od nekoliko meseci ili godina, npr.: sklapanje sastojine nakon padanja grane ili stabla) i djelimino katastrofine sekvence (potiu od iznenadnih velikih neritmikih naruavanja prirode npr.: nakon poara veih razmjera javlja se vegetacija koja je je preivjela pod zemljom). - Ukoliko se sukcesija dogaa na malom prsotoru naziva se mikrosukcesija ili serula. - U razvitku vegetacije jednoga kraja jasno se razlikuju pojedini odsjeci- sekvence koje traju due ili krae vrijeme i nemaju jednako zneenje za predstavu o vegetaciji. Te sekvence predstavljaju sindinamske jedinice: stadij, faza i klimaks. - Stadij- predstavlja vremensku sekvencu u razvoju vegetacije jednoga kraja, koja je jasno vremenski i fizionomski ograniena. Imamo poetni, prelazni i konani stadij. Moe se dogoditi da poetni i/ili prelazni stadij predstavljaju ujedno i konani. Konani stadij moe biti klimatogeni ili trajni. Klimatogeni stadiji je definisan makroklimom podruja, odnosno trajni stadij imamo ako usljed nekog ekolokog faktora ne moe se razviti klimatogeni stadij. - Faza - predstavlja vremensku sekvencu u razvoju asocijacije. Imamo inicijalnu optimalnu i termninalnu fazu.

Klimaks (gr. klimax preka na meredvinama; stupanj; esto se interpretira kao posljednji stepenik)- Predstavlja kraj sukcesije sa biljnom zajednicom u kojoj biljke neprestalo traju kroz reprodukciju.U klimaksu biljne zajednice sastav vrsta opstaje neporomjenjen kroz dui niz godina. Usljed razliitih promjena (abitoskih, biotskih evolucije...) neprestano trajanje nepromjenjienog sastava vrsta nije mogue. To znai da klimaksna zajednica nije statina

odnosno da se nalazi izvan sindinamskih promjena, pojedino drvee uire, novonastali prostor naseljavaju nove individui organizmi. Def.: Klimaksna zajednica znai moe biti opisana kao postojanje equilibrijuma izmeu preovlaujuih ekolokih faktora stanita i pripadajuih biljaka koje se nalaze u dinamikoj ravnotei izmeu sebe. Clements je vjerovao da sve sukcesije u jednoj regiji vode istom klimatski kontrolisanom finalnom stadiju, nazvanom klimatogena asocijacija. Ova ideja je poznata kao monoklimaksna hipoteza. Poliklimaksna hipoteza ima u stanovite da klimaksni pejza krajobraz sadri u sebi mozaik edafskih, topografskih ili ekoklimatski razliitih zajednica. Jedna od ovih je uobiajeno geogrefski dominantna.

SINHOROLOGIJA

Def.: SINHOROLOGIJA - nauka koja se bavi prouavanjem areala biljnih zajednica, iji je postanak uvjetovan povjesnim, ekolokim i genetikim faktorima. Areali razliitih vrsta su uglavnom poznati meutim, areali biljnih zajednica obiluju prelazima, mjeavinama. esto nejasno izraen sastav tako da esto nije mogue dati sintetski sinhoroloki pregled vegetacije. Areali: veliine se razlikuju npr. Sj. Amerika i Evropa (Tajge ili Tundre i liarske ume Evrope). Kompaktni cjeloviti areali: povrine biljnih zajednica su manje vie povezane, odnosno prostorno se dodiruju; npr. zajednice bukve i jele. (U biti ni jedan areal nije u potpunosti cjelovit) Disjunktni raskidani areali: geografski izolovani djelovi biljnih zajednica na veim prostorima, odnosno biljne zajednice nemaju meusobnu vezu, npr.: zajednice makedonskog hrasta, zajednice panieve omorike... Endemini areali: zajednice koje u svom sastavu imaju endemine vrste, npr.: Halacsyetum Sendtneri s. lat. Reliktne zajednice: sadre uglavnom neizmjenjenu davno postojeu vegetaciju.

Progresivni areali: najee u pomo antropogenog faktora pojedine zajednice se ire, naroito grmolike vegetacije, npr.: Amorpha fruticosa... Regresivni areali pod antropogenim uticajem areali pojedinih zajednica se smanjuju, npr.: zajednica kitnjaka i obinog graba (Querco-Carpinetum illyricum s. lat.) Endemi i relikti Endemi su vrste-organizmi ogranienog areala, vezani na jednu manju geografsku cjelinu.

Neoendemi se javljaju u jako izolovanim ekolokim ostrvima. Za ove endeme ne potoje dokazi da su ranije bili ire rasprostranjeni. Reliktni endemi (Paleoendemi) dananji mali areali predstavljaju ostatke nekada iroko rasprostranjenih areala. Subendemi (Poluendemi) raireni na veim geografskim cjelinama: alpski, dinarski,... Stenoendemi (strogi endemi) endemi ogranieni na manje geogrefske cjeline npr. pojedine planine: Prenj, Velebit,... Lokalni endemi (Iskljuivi endemi) endemi ogranieni na svega nekoliko hektara ili kvadratnih kilometara.

Relikt (lat. rije) Organizam sauvan iz davnih vremena. Obino imaju osamljen taksonomski karakter. Refugij (lat. refugium utoite, sklonite, zaklon, pribjeite, azil): podruje sa posebno brojnim reliktima koji su im po konstelaciji ekolokih faktora omoguili opstanak, odnosno pruili su im sklonite pribjeite. Zonalna, intrazonalna, azonalna i ekstrazonalna vegetacija Zonalna vegetacija je uslovljena prije svega opim klimatskim prilikama: klima zonalne (hrastove ume) i klimaregionalne (klimapojasne) jedinice (visinski zonirani vegetacijski pojasevi) Intrazonalna vegetacija nikad ne obrazuje svoju zonu, nego je uvjek ukljuena u neku drugu odreenu zonalnu vegetaciju, npr.: ume plemenitih liara su uvjek ukljuene unutar uma bukve i jele (sa smrom) Azonalna vegetacija nikad ne obrazuje svoju vlastitu zonu i moe biti ukljuena u bilo koju drugu vegetacjiski zonu, npr.: poplavne ume joha, vrba, topola... Ekstrazonalna vegetacija onaj dio zonalne vegetacije koji se nalazi izvan granica svoje zone, npr.: ume sladuna i cera ukljuene unutar uma medunca i bijeloga graba.

Florne oblasti na zemlji Sjevernu poluloptu (izuzev tropskog dijela) obuhvaa HOLARKTIKUS. Holarktikus se dijeli na 7 flornih podruja: - arktiko subarktiko florno podruje - eurosibirsko sjevernoameriko florno podruje - mediteransko florno podruje - umjereno eurazameriko florno podruje - makronezijsko florno podruje - atlansko florno podruje - pacifiko florno podruje

Osim holarktikusa razluuju se i: paleotropis, neoptropis, capensis, australis, antarktis (Diels, 1929).

Vegetacijska podruja Evrope Braun blanquet je postavio sinhoroloke kategorije i na osnovu njih ralanio Evropu na biljnogeografska podruja. Regija najvia sinhoroloka jedinica. Evropa je raskrsnica tri regije: a) Eurosibirsko-sjevernoamerike b) Sredozemne (Mediteranske) c) Irano-turanske (Aralo-kaspijske) Regije se dijele na provincije kao biljnogeografsko podruje nieg ranga. Eurosibirska-sjevernoamerika regija je najvea u noj nalazimo sljedee provincije: borealna, srednjoruska, srednjoevropska, atlanska, ilirska i mezijska . Sredozemna regija ima dvije provincije: istona i zapadna mediteranska provincija. Irano-turanska regija zauzima najmanji dio Evrope od ua Dunava i karpatskog luka prema Kaspijskom moru i istoku.

SINHRONOLOGIJA SINKRONOLOGIJA Dananja slika vegetacije izmeu ostalog i rezultat njenog razvoja u prolosti. Def.: SINHRONOLOGIJA SINKRONOLOGIJA je nauka o rasprostranjenosti, uslovima postanka, grai i sastavu, dinamizmu biljnih zajednica u pradavno doba ( iz tog razloga je neki autori nazivaju i PALEOFITOCENOLOGIJA). Davnom prolou biljnog svijeta ( od nastanka do tercijera) se bavi druga nauka koja se naziva paleobtanika. Uvod Radi boljeg shvatanja razvoja biljnih zajednica od tercijara na ovamo ukratko e biti opisan razvoj (evolucija) vegetacije u davnoj prolosti. 1. U Siluru (Paleozoik) pojavljuju se prve najprimitivnije kopnene biljke ( 375 miliona godina pr. n. ere). 2. Takoer u Palezoiku, tokom Karbona (345 miliona godina pr. n. ere), odigrala se prva zelena revolucija (prve dinosvske zelene paprati, od kojih danas imamo ostatke kamenog uglja). 3. Druga zelena revolucija se odigrala u Juri (190 miliona godina pr. n. Ere), tokom Mezozoika kada su nastale mnoge golosjemenjae (Ginkgoate i Pinate) 4. Trea zelena revolucija se odigrala u Kredi (65 miliona godina pr. n. ere), takoer tokom Mezozoika kada su formirane skrivenosjemenice (drvenste i zeljaste vie biljke)

Tokom Tercijera (Kenozoik) dolazi do zahlaenja, prvo usporenog a zatim naglog tako da se flora do kraja ovog perioda mijenja. U Evropi su rasprostranjeni: joha, hrast, bor, smra, jela, kesten. Tokom Kvartara (Kenozoik) nastaje nastaje ledeno doba (diluvijum) koji predstavlja najveu prirodnu katastrofu u istoriji vegetacije sjeverne hemisfere. Pretpostavlja se da je klima najhladnija bila oko 23 000 godine pr. n. ere. U toku kvartara pojavila su se etiri zahlaenja tokom kojih se pojavilo zaleivanje (nazivi:Ginc, Mindel, Ris i Virm). Biljni fosili Predstavljaju ostatke tragove nekadanjeg biljnog svijeta. Imamo prave fosile od mineraliziranih ostataka biljaka ili njihovih dijelova ili mumificirane biljke ili njihovi dijelovi. Zapravo sedimentne stijene predstavljaju geoloke ljetopise o nekadanjem biljnom i ivotinjskom svijetu. Polen analiza Polnova zrnca su veoma otporna i mogu na tresetima i jezerskim sedimentima orati hiljadama godina. Vjetar polen raznosi po ovim sedimentima. Svake godine sediment poraste ali se dogodi i novi nalet polena, tako horzont sedimenta odreene starosti ima u svom sastavu dominaciju plena jedne ili vie vrsta polena. Uzimajui uzorke polena sa razliitih dubina i te dubine korelirajui sa odreenom starosti (geolokim putem) odreujemo koja su vrste rasle i u kojoj koliini na odreenom prostoru. Kao proizvod imamo polendijagram: na apscisi se nanosi procenat pojedinih vrsta, a na ordinati starost (dubina horizonta).

Juna Europa u toku glacijacije Postoje tri teorije o stanju vegetacije u junoj Europi: 1.Da se prirodna vegetacija u biti sauvala iako je izgubila pojedine predstavnike rodova drvea i grmlja (predstavljale su izvor za obnovu uma u srednjoj Europi) 2.I ova podruja su pretrpila znaajne klimatske promjene koje su u znaajnoj mjeri otetili vegetaciju i floru u junoj Evropi. 3.Zbog gomilanja vode u kopnenom ledu nivo mora se snizio pa su ume rasle u obalnom podmorju. U vrijeme 4 najjae oledbe Virm (50 000 godina pr. n. ere) se pretpostavlja da je raspored vegetacije izgledao: na podruju dananjih uma crnike raslle su borealne borove tajge, primorske nizine i otoci sadravali su bukovo-jelove ume, plitki morski pojas sadravao je kserofilne hrastove ume i umostepe, a dubokomorski pojas bio je obrastao ritskim umama... Periodi postglacijalonog doba U postglacijalno doba ustanovljeno je pet prelomnih perioda (odnosi se na vei dio Evrope): 1. Preborealna faza: 14000-8000 pr. n. ere (starije kameno doba). Dominira hladna kontinentalna klima. Od vrsta nalazimo b.bor, breze i vrbe.

3. Atlanska faza - 5000 do 2500 godina pr. n. ere. (mlae kameno doba). Klima je topla sa poveanom vlanou. Dolazi do diferenciranja uma po visinskim pojasevima: bukva (600 800 m); jela (800-1200 m); smra (>1200 m). 4. Subborealna faza 2500 do 800 godine pr. n. ere. (bakreno-bronzano doba), klima je vlana i hladna dominiraju bukva i o. grab. U to doba bukva se spustla u ravnicu i zauzela stanita lunjaka. 5. Subatlanska faza savremeni klimatski uvjeti, razvijene dananje umeske i travne zajednice. Napomenimo da je snaniji uticaj ovjeka na prirodno formiranu vegetaciju poeo relativno kasno tek poetkom srednje vijeka oko 1000 godine nove ere.

Sintetska tabela (Fitocenoloka tabela) Unosom u podataka u fitocenoloku tabelu uraen je samo dio koji se odnosi na fitocenoloki snimak koji se radi na terenu. U kancelariji slijedi izrada sintetske tabele koja se odvija u vie faza. Faze razrade sintetske tabele su sljedee: 1 faza: Unos sirovog terenskog materijala (fitocenolokih snimaka) u jednu tabelu. (Pri samom unosu mogu se sistematski unositi podaci ili nastojati prema vlastitioj procjeni sa terena pratiti osnovni eloloki faktor koji uslovljava ustrojstvo zajednice: npr od vlanog ka suhom ili od kiselog ka bazinom i sl.) 2 faza: U ovoj fazi se pravi novi redoslijed horizontalnih kolona tj. grupiu se vrste po stepenu prisutnosti. to zani da vrste sa najveim stepenom prisutnosti zauzimaju prva mjeste po pojedinim spratovima. - step. prisutnosti V vrsta je prisutna u 81-100% snimaka (svojstvene) - step. prisutnosti IV vrsta je prisutna u 61-80% snimaka (svojstvene) - step. prisutnosti III vrsta je prisutna u 41-60% snimaka (sklone) - step. prisutnosti II vrsta je prisutna u 21-40% snimaka (neodreene) - step. prisutnosti I vrsta je prisutna u 01-20% snimaka (tue) 3 faza: U ovoj fazi se vodi rauna o grupisanju slinih fitocenolokih snimaka. Pri tome e se poredati snimci koji slie jedan pored drugoga. Na ovaj nain mogu se izdiferencirati razliiti sintaksoni.

Izrada vegetacijskeih karata staro je koliko i samo istraivanje vegetacije. Def.: Kartiranje vegetacije predstavlja grafiko predstavljanje u dvije dimenzije sastojina ili mozaika biljnih zajednica ili stanita datoga podruja. Pri ovome moramo paziti da pojam direktnog kartiranja vegetacije (na terenu) odvojimo od kartiranja potecijalne vegetacije.

Biljnu zajednicu nemoemo zamisliti bez prostora koju ona zauzima. Konsekvektno, biljna zajednica je i geografski fenomen sa prostorno karakteristikom. Ciljevi kartiranja su (Mueller-Dombois & Ellenberg 2002): 1. Okvir za istraivanja 2. Za lociranje snimaka ili stanita 3. Kao pomo u klasifikaciji vegetacije 4. Da prui detaljne podatke o prostornoj strukturi vegetacije 5. Za istraivanje sukcesija 6. Da pokae geografsku distribuciju specifine vegetacije 7. Kao pomo kod poveremenih analitikih istraivanja biljnih zajednica 8. Za primjenjenu upotrebu Razmjere karata su (Mueller-Dombois & Ellenberg 2002): 1. Karte sitne razmjere npr.: 1 : 1. 000.000 i vee ( pokazuje globalne pregelede vegetacije npr. Svijeta, kontinenata i sl...) 2. Karte srednje razmjere: 1: 1.000.000 1: 100.000 ( pokazuje regionalne pregelede vegetacije npr. pojedine drave) 3. Karte krupne razmjere: 1 : 100.000 1 : 10.000 (lokalne ope fitocenoloke karte odreenih regiona) 4. Detaljne karte veoma krupne razmjere: 1 : 1000 1 : 5000 ( ove karte se rade za specijalne namjene npr. rezervate prirode i sl.) 5. ematske karte 1 : 10 (kod kartiranja detalja npr.: za biljeenje stanine strukture i poloaja vrsta kod permantentnih ploha).
Po svojoj sadrini vegetacijske karte mog da prikazuju: - Aktuelnu realnu vegetaciju (stvarno stanje vegetacije) - Potencijalnu vegetaciju (ukoliko bi na due vrijeme prestalo antropogeno djelovanje) Iskonsku vegetaciju pravegetacija (kod sinhronolokih istraivanja- vrlo rijetko) Pomoni alat za kartiranje vegetacije su - Topografske karte ( razliitih razmjera) Razliite tematske karte (geoloke, pedoloke, hidroloke,...) - Aerofoto snimci (B/W, infracrveni, kolor) - Satelitski snimci

SISTEMATIKA BILJNIH ZAJEDNICA (SINTAKSONOMIJA) Na Meunarodnom botanikom kongresu u Bruxellesu je 1910 definirana osnovna fitocenoloka jedinica asocijacija. I -Meunarodni kodeks fitocenoloke nomenklature 1976 II -Meunarodni kodeks fitocenoloke nomenklature 1986 III -Meunarodni kodeks fitocenoloke nomenklature 2000

Predstavlja saetak florno sociolokih kriterija na osnovu kojih je definrana svaka jedinica (sintaxa) i pistavljena je u fitocenoloki sistem. Pojedina pravila u Kodeksu su: - Osnovna jedinica u fitocenologiji je asocoijacija. Vie jedinice su: vegetacijski skup, razred, red i sveza-Meujedinice su: podrazred, podred, podsveza, subasocijacija i facijes. - Nazivi zajednica se prave od naziva dviju vrsta, pri emu je na drugom mjestu naziv dominantne vrste drvea. - Ne vrijede nazivi zajednica koji imaju geogrefski, ekoloki ii fizionomski atribut npr.: illyricum, montanum, calcicolum...) - Prema naelu prioriteta gdje god je mogue ostaje najstariji autor i godina opisa zajednice

Sistematske jedinice Asocijacija: Osnovna vegetacijcijska jedinica koja se odlikuje karakteristinim i diferencijalnim vrstama, odreenog je floristikog sastava, staninih uvjeta i sline je fizionomije. Nastavak za asocijaciju je - etum, npr: Carpino betuli Quercetum roboris, Carici pilosae Fegetum,... Subasocijacija: Nema karakteristine ali ima diferencijalne vrste. Odvaja jedan dio sastojine od drugog. Nastavak je etosum, npr.: Fraxino orni- Quercetum ilicis myrtetosum, Carpinetum orientalis punicetosum,... Facijes: Najnia sistematska jedinica. Definira ga obilno pojavljivanje jedne ili vie vrsta unutar asocijacije ili subasocijacije na jednom lokalitetu. Nastavak je - osum, npr.: Fraxino orni- Quercetum ilicis pinosum dalmaticae,... Sveza: Sistematska jedinica koja ujedinjuje dvije ili vie asocijacija koje se istiu po karakteristinim vrstama i koje upuuju na odreene ivotne prilike. Nastavak je - ion, npr.: Carpinion betuli, Luzulo Fagion,... Red: Sistematska jedinica u kojoj se ujednjuju srodne sveze ta temelju flornih i drugih slinosti. Nastavak je - etalia, npr.: Quercetalia pubescentis, Vaccinio-Piceetalia,.. Razred: Sistematska jedinica u kojoj se ujedinjuju redovi koji se odlikuju posebnim zajednikim vanim vrstama. Nastavak je etea, npr.: Querco-Fagetea, Vaccinio-Piceetea,... Vegetacijski skup: Najvia sintaksonomska kategorija, nastavak: ea, npr.: Qureco-Fagea Meujedinice: Podsveza nastavak : enion, npr.: Lonicero caprifoliae Carpinenion betuli,.. Podred nastavak: enalia; Podrazred nastavak: enea.

UME MEDITERANSKIH KRAJEVA Razred:Quercetea ilicis Red: Quercetalia ilicis - Mediteranskoj vegetaciji Jadranskog primorja pripadaju uvjek zelene ume (sa ueem ili bez uea listopadnih elemenata) i njihovi regeresivni stadiji kao i ume primorskih borova: alepskog, dalamtinskog crnog bora i pinjola. - Pojava uvjek zelene vegetacije uvjetovana je mediteranskom klimom: blage zime (srednji min. 4-6C), velika koliina oborina (1000-2000 mm) sa izraenim ljetnim sunim periodom. - Oblast Jadranskog primorja u geolokom smislu ini uglavnom jako karstifikovana krenjaka podloga, sa pojavom eksklava eocenskog fila ili eocenskog krenjaka. - Na krenjacima je nazastupljenija crvenica (Terra rossa), dok na ecoenskom fliu uglavnom nalazimo laporovite rendzine, a na eocenskim krenjacima eutrine kambisole. Sveza: Quercion ilicis Temeljna sveza istono jadranskih mediteranskih uma koja obuhvaa navee povrine i najznaajnije zajednice ovog vegetacijskog pojasa, posebice na otocima. Edifikatorska vrsta je Quercus ilex - crnika (esmina), kojoj se u za nijansu humidnijim uslovima pridruuje Fraxinus ornus crni jasen. Uz crni jasen u sastav zajednice pridolaze i druge listopadne vrste: Acer monspessulanum, Carpinus orientalis, Rubus discolor... Asocijacija: uma crnike i crnog jasena = Fraxino orni-Quercetum ilicis (nom. ill.Orno-Quercetum ilicis) Najrairenija klimatogena zajedinca meditarsnkih uma od june i jugozapadne istre pa do crnogorske granice sa pripadajuim otocima (izuzimajui podvelebitsko podruje). U visinskom smislu dopire do 350 m n.v, gdje nailazimo na otru granicu sa submediteranskom vegetacijom. Areal ove ume moe se podijeliti na tri geografske varijante: sjevernu (Istra sa Kvarnerskim otocima), srednju (dalmatinski otoci) i junu (Peljeac i junije od njega).Pomenute varijente se razlikuju po pojavi i zastupljenosti pojedine flore. Zajednica crnike i crnog jasena nalazi se u podruju eumediteranske klime (sa izraenim temepraturnim ekstremima) Fenoloki je veoma karakteristina (dug vegetacioni period 7-8 mjeseci te su veoma bujene). Pojedine vrste tokom sunog ljetnog perioda prelaze u fazu mirovanja. Rijetke ouvane sastojine imaju veoma izraenu spratovnost: drvee, nie drvee, krupnije i sitnije sa isprepletenim penjaicama. U spratu drvea nalaizmo: crnika (Quercus ilex), mirta (Myrtus communis), planika (Arbutus unedo), roga (Ceratonia siliqua), divlja maslina (Olea oleastrum)...

U sloju grmlja pridolaze: Phyllirea latifolia, Viburnum tinus, Rhamnus alaternus, Pistacia lentiscus, Erica arborea, Rosa sempervirens...; te brojne penjaice: Smilax aspera, Lonicera implexa, L. etrusca, Clematis flammula, Erica arborea, Rubia perregrina, Asparagus acutifolius ... Od prizemne flore zastupljene su: Cyclamen repandum, Asplenium adiantum nigrum, Brachypodium ramosum, Teucrium polium, Genista dalmatica, Doricnium hirsutum, Luzula forsteri, Carex halleriana... Unutar ovih uma nalazimo i pojedine listopadne elemente iz ekoloki bliskih uma medunca i bjelaoga graba: Quercus pubescens, Fraxinus ornus, Carpinus orientalis, Paliuris spina-christi, Punica granatum... Degradaciji visokih uma crnike i crnog jasena najvie su pridonijeli dugotrajni zooantropogeni uticaji, sa znaajnim uticajem na umanjenje stabilnosti ovih ekosistema. Degradacije ovih uma se odvija po sljedeoj shemi: visoka uma crnike i crnog jasena makija garig kamenjara

-Pod pojmom makija podrazumjevamo antropogeno nastalu uvjekzelenu zajedincu u kojoj preovlauju grmolike forme i oblici drvea ( odnosno bez izraenog sprata drvea), isprepletena je brojnim penjaicama, sitnijim i krupnijim grmljem. Ovo je sve ini neprohodnom. - Po sastavu vrste se bitnije ne razlikuje od visoke ume crnike i crnog jasena, ali se bitno razlikuje po strukturi i izgledu. Makije imaju vaan zatitni karakter. Poznate su sljedee subasocijacije zajednice crnike i crnog jasena: a) Fraxino orni Quercetum ilicis typicum - tipino razvijena b) Fraxino orni Quercetum ilicis myrtiletosum u obliku makije U okviru uma crnike i crnog jasena moe se izdvojiti itav niz facijesa koji su uvjetovani geografskim, ekolokim ili atropogenim faktorima: a) Fraxino orni Quercetum ilicis arbutosum (sa planikom) b) Fraxino orni Quercetum ilicis carpinosum orientalis (sa bijelim grabom) c) Fraxino orni Quercetum ilicis ostryosum (sa crnim grabom) d) Fraxino orni Quercetum ilicis pinosum dalmaticae (sa crnim borom) e) Fraxino orni Quercetum ilicis pinosum halepensis (sa alepskim borom)

Asocijacija: Zajednica iste ume crnike = Quercetum ilicis adriaprovinciale Javlja se u najtoplijem dijelu Jadranskog primorja (dopire na otocima do Loinja). Srednji min. najhladnijeg mjeseca 6-8C, sa neto veeom koliinom oborna oko 1000 mm. Istie je karakteristina kombinacija uvjekzelenih vrsta (bez listopadnih

elemenata). Najee se javlja u obliku makije, odnosno u njenom arealu se nalaze vee poljoprivredne povrine. Asocijacija: uma prnara i crnog jasena = Fraxino orni Quercetum cocciferae (nom. ill. Orno-Cocciferetum) Zauzima najtoplije poloaje od Ulcinja do Peljeca, gdje moe imati vee povrine. Osim dominantnog prnara i elemenata uma crnike, u istoj nalazimo i listopadne elemente balkansko-ilirske flore. Ima vanu zatitnu funkciju. Sveza: Oleo Ceratonion Asocijacija: Zajednica masline i trlje = Oleo-Lentiscetum adriaticum Asocijacija: Zajednica masline i drvenaste mljeike = Oleo Euphorbietum dendroides - Ograniena je samo na najtoplija i najsuhlja podruja prvenstveno otoka, disjunktnog areala. Srednji min. najhladnijeg mjeseca 6-8C, sa koliinom oborna manjom od 1000 mm. Po fizionomiji i sastavu predstavljaju najsjeverniji ogranak stenomediteranske vegetacije.

Razred: Erico Cistetea Red: Cisto Ericetalia Sveza: Zajednica gariga jadranskog primorja = Cisto Ericion Stalnim zooantropogenim uticajima makija prelazi u sljedei degradacioni oblik garig. Garig predstavljaju niske, otovorene, razrijeene svijetle zimzelene ikare koje garige veim dijelom heliofilne vrste koje mnajee ne nalazimo u makijama. Garizi su po svom sastavu veoma varijabilni, a posebno su uvjetovani geografsko klimatskim faktorom. U njima nalazimo najrezistentnije mediteranske elemente: Juniperus oxicedrus, J. phoenicea, Erica verticillata, Erica multiflora, Rosmarinus officinalis, Calycatome infesta, Cistus monspeliensis, C. salviefolius, C. villosus... Do sada su opisane sljedee asocijacije gariga: a) Erico-Rosmarinetum ( garig ruzmarina) b) Erico-Cistetum cretici (garig sa kretskim buinom) c) Erico Calycotometum infestae (garig sa kapinikom) d) Cisto-Ericetum arborae (garig sa velikim vrijesom) e) Genisto-Ericetum verticillatae (garig sa vrijsom pozemljuom)

BOROVE UME ume alepskog bora Zauzimaju znatne piovrine: na otocima junije od ibenika,; a na kopnu junije od Splita. Na pojedinim otocima: Bra, Hvar, Korula, Mljet, Dubrovaki otoci..., se penju do 400 m n.v.. Ove ume ne predstavljaju zasebne asocijacije nego ih treba shvatiti kao sindinamsku vezu sa razliitim degradacionim stadijima uma crnike, odnosno one predstavljaju dio drugih asocijacija najee istonojadranskih gariga. S tog gledita se mog razlikovati sljedee zajednice sa alepskim borom: na podlozi makije: Fraxino orni Quercetum ilicis pinosum halepensis; na podlozi gariga kapinike: Erico Calycotometum infestae pinosum halepensis; na podlozi gariga ruzmarina: Erico-Rosmarinetum pinosum halepensis; na podlozi gariga kretskog buina: Erico-Cistetum cretici pinosum halepensis;

a) b) c) d)

- Sindinamska povezanost uma alepskog bora sa makijom i garigom se ogleda u obnavljanju ovih sastojina nakon poara.

ume dalmatinskog crnog bora Iznad pojasa uma crnike i alepskog bora nalazi se pojas uma dalmatinskog crnog bora. Sindinamski povezane sa razliitim stadijumima uma crnog graba i medunca u viim odnosno crnike u niim poloajima. Sintaksonomski se ukljuuju u regresivne stadije uma crnike. Na otocima: Hvaru, Brau, Koruli zauzimaju pojas od cca 450 750 m n.v., a na poluotoku Peljeac se penju i do 900 m n.v..Najee se javljaju na plitkim, skeletnim zemljitima krenjaki crnica ili posmeenih crvenivca. Osim proizvodne vanosti iste imaju estetsko-turistiki i zatitni znaaj. Srukturno i floristiki se razlikuju od ma crnog bora unutarnjih krajeva. ume pinja ume pinja su autohtone na Mljetu (areal Mediteran). Moe se nai i na drugim primorskim mjestima ali je antropogeno rairen kao dekorativna vrsta. Po floristikom sastavu ove ume se podudaraju sa umama crnike i alepkog bora, ali se strukturno (fizionomski) razlikuju od njih.

SUBMEDITERAN

TERMOFILNE HRASTOVE UME Red: Qurecetalia pubescentis umske zajednice reda Qurecetalia pubescentis rasprostiru se u toplijem podruju srednje i june Evrope, gdje su na jugu razvijene kao klimazonalne, a na sjeveru i unutranjosti kao ekstrazonalne vegetacijske zajednice. Ova skupina uma obuhvata u Bosni i Hercegovini etiri sveze: - Submediteranske hrastove ume jadranskog podruja: Ostryo-Carpinion orientalis; - Termofilne ume unutranjih podruja ilirske provincije: Orno-Ostryon; - Sveza kontinentalnih i submediteranskih uma sladuna i cera: Quercion frainetto; - Kserotermofilne zajednice jugoistone Evrope: Quercion pubescentis-petraeae. Submediteranske hrastove ume jadranskog podruja Sveza: Ostryo-Carpinion orientalis Ova skupina uma subediterana prostorno se nadovezuje na uvjekzelene ume mediteranskog podruja. Rasprosiranje ovog podruja je od Istre do dubrovakog zalea (dominira u Hercegovini, posebno pratei rijeku Neretvu). Ovo podruje odlikuje izmjenjena mediteranska (submediteranska) klima, sa izrazito toplim ljetima i zimama koje mogu biti dosta hladne to uzrokuje dominacija listopdane vegetacije. U niim tolijim podrujima rastu zajednice medunca i bjelog graba, a u neto viem podruju (na granici sa bukvom) rastu medunca i crnog graba.

Podlogu sainjavaju izrazito karstifikovani krenjaci (sa povrinskom i dubinskom erozijom), gdje se pri promjeni reljefa mijenja i tip tla: crnice (kalkomelanosoli), smea krenjaka tla (kalkokambisoli), a u toplijem dijelu submediterana i crvenice (Terra Rosa). Veina ovih uma je degradirana do stadija ikara i ibljaka, a na neki mjetima i sve do kamenjara. Ova sveza je po nekim autorima podjeljena na dvije podsveze: a) Jadransku Ostryo-Carpinenion adriaticum b) Vardarsku- Ostryo-Carpinenion aegaeicum uma medinca i bijeloga graba Asocijacija: Querco-Carpinetum orientalis Ove ume su zastupljene u niim dijelovima Hercegovine, Dalamtinske zagore, dijelovi Istre, Kvarnerskog primorja,...Rijetko ovu zajednicu nalazimo kao proizvodne sastojine, najee u zabranama koji predstavljaju privatne posjede. Uglavnom se rasprostiru na velikim povrinama u razliitim degradacijskim fazama. Usljed vie vijekovnog prekomjernog koritenja u veini zajednica je istrebljen medunac pa je neki autor nazivaju samo Carpinetum orientalis adriaticum . Zajednica najee raste na krenjkim crnicama i crvenicama u uslovima tople i perhumidne klime.

U floristikom smislu zajednica je veoma bogata vrstama npr. - Sloj drvea: Quercus pubescens, Carpinus orientalis, Fraxinus ornus, Acer monspessulanum, Celtis australis, Prunus mahaleb, Sorbus domestica,... - Sloj grmlja: Cornus mas, Coronilla emerus, Rhamnus rupestris, Rhamnus saxatilis, Cotinus coggygria, Paliurus spina christi, Colutea arborescens, Punica granatum, Prunus spinosa, Petteria ramentacea, Juniperus oxycedrus,... - Sloj prizemne flore: Asparagus acutifolius, Ruscus aculeatus, Mercurialis ovata, Dictamus albus, Carex humilis, Helleborus multifidus, Geranium sanquineum, Teucrium chamaedrys, Galium purpureum, G. lucidum, Satureia montana, Biscuttella levigata, Melittis melissophyllum, Lithospermum purpureo-coeruleum... Usljed vievjekovne degradacije mogu nastati razliite subasocijacije ove asocijacije npr.: paliuretosum, petterietosum, phillyretosum, punicetosum,... uma medunca i crnoga graba Asocijacija: Ostryo-Quercetum pubescentis (Syn.: Querco-Ostryetum carpinifoliae) Ove ume predstavljaju kilimazonalne ume na obroncima Dinarskog sistema i predstavljaju sponu izmeu uma (ikara i ibljaka) medunca i bjeloga graba i bukovih uma s na pomjenom da ovdje vie ne rastu uvjekzelene vrste, a takoer su ree i termofilne vrste.

Ove iste ume medunca i crnoga graba (Syn.: Querco-Ostryetum carpinifoliae) su u unutarnjim kontinentalnim podrujima rasprostranjene kao trajni stadij vegetacije, odnosno uslovljene su orografsko-edafskim prilikama (june i strme ekspozicije i plitka i skeletna tla na krenjacima). Razlika izmeu navedenih klimazonalnih uma i kontinentalnih uma je u pojavi pojedinih listopadnih elemenata submediterana u pvim npr.: Paliurus spina-christi, Punica granatum,..., u kontaknim dijelovima sa umama medunca i bjeloga graba. U ovoj umi u spratu drvea rastu: Quercus pubescens, Ostrya carpinifolia, Acer obtusatum, Sorbus aria, Acer monspessulanum, Fraxinus ornus, Sorbus tormonalis,...; u sloju grmlja nalazimo: Cornus mas, Chamaecytisus hirsutus, Viburnum lantana, Prunus spinosa, Cotnius coggygria, Crataegus monogyna, Juniperus communis,... U sloju prizemne flore raste veliki broj vrsta npr.: Sesleria autumnalis, Tamus communis, Mercurialis ovata, Teucrium chamaedrys, Chrysanthemum corymbosum, Brachypodium pinnatum, Cyclamen purpurascens, Polygonatum officinale, Peucedanum oreoselinum, P. austriacum,... uma crnoga graba sa jesenjom aikom Asocijacija: Seslerio Ostryetum Nalazimo je u kontaktu sa umama bukve submediteranskog podruja (Seslerio Fagetum) na mjestima izrazito kserofilnog karaktera, (gdje predstavlja vegetaciju trajnog karaktera orografsko edafski uslovljenu), ali je to zona relativno hladnijeg mediteranskog kra. Javlja se na crnicama na krenjacima, ili na plitkim kalkokambisolima rjee na dolomitnim rendzinama.

uma makedonskog hrasta Asocijacija: Quercetum trojanae Reliktna zajednica, koja se sauvala u refugijumima. Ima disjunktan areal, koji dijelimo u tri zone: hercegovako-dalmatinskoj, crnogosko-skadarskoj i makedonsko-metohijskoj. Zajednika im je karakteristika dase nalaze uklopljene unutar uma medunca i bjeloga graba (intrazonalne su). Ove ume su najee degradirane panjae ili ikare i ibljaci. Za hercegovako-dalmatinsko podruje karakteristina je pojava vrsta : Prunus mahaleb, Celtis australis i Petteria ramentaceae. Za areal ovih uma vezan u dijelu makedosnok-metohijsko podruje karakteristina je pojava: Buxus sempervirens. Termofilne ume unutranjih podruja ilirske provincije Sveza: Fraxino orni Ostryon ( nom. ill.Orno-Ostryon) Sveza uma crnoga graba i crnoga jasena predstavlja azonalnu vegetaciju unutarnjih Dinarida. Nalaze se u brdsko planinskom regionu (esto i preko 1000 m iznad mora), na krenjakim liticama, klisurama i kanjonima. U svojim refugijumima ove zajednice predstavljaju neznatno izmjenjenu reliktnu vegetaciju. Tla na kojima se javljaju ove zajednice, uvjek plitka, suha i skeletna. ume crnoga graba i crnoga jasena Asocijacija: Fraxino orni Ostryetum ( nom. ill. Orno Ostryetum = Syn: Ostryo-Ornetum) Zajednica je reliktog karaktera. Rasprostranjena je preteno u refugijumima Alpa i Dinarida (Slovenije, Hrvatske, Bosne i dijela Srbije), na osjecima ekstremnih nagiba i nadmorskim visinama 800- 900 m n.m.. Uz edifikatore c. grab i c. jasen i ostale ranije navedene florene elemente u istu karakteriu i: Globularia cordifolia, Dorycnium germanicum,...

Uz edifikatore c. grab i c. jasen i ostale ranije navedene florene elemente u istu karakteriu i: Globularia cordifolia, Dorycnium germanicum, Scabiosa columbaria, Sesleria spp., Brachipodium pinnatum,... Kserotermofilne zajednice jugoistone Evrope Sveza: Quercion pubescentis-petraeae Sveza obuhvata vei broj kserotermofilnih zajednica zone jugoistone Evrope, ali nalazimo pojedine zajednice i u submediteranskom podruju Slovenije, Hrvatske i Hercegovine. U floristikom sastavu ove zajednice karakteristini su pontsko-balkanski elementi ili submediteranski uz uee srednje evropskih mezofilnih flornih elemenata. Najea podloga je uglavnom les, ali to mogu biti i druge bazine stijene: krenjaci, razne karbonatne stijene , pa ak i gabro. U kontaktnoj zoni prema umostepskom podruju izraena je kontinentalna do umjereno kontinentalna, odnosno izmjenjena mediteranska u podruju submediterana. uma kitnjaka i jesenje aike Asocijacija : Seslerio autumnalis Quercetum petraeae Opisana je u Istri u okolini Trsta (Slovenija, Italija) i okolici Jablanice (Hercegovina). Mezofilnija zajednica submediterana. U Sloveniji se javlja na eocenskom fliu, a u Hercegovini na gabru. Ne nalazi se pod izravnim uticajem mediteranske klime. U zajednici se osim submetiteranskih vrsta: Sesleria autumnalis, Thymus serpyllum, Asplenium adianthumnigrum, Chrysanthemum corymbosum, Melittis melissophyllum, Trifolium rubens..., mogu

naci i pojedine mezofilne vrste: Anemone nemorosa, Carex digitata, Primula vulgaris, Erythronium dens canis, Symphytum tuberosum, Lathyrus vernus...

Sveza kontinentalnih i submediteranskih uma sladuna i cera Sveza : Quercion frainetto; Ove ume predstavljaju klimatogene fitocenoze i rasprostranjene su uglavnom u mezjskoj provinciji (ak i neto ire). U ovom podruju zauzimaju nie breuljkaste terene do 600 m n.m. ,na zemljitima koja su manje skeletna na : gajnjaama, lesiviranim gajnjaama, kiselim smeim zemljitima, eutrinim kambisloima, smonicama,... Zajednica se javlja u uslovima kontinentane klime, sa malim koliinama oborina 500-650 mm. U dijelovima Hercegovine i Crne Gore one se ulapaju u pojas uma medunca i bijeloga graba (ekstrazonalne su), ali su ondje uvjek vezane za dublja i svjeija zemljita. Klima je izmenjena mediteranska (submediteranska). uma sladuna i cera Asocijacija: Quercetum frainetto-cerris Rasprostranjena je unutar mezijske provincije na razliim geolokim supstratima, na niim nadmorskim visinama. U podruju u kojem je razvijena se mjeaju tri tipa vegetacije : umostepska vegetacija, srednjoevropsko ilirska vegetacija i submediteranska vegetacija. U Bosni je nalazimo u prelaznom ilirsko-meziskom podruju uz rijeku Drinu. U sloju drvea nalazimo: Quercus frainetto, Q. cerris, Tilia argentea, Pyrus pyraster, Sorbus domestica, Fraxinus ornus, Acer campsetre,... U sloju grmlja nalazimo npr.: Crnus mas, Crataegus monogyna, Viburnum lantana, Rosa galica, Lonicera caprifolium, Tamus communis,..., a u sloju prizemne flore npr.: Lathyrus niger, Lychnis coronaria, Camapanula persicifolia, Tanacetum corymbosum, Trifolium alpestre,...

Ova asocijacija je podjeljena na vie asocijacija npr.: - Quercetum frainetto- cerris typicum - Quercetum frainetto- cerris nudum - Quercetum frainetto- cerris carpinetosum betuli - Quercetum frainetto- cerris carpinetosum orientalis - Quercetum frainetto- cerris aculeatetosum - Quercetum frainetto- cerris hieracietosum uma sladuna submediteranskog podruja Asocijacija: Quercetum frainetto adriaticum Rasprostranjena je u podruju donjeg toka Neretve u zoni medunca i bjelograbia kao i Crnoj Gori oko npr.: Morae, Podgorice, Bara, Ulcinja. Cer najee nedostaje u sastavu ove submediteranske varijante sladunove ume (antropogeno uniten), dok je bjelograbi (Carpinus orientalis) redovni prailac ove zajednice. Javlja se na blago talasastim terenima najee na ilimerizovanim zemljitima ili crvenicama.

MEZOFILNE HRASTOVE UME Red : Fagetalia Sveza: Carpinion betuli Ovoj svezi pripadaju dvije skupine hrstovih uma: ume kitnjaka i obinog graba i ume lunjaka i obinog graba. Za nizijske poloaje, aluvijalne i diluvijalne terase, te kraka polja su vezane ume lunjaka i obinog graba. U beruljkasto-brdskom pojasu (cca 150-750 m n.v.) nalazimo ume kitnjaka i obinog graba. U ilirskoj provinciji ove ume pridolaze u relativno povoljnjim klimatskim uvjetima umjerenokontinentalne klime gdje su godinji prosjeci temperatura se kreu od 8,5 do 11,5C, i sa koliinom oborina koja se kree od 900 mm (Bosna) do 1600 mm (Slovenija). Ove ume nisu izbirljive za geoloku podlogu, pa ih nalazimo i na silikatnim i karbonatnim supstratima. Uglavnom ih nalazimo na smeim tlima: distrinim i eutrinim kambisolima, luvisolima te manje oglejnim tlima. Izostaju na suhim zemljitima na krenjacima i dolomitima, kao i mokrim odnosno jako kiselim tlima. ume kitnjaka i obinog graba rasprostranjene su u centralnim, sjevernim i sjeverozapadnim dijelovima Bosne, gdje se nastavljaju na prostore unutarnje Hrvatke i dalje na sjeverozapad Slovenije.ume lunjaka i obinog graba u vidu manjih ili veih povrina nalazimo preteno u Posavini, gdje su u prolosti predstavljale sa ovim umama u Slavoniji jedinstvenu cijelinu u fitogeografskom i ekolokom pogledu.

Usljed povoljnih staninih uvjeta ume kitnjaka i obinog graba i ume lunjaka i obinog graba su floristiki bogate i ekoloki stabilne zajednice, a ekonomski gledano predsatvljaju veoma vrijedan prirodni resurs. Meutim, usljed blizine ljudskih naselja (koja su takoer graena u ovim podrujima zbog povoljnosti stanita) ove ume su svojim veim dijelom degradirane i prevedene u niske ume, tzv. panjae.
(Makro) asocijacija: ume kitnjaka i graba ilirskog podruja = Querco-Carpinetum illyricum ( Syn: Epimedio-Carpinetum betuli) iroko rasprostranjena klimazonalna zajednica u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji. Raste na breuljkastim terenima i podnojima veih masiva, na zamljitima preteno ilovasto-glinovitog sastava, umjereno vlanim blago kisele do neutralne reakcije. Najzastupljenij tip tla su luvisoli i padinski pseudoglejevi, rijee ih nalazimo na eutrinim i distrinim kambisolima. Preteno se razvijaju na geolokoj podlozi koju ini tercijarni fli (sjevena Bosna i sarajevsko-zeniki bazen). Usljed povoljno rasporeenih oborina tokom cijele godine ove ume imaju izrazito mezofilni karakter, gdje se ak i tokom ljetnih ega ove ume odlikuju svjeinom. Ope povoljni stanini uvjeti pogodovali su velikom bogatstvu biljnih vrsta i sloenoj grai sa izrazitim slojanjem. Ova zajednica ima izraenu fenoloku dinaminost emu doprinose brojne efemerne vrste. Ove ume su srodne evropskim umama kitnjaka i obinog graba uz uee vrsta koje obiljeavaju evropski florni geoelement: Lonicera caprifolium, Epimedium alpinum, Knautia drymeia, Helleborus dumetorum...

Edifikatorsku vrstu predstavlja kitnjak, a subedifikatorsku obini grab koji je u sociolokom i meliorativnom smislu najvanija vrsta. Obini grab pomae razvoju kvalitetnih kitnjakovih stabala, a svojim listincem popravlja osobine tla te pomae prirodnoj obnovi ovih sastojina. Osim navedenih vrsta drvea u sloj drvea u ovim umama nalazimo: Prunus avium, Acer campestre, A. platanoides, Sorbus torminalis, Tilia platyphyllos, Pyrus pyraster... U sloju grmlja nalazimo sljedee vrste: Corylus avellana, Euonimus europaeus, Lonicera caprifolium, Ligustrum vulgare, Cornus sanguinea, Daphne mezereum, Craraegus monogyna, C. oxyacantha... Prizemnu floru ovih uma ine broje proljetnice npr.: Crocus vernus, Galanthus nivalis, Scilla bifolia, Anemone nemorosa, Corydalis cava, C. solida, Erythronium dens canis; kao i druge vrste: Helleborus odorus, Primula vulgaris, Stellaria holostea, Carex pilosa, Epimedium alpinum, Euphorbia amygdaloides, Potentilla micrantha, Pulmonaria officinalis, Symphytum tuberosum, Crutiata glabra, Vinca minor... Ova makro asocijacija je podjeljen na vie asocijacija ili subaocijacija (u zavisnosti od autora ili godine definisanja sintaksonomskog statusa) kao to slijedi u nastavku.

Asocijacija: Staphyleo-Carpinetum (Syn : Epimedio-Carpinetum staphyletosum) Ova zajednica se razvija na svjeim zenljitima bazine do neutralne reakcije najee na kranjakim koluvijumima u dolinama rijeka. Zemljita su izrazito bogata humusom. Veoma je bogata floristikim sastavom, a za diferencijalne vrste se smatraju: Staphylea pinnata, Rhamnus cathartica, Hacquetia epipactis, Carex digitata, Vicia oroboides, Salvia glutinosa, Aconitum vulparia... Zajednica je znatno degrdirana esto u grabike, ili daljom degradacijom u ikare ljeske. Asocijacija: Carici pilosae-Carpinetum (Syn: Epimedio-Carpinetum caricetosum pilosae) Ova zajednica je prostorno najznaajnija zajednica kitnjaka i obinog graba ilirskog podruja. Razvija se na mekim karbonatnim supstratima na distrinim i eutrinim kambisolima i luvisolima, koja su slabo kisele do neutralne reakcije. Za razlikovnu vrstu uzima se: Carex pilosa i po nekim autorima Hepatica nobilis. esto u ovoj zajednici nalazimo znaajno uee bukve. Jaom degradacijom ispiranja baza iz tla mogu nastati bujadare. Asocijacija: Erythronio-Carpinetuma (Syn: Epimedio-Carpinetum erythronietosum) Navedena zajednica se razvija na dubljim ilovastim do pjsekovitim tlima oskudna karbonatima. Tla su slabo snabdjevena hranivima (osim u Ah horizontu). Ova oligotrofinost esto je uzrokovana antropogenim uticajima: steljarenjem, paa, sjea i sl.). Kao razlikovne vrste mogu se uzeti: Erythronium dens-canis, Lathyrus montanus, Luzula luzuloides, Polytrichum formosum, Polytrichum commune... i jo neke acidofilne vrste.

Neki autori smatraju da kao posljedica ovih degradacija je nastanak uma kitnjaka i pitomog ksetena (Querco-Castaneetum s.l.) Asocijacija: Rusco-Carpinetum Najee se javlja na dubljim ilimerizovanim zemljitima slabo kisele do neutralne reakcije najee prema klimatogenoj umi sladuna i cera (istona Hrvatska i sjeveroistona Bosna). Kao diferencijalne vrste izdvojene su: Ruscus aculeatus i Tilia tomentosa. U Sloveniji gdje je ova zajednica klimatogena je izdvojeno vie asocijacija kitnjaka i obinog graba ilirskog podruja: Carpinetum subpanonicum, Ornitogalo pyrinaici-Carpinetum i Luzulo albidae-Carpinetum. Asocijacija: ume kitnjaka i graba mezijskog podruja = Querco-Carpinetum moesiacum Ova zajednica je orografsko-edafski uslovljena, odnosno pojavljuje se kao ekstrazonalna vegetacija sa znatno manjim povrinama nego u ilirskoj provinciji. Diferenciraju se dvije ekoloke varijante: na manjim nadmorskim visinama, svjeim dolinama i hladnim ekspozicijama u zoni klimatogene ume sladuna i cera, na granici brdskog i planinskog pojasa na irokim i blagim grebenima sa malim nagibima uz poveanu humidnost ( zona granica uma istog kitnjaka i montane bukve). Uoljivo je izostajanje pojedinih srednjeevropskih i ilirskih geoflornih elemenata iz ove zajednice.

Osim blizine ljudskih naselja u meziskoj provinciji ova asocijacija se nalazi na granici svoga areala te je ekoloki labilnija, pa brzo i lako dolazi do njene degradacije te esto nastaju isti grabici. Asocijacija: Lunjaka i obinog graba = Carpino betuli-Quercetum roboris Zajednica lunjaka i obinog graba rasprostranjena je u Bosni i Hercegovini (najee degradirani ostaci): Posavini, Prijedorskom polju, Sprekom polju, epako-zavidovikoj zaravni rijeke Bosne, sarajevsko-zenikoj kotlini, lavanskoj dolini, u slivu Lepenice kod Kiseljaka, Glasinakom polju, Livanjsko polje, Podraniko polje... , a u Hrvatskoj u: Posavini, Slavoniji (spavanskom bazenu), Srijemu, Podravini, Pokuplju te dolini rijeke Mirene (Istra). ume rastu na ocjednim terenima (poviicama ili gredama). Tla na kojima rastu ove ume su najee pseudoglejna (sa vlanijom klimom), odnosno luvisoli i eutrini kambisoli (sua klima). Geloku podlogu ini les (=prapor) najee movarni. ini prelaznu zajednicu prema poplavnoj zajednici lunjaka sa utilovkom (Genisto elatae Quercetum roboris) U podruju greda podzemne vode se za vrijeme poplavnih perioda do 10-20 cm od povrine, a ljeti se sputa na dubinu od 4 m ispod povrine tla. S toga vanu indikatorsku ulogu ima obini grab koji ne podnosi podzemne vode i stagnirajuu vodu (mada podnosi kratkotrajne prolazne poplave),a ove uslove ima samo u podruju greda. Lunjak se u

zajednici javlja sa veliki udjelom i utie na njenu stabilnost, izgraenost i a takodjer ima i veliku gospodrsku vanost.

Pored o. graba u ovoj zajednici vei udio imaju i klen, mnogobrojni grmovi i drugo zeljasto bilje, esto ono isto koje nalazimo i u umama kitnjaka i o. graba. Osim navedenih vrsta drvea u zajednici nalazimo i: Ulmus effusa, Tili cordata, Tilia tomentosa, Pyrus pyraster, Fraxinus angustifolia. U sloju grmlja nalazimo sljedee vrste grmova: Corylus avellana, Evonymus europaeus, Cornus sanguinea, Prunus spinosa, Daphne mezereum, Rosa arvensis, Crataegus sp... Kao i kod uma kitnjaka i obinog graba unutar ovih uma nalazimo mnogobrojne proljetice npr: Crocus vernus, Galanthus nivalis, Scilla bifolia, Anemone nemorosa, A. ranunculoides, Ranunculus ficaria, Viola sylvestris... Osim ovih zeljastih vrsta u ovoj zajednici moemo nai i:Helleborus odorus, Primula vulgaris, Stellaria holostea, Euphorbia amygdaloides, Potentilla micrantha, Pulmonaria officinalis, Symphytum tuberosum, Vinca minor, Brachypodium sylvaticum, Geum urbanum, Stachys sylvatica, Glechoma hederaceae, Hedera helix, Ajuga reptans, Veronica montana, Vernonica chamaedrys, Circea lutetiana, Listera ovata ...Takoer u ovoj umi mogu se nai i pojedine higrofilne vrste (koje nalazimo i u poplavnoj umi lunjaka, ali u manjem broju): Carex remota, C. brizoides, Lysimachia nummularia, Solanum dulcamara, Galum palustre..., to pokazuje njen prelazni karakter. Osim tipine zajednice Carpino betuli-Quercetum roboris typicum, opisane su jo tri subasocijacije: Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum reliktna zajednica gdje se bukva zadrala iz subboreala. Carpino betuli-Quercetum roboris quercettosum cerris najkserotermnija zajednica na istoku Carpino betuli-Quercetum roboris tilietosum tomentosae na pobrijeu panonskih gora

ACIDOFILNE HRASTOVE UME Red : Quercetalia roboris-petraeae Sveza: Quercion roboris-petraeae Navedena sveza i red objedinjuje acidofilne ume kitnjaka (u zap. i sred. Evriopi i lunjaka) obrazovana na kiselim geolokim supstratima, na zemljitima koja su primarno kisela do vrlo kisela, esto veoma skeletna. Acidofilne zajednice kitnjaka nalazimo uglavnom na termofilnijim stanitima. U Sloveniji, Hrvatskoj i zapadnoj Bosni ove zajednice predstavljaju trajne stadije vegetacije koje su usloveljene osobinama tla. U istonoj Bosni i Srbiji predstavljaju klimapojasne (klimareginonalne zajednice) koje grade pojas iznad uma sladuna i cera. Uee srdenjeevropskih i ilirskih flornih geoelemanata opada idui sa zapada prema istoku da bi u jednom momentu ove u potpunosti nestale, a pojavile se vrste koje pripadaju tzv. balkanskom flornom geoelementu. Asocijacija: ume kitnjaka ilirskog podruja = Qurcetum montanum illyricum Ova zajednica je rasprostranjena u sredinjem, sjevernom i sjeverozapadnom podruju Bosne, na podruju na kisleim silikatnim stijenema: paleozojskim, verfenskim, kredno-jurskim, i tercijernim formacijama. Tla koja dominiraju su distrini kambisoli veoma kisele reakcije, koja su veoma podlona erozionim procesima. Nalazimo ih veim nagibima, a uz veliku propusnost tla usljed skeletnosti ove ume se nalaze u eklokom minimumu usljed suhosti tla, odnosno imaju kseroterman karakter.

Ove ume su jakim antropogenim uticajem pretvorene u niske, a nastavkom ovih djelovanja mogu prei i u nie degradacijske oblike: ikare odnosno vritine. Ove ume su primarno u floristikom smislu siromane, mada ako su degradirane moe se unutar njih pojaviti vei broj vrsta heliofilnog karaktera. Od vrsta drvea uz kitnjak koji dominira nalazimo i: Sorbus torminalis, Prunus avium, Fraxinus ornus, Pyrus pyraster, a u degradiranim sastojinama i Betula verrucosa. Iako sprat grmlja nije izraen u sloju grmlja (poglavito u degradiranim sastojinama) nalazimo: Crataegus monogyna, Rosa arvensis, Juniperus communis. Od vrsta prizemne flore nalazimo izrazite acidofile: Luzula vrste, Melampyrum pratense, Genista pilosa, Genista ovata, Veronica officinalis, Potentilla erecta, Festuca hererophylla, Festuca drymeia, Hieracium sylvaticum,... Raskidanjem sklopa unutar ovih sastojina nalazimo: Vaccinium myrtillus, Calluna vulgaris, Pteridium aquilinum. U najkiselijim uvjetima obilno nalazimo mahovine npr.: Leucobrium glaucum, Polytrichum attenuatum, Dicranum scoparium. Moe se pretopstaviti da ova zajednica predstavlja zapravo makroasocijaciju koja je sainjena od vie mikroasocijacija. U Sloveniji i Hrvatskoj je izdiferencirano na vie asocijacija kitnjakovih uma npr.: Melampyro vulgati-Quercetum; Luzulo-Quercetum petraeae; Hieracio racemosi Quercetum patraeae; Festuco drymeae Quercetum petraeae... Asocijacija: ume kitnjaka mezijskog podruja = Qurcetum montanum moesiacum Nalazimo ih u istonoj i jugoistonoj Bosni, i dalje na istok unutar mezijske provincije. Grade poseban visinski pojas iznad uma sladuna i cera. Uvijek ih nalazimo na toplim ekspozicijama.

Penju se veoma visoko pa mogu dospijeti ak na npr. 1400 m n.v. na Jahorini. Najee su obrazovana na permkarbonskim pjearima, a manje na verfenima. Zemljita su i u ovoj zajednici veoma kisela skeletna i lakeg granulometrijskog sastava. Floristiki sastav je to se acidofilnih vrsta slian sa prethodnom zajednicom, meutim u ovoj se zbog kserotermnijih uvjeta nalaze i termofilne vrste koje nalazimo i unutar uma sladuna i cera s kojom je ova zajednica ekogeografski vezana. U mezijskoj provinciji takoer je opisan vei broj acidofilnih kitnjakovih asocijacija npr.: Festuco heterophyllae-Quercetum petraeae; Fraxino orni Quercetum petraeae; Musco-Quercetum petraeae... Asocijacija: ume kitnjaka i kestena = Querco-Castanetum illyricum Rasprostranjena je u Sloveniji, gorju sjeverozapadne Hrvatske te u irem podruju Bosanske krajine: B. Novi, B. Krupa, B. Kostajnica, Cazin i V. Kladua. Nalazimo ga u visinskom dijapazonu od 150 -600 m n.m., uglavnom na blaim nagibima, platoima i sedla uglavnom na toplijim ekspozicijama. Optimum svog razvoja ova zajednica ima na dubokim kselim i ispranim tlima: distrinim kambisolima, bruni podzolima, kao i luvisolima. Ovu zajednicu odlikuje jdenostavnost u grai, (meutim, zbog bolesti rak pitomog kestena ove ume su izgubile svoj prijanji izgled tj. grau i sastav). U sloju drvea pitomom kestenu i kitnjaku mogu se jo pridruiti i bukva, breza i obini grab pa i crni jasen.

U prizemnom sloju nalazimo sljedee poludrvenaste i zeljaste acidofilne vrste: Chamaecytisus supinus, Lembotropis nigricans, Genista germanica, Genista tinctoria, Vaccnium myrtilus, Hieracium sylvaticum, H. racemosum, Melampyrum pratense, Festuca heterophylla, Luzula albida, Pteridium aquilinum, Calluna vulgaris, Potentilla eretcta..., kao i neke mahovine npr: Hypnum cpressiforme, Polytricum commune, Leucobrium glaucum ... Osim navedenih acidofilnih vrsta u ovoj zajednici se mogu nai i pojedini termofilni elementi: Crutiata glabra, Convallaria majalis, Solidago virgaaurea... Ove ume su se oduvjek nalazile pod snanim antropogenim uticajem: sjea, paa, irenje, steljarenje, prikupljanje plodova za jelo i sl. su doprinjeli da su ove ume esto bile dosta degradirane i prije pojave raka pitomog kestena. Degradacijom ove ume prelaze u vritine. U submediteranskom podruju uma medunca i bijelog graba: dijelovi Istre, otoci Cres i Krk, sliv rijeke Neretvice, Bar i Ulcinj u Crnoj Gori na dubljim zemljitima nalazimo ove ume sa znaajnim ueem flornih elemenata uma medunca i bijelog graba. Ove zajednice su opisane kao zasebna asocijacija: Querco-Castanetum submediterraneum.

HIGROFILNE UME

POPLAVNE NIZINSKE UME Razred: Alnetea glutinosae Red: Alentalia glutinosae Ovaj red obuhvaa dvije sveze: - Sveza: Alno Quercion roboris (obuhvaa zajednice u kojima dominiraju lunjak i nizinski brijest) Sveza: Alnion glutinosae (obuhvaa zejdnice u kojima dominiraju crna joha i poljski jasen) Sveza: Alno Quercion roboris Ovoj svezi pripadaju nizinske ume lunjaka koje su povremeno plavljene ili se nalaze u zoni viskoim podzemnim vodama, najee na sredinjim dijelovima rijenih poloja. Ove zajednice su neto stabilnije od zajednica koje nalazimo u svezi Salicion albae. Najee ih nalazimo u podruju sa movarnim glejnim tlima. Ova stanita su visoko produktivnagdje nazaimo izrazito tehniki vrijednu vrstu lunjak: Quercus robur. U floristikom sastavu dominiraju vrste koje su izrazito higrofilne vrste, npr: Viburnum opulus, Lysimachianummularia, Carex remota, C. strigosa, Iris pseudacorus, Lycopus europaeus, Ranunculus repens, Caltha palustris,...

uma lunjaka i velike utilovke Asocijacija: Genisto elatae Quercetum roboris Ova zajednica zauzima velike povrine u Slavoniji ( bazeni Spave i Lipovljani), Sremu, Posavine. U Bosni se javlljaju u disjuktnom arealu, najee u alternaciji sa zajednicom

lunjaka i obinog graba. U principu se javljaju iznad uma vrba topola i poljskoga jasena. Ova podruja su najee periodino plavljena, ali poplava traje krae ili je samo dovoljno vlaeno (bez poplava). Dominirajui tipovi zemljita su pseudoglej i movarno oglejno. Ova zemljita su prostorno mozaina, gdje na mikrouzvisinama nalazimo pseudoglej a na mikrodepresijama nalazimo movarno oglejno. U ovoj zajednici dominira lunjak, ali uz njega nalazimo i poljski jasen, crna joha, vez, poljski brijest, crna i bijela topola. U sloju grmlja koji je veoma bujan nalazimo npr.: Genista elata, Crataegus oxyacantha, C. Monogyna, Prunus spinosa, Pyrus pyraster, Viburnum opulus, Frangula alnus, Rubus caesius,... Prizemna flora je obilna sa velikom brojnou ipokrovnou , npr.: Carex remota, Carex strigosa, Rumex sanguineus, Cerastium sylvaticum, Valeriana officinalis, Lycopus europaeus, Solanum dulcamara, Juncus effusus, Galium palustris, Lysimachia nummularia, Aegopodium podagraria,... Sastav ove zajedice prije svega ovisi od nivoa podzemne vode i vremena zadravanja povrinske vode. U vezi sa ovim opisane su i sljedee subasocijacije: - Genisto elatae Quercetum roboris carpinetosum betuli : najsua subasocijacija, predstavljaju prelaz prema mezofilnim umama lunjaka i obinoga graba. Navedeno uslovljava i mezofilno/higrofilni floristiki sastav.

Genisto elatae Quercetum roboris caricetosum brizoides uspjeva na neto suim tlima (nema vie poplava), a tla na kojima se ova zajednica javlja su neto kiselija. Granica ove subasocijacije je idui od zapada pa negdje do oko Sl. Broda.. U istonoj Slavoniji nalazimo slinu subasocijaciju: Genisto elatae Quercetum roboris aceretosum tataricum. Genisto elatae Quercetum roboris caricetosum remotae predstavlja tipinu poplavnu umu lunjaka sa utilovom u priobalnom i priterasnom podruju, uz visko nivo podzemnih voda i povremeno plavljanje.

Osim navedene zajednice velike utilovke i lunjaka : Genisto elatae Quercetum roboris opisane je i vei broj zajednica poljskog jasena i lunjaka pod razliitim nazivia npr.: Fraxino angustifoliae Quercetum roboris; Querco Fraxinetum moesiacum; Querco Fraxinetum serbicum mixtum; Querco Fraxinetum angustifoliae; Querco Fraxinetum pallisae; Periploco Quercertum roboris. Ove zajednice predstavljaju prelaze izmeu lunjakovih zajednica i zajednice poljskog jasena. Sveza: Alnion glutinosae Ova svezaobuhvata izrazito higrofilne fitocenoze crne johe i poljskog jasena koje su razvijene u depresijama u ekstremnim staninim uvjetima, na granici ume i rita. Razvijene su na oglejnim do movarno oglejnim zemljitima. Uglavnom su mozaino rasporeene, osim u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Podravini. Najee predstavljaju ostatke vegetacije od glacijala (virmska oledba).

U Bosni su razvijene u krakim poljima: Livanjsko, Dvanjsko, Gatako,..., zatim na Ilidi, Srebrenica, Kiseljak (sliv Lepenice).

U floristkom sastavu osim edifikatorskih vrsta: crne johe (Alnus glutinosa) i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) unutar ovih zajednica nalazimo i sljedee izrazite higrofite: Frangula alnus, Salix cinerea, Viburnum opulus, Humulus lupulus, Carex elongata, C. brizoides, C. leporina, Nephrodium spinolosum, Filipendula ulmaria, Deschampsia caespitosa, Caltha palustris, Myosotis palustris, Peucedanum palustre, Iris pseudacorus, Leucoium aestivum, Mentha aquatica, Juncus spp., ... uma crne johe sa uskolisnim aem Asocijacija: Carici brizoides Alnetum Ove zajednice nalazimo u sporadino rasprostranjene u unutranjim podrujima Bosne u depresijama, kao i uz manje vodotoke gdje nema znaajnog variranja nivoa vode. Razvijene su na movarno oglejnim ili aluvijlno oglejnim tlima. U sidinamskom smislu predstavljaju trajne stadije vegetacije. U ovim zajednicama nalazimo sljdei floristiki sastav: - Sprat drvea: Alnus glutinosa, Fraxinus angustifolia, Prunus padus, Ulmus effusa - Sprat grmlja: Frangula alnus, Viburnum opulus, Salix cinerea, Evonymus europae, Cornus sanguinea, Humulus lupulus - Sprat prizemne flore sainjavaju vrste manje vie sline naprijed navedene

uma poljskog jasen sa kasnim drijemovcem Asocijacija: Leucio-Fraxinetum angustifoliae Zajednica poljskoga jasen sa kasnim drijemovcem zauzima aluvijalne povrine u posavskom dijelu Hrvatske (Sisak Spava), ali se moe nai u Srijemu i posavini Srbije. U bosanskoj posavini ove ume su sasvim sporadino zastupljene, a u Hercegovini nalazi se fargmentarno razvijene u podruju Hutovog blata. Raste u depresijama sa movarno oglejnim zemljitima. Ova zemljita su jako zasiena jako stagnirajuom vodom, koja u polavnom dijelu godine lei na povrini. Ove ume praktiki gradi samo poljski jasen (Fraxinus angustifolia) odnosno monodominantan je. Rijetko su primjeani Alnus glutinosa, Ulmus effusa, Quercus robur,... U povoljnijoj varijanti nalazimo uee i grmolike flore: Salix cinerea, Viburnum opulus, Frangula alnus. Posebno obiljeje ovih uma predstavlja kasni drijemovac: Leucoium aesivum uiz koje nalazimo i npr.: Iris pseudacorus, Mentha aquatica, Lythrum salicaria, Cardamine palustris, Myosotis palustris,... Osim navedenih zajednica u svezi Alnion glutinosae opisane su i sljedee zajednice: - Carici elongatae Alnetum glutinosae: razvijena je u srednjoj Evropi, sjeverno od Alpa, u oklini Drave, u Prekomurju, Ova zajednica je izrazito reliktnog karaktera. - Frangulo Alnetum glutinosae: koja je posebno sindinamski vezana sa poplavnom umom lunjaka koja jefragmentarno rasporeena u hrvatskoj Posavini, Pokuplju i Podravini. Vei dio godine ova zajednica se nalazi pod povrinskom vodom.

Razred: Salicetea purpureae Red: Salicetalia purpureae U okovru ovih viih sintaksonomskih jedinica opisane su ritske ume mekih liara, koje u svom sindinamskom rezvoju uspjevaju na rjenim otocima, obalama uz bare. Ove zajednice vei dio godine provode pod vodom, to ovisi od terena udaljenosti od korita, stupnju geneze tla i matinoga supstrata. Usporedo sa ovim promjenama u stanitu se mjenja i njihov izgled, sastav i struktura. U okviru oveog reda nalazimo sljedee sveze: - Sveza : Salicion albae (ume vrba) Sveza: Salicion albae Poplavne ume rairene su na lauvijalnim ravnima svih evropskih rijeka. Nastale su na recentnim aluvijima, koji su na oglajnim slojevima esto oglejni. Ova tla esto mogu biti smea aluvijalna i semiglejna. Osnovi uslpovi za rast i razvoj ovih uma su podzemne i poplavne vode. Imaju veoma izraenu dinamiku pri emu se tokom plavljenja nanose novi slojevi materijala (tla) i raznosi sjeme. U Vojvodini su i Slavoniji ove ume su esto iskrene zamjenjene kulturama i plantaama euroamerikih topola. Od ovih vjetaki podignutih sastojina sortimeni se koriste za dobijanje celuloze i papira.

U gornjim i srednjim tokovima rijeka aluvijumi su izgraeni od ljunkovitog materijala, a u donjim tokovima najee su t zemljita visoke plodnosti gdje ove sastojene postiu izvanredne prinose odnosno produkciju drvne mase po jedinici povrine. U Vojvodini su i Slavoniji ove ume su esto iskrene zamjenjene kulturama i plantaama euroamerikih topola. Od ovih vjetaki podignutih sastojina sortimeni se koriste za dobijanje celuloze i papira. Zajednica bijele vrbe Asocijacija: Salicetum albae Ove zajednice su rasprostranjene u priobalnom pojasu ravniarskih rijeka, gdje zauzimaju vee povrine. Predstavljaju pionirsku vegetaciju u neposrednoj blizini vode. Pojava ove zajednice je uslovljna neprekidnim dodatnim vlaenjem poplavama ak vie puta godinje ili konstantnim visokim nivoom podzemne vode. Najee se javlja u obliku pojasa uz sam rijeni tok ili kao rubna vegetacija oko bare. U ovoj zajednici uz bijelu vrbu (Salix alba) javlja se uestalo i krta vrba (Salix fragilis) u asocijaciji Salicetum albo-fragilis, a u sluaju prelaznih zajednica topola crne i bjele (Populus nigra i P. alba). Takoer u sloju drvea ponekad nalazimo i Ulmus effusa i Alnus glutinosa. U sloju grmlja nalazimo npr.: Salix triandra, S. purpurea, Frangula alnus, Cornus sanguinea, Amorpha fruticosa,... U sloju prizemne flore rastu npr.: Galium palustre, Equisetum palustre, Agrostis alba, Lythrum salicaria, Rubus ceasius, Lysimachia nummularia, L. vulgaris,...

Zajednice rakite Asocijacija: Salicetum purpurae ibljak ove zajednice je zajednica koja je rasprostranjena na rijenim adama i obalama na najniim poloajima rijenih nanosa. Gradi trakaste sastojine, od planniskih do nizijskih podruja. heterogenog mehanikog sastava su od grubljeg pijeska i ljunka. Za vrijeme

poplava mogu biti potpuno poplavljene. U floristiki sastav ulaze: osim rakite - Salix purpurea, Salix incana, Alnus glutinosa ulaze i zeljaste vrste: Rubus ceasius, Euphorbia salicifolia, Iris pseudacorus, Solanum dulcamara,... Zajednica nema gospodarski znaaj, nego prevashodno zatitni. Zajednice sive vrbe Asocijacija: Salicetum inacanae Zajednice sive vrbe imaju karakter izrazito pionirskih fitocenoza. Nalazimo je na brdskoplaninskim podrujima u rijenim slivovima koji su sui nego kod prethodne zajednice zbog vee oscilacije voda u koritima ovih rijeka. Ova zajednica dobro vee slojeve obale i nanijetio grubi materijal, sa veoma razgranatim korijenovim sistemom. I ova zajednica takoer nema proizvodnu ulogu ali ima vanu zatitnu funkciju. Uglavnom je monodominantna dominira siva vrba (Salix incana) , ali u njen sastav ponekad moe ulaziti i rakita (Salix purpurea). U prizemnoj flori su zastupljene: Patesites albus, P. hybridus, Mentha longiflora, M.aquatica, Solanu dulcamara, Ranunculus repens,..

Red: Populetalia albae Sveza: Populion albae (ume topola) Ove ume se nadovezuju na zonu uma vrba u niziskim ravniarskim krajevima, odnosno zauzimaju neto vie poloaje od zajednica vrba. Ove zajednice dolaze kratkotrajnije pod uticaj poplavnih voda zbog uzdignutijeg terena. Aluvijalni nanosi u podruju rasprostranjenja ovih zajednica su teeg mehanikog sastava sa znacima stvaranja humusnog horizonta. Ove karakteristike tala omoguuju naseljavanje i tzv. tvrdih liara . Zemljita su usljed kapilarnog penjanja podzemne vode veoma plodna. uma bijele i crne topole Asocijacija: Populetum nigro-albae Ove ume najbolje uspijevaju na recentnim aluvijima, koji su mineralno bogata zemljita i povoljnih fiziko-hemijskih osobina. Crna topola javlja se na zemljitia gdje dominira grublja frakcija zemljita, dok bijla topola zauzima zemljita u kojima dominira finija frakcija zemljita. U sloju drvea nalazimo osim edifikatora nalazimo i sljedee vrste: Fraxinus angustifoliae, Ulmus effusa, Quercus robur. U sloju grmlja nalazimo: Frangula alnus, Cornus sanguinea, Viburnum opulus, Crataegus pentagyna,.... Od biljaka prizemne flore nalazimo: Rubus ceasius, Lycopus europaeus, Galeopsis speciosa, Agrostis alba, Poa trivialis, Iris pseudacorus, Carex remota,...

Razred: Qureco Fagetea Red: Fagetalia Sveza: Alno Ulmion (Syn.: Alno-Padion) Obuhvata vlane ume sive johe i ume sive i crne johe na aluvijumima gornjih tokova planinskih rijeka i potoka, koji se formiraju na grubljim granulometrijskim frakcijama. uma sive johe Asocijacija: Alnetum incanae Ove zajednice su rasprostranjene na ljunkovitom i pjeskovitom aluviju gornjih tokova veih rijeka i pritoka. ea je na silikatnim supstratima na zemljitima koja esto natapa svjea voda. U sastav ove zajednice osim higrofilnih flornih elemenata, vrsta: Alnus incana, Salix alba i Salix incana; ulaze i florni elementi iz reda Fagetalia npr.: Fraxinus excelsior, Acer pseudoplatanus, Carpinus betulus, Sorbus aucuparia, Corylus avellana, Daphne mezereum. U spratu przemne flore najee nalazimo vrste viskoih zeleni, odnosno zajednica plemenitih liara : Petasites hybridus, Aruncus silvester, Valeriana officinalis, Lunaria rediviva, Aegopodium podagraria,...

NEUTROFILNE UME

ume bukve i bukve-jele Razred: Querco-Fagetea Red: Fagetalia Red Fagetalia obuhvata obuhvata razlite mezofilne umske zajednice. Vrlo povoljni klimatski uvjeti, te fiziko-hemijske osobine tla omoguuju pojavu gospodarski vrlo vrijednih uma u Evropi. Osim kitnjakovo grabovih uma (sveze: Carpinion), u ovaj red ulaze i iste bukove i bukovo-jelove ume kao i subalpiske ume, na karbonatnoj podlozi, ilirske bukove ume: Aremonio Fagion (Syn.: Fagion illyricum) ili kiselim podlogama, acidofilne bukove ume : Luzulo Fagion, te sveza uma plemenitih liara: Fraxino - Acerion. Ove ume su dobro izdiferencirane u visinskom smislu i najee prave kompaktne areale. Floristiki su veoma bogate, sa ouvanim prirodnim sastavom. Iako u ovim umama dominiraju srednjoevropski florni elementi reda Fagetalia, pojava ilirskih vrsta: Cardamine trifolia, C. enneapyllos, Cyclamen purpurascens, Aposeris foetida, Omphalodes verna, Dentaria kitaibelli, Calamintha grandiflora, Lamium orvala, Scopolia carniolica, Hacquetia epipactis... uslovilo je izdvajanje ilirske sveze bukovih i bukovo-jelovih uma: Aremonio Fagion (Syn.: Fagion illyricum).

Ove umske zajednice predstavljaju nosee umske ekosisteme u Bosni i Hercegovini jer uestvuju sa preko 50% povrina u ukupnoj povrpini uma.

Sveza: Aremonio Fagion (Syn.: Fagion illyricum) Ova sveza obuhvata mezofilne bukove i bukovo-jelove ume na slabo kiselim, neutrofilinim i bazinim tlima ilirskog podruja. Zajednice ove sveze rasprostiru se od prealpskog u Sloveniji podruja pa sve do mezijskog podruja Srbije. Ova sveza obuhvata vie podsveza: - brdsko i planinsko podruje uma bukve i bukve-jele: Lonicero- Fagenion - termobazifilne zajednice: Ostryo- Fagenion - Subalpsko podruje: Saxifrago Fagenion. Podsveza: Lonicero- Fagenion ume bukve ilirskog podruja Asocijacija: Fagetum montanum illyricum s.lat. ume bukve (bez jele) imaju irok areal du Dinarida: od Hrvatske, preko Bosne, do Crne Gore, u visinskom dijapazonu 800 (900) - 1100(1200) m n.m.. Geloku podlogu na kojoj rastu ove ume najee ine krenjaci i/ili dolomiti. Tla najee pripadaju seriji tala na krenjacima (crnice, kalkokambisoli i ilimerizovana tla), odnosno rendzini na dolomitima. Osim ovih tala ove zajednice se mogu javiti i na eutrinom kambisolu, a rjee i na rankeru. Ouvane ove zajednice imaju veliku drvnu masu koja se kree i do 650 m3. Osim bukve kao edifikatora u ovim umama nalazimo i sljedee vrste drvea i grmlja: Acer pseudoplatanus, A.platanoides, Ulmus montana, Tilia platyphyllos, Taxus baccata, Ilex aquifolium, Daphne mezereum, Daphne laureola, Euonimu latifolius, Lonicera xylosteum,, i prizemne flore: Paris quadrifolia, Sanicula europaea, Lilium martagon, Mercurialis perennis,Cardamine bulbifera, C.trifolia, Asperula odorata,...

Osim ovih vrsta unutar ovih uma mogu se nai i specifine ilirske vrste bukovih uma: Rhamnus fallax, Lamium orvala, Haquetia epipactis, Epimedium alpinum, Scopolia carniolica, Euphorbia carniolica, Omphalodes verna, Calamintha grandiflora,... ume bukve i jele ilirskog podruja Asocijacija: Omphalodo Fagetum (Syn.: Abieti Fagetum dinaricum nom.ill.) Ova zajednica obuhvata ume koje grade moan pojas 700(800) 1550(1600) m n.m.. submediteranskih i unutarnjih Dinarida od Koevja (Sovenija) do arsko-Pindskih planina u Crnoj Gori. Preteno rastu na zemljitima razvijenim na krenjakoj geolokoj podlozi (serija krenjakih tala). Ove ume se nalaze pod uticajem jadranskog ciklona ali i atlanskog (preko Alpa). Klima je humidna jer padne preko 1000 mm godinje. Polovina ukupnih oborina padne tokom vegetacionog perioda. U floristikom smislu ove ume su veoma bogate. Na ovo bogatsvo bitno utiu dubina i skeletnost tla kao i strukturne osobine zajednice. U zajednici dominiraju mezofilne i neutrofilno-blago kisele vrste reda Fagetalia (tzv. Fagetalne vrste),

koje nalazimo i u slinim srednjoevropskim umama, npr.: Viola sylvestris, Galium odoratum, Lamium luteum, Carex sylvatica, C.flacca, Phyteuma spicatum, Prenethes purpurea, Paris quadrifolia, Dryopteris filix mas, Festuca altissima, Sanicula europaea, Euphorbia amygdaloides, Epilobium montanum, Elymus europaeus... . Meutim, posebnu sliku -peat ovim umama daju svojstvene i karakteristine sveze: Aremonio Fagion (Syn.: Fagion illyricum), npr: Ompalodes verna, Hacquetia epipactis, Euphorbia carniolica, Scopolia carniolica, Mercurialis perennis, Rhamnus fallax, Aremonia agrimonoides, Cardamine polyphylla, Cyclamen purpurascens, Lamium orvala, Cardamine enneaphyllos, Euonymus latifolius i Calamintha grandiflora,...

U ovoj zajednici su opsane sljedee subasocijacije: a) mercurialtosum perennis b) festucetosum altissimae c) typicum d) aceretosum Ove zajednice predstavljaju u pojedinim podrujima Dinarida i ouvane praumske sastojine npr.: Pljeevica, Janj i Lom, Ravna vala, Peruica u BiH; orkova uvala, Devia tavani, Nadak bilo, Ramino korito, Javrov kal u Hrvatskoj ili Trnovski gozd u Sloveniji, te su kao takve vane i kao nauno istraivaki objekti. Osim navedenog ove ume imaju veoma vane ostale polivalentne funcije (vodni reim, zatita tla,...). ume bukve i jele na peridotitu i serpentinu Asocijacija: Abieti- Fagetum serpentinicum Ova zajednica predstavlja posebnu skupinu uma bukve i jele (sa smrom). Specifie edafske karakteristike uvjetovale su izdavajanje ovih uma od ostalih uma bukve i jele (sa smrom). One zapravo predstavljaju osromaenu varijantu ilirskih neutrofilnih uma bukve i jele (sa smrom). Rasprostranjene su u ultramafitnoj zoni Bosne, od 300 do 1300 m n.m. Zuzimaju sjeverne ekspozicije ili prate uvale potoka na toplim ekspozicijama. U floristikom smislu ove ume su veoma siromane, a ovo siromatvo se posebno ogleda u izostanku plemenitih liara, te veoma malom ueu grmova ili njihovom potpunom izostanku, te jednolinom veoma slinom sastavu prizemne flore i izostanku geofita...

U ovim umama javljaju se i vrste , npr.: Daphne blagayana, Epimedium alpinum, koje takoer imaju ilirski karakter ali se ne jaljaju u bukovo-jelovim umama na drugim supstratima. Kao edifikatori u ovoj fitocenozi prisutni su bukva i jela, a od vrsta prizemne flore u ovoj zajednici mogu da se nau sljedee vrste: Festuca drymea, Nephrodium filix mas, Asarum europaeum, Mycelis muralis, Ruscus hypoglosum, Sanicula europaea, Ranunculus lanuginosus, Luzula sylvatica, Laserpitium krapfii, Betonica officialis, Melica uniflora...

Navedimo i postojanje brdskih uma bukve mezijskog podruja: Fagetum moesiacum i uma bukve i jele mezijskog podruja: Abieti-Fagetum moesiacum, koje su u biti veoma sline prethodno navedenim zajednicama. U floristikom smislu bitnije se razlikuju po izostanku ilirskih vrsta. Termofilne ume bukve Podsveza: Ostryo-Fagenion Zajednice ove podsveze predstavljaju azonalnu vegetaciju mezotermnog karaktera koje su vezane za dinarski planinski sistem. Stanita na kojima se javljaju ove zajednice su prehladna za hrastove zajednice i pretopla za mezofilne bukove ume. Ove zajednice su orografskoedafski uslovljene te predstavljaju trajne stadije vegetacije. Tla na kojima se javljaju su najee plitke krenjake crnice i rendzine sa uestalim javljanjima i na koluvijumima.

U floristikom smislu u umi se mjeaju elementi termofilnih uma medunca i crnoga graba i mezofilnih bukovih uma, te se odlikuje velikim bogatstvom vrsta. U spratu drvea nalazimo: Fagus sylvatica, Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Acer obtusatum, Sorbus aria, Sorbus torminalis, Sorbus domestica, Tilia tomentosa,... Vrste grmlja ine: Cornus mas, Cotinus coggygria, Viburnum lantana, Lonicera xylosteum, Euonimus verrucosus, Daphne blagayana, Rhamnus cathartica... U sloju prizemne nalazimo npr.. Sesleria autumnalis, Melitts melissophyllum, Mercurialis ovatam M.perrenis, Asperula taurina, Hepatica nobilis, Heleborus multifidus, Erica carnea, Asarum europaeum, Sanicula europaea, Euphorbia amygdalides,... U okviru ove podsveze u Bosni i Hercegovini su opisane sljedee zajednice. uma bukve i jesenje aike Asocijacija: Seslerio Fagetum Vezana za podruje submediterana (drugi niz dinarskih planina od mediterana) koje se nalazi pod jaim mediteanskim klimatskim uticajem. esto je nastala degradacijom mezofilnih bukovih uma, ili je nalazimo kao vezu izmeu: mezofilnih bukovih ili bukovo-jelovih uma i uma medunca i crnoga graba. ume bukve i crnoga graba Asocijacija: Ostryo- Fagetum Javlja se u unutranjim podrujima dinarskog podruja na granici submediteranskog i subpanonskog podruja, u klisurastim uvalama vodotoka peteno na krenjacima. ume bukve i javora gluhaa Asocijacija: Aceri obtusati Fagetum Predastavlaj kontinentalnu mezotermnu varijantu uma bukve unutranjih Dinarida. I ova zajednica takoer po floristikom sastavu zauzima intermedijarno mjesto izmeu uma mezofilnih bukve i termofilnih uma medunca i crnoga graba.

Subalske ume bukve

Podsveza: Saxifrago Fagenion (Syn.: Fagenion illyricum subalpinum nom.ill.) Ove ume predstavljaju pojas izmeu bukovo-jelovih uma i uma krivulja zapadnog i sredinjeg dijela Dinarida. Ovaj pojas ima visinski dijapazon od 1500 do 1800 m n.m., to ovisi od veliine masiva, geografske irie i orografije. Dijeli se na vii i nii podpojas. Geoloku podlogu ine krenjaci,a od tala nalazimo: krenjake crnice. Najee vrste koje nalazimo unutar ove podsveze su: Fagus sylvatica, Acer pseudoplatanus, Salix grandifolia, Salix silesiaca, Rubus saxatilis, Lonicera nigra, Ribes petraeum, R.alpinum, Rosa pendulina, Homogyne sylvestris, Saxifraga rotundifolia, Veronica urticiflia, Ranunculus platanifolius, Adenostyles alliariae, Mulgedium alpinum, Valeriana tripteris, V.montana, Lunaria rediviva, Aposeris foetida, Mercurialis perrenis, Lilium martagon, Aremonia agrimonoides, Cardamine enneaphyllos,... U okviru ove podsveze je registrovana sljedea zajednica. Pretplaninaska bukova uma sa urezicom: Asocijacija: Homogyno sylvestris Fagetum (Syn.: Aceri-Fagetum illyricum nom.ill.) Kakrekteristianog je kratkog vegetacionog perioda, sa velikim koliinama snjega i njegovim dugotrajnim zadravanjem. Ekstramnost stanita se odraava na fizionomiji zajednice. Ovu zajednicu odlikuje mjeavina vrstza iz neutrofilnih bukovo-jelovih uma i bukovih subalpijskih uma.

Acidofilne bukove ume Sveza: Luzulo Fagion Ova sveza obuhavata acidofilne ume bukve i uma bukve-jele, koje se javljaju na razliitim kiselim silikatnim supstratima, rasprostranjenim u unutarnjim Dinaridima, u submontanom i montanom pojasu, kao klimazonalne zajednice. U principu ih maemo nai naje na distrinim kambisolima i podzolima, a neto rjee i na rankerima na silikatnoj geolokoj podlozi. Osim navedenih tala ove zejednice mogu se nai i na luvisolima kao i pseudoglejevima ak i na bazinim tlima. Floristiki gledano ove zajednice su u znatnoj mjeri siromanije nego ilirske zajednice uma bukve i jele neutrofilnog karaktera. Pojava acidofilnih vrsta u ovoj svezi pribliava ih acidofilnoj svezi: Quercion roborispetraea. Kao acidofilne vrste navedimo npr. : Luzula luzuloides, L.luzulina, Melampyrum vulgatum, Hieracium silvaticum, Veronica officinalis, Vaccinium myrtillus,...

uma bukve sa bekicom Asocijacija: Luzulo Fagetum sylvaticae Veoma rairena zajednica vezana za distrine kambisole i podzole, kisele do jako kisele reakcije. Javlja se u veoma irokom visinskom intervalu od 150 (200) m pa do 1000 (1100) m n.m. Sve evropske ume bukve sa bekicom su slinoga sastava, veoma su floristiki siromane. U Bosni su vezane za unsko-sansko, srednjebosansko i jugistono bosansko podruje

U spratu drvea osim bukve nalazimo i sljedee vrste: Acer pseudoplatanus, A.platanoides, Ulmus montana, Fraxinus excelsior. U najee jednolinom sastavu prizemne flore nalazimo sljedee vrste: Luzula sp., Veronica officinalis, Vaccinium myrtillus, Galium rotundifolium, Hieracium murorum, Festuca drymeia... ume bukve i rebrae Asocijacija: Blechno - Fagetum Ova zajednica je prvobitno opsana u Gorskom Kotaru u Hrvatskoj ali u dijunktnom arelau je nalazimo i u centralnoj Bosni unutar paleozojskog kriljogorja. Nalazimo je na blaim nagibima u podnoijima padina na dubljim ilovastim zemljitima. I ovu zajednicu odlikuje slina struktura i sastav vrsta kao i kod prethodno opisane fitocenoze. Kao vaniju karakteristiku navedimo pojavu paprati rebrae Blechnum spicant, po kojoj je zajednica i dobila ime.

Acidofilna uma bukve i jele Asocijacija: Fago-Abietetum Opisana je na kiselim silikatnim stijenama u unutranjim i pripanonskim prstorima Dinaridima(npr.: Vranica, istona i jugoistona Bosna, dijabaz-ronjaka formacija). Javljaju se u irokom visinskom dijapazonu od 250 do 1550 (1600) m n.m. Uglavnom su rasprostranjene na distrinim kambisolima i opodzoljenim (manje na rankeru). Meutim mogu se javiti i na ilimerizovanim tlima i pseudoglejevima na gabru, dijabazu i peridotitu serpentinitu. U zavisnosti od nadmorske visine varira humidnost klime. Ove ume se znaajno razlikuju od ilirskih neutrofilnih uma bukve i jele. U sastavu vrsta u znaajnoj mjeri nalazimo floristike elemente etinarskih uma reda: Vaccinio-Piceetalia. U spratu drvea nalazimo: Fagus sylvatica, Abies alba, Sorbus aucuparia, Acer pseudoplatanus, Ulmus montana,... a u sloju grmlja nalazimo nekoliko vrsta, najee: Coryllus avellana, Daphne mezereum, Crataegus monogyna. Prizemnu floru sainjavaju sljedee vrste: Galium rotundifolium, Oxalis acetosella, Vaccinium myrtilus, Veronica officinalis, Melampyrum sylvaticum, Luzula sp.. esto unutar ovih uma nalazimo i razliite mahovine iz rodova: Hylocomnium, Hypnum, Dicranum, Polytricum, Mnium,... Ova zajednica ima dvije subasocijacije: - Fago-Abietetum festucetosum drymeiae - Fago-Abietetum luzuletosu nemorosae

Sveza uma plemenitih liara: Fraxino Acerion Unutar ve sveze nalazimo mezofilne zajednice plemenitih liara od Slovenije do istone Srbije. Ove zajednice su orografsko edafski uslovljene. Azonalnog su karaktera, nalaze se uklopljene nutar klimazonalnih uma bukve i jele (sa smrom), na dubljim koluvijalnim i ilimerizovanim zemljitima sa veoma razijenim zrelim humusom. Teite pojavljivanja zajednica ove sveze je iznad 1000 m n.m., na mjestima raskidanoga sklopa u uvalama, manjim depresijama, vrtaama, zaravnima i paltoima ali i klisurama i veim nagibima. Ove ume mogu predstavljati trajne stadije vegetacije ili prelazne stadije vegetacije u zavisnosti od orografsko-edafskih i antropogenih faktora. Edifikatori koje nalazimo unutar ove zajednice su najee poluskifilne vrste drvea tzv plemeniti liari: Acer pseudoplatanus, A.platanoides, Fraxinus excelsior, Tilia platyphyllos, Ulmus montana, uma gorskog javora i jasena Asocijacija: Chrysanthemo macrophylli Aceretum pseudoplatani (Syn: Aceri Fraxinetum illyricum nom. Ill.) Opisana je kao dio unutarnjih Dinarida u uvalama i vrtaama krenjake geoloke podloge, najee na koluvijalnim tlima, luvisolima ili dubljim kalkokambisolima pa ak i i dubljim kalkomelanosolima. Osnovno obiljeje je razvijen humusno akumulativni horizont koji nastaje usljed nagomilavanja listinca biomase u vrtaama i dugog zadravanja snjega to usprava rad mikroorganizama tla. Ovo je razlog to se u ovoj zajednici javljaju brojne mezofilno-neurofilne vrste.

Osim ranije navedenih vrsta plemenitih liara u ovoj zajednici nalazimo u sloju grmlja: Sambucus racemosa, Daphne mezereum, D. laureola, Lonicera xylosteum, Euonimus latifolius. U sloju prizemne flore nalazimo: Lunaria rediviva, Seneco nemorensis, Chrysanthemum macrphyllum, Geranium phaeum, Telekia speciosa, Galium odoratum, Cardamine bulbifera, C.enneaphyllos, Circea lutetiana, Dryopteris filix mas, Athyrium filix femina, Actaea spicata, Phyllitis scolopendrium... Iako zauzima male povrine ova zajednica ima veoma vaan umsko-privredni znaaj, zbog vrijednosti stabala i dimenzija koje dostiu na ovim stanitima.

ETINARSKE UMe

Bazifilne ume borova Razred : Erico-Pinetea Red: Erico-Pinetalia

Red obuhvata vie sveza termofilnih i bazifilnih borovih uma: crnoga (Pinus nigra), bijelog (Pinus sylvestris) i munike (Pinus heldreichii). Osim borova unutar ovog reda nalazmo i sljedee vrste kao pratioce ovih edifikatora: Ostrya carpinifolia, Corylus colurna, Prunus mahaleb, Junuiperus oxycedrus, J.communis, Cotoneaster tomentosa, Erica cranea, Daphne blagayana... Ekoloki faktor koji utie na ustrojstvo zajednice ini geoloka podloga koja uvjetuje (uz kombinaciju sa orografski uvjetima) da su zajednice iz ovoga reda trajnog karaktera. Geoloku podlogu ine stijene iz: - ofiolitske skupine: peridotit, serpentinit, kao i gabro i dijabazi; - sedimentne stijene: krenjaci, dolomitisani krenjaci i dolomiti Ovaj red obuhvata sljedee sveze: Dinarske crnjuino-borove ume Orno-Ericion ume crnog bora na krenjaku: Pinion nigrae ume munike: Pinion heldreichii Bazifilne ume kitnjaka: Orno-Quercion serpentinicum

Sveza dinarskih borovo-crnjuinih uma: Orno-Ericion Ova sveza obuhvata ume crnog i bijelog bora ilirskog (dinarskog) podruja: Slovenije, Hrvatske, Bosne, zap. Srbije, C.Gore, Kosova, Albanije i Makedonije. Na osnovu geoloke podloge se dijele na dvije podsveze: Borove ume na dolomitu (Orno-Ericenion dolomiticum) Borove ume na serpentinitu (Orno-Ericenion serpentinicum) Borove ume na dolomitu (Orno-Ericenion dolomiticum) Ove ume imaju disjunktan areal i zauzimaju znaajne povrine na dolomitima du dinarskih planina od Slovenije do C.Gore. U Bosni i Hercegovini se javljaju u: drvarskom, glamokom, bugojanskom, prozorskom, konjikom i trebinjskom podruju. Ass.: ume bijelog bora na dolomitu: Pinetum sylvestris dinaricum Zastupljene su u veim kompleksima na zapadnobosanskim planinama: Jadovniku, atoru, Staretini, Malovanu i Kujai, te u podruju Koprivnice. Na dolomitnoj rendzini na strmim padinama sa izraenim geomorfolokim oblicima karakteristinim za ove masive javljau se u visinskom rasponu izmeu 900 i 1500 m n.m., unutar klimapojasnih uma bukve i jele (sa smrom). U niim delovima pojasa ponegdje se obilno uz bijeli javlja i crni bor (subasocijacija Pinetosum nigrae).

U spratu drvea ove zajednice nalazimo: Pinus sylvestris, Fraxinus ornus, Acer obtusatum, Sorbus aria, S. austriaca, S. aucuparia, Ostrya carpinifolia.., a u spratu grmlja mogu se nai: Amelanchier ovalis, Cotoneaster tomentosa, Cytisanthus radiatus, Rosa spinosissima, R. pendulina, Viburnum lantana, Rhamnus cathartica,.. U sloju prizemne flore, koja esto potpuno prekriva apdine asto nalazimo: Erica carnea, Calamagrostis varia, Brachypodium pinnatum, Buphtalmum salicifolium, Clamatis recta, Daphne blagayana, Mercurialis ovata, Pimpinella saxifraga, Laserpitium siler... Ass: ume crnog bora na dolomitu submediteranskog podruja: CotoneasteroPinetum nigrae (Pinetum nigrae submediterraneum) Kao i prethoda zajednica i ova je uslovljena orografsko edafski i predstavlja trajni stadij vegetacije. U Hercegovini ire je rasprostranjena u konjikom podruju, a u Hrvatskoj se javlja u Velikoj i Maloj Paklenici, odnsno Sjevernom Velebitu. Rasprostranjena je unutar uma medunca i bijeloga graba odnosno unutar uma medunca i crnoga graba. Usljed sindinamske veze sa ovim umama ove ume imaju veliki broj floristikih elemenata koje nalazimo i unutar navedenih uma: Carpinus orientalis, Ostrya carpinifolia, Farxinus ornus, Coronilla emerus, Rhamnus rupestris, Rh. Carthartica, Juniperus oxycedrus, Acer obtusatum, Amelanchier ovalis, Cotoneaster tomentosa,..., od drvenastih vrsta. Od zeljastih vrsta unutar ovih uma nalazimo: Sesleria autumnalis, Biscutella levigata, Carex humilis, Mercurialis ovata, Teucrium chamaedrys, T.montanum,Geranium sanguineum, Galium purpureum, Scabosa leucophylla, Thymus serpyllum,...

Borove ume na serpentinitu (Orno-Ericenion serpentinicum) Na peridotitsko-serpantinitskim supstratima su najzastupljanije borove ume u BiH u podruju: Teslia, Gostovia, Krivajsko-Konjuhskog masiva, i Viegrada. ume borova na ofiolitima javljaju se na 700-1500 m n.m. Crnoborove ume mugu se nai i na manjim nadmorskim visinama (iznad 400 m) i toplijim i suhljim stanitima, dok ume bijeloga bora zauzimaju vee nadmorske visine i hladnija i vlanija stanita, npr. u viim poloajima planine Konjuh i najviih masiva u slivu rijeka Krivaje i Gostovia. Na nadmoskoj visini oko 900-1000 m rasprostranjene su mjeovite zajednice crnoga i bjeloga bora. Teren se odlikuje dugim grebenima i strmim padinama i dubokim uskim dolinama, to uz specifine osobine matinog supstrata ini stanita ekstremnim. Stijene su podlone lakom mehanikom troenju, a zemljita su plitka i suha i podlona eroziji. Siromana su ionima kalcija, i fosfata, a sa visokim sadrajima magnezija. U zavisnosti od reljefa zastupljen je serija zemljita na serpentinitu: od rankera, eurinih kambisola do luvisola, a u rijetkim sluajevima i do pseudooglejnih. Specifine karakteristike stanita su dovele do pojave specifinih biljnih vrsta serpentinofita. Ass: uma crnoga bora na serpentinitu (Erico-Pinetum nigrae serpentinicum)

U pojedinim podrujima crni bor obrazuje prostrane komplekse na zemljitima ofiolita, bijeli bor izostaje zbog kserotermnosti stanita ( viegradsko podruje). U ovim podrujima orografija je veoma izraena (uski grebeni strme padine) to dovodi do pojave rankera ili skeletnih smeih zemljita.

Sve je ovo uslovilo pojavu specifinog floristikog sastava. Tako je uz edifikator Pinus nigrau u sloju drvea nalazimo: Quercus petraea, Fraxinus ornus, Prunus mahaleb, Sorbus torminalis, Ostrya carpinifolia...; od vrsta grmlja nalazimo Cotinus coggygria, Spraea ulmifolia, Rhamnus frangula, Rh. cathartica, Viburnum lantana, Rosa pendulina, R. spinosissima, Ganista januesis... Pojava vrsta Daphne blagayana i Erica carnea uslovljena je pojavom velikih koliina magnezija u tlu. U prizemnoj vema bogatoj flori su zastupljene sljedee vrste: Calamagrsotis varia, Potentilla alba, Aspelenium cuneifolium, Teucrium cahamaedrys, T.montanum, Notholena maranthae, Sesleria rigida, S.latifolia, Mercurialis ovata, Dorycnium germanicum, Clematis recta, Cirsium erisithales, Convalaria majalis, Peucedanum austriacum, Melittis melisophyllum, Narcissus verbanensis, Potentilla heptaphylla... Ass: uma bijelog bora i crnjue na ofiolitima : Erico-Pinetum sylvestris Predstavljaju reijeu imezofilniju zajednicu na ovim matinim supstratima. Vezane su za dublja, ouvanija, i svjeija zemljita smea zemljita na relativno blaim nagibima u viim predjelima oko 900m n.m.. Preteno je rasprostranjena na Konjuhu i na viim masivima u slivovima: Tribije, Dubotice i Gostovia. Uz b.bor zastupljeni su: kitnjak, jarebika i breza. Pojedinano su zastupljene vrste grmlja: Rhamnus frangula, Rosa pendulina, R. spinosissima. U prizemnoj flori dominira: Erica carnea, Pteridium aquilinum, Vaccinium myrtillus, Potentilla alba, Anemoine nemorosa, Erythronium dens canis, Symphytum tuberosum, Epimedium alpinum,...

Ass: ume crnog i bijelog bora na peridotitu-serpentinitu (Pinetum nigrae-silvestris) Ove ume nalaze se intermedijarno u pogledu staninih uvjeta (prije svega orografije i tla) iozmeu ekstremn suhih i toplih zajednica c.bora i mezofilnih zajednica b.bora. Rasprostranjene su na neto dubljim smeim zemljitima. Pojava edifikatorskih i ostalih dendro vrsta ovisi od i pojavi mikrostaninih uvjeta i antropogenih uticaja. U spratu grmlja rijedki su ruj (Cotinus coggygria) i suruica (Spirea ulmifolia), a u sloju prizemne flore ppreovlauje Erica carnea dok su trave neto rijee. Unutar ovih uma zastupljene su i mezofilne vrste npr. : Anemone nemorosa, Erythronium dens canis, Carex digitata ..., kao i neke acidofilne vrste: Luzula luzuloides, Luzula campestris,...

SVEZA UMA CRNOGA BORA - Pinion nigrae U okviru ove sveze nalazimo fragmentarno razvijene zajednice crnoga bora u klisurama i na krenjakim liticama brdsko-planinskh podruja, trajnog stadija. Stanini uslovi su ekstremni: veliki nagibi toplih ekspozicija, inicijalna zemljita, veliki

kameni blokovi rasporeeni mozaino. Ekstremnost uvjeta se odraava na habitus stabala c.bora, on je nizak, nepravilnog debla i kiobranaste kronje. Na mjestima se manje ekstremnim uslovima zajednice crnoga bora su sindinamske povezane sa pojavom crnoga graba i kasnije jela sa zajednicama bukve i jele. U okviru ove sveze u BiH nalazimo podsvezu: Podsveza uma ilirskog crnog bora: Pinenion illyricae Ova podsveza rasprostranjena je u junim dijelovima unutrarnjih dinarida: istona i jugositona Bosna, zapadna i jugozapadna Srbija. Raspon nadmorskih visina se kree od 500-1500m. U klisurama, i kanjonima, srmim krenjakim blokovima, i mozaino razvijenim plitkim krenjakim zemljitima. U floristikom sastavu osim karakteristinih vrsta reda: Erico-Pinetalia, prisutni su i elementi iz elementi reda Quercetalia pubescentis. Kao karakteristine vrste ovih bogatih uma treba spomenuti osim c.bora: Fraxinus ornus, Ostrya carponifolia, Viburnum lantana, Amelanchier ovalis, Cotoneaster tomnetosus, Cotinus coggygria, Teucrium montanum, Galium lucidum, Peucedanum oreoselinum, Laserpitium siler,...

Ass: Ilirska uma crnog bora : Laserpitio sileri Pinetum illyricae (Syn: Pinetum illyricum calcicolum) Opisana je prvobitno u kompleksu Zelengora Magli, kanjon Suhe, Peruice i Sutjeske. Na strmim i toplim padinama sa plitkim kserotermnim krenjakim crnicama, u kanjonima rijeka (nagibi 40-70, 600 -1300 m n.m.) Zajednica je reliktnog karaktera. Sklop drvea je rakinut, a visine stabala uglavnom male. Zajednica je floristiki veoma bogata. Uz dominaciju crnoga bora u spratu drvea mogu se nai sljedee vrste: Fraxinus ornus, Ostrya carpinifolia, Sorbus torminalis, Tilia argentea,... I sprat grmlja je veoma bogat vrstama: Amelanchier ovalis, Cotoneaster tomentosus, Cotinus coggygria, Laserpitium siler, Chamaecytisus hirsutus,.. U sloju prizemne flore nalazimo Vaccinium myrtillus, Erica carnea, Peucedanum oreoselinum, Ceterach officinarum, Mercurialis ovata, Anemone hepatica, Origanum vulgare,...

Sveza ume munike: Pinion heldreichii Munika (Pinus heldreichii) tercijerni je relikt i subendemit. Raste u zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka (BiH, C.Gora, Kosovo, Makedonija, Bugarska i Grka) i junoj Italiji. Nalazimo je na planinskim masivima do kojih prodire uticaje Mediterana odnosno, grade krimaregionalni pojas. Raste na sljedeim planinama u Bosni: Bjelanica Hranisava; u Hercegovini: vrsnica, abulja, Prenj, Vele, Visoica, Orijen. Rasprostranjene su na krenjakim i dolomitnim masivima, najee na toplim ekspozicijama, na seriji krenjakih zemljita i rendzini. Ove zajednice imaju izvanrednu zatitnu funkciju. Vei kompeksi na boljim stanitima imaju i proizvodnu funkciju, usljed dobre produktivnosti i vanredne tehnike vrijednosti drveta.

Mogu biti ukopljene u izraenije reljefske forme u pojas bukve i jele, meutim mogu se popeti do pojasa klekovine bora. Nakon rata se intenzivno iri na livadama na kojima nema ispae. Sastav zajednica munike veoma je heterogen, s toga se smatra da u okviru ovog areala postoju itav niz fitocenoza koje se razlikuju po floristikom sastavu, pa se u geogrtafskom pogledu izdavajaju: hercegovaka grupa crnogorsko-metohijska grupa

Ass: uma munike: Pinetum heldreichii s. lat. U nekim sastojinama uz muniku nalazimo i crni bor, zatim krivulj. Sastav prizemne flore odlikuje niz vrsta iz sveze Orno-Ericion npr.: Calamagrostis varia, Scabiosa leucophylla, Erica carnea, Brachypodium pinnatum,... kao i itav niz endemnih vrsta: Amphoricarpus neumaeri, Dianthus prenjus, Hieracium villosum, Senetium vissianius, Ova makro asocijacija satavljena je iz vie mikroasocijacija: Amphoricapo-Pinetum leucodermis, Senetio-Pinetum leucodermis, Pinetum nigrae leucodermis, MugoPinetum leucodermis...

Sveza bazifilnih uma kitnjaka: Orno-Quercion serpentinicum Bazifilne ume kitnjaka sindinamski su povezane sa borovim umama i disjunktno su rasprostranjene u ofiolitskoj zoni: od Borja planine, i podruju rijeka Ukrine, Usore i Krivaje. Nalaze se na visinama od 300-1300 m n.m..Geoloku podlogu osim peridotita i serpentinita, ine i gabro, dijabaz,... Zemljite obuhvata cijelu razvojnu seriju na serpentinitu od rankera do luvisola. Zahvaljujui specifinoj geolokoj podlozi ove ume se u velikoj mjeri razlikuju od acidofilnih kitnjakovih uma, po velikom broju vrsta karakteristinih za bazifilne borove ume, to je glavni razlog da ove ume budu povezane sa redom borovih uma Erico-Pinetalia. One se mozaino smjenjuju sa borovim umama na ofiolitima u zavisnosti od orografsko edafskih uvjeta prti emu zajedince kitnjaka se javljaju uvjek i preteno svjeijim stanitima u pogledu fitoklime i edafskih uvjeta. Ass: uma kitnjaka na smeim etrinim zemljitima: Erico-Quercetum petraeae serpentinicum (Syn: Quercetum petraeae-daleschampii serpentinicum) Osim kitnjaka koji je dominantan u zajednici moemo nai i itav niz vrsta karakteristinih za borove ume: Spirea ulmifolia, Erica carnea, Daphne blagayana, Viola beckiana, Asplenium andianthum nigrum,... Osim elemenata borovih ma unurtar ove zajednice nalazimo i elemente Quercetaila pubescentis: Prunus mahaleb, Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Sorbus torminalis, Genista ovata, Tanacetum corymbosum...

Acidofilne etinarse ume Razred: Vaccinio-Piceetea Red: Vaccinio-Piceetalia Ovim sinsistematskim jedinicama pripadaju acidofilne etinarske ume: montane ume smre, subalpiske ume smre, ume smre i bijelog bora, ume jele i smre, ume panieve omorike, ume jele i rebrae, ume jele i okruglolisnog broa, ume klekovine bora. U BiH i Hrvatskoj veina ovih zajednica (posebno smrevih) ujetovane su orografsko-edafskomikroklimatski. Meutim, u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bugarskoj smreve ume izgrauju poseban vegetacijski pojas. Drugi dio ovih uma priapada prelaznim stadijima vegetacije: ume smre i bijelog bora, ume jele i smre; koje se nalaze u progresiji ka umama bukve i jele sa smrom. Zahvaljujui klimatskim uvjetima (posebno fitoklimi) i sastavu listinca (dominiraju iglice), proces transformacije je usporen i vodi obrazovanju sirovog humusa i na silikatnim i karbonatnim supstratima. Ovo ima za posljedicu dominaciju acidofilnih zeljastih vrsta: Blechnum spicant, Vaccinium myrtilus, Pyrola unifolra, Pyrola secunda, Oxalis acetsella, Veronica officinalis, Lycopodium clavatum, L.annotinum, Galium rotundifolium, Luzula luzulina, Luzula albida,....

U BiH u redu Vaccinio-Piceetalia nalazimo sljedee sveze: - Vaccinio-Piceion - Piceion omorikae - Calamagrostio - Abietion - Pinion mugi
Acidofilne ume smre Sveza: Vaccinio-Piceion Klimatogeni subalpiski pojas u Sloveniji (Alpi), Srbiji i Crnoj Gori gradi na visinama izmeu 1300 1800 m n.m. Pojavljuju se usljed niskih temperatura i hladnih vjetrova (zime su sline sibirskim). U ilirskoj provinciji (vei dio Dinarida: Hrvatska i Bosna). Javljaju se kao specifina inverzija vegetacije u pojasu bukovo-jelovih (smrevih) uma. Takoer, u ovu svezu spadaju i prelazne zajednice: b.bora i smre, jele i smre. Oa karakteristika ovih uma je hladna i vlana klima i pedoklima, velikki sklop, floristiko siromatvo i izostanak sprata grmlja. Zemljita su umjereno do jako kisela. U spratu drvea i grmlja nalazimo: Picea abies, Abies alba, Sorbus aucuparia, Betulla verrucosa, Juniperus communis, Vaccinium myrtullus, Arctostaphyllos uva-ursi,...

Ass: Montane ume smre: Piceetum abietis montanum s.lat. Nalazimo ih u pojasu uma bukve i jele sa smrom, kao intrazonalne zajednice (Bosna i Hrvatska). Potencijalno ovim umama pripadaju mnoge manje ili vee depresije irom unutarsnjih Dinarida: Kupreke visoravni, Niikoj visoravni, zaravan Pala,...

Unutar ovih uma nalazimo zastupljene skiofilne i acidofilne vrste., a posebno obiljeje ine mahovine i liajevi. Ove zajednice iako su slinog florsitikog sastava, stanita i fizionomije, zbog irine areala opisan je veliki broj asocijacija. U Bosni su opisane sljedee asocijacije: - Mrazine ume smre: Piccetum montanum illyricum inversum Vezane su za specifine geomorfoloke uvjete: uvale, vrtae i doline gdje inverzije temperature daju specifino obiljeje. Rasprostranjene su na seriji krenjakih zemljita, dolomitnim i morenskim rendzinama (npr. Veliko polje na Igmanu). Pojava nepovoljnih formi humusa uvjek je prisutna. Dominira smra kojij se mogu pridruiti jarebika i jella (u malo toplijem fitoklimatu). U prizemnoj flori preovlauju acidofilne vrste: Vaccinium myrtillus, Luzula sp., Pyrola sp., Maianthemum bifolium, Melampyrum sylvaticum,... Mahovine i liajevi daju posebno obiljeje ovoj zajednici: Polytrichum sp., Leucobrium glaucum, Dicranum scoparium,.... (mahovine); Cladonia sp., Cetraria sp., Usnea sp.,...(liajevi).

Ass: Zajednica smre sa tresetnim mehovinama: Sphagno-Piceetum montanum Nalazimo je u depresjama Niia Bijambara i Zvijezde planine na pseudoglejevima i movarno oglejnim tlima. Zauzima mikroklimatski najhladnije poloaje. Izrazito je monodominantna zajednica smre u kojoj uz acidofilne elemente i vrsta roda Sphagnum nalazimo i higrofilne elemente: Carex brizoides, C.remota, Juncus sp., Equisetum palustre,... Ove ume su veoma loeg boniteta usled ekstremnih staninih uvjeta Ass: ume smre na opodzoljenim zemljitima: Lycopodium-Piccetum montanum Opisane su na Niiima na podzolu na kvarcnom pjearu. Ova zemljita uz ekstramnu kiselost obiljeava pojava monijeg sloja sirovog humusa. Ekstremna kiselost i siromatvo zemljita odgovara iuzrazito acidofiloj flori: Lycopodium clavatum, L.annotium, Listera cordata, Vaccinium myrtullus, Avenella flexuosa, Majanthemum bifolium, Oxalis acetosella, ... Uz smru u sastojinama rijeeg sklopa mogu se javiti i breza i b.bor. - Ass: uma jele i rebrae: Blechno-Abietetum Nalazi se na Vranici (Velebitu, Kapeli i Pljeevici u Hrvatskoj). Osim dominantne jele nalazimo jo i smru i bukvu, kao i : Blechnum spicant, Melampyrum vulgatum, Hieracium sylvaticum, Goodyera repens, Calamagrostis arundinacea, Luzula pilosa,...

Ass: uma jele okruglolisnog broa: Galio rotundifolii - Abietetum

Rasprostranjena je na kiselim silikatnim supstratima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni. Na kiselo smeim i ilimerizovanim zemljitima. Vezana je za sjeverne poloaje i udoline. Dominira jela, a uz nju su obilno zastupljene i smra i neto manje bukva. U zajednici su prisutni lorni elementi smrevih uma, dok su fagetalni elementi sporadino zastupljeni. - Ass: Ilirska uma bijelog bora i smre: Piceo-Pinetum illyricum Ilirska uma bijeloga bora i smre definisana je kao zajednica sekundarnog karaktera tj. kao pralazni stadij ka kompleksu bukovo-jelovo-smrevih uma unutarnjih Dinarida. Nastala je na umskim poaritima, sjeninama ili slobodnim povrinama. Bijeli bor naseljava istine, a u toku razvoja ga zamjenjuju skiofilnije vrste koje obrazuju mjeovite sastojine veeg sklopa b.bora i smre, da bi u konanici imali razvijenu klimaregionalnu zajednicu bukve jele i smre. Javlja se dvije ekoloke varijante: na krenjacima (calcicolum) na silikatima (silicicolum)

Na krenjacima imamo sljedee faze razvoja Piceo-Pinetm illyricuma: 1- Inicijalna: a) juniperitosum loiji stanini uslovi, erozija zemljita b) tremulo-betuletosum bolji stanini uslovi 2- Optimalna : pyroletosum smra urasta u gornju etau, sirovi humus, acidofilni florni elementi 3- Terminalna: Abieti-Piceetum illyricum - bijeli bor se zadrao samo pojedinano, dok se jela obilno naselila. Na silikatima imamo sljedee faze razvoja Piceo-Pinetm illyricuma: 1- Inicijalna: calluno-betulosum dominiraju heliofilne i acidofilne vrste 2- Optimalna: typicum podjednako uestvuju b.bor i smra+ acidofilne vrste 3- Terminalna: Abieti-Piceetum silicicolum - bijeli bor se zadrao samo pojedinano, dok se jela obilno naselila.

ume omorike Sveza: Piceion omoricae Picea omorika je tercijerni relikt i stenoendem. Recentni areal vrste Picea omorika obuhvata nekoliko veih podruja u uzanom pojasu oko srednjeg toka rijeke Drine (istona Bosna i zapadna Srbija). Raste u rasponu od 500 1700 m n.m., na strmim liticama, strugovima, velikim blokovima i gromadama stijena, na hladnim ekspozicijama, gdje nema konkurenciju jele, bukve i smre. Preteno raste na plitkim krenjakim zemljitima, a u na Srbiji nekim mjestima i na serpentinitu na rankeru. U Bosni su zastupljene asocijacije: Goodyero-Piceetum omorikae, Daphno blagayanae Piceetum omorikae, Picetum omorikae subalpinum, Osytro-Piceetum omorikae, koje se mogu svrstati u jednu makro asocijaciju: Piceetum omorikae s.lat.. U ovim umama omorici su esto primjeane i: Pinus nigra, P. Sylvestris, Picea abies, Abies alba, Alnus glutinosa,... U prizemnom sloju nalazimo sljedee vrste: Vaccinium myrtillus, Luzula sylvatica, Gentiana asclepiadea, Calamagrostis varia, Goodyera repens, Erica carnea, Lilium martagon, Valeriana montana, Galium sylvaticum, Saxifraga rotundifolia,...

UME KRIVULJA Pinion mugi Zajednice krivulja su rasprostranjene u planinskim predjelima srednje i june Evrope. Njihov disjunktan areal u jugoistonoj Evropi obuhvata :Julijske Alpe, Dinaride, arsko-pindske planine i neka nalazita u Albaniji. Rastu u veoma ekstremnim uvjetima, odnosno u graninim uvjetima za ivot umskog drvea npr. : vegetacion perido 3-4 mjeseca, prosjene godinje temperature 2,5 -5 C, godinja suma padavina 2000-3000 mm.Usljed dugotrajnog pritiska snjega toko godine ova uma je specifinog niskog habitusa, visine 2-3 m. Usljed ovih ekstremnih uvjeta stanita ova uma ima vaan zatitni karakter za ouvanje zemljita pogotovo na krenjakim stijenama koje su u prolosti zbog glacijacije, a u dananjem periodu eolskom erozijom ogoljeni. Osim navedenog ove ume znaajno pomau ouvanje endemne i rijeteke flore uma u BiH . U prolosti ove planine su bile unitavane radi dobijanja panjaka i livada za ispau stoke. U floristikom smislu ove zajednice su dosta neujednaene jer imaju razliit nsastanak. Osim krivulja u njihov sastav ulaze ulazi i vei boroj razliitih grmova i polugrmova npr.: Sorbus aucuparia ssp. glabrata; Sorbus chamaemespilus; Juniperus nana; Salix silesiaca; Salix herbacea, Salix recticulata, Lonicera alpigena, Rosa pendulina, Rosa spinosissima, Genista radiata, Rubus saxatilis, Arctostaphyllos uva ursi, Vaccinium myrtillus...

ume krivulja dinarskih planina Pinetum mugi dinaricum Ova umska zajednica javlja se du dinarskih planina Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Crne Gore. U Hrvatsokj i Bosni se nadovezuju na pojas subalpiske bukve, odnosno subalpiske smre (pl. Ljubinja kontinentalni klimatski uticaji), a u Hercegovini i Crnoj Gori na pojas munike. Izgrauje snaan

vegetacioni pojas od 1400 m (depresija Igmanu 1150 m) do 1900 m (Magli 2300 m) n.m.. Najee su rasprostranjeni na krenjacima, ali se mogu nai i na silikatima: Vranica i Ljubinja. Vrste koje nalazimo unutar ove zajednica su: grmovi i plugrmovi: Pinus mugo, Sorbus aucuparia ssp. glabrata; Sorbus chamaemespilus; Juniperus nana; Salix silesiaca; Salix herbacea, Salix recticulata, Lonicera barbasiana, Lonicera alpigena, Rosa pendulina, Rosa spinosissima, Genista radiata, Rubus saxatilis, Arctostaphyllos uva ursi, Vaccinium myrtillus, Dryas octapetal; zeljasti florni elementi: Homogyne alpina, Homogyne sylvestris, Luzula sy lvatica, Eringium alpinum, Ranunculus thora, Anemone narcissiflora, Mulgedium alpinum, Viola biflora, Valeriana montana, V. tripteris.... Degradacijom krivulja nastaju razliiti ibljaci: sa Genista radiata -om, sa Sorbus chamaemespilus om, sa Juniperus nana om. Usljed smanjenja pritiska na ove umske zajednice od strane stoara ove zajednice se postepeno onbavljaju zajednice krivulja.

Osim ove zajednice opsane su i sljedee zajednice krivulja: - Sorbo maugeotii Pinetum mugi (Srbija) - Rhodothamno-Pinetum mugi (Slovenija) - Lonicero borbasianae Pinetum mugi (Hrvatska) UME ZELENE JOHE Alnion viridis Ova sveza obuhvata zajednice zelene johe koje imaju kompaktne areale u Alpama i Karpatima dok na Dinaridima imaju disjunktan areal. Kod nas se javljaju u na Vranici, a u susjedstu u Srbiji (Stara planian), Makedoniji (Bjelasica) i Bugarskoj (Rodopi). Javlja se u specifinim orografskim uvjetima: ljevkastim uvalama, gdje se nagomilava snjeg ili protiu planiski potoci. Visinski dijapazon se kree od od 1450 m do 1850 m n.m.. Javlja se okruena umama bukve i jele, subalpiske bukve ili subalpijske smre. Kao i zajednice krivulja ove zajednice su potisnute i degradirane. Predstavljaju dobru preventivu protiv pojave lavina. Zajednica zelene johe koja je opisana u Bosni je Athyrio-Anetum viridis na planini Vranici koja se javlja na distrinom kambisolu, unutar subalpiske bukve, subalpiske smre i krivulja u ljevkastim uvalama.

U Srbiji je opsiana zajednica zelene johe pod nazivom: Salici Alneutm viridis. Osim pojave zelene johe koja je specifina ostali florni elementi su manje ili vie slini sa onim koji se javljaju zajednicama krivulja.

TIPOLOGIJA UMA Zadatak i definicija Def.: Tipologija uma je disciplina kojoj je konani cilj definisati i razvrstati ume i umska stanita u jasno ograniene cjeline (tipove) prema postojeim ili potencijalnim produktivnim sposobnostima, a radi lakeg i racionalnijeg gospodarenja. Zadatak tipologije je da prui i izdvoji vegetacijsko-stanine jedinice, relativno homogene u pogledu staninih uslova, sastava drvea i produkcije drvne mase, a za koje se propisuju isti proizvodni ciljevi i uzgojni postupci. Tipoloka klasifikacija je zasebna i specifina umarska podjela koja daje najpotpunije odgovore na sva bitna pitanja o umi, kao ekosistemu, objektu koritenja i gazdovanja uope. Izmeu tipologije uma i mnogih drugih umarskih disciplina postoji meusobno proimanje i vrsta povratna sprega. Tipologija se temelji na vie umarskih disciplina; ekolokih pedologija, fitocenologija; i proizvodnih: uzgajanje uma, dendrometrija i ureivanje uma. Na ovaj nain po svom sadsraju i namjeni ona predstavlja dvostruko funkcinalnu vezu izmeu fundamentalnih ekolokih nauka i primjenjenih umarskih disciplina. Sistematiziranjem u tipove uma stvaramo preduslove za uspjeno gospodarenje, uvajui i unaprieujui produktivnost biodiverzitet i ostale polivalentne funkcije.

PREGLED TIPOLOKIH PRAVACA Vegetacijski (biljnoindikatorski) metodi Tipoloka klasifikacija Cajandera - Najstarija klasifikacija finca Cajander-a. Koristi se u umarskoj praksi skandinavskih zemalja. Zasniva se na indikatorskoj vrijednosti dominantnih biljnih vrsta u prizemnom spratu sastojina - U jednolinim staninim uslovima: (klima i geoloka podloga i jedan tip tla sa dva edifikatora (smra i b. bor)), varijabilnost prirasta najvie ovisi od dubine i mehanikog sastava zemljita. Ova varijabilnost se dobro ogleda kroz prizemnu floru pa je ona posluila kao osnov za proizvodnu klasifikaciju uma. Izdvojeni su sljedei tipovi npr.: Asperula tip. Calluna tip, Oxalis tip, Myrtillus tip, Cladonia tip... Metod Zlatnika - U Slovakoj koristi se metod Zlatnika, koji je u biti specifian fitocenoloki metod koji se zasniva na indikaciji sredine stanita preko biljnih vrsta. - Na osnovu dugotrajnih istraivaja Zlatnik je izdvojio: a) Difkom (diferencijalne kombinacije vrsta) skupine prizemne flore jednakih ekolokih karakteristika i jednake indikatorske vrijednosti kao glavni kriteriji za izdvajanje skupine tipova uma.

b) Difspec ( diferencijalne vrste) kriterij za izdvajanje tipa ume unutar svake skupine tpova uma. - Pri emu je: a) Tip ume je osnovna proizvodna jedinica b) Skupina tipova uma osnovna katrografska jedinica U ekoj s koristi Tipoloki isitem Mezere, Mraza i sameka koji je u biti modifikovana varijanta Zlatnikovog metoda, ali je za glavni kriterij tipoloke klasifikacije odreen kao svojstva tla Ekoloko-vegetacijski metodi Tipoloka kola Pogrebnjakova i Vorobjeva (Ukrajinska tipoloka kola) - Teite je na klasifikaciji staninih edafskih uslova. Tako su izdvojene ekoloke jedinice edafotopi koje su poslije okarakterisane sa proizvodno aspekata.

Klasifikaciju ini edafska mrea u vidu koordinatnog sistema (apscisa- trofinost: A-D trofogeni niz; ordinata stepen vlanosti: 1-5 hidrogeni niz). Iz te dvije komponente (nezavisno promjenljive) formiraju se osnovne jedinice koje predstavljaju jedinstvo hidrotopa i trofotopa i nazova se edafotop. (Slian sistem se primjenjuje i u Maarskoj aloi se ne koristi edafska mrea).

Metod Schlenker-a (Tipoloki sistem u Njemakoj) - Osnovne jedinice u ovoj klasifikaciji kreiraju se sintezom vegetacijskih, pedolokih, klimatskih i prizvodnih kriterijuma. - Skup dijelova uma koji su po svim bitnim ekolokim karakteristikama priblino jednaki sa priblino jednakim proizvodnim sposobnostima naziva se stanina jedinica i predstavlja osnovnu tipoloku jedinicu. Vegetacijsko podruje je najvia jedinica relativno homogena u pogledu klimatskih, geografskih, geolokih i vegetacijskih karakteristika. Vegetacijski okrug obuhvata u klimatskom pogledu ujednaenu teritoriju koja se poklapa sa rasprostranjenjem regionalne (zonalne) biljne zajednice. Zasniva se na neposrednoj klasifikaciji zemljita i ostalih ekolokih inilaca, dok prizemna flora nije osnov za klasifikaciju ve samo korelativni pokazatelj Austrijska tipoloka kola - Razradio ju je Joelem H.. U sitini predstavlja modifikovanu metodu Schlenker-a. Meutim poslije prve dvije sistematske jedinice: vegetacijskog podruja i vegetacijskog okruga uvodi se jedinica vertikalne podjele visinski pojas, a nakon stanine jedinice nia jedinica vegetacijski tip.

Ekoloko-proizvodni metod Osnovna znaajka ovog metoda je da se ekoloke i proizvodne karakteristike ustanovljuju metodom neposrednog mjerenja na reprezentativnim ilio sistematski rasporeenim primjernim povrinama. Ovi tipoloki sistemi su u biti dvo ili vie fazni. S tim da se u prvoj fazi vri klasifikacija na osnovu ekoloko-vegetacijskih karakteristika, a u drugoj fazi i/ili narednim fazama kreira uzgojno proizvodna klasifikacija

Tipoloki metod Fabijania i Burlice - Jedan od predloga za metodiku tiploke klasifikacije uma u bih. Autori predlau sljedee jedinice: I faza: 1. tip ume fitocenoza (klimatogena zajednica ili trajni stadij); 2. podtip na osnovu razlika u sastavu drevea (faze razvoja); 3. edafsko-stanina klasa podjela na osnovu vlanosti i trofinosti. - II faza: uzgojno-tehniki ciljevi npr. : 1. stanita sposobna za intenzivnu proizvodnju; 2. stanita zadovoljavajuih proizvodnih sposobnosti; 3. zatitna stanita... III faza: izdvajanje prinosnih jedinica

Metod Bertovi i Cestar - Metod je razvijen u Hrvatskoj. Prema ovoj metodici razvijene su sljedee tipoloke jedinice: 1. Podruje geografska cjelina koju karakteriu makroklimatske i geoloke karakteristike znaajne za rast i razvoj odreenih vrsta drvea npr.: dinarsko, panonsko eumediteranskosubmediteransko.

2. Zone (regije) cijeline unutar podruja odlikuju se slinim ekoloki i gospodarskim karakteristikama, vanim za uspjevanje pojedinih vrsta drvea. 3. Tip uma (ekoloko-gospodarski tip ume) Tip ume je jedna ili vie fitocenoza koje su odreene jednake ili sline ekoloko-bioloke ili gospodarsko-ekonomske karakteristike (odgovara fitocenozi). Podtip izdvojen iz tipa na osnovu nekih vanih ekolokih ili gospodarskih karakteristika (ogovaraju: subasocijacijama, varijantama ili facijesima).

Tipoloki sistem BiH ( iri, Stefanovi, Drini 1971) U tiplokima radovima koriten je ovaj sistem koji je zasnovan na sljedeim injenicama: a) iskustvima evropskih tipolokih kola i pravaca (prije svega metod Schlanker) b) podacima inventure uma na velikim povrinama 1964-68 u BiH c) ouvanosti umskih zajednica u BiH d) dobroj fitocenolkoj istraenosti uma u BiH Na osnovu navedenog u BiH su izdvojene sljedee osnovne tipoloke kategorije: 1) Regionalna biljna zajednica predstavlja skup asocijacija za odreeno u makroklimatskom pogledu ujednaeno, geografsko podruje ili visinski pojas. Npr.: Jedna regionalna zajednica moe biti: montana uma bukve, ili uma bukve jele sa smrom ... 2) Osnovni tip ume (ili Tip ume) predstavlja skup sastojina u okviru jedne regionalne zajednice koje imaju priblino jednak sastav vrsta drvea i priblino jednaka svojstva zemljita i ostalih uslova stanita. Npr.: Osnovni tip uma croga bora na dolomitnoj rendzini; Osnovni tip ume bukve i jele na krenjakoj crnici 3) Proizodni tip uma predstavlja skup osnovnih tipova uma koji imaju priblino jednake ekoloke i proizvodne karakteristike, a koji slino reaguju na uzgojne mjere. Npr.: Proizvodni tip uma bukve na krenjakim crnicama.

Nakon pripremnih radova u kancelariji: pisanja metodike, prikupljanja informacija, sakupljanja karata; te snimanja podataka na terenu: a) orografskih b) edafskih c) fitocenolokih d) taksacionih i uzgojni podaci Primjer sakupljanja podataka: 1964-86 Prikaz prikupljanja podataka sa Inventure uma na velikim povrinama i BiH

Na cijeloj povrini BiH za pet godina postavljeno je 2000 traktova irine 20m pod azimutom od 18 26, (raeno je cca 400 traktova godinje). Na tim traktovima je postavljeno 16 ploha na kojima su prikupljani orograski, pedoloki, fitocenoloki, taksacioni i uzgojni podaci.

Pristupa se dvofaznoj obradi podataka - I faza tipoloke klasifikacije (ekoloka faza) Na onovu prikupljenih podataka u okviru svake regionalne zajednice izdvajaju sastojine po osnovu edifikatora i subedifikatora i osobinama zemljita (tipu i dubini), ime se formiraju osnovni tipovi uma. Npr. u okviru regionalne zajedice montanih uma bukve su izdvojeni sljedei onovni tipovi: iste ume bukve na dolomitnim rendzinama, iste ume bukve na krenjakim crnicama, iste ume bukve na smeim zemljitima na peridotitu....

strane.

II faza tipoloke klasifikacije (proizvodna faza) Nakon ustanovljavanja ekolikih pokazatelja oni se podvrgavaju analizi sa proizvodnog sanovita. Na osnovu ove analize vri se grupisanje (objedinjavanje) srodnih osnovnih tipova u proizvodne tipove. Kod ove analize naroito se obraa panja na sljedee taksacione elemente: bonitete stanita za glavne vrste drvea, omjer smjese, stepen sklopa, drvna zaliha i zapreminski prirast. Veliina taksacionih elemenata je u tjesnoj korelaciji sa ekolokoproizvodnom vrijednou stanita. Analiza se vri za grupu osnovnih tipova uma. Pri tome se procjenjuje: a) stepen korelacije izmeu uslova stanita, s jedne i drvne mase i prirasta s druge

b) moguproizvodni ciljevi u tehnikom pogledu tehniki ciljevi (izbor vrsta drvea, sistemi i mjere gazdovanja, itd..) c) potrebne meliorativne mjere (ubrenje, kalcifikacija, obrada, terasiranje), d) opasnosti kojima je odreeni tip ume izloen (zatravljivanje, stvaranje sirovog humusa, erozija, vjetroizvale, opasnost od poara,...) Grupisanjem vie slinih proizvodnih tipova koji imaju priblino jednake /sline ekoloke karakteristike i proizvodnu sposobnost i ciljeve gospodarenja formiraju se gazdinske klase. Gazdinsku klasu moe initi i jedan proizvodni tip ukuliko ne postoje slini proizvodni tipovi s obzirom na navedene kriterije.

Grupisanjem slinih proizvodnih tipova u gazdinske klase zanemaruju se manje ekoloke razlike meu njima, da bi se dobile krupnije proizvodne jedinice koje se u uzgojnoproizvodnom smislu mogu isto tretirati. Previe proizvodnih tipova, pogotova ako imaju male povrine inilo bi gospoderenje umskim resursima veoma tekim. Dobra karakteristika ovog sistema je to ne primjenjuje u potpunosti vegetacijska komponenta, nego samo sastav sastojine u pogledu vrsta drvea (edifikatori i subedifikatori) i tipa tla. Usvajanje potpune vegetacijske komponente u tipologiji na bazi fitocenologije izazvao bi problem kod umara praktiara s obizirom na neophodno potrebna znanja iz floristike. Ocjena pripadnosti pojedinim tipovima olakana je i sa obzirom na aspektivnost (moe se vriti tipoloko odreivanje sastojina i zimi). S obzirom na estu mozainost stanita, pojavu prelaza i mjeavina primjena ovakovog sitemaje daleko jednostavnija nego onaj koji ima potpunu vegetacijsku komponentu (n.p.r. na bazi fitocenoza).

Na kraju potencijalna produktivnost pojedine gazdinske klase se uz pomo prinosnih tablica se moe procjeniti sa visokim stepenom tanosti.