You are on page 1of 36

Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2010

UDK: 821.163.42.01-94 392(497.5) Izvorni znanstveni lanak Primljen: 14. 1. 2010. Prihvaen za tisak: 23. 6. 2010.

Marko Dragi Sveuilite u Splitu Filozofski fakultet Radovanova, 13, HR 21000 Split mdragic@ffst.hr

Badnja no u folkloristici Hrvata


U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najvie spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta nee narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tue spletke, zaman su vanjski pokuaji da navuku narod na svoje on stoji vrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk. (August enoa "Naa knjievnost") Badnja no najbajkovitija je u godini, a karakteriziraju je: unoenje badnjaka, posipanje itom badnjaka i onoga koji ga unosi, slama, svijee, molitva, veera, bor, jaslice, ekanje polnoke, zdravice, estitarski ophodi: koledanje, betlehemari, betlemaice, kabanari, posjete prijatelja i susjeda; odlazak na polnoku. Spominjanje drveta (badnjaka) u Hrvata see u 1272. godinu, ali o Badnjem danu i Badnjoj noi u hrvatskoj znanstvenoj literaturi do polovice devetnaestoga stoljea nema znaajnijih strunih i znanstvenih radova. Meutim, u narodnome pamenju tradicijom se do naih dana sauvao velik broj negdanjih obiaja, obreda i ophoda koji su se odvijali u Badnjoj noi. Takvih je u ovom radu sto dvadeset dva izvorno zapisanih primjera u raznim krajevima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Navode se i interpretiraju i primjeri iz Srbije i Austrije. U obiajima, obredima i ophodima u Badnjoj noi opaaju se drevni pretkranski motivi, a glavna im je znaajka apotropejska i panspermijska. Badnju no sveano su obiljeavali i bosanski muslimani, primjerice u prozorsko-ramskom kraju. Velik je broj obiaja prekrio zaborav, neki od njih su modicirani, a neki se revitaliziraju u nae vrijeme.
KLJUNE
RIJEI:

narodni obiaji, ophodi i obredi, molitve, svjetlost, radost, kult pokojnika.

Uvod Badnjak (Badnji dan, Badnjica, Bonji dan) dan je uoi Boia, a u katolikom kalendaru je i dan Adama i Eve. Badnjak svoj naziv batini od starocrkvenoslavenskoga glagola bdeti "bdjeti", ili od pridjeva badar i od toga izvedenoga glagola razbadriti se "razbuditi se, biti budan". To tumaenje armira i romanski naziv vigilia bdijenje, "nono straarenje". Naziv vilija, vilija Boja zadrao i kod Hrvata po

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

sjevernom Jadranu, a kod nekih kajkavaca Boino naveerje naziv je za Badnjak (Gavazzi, 1991: 128-129). Badnjak je naziv za drvo badnjak, a u Barbariima kod itluka badnjakom je nazivan onaj koji je nosio badnjak. Badnjak je u folklornom pogledu najbogatiji dan u hrvatskoj tradicijskoj kulturi, a po obiajima, obredima i ophodima koji ga karakteriziraju moe se podijeliti na: Badnje jutro, Badnji dan i Badnju no. Badnju no karakteriziraju: unoenje badnjaka, posipanje itom badnjaka i onoga koji ga unosi, slama, svijee, molitva, veera, bor, jaslice, ekanje polnoke, zdravice, estitarski ophodi: koledanje, betlehemari, betlemaice, kabanari, posjete prijatelja i susjeda; odlazak na polnoku. Obiaji, obredi i ophodi u radu se navode redoslijedom kakvim su se neko odvijali, a interpretiraju se u europskom kontekstu. 1. Unoenje badnjaka Od badnjega jutra do Sveta tri kralja u sreditu je zbivanja drvo badnjak.1 Paljenje badnjaka spominje biskup Martin iz Bracare u panjolskoj (umro 580. godine). Od davnina su badnjak palili drevni Rimljani, junoslavenski narodi, te Englezi, Francuzi, Nijemci, Portugalci, Letonci i drugi. Najstariji spomen paljenja badnjaka kod Hrvata nalazi se u dubrovakom Statutu Liber statutorum ciuitatis Ragussi iz 1272. godine. Kod gradianskih Hrvata badnjak se spominje ve u 16. stoljeu. U drugoj polovici 17. st. Iochan Weichard Walvasor spominje paljenje i darivanje hranom badnjaka u Istri (Gavazzi, 1991 :132-146). U hrvatskoj tradicijskoj kulturi dvije su vrste badnjaka. Jedna je kao grana hrasta (najee cera) kojoj nije lie otpalo. U selu Debeljacima kod Banja Luke mladi bi uoi Badnjaka usjekao badnjak ljeskovu granu, dugu oko dva metra, sa to vie resa (Gavazzi, 1991: 139). U Peniku kod Modrie u ranu zoru iz ume su se donosili badnjaci tri granice od kojih se jedna stavlja na kuu, a jedna ili dvije unesu se u kuu. Onaj koji donosi badnjake pred kuom vie: Ej domaine Badnjak u kuu, Isus u kuu. Ej vala, dobro nam doo. Domaica u posudu zamijea ita, penice, zobi i baca na onoga tko unosi badnjak govorei: Rodilo ti po drvetu, po kamenu, rodilo ti po drvetu, po kamenu.2 U Srnavi kod Odaka u Posavini badnjaci su bili grane koje su nosili petnaest do dvadeset djeaka, ili kroz selo i bacali ih na domove, viui Badnjak na kuu Bog i Boi u kuu. Djeaci su bili darivani jabukama i orasima, a u novije vrijeme novcima.3 Druga je vrsta badnjaka klada, panj ili truplo stabla dugo od jedan do dva metra i debelo trideset do pedeset centimetara i dva manja komada drveta. U Dalmaciji, otocima i Istri to je bio najee panj masline ili esmine; u Lici, Slavoniji, Bosni i Hercegovini drvo cera ili hrasta. Cer i hrast su dugovjena drva i simboliziraju

O tome vie: Dragi, 2008b. Anela Adrijani zapisala je 2008. g. u Peniku kod Modrie. Kazala joj je Anka Mikovi (ro. 1919. g.). Rkp. FF MO sv. 2009., Z. 3 Anela Adrijani zapisala je 2008. g. u Srnavi kod Odaka, a kazao joj je Luka Martinovi (ro.1925. g.). Rkp. FF MO sv. 2009., Z.
1 2

230

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Boju vjenost.4 Ukoliko nema tih drvea badnjaci su bili od graba, bukve, kljena, javora, bora, smreke, smokve, trenje itd. U poekom kraju za badnjake se obino uzimalo drvo ljive ili koje druge voke, svakako od stabla koje raa.5 Najee se pale tri badnjaka, ponegdje jedan, rjee dva, a na jugu Dalmacije onoliko koliko je mukih glava u kui i k tome jo za ono muko edo koje e se roditi idue godine (Gavazzi, 1991: 134). U Boko-kotorskom kraju domain prije veere unosi onoliko badnjaka koliko ima ukuana. Badnjaci se polijevaju vinom i stavljaju na ognjite. Vinom se na njima ini znak kria, a oko ognjita sjede ukuani i pjevaju boine pjesme.6 Obred unoenja badnjaka odvija se po ustaljenim pravilima i ima elemente folklornoga kazalita: -Djeco, trebali bi badnjake naloiti. -Hoemo aa. -Najbolje bi bilo od najmlaeg poeti, hajde sine. Ulaze sinovi i svaki nosi badnjak. Svaki badnjak predstavlja neto, a djeca ulaze tako kao da nisu sinovi i pozdravljaju domaina: -O, domaine, oho... -Na zdravlje ti Badnja veer! -Hvala i tebi. -Gdje ti ene raaju, domaine? -Na krevetu, kauu, gdje stignu. -Gdje ti se ele roje? -Po konicama. -Dobro moj domaine - stavlja prvi badnjak u vatru. Ulazi drugi sin: -Hvaljen Isus, domaine! -Uvijek faljen! -Nazdravlje Badnja veer! -I tebi isto. -Domaine, gdje ti se krave tele? -U tali. -Neka Bogu fala. -Domaine, a e ti se koze kozle? -Koze se kozle, u torovima. -A, moj domaine, gdje ti se kobile drijebe? -Kobile po livadama, gdje stignu. -Aj, dobro, moj domaine.
Neki etnolozi to povezuju sa slavenskim bogom Perunom. Ivani imoti 2008. godine u Ljeskovici kazao je Ivan imoti (ro. 1929. g.). Rkp. FF MO sv. 2008., Z. 6 eljka Rui zapisala je u Splitu 26.5 .2008. Kazala joj je Marija Zlodre (djev. Raspovi, ro. 1929.) rodom iz Boke Kotorske. Rkp. FF ST sv. 2008., S.
4 5

231

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Stavlja drugi badnjak na vatru. Dolazi trei sin: -Oho, domaine, kako je ito rodilo? -ito rodilo dobro, fala Bogu. -Dogodine, jo bolje moj domaine, ivi i zdravi bili. Stavlja i trei badnjak na ognjite. Svaki badnjak predstavlja neto, bilo kuu, stoku ili ito. Badnjaci su se stavljali u vatru tako da je tanji kraj iao u vatru, a deblji je ostajao vani. To je znailo da kua i ukuani budu zdravi i uvijek dobra i zdrava domaina imali. Donji dio je deblji i on ne gori, to je temelj, on ostaje itav, zdrav kao i temelj kue. Sve je to dio tradicije u koju veina ljudi i danas vjeruje. Baba daje blagoslov: -Nek u kui vlada dobro, nevjeste da raaju, cure da se udaju. Neka prvo enska eljad idu u svijet, pa da muka ostaju za kasnije. -ivili moj domaine! -Svi zdravi, a i ja s vama. Domain die bocu crnoga vina i nazdravlja. Ono to ostane vina, ostavlja se u boci kao lijek. Uz badnjake vezivala su se razna vjerovanja: -Domaineeeee... -E, e, e, kako je? -Gori li vatra, jesu li se badnjaci preveselili? -Vatra gori, badnjaci gore a jedan se ve preveselio. -A neto to domaine s lijeve strane bolje gori, ima li to ikakav znak? -Pa s lijeve strane ide znai bolji rod u polju nego u brdu. -S lijeve strane kae domaica to nam govori da e u polju biti lijepa trava pa e sir ove godine biti odlian.7 Stari su Braani palili badnjak, ovei komad vrstog drveta (esmine ili masline) koji je gorio na kaminu, a prije veeri ga je gazda kue uz molitvu polijevao crnim vinom molei za sva dobra koja se oekuju u budunosti. Nagorjeli badnjak se gasio vinom, a nije se bacao ve je tinjao kroz sve dane svetkovina do dana Triju kraljeva, a i dulje se ostavljao po strani na kominu i smatrao se posveenim (poput maslinove granice na Cvjetnicu).8 Kada padne mrak, mukarci se u Ceri kod Uneia, okupe u sreditu sela i kreu u povorku. Povorka ide od kue do kue gdje loe prije pripremljene badnjake, koje je gazda, u vrijeme sezone prikupljanja ogrijeva, spremio posebno za veer Badnjaka. Svaki gazda u selu je elio imati najvei badnjak i time se ponosio pa je zbog toga vladalo pravo natjecanje tko e pripremiti vee drvo badnjaka. Sam obred loenja badnjaka tekao je tako da su se badnjaci stavljali ispred ulaznih vrata
7 Marijani Jerini 2009. godine u selu Brestovae kod Stoca, kazala je Dana Pain djev. Bolovi, ro. 15. 3. 1942. god. Rkp. FF MO, sv. 2009., D. 8 Tanji Martini 5. lipnja 2009. godine kazala je Lucija Radi djev. Bauk, ro. 1937. godine u Puiima. Rkp. FF ST, sv. 2009., S.

232

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

u kuu u kojoj su trebali biti naloeni. Desni badnjak je uvijek bio vei i zvan je muki badnjak. Ljudi koji su loili badnjake, prvo bi uzeli desni badnjak i pri ulasku u kuu pozdravili gazdu i okupljenu obitelj: Faljen Isus! Na dobro van dola Badnja veer!, a okupljeni odgovaraju: Vazda Isus! I s tobon zajno!. Nakon toga dvojica koja nose badnjak prinose ga ognjitu i stavljaju na njega, ali tako da ga tri puta naslone i pomaknu prema naprijed. Isti je postupak i s drugim badnjakom s tim da se pazi da kad su naloeni, desni bude malo ispred lijevog. Nakon to je obavljeno loenje, gazda asti okupljene vinom i najee bademima ili orasima.9 U Glavini Donjoj kod Imotskoga stari obiaj je bio da najstariji ovjek plemena unosi badnjake po redu u sve kue dotinog zaseoka.10 Od ostataka badnjaka itluani su pravili kri, koji su stavljali na njivu, blizu oranica, kako bi bio zatita od svega onoga to bi moglo natetiti dobrome urodu.11 Granati badnjaci, u Srnavi kod Odaka, skidaju se na svetoga Blaa, domain ih lomi na troje i stavlja u tednjak. Jedna granica ide za zdravlje, druga za prinovu, a trea da bude mir i sloga u kui.12 Na vatri badnjaka palile su se svijee, a esto bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli, dodao dio gozbe i pia. Vjerovalo se da vatra badnjaka donosi mir i dobro ukuanima. U nekim mjestima, primjerice na Lastovu i Raiima na Koruli, pale se veliki badnji krjesovi (Dragi, 2008b: 67-91). 2. Slama Prostiranje slame po kui poznaju europski narodi: Madari, Rumunji, Albanci, Nijemci, vedi, Englezi, Francuzi, esi i drugi. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi, nakon unoenja badnjaka, po kui i ispod stola na kojem se blagovalo, prostirala se slama i estitao Badnjak i Boi, te su se zdraviarskim tonom izricale elje za zdravom, rodnom i blagoslovljenom godinom. Slamu u kuu s upaljenom svijeom unosi domaica, rjee domain, i govori, na pr. u Varou kod Slavonskoga Broda: Faljen Isus! estit vam Badnjak i Adam i Eva i Bog i Boi i sveto slavno poroenje Gospodina naega Isukrsta! (Gavazzi, 1991: 146-149). Slama simbolizira Kristovo roenje na slami, a u Lici se tom prigodom govori: "Draga dico, Spasitelj svita rodio se u slami. Mi emo veeras spavati na slami". Malo slame stavlja se i na stol. U nju se stavlja brus iz tobalice "jer to donosi blagoslov i sreu". Na stol se stavlja i zeleni bor posijan u petnjak na Sv. Luciju.13 U Poljicima su slamu u kuu unosila djeca.
Nikoli Sunari 2008. godine u selu Ceri pet kilometara udaljenom od Uneia, kazala je Matija Sunara roena Sunara, mjesto roenja Cera, Unei, datum roenja 20. 4. 1931. Kazivaica je obiaj ula od svojih roditelja i susjeda, a sve je gore opisane dogaaje i doivjela. Rkp. FF ST, sv. 2008. S. 10 Aniti Cvitkovi Karin 2008. godine kazala je Dara Divi, djev. Vuji , ro 1934. god., ivi u Glavini Donjoj, selu Imotske krajine. Rkp. FF ST, sv. 2008., D. 11 Ana Bevanda zapisala je 2009. godine. Kazivali su joj: Milka (Zubac) Babi, ro. 28. prosinca 1929. u itluku; Ljubica (Jurii) Bunti, ro. 19. sijenja 1924. u itluku; Milica (Primorac) Zubac, ro. 13. rujna 1922. u itluku (ivi u SAD-u.) i Ilija Zubac ro. 3. sijenja 1935. godine. Rkp. FF MO, sv. 2009., D. 12 Anela Adrijani zapisala je 2008. g. u Srnavi kod Odaka, a kazao joj je Luka Martinovi (ro.1925. g.). Rkp. FF MO, sv. 2009., Z. 13 Lidija erek zapisala je 2004. g. na podruju Gospia, Kosinja i Peruia ponajvie od svoje obitelji bake, djeda, ujni i roakinja. Rkp. FF ST, sv. 2004., S.
9

233

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

U Slavoniji, na Badnjak uveer, kada su svi poslovi obavljeni, ide se u sobu i poinje proslava Boia. eljad je sva u kuama okupljena, domain u kronjama ili trangama unosi u sobu sveanj slame od penice i govori: "Faljen Isus! estitam vam Bog i Boi, Isusovo poroenje! ivi i zdravi bili!" eljad mu odgovara: "Uvijek faljen Isus. iv i zdrav bio." Za to vrijeme domaica ga posipa zrnjem hrane, a on spusti slamu na pod i razvee, te trange ili kronje ostavi na pod. eljad, osobito djeca, idu u slamu i trae po njoj tri klasa u kojima ima neto zrnja koje e staviti u au uz one male tri svjeice. Neto se slame prostre po stolu, koji se takoer pospe mrvicama razne hrane i pokrije bijelim stolnjakom. Taj se stolnjak ne skida do Nove godine (Mladog Boia), te se mora paziti da se ne zaprlja.14 Kad bi zazvonilo oko pet sati popodne kuedomain u Koprivnici unosio je slamu. ("Sad je tak, a prija kat nije bila tempirana vura, onda je zvonilo u tri frtalja pet.") To je bio najsveaniji trenutak, a poeljno je da u tom asu svi ukuani budu u kui. Slama se unosila u atoru. Kuedomain doe na vrata i pita "Jesmo si doma?" i zatim kae: Daj vam Bog na to mlodo leto zdravlje i veselje, kak v gorje jeleni, tusti, debeli. Daj vam Bog piceke, racice, purice, pajceke, teleke, se kaj si od dragoga Boga elite, mira i blagoslova Bojega najvie. Tada domain uzima svetu vodu i posveti celu obitel. Ukuani tada kleknu i mole Aneo Gospodnji. Sve svjetlo mora biti ugaeno. Samo svijetli badnjanska svea. Kad se izmoli ta se svijea ugasi. Tada se gleda kud dim ide. "Ak ide van, neko e umreti, ak ide vnutra, neko e se naroditi."15 Kada u est sati uveer zazvone crkvena zvona, u Bokinjcima kod Donjega Miholjca u Slavoniji, u kuu ulazi najmlae dijete s upaljenom svijeom, a za njim gazda kue s velikim bremenom najbolje slame, povezane u konjske uzde. Oko velikoga stola u kujini stoje svi ukuani, a na stol se stavlja upaljena svijea dok gazda skida kapu i svima estita Boi: "Sretan Boi, Isusovo poroenje, da svi budete ivi i zdravi. Dao Bog zdravlja i naoj marvi: kobile se drijebile, krave se telile, krmae prasile, ovce janjile". Zatim se slama rairi po cijeloj sobi, a uzde kojima je bila povezana, omotaju se oko etiri noge stola da bi konji bili mirni i da ne bjee. Na stol ispod stolnjaka stavljana je slama, zrna ita, kukuruza, rai, zobi i sitni novac, vjerujui tako da e cijele godine dobro roditi na poljima i biti svakoga obilja na poljima i novaca. Na toj slami su ukuani spavali nakon Polnoke simbolizirajui tako novoroenoga Spasitelja i Otkupitelja svijeta koji je leao u slami.16
U Merolinu u Slavoniji 2006. g. zabiljeila Stjepanka ike. Rkp. FF ST, sv. 2006., S. U Koprivnici 2005. g. zapisala Marta tambuk, a kazivali su joj Zlata Kovai, Stjepan Vukovi i Bara Mackuljak. Rkp. FF ST, sv. 2005., S. 16 U Bokinjcima kod Donjega Miholjca u Slavoniji zapisala je u svibnju 2007. g. Ema Reitober, a kazala joj je Slavica Bari (djev. Zdelar, ro. 1960. g.). Kazivaica istie da se samo dio tih obiaja sauvao do naih dana. Rkp. FF ST, sv. 2007., S.
14 15

234

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

U Badljevini kod Pakraca domain bi u drvenoj posudi fertalju izmijeao penicu, kukuruz, ra, jeam i sve vrste itarica koje je te godine proizveo. Kad se spustila no, spremala se veera. Domaica bi stavila bijeli stolnjak, tanjure, svijeu i kruh. Tada je domain uao u kuhinju s velikim naramkom slame i pozdravio ukuane: "Hvaljen Isus i Marija". Domaica mu je odzdravila: "Na sve vijeke hvaljen". Zatim je domaica posipala ukuane prethodno izmijeanim itaricama. To je simboliziralo blagostanje, ali i elju da tako bude i dogodine. Djeca su se valjala po slami koja je bila rastresena po cijeloj kuhinji.17 Domain u Usori donosi slamu u kuu, uz pozdrav i estitku: "Hvaljen Isus, estitam vam Boi i sveto poroenje!", a ukuani mu odgovaraju: "estita ti dua pred Bogom bila!" Slamu stavi nasred sobe. Onda se ona prostre svuda i po strocima. Najmeka je zobena slama i "nju treba donijeti malom Isusu".18 U poekom kraju slama se "metala pod trpezu i pod stolnjak na trpezi". Nju bi donosio najstariji ukuanin. U dvoritu bi nakon unoenja badnjaka, zapalili slamu i preko nje bi pretjerali svinje.19 Prije veere, u ilokome kraju, domain je unosio slamu u kuu s rijeima "Hvaljen Isus. estitam Vam Adama i Evu i skoro Isusovo roenje". Od slame bi se na stolu nainio kri, a drugo se rasporedilo po prostoriji. Djeca su uivala valjati se po slami, a esto su i spavala na slami. Uz kri od slame, na stolu se od slame ispod stolnjaka stavljalo neto novca. To se nazivalo "darivanje stola". Na stolu je stajalo mlado ito s tri svijee (Trojstvo) u ai punoj itarica, a u svijenjaku je stajala jedna svijea, simbol jedinstva.20 Gazda kue, u akovtini, pred veer donosi slamu u kuu i stavlja je obino u kuhinju, najvie pod stol. Jedna starija enska osoba, (baka ili majka) posveuje tu slamu svetom vodom, donesenom iz crkve. Najvie slame je pod stolom jer preko noi djeca spavaju na toj slami u toploj kuhinji, dobro pokrivena. Prije nego zaspu igraju se orasima, prebacuju ih iz ruke u ruku i mole se. Orasi kao krupno kotiavo voe simbol su krupnog zrna, tj. dobrog uroda itarica. Stol je sveano postavljen, pokriven lijepim ipkanim stolnjakom, a na stolu je obavezno Boini domai kruh na kojem su zvjezdice, klasje, gurice itarica i td. Cijela Badnja veer odvija se u toj prostoriji. 21 Nakon to bi se badnjaci zapalili i nakon molitve, u Alagovcu kod Gruda, bake su prostirale slamu. Djeca bi se igrala u slami. U nae vrijeme biznismeni su
Ivana Kop zapisala je svibnja 2007. g. u Badljevini kod Pakraca, a kazali su joj njezina baka Emilija Kop (djev. Magdi, ro. 1936. g.). Otac je kazivaice Nijemac koji je nestao u Drugom svjetskom ratu. Obitelji Kop takoer su njemakoga podrijetla. U kazivanju su sudjelovali i Ivanin djed Franjo Kop (ro. 1934. g.) i Katica Grevi (djev. Matijevi, ro. 1935. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 18 Marini Pranji 2008. kazala je Ruica Ivi, djev. Nikoli (ro. 1948.), nastavnica u O. . Ivana Fra Franje Jukia. Rkp. FF MO, sv. 2008., D. 19 Ivani imoti 2008. godine kazao je Ivan imoti, 1929. ro. Ljeskovica. Rkp. FF MO, sv. 2008., Z. 20 Marijani Bonjak kazala je 2009. g. Jelica Matkovi, djevojaki Boban, roena 1944. u Iloku, ivi u ulici Matije Gupca u Iloku. Rkp. FF MO, sv. 2009., D. 21 Zdravki Vranje kazala je 2008. godine Evica Rak umirovljena bankarska slubenica, djev. Miloev, ro. u Budrovcima, 21. prosinca 1945., a danas ivi u akovu. Majka jednog sina i baka dvoje unuadi. Svake godine uoi blagdana dolaze joj unuci Ivan i Ana te im vjerno predoava obiaje. I danas njezini unuci staju u "poloaj" uoi Boinih blagdana. Rkp. FF MO, sv. 2008., D.
17

235

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

oivjeli te obiaje.22 Slamu je, u Crnim Lokvama kod irokoga Brijega, unosio otac obitelji i razasuo bi je po podu i pod stol, pjevajui boine pjesme. Zatim bi ene i djevojke izvlaile slamke, a ona koja bi uhvatila duu, te ju izvukla, imala bi bolju preslicu. Od ostatka slame su se pravili snopovi, koji su simbolizirali plodnost i dobar urod. Slama se postavljala i na stol, te bi se pokrila cijelim stolnjakom na koji bi se sutradan postavljao ruak.2 3 U Glamou u Bosni obino je domain kue u sepetu unosio slamu, stavljao je u kut kue i u nju ubacivao bombone, orahe, suhe smokve, rogae, a djeca bi to traila.24 U Rujanima kod Livna domain je raznosio slamu po hodniku i kujini.25 U Podhumu kod Livna obiavalo se sterati slamu po cijeloj kui i ueu se svijee. Najee pitanje male djece bilo je: "Zato se stavlja slama?" Stariji bi im zato priali o Isusu, kako se Isus rodio u maloj talici i bio siromah pa spavao na slamici. A oni bi opet pitali: "Daj nam pokai di je Isus!" i valjali bi se po slami.26 U Ljubuniima kod Livna domain bi prostrtu slamu po kui kropio svetom vodom.27 U Jajcu se sepet slame unosio u kuu kad bi veera bila pripravljena. Slama se rastirala po sobi i prostrla bi se ponjava od kudjelje koju se ene same oprele i otkale. "Onda bi svi ukuani poklekli na vel'ka kolina po toj slami, domain bi se prikrstio i molio Bogu vie od drugih veeri. Mole se roarja (krunice) i litanije. Onda bi se zapalila svia, a za to vrijeme pjevalo se Zdravo tijelo ili U sve vrime godia. Kad se molitva zavri stavlja se sofra (veera). Onda se stavlja pita sa slatkim gra'om i opet se svia oee. Kad bi se pita pojela, onda bi se u au nalilo slatkog graha i to bi se jelo sa kru'om."28 Uz unoenje i prostiranje slame vezuje se simpatiki magijski obred, a koji se ogleda u tome to majka ili otac unosei i prostirui slamu izvode glasove domaih ivotinja, najee kao kvoka iza koje idu djeca pijuui, vjerujui da e tako biti mnogo piladi. Pokatkad djeca u slami svoj leaj priprave kao gnijezdo vjerujui da e tako perad dobro leati na jajima (Gavazzi, 1991: 166-167). Nakon Polnoke ukuani bi lijegali u slamu. U umberku bi slamu sa stolica, ispod stola i sa stola pokupili i rasporedili: stoci u jasle vjerujui da ona donosi sreu; u postelje radi zdravlja i mirnoga sna; u gnijezda kokoima da bi bolje nesle jaja i na njima kvoka bolje leala. Djevojke i ene bi ostatak slame svezale u snopie i odnijele u vonjak i stavljale na svaku voku kako bi bolje rodila (Rihtman-Augutin, 1995: 61). Koncem 19. st. u zagrebakom kraju razastirala se ista, uta slama, a na stolu je stajao veliki kri nainjen od dugih vlati raene slame (alski, 1964a: 96).
U Alagovcu kod Gruda 2007. g. zapisala Katarina Tomas. Rkp. FF MO, sv. 2007., D. U Crnim Lokvama kod irokoga Brijega (zaseoku Val) od 7. srpnja 2008. do 31.1.2009. zapisala je Ana Brekalo. Kazali su joj: Stipe Brekalo, ro. 1914., Crne Lokve. Stipe Brekalo, i Vinko Brekalo, ro. 1954. g., Crne Lokve, zaseok Poda. Rkp. FF MO, sv. 2008., D. 24 Zapisala je Milena Moi u Glamou u lipnju 2007. g., a kazala joj je Ljiljana Ursi (djev. Babi, ro. 1954. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 25 U lipnju 2007. g. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna, a kazala mu je Mira Jureta (djev. Barun, ro. 1941. g). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 26 Anici aleta 2007. godine kazivala je aleta, Draga (ro. 1935.), selo Podhum kod Livna. Zavrila etiri razreda osnovne kole. Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 27 Ivani Rosi ispriao je 5. rujna 2007. godine Jakov ari (1922.), njezin djed iz sela Ljubunia kod Livna. Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 28 Katici Lozi kazala je 20.1. 2006. godine Ana imunovi (djev. Glava), roena 10. 3. 1949. godine, selo Bepelj kod Jajca. Rkp. FF MO, sv. 2006., D.
22 23

236

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Domaica je, u Dugopolju kod Splita, unosila vreu slame i prostirala je po podu, a djeca su se po njoj valjala.29 Domaica bi u Glavini Donjoj kod Imotskoga, donijela vreu slame pa bi je prosula po kuhinji i tako je ostajalo sve dok ne proe Nova godina. Tada bi domaica sve prostorije u kui pokropila svetom, blagoslovljenom vodom i izmolila Vjerovanje.30 U Slavoniji se slama u obliku kria stavljala pod stolnjak na stol. U poekom kraju, nakon unoenja badnjaka, u dvoritu se zapali slama i preko nje se pretjeraju svinje.31 Jedan dio slame, u Peniku kod Modrie, stavljao se pod siniju, a na drugom dijelu prostirao bi se po podu, pokrivao ponjavama i na toj slami bi spavali svi ukuani. Kad proe Nova godina iznosila se iz kue i prostirala pod goveda u tali i u svinjac.32 Kuhinjski pod se oblagao slamom u Podaci kod Makarske. Vjerovalo se da se ukuani tako rjeavaju zla "jer je i mali Isus na slami lea".33 Slama se unosila u kuu u estanovakom kraju i rasprostirala se po podu i pod stol, pjevajui boine pjesme. esto su ene izvlaile slamke; koja bi uhvatila dulju imala bi veu i bolju preslicu. Od ostatka slame pravili su se vijenci i snopovi, koji su simbolizirali dobar urod i plodnost ili bi se slama postavila na stol prekrivena bijelim stolnjakom. Na slami se sjedilo i prialo sve do odlaska na misu polnoku, a esto se nou na njoj i spavalo, simbolizirajui samog Isusa.34 *** Boinoj slami se pridaju apotropejske karakteristike (Dragi, 2007: 369-390). Ona se iz kue iznosi trei dan Boia ili na Sv. tri kralja (6. sijenja) te se stavlja po granama voki, maslina, ili se njome obavijaju ta stabla vjerujui da e tako biti sauvana od bolesti i da e urod biti obilat. Stavljanje slame na stolice na kojima ukuani na Badnju veer sjede na mjestima gdje kokoi nesu ima apotropejski i panspermijski karakter. Uz boinu slamu se, takoer, vezuju vjerovanja, na primjer, ispod stola svaki ukuanin izvlai po klas slame, a vjerovalo se da e onaj tko izvue dulji, dulje i ivjeti. U Busovai na boino jutro domain unosi naramak slame i posipa po kui, a ta slama predstavlja urod plodova za nadolazeu godinu.35 U Hrasnom u Hercegovini, takoer, na boino jutro domain unosi naramak slame i posipa po kui, a ta je slama simbolizirala urod plodova za nadolazeu godinu.

U Dugopolju kod Splita u ljeto 2007. godine zapisala je Ivana Armanda, a kazala joj je Anka Radan ro. 1939. g. u Dugopolju. Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 30 Aniti Cvitkovi Karin 2008. godine kazala je Dara Divi, djev. Vuji , ro 1934. god., ivi u Glavini Donjoj, selu Imotske krajine. Rkp. FF ST, sv. 2008., D. 31 Ivani imoti 2008. godine u Ljeskovici kazao je Ivan imoti (ro. 1929. g.). Rkp. FF MO, sv. 2008., Z. 32 Anela Adrijani zapisala je 2008. g. a kazala joj je Anka Mikovi (ro.1919. g.). Rkp. FF MO, sv. 2008., Z. 33 Aniti Kekez kazao je Marko Kovaevi iz Kreeva Polja. Kaziva je umro. Rkp. FF MO, sv. 2008., S. 34 Daria ike zapisala je 2008. godine. Kazali su joj: Mate Dujmovi, ro. 1954. u Grabovcu (estanovac) i Milica Dujmovi ro. 1924. Grabovac (estanovac). Kazivai i danas ive u rodnom mjestu. Rkp. FF ST, sv. 2008., S. 35 Branki Bagari 2007. godine ispriala je o boinim Marija osi djevojako Krito, r. 1936., iz Busovae. Rkp. FF MO, sv. 2007., D.
29

237

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

3. Svijee Viestruka je uloga svijea u kranskoj tradiciji. Njihovom uporabom, izgledom i brojem tumai se Crkveno uenje. est svijea na oltaru predstavlja neprekidnu molitvu Crkve; vjeno svjetlo u svetitu; svijee kod euharistijskog obreda predouju Kristov dolazak u priesti. Uskrsla je svijea znak uskrsloga Krista. Tri svijee simboliziraju Sveto Trojstvo, a sedam svijea znakom su sedam sakramenata (Leksikon ikon., 1990: 555). U hrvatskoj tradicijskoj kulturi u Hercegovini jedna svijea je simbol vjere u jednoga Boga i Spasitelja, dvije svijee predstavljaju Boga i ovjeka, a tri simboliziraju vjeru u presveto Trojstvo. U Slavoniji se u prvoj polovici 19. st. palila jedna debela svijea, zamotana u krpu, jedinstvo, i tri tanke votane svijee trojstvo. Svijee su stajale u aama u kojima je bila penica (Ili Oriovanin, 1846: 95). Prije stotinu pedeset godina u Srijemu i Slavoniji domain je pripravljao pritopak ista voska, od kojega je domaica na Badnji dan pravila tri votane boine svijee: "prvu tipanu, drugu sa dva, a treu s tri votana obruka, koje e svijee privezati se na granicu borovu, jelovu ili smrekovu i zadjenuti pod gredu ili tetivo u sobi nad stolom ()" (Stojanovi, 1858: 39). Koncem 19. stoljea u poljikome kraju, domain bi nakon paljenja badnjaka, na stol stavljao jedan iznad drugoga tri velika kolaa nastojna, a u sredini je stavljan gobin.36 Uz kolae na stol se postavljao variak penice u koju se stavljala svijea. U Gatima su stavljana samo tri kolaa, trojica (tri svijee) i sir krievnjak, koji se na krie usirio, pa se sve to prekrii blagoslovljenom maslinom. U Dubravi su se stavljala tri kolaa i okretala bi se tri puta na oposum, u variak bi se nasula penica i u nju stavile tri glavice luka i jedan sir, a poeljno je bilo da je bio blagoslovljen na Uskrs. Domain bi variak najprije nosio badnjacima te gobinu,37 iz variaka uzme penicu u aku i govori: "Obilato, gobinato!" te je sije po kui, nastavljajui rijeima: "Rodila, plodila po drvetu i kamenu." Potom moli Boga drei tri upaljene svijee. Kad dovri molitvu svi ukuani pristupaju mu i ljubei ga u obraze, estitaju mu: "Sada i dogodine, do sto lita i godina bili zdravi i ljubili se na ovaj dan." U Gornjim Poljicima nakon molitve domain bi namjestio tri nastojna kolaa jedan na drugi i na njih u zdjelici usuto ito u koje bi stavio tri votane svijee koje su u dnu bile sastavljene, a na vrhu jednako rastavljene kako bi mogle nesmetano gorjeti. Kad pone veera svijee se pale, najprije jedna, a onda njome preostale dvije. Svijee bi bile upaljene do kraja veere, a tada bi ih gospodar kue gasio kruhom umoenim u vino. Taj se kruh ostavljao meu svijeama i njime su se ponovno gasile svijee za vrijeme boinih blagdana (Ivanievi, 1987: 437).

Gobino je kod starih leksikologa sinonim za triticum spelta, pa je prema tome gobinja "pletenica ili trak od lia ili cvijea to se stavlja kao nakit na zidove, vrata, privren na krajevima, a u srijedi visi; sinonim girlanda". Gobinji su u srednjoj Dalmaciji naziv za velike boine kolae koji se stavljaju na trpezu okienu lovorikama (Skok, 1971: 583). U ruskom jeziku gobina je naziv za obilje, bogatstvo, etvu. U starobugarskom gobino znai obilje, izobilje, pretek. U starocrkvenoslavenskom gobino je naziv za poljske plodove, prinose. U hrvatskom i srpskom gobino je sinonim i za pljevu. Petar Skok smatra da je taj rije posuenica od gotske rijei gabei, a ta rije batini svoj naziv od latinske rijei habeo 2. (imati, posjedovati) (Kajmakovi, 1961: 223). 37 U Poljicima se slama nazivala gobinom (Poljica, narodni ivot i obiaji, 1987: 437).
36

238

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Prije sjedanja za veeru domain uzme badnji kola i njime pokrije anak, u kojem je prvo kuhano jelo doneseno, mai se pod gredu ili tetivo i odsjee s grane votanu svijeu s dva obruka, upali je, prekrii se i govori: "Isus se rodi!". Ukuani mu odgovaraju "U istinu se rodi!". Potom svakom manjem djetetu po redu daje tu goruu svijeu, koju dijete uzme u ruice i stojei na klupi okree se svim ukuanima i tri puta govori: "Hvaljen Isus! Bogo se rodi!" Ukuani uglas odgovaraju: "Uviek Isus hvaljen budi, i ti bio (odnosno bila ako se radi o djevojici) iv i zdrav (iva i zdrava)." Potom izmole molitve prije jela i blaguju (Stojanovi, 1858: 40-41). Domain kue za vrijeme molitve nakon to je badnjak zapaljen, za vrijeme badnje veere, na Boi i Novu Godinu, te ponegdje i na Staru godinu i Sveta tri kralja, palio je svijeu. Hrvati su u prolosti, najee, palili po jednu svijeu izraenu za tu namjenu. Rijetko su paljene dvije svijee, od kojih je jedna bila za pokojne, a druga za ive. U Slavoniji, Srijemu, Vojvodini, Bosni i Hercegovini, te ponegdje u Dalmaciji pale se tri svijee, odnosno trostruko izraena votana svijea. Tri svijee simboliziraju sv. Trojstvo. Svijee se povezuju hrvatskom trobojnicom ili je svaka od njih po jedne boje trobojke. U Zadvarju kod Vrgorca, na primjer, bile su isprepletene votanice i zvale su se Trojice.38 Ranije se, primjerice, u Jasenicama kod Mostara, palilo svijea onoliko koliko je bilo ukuana.39 Svijee se stavljaju u posudu napunjenu sjemenjem ita, ili u penicu posijanu u tanjur ili neko drugo posue, na dan svete Lucije, primjerice u Rami; ili usred glavnoga boinog kolaa (esto po Bosni) (Kajmakovi, 1961: 224). U Retkovcima je domain runo oblikovao boine svijee, te bi prvoj nataknuo dva obruia, drugoj tri, a treu bi prignjeio na pet mjesta, simbolizirajui pet Isusovih rana. "U pola veere jedno bi dijete uzelo svijeu i poelo se okretati nadesno govorei: Faljen Isus, Bog se rodi". Svijee su se palile na Badnju veer, Boi i Novu godinu, a nakon toga se uvaju, vjerujui da lijee groznicu (RihtmanAugutin, 1995: 75-76). Uz posluenu posnu hranu u akovakome kraju, kao ukras i obredni simbol, na stol se stavljala alica napunjena penicom, kukuruzom, jemom, zobi s tri malo krae svjeice u bojama, crvene, bijele i plave, kao simbola hrvatske trobojnice. Svijee su se palile prije veere. Sva djeca iz kue prije veere uzmu te svjeice u ruke i mole s odraslima uz pozdrav i estitku: "Hvaljen Isus, estit vam Badnjak, Adam i Eva". Djeca dre svijeu i okreu se u krug, tj oko svoje osi i svaki put kad se okrenu oko sebe kau: "Hvaljen Isus, estitam vam Adama i Evu" i tako tri puta jer ima i tri svijee. Svaki put kada se djeca okrenu oni poskoe, ali bi svijea trebala ostati gorjeti, tj. ne ugasiti se, to je znak blagostanja u obitelji idue godine. Nakon tri okreta oko sebe, svjeica se okree naopake, tj. zabije se (gasi se) u posudu sa zrnjem i koje se zrnje najvie zalijepi za svijeu, toga e ploda i biti najvie idue godine.40 U Konjevratima kod ibenika domain bi na Badnjak, poslije podne, napravio boinu svijeu. Stavio bi je u oku ili neki drugi sud u koji bi stavio ito. U ito bi
U Zadvarju 2006. g. zapisala Ines Bjelanovi, a kazala joj je Milica Vukovi (ro. 1925. g.). Rkp. FF ST, sv. 2006., S. 39 Antoneli Vlaho 2006. g. kazivao Frano Filipovi, ro. 1920. god. u selu Jasenica Donja, opina Mostar. Rkp. FF MO, sv. 2006., D. 40 Zdravka Vranje zapisala je 2008. godine u akovu po kazivanju spomenute Evice Rak. Rkp. FF MO, sv. 2008., D.
38

239

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

stavio veliku svijeu od voska i ukrasio je granicama brljana41, bora ili masline. Na vrh tih granica stavljao bi jabuku. Nitko, osim starjeine, nije smio dirati u svijeu: nije smjela pasti, nakriviti se, puknuti, jer se u tom sluaju vjerovalo da e u nastupajuoj godini starjeina kue umrijeti. Svijea bi se palila kroz sve boine dane za vrijeme ruka i veere. Nakon paljenja svijee starjeina je molio za ive, mrtve, za rodnu godinu, plodnu kiu i td. Po zavretku objeda domain bi s velikom panjom gasio svijee tako to bi komadi kruha umoio u vino i to bi drao iznad svijee da kaplje vino na plamen svijee. Ukoliko bi se svijea ugasila nakon prve kaplje to je znailo da e starjeina kue brzo umrijeti. Ukoliko bi trebalo kapnuti vie kapi vina nastupilo bi veliko veselje, jer je to znailo da e domain dugo ivjeti (Furi, 1988: 267-268). U nae vrijeme u Slavoniji se na Badnju veer na stol stavi vea svijea u irjaku42 i tri male svjeice u au, koja je napunjena zrnjem ita, a tri klasa, naena u boinoj slami, stave se u au. Te se svijee blagoslivljaju na dan svetoga Tome43 (21. prosinca).44 U izrasloj penici, u usorskome kraju, upale se svijee. Sva obitelj sjeda "za sofru". Domain poinje molitvu. Moli se za blagostanje, zdravlje u domu, sreu, za sve ljude svijeta, za sve ljude dobre volje, zahvaljuje se za sve dobro u proloj godini i da "Bog da beriet, plod i blagosov" za narednu godinu. Tada domain i svi nazdrave aicom domae ljive, a i djeca dobiju pokoju kap, vjerujui da ih cijelu godinu ne boli stomak. Onda se veera. Gleda se kako gore svijee. Ako su okiene voskom, vjerovalo se da e biti rodna godina. Svijee gasi najmlae dijete.45 U Ljubuniima kod Livna u penicu, koja je posaena na blagdan Bezgrjenoga zaea Blaene Djevice Marije, stavljane su svijee Trojstvo i jabuka. Sve bi se to povezalo trakom trobojnicom "ako si je u 'no vrime mogo nabavit". Te se svijee pale tu veer, na Boino jutro i na Novu godinu.46 Domain prije veere opet moli i pali Trojstvo molei. Nakon veere uzimao se okrajak od bosmena, bosmenia47
41 U kranskoj tradicijskoj kulturi brljan se povezuje sa smru i besmrtnou. To je zimzelena biljka koja simbolizira vjernost i vjenost. Budui brljan vrsto prianja uz podlogu, time simbolizira privrenost i vjeni osjeaj (Leksikon ikon., 1990: 178). 42 irjak "svijenjak". 43 Sveti Toma, apostol bio je jedan od Kristovih uenika. Naziva se nevjerni Toma jer nije htio vjerovati u Kristovo uskrsnue dok se ne uvjeri svojim oima i rukama. Prema predaji nije vjerovao ni u Marijino uznesenje na nebo. Krist je uvjerio Tomu pozivajui ga da stavi svoju ruku u njegov bok, a Marija ga je uvjerila bacivi mu s neba svoj pojas. Meutim, Toma je bio hrabar. Kada se Krist htio vratiti u Judeju, usprkos pogibeljnim prijetnjama idova, Toma je pozvao ostale uenike da krenu i umru s Kristom. Do Indije je irio Kristovo evanelje i ondje utemeljio Kristovu crkvu. Indijski je kralj dao Tomi mnotvo novaca da sebi sagradi palau, ali je on sav novac podijelio siromasima. To je naljutilo kralja te odlui osvetiti se Tomi. Ubrzo je umro kraljev brat Gad. Kad je doao u nebo aneli su ga upitali gdje bi htio ivjeti, a on je prstom pokazao na velianstvenu palau koja je ondje stajala. Aneli su ga od toga odvratili rekavi mu da je palau sagradio neki kranin za njegova brata Gondofora. Kad se Gad ukazao bratu Gondoforu i to mu rekao, kralj je Tomu oslobodio. Tada je Toma kralju "protumaio kako se vjerom i ljubavlju na ovom svijetu skuplja veliko blago na nebesima" (Leksikon ikon., 1990: 567-568). O tome vie: Dragi, 2008a: 414-440. 44 U Merolinu u Slavoniji 2006. g. zabiljeila Stjepanka ike. Rkp. FF ST, sv. 2006., S. 45 Marini Pranji 2008. god. kazala je spomenuta Ruica Ivi. Rkp. FF MO, sv. 2008., D. 46 Ivani Rosi ispriao je 5. rujna 2007. godine Jakov ari (1922.), njezin djed iz sela Ljubunia kod Livna. Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 47 Bosmen je mali okrugli kruh s kockom eera u sredini.

240

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

koji se za tu veer pekao i umae u crno vino i pusti da kapljice vina ugase svijee. Djeca bi birala koja je ija svijea i koja bi najdulje gorjela znailo je da e taj najdulje ivjeti.48 Ramljaci tradicionalno svijee pale na Badnju veer prvi put, na Boi ujutro drugi put i na Novu godinu trei put. Svijee bi se stavile u jednu zdjelu u kojoj bi bilo kukuruza dok se nije, na svetu Luciju, u zdjelu poela sijati boina penica. Sada se svijee se stavljaju u boinu penicu. Svijee se gase korom pogae ili kruha umoenim u vino. Pri tome se moli: Sveta svio ja te dunem kruvom i vinom a ti nas Bojim mirom. Na Novu Godinu se svijee nisu gasile kruhom i vinom nego bi se malo ostavile da gore i onda bi se puhnulo u njih i ugasile bi se. 49 U Kreevu svijea jedinica drala se u krsnici, a trojica u itu, sjemenju ili zelenoj penici. Svijee gore za vrijeme veere, a gase se koricom kruha namoenom u vinu i pri tome se prekrii. Taj se komad kruha dade onome koga boli grlo, ili djeci da ih grlo ne zaboli. Dio ita u kojem su stajale boine svijee daje se kokoima, dio ivotinjama, a jedan dio se saspe u sjemensko ito koje e se sijati na proljee (Kristi, 1956: 11-13). (Penica simbolizira kruh, a kruh simbolizira tijelo Kristovo.) Zdjele u kojima je bila penica, u lepenikom kraju,50 oblagane su folijom ili kakvim ukrasnim papirom kako bi bile ljepe. U tu se penicu na Boi stavljaju tri svijee, koje se pale uvijek kad se jede, sve do Nove godine. Svijee se gase kruhom umoenim u rakiju. 51 U Lici se tanjim krajem badnjaka pale svijee na Boi, Staru i Novu godinu. Nakon molitve i veere nazdravlja se aom vina: "Hvaljen Isus i Marija, estitam vam Badnju vee, elim vam sreu i zdravlje, rod i blagoslov od crne zemlje i napredak u blagu." Kad svi popiju malo vina iz ae umoi se korica kruha u vino, kapa na svijee kako bi se ugasile. Svijee ostaju na stolu do Sveta tri kralja.52 Nad badnjakom se palila svijea, i u katelanskom kraju, a gasio ju je najmlai lan obitelji tako to bi kruh umoio u vino i to vino kapnuo na svijeu da je ugasi. Kod Katelana je i danas izreka: "Teko kui di na Badnju veer svia ne gori."53 Tri boine svijee (trojice) pravljene od pelinjega voska, u Kostanju su stavljane u bokal nasut itom. Domaica bi stavila stolac, a domain bi na nju stavio Trojicu i molio bi za blagoslov i beriet, a iza veere odrezao bi komad kruha (vetu) i imenovao starije u kui i ija bi se svijea prije ugasila, rekli bi da e taj prvi umrijeti. Domain bi s vetom kruha stopljenom u vinu utrnijo Trojicu i molio za zahvalu.54

Ivani Rosi ispriao je 5. rujna 2007. godine spomenuti Jakov ari (1922.). Rkp. FF MO, sv. 2007., D. Zapisala je Danijela Pui a kazala joj je u rujnu 2007. godine na Graacu u Donjoj Rami Rua Pui (ro. 1955. g. na Ustirami, a sada ivi u Ovini kod Graaca). Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 50 Lepeniki kraj obuhvaa opine Kiseljak, Kreevo i Fojnicu. 51 Gordana Vujica zapisala je 6. srpnja 2007. g. u Gromiljaku kod Kiseljaka, kazivala Rua Frankovi (djev. Bileti, ro.1928., Gromiljak kod Kiseljaka). Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 52 Lidija erek zapisala je 2004. g. na podruju Gospia, Kosinja i Peruia. Rkp. FF ST, sv. 2004., S. 53 U Katel taliu 30. travnja 2007. g. zapisala je Mandica Vujina, a kazivali su joj Lucija Vujina (djev. Gizdi, ro. 1935. g.) i Miljenko Vujina (ro. 1930. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 54 U Kostanju 29. travnja 2007. g. zapisala je Marijana Radovi, a kazala joj je Zorka Gojsali (djev. Rubi, ro. 1930. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., Z.
48 49

241

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Komadom boinoga kruha svijee su gaene u: poljikom, vrgorskom, imotskom, neumskom, ramskom, duvanjskom kraju. Isto su inili dalmatinski i liki Bunjevci i drugi. Visoki su Hrvati svijee gasili zasipanjem plamena penicom (Kajmakovi, 1961:223). U Priluci je domain svijee gasio tako to bi drak lice umoio u vino i s njega kapao na svijee. U Poljicima kod Imotskoga od pelinjega voska pravljene su tri svijee i to iz jednoga komada. Kad bi se svijee upalile, poinjala je molitva prije jela. Svijee su se uigale od plamena glavnoga badnjaka i gorjele su do kraja objeda. Gasile su se (trnule) kruhom i vinom. Okrugli komad kruha stopi se u vino za svaku svijeu i nanese se da na nju padne jedna kap koja e je ugasiti.55 U Dugopolju je za vrijeme objeda gorjela svijea s ukraenim kruhom. Nakon objeda domain je kruhom umoenim u vino gasio svijeu, a ukuani su govorili: "Dr' se moj putnie. Boi je vrime izmirenja i estitki." 56 Starjeina kue u Zadvarju kod Omia svijeu Trojicu palio je uz objed na Badnjak, Boi i Svetoga Stipana, a po svretku objeda gasio je kruhom umoenim u vino uz rijei: "Kako se ova svia ugasila, tako se ugasila svaka zloba i opaina u srcima naim. Amen."57 Domain u duvanjskom kraju, jedan komadi kruha s korom odvaja za gaenje svijea i taj komad ostaje do kraja Boinih i Novogodinjih blagdana u posudi u kojoj su smjetene Boine svijee. Tijekom blagovanja veere domain bi za svaku upaljenu svijeu odredio to e predstavljati pa bi jednoj svijei odredio ime kao: ovo e biti planina, ovo e biti polje, ovo e biti zelen. Ovakav obiaj nadijevanja imena boinim svijeama bio je u iekivanju kakva e biti ljetina pojedine kulture. Ako se svijea vie topila pri sagorijevanju znailo bi da e ta kultura bolje roditi. Planina je znaila kako e roditi trava u planini i hoe li se osigurati dovoljno sijena idue godine za ovce. Polje je predstavljalo poljsku livadu i usjeve itarica, a zelen prinos krumpira i kupusa. Molei ove molitve uranjao bi pripremljenu koricu kruha u vino i njime gasio upaljene svijee. Svijee su se gasile samo s jednom kapi vina za svaku svijeu, a ako se koja svijea ne bi odmah ugasila ponavljalo se drugi ili trei put ponovno po jedna kap. Kad bi domain ugasio svijee ponovno bi pozdravio ukuane kao i prije jela, a oni bi odgovorili takoer na isti nain.58 Tradicionalan je zeniki obiaj da se naveer skupi cijela obitelj, a najstariji muki lan bi izaao i ponovno uao u kuu sa somunom ispod ruke i penicom s tri svijee pozdravljajui: "Hvaljen Isus i Marija!", a ostali bi odgovarali: "Vavik Isus i Marija!" Domain bi dodao: "Na dobro vam dola Badnja vee!", a ostali bi odgovarili: "I s tobom Bog da zajedno!" Tada bi se svi prekriili i poeli moliti
Jeleni Zuji u svibnju 2007. godine kazala je Veronika Jurkovi (djev. Kujundi, ro. 1952. g. u Ivanbegovini). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 56 U Dugopolju kod Splita u ljeto 2007. godine zapisala je Ivana Armanda, a kazala joj je Anka Radan ro. 1939. g. u Dugopolju. Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 57 Ines Bjelanovi zapisala je u Zadvarju 2006. godine, a kazali su joj Milica Vukovi ro. 1925. godine u Zadvarju i Miljenko Vukovi ro. 1925. godine u Vrgorcu. Rkp. FF ST, sv. 2006., S. 58 Renata Knezovi zapisala je u prosincu 2007. godine u Tomislavgradu. Kazao joj je Ivan Papi, roen 1951. godine. Rkp. FF MO, sv. 2007., D.
55

242

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Vjerovanje i veerali. Poslije veere se ila kropiti kua, oko kue, zemlja, a to ostane svete vode davala bi se ivotinjama i molilo se Vjerovanje.59 U nekim vitekim mjestima na stol se stavlja esnica kruh na koji se u posudi stavlja penica koja je za tu prigodu posijana na Svetu Luciju. Svijee gasi jedan od ukuana kruhom natopljenim vodom ili rakijom, koji na kraju pojede jer se vjerovalo da ga naredne godine nee boljeti grlo. Djeca bi kleknula i odgovarala na molitvu koju je domain predvodio, a sastojala se od nekoliko sveanih oenaa. 60 *** Viestruk je znaaj boinih svijea u tradiciji Hrvata. Njima se odaje poast umrlim ukuanima. Njihovo svjetlo uresom je u badnjem bdijenju i simbolizira pobjedu svjetla nad tamom, dobra nad zlim. Boinim svijeama pridaje se magijska mo, pa ih domaica nedogorene esto uva za iduu godinu. Uz svijee se vezuju i sljedea narodna vjerovanja: ako svijee trepere, ne e biti mira u kui; ako se svijea ugasi, netko e umrijeti od ukuana, te ukoliko svijea gori prema nekome, taj e, takoer, napustiti ovaj svijet. 4. Molitva Polovicom 19. stoljea u Slavoniji i Srijemu svi bi se ukuani okupili u jednoj sobi, upalila bi se svijea lojanica umjesto mea i baklje. Potom se unosila slama i prostirala po sobi. Svi ukuani i stari i mladi klekli bi na slamu, pozdravili Gospu i ispjevali pjesmu "Porodio se kralj nebeski" (Stojanovi, 1858: 40). Na Badnju veer i molitve su bile dulje nego inae. Navodim primjer iz Barbaria u Dragiini kod itluka u Hercegovini. Domain kue, ponegdje domaica, predvodili su molitvu. Domain i ukuani bi se prekriili, a potom je domain molio: "Evo emo pozdraviti Gospu, priistu Divicu Mariju, Majku Isusovu, Majku milostivu, da nam se smiluje, da nam vazda bude na pomoi, i danu i noi, a osobito na asu smrti nae." Zatim se moli Aneo Gospodnji, a ta se molitva zavrava rijeima: "Gospino pozdravljenje nek nam bude na spasenje". Potom slijede preporuke, a prije svake izgovara se: "Evo emo rei jedan Oena, jednu Zdravo Mariju i jedan Slava Ocu, te se izgovaraju preporuke: na ast imenu Isusovu, imenu Marijinu i imenu Jozipovu, da svako nae molenje i dilovanje po njima pone i po njima zavreno bude". Nakon preporuke izmole se Oena, Zdravo Marija i Slava Ocu i slijede nove preporuke: "Na ast Svetom trojstvu nerazdiljenom, koje se nikada ne razdiljuje, nami svetu i slavnu sreu podiljuje; na ast svetoga Stipana zatitnika i obranitelja nae upe, da nas titi i obrani od svakog zla i napasti, a naruito od grija smrtnoga; na ast svetog Ante za uzmnoavanje i uzdravanje naeg blaga i naega ajvana, da ne bude nikakve tete ni zijana, ni nami ni naem ajvanu; na
Lidiji Palavra kazala je, 12. 3. 2009., u Kninu, Jaga Gai, djev. uman, ro. 1946. g., u mjestu Brajkovii, Zenica. Rkp. FF MO, sv. 2009., D. 60 Bruno uljevi zapisao je 2009. godine u Krevinama kod Viteza, a kazali su mu: Frano uljevi (1937.), Slavko uljevi (1961.), i Vinja uljevi (1962.). Rkp. FF MO, sv. 2009., Z.
59

243

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

ast svetog Nikole putnika, za sve putnike, bolesnike i vojnike, da svi putnici zdravo kui dou, a bolesnici zdravlje zadobiju; na ast Bogu i Blaenoj Gospi; za poglavare puka kranskoga da ih Bog pokripi u njihovoj tekoj slubi; za due naih pokojnika ()" Potom se moli Oena, Zdravo Marija, Slava Ocu i Vjerovanje "na ast Srca Isusova, Srca Marijina i Srca Jozipova, da bi se naa srca oegla ljubavi Bojom". Zatim se mole tri Zdravo Marije "na ast Preiste Djevice Marije, Majke Isusove, kako je ona oistila srce svoje, da tako oisti i due nae od svakog grija, a naruito od grija smrtnoga", pri tome se nakon prve Zdravo Marije: "Preista Divice Marijo prije poroda, moli za nas na asu smrti nae, pomozi nas"; nakon druge moli se: "Preista Divice Marijo u porodu, moli za nas na asu smrti nae, pomozi nas"; nakon tree moli se: "Preista Divice Marijo poslije poroda, u vike moli za nas, na asu smrti nae, pomozi nas". Slijede "etiri dila" ("Dilo vire", "Dilo ufanja", "Dilo ljubavi", "Dilo skruenja") "za spas due nae, za korist tila i pomrenje sviju naih grija". Molitva zavrava "Pozdravom Presvetoga trojstva". Domain molitvu zavrava rijeima: "Mir i blagoslov od Boga Svemoguega saa s nebesa na nas, vazda meu nami pribiva sad i na asu smrti nae. Amen." Potom se svi ukuani prekrie.61 Ramski puk moli preporuke: 'Oemo rei jedan Oena, Zdravomariju, Slava Ocu, Svetoj badnjoj veeri kako smo je doekali u zdravlju i veselju, da se smiluje Sveta badnja veer da je doekamo i idue godine, u jo boljem stanju, manjem griju. 'Oemo rei jedan Oena, Zdravomariju, Slava Ocu, Svetoj badnjoj veeri ka' je se Isus rodijo, da se Sveta Badnja veer smiluje da se tako i nae due rode, kad umru da doju u Kraljestvo nebesko.62 U Puiima na Brau, kad bi zazvonila Zdravomarija, domain bi pozdravio ukuane: "Dobra veer i na dobro van doo Bonji don". Ukuani bi odgovorili: "Tako i tebi!". Dok blagoslivlja domain bi govorio: "Do nam Bog obilato kruha, uja i vina!" 63 U starim je vremenima, u varekom kraju, uoi Badnje veeri najstariji lan kue poinjao molitvu na velikim koljenima.64 Na stolu bi bilo ito ili penica s upaljenom svijeom. Moli se za sofru, bereet i blagoslov, u srcu i u dui naoj. U Borovici se molila i sljedea molitva: Slavna Gospo u kreposti, sa svijem si u milosti. Veseli se kralj nebeski, da e biti kraljica,
Tina Barbari zapisala je lipnja 2007. g. u Barbariima, zaseoku Dragiine kod itluka, a kazala joj je Rua Barbari (ro. 1942. g. u Barbariima). Rkp. FF MO, sv. 2007., S. 62 Boani Ostoji kazala je, 2006. godine u Rumbocima, Ana Ostoji djev. uti (ro. 1932. godine). Rkp. FF MO, sv. 2006., D. 63 Tanji Martini 5. lipnja 2009. godine kazala je Lucija Radi djev. Bauk, ro. 1937. godine u Puiima. Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 64 Katarina Pejinovi zapisala je u srpnju 2007. godine od Jelene Rodi (ro. 1932. g. u Vareu) i Kazimira Doje (ro. 1930. g. u Borovici kod Varea, po zanimanju bua). Rkp. FF MO, sv. 2007., D.
61

244

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Sina Boga poroditi. Isus e mu ime biti, Sveti Ivo kum e biti. Tu se Gospa udijae i u vjeri kruto stae. K nebu i zemlji pogledae, svi aneli poletjee, pred Gospom poklekoe. Glas s nebesa snesoe, Slavnoj Majci govorie: "Tko ovu nau molitvu znadijae, pa je esto govorie, uveer lijeui, ujutru ustajui, prikazat e im se Bog i Gospa, prije smrti na petnaest dana, pa e rijeti: 'Opremaj se Boja duo, s anelim e put putovat, s apostolim vjek vjekovat. U kraljevstvu prebivati, u milosti uivati."' Bog, vjeke, vjekova, amen. 65 U gospikom kraju nakon veere, donosio se sepet slame koja se razastirala po sobi i prostirala se ponjava od kudjelje koju se ene oprele i otkale. Zatim bi svi ukuani poklekli na vel'ka kolina po toj slami i onda bi se domain prekriio i molio Bogu vie od drugih veeri. "To je zato to je ta no najdua." Mole se roarja (krunice), litanije. Onda se zapali svijea a za to vrijeme pjeva se Zdravo tijelo ili U sve vrime godia. Kad se molitva zavri postavlja se sofra66 na koju se stavlja pita sa slatkim grahom i opet se svijea oee. Kad se pita pojede, onda se u au nalije slatkog graha i jede se s kruhom. Kad se veera, onda se malo zapiva, eljad se veseli i onda gazda i ukuani nazdrave jednom aijicom rakije. Mogu oni popiti i vie i onda poinje pjesma u svim kuama koje nisu oaloene. Pjevalo se, primjerice: Zapjevajmo, pomozi nam Boe, / sejo moja kako koja moe! Kad sve to zavri onda djeca na jednu, a stari na drugu stranu po slami legnu. Ako je kua tijesna, onda stari ispod prozora legnu, a djeca ispod nogu. Stariji
U Vareu 2008. godine zapisala je Marinela Jeli po sjeanju fra Berislava Kala, Ane Jeli, Angele Dodik, Ljubice Koji (Slavna Gospo u krjeposti). Rkp. FF MO, sv. 2008., D. 66 Sofra "stol na kojem se blaguje".
65

245

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

malo spavaju, malo ne spavaju. Vavik su na oprezu jer se boje da ne zakasne na Polnoku.67 U Lici se jeo zauljeni suhi grah.68 5. Veera U hrvatskoj tradicijskoj batini smatra se smrtnim grijehom ako bi se netko omrsio na Badnji dan. Gastroloka se kultura razlikuje od mjesta do mjesta. Domaice su u kolae stavljale cvancige (novie od dvadeset krajcara) (alski, 1964a: 93-99), a u inovnikim obiteljima pripravljale su juhu od graha i suenu savsku ribu (alski, 1964b: 204). Prije stoljea i pol u Srijemu i Slavoniji, nakon molitve, na stol prostrt bijelim stolnjakom, stavljao se badnji kola, loni napunjen svakojakim itom, anak meda, suh sir, poinjen sir, jabuke, kruke, mumule, tunje, suhe ljive, oapi, orasi i ljenjaci. Na stolu su bile i svjee i suene ribe, kuhani grah, pite s orasima i medom, trganci s makom, vino, rakija, erbe, mot, mlijeko (Stojanovi, 1858: 40). Nakon veere djeca su darivana jabukama, ljivama, suhim orasima i ljenjacima, i dade im se piti erbeta i mota (Stojanovi, 1858: 41). Svatko je za veeru morao malo zaloiti meda kako bi kroz cijelu godinu imao medene rijei. Bijeli luk se uzimao, pa makar i umoen u med, jer se vjerovalo da e u nastupajuoj godini odagnati demonske sile (Gavazzi, 1991: 156-157). U boko-kotorskom kraju post je bez ruka, a veera je rano i sastoji se od posnih jela, povra, palente u sjevernim krajevima.69 U Kruevu kod Mostara na Badnji dan za veeru se najee jeo "kupus pod ulje" ili "ta je ko imo".70 Krsnica je bila najznaajnije boino pecivo u kreevskom kraju, ali nije sluila za jelo nego kao boini ukras i u nju se stavljala svijea jedinstvo. Pripravljale su je domaice, umjetnice u vajanju tijesta (Kristi, 1956: 10-14). Pojela bi se tek na Novu Godinu u podkrii. Nezaobilazni su bili i kovrtanji.71 Kad bi se zavrila molitva stavljala se sinija pa se veeralo iz bakrenih aa i sanova.72 Na siniju se
Katici Lozi 20. 1. 2006. godine kazala Ana imunovi ( djev: Glava), roena 10.3.1949. godine, selo Bepelj kod Jajca. Rkp. FF MO, sv. 2006., D. 68 Ana Buevi zapisala je 2007. godine u Gospiu, a kazala joj je njezina baka Ana Buevi (djev. Rupi). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 69 eljka Rui zapisala je u Splitu 26. 5. 2008. Kazala joj je Marija Zlodre (djev. Raspovi, ro. 1929.) rodom iz Boke Kotorske. Rkp. FF ST, sv. 2008., S. 70 Antoniji Zovko u studenom 2006. g. kazala Biserka ule djev. Deba r. 1940. u ulama. Biserka se i kao lanica Folklornog drutva Kruevo a i kao pjevaica crkvenog zbora zalae u ouvanju naih starih obiaja, posebno starih napjeva. Rkp. FF MO, sv. 2006., D. 71 Kovrtanj je bio kultno pecivo i u jajakom kraju, a ondje je bio nezaobilazan u svadbenim obiajima. Do konca sedamdesetih godina u Bosni i Hercegovini se tri nedjelje u crkvi "naviivalo vinanje. Jedne, pa druge, pa tree nedilje na misi. I ondak, kuvali se oni kovrtanji. Zna, pogae al budu unutra uplje. I svake nedilje kolko taj momak roda ima nose se curi ti kovrtanji. Oni njiha njoj dadnu i ona i' natakne na ruke i more i' nosit. Kasnije dadne ona nji' curama iz sela. Jesu bili slatki ti kovrtanji. Meruali, crno brano bilo". Katici Lozi 2007. godine u Carevom polju kod Jajca kazala je Ane Ladan, djev. Cviti, roena 1936. godine. Ve 25 godina udovica. Rodila osmero djece i sad ima 24. praunuadi. Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 72 San (sahan) "tanjur".
67

246

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

najprije stavljao grah, korica koja se nakria s lukom i kombos73 pogae, a u nekim krajevima ribe i na kraju gibanice. To je bila hrana siromaha, ali tradicija te veere i u boljim vremenima je sauvana, i danas je takva. Gibanica je kola koji se pravio od domaih jufki, ispeenih na platama poreta. One se kvase u slatku vodu i slau u pleh i posipaju orasima. Nije potrebno naglasiti da je bilo vremena kad se sastojala vie od svega nego od oraha, ali i u najsiromanija vremena gibanica je bila dio badnje veere. Veera se zavravala molitvom. Otac i mater sjede a djeca ustaju i ljube im ruke. 74 Zauljeni krumpir s kruhom jeo se u Rujanima kod Livna.75 U mnogim krajevima, primjerice selu Buselji kod Busovae, einjanjalo se, samo se jeo kruh i pila voda.76 Pored neizostavnoga graha, u lepenikom kraju za veeru se blagovala i ria.77 U Ljubuniima kod Livna za veeru bi se uvijek jelo neto posno jer se taj dan postilo, "bilo da je riba jal pita, jal kaka druga posna rana".78 Gusti posni grah s crvenim lukom blagovao se i u Usori, a tradicionalno se jede i gibanica od ve ranije zasuenih listova i pekmeza od jabuka.79 U splitskom kraju veera se sastojala od kavora80 s krumpirom na ulje. Iza toga slijedile bi dvije-tri vrste ribe od kojih je svakako bio bakalar i jegulja. Poslije veere slijedile bi fritule i deop u proeku, a potom bi valjalo lei da se sutranji Boi doeka kako pristoji.81 U Kostanju su se pekli: soparnici, kuhala riba i bakalar i vrigali uipci.82 Katelani su za badnju veeru objedovali zeleni ili bijeli kupus sa "suvican i suvin ljivan", a kod nekih se jela riba i na koncu prurate.83 U Imotskoj krajini "velika eljad sui" te e do veere malo tko to spustit u grlo osim vode.84 Tradicionalna prva koprivnika hrana je "mlinec na suho, a najpre su se se vrste itarica u jednom loncu zmeale. Se se zmealo jeam, kuruza, enica, kotice. Onda se na stolu napravil kri s tog semena. Onda se pak na to stavilo malo sena. Dela se jedna plahta, druga i trea, kaj se kri napravil. To je jelo ilo na stol. A
Kombos "posan kupus s bijelim lukom". Mirjana ali zapisala je u veljai 2008. po kazivanju Mare Zeevi, 1947., Rumboci. Rkp. FF MO, sv. 2008., D. 75 U lipnju 2007. g. zapisao je Ante Jureta u Rujanima kod Livna, a kazala mu je Mira Jureta (djev. Barun, ro. 1941. g). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 76 Branka Bagari zapisala je u Busovai 2007. g., a kazala joj je Kata Markovi. Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 77 Gordana Vujica zapisala je 6. srpnja 2007. g. u Gromiljaku kod Kiseljaka, kazivala Rua Frankovi (djev. Bileti, ro.1928., Gromiljak kod Kiseljaka). Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 78 Ivani Rosi ispriao je 5. rujna 2007. godine spomenuti Jakov ari (1922.). Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 79 Marini Pranji 2008. kazala je spomenuta Ruica Ivi. Rkp. FF MO, sv. 2008., D. 80 Kavora "cvjetaa". 81 Zapisala je Anita Zagorac 2006. g. u Splitu, a kazao joj je piro Jelaska (ro. 1928. g. u Splitu). Kaziva je bio elektriar, meu prvim privatnim obrtnicima. Sada je umirovljenik. Rkp. FF ST, sv. 2006., S. 82 U Kostanju 29. travnja 2007. g. zapisala je Marijana Radovi, a kazala joj je Zorka Gojsali (djev. Rubi, ro. 1930. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 83 U Katel taliu 30. travnja 2007. g. zapisala je Mandica Vujina, a kazivali su joj Lucija Vujina (djev. Gizdi, ro. 1935. g.) i Miljenko Vujina (ro. 1930. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 84 Zapisala je Boena Prgomet svibnja 2007. g u Runoviima kod Imotskoga, a kazala joj je Marija Buljan (djev. Puljiz, ro. 1946. g.). Kazivaica zna mnogo narodnih obiaja koje je ula i upamtila od svojih baka i djedova. Rkp. FF ST, sv. 2007., S.
73 74

247

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

one itarice v loncu, kat smo doli doma posle polnoki, nakon mee, to se nahitalo kokokama. Kartalo se, prialo i pevalo."85 Bijeli grah86 se obvezno objedovao u Bokinjcima kod Donjega Miholjca u Slavoniji, te rezanci s makom i orasima, a u zdjeli su bile najljepe jabuke koje su se za tu priliku uvale na tavanu u itu. Tko nije imao jabuka kuhale su se kalotine, a to su bile suhe jabuke ili kruke koje su se naticale na vijenac. Svi bi ukuani sjeli za stol od najmlaega do najstarijega, a onda bi gazdarica kue sve okadila kandilom i ukuane i hranu.87 Svi bi ukuani, u Badljevini, prije veere kleknuli oko stola i molili Oena. Zatim su svi ukuani posjedali oko stola, a domaica je donosila na stol juhu od graha, grah-salatu, peenu ribu, jabuke, orahe i med. Bio je obiaj da domain "primijeti" da neto nedostaje na stolu i zato je rekao: "Domaice, na naem stolu nema lica." Na to mu je domaica odgovorila: "U naem polju, vonjaku i vrtu ne bilo kokoi ni ptica." Tu su izreku ponovili jo dva puta. Ovim se vjerovalo da im ptice i kokoi nee praviti tetu u polju i bai. Nakon toga domaica je donijela lice, vilice i noeve na stol te je zapoela veera. Kada je sve bilo na stolu, svatko je jeo ono to je elio. Nakon zavretka veere poelo je kienje bora uz pjevanje boinih pjesama, a najpoznatija je Radujte se narodi. 88 Osjeka je tradicija pripremanje paprikaa.89 Isto je i u Beliu gdje je 2006. godine na Badnjak podijeljeno tisuu pet stotina porcija paprikaa.90 Vinu se u svim krajevima pripisuju ljekovita svojstva te se ono na taj dan daje i bolesnima i djeci. U ilokome kraju kada bi domaica sjela za stol nije se smjela ustajati, kako joj kokoi ne bi bjeale s gnijezda. Poslije veere se zadravalo u kunoj zabavi, pjevanju, pripovijedanju, ponekad i kartanju, ekajui vrijeme polnoke.91 Riba, kuhano povre, "parurate", bademi, suhe smokve, objedovali su se, a pili rakija i vino, u Puiima na Brau. Sva su jela morala biti nemrsna, nisu smjeli sadravati ni jaja ni ivotinjskih masnoa.92 Na Murteru se obvezno blagovao bakalar i crni piri (ria).93
U Koprivnici 2005. g. zapisala Marta tambuk, a kazivali su joj Zlata Kovai, Stjepan Vukovi i Bara Mackuljak. Rkp. FF ST, sv. 2005., S. 86 U drelcu na otoku Pamanu kod Zadra, Kristov grob se ureuje proklijalim bijelim grahom koji je zasaen na poetku korizme i rastao je u mraku (Hrvatski obiaji, 2006: 74). 87 U Bokinjcima kod Donjega Miholjca u Slavoniji zapisala je u svibnju 2007. g. Ema Reitober, a kazala joj je Slavica Bari (djev. Zdelar, ro. 1960. g.). Kazivaica istie da se samo dio tih obiaja sauvao do naih dana. Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 88 Ivana Kop zapisala je svibnja 2007. g. u Badljevini kod Pakraca, a kazali su joj njezina baka Emilija Kop (djev. Magdi, ro. 1936. g.). Otac je kazivaice Nijemac koji je nestao u Drugom svjetskom ratu. Obitelji Kop takoer su njemakoga podrijetla. U kazivanju su sudjelovali i Ivanin djed Franjo Kop (ro. 1934. g.) i Katica Grevi (djev. Matijevi, ro. 1935. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 89 TV Nova, 24. 12. 2006. Dnevnik, 19,20. 90 HTV Dnevnik, 24. 12. 2006. 19,45. 91 Marijani Bonjak kazala je 2009. g. Jelica Matkovi, djevojaki Boban, roena 1944. u Iloku, ivi u ulici Matije Gupca u Iloku. Rkp. FF MO, sv. 2009., D. 92 Tanji Martini 5. lipnja 2009. godine kazala je Lucija Radi djev. Bauk, ro. 1937. godine u Puiima. Rkp. FF ST, sv. 2009., S. 93 Ivona Toli zapisala je na Murteru 2008. godine. Kazala joj je Ivanica Mudronja, Murter, (ro. 1928.). Rkp. FF ST, sv. 2008., S.
85

248

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Grah, suha riba, gibanica sa picama od misiraa objeduju se u poekom kraju. Tijesto gibanice bi bilo pol na pol sa picama u sredini. Peklo se pod pokljukom bez masti, tek ono od ulja to kod peenja iscuri iz bundevih pica. (Peenica se jela tek kada se doe s polnoke, ili ujutro iza boine zornice.) 94 Slana torta od graha blagovala se u Kutjevu, a pripravljala se tako to bi se skuhao grah, zainio, i onda samlio pa stavljao u kalup i zapekao. Takva torta bi se jela samo na Badnjak.95 Pravoslavci, takoer, za Badnjak poste. Pripravljaju se posna jela: grah (najee bijeli), pogaa, riba, posna pita.96 6. Bor Boino drvo simbolizira Krista koji je stablo ivota i svjetlo svijeta. Najstariji korijeni sjee boinoga bora seu u 1521. g. kada se njemakom gradu Schlettsatdtu spominje zabrana sjee majeva na dan svetoga Tome (21. prosinca). U poetku je boino drvce bilo bjelogorino. U hrvatskoj i junoslavenskoj mitologiji bor je stablom ivota. Jelka je boino drvo katolika i pravoslavnih Rusa. Obiaj kienja bora ili jelke Hrvati su preuzeli od srednjoeuropskih naroda u drugoj polovici 19. stoljea. Najstariji podatci o kienju boinoga drvca kod Hrvata seu u: 1881. u sjeverozapadnim krajevima, 1895. u Splitu, te Hlebinama 1896. godine (RihtmanAugutin, 1995: 62-66). Neko se boino drvce kitilo svijeama, orasima obojenim u srebrnu ili zlatnu boju, ljenjacima, jabukama, smokvama, bombonima, ukrasnim arenim svjetlucavim papirima. Koncem 19. st. u zagrebakom je kraju, u proelju stajao "dosta visok mlad bor, ureen pozlaenim jabukama, orasima, ljenjacima, sitnim svjeicama od voska i lancima od papira raznih boja". (alski, 1964a: 96) U katelanskom kraju kitio se smri. U Hrvatskom je Zagorju boina jelka nazivana i germanizmom krizbam. Isto je i u nekim drugim krajevima. U Bosnu i Hercegovinu je taj naziv uao u uporabu ezdesetih godina dvadesetoga stoljea s odlaskom na rad u zapadnoeuropske zemlje. U Bokinjcima kod Donjega Miholjca u Slavoniji, poslije veere aneo u kuu unaa bor, a to bi bio netko od ukuana umotan u bijelu ponjavu. Onda bi djeca i netko od starijih kitili bor. Ukrasi su bili runo izraeni od "oreja, eera, arenog papira, ili kod licitara kupljeni saloni, bebice, konjii, srca, aneli i drugi ukrasi".97 Razliitim kuglicama, orasima umotanim u "zlatnom papiru", marcipanima, bombonima, jabukama bor se kitio u Badljevini kod Pakraca.98 U Poegi se jelka
Ivani imoti 2008. godine u Ljeskovici kazao je Ivan imoti (ro. 1929. g.). Rkp. FF MO, sv. 2008., Z. Ivani imoti 2008. godine kazala je Helena Zima, ro. 1943. Kutjevo, ivi u Poegi. Rkp. FF MO, sv. 2008., Z. 96 BN TV, 4. sijenja 2007. 23 h; BN TV 6. sijenja 2007. 15.; RTS 6. sijenja 2007. 13 h.; HTV Dnevnik 6. sijenja 19.40. 97 U Bokinjcima kod Donjega Miholjca u Slavoniji zapisala je u svibnju 2007. g. Ema Reitober, a kazala joj je Slavica Bari (djev. Zdelar, ro. 1960. g.). Kazivaica istie da se samo dio tih obiaja sauvao do naih dana. Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 98 Ivana Kop zapisala je svibnja 2007. g. u Badljevini kod Pakraca, a kazali su joj njezina baka Emilija Kop (djev. Magdi, ro. 1936. g.). Otac je kazivaice Nijemac koji je nestao u Drugom svjetskom ratu. Obitelji Kop takoer su njemakoga podrijetla. U kazivanju su sudjelovali i Ivanin djed Franjo Kop (ro. 1934. g.) i Katica Grevi (djev. Matijevi, ro. 1935. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S.
94 95

249

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

ukraava suhim voem, "slatkim ukrasima", a obavezno ispod nje se stavlja voe kao simbol obilja.99 Poslije veere jelke se kite u varekom kraju, a pod njih se stavljaju krsnice i janje koje je od tijesta pripravljeno na sv. Luciju. Prije su se jelke ukraavale raznim ukrasnim papirima, iarikama, orasima, onda papirima od bombona koje je trebalo poslije Boia otvoriti.100 Mukarci bi iz planine Zvijezde101 donosili krizban, jelku ili bor, koji bi djeca okitila. Ispod okiene jelke stajalo bi ito ili penica i janje napravljeno od tijesta. Pojedini domovi imali su i jaslice, simbolian prikaz Isusovog roenja, najee runo izraene.102 Probuenim orasima i pamukom jelka se kitila u Rakitnu kod Posuja.103 Boino drvce bi se unosilo u kuu na Badnji dan, a iznosilo bi se na Sveta tri kralja. Boino drvce je obino zimzeleno stablo (jela, smreka, bor), koje se unosi u kuu ili se postavlja vani na otvoreno, a tijekom dana na Badnjak kiti se kuglicama, boinim lampicama, raznobojnim svjetiljkama. Na vrh drvca postavlja se aneo ili pak zvijezda repatica, koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz prie o roenju Isusa Krista. etrdesetih se godina ukraavalo jabukama, orasima, voskom, vunom, naranama, ljivama, krukama, papirnatim lancima, srebrenim i zlatnim nitima. esto se bor kitio i svijeama, koje su simbol nade i boanstva. Taj se obiaj i danas odrao u mnogim obiteljima, ali ipak pojedine obitelji postavljaju boino drvce mnogo ranije, pa ak krajem studenoga, posebno vlasnici trgovina.1 0 4 Premda je kienje boinog drvca star obiaj, u estanovakom kraju, on nije bio rairen sve do kraja 19. stoljea. Stabla su se ukraavala jabukama, ljivama, krukama te raznim slasticama i ukrasima izraenim od papira, najee lancima te raznim papirima. est su i lijep ukras bili pozlaeni orasi i ljenjaci te komadii

Ivani imoti 2008. godine kazao je Ivan imoti, 1929. ro. Ljeskovica. Rkp. FF MO, sv. 2007., Z. Gordana Vujica zapisala je 6. srpnja 2007. g. u Gromiljaku kod Kiseljaka, kazivala Rua Frankovi (djev. Bileti, ro.1928., Gromiljak kod Kiseljaka). Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 101 O planini Zvijezda i danas se pripovijeda: "Danas je naa planina Zvijezda nepristupana, neplodna, obrasla umom ali nai preci su kazivali kako je Zvijezda prije bila puno drugaija to jest ista suprotnost Zvijezdi kakva je dan danas. Postoji tu jedna pria o Mari koja je pred udaju, eto ila brat' cvijee po Zvijezdi, kako je to obiaj bio, ali ne osta zdrava, kau da je dok je brala cvijee, ubrala nekakav cvijet oko kojeg se bila oplela trava zaborava i mirisala ga pa se nikad jadna vie nije mogla povratit' k' o to'no kau u prisebno stanje. Njen je dragan rad' toga gorke suze lio i Zvijezdu prokleo jer je takav otrov iznjedrila a pjesma kae: Zvjezdan-goro, ti prokleta bila, / kao i ja teke suze lila, / momaka te noga ne gazila, / to si mene s dragom rastavila. / Moja draga po teb' cvijee brala, / cvijee brala pa ga mirisala, / meu cvijee uplela se trava, / uplela se trava zaborava. / Zbog te trave ti prokleta bila, / ledenim se dahom okitila, / 'mjesto cvijea po teb' rasle strijele, / tanki bori i visoke jele. / Sedam godin' u ledu ivjela, / suneva te svjetlost ne vidjela, / dah ledeni nek' ti duu stee, / studen vjetar nek' ti lice ree. Tako se kau i ostvarilo. Snijeg se nije topio sedam debelih godina a kad se otopio po njoj izraste uma, gusta i eto, zato je kau, zbog te kletve Zvijezda ovak'a kakva je danas." (Katarina Pejinovi zapisala je u Vareu kolovoza 2007. godine od Liljane Grgi (domaica, roena 1953 god.) Rkp. FF Mostar, 2007, D.) 102 U Vareu 2008. godine zapisala je Marinela Jeli po sjeanju fra Berislava Kala, Ane Jeli, Angele Dodik, Ljubice Koji (Slavna Gospo u krjeposti). Rkp. FF MO, sv. 2008., D. 103 U Rakitnu 2007. g. Marijani Jeli kazala je Lucika Mihalj- Gabri, (djev. Mihalj, ro. 1948. u Rakitnu). Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 104 U Crnim Lokvama kod irokoga Brijega (zaseoku Val) od 7. srpnja 2008. do 31.1.2009. zapisala je Ana Brekalo. Kazali su joj: Stipe Brekalo, ro. 1914., Crne Lokve. Stipe Brekalo, i Vinko Brekalo, ro. 1954. g., Crne Lokve, zaseok Poda. Rkp. FF MO, sv. 2008., D.
99 100

250

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu. Imuniji su imali posebne gurice i ukrase. Ispod drvca su se stavljale jaslice izraene od drva.105 U Kreevu kod estanovca na vrh bora obavezno se stavlja zvijezda repatica, jer je ona bila na nebu kad se Isus rodio.106 Za iloku djecu posebno je veselje bilo unoenje krizbana (u starini je to bila smreka fenja, a u novije vrijeme jelka ili bor) koji su potom zajedniki kitili. Ispod su postavljali jaslice Betlehem, za koje su najee sami pravili gure ili ih izrezivali od papira. Domaica bi ispekla posebni kruh badnjau, ukraen gurama: u sredinu rua, a postrance kvoka s piliima, bure s vinom, plug s oraem, svinjske noge, dva roga te mjesec i zvijezda. Za veeru se pripremala riblja orba ili juha od rajica, grah ili krumpir salata, rezanci s orasima ili makom i dr. 107 Starinski su boko-kotorski obiaji bili da se boino drvo kiti skromnim ukrasima uraenim od drva i jaslice. Darivaju se djeca orasima, jabukama i "ponekim bombonom".108 Usorski puk pjeva Boine pjesme i kiti bor, ako ranije nije nakien. Bor se kitio peenim kolaiima, orasima, vezenim orasima, vezenim kockama eera, "navijenjenim" suhim ljivama i jabukama. Ovaj veseli posao uglavnom obavljaju djeca. Momci i cure su ili na "kolikanje". Bacali su se u slamu orasi, ljenjaci (ljeljci). Kada se pronau u slami onda se "kolika". Zatvore se obje ake, a jedna je puna. Tada se kae: "ikoliko, pokoliko, koje je tvoja ruka?" Odgovara se: "ik i ove, daj iz ove!" Cure su momcima davale vezene orahe. Tako se zabavljalo do ponoi. 109 *** Zelenilo oko Boia, od penice u posudi do zelene grane (moe biti i brljan, kadulja, zimzelen, boikovina, granica hrasta, javora, napose borovice) odnosno boinog drvca, izrie prosperitetnu elju za buduim rastom, vitalnou, napretkom i svekolikim obiljem u sljedeoj godini. Podrijetlo takvog obiaja je u novogodinjim okienim granama koje su se u rimsko doba davale blinjima kao darovi (Dragi, 2008a: 414-440). 7. Jaslice Boine jaslice predstavljaju pobonu inscenaciju Kristova roenja. Sr je scene betlehemska talica s Djetetom, Marijom i Josipom, a proirivana je susljednim scenama i gurama: "najprije vol i magarac, zatim pastiri, pa poklonstvo mudraca". Pretea je te inscenacije sv. Franjo Asiki koji je 1223. godine u jednoj spilji u Grecciu
Daria ike zapisala je 2008. godine. Kazali su joj: Mate Dujmovi, ro. 1954. u Grabovcu (estanovac) i Milica Dujmovi ro. 1924. Grabovac (estanovac). Kazivai i danas ive u rodnom mjestu. Rkp. FF ST, sv. 2008., S. 106 Aniti Kekez kazao je Marko Kovaevi iz Kreeva Polja. Kaziva je umro. Rkp. FF ST, sv. 2008., S. 107 Marijani Bonjak kazala je 2009. g. Jelica Matkovi, djevojaki Boban, roena 1944. u Iloku, ivi u ulici Matije Gupca u Iloku. Rkp. FF MO, sv. 2009., D. 108 eljka Rui zapisala je u Splitu 26. 5. 2008. Kazala joj je Marija Zlodre (djev. Raspovi, ro. 1929.) rodom iz Boke Kotorske. Rkp. FF ST, sv. 2008., S. 109 Marini Pranji 2008. godine kazala je Ruica Ivi. Rkp. FF MO, sv. 2008., D.
105

251

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

inscenirao betlehemsku talu s volom i magarcem i djetetom Isusom. Od tada se taj obiaj irio, a od Katolike obnove (nakon Tridentskog sabora koji je djelovao s prekidima 1545. - 1548, 1551. - 1552., 1562. - 1563. a sazvao ga je papa Pavao III. s podrkom cara Karla V) postao je opom praksom (Leksikon ikon., 1990: 294-295) . U nekim hrvatskim krajevima, primjerice, u katelanskom, pravile su se jaslice od drveta ili od kartona.110 8. Kult pokojnika Kod drevnih je Rimljana grah bio pokojniko jelo. Do naih dana u Bosni obvezatno se blaguje grah za Badnjom veerom. U Jajcu se za Badnjak vario grah koji bi se procijedio i zaeerio te se njime posipala pita od jukvi koju su domaice razvijale i pekle. Preci i pokojnici imaju i posebna jela: poput oraha, graha i meda, koji je omiljena hrana due pokojnika kod svih Indoeuropljana. Badnja veera je jedna od najvanijih veera u ast mrtvima. Kod nekih naroda jedan dio od svakog jela ostavlja se za njih. U Rumunjskoj se pokojniku nosi na groblje ne samo hrana nego i odijelo. U Bjelorusiji postoje i posebne formule pri dozivanju predaka na gozbu. U Ukrajini domaica na stol stavlja lice za pokojnike kao i one s kojima obitelj blaguje, s tom razlikom to te okrene dnom prema gore. Kod Srba obvezno je koljivo kaa krsnih slava (Gavazzi, 1991: 159). Vjerovalo se da se pokojni ukuani okupljaju oko badnjaka. I time je izraen kult pokojnika u badnjim obredima. Zatim bi se Gospa pozdravila, te se kleei molilo za svoje pokojne iz kue. 111 U posukom kraju sva tri badnjaka se predaju majci da ih stavi u vatru. Nakon toga ukuani sjednu za stol i mole: Aneo Gospodnji, te tri Slava Ocu i jedan Oena, Zdravo Mariju i Pokoj vini za pokojne i jedan Oena, Zdravo Mariju, Slava Ocu na ast Blaene Djevice Marije s nakanom koja obino glasi: "Da nam isprosi od svoga Sina milost koju e nam dati na asu smrti nae i privesti u ivot vini".112 U Gornjim Radiiima kod Ljubukoga kad bi se badnjaci zapalili, molila bi se krunica, Gospin pozdrav i molitva za pokojne.113 U Imotskoj krajini najprije se moli za svoje umrle i svakoga posebno imenom spomene i Bogu preporui s jednim Oenaem, Zdravo Marijom i pokojem vinjim.114 U Iloku se moli na ast Presvetog Trojstva, Svete Obitelji, ali i za sve
U Katel taliu 30. travnja 2007. g. zapisala je Mandica Vujina, a kazivali su joj Lucija Vujina (djev. Gizdi, ro. 1935. g.) i Miljenko Vujina (ro. 1930. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 111 Marijani olak kazala je tijekom rujna 2007. godine u Donjim Mamiima, Ana olak (djev. Banoi, ro. 1948. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., D. 112 U Posuju svibnja 2007. g. zapisala je Marijana utura po kazivanju Ive uture (ro. 1947. g.) a ona ih je upamtila po kazivanju svoje bake Kate Toki. Rkp. FF MO, sv. 2007., S. 113 U Gornjim Radiiima kod Ljubukoga zapisao je u lipnju 2007. g. Mirko Tomi, a kazala mu je Kata Tomi (ro. 1922. g.). Kazivaica istie da je taj obiaj ivio kad je ona bila djevojica, danas se moe nai u pojedinim obiteljima, ali sve vie izumire. Rkp. FF MO, sv. 2007., S. 114 Zapisala je Boena Prgomet svibnja 2007. g u Runoviima kod Imotskoga, a kazala joj je Marija Buljan (djev. Puljiz, ro. 1946. g.). Kazivaica zna mnogo narodnih obiaja koje je ula i upamtila od svojih baka i djedova. Rkp. FF ST, sv. 2007., S.
110

252

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

pokojne lanove obitelji. Cijela veera je protjecala po tono ustaljenom redoslijedu. Svijee su se gasile kropljenim vinom, pazilo se na smjer dima, pa se po tome znalo hoe li netko te godine u kui umrijeti (ako je dim iao u vis, nee biti u kui smrti, ako je iao prema nekome, na tome je red u toj godini). 115 U hrvatskoj tradicijskoj kulturi rijetko su paljene dvije svijee, od kojih je jedna bila za pokojne, a druga za ive (Gavazzi, 1991: 130). U Brijestu u Istri, nakon molitve dvije svijee bi se stavile u kruh i zapalile. Jedna je svijea gorjela za ive, a druga za mrtve. Pri tome bi se pazilo kako svijee dogorijevaju: ako bi prije dogorjela svijea za mrtve to je znailo da vie treba moliti za mrtve i obrnuto (Rihtman-Augutin, 1995: 76). Hrvati su, primjerice u: Livnu, Banjaluci, uici, Travniku, Bihau i Zenici, jednu svijeu palili za mrtve i stavljali je u prozor (Kajmakovi, 1961: 224). Za mrtve, za mir u svijetu, za blagoslov molilo se i u Medovdolcu kod Imotskoga.116 "Za due naih pokojnika koji su otili od nae kue i naega roda, od naeg plemena da im se Gospodin Bog smiluje, da ih privede sebi u Kraljevstvo nebesko, kako bi se i oni mogli moliti Bogu za nas; za due onih pokojnika za koje se nema niko spomenuti i za due u istilitu", moli se u Barbariima kod itluka.117 U duvanjskom kraju nakon veere, domain bi zatraio od domaice vinsku au i posudu s vinom te nalio au prvo sebi, potom ostalima redom kao i rakiju, uz ponavljanje nazdravice. Nakon ae vina domain bi u posebnu au, ako se imalo, nalio vina i poeo molitvu: "Oena, Zdravo Marijo i Pokoj vjeni za due pokojnih koji su nama svoje dobro ostavili, da mi njihova dobra uivamo i njihovih se dua spominjemo."118 U irokobrijekom kraju uobiajenim molitvama dodavalo se sedam Oenaa, Zdravo Marija i Slava ocu na ast sedam radosti Blaene Djevice Marije, koja se obradovala kad je rodila svoga sina Isusa, da tako i nas obraduje na asu nae smrti.119 9. ekanje polnoke Jo prije stoljea i pol u Slavoniji i Srijemu djeca su se igrala po slami dok ih san savlada. Odrasli su vrijeme kratili pripovijedanjem, pjevanjem, igranjem makarisanja na orahe pitajui u kojoj je zaklopljenoj ruci u kojoj je bilo po nekoliko oraha "Je l' par, il' nepar?". Onome tko bi pogodio morali su se dati orasi koji su bili u ruci, a ako ne pogodi onda on pitau daje onoliko oraha koliko je on imao u ruci (Stojanovi, 1858: 41). Takoer se igrala igra "Vuk koza". Uzimalo se u ruku po nekoliko ljenjaka i pitalo "vuk koza", a ako bi suigra odgovorio vuk, ljenjaci bi se brojali vuk-koza-vuk i tako dalje, a pri tome svaki
Marijani Bonjak kazala je 2009. g. Jelica Matkovi, djevojaki Boban, roena 1944. u Iloku, ivi u ulici Matije Gupca u Iloku. Rkp. FF MO, sv. 2009., D. 116 Marijani Brstilo 2004. godine u Medovdolcu kod Imotskoga kazali su Mara Brstilo (djev. agalj, ro. 1928. g.) i Stipan Brstilo pok. Jakova (ro. 1928. godine). Rkp. FF ST, sv. 2004., S. 117 Tina Barbari zapisala je lipnja 2007. g. u Barbariima, zaseoku Dragiine kod itluka, a kazala joj je Rua Barbari (ro. 1942. g. u Barbariima). Rkp. FF MO, sv. 2008., S. 118 Renata Knezovi zapisala je u prosincu 2007. godine u Tomislavgradu. Kazao joj je Ivan Papi, roen 1951. godine. Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 119 Andrijani Lonar 2009. g. ispriao je Andrija Zeljko, prof. Rkp. FF MO, sv. 2009., D.
115

253

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

put ispusti jedan ljenjak. Ako bi zadnji ljenjak bio vuk, dobivao bi sve ljenjake, a ako ne bi pogodio, davao je isto toliko ljenjaka onome koji je u aci drao ljenjake (Ili Oriovanin, 1846: 95-96). U Splitu se vjerovalo da e najbolja djeca gledajui u pono na nebu ugledati raj. Djeca bi se klela da su u pono pred osvit Boia vidjeli raj i u njemu sve svetice i svece Boje.120 U Merolinu u Slavoniji, primjerice, ni djeca ne idu spavati, ve se na slami s orasima i ljenjacima igraju carabana.121 U Gornjoj Podstrani kod Splita djeca su na Badnjak darivana bademima kojima su igrali igru gradac mali gradi od badema koji je trebalo sruiti da bi se pobijedilo.122 Mnogi Pakraani odlazili su ranije na Polnoku, jer se pred crkvom igralo kolo u kojem su bili mladi i stari. Zasebna kola imala je mlade iz susjednih sela. Tako su u isto vrijeme oko crkve igrala tri kola. Kod domaeg kola obino bi dvije ene vodile pjesmu, a ostali bi za njima ponavljali.123 Ovisno o brojnosti u duvanjskome kraju, kod najstarijega lana istoga prezimena, okupljali bi se predstavnici svih obitelji, gdje bi se dogovarali o redoslijedu sutranjih aktivnosti. Nakon veere nije se ilo iz obiteljske kue, izuzev ue rodbine, nego su se po ranijem dogovoru jedni lanovi obitelji spremali za poi na polnoku, a drugi bi poli na poinak do pripremanja za zornicu. 124 10. Zdravice Zdravica je po svom postanku veoma stara. Govori se najee u svadbama. este su zdravice i u raznim drugim veselim prigodama kao to su: Badnjak, Boi, Nova godina, priest, krizma, godinjice brakova, imendani, roendani, krstitke, uspjean zavretak poslova i td. Recitiraju se veselim i sveanim ritmom. Po formi su ee minijaturne (etiri-pet stihova). Meutim, neke zdravice imaju razraenu fabulu. Upuuju se domainu (gazdi), slavljeniku ili nazonima, izriui elju za zdravljem, blagoslovom, sreom, blagostanjem itd. Ovisno o prigodi u kojoj se izvode zdravice imaju elemente: blagoslova, ale, drugih usmeno-retorikih oblika i usmene lirike. Prve je tri hrvatske zdravice (poasnice) objelodanio Petar Hektorovi u svomu Ribanju i ribarskom prigovaranju (1568.) U tomu su djelu i dvije bugarice i jedna balada.

U Splitu je u svibnju 2007. g. zapisala Ines Tandara, a kazao joj je Marko Krajini koji je cijeli ivo proveo u Splitu. Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 121 U Merolinu u Slavoniji 2006. g. zabiljeila Stjepanka ike. Rkp. FF ST, sv. 2006., S. 122 U Gornjoj Podstrani kod Splita zapisala je u svibnju 2007. g. Marina ari, a kazale su joj Marija Jurain (djev. Tomi, ro. 1937. g.) i Duenka ari (djev. Tomi, ro. 1926. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 123 Ivana Kop zapisala je svibnja 2007. g. u Badljevini kod Pakraca, a kazali su joj njezina baka Emilija Kop (djev. Magdi, ro. 1936. g.). Otac je kazivaice Nijemac koji je nestao u Drugom svjetskom ratu. Obitelji Kop takoer je njemakoga podrijetla. U kazivanju su sudjelovali i Ivanin djed Franjo Kop (ro. 1934. g.) i Katica Grevi (djev. Matijevi, ro. 1935. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 124 Renata Knezovi zapisala je u prosincu 2007. godine u Tomislavgradu. Kazao joj je Ivan Papi, roen 1951. godine. Rkp. FF MO, sv. 2007., D.
120

254

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

U badnjim zdravicama nazdraviar hvali vrijednoga domaina i domaicu kod kojih su se okupili kako bi doekali Polnoku.125 Nazdraviar istie da su svuda okolo vesela i rumena lica, te se pita to je uzrok tomu: da li je to zbog arnih oiju ljubezne domaice, ili zbog zadovoljstva domaina, ili zbog odsjeva kore s peenoga purana, ili od iskrica rumenoga vinca? Odgovor je sadran u poanti ali najveim uzrokom radosti nae jest misao, da se pribluuje as, kad e se roditi na Spasitelj, te kad emo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski. 126 11. estitarski ophodi Na Badnju veer odvijali su se ophodi: koledara127, betlemaica, kabanara, kao i posjeti prijatelja. 11.1. Koledari U Belom su na otoku Cresu djeaci mlai od dvanaest trinaest godina odmah nakon to bi poveerali na Badnju veer zapalili bi ferati, uzeli vreicu i otrali iz kue. Na veer bi se sastali u skupine po tri etiri i po dogovoru krenuli obilaziti selo. Ili bi do kua u kojima su znali da e to dobiti te bi pokucali i svima estitali Boi i predstojee blagdane. Domain bi se iznutra zahvalio i tada bi jedan od djeaka zapoinjao koledvicom: Postol mi je utal, blata mi gre unutar, ureii mi krabju, mlinii mi vonjaju.

Gospodo! Sastasmo se eto u liepoj kiti kod vriednog domaine, da veseli doekamo dvanaesti sat, kad e se naroditi na Spasitelj. Svuda veselje danas vlada. Gospodari ogledavaju svoje bave u pivnicama, te izabiru one, u kojih se starina valja, da ih probodu vinskom pipom: nek tee vince slatko u iste "srabljivce" i ae, nek se znade, da je blizu dan veselja i radosti! Gospodarice ve oistie odojke, purane i guske, da s njima druina omasti brade, nek se znade, ija je kua mastna! Orehnjae, makovnjae i druge kolae ve su pospremile u izbu, pa e im sutra resiti stol neka bude svega, zato je Boi! Gospodo, hajde da sada nazdravimo zdravicu naemu vriednomu domaini, koji je eto ba po starom hrvatskom obiaju napunio svoju vrstu trpezu, te nas pozvao ovamo, da se s njime nauijemo svega obilja, neka nam poivi kao sokol sivi jo mnogo godinaca, da uzmognemo zajedno s njime jo dugo hrliti k ponoki i klicati: "Narodil nam se kralj nebeski." Amen! (Nazdraviar , 1994: 151.) 126 Slavno drutvo! Kuda god okom krenem, svuda vidim vesela i rumena lica. A to je uzrok tomu veselju i rumenilu? Zar nas pali ar arnih oiju nae ljubezne domaice? Da, arke su? Moda nam razarie lica traci iskrena zadovoljstva naeg domaina, koji nas tako veselo motri oko svoga stola? Da, bit e i to! Ili doprinaa rumenilu naem odsjev kore s peena purana, koji se pred nama ari? Da, zanimljiv je! Moda nas razpaljuju vatrene iskrice rumena vinca, koje tako gladko tee niz naa grla! Da divno je! I arne oi i zadovoljstvo i ar purana i vatrene iskrice, sve nas to veseli i razblauje; ali najveim uzrokom radosti nae jest misao, da se pribluuje as, kad e se roditi na Spasitelj, te kad emo veseli i radostni zapjevati divnu onu pjesmu: Narodil nam se kralj nebeski! S toga ja nazdravljam zdravicu onomu lanu naeg drutva, koji e prvi o ponoi viknuti: "Gospodo, polno je, narodi se kralj nebeski!" A zahvalit e se i taj lan na zdravici onda, kada se svi vratimo s polnoke, te nastavimo jo koje vrieme ovdje nae veselje Da Bog da sretno! (Nazdraviar , 1994: 151-152) 127 O tome vie: Dragi, 2008c: 21-43.
125

255

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Ukoliko domaini ne bi eljeli da im se koledva dali bi koledvaima smokava, oraha, mlinaca. Darove je dijelila djevojka. Ako bi ukuani eljeli da djeaci pjevaju uslijedile bi pjesme meu kojima je i sljedea: Kada je Marija po svitu hodila, Ona je Isusa u krilcu nosila. Nosila ga j' celih dvanajst dan. "Pristanita najdu tiice letue, tiice letue, mravii plazue, a mi ga nimamo." Isus joj govori: "Pojmo mi, majice, va 'nu arnu goru na vodu Jordansku. Onde emo nai svetoga Ivana." "Oj Ive Ivane, spokarsti ti mene!" "Kako u te karstit kada karsta ne znam?" Isus mu govori: "Oj, Ive Ivane, Spokarsti ti mene na vodi Jordanskoj, Ja u tebe karstit v crekve pred oltarom. Ako bi prevredil kume al kumparu, Prstil ti ga ne bin do sudn(j)ega dneva, Jer je kumstvo sveto, sveto i blaeno; Ako bi prevredil ocu i majice, To bin ti oprostil. Amen." Pokatkad su i djevojice koledvale. Koledvanje bi se svrilo do ponoi (Bortulin, 1906: 152-155). 11.2. Betlehemari, betlemaice Samo u sjevernim krajevima Hrvatske po nekoliko djeaka betlehemara ili pastira obilazili su selom nosei, od papira, kartona, ljepenke i sl., izraeni "betlehem" koji je svijeama straga bio osvijetljen i pred svakom kuom pjevali boine pjesme. Pastiri, primjerice u Bunjevaca, bili su odjeveni u kouhe, s opancima i pastirskim tapovima. Taj obiaj nije staroga postanja ve je "prodro sa sjeverozapada", a prisutan je u Maara, Rumunja i nekih drugih europskih naroda (Gavazzi, 1991: 169). U Slavoniji su djevojke betlemaice na Badnju veer ile nosei jaslice i pjevajui boine pjesme, na primjer, "U se vrime godia". U Badnjoj noi u Slavoniji i sjeverozapadnim krajevima Hrvatske nekoliko mladia glumilo je "Adama i Evu".
256

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

11.3. Kabanari Kabanari je naziv za druinu koji je nastao po kabanu128, koji u miljevakom kraju oznaava vrstu ogrtaa. Svi lanovi druine su nosili kabane. Kabanari su se okupljali za Badnju no, malo popili i obilazili selo, estitajui Boi suseljanima. Obilazili su itavo selo, idui od kue do kue. Nakon obilaska seoskih kua, putem bi ojkali, jedan za drugim, a ostatak drutva bi pratio etiri glavna ojkaa. Na kraju bi prisustvovali pononoj misi. Obiaj je najprisutniji u selu Karali. 129 11.4. Posjete prijatelja i susjeda Koncem 19. stoljea u poljikome kraju momci su nakon veere ili od kue do kue i estitali Badnju veer: "Na dobro vam dola Badnja veer!" Ukuani su odgovarali: "I tebi tako!", a ako ih bilo vie: "I van isto tako!" (Ivanievi, 1987: 437-438) U Danilu Gornjem kod ibenika posjeivali su se prijatelji. Kad bi doli, pozdravljali bi Faljen Isus i Marija! Dobro van dola Badnja Vee! A domain bi odgovorio I s vama zaj'no. Gosti bi tada morali proi oko komina i gorueg badnjaka te se prekrstiti. Domaica bi djecu darivala jabukama, bajamama, orasima.130 U Trilju bi se nakon paljenja tri badnjaka, veeralo i ilo od kue do kue, pjevalo, pilo i estitalo.131 U Golinjevu kod Livna nakon veere izlazilo se pred kuu i estitalo jedno drugom bukarom vina, hodalo se i pjevalo Boine pjesme.132 Svi bi razmijenili poljupce kojima se estitala Badnja veer. Domain aicom rakije nazdravlja i estita svima. Poslije veere stariji i djeca bi ili estitati Badnju veer prvim susjedima.133 12. Odlazak na polnoku Odlazak na Polnoku sigurno je doivljaj godine: Boina no uvijek je najveselija u cijeloj godini. Star je obiaj da se te noi ne gasi vatra u kui i da gori svjetlo kroz cijelu no. To je simbol kranskog gostoprimstva, poto se Isus rodio u talici, upravo zbog toga to nije bilo mjesta u kuama i gostionicama za Mariju i Josipa.134 Prije stotinu pedeset godina djevojke u Srijemu i Slavoniji na Badnji dan bi pripravile cvijea: bosiljka, rumarina, rutvice, brljana, smilja i kovilja, mlada ita i
Kabana "ogrta". Josip Vukorepa zapisao je 2009. godine. Kazao mu je njegov djed Marko Vatavuk. Rkp. FF ST, sv. 2009. S. 130 Vesni Kalebi 2009. godine kazala je Milka Poljiak djev. Klisovi, ro. 1931. na Danilu, a 50-ih godina preselila je u ibenik. Umrla je 2009. godine. Rkp. FF ST, sv. 2009., D. 131 U Ugljanama kod Trilja u svibnju 2007. g. zapisala je Tina Marasovi, a kazala joj je Dragica Marasovi (djev. Vrcan, ro. 1943. g.). Rkp. FF ST, sv. 2007., S. 132 Anici aleta 2007. godine kazivali su: Iva (ro. 1931.) i Vlado Beri (ro. 1930.) iz Golinjeva, te Anto Beri. Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 133 Bruno uljevi zapisao je 2009. godine u Krevinama kod Viteza, a kazali su mu: Frano uljevi (1937.), Slavko uljevi (1961.), i Vinja uljevi (1962.). Rkp. FF MO, sv. 2009., Z. 134 Marijani Bonjak kazala je 2009. g. Jelica Matkovi, djevojaki Boban, roena 1944. u Iloku, ivi u ulici Matije Gupca u Iloku. Rkp. FF MO, sv. 2009., D.
128 129

257

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

kukuruza, koje su oko svete Lucije u lonce posijale da im za Boi za kienje naraste, i time su se kitile idui na Polnoku. Kada bi zazvonilo jedanaest sati prestajale su igre i spremalo se na Polnoku. U svakoj kui gorjela je svijea cijelu no. Ako bi bila pomrina neki bi upalili fenjer, a neki baklje od isuenih i stuenih hrastia i s tim bi svijetlili od kue do crkve i od crkve do kue (Stojanovi, 1858: 42). Koncem 19. stoljea u Poljicima se s prvim pijevcima kod crkve pucalo iz makula, te bi zazvonila prva zvona za misu. Ukuani bi se budili, domain im je davao smokava, vina i rakije. Potom bi se zaputili u crkvu, nosei glavnje koje su osvjetljavale put i pucajui iz puaka (Ivanievi, 1987: 438). U prvoj polovici dvadesetoga stoljea imotski misari ili u crkvu, nosei glavnje koje su im osvjetljavale put. Putem bi najstarije eljade ilo naprijed i Boga molilo, a mukarci su ostajali i natjecali se ija e puka bolje odjeknuti. Pred crkvom bi ispalili zadnje metke, jer se u crkvu nije smjelo ulaziti sa strjeljivom u pukama (Kutlea, 1997: 271). Poetkom dvadesetoga stoljea u Raiima na Koruli muki su nosili po glavnju ive vatre s badnjaka, te su je metali kao drvaricu pred crkvu i tako bi se sastavila vatra "koja se visoko die, kao dub uz crkvu i plamca krvavim plamenom ()" (Vuleti Vukasovi, 1906: 774-775). U busovakom kraju obvezno se uvijek pjeice ilo k misi. Vjernici su na polnoku ili s upaljenim zubljama-bakljama, koje su se zvale maale. One su se pravile od suhog brezovog ili jelovog drveta koje je seoski puk nosio upaljene na putu do crkve pjevajui boine pjesme. Idui do crkve, spontano bi se formirale skupine ena i djevojaka te ljudi i djece. Najee se pjevao napjev u dva stiha: Najstarije ime Isusovo / i za njime Jezus i Marija. Ista se pjesma pjevala i kod crkve i na povratku kuama. Napjev joj je jedinstven, jednostavan, potpuno narodni, isti kao onaj koji se pjevao u svatovima, samo uz druge rijei. Dirljiv i ganutljiv, posebno je bio obljubljen simbol veselja i zadovoljstva, glas minulih vremena i vanih ivotnih dogaaja.135 Kad bi se, u jajakom kraju, krenulo na Polnoku, "onda se uspie jedno drvo". To se drvo rascijepi i stavi se na njega rude ili gume tko to ima. To se zvalo marila, a ona bi se zapalila i nosila pred narodom u Podmilaje. Tko je znao dobro Boga moliti on bi se prekrstio, kad krene marila, i poeo bi Boga moliti. Tada nitko ne pria, svi mole.136 U Peniku kod Modrie pred kuom i crkvom pucalo se iz pranjga. Narod je na Polnoku iao s maalama. (To je osueno smrekovo drvo koje bi se polilo gazom.) To bi gorjelo i osvjetljavalo put.137 Dolazak vjernika na Polnoku u Vitezu i okolici najavljivao bi se pucnjevima iz samokresa i puaka, a izraivale su se baklje od brezova drveta i smole zvane

Branki Bagari 2007. godine ispriala je o boinim Marija osi djevojako Krito, r. 1936., iz Busovae. Rkp. FF MO, sv. 2007., D. 136 Katici Lozi 20.1.2006. godine kazala Ana imunovi( djev: Glava), roena 10.3.1949. godine, selo Bepelj kod Jajca. Rkp. FF MO, sv. 2006., D. 137 Anela Adrijani zapisala je 2008. g. a kazala joj je Anka Mikovi (ro.1919. g.). Rkp. FF MO, sv. 2007., Z.
135

258

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

marale. Vjernici koji su se kretali prema crkvi, pjevajui ojkavicu138 i nosei fenjere i baklje koje bi se pri dolasku u crkvu stavljali na zajedniku vatru.139 U Vrhgorskoimotskoj krajini ljudi su idui za Polnoku nosili baklje zublje koje su osvjetljavale put do crkve. Kod crkve su ih bacali na jedno mjesto. Taj je obiaj koncem 19. stoljea bio skoro ieznuo (Rihtman-Augutin, 1995: 106). U varekim140 selima u davna vremena nije bilo polnoke, bilo je daleko, ali ujutro rano su se govorile tri pjevane mise. Zora se doekivala pjesmom. Prva misa, obino bi bila ujutro u etiri. Na prozorima kua ostale bi posude s izraslom penicom, u kojima su gorjele svijee.141 No uoi Boia u kui se ostavljalo upaljeno svjetlo koje je oznaavalo budnost, spremnost na dolazak Isusa Krista.142 Koliko je do sada poznato hrvatska vjerska lirska pjesma "Narodil nam se kralj nebeski" see u 13. stoljee. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sauvala do naih dana, kao i boine pjesme: "Bog se rodi u Vitliomi" (14. st.) i "Va se vrime godia" (15. st.). Povjesniar knjievnosti Slobodan Prosperov Novak ustvrdio je da je boina pjesma "U se (=ovo) vrime godia" prevedena s latinskog jezika "In hoc anni circulo" (Kombol i Novak, 1996: 29). Molila se molitva: Pivii pivaju, aneli kontaju: Ustaj divo Marijo! Ustaj divo Marijo, sin ti se rodijo. Sin ti se rodijo, priko polja odijo. Priko polja odijo, zlatnu krunu nosijo. Susrele ga dudije.
Ojkavica se pjeva s tri ili vie izvoaa, od kojih jedan zavodi pjesmu, a drugi ga slijede. Pjesma je uobiajeno zapoinjala s "Ovo su Jardoljani..., ovo Veeriani...., ovo su Mounjani, a ovo Krevljani" i po tome bi se znalo iz kojeg sela dolaze vjernici. 139 Bruno uljevi zapisao je 2009. godine u Krevinama kod Viteza, a kazali su mu: Frano uljevi (1937.), Slavko uljevi (1961.), i Vinja uljevi (1962.). Rkp. FF MO, sv. 2009., Z. 140 Vare je brdski gradi, udaljen od Sarajeva 36 kilometara, smjeten na nadmorskoj visini od 829 metara u kotlini rjeice Stavnje, u podnoju mitskih planina Zvijezde i Peruna. Perun je praslavenski nebeski bog gromovnik. Poznati su lokaliteti pod nazivom Perun: gora nad rnovnicom kod Splita, gora nad Moenicama, Perunevac kod Graia u Istri, Perun na Baini iznad Triana u Donjoj Rami, brdo Perun u Marijovu u Makedoniji i dr. Vidi: Katii, 2008). 141 U Vareu 2008. godine zapisala je Marinela Jeli po sjeanju fra Berislava Kala, Ane Jeli, Angele Dodik, Ljubice Koji (Slavna Gospo u krjeposti). Rkp. FF MO, sv. 2008., D. 142 Aneli Mro u studenom 2008. kazala Marija Mro, djev. Bakovi, ro. 1961. god. u Mokronogama kraj Tomislavgrada. Sada ivi u Makarskoj. Rkp. FF ST, sv. 2008., D.
138

259

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Susrele ga dudije, zlatnu krunu skinue. Trnovom ga krunie. Kud je krvca kapijala, tuda rua cvatijala. Bog poalje dva anela da ruice beru. U kitit se kitili, u vjenie vinuli prid Bogom ga nosili.143 Ova molitva, iako se moli na Boi, oslikava cijeli ivot Isusa Krista. U samu zoru, kada pivii pivaju poziva i Djevicu Mariju da bude budna. Primjeujemo ponavljanje stihova Ustaj divo Marijo, sin ti se rodijo, priko polja odijo, susrele ga dudije. Tim je stihovima zavravala jedna strofa, a zapoinjala sljedea. Stihovi su esterci, sedmerci i osmerci. Zanimljiv je morfemski nastavak za glagolski pridjev radni u stihovima: Kud je krvca kapijala, tuda rua cvatijala. Molitva je upuena Mariji, a to se vidi u stihovima koji govore o kapima krvi po kojima je ona pratila hod Sina prema Kriu. U pono u Usori se pjeva: Padaj s neba roso sveta, padaj s rajske visine. Raduju se due vjerne, pune slave, milosti.144 13. Badnjak kod prozorskih muslimana U tridesetim godinama dvadesetoga stoljea prozorske su muslimanske domaice na Badnju veer u hranu obvezatno stavljale bijeli luk "da svi aveti i zli dusi bjee od kue". Djeca i odrasli prije spavanja mazali su se bijelim lukom, vjerujui da e odbiti demone od potenih dua i od njihove stoke. Te su se noi vrata i prozori zaglavljivali glogovim drvetom koje je imalo iste karakteristike kao i bijeli luk.145
U rujnu 2008. god Aneli Mro kazala je Iva Mro, roena 1948. u Goravcima, selu pokraj Kupresa. lanica je folklorne skupina KUD-a Napredak. Rkp. FF ST, sv. 2008., D. 144 Marini Pranji 2008. kazala je Ruica Ivi. Rkp. FF MO, sv. 2008., D. 145 Pri veeri na Badnjak ustajao bi se jedan od ukuana (najee momak) i prvi zalogaj koji bi ustima prinio ostavljao bi pod strehu kue ili pojate, i tu bi ostajao sve do Jurjeva (23. travnja). Taj bi zalogaj izvadio, na taj dan, isti onaj tko ga je ostavio, te bi s vlama u ruci iao na gumno i stavljao ga na stoinu. Stao bi kod stoine s vlama u ruci i ekao da se pojave arobnice (vjetice) jaui na stapovima (drvenim posuem u kojem se mlijeko melo) jer su se one uvijek okupljale na gumnu kod stoine i dogovarale kome e nauditi. Kad bi prile stoini otimale su se koja e uzeti onaj zalogaj i ako bi ga ugrabila, lako bi
143

260

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Veselje radi dolaska Boia osjealo se i u muslimanskim kuama. Djeca su se od veselja igrala (ati, 1928: 379-380). Muslimani su imali svoje obiaje uz Boi. Kao to su katolici jeli bijeli luk radi obrane od vjetica, to su radili i muslimani. Muslimani su kao i katolici za Boi pravili urek. Na Boi bi djeca hodala po kuama i dobivala darove. Onoga tko bi na Boi prvi doao u kuu, muslimani bi poastili bolje nego ostale goste. Muslimani su se obiavali prije spavanja namazati bijelim lukom da otjeraju demone od potenih dua.146 Zakljuak Ognjite i na njemu vatra badnjaka, svjetlo votanica na prozorima, slama razasuta po podu, svjetlo baklji po putovima i ulicama koje su nosili vjernici idui za Polnoku, boini uresi, sloga, posjeti susjeda, estitanje, Badnju no inili su najarobnijom u godini. Spominjanje drveta (badnjaka) u Hrvata see u 1272. godinu, ali o Badnjaku (drvetu badnjaku, Badnjem danu i Badnjoj noi) u hrvatskoj znanstvenoj literaturi do polovice devetnaestoga stoljea nema znaajnijih strunih i znanstvenih radova. Meutim, u narodnome pamenju tradicijom se do naih dana sauvao velik broj negdanjih obiaja, obreda i ophoda koji su se odvijali u Badnjoj noi. Takvih je u ovom radu sto dvadeset dva izvorno zapisanih primjera u raznim krajevima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. U tim obiajima, obredima i ophodima u Badnjoj noi opaaju se drevni pretkranski motivi, a glavna im je znaajka apotropejska i panspermijska. Mnogi od njih su kristijanizirani u Hrvata i duboko su ukorijenjeni u europsku kransku civilizaciju. Badnju no sveano su obiljeavali i bosanski muslimani, primjerice u prozorsko-ramskom kraju. Kult pokojnika iznimno je izraen u kranskoj civilizaciji. Zbog toga i u najradosnijoj noi Hrvati, kao i drugi europski narodi, posebnu pozornost pridaju pokojnicima u molitvama, Badnjoj veeri, obredima, obiajima i vjerovanjima. U nekim krajevima, primjerice Splitu, vjerovalo se da e djeca na Badnju no gledajui u nebo ugledati raj. Velik je broj obiaja prekrio zaborav, neki od njih su modicirani, a neki se revitaliziraju u nae vrijeme. Meutim, potisnute su iskonske kranske vrijednosti: sloga, solidarnost, zajednitvo. Duhovnost su potisnuli materijalni i potroaki mentalitet. Hrvatska tradicijska batina hrvatskim narodnim jezikom prenoena je stoljeima i najzaslunijom je za ouvanje identiteta. I zbog toga iz tradicijske kulture treba uiti. Najuspjeniji svjetski poslovni ljudi, poput Ziga Ziglara, nadahnjuju se upravo u duhovnoj batini.
umorila onoga uvara, jer bi on sam po sebi klonuo. arobnice bi navalile na njega, a on bi se s vlama branio od njih, jer one ne smiju na njih. Ako bi ih mladi savladao, drao bi ih za kosu, i one bi mu morale kazati koje su i odakle su. Dogaalo se da bi vjetice mladia nagradile gaama ili kouljom kako ih ne bi prokazao. Vjerovalo se da s daljine deset do dvadeset kilometara mogu pomusti kravu, ovcu ili kozu. Muslimani su ih nazivali i arajicama. Prezirane su ene koje bi stajale pored vrata, nita ne radei, dok bi stoka prolazila s pae. (ati, 1928: 379-380) 146 Miro Plokinji zapisao je 2009. godine u Kovaevom Polju u Rami. Kazao mu je Salko Kmeta iz Kovaeva Polja, roen 1954. godine. Rkp. FF MO, sv. 2009., D.

261

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Opi je trend u svijetu prouavanje nematerijalne kulturne batine (usmene predaje, obiaja, obreda, tradicijskih obrta), koja je prema UNESCO-voj Konvenciji iz 2003. godine kljuni segment prepoznavanja i deniranja kulturnih identiteta koji su osobito ugroeni. Na nunost uvanja batine u 21. stoljeu poticao je i Papa Ivan Pavao II.. Paulo Coelho je sluajui hrvatske klape ustvrdio kako se Hrvati imaju ime ponositi, i tako dalje. Stoga je iznimno vano na terenu snimiti hrvatsku duhovnu batinu. Tako emo je oteti zaboravu i ostaviti u nasljee pokoljenjima. Literatura Andrija Bortulin, "Boi, obiaji u Belom na otoku Cresu", Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga 11, sv. 1. urednik D. Borani, Zagreb, 1906, str. 152-155. Alija ati, "Boi kod muslimana (Prozor u Bosni)", u: Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, knjiga 26, urednik dr. D. Borani, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1928, str. 379-380. Marko Dragi, "Apotropejski obredi, obiaji i ophodi u hrvatskoj tradicijskoj kulturi", Croatica et Slavica Iadertina, br. 3, 2007, str. 369-390. Marko Dragi, "Advent u liturgiji i narodnoj kulturi Hrvata", Crkva u svijetu, br. 3, Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, Split, 2008a, str. 414-440. Marko Dragi, "Drvo badnjak u kranskoj tradicijskoj kulturi", Crkva u svijetu, Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Splitu, br. 1, Split, 2008b, str. 67-91. Marko Dragi, "Koledanje i veselanje u hrvatskoj tradiciji", Zbornik radova Filozofskog fakulteta Sveuilita u Splitu, br. 1, Split, 2008c, str. 21-43. Ksaver andor alski, "Badnjak", u: Ksaver andor alski I, PSHK, knj. 50, Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 1964a. Ksaver andor alski, "Legenda iz dvorita kbr. 15", u: Ksaver andor alski II, PSHK, knj. 50, Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 1964b. Ivo Furi, Narodno stvaralatvo ibenskoga podruja, III Mjesta u ibenskom zaleu, Muzej grada ibenika, ibenik, 1988. Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, III izdanje, Hrvatski Sabor kulture, Zagreb, 1991. Hrvatski obiaji, Zbornik studentskih radova, Uskrs, Vanda Babi i Josip Mileti, (ur.), Odjel za kroatistiku i slavistiku, Sveuilita u Zadru, Zadar, 2006. Luka Ili Oriovanin, Narodni slavonski obiaji, Zagreb, 1846. Frano Ivanievi, Poljica, narodni ivot i obiaji, reprint izdanja JAZU iz 1906. i neobjavljena graa, Knjievni krug, Split ,1987. Radmila Kajmakovi, "Boini obiaji", Etnologija, NS, sv. 15-16, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1961, str. 221-227.

262

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Radoslav Katii, Boanski boj (Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine), Katedra akavskoga sabora Opine Moenika Draga, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb / Moenika Draga, 2008. M. Kombol, S. P. Novak, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda, kolska knjiga, Zagreb, 1996. Augustin Kristi, Crkveno-narodni obiaji Kreeva (posebno otisnut otisak iz Dobrog pastira, god. 7), Sarajevo, 1956. Fra Silvestar Kutlea, ivot i obiaji u Imockoj krajini, Matica hrvatska ogranak Imotski, Imotski, 1997. Leksikon ikonograje, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivanevia, priredio Anelko Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb, 1990. Nazdraviar i govornik za sve prilike ivota, sastavio Ivan Josipov ari, tree dopunjeno i popunjeno izdanje, pretisak, Golden marketing, Zagreb, 1994. Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu, Boi i boini obiaji u hrvatskoj narodnoj kulturi, Golden marketing, Zagreb, 1995. Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga prva A J, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971. Srpski rjenik, istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na svijet izdao Vuk Stefanovi Karadi, 1852. u Beu u tampariji jermenskoga namastira. Mijat Stojanovi, Slike iz domaega ivota slavonskog naroda i iz prirode., s dodatkom Slavonske puke sigre, Tiskarnicom Ignjata Karla Sopross, u Zemunu, 1858. Jerko Suton, Vjerski ivot i obiaji Zapadne Hercegovine, Mostar, 1968. (Umnoen rukopis. Primjerak se nalazi u Franjevakoj knjinici Mostar, inv. br. 3912, sign. 39.) Fra Luka Tomaevi, Izmeu zemlje i neba, (Vjera i moral u ivotu krana Sinjske krajine u 18. stoljeu), Knjinica "Gospa Sinjska", knjiga br. 6, Sinj, 2000. Vid Vukasovi Vuleti, Boi u Raiim (O. Korula), Sr, Dubrovnik, 1906. Stevan Vujadinovi, Neka zapaanja o postanku sela Raia na Koruli i poreklu njegovog stanovnitva, Beograd, 1968. Izvori Rkp. FF Split (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Splitu). Rkp. FF Mostar (Rukopisne zbirke Katedre za Hrvatsku usmenu knjievnost, Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru).

263

Marko Dragi, Badnja no u folkloristici Hrvata

Croat. Slav. Iadert. vi (2010), 229-264

Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradi seminarskih i diplomskih radova iz predmeta Hrvatska usmena knjievnost. (Oznake: D diplomski rad, S seminarski rad, Z zavrni rad.)

Christmas Eve in the folklore study of Croats Summary


Christmas Eve is the most magical night of the year, and is characterized by: bringing in a Yule-log, sprinkling with grain the log and the person who is carrying it; straw; candles; prayer; dinner; Christmas tree; creche'; waiting for Christmas Eve Mass; toast, congratulatory processions: Christmas carols, congratulators who receive gifts, kabanari, visiting friends and neighbours; going to Christmas Eve Mass. References of the Yule-log in Croatia go back to 1272, but there was no signicant technical and scientic work about Christmas Eve in the Croatian scientic literature until the mid-nineteenth century. However, in the folk memory, tradition has preserved to this day many former customs, rituals and processions which took place on Christmas Eve. In this study there are one hundred twenty-two originally written examples from different parts of Croatia, Bosnia and Herzegovina and Montenegro. In addition, examples from Serbia and Austria are quoted and interpreted. Ancient pre-Christian motifs are observed in the customs, rituals, and processions on Christmas Eve, and their main feature is apotropeic and panspermic. Christmas Eve was celebrated by Bosnian Muslims, for example in the area of Prozor and Rama. A large number of these customs are forgotten, some of them are modied, and some are revitalized in our time.
KEY
WORDS:

folk customs, processions and rituals, prayers, light, joy, cult of the deceased.

264