SADRAJ

Muhamed Filipovi ........................................................................................... 5 Ahmed S. Alii ................................................................................................ 7 Safet Bandovi............................................................................................... 14 Duan Bilandi .............................................................................................. 42 Ilijas Bonjovi ................................................................................................ 47 Seka Brkljaa................................................................................................... 60 Denana auevi ........................................................................................... 76 Pejo okovi.................................................................................................. 85 Sonja Dujmovi ............................................................................................. 100 Nijaz Durakovi ............................................................................................ 109 Muhamed Filipovi ....................................................................................... 125 Ivo Goldstein ................................................................................................. 144 Bajro Goli .................................................................................................... 162 Omer Ibrahimagi ......................................................................................... 177 Enver Imamovi ............................................................................................ 201 Husnija Kamberovi ..................................................................................... 214 Ibrahim Karabegovi..................................................................................... 227 Azem Koar................................................................................................... 234 Muharem Kreso............................................................................................. 242 Vera Krinik-Buki ..................................................................................... 258 Dubravko Lovrenovi ................................................................................... 272 Beir Maci ................................................................................................... 300 Senija Milii................................................................................................. 321 Vesna Mueta-Aeri .................................................................................. 329 Duko Otaevi ............................................................................................. 348 Enes Pelidija .................................................................................................. 352 Enver Redi ................................................................................................. 364 Zijad ehi ..................................................................................................... 387 Boidar ekularac ......................................................................................... 411 Kasim Trnka.................................................................................................. 422

PREDGOVOR Muhamed Filipovi

U ovom Zborniku tampano je 29 saopenja koja su podnesena na naunom skupu posveenom ezdesetogodinjici odravanja prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, koji je u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine odran 25. i 26. novembra 2003. godine. Tekoe oko pribavljanja konanih i posebno pisanih verzija saopenja svih uesnika i njihovog prireivanja za tampu, zatim problemi oko prikupljanja sredstava za tampanje i potreba da se materijal koliko toliko u jezikoj ravni i tehniki ujednai i uredi prema zahtjevima tampanog materijala, dovele su do toga da ova publikacija kasni u odnosu na vrijeme odravanja naunog skupa. To je injenica za aljenje, ali ona i ne mora biti od veeg znaaja, obzirom da su i znaenje ovog zasjedanja i povodi zbog kojih je odrano stalan razlog da ga se sjeamo, da su ti razlozi neposredno i stalno prisutni u realnoj ustavno-pravnoj i politikoj situaciji koja je nastala u naoj zemlji agresijom bive Jugoslavije i Srbije, kao i lokalnih Srba na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidom izvrenim nad Bonjacima i Hrvatima, ije posljedice i sada podnosimo. Te se posljedice izraavaju u neprirodnoj i nasilnoj podjeli zemlje na dva entiteta i u veoma tekom stanju ljudskih prava, koja su na odreenim dijelovima Bosne i Hercegovine veoma ugroena, kao i u sasvim neloginom i neracionalnom ustrojstvu drave, koje onemoguava svaku ozbiljniju i efikasniju akciju u smislu ekonomskog, politikog i svakog drugog napretka i posebno razvoja demokratije u zemlji. To stanje ini ZAVNOBiH, sa cjelokupnim njegovim historijskim znaenjem, osobito velikim znaenjem njegove odluke o obnovi dravnosti Bosne i Hercegovine i demokratskim potencijalom njegovih ostalih odluka, stalno aktualnim pitanjem u naem ivotu i u naoj nauci, kao to sam ZAVNOBiH predstavlja kamen mea u naoj historiji, onaj koji je otvorio eru prosperiteta i svestranog razvoja u Bosni i Hercegovini, na isti nain kao to je rat protiv ZAVNOBiH-a, odnosno smisla i znaenja njegovih odluka, u stvari, donio eru stagnacije, nesrea i ugroenosti drave i svih njenih stanovnika.

Radovi koje su uesnici skupa podnijeli i koje ovdje donosimo, obrauju raznovrsne aspekte znaenja i uloge ZAVNOBiH-a u historiji nae zemlje i regije, ali isto tako ukazuju i na one tekovine tog zasjedanja i svega to je ono pokrenulo, koje bi i sada mogle biti osnova za napredak u zemlji. Moram rei da sam kao urednik edicije odluio da tampamo sve podnesene radove, bez obzira na to koliko su i na kakav nain tematski i kvalitetom ujednaeni i usklaeni sa temom skupa, ili koliki je njihov doseg u naunom smislu. Kriterij je bio da rad moe podnijeti elementarne kriterije pismenosti i sadrajne vjerodostojnosti, u smislu teme i problema koji je postavljen. Zbog toga e italac u ovoj ediciji naii na izuzetno kvalitetne i kvalificirane radove, od kojih neki donose i neto novo u smislu spoznaje o historijskim okolnostima i znaenju samog ZAVNOBiH-a, a time i historije Bosne i Hercegovine, ali e naii i na radove koji su na samoj margini problema i koji se odnose na neke sporedne ili okasionalistike aspekte samog dogaaja i njegove historije. Uzevi u obzir sve okolnosti pod kojima se danas odvija rad u oblasti nacionalne historiografije, imajui u vidu svu raznovrsnost polazita i kriterija, te intencija onih koji u toj oblasti rade, ocjenio sam da je ova zbirka radova u tom smislu dosta homogena i da se ne radi o nekakvim iskakanjima iz onih spoznaja i postavki koje su u odnosu na ZAVNOBiH u historioigrafiji do sada bile poznate. Neki detalji e moda biti sada jasniji, kao to e i neka pitanja morati biti otvorena, posebno nain kako je insistiranje ZAVNOBiH-a na neposrendoj demokratiji i demokratskim mehanizmima u konstituciji drave dospjelo do faze kada se ona pretvorila u de facto posrednu i to nacionalno definiranu i time i dirigiranu demokratiju, koja nas dovodi veoma blizu jednom novom obliku nacionalnog totalitarizma. Tema koja se, kako se ovom autoru ini iz svega ovog to je reeno postavlja, sastoji se u potrebi detaljne analize i kritike pojma konstitutivnosti naroda u odnosu ne samo na ZAVNOBiH i kasniju ustavno-.pravnu praksu u Bosni i Hercegovini, nego i na dananje stanje potpune paralize demokratskjih mogunosti kojima u grlu lei kost konstitutivnosti naroda, koji su postali robovi svojih nacionalno-politikih oligarhija. Bilo kako bilo, ovaj Zbornik e imati svoje mjesto i moe biti ak i povodom za otvaranje jedne ozbiljnije rasprave ne samo historiografa nego i pravnih, politikih i drutvenih teoretiara i istraivaa o ulozi tzv. principa konstitutivnosti u oiglednoj destrukciji i deformaciji naela demokratskog drutva i demokratskog politikog sistema. Osnovu savremene demokratije svugdje i historijski i sadrajno inio je pojam slobodnog individua kao osnove suvereniteta i konstitutivne moi u drutvu i dravi. Princip konstitutivnosti naroda i osobito nain kako je on primjenjivan kod nas u praksi, ukazuje na to da on moe biti i jeste postao, kao i da sadri mogunost da se pokae kao glavna konica demokratskih procesa i nastanka drutva slobodnih individua kao osnove drutva slobodnih nacija.

BOSNA POD OSMANSKOM VLAU U RELACIJI SA ZAVNOBiH-om Ahmed S. Alii

ZAVNOBiH predstavlja izuzetno znaajan datum u historiji Bosne, ali ni u kom sluaju ne moe stajati kao ekvivalent za sve ono to se deavalo prije, ili kao vrijednost koja je jednaka svemu onome to se deavalo u Bosni prije ZAVNOBiH-a. ZAVNOBiH razumijem kao rezultat historijskog razvoja i dogaanja u Bosni koji su je uinili historijskom injenicom o kojoj su i predstavnici naroda u ZAVNOBiH-u morali voditi rauna. ZAVNOBiH i AVNOJ, neovisno o njihovom pojmovnom znaenju, za historiju Bosne znae samo obnavljanje dravnosti Bosne, a u tim vremenima sa dodatkom i Hercegovine. Samo obnavljanje dravnosti, opet pojmovno shvaeno, bezuvjetno je potvrda historijskog postojanja i trajanja zemlje Bosne kao drave, jedinstvene u geopolitikom, drutvenom i etnikom smislu, sa svim realnim povjesnim mijenama u njenom biu. Opredijelio sam se da dam presjek historije Bosne pod osmanskom vlau i da tu njenu povijest poveem sa ovim znaajnim dogaajem iz 1943. godine. Nema nikakve sumnje da je historija Bosne pod osmanlijskom vlau imala neposredni uticaj na ovaj dogaaj. Ovo tvrdim, bez obzira na to s kojeg stajalita posmatrali historiju Bosne. Osmanlije su nasilno prekinule kontinuitet vlasti bosanskih vladara i razvoja bosanskog drutva, ali u njenom ukupnom unutranjem biu, gotovo da nisu nita promijenili. Svoj drutveno-ekonomski sistem i svoju vlast, od samog poetka, temelje na domaim ljudskim resursima. To znai na domaem kranskom elementu, bio on katoliki, pravoslavni ili krstjanski (u narodu zaivjeli bogumilski). Jednako se to odnosi i na proizvodne strukture drutva i vladajue slojeve i, osobito, na vojniki dio drutva. Poznato je da je osnovna odrednica ovog svjetskog dravnog sustava, njegov vojniki karakter. Naravno, mi u ovom vremenu i na ovom nivou razvoja nauke, nismo vie naivni romantiarski nacionalisti pa da tvdimo kako je ta drava bila nasilnika, tlaiteljska, azijatska, istrebljivaka, antikranska, iji je cilj bio irenje islama. Za nauku su to nesuvisli stavovi. U vrijeme osvojenja Bosne to je bila u svakom pogledu

izvanredno ureena drava. A kada kaemo da se, uvodei svoju vlast i svoj sistem, oslanjala na domai kranski ivalj u Bosni, odnosno na jedinstveni bosanski narod, onda je sasvim logino odgovoriti na pitanje zato je taj narod prihvatao stranu vlast. Upravo zato to je bila ureena drava i to nema podataka da je bilo ta uslovljavala prihvatanjem islama. Niko nije trebao da pree na islam da bi sauvao svoje imanje. Posjedovni odnosi u toj dravi bili su zakonom utvreni i jednako su se odnosili na sve podanike, one iz bive feudalne klase i na slobodne i potinjene seljake. Nijedan bivi feudaslac nije mogao sauvati svoje feudalno imanje, samo ako je preao na islam. On je mogao, i to je bila gotovo redovna praksa, prei u novu vojniku klasu, koja je bila i vladajua, ali pod uslovima sistema uspostavljenog u timarskoj organizaciji. A tu je osnovno da timarnik nije stacioniran na jednom mjestu, nego je uvijek na raspolaganju za premjetaj bilo gdje na teritoriji Carstva. Tamo gdje je upuen, tamo je dobijao vojniko leno, odnosno vojniku platu (dirlik). Drava je u liku sultana kao suverena, raspolagala svim proizvodnim resursima, a osobito zemljom, rudnim bogatstvima, umama i vodama, jer je to bilo od osobitog znaaja za osmanski sistem. Tu se nalazi i odgovor zato se islam nije tako brzo irio kako to neki misle da jest. Prihvatanje islama je bio dugotrajan proces, bez kampanjskih i ekscesnih karakteristika. Historija Bosne pod osmanskom vlau ili osmanska vlast u Bosni ima dvostruko znaenje i u vezi sa ovim datumom, o kojem se danas s pravom raspravlja. Prvo, osmanska vlast, odnosno historijski arhivski izvori osmanske drave nepobitno nam potvruju suverenitet Bosne do njihovog dolaska i sve elemente koji ine suverenitet jedne drave. Ovdje bih htio da istaknem da se u historijama naih susjeda, pa i u takozvanoj historiji Bosne koju su pisali neki drugi, a ne Bosanci ili Bonjaci ili bilo ko iz Bosne, uglavnom posezalo za osporavanjem kontinuiteta i identiteta odreenih faktora drave Bosne, bilo duhovnog bilo fizikog karaktera. Upravo osmanski izvori nam potvruju identitet drave Bosne kao kraljevine, koju osmanska drava veoma uvaava i kao politiki i kao vojni subjektivitet, sa vrlo jasnim shvaanjem karaktera bosanskog feudalizma i smisla i karaktera bosanskih feudalaca, kao vladajueg sloja. Drugo, osmanski izvori nam potvruju identitet bosanskog naroda koji ima, uglavnom, istovjetno povijesno porijeklo ili veoma slino, odnosno dugim vremenskim razdobljem asimilirano u osnovni identitet njenog naroda. Ova dva povijesna ili historijska identiteta, identitet drave i identitet naroda Bosne, potvruju i kontinuitete geopolitikog prostora, organizacije drave i organizacije ekonomskog i kulturnog ivota u Bosni do dolaska Osmanlija. Iz tih izvora se razaznaje da je svaki od ovih kontinuiteta autentian i izvorno dravni, bosanski. Ono to posebno elimo da istaknemo jeste potvrda religijskog kontinuiteta u Bosni, iji identitet moemo oznaiti kao viereligioznost: Crkva bosanska, katolicizam i pravoslavlje. O omjerima jednih i drugih ne elimo da raspravljamo, ali elimo da naglasimo da su sva tri ova kranska pravca, ili kranske religije ili kranske sekte, od strane Osmanlija bile priznate kao ravnopravne. O politikim prilikama koje su, neposredno pred

pad Bosne pod osmansku vlast, uticale na ove tri, uslovno reeno, religije na ovom mjestu neemo govoriti, ali je nesumnjivo da je te dezolatne prilike, koje je izazvao bosanski kralj priklanjajui se papi, iskoristila katolika crkva da izvri pritisak na Crkvu bosansku i drugo, to je osobito vano, u Bosni se tek dolaskom Osmanlija iri pravoslavlje, koje je posve sigurno bilo u totalnoj manjini u Bosni, i to tamo negdje na dalekim istonim granicama srednjevjekovne Bosne. Bez obzira na to, ni jedna od ovih crkava nije uspjela da uspori ili onemogui, generalno govorei, irenje islamske vjere, koja e postati dominantna u Bosni ve polovicom XVI stoljea. Ali ni taj fenomen nee izmijeniti povijesno bie ove zemlje i njenu bioloku osnovu. Govorei u vezi sa datumom koji obiljeavamo na ovom skupu, mi neemo dulje raspravljati o religiji, jer posve je sigurno da ni u srednjevjekovnoj Bosni, ni u Osmanskom carstvu religija nije odreivala, to bi sociolozi rekli, drutveno bie bosanskog ovjeka. Ovo posebno potenciramo zbog toga to je danas izuzetno uoljivo da se cjelokupna historija Bosne pokuava pretvoriti u istoriju crkava, posebno sa islamom kao uljezom. Nema nikakve sumnje da su to bezumni potezi i da oni ne odraavaju historijsku stvarnost tih vremena i ivota u Bosni. Ve je odavno, objektivnim historiarima, postalo jasno da Osmansko carstvo nije imalo u potpunosti karakter islamske zemlje i ideologije. Drugo, Osmansko carstvo nije bilo prozelitistiko, kao to je to Austro-Ugarska, na primjer, i tree, Osmansko carstvo nije imalo utvren sistem asimiliranja naroda drugog etnikog porijekla, osim turskog. Imajui to u vidu, postaje nam jasnije kako je bilo mogue da se ono proiri u tolikoj mjeri i da stvori kompaktno ili, ako hoete, konzistentno drutvo, razumije se klasno istrukturirano. Isto tako, zahvaljujui tome, mogle su da se odre sve etnike skupine u Osmanskom carstvu, ali nijedna od tih etnikih skupina nije imala nikakvu privilegiju niti je proteirana, pa ak ni izvorna turska. U posljednje vrijeme postalo je uobiajeno i moderno da se raspravlja o tome kako se osmansko drutvo sastojalo iz nekakvih milleta, mislei pod tim na kranski i muslimanski millet. I to kranski- katoliki i hrianski-pravoslavni millet. Na alost, to se nikada izvorima nee moi potvrditi. To je hibridna, nenauna podjela drutva u Osmanskom carstvu. Religijska slika naroda u Osmanskom carstvu je bila mnogo sloenija, u odnosu na spomenute millete. To bi se moglo nazvati globalistikom teorijom ili teorijom podjele civilizacija. Ali se ni u tu teoriju ne uklapa hrianska-pravoslavna civilizacija, jer je ona dominantno zapadna, katolika. Osim toga mi u Bosni posve sigurno znamo da je takva teorija i historijsko shvaanje neutemeljeno. Jer, a to je za nas od izuzetnog znaaja, mi u tom vremenu, pa i onim kasnijim vremenima i promjenama, imamo potpuno uravnoteeno drutvo poljoprivrednih proizvoaa ili seljaka, ili raje ratara i raje stoara muslimana i nemuslimana. Isto tako, imamo razvoj gradskih proizvodnih slojeva, predstavljenih u esnafima zanatlija i trgovaca, koji su bili i organizirani i poslovali po istim principima i tu nije bilo nikakvih miletskih podjela. To je graanski dio drutva, jedinstvenog u pogledu svojih interesa i svojih prava, a re-

ligija je bila i onako veoma lina stvar. Ona e dobiti narodnosne oznake tek nakon dolaska Austrougarske monarhije koja e, oito na osnovi te podjele, pokuavati uvrivati svoju eksploatatorsku politiku. Ovo naprijed reeno, treba istaknuti zbog toga to je to doprinosilo mirnom suivotu cjelokupnog stanovnitva i gdje je tolerancija pored, recimo, materijalnog interesa, bila izgraena kao nepovredivi komijski odnos, to joj daje temeljne ljudske odrednice. Zbog toga sve do XIX stoljea i nemamo meuvjerskih a, kako etnikih razlika nije ni bilo, to znai ni meuetnikih sukoba u Bosni. Tada, odnosno pod kraj 19. stoljea, pod uticajima iz susjedstva i stranih drava dolazi do planiranog, slino kao to se danas deava, i na kosmopolitskom planu i mikroregionalnim odnosima, naruavanja toga dosta harmoninog ivota. Dolaskom Osmanlija, odmah poslije pada, Bosna je dobila poseban strateki znaaj, kao najistureniji dio Osmanskog carstva prema kranskoj Evropi, to dovodi do toga da njen predosmanski geopolitki prostor postaje zatien. Na taj nain, Bosna nastavlja svoj ivot u istim geografskim prostorima u kojim je bila prije dolaska Osmanlija. Takav karakter e zadrati sve do kraja osmanske vlasti u Bosni, bez obzira na odreene poremeaje unutar Bosne koji imaju vie ekonomski karakter i sve do XIX stoljea su vie vezani za muslimane nego za nemuslimane. Odnos Osmanskog carstva prema bosanskom narodu, neka ga zove kako ko hoe, ja ga zovem Bonjaci, jer su svi i bili Bonjaci, to potvruju osmanski i drugi arhivski izvori, takoer je uticao na stabilnost prostora Bosne i bosanskog naroda. Naravno, ne uzimajui u obzir eventualne prirodne nepogode ili razne epidemije koje su unitavale taj narod. Taj narod je sauvao svoju etniku bitnost, sauvao svoj jezik i, posebno, svoju narodnu kulturu. Treba naglasiti, a i to je prednost Bosne i njenoga naroda, da su bosanski muslimani uzeli veoma znaajno uee u stvaranju islamske kulture, na svim poljima, a osobito u knjievnosti, raznim naukama i drugim vidovima kulturnog stvaralatva, ime se moe mjeriti sa svim drugim narodima Osmanskog carstva. Slino se deava i kod katolika Bosne na polju latintine, pa i pravoslavnih u neto manjoj mjeri. Posebno naglaavam da su svi oni sauvali svoj bosanski jezik, jer za drugi nisu znali, koji je kroz cijeli period osmanske vladavine bio i ostao jedino sredstvo komunikacije meu naim ljudima. Slubeni osmanski jezik je bio daleko od njih. Od poetka XVIII stoljea, odnosno posebno od tzv. velikih ratova i barbarske najezde Evgena Savojskog, Bosna ulazi u fazu odbrane svoje domovine i vlastite samoodbrane. Zapravo, to su bila teka vremena za ovu zemlju, ali e ona ipak uspjeti da se odri zahvaljujui jednoj drutvenoj pojavi koja je stvorila bazu za politiki narod u Bosni. To je poznati odakluk sistem u Bosni koji nema nikakve veze sa agrarnim odnosima, nego on znai stvaranje ili prerastanje vojnikog plemstva u krvno plemstvo to je, odmah da kaemo, u suprotnosti sa islamskim shvatanjem o jednakosti svih ljudi. Ali, za Bosnu je to bilo blagotvorno, jer e od tada, a pogotovu od vremena konsolidacije kapetanija u Bosni a to je kraj XVII stoljea izbaciti na povrinu sloj drutva koji e znati da ocijeni ta je dobro, a

10

ta nije za Bosnu, i da na taj nain utie na centralnu vlast i pogotovu njene predstavnike u Bosni. Konano, politiki vrlo razvijen i ekonomski vrlo bogat gradski sloj, odnosno graanska klasa, udruena sa nosiocima odakluka i kapetanima, ini izuzetno jak i uticajan politiki sloj bosanskog naroda, najee predstavljen u vidu ajanskog vijea. Karlovaki mir 1699. je, velikim svojim dijelom, udario na integritet bosanskog povijesnog prostora, to su nai preci veoma teko podnosili. Poarevaki mir 1718. godine takoer je udarao na bosanske prostore i posebno na muslimanski dio bosanskog naroda. To dvoje uticalo je na nae vrlo razborite pretke, da se organiziraju i da bez traenja odobrenja ili pomoi od centralne vlasti kojoj su ve, poodavno, bili poeli mnogo manje vjerovati, povedu borbu protiv austrijskog neprijatelja, da bi oslobodili povijesne prostore svoje zemlje koje su vabe ve bili naselili pravoslavnim uskocima i katolikim graniarima. Time su, planski, pokuali da izmijene demografsku strukturu sjevernih i sjeveroistonih prostora Bosne. Zahvaljujui tome, oni su prisilili Austriju da napusti prostore Bosne, a bili su najznaajniji faktor u oslobaanju Beograda i okoline od austrijskog okupatora i da prisile i austrijskog cara i osamanskog sultana na nove pregovore u Beogradu 1739. i da novopotpisanim mirom povrate sve zauzete prostore od strane Austrije. Razumije se, ovdje treba bar spomenuti uvenu bitku pod Banjalukom 1737. godine, kada su nai slavni preci do nogu potukli uobraenog sjevernog neprijatelja. Konano, jo jedan pokuaj Austrije da pokori dijelove ili, ako joj poe za rukom, cijelu Bosnu u tzv. Dubikom ratu, neprijatelju nije uspio i tzv. Svitovskim mirom 1791. oni su uspjeli da povrate sve gradove koje je Austrija bila zauzela. Tim mirom je definitivno utvrena granica dananje Bosne i Hercegovine na zapadu i sjeverozapadu i to je baza za sve rasprave o granicama Bosne do dana dananjega. Nai preci nisu bili zadovoljni odredbama ovoga mira o granicama, jer su izgubili teritorij Drenika i Cetingrada, pa su ih bili silom vratili, ali su se morali pokoriti sultanovoj naredbi, odnosno ugovoru koji je sultan potpisao sa austrijskim carom. Poetak XIX stoljea obiljeavaju pokreti Bonjaka za autonomiju i samostalnost, bilo da se to radilo u vrijeme ukidanja janjiara u Osmanskom carstvu, to se odnosilo i na Bosnu, bilo u pokretu koji je predvodio Husein-kapetan Gradaevi, kada je bila i ostvarena autonomija, zapravo samostalnost, bilo u ustanku sarhoa Ali-pae, bilo u borbama protiv Latasa, u svemu tome je odluivao odnos prema Bosni kao zemlji i domovini, a ne o vlastitom linom interesu, kakva se ideja uporno namee u historiografiji. Treba naglasiti da su u svim tim nastojanjima, u manjoj ili veoj mjeri, uestvovali svi stanovnici Bosne, bez razlike na vjeru. Konano, treba rei da nisu tane tvrdnje da se u Bosni reforme nisu sprovodile. One su se sprovodile, ali su morale biti modificirane prema uslovima Bosne i njenih ljudi. Najvanija od tih reformi je organizacija vilajeta 1865. i 1867. kada je na odreeni nain izvrena upravna, administrativna decentralizacija carstva, kada je uveden predstavniki sistem, kad je uveden izborni sistem, kad su uvedeni trgovaki i graanski sudovi i kada su u svim tim organima bili paritetno zastupljeni

11

muslimani i nemuslimani. Po toj organizaciji, Bosna je podijeljena na est, a neto kasnije na sedam oblasti, pri emu je osnovno mjerilo bilo komunikacijske mogunosti odreenog prostora i bolja i efikasnija vlast. Konano, Berlinski kongres koji je iniciran, u stvari, Sanstefanskim ugovorom, koji nije odgovarao Evropi jer je bio napravljen po ukusu Rusije, Austro-Ugarska je uspjela da nagovori odreene evropske sile da zaposjedne Bosnu radi navodnog zavoenja reda i mira, a u stvari radi okupacije i aneksije koja je poela 24 sata nakon zavretka Berlinskog kongresa. Meutim, obaveze koje je Austrija preuzela na tom kongresu, bez obzira na ono ta je bilo u podtekstu ili primislima Austro-Ugarske, geopolitki prostor Bosne ponovo je sauvan sa izuzetkom Novopazarskog sandaka, iji status ipak nije bio jasan. I svi drugi elementi vlasti i ekonomskih, odnosno agrarnih odnosa, takoer su ostali sauvani, ne zato to Austro-Ugarska nije znala to da rijei, nego zato to nije mogla nai bolje rjeenje. Osim toga, Austro-Ugarska nije imala pravo remetiti te odnose koji su legalno nastajali i bili ozakonjeni. Sve to se Austro-Ugarske tie, moglo je da prestane aneksijom 1909. godine, kada je i formalno prestao suverenitet sultana nad Bosnom. tada je bilo mogue da prestane jedna i da se uvede neka druga vlast, neko drugo ustrojstvo ili neki drugi odnosi. Meutim do toga nije dolo, jer je i dalje Austro-Ugarska smatrala da su rjeenja koja su donijele osmanske reforme zadovoljavajua. Ono ta e se desiti poslije I svjetskog rata i nakon okupacije Bosne od strane Srbije, ili u vrijeme bive Kraljevine Jugoslavije ne bi se moglo nazvati nikakvom normalnom historijom jer, bez obzira na formalna obiljeja, srpski kraljevi su se nezakonito i pretvorno ponaali. Sve je to dovelo do stanja kakvo je nastalo za vrijeme II svjetskog rata i antifaistike borbe, kada je, imajui u vidu cjelokupnu povijest Bosne, za Bosnu, kao i za neke druge zemlje, naeno onako rjeenje kakvo se nalo, u konstelaciji opih odnosa unutar cjelokupne teritorije te budue zajednike zemlje, moda najbolje mogue rjeenje kao osnova za dalji politiki razvoj, o emu se danas ovdje raspravlja. Meutim, mi smatramo da to rjeenje nije bio kompromis tzv. tri bosanska naroda, odnosno bosanskog stanovnitva, tzv. bosanskih naroda, nego da je to bio kompromis sa bonjakim muslimanskim narodom kao povijesnim ili hitorijskim autohtonim i autentinim narodom ove zemlje. Inae bi ve tada Bosna bila rasparana po eljama Cvetkovia i Maeka, odnosno HSS-a i DSS-a. Na kraju, mart/april 1992. godine je definitivno donio ono to je hiljadugodinja historija Bosne u sebi nosila, samostalnost i nezavisnost uz ravnopravnost svih ljudi ove zemlje. Izvori:
Osmansko-turski defteri za XV, XVI i XVII stoljee pojedinani osmansko-turski dokumenti za razliita pitanja drutveno-ekonomskih i politikih odnosa relevantna literatura po vlastitom izboru

12

Autor Profesor dr. Ahmed Alii je emeritirani redovni profesor historije osmanskog perioda i nauni savjetnik Orijentalnog instituta u Sarajevu. Pisac je monografije o pobuni Bonjaka protiv Osmanske vlasti 1832. godine. Rezime rada: U svom radu autor govori o prirodi historije Bosne i Hercegovine ukazujui na njenu trajnu dravnu i politiku samostalnost i multilateralnu prirodu njenog sveukupnog ivota. Autor posebno ukazuje na iskrivljenost i netanost onih pogleda na historiju Bosne koji bosansku historiju i samu Bosnu dovode u dravnopravnu ovisnost o drugim, posebno okolnim dravama.

13

BOSNA I HERCEGOVINA U KONCEPCIJAMA KOMUNISTIKE PARTIJE JUGOSLAVIJE (1941-1945) Safet Bandovi

U Kraljevini Jugoslaviji nije se vodila borba za demokraciju. Bila je presudna borba oko nacionalnog pitanja, oko tenje ka nacionalnom monizmu, iskazivao se on kao velikosrpstvo ili kao jugoslavenstvo. To je blokiralo svaku akciju za demokratizaciju zemlje.1 Nacionalizam nikada nije iao bez velikodravnih koncepcija, kao to nikada nije znaio samo ideologiju i pokret okrenut sopstvenoj samosvijesti. Imanentna karakteristika mu je uvijek bila negacija bliskih naroda, a pod realiziranjem nacionalnog suvereniteta podrazumijevao je prevashodno vlastiti primat.2 Kraljevina Jugoslavija je, nakon kratkotrajnog aprilskog rata 1941. godine, prema naslovu potpisanih dokumenata, trebala biti samo okupirana, ali je ona zapravo doivjela nestanak dravne samostalnosti. Jugoslavensku dravnu zajednicu restaurirale su u Drugom svjetskom ratu progresivne drutvene snage koje su, odbijajui da prihvate debelaciju Jugoslavije kao drave, predvodili komunisti, kao nosioci antifaizma i pokretai borbe protiv okupatora, bez obzira to su antijugoslovenske snage skoro sve do kraja ovog rata, bile brojnije od projugoslavenskih. Komunisti su jo od poetka oruane borbe 1941. razarali prethodni sistem vlasti konstituiran Oktobarskim ustavom iz 1931. godine, stvarale nove organe, prakticirali drugaiju, tolerantniju nacionalnu politiku, izgraivali dravu kao preureenu zajednicu, odbacujui ranija negativna dravna, politika i drutvena iskustva.3 Revolucionarna politika nije marila za zakone i ustave predratnog poretka. Ekstremne situacije, kao to su ilegalnost, represija i rat, bile su upravo ono
1 2

Lj. Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 3, Zagreb 1990, 344. O. Milosavljevi, Jugoslovenstvo, velikodravlje i demokratija, Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1996, 176. B. Petranovi-M. Zeevi, Agonija dve Jugoslavije, Beograd 1991, 36.

14

za ta su komunistike organizacije profesionalnih revolucionara, koje su proizvodile disciplinovane i samoportvovane kadrove, bile i stvorene, uz dominiranje dvije osobine: internacionalizma i uvjerenja sa kojima su poistoveivali svoje ivotne ideale.4 Nepriznavanje okupatorske podjele Jugoslavije proizilazilo je iz zrele historijske svijesti jugoslavenskih komunista i iskrenog patriotskog osjeanja.5 Komunisti su se od poetka borbe obraali svim narodima u Jugoslaviji za podrku.6 Oni su istakli parolu o borbi svih naroda Jugoslavije protiv okupatora i borbi za kontinuitet Jugoslavije u novim uvjetima i na novim osnovama.7 Rukovodstvo NOP-a je ve u ljeto 1941. ozbiljno razmiljalo o stvaranju revolucionarne vlade. CK KPJ je u avgustu 1941. obavijestio Kominternu da e se ubrzo formirati Narodni komitet osloboenja kao centralni organ narodne vlasti.8 Krajem istog mjeseca vlada SSSR-a i jugoslavenska izbjeglika vlada su potpisale ugovor o obnovi diplomatskih odnosa. Zato se sovjetska vlada, preko Kominterne, usprotivila stvaranju NKOJ-a, smatrajui da bi to tijelo bilo suprostavljeno jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi, to bi stvorilo vladi SSSR-a probleme na meunarodnom planu. CK KPJ je, na osnovu takvih stavova Kominterne, odluio da tada ne formira privremenu revolucionarnu vladu. Iz Moskve je, povodom priprema zasjedanja AVNOJ-a u Bihau, polovinom novembra 1942. ponovo stiglo uputstvo: Ne suprostavljajte se jugoslovenskoj vladi u Londonu... Ne pokreite pitanje o ukidanju monarhije.9 KPJ je sebe smatrala ne samo pripadnikom svjetskog komunistikog pokreta, nego i neodvojivom od Sovjetskog Saveza domovine socijalizma. Jugoslavenski komunisti su i nesvjesno izumevali Sovjetski Savez i Staljina kakvi su im bili neophodni za vlastiti borbu i njeno opravdanje. Staljinove prognoze da e se rat zavriti 1942. prihvatane su veoma ozbiljno. Kada se to nije dogodilo, proroanstvo je zaboravljeno, ali prorok pritom nije nita izgubio od svoje moi.10 Partizanske snage su postale tokom 1942. respektabilna oruana sila iji se vojni uspjesi nisu mogli potcjenjivati, faktor koji je ozbiljno ugroavao njemake
4 5

E. Hobsbaum, Doba extrema: Istorija kratkog dvadesetog veka 1914-1991, Beograd 2002, 130. Tito e 1948. istai da su komunisti tek u ratu odnose meu narodima postavili na druge, nove i bolje temelje. Opir. J. Pleterski, Nekoliko zapaanja o tendencijama u savremenoj jugoslovenskoj istoriografiji, Opredjeljenja, br. 5, Sarajevo 1987, 89. D. Petrovi, Oslobodilaki ili graanski rat u Jugoslaviji 1941-1945. godine, Tokovi istorije, br. 1-2, Beograd 1993, 164-165; B. Jelavi, Istorija na Balkanot, II, Skopje 1999, 311. D. ivkovi, KPJ i pitanje vlasti u revoluciji sa posebnim osvrtom na odluke u Jajcu, Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1984, 22. D. Plena, Meunarodni aspekti ustanka u Jugoslaviji 1941. godine, Vojnoistorijski glasnik, br. 3, Beograd 1962, 36; Isti, O nekim problemima teorije o karakteru NOP-a u Jugoslaviji, Historijski zbornik, god. XVII, Zagreb 1964, 365. K. Na, Ratne uspomene, Zagreb 1979, 537. M. ilas, Razgovori sa Staljinom, Beograd 1990, 11-14.

9 10

15

interese ne samo u Jugoslaviji, ve i na Balkanu. Zbog dejstva jedinica NOV i POJ tokom 1942. cijela teritorija tzv. NDH bila je praktino pretvorena u jedno prostrano, permanentno ratite, koje je kao takvo ostalo do kraja rata.11 Tito je u decembru 1942. pisao da borba ne bi mogla da se zavri pobjedom nad okupatorom i njegovim pomagaima, ako u njoj narodi Jugoslavije ne bi vidjeli osim pobjede nad faizmom i pobjedu nad onim to je bilo za prolih reima, pobjedu nad onima koji su ih ugnjetavali i tee daljem ugnjetavanju naroda Jugoslavije.12 Tito je jasno podsticao koncept integriteta cijele Jugoslavije, bez rtvovanja posebnosti njenih brojnih naroda.13 Njegovi pogledi na nacionalno pitanje bili su formirani u stalnom podozrenju nesrpskih naroda prema unitarnoj dravi, ojaani kominternovskom osudom velikosrpskog hegemonizma.14 Sve do Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihau 1942. vojno-politike funkcije NOP-a bile su koncentrirane u Vrhovnom tabu NOV i POJ. On je donosio i propise koji su imali karakter dravnih akata.15 Borba je, nakon bianskog skupa, pisala da je sama pojava svih naih naroda na jednom takvom istorijskom sastanku dokaz jedne velike pobede, najdrae pobede.16 U februaru 1943. Tito i Ivan Ribar su, ispred NOV i POJ i AVNOJ-a, dali izjavu da je cilj borbe osloboenje zemlje od okupatora i izvojevanje nezavisnosti i istinskih demokratskih prava svim narodima Jugoslavije.17 Tokom 1942. i 1943. rukovodstvo NOP-a i izbjeglika vlada u Londonu smatrali su jedni druge svojim glavnim suparnikom i neprijateljem.18 Termin federacija nije se prije jeseni 1943. pojavljivao u izjavama CK KPJ i sredinjih organa NOP-a. Takav postupak je znaio odbijanje elja i prijedloga da se ve unaprijed progovori o ureenju Jugoslavije, odnosno o federaciji. Jedan od
11 12

V. Kazimirovi, Nemaki general u Zagrebu, Beograd 1996, 140. J. Broz Tito, Sabrana djela, tom XIII, Beograd 1982, 101-102; K. Nikoli, Nacionalna politika Komunistike partije Jugoslavije: doktrina i praksa 1919-1945, Istorija 20. veka, br. 2, Beograd 1998, 83. M. Rouz, Silovanje Srbije, Beograd 1994, 87. Opir. E. Kardelj, Politika i vojna strategija narodnooslobodilakog ustanka i socijalistike revolucije u Jugoslaviji i Titova stvaralaka uloga u njenom koncipiranju i realizovanju, Vojnoistorijski glasnik, IX-XII, Beograd 1976, 71-113. T. Kulji, Tito do vlasti (1937-1945) strukture, procesi, linost, Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1997, 63-66. B. Petranovi-M. Zeevi, Jugoslovenski federalizam. Ideje i stvarnost, knj. 2, Beograd 1987, 54, nap. 2. Borba, br. 29, 6. decembar 1942. U Proglasu AVNOJ-a narodima Jugoslavije o BiH je, izmeu ostalog, reeno: Vama svima i Srbima i Hrvatima i Muslimanima potrebna je iskrena i bratska saradnja da bi Bosna i Hercegovina kao jedinica u naoj bratskoj zajednici, mogla napredovati na zadovoljstvo svih prema: Prvo i drugo zasjedanje AVNOJ-a, Zagreb 1963, 68. Borba, br. 38, 15. februar 1943. V. Velebit, Tajne i zamke balkanskih ratova, Politika, feljton, Beograd 6. jul 2002.

13

14

15

16

17 18

16

razloga za odgaanje izjava o federaciji svakako su bili obziri prema meunarodnim prilikama, zbog odnosa saveznikih drava prema izbjeglikoj vladi. Meutim, kako su u proljee zapadne sile i same sugerirale izbjeglikoj vladi da objavi nova demokratska, politika i nacionalna naela, te kad je ova vlada u junu 1943. izjavila da e Kraljevina Jugoslavija biti preureena u federaciju Srba, Hrvata i Slovenaca, takvi su obziri mogli otpasti.19 Izbjeglika vlada je, naime, u junu 1943. godine, predviajui da je doba unitarizma prolo i da budunost pripada jednom vie ili manje federalistikom ureenju, donijela Deklaraciju Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj se istie da u Jugoslaviji postoje tri zasebne etnike grupe: Srbi, Hrvati i Slovenci, kao odvojene narodnosne zajednice, te da svaki od ovih naroda priznaje jedan drugima puno pravo na samoopredjeljenje. Jedinstvena narodna zajednica Srbija, prema toj deklaraciji, obuhvatila bi Srbiju, Crnu Goru, Vojvodinu, Bosnu i Hercegovinu sa izlazom na Jadransko more i junu Dalmaciju. Shodno ovoj Deklaraciji vlada Kraljevine Jugoslavije je trebala biti predstavnik srpskog, hrvatskog i slovenakog naroda. Namjere kralja i vlade su bile da restauriraju Kraljevinu Jugoslaviju na osnovama velikosrpske politike.20 etniki pokret Drae Mihailovia takoer je, kao eksponent izbjeglike vlade, u drugoj polovini 1943. prihvatio ideju trojne federacije. U Vrhovnom tabu NOV i POJ mislilo se u ljeto 1943. da je rat ve uao u svoju zavrnu fazu, pa su zakljuili da se treba pripremiti za njegov kraj.21 Tito je zazirao od eventualnog saveznikog iskrcavanja u Jugoslaviji, poto bi to znailo povratak kralja i izbjeglike vlade i kraj planova o komunistikom preuzimanju vlasti. Takva strahovanja su ga optereivala i nakon poetka dobijanja izravne saveznike pomoi krajem ljeta 1943. godine.22 Dolazak britanske misije polovinom septembra 1943. kod Tita oznaio je priznanje NOVJ i POJ i zapeatio sudbinu etnikog pokreta Drae Mihailovia.23 U jesen 1943. dola je i amerika misija koju je predvodio major Feri. Amerikanci su uli u sastav britanske vojne misije, koja je time postala anglo-amerika misija. Major Feri je ve u oktobru 1943. poslao iscrpan izvjetaj o stanju antifaistikog pokreta pod Titovim rukovodstvom. Ruzvelt je taj izvjetaj docnije pokazao Staljinu na Teheranskoj kon19

J. Pleterski, Perspektiva federativnog ujedinjenja u novoj Jugoslaviji kao faktor narodnooslobodilake borbe, u: AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini (1942-1943), Beograd 1974, 380-381. Upor. D. Plena, Meunarodni odnosi Jugoslavije u toku drugog svetskog rata, Beograd 1962, 195-196; D. Borovanin, Izgradnja bosansko-hercegovake dravnosti u uslovima NOR-a, Sarajevo 1979, 182; M. Stefanovski, Srpska politika emigracija o preureenju Jugoslavije 1941-1943, Beograd 1988, 292-295; M. Stanii, Projekti Velike Srbije, Beograd 2000. F. Skerl, Jugoslovenska ideja kod Slovenaca i Drugo zasjedanje AVNOJ-a 1941-1943, u: AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini (1942-1943), 581; M. Stefanovi, Potpis: Tito, Zagreb 1980, 129-130; Tito, Autobiografska kazivanja, I, Beograd 1982, 373-374. N. Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb-Sarajevo 1995, 247. B. Milju, Revolucija u Jugoslaviji 1941-1945, Lozana-Beograd-Sarajevo 1991, 159.

20

21

22 23

17

ferenciji.24 Usponu NOP-a su pridonijeli i neuspjesi pojedinanih nacionalizama koji su bili povezani sa silama koje su poele da gube rat.25 Tito je jo poetkom septembra 1943. godine, nakon kapitulacije Italije, za koju se saznalo preko radija, i saveznikog osvajanja june Italije, donio odluku o novom sazivanju AVNOJ-a. Edvard Kardelj i Moa Pijade su mu tada sugerirali da AVNOJ mora biti popunjen uglednim ljudima iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. Bihako zasjedanje AVNOJ-a je po sastavu uesnika bilo u granicama ostvarene utopije.26 Bilo je neophodno da AVNOJ i pravno stekne svojstvo vrhovnog organa vlasti. Drugo zasjedanje AVNOJ-a je bilo sazvano neto kasnije nego to je to Tito prvobitno zamislio, poto zemaljska antifaistika vijea jo nisu bila konstituirana u svim predvienim federalnim jedinicama.27 Sve pripreme oko odravanja ovog skupa vrene su pod neposrednim Titovim rukovodstvom. U vezi priprema zasjedanja AVNOJ-a bilo je odrano nekoliko sastanaka CK KPJ. Prema depeama koje je Tito u prvoj polovini septembra 1943. slao Edvardu Kardelju i Sretenu ujoviu, ili ih primao od njih i od CK KP Hrvatske, gdje su se ova dvojica tada nalazili, a koje su Nijemci deifirali, AVNOJ je trebalo popuniti uticajnim ljudima iz Hrvatske seljake stranke (HSS), iz Srbije i Slovenije.28 Odluka o sazivanju AVNOJ-a bila je utvrena u oktobru 1943. godine.29 Tito je tada, na vijest da e se u Moskvi sastati britanski ministar vanjskih poslova Eden, ameriki ministar vanjskih poslova Cordell Hull i komesar za vanjske poslove SSSR-a Molotov, uputio depeu, u ime Antifaistikog vijea Jugoslavije, Hrvatske i Slovenije i Vrhovnog taba NOV i POJ, u Moskvu. U Titovoj izjavi je bilo naglaeno da se ne priznaje ni jugoslavenska vlada ni kralj u inostranstvu, da im se nee dozvoliti povratak jer bi to znailo graanski rat, te da ogromna veina naroda eli demokratsku republiku koja se oslanja na narodnooslobodilake odbore. Rukovodstvo NOP-a je u Jajcu sa nestrpljenjem oekivalo rezultate Moskovske konferencije koja je trajala od 13. do 30. oktobra 1943. Sovjetska vlada nije Titovu izjavu stavila na dnevni red. Jugoslavija je na ovom skupu bila pomenuta samo kad se govorilo o opskrbljivanju patriotskih armija.30 To je jo vie

24

M. Miovi, Toplo-hladna diplomatija izmeu Jugoslavije i SAD, feljton, Danas, Beograd 18. mart 2002. S. Pavlovi, Istorija Balkana, Beograd 2001, 470. G. Nikoli, Korijen, stablo, pavetina, Zagreb 1981, 572. V. Velebit, Jugoslavija u Drugom svetskom ratu, Beograd 1987, 94. S. Odi, Njemaki planovi i djelatnost u vezi s drugim zasjedanjem AVNOJ-a, u: AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini (1942-1943), 521-522. V. Vinterhalter, ivotnom stazom Josipa Broza, Beograd 1968, 341. V. Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, knj. 1, Rijeka 1980, 352.

25 26 27 28

29 30

18

ubrzalo sazivanje AVNOJ-a. Ono bi bilo odrano i prije kraja novembra 1943. da su delegati iz Crne Gore i Slovenije mogli stii ranije.31 Na sastancima lanova CK KPJ i Politbiroa prvobitno su u oktobru 1943. usvojeni zakljuci o federativnom ureenju drave, stvaranju privremene vlade, zabrani povratka u zemlju kralju i kraljevskoj vladi. Pripremajui ove odluke, na sjednicama CK KPJ, bio je zauzet stav da se Moskva ne obavjetava sve dok bude gotovo iz dotadanjeg iskustva s Moskvom i iz linije njene propagande znali smo da ona to nee biti kadra da shvati.32 Na jednom od tih sastanaka Politbiroa CK KPJ donijeta je i odluka da Dalmacija ne bude pokrajina, ve hrvatska oblast i da svoje delegate na zasjedanje AVNOJ-a poalje u sastavu delegacije ZAVNOH-a. Centralni komitet KPJ se u plenumu nije sastajao jo od Pete zemaljske konferencije 1940. kada je izabran. U toku rata nije se ni mogao sastati u punom sastavu. KPJ i borbom je rukovodilo jezgro sa Titom na elu. Ostali rukovodei kadrovi su se nalazili na bliim ili udaljenijim podrujima i sami su se snalazili prema konkretnoj situaciji, drei se generalne partijske linije. Povremeno su odravana ira savjetovanja rukovodeih ljudi, ali u toku rata nije nijednom odran sastanak Centralnog komiteta KPJ u punom sastavu.33 Federativna Jugoslavija se, kao drava, pred svijetom prvi put pominje u proglasu CK KPJ 7. novembra 1943. izdatom povodom proslave 26-godinjice Oktobarske revolucije.34 Rjeavanje nacionalnog pitanja u Jugoslaviji je za KPJ bilo dugo vremena problematino i sloeno pitanje. Federalizam je bio prihvaen kao najpogodniji ideoloko-politiki osnov za unutranje ureenje poratne Jugoslavije.35
31

M. ilas, Pad nove klase. Povest o samorazaranju komunizma, Beograd 1994, 43; M. landerMarinko, Svi smo znali da je vostvo nae revolucije u dobrim rukama, u: Kako je roena nova Jugoslavija, Zbornik sjeanja uesnika Drugog zasjedanja AVNOJ-a, knj. II, Beograd 1963, 228. M. ilas, Pad nove klase. Povest o samorazaranju komunizma, 42; Isti, Razgovori sa Staljinom, 13. Sjednicama CK KPJ u Jajcu od 16. do 18. oktobra 1943. su, pored Tita, prisustvovali Edvard Kardelj, Sreten ujovi, Aleksandar Rankovi, Milovan ilas, Moa Pijade, Ivo Lola Ribar, uro Pucar, i kao gost terju Atanasov Viktor lan CK Bugarske radnike partije (komunista) i delegat Georgi Dimitrova. Opir. M. Delebdi, Konstituisanje Antifaistike skuptine narodnog osloboenja i Jedinstvenog narodnooslobodilakog fronta u Srbiji, u: Rukovoenje Narodnooslobodilakom borbom i revolucijom u Srbiji 1941-1945, Beograd 1988, 546. S. Vukmanovi-Tempo, Revolucija koja tee, knj. 4, Zagreb 1982, 28. Nakon rata je, izvjesno vrijeme, nastavljeno s takvom praksom iako vie nije bio problem sakupiti lanove CK KPJ. V. Strugar, Jugoslavija. Federacija i republika, Beograd 1976, 237. Vladimir Dedijer 4. novembra 1943. zapisuje u svom dnevniku da mu je Stari (Tito) rekao da se vre pripreme za saziv AVNOJ-a: Na ovom zasedanju donee se istorijske odluke. Nai narodi konano e zauzeti stav prema izbeglikoj vladi i kralju Petru. AVNOJ e prerasti u nae vrhovno zakonodavno i izvrno telo. AVNOJ e izabrati jedno telo koje e vriti izvrnu vlast. Stari ree da e se to telo zvati Nacionalni komitet cit. prema: V. Dedijer, Dnevnik, Beograd 1951, 633. F. ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji, Zagreb 1968, 498. Na Prvom kongresu KPJ bila je prihvaena teza Kominterne da je Kraljevina SHS versajska tvorevina, ocjenjujui da je nain ujedinjenja bio promaaj za jugoslavenski narod. Godinu dana kasnije na Drugom kongresu,

32

33

34

35

19

Mada su se na teritoriji Bosne i Hercegovine vodile otre borbe, a neki njeni dijelovi od 1941. bili poprita masovnog otpora, sve do 1943. u njoj nije bilo centralnog narodnooslobodilakog odbora. Na to je svakako uticala i injenica da u rukovodstvu NOP-a nije bila jasno uobliena predstava o buduem statusu BiH.36 Vojislav Simovi i Branko Petranovi ustvruju da rukovodstvo KPJ nesumnjivo nije eljelo da otvara ovo osjetljivo pitanje sve dok ne doe do vidnijeg raslojavanja u redovima Muslimana i Hrvata i njihovog masovnijeg pristupanja narodnooslobodilakom pokretu.37 Razlozi su ipak dublji i vieslojniji. Dugo su zaobilaena deklarativna izjanjavanja i rjeenja budueg unutranjeg ureenja Jugoslavije koja bi iritirala naroito zapadne saveznike koji su se, priznavajui izbjegliku vladu u Londonu, pozivali na principe legaliteta. Proleter, glavno glasilo CK KPJ je jo 1937. pisao kako komunisti istiu parolu demokratske i federativne Jugoslavije.38 Najvii partijski forumi nisu 20-ih i 30-ih godina XX stoljea iskazivali dovoljno razumijevanja i panje urgentnim drutvenim pitanjima u Bosni i Hercegovini, kao ni partijskim punktovima u njoj, iako su tada kroz CK KPJ proli, ili su se nalazili mnoge linosti koje su poticali
prihvaena je ideja Kominterne o formiranju Balkanske federacije sovjetskih republika. U nju je trebala biti ukljuena Sovjetska Republika Jugoslavija. Po tadanjim partijskim stavovima u Kraljevini SHS nije bilo nacionalnog pitanja jer je postojala samo jedna nacija koju ine tri plemena, s a tri razliita historijska imena i tri vjeroispovijesti. Na Treoj partijskoj konferenciji prvi put se spominju tri jugoslavenske nacije. Na IV Kongresu KPJ 1928. prihvaena je teza Kominterne o razbijanju Jugoslavije i formiranju nacionalnih drava kao nainu dravnopravnog rjeenja nacionalnog pitanja. Odluke Prvog i Drugog zasjedanja AVNOJ-a bile su direktna negacija formula Kominterne. Opir. B. Gligorijevi, Kominterna prema jugoslovenskoj dravnoj zajednici, u: Stvaranje jugoslovenske drave 1918. godine, Beograd 1989.
36

Upor. N. arac, Koncepcije KPJ o narodnoj autonomiji Bosne i Hercegovine u svjetlu istorijskih dokumenata, Most, br. 21-22, V, Mostar decembar 1978, 45-51; S. Neovi-B. Petranovi, AVNOJ i revolucija: Tematska zbirka dokumenata 1941-1945, Beograd 1983, 435, nap. 13. V. Simovi-B. Petranovi, Istorija narodne vlasti u Jugoslaviji, Beograd 1979, 138. Slobodan Neovi i ponovo B. Petranovi takoer navode kao razlog to da jo nije bilo nastupilo vidnije raslojavanje meu Muslimanima i Hrvatima za narodnooslobodilaku borbu prema S. Neovi-B. Petranovi, AVNOJ i revolucija, Beograd 1983, 435, nap. 13. Detalje federativnog ureenja (koliko federativnih jedinica, njihov teritorij, prava autonomije pojedinim narodima, manjinama i historijsko-politikim jedinicama, uzajamni odnosi izmeu sastavnih dijelova drave) treba rijeiti slobodnim sporazumom u slobodno izabranoj ustavotvornoj skuptini- prema: Proleter, organ CK KPJ 1929-1942, reprint izdanje, Beograd 1968, 491-492. Tito je 1936. u Pismu za Srbiju 1936. istakao da su ljeviari za slobodnu zajednicu svih naroda Jugoslavije u sadanjim granicama, ureenim na federativnoj osnovi, a protiv svakoga ugnjetavanja i hegemonije, bilo kojeg naroda po drugome. Dakle, hrvatski, slovenaki, srpski, makedonski i crnogorski narod treba da se na demokratski nain izjasne kako ele da urede svoje meusobne odnose u dravnoj zajednici. Isto tako narod u Vojvodini i Bosni i Hercegovini ima prava da se izjasni o svom odnosu u dravnoj zajednici. Opir. J. Broz Tito, O bratstvu i jedinstvu, Beograd 1977, 7; I. Jeli, Jugoslavija u evoluciji programskih gledita KPJ prema nacionalnom pitanju 1935-1936, Istorijski zbornik, br. 10, Banjaluka 1989, 152-153.

37

38

20

upravo iz BiH. Provincijalni tretman BiH, svojstven krugovima graanske politike, nije bio posve stran ni prvacima KPJ.39 CK KPJ je sve partijske organizacije u BiH od 1938. vezao za obnovljeni Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu.40 CK KPJ se za parolu autonomije BiH izjasnio tek u prvomajskom proglasu 1940. godine.41 Autonomni poloaj BiH bio je prihvaen u Rezoluciji V Zemaljske konferencije KPJ koja je u oktobru 1940. odrana u Dubravi kod Zagreba. U Rezoluciji sa ove konferencije KPJ bilo je iskazano da narodi Bosne i Hercegovine treba da se sami slobodno opredijele i nau rjeenje za ureenje u tim oblastima i slino.42 Tito je tada istakao kako je Bosna jedno, zbog vjekovnog zajednikog ivota, bez obzira na vjeru.43 Sam pojam autonomije je neodreen i podlijee razliitom shvatanju, u ovisnosti od zagovornika takve ideje i prilika u kojima se ona promovira. CK KPJ je u novembru 1941., u Borbi naglaavao da Bosna i Hercegovina moraju postati slobodne, a u njima mora biti ostvarena puna ravnopravnost svih njenih stanovnika, kako Srba i Hrvata, tako i muslimana da je put Narodnooslobodilake borbe put na kome e Bosna zaista postati ono to mora da bude: spojnica hrvatskog i srpskog naroda ujedinjenih u zajednikoj borbi protiv okupatora.44 CK KPJ, Vrhovni tab NOP i DVJ, PK KPJ za BiH i Glavni tab
39

Partijske organizacije iz Sarajeva su 1926. zbog takvog ignorantskog odnosa prebacivale partijskom rukovodstvu: To je kruna vaeg nehaja prema Bosni i Hercegovini. Okruna partijska konferencija u Tuzli naglaavala je 1928. kako dosadanje pasivno dranje CK prema organizacijama u Bosni treba da se zamijeni organskim redovitim vezama. Uesnici Pokrajinske konferencije u septembru iste godine uputili su direktnu kritiku centralnom vodstvu Partije koja je, i pored sve vanosti BiH, ovu pokrajinu potpuno zanemarila. Opir. N. arac, Osvrt na politiku Komunistike partije u Bosni i Hercegovini pred Petu zemaljsku konferenciju 1940. godine, Prilozi, br. 6, Sarajevo 1970, 119-120. Krajem jula 1939. u BiH je organizirano djelovalo oko 170 komunista. Opir. A. Hadirovi, KPJ u BiH uoi drugog svjetskog rata, u: Partijsko savjetovanje u Ivaniima, Sarajevo 1983, 207-203. Prethodno su pojedine mjesne i regionalne partijske organizacije bile vezane za pokrajinske komitete KPJ van BiH. Za PK KPJ za Srbiju bile su vezane organizacije u Bijeljini i Brkom, za PK KPJ Crne Gore organizacije iz Trebinja i istone Hercegovine, za CK KPJ Hrvatske, odnosno PK KPJ za Dalmaciju organizacije iz Banjaluke, Bihaa i Livna. Opir. N. Babi, KPJ i pitanje poloaja Bosne i Hercegovine, Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, 229. D. Begi, Pokret za autonomiju BiH u uslovima sporazuma Cvetkovi-Maek, Prilozi, br. 2, Sarajevo 1966, 185. KPJ 1919-1941, Zagreb 1959, 182-183. Peta zemljska konferencija KPJ (19-23. oktobar 1940), ur. P. Damjanovi M. Bosi D. Lazarevi, Beograd 1980, 211-214; N. Babi, Komunistika partija Jugoslavije i pitanje poloaja Bosne i Hercegovine, Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968, 231. Istorijski arhiv KPJ, tom II, knj. 1, Beograd 1950, 162-163. Avdo Humo je govorio da je u predratnom vremenu postojala platforma o narodnoj autonomiji BiH, koja nije od poetka NOP-a do 1943. isticana, osim njenog bitnog elementa izraenog u borbi za bratstvo i jedinstvo bosansko-hercegovakih naroda. Parolu o autonomiji nismo isticali iz prostog razloga to

40

41

42 43

44

21

NOPO za BiH tokom 1941. i 1942. uputili su niz proglasa i letaka narodima u BiH, ukazujui na njihove specifine prilike i perspektive.45 U pismu CK KPJ upuenom u jesen 1941. sekretaru CK KP Hrvatske o planiranom formiranju narodne vlade Jugoslavije bilo je, pak, istaknuto da bi ona trebala biti sastavljena od desetak lanova, i to oko tri-etiri iz Hrvatske, dva iz Slovenije, etiri iz Srbije i dva iz Crne Gore. U dokumentima Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihau nema jedinstvenog tretmana Bosne i Hercegovine. U Rezoluciji o osnivanju AVNOJ-a posebno se govorilo o Hercegovini, a posebno o Bosni, dok se u Proglasu koji je sa ovog skupa bio upuen narodima Jugoslavije govorilo o BiH kao jedinici u naoj bratskoj zajednici. Nedostatak zaokruene, precizne koncepcije o buduem ureenju jugoslavenske dravne zajednice, rezultirao je i raznim, nerijetko oprenim rjeenjima, pa ak i zaokretima. Bilo je veoma teko prevladati shvatanja o Jugoslaviji kao srpskoj dravi u kojoj su ivjeli i drugi narodi. Uoi konstituiranja ZAVNO Crne Gore i Boke u novembru 1943., pojavila se i ideja da se Hercegovina vee za Crnu Goru i Boku, a da Dubrovnik dobije posebnu autonomiju, da to bude meurepubliki grad.46 O potrebi da se obrazuje AVNOBiH kao politiki forum Pokrajinski komitet KPJ za BiH je jo 18. aprila 1943. informirao CK KPJ. Tim pripremama je prethodio razgovor Tita sa predstavnicima PK KPJ za BiH u junu 1943. kod Kladnja. Ova je inicijativa potpunije elaborirana u pismu oblasnim partijskim komitetima sredinom septembra 1943. godine.47 U pismu koje je PK KPJ za BiH 14.

se u prvo vrijeme narodnooslobodilakog rata nije postavljalo pitanje dravnog ureenja Jugoslavije jer za to nisu bili sazreli ni spoljnopolitiki ni untranjopolitiki uslovi prema: AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini (1942-1943), diskusija A. Hume, 758.
45

PK KPJ za BiH su u julu 1941. sainjavali Iso Jovanovi, politiki sekretar, Avdo Humo, organizacioni sekretar, i lanovi: Ugljea Danilovi, Boria Kovaevi, Paaga Mandi, Vaso Miskin, Lepa Perovi i uro Pucar. U oktobru 1941. kooptiran je Rodoljub olakovi, politiki komesar Glavnog taba NOPO BiH. Opir. R. Bri, Organizacioni razvoj KPJ za BiH 1941-1945, Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, knj. XXV, Sarajevo 1985, 91. AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini (1942-1943), diskusija Z. Lakia, 742. P. Vojinovi, bez navoenja izvora, pie da je bilo prijedloga da se Bosna, kao autonomna jedinica, pripoji Srbiji, a Hercegovina Crnoj Gori, ali da je to ostalo kao privatna inicijativa nekih komunista iz vrha Partije. Opir. P. Vojinovi, Istine i zablude o srpstvu, jugoslovenstvu i slovenstvu, Beograd 1999, 220-221. Upor. N. Babi, Narodnooslobodilaka borba i rjeenje poloaja Bosne i Hercegovine u zajednici naroda Jugoslavije, Pregled, XVIII (LVI), br. 11-12, Sarajevo 1966, 445-446; N. arac, Osvrt na politiku Komunistike partije u Bosni i Hercegovinu pred Petu zemaljsku konferenciju 1940. godine, 119, nap. 7; E. Redi, Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini 1941-1945. u analizama jugoslavenske istoriografije, Sarajevo 1989, 102; Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, knj. 1, Sarajevo 1990, 327; S. Bandovi, Bosna i Hercegovina u raspravama i odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a, Prilozi, br. 31, Sarajevo 2002, 179-204. Na svom prvom zasjedanju polovicom juna 1943. ZAVNO Hrvatske se izjasnio za slobodnu i demo-

46

47

22

septembra 1943. uputio Ugljei Daniloviu u Hercegovinu se, izmeu ostalog, navodi: Mi mislimo da je situacija sazrela da se formira zemaljski AVNO za Bosnu i Hercegovinu, o emu smo ve ranije obavijestili CK. Smatramo da je potrebno izai pred najire mase sa naim stavom po pitanju Bosne i Hercegovine u buduoj ravnopravnoj zajednici naroda slobodnog juga. U okviru demokratskih zahtjeva dolazi zahtjev autonomije Bosne i Hercegovine. Parolu slobodne i izmirene Bosne i Hercegovine treba odmah popularisati, naroito meu srpskim masama. Ideja autonomije bliska je muslimanskim masama, iako nae shvatanje autonomije nema niega zajednikog s parolom bosanskog begovata.48 U jugoslavenskoj komunistikoj partiji se veoma sporo razvijala ideja o ravnopravnom poloaju BiH u jugoslavenskoj federalnoj zajednici.49 KPJ je do zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu bila na stanovitu da BiH ima autonoman status, a ne republiki. Pri tome se prevashodno mislilo na autonomiju uz republiku Srbiju.50 Stepen posebnosti BiH bio je dugo predmet rasprava u vrhu NOP-a. U procesu konstituiranja federalnih jedinica BiH je bila posljednja u nizu. U Zapisima iz oslobodilakog rata, Rodoljub olakovi je napisao da se novembarskih dana 1943. u Jajcu mnogo diskutiralo (dugo raspravljalo) o poloaju BiH, dodajui da su pored Tita, na pripremama odluka AVNOJ-a radili Edvard Kardelj, Aleksandar Rankovi, Moa Pijade i drugi.51 U docnijoj literaturi o ovoj tematici malo e se pominjati ime Aleksandra Rankovia i njegova uloga u pripremama ovog skupa, vjerovatno zbog njegovog razlaza sa Titom i definitivnog silaska sa politike scene ezdesetih godina XX stoljea. U Pokrajinskom komitetu KPJ za BiH voene su u Ribniku i Jajcu ive diskusije oko budueg poloaja BiH. Rjeavanje njenog statusa oito se sukobilo s naelom koliko nacija toliko i federalnih jedinica.52 Alternativa prikljuivanja
kratsku Hrvatsku, u bratskoj zajednici sa slobodnom Srbijom, slobodnom Slovenijom, slobodnom Crnom Gorom, slobodnom Makedonijom i slobodnom Bosnom i Hercegovinom.
48 49

D. Borovanin, KPJ i razvoj narodne vlasti u BiH (1941-1945), Sarajevo 1982, 296. Upor. E. Redi, Komunistika partija Jugoslavije i pitanje Bosne i Hercegovine, Prilozi, br. 5, Sarajevo 1969, 25; N. Babi, Od ideje o autonomiji do Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, u: Nacionalni odnosi danas. Prilog sagledavanju nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1972, 159-180; Isti, Bosna i Hercegovina i AVNOJ, Opredjeljenja, br. 5-6, Sarajevo 1973, 91-92. M. ilas, Revolucionarni rat, Beograd 1990, 358. R. olakovi, Zapisi iz oslobodilakog rata, knj. II, Beograd 1956, 533. I. Jeli, Jugoslavenska socijalistika revolucija (1941-1945), Zagreb 1979, 139. PK KPJ za BiH, nakon promjena u sastavu koje su izvrene po odluci CK KPJ od jula 1943. sainjavali su: Rodoljub olakovi Roko, politiki sekretar, Avdo Humo Kulturni, organizacioni sekretar, i lanovi biroa PK: uro Pucar Stari, Ugljea Danilovi, Paaga Mandi, Mile Perkovi (sekretar PK SKOJ-a). U Plenumu PK KPJ za BiH su bili: Todor Vujasinovi Too, Hasan Brki Aco i Vaso Miskin Crni. uro Pucar Stari je bio sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, Hasan Brki za istonu Bosnu a Vaso Miskin za Hercegovinu. U ovom

50 51 52

23

BiH federalnoj jedinici Srbiji ili Hrvatskoj, to bi izazvalo podozrenje hrvatskog, odnosno srpskog stanovnitva i dalo snanog povoda za nesigurnost, pa i otpor Bonjaka, nije mogla doi u obzir kao konano rjeenje. BiH u okviru Hrvatske ili Srbije, predstavljalo bi zapravo, izmeu ostalog, potvrivanje tenji marionetske NDH Ante Pavelia, odnosno etnikog pokreta Drae Mihailovia. Koncepcija da BiH kao autonomna jedinica bude direktno povezana sa saveznim ustanovama jugoslavenske federacije, sa neto manjim pravima od federalnih jedinica, takoer nije bila prihvaena, iako je to bio konstruktivni pomak u traenju definitivnog rjeenja za BiH.53 Argumenti PK KPJ za BiH da Bosna i Hercegovina bude konstituirana kao zasebna jedinica ravnopravna sa ostalim federalnim jedinicama, nisu prihvaeni od svih lanova CK KPJ koji su uestvovali u diskusiji, ve je ostavljeno da se to pitanje konano rijei sa Titom.54 O krupnom pitanju dravnog poloaja BiH odluivalo se u veoma uskom krugu, koji nije obuhvatao ni deset ljudi. Dunosti u vrhu pokreta su rasporeivane iz potreba, ali i prema linim afinitetima i dotadanjem radu.55 Tome se potom formalno davala naknadna, nuna forma demokratinosti i institucionalnog odluivanja. Za brojna sutinska pitanja vezana za stvaranje nove jugoslavenske zajednice nema izvornih dokumenata, ime je ostavljen slobodan prostor za razliita nagaanja, pekulacije i improvizacije. Uoi zasjedanja ZAVNOBiH-a voeni su iscrpni i dugi razgovori izmeu predstavnika PK KPJ za BiH, Rodoljuba olakovia i Avda Hume, sa Milovanom ilasom, Sretenom ujoviem i Moom Pijade, predstavnicima CK KPJ, oko budueg statusa BiH.56 Rodoljub olakovi pie da je stav Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH bio da Bosna i Hercegovina treba biti jedna od federalnih jedinica: Obavijeten o raspravi i o argumentima PK BiH, Edvard Kardelj se sloio s njima, izvijestio Tita, i on se saglasio sa stavom PK BiH da Bosna i Hercegovina bude esta federalna jedinica Demokratske Federativne Jugoslavije.57
sastavu PK KPJ je ostao i djelovao sve do kraja rata, odnosno do 1946. godine. Jedina izmjena nastupila je krajem novembra 1943. od kada je funkciju politikog sekretara PK KPJ za BiH vrio uro Pucar Stari. Opir. R. Bri, Organizacioni razvoj KPJ za BiH 1941-1945, 100-101.
53

N. Babi, Bosna i Hercegovina i AVNOJ, Opredjeljenja, br. 5-6, Sarajevo 1973, 82-93; D. Borovanin, Uloga Josipa Broza Tita u izgradnji bosanskohercegovake dravnosti, Prilozi, god. XVI, br. 17, Sarajevo 1980, 23. Upor. N. Babi, Narodnooslobodilaka borba i rjeenje poloaja Bosne i Hercegovine u zajednici naroda Jugoslavije, 440-446; D. Borovanin, Izgradnja bosansko-hercegovake dravnosti u uslovima NOR-a, 172. E. Redi, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo 1998, 433; M. ilas, Revolucionarni rat, 351. S. Neovi-B. Petranovi, AVNOJ i revolucija, 435, nap. 13. R. olakovi, lanci, govori, polemike, Sarajevo 1978, 176-185. U Istoriji Saveza komunista Jugoslavije (Beograd 1985, 262) napisano je kako je u CK KPJ i PK KPJ za BiH u duhu

54

55

56 57

24

Slino je pisao i Avdo Humo: Sa shvaenom koncepcijom Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice u federalnoj Jugoslaviji krenuo je prvih dana novembra 943. dio Pokrajinskog komiteta (R. olakovi, A. Humo) sa vie uglednih graanskih politiara iz istone Bosne za Jajce, gdje su se nalazili Vrhovni tab i CK KPJ. Kad smo stigli u Jajce, dobili smo nacrt jedne odluke kojom je trebalo Bosnu i Hercegovinu konstituisati kao autonomnu pokrajinu neposredno vezanu za jugoslovensku federaciju. Taj nacrt odluke direktno se sudario sa naom novom koncepcijom i zbog toga je zapoela diskusija sa pojedinim lanovima CK (M. Pijade, ujoviem, ilasom i E. Kardeljom).58 D. Borovanin iznosi podatak da je voen zaseban razgovor sa Edvardom Kardeljom koji je prihvatio argumente PK KPJ za BiH. On dalje navodi da su lanovi PK KPJ za BiH upoznali konano i Tita sa argumentima koji govore u prilog priznavanja BiH kao federalne jedinice, to je Tito odmah prihvatio.59 Voenje odvojenih razgovora sa pojedinim linostima iz vrha NOP-a pokazuje da se do konanog rjeenja oko budueg statusa BiH nije jednostavno dolo. Nije se vodilo rauna samo o BiH i narodima koji u njoj ive, ve i interesima njenih susjednih, nacionalno ve odreenih federalnih jedinica. Prelomne, dalekosene odluke nisu donosili forumi ve pojedinci. Enver Redi istie da su Kardelj i Tito prihvatili argumentaciju Pokrajinskog komiteta.60 Titova uloga vrhovnog arbitra je nesumnjivo bila odluujua u tim
dosledne primene principa samoopredeljenja zauzet stav o konstituisanju Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federativne zajednice u novoj Jugoslaviji.
58

On dalje navodi: lanovi CK KPJ, osim druga Kardelja, koji se s nama sloio i predloio da razgovaramo jo sa drugom Titom, zastupali su miljenje da BiH ne mogu biti republika jer ne postoji bosansko-hercegovaka nacija, i da je republika nacionalna kategorija. Osim toga, oni su sumnjali u definiciji o Muslimanima kao naciji, ne vjerujui ak da bi se, u socijalizmu Muslimani mogli razviti kao nacija... Zbog toga to se nismo sloili sa drugovima iz CK KPJ, otili smo kod Tita i iznijeli mu argumente obadvije strane. On je zajedno sa Kardeljom prihvatio nau koncepciju, a mi smo se poslije toga bacili na posao. Ubrzo je sazvano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a. Upor. AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini (1942-1943), diskusija A. Hume, 758-759; D. Bilandi, Historija SFRJ, Zagreb 1978, 66-67; E. Redi, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, 433, nap. 186; Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998, 375-376; E. Redi, iznosei stavove Ugljee Danilovia, da se izmeu bosanskog partijskog rukovodstva i komisije koja je pripremala odluke AVNOJ-a oko rjeenja statusa BiH nisu vodile borbe, ve da je to bio dijalog, ipak zakljuuje da je neophodno da se u vezi sa ovom sloenom, ali veoma vanom tematikom nastave dalja studioznija istraivanja. Upor. D. Borovanin, Izgradnja bosansko-hercegovake dravnosti u uslovima NOR-a, 172; Isti, Uloga Josipa Broza Tita u izgradnji bosanskohercegovake dravnosti, 23; P. Moraa, Osnivaka skuptina ZAVNOBiH-a poloaj Bosne i Hercegovine u novoj Jugoslaviji, u: Istorija SK BiH, knj. 1, Sarajevo 1990, 328-330. Adil Zulfikarpai, pak, istie da su Avdo Humo i Hasan Brki iznijeli Titu gledite kako bi bilo najbolje da BiH postane republika, i da se Tito s time sloio. Opir. Okovana Bosna, Cirih 1995, 25. E. Redi, Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini 1941-1945. u analizama jugoslavenske istoriografije, 103. Takoer vidi njegov rad: Od ZAVNOBiH-a do i poslije Dejtona, u: ZAVNOBiH Deklaracija o pravima graana Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2000.

59

60

25

raspravama i njihovom okonanju. On nije bio ideolog i teoretiar, ve praktiar i operativac, koji nije previe sluao savjete svojih saradnika. Kult Tita zapoeo je iz potreba uzbunjenih masa i boljevizirane partije (za voom). Potrebe i nude, emotivne i praktine, postepeno su ugraivane u vojnu i druge hijerarhije. Kult Tita je faktiki ozvanien, institucionaliziran na Drugom zasjedanju AVNOJ-a.61 Avdo Humo i Rodoljub olakovi su, po izvrenim razgovorima u Jajcu, otili u selo Ribnik, kod Kljua, gdje se nalazio Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu, i upoznali njegove lanove sa rezultatima tih razgovora. Nakon diskusije zakljueno je da se skuptina ZAVNOBiH-a odri 25. novembra 1943. u Mrkonji-Gradu. Dr. Enver Redi e napisati kako u hiljadugodinjoj povijesti BiH nije bilo dogaaja uporedivog sa osnivanjem ZAVNOBiH-a.62 Osnivakoj skuptini ZAVNOBiH-a 25-26. novembra 1943. u Mrkonji-Gradu, na kojoj je bilo 247 delegata iz cijele BiH, ispred Vrhovnog taba prisustvovao je Arso Jovanovi, ispred AVNOJ-a Ivan Ribar i Vlado Zeevi, kao i predstavnici Hrvatske i Slovenije.63 Diskusije koje su voene na ovom skupu morale su, zbog kratkoe vremena da se skrate. Ugljea Danilovi navodi da je to bila velika teta: Pogrijeilo se to se skuptina nije produila i drugu no.64 Na ovoj skuptini je izabrano 173 vijenika ZAVNOBiH-a, 31 lan Prezidijuma i 58 lanova AVNOJ-a iz Bosne i Hercegovine. U duhu naelnih stavova Prvog zasjedanja AVNOJ-a, najvie politiko predstavnitvo bosanskohercegovakih naroda izjasnilo se za federativno ureenje Jugoslavije u kojoj e Bosna i Hercegovina biti ravnopravna federalna jedinica, a unutar BiH biti ravnopravni Muslimani, Srbi i Hrvati. Tom prilikom je konstatirano da narodi BiH hoe da Bosna i Hercegovina bude slobodna i zbratimljena u kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost Srba, Muslimana i Hrvata, te da e narodi BiH ravnopravno sa ostalim narodima uestvovati u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije.65 Federacija

61

Upor. B. Gligorijevi, Kominterna. Jugoslovensko i srpsko pitanje, Beograd 1992, 330; S. uruvija, Ibeovac: ja, Vlado Dapevi, Beograd 1990, 104-105; M. uvar, Vladimir Velebit, svjedok historije, Zagreb 201, 451; M. ilas, Vlast i pobuna, Beograd 1991, 15. E. Redi, Ogledi iz antiistorije, Sarajevo 2001, 196. ZAVNOBiH. Dokumenti 1943-1944, knj. 1, Sarajevo 1968, 31. Opir. N. Babi-D. Otaevi, ZAVNOBiH i izgradnja bosanskohercegovake dravnosti, Sarajevo 1970. U. Danilovi, Sjeanja, III, Beograd 1987, 414. Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, Sarajevo 1953, 62; F. ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji, Zagreb 1968, 534-536; A. Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Sarajevo 1969, 61; V. ureti, Organi narodne vlasti u Bosni i Hercegovini izmeu Prvog i Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, Prilozi, br. 6, Sarajevo 1970, 161-162. Osman Karabegovi je pisao da je koncepcija o autonomiji bila prevaziena, da se traio ravnopravan status: Svi smo bili solidarni, tako je i bilo prema: O. Karabegovi, Bosanska krajina nepresuni izvor revolucionarnih snaga, Beograd 1988, 294.

62 63

64 65

26

je trebala biti zasnovana na konceptu ravnotee. Teilo se rjeavanju nacionalnog pitanja iznalaenjem spoja nacionalne emancipacije i jugoslavenstva.66 Rodoljub olakovi navodi kako je uoi samog Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu bio odran sastanak vienijih predstavnika svih delegacija na kome su pretreeni prijedlozi odluka koje su trebale biti podnijete na zasjedanju. Uvoenjem termina vieniji predstavnici on ukazuje na praksu postojanja razliitih, neformalnih grupa i nivoa razmatranja i odluivanja. Sastanku su, u prostorijama osnovne kole, ispred CK KPJ, prisustvovali Moa Pijade, koji je bio izvjestilac, i Edvard Kardelj. Na prijedlog Sulejmana Filipovia jedino je bio nadopunjen prijedlog odluke o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu u lanu 2., prihvatanjem amandmana predsjedavajueg Ivana Ribara, tako da se na kraju ovog lana, gdje se govorilo o osiguravanju ravnopravnosti Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, dodalo: odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine.67 Istup Sulejmana Filipovia, koji je potom inicirao Ribarev kompromisni prijedlog, ukazuje na injenicu da sva sporna pitanja nisu ipak bila rijeena ni u prethodno obavljenom razgovoru bosanskohercegovakih predstavnika sa Titom. Rodoljub olakovi je docnije naglaavao da su predloene odluke bile tako jasne i proste, svima razumljive i prirodne da je svaka diskusija bila izlina. Naao se samo koliko praznoglavi toliko i pretenciozni Boidar Magovac da zanovijeta o konfederaciji. Niko ga nije sluao osim onih koji su morali, ije je strpljenje bilo doista neiscrpno.68 Problem je bio ipak ozbiljniji, nego to je
66

Upor. B. Petranovi, Jugoslovensko iskustvo srpske nacionalne integracije, Beograd 1993, 88; M. Lazi, Nacionalno pitanje ili nacionalizam ravnogorskog pokreta i komunisti, Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1997, 171-172; D. Bogeti, Nacionalno pitanje i Jugoslavija 1945-1989, Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1999, 42; D. Plena, Konparacija ili nostalgija, u: Avnojski principi i odnosi u sadanjoj Jugoslaviji, Beograd 2000, 6-7. I. Ribar, Jedna od najznaajnijih pobjeda u revolucionarnoj borbi naih naroda, u: Tako je roena nova Jugoslavija, II, Beograd 1963, 131-132. I. Ribar e 1962. istai kako je na tom sastanku Sulejman Filipovi kao predstavnik Muslimana iz Bosne zapitao ne bi li se pri redigiranju odluka koje e biti predloene na ovom zasjedanju mogli uvrstiti, pored ostalih naroda koji ive u Jugoslaviji, i Jugoslaveni-muslimani, naroito u BiH kao ravnopravni. Potom je na Ribarev prijedlog usvojen navedeni dodatak o narodima Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Opir. A. Isakovi, O nacionaliziranju Muslimana, Zagreb 1990, 283. Ribar e u jednom drugom tekstu, pak, istai kako je Sulejman Filipovi traio da bude spomenuta BiH kao ravnopravna jedinica: Na to sam predloio da... pomenemo Bosnu i Hercegovinu i narode Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine... razume se, teko nam je bilo, jer je trebalo istaknuti i muslimane, koji su Jugosloveni, ali nisu nacionalno opredeljeni cit. prema: I. Ribar, Poslednje vienje s Lolom, u: Tako je roena nova Jugoslavija, IV, Jajce 1971, 18. R. olakovi, Kroz otvoreni prozor prodirala je svetlost prvog dana Demokratske Federativne Republike Jugoslavije, u: Tako je roena nova Jugoslavija, II, 118. Boidar Magovac, je bio urednik Slobodnog doma, organa HSS. Slobodan Neovi navodi da su Magovac i njegove pristalice iz HSS-a pristupili NOP-u, traei konfederaciju, tvrdei da oni ne mogu izai pred svoj narod s idejom da Hrvatska ne bude ono to je ve bila, samostalna ili teritorijalno bar kao

67

68

27

olakovi htio da prikae. Tito je, pak, sa Magovcem odvojeno razgovarao. Na njegov prijedlog Magovac je izabran za potpredsjednika NKOJ-a.69 Pitanje poloaja BiH u federativnoj Jugoslaviji nije bilo raieno sve do uoi zasjedanja AVNOJ-a. Dilema nije dovodila u pitanje posebnost i autonomiju BiH, nego je u svijesti pojedinaca egzistiralo pitanje kako svemu tome dati rang, nivo i potrebnu formu.70 Plan koji je u Jajcu predloio Milovan ilas bio je zasnovan na sovjetskom modelu: pet nacionalnih republika za pet jugoslavenskih naroda (Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Crnogorci).71 To je bilo na liniji dotadanjih partijskih koncepcija.72 Sve do sastavljanja nacrta odluke o federativnom ureenju Moa Pijade, Milovan ilas i Sreten ujovi nisu imali potpuno jasan stav o buduem poloaju BiH u federativnoj Jugoslaviji. Oni su smatrali da BiH treba biti autonomna pokrajina, a ne federalna jedinica: Na sastancima nekih delegacija (ne sjeam se kojih) izraeno je isto stanovite kao i kod Pijade, ilasa i ujovia u vezi sa poloajem BiH u federaciji, to znai da to nije bilo samo stanovite ove trojice. Stav koji su zastupali Moa Pijade, Milovan ilas i Sreten ujovi doao je ipak do izraaja u tekstu Odluke o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu po tome to su uzeta dva kriterija na osnovu kojih su formirane federalne jedinice. Prvi je bio nacionalni kriterij: nabrojano je pet naroda, a zatim regionalni pa je nabrojano est zemalja, meu njima i BiH. BiH je u federaciju ula na osnovu regionalnog karaktera.73 Odluka da BiH bude federalna jedinica, ravnopravna sa ostalim republiBanovina Hrvatska, ali da je odluno reagovanje druga olakovia i drugih onemoguilo ovaj manevar, te da je zauzimanje kursa za stvaranje posebne federalne jedinice Bosne i Hercegovine bio najjai udarac velikohrvatskom istupanju Boidara Magovca prema: AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini (1942-1943), diskusija S. Neovia, 713.
69

Z. Radeli, Boidar Magovac i partizanski pokret 1943-1944, asopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb 1998, 243. K. Suljevi, Nacionalnost Muslimana, Rijeka 1981, 207. Upor. A. Humo, Istorijski i aktuelni aspekti nacionalnog poloaja Muslimana, Pregled, br. 4, Sarajevo 1970, 430-432; B. Ibrahimpai, Nacionalno pitanje i federalizam, Pregled, br. 5, Sarajevo 1971, 468; N. Malcolm, Povijest Bosne, 244. M. ilas, Revolucionarni rat, 358. Adil Zulfikarpai navodi da mu je o tome Milovan ilas dao slijedee objanjenje: Centralne komitete imale su Hrvatska i Slovenija, dok je Pokrajinski komitet za Srbiju bio neto kao komitet prve klase, a Pokrajinski komitet za Bosnu i Hercegovinu bio je kadrovski. Na primjer, Iso Jovanovi dolazi iz Vojvodine za sekretara Pokrajinskog komiteta. Odredi ga Rankovi, kojemu je bio ogor, i on treba da ode u Bosnu i Hercegovinu. Jer Bosna i Hercegovina je bila kao dio partijske organizacije Srbije i Jugoslavije cit. prema: Okovana Bosna, 25. AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini (1942-1943), diskusija H. emerlia, 707-708. Avdo Humo e, pak, 1968. pisati kako nije bilo ni najmanjih, ni u jednom trenutku bilo na koji nain izraenih tenji za neko drugo rjeenje bilo u vidu pripajanja, cijepanja ili ega slinog. Opir. A. Humo, Istorijski i aktuelni aspekti nacionalnog poloaja Muslimana, Pregled, br. 4, Sarajevo 1970, 447-455; Isti, Federalna Bosna i Hercegovina, Godinjak BZK Preporod, god. I, Sarajevo 2001, 190-191.

70 71

72

73

28

kama, bila je u duhu stavova KPJ o samostalnosti bosansko-hercegovakih naroda na osnovu prava samoopredjeljenja.74 Do stvaranja ove federalne jedinice ne bi dolo da nije bilo Bonjaka u njoj.75 Po miljenju dr. Envera Redia jedan od presudnih argumenata za federalni status BiH u jugoslavenskoj federaciji temeljio se na masovnom ueu i ogromnim materijalnim i ljudskim rtvama naroda BiH u toku rata.76 Dr. Mustafa Imamovi smatra, pak, da je presudni faktor koji je usmjerio rukovodstvo NOP-a da BiH, kao historijsku zajednicu triju naroda koji u njoj stoljeima ive, ukljui u novu dravnu zajednicu kao ravnopravnu jedinicu bila injenica da je BiH imala svoju dravno-pravnu, tj. politiku tradiciju, te da je u tom smislu ideja i praksa autonomije BiH imala takoer dugu tradiciju.77 Komunistike nakane nisu bile toliko sveobuhvatne koliko praktine prirode.78 Misao o BiH kao ravnopravnoj jedinici u slobodnoj i federativnoj Jugoslaviji provukao je kroz ui vijenika u pozdravnoj rijei jedino uro Pucar Stari.79 BiH je svojom etnikom raznorodnou odstupala od tipa nacionalne federalne jedinice, ali je prelazna ideja o autonomiji prerasla u ideju i o njoj kao federalnoj jedinici.80 Svako drugo rjeenje imalo bi krupne posljedice za sve narode u BiH.81
74

A. Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Sarajevo 1969, 61; Isti, AVNOJ i nacionalna afirmacija Muslimana, u: AVNOJ i savremenost, Sarajevo 1984, 157-158. Christopher Binns smatra kako je vjerovatno kod stvaranja Bosne i Hercegovine postojala namera da se umire muslimanske nacionalistike aspiracije. Opir. C. Binns, Federalizam, nacionalizam i socijalizam u Jugoslaviji, u Zbornik: Federalizam i nacionalizam, Sarajevo 1990, 55, nap. 10. Milovan ilas govori na Osnivakom kongresu KP Srbije 1945. godine: Svi drugovi treba da se sete nae politike prema Muslimanima. Jesu li Srbi u Bosni bili raspoloeni da sve Muslimane pobiju? Dabome jesu. Ali, mi smo uporno, tri-etiri godine, gurali na bratstvo izmeu Srba i Muslimana. Dabome sa tekoama. Reakcija je bila jaka. Sandak je najbolji primer za to. Ali, mi smo bili uporni. Mi smo tamo imali sve Muslimane protiv nas. Mi nismo vodili tamo politiku istrebljivanja i kanjavanja Muslimana kao muslimana, nego smo ih tretirali kao brau cit. prema: Osnivaki kongres KP Srbije (8-12. maj 1945.), priredili M. Borkovi-V. Glii, Beograd 1972, 79. E. Redi, Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini 1941-1945. u analizama jugoslavenske istoriografije, Sarajevo 1989, 105. Sline stavove iznosi i D. Borovanin. Opir. D. Borovanin, Izgradnja bosansko-hercegovake dravnosti u uslovima NOR-a, 186. M. Imamovi, Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2001, 341. I. Banac, Cijena Bosne, Sarajevo 1996, 140. AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini (1942-1943), 712. R. olakovi e docnije zapisati u svom dnevniku kako stvaranje BiH kao republike nije znailo stvaranje nove nacije bosanskohercegovake, kao i da zajednitva u BiH nije bilo sve do pojave radnikog pokreta prema: Z. Antoni, Rodoljub olakovi u svetlu svog dnevnika, 399. B. Petranovi, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, 533. XVII sjednica CK SK BiH, Sarajevo 1968, diskusija Demala Bijedia, 84; upor. D. Borovanin, Rad komunista Bosne i Hercegovine na afirmaciji dokumenata Prvog zasjedanja ZAVNOBiHa i odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a, Hercegovina, br. 5, Mostar 1986, 187-193.

75

76

77 78 79

80 81

29

Bila je to politika platforma koja ih je okupljala i ujedinjavala. AVNOJ je bio pod neposrednom, potpunom kontrolom komunista. KPJ je bila vrsto opredijeljena za federalnu dravnu zajednicu, ali joj je bilo veoma vano da jo jednom potvrdi zacrtanu poratnu nacionalnu ravnopravnost.82 Federativno ureenje je bilo prirodno rjeenje odnosa izmeu naroda od kojih je ova drava bila stvorena. Time je bila stvorena neophodna osnova za uspjenu borbu protiv faizma, za osloboenje cijele zemlje i zaustavljanje meunacionalnih sukoba. Uz Josipa Broza Tita Edvard Kardelj je bio najznaajniji strateg jugoslavenskog komunistikog pokreta. Milovan ilas Titov veliki tvorac nevolja (Majkl Rouz) je napisao u Uspomenama jednog revolucionara da je od 1937. Kardelj smatran linou broj dva u jugoslavenskom komunistikom pokretu, prvim do Tita.83 Najvei dio posla u formuliranju zakljuaka AVNOJ-a obavio je upravo Kardelj, kome je pomagao Moa Pijade.84 Projekti odluka zasjedanja bili su napisani tek tri ili etiri dana pred samo zasedanje. Temeljito se raspravljalo se o svakom detalju, o svakoj reenici.85 Drugo zasjedanje AVNOJ-a je imalo oblik parlamentarne sjednice na kojoj su se pitanja od najvee dravne vanosti razmatrale javno pred prisutnom publikom. Ono je potvrdilo proces federalnog institucionaliziranja Jugoslavije koji je trajao od prvih dana rata. To je bio odgovor onima, kako je Tito istakao, koji su se nadali da e se odmah poslije rata vratiti na staro.86 Po njegovom miljenju u Jajcu zapravo nije bilo nekih novih, posebnih elemenata. Sve ideje su bile dole do izraaja jo na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihau.87 Isticanjem ravnopravnosti naroda i prava na samoopredjeljenje komunisti su se radikalno razlikovali od politike svojih protivnika koja je pozivala na istrebljenje itavnih naroda, ili na
82

Upor. A. ilas, Osporavana zemlja, Beograd 1990, 226; B. Petranovi, Jugoslovensko iskustvo srpske nacionalne integracije, 88. E. Redi, Jugoslavenska misao i socijalizam, Sarajevo 1982, 284; V. Dedijer, Revolucionarni rat Milovana ilasa, Beograd 1991, 153. J. Vidmar, Moji savremenici, Sarajevo-Zagreb 1981, 548. O Kardelju opir. J. Prunk, Idejnopolitini nazor Edvarda Kardelja, Prispevki za novejo zgodovino, Ferenev zbornik, letnik XXXVII, t. 2, Ljubljana 1997, 111-115; J. Vipotnik I. Matovi, Edvard Kardelj, Gornji Milanovac 1981, 54; M. ilas, Pad nove klase. Povest o samorazaranju komunizma, 43. . Pucar-Stari, Sjeanja, II, Sarajevo 1981, 139; upor. Prvo i Drugo zasedanje AVNOJ-a, Beograd 1983, 211-212, 252, 275; M. Mati, Odluke Drugog zasedanja AVNOJ-a o federativnom ureenju Jugoslavije, Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1992, 227-229; 147; V. Kazimirovi, Srbija i Jugoslavija 1914-1945, knj. IV, Kragujevac 1995, 1321. Upor. V. Velebit, Seanja, Zagreb 1983, 144; K. Bastaji, Prilog historiji federalizma u jugoslavenskim zemljama, u: Znaenje Drugog zasjedanja AVNOJ-a za socijalistiku revoluciju, Zagreb 1963, 75-76; D. osi, Srpsko pitanje, Beograd 1992, 212-213; Lj. Dimi, Srbi i Jugoslavija, Beograd 1998, 166; M. Mini, Oslobodilaki ili graanski rat u Jugoslaviji 1941-1945, Novi Sad 1993, 190. J. Broz Tito, Intervjui, Beograd 1980, 279.

83

84

85

86

87

30

kolektivnim odmazdama. Problem nacionalnog ugnjetavanja koji je rijeavan odlukama AVNOJ-a nije bio komunistiki izum. Komunisti su, stvarajui federativnu zajednicu, prihvatili rjeenja iz evropske liberalne tradicije sauvali su zajedniku dravu, a kroz federalizam i zasebnost etnikih zajednica.88 Odluke AVNOJ-a iskljuivale su princip vodee nacije. Test uspjenosti nove politike ponajprije se ogledao u prihvatljivosti rjeenja srpsko-hrvatsko-muslimanskog nacionalnog pitanja od kojeg je ovisila obnova jugoslavenske dravne zajednice.89 Odluka AVNOJ-a o prikljuenju Slovenakog primorja, Beneke Slovenije, Istre i nekih otuenih jadranskih ostrva Jugoslaviji, mada nije naila na negativnu reakciju, bila je u suprotnosti s Atlantskom poveljom i javno iznijetim ratnim ciljevima glavnih lanova saveznike antihitlerovske koalicije. Prema njihovim gleditima, pitanje promjene ili ispravke granica nije trebalo rjeavati orunom silom prije zavretka rata, ve je to trebalo ostaviti za mirovnu konferenciju. AVNOJ, svjestan svoje trenutne snage i mogunosti, nije elio da postavlja zahtjeve koje bi saveznici odbili.90 Kraljevska izbjeglika vlada je ve 5. decembra 1943. otro napalo odluke AVNOJ-a.91 Do kraja 1943. Britanci su shvatili da moraju raskinuti sa etnikim pokretom Drae Mihailovia i pruiti Titu potrebnu materijalnu pomo.92 Temeljnim odlukama AVNOJ-a Tito je preuzeo na sebe veliki politiki rizik, poto je samo na osnovu pragmatine analize predstojeih zbivanja, jo nedovrenu oslobodilaku borbu pretoio u niz dalekosenih politikih odluka i praktinih rjeenja. Stvarna vlast NOP-a protezala se tada u Jugoslaviji na manje od polovice teritorije na kojoj je ivjela tek treina jugoslavenskog stanovnitva. Sila i politiko jedinstvo bili su mnogo jai od steenih i formalnih prava.93 Specifinost avnojevske federativne formule, nastanka jugoslavenske federacije iskazana je i u injenici da je 1943. prethodno stvorena savezna drava, a
88

Opir. A. ilas, Razgovori za Jugoslaviju, Novi Sad 1993; M. Borkovi, NOP u Srbiji u 1943. godini i aktivnost KPJ u tom periodu, u: Oslobodilaka borba naroda Jugoslavije kao optenarodni rat i socijalistika revolucija, knj. 2, Beograd 1977, 231. M. Markovi, Ponavljanje istorije ili nasilje nad njom, Tokovi istorije, br. 1-2, Beograd 1993, 193. Upor. V. Kljakovi, Titova politika prema saveznicima oko pitanja Istre i Slovenakog primorja, asopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb 1972, 47-52; S. Neovi, Svet o nama 1941-1945, knj. 2, Beograd 1983, 394-396; V. Velebit, Seanja, 142; V. ureti, Vlada na bespuu, Beograd 1982, 271. D. epi, Vlada Ivana ubaia, Zagreb 1983, 135. Upor. V. Kljakovi, Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a u prepisci Tito-Churchill, Glasnik arhiva i Dutva arhivskih radnika Bosna i Hercegovine, knj. XVI-XVII, Sarajevo 1976-1977, 66-67; E. Barker, Churchill i Eden u ratu, Zagreb 1980, 268. V. Velebit, Jugoslavija u Drugom svetskom ratu, 95-96; S. Neovi B. Petranovi, AVNOJ i revolucija, Beograd 1983, 459; B. Petranovi M. Zeevi, Jugoslovenski federalizam. Ideje i stvarnost, knj. 1, Beograd 1987, 808; S. Neovi, Stvaranje nove Jugoslavije 1941-1945, Beograd 1981, 253-255.

89 90

91 92

93

31

tek onda u toku 1944. lanice federacije, kada su zemaljska antifaistika vijea na svojim drugim zasjedanjima konstituirana u najvia zakonodavna i izvrna predstavnika tijela svojih federalnih jedinica.94 Bio je to po ocjeni neposrednih britanskih promatraa jednostran revolucionarni akt sa dalekosenim posljedicama, koji je oznaio vrhunac partizanske borbe.95 Podaci o broju prisutnih delegata na ovom zasjedanju nisu potpuno utvreni.96 Odluke Drugog zasjedanja AVNOJa, donijete u Jajcu krajem novembra 1943. godine, bile su historijskog znaaja, bez obzira to ih je formalno donio forum koji nije imao potrebni legitimitet. Formalnu perfekciju u historiji nisu imale mnoge sline odluke, ali im se legitimnost nije sporila. Legitimitet se stie i gubi opredjeljivanjem drutvene veine koji se historijski dogaa na razliit nain.97 Drugo zasjedanje AVNOJ-a rijeilo je pitanje najviih dravnih organa pretvaranjem AVNOJ-a u vrhovno predstavniko tijelo zakonodavne i izvrne vlasti u Jugoslaviji, te formiranjem Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije (NKOJ), kao najvieg izvrnog i naredbodavnog organa narodne vlasti, s obiljejem privremene narodne vlade. Odlukom o federativnom ureenju nove dravne zajednice negiran je osnovni stub prethodne Jugoslavije: dravni i nacionalni unitarizam. Jugoslavenska federacija je izgraivana na nacionalnom principu, izuzimajui Bosnu i Hercegovinu.98 Meu 63 izabrana lana Predsjednitva AVNOJ-a bilo je 28 istaknutih rukovodilaca KPJ i isto toliko bivih prvaka raznih graanskih stranaka, kulturnih i javnih radnika, svetenika, oficira. Sazivanje AVNOJ-a i donoenje ustavnih odluka E. Kardelj e svojedobno nazvati politikom svrenog ina.99 Federalne koncepcije su predstavljene kao snani udarac velikosrpskoj hegemoniji i versajskoj Jugoslaviji.100 Branko Milju smatra da je ideja o stvaranju jugoslavenske drave na federalnoj osnovi, potekla jo od Britanaca 1918.

94 95 96

J. Pleterski, Nacije. Jugoslavija. Revolucija, Beograd 1985, 412-414. F. V. Dikin, Bojovna planina, Beograd 1973, 293. J. Mihaljevi, Osvrt na objavljenu grau i literaturu o Drugom zasijedanju AVNOJ-a, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 4, Beograd 1963, 4-5; D. Petrovi, Jugoslavija u antifaistikom ratu, Beograd 2001, 73. B. Petranovi, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd 1992, 532; A. Fira, Problemi legaliteta i legitimiteta u ustavnom razvoju Jugoslavije, u: Ratovi u Jugoslaviji 1991-1999, Beograd 2002, 88. B. Petranovi M. Zeevi, Agonija dve Jugoslavije, 74-75; V. Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, 356. Istorija Saveza komunista Jugoslavije, Beograd 1985, 277; B. Petranovi, Drugo zasedanje AVNOJ-a i konstituisanje nove Jugoslavije, u: Tito-partija-revolucija, Beograd 1979, 323; Isti, Dravnopravno institucionalizovanje revolucije u Jugoslaviji, u: 60 godina revolucionarne borbe SKJ, Beograd 1979, 139-140. V. ureti, Saveznici i jugoslovenska ratna drama, knj. II, Beograd 1985, 55.

97

98

99

100

32

godine, ali je bila odbaena na insistiranje Francuza koji su smatrali da bi unitarizam utemeljen na etnikom principu bio korisniji za interese nove drave.101 Tito je u Jajcu uinio upravo onaj pragmatini korak od kojeg ga je Kominterna odvraala u Bihau, pozivajui u Jajcu da AVNOJ u Jugoslaviji obrazuje privremenu vladu. Staljin u poetku nije htio stvaranje jugoslavenske federativne drave na Balkanu.102 Odluka o oduzimanju legitimiteta izbjeglikoj kraljevskoj vladi, u SSSR-u je ocijenjena kao zabijanje noa u lea SSSR-a. Staljin je oslobodilaku borbu u Jugoslaviji smatrao objektom svoje politike, a ne samostalnim subjektom.103 Borba jugoslavenskih komunista proizila je iz ustaljenih pogleda i neosporavanih interesa SSSR-a. Moskva nije potpuno shvatala jugoslavensku revolucionarnu stvarnost da se pored borbe protiv okupatora Jugoslavije vodi istodobno i unutarnja revolucija. Osnovu tog neshvatanja inilo je zaziranje sovjetske vlade da bi joj zapadni saveznici, prije svega Velika Britanija, mogli zamjeriti da preko svojih komunistikih ispostava iskoriava ratne nevolje okupiranih zemalja radi irenja revolucije i svojih uticaja. Moskva dugo nije shvatala ni osobenosti ratovanja u Jugoslaviji.104 Predsjednitvo AVNOJ-a je odlukom od 30. novembra 1943. imenovalo NKOJ iji je predsjednik i povjerenik za narodnu odbranu bio maral Jugoslavije Josip Broz Tito. Avnojevska Jugoslavija je bila historijska negacija dravne tvorevine nastale 1918. godine. Odluke AVNOJ-a, partizanskog parlamenta, su bile okvirnog i naelnog karaktera, poto nije bilo skuptine s ustavodavnim ovlaenjima.105 On je suspendirao monarhiju, ali je nije ukinuo. Kralj Petar II je nakon toga u ustavnom smislu i dalje bio monarh, ali privremeno nereguliranog statusa. Bila je osnovana jugoslavenska federacija, ali do kraja nisu bili izvedeni oblici pojedinih federalnih jedinica vezani za njihove granice, trajni poloaj poje-

101 102

B. Milju, Revolucija u Jugoslaviji 1941-1945, 240. Upor. D. Ridli, Tito, Novi Sad 1998, 204. O odnosima KPJ i Kominterne opir. P. Moraa, Odnosi izmeu Komunistike partije Jugoslavije i Kominterne od 1941. do 1943. godine, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 1-2, Beograd 1969, 94-132; R. uri, Tito izmeu Hitlera i Staljina, NIN, br. 2633, Beograd 14. juni 2001. Upor. V. Dedijer, Izgubljena bitka Josifa Visarionovia Staljina, Beograd 1969, 79; B. Petranovi, Jugoslovensko-sovjetski odnosi 1941-1945, Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1995, 42-44. M. ilas, Razgovori sa Staljinom, 12. Upor. Dokumenti o spoljnoj politici SFRJ 1941-1945, II, Beograd 1989, 17, nap. 3; B. Lazi (D. Stranjakovi), Titov pokret i reim u Jugoslaviji 1941-1946, fototipsko izdanje iz 1946, Beograd 1992, 99-100; J. Pleterski, Perspektiva federativnog ujedinjenja u novu Jugoslaviju kao faktor narodnoosoobodilake borbe, u: AVNOJ i NOB u BiH (1942-1943), 388; V. Glii, Saveznici i Jugoslavija u Drugom svetskom ratu, Istorija 20. veka, br. 1, Beograd 1995, 21-22.

103

104 105

33

dinih oblasti, struktura njenih lanica saveza, kao unitarnih ili sloenih.106 Dravno ureenje je svjesno zadravano u granicama provizorijuma, da se zakonskim aktima ili javnim proklamacijama ne bi prejudicirala konana rjeenja.107 Na Teheranskoj konferenciji priznat je jugoslavenski NOP, ali ne i stvaranje vrhovnih organa zakonodavne i izvrne vlasti. Amerikanci su prihvatili i priznali NOP kao respektabilnu vojnu snagu na strani saveznika, pristajui da ga pomau svim sredstvima, ali su se i jasno odredili prema njegovoj ideolokoj komponenti, preputajui narodima Jugoslavije da se, po okonanju rata, odlue za koji model politikog ureenja e se opredijeliti.108 Nova jugoslavenska dravna zajednica dobila je i grb, ali ne i ime.109 Rukovodstvo NOP-a nije imalo snage da otvori dijalog o tome kako ve faktiki konstituiranu federalnu zajednicu mogu da napuste pojedine lanice. Mada pravog federalizma nema bez transparentno naznaenih uslova za naputanje federacije, tada trenutak za pragmatinije razgovore o tome nije bio sazrio.110 Za obazrivo vostvo NOP-a bilo je tada dovoljno to je NOVJ de facto bila priznata kao respektabilna, jedina saveznika vojska na teritoriji Jugoslavije, i da je zasjedanje AVNOJ-a, mirno i jasno upoznalo svijet sa vrstim programom drutvenog preobraaja nove jugoslavenske dravne zajednice. Legislativna djelatnost Predsjednitva AVNOJ-a razvila se tek nakon osloboenja Beograda u oktobru 1944. godine. Ono do tada nije moglo da radi u punom sastavu, poto njegovi lanovi nisu bili na okupu.111 Republiki status BiH je rijeen, kako iznosi Milovan ilas, tek nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, u pauzi mara: Bilo je to na jednom zastanku u maru, posle povlaenja iz Jajca, poetkom januara 1944: Rankovi je saoptio da bosansko vostvo predlae republiku i Tito se sloio, a za njim svi ostali, kao s neim to se samo sobom inilo prihvatljivim.112 Identitet BiH je u Drugom svjetskom ratu bio povezan i sa vojno-politikim prelomnim zbivanjima, koji su odluivali o sudbini jugoslavenskog prostora, a utjecali su i na opi tok svjetskog
106

S. Niki, Posle Tita, Beograd 1982, 125-126; B. Petranovi, AVNOJ revolucionarna smena vlasti 1942-1945, Beograd 1976, 216; M. Zeevi-B. Leki, Dravne granice i unutranja teritorijalna podela Jugoslavije, Beograd 1991, 21. Upor. D. epi, Vlada Ivana ubaia, 133-135; B. Petranovi, Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji (1941-1945), II, Beograd 1983, 136; Isti, Istorija Jugoslavije 1918-1988, II, Beograd 1988, 284-286. M. Miovi, Toplo-hladna diplomatija izmeu Jugoslavije i SAD, feljton, Danas, Beograd 19. mart 2002. Slubeni list DFJ, 1/1945. B. Pavievi, Presudne etape u novijoj povjesnici jugoslovenskih naroda, u: Srbi o Srbima, Sarajevo 2001, 85-88; B. Petranovi, AVNOJ revolucionarna smena vlasti 1942-1945, 215. V. Velebit, Seanja, 142; B. Petranovi M. Zeevi, Jugoslovenski federalizam. Ideje i stvarnost, knj. 2, 13, nap. 3. M. ilas, Pad nove klase. Povest o samorazaranju komunizma, 43.

107

108

109 110

111

112

34

rata.113 Konstituiranje ZAVNOBiH-a, te funkcioniranje oblasnih odbora za Bosansku krajinu i Hercegovinu, kao i formiranje Inicijativnog odbora za istonu Bosnu, bili su jedan od pragmatinih dokaza da je sistem nove vlasti na tlu ove federalne jedinice u toj fazi rata bio zahvaen od dna do vrha vlasti. Na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, koje je od 30. juna do 1. jula 1944. odrano u Sanskom Mostu, doneene su odluke kojima su poloene osnove dravnosti BiH.114 AVNOJ i nova, federativna jugoslavenska dravna zajednica pojavljivali su se kao negacija i srpskih i hrvatskih poroka.115 Jugoslavija je revitalizirana na ideji sloene drave, kao garanta ouvanja zasebnosti. Ona je oblikovana u duhu partizanskog jugoslavenstva.116 Titova vlast je bila najbolji mogui ishod jugoslavenske ratne drame.117 Planovi o proirenju jugoslavenske zajednice su bili permanentno prisutni. Bugarska i Albanija su, prema zamislima jugoslavenskog rukovodstva, trebale biti sedma i osma republika unutar jugoslavenske, odnosno balkanske federacije. Za komuniste-romantiare granice nisu bile vane.118 Partijske parole su kazivale kako su republike granice formalne jer je Jugoslavija federalna, jedinstvena i zajednika drava. Pokuaji stvaranja balkanske federacije ili konfederacije, pod jugoslavenskim patronatom, koji nisu realizirani zbog sukoba interesa velikih sila, kao i suprostavljenih interesa balkanskih drava, predstavljali su nagovjetaj novih mogunosti okupljanja balkanskih naroda u obliku ire zajednice. Generalni dogovor oko strukture i organizacije balkanske federacije ipak nije bio ostvaren. Svaka vlada je davala prijedloge, kojim bi, prije svega, zatitila sopstvene interese.119

113 114

V. Krinik-Buki, Bosanski identitet, Sarajevo 1997, 39. Upor. B. Petranovi, AVNOJ revolucionarna smena vlasti 1942-1945, 202; V. ureti, Narodna vlast u Bosni i Hercegovini 1941-1945, Sarajevo-Beograd 1981, 207, nap. 371; M. Imamovi, Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, 343. V. ureti, Graanski rat u Bosni i Hercegovini 1992-1994. Bumerang titovske politike, u: Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Beograd 1995, 441. R. olakovi 1963. pie da je federalna BiH bila pravi odgovor srpskim, hrvatskim i muslimanskim reakcionarima i ovinistima: Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego je i srpska, i hrvatska, i muslimanska, a povrh toga i jugoslavenska cit. prema: R. olakovi, Kroz otvoreni prozor prodirala je svetlost prvog dana Demokratske Federativne Republike Jugoslavije, 118. Upor. Lj. Dimi, Srbi i Jugoslavija, Istorija 20. veka, br. 1, Beograd 1997, 29; S. Pavlovi, Jugoslavija 1918-1991, Istorija 20. veka, br. 1, Beograd 1996, 15-16. M. Rouz, Silovanje Srbije, 336. Mika Tripalo navodi da su uro Pucar i Blao Jovanovi, nakon rata, granice izmeu BiH i Crne Gore odreivali putem telefonskih razgovora. Pucar je takoer predloio Ivanu Krajaiu da Hrvatska ustupi Bosni i Hercegovini Dubrovnik, dok bi Hrvatska, kao kompenzaciju dobila Cazinsku krajinu nav. prema: M. Tripalo, Hrvatsko proljee, Zagreb 1990, 163. B. Jelavi, Istorija na Balkanot, II, 373.

115

116

117 118

119

35

Bilo je neosporno dilema, nejasnoa kod onih koji su kreirali ili tumaili dogovorenu politiku o izgradnji Jugoslavije na federativnoj osnovi, koja je sadravala u sebi delikatna pitanja meunacionalnih odnosa. AVNOJ je na zasjedanju u Jajcu ustvrdio kao injenicu da se jugoslavenska federacija s njegovim odlukama nije dovrila ve da se ona izgraivala i da se izgrauje.120 Ivan Milutinovi je na Treem zasjedanju ZAVNO Crne Gore i Boke u Kolainu jula 1944. godine istakao: Dananjim odlukama vi, drugovi, stvarate slobodnu Crnu Goru u sastavu federativne Jugoslavije. Da li nas ta odluka obavezuje da se za nju zauvijek drimo? Ne, ona je samo potpuno ostvarenje naih prava koja su nam zagarantovana i odlukama Drugog zasijedanja AVNOJ-a, ostvarenja koje u sebi ukljuuju kako obezbjeenje nesmetanog razvitka Crne Gore kao posebne federalne jedinice, i potpunu demokratsku garanciju, da se na narod sjutra, ako to eli, moe slobodno i dobrovoljno ujediniti sa Srbijom ili nekom drugom jedinicom. Na skuptini ZAVNO Sandaka u martu 1945. donijeta je odluka o rasputanju ZAVNO Sandaka i podjeli teritorije Sandaka izmeu federalnih jedinica Srbije i Crne Gore. Istaknuto je da se radi o privremenoj odluci o podjeli. Na ovom skupu je, prema zapisniku, istaknuto kako u Jugoslaviji postoje etiri naroda: Srbi, Hrvati, Slovenci i Makedonci, sa etiri federalne jedinice, a da su stvorene iz specijalnih razloga, jo dvije federalne jedinice: Bosna i Hercegovina i Crna Gora. O tim specijalnim razlozima nije bilo posebne diskusije niti komentara.121 Na oito postojanje nezadovoljstva u pojedinim krugovima u Srbiji zbog konstituiranja federalne Jugoslavije Blagoje Nekovi, predsjednik Glavnog NOO odbora Srbije, bio je prisiljen da se osvrne u svom referatu na Velikoj antifaistikoj narodnooslobodilakoj skuptini Srbije u novembru 1944. godine: Zar zato to ima Srba u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj i aroliko izmeanih sa Hrvatima i muslimanima, treba sve Hrvate i muslimane posrbiti? Da li je to stvar Srba iz Srbije da nameu Srbima u Bosni Hercegovini i Hrvatskoj razjedinjenje sa Hrvatima i muslimanima, kad je njihova zajednica ivotno povezana kao to su povezane i njihove kue na istom zemljitu, kada su oni sami, u toku ove trogodinje borbe, iskovali bratstvo i jedinstvo.122 Aleksandar Rankovi je na istom skupu istakao da bi svako drugo rjeenje statusa BiH, osim federalnog, bilo nepravilno.123
120 121

F. ulinovi, Razvitak jugoslovenskog federalizma, Zagreb 1952, 136. Okrugli sto: Jugoslovenski federalizam. Ideje i stvarnost, Marksistika misao, br. 1, Beograd 1988, diskusija Z. Lakia, 69-70. Suprostavljajui se nametnutoj politikoj odluci, donijetoj u Beogradu, Sreten Vukosavljevi, predsjednik ZAVNO Sandaka, i Mirko ukovi, trei potpredsjednik, odbili su da prisustvuju posljednoj skuptini ZAVNOS-a, kao i da potpiu usvojena dokumenta. Velika antifaistika narodno-oslobodilaka skuptina Srbije (9-12. novembar 1944), Beograd 1945, 84. Na istom ovom skupu, Rodoljub olakovi, kao sekretar Predsjednitva AVNOJ-a, govori: Mogu da vam reknem, brao iz Srbije, u ime bosanskih i hercegovakih Srba ovo: uvek smo mi u Srbiju gledali kao u kolevku nae nacije, u uslovima nacionalnog porobljenitva; uvek je Srbija bila naa nada i vera. To je ona ostala i onda, kada su izrodi Srbije, svojom

122

36

Na sjednici Predsjednitva AVNOJ-a od 24. februara 1945. Mile Perunii, sekretar ovog predsjednitva, u izlaganju o broju vijenika AVNOJ-a po pojedinim republikama, istakao je da je BiH definirana u granicama odreenim Berlinskim kongresom 1878. godine.124 Edvard Kardelj, potpredsjednik Savezne vlade i ministar za Konstituantu, kao poasni gost, uestvovao je 26. aprila 1945. na Treem zasjedanju ZAVNOBiH-a i tom prilikom, u svom pozdravnom govoru, istakao: U Bosni i Hercegovini imala je u prvom redu osnovna parola narodno-oslobodilakog pokreta, parolu o bratstvu i jedinstvu naroda Jugoslavije, da izdri svoju vatrenu probu. I izdrala ju je. I pobijedila. Svi narodi Jugoslavije bie narodu Bosne i Hercegovine za tu pobjedu vjeito zahvalni. Tu svoju ulogu mora Bosna i Hercegovina zadrati i u budunosti.125 Na ovom zasjedanju ZAVNOBiH je konstituiran u Narodnu skuptinu Bosne i Hercegovine. Narodna vlada BiH je formirana 28. aprila 1945. godine. Odluke Treeg zasjedanja ZAVNOBiH-a, zasnovane jo na deklaraciji Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, utvrdile su Bosnu i Hercegovinu zemljom i srpskom i muslimanskom i hrvatskom, ali ne i zemljom bosanskom. U toj povrnosti krio se njen presudni i dalekoseni nedostatak.126 Poetkom marta 1945. obrazovana je zajednika jugoslavenska vlada sastavljena od predstavnika AVNOJ-a i kraljevske izbjeglike vlade, to je bilo na liniji sporazuma velike trojice u Jalti. Najistaknutiji predstavnici iz emigracije koji su uli u tu vladu bili su Milan Grol, voa srpske Demokratske stranke i Ivan ubai, predstavnik Hrvatske seljake stranke. Brojni srpski konzervativni politiari u
sebinom politikom poniavali ime Srbije i srpstva. I danas, mi, s one strane Drine, koja nije i nee biti nikada nikakva granica, nego samo mea plemenita, elimo samo ovo: da ona zastava slobode i bratstva, koju su najbolja deca Srbije, iz junake Prve i Druge srpske divizije, dve i po godine, nosila kroz Bosnu i Hercegovinu i u slavnim oktobarskim danima donela je u na Beograd, da ta slavna zastava nikada ne bude skinuta s bedema ovog ponosnog grada (str. 43).
123

Velika antifaistika narodno-oslobodilaka skuptina Srbije (9-12. novembar 1944), 107-108. Moa Pijade je 1946. prilikom rasprave o nacrtu Ustava federalne Srbije, izmeu ostalog, istakao: Gde je bilo najtee, u Bosni, nali smo reenje po elji celog stanovnitva, da stvorimo Narodnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, koja sadri samo delove srpskog i hrvatskog naroda, ali koji su izmeani, tako da je teko povui granice i podeliti ih... Nije to tako samo da smo se omeili da bismo imali negde svoju teritoriju. Mi smo se omeili pravilno i onako kako danas drukije ne bi bilo mogue zamisliti prema: Zasedanje Ustavotvorne skuptine i Ustavotvornog odbora Narodne skuptine NR Srbije, stenografske beleke, knj. 3, Beograd 1947, 329. Arhiv Jugoslavije u Beogradu, Biblioteka. Zakonodavni rad Predsednitva AVNOJ-a i Predsednitva Privremene Narodne skuptine DFJ (19. novembar 1944-27. oktobar 1945. godine). ZAVNOBiH. Dokumenti 1945, knj. 2, 397. Na III zasjedanju ZAVNOBiH-a usvojen je stav da se Bosna i Hercegovina ne moe dijeliti izmeu Srbije i Hrvatske, ne samo zato to na istom teritoriju zajedno ive i Srbi i Hrvati ve takoe i zato to u njoj ive i Muslimani, koji se jo nisu nacionalno opredijelili. Ovakvo stajalite je intencionalno sadralo zahtjeve za srbizacijom i hrvatizacijom Bonjaka. Opir. F. Saltaga, Muslimanska nacija u Jugoslaviji, Sarajevo 1991, 178-179. V. Krinik-Buki, Bosanski identitet, 39.

124

125

126

37

zemlji i inostranstvu, smatrali su, zaokupljeni pansrpskom ideologijom, da je za Srbiju neprihvatljivo federalno ureenje drave, u kome bi ona bila liena Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Milan Grol je, zbog neslaganja sa politikom vlade podnio ostavku u avgustu iste godine. On i demokrati su, izmeu ostalog, bili spremni da priznaju za federalne jedinice Hrvatsku i Sloveniju, ali ne bar u istoj mjeri Makedoniju i Crnu Goru. Svakako su imali rezerve i prema stvaranju autonomnih pokrajina i federalne jedinice Bosne i Hercegovine.127 Jugoslavenska federacija je nastala prema modelu sovjetskog ustava iz 1936. godine. Pitanje granica federalnih jedinica unutar Jugoslavije rijeeno je prije donoenja zakona o teritorijalnoj podjeli BiH polovinom avgusta 1945. godine.128 Unutranje granice su bile, po M. ilasu, plod dugotrajnog iskustva Komunistike partije.129 U ustavima koji su donijeti 1946.-1947. svaka republika je, na istovjetan nain, nabrajanjem srezova ili drugih jedinica u svom sastavu utvrdila svoju teritoriju i svoje granice.130 Razdoblje partijske vlasti nakon 1945. donijelo je neku vrstu ograniene bosansko-hercegovake dravnosti u formi narodne, odnosno socijalistike republike, a nakon 1966. i priznanje muslimanske nacije.131 Ostalo je, meutim, pitanje odnosa susjeda prema tim injenicama, koje je eksplozivno kulminiralo 1992. godine. Teka poratna borba za priznavanje muslimanske nacije bila je u neospor127

M. ilas, Vlast i pobuna, 25; upor. B. Petranovi, Odluke drugog zasedanja AVNOJ-a i Viki sporazum, Istoirijski glasnik, br. 2, Beograd 1973, 16; D. Bilandi, Ideje i praksa drutvenog razvoja Jugoslavije 1945-1973, Beograd 1973, 25; M. Pavlovi, Srbija u nacionalnoj politici KPJ na kraju rata, Istorija 20. veka, br. 2, Beograd 1997, 90-91; M. Boji, Godine iznevjerenih principa 1945-1963, Socijaldemokrat, br. 4, Sarajevo 2000, 190. Boji smatra da se se zahtjevima srpske opozicije bili priklonili i pojedini komunistiki funkcioneri. Meu njima su bili Milovan ilas, Sreten ujovi, Moa Pijade, Petar Stamboli. Iz Hrvatske su, pak, dolazile inicijative o prikljuenju BiH ovoj federalnoj jedinici. Po Bojiu su u Hrvatskoj te ideje zastupali Andrija Hebrang, Vladimir Bakari, Veeslav Holjevac i drugi. Takoer vidi: M. Boji, Uzroci genocida u Bosni, Sarajevo 2001, 84. B. Leki, Administrativne granice u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata, Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1992, 146; upor. M. Zeevi, Ideoloke osnove jugoslovenskih unutranjih razgranienja, Istorija 20. veka, br. 1-2, Beograd 1992, 178-179. Politika, Beograd 6. septembar 1992; Endrju Baruh Vahtel smatra da su komunisti uvijek imali na umu stvaranje jedinstvene drave nakon rata, a ne okupljanje neovisnih jugoslavenskih nacija. Njihov poratni reim otjelovljavao je taj dualizam. Oni su se borili za bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije. Taj izraz je trebao da zamijeni ideju o troimenom narodu prema: E. B. Vahtel, Stvaranje nacije, razaranje nacije, Beograd 2001, 160, nap. 8. M. ukovi, Ratovi protiv razuma, Istorijski zapisi, br. 1-2, Podgorica 2002, 182. Za itav period postojanja socijalistike Jugoslavije, navodi D. Petrovi, ni jedna granica nije stavljena pod pitanje, niti ih je iko nazvao administrativnim. Opir. vidi: D. Petrovi, Avnojska Jugoslavija-kompozicija i granice, u: Stvaranje i razaranje Jugoslavije, 124. Upor. I. Banac, Hrvati i Bonjaci, Behar, br. 32-33, Zagreb 1997, 15; E. Ratkui, Smisao iieve este baklje, Beharistan, br. 5-6, Sarajevo 2002, 192-196.

128

129

130

131

38

noj vezi sa poloajem i budunou BiH. Srpsko, odnosno hrvatsko opredjeljivanje Muslimana moglo je dovesti u pitanje ustrojstvo i dalji opstanak BiH, koja je na specifian nain bila kljuna republika jugoslavenske dravne zajednice. Bez njenog funkcioniranja kao drave moglo je doi do poremeaja odnosa u federaciji. Prvih 10-15 godina u poratnom periodu BiH je vie teila da je vode federalni organi nego da se osamostali. Poetak kursa osamostaljivanja i oslonca na vlastite snage zapoeo je na IV kongresu SK BiH u proljee 1968. godine.132 Avdo Humo, kao jedan od najviih bosanskohercegovakih poratnih rukovodilaca, prema dnevnikim biljekama Aleksandra Rankovia, iznosio je 60-ih godina XX stoljea, kako je Rankovi nastojao da onemogui formiranje posebne republike BiH, da je on tvrdio kako je republika BiH samo ratna tvorevina. Aleksandar Rankovi e, odbijajui ove Humine tvrdnje zapisati u svom dnevniku da je status BiH kao este republike bio rijeen ak jo prije zasjedanja AVNOJ-a u Bihau i Jajcu: Dakle, njemu ispred nosa. Bio je prisutan i on, i on dobro zna da nije bilo ak ni diskusije po tom pitanju.133 Ovakvi zapisi su odudarali od zvaninih saznanja i predstava u jugoslavenskoj historiografiji. Sam A. Rankovi, ili neko posthumno u njegovo ime, kao da je elio da to vie uprosti ovo pitanje i da djelimino izvri prekompoziciju odreenih historijskih injenica, te naknadno minimizira istaknutu ulogu i uticaj A. Rankovia u raspravama oko ureenja jugoslavenske dravne zajednice.134
132 133

D. Bilandi, Jugoslavija poslije Tita (1980-1985), Zagreb 1986, 24. Dnevnik Aleksandra Rankovia, feljton, pripremio P. Simi, Veernje novosti, Beograd 23. jul 2001. Olga Humo, supruga Avde Hume, reagirae na Rankovievo pisanje o svom preminulom muu, tekstom koji je 30. jula 2001. objavljen u Veernjim novostima tvrdei da Rankovi nije govorio da je pitanje statusa BiH bilo rijeeno Avdi pred nosom, pa, uz isticanje da je u pripremama Drugog zasjedanja AVNOJ-a kucala materijale i bila upoznata sa dogaajima vezanim za njegovo odravanje, navodi: Avdo je sa Rodoljubom olakoviem doao iz istone Bosne na zasedanje AVNOJ-a. Prvi razgovor u vezi sa zasedanjem njih dvojica su imala sa Moom Pijade koji je pripremao predloge i materijale. U vezi sa statusom Bosne postojala su dva predloga. Prvo je bio da se Bosna i Hercegovina podeli izmeu Srbije i Hrvatske, s tim to je ilas traio da istona Hercegovina pripadne Crnoj Gori. Drugi predlog, koji je branio Moa Pijade, bio je da BiH dobije status autonomne oblasti. U vezi sa ovim predlogom ostalo je otvoreno pitanje kome bi ova autonomna oblast pripala, Srbiji ili Hrvatskoj. Srbi su hteli da ona pripadne njima, a Hrvati, opet, branili su stav da treba da pripadne njima, s obzirom na okolnost da se za Srbiju ve predviaju dve autonomne oblasti. Drugi razgovor su Avdo i Roko imali sa Kardeljom koji ih je uputio na razgovor sa Starim (Titom). Razgovor sa Titom trajao je etiri sata. Avdo je opirno govorio o etnikim i istorijskim razlozima u prilog BiH kao republike. Roko ga je podravao. Tito je prihvatio predlog, ostali su se sloili i o njemu se vie nije razgovaralo. Upor. Dnevnik Aleksandra Rankovia, Beograd 2001. D. osi je u svojoj knjizi Pievi zapisi objavio neke Rankovieve iskaze. Po tim zapisima Rankovi je smatrao kako je AVNOJ principijelno gledano, u tadanjim uslovima, pravilno reio pitanje dravne strukture Jugoslavije, da mu je bilo svejedno da li su Ilok i Baranja u Hrvatskoj ili Srbiji. Sretenu ujoviu nije bilo svejedno. Rankovi osnivanje komunistikih partija Hrvatske i Slovenije nije shvatao kao antijugoslavenski in. Smatrao je da e komunisti

134

39

Vezivno tkivo obnovljene drave bilo je politiko: partija i armija. Komunistika vlast nije uspjela nakon 1945. rijeiti u potpunosti nacionalno pitanje u Jugoslaviji, ali je preureenjem zemlje na federativnoj osnovi, omoguila prihvatljivija i prosperitetnija rjeenja za taj multietniki prostor. Njeno federativno funkcioniranje bilo je, ideoloki ogranieno, uvjetovano vlau Komunistike partije, koja je bila organizirana na principu demokratskog centralizma. Tito u maju 1945. govori kako komunisti moraju biti faktor koji e u Jugoslaviji ujedinjavati sve u jednu cjelinu, dodajui dalje: Voljeti svoju federalnu jedinicu znai voljeti monolitnu Jugoslaviju.135 Teritorijalno organiziranje i djelovanje KPJ u predratnom i ratnom periodu imalo je i uticaja na obrazovanje federalnih jedinica, a zatim i na njihovo meusobno, teritorijalno razgranienje. Konspirativni rad KPJ imao je posljedica i na rad dravnih organa, to se ogledalo i u injenici da u poratnim godinama ne postoje cjeloviti dokumenti o radu najviih partijskih i dravnih organa, izuzev donekle Skuptine. Dokumenti i zapisnici o radu tih saveznih organa ili ne postoje ili su ifrirani, skraeni, odnosno znani i razumljivi samo onima koji su u njima uestvovali.136 Komunistika partija je arbitrirala ili nametala svoju volju kada god je to bilo neophodno. Monistika priroda komunistike doktrine uinila je jugoslavenski federalizam, u znatnoj mjeri, fiktivnim. U samom komunizmu postojala je genetika greka koja je onemoguila istinski federalizam i od strategije pretvorila ga u taktiku. Marksistiko-lenjinistika tradicija je, po svojoj prirodi, bila veoma nepovjerljiva prema federalizmu, zato to je on ukljuivao odvajanje vlasti, za razliku od komunistike doktrine koja je naglaavala jedinstvo vlasti pod rukovodstvom komunistike partije.137 Osvojivi vlast u ratu, komunisti su, bar to se tie ratne generacije, iskreno teili da se brutalni meunacionalni sukobi ne ponove. Oni su, ipak, samo odigrali ulogu hibernatora nacionalnih sukoba, a prirodom vlasti koju su uspostavili lagano su pripremali njihovu obnovu.138 Nacionalno
zbog opteg nepovjerenja u jugoslavenstvo, lake prodirati u narodne mase kao nacionalni komunisti. PK KPJ za Srbiju i centralni komiteti KPJ za Hrvatsku i Sloveniju, po njegovom ubjeenju, nisu se razlikovali u kompetencijama. O tome opir. D. osi, Pievi zapisi (19691980), Beograd 2001, 236-245.
135 136 137 138

Osnivaki kongres KP Srbije (8-12. maj 1945.), 210. M. Zeevi-B. Leki, nav. djelo, 19-21. C. Binns, Federalizam, nacionalizam i socijalizam u Jugoslaviji, 47. Upor. B. Petranovi, Jugoslavija izmeu federalizma i konfederalizma, Tokovi, br. 1, Beograd 1990, 20-23; E. Redi, Problemi dravno-pravnog poloaja i ureenja Bosne i Hercegovine 1878-1945, u: Okrugli sto Problemi dravno-pravnog poloaja i ureenja Bosne i Hercegovine 1878-1945, Sarajevo 1994, 10-11; S. Stojanovi, Propast komunizma i razbijanje Jugoslavije, Beograd 1995; V. Dimitrijevi, Sukobi oko Ustava iz 1974, u: Srpska strana rata, Beograd 1996, 447-448; J. Perovek, Jugoslovanstvo in vpraanje narodov v junoslovanski problematiki 19. in 20. stoletja, Prispevki za novejo zgodovino, br. 2, Ljubljana 1999, 7-24; L. Perovi, Ljudi, dogaaji i knjige, Beograd 2000, 65.

40

pitanje bilo je permanentno otvoreno. Ono je tretirano gotovo iskljuivo kao politiko, koje nalazi svoje prirodno razrjeenje u okviru politikih sloboda i demokratije koju je socijalizam mogao da ponudi. Smatralo se da je radnika klasa unutar svih naroda ima jedinstvene interese i da ravnopravnost radnika prirodno osigurava i ravnopravnost svih naroda u socijalistikoj zajednici.139 Prolost se, meutim, nije iscrpila, injenice se nisu preutjele ili potisnule.140 Bile su ukroene nacionalistike strasti koje su kulminirale u ratu, ali nije bilo omogueno slobodno izraavanje objektivno razliitih interesa. Teme koje su se odnosile na nacionalne zahtjeve, odnosno cijela historija nacionalnih sukoba, postale su tabu, zajedno sa svim onim to su vlasti oznaavale kao nacionalizam. Gradnja mehanizama za usklaivanje razliitih interesa bila je inkopatibilna sa sistemom politike arbitrae, koja se nalazila u vrstim rukama centra jedne jedine partije, odnosno njenog harizmatikog voe. U tome je sadrana glavna protivrenost jugoslavenskog komunistikog federalizma. Ukoliko je religija doista opijum za narod, komunizam, meutim, nije bio uspjeniji od kratkotrajnog lijeka protiv tenji za etniki zaokruenim nacionalnim dravama.141 Permanentna potraga za ustavnim rjeenjima koja bi dugorono inila odrivom ovu sloenu i osjetljivu zajednicu razliitih naroda i kultura bila je sastavni dio njene unutarnje politike. Jugoslavija se zapravo tek Ustavom iz 1974. vratila duhu i izvornim naelima AVNOJ-a iz 1943. godine. Autor Dr. Safet Bandovi je vii struni saradnik u Institutu za historiju u Sarajevu. Rezime rada: U svom prilogu autor analizira stavove Komunistike partije Jugoslavije o Bosni i Hercegovini i o stavu te partije prema pitanju nacionalnog identiteta muslimana i njenom dravnopravnom statusu koji su doli do izraza tokom Drugog svjetskog rata. Ukazuje na motive razlika u stavovima do kojih je dolazilo kod nekih njenih visokih funkcionera u unutarnjim raspravama i govori o argumentima koji su vodili ka donoenju odluke o obnovi bosanske dravnosti i utemljenju Federalne Republike Bosne i Hercegovine.

139

Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije, Meunacionalni ekonomski odnosi, Materijal za linu upotrebu, Beograd 15. juli 1966 godine, 2. W. Weilguni, Jugoslavija bi mogla biti uzor, u: Quo vadis, Jugoslavijo?, Zagreb 1989, 167. Upor. L. Perovi, Ljudi, dogaaji i knjige, 98-99; . Ingrao, Deset nenauenih lekcija o Srednjoj Evropi pogled istoriara, Helsinke sveske, br. 10, Beograd 2001, 23.

140 141

41

ZLATNO DOBA BOSNE I HERCEGOVINE Duan Bilandi

Smatram da je u razdoblju od sredine ezdesetih do sredine osamdesetih Republika BiH doivjela zlatno doba. Na tu tezu odmah ujem estoke prigovore i izraze uenja kako je mogue da bilo kojoj jugo-republici bude dobro u doba komunistikog mraka. Dodatni je krunski argument protiv moje teze, naravno, da su Srbi u BiH tada imali prevlast, pa bi se zato moje zlatno doba moglo, dodue, i priznati, ali samo za Srbe, jer su Hrvati bili graani drugoga reda, a Muslimani iz takva poloaja tek poeli izlaziti. Ne negiram da dio tog argumenta stoji, ali u, unato tome, pokuati argumentirati prosudbu to, naravno, dri vodu samo kada se to razdoblje usporedi s prethodnim, te dananjim uasom i neizvjesnom budunou. U razdoblju od 1945. do sredine ezdesetih godina Bosna i Hercegovina nije djelovala kao republika nego vie kao ekspozitura federalne administracije. Njezini su predstavnici za federalnim stolom pokorno sluali i strogo provodili naredbe saveznoga dravno-partijskog sredita, drei BiH u poloaju administrativnog podruja pod izravnom vlau federacije. Od sredine ezdesetih do 1971. BiH dostie razinu politike autonomnosti ostalih republika. U nastavku emo prikazati taj proces izgradnje dravnosti BiH, ali najprije moramo ukratko izloili iri kontekst procesa povoljnijega razvoja Republike. Da bi se uope mogao otvoriti proces osamostaljivanja BiH od federalne vlasti, moralo se dogoditi neto krupno. Budui da ta Republika nije ustrojena na nacionalnom naelu, nije se u njoj mogao razviti nacionalni pokret za osamostaljivanje kao, primjerice, u Hrvatskoj (tzv. maspok) ili Sloveniji (cestna afera 1969.). Kako bi BiH mogla krenuti putovima vlastitoga potvrivanja, moralo se neto dogoditi u sreditu vlasti i moi, iz kojega se dotad neprijeporno upravljalo Bosnom i Hercegovinom. Sredite je bilo u federaciji, a upravo se je ono poelo razgraivati poetkom ezdesetih. Poetak slabljenja njegove moi, poetak je osamostaljivanja BiH.

42

Poetkom ezdesetih nastupila je paraliza u radu savezne Vlade. Sukobili su se republiki vrhovi te ministri-predstavnici republika u saveznom vrhu. Bila je rije uglavnom o sukobu centralista i federalista, staljinista i liberala, protivnika i pristaa trinoga mehanizma, vrstorukaa i pristaa ideje samoupravljanja. Jugoslavija je ulazila u teku politiku krizu. Sukobi su primorali Tita na sazivanje sjednice saveznoga i svih est republikih rukovodstava. O teini stanja govori i injenica da je strogo tajna sjednica trajala tri dana od 14. do 16. oujka 1962. Otvarajui sjednicu, Tito je rekao i ovo: Pa, dobro, je li to naa zemlja zbilja kadra da se odri, da se ne raspadne (), je li ta zajednica zrela za ivot ili nije Poslije tri dana vijeanja, svi su, uz poneto lukavstva, ezopovtine i posipanja pepelom po glavi, zadrali vlastita stajalita. Odnos snaga onemoguio je odluke. Titu su tada neki predlagali tihi dravni udar (smjenjivanje cijeloga rukovodstva i imenovanje novoga), to je on odbio. Ali, osim tih razloga za blokiranje radikalnih drutvenih promjena, na blokadu su jo vie utjecali meunarodi odnosi. Cijela je Europa bila u znaku nepomirljivosti dvaju blokova, zapadnoga na elu sa SAD-om (NATO) i istonoga na elu sa SSSR-om (Varavski pakt). Nijedna europska drava nije smjela izii iz tih blokova niti je smjela mijenjati unutarnji drutveni poredak. Oruana pobuna u istonome Berlinu slomljena je ruskim tenkovima, ustanak u Maarskoj 1956. armijama Varavskog pakta, pokuaj demokratizacije u ehoslovakoj 1968. zavrio je upadom Crvene armije, a okupacija je potrajala 21 godinu, sve do sloma SSSR-a. Za nau je temu, meutim, bitno zakljuiti kako je spomenuta sjednica u oujku 1962. znaila zapravo priznanje dravne krize Jugoslavije. Priznali su je, via facti, njezini osnivai, pa i sam Tito. Otad je vlast i mo federalne drave poela kopniti i upravo je to otvorilo put jaanju i osamostaljivanju republika, a zatim i pokrajina bive Jugoslavije. Dvije godine nakon spomenute sjednice, VIII kongres SKJ donio je rezoluciju to je osudila jugo-unitarizam (1964.), a ve 1965. (12/13. studenoga) na sjednici jugoslavenskog vrhovnitva Edvard Kardelj je rekao da bi odnose medu republikama trebalo urediti kao odnose suverenih drava, to je bila najava konfederacije. Istodobno je reeno kako je uspostava trita zakon ivota, a ne stvar volje ovoga ili onoga, to je bila najava naputanja tzv. socijalistike komandne ekonomije. Sljedee, 1966. godine, pao je Aleksandar Rankovi, stup i oslonac dravnoga centralizma Jugoslavije. Federacija je poela federirati. Pokrenut je proces demokratizacije. A u tome je kontekstu poelo i zlatno doba BiH. Spomenuto otvaranje drutva sredinom ezdesetih godina, omoguilo je SK BiH i poetak promjena u nacionalnoj politici, dijelom na vlastitu inicijativu i u duhu VIII kongresa SKJ (1964.), a dijelom pod pritiskom tenji za nacionalno potvrivanje Muslimana i Hrvata.

43

Na temelju vlastitog istraivanja, utvrdio sam tri glavne politike tendencije: smanjivanje represije nad hrvatskim narodom, priznavanje Muslimana kao nove nacije i obuzdavanje unitaristiko-centralistikog naboja. Hrvati su, uglavnom, bili u poloaju slinom priguenoj nacionalnoj manjini. Nisu imali nikakvih nacionalnih organizacija, a udio u zajednikim oganizacijama BiH bio je viestruko nii od njihova broja. U isto hrvatskim mjestima postavljeni su, primjerice, uitelji drugih nacija (Srbi i Crnogorci), policija je uglavnom bila strana, a ekonomski razvoj usporen. Ratnika mrnja na NDH prenosila se na BiH i Hrvate. Iseljavanje u Hrvatsku i zemlje zapadne Europe bilo je masovno, pa se udio Hrvata stalno smanjivao. Nije ovo mjesto a ni vrijeme za argumentaciju, ali emo se ipak posluiti jednim krunskim argumentom. Evo o emu je rije. U Mostaru je 1965. CK SKBiH, nakon viemjesenog istraivanja, organizirao republiko partijsko savjetovanje o stanju meunacionalnih odnosa u Hercegovni. Iznenaen stanjem stvari, predsjednik CK Cvijetin Mijatovi rekao je da mora priznati kako je bilo teko biti Hrvat u BiH u proteklih 20 godina, naglasivi da to izjavljuje kao Srbin. Iako se poloaj Hrvata u sljedeih 20 godina znatno popravio, izraz ega je i elni poloaj Hrvata Branka Mikulia u razdoblju od 1966. do 1988., pa je on 22 godine bio najmonija linost BiH, ipak proces pune afirmacije nije bio dovren. Kada su posrijedi Muslimani, proces afirmacije bio je osebujan. Tijekom cijele moderne povijesti oni su bili izmeu ekia i nakovnja, primoravani da se nacionalno opredjeljuju ili kao Srbi ili kao Hrvati, samo ne kao Muslimani. KPJ nikad nije dovodio u pitanje autonoman poloaj BiH u jugoslavenskoj federaciji. Nikad nije dovoeno u pitanje da to jest jugoslavenska zemlja s osobitim povijesnim i dravno-pravnim poloajem, ali se u praksi to naelo nije dovoljno provodilo, jer KPJ dugo nije posve tono odredio poloaj Muslimana. Osnovna je teza uvijek bila kako BiH nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego da pripada i Srbima i Hrvatima i Muslimanima u toj Republici. Nije, meutim, jasno odreena nacionalna posebnost Muslimana, odnosno nije izriito reeno da imaju poloaj nacije. U politikoj praksi posebnost je Muslimana izricana nekako poluglasno. KPJ je na odreen nain negirao nacionalnu posebnost Muslimana, ali to nikad nije rekao u svom dokumentu, nego su to rekli neki partijski voe. Primjerice, Milovan ilas na Petoj zemaljskoj konferenciji 1940. ne priznaje nacionalni subjektivitet Muslimana. Moa Pijade na Osnivakom kongresu KP BiH 1948. na Muslimane gleda kao na posebnost, ali nacionalno nedovrenu, ne smatrajui ih moguom nacijom, nego da su to bili Srbi, Hrvati ili neopredijeljeni, takorei kolebljivi u pogledu nacionalne svijesti o tome jesu li Jugoslaveni, Srbi, Hrvati ili Muslimani. Muslimansko stanovnitvo nije imalo mogunost rei da takvu politiku ne prihvaa, ali je nikada nije prihvatilo, dok je partijsko lanstvo to disciplinirano, mada ne iskreno, prihvatilo. Izloeno odreenu pritisku, to ga nitko nije provodio brutalno, ali ipak pritisku da Musliman mora biti Srbin, Hrvat, neopredijeljen

44

Jugoslaven ili neopredijeljen Musliman, a nemajui potrebne kulturno-povijesne elemente za prikljuenje Hrvatima ili Srbima, taj je pritisak samo ubrzao proces nacionalnog osvjeivanja Muslimana, jer su bili izloeni ekiu i nakovnju. im je sredinom ezdesetih nastupio proces demokratizacije, to je proirilo mogunosti i za potpunije iskazivanje muslimanske nacije u kulturi, politici, znanosti itd., procesi su ubrzani. Partija je, napokon, pri popisu stanovnitva 1971. kazala: Muslimani su nacija. Uzgred reeno, taj je popis otkrio da su Muslimani najbrojniji u BiH, to je jo vie ojaalo njihovu nacionalnu svijest. Zbog dotadanje nadmoi Srba, Muslimani i Hrvati su spontano, ali neformalno, zajedno suzbijali unitaristiki naboj, pri emu su im pomagali i neki srpski elnici u BiH, naravno i neki elnici u federaciji, osobito Tito, Kardelj i Bakari. Izraz toga je i liderski dvojac Hrvat Branko Mikuli i Musliman Hamdija Pozderac od 1966. do 1988. godine. Nacionalni klju stabilizirao se na razini Republike, a zatim je sve vie primjenjivan i na lokalne zajednice, pa i radne organizacije. Sjeam se sluaja u Bosanskom Brodu, kada se je u jednoj koli natjecalo vie nastavnika. Komisija je, prije otvaranja kuverata, odredila koja je nacionalnost na redu a tek potom se je otvaralo kuverte. Zanimljivo je da dravni udar 1971. na Hrvatsku, a zatim smjenjivanje u Srbiji i Sloveniji, nije ni okrznulo BiH. Poslije tih dogaaja, SKBiH je 1972.. dapae, razbio vrlo snano sredite politikoga djelovanja protiv tadanje slubene politike. Bila je rije o Osmanu Karabegoviu, Avdi Humi, Hajri Kapetanoviu i edi Kaporu, beogradskoj skupini visokih bosanskih elnika prva su dvojica ranije bili predsjednici Vlade BiH, odnosno (i) savezni ministri. Skupina je iskljuena iz javnoga ivota zbog dogmatske i unitaristiko-hegemonistike orijentacije, a ona je samu sebe smatrala demokratskom snagom koja se bori protiv vrsto-rukake politike vodstva BiH, ega je u Republici uistinu bilo. Kako bilo da bilo, SK BiH je jaao subjektivitet i suverenost Republike i time snano podrao (kon)federalni Ustav 1974. Od neko poslune i samozatajne Republike, glas BiH je u razdoblju o kojemu govorimo esto nadjaavao glasove ostalih republika u saveznim ustanovama. Do poetka industrijalizacije 1947., BiH nije imala privredu u suvremenom smislu. U doba staroga centralizma, savezni su planovi Bosni i Hercegovini namijenili ulogu proizvoaa sirovina i energije, polazei od prirodnih bogatstava (90 posto eljezne rude, 50 posto boksita. 35 posto drvne mase, 35 posto vodenog potencijala itd.). Tzv. bazina, teka i vojna industrija uvjetovale su izrastanje velikih sloenih sustava. Do sredine ezdesetih BiH je s takvom strukturom gospodarstva bila sirovinski privjesak ostaloj Jugoslaviji, uz veoma niske plae radnika. Danas se sjeam svog posjeta 1962. Tuzli i Osijeku. Tuzla je isporuivala sirovine osjekoj Saponiji, a prosjene su radnike plae imale omjer 30:60 novanih jedinica na tetu Bosanaca. Od sredine ezdesetih i sljedeih dvadesetak godina, BiH ubrzava novu razvojnu politiku. U tim se godinama visokom akumulacijom, stalnim samodoprinosima to su postali sustavnom (jedan nije zavrio a

45

ve je poinjao drugi ciklus) dopunom sredstvima federacije itd., BiH relativno najbre razvijala. Ubrzanom gradnjom i samodoprinosima, to su dostizali i 20 posto plaa, te poprimili oblik pokreta, izveden je program gradnje tisuu kola, mree asfaltnih cesta kojih prije gotovo nije ni bilo, kasabe su izrasle u lijepe gradove, otvorena su tri nova sveuilita, osnovana Akademija, sagraena zgrada televizije itd. Plamen zloinake agresije sad je ve unitio velik dio stvaralatva milijuna ljudi. Zakljuak je tragian. Na jednoj strani nema sumnje da je Bosna od sredine ezdesetih do sredine osamdesetih (20 godina) imala zlatno razdoblje, ali je agresija sve to unitila. Pa ipak, to bi razdoblje moglo biti nadahnuem za obnovu Bosne i Hercegovine. Autor Akademik dr. Duan Bilandi je emeritirani redovni profesor katedre za modernu historiju Fakulteta politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu. Pisac je djela Historija Jugoslavije. Rezime rada: U svom prilogu autor govori o novijoj bosanskoj historiji i ocjenjuje da je historijski period nastao poslije ZAVNOBiH-a najplodniji period bosanskohercegovake historije uope, a u tom periodu se svojim ukupnim uspjesima i napredovanjem u svim domenima drutvenog i polikog ivota bosanskog drutva istie vrijeme izmeu 1970-1987. godine. Zasluge za takav razvoj, kojeg naziva zlatno doba bosanske historije, autor pripisuje politici nacionalne ravnopravnosti koja je tada voena.

46

DEMOGRAFSKA TRIJADA BOSNE I HERCEGOVINE 1948-1991. Ilijas Bonjovi

DOBA DEMOGRAFSKE TRIJADE UTEMELJENJE INTEGRACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Period 1948-1991. jedan je od najznaajnijih u historiji Bosne i Hercegovine. Kroz kolektivistiki sistem, kao nacionalni poduhvat, pokrenuta je ekonomska i tehnoloka modernizacija koja je preobrazila predindustrijske oblike ivota i izvrila snaan uticaj na formiranje bosanskohercegovakog entiteta unutar jugoslovenske zajednice. U tom periodu, utemeljena je integracija Bosne i Hercegovine u svim bitnim aspektima prostornom, ekonomskom, drutvenom, demografskom. Obraditi sve te aspekte integracije zahtijevalo bi mnogo vie prostora i vremena nego to to ovaj rad omoguuje. Usredotoiu se samo na demografski aspekt i prikazati kakav je bio razvoj bosanskohercegovakog stanovnitva u uslovima znaajne integrisanosti Bosne i Hercegovine. Takav razvoj je bio mogu samo u drutvu koje je dovoljno stabilno da prua sigurnost za zasnivanje porodice i odgoj narataja. S druge strane, samodemografski razvoj, dinamian i u svemu osoben, uticao je na jaanje drutvene kohezije i integracije Bosne i Hercegovine kao zajednice Bonjaka, Srba i Hrvata. Jugoslovenska modernizacija bila je usmjerena na to da se socijalna sfera to vie uzdigne, u prvom redu proiri zapoljavanje, ojaa bezbjednija egzistencija, podigne nivo obrazovanja, ponudi masovna zdravstvena zatita, obezbijedi solidno stanovanje. U tom smjeru je voena aktivna politika, esto bez oslonca na ekonomski rezon, to nije bilo bez velikih problema i stalne prenapregnutosti izmeu postavljenih ciljeva i raspoloivih sredstava. Iako su ove tekoe bile redovni pratilac tih nastojanja, pa ak i ugroavale i dovodile u pitanje odrivost takve politike, ondanja modernizacija nije posustajala. Pobudila je nadu za blagostanjem u stalnom rastu i bez prepreka. Postala je zajednika ideologija Hrvata, Srba i Bonjaka koja ih okuplja i udruuje na putu ka jedinstvenom cilju unapreenju materijalnog poloaja i uslova ivota u cjelini. Dostignut je visok stepen drutvene harmonije i ideja Bosne i Hercegovine sve vie usvajana.

47

Ovakva situacija predstavljala je povoljan ambijent za razvoj stanovnitva. Oblikovana je dinamina populacija koja je pulsirala kao trijada jedinstveno bosanskohercegovako stanovnitvo sainjeno od Srba, Bonjaka i Hrvata. U vremenu od gotovo pola stoljea demografska trijada Bosne i Hercegovine ispoljila je svoj potencijal kako na bioloko-reproduktivnom planu, tako i na planu ekonomsko-tehnolokih i drutvenih promjena. Odravajui kontinuitet u svom razvoju, pokazala je sposobnost za samoobnavljanje i samoproirivanje. Modernizacija, koja po pravilu obara stope nataliteta, nije omela bosanskohercegovako stanovnitvo da kreira prirodni prirataj ne samo za svoje redovno godinje uveavanje, nego i za neprekidne emigracije. Angaujui se u privredi, socijalnim i kulturnim aktivnostima, populacija Bosne i Hercegovine se samotransformisala i samousavravala. Radikalno je izmijenila i modernizovala svoje strukture bioloke, ekonomsko-socijalne i obrazovne. Pismenost i kolovanost podigla je na zavidan nivo. Uz to, na kraju perioda, u Bosni i Hercegovini je ostvaren bruto domai proizvod od 10,6 milijardi dolara, kao uinak zalaganja i kreativnosti bosanskohercegovake demografske trijade. SAMOOBNAVLJANJE I SAMOPOVEAVANJE Broj stanovnika Nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je nastradao veliki broj bosanskohercegovake populacije, uglavnom u fertilnom dobu, zapoeo je intenzivan demografski rast, meu najistaknutijim na prostoru bive Jugoslavije. Do 1991. godine stanovnitvo se povealo 71 %, to je malo nie od najvieg ostvarenja postignutog u Makedoniji (76 %) i znatno iznad jugoslovenskog prosjeka (48 %). Po pojedinim periodima kretanje stanovnitva bilo je neujednaeno. Godina 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. Broj stanovnika 2,564,308 2,847.459 3,277.948 3,746.111 4,124.256 4,377.033 Godinja stopa rasta 2,1 1,8 1,3 1,0 0,6

Izvor: Statistiki godinjak R BiH 1992.

Promjene bosanskohercegovakog stanovnitva se razlikuju od onih na podrujima koja se granie sa Bosnom i Hercegovinom. U Crnoj Gori je stopa rasta 1948-1952. iznosila 2,2 % i 0,5 % 1981-1990. Razlika je naroito izraena u Hrvatskoj u kojoj ova stopa ve na startu nije bila vea od 0,8 %, da bi na kraju de-

48

vete decenije pala na 0,4 %. U Srbiji bez pokrajina poetna stopa rasta stanovnitva je 1,5 % a krajnja samo 0,1 %.1 Natalitet, mortalitet, prirodni prirataj U toku ekonomske i tehnoloke modernizacije u BiH je promijenjen obrazac obnavljanja stanovnitva: visoke stope nataliteta i mortaliteta su zamjenjivane sve niim stopama. Prvo su poele opadati stope mortaliteta kao posljedica poboljanja higijenskih uslova i opteg napretka zdravstvene zatite. Vremenom, poveavanjem zaposlenosti u nepoljoprivrednim djelatnostima i razvojem urbanizacije, dolazi i do smanjenja stope nataliteta. Poto je prirodni prirataj uslovljen natalitetom i mortalitetom, on se mijenjao u zavisnosti od promjena te dvije komponente. Period 1950-1954. 1955-1959. 1960-1964. 1965-1969. 1970-1974. 1975-1979. 1980-1984. 1985-1989. Na 1000 stanovnika ivoroeni Umrli 38,8 12,6 35,4 11,6 31,4 9,0 25,0 7,0 21,0 6,6 18,5 6,2 17,5 6,6 16,5 6,9

Prirodni prirataj 26,2 23,8 22,4 18,0 14,4 12,3 10,9 9,6

Izvor: SGJ 54, 57,58, 77, 78, 82, 83, 84, 86, 89, 91. SG R BiH 92.

Po intenzitetu opadanja stope ivoroenih BiH se nalazila na prvom mjestu meu svim podrujima bive Jugoslavije, tako da je postepeno naputala zonu visokog i ulazila u zonu niskog nataliteta. Smanjivanje raanja teklo je bre od drutvenog i ekonomskog razvoja, to jasno potvruje injenica da se stopa nataliteta bosanskohercegovakog stanovnitva ve pribliila stopama nataliteta Hrvatske i Slovenije, iako je BiH nerazvijenija od te dvije zemlje. Opadanje smrtnosti ilo je sve do perioda 1975-1979., kada ona biva gotovo prepolovljena u odnosu na poetni period. Dostignuvi u drugoj polovini osme decenije najnii nivo, stopa mortaliteta se od tada poela blago poveavati. Prema brzini opadanja smrtnosti, BiH je bila na treem mjestu meu republikama bive Jugoslavije. Naroito veliki pad mortaliteta zabiljeen je kod dojenadi. Visoka smrtnost u toj kategoriji je jae reducirana nego smrtnost ukupnog stanovnitva.
1

Statistiki godinjaci Jugoslavije 1958, 61, 72, 76, 83, 91.

49

Od perioda 1950-1954. do perioda 1985-1989. stopa prirodnog prirataja je svedena na gotovo jednu treinu od poetnog stanja. U tome su karakteristina dva prelomna perioda: prvi 1965-1969, kada ta stopa pada ispod 20, i drugi 19851989, kada pad prelazi granini broj 10. Smanjenjem stope ispod navedene granine brojke 10, BiH se znatno udaljila od Crne Gore i Makedonije, kao ekonomski nerazvijenih republika bive Jugoslavije, s kojima je ranije inila grupu koja se odlikovala visokim prirodnim priratajem. Na sniavanje stope prirodnog prirataja najvei uticaj je imalo brzo opadanje nataliteta. Po tome kako se smanjivao prirodni prirataj, BiH zauzima prvo mjesto meu nerazvijenim republikim podrujima bive Jugoslavije. Migracije U periodu poslije Drugog svjetskog rata, BiH se odlikovala snanim emigracionim strujanjem, najizrazitijim meu podrujima nekadanje Jugoslavije. Razloge za to treba traiti u ekonomskim i demografskim iniocima. Nejednako djelovanje ovih inilaca u BiH i na jugoslovenskom prostoru u cjelini stvorili su uslove za odravanje stalnog negativnog migracionog salda kroz itav pomenuti period. Ekonomsko-demografske okolnosti u BiH su podsticale stanovnitvo na iseljavanje, a u useljenikim podrujima na useljavanje. Period 1948-1952. 1953-1960. 1961-1970. 1971-1980. 1981-1990. Neto migracioni saldo Ukupno - 29.779 - 161.610 - 216.072 - 133.780 - 171.207

Godinje - 5.956 - 20.201 - 21.607 - 13.378 - 17.121

Izraunato vitalno-statistikom metodom.

Procenat neto migracionog salda od ukupnog stanovnitva je razliit po pojedinim razdobljima. Najmanji je bio u intervalu 1948-1952., kada je od prosjenog broja stanovnika iznosio 1,1 %, a najvei 6,1 % u periodu 1961-1970. Meutim, procenat neto migracionog salda u odnosu na prirodni prirataj je daleko vei i u devetoj deceniji prelazi ak 40 %. Prema tome, emigracije iz BiH bile su vrlo znaajne. Ekonomski uticaj na ovako velik negativan migracioni saldo dolazio je otuda to je BiH bila manje razvijena od useljenikih podruja bive Jugoslavije, a od njih se i sporije razvijala. Na drugoj strani, demografski procesi u BiH bili su dinaminiji nego u Jugoslaviji kao cjelini, tako da je to vrilo stalan pritisak na iseljavanje u krajeve u kojima je taj demografski dinamizam slabiji. Ove razlike

50

izmeu bosanskohercegovakog i jugoslovenskog podruja su znaajne: godinje stope rasta stanovnitva i prirodnog prirataja, iako u opadanju, vee su u BiH od onih u bivoj zajednikoj dravi. Isti odnos je i kod ostalih relevantnih pokazatelja: BiH ima mlae stanovnitvo, nii nivo urbanizacije, slabiju obrazovnu strukturu populacije i vei broj lica po domainstvu. SAMOTRANSFORMACIJA I SAMOUSAVRAVANJE Polna struktura Polna struktura stanovnitva varira od zemlje do zemlje. Posljedica je dugoronog djelovanja specifinih inilaca, a prije svega nataliteta i mortaliteta, duine trajanja ivota, migracija i rata. Ovi inioci imaju razliit uticaj. Natalitet djeluje u pravcu odravanja veeg broja mukog nad enskim stanovnitvom u grupi do 40 godina starosti, a mortalitet i dui ivot po pravilu uslovljavaju viak ena u starijim goditima. Migracije i ratovi utiu na vee smanjivanje broja mukaraca u odnosu na enski dio populacije. Razumljivo je to se pod ovim viestruko suprotstavljenim djelovanjima navedenih inilaca formiraju neujednaene polne strukture u pojedinim zemljama. Broj ena na 1000 mukaraca u BiH je 1948. godine iznosio 1073 i od tada je stalno opadao, da bi 1991. siao na 1004. Neposredno poslije Drugog svjetskog rata, koeficijent feminiteta (1073) pokazuje da su ratni gubici mukog stanovnitva bili znaajni, a koeficijent na poetku desete decenije (1004) da je polni debalans znatno popravljen. Na pitanje ta je prouzrokovalo takvo kretanje, odgovor se moe nai u injenici da je demografski razvoj u BiH prolazio kroz jedan dui mirnodopski period u kojem je natalitet bio relativno visok a mortalitet relativno nizak. To je proizvelo mlau strukturu stanovnitva za koju je karakteristian srazmjerno vei udio mukaraca i krae srednje trajanje ivota. Ova druga karakteristika je uinila da bude i manje ena u starijim goditima, kada one zbog nie stope smrtnosti u odnosu na mukarce imaju izrazite vikove. Podruja bive Jugoslavije koja se odlikuju niskim natalitetom i starijim stanovnitvom pokazivala su naglaenu neravnoteu u korist enske populacije. Broj ena na 1000 stanovnika iznosio je 1981. godine u Hrvatskoj 1066, u Sloveniji 1059, u Vojvodini 1048 i u Srbiji bez pokrajina 1021. Ovi su koeficienti bili vei nego u BiH iste godine (1011). Starosna struktura Struktura prema procesu starenja stanovnitva pokazuje da u poetnim etapama razvoja preovladavaju mlaa godita, a kasnije starija. Trend tih promjena moe se jasno ilustrovati ako se izvri podjela na tri osnovne grupe (014 godina, 164 godine i 65 i vie godina) i onda prate njihove varijacije. U BiH od 1961. do 1991. godine ove promjene su se vidno ispoljile.

51

Godine 1961. 1971. 1981. 1991.

Procenat stanovnitva po starosnim grupama 0 14 15 64 65 i vie 38,6 57,9 3,5 34,4 60,9 4,7 27,5 66,4 6,1 23,5 67,7 8,8

Ukupno 100 100 100 100

Izraunato na osnovu podataka SG SR BiH 91. i SG R BiH 92.

Dolo je do izrazitog opadanja procenata najmlae starosne grupe i do jo izrazitijeg poveanja uea najstarije. Po tome BiH se moe porediti s Hrvatskom, Srbijom bez pokrajina i Vojvodinom, kod kojih je proporcija mlaeg stanovnitva vie opala od prosjeka biveJugoslavije, a proporcija starog vie porasla. Ovo znai da je proces starenja bosanskohercegovake populacije bio ispred onog na jugoslovenskom prostoru. Dinamika strukturnih promjena bosanskohercegovakog stanovnitva nije iskljuivo odreena nivoom ekonomske razvijenosti. Iako manje razvijeno podruje, BiH se brzo transformisala, tako da se u tom pogledu svrstala s razvijenim dijelovima nekadanje jugoslovenske drave. Struktura prema fertilnoj sposobnosti je indikator moi stanovnitva za svoju bioloku reprodukciju. Ima tri starosne grupe od kojih je prva predfertilna (0-14 godina), druga fertilna (1549 godina) i trea postfertilna (50 i vie godina). Promjenama su najvie izloene prva i trea grupa u smislu da se prva relativno smanjuje a trea relativno poveava, to se dogodilo i u BiH. Godine 1961. 1971. 1981. 1991. Procenat stanovnitva po fertilnim grupama 0 14 15 49 50 i vie 38,6 48,0 13,4 34,4 51,7 13,9 27,5 54,7 17,8 23,5 51,7 24,8

Ukupno 100 100 100 100

Izraunato na osnovu podataka SG SR BiH 1991. i SG R BiH 1992.

Prema ovoj strukturi, bosanskohercegovako stanovnitvo pripada stacionarnom tipu, to znai da ima relativno suenu bazu demografske piramide, osrednji udio djece, niske stope nataliteta i mortaliteta i nizak prirodni prirataj. Uoljiva je tendencija strukture ka regresivnom tipu za koje je karakteristino jo manje uee djece i suavanje baze demografske piramide, tako da ova postaje ua od sredinjeg dijela.

52

Struktura prema ekonomskoj aktivnosti Struktura prema ekonomskoj aktivnosti predstavlja tipian indikator ekonomsko-socijalnih promjena stanovnitva. Mijenja se u zavisnosti od demografskih i drutvenih inilaca. Meu demografskim iniocima najvei uticaj ima veliina radnog kontigenta koji je uslovljen, kao to je ve ranije istaknuto, fertilitetom i prirodnim priratajem. Proces starenja dovodi do veeg uea radno sposobnog dijela, ime se poveava bioloka osnova formiranja ekonomski aktivnog stanovnitva. to se tie drutvenih inilaca, oni su raznovrsni i ima ih vie. Od njih zavisi koliko e biti smanjenje radnog kontigenta koje prouzrokuje izdravani dio stanovnitva (domaice, aci, studenti) i djelimino lica s linim prihodom iz tog kontigenta (penzioneri, korisnici invalidnina i socijalnih primanja, stipendisti i ostali). Na drugoj strani, drutveni inioci utiu i na to koliko e u ekonomski aktivno stanovnitvo biti angaovano generacija izvan radnog kontigenta, tj. lica do 14 i preko 59 odnosno 64 godine starosti, to se dogaa uglavnom u poljoprivredi. Procenat stanovnitva po grupama ekonomske aktivnosti Godine 1953. 1961. 1971. 1981.
Aktivno S linim prihodom Izdravano Ukupno

42,5 39,2 36,7 38,7

20,0 2,5 4,0 6,0

55,5 58,3 59,3 54,5

100 100 100 100

Izvor: SGJ 89 i Statistiki bilten SZS br. 28.

U itavom posmatranom periodu dio stanovnitva s linim prihodom je u stalnom porastu i to vrlo intenzivnom. Procenat ekonomski aktivnog dijela opada do 1971. a od 1981. godine raste, to znai da su u BiH na pragu devete decenije djelovali inioci koji dovode do poveanja procenta ovog dijela. Meu te inioce izraziti uticaj je izvrilo smanjenje udjela izdravanog stanovnitva, kao posljedica rasta drutvenog proizvoda po glavi. Pored toga, proces starenja stanovnitva prouzrokovao je i vei priliv generacija od preko 24 godine u ekonomski aktivni period ivota, to je od 1981. godine prilino uoljiva pojava. Procenat izdravanih u BiH je velik i poveava se sve do 1971. Godine 1981. taj je procenat smanjen, uglavnom zbog porasta ekonomski aktivnog dijela populacije, ali je ipak ostao znatno vei od onog koji imaju Hrvatska i Slovenija. Ova injenica, kao i struktura ekonomski aktivnog stanovnitva u cjelini govore o BiH kao zajednici sa izrazitim demografskim promjenama i niim nivoom ekonomske razvijenosti.

53

Poljoprivredno i nepoljoprivredno stanovnitvo U procesu modernizacije poljoprivredno stanovnitvo se postepeno smanjuje i u apsolutnom i u relativnom broju. Ono prelazi u produktivnije gradske djelatnosti, ostvaruje vei dohodak i mijenja svoj raniji nain ivota, to se u prvom redu odnosi na usvajanje novih obrazaca bioloke reprodukcije (porodice s manjim brojem djece). Deagrarizacija u BiH poslije Drugog svjetskog rata, imala je vrlo dinamine tokove i to kako ukupnog, tako i aktivnog stanovnitva. Godine 1984. 1953. 1961. 1971. 1981. Procenat ukupnog stanovnitva Poljoprivreda Nepoljoprivreda 71,8 28,2 62,2 37,8 50,2 49,8 40,0 60,0 17,3 82,7 Ukupno 100 100 100 100 100

Izvor: SGJ 89. Napomena: za 1981. godinu u stanovnitvo nisu ukljuena lica na privremenom radu i lanovi porodica koji sa njima borave u inostranstvu. U popisima 1953., 1961. i 1971. godine poljoprivredno stanovnitvo je izdvojeno preko obiljeja djelatnosti, a u popisima 1948. i 1981. godine na osnovu obiljeja zanimanje, odnosno zanimanje izdravaoca.

U BiH uee poljoprivrednog u ukupnom stanovnitvu je smanjeno 76 % u periodu 1948-1981. To je visok procenat smanjenja, vii od jugoslovenskog prosjeka (70 %), ali vii i od procenata smanjenja u svim republikama bive Jugoslavije, sem u Crnoj Gori i Sloveniji. Naroito intenzivno opadanje ovog uea dogodilo se i u intervalu 1971-1980. godine. Promjene uea poljoprivrednog u ukupnom aktivnom stanovnitvu su takoe dinamine, mada neto sporije nego u prethodnom sluaju. Od 1953. do 1981. godine udio poljoprivrednog aktivnog stanovnitva u BiH smanjen je 60 %, to je iznad istog smanjenja u Vojvodini (58 %), Makedoniji (49 %), Srbiji bez pokrajina (40 %) i u razmjeri Jugoslavije (54 %). Godine 1953. 1961. 1971. 1981. Procenat aktivnog stanovnitva Poljoprivreda Nepoljoprivreda 62,2 37,8 61,4 38,6 51,4 48,6 24,7 75,3 Ukupno 100 100 100 100

Izvor: SGJ-60, 64, 73 i 84. Napomena: za 1948. godinu uee poljoprivrednog u ukupnom aktivnom stanovnitvu nije dato zbog toga to su u prvom poslijeratnom popisu bive Jugoslavije, suprotno od kasnijih popisa, kao aktivna smatrana i lica s linim prihodom.

54

Uee poljoprivrednog u ukupnom aktivnom stanovnitvu opada sve bre iz perioda u period, ali je to opadanje i ovdje dostiglo najjai intenzitet u toku 19711980., kada je iznosio 7,1 % godinje. Vea stopa smanjenja uea zabiljeena je samo u Crnoj Gori (10,4 %) i na Kosovu (7,7 %), dok je u ostalim podrujima bive Jugoslavije ova stopa bila znatno nia. Vei procenti uea poljoprivrede u strukturi ukupnog stanovnitva objanjavaju se time to je u oblasti agrara grupa aktivnih lica proirena, jer u nju ulazi i jedan broj narataja koji inae ne pripada radnom kontigentu (ispod 14 a iznad 59, odnosno 64 godine starosti). Seosko i gradsko stanovnitvo Stalan porast gradskog stanovnitva jedna je od tipinih pojava u industrijskom drutvu. Taj je fenomen usko povezan s procesom deagrarizacije, ali se s njim ne podudara u svemu. Stanovnitvo koje naputa poljoprivredu ne urbanizuje se u cjelini. Radei u gradu, jedan dio ostaje da stanuje na selu ili prelazi u naselja koja nemaju gradski status. I pored toga, ova dva procesa su najoigledniji rezultat modernizacije nekog podruja. Smanjenjem poljoprivrednog i poveanjem gradskog stanovnitva stvaraju se uslovi za sve ostale promjene u savremenom drutvu. Godine 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. Procenat stanovnitva Seosko 85,7 83,7 79,0 72,1 63,8

Gradsko 14,3 16,3 21,0 27,9 36,2

Ukupno 100 100 100 100 100

Izraunato na osnovu podataka SG SR BiH 91.

Od 1948. do 1981. godine procenat gradskog stanovnitva u BiH uvean je preko 2,5 puta, to je vie od prosjeka bive Jugoslavije. Najbri porast je ostvaren u periodu 1953-1960, a najusporeniji je bio 1971-1980, mada se i tada nalazio iznad jugoslovenskog nivoa. Karakteristino je da je intenzitet urbanizacije, odnosno porasta gradskog stanovnitva u BiH bio izraeniji nego u Hrvatskoj i Sloveniji. Meutim, i pored takve dinamike, procenat gradskog stanovnitva u BiH ostao je i dalje relativno nizak, puno nii od onog koji imaju Hrvatska i Slovenija, pa i Crna Gora i Makedonija. Struktura prema veliini domainstva Modernizacija utie i na veliinu domainstva koje u toku tog procesa postaje sve manje po broju svojih lanova. To se deava uporedo s promjenama u

55

nainu reprodukcije stanovnitva, odnosno uporedo s opadanjem mortaliteta i nataliteta. Smanjeni prirodni prirataj, tokovi urbanizacije i deagrarizacije, udrueni s ostalim demografskim promjenama ine jedan splet meusobnih uticaja zbog kojih, pored ostalog, i opadanje broja lanova po domainstvu postaje nuno. U toj transformaciji ranije domainstvo sve vie zamjenjuje urbani tip porodice u kojoj je broj lanova reduciran i s tendencijom daljeg smanjivanja. Veliina domainstva prema broju lanova Sa 1 lanom 2 3 4 5 6 7 Sa 8 i vie lanova Ukupno domainstva Prosjean broj lanova po domainstvu Procenat uea 1984. 1953. 8,6 10,0 12,7 14,0 14,0 12,5 10,0 18,2 100,0 5,2 9,0 10,0 13,3 15,0 14,1 12,0 9,4 17,2 100,0 5,0

1961. 10,6 10,8 13,8 17,0 15,1 11,9 8,4 12,4 100,0 4,6

1971. 9,7 11,5 14,8 20,6 15,9 11,1 7,1 9,3 100,0 4,4

1981. 9,5 13,9 17,6 25,6 14,7 8,8 4,7 5,2 100,0 4,0

Izraunato na osnovu podataka SG R BiH 1992.

Vea domainstva sa 6, 7, 8 i vie lanova su smanjena, i to u jaoj mjeri to je domainstvo vee. Ostala domainstva su poVeala svoju veliinu ali je tip s etiri lana imao jajjai porast. Ove promjene, meutim, nije dovoljno posmatrati samo kao opti pravac u razvoju, ve treba uzeti u obzir i njihove demografske implikacije. etvorolano domainstvo je kritina veliina, jer predstavlja minimum za prostu reprodukciju. U BiH ta je granica ve dostignuta 1981., ali je sigurno preena do 1991. godine, tako da je poetkom desete decenije prosjena veliina domainstva u bIh bila ispod 4 lana. I po ovom pokazatelju bosanskohercegovako stanovnitvo se nalazi na trendu od stacionarnog ka regresivnom tipu.

56

Pismenost Stepen pismenosti nekog stanovnitva zavisi od nivoa njegove drutvene i ekonomske razvijenosti. Nepismenost je vea to je taj nivo nii i obrnuto. Meutim, na to utiu i drugi inioci, kao to su socijalni poloaj ene, sklapanje brakova meu najmlaim goditima i uopte, intenzitet irenja modernizacije u perifernim podrujima. U BiH nepismenost stanovnitva poslije Drugog svjetskog rata se neprekidno smanjivala, ali se ipak jo prilino zadrala.
Godine 1984. 1953. 1961. 1971. 1981. Procenat nepismenog stanovnitva starog 10 i vie godina 44,9 40,2 34,4 23,2 14,5

Izvor: SG R BiH 1992.

Procenat nepismenog stanovnitva starog 10 i vie godina smanjen je od 1948. vie od dvije treine. Meutim, stopa nepismenosti od 14,5 % 1981. godine je ipak visoka, poslije Kosova najvia u bivoj Jugoslaviji. Naroito je nepismenost proirena meu enskim dijelom stanovnitva. U tom dijelu procenat nepismenih 1981. godine iznosio je 21,3 %, dok je kod mukaraca bio 5,5 %. U ovom pogledu BiH je poetkom devete decenije imala nezavidan poloaj u bivoj Jugoslaviji: zauzimala je drugo mjesto prema nepismenosti ena (Kosovo prvo), a tree prema nepismenosti mukaraca (Kosovo prvo, Makedonija drugo). Obrazovanje U procesu modernizacije, uporedo sa ostalim strukturama, mijenja se i struktura prema obrazovanju. Broj lica bez kole i s najniom kolskom spremom opada, a raste s viom i najviom. To se redovno dogaa kada se mijenja nain bioloke reprodukcije stanovnitva, kada tee egzodus iz poljoprivrede, kada se urbanizacija intenzivira i kada uee gradske radne snage raste. Svi ti tokovi podstiu obrazovanje stanovnitva, ali i ono na njih takoe utie.
Stepen obrazovanja Bez kole etiri razreda osnovne kole Osnovno obrazovanje Srednje obrazovanje Vie i visoko obrazovanje Ukupno: Procenat stanovnitva starog 10 i vie godina prema nivou obrazovanja 1953. 1961. 1971. 1981. 67,1 51,4 36,3 25,3 26,1 37,3 40,6 24,4 2,4 4,1 10,5 24,3 4,1 6,3 10,8 21,7 0,3 0,9 1,8 4,3 100,0 100,0 100,0 100,0

Izvor: popisi stanovnitva 1953, 1961, 1971. i 1981. Napomena: za 1981. godinu podaci se odnose na stanovnitvo staro 15 i vie godina

57

U periodu poslije Drugog svjetskog rata, obrazovanje u BiH bilo je vrlo intenzivno. Procenat stanovnitva bez kole vie je nego prepolovljen, tj. smanjen je za preko 62 %. Uee lica s etiri razreda osnovne kole do 1971. godine se poveavao, ali 1981. znatno pada. Nasuprot tome veoma je porastao procenat stanovnitva s osnovnim obrazovanjem (preko 10 puta), sa srednjim (5,3 puta) i naroito s viim i visokim (14,3 puta). Time je nivo obrazovanja u BiH temeljito izmijenjen. Ekspanzija na ovom podruju nadmaila je mnoge druge vidove preobraaja stanovnitva. Ila je puno bre od rasta privrede i drugih ekonomskih parametara, a isto tako i od nekih socijalnih elemenata razvoja. Napredak obrazovanja od 1953. do 1981. godine u BiH je bio dinaminiji od onog u bivoj Jugoslaviji kao cjelini, mada poetkom devete decenije jo ne dostie jugoslovenski prosjek. Struktura prema etnikoj pripadnosti Viestruki sastav stanovnitva BiH ima duboke historijske korijene. Glavninu ine Bonjaci, Srbi i Hrvati, ali ima i drugih naroda. Od 1961. godine uvedena je kategorija Jugosloveni za koju su se opredjeljivali mnogi stanovnici i u svakom narednom popisu. Zvanina statistika je razliito definisala Bonjake: 1948. godine kao neopredijeljene muslimane, 1953. kao Jugoslovene neopredijeljene, 1961. kao Muslimane u smislu etnike pripadnosti i 1971. godine Muslimani kao narodnost. Zbog toga statistiki podaci ne daju taan broj Bonjaka u popisima od 1948. do 1961. godine. U tom intervalu njihov obuhvat je nepotpun, naroito 1961. kada im je broj puno smanjen, tako da je stvorena jedna iskrivljena slika o promjenama brojnosti Bonjaka sve do kraja sedme decenije. Tek od 1971. godine mogue je tanije pratiti etniku strukturu bosanskohercegovakog stanovnitva, ali jo ne sasvim pouzdano, jer izvjesne deformacije i dalje pravi kategorija Jugosloveni, ije uee prilino varira. Procenti uea 1971. 39,6 37,2 20,6 1,2 1,4 100,0 1981. 39,5 32,0 18,4 7,9 2,2 100,0 1991. 43,4 31,2 17,4 5,5 2,5 100,0

- Bonjaci - Srbi - Hrvati - Jugosloveni - Ostali

Ukupno:
Izvor: SG R BiH 1992.

Udio Jugoslovena je izrazito neujednaen, to se odrazilo i na proporcije tri glavna naroda. Posebno je po tome markantna 1981. godina, kada dolazi do naglog porasta procenta za ovu kategoriju opredijeljenog stanovnitva, a istovremeno do neloginog smanjenja udjela Bonjaka, ali naroito neloginog smanjenja

58

udjela Srba, pa i Hrvata. Oigledno veliki porast procenta Jugoslovena 1981. godine stoji u vezi s nenormalnim istovremenim promjenama uea svakog od tri naroda. Koliko se Bonjaka, Srba i Hrvata vie izjasnilo kao Jugosloveni 1981. u odnosu na 1971. godinu moe se ocijeniti prema stepenu neoekivanog smanjenja njihovih procenata u etnikoj strukturi. Autor Profesor dr. Ilijas Bonjovi je emeritirani redovni profesor statistike i demografije Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i nauni savjetnik Ekonomskog instituta tog fakulteta. Pisac je brojnih djela iz oblasti statistikih i demografskih prouavanja. Rezime rada: U svom prilogu autor prikazuje demografsku situaciju Bosne i Hercegovine nakon Drugog svjetskog rata i prati njen kasniji razvoj. Analizira stanje od poslijeratnog naglog skoka nataliteta do njegovog konanog ujednaenja. Prikazuje zanimljivu dinamiku prirataja i odnos nataliteta i mortaliteta i ukazuje na vrijeme stabilizaicje istog. Autor analizira efekte migracija na strukturu stanovnitva i prikazuje njegovu polnu, starosnu i profesionalnu strukturu i distribuciju stanovnitva na teritoriji zemlje.

59

POLITIKA PREMA BOSANSKOHERCEGOVAKIM OPTINAMA I OPTINE PREMA POLITICI U KRALJEVINI SRBA, HRVATA I SLOVENACA Seka Brkljaa

Kompleks problema vezanih za optinsku politiku u Bosni i Hercegovini, u periodu nakon ujedinjenja 1918. godine, bio je aktuelniji nego i u jednom drugom dijelu Kraljevine SHS. Organizacija optina proklamovanih na osnovu Vidovdanskog ustava 1921. godine, kao elementarnih, najniih i najmanjih estica teritorijalne samouprave, odnosno lokalne uprave, u nacionalno i konfesionalno arolikoj sredini, kao to je Bosna i Hercegovina,1 u kojoj je okosnicu politikog organizovanja bila nacionalno konfesionalna osa, imala je u itavom periodu, ba zbog te injenice, prvenstveno politiki karakter. Svi drugi atributi, koji po vanosti proizilaze iz prirode organizacije optine kao najnie administrativne i upravne teritorije, bili su u slubi, kako je to jedanput nazvao dr utej stranarenja.2 Naime, po pitanju optinske politike u Bosni i Hercegovini neprekidno su se lomila koplja izmeu JMO (Jugoslavenske muslimanske organizacije) i NRS (Narodne radikalne stranke). Ta problematika za JMO nije prestajala da bude aktuelna, i dok je pretendirala da njeni predstavnici na lokalnom nivou dou preko optina do veeg uticaja u vlasti, radikali su, sa istom upornou, onemoguavali sve poteze koji bi kroz optinsku politiku mogli da ugroze njihovu vladajuu poziciju. Iz tih, uglavnom, politikih okvira nije izlazila ni H(R)SS (Hrvatska/republikanska/seljaka stranka), koja se, po ovome pitanju, na podruju Bosne i Hercegovine eksponirala kasnije. Ne uputajui se u retrospekciju tog tog aspekta problema optinske politike, samo mogu konstatovati da u prilog ove tvrdnje idu argumen1

Pejanovi ore, Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, Beograd 1955, tabela 12, Prema podacima popisa iz 1931. godine izmjeanost srpskog, muslimanskog i hrvatskog stanovnitva je bila tolika da su te skupine bile u znatnom procentu zastupljene u preko 70% optina u Bosni i Hercegovini. Iek Tomislav, Djelatnost HSS u BiH do zavoenja diktature, Sarajevo 1981., str.312.

60

tovane analize u monografijama koje se bave obradom politikog ivota u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata.3 I dok je politika igrala glavnu rolu u ovim monografijama i u njenom okviru i politiki aspekt komleksa optinske, odnosno samoupravne problematike, kao dio scenske pozadine ispred koje i u kojoj se deavala politika istorija, istraivanja perioda 1918-1941. bosanskohercegovake istorije, koja ne bi uvaavala i ostale komponente tog irokog tematskog kruga pitanja vezanih za komunalnu politiku, ostala bi nepotpuna u mjeri u kojoj je sam ivot Bosne i Hercegovine u toj prolosti bio raznovrstan. Otkrivanje, utvrivanje i razumjevanje tih pojava daje raznolikost opteistorijskom procesu, ukazuje na neiscrpnost slojeva proteklog ivota. Ti specifini problemi kao dio itavog kompleksa unutranje organizacije drave Kraljevine SHS i u njoj Bosne i Hercegovine, mogu da budu vie nego jasno uoljivi, ali i ponekad nedovoljno reljefno izraeni, jer su kao pojava dugog trajanja, itavo vrijeme postojanja Kraljevine, i predmet i instrument, a istovremeno, i u sjeni najivljih politikih diskusija i borbi. Pitanje unutranjeg ureenja drave, kako ga je rjeavao Vidovdanski ustav od 28. juna 1921. godine, predviao je politiko teritorijalnu organizaciju zemlje na tri nivoa samoupravnih zajednica, od optine preko sreza do oblasti. Oduevljeni zagovorai koji su branili onako ureenje drave kakvo je usvojeno u Vidovdanskom ustavu, isticali su kao naroitu odliku ondanjeg vladinog prijedloga, a kasnije ustava, a to su iroke samouprave.4 Ustavna rjeenja i praksa nalazili su se u vidnom raskoraku, ako bi se pojedini lanovi Vidovdanskog ustava itali sami za sebe. Naime, Ustavom propisana potpuna centralizacija dravne organizacije i administracije upuivala je na suavanje kruga nosilaca kao i korisnika stvarne vlasti.5 Proklamovane samouprave, od oblasti do najmanjih upravnih teritorijalnih jedinica, optina oivotvorene, na osnovu predvienih zadataka i funkcija, kao drave u malom koje same sobom upravljaju, bile bi negacija centralizma i unitarizma izvrne vlasti drave u kojoj su sukobi centralistikih htijenja i federalistikih tendencija bili stalna i najupeatljivija karakteristika od poetka 1918. godine, pa do njenog kraja
3

Gligorijevi Branislav, Demokratska stranka i politiki odnosi u Kraljevini SHS, Beograd 1970., arac Nedim, Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 1975., Purivatra Atif, JMO u politikom ivotu Kraljevine SHS, Sarajevo 1977., Karabegovi Ibrahim, reformistiki pravac u radnikom pokretu Bosne i Hercegovine 1919-1941. godine, Sarajevo 1979., Iek Tomislav, Djelatnost HSS u BiH do zavoenja diktature, o.cit., Iek Tomislav, HSS u BiH 1929-1941., Sarajevo 1991., Istorija SK Bosne i Hercegovine, knj. 1., (Grupa autora), Sarajevo 1990. Ministar pravde u tadanjoj vladi Marko Trifunovi rekao je u svom ekspozeu o prijedlogu ustava da je: ovaj predlog zaveo iroku oblasnu samoupravu, da bi na taj nain dao mogunosti to veem razvijanju individualnih delatnosti i da bi dao to ireg maha radu unutra u samim oblastima, na podizanju i snaenju narodnog blagostanja., u: Savremena optina-savremena opina, br.1 i 2, Beograd 1927, str. 726 Nedom arac, n.n., str. 80-82.

61

1941. godine. U tom sukobu bila je ukljetena i optinska politika i na nju su se reflektovale i jedna i druga tendencija. Kralj kao neprilosnoveni arbitar, u centralizmu i unitarizmu vidio je garant drave koju je smatrao svojim vlasnitvom. Izvrna vlast, vlade i ministri ponaale su se u skladu sa tim.6 Ovo tim vie, budui, da su glavni tvorci Vidovdanskog ustava iz vodstva radikalne stranke inkoporirajui stil miljenja i rada koji je apsolutizovao vlast, svoj nekadanji politiki ideal, lokalnu samoupravu, degenerisali, istroili i svodili na birokratsku palicu izvrne vlasti. U uslovima neizvjesnosti i permamentnih kriza, stvorenih meustranakim sukobima, kraljevim mjeanjem i linim razilaenjem ministara, vlade nisu mogle da rade kao kolegijalni organi, niti da odreuju dugorone politike ciljeve i uobliavaju trajnije socijalne i ekonomske koncepcije. Organizacija optina u Kraljevini SHS, desetak godina nakon ujedinjenja, nije izvedena na jedinstvenoj osnovi i nije imala izjednaeno zakonodavstvo o optinama. Razlike, koje su proizlazile iz ovoga zbira nasljeenih pravnih sistema, bile su znatne i stvarale su potekoe stanovnitvu koje prelazi i nastanjuje se, stalno ili privremeno, sada u jednoj dravi, sa jednog optinskog i pravnog podruja na drugo.7 Izjava ministra unutranjih djela, radikala Boe Maksimovia 1926. godine, koliko je ona bila rezultat politikih kompromisa, demagogije i politike taktike8 da veruje da e se u toku te godine moi izvriti optinski izbori i u ostalim pokrajinama, ali je najbolje, da budu optinski izbori izvreni u celoj zemlji po jednom istom zakonu o optinama, unificiranom i vaeem za celu dravu, ...Jer, nesumnjivo je, i to je za vladu jasno, to nije naroito potrebno da se podvlai, da administracija mora da trpi od takvog sistema pri optinama i da nosi odgovornost za poslove koji nisu njezini, a isto tako da narodu da povoda za pogreno verovanje da mu se ne daje to je njegovo. izazvala je primjetna talasanja kod drutveno-politikih faktora, napose u Bosni i Hercegovini. Problem optina, optinskih izbora bio je u Bosni i Hercegovini (takoe i u Vojvodini i Dalmaciji) skoro itavu deceniju predmet
6

Svetozar Pribievi je zabiljeio u svojim memoarima da je od 1918. godine do 1929. Narodna skuptina izazvala samo dvije od 23 krize vlade, ...kao regent i, najzad kao kralj esto je torpedovao vlade, ili je iza kulisa davao znak da se torpeduju, u: Svetozar Pribievi, Diktatura kralja Aleksandra, Beograd, 1952., str. 117. Velike su razlike bile i oko sticanja tzv. zaviajnog prava, negdje automatski na osnovu boravita, a negdje optinska vijea odluuju o tome. itavu deceniju nakon ujedinjenja pitanje optinskih izbora u Bosni i Hercegovinije podgrijavano je od strane vlade kao gotova stvar,a onda bi se, bez pravog objanjenja, skidalo sa dnevnog reda do daljnjeg. Tako su izbori bili najavljeni i za 10. juni 1922. i odloeni su jer navedeni zakon nije pravilno proglaen iako je objavljen u Slubenim novinama 7. XII 1922.godine. Provoenje samouprava u ivot kao i raspisivanje optinskih izbora bilo je i dio pod takom 3 Markovog protokola, politikog sporazuma iz aprila 1923. NRS HRSS JMO i SLS, Akt o sporazumu HSS i NRS iz 1925. predviao je i zakon o optinama i td. ak je ministar unutranjih javno, na sjednici Skuptine 9. jula 1923. obeao provoenje optinskih izbora u BiH, ali nije kasnije i naredio provoenje izbora. I izjava B.Maksimovia bila je politiki manevar jer i za njegovog mandata sve je ostalo na izjavama.

62

tekih politikih borbi. Taj problem je rezultirao pravom poplavom rezolucija, napose od strane JMO-a, pitanja predsjedniku Narodne skuptine, interpelacija, optubi protiv vie ministara unutranjih poslova, nekulturnih i iritirajuih polemika izmeu radikala i poslanika JMO, ili HSS, odnosno SDK.9 Situacija u Bosni i Hercegovini, po pitanju politiko teritorijalne organizacije lokalnih zajednica, je bila vieznano apsurdna i sloena. Vie godina nakon zavretka rata Bosna i Hercegovina je ivjela u vanrednom stanju koje je, u organizaciji vlasti, pri postojeim optinama u nedostatku, u novoj dravi i novog zakona o optinama. i u skladu s tim opravdavano neprovoenje optinskih izbora, imalo za rezultat postavljenu, imenovanu optinsku vlast koja je odgovarala samo onome ko je imenovao, tj stranci na vlasti, Narodnoj radikalnoj stranci, ak i kada ne dri homogenu vladu.U potpunoj suprotnosti sa Ustavom s jedne strane, apsurdnost situacije je produbljivana redosljedom praktinih politikih poteza, jer se dobiva prije oblasna samouprava 1927. godine, a tek onda optinska 1928. I na kraju apsurditeti nisu zavreni, jer ta znae optinski izbori u pokrajini, odnosno u 6 oblasti na koje je bi podijeljen bosanskohercegovaki istorijski prostor, a koja nije bila pokrivena homogenom mreom ureenih, tj organizovanih optina. U Bosni i Hercegovini organizovane seoske optine uvode se u ivot Zakonom o upravi seoskim optinama od 8. februara 1907. godine. Zakonodavac je organizaciju seoskih optina ponudio kao mogunost onim selima koja su imala odgovarajue uslove da se organizuju i osnuju zajedniko tijelo, seosku optinu. Austrougarska vlast je dobro poznavala terenske, ekonomske, saobraajne i kulturno prosvjetne prilike na bosanskohercegovakom selu, te okolnost da su po konfiguraciji terena bosanskohercegovaka sela mahom ratrkana, zatim nizak ekonomski i prosvjetni nivo stanovnika sela, to su, sve ukupno, bili glavni razlozi zbog kojih je organizacija seoskih optina bila zasnovana na fakultativnom principu. Seoske poslove u selima, koja nisu bila organizovana u optine, vrili su predstavnici sela, glavari, knezovi ili muktari, kao prva i osnovna spona seoskog ivlja sa nadreenom dravnom upravom. Sa takvom heterogenom teritorijalnom podjelom optina na gradske10 i organizovane seoske i seoska naselja Bosna i Hercegovina je ula u novu dravu i kao takva je zadrana sve do jeseni 1927. godine.

U zaglunoj galami nekulturnih i prizemnih skuptinskih rasprava i dijaloga optinski izbori i ureenje optina u Bosni i Hercegovini po novom zakonu u skladu sa ustavom esto su skidani sa dnevnog reda i ovakvim izjavama kao ministra unutranjih poslova Miladina Vujiia da narod u Bosni i Hercegovini nije zrio za samouprave., u: Pravda, br. 23, 8. VI 1926. Austrougarska vlast je izgradnju gradskih optina odmah po okupaciji zapoela izdavanjem privremenog statuta za Sarajevo ve 22. avgusta 1878., te naredbom Zemaljska vlade po kojoj sreska naelstva su ovlatena da osnivaju gradske optine, zatim Normalnim tatutom sa izbornim redom iz 1897. za sve gradske optine izuzev Sarajevo koje je dobilo tatut 1883. i Mostar sa tatutom iz 1890. Zakljuno sa Zakonom o gradskim optinama iz 1907. regulisano je ureenje gradskih optina sa izbornim redom koje u itavom tom periodu funkcioniu kao

10

63

Na osnovu podataka o popisu stanovnitva od 31. januara 1921. godine, uz napomenu da se ne rauna prirodni prirataj stanovnitva od 31.januara 1921. godine kada je popis vren, u Bosni i Hercegovni je: Sarajevska oblast je imala 13 gradova i varoica sa 96.305 stanovnika i dvije seoske optine sa 1.938 stanovnika, te, od ukupnog stanovnitva ove oblasti, 287.214, u organizovanim optinama stanuje 98.243 stanovnika ili 34,2%, tj. malo vie od 1/3. Bihaka oblast je imala 12 gradova i varoica, sa 32.161 stanovnika i 7 seoskih optina sa 22.982 stanovnika, prema tome, od ukupnog stanovnitva Bihake oblasti, 217.023, u organizovanim optinama stanuje 55.143 stanovnika ili 25,4% od ukupnog broja, tj oko1/4. Mostarska oblast je imala 10 gradova i varoica sa 39.405 stanovnika i jednu jedinu organizovanu seosku optinu sa 314 stanovnika, to je, od ukupnog broja stanovnika Mostarske oblasti, 265.330, u organizovanim optinama bilo 39.719, ili samo 15%. Tuzlanska oblast je imala 20 gradova i varoica sa 92.942 stanovnika i 10 seoskih optina sa 70.867 stanovnika, te, od ukupnog broja stanovnika Tuzlanske oblasti, 416.433, stanuje u organizovanim optinama 163.819 stanovnika, tj skoro polovina ukupnog stanovnitva. U Travnikoj oblasti bilo je 16 gradova i varoica sa 42.434 stanovnika i jedna seoska optina sa 2083 stanovnika, pa, od ukupnog broja stanovnika Travnike oblasti, 280.709, na organizovane optine dolazi 44.517 ili 15,9% stanovnika. U Vrbaskoj oblasti sa 14 gradova i varoica bilo je 83.280 stanovnika i u 6 seoskih optina 9.955 stanovnika, te, od ukupnog stanovnitva Vrbaske oblasti koje iznosi 423.240, u organizovanim optimama se nalazi 93.235 stanovnika ili 22%. Ukupan broj organizovanih optina u Bosni i Hercegovini iznosio je, dakle, 111, i to 26 seoskih i 85 u gradovima i varoicama, a od ukupng obroja, 4.480, organizovanih optina u cijeloj Kraljevini SHS to je neto vie od 2%, dok ukupan broj stanovnika u pomenutim optinama iznosi 484.396, ili 25,6% od ukupnog bosanskohercegovakog stanovnitva, 1.889.929. Izvan organizovanih optina ostaje cjelokupnog stanovnitva ili tano 1.405.533 stanovnika.11 Ako se ima u vidu nacionalna struktura gradskog stanovnitva12, kao i to da su u njima svu vlast imali postavljeni komesari i pomoni savjeti, koji su preslikavali, po politiko personalnoj strukturi centralnu vladu u malom, te da su smjenjiproduena ruka dravnih organa., u: Iljas Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Sarajevo, 1991., str. 86-88.
11

Al. Vegner, O neorganizovanim optinama u Bosni i Hercegovini, u: Savremena optina-savremena opina, asopi za privredno-socijalno i kulturno unapreenje grada i sela, br. 1 i 2, Beograd 1927, str. 730-734. U Bosni i Hercegovini u 66 organizovanih gradskih optina Muslimani su sainjavali polovinu stanovnitva, prema popisu 1910. godine u gradovima je bilo pravoslavnih 18,92% muslimana 50,76%, i katolika 24,49%, dok je 1931. godine bilo pravoslavnih 22,34% muslimana 50,43% i katolika 23,38%

12

64

vanje i postavljanje novih seoskih starjeina vrili sreski poglavari u sporazumu sa vienijim kunim starjeinama, onda nije teko uvidjeti da su sreski poglavari imali neogranienu mogunost da utiu na politiku orijentaciju seoskih starjeina i na njihovo angaovanje u politike svrhe.13 Isti politiki predstavnici su imali nesumnjiv upliv kod formiranja prijedloga za kasnije uredbe o organizaciji optina u Bosni i Hercegovini 1927 i 1928.godine, dok su konane odluke koji i koliki teritorij ulazi u sastav neke optine formirane na relacijama veliki upani i ministarstvo unutranjih djela. Svu skuenost kompetencija oblasnih skuptina kao i oblasnih odbora plastino pokazuju odgovori oblasnih odbora na mnogobrojne pritube sa terena na raspodjelu i spajanje sela u optine.14 Ne ba potpuno zaobieni, kako su se esto branili, u rjeavanju tako vanog problema, organi oblasne samouprave kojima su podreeni organi lokalne samouprave, nisu mogli da zastupaju interese stanovnika pojedinih optina i sela i da ih odbrane protiv akata i postupaka organa dravne uprave, posebno u licu velikog upana, jer nisu mogli da odbrane ni sami sebe, kao vie puta u Banjaluci.15 Analiza lokalnih pojava koja ukljuuje i analizu reflektovanja optih procesa i podsticaja na ue teritorijalnim poligonima kod problema organizacija optina u Bosni i Hercegovini kao vieznane pojave koja politiku sputa na dno, odnosno na teren, dokazuje da je za politiku bilo daleko vanije ko i koliko ih tamo ivi, nego kako.16 Na osnovu ovlaenja u stavu 4, 5, 6, i 7, l. 165 finansijskog zakona za 1927/28 godinu, ministar unutranjih djela, u to vrijeme Velja Vukievi, kao ovlateni, odredio je uredbom koja je objavljena u Slubenim novinama od 30. septembra 1927 ime, obim i sjedite optina u oblastima u Bosni i Hercegovini. im je objavljena uredba je podigla prainu, ne samo u politikim krugovima. Kratak rok za praktino provoenje odluke o grupisanju sela u optine, konana
13

To se jasno moe sagledati iz podataka organa vlasti u BiH prema kojima je pred martovske izbore 1923. godine u vrbaskoj oblasti smijenjeno 28 seoskih starjeina, od kojih 13 zbog zloupotrebe pri sastvaljanju birakih spiskova, u bihakoj oblasti smijenjeno je 34, u mostarskoj oblasti 42, i jedno cijelo seosko vijee, u sarajevskoj oblasti smijenjeno je 19 seoskih starjeina, u travnikoj 50 i u tuzlanskoj 54,u: A.Purivatra, o.c., str. 285 U odgovoru na intervenciju Jove Barbareza iz Rudog koji je kao poslanik oblasne skuptine traio u ime stanovnika okoline Rudog promjenu obima i sastava novoformiranih optina koje kao takve ne mogu egzistirati jer se nije vodilo rauna o potrebama stanovnitva, oblasni odbor Sarajevske oblasti skida sa sebe svaku odgovornost jer ih niko oko tog problema nije ni konsultirao, nego je to bilo u rukama sreskih naelnika i velikog upana., u: ABiH, Fond OOSO-11/1928 Kada je tu izbio spor izmeu dravne administracije i oblasnog odbora, veliki upan je samovoljno sazvao sjednicu oblasne skuptine 5. VI 1928.godine, upozoravajui je da zaboravljaju da on nije lien prava za primjenu svih onih policijskih mjera koje su neophodne za odravanje autoriteta velikog upana, i to kako prema lanovima Oblasne skuptine tako i prema lanovima Oblasnog odbora. Nakon toga je stornirao dvije odluke Oblasnog odbora, u: N.arac, n.n. str 175. Pravda br. 92, 27. IX 1927.

14

15

16

65

odluka u rukama ministarstva unutranjih djela, predizborna atmosfera, koja je, ne po prvi put, bila sve samo ne demokratska izborna kampanja, bacila je u drugi plan nerijetke analize i strune ekspertize i iz stranakih krugova i van njih, o svim faktorima koji su bitni za tako zamaan posao oko stvaranja optina i njihovu perspektivu, shodno zadacima koji su stajali pred njima. Stranaka glasila opozicije iz broja u broj su prenosila komentare i stavove pune kritika po pitanju grupisanju sela u optine, potvrujui teku ispolitiziranost tog problema.Postoje indicije da e se prilikom razgranienja ii za tim da radikali imaju veinu i da bude to manje optina sa muslimanskom veinom. Govori se da e predjeli sa kompaktnom muslimanskom veinom biti rasparani. Mi drimo da nikako nije praktino da se stanovnitvo jedne opine sastoji od izmjeanih pripadnika svih vjera, jer to, kako je poznato kod nas u Bosni jo ne dovodi do sloge, nego do jo veeg razdora, pisala je Pravda kao slubeno glasilo JMO.17 Sadanja vlada u kojoj je i JMO mora na preac u kratkom roku u jeku izborne borbe kada jo nije moglo biti ni govora o zamanoj izmjeni inovnikog aparata sastavljenog od policijskog inovnitva raspodjeliti srezove u optine. Naroito e se nastojati da se onemogui otvorena tendencija koja je ila za time da se stvori to vie, ma i na vjetaki nain, opina sa veinom jedne stranke. Svugdje moraju granice opina da idu prema cjelishodnost, prema potrebama narodnim, a ne prema stranakim.18 Radi je u ime HSS, odnosno u ime SDK(Seljako demokratske koalicije) otro kritikovao vladinu uredbu o rasporedu optina prenosio je Dom kao glavno glasilo HSS, i uputio je kotarskim organizacijama u BiH...da najkasnije u roku od 14 dana stave konane prijedloge za razvrstavanje naih sela u obine, u koliko se predlau kakove promjene spram slubene uredbe o razvrstavanju sela u pojedine obine.19 Predvieno je grupisanje 2228 administrativnih jedinica u 477 optina, gradskih i seoskih, s tim da dotadanja teritorijalna organizacija optina, takoe, podlijee eventualnim promjenama. Proklamovani princip bio je da broj stanovnika, oko 5000 glava i oko 1100 politikih biraa prvenstveno utiu na zaokruivanje prostora u jednu optinu,20 te da tako veliki teritorij pokriva brojano tako malo optina da bi njihova veliina nadoknadila slabu ekonomsku osnovu i olakala njihovo izdravanje, naroito u prvo vrijeme kada e taj teret za stanovnitvo biti osjetan. Meutim, elementarne materijalne, kulturno-prosvjetne i kadrovske predpostavke za normalno funkcionisanje seoskih optina nisu se od 1907. godine do donoenja uredbe skoro uopte promijenile, s tim da je ekonomska situacija na bosanskohervcegovakom selu, krajem dvadesetih, bila vie nego nepovoljna, sa
17 18 19 20

Pravda, br. 95, 30. IX 1927. Pravda, br. 3, 18. I 1928. Dom, br.10, 11 III 1928., u: T.Iek, n.n., str. 306 ABiH, Fond OOSO, 12/1928, 8700

66

tendencijom daljeg pogoranja. Poetkom 1928. godine tampa je objavljivala i ovakve politike zakljuke, kao M.Vukievia da prezaduene i gladne mase, koje godinje plaaju bankama po jednu milijardu dinara zelenakog interesa, ne mogu da stvore demokratiju ve samo bankokratski parlament.21 I sada dolazi do onih klasinih anomalija kada zakonodavac stvara uslove za koje objektivni uslovi ne postoje, pa onda zakon postaje prazno slovo na papiru, a ustanove stvorene po njemu suprotnost od eljenog.22 Situacija je bila daleko gora na terenu kada su se stanovnici novoorganizovanih optina sudarili sa problemima koji su iz te uredbe proizilazili. Pored problema organizacione prirode, kao to je nepostojanje ikakve prikladne zgrade, kue za sjedite optine, pa do problema oko inovnikog kadra, finansiranja optina i novih optereenja osiromaenih stanovnika, optinari su, u prvi mah i prije svega, bili nezadovoljni to njihove ustaljene tradicionalne navike i potrebe nisu u skladu sa novom situacijom.23 Odmah po objavljivanju uredbe prema velikim upanima i oblasnim odborima upuene su brojne primjedbe, ne samo od stanovnika pojedinih sela i raznih stranakih predstavnika, nego i od onih organa koji su uestvovali u prvim fazama kod formiranja prijedloga o grupisanju sela. Dok je poglavar sarajevskog sreza bio vrlo zadovoljan jer se nije cijepao obim dosadanjih optina, bilo politikih bilo katastarskih, a veliki upan sarajevske oblasti nezadovoljan sa tim istim rasporedom, karakteristine su primjedbe sreskog naelnika Foe da su optine toga sreza nepraktine, neke nemaju ni dovoljan broj stanovnika, a tako su ispebacivane da stanovnici jedne optine putuju kroz drugu da bi uli u svoju optinu.24 Politiki pritisak je doveo da je na osnovu l. 1. zakona od 12. decembra 1927.godine, ministar unutranjih djela bio ovlaten da u roku od est mjeseci moe mjenjati obim, ime i sjedite optina u oblastima u Bosni i Hercegovini,25 odnosno, otvorena je mogunost za reviziju situacije na terenu. Dok je zahuktala politika vrila pripreme za prve, na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine,

21 22 23

Nova Evropa, br.2, 26. I 1928., str 67., u: N. arac, n.n., str 55. Kemal Hrelja, Kako je ivio narod, Bosna i Hecegovina 1918-1941., Sarajevo, 1994., str. 138-141. Optinari travnikog i livanjskog kotara bili su sada upueni u sredite optine koje je bilo udaljeno od njihovih sela i do 30 km., u: Iek, o.c., str 297., Stanovnici tuzlanskog sreza pokuavali su preko delegacije koja je otila ak u Beograd da interveniu, a stanovnici okoline Rudog preko svojih predstavnika u oblasnom odboru. Zajedniki stavovi koji su zauzimali najvei dio albi su bili da stanovnike niko nita nije pitao. Tradicija, iskustva, saobraajna uslovljenost i ekonomija, sve su to zaobieni faktori pri grupisanju sela u organizovane optine, po miljenju optinara koji su se alili.. Seljaci su se morali obratiti optini da bi dobili stoni paso koji im je do tada izdavao seoski poglavar, muktar ili knez, a sada, u novoj situaciji moraju putovati u sredite optine. ABiH, Fond VSO, 1937/1928, 27534/1928 Slubene novine KSHS, br. 282, 12. XII- 1927. godine

24 25

67

optinske izbore26 nakon ujedinjenja, i stanovnici pojedinih optina su pokuavali da sebi urede ivot sluei se svim legalnim sredstvima koja su smatrali da su potrebna, a i uinkovita, onako kako to papirnati akti o samoupravi kau, a politika se naelno zalae. Optinsko poglavarstvo u Kraljevoj Sutjesci obratilo se 19. maja 1928 godine Oblasnom odboru u Sarajevu, a istovremeno optinari su uputili i rezoluciju slinog sadraja velikom upanu i ministru unutranjih djela u Beogradu. Ove pismene proteste pratile su i mirne demonstracije, odnosno veliki narodni zbor 13.maja, kome su prisustvovali skoro svi stanovnici optine, te se moe smatrati i narodnom skuptinom, kako su se i sami nazvali. Skuptina je prisustvom naroda svih okolnih sela potvrdila zainteresovanost stanovnika za jedinstvo ekonomske i politike cjeline to je ini Sutjeska dolina, i da protestira protiv osnivanja opinica i bacanja razdora i nezadovoljstva u narod, te zahtijevaju osnivanje jake opine koju je priroda i povijest od vajkada u jednu cjelinu povezala.27 Optinari su prvom uredbom od 30 septembra 1927. godine bili, uglavnom, zadovoljni. Optina Kraljeva Sutjeska bi obuhvatala teritorij tadanjih politikih seoskih optina: Kraljeva Sutjeska sa selima Ratanj i Teevo, zatim -Riica sa (Halunoviima, Lipnica kat. i musl., Nabilje, Riica i ivalj), -Poljani u koju spadaju (Bogeljii, Gajune, Kovaii, Papratn, Rljenaci, eperci i Vodarii), -Luii (Bradai, Kraii, Luii, Podjavorni i Slavin), zatim -Seoce sa (Bijelo Polje, Breani, Grm, Miljaii, Seoce, Zajezda), -Slapnica (Gornja i Donja Slapnica), Haljinii (Haljinii), -Obre (Bjelavii, atii i Obre), -Trnovci (Bulii, Dolovi, onje i Trnovci). Poto im je bilo poznato da veliki upani imaju obavezu da prekontroliraju prvom uredbom odreene granice optina i da donesu konkretne prijedloge za eventualne izmjene, optinari Kraljeve Sutjeske su sugerirali da za arondiranje te opine bilo bi potrebno prikljuiti joj i seoske optine Bitrani i Gornja Zgoa (Vukanovii). To bi odgovaralo uglavnom potrebama naroda i moglo bi se udovoljiti zahtjevima koje i vlast i narod moe da stavi na opinsku samoupravu. Meutim, poto se dobar glas daleko uje, a lo jo dalje, optinari su nekako saznali sa prijedlog da se ova optina smanji, iskasapi kako kau i umjesto da se zaokrui na oko 6000 dua sa prirodno uslovljenim teritorijem, predlae se da se od optine odbiju sadanje seoske optine, kao: Riica, Obre, Slapnica, Seoce i Trnavci i pripoje dijelom optini Kakanj, a dijelom optini Graanikoj. To je za optinare Kraljeve Sutjeske bilo, u najmanju ruku, neosnovano.
26

Poslije vie nezvaninih najava i odgaanja oni su raspisani kraljevim ukazom za 28. X 1928. g. na osnovu Uredbe o izboru optinskih vijea u BiH, objavljene u Slubenim novinama 16. XII 1927. g., i koja je i dalje ostavljala u ivotu stare iz austrugarskog perioda zakone o gradovima i seoskim optinama, Sarajevu i Mostaru osim onih odredbi izbornog reda koje se kose sa pomenutom Uredbom, odnosno ne po jedinstvenom zakonu za cijelu zemlju jer takav nije ni donesen. ABiH, Fond OOSO 6/1928, 3022

27

68

Stanovnici optine u Kraljevoj Sutjesci potegli su sve argumente protiv takvih namjera, za koje su smatrali da su odgovarajue jaki za odbranu njihovih zahtjeva: Kraljeva Sutjeska je historijki centar cijele Bosne, dvor bosanskih kraljeva, sabora, prijestolnica i nije zasluila da se kod ureenja opina s naknadnim neosnovanim prijedlozima uniti. Kraljeva Sutjeska geografski je centar svih prvonavedenih opina, dodavi istom Bistrane i Gor. Zgoa(Vukanovie) To je prometni centar svih puteva i krianja. Terenske prilike i u staro su doba, a i danas sve puteve sveli na Kraljevu Sutjesku. To je kulturno sjedite cijele Trstionice, tj kraja na rijeci Trstionici, kako se je ta krajina za vrijeme bosanskih kraljeva nazivala i kako se i danas sva dolina naziva. Tu su: najljepa valjda i najvea crkva u Bosni, najstariji samostan, prva i najstarija po osvajanju osmanlija damija, tu je kola, te oblasna i voarska i stoarska stanica. Kraljeva Sutjeska je administrativno sredite kuda gravitira cio sjeveoistoni kraj visokog sreza sa preko 15000 dua, tu se odreuje uredovni dan kotarskog suda, gdje se vode presluanja svjedoka u raznim kaznenim i civilnim parnicama, ostavinske rasprave za cijeli kraj, tu je prije bila sreska ispostava, tu je lijenika ambulanta i stalni nedeljni obilazak po lijeniku i veterinaru. Kraljeva Sutjeska je ekonomski centar ovoga kraja. Tu se odraje sedmini pazar, tu je pijaca i stona i itna, pijaca od drugog u visokom srezu grada-Varea-, jaa je pijaca od nekih sreskih mjesta sarajevskog okruga, npr. Fojnice i ajnia Uz predstavku optinskog poglavarstva ide i pomenuta rezolucija sa potpisima predstavnika svih sela koja su pomenuta u predstavci i geografskim crteom, kartom koji potvruje prirodnu uslovljenost teritorije ove optine. Ve sami potpisi predstavnika sela pokazuju da se radi o katolikim, odnosno hrvatskim i muslimanskim selima, a to potvruju i podaci iz popisa 1921.godine, koji daju konfesionalnu strukturu po naseljenim mjestima. Jaka koncentracija muslimanskog i hrvatskog ivlja u situaciji kada je politiko organizovanje na nacionalno konfesionalnoj osnovi bila je prijemiva za uticaje stranaka kao to je HSS i JMO. Na podruju visokog sreza, naroito krajem oktobra 1927. godine pristae HSS i JMO ispoljile su interesovanje za zakon o organizaciji optina i najvie bile zauzete oko njegove organizacije, izvjetavali su velikog upana u Sarajevu.28 Moda su optinari ovim argumentima radili u korist vlastite tete, jer su i dokazivali da arondiranje po njihovom prijedlogu stvara jednu ekonomski jaku optinu sa nekoliko hiljada stanovnika, odnosno preko 5000 glava, i sa takvim nacionalnim sastavom koji je iskljuivao da bi radikali imali ta tu traiti.I budetski
28

ABiH, Fond VSO, 1927/pov., 1910., u: T.Iek, n.n., str. 312.

69

izvjetaj za 1927. godinu dokazuje da je Kraljeva Sutjeska jaka optina sa uravnoteenim prihodima i rashodima i elekrinom javnom rasvjetom u vrijeme kada je jo nemaju mnogi gradovi u Bosni i Hercegovini (npr. Foa, Rogatica). Dok su se stanovnici Kraljeve Sutjeske okupljali, a njihovi predstvanici formulisali zahtjeve, posao oko grupisanja optina je tekao svojim tokom. Na sjednici oblasnog odbora Sarajevske oblasti od 16. maja 1928. godine jednoglasno je proao prijedlog koji je podrao i veliki upan, da se selo Riica izdvoji iz optine Kraljeva Sutjeska i prikljui novoformiranoj optini Zgoa sa sjeditem u Doboju.29 Naknadnom uredbom od 16., a objavljenom 20. juna 1928. godine, optina Kraljeva Sutjeska je daleko vie smanjena nego to su bile i najcrnje slutnje njenih stanovnika. Prijedlog oblasnog odbora je ugraen u naknadnu uredbu, a veliki broj sela je prikljuen optini Graanikoj. Sva ta pria i zahtjevi da se nepravilnosti koje se ine prema stanovnitrvu Bosne i Hercegovine u pogledu optina rjee bila je ravna utopiji. Zapisnici sa sjednica oblasnih odbora svjedoe da su se odbori vrlo ozbiljno i dugo bavili problematikom razvrstavanja sela u optine, tim raspravama uvijek je prisustvovao i veliki upan sa svojim prijedlozima. Konani prijedlozi koji su ili na potvrivanje u ministarstvo unutranjih djela bili su formirani izmeu dvije tendencije, ematizma odbornika da sve optine budu uniformne po broju stanovnika, pa prema tome sve jednako jake, bolje reeno slabe i politikih procjena velikih upana, nesumnjivo najjaih faktora u konanoj reviziji prijedloga na putu do ministarstva u Beogradu. U tom odnosu rtvovana je i budua snaga velike optine kao to je Kraljeva Sutjeska, a da su svi sudionici imali utisak da su uinili pravu stvar. Odbornici koji su jednoglasno glasali za taj prijedlog smatrali su da su ojaali novoformirane optine,30 a veliki upan, kao direktni predstavnik centralne vlasti, da bi izgradnja jakih optina znaila afirmaciju osnovnih stanovita opozicije, odnosno destrukciju temelja na kojima se zasnivala centralizirana vlast reima. Sve naknadne ispravke odmah nakon uredbe od 20. juna 1928. godine, jo u toku mjeseca avgusta iste godine, pa do podjele zemlje na banovine 1929. bile su jezike prirode, jer aljkava administracija nije se trudila da pravilno napie imena mjesta, odnosno sela, izazivajui jo veu zbunjenost stanovnika pojedinih optina.31 S druge strane, pretumbacije i rokade teritorija pojedinih optina u Bosni i Hercegovini nastavljene su i kasnije, sa istim i slinim prvenstveno politikim, a tek nakon toga dolazili su

29 30

ABiH, Fond OOSO-15/1927-1929., Knjiga zapisnika OOSO za 1928. godinu U godinjem izvjetaju za 1928. godinu OOSO-samoupravno odjeljenje navodi se da, Oblasni je Odbor u ovom pitanju bio svjestan da e se i pored najsavjesnijeg ispitivanja ovih odnosa (razgranienja op. S.B.) desiti da e se tek kad novo stvorene opine stupe u ivot pokazati izvjesne grjeke u teritorijalnom razgranienju. Ove e grjeke naravno Odbor u buduim godinama imati prilike da sanira odnosno da pri sanaciji istih sudjeluje. u: ABIH, Fond OOSO-11., 6746 Slubene novine KSHS, br. 189., 17.VIII-1928. godine.

31

70

faktori sa drugim motivima.32 Pojedina sela dugo nisu odustajala od borbe da budu prikljuena nekoj drugoj optini na koju su ih usmjeravale neke praktinije veze. Takvi zahtjevi imali su mogunost pozitivnog rjeenja, ako bi izraavale, prije svega, volju itavog sela, a zatim, ako bi se sve strane slagale oko novog rjeenja, tj. optina koja treba da otpusti neko selo, kao i druga optina da bude voljna da ga primi. Prema raspisu ministarstva unutranjih poslova od 28. XI 1929. godine ne mogu se ni podrati, ak ni poslati zahtjevi tom ministarstvu ako ne postoji nesumljiva i utvrena saglasnost svih zainteresovanih optina, i tek onda se pristupa postupku. Meutim, sve to zajedno je bilo vrlo teko ukomponovati, tako da je realna inicijativa spajanja i razdvajanja sela u optine ipak ostajalo u rukama viih upravnih vlasti.33 Prema odluci ministra unutranjih djela od 16. juna 1928. godine u Bosni i Hercegovini je rasporeen teritorij oblasti i srezova u 399 optina, i to po oblastima: u vrbaskoj 91 optina, bihakoj 43, sarajevskoj 58, travnikoj 59, tuzlanskoj 91, i mostarskoj 57 optina.34 im su zavreni optinski izbori 28. oktobra 1928. godine, stvoreni su svi formalni uslovi za uvoenje optina u ivot, na elu sa novim, izabranim upravama i u skladu sa zadacima optina na osnovu zakona koji su naslijeeni iz perioda austrougarske uprave.Poetni impuls bilo je nareenje ministra unutranjih djela od 31. oktobra 1928. godine da se ima u novoorganizovanim optinama odmah zapoeti sa radom, nai podesnu zgradu za privremeni smjetaj optinskog poglavarstva pod najam, te optinskog biljenika kome se odmah ima dati plata, kao i ostalo finansiranje optine.35 Meutim, novoorganizovane optine bile su bez ikakvih materijalnih sredstava i osim to su bile obavjetene preko sreskih poglavara o svojim obavezama bile su, inae, preputene same sebi. I zato su se novoizabrana optinska vijea istim putem, povratno, obraala za savjet svojim nadlenim sreskim vlastima, koje su ih, po jedinstvenom obrascu, upuivale na oblasne odbore, kao via samoupravna tijela. Oblasni odbori su preuzeli na sebe pomo novim optinama u organizacionom pogledu, ali materijalna pomo, kao sredstva planski namijenjena unapreenju optinskog ivota, nisu bila ni predviena. Optine su ulazile u ivot i na prvom koraku se pokuavale zaduiti, odnosno uzeti pozajmicu za prostu reprodukciju kod oblasnih odbora kao bezkamatne kreditne ustanove da ne bi ili u banke
32

Narodno Jedinstvo, br. 139, 16. XI 1929., Uredba o promjenama podruja srezova i optina usljed odreenih banovinskih granica. Tako je npr. vie od godinu dana trajao postupak oko dva sela u Tuzlanskoj oblasti koja su traila izdvajanje, Drecelj iz optine Olovo i pripajanje Kladnju, te Brloke iz optine Stupari i pripajanje Kladnju. Iako se OOTuzlanskeO posvetio tom problemu stav ministarstva presjekao je sve diskusije oko novog razgranienja jer nije bilo saglasnosti svih zainteresovanih strana., u: ABiH, Fond KBUDB-II, 5/1930., 5610. Narodno jedinstvo, Zvanini kalendar (svih est oblasti Bosne i Hercegovine) za prostu 1929. godinu., Godina Prva., Sarajevo 1928., str. 308-310. ABiH, Fond OOSO-12/1928., 8656.

33

34

35

71

i dobili zelenake kamate. Veina optina Sarajevske oblasti obratila se sa istim tekstom, ak je u srezovima napravljena neka vrsta formulara, samo su imena optina i visina sredstava bile razliite. A odgovori oblasnog odbora Sarajevske oblasti, svi su bili potpuno isti, kratki i jasni da oblasni odbor nema budetskih mogunosti.36 U prvim danima rijetki su bili prijedlozi kao optine Hadii, koja uvodi namet na oblinju umsku industriju u iznosu od 3 dinara na kubni metar posjeenog i izvezenog drveta sa teritorija optine. Optinsko vijee se u ovom sluaju vrlo brzo snalo ukazujui na pravce sticanja optinske dobiti koji e vrlo brzo postati svakodnevnica, a to je okretanje optinske vlast u sticanju prihoda samo na svoju neposrednu okolinu.37 Loe materijalne predpostavke za funkcionisanje novih optina vrlo su slikovite po pitanju prostora u kojem su se trebali voditi optinski poslovi. Dok pojedina sredita optina, odnosno sela nisu imala nikakav podesan prostor, nikakvu pogodnu kuu, pa ni dio kue, jer su stambeni uslovi sela bili tako skueni i siromani, optinska vijea su bila prisiljena traiti premjetaj sjedita optine u neko drugo mjesto, izazivajui, tim neopravdanim postupkom, otre kritike i sankcije sreskih vlasti i banske uprave,38 dotle su se drugi snalazili kako gdje, od podruma i kolskih prostorija, ako ih je bilo, do ekaonica oblasnih ambulanti, koje pretvaraju u optinski ured.39 Kako mi do danas vijenici nijesmo nikada sa ovakvim stvarima imali posla, a i na postavljeni biljenik je u tome potpuni laik, molimo pomo za struna upustva, ali na troak drave, obraa se naelnik optine Brestovsko, srezu Fojnica.40 To je ilustrativan primjer koji ne da nije bio usamljen nego je bio opti pokazatelj loe, odnosno nikakve administrativne pripremljenosti i nedostatka strunog inovnitva. Pojedine optine su angaovale uitelje, neke potare i slino da bi ispunile jednu od glavnih obaveza i predpostavki optinske operative, a to je biljenik kao prvi do naelnika od strunog profesionalnog kadra u optini. Oblasni odbor Sarajevske oblasti se obratio velikom upanu poto e poetkom novembra 1928. godine pristupit se organizaciji seoskih opina ukazala se hitna potreba za administrativnim personalom za obavljanje opinskih poslova. U prvom redu tu se radi o opinskim biljenicima o ijem kvalitetu u mnogome
36

ABiH, Fond OOSO-13/ 1928., 8727., 8978., 8993., Meu ovim molbama za pomo nalaze se i onih novoformiranih optina koje su dijelom nastale od sela koja su pripadala ili trebala pripadati optini Kraljeva Sutjeska. Optina je dobila odobrenje OOSO pod uslovom da iskae pozitivne finansijke efekte po optinu. u: ABiH, Fond OOSO-14/1928., 9956. Optina Dub srez Rogatica, traila je premjetanje sjedita iz Lubardia u Ustiprau ili Meeu., u: ABiH, Fond KBUDB-II, 5/1930., 6211 Optina Pazari je dobila odobrenje OOSO pod uslovom da prostorije dri isto i da kada je uredovni dan ljekara optina ima neradni dan., u: ABiH., Fond OOSO-13/1928., 9093 ABiH, Fond Komesar OOSO-15/1929., 1669.

37

38

39

40

72

zavisi prosperitet opina. U to kraem roku treba pripremiti biljenike. Treba organizovati jedno mjesene kurzeve u sreskim mjestima pod patronatom sreskih naelnika na koje e opine u buduem radu biti upuene. Zbog kratkoe vremena trebaju stei barem znanja o kompetencijama opina sa stanovita opinske prakse.41 Krajem godine u izvjetaju konstatuju da. Odbor je svjestan svoje zadae, da e nizom godina ovom pitanju trebati posveivati naroitu panju i podnijeti i materijalnih rtava da se opinama prui mogunost da njihovo poslovanje ne zapne usljed nedostatka dobroga opinskog personala.Ovaj je prijedlog Oblasnog odbora stoga bio najhitnijom mjerom za prvo vrijeme.42 Iz predstavki sreskih poglavarstava od februara 1929. godine vidi se da prijedlozi OOSO nisu ostvareni i da novoorganizovane optine ne mogu da se snau oko upustava glavne kontrole za jednoobrazno sastavljenje budeta za 1929. godinu i da je problem urgentan, jer jo ni jedna optina nema sastavljen budet.43 itavu 1929. godinu sreski naelnici izvjetavaju, sada banske uprave, da je potrebna ea i jaa kontrola optinskih uprava, jer optinske delovoe su uglavnom bez potrebne spreme, blagajnici nose optinski novac u epovima, poveavaju saminicijativno poreze bez odluka optinskog vijea, kradu iz optinskih kasa i td.44 Aljkavost optinskih uprava koja je tetila i dravnim, odnosno politikim interesima dovela je i do intervencje ministra unutranjih poslova, koji 24. I 1930. godine upozorava banske upravu Drinske banovine da su optinske vlasti neaurne u poslovima administrativne prirode, a osobito na zahtjeve vojnih vlasti i da preduzimaju najblae disciplinske mjere. To mora prestati i svaka neaurnost najstroije kanjavati.45 Izgradnja novoorganizovanih optina u Bosni i Hercegovini u organizacionom i funkcionalnom pogledu bila je slika, bolje reeno ogledalo stanja u kome se stanovnitvo, zadatog optinskog teritorija, nalazilo, i nigdje se ta slika nije tako jasno uoavala kao u ovim osnovnim politiko upravnim jedinicama, tu je bila najoizotrenija. Osim datog zakonskog okvira i izabranih optinskih tijela, koje je za sedamdeset dana anulirao estojanuarski reim, slabo su se uoavali tragovi materijalnih, organizacionih i kadrovskih i drugih komponenti koje ine predpostavke da optine posluju iz takozvanog samoupravnog djelokruga. Po lanu 75. zakona o seoskim optinama, optinske uprave su upravljale optinskom imovinom i optinskim prihodima, to je praktino znailo razrezivanje i ubiranje poreza koji su svake godine proraunavani u pravilniku i cjeniku za pobiranje optin41

OOSO je smatrao da biljeniki kandidati ne smiju imati manje od etiri razreda osnovne i dva graanske kole, a kursevi su predviali politiko i finansijkso pravo sa stanovita pozitivnih zakonskih propisa., u: ABiH, Fond OOSO-11/1928., 6717. ABiH, Fond OOSO-11/1928., 6746 str.3. ABiH, Fond Komesar OOSO-15/1929., 2260. ABiH, Fond KBUDB-II., 9/1930., 12011 ABiH, Fond KBUDB-II., 7/119930., 9620.

42 43 44 45

73

skih daa dotine optine i odobravani su od viih kontrolnih vlasti, sreskog poglavara i oblasnog odbora, odnosno, banske uprave-odjeljenje za samouprave. U rashodima, optine su bile dune da daju plate svojim namjetenicima, honorar babici i ljekaru, veterinaru, podiu razne objekte, kao narodne osnovne kole, ambulante, veterinarske stanice, moderne klaonice, vre asanaciju vode i podiu vodovode, brinu se o putevima, starim i iznemoglim i pomau sirotinju, i td.46 Taj prikladni okvir odgovarao je postulatima moderne komunalne politike iji zagovornici su samouprave vidjeli kao naroiti vid javne uprave koja nije u rukama dravnih vlasti i organa, a vrenje javnih upravnih poslova dato je u ruke onima kojih se ti poslovi, u prvom redu i neposredno tiu, kojima ti poslovi imaju sluiti i koji na kraju krajeva za njihovo vrenje nose odgovornost i posljedice. Tako oni upravljaju sami sobom, to jest svojim zajednikim interesima koji se prvenstveno njih tiu.47 U vrijeme izgradnje seoskih organizovanih optina u Bosni i Hercegovini, cijela zemlja je proivljavala duboku, optu krizu. U toku je bilo rapidno osiromaenje sela, vladala je nezaposlenost, pojavili su se znaci novih, jo veih poremeaja u cjelokupnoj privredi a politika kriza je doivljavala kulminaciju zavoenjem diktature 6. januara 1929. godine. Nestaica hrane usljed velikih sua krajnje je zaotrila i inae depresivnu agrarnu sferu u Dalmaciji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini poetkom 1928. godine, a do jeseni se proirila i na mnoge druge krajeve. Oskudica, uveana padanjem cijena ita usljed prekomorske konkurencije na evropskim pijacama tjerala je seljatvo na nova zaduivanja. Na pojavu gladi izvanrednih razmjera i u pasivnim, ak i itorodnim krajevima Bosne i Hercegovine poetkom 1928. godine ukazivali su lokalni organi uprave, narodni poslanici, dopisnici listova. Danas je nastupila glad ne samo u Hercegovini, nego ta vie i u Posavini i Krajini.48 Ekonomska politika Kraljevine SHS prema bosanskohercegovakom selu odnosila se kao prema konstantnoj nepromjenjivoj kategoriji tzv. pasivnih krajeva, te se svodila na socijalnu komponentu, odnosno jednu vrstu humanitarne pomoi u hrani, kukuruzu, kao bezkamatno kreditiranje inae ve prezaduenog seljatva. Seljaci esto nisu bili u stanju da udovolje poreskim obavezama, u Sarajevskoj oblasti 1927. i 1928. godine polovina predviene poreske sume ostala je nepodmirena. U jednom od izvjetaja se kae da su u decembru 1928. godine u Sarajevskoj oblasti registrovani sluajevi fizikog otpora seljaka poreskim ovrhoviteljima koji su plijenili stoku.49
46

Ve 8. XII 1928. godine optine Graanika, Zgoa, mole nadleni srez i OOSO za pomo jer nemaju para ni za cestara, a cesta izmeu sela propade, a to je ila kucavica ovih mjesta., u: ABiH, Fond OOSO-13/1928., 9307, 9411 Sagedin Stevan, Nae samouprave, u: Jubilarni zbornik ivota i rada Srba Hrvata Slovenaca, 1918-1928, Matica ivih i mrtvih SHS, II deo, Beograd, 1929., str. 614. Trgovaka i obrtnika komora za Bosnu i Hercegovinu, Izvjetaj o privrednim prilikama i radu Komore u godini 1928., Sarajevo, 1928., str. 50. Izvjetaj delegacije Ministarstva Finansija za BiH, u: N. arac, n.n., str. 54

47

48

49

74

U takvom drutveno ekonomskom okruenju vladajui politiki faktori, za vrlo kratko vrijeme, ve od januara 1929. godine stvorile su od optina produenu ruku dravne politike, dole, na terenu neposredno kao prvu stepenicu represivnog aparata koji je optinu sveo, uglavnom, na upravnu vlast koja vri poslove iz prenesene nadlenosti za raun drave. Komandant andarmerije izvjetava bana u Sarajevu 20. novembra 1929. godine da formirane optine imaju za starjeine ljude koji su mahom nepismeni i bez ikakvog autoriteta, starjeine i andarmi vrili su i dalje sva nereenja upravnih vlasti shvaajui da je upravna vlast silom prilika upuena na andare, jer s kim bi radila? Narod i dalje ima respekta samo od andara.50 A u skladu sa Zakonom o izmeni Zakona o optinama i oblasnim samoupravama od 6. januara 1929. godine kojim se smjenjuju izabrane optinske vlasti i postavljaju, te shodno raspisu ministra unutranjih poslova o kriterijima potrebnim za kandidate novih uprava, novi poloaj optinskih vijea ilustruje i sreski poglavar u Fojnici: Rad protivan ovom nareenju imae estokih posljedica, te uvjeravam cijelu opinsku upravu, da nikoga u progonu zbog prekraja neu tediti.51 Posluni optinski upravni aparat vodi poslove za raun drave koja ni jednoj seoskoj optini u Bosni i Hercegovini nije osiguravala pokrie trokova, nego je njeno izdravanje sa svim obavezama i prema dravi bilo prebaeno na lea stanovnika optine. Optinski aparat je radio za raun poreskih i vojnih vlasti, vodio razne statistike, pravio spiskove za banovinski kuluk i kao poseban vid pritiska na stanovnitvo odreivao ko i kada ide na rad, a ko je i kako osloboen kuluka, dostavljali su razne pozive i rjeenja upravnih i poreskih vlasti i td. Umjesto institucije koja e omoguavati zajedniko voenje poslova od opteg interesa optinara, optine su nad svojim stanovnicima, a kako su ih ovi doiljavali i iskusili, izrasle u nepotreban birokratski aparat koji je uzimao, nareivao, odreivao, a da im za uzvrat nije nita pruao. Autor Magistar Seka Brkljaa je vii struni saradnik na Institutu za historiju u Sarajevu. Rezime rada: U svom prilogu autorica prikazuje kakvu je politiku prema lokalnim organima uprave (opinama-opinskim vijeima) vodila vlada Kraljevine Jugoslavije i kakve im je ovlasti davala. Ukazuje na injenicu da opine nisu bile organi lokalne vlasti nego jednostavna dopuna za upravne organe drave sa veoma malim ovlastima, malim teritorijama i brojem stanovnika i nedovoljnim sredstvima za rad. Takva politika je imala odraza i na stajalita graana prema vladajuim snagama drave.
50 51

ABiH, Fond KBUDB-II/1929-1., 817 Ministar unutranjih poslova P. ivkovi je cirkularno velikim upanima naveo kao primjer za ugled sluaj kanjavanja zatvorom jednog optinskog vijenika u ibenskom srezu., u. N. arac, n.n., str. 213.

75

ULOGA ZAVNOBiH-a U STVARANJU NOVOG PRAVNOG PORETKA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM NOR-a Denana auevi

Od prvog dana ustanka, narodnooslobodilaki pokret na podruju Bosne i Hercegovine suoavao se sa nizom negativnih pojava kao to su: verc, pijunaa, kraa, saradnja sa neprijateljima i sl. Sve ove negativne pojave je trebalo bez odlaganja suzbijati u cilju normalnog i neometanog razvoja narodnooslobodilakog pokreta. Istovremeno, sa stvaranjem slobodnih teritorija i normalizovanjem ivota u pozadini, meu stanovnitvom, poeli su da izbijaju brojni sporovi koji su se odnosili, uglavnom, na utvrivanje prava vlasnitva na stoku i razne druge predmete iz domainstva, zatim na podjelu zaostavtine, te brojne brane sporove. Sve ove sporne situacije, koje je donosio svakodnevni ivot, trebalo je brzo rjeavati ne ekajui kraj rata. Iz tih razloga se, pred novoosnovanih organa narodne vlasti, meu prvima, poelo postavljati pitanje obavljanja sudske djelatnosti, a samim tim i pitanje prava koje bi se primjenjivalo pri rjeavanju spornih sluajeva. Tako se tokom NOR-a, usljed sve uestalijih potreba za obavljanjem sudske djelatnosti, poelo stvarati jedno novo pravo, pravo koje je u sebi nosilo sva obiljeja vremena u kome je nastajalo. O ovoj temi su u svojim radovima pisali pojedini autori, kao npr. H. emerli i B. Brajkovi, i to uglavnom fragmentarno. H. emerli je, piui o nastanku narodne vlasti u Bosni i Hercegovini tokom NOR-a, obradio i pitanje djelatnosti novoosnovanih organa narodne vlasti, pa tako i njihovu normativnu djelatnost. B. Brajkovi se osvrnuo na rad ZAVNOBiH-a na izradi Uputa za organizaciju i rad narodnih sudova, navodei niz tekoa i problema sa kojima su se lanovi Zakonodavnog odbora susretali u svom radu. Dalje, autori I. Kosti i P. Malobabi, piui u svojim radovima o vojnom sudstvu tokom NOR-a, osvrnuli su se i na pravne propise iz oblasti vojnog prava koje su izdavali nadleni vojni organi. S obzirom na navedeno, moe se zakljuiti da ovo vano pitanje u naunoj literaturi nije u potpunosti obraeno i cilj ovog rada jeste da, na osnovu dostupnih arhivskih dokumenata i objavljene naune literature, pokua prikazati nastanak i razvi-

76

tak novog pravnog poretka u Bosni i Hercegovini tokom NOR-a sa posebnim osvrtom na ulogu i doprinos ZAVNOBiH-a u tom procesu. Tokom svoga nastajanja ovo pravo je prolo kroz dvije etape.1 Prva je zapoela sa izdavanjem prvih pravnih propisa ve 1941. godine u vrijeme kada se javljaju i prvi organi narodne vlasti na osloboenim teritorijama i traje sve do Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Druga etapa u razvoju prava zapoinje sa Drugim zasjedanjem AVNOJ-a i obuhvata period u kome se posebno istie uloga i djelatnost ZAVNOBiH-a u stvaranju novog pravnog poretka, te traje sve do konca rata.2 Svaka od ovih faza u razvoju novog pravnog poretka u Bosni i Hercegovini tokom NOR-a odlikovala se odreenim specifinostima. Jedan od osnovnih zadataka pravnih propisa donoenih u prvoj fazi razvoja prava bio je da uvrste i odbrane poredak uspostavljen na osloboenoj teritoriji u skladu sa ciljevima i interesima narodne revolucije, te da suzbiju svaku neprijateljsku aktivnost u smislu podrivanja i slabljenja snage osloboene teritorije, to je u to vrijeme predstavljalo teko krivino djelo. Malobrojni normativni odnosili su se uglavnom na oblast krivinog prava i sluili kao podloga pri suenjima kod vojnih i civilnih sudova. Tako je ve lanak Edvarda Kardelja o NOO-ima, objavljen 19. oktobra 1941. godine u listu Borba, sadravao izvjesne odredbe koje su se odnosile na materiju iz oblasti krivinog prava.3 U odjeljku o zadacima NOO-a istaknuto je da oni treba prvenstveno da obezbijede red u pozadini, da ga odravaju uz pomo svojih narodnih straa, te da vode otru borbu protiv svih pojava pljake, razbojnitva, pekulacija, i sl.4 U isto vrijeme, u oktobru 1941. godine, i Komanda posavskog NOP odreda je izdala jedan vaan dokument, prvi te vrste na podruju cijele Bosne i Hercegovine. Rije je o Uredbi o kaznama u Posavskom NOP odredu koja je sadravala 22 lana u kojima se razrauju greke i odreuju istovremeno kazne i nadlenost za njihovo izricanje, te nain njihovog izvravanja.5 Prema ovoj Uredbi, bilo je predvieno uvoenje Knjige kanjenih. Kanjavanju su podlijegale dvadeset i jedna krivica, kao to su: neizvrenje primljenih nareenja, bacanje oruja, greke na strai, irenje straha i panike meu drugovima, odavanje partizanskih tajni,
1

F. ulinovi, Nastajanje novog jugoslavenskog prava, Nova Jugoslavija, Zagreb 1954, 197; Istorija drave i prava jugoslovenskih naroda, Beograd 1972, 513. D. auevi, Partizansko pravosue u BiH 1941-1945., Banja Luka 1988., 127.; F. ulinovi, isto, 198-199. T. 2. lanak E. Kardelja NOO-i moraju postati istinski privremeni nosioci narodne vlasti, oktobar 1941, S. Neovi B. Petranovi, AVNOJ i revolucija, Beograd 1983, 115-116. T. 2. Zadaci i ustrojstvo narodnooslobodilakih odbora, L. Gerkovi H. Sirotkovi, Dokumenti o razvoju narodne vlasti, Svezak prvi: Izabrani dokumenti 1941-1943, Zagreb, akovec, 1983., 10. V. Simovi B. Petranovi, Istorija narodne vlasti u Jugoslaviji, Beograd 1979, 109., S. Neovi, Stvaranje nove Jugoslavije 1941-1945. dokumenti, Beograd 1981., 33.

77

upotreba nepristojnih rijei, upotreba alkohola i pijanstvo, ubistvo, zatim razbojnitvo ili kraa iz koristoljublja itd., a predviene kazne su bile raznovrsne, od prve opomene pa sve do smrtne kazne.6 Izuzetno znaajan pravni dokument za stvaranje novog pravnog poretka u Bosni i Hercegovini predstavljaju Foanski propisi iz februara 1942. godine. U ovim propisima je pitanje krivine odgovornosti narodnih neprijatelja prvi put detaljnije razraeno. Obrazloeno je ko se sve smatra narodnim neprijateljem, kakve su kazne predviene za odreeno krivino djelo i ko je nadlean da pokrene krivini postupak. Isto tako, i u pogledu izvravanja kazne konfiskacije imovine, data su detaljna uputstva.7 Posebno je naglaeno da e NOO-i voditi borbu protiv kraa, pljaki, razbojnitva i uope nereda, te da e rjeavati sve sporove izmeu pojedinih graana.8 Gotovo sva pomenuta naela iz Foanskih propisa opirnije i detaljnije su razraena u Krajikim propisima izdatim u septembru mjesecu 1942. godine na osloboenoj teritoriji.9 Meu brojnim propisima koje je izdavao V u ovom periodu posebno mjesto pripada Naredbi o osnivanju vojnih sudova od 29. decembra 1942. godine kojom je data vrsta organizaciona osnova za daljnji razvoj i izgradnju vojnog sudstva, odnosno krivinog prava u Bosni i Hercegovini.10 Formiranjem Izvrnog odbora AVNOJ-a, od posebnog je znaaja bila njegova normativna aktivnost. S obzirom da je pljaka stoke, zatim ita i drugih stvari bila esta pojava u to vrijeme na osloboenoj teritoriji, Izvrni odbor AVNOJ-a je u cilju suzbijanja ovih negativnih pojava, u januaru 1943. godine, uputio svim opinskim NOO-ima na podruju Bosne i Hercegovine dopis koji je sadravao uputstva kako da se postupi u sluaju pljake stoke ili neke druge krae. Ukratko, opinskim NOO-ima je preporueno da se u selima u kojima se otkrije takvo krivino djelo, npr. Pljaka, formiraju posebne komisije iji bi zadatak bio da brzo i efikasno rjeavaju nastali spor i na taj nain sprijee samovlasno pribavljanje opljakane stoke, ita i sl.11

I. Kosti, Nastanak i razvitak vojnog prava i vojnih pravosudnih organa u toku revolucije, Arhiv za pravne i drutvene nauke 1-2, Beograd 1961., 75. T. 3. Objanjenja i uputstva za rad narodnooslobodilakih odbora u osloboenim krajevima, L. Gerkovi H. Sirotkovi, isto, 13-15. Kodifikacija iskustava o NOO-ima Foanski propisi, S. Neovi B. Petranovi, AVNOJ i revolucija, 177. T. 4. Zadaci i ustrojstvo NOO-a , L. Gerkovi H. Sirotkovi, isto, 10. Krajiki propisi se sastoje iz dva dokumenta: 1. Naredba o izborima NOO-a i 2. Naredba o obrazovanju pozadinskih vojnih vlasti. Isto, 19-29. B. Zlatari, Razvitak novog jugoslavenskog krivinog prava, Nova Jugoslavija, Zagreb 1954, 313. Izvrni odbor AVNOJ-a alje dopis svim optinskim NOO-ima, br. 15, Biha dana 6. januara 1943. godine. MR BiH, G-NOB, K-VI/si 42157, F-1.

8 9

10 11

78

U isto vrijeme su i Oblasni NOO-i na podruju Bosne i Hercegovine svojim uputstvima i drugim aktima dali znaajan doprinos u stvaranju novog pravnog poretka. Ta aktivnost je bila znaajna posebno u prvoj fazi razvoja prava poto se u tom periodu osjeala velika pravna praznina, tj. nedostatak pravnih propisa, to je na neki nain koilo pravnu proceduru u smislu sankcioniranja negativnih pojava na terenu. Iz tih razloga je svaka instrukcija, svako uputstvo jednog vieg organa narodne vlasti upueno niim organima vlasti predstavljalo dragocjenu pomo NOO-ima u obavljanju njihove sudske djelatnosti na osloboenoj teritoriji. U tom pogledu, karakteristian je jedan dopis Oblasnog NOO-a za istonu Bosnu upuen koncem 1943. godine okrunim, sreskim i optinskim NOO-ima na teritoriji istone Bosne. Rije je o jednom od rijetkih sauvanih dokumenata te vrste koji sadri detaljne instrukcije s napomenom da pri donoenju svojih presuda NOO-i treba da djeluju po savjesti, oslanjajui se na osjeanje pravednosti koje ivi u masama. Istovremeno se skree panja NOO-ima da ne treba dozvoliti da mase, odnosno selo u svakom sluaju nameu svoju volju NOO-u pri donoenju presuda, jer to esto moe dovesti do izricanja pogrene presude.12 Za drugu etapu u razvoju prava koja zapoinje sa Drugim zasjedanjem AVNOJ-a karakteristino je da je doneseno niz vanih odluka koje su bitno uticale na daljnji tok razvoja pravnog poretka. Meu njima, kao najznaajnije, treba spomenuti Deklaraciju i Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a jer njima, ustvari, zapoinje novi period u razvitku pravnog poretka u Bosni i Hercegovini. Od posebnog je znaaja Odluka o odobravanju odluka, naredaba i izjava Izvrnog odbora AVNOJ-a i Vrhovnog taba NOV i POJ kojom je svim aktima donijetim u prethodnoj fazi razvoja prava data snaga dravnopravnog propisa, te formalno oznaena nevanost pravnog poretka stare Jugoslavije. Ova odluka je u isto vrijeme imala i ustavni znaaj.13 Formiranjem ZAVNOBiH-a kao vrhovnog organa narodne vlasti na podruju Bosne i Hercegovine, stvoreni su povoljni uslovi da se intenzivnije pristupi izradi, za to vrijeme, neophodnih pravnih propisa. U tom pogledu, posebno mjesto pripada Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, jer faktiki od tog trenutka zapoinje normativna djelatnost organa narodne vlasti u Bosni i Hercegovini u smislu stvaranja novog pravnog poretka.14 S tim u vezi, na pomenutom zasjedanju donesena su dva izuzetno vana dokumenta koja su predstavljala iroku bazu za daljnji rad na izgradnji novog pravnog poretka.

12

Dopis Oblasnog NOO-a za istonu Bosnu Okrunim, sreskim i optinskim NOO-ima na teritoriji istone Bosne. Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Fond: Oblasni NOO za istonu Bosnu, br. 1635/1, god. 1943. (u daljem tekstu ABiH). Istorija drava i prava jugoslovenskih naroda, Beograd 1972, 513-514. H. emerli, Normativna djelatnost organa narodne vlasti u Bosni i Hercegocvini u toku narodnooslobodilake borbe, AVNOJ i NOB u BiH, Beograd 1974, 554.

13 14

79

Prvi od tih dokumenata predstavlja Odluka ZAVNOBiH-a o ustrojstvu i radu NOO-a i NO skuptina u federalnoj Bosni i Hercegovini.15 Ona je posluila kao podloga za poetak izgradnje novog sistema vlasti u Bosni i Hercegovini. U l. 13. navedene Odluke je posebno istaknuto da treba ...obezbijediti graanima linu i imovinsku sigurnost, kao i njihovu privatnu inicijativu u svim granama privrednog ivota...16, te im istovremeno omoguiti da dobiju adekvatnu zatitu njihovih prava. Deklaracija ZAVNOBiH-a o pravima graana Bosne i Hercegovine predstavlja znaajan dokument u kome su istaknuta osnovna prava pojedinaca graana, te je izriito navedeno da ...svakom graaninu zajameno je pravo albe i pritube svim organima dravne vlasti... te da ...niko ne moe biti osuen bez prethodnog sudskog postupka...17 S obzirom da u to vrijeme jo uvijek nisu bili doneseni opi propisi o organizaciji i radu narodnih sudova, dokumenti usvojeni na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a sluili su privremeno NOO-ima, odnosno njihovim sudskim vijeima, kao pravna podloga pri donoenju njihovih odluka. Kolika se potreba osjeala za izdavanjem pravnih propisa iz oblasti sudstva, pokazuje podatak da su i pojedini vii NOO-i, pozivajui se na odluke Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, izdavali svoja uputstva niim NOO-ima sa instrukcijama kako da postupaju pri obavljanju sudske djelatnosti. Tako je Okruni NOO za Kozaru u augustu mjesecu 1944. godine, pozivajui se na lanove 13. i 15. Odluke o ustrojstvu i radu NOO-a i NO skuptina,18 izradio opirne upute koje su sadravale odredbe o nainu suenja, tj. o procesnim radnjama pri voenju rasprave, nainu sasluavanja stranaka i svjedoka, voenju zapisnika na raspravi, izradi presuda, zatim o pravnim lijekovima i upute o rokovima, kao i o izvrenju presuda.19 Ove Upute je Okruni NOO za Kozaru odmah dostavio niim NOO-ima koji su se nalazili pod njegovom direktnom nadlenou. To su bili prvi pravni propisi koje je izdao jedan okruni NOO, a koji su sadravali uputstva za rad sudskih vijea pri NOO-ima. Ova uputstva su vaila i bila primjenjivana iskljuivo na podruju djelovanja Okrunog NOO-a za Kozaru. Nakon Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a Odjeljenje za pravosue Predsjednitva ZAVNOBiH-a je pristupilo izradi opih propisa iz ove oblasti. Tako su oktobra mjeseca 1944. godine izdate Upute za organizaciju i rad narodnih sudova. U
15

Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, 30. juna, 1. i 2. jula 1944. godine (prema zapisniku i stenografskim biljekama), Sarajevo 1954., 135-138. Isto, 137. Isto, 78. Isto, 138. Okruni NOO Kozara alje uputstvo za rad sudskih vijea pri NOO-ima Sreskom NOO-u u Bos. Novi, br. 1009, dana 23. augusta 1944. godine. MR BiH, G-NOB, K-XIV/2499, F-2.

16 17 18 19

80

njihovom uvodnom dijelu izriito je navedeno da e narodnim sudovima pri obavljanju njihove djelatnosti kao pologa koristiti odluke, zakoni i zakonske odredbe AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. to se tie narodnih pravnih obiaja, istaknuto je da e ih sudovi moi koristiti samo ukoliko se uklapaju u okvire demokratskog pravnog shvatanja naih naroda.20 Na taj nain je i formalno ukinut pravni poredak stare Jugoslavije. Upute za organizaciju i rad narodnih sudova predstavljaju jedini pravni dokument iz oblasti pravosua koji je donijelo Predsjednitvo ZAVNOBiH-a vrei svoju zakonodavnu funkciju tokom NOR-a. Odjeljenje za pravosue ZAVNOBiH-a je pripremilo jo neke zakonske projekte iz ove oblasti. Rije je o Uputama za rad sudova u krivinim stvarima i Uputama za voenje krivinog postupka pred narodnim sudovima.21 Nacrti ovih uputa su 24. novembra 1944. godine upueni Predsjednitvu ZAVNOBiH-a na razmatranje, s molbom da ih odobri poto su ...narodni sudovi otpoeli sa radom, pa je radi pravilnog postupka u krivinim stvarima potrebno da se predloene upute im prije dostave sudovima....22 Upute za rad sudova u krivinim stvarima koje ustvari predstavljaju Nacrt privremenog krivinog zakonika obuhvatale su ukupno 39 lanova.23 U uvodnom dijelu je istaknuto da se ove upute izdaju u cilju olakanja rada sudovima u krivinim predmetima, kao i u cilju jednoobraznog postupanja sudova na podruju Bosne i Hercegovine. U opem dijelu materija iz ranijeg krivinog zakonika je izloena dosta saeto. Interesantno je da se u ovim uputama, pored ostalih kazni, predvia i kazna prisilnog rada sa i bez lienja slobode. U posebnom dijelu ovog Nacrta nabrojana su ona krivina djela koja su se najee javljala i bila predmet raspravljanja pred narodnim sudovima. Posebno je interesantan posljednji lan ovog Nacrta pod nazivom Krivina djela ovdje nespomenuta. U ovom sluaju data je mogunost sudovima da, ukoliko budu sudili za neko krivino djelo koje nije izriito navedeno u ovim uputama, mogu ga svrstati pod onu grupu krivinih djela kojoj bi ono, prema svojim bitnim karakteristikama i pravnoj prirodi pripadalo, te da se prema tome odredi i kazna. Odjeljenje za pravosue ZAVNOBiH-a izradilo je u isto vrijeme i Upute za voenje krivinog postupka pred narodnim sudovima.24 Na samom poetku teksta ovih Uputa istaknuto je da one predstavljaju nadopunu ve izdatih Uputa za
20

ZAVNOBiH, Dokumenti 1943-1944., knj. I, Sarajevo 1968., 520.; H. emerli, Normativna djelatnost, 555. B. Brajkovi, Djelatnost ZAVNOBiH-a u oblasti pravosua, Prilozi IV, Sarajevo 1968, 357. Odjeljenje za pravosue ZAVNOBiH-a dostavlja Predsjednitvu ZAVNOBiH-a na odobrenje Upute za rad sudova u krivinim stvarima i Upute za voenje krivinog postupka, Jajce, dana 24. novembra 1944. godine. ZAVNOBiH, DokumentiI, 772-773. Upute za rad sudova u krivinim stvarima. ZAVNOBiH, Dokumenti... I, 773-786. Upute za voenje krivinog postupka pred narodnim sudovima. ZAVNOBiH, Dokumenti I, 787-795.

21 22

23 24

81

organizaciju i rad narodnih sudova. to se tie njihovog sadraja, moe se zakljuiti da su one po svom sadraju obuhvatale najosnovnije propise u pogledu voenja postupka u krivinim predmetima. Te odredbe su se odnosile uglavnom na pokretanje postupka, zatim nadlenost sudova, glavnu raspravu, nain glasanja kod donoenja odluka, zatim odbranu okrivljenog, izvrenje kazne, molbu za obnovu krivinog postupka, te molbu za odlaganje izvrenja kazne, itd.25 Predsjednitvo ZAVNOBiH-a do konca rata nije uspjelo uvrstiti u dnevni red ni jedne od svojih sjednica razmatranje Uputa za rad sudova u krivinim stvarima, kao ni Upute za voenje krivinog postupka, tako da navedeni propisi nisu ni usvojeni do konca rata.26 Poto je materija iz oblasti krivinog prava odmah nakon osloboenja zemlje regulirana saveznim propisima, iz tih razloga vie nije bilo ni potrebno da se donosi i usvaja poseban zakonik iz ove oblasti za Bosnu i Hercegovinu. Posebno pitanje predstavlja primjena pojedinih zakona koji su vaili na podruju Bosne i Hercegovine prije rata. O tim zakonima i o mogunostima njihove primjene nije nita izriito reeno ni u jednom od pravnih propisa donesenih tokom NOR-a, pa ni u Uputama za organizaciju i rad narodnih sudova. Kako su se kolovani pravnici vremenom u sve veem broju poeli ukljuivati u rad sudskih vijea pri NOO-ima, a kasnije i narodnih sudova na osloboenim teritorijama, oni su ponekad, najee u sluaju pravnih praznina, tj. u nedostatku novih pozitivnih pravnih propisa, bili u prilici da primjenjuju staro pravo koje su od ranije poznavali i kojim su se ve sluili. To je, ustvari, bila pravna nuda kada se staro pravilo primjenjivalo kao supsidijerno pravo27 i to samo u sluaju kada je odgovaralo pravnom shvatanju naroda i ukoliko nije bilo u suprotnosti sa naelima formiranim tokom NOR-a. Na taj nain, to staro pravo je kroz primjenu, u novim uvjetima, postajalo jedna vrsta pravnog obiaja.28 Malobrojni pravni propisi doneseni za vrijeme NOR-a nisu mogli u potpunosti da obuhvate i reguliraju sve sloenije drutvene odnose i pravne sporove koji su se javljali meu stanovnitvom na osloboenim teritorijama, tako da su pravne praznine vremenom postajale sve vee i izraenije. Rjeavajui pojedine pravne sporove kao npr. pitanje podjele zaostavtine i sl., narodni sudovi su, u takvim sluajevima, donosili svoja rjeenja u duhu pravde, onako kako je to sam narod

25 26

Isto. Odjeljenje za pravosue ZAVNOBiH-a dostavlja Predsjednitvu ZAVNOBiH-a na odobrenje Upute za rad sudova u krivinim stvarima i Upute za voenje krivinog postupka. ZAVNOBiH, DokumentiI, 773. M. Imamovi, Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001., 344. B. Brajkovi, isto, 356.

27 28

82

osjeao,29 a nekada i u skladu s lokalnim obiajima ili novim shvatanjima o pravdi i pravinosti formiranim kroz rat i revoluciju. Sudska vijea pri NOO-ima, a pred sam kraj NOR-a i novoosnovani narodni sudovi, u obavljanju svoje sudske djelatnosti su, pored novih pravnih propisa, esto bili primorani da, usljed nedostatka pozitivnih pravnih propisa, u praksi primjenjuju i staro pravo, lokalne obiaje, a esto i naelo pravde i pravednosti, tako da je u pogledu primjene prava od sluaja do sluaja vladala opa arolikost i velika neujednaenost. Iz tih razloga je, a svakako i zbog pravne sigurnosti graana, bilo neophodno bez odlaganja rijeiti pitanje odnosa izmeu starog i novog pravnog poretka. To je pitanje i zvanino rijeeno Odlukom Predsjednitva AVNOJ-a od 3. februara 1945. godine. Ta odluka se odnosi na ukidanje i proglaenje nevaeim svih pravnih propisa donijetih od strane okupatora i njegovih pomagaa za vrijeme okupacije, zatim na vanost odluka koje su za to vrijeme donesene, te na ukidanje pravnih propisa koji su bili na snazi u asu neprijateljske okupacije 6. aprila 1941. godine. Sve navedeno je kasnije potvreno izdavanjem Zakona o nevanosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. godine, kao i za vrijeme okupacije.30 Kakvo je bilo to novo pravo koje je stvarano i izniklo iz samog rata i revolucije, najbolje mogu ilustrirati rijei Moe Pijade koji je u julu mjesecu 1945. godine, na sjednici Predsjednitva, prilikom razmatranja projekata Zakona o vrstama kazni i Zakona o davanju amnestije i pomilovanja, izmeu ostalog, u svom referatu istakao: Postojalo je jedno obiajno, narodno, narodno-ratno i ustaniko pravo koje je itavo bilo izraeno jednim velikim principom koji nije bio obuhvaen i fiksiran paragrafima, ali koji je bio iv i stvaran u svakom aktu narodnih vlasti. Principom da je zakonito samo ono to pomae interesu NOB-e, a da je nezakonito sve ono to je za njega tetno. Samo taj veliki princip koji je bio iznikao iz samih zakona narodne borbe, koji je bio prirodni sastavni dio svijesti portvovanih narodnih boraca, bio je dovoljan za besprijekorno funkcionisanje svih naih organa vlasti kroz najtee godine oslobodilakog rata...31 Na koncu, moe se zakljuiti da je novi pravni poredak u Bosni i Hercegovini tokom NOR-a nastajao postepeno, poev od prvih malobrojnih, normativnih akata iz oblasti krivinog prava, a za potrebe vojnih i civilnih sudova, pa sve do poetka sistematskog rada na njegovoj daljnjoj izgradnji. Taj rad se manifestirao kroz djelatnost AVNOJ-a i Predsjednitva ZAVNOBiH-a u smislu donoenja odgovarajuih odluka bitnih za izgradnju novog pravnog poretka u BiH za vrijeme NOR-a. Jednom od tih odluka, pravni poredak stare Jugoslavije stavljen je van snage, ime je i formalno istaknuto da izmeu stare i nove Jugoslavije ne postoji unutranji pravni kontinuitet.
29

Odjeljenje za pravosue ZAVNOBiH-a alje Sreskom narodnom sudu Drvar upute za rad, dana 15. februara 1945. godine. ZAVNOBiH, Dokumenti 1945, knj. II, Sarajevo 1968, 147. Istorija drava i prava, 514. M. Pijade, Izabrani govori i lanci (1941-1947), Beograd 1948, 33.

30 31

83

Autor Profesor dr. Denana auevi je redovni profesor pravne historije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Bihau Rezime rada: U svom radu autorica prati zakonodavnu aktivnost ZAVNOBiH-a i vlade koja je nastala u okviru njega i prati proces stvaranja nukleusa kasnijeg bosanskohercegovakog pravnog sistema, ukazujui na njegova naela, postepeni rast i preciziranje pravnih odnosa, vrsta i sadraja zakona koji su donoeni, te daje ukupnu sliku koju je takva aktivnost ZAVNOBiH-a proizvela u oblasti o pravnog poretka u zemlji.

84

FRIDRICH II CELJSKI KAO PRETENDENT NA BOSANSKO PRIJESTOLJE Pejo okovi

Bosanski su vladari udajama i enidbama stupali u rodbinske veze s mnogim dinastijama i velikakim kuama, kako onima iz blieg susjedstva tako i onima iz udaljenijih zemalja. To je bila uobiajena praksa toga vremena u kome se vie pazilo na drutvenu i staleku pripadnost, a nerijetko i politiku korist, nego na uzajamne osjeaje buduih suprunika. Do takvog povezivanja bosanskih vladara s drugim dvorovima dolazilo je vrlo rano, a pouzdano se takve veze mogu pratiti od vremena bana Kulina ija je sestra bila udana za zahumskog kneza Miroslava Nemanjia, uz napomenu da brojnije vijesti o toj temi potjeu tek iz XIV i XV st. Iako ta tematika nije bez znaaja za razumijevanje nekih prekretnica u srednjovjekovnoj bosanskoj povijesti, mi se njome neemo opirnije baviti. Umjesto te problematike u cjelini, ovom prigodom zanima nas iskljuivo tek jedna nedovoljno zapaena epizoda iz koje se jasno vidi kako su rodbinske veze mogle posluiti kao podloga za rjeavanje dinastikih pitanja, tonije za popunjavanje prijestolja pod sasvim odreenim okolnostima. U tom pogledu pomiljamo na posljedice enidbene veze dinastije Kotromania s velikakom obitelji Celjski, koje su uspostavljene jo 1361. udajom Katarine, keri bosanskog bana Stjepana II Kotromania za Hermana I Celjskog1. Ta udaja nije nagovjetavala da bi se
1

Opirnije o Katarini Kotromani, eni Hermana I. Celjskog pisao je . , I. ( 1353.-1377.) 1377.-1391. , , , 4(1892) 3, str. 205-211; Isti, Katharina, die Tochter Tvrtkos I., 1353-1377 Banus und 1377-1391 Knigs von Bosnien, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina, II, Wien 1894, 173-178. . , , 1960, 325 (dalje: , ); L. Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen-Leipzig 1914, 288 (dalje: Thallczy, Studien), pie da je ta Katarina bila ki kralja Tvrtka I. Iako se podloga za takvo miljenje moe nai u Celjskoj kronici, GZM IV, 1892, 205-211, ono je u historiografiji odbaeno kao netono, jer Tvrtko u to doba nije mogao imati ki za udaju.

85

mogla razlikovati od drugih slinih kojima je rjeavan status nekog lana dinastije ili velikake obitelji, jer njome nije utvrivan nikakav politiki odnos izmeu dviju strana kome bi sklopljeni brak trebao biti jamac i talac njegove nepromjenljivosti i trajnosti. ak ni roenje potomaka, sinova Ivana, koji je umro 1372. i Hermana2, nije najavljivalo nikakvu promjenu u tom pogledu. Naprotiv, izgledalo je da svaka strana ide svojim posebnim putem zaokupljena vlastitim ambicijama i planovima koji se ni u jednoj interesnoj toki nisu dodirivali. Ipak, kako su se postupno mijenjale politike prilike tako su aktualizirane rodbinske veze izmeu Kotromania i Celjskih. Tako je zapoelo njihovo pribliavanje u nepovoljnim okolnostima po bosansku dinastiju koja se stala suoavati sa sve veom turskom opasnou i mijeanjem Turaka u odnose meu njezinim podanicima te sve veim utjecajem i moi Celjskih knezova3 kojih su se posjedi u prvoj polovici XV st. protezali od austrijskih i slovenskih zemalja, preko hrvatsko-ugarskog teritorija do Bosne4. Podlogu za ostvarenje te ideje pruale su Hermanu II zasluge steene na strani kralja Sigismunda. Prvo je spasio kralja u bitki kraj Nikopola 1396. u kojoj je kranska vojska bila teko potuena, a Sigismund dopao u ivotnu pogibelj iz koje ga je knez Herman II spasio5. Drugi put je zasluge stekao 1402. u vezi s oslobaanjem zatoenog hrvatsko-ugarskog kralja koga su nezadovoljni plemii zatvorili u gradu Siklsu6. Za te usluge kralj je 14. kolovoza 1397. poklonio Hermanu II grad Varadin, a 9. rujan 1398. potvrdio tu

Usp. J. Oroen, Zgodovina Celja, II. Srednjeveko Celje kot sredie dravotvornega stremljenja: doba narodne samostojnosti, Savinjska marka, knezi in grofje Celjani, Celje 1927, 52 (dalje: Oroen, Zgodovina II). Herman II. nije mogao biti roen oko 1360, kako navodi M. vab (M. b.), Celjski, Herman II, u: Hrvatski biografski leksikon, 1989, 625, jer je bio drugoroeno dijete Hermana I. i Katarine Kotromani, koji su brak sklopili 1361, a po Celjskoj kronici 1362. U historiografiji je raspravljano o naslovu Celjskih, koji se najee nazivaju grofovima, a N. Klai je branila tezu da su ini bili knezovi, uostalom taj naslov priznao je Fridriku II. i njegovoj brai i car Albrecht, usp. Celjani v slovenskem in srednjeevropskem prostoru (okrugli stol), Zgodovinski zbornik, Ljubljana, 37(1983) 1/2, str. 94. T. Raukar, Grofovi Celjski i hrvatsko kasno srednjovjekovlje, Historijski zbornik, 36(1983), Zahreb 1984, str. 124 (dalje: Raukar, Grofovi Celjski); usp. F. Ba, Celjski grofi in njihova doba, Celjski zbornik, Celja 1951, 10 (dalje: Ba, Celjski grofi). I. Voje, Odnos Celjskih grofova prema politikim prilikama u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanja Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 56 (dalje: Voje, Odnos); usp. . , (25. 1396.), , , 8(1896) 1, str. 79-80; Oroen, Zgodovina II, 58; , , 326; N. Klai, Zagreb u srednjem vijeku, 1, Zagreb 1982, 138 (dalje: Klai, Zagreb). Oroen, Zgodovina II, 60; usp. Voje, Odnos, 56. Klai, Zagreb, 131; Ista, Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb 1987, 124 (dalje: Klai, Medvedgrad).

86

svoju darovnicu7 te 27. sijenja 1399. Zagorje8, koje je ulo u njihov naslov te su se otada nazivali knezovi Celjski i Zagorski9. Poloaj Hermana II jo se vie uvrstio, a posjedi poveali kad je nakon zaruka devetogodinje keri Barbare za kralja Sigismunda 1405., dobio od njega Meimurje s gradom akovcem10, zatim pravo da kao upravitelj Zagrebake biskupije postavlja njezina biskupa te ast slavonskoga bana11. Tako su Celjski knezovi postajali sve moniji i utjecajniji na ugarskom dvoru i u dravi, dok se istodobno bosanska dinastija suoavala sa sve snanijim vanjskim pritiscima, branei zemlju najprije od ugarskih presizanja, ak i uz pomo turskih eta, a potom pokuavajui se zatititi od rastue opasnosti doskoranjih saveznika i njihova prekomjernog mijeanja u unutranje odnose meu bosanskim podanicima. Rastua turska opasnost smanjila je u Bosni strah od ugarske prevlasti, to je za kralja Tvrtka II bio dovoljan razlog da potrai oslonac svojoj vanjskoj politici na budimskome dvoru te tako pokua sauvati vlast i zatititi zemlju. U tim nastojanjima naiao je bosanski kralj na puno razumijevanje u Ugarskoj kojoj nije moglo biti svejedno koga e imati za susjeda. Kad ve nije ostvario svoju davnu elju da se okruni bosanskom krunom radi ega je potkraj XIV i na poetku XV st. vodio vie vojnih pohoda juno od Save, Sigismundu se neoekivano pruila povoljna prilika da Bosnu tjenje vee uz Ugarsku, to hrvatskougarski kralj nije elio propustiti. U prilog njegovim nakanama ile su trenutne okolnosti u kojima se nalazio bosanski kralj. Osim to je bio pritijenjen turskim provalama i upletanjima u bosanske prilike, u drugoj polovici dvadesetih godina Tvrtko II jo nije imao nasljednika. Ta injenica otvarala je hrvatsko-ugarskome kralju realne izglede da utjee na popunu bosanskoga prijestolja. U traganju za prikladnim Tvrtkovim nasljednikom prijedlog se sveo na kneza Hermana II Celjskog, koji je irinom politikih koncepcija nadmaio sve druge velikae u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Sve je izgledalo lako izvedivo, jer se Hermanov dolazak na bosansko prijestolje mogao opravdavati njegovim krvnim srodstvom s bosanskom dinastijom, budui da je bio praunuk bana Stjepana II Kotromania. Sigismundov pak interes u Bosni osiguravao je njegov brak s Hermanovom keri Barbarom. Tako bi se postigao eljeni cilj i sauvala priznavana zakonitost promjene vladara i dinastije. Bez mogunosti velikog izbora Tvrtko II pokazao je
7

T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XVIII, Zagrabiae 1990, 244-247, 364-366 (dalje: Smiiklas, Codex diplomaticus XVIII); usp. , , 326; Klai, Zagreb, 138. Smiiklas, Codex diplomaticus XVIII, 413-418; usp. Klai, Zagreb, 138; . , , 19992, 203 (dalje: , ). Voje, Odnos, 56-57. Klai, Zagreb, 138; usp. , , 203. Oroen, Zgodovina II, 63; usp. Voje, Odnos, 57; N. Klai, Zadnji knezi Celjski v deelah sv. Krone, Celje 1982, 36 (dalje: Klai, Zadnji knezi); Ista, Zagreb, 138-139; Ista, Medvedgrad, 124.

9 10 11

87

elju da se priblii Ugarskoj, to je u prvoj polovici 1425. rezultiralo sklapanjem formalnog mira izmeu njega i kralja Sigismunda. Ono to je za nau temu puno vanije odnosi se na nastavak pregovora o odreivanju nasljednika, ako bosanski kralj Tvrtko II, koji tada nije imao djece, umre bez mukog potomka. Kralj je 30. kolovoza 1426. izdao uputu svojim izaslanicima, Andriji sinu Petra de Ztanch i slavonskom banu Pavlu Bissenu de Ezdege, koje je slao po nekom poslu u Bosnu12. Tom prilikom su, prema J. Radoniu, uz druga problematina pitanja, izgleda, voeni i pregovori o nasljeivanju bosanskog prijestolja13. S tim u vezi valja upozoriti da su u svibnju te godine voeni pregovori i postignut sporazum u Tati izmeu hrvatsko-ugarskog kralja i despota Stefana Lazarevia. Sporazumom je utvreno da despota naslijedi sestri ura Brankovi, a Ugarskoj pripadnu Beograd i Golubac na Dunavu te Mavanska banovina14. S obzirom na Sigismundove planove i mogue dalekosene posljedice ti iznimno vani pregovori voeni su do 2. rujna 1427., kad je bosanski kralj Tvrtko II. proglasio roaka Hermana II Celjskog svojim nasljednikom te mu u svom stolnom gradu Bobovcu izdao odgovarajuu ispravu kojom je njemu i njegovim mukim potomcima darovao itavo Bosansko kraljevstvo u sluaju da ne bi ostavio zakonitih mukih potomaka. Tvrtko II je naglasio da to ini zbog osobitog prijateljstva, ljubavi i vjernosti, koje je ljubljeni roak i brat njegov Herman II, celjski i zagorski knez te ban slavonski vazda iskazivao i iskazuje prema njemu i Bosanskomu kraljevstvu te zbog osobitih radnji koje je spomenuti knez poduzimao kod kralja Sigismunda u prilog Bosne i njezinih stanovnika i napokon, jer mu je roak15. Iz Tvrtkova
12

Quia Andreas filius Petri de Ztanch, familiaris magnifici Pauli de Ezdege, alias regni nostri Sclavonie bani, unacum eodem domino suo in legationibus nostris in regnum nostrum Boznense de commissione nostre maiestatis speciali accessuro asseritur fore profecturus, igitur fidelitati vestre firmiter precipiendo mandamus, E. Kammer, Codex diplomaticus domus senioris comitum Zichy de Zich et Vsonke, VIII, Budapestini 1895, 303. O toj misiji usp. . , . , , 11 12, 1905, 48-49 (dalje: , ); Klai, Zadnji knezi, 35. , , 48-49; Isti, Der Grossvojvode von Bosnien Sandalj Hrani-Kosaa, Archiv fr slavische Philologie, XIX, Berlin 1897, 454. U novije vrijeme o tom sporazumu pisao je opirnije I. Prlender, Sporazum u Tati 1426. godine i igmundovi obrambeni sustavi, Historijski zbornik, Zagreb, 44(1991) 1, str. 23-41; usp. takoer M. Perojevi, Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi po drugi put kralj, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Sarajevo 1942, 471 (dalje: Perojevi, Tvrtko II); . , . - , 1978, 54, 338; . , , , 2, 19942, 215; , , 109-110; . , , 20012, 115-116. S. Katona, Historia critica regum Hungariae stirpis mixtae ex fide domesticorum et exterorum scriptorum concinnata, XII, Budae 1790, 477-478 (dalje: Katona, Historia critica XII); G. Pray, Annales regnum Hungariae ab anno Christi 997 ad annum 1564, II, Vindobonae 1774,

13

14

15

88

pisma, a ni iz prateih dokumenata, ne moe se dokuiti to je to njegov roak doista inio za Bosnu i njezina kralja da bi mu mogli pripasti bosanska kruna i prijestolje. Celjski su stekli grad Krupu na Uni, koju je kralj Sigismund najprije zaloio, a 1429. i predao potpuno u vlasnitvo knezu Fridriku II, Hermanovu sinu16. Tako ih je taj grad trebao pribliiti Bosni i tamonjim prilikama te uvrstiti njegov poloaj u tim krajevima. Ugovor iz 1427. nije, meutim, ostavio ravnodunim glavne aktere na bosanskoj politikoj sceni, ali ni zemlju nije gurnuo u graanski rat. Nezadovoljstvo koje su pokazivali vojvode Sandalj Hrani i Radosav Pavlovi stialo se do polovice 1428. Brzo smirivanje nesuglasica upuuje na pomisao da je Tvrtko II raunao da se svi uvjeti iz spomenutog dogovora nee ispuniti te da prijestolje i kruna nee pripasti strancima. U prilog tome govori i injenica da je bosanski kralj ve u prvoj polovici 1428. pokuavao na vie strana traiti sebi suprugu i naao ju je u Doroteji, keri pokojnoga mavanskog bana Ivana Gorjanskog17. Nakon tih za razumijevanje nae teme vanih dogaaja, stvari su krenule svojim tokom ne marei puno za elje i oekivanja zainteresiranih strana. Prvo je u 13. listopada 1435. u Pounu umro knez Herman II, nesueni bosanski kralj18, ime je bilo nagovijeteno izbjegavanje moguih zapleta i nesporazuma izmeu Celjskih knezova i Kotromania. Dvije godine poslije, 9. prosinca 1437. smrt je u Znojmu odnijela i kralja Sigismunda, zaetnika i glavnog zatitnika tog sporazuma19. Uskoro se, meutim, pokazalo da su ta dva dogaaja nakratko probudila tek varljivu nadu koja je potkraj rujna 1438. pokopana s kraljicom Dorotejom20.
293; G. Fejr, Codex diplomaticus ecclesiasticus ac civilis, X/6, Budae 1844, 900-901 (dalje: Fejr, Codex diplomaticus X/6); usp. Oroen, Zgodovina II, 63-64; Perojevi, Tvrtko II, 472; , , 328; Voje, Odnos, 57; Klai, Zadnji knezi, 60, bilj. 277; P. okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, Banjaluka 1988, 25 (dalje: okovi, Bosanska Kraljevina).
16

Usp. . Truhelka, Nai gradovi, Nada, Sarajevo, 8(1902) 23, str. 313; Isti, Nai gradovi. Opis najljepih sredovjenih gradova Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1904, 18; Oroen, Zgodovina II, 81; R. Lopai, Biha i Bihaka krajina. Mjestopisne i poviestne crtice, Zagreb 19432, 166; Voje, Odnos, 57; Klai, Zadnji knezi, 43-44. Opirnije o kraljici Doroteji pisao je P. Aneli, Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija, Nova serija XXVIIXXVIII (1972-1973), str. 377-395 (dalje: Aneli, Bosanska kraljica): usp. . , , 1964, 260; P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi. Bosna u prvoj polovini XV stoljea, Sarajevo 1981, 121-125 (dalje: ivkovi, Tvrtko II); okovi, Bosanska Kraljevina, 25-27. O vremenu Hermanove smrti opirije je pisala Klai, Zadnji knezi, 62-63; usp. takoer , , 328. V. Klai, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretrka XIX. stoljea, 3, Zagreb 1980, 171 (dalje: Klai, Povijest Hrvata III); J. de Turocz, Chronica Hungarorum, II. Commentarii, 2. Ab anno 1301 usque ad annum 1487 (sastavio E. Mlyusz), Budapest 1988, 288. Kraljica je umrla izmeu 19. i 24. rujna 1438, usp. Aneli, Bosanska kraljica, 383.

17

18

19

20

89

Tada je postalo jasno da kralj nee imati nasljednika te da smjena na prijestolju nakon njegove smrti nee proi bez potresa. U takvim okolnostima Tvrtkov sporazum s Hermanom II iz 1427., pokazat e skori dogaaji, nije bio bez vanosti, iako se za njega u samoj Bosni nije puno marilo. Razlog tome lei u injenici to su u zemlji poduzete odreene radnje koje su trebale osigurati dolazak na vlast izdanka dinastije Kotromania koji je bio prihvatljiv veini bosanskog plemstva, pa i samome kralju Tvrtku II Tako je izbor pao na Tomaa, izvanbranog sina kralja Ostoje21, koji se za prijestolje ipak morao boriti s dvojicom pretendenata i njihovih pristaa. Unutranji bosanski zapleti i sukobi podijelili su politiki Bosnu na dvije suprotstavljene strane, onu veinsku koja je pristajala uz mlaeg Ostojina sina Tomaa i onu koja je podupirala Tomaeva starijeg brata Radivoja, u tadanjoj bosanskoj javnosti poznatog od poetka tridesetih godina XV st., kad je u vie navrata nastupao kao protukralj22. Glavni oslonac toj stranci bio je vojvoda Stjepan Vuki Kosaa, najmoniji pojedinac u zemlji. U historiografskoj literaturi ti su dogaaji u novije vrijeme opirnije opisani, a pojedinosti smjetene u pripadajui politiki okvir23. Naprotiv, o nastupima drugog Tomaeva protukandidata, kneza Fridrika II Celjskog ni danas se ne zna puno. Na njegovo dranje prema bosanskim prilikama baca slabo svjetlo tek odgovor cara Fridrika III, koje je uputio novoizabranom, ali osporavanom bosanskom kralju Tomau. Pouzdano se moe rei da su Celjski nakon smrti Tvrtka II doista poduzimali neke korake u namjeri da se domognu bosanske krune i prijestolja, ali se ni danas zbog oskudice izvornih podataka ne moe rei u emu su se sve njihovi nastupi sastojali i koliku su stvarnu opasnost predstavljali po novoizabranoga kralja, koji se zbog toga alio caru Fridriku III, iji su podanici bili. Car se u svome odgovoru kratko osvrnuo na Tomaeve zamjerke upuene na raun neprijateljskog dranja kneza Fridrika II, bez prevelikih obeanja ni u pogledu brzine ni u pogledu mjera koje namjerava po-

21

. , , . I. , , , , , , , . XXIV, -. 1934, 115 (dalje: , II); F. Mikloi, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Graz 19642, 427 (Mikloi, Monumenta Serbica). Potpunije o Radivoju Ostojiu pisao je Thallczy, Studien, 79-109, a o njemu kao protukralju usp. ivkovi, Tvrtko II, 164-181; Isti, Iz srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma, Osijek 2002, 125-149. Usp. prikaz prvih godina Tomaeve vladavine i njegova nastojanja da se odri na vlasti okovi, Bosanska Kraljevina, 24-101; Isti, O dolasku Stjepana Tomaa na vlast i njegovom meunarodnom priznanju, Istorijski zbornik, Banjaluka, 5(1985) 5, str. 7-35 (dalje: okovi, O dolasku);

22

23

90

duzeti24. Da bismo sve to mogli bolje razumjeti, pokuat emo u nastavku to pismo analizirati i njegov sadraj smjestiti u pripadajui politiki kontekst. Kada se smru Tvrtka II potkraj 1443. srednjovjekovna bosanska drava nalana dinastikom raskriju, na vlast je stupio kralj Toma, koji je svoj vladarski poloaj morao braniti diplomacijom i orujem. Jedan od prvih koraka koje je novi i osporavani kralj poduzeo, bilo je upuivanje izaslanstva susjednim vlastima u Dubrovniku, Mlecima, Budimu, Beu te Rimskoj kuriji u Rimu25. S obzirom na temu ovoga rada nau pozornost privlai Tomaevo obraanje rimsko-njemakom caru Fridriku III, koji je potom odgovorio na misiju bosanskog izaslanstva, a sreom pismo je sauvano i danas dostupno javnosti26. S razlogom se moe pretpostaviti da su i drugi vladari i vlasti kojima je novoizabrani bosanski kralj uputio svoje izaslanstvo da im javi o svom stupanju na prijestolje takoer pismenim putem izrazili svoje zadovoljstvo tom promjenom, prihvaajui Tomaa kao Tvrtkova nasljednika na prijestolju Kotromania. Za nau temu najvaniji je, meutim, odgovor koji je novom bosanskom kralju uputio car Fridrik III. Budui da to carevo pismo nije datirano teko je utvrditi kad je nastalo, a u skladu s tim ne moe se pouzdanije odrediti ni vrijeme upuivanja bosanskih izaslanika u Be. Na temelju sadraja careva pisma moglo bi se s razlogom pretpostaviti da je ono nastalo u proljee 1444. te da je novoizabrani bosanski kralj uskoro po stupanju na prijestolje o tome
24

quia vero idem nuntii tui de illustri principe comite Cilie, fideli nostro dilecto, mentionem fecerunt, eundem favere tuis emulis nuntiantes, parati sumus juxta petitionem nuntiorum tuorum partes nostras interponere et omni conatu niti, ut inter tuam fraternitatem et dictum comitem bona vicinitas et mutuus amor reintegretur, sperantes, eundem comitem in hac parte nobis complaciturum esse, ad quam rem, quam primum occasio se prebuerit, operam dabimus et sane juxta possibilitatem nostram omnia faciemus libenti animo et voluntario corde, que ad regni tui prosperitatem et pacem ac honoris augmentum tui pertinere noscimus, R. Wolkan, Der Briefwechsel des Eneas Silvius Piccolomini, I. Abteilung: Briefe aus der Laienzeit (1431-1445), II. Band: Amtliche Briefe, Fontes rerum Austriacarum, Diplomataria et acta, LXII. Band, Wien 1909, 166 (dalje: Wolkan, Briefwechsel II); okovi, Bosanska Kraljevina, 189; usp. Isti, O dolasku Stjepana Tomaa na vlast i njegovom meunarodnom priznanju, Istorijski zbornik, Banjaluka, 5(1985) 5, str. 9, bilj. 8 (dalje: okovi, O dolasku). Ta njegova nastojanja prikazao je okovi, O dolasku, 7-35; Isti, Bosanska Kraljevina, 24-43. Carevo pismo objavio je u cijelosti R. Wolkan, Der Briefwechsel des Eneas Silvius Piccolomini, Band II. Briefe aus der Laienzeit (1431-1445), Fontes rerum Austriacarum, Diplomataria et acta, LXII. Band, Wien 1909, 165-166 (dalje: Wolkan, Briefwechsel II), a po njemu okovi, Bosanska Kraljevina, 188-189, ali s pogreno navedenom zbirkom, O. Raynaldus, Annales ecclesiastici ab anno 1198, ubi desinit cardinalis Baronius, IX, Luccae 1752, 427, iz koje je pismo preuzeto, to sad ispravljamo. U historiografskoj literaturi pismo je bilo poznatije u izdanju koje je pripremio N. Jorga, Notes et extraits pour servir l histoire des croisades au XVe sicle, III, Paris 1902, 113 (dalje: Jorga, Notes III). Iako se za njega u historiografskoj literaturi odavno znalo, usp. , , 181; . , , , , . CCCLXXVI, , . 48, 1964, 72, bilj. 7 (dalje: , ), ipak nije u dovoljnoj mjeri iskoritenu, jer su se istraivai sluili nepotpunim tekstom objavljenim u Jorginim ispisima, usp. okovi, O dolasku, 16-17; Isti, Bosanska Kraljevina, 37-38.

25 26

91

obavijestio i cara, a ne samo susjedne vladare27. Da Toma doista nije oklijevao izvijestiti susjedne dvorove o smjeni na prijestolju Kotromania posvjedouje raspoloiva izvorna graa prema kojoj se o tom dogaaju u Dubrovniku znalo ve 5., a u Veneciji 20. prosinca 1443. Ne znamo, naalost, koje je poslanike Toma ovlastio da caru prenesu njegove poruke i predaju mu vjerodajno pismo. Moda je rije o istim osobama koje su po tom poslu trebale posjetiti i hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava I Jagelovia i Ivana Hunyadija. Unato zauzetosti hrvatsko-ugarskoga kralja i njegova prvog vojskovoe ratnim pripremama za navalni rat protiv Turaka, u prvoj polovici 1444. rjeavana je i vladarska sudbina novoizabranog bosanskog kralja u Ugarskoj, pa nema razloga ne pretpostaviti da je vjerojatno od istih Tomaevih izaslanika i car Fridrik III bio obavijeten o promjenama na prijestolju Kotromania. U svakom sluaju bosansko je izaslanstvo boravilo u Beu, gdje je predalo caru kraljevo vjerovno pismo te odralo govor, prije prve polovice 1445, kad je Fridrik II Celjski postao banom itave Slavonije, jer ga car u svome pismu naziva knezom28. Fridrik III je nadalje od bosanskih izaslanika doznao da je Toma nakon smrti svoga prethodnika postao kraljem. Taj podatak je vrijedan pozornosti jer se u njemu izriito tvrdi da su ga po posljednjoj elji Tvrtka II za kralja izabrali velmoe, baruni i ostalo stanovnitvo Kraljevstva29. Kurtoazne su pak bile izjave bosanskih izaslanika o Tomaevoj naklonosti prema caru i darovi koje mu je poslao, ba kao i careva estitka novom bosanskom kralju na dolasku na vlast te isticanje uvjerenosti u njegove vrline kojima je obdaren, to je veliko jamstvo da e znati dobro vladati povjerenim kraljevstvom. Iz stilizacije tih misli neodoljivo se namee pomisao da je bosanskom kralju vie bilo stalo do careve naklonosti, koju su trebali pobuditi poslani darovi, nego to je bilo stalo Fridriku III do bosanskog kralja od koga nia nije oekivao, a njegova ga zemlja nije zanimala. U taj nas dojam uvjerava i nastavak pisma, gdje car izjavljuje da u Bosnu ne kani slati svoje izaslanstvo, kako je to predlagala bosanska strana, da bi ga izvjetavala o prilikama u zemlji i Tomaevu poloaju30.
27

Nastanak nedatiranog careva pisma kralju Tomau pokuao je, Wolkan, Briefwechsel II, 165, dovesti u vezu s pismima pape Eugena IV. od 29. svibnja 1445, a istom ga godinom datira i Jorga, Notes III, 113. Po sadraju tih pisama jasno je da ona nisu odgovor Rimske stolice na izjavu Tomaevih izaslanika o njegovu stupanju na vlast nego se bave drugim, u oima Katolike crkve, ozbiljnim pitanjima. Na neosnovanost Wolkanove datacije Fridrikova odgovora upozorio je , , 72, bilj. 7; okovi, O dolasku, 18, bilj. 34. nuntii tui de illustri principe comite Cilie, fideli nostro dilecto, mentionem fecerunt, Wolkan, Briefwechsel II, 166; okovi, Bosanska Kraljevina, 189. teque per proceres, barones et alios regnicolas juxta voluntatem et desiderium ultimum prefati Steffani in regem esse assumtum, Wolkan, Briefwechsel II, 166; okovi, Bosanska Kraljevina, 188; usp. okovi, O dolasku, 16; Isti, Bosanska Kraljevina, 29. nec existimamus in presentiarum opus esse, per nos aliquem mitti ad partes illas, qui de conditionibus patrie et tuo statu informatus nobis relationem efficiat prout idem nuntii postularunt, Wolkan, Briefwechsel II, 166; okovi, Bosanska Kraljevina, 188-189; usp. Isti, O dolasku, 17.

28

29

30

92

Svoju odluku car objanjava uvjerenjem da je Toma po preuzimanju vlasti sposoban sam pravedno vladati svojim kraljevstvom. ini se da se u tom odgovoru naziru problemi koje je novoizabrani bosanski kralj imao u zemlji, pa i vani, da bi se odrao na vlasti. O njima je bosansko izaslanstvo oito upoznalo cara, ali se on u to nije elio mijeati, uskrativi Tomau potporu koju je na carskom dvoru traio i oekivao. Takav carev odgovor potpuno je u skladu s razvojem prilika u Carstvu, jer se Fridrik III nije elio sukobljavati s najmonijim svojim podanicima s kojima je i sam imao problema, koje je u ljeto 1443. rijeio sporazumom i to ne bez ustupaka31. Nezainteresiranost cara Fridrika za upletanje u bosanske prilike postaje razumljivija kad se povee s pritubom koju su mu Tomaevi ljudi iznijeli, a odnosila se na dranje kneza Fridrika II Celjskog, kome su Bosanci zamjerali naklonost prema kraljevim protivnicima32. Tko bi bili ti Tomaevi protivnici, iz careva se pisma ne moe dokuiti. Umjesto toga, sama stilizacija navedene izjave upuivala bi na pomisao da Fridrik II Celjski nije vodio nikakvu svoju politiku niti da je pokuavao osigurati svoja nasljedna prava na bosansko prijestolje. Ako bi se na tu izjavu tako gledalo, moralo bi se neizbjeno kneza Fridrika II dovesti u vezu s pristaama pretendenta Radivoja i vojvode Stjepana Vukia, ali nam ni o tome izvorna svjedoanstva nita ne govore. Kad bi se o Fridrikovim nastupima razmiljalo u tom smislu, ostalo bi neobjanjeno zato bi moni knez Celjski odustao od dinastikih ambicija i pretendentskih prava na prijestolje Kotromania te pristao uz stranu koja je to pravo nastojala osigurati drugom kandidatu, a ni u samoj Bosni nije imala veinu. Fridrik II je doista polagao prava na bosansku krunu i prijestolje na temelju porodinog ugovora sklopljenog izmeu njegova oca i bosanskog kralja Tvrtka II 1427. Istina, okolnosti su se ipak unekoliko promijenile utoliko to je s povijesne scene nestalo Hermana II Celjskog, koji je umro 13. listopada 1435. Meutim, spomenuti je ugovor predviao da on i njegovi potomci postanu Tvrtkovim nasljednicima, ako bi ovaj umro bez zakonitog mukog poroda. Osam godina poslije, u studenom 1443. umro je, kako se oekivalo, bosanski kralj Tvrtko II bez nasljednika. S obzirom na te okolnosti bosansko prijestolje i kruna, prema ugovoru iz 1427., trebali su pripasti dalekim roacima bosanskih Kotromania izvan Bosne, tonije Celjskim knezovima, jer je pokojni bosanski kralj u svojoj ispravi od 2. rujna 1427. izrijekom naveo da je spomenutomu knezu Hermanu II Celjskom i svim njegovim mukim nasljednicima i njihovim potomcima svjesno darovao itavo Bosansko Kraljevstvo i njegove podanike, tvrave i
31

Usp. Klai, Zadnji knezi, 64; , , 330; Voje, Odnos, 58; M. vab (M. b.), Celjski, Fridrik II, u: Hrvatski biografski leksikon, 1989, 624-625. quia vero idem nuntii tui de illustri principe comite Cilie, fideli nostro dilecto, mentionem fecerunt, eundem favere tuis emulis nuntiantes, Wolkan, Briefwechsel II, 166; okovi, Bosanska Kraljevina, 189; Isti, O dolasku, 17.

32

93

utvrde, gradove i varoi, sela i posjede sa svim pripadnostima ako bi umro bez mukih potomaka te da u tim okolnostima Herman II ili njegovi nasljednici mogu preuzeti i posjedovati Bosansko Kraljevstvo sa svime to mu pripada33. S obzirom na to da su se Tvrtkovom smru 1443. stekli uvjeti koje je sam propisao o prijenosu Bosanskog Kraljevstva na roake Celjske, tvrdei da je to uinio svjesno (scienter), oni su po vie put spominjanom ugovoru iz 1427. polagali puno pravo na krunu i prijestolje Kotromania te u tom pogledu njihova batinska prava nije mogla umanjiti ni injenica da je roak-pregovara umro prije roaka-darovatelja. Takvu mogunost dinastiki ugovor nije predviao. Tvrtko II je u potpunosti iskljuivao mogunost da ga na prijestolju naslijedi netko od potomaka Kotromania iz Bosne te je pitanje popune prijestolja rjeavao izmeu eventualnih svojih potomaka i roaka Celjskih. U historiografskoj literaturi se to objanjavalo time da je na taj nain elio onemoguiti dolazak na vlast svog politikog protivnika i turskog saveznika, protukralja Radivoja, starijega sina kralja Ostoje34. Oito je da se tada u Bosni nije ozbiljno razmiljalo s Tomaem kao buduim kraljem, iako je on bio u dobrim odnosima s kraljevskim dvorom35. Njegova povuenost i pravo prvorodstva (ius primogeniturae) kao da su mu unaprijed zatvarali put do krune i prijestolja, uz napomenu da ni on u to doba nije bio vie tako mlad budui da je bio oenjen ovjek. to je Tvrtko II vie stario, a politike prilike u Bosni i njezinu susjedstvu se mijenjale, to se na odredbe dinastikog ugovora iz 1427. u zemlji sve manje mi33

praefato Comiti Hermano Ciliae et universis suis haeredibus masculini sexus, ex nomine Comitem Ciliae procreandorum, dictum regnum nostrum et regnicolas, castra, fortalitia, civitates, oppida, villas, possessiones cum universis pertinentiis dicti regni nostri Bosne donavimus, et donatione firma praescripsimus, damusque et donamus ipsis etiam dictum nostrum regnum Bosniae integraliter, et cum universis suis pertinentiis scienter et vigore praesentium nostrarum literarum omni dolo et fraude penitus remoto tali sub conditione, si contingeret, quod absque legitimis haeredibus decederemus, quod Deus avertat, vel quod si legitimos haeredes post nos relinqueremus, et demum dicti haeredes etiam sine haeredibus legitimis decederent, quod tunc praefatus frater et consanguineus noster dilectus Comes Hermanus Cilie vel haeredes sui dictum nostrum regnum Bosnae, cum universis suis pertinentiis recipere et possidere, et de eodem uti, frui et gaudere possint et debeant, quomodo ipsis melius videbitur ad beneplacitum ipsorum, Fejr, Codex diplomaticus X/6, 901; Katona, Historia critica XII, 478; usp. Thallczy, Studien, 288-289; . . , , , , . CCXXXI, , , . 13, 1955, 68; okovi, O dolasku, 8-9; Isti, Bosanska Kraljevina, 25. V. Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882, 268 (dalje: Klai, Poviest Bosne). O tome svjedoi isprava kralja Tomaa kojom je 19. veljae 1459. obdario Pavla, Matiju i Jurja, sinove Ivanca Jurinia, za koga sm kralj navodi da . i . -, 19. . 1450 [!], Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 17(1905) 1/4, str. 253; usp. M. Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Sarajevo 1942, 546-547, bilj. 181 (dalje: Perojevi, Stjepan Toma).

34 35

94

slilo. tovie, ak je i sm kralj napustio zamisao o povjeravanju Bosanskog Kraljevstva svojim roacima Celjskim knezovima te se, prema izjavi njegova nasljednika, na samrti pobrinuo da nae nasljednika prijestolja meu najbliim Kotromaniima u zemlji. Tvrtko II je, doista, imao razloga da pri tom zaobie najstarijeg Ostojina sina, kneza Radivoja s kojim je bio u dugogodinjem neprijateljstvu zbog njegovih nastupa kao protukralj. Obino se kao argument protiv pretendenta Radivoja navode njegove veze s Turcima, iako nam se ini razlonim pretpostaviti da su puno jai bili osobni razlozi. U osobi Tomaa Ostojia poklopile su se dvije pogodnosti, bio je prihvatljiv i kralju i veini bosanskog plemstva koje ga je na saboru prihvatilo za kralja, pa je rukovodei se svojim razlozima istodobno ispunilo posljednju Tvrtkovu elju. Osim toga, malo kojem od najmonijih pojedinaca na bosanskoj politikoj sceni ne bi se moglo prigovoriti da nije odravao veze s Turcima i koristio se njihovim uslugama, to je vrijedilo i za Tomaeva prethodnika. Izborom mlaeg Ostojina sina Bosna je nastavila politiku oslanjanja na Ugarsku i formalnog neprijateljstva s Turcima. Ipak, sm poetak vladavine novoizabranog i osporavanog kralja protekao je u tom pogledu vrlo uzdrano. Toma. naime, nije sudjelovao u dugoj vojni 1443-1444. koju je vodio hrvatskougarski kralj protiv Turaka na Balkanu, ali su se u Bosni ti dogaaji pratili, a pojedinci su ak u njima i sudjelovali36. Nakon to je Toma uredio svoje odnose s ugarskim dvorom i stekao naklonost vojvode Ivana Hunyadija, ljutog protivnika Celjskih knezova, dijelio je s njim njihovo neprijateljstvo te ono vie nije moglo ozbiljnije ugroziti njegov vladarski poloaj. Upadljivo je da je Toma i u svom pismu za vojvodu Hunyadija takoer isticao kako je doao na prijestolje Kotromania po odredbi slavnoga spomenua kralja Tvrtka, naega predragoga strica te postao gospodarom gradova i krunskih posjeda Bosanskog Kraljevstva37. Iz Tomaevih nastupa je oito kako je za njegov dolazak na vlast bila presudna volja ne bosanskog plemstva nego njegova strica, kralja Tvrtka II. Ona je bila kljuni argument koji je novoizabrani bosanski kralj dosljedno ponavljao branei svoj vladarski poloaj pred zahtjevima druge dvojice pretendenata. Time kao da se eljelo poslati poruku zadovoljnoj i nezadovoljnoj domaoj i okolnoj javnosti da je tako posljednjom vladarskom voljom htio njegov prethodnik na prijestolju Kotromania odrediti sebi nasljednika, iako je u tekim okolnostima u tom smislu na sebe ne bez rizika
36

venit eciam ad eundem ex Bossna quidam vayvoda vocatus dominus Petrus Cohacz cum equitibus 600 vel 700, R. Wolkan, Der Briefwechsel des Eneas Silvius Piccolomini, I. Abteilung: Briefe aus der Laienzeit (1431-1445), I. Band: Privat Briefe, Fontes rerum Austriacarum, Diplomataria et acta, LXI. Band, Wien 1909, 282; Jorga, Notes III, 109; usp. Perojevi, Tvrtko II, 502; okovi, O dolasku, 19; Isti, Bosanska Kraljevina, 12; . , , , 2, 19942, 256; , , 325. Thallczy, Studien, 366-368; usp. Klai, Poviest Bosne, 285; Klai, Povijest Hrvata III, 231; Perojevi, Stjepan Toma, 506-507; okovi, O dolasku, 21.

37

95

preuzeo 1427. obvezu koju, ini se, doista nije bio spreman ve od poetka provesti u djelo. Naime, na odbacivanje dinastikog sporazuma s Celjskim knezovima kao da upuuje fraza quod Deus avertat, kojom je Tvrtko odbacivao mogunost da bi mogao ostati bez zakonitih mukih potomaka. U ulozi kljunog argumenta kralj Toma je putem svoga izaslanstva i pisma naveo i caru Fridriku III gotovo istim rijeima okolnosti pod kojima je doao na vlast. Car, ini se, nije imao u tom pogledu nikakvih prigovora, budui da novom bosanskom kralju nije nita predbacivao, iako mu je to bila zgodna prilika da brani interese svoga podanika, kneza Fridrika II Celjskog. U tom kontekstu namee nam se pomisao kako je vladar mogao bez obveza i posljedica odreivati svoga nasljednika u situacijama kada popunjavanje prijestolja nije moglo biti obavljeno uobiajenim putem. Tako je, naime, postupao i bosanski kralj Tvrtko II, koji je s Bosanskim Kraljevstvom postupao kao da je u pitanju bilo njegovo vlasnitvo, odredivi prvo 1427. jedne nasljednike, a na samrti drugu osobu koja ga je i naslijedila. Protiv vladareve volje moglo se tek orujem i ratom, pri emu prieljkivani ishod ni jednoj strani nije bio unaprijed zajamen. Odluivala je volja i mo oruja, odnosno snaga njihovih pristaa. To je oprobala i iskusila i Bosna nakon Tvrtkove smrti, kad je novoizabrani kralj Toma Ostoji branio svoj vladarski poloaj na koji je doao posljednjom voljom svoga strica Tvrtka II i izborom od strane veine bosanskog plemstva na bosanskom dravnom saboru te snagom oruja svojih pristaa pred zahtjevima druge dvojice pretendenata, svoga starijeg brata Radivoja, koji je na svojoj strani imao pravo prvorodstva (ius primogeniturae) i neke bosanske velikae na elu s vojvodom Stjepanom Vukiem Kosaom, te roaka kneza Fridrika II, koji se pozivao na odredbe dinastikog ugovora iz 1427. do koga u Bosni nitko vie nije drao. Njegove izglede umanjivala je i injenica da je imao vie neprijatelja nego saveznika, a ni politiki podijeljeni Bosanci nisu ga eljeli. U takvim okolnostima nastup Celjskog kneza predstavlja samo pokuaj da se izvana utjee na promjenu vladarske dinastije, koji nije imao izgleda na uspjeh, te ostaje vie kao zanimljiv nego kao dalekosean i vaan dogaaj s obiljejima prekretnice u politikom ivotu srednjovjekovne bosanske drave dvadesetak godina prije nego je i ona nestala u kovitlacu velikih promjena na Balkanu izazvanih turskim osvajanima. Ideju da se bosansko prijestolje prenese na udaljene roake bosanskih Kotromania izvan zemlje, dobro pozicioniranih u bliem i daljem bosanskom susjedstvu aktualizirale su i nametnule jedne politike okolnosti kakove su bile u polovici dvadesetih godina XV st., a odbacila ju je kao neprihvatljiv koncept druga politika stvarnost, koja je okosnicu vlasti traila i nala u samoj Bosni. * * * Ugovor o nasljeivanju bosanskog prijestolja i krune sklopljen 2. rujna 1427. izmeu kralja Tvrtka II i kneza Hermana II Celjskog odavna je poznat u historiografskoj literaturi i spominju ga gotovo svi pregledi povijesti srednjovjekovne

96

bosanske drave. Isto je tako dobro poznata promjena na prijestolju nakon smrti Tvrtka II kojom je na vlast doao kralj Toma Ostoji. U vezi s tim gotovo je potpuno zanemarivano pitanje kako su se prema tim dogaajima drali Celjski knezovi, tonije Hermanov sin i nasljednik Fridrik II. Sauvano pismo rimsko-njemakog cara Fridrika III upueno kralju Tomau otkriva da njegov podanik nije mirno gledao na dinastika nadmetanja u Bosni nego da je i sm u njima sudjelovao zauzevi neprijateljski stav prema novoizabranome kralju uz kojega je stala veina bosanskih velikaa. Pojedinosti iz tog repertoara ostaju, meutim, poblie nepoznate. Pretpostavljamo da je o svemu tome bosansko izaslanstvo podrobno upoznalo cara, ali on u svom uopenom i kurtoaznom odgovoru tim pritubama nije pridavao veu vanost. Takav njegov odgovor postaje puno jasniji kad se dovede u vezu s injenicom da su se potkraj 1443. izmirili Frirdrik III i Celjski knezovi, te da u tim okolnostima car nije namjeravao postignuti sklad dovoditi u pitanje zbog zahtjeva novoizabranog bosanskog kralja, koji je ionako imao ozbiljnih protivnika u samoj Bosni. Pretendentski nastupi Fridrika II nisu ozbiljno ugroavali Tomaev vladarski poloaj, a ublaavalo ih je i neprijateljstvo izmeu Celjskih i Ivana Hunyadija38 s kojim je novi bosanski kralj do poetka lipnja 1444. uspostavio dobre odnose uz godinju isplatu 3000 zlatnika39. Nakon iscrpljujuega graanskog rata Toma je obranio svoj vladarski poloaj, izmirivi se s vojvodom Stjepanom Vukiem ijom se keri potom oenio. Uspostavljena sloga i mir izmeu zeta i punca, odnosno izmeu kralja i njegova najmonijeg podanika nije dugo trajala, pa su neprijateljstva vie puta nastavljana i prekidana. Na njihove odnose Celjski nisu imali nikakva utjecaja, iako se u toku pedesetih godina XV st. pribliavaju Kosai. Autor Profesor dr. Pejo okovi vanredni profesor srednjovjekovne historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autor govori o historijskim, rodbinskim i pravnim odnosima i okolnostima nasljednog prava na temelju kojih se je grof Frederik Celjski javio kao pretendent na bosansko prijestolje. On je svoja prava temeljio na injenici da je ker Stjepana II Kotromania Katarina bila udata za njegovog bliskog roaka grofa Hermana Celjskog.

38

Usp. M. Kos, Celjski grofovi, Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb 1942, 669; S. Pavii, Hrvatska vojna i ratna povijest i Prvi svjetski rat, Zagreb 1943, 49; , , 331; Voje, Odnos, 58; Raukar, Grofovi Celjski, 130. Thallczy, Studien, 366-368; usp. okovi, O dolasku, 21.

39

97

PRILOG I Pismo cara Fridrika III bosanskom kralju Stjepanu Tomau (Be, 1444)
Illustri principi Thome Stefano, regi Bozne, fratri nostro carissimo, salutem et fraterne dilectionis augmentum. Honorabiles, religiosos tue fraternitatis nuntios, cum litteris credentialibus per hos dies ad nostram presentiam venientes, et coram nobis sermonem habentes, tuo intuitu libenter audivimus. ex his nanque intelleximus, post obitum beate memorie Steffani, regis quondam Bozne, regium fastigium in tuam fraternitatem devenisse teque per proceres, barones et alios regnicolas juxta voluntatem et desiderium ultimum prefati Steffani in regem esse assumtum. retuleruntque nos iidem nuntii, fraternitatem tuam non param affectum erga gerere magnasque tui ex parte nos oblationes fecerunt, pro quibus fraternitati tue pleno corde regratiamur, offerentes vice versa quidquid per nos ad honoris et status conservationem fieri postest, congratulamurque plurimum de tua ad predictum regnum sublimatione, sperantes, quod propter singularem tuam prestantiam et virtutes precipuas, quibus ex alto dotatus es, regnum ipsum bene gubernabitur et felicioribus dietim prosperabitur augmentis. nec existimamus in presentiarum opus esse, per nos aliquem mitti ad partes illas, qui de conditionibus patrie et tuo statu informatus nobis relationem efficiat prout idem nuntii postularunt. nanque, cum tua fraternitas regnum illud in se susceperit, nichil ambigimus, quin illic omnia et juste fiant et prospere procedant. solum fraternitatem tuam hortamur, ut te ipsum et tuas vurtutes imiteris, cum enim, sicut accepimus, virtus tua generis claritatem sequa40

Svijetlomu vladaru Stepanu Tomau, kralju bosanskome, naemu predragome bratu pozdrav i obilje bratske ljubavi. Po tvojoj nakani rado smo sasluali tvoje bratske asne i potovane glasnike koji su ovih dana doli k nama s vjerodajnim pismom te govorili pred nama. Od njih smo, naime, doznali da je nakon smrti blage uspomene Stjepana40, neko kralja bosanskoga, kraljevsko dostojanstvo prelo na tebe brate te da su te po posljednjoj elji spomenutoga Stjepana, vlastela, baruni i stanovnitvo uzvisili za kralja. Isti su nas glasnici obavijestili da ti brate prema nama ne malu ljubav iskazuje te da si sa svoje strane velike darove poslao na kojima ti od svega srca zahvaljujemo, darujui ti za uzvrat neto od sebe to bi moglo biti na ast i ouvanje tvoga poloaja, a ponajvie ti estitamo na uzvienju na reeno Kraljevstvo u nadi da e poradi svoje naroite vrline i kreposti kojima si odozgo obdaren, samim Kraljevstvom dobro vladati i svakodnevno raditi na uveanju blagostanja. Za sada ne drimo potrebitim da sa svoje strane aljemo u te krajeve nekoga tko bi nas pouzdano izvjetavao o prilikama u domovini i o tvome poloaju, kako su to traili glasnici. Naime, kad si ti brate preuzeo na sebe to Kraljevstvo, nimalo nismo sumnjali da se tu u svemu nee pravino postupati i sretno vladati. Potiemo te brate da samo nasljeduje samoga sebe i svoje vrline jer, kako smo saznali, tvoja vrlina slijedi slavu roda, te ni u emu ne treba savjeta ti za kojega se poradi osobite tvoje razboritosti dri da e ponajbolje vladati sobom i svojim podanicima.

Rije je o kralju Tvrtku II. Tvrtkoviu.

98

tur, nichil est, quod monitione indigeas, qui pro tua singulari prudentia et te et subditos tuos optime gubernaturus existimaris. quia vero idem nuntii tui de illustri principe comite Cilie, fideli nostro dilecto, mentionem fecerunt, eundem favere tuis emulis nuntiantes, parati sumus juxta petitionem nuntiorum tuorum partes nostras interponere et omni conatu niti, ut inter tuam fraternitatem et dictum comitem bona vicinitas et mutuus amor reintegretur, sperantes, eundem comitem in hac parte nobis complaciturum esse, ad quam rem, quam primum occasio se prebuerit, operam dabimus et sane juxta possibilitatem nostram omnia faciemus libenti animo et voluntatario corde, que ad regni tui prosperitatem et pacem ac honoris augmentum tui pertinere noscimus.
R. Wolkan, Der Briefwechsel des Eneas Silvius Piccolomini, I. Abteilung: Briefe aus der Laienzeit (1431-1445), II. Band: Amtliche Briefe, Fontes rerum Austriacarum, Diplomataria et acta, LXII. Band, Wien 1909, 166, 165-166.

Poto su pak tvoji glasnici spomenuli svijetloga poglavitoga kneza Celjskog, naeg ljubljenog podanika, izjavivi da je on naklon tvojim protivnicima, spremni smo prema molbi tvojih glasnika posredovati i svakako nastojati da se izmeu tebe i spomenutoga kneza uspostave dobrosusjedski odnosi i uzajamna ljubav. Nadamo se da e nas spomenuti knez posluati, pa emo u toj stvari posredovati im se za to prui prva prigoda. Doista emo rado i draga srca uiniti sve prema naim mogunostima to e, znamo, biti za napredak, mir i poveanje tvoje asti.

99

SPORAZUM CVETOVI-MAEK I AUTONOMIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1939. GODINE U VIENJU SARAJEVSKIH RADIKALA Sonja Dujmovi

Obiljeavanje godinjice ZAVNOBiH-a je prilika da istoriar iznova preispita svoje, kao i stavove postojee istoriografije o nekim formativnim takama u vremenskoj skali koja odreuje postojanje Bosne i Hercegovine. Sudbina i prokletstvo poziva istoriara je da sve istorijske momente i procese posmatra iz svog vremena i daje im novi smisao, pokuavajui nemogue da objasni sebe, svoju ulogu i da obrazlaui prolost ovlada svojim vremenom i budunou. Na slian nain su politike grupe i pojedinci koji su uestvovali u usmjeravanju politikih, nacionalnih tokova uoi II svjetskog rata u Bosni i Hercegovini iskusili izazov odgovornosti za svoju budunost i svojim djelovanjem pokuavali da ovladaju procesima koji e do nje dovesti. Osim toga, protivei se trendu opisivanja i razumijevanja optih i u velikoj mjeri ve poznatih istorijskih tokova i sukoba, smatramo da je neophodno da se usredsredimo na iskustvo lokalnog karaktera iji primjer istovremeno moe ponuditi, pored ostalog, i jednu globanu karakteristiku koja govori o nemogunosti postojanja beskonfliktnih i neprotivrjenih grupa i interesa unutar nje. U tom smislu posmatranje srpskih radikala na prostoru Kraljevine Jugoslavije i traenje njihovog jedinstvenog stava prema Sporazumu Cvetkovi-Maek 1939. godine pokazuje se iluzornim, jer se odlikuje kompleksnou, vieznanou i promjenjivou, uvijek potencijalno prouzrokujui ivi interes i aktuelne, savremene nesporazume i nerazumijevanja. Mada sastavni dio Udruene opozicije, i u toj 1939. godini, Radikalna stranka je zadrala stav o dravnom ureenju gotovo neizmjenjen. Programski protivnici centralizma, oni su i dalje zadravali zahjeve za unitaristikom koncepcijom, dopunjene zalaganjem za irokim samoupravama. Meutim, svaka promjena dravnog ureenja koja bi ila za federalizacijom drave za njih je bila potpuno neprihvatljiva i kosila se sa interesima dravne cjeline i jugoslavenske dravene

100

ideje. Svaka promjena dravne cjeline nalagala je po njihovom miljenju potrebu za legalnom procedurom u skuptini. Iz tih razloga Radikalna stranka nije mogla podrati Sporazum i opredjeljivati se za koncepciju koja joj nije bila bliska, da se dijeli zemlja na onaj nain kojim je to ovim dokumentom bilo predvieno. Tradiciji, iskustvu i programu Radikalne stranke bilo je strano vienje budunosti u vidu federalizacije zemlje, autonomije pojedinih oblasti ili bilo koje vrstu cijepanja centralizovane i nacionalne (troimene) drave. Po zapoetoj raspravi oko Sporazuma, za radikalnu stranku, naroito njen centar, postojali su razlozi koji su je opredjeljivali za opreznije izlaganje stavova, a to su meu ostalima oekivanja da e ui u kobinaciju koja bi ih nakon dugogodinjeg odsustva sa vlasti ponovno dovela u redove koji odluuju. Sam sporazum je doao u nezgodno vrijeme za stranku, jer ju je njeno desetogodinje odsustvo sa scene dovelo do vidljivog slabljenja, prouzrokovanog i neslaganjiima u vrhu to je dovelo do rasula lanstva. Osim toga, formiranje vladinih stranki tokom estojanuarskog reima odvodijo je odreeni broj radikalskog lanstva i izazivalo kolebanja, osipanja i neposluh u stranakom tijelu. Dodatno su njen poloaj oteavala samostalna istupanja pojedinih istaknutih lanova stranke, koja nisu bila u skladu sa politikom voljom centra, iji je autoritet time u velikoj mjeri bio oslabljen.1 Radikalna stranka nije vie imala ni onu snagu ni autoritet na jugoslovenskoj politikoj sceni koje su joj bile svojstvene za Paievog vremena. Glavna karakteristika stanja u njenim redovima bilo je uzajamno iscrpljivanje struja u prepirci oko naina ujedinjenja radikala (Radikali na okup) i nedostatka jedinstvenog stava o cjelini Sporazuma, ni o njegovim elementima, kao ni o budunosti dravnog ureenja koja je ve njime zvanino dobilo uvodna rijeenja. Kunktatorskom taktikom, koristei se svojim opozicionim poloajem, i zapravo svojim zvaninim nepostojanjem jo od vremena estojanuarskog reima, radikali su izlagali svoje stavove o Sporazumu vrlo rezervisano. Njihovo cijepanje u vie frakcija im i nije otvaralo prostor za drugaiju reakciju, koja je podrazumijevala stranako jedinstvo. Glavni odbor je nakon pola godine i neupjeha oko pregovora o ujedinjenju radikala sa Cvetkoviem krajem 1939. godine bio slobodan za temeljitiju kritiku i do tada izbjegavane otrije tonove. Zborovi radikala organizovani povodom Sporazuma krajem 1939. godine pokazali su jo jednom neslaganja unutar radikalskog vostva to je uzrokovalo zbunjenost njihovih pristalica. Broura koju je izdao jedan radikalski ogranak u martu 1940. godine otrijim tonovima je komentarisala Sporazum protivei se rjeenjima hrvatskog pitanja, doneenim izvan kompleksa dravnopravnog preureenja drave, naglaavajui da trijalistiko

Dr Ljubo Boban, Sporazum Cvetkovi-Maek, Institut drutvenih nauka, Odjeljenje za istorijske nauke, serija I, Monografije, 5, Beograd, 1965, str. 236.

101

ureenje drave, u koje nas uvodi sporazum ima neizbenu posledicu slabljenja drave i njeno onesposobljenje za zatitu interesa celine, rasparane na tri dela.2 Sporazum Cvetkovi-Maek, sa formiranjem Banovine Hrvatske prouzrokovao je pravu politiku buru i otvaranje mnogobrojnih nerjeenih i dugo potiskivanih politikih pitanja u Kraljevini Jugoslaviji, stavljajui pred politike i drutvene snage mnogobrojne zahtjeve ije je rjeavanje bilo urgentno i sudbonosno za budunost drave. Lavina rasprava, koncentrisanih oko podjele ostatka dravnog teritorija u svom je fokusu imala srpsko-hrvatsku diobu na sfere nacionalnog i politikog interesa, dok se pitanje omeavanja granica slovenakih teritorija inilo jednostavnim i nespornim. Ipak, autori koji su se bavili ovom problematikom zakljuuju kako Glavni odbor radikalne stranke i pojedinci unutar same stranke, nisu teite stavljali na formiranje druge ili tree jedinice, kako je nudio Sporazum rjeavajui tzv. hrvatsko pitanje, jer se podjela izvrila na osnovu nacionalnog kriterija koji je ruio postojee centralistiko ureenje.3 Meutim, sa organizovanjem Banovine Hrvatske i odlaganjem omeavanja srpske jedinice zabrinutost cjelokupnog srpskog fronta se poveavala i bitno uticala i na stav radikala da prvobitnu nadu u revidiranje Sporazuma preoblikuju u zatitu svojih nacionalnih interesa, a to se odnosilo i na Bosnu i Hercegovinu.4 Mada je i dalje bilo izjava koje su se zadravale na principima iroke narodne samouprave5 i troimenog naroda, one su bile sve rijee i nestajale su u mnogim ekskluzivnim srpskim zahtjevima za Bosnom i Hercegovinom. Bosna i Hercegovina se ponovno pojavila kao centralno pitanje izmeu srpskog i hrvatskog nacionalnog programa i kao centralno pitanje dravne zajednice. Za Bosnu i Hercegovinu Sporazum je znaio gubitak trinaest srezova koji su od 1929. godine bili u sastavu Vrbaske, Drinske i Primorske banovine i istovremeno je time bila zvanino negirana mogunost obrazovanja posebne jedinice koju bi ove pokrajine inile u svojim istorijskim granicama. Privremeni karakter ovog sporazuma ostavljao je mogunost daljeg ureenja granica i izazvao time neizvjesnost kod svih naroda Bosne i Herceovine. Srbi Vrbaske banovine su prvi
2

Mirjana Stefanovski, Srpska politika emigracija o preureenju Jugoslavije 1941-1943, Beograd, 1988, str. 45. Konsultovati navedena djela Tako je Stojan padijer, izjanjavajui se 20. novembra u Rumi protiv izdvajanja Bosne i Hercegovine u posebnu banovinu izjavio da to Srbi nikad nee dozvoliti. Ovoj izjavi je prethodila izjava sline sadrine Miloa Trifunovia Mirjana Stefanovski, ib., str. 71.; Mira Radojevi, Udruena opozicija 1935-1939., Institut za avremenu istoriju, Beograd, 1994., str. 197. Izjava M. Trifunovia na konferenciji u Sarajevu novembra 1939. godine sadravala je sljedee: Treba ovdje u jednoj skuptini, nekakvoj, recimo, provincijskoj, da sjedi fes do eira, pa da se debatuje o svemu to se tie Bosne i Hercegovine. Ali pazite: bez ikakvog utrba za dravnu cjelinu. citirano prema M. Radojevi ib., str. 198.

3 4

102

bili suoeni sa mogunou ukljuivanja ove teritorijalne jedinice u okvir Banovine Hrvatske to je u debatama oko daljeg preureenja zemlje bilo za odreene politike krugove izvjesno.6 ini se da je ovo i bio jedan od razloga to su radikali Banja Luke sa svojim frontmenom Kostom Majkiem, mada su bili meu prvim radikalima u Bosni i Hercegovini koji su pozdravili Sporazum kao koristan za dravu,7 uskoro ustali protiv ove mogunosti, kao i protiv toga da Bosna i Hercegovina postane autonomna jedinica.8 Otpor autonomiji ve su pruile demokrate, jenesovci, srpska prvoslavna crkva, novoorganizovana Stojadinovieva Srpska radikalna stranka, a zatim su se predomislili i ubrilovievi zemljoradnici, dok ih je sve u kombinatorici koja je vodila srpskoj teritorijalnoj jedinici prevazilazio ekstremni Srpski kulturni klub. Karakteristino je i to da glasovi iz Bosne i Hercegovine nisu uvaavani. Reim je administrativnim putem i sankcijama nastojao da to je mogue vie utia svaku polemiku oko poloaja Bosne i Hercegovine. Vlast zabranjuje rasturanje letaka i broura koje se odnose na ovaj problem kao na primjer: Autonomistiko stanovite muslimanske organizacije, Bosanski Srbi i autonomija Bosne, Projekat novog ustava itd.9 Ipak, polemika izmeu samostalnog demokrate Mike Blagojevia i novinara Dobrosava Jevevia, izjava predsjednika Jugoslovenske muslimanske organizacije Dafera Kulenovia od 6. novembra 1939 godi6

Vrbaska banovina je bila ve geografski uklopljena u Banovinu Hrvatsku. Sve je bilo sraunato na to, da kod definitivnog preureenja drave Hrvatska sebi obezbedi i Vrbasku banovinu izjava Cvetkovievog ministra Branka Miljua; prema: M. Stefanovski, ib., str. 59. I druga literatura govori o tome da je jedan od jamena spoticanja u pravljenju spoazuma bila Turska Hrvatska, tj. Bosanska krajina. Dr ore Miki, Politike stranke i izbori u Bosanskoj krajini (1918-1941), Institut za istoriju, Banja Luka, 1997., str.248. U novembarskom broju lista Razvitak, Kulturnog drutva Zmijanje, 1939. godine, u njegovoj stalnoj rubrici Politiki pregled komentator Al. e zapisati: Vlada radi; ministri putuju; politiari dre govore i zborove; tampa ih donosi: narod slua i ita; u veini sluajeva ne reagira. Izuzetna je a po tome i vrlo karakteristina ona reakija koju je izazvao govor ministra g. dr Dafera Kulenovia. Znalo se i ranije da se Bos. Krajina nee nikada i ni pod koju cijenu pomiriti sa vaskrsavanjem Bosne. Ali je interesantno da se i istona Bosna ak i samo Sarajevo diglo protiv istoriskih granica. Mnogobrojne rezolucije iz svih krajeva Vrbaske, pa i Drinske banovine ivo svjedoe da ima i kod nas opih politikih i nacijonalnih pitanja koja narod ne da rjeavati bez svog znanja i odobrenja. Banovina Hrvatska sreuje svoje prilike postepeno i kako kau po utvrenom programu. Kao tamnu stranu treba istai nedovoljnu aktivnost autonomne vlasti u suzbijanje nereda: trebalo je zatititi sve graane bez razlike vjere, stalea i politikih pripadnosti od ekscesa ulice; a koliko se saznaje ovo nije uinjeno u dovoljnoj mjeri. Neugodan utisak ostavljaju i bjeli stupci u zagrebakim novinama. Zar se HSS nije borila za slobodu tampe? Dana Begi, Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine u uslovima sporazuma CvetkoviMaek, Prilozi, Insitut za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo, god. II, br. 2, 1966, str. 179-180. Ova rasprava je nezaobilazna u tretiranju odjeka Sporazuma u Bosni i Hercegovini i stavovima koji su se nakon njega formirali.

103

ne, te Tree otvoreno pismo bosanskohercegovake studentske omladine izvrila je dodatnu polarizaciju i odredila definitivne stavove prema autonomiji Bosne i Hercegovine.10 Strah za budunost i potpuno nezadovoljstvo uvuklo se meu centraliste, gotovo samo Srbe, koji su ovu promjenu u dravni teko podnijeli i koja se pojaavala daljim traenjima i idejnim proirivanjima granice Banovine ka istoku, sa hrvatske strane. To je i bio povod da se otvoreno postavi pitanje formiranja i srpskog teritorijalnog zaokruenja u okviru drave. Tada, kada se naruila ujedinjenjem uspostavljena cjelokupnost drave, izdjeljena srpska elita se nala zateena i po prvi put javno postavila pitanje svog posebnog poloaja i to pitanje je postalo osnovno za sve politike srpske snage u Kraljevini.11 Nacionalni interes im se dotada inio ostvaren, neuzdrman, ili se bar to pitanje kao problem nije do tada ni postavljalo u javnosti. Moglo bi se rei da centri moi srpskog korpusa nisu oovo pitanje ni mogli postaviti iz svog poloaja dok im se vlastiti status inio siguran i stabilan, mada je to njihovo shvatanje vlastitog poloaja, naknadnom pameu reeno, bilo vrlo sumnjivog utemeljenja. Jedinstvenost i cjelokupnost drave inila se dovoljnom za ostvarenje srpskog nacionalnog interesa i kada je ona ovim sporazumom bila i zvanino naruena i prestala da bude centralistika, briga o budunosti srpskog naroda je potakla sve njene inioce da daju svoj sud o vlastitoj budunosti i da trae naina da se organizuju. Radikalna stranka je vrlo brzo, 28. augusta u Sarajevu u prostorijama Radikalnog kluba odrala sjednicu na kojoj je pozdravila sporazum izmeu Srba i Hrvata, naglasujui potrebu da se ovaj Sporazum od strane starih radikala potpomogne i da se poalje delegat u Beograd da ispred sarajevskog odbora stare radikalne stranke zastupa miljenje o sporazumu kod glavnog odbora u Beogradu.12 U ovoj situaciji se sarajevski radikali opredjeljuju za struju Ace Stanojevia. Ovo je bilo tri dana prije sjednice Glavnog odbora radikalne stranke u Beogradu, a kojom prilikom se nije ulazilo u ocjenu ovog ina jer se htjelo provjeriti ta e

10 11

Uz JMO, te navedene studentske omladine, za autonomiju BiH se izjasnila i KPJ. Pitanje poloaja srpskog naroda i njegovog jedinstva je bilo samo sporadino postavljano i to u sklopu pojedinih stranakih zahtjeva i kratkoronih ciljeva: Nakon osloboenja, kako gore rekosmo, pojavilo se neko bolesno stanje u naem politikom ivotu. Ono je najvie tetilo srpskom elementu ovih pokrajina. Vidimo tu smo srpski elemenat rascepan i rastrovan, dok ostale, muslimane i katolike, vidimo zbijene u jednu celinu, koja nosi svoje isto versko obeleje. Kod takvog politikog stanja razumljivo je da je radikalna stranka morala da izdri teku borbu za pobedu svojih naela, za spas i ouvanje naeg krvavog truda, koji je okrunio nau veliku otadibnu slavom i sjajem. Srpska rije, br. 6, 11. januar 1924. Na sastanku su bili prisutni Avakum Perii, predsjednik odbora za Drinsku banovinu stare radikalne stranke, dr Milan Jojki, te dr Braco Poljokan, advokat, Vita Kajon, direktor Gradske tedionice, proto Duan Komljenovi, Petar Aleksi- trgovac, Bogdan Bogdanovi- trgovac ABiH, KBUDB Pov. DZ., 3569/1939.

12

104

sporazum donijeti u praksi.13 Stari radikali su 5. januara 1940. u Sarajevu drali svoju konferenciju, pod predsjednitvom Duana Jeftanovia koji je pozvao na okup oko Ace Stanojevia, jer svi se sada okupljaju, pa zato ne bi se i Srbi okupili. Dr Milan Jojki, ljekar podigao se sa bolesnike postelje da bi utvrdio da nema sposobnih ljudi da vode narod, te da mu je potrebna vea ili manja diktatura. Prota Simo Begovi sa Pala kod Sarajeva e u svom izlaganju dati osvrt na prethodni period. Stvarane su stranke odozgo to apsolutno nije valjalo. Dole su diktature, kae da je reim dr Stojadinovia bio najgore vreme za radikale, a pogotovu za Srbe bosance. To doba bila je nova Golgota za srpski narod kada se Srbima pljuvalo u lice i dr Stojadinovi je najvei krivac to su mnogi radikali preli u JNS. Veli ako stranku povede Aco Stanojevi onda emo svi poi za njim, a ako je povede dr Koroec kako se govori, onda ne, jer je njemu glava u Rimu, i ako on ue u stranku onda nema sloge, a nee biti ni stranke, pa moli vodee ovog skupa, da o tome izvjeste koga treba, tamo gore, jer je to miljenje naroda sa bosanskih planina. Iznijeta su i miljenja da treba likvidirati JNS kako bi svi radikali opet bili skupa u svojoj stranci, te da se sazove kongres.14 Konferencija radikala sa ostim vostvom je odrana i u Zenici, Rogatici,15 te opet u Sarajevu, njegovoj okolini i nanovo u Rogatici februara i marta 1940. Godine. Istovremeno se organizuju mjesni odbori radikala, a to je bilo u skladu sa stanovitem Glanog odbora da treba prvo obnoviti i ojaati stranku, pa tek onda ui u izbore.16 Svi lanovi ovih mjesnih odbora e 1941. uoi samog rata proslaviti Sv.Tri Jerarha, ne slutei da e to biti i posljednje slavlje u Kraljevini Jugoslaviji.17 S obzirom na to da Glavni odbor radikalne stranke nije nikada insistirao na formiranju tree jedinice u daljem moguem teritorijalnom razgranienju drave, vano je istai stav jednog od vodeih sarajevskih radikalskih voa. injenica je time interesantnija to se radi o Duanu Jeftanoviu, industrijalcu, aktuelnom predsjedniku Trgovko-industrijske komore, predsjedniku sarajevskog mjesnog odbora radikala i sinu Gligorija Jeftanovia, jednog od najbogatijih i najuglednijih sarajevskih Srba.18 O tome da je njegov uticaj bio znaajan ini se da ne treba dovoditi u sumnju, kao to to takoe ne radi ni njegov stranaki kolega u Rogatici
13

Istovremeno, radikali tuzlanskog sreza su uznemireni davanjem dijela Bosne na osnovu ovoga sporazuma,- ABiH, KBUDB Pov. DZ., 6288/1939. ABiH, KBUDB Pov. DZ., 646/1940. ABiH, KBUDB Pov. DZ., 646/1940., 1053/1940., 1115/1940., 1791/1940. ABiH, KBUDB Pov. DZ., 621/1940., 984/1940., Pov. 3300/1940. ABiH, KBUDB Pov. DZ., 863/1941., 866/1941. Gligorije M. Jeftanovi je pored trgovakog posla imao i prijavljeno hotelsko i industrijsko preduzee- Ciglanu sa godinjim kapacitetom od 2 i po miliona cigala svih vrsta i sarajevski hotel Evropa. Posjedovao je i modernu kreanu u Hadiima sa vlstitim kolosjekom i proizvodnjom od 2 vagona krea sedmino J. Lakato I A. Despi, Industrija Bosne i Hercegovine, Naklada Jugoslovenskog Lloyda, Zagreb, 1924, str. 208-209.

14 15 16 17 18

105

najavljujui ga kao dobrog Srbina iz estite Srpske kue, naglaavajui da je on karakter kakav treba jednome voi Srba u Bosni.19 Duan Jeftanovi e 25. februara 1940. godine na skupu u Zenici izrei sljedee: Nesumnjivo da se Bosna i Hercegovina ne mogu anektovati Srbiji, poto su u njoj Srbi samo u relativnoj veini, tj. oni su, prema muslimanima i Hrvatima uzetim ukupno u manjini. Ne vidimo daklen po kojem meunarodnom i uopte kulturnom principu Srbi bi bili ovlaeni da zauzmu ove pokrajine. Jo manje naravno mogli bi one pripasti Hrvatima, kao god to se nebi mogla stvoriti nijedna MUSLIMANSKA bosanskohercegovaka autonomna banovina, tj. banovina u kojoj bi muslimani imali politiku prevlast. Ostaje, prema tome, i prihvatajui tezu g. Kulenovia da se muslimani u Bosni i Hercegovini imaju smatrati kao posebna etnika zajednica, daklen ni isto srpska ni isto hrvatska nego Srpskohrvatska ili jo bolje JUGOSLOVENSKA (potomci junih Slovena preobraenih, za turske vladavine u islamstvo) zajednica jedna ideja g. Kulenovia ne samo duhovita nego i tana da se od Bosne i Hercegovine obrazuje naroito Bos. Herc. Banovina (opte jedna autonomna jedinica). Otuda IMA se takoer odbaciti i ideja jedne etnike diobe Bosne i Hercegovine izmeu Srba, Muslimana i Hrvata. Pre svega bilo bi, moemo rei, nemogue izvriti tu i takvu podelu uslijed granine neodreenosti u glavnom etnikih predela u tim krajevima (pokrajinama). Zatim bila bi uopte jedna teta razbijanje istorijskih jedinica. Jer, kada govorimo o krupnim individualnostima u naoj Dravi zbog ega se ona ne moe organizovati na unitaristikoj bazi, mi tu mislimo na INDIVIDUALNOST POKRAJINSKO ISTORIJSKE, koje su vekovima trajanja ostala jedna vrsta organizma i politikih i ekonomskih i jedna vrsta zajednice bez obzira na eventualnu etnografsku raznolikost. Pojedine istorijske pokrajine nae drave, bile su, jo prije rata, stekle karakter Etnikog Jedinstva koje, za uzajamni ivot i sudbinu naroda, igra veu ulogu nego etniko jedinstvo. Time se objanjava na pr. solidarnost vajcarske Republike, i ako u njoj ima etiri narodnosti, Nemci, Francuzi, Italijani Romani kae da u ovim sudbonosnim vremenima treba da se dogovorimo da bi se savetovali o tome ta treba da inimo. Mi Srbi uvek se okupljamo za vreme bure.20 Zatim poziva na okupljanje svih Srba pod okrilje Narodne radikalne stranke, kao to to ine i njegove stranake kolege od kojih dr Petrovi trai da se vie rauna povede o Srbima kao ratnicima, koji su stvorili ovu dravu i apeluje prisutne da se vrate matici i da opet budu lanovi N.R.S., pominjui da su se Srbi pocepali u razne stranke i frakcije.21 Ovakav stav ne bi se mogao nazvati karakteristinim i vjerovatno je u vrijeme otrih nacionalnih polarizacija izazivao dosta nezadovoljstva kod spasitelja srpstva. U proglasu svome malobrojnom lanstvu Srpska radikalna stranka M.
19 20 21

ABiH, KBUDB Pov. DZ, 984/1940. ABiH, KBUDB Pov. DZ, 1115/1940. Sva naglaavanja su preuzeta iz dokumenta. ABiH KBUDB Pov. DZ, 984/1940.

106

Stojadinovia u Sarajevu e rei da e se u Bosni i Hercegovini svom snagom boriti protiv onih koji reima ili delima rue moralni autoritet Srbije, i makar i nehotice umanjuju vrednost i veliinu njenih rtava podneenih za stvaranje i veliinu Jugoslavije. Tom prilikom e takoe otro zahtjevati demantij pozdrava objavljenog u Jugoslavenskom listu od 12. Septembra 1939. godine, upunog od sarajevskih radikala g. uteju u kome se on pozdravlja kao BORAC ZA SLOBODU SRPSKOG NARODA, KOJU JE SRPSKI NAROD ZAJEDNO SA HRVATSKIM BIO IZGUBIO Nadalje, Srpskom narodu je u toj POLITIKOJ TAMNICI trebala da bude dodeljena ULOGA ANDARA I TAMNIARA, a hrvatskom osuenika.22 Sama po sebi izjava D. Jeftanovia bi se mogla initi jednim izuzetkom u redovima sarajevskih radikala, ali je izuzetno interesantnom ini i ovaj proglas koji ne nagovjetava njegovu apsolutnu usamljenost. Time se problematizuje stav o poloaju i autonomiji Bosne i Hercegovine u vienju sarajevskih radikala to istoriografija ini se nije u dovoljnoj mjeri istraila. Problematizuje i stav bosanskih Srba prema pitanju autonomije Bosne i Hercegovine. Zanimljivo podruje za istraivae je i zbog toga jer problematizuje i politike stavove radikalne stranke i ostavlja otvorenim pitanje do koje su mjere radikali u svojim politikim kalkulacijama mislili ii. Ovako isturen stav sarajevskog radikalskog uglednika moda nije bio sluajan. U politikoj praksi i javnom prostoru nejedinstvena i arolika lepeza stavova unutar samo jednog ogranka nekad mone stranke ipak je oigledno govorila o jednom rasulu i dugogodinjoj politikoj demobilizaciji srpskog politikog korpusa ije su struje istovremeno, u momentu vlastite ugroenosti, pokazivale i onovremeno razumjevanje drutvenih procesa, kao i anahrone, tradicionalne tenje jednog preivjelog sistema. Mogue je da je to jo samo jedna potvrda o graanstvu koje odlikuje racionalnost, ali koja se na primjeru bosanskohercegovakih Srba nije pokazala dovoljnom. Pokazuje se jo jednom neutemeljenost statine slike svijeta i prolosti i da se on teko hvata u mree istorijskih rekonstrukcija, dok istoriar u svojoj nemoi ne moe razotkriti istinsku sliku samog ivota. Autor Magistar Sonja Dujmovi je vii struni saradnik Instituta za historiju u Sarajevu

22

U istom proglasu pod nazivom Draga brao radikali! Srpska radikalna stranka g. M. Stojadinovia u Sarajevu e na sljedei nain govoriti o D. Jeftanoviu: Mesto da se iskreno prihvate rada i POZOVU SVE NA SARADNJU, oni pletu ogradu od bodljikave ice oko radikalske njive, na kojoj su u Beogradu, poboli tablu sa natpisom: Zabranjen pristup bez dozvole vlasnika, Mie Trifunovia, a u Sarajevu slinu tablu sa imenom da je potreban dozvola g. D. Jeftanovia.

107

Rezime rada: U svom radu autorica prikazuje stajalita srpskih politiara u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu, prema politici podjele Bosne i Hercegovine koju je vladajua Radikalna stranka vodila u periodu 1938-39. godine i prema dodjeljivanju velikog dijela te zemlje Banovini Hrvatskoj. Taj stav je bio negativan i autorica ukazuje na argumente i linosti koji su tom prilikom bili lansirani iz redova sarajevskih radikala.

108

KRIZA U SKJ KAO UVOD U RASPAD JUGOSLAVIJE Nijaz Durakovi

Kada se danas analizira poetak Zla, dan D, mnogi smatraju da je to bio Vidovdan, 28.juna 1989. godine, kada se okupilo nekoliko stotina hiljada Srba (oni skloni tradicionalnom pretjerivanju govore o gotovo milion ljudi) na bojnom polju Gazimestanu, nedaleko od glavnog grada Kosova, Pritine, da proslave 600-tu godinjicu bitke na Kosovu. U Srbiji, ali i u Crnoj Gori, Vojvodini, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i svugdje tamo gdje je ivio vei broj Srba, mjesecima prije te tragine obljetnice osjealo se estoko nacionalno previranje, a proces srpske nacionalne homogenizacije i euforije doveden je do usijanja. Moti kneza Lazara, koji je, kao i sultan Murat, poginuo u toj stoljeima epski opjevanoj bici, nosane su od manastira do manastira po cijeloj Srbiji i dijelu Bosne i Hercegovine i gdje god da je stigla ta sakristijska, kiena i turskom magijom opinjena povorka, ona se pretvarala u svojevrsno, ne samo vjersko ve i primarno nacionalistiko, hodoae. Na godinu prije Gazimestana, na jednoj konferenciji za tampu, upravo povodom tog dobro osmiljenog nacionalistikog scenarija, autor ovih redova iskazao je reenicu koja e ga kasnije puno politiki kotati i koja e biti interpretirana na razne naine a, prije svega, kao uvreda za srpski narod i svekoliko pravoslavlje. Ta metaforiki iskazana konstatacija izvorno glasi: Miris tamjana se iri Jugoslavijom i ako se ovako nastavi, bojim se da e nas sve zajedno poguiti. U finalu te orkestrirane procesije, sa hiljadama kienih konjanika, kaluerskih mantija, uz kandila, ocile, stare srpske zastave i znamenja, u avliji manastira Graanice, koji je nedaleko, juno od Pritine, hiljade ljudi su stajali u redovima da iskau pijetet kneevim motima izloenim u manastiru, a usput su se prodavale ikone kneza Lazara, Svetog Save, ali i mnogo vie ikonografski posteri Slobodana Miloevia. Novi srpski svetac tada je definitivno roen. Na samoj glamuroznoj ceremoniji, kojoj su prisustvovali i neki najvii rukovodioci savezne drave, te predstavnici drugih republika i pokrajina, u prvom redu uz Miloevia su stajali mitropo-

109

liti Pravoslavne crkve u crnim mantijama, te pravoslavni horovi i pjevai u tradicionalnim srpskim narodnim nonjama, a iza je bila kosovskim mitom opijena i nacionskim opijumom zaluena masa od vie stotina hiljada ljudi. Oni koji bolje poznaju srpsku historiju, duh svetosavlja, kosovskog mita, Lazarevog uznesenja, te Vidovdana i krsta asnog, mogli su oekivati upravo ovakvu predstavu. Ali, masa je nestrpljivo oekivala ta e novi Vod rei. I on je, poslije historijskih reminiscencija, uz neminovnu dozu nacionalnog patosa i podizanja nacionalistikih tenzija, brzo preao na praktinu politiku ravan i, kao dokazani maestro pragme i instumentalizacije osjeanja mase, iskazao opasnu i po zloj kobi najpoznatiju gazimestansku reenicu, koja glasi: Posle est vekova opet smo zaokupljeni bormama i svaama. Nisu to oruane borbe, ali nije iskljueno da e i do njih doi. Opijena masa je frentino aplaudirala, a im je ova prijetnja izreena, mudriji politiari i analitiari su shvatili da Slobodan Miloevi zvecka orujem, javno prijeti ratom, koji je u njegovom tabu, kako e kasnije biti bjelodano jasno, ve tada seriozno pripreman. Kako u svojoj knjizi Povijest Bosne kae Noel Malcolm, bijae to simbolina prekretnica u povijesti jugoslavenskih zemalja. Miloevi je ve imao mnogo od onoga to je htio. Stekao je osobni ugled bez premca u Srbiji zahvaljujui spoju komunistikih metoda i nacionalistike retorike. Od osam glasova u Predsjednitvu Jugoslavije, mogao je raunati na etiri: Srbije, Vojvodine, Kosova I Crne Gore. Morao je jo samo pridobiti za sebe predstavnika Makedonije, pa da moe raditi to hoe. Tada e moi iznova napisati savezni ustav i osigurati prevlast Srbije. Meutim, kako e se kasnije vidjeti, Miloevieva raunica je umnogome bila manjkava i svodila se na raun bez krmara. On se, prije svega, uzdao u to da e upravo preko manipuliranja srpskim nacionalnim pitanjem ostvariti dominaciju i obezbijediti glavni kontrolni paket na nivou CK SKJ, odnosno cijelog Saveza komunista Jugoslavije, kao tada jo uvijek glavne politike poluge i integrativnog faktora SFRJ. S druge strane, bio je uvjeren da e za sebe pridobiti Predsjednitvo SFRJ kao kolektivnog efa drave i kao glavnokomandujueg oruanim snagama SFRJ. I tree, on je raunao na punu podrku vrha JNA, u emu mu se prognoza, naalost, u cijelosti ispunila. Pored svega toga, on je duboko vjerovao u mogunost realizacije koncepta Velike Srbije, te punu politiku podrku veine prekodrinskih Srba u Bosni, te Srba u istonoj i zapadnoj Slavoniji, Baranji, te posebno onih u hrvatskoj Krajini, odnosno Lici, Baniji, Kordunu, te na svim onim prostorima koji se nalaze iza famozne, u svim velikosrpskim projektima zacrtane granice koja ide linijom od Karlobaga na moru, preko Karlovca pa do Vitrovice. No, mnogo tota mu remeti planove i tempo realizacije zacrtanih politikih ciljeva. Neto iznutra generirani, a neto izazvani srpskom nacionalnom euforijom i posebno otporom srpskog politikog vostva spram bilo kakvim ozbiljnim reformama politikog i ekonomskog sistema Jugoslavije u Sloveniji, Hrvatskoj,

110

Bosni i Hercegovini, pa dijelom i u Makedoniji, takoer bujaju nacionalizmi, jaa svijest o samosvojsnosti i sve vie se iskazuje elja za odlunim otporom velikosrpskom hegemonizmu, posebno Miloevievim metodama takozvane antibirokratske revolucije i fanatine elje da se radikalno promijeni Ustav iz 1974. godine i ukinu pokrajine, discipliniraju Bosna i Hercegovina i Makedonija (politiki posao je ve bio odraen u Crnoj Gori, na Kosovu i u Vojvodini) i obezbijedi supermacija Srbije unutar budue, toboe reformirane federacije. Naglo probueni nacionalizam u Jugoslaviji politizira sva aktuelna pitanja i instrumentalizira ih na osnovu vlastitih kriterija. To se naroito odnosi na ekonomska pitanja gdje se insistira na potinjenosti, prevarenosti i iskoritavanju sopstvene nacije od strane drugih. S jedne strane, zduno se forsira teza da je nova Jugoslavija i stvorena tako da favorizira razvijene (Sloveniju I Hrvatsku) koji postaju jo razvijeniji i ubiraju ekstra profit na jugoslovenskom tritu, odnosno putem samih trinih mehanizama eksploatiraju nerazvijene (Kosovo, Crnu Goru, Makedoniju). S druge strane, razvijeni sve vie govore da ne mogu prihvatiti odnose u federaciji i njeno finansiranje koje favorizira Srbiju, da nee vie kreditirati tue slabosti i nesposobnosti, da devize treba da ostaju onome ko ih stie, da je Fond za razvoj nedovoljno razvijenih podruja i pokrajine Kosovo anahrona i parazitska institucija i da se preko nje samo stimulira parazitizam, nesposobnost i javaluk istonog dijela zemlje itd. Bosna i Hercegovina u svemu tome ostaje negdje izmeu. Ona je, takoer, nerazvijena, decenijama plaa veliku cijenu unitarnom duhu i ambicijama, jer je njena privredna struktura primarno bazno-energetska, sirovinska i gro najveih kapaciteta, od industrije elika i aluminija, energetike do rudnika uglja, drvne industrije itd., graeno je za potrebe cijele zemlje. Po pravilu, cijene tih proizvoda su bile strogo dravno kontrolirane i depresivne i godinama se dohodak prelijevao onima koji su razvijali finalnu industriju, moderne tehnologije, proizvodnju hrane itd. Sve vie se postavlja pitanje promjene takvih odnosa i uope drugaijeg tretmana BiH kao najjugoslavenskije republike. Krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina tu su postignuti odreeni rezultati, iako nikada ti odnosi nisu do kraja raieni, da bi BiH uoi sloma SFRJ bila u gotovo polukolonijalnom poloaju i prema zapadnim i prema istonim republikama. to se tie nacionalizma u BiH, i on, naravno, podie glavu, ali je oficijelna politika bila vrlo osjetljiva na te pojave i rigidno ih kanjavala nastojei razliitim vidovima politike i dravne represije stvar sasjei u korijenu. Tako je BiH proskribirana kao republika vrste ruke, nerijetko oznaavana kao tamnovilajetska despotija u kojoj se metodom uravnilovke kanjavaju svi nacionalisti, progone politiki neistomiljenici, sputava demokracija itd. Iako je mnogo ta od toga realno bilo prisutno u praksi, istine radi, treba rei da se situacija u tom pogledu nije bitnije razlikovala od one u drugim republikama, a da su mnoga spoitavanja i konstruisanje afera u BiH bila rezultat patronatskog odnosa

111

prema njoj, pritajenih ambicija da se njena sudbina i politika rjeavaju i kreiraju u Beogradu, gdje se svako osamostaljenje i autonomno voenje politike u BiH zlurado komentarisalo kao stvaranje autoritarnog paaluka u kome Muslimani hoe da ostvare supremaciju, odnosno da u podreen poloaj dovedu Srbe I Hrvate. Zapravo, im su Muslimani konano poeli da dobijaju ansu da budu ravnopravni s drugima i da ih se i u Jugoslaviji tako uvaava, uslijedila je kampanja o tzv. fundamentalistikoj opasnosti, o pokuajima stvaranja islamske drave u Bosni itd. Ne negirajui nepotizam bosanskohercegovake politike, njene represivne metode, pa i dinastiki karakter vladajue politokracije, indikativno je da se sve te pojave koje su karakteristika opte jugoslovenske situacije, u odnosu na BiH po pravilu tretiraju senzacionalistiki, sa velikom medijskom pompom, vajnim duebrinikim analizama, jadikovkama zbog guenja demokracije i sl. A da se i ti takvi, i jo drastiniji sluajevi u drugim republikama minoriziraju, zatakavaju, tretiraju kao neto sasvim normalno i sl. Time BiH, ve poetkom osamdesetih godina, sve vie poinje da biva poligon za nadmetanje i testiranje interesa Srbija i Hrvatske, to je uvod u kasnije velikodravne i nacionalistike ambicije. Naroito u godinama poslije Titove smrti, vrlo smiljeno i organizirano se sanira teren da se BiH predstavi kao vjetaka politika tvorevina, da se odluke AVNOJ-a predstave nelegitimnim, a Ustav iz 1974. godine konfederalnom ujdurmom i vatikansko-kominternovskom zavjerom uperenom, prije svega, protiv interesa srpskog naroda i jedinstva Jugoslavije. Do tada oboavani i neprikosnoveni Tito i Kardelj sve organizovanije se nastoje predstaviti lukavcima Kominterne ili vatikansko-masonskim kverulantima koji su, maltene od poetka rata, ubaeni kao meunarodni agenti, poslunici crne internacionale, koja je imala za cilj da prevari srpski narod, razbije njegovu dravnost i onemogui da se pravedno rijei srpsko nacionalno pitanje. Zato se od Dobrice osia pa nadalje, sprva u literaturi, novinskim napisima, a kasnije u tzv. ozbiljnoj historiografiji i sve vie pod aurom Srpske akademije nauka, ponovo lansira stara teza da Srbi dobijaju ratove, a u miru gube. Time je, iako u potpuno novim historijskim uslovima, reaktiviran stari srpski graanski nacionalizam. Polazi se od toga da je najvea greka uinjena i poslije Prvog i Drugog svjetskog rata, to se prvo nije formirala velika Srbija u kojoj bi itav srpski narod bio uokviren u jednu dravu, pa da se onda stvara (velika) Jugoslavija. Teza da Srbija dobija u ratu polazi od toga da je srpska drava snagom oruja zaposjela odreeni prostor i proirila svoj suverenitet na njemu, smatrajui to historijskim pravom Srbije. Zanemaruje se da na tom prostoru ive i drugi narodi i da se srpska drava nikada u historiji nije prostirala upravo na onim prostorima za koje se pretenduje da postanu sastavni dio velike Srbije (Bosna i Hercegovina i znatni dijelovi Hrvatske). Drugi dio teze da Srbi u miru gube, jeste nemirenje sa konceptom nove Jugoslavije, njenim federalnim ustrojstvom i ravnopravnou republika i pokrajina.

112

Time se nastoje potrijeti i rezultati ZAVNOBiH-a, AVNOJ-a i NOB-a i Socijalistike revolucije (1941-1945). Zato glavni strateki udar, koji e kasnije (1986.) biti razraen u fantomskom Memorandumu Srpske akademije nauka, jeste da se oruani dio socijalistike revolucije prikae kao historijski promaaj i bespotrebni graanski rat za koji su krivi militantni komunisti. Nadalje, da se u tom sklopu proglase neligitimnim i odluke AVNOJ-a jer, pored ostalog, na njemu toboe nisu uestvovali legalno izabrani predstavnici srpskog naroda, odnosno iskae zahtjev za temeljnom rekonstrukcijom Federacije, postavi pitanje opravdanosti opstojnosti pojedinih republika (BiH, Makedonije i Crne Gore) i otvori pitanje ispravnosti granica izmeu republika, te da se postojanje autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine prikae kao direktan atak na historijske interese srpskog naroda, u smislu da je Srbija hendikepirana i manje dravotvorna u odnosu na druge republike koje nemaju pokrajina. U tom sklopu sve ofanzivnije se plasiraju teze o potrebi nacionalnog pomirenja, izjednaavaju se snage koje su se borile za osloboenje zemlje, protiv faizma sa onima protiv kojih su se borile, to dovodi do ubrzane rehabilitacije etnitva, ustatva, nedievaca i ostalih faistikih kolaboranata. Posebna politika uloga dodjeljuje se i Pravoslavnoj crkvi, koja kao majka i spasiteljica srpstva ima za cilj da nacionalno homogenizira srpski narod. Kako smo istakli, masovne procesije, nosanje moti Kneza Lazara irom zemlje, osveenje pojedinih crkava i stratita Srba iz Drugog svjetskog rata, neviena medijska pompa koja ih prati, te nezapameno glorificiranje novog voda i monoga nacionalnoga maga Slobodana Miloevia, postupno Srbiju dovode u stanje kolektivne nacionalne euforije u kojoj se sve vie briu klasno-socijalne, ideoloke i politike razlike, gdje se svi uturkuju da daju svoj doprinos afirmaciji velike male nacije. To je idealan teren za postupnu faizaciju zemlje i zavoenje totalitarne diktature. U tom nastupajuem sumraku, kada na nivou Jugoslavije SKJ pokuava spasiti socijalistiko samoupravljanje, provesti odluna privredna reforma, afirmirati pluralizam svojina i uvesti pravi trini mehanizam i sl., glavni posao novih nacionalistikih perjanica je prebrojavanje kostiju pobijenih Srba, iskopavanje grobnica, kolektivne optube cijelih naroda, smiljeno podsticanje mrnje, traenje oruja i pozivi na sveti nacionalni rat koji e kasnije umnogome zadobiti obiljeja novog pravoslavnog krstakog pohoda. Savez komunista Srbije je najveim dijelom upregnut u kola nacionalne homogenizacije. Pompeznim revolucionarnim frazama on se formalno bori za ouvanje Jugoslavije, trai modernu pravnu srpsku dravu koja e uspostaviti vlast nad svojim historijskim pokrajinama, a u politikom epicentru je kontrarevolucija na Kosovu, gdje se kroz podsticanje strasti o ugroenosti kolijevke srpskog naroda i svetinja svekolikog srpstva priprema teren da se odradi globalni politiki zadatak, a to je obraun sa autonomaima, titoistima i svim zavedenim elementima koji fraziraju o humanizmu, bratstvu i jedinstvu, ravnopravnosti i modernom federalizmu.

113

Poto je kao glavni neprijatelj ukupnoj jugoslovenskoj reformi proglaen narasli birokratizam i osamostaljeni centri republike i pokrajinske moi, doktrinarno je brzo i vjeto smiljen, za nacionalno ve dovoljno indoktrinirane mase, zavodljiv plan antibirokratska revolucija. ZA KAKVU JUGOSLAVIJU? Miloeviev tab vjeto manipulira populistikim pokretom i zanosom masa i, preko velikih antibirokratskih mitinga od Vojvodine do Crne Gore, naprosto iznuava smjene svih politikih garnitura koje nisu zduno za njegov plan stvaranja jedinstvene Srbije. Prva etapa tzv. jogurt revolucije je bila odraditi posao na Kosovu i Vojvodini, donijeti novi ustav Srbije kojim e se pojaati jedinstvena vlast i suspendirati autonomnost pokrajina, a na jugoslovenskom planu otvoriti uopte srpsko nacionalno pitanje, zahtijevati temeljitu reviziju Ustava iz 1974. kao antisrpskog i konfederalistikog akta koji je i donesen pod diktatom Kardelja i Tita i shodno decenijskoj antisrpskoj uroti. Svi oni koji sa skepsom, pa i otvorenim neslaganjem gledaju na te ambicije, proglaavaju se separatistima, razbijaima Jugoslavije i srbofobima koji ne shvataju ligitimne zahtjeve srpskog naroda koji, po esto ponavljanoj Miloevievoj floskuli, ne trai nita drugo od onoga to drugi ve imaju. Sve se to u ideoloki najotrijoj formi prenosi i na CKJ i njegovo Predsjednitvo. Oni koji su zbiljski bili zabrinuti za sudbinu Jugoslavije i koji su inili ne male napore u pravcu moderniziranja njenog politikog sistema i stvaranja moderne trine ekonomije, definitvnog oslobaanja od dogmi real-socijalizma i svojevrsnog ideolokog takmundizma, esto naivno nasjedaju na velike fraze velikog manipulatora. Milan Kuan, u ime Slovenaca, poruuje da u aktuelnim raspravama o ustavnim promjenama polaze od tih stavova u kojima se ne moe ni za Slovence ni za druge nae narode i narodnosti postavljati pitanje: Jugoslavija, da ili ne? U tim raspravama, s punim pravom, moe se, meutim, postaviti pitanje: Kakva treba biti Jugoslavija? Razumljivo je da se ne moemo opredjeljivati za bilo kakvu Jugoslaviju. Moemo podrati samo one prijedloge ustavnih promjena kojima se osigurava njena socijalistika perspektiva, bratstvo i jedinstvo, ostvarivanje zajednikog ivota i razvoja na naelima uspostavljenim Ustavom iz 1974. godine, a koja u cjelini potuju punu ravnopravnost naroda i narodnosti, jednakost prava i odgovornosti svih za vlastiti zajedniki razvoj u zajednikoj dravi.1 Doista, u to vrijeme malo je ko dovodio u pitanje da li treba Jugoslavija, a temeljni sporovi i sve ee svae s prepoznatljivom nacionalnom konotacijom vode se oko toga kakva Jugoslavija? Miloevieva propagandna mainerija
1

Milan Kuan: Predgovor u knjizi Federalizam po mjeri budunosti.

114

uporno i bez skrupula stvara takvu politiku klimu i raspoloenje koje trai da se ponovo otvori rasprava o osnovnim naelima jugoslavenske zajednice, o reviziji avnojevskih opredjeljenja koja su ugraena u Ustav, odnosno istie se zahtjev za utemeljenu zajednicu na novim principima. Posebno je na udaru Komisija za promjenu Ustava, iji se lanovi optuuju i nastoje diskreditirati na razne naine,2 oznaavajui ih kao zastupnike kardeljevskog separatizma i nosioce republikih etatizama. Miloevievim ciljevima smeta ve formirana ravnopravnost i meusobna odgovornost naroda i narodnosti u provedbi mnogih zajednikih interesa na osnovi ustavnog naela o usklaivanju i sporazumijevanju republika i pokrajina. Ta naela se proglaavaju neefikasnim, princip konsenzusa u donoenju odluka o nekim bitnim pitanjima anahronim i sl. Sa stanovnitva klasinih dravno-pravnih teorija, od kojih se svaka prilagoava velikonacionalnom interesu, pokuava se razjasniti da li se Jugoslavija razvija kao federacija ili kao konfederacija, da li je Ustav iz 1974. godine glavni krivac njene dezintegracije itd. A u podtekstu te kvazinaune rasprave jeste, zapravo, veoma izraeno neslaganje s postojeom Jugoslavijom, koja iz razliitih interesa ne dolazi samo na srpske, ve i sa slovenake i hrvatske strane. Slovenaki nacionalistiki program je razraen u asopisu Revija br. 57, u Hrvatskoj se reafirmiraju glavne teze maspoka iz sedamdesetih godina, dok su BiH i Makedonija, uglavnom, na stajalitu ouvanja avnojevske Jugoslavije, promjena Ustava iz 1974., ali da se ne diraju njegova osnovna naela. Crna Gora se s poetka kolebala, da bi politikom istkom u antibirokratskoj revoluciji kasnije postala obian trabant i slijepi izvrilac politike Miloevievog taba. Koplja su se poela lomiti naroito oko tzv. avnojskog kontinuiteta. U osnovi, radilo se o radikalnom osporavanju dotadanje ustavne koncepcije Federacije izgraene na avnojskim naelima. U tom kontekstu odmah je otvoreno i pitanje povijesnog legitimiteta i opravdanosti postojanja pojedinih republika, naroito pokrajina, odnosno jednakih prava naroda i narodnosti. to se tie BiH (a na poseban nain i Makedonije i Crne Gore), reafirmiraju se stare velikodravne i nacionalistike koncepcije, logika SHS osovine, uz minoriziranje njenih politikih interesa i osporavanje legitimiteta i dravnosti Republike. Ona se sve vie nastoji proglasiti vjetakom, avnojevskom konstrukcijom, Titovom izmiljotinom a, shodno tome, i napad na Muslimane se ponovo intenzivira. Na tom planu strogo dirigirana beogradska tampa ne bira sredstva. Metodama koje po koliini lai, konstrukcija, jeftinih podvala, senzacija, naruenih i cenzuriranih pisama, serija lanaka, specijalnih radio i TV emisija itd., daleko nadilaze one gebelsovske, otpoinje neviena kampanja. Medijski odstrijel bilo kojeg uglednog muslimanskog politikog, kulturnog i naunog radnika koji ne prihvata tu koncepciju, ne bira sredstva.
2

Ciril Ribii, Zdravko Tomac, Globus, Zagreb 1989., str. 10-11. Naroito Hamdija Pozderac koji je na elu te komisije, te Ciril Ribii, Zdravko Tomac, Sveto Skari i drugi.

115

U tom smislu, mnogi beogradski listovi e ui u historiju bezaa i najbesramnijih politikih podvala, konstrukcija i optubi kakve su uopte ikada viene na ovim prostorima. Najcrnjim faistikim i staljinistikim metodama prekopavaju se biografije i intimni ivot ljudi, podastiru se iskonstruisani stenogrami iz davno zaboravljenih diskusija, podiu se politike optunice za sve one koji se drznu da drugaije misle i da se suprotstave volji velikog diktatora. U Srbiji ta istka ide odluno i nemilosrdno. itav partijski aparat je primarno u toj funkciji. Na Kosovu je ona jo drskija i bezobzirnija i zavrava masovnim hapenjima, fizikim maltretiranjima i namjetenim sudskim procesima koji po okrutnosti i licemjerstvu ne zaostaju za onim iz tridesetih godina, koji su oznaeni kao jeza staljinizma. U Vojvodini je, po principu Cosa nostra, istka kolektivna i prekonona. Isto je tako i jo brutalnije u Crnoj Gori. Da bi sve to dobilo oreol bitke za Jugoslaviju, za sve je trebalo pridobiti i SKJ, odnosno ostvariti politiku prevlast u njegovom Centralnom komitetu i Predsjednitvu. Sam CK SKJ sve vie postaje zbirno mjesto ukupnih jugoslavenskih nesuglasica i nacionalizmom posredovanih interesa. Integrativna mo SKJ postaje vrlo tanana, on je sam raspoluen ukupnim protivurjejima, nemoan pred narastajuom nacionalistikom bujicom koja poplavljuje i njegova mnoga rukovodstva. Plenumi Centralnog komiteta i sjednice Predsjednitva SKJ, po svai, nejedinstvu i politikoj nemoi iskazuju, u javnosti jaaju defetizam, osjeaj da je sve izgubljeno i da je sam socijalistiki samoupravni projekt utopijski promaaj koga treba to prije napustiti. Kao kula od karata poinju da se rue mnoge iluzije i vrednote za koje se decenijama vjerovalo da su stamene i neprikosnovene. Uoi etrnaestog kongresa SKJ uju se vapajna upozorenja da je jedino socijalizam taj koji ujedinjuje Jugoslaviju, da treba po svaku cijenu sauvati jedinstvo SKJ (koji treba biti temeljito reformiran) kao jedini stvarni integrativni politiki faktor. Sazrela je svijest da se u jugoslavenskom drutvu moraju uiniti radikalne promjene; da samoupravljanje ne moe da bude totalni projekt kojim e se obuhvatiti ukupna drutvena reprodukcija; da se pod hitno mora provesti temeljna drutvena i privredna reforma, odlunije krenuti pravcem trine ekonomije, afirmacije privatne svojine i konkurencije; da se do kraja raskine personalna unija izmeu partije i drave i da se u punom smislu uvae zahtjevi za politikim pluralizmom, izgradnjom pravne drave, jaanjem demokracije, jaanjem korpusa ljudskih i graanskih prava i sloboda itd. Pitanje jugoslavenske federacije se nastojalo postaviti kao pitanje budunosti, odnosno kao pitanje koncepcije jugoslavenskog socijalizma sutranjice, u smislu da se ono nee svoditi samo na kozmetiko dotjerivanje, na prepravljanje njegovih prijanjih oblika, koji su se razvijali u specifinim historijskim okolnostima i unutar materijalno i duhovno nerazvijenog drutva. Reformska zamisao je polazila od toga da socijalizam ne mora biti monopartijskog tipa, da se on treba razvjenati od etatizma i birokratizirane partijske drave i da se on moe i mora razvijati na trinoj privredi, novim ekonomskim principima i afirmaciji temeljnih

116

dostignua savremene civilizacije materijalnim, tehnolokim, naunim i informacijskim, kulturnim i drugim. Dakle, graditi moderni socijalizam u kome e se maksimalno uvaavati postulati socijalne drave i prihvatiti svi ostali emancipatorski i humanistiki principi i sadraji. Vjerovalo se da pravno-politiki okvir za realizaciju tih ciljeva moe da prui koncept moderne demokratske federacije u kojoj bi jasno bili naznaeni prerogativi savezne drave (odbrana, moneta, jedinstveno trite, slobodan protok roba, kapitala, radne snage i informacija, jedinstven korpus graanskih prava i sloboda, osnove poreske politike, zajedniki ali temeljito rekonstruirani spoljni poslovi), kao i nadlenosti republika i pokrajina uz mnogo vei stepen njihove samostalnosti, naroito na ekonomskom planu, uz uvaavanje nacionalnih specifinosti, kulture, tradicije i sl. I dalje se polazilo od samoupravnog produkcionog odnosa kao temelja ekonomskog i politikog sistema u cjelini, kroz koje se tumaila i bit odnosa u jugoslavenskoj federaciji. Jer, na samoupravnim drutveno-ekonomskim odnosima oblikovan je i novi tip federalizma, tzv. samoupravni federalizam koji je, doista, mijenjao federaciju od oblika teritorijalne organizacije dravne vlasti u instrument socijalistike zajednice naroda i narodnosti i samoupravnog udruenog rada. Jasno je bilo da je koncepcija koju je inagurirao Zakon o udruenom radu (donesen 1976.godine) umnogome propala, da je ona parcijalizirala i rad i udruene radnike, ekonomski poluila loe rezultate, podstakla jo jau birokratizaciju drutva i sl. RAZLIITI KONCEPTI USTAVNIH PROMJENA Opte je bilo opredjeljenje da zurovsku praksu treba mijenjati, instalirati efikasnije i na ekonomskoj logici zasnovane mehanizme upravljanja drutvenom reprodukcijom, ali ne po cijenu da se ponovo instalira centralistiko rukovoenje i izvri nova etatizacija drutvenih odnosa. Jer, u esto opravdanoj kritici Ustava iz 1974.godine, koga je svakako u nekim bitnim segmentima trebalo mijenjati, posebno u odnosu na totalno favoriziranje drutvene svojine, utopijsku koncepciju udruenog rada, komplikovanost i neefikasnost delegatskog sistema itd., mnogi ne trae rjeenja koja bi favorizirala novi reformski kurs i afirmaciju trine ekonomije, ve lamentiraju nad Ustavom iz 1963.godine, elei stvari vratiti natrag u okrilje unitarizma, centralistike ekonomije i lanog monolitizma. U tom cilju, Miloevievi teoretiari tu podastiru naizgled vrste i primamljive argumente i gro kritike se uglavnom svodi na sljedee: Jugoslavija je jedina sloena (savezna) drava na svijetu u kojoj postoje dva doma i u kojoj se bitne odluke donose na temelju potpune saglasnosti. Posebno se istie tobonji nonsens da Ustav nije mogue izmijeniti bez saglasnosti skuptina svih republika i pokrajina. Sve poznate konfederacije u svijetu su se transformirale u federacije, samo jugoslovenska federacija sve vie ide u vode konfederacije.

117

Glavni generator krize je Ustav iz 1974. koji favorizuje elemente konfederalizma, a oni se ogledaju u nainu formiranja Skuptine SFRJ, prihvatanju odluka na temelju saglasnosti u Vijeu republika i pokrajina, ustavno odreen odnos izmeu Ustava SFRJ i ustava republika i pokrajina, odnos izmeu saveznih i republikih zakona, te nain formiranja Predsjdnitva SFRJ. Ustavna koncepcija federacije potie posebne interese na tetu opih, te bi je i stoga trebalo temeljito rekonsruisati. Tako bi se sprijeio policentrini etatizam koji je jedan od glavnih faktora dezintegracije Jugoslavije, a izmijenio bi se i mehanizam prema kojem savezni organi i nisu pravi organi Jugoslavije, ve samo tijela koja okupljaju predstavnike republika i pokrajina, to vrijedi i za Skuptinu SFRJ, kao i Predsjednitvo SFRJ. Ustav iz 1974. inagurira svojevrsnu spregu nacionalnog i samoupravnog, ime se uz mnoge nedoreenosti, zamagljenost formulacija i pravne nepreciznosti, iroko otvaraju vrata i nacionalizmu, posebno onog separatistikog tipa. Najvei je problem to Federacija postaje mjesto dogovaranja, a ne opredjeljenja, a samo formiranje republikih drava logino raa politiki pluralizam i sve jai nacionalizam. Potrebno je to hitnije osigurati finansijsku samostalnost Federacije, to znai samostalne i trajne izvore finansiranja njenih funkcija i organa. Samostalnost republika i pokrajina odve je utemeljena na nacionalnom kriteriju, ime je prenaglaena nacionalna, a ne narodna suverenost. Tu su i glavna izvorita nacionalizma i separatizma. Samo prenaglaavanje avnojskog duha Federacije znai insistiranje na njenom ugovorenom znaenju. Jugoslovenska federacija je netipina, jer je u njoj izrazito snaan poloaj republika i pokrajina u smislu njihovog neposrednog sudjelovanja u procesu odluivanja na nivou Federacije, posebno odluivanja na temelju saglasnosti. Tu onda dolazi do presumpcije nadlenosti u korist republika i pokrajina u izvravanju saveznih zakona, zbog naela paritetne zastupljenosti republika i pokrajina i zato to ne postoji kontrola republikih i pokrajinskih zakona, te posebno prava veta koje imaju republike i pokrajine u postupku mijenjanja Ustava SFRJ. Postojeu ustavnu koncepciju Federacije treba temeljito rekonstruisati, prije svega u cilju da se iz nje izbace svi konfederalni elementi, odgovornost republika zaotriti, radikalno smanjiti kompetencije i prava porkajina, federaciju uiniti efikasnom itd. Ovakve kritike, u kojima je bilo dosta utemeljenih argumenata i istinske elje za unapreenjem efikasnosti odluivanja na nivou Federacije, njenog moderniziranja i prilagoavanja potrebama zacrtane reforme, se ipak u dobrom dijelu poinju svoditi na uproenu formulu po kojoj je Ustav iz 1946. instalirao federaciju sa naglaenom ulogom ili izrazitom prevlau centra, da je Ustav iz 1963. uspostavio, maltene, idealnu ravnoteu izmeu savezne drave i republika i pokrajina,

118

a da je Ustav iz 1974. godine jugoslovensku federaciju usmjerio ka konfederalnim vodama koje sve vie muti separatizam, narastajui nacionalizam, republiki etatizam i sl.3 U tome se vidio glavni razlog za snane procese dezintegracije jugoslovenskog drutva. Zapravo, kljuna je teza da je za optedrutvenu krizu glavni krivac Ustav, naroito ustavno normiranje odnosa u Federaciji. Ergo, da bi se izalo iz te krize, trebalo je donijeti novi ustav i radikalno rekonstruirati te odnose. I na tom planu, uz sve nijanse u gledanjima, iako mukotrpno, poela se postizati politika saglasnost. Iz Komisije za ustavne promjene Skuptine SFRJ, poinju stizati odreeni prijedlozi, formulie se sva sila amandmana koji bi trebalo da premoste svojevrsnu pat poziciju, u organima i tijelima SKJ formiraju se brojne komisije koje su trebale da osmisle sutinu i pravce ustavnih promjena itd. Bez obzira na svu birokratsku sporost, politika meetarenja i prepucavanja, koncepcijske razlike, teorijsku nemutost i nesposobnost da se izae iz odreenog mentalnog sklopa i starog naina razmiljanja, ipak se uoi 14. kongresa SKJ (kraj 1989.) vjerovalo da e se moi doi do opteprihvatljivog rjeenja i spasiti jedinstvo SFRJ. Prijedlozi idu u pravcu da samostalnost i samoupravnost republika i pokrajina ne mora ii u pravcu dezintegracije, ve da ona, ako se postavi na ovim reformskim principima, otvara mogunost nove integracije na jedinstvenom jugoslovenskom tritu. Izlaz se trai ne u ponovnoj centralizaciji i hijerarhijskoj nadreenosti Federacije, ve u tome da se promijeni odnos izmeu politike i ekonomije, etatitzma i samoupravljanja. Nije se radilo samo o pokuaju spaavanja komunizma, jer reformistika linija najveim dijelom odbacuje naslijeene dogme i ideoloke sakramente. Ruenjem fetia drutvene svojine, koncepta udruenog rada i rukovodee uloge radnike kase i sl., afirmira se ak i kapitalistiki odnos i svi temeljni principi kapitalistike ekonomije. Zato reformske snage, kao cilj dogradnje ustavnog sistema, odbacuju nametnute dileme o uspostavljanju snane republike ili savezne drave i one su za podsticanje demokratizacije, za oslobaanje ekonomskih zakonitosti, stimuliranje privatne inicijative, zaotrenu konkurenciju i pluralizam svojinskih oblika. Posebno se polazi od toga da je od bitnog znaaja za samostalnost i suverenitet naroda i njihovih republika da niko od njih ne moe biti prisiljen na rjeenje koje bi znailo prenoenje nadlenosti na savezne organe, ve da ono uvijek bude dobrovoljna i svjesna odluka s kojom se moraju sloiti sve republike i obje pokrajine. Najjednostavnije, politike pozicije se kristaliziraju na onu koja smatra da upravo ustavni poloaj republika i pokrajina ugroava dogovor o buduem karakteru i drugu koja smatra da budunost Federacije najvie ugroavaju pokuaji da
3

O ovome vidjeti: C. Ribii, Z. Tomac: Federalizam po mjeri budunosti, str. 27-36.

119

se ogranii njihovo dobrovoljno samostalno suodluivanje o tim pitanjima, odnosno da se pojedina rjeenja donesu nadglasavanjem. Javna rasprava o nacrtu ustavnih amandmana isto se odvija u znaku dva dijametralno suprotna pristupa. S jedne strane, trai se dodatno proirenje nadlenosti Federacije, uz obrazloenje da je to neophodno za osiguranje vee integracije jugoslovenskog drutva i eliminaciju konfederalistikih elemenata, ime bi se pospjeio zahtjev za stvaranjem jedinstvenog trita. S druge strane, iskazani su i suprotni stavovi, po kojima proirenje nadlenosti Federacije krnji suverenitet republika i njihovu ustavnu odgovornost za vlastitu sudbinu i zajedniki razvitak. U tom kontekstu, nerijetki su bili i zahtjevi da nadlenosti Federacije treba bitno ograniiti i mnoge od njih prenijeti na republike i pokrajine. Uglavnom se Federaciji u nadlenost ostavljala zajednika moneta, pitanje odbrane zemlje, (globalno) ureivanje vanjske poltike, usklaivanje carina i pitanje energetike. Neki su tome dodavali i ekonomske odnose sa inostranstvom, osnove poreske politike, te jedinstveno ureivanje korpusa ljudskih i graanskih prava i sloboda. Posebna rasprava se otvarala oko poloaja Predsjednitva SFRJ. Oni koji su se zalagali da Predsjednitvo SFRJ svakako ostane, naglaavali su da se njime ne ograniava skuptinski sistem, da je ono i zamiljeno kao tijelo koje proizilazi neposredno iz republikih i pokrajinskih skuptina i koje povezuje te skuptine sa Saveznom skuptinom. Nadalje, ukazivano je da Predsjednitvo SFRJ garantira ravnopravnost republika i pokajina, a da njegov ustavni poloaj proizilazi neposredno iz prirode jugoslovenskog federalizma. Polazilo se od toga da je takav organ Federacije ujedno i dravni poglavar i nosilac nekih drugih funkcija. Kada je ono uvedeno, smatralno se da e se upravo preko njega najbolje rijeiti pitanje nasljedstva J. B. Tita, suzbiti liderske tendencije i borba za vlast (nakon to Tito prestaje biti predsjednik Republike). Ideja je bila da se time obezbijedi i vea stabilnost politikog sistema Federacije i da se ono u punoj mjeri ispoljava i kao organ unutar koga se efikasno ostvaruju i uslauju stavovi republika i pokrajina. Isto tako, u prilog osnivanja Predsjednitva SFRJ isticana je potreba da na njega preu one funkcije koje su neformalno i esto izvansistemski obavljali vodei organi Saveza komunista Jugoslavije, a ona su se odnosila na mnoga bitna pitanja odbrane, meunarodnih odnosa, bezbijednosti zemlje i sl. Najvie sporenja unosilo je pitanje da li je ustavna koncepcija Predsjednitva SFRJ dosljedno izvedena iz osnovnih naela kojima se odreuju odnosi u Federaciji. Na osnovu toga, izvodile su se i estoke kritike na raun Predsjednitva SFRJ. Prvo, traili su se neposredni izbori tog organa, ali se predlagao i izbor lanova Predsjednitva od Skuptine SFRJ. Bilo je i kombinovanih prijedloga, da se poveu neposredni izbori s odgovornou Predsjednitva Skuptini SFRJ. Najvie su se podastriala obrazloenja da Predsjednitvo SFRJ ne moe imati optejugoslovenski znaaj, ugled i podrku, ako se njegovi lanovi biraju u republikim i pokrajinskim skuptinama. Veina beogradskih pravnih teoretiara je uporno ponavljala da dravu moe zastupati samo organ koji je izabran na nepos-

120

rednim izborima od strane naroda ili u najveem organu vlasti te drave (Skuptini SFRJ). Dalje se govorilo da, s obzirom da lanove Predsjednitva biraju republike i pokrajinske skuptine, njihovo proglaenje u Skuptini Jugoslavije ima samo deklarativni karakter, a lanovi Predsjednitva manji autoritet, posebno u meunarodnim odnosima. U osnovi tog pristupa, zapravo, trai se temeljita revizija Ustava iz 1974. godine. Njime se iskazuje nepovjerenje u republike i pokrajine i njihovu sposobnost da preuzmu odgovornost, ne samo za svoj, ve i za zajedniki jugoslovenski razvitak. Polazi se od toga da Federacija treba da bude nadreena dravna struktura, koja je iznad republika i pokrajina, a ne sredstvo za ostvarenje zajednikih interesa naroda i narodnosti. U podtekstu svega toga su sve izraeniji zahtjevi velikosrpskog nacionalizma. Hrvati, Slovenci, Muslimani, Makedonci, kao i Albanci i Maari, sve manje prihvataju diktat, procedralnu presiju tog nacionalizma, ime Jugoslavija, uz ostale razloge, ulazi u nezapamenu krizu. Bolje reeno, to je ve uvod u njen raspad. Finale tih nesporazuma poinje sa intenziviranom raspravom o ustavnom poloaju SR Srbije. Ona je poela otvaranjem srpskog pitanja u jugoslovenskoj Federaciji. Polazilo se od toga da velik dio srpskog naroda ivi mimo SR Srbije, zbog ega je srpski narod posebno zainteresiran da razvoj jugoslovenskog federalizma ne ide u pravcu vjetakog odvajanja naroda, nego njihovog meusobnog povezivanja. Ukazivano je na to da je struna i ukupna javnost u SR Srbiji posebno osjetljiva na birokratsko-etatistike diobe i zatvaranja unutar republika i pokrajina, te da je Srbija posebno hendikepirana samim postojanjem pokrajina, to je ini manje dravom nego druge republike. Naroito je ukazivano da u odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a pokrajine nisu ni spominjane, odnosno da se u tim odlukama ne mogu traiti izvori njihovog osnivanja. Upozorenje teoretiara ustavnog prava iz Srbije (Avramov, Jovii, Ratkovi, Mati, Markovi itd.) idu da pokau kontradikciju. Oni koji se zalau za slovo i duh AVNOJ-a, ne uvaavaju injenicu da postojanje pokrajina nije legitimno ni u skadu sa stavom i duhom AVNOJ-a. No, to je u osnovi jedna naizgled logiki utemeljena podvala. Jer, svako ko se bavio genezom razvoja federalne strukture u Jugoslaviji, zna da je ona u mnogim segmentima oblikovana i prije Drugog zasjedanja AVNOJ-a, u mnogim bitnim dokumentima KPJ koji su kasnije i opredjeljivali oblike federativnog ureenja. To su npr. odluke V zemaljske konferencije KPJ iz oktobra 1940. koje se odnose na poloaj Hrvata, Slovenaca, na ravnopravnost makedonskog i crnogorskog naroda, na pitanje Albanaca na Kosovu i Metohiji, na pitanje njemake, maarske, rumunske i drugih manjina u Vojvodini, te posebno odluke koje trae borbu protiv pokuaja podjele BiH izmeu srpske i hrvatske buroazije. Tu su i odluke Oblasnog komiteta Kosova i Metohije koji je autonoman poloaj dobio 1940., a Pokra-

121

jinski komitet KPJ za Vojvodinu je jo poetkom 1941. izdao Proglas u kome se odredio prema nacionalnom pitanju i buduem statusu Vojvodine. Pred Drugo zasjedanje AVNOJ-a ve postoje oruane snage Vojvodine i njezini organi nove narodne vlasti. U Vojvodini su izabrani i delegati za Drugo zasjedanje AVNOJ-a, ali zbog ratnih prilika nisu uspjeli doi na zasjedanje. Kritina analiza ostvarivanja politikog sistema polazi od toga da se ne prihvate zahtjevi za potpunim izjednaavanjem pokrajina sa republikama, ali ni zahtjevi za takvo mijenjanje ustavnog poloaja pokrajina kojim bi se one ograniile da budu samo unutranje, autonomne jedinice Srbije, bez mogunosti neposrednih veza sa Federacijom.4 Teoretiari iz Srbije su uporno dokazivali da se ustavnim promjenama treba omoguiti dijelovima srpskog naroda koji ive u pokrajinama da ostvaruju svoja suverena prava i unutar svoje republike, a ne da Srbi koji ive u pokrajinama ta prava najprije ostvaruju preko federacije, a mimo republike. Polazilo se od teze da se njihova graanska i druga prava zaustavljaju na granicama pokrajina i da bi, u interesu ostvarivanja sloboda i prava ljudi, trebalo formirati Vrhovni sud SR Srbije kao najvii sud u Republici i na njega prenijeti nadlenosti da odluuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv odluka pokrajinskih vrhovnih sudova. Polazilo se od toga da zakoni moraju da vrijede na itavom teritoriju SR Srbije (posebno u poslovima narodne odbrane, dravne bezbijednosti i meunarodnih odnosa). Nacrt amandmana na Ustav SFRJ je sadravao slijedee promjene, kojima su se trebale eliminirati neke nedosljednosti i slabosti dotadanjih ustavnih rjeenja: ravnopravnost jezika naroda i narodnosti u nastavi; prihvatanje naela da odluke, isprave i drugi pojedini dokumenti imaju jednaku pravnu vrijednost na itavom teritoriju SFRJ; jasno izraeno naelo da su protuustavni svi propisi i drugi dokumenti i postupci kojima se organizacija udruenog rada ili radni ljudi dovode u neravnopravan poloaj prema svom sjeditu, odnosno prebivaliu; pokrajine su dune ostvariti meunarodnu saradnju u sklopu meunarodne saradnje SR Srbije; nadlenost Federacije da ureuje reim rada propisana je tako da se omogui Ustavu SR Srbije da odluuje o tome jedinstveno za itav teritorij te republike; nadlenost Federacije u odluivanju o koliziji republikih, odnosno pokrajinskih zakona propisana je tako da se omogui Ustavu SR Srbije da to pitanje uredi u skladu sa specifinou SR Srbije; nadlenost Saveznog suda u odluivanju o sukobima nadlenosti izmeu sudova s podruja dvije ili vie republika odreena je tako da se ne izjednaavaju republika ili pokrajina;
4

Vidjeti: C. Ribii, Z. Tomac: Usaglaavanje ili nadglasavanje, RO Zagreb, Samobor 1986., str. 190-191.

122

izmijenjena je nadlenost Ustavnog suda Jugoslavije tako da vie ne odluuje o sukobima nadlenosti koji nastaju unutar SR Srbije.5 Po mnogim ocjenama ove novine su ustavno-pravno bolje izrazile poloaj SR Srbije i pokrajina u njoj. Tada jo nisu ozbiljnije mijenjana osnovna naela Ustava SFRJ, ali je to ipak izazvalo dosta otru reakciju u pokrajinama koje su u 28 sluajeva predlagale rjeenja razliita od onih koja su prihvaena u Nacrtu amandmana na Ustav SR Srbije (poev od pitanja slubene upotrebe jezika, izvravanja republikih zakona na itavom podruju republike, pa do nadlenosti u pitanju krivinog zakonodavstva, optenarodne odbrane, nadlenosti sudova itd.) Javna rasprava o nacrtu amandmana uzrokuje ozbiljne politike sukobe koji e kasnije rezultirati masovnim politikom istkom u obje pokrajine. Zato su ova pitanja vana za temu kojom se bavimo? Prvo, jedan od kljunih faktora ukupnih politikih nesuglasica i estokih svaa u godinama pred raspad SFRJ je bio upravo odnos prema Ustavu iz 1974., tj. ukupnim ustavnim promjenama. Drugo, kao na malo kom segmentu jugoslovenske strukture, upravo na ovoj ustavno-pravnoj ravni na povrinu su iskrsla sva neslaganja, goleme koncepcijske razlike u pogledu budunosti zajednike drave, te uloga Srbije u svim tim dogaajima. Tree, kroz ustavno-pravnu sferu predlagane promjene (koje smo samo marginalno komentirali), najpregnantnije su se iskazale sve nacionalistike tendencije, razgolitili velikodravni koncepti, praksa hegemonizma i nametanja veinske volje, te potiranje interesa malih naroda koji se i o nekim najkrupnijim promjenama uopte nisu ni pitali. etvrto, u ovoj oblasti se najjasnije razotkrila beskrupuloznost memorandumskih ambicija antibirokratske revolucije i Miloevievog nacionalistikog projekta. Peto, neprihvatanje metoda politikih ucjena, diktata i nametanja volje iz jednog centra, promovirana je praksa da se silom realizira jedan megalomanski nacionalistiki koncept, to je bio uvod u rat i raspad SFRJ. esto, naroito se na primjeru rjeavanja pitanja pokrajina i drastinog krenja Ustava SFRJ, vidjelo da ta politika nee birati sredstva ni metode u realizaciji svojih davno zacrtanih ciljeva. Ve su tu napravile karte velike Srbije koja je, poslije sreivanja stanja u pokrajinama, iskazala ambicije da po istom receptu iri svoje granice na raun Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Moglo bi se navesti jo mnogo faktora koji govore da se u maglovitoj i kontroverznoj ustavno-pravnoj raspravi, uglavnom pod platom brige za ouvanje Jugoslavije, sistematski provodio koncept stvaranja velike Srbije i potiranja volje i interesa veine naroda i narodnosti u Jugoslaviji. Historija e odgovoriti koliko je to sve bilo u interesu i samog srpskog i crnogorskog naroda.
5

Vidjeti: C. Ribii, Z. Tomac: Federalizam po mjeri budunosti. str. 73-74

123

Ta politika se u osnovi bazirala na principu da ono to traim za sebe, negiram drugom. Npr., glavna teza da Srbi treba da ive u jednoj dravi. Dok se realizacija te teze nastojala prikriti zahtjevom da se ivi u modernoj, demokratski ureenoj federativnoj Jugoslaviji, mnogi su te zahtjeve smatrali legitimnim i opravdanim. No, im je ona ogoljena do mjere da se pod Jugoslavijom ne mora smatrati njenih svih est republika i dvije autonomne pokrajine, i da Jugoslavija moe biti sprva sa pet, kasnije sa etiri, i na kraju sa dvije republike (faktiki bez pokrajina), bilo je jasno da je krajnji cilj velika Srbija, a ne demokratski i dogovorno ureena i na dobrovoljnoj osnovi razvijena vienacionalna zajednica. Da bi se realizirala teza da svi Srbi treba da ive u jednoj (jedinstvenoj) dravi, suspendiran je ustavni poloaj pokrajina. I glavni razlog te suspenzije se onda prebacuje drugima. U Srbiji su ukinute zato da bi Srbija postala jedinstvena drava, ali zato moraju da se formiraju u Hrvatskoj, jer tamo ivi 11% Srba. Treba ih u vidu zaokruenih nacionalnih kantona, srpskih republika ili autonomnih oblasti formirati u Bosni i Hercegovini, jer i tamo, u mnogo veem broju nego u Hrvatskoj, ive Srbi. Crnu Goru treba svim sredstvima natjerati na prisajedinjenje, jer Crna Gora je srpska Sparta, a Crnogorci najistiji Srbi. Makedoniju treba vojnim, politikim i ekonomskim sredstvima dovesti u orsokak, jer je ona historijski svakako juna Srbija, a Makedonci su izmiljen politiki narod. Kosovo svakako jeste sa starom Rakom kolijevka srpskog naroda, a Albanci su tu uljezi, nasilni uzurpatori koje, ako nee biti potpuno lojalni, treba protjerati i silom skriti njihov zahtjev za autonomijom. Maarima treba pokazati da oni ionako imaju vie prava nego Srbi u Maarskoj i da bi se, ukoliko ne prihvate novouspostavljeno stanje, mogli provesti gore od Albanaca. Tako dolazimo do Draine, odnosno Moljevieve Jugoslavije, programa ravnogorskog taba korigiranog Miloevievim meetarenjem i iznuenim ustupcima. A u epicentar tog programa, po prirodi stvari, dolazi ponovo Bosna i Hercegovina, odnosno pitanje Muslimana. No, prije toga da vidimo kako je dolo do otpoinjanja rata i raspada Jugoslavije. Autor Profesor dr. Nijaz Durakovi je redovni profesor Fakulteta politikih nauka u Sarajevu i pisac djela Prokletstvo muslimana. Rezime rada: U svom prilogu autor prikazuje ukupne politike prilike i odnose u bivoj Jugoslaviji, posebno analizira odnose unutar Saveza komunista koji su nastali nakon smrti Josipa Broza-Tita, bavi se nastankom i razvojem velikosrpske politike Slobodana Miloevia i njenim razornim djelovanjem na ukupno stanje u SKJ. Smatra da su ta djelovanja dovela do propasti biveg reima, do disolucije drave i do agresije Srbije i Crne Gore na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a potom i do agresije Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.

124

PITANJE O KONSTITUTIVNOSTI NARODA U USTAVNO-PRAVNOJ PRAKSI BOSNE I HERCEGOVINE 1 Muhamed Filipovi

U EMU JE HISTORIJSKO ZNAENJE ZAVNOBIH-a Prije nego to bih preao na izlaganje naslovljene teme, a tema o kojoj govorim je analiza porijekla, znaenja i kritika primjene principa konstitutivnosti naroda Bosne i Hercegovine u ustavnom ureenju drave i djelovanje tog principa na funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao drave, neophodno je rei nekoliko rijei o znaaju pojave ZAVNOBiH-a u politikom, dravnom i historijskom ivotu bosansko-hercegovakog drutva i o razlozima zbog kojih o njemu danas govorimo. Osim toga, nuno je, barem u naznaci, kazati neto i o tome zbog ega je neophodno da se posebna panja posveti analizi porijekla i znaenja principa konstitutivnosti naroda i ta taj princip znai u njegovoj dananjoj primjeni i u odnosu na realnu mo drave i njenu sposobnost da funkcionira u svom kapacitetu kao drava, a to znai prvenstveno u korist svojih graana, u okviru modernog koncepta uloge drave i naina njenog funkcioniranja u demokrartskim sistemima ili, ako to postavimo u negativnom aspektu, kakve sve zloupotrebe omoguavaju i prepreke tom funkcioniranju stvaraju razliita tumaenja tog principa i njegova sadanja primjena u praksi dravnog ivota. Naravno, da bi se mogao analizirati neki princip, nuno je utvrditi pravo znaenje rijei koja ga obiljeava, pa je, u tom smislu, potrebno vidjeti ta zapravo znai temeljna rije iz koje je izvedena rije konstitutivnost i sve druge njene izvedenice. Osnovu svih tih rijei ini latinska rije glagol CONSTITUO, ija su neka od brojnih znaenja i ona koja znae i mogu se prevesti kao : postaviti, podii, sagraditi, utemeljiti, osnovati npr., castella, urbem itd., a odatle dolaze i znaenja utemeljiti, osnovati, pripraviti, podii, uiniti, pribaviti i nadalje sklopiti, urediti, stvoriti rem publicam (javnu stvar) i nadalje ugovoriti, uglaviti, tvrdo odlu1

Simposium Bosna i Hercegovina prije i nakon ZAVNOBiH-a

125

iti, zakljuiti, oitovati odluku, a iz ega dolazi i rije CONSTITUTIO, u znaenju uredba, ustrojstvo, ustav itd. Dakle, konstitutivan je onaj koji je neto utemeljio, uredio, ustanovio, osnovao, podigao, sagradio, sklopio itd., tj. onaj koji je neemu dao ustav, uredbu, ustrojstvo. Iz znaenja same rijei vidljivo je da se ona ne odnosi na nastanak, izgradnju, osnivanje i utemeljenje same drave Bosne ili Bosne i Hercegovine, koja je nastala davno i prije nego to su bilo kakvi narodi u modernom smislu te rijei u Bosni uope postojali. Ona bi se mogla primijeniti samo na donoenje ustava Bosne i Hercegovine, tj. od dana ustabno-pravne obnove njene dravnosti i definiranja njenog suvereniteta uz pomo i preko rijei NAROD kao njegovog nosioca, od kojih je prvi donesen 1946. godine, drugi 1963. godine a trei 1974. godine. Zapavo dravnost i suverenost Bosne i Hercegovine je tek Ustavom od 1974. godne, tj. od zadnjeg vaeeg ustava Republike Bosne i Hercegovine, koji je vaio do 1992. godine i u nekim aspektima do 1996. godine, tj. do potpisivanja Daytonskog ugovora o miru, definirana u terminima koji uvode pojam konstitutivnosti naroda u ustavno-pravnu praksu. Nije uope sporno da nikakvi narodi nisu svojom voljom, a pogotovo svojom slobodnom i demokratski izraenom voljom odluivali o svim tim ustavima, pa posebno ni o Ustavu iz 1974. godine i o njegovim inovacijama koje su donoene kasnije. Oni pogotovo nisu odluivali o onom to je kao ustav proizvedeno u okviru Daytonskog ugovora o miru i to je svima nama bilo nametnuto i u emu narodi kao takvi, pa ak i preko svojih predstavnika, a to su mogli biti samo od naroda izabrani poslanici tadanje Skuptine Republike Bosne i Hercegovine, uzimali nikakvog uea. Dakle, rije o konstitutitvnosti naroda je praktino i realno bila samo fraza koja je trebala da definira ono to je u Rezoluciji ZAVNOBiH-a bilo reeno, tj. da Bosna i Hercegovina nije vlasnitvo nijednog od njenih naroda, nego njih svih, i to zajedno. Iz reenog s ejanso vidi d ase tu radi o jednom pravnom falsifikatu. Falsifikat se ovdje odnosi na to, da je iz ove formulacije isputeno da samo zajedno i kao jedna politika volja, tj. volja koja moe da se iskae i vrijedi samo pod uvjetom da Bosna i Hercegovina ve postoji i da je ona osnova svakog mogueg ureivanja ivota u njoj, narodi koji u njoj ive mogu da ureuju odnose u dravi i tvore njen ustav, odnosno ureuju tu dravu i to posredstvom vaeeg demokratskog politikog sustava odnosa. To je, meutim, neto sasvim drugo u odnosu na ono to je uneseno u ustavna rjeenja 1974. godine, kad je data formula da je Bosna i Hercegovina drava triju konstitutivnih naroda. Nije mjesto d aovdje razmatramo zbog ega je ta prazna fraza trebala komunistikim ustavotvorcima, ali se moe pretpostaviti da oni ili nisu razumijevali ta ona znai ili da im je to bio pogodan nain, budui da su poltiiki sasvim kontrolirali predstavljanje tzv. naroda, sda vre kontrolu nad dravom koja e biti na izgled demokratska. Dakle, elimo ovdje istraiti kada se u naem ustavnom sistemu pojavljuje rije i pojam konstitutivnost naroda, ta ona znai i kakvu je funkciju imala u datom sistemu odnosa i ta ona danas znai i kakve efekte proizvodi, odnosno kako djeluje na sposobnost nae drave da funkcionira, kakve efekte ima po nau zemlju, ako mislimo da zemlja

126

nije tek puko zemljite, nego jedna ve od dalekih vremena nastanka prve bosanske drave ureena i kultivirana teritorija za ljudski ivot, dakle, ako je naa zemlja za nas kultivirani prostor naeg ivota i to onakvog kakvog je historija proizvela na naem tlu, a to je zajedniki ivot ljudi razliitih etnosa, vjera, kultura i rasa. Ali, potrebno je da prvo kaemo neto o znaaju ZAVNOBiH-a kao pojave u naoj historiji i s tim u vezi i znaaju datuma kojeg obiljeavamo. Znaaj ZAVNOBiH-a proizlazi iz jednostavne historijske injenice da je to zasjedanje bio politiki skup najkompetentnijih i najodgovornijih elemenata naeg bosansko-hercegovakog drutva, zapravo, svih politikih snaga Bosne i Hercegovine koje se nisu kompromitirale saradnjom s okupatorom zemlje. Snage koje su saraivale sa neprijateljem su bile one politike snage koje su suraivale sa okupatorom i bile angairane u istrebljivabnju ljudi drugaije vjere ili ancije. S druge strane, stajale su snage koje su se okupile na zasjednaju ZAVNOBiH-a, a to su bile one snage koje nisu bile angairane u genocidnim radnjama protiv drugih naroda za ostvarenje posebnih nacionalnih ciljeva, tj. stvaranja ekskluzivnih nacionalnih teritorija na kojima bi sami vladali i formirali sopstvene drave, preteno u okviru velikosrpskog ili velikohrvatskog koncepta ureenja drave. Skup je odravan u tekom historijskom momentu u jeku antifaistikog oslobodilakog rata na tlu Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Znaaj tog skupa je mnogostruk, a jedno nejgovo znaenje se sastojalo i u tome to je on imao snage da postavi najbitnija pitanja tadanjeg momenta, koja su se postavljala pred bosansko drutvo i da na njih nae odgovore koji su bili u skladu s prirodom tog momenta i s opom tendencijom naprednog demokratskog antifaistikog svijeta. Opa tendencija tadanjeg momenta bila je borba protiv faizma koja je voena na svjetskoj razini i unutar svjetskog rata kojeg je dio bio i antifaistiki rat na tlu bive Jugoslavije i u Bosni i Hercegovini. ta vie, bosna i Hercegovina je bila centar tog rata u tadanjoj Jugoslaviji. Bio je to ne samo rat protiv okupatora i njegovih poslunika i zloinaca koji su s njim saraivali, nego je to bio rat protiv mrnje, protiv rasizma i separacije ljudi na bilo kojoj osnovi i bilo koje vrste, a za pobjedu provjerenih naela ljudske slobode, ravnopravnosti i demokratije. Glavni problem tog vremena, za sve zemlje tadanje Jugoslavije bio je, u to nema sumnje, kako se osloboditi faistike okupacije, kako odbaciti razbijanje i podjelu zemlje i onemoguiti davanje njenih dijelova u posjed okupatorima (Nijemcima, Maarima, Italijanima i Bugarima) i kako efikasno ponititi efekte dovoenja na vlast quislinkih reima, koji su priznavali uinke okupacije, ukljuujui i podjelu zemlje i organizirali etniko i politiko ienja dodijeljenih im prostora, na temelju nacionalne i rasne podjele meu stanovnitvom i stvaranju opeg stanja nezakonitosti i barbarizma svih vrsta. Divljanje nacionalizma bilo je neogranieno, prije svega, zbog toga to su najgore nacionalistike snage dobile poluge dravne vlasti u ruke. Posljedice te injenice mogu se, po svojim katastrofalnim uincima, mjeriti samo s onim koje su izazvali nacionalizmi pedeset godina kasnije, tj. s divljanjem nacionalizama na tlu Bosne i Hercegovine u toku agresije na nju od strane srpskih i hrvatskih nacio-

127

nalistikih snaga. ZAVNOBiH je, dakle, bio suoen s brojnim pitanjima, od kojih su najvanija bila pitanja, kako osigurati daljnje jaanje otpora okupatoru i okupiti sve patriotske i demokratske snage i kako postaviti jasne ciljeve njihovoj borbi, kao i kako osigurati valorizaciju do tada ve postignutih rezultata antifaistike i narodno-oslobodilake borbe konano ujedinjenih naroda u zemlji i njihovu materijalizaciju u politikom smislu, tj. kako osigurati da do tada uloeni napori bosanskohercegovakih ljudi u borbi protiv faizma ne budu uzaludni, kao to se to dogodilo nakon Prvog svjetskog rata, kada su vladajue snage srpskog nacionalizma iznevjerile nade onih koji su se borili za oslobaanje i ujedinjavanje svih naih zemalja u jednu dravu. Da bi se osigurali efekti uloenih rtava, bilo je nuno da se potrai rjeenje za najvanije pitanje ivota bosanskih ljudi da se osigura njihova sloboda, jednakost i ujedinjavanje na demokratskim osnovama i na temelju slobodne volje svih, a ne po diktatu najmonijih. Umjesto stalnog podvajanja i iskoritavanja dijelova naroda u svrhe tuih politikih i nacionalnih ciljeva, trebalo je osigurati da se ti narodi, po prvi put u svojoj dugoj historiji, zajedno bore za jedan jasan politiki i historijski cilj, a to je stvaranje slobodne i demokratske zemlje, ureene prema tada poznatim i u svim demokratskim zemljama prakticiranim principima slobode i demokratije. Moe se rei da je, u tadanjim uvjetima, ZAVNOBiH naao izuzetno dobra rjeenja za sva ta pitanja. Rjeenja su bila jednostavna, kao to su jednostavna i sva bitna i velika rjeenja zamrenih socijalnih i historijskih pitanja. Ta rjeenja sastojala su se, i to je bilo bitno, u ujedinjavanju svih antifaistikih snaga oko nekoliko bitnih ciljeva i na najiroj politikoj osnovi. Ti ciljevi bili su sloboda zemlje, ravnopravnost njenih naroda i svih ljudi koji ive u njoj i novo ustrojstvo zemlje koje e osigurati ravnopravnost naroda, kao do tada najvie ugroenu tekovinu slobodnog i demokratskog svijeta. Politika osnova ujedinjavanja antifaistikih snaga bio je dosljedan antifaizam, koji je bio jedini kriterij identifikacije pozitivnih i razlikovanja negativnih politikih snaga, sve ostale razlike bile su marginalne i nisu odluivale ni o pravu uea ni o pravu odluivanja u borbi za osloboenje. Drugi cilj je bio zalaganje da se prilike u zemlji normaliziraju na takav nain, da se okupator istjera iz nje i da se osvoji prostor ire demokratije i slobode za sve ljude koji su trpili od faizma, ali i od ranijih sebinih, nacionalistikih i korumpiranih reima. Ostvarenje tog cilja je podrazumijevalo i pitanje odgovornosti prijanjih reima i njihovih nosilaca za traginu sudbinu zemlje. U tom cilju su odista okupljene sve tada dokazane demokratske snage i to ne samo one koje su bile pod komunistikim vostvom, ili su podravale komunistiku partiju kao vodeu snagu borbe protiv faizma, nego i znatne graanske demokratske snage. To su bile one iste snage koje su se borile protiv diktatorskog reima biveg kralja Aleksandra Karaorevia, protiv profaistikog reima Milana Stojadinovia i kapitulantskog reima Cvetkovi-Maek, koji se bavio podjelom zemlje izmeu Srba i Hrvata, a ne njenom pripremom za otpor faizmu, reima koji je uveo Jugoslaviju u Trojni pakt i time je de facto izruio Hitleru i prije nego je on odluio da je okupira. Bile su to patriotske i

128

antifaistike snage, prije rata okupljene oko seljako-demokratske i narodne koalicije, kao to su JMO, Zemljoradnika stranka, Samostalni demokrati, HSS-ovci, koji nisu uli u Paveliev Dravni sabor i nezavisni politiari, poslanici i zastupnici, patriotski vojnici i drugi, zapravo svi oni koji su bili birani na zadnjim prijeratnim izborima, a nisu se u meuvremenu kompromitirali saradnjom s okupatorom i njegovim quislinzima. U tom smislu, zasjedanje ZAVNOBiH-a bilo je prava slika tadanjeg naeg drutva i to ne samo svih elemenata koji su se borili protiv faizma, nego i njegovog socijalnog i politikog sastava, dakle, nije to bila idejno, vjerski, socijalno ili politiki homogena masa, ali je bila politiki jedinstvena snaga, u nastojanju da se slomije faizam i njegovi pomagai ustae, etnici i saradnici njemakih vlasti svih vrsta i u tome je bio sasvim novi kvalitet tog skupa. Posebno je, sa stajalita historije, ovaj skup znaajan po tome, to je on, po prvi put, nakon 480 godina, ostvario ideju o obnovi bosanske dravnosti i stvaranju institucija bosanske drave o kojima su sanjale generacije bosanskih patriota i omoguio njeno ostvarenje na nain koji je tada bio jedino mogu, tj. u okviru ideje o zajednikoj borbi svih demokratskih snaga na tlu dotadanje drave protiv faizma, tj. u okviru projektirane nove demokartske, a to je tada znailo i federativne Jugoslavije. Naime, obnova bosanske drave bio je jedino mogui demokratski put da narodi koji u njoj ive postanu stvarni subjekt svoje historije a ne da se o njima odluuje u Beogradu, Zagrebu, na Krfu, u Londonu, Berlinu ili Rimu ili bilo gdje drugdje, a samo ne u Bosni i Hercegovini. Dakle, bio je to duboko demokratski i politiki dalekovid potez, koji je donosio rjeenje ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za cijeli balkanski prostor iz kojeg je tim nainom eliminirana jedna neuralgina toka, koja je bila uzrok i povod stalnim rivalstvima i sukobima agresivnih nacionalizama oko nje. Ideja o obnovi bosanske drave bila je jednostavan, ali kljuan potez, koji je, kao Damoklov ma, razrijeio vor brojnih na izgled nerazrjeivih problema koji su se naslagali i pritiskali bosanski ivot gotovo cijelo jedno stoljee, od samog poetka antiosmanske borbe za emancipaciju i autonomiju u Bosni i Hercegovini, borbe koja nije bila podrana ni od zapadnih drava ni od okolnih antiosmanskih snaga i pokreta, pa se svela na takmienje nacionalizama, inspiriranih i poticanih iz okolnih zemalja, oko toga tko e dobiti Bosnu, a ne na oslobaanje ispod osmanske ili austrougarske vlasti i razvijanje demokratskih sloboda za njene graane. Svako rjeenje bosanskog pitanja na temelju pobjede neke od nacionalistikih solucija znailo je eskamociju bitnih prava drugih naroda i ljudi u njoj, te je donosilo daljnje komplikacije umjesto rjeenja za najvanija pitanja ivota u njoj. Odluka da se obnovi bosanska drava nije bila samo vraanje jedne historijske pravde i davanje satisfakcije nadama generacija Bosanaca, koje su sanjale obnovu svoje drave i njene slave, ve je ona rijeila pitanje pretenzija Srba i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu, uklonila kamen smutnje meu njenim stanovnicima i znatno olakala proces integracije i ujedinjavanja svih demokratskih snaga u irem regionu bive Jugoslavije. Od vraanja u ivot negdanje bosanske drave svaka takva pretenzija prema njoj e se iskazati

129

kao agersivna namjera i naii e na otpor njenih demokratskih snaga. Obnova bosanske drave, vraanje suvereniteta na njenoj teritoriji graanima i narodima Bosne i Hercegovine, bio je jedinstven demokratski odgovor na sva teka iskustva i politiku podjela, koju su provodili nacionalni pokreti i politike partije, ija politika je dovela do katastrofe i rata u zemlji. Naime, jedva dvije godine prije izbijanja rata i raspada bive Kraljevine Jugoslavije, kako je poznato, srpski i hrvatski nacionalisti su se sporazumjeli i iza lea naroda Bosne i Hercegovine, ne uzimajui uope u obzir volju njenih graana, a posebno ne vodei rauna o volji i pravima muslimana, koji uope nisu ni uzimani u obzir prilikom odluivanja o pripadanju pojedinih dijelova bosanske teritorije Hrvatskoj banovini ili buduoj Velikoj Srbiji, izvrili podjelu bosanske teritorije. Tada je naa zemlja bila podijeljena priblino po istim linijama po kojima su tu podjelu pedeset godina kasnije izvrili i Tuman i Miloevi i po kojima ona i danas u velikoj mjeri funkcionira, odnosno ne funkcionira, tj. po kojima su Tumanovi sljedbenici u Bosni i Hercegovini formirali linije razgranienja tzv. hrvatskih teritorija, u odnosu na ostalu Bosnu i Hercegovinu, za koju je oito bilo da je namijenjena tadanjim njihovim saveznicima Miloevievim poslunicima iz SDS-a. U toj podjeli je 13 bosanskih srezova-kotara dodijeljeno novonastaloj Banovini Hrvatskoj, koja je trebala biti konano rjeenje srpsko-hrvatskog sukoba i in stabilizacije bive Kraljevine Jugoslavije. Sve se tu vrzmalo oko Bosne i Hercegovine i neskrivenih tenji i srpskog i hrvatskog nacionalizma da se ona podijeli. Slovenija je bila homogena i identina s granicama Dravske banovine. Kako su sve ostale teritorije tadanje Jugoslavije bile inkorporirane u srpski ili hrvatski prostor, ostajala je jedino Bosna i Hercegovina koju je reim nastojao od poetka liiti svojstava zasebne zemlje, a potom dijeliti, te na kraju odluio da je definitivno podijeli i time navodno ukloni kamen spoticanja izmeu Srba i Hrvata. to su time stavili zadnju plou na krov zgrade tekih sukoba i krvoprolia, ove dalekovide politare, nalik knezu Pavlu Karaoreviu, Vlatku Maeku, Dragii Cvetkoviu i ostaloj bulumenti koja ih je sluila nije ni moglo pasti na um. Oni su i onako bili svi duboko korumpirani i u slubi interesa svojih nacija, a zapravo, njihovih stvarnih gospodara, tj. nacionalistikih oligarhija koje su te nacije drale u vlasnitvu i upotrebljavale ih za svoje sebine ciljeve. Kakva je bila stabilizacija koju je donijela podjela Bosne i Hercegovine pokazae se uskoro. Ta podjela bila je, zapravo, samo direktan uvod i potvrda mogunosti, da se dvije godine kasnije izvri pripajanje cijele bosanske teritorije od strane ekstremnih hrvatskih nacionalista i saradnika Hitlerove Njemake ustaa i da se ona ukljui u novostvorenu ustako-njemako-talijansku dravnu tvorevinu NDH. S druge strane, i kao odgovor na to, odmah je nastao plan Stevana Moljevia, kasniji plan Drae Mihajlovia, o konanom rjeenju pitanja Bosne i Hercegovine i Jugoslavije kroz stvaranje Velike Srbije, po granicama koje je ocrtao banjaluki advokat Moljevi, naznaene jo od prvih planova o stvaranju Velike Srbije, koje je razvijao knez Srbije Mihajlo Obrenovi, a koji su bili izloeni u Naertaniju Ilije Garaanina. Ti planovi su potpuno jednaki

130

onima koji su realizirani djelovanjem srpskih oruanih snaga tokom ovog rata na teritoriji Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To su poznate granine linije KarlobagKarlovac-Virovitica na sjevernoj i Vardar Drim Dra, na junoj strani. Pokuaji da se pitanje odnosa Srba i Hrvata, a unutar tog odnosa i pitanje drugih naroda o kojima predvodnici nacionalih ideja i politika ova dva naroda nisu uope vodili rauna, osim u okviru taktikih planova pridobijanja privremenih saveznika, pokazali su se definitivno neuspjeli i samo je krajnja ignorancija i slijepo vjerovanje u silu i mogunost nametanja rjeenja silom, kao nainu rjeavanja historijskih situacija, mogla da dovede do njihovog ponavljanja, sa istim i jo gorim katastrofalnim posljedicama za sve ljude sa ovog prostora. Sve to je izazvalo uasan unutarnji rat, koji je odnio hiljade rtava i izazvao velika materijalna razaranja u zemlji. Zasjedanje ZAVNOBiH-a bilo je jedan maestralan odgovor graana Bosne i Hercegovine i njenih najdemokratskijih antifaistikih snaga na divljanja nacionalizma. Bez obzira na genezu i promjenljive odnose nacionalnih i politikih snaga u NOB-i, u konanom rezultatu, antifaistiki pokret je odnio sjajnu pobjedu nad faizmom, ali i nad svim nacionalistikim i konzervativnim snagama koje su do tada uglavnom odluivale o sudbini zemlje i njenih stanovnika, te je Bosna i Hercegovina, koja je nakon 480 godina ponovo postala drava, u punom smislu te rijei, nakon pobjede nad faizmom i stvaranja prve Narodne vlade BiH, na Treem zasjedanju ZAVNOBiH-a odranom 26. aprila 1945. godine u Sarajevu, kad je ZAVNOBiH prerastao u Narodnu skuptinu Bosne i Hercegovine, to je imalo plebiscitarnu podrku cijelog naroda Bosne i Hercegovine, svih Bosanaca i Hercegovaca. Meutim, proglaenje Bosne i Hercegovine za dravu, osnivanje njene vlade i prerastanje ZAVNOBiH-a u privremenu Narodnu skuptinu, nije bilo samo neki formalni in nego je bilo praeno poduzimanjem mjera koje e garantirati osnovna postignua narodne antifaistike borbe, kako bi se sprijeilo i onemoguilo svako eventualno divljanje nacionalizama u budunosti. Bosna i Hercegovina je temeljito defaizirana i denacificirana, odnosno u njoj su stavljene na indeks sve nacistike i nacionalistike ideje, pokreti, djela i pojedinci. To je donijelo Bosni i Hercegovini pedest godina prosperiteta i mira. Tako se stav ZAVNOBiH-a da Bosna i Hercegovina mora prestati da bude predmet stalnih sukobljavanja Srba i Hrvata oko nje, a u posljedici tih sukoba i provociranih i u nju unesenih unutranjih sukoba, dobila realnu snagu i djelovanje. Bilo je jasno da Bosna i Hercegovina ne moe postati prosperitetna i mirna zemlja nikakvom podjelom njenih teritorija ili njihovim ukljuivanjem u druge drave. Ona mora konano postati slobodna, jedinstvena i suverena drava, u kojoj svi njeni stanovnici zajedno, sami i bez uplitanja sa strane, odluuju o svojoj sudbini, a potom i samo tako, ona moe postati most spajanja i saradnje meu narodima Jugoslavije, kako bi i sama Jugoslavija, koja je u toku rata obnavljana, mogla biti slobodna i demokratska. Dakle, posmatran s historijskog stanovita, ZAVNOBiH je donio u politiki ivot Bosne i Hercegovine ali, takoer, i u tada viestruko izdijeljeni prostor bive Jugoslavije, dvije bitne novine. Prva je u tome to je narod Bosne i Hercegovine konano sam

131

i bez tutorastva sa strane rijeio pitanje svoje sudbine i pripadanja. Bosna i Hercegovina je bila i do tada vijekovna zemlja sa dravnom tradicijom koja je bila istovrijedna kao i dravna tradicija svake druge tadanje republike u Jugoslaviji i sa svojim historijskim granicama. Ona je od sada ne samo zemlja koja ivi u tradiciji i sjeanju svojih graana, nego je postala suverena moderna drava Bosna i Hercegovina, koja je imala historijski i ustavno-pravni individualitet, kao i druge drave na tlu Jugoslavije, koja je taj individualitet i subjektivitet obnovila svojom voljom i uz saglasnost predstavnika svih drugih naroda u Jugoslaviji, te je tako postala drava u kojoj su njeni ujedinjeni stanovnici jedini nosioci suvreniteta i koja je njihova zajednika nedjeljiva domovina. Ovo rjeenje su podravali svi tadanji predstavnici demokratske javnosti i antifaisti bive Jugoslavije, a protiv njega su bili samo izdajnici, saradnici faistikog okupatora i zloinci koji su pokuali izvriti genocid nad Srbima i muslimanima Bosne i Hercegovine, kao to su bili ustae i etnici. Druga novina sastojala se u uvjerenju i stavu onih koji su donosili odluku o stvaranju drave, da je slobodna i jedinstvena Bosna i Hercegovina uvjet i garant mira i saradnje svih ostalih drava na slavenskom jugu, posebno Hrvatske i Srbije, te da je ona samo kao takva, slobodna i ravnopravna, faktor koji omoguava normalno funkcioniranje bilo kakve regionalne zajednice tih drava, ako je to u interesu svih i ako je takva zajednica potrebna. To sve, meutim, pripada historiji. Nae vrijeme je, naalost, uasno upravo po tome to nas je vratilo vie od ezdeset godina unazad i to se i danas pred sve nas postavljaju ista pitanja, a da danas vladajue politike snage, a to su mononacionalne snage, nisu u stanju da pronau logina i jasna rjeenja za u biti istovjetne probleme kakvi su bili oni koje je ZAVNOBiH tako maestralno razrijeio. I u ovom naem vremenu, u periodu od kada su nacionalisti uzeli vlast u zemlji, nastalo je divljanje, ubijanje, razaranje i dijeljenje zemlje, ali nema ideje i nema politike snage kakvu je predstavljao ZAVNOBiH da to divljanje zaustavi i vrati u muzej barbarske historije, gdje mu je i mjesto. Stoga je iskustvo ZAVNOBiH-a za nas vano i ima veoma veliko aktualno a ne samo historijsko znaenje. Sva naela koja je istakao ZAVNOBiH vrijede i danas i to, moe se rei, viestruko. Vrijednost svih njegovih odluka potvrena je na dvostruk nain. S jedne strane, to su iskustva pedesetogodinjeg svestranog napredovanja Bosne i Hercegovine, ak i u veoma tekim spoljanjim i unutranjim okolnostim, tj. u uvjetima nedostatka demokratije i vladavine jednopartijskog sistema i viegodinje politike i ekonomske izolacije komunistike Jugoslavije. S druge strane, to su i negativna iskustva zadnjih deset godina iza kojih stoje stotine hiljada mrtvih ljudi i sadanje stanje stvari u Bosni i Hercegovini, koje se moe nazvati svakakvim samo ne normalnim. Nasuprot ove disolatne situacije naeg vremena, kao memento stoji prosperitetno doba od pedeset godina razvoja u svim oblastima ivota kakav ranije nikada u Bosni i Hercegovini nije doao do izraza. U tih pedeset godina, Bosna i Hercegovina je, od zaostale agrarne zemlje, postala moderna industrijska zemlja i da nije bilo ovog zadnjeg nacionalistikog rata, ona bi, u gotovo svim aspektima

132

ivota, bila izjednaena s ostalim zemljama bive Jugoslavije i stala uz bok europskim zemljama. Da je politiki stav o nunosti jedinstva svijesti o bitnim zajednikim interesima svih graana i naroda Bosne i Hercegovine okosnica svakog rjeenja dananjih problema ove zemlje nema nikakve sumnje, kad se uzmu u obzir sva iskustva koja nae drutvo ima nakon ZAVNOBiH-a. Naalost, danas nema politike i intelektualne snage koja bi to jedinstvo osigurala i tako spasila ovu zemlju od propasti u koju je vodi legalizacija i vladavina nacionalizma. Osnovno iskustvo je da je ivot u miru i slobodi, u demokratiji i u uvjetima jednakih prava za sve njene graane, neto bitno za sve ljude ove zemlje i za nju kao takvu i da nema alternativu. Nikakvi posebni interesi nemaju prednost pred ovim osnovnim iskustvom. To ne vrijedi samo za glavnu rtvu divljanja naih nacionalizama narod Bosne i Hercegovine, a ti nacionalizmi vie od stotinu i pedeset godina vode upornu akciju za podjelu ili prisvajanje Bosne i Hercegovine, nego i za sve snage koje tee unapreivanju i modernizaciji ivota u naoj zemlji. Upravo stav prema jedinstvu zemlje i jednakim pravima svih njenih stanovnika, na svakom njenom djeliu, jasno odreuje i glavno mjesto otpora svakoj normalizaciji prilika u Bosni i Hercegovini, ti stavovi signiraju mjesto otpora stabilizaciji stanja u zemlji. A snage destabilizacije su oni koji su vodili politiku negacije bosanske drave, politiku njene desupstancijalizacije i proglaavali je za srpsku i hrvatsku zemlju ili su, na njenom tlu, stvarali ekskluzivne srpske i hrvatske drave. drutva, kulture i ivotne zone. Bosna i Hercegovina je po njima srpska ili hrvatska, ovisno o momentalnoj snazi odreenog nacionalizma, ili o stupnju njihove saglasnosti da je podijele. ak je i muslimanski nacionalizam pokuao u nekoj formi nemono i jadno, da lansira ideju o stvaranju bonjake drave u Bosni i Hercegovini i da time udari peat na akt njene definitivne destrukcije. Taj pokuaj bio je, meutim, odmah i efikasno onemoguen unutar samog bonjakog naroda, mada se ne moe rei da nisu preostali neki rudimenti takve politike kod nekih bonjakih nacionalistikih elemenata. Istina, oba ova nacionalizma su ve napustila prvobitnu ideju totalnog prevjeravanja muslimana ili njihovog stavljanja pod no kako, prema svjedoenju Ivana Metrovia i dr. Ante Trumbia, ree jedan srpski politiar poetkom XX vijeka (Stojan Proti), te priznaju da u njoj, na nesreu i kao hipoteka historije i dio nezavrenog posla eliminacije, ivi i jedna vjerska skupina muslimani, ali koja nema svoj historijski, nacionalni i kulturni identitet i predstavlja, u stvari, ostatak nasilnog islamiziranja njenog srpskog i hrvatskog stanovnitva. Te ideje nisu funkcionirale samo u nacionalnim politikama srpske i hrvatske provenijencije prije rata, u klasino doba dijeljenja Bosne i Hercegovine. One su dole do nakaznog izraza u toku Drugog svjetskog rata, u kojem su po Bosni i Hercegovini divljali i hrvatski i srpski nacizam. Ideje o eliminaciji muslimana i srpsko-hrvatskoj podjeli Bosne i Hercegovine preivjele su proli rat i nale svoj specifian izraz u politici nacionalistikih stranaka i pokreta, te nacionalnih politika srpske i hrvatske drave uope, pa, kako se pokazalo, ak i one koja je izrasla iz komunistikog reima. One su nanovo i u otvorenoj formi dole do

133

izraza nakon pada komunistikog reima, dakle, kad je trebalo provesti demokratizaciju reima a, na izvjestan vukodlaki nain, nastavile da ive i u glavnim idejama meunarodne zajednice o rjeenju bosanskog pitanja i predstavljaju moment opstrukcije sreivanju stanja u naoj zemlji i danas. Upravo, zbog takvog njihovog poraznog znaaja, koji je nesumnjiv i zbog injenice da su politiki planovi i snage, koje je jo ZAVNOBiH efikasno omeo 1943. godine, oivjeli zadnjih petnaest godina i da jo djeluju, ZAVNOBiH je aktualan i danas i treba ga izuavati, u svim aspektima i momentima, koji su doveli do njegovog odravanja, ali jo i vie u aspektima, koji pokazuju njegovo blagotvorno djelovanje na stanje u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini XX stoljea, tj. za svo vrijeme, od 1943. pa do 1990. godine. Jedino prosperitetno vrijeme, koje je Bosna i Hercegovina doivjela, a da ga nisu kreirale strane sile i oni koji su dolazili da nas usree (Osmanlije, Austrijanci i Maari ili danas Europljani), a ije zasluge za napredak u nekim aspektima ivota u Bosni nije mogue negirati, jeste ono vrijeme koje je nastalo na temeljima ZAVNOBiH-a. Period od 1943. do 1990. godine je jedini period u kojem smo mi sami, svojom voljom i naporima, ostvarujui program ZAVNOBiH-a, zajedno i bez sukobljavanja, kako je to bivalo u historiji naih nacionalnih graanskih pokreta upravo kao Bosanci i Hercegovci ili graani svoje domovine Bosne i Hercegovine, svojoj zemlji osigurali 45 godina mira, prosperiteta i razvoja. To je jedini period u kojem je Bosna i Hercegovina imala konzistentan i stalan napredak svih svojih mogunosti. U tom periodu su valorizirani i razvijeni svi njeni glavni prirodni i ljudski resursi. Tada je izgraena veoma snana industrija, postignuta puna obrazovanost, razvijene institucije kulture kakve imaju svi europski narodi, stvoren respektabilan i produktivan znanstveni pogon, razvijena naa sopstvena sposobnost unapreenja tehnologije, unaprijeeni unutarnji odnosi, koji nisu imali presedana u ranijoj naoj historiji. To se dogodilo bez obzira na reim, koji je bio komunistiki i totalitarni i koji je, u velikoj mjeri, ograniavao ljudske slobode. ta bi tek bilo od Bosne i Hercegovine da se sav taj napredak odvijao u uvjetima demokratskih sloboda i prava ljudi, danas je teko i pretpostaviti. Sigurno je da bi napredak na svim poljima bio raniji, bri i svestraniji, kako se moe zakljuiti iz injenice da je i ovaj kolosalni napredak ostvaren u prvom redu u vrijeme kad je Bosna i Hercegovina poela da se vie oslanja na svoj historijski i dravni individualitet, subjektivitet i na svoje unutarnje stvaralake snage na svim poljima ivota. Taj period zavren je, naalost, nastankom vladavine nacionalistikih stranaka i pobjedom ideja o supremaciji nacije i nacionalnih interesa nad interesima cjeline drutva. Vladavina ovih snaga i ideja nije Bosni i Hercegovini donijela nikakvo dobro nego je uvela Bosnu i Hercegovinu u rat, rtve, razaranja i izazvala podjelu zemlje i to jedino u interesu ostvarenja planova nacionalnih pokreta, koji su svoj centar imali u Srbiji i Hrvatskoj i prema kojemu su se nae nacionalne politike snage ponaale kao prema vladajuem politikom i dravnom centru. I to je jedna nesporna historijska injenica. Onaj koji je, zbog politikih interesa i ostvarenja svojih planova zapoeo da ubija,

134

izvrio je zloin otpoinjanja rata, zloin agresije, ukoliko je dolazio iz stranih zemalja i zloin subverzije, ukoliko je dolazio iz svoje zemlje, a svi zajedno su izvrili, bilo kao planeri, politiki sponzori, saradnici i izvrioci, zloin genocida, koji je u ovoj zemlji imao stravine razmjere, u punoj mjeri je odgovoran za sadanje uasno stanje u kojem se nalazimo. I to su nesumnjive historijske injenice. Meutim, i moe biti da je od svih tih zloinstava najvei bio onaj kojeg su te nacionalisitke snage izvrile prema naoj zemlji, prema njenoj povijesnoj biti i onome to je ona svagda bila i po emu moe uope da postoji kao zemlja. To je jedan teki i neoprostivi moralni i kulturni zloin razaranja temelja milenijskog ivota na tlu nae domovine. Teina tog zloina sastoji se, prije svega, u monstruoznosti same ideje da ljudi raznih vjera, etnikog porijekla i kultura ne mogu zajedno da ive, a pogotovo toj teini dodaje utege in nasilnog podvajanja tih ljudi ubijanjem, progonom i pljakom onih koji su bili od nacionalizma osueni da budu oni s kojima nije mogue ivjeti. To se protivi stoljetnim iskustvima ivota na ovom prostoru, ali i temeljnim naelima ljudske civlizacije i kulture, pa oni koji danas brane takve ideje, nisu nita drugo nego stravini ostaci barbarske svijesti i naina ivota to su zombiji ili fosili barbarizma preivjeli u naim planinama i diluvijalnoj atmosferi naeg nacionalisitkog duha i tradicije. Upravo zbog navedenih okolnosti i znaenja ZAVNOBiH-a, kao nosioca ideje jedinstvene drave, koja je nedjeljiva drava svih njenih naroda i svih graana Bosne i Hercegovine, s jedne strane, i nacionalizama, kao izvora njene negacija, s druge, nuno je pozabaviti se pitanjem o tome ta je to to je u razvoju zavnobihovske Bosne i Hercegovine bilo negativno i to je omoguilo da se destrukcija nae zemlje i nae drave i sva ova tragina historija, obavi na nain koji je imao privid, zapravo plat legitimne akcije, tj. ta je to to jo uvijek predstavlja moment opstrukcije u ukupnom dravnom, politikom i svakom drugom razvoju nae drave i naeg drutva u cjelini, a izgleda da se temelji na principima na kojima je bila utemeljena ova drava kad je obnavljana. Naime, pretvaranje zavnobihovske ideje, da ova zemlja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego je muslimanska, hrvatska i srpska, dakle, zajednika i nedjeljiva, u ideju da su narodi (tri priznata naroda-a zato samo oni) stvorili tu dravu, znailo je unoenje jednog novog i nezavnobihovskog momenta u njenu strukturu i u ideju same te drave. Kako su dravu koja ej nakon 480 godina obnovili njeni graani mogla da bude stvorena ili konstituirana od strane nekih naroda koji u to vrijeme uope nisu postojali, jer je prema svim historijskim evidencijama tada postojao samo jedan bosanski narod-Bonjani. Jasna ideja zajednike drave i jednakog i nedjeljivog prava svih njenih graana i naroda da odreuju svoju sudbinu, zamijenjena je idejom konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini idejom koja implicira podjeljenost onoga to je svugdje u svijetu jedinstveno, a to je dravni suverenitet. Nema podijeljenih suvereniteta i teritorijalnih integriteta bilo koje zemlje i drave modernog svijeta. Radi se o jednom ogromnom falsifikatu i pojmovnom i sadrajnom i historijsklom i politikom. Time je Bosna i Hercegovina, koja predstavlja

135

entitet koji nadilazi egzistenciju svakog njenog sastavnog dijela, pa tako i njenih dananjih naroda, pretvorena, posredstvom ideje konstitutivnoasti i osobito nainom njenog prakticiranja, u neku vrstu njihovog trajnog vlasnitva na nju i njene teritorije, na njene resurse i na njenu sudbinu, a sada tobonji vlasnici tog suvereneiteta ele da dobiju i zemljini izvod iz i uknjienje svog vlasnitva na neto to nikada nije bilo niije osim vlasnitvo drave Bosne i kasnije Bosne i Hercegovine i njenog jedinstvenog politikog naroda. Tako je ispalo da apsolutno pravo na Bosnu i Hercegovinu imaju narodi koji ovog momenta u njoj ive, te da ta zemlja nema svoje dravne i dravnopravne historije i tradicije i da nema pravo kontinuacije svog postojanja izvan eventualnog dogovora tri naroda. A kako je notorno da se narodi nikada ne mogu dogovarati, oni nisu pravni subjekti, to znai izvan dogovora oligarhija koje tvrde da predstavljaju te narode. Pri tome je bitno da interpretacija principa konstitutivnosti, koja naznauje da je postojanje Bosne i Hercegovine kao drave, dakle, dravna konstitucija, u punoj ovisnosti od volje i miljenja predstavnika naroda, po naelu njihove konstitucije, vodi direktno ka tome da se dravi Bosni i Hercegovini oduzima time pravo historijskog individualiteta koji prelazi granice te aktualne politike volje. Nije stoga nikakvo udo da predstavnici takvih ideja i shvatanja razni toobonji paravni strunjaci i slini eksperti- smatraju da je historija drave Bosne i Hercegovine nepostojea i da Bosna poinje i postoji od onog dana kad je maunarodna zajednica natjerala te zloince da prestanu ubijati, paliti, ruiti i progoniti ljude po Bosni i Hercegovini i da potpiu mir u Daytonu. Oni dobro znaju da je mirovni ugovor samo to i nita drugo i ekaju dan kad e nastaviti sa svojom rabotom ruenja za njih nepostojee drave. To je, naravno, politiki, pravni, civlizacijski, kulturni, a da ne govorimo o tome koliko je to, prije svega, politiki i moralni apsurd. Pravo konstitutivnosti kao pravo stvaranja drave ne bi, prema tim shvatanjima, moglo biti niim ogranieno i stalno bi ugroavalo postojanje drave, kao to je danas ugroava. Dravi je oduzeto svako znaenje izvan tog i takvog mogueg dogovora i ona ne kontinuira ni oblike ivota, ni odnose u njoj, ni stanje svih aspekata ivota, izvan ove volje, tj. volje konstitutivnih naroda, naravno, predstavljenih od strane nacionalnih i nacionalistikih politikih snaga. Pravo vlasnitva na Bosnu i Hercegovinu, koje je u specifinoj formi izraeno kroz princip konstitutivnosti i osobito kroz njegovu primjenu i tumaenje, je pravo njene konzumacije, a ono je izraeno osobito u odnosu nacionalizma prema onim njenim dijelovima na kojima oni uspostave svoju vlast. to s e pravo pokazalo u onom to je za svaku vlasniku konzumaciju bitno, a to je pravo upotrebe onog nad ime je uspostavljeno privatno-vlasniko pravo do njegovog unitenja. Sve to nije nae biva predmetom unitavanja. to je historija primjene apsurdnog naela konstitutivnosti u praksi nacionalizma. To je temelj pretenzije na pravo i izvor prakse podjele zemlje i pokuaja da se njeni dijelovi pripoje drugim dravama. Ako nam konstitutivnost daje pravo vlasnitva na zemlju ili njene dijelove, koje moemo smatrati i proglaavati ekskluzivno nacionalnim teritorijama, odnosno ako to pravo nije mogue konzumi-

136

rati u odnosu na cjelinu zemlje, tada se ono moe ostvariti na njene dijelove, a konzekvencija je podjela zemlje. Ruilaka logika nacionalizma se ovdje ne da sakriti i izraava se jasno, a pomognuta je i utemeljena na interpretaciji i primjeni prava konstitutivnosti. Naravno, takve konsideracije i praksa su nelegitimni, anahroni i pripadaju feudalnoj svijesti, a ne modernoj svijesti demokratskog svijeta. Demokratska politika je politika razlikovanja i to je za nju normalno. Nije normalno, meutim, kada se ta razlikovanja teritorijaliziraju u formi apsolutne vlasti segmenata demokratskog politikog ivota, a taj je, na nau nesreu, kod nas postao nacionalni politiki ivot, te kad se tako, preko ideje i principa konstitutivnosti, uspostavi kontrola nad odreenim teritorijama i teritorijalna konstitucija prava naroda interpretira kao element koji odreuje ustavno-pravni poredak i odnose u zemlji. Politika konstitutivnosti, u interpretaciji nacionalne politike je, kako ja mislim, glavni uzrok koji omoguava jednu vrstu legalne opstrukcije fukcioniranja nae drave i svakog pozitivnog razvoja u njoj. Ta ideja, koje nema ni u jednom ustavnom rjeenju od onog ZAVNOBiH-ovog do onog iz 1974. godine, morala je imati svoje pragmatiko politiko opravdanje. Nae pitanje je: ta ta ideja znai, kakve posljedice po nau dravu ima i odakle ona u ustavnom ureivanju stanja u naoj zemlji? Ja smatram da je uvoenje principa konstitutivnosti naroda, bez jasnih definicija i ogranienja njegovog znaenja na ono polje na kojem on moe imati rezon i demokratsku funkciju, kao definicije iz koje se utvruje odnos naroda koji ive u Bosni i Hercegovini prema toj zemlji i iz ega proizlazi konstitucija drave, kao eminentno politike i pravne tvorevine, izvor mnogih tekoa u dravnom ivotu i da ona u biti ne doprinosi ravnopravnosti njenih naroda, to bi trebala biti njena glavna uloga nego, naprotiv, i do sada je bila, to po svojoj temeljnoj nepreciznosti, a to po zloupotrebi te nepreciznosti, izvor nejednakosti i zloupotreba prava suvereniteta i njegove primjene u pravnoj i politikoj praksi i funkcioniranju drave. Suverenitet je u svim modernim dravama i u svim dravama od kako se zna za njega (najmanje od XVII stoljea kad je definiran u terminima moderne pravne teorije), u odnosu na jednu dravu samo jedan i jedinstven. Naalost, u nas je princip trojne konstitutivnosti posluio kao povod i kao mehanizam da se jedinstveno suvereno pravo razloi na tri prava, koja se razliito primjenjuju i koja se ispunjavaju sasvim oprenim ciljevima. Taj moment u cjelokupnu strukturu drave unosi element disolucije i paralize. Stoga je nuno da pravo konstitutivnosti bude ogranieno samo na uvjet da svaki narod u zemlji mora da bude jednako zastupljen u najvanijim institucijama politikog sistema i dravnim institucijama, a posebno u sluajevima kad se bilo kakva odluka dravnih organa moe odnositi i utjecati na specifina prava nekog naroda, bez ikakve daljnje rezervacije tog instituta i njegovih prava u odnosu na dravu, na njenu egzistenciju i politike odnose u njoj. Nemogue je prihvatiti stav da konstitutivnost naroda uvjetuje opstanak drave na taj nain da ona ne postoji bez pristanka bilo kojeg od nosilaca ovog prava, ili da prestaje da postoji voljom nekog od njih. Opstojnost

137

drave i njeno jedinstvo je iznad svakog drugog posebnog prava i izvor je i temelj postojanja drave kao historijskog, pravnog i socijalnog entiteta i kao osnove ukupnog ivota drutva. Drava, kao entitet, stoji izvan svakog specifinog prava, mada moe da bude obavezna da ga potuje, ali samo ono pravo koje ne ugroava prava drugih subjekata drave. Znaenje i funkcija kategorije konstitutivnosti naroda, kao osnove ustavno-pravnog ivota, mada mi nije poznato da slina institucija postoji igdje u svijetu, mora da se ogranii samo na pravo svakog naroda da na jednak nain bude predstavljen u institucijama drave. Drava u svojoj egzistenciji ne moe, meutim, da ovisi od tog momenta, tj. logino je i historijski i na svaki drugi nain, da upravo injenica postojanja drave Bosne i Hercegovine jeste onaj fakat koji omoguuje primjenu bilo kog pravnog principa, pa i principa jednake zastupljenosti odreenih socijalnih i historijskih grupa ili faktora u strukturi drave i upravi koja s njom vlada. Nikako ne moe biti obratno, tj. nemogue je i historjski i logiki i politiki i opasno je pretpostaviti da taj princip omoguuje samo postojanje drave, tj. da ona postoji ukoliko je ispunjena konstitutitvna volja nekog naroda u njoj. Drava mora, prije svega, da funkcionira efikasno i na korist svih svojih graana i da omoguava izraavanje politike volje svojih graana, a ne da bude instrument uspostavljanja njihovog vlasnitva na dravu i njene institucije. Primjena tog prava, na nain kako se on sad primjenjuje, sadri apsolutnu opasnost za egzistenciju drave, kako se to u naoj nedavnoj historiji i pokazalo, a ta se opasnost sastoji u prisvajanju drave u cjelini ili njenih dijelova od strane pojedinih naroda, odnosno njihovih politikih oligarhija, a na temelju prava konstitutivnosti. To pravo, kad se interpretira kao vlasnitvo na dravu, ne moe da se ostvaruje drugaije nego kao vlasnitvo na njene dijelove, odnosno na one dijelove njene teritorije koji su pod politikom ili vojnikom kontrolom odreenih nacionalnih oligarhija. Tako se to pravo pretvara od instrumenta jaanja, u instrument paralize drave, koji moe, kao to je to kod nas, da potroi demokratsku sadrinu dravnog ivota i funkcioniranja njenog aparata. Sadanja praksa apsorpcije svih institucija drave, svih oblika drutvenog posredovanja i svih teritorija, na kojima je uspostavljena veinska politika volja neke nacionalne politike stranke, stvaraju situaciju kao da su te teritorije vlasnitvo odreene nacije, a zapravo su vlasnitvo te stranke, a takva praksa je duboko nedemokratska i ona negira i sam princip konstitutvnosti u njegovom moguem i jedino opravdanom smislu i znaenju, tj. kao princip da svaki narod i svi graani drave moraju imati suverena prava na cijeloj teritoriji drave Bosne i Hercegovine i to kao ujedinjeni u njoj i oko njene egzistencije. Nema tog prava koje bi moglo biti nadreeno i dovoditi u pitanje egzistenciju Bosne i Hercegovine kao jedinstvene dravne teritorije i jedinstveno pravo svakog graanina na cijeloj toj teritoriji. Naime, princip konstitutivnosti ima smisla samo ako doprinosi jaanju izraavanja politike volje svih graana na jednak nain i jednakim pravom, u ovom sluaju, on je vaan kada oni imaju neku specifinu nacionalnu politiku volju, razlog ili potrebu da se u nekom priznatom pravu zatite, te im taj princip garantira takvo pravo. Ali, ako

138

taj princip negira demokratsku sadrinu politike volje, donesene na openit nain i kao volje svih ili veine graana drave i dovodi do uzurpacije onog to pripada svima od strane jednog pojedinanog elementa ukupne drutvene strukture, tada to nije demokratski princip i praksa nego je na direktan nain nedemokratski i mora biti odbaen. Valja imati na umu da je degeneracija ovog pojma logina posljedica njegove nepreciznosti i nemogunosti da funkcionira kao demokratski institut konstitucije demokratske drave. Narodi postoje historijski, ali se oni socijalno, politiki, ekonomski i kulturno razlau na niz grupa i pojedinaca, od kojih samo svaki takav pojedinac jedino moe da bude politiki subjekt u demokratskoj dravi, ali samo svi oni zajedno mogu biti i jesu ustavno-pravni subjekt. Nije poznato u politikoj praksi graanskih drutava i modernih demokratskih drava, da se ijedan narod javlja na direktan nain i u totalitetu kao dravotvorni subjekt. Narod se javlja samo posredovan politikom akcijom drugog, a to je politikog faktora koji, na kraju krajeva, nikad ne izraava volju naroda kao totaliteta, nego vladajue grupacije u njemu. Bit demokratije sastoji se upravo u omoguavanju da podijeljena volja, koja proizlazi iz prirodne podijeljenosti realnih interesa ljudi, postane faktor koji omoguava funkcioniranje drave. Ako se i dogaa da neko doe u poziciju da predstavlja narod kao totalitet, tada se sigurno radi o uzurpaciji prava predstavljanja, budui da nisu poznata do sada drutva u kojima bi integracija politike volje i miljenja poprimila razmjere totalne integracije. Takva integracija je mogua samo u uvjetima odluujue uloge sile i terora nad ljudima. U svim modernim drutvima vai princip i jasno je da je jedino volja individuuma osnova za bilo kakvo legitimno politiko ili pravno utvrivanje odnosa meu ljudima. Narod moe biti pravni i politiki subjekt samo u izvedenom smislu i na nain u kojem ga neko predstavlja kao cjelinu, ali to ne moe nikada biti direktno i kao totalitet, niti je mogue da narod bude politika i voljna cjelina i to bez ostatka miljenja i prava na njega. To je mogue samo u totalitarnim dravama. Narod nikad nije politika cjelina, osim u totalitarnim drutvima i uvjetima totalitarizma. On sam je politiki podijeljen. Samo je u korporativnim i totalitarnim drutvima mogue postii stanje u kojem je narod predstavljen kao cjelina u ustavno-pravnoj i politikoj strukturi drave, pa je svako uzurpiranje i odluka neke politike stranke, koja tvrdi da ona predstavlja cijeli narod i negiranje takvih prava bilo kojem predstavniku naroda ili grupi koja se tako deklarira, isto politiko nasilje. Ako je drava demokratska, onda u njoj, kao politiki subjekti, djeluju pojedini ljudi, osobe i individue, koje se udruuju u politike stranke i to na temelju politikih, a ne nacionalnih ideja i programa. To je osnova modernog demokratskog koncepta svake politike i iz nje proizale drave. Kad se narod javlja kao iskljuivi i totalni politiki i pravni subjekt u nekoj dravi, onda je on korpus kojim neko vlada i upravlja, a tada se radi o manipulaciji. To mi dobro znamo. Stoga ni u bosanskoj dravi, u ustavnim rjeenjima od ZAVNOBiH-a do Ustava iz 1974. godine, nije bilo ove odredbe o konstituitovnosti.

139

Otkud onda taj princip u ustavnim rjeenjima kod nas. On se pojavio u okviru pokuaja komunistikog reima da odgovori na izazov demokratizacije, koji se pojavio prvenstveno kao tenja da se smanji utjecaj dravnog centralizma i ojaa uloga i znaaj republika, pa je onda ideoloki i politiki dobio nacionalno-politiki karakter. Kako historija zna samo za demokratske sisteme, koji se izvode iz volje slobodnog individuuma, to je komunistka misao, prije svega njen kreator Edvard Kardelj, pokuala da projicira jedan sistem, u kojem e biti, na neki nain, pomireni individualni i grupni, tj. korporativni i totalni drutveni interesi, ali uz uvjet da nosilac totalne drutvene i politike volje, komunistika partija, bude i dalje kontrolor i stvarni vladar ukupne situacije u drutvu. Stoga su tvorci samoupravnog sistema drutvenih i politikih odnosa stvorili jedno zatvoreno i homogeno drutvo, u kojem je princip individue i njegovih prava bio sveden na pravo samoupravljanja i ostvarivan samo kao naelo vlasti samoupravljaa u radnim kolektivima i preko delegacija u teritorijalnim skuptinama, a nikome nije bilo dozvoljeno, niti mu je dana mogunost da djeluje kao pojedinani politiki subjekt u smislu demokratskog, tj. drutva podijeljene politike volje, a pogotovo da se u tom svojstvu udruuje u neke organizacije, zajednice, klubove i stranke i tako tei postii utjecaj na vladavinu. To je bilo izriito zabranjeno i inkriminirano kao zloin protiv drave i drutveno-politikog sistema. Politiki subjekti su u tom sistemu mogli biti samo totalni subjekti, kao to su narod, radnika klasa, sindikat, partija itd., dakle, sve apstraktne i izvedene veliine, koje se nikada ne pojavljuju u stvarnom ivotu kao takve, dok su pojedinac ili neka organizacija pojedinaca, bili onemogueni i relevantni samo kao samoupravljai i to u odnosu na svoju lokalnu situaciju u kolektivu, ali i tada kontroliran od supraindividualnih momenata konstitucije cijelog drutva, a to je vrhovno rukovodstvo komunistike partije i njenog voe, koji je ujedno doivotni ef svega u dravi i drutvu. U tom sistemu je princip konstitutivnosti naroda bio samo jedan prividno demokratski paravan za tobonju politiku i ustavno-pravnu relevanciju naroda u strukturi uprave dravom, ali u stvari za vladavinu komunistike stranke, koja je kontrolirala narode upravo time to je odreivala i ko e ih i kako i u kojim stvarima i stavovima zastupati i predstavljati, odnosno ko e izraavati njihovu volju i koja je to volja. Svima su poznati brojni apsurdi s nacionalnim predstavnicima koji su se svagda odricali svoje nacije i negirali bilo kakve njene interese. Svagda su tim interesima i pravima bili nadreeni interesi drutvene cjeline sa kojima je dirigirala komunistika partija. Tako je pravo konstitutivnosti bilo mogue konzumirati samo kao pravo da se bude predstavljen kao narod, ali po volji i izboru jedne stranke koja ima totalnu vlast. To isto postoji i danas, kad neke stranke nacionalne stranke, smatraju da imaju totalno pravo na predstavljanje naroda. Interesantno je da su nai nacionalizmi unitili mnoge, pa i korisne i dobre institucije biveg totalitarnog reima, ali su ostavili ovu, koja je u biti najvie totalitaristika. Koncept konstitutivnosti naroda fukcionirao je u federaciji i u nekim republikama, a posebno u Bosni

140

i Hercegovini i to kao instrument politike kontrole naroda i nametanja tim narodima volje nosilaca vlasti koji su bili sve drugo samo ne predstavnici svojih naroda. Zbog ega je tako bilo. Zapravo, u totalitarnim drutvima svi subjekti, koji su u takvim drutvima doputeni, samo su dio unaprijed projektirane cjeline koju je projektirala stvarna vladajua sila, a to je neka totalitaristika partija nacistika, komunistika ili nacionalistika, pa je tako i u naem samoupravnom drutvu, kako se nazivalo nae drutvo nakon stvaranja homogenog sistema, nacionalno predstvanitvo funkcioniralo kao projektirana veliina i sluilo je reimu da stvara utisak ravnopravnosti nacija i da ujedno efikasno kontrolira sve to u svakom nacionalnom korpusu moe da iznikne kao ideja i politiki progam. Sada imamo slinu ili gotovo istu situaciju. Samo to danas kontrolu miljenja i politike volje nacija vre nacionalne politike partije, a ne komunistika partija. U oba sluaja se, meutim, radi o totalitarnoj praksi. Stranke na vlasti koriste koncept konstitutivnosti naroda da bi, u odnosu prema funkcioniranju drave i ukupne politike, mogle da djeluju efkasno i da paraliziraju svaki pokret, ideju i proces koji vodi ka ruenju njihovog monopola, a osobito da kontroliraju sve to se zbiva unutar naroda kojeg navodno predstavljaju. Interesantno je da ta invencija jugoslavenskog marksistikog miljenja nije nikada bila analizirana i sadrajno i logiki i po svojim implikacijama na cjelokupni dravni i politiki ivot. Inae, ve na prvi pogled je jasno da se tu radi o jednoj, i u sadrajnom i u formalnom smislu, sasvim nejasnoj, nepreciznoj i neuobiajenoj ustavno-pravnoj kategoriji. Ona je, u ustavno-pravno definiranje i ureenje bosanske drave i posebno zbog toga to je u tu materiju unijela mogunost razliitog tumaenja tog principa, zbog njegove ambivalentnosti, kakvo je u dananjoj ustavno-pravnoj i politikoj praksi vladajue, omoguila nastanak situacije u kojoj se destrukcija same drave pokriva principom na kojem se ona navodno temelji. Tako se funkcioniranje drave utemeljene na navedenom principu ostvaruje i javlja kao neka vrsta autodestrukcije. To je stanje u kojem utemeljujui princip drave jeste ujedno izvor i temelj njene destrukcije. To stanje nastaje ne samo zbog nepreciznosti znaenja te kategorije, nego i zbog njenog nedemokratskog karaktera i proizvoljne primjene u praksi. Kategorija konstitutivnosti nema ni historijsko ni ustavno-pravno utemeljenje, ukoliko bi naa drava trebala biti demokratska drava zasnovana na bitnim tekovinama zapadnoeuropske liberalne demokratije, koja je osnova svih demokratija u savremenom svijetu. Ona nema genetsku podlogu, jer bosansku dravu nisu stvarali nikakvi narodi, koji bi zbog toga, shodno naelima historijskog prava, mogli da je posjeduju. Ona je, kako to ZAVNOBiH jasno kae, obnovljena, dakle, naslijeena kao batina naih predaka, za koje ne znamo ko su i kakvi kao pojedinci bili, ali znamo da su bili Bonjani, zatim Bonjaci, zatim bosanski krani, hriani, muslimani, jevreji itd., te i Srbi, Hrvati, Bonjaci i Jevreji itd., ili narod u banovini i kraljevini Bosni u srednjovjekovnom znaenju te rijei puk, pa zatim raja ili politiki narod unutar Osmanskog carstva te, najzad, graani Bosne i Hercegovine, bez obzira da li je ona u datom momentu svoje jedinstvene historije bila vilajet,

141

okupirana zemlja, corpus separatum, zemlja, u smislu jedinstvene historijske teritorije, republika i samostalna drava. Kao politika tvorevina, ona mora biti svagda otvorena za ono to su historijske aktualne potrebe njenih stanovnika. A to se tie naih sadanjih naroda, da budemo istinoljubivi, oni, kako se zna, nastaju na naem tlu tek drugom polovinom XIX stoljea, kad se kao narodi u historijskom smislu oblikuju posredstvom politikih ideja koje dolaze sa strane, oni se baziraju na, kako je to veoma dobro kazao Ferid Muhi, na posuenom identitetu i historijskom utemeljenju, a na temelju vjerskog razlikovanja meu njima. Za razliku od historijski uvjetovane promjenljivosti i vremenitosti svojih stanovnika, Bosna i Hercegovina je historijska tvorevina koja ima milenijski kontinuitet, na kojem se upravo i zasniva odluka ZAVNOBiH-a o njenoj obnovi. Bosanski narod, u smislu puka, i njegova strukutura kakvu nalazimo u historiji, sve do XIX stoljea, ne omoguava nikakve teorije o tome kako su tri sadanja naroda stvorili ovu dravu. Da Bosna nije bila drava i da nije postojala prije 1463. godine, kao i da ideja te drave nije bila iva u njenoj javnosti i u politiki i kulturno svjesnim krugovima, zbog ega bi bilo potrebno da se ona obnavlja? To ne samo da ne bi bilo potrebno, nego bi bilo i nemogue. Tada bi bilo dovoljno da se konstatuje kako suverena volja graana Bosne i Hercegovine, koji uestvuju u NOR-u protiv okupatora i faizma, eli da bude realizirana u izdvajanju Bosne i Hercegovine iz prethodnih dravnih relacija i stvaranju jedne nove drave, po imenu Bosna i Hercegovina, kao demokratske zajednike drave svih njenih graana. Ali takva odluka, bez poziva na historijsku tradiciju i prava, imala bi potencijal osporavanja od strane drugih. Jer, da nije postojala bosanska drava, tada bi na njenoj teritoriji logino morala postojati neka druga drava, a to bi njoj dalo prava u odnosu na stvaranje nove bosanske drave. To nije bio sluaj i stoga se ZAVNOBiH i pozvao na tradiciju postojanja bosanske drave kao historijski, ali i kao realni i ivui osnov njene dravnosti. Narodi ne mogu da se sporazumijevaju, oni nisu izravni subjekti pravnih, pa ak i politikih inova. Oni to rade posredno, kroz mehanizme politikog ivota, tj. preko svojih politikih predstavnika. Ti se predstavnici dogovaraju oko naina formiranja i vrenja vlasti u dravi, ali nikako o samoj toj dravi, jer je ona pretpostavka njihovog postojanja i djelovanja. Dakle, nikakav dogovor bilo kakvih politikih snaga ne moe niti derogirati niti uspostaviti postojanje drave Bosne i Hercegovine i sve to pokuavaju da uine u tom smislu, kao i sve ono to su uinili, nema pravne snage i nije legalno ni legitimno, zapravo, predstavlja zloin prema dravi. Ona je subjekt koji podrazumijeva i omoguava djelovanje takvih institucija, tj. politikih stranaka i institucija politikog ivota, pa je one ne mogu dovoditi u pitanje. Stoga, svaki element konstitucije ima granicu u postojanju drave, koja je iznad takvih konstitucija. Konstitucije se mogu mijenjati, a drava ne. Ona moe biti ustavna monarhija, demokratska drava, korporativna drava, pa i totalitarna drava, ali ostaje svagda fakat da je ona u svakoj od tih situacija bila i jeste drava. ak i ako se mijenja konstitucija, nuno je konsultiranje biraa o tome, ali nije mogue konsultirati narod, jer

142

se on mora pojaviti kao suma pojedinaca ili biraa, a oni se individualno iskazuju, kako je to potvreno vie puta i u novijoj politikoj praksi. Kao birai i lanovi neke stranke, ljudi se javljaju u politikoj praksi i to su oblici politikog naina postojanja naroda u dravi koja je demokratska. Ta drava, kao realni i pravni entitet, postojala je i postoji i prije svih mogunih sporazumijevanja i njeno postojanje omoguava takva sporazumijevanja, a ne obratno. S druge strane, kategorija konstitutivnosti je unijela mogunost da se drava protumai i shvati, te u praksi ostvaruje, kao oblik vlasnitva kojeg narodi, koji ive na njenom tlu, imaju na nju. A kako u modernim vremenima ne postoji kolektivno vlasnitvo na teritoriju i kako je u dravi mogue imati samo individualno ili grupno vlasnitvo na teritoriju, a nikako nacionalno, to se konstitutivnost u praksi uglavnom shvata, interpretira i zloupotrebljava da bi se preko nje uspostavilo pravo odreenih naroda, a svagda je to u stvari pravo odreenih oligarhija koje kontroliraju tzv. narode, da postanu vlasnici dijelova dravne teritorije, u emu se, zapravo, i iscrpljuje praksa ostvarenja naela konstitutivnosti u sadanjem momentu. Zbog toga je vano da se ova kategorija i razlozi njenog uvoenja u ustavno-pravnu regulaciju odnosa u dravi, istrai i ocijeni sa stajalita jedino opravdanih razloga postojanja svake mogue drave, a to je napredak i ivot u slobodi njenih stanovnika. Ovo istraivanje treba, dakle, zapoeti s pitanjem kakve su odredbe o prirodi bosanske drave date u ustavnim ili bitnim politikim dokumentima s ustavnopravnim konzekvencijama, od ZAVNOBiH-a do Ustava iz 1974. godine i tokom kasnijih nasilnih promjena ustavno-pravnih odnosa u naoj zemlji. Autor Akademik prof. dr. Muhamed Filipovi je emeritirani redovni profesor filozofije i metodologije nauka na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i pisac brojnih djela iz filozofije i logike i historije duhovnog ivota u Bosni i Hercegovini. Rezime rada: U svom prilogu autor daje prikaz ukupnih uvjeta ivota u Kraljevini Jugoslaviji i ukazuje na uzroke njenog brzog pada pod vlast Hitlerove Njemake, njeno komadanje i kapitulaciju reimskih, rojalisitkih i nacionalistikih snaga i njihovu saradnju sa faizmom. Ukazuje na pojavu alternativne i antifaistike politike pod vostvom KPJ koja je povela rat protiv faizma i ija su politika i vojna snaga i utjecaj stalno rasli sve do toga kada je mogla planirati stvaranje novog dravnog pravednijeg i modernijeg republikanskog i federativnog ureenja, iji je dio bila i obnova bosanske dravnosti i nastanak federalne Republike Bosne i Hercegovine.

143

USTAKA IDEOLOGIJA O HRVATIMA MUSLIMANSKE VJERE I ODGOVOR U ASOPISU HANDAR Ivo Goldstein

U ovom u tekstu pokuati analizirati kako je ustaka ideologija tumaila poloaj Bosne i Hercegovine u svojoj dravi i kako je pokuala integrirati bosanskohercegovake muslimane u hrvatski nacionalni korpus. Bio je to jedan od faktora koji je na ideoloko-politikoj razini trebao spajati Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Praksa je ubrzo pokazala da ta ideoloka konstrukcija ne donosi eljene rezultate: prvo, stoga to ona nije bila obrazloena na muslimanima prihvatljiv nain; drugo, to je dijelom i posljedica prvoga, stoga to mnogi muslimani nisu pristali uz ustatvo. Kada je 1943. godine osnovana muslimanska Handar SS-divizija, poeo je izlaziti i Handar, kao glasilo te jedinice. U njemu su se, neovisno o ustakoj ideologiji i sveprisutnoj cenzuri, mogli stvoriti alternativni ideoloki obrasci. Kako je Bosna i Hercegovina bila integrirana u NDH sjajno je prikazao Enver Redi u knjizi BiH u Drugom svjetskom ratu.1 No, taj je problem u njegovu tekstu analiziran iz perspektive bosanskohercegovake stvarnosti i povijesti. Ja bih tome pristupio iz perspektive ustakoga pokreta tridesetih i, od travnja 1941. godine, iz perspektive sredinje vlasti u NDH. Ustaki pokret ni u emigraciji ni kada je doao na vlast 1941. nije objavio cjelovitiji program, odnosno nije imao razraen tekst koji bi pristaama omoguio da se detaljnije upoznaju s planovima o tome kako se namjeravalo ustrojiti odnose u hrvatskom drutvu, u nekoj buduoj hrvatskoj dravi.2 No, to ne znai da programa nije bilo. Odvjetnik i diplomat, inae vrlo inteligentan svjedok zbivanja,
1

E. Redi, BiH u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo 1998. Za ovu temu vana je jo jedna Redieva knjiga E. Redi, Muslimansko autonomatvo i 13. SS divizija Autonomija Bosne i Hercegovine i Hitlerov Trei Rajh, Sarajevo 1987. M. Jareb, Razvoj i djelovanje ustakog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine, doktorska disertacija, Zagreb 2003, 422-423.

144

Vladimir idovec dri da kroz Budakove hukake slogane kao Bjete psine preko Drine! i iz izjave Ante Nikia3 u svibnju 1941. da emo u naoj revoluciji gaziti do koljena u krvi zapravo govori duh i misao dr. Ante Pavelia te ustatva kako ga je on zamislio, odgojio i u ivot uveo... to je onaj isti duh, koji je progovorio u krvavim djelima. idovec misli da je to jedini unaprijed smiljen i pripremljen plan to ga je Paveli donio sa sobom 1941. godine iz emigracije. Inae, nije donio nikakovih ideja o dravi, o radu u njoj, o ljudima koji bi bili pogodni u pravom konstruktivnom radu. Ukoliko se tu ne ubroje njegovi planovi o autokraciji, makijavelizmu i politici taktiziranja, to je sve takoer jedna ideja i plan.4 Meutim, jedan od rijetkih programskih elemenata koje su ustaki ideolozi prilino detaljno razradili bile su koncepcije o opsegu i granicama budue hrvatske drave. Pri tome se pripadnost Bosne i Hercegovine velikoj Hrvatskoj sama po sebi podrazumijevala te izmeu pojedinih ustakih ideologa nije bilo nekih razlika bilo je nezamislivo da bi ustaka drava mogla postojati bez Bosne i Hercegovine.5 Predsjednik Matice hrvatske Filip Lukas, budui ministar vanjskih poslova Mladen Lorkovi, istaknuti sveenik Krunoslav Draganovi, Mile Starevi, Martin Lovrenevi, Vilko Rieger, Boidar Murgi i drugi svi su tvrdili izravno ili neizravno, ali manje-vie isto dravno povijesno podruje je uvijek obuhvaalo Bosnu i Hercegovinu.6 Dakle, opseg i granice budue hrvatske drave nisu se postavljale kao problem. Pravo je pitanje bilo, i na ideolokoj i na praktino-politikoj razini, kako u hrvatski nacionalni korpus integrirati bosanskohercegovake muslimane. Tvrdilo se da su oni cvijet hrvatskoga naroda i, zapravo, to je bilo sve to je potkrepljivalo tu tezu. Radi se o jednoj sumnjivoj tezi zasnovanoj na preslobodno tumaenim povijesnim injenicama. Uinio je to jo Ante Starevi u pedesetim godina3

Ante Niki tadanji predsjednik Ustakog stana Karlovac, kasnije veliki upan Velike upe Pokuplje i ministar unutarnjih poslova; O Nikiu, u: Tko je tko u NDH, Zagreb 1995, 296. Hrvatski dravni arhiv (HDA), fond MUP SRH, 013.0.56, V. idovec, Moje sudjelovanje u politikom ivotu, 138. Odvjetnik po profesiji, Vladimir idovec (1907-1948) agilni je sudionik i organizator ustakog pokreta ve od kasnijih tridesetih godina, zatim veleposlanik NDH u Bugarskoj i visoki dunosnik u Ministarstvu vanjskih poslova NDH. Prema miljenju nekoliko kompetentnih istraivaa, njegova citirana politika autobiografija, pisana 1947. u istranom zatvoru u Zagrebu, vjerojatno je najvrednije svjedoanstvo jednoga od istaknutih sudionika o politikim dilemama i strujanjima unutar ustakog pokreta 1941-1945; O idovcu, u: Tko je tko u NDH, 435. F. Jeli-Buti, Ustae i NDH, Zagreb 1977, 197. Vidi priloge, izmeu ostaloga, u: dr. Ante Starevi, o 40. godinjici smrti, Zagreb 1936, 3-13; M. Lorkovi, Narod i zemlja Hrvata, Zagreb 1939; K. Draganovi, Katolika crkva u BiH nekad i danas, Croatia sacra, Zagreb 1943; F. Lukas, Linosti stvaranja pokreti, Zagreb 1944; F. Lukas, Hrvatski narod i hrvatska dravna misao, Zagreb 1944;

5 6

145

ma 19. stoljea Muhamedovci Bosne i Hercegovine, s turskom, muhamedanskom pasminom ne imaju nita; oni su hrvatske pasmine, oni su najstarije i najistije plemstvo, to ga Europa ima.7 Iz te perspektive valjalo je zaboraviti ili barem pokuati pomiriti povijesne memorije Hrvata i muslimanskog korpusa u BiH. inili su to jo mnogi pravai i oni hrvatski ideolozi koji su od druge polovine 19. stoljea nastojali intregrirati muslimanski korpus.8 U Bici kod Siska 1593. godine su zdrueni hrvatsko-slovenski odredi pod vodstvom Tome Bakaa teko porazili osmanlijsku vojsku Hasan-pae Predojevia. Kada se 1893. proslavljala njezina 300. godinjica, anonimni autor (vjerojatno se radi o tadanjem uredniku Franu Supilu) u dubrovakoj Crvenoj Hrvatskoj tvrdi kako je proslava u Sisku... alosna sveanost ... one strane i nesretne bitke, u kojoj se je krvavio i klao brat s bratom ... obojica smo bili u ono nesretno doba tue oruje. Vjerska nas je mrnja zaslijepila ... da smo se onda ... znali otresti vjerske mrnje, da smo onda razumjeli i shvatili, kako smo jedan jedinstven narod razliite vjere ... sjedinili bi se i svom silom i snagom borili za slobodu mi bi danas drukije stajali... Autor tvrdi da su se u tom trenutku, 1893. godine, takove misli rojile svakom Hrvatu, pa je zato sisako slavlje ostalo pravo reku pusto i prazno. Ono je bilo bez ivota, bez zanosa i narodnog oduevljenja...9 Iz mnogih programatskih spisa vidljivo je da kod mnogih tumaa ustake ideologije u tridesetim godinama i ideologa bliskih vlastima, pa i samih predstavnika vlasti NDH od 1941. postojala iskrena elja da se bosanskohercegovaki muslimani integriraju u hrvatsku naciju. No, ta integracija nije mogla biti niti potpuna, a zapravo nije ni mogla posve uspjeti. Naime, oigledno jest da ustaka ideologija i u nju integrirana povijesna memorija nisu uspijevale, a zapravo nisu ni mogle, napustiti neke od svojih temeljnih elemenata. Prvenstveno su pri tome vanost pridavali kranstvu, odnosno katolianstvu. Naime, jedan od temeljnih mitologema bio je da je Hrvatska stoljeima antemurale christianitatis predzie kranstva, dakle, na braniku katolianstva. Osim toga, nepomirljivost ustatva prema Srbima i pravoslavlju openito znailo je da e se odbacivati i bilo kakav utjecaj s istoka.

A. Starevi, Izabrani spisi, prir. B. Jurii, Zagreb 1943, 430; A. Starevi, Iztono pitanje, I. izd. Zagreb 1899; pretisak, Zagreb 1995, 28-36. O Stareviu je pisao V. Otri, Misli i pogledi i Politiki spis A. Starevia i novija literatura o njemu, asopis za suvremenu povijest 1, Zagreb 1972, 201-210 te osobito Gross, M., Izvorno pravatvo, Zagreb 2000. Vidi pojedine tekstove u Krv je progovorila razprave i lanke o podrietlu i ivotu Hrvata islamske vjere, Sarajevo 1942; o tom problemu pisao je N. Moaanin, Islamizacija seljatva u Bosni od 15. do 17. stoljea: demistifikacija, u: Zbornik Mirjane Gross, Zagreb 1999, 53-64. Sisako slavlje, Crvena Hrvatska, br. 26 od 1. VII. 1893; opirnije o obiljeavanju sisake bitke: I. Goldstein, Sisaka bitka u hrvatskoj povijesti i drutvu u 19. i 20. stoljeu, u: Zbornik radova Sisaka bitka 1593, Zagreb-Sisak 1994, 275-288.

146

O sukobu tih proturjenih elemenata u ustakoj ideologiji svjedoi i pisanje Nae grude, prvoga asopisa u kojem se propagira ustaka ideologija. Naa gruda objavljivana je u Zagrebu 1933. godine. Ba u tjednima kada poinje izlaziti, u asopisu Danica (prije travnja) i katolikom listu Nedjelja povela se una debata o valjanosti kranstva odnosno islama, prvenstvu Krista nad Muhamedom i obratno (s jedne strane bio je izvjesni Kasim Guji, s druge redakcija Nedjelje).10 Naa gruda smatra da je ta polemika prekrasno sredstvo da se ova polemika proiri i stvori jaz izmeu Hrvata katolika i Hrvata muslimana... na ovaj se nain ini loa usluga i kranstvu i islamu, a najmanje hrvatstvu osobito u dananja vremena.11 No, ista ta Naa gruda svega mjesec dana ranije tvrdi da hrvatski narod ivi na granici Istoka i Zapada te da se ve od svoga dolaska na ovaj teritorij opredijelio za zapadnu kulturu i katolicizam, premda je u jednom svom dijelu pao pod utjecaj polumjeseca... Pa ipak, temelji i sklad u hrvatskom narodu proizlaze iz nae kulturne individualnosti i blagotvornog utjecaja katolicizma.12 Predratni knjievnik i odvjetnik, a za vrijeme NDH minister, Mile Budak, u svojoj knjizi Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu tvrdi kako su bosanski Muslimani rasno najii, najmanje natrunjeni Hrvati, ali onda na prilino neuvjerljiv nain objanjava istone utjecaje na njihov korpus: somatoloki su sauvali sve osebine svoje hrvatske rase osim vrlo rijetkih azijatskih primjesa.13 Dakle, ve se u tekstovima u Naoj grudi i u knjizi Mile Budaka iskazuje iskrena elja da se bosansko-hercegovaki muslimani integriraju u hrvatsku naciju, ali ostaje injenica da neki ve zadani ideoloki elementi to nisu dozvoljavali. Mladen Lorkovi, kasniji ministar vanjskih poslova NDH, izloio je 1940. u tekstu objavljenom u ustakom listu Hrvatski narod da hrvatska politika ne moe i ne smije ii za tim, da se u Bosni i Hercegovini stee jedan kotar vie ili manje, ve za tim, da se pribavi potovanje volji bosansko-hercegovakih i sandakih Muslimana, koji sainjavaju petinu hrvatskog ivlja u samom srcu hrvatskih zemalja.14 Ademaga Mei u svojoj oprotajnoj rijei o Petru Milutinu Kvaterniku (1882-1941), bratu Slavka Kvaternika, kojeg su ubili oficiri jugoslavenske vojske u Crikvenici, ostavlja dojam da doivljava hrvatski narod kao jedinstveni korpus bez razlike na vjeru, ali ipak istie da je Kvaternik volio nas, Hrvate islamske

10

Debata je poela razmatranjima o tome kakve su rue cvale naem narodu pod muslimanskom vladom u Bosni. Vidi, Nedjelja 43/1932; Danica, ilustrovani tjednik 67, 75/1933. Naa gruda 2/1933. Naa gruda 1/1933. M. Budak, Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu hrvatsku dravu, 1934. Hrvatski narod, Zagreb, 53a/1940.

11 12 13 14

147

vjere. Da se ipak nije osjeao drugaijim od Hrvata katolika, bi li to Ademaga Mei uope spominjao?15 Slavko Kvaternik (1878-1947), jedan od voa nacionalistikog pokreta u zemlji, na Radio-Zagrebu proitao je 10. travnja 1941. godine tekst o proglaenju NDH. Tekst je bio relativno kratak, ali je Kvaternik u zasebnoj knjiici objavio jo tri proglasa: Seljatvu, Junaka Dalmacijo! i Brao Muslimani! U ovom treem se konstatira da je kucnuo veliki as slobode hrvatskog naroda ... Nijemci na svim stranama gone i unitavaju srpsku razbojniku bandu. Zadaju smrtni udarac srpskim zloincima, koji su Vam toliko krvi ispili ... vrijeali Vau vjeru i ast i ponos. Iako granice NDH jo nisu bile utvrene, Kvaternik tvrdi kako junaka Bosna i Hercegovina ulaze u sastav Hrvatske Drave. Potom se obraa Muslimanima Vi brao Muslimani Hrvati te ih smatra najkorjenitijim i najplemenitijim dijelom velikoga junakog Hrvatskog Naroda. Sugerira im da damije i domove okite zelenim barjacima i milim hrvatskim trobojnicama. Budui sklad u NDH trebao je garantirati Poglavnik koji dobro poznaje Vae jade i nevolje... u njemu slobodno gledajte najvei zalog sretne i osiguran budunosti Islama i Hrvatstva u Bosni i Hercegovini. Tekst se zakljuuje pozivom: Ustajte i borite se na putu Bojem, jer Alah je s onima, koji se bore za svoj dom i domovinu, te usklikom: ivila Bosna ponosna i krna Hercegovina!16 U euforiji nakon uspostave NDH inilo se da e sve ii lako i skladno Kvaternik je vrlo jednostavno sve ideologeme i mitologeme pretoio u politiku praksu povezavi zelene barjake i hrvatske trobojnice te Islam i Hrvatstvo. Slino je, nedugo potom, postupio i Mile Budak. Na velianstvenom skupu pred 15.000 ljudi u Slavonskom Brodu 15. lipnja govorio je kako nekadanja hrvatsko-bosanskohercegovaka granica vie nije mea. Ova mea nije vie mea, ve simbolina granica. Poglavnik je uspio uz pomo Fhrera i Ducea od ove mee napraviti simboliku granicu, da nau granicu postavi na Drini. Strau na Drini moe od sada drati samo Bonjak, bio musliman, bio katolik.17 Budak se referira na nekadanje hrvatsko-turske nesporazume i tvrdi: Svi mi, brao i sestre, moramo se meusobno razumjeti. Nema vie Turske s one strane. Tu je najia hrvatska krv. S ove strane nema vie kaura, to je isto tako najia hrvatska krv. Treba slonog razumijevanja, treba slonog rada i neizmjerne politike vjere u katolika i muslimana.18

15

A. Mei, Petar M. Kvaternik i muslimani, Spomenica Petra Milutina Kvaternika velikog ravnatelja Hrvatskog Radie, uredio dr Zvonko prajcer, Zagreb 1942, 18-19; o Petru Kvaterniku, Tko je tko u NDH, 226. Uskrs Drave Hrvatske, Izvanredno izdanje Hrvatske politike biblioteke, Zagreb (bez godine izdanja); vidi i u: Ustaa, dokumenti o ustakom pokretu, prir. P. Poar, Zagreb 1995, 135. Hrvatski narod, Zagreb, 17. 6. 1941, 15. Hrvatski narod, Zagreb, 17. 6. 1941, 15.

16

17 18

148

Postojala je ak tendencija da se Bosna i Hercegovina kao ime pone izbjegavati, kada je 1. rujna 1941. obnovljen eljezniki most izmeu Slavonskog i Bosanskog Broda kojeg je minirala jugoslavenska vojska za travanjskog rata, pa je na taj nain opet uspostavljen eljezniki promet koji spaja, kako su novine javljale, sjevernu i junu Hrvatsku.19 Muhamed Hadijahi, kasnije istaknuti povjesniar, govori o muslimanima istone i sredinje Hrvatske, odnosno tvrdi da sredinju Hrvatsku naseljavaju preteno muslimani i katolici.20 Sam Paveli, za razliku od ovih tendencija, nikada nije izbjegavao spomenuti ime Bosne i Hercegovine, tovie, ba ga je isticao, a njegov odnos prema muslimanima iao je do dodvoravanja. Tako je rado istaknuo da je prva slova nauio u mektebu od hode i da je sjedio meu tridesetero muslimanske djece.21 Paveli u bajramskoj estitki tvrdi kako je ovo prvi puta da muslimani doekuju Bajram u svojoj vlastitoj dravi, NDH... da je u posljednjim desetljeima Bajram bio tuan i emeran, jer je nad naom Bosnom i Hercegovinom tuin vladao.22 Poglavnik tvrdi da je Bosna sr i srdce hrvatskog naroda.23 U govorima, obraajui se hrvatskim vojnicima, pridodaje katolici i muslimani.24 Paveli je u brojnim prilikama volio isticati svakovrsnu bliskost bosanskohercegovakim muslimanima. Tako je, primjerice, po izvjetaju iz Ambasade SAD u Istanbulu, koji je potkraj kolovoza 1942. odaslan u Washington, nakon kozarake ofenzive u lipnju iste godine, prilikom podjele odlikovanja svojim vojnicima, veinom muslimanima, jednome od njih rekao: Kao Hrvat, vojnik i musliman ispunio si dunost prema hrvatskom narodu i islamu.25 Pa ipak, iz Poglavnikovih rijei i postupaka vidi se da i on, kada govori ili se obraa muslimanima, smatra da se radi o nekom drugom korpusu. Tjednik Hrvatska gruda u listopadu 1941. na prvoj stranici donosi veliku Poglavnikovu sliku s obavijesti da se on obratio brai Muslimanima, odnosno da je uputio srdane estitke Hrvatima Muslimanima povodom Bajrama.26 No, u vrijeme Boia estita se Boi s velikom slikom jaslica i ustaama koji su se okupili oko njih, pa se prenosi Boina estitka vojskovoe doglavnika Slavka Kvaternika hrvat19 20

Hrvatska gruda, Zagreb, 62/1941. M. Hadijahi, Dravotvornost islamskih Hrvata, u: Zbornik hrvatskih sveuilitaraca, Zagreb 1942, 27, 28. Hrvatski narod, Zagreb, 24. 4. 1941. Hrvatska gruda 69/1941. Handar 3/1943. Govor Ante Pavelia od 8. 4. 1941, u: M. Bzik, Ustaka pobjeda, Zagreb 1942, 82. National Archives Washington D.C., Microfilm Publications, Microcopy 1203, roll 16, image 0995. Hrvatska gruda 69/1941; vidi i tu estitku Pavelia i Kvaternika u: Hrvatski narod, Zagreb, 22.10.1941.

21 22 23 24 25

26

149

skom narodu u domovini i izvan nje. Tvrdi se da e radosno pjevati ovog Boia svi Hrvati velianstvenu himnu Boia.27 Dakle, ve se i iz ovih razlika uoava da se hrvatskim narodom u odreenim prilikama smatraju iskljuivo katolici. Paveli je u listopadu 1941. tvrdio da su braa muslimani danas kima hrvatskog naroda i hrvatske drave28 da je integracija muslimana u hrvatski nacionalni korpus bila potpuna i nedvojbena, ne bi bilo potrebno govoriti o brai. Jo je neuvjerljiviji poglavnik bio u veljai 1942., u saborskom govoru ustvrdivi kako nemamo muslimansko pitanje, jer je muslimanska vjera hrvatska vjera.29 Paveli je svoju bliskost muslimanima pragmatino iskoritavao kako bi dodatno ojaao centralizam nametan iz Zagreba. I u tom elementu valja traiti razloga njegovih tvrdnji da se ne smije dozvoljavati da se o Bosni i Hercegovini govori kao o posebnim zemljama. Nadalje konfuzno tvrdi kako muslimane ne treba razluivati od hrvatskoga naroda jer je Bosna srdce hrvatske drave, a muslimani plemeniti dio hrvatskog naroda. Potom je prilikom primanja istaknutih muslimana koji su mu uruili nacrt vjersko-prosvjetne autonomije, pokazao suzdranost o tom prijedlogu, pa je opet istakao: Bosna nije pripojena Hrvatskoj nego je Bosna Hrvatska... nas vjera ne moe dijeliti... za nas, za hrvatsku vladu, i za mene ne postoji muslimansko pitanje, jer je to hrvatsko pitanje.30 Pitanje je koliko je Paveliu i njegovim suradnicima bilo jasno da su njihove ideoloke postavke o bosanskohercegovakim muslimanima umnogome proturjene te da ih, ba zbog toga, dobar dio bosanskohercegovakih muslimana nee htjeti prihvatiti. U vijesti kojom se potkraj rujna 1941. najavljuje da muslimani u Zagrebu dobivaju prekrasnu damiju s tri minareta tvrdi se i kako su Hrvati-katolici i Hrvati-muslimani jedno.31 Nastojalo se pokazati da se izgradnjom damije Pavelieve rijei smjesta pretvaraju u djela i da od svega on najprije misli na potrebe hrvatskih muslimana.32 Da su ubrzo i hrvatske vlasti shvatile kako se stvari ne odvijaju na najbolji nain, svjedoi i reenica u Hrvatskom narodu: Ona velika damija u sreditu Zagreba nije samo prah u oi muslimana, ve simbolika dviju ravnopravnih vjera.33 No, o uspjehu te integracije simboliki svjedoi i injenica da je u kolovozu 1941. odlueno da se nekadanji Umjetniki paviljon pretvori u

27 28 29 30 31 32 33

Hrvatska gruda 77/1941. Damija poglavnika Ante Pavelia, Madrid 1988, predgovor. Govor 12. 10. 1941. Damija poglavnika Ante Pavelia, predgovor; govor u Saboru 28. veljae 1942. M. Bzik, Ustaka pobjeda, Zagreb 1942; Hrvatski narod, Zagreb, 9. 8. 1941. Hrvatska gruda 65/1941. Hrvatski narod, Zagreb, 21. 9. 1941. Hrvatski narod, Zagreb, 19. 10. 1941.

150

damiju, da su tada zapoeti radovi,34 da su tri minareta zavrena, a damija posve stavljena u funkciju pune tri godine kasnije, u kolovozu 1944. godine.35 Zagrebaki muftija Ismet Mufti (1876-1945) je 24. travnja u audijenciji pred Paveliem izjavio kako se nada da e europska kulturna zajednica u slobodnoj dravi Hrvatskoj dobiti novog konstruktivnog lana, u ijim su temeljima granitno spojene kultura islamskog istoka i katolikog zapada.36 Muftieve nade o granitnom spajanju samo koji dan kasnije poneto odreenije je pred Paveliem formulirao Hakija Hadi, kasniji visoki ustaki dunosnik. On se, pak, ponadao da e muslimani u svakom pogledu biti potpuno ravnopravni svojoj brai Hrvatima katolike vjere.37 Hadi je bio kasnije na elu grupe koja je izraivala Nacrt zakonske odredbe o vjersko-prosvjetnoj autonomiji.38 U delegaciji s Muftiem bio je i Alija uljak, kasniji ustaki dunosnik, koji je zakljuio kako e slomom srbijanske tiranije svi muslimani u BiH moi otvoreno pred cielim svietom zasvjedoiti svoje hrvatsko uvjerenje i podrietlo.39 Reis-ul-ulema Fehim Spaho potkraj mjeseca travnja uputio je vakufsko-mearifskim povjerenitvima i imamatima na podruju sarajevskog Ulema-Medlisa poruku o svom susretu na Slavkom Kvaternikom koji mu je prenio Pavelievu poruku muslimanima u Hrvatskoj. Upada u oi da Spaho tada ne govori o Hrvatima islamske vjere i sl., ve samo o muslimanima. No, kada se 16. svibnja sastao s Paveliem tvrdi da je bio u funkciji vjerskog poglavice muslimana Hrvata.40 Meu muslimanskim intelektualcima vladali su, ini se, zbunjenost i nesnalaenje o tome kako definirati muslimanski dio hrvatskog nacionalnog korpusa i kako tumaiti povijest. Jo je potkraj 1939. godine istaknuti zagrebaki intelektualac Salih Ljubuni uoio bit problema: Konfesionalizam hrvatskog i srpskog nacionalizma imaju crkveni biljeg, to ini odnos muslimana prema naem nacionalizmu, ve kojem bilo, rahlim i nesigurnim. Zamjera Hrvatima to stalno naglauju da je
34

Hrvatski narod, Zagreb, 14. 8, 15. 8, 19. 8. 1941; vidi i Damija poglavnika Ante Pavelia, 1, 17-19. Damija poglavnika, 44; Hrvatski narod, Zagreb, 15. 8. 1944. Hrvatski narod, Zagreb, 24.4.1941; vidi i Damija poglavnika Ante Pavelia, 6; o Muftiu, Tko je tko u NDH, 284-285. Hrvatski narod, Zagreb, 24.4.1941. M. Konjevi, O nekim pitanjima politike ustaa prema bosanskohercegovakim muslimanima tokom 1941. godine, u: 1941. u istoriji naroda BiH, Sarajevo 1973, 262-288. Hrvatski narod, Zagreb, 24. 4. 1941; vidi i Damija poglavnika Ante Pavelia, 80; o uljku, Tko je tko u NDH, 392-393. Hrvatski narod, Zagreb, 4. 5, 17. 5. 1941; vidi i Damija poglavnika Ante Pavelia, 82, 91; o Spahi, Tko je tko u NDH, 363-364.

35 36

37 38

39

40

151

katolicizam osnovni pokreta i formator hrvatstva.41 Zbog takvih stavova Ljubuni je ubrzo bio potisnut iz drutvenog ivota.42 Novinar, pisac i ustaki propagandist Munir ahinovi-Ekremov (1900-1945) prepriava da mu neki iseljenici iz Bosne u Turskoj tvrde kako je Turska naa a mi smo njeni, mada nam u ilama ne tee turanska krv. Mi smo jo bonjaci (s malo b! op. I. G.)... ali naa djeca to vie nee biti, oni e biti samo Turci. No, odmah potom tvrdi da se nai ljudi vraaju u stari kraj drugim rijeima, u Tursku.43 Dakle, iz ahinovieva teksta nije jasno da li smatra da su bosanskohercegovaki muslimani autohtono stanovnitvo ili doljaci iz Turske. Muhamed Hadijahi dokazuje kako su islamski Hrvati ili Hrvati muslimani... na najdravotvorniji ivalj.44 U ve spomenutom govoru efendija Mufti pokazuje kako bi dosljedno valjalo shvaati hrvatski identitet. On moli Svevinjeg Allaha da dugo poivi i blagoslovi naeg Poglavnika, sve ustae i na cjelokupni narod dviju vjera.45 Slino i vrlo vehementno dokazuje redakcija Hrvatske grude: Muslimanski su Hrvati bili svijesni svoje povezanosti s ostalom svojom braom, bili su svijesni da su Hrvati i da im je mjesto samo meu Hrvatima.46 No, ista ta Hrvatska gruda i dalje njeguje mit o Hrvatskoj kao predziu kranstva. Naime, slavi protuosmanlijske borce, primjerice u Bici kod Osijeka 1537. godine ili velia Nikolu ubia Zrinjskoga koji je junaki poginuo u borbi protiv Osmanlija u Bici kod Sigeta 1566. godine.47 Knjievnik i tadanji intendant sarajevskog kazalita Ahmed Muradbegovi pokuao je u tim prvim mjesecima postojanja NDH napraviti korak dalje od pukog prigodniarstva, osmislivi osnovne teze o povijesti bosanskohercegovakih muslimana. Po njemu, oni su stalni branitelji od tuinskih nasrtaja na hrvatski poviestni teritorij. Kako povijest gleda iz perspektive bosanskohercegovakih muslimana, logino jest da tvrdi kako su oni bili u osmanlijskoj eri... uvari narodnog duha i jezika prema tadanjoj Europi, ali kako bi uklopio u te teze i kato41

S. Ljubuni, Naa muslimanska stvarnost, Narodna uzdanica. Kalendar za godinu 1940, Sarajevo 1939, 33-47. Vidi, opirno, Z. Hasanbegovi, Muslimani u Zagrebu 1918-1945, magistarska radnja, Zagreb 2005, 68-71. M. ahinovi Ekremov, Hrvati u Turskoj odsjeena grana hrvatskog naroda; u: Krv je progovorila razprave i lanke o podrietlu i ivotu Hrvata islamske vjere, Sarajevo 1942, 87; o ahinoviu, Tko je tko u NDH, 375. Hadijahi, Dravotvornost islamskih Hrvata, 33; vidi, isti, Pitanje orijentacije bosanskih Muslimana, Novi Behar 24, Sarajevo, 15. 6. 1939. Hrvatski narod, Zagreb, 24. 4. 1941; vidi i Damija poglavnika Ante Pavelia, 6. Hrvatska gruda 69/1941. Hrvatska gruda 56/1941; 78, 79/1942.

42

43

44

45 46 47

152

liki dio naroda morao je pridodati ali i prema osmanlijskoj Aziji. Bilo bi zanimljivo da je Muradbegovi ire obrazloio svoje stavove, ali sauvan je tek taj krai lanak. U njemu tvrdi i da su Hrvati muslimani za vrieme Mehmed-pae Sokolovia i sigetskog junaka Nikole Zrinjskoga kuali u odnosu prema Europi obnoviti dravu Hrvatsku.48 ini se da je elio uvrstiti tezu o samostalnosti, s jedne strane, Bosanskog paaluka u odnosu na Istanbul te s druge, Nikole Zrinjskoga u odnosu na Be. Ovakve teze u jedinstvenosti dviju vjerskih zajednica u jednoj naciji trebalo je potvrivati na terenu, pa su tako reis-ul-ulema Spaho i vrhbosanski nadbiskup Ivan ari u kolovozu 1941. zajedniki poloili kamen-temeljac prve radnikoobiteljske kue u radnikom naselju Huseinbeg Gradaevi u Sarajevu.49 Sarajevska podrunica Dravnog izvjetajnog i promibenog ureda objavila je 1942. knjiicu Krv je progovorila razprave i lanke o podrietlu i ivotu Hrvata islamske vjere.50 U njoj je sakupljeno dvanaest lanaka razliitih autora. Iako je od tih dvanaest samo tri napisano 1941. godine, a ostali su objavljeni izmeu 1912. i 1940. godine, pa sada tek pretisnuti, radi se o povijesno, ideoloki i politiki najcjelovitijem pokuaju da se bosanskohercegovaki muslimani integriraju u hrvatski nacionalni korpus. U uvodu se donosi pjesma iz Hrvatske sviesti, glasila Hrvatske nacionalne omladine: Ali braa mrzila se kao ljute umske zvieri, Mrzila se, ah, a zato? to u jednoj nisu vjeri.51 Pretisnut je lanak istaknutog arheologa ire Truhelke (1865-1942) koji je, izmeu ostaloga, temeljem sumnjivih rasnih istraivanja (primjerice, po postocima svijetle ili tamne pigmentacije kose i oiju) zakljuio kako su muslimani bili najii Slaveni odnosno Hrvati u Bosni. Tiskaju se i tekstovi Safvet-bega Baagia (1870-1934), te Munira ahinovia-Ekremova i drugih.52 ahinovi eli odvratiti bosanskohercegovake muslimane od selidbe u Tursku. U nekim se tekstovima eli i otkloniti vanost nazonosti Srba u Bosni i Hercegovini i odupri-

48

Hrvatski narod, Zagreb, 29.4.1941; vidi i Damija poglavnika Ante Pavelia, 83; o Muradbegoviu, Tko je tko u NDH, 286. Hrvatski narod, Zagreb, 26. 8, 27. 8. 1941; vidi i Damija poglavnika Ante Pavelia, 100. Krv je progovorila razprave i lanke o podrietlu i ivotu Hrvata islamske vjere, Sarajevo 1942. Hrvatska sviest, glasilo Hrvatske nacionalne omladine, Sarajevo 1913-1914; Krv je progovorila, 9. O Safvet-begu Baagiu E. Redi, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontraverzama istorijske nauke, Sarajevo 2000, na raznim mj.; vidi biografsku biljeku u: Hrvatski leksikon I, Zagreb 1996, 72; Hrvatska enciklopedija I, Zagreb 1999, 652; ahinovi Ekremov, Hrvati u Turskoj.

49 50 51

52

153

jeti se velikosrpskim pretenzijama na nju. Objavljuju se i fotografije muslimanskih obanica iz okolice Stoca krasnih primjera hrvatske rasne ljepote.53 Neki tekstovi u zborniku (Ive Bogdana, Juraja Jurjevia i Kerubina egvia) nisu nita vie od puke propagandistike poruke o hrvatstvu Bosne i bosanskohercegovakim muslimanima kao dijelu hrvatskog nacionalnog korpusa. No, tekst Hazima abanovia (1916-1971)54 koji je prvi puta objavljen u sarajevskom Novom Beharu 1941. godine, od veeg je interesa za nae istraivanje. abanovi citira Starevievu misao kako se drava ne moe mieati u vjere, nego duhovnicima odrediti stalnu plau, kole i sve to u vjeru spada. Starevi je to izrekao kao dosljedan liberal, borac za razdvajanje crkve od drave, abanovi to logino koristi kako bi istakao potrebu za ravnopravnim tretmanom katolianstva i islama u NDH.55 On smatra da Stareviev odnos prema muslimanima predstavlja najodluniji momenat u zaista zanimljivoj poviesti pribliavanja i mirenja Hrvata katolika s Hrvatima muslimanima. Ona u malom predstavlja pribliavanje i mirenje Zapada s Iztokom, s tom razlikom to je ostalu Evropu s Iztokom mirilo i sbliavalo pjesnitvo i politika, dok je meu nama odluio glas krvi...56 abanovi pozdravlja Starevievu hrabrost57 da prvi zakljui kako su Turci o kojima su kolale po ustraenim selima gornje Posavine bajke da ih ima s konjskim repovima, da su i to Hrvati, dapae nekakvo najstarie i najie hrvatsko plemstvo... Stareviu se pripisuje kako je dao naslutiti da bi se hrvatska dravna i narodna budunost imala graditi u jedinstvu s obzirom na ove tako tue, tako razliite Turke.58 abanovi istie da je u Hrvata do polovine 19. stoljea geslo bilo za krst astni i slobodu zlatnu, da je u tom smislu Ivan Maurani izpjevao Smrt Smail-age engia, ali istie kako je u hrvatskoj povijesti bilo i onih koji su promicali pomirbu s islamom ili ga hvalili kao vjeru navodi primjer Ivana Gundulia, te dubrovakog pjesnika Mavra Vetranovia avia (1482-1576). Drugi prijedlog razrade ustake ideologije prema muslimanima, jo razraeniji i domiljeniji od abanovieva, jest onaj Smaila Balia, objavljen 1942. godi-

53 54 55

Krv je progovorila, 11-26, 100. O abanoviu, Tko je tko u NDH, 374. Kako abanovi ne navodi Starevievo djelo iz kojega je citirana reenica, nisam u mogunosti provjeriti njegov navod. No, ova Starevieva misao odgovara njegovim openitim postavkama naime, on se izuzetno pozitivno odnosi prema islamu, ak ga u nekim aspektima smatra superiornim katolianstvu. Krv je progovorila, 94. Vidi, Starevi, Iztono pitanje, 28-36. Krv je progovorila, 94-95.

56 57 58

154

ne. Bali, koji je u emigraciji postao vrlo plodan pisac,59 u ovom tekstu tvrdi da je hrvatski narod rano doao u dodir s narodima istonih zemalja, ali da je prema njima bio u stalnoj oporbi, zaotrenoj do nepomirljivosti (prema Bizantu i bizantinskom shvaanju ivota), a da su idovi nametnici i izrabljivai. Stoga istoni peat to ga na sebi nosi to hrvatstvo jest u glavnom djelo Turaka, a ti su utjecaji stigli u rano doba njihova gospodstva ... kada je turski narod nosio sve znaajke zdrave i nepokvarene krvne zajednice.60 Hrvatski se narod prema islamskom Istoku uvijek bolje odnosio te od njega primao vie, nego prema Bizantu.61 Istie da se u katolikom dijelu hrvatskoga naroda (na drugoj strani) oblikovao nacionalizam, koji je dodue bio oblikom zapadnjaki vjerojatno Bali pri tome misli na sve ideologije koje su promovirale tezu o Hrvatima kao predziu kranstva. Iz Balieve osnovne teze da su Hrvati obiju vjera posve ravnopravan dio nacionalnog korpusa, bilo je logino da on sam zakljui kako je taj nacionalizam bio u osnovi nehrvatski i protuhrvatski. Za njega je od ovoga nacionalizma... manje pogubna injenica, da u turskom obiajno-etikom svijetu hrvatske krvi do nedavno nije bilo nikakvih narodnosnih tenja. Stoga predlae da se preko takvog nacionalizma jednostavno pree, jer je nacionalizam rastezljiv pojam, uvjetovan potrebom stvarne koristi i sluenja najviem idealu.62 Bali citira neke kranske autore koji vrlo pozitivno govore o Osmanlijama i Turcima. Osmanlije su prije svega hrabri ratnici i izvanredni gospodari... poslovica: radije tiraniju Turaka, nego pravdu Arapa. Konano, autor razvija temeljne stavove koji bi sluili za promjenu nekih osnovnih teza u viestoljetnoj tradiciji hrvatske povijesti, sve u elji da uskladi razliite povijesne memorije: Pojava Osmanlija u Hrvatskoj ... nije znaila dolazak barbara u nae krajeve. Pa ipak, priznaje da su tom injenicom stvoreni preduvjeti za kasnije teke i po hrvatski narod sudbonosne dogaaje: stvoren je prije svega rascjep na islamsko i katoliko hrvatstvo... Hrvatski je narod dao silne vrijednosti za islamski Istok. Na drugoj je pak strani bio i ostao uporni branitelj Zapada pred barbarstvom azijskih horda. Naposljetku, Bali ipak odstupa od stava o jednakovrijednosti oba dijela hrvatskog nacionalnog korpusa. Naime, zakljuuje kako su Hrvati zapadnjaki narod. Za Hrvate muslimanske vjere nalazi opravdanje: Ako su pojedini njegovi dijelovi u povijesnom razvoju nekada i bili drukije raspoloeni, posljedica je to tekih prilika i nesretnog poloaja na razmeu svjetova. Glavnica, koju smo stekli
59

S. Bali, Kultura Bonjaka muslimanska komponenta, 1. izd. Be 1973; 2. izd. Tuzla Zagreb 1994: u vrlo vrijednoj, informativnoj knjizi vrlo brzo prelazi preko ratnih vremena, nazivajui ga hrvatskim razdobljem (1. izd. 155 str., 2. izd. 195 str.). S. Bali, Dva istoka u Hrvatskoj, u: Zbornik hrvatskih sveuilitaraca, Zagreb 1942, 7-12. Na Balieve se radove Bali, Dva istoka, 8; naravno da je teza o veoj bliskosti muslimana Hrvatima negoli pravoslavaca Hrvatima krajnje dvojbena. Bali, Dva istoka, 10.

60

61

62

155

ivei dijelom u islamskom uljudbenom okviru, ima posluiti dobru hrvatskog naroda. Bali predvia da i hrvatski Istok i Zapad trae temeljite izmene, dubok zahvat i preokret, kako bi se stvorio novi poredak o kojem su govorili ustaki ideolozi.63 Po mojim spoznajama, ove Balieve tvrdnje koje su, u okvirima ustake ideologije, predstavljale logian i prihvatljiv temelj za pomirenje povijesnih memorija, u ustakim tiskovinama nisu naile ni na kakvu recepciju. Stare su se teze i dalje ponavljale. Prilikom obiljeavanja i proslavljanja 350. obljetnice Sisake bitke 1943. godine opet se vrlo jasno iskazuje ta dihotomija. Izvjetavajui s proslave, sisaki tjednik Hrvatske novine naglaava kako sisaka proslava mora ispasti velianstvena, sveana i znaajna. Pogotovo ... ako se sjetimo, u kojim vremenima, u kojoj godini mi ivimo. Pobjeda Europe i Hrvatske od 1593. godine nadovezuje se sada na borbu Europe i Hrvatske iz nae godine ... koja je uklopljena u Ujedinjenu Europu u borbi protiv mranih sila protuhrvatstva i protueuropejstva, koje i sada jo mrze Hrvatsku, kao zemlju kulture i uljudbe, i koje bi najradije nas unitile, kao to su to pokuale uiniti prije 350 godina.64 Govori koji su odrani nisu u cijelosti preneseni u tisku, ali kratki izvaci iz njih svjedoe da su tijekom dvodnevne proslave naglaavani vjekovna borba Hrvata za svoj obstanak i za svoja narodna prava (predsjednik odbora Ivan Huleni) ili stalni odporni duh hrvatstva i Hrvatske, snaga i mo u borbi protiv svih neprijatelja uljudbe, kranstva i Europe (gradonaelnik Josip Strmer). Logornik Roko Faget proveo je paralelu izmeu ondanje borbe Hrvata protiv osmanlijske, iztono-balkanske najezde te sadanje borbe Nezavisne Poglavnikove Hrvatske za obstanak i budunost...65 Pa ipak, u vrijeme slavlja pojavio se u petrinjskom tjedniku Hrvatska zemlja tekst koji je drugaije intoniran: u njemu se sumnja u svrhovitost proslavljanja sisake pobjede.66 Naime, prenosi se pismo izvjesnog bosanskog Hrvata koje je navodno napisao u povodu 300. obljetnice bitke (dakle, 50 godina ranije 1893. godine), a dobiveno je, kako se tvrdi, dobrotom arhiva petrinjskog gradskog mu63

Bali, Dva istoka, 10-12; Bali se razmiljanjima o utjecajima Zapada i Istoka na kulturu Bonjaka (koje sada definira posve odvojeno od Hrvata) vratio u tekstu: S. Bali, Dilema izmeu Istoka i Zapada u djelima Baagia, Mulabdia i Handia, u: Zbornik radova Islam i kultura u djelima Safvet-bega Baagia, Mehmeda Handia i Edhema Mulabdia, Zagreb 1994, 21-29. Hrvatske novine, god. XIX, br. 26. Sisak, 3. srpnja 1943, str. 1. Hrvatske novine, na i. mj.; slino je godinu dana ranije ocjenjivao sisaku bitku 1593. i S. Krivoi: Spomenica grada Siska, Nedjeljne viesti, god. II, Sisak 1942, br. 48, str. 5: Hrvati su i ovaj put pokazali spremnost da brane Europu... Hrvati se bore 4 stoljea i uspijevaju obraniti Europu, koja ak i ugovara s nekrstom... Hrvatska zemlja, god. II, br. 25, Petrinja, 19. lipnja 1943, str. 2.

64 65

66

156

zeja: Dok je zapad u polusnu kunjao, mi smo ga branili, mi ga uvali. Zar da se veselimo? Zar da slavimo? Hrvat zasliepljen mrnjom na korist treega trgnuo je ma protiv roenom bratu? Mi nismo u tim ratovima nikada pobiedili. Ili zar znai 30.000 brae svoje u valovima hladne Kupe i Save pobjedu? Zar da slavimo zatvor hrvatski? Da danas ive taj tako crno opisani Hasan i junaki Baka-ban, ne bi jamano trgli jedan protiv drugoga ma... valovje Save i Kupe progutalo je najvie bosanskih Hrvata, a danas se u slavu toga ore pjesme i napijaju zdravice. emu vrieati stare rane? Jedva to se stiale crne bure, jedva to se kroz guste magle bratske mrnje stao brat da pomae brata, zar da prekinemo onu tanku vezu bratske ljubavi, to nas spaja i vee? Ili se moda uvredama ljubav uvruje?... Nad grobom sisakih junaka prolijmo suzu alobnicu, junaci su bili braa su bili. Nijesu krivi.... Neka ta proslava bude i zavjet sloge, pomirenja, opratanja. Pruimo brat bratu pomirnicu ruku, pa stupajmo slono k svetom cilju. Meutim, kao ni 1893. godine, ni takvi pozivi, koji su nastojali sprijeiti eventualna neslaganja u ocjenama prolosti izmeu Hrvata i Muslimana, nisu imali veeg odjeka. U proslavama se i dalje slavila hrvatska pobjeda. Kao to smo vidjeli, relativno se malo muslimanskih intelektualaca prihvatilo posla da pomiri te suprotstavljene povijesne memorije. Kako je protokom vremena postajalo sve jasnije da te ideoloke postavke jednostavno ne funkcioniraju u praksi, a i faktino stanje se tijekom 1942. i 1943. za vlasti NDH dramatino pogoravalo kao nadstojnik podrunice Dravnog izvjetajnog i promibenog ureda Munir ahinovi je potkraj sijenja 1942. izvjetavao iz Sarajeva da je dobio vrst dojam, da do sada muslimani i katolici nikada jedni od drugih nisu bili udaljeniji nego su danas. Iako su Muslimani grada Sarajeva u cielosti, odnosno ahinovi ili jami barem 90% njih NDH prihvatili kao svoju dravu i njoj se obradovali. No, spor je izbio oko podjele idovskih radnji i muslimani dre da su prikraeni. Poslie je dolo nezadovoljstvo i stoga to katolici, mada ih je manje, dolaze u veem broju u dravne slube, iza toga se muslimansko nezadovoljstvo povealo nekim nesgodnim ispadima katolike crkve.67 Nadporunik Hasan Ljubuni u iskazu danom u Sarajevu potkraj 1941. godine tvrdi da vojnici roeni izvan Bosne na poloajima esto puta upuuju uvrede na raun muslimana.68 ini se da je ahinovi samo djelimino pobrojao uzroke nesuglasica. Oni su leali i u dubljim neslaganjima katolikog i muslimanskog vjerskog korpusa, pa je bilo logino da se tijekom vremena stvaraju ideologemi drugaiji od onih odmah po uspostavi NDH. Jedan od rijetkih izvora iz kojega se mogu iitavati alternativni nazori jest glasilo SS-divizije Handar, jer je pokroviteljstvo nacista bilo jedini nain da se, neovisno o strogo kontroliranom ustakom tisku, izrazi neka alternativna koncepcija. Dodue, bilo je ilegalnih dokumenata koji su distribuirani
67 68

AHMBiH, 421. AHMBiH, 165/50 ili 41/218.

157

u ljeto 1943. godine brai Muslimanima na uporabu i razmiljanje. Anonimni autor, potpisan kao Mujezin tvrdi da je proglaenje NDH i uklapanje Bosne i Hercegovine u njezin teritorij zateklo Muslimane potpuno politiki nepripravne. Prieljkuje pobjedu Njemake u ratu i smatra da bi naa budunost tada bila potpuno sigurna. Ako bi pobijedili Anglosasi, mi moemo u zajednici s katolicima odluiti sudbinom Bosne i utjecati da se Bosna prikljui Hrvatskoj.69 Nijemci zbog svojih interesa potiu osnivanje Handar divizije. Iako Nijemci nikako nisu bili spremni na dezintegraciju ustake drave za raun bosanskohercegovakih muslimana,70 u tom je glasilu vidljiva nakana autora da se, barem neizravno, negira hrvatstvo BiH, te da se bosanskohercegovaki muslimani to je mogue vie izdvoje iz hrvatskog nacionalnog korpusa.71 Nijemci su na taj nain de facto BiH izdvajali iz NDH. Bilo je to sukladno tendencijama njemakih okupacijskih snaga, sve izraenijima od proljea 1943. godine, da posvema ovladaju zbivanjima na teritoriju NDH, osobito u Bosni i Hercegovini, uope ne marei to su o tome mislile ustake vlasti. U cijeloj NDH uspostavlja se sistem SS-a, odnosno Sicherheitsdienst, Sipo, Orpo.72 Istovremeno se dio muslimanskog graanstva, nezadovoljan svojim poloajem u NDH, osobito u uvjetima parcijalno ustako-etnikih sporazuma u BiH, poeo otvoreno izjanjavati za otcjepljenje od NDH pod okriljem Treega reicha.73 Jasno je da takva razmiljanja zbog mnogobrojnih razloga nisu mogla prerasti ak ni u neku ozbiljniju ili konzistentniju politiko-diplomatsku inicijativu, ali je pisanje u Handaru moglo biti svojevrstan ventil. asopis Handar bio je dvojezian svi su tekstovi tiskani i na njemakom i na hrvatskom izdaje ga bojna pota, a za hrvatski dio odgovoran je bio Alija Selimbegovi.74 Donose se izvjetaji s frontova, vojnike pripovijesti koje su prevedene s njemakog, potie svijest o jedinstvu svih SS-postrojbi i nepokolebljiva vjera u Hitlera naprimjer, u tekstovima Adolf Hitler e nam pomoi, Pojam voe.75 U lancima se iskljuivo iskazuje elja da postanu najbolji vojnici naeg
69 70 71 72

Redi, Muslimansko autonomatvo, 124. Redi, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, 110. B. Krizman, Ustae i Trei Reich, t. 1, Zagreb 1983, 162. Opirno, Redi, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, 333-340; R. Bri, Ubrzan proces slabljenja njemakog okupacionog sistema u BiH (1943-1945), Opredjeljenja, Sarajevo, XII, 7, 1981, 21-41; E. Redi, Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini 1941-1945. u analizama jugoslavenske istoriografije, Sarajevo 1989, 107 i d. R. Bri, Korekcija njemako-ustake politike prema Srbima u NDH i njene refleksije u Semberiji, Semberija u NOB i socijalistikoj revoluciji 1942, Tuzla 1980, 207. Osobu toga imena nisam pronaao ni u jednom popisu imena, niti u registrima Ministarstva oruanih snaga NDH (MINORS) koji se uvaju u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu. Mogue je i da se radi o pseudonimu. Handar, asopis divizije SS postrojbi, 1, 2, 3/1943.

73

74

75

158

Fhrera.76 Identitet se izgrauje na bonjatvu, odnosno na pripadnosti Bosni i Hercegovini. Ideoloka naobrazba se zasnivala na dva imbenika: doktrini nacionalsocijalizma o emu su se brinuli SS oficiri te doktrini islama, o emu su se brinuli obrazovaniji islamski sveenici.77 U asopisu se postojanje NDH priznaje na jedan vrlo udan nain tek u 3. broju pojavljuje se prva vijest o toj dravi i to da je Hrvatska priznala Burmu, a da je izaslanstvo Ustake mladei u Bugarskoj. Na posljednjoj stranici, u dnu, se obavjetava da su Hrvati muslimani kod Poglavnika. U meuvremenu donose se slike zagrebake damije (danas na Trgu rtava faizma) i Jelaieva trga, ali i to je trajalo samo u jednom-dva broja. Otada, Hrvatska u uem smislu spominje se vrlo rijetko u slikovnom prilogu 7. broja donose se slike naeg zaviaja izmeu ostaloga, sarajevske arije i Dubrovnika, bisera naega mora, a u sljedeem, uz niz slika Hadi Emina el-Huseinija, i tri slike iz domovine tipino bosanskohercegovakih mahala (s minaretom u pozadini) i ljudi u tradicionalnim nonjama, uz potpis: liepa je naa domovina... u plavo nebo stre vitki minareti damija. U slikovnom prilogu Iz domovine uz broj 10. ak se donosi slika trga u nekom albanskom (oigledno muslimanskom op. I. G.) selu. Bosna se proglaava domovinom nae divizije.78 Povijesna slika Bosne je vrlo karakteristina povijest Bosne je tragina, a osobito je vano da je bosanska dinastija Kotromania toboe njemakog podrijetla. Najtraginiji udes Bosne jesu smrtonosni hici ubojice u Sarajevu, najmljenog od slobodnih zidara, idova i drugih zavjerenika.79 A 1941. se tumai da je snani njemaki Reich zahvatio i ovdje zajedno s hrvatskim jedinicama i dobrovoljnom milicijom.80 Kada je 1943. veliki muftija jeruzalemski Hadi Emin el-Huseini stigao u BiH,81 obratio se muslimanima Bosne i Hercegovine. Tvrdio je da je ivot muslimana u Bosni, Hercegovini i Albaniji, uobe na cijelom Balkanu, od najveeg znaenja za muslimane itavog svieta. Postojanje i djelovanje Handar divizije el-Huseini doivljava kao praktini izraz suradnje nacionalsocijalizma i isla-

76 77 78 79 80 81

Handar 7/1943. Redi, Muslimansko autonomatvo, 119-120. Handar 11/1943. Handar 11/1943. Handar 11/1943. O Huseiniju, vidi najnoviju knjigu . Lebl, Had-Amin i Berlin, Beograd 2003; takoer, Redi, Muslimansko autonomatvo, 91-103, 155-156.

159

ma.82 No, tada je izraavao i zadovoljstvo to hrvatski muslimani posjeduju vlastitu dravu dakle, NDH.83 Uz sve dodirne toke njemakog nacionalsocijalizma i islama, muftija jeruzalemski Hadi Emin el-Huseini (Njemaka je jedina velika sila, koja nije nikada napala ni jednu islamsku zemlju) tvrdi da je prije svega to da se nacionalsocijalistika Njemaka bori protiv svjetskog idovstva. idovi su nasljedni neprijatelji muslimana, jer u Koranu stoji: uvidjet e, da su idovi najvei neprijatelji muslimana.84 Vjerojatno su el-Huseinijeve antisemitske izjave potakle urednitvo Handara da pone objavljivati tekstove takva karaktera. Do tada, do 8. broja, gotovo i nema antisemitskih lanaka, a otad su uestali primjerice, lanak idovi u Bosni zavrava sa idova i idovtine mora nestati.85 No, taj, 11. broj Handara, objavljen u listopadu 1944., bio je ujedno i posljednji. Tek se u 6. broju objavljuje tekst koji ima obiljeje programatskog lanka u njemu se odreuje to je to domovina i gdje su joj granice. Dodue, i to je vrlo kratko samo se govori o mojoj Bosni, mojem ivovanju na kraju se i zakljuuje: Bit e Bosne, bit e ivovanja.86 Nekoliko brojeva kasnije, objavljena je i pjesma posveena Bosni, domovini miloj. Autor moli Allaha da mu dade krila te da opjeva, izmeu ostaloga, i ardake i munare.87 U Handaru se pretjerano ne istie vjera, niti se mnogo razglaba o ratu u Bosni i Hercegovine. Meutim, tvrdi se kako se danas u Bosni ne bore dva naroda, ve dva svieta: jedan novi sviet, koji hoe i eli, da svi narodi prema svojoj snazi i svome broju dobiju onoliko, koliko je potrebno za njihov ivot radi se o tipinim stavovima prenesenima iz nacistike ideologije a prilagoenima bosanskohercegovakoj stvarnosti.88 Pozivaju se na tradicije Likog, Hrnjice i Bojia. Mujo Hrnjica bio je zapovjednik osmanske vojne posade u Velikoj Kladui koji je ivio oko 1637. godine.89 Njegova je hrabrost postala legendarna. Kako je etovao protiv hrvatskih odreda u Hrvatskoj, Lici i Dalmaciji, jasno je da on ne moe biti faktor spajanja s hrvatskom povijesnom memorijom. U tim se tekstovima Hrvatska gotovo i ne spominje. Dodue, SS-Hauptsturmfhrer Husein Dozo u lanku Zadaa SS-vojnika tvrdi da je naa domo82 83 84 85 86 87 88 89

Handar 8/1943. Redi, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, 339. Handar 8/1943. Handar 11/1943. Handar 6/1943. Handar 9/1943. Handar 6/1943. Hrvatski leksikon I, Zagreb 1996, 452-453; Pjesme o Muji Hrnjici, prir. M. Maglajli, Sarajevo 1990.

160

vina Hrvatska, ali u nastavku reenice odmah dodaje Bosna i Hercegovina, pa proizlazi da se radi o irem i uem zaviaju.90 Bez obzira na pisanje Handara, u ustakoj ideologiji, barem na polju propagande, nita se nije promijenilo: dogaale su se upravo suprotne tendencije dravni tajnik NDH od listopada 1943. do travnja 1944. Vjekoslav Vrani (19041990) ak je od tadanjeg nadstojnika Dravnog izvjetajnog i promibenog ureda u Sarajevu Munira ahinovia traio da se u novinama i asopisima ne upotrebljavaju izrazi Bosna i Hercegovina i Musliman.91 I potkraj 1944. u Zagrebu je glavna parola glasila nacionalni sklad Hrvata ne smeta i ne smije smetati vjerska razliitost.92 Pokazalo se da su ideolozi ustatva bili posve nespremni da mijenjaju neke svoje ideoloke pretpostavke, kada ih je stvarnost demantirala. Naposljetku, bio je to samo jedan od elemenata koji je pridonio propasti NDH. Autor Profesor dr. Ivo Goldstein je redovni profesor na Katedri za historiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Rezime rada: Autor u svom radu prikazuje stavove lista Handar, kojeg je izdavalo vjersko i politiko vostvo ljudi koji su bili vojnici istoimene divizije u sastavu njemako-ustake vojne sile, a u kojoj su, pored Nijemaca, uglavnom Volksdeutschera bili i bosanski muslimani. Autor pokazuje kako je stav ovog lista bio kritiki prema poistovjeivanju muslimana i Hrvata na emu je insistirala i prijeratna i ratna propaganda hrvatsko-ustakog faizma.

90 91

Handar 7/1943. Redi, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, 320. O Vraniu, Tko je tko u NDH, 419-420. Hrvatsko seljako ognjite, hrvatski seljaki prosvjetno-politiki sbornik i kalendar za 1945, Zagreb, bez. god. izd. (1944), 90.

92

161

BOSANSKOHERCEGOVAKA EKONOMIJA OD ZAVNOBIH-a DO DAYTONA Bajro Goli

POLAZNE PREMISE Opredijelili smo se za kritiko odreenje prema retrospekciji BiH ekonomije u jednom specifinom vremenu, koga na ovom mjestu oznaavano kao distancu od ZAVNOBIH-a do DAYTONA. Zato u tom vremenu? Postoji najmanje dva razloga za to. Prvi, BiH ZAVNOBIH-om dobiva jasne obrise vlastite dravnosti, dodue ne potpune, ve kao jedne od federalnih jedinica integriranih u dravnopravno i ekonomsko podruje bive SFRJ, i drugi razlog to se BiH Daytonskim mirovnim sporazumom potvruje kao samostalna, nezavisna i meunarodno priznata dravna tvorevina. Radi se, dakle, o dvije razliite sadrajne i vrijednosne dimenzije dravnosti BiH, pri emu je jedna zavrena , a druga tek poela. Steena iskustva, brojne i raznovrsne poruke u funkcioniranju ekonomskog sistema i ekonomije u cjelini u proteklih pedesetak godina znaajna su, prije svega, za promiljanja o ekonomskoj budunosti BiH u emu i jeste smisao i razlog za pisanje ovog referata. Uvaavajui materijalno-proizvodnu i drutvenu komponentu razvoja, kritiki osvrt na bosanskohercegovaku ekonomiju u proteklih pedesetak godina situirae se u tri analitike ravni, i to: Sistemsko razumijevanje BiH ekonomije u odnosu na Jugoslaviju, Dinamika i strukturna dimenzija BiH ekonomije i Iskustva BiH ekonomije u jugoslavenskoj podjeli rada. Namjera ovog referata nije da se kroz analizu spomenute tri problemske ravni stekne samo puki i suhoparni uvid u bliu ekonomsku prolost BiH ve, prije svega, da shvatimo da vrijeme u kojem posmatramo ekonomiju BiH predstavlja jedan zatvoreni krug u kome je bilans ekonomije BiH u cjelini, ukljuujui ratne destrukcije proizvodne osnove, zapravo poraavajui i, kao takav, ne moe biti kvalitetna osnova na kojoj e se graditi nova BiH ekonomija. Silne promjene i

162

reforme ekonomskog sistema, strukturni zaokreti u privredi, dinamian i skokovit privredni razvoj, poveavanje zaposlenosti i sl. u proteklih pedeset godina, umjesto da ine osnovu na kojoj e se dalje graditi kvalitetniji, uspjeniji , dinaminiji i uope moderniji razvoj, one nas, zapravo, vraaju na sami poetak tog vremena i odvlae daleko unazad u odnosu na ve ranije izgraenu ekonomsku poziciju u Evropi i svijetu.1 EKONOMSKI SISTEM BIH BIO JE PODSISTEM EKONOMSKOG SISTEMA JUGOSLAVIJE Da bismo potpunije razumjeli funkcioniranje ekonomskog sistema BiH u jugoslavenskoj dimenziji i, na tim osnovama, cijenili efikasnost njegova dejstva smatramo vanim ukazati na osnovne odrednice meusistemske zavisnosti BiH ekonomije u sistemu privreivanja na nivou Jugoslavije. Podsjetiemo se da ekonomski sistem predstavlja simbiozu ekonomskog procesa (proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja) i ukupnih drutvenih odnosa, institucija i metoda organiziranja i usmjeravanja ekonomije, odnosno tokova drutvene reprodukcije. Ekonomski sistem po svojoj prirodi ne egzistira izolirano ve u snanoj korelaciji, kako po vertikali tako i horizontali, sa drutvom , kao najirim sistemom. Ekonomski sistem je zapravo njegov podsistem. Na toj relaciji odnosa drutveni sistem odreuje ekonomski, dajui mu osnovnu fizionomiju, dok ekonomski sistem svojim povratnim spregama doprinosi korekciji i unapreenju drutvenog sistema. Pored toga, ekonomski sistem uspostavlja brojne horizontalne veze i sa drugim drutvenim sistemima koji su u istoj ravni sa ekonomskim, kao to su pravni sistem, socijalni sistem i sl. Na ove momente ukazujemo iz razloga to je jugoslavenski drutveni sistem determinirao ekonomski sistem Jugoslavije a kroz to i ekonomske podsisteme republika i pokrajina, time i ekonomskog sistema BiH. To samo po sebi govori da je u takvim odnosima bila ograniena samostalnost BiH, kao i drugih republika u kreiranju i utemeljivanju vlastitog ekonomskog sistema tako da se brojne slabosti u njegovom funkcioniranju ne mogu pripisivati vlastitoj individualnosti, ve rjeenjima izvan njega koja su kreirana na viim nivoima. Determinante koje su odredile fizionomiju ekonomskog sistema BiH bile su: 1. Drutveno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju. Naime, vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju i kapitalom predstavlja osnovu na kojoj se uspostavljaju razliiti vidovi privreivanja a time i odgovarajui proizvodni odnosi ime se opredjeljuje i sam karakter ekonomskog sistema. Drugim rijeima, dominantan
1

Vrijednost proizvodnih fondova po stanovniku nakon rata (oni su u ratu najvie oteeni) vraen je 40 godina unazad, industrijska proizvodnja etiri godine nakon rata je dostigla jedva 1/3 proizvodnje iz 1991.god., naslijeen je dug prema inostranstvu od preko 1,6 milijardi dolara, alarmantna je stopa nezaposlenosti koja se sve vie poveava, GDP per capito je npr. 1998 za 2,5 puta nii nego 1990. god., pokrivenost uvoza izvozom u poratnim godimana dostie jedva 20-25% kao i brojne druge negativnosti poratne ekonomije BiH.

163

svojinski oblik determinira odgovarajui sistem rada i privreivanja , a time i ekonomski sistem kao ukupnost ekonomskog procesa i ekonomskih odnosa koji u njemu vladaju.2 Vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju definirano je u ekonomskom sistemu bive Jugoslavije. U proteklom vremenu, dominantno vlasnitvo je imalo dvije razvojne faze. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, bila je dominantna dravna svojina nad sredstvima za proizvodnju i kao takva determinirala administrativni ekonomski sistem.3 Kada je pedesetih godina izvrena transformacija dravne u drutvenu svojinu4, koja je postala dominantna, opredijelila je samoupravni drutveno-ekonomski sistem koji je bio vladajui punih etrdeset godina. I dravna i drutvena svojina, kao dominantni oblici vlasnitva zasnivali su se na netrinom privrednom sistemu i kao takvi bili su na daleko niem stupnju ekonomske efikasnosti u privreivanju od trinih sistema. Zajednika karakteristika administrativnog i samoupravnog ekonomskog sistema je diskriminacija privatnog sektora privreivanja dok je preferentni status u poetku bio dravni, a kasnije drutveni sektor privrede. U tako definiranim, podobro rigidniim koordinatama ekonomskog privreivanja, treba cijeniti ekonomsku poziciju BiH u jugoslavenskom ekonomskom sistemu i sveukupne rezultate koje je BiH ostvarila u ekonomskom razvoju u proteklih pedeset godina. 2. Jedinstvena struktura institucija ekonomskog sistema. Rije je o razliitim institucijama i organizacijama koji ine nosioce ekonomskog sistema.. Sam karakter ekonomskog sistema determinira brojnost i strukturu institucija. Moe se govoriti o tri grupe institucija. Prva grupa obuhvata osnovne nosioce privrednih aktivnost,i odnosno poduzea u razliitim formama, banke, osiguravajua drutva, kao i drugi ali manje vani oblici. Drugu grupu institucija ine dravne strukture i po horizontali i po vertikali koje direktno ili indirektno utiu na ekonomske tokove, bilo da se utvruje okvir za njihovo odvijanje ili se neposredno usmjerava njihov tok. Treu grupu ine ostale institucije, kao to su politike stranke, sindikati, zadruni savezi, komore i sl. Meutim, treba naglasiti da se ekonomski sistemi ne razlikuju po vrsti institucija, ve po nainu njihovog organiziranja, djelovanja i stupnja ekonomske samostalnosti u ekonomskom sistemu. Organizacija i djelovanje poduzea u jugoslavenskom ekonomskom prostoru bila je bitno drugaija od

Ekonomski sistemi prepoznaju razliite oblike vlasnitva od privatnog, kolektivnog-zadrunog, dravnog, javnog i dr s tim to se postojei vremenom redefiniraju ili se iznjedruju potpuno novi. Dravna svojina znai da je vlasnik-titular najveeg dijela proizvodnih fondova bila drava. Uee privatne svojine bilo je minimalno i beznaajno. Drutvena svojina u pravnom smislu znai negaciju svojine jer nije postojao titular svojinskih prava nad sredstvima za proizvodnju ime je iskljuena mogunost prisvajanjai i rezultata privreivanja po osnovu vlasnitva.

164

trinih ekonomskih sistema Zapada.5 To vai za sve pobrojane institucije. One su zapravo odraavale karakter administrativnog i samoupravnog sistema i kao takvi bili njihovi nosioci 3. Metodi drutvenog organiziranja ekonomskih tokova odnose se na funkcionalni aspekt ekonomskog sistema, odnosno na izbor i utemeljenje osnovnih mehanizama na bazi kojih se odvijaju ekonomski procesi. Osnovno pitanje je: u kome stupnju je djelovao trini mehanizam? Odnos trita i dravnog angamana u ekonomiji nalazi se u obrnutoj srazmjeri. to je vie zastupljeno trino ureenje ekonomije, prisustvo drave je manje i obrnuto. U administrativnom privrednom sistemu Jugoslavije, a time i BiH, koji je bio vladajui do 1952. godine bila je veoma naglaena ekonomska uloga drave, kako u regulatornoj, tako i operativnoj dimenziji, sa direktivistikim konceptom ekonomske politike voenje ekonomije iz jednog centra. Centralni dravni plan je predstavljao osnovni funkcionalni okvir privreivanja, ime je potpuno eliminirano djelovanje trita i njegovih zakonitosti. Ekonomski tokovi odvijali su se na bazi odluka administrativnog dravnog aparata. Ne samo da su normirali ekonomski proces, dravni organi su ostvarivali i neposrednu upravljaku funkciju po pojedinim privrednim subjektima. Zbog toga su se poduzea organizirala sukladno organizaciji dravne vlasti. Tako su rangirana opinska, sreska, republika i savezna poduzea. Za administrativni ekonomski sistem karakteristino je, kako smo istakli, sveobuhvatno planiranje koje je podravano opedravnim budetom jedinstvena kasa, a sukladno tome i veoma opseno administriranje. Kada se cijeni funkcioniranje administrativnog sistema, treba imati u vidu da je isti utemeljen odmah poslije rata sa ciljem da se konsolidiraju rezultati revolucije i da se na jednom mjestu okrupne oskudna sredstva akumulacije koja su bila prevashodno u funkciji obnove ratom poruene ekonomije ali i podsticanje i ubrzavanje procesa industrijalizacije. Na kratak rok, ovako organizirani ekonomski sistem iznjedrio je veoma visoke stope ekonomskog rasta to je njegova pozitivna strana, ali je zato sputana inicijativa pojedinaca i radnih kolektiva, guena ekonomska motiviranost, preovladavao je ekstenzivni umjesto intenzivnog privrednog razvoja6, odsustvo konkurencije, tehniko-tehnoloko zaostajanje i sl.

Ekonomski sistem bive Jugoslavije, a time i BiH, nije poznavao akcionarska drutva, komanditna drutva, sindikati su imali sasvim drugaiju ulogu od onih u trinim ekonomijama, komore su bile vie dravni organ nego asocijacija privrednika, banke su imale drugaiju fizionomiju nego banke u trinim sistemima i sl Preko SDK (trine ekonomije ne poznaju ovakvu vrstu institucija) drava je imala puni uvid u finansijske tokove vlastite ekonomije i u svakom trenutku je bez znanja preduzea mogla da utie na njih. Ako drutveni proizvod raste istim intenzitetom kao i zaposlenost tada imamo ekstenzivni rast, a ako je relativni rast drutvenog proizvoda vei od zaposlenosti imamo intezivni rast razvoj. Postoje i drugi kriteriji razlikovanja ekstenzivnog od intenzivnog razvoja, ali se na ovom mjestu time neemo baviti.

165

U samoupravnom ekonomskom sistemu uloga drave u ekonomiji znatno je relativizirana u odnosu na administrativni period i, umjesto ranije, naredbodavne, afirmira se koordinirajua uloga drave u ekonomskim tokovima. Otvorene su znatno ire mogunosti djelovanja trita i njegovih zakonitosti. Glavne odrednice tog sistema ekspliciraju se kroz drutvenu svojinu nad sredstvima za proizvodnju, potpuno potiskivanje ekonomske uloge drave u sferi operative, afirmiranje trita i njegovih zakona ali samo u domeni roba i usluga, a ne rada i kapitala, znatno ojaana ekonomska samostalnost privrednih subjekata i, to je veoma vano, dohodak postaje osnovni motivacioni faktor privreivanja. Samoupravni ekonomski sistem imao je u osnovi nastojanje da izvri odreene promjene u socijalistikoj ekonomskoj teoriji na liniji odnosa zakona vrijednosti i planiranja koji se meusobno ne iskljuuju ve ine komplementaran odnos.. Posljedica takvog razumijevanja odnosa je prihvatanje robne proizvodnje u socijalistikim privredama. Novina je i uvoenje samoupravnog proizvodnog odnosa koji u osnovi podrazumijeva da su radnici nosioci upravljakih funkcija i prava, to se smatralo najveim dostignuem humanizacije proizvodnih odnosa. U prvim godinama funkcioniranja samoupravljanja, negdje do ezdesetih godina, bili su evidentni pomaci u materijalnom i drutvenom razvoju. Meutim, kada nije uspjelo znaajnije unoenje i djelovanje trita u ekonomske tokove, dolazi do usporavanja ekonomskog razvoja i ostvarivanja dosta skromnih rezultata. Takvo stanje je zahtijevalo vee angairanje drave, ali na neto drugaijim osnovama (bez operativnog aranmana i dravnog sektora) tako da je, gledajui u cjelini, samoupravni drutveno-ekonomski sistem, zapravo, bio jedan od izvedbenih oblika direktivistike (netrine) ekonomije i samo jedna od varijanti klasinog administrativnog ekonomskog sistema. Imajui u vidu vrijednosne dimenzije dejstva pomenute tri ravni koje odreuju ekonomski sistem, a polazei od toga da je ekonomski sistem samo jedan od podsistema ireg drutvenog sistema, za cjelovito razumijevanje tih odnosa neophodno je ukazati na snani kauzalitet i dejstvo politikog na ekonomski sistem i, na tim osnovama, cijeniti sveukupnost kvaliteta funkcioniranja bosanskohercegovake ekonomije u posmatranom periodu. Politiki sistem, kao to je znano, predstavlja sistem vlasti i politike izraen kroz proces stvaranja i donoenja odluka kojima se osigurava funkcioniranje i razvitak dravne zajednice. On na raspolaganju ima mone instrumente za normiranje i oblikovanje odnosa u drutvu kao cjeline, a time i ekonomskih odnosa. Na toj relaciji se zapravo ogleda veza politikog i ekonomskog sistema. Kada je rije o odnosu izmeu politikog i ekonomskog sistema uope, teorija prepoznaje dva dijametralno suprotna pristupa. a) Ekonomski determinizam koji polazi od stajalita da materijalni uvjeti ivota, odnosno sam ekonomski proces determinira ostale procese i odnose u drutvu, pa time i politike. U ovom sluaju ekonomski sistem je iznad politikog. To je karakteristika demokratskih drutava u kojima dominira liberalna ekonomija.

166

b) Politiki determinizam je potpuno suprotna dimenzija od ekonomskog determinizma. U ovom odnosu politika je iznad ekonomije i kao takva determinira ekonomske procese.7 Ekonomski procesi izraz su politikog djelovanja. Ovi pristupi oigledno predstavljaju dvije krajnosti koje teko da u opem drutvenom i ekonomskom razvoju egzistiraju u tako drastinoj formi. Meutim, oni nas upuuju na mogue varijante njihove egzistencije koje u osnovi nose osovno odreenje datog pristupa. Iskustva njihovog djelovanja znaajna su za valorizaciju funkcioniranja ekonomije BiH u politikom i ekonomskom sistemu bive Jugoslavije. U cjelini gledajui, ekonomija u bivoj Jugoslaviji, a samim tim i u BiH, imala je supsidijaran znaaj u odnosu na politiku. Politika je ipak bila iznad ekonomije8. Njen utjecaj na ekonomiju bio je znatno izraeniji u administrativnom, a neto slabiji u samoupravnnom sistemu. Takoer, na niem stupnju ekonomskog razvoja utjecaj politike bio je snaniji nego kada je razvoj dobivao na svojoj dinamici i kvalitetu. To su znaajne odrednice u valorizaciji sadraja i kvaliteta funkcioniranja ekonomije BiH u proteklih pedesetak godina. DINAMIKA I STRUKTURNA DIMENZIJA BOSANSKOHERCEGOVAKE EKONOMIJE Ekonomski razvoj BiH u proteklih pedeset godina bio je, kako po dinamici, tako i strukturi znatno, skromniji od ekonomskog razvoja bive Jugoslavije. Da se neto detaljnije zadrimo na ekonomskom razvoju BiH. Bosna i Hercegovina vijekovima je zaostajala u svom materijalnom, kulturnom i socijalnom razvoju. Njena raspoloiva prirodna bogatstva ponajvie su bila u funkciji tuina, ali i za prevladavanje teke ekonomske situacije nakon ratova, kako u zemlji tako i ire.9 Prije Drugog svjetskog rata, BiH bila je izrazito nerazvijena agrarna zemlja iji je razvoj bio izuzetno spor. Vie od etvrtine njenih stanovnika ivjelo je od poljoprivrede, a samo 2% ukupnog stanovnitva zapoljavalo se u industriji. Preko 90% eljeznikih pruga bilo je uzanog kolosjeka. I tako slaba ekonomska osnova je destruirana i unitena ratnim razaranjima. BiH je tek 1951. dostigla broj stanovnika iz 1940. godine, a 1946. godine dostignuta je skromna predratna industrijska proizvodnja sa svega 69%. Ekonomska osnova BiH poslije rata, bila je izrazito niska. U prvim godinama poslijeratne izgradnje bilo je

M.Weber je isticao presudan utjeaj protestantizma na razvoj krupne robne privrede (propovijedenje ideje tedljivosti i radinosti) to je znailo da se steeno bogatstvo ne koristi za uivanja ve za razvitak posla. Politika je utjecala na izbor rukovodstva firmi, na investiciona ulaganja, onemoguavala likvidaciju isl. Neposredno nakon II svjetskog rata teko ekonomsko stanje bive Jugoslavije, a time i BiH se velikim dijelom rjeavalo izvozom vrijednih sirovina iz BiH (drvo, ruda, ugalj isl.)

167

svega 165.000 zaposlenih ili 6,7%.10 Poljoprivreda, iako zaostala i nerazvijena, bila je vodea grana privrede u kojoj se ostvarivalo oko 36% drutvenog proizvoda, dok je industrija ostvarivala svega 13% drutvenog proizvoda. Bosna i Hercegovina je poslije Drugog svjetskog rata ostvarila relativno brz razvoj, izraen, prije svega, kroz stalni rast drutvenog proizvoda, zaposlenosti, kapitalnih fondova, investicija i drugih razvojnih pokazatelja. U posmatranom periodu, drutveni proizvod povean je sedam, a po stanovniku etiri puta, broj zaposlenih u privredi povean je pet, a u industriji za oko osam puta. Vrijednost osnovnih fondova povean je za dvanaest puta.11 Istiemo da je ostvaren relativno brzi razvoj iz razloga to razvoj jeste bio dinamian ali je bio sporiji u odnosu na druge republike bive Jugoslavije i Jugoslavije u cjelini. Naime, prosjena godinja stopa rasta drutvenog proizvoda od 1947-1984. godine iznosila je 5,2% prosjeno godinje i bila je nia od ostalih republika i pokrajina i Jugoslavije u cjelini, ija je stopa iznosila 5,5% prosjeno godinje.12 U periodu 1952-1984. godine, prosjena stopa rasta osnovnih proizvodnih fondova iznosila je 8,2% i bila je iznad ostvarenja na nivou Jugoslavije i republika Hrvatske, Slovenije i ue Srbije. Dinamika ekonomskog razvoja BiH pratila je oscilatorni karakter jugoslavenskog razvoja. Naime, neposredno poslije rata, ostvarivane su visoke stope rasta da bi se izmeu 60-tih i 70-tih godina dinamika usporila, a iza sedamdesetih javljaju se elementi stagnacije i pada da bi ekonomija BiH, kao i Jugoslavije, poslije 80tih ula u duboku razvojnu krizu.13 Imajui u vidu da je industrija u strukturi privrede BiH imala dominantno mjesto (preko 50% drutvenog proizvoda privrede ostvarivalo se u industriji.) sa puno osnova se moe govoriti o monostrukturnoj a ne o polistrukturnoj ekonomskoj osnovi BiH. Industrija je odreivala karakter i tempo ekonomskog razvoja BiH. Kako i u kojim vrijednosnim dimenzijama? U odgovoru na ovo pitanje koncentrirat emo nau panju na nekoliko znaajnih karakteristika industrije i njene strukture, kako bismo potpunije cijenili kvalitet razvoja bosanskohercegovake ekonomije u cjelini.

10

Materijalni i drutveni razvoj SR BiH 1947-1984 str. 9. U daljem tekstu materijalni i drutveni razvoj... Ibid. str. 27 i Statistiki godinjak SR BiH za 1989 RZS, Sarajevo Prema ekonomskoj teoriji brzina ekonomskog rasta razvrstava se u nekoliko grupa u ovisnosti od visine stope rasta drutvenog proizvoda. Ako je stopa rasta drutvenog proizvoda manja od nule takvo stanje se kvalificira kao privredna degresija, ako je stopa rasta nula, onda je to stagnacija u razvoju. Stopa rasta od 0-1 oznaava veoma spor razvoj, od 1-3% spor razvoj, od 35% umjeren razvoj, od 5-8% brz razvoj, iznad 8% veoma brz razvoj. U periodu od 1952-1960. prosjena godinja stopa rasta drutvenog proizvoda u BiH iznosila je 5,7%, od 1960-1970. iznosi 5,4%, od 1970-1980. iznosi 5,5% da bi poslije 1980. zapoeo pad drutvenog proizvoda. Isti je trend bio i na nivou Jugoslavije s tim to su stope rasta drutvenog proizvoda bile iznad ostvarenih u BiH

11 12

13

168

Glavne karakteristike industrijskog razvoja mogle bi se izraziti kroz slijedee tendencije i ocjene:14 1. U proizvodnoj strukturi dominirale su one grane koje su imale nii nivo prerade sirovina i koje su se najvie naslanjale na postojea prirodna bogatstva. Naime, industrijska proizvodnja u BiH ostvarivala se u 34 industrijske grane. Dominirala je bazina industrija na koju je otpadalo preko 50% ukupne industrijske proizvodnje. Rije je o industrijskim granama kao to su energetika i proizvodnja primarnih sirovina (metalurke grane, proizvodnja kamena i pijeska, proizvodnja prediva i tkanina i sl). U odnosu na bivu Jugoslaviju, bazne grane industrije su u strukturi ukupne industrije Bosne I Hercegovine bile zastupljene sa vie od 30%. U tom kontekstu je, npr. uee energetike bilo vee za oko 45% od bive Jugoslavije. Grane koje su proizvodile primarne sirovine, u kojima su dominirale crna i obojena metalurgija, u strukturi BiH bile su zastupljene za oko 70% vie nego to je bio prosjek bive Jugoslavije.15 2. Sruktura proizvodnog asortimana roba bila je veoma siromana i ekonomski nedovoljno efikasna, to je posebno vidljivo ako se ta struktura poredi sa suvremenim industrijama svijeta. Naime, u strukturi industrijske proizvodnje dominirali su proizvodi sa veoma niskim stupnjem obrade kao to su: ugalj, neobraena eljezna ruda, gvoe, sirovi elik, odlivci od elika, teki polufabrikati, eljezne ine, ugaoni elici, valjana ica, betonski elik, boksit, glinica, azbestna ruda, azbestna vlakna, sirova keramika glina, sirovi kaolin, so i brojni drugi.16 Takav asortiman industrije najveim dijelom bio je prilagoen za zadovoljavanje potreba privrede bive Jugoslavije. Proizvodnja ovakve vrste proizvoda oigledno je bila prilagoena strukturi prirodnih bogatstava na koje se neposredno naslanjala i kao takva, prostorno determinirana, odnosno lokaciono nefleksibilna, to je njena negativna strana. 3. Industriju BiH karakterizirao je visok stupanj kapitalne intenzivnosti. Naime, prosjeni kapitalni koeficijent industrije Bosne i Hercegovine bio je za etvrtinu
14

ire o tome dr Bajro Goli , Ekonomika prostora u privrednom razvoju BiH, Sarajevo 1994. str .83-98. Uee baznih i drugih grana industrije BiH u drutvenom proizvodu tih grana u bivoj Jugoslaviji prema podacima za 1988. god. iznosilo je: elektroprivreda 19,3%, proizvodnja uglja 30,3%, prerada uglja 65,1%, proizvodnja rude gvoa 88,9%, crna metalurgija 29%, proizvodnja obojenih metala 33,6%, proizvodnja rezane grae i ploa 33% itd. Izraunato na bazi podataka Statistikog godinjaka Jugoslavije za 1999.g, str. 481. U proizvodnji nekih sirovina i industrijskih proizvoda bive Jugoslavije, BiH je imala vodee mjesto. Najvie u proizvodnji mrkog uglja 80%, ravne i neobraene rude gvoa 86%, koksa 75%, sirovog gvoa 60%, eljeznih ina 100%, ugaonih elika 100%, valjane ice 86%, obogaene rude gvoa 80%, betonskih elika 75%, hladnovaljanih traka 55%, vuene ice 67%, boksita 30%, sirove keramike gline 70%, sirovog kaolina i dolomita 66%, soli 86%, kotrljajuih leajeva 47%, pisaih maina 98%, kalcinirane sode 100%, sirovog gipsa 58%, rezane grae etinara 48%, furnira 47% i sl. Izraunato na bazi podataka Statistikog godinjaka Jugoslavije za 1989.god. str. 539-542.

15

16

169

vei od prosjeka industrije bive Jugoslavije to nije bila povoljna okolnost za BiH. Inae, u razvoju industrije BiH dominirala je orijentacija na takozvanu tehniku ekonomiju u razvoju. To znai da su forsirana ulaganja u osnovne fondove, koja nisu adekvatno praena i odgovarajuim ekonomskim efektima, to se negativno odrazilo na modernizaciju industrijske strukture uope. Od ukupnih investicijskih ulaganja BiH, preko jedne treine tih ulaganja odlazilo je u osnovne fondove industrije, koji su za to vrijeme poveani 18 puta. Velika ulaganja u industriju i jaanje kapitalnih fondova posljedica su i veeg razvojnog angairanja prirodnih potencijala, na emu se i zasniva bazna industrija. Eksploatacija tih bogatstava, pored toga to trae velika investiciona ulaganja, impliciraju i velike trokove (trokovi energije, saobraaja i sl.) koji se odraavaju i na vee zahvatanje i troenje prostora (saobraajna infrastruktura, energovodovi, razna odlagalita, velika skladita i druga vea angairanja prostora). Na ovakav zakljuak upuuje i nadprosjena energetska i saobraajna intenzivnost industrije BiH. Prema ranije izvrenim istraivanjima, pokazuje se da je u odnosu na prosjek bive Jugoslavije, industrija u Bosni I Hercegovini imala na 100 jedinica finalne proizvodnje 18% vee trokove energije i 16% vee trokove saobraaja.17 Za pojedine grane industrije trokovi energije su se razlikovali meusobno 10 do 20 puta, a u saobraaju preko 8 puta. Na primjer, na milion dinara drutvenog proizvoda u bivoj Jugoslaviji troilo se 1975. g. 131,2 tone primarne energije izraene u ekvivalentnom uglju (EU), a u BiH 222,4 tone (skoro duplo); 1980. u bivoj Jugoslaviji 155,0 tona, a u BiH 244,1 tonu i 1985. u bivoj Jugoslaviji 181,8 tona, a u BiH 297,4 tone. Industrija BiH bila je veliki potroa vode, to ne samo da je poskupljivalo vlastitu proizvodnju, ve je bitno utjecalo i na reprodukciju ovog vrijednog prirodnog bogatstva BiH. S obzirom na to da je najvea koncentracija industrijskih kapaciteta bila u slivu rijeke Bosne (oko 40% industrijskih kapaciteta BiH), posebno bazne industrije, to se od svih vodotoka BiH za potrebe industrije najvie troila voda ove rijeke, a zatim vode rijeka Vrbasa, Une, Drine i ostalih.18 Neravnomjeran raspored industrijskih kapaciteta uvjetovao je i neravnomjernost i neusklaenost u potronji vode, to se bitno odrazilo na skladnost i stabilnost ekonomskog razvoja u cjelini. 4. Prostorna imobilnost i razvojna diskontinuelnost industrije. Naime, energetski kapaciteti smjeteni su na onim podrujima BiH gdje su locirani energetski potencijali. Meutim, veoma je izraen nesklad u razmjetaju osnovnih fondova i ostvarenog dohotka energetskih grana industrije po pojedinim oblastima BiH. Najvea koncentracija energetskih grana bila je na regionu Mostara i Tuzle (re17

Preuzeto iz studije: Ekonomski razvoj do 2000. god.kao faktor prostornog ureenja SR Bosne I Hercegovine, Ekonomski institut Sarajevo 1980, str. 29. Od ukupnih koliina vode koje su se koristile za industriju i rudarstvo BiH 70% je iz rijeke Bosne, Vrbasa 15,1%, Une 5,5%, Drine 4,2% i na ostale rijeke je otpadalo svega 5%. Dr. Bajro Goli, Ekonomika prostora str. 91.

18

170

gioni su uzeti kao podruja koje pokrivaju komore tih gradova i ireg podruja). Istovremeno, natprosjenu efikasnost, izraenu kroz dohodak po zaposlenom, imala je industrija na podruju Mostara i Doboja, a znatno niu u Tuzli i Zenici, to se, kao to vidimo, veoma negativno odrazilo u postdejtonskom ekonomskom razvoju BiH. Najvea koncentracija metalukih kapaciteta je upravo bila na zenikom podruju sa najniim stupnjem njihove efikasnosti daleko ispod prosjeka BiH. Teritorijalno gledajui, najvie tekoa i problema u industrijskom razvoju imala su, kao to smo rekli, podruja Zenice i Tuzle, to sadanjem ekonomskom razvoju BiH ini veliko optereenje. Vezanost industrije za izvore prirodnih bogatstava uvjetovala je, kao to smo istakli, neravnomjeran raspored industrijskih kapaciteta u prostoru koji je doveo do odreene polarizacije tog razvoja. Na relativno malom broju lokacija bio je koncentriran najvei broj industrijskih kapaciteta, dok je ostali veliki dio podruja BiH bio van domaaja industrije i po pravilu su to bila ekonomski nerazvijena podruja.. Ovo upuuje na zakljuak da se industrijskim razvojem nije upravljalo, odnosno da nije bilo konzistentnog koncepta tog razvoja. Tome je bitno doprinijelo i nepostojanje slobodnog djelovanja ekonomskih zakona koji bi bitno doprinijeli ravnomjernijoj distribuciji kapacitata, a time i razvoja. Heterogena struktura ekonomskog razvoja sa neujednaenim stopama rasta uvjetovala je sporiji rast produktivnosti rada od istog na jugoslavenskom nivou. U periodu od 1956-1984. stopa rasta produktivnosti rada u BiH iznosila je 3,6% godinje , a u bivoj Jugoslaviji 3,9% .Takoer, privredna struktura determinirala je i niu efikasnost opreme i efikasnost osnovnih sredstava, u emu je BiH imala zaostajanje iza jugoslavenskog prosjeka. Taj odnos je 1952. godine dodue bio iznad jugoslavenskog i iznosio je 1,67 u BiH prema 1,26 u Jugoslaviji, odnosno 0,51 naspram 0,43, da bi se to stanje 1986. godine potpuno promijenilo na tetu BiH (0,61 u BiH naspram 0,69 u Jugoslaviji, odnosno 0,28 naspram 0,33).19 Iza osamdesetih godina, jugoslavenska, a time i bosanskohercegovaka ekonomija ulazi u depresivnu fazu razvoja sa neto izraenijim posljedicama na BiH nego na nivou ekonomije bive Jugoslavije. bosanskohercegovaka ekonomija biljei negativne stope rasta u svim segmentima ekonomskog razvoja. U periodu od 1986-1991. godine ostvarena je negativna stopa rasta primarnog sektora od 2%, sekundarnog 9,4%, a tercijarnog 4,7%. U istom periodu, ostvarena je negativna stopa rasta drutvenog proizvoda od 5,1% , a pad je jo izraeniji ako se drutveni proizvod mjeri po stanovniku. Negativan rast drutvenog proizvoda uvjetovan je negativnim stopama rasta investicija iji je pad iznosio prosjeno godinje 4,4%. Dakle, prema svim ekonomskim pokazateljima, bosanskohercegovaku privredu je, poslije osamdesetih godina, zahvatila duboka ekonomska kriza iji je intenzitet u velikoj mjeri produkovan jugoslavenskom ekonomskom krizom. Negativni
19

ire o tome ; Dr Kasim Begi, Ekonomska politika drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo 2000.g., str.141.

171

trendovi u ekonomiji BiH bili su izraeniji nego u drugim republikama bive Jugoslavije, to govori da je najvei ceh kriznog razvoja plaala BiH. ISKUSTVA BIH U JUGOSLAVENSKOJ PODJELI RADA Bosna i Hercegovina bila je samo jedna od federalnih jedinica bive Jugoslavije. Kakva je bila njena razvojna pozicija, odnosno, kakvu je ulogu BiH imala u globalnoj podjeli rada na nivou Jugoslavije. Pitanje ima punog smisla ako se zna da je vladao jugoslavenski politiki determinizam i da su na toj liniji zadaci za nie ekonomske sisteme dolazili iz politike i odozgo. U tom kontekstu Bosni i Hercegovini nije bila dodijeljena zahvalna uloga to se, kako smo to u vie navrata isticali, negativno odrazilo na dinamiku, strukturu i nivo njenog ekonomskog razvoja. BiH ekonomija je zbog toga ostala u redu autsajdera itavo vrijeme nosei breme nedovoljno razvijene republike. Osnovna karakteristika razvoja BiH ekonomije u periodu od ZAVNOBiH-a do DAYTON-a je njeno stalno zaostajanje za razvojem drugih republika i Jugoslavije u cjelini. Stope rasta drutvenog proizvoda su konstantno bile ispod jugoslavenskog prosjeka ali i iza istih po republikama. I u pogledu efikasnosti u privreivanju, bosanskohercegovaka ekonomija je zaostajala za Jugoslavijom. Uzroci zaostajanja BiH nisu situirani u sferi unutranjih nedoreenosti i nedograenosti vlastite ekonomije, iako i te razloge ne treba zanemarivati ve, najveim dijelom, usljed dejstva egzogenih faktora, odnosno dejstva ekonomsko-politikih mjera sa nivoa jugoslavenskog odluivanja. Te mjere nisu imale podsticajni karakter za BiH ekonomiju. Jer kako objasniti injenicu da je fiziki obim industrijske i poljoprivredne proizvodnje u BiH u periodu od 1956-1982. godine bio na nivou jugoslavenskog rasta (industrija 8,7%, a poljoprivreda 2,7%) a da je u istom periodu zabiljeen pad osnovnih proizvodnih fondova i drutvenog proizvoda po stanovniku.20 Proizvodni fondovi po stanovniku u BiH od 1955-1982. pali su za oko 20% ispod prosjeka Jugoslavije. Drutveni proizvod po stanovniku u BiH iznosio je 83% prosjeka Jugoslavije da bi 1982. godine pao na 68%, to je skoro duplo nii nivo razvijenosti bosanskohercegovake ekonomije od iste na nivou Jugoslavije. Glavni uzroci zaostajanja BiH ekonomije u odnosu na bivu Jugoslaviju i najvei broj njenih republika mogli bi se situirati u neadekvatnoj strukturu BiH ekonomije. U podjeli rada na nivou Jugoslavije Bosni je zapalo mjesto proizvoaa sirovina,odnosno razvoja bazinih industrijskih grana. Granska struktura industrijske proizvodnje proizvod je dakle generalne strategije privrednog razvoja bive Jugoslavije u kojoj je BiH namijenjena uloga glavnog proizvoaa primarnih sirovina, repromaterijala i poluproizvoda za potrebe biveg jugoslaven20

A.M. Vaci: Ekonomska politika Jugoslavije opta pitanja, Beograd 1985, str. 126-127

172

skog trita. Takva orijentacija, koja je oigledno ila na tetu razvoja BiH, pravdana je injenicom da je BiH bogata mineralnim resursima, kao i drugim prirodnim vrijednostima i da, u odnosu na druga podruja bive Jugoslavije, ima komparativnu prednost za razvoj upravo baznih grana industrije. Time je industrijski razvoj direktno vezan za prirodne resurse, o emu je bilo rijei ranije. Takva industrijska proizvodnja imala je veoma nepovoljan poloaj u primarnoj raspodjeli na nivou Jugoslavije. Ta se nepovoljnost u privreivanju iskazivala kroz disproporcije cijena u smislu da je veina cijena primarnih sirovina i proizvoda niih faza prerade bila fiksirana i unaprijed odreena od strane drave, dok su cijene finalnih proizvoda viih faza prerade, koji su se veinom proizvodili u drugim republikama, bile u reimu slobodnog formiranja. Na ovaj nain dolo je do prelijevanja dohotka iz baznih industrijskih grana, koje su dominantno bile u BiH, u preraivake, locirane u drugim republikama. Time je BiH pomagala razvoju drugih na vlastitu tetu. Najbolji primjer za to, a takvih primjera je veliki broj, je proizvodnja soli u Tuzli. Preko 80% jugoslavenskih potreba za soli zadovoljavala je proizvodnja u Tuzli. Kako su cijene soli bile limitirane od strane drave, ova proizvodnja nije mogla ostvarivati potrebnu akumulaciju jer je ista odlazila u ruke potroaa soli, a drava nije nadoknaivala tu razliku, tako da rudnici soli nisu mogli sanirati ogromne tete slijeganja terena u gradu Tuzli zbog eksploatacije soli, a da ne govorimo o proirenju i modernizaciji vlastite proizvodnje. Tuzla je time, umjesto da ostvaruje ekstra profite kao nagradu za vrijednu i rijetku proizvodnju, gubila u svom razvoju i zaostajala za drugim gradovima u Jugoslaviji. Prelijevanje dohotka je bilo izraeno ne samo na meugranskom, ve i na meusektorskom nivou i to, prevashodno, iz poljoprivrede u industriju, u emu je BiH takoer platila visoki ceh. Proces industrijalizacije preferirao je energetiku i industriju na utrb poljoprivrede, to je bio uhodani metod jaanja socijalistikog sektora privrede. Kako je uee poljoprivrede u drutvenom proizvodu BiH u tom periodu iznosilo 40%, nije teko zakljuiti o tokovima naznaenog prelijevanja dohotka na tetu Bosne i Hercegovine. Koliko je bilo snano dejstvo ovih i drugih egzogenih faktora na zaostajanje privrednog razvoja BiH u odnosu na jugoslavenski prostor nedvosmisleno nam ukazuju relevantni pokazatelji od rasta drutvenog proizvoda, preko zaposlenosti pa do osnovnih proizvodnih fondova.21 Ovakva kretanja nisu se bitnije mijenjala ni u uvjetima podsticanja razvoja nerazvijenih podruja, u koja je spadala i BiH.22 U cijelom periodu funkcioniranja Fonda federacije za razvoj nedovoljno razvijenih
21

Ako drutveni proizvod po stanovniku na nivou Jugoslavije 1984 g. uzmemo kao 100, on je po republikama iznosio: BiH 68,2, Crna Gora 77,8, Hrvatska 125,3, Makedonija 65,3, Slovenija 200,9, Srbija-ua 98,8, Kosovo 26,3 i Vojvodina 121,5. Podaci iz statistikih godinjaka Jugoslavije za 1981., 1982., 1983. i 1986. g. Ustavom SFRJ iz 1963. godine drava obrazuje Fond Federacije za kreditiranje breg razvoja privredno nedovoljno razvijenih republika i autonomnih pokrajina preko koga najneposrednije utie na ravnomjerniji regionalni razvoj zemlje.

22

173

podruja, tj. od 1966-1989. god. Bosna i Hercegovina je po ovom osnovu dobila oko 4,8 milijardi dolara, a u Fond je uplatila 2,1 milijardu dolara to znai da je vei priliv sredstava u odnosu na odliv za oko 2,7 milijardi dolara.23 I pored priliva ovih sredstava, nije se moglo zaustaviti zaostajanje BiH u odnosu na Jugoslaviju i druge republike, nego su razlike ak i produbljene. Tako je, mjereno metodom dohotka, ekonomski poloaj BiH u odnosu na bivu Jugoslaviju od 1975. do 1987. god. pogoran za 12,1%, odnosno od 89,0% prosjeka bive Jugoslavije pogoran je na 76,9%. Iz svega izloenog, namee se nekoliko zakljuaka: Prema svim pokazateljima ekonomskog razvoja, Bosna i Hercegovina je znaajno zaostajala u razvoju u odnosu na Jugoslaviju ali i u odnosu na pojedine republike; Granine razlike u zaostajanju su naroito uveane u pogledu drutvenog proizvoda po stanovniku i osnovnih proizvodnih fondova; Tendencije u zaostajanju u privrednom razvoju BiH u odnosu na ukupnu jugoslavensku privredu se nastavljaju u produbljuju i iza 1984. tako da je BiH sve do disolucije bive Jugoslavije nastavila da plaa cijenu tadanjeg jugoslavenskog zajednitva; Agonija bosanskohercegovake ekonomije, zahvaljujui upravo tom jugoslavenskom zajednitvu, doivljava punu kulminaciju u ratnom periodu od 1992-1996. kada je snanim ratnim razaranjima unitena i onesposobljena ve dobro uzdrmana i naeta ekonomska osnova BiH. Jugoslavensko zajednitvo i u miru, a posebno u ratu, bilo je tragino za ekonomski, a time i drutveni ivot ove drave. I ako bismo davali odgovor na pitanje da li, nakon rata, naslijeena ekonomska osnova BiH moe biti kvalitetan temelj za buduu modernu i na sasvim drugaijim principima utemeljenu ekonomiju, onda se sa punim pravom moe iznijeti ocjena da ekonomsko nasljedstvo BiH predstavlja vie teret i uteg nego podsticaj i pokreta buduih ekonomskih tokova. UMJESTO ZAKLJUKA U radu je dat krai kritiki osvrt na retrospektivu ekonomskog razvoja BiH u periodu od ZAVNOBiH-a do DAYTON-a. To je period obiljeen brojnim specifinostima, kako u drutvenom tako i ekonomskom ureenju bive Jugoslavije, a time i BiH. BiH je u tom vremenu bila samo jedan od sastavnih dijelova jugoslavenskog ekonomskog sistema koja je primala inpute za svoj razvoj sa viih nivoa, tako da je njena ekonomska samostalnost u kreiranju i voenju vlastite ekonomske politike bila ograniena. U toj ogranienosti BiH je imala nepovoljnu poziciju
23

Podaci Federalnog zavoda za planiranje

174

u razvoju u odnosu na Jugoslaviju, ali i u odnosu na pojedine republike. Vrijeme u kojem posmatramo bosanskohercegovaku ekonomiju predstavlja jedan zatvoreni krug u kome je ostvaren nepovoljan razvojni bilans BiH i kao takav on ne predstavlja kvalitetnu osnovu za buduu novu BiH ekonomiju. Sa brojnim rezultatima i naglaenim promjenama, ranija BiH ekonomija, umjesto da povue i podstakne zaokrete u razvoju ona nas, zapravo, vraa na sami poetak i odvlai daleko unazad u odnosu na ve ranije izgraenu poziciju bosanskohercegovake ekonomije u Evropi i svijetu. Kritiki osvrt retrospektivnog razvoja BiH ekonomije ostvarili smo kroz tri analitike ravni, i to: a) sistemsko razumijevanje BiH ekonomije, b) dinamika i strukturna dimenzija BiH ekonomije i c) pozicija BiH ekonomije u jugoslavenskoj podjeli rada. Analizirajui sve tri dimenzije date retrospekcije dolo se do odreenih ocjena i zakljuaka znaajnih za iskustva i praksu u voenju i usmjeravanju budue bosanskohercegovake ekonomije. Ekonomski sistem BiH ekonomije u periodu koga posmatramo nije, kako smo istakli, bio samostalan sistem, ve podsistem u okviru jugoslavenskog sistema. To znai da je jugoslavenski ekonomski sistem determinirao podsisteme republika i pokrajina, a time i ekonomski sistem BiH tako da su brojne slabosti u njegovom funkcioniranju rezultat uticaja egzogenih, a ne endogenih faktora. S obzirom na sistem drutvenog ureenja kakav je vladao u bivoj Jugoslaviji, ekonomija je u odnosu na politiku imala supsidijaran znaaj. Politika je bila iznad ekonomije i, kao takva, odreivala joj glavne koordinate egzistencije. Glavni propusti u voenju ekonomije situirani su upravo u sferi politikog kreiranja. Ekonomski razvoj BiH u proteklom pedesetogodinjem periodu bio je u znaajnom zaostajanju u odnosu na jugoslavenski prosjek. Nivo ekonomske razvijenosti BiH takoer je bio znatno ispod prosjeka Jugoslavije. Uzroci takvog stanja u BiH ekonomiji situirani su u neadekvatnoj privrednoj strukturi koja je imala nepovoljnu razvojnu poziciju u primarnoj raspodjeli, usljed ega se znaajan dio dohotka BiH ekonomije prelijevao u ekonomije drugih republika i pokrajina. Kada se paljivo analiziraju sve relevantne vrijednosti ekonomskog zajednitva u okviru Jugoslavije, BiH ekonomija je platila izuzetno visoku cijenu te zajednice i daleko vie izgubila u tom odnosu nego to je profitirala. Visoka cijena tog zajednitva je drastino eskalirala ratnim destrukcijama ekonomske osnove BiH, u kojoj su fiziki unitene sve one ekonomske vrijednosti koje su u miru bile otporne na udare ekonomskog zajednitva, ime je BiH ekonomija dovedena na granicu egzistencije. S pravom se moe rei da nova BiH ekonomija poslije Daytona starta sa nule. Autor Profesor dr. Bajro Goli je redovni profesor ekonomske politike na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu

175

Rezime rada: U svom radu autor prikazuje i analizira ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine do kojeg je dolo nakon realizacije odluke ZAVNOBiH-a o obnovi bosanske drave i osnivanju federalne Republike Bosne i Hercegovine i njenih dravnih institucija. Glavni moment vidi u nastanku republikih i ostalih organa vlasti koji su vodili stalnu brigu o planskom i skladnom ubrzanom ekonomskom razvoju zemlje. Autor konstatira da su ti napori urodili ozbiljnim rezultatima i pretvorili zaostalu agrarnu zemlju u modernu industrijsku zemlju na pragu srednjeg nivoa razvijenosti. Literatura
Bajt A: Ekonomika brzog razvoja, Sarajevo, 2002. Begi K.: Jugoslovenski sjever i jug, Sarajevo 1989.g. Begi K: Ekonomska politika, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo,2000.g. obelji N-Rosi I: Privredni razvoj i privredni sistem Jugoslavije, Beograd, 1989.g. eez M: Privredni sistem i privredni razvoj Jugoslavije, Sarajevo 1984.g. Dautbai I: Finansije i finansijsko pravo, Sarajevo 1996.g. Domjan V: Koncepcije ekonomske politike, Sarajevo 1991.g Dugoroni drutveni plan BiH za period 1986-200.g, Sarajevo, 1986.g Dragievi A: Uvod u politiku ekonomiju, Varadin 1993.g. Ekonomski razvoj do 2000.te godine kao faktor prostornog ureenja BiH, (studija) Sarajevo,1980.g. Galbraith J. K.: Nova industrijska drava, Zagreb,1970.g. Goli B: Ekonomika prostora u privrednom razvoju BiH, Sarajevo 1994.g. Goli B: Principi ekonomije I-uvod u ekonomske kategorije, zakone i principe Sarajevo, 2002. Haiomerovi H.: Bosna i Hercegovina u svjetskoj privredi, Sarajevo 1982.g. Hicks. U.K.: Public Finance, London 1955. Izvjetaj o analizi stanja privrede, socijalne sfere i javne administracije u BiH (ekspertiza), Ekonomski institut Sarajevo, Sarajevo, 1995.g. Jackues.J Schreiber: Ameriki izazov, Zagreb 1968.g. Keynes.J.M.: Opa teorija zaposlenosti, kamata i novca, Beograd, 1956.g. Koroi M.: Jugoslavenska kriza, Zagreb, 1988.g. Lovrenovi S.: Ekonomska politika, Sarajevo 1988.g. Maxwel.J.E.: Financing State and Local Governments, Washington 1970 .g. Materijalni i drutveni razvoj SR BIH od 1947-1984.g, Sarajevo 1986.g Papi .: Predvorje reforme, Sarajevo 1989.g. Stojanov D. Ekonomska kriza i ekonomska politika, Zagreb, 1985.g Sweezy P.: Teorija ekonomskog razvitka ,Zagreb 1959.g Statistiki godinjak BiH za 1989.g. Statistiki godinjaci Jugoslavije za 1981, 1982, 1983, 1986 i 1989.g, Teorijski i praktini problemi financijskog sistema Jugoslavije, Zbornik Radova, Zagreb 1989.g. Vaci A.: Ekonomska politika Jugoslavije, Beograd 1985. Vojni D.: Ekonomska stabilizacija i ekonomska kriza, Zagreb 1986.g. Wheare K.C.: Federal Government, London 1963.g.

176

REMINISCENCIJE NA BOSANSKU SREDNJOVJEKOVNU DRAVNOST I PRAVO BOSANACA I HERCEGOVACA KAO POLITIKOG NARODA NA SAMOOPREDJELJENJE Omer Ibrahimagi

UVOD Bosansko srednjevjekovno kraljevstvo je srueno 1463. godine od strane Osmanskog carstva koje je na historijskom prostoru bosanske srednjevjekovne drave uspostavilo prvobitno etiri sandaka a potom, ukljuujui i dijelove dananje Hrvatske, i tzv. Bosanski ejalet. Poslije Velikog (bekog) rata, bosanski ejalet je uglavnom bio uspostavljen u historijskim granicama bosanskog kraljevstva. Bosna je bila pod osmanskom vlau 415 godina da bi, nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, dola pod upravu Austro-Ugarskog carstva pod imenom Bosna i Hercegovina u statusu corpus separatum, kao trea zemlja, kojom je upravljao zajedniki ministar finansija preko Zemaljske vlade u narednih 40 godina, kada se zavretkom Prvog svjetskog rata i sama Austro-Ugarska carevina raspala u vie nezavisnih drava. Voljom tzv. Narodnog vijea, pod ijom je upravom bila, Bosna i Hercegovina je 1. decembra 1918. ula u sastav novonastale junoslovenske drave pod imenom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca koja e, poslije uvoenja Aleksandrove diktature 1929. godine, promijeniti ime u Kraljevinu Jugoslaviju. Bosna i Hercegovina je lanom 135 Ustava Kraljevine SHS iz 1921. godine osigurala teritorijalni integritet u sluaju nove administrativne podjele zemlje. Meutim, poslije uvoenja diktature i suspendovanja Ustava iz 1921. godine uvedena je nova administrativna podjela Jugoslavije na 9 banovina, od kojih je u 4 banovine podijeljena teritorija BiH, tako da je u sastavu ovih banovina uao i teritorij susjednih zemalja Srbije, Hrvatske i Crne Gore. U ljeto 1939. godine izvrena je nova administrativna podjela Bosne i Hercegovine izmeu Hrvatske i Srbije koja, zbog zapoinjanja Drugog svjetskog rata, nije potvrena u Narodnoj skuptini Jugoslavije, te nije legalizirana. Ali ipak, ova podjela je bila indikativna jer je pokazala

177

velikosrpske i velikohrvatske aspiracije na historijske teritorije Bosne i Hercegovine jo iz vremena bosanskog srednjovjekovlja. Otuda je historijski znaaj razvoja autonomnog narodnooslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini, koji je bio povezan sa NOP-om cijele Jugoslavije, koji je stvorio uslove da se 1943. godine obnovi bosansko-hercegovaka dravnost ugasila prije 480 godina osmanskim osvajanjima Bosne. Otuda se od 1943. godine moe govoriti o uspostavljanju savremene dravnosti Bosne i Hercegovine, koja je dio svog suvereniteta bila prenijela, zajedno sa ostalih pet federalnih jedinica, na demokratsku federativnu Jugoslaviju do njenog raspada 1992. godine, kada je Bosna i Hercegovina stekla meunarodno priznanje 6. aprila 1992. godine. U tekstu koji slijedi problematizirali smo multietniku dravnost Bosne i Hercegovine, uz istovremeno postojanje, pored tri etnike zajednice, i politkog naroda Bosne i Hercegovine koga ine njeni graani Bosanci i Hercegovci. 1. Obnova bosanske dravnosti 1943. godine nije bila utemeljena na historijskim injenicama o bosanskoj srednjevjekovnoj dravnosti to ju je uinilo politiki nestabilnom dravom U preambuli Rezolucije Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, odranog u Mrkonji Gradu 25. i 26. novembra 1943. godine polazi se od injenice da su se prvi put u historiji Bosne (i Hercegovine) sastali predstavnici srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda, povezani vrstim bratstvom u oruanoj oslobodilakoj borbi, da donesu politike odluke kojima e se otvoriti put da urede zemlju onako kako to odgovara volji i interesima naroda. Otuda se u Rezoluciji proklamiraju sljedei politiki principi budueg ureenja Bosne i Hercegovine: 1) Narodi Bosne i Hercegovine ne ele vie povratak starog stanja zato to nisu imali nikakvih demokratskih prava u bivoj Jugoslaviji i to je Bosna i Hercegovina bila pokrajina koju su ugnjetavali i pljakali; 2) Narodi Bosne i Hercegovine odriu svako pravo takozvanoj londonskoj vladi da ih predstavlja i govori u njihovo ime; 3) Narodi Bosne i Hercegovine ne mogu prei preko injenice da su kralj i monarhija centar oko koga se okuplja izbjeglika reakcija koja je organizirala bratoubilaki rat u slubi okupatora i trae od saveznika da vladi i kralju Petru II otkau svaku podrku; 4) Narodi Bosne i Hercegovine stvaraju, u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije, novu demokratsku federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda; 6) Narodi Bosne i Hercegovine, u zajednici sa drugim narodima Jugoslavije, zajednikim naporima, kroz oruanu borbu za slobodu i nezavisnost, izvojevali su pravo da urede svoju zemlju onako kako to najvie odgovara volji i interesima i njih samih i svih naroda Jugoslavije; 7) Narodi Bosne i Hercegovine vijekovima su ivjeli zajedno, meusobno izmijeani i povezani zajednikim interesima. Vijekovima je tuin unosio sukobe i mrnju. Tu politiku mrnje i netrpeljivosti nastavile su u bivoj Jugoslaviji sve protivnarodne partije; 8) Narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino politiko predstavnitvo, Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, hoe da njihova zemlja bude

178

slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata; 9) Narode Bosne i Hercegovine danas predstavlja jedino Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine i Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije. Narode Bosne i Hercegovine, kao i ostale narode Jugoslavije, moe predstavljati danas u zemlji i pred inostranstvom jedino AVNOJ i vlast koja iz njega proizilazi.1 Osiguravi, dakle, za vrijeme borbe protiv okupatora i domaih izdajnika pravo na samoodreenje, ukljuujui pravo na otcjepljenje ili ujedinjenje sa drugim narodima, jugoslovenski narodi su postavili svoje meusobne odnose na potpunoj ravnopravnosti-stvorili svoju nacionalnu dravnost i poeli iskivati svoju novu jugoslovensku dravnost. Narodi Bosne i Hercegovine uli su dobrovoljno, svojom vlastitom voljom s narodom Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore u federativnu jugoslovensku dravnu zajednicu2. Time su osnovni organi narodne vlasti, narodno-oslobodilaki odbori dovrili svoju izgradnju, stvarajui vrhovne organe vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Poslije Drugog zasjedanja AVNOJa, koje se pretvorilo od optepolitikog u zakonodavno i izvrno tijelo, stvoreni su uslovi da se i ZAVNOBiH, koji je prvobitno definiran kao optepolitiko predstavnitvo, pretvori u zakonodavno i izvrno tijelo, koje e biti ne samo nosilac suverenosti bosanskog naroda, ve istovremeno i graditelj dravnosti Bosne (i Hercegovine). Mada je ta promjena formalno izvrena na Drugom zasjedanju, ZAVNOBiH je faktiki zakonodavnu i izvrnu funkciju vrio svo vrijeme od Prvog do Drugog zasjedanja. Drugo je pitanje koliko je on tu funkciju mogao efektivno vriti, s obzirom da su u meuvremenu bile izvedene esta i sedma ofanziva na slobodnom teritoriju Bosne i Hercegovine. ZAVNOBiH, pretvarajui se formalno, na Drugom zasjedanju odranom u Sanskom Mostu 30. juna do 2. jula 1944. godine, u najviu zakonodavnu i izvrnu vlast Bosne i Hercegovine, subordinirao je sebi dotadanje narodno-oslobodilake odbore kao organe ZAVNOBIH-a postavi organi dravne vlasti i, kao takvi, nosioci bosansko hercegovake dravnosti.3 Zanimljivo je da u vrijeme obnove bosanske dravnosti 1943. godine nije bilo reminiscencija na srednjevjekovnu bosansku dravnost. Iako su tada stvorene federalne jedinice kao drave, koje su svojom voljom ule u demokratsku federativnu Jugoslaviju, nije se mnogo govorilo o njihovoj dravnosti, vjerovatno iz meu-

Rezolucija Prvog zasijedanja ZAVNOBiH-a, Dokumenti 1943-1944. knj. I, Veselin Maslea 1968., Sarajevo, str. 69-73. Vidi: uro Pucar, Znaaj odluka Drugog zasjedanja Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije za dalji razvoj narodno-oslobodilakog pokreta Bosne i Hercegovine, Dokumenti 1943-1944, knjiga I, Sarajevo, 1968., str. 182. uro Pucar, str. 183.

179

narodnih razloga. Tek od ljeta 1944. godine, poslije Sporazuma Tito-ubai4, poelo se naglaenije govoriti o nacionalnoj dravnosti federalnih jedinica. Nasuprot Prvom zasjedanju, na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a zabiljeene su dvije reminiscencije na srednjevjekovnu bosansku dravnost. uro Pucar u svome referatu srednjevjekovnu bosansku dravnost odreuje ideoloki: Mi smo imali u naoj istoriji dravu bosanskih banova. Ali to nije bila narodna drava, nego drava feudalne gospode u kojoj je kmetska raja kuluila za aicu bosanskih velmoa5 Stoga on iz ideolokih razloga i ne pravi dravno-pravni kontinuitet izmeu srednjevjekovne i savremene bosanske dravnosti pa, prema tome, po njemu se i ne bi moglo govoriti o obnovi bosanske dravnosti. Naprotiv, on nastanak ideje bosanske dravnosti iskljuivo vee za period Narodnooslobodilakog rata 1941-1945. ili konkretnije za ustanak 1941. godine. Ideja bosansko-hercegovake dravnosti je mlada. Ona je nikla u toku ustanka6. Otuda ostaje nejasno, ako Bosna i Hercegovina nije bila kroz historiju neki zaseban dravni ili politiki subjekt, odnosno corpus separatum, kako je onda mogla biti tua ropkinja. U svojoj tekoj istoriji Bosna i Hercegovina je bila najvie tua ropkinja: Bila je rob i Maara i Turaka i Austrijanaca, a kasnije i velikosrpske gospode i domaih reakcionara, kae uro Pucar7. Na istom zasjedanju sasvim drukiju politiku i dravnopravnu reminiscenciju na srednjevjekovnu dravnost Bosne imao je vijenik dr. Jakov Grguri: Uzmite istoriju, pa moete vidjeti da je Bosna bila samostalna drava Po tome moramo onda da sudimo da je nama lako stvoriti dravno-pravni akt o Bosni i Hercegovini. Dravno-pravni temelji Bosne i Hercegovine su samo zakopani, a naa je sada dunost da temelje otkopavamo i da na tim temeljima gradimo nau federalnu jedinicu, nau dravu Bosnu i Hercegovinu.8 Ova dva razliita pristupa srednjevjekovnoj dravnosti Bosne i Hercegovine, ostala su prisutna i u novije vrijeme. Prvi je uziman kao argument kad god je trebalo osporiti historijsko utemeljenje savremene bosanske dravnosti obnovljene na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a 1943. godine. Nema sumnje da su tome objektivno doprinijela i ovakva miljenja ure Pucara i drugih politiara, posebno nacionalista iz reda srpskog i hrvatskog naroda, koji su Bosnu svojatali kao srpsku
4

Sporazum izmeu Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije i predsjednika Kraljevske vlade, potpisan je 16. juna 1944. Ovim sporazumom strane su se obavezale da izdaju deklaracije kojim e se priznati nacionalne i demokratske tekovine i federativno ureenje, odnosno o saradnji sa Kraljevskom vladom ubaia i da se nee pokretati pitanje konanog dravnog ureenja za vrijeme rata. Vidi: Branko Petranovi, Momilo Zeevi: Jugoslovenski federalizam ideje i stvarnost, knjiga I, Prosvjeta 1987. Beograd, str. 64-65. uro Pucar, str. 183. Isto. Isto Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, Knjiga I, str. 226.

5 6 7 8

180

Bosnu, odnosno kao hrvatsku Bosnu, poriui njenu srednjevjekovnu dravnost. Naime, oni su na Bosnu gledali oima buroaskih historiara i politiara u devetnaestom stoljeu, u procesu stvaranja nacionalnih drava na Balkanu, sa pretenzijama stvaranja velike Hrvatske i velike Srbije. U tom cilju je bila izvrena i promjena etnike strukture bosanskog stanovnitva, kada su od pravoslavnih Bonjaka nastali Srbi, a od katolikih Bonjaka Hrvati.9 Tako se stvorila kriva slika o Bosni, kao da su u njoj vijekovno ivjeli samo etniki Srbi, odnosno samo etniki Hrvati, a ne Bonjaci pravoslavne, katolike i muslimanske vjere. Mada uro Pucar govori o velikosrpskoj hegemoniji prema Bosni, kada govori o oslobodilakoj borbi srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, ustvrdio je: U svojoj borbi srpski narod uvijek je traio oslonac na srpski narod u Srbiji. Nikada se njegova borba nije mogla osloniti na pomo njegove brae u Bosni10, mislei na Muslimane, odnosno Hrvate u Bosni. Meutim, oigledno Pucaru nije jasno, kako su Srbi mogli dobiti pomo od Muslimana i Hrvata, ako su pod svojom oslobodilakom borbom mislili na ujedinjenje Bosne sa Srbijom, a ne slobodnu i nezavisnu Bosnu za sva tri njena naroda. Pucar to isto kae i za Hrvate: Hrvatski narod svoje nacionalno osloboenje uvijek je oekivao od hrvatskog naroda u Hrvatskoj11, koji je takoer, historijski gledano u posljednjih sto godina, teio prisajedinjenju Bosne Hrvatskoj, a ne za slobodnu i nezavisnu Bosnu. S druge strane, Pucar Muslimanima prigovara to su se oslanjali as na Tursku as na Austriju u cilju da se zadri privilegovan socijalno-ekonomski poloaj12. U sluaju Muslimana Pucar je previdio historijsku injenicu da su Turci i Austrijanci upravljali Bosnom kao osvajai i da su i muslimani, kao i pravoslavni i katolici, bili podanici ova dva carstva. Zaboravio je da su se Muslimani oruano suprotstavili Turskoj 1831/32. traei autonomiju za Bosnu i slobodu za sve njene stanovnike, dakle i muslimane i pravoslavne i katolike. Jedino su se muslimani oruanim otporom suprotstavili ulasku austrijske vojske u Bosnu 1878. godine zbacivi sa vlasti lokalnu tursku vlast. Dakle, jedino su se muslimani borili i protiv Turaka i protiv Austrije za Bosnu svih njenih stanovnika, a pravoslavci i katolici u Bosni nisu se pridruili muslimanima u toj borbi, izuzev lokalnih izuzetaka. Pravoslavni su 1875. digli ustanak protiv turske vlasti u Bosni da bi Bosnu pripojili Srbiji, a katolici su podrali ulazak austrijskih trupa 1878. u Bosnu, raunajui da e tako Bosna lake postati sastavni dio Hrvatske. S obzirom na Pucarevo skromno obrazovanje, onaj ko mu je pisao navedeni referat, unio je neke ideje koje su uri Pucaru, kao istaknutom komunisti, morale biti tue. Ali, poto su bile sakrivene, one su u referatu prole. Naime, radi se o
9 10 11 12

Raid Duri, Godinjak 2001., BZK Preporod, str. 282. uro Pucar, 183-184. Isto. Isto.

181

hvalospjevu srpskom narodu u Bosni da je unio ideju bratstva meu narode Bosne i Hercegovine. Njemu pripada ta ast i slava to je ideju bratstva unio i meu Muslimane i meu Hrvate13. Ideju bratstva meu narode Bosne i Hercegovine, nije unio sam srpski narod po sebi, ve Komunistika partija Jugoslavije, konkretnije njen generalni sekretar Josip Broz Tito i komunisti iz sva tri naroda u Bosni i Hercegovini. Sa kojim su idejama pola braa Srbi u osloboenje Bosne i Hercegovine, organizirani u etnikim jedinicama, prije nego to su komunisti podigli narod na ustanak, znaju Muslimani usmreni u avkarici i drugim bezdanim jamama. Poli su sa istim idejama sa kojim su pola braa Hrvati organizirani u svojoj ustakoj dravi pokoljem Srba, Jevreja i Roma. Koliko se zna, jedino su Muslimani 1941. godine, izlaui se odmazdi ustaa, sa svojim rezolucijama14 ustali protiv divljanja ustaa nad Srbima, Jevrejima i Romima, a nije poznato da su Srbi nekom svojom rezolucijom ustali protiv divljanja etnika nad Muslimanima. Otuda, nije tana Pucareva tvrdnja da su Muslimane od unitenja spasile borbene demokratske snage srpskog naroda15, ve bi prije istini bilo da su Muslimane spasile demokratske borbene snage sva tri naroda u Bosni, predvoene Komunistikom partijom Jugoslavije, odnosno Bosne i Hercegovine. Ne vodei rauna o historijskoj reminiscenciji bosansko-hercegovake dravnosti na Prvom zasijedanju ZAVNOBiH-a 1943. godine, moglo se dogoditi da najvii politiki predstavnici NOP-a (Milovan ilas, Moa Pijade i Sreten ujovi) predloe da za razliku od Srbije, Crne Gore, Slovenije, Hrvatske i Makedonije, kojima je bio priznat status drava (federalnih jedinica), Bosni i Hercegovini ne predloe status drave ve status autonomne pokrajine koja bi se vezala za Srbiju ili Hrvatsku. Otuda je i nastala pria o tome da se, zbog nesaglasnosti Srba da Bosna bude vezana za Hrvatsku, odnosno nesaglasnosti Hrvata da Bosna bude vezana za Srbiju, predloi za Bosnu (i Hercegovinu) status autonomne pokrajine koja bi se vezala za centralnu vladu u Beogradu. Odluan stav bosanskog politikog rukovodstva da se Bosni i Hercegovini zbog njenog znaajnog doprinosa narodno-oslobodilakoj borbi, takoer prizna status federalne jedinice (drave) podran je od strane Edvarda Kardelja i J.B.Tita. Od strane srpskih i hrvatskih nacionalista Titov stav esto je bio tumaen da su Bosnu i Hercegovinu kao dravu (federalnu jedinicu) stvorili komunisti, odnosno da je ona Titova tvorevina. Za ovakva tumaenja dosta krivice snose i neki bosanski politiari koji nisu poznavali dravno-pravnu i politiku historiju srednjevjekovne Bosne, ili su je uili iz velikosrpskih i velikohrvatskih historijskih udbenika. Za ovakvu interpretaciju mogu se nai argumenti i u citiranom referatu ure Pucara: Takvim poloajem (misli se na status federalne jedinice O.I.) u demokratskoj federativnoj Jugoslaviji Bo13 14

Isto, 184. Vidi: Dr. Omer Ibrahimagi, Politiki sistem Bosne i Hercegovine, Magistrat, Sarajevo, 1999., str. 220-229. uro Pucar, 184.

15

182

sna i Hercegovina je potpomogla rjeavanju srpsko-hrvatskih odnosa, jednom od najvanijih unutarnjih pitanja u Jugoslaviji, jer od rjeenja ba tog pitanja zavisilo je rjeenje odnosa naroda Jugoslavije.16 Otuda se dobija utisak da se Srbi i Hrvati nisu posvaali oko Bosne (i Hercegovine), ija e ona biti, da Bosna (i Hercegovina) ne bi ni postala zasebna federalna jedinica. Tako je to kada se kod politikog odluivanja ne polazi od istorijskih injenica. Ali kada je rije o Bosni (i Hercegovini) i Srbi i Hrvati imaju, svaki za sebe, svoje historije o Bosni i svaki za sebe svoje historijske injenice, koje trebaju da opravdaju njihove velikodravne projekte u odnosu na Bosnu. 2. Prisvajanje Bosne kao srpske, odnosno hrvatske zemlje politiki je onemoguilo bosanske muslimane da se nacionalno odrede kao Bonjaci, ve im je ostavljeno da se odrede kao Srbi ili Hrvati Isto se odnosi i na nepriznavanje bosanskim muslimanima njihove pripadnosti bonjatvu, a ne srpstvu i hrvatstvu kao narodnom odreenju. Iz istih razloga zbog kojih nisu priznavali bosansku dravnost, nisu priznavali ni bonjaku nacionalnost. Vjerovali su u svoje nacionalistike teorije da su bosanski muslimani, prije dolaska Osmanlija bili svi Srbi i da je Bosna srpska zemlja, odnosno da su bili svi Hrvati i da je stoga Bosna hrvatska zemlja. Umjesto da se bosanski politiari poslue historijom koja je bila na strani Bosne, jer je zaetak bosanske dravnosti star koliko i zaetak hrvatske i srpske dravnosti, oni uporno piu da je Bosna i Hercegovina kao drava nastala historijskom nunou u periodu ustanka 1941-1945. godine i da stoga ima mladu dravnost: Kako je ideja dravnosti vrlo mlada u Bosni i Hercegovini, ona je historijskom nunou, voljom svih naroda Jugoslavije, kao i naroda Bosne i Hercegovine, koji ureuju svoju domovinu na federativnom principu, postala osnova za budui slobodan i pun razvitak naih naroda. Zato je dunost svih nas da kod naroda razvijamo tu ideju dravnosti, ideju federalne Bosne i Hercegovine.17 U kolikoj mjeri je velikodravni projekat u odnosu na Bosnu (i Hercegovinu) ovladao svijeu kod obinih Hrvata i Srba zahvaljujui historijskim falsifikatima u njihovim nacionalnim historijama u odnosu na Bosnu (i Hercegovinu) govore i gore citirane rijei ure Pucara u njegovom referatu, kojim se on skoro izvinjava zbog odluke da Bosna i Hercegovina bude zasebna federalna jedinica i koliko politiko rukovodstvo Bosne (i Hercegovine) nije poznavalo njenu historiju, odnosno koliko je srpska i hrvatska historijografija zbog svojih nacionalistikih pretenzija prema Bosni bila namjerno iskrivljivana i prikrivana ona prava historija Bosne. U odnosu na izgradnju dravnosti Bosne (i Hercegovine) uro Pucar u svome referatu pie: Jo ima uvijek velik dio naeg naroda kome to nije jasno i koji dovoljno ne shvata ta znai federacija za njegov dalji razvitak... Donekle je razu16 17

Isto. uro Pucar, str. 185.

183

mljivo da izvjesni dijelovi naeg naroda dovoljno ne shvataju taj novi poloaj Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice. Razlog tome moemo nai u sljedee dvije osnovne injenice: prva je to dosada nai narodi nisu imali nikakvu istorijsku tradiciju u borbi za takvo ureenje Bosne i Hercegovine, a druga je neuestvovanje u narodno-oslobodilakom pokretu jednog dijela Muslimana i velikog dijela Hrvata, i takvo stanje nije stvorilo uslove da se u punoj mjeri razvija solidarnost i bratstvo srpskog naroda sa Muslimanima i Hrvatima.18 Eto ime jedan od najistaknutijih komunistikih voa u Bosni (i Hercegovini) tumai rezerve srpskog naroda prema dravi Bosni (i Hercegovini). Umjesto da kae da je veliki broj srpskog i hrvatskog naroda u Bosni (i Hercegovini) bio zatrovan velikonacionalistikim srpskim i hrvatskim projektima kojima se Bosna (i Hrecegovina) prisvajala kao srpska, odnosno kao hrvatska zemlja, bez prava bosanskih muslimana na svoju dravu. Ovdje bi se moglo govoriti i samokritiki, da muslimanski politiki predstavnici u narodno-oslobodilakom pokretu nisu iskoristili ansu koja im se pruala, da vie, pa i u organizacionom smislu, afirmiraju nacionalni identitet muslimana kao zasebnog naroda, a time se suprotstave politikoj manipulaciji velikosrpskih i velikohrvatskih elemenata u njihovom nastojanju nacionaliziranja muslimana u Srbe i Hrvate. Ta politika ansa jasno je naglaena ne samo kao mogunost, ve i kao neposredan zadatak u referatu ure Pucara, u cilju veeg privlaenja muslimanskog stanovnitva u NOP, kako onaj politiki tako i onaj vojni. Evo ta je uro Pucar u svom politikom referatu na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a rekao: Ali ima jedna injenica koja koi brzu orijentaciju Muslimana prema nama, a ta je, da su Muslimani svojim historijsko-drutvenim poloajem i politikim vaspitanjem za vrijeme Jugoslavije, razvili izvjesne svoje posebnosti, koje su nevjerovatno uvrstile kod njih osjeanje posebnosti Muslimana kao cjeline... A mi u narodno-oslobodilakom pokretu imamo Muslimana, uglednih i cijenjenih ljudi u svojim mjestima i krajevima, koji bi ako bi radili organizovanije, mogli da pojaaju jo vie prilazak Muslimana naem pokretu. Stoga se namee nuna potreba da se u okviru narodno-oslobodilake fronte Bosne i Hercegovine stvori neki muslimanski politiki odbor koji bi imao autoriteta meu muslimanima i koji bi kao takav mogao da utie na vei priliv muslimana u nae redove. Takav bi odbor bio i garancija u oima jednog dobrog dijela muslimanskih masa, da e njihova borba biti krunisana uspjehom.19 Ovaj samokritiki prigovor ne bi se odnosio samo na muslimane u narodnooslobodilakom pokretu ve, po naem miljenju, i na muslimane izvan ovog pokreta, koji okupljaju muslimane na isto muslimanskoj liniji, koji iz ideolokih ili iz nekih drugih razloga nisu bili pristalice pokreta predvoenog komunistima, pa su stvarali vojne formacije na vjerskoj osnovi, tzv. zeleni kadar, kojeg su
18 19

Isto. uro Pucar, str. 187, (podvukao O.I.)

184

usmjeravali protiv narodno-oslobodilakog pokreta, a time i protiv obnovljene bosanske dravnosti i protiv reinkarnacije bonjatva, kroz koje e se muslimani moi prepoznavati kao poseban narod u odnosu na Srbe i Hrvate u Bosni (i Hercegovini). Ova pogreka i jednih i drugih muslimanskih politikih predstavnika uinjena 1941-1945. godine, koju e muslimanski narod skupo platiti u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine, bit e ispravljena tek 27. septembra 1993. godine na Drugom saboru bonjakih intelektualaca reinkarnacijom bonjastva po kojem e se muslimani i formalno etablirati kao poseban politiki narod s pravom na dravu, zajedno s bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima, to su im htjeli oduzeti i eliminirati ih kao narod Srbija, Hrvatska i Crna Gora svojom agresijom u saradnji sa domaim veliko-Srbima i veliko-Hrvatima. Da je tada iskoriena ova politika ansa koju je dozvoljavao narodno-oslobodilaki pokret, sumnjamo da bi se tako brzo ugasila muslimanska nacionalnost obiljeavana sa velikim slovom M, koja se desila odmah poslije rata 1945. i trajala sve do 1969. godine. Time se pokazalo da su velikosrpski i velikohrvatski nacionalisti i u samom narodnooslobodilakom pokretu bili jo veoma ivi i iskoristili pasivnost muslimanskih politiara da afirmiraju nacionalnu posebnost muslimana i da se nametnu kao politiki narod i poslije 1945. godine, prestali muslimane politiki tretirati kao poseban narod i namijenili im da se nacionaliziraju kao Srbi i Hrvati. Da je tada vie afirmirano narodno bie muslimana moda ne bi bilo ponovljenog genocida nad njima 1992-1995. godine. Anacionalnost i Muslimana komunista i Muslimana vjernika ispostavila se kao raun koji je trebalo platiti genocidom nad Muslimanima komunistima i Muslimanima vjernicima 1992-1995. godine. Ovaj dio referata uro Pucar zavrava rijeima: Kroz hrvatsku, kao i muslimansku posebnost i kroz njihovo politiko vodstvo, koje e odstraniti uticaj reakcije na narod, treba sve te politiki zaostale mase pribliiti optenarodnom i optedemokratskom jedinstvenom pokretu naroda Bosne i Hercegovine. Onaj dio srpskog naroda koji se okupio oko nazadnih etnikih snaga pod velikosrpskom parolom Srbi na okup otreznie novonastala situacija i mi moemo uskoro oekivati odvajanje iz tih redova svih onih elemenata koji se nisu uprljali zloinstvima.20 Kao to se zna, taj poziv su etnici masovno iskoristili i prikljuili se partizanima, dok hrvatske i muslimanske vojne jedinice to nisu iskoristile u tako masovnoj mjeri i nije sluajno to su se 1945. godine nale u Blajburgu i tamo masovno stradali, a i poslije rata bili proganjani i sueni zbog uea u neprijateljskoj vojsci, vrijeme provodili u zatvorima, a etnici koji su preli u partizane uivali borake penzije. Iz Pucarevih rijei jasno proizilazi da je narodnooslobodilaki pokret, u interesu svoga omasovljavanja, jasno bio opredijeljen da se u Bosni (i Hercegovini) u okviru jedinstvenog narododno-oslobodilakog fronta, organiziraju nacionalna
20

uro Pucar, str. 188.

185

politika vostva koja e odstraniti uticaj reakcije na narod. Kao to se zna, taj poziv je ostao nerealiziran, a nacionalni identitet Muslimana, kao naroda koji se kao ugarak pojavio u antifaistikom ratu, odmah poslije rata bio je ugaen politikom manipulacijom velikosrba i velikohrvata u samom vrhu NOP-a, emu je pogodovala anacionalnost i Muslimana komunista i Muslimana vjernika. 3. Pravo na samoopredjeljenje naroda, s pravom na otcjepljenje i udruivanje 1943. godine, ostvarili su Bosanci (i Hercegovci) kao politiki narod, a ne svaka etnika zajednica za sebe Rekli smo da su narodno-oslobodilaki odbori uspostavljeni odmah po podizanju ustanka 27. jula 1941. godine, bili pretee obnavljanja bosansko-hercegovake dravnosti, koja je formalno verificirana na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a 25. i 26. novembra 1943. godine, nakon 480 godina potpadanja Bosne (i Hercegovine) pod vlast Osmanlija, Austro-Ugarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevine Jugoslavije). Prvobitno, ZAVNOBiH je imao ulogu politikog predstavnika narodno-oslobodilakog pokreta naroda Bosne (i Hercegovine). Na svom Drugom zasjedanju odranom u Sanskom Mostu (Zdena) 30. juna i 1. i 2. jula 1944. godine, ZAVNOBiH se pretvara u zakonodavno i izvrno predstavniko tijelo, u najvii dravni organ i preuzima najvanije dravne funkcije. Otada ulogu politikog pokreta preuzet e narodno-oslobodilaki front (NOF) Bosne i Hercegovine. Narodno-oslobodilaki pokret u Bosni i Hercegovini ostvario je dvije tekovine koje e biti ugraene u temelje obnovljene dravnosti Bosne i Hercegovine: 1) narodnu vlast (republikanski oblik vladavine) i 2) ravnopravnost tri autohtona naroda u Bosni i Hercegovini: Bonjaka (muslimana), Srba (pravoslavnih) i Hrvata (katolika). Narodno-oslobodilaki odbori su prvobitno bili organi borbe, u neposrednoj funkciji mobilizacije ljudi za oruanu borbu i logistiku podrku partizanskih jedinica, budue regularne vojske obnovljene drave. Oni su se postepeno razvijali uporedo sa opim porastom i razvojem NOP-a i afirmirali se kao najbolja forma bosanskog oblika narodne demokratije, narodne vlasti.21 Kroz zajedniku narodnooslobodilaku borbu, pored stvaranja narodne vlasti, ostvarivalo se i bratstvo po oruju, i ravnopravnost sva tri naroda nae zemlje. Borba za nacionalni opstanak sjedinila ih je u jedinstven politiki pokret kojim je bilo osigurano da Bosna i Hercegovina obnovi svoju dravnost u obliku federalne jedinice (Federalne Bosne i Hercegovine), iji e predstavnici na Drugom zasjedanju AVNOJ-a 29. novembra 1943. godine, zajedno sa predstavnicima ostalih pet federalnih jedinica, stvoriti Demokratsku Federativnu Jugoslaviju kao zajednicu ravnopravnih naroda i federalnih jedinica (drava) i saveznu dravu, na koju su
21

Hasan Brki, Izgradnja bosansko-hercegovake dravnosti u okviru Demokratske Federativne Jugoslavije, ZAVNOBiH, dokumenti 1943-1944., knjiga I, Veselin Maslea, 1968., Sarajevo, str. 189-190.

186

prenijele dio svoga dravnog suvereniteta. Za razliku od Kraljevine Jugoslavije, nova Jugoslavija (DFJ) bit e garancija da nee biti ugnjetavanja jednog naroda od strane drugog, jer je nova Federativna Jugoslavija zajedniko djelo slobodnih i ravnopravnih naroda.22 Od dravno-pravnog znaaja za Bosnu i Hercegovinu na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a doneseno je nekoliko odluka: Odluka o odobrenju rada bosanskohercegovake delegacije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a; Odluka o konstituisanju Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine u najvie zakonodavno i izvrno narodno predstavniko tijelo Federalne Bosne i Hercegovine; Deklaracija ZAVNOBiH-a o pravima graana Bosne i Hercegovine; Odluka o stvaranju zakonodavnog odbora pri Predsjednitvu ZAVNOBiH-a; Odluka o ustrojstvu i radu narodno-oslobodilakih odbora i narodno-oslobodilakih skuptina u Federalnoj Bosni i Hercegovini; Odluka o uspostavljanju Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa; Odluka o uspostavi vjerske komisije; Odluka o izborima za seoske, optinske i gradske narodnooslobodilake odbore i sreske, okrune i oblasne narodnooslobodilake skuptine; Odluka o raspisu zajma narodnog osloboenja i Odluka o odobrenju rada Predsjednitva ZAVNOBiH-a u periodu izmeu Prvog i Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Odluka o odobrenju rada bosansko-hercegovake delegacije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a23, pored odobrenja rada bh. delegacije, sadravala je i pozitivan stav ZAVNOBiH-a prema Odluci AVNOJ-a o federativnom i demokratskom ureenju Jugoslavije, u kojoj e Bosna i Hercegovina biti ravnopravna federalna jedinica, kao i sve odluke donoene na ovom zasjedanju AVNOJ-a. U ovoj odluci pojam naroda upotrijebljen je u njegovom politikom i etnikom znaenju. U politikom znaenju pojam narod, pod kojim su se podrazumijevali Bosanci (i Hercegovci), upotrijebljen je u nabrajanju s kojim narodima se Narod Bosne i Hercegovine slobodno i svojom vlastitom voljom udruuje u zajedniku dravu Demokratsku Federativnu Jugoslaviju, na osnovu prava svakog naroda na samoodreenje ukljuujui pravo na otcjepljenje i ujedinjenje sa drugim narodima. Pri tome je navedeno da se narod Bosne i Hercegovine udruuje sa narodima Srbije, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Makedonije. Dakle, nije se radilo o udruivanju posebno bosanskih Srba, bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana (Bonjaka), svakog zasebno, ve svih zajedno kao stanovnika, kao graana, kao dravljana Bosne i Hercegovine, kao naroda u njegovom politikom, a ne u etnikom znaenju. Zato se nije ni moglo, pedeset godina kasnije 1992. godine, ostvariti otcjepljenje ili samoodreenje bilo koga od tri bosanska naroda u neku svoju zasebnu dravu, niti u sastav neke susjedne drave, jer prema odlukama ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a to je mogao uiniti samo narod, graani BiH, odnosno Bosna i Herce22 23

Hasan Brki, str. 190. Vidi: ZAVNOBiH, knjiga I, str. 231.

187

govina, to je ona i uinila nakon odranog referenduma 29. februara i 1. marta 1992. godine, kada se vie od 64% ukupnog birakog tijela BiH izjasnilo za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu. U posebnom dijelu ove odluke izraava se politiki stav ZAVNOBiH-a o ravnopravnosti tri bosanske etnike zajednice i jednakom poloaju Bosne i Hercegovine u DFJ sa drugim federalnim jedinicama koje su se u nju udruile, kao i preuzimanju svojih obaveza koje proistiu iz pripadanja DFJ: Bosni i Hercegovini, u kojoj e Srbi, Muslimani i Hrvati ivjeti potpuno ravnopravno i slobodno, zajamena su u demokratskoj i federativnoj Jugoslaviji sva prava koja pripadaju svakoj federalnoj jedinici. ZAVNOBiH izjavljuje da e asno izvravati sve obaveze koje proistiu iz pripadnosti Bosne i Hercegovine Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.24 Ovom odlukom ponovo je naglaeno da je dobijanjem statusa federalne jedinice, Bosna i Hercegovina postala vrst oslonac izgradnje bratskih odnosa Srba i Hrvata uopte i da je time Bosna i Hercegovina trebalo da prestane biti predmet nadmetanja izmeu Srba i Hrvata: ija e Bosna biti. Posebno je naglaeno da Prvi put u svojoj istoriji narodi Bosne i Hercegovine ravnopravno i slobodno svojom vlastitom voljom i svojim vlastitim snagama, izgrauju svoju dravnost.25 Odluka o konstituisanju Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine u najvie zakonodavno i izvrno narodno predstavniko tijelo Federalne Bosne i Herecgovine26, spada u red ustavnih odluka, jer se njome ureuje organizacija najvieg zakonodavnog i izvrnog organa drave Bosne i Hercegovine. Odluka se temelji na slobodno izraenoj volji naroda Bosne i Hercegovine, a u skladu sa odlukama donijetim na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, da se ZAVNOBiH konstituira u vrhovno zakonodavno i izvrno narodno predstavniko tijelo, u najvii organ dravne vlasti Bosne i Hercegovine, ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji.27 Regulirano je da ZAVNOBiH svoju zakonodavnu vlast vri na svojim plenarnim zasjedanjima, a izmeu zasjedanja, preko svog Predsjednitva. Zatim je regulirano da ZAVNOBiH svoju izvrnu vlast vri preko svog Predsjednitva i preko narodne vlade Bosne i Hercegovine. Utvren je sastav Predsjednitva i njegova odgovornost za svoj rad ZAVNOBiH-u. Do obrazovanja vlade Bosne i Hercegovine, Predsjednitvo e obavljati i funkciju vlade, s tim da se pri Predsjednitvu obrazuje poseban broj odjeljenja za poslove dravne uprave. Predsjednitvo je ovlaeno da ukida odluke narodno-oslobodilakih odbora i narodno-oslobodilakih skuptina ako su one u suprotnosti sa zakonima Federalne Bosne i Hercegovine i Demokratske
24 25 26 27

Isto. Isto. Isto, str. 232-233. Isto.

188

Federativne Jugoslavije. Ovim je Predsjednitvo, pored zakonodavne i izvrne, dobilo i funkciju sudske kontrole zakonitosti odluka narodno-oslobodilakih odbora. Regulirano je da odluke ZAVNOBiH-a i Predsjednitva koje imaju snagu zakona potpisuju predsjednik i sekretar Vijea i da se odluke objavljuju irilicom i latinicom. ZAVNOBiH je svojim dvjema odlukama pri svome Predsjednitvu uspostavio dva pomona tijela: Zakonodavni odbor i Komisiju za vjerska pitanja. To govori koliki je znaaj pridavan pripremi zakonodavnih akata da oni budu u skladu da temeljnim odlukama ZAVNOBiH-a, kao i kontroli zakonitosti akata koje donose narodno-oslobodilaki odbori. Zato su pred ovaj odbor bila postavljena dva zadatka: 1) da prouava i izrauje projekte novih zakona, uredaba i odluka koje mu uputi Vijee i Predsjednitvo i 2) da prouava odluke niih organa narodne vlasti koje mu uputi Predsjednitvo i daje svoje miljenje da li su one u skladu sa zakonima Federalne Bosne i Hercegovine i Demokratske Federativne Jugoslavije. Drugo pomono tijelo bila je Komisija za vjerska pitanja. S obzirom na multivjerski sastav stanovnitva Bosne i Hercegovine, nova narodna vlast pridavala je veliki znaaj svojim odnosima sa vjerskim zajednicama, posebno sa islamskom, pravoslavnom i katolikom zajednicom, kao najbrojnijim. Komisija je imala zadatak da Predsjednitvu daje miljenje i prijedloge o nainu kako da se pravilno urede odnosi vlasti sa pojedinim vjeroispovijestima; da prati nesmetano i slobodno vrenje ispovijedanja i da daje svoje miljenje o imovinsko-pravnim, kao i drugim sporovima, kako bi se oni to pravilnije regulirali.28 4. Deklaracija ZAVNOBiH-a o pravima graana Bosne i Hercegovine pravno je utemeljila Bosance i Hercegovce kao politiki narod Bosne i Hercegovine, a Bosnu i Hercegovinu kao dravu graana, a ne samo triju etnikih zajednica Jedan od najznaajnijih akata koji je do tada donijelo u Bosni i Hercegovini jedno narodno predstavniko tijelo bila je Deklaracija ZAVNOBiH-a o pravima graana Bosne i Hercegovine. S obzirom na uslove rata koji je, posebno na tlu Bosne i Hercegovine, izazvao bratoubilaki rat u slubi okupatora, donoenje Deklaracije o pravima graana Bosne i Hercegovine koju je donio ZAVNOBiH multietnikog sastava, predstavljao je epohalni in kojim se potvrdilo da je Bosna i Hercegovina kao multietnika drava mogua i da se, bez obzira na ratne uslove, utvruju pravila demokratskog ponaanja i unose elementi garancije da e zakon za svakog graanina, bez obzira na njegov drutveni status, biti jednak i da niko ne moe biti suen bez prethodnog sudskog postupka. Navest emo najznaajnije dijelove sadraja Deklaracije. U Preambuli Deklaracije se konstatuje da su narodi Bosne i Hercegovine u borbenom bratstvu izvojevali svoju narodnu demokratsku vlast, da su osujetili pokuaj okupatora i domaih izdajnika da izmeu naroda Bosne i Hercegovine iskopaju nepremostiv
28

ZAVNOBiH, str. 236 i 241.

189

jaz; da su prvi put u istoriji Srbi, Muslimani i Hrvati Bosne i Hercegovine stupili na isti put, poeli da izgrauju svoj zajedniki dom; da su prvi put u istoriji rijeeni da izgrade svoju dravnu zajednicu u kojoj e ivjeti u ravnopravnosti, slobodi, miru i blagostanju. Izraavajui pravedne tenje naroda za ovjenim ivotom u slobodi i dostojanstvu, narodna demokratska vlast u Bosni i Hercegovini, oliena u narodno-oslobodilakim odborima i Zemaljskom antifaistikom vijeu narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine zajamuje: Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine, koja je njihova zajednika i nedjeljiva domovina; Slobodu vjeroispovijesti i savjesti, kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti; Slobodu zbora i dogovora, udruivanja i tampe; Linu imovinu i sigurnost graana, kao i slobodu privatne inicijative u privrednom ivotu; Ravnopravnost ene s mukarcem, kako u politikom ivotu zemlje, tako i u svim oblastima drutvene djelatnosti; Svakom graaninu zajameno je pravo albe na rjeenje organa vlasti, kao i pravo molbe i pritube svim organima dravne vlasti; Niko ne moe biti suen bez prethodnog sudskog postupka; Izborno pravo birai e vriti tajnim glasanjem na osnovu opteg, jednakog i neposrednog prava glasa. Aktivno i pasivno pravo se sticalo sa navrenih 18 godina ivota, ako toga prava nisu lieni na osnovu zakona. Ovo pravo su imali borci NOR-a bez obzira na godine starosti. Predvieno je da se od naela neposrednog i tajnog glasanja moe odstupiti za vrijeme narodno-oslobodilakog rata samo po odluci ZAVNOBiH-a. Uee u NOR-u smatralo se dunou i au svakog za oruje sposobnog graanina Bosne i Hercegovine. Zatim se vlast obavezuje da zakonima osigura svakom radniku, graaninu i seljaku ivot u skladu sa savremenim shvatanjem socijalne pravde i dostojanstva ovjeka. Vlast se obavezuje da poduzme sve mjere da to prije likvidira nepismenost, da izgradi mreu kola i kulturno-prosvjetnih ustanova i omogui narodu bri kulturni i ekonomski razvitak. Nadalje, vlast se obavezuje da e posvetiti najveu brigu uvanju i podizanju narodnog zdravlja. Deklaracijom su, radi odbrane demokratskog poretka, uvrenja bratstva naroda bh. i ostalih tekovina NOB-e, bile zabranjene sve faistike i profaistike organizacije i obavezala vlast da progoni sva lica koja se bave faistikom i profaistikom djelatnou.29 Kao to se vidi, Deklaracija je sadravala osiguranje svih bitnih prava i sloboda koje ima svaka pravna i demokratska drava. Iako je Bosna i Hercegovina tada bila u ratu, a njen glavni grad Sarajevo jo pod okupacijom, sama pojava Deklaracije o pravima graana Bosne i Hercegovine bio je politiki dogaaj od epohalnog znaaja. On je pokazao da Bosna i Hercegovina ima u to vrijeme savremena gledanja na znaaj prava i drave i njihove odgovornosti da graanima osigura da dravna vlast na slobodnoj teritoriji radi na osnovu zakona i da su graani bez razlike na vjeru i naciju i socijalni status pred zakonom jednaki. Ne treba zaboraviti da je Deklaracija proglaena u vrijeme dok je Evropa jo stenjala
29

ZAVNOBiH, str. 233-234.

190

pod faistikom okupatorskom izmom, saveznici tek otvorili drugi front na Zapadu a Rusi jo bili na svojoj teritoriji. Ono to je jako vano, a to proizilazi iz sadraja Deklaracije, ona nije bila ni na koji nain optereena ideolokim primjesama. Ona je po svome sadraju, humanim porukama i pravnom strogou bila na tragu takvih ili slinih poruka iz vremena Amerike deklaracije nezavisnosti i Deklaracije francuske revolucije. Teila je ka uspostavljanju demokratske vlasti i pravne drave. Uz uvaavanje kolektivnih prava sva tri bosanska naroda, ona se zalagala za prava i slobode graana, za graansku Bosnu i Hercegovinu. Za izgradnju lokalne i regionalne vlasti i njihove subordinacije centralnoj vlasti, vana je Odluka ZAVNOBiH-a o ustrojstvu i radu narodno-oslobodilakih odbora i narodno-oslobodilakih skuptina u Federalnoj Bosni i Hercegovini. U Odluci se polazi od principa da sva vlast pripada narodu koga predstavljaju narodno-oslobodilaki odbori, narodno-oslobodilake skuptine i Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine. Temelj vlasti predstavljaju narodno-oslobodilaki odbori koji su nastali u toku oslobodilake borbe naroda Bosne i Hercegovine i razvili se u organe demokratske vlasti. Sljedei princip na kojem se uspostavlja vlast u Bosni i Hercegovini jeste da ona mora biti u skladu sa osnovnim naelima narodne vlasti Demokratske Federativne Jugoslavije. Narodno-oslobodilaki odbori su predvieni da predstavljaju narodnu vlast u selu, opini i gradu, a vlast u srezu, okrugu i oblasti predstavljaju narodno-oslobodilake skuptine. Narodno-oslobodilake skuptine kao svoj izvrni organ iz svoje sredine biraju narodno-oslobodilaki odbor. Svi ovi organi bili su ovlaeni da donose rjeenja i naredbe (pravne akte) u granicama koje im daju zakoni federalne Bosne i Hercegovine i Demokratske Federativne Jugoslavije, ali i da sprovode naredbe, rjeenja i odluke viih organa kojima su bili podreeni. Odbornici i lanovi Skuptine bili su duni pred narodom polagati raun ne samo o svom radu, ve i o radu tijela narodne vlasti u koje su izabrani i mogli su voljom veine biraa biti opozvani na nain kojim je to propisano. Narodno-oslobodilaki odbori su bili obavezni najmanje jedanput mjeseno sazivati zborove biraa na kojima su polagali raun o svom radu i na kojima su se pretresala vana pitanja da bi narod imao neposrednog uvida u poslove narodno-oslobodilakih odbora i da bi mogao uspjeno uticati na njihov rad. Broj lanova narodno-oslobodilakih odbora i narodno-oslobodilakih skuptina utvrivalo je Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine. Izbor odbornika i lanova skuptine vrili su birai na osnovu opteg, jednakog i neposrednog izbornog prava tajnim glasanjem. Predsjednitvo ZAVNOBiH-a je odluivalo kada e se odstupiti od naela neposrednog i tajnog glasanja za vrijeme rata. Aktivno i pasivno pravo glasa imali su svi graani bez obzira na narodnost, vjeru, imovno stanje i mjesto boravka, a borci NOR-a su ta prava imali bez obzira na godine starosti, dok su izbornog prava bili lieni umobolni, kao i lica koja su na osnovu zakona bila liena tog prava. ene su u svemu bile izjednaene sa mukarcima.

191

Dunosti narodno-oslobodilakih odbora i narodno-oslobodilakih skuptina su bile: Podizati, ujedinjavati i organizovati sav narod u borbu protiv okupatora i njegovih pomagaa, uvrivati jedinstvo pozadine i fronta, mobiliui sva narodna sredstva za pomo narodno-oslobodilakoj vojsci i partizanskim odredima Jugoslavije; uvati i jaati bratstvo meu narodima Jugoslavije i gajiti duh vjerske tolerancije; Raditi u svome djelokrugu na rjeavanju privrednih, zdravstvenih, kulturnoprosvjetnih, tehniko-saobraajnih, kao i ostalih pitanja preko potinjenih organa javne uprave; Obezbijediti graanima linu i imovinsku sigurnost, kao i njihovu privatnu inicijativu u svim granama privrednog ivota; Stalno voditi brigu o siromanim porodicama poginulih boraca narodno-oslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, invalidima narodno-oslobodilakog rata, kao i svim rtvama faistikog terora i pustoenja; Pomagati siromane porodice boraca narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije vodei stalno rauna o srazmjernom optereenju pojedinaca i krajeva; Obezbijediti najire uee naroda u jaanju narodne vlasti i u uvanju tekovina oslobodilake borbe. Pri narodno-oslobodilakim odborima postojao je narodno-oslobodilaki fond iz kojeg se davala pomo vojsci i stanovnitvu kome je pomo bila potrebna. Do konanog ureenja sudstva u Federalnoj Bosni i Hercegovini sudovanje su vrili sudovi u okviru narodno-oslobodilakih odbora. Svaki graanin ili pravno lice, ija su prava ili interesi bili povrijeeni nekim aktom narodno-oslobodilakih odbora ili narodno-oslobodilakih skuptina, imao je pravo albe viem organu narodne vlasti. O podjeli Bosne i Hercegovine na oblasti, okruge, srezove, opine, gradove i sela odluivalo je Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, vodei rauna o ekonomskim, geografskim i saobraajnim prilikama, kao i da se tom podjelom osigura maksimalno uee naroda u vlasti i njegova kontrola nad njom. Odlukom je bilo ovlaeno Predsjednitvo ZAVNOBiH-a da opirnije propie ustrojstvo i rad odbora i skuptina, kao i da donese odluku o izbornom redu i postupku.30 U cilju daljeg razvijanja demokratije i obezbjeenja uea najirih slojeva u izgradnji bh. dravnosti, ZAVNOBiH je donio Odluku o izborima za narodnooslobodilake odbore i narodno-oslobodilake skuptine, kojom je obavezao svoje Predsjednitvo da raspie izbore za lanove seoskih, optinskih i gradskih naro30

ZAVNOBiH, str. 237-239.

192

dno-oslobodilakih odbora i sreskih, okrunih i oblasnih narodno-oslobodilakih skuptina na teritoriji Federalne Bosne i Hercegovine.31 ZAVNOBiH je donio jo jednu vanu Odluku o uspostavljanju Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa. Ova odluka je donesena kao sprovedbena Odluka broj 10. Predsjednitva AVNOJ-a od 30. novembra 1943. godine, koja je imala dva cilja: 1) radi utvrivanja odgovornosti, pronalaenja i privoenja sudu svih lica koja su u svojstvu okupatora ili njegovih pomagaa odgovorna za zloine uinjene nad narodima Bosne i Hercegovine i 2) cilj je bio da se utvrdi materijalna teta uinjena od strane okupatora i njegovih pomagaa narodima Bosne i Hercegovine. Komisija se formira pri Predsjednitvu ZAVNOBiH-a i u svemu e saraivati sa Dravnom komisijom sa istim zadatkom pri Nacionalnom komitetu osloboenja Jugoslavije, s tim da Predsjednitvo ZAVNOBiH-a imenuje predsjednika i potreban broj lanova komisije, kao i da propie poslovnik za njen rad. ZAVNOBiH i njegovo Predsjednitvo u poetnom periodu nisu razvili znatniju aktivnost na podruju organizacije i razvoja narodne vlasti. Razlog tome su bile esta i sedma neprijateljska ofanziva, koje su u zimu i proljee 1943/4. godine zahvatile cijelo osloboeno podruje Bosne i Hercegovine i u velikoj mjeri omele razvoj i rad narodne vlasti uope. Tako je poetak razvoja organizirane i sistematske djelatnosti ovih organa odloen sve do zavretka sedme ofanzive i Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Tek nakon ovog zasjedanja, na kome je ZAVNOBiH i formalno-pravno proglaen najviim organom vlasti, dolo je do formiranja prvih odjeljenja Predsjednitva ZAVNOBiH-a i do organiziranog sistematskog rada. S obzirom da zbog ratnih prilika nisu bile povoljne mogunosti za formiranje Vlade, poslove Vlade privremeno je vrilo Predsjednitvo ZAVNOBiH-a koje je donijelo odluku da se osnuju odjeljenja za razne grane dravne uprave: Odjeljenje za narodnu privredu, Odjeljenje za narodnu prosvjetu, Odjeljenje za narodno zdravlje i socijalnu politiku, Odjeljenje za finansije, Odjeljenje za sudstvo, Odjeljenje za ishranu, Odjeljenje za unutranje poslove, Odjeljenje za ume i rude, Odjeljenje za obnovu i Odjeljenje za informacije i propagandu. Narodno-oslobodilaki odbori postali su i formalno organi dravne vlasti subordinirani zemaljskim organima vlasti Bosne i Hercegovine. Sadrina dokumenata Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a i odluka Predsjednitva daje mogunost da se vidi irina akcije i djelatnosti Predsjednitva i njegovih odjeljenja. Iako su ratne prilike i oskudica koja iz njih proizilazi znatno uticale na mogunost razvijanja intenzivnije djelatnosti, ukoliko je vrijeme odmicalo i kraj rata se pribliavao, rad odjeljenja razvijao se sve jaim tempom. Ne samo da su obavljeni poslovi koje su tadanje potrebe nametale, ve su izraivani planovi za obnovu zemlje koji e se realizirati tek nakon potpunog osloboenja. Moe se sa sigurnou konstatirati da nema oblasti drutvenog ivota koja nije bila obuhva31

ZAVNOBiH, str. 241-242.

193

ena i na ijem se sreivanju i razvoju nije radilo. To najbolje potvruje linija razvoja unutarnje organizacije Predsjednitva i njegovih odjeljenja. Nakon zavrenog Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, od odlukom predvienih deset formirano je est odjeljenja od kojih samo jedno za cjelokupnu privredu, ali daljim razvojem rada ovo se odjeljenje dijelilo na onoliko novih koliko ima posebnih grana privrede. Ovo razgranavanje dolazilo je kao posljedica preduzimanih aktivnosti, s jedne strane radi uspjenijeg izvravanja zadataka na zadovoljavanju tekuih potreba I, s druge strane, radi izrade planova obnove i daljeg razvoja poslije rata. S tim u vezi, broj odjeljenja je porastao od est na esnaest a, pored njih, formirane su i razne druge ustanove i organizacije koje su obavljale specijalne zadatke. Na elu svakog odjeljenja nalazili su se naelnici postavljeni iz reda lanova Predsjednitva a kasnije i iz reda lanova Vijea. Svako odjeljenje formiralo je svoj upravni aparat preko koga je rukovodilo radom narodno-oslobodilakih odbora. Na ovaj nain Predsjednitvo je vrilo funkciju vlade Bosne i Hercegovine. U samom Predsjednitvu formirano je ue predsjednitvo (kabinet) koje se sastojalo od predsjednika, potpredsjednika i sekretara i ono je obavljalo tekue poslove koji su bili mnogobrojni i svakodnevni. Plenum Predsjednitva sastajao se rjee, kada je trebalo pretresati optija pitanja i donositi odluke. Naelnici odjeljenja odravali su stalan kontakt sa uim predsjednitvom, njemu referirali o tekuim pitanjima i dobivali upute za rjeavanje pojedinih pitanja a i odobrenje za donoenje propisa iz svoje nadlenosti. U odluci o konstituiranju ZAVNOBiH-a u najvie predstavniko i izvrno tijelo Federalne Bosne i Hercegovine izriito je stajalo da Predsjednitvo vri svoju izvrnu vlast preko narodne vlade, ali je u samoj odluci predvieno da se odmah ne pristupi formiranju vlade, ve da ovu funkciju vri Predsjednitvo preko odjeljenja, tako da je za ovo vrijeme funkciju vlade de facto vrilo ue Predsjednitvo. Poslije donoenja Pravilnika o organizaciji narodne vlasti u Bosni i Hercegovini, a s obzirom da je Pravilnikom bila postavljena razvijena organizacija kako odjeljenja Predsjednitva tako i oblasnih narodnooslobodilakih odbora, Predsjednitvo je odluilo da se promijeni naziv njegovih odjeljenja. Odjeljenja su postala povjerenitva, a naelnici povjerenici, ime je i terminoloki izraena razlika izmeu njih i naelnika odjeljenja i tenja da se podigne njihov ugled. Ovakvo stanje je ostalo sve do formiranja prve vlade na Treem zasjedanju ZAVNOBiH-a 1945. godine. Na rad Predsjednitva uticalo je niz faktora od kojih treba na prvom mjestu spomenuti sigurnost osloboene teritorije. Ukoliko je sigurnost bila bolja, utoliko se Predsjednitvu pruala mogunost da se organizuje kao nadletvo sa potrebnim brojem strunog osoblja i pone sistematski rad. Ali se postavljalo pitanje i smjetaja Predsjednitva, odjeljenja i njihove administracije. U prvo vrijeme (juli, avgust i septembar 1944. godine) Predsjednitvo je bilo smjeteno u selu Gornja Sanica pa nije imalo materijalnih uslova za iri zamah u radu, ali sa prelaskom u Jajce stvaraju se povoljniji uslovi za razvoj intenzivnijeg i sistematinijeg rada. Ti

194

uslovi su se prvenstveno odnosili na mogunost boljeg smjetaja ureda i ljudi pa time i mogunosti okupljanja veeg broja strunog osoblja. Predsjednitvo je ostalo u Jajcu sve do osloboenja Sarajeva i najvei dio ovih dokumenata potjee iz perioda njegovog rada u Jajcu. Tako je Jajce bilo privremeni prijestolni grad i srednjevjekovne bosanske drave, poslije pada Bobovca, i savremene bosanske drave obnovljene 1943. godine. ZAVNOBiH i njegovo Predsjednitvo donosili su normativne akte razliite sadrine i naziva. Ove akte veoma je teko pravno klasificirati, jer gotovo redovno naziv ne odgovara sadrini. Openito se moe konstatirati da se do klasifikacije i adekvatne nominacije u to vrijeme zbog ratnih prilika nije mnogo dralo tako da se u aktima sa istim nazivom regulirala materija vrlo razliite sadrine, ustavne, zakonske i podzakonske prirode. Iako je ZAVNOBiH na Drugom zasjedanju bio proglaen za najvii organ zakonodavne i izvrne vlasti sve do Treeg zasjedanja i pretvaranja ZAVNOBiH-a u Narodnu skuptinu, nema nijednog akta pod nazivom zakona. Svi akti doneseni na Drugom zasjedanju nose jedinstven naziv odluka iako se po sadrini veoma razlikuju. Ima odluka (kao npr. Odluka o konstituisanju ZAVNOBiH-a u najvie zakonodavno i izvrno narodno predstavniko tijelo Federalne Bosne i Hercegovine) ija je sadrina u cjelini ustavnog karaktera, ima ih kojima se regulira materija zakonskog karaktera (npr. Odluka o ustrojstvu i radu narodnooslobodilakih odbora i narodnooslobodilakih skuptina), a ima i takvih ija je sadrina materija podzakonskih propisa, pa i individualnih akata. Zbog razloga koje smo ranije napomenuli, Predsjednitvo do Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a nije donijelo nijedan normativni akt. Nakon Drugog zasjedanja, Predsjednitvo ZAVNOBiH-a, u vezi s organizacijom narodne vlasti u cjelini, a naroito organizacijom Predsjednitva i njegovih odjeljenja, donosi vei broj normativnih akata. Prilikom sastava ovih akata nije se mnogo dralo do pravnotehnike forme, tako da ima po sadrini veoma vanih akata koji predstavljaju obian tekst koji ni po nazivu ni pravnotehnikoj obradi ne odgovara utvrenim pravilima pravne tehnike (npr. Upute za organizaciju i rad narodnih sudova su dijelom ustavne a dijelom zakonske prirode a donesene su pod nazivom Upute i imaju pravno nesistematiziran tekst). Nazivi koje je Predsjednitvo davalo svojim normativnim aktima (pravilnik, upute, uputstvo, naredbe itd.) veoma su razliiti i ne odgovaraju utvrenoj pravnoj klasifikaciji. Isto vai i za akte odjeljenja, odnosno povjerenitava koja su ona po ovlaenju Predsjednitva donosila. 5. Budunost Bosne i Hercegovine je u politikom jedinstvu Bosanaca (i Hercegovaca) sve tri etnike zajednice Neposredno po osloboenju Sarajeva 6. aprila 1945. godine, sazvano je odravanje Treeg zasjedanja ZAVNOBiH-a koje je odrano 26. i 27. aprila 1945. godine. Jo nije bila osloboena zemlja. Do mira je dolo definitivno tek 15. maja, dakle tek 6 dana poslije kapitulacije Njemake 9. maja 1945. godine. Prema tome,

195

i Tree zasjedanje ZAVNOBiH-a odrano je u uslovima rata, ali u mnogo povoljnijoj situaciji nego ranija dva zasjedanja, kako je rekao predsjednik ZAVNOBiHa dr. Vojislav Kecmanovi: Danas prvi put obavljamo nae vijeanje pod svjetlou dana, bez opasnosti od neprijateljskih aviona, od neprijateljskih bombi.32 Ovdje ponovo treba istai upotrebu pojma narod u Bosni i Hercegovini u njegovom politikom znaenju gdje su se pod pojmom narod podrazumijevali Bosanci (i Hercegovci) razliitih etnikih skupina. U pozdravnoj rijei prilikom otvaranja Treeg zasjedanja ZAVNOBiH-a dr. Vojislav Kecmanovi pozdravlja predstavnike borbenog i slobodarskog naroda Bosne i Hercegovine33, dakle ne borbenih i slobodarskih, kako bi bilo da je govorio o narodima u etnikom znaenju u Bosni i Hercegovini. Na drugom mjestu u svom pozdravu on kae u ovom borbenom narodu koji je mnogo propatio i mnogo dao34 mislei na sve Bosance (i Hercegovce). Edvard Kardelj, isporuujui pozdrave u ime Vlade Demokratske Federativne Jugoslavije i marala Tita, raduje se da moe te pozdrave i elje predati prvom predstavnitvu naroda Bosne i Hercegovine, nakon etiri godine borbe naih naroda (mislei na sve narode Jugoslavije), u kojoj narod Bosne i Hercegovine zauzima poasno mjesto. Mislei na ovo zasjedanje Kardelj kae: No, ono je ujedno i trijumf pobjede naroda Bosne i Hercegovine i sviju naroda Jugoslavije.35 Edvard Kardelj ne zaboravlja spomenuti i pojam naroda u etnikom znaenju u Bosni i Hercegovini, kada je govorio o ulozi Bosne i Hercegovine u borbi za bratstvo i jedinstvo naih naroda. Istorijska sudbina je htjela da ba Bosna i Hercegovina koja je bila gotovo kroz itavo stoljee pozornica borbe bratskih naroda, borbe koju su potpirivali i hranili tui interesi i uticaji, da je ba Bosna i Hercegovina postala kolijevka novih zaista bratskih odnosa izmeu naroda Jugoslavije.36 Edvard Kardelj je u svome pozdravnom govoru posebno istakao znaaj federalnih jedinica u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji: Do maksimuma treba razviti stvaralaku inicijativu odozdo, a u prvom redu inicijativu federalnih jedinica. Stvaranje federalnih vlada, tu e inicijativu ojaati, odluno razviti. U isto vrijeme, bie to za sve nae narode jo jedna garancija njihove prave slobode i ravnopravnosti. I ovo zasjedanje ZAVNOBiH-a, koje e donijeti odluke o federalnoj vladi Bosne i Hercegovine, jedan je lan u tom nastojanju. Zato vlada Demokratske Federativne Jugoslavije utoliko vie eli da to zasjedanje bude to uspjenije i da se nova vlada Federalne Bosne i Hercegovine to energinije prihvati posla na obnovi i daljnjoj izgradnji vae federalne jedinice.
32 33 34 35 36

ZAVNOBiH, dokumenti 1945., knjiga II, izd. Veselin Maslea, Sarajevo 1968., str. 394. Isto, str. 393. Isto, str. 394. Isto, str. 396. Isto, str. 396, 397.

196

Da ivi ravnopravna Federalna Bosna i Hercegovina u slobodnoj Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji!37 Da je u tom vremenu upotreba pojma narod Bosne i Hercegovine, bila u oznaavanju pojma naroda u politikom znaenju pod kojim su se podrazumijevali Bosanci (i Hercegovci) svih narodnosnih skupina BiH, najbolje se vidi iz pozdravne rijei dr. Sinie Stankovia, predsjednika Narodne skuptine Srbije, na Treem zasjedanju ZAVNOBiH-a: Drugovi narodni poslanici, draga brao Bosanci i Hercegovci.38 Govorei o Srbiji i srpskom narodu, Stankovi je rekao: 25 godina su u ime srpskog naroda neovlateno govorili oni koji su ga sramno izdali krajem marta 1941., koji su silom pokuavali da ga stave u slubu okupatora... U ovom trenutku neprijatelj i izdajnici ire lai o raspadanju srpstva. Na to im se moe odgovoriti da nikada u istoriji srpstvo nije bilo tako i u tolikoj mjeri ujedinjeno koliko danas u slobodnoj zajednici ravnopravnih junoslavenskih naroda... Bosna je zaduila Srbiju, Srbija je zaduila Bosnu i svi su jugoslovenski narodi uzajamno zaduili jedan drugog da bi mogli zaista da stvore legendu XX vijeka, legendu junih Slovena, ostvarenu u zajednici o kojoj su sanjali svi najplemenitiji sinovi naih naroda.39 Kada je trebalo da se spomenu narodi Bosne i Hercegovine u njihovom etnikom i kulturnom znaenju, tada se pojam narod upotrebljavao u mnoini. Tako je dr. Vojislav Kecmanovi, nakon isporuenih pozdrava na Treem zasjedanju ZAVNOBiH-a, zahvalio se, naglaavajui da to ini u ime svih naroda Bosne i Hercegovine, dakle, naroda u etnikom, a ne politikom znaenju: zahvaljujem se najsrdanije na toplim rijeima, koje su toliko odjeknule u naim srcima, i srcu svih naroda Bosne i Hercegovine.40 Da su izabrani vijenici uistinu predstavljali narod Bosne i Hercegovine u njihovom politikom, graanskom, znaenju pokazuje i injenica, da je od 176 narodnih poslanika, Vijeu prisustvovalo 155 poslanika.41 Oni, iako su predstavljali bosanske Srbe, bosanske Hrvate, Bonjake i pripadnike narodnosti koje ive u BiH, Jevreje, Poljake, Ukrajince i dr., oni nisu bili razvrstavani po narodima i narodnostima, ve su bili popisani po abecednom redu. Ali kod izbora zapisniara, radnog predsjednitva, radnih tijela ZAVNOBiH-a, Predsjednitva ZAVNOBiH-a, Vlade Federalne Bosne i Hercegovine uvijek se strogo vodilo rauna da sva tri bosanska naroda budu ravnopravno zastupljena, vodei rauna u nekim sluajevima o proporcionalnoj zastupljenosti, a kada je rije o uim sastavima,
37 38 39 40 41

Isto, str. 398. Isto, str. 398. Isto, str. 399. i 400. Isto, str. 401. Isto, str. 402.

197

onda esto i paritetnoj zastupljenosti sva tri bosanska naroda bez naglaavanja njihove narodne, odnosno etnike pripadnosti, to se podrazumijevalo i kod predlagaa i kod tijela koje je odluivalo o prijedlogu. O politikom jedinstvu bosanskog naroda govorio je i Rodoljub olakovi u svome referatu na Treem zasjedanju ZAVNOBiH-a. Stvaranje narodno-oslobodilakog fronta Bosne i Hercegovine sa svojim izvrnim odborom ima za nau uu domovinu poseban istorijski znaaj. U njemu su ujedinjeni svi patrioti bez obzira na narodnost i vjeru, koji se bore za isti cilj, koji sprovode istu politiku, koja je istovremeno i srpska i hrvatska i muslimanska, jer ona brani podjednako interese sviju! Nikada toga nije bilo u Bosni i Hercegovini. Svaki od njenih naroda vodio je svoju politiku.42 Govorei o naelnosti (oposti) u politici u predratnoj Jugoslaviji onih koji su nekada govorili u ime Bosne i Hercegovine, sa mnogo lijevog oportunizma, politikih pazara, podvala i intriga, Rodoljub olakovi kae da se to iz temelja izmijenilo u narodno-oslobodilakom pokretu koji je istinski razbudio narodne snage: On je izdigao iz samog naroda nove politike rukovodioce povezane sa svojim narodom, svjesne odgovornosti za sudbinu naroda iz koga su nikli, proete ljubavlju prema zemlji koja ih je rodila. Narodno-oslobodilaki pokret, koji obuhvata sve narode Bosne i Hercegovine, pobijedio je zbog toga to on u ovim sudbonosnim vremenima nae istorije nije vodio usku politiku jednog od naih naroda, bez obzira kakav je bio njegov nacionalni sastav u toku oslobodilakog rata. On je vodio naelnu politiku slobodarsku i demokratsku po svojim koncepcijama, koja je istovremeno mogla biti jedina politika svih naroda Bosne i Hercegovine. Kad je pozivao na oruanu borbu protiv okupatora i njegovih ustakih i etnikih slugu zar to nije bilo u interesu i Srba, Muslimana i Hrvata? Nesumnjivo je da jeste, jer je faistiki okupator podjednako ugroavao opstanak i jednih i drugih i treih, bez obzira ta je on govorio i kako je postupao.43 Govorei o narodno-oslobodilakom pokretu (frontu) u Bosni i Hercegovini, kao zbornom mjestu svih patriota Bosne i Hercegovine, Rodoljub olakovi je rekao da je njemu istorija odredila ulogu da jednom zauvijek sahrani sve ono u tekoj i alosnoj politikoj prolosti Bosne i Hercegovine, to je nae narode razjedinjavalo i to je tuinu omoguavalo da gospodari Srbima, Muslimanima i Hrvatima.44 Govorei o Bosni i Hercegovini u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, kao zasebnoj i ravnopravnoj federalnoj jedinici (dravi), Rodoljub olakovi kae: Skinuto je jednom zauvijek ono pitanje koje je potresalo staru Jugoslaviju: ija

42 43 44

Isto, str. 409. Isto, str. 409. i 410. Isto.

198

je Bosna i Hercegovina? Nju su svojatali i velikosrbi i velikohrvati, ali ne radi dobra njenih naroda ve radi svojih sebinih interesa.45 Upravo na pitanju Bosne i Hercegovine pobijedila su naela narodnooslobodilakog pokreta koja su bila dosljedno demokratska, kae Rodoljub olakovi: Polazei od njih, Bosna i Hercegovina nije mogla biti dijeljena izmeu Hrvatske i Srbije, ne samo zbog toga to su Srbi i Hrvati izmijeani na itavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, nego i zbog toga to u njoj ive i Muslimani koji se jo nisu nacionalno opredijelili. Svako cijepanje Bosne i Hercegovine oni bi s pravom osjetili kao nasilje nad sobom, kao uskraivanje njima kao cjelini onih prava koja proistiu iz naeg demokratizma za sve narode Jugoslavije, pa i za Muslimane. ivei u ravnopravnosti u svojoj uoj domovini, Srbi i Hrvati imae najiru mogunost da se povezuju raznim vezama sa svojom hrvatskom braom u Srbiji, odnosno srpskom u Hrvatskoj. Ravnopravni sa Srbima i Hrvatima, naa muslimanska braa, od kojih niko nee praviti na silu ni Srbe ni Hrvate, imae najire mogunosti za svoj ekonomski, politiki i kulturni razvitak i potpunu slobodu svog nacionalnog opredjeljenja. Takvim demokratskim rjeenjem, po kome je Bosna i Hercegovina ravnopravna federalna jedinica, ona vie nee biti ni jabuka razdora izmeu Srba i Hrvata niti e muslimansko pitanje moi u rukama muslimanskih reakcionara da bude sredstvo za politike pazare sa srpskom ili hrvatskom reakcijom. Naprotiv, Bosna i Hercegovina bie most koji e vezivati ravnopravnu brau i uvrivati demokratsku Federativnu Jugoslaviju.46 Govorei o reakcijama neprijatelja narodnooslobodilakog pokreta iz reda srpskih, hrvatskih i muslimanskih reakcionara na ovakav poloaj Bosne i Hercegovine u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, Rodoljub olakovi kae: Srpski reakcioneri u Bosni i Hercegovini, nastojei da zadobiju neki uticaj na mase, govore o tome kako je u Federalnoj Bosni i Hercegovini ugroen poloaj Srba, kako e se protiv njih sloiti Hrvati i Muslimani. Oni vele: Srbi su se borili za slobodu, a sad moraju da dijele vlast s Muslimanima i Hrvatima. To vam govore oni vajni Srbi, koji su bili vapske ulizice, prirepci okupatora... Oni trube da je srpstvo pocijepano to ih, toboe, ispunjava brigom za budunost srpskog naroda. Sve su to stari velikosrpski hegemonisti i reakcionari koji su svojom sebinom kratkovidnom politikom upropastili staru Jugoslaviju, iju je zloinaku politiku najskuplje platio ba srpski narod. Muslimanski reakcionari (oni ljudi koji se nisu osramotili otvorenom saradnjom sa ustakom dravom, ali koji su prijateljovanje sa njemakim okupatorom smatrali nekakvom politikom mudrou, imaju drugu taktiku. Oni su u toku rata odvraali muslimanske mase od oruane borbe protiv okupatora, plaei ih
45 46

Isto. Isto, str. 410. i 411.

199

njemakom silom. Oni siju nepovjerenje prema Srbima, navodei kako meu njima ima etnika koji mogu ugroziti Muslimane. Oni izdajnike srpskog naroda poistovjeuju sa srpskim narodom kako bi potkopali bratstvo Srba i Muslimana, iskovano u zajednikoj borbi, koja im je trn u oku. Hrvatski reakcionari koji su prihvatili Hitlerov novi poredak nalaze se u veoma nezavidnom poloaju. Kad su vidjeli da taj novi poredak nije ba tako dugovjena tvorevina, oni su poeli da podvlae razliku izmeu sebe i ustaa i da ak kritikuju ustaku dravu. I oni govore o interesima Hrvata, i oni su se zabrinuli za sudbinu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Blagodarei naporima narodnooslobodilakog pokreta, hrvatske mase uviaju u sve veoj mjeri da je i njihova budunost u Bosni i Hercegovini obezbijeena samo u bratstvu sa Srbima i Muslimanima Bosne i Hercegovine.47 Iz gore opirno citiranih rijei Rodoljuba olakovia, jednog od prvih ljudi narodno-oslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini, koje je on izloio u svom politikom referatu na Treem zasjedanju ZAVNOBiH-a, jasno se vidi politika platforma na kojoj se zasnivala odluka o obnovi bosanske dravnosti koja je kao drava, voljom svojih naroda, ula u sastav Demokratske Federativne Jugoslavije i time dobila formu jedne od est ravnopravnih federalnih jedinica, pored Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore. Na takvoj politikoj platformi ostvarivala se i njena dravnost u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji. Autor Profesor dr. Omer Ibrahimagi je emeritirani redovni profesor ustavnog prava Fakulteta politikih nauka Univerziteta u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autor navodi elemente i obrazlae njihovo znaenje i utjecaj, koji su uestvovali u formiranju dravnog osjeanja i patriotizma kod Bosanaca, a u kojima je glavnu ulogu imalo sjeanje na nekadanju dravu-banovinu i kraljevinu Bosnu, smatrajui da je u onim faktorima koji su utjecali na odluku o obnovi bosanske drave ovo osjeanje i sjeanje na nekadanju Bosnu imalo znaajnog udjela.

47

Isto, str. 411., 412. i 413.

200

HISTORIKA PODLOGA DRAVNIH I VOJNIH OBILJEJA BOSNE I HERCEGOVINE SA ZNAKOM LJILJANA Enver Imamovi

I Kada su se poetkom rata 1992. godine pojavila nova dravna, a potom i vojna obiljeja sa znakom ljiljana, to je izazvalo veliku znatielju i interes nae ire javnosti. To je zainteresiralo i strance, posebno novinare, koji su u tom razdoblju u veoj mjeri posjeivali nau zemlju. Mnogi su se pitali otkud ta obiljeja i ta ona predstavljaju, odnosno kakvu vezu imaju s Bosnom. Stranci su, pak, redovito postavljali pitanje zato smo uzeli ljiljan koji pripada heraldikoj batini zapadne Evrope, prije svega Francuskoj, Madarskoj i nekim drugim evropskim zemljama. S obzirom da je pisac ovih redova uestvovao u odreivanju i kreaciji tih obiljeja, mnogo puta je bio pozivan da objasni ta ta obiljeja znae i kako je do toga dolo da ljiljan postane osnovni sadraj zastave i grba osamostaljene i novopriznate Bosne i Hercegovine. Ovo je prilika da se o ovom problemu kae neto vie, i da se dade osvrt na njihovu historiku podlogu, to stoji u najuoj vezi s dravnim obiljejima srednjovjekovne bosanske drave. Kada su koncem 80-tih i poetkom 90-tih godina uslijedili dogaaji koji su doveli do raspada SR Jugoslavije, i kada je bilo jasno da e takoer Bosna i Hercegovina krenuti putem osamostaljenja, kako su to ve uinile neke dotadanje jugoslavenske republike, jedan od prioritetnih problema koji se nametnuo bosanskohercegovakim vlastima, kao i naoj iroj javnosti, odnosio se na izgled novih dravnih obiljeja. Bilo je, naime, jasno da se do tada postojea i vaea ne mogu zadrati, to je znailo da se moraju traiti nova. Februara mjeseca 1991. godine u dnevnom listu Osloboenje pojavio se feljton pisca ovih redova iz historije srednjovjekovne bosanske drave, u kojem se govorilo i o njenim dravnim obiljejima. Tekst su pratili likovni prilozi, meu kojima i rekonstrukcija dravnog grba, izraen na osnovi relevantne arhe-

201

oloke i arhivske grae. Napis je bio smiljeno datumski tempiran, jer se upravo tih dana vodila skuptinska rasprava o potrebi promjene dravnih obiljeja. Namjera napisa je bila da se ponudi ideja, da se u predstojeim raspravama o tom pitanju poe od historijske tradicije, odnosno da se reafirmiraju obiljeja iz vremena srednjovjekovne bosanske drave. To je imalo odjeka, jer je na zajednikoj sjednici Vijea Skuptine SR BiH odrane 27. februara 1991. godine, na prijedlog 86 poslanika donijeta Odluka da se pristupi promjeni Ustava SR BiH donoenjem ustavnog zakona o nazivu i dravnim simbolima Republike Bosne i Hercegovine. Predloeno je da se rjeenje za novi grb BiH temelji na historijskoj tradiciji srednjovjekovne bosanske drave. Bilo je vie razloga za ovo opredjeljenje. Skoro sve zemlje duge povijesne tradicije imaju dravna obiljeja koja se temelje na toj tradiciji. Shodno tome, bilo je logino da i naa zemlja tako postupi, odnosno da se i na taj nain uspostavi i istakne kontinuitet dravnosti od preko hiljadu godina. To je poetkom 90-tih godina, u onim poznatim nam dogaanjima, imalo posebnu kulturnu i dravnopravnu teinu. I na koncu, s obzirom na vienacionalnu, vievjersku i multikulturnu specifinost Bosne i Hercegovine, bila je opravdana sumnja da bi se teko uspjelo s drugim rjeenjem od onog s povijesnom podlogom, koje bi zadovoljilo sve strane. Ilo se s pretpostavkom da e ova rjeenja biti prihvatljiva svim narodima na ovom prostoru, koji Bosnu smatraju svojom kolijevkom i domovinom. U okviru Radne grupe za zakonadavnu, izvrnu i sudsku vlast Komisije za ustavna pitanja SR BiH, imenovana je struna komisija koja je trebala ponuditi prijedloge za novi dravni grb i zastavu Bosne i Hercegovine. Komisiju su sainjavali historiari i arheolozi, meu kojima: dr Boris Nilevi sa Instituta za historiju u Sarajevu, mr Tihomir Glava iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, mr Hasan eman iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Zvonimir Bebek, umjetniki dizajner iz Sarajeva, Vedran Hadovi, ispred Skuptine SR BiH i pisac ovih redova sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Pravni konzultant Komisije je bio dr Kasim Trnka ispred Ustavnog suda SR BiH. Nakon nekoliko mjeseci rada, Komisija je zavrila zadatak i u decembru 1991. godine obavljena je javna rasprava i prezentacija tekstualnih i likovnih prijedloga. U javnoj raspravi su uestvovali predstavnici kulturnih drutava Preporod, Napredak, La Benevolencia i Prosvjeta. Cilj je bio da se ponueni prijedlozi usuglase, daju sugestije i eventualno prihvate. Preporod, Napredak i La Benevolencia su u potpunosti podrali prijedloge, dok ga je srpska Prosvjeta odbila. Njihovi predstavnici su traili da se usvoji njihov prijedlog koji je predviao da Bosna i Hercegovina ima tri zastave, od kojih bi jedna bila srpska trobojka. Njihov prijedlog za grb je bio da Bosna i Hercegovina ima tri grba od kojih bi jedan bio srpski sa orlom i ocilima.Ovaj prijedlog nije prihvaen.

202

Bez obzira na to, predloena rjeenja su nakon obavljene javne rasprave registrirana i zatiena od strane Strunog tima kod Autorske agencije za SR BiH, sve do usvajanja i proglaenja novog ustava Republike. Od viih sudova u Republici zatraeno je da ih zatiti prilikom registriranja politikih i drugih organizacija, udruenja i sl. Time je struni tim zavrio svoj dio posla.1 Bilo je predvieno da nakon toga prijedlozi uu u ustavnu proceduru, poslije ega bi, eventualno, uslijedilo njihovo zvanino proglaenje za nova dravna obiljeja R BiH, i uveli u slubenu upotrebu. Do toga, meutim, nije dolo, jer je u meuvremenu izvrena agresija na Bosnu i Hercegovinu. Usvajanja po hitnom postupku Poetak ratnih dejstava i formiranje prvih odbrambenih snaga koje su ustale u odbranu naroda i zemlje, izmeu ostalog je nametnulo potrebu stvaranja obiljeja kojim e se branioci raspoznavati u borbi sa neprijateljem. Isti je bio sluaj s dravnim obiljejima. Stara su napadom jugosoldateske i etnikih formacija u narodu ve bila profanirana, i kao takva su bila odbaena. U takvim okolnostima pisac ovih redova i jedan lan strune Komisije, dizajner Zvonko Bebek, jer ostali lanovi u nastaloj situaciji nisu bili dostupni ili su ve napustili zemlju, pod hitno su prili rjeavanju ovog problema. Zadatak se sastojao od slijedeeg: 1. Redifinirati i likovno ponuditi konani izgled i oblik dravnog grba i zastave kako bi se, s obzirom na nastalu situaciju i potrebe, stavili odmah na raspolaganje organima vlasti za praktinu upotrebu. 2. Izraditi i ponuditi prijedloge za vojna obiljeja odbrambenih snaga Republike Bosne i Hercegovine, koja bi se odmah stavila u praktinu upotrebu. 3. Izraditi i ponuditi prijedloge za vojne inove odbrambenih snaga Republike Bosne i Hercegovine. 4. Izraditi i ponuditi rjeenja za odlija (medalje i ordenje), za kojima se ve prvih ratnih dana ukazala potreba.

GRB Interevencija na redifiniciji i redizajnu grba odnosila se na izvedbeno rjeenje u smislu promjene boje obruba tita sa srebrene u zlatnoutu, i stilsko prilagoavanje oblika ljiljana. To je uinjeno s ciljem da to vie odgovara izvornom, to jest historijskom izgledu starobosanskog grba.

Radni materijal Strune komisije pod naslovom Prijedlog rjeenja grba i zastave Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, oktobar 1991. godine, pohranjen je u Arhivu Skuptine RBiH. Po jedan primjerak je dobio svaki od lanova Komisije.

203

ZASTAVA Po pitanju zastave izvrene su dvije intervencije: u njenoj boji i nainu isticanja. Prijedlog strunog tima je svojevremeno bio da njena osnovna boja bude plava. Novi prijedlog je bio da bude bijele boje. Uporite za to je proisteklo iz injenice to po heraldikim pravilima azurnoplava boja, kakve je bio starobosanski grb sa est zlatnoutih ljiljana, u kombinaciji s drugim bojama zahtijeva i slae se iskljuivo s bijelom bojom. Na osnovu toga, moe se s dosta sigurnosti tvrditi da je i srednjovjekovna bosanska zastava bila bijele boje. Na to upuuju i analogije sa zastavama nekih drugih onovremenih evropskih drava. To je kreatore opredijelilo da nova bosanskohercegovaka zastava takoer bude te boje. Javilo se i pitanje njenog isticanja: da li u vodoravnom ili okomitom poloaju? Problem je rijeen analizom autentine dokumentacije koja se odnosi na srednjovjekovnu bosansku zastavu. Na velikom dravnom peatu kralja Tvrtka I iz 14. stoljea, na kojem je prikazan vitez na konju s dugim kopljem na kojem vihori zastava s ljiljanima, stoji okomito. Shodno tome, odreeno je da tako bude i s novom zastavom.

ZLATNI LJILJAN S obzirom da je cvijet ljiljana u srednjovjekovnoj Bosni bio izuzetno omiljen i da je kao znak korien u svim sferama privatnog, javnog i vjerskog ivota, odlueno je da se maksimalno reafirmira i da u naem vremenu postane takoer prepoznatljivi znak suvremene Bosne i Hercegovine.

ARMIJSKA OBILJEJA Ve u prvim akcijama odbrane Sarajeva i itave Bosne, pojavila se potreba za oznakama kojim e se branioci meusobno raspoznavati, kao i od pripadnika neprijateljskih snaga. Imajui u vidu dravno-pravni i kulturno-historijski kontinuitet bosanske dravnosti, ilo se za tim da se on naglasi i u ovom segmentu. Predloeno je da obiljeje oruanih snaga RBiH bude gore opisani dravni grb s dodatkom dva ukrtena maa u pozadini simbolima politike i vojne moi srednjovjekovne bosanske drave.

ARMIJSKA ZASTAVA Predloeno je da bude ista kao dravna s dodatkom ukrtenih maeva.

204

INOVI I kod inova se ilo za tim da budu u uskoj vezi s historijskom tradicijom srednjovjekovne bosanske drave. Novo rjeenje se sastojalo u prijedlogu da: Osnovno obiljeje pripadnika oruanih snaga RBiH bude dravni grb s ukrtenim maevima; Umjesto standardnih zvjezdica, kako je bilo u inovima Jugoslavenske narodne armije, predloeni su ljiljani.

STAROBOSANSKI POZDRAV U kompletiranju novih vojnih obiljeja predloeno je da se uvede specifian pozdrav unutar pripadnika oruanih snaga RBiH. Umjesto standardnog naina, kako se pozdravlja u svim armijama svijeta, predloeno je da se u regularnoj vojsci RBiH pozdravlja polupodignutom rukom s otvorenim dlanom rairenih prstiju. Inspiracija za to je naena u arheolokoj i povijesnoj grai koja pokazuje da je takav nain pozdravljanja na bosanskohercegovakom prostoru bio prisutan vie od 2000 godina. Naime, na brojnim kamenim spomenicima sa raznih strana Bosne i Hercegovine, iz rimskog doba, koji pripadaju ilirskom kulturnom nasljeu, dakle prastanovnicima Bosne, uvijek se ponavlja lik koji ima specifino podignutu ruku iznad ramena s otvorenim dlanom. Isti prizor se ponavlja na brojnim stecima iz srednjeg vijeka, a onda na nianima iz turskog doba. S obzirom da je rije o jedinstvenom sluaju da je na jednom te istom prostoru kroz razdoblje od preko 2000 godina kod istog naroda bio u upotrebi isti pozdrav, razlog je to je predloeno da se reafirmira i uvede u oruane snage suvremene Bosne i Hercegovine.

PRIHVAANJE I ZVANINO USVAJANJE PONUENIH RJEENJA Predsjednitvo RBiH je naknadno na svojoj sjednici od 4. maja 1992. godine (Uredba br. 02-011-343/92.) bez primjedbi prihvatilo ponueno rjeenje za dravni grb i zastavu, ime su navedenog datuma ta dva obiljeja postala zvanina dravna obiljeja RBiH, kao privremeno rjeenje, dok su preienim tekstom Ustava RBiH (Slubeni list RBiH, br. 5/93) lanom 7 za grb i lanom 8 za zastavu, ista rjeenja bila usvojene kao trajno rjeenje. Predsjednitvo RBiH je na svojoj sjednici od 1. augusta 1992. godine (Pr.br. 1263/92), bez primjedbi prihvatilo ponueno rjeenje za armijska obiljeja: armijsku zastavu, armijski grb i armijske inove Oruanih snaga RBiH, ime su postala zvanina obiljeja Oruanih snaga RBiH.

205

Ponueni prijedlozi koji su se odnosili na odlija (medalje) sadravali su: medalju Bosanski maevi, medalju Bosanskog grba, orden Zlatni ljiljan, orden Bosanskog viteza, orden Kralja Tvrtka i orden Kulina bana, a neto kasnije je dodan i orden Zmaja od Bosne. U prvoj fazi je samo orden Zlatni ljiljan uao u proceduru usvajanja i postao je zvanino odlije koje je dodjeljivano zaslunim borcima. tab vrhovne komande vojske RBiH je bez rezerve prihvatio prijedlog novog vojnog pozdrava. Predsjednitvo RBiH je na svojoj sjednici od 14.8.1992. godine usvojilo vjebovna pravila Oruanih snaga RBiH (02-011-663/92., gl. 3, str. 102107) s dotinim pozdravom, i time je taj pozdrav zvanino uveden u Oruane snage RBiH.2

II Historika podloga usvojenih dravnih i vojnih obiljeja Iako se historijski pouzdano zna da je Bosna u doba svoje srednjovjekovne samostalnosti imala i upotrebljavala dravne simbole (grb i zastavu), rjeavanje ovog problema su pratile izvjesne potekoe jer raspoloiva izvorna graa ne daje sve elemente za apsolutno tanu definiciju njihovog sadraja i izgleda. Dodatnu potekou predstavljaju brojni grbovnici u kojima se javlja bosanski grb, nastali u kasnijim vremenima, odnosno nakon nestanka srednjovjekovne bosanske drave. Za naunu kritiku oni nemaju neki znaaj poto se uglavnom radi o falsifikatima. Zato se Struna grupa, koja je radila na ovom problemu, iskljuivo oslanjala na relevantnu izvornu grau kao to su arheoloki nalazi i sauvani arhivski podaci. Analiza dravnih simbola koji su bili u upotrebi u doba bosanske samostalnosti (od vremena prvih banova pa do posljednjeg kralja Stjepana Tomaevia), pokazuje da su oni dobili konaan heraldiki i dravnopravni sadraj, kao i oblik, tek u vrijeme kralja Tvrtka I (1353-1391.), za ije vladavine je Bosna dostigla najvei strupanj politikog i dravnopravnog razvoja. Raspoloiva izvorna graa pokazuje slijedee stanje:

GRB Za poznavanje grba srednjovjekovne bosanske drave glavni izvor su peati sa povelja koje su izdavali bosanski vladari, a onda bosanski novci i plat kralja Tvtka I pronaen u kraljevskom mauzoleju u Arnautoviima kod Visokog. Ra2

O svemu ovome sa likovnim prilozima: E. Imamovi, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995., p. 361-402.

206

zvoj grba imao je odreeni kronoki tok. Nisu nam sauvani peati iz 12. stoljea, ali se zna da su postojali. U ranoj fazi (13. stoljee), heraldiki simboli su najee bili likovi ivotinja, kao to su orao, grifon-lav i sl. Mali peat bana Ninoslava kojim je peaena povelja izdata Dubrovniku izmeu 1234. i 1240. g, sadri lik orla.3 Radi se, ustvari, o antikoj gemi, i njen sadraj nema nita zajedniko sa he-raldikom kompozicijom koja e se pod njegovim nasljednicima razviti u prepoznatljiva bosanska obiljeja. Prve elemente standardnog dravnog grba nalazimo tek na tzv. srednjem peatu bana Ninoslava. Prikazana su dva konjanika sa srcolikim titovima koji od heraldikog sadraja imaju samo kosu gredu postavljenu s lijeva nadesno, koja tit dijeli na dva polja.4 Isti element nalazimo na dva peata (malom i velikom) bana Stjepana II (1314-1353), a onda na srednjem peatu bana Tvrtka I, s tim da je ovdje poprena greda postavljena s desna na lijevo.5 Taj poloaj e se trajno zadrati, jer ga nalazimo i u zavrnoj fazi razvoja bosanskog dravnog grba. Veliki peat bana Stjepana II vaan je iz razloga jer su na njemu prvi put prikazani ljiljani, kojim je prekriven sav slobodni prostor peatnog polja. On e u razvojnoj liniji postati osnovni elemenat bosanske heraldike.6 Prve potpune elemente dravnog grba koji su postali standardni, i kao takvi predstavljaju prepoznatljiva srednjovjekovna bosanska obiljeja, nalazimo na srednjem peatu kralja Tvrtka I. Ovaj peat je vaan iz razloga to je na njemu prvi put takoer predstavljen potpuni grb vladarske dinastije Kotromania. Grb se sastoji od tita srcolikog oblika, kakav nam je poznat sa peata bana Ninoslava i Stjepana II, kacige sa ukrasnim velom, krune sa ljiljanima i perjanice. tit presijeca desna poprena greda koja ga dijeli u dva polja. U svakom od njih su u paralelnom nizu po tri ljiljana.7 Za prouavanje i upoznavanje dravnih simbola srednjovjekovne bosanske drave najvei znaaj ima tzv. veliki, dvostrani dravni peat kralja Tvrtka I.
3

A. Ivi, Stari srpski peati i grbovi, Novi Sad 1910., p. 22; G. remonik, Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka I, Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s. III, Sarajevo 1948., p. 117; P. Aneli, Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Djela, knj. XXXVIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 23, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1970., p. 9. J. Asbth, Bosnien und Herzegovina II, Wien 1888., p. 193; L. Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mitelalter, Mnchen 1914., p. 270-271; P. Aneli, o. .c., 9-11. L. Thallczy, Istraivanja o postanku bosanske banovine s naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII, Sarajevo 1906., p. 407, sl. 5; I. Bojnii, Archologische Anzeigeru XI, Budapest 1882., p. 383; P. Aneli, o. c., p. 13-17. L. Thallczy, o. c., p. 270-271. G. remonik, o. c., p. 136-137; P. Aneli, o. c., p. 21-23.

6 7

207

Ustvari, rije je o peatu bosanskih kraljeva jer je s malim izmjenama isti korien skoro od svih kasnijih vladara. Za nae pitanje vaan je njegov revers. Na njemu cijelo polje zauzima lik konjanika, ustvari, kralja u oklopu, na kojem se ak pet puta ponavlja dravni grb sa ljiljanima. Dva puta je prikazan na konjskom platu jednom na sapima, drugi put na vratu. Trei put je prikazan na titu konjanika, etvrti put na zastavi koja vihori na dugom turnirskom koplju. Peti put je prikazan na reversu peata, postavljen desno od portreta kralja Tvrtka koji je prikazan na prijestolju. U svih pet sluaja predstava je ista: kosa greda ukraena viticom. To je neto rjei sluaj, jer je u veini sluajeva greda prazna, ili je bila obojena srebrenastom bojom, kako su to nalagala heraldika pravila, odnosno kombinacije boja.8 Lijep prikaz dravnog grba nalazi se i na zlatniku kralja Tvtka I (neki autori su ga pogreno atribuirali kralju Tomaeviu). Ovdje je ustvari prikazan dinastiki grb kojeg kao takvog odreuju pratei elementi. Osnova mu je dravni grb sa est ljiljana, nad kojim je kaciga sa velom a na njoj kruna ukraena ljiljanima, iz koje stri perjanica cvjetnog oblika. Lijevo i desno od grba je jo po jedan stilizirani ljiljan.9 Posebnu historijsku i heraldiku vrijednost za prouavanje dravnih obiljeja srednjovjekovne Bosne predstavlja nalaz kraljevskog plata iz grobnice kralja Tvrtka I u Arnautoviima kod Visokog. Iako je otkriven davne 1909. godine, obraen je i objavljen tek sedamdesetak godina kasnije, i to od strane dr Pave Anelia.10 Naime, prilikom iskopavanja srednjovjekovnih Mila (Arnautovia), nailo se na grupnu grobnicu, zapravo mauzolej bosanskih vladara. Na centralnoj grobnici je stajao steak ispod kojeg je naeno ukupno osam skeleta, s bogatim grobnim prilozima. Nalazi, meutim, nisu nikada obraeni niti objavljeni. Naknadna reviziona iskopavanja koja je vodio dr Pavo Aneli, pokazala su da je tu bio pokopan i kralj Tvrtko I. Najzanimljiviji i najvrjedniji nalaz je njegov plat. Prilikom iskopavanja zateen je u izuteno dobrom stanju, prebaen preko steka pod kojim je leao kralj. Zbog nemara i nestrunog kopanja, taj izuzetno vrijedni nalaz je upropaten. Od njega su ostali tek mali komadii, zapravo oni dijelovi koji su bili izvezeni zlatnom icom. Dr Pavo Aneli je te ostatke izvukao iz zaborava nakon skoro 70 godina, prouio ih i objavio. Njegovi rezultati su obogatili bosansku heraldiku,
8

L. Thallczy, Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski?, Glasnik Zemaljskog muzeja, IX, Sarajevo 1897., p. 183-191; P. Aneli, o. c., p. 23-25. S. imik, Hrvatska straa, IX, Zagreb 1938., br. 231; M. Perojevi, Franjevak vjesnik, ILIV, Beograd 1937., br. 12; I. Rengjeo, Numizmatiki vjesnik, god. I, III-IV, ;VII-VIII, Zagreb 1939., br.2 i 4; M. Dini, Veliki bosanski zlatnik, Istorijski asopis, III (1951/52), Srpska akademija nauka, Beograd 1952., p.41-53. P. Aneli, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautoviima) kod Visokog, Glasnik Zemaljskog muzeja , n. s. XXXIV/1979, Sarajevo 1980., p. 214 i d.

10

208

dok je nalaz (plat) sam po sebi jedinstven kako zbog sadraja (jer nosi dravna obiljeja), tako i zbog okolnosti nalaza (zateen je onako kako je ostavljen pri sahrani kralja Tvrtka I prije 600 godina). Paljivim pregledom tih ostataka dr Aneli je ustanovio da se radi o brokatnom platnu, zapravo kraljevskom platu, na kojem su se jo uvijek lijepo raspoznavali grbovi izvezeni zlatnom icom. Rije je, naime, o tzv. potpunom, to jest dinastikom grbu, koji se sastojao od standardnog dravnog grba s dodatnim ukrasnim elementima.11 Grb sa ljiljanima se javlja i na peatima Tvrtkovih nasljednika na srednjem peatu kralja Dabie i Tvrtka II.12 Kralj Ostoja je u kompoziciju grba umjesto ljiljana stavio krunu,13 bez sumnje kao simbol isticanja svoga prava na prijestolje oko kojeg se krvio s bratom Tvrtkom II. Nije, meutim, sasvim napustio ljiljane. Zadrao ih je na dravnoj zastavi.14 Kralj Tvrtko II je, pak, umjesto ljiljana stavio inicijal svog imena T.15 To isto ini kralj Toma, s tim da uz inicijal T dodaje inicijal S (Stephanus Thomas).16 Ipak, ni Toma ne otstupa u potpunosti od tradicije ljiljana. Na novcu koji je kovao (na poludinarima), postavljen je standardni dravni grb sa est ljiljana.17 Mala je razlika izmeu dravnog i dinastikog grba, to jest onog koji je pripadao vladajuoj porodici Kotromania. Oni su, ustvari, identini, s tim to je dinastiki kompozicion. Dravnom grbu su dodani dekorativni elementi, a to su: kaciga sa velom, kruna i perjanica. Takav je upravo grb izvezen na Tvrtkovom platu pronaen u njegovoj grobnici u Arnautoviima. Dakle, u oba sluaja to je grb sa est ljiljana. To je shvatljivo jer se dinastija Kotromania uvijek identificirala s Bosnom, i obrnuto.

ZASTAVA Sve se donedavno malo znalo o zastavi srednjovjekovne bosanske drave. Jedino s ime se raspolagalo bila je kratka biljeka jednog panjolskog putopisca iz
11

P. Aneli, Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautoviima kod Visokog, Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s. XVII, Sarajevo 1962., p. 165-171. P. Aneli, Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, p. 33, 41. P. Aneli, o. c., p. 36. P. Aneli, o. c., p. 36-38. P. Aneli, o. c., p., 42 I. Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljev, Glasnik Zemaljskog muzeja, LV, Sarajevo 1943., VI emisija, 2. tip. I. Rengjeo, o. c., XI, tip 1, XII emisija, tip 1.

12

13 14 15 16

17

209

14. stoljea, koji samo navodi da vladar Bosne ima zastavu. Za onu koju je vidio u Drijevima na Neretvi, kae da je sastavljena od modre (plave) i bijele boje.18 Noviji nalazi dali su vie podataka o ovom problemu, pa nam je izgled srednjovjekovne bosanske zastave danas bolje poznat. Na naliju velikog peata kralja Tvrtka I takoer je prikazana zastava Bosne. Vidi se kako lepra na dugom koplju konjanika. Njen glavni sadraj je grb sa ljiljanima.19 Analiza dravnih peata, pokazuje da su neke rane banske zastave, umjesto tita sa ljiljanima, imale kri. Takav je sluaj sa zastavom bana Stjepana II i bana Tvrtka, prikazane na njihovim peatima. Sadraj zastave na peatu bana Ninoslava iz 13. stoljea teko je raspoznati. Nejasno je da li je u pitanju kri ili su ljiljani. Poev od kralja Tvrtka I ostala je nepromijenjena za svo vrijeme postojanja srednjovjekovne bosanske drave. Sa peata je nemogue odrediti boju zastave ali nam mogu posluiti analo-gije sa zastavama drugih onovremenih zemalja. Pouzdano se, pak, zna kako je noena i kako se isticala. Na velikom dravnom peatu na koplje je objeena vertikalno, shodno poloaju grba, odnosno tita, koji stoji uspravno. to se tie njenog oblika, banske su imale dva puta veu duinu od irine, dok su herceke gotovo kvadratne, ili ire nego due. Banske zastave se zavravaju trokutastim prorezom, a neki primjerci kraljevske su u obliku trokuta.

LJILJAN Osnovni i najvaniji sadraj bosanske heraldike je ljiljan. U historiografiji je ve dugo prisutna polemika o tome na koji nain je ljiljan uao u bosansku heraldiku. Neki su miljenja da su ga bosanski vladari preuzeli od ugarskih Anuvinaca, bilo kao njihovi vazali ili enidbenim vezama. Bosanska kruna je u obliku ljiljana kakva je i kod kralja Karla Roberta, Ljudevita Velikog, kraljice Marije i dr, ali takve krune imaju i druge evropske dinastije. Neki, pak, iznose uvjerenje da je Bosna preuzela ljiljan od Srba, poto se kruna s ljiljanima javlja na novcima nekoliko posljednjih Nemanjia. Analiza ovog problema pokazuje da je neopravdano ljiljan vezati za ovaj ili onaj narod, odnosno dinastiju. Zna se da je ljiljan bio omiljeni umjetniki motiv ve kod starih Egipana, Kreana, Rimljana i dr. I u Bosni se susree ve u antiko doba, to jest prije dvije hiljade godina. Muzej grada Sarajeva posjeduje ulomak rimske zemljane posude iskopane na Ilidi, na kojoj je urezan prelijep motiv stiliziranog ljiljana.20 Ljiljan se javlja na tlu Bosne i u kasnoantikoj
18

J. Smodlaka, Zemlje Junih Slovena i njihovi grbovi ..., Prilog Vjesniku za arheologiju i Historiju dalmatinsku, sv. L, god. 1928-29, Split 1931., p. 8. P. Aneli, o. c., p. 23 i d. Muzej grada Sarajeva, Inventarna knjiga antika, br,

19 20

210

umjetnosti pa ne treba uditi da je u srednjovjekovnoj Bosni postao iroko prisutan kako u umjestnosti tako i u dravnim obiljejima. Ljiljan se u Bosni javlja i kao elemenat ukrasne arhitekture, kakav je sluaj sa kapitelima bobovakog dvora.21 Takoer je est u iluminacijama srednjovjekovnih rukopisa (Mletaki zbornik, Hvalov rukopis i dr), a onda se susree na nakitu, kao to su poelice itd. Najee se javlja na stecima, i to u raznim stilizacijama. U nekim sluajevima to je glavni i jedini likovni sadraj steka, postavljen na njegovu gornju plohu ili na bonim stranama.22 I u emisijama srednjovjekovnog bosanskog novca esto se javlja kao samostalan simbol. Najbolji takav primjer je zlatnik kralja Tvrtka I. Takoer su ezla bosanskih vladara u obliku ljiljana, kao i njihova kruna. Koliko je ljiljan bio omiljen u srednjovjekovnoj Bosni pokazuje njegov spomen u literarnom stvaralatvu. U tzv. Tihoradievom evanelju iz 14. stoljea nalazi se glosa: Lilije, cvijetu ime krin.23 Na kraju, spomenimo da u Bosni (na Igmanu) raste jedinstvena vrsta ljiljana koja se nigdje drugdje ne susree. Rije je o endemu, u botanici nazvan Lilium bosniacum Beck. Moe se pouzdano rei da je od itave Evrope, upravo u Bosni naao najiru primjenu, i upitno je da li ga je Bosna preuzela od drugih i u kojoj mjeri, ili je moda bio obrnut sluaj.

BOSANSKI GRB I FALSIFIKATI Prvi pokuaji falsificiranje bosanskog grba kao i grbova pojedinih bosanskih velikakih porodica, potjeu iz druge polovice 15. stoljea. To je bilo u uskoj vezi s raseljavanjem bosanskog plemstva, to je bilo prouzrokovano turskim osvajanjem Bosne, a onda, pod utjecajem renesansnih ideja o zajednikim korijenima svih junih Slavena i njihovoj etnikoj vezi sa Ilirima. U tom razdoblju sastavljani su brojni grbovnici, meu kojima i grb Ilirika. Sastojao se od tita na kojem su ucrtani polumjesec i zvijezda. Ti simboli se, inae, najee javljaju na spomenicima junoslavenskog prostora, posebno na bosanskim stecima, ali je nejasno zato su uzeti ba ti simboli za zajedniki grb svih Junih Slavena. Grb s polumjesecom i zvijezdom, kao bosanski, prvi put se javlja na nadgrobnoj ploi kraljice Katarine u Rimu, koja je umrla 1478. godine. Ovi simboli su est motiv bosanskih steaka, a kako je uao u heraldiku, nepoznato je. Grb sa crnakim glavama, kao tobonji bosanski, koji se prvi put pojavio u rukopisu Ulricha Richentala, kroniara uvenog sabora odranog u Konstanci (1415-1418), nema nikakve veze s Bosnom. Izmiljen je kao i grbovi mnogi
21 22 23

P. Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo 1973., p.51, sl. 2. M. Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo 1965., p.168-175. M. Dizdar, Starobosanski tekstovi, Sarajevo 1990., p. 84, 350.

211

drugih zemalja iji su predstavnici uestvovali na tom saboru. Od Richentala prelazi u Kosmographiu Sebastiana Mnstera, tampanu u Bazelu 1544. godine. Poslije je tampan u zborniku Virgila Solisa (1555.g), i tako je uao u iru evropsku literaturu. Petar Ohmuevi ga je preuzeo od Mnstera i 1582. unio u svoje Rodoslovlje. Iz Rodoslovlja je, pak, uao u Ilirski grbovnik, a odatle u Orbinijevo djelo.24 Osamdesetih godina 19. stoljea, u vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, u javnosti se ponovo pokrenulo pitanje bosanskog grba. Ondanje su vlasti, naime, eljele uvesti u slubenu upotrebu grb zemlje Bosne, pa su, s tim u vezi, bili pozvani najeminentniji onovremeni historiari da se ukljue u rjeavanje tog problema. Napisane su brojne rasprave i prilozi na tu temu. Pokazalo se da pitanje odreivanje historijskog bosanskog grba predstavlja dosta sloen problem, s obzirom da Bosna i Hercegovina posjeduje najbogatije heraldiko nasljee od svih junoslavenskih zemalja kao i izvornu grau koja se odnosi na taj problem. U tom pogledu poseban znaaj ima bogata zbirka peata a onda numizmatiko nasljee s predstavama dravnog i dinastikog grba. Kako ta graa nije bila poznata starijim istraivaima, kao ni arheoloki materijal (plat kralja Tvrtka I), svoje zakljuke su uglavnom temeljili na pojedinim grbovnicima nastalim u doba renesanse i kasnije. Veina ih, meutim, predstavlja falsifikate, i kao takvi nisu relevantni ni za prouavanje bosanske heraldike. Ponueni grb sa sabljom pripada, pak, madarskom heraldikom nasljeu, pod ijim je utjecajem svojevremeno herceg Stjepan formirao svoj herceki grb, s obzirom da je bio u tijesnim politikim vezama s budimskim dvorom. Nametanje Bosni grba ovog sadraja imalo je politike motive, odnosno, elio se naglasiti tobonji vazalni odnos Bosne prema Ugarskoj (Madarskoj) u razdoblju srednjeg vijeka. Nakon gore izloenog vidi se da nije uope vie upitno kako su izgledali grb i zastava srednjovjekovne bosanske drave. Njihov osnovni sadraj je tit sa est ljiljana, kako to pokazuje relevatna izvorna graa: peati, numizmatiki primjerci, plat kralja Tvrtka I i dr. Autor Profesor dr. Enver Imamovi je redovni profesor historije starog vijeka i arheologije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu

24

A. Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s. IX, Sarajevo 1954., p. 96 i; Isti pisac: Postanak ilirske heraldike, Glasnik Skopskog naunog drutva, knj. XII, Odj. drutvcenih nauka, 6, Skoplje 1933., p. 79-125; M. Orbini, Kraljevstvo Slovena, Beograd 1968., p.133.

212

Rezime rada: U svom prilogu autor obrazlae historijsku utemeljenost nove bosanske heraldike i upotrebe heraldikih znakova i simbola koji su se pojavili sa pojavom dravne samostalnosti Bosne i Hercegovinwe kao drave, a koji se temelje na ljiljanu kao heraldikom znaku. On ukazuje na utemeljenost i prirodu te nove heraldike prakse do koje je dolo nakon osamostaljivanja bosanske drave 1992. godine.

213

KARAKTERISTIKE DRUTVA U BOSNI I HERCEGOVINI NEPOSREDNO NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA Husnija Kamberovi

Nakon to se u Drugom svjetskom ratu izborila za obnovu svog dravnopravnoga statusa, integrirana u okvire jugoslavenske drave, Bosna i Hercegovina se nakon rata suoila sa nizom problema koje je valjalo rjeavati radi obnove razorenoga drutva, koje je, uz to, po svojoj strukturi bilo seljako u pravom smislu te rijei, koje nema to obiljeje samo zbog toga to je veina stanovnitva ivjela na selu nego prevashodno zbog injenice da to stanovnitvo u socio-kulturnom smislu nije bilo prekorailo granice seljakog drutva. Na ovom je prostoru neoposredno nakon Drugoga svjetskog rata preko 70 odsto stanovnitva bilo nepismeno, a blizu pola miliona ljudi nosilo je opanke koje su najee sami pravili od govee koe. Takvo stanje, koje nije bilo samo posljedica ratnih razaranja nego i dotadanjeg povijesnog razvoja Bosne i Hercegovine, bilo je i opa karakteristika drutva na jugoslavenskom prostoru. Inenjer Briner, pomonik ministra je 23. oktobra 1945. donio uputstvo o ponaanju slubenika radi u kojem istie kako je zabranjeno skidati sijalice, arati po zidovima i vratima, bacati otpaci hrane, voa, hartije, cigareta, krroz prozore, po hodnicima, stepenitu i oko liftova, da je zabranjeno pljuvati, bacati palidrvca, pa je ak detaljno propisao kako se koristi toalet1. Na teritoriji Bosne i Hercegovine je 1921. bilo 85 odsto poljoprivrednog stanovnitva, a 1939. udio poljoprivrednog stanovnitva je opao na 80,2 odsto. Ako se uzme da je gradsko stanovnitvo ono u naseljima sa preko 5000 stanovnika, onda je taj dio populacije u BiH iznosio 1921. godine svega 8,8 odsto, a 1931. godine 9 odsto. Bosna i Hercegovina je, po tom kriterijumu, 1921. imala 11 gradova, a deset godina kasnije samo dva vie2. Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata u
1

Arhiv Jugoslavije (dalje AJ), fond Ministarstva rudarstva Vlade FNRJ (dalje 24), 6-21, Uputstvo pomonika ministra umarstva, 23.10.1945. Ilijas Bonjovi: Privreda i stanovnitvo Bosne i Hercegovine u meuratnom razdoblju. Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, vol. 7, str. 148. i 149.

214

Bosni i Hercegovini je 83 odsto stanovnitva ivjelo na selu, a 17 odsto u gradu. Industrija je upoljavala svega 2 odsto ukupnog stanovnitva3. Takva seljaka struktura je karakteristika drutva u Bosni i Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata. Meutim, to drutvo nije bilo unutar sebe homogeno nego razbijeno u najmanje dvije (muslimansku i kransku) manje ili vie zatvorene makrocjeline u kojima su se vjerske razlike izuzetno djelotvorno odravale na razini narodnih obiaja stanovnitva i bitno odreivale njegov drutveni, kulturni i politiki razvoj. Bila je to posljedica dotadanjeg povijesnog razvoja Bosne i Hercegovine u kojoj je, poevi od dolaska Osmanlija na ove prostore, otpoela izgradnja takve drutvene strukture. Raspored gospodarskih zgrada, vanjski izgled kua i unutarnji raspored prostorija u njima, nain ivota i meusobnog ophoenja, ve na prvi pogled su pokazivali svu razbijenost bosanskohercegovakog drutva koja e bitno odreivati stupanj modernizacijskih procesa u njemu. Sve je to uvjetovalo da je glavna konstanta bosanskohercegovake povijesti poslije 1945. predstavljao sukob s osnovnim uporitem tradicionalizma, agrarnim drutvom. Bosna i Hercegovina je 1945. godine pored izrazito agrarne drutvene strukture bila ekonomski dosta zaostala zemlja u kojoj je stanovnitvo, osobito seosko, ivjelo na prilino primitivan nain. Ogleda se to i u nainu graenja zgrada za stanovanje i gospodarskih zgrada na selu, ija je zajednika karakteristika to da su podignute sa minimalnim utrokom novca, uz pomo nekvalificiranih ili slabo kvalificiranih radnika. Seljak je, uglavnom, sam sebi gradio potrebne zgrade uz pomo seoskih majstora (dunera), te su na taj nain nastajale male nehigijenske zgrade sa zemljanim podom, otvorenim ognjitem, esto sa jednom ili najvie dvije prostorije i malim prozorima. Takvih naselja je bilo irom Bosne i Hercegovine. Osim toga, sela su bila razbijenog tipa, to je predstavljalo veliku zapreku svakom kulturnom i ekonomskom napretku i modernizacijskom procesu uope. Tijekom Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je uniteno oko 33 odsto stambenih i gospodarskih zgrada na selu. Ukupno je u Bosni i Hercegovini tijekom rata porueno 126.000 kua (od 417.000 stambenih zgrada ukupno)4. Ako se tome doda da, uz preovladavajui sitni posjed, u bosanskohercegovakoj poljoprivredi imamo proizvodnju sa snano prisutnim naturalnim ostacima slika sela postaje jasnija. U tako siromanom selu je odmah nakon zavretka rata, ve u maju i junu 1945, zavladala glad, osobito u okruzima Sarajevo, Travnik, Biha i Banja Luka, dok su krajevi u junoj Hercegovini, koji su bili pristupaniji dovozu hrane s mora, kao i predjeli oko Tuzle, koji su imali izlaz na Drinu, relativno bolje stojali5. U nekim krajevima se ak umiralo od gladi (Kupres, Prozor, okolica Sarajeva).
3 4 5

Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo 1990, str. 13 Borba, 24.8.1946, str. 4 AJ, fond Ministarstvo rada Vlade FNRJ (dalje 25), 25-1, Ministarstvo za BiH Statistikom uredu, 9.6.1945.

215

Zemlja se obraivala na dosta primitivan nain, kosilica je bila gotovo nepoznanica, a njive su se najveim dijelom obraivale drvenim ralom, dok je u istonoj Bosni bilo primjera da su ljudi sami vukli plug6. Pred Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini je na gospodarstva do 5 ha otpadalo 68 odsto seljakih gospodarstava, to znai da dvije treine seljakih gospodarstava nije moglo proizvoditi nikakvih trinih vikova, a znatan broj, s obzirom na brojnost porodice i kvalitet zemljita, gotovo da nije moglo prehraniti niti vlastitu porodicu7. Od svih domainstava u itavoj tadanjoj jugoslavenskoj dravi samo je 43,8 odsto imalo gvozdene plugove, 18,2 odsto drvene plugove, a 38 odsto nije imalo najnunijih poljoprivrednih sprava8. Tako nizak stupanj agrotehnike katrakteristika je i bosanskohercegovake poljoprivrede neposredno nakon rata. Za razliku od sela, u gradovima je situacija bila neto bolja, osobito to se tie javnih zgrada. Najvei dio zgrada je izgraen jo koncem 19. stoljea za vrijeme austrougarske vladavine. Austro-ugarska je vlast nastojala u bosanskim veim mjestima-gradovima podizati velike i vrijedne zgrade, ali je nedostatak veine gradova bio u tome to nisu imali regulacione osnove9. U mnogim gradovima nije postojala kanalizacija, pa su, prema nekim izvjetajima, otvoreni kanali irili neprijatan miris po cijelom gradu, osobito ljeti i u vrijeme kada pue vjetar10. Tuzla je jo koncem 1947. imala slabo razvijenu vodovodnu i elektrinu mreu, stambeno pitanje je bilo veoma akutno, lokalni saobraaj gotovo da uope nije postojao, a kulturni ivot je bio slab zbog nedostatka kulturnih ustanova11. U Jajcu, u centru grada, na praznoj poljani, seljaci su iz okoline koncem 1949. jo uvijek ostavljali konje12, a u Sarajevu, najveem gradu Bosne i Hercegovine, poetkom 1946. postoji 3000-4000 komada stoke13. Loem ekonomskom stanju u Bosni i Hercegovini neposredno nakon Drugog svjetskog rata doprinosio je i loe izgraen saobraaj. U meuratnoj jugoslavenskoj dravi Bosna je u saobraajnom pogledu bila posve zapostavljena, to se vidi i iz podatka da je na njezinom teritoriju u razdoblju 1919-1941. izgraeno svega
6

Arhiv Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (dalje ACKSKJ), fond Organizaciono-politiki sekretarijat (dalje V), k. XXI/1. ACKSKJ, fond Komisija za privredu (dalje XI), 1/15, Analiza o zaostalosti Bosne i Hercegovine, 1946. godina. ACKSKJ, XI-1/13, Izvjetaj Komisije za ekonomsku politiku, 1946 godina ACKSKJ, XI-1/13, Izvjetaj Komisije za ekonomsku politiku, 1946. godina ACKSKJ, XI-5-1/13, Izvjetaj o stanju trgovine i ugostiteljstva u poduzeu Igman u Konjicu. ABiH, MRA, k. 56, br. 2956/47, Zapisnik sa sjednice Izvrnog odbora Gradskog narodnog odbora u Tuzli, 9.12.1947. ACKSKJ, V, k-III/3, Izvjetaj o obilasku partiske organizacije Banjaluke oblasti, 18.10.1949. ACKSKJ, V, k-XXI/2, Zapisnik sa sastanka Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH i lanova Oblasnih komiteta KPJ, april 1946.

8 9 10 11

12 13

216

176 km eljeznikih pruga (dok je u Srbiji u istom razdoblju izgraeno 886 km)14. U aprilu 1945. u Bosni i Hercegovini je bilo u upotrebi 481 km eljeznike pruge, a u maju 710 km. Od 395 lokomotiva, koliko ih je bilo neposredno nakon rata, svega 47 je bilo upotrebljivih, a od 531 putnika vagona svega 181 je bilo ispravno. Nakon rata je zateeno 6.012 teretnih vagona, a od toga je 3.202 bilo ispravno15. Zbog oskudice eljeznikog saobraaja u Bosni i Hercegovini je u meuratnom razdoblju cestovni saobraaj igrao prvorazrednu ulogu, ali su tri etvrtine cesta bile neprohodne ili teko prohodne, a i to su bile, uglavnom, dravne dok su opinski putevi, koji su najee bili bez kamene podloge, bili, u najznaajnijoj mjeri, u doba i najmanjih kia neprohodni16. Stanje puteva u Bosni i Hercegovini 1945. pokazuju slijedei podaci: sa suvremenim kolovozom bilo je svega 34 km, sa kamenom podlogom 2.225 km, bez kamene podloge 3.382 km ili svega 5.641 km. Na 100 kvadratnih kilometara otpadalo je svega 10,9 km puta, dok je u Sloveniji, na primjer, na 100 kvadratnih kilometara dolazilo 129 km puta. Osim toga, nedostatak saobraaja u Bosni i Hercegovini nije samo u slabo razvijenoj mrei i loim uskim putevima nego jo vie u nedostatku one mree seoskih puteva koja slui za prilaz ka javnim putevima i koja po svojoj ukupnoj duini mora iznositi viestruko od javnih puteva. Takve mree u Bosni 1945. gotovo da nije bilo. U veem dijelu zemlje, osobito u planinskim krajevima, glavno saobraajno sredstvo predstavljao je tovarni konj, ime je najvie izraeno slabo stanje privrede. Time se objanjava i injenica da su postojei putevi bili slabo frekventni i neiskoriteni17. U tako loem stanju drutva Bosna i Hercegovina se morala nositi sa problemom izbjeglica, obnove privrede, saobraaja, pa ak i nositi sa onim pitanjima koja nisu bila oekivana (npr. probem bosanskih granica).18 Osnovni pravci razvoja bosanskohercegovakog drutva nakon Drugog svjetskog rata odvijali su se u nekoliko segmenata, a glavne promjene su se odvijale u oblasti agrara i industrije. Agrarna prenaseljenost, kao karakteristika drutva neposredno nakon rata, javlja se kao posljedica izostanka industrijalizacije u ranijoj povijesti, s jedne, i oskudice u obradivom zemljitu pri postojeem stupnju modernizacije privrede, s druge strane. Ona je istodobno i demografsko i ekonomsko obiljeje poljoprivrede, jer se pojavljuje i kao viak stanovnitva na jedinici povrine zemlje i kao

14

Kemal Hralja: Razvoj industrije u BiH do drugog svjetskog rata (dalje: K. Krerlja: Razvoj industrije), Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, vol. I, Zagreb 1974, str. 30. AJ, fond Privredni savjet Vlade FNRJ (dalje 40), 138-325, Dravni statistiki ured DFJ, Izvjetaj br. 5-7, Beograd 1945. K. Hrelja: Razvoj industrije, str. 31 ACKSKJ, XI-1/15, Analiza o zaostalosti BiH, 1946. godina O tome vidi u Husnija Kamberovi: Rasprave o bosanskim granicama 1946. godine. Prilozi. Institut za istoriju, br. 28, Sarajevo 1999, str. 203-209.

15

16 17 18

217

prezasienost proizvodnih fondova radnom snagom i stanovnitvom19. Ope je pravilo da zbog agrarne prenaseljenosti otpoinje odlazak radne snage u nepoljoprivredne djelatnosti, pri emu industrija apsorbira najvei broj radne snage iz poljoprivrede. U Bosni i Hercegovini je 1947. bilo 79 poljoprivrednih stanovnika na 100 ha poljoprivredne povrine, a 118 poljoprivrednih stanovnika na 100 ha obradive poljoprivredne povrine. Godine 1953. bilo je 69 poljoprivrednih stanovnika na 100 ha poljoprivredne povrine, odnosno 104 poljoprivredna stanovnika na 100 ha obradive poljoprivredne povrine. Jaa naseljenost na obradivim povrinama dolazi otuda to je Bosna i Hercegovina imala dosta planinskih panjaka koji ulaze u kategoriju poljoprivrednog, ali ne i obradivog zemljite.20 Agrarna prenaseljenost se istodobno javlja i kao uzrok i kao posljedica strukture poljoprivrednih gazdinstava. U Bosni i Hercvegovini je preovlaivalo sitno individualno poljoprivredno gazdinstvo sa slabim nainom obrade i bavljenjem pomalo svim granama poljoprivredne proizvodnje. Prema popisu od 31. marta 1931. u Bosni i Hercegovini je od ukupno 324.980 gazdinstava bilo 110.790 gazdinstava povrine do 2 ha, a 112.280 gazdinstava su spadala u kategoriju od 2 do 5 ha, to znai da je tada ukupno 68,7 odsto gazdinstava spadalo u kategoriju sitnih seljakih gospodarstava. Posjeda preko 20 ha bilo je svega 7.087, odnosno 2,1 odsto21. Do rata taj je odnos neznatno izmijenjen. Prema zvaninim statistikim podacima Ministarstva poljoprivrede iz 1937., u Bosni i Hercegovini je tada bilo 327.889 posjeda, pri emu je na gospodarstva do 2 ha otpadalo 111.577, dok je onih od 2 do 5 ha bilo 113.283 gospodarstava. Dakle, posjeda do 5 ha bilo je ukupno 224.860, dok je onih preko 20 ha bilo 7.350 ili 2,24 odsto svih posjeda22. Budui da je ukupna poljoprivredna povrina u Bosni i Hercegovini tada iznosila 1,649.717 ha, proizilazi da je prosjena povrina jednog gospodarstva iznosila 5,03 ha. Ali, ako uzmemo u obzir da je u ukupnoj poljoprivrednoj povrini na umska zemljita otpadalo 574.838 ha onda je prosjena povrina jednog gospodarstva iznosila neto vie od 3,28 ha23. U razdoblju od jedne decenije nakon Drugog svjetskog rata agrarna je politika u Bosni i Hercegovini je prola kroz nekoliko faza: prva, koju karakterizira postojanje individualnoga vlasnitva uz neznatan broj seljakih radnih zadruga, traje do 1948, a osnovno obiljeje drugoj fazi, koja poinje januarskim plenumom
19

Milo Macura: Stanovnitvo i radna snaga kao inioci privrednog razvoja Jugoslavije, Beograd 1958, str. 148, 152 I. Bonjovi: Preobraaj ekonomske strukture radne snage i stanovnitva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1966, str. 123 Milivoje Eri: Agrarna reforma u Jugoslaviji 1918-1941. (dalje M. Eri: Agrarna reforma), Sarajevo 1958, str. 501 Nikola L. Gaea: Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945-1948 (dalje N. Gaea: Agrarna reforma), Novi Sad 1984, str. 231 N. Gaea: Agrarna reforma, str. 232

20

21

22

23

218

KPJ 1949, dati e ubrzana i forsirana kolektivizacija sela. Sredinom pedesetih godina koncept zadrugarstva je definitivno naputen, mada je proces njegova raspadanja otpoeo ve u drugoj polovici 1951. godine. Zakonom o poljoprivrednom fondu i dodjeli zemlje poljoprivrednim organizacijama iz 1953. izveden je novi prodor u strukturu seljakih gospodarstava i dat im takav oblik koji e obiljeavati stanje u agrarnim odnosima narednih gotovo etiri decenije. Od ovog Zakona iz 1953. otpoinje trea faza u agrarnoj politici Bosne i Hercegovine nakon Drugoga svjetskog rata, a nju karakterizira istodobno postojanje drutvenih i individualnih gazdinstava. Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini provoena je na temelju odredaba Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, kojega je 5. januara 1946. donijela Narodna skuptina Bosne i Hercegovine. Kasnije je, 26. aprila 1946, donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona od 5. januara, a 7. jula 1947. izglasan je Zakon o izmjenama i dopunama oba prethodna Zakona24. U provedbi agrarne reforme stvoren je zemljini fond povrine 1,345.129 dunuma (134.513 ha), a od toga 1,063.769 dunuma (106.377 ha) obradivog i 281.360 dunuma (28.136 ha) umskog zemljita25. Podjela ovog zemljinog fonda nije bitno izmijenila strukturu seoskih gospodarstava, jer je i nakon podjele ostao znatan broj onih porodica koje su po zakonu, koji je predviao pravo da se naznaenim agrarnim interesentima dodijeli 4 do 8 ha zemlje, imale pravo da dobiju zemlju u svrhu proirenja svojih posjeda, ali zbog oskudice u zemljinom fondu to se nije moglo ostvariti. U Bosni i Hercegovini je bilo 70.000 agrarnih interesenata, to znai i da je itav zemljini fond bio razdijeljen tim porodicama dobio bi se prosjean posjed od 1,92 ha, to je za 100 odsto manje nego je bila zakonski poredviena donja zemljino-posjedovna granica jednog agrarnog interesenta. Kako je, meutim zadovoljeno svega 14.382 agrarna interesenta s 23.071 ha zemlje, proizilazi da je prosjeno na jednog agrarnog interesenta dodijeljeno 1,67 ha zemlje, pa je i nakon toga Bosna i Hercegovina ostala sitnosopstvenika zemlja sa malo zdravih srednjih posjeda kako je to konstatirano u jednom izvjetaju koncem 1948. godine26. Veliki posjedi bosanskih begova su unuteni reformom koju su jugoslavenske vlasti provele u Bosni i Hercegovini u razdoblju izmeu dva svjetska rata. Prema popisu od 31. januara 1949. struktura posjeda u Bosni i Hercegovini pokazuje da je i dalje preovlaivao sitni posjed do 5 ha.
24

V. Krinik-Buki: Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, str. 193; ABH, fond Agrarne reforme i kolonizacije (dalje ARIK), br. 9198/48, Izvjetaj ora Krstia, naelnika za agrarnu reformu i kolonizaciju u penziji po rezultatima agrarne reforme u BiH, 28.XII 1948. ABH, ARIK, br. 9198/48, Izvjetaj ora Krstia; N. Gaea: Agrarna reforma, str. 362. navodi brojke koje se malo razlikuju od ovih koje navodi ore Krsti u svom izvjetaju. V. Krinik-Buki: Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, str. 218 i 370 takoer preuzima ove Krstieve podatke. ABH, ARIK, br. 9198/48, Izvjetaj ora Krstia, 28.XII 1948.

25

26

219

Zakonom iz 1953. ustanovljen je zemljini maksimum na 100 dunuma (10 ha), to je pogodilo vie od 31.000 gospodarstava u Bosni i Hercegovini, ali nije bitno izmijenilo strukturu seljakih posjeda, budui da su od novostvorenog zemljinog fonda uglavnom formirana vea drutvena poljoprivredna dobra. Od poetka 1949. otpoinje ubrzana kolektivizacija sela i znatno uveanje broja seljakih radnih zadruga. Stvaranje seljakih radnih zadruga u Bosni i Hercegovini je otpoelo ve koncem 1945, a prvu takvu radnu zadrugu su osnovale 127 muslimanskih porodica u selu Tarevci u modrikom srezu27. Meutim, velike kampanje za stvaranje seljakih radnih zadruga nije bilo sve do poetka 1949, mada je ve koncem 1945. i poetkom 1946. u nekim krajevima Bosne dolazilo do lijevih skretanja, koja su do najveeg izraaja dola u tri sela sreza Bosanske Dubice: Koturovima, Bjelajcima i Maglajcima, gdje se pojavio autohtonio seljaki pokret za organiziranjem zajednikog ivota i rada u selu. U tim su selima uglavnom najsiromanije porodice objedinile sav svoj skromni imetak radi zajednike obrade, pa su ak i kue prenosili na zajedniko mjesto i uoravale ih, a bilo je prisutno i nasilno oduzimanje zemlje i stoke onima koji nisu htjeli ui u zajednicu. Ovaj kolektivistiki pokret u dubikom srezu je brzo prevazien, pa je 9. maja 1946. zajednica u Maglajcima prerasla u SRZ Kozara, a koncem juna i zajednica u Bjelajcima u SRZ pod nazivom Tito28. Mada neposredno nakon rata nije bilo znatnijih kolektivistikih akcija, u Bosni i Hercegovini je, prema nekim podacima, koncem 1946. egzistiralo 26 seljakih radnih zadruga, od kojih su 21 bile sastavljene od unutarnjih kolonista i agrarnih intersenata, a ostalih 5 su sainjavali siromani seljaci koji su posjedovali od oko 1 do 3 ha obradive zemlje najvie. U svim je zadrugama tada bilo 1.025 domainstava koja su raspolagala sa 5.286 ha ukupne zemljine povrine, od ega je samo 60 odsto bilo obradivo zemljite, to znai da je na jedno domainstvo prosjeno otpadalo samo 3 ha obradivog zemljita29. Prema jednom izvjetaju Odsjeka za zadrugarstvo Ministarstva poljoprivrede i umarstva BiH za 1946, ovdje je bilo 20 registriranih seljakih radnih zadruga, dok rad ostalih 6, koliko ih je jo bilo na terenu, eka na odobrenje. U tih 20 odobrenih SRZ bilo je ulanjeno 832 domainstva sa 3.737 osoba i ukupnom zemljinom povrinom od 3.993 ha, od ega 1.889 ha unesene zemlje od zadrugara, a 2.104 dobivene iz zemljinog fonda30.

27

ACKSKJ, V, k-VII/3, Izvjetaj o seljakim radnim zadrugama i stoarskim zadrugama na podruju Bosne i Hercegovine, PK KP za BiH CK KPJ, 17.04.1947; Isto, V, k-VII/33, Radne zadruge u Bosni i Hercegovini, CK KPBiH CKKPJ, 12.02.1949; V. Krinik-Buki: Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, str. 252 V. Krinik-Buki: Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, str. 256-259 ACKSKJ, V, k-VII/33, Radne zadruge u Bosni i Hercegovini AJ, fond Savet za poljoprivredu i umarstvo Vlade FNRJ (dalje 4), 36-315, Izvjetaj Otsjeka za zadrugarstvo Ministarstva poljoprivrede i stoarstva NRBiH za 1946.

28 29 30

220

U 1947. broj seljakih radnih zadruga se poveao na 77, to znai da je u toj godini osnovano novih 51 zadruga. Od ovih 51 zadruga njih 27 su izrasle iz bivih stoarskih u seljake radne zadruge31. U svim je zadrugama tada bilo 2.417 domainstava na 12.047,5 ha ukupne zemljine povrine. Koncem 1948. u Bosni i Hercegovini je bilo ukupno registriranih 120 radnih zadruga u kojima je bilo 20.327 ha zemlje, a sainjavalo ih je 4.232 domainstva sa preko 21.000 lanova. Iako, dakle, sve do poetka 1949. kolektivizacija nije imala znaajnijih rezultata, budui da i nije striktno provoena, ipak je bilo i stanovitih otpora stvaranju seljakih radnih zadruga, kao to pokazuje primjer iz Duvna gdje su u seljakoj radnoj zadruzi Vedai odmetnici uhvatili dvojicu dobrih zadrugara i osjekli im sjekirom glave na panju i napisali parolu: Ovo je put u komunizam32. Koncem januara 1949. na Drugom plenumu CKKPJ donesena je odluka o ubrzanoj kolektivizaciji sela33, koja je, mada usvojena u vrijeme kritika Informbiroa, to je neke historiare nagnalo da zakljue kako je to bio jedini Titov poraz u tom irem i kompleksnom ratu sa Staljinom34, bila samo jedna karika u lancu napora komunista da se likvidira seljatvo kao ostatak kapitalizma. Dopisnik lista Neue Zricher Zeitung je koncem 1952. ovako opisao razgovor sa jednim seljakom iz Slovenije koji je imao tri hektara zemlje: Ja zbilja neznam zato nas mrze, s oajnim izrazom na licu uzviknuo je taj seljak na pitanje o agrarnoj politici vlade35. Masovna kolektivizacija provoena je jedino u 1949, dok se ve u narednoj godini ta kampanja znatno usporavala, pa se u Bosni i Hercegovini broj seljakih radnih zadruga u 1950. smanjio. Tendencija blagog smanjivanja nastavit e se i u 1951. godini. Manester gardijan je u broju od 18. avgusta 1951. pisao kako se seljaci povlae u velikom broju iz seljakih radnih zadruga. Ova kriza (...) dostigla je svoj vrhunac odbijanjem seljaka da obnove ugovore po kojima su stupili u zadruge. Mnogim ugovorima sad istie trogodinji rok. (...) Zbog toga, ako ne bude nastavljeno s prisiljavanjem, oekuje se da e doi do masovnog naputanja sekljakih radnih zadruga36. Doista, broj seljakih radnih zadruga u 1952. je
31

U razdoblju od septembra do decembra 1946. u Bosni i Hercegovini su na bazi stoke dobivene od drave osnovane 73 stoarske zadruge, ali zbog velike neorganiziranosti (pojedina zadruna domainstva bila su udaljena i do 10 km) otpoelo je masovno uginue stoke (do konca marta 1947. uginulo je gotovo 4.000 ovaca). Zbog toga su od tih stoarskih zadruga formirane seljake radne zadruge. ACKSKJ, V, k-VII/33, Radne zadruge u BiH ACKSKJ, V, k-VII/33, Radne zadruge u BiH Sednice CKKPJ (1948-1952), Priredili Branko Petranovi, Ranko Konar i Radovan Radonji, Beograd 1985, str. 271-283 V. Krinik-Buki: Politika KPJ prema agrarnom i seljakom pitanju, str. 348. ACKSKJ, fond Komisija za selo (dalje XIII), 14/7, Fiasko jugoslavenske agrarne politike (lanak iz Neue Zricher Zeitung-a) ACSKJ, XI-14/3

32 33

34 35

36

221

opao na 4.225 na prostoru itave tadanje jugoslavenske drave, a 1953. na 1.165, a dio koji je i nakon toga ostao uglavnom je prerastao u drutvena poljoprivredna dobra37. Vladajui dravno-partijski vrh je raunao da e jedna od posljedica kolektivizacije biti i oslobaanje vikova seoske radne snage koje se pojavljuju ne samo u periodu stvaranja ve i u procesu konsolidacije i daljeg organizacionog uvrenja seljake radne zadruge38. Na vezu uzmeu kolektivizacije i mobilizacije seoske radne snage, mada ne sudbinsku i, sasvim sigurno, ne presudnu, ukazuje i injenica da je proces raspadanja seljakih radnih zadruga otpoeo gotovo u isto vrijeme kada je smanjen intenzitet mobilizacije radne snage iz agrara. Obiljeje bosanskohercegovake poljoprivrede kroz itavo ovo razdoblje jeste njezin nizak stupanj tehnikoga razvoja. Poetkom 1949. u Bosni i Hercegovini je bilo ukupno 174.747 raznih plugova, od toga 649 traktorskih, 68.744 zaprenih, 60.329 polugvozdenih, te 45.025 drvenih plugova i ralica. Prosjeno je na 100 ha oranice dolazilo 14,2 pluga. Veina tih plugova (171.441) bila je u privatnim rukama, ali je njihova nestaica praena i neravnomjernom raspodjelom na domainstva. Sitnoposjedovna struktura i nizak tehniki stupanj razvoja poljoprivrede usporavali su svaki modernizacijski proces unutar bosanskohercegovakog agrara, to je, uz pomo brojnih administrativnih mjera, nuno guralo odlazak seljaka sa sela i njihovo ukljuivanje u druge neagrarne djelatnosti. Drugi pravac razvoja bosanskohercegovakog drutva iskazivao se kroz razvoj industrije. Bosna i Hercegovina je sve do druge polovice XIX stoljea ivjela u letargiji osmanskoga drutvenog sistema, i tek sa uspostavom austrougarske vladavine na ovim prostorima otpoinje znaajniji industrijski razvoj. Industrijska preduzea podignuta od 1878. do 1919. predstavljae i u razdoblju izmeu dva rata bazu bosanskohercegovake industrije, a u znatnoj mjeri e odrediti i njezin razvoj nakon Drugoga svjetskog rata, budui da su sve do 1948. u Bosni i Hercegovini samo obnavljane one industrijske grane i ona industrijska preduzea koja je na ovim prostorima izgradila austrougarska vlast. U Bosni i Hercegovini je do Prvoga svjetskog rata podignuto 170, a u meuratnom razdoblju jo 129 industrijskih preduzea. Meutim, to uveanje broja industrijskih preduzea izmeu dva rata nije znailo i izmjenu strukture industrije na ovim prostorima. Ako se uporedi raspored industrijskih preduzea po BiH po granama iz 1938. sa stanjem 1918. dolazi se do zakljuka kako u tom razdoblju porast broja industrijskih preduzea nije uope promijenio strukturu industrije, budui da je zastupljenost industrijskih

37

Duan Bilandi: Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Glavni procesi 1918-1985, Zagreb 1985, (dalje: D. Bilandi: Historija), str. 131 AJ, 40-28-65, Metoda izraunavanja vikova radne snage u poljoprivredi

38

222

grana ostala gotovo nepromijenjena39. Najvei dio tih industrijskih preduzea bio je koncentriran u centralnim dijelovima Bosne, i to prvenstveno uz prugu Sarajevo Doboj. Tu je, uglavnom, bila koncentrirana teka industrija koja se oslanjala na vareku rudu eljeza i rudnike uglja u Kaknju i Zenici, kao i drvna industrija u dolini rijeke Bosne sa centrima oko Zavidovia i oko Sarajeva, zatim oko Drvara, Tuzle (ivinice i Kladanj), te gornjeg toka rijeke Drine (oko Foe). Takav teritorijalni raspored industrije u BiH izmeu dva svjetska rata je, uglavnom, naslijeen iz razdoblja austro-ugarske uprave. Godine 1918. u 18 srezova Bosne i Hercegovine bilo je koncentrirano oko 70 odsto svih industrijskih preduzea. To su, uglavnom, srezovi srednje Bosne a izvan ovoga podruja samo nekoliko veih gradskih naselja privukla su neznatan broj industrijskiih preduzea. Pred Drugi svjetski rat od ukupno 54 sreza ak 40 ih praktiki nije imalo industrijskih preduzea, jer su njihovu industriju inili po jedan mali motorni mlin, mala pilana, kamenolom, ciglana, pecara rakije i slino, a 20 srezova (Trebinje, Stolac, Nevesinje, Ljubinje, Gacko, Bilea, Duvno, Prozor, Ljubuki, Kotor Varo, Maglaj, Graanica, Mr konji Grad, Glamo, Sanski Most, Bosanski Petrovac, Cazin, Kladanj, Srebrenica, Vlasenica i Zvornik) nisu imali nijednog znaajnijeg industrijskog preduzea40. Procesi industrijalizacije u Bosni i Hercegovini sve do Drugog svjetskog rata bili su vezani za eksploataciju ruda i primarnu preradu drveta. Godine 1939. U Bosni i Hercegovini su bila 43 rudarska preduzea41, a u drvnoj industriji je bilo 112 pilana koje se u izvjesnom smislu mogu ubrojati u industrijska preduzea42. Osim toga, Bosna i Hercegovina je pred Drugi svjetski rat imala 11 metalopreraivakih preduzea,13 preduzea hemijske industrije, 33 graevinska preduzea (uglavnom ciglane), 26 preduzea prehrambene industrije, 19 tekstilnih i 8 koarskih preduzea, te 46 elektrinih centrala43. U jednom elaboratu, kojega je 9. septembra 1946. Jugoslavenska Savezna planska komisija dostavila Ministarstvu industrije FNRJ istie se kako je Bosna i Hercegovina preteno planinska zemlja sa velikim rudnim blagom i prilino uma, to je odredilo njezin privredni razvoj
39

Kemal Hrelja: Razvoj industrije u Bosni i Hercegovini do drugog svjetskog rata, Acta historicooeconomica Iugoslaviae, vol. I, Zagreb 1974, str. 33 (dalje: K. Hrelja: Razvoj industrije); Isti: Industrija i saobraaj Bosne i Hercegovine od 1929. do 1941. godine, Prilozi Instituta za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo 1966, str. 127-128 (dalje: K. Hrelja: Industrija i saobraaj) K. Hrelja, Industrija i saobraaj, str, 132 Luka akovi: Bosanskohercegovaka rudarska i metalurka preduzea u periodu obnove i socijalistike izgradnje zemlje (1945-1951). Zbornik radova, br. 7, Muzej revolucije BiH, Sarajevo 1982, str. 231-232 (dalje: L. akovi: Bosanskohercegovaka rudarska i metalurka preduzea). ABiH, f. MIR, k. 29/1946, Drvna industrija Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 18.08.1946. ABiH, f. MIR, k. 11, Ekspoze Ministra industrije i rudarstva Narodne vlade Bosne i Hercegovine, bez datuma

40 41

42

43

223

u pravcu industrijalizacije. Danas je jasno da samo industrija moe da zaposli vikove radne snage, koji se sve vie javljaju kako u selima tako i u gradovima. S druge strane, samo je industrija u stanju da nae kupce za mnoge vikove naih proizvoda agrarnog porijekla bilo da ih preradi u gotove fabrikate bilo da ih potroi radnitvo koje e ona uposliti. Prije Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je bila jedini prostor u tadanjoj jugoslavenskoj dravi, uz Sloveniju, u kojoj je postojala eljezara i valjaonica, dakle industrije koje izrauju sirovine za metalopreraivaku industriju. Svojim bogatstvom u uglju i eljeznoj rudai Bosna i Hercegovina je bila predodreena postati centar metalurgijske industrije u poslijeratnoj Jugoslaviji, a u vezi s tim i metalopreraivake industrije. Pred Drugi svjetski rat Srbija, Hrvatska i Slovenija imale su daleko vie razvijeniju metalopreraivaku industriju, a bosanskohercegovake eljezare Vare i Zenica izlivale su poluprodukte, izvozile ih u druge krajeve tadanje Jugoslavije gdje su preraivani i ponovo vraani u Bosnu kao gotovi produkti, tako da je Bosna prije Drugog svjetskog rata najvei dio rudarsko-graevinskog i poljoprivrednog alata morala kupovati iz ostalih krajeva Jugoslavije44. Nakon Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je zateeno samo oko 45 odsto industrije i rudarstva u pogonu45. Prema jednom popisu, u Bosni i Hercegovini je 1945. bilo svega 115 industrijskih preduzea, i to 12 prehrambene industrije, koarsko-tekstilne 18, graevinske 32, hemijske 10, metalne 7 i drvne 36 preduzea46. Meutim, pojam industrijsko preduzee u evropskom smislu te rijei ne bi se moglo openito primijeniti na svako industrijsko preduzee u Bosni i Hercegovini. Mnoga od njih, koja se ovdje, kao i u drugim industrijski nerazvijenim zemljama, smatraju industrijskim, u industrijski razvijenim zemljama smatraju se veim obrtom. Bosna i Hercegovina je imala znatan broj industrijskih preduzea, ali je njihov kapacitet bio mali. Poetkom 1946. na ovom je prostoru u odnosu na cjeloklupnu industriju tadanje Jugoslavije, bilo 1,19 odsto metalnih preduzea, hemijskih 15, tekstilnih 5,6 i koarskih 5 odsto47. U razdoblju od jedne decenije nakon Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini mogu se razlikovati dvije faze u razvoju industrije: prva traje do 1948,
44

AJ, fond Ministarstvo industrije Vlade FNRJ (dalje: 17)174-175, Savezna planska komisija Ministarstvu industrije FNRJ, 09.09.1946. ABiH, f. MIR, k. 12/1945, Uloga Ministarstva industrije na podizanju proizvodnje i obnovi preduzea. ABiH, f. MIR, k. 11/1945, Popis svih industrijskih preduzea koja se nalaze na podruju NRBiH. Od svih oteenih preduzea u BiH je 1945. potpuno obnovljeno 4 preduzea prehrambene industrije, 2 hemijske, 5 koarsko-tekstilne, nijedno metalne i 12 graevinske industrije (ABiH, f. MIR, k. 7/1946, Spisak industrijskih preduzea) ABiH, f. MIR, k. 33/1946, Referat ing. Vranji Vjekoslava o najvanijim problemima za uspjeno funkcionisanje Ministarstva industrije i rudarstva, izvrenje obnove na podruju industrije i rudarstva i dalji razvoj naeg prirodnog blaga, podmirenja potreba naeg naroda i otvaranje puta ka blagostanju, 15.02.1946.

45

46

47

224

kada se, uglavnom, obnavlja ona industrija koja je na ovim prostorima ve bila izgraena za vrijeme austrougarske vladavine i u razdoblju izmeu dva svjetska rata, a druga faza poinje 1948. kada se na bosanski prostor premjeta centar vojne, a ubrzava i izgradnja druge industrije, koja e u veoj mjeri apsorbirati seosku radnu snagu. Tada u Bosni poinje pravi proces industrijalizacije, pod ime ne treba podrazumijevati izgradnju bilo kakve industrije, ve samo one koja u znaajnijoj mjeri apsorbira radnu snagu sa sela i time mijenja strukturu itavog drutva. Ovdje kapitalizam nije obavio svoju historijsku misiju industrijalizacije, pa se komunistika vlada, kao i rukovodstva drugih socijalistikih zemalja, odluila na industrijalizaciju kao put ubrzanog razvoja. Nisu ekonomski nego politiki i vojni motivi uvjetovali da je od 1948. u srednjoj Bosni poela ubrzana izgradnja teke i vojne industrije. Fabrike su se poele graditi tamo gdje se mogu najbolje braniti. Takva atmosfera je stvorila od Bosne zemlju sa znatnim brojem preduzea vojne industrije. Najznaajnija preduzea vojne industrije bila su Igman u Konjicu, Bratstvo i Slobodan Princip Seljo u Travniku, Pobjeda i Istra u Goradu, te Slavko Rodi u Bugojnu. U jednom dokumentu se istie kako smo mi vojnu industriju podizali u srezovima koji su bili preteno seljaki48. Pred Drugi svjetski rat od vojnih preduzea u Bosni najznaajniji su bili Vojnotehniki zavod u Sarajevu, gdje su proizvoeni artiljerijska municija i nagazne mine, te Vistad (Viegradska industrija Stankovi a.d.), gdje je proizvoena streljaka municija, avionske u rune bombe49. Ve sredinom 1949. u preduzeima vojne industrije u Bosni i Hercegovini je bilo zaposleno oko 11.000 radnika i slubenika, mada je veina tih preduzea (Igman i Pobjeda, na primjer) izgraena u razdoblju od 1950. do 1952. godine50. Ovako visok broj radne snage u vojnoj industriji u 1949. moe se objasniti jedino injenicom da je tada znatan broj radnika radio na izgradnji tih objekata. O broju zaposlenih u ostalim industrijskim granama bit e vie rijei na drugom mjestu u ovoj studiji. Ono to je karakteristino za preduzea vojne industrije jeste to da su ona zapoljavala malo privremene radne snage koja dekonspirie preduzee51. Razvojem agrara i industrije bosanskohercegovako drutvo je od izrazito seljakog postepeno poprimalo karakteristike industrijskog drutva. Sredinom pedesetih godina bosanskohercegovako drutvo je, povrno promatrano, izgledalo kao industrijsko, ali se ispod toga industrijskoga plata i dalje veoma intenzivno razvijalo seljako drutvo. Tek od sredine esdesetih godina
48

ACKSKJ, XI-5-1/13, Stanje trgovine i ugostiteljstva u industrijskim vojnim preduzeima, 16.07.1952. Dr. ivota orevi i dr Boko Mijatovi, Preseljavanje industrije Srbije od 1948. do 1953 godine, rukopis, str. 83 ABiH. F. MRA, k. 117, br. 9407/49, Ministarstvo rada NRBiH Ministarstvu trgovine i snabdijevanja NRBiH, Brojno stanje potroaa u vojnoj industriji i graevinama, 16.09.1949. AJ, 25-4-13, Preduzee Tito u Sarajevu Generalnoj direkciji industrije naoruanja, 22.03.1949.

49

50

51

225

gradska i industrijska civilizacija iz tog sukoba sa seljakom kulturom poinje zadobivati pobjede. Pred izbijanje rata 1992. Bosna je ve imala karakteristike izgraenoga modernoga drutva. Razvoj gradova, gradske privrede i civlizacije dostigao je znatnu razinu, a odnos sela i grada, u sociokulturnom smislu, doao je u fazu kada taj sukob, koji je trajao gotovo itavo poratno vrijeme, pokazuje nadmo i pobjedu gradske civilizacije. Tako se, barem, inilo. Autor Doktor Husnija Kamberovi je vii nauni savjetnik i direktor Instituta za historiju u Sarajevu i vanredni profesor novije historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autor prikazuje historijsko-drutvene karakteristike bosanskog drutva na kraju Drugog svjetskog rata, tj. ekonomsko-drutvenu osnovu sa kojom je Bosna i Hercegovina ula u period poslijeratnog razvoja. Autor ukazuje na ruralni karakter prijeratnog drutva, na nerazvijene gradove, primitivnu trgovinu, slabo razvijeno zanatstvo i slabo razvijenu i neopremljenu industriju, kao i na neobrazovanost stanovnitva. Prikazujui stanje u vremenu on konstatira brze promjene do kojih je dolo uskoro nakon zavretka rata.

226

BOSNA I HERCEGOVINA I STVARANJE KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA Ibrahim Karabegovi

U centru panje naslovljenog saoptenja je djelatnost Glavnog odbora Narodnog vijea i Narodne vlade SHS za Bosnu i Hercegovinu u periodu od oktobra do kraja decembra 1918. godine. Kako se vidi, rije je o kratkom vremenskom periodu novije historije Bosne i Hercegovine koji je trajao nepunih tri mjeseca, ali koji je za ovu zemlju veoma znaajan. Ovim periodom iz historije Bosne i Hercegovine bavilo se vie domaih i historiara i pravnika iz susjednih zemalja. Objavljeno je vie knjiga, studija i lanaka u kojima je ova problematika tretirana pa se, naravno, postavlja pitanje: Zato ponavljati optepoznate injenice?1 Razlozi da ponovo aktualiziram problematiku koja se odnosi na ulogu Bosne i Hercegovine u stvaranju jugoslovenske drave 1918. godine su viestruki. Prije svega, smatram da je, uzevi u cjelini, u dosadanjoj literaturi nedovoljno na1

Vidi: Ferdo ii, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.-1919., Zagreb 1920. godine; Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske 1918.-1929., Zagreb, 1938; Hamdija Kapidi, Bosna i Hercegovina i jugoslovensko pitanje za vrijeme prvog svjetskog rata. Godinjak D I BiH, Sarajevo, 1957; Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine, Sarajevo, 1968; Rad Narodnog vijea SHS za BiH u novembru i decembru 1918. Glasnik arhiva i Drutva arhivista, knj. 3, Sarajevo, 1963. godine; Ferdo ulinovi, Dokumenti o Jugoslaviji, Zagreb, 1968. godine; Dravnopravna historija jugoslovenskih zemalja XIX i XX, Zagreb, 1959. godina; Jugoslavija izmeu dva rata I, Zagreb, 1961. godine; Sran Budisavljevi, Stvaranje drave Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb, 1958. godine; Graa o stvaranju jugoslovenske drave, tom I, II, Beograd, 1964. godine; (priredili D. Jankovi, B. Krizman); Luka akovi, Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rjeenja jugoslovenskog pitanja 1914.-1918., Tuzla, 1980. godine; Bogdan Krizman, Raspad Austro-Ugarske i stvaranje jugoslovenske drave, Zagreb, 1977. godine; Nusret ehi, Bosna i Hercegovina 1918.-1925. godine, Sarajevo, 1991. godine; Mustafa Imamovi, Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001. godine; Mehmedalija Boji, Historija Bosne i Bonjaka, Sarajevo, 2001. godine; Ljubomir Zovko, Bosna i Hercegovina 1918.-1943. godine, Mostar, 1990. godine;

227

glaen historijski znaaj ovog perioda za ukupnu historiju Bosne i Hercegovine. U veini objavljene literature uglavnom je konstatovana faktografija. Do nekih zakljuaka doli su H. Kapidi i N. arac, ali je najdublje i najdetaljnije analizirao ovaj period N. ehi u knjizi Bosna i Hercegovina 1918-1925., Sarajevo, 1991. godine. Nedovoljno su iskoritene mogunosti poreenja sa najnovijim traginim dogaajima i dogaanjima u Bosni i Hercegovini, kao i historijski argumenti za suprotstavljanje onima koji negiraju postojanje i mogunost opstanka Bosne i Hercegovine kao samostalne i nezavisne drave. Dalje, navedene i druge mogunosti historijske analize nisu iskoritene, ili su samo djelimino iskoritene u referatima, koji se odnose na ovaj period, podnesenim na Naunom skupu odranom u Sarajevu od 18. do 20. novembra 1968. godine pod naslovom Istorijske pretpostavke republike Bosne i Hercegovine.2 Potrebno je, dakle, jo snanije podvui historijski znaaj ovog kratkog perioda iz novije historije Bosne i Hercegovine. Izuzevi ideju jugoslovenstva, koja se pojavljuje u prvoj polovini 19. stoljea, u historiografiji se najee kao polazna toka u ujedinjenju junoslovenskih naroda u jedinstvenu dravu uzima izjava Nikole Paia u pismu Jovanu Cvijiu, krajem jula 1914. godine, da e se budua jugoslovenska drava prostirati na sjever do Segedina a na zapad do Klagenfurta.3 Na ovu izjavu se nadovezuje deklaracija Narodne skuptine Srbije od 7. decembra 1914. godine u kojoj se, pored ostalog, kae da je cilj Srbije u tekuem ratu osloboenje i ujedinjenje sve nae neosloboene brae.4 Potrebno je, meutim, razlikovati jugoslovensku politiku Nikole Paia, iza koje se esto kriju velikosrpske pretenzije, od politike iskrenih pobornika jugoslovenske ideje kao to su, na primjer, Ante Trumbi i Frano Supilo. U stvaranju jugoslovenske drave, pored meunarodnog, uestvovalo je vie faktora. Uz srbijansku vladu na elu sa Nikolom Paiem, znaajnu ulogu u borbi za ujedinjenje 1918. godine imali su Jugoslovenski odbor i Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba koje je formirano od predstavnika junoslovenskih zemalja i pokrajina koje su se nalazile u sastavu Austro-Ugarske monarhije. O tome kako je dolo do formiranja Narodnog vijea SHS i u kojim historijskim uslovima, o razliitim koncepcijama rjeenja jugoslovenskog pitanja i pitanja poloaja Bosne i Hercegovine, kako je ve istaknuto, dosta je pisano, pa se na tome u ovom radu neu zadravati. Ipak, radi boljeg razumijevanja, posebno od strane ire italake publike, i u ovoj prilici se nee moi
2

Referati podneseni na pomenutom naunom skupu a koji se odnose na period uoi proglaenja Kraljevstva SHS su: H. Kapidi, Poloaj Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske uprave (dravnopravni odnosi), PRILOZI br. 4, Sarajevo, 1968. godine, str. 59.-81; B. Krizman, Bosna i Hercegovina i jugoslovensko pitanje u 1918. godini, PRILOZI br. 4, str. 89-123; N. arac, Bosna i Hercegovina u koncepcijama ustava jugoslovenske drave 1920.-1921. godine, PRILOZI br. 4, str. 123.-156. Branko Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918.-1988., Prva knjiga, Beograd, 1988. godine, str. 9. Isto, str. 11.

3 4

228

izbjei ponavljanje nekih poznatih historijskih injenica. Do formiranja NV SHS u Zagrebu 6-8. oktobra 1918. godine, u borbu za realizaciju jugoslovenske ideje ukljuit e se i Jugoslovenski odbor koji je formiran u Parizu maja 1915. godine. Sjedite Jugoslovenskog odbora e ubrzo biti premjeteno u London, a na njegovom elu se nalazio poznati dalmatinski politiar dr. Ante Trumbi. Jugoslovenski odbor se od poetka svoje djelatnosti u borbi za nacionalne i politike interese jugoslovenskih naroda nalazio pod velikim uticajem srbijanske vlade i njenog predsjednika Nikole Paia. Nije teko pretpostaviti pod ijim uticajem su u Jugoslovenskom odboru djelovala tri njegova lana iz Bosne i Hercegovine Nikola Stojanovi, Duan Vasiljevi i Milan Srki. Bilo kako bilo, injenica je da je Bosna i Hercegovina, iako u ratu protiv Srbije i na strani Austro-Ugarske, bila zastupljena u Jugoslovenskom odboru sa tri Srbina iz Bosne i Hercegovine. Iz toga se moe zakljuiti da je i Bosna i Hercegovina, preko svojih pomenutih predstavnika, na neki nain uestvovala u izradi Krfske deklaracije jula 1917. godine. Krfsku deklaraciju su, po miljenju Mehmedalije Bojia, od strane Muslimana podrali Reisul-ulema Demaludin auevi, dr. Mehmed Spaho i dr. Halilbeg Hrasnica.5 Do oktobra 1918. godine, kada se u borbu za ujedinjenje junoslovenskih naroda kao znaajan faktor ukljuuje i NV SHS, u meunarodnoj politici i na svjetskim frontovima desili su se dogaaji koji e odluujue utjecati na ishod rata. U Rusiji je pobijedila Oktobarska revolucija 1917. godine, Vudro Vilson ja 8. januara 1918. godine objavio Kongresu SAD svoje poruke u 14 taaka, a koncem septembra iste godine probijen je i Solunski front. Poraz Centralnih sila bio je neminovan. Narodima Austro-Ugarske Vilson je uputio slijedeu poruku: Pucima Austro-Ugarske, kojih mjesto elimo da vidimo obezbijeeno i zajameno meu narodima, treba pruiti najslobodniju priliku za autonomni razvitak (podv. I.K.)6 Pokuaji da se Austro-Ugarska reorganizuje i sauva nisu uspjeli. Stvaranje zajednike jugoslovenske drave bilo je mogue samo ako se Monarhija raspadne. Citirana poruka Vudro Vilsona ohrabrila je jugoslovenske politiare sa teritorije pod Austro-Ugarskom, pa su se oni sastali u Zagrebu 2. i 3. marta 1918. godine. Nakon vijeanja, objavljena je slijedea izjava: Sakupljeni, nakon rasprave o opem politikom i narodnom poloaju, sloni su u tome, da je nuna koncentracija svih stranaka i grupa, koje stojei na stanovitu narodnoga jedinstva, te oslanjajui se o naelo narodnoga samoodreenja, trae svoju narodnu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba. (podv. I.K.)7
5

Mehmedalija Boji, Historija Bosne i Bonjaka, Sarajevo, 2001. godine, str.156. Autor za ovu tvrdnju ne navodi izvor. Ferdo ii, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.-1919., Zagreb, 1920. godine, str. 110.-112. Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske 1918.-1929. godine, Zagreb, 1938, str. 33. Ovom sastanku su prisustvovala 23 politiara iz Hrvatske i Slavonije, 3 iz Slovenije, 5 iz BiH, 7 iz Dalmacije, 4 iz Istre i 1 iz Meumurja ukupno 43.

229

Iz Bosne i Hercegovine prisustvovali su: Danilo Dimovi, uro Damonja, Kosta Majki, dr. Jozo Sunari i Vojislav ola, tri Srbina i dva Hrvata.8 Nasuprot socijaldemokratima iz Hrvatske i Slavonije koji su bili prisutni na sastanku u Zagrebu poetkom marta 1918. godine (Rudolf Antoli, Stjepan Batt, Vitomir Kora) i koji su uestvovali u donaenju Martovske rezolucije, socijaldemokrati iz Bosne i Hercegovine odbili su iz principijelnih razloga bilo kakvu saradnju sa graanskim strankama.9 Politiki predstavnici Muslimana iz Bosne i Hercegovine opredijelili su se za politiku narodnog ujedinjenja u septembru 1918. godine, a kada je, oktobra 1918. godine, u Zagrebu stvoreno NV SHS voe bosanskohercegovakih Muslimana uputile su NV SHS slijedeu izjavu: Ovime izjavljujemo, da pristajemo uz naela Zagrebake rezolucije od marta 1918., u kojoj je sadrano naelo bezuvjetnog narodnog samoodreenja i ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u nezavisnu, na demokratskim temeljima izgraenu narodnu dravu. Drei se ovih temeljnih naela, obavezujemo se, da neemo ni kao pojedinci, ni kao ma kakva skupina, istupati u javnom ivotu, niti davati kakve izjave, bez prethodnog odobrenja Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba. Izjavu su potpisali dr. Halilbeg Hrasnica, Zija Rizaefendi, dr. Mustafa Demili, dr. Mehmed Spaho, dr Mehmedbeg Zeevi i Hifzi Mufti.10 Politiki predstavnici Hrvata i Srba iz Bosne i Hercegovine su jo od ranije stupili u vezu sa predstavnicima politikih stranaka i grupa koji su u Zagrebu vodili akciju oko ujedinjenja i stvaranja zajednike drave.11 Kada je stvoreno Narodno vijee SHS u Zagrebu, Srbi, Hrvati i Muslimani iz Bosne i Hercegovine uli su u njegov sastav i to kao predstavnici Bosne i Hercegovine kao cjeline. (podv. I.K.)12 Plenum NV SHS inilo je vie od 80 predstavnika od kojih 18 iz Bosne i Hercegovine (Srba 10, Hrvata 6, Muslimana 2). U Sredinji odbor NV SHS izabrano je 35 lanova, meu kojima je bilo i 7 predstavnika iz Bosne i Hercegovine.13 Na osnovu zakljuka NV SHS u Zagrebu osnovano je i u Sarajevu NV SHS za Bosnu i Hercegovinu i njegov Glavni odbor.14
8 9

Isto, str. 33. Ibrahim Karabegovi, Radniki pokret Bosne i Hercegovine izmeu revolucionarne i reformistike orijentacije 1909.-1929. godine, Sarajevo, 1973. godine, str. 100.-101. Glas Slobode, br.223 od 19.10.1918. godine; Sran Budisavljevi, Stvaranje drave Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb, 1958. godine, str. 79. Sran Budisavljevi, Navedeno djelo, str. 79. Isto, str.79. Ferdo ii, Navedeno djelo, str. 171.-174. lanovi Sredinjeg odbora iz BiH bili su: Dr. Jozo Sunari, Vojislav ola, Dr. Milan Jojki, Stjepan Gri, Fra Ljubo Gali, Dr. Luka abraji, a za zamjenike su izabrani Dr. Savo Ljubibrati i Vjekoslav Jelavi (Srba 5, Hrvata 4); Mustafa Imamovi. Navedeno djelo, str. 478.

10

11 12 13

230

Glavni odbor NV SHS za BiH imao je 25 lanova (Srba 14, Hrvata 7, Muslimana 4). Gligorije Jeftanovi izabran je za predsjednika. U unutranjosti Bosne i Hercegovine osnovani su okruni, kotarski i seoski odbori. Na prijedlog Glavnog odbora, i uz saglasnost Sredinjeg odbora NV SHS u Zagrebu, obrazovana je Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik Narodne vlade bio je Atanasije ola, a u njenom sastavu se nalazilo jo 10 povjerenika. U sastavu Narodne vlade bila su estorica Srba, etiri Hrvata i jedan Musliman (dr Mehmed Spaho).15 Nakon kapitulacije Austro-Ugarske, vlast u Bosni i Hercegovini je 3. novembra 1918. godine preuzela Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu. Nekoliko dana ranije, 29. oktobra, Hrvatski sabor je proglasio odcjepljenje od Austro- Ugarske i stvaranje samostalne Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, a Narodno vijee je proglaeno za vrhovni organ vlasti. Do ujedinjenja u zajedniku dravu, 1. decembra 1918. godine, Drava SHS je, iako meunarodno nepriznata, djelovala samostalno. Ona je bila, uz srbijansku vladu, glavni faktor ujedinjenja. Bosna i Hercegovina je bila jedna od njenih ravnopravnih federalnih jedinica. O tome Nedim arac u jednom od svojih radova, izmeu ostalog, kae: Potkraj 1918. godine u Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba, ureenoj u duhu principa federacije, Bosna i Hercegovina je, u nepromijenjenom teritorijalnom opsegu, jedna od njenih ravnopravnih lanica sa vlastitim autonomnim organima, ukljuujui i vladu ije se akcije proteu ak i na spoljnopolitiki teren.16 O dvomjesenoj samostalnoj djelatnosti Narodne vlade i Narodnog vijea SHS za Bosnu i Hercegovinu koncem 1918. godine, koja je bila veoma raznovrsna i plodna, detaljno nas upoznaje Nusret ehi u knjizi Bosna i Hercegovina 1918-1925., Sarajevo, 1991. godine, pa nema potrebe da se to ponavlja u ovom radu. Ovdje je bitno istai da akcija koju su vodili vodei politiki i vojni krugovi Kraljevine Srbije da se, prije 1. decembra 1918. godine i po primjeru Crne Gore i Vojvodine, i Bosna i Hercegovina prikljui Srbiji, i pored veoma povoljnih uslova, nije uspjela. S tim u vezi, u Bosnu i Hercegovinu su, sa specijalnim zadatkom, upueni u novembru 1918. godine general Boidar Terzi i dr. Milan Peanac. Agitacija meu srpskim stanovnitvom, posebno u pograninim optinama i u Bosanskoj Krajini, zahvaljujui povoljnoj vojnoj i politikoj poziciji Srbije, djelimino je naila na odjek, pa se dvadesetak optina izjasnilo za prikljuenje Srbiji.17
14

U literaturi se pojavljuju tri datuma osnivanja NV SHS za BiH. U Historiji Bosne i Bonjak, str. 157. navodi se datum 14.-16. oktobar 1918; Mustafa Imamovi u Historiji Bonjaka, str. 479, navodi 31. oktobar 1918. Ja sam se opredijelio za miljenje H. Kapidia, B. Krizmana i N. ehia, a oni su miljenja da je to moglo biti oko 20. oktobra 1918. godine. Nusret ehi, Bosna i Hercegovina 1918.-1925. godine, Sarajevo, 1991. godine, str. 12. Isto, str. 12.-13. Dr. Nedim arac, Bosna i Hercegovina u koncepcijama ustava jugoslovenske drave 1920.-1921. godine. Teme nae novije istorije, Sarajevo, 1981. godine, str. 58.

15 16 17

231

Srbija je ovom akcijom nastojala da stekne jo nadmoniju poziciju naspram NV SHS u borbi za stvaranje zajednike drave, posebno da anulira odluke enevske konferencije koje su bile po nju nepovoljne. Kako je poznato, vojna i politika situacija u kojoj se u novembru 1918. godine nalo NV SHS, posebno osvajake tenje Italije, ile su na ruku regentu Aleksandru koji je, ne uzimajui u obzir zahtjeve delegacije NV SHS, proglasio 1. decembra 1918. godine Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. U delegaciji NV SHS nalazili su se i predstavnici NV SHS za BiH: Vojislav ola, dr. Halilbeg Hrasnica, dr. Jozo Sunari, dr. Luka abraji, dr. Savo Ljubibrati, Hamid Svrzo i epan Gri (Srbina 3, Hrvata 2, Muslimana 2).18 Zakljuci koji se mogu izvui na osnovu ovog kratkog saoptenja su slijedei: Prvo, Bosna i Hercegovina je, preko svojih politikih predstavnika iz redova sva tri naroda, ravnopravno sa ostalim junoslovenskim zemljama i pokrajinama, uestvovala u stvaranju Kraljevine SHS 1918. godine. Kraljevina SHS stvorena je od dvije do jue suprotstavljene, ratujue strane. Interesantno je da je i dananja, Dejtonska Bosna i Hercegovina stvorena dogovorom dvaju ratujuih strana. Drugo, Bosna i Hercegovina je ula u sastav Kraljevine SHS u nepromijenjenom teritorijalnom opsegu koji see do Karlovakog mira 1699. godine, pa i dublje u prolost, jer se Bosanski ejalet sa slabljenjem Osmanskog carstva samo povlaio u ranije, uglavnom srednjovjekovne granice. Ovdje se postavlja i pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta Bosne, odnosno Bosne i Hercegovine. Ovo pitanje, koje je veoma popularno u historiografiji, neki historiari zloupotrebljavaju i koriste kako bi dokazali da izmeu srednjovjekovne i savremene Bosne nema nikakve veze. Pri tome se ne govori o prekidu kontinuiteta Srbije ili, na primjer, Hrvatske jo 1102. godine. Dravnopravni kontinuitet se, po mom miljenju, shvaa formalno, ne uzimajui u obzir ustaljene historijske granice, teritorij i stanovnitvo. Zar to nisu pravi nosioci kontinuiteta? Tree, otvoreni neprijatelji Bosne i Hercegovine esto govore da je ona vjetaka tvorevina, da su avnojske granice vjetake. Nisu vijenici AVNOJ-a bili tako neobavijeteni i nije im historija Bosne i Hercegovine bila nepoznata. Oni su itekako vodili rauna o historijskim granicama, oni nisu izmiljali nikakve nove granice. Ako je Bosna i Hercegovina vjetaka avnojska tvorevina onda, po toj logici, ona za one koji je negiraju i ne postoji prije 1943. godine. Odgovor na ove tvrdnje i, zato ne rei, lai je jednostavan. Bosna postoji i prije AVNOJ-a, stoljeima unazad. Bez Bosne i Hercegovine kao centralne povezujue zemlje, nije bila mogua ni jedna Jugoslavija u prolosti niti bilo kakva Jugoslavija u budunosti. etvrto, Bosna i Hercegovina posjeduje neku nevidljivu unutranju snagu i vrstinu koja je dola do izraaja koncem 1918. godine, a posebno u periodu
18

Vidi opirnije: H. Kapidi, Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske vladavine, Sarajevo, 1968. godine; N. arac, Teme nae novije istorije, Sarajevo, 1981. godine, str. 62, 69; N. ehi, Bosna i Hercegovina 1918.-1925. godine, Sarajevo, 1991. godine, str. 24.-26.

232

1992-1995. godine. Kako smo ve istakli, Srbija je u novembru 1918. godine nastojala svim moguim sredstvima da ostvari velikosrpske pretenzije i, prije ujedinjenja, prikljui Bosnu i Hercegovinu Srbiji. Na skuptinama odranim 25. odnosno 26. novembra 1918. godine Vojvodina i Crna Gora donijele su odluke o prikljuenju Srbiji, pa se posljedice takvih odluka i danas osjeaju. Bosanskohercegovaki politiari u to vrijeme, posebno iz reda srpskog naroda, pokazali su potrebnu trezvenost i realnost u tom historijskom trenutku pa, i pored injenice da se Srbija nalazila u pobjednikom taboru, da je njena vojska ve 6. novembra bila u Sarajevu, da je u sastavu Narodnog vijea i Narodne Vlade SHS za BiH bilo najvie Srba (Gligorije Jeftanovi na elu Narodnog vijea, a Atanasije ola na elu Narodne vlade) takva odluka nije donesena. Bosna i Hercegovina, ponavljam, ulazi u sastav Kraljevine SHS ravnopravno sa ostalim junoslovenskim zemljama. Bez Bosne i Hercegovine kao centralne zemlje, multietnikog sastava, nije bila mogua ni FNRJ, pa je sasvim normalno da ona bude ravnopravna sa ostalim susjednim zemljama i u disoluciji socijalistike Jugoslavije. Protivnicima Bosne i Hercegovine na njihove neistine i lai treba se neprestano suprotstavljati nepobitnim injenicama kako njihove lai ne bi postale istina.19 Moje saoptenje zavriu rijeima britanskog historiara Noela Malkolma: Ve 6 godina vodim rat protiv mita i propagande, rat protiv onih koji kau da je Bosna vjetaka tvorevina i da je podijeljena drevnim etnikim mrnjama. Prije dva dana proitao sam knjigu nekadanjeg komandanta UNPROFOR-a Majkla Rouza. Mislim da je to najneupuenija i najarogantnija knjiga o Bosni ikada napisana. Historiari znaju da je istina posve drugaija i da ova drava ispunjava kriterije o dravnosti vie nego bilo koja zemlja bive Jugoslavije, pa i vie od bilo koje druge zemlje na Balkanu. Autor Profesor dr. Ibrahim Karabegovi je emeritirani profesor novije historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta i penzionirani direktor Instituta za historiju u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autor izlae ustavno-pravne, politike i druge okolnosti u kojima se Bosna i Hercegovina nala na kraju Prvog svjetskog rata u momnetu pada Austro-ugarske monarhije. Analizira stavove raznih nacionalnih i socijalnih grupa prema tom stanju i solucijama koje su se nudile Bosni i Hercegovini i ukazuje na snage i naine kojima je dolo do odluke Narodnog vijea da se Bosna i Hercegovina prikljui incijativi za stvaranje zajednike drave svih Junih Slovena.

19

M. Boji, Navedeno djelo, str. 161.

233

ARHIVI KAO FAKTOR DRAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE Azem Koar

1. UVODNE NAPOMENE U pokuaju da odgovorim na zadatu temu, opredijelio sam se za pristup da vie panje posvetim odgovoru na pitanje koliko bosanskohercegovaki arhivi, kao ustanove koje vode brigu o arhivskoj grai koja ini rendgenski snimak ukupnih odnosa i procesa u jednom organiziranom drutvu (dravi), doprinose da drava bude dravom nego li da analiziram historijsku funkciju arhiva u procesu dokazivanja i odravanja dravnosti Bosne i Hercegovine kroz njenu hiljadugodinju historiju. Ovo sam smatrao pragmatinijim za struku, nauku i za samu dravu uinkovitijim i korisnijim pristupom. Ne mogavi, pak, da neka pitanja potpuno zanemarim, jer su od znaaja za neminovan genetiki pristup ovom problemu, doticao sam ih se samo u neophodnoj mjeri. 2. ARHIVI KROZ HISTORIJU Pitanja pojma, znaaja i uloge arhiva prola su dug evolutivni hod, poev od zaetka u 14. vijeku pr. n. e. na podruju zemalja Drevnog istoka, preko stare Grke i Rima, evropskoga srednjovjekovlja, pa do dananjih izdiferenciranih shvaanja. Sam pojam arhiv (gr. arheion, lat. arhivum = poglavarska zgrada), postepeno se bistrio od oznaavanja mjesta na kojem se uvaju znaajni dokumenti pa do arhiva kao ustanove u savremenome dobu. Evolucija pojma, kao i samoga znaaja uloge arhiva, tekla je u skladu s promjenom shvaanja uloge drave i posebno sa poimanjem znaaja i uloge dokumenata (tj. arhivske grae) kao predmeta rada samih arhiva. Do kraja 18. st. dokumenti kao vlasnitvo vladara, vjerskih ustanova i sl., prevashodno su imali ulogu dokaznog sredstva. Od tada zapoinje proces stvaranja arhiva kao posebnih ustanova u kojima se sakuplja i uva arhiv-

234

ska graa. Prvi takav arhiv osnovan je u Francuskoj u vrijeme buroaske revolucije 1789. godine (u Parizu), a potom i u drugim dravama Evrope i svijeta.1 Arhivski dokumenti postaju dravna svojina, a zbog svog znaaja predmetna su na brojnim mirovnim konferencijama. Postupno je rasla uloga arhivske grae u drutvenome ivotu: od iskljuive uloge dokaza do uloge pokretnog kulturnog dobra sa kulturnom, naunom, estetskom, umjetnikom, informativnom i drugim vrijednostima. Vremenom su (krajem 19. i u 20. st.) pitanja brige o arhivskoj grai sve vie dobijala meunarodni karakter, tako da je nakon Drugoga svjetskog rata ureen sistem njene zatite, osim u nacionalnim i u meunarodnim okvirima.2 Osnovni polaz u tome ini shvaanje arhivske grae svake zemlje kao dijela svjetske kulturne batine, pa otuda njena adekvatna zatita na nacionalnoj (dravnoj) razini nije paualna ve obavezujua za svaku dravu svijeta. S toga su drave obavezne (posebno drave lanice OUN) da u svome nacionalnom zakonodavstvu ugrade temeljna stajalita iz meunarodnih konvencija i tako ih uine kompatibilnim sa cjelokupnim meunarodnim sistemom zatite. Drave lanice UNESCOa su takoer dune da brojna meunarodna drutvena akta, koja ine miljenja, preporuke i stajalita strukovnih meunarodnih asocijacija (muzejske, arhivske, bibliotetske i dr.) ugrade u svoja nacionalna zakonodavstva. Briga o kulturnim dobrima smatra se vanim atributom dravnosti svake zemlje.3 Na ovaj nain je, izmeu ostalog, briga o arhivskoj grai postala vano meunarodno pitanje. Strunim pitanjima, koja rezultiraju usvajanjem meunarodnih normi i standarda u svakom znaajnijem arhivistikom poslu (popis grae, vrednovanje, standardi uvanja i dr.), bavi se meunarodna arhivska organizacija (Internacional Concil of Archives) sa nizom svojih radnih tijela. Na nacionalnim pak razinama svaka drava ima dravni (centralni) arhiv i mreu arhiva opeg tipa razliitog regionalnog okvira (kantonalni, pokrajinski, opinski i sl.), te vie specijaliziranih arhiva (vjerske zajednice, privreda, unutranji poslovi i sl.). Kao meunarodna arhivska nauna institucija djeluje Meunarodni institut arhivskih znanosti pri Univerzitetu u Mariboru. Bosna i Hercegovina (kao i biva SFRJ) prihvatila je meunarodna pravna i drutvena akta i duna ih je implementirati u svoj pravni sistem. Meutim, na tome planu jo uvijek nisu stvorene niti osnovne pretpostavke.
1 2

Bernard Stulli, Arhivistika i arhivska sluba (Studije i prilozi), Zagreb 1997, str. 350 351. Temeljni akt meunarodne zatite kulturnih dobara u vrijeme rata (i mira) ini Konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba (poznata kao Haka konvencija), donijeta u Hagu 1954. godine. Kasnije je taj sistem permanentno dograivan. Vie o tome vidi: Azem Koar, Meunarodni i nacionalni sistem zatite kulturnih dobara, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Tuzla, Tuzla 1997, str. 1935. Isto; Vladimir Brguljan, Meunarodni sistem zatite kulturnih dobara, Zagreb Beograd 1985, str. 9.

235

3. ARHIVI U SAVREMENOME DRUTVU Uloga i znaaj arhiva u savremenome drutvu je viestruka, a u osnovi je determinirana zahtjevima ukupnog drutvenog razvoja. U osnovi arhivi, kao kompleksne ustanove polifunkcionalnog karaktera, obavljaju: upravnu, informativnu, kulturno-obrazovnu i naunu funkciju.4 Da bi u optimalnome obimu izvrili naznaene funkcije, arhivi se prije svega bave poslovima zatite i uvanja arhivske grae (one u nastajanju i one pohranjene u arhivima), preuzimanjem, arhivistikom obradom i sreivanjem grae, valorizacijom, izradom informativnih sredstava o grai, izdavanjem dokaza pravnim i fizikim licima iz pohranjene arhivske grae, omoguavanjem korienja grae u naune, odgojno-obrazovne i druge svrhe, tehniko-tehnolokim pitanjima zatite i uvanja (od uvjetnog smjetaja do svih oblika reprografije i osiguranja migriranja dokumenata), itd.5 Arhivi rukuju arhivskom graom na klasinim i novim nosiocima informacija (od papira do elektronskih zapisa), to zahtijeva razliite pristupe u svim segmentima ophoenja posebno na planu zatite i uvanja. Dok je za klasine nosioce sve vie predmetna potreba prenoenja na nove podloge (putem mikrofilmovanja, skeniranja i sl.), dotle je za elektronske zapise upitna njihova trajnost, tj. ono to je za informatike tehnologije od sekundarnog znaaja. Ovo posebno zbog toga to je standardizacija elektronskih zapisa jo uvijek za arhivistiku otvoreno pitanje, zbog ega se kao prelaznom rjeenju pristupa produkciji neke forme analognih zapisa. Iako su, dakle, informatike tehnologije doprinijele unapreenju informatike funkcije arhiva, one su istovremeno pred arhivstiku postavile brojne druge izazove, meu kojima je i ona koja se tie postojanosti zapisa.6 Ukupna djelatnost arhiva, a posebno njena informativna i upravna komponenta, bitno se odravaju na stepen demokratizacije drutvenih odnosa u jednoj dravi. Ova funkcija arhiva sve vie dolazi do izraaja, pa otuda i interes drave za istom naglo raste. Eklatantan primjer za to su interesiranja graana zemalja u tranziciji za imovinom koja im je iz razliitih razloga ranije oduzeta, a sada im je data mogunost da je vrate u posjed.7

Ova stajalita ugraena su i u prve standarde i normative za arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine iz 1991. (Standardi i normativi u arhivskoj djelatnosti BiH, Sarajevo 1991, str. 55). Azem Koar, Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 1, Tuzla 1995, str. 15-28. O problematici odnosa arhivistike i informatikih tehnologija napisani su brojni radovi, meu kojima su: Miroslav Novak, Raunalnik v arhivu, Maribor 1997. god. Charls Dolar, Arhivi i informacijske tehnologije, Zagreb 1997; Luciana Duranti, Arhivski zapisi, Zagreb 1999, itd. Jozo Ivanovi, Arhivska neovisnost, anketa o poloaju arhiva u evropskim zemljama, Arhivski vjesnik, br. 42, Zagreb 1999, str. 43-45. Azem Koar, Autonomnost arhivske slube mogunost ili utopija, Tehniki in vsebinski problemi klasinega in elektronskega gradiva, Maribor 2003, str. 166-174.

5 6

236

Zbog ovih i niza drugih razloga arhivi su danas u svijetu organizirani uglavnom kao dravne ustanove. To znai da drava sve vie shvaa ulogu arhiva za svoje funkcioniranje, te im otuda zbog te njihove operativne funkcije pridaje sve vei znaaj. Savremeno oraganizirane i ureene drave su gotovo besprekorno uredile sistem zatite i uvanja arhivske grae u nastajanju, tj. dok se ona nalazi kod stvaralaca (registratura), i to na nain da su iskustvena i struno izuena rjeenja posredstvom drave pretoena u obavezujue pravne norme. Time je do perfekcije doveden sistem racionalnog i sigurnog rukovanja spisima svih vrsta, to za rezultat ima cjelovite arhivske fondove koji su istovremeno, osim dijela koji se odnosi na dravnu ili linu tajnu, dostupni javnosti, odnosno istraivaima i korisnicima. Time struka i nauka, a i drava, dobijaju na znaaju. Ovdje je potrebno naglasiti da interesi struke i nauke s jedne strane i drave s druge strane nisu uvijek kompatibilni, i to uglavnom u onoj mjeri u kojoj drava (misli se na vladajue strukture) nije do kraja demokratina kako bi sauvala sve relavantne izvore pa i one koji joj ne idu u prilog. Razumljivo, ovaj raskorak je znatno manji u razvijenim demokratskim zemljama Evrope i svijeta, a znatno vei u zemljama u tranziciji kakva je i Bosna i Hercegovina.8 Dakle, u savremenim drutvima (misli se na drave razvijenoga svijeta), postoji organska veza i podudaran interes izmeu arhiva i drave. Izmeu ostaloga, jedan od regulatora njihovoga odnosa jesu meunarodne pravne i strune norme koje se dosljedno primjenjuju. Sva primarna pitanja djelatnosti (zatita, uvanje i korienje arhivske grae) su optimalno ureena, a otrica aktivnosti usmjerena je na adekvatno rjeavanje pitanja koja pred arhivistiku (i dravu) postavljaju nove informacijske tehnologije. 4. ARHIVI BOSNE I HERCEGOVINE Briga o vrijednim dokumentima svjetovnog i duhovnog karaktera prisutna je u Bosni i Hercegovini od njenog srednjovjekovlja, da bi se intezivirala u vrijeme osmanske a naroito austrougarske uprave. Tada je, tanije 1909. godine, uinjen i prvi pokuaj osnivanja zemaljskog arhiva za pokrajine Bosnu i Hercegovinu. Meutim, ovaj kao ni obnovljeni pokuaj 1914. godine, nisu doveli do toga zbog straha vlastodraca ... da bi takva ustanova isuvie pojaala viemanje formalnu dravnopravnu posebnost ovih zemalja.9 Do osnivanja Dravnog arhiva BiH dolo je tek 12.12.1947. godine, tj. u vrijeme kada je BiH odlukama ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, odnosno Ustava Demokratske BiH i Demokratske Federativne Jugoslavije iz 1945. i 1946. godine, po8 9

Isto. Ferdo Hauptmann, Pokuaj osnivanja zemaljskog arhiva za Bosnu i Hercegovinu pred prvi svjetski rat, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. VIII, IX, Sarajevo 1968/69, str. 13.

237

stala federalna jedinica nove drave. Nakon toga cijeli prostor BiH pokriven je mreom regionalnih arhiva, tako da ih je do rata 1992. godine bilo osam, uz matini Arhiv Bosne i Hercegovine. Ova djelatnost je, kao pratei i vaan segment dravnosti, dobila na znaaju nakon Ustava SR BiH iz 1974. godine kada su ova, kao i sva druga, pitanja kulture i nauke stavljena u nadlenost republika.10 U ratu (1992-1995) pokidana i razorena arhivska sluba poela se nakon Dejtonskoga sporazuma reorganizirati u skladu sa novonastalim administrativnim promjenama. Arhiv Bosne i Hercegovine je opstao nakon vie godina neizvjesnosti, novoosnovan je Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine (1996),11 Arhiv Republike Srpske (1994. prijeratni regionalni Arhiv Bosanske krajine), dok su regionalni arhivi u Sarajevu, Tuzli, Bihau i Travniku preimenovani u kantonalne. Arhiv Hercegovine u Mostaru, iako funkcionira, nije ureen kao kantonalni. Arhivi u Doboju i Foi postali su odjeljenja Arhiva RS (uz tri nova odjeljenja u Zvorniku, Trebinju i Palama). Novoosnovan je Arhiv Herceg Bosne (1994), te Arhiv Zapadnohercegovake upanije. Za Posavski, Zeniko-dobojski i Livanjski kanton, te Distrikt Brko BiH nije ni uspostavljena arhivska mrea. Status arhiva je razliit: jedni su organi uprave, a drugi javne ustanove u oblasti kulture. Arhivsko zakonodavstvo je nekonzistentno donijeto na tri razine: drava, entiteti i kantoni bez ureenja sinhronizirajue strune funkcije Arhiva BiH kao centralne dravne arhivske institucije. U orgaganizacijskome, kadrovskome, finansijskome i svakome drugom pogledu arhivi su na razini preivljavanja. Npr. Arhiv BiH ima samo pet zaposlenika, umjesto bar 50 koliko ih je imao prije rata. U takvoj situaciji sutinska pitanja struke ostaju u drugome planu, mada se i njima arhivistiki esnaf i te kako bavi,12 a istovremeno se otvaraju nova kao to je pitanje teritorijalne i stvarne nadlenosti arhiva,13 itd. Ovdje je posebno vano istai da kudikamo najvanije pitanje djelatnosti arhiva, koje je istovremeno i vano pitanje i obaveza
10

Vie o razvoju i organizaciji arhivske slube u Bosni i Hercegovini vidi: Vodi Arhiva Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1987, str. 17-35; Azem Koar, Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 1, Tuzla 1995, str. 31-105. Iako Arhiv BiH nije nikad zvanino ukinut, njegove funkcije je (prostor, kadrove, grau, opremu) preuzeo Arhiv Federacije BiH u posljednjim ratnim i prvim poratnim godinama. Ta konfuzija je postepeno prevazilaena dok u junu 2001. godine nije donijet Zakon o arhivskoj grai i Arhivu Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, br. 30/2001). U komparaciji sa uvjetima rada arhivi (i arhivska sluba) Bosne i Hercegovine postigli su veoma znaajne rezultate. Izmeu ostalog: obnovljen je rad Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, nastavljeno izdavanje Glasnika arhiva i DAR BiH i izdato est brojeva novog asopisa Arhivska praksa, odrano vie strunih skupova, obnovljeni neki arhivski objekti, izvreno preuzimanje novih fondova grae, nabavljena znaajna arhivska oprema, ostvarene aktivnosti na edukaciji kadrova, uspostavljena meunarodna saradnja i sl. Posebnim aktom (Pravilnikom) Vlada Federacije BiH je dala u nadlenost Arhivu Federacije BiH obavljanje arhivske djelatnosti i nad registraturama koje se nalaze u kantonima (Sl. novine Federacije BiH, br. 59/2002), to je presedan u dosadanjoj arhivskoj praksi.

11

12

13

238

drave a to je zatita arhivske grae u nastajanju, ne funkcionira. Entuzijazam skromnoga broja arhivskih zaposlenika (oko 100 u odnosu na prijeratnih 150)14 ne moe kompenzirati sve propuste ove i ovakve drave. Na ovaj nain krucijalna pitanja arhiva (tj. struke) i funkcije drave u ovoj oblasti sa svim svojim sadrajima ostaju i dalje otvorena sa sve veim posljedicama koje udaraju upravo u temelj drave, jer sa stradanjem arhivske grae strada i dio njene memorije i njenog identiteta kao i memorije i identiteta svakoga sastavnog dijela tog jedinstvenog bosanskohercegovakog dravnog identiteta. S druge strane, mogue kao neki korektiv za postojee stanje centralnih dravnih institucija, koje vode brigu o kulturno-historijskom naslijeu kao vanom temelju drave, odvija se rad po Aneksu 8 Dejtonskog sporazuma osnovane Komisije za nacionalne spomenike. Mada, sa politikih stajalita posmatrana, nije upitna pozitivna uloga te Komisije na zatiti svake vrste nacionalnih spomenika (tj. dobara kulturno-historijskog naslijea), ipak se upueniji u ovu problematiku ne mogu oteti utisku da sve to lii na neku vrstu ponavljanja i utvrivanja gradiva. Jer, bar iz onoga to se do sada zna ova komisija praktino prebrojava ono to je prebrojano i utvruje ono to je utvreno viedecenijskim djelovanjem doratnih strunih republikih institucija. Istina, jo nije prebrojana arhivska graa da bi bila proglaena nacionalnim spomenikom, mada se, koliko se zna, i na tom planu neka improvizacija priprema. Uloga ove Komisije treba biti prije svega koordinativna, u komparaciji stanja u Bosni i Hercegovini sa meunarodnim pravnim i strunim normama, kako bi se osiguralo da se u Bosni i Hercegovini primjenjuju meunarodni standardi u ovoj oblasti kao jedan dostignuti sistem vrijednosti. Na taj nain struna stajalita postala bi determinator i za politika i svaka druga promiljanja, ponaanja i usaglaavanja, ali bi njihova primjena ostala pod kontrolom drave i ostvarivala bi se kroz rad profesionalnih institucija kulture.15 5. EVROPSKO SHVAANJE ULOGE ARHIVA U BOSNI I HERCEGOVINI Meunarodna zajednica (OUN, Evropska unija i dr.) nije se bitnije angairala na zatiti kulturnih dobara Bosne i Hercegovine u vrijeme rata od 1992. do 1995. godine. Tek je od 1994. godine poela insistirati na primjeni meunarodnih konvencija o zatiti kulturnih dobara. Meutim, nakon rata na razliite naine (preko
14

Komparacije radi Crna Gora je prije 1992. godine imala oko 70 arhivskih zaposlenika, a sada ih ima ak 170, tj. gotovo dva puta vie od cijele Bosne i Hercegovine, odnosno oko 20 puta vie od Tuzlanskog kantona koji joj je po broju itelja, broju registratura i koliini grae najslinija administrativna jedinica iz Bosne i Hercegovine. Vie o nadlenostima rada Komisije vidi: Dejtonski sporazum, broura, str. 125-130: Zakon o zatiti dobara koja su odlukama Komisije za zatitu nacionalnih spomenika proglaena kao nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine, Sl. novine Federacije BiH, br. 2/02; Kriteriji za proglaenje dobara spomenicima, Sl. novine Federacije BiH, br. 59/02, te Sl. glasnik BiH, br. 33/02.

15

239

nevladinih organizacija i sl.) dolo je do izraaja interesiranje i konkretna pomo na zatiti, obnovi, rekonstrukciji i drugim vidovima brige o kulturnim dobrima, posebno o nepokretnim spomenicima kulture. Na toj osnovi se, uglavnom, ostvaruju pod okriljem naznaene Komisije za nacionalne spomenike i projekti obnove nepokretnih kulturnih dobara (Stari most u Mostaru, kompleks Begovina u Stocu, kula Husein kapetana Gradaevia u Gradacu itd.). Briga za arhivsku grau i arhive poela je u toku minulog rata (agresije), prije svega sanacijom granatiranog objekta Arhiva Hercegovine u Mostaru (1995), a nastavljena je i nakon rata: posjetom eksperata Meunarodne arhivske organizacije 1996. u cilju sainjavanja izvjetaja o stanju arhiva i arhivske grae u Bosni i Hercegovini, potom organiziranjem simpozija o obnovi arhivske slube Bosne i Hercegovine u Londonu 1998. godine, projektima edukacije arhivskih zaposlenika, te podrkama iskazanim na brojnim meunarodnim skupovima razliitoga ranga i znaaja od 1994. pa nadalje. Do sada su realizirani, ili su zapoeti, poslovi na donaciji arhivske opreme (arhivima Tuzle, Bihaa i Sarajeva) od strane austrijskih arhiva, donacije u opremi od strane italijanskih i panskih arhiva (arhivima Sarajeva), adaptacija prostora za depoe (donacija japanske vlade za Arhiv Bosne i Hercegovine), itd. Posebno vana podrka i pomo, prije svega strune naravi, dola je od strane arhivskih slubi Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemake i Turske.16 Ipak, sve to nije moglo bitno da promijeni stanje arhiva i arhivske slube, iji znaaj i uloga nisu adekvatno shvaeni od instrumenata sistema dejtonske Bosne i Hercegovine. Jedini radikalno pozitivan potez u ovome periodu je odluka o gradnji i poetak gradnje (oktobra 2003) objekta za arhiv u Brko Distriktu Bosne i Hercegovine, povrine od cca 2500 m. Meutim, u nizu pitanja koja Evropsku uniju interesiraju u Bosni i Hercegovini, u procesu njenoga nastojanja da Bosna i Hercegovina postane punopravan lan Unije, nalo se i pitanje stanja bosanskohercegovake kulturne politike. Odabrana grupa eksperata angairana je da saini izvjetaj o tome. U okviru toga izvjetaja, koji je sainjen septembra 2002. godine,17 tretirana je i problematika arhiva, a to je u najkraem sadrano u sljedeim stajalitima: Kultura se u Bosni i Hercegovini nalazi na raskru: izmeu onoga to je do sada bila i onoga to treba da bude; Neophodno je izvriti reviziju postojee kulturne politike (izmeu ostalog: organiziranost, nain finansiranja, odnos kulturnog trita i kulturnog stvaralatva, razvoj kulturnohistorijskog naslijea, ulogu kulturnih asocijacija, pruati podrku kreativnosti, meunarodnoj saradnji i sl.); Prevazii staromodan pristup shvaanja i finansiranja kulture, sainiti strategiju razvoja i osigurati primjenu meunarodnih standarda;
16

Vie o tome vidi: Azem Koar, Doprinos meunarodne zajednice zatiti arhivske grae Bosne i Hercegovine u ratnim okolnostima, Sodobni arhivi, br. 20, Maribor 1998, str. 263 272. Izvjetaj je prezentiran u vidu projekta pod nazivom Kulturna politika u Bosni i Hercegovini.

17

240

Izvriti reviziju dejtonske komplicirane hibridne strukture u kulturi, te u tom smislu izvriti pravnu i finansijsku harmonizaciju, jaati ulogu centralnih (dravnih) institucija kulture i izvriti depolitizaciju kulturnih institucija, itd.

Na kraju, zakljuak je evropskih eksperata da ne postoji konzistentna, prosperitetna i moderna kulturna politika u Bosni i Hercegovini unato saznanju da ni u jednoj evropskoj dravi kulturna politika nije vana kao u Bosni i Hercegovini, tj. da je ona istovremeno i uzrok i rjeenje problema.18 Mada se u Izvjetaju ne govori puno o arhivima i arhivskoj djelatnosti, ve se dominantno istie problematika kulturne industrije, stie se utisak da je to zbog toga to Evropa ima uhodan i provodiv sistem ophoenja sa kulturnim dobrima naroito sa arhivskom graom, te ta pitanja ne problematizira ve ih podrazumijeva kao fundamentalnu kulturu. Potvrda tome jeste i injenica da su u okviru ISO standarda kvaliteta, koji se trae u postupku pretvorbe imovine ili kod stupanja u meunarodne integracije, sadrani standardi o stanju ophoenja sa arhivskom graom. Otuda je sasvim razumljivo i potpuno nesporno da Bosna i Hercegovina u meunarodne integracije moe ui samo uz, po evropskome modelu, rijeeno pitanje arhiva i arhivske grae kao vanog atributa (i funkcije) njene dravnosti.19 Autor Profesor dr. Azem Koar je vanredni profesor za predmetu historija savremenog doba i dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Rezime rada: U svom prilogu autor izlae znaaj i ulogu arhiva u historijskom, pravnom i politikom ivotu svake drave, od prvih takvih institucija na naim srednjovjekovnim dvorovima, do modernih arhivskih institucija, ukazujui na naine njihovog rada i vrste dokumenata koje one uvaju.

18 19

Isto, str. 12 16. U nastojanjima da se promijeni odnos drave prema arhivima i arhivskoj djelatnosti BiH, bosanskohercegovaki (i strani) su arhivisti, okupljeni na tradicionalnom 16. po redu savjetovanju Arhivska praksa 2003 u Tuzli 16. i 17. oktobra 2003. godine, zakljuili da e od meunarodnih institucija traiti da primoraju aktualne vladajue strukture u Bosni i Hercegovini da urede po evropskom modelu sva pitanja od znaaja za ophoenje sa arhivskom graom, u krajnjoj liniji i kao uvjetu za prijem Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

241

OBNOVA DRAVNOSTI NAJZNAAJNIJA TEKOVINA NARODNOOSLOBODILAKOG RATA U BOSNI I HERCEGOVINI Muharem Kreso

Poslije 480 godina obnovljena dravnost Bosne i Hercegovine, dugorono gledano, nesumnjivo je najznaajnija tekovina narodnooslobodilakog rata u Bosni i Hercegovini voenog od 1941. do 1945. godine. Tu injenicu jedva da treba i dokazivati, ali se ona danas i ovdje treba jasno rei. Sklop dogaaja za proteklih ezdeset godina govori nam da nije obnovljena tada, ne bi postojala ni danas. Time nimalo ne umanjujemo znaaj brojnih drugih elemenata, kao to je, na primjer, injenica da se i za tih 480 godina, na ovaj ili onaj nain, odravao kontinuitet njene cjelovitosti i redovno visok stepen autonomije unutar etiri drave.1 Uvoenjem Zemaljske (31. januara 1919.) pa Pokrajinske (14. jula 1921.) uprave Bosna i Hercegovina je u okviru Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca znatno izgubila od te autonomnosti, da bi po likvidaciji Pokrajinske uprave u februaru 1924. godine bila razbijena na 6 upravnih oblasti, ali su bar one odravale 135. lanom Vidovdanskog ustava garantovanu cjelovitost Bosne i Hercegovine.2 Suspenzijom Vidovdanskog ustava (6. januara 1929.) i formiranjem banovina, Bosna i Hercegovina je podijeljena na etvero a ukljuenjem 13 bosanskohercegovakih srezova u novoformiranu Banovinu Hrvatsku 26. avgusta 1939. otpoela je realizacija srpsko-hrvatske podjele Bosne u duhu ocjene Srpskog kulturnog kluba o promaenosti ideologije integralnog jugoslovenstva i prelaska na trojnu federaciju
1

Kao sandak, ejalet/vilajet u okviru Osmanskog carstva, kao corpus separatum u okviru Austrougarske monarhije i Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, te dva mjeseca (1. decembar 1918. do 31. decembra 1919.) kao pokrajina, odnosno pretpostavljena federalna jedinica zajednike drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. lan 135. (turski paragraf) Ustava od 28. juna 1921. godine garantovao je cjelovitost Bosne i Hercegovine u njenim meunarodnopriznatim granicama utvrenim Karlovakim mirom 1699. i Berlinskim kongresom 1878. Muhamed Filipovi, BOSNA I HERCEGOVINA NAJVANIJE GEOGRAFSKE, DEMOGRAFSKE, HISTORIJSKE, KULTURNE I POLITIKE INJENICE, Compact, Sarajevo 1997, str. 13 do 15.

242

(sa Hrvatima i Slovencima) i formiranje banovine Srpske zemlje. esti dan po potpisivanju Sporazuma o tome, otpoeti Drugi svjetski rat zaustavio je taj proces. Negiranju historijsko-politikog integriteta Bosne i Hercegovine te konfrontaciji i sporazumatvu srpske i hrvatske politike na liniji njene podjele pokuavala je da se suprotstavi uglavnom Jugoslovenska muslimanska organizacija JMO, koja se od osnivanja zalagala za autonomni poloaj Bosne i Hercegovine u jugoslovenskoj dravi.3 Njen autonomistiki pokret, nespreman da muslimansku izolaciju prevazie optebosanskom politikom koncepcijom i akcijom, vodee politike snage u zemlji su sve vie ignorisale, zbog ega nije ni mogao imati realne anse. To je razlog to je JMO sve vie morala da vodi oportunistiku politiku i da se povremeno ukljuuje i u vladajuu grupaciju u zemlji kakva je u drugoj polovini tridesetih godina bila Jugoslovenska radikalna zajednica JRZ, Milana Stojadinovia, to je opet slabilo njen autoritet i uticaj meu muslimanskim masama.4 Pokuaj njenog neprikosnovenog predsjednika, dr. Mehmeda Spahe, da u toku priprema potpisivanja Sporazuma Cvetkovi-Maek i neuspjelog protesta kod princa Pavla, obnovi taj autonomistiki pokret, rezultirao je njegovom likvidacijom aprila 1939. godine.5 Samo potpisivanje Sporazuma 26. avgusta 1939. godine pokrenulo je lavinu pokreta za autonomni status Bosne i Hercegovine, i do tada divergentne politike struje ...ujedinilo na autonomistikom programu pod vodstvom Izvrnog odbora Pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine. Konfrontacija sa srpskom i hrvatskom nacionalistikom politikom i podjela Bosne i Hercegovine Pokretu je dala demokratsko obiljeje, ali ga je muslimanska baza uinila iskljuivo muslimanskim pokretom i vodila nacionalno-politikoj zatvorenosti.6 U lavini pokreta za autonomni status Bosne i Hercegovine iz tog vremena, pored ovdje pomenutog graanskog Pokreta pod vostvom Izvrnog odbora Pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine, svakako je najznaajniji onaj revolucionarni koji je inicirala Komunistika partija Jugoslavije u okviru svoje antifaistike platforme okupljanja svih demokratskih snaga, naroito studentske omladine.7
3

I neki srpski opozicioni politiari zagovarali su autonomiju Bosne i Hercegovine. Svetozar Pribievi i Ljuba Davidovi, na primjer. Enver Redi, MUSLIMANSKO AUTONOMATVO I 13. SS DIVIZIJA, Svjetlost, Sarajevo 1987, str. 9. To je navodno ispriao kasnije i jedan od angaovanih konobara beogradskog hotela na Kalemegdanu u kome su kafom otrovani on i patrijarh Varnava (Petar Rosi). Enver Redi, STO GODINA MUSLIMANSKE POLITIKE U TEZAMA I KONTRAVERZAMA ISTORIJSKE NAUKE, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2000, str. 155 do 157. Inicijatori i glavni nosioci ove aktivnosti na univerzitetima u zemlji bili su Ivo Lola Ribar, sekretar SKOJ-a i sekretar omladinske komisije CK KPJ, Rifat Burdovi, sekretar komiteta KPJ Beogradskog univerziteta i Miro Popara, sekretar Pokrajinskog odbora Narodnih studenata i Ujedinjene studentske omladine za Bosnu i Hercegovinu. M. Bjeleti i M. Miloevi, MIRO POPARA I NJEGOVO VRIJEME, Beograd 2000, str. 49. do 53. i M. Memi, ZAVNO

243

Provalom Zemaljskog biroa Centgralnog komiteta KPJ u Zagrebu 1935. godine zahvaena je i pokrajinska organizacija KPJ za Bosnu i Hercegovinu i 1936. godine su pohapeni svi lanovi Pokrajinskog komiteta i za njega vezano lanstvo. Bez njene obnove nije se moglo nita uraditi ni na planu teme o kojoj raspravlja Referat. Odluka o obnovi donesena je novembra 1937. na osnovu drugog izvjetaja o stanju na terenu.8 Kroz aktivnost obnovljenog Saveza komunistike omladine Jugoslavije na Beogradskom i Zagrebakom univerzitetu, kroz poluilegalnu organizaciju Narodnih studenata, a od februara 1938. i legalnu Ujedinjenu studentsku omladinu USO (ustrojenih prema fakultetima i pokrajinama) vrh KPJ je shvatio nunost obnove pokrajinske organizacije KPJ i njenog rukovodstva za Bosnu i Hercegovinu. U toku obnove pokrajinske organizacije KPJ za Bosnu i Hercegovinu9 i pripreme za njenu etvrtu konferenciju u javnost su Prvim otvorenim pismom Bosanskohercegovake studentske omladine lansirani znaajni elementi Platforme, koji e kasnije biti verifikovani na konferencijama KPJ u Mostaru, Sarajevu i Zagrebu. Pismo je podralo Blok narodnog sporazuma,10 upozorilo na faizaciju zemlje, insistiralo na demokratiji i ravnopravnosti naroda, federalnom principu ureenja zemlje te iznijelo zahtjev da Bosna i Hercegovina zauzme mjesto koje joj po njenom posebnom poloaju pripada. Poimenice je pomenula (piui ih velikim slovom), sva tri naroda Bosne i Hercegovine i zaloilo se za otklanjenje razdora meu njima i formiranje narodne demoratske vlade.11

SANDAKA U FUNKCIJI REAFIRMACIJE SANDAKA I BONJAKOG NACIONALNOG BIA u Zborniku radova: DRUTVENI I DRAVNO-PRAVNI KONTINUITET SANDAKA, Sarajevo 1996, str. 195. do 201.
8

Za obilazak organizacija u ljeto 1937. angaovani su Ugljea Danilovi i Cvijetin Mijatovi, do tada lanovi Univerzitetskog komiteta KPJ u Beogradu, pa je uglavnom na njih i provalom nezahvaenu mostarsku partijsku organizaciju na elu sa Mustafom Paiem, pao teret priprema etvrte pokrajinske organizacije. Ugljea Danilovi, ETVRTA POKRAJINSKA KONFERENCIJA KPJ ZA BOSNU I HERCEGOVINU I NOVI KURS PARTIJSKE DJELATNOSTI i Cvijetin Mijatovi, KOMUNISTI U BOSNI I HERCEGOVINI U PERIODU IZMEU 1933. i 1937. GODINE, u zborniku radova: ETVRTA I PETA KONFERENCIJA KPJ ZA BOSNU I HERCEGOVINU U ISTORIJSKOM RAZVITKU REVOLUCIONARNOG RADNIKOG POKRETA 1938. DO 1941, Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 1980, str. 17. do 76. Enver Redi, STO GODINA MUSLIMANSKE POLITIKE U TEZAMA I KONTRAVERZAMA ISTORIJSKE NAUKE, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2000, str. 156. Radi se o Sporazumu potpisanom 8. oktobra 1937. godine, koji je zakljuilo pet opozicionih stranaka, ija su barem dva elnika zagovarala autonomiju Bosne i Hercegovine. Otvoreno pismo bosanskohercegovake studentske omladine od decembra 1937. godine. Imenom i prezimenom potpisalo ga je 403 aktuelna studena Beogradskog i Zagrebakog univerziteta iz Bosne i Hercegovine. GRAA O DJELATNOSTI KPJ U BOSNI I HERCEGOVINI 1921. DO 1941, Institut za istoriju radnikog pokreta Sarajevo, Sarajevo 1971, str. 449. do 454.

10

11

244

Ni u KPJ, pa ni u njenom vrhu jo nije bilo saglasnosti o nacionalnosti Muslimana/Bonjaka. Akademik Enver Redi u glavne osporavatelje navodi Milovana ilasa, Veselina Masleu i Mou Pijade, i osnovu njihovog osporavanja vidi u Staljinovoj definiciji nacije, ali i u stanovitima rukovodstva KPJ i NOP-a, potkrepljujui to injenicom da su sadrana (dodue ne jednako) i u temeljnim dokumentima AVNOJ-a.12 Stanovita da Muslimani nisu posebna etnika grupa, odnosno nacija, osporena su jo na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu (19. do 24. oktobra 1940.). Bila su suprotna Platformi Narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije (u osnovi na toj konferenciji formulisanoj) izraenoj u strukturi Partije i Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije po kojoj su federalne jedinice budue drave pored nacionalnih drava trebala biti i nacionalno mjeovita podruja (Bosna i Hercegovina, Vojvodina, Kosovo i Sandak), to je dovodilo do dihotomnih postupaka rukovodstva Pokreta u toku njene konkretizacije i sprovoenja u ivot, a manifestovalo se i u razliitim ocjenama uloge Muslimana u NOB. Sa stanovita teme o kojoj raspravljamo bitno je rei da su ona bila ograniena na ui krug uticajnih linosti, ali da su bila izriito suprotna prvoj reenici Rezolucije ZAVNOBiH-a od 26. novembra 1943. godine o tri naroda Bosne i Hercegovine i njegovoj ukupnoj praksi, posebno njegovoj Deklaraciji o pravima graana Bosne i Hercegovine od 1. jula 1944, kojom je kao najvii organ dravne vlasti u zemlji, zajamilo ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine, te naglasilo da je ona njihova zajednika i nedjeljiva domovina. Bila je suprotna fundamentalnim Titovim tezama izraenih u Pismu za Srbiju od 2. novembra 1936.;13 direktno suprotna Titovoj formulaciji Platforme NOP-a u Proleteru br. 16 iz decembra 1942. godine. Odnos KPJ prema nacionalnom pitanju i dravnosti Bosne i Hercegovine u prvih deset godina (1919-1929.) njenog postojanja proao je nekoliko faza, koje su na kraju, u ljeto 1929., rezultirale razbijanjem njene pokrajinske organizacije, pa je ak izgledalo da je KPJ u Bosni i Hercegovini definitivno uklonjena iz politikog ivota. To se ipak nije dogodilo i organizacije su se do sredine tridesetih godina obnovile. Direktiva IV zemaljske konferencije KPJ iz decembra 1934. da se partijske organizacije u pograninim krajevima prikljue rukovodstvima izvan

12

Enver Redi, STO GODINA MUSLIMANSKE POLITIKE U TEZAMA I KONTRAVERZAMA ISTORIJSKE NAUKE, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2000, 68. do 71; te u mnogim drugim radovima. Rezolucija ZAVNOBiH-a od 26. novembra 1943. i Deklaracija ZAVNOBiH-a od 1. jula 1944. godine, u Zborniku radova: ZAVNOBiH DEKLARACIJA O PRAVIMA GRAANA BOSNE I HERCEGOVINE, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 127. do 137. Naglaavam da je na istim principima zasnovana Platforma za djelovanje Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine u ratnim uslovima od 26. juna 1992. godine (Isto, str. 147. do 151.).

13

245

Bosne i Hercegovine, ipak je dugo doprinosila negiranju historijsko-politikog integriteta Bosne i Hercegovine.14 Uoivi da je faizam glavni neprijatelj ne samo radnike klase nego i svih demokratskih slojeva, Meunarodni radniki pokret i novo rukovodstvo KPJ uinilo je bitan zaokret u svojoj politici. Druga polovina tridesetih godina oznaila je taj preokret i u odnosu na ovu vanu pokrajinu. U sklopu realizacije novog partijskopolitikog kursa i iroke antifaistike platforme novo rukovodstvo, sa Titom na elu, snano je podralo obnovu i povezivanje organizacija na tom kursu. Sredinom ljeta 1938. na etvrtoj pokrajinskoj konferenciji u Mostaru obnovljena je organizacija KPJ Bosne i Hercegovine i izabran njen Pokrajinski komitet. To ju je osposobilo da se samostalnije angauje i na pitanju poloaja Bosne i Hercegovine u okviru jugoslovenske drave.15 U tim okvirima u drugoj polovini tridesetih godina XX stoljea sazrijevala je i postepeno se uobliavala i platforma o narodnoj autonomiji Bosne i Hercegovine. Platforma je, pored ravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine u federativnoj zajednici, podrazumijevala ravnopravnost Muslimana, Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini, kao zajednikog interesa njenih radnika i seljaka.16 Obnovljena Pokrajinska organizacija KPJ Bosne i Hercegovine ovu platformu je formulisala samostalno izmeu pokrajinskih konferencija u Mostaru (1938.) i Sarajevu (1940.) u irokoj aktivnosti oko obnove svog djelovanja i stasanja mladih kadrova, posebno intelektualne omladine. Interno je Platforma razraena i u mostarskoj intelektualnoj eliji KPJ17 i u javnost plasirana u Treem otvorenom pismu bosanskohercegovakih studenata, kao odgovor na podjelu Bosne i Herce-

14

Do 1924. zastupala je stanovite o dravnim i nacionalnom jedinstvu Kraljevstva SHS, da bi te godine shvatila da ona predstavlja vienacionalnu dravu pod hegemonijom velikosrpske buroazije. Pretvaranjem prava na otcjepljenje 1928. u obavezu opredijelila se za ruenje te imperijalistike tvorevine i formiranje nezavisnih drava ugnjetenih nacija.ISTORIJA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE, Komunist, Beograd 1985, str. 93 do 108; Enver Redi, BOSNA I HERCEGOVINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU, Oko, Sarajevo 1998, str. 379. do 383. ETVRTA I PETA KONFERENCIJA KPJ ZA BOSNU I HERCEGOVINU U ISTORIJSKOM RAZVITKU REVOLUCIONARNOG POKRETA 1938. DO. 1941, Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 1980, posebno prilozi Envera Redia i Nedima arca, str. 107. do 138. Enver Redi, BOSNA I HERCEGOVINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU, Oko, Sarajevo 1998, str. 379. do 383; Nedim arac, KONCEPCIJA KOMUNISTIKE PARTIJE JUGOSLAVIJE O NARODNOJ AUTONOMIJI BOSNE I HERCEGOVINE U SVJETLU ISTORIJSKIH DOKUMENATA, u Zborniku radova: ETVRTA I PETA KONFERENICJA KPJ ZA BOSNU I HERCEGOVINU U ISTORIJSKOM RAZVITKU REVOLUCIONARNOG POKRETA OD 1938. DO 1941., Istitut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 1980, str. 139. do 147; Enver Redi, NACIONALNO PITANJE U POLITIKOJ AKTIVNOSTI KPJ U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1937. DO 1940, u istom zbornku, str. 111. do 138. Kazivanje edomila Milievia autoru (Sarajevo 1979.)

15

16

17

246

govine Sporazumom Cvetkovi-Maek od 26. avgusta 1939. godine i neposrednu ratnu opasnost.18 Zahtjevom da se Bosni i Hercegovini vrati njen historijsko-politiki integritet Platforma je afirmisana na Petoj pokrajinskoj konferenciji KPJ odranoj jula 1940. godine u Sarajevu, a u osnovi ju je prihvatila i Peta zemaljska konferencija odana u Zagrebu oktobra 1940.19 Referat Moe Pijade o nacionalnom pitanju koji je bio sveden na seljako pitanje i zbog tvrdnje da je znatan dio stanovnitva Bosne i Hercegovine ostao i do danas opredijeljen konfesionalno a ne nacionalno odbijen je jo u pripremi Konferencije, pa ga je Milovan ilas podnio u obliku teza. Meutim, i on je izazvao neslaganje na pitanju kako reiti poloaj Bosne i Hercegovine u zajednikoj dravi, posebno zbog specifinog poloaja Muslimana. Delegat bosanskohercegovake Pokrajinske organizacije i njen raniji sekretar, Mustafa Pai se suprotstavio ilasovoj tvrdnji da Muslimani nisu etnika grupa, ve Srbi ili Hrvati i istakao da narod kae da je Bosanac te da je autonomija stav Pokrajinske organizacije.20 Titov stav koji se odnosi na Problem u Zapisniku je notiran rijeima: Bosna je jedno, zbog vekovnog zajednikog ivota, bez obzira na veru. Prihvatajui Paiev stav da se mora boriti protiv podjele Bosne, Rezolucija zemaljske konferencije KPJ izriito zahtijeva borbu protiv pokuaja srpske i hrvatske buroazije da meusobno podijele Bosnu i Hercegovinu ne pitajui narode tih oblasti, ali je time ostala ispod nivoa Pete pokrajinske konferencije za Bosnu i Hercegovinu, koja govori o autonomiji (jedinstvene, cjelovite) historijske pokrajine Bosne i Hercegovine, i poimenice pominje sva tri njena naroda Srbe, Muslimane i Hrvate.21 Znaajnu ulogu u definisanju muslimanskog nacionalnog pitanja, pa prema tome i poloaja Bosne i Hercegovine u zajednikoj dravi, u meuratnom periodu
18

Pismo Bosanskohercegovake studentske omladine potpisalo je imenom i prezimenom 496 aktuelnih studenata Beogradskog i Zagrebakog univerziteta. GRAA O DJELATNOSTI KPJ U BOSNI I HERCEGOVINI 1921-1941, Institut za istoriju radnikog pokreta Sarajevo, Sarajevo 1971, str. 464. do 473. Vidi napomenu br. 5. na strani 2. Izneseni stavovi su plod viegodinjih diskusija u Pokrajinskom komitetu, Mostarskoj intelektualnoj eliji, a plasirani su u pismima bosanskohercegovake studentske omladine, te rezimirani na Petoj pokrajinskoj konferenciji KPJ u Sarajevu jula 1940. godine. Mostarska intelektualna elija je bila upoznata sa 139. objavljenom brourom sekretara Srpskog kulturnog kluba, Vase ubrilovia: POLITIKA PROLOST HRVATA u kojoj je istroenu tezu o troplemenom jugoslovenskom narodu zamijenio zakljukom da su Hrvati narod, ali su Srbi nacija (edomil Milievi, autoru 1979.). Kasim Suljevi, NACIONALNOST MUSLIMANA IZMEU TEORIJE I POLITIKE, Otokar Kerovani, Rijeka 1981, str. 202. do 205; Enver Redi, STO GODINA MUSLIMANSKE POLITIKE U TEZAMA I KONTREVERZAMA ISTORIJSKE NAUKE, Akademija nauka i umjetnosti, Sarajevo 2000, str. 67. do 68.

19 20

21

247

odigrao je i asopis Putokaz, najrevolucionarnije bosanskohercegovako glasilo izmeu dva rata. Sprjeavao je cijepanje i polarizaciju muslimanske inteligencije na nacionalnim programima susjednih naroda i njeno odvajanje od svoje etnike baze. Pripada mu i ast da je prvi uoio defetistiku pojavu i zasnovao cjelovit program nacionalne i socijalne emancipacije Muslimana, dajui mu ozbiljnu naunu podlogu.22 Kroz svo to vrijeme, kod naroda se odravala svijest o jedinstvenosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine, pa prema tome i o potrebi obnove njene dravnosti i suvereniteta. U XIX vijeku dva puta se to pokualo i ostvariti, ali bez trajnijeg rezultata. Prvi put je to bilo u ustanku protiv Osmanskog carstva 1831/32. i drugi put u pokuaju odbrane od Austrougarske okupacije 1878. godine.23 Faistika okupacija zemlje aprila 1941. godine i ustanak protiv te okupacije u okviru Antifaistike koalicije definitivno su iskoriteni za obnovu dravnosti Bosne i Hercegovine, pa e ovdje biti rijei o tome kako se u tome uspjelo. Odmah da kaemo da je to postignuto na osnovu platforme Narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije, pa emo njenu sutinu i nastanak prvo objasniti. Temelji te platforme postavljeni su na Splitskom plenumu Centralnog komiteta Komunistike partije Jugoslavije 1935. godine, ali se i do tada ve bilo evoluiralo od prvobitne, na Osnivakom kongresu 1919. usvojene unitaristike koncepcije. Ve 1924. ona je zamijenjena stanovitem da je Jugoslavija vienacionalna drava pod hegemonijom velikosrpske buroazije, a prihvatajui sugestiju Konimterne da u organizacionom ustrojstvu vie uzme u obzir nacionalni momenat etvrta konferencija KPJ je donijela odluku da se stvore komunistike partije Hrvatske i Slovenije a, u doglednom vremenu, i Makedonije. Na Splitskom plenumu, u okviru novog, antifaistikog kursa Kominterne odustalo se od njene platforme o razbijanju Jugoslavije kao tamnice naroda i zauzelo stanovite da dravni integritet Jugoslavije ne predstavlja prepreku rjeenju nacionalnog pitanja, pa je treba pretvoriti u zajednicu ravnopravnih naroda.24

22

asopis je u Zagrebu izdavala grupa lijevo orjentisanih muslimanskih intelektualaca u Zagrebu (Hasan Kiki, Skender Kulenovi, Safet Krupi i dr.). U tri godine (1937. do 1939.) izalo je sedam brojeva. Kasim Suljevi, NACIONALNOST MUSLIMANA IZMEU TEORIJE I POLITIKE, Otokar Kerovani, Rijeka 1981, str. 197. do 201. Ahmed S. Alii, POKRET ZA AUTONOMIJU BOSNE I HERCEGOVINEOD 1831. DO 1832. GODINE, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1996.; OTPOR AUSTROUGARSKOJ OKUPACIJI 1878. GODINE U BOSNI I HERCEGOVINI, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1979. Enver Redi, JUGOSLOVENSKA ZAJEDNICA U SVIJETLU OSNOVNIH DOKUMENATA 1941, u zborniku OSLOBODILAKA BORBA NARODA JUGOSLAVIJE KAO OPTENARODNI RAT I SOCIJALISTIKA REVOLUCIJA, NIP Eksport-press, Beograd 1977, str. 51 do 69.

23

24

248

Taj osnovni stav detaljnije je razraen u narednim godinama, posebno u okviru formulisanja platforme Narodnog fronta slobode i platforme legalne Nezavisne radnike partije. Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu oktobra 1940. godine, KPJ se definitivno afirmisala kao beskompromisan borac za nacionalnu slobodu i ravnopravnost.25 Kako je pak upravo ona bila inicijator i nosilac ustanka protiv faistike okupacije, pa prema tome i Narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, prirodno je da je platforma Pokreta izrasla iz ovakve platforme KPJ. Od Titovog povratka u zemlju (krajem 1936) i dobijanja mandata da u zemlji formira Centralni komitet (5. januara 1939) do Pete zemaljske konferencije (oktobra 1940) Platformi je bila prilagoena organizaciona struktura Partije. Proglas CK KPJ iz januara 1937. jasno je istakao zahtjev za demokratsku federativnu dravu, koju bi sainjavalo osam federalnih jedinica sa svojim narodnim skuptinama, odnosno saborima.26 U tom periodu za Centralni komitet KPJ neposredno su bili vezana dva cetralna komiteta (Hrvatska i Slovenija formirani 1937), te pet pokrajinskih komiteta (Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Vojvodina i Crna Gora), s tim to je organizacijama u Crnoj Gori, Boki, Sandaku i na Kosovu i Metohiji rukovodio jedinstveni pokrajinski komitet sa oiglednom tenjom da se i oblasne organizacije/komiteti za Sandak te Kosovo i Metohiju osamostale i neposredno veu za Centralni komitet KPJ. Oblasni komitet za Kosovo i Metohiju osamostaljen je na etoj zemaljskoj konferenciji, a Oblasni komitet za Sandak godinu dana kasnije u vezi sa formiranjem Glavnog taba NOP odreda za Sandak na Savjetovanju u Stolicama (26. septembra 1941).27 Ta injenica joj je omoguila da ve u toku podizanja ustanka 1941. istakne sutinu platforme Narodnooslobodilakog pokreta nainom podizanja ustanka, strukturom Narodnooslobodilakog pokreta, te emom rukovoenja i komandovanja njegovim oruanim snagama. Pomogla joj je da istakne sutinu platforme i Ustanka i Pokreta istinsku ravnopravnost svih jugoslovenskih naroda i nacionalnih manjina.28 Ve u toku invazije faistikog agresora, Centralni komitet partije je donio odluku da u Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju poalje nekoliko svojih lanova, da preko tamonjih partijskih organizacija pojaaju otpor naroda i vojske, a da u Zagrebu formira Vojni komitet na elu sa generalnim sekretarom
25

Tada, 1936. u Pismu za Srbiju Tito je insistirao na sedam federalnih jedinica: Hrvatska, Slovenija, Srbija, Makedonija, Crna Gora, Vojvodina i Bosna i Hercegovina. Enver Redi, JUGOSLOVENSKA MISAO I AVNOJ, u zborniku radova: AVNOJ I SAVREMENOST, Institut za prouavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo 1984. str. 64. Rodoljub olakovi, PRAVI ODGOVOR NA PITANJE: IJA JE BOSNA I HERCEGOVINA, u zborniku AVNOJ I NARODNOOSLOBODILAKA BORBA U BOSNI I HERCEGOVINI, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 1974, str. 11. do 14. ISTORIJA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE, Komunist, Beograd 1985, str. 129. do 169. Isto.

26

27 28

249

KPJ. Raspad kraljevske vojske bio je, meutim, suvie brz i kapitulacija je potpisana u Beogradu 18. aprila 1941. godine. Kralj i Vlada su u meuvremenu avionima pobjegli u britansku koloniju Palestinu, ime su, uprkos predhodno potpisanog pristupa Trojnom paktu (25. marta 1941.), osigurali po Narodnooslobodilaki pokret vrlo nepovoljnu podrku Velike Britanije. Sile osovine su na Konferenciji njenih ministara spoljnih poslova u Beu (21. do 22. aprila 1941.) podijelili zemlju na dvije interesne zone, etiri okupaciona podruja i dvadesetak regija sa razliitim okupacionim statusom, pa i reimom. To je bila realizacija Hitlerove zamisli da se Jugoslavija uniti i kao dravni pojam (als Staatsgebild).29 Hitlerovim Generalnim planom (od 3. aprila 1941.) i Privremenim smjernicama za podjelu Jugoslavije (od 12. aprila iste godine)30 politiko oblikovanje Bosne i Hercegovine bila je u cjelini preputeno Kraljevini Italiji, ali je na Bekoj konferenciji ministara spoljnih poslova sila Osovine (21. i 22. aprila 1941.) ukljuena u njemako-talijanski kondominijum Nezavisnu Dravu Hrvatsku i linijom razgranienja meusobnih interesa u jugoistonoj Evropi od vrha Stine do vrha rta Matapana podijeljena na njemako (31 predratni srez sa 29.121 km2 i 1,647.462 stanovnika) i talijansko okupaciono podruje (27 predratnih srezova sa 22.112 km2 i 1,026.420 stanovnika).31 Ministarska konferencija je uz to odredila da e crnogorska granica biti pomjerena na zapad, a njemaka okupaciona vlast za Jugoslaviju, Viegrad stavila u nadlenost vojnoupravnog komandanta Srbije, dok je Rimskim ugovorom od 18. maja 1941. Kraljevini Italiji anektiran jedan od dva bosanska izlaza na Jadran.32 Adolf Hitler je problem razgranienja talijanskih federata Nezavisne Drave Hrvatske i Crne Gore zakomplikovao odobrenjem Anti Paveliu da posjedne pet zapadnosandakih srezova i odreivanjem zapadne granice Srbije do Duge Poljane, kod Novog Pazara, ime je partneru u Osovini opet prebacio vru krompir, da u pregovorima sa Paveliem ponovo utvruje granice u okviru svog okupacionog podruja.33 Sve ove kombinacije otpale su zbog uspjenog razvoja ustanka,

29

Hitlerovo izlaganje 27. marta 1941. na sastanku Vrhovne komande Vermahta, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u naroda Jugoslavije (u daljem Zbornik NOR-a), Vojnoistorijski institut, Beograd 1958, tom II, knj. 2, prilog br. 1. Zbornik NOR-a, tom 2, knjiga 2, prilog br. 14. Muharem Kreso, FORME I STEPEN OSTVARIVANJA OKUPACIONE VLASTI U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE, u Zborniku radova: 1941. U ISTORIJI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE, Istorijski institut u Sarajevu, Sarajevo 1973, str. 318. do 400. Radi se o optinama Igalo i Vrbanja do tada u sastavu sreza Trebinje, ukupne povrine oko 100 km2. Spor se sada odnosio na najmanje 15 srezova na koje su pretendovale obje strane (Trebinje, Ljubinje, Bilea, Gacko, Nevesinje, Kalinovik, Foa, ajnie, Gorade, Viegrad, Rudo, Nova Varo, Priboj, Sjenica, Pljevlja i Bijelo Polje).

30 31

32 33

250

pa je istona granica Bosne i Hercegovine ostala ona do 1918. godine, a zapadni Sandak uao u talijansko okupaciono podruje. Na milost i nemilost ostavljeni narodi34 bili su nemoni da bez organizatora prue efikasan otpor novim vlastodrcima, koji su sve upornije zavodili reim eksploatacije i unitenja nepoeljnih i politikih protivnika. Genocidno ponaanje okupatora i njegovih saradnika, selektivno ispoljeno ve u prvim mjesecima okupacije, a onda i njemaki napad na SSSR te, u vezi s tim, izmijenjeni odnos snaga zaraenih grupacija, ohrabrilo je antifaistike snage i genocidom pogoeno stanovnitvo na planirani ustanak u Jugoslaviji. Kako su ustake genocidne radnje nad Srbima, Jevrejima i Romima ve u junu prenesene i u Bosnu i Hercegovinu, Udruenje ilmije El Hidaje na godinjoj skuptini 14. jula 1941. osudilo je takav postupak vlasti kao i Muslimane pojedince koji su se u to ukljuili, te iniciralo donoenje lokalnih, lino potpisanih, protestnih rezulocija u veim bosanskohercegovakim gradovima.35 Iz istih razloga ustanak je u znaajnijim dijelovima zemlje, umjesto planiranog partizanskog, poprimio masovni karakter. Partija je tako aprilsku katastrofu preivjela kao jedina optejugoslovenska snaga, ouvala mreu organizacija u svim zemljama, a pripremama otpora okupaciji pribavila imid organizatora prvog ustanka u okupiranoj Evropi. U danima pripreme ustanka (na Majskom savjetovanju u Zagrebu) Platforma narodnooslobodilakog pokreta je implicite podrazumijevala obnovu integriteta Jugoslavije na temeljima istinske nacionalne ravnopravnosti. Kao povoljan momenat izabrano je vrijeme poslije oekivanog njemakog napada na SSSR (22. juni 1941.) i odlaska glavnine njemakih invazionih snaga na istoni front. Do tog vremena prikupljene su izvjesne koliine oruja, a mrea vojnih komiteta pretvorena u mreu tabova narodnooslobodilakih partizanskih odreda i pripremljena jezgra za prve udarne grupe te partizanske i diverzantske odrede. To je bila solidna osnova da Centralni komitet istog dana uputi opti poziv za oruani otpor okupatoru. etvrtog jula 1941. godine Politbiro Centralnog komiteta KPJ je donio odluku o podizanju oruanog ustanka i u pokrajine upueni delegati novoformiranog (27. juna) Glavnog taba narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije.36

34

O uslovima u kojima su se nali vidi: Muharem Kreso, USLOVI IVOTA STANOVNITVA I OTPORA OKUPATORU NA EFEKTIVNO OKUPIRANOJ TERITORIJI JUGOSLAVIJE U TOKU DRUGOG SVJETSKOG RATA, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, br. III/1972, str. 43. do 61. Bio je to jedinstven sluaj ne samo u Bosni i Hercegovini, Muhamed Hadijahi, MUSLIMANSKE REZOLUCIJE IZ 1941. GODINE, u zborniku radova: 1941. U ISTORIJI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE, Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 1973, str. 275. do 282. Pod uticajem Komunistike partije Bugarske, jedino Pokrajinski komitet Makedonije nije prihvatio ovu odluku. Odluka Kominterne da KP Makedonije ostaje u sastavu KP Jugoslavije to je kasnije izmijenila.

35

36

251

Proglas sa tog sastanka upuen je narodima Jugoslavije 12. jula 1941. godine, ali je inicijativa za konkretno pokretanje ustanka u skladu sa platformom Pokreta i okupacijom stvorenim razliitim uslovima, preputena nacionalnim partijskim rukovodstvima. Takve odluke nacionalna partijska rukovodstva uglavnom su donijela u toku jula, ali su se pojavili razliiti nazivi rukovodeih organa ustanka (tab, Glavni tab, Privremena vrhovna komanda) vojnih rukovodstava na tom nivou.37 Nazivi su, meutim, uskoro (na Savjetovanju u Stolicama 26. septembra 1941.) u duhu Platforme ujednaeni.38 Ustanak u Bosni i Hercegovini razvijao se u specifinim okolnostima, uz mnogo tekoa ali i vrlo uspjeno, pa je do kraja 1941. godine bar polovica njene teritorije i vie manjih gradova bilo osloboeno. Na itavoj teritoriji tada je sprovedena jedinstvena organizacija oruanih snaga pa je u deset narodnooslobodilakih partizanskih odreda formiranih u bataljone, ete, vodove i desetine bilo nekoliko desetina hiljada boraca. Na efektivno okupiranoj teritoriji djelovale su u brojnim gradovima uticajne organizacije NOP-a sa desetinama udarnih grupa, a pod kraj godine u Bosnu i Hercegovinu je stigao Vrhovni tab sa 1. proleterskom narodnooslobodilakom udarnom brigadom. Poto je u prvom polugoditu 1942. godine okonana kriza NOP-a u istonom dijelu zemlje, Vrhovni tab se sa pet prvoformiranih brigada prebacio u Bosansku krajinu,39 gdje je u osloncu na Narodnooslobodilaki pokret u Hrvatskoj i Sloveniji kriza u drugoj polovini godine prevladana. Ve 1. novembra 1942. formirana je Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije sa divizijama i korpusima u svom sastavu, a onda na centralnoj slobodnoj teritoriji veline 50.000 km2 u Bihau konstituisano Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije. Bilo je to vrijeme kad se vrh NOP-a morao i mogao jasnije izraziti u pogledu stratekih pitanja Nrodnooslobodilakog rata. Na to su ga obavezivali uoi rata zauzeti stavovi o pitanjima ureenja zajednike drave.40 Stojei na njima Tito je tih dana objavio svoj poznati stav o nacionalnom pitanju, o kome e biti jo govora, ali
37

Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu uinio je to u prisustvu delegata CK KPJ i Glavnog taba NOPOJ, na sastanku u Sarajevu 13. jula 1941. godine. Na sastanku je imenovan tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda za Bosnu i Hercegovinu i fiksirana mrea rukovoenja i komandovanja narodnooslobodilakim partizanskim odredima. Glavni tab NOPOJ je preimenovan u Vrhovni tab NOPOJ, a nacionalna vojna rukovodstva u glavne tabove NOPO odreenih zemalja. Shodno tome i tab NOPO Bosne i Hercegovine je preimenovan u Glavni tab narodnoslobodilakih partizanskih odreda Bosne i Hercegovine. U istonoj Bosni ipak se odrao Glavni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda i dobrovoljake vojske Bosne i Hercegovine sa jednom brigadom i dva partizanska odreda. U okviru savladavanja lijevih skretanja krize u istonoj Bosni i Hercegovini izvren je i eksperiment formiranja Narodnooslobodilake dobrovoljake vojske Jugoslavije, te savladane dvije neprijateljske ofanzive. Otvorenije zauzimanje stavova o muslimanskom nacionalnom pitanju diktirala je i injenica da je Cazinska krajina sa Bihaem, gotovo iskljuivo naseljena Muslimanima, predstavljala centar i sjedite (Biha) Titove drave tog doba.

38

39

40

252

je bilo i drugih shvatanja. Veselin Maslea je u raspravi Muslimansko pitanje, sa pozivom na Staljinovu definiciju nacije obnovio tvrdnju da Muslimani nemaju objektivna svojstva nacije (jezik, specifine kulturne i psiholoke osobine, ne ive na jedinstvenoj teritoriji, ne ujedinjuje ih neophodna ekonomska povezanost), ali i da aktivnim ueem u NOB-u Muslimani Bosne i Hercegovine postaju politiki subjekt, pa se rjeenje muslimanskog pitanja nalazi u njihovim rukama. Milovan ilas je ostao na svojim stavovima izraenim na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, da treba da se opredijele kao Srbi ili Hrvati, ali je i on, suoen sa stvarnou, to ostavio za kasnije prilike. Moa Pijade je vie respektovao uee Muslimana u NOB-u pa im je, pored pet nacija, priznavao ravnopravnost u celoj Jugoslaviji.41 U 1943. godini Narodnooslobodilaka vojska se dokazala u prelomnim bitkama Narodnooslobodilakog rata: Neretva i Sutjeska (etvrta i peta neprijateljska ofanziva) a znaajno je uveana po kapitulaciji Italije. To je onda omoguilo sazivanje, u Jajcu 29. novembra 1943. godine Drugog zasjedanja AVNOJ-a, na kome je izmeu ostalog verifikovana dravnost Bosne i Hercegovine, kao suverene, ravnopravne lanice (entiteta) zajednike drave izgraene na demokratskom, federativnom principu.42 U vrijeme tog zasjedanja vie od polovine ukupne teritorije Jugoslavije bilo je slobodno.Slobodna teritorija je iznosila 130.000 km2 i imala preko 5,000.000 stanovnika. Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi brojali su 300.000 boraca. Na kopnu je imala devet korpusa sa 28 divizija, 111 brigada, 20 samostalnih bataljona i stotinjak partizanskih odreda. Na ostrvima i u primorju imala je mornaricu Narodnoslobodilake vojske Jugoslavije sa 234 plovne jedinice, a u Livnu Prvu vazduhoplovnu bazu sa 250 ljudi i nekoliko aviona.43 Na toj teritoriji ve je funkcionisalo pet (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Sandak) zemaljskih antifaistikih vijea narodnog osloboenja sa mreom oblasnih, okrunih, sreskih, mjesnih, optinskih i seoskih narodnooslobodilakih odbora i antifaistikih organizacija, od kojih neke i na efektivno okupiranoj teritoriji. Istovremeno, dakle u vrijeme konstituisanja ZAVNOBiH-a i odluivanja o statusu Bosne i Hercegovine u zajednikoj dravi, slobodna teritorija Bosne i Hercegovine predstavljala je dvije treine njene ukupne povrine i obuhvatala je vie
41

Enver Redi, STO GODINA MUSLIMANSKE POLITIKE U TEZAMA I KONTRAVERZAMA ISTORIJSKE NAUKE, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2000, str. 66. do 70. Druga odluka Antifaistikog vijea Narodnog osloboenja Jugoslavije od 29. novembra 1943. godine. ire o tome Drago Borovanin, BOSNA I HERCEGOVINA U ODLUKAMA DRUGOG ZASJEDANJA AVNOJ-a, u zborniku radova: AVNOJ I NOB U BOSNI I HERCEGOVINI, Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo 1984, str. 584. do 597. Mesud Hoti i Jovan Vasiljevi, NARODNOOSLOBODILAKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE 1941.-1945, u Vojnoj enciklopediji, sveska 5, Redakcija vojne enciklopedije, Beograd 1973, str. 770.-789.

42

43

253

od 30.000 kvadratnih kilometara sa veim brojem znaajnih gradova. Tuzla, sa istoimenim rudarskim bazenom bio je ujedno najvei slobodan grad, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u okupiranoj Evropi. Slobodno Jajce, kao posljednja prijestonica bosanskih kraljeva, bilo je namijenjeno za odravanje Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Bosna i Hercegovina je, uz to, godinu i po dana prije konanog osloboenja zemlje, imala prvi konano osloboeni grad. Bio je to Sanski Most u kome e se odrati Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a. Izvrni odbor ZAVNOBiH-a od tada e rukovoditi u preko tri oblasna, sa bar 15 okrunih, pedesetak sreskih i preko 500 optinskih i mjesnih narodnooslobodilakih odbora, te mreom od preko 2.000 seoskih narodnooslobodilakih odbora. Na efektivno okupiranoj teritoriji istovremeno su funkcionisali jo brojni gradski, mjesni, kvartovski i seoski narodnoslobodilaki odbori, kao borbeni organi, te mree drugih organizacija NOP-a, a u nekim gradovima, posebno u Sarajevu i Mostaru, bile su razvijene i naoruane udarne grupe. Respektabilne oruane snage Bosne i Hercegovine u to vrijeme su bile objedinjene u dva (Trei i Peti) korpusa i Hercegovaku udarnu diviziju sa 25 udarnih brigada, 37 partizanskih odreda i nekoliklo samostalnih bataljona. Njihova mrea logistike podrke: 15 vojnih podruja, pedesetak komandi mjesta, sa itavim nizom partizanskih straa, i drugih teritorijalnih organa i ustanova, bie objedinjena u dvije korpusne i jednu divizijsku vojnu oblast. Ve na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihau 26. novembra 1942. godine, posebno u Titovom Uvodnom izlaganju, u Rezoluciji AVNOJ-a i njegovom Proglasu narodima Jugoslavije istaknuto je da narodnooslobodilaka borba ima za cilj stvaranje nove demokratske i federativne zajednice naroda Jugoslavije i izraena inicijativa da se konstituiu nacionalna, odnosno zemaljska antifaistika vijea narodnog osloboenja.44 Do Drugog zasjedanja u Jajcu (29. novembra 1943.) bilo je konstituisano pet zemaljskih antifaistikih vijea narodnog osloboenja: Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Sandaka i Bosne i Hercegovine.45 Mnogi problemi dravnopravne prirode i organizacije jugoslovenske federacije bili su jasni i preieni, ali ono, oigledno, nije moglo zavriti proces izgradnje nove dravnosti u smislu platforme Narodnooslobodilakog pokreta. Neupitna je bila potreba konstituisanja antifaistike skuptine (sobranja) narodnog osloboenja Srbije i Makedonije, to e, iz objektivnih razloga, biti uinjeno u avgustu i novembru 1944. godine. Suprotno ukupnoj praksi i Platformi NOP-a prema njenoj formulaciji u Titovom lanku NACIONALNO PITANJE U JUGOSLAVIJI U SVJETLOSTI NA-

44

PRVO I DRUGO ZASJEDANJE AVNOJ-a, PO STENOGRAFSKIM BELEKAMA I DRUGIM IZVORIMA, Beograd 1953. str. 15-37. HRONOLOGIJA OSLOBODILAKE BORBE NARODA JUGOSLAVIJE 1941. do 1945, Vojnoistorijski institut, Beograd 1964.

45

254

RODNOOSLOBODILAKE BORBE,46 u odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a nisu pomenuti Vojvodina, Sandak, koji je 15. novembra te godine konstituisao svoje ZAVNO, i Kosovo. U nabrajanju naroda u istoj odluci nisu pomenuti Muslimani/Bonjaci i ako je to izriito stajalo u Rezoluciji ZAVNOBiH-a, koju je AVNOJ odobrio. Kao to smo ve rekli, mnogi problemi dravnopravne prirode i organizacije jugoslovenske federacije bili su do konstituisanja ZAVNOBiH-a i Drugog zasjedanja AVNOJ-a jasni i preieni, ali ne i svi. Meu njima bio je i dravnopravni poloaj Bosne i Hercegovine u Federaciji. Narodi Bosne i Hercegovine u temeljnom dokumentu Prvog zasjedanja Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine ve na konstitutivnom zasjedanju bili su u tom pogledu saglasni i rezolutni. Polazei od injenice da su vijekovima ivjeli zajedno, meusobno izmijeani i povezani zajednikim interesima, da ne ele povratak starog stanja, te da su izvojevali (vie od dvije treine teritorije Bosne i Hercegovine osloboeno je od okupatora) pravo da urede svoju zemlju onako kako to najvie odgovara volji i interesima njih samih, izrazili su volju da hoe da njihova zemlja... bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata, te da e ravnopravno sa ostalim naim narodima uestvovati u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije, u kojoj e biti zajamena ravnopravnost svim njenim narodima.47 U vrhovima Narodnooslobodilakog pokreta nije bilo sasvim tako, iako se ve u Rezoluciji CK KPJ iz januara 1937. godine istie demokratska federativna republika kao cilj i fiksira njena struktura: Srbija, Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Kosovo i Vojvodina sa svojim narodnim skuptinama.48 Dakle, osam ravnopravnih federalnih jedinica, odnosno entiteta. Takav stav je zadran u Pozivu na ustanak i nainu njegovog dizanja. Stav je konkretizovan na Savjetovanju u Stolicama (26. septembra 1941.), preimenovanjem tabova tih jedinica u glavne tabove buduih federalnih jedinica. Ovdje je novina u tome to se pojavljuje i Glavni tab NOP odreda za Sandak,49 kao deveta jedinica.
46

Josip Broz Tito, NACIONALNO PITANJE U JUGOSLAVIJI U SVJETLOSTI NARODNOOSLOBODILAKE BORBE u: Proleter, organ CK KPJ, Beograd 1968, str. 809. Rezolucija ZAVNOBiH-a od 26. novembra 1943, u zborniku dokumenata (izbor: Hamdija emerili): ZEMALJSKO ANTIFAISTIKO VIJEE NARODNOG OSLOBOENJA BOSNE I HERCEGOVINE, knjiga I, Institut za istoriju radnikog pokreta u Sarajevu, Sarajevo 1968, str. 73 do 76. Takoe u zborniku radova: ZAVNOBiH DEKLARACIJA O PRAVIMA GRAANA BOSNE I HERCEGOVINE, Glavni odbor SUBNOR-a Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2000, str. 127. do 133. Rodoljub olakovi, PRAVI ODGOVOR NA PITANJE: IJA JE BOSNA I HERCEGOVINA, u zborniku radova: AVNOJ I NOB U BOSNI I HERCEGOVINI, Istorijski institut u Sarajevu, Sarajevo 1974, str. 12. Isto, str. 15.

47

48

49

255

Proglas Izvrnog odbora, tek konstituisanog AVNOJ-a (iz novembra 1942.) pominje Bosnu i Hercegovinu kao jedinicu u jugoslovenskoj dravnoj zajednici i tri naroda (Srbe, Hrvate i Muslimane) u njoj, dok je Tito u poznatom lanku: NACIONALNO PITANJE U SVJETLOSTI NOB, u Proleteru br. 16. iz decembra 1942. doslovce rekao: Narodnooslobodilaka borba bila bi samo fraza, pa ak i prevara, kad ona ne bi, osim opejugoslovenskog smisla, imala i nacionalni smisao za svaki narod posebice, tj. kada ona ne bi, osim osloboenja Jugoslavije, znaila u isto vrijeme i osloboenje Hrvata, Slovenaca, Srba, Makedonaca, Arnauta, Muslimana itd.50 Ve na prvoj raspravi u CK KPJ (sredinom novembra) o Projektu odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a PK KPJ za BiH je postavio zahtjev da Bosna i Hercegovina bude ravnopravna federalna jedinica sa ostalih pet. Predlagai Projekta odluke (Moa Pijade, Milovan ilas i Sreten ujovi) polazili su od toga da u Jugoslaviji ivi pet formiranih nacija, da je Bosna i Hercegovina vienacionalna zemlja, a Muslimani samo posebna etnika grupa, te da je i zahtjev Pete zemaljske konferencije KPJ bio samo autonomna pokrajina, ali je PK ostao uporan. Odbio je pripajanje bilo Srbiji ili Hrvatskoj i nije prihvatio ni status autonomne pokrajine vezane za organe Federacije. Istovjetan stav zauzela je i izabrana bosanskohercegovaka delegacija za Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Obavijeteni o raspravi,51 Kardelj i Tito su prihvatili argumente PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Prijedlog je u tom smislu popravljen i Bosna i Hercegovina je postala esta federalna jedinica rekonstruisane zajednike drave, ali na osnovu regionalnog, a ne nacionalnog kriterija.52 Na osnovu dostupnih izvora i literature nije mogue jasno odgovoriti zbog ega se u toj odluci ne pominje ni jedno od tri ostala vienacionalna podruja. Njihova sudbina je ostala da se rjeava godinu dana kasnije pod mnogo sloenijim uslovima, koji su dovodili u pitanje i meunarodno priznanje Demokratske Federativne Jugoslavije.
50

Josip Broz Tito, NACIONALNO PITANJE U SVJETLOSTI NOB, Proleter br. 16, iz decembra 1942. godine. Reprint PROLETER, ORGAN CK KPJ, Beograd 1968, str. 809. Takvih rasprava bilo je jo, ali je ova bila odluujua. Naalost poloaj ostalih vienacionalnih podruja koja su do tada bile neupitne jedinice federalne drave (Vojvodina, koja je od 1941. godine imala svoj Glavni tab i Glavni NOO, i esto u pogledu statusa bila poreena sa Bosnom i Hercegovinom, Sandak, koji je status federalne jedinice imao jo od septembra 1941. i 15. novembra 1943. konstituisao Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Sandaka; te Kosovo, iji je Oblasni NOO, kao politiko-predstavniki organ bio u pripremi i konstituisan 2. januara 1944. godine) ostao je na takav nain neraspravljen. Enver Redi, BOSNA I HERCEGOVINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU, posebno peti dio: BOSNA I HERCEGOVINA 1941. DO 1945. U DOKUMENTIMA NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA, Oko, Sarajevo 1998, str. 379. do 461; AVNOJ I NARODNOOSLOBODILAKA BORBA U BOSNI I HERCEGOVINI, posebno prilozi Rodoljuba olakovia, Hamdije emerilia i Draga Borovanina, te diskusije H. emerlia, Nikole Babia i Avda Hume), Istorijski institut Sarajevo 1974, str. 11. do 20, 547. do 556, 584. do 597. 706. do 708, 743. do 745, 755. do 767.

51

52

256

Autor Magistar Muharem Kreso je penzionirani vanredni profesor Fakulteta politikih nauka Univerziteta u Sarajevu Rezime rada: Autor u svom prilogu obrazlae sve bitne razloge i izlae argumente na temelju kojih se odluka o obnovi dravnosti Bosne i Hercegovine donijeta na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a mora smatrati za najvaniju i najdalekoseniju odluku tog zasjedanja, kao to ukazuje i na njeno znaenje u dananje vrijeme njenog ponovnog osporavanja.

257

ZAVNOBiH U NOVEMBRU 2003. JUBILEJ I/ILI JUBILEJ? Vera Krinik-Buki

RIJE UNAPRIJED Godinjice nekih proteklih drutvenih dogaaja valjda su se ve na svim svjetskim meridijanima udomaile kao prilike koje savremeni protagonisti kroz prizmu dravnih ili drugih drutveno javnih institucija koriste za kontinuiranu promociju povijesnih pouka i poruka kako ih oni vide sami i kakav bi utjecaj na drutvo eljeli da one polue. Odreenim drutvenim dogaajima koji su u datom okruenju stekli ve i neupitni tradicionalni znaaj pripada u tom kontekstu i specifino, poasno mjesto. Da li je u pomenutom metodoloko-promiljajnom okviru mogue sagledavati i tretirati 60-godinjicu odravanja nesumnjivo velikog istorijskog dogaaja kakav je bio Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 1943. godine u Mrkonji gradu? Da, svakako. Ova godinjica kao, na primjer, i protekla okrugla, tj. ona polustoljetna, ne tek da omoguuje i otvara itav spektar raznorodnih istraivakih tematskih vidika savremene drutvene zbilje i istorijske pozadine, ve naprosto imperativno iziskuje kako odgovore na pitanja u polju razloga za diskontinuitetu drutvenog razvoja, tako i mogue bar naznake rjeenja ako ve ne i prijedloge rjeenja samih. Dakako da je mogue i opravdano u povodu ove okrugle, visoke godinjice ZAVNOBiH-a organizovati nauni skup sa tako iroko zasnovanom tematikom, tematikom o BiH prije i poslije ZAVNOBiH-a. Takav naslov simpozijuma uostalom i najadekvatnije odraava sutinski profil njegova inicijatora i organizatora Odjeljenja drutvenih nauka ANUBiH. Ova injenica, pak, logiki uslovljava i neke naredne poteze, prije svih multidisciplinarni metodoloki tematski pristup, tj. uz oekivano preovladavajua klasino-istorijska sagledavanja, takoer i naroito pravna, socioloka, politoloka razmatranja. Kazano povlai za sobom i irok krug relevantnih istraivaa, odnosno autora priloga za ovakav skup, i to ne samo iz zemlje koja je predmet razmatranja. injenica to u dugim decenijama poslije

258

osnivanja ZAVNOBiH-a, odnosno poslije Drugog svjetskog rata nije stigla da bude napisana i objavljena i opteprihvaena integralna istorija BiH znaajan je razlog da se i ovakva prilika iskoristi za nove istoriografske analitike i sintettike pokuaje1. Istoriografski mozaik o BiH nesumnjivo e biti znaajno obogaen radovima sa ovoga skupa. ZAVNOBiH izmeu stvarnosti i mita Da li je bio i, jo vie, da li je danas ZAVNOBiH ostao mit, znai neka veoma pozitivna a zapravo moda nerealna predstava o jednom dogaanju iz razdoblja Drugog svjetskog rata? U istorijski vrlo kratkom razdoblju, praktino ve s prvom decenijom poslije Drugog svjetskog rata, obiljeavanje godinjica odravanja (tri) zasjedanja ZAVNOBiH-a poprima gotovo mitski karakter. U skladu sa upravo kazanim jo bitnije jeste konstatovati da pojmovni sadraj tog ratnodopskog politikog, odnosno politiko-zakonodavnog organa postaje ve tada i ostaje poslije neprekidno, ukljuno i sa poetkom 21. stoljea, simbolnom emanacijom same zemlje Bosne i Hercegovine. Ova konstatacija vrijedi, meutim, tek uz ograde. No, o njima kasnije, one su sr ovdanjeg promiljanja. S obzirom da je Drugi svjetski rat epohalna i openito prihvaena istorijska prijelomnica to su, slino kao i u BiH, u gotovo mitskim dimenzijama decenijama tretirani i antifaistiki revolucionarno obrazovani organi narodne vlasti takoer u svim drugim dijelovima novonastajajue socialistike Jugoslavije. To su bila Zemaljska antifaistika vijea narodnog osloboenja ije osnivanje i kasniji preobraaj jo pred kraj rata, odnosno saobraaj novim mirnodopskim okolnostima, imali svugdje isti temeljni moto, smisao i svrhu uprkos veoma razliitim regionalnim drutvenim okolnostima, okolnostima u svim tim sredinama optereenim slabijim ili jaim elementima graanskog rata. Novonastale narodne republike koje su zamijenile doratni jugoslavenski centralizovani upravni sistem, ija je osnovna politika svrha bila negiranje nekih pojedinih narodnosnih entiteta, nekih veoma konkretnih narodnosnih entiteta (svih onih koji se nisu eljeli ukalupiti u troedini narod, reprezentovan u imenu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca), odnosno ukljuivanje i asimiliranje ovih u priznate nacije, praktino srpsku ali i hrvatsku. Te nove republike upravo su, dakle, socijalistikom revolucijom i uspostavljanjem odgovarajuih vlastitih vrhovnih zakonodavnih tijela, kao zasebni i samostalni nacionalni entiteti uope i legitimisane.

I kada je ve rije o godinjicama neka bude ovdje pomenuta 20-godinjica objave enciklopedijske odrednice Socijalistika republika Bosna i Hercegovina na 296 strana (urednici Muhamed Filipovi i Alojz Benac) kao do sada najsvestranijeg i, moda, jo relativno najvjerodostojnijeg prikaza ove zemlje, Enciklopedija Jugoslavije, drugo izdanje, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983.

259

To vai naroito za BiH i Makedoniju, a po istoj logici i za obrazovanje i funkcionisanje obadviju autonomnih pokrajina unutar NR Srbije, tj. Vojvodine, te Kosova i Metohije. Jugoslavenski dravni okvir dobija jo 1943. godine novu funkciju, federativnu. Ne ulazei ovdje u sadrajna pitanja ove federativne funkcije jugoslavenske drave tada i kasnije, ostaje nepobitna injenica da je savezni okvir kroz manje od pola stoljea omoguio vie ili manje uspjenu sopstvenu unutarnju izgradnju federalnih jedinica, svake od njih. Ne tek ratnom parolom bratstva i jedinstva ve i odgovarajuom viedecenijskom poslijeratnom zbiljnom djelotvornou KPJ, odnosno SKJ nastojala je u praksi ukupnog drutvenog ivota federativne Jugoslavije forsirati ravnopravnost meu republikama, odnosno narodima kao i proklamovanim suverenim nosiocima republike subdravnosti Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore. Gotovo polustoljetno partijsko monopolno ponaanje i funkcionisanje u svim tim sredinama je i odraavalo mo tog mita i ujedno ga proizvodilo. Nedodirljivu i neprikosnovenu vrijednosnu substancu tvorili su domai i europski (i svjetski) pobjedonosni antifaizam, socijalistiki ideoloki koncept po uzoru na Sovjetski savez ili kasnije izvoran (samupravljanje), politika bratstva i jedinstva, vodea meunarodna uloga Jugoslavije unutar pokreta zemalja treeg svijeta (nesvrstanost). Takav je bio otprilike i vanjski pogled na SFRJ, i to jo negdje na poetku 80-ih godina 20. stoljea. Jugoslavija se do tada, na unutranjem planu kontinuirano i nekako automatski samoobnavljajui mit o sebi, uspjenom doimala i na vanjskom planu. 80-te godine izravno su nagovijestile novu istorijsku prekretnicu u geopolitikom i optedrutvenom prostoru tadanje Jugoslavije. Unutarnji i vanjski poticaji u odnosu na SR BiH centrifugalne orijentacije, koji su se ve i ranije uglavnom prikriveno, polako i postepeno ali sigurno taloili, poluili su u neoekivano kratkom vremenskom presjeku sinergetski uinak ogromne razorne snage. Presudan utjecaj izvana uslijedio je definitivnim krahom socialistikog drutvenoekonomskog poretka u Europi i raspadom vienacionalnog Sovjetskog Saveza. Unutarnja vrstoa federacije, koja se decenijama bitno zasnivala na stvarnosti i mitu bratstva i jedinstva i, to je na nivou federacije bezbroj puta isticano, sa sredinjim mjestom i ulogom BiH u tome, gotovo se preko noi rasplinula. Poznatim razvojem dogaaja s poetka 90-ih godina potvrena je teza o pravu onih koji su sintagmu bratstva i jedinstva i ranije proglaavali obinom floskulom, ispranjenom parolom, mitom. Kako je sredinja supstanca te sintagme uvijek povezivana naroito sa BiH i, prema tome, i sa njenim simbolnim sinonimnim sadrajem, utjelovljenim od Drugog svjetskog rata naovamo ZAVNOBiH-om, to ispada neminovno zapitati se, odnosno analizirati ZAVNOBiH (i) u mitskom ogledalu. Pokuaj takve analize nuno vodi razmatranju naroito politikih istorijskih okolnosti koje su bile prisutne u bosanskohercegovakom prostoru i oko njega u vrijeme i uoi nastanka ZAVNOBiH-a. I jo blie, onih sutinskih okolnosti koje

260

su se odnosile na pitanje teritorialnog (dez)integriteta BiH tada, prije Drugog svjetskog rata, ionako godinama podijeljene na etiri banovine. Naime, ve je istorijski nedvojbeno utvreno, a istoriografija i novijim istraivanjima stalno i ponovo potvuje postojanje politikih opredjeljenja to unutranjih graanskih stranaka, struja i eksponiranih pojedinaca, to takvih snaga iz Bosni i Hercegovini neposrednog susjedskog okruenja, ak ovih posljednjih inicijalno kojima su onda domae snage u vidu stranakih ogranaka ili istomiljenika ideoloki uglavnom tek slijedile, dakle opredjeljenja koja su se bavila razliitim konceptima podjele bosanskohercegovakog teritorija izmeu Srbije i Hrvatske prije Drugog svjetskog rata2. Planska realizacija ove podjele je godine 1939. obrazovanjem Banovine Hrvatske, koja je ukljuivala i znatan dio teritorija istorijske BiH, ve bila i poela dakle uoi rata. Nadolazei Drugi svjetski rat, ije je jedno od glavnih poprita bilo upravo podruje BiH i, ujedno, sigurno najvee i najznaajnije vojno bojite unutar prostora doratne Kraljevine Jugoslavije, stvorio je izvanredne, ratne okolnosti koje su (privremeno) zaustavile daljna politika licitiranja oko podjele BiH. Da li bi politike snage iji je cilj bila destrukcija BiH smogle snage i politikim manevrisanjem podijelile BiH da nije izbio rat? Na takva pitanja istoriografija ne moe imati odgovora. U svakom sluaju su, meutim, istorijske ratne okolnosti presudno doprinijele jaanju nekih drugih snaga unutar BiH, onih koje su se jo na prijeratnoj politikoj platformi percipirale i zalagale za BiH kao jedinstvenu i nedjeljivu politiko-upravnu jedinicu unutar budue jugoslavenske drave, ve tada planirane kao savezne drave. Bila je to KPJ i njen ogranak za BiH. Stjecajem ratnih okolnosti, te su snage iz jedne u drugu ratnu godinu jaale da bi, upravo osnivanjem i djelovanjem ZAVNOBiH-a krajem rata na politikoj pozornici ne tek nadjaale (i) domae protivnike koji su se, inae, uglavnom oprijedelili za ratni nacistiko-faistiki tabor i samim tim se u oima domae i svjetske javnosti degradirali i u ukupnosti svojih politikih opredjeljenja. Meutim, istorija zadnje decenije 20. stoljea je vie nego ubjedljivo dokazala da ideologija pomenutih pobijeenih snaga nije i unitena, nije iezla. Naprotiv, uglavnom i preteno prikriveno, paralelno je egzistirala i reprodukovala se, kako se, nedavno, i ispostavilo. I stoga pitanje: da li je onda ZAVNOBiH i sav pratei korpus drutvenih vrijednosti sazdan njegovim ideolokim nitima bio zapravo tek mit, gotovo pola stoljea trajajua uasna obmana?

Teko bi bilo na ogranienom prostoru i citirati znaajnije naslove odgovarajue strune literature. ini se bar primjerenim, posebice u ukupnom kontekstu ovoga skupa, na ovom mjestu pomenuti viedecenijski nauno istraivaki opus o mnogim aspektima te tematike akademika i trostrukog zavnobihovca Envera Redia, opus koji jo nije zavren. Inae su, i na ovom naem skupu predstavljeni neki novi detalji historiografskog istraivanja o politikom trenutku BiH, a u vezi sa njenim susjedama pred Drugi svjetsku rat. Upor., na primjer, prilog Sonje Dujmovi, Radikali Sarajeva prema Sporazumu Cvetkovi-Maek 1939. godine.

261

Nivo linog svjedoenja i drutveno-struni ugao Odgovor na ovo pitanje pokuau dati u dvostrukom svojstvu, na osobnom nivou i na strunom; na ovom drugom u mjeri koja se poklapa uglavnom sa mojim vlastitim povijesnim i drutvenim istraivanjima. Da li moe biti u ovdanjem kontekstu mjerodavno subjektivno iskustvo pojedinca? Ako da, onda sigurno u veoma ogranienom obimu. Relevantni smisao vlastitog svjedoenja vidim u sljedeim elementima. Prvo, 23 godine (1967-1991), profesionalno radei i bivajui ire drutveno aktivna, ivjela sam u Banjoj Luci, tada, mogu tvrditi, javno shvatanom ponosnom sreditu Bosanske krajine. Drugo, svoj tamonji radni vijek od 17 godina provela sam neto krae razdoblje u (srednjem) kolstvu (6) i due razdoblje unutar vienarodnosnog malog radnog kolektiva, Instituta za istoriju u Banjoj Luci (11), stiui neposredni bitni uvid u te drutvene segmente. Tree, kao Slovenka po narodnosnom profilu, dakle pripadnica nekonstitutivnog naroda u BiH, mogla sam (i mogu) imati potreban kritiki odnos distance prema osnovnim dogaajnim tokovima u drutvenoj sredini. U svojstvu takvog svjedoka istorije mogu kazati da u Banjaluci u moje dobre prve dvije decenije, praktino do kraja 80-ih godina mog tamonjeg ivljenja i radnog djelovanja, nisam osobno doivjela nijednog, bar nijednog pamenja vrijednog dogaaja narodnosne netrpeljivosti. Ali, ne tek prema meni kao Slovenki ve, koliko pamtim, ne i inae meu mojim banjalukim sugraanima. To ne znai da pojedinih nacionalizmom protkanih ispada uopte nije bilo, no o njima se, bar javno, nije izvjetavalo. Moji uenici iz Banjaluke i okoline, stotinama sam predavala istoriju i bila im razrednik godinama, nisu se ni po razrednim odjeljenjima, ni po kruocima ili drugim vannastavnim aktivnostima, ni sami meusobno niti ikakvim kolskim aktom, tj. izvana, dijelili, odjeljivali po narodnosnom kljuu. Primjetne su bile, moda, razlike u socijalnom, materjialnom statusu, zatim u pogledu posjedovanja fonda prethodnog znanja koje su donijeli sa sobom u srednju kolu, ali subjektivnih ili objektivnih podjela u pravcu nekih socijalnih napetosti meu njima na narodnosnoj osnovi nije bilo. Slino kao drugi moji kolege nastavnici, koje sam imala priliku upoznati, poduavala sam ih znanju i odgajala za uloge buduih radnih ljudi opte-strpljivog drutvenog okruenja i isto takvih meuljudskih odnosa. I u narednoj mojoj, drugoj radnoj sredini koja je bila upravo maksimalno vienarodnosno strukturirana i gdje je bilo pitanje profesionalno individualnog prestia gotovo normalna okolnost takve ustanove (drutvenoistraivakog instituta), bilo kakve narodnosne netrpeljivosti meu nama saradnicima nije bilo. Dalje, susjedstvo komiluk, poznanici. Moje je lino iskustvo bilo a i tadanji utisak koji sam formirala, uz dosta pomnog posmatranja odnosa meu komijama ili odnosa meu ljudima poznanicima, meni osobno nepoznatih, da su bili oblici i sadraji njihovih meusobnih komunikacija, bar dakle spolja, na nivou neupitne tolerancije. Ovakvi ili onakvi konflikti meu njima proisticali bi uglavnom iz razloga druge prirode (ljudska zavist, neke konkretne finansijske okolnosti i

262

drugo), makar je vjerovatno neku ulogu igralo i narodnosno razlikovanje. Ali zasigurno, na narodnosno profiliranoj podlozi, razlikovanja meu njima nije bilo. Uza sve to, dobro se sjeam, da li normativno zapisanog ili ne, ali svakako veoma ivog opteg pravila, tzv. nacionalnog kljua, neupitno provoenog na svim nivoima banjoluke drutvene sredine. U bilo kom vremenskom presjeku garnitura optinskih rukovodilaca obavezno je trebala odraavati bosanskohercegovaku vienarodnosnu strukturu: ako je bio predsjednik Skuptine optine Musliman, sekretar Optinskog komiteta SKJ bio je Srbin, Optinskog vijea sindikata Hrvat itd. Osim na horizontalnom planu, isti princip vaio je i vertikalno, tj. unutar strukture pojedinog optinskog organa, politikog tijela, po mjesnim zajednicama i njihovim odborima. Vrlo slino bilo je i u privredi i ostalim drutvenim institucijama. I pored toga to se esto, pa i opravdano, negodovalo da klju mnogo puta teti konkretnim kvalitetnim kadrovskim rjeenjima, on se ipak odravao i odravao, sve negdje do pred kraj 80-ih godina tek kada su nastupile u tom pogledu radikalne promjene. Zato, kao svjedok istorije banjaluke svakodnevice mogu kazati da je u toj izrazito vienarodnosnoj i, naglaavam, gradskoj sredini, sutinska drutveno-klimatska supstanca, koju uobiavamo jednaiti sa sintagmom bratstva i jedinstva, tamo tada bila prisutna. Drugim rjeima, elim da svjedoim da bratstvo i jedinstvo nije bilo mit. Neto malko drugaije stoji stvar sa iskustvom koje sam stekla u 80-im godinama struno istraujui drutvene odnose u prvoj deceniji (i kasnije) nakon Drugog svjetskog rata u selima Bosanske krajine, posebice Cazinske krajine. Mogu potvrditi i inae poznato saznanje da se drutveni stereotipi na selu odravaju due i jae nego u gradskim sredinama. Ideoloke i bolne podjele, poznate iz Drugog svjetskog rata i iz godina neto kasnije dogaajnosti oko Cazinske bune (1950.) provlaile su se u pogledu meunarodnosnih (meuvjerskih) odnosa u jo dosta svjeem sjeanju, kako starije generacije seljaka, tako i mlae, kasnije roene ali usnim predanjem ne tek upoznate ve ponegdje i znatno optereene nekim stranim dogaajima u lokalnoj sredini u nedavnoj prolosti3. I, zanimljivo, struno istraujui poslijeratno istorijsko razdoblje u samom gradu Banjoj Luci, nekih na primjer izrazitih nacionalistikih dogaaja ili ispada nisam otkrila4. Sve u svemu, i na selu i u gradu (Banjaluka), moja istraivanja praktino skoro do kraja 80-ih godina nisu me dovela do zakljuka o nekoj optoj ili jakoj, ako uopte ikakvoj, inficiranosti istraivane sredine nacionalizmom.
3

Upor. bogatu arhivsku grau UDB-e i vojno sudskih spisa te posebice oral history izvore na terenu koje sam koristila i obradila u knjizi Cazinska buna 1950, Svjetlost, Sarajevo1991, reprint, Ljubljana, 1993. Banjaluka, istorijska monografija, koautori: Pejo okovi, Galib ljivo, ore Miki, Milan Vukmanovi i Vera Krinik-Buki, u kojoj sam obradila period 1945-1990, Institut za istoriju u Banjoj Luci, 1990.

263

Iznenadnu, subjektivno i bolnu, prekretnicu doivjela sam, i kao ovjek te sredine i kao istraiva, 1989. godine. Makar prolost u sjeanjima ve duboko potisnuta ili skoro zaboravljena ipak je, oito, jo morala u nekoj mjeri biti iva, s obzirom da je upravo na tu kartu uspjeno zaigrala krajnje nacionalistika ideologija za koju se uglavnom vjerovalo da je sa krajem Drugog svjetskog rata u BiH i uspostavljanjem i viedecenijskim funkcionisanjem savezne jugoslavenske drave, definitivno pobijeena. Odgovor na pitanje o mjestu i ulogi ZAVNOBiH-a u istoriji BiH kao o mitu ili kao o stvarnosti u mom spoznajnom horizontu, stoga, ipak nije posve jednoznaan. Naime, ne mogu bez ostatka kazati da je bio ZAVNOBiH, kao dakle personifikacija ukupnog korpusa vrijednosti antifaistikog NOB-a i socijalistike revolucije puna i jedina stvarnost istorije BiH poslije Drugog svjetskog rata. Sa jo manje uporinih taaka raspolaem u izricanju historijske ocjene o ZAVNOBiH-u kao mitu. Bio je, po mome ubjeenju, i jedno i drugo. Ipak vie stvarnost nego mit. Da je, meutim, njegova mitska, znai, po mom sudu, slabija strana u istorijskom trenutku raspadanja Jugoslavije prevagnula, odluujui uticaj proizveli su neki drutveni initelji koji nisu ili nisu trebali spadati u okvir BiH drutvene pozornice. Ali su se oni kao takvi ipak pojavili. Opet se pojavili.To su bili oni faktori ve ranije ovdje imenovani, u BiH prolosti jako dobro poznati, faktori van BiH, njeni susjedi, Srbija i Hrvatska. OD RATA DO MIRA Uslijedila je najvea historijska drutvena katastofa koja se Bosni i Hercegovini mogla dogoditi i dogodila se. U asu nasilnog raspadanja Jugoslavije u pravcu obrazovanja, na njenom dotadanjem tlu, samostalnih, preteno mononacionalnih drava vladajue nacionalistike struje u Srbiji i Hrvatskoj su pokuale jednu meu federalnim jedinicima, Socialistiku republiku Bosnu i Hercegovinu, meusobno razdijeliti. U tim svojim naelno-ideolokim ali i neoriginalnim i kroz 19. i naroito prvu polovinu 20. stoljea poznatim pokuajima, ovaj put i ostvarivanim do maksimalno ektremnih okolnosti na samom terenu, nisu uspjele. Nisu uspjele jer im je pri tome stala na put Meunarodna zajednica, prije svih Sjedinjene Amerike Drave, a uz njih i Europa. Ova posljednja moda ponajvie iz nekog sopstvenog dugoronog interesa koji se je ugledao i ugleda se u modelu multinacionalne i multikulturne ujedinjene Europe, Europske unije, iji temeljni uzorak moglo je, i po njihovom shvatanju, predstavljati viestoljetno relativno tolerantno bosansko drutveno okruenje. Nije se, dakako, radilo tek o meunarodnoj politikoj intervenciji, ona je bila samo presudni initelj zaustavljanja graanskog rata koji se u BiH rasplamsao trajajui tri i po godine nakon poetne spoljno-unutranje vojne agresije u proljee 1992. godine. Da do teritorialnog rasparavanja BiH, inae jo poetkom 1992. godine od strane Organizacije ujedinjenih nacija priznate kao nezavisne drave

264

nije dolo, zaslune ili krive su domae, bosanskohercegovake patriotske snage, u narodnosnom pogledu strukturisane gotovo cjelokupnom muslimanskom/bonjakom substancom (sa izuzetkom regiona Cazinske krajine) te znatnim djelom (bosanskih) Hrvata i manjim dijelom (bosanskih) Srba. No, Dayton koji je oznaio kraj ratnim dejstvima nije donio i mir u dravu Bosnu i Hercegovinu. Nije donio mir u uobiejenom smislu te rijei, mir koji u meunarodnoj praksi uglavnom poznaju zemlje u kojima je nekim mirovnim ugovorom, a takav je trebao biti i Daytonski, zavren rat. U BiH nije nastupio mir kakav je bio karakteristian za prethodno viedecenijsko razdoblje, razdoblje koje sam i sama osobno poznavala i ovdje svjedoila o njemu. Razumije se, strahote rata, svakog rata, trae svoje istorijsko vrijeme cijeljenja rana, obnove i sl. Ali, u sluaju drave Bosne i Hercegovine prisutni su, izgleda, jo i neki drugi poznati bitni razlozi koji djeluju u pravcu onemoguavanja trajnog, zdravog mira. Radi se o veoma sloenim i za BiH specifinim i istorijski tipskim razlozima. Kojima i kakvima? To su oni i takvi razlozi koji su itekako i danas u jednoj posebnoj vezi sa ZAVNOBiH-om, kao metaforom za set univerzalnih drutvenih i ljudskih vrijednosti koje su tada, 1944. godine, makar na papiru, odnosno tek formalno poto je bio rat, inaugurisane Deklaracijom ZAVNOBiH-a o pravima graana Bosne i Hercegovine. A u toj Deklaraciji se, oito ne sluajno, meu pravima graana na prvom mjestu nalazi formulacija koja zajamuje ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hervcegovine koja je njihova zajednika i nedjeljiva domovina5. Meutim, ti specifini razlozi, koje naprijed pominjem i koji nas ovdje sredinje zanimaju, su i u savremenom istorijskom trenutku s poetka 21. stoljea one drutvene okolnosti u BiH i oko BiH koje predstavljaju sutinsku suprotnost citiranoj formulaciji iz ZAVNOBiH-ovske Deklaracije. Poanta njihove veze sa ZAVNOBiH-om je njihova sutinska negacija ZAVNOBiH-a. Politika pat pozicija Uprkos drugaijem generalnom stanovitu meunarodne zajednice koje se, i samim Daytonom i nakon Daytona, sve u svemu, faktiki poklapa sa navedenom formulacijom ZAVNOBiH-ovske Deklaracije, u dravi BiH nije ostvaren duh Daytona. To je stoga to zavretkom rata u BiH nije (jo) nastupio i konstruktivni mir, ve se nekoliko godina otvara, ili je ve posve otvoreno pitanje potrebe izbora primjerenih novih puteva i rjeenja za prevazilaenje blokada koje koe ili jako usporavaju proces zaivljavanja tog konstruktivnog mira. Stanje u drutvu, za koje je karakteristino stalno opstruiranje, protivljenje, zastajkivanje u polju funkcionisanja politike kao neizbjene drutvene djelatnosti, stvara i regenerira krize uz nove i nove prijetnje ruenjem politike stabilnosti u zemlji. Tu sta5

Upor. ZAVNOBiH Deklaracija o pravima graana Bosne i Hercegovine, zbornik radova istoimenog Okruglog stola u Sanskom Mostu 1. jula 1999., vie izdavaa, Sarajevo 2000., str. 135.

265

bilnost u politikom i vojnom pogledu i dalje odrava meunarodna zajednica koja odluuje i o svim za zemlju bitnim i, naroito, spornim pitanjima. Zemlja kojoj je potreban strani protektorat, pa makar ovaj ne bio svestran ili nije izrazito izvana primjetan kao to to jeste sluaj sa BiH, jeste problematina i ogranieno suverena drava. Nije bilo teko predvidjeti da Daytonski ustav, kao jedan od aneksa ireg Daytonskog mirovnog sporazuma, ija je ukupna temeljna zadaa ipak bila postii kraj rata, da dakle taj i takav ustav Bosni i Hercegovini, kao zvanino samostalnoj i nezavisnoj dravi, ne donosi sva odgovarajua potrebna rjeenja koja bi omoguila startnu poziciju poslijeratnom prosperitetnom razvoju zemlje kao cjeline. Taj ustav nije uspostavio, nije uspio uspostaviti politiki okvir koji, u BiH, i ne moe biti uspjean bez promiljene uravnoteenosti dvaju meusobno ravnopravna i komplementarna principa, narodnosnog i nacionalnog principa ureenja drutva. S obzirom na sutinsku kontradiktornu poziciju u interpretaciji Daytona su, tako, jedni od poetka tumaili da BiH jeste, odnosno da se mora tretirati kao prava, svaka druga drava sa svim kompetencijama koje dravi pripadaju (Bonjaci u BiH). Drugi su u Bosni i Hercegovini u najbolju ruku vidjeli tek jedan nametnuti politiki okvir koji nema trajniji karakter a ipak u sklopu kojeg moe i treba dravniku funkciju provoditi, iriti i razvijati Republika Srpska, uz Federaciju BiH drugi ravnopravni i zvanini entitet (veina Srba u BiH). Trei (veina Hrvata u BiH) bili su Daytonom moda ponajmanje zadovoljni, ocjenjujui da su nekako ostali na cjedilu poto ne mogu biti ravnopravni u Federaciji jer im nije, kao Srbima u BiH, pripala slina subdavnost koju su inae i u nedavnom (graanskom) ratu forsirali putem modela Herceg-Bosne, a kojoj se meunarodna zajednica suprotstavila i ukinula ga. Drava Bosna i Hercegovina, drava kao drava, drava kao temeljni meunarodno priznati nezavisni i samostalni subjekat u svjetskoj drutvenoj konstelaciji modernog doba, bila je i faktiki jo ostala osnovno, sa odmicanjem vremena i, prije svega, zbog irenja Europske unije kojoj se bosanskohercegovaki susjedi ele prikljuiti, sve vie ipak tek unutranje, domae sporno politiko pitanje. Radi se o politikom pitanju koje stalno pratimo i ovdje i koje je kao politiki problem na razliitim pojavnim nivoima, od pritajenih drutvenih napetosti, preko konfliktne eskalacije, do samog ratnog sukoba i u daljnjoj i u nedavnoj prolosti nanosio mnogo zla ovoj zemlji i njenim ljudima. I dok se mogao u ranija vremena korpus narodnosnih i vjerskih razlika zbog raznih okolnosti (nia opta obrazovanost i neobavijetenost stanovnitva, jednosmjerna propaganda itd.) lake i na due staze, tj. procesualno politiki instrumentalizirati, u novije vrijeme sa sveukupnim, globalizacijskim tokovima drutvenega razvoja i posebice drutvenog otvaranja kao osnovnom karakteristikom opte, svjetske istorije na prijelomu 20. i 21. stoljea, stvari poinju i u BiH neminovno i zakonito da se mijenjaju i prilagaaju pomenutim trendovima. Da pripada u tom kontekstu i u BiH posebno vano mjesto tzv.

266

procesu demokratizacije, tagod ve ona znaila, odnosno kako se doimala u ovoj zemlji, je posebno pitanje kome ovdje ne moe biti posveena odgovarajua potrebna pozornost. Naime, ovdje je potrebno fokusirati se na bitnu specifiku BiH, dakle na vienarodnosnu situaciju ove zemlje. Starija i novija istorija kao i savremeni istorijski trenutak pokazuju i dokazuju da je Bosna i Hercegovina zemlja koju je ova specifika pratila, prati i pratie je i ubudue. Radi se o pratnji koja nije sporedna, kozmetika, ve nazaobilazna sadrajna supstanca drutvenog razvoja s kojom je i u daljnjem drutvenom razvoju nuno raunati i ni u kom vidu je ne potcjenjivati6. 60. godinjca ZAVNOBiH-a jubilej ili jubilej? U svjetlu upravo kazanoga i, pri tome, osvrui se na strukturu uesnika ovog uvaenog, a ipak prigodnog naunog skupa, nemogue je ne primijetiti a i (samokritiki) ne istai da ak na jednu takvu manifestaciju koju organizuje ANUBiH nisu stigli kolege-drutvenjaci iz drugog entiteta drave BiH, nije doputovao da bi sudjelovao na Skupu nijedan od njih. Ova je injenica dovoljan i vie nego indikativan pokazatelj za relativno lako izricanje ocjene o stanju duha (i drugog) u Bosni i Hercegovini danas. Sama, dolazei iz Slovenije, raspolagala sam bar jednim linim relevantnim obeanjem da tako biti nee, stoga je, u vrijeme odravanja ovog simpozijuma, moje razoarenje, razumljivo, jo vee. Znai, dravu BiH jedan njen (sastavni) dio bojkotuje, pokuava je, poto-poto faktiki prepoloviti, takoer i na planu drutvenih nauka, te ovoj uglednoj naunoj instituciji, Akademiji nauka i umjetnosti BiH, oito eli oteti njenu decenijsku republiko-dravnu reprezentativnost i poniziti je na nivo djelokruga unutar jednog od dva entiteta, na nivo Federacije BiH. Meutim, to su injenice. Da li ih prosto ignorisati, zanemariti, ponaati se kao da je sve u redu i usredsrediti se na pripremljena nauna izlaganja i proslavu jubileja? Odgovor iz mog ugla, opet, nije jednoznaan. Najprije, 60. godinjica ZAVNOBiH-a jeste jubilej koji zbog svog sveukupnog istorijskog znaaja ZAVNOBiH-a sigurno zavreuje pripremu i organizaciju naunog skupa. ast je bilo biti pozvan i sudjelovati, a ast smo iskazali ZAVNOBiH-u i svi oni koji smo izbliza i izdaleka na Skup doli.

Vie nego cijelu zadnju deceniju veoma mnogo i intezivno sam se bavila istraivanjima i promiljanjima ukupnosti narodnosne i nacionalne problematike, vezane za BiH, razraujui i nudei dravotvorni koncept nadnarodnosne bosanske nacije. Inicirani i njegovani individualni pripadnosni osjeaj znaajnoj tradiciji zajednike bosanskohercegovake drave mogao bi biti, po ugledu i na druge zemlje svijeta, odluujue vezno tkivo nove istorijske etape drutvenog razvoja, neoptereenog vie iskljuivim narodnosnim stegama a ujedno striktno uvaavajui narodnosne posebnosti. ire upor. Prilog programu za Bosnu, samoizdanje, Ljubljana 1997; Ista, Bosansko pitanje u deset slika, Forum Bosnae, 1999, 6, str. 70 83.

267

Ali, ovaj nesporni jubilej ipak je nuno opremiti i navodnicima. Tanije, 60godinicu osnivanja ZAVNOBiH-a mogli bismo tretirati dvostruko, kao jubilej i kao jubilej. Kao jubilej svakako i zato to na ovaj skup nisu doli (a bili su pozvani), odnosno to on nije uspio okupiti i kolege drutvenjake iz drugog dijela BiH, iz Republike Srpske, iz onog dijela BiH gdje je ZAVNOBiH uopte osnovan. Time su ovi kolege vlastitom voljom samo ponizili ali, ipak, i povrijedili i one s kojima su inae ranije godinama, bez ikakvog sudravanja i na narodnosnoj osnovi, struno saraivali. Ako se, dakako, radi o strunjacima koji su (koliko-toliko) autonomne linost kakva jeste ili bi per definitionem trebala biti osobna drutvena pozicija intelektualca. Da je zbog opisane situacije Skup i objektivno optereen traginom sjenkom, sa mog stajalita, neupitna je ocjena. No, pitanje Naunog skupa zasigurno nije najvei problem u povodu obiljeavanja 60-godinjice ZAVNOBiH-a. Skup moemo posmatrati tek kao vrh ledene stijene koja opredjeljuje cjelokupnu drutvenu situaciju u savremenom aktualnom istorijskom trenutku. S tim u vezi, mogli bismo inae analizirati jo itav niz paradoksa, ali nam to nije i ne moe biti namjera7. Namjera mi jeste, meutim, da se vratim opet na pitanje odnosa drutvene nauke i njenih institucija, u prvom redu ANUBiH, prema drutvenoj problematici u dravi BiH kakvom se ova problematika doima danas, kakva ona jeste danas. Drutveni nauenjaci, posebice istoriari, irom svijeta razliito se odnose prema pitanju korienja svojih saznajnih dostignua ili ak vlastitog angamana u tokovima politikog ivota. Uproeno kazano (i time automatski podlono raznim moguim ugovorima), jedni se svjesno klone gotovo i svake mogunosti neke veze sa politikom u klasinom smislu njenog znaenja, jer je vide kao polje na koje bi im se trebalo sa akademske visine sputati ili se, na primjer, plae nekakvog zloupotrebljavanja ili krivog spajanja, ili su ve prosto digli ruke zbog, vlastitim putem, steenog osjeaja beznaa da na politiku ipak utjeu. U drugu grupu ubrajam one koji, nasuprot prvima, svoje znanje bez sustezanja ili drugih rezervi percipiraju u funkciji njegove mogue koristi za rjeavanje politikih pitanja u drutvu8. Ove druge prati atribut drutveno angairanih naunika intelektualaca. Teko je povlaiti granice meu njima, prvi druge esto omalovaavaju pod geslom: teta, otiao je iz nauke i sl. Ovakvo razglabanje je, naravno, ovdje nebitno. Ili, pak, moda i nije?
7

Pojavnim paradoksima Bosne posvetila sam se inae u prilogu Protislovja med etninim in nacionalnim ali zgodovinska izkunja Bosne in Hercegovine, Zbornik Janka Pleterskega, ZRC SAZU, Ljubljana, 2003, str. 609-622. O (ne)primjerenosti drutvenog angamana uvijek se mnogo raspravljalo i pisalo. Ove vjeite teme i dileme dotakla sam se, u konkretnoj vezi sa aktualnom situacijom u BiH u prilogu Paralele u konceptualizacijama bosanske nacije s kraja 19. i s kraja 20. stoljea, Nauni skup o istorijskoj nauci u BiH u razdoblju 1990-2000, ANUBiH, Sarajevo 2003, str. 119-154, naroito 152-153.

268

Umjesto odgovora, a ne ulazei u bilo kakvu daljnju razradu, postavljam za nau temu relevantno pitanje: da li i kada emo ZAVNOBiH u BiH moi obiljeavati kao jubilej i ne u dvostrukom smislu, tj. kao jubilej i kao jubilej? Savjet za pitanja budunosti BiH S obzirom da po profilu vlastite linosti spadam ipak u pomenutu drugu grupu naunih radnika, i to posebice kad se radi o BiH naroito u vrijeme od 1992. godine nadalje, ve due (i sama) prosuujem da u samoj BiH nisu iskoritene sve snage i potenciali koji bi bili u stanju kanalisati razvojni tok ove zemlje u pravcu, da kaem, sukladno sa ovdanjom temom, narodnosno neispolitiziranog obiljeavanja godinjica ZAVNOBiH-a9. Da u budunosti to budu jubileji a ne i jubileji. Ali, ad rem. Iako istoriarima zaista ili bar uobiajeno ne prilii da se bave budunou, to se ini, logiki uzeto, da su ba oni meu drutvenjacima itekako pozvani da promiljaju o njoj. Sjetimo se istoriara Cicera koji za povijest nije kazao tek historia, magistra vitae, to se citira uobiajeno, ve nama ju je tada oprijedijelio kao historia, magistra vitae, lux veritatis, znai da nam pokazuje istinu koja nas u ivotu vodi dalje. Rasvjetljava nam budunost. Velike misli, pa i one iz rimskog doba, malo mogu pomoi Bosni i Hercegovini. Za BiH proteklih je godina dobre elje javno izrazio nesumnjivi svjetski autoritet, papa Ivan Pavao Drugi, javno molio za nju, ak lino je i posjetio. Neki zasigurno jeste, ali znatniji, stvarni utjecaj, ini se, ipak nije ostvario. Vie, ali opet nedovoljno, mogu za sadanjost i budunost BiH uiniti strani faktori u licu tzv. meunarodne zajednice. I Europa i Europska unija. Jedini istinski pravac nalaenja moguih konzistentnih rjeenja za (sva) drutvena pitanja sadanjosti i budunosti BiH jeste pravac oslanjanja na domae, vlastite snage. Koje snage? Kako? Kad su upravo u njihovom okupljanju uopte i u moguim vidovima njihovog okupljanja problemi ponajvei! Da li zaista i nerjeivi? Sve vie i vie pitanih, od analitiara u domaim medijima do stranih diplomata, poinju odgovarati potvrdno. Na drugoj strani, u velikoj manjini ostaju/ostajemo oni koji jo misle/mislimo drugaije. To drugaije razmiljanje koje smo ve iskazali potvrdnim opredjeljenjem u pogledu samog opstanka drave BiH potrebno je, naravno, ovdje bitnije, nadograditi predloenom saetom metodolokom operacionalnom vizijom konkretnog pristupa. Potrebno je izabrati i odluiti se za takve prave korake ijom bi prim-

Veliki struni znaaj pridajem razlikovanju atributa narodnosni i nacionalni; upor. na primjer... Ali ne tek kada je u pitanju bosanskohercegovaka drutvena problematika. Pomenuto teorijsko-metodoloko razlikovanje koje moe biti od izuzetne vanosti upravo i naroito za drutvenu stvarnost u BiH, korisno i aplikabilno je, kako sam argumentovano pokazala, na primjer, i za aktualne drutvene prilike u Republici Sloveniji, upor. Slovenski narod in slovenska nacija, Sobotna priloga Dela, str. 24 -25, 03.04.2004.

269

jenom u BiH zaista i potekle odgovarajue aktivnosti za jedno prirodno obezbjeivanje stabilnog mira u zemlji i prosperitetnog razvoja svih, i dijelova i cjeline. Tko bi mogao i, shodno tome, trebao bar predlagati jednu takvu strategiju? Zar ne bi mogla, i prema tome trebala, to biti ANUBiH? Ali, u danim okolnostima, uz prisustvo jo jedne, ipak nune strane, mone i za BiH relevantne institucije. Da li bi u tim okolnostima ta strana institucija u liku (Ureda) Visokog predstavnika za BiH mogla biti dovoljno autoritativna instanca za realizaciju potrebnih politiko-organizacionih aktivnosti u radu na pitanju kome se ovdje posveujemo? Odgovor nije posve izvjestan. Meutim, to je faktiki jedina konkretna mona meunarodna ustanova koja, zapravo, sada i moe doi u obzir, a vjerujem i da bi ponueni kontakt Visoki predstavnik prihvatio i za koordinaciju bio na raspolaganju. Takva aktivnost bi ionako trebala biti, odnosno jeste u djelokrugu rada Visokog predstravnika za BiH. Pogotovo ako stvari posmatramo u perspektivi. Instituciju vjeitog protektorata nad nekom zemljom istorija ne poznaje. U ijem sve interesu bi moglo biti novo i novo, nedogledivo mandatiranje stranog protektorata u BiH? S obzirom da Visoki predstavnik za BiH ima mogunost i faktiki se koristi funkcijom vrhovnog vladaoca u BiH, znai raspolae karama i platnom, mogao bi bitno utjecati, ako ne sam i dekretirati, da se u BiH osnuje jedna posebna, nova ustanova, iji je naziv jednak naslovu ovdje zadnjeg poglavlja. Rije je, dakle, o Savjetu za pitanja budunosti Bosne i Hercegovine. Ideju za osnivanje tog Savjeta Visokom predstavniku mogla bi predloiti ANUBiH. Uradila bi to diskretno i bez ikakve medijske pompe. Jo bolje bi bilo kad u podnoenju tog prijedloga ne bi bila sama. Savjet za pitanja budunosti Bosne i Hercegovine bila bi iskljuivo domaim, bosanskohercegovakim kadrovima sazdana civilno-drutvena institucija, nevezana za politike stranke i za vjerske institucije, okupljajui brino izabrane najumnije i najpovjerljivije predstavnike sva tri konstitutivna naroda BiH (i predstavnika ostalih). Savjet bi pratio dva temeljna cilja. Prvi bi se odnosio na uspostavljanje i uvrivanje meusobnog povjerenja lanova Savjeta i, posljedino, na irenje meunarodnosne tolerancije na itavom prostoru drave BiH. Drugi cilj odnosio bi se na sva ona pitanja budunosti drave BiH koja se kao konkretno relevantna pitanja za dravu na poetku 21. stoljea i sama nameu u svim dravama Europe i Svijeta. U nekim dravama se iroke demokratske rasprave o pravcima i prioritetama razvoja tamonjih drutvenih zajednica odvijaju vie, u nekim manje organizovano. U nekima su nivoi tih rasprava ak institucionalizovani. U Austriji, na primjer, postoji ak Ministarstvo za budunost. I u Sloveniji postoje sline zamisli; prema jednom konceptu bi slovenako ministarstvo

270

za budunost okupljalo resore informacijskog drutva, visokog kolstva, znanosti i tehnologije10. Savjet za pitanja budunosti BiH trebalo bi tek da se obrazuje, a vlastiti program sam e da smisli i opredijeli. U ovom asu bilo bi prvo i najvanije da uopte nastane. U poznatim bosanskohercegovakim okolnostima bilo bi od najveeg znaaja kad bi u samu razradu ideje o obrazovanju tog Savjeta kao i u daljnje korake u komuniciranju sa Visokim predstavnikom oko realizacije te ideje, po paritetnom principu, bili ukljueni istaknuti predstavnici uglednih institucija sva tri bosanskohercegovaka konstitutivna naroda. Savjet bi, dakako, trebao biti autonomna i nezavisna institucija, ali nikako naddravna ili paradravna. Njegovo djelovanje ne bi ukljuivalo odluke, ve samo savjete, argumentovana stanovita, odnosno odgovore na, za Bosnu i Hercegovinu, bitna razvojna pitanja. Jednom, kad bi bio ve osnovan, njegovom djelovanju bi nuni drutveni autoritet obezbjeivala imena pojedinaca, njegovih lanova i saradnika. Vremenom, dakako, taj bi autoritet ovisio o postizanju optih i posebnih drutvenih koristi ijem bi stvaranju i pojavi svojim savjetima Savjet doprinio. Autor Profesor dr. Vera Krinik-Buki je nauni savjetnik u Institutu za ljudska vpraanja Univerze u Ljubljani i pisac djela Krajika buna 1950. godine Rezime rada: U svom radu autorica postavlja pitanje o tome ta znai jubilej ZAVNOBiHa i kakvo znaenje i smisao imaju njegova proslava i simposium o njemu. Pita se ta stoji iza toga, jer je oito da se pokazalo kako historija Bosne i Hercegovine nije bila zavrena i Bosna i Hercegovina kao drava nije bila dograena i dovoljno uvrena tim zasjedanjem i implementacijom njegovih odluka, nego se odnos prema njenoj dravnosti nastavio razvijati u dva pravca u pravcu jaanja i u pravcu ruenja onog to je ZAVNOBiH stvorio.

10

Upor. Jasna Kontler-Salamon, Potrebujemo ministrstvo za prihodnost, Priloga Znanje za razvoj, Delo, 29. decembar 2003, str. 4.

271

BOSANSKI RUSAG I SVETA KRUNA BOSANSKA

(UTJECAJ UGARSKE NA RAZVOJ POLITIKIH INSTITUCIJA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE)

Dubravko Lovrenovi

Ve odavno je u medievalistici naputena teza o dravama kao proizvodu nekog vanog dogaaja, ili ak svjesne odluke njihovih navodnih mitskih osnivaa. Mjesto je dobila znatno kompleksnija slika u kojoj se nastanak i razvoj politike vlasti prati kao sloen i dugotrajan proces, odnosno neizvjestan i izlomljen put koji su srednjovjekovne drave morale proi od privremenog i privatnog udruenja do stalne politike ustanove.1 Prelazak iz plemena u dravu u ozraju patrijarhalnog separatizma2, koji je umjesto privatne vodio izgradnji transpersonalne vlasti i afirmaciji konstitucionalnih feudalnih institucija, jedno je od centralnih pitanja politike povijesti srednjovjekovlja. Cijeli je spektar primjera koji to bez iznimke potvruje.3 Jedan od njih je i bosanska srednjovjekovna drava, u kojoj je od druge polovice XIV st. pod utjecajem renesanse rimskog prava i bliskog dinastiko-politikog modela Ugarske, izvrena postupna smjena rodovskoplemenskog oblika politike vlasti suvremenim kategorijama dravne organizacije, sa pravnim konceptom coronae regni kao stoernom idejom. Ovaj rad ima zadatak predstaviti neke od tih formi roenih u procesu modernizacije i stalne kulturoloke interakcije na prostoru izmeu Baltika, Crnog mora i Jadrana obiljeenom istim ili srodnim znacima duhovne topografije, kojeg se uobiajilo nazivati Istono-Centralnom Europom.

1 2

R. LOPEZ, Roenje Evrope, kolska knjiga, Zagreb, 1978., 247. M. BRAUN, DIE SLAWEN AUF DEM BALKAN bis zur Befreiung von der Trkischen Herrschaft, Koehler&Amalang, Leipzig, 1941., 50. D. LOVRENOVI, Na ishoditu srednjovjekovne bosanske etno-politogeneze, Bosna Franciscana, 9., Sarajevo, 1998., 104. i dalje.

272

1. STALEKA TERMINOLOGIJA Razvojni proces ugarskih utjecaja na podruju plemikih prava (vjere gospodske), formi politikog djelovanja, konstitutivne uloge plemstva u dravi, koncepta krune i dravnih simbola4, sazrijeva na prijelomu XIV i XV st. kada ugarska oznaka za dravu orszg u iskrivljenom domaem obliku rusag postaje trajnom oznakom za staleku dravu i staleko predstavnitvo sabor5: Velmoe rusaga bosanskog, gospodu rusaga bosanskog, sav rusag bosanski. Izrazima gospodin, gospoda rusaga bosanskog, gospoda rusaka, imenovani su kralj i vlastela, odnosno gremij koji je sudjelovao u izboru kralja.6 Izrazi gospodin i dominus kao i velmoa ubrzano su dobivali na irini, to znai da su obiljeavali i niu vlastelu. Termin gospoda rusaka u pravilu je oznaavao barone, odnosno lanove dravnoga vijea. Gospoda rusaka su isto to i barones regni.7 Izraz baroni koristi irkovi u irem znaenju, smatrajui da su njim bili obuhvaeni sudionici dravnog sabora od velmoa do sitnoga plemstva.8 Slino suvremenoj Poljskoj i Ugarskoj, gdje su najvii dostojanstvenici zemlje ili veliki broj kraljevskih dostojanstvenika i prelata oznaavani nazivom regnicolae9, ugarski kralj Sigismund ovim je terminom obiljeavao stanovnike bosanskog kraljevstva.10 To je zapravo politiki narod, vrh feudalne klase, koji su-

S. IRKOVI, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni krajem srednjeg veka, Radovi sa simpozija: Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanja Muzeja grada Zenice, III., Zenica, 1973., 35.-36. A. SOLOVJEV, Pojam drave u srednjovekovnoj Srbiji, Godinjica Nikole upia, XLII., Beograd, 1933., 87. S. IRKOVI, Rusaka gospoda, Istorijski asopis, XXI., Beograd, 1974., 7.; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1964., 224.; M. J. DINI, Dravni sabor srednjevekovne Bosne, Srpska Akademija Nauka, Posebna izdanja, Knj. 236., Odeljenje drutvenih nauka, Beograd, 1955., 4.-5. P. ANELI, Barones regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XI.-XII., Sarajevo, 1975./76., 43.-44., nap. 70. O irem znaenju rijei baron: DINI, Dravni sabor srednjevekovne Bosne, 7., nap. 4. Ova rije korijeni iz keltskog i staronjemakog jezika, zatim iz franakog dravnog sustava odakle je prihvaena u sve europske jezike: ANELI, Barones regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne, 29.-30. IRKOVI, Rusaka gospoda, 6. J. M. BAK, Knigtum und Stnde in Ungarn im 14.-16. Jahrhundert, Quellen und Studien zur Geschichte des stlichen Europa, Herausgegeben von M. Hellmann, Band VI., Franz Steiner Verlag GMBH, Wiesbaden, 1973., 27. F. II, Nakoliko isprava iz poetka XV. stoljea, Starine, XXXIX., Zagreb, 1938., 147., 262. inter nostram celsitudinem et nostros fideles regnicolas ac inter barones, nobiles, milites et universitatem incolarum regni nostri Bozne disturbia plurima et guerre graves inchoate et exorte extiterint. II, Isto, 312.

8 9

10

273

djeluje u politikom ivotu i donoenju politikih odluka.11 U bosanskim irilskim poveljama, pod nazivom dobri ljudi (Bonjani, velmoe), ovi se velikai pripadnici slobodnog stalea javljaju kao svjedoci, to s jezino-pravnog aspekta predstavlja prijevod latinskog pojma boni homines, kojim su ve u kasnoj antici a zatim u franakom pravnom sustavu oznaavani kvalificirani svjedoci (testes idonei) u sudskim parnicama.12 Oznaavajui osobu iz plemikog stalea, ovaj izraz se javlja na pojedinim grobnim natpisima.13 Izrazi dobri ljudi i dobri krstjani koriteni su u terminologiji Crkve bosanske, prvi da obiljei njezine hijerarhijske predstojnike, drugi da oznai njezine vjernike.14 Kako pokazuje jedno pismo upueno njihovim poslanicima u Bosni 30.IV.1404., ovu terminologiju vezanu za bosanski drutveni millieu koristili su i Dubrovani.15 Do tada rezerviran za obiljeavanje dravne cjeline, od Sandaljeva vremena izraz rusag poeo se upotrebljavati i za oznaku feudalnih oblasti kojima su upravljali pojedini velikai.16 Da se njegova imanja primljena od kraljevstva bosanskog nalaze u rusagu i dravi bosanskoj i kraljevstvom i svim rusagom bosanskim da su mu potvrena navodi Sandalj Hrani 24.VI.1419.17 Izraz bosanski rusag kao ekvivalent za bosansku dravu na samom poetku XV. st. u kores-

11

Usp. J. K. HOENSCH, Matthias Corvinus. Diplomat, Feldherr und Mzen, Verlag Styria, Graz-Wien-Kln, 1998., 13.-14. S. M. DAJA, Od bana Kulina do austrougarske okupacije, u: Katolianstvo u Bosni i Hercegovini, HKD Napredak, Sarajevo, 1993., 38.-39. Usp. T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje (prostor, ljudi, ideje), kolska knjiga Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1997., 285.-286.; F. MIKLOSICH, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858., 283., 318., 379., 428., 487.; L. THALLCZY S. BARABS, Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budapest, 1897., 342.-345.; L. THALLCZY, Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, Glasnik Zemaljskog Muzeja, XVIII., Sarajevo, 1906., 403., 406., 408., 409., 410.; Lj. STOJANOVI, Stare srpske povelje i pisma, I./1., Beograd-Sremski Karlovci, 1929., 508., 551.; T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, XII., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1914., 269.-270. M. VEGO, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1962./I., 69.; 1964./II., 29., 33.; 1964./III., 31., 49., 53.; 1970./IV., 17., 29., 57., 61., 67., 105., 133. F. ANJEK, Dobri muje crkve bosansko-humskih krstjana, u: Stolac u povijesti i kulturi Hrvata. Priredili I. Pulji i P. Ragu, Humski Zbornik, IV., Zagreb-Stolac, 1999., 124. J. GELCICH L. THALLCZY, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae, Budapest, 1887., 159. IRKOVI, Rusaka gospoda, 8.; MIKLOSICH, Monumenta serbica, 288., 300., 336., 405., 467., 471., 481. MIKLOSICH, Monumenta serbica, 288.

12

13

14

15

16

17

274

pondenciji sa vojvodom Sandaljem Hraniem koristili su i Dubrovani.18 U redovnoj ugarskoj upotrebi rije za dravu (orszg) postala je obiljeje za plemstvo.19 Osim na Bosnu, ugarska dravno-politika terminologija utjecala je na izgradnju ideologije srpskih vladara; od konca XII., tokom sljedea dva stoljea, svi srpski vladari kao sredstvo legitimiteta nose kraljevsko ime Stefan, ponekad s ugarskim nadimkom Uro u znaenju i.20 Vladarsko ime Stefan imalo je u Srbiji dravno-simboliko znaenje.21 Miljenja su, meutim, ostala podijeljena kada je rije o tome odakle je iz Ugarske ili iz Bizanta tovanje sv. Stjepana prenijeto u Raku. Prevladava ipak stav da su u ranoj fazi rake dravnosti meusobne porodine veze uspostavljene oko 1130. i politika suradnja Rake i Ugarske tokom cijelog XII. st. pridonijeli da se kult sv. Stjepana inae zatitnika Ugarske ustali u Rakoj kao zatitnik domae dinastije a zatim i cijelog kraljevstva. Ozbiljno treba uzeti i mogunost da su kult ovog sveca Nemanjii preuzeli od dukljanske dinastije, a znaaj kulta sv. Stefana Prvomuenika u okolici prijestolnikog grada Skadra u kojemu se nalazila i katedralna crkva posveena upravo ovom svecu kao i njegova veza s obje dinastije na to dodatno ukazuju.22 Pretpostavlja se da je u sklopu svojih reformskih poteza veliki upan Nemanja uveo obiaj da samo jedan vladar u dravi polae pravo na ime Stefan u svojstvu titularnog imena. Ono je istovremeno simboliziralo i samu krunu.23 U kasnijoj nemanjikoj historiji, kada je u vrijeme Uroa I. pod ugarskim utjecajem uveden obiaj da prijestolonasljednik dobiva titulu mladog kralja, i on ostvaruje pravo da nosi ime Stefan. Tada se drava sa oba svoja kralja, starijim i mlaim, stapa u cjelinu

18

da je svaki jezik, koliko ih je, s rusagom bosanskim u svakoj dobroj ljubavi i u miru a navlano Ugre. STOJANOVI, Isto, 268.-269. J. W. SEDLAR, East Central Europe in the Middle Ages, 1000.-1500., A History of East Central Europe, Volume III., Editors P. F. Sugar D. W. Treadgold, University of Washington Press, Seattle and London, 1994., 288. G. STADTMLLER, Ungarns Balkan-Politik im zwlften und dreizehnten Jahrhundert, u: J. G. Farkas (Ed.), Ueberliferung und Auftrag, Festschrift fr Michael de Ferdinandy zum sechzigsten Geburtstag, 5. okt. 1972., Wiesbaden, 1972., 605. IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske drave, 137. S. MARJANOVI-DUANI, Vladarska ideologija Nemanjia. Diplomatika studija, SKZSveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve-CLIO, Beograd, 1997., 42.-45. MARJANOVI-DUANI, Isto, 46.-47. Orbinijevo kazivanje (M. ORBIN, Kraljevstvo Slovena. Preveo sa italijanskog Zdravko undrica. Priredio Sima irkovi, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1968., 22.) da je Stefan Prvovjenani prilikom tog osvetenja odnosno okrunjenja uzeo ovo ime i da se otada svi kraljevi Srbije, njegovi naslednici iz nemanjike kue, nazivahu Stefan tono je samo djelimino. Poznata su, naime, imena ranijih srpskih vladara koji su nosili titularno ime Stefan.

19

20

21 22

23

275

pod aurom svog nebeskog zatitnika.24 Milutin i Dragutin njegovali su tijesne veze s Ugarskom, i bili su oenjeni unukama Bele IV.25 Na peatima cara Duana na jednoj se strani nalazio lik sv. Stjepana zatitnika Nemanjia, a na drugoj vladarov.26 Srpski vladari Uro I., Milutin i Duan prikazani su na nekim svojim novcima kako primaju zastavu ili kri od sv. Stjepana.27 Na svoj zlatni vladarski peat preuzeo ga je knez Lazar.28 Pravni proces prenoenja kraljevstva iz Srbije u Bosnu znaio je i usvajanje vladarskog imena Stefan za bosanske kraljeve. Nije, meutim, Tvrtko I. Kotromani prvi bosanski vladar koji se kitio ovom vladarskim imenom; jo sredinom XIII. st. prvi i jedini put javilo se ono u intitulaciji bana Matije (Ninoslava).29 Kuriozitet predstavlja okolnost da je povelja kojom se 1249. ureuju odnosi izmeu Bosne i Dubrovnika napisana u dubrovakoj kancelariji i tada poslana u Bosnu na ratifikaciju. Osim to je u tekst unio imena domaih svjedoka, izmijenio je bosanski pisar ime bosanskog vladara, odnosno uz ime Matej kojeg je unio njegov dubrovaki kolega dodao Stjepan.30 Proglaenjem Tvrtka I. za kralja slino kao u Srbiji pod velikim upanom Nemanjom vladarsko ime Stefan ustalilo se u titulaturi bosanskih kraljeva i zadralo do pada bosanske drave pod Turke 1463. Upravo u tim godinama, povlaei paralelu s vladarskom titulaturom Rimljana i Egipana koji su svoje vladare nazivali Cezarima ili Augustima, odnosno Faraonima ili Ptolomejima, kazuje papa Pijo II. kako Bosanci svoje kraljeve nazivaju Stjepanima (ita et Bosnenses suos reges appelauerunt Stephanos).31 U pitanju je
24 25 26 27

MARJANOVI-DUANI, Isto, 50.-51. SOLOVJEV, Pojam drave u srednjevekovnoj Srbiji, 83. F. RAKI, Stari grb bosanski, Rad JAZU, CI., Zagreb, 1890, 140 S. DIMITRIJEVI, Srpski srednjovekovni bakarni novac, Istorijski asopis, VIII., Beograd, 1959., 31. D. BOGDANOVI, u: Istorija srpskog naroda, II., Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1982., 10. Az Madei Stipan po milosti boije veliki ban bosenski. MIKLOSICH, Monumenta serbica, 32. J. V. A. FINE, Jr. Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary in the Second Half of the Thirteenth Century? East European Quarterly, III./2., June 1969., 168.-170. Teko je, meutim, nai opravdanje za sumnju o kojem se bosanskom vladaru ovom prilikom uistinu radilo, jer se sintagma Matej Stjepan nije mogla odnositi na navodnog nasljednika (sina) aktualnog bosanskog bana. U to bi, naime, mogli biti sigurni tek u sluaju da nam je povijesno zajameno ime nasljednika bana Matije (Ninoslava). PII II. COMMENTARII rerum memorabilium que temporibus suis contigerunt (ed. Adriano van Beck), I., Citta di Vaticano, 1984., 180.-181. Tri stoljea kasnije za ovu injenicu je znao fra F. Lastri (Pregled starina bosanske provincije. Uvod i komentar napisao A. Zirdum. Preveli s latinskog i talijanskog . imi i dr. I. Gavran, Biblioteka Kulturno nasljee, Veselin, Maslea, Sarajevo, 1977., 148.) koji pie: Bosanskih kraljeva bilo je svega sedam, a svi su prilikom krunisanja htjeli uzeti ime Stjepan, kao to su rimski vladari svi htjeli biti Cezari.

28 29

30

31

276

bilo vremensko i prostorno irenje jednog dinastiko-dravnog kulta, koji je u svom viestoljetnom postojanju poprimio transdinastika i viekonstitucionalna znaenja.32 Evidentna je meutim i razlika: s usvajanjem kulta sv. Stjepana Prvomuenika nisu bosanski kraljevi odustali od starog dinastikog zatitnika sv. Grgura udotvorca, nisu takoer, za razliku od srpskih vladara, svojem vladarskom imenu dodali ugarski nadimak Uro. Za razliku od Nemanjia nisu Kotromanii u svojoj vladarskoj ideologiji razvili ideal Novoga Konstantina osobito prisutnog na prostorima snanog bizantskog kulturnog zraenja.33 Ovo su vane distinkcije koje, uz sve ostale, ukazuju na razvijenu svijest o vlastitoj dinastikoj i dravnopolitikoj zasebnosti bosanskih Kotromania u svijetu kranski zasnovane vladavine. Na ovom se primjeru zorno oituje kako se uvoenje nove titule odraava na potiskivanje starih vladarskih titula34, a s tim na afirmaciju novog koncepta sakralnog legitimiranja vlasti.35 U humskoj feudalnoj sredini aenje ovog sveca poelo je najkasnije koncem XII. st., kada se njegov shematski prikaz naao na peatu kneza Miroslava, brata srpskoga upana Nemanje.36 Dvije romanike crkve u Gorici kod Gruda (IX./X. st.) i u Vrucima kod vrela Bosne (X./XII. st.) bile su posveene sv. Stjepanu Prvomueniku, to tradiciju tovanja ovog sveca pomjera u rani srednji vijek.37 Iz sadraja glasovite oporuke dostojanstvenika Crkve bosanske, gosta Radina Butkovia, sastavljene u Dubrovniku 5.I.1466., vidljivo je da su pored drugih svetaca bosanski krstjani tovali sv. Stjepana prvomuenika.38 Koliko se vladarsko ime Stefan tokom vremena ukorijenilo u Bosni i koliko je bilo prihvaeno u samoj Ugarskoj, govore dva vremenski bliska primjera. U povelji izdatoj Dubrovanima u Jajcu 23.XI.1461. bosanski kralj imenuje se mi gospodin efan Stepan Tomaevi39, to znai da je
32 33

MARJANOVI-DUANI, Isto, 59. O vladarskom idealu Novoga Konstantina u srednjovjekovnoj Srbiji: MARJANOVI-DUANI, Isto, 287.-300. G. OSTROGORSKI, Avtokrator i samodrac. Glas SKA, CLXIV., Drugi razred, Filosofskofiloloke, drutvene i istoriske nauke, 84., Beograd, 1935., 156. U razvoju intitulacije bosanskih vladara uoljive su tri faze: 1. jednostavna banska intitulacija do pojave Crkve bosanske na politikoj pozornici 1326./29. 2. banska intitulacija uz priziv sv. Grgura. 3. kraljevska intitulacija nakon Tvrtkova okrunjenja 1377. Usp. M. J. DINI, Srpska vladarska titula za vreme Carstva, Zbornik radova vizantolokog instituta, Knj. 5., Beograd, 1958., 9., sa periodizacijom intitulacije srpskih vladara. P. ANELI, Peat humskoga kneza Miroslava, GZM, NS, (A), XX., Sarajevo, 1965., 277.-280. T. GLAVA, Novi nalazi predromanike skulpture u Bosni i Hercegovini, GZM, NS, (A), 34., Sarajevo, 1990.; T. GLAVA, Iskopavanja preromanike crkve u Vrutcima na vrelu Bosne, GZM, NS, (A)., 37., Sarajevo, 1982. O njegovu kultu u Zagrebu i Dubrovniku: Babi, 1984., 326.-327. . TRUHELKA, Testament Gosta Radina. Prilog patarenskom pitanju, GZM, XXIII., Sarajevo, 1911., 369., 373. MIKLOSICH, Monumenta serbica, 485.

34

35

36 37

38

39

277

jasno razlikovao svoje osobno ime od vladarske titule. Na isti nain, nazivajui ga Stephanus Stephanus, posljednjeg bosanskog kralja spomenuo je Matija Korvin u povelji izdatoj Radiu Banoviu u Pakracu 17.X.1463.40 Latinska terminologija dubrovakih dokumenata precizno rangira bosanske staleke titule. Izrazom signori oznaavani su plemeniti ljudi, ponekad sami vladari, i on se odnosio na vrh feudalne ljestvice.41 Oznaka baroni prvi put sree se u Bosni za vrijeme bana Ninoslava u prvoj polovici XIII. st., nakon toga sporadino, da bi u XV. st. postala esta i gotovo ustaljena.42 Ovaj termin pojavio se u Ugarskoj 1217., oznaavajui najvie dunosnike kraljevstva, ostajui u upotrebi do kraja srednjeg vijeka.43 U XIII. st. krug bosanskih velmoa postao je nasljedan i zatvoren obrazujui posebnu drutvenu skupinu.44 U Ugarskoj su to barones naturales (najutjecajniji dio plemstva) i barones regni Hungariae ili barones ex officio (palatin, hrvatski ban, transilvanski vojvoda, iudex curiae).45 Oznaka baron u Ugarskoj je prvotno bila samo izraz potovanja za nosioce visoke slube. Kasnije ona je postala stalno vezana uz specifine porodice.46 Iz redova oko 60 do 80 najutjecajnijih ugarskih porodica koje su dostigle do prilinog posjeda i visokog ugleda, uobiajeno su se regrutirali baroni (magnifici), koji su kao vlasnici od kralja dodijeljenih najviih asti istovremeno bili lanovi kraljevskog savjeta.47 Vjerojatni ekvivalent ovoj predstavlja slavenska rije boljar(i), koja se u Bosni prvi put susree u poveljama bana Ninoslava Dubrovanima (22.III.1240. i oujka 1249.).48 Osim Bosanaca, njihove plemie u Europi su zvali boljarima Bugari, Rumuni, Rusi, Litvanci i (prvotno) Srbi. Izraz bojar ili boljar oznaavao je u srednjovjekovnoj Bugarskoj, Vlakoj i Moldaviji nekog od privilegirane vie
40

E. LASZOWSKI, Prinos historiji bosanskih porodica. Pripadnici roda Divjak, Vjesnik kr. dravnog arkiva u Zagrebu, VII., Zagreb, 1937., 29. IRKOVI, Rusaka gospoda, 6. ANELI, Barones regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne, 30. P. ENGEL, The Realm of St Stephen. A History of Medieval Hungary, 895.-1526., International Library of Historical Studies, 19., I. B. Tauris Publischers, London-New York, 2001., 92. Usp. A. KUBINYI, Knig und Volk im sptmittelalterlichen Ungarn. Stdteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen Knigreich Ungarn, Studien zur Geschichte Ungarns, Bd. 1., Verlag Tibor Schfer, Herne, 1998., 190.-191. ANELI, Isto, 41.-42. BAK, Isto, 12., 29.-30., 33.; ANELI, Isto, 30. O razvitku ovog drutvenog sloja u Ugarskoj u vrijeme kralja Sigismunda: E. MLYUSZ, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387.-1437., Akadmiai Kiad, Budapest, 1990., 84.-85. O dravnim slubama koje su obnaali baroni: HOENSCH, Matthias Corvinus, 13.-14. SEDLAR, Isto, 60. HOENSCH, Isto, 13.-14. STOJANOVI, Isto, 7., 9.

41 42 43

44 45

46 47 48

278

klase, osobu u dodiru sa vrhovnom dravnom vlau. Rije bojar je turskog porijekla, koju su na Balkanski poluotok uveli Bugari u VII. st.49 Meu primjerima koji u bosanskoj stalekoj terminologiji funkcioniraju kao posebni sluajevi izdvaja se ugarska titula uram ekvivalentna izriaju moj gospodin kojom je Hval krstjanin poetkom XV. st. poastio hercega Hrvoja Vukia.50 Premda nema sumnje da je ova titula kao refleks Hrvojevih tijesnih veza sa dvorom u Budimu u Bosnu stigla iz Ugarske, ona je izvorno avarskog porijekla (urun, urum), i jo u X./XI. st. nalazi se uklesana na Humakoj ploi uz ime utemeljitelja crkve sv. Mihajla. Kasnije su ovu titulu preuzeli ugarski i bizantski dvor, gdje je oznaavala najvii poloaj poslije kraljevskog i carskog.51 U Bizantu je ova titula bila istoznana tituli despota, a oznaavala je, kako tvrdi I. Kinam, osobu prijestolonasljednika.52 Na skali dravnih dostojanstava, u Zapadnoj Europi po rangu odmah iza kralja, dolazila je titula hercega.53 Tu titulu izvorno bizantskog porijekla nosili su u Bosni Hrvoje Vuki kojemu je ovo visoko zvanje 1403. dodijelio napuljski kralj Ladislav vezavi je za grad Split i humski vojvoda Stjepan Vuki 1448. samoproglaeni herceg humski i primorski, a od 1449. herceg od sv. Save.54 Proces razmjene iao je naravno i obrnutim smjerom. Svjedoi o tome naziv vajda, koji je u staroj ugarskoj vojnoj nomenklaturi kao oznaka za zapovjednika pjeadije imao zapaeno mjesto, a nastao je iz slavenske (vjerojatno staroruske) osnove vojvoda.55 Nesumnjivo junoslavenskoga porijeka je sluba pri-

49

SEDLAR, Isto 59.-60.; O genezi izraza boljar iz Bugarske u slavenski svijet: S. NOVAKOVI, Batina i Boljar u jugoslovenskoj terminologiji srednjega vijeka, Glas SKA, XCII., Drugi razred, 54., Beograd, 1913., 248.-255. F. RAKI, Prilozi za povjest bosanskih Patarena, Starine JAZU, I., Zagreb, 1869., 108.; N. RADOJI, O jednom naslovu velikog vojvode bosanskoga Hrvoja Vukia, SKA, Istorijski asopis, I./1.-2., Beograd, 1948./49., 6., 15.-16., 18.-19. Usp. N. KLAI, Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Grafiki Zavod Hrvatske, Zagreb, 1989., 101.-102.; R. MIHALJI, Idejna podloga titule herceg, u: Srpska proza danas, Kosae osnivai Hercegovine, orovievi susreti proznih pisaca u Bilei, Nauni skup istoriara u Gacku 20.-22. septembra, 2000., Bilea: Prosvjeta Gacko: Prosvjeta Beograd: Fond Svetozar i Vladimir orovi, 2002., 315. M. VEGO, Humaka ploa najstariji irilski pisani spomenik (X. ili XI. stoljee) u BiH, GZM (A), NS, 11., Sarajevo, 1956., 52.-55. MIHALJI, Isto, 316. O tituli herceg, posebno u srednjovjekovnoj Bosni: MIHALJI, Isto. F. II, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350.-1416.), Matica hrvatska, Zagreb, 1902., 165.-166.; S. IRKOVI, Herceg Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba, SANU, Posebna izdanja, knj. 376., Odeljenje drutvenih nauka, Beograd, 1964., 106.-108. F. GREGOR, Der alte ungarische militrsprachliche Terminus vajda und seine slawischen Beziehungen, Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae, XXV./1.-4., Budapest, 1979., 143.-151.

50

51

52 53 54

55

279

stava, koja ima svoj pandan u hrvatskoj i srpskoj administrativnoj praksi56, a zabiljeena je takoer u diplomatikom materijalu srednjovjekovne Bosne.57 Slavenska rije pristav u latiniziranom obliku pristaldus (ma. poroszto poroszlo), javlja se u ugarskom diplomatikom materijalu.58 Dvorski slubenici, najveim dijelom slavenskog porijekla, imenovali su svoje pretpostavljene dvorskim grofovima, tj (slavenski): nadvor upan, i to se ime ukorijenilo u ugarskom jeziku u obliku ndorispn (palatin), koja se javlja kao ekvivalent franakonjemakoj dvorskoj slubi Pfalzgrafa (comes palatii). Od Slavena preuzeta rije upan (ispn), nalazi se i u tituli srednjovjekovnog zapovjednika utvrde-grada (Vrispn).59 Ovaj termin avarskoga je porijekla slino oznaci ban rairenoj u Bosni i Ugarskoj, poznatoj u turskim jezicima u znaenju bogat, posjednik, ali i kao osobno ime.60 Leksika fluktuacija izmeu ugarskog i slavenskog govornog podruja ne iscrpljuje se na ovim primjerima; uz brojne druge vrijedan je spomena ugarski oblik za kraljevsku titulu Kirly, Kirlyn koja takoer govori o slavenskom porijeklu ove institucije.61 I inae je jedan znaajan dio ugarske pravne terminologije bio junoslavenski, dijelom srpsko-hrvatskog, dijelom bugarskog porijekla. to se tie junoslavenskog utjecaja, mogue je da je on postao znaajan u ono vrijeme kada je Hrvatska bila ujedinjena s Ugarskom u jednu dravnu zajednicu. Ovo pitanje mora se meutim istraiti u prvom redu sa pravnohistorijskog stanovita.62 Osnova za ovu vrstu akulturacije postavljena je jo u vrijeme kristijanizacije Madara, u kojoj su Slaveni morali odigrati veoma vanu ulogu. Svi osnovni pojmovi nove vjere u madarskom jeziku (kranin, paganin, krstiti, krizmati, biskup, sveenik, monah, svetac, aneo, oltar, idol) usvojeni su od Slavena. Imena etiri dana u tjednu takoer su slavenskog porijekla.63

56 57

M. RADY, Nobility, Land and Service in Medieval Hungary, Palgrave, London, 2000., 65. Pristav od dvora Vuk itkovi, vojvoda bosanski javlja se na povelji bana Stjepana II. Kotromania izdatoj u Milima Vukoslavu Hrvatiniu 1326./29. THALLCZY, Istraivanja o postanku bosanske banovine, 403. I na ostalim poveljama krmendskog arhiva zabiljeene su osobe u ulozi pristava. Usp. THALLCZY, Isto, 405., 406., 407., 408., 409., 410., 411., 412. M. KOSTRENI, Fides publica (javna vera) u pravnoj istoriji Srba i Hrvata do kraja XV. veka, SKA, Posebna izdanja, Knjiga LXXVII., Drutveni i istoriski spisi, Knjiga 31., Beograd, 1930., 8.-9., 49.-51. B. HMAN, Geschichte des ungarischen Mittelalters, I., Berlin, 1940., 208. Usp. ENGEL, Isto, 40. N. KLAI, Isto, 29. HMAN, Isto, 228. S. KNIEZSA, Slawische Bestandteile der ungarischen staatlichen und juridischen Terminologie, Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae, I./4., 1955., 370. i na drugim mjestima. ENGEL, Isto, 44.

58

59 60 61 62

63

280

2. KRUNA I MISTINO TIJELO KRALJEVSTVA a) Sveta kruna bosanska Poput drugih drava Europe, srednjovjekovna bosanska drava predstavljala je u politikom smislu izbornu monarhiju. U teoriji kralja je birao narod, ali u stvarnosti izbor je pripadao magnatima kraljevstva.64 Premda su u odnosima s drugim vladarima i dravama oblasni gospodari esto postupali autonomno, ulazili u saveze protiv kraljeva i ratovali protiv njih, time nije dovoeno u pitanje jedinstvo Bosne olieno u stalekom predstavnitvu i kruni kao transpersonalnom simbolu, odvojenom od prolazne linosti vladarove.65 Kruna i sabor znaci upravne individualnosti kraljevstva vrsta su granica i distinktivni simboli koji su Bosnu u odnosu na Ugarsku i ne samo prema njoj inili prepoznatljivom politikom cjelinom u tadanjem meunarodnom sustavu veza.66 Bila je to, u punom znaenju te rijei, etablirana dvorska drava.67 Prolo je vrijeme kada se ustav svodi(o) na prosto vrenje osobne vladavine.68 Uza sve specifinosti koje su pratile njezin nastanak, pravna koncepcija bosanske krune predstavlja primjer razvojnih tendencija zapadnoeuropskog feudalizma, koja se pod utjecajem renesanse rimskog prava, u razliitim modalitetima, pod pojmom corona regni susree u brojnim zemljama. Najranije se, poetkom XIII. st., ova sintagma javlja u Engleskoj gdje je vrhunac doivjela stoljee kasnije. Suprotno homogenoj organizaciji drave u Engleskoj, ovaj pojam u Francuskoj imao je drukije znaenje, u ekoj se (Corona Regni Bohemiae) prvi put javlja 1329., dok u Poljskoj, u vezi s pojaanim radom pravnika kraljevske kancelarije i pod utjecajem ugarskog obrasca, bra kristalizacija pojma (Corona Regni Poloniae) zapoinje s Kazimirom Velikim. U Srbiju ova shvaanja preko Ugarske prodiru u XIV. st.69

64

Usp. J. BUMKE, Courtly Culture. Literature and Society in the High Middle Ages, University of California Press, Berkeley-Los Angeles-Oxford, 1991., 29. IRKOVI, Rusaka gospoda, 9.-10. O slinom procesu u Hrvatskoj pod Arpadoviima, izraenom zasebnim okrunjenjem ugarskih vladara hrvatskom krunom do prve polovice XIII. st., kao i posebnim stalekim saborima za Slavoniju, odnosno za Hrvatsku i Dalmaciju: RAUKAR, Isto, 74.-76. Usp. J. K. HOENSCH, Kaiser Sigismund. Herrscher an der Schwelle zur Neuzeit 1368.-1437., Verlag C. H. Beck, Mnchen, 1996., 60. H. PIRENNE, Povijest Evrope od seobe naroda do XVI. stoljea. Preveo Miroslav Brandt, Kultura, Zagreb, 1956., 15. J. DABROWSKI, Corona Regni Poloniae au XIV.-e s, Bulletin de l Academie Polonaise des Sciences et des Lettres. Classe de Philologie Classe dHistoire et de Philosophie, 1953., 44., 48. Usp. F. DVORNIK, The Slavs in European History and Civilization, Rutgers University Press, New Brunswick New Jersey, 1962., 129.

65 66

67

68

69

281

Corona regni oznaavala je vrhovnu vlast u dravi i neotuiva prava suverena kako u zemlji tako izvan nje, openito teritorijalno protezanje prava suverena, ne samo onih koja posjeduje, ve i onih koja mu po pravu pripadaju. Iz toga proizlazi zadatak kralja da bude uvar cjeline prava i integriteta dravne teritorije; da ga ne umanji i da gubitak nadoknadi. Ovaj se princip u XIII. st. razvio iz shvaanja engleskog prava; Crkva ga je naglasila i u nekim dravama ukljuila u formulaciju prilikom vladarske zakletve kod pomazanja. U Francuskoj, Engleskoj i na Siciliji, usprkos otpora pravnika koji su branili primat cara, proglaava se da kralj nema nadreenog u laikim pitanjima, da su iznad njega samo Bog i pravo, i da se moe pozvati samo na Boga ili na svoj ma.70 Izraz Corona regni Poloniae koriten je da oznai sve poljske teritorije potinjene kraljevskom autoritetu, ali je rije i oznaavala jedino teritoriju direktno potinjenu kralju.71 U Engleskoj su kraljevski savjetnici ve 1257. bili primorani na prisegu da nee pristati ni na koje otuenje onih stvari koje pripadaju staroj domeni krune. U kruni je je bilo prisutno cijelo politiko tijelo od kralja do lordova i openito prema dolje do zadnjeg vazala. Zato su, u sluaju da kralj postupi protiv statusa krune, njegovi vazali bili obvezni snagom zakletve koja ih je povezivala s krunom, poduzeti korake protiv njega.72 S obzirom na to, kruna i mistino tijelo kraljevstva bili su usporedivi entiteti.73 Pravna koncepcija bosanske krune razvila se pod utjecajem bliskog ugarskog modela. Preko apstraktnog shvaanja drave bili su kruna i sabor prvo kao simbol vladarskog dostojanstva, drugo kao olienje kolektivne volje bosanskog plemstva neraskidivo povezani u sav rusag bosanski, oznaku zajednikog okvira djelovanja najvanijih konstituenata drave. Na temelju ove koncepcije formirana je predstava o kraljevstvu kao jednome tijelu sa glavom i udovima, ili jednoj na stupovima utemeljenoj kui.74 Precizno ralanjene uloge koje odslikavaju ovako shvaen drutveni poredak, sadrane su u povelji kralja Stjepana Ostojia Dubrovanima (5.III.1419.): ulogu tijela (kue) vri kralevstvo mi... va miri i slavi, glava je Stipan, po milosti boastva kral... a udovi (stupovi) su vlastela i velikomoani kralevstva mi.75
70

DABROWSKI, Isto, 44.-46. Usp. E. H. KANTOROWICZ, The Kings Two Bodies. A Study in Mediaeval Political Theology. With a new preface by William Chester Jordan, Princeton University Press, Princeton, New Jersey, 1997., 358.-359. DVORNIK, Isto, 129. W. ULLMANN, Principles of Government in the Middle Ages, Barnes & Noble, New York, 1961., 180.181. KANTOROWICZ, Isto, 363. Usp. K.-F. KRIEGER, Knig, Reich und Reichsreform im Sptmittelalter, Enzyklopdie Deutscher Geschichte, Band 14., R. Oldenbourg Verlag, Mnchen, 1992, 103; BAK, Isto, 17. MIKLOSICH, Isto, 282.-284.

71 72

73 74

75

282

Sveta kruna bosanska i sav rusag bosanski odgovaraju latinskim izrazima ugarskih dokumenata corona regni i regnum, za koje se od XIII. st., kao sinonim za kraljevstvo (dravu), u ugarskoj kancelariji esto koristio naziv res publica. Ovaj izraz nije u ugarskom kasnom srednjem vijeku stekao centralno znaenje, kao to ga je zapalo u Poljskoj.76 U ovoj terminologiji jasno se ogleda utjecaj rimskog pravnog miljenja, koji je u Ugarskoj kao i u Bosni vodio preciznom razdvajanju u oznaavanju dravnih subjekata. Umjesto izraza corona et rex ili corona regis, ulazi u Ugarskoj u upotrebu sintagma corona regni77 oznaka za vii stupanj apstraktnog shvaanja feudalne drave, sa kraljevskom titulom odvojenom od vladarove osobe. Kruna je od konca XIV. st. vrijedila kao jedna iznad kralja i stalea stojea pravna osoba i inila je centar ukupnog ivota drave.78 Politika doktrina u Poljskoj znala je za naelo o dva kraljeva tijela, koje u XVI. st. je izrazio Joachim Bielski: Kraljeva osoba umire, kruna ne umire (osoba paska umiera, korona nie umiera).79 Nakon dvostrukog izbora u Njemakoj 1198. i okrunjenja Filipa vapskog, Walther von der Vogelweide branio je njegov izbor time to je kruna po sebi starija od kralja Filipa.80 Suverenitet je prebivao u kruni, kruna je u Engleskoj simbolizirala apstraktni entitet odnosno zakonski savez izmeu kralja i zajednice, za nju je reeno da ne moe umrijeti: pravo je razliito od osobe.81 Pojmovi Boga i dostojanstva stavljeni su jedan uz drugi; kralj je samo instrument dostojanstva.82 Sline razvojne tendencije, koje su afirmirale apstraktno shvaanje vlasti i drave, primjetne su i u Bosni; dok je banski period vladarske asti do proglaenja kraljevstva jo uvijek obiljeen patrimonijalnim konceptom drave83, a kralj Tvrtko I. i njegovi nasljednici potvrujui na prijelomu XIV. i XV. st. Dubrovanima stare privilegije ve istiu da je to uinilo kraljevstvo mi84, dotle Stjepan Tomaevi daruje 18.IX.1461. gradove i zemljine posjede stricu Radivoju za

76 77 78 79

BAK, Isto, 28. BAK, Isto, 29. Usp. HOENSCH, Kaiser Sigismund, 62. HOENSCH, Matthias Corvinus, 17. A. GIEYSZTOR, Gesture in the Coronation Ceremonies of Medieval Poland, u: CORONATIONS Medieval and Early Modern Monarchic Ritual, Edited by Jnos M. Bak, University of California Press, Berkeley Los Angeles Oxford, 1990., 153. BUMKE, Isto, 30. ULLMANN, Isto, 180. KANTOROWICZ, Isto, 399. i dalje. S. IRKOVI, Verna sluba i vjera gospodska, Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, VI./2., Beograd, 1962., 93. MIKLOSICH, Isto, 187., 188., 189., 201., 221., 222., 230., 233., 235., 273., 282., 283.

80 81 82 83

84

283

virna i prava posluenja koja poslui kruni kraljevstva naega.85 U izrazu kraljevstvo i kruna rije kruna slui da eliminira isto geografsko-teritorijalni aspekt kraljevstva, i da naglasi njegov nedvojbeno politiki karakter koji je takoer ukljuio emocionalnu vrijednost domovine kruna kraljevstva je zajednika domovina.86 I terminologija dubrovakih izvora u stopu je pratila konsolidaciju novih pravnih shvaanja, vezanih za oblikovanje koncepcije i i njezino odvajanje od kraljeve linosti. Dok je uputstvo koncem listopada 1412. sastavljeno za Nikolu Guetia upuenog kralju Stjepanu Ostoji sadravalo formulacije njegova kruna i njegovo kraljevstvo87, u vrijeme rata s Radosavom Pavloviem, kada su Dubrovani intervenirali na dvorovima kralja Tvrtka II. i vojvode Sandalja, kao glavni pravni subjekt na bosanskoj strani u pravilu je apostrofirana bosanska kruna (la corona di bosna).88 Jednom prilikom (22.VI1430.), izjanjavajui se o pismu to ga je kralj Sigismund uputio Tvrtku II., izrazili su Dubrovani zadovoljstvo zbog prijateljstva koje vlada izmeu ugarskog kralja i njegove krune.89 Nekoliko dana kasnije (26.VI.1430.), u uputstvu za poslanika na dvoru bosanskog kralja, gdje se govorilo o savezu protiv Radosava Pavlovia, imenovan je Sandalj Hrani glavnim baronom i savjetnikom njegove krune.90 Ideja bezline krune, reprezentirajui temeljna prava i zahtijeve zemlje, poela je utjecati i oblikovati konstitucionalna pitanja, ija vanost je nadvisila pitanje mita, prava ili fiska.91 Tako je kao i u Ugarskoj razvoj pravne koncepcije bosanske krune proao kroz tri odluujue faze: Corona Regia Corona Regni Sacra Corona. Istina, trea faza u kojoj se kruna javlja kao posveeni predmet u srednjovjekovnoj Bosni se ne moe pratiti u kontinuitetu, ali sama pojava ovog naziva upuuje na razvojni obrazac identian ugarskom.92

85 86 87

M. M. VUKIEVI, Iz starih Srbulja, GZM, XIII., Sarajevo, 1901., 345. KANTOROWICZ, Isto, 341. Dravni Arhiv Dubrovnik (DAD.), Lettere e commissioni di Levante (Lett. di Lev.), VII., 56.56., 30. X. 1412. DAD. Lett. di Lev. X., 131., 132.-133., 134., 13. V. 1430.; 149., 8. VI. 1430. di tal amititia quanto vediamo regnar intra el detto serenissimo signor nostro e la sua corona. DAD. Lett. di Lev. X., 168., 22. VI. 1430. Sandal principal baron e consiglier de la sua corona. DAD. Lett. di Lev. X., 171., 26.VI.1430. Vidi jo: DAD. Lett. di Lev. X., 43., 15.III.1424.; 87., 15.V.1428.; 119.-119., 30.IV.1430.; 131., 11.V.1430.; 131., 13.V.1430.; 132.-134., 13. V. 1430.; 149., 8.VI.1430.; 171.-172., 26.VI.1430.; XI., 144., 5.V.1433.; 256.-256., 25.VII.,1435.; XII., 111., 8.XI.1438. KANTOROWICZ, Isto, 347. O tome vidi: S. DE VAJAY, Corona Regia Corona Regni Sacra Corona, Knigskronen und Kronensymbolik im mittelalterlichen Ungarn, Ungarn Jahrbuch, 7., Mnchen, 1980.

88 89

90

91 92

284

U Poljskoj je pojam kralja i kraljevine (Rex, Regnum Poloniae) zamijenjen pojmom krune, koja je obuhvatala teritorije pod kraljevim sizerenstvom.93 Izraz kruna poljskog kraljevstva oznaavao je cijelo poljsko kraljevstvo, razliito od samog kralja. Kruna je simbolizirala zemlju kao neovisan entitet, uputivi na drugo mjesto stariji patrimonijalni pojam drave kao vlasnitva kraljevske kue. Izreka kruna kraljevstva za Poljake je konano dobila znaenje cijele teritorije koju su smatrali povijesno njihovom, ukljuujui zemlje koje tada nisu pripadale poljskoj dravi.94 Svi naznaeni primjeri svjedoe o procesu depersonalizacije kraljevske slube, o pojaanoj auri nekog tko ne slui privatnim interesima, nego zajednikoj dobrobiti.95 Osmotreno u svjetlu vladajuih dinastiko-politikih modela bosansko kraljevstvo prije bi bilo slino obrascu razvijenom u Engleskoj koji je vrlo snano naginjao u korist feudalno limitiranog kralja, limitiranog organom koji je u korijenima bio feudalan, za razliku od Francuske gdje je razvoj doveo do suprotnog rezultata, naglasivi teokratskog kralja i smanjenje njegovih feudalnih funkcija.96 Iako bazino identini, konstitucionalni razvoji u Engleskoj i Francuskoj pokazuju znatne i fundamentalne razlike, zavisno od toga da li su prevladale teokratske ili feudalne funkcije kraljevstva. Prethodne su vodile revoluciji, druge evoluciji.97 Nakon to je pod Tvrtkom I. predstavljala simbol linog statusa, evolucija koncepcije bosanske krune ulazi u novu fazu pod kraljem Stjepanom Ostojom, kada kruna postaje osnovni simbol dravnoga grba. Ovaj pojaani kult krune ocrtava se u rasporedu heraldikih simbola: kruna sada dolazi na centralno mjesto na titu i zadrava staro mjesto na vrhu kacige.98 Tako je poetkom XV. st. u Bosni zavren proces institucionalizacije krune, koja umjesto vladara postaje reprezent drutva, odnosno vladajue oligarhije. Kao veina drugih, bosanska srednjovjekovna drava prola je klasian razvojni put: od drave zasnovane na osobnim vezama u ranom srednjem vijeku, do institucionalizirane teritorijalne drave rane moderne Europe.99 Zapoevi znatno ranije, isti put prola su ova pravna shvaanja u domovini koncepcije coronae regni: u Engleskoj. Ve u XII. st. kralj Henrik II. operirao je sa izrazom kralj i njegova kruna; 1212. kralj Ivan pozvao se na krunu Engleske;
93 94 95

DABROWSKI, Isto, 47. SEDLAR, Isto, 266. W. BLOCKMANS, A History of Power in Europe. Peoples, Markets, States, Fonds Mercator Paribas, Antwerpen, 1997., 125. ULLMANN, Isto, 189.-190. ULLMANN, Isto, 210.-211. P. ANELI, Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Djela ANU BiH, knj. 38., Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo, 1970., 106. BUMKE, Isto, 25. Usp. SEDLAR, Isto, 266.

96 97 98

99

285

Zakoni Angla, takoer u Ivanovo vrijeme, ini se da predviaju odvajanje krune od kralja. U ranom periodu kruna je ponekad oznaena kao regnum, i zato nije bilo razlike izmeu kraljevstva i krune osim u imenu. Koncept krune je simboliki izraz samoga kraljevstva, meutim kraljevstva u smislu da je to zakonski izraz jedinstva kralja i zajednice kraljevstva. Kruna je apstraktna oznaka ugovora koji postoji izmeu kralja i zajednice, i taj ugovor je zakon koji ujedinjuje kralja (u njegovoj feudalnoj funkciji) sa zajednicom kraljevstva. Ukratko: kruna je simboliki izraz zakonskog ugovora koji ujedinjuje kralja i zajednicu: to je fikcija ali, kao to su mnoge fikcije, vrlo korisna. Materijalna stvar, dijadem (kruna), koritena je da oznai nematerijalni zakonski savez. Kada je to jednom razjanjeno nije bilo tako teko odvojiti kralja od krune, to jest odvojiti teokratskog kralja od zakonskog saveza izmeu feudalnog kralja i zajednice. U jeziku kontinentalnih pravnika zakonski savez je postao pravni subjekt, odnosno nosilac prava javne prirode.100 Kako je pravni princip krune kraljevine bio otporan na sve izazove feudalnog kaosa, pokazalo se u Ugarskoj u kriznim okolnostima interregnuma izmeu travnja i listopada 1401. Premda je drava faktiki ostala bez kralja, sveta kruna ugarskog kraljevstva i dalje je tretirana kao dravni subjekt, a Savjet, kancelar, dvorski sudac i notar nastupali su u ime krune. S ovom epizodom vrsto je uveden pojam coronae regni, koji je za budue vrijeme, pogotovo u interregnumima nakon 1444., sluio kao model.101 Sredinom XV. st. formirano je pravno osigurano uenje o svetoj kruni, po kojem je ugarski vladar poistovjeen sa svetom krunom; osoba kojoj je nakon izbora pripala krunu, vladala je simboliki u ime krune. Sve do 1945. sudske presude su poinjale rijeima: U ime svete krune (!).102 Prijelom se desio nakon izumra Arpadovia 1301. kada je ugarsko plemstvo dodue tek 1447. pismeno fiksirano osiguralo pravo potvrde kralja kroz zajedniki izbor.103 Znaaj osobne kraljevske krune kao fizikog predmeta doveden je do najvieg stupnja u Ugarskoj. Okrunjenje svetom krunom bilo je neophodno u davanju legalnog prava ugarskom vladaru da vlada. Slinu poziciju imala je u Srbiji kruna kralja Stefana Prvovjenanog.104 Kruna a ne pojedine linosti na prijestolju bila je nosilac prava na tribute isplaivanih Bosni, i u naelu je ustolienje vladara predstavljao ingerenciju dr-

100 101

ULLMANN, Isto, 178.-179. BAK, Isto, 33.-35.; DABROWSKI, Isto, 46. Usp. HOENSCH, Kaiser Sigismund, 1996., 107.; RADY, Isto, 159. I. NEMESKRTY, Abriss der Kulturgeschichte Ungarns, Corvina, Budapest, 1994., 26. HOENSCH, Matthias Corvinus, 17. Usp. C. A. MACARTNEY, Hungary: A Short History, Aldine Publishing Company, Chicago, 1962., 40., 49. SEDLAR, Isto, 266.

102 103

104

286

avnoga sabora105; za legalno vladanje uvijek je bilo potrebno spojiti oba elementa, i zato su, dolazei po drugi put na vlast, bosanski kraljevi morali biti ponovno okrunjeni.106 Samo nakon okrunjenja uivao je kralj u Poljskoj punu primjenu svojih kraljevskih funkcija.107 U Engleskoj su stvari krune bile zajednike kralju i zajednici. Bipolarnost zakona zemlje nalazi svoj pandan u bipolarnosti koncepta krune. To dvoje sainjava krunu. Odavde je mali korak do ope primjene na rimskom pravu zasnovanom (ali pogreno shvaenom) principu, da ono to se tie sviju od svih mora biti odobreno.108 b) Bosanski stanak Vaan dodatak mnogim srednjovjekovnim dravama bila je skuptina zemlje poznata kao Dijeta, Parlament, Sejm ili Sabor zbor glavnih plemia i prelata zemlje, ponekad dopunjen predstavnicima nieg plemstva ili gradova. U svim zemljama srednjovjekovne Istono-Centralne Europe ovakve skuptine sastajale su se zgodimice, premda neredovno.109 Staleko tijelo u srednjovjekovnoj Bosni obino je poznato pod nazivom stanak. Teorijsko pravo sudjelovanja u njegovu radu imala je sva vlastela, ali su na stanak dolazili i o dravnim pitanjima odluivali samo najistaknutiji magnati. Najvanije ingerencije stanka bile su: izbor i odluka o okrunjenju vladara, predstavljanje drave u vrijeme interregnuma, otuivanje dravne teritorije, sklapanje ugo-

105

Premda se pod svojim tradicionalnim imenom stanak sve zemlje Bosne prvi put spominje 1354. (IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske drave, 95.), nema mjesta sumnji da okupljanje dravnoga sabora biljei jo povelja bana Stjepana II. Kotromania izdata u Motrama 1326./29., u kojoj se kae: prid didom velikim Radoslavom i prid gostem velikim Radoslavom i prid starcem Radomirom i unborom i Vukom i prid vsom crkvom i prid Bosnom. THALLCZY, Istraivanja o postanku bosanske banovine, 405. Datiranje povelje: IRKOVI, Isto, 359., nap. 1. Sva crkva i Bosna oznaka su stalekoga tijela kojeg sainjavaju duhovni i svjetovni velikodostojnici, kao to je to sluaj u svim tadanjim zemljama. Raspravu o sudjelovanju krstjana Crkve bosanske u radu dravnoga sabora (stanka) prate kontroverze. Dok S. IRKOVI (Bosanska crkva u bosanskoj dravi, u: Prilozi za istoriju BiH, I., Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave, ANU BiH, Posebna izdanja, Knjiga LXXIX., Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga, 17., Sarajevo, 1987. 219.) usvaja Dinievo stajalite da krstjani nisu bili zastupljeni u dravnom saboru (stanku, rusagu), F. ANJEK (Kranstvo na hrvatskom prostoru, Kranska sadanjost, Zagreb, 1991., 132.) tvrdi da u 14. i 15. stoljeu predstavnici Crkve bosanske daju polovicu lanova dravnog vijea (sabora). ANELI, (Barones regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne, 47.) pretpostavlja da su predstavnici Crkve bosanske sudjelovali na saboru. IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske drave, 225; DINI, Dravni sabor srednjevekovne Bosne, 38. DVORNIK, Isto, 130. ULLMANN, Isto, 179. SEDLAR, Isto, 283.

106

107 108 109

287

vora sa drugim dravama itd.110 Osim stanka kao najvii organ vlasti u dravi funkcioniralo je dravno vijee, kojemu je za vrijeme sabora bilo povjereno donoenje konstitutivnih odluka. Dravno vijee nije bilo isto to i stanak.111 Ugarski kralj izdavao je svoje dekrete samo uz odobrenje sabora. Sastajui se zajedno sa crkvenim i dravnim magnatima, nie plemstvo pokrajina u ovom obliku je postalo glavni faktor na nacionalnoj sceni. Meutim, zakonska jednakost svih plemia nije znaila da je socijalni rang bio ignoriran. Zapisnici saborskih procedura stalno identificiraju sudionike kao magnate, srednje plemstvo i nie plemstvo pokrajina. Zadnja kategorija bila je naravno najbrojnija. Sastav ugarskog sabora nikad nije bio strogo odreen. U teoriji svaki plemi je imao pravo da prisustvuje. Poljski Veliki sejm razlikovao se od ugarskog sabora, gdje se nie nie plemstvo sastajalo odvojeno od magnata.112 Bosanski stanak po svemu to se zna nije donosio odluke vezane za poresku politiku krune, to je inae bio jedan od najvanijih segmenata iz djelokruga dravnih sabora. U Ugarskoj, meutim, poslije 1443. nitko nije ozbiljno promijenio princip da je za sve izvanredne poreze bio traen pristanak sabora.113 Openito govorei, stanak u Bosni je zadrao nadmo nad vladarom.114 Ustavni razvitak u Ugarskoj prekinut je u XIV. st. pod jakim vladarima anuvinske dinastije, iji su francuski korijeni utjecali na njih da kopiraju zapadne modele kraljevskog apsolutizma. Iako su sastanci ugarskog sabora do XV. st. imali dugu tradiciju, kralj Matija Korvin pokazao je da sposoban vladar moe jo uspjeno umanjiti autoritet tog nejakog tijela.115 Historiografska panorama stalekih predstavnikih tijela veeg broja zemalja Istono Centralne Europe eke, Ugarske, Poljske i Pruske116 pokazuje da je srednjovjekovna Bosna sa svojim stankom predstavljala prirodni dio ovog feudalnog mozaika na razmei kasnofeudalnih i modernih formi parlamentarnog ivota. c) Dravno-crkveni centri Kao pandan ugarskom modelu, funkcionirali su u Bosni dravno-crkveni centri personifikacije teokratskog oblika monarhijske vlasti: u Milima, mjestu odravanja dravnih sabora, sreditu Franjevake vikarije, nalazila se krunidbena i mauzolejna crkva Kotromania u Ugarskoj se krunidbena i grobna crkva nalazila u Szkesfehrvru (Stolnom Biogradu) na Bobovcu se uvala potena kru110 111 112 113 114 115 116

O tome detaljno: DINI, Dravni sabor srednjevekovne Bosne. ANELI, Barones regni i dravno vijee srednjovjekovne Bosne, 45.-47. SEDLAR, Isto, 289., 292. SEDLAR, Isto, 289. Usp. DINI, Isto.; ANELI, Isto. SEDLAR, Isto, 287., 289. O tome: SEDLAR, Isto, 283.-295.

288

na bosanska117 u Ugarskoj sveta kruna se uvala najprije u Stolnom Biogradu, zatim u Viegradu i Budimu, a nakon Sigismunda u Ostrogonu i ponovno u Viegradu.118 Poetkom XV. st. pod kraljem Stjepanom Ostojom umjesto u Milima, nova mauzolejna crkva Kotromania aktivirana je na Bobovcu.119 Kao najvia emanacija kraljevskog kulta i vladarska relikvija predstavljala je bosanska kruna sredstvo tradicionalne ideoloko-sakralne legitimacije, kao to je tu ulogu u Ugarskoj vrila sveta kruna, u Poljskoj kruna Boleslava Hrabrog, u ekoj kruna sv. Vaclava a u Francuskoj kruna Karla Velikog.120 U nekim dijelovima IstonoCentralne Europe vladarova kruna smatrana je simbolom i utjelovljenjem kraljevstva.121 Monarhija je nesporno bila centralna svjetovna institucija cijele srednjovjekovne Istono-Centralne Europe.122 Nasuprot Njemakoj, Francuskoj i Engleskoj nisu skandinavske zemlje Norveka, Danska i vedska ustanovile stalno zakonito mjesto za okrunjenje, premda se Uppsala u vedskoj pribliila toj poziciji. Kako je srednji vijek odmicao, primakle su se Danska i vedska starijem norvekom modelu, odravanjem okrunjenja u glavnim kraljevskim gradovima u razvoju: Kopenhagenu i Stockholmu.123 Po svemu sudei, imala je Ugarska neizostavnu ulogu u transplantaciji modela zapadne srednjovjekovne prijestolnice u Bosnu, onog tipa to ga je kao novi Rim sa stolnom crkvom i dvorom u Aachenu podigao Karlo Veliki.124 On se kasnije rairio u cijeloj Europi. Dinastika povezanost Anuvinaca i Luksemburgovaca sa Francuskom te porodina hodoaa i tovanje groba Karla Velikog

117

castrum principalem ipsius regis Oztoye, Babowch vocatum, ubi corona ipsius regni Bozne conservatur. II, Nekoliko isprava, 261.; S. IRKOVI, Sugubi venac (Prilog istoriji kraljevstva u Bosni), Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, VIII. (Spomenica M. Dinia I.), Beograd, 1964., 362.; S. IRKOVI, Dvor i kultura u srednjovekovnoj bosanskoj dravi, u: Bosna i Hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u jugoistonoj Evropi, Posebna izdanja, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1989., 62. E. KOVCS-Z. LOVAG, The Hungarian Crown and Other Regalia, Corvina Kiad, Budapest, 1980., 8., 11. P. ANELI, Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Stolna mjesta bosanskih vladara u XIV. i XV. stoljeu, Biblioteka Kulturno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973., 79., 82. i na drugim mjestima. IRKOVI, Sugubi venac, 362.; SOLOVJEV, Isto, 76.-77. SEDLAR, Isto, 265. SEDLAR, Isto, 56. E. HOFFMANN, Coronation and Coronation ordines in Medieval Scandinavia, u: CORONATIONS Medieval and Early Modern Monarchic Ritual, Edited by Jnos M. Bak, University of California Press, Berkeley-Los Angeles-Oxford, 1990., 142. F. HERR, Kulturgeschichte des Abendlandes. Vom Jahr 1000. bis 1350., IX./1., Mnchen, 1977., 56.

118

119

120 121 122 123

124

289

u Aachenu125, nali su kao i toliki drugi socio-psiholoki i religijski modeli svoju punu refleksiju u Bosni, ija dvorska kultura je stajala pod neposrednim utjecajem modela razvijenog u zemljama Istono-Centralne Europe. Istu sudbinu imale su Karlova vladarska ideologija i teologija, koje su kranskom svijetu cara trebale predstaviti kao bojeg pomazanika. Tu ulogu vrila je dravna crkva, koja je u savezu s dravom bila duna tititi politiki poredak. Tako je Karlo Veliki realizirao ideal sv. Augustina o kranskom carstvu u kojemu je zemaljska drava navijetala boju dravu.126 Ovaj crkveno-politiki model kroz cijeli srednji vijek je zadrao aktualnost, i od zemlje do zemlje u Bosni s Crkvom bosanskom i Franjevakom vikarijom poprimio specifina obiljeja. Globalno: rije je o jednoj etici i modelu psihikih ponaanja koji su duboko ukorijenjeni u kranskoj tradiciji.127 3. ZATO SU KRUNA UGARSKA I KRUNA BOSANSKA BILE SVETE KRUNE? Jedno od najvanijih pitanja vezanih za povijest i znaaj svete krune ugarske, ali i za ukupne odnose izmeu Ugarske i Bosne, odnosi se na razloge koji su joj u oima suvremenika osigurali status vladarske relikvije. Iako samo jednom u povelji kralja Tvrtka II. Tvrtkovia nakon njegova drugog okrunjenja adresiranoj Veneciji 21.XII.1422. spomenuta kao sveta (sacra corona)128, isto pitanje se vee i za krunu bosansku, jer ovaj birani naziv nije mogao biti upotrijebljen sluajno, i to u korespondenciji s tako vanim politikim i ekonomskim partnerom sa Zapada kakav je za Bosnu predstavljala Republika sv. Marka. Sveta kruna spaja vladarsku i biskupsku insigniju slijedei misao o jedinstvu regnum-a i sacerdotium-a129, ostavljajui poruku da se jedino u crkvi i preko crkve ostvaruje sakralni karakter ove vladarske insignije. Svetost srednjovjekovne krune ugarskih vladara vee se za kri koji se prvotno tonije: do 1551. kada je otrgnut sa krune nalazio na njezinu vrhu. Sadanji kri na kruni nije nita vie od zamjene uraene nakon 1551. Prema iskazu jednog talijanskog poslanika u Pragu originalni kri bio je ljiljan ili neto slino njemu. Prvotno taj kri vjerojatno nije bio jednostavni ukras, nego relikvijarni
125

G. KLANICZAY, The Uses of Supernatural Power, The Transformation of Popular Religion in Medieval and Early-Modern Europe, Polity Press, Cambridge, 1990., 119., 123.-124. LOPEZ, Isto, 90., 95.-96. F. BRAUDEL, Civilizacije kroz povijest, Globus, Zagreb, 1990., 291. . LJUBI, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake republike, VIII., JAZU, Zagreb, 1886., 202.-205. S. MARJANOVI-DUANI, Vladarske insignije i dravna simbolika u Srbiji od XIII do XV veka, SANU, Posebna izdanja, Knjiga DCXXIII., Odeljenje istorijskih nauka, Knjiga, 18., Beograd, 1994., 28.

126 127 128

129

290

kri. Sudei prema njegovoj ukrasnoj inscenaciji u obliku ljiljana, on je vjerojatno bio dra fragmenta pravog Kria koji se obino nosio na grudima. Pojaanje oruja i kraljevskih insignija relikvijama gospodnjim, sa tovanim ostacima orua Muka Isusovih, bila je davnanja tradicija tijesno povezana sa Konstantinom Velikim. To je jedna od manifestacija kulta u kojemu je znak kria, a kasnije tovanje istinskoga Kria, bilo povezano sa osobom kranskoga vladara. tovanje pravoga Kria datira od sv. Stjepana, ali nikako kao izoliran fenomen. Ne samo bizantski carevi nego i zapadni vladari smatrali su relikviju orujem u bitki koje jamilo je pobjedu. Posebna je znaajka Ugarske da je tovanje istinskoga Kria bilo tijesno prepleteno sa kultom prvoga kralja. Najrazliitiji elementi svjedoe o tovanju relikvije. Njezina transformacija u oruje nesumnjivo je najinteresantnija prekretnica u ovom kontekstu, koja se vjerojatno desila pod Belom III. Poevi od Bele IV. nacrtan je na kraljevskim peatima, ak i na peatima kraljice patrijarijski kri: metafora relikvije. Vjerojatno pod francuskim utjecajem, zajedno s kriem, pojavljuje se na peatima kralja Stjepana V. kruna od trnja. Mnogo malih fragmenata pravoga Kria bilo je u posjedu dinastije Arpadovia, a najmanji su bili umetnuti u kri na krinji (relikvijaru) pripisanoj sv. Stjepanu. Izvjetavajui o vojnim pohodima kralja Geze II. ruski kroniar biljei da je siuni fragment pravoga Kria bio vlasnitvo svetoga kralja i, usprkos njegova malog formata, bila je to relikvija velike snage. Zato se moe pretpostaviti da je ugarska kruna bila sveta, jer je nekad bila ojaana fragmentom pobjedonosne relikvije. Ili zato to je bila ukraena relikvijarnim kriem pripisanim kralju, ili zbog relikvije povezane sa osobom svetog kralja, ona se tovala kao kruna sv. Stjepana. Primjer oruja jedinstven je, ali je poznato nekoliko relikvijarnih kruna meu kojima kruna cara Karla IV. opskrbljena kriem koji je sadravao relikviju trna.130 Tzv. krunidbeni kri, jedan od izvanrednih uzoraka u trezoru Ostrogona, potjee iz XII. st. ali je dobio kasnije dodatke. Sredina kria sadravala je malu staurotheku relikvijar s komadiem pravoga kria.131 Ako se svetost krune ugarske zasnivala na njezinoj relikvijarnoj vrijednosti, namee se pitanje: na temelju koje sakralne vrijednosti je kralj Tvrtko II. bosansku krunu imenovao svetom, u kontekstu svoga svetog okrunjenja. Na sadanjoj razini informiranosti, drei irom otvorenim prozor sa kojeg je iz Bosne mogue osmotriti europsku crkveno-politiku panoramu i njezine svete krune, ne gubei iz vida neposredni ugarski obrazac najznaajniji u oblikovanju bosanskih crkveno-politikih struktura, namee se pretpostavka da je poput i ugarske, vjerojatno u jednom od izdanaka u obliku ljiljana, bosanska kruna takoer imala umetnutu neku kransku relikviju. Kada se to desilo da li tek na poetku druge vladavine Tvrtka II. Tvrtkovia ili moda ranije za sada ostaje pod znakom pitanja.
130 131

KOVCS-LOVAG, Isto, 81. E. FGEDI, Coronation in Medieval Hungary, u: Kings, Bishops, Nobles and Burghers in Medieval Hungary, Edited by Jnos M. Bak, Variorum Reprints, London, 1986., 185.

291

Izraz sancta ili sacra corona obiljeavao je na Zapadu dvoznanost krune, koja je istovremeno relikvija i vladarska insignija.132 Kruna i okrunjenje su i, tj. sveta stvar, i izvoran vjerski akt. Okrunjenje je zaista sakrament. Okrunjenje i pomazanje biskupa stvarno su bili vieni kao usko povezani tokom srednjeg vijeka.133 Oznaka kao svete krune za njemaku kraljevsku krunu dolazi u obliku corona sancta regni ve u XI. st., znai meutim samo da se radi o posveenom vladarskom znaku; ipak ova oznaka ne nastupa kontinuirano.134 Da su bosanski vladari i inae raspolagali sa predmetima relikvijarne vrijednosti pouzdan dokaz nude moi, sveta Evanelja i asni (ivotvorei) krst Hristov (Gospodnji), na koje se oni pozivaju obvezujui se da e potivati odredbe vlastitih povelja adresiranih Dubrovniku.135 Vladarska znamenja uvala su se zajedno sa relikvijama. U Francuskoj je od XII. st. bio obiaj da se kraljevsko sveano odijelo uva u samostanu St. Denis, u ijem su se blagu nalazile mnoge relikvije, takoer u Engleskoj, gdje je istu ulogu preuzela crkva u Westminsteru, na isti nain bogato snabdjevena relikvijama. U Njemakoj su kraljevska znamenja i relikvije jo tijenje srasli.136 asni i ivotvorni krst Gospodnji koji je sadravao relikviju Kristova kria nosio je Stefan Nemanja (sv. Simeon) na grudima, kao i mnogi zapadnoeuropski, ruski, gruzijski i neki bizantski vladari. Ove tzv. pektoralne krieve, kako potvruju numizmatiki podaci, nosili su i nemanjiki kraljevi.137 Da li je to bio sluaj i sa bosanskim vladarima teko je precizirati, ali formulacija izvora snano upuuje na takvu mogunost, u najmanju ruku na kri u njihovu posjedu koji je sadravao esticu istinskoga Kria. Jedan od problema koji se postavlja pred preciznijim odgovorom na ovo pitanje svakako je manjak narativnih izvora, kao i relativno rijedak spomen bosanske krune u sauvanim izvorima domaega porijekla. Neto je bolja situacija u tom pogledu na ugarskoj strani, ali ni autentine ugarske isprave XII. st. krunu uope ne spominju.138

132 133

MARJANOVI-DUANI, Isto, 126. K. BAKAY, Saint Stephen, King founder of the state and the Coronation Mantle, u: SACRA CORONA HUNGARIAE, Edited by K. Bakay, Vrosi Mzeum, Kszeg, 1994., 392. G. GYRFFY, Die corona sancti Stephani regis zur Zeit der Arpaden, u: INSIGNIA REGNI HUNGARIAE, I., Studien zur Machtsymbolik des mittelalterlichen Ungarn, Herausgegeben vom Ungarischen Nationalmuseum, Budapest, 1983., 61. MIKLOSICH, Isto, 176., 190., 222., 236., 256., 273., 284., 318., 428., 488. P. E. SCHRAMM, Herrschaftszeichen und Staatssymbolik. Beitrge zu ihrer Geschichte vom dritten bis zum sechzehnten Jahrhundert, III., Schriften der Monumenta Germaniae historica (Deutsches Institut fr Erforschung des Mittelalters), 13./III., Anton Hiersemann, Stuttgart, 1956., 914. MARJANOVI-DUANI, Isto, 32. GYRFFY, Isto, 61.

134

135 136

137 138

292

ezlo Stjepana II. imalo je zavretak u obliku kria, a s njime je kao ban predstavljen i Tvrtko I. Kotromani.139 Prema miljenju bizantskoga cara ugarski kralj zasluio je ezlo sa kriem140, to znai da je u oima bazileusa to predstavljalo izuzetnu privilegiju. Kri je, naime, orue spasenja: pobijedivi smrt kada je umro na kriu, Krist ga je preinaio u oruje pobjede nad neprijateljem. Ovo oruje glavna je garancija obrane carstva, instrument careve pobjede u borbi protiv barbara i nevjernika.141 Prema onom to se zna, da bi ponijeli ezlo sa kriem bosanski banovi nisu traili niije odobrenje, pa ni ugarskog kralja. Bizantska carica Irena, majka cara Konstantina VI., prikazana je na zlatnom solidu sa ezlom koje zavrava kriem. Sa ovom vrstom ezla u rukama nalazimo njemake careve Friedricha I. Barbarossu i Henrika VI., te ugarskog kralja Gezu I. prikazanog na svetoj kruni.142 Istom su ikonografskom simbolikom ovjenane likovne predstave bosanskih vladara s kriem u ruci. To je snana poruka posredovana ovim Morseovim pismom srednjovjekovlja. 4. POSREDOVANJE CRKVENO-POLITIKOG MODELA AACHENA U SREDNJOVJEKOVNU BOSNU PREKO UGARSKE I NJEGOVA PRIMJENA AL MODO DE BOSNIA Izgraen je bio sistem uvanja i zatite svete krune; na vratima presvoene sobe gdje se uvala, isto tako na sanduku i na koricama u kojima je bila pohranjena, stavljeni su brojni peati i to ne samo kraljev nego, vjerojatno, i nadlenih biskupa i magnata. Kruna ne pripada kralju nije njegov iskljuivi posjed ona pripada dravi ili je, u najmanju ruku, zajedniko vlasnitvo kralja i zemlje. Zastupnici zemlje u ovom sluaju su bili biskupi i magnati; njihovi peati znaili su da kralj nije ovlaten u njihovoj otsutnosti dirati krunu.143 Identino vjerovanju razvijenom u Bizantu da je carsku krunu s Neba Bog po anelu poslao caru Konstantinu Velikom kada ga je uinio prvim kranskim vladarom za svetu krunu ugarsku, zvanu jo i aneoskom krunom, takoer se vjerovalo da je sa Neba doneena od anela. Poput bizantske krune koja je kao relikvija uvana u najveoj bogomolji pravoslavnog svijeta, u Hagia Sophia-i, koju su carevi mogli iznijeti samo povodom najveih vjerskih blagdana, sveta kruna ugarska takoer je, poput
139

ANELI, Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, 106.; I. RENGJEO, Novci bosanskih banova i kraljeva, GZM, Sarajevo, 1943., 273.-275., 279.-280. KOVCS-LOVAG, Isto, 1980., 81. KOVCS-LOVAG, Isto, 42. J. DER, Die Heilige Krone Ungarns, sterreichische Akademie der Wissenschaften, Philosophisch-Historische Klasse, Denkschriften, 91. Band, Hermann Bohlaus, 1966., slike: 26., 76., 77., 379., 380., 381. K. BENDA E. FGEDI, Tausend Jahre Stephanskrone, Corvina, Budapest, 1988., 54.-55.

140 141 142

143

293

relikvije, isprva uvana u crkvi sv. Marije u Szkesfehrvru (Stolnom Biogradu) a kraljevi su je mogli nositi samo prilikom Boia, Uskrsa i Duhova.144 Ugarske kronike i legende izvjetavaju iz vremena kraljeva arpadovske kue (1001.-1301.) o usponu na tron 24 kralja, ali je samo u dva sluaja spomenuto da je dotini kralj krunu zadobio kao nebeski udotvorni znak; to su bili sv. Stjepan i Gza I.145 U ranom srednjem vijeku este su likovne predstave o tome kako Krist, Marija, aneo ili nebeska ruka polau krunu na glavu vladara; ona simbolizira ispunjenje objektivne injenice prema volji boijoj.146 Kruna ugarske kraljice Gisele uvana je u Veszprmu, a kada se pripremao za kriarski rat ovu je krunu posudio kralj Andrija II.147 Kada se ponovno vratimo prvom ugarskom kralju in njegova okrunjenja bez obzira je li obavljen papinskom ili carskom krunom dobiva novu dimenziju, koja pomae u rasvijetljavanju bosanske situacije stvorene dislokacijom biskupije. Oko 1000. godine osnovao je Stjepan deset biskupija (Gyulafehrvr, Vrad, Csand, Kalocsa, Eger, Esztergom, Vc, Veszprm, Gyr, Pcs) kojima su kasnije pridodate jo tri (Nyitra, Zagreb i Szerm).148 Prema uzoru na Aachen Karla Velikog izgradio je u Biogradu prijestolnicu (od tada: Stolni Biograd), sa prelijepom crkvom posveenom Djevici Mariji gdje bio sahranjen. Time je uspostavljena tradicija (jer su gotovo svi ugarski vladari ovdje sahranjeni), a crkva je postala krunidbena crkva u kojoj su, kao i u Aachenu, bile pohranjene vladarske insignije. Kroz ovu imitaciju simbolizirana je unutarnja vezanost s franako-njemakom carskom crkvom, ali je istovremeno s osnivanjem nadbiskupije u Ostrogonu ukljuujui praku biskupiju za cijelo sljedee vrijeme utvrena neovisnost od njezinih crkvenih provincija.149 Sa latinskim imenom Alba Regia, bio je Szkesfehr-

144

P. VCZY, The Angelic Crown, u: HUNGARIAN STUDIES a Journal of the International Assiciation of Hungarian Studies, I./1., Akadmiai Kiad, Budapest, 1985., 6., 11., 13.-14. GYRFFY, Isto, 59. GYRFFY, Isto, 60. KOVCS-LOVAG, Isto, 1980., 78. NEMESKRTY, Isto, 8. Neto drukiju sliku, prema kojoj su neke biskupije ipak osnovane kasnije, donosi G. KRIST, Die Arpadendynastie. Die Geschichte Ungarns von 895. bis 1301., Corvina, Budapest, 1993., 75.-77. W. CONZE, Ostmitteleuropa. Von der Sptantike bis zum 18. Jahrhundert, C. H. Beck, Mnchen, 1992., 25. Usp. S. SZIGETI, Ludwig der Grosse und Aachen (mit Illustrationen). Gedanken zu seinem 600. Todestag 1382.-1982., u: Louis the Great King of Hungary and Poland edited by S. B. Vardy, G. Grosschmid, L. S. Domonkos, East European Monographs, Boulder, Distributed by Columbia University Press, New York, 1986., 265. Raspravljajui o njemakom cezaropapizmu, HEER (Isto, 111.) istie ulogu cara Otona III. u osnivanju nadbiskupija u Gnieznu i Ostrogonu kao nacionalnih crkava, u nastojanju osiguranja veza Poljske i Ugarske sa Carstvom i latinskom Zapadom. One predstavljaju najvanije historijske fakte na prijelazu u novo (XI.) stoljee u istonom dijelu Europe.

145 146 147 148

149

294

vr takoer ugarski Aachen.150 Pozadinu je inio aachenski kult Otona III., posredovan svakako preko Henrika II. na njegova zeta, kralja Stjepana.151 Prema franakom obrascu proglasio je Stjepan crkvu u Stolnom Biogradu kraljevskom kapelom i oslobodio je biskupske vrhovne vlasti.152 Posredovan nadalje preko njezinih zapadnih politikih partnera, Ugarske prije svih, ovaj se aachenski prauzor sa njegovom snagom mistinog Jeruzalema udomio i u Bosni: pandan ugarskom Stolnom Biogradu bila su stolna mista bosanskih kraljeva (Sutjeska, Bobovac i Jajce)153, ugarski Ostrogon paralelu je dobio u Crkvi bosanskoj i njezinu djedu (episkopu), Stolni Biograd, Viegrad, Ostrogon i Budim gdje se uvala sveta kruna u Bobovcu, a grobna crkva ugarskih vladara (Stolni Biograd) u mauzolejnim crkvama u Milima i na Bobovcu. Kao mjesto institucionaliziranoga kulta, krunidbena crkva bosanskih vladara u Milima replika je crkve podignute u Stolnome Biogradu jo u vrijeme kralja Stjepana, odraavajui takoer europski obrazac: krunidbena crkva francuskih vladara nalazila se u Reimsu, engleskih u Westminsteru, poljskih u Krakovu a njemakih careva u Aachenu154, gdje je od Ludviga Pobonog do Ferdinanda I. bilo okrunjeno njih 37.155 Osim toga, prijestolje bosanskih vladara nalazilo se u Sutjesci, u Milima kod Visokog odravao se dravni stanak (sabor), dok je Milodrau mjestu gdje vladari izdaju povelje i primaju poslanike pripadala neka uloga u vjenavanju i okrunjenju kraljeva i kraljica.156 Ovaj tip rezidencije tip zamka, utvrenog i izdvojenog vladarevog boravita razlikuje se od profila rezidencije u Bizantu i Srbiji, premda i ovdje niz posljednjih rezidencija Kruevac, Beograd i Smederevo svjedoi o promjeni obrasca.157 Bili su to vanjski dravni atributi, koji su se u punoj formi prvi put razvili u Francuskoj: prijestolni grad i dvor (Paris), metropolitanska i krunidbena crkva (Reims), obiteljska grobna crkva (Saint-Denis), gdje je tovanje predaka povezano s oboavanjem zemaljskog patrona posveivalo kontinuitet vladavine. Pariski dvor postao je uzorom za sve ostale kraljevske dvorove: u Engleskoj, na Pirene150 151 152 153 154

SZIGETI, Isto, 267. T. BOGYAY, Ungarns Heilige Krone, Ungarn Jahrbuch, 9., Mnchen, 1972., 11. KRIST, Isto, 78. S. IRKOVI, Dvor i kultura u srednjovekovnoj bosanskoj dravi, 63.; VUKIEVI, Isto, 347. H. HATTENHAUER, Europische Rechtsgeschichte, C. F. Mller Juristischer Verlag Heidelberg, 1992., 295.; J. F. NOL, Sveto Rimsko Carstvo. Prevela Vesna Pavkovi, BARBAT, Zagreb, 1998., 18.; GIEYSZTOR, Isto, 155.-157. L. FEBVRE, Der Rhein und seine Geschichte, Campus Verlag, Frankfurt M./New York, 1994., 106.-107. IRKOVI, Isto, 63. IRKOVI, Isto, 67.; S. IRKOVI, Srbi u srednjem veku, Izdavaka zadruga IDEA, Beograd, 1995., 209.

155

156 157

295

jima, na Apeninskom poluotoku, u Skandinaviji, Ugarskoj, Poljskoj, ekoj.158 Veze pojedinih ugarskih kraljeva sa Aachenom po logici feudalne kulture morale su poticajno djelovati na usvajanje ovog crkveno-politikog modela u Bosni. Kralj Ludovik I. darovao je dragocjene liturgijske predmete ugarskoj kapeli u Aachenu koju je osnovao u znak potovanja njegovih svetih predaka, kanoniziranih kraljeva Stjepana I. i Ladislava I. kao i princa Imre-a arpadovske dinastije ije su relikvije tamo bile pohranjene. Kapela je morala biti gotova najkasnije koncem 1365., jer je papa Urban V. ve 1366. kapelu obdario privilegijama.159 Nigdje u Svijetu izvan povijesnih granica Ugarske ne nalaze se tako dragocjene i brojne uspomene Ludovikove epohe kao u Aachenu, gdje nas ugarska kapela u carskom dvorcu informira o njegovoj osobi i njegovu djelu.160 Jedna daljnja datost Ludovikova odnosa prema Aachenu bio je trokut Aachen, Prag i Viegrad. Ovaj trokut sastoji se u tome da je Ludovikov roak i kasniji saveznik Karlo IV. Luksemburki bio okrunjen u Aachenu, i da je kao Ludovik svoje duhovno i bioloko porijeklo vukao iz Aachena. Duhovna batina Ludovika I. na Zapadu bio je Aachen.161 Tijesne veze s Aachenom gajio je Sigismund Luksemburki, koji je 8.XI.1414. sa drugom suprugom Barbarom Celjskom ovdje okrunjen za njemakog kralja.162 Kada je Ugarska sama dola u poziciju da prema susjednim zemljama istakne ofanzivni politiki program, jedno od njezinih oprobanih sredstava bilo je utemeljenje novih biskupija na elu sa odanim biskupima, kakav je sluaj s osnivanjem zagrebake biskupije 1094./95. i postavljenjem njezina prvog biskupa u emu je, bez sudjelovanja Pape, presudnu ulogu odigrao kralj Ladislav. Tokom sljedeeg stoljea, prelazei preko papinskih prava i kanonskih odredbi, ugarski su kraljevi u pojedinim dalmatinskim komunama ne samo potvrivali nego i postavljali biskupe.163 Na ovom se pitanju pitanju odvajanja bosanske biskupije od dubrovake metropolije i njezina potinjavanja ugarskoj Kalocsi sredinom XIII. st. prelomila bosanska crkveno-politika povijest. Bosna je tada ostala bez svog katolikog biskupa, a biskupi su bili kljune figure u crkvenoj organizaciji s obzirom na sve liturgijske funkcije i neke obrede poput krizme, dok se njihova moda
158

F. KAVKA, Am Hofe Karls IV., Deutsche Verlags-Anstalt, Stuttgart, 1990., 10. Za skandinavske zemlje Norveku, Dansku i vedsku vidi: HOFFMANN, Isto.; za Poljsku: GIEYSZTOR, Isto. C. O. PERCZEL, A History of Architecture in the Carpatian Basin 1000.-1920., East European Monographs, Boulder. Distributed by Columbia University Press, New York, 2001., 63.; SZIGETI, Isto, 273.-274. SZIGETI, Isto, 265. SZIGETI, Isto, 268.-269. SZIGETI, Isto, 273. L. PETROVI, Krani bosanske crkve (krstiani crkve bosnske), Dobri pastir, Sarajevo, 1953., 40.-42.; N. KLAI, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Globus, Zagreb, 1990., 151.

159

160 161 162 163

296

najvanija funkcija odnosila na posveenje novih biskupa.164 Povijest ni tada u Bosni nije stala, samo je potraila nove forme vlastitog izriaja. Na drugom kraju Europe u Skandinaviji biskupi su tokom XIII. st. stekli veu kontrolu nad klerom i crkvama u njihovim dijecezama.165 Na dva kraja Europe, u okviru iste crkvene reforme, dva dijametralno razliita rezultata, dvije potpuno razliite povijesne sudbine. Tako dolazimo do sutine bosanskog problema koji se, per definitionem, svodi na postojanje jedne alternativne nekanonske biskupije, personificirane u Crkvi bosanskoj i njezinu pravom gospodinu episkopu166, ija pojava stoji u tijesnoj vezi s dislokacijom sjedita katolike biskupije sredinom XIII. st. iz Bosne u akovo i afirmacijom tzv. nacionalnih crkava u vrijeme sloma univerzalne koncepcije Zapadne crkve, krize politikog i crkvenog sistema, avignonskog suanjstva Papa i zapadne izme.167 Jedino u ovim okolnostima moglo se dogoditi da djed Crkve bosanske po svemu sudei okruni prvog bosanskog kralja i da taj obiaj na snazi ostane sve do 1461. kada su nakon eliminacije Crkve bosanske u drugoj crkvi i sa drugom krunom papinski legati okrunili posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia. Na polju definicije uoljiva je stanovita pomaknutost pojmovnih injenica, neto emu bi odgovarao naziv iaena zapadna paradigma (Daja). U Poljskoj, pak, od godine 1000. kada je bila osnovana nadbiskupija u Gnieznu da obuhvati cijelu poljsku dravu, crkva je, za razliku od drave, zadrala svoje organizacijsko jedinstvo koje je uistinu naraslo ukorak sa autoritetom njezinih nadbiskupa.168 Ova tek u konturama naznaena povijest svete krune ugarske koja je premda bizantskog porijekla stekla kultni status i stoljeima sluila za okrunjenje ugarskih kraljeva, posredno afirmira hipotezu o ulozi Crkve bosanske i njezina poglavara u okrunjenju bosanskih kraljeva i izgradnji koncepcije corone regni. Cijeli sluaj dobio bi na uvjerljivosti kada bi se u sklopu posebne studije na jednom irokom historiografskom platnu, sa svim brojnim, ponekad gotovo nevjerojatnim zapletima sklopila zamrena povijest europskih kruna i uzusa pod kojim su njima bivali okrunjeni tadanji vladari. S globalnog stajalita oba sluaja
164

B. and P. SAWYER, Medieval Scandinavia. From Conversion to Reformation circa 800.1500., The Nordic Series, Volume 17., University of Minnesota Press, Minneapolis-London, 1993., 106. SAWYER, Isto, 121. Usp. F. ANJEK, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Kranska sadanjost, Zagreb, 1975., 94.-95. O nastanku nacionalnih drava i crkava u katolikoj Europi: HEER, Isto, 190.-193. B. ZIENTARA, Melioratio terre: the thirteenth-century breakthrough in Polish history, u: A Republic of Nobles. Studies in Polish History to 1864. Edited and translated by J. K. Fedorowicz. Co-editors M. Bogucka H. Samsonowicz, Cambridge University Press, CambridgeLondon-New York-New Rochelle-Melbourne-Sydney, 1982., 44. i dalje.

165 166

167 168

297

 i ugarski i bosanski reflektiraju dualistiki karakter prelazne europske zone podesne za nastanak kulturno-povijesnih mjeavina.169 Ova jednostavna povijesna istina, moe se osmotriti i iz drugog ugla. Beskrajni unakrsni odnosi izmeu crkve i drave, aktivni u svakom stoljeu srednjeg vijeka, proizveli su hibride u oba polja. Meusobna posuivanja i izmjene insignija, politikih simbola, prerogativa i prava asti nastavljeni su neprekidno izmeu duhovnih i svjetovnih voa kranskog drutva.170 I dok su ljudi spavali, ideje nisu ile na poinak. Tako je, uostalom, u odnosima izmeu crkve i drave bilo jo od najranijih vremena kranstva, koje im je dosudilo odnos nokta i mesa. Kada je car Dioklecijan iznova organizirao dravu, postupila je crkva primjereno. Hijerarhija je bila iznova ureena i udeena prema novim provincijama. Konstantinovo utemeljenje nove prijestolnice revolucioniralo je crkvenu upravu nita manje nego svjetovnu.171 Crkveno-politika povijest srednjovjekovlja uvjerljivo svjedoi o tome kako su promjene u politikoj sferi simultano bile praene onima u crkvenoj. I u bosanskom sluaju na djelu je bio upravo takav scenario. Bosanska biskupija u spletu okolnosti amputirana je od drave, koja je onda bila primorana oslonac potraiti u biskupiji nekanonske forme. Kao inspiracija ovozemaljske vladavine i ustavnoga poretka Bog, naravno, nije emigrirao s bosanskim biskupom i biskupijom, i dalje ostajui politiki djelatan, istina pod teretom jednog teko pomirljivog ikonoklazma. Potomstvu je ostavljen muan zadatak ispravljanja ove krive Drine.

169

F. LUKAS, Bosna i Hercegovina u geopolitikom pogledu, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Knjiga I., Drugo izdanje, HKD Napredak, Sarajevo, 1991., 47.-54. O povijesti Meuprostora: D. KICIKIS, Osmanlijsko Carstvo, PLATO XX VEK Beograd, 1999., 14. i dalje. U braudelovski intoniranoj sintezi hrvatskoga srednjovjekovlja vrhuncu hrvatske i junoslavenske medievalistike raspravljajui o stvaranju katolikog i pravoslavnog prostora, RAUKAR, (Isto, 262.-264.) precizno markira prijelazni karakter bosanskoga prostora u srazu Pravoslavne i Katolike crkve i rezimira: Izmeu njih, na samoj granici Istone i Zapadne crkve, od prve polovice XIII. stoljea bila je smjetena zasebna Crkva bosanska. Uklijetena izmeu pravoslavnog Istoka i katolikog Zapada, osporavana i od jednog i od drugog, ona e do pada Bosne pod tursku vlast 1463. god., unato vjerskom i hijerarhijskom osamostaljivanju, biti onom heretikom zajednicom, a srednjovjekovna Bosna onim prostorom na kome e se uzajamno proimati istoni i zapadni utjecaji i upravo time djelovati na drutveni razvoj hrvatskih zemalja. Daljnja razlaganja na ovu temu saima pod duhovitim i nita manje tonim naslovom: Istona osnovica u zapadnom ozraju. RAUKAR, Isto, 282. Za primijetiti je koliko se ovaj objektivni znanstveni pristup bitno razlikuje od ideolokih stereotipa o rijeci Drini kao nepremostivoj i vjekovnoj civilizacijskoj granici. KANTOROWICZ, Isto, 193. S. RUNCIMAN, Byzanz. Von der Grndung bis zum Fall Konstantinopels, Kindlers Kulturgeschichte, Kindler Verlag, Mnchen, 1969., 143.

170 171

298

Autor Profesor dr. Dubravko Lovrenovi je vanredni profesor srednjovjekovne historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Univerziteta u Sarajevu i pisac djela Na klizitu povijesti. Rezime rada: U svom opirnom prilogu autor izlae elemente koji govore o znaajnom utjecaju ugarske krune i kraljevine Ugarske u cjelini na formiranje institucije bosanske krune, bosanske kraljevine i na nain uspostavljanja vladavine u Bosni, osobito izbora njenih banova i kraljeva, kao i na Bosnu kao dravu u cjelini.

299

AGRESIJA NA BiH NEGACIJA ZAVNOBiH-a Beir Maci

ABSTRAKT. U radu Agresija na BiH negacija ZAVNOBiH-a se kroz vie aspekata sagledava u kojoj mjeri je agresija na BiH, u periodu 1991-1995., doprinijela destrukciji odluka i duha ZAVNOBiH-a. Ovo polazno stanovite je testirano na pojavi velikodravnih projekata, krizi jugoslovenskog drutva u kontekstu opte svjetske krize socijalizma, stvaranju nacionalnih drava na tlu bive Jugoslavije, pojavnim oblicima nacionalizma i drugih retrogradnih ideologija, te pojavi neofaizma. Posebno su negirane odredbe Rezolucije ZAVNOBiH-a od 26. novembra 1943. i Deklaracije ZAVNOBiH-a o pravima graana Bosne i Hercegovine, od 1. jula 1944. S tim u vezi, naroito je u koincidenciju dovedena agresija i negiranje odluka pomenutih dokumenata da narodi BiH ne ele vie povratak starog stanja, ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH, koja je njihova zajednika i nedjeljiva domovina; sloboda vjeroispovjesti, savjesti, zbora, dogovora, udruivanja i tampe, i dr. Agresija je znaila i negaciju svih tekovina ZAVNOBiH-a, koje su se manifestovale u multietninosti, multikonfesionalnosti i multikulturalnosti. Izvren je atak na dravu BiH, ravnopravnost njenih naroda, toleranciju i suivot. Na djelu su razliiti oblici zloina, krenje ljudskih prava i sloboda, te destrukcija ustavnopravnog poretka BiH, svojevrsni urbicid i stvaranje etniki istih teritorija, sa nevienom propagandom i populizmom. 1. UVOD U svojoj hiljadugodinjoj opstojnosti BiH je imala vie datuma koji su predstavljali vododjelnicu za njenu egzistenciju. Nepodijeljeno je miljenje da je u toj niski zlatnih datuma i Prvo zasjedanje Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, odrano 25. i 26. novembra 1943. u bosanskom gradiu Varcar Vakufu Mrkonji Gradu. U njegovom temeljnom dokumentu REZOLUCIJA ZAVNOBiH-a, od 26. novembra 1943., nalaze se odred-

300

be koje su imale dalekosean znaaj za BiH. Prije svega, objavljena je dravnost BiH, ime e se otvoriti put naim narodnostima da urede svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima. U tom kontekstu u Rezoluciji (taka 2), se istie da narodi Bosne i Hercegovine ne ele vie povratak starog stanja koje je i dovelo do nae nesree Razdor i mrnju meu naim narodima nosili su tuinu u nau zemlju Rezolucija je podstrek da narodi BiH stvaraju, u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije, novu demokratsku federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj e biti zajamena puna ravnopravnost svim njenim narodima. Posebno je akcentirao da ovo politiko predstavnitvo bude mjesto gdje e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Drugi dokument ZAVNOBiH-a Deklaracija o pravima graana Bosne i Hercegovine zajamuje prava graana, koja su na nivou dananjih evropskih standarda. To su, prevashodno, ravnopravnost naroda, sloboda vjeroispovijesti i savjesti, kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti, sloboda zbora, dogovora, udruivanja i tampe, lina i imovinska sigurnost graana, kao i sloboda privatne inicijative u privrednom ivotu. Agresija na nezavisnu, suverenu, meunarodno priznatu dravu, u razdoblju 1991-1995., od strane SRJ, a kasnije i Hrvatske, predstavljala je negaciju ZAVNOBiH-a i svih njegovih tekovina, koje su se afirmisale u dosadanjoj primjeni njegovih dokumenata. 2. VELIKODRAVNI PROJEKTI Velikodravni projekti sadre tenje za teritorijalnim objedinjavanjem grupa, nacija, drava ili dijelova drava u jednu dravu, bez obzira gdje one egzistiraju. U ovom radu e se prezentirati istorijska i aktuelna dimenzija velikodravnih projekata, njihova geneza i mjesto Bosne i Hercegovine u tim projektima. a) Velikosrpski dravni projekat Zaetak velikosrpske dravne koncepcije moe se pratiti u sklopu nacionalno-politikog razvitka Srbije od XIX stoljea. U tom kontekstu javljaju se zagovornici potrebe prodora u zemlje izvan paaluka u kojima ive Srbi, pod izgovorom njihovog osloboenja od Turaka. Naime, ve se tada u biti zainje velikosrpska ideja, koja vremenom postaje osnovom cjelokupnog srpskog spoljnopolitikog i nacionalnog programa (boldirao B.M.).1 Iskazana je nakana koja e biti stalno prisutna u velikosrpskoj koncepciji, za zatitu Srba u podrujima van Srbije. To se nastoji realizovati kroz prisajedinjenje
1

I. Dautbai, UVODNA RIJE na savjetovanju Genocid u Republici Bosni i Hercegovini 1992., Zbornik radova GENOCID U REPUBLICI BOSNI i HERCEGOVINI 1992., Pravna misao, Sarajevo, maj-avgust, 1992., str. 9.

301

tih teritorija Srbiji putem povreda meunarodnog prava. Balkanske zemlje naseljene su brojnim nacionalnim manjinama, ije primjereno rjeavanje osnovnih ljudskih prava i sloboda zahtijeva demokratski pristup.2 vornu taku velikosrpske koncepcije predstavljao je dokument pod nazivom Naertanije, programski nacrt srpske spoljne politike, iji je autor Ilija Garaanin (1812-1874.), ministar vanjskih poslova Srbije.3 Smisao Naertanija je da Srbija postane centar borbe za ruenje Turske i Austrije, to e se iskoristiti za njeno proirenje na susjedne teritorije, u cilju stvaranja velike drave pod vostvom srpske dinastije. U Naertaniju je isticano da je Srbija toliko mala da u tom stanju ostati ne sme.4 Autor Naertanija Ilija Garaanin 1867. predlae biskupu trosmajeru, voi Narodne stranke u Hrvatskoj, plan osloboenja hriana od turskog jarma i stvaranje uslova za sjedinjenje sviju jugoslovenskih plemena u jednu saveznu dravu, kojoj bi se ipak na elu na osnovu svojih zasluga postavila Srbija. U tekstu se iskazuje bitna osobenost velikosrpskog koncepta stalno pozivanje na zasluge Srbije, koje treba da dadnu legitimnost njenom vostvu u oslobodilakim akcijama naroda na junoslovenskom tlu. O ciljevima Naertanija i linosti Ilije Garaanina ilustrativno pie Aleksa ilas u djelu Osporavana zemlja,5 oznaavajui ga kao konzervativnog politiara bizmarkovskih ambicija.6 Po ovom autoru, smisao Garaaninovog djela je da Srbija kao drava treba da stekne punu nezavisnost, a potom treba da se iri. On ne pokazuje mnogo razumijevanja za posebnost i tradiciju ni Srba van Srbije, ni ostalih Junih Slovena.7 Kroz Naertanije Garaanin se iskazuje kao upadljivo konzervativan dravnik, uvjeren da su hijerarhija i poredak, a ne sloboda tampe i politike partije, potrebni jednoj nepismenoj balkanskoj zemlji.8 Ovim svojim djelom Garaanin e odreujue uticati na politiku srpskih politikih partija u Jugoslaviji izmeu dva rata, njegovo izjednaavanje interesa svih Junih Slovena s interesima srpske drave, kao i njegova ideja srpskog i junoslovenskog ujedinjenja, kao tout
2

Za potvrdu navedene teze moe se navesti Albanija (nacionalne manjine Grci, Makedonci, Crnogorci, Vlasi, Romi), Bugarska (Turci, Romi, Makedonci, Jermeni, Rusi, Grci), Grka (Makedonci i Turci), Rumunija (Maari i Nijemci), Turska (Grci). Takoe, biva Jugoslavija imala je vrlo raznolik sastav nacionalnih manjina, od ega su najbrojniji: Albanci, Bugari, esi, Italijani... U izradi ovog dokumenta pomagale su poljske izbjeglice Adam artoriski i njegov eki saradnik Frantiek Zah. Navedeno prema: D. Jankovi, SRBIJA I STVARANJE JUGOSLAVIJE, Zbornik radova: Politiki ivot Jugoslavije 1914.-1945., sveska III programa Radio Beograda, Beograd, 1973., str. 51. A. ilas, OSPORAVANA ZEMLJA, Knjievne novine, Beograd, 1990. Isto, str. 54. Isto. Isto, str. 55.

5 6 7 8

302

court proirenje srpske drave bie bez malo opteprihvaeno u Srbiji.9 Drugim rijeima od Garaaninova vremena, ratoborni i agresivni nacionalizam postao je konstantom cjelokupne srpske politike na jugoslovenskim, pa i irim balkanskim prostorima.10 Druga polovina XIX vijeka karakteristina je po tome to je nacionalna politika vladajuih faktora Srbije bila usmjerena na proirenje drave susjednim krajevima pod rastrojenom i oslabelom turskom vlau, najpre srpskim, to jest krajevima u kojima su Srbi inili veinu stanovnitva, a potom i drugim susednim oblastima s etniki izmeanim ili i nesrpskim stanovnitvom.11 Takvo stanovite, zastupljeno je u punoj mjeri i u programima tadanjih politikih stranaka i vlada u Srbiji. Radikalna stranka, zalae se za kulturno potpomaganje raskomadanih i neosloboenih delova srpstva, za savez balkanskih drava,....12 Naravno, pri tome se ponovo i na Balkan projiciraju sve osobenosti velikodravnog koncepta iskazanog kroz vodstvo Srba u realizaciji tog koncepta. U kreiranju spoljne politike Srbije najvei udio imala je Staroradikalna stranka na ijem elu je bio Nikola Pai. Sutina te politike je bila u orijentaciji najpre i najvie prema jugu, postavljajui kao cilj proirenje granica Kraljevine Srbije Starom Srbijom (oblast od june granice do ar planine, tj. dananje oblasti Sandak i Kosovo) i Makedonijom.13 U osmiljavanju velikosrpske koncepcije neophodno je navesti program tajnog udruenja Ujedinjenje ili smrt, poznatije kao Crna ruka,14 koje trai Ujedinjenje Srpstva, tanije: prisajedinjenje Srbiji gotovo svih jugoslovenskih zemalja Austro-Ugarske.15 U slijedu praenja geneze velikosrpske koncepcije, Balkanski ratovi imaju znaajno mjesto. Srbija je, zajedno sa Bugarskom, Grkom i Crnom Gorom, kroz ratove protiv Osmanlija vrila preraspodjelu teritorija na Balkanu. Sa rezultatima Prvog balkanskog rata (1912) nisu bile zadovoljne balkanske zemlje, jer nisu uspjele prema svojim planovima proiriti teritorije na raun drugih, prije svega na makedonska i albanska podruja. Zbog toga e uslijediti Drugi balkanski rat, koji je donio novu podjelu balkanskih teritorija, prikljuujui ih pojedinim nacionalnim dravama.
9 10 11 12 13 14 15

Isto. I. Dautbai, nav. dj., str. 9. D. Jankovi, nav. dj., 51. Isto. Isto, str. 52. Udruenje su osnovali 1911. godine oficiri-zavjerenici, iz majskog prevrata 1903. D. Jankovi, nav. dj., str. 53.

303

Nakon Balkanskih ratova, u velikosrpsku koncepciju uvodi se novi momenat stvaranje zajednike drave naroda koji ive na junoslovenskim podrujima. Da li je novostvorena zajendika drava bila Velika Srbija, pod imenom Jugoslavija, prisajedinjenje drugih podruja Srbiji, njeno proirenje, praktina realizacija velikosrpske ideje,16 ili je velikosrpska ideja realizovana, praktino u cijelosti tzv. ujedinjenjem, odnosno stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. Ovo ujedinjenje je ostvareno u cijelosti pod velikosrpskom hegemonijom koju su oliavali srpska monarhija.17 Ve u svome zaetku, jugoslovenska ideja se u pogledu unutranjeg ureenja iskazuje u dva smjera. Prvi polazi od uvjerenja i interesa nacionalnog unitarizma, njegove osnovne pretpostavke da su svi Juni Sloveni jedna nacija, kojoj je potrebno jedinstveno dravno ustrojstvo,18 a drugi od objektivnog postojanja vie nacionalnih individualnosti na jugoslovenskom tlu i zahtjeva za ouvanje njihove samostalnosti i ravnopravnosti u okviru vlastitih nacionalnih drava, udruenih u jednu zajedniku.19 Iz toga proistie centralistiko-unitaristiki i federalistiki pogled na unutranje ureenje budue, zajednike jugoslovenske drave, to e biti predmet stalnih sporova i trvenja. Konsekventno tome, moe se rei da su srpske politike stranke branile uglavnom nacionalni unitarizam u skladu sa naelom: jedan narod jedna jedinstvena drava.20 Istovremeno, zagovornici navedenih stavova protivili su se koncepciji istorijskih pokrajina, jer one, prema njihovom miljenju, ugroavaju Srbe van Srbije, omoguujui majorizaciju Srba u krajevima gdje su Hrvati inili veinu.21 U tom razdoblju javlja se i termin srpska zemlja, to e dati bitno obiljeje velikosrpskoj koncepciji sve do dananjih dana. Ve oko samog imena zajednike drave moglo se primijetiti da se pokuava nametnuti velikodravna ideja. Izmeu dva oprena imena nove drave, Velika Srbija ili Jugoslavija, dolo je do kompromisnog naziva budue drave: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (boldirao B.M.).22

16 17 18

Postoji obilje literature na temu stvaranja jugoslovenske drave 1918. I. Dautbai, nav. dj., str. 9. B. Petranovi i M. Zeevi, JUGOSLOVENSKI FEDERALIZAM IDEJE I STVARNOST, Tematska zbirka dokumenata, prvi tom, 1914.-1943., Prosveta, Beograd, 1987., str. 24. Isto, str. 24. Isto, str. 11. Isto. M. Imamovi, PRISTUP ISTORIJI STVARANJA JUGOSLAVENSKE DRAVE 1918. GODINE, Pregled, godina LXVI, br. 1, Sarajevo, januara 1976., str. 27.

19 20 21 22

304

U izgradnji koncepta zajednike drave, odnosi izmeu Srpske vlade i Jugoslovenskog odbora23 bili su sloeni Srpska strana je nastojala da nametne hegemonizam, u smislu da zastupa sve junoslovenske zemlje, a da Jugoslovenski odbor lii prerogativa ravnopravnog subjekta, svodei ga na puko propagandno tijelo za ujedinjenje. Naravno, Jugoslovenski odbor je traio daleko ozbiljniju ulogu predstavljanje svih junoslovenskih zemalja iz sastava Austro-Ugarske. U pogledu drugog pitanja, srpski hegemonizam je bio jo ozbiljnije izraen. Predsjednik Srpske vlade Nikola Pai, zagovarao je buduu zajedniku dravu, kao proirenu Srbiju, odnosno Veliku Srbiju. Druga strana, koju je predstavljao Jugoslovenski odbor, zagovarala je dravu kao demokratsku zajednicu ravnopravnih Srba, Hrvata i Slovenaca. Sa Krfskom deklaracijom (1917) uinjen je korak naprijed (utvren je cilj stvaranja slobodne i samostalne drave jugoslovenskih naroda), ali kao ravnopravni narodi su smatrani Srbi, Hrvati i Slovenci, ija imena su ula i u naziv budue zajednike drave Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Finalni dio stvaranja prve Jugoslavije (Pregovori u enevi od 6. do 9. novembra 1918.) rezultirali su usvajanjem sporazuma, koji je predviao da se bar u poetku ujedinjenje izvri na konfederalnom principu. Na taj nain, enevskim sporazumom, bar za izvjesno vrijeme, elio se otkloniti velikosrpski koncept ujedinjenja, u nadi da e se kasnije u Ustavotvornoj skuptini nai za njih povoljnije rjeenje.24 Meutim, ostvaren je unitaristiki koncept ujedinjenja, ime je propao svaki pokuaj da se ono ostvari na ravnopravnoj osnovi. Koncept homogene Srbije je najeklatantniji primjer velikosrpske koncepcije. Ideja o velikoj ili homogenoj Srbiji podrazumijevala je stvaranje nacionalne i vjerski iste cjeline, oiene od nesrpskih naroda i nacionalnih manjina.25 U vezi sa tim, posebno su karakteristini dokumenti: Pismo Stevana Moljevia Dragii Vasiu te Instrukcija Drae Mihailovia (1893-1946) majoru oru Laiu i kapetanu Pavlu uriiu.26 Moljeviev koncept sadri odredbe o stvaranju homogene Srbije, koja ima da obuhvati celo etniko podruje na kome Srbi ive.27 Uz to ide i preseljavanje i izmjena iteljstva, naroito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podruja... U vezi sa tim moljevi navodi:
23

JUGOSLOVENSKI ODBOR je osnovan novembra 1914. u Firenci, a formalno konstituisan 1. maja 1915. u Parizu. Sjedite mu je bilo u Londonu, a predsjednik dr. Ante Trumbi. M. Imamovi, nav. dj., str. 31. B. Petranovi, ISTORIJA JUGOSLAVIJE 1918-1988., druga knjiga (Narodnooslobodilaki rat i revolucija 1941-1945), Nolit, Beograd, 1990., str. 54. Navedeni dokumenti su objavljeni u djelu: B. Petranovi-M. Zeevi, JUGOSLOVENSKI FEDERALIZAM IDEJE I STVARNOST, knjiga 1, isto..., str. 675-680. Isto, str. 675.

24 25

26

27

305

a) zaposesti na karti oznaenu teritoriju; b) oistiti je pre nego li se iko pribere... ... Krivci bi imali da budu na mestu kanjavani, a ostalima bi valjalo otvoriti put Hrvatima u Hrvatsku, a muslimanima u Tursku (ili Albaniju). ... Organizaciju za unutranje ienje, valjalo bi odmah pripremiti, a moglo bi se, jer u Srbiji ima mnogo izbjeglica iz svih srpskih krajeva... (boldirao B.M.)28 Sam pojam unutranjeg ienja29 zemlje od nesrpskih naroda nosi u sebi primjenu sile. Velikosrpska koncepcija e doi do izraza i u dokumentu Instrukcija Drae Mihailovia majoru oru Laiu i kapetanu Pavlu uriiu od 20. decembra 1941. U tom dokumentu, u formi nareenja stoji: 2) Stvoriti Veliku Jugoslaviju i u njoj Veliku Srbiju, etniki istu u granicama Srbije-Crne Gore-Bosne i Hercegovine-Srema-Banata i Bake... 4) ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata... 5) Stvoriti neposredne zajednike granice... ienjem Sandaka od Muslimanskog ivlja i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog ivlja. 8) U krajevima oienim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata, izvriti naseljavanje Crnogorcima... (boldirao B.M.).30 Koncepcija tog velikodravnog koncepta pretpostavlja primjenu nasilnih metoda prema itavim narodima i nacionalnim manjinama. Velikosrpski koncept se iskazao i u Memorandumu SANU, koji je izbio u javnost 1986.31 Na etrnaestom kongresu (20-22. januar 1990.) razbijen je SKJ kao jedan od integrativnih inilaca Federacije. Uslijedilo je ukidanje autonomije Kosovu i Vojvodini, pri emu su formalno zadrani njihovi glasovi u Predsjednitvu, kako bi se lake manipulisalo sa ovim organom. Upravo na osnovu toga, bie inscenirana kriza Predsjednitva i paralisanje njegovog rada sa tzv. remi pozicijom, da bi nepotpuno, krnje Predsjednitvo SFRJ nastavilo neustavan rad. Uslijedila je agresija na Sloveniju,32 potom Hrvatsku, a zatim na nezavisnu, suverenu i meunarodno priznatu dravu Bosnu i Hercegovinu. U rjeavanju jugoslovenskog pitanja i preobrazbe Druge Jugoslavije, srpski hegemonizam nije prihvatio nikakvu demokratsku opciju.
28 29 30 31

Isto, str. 680. Isto. Isto, str. 679. ire o ovome: M. Kreso, FAISTIKI KORIJENI I GENOCIDNI KARAKTER AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU, Zbornik radova: GENOCID U REPUBLICI BOSNI i HERCEGOVINI 1992., isto, str. 210218. Sukob u Sloveniji je veoma kratko trajao (od 27. juna do 8. jula 1991.), jer Slovenija oigledno nije ulazila u okvire velikodravnog srpskog projekta.

32

306

b) Velikohrvatski dravni projekat I velikohrvatski dravni koncept se moe pratiti na odnosu prema Bosni i Hercegovini. U sutini i ovog velikodravnog projekta tenji ka pripajanju izloena je redovito Bosna i Hercegovina. to je, takoer, prirodno, s obzirom na nacionalnu struktuiranost njene populacije ... prirodno-geografski i geostrategijski poloaj ove republike itd.33 Kljuni momenti u svemu tome su Sporazum Cvetkovi-Maek o podjeli BiH i kvislinka tvorevina Pavelieva Nezavisna drava Hrvatska (NDH). Sporazum Cvetkovi-Maek, sklopljen 26. avgusta 1939., pokazao je da su nosioci velikodravnih koncepata spremni na razne dogovore i kompromise.34 Ovaj sporazum nije uspostavio federalizam u Jugoslaviji, samo je stvorio autonomnu hrvatsku jedinicu ... Ovo je bio pokuaj rjeavanja hrvatskog problema, uz prenebregavanje postojanja drugih nacionalnih problema u Jugoslaviji.35 Banovina Hrvatska je uspostavljena tako to je u nju ukljueno 13 srezova Bosne i Hercegovine, ime je razorena cjelovitost BiH i poniten njen povjesni, povjesno-civilizacijski i nacionalni identitet, pri emu je ignorisano postojanje bosanskih Muslimana.36 Osnovni aspekt i gorui problem nacionalno pitanje, nije rjeavano, danju bi se rjeavalo, nou ruilo.37 Velikodravna hrvatska ideja, posebno u odnosu prema Bosni i Hercegovini, se moe posmatrati naroito prilikom formiranja Nezavisne Drave Hrvatske, proglaene 10. aprila 1941.,zadovoljavajui velikohrvatske pretenzije, u NDH je ula i Bosna i Hercegovina. U novije vrijeme istorija se ponavlja u pogledu odnosa velikohrvatske ideje prema Bosni i Hercegovine. Pomenute ideje na tlu Bosne i Hercegovine nastoje se realizovati putem paradravne zajednice Herceg Bosna (drava u dravi), koja je trebala da se inkorporira u svoju maticu Hrvatsku. Paradravne zajednice Republika Srpska i Herceg Bosna, su putevi realizacije velikodravnih projekata na podruju Bosne i Hercegovine. Velikodravni koncepti su u Bosni i Hercegovini posebno prepoznatljivi u odnosu prema njenom najbrojnijem narodu Bonjacima.

33

I. M. Tomi i I. avlovi: U ZAMCI ANTIHRVATSTVA, Osloboenje (dnevni list), 30. avgust 1993., Sarajevo, 1993. A. Sueska, ISTORIJA DRAVE I PRAVA NARODA JUGOSLAVIJE, Sarajevo, Svjetlost 1991., str. 233. A. ilas, nav. dj., str. 188. Konano bilo je jasno da junoslovenski Muslimani Bosne i Hercegovine i Sandaka nisu tek Jugosloveni muslimanske vere, i da oni tee nekom obliku samouprave. Sporazum Cvetkovi-Maek ne samo da nita od toga nije reio, ve nije ni pokuao da rei. A. ilas, nav. dj., str. 189. I. Banac, NACIONALNO PITANJE U JUGOSLAVIJI PORIJEKLO, POVIJEST, POLITIKA, Globus, Zagreb, 1982., str. 34.

34

35 36

37

307

Velikodravni hrvatski koncept iskazivao je prema Bosni i Hercegovini cilj da se pripoje dijelovi Bosne i Hercegovine ili cijela zemlja u sastav Hrvatske drave, koja bi trebalo da bude etniki ista,38 zajednica ljudi po krvi, jeziku, vjeri i tradiciji. c) Velikodravni projekat Crne Gore U literaturi je ovaj aspekt veoma malo ili nikako obraen, ostajui neopravdano u sjenci ostalih velikodravnih projekata koji su se pokuavali realizovati na bosanskohercegovakom tlu. Takav pristup nema nikakvog opravdanja, jer se velikodravne tendencije Crne Gore prema Bosni i Hercegovini mogu pratiti od zaetka ove drave do dananjeg dana.39 Bitne karakteristike tog projekta mogu se iskazati u nekoliko osobenosti. Kao po pravilu, ratovi su uvijek voeni zajedno sa Srbijom, to se moe zorno vidjeti i u agresiji na RBiH 1991-1995., koja se s pravom naziva srpsko-crnogorska agresija. U pozadini svih crnogorskih agresija je osvajanje tue teritorije, a zatim poznati procesi: etniko ienje, pljaka, ubijanje civilnog stanovnitva, ruenje raznovrsnih objekata i drugi oblici krenja meunarodnog prava.40 Velikodravni crnogorski projekat ima svoj kontinuitet,41 stalno je osmiljavan i podstican od odreenih snaga.42 Svakako da se poeci ove pojave veu za poznatu istragu poturica, koja je usmjerena na fiziko i duhovno istrebljenje svih pripadnika islamske vjere, posebno kroz vraanje u pravoslavnu, pradjedovsku vjeru. Onaj ko nije to prihvatio bio je fiziki istrijebljen ili bi morao da bjei u druge krajeve, ostavljajui svoje domove i svu imovinu. Nakon istrebljenja, odnosno istrage, u vie mjesta (Grahovo, Gacko, Niki, Spu, Plav, Gusinje), izvreni su napadi na Bonjake, to je rezultiralo njihovim velikim pokoljem u Gusinju (oko 300), te neto ranije njihovim istrebljenjem u mjestu Kuima (oko 500).43 Neki od
38

Muslimani bi mogli da zadre svoju vjeru, ali ne i nacionalni identitet, jer su, po toj koncepciji, integralni dio hrvatskog naroda, istie se kao osobenost velikohrvatskog koncepta. (N. Durakovi, KONTROVERZE O NACIONALNOM I NACIONALISTIKOM, Centar za idejni rad SSO BiH, Sarajevo, 1987.). Sasvim pouzdano se moe rei da se 90 posto svih ratova koje je Bosna vodila u doba svoje srednjovjekovne nezavisnosti odnosi na Srbiju i Crnu Goru. (E. Imamovi, OD DUKLJANA DO ETNIKA, Osloboenje (dnevni list), 16. maja 1993., Sarajevo, str. 7.). Njihova karakteristika je i ta to ih u akcijama ne vodi razum nego instinkt (E. Imamovi, nav. dj., str. 7.). ire o ovome: M. Memi, AGRESIVNE PRETENZIJE CRNE GORE PREMA BOSNI i HERCEGOVINI I NJENA GENOCIDNA PONAANJA PREMA MUSLIMANIMA, Zbornik radova: GENOCID U REPUBLICI BOSNI i HERCEGOVINI 1992., isto, 93. Geneza genocida Crne Gore nad Muslimanima je dosta pregledno izloena u navedenom radu istoriara M. Memia, iji su podaci koriteni. Isto, str. 95.

39

40

41

42

43

308

meunarodnih dogaaja ili su naruku teritorijalnim osvajanjima Crne Gore. Berlinski kongres, odran 1878., dodijelio je Crnoj Gori nove krajeve, tako da se time njena teritorija dvostruko uveala. Naime, pored Nikia i Bara radi se, o Podgorici, abljaku, Spuu, Zetskoj ravnici, Kolainu, Plavu i Gusinju, odnosno Ulcinju umjesto Plava i Gusinja, koji su oruanom borbom sprijeili odluke Berlinskog kongresa. U pomenutim mjestima Bonjaci i Albanci su bili u apsolutnoj veini, ak do 82,5%, dok su Crnogorci inili tek 17,5% stanovnitva. Ovi i neki kasniji dogaaji doprinijeli su da se nekadanja Montanja Negra sa etiri nahije i oko 3.200 domainstava, koja nekada bijae manja od Bihorskog kadiluka ... bez ijednog gradskog naselja, poela najprije proirivati pripajanjem Brda, a zatim otimanjem gradova i ravnica u kojima je preteno ivjelo muslimansko stanovnitvo, vrei pri tome najtee genocide....44 Sve to je inspirisano Gramatom Petra Velikog45. 3. KRIZA JUGOSLAVENSKOG DRUTVA U KONTEKSTU
OPTE SVJETSKE KRIZE SOCIJALIZMA

Jugoslavenska drava oznaena kao druga Jugoslavija, ija egzistencija se moe pratiti nakon zavretka Drugog svjetskog rata zasnivala se na socijalizmu, to je znaajno za eleboraciju njegove krize. Naime, svi generatori sveopte krize socijalizma u svjetskim razmjerama, prisutni su na svoj nain i u nutrini jugoslavenskog drutva. Dva osnovna stuba totalitarnog obiljeja socijalizma jednopartijski sistem i svojinski monopol nalazili su se u temelju ovog drutva. Istina, jugoslavensko drutvo je nastojalo sa odreenim inovacijama da odrazi svoj specifian put u razvoju socijalizma, to ne mijenja sutinu iznesene kostatacije o socijalistikim drutvima. To se prevashodno odraavalo u inaugurisanju samoupravljanja, oznaenog kao revolucionarni proces drutvenog preobraaja, oblik takvih proizvodnih odnosa u kojem radni ovjek dobija mogunost neposrednog upravljanja i odluujueg uticaja na sredstva, uslove i plodove svog rada, od ekonomske politike u preduzeu do drutvenog plana.46 U sferi svojinskih odnosa, gdje je vladao totalni monopol, uspostavljena je neprikosnovenost drutvene svojine. Bez svojinskog titulara, kao niija i svaija,

44 45

Isto, str. 99. Gramata je poslanica Petra Velikog, donesena na opteplemenskom zboru krajem juna i poetkom jula 1711., a proitana pod Lovenom od strane ruskih izaslanika i crnogorsko-primorskog vladike. E. Kardelj, SISTEM SOCIJALISTIKOG SAMOUPRAVLJANJA U JUGOSLAVIJI, uvodne studije u zbirci dokumenta Samoupravljanje u Jugoslaviji 1950-1976., Privredna tampa, Beograd, 1977., str. 9.

46

309

drutvena svojina je trebalo ustavno da bude osnova vladajueg poloaja radnike klase u proizvodnji i drutvenoj reprodukciji u cjelini...47 Takoe, u normativnoj sferi slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina, oznaeni su kao nerazdvojni dio i izraz socijalistikih samoupravnih demokratskih odnosa u kojima se ovjek oslobaa svake eksploatacije i samovolje...48 U drutvenom realitetu objektivno nisu postojali nikakvi uslovi za ozbiljenje tavih intencija imajui u vidu jednopartijski sistem i svojinski monopol. Na takvim premisama izrasla je socijalistika demokratija, kao specifian oblik drutvenih i politikih odnosa, ogromno proiruje i mora sve vie proirivati, na svim poljima drutvenog ivota, stvarni demokratizam za radne ljude.49 U jugoslavenskom drutvu nastojala se konstituisati tzv. nepartijska struktura, opet neto specifino u odnosu na ostale sisteme, najzad pronaeni obrazac za rjeavanje brojnih upita istorije. Po takvoj koncepciji, partija treba da je sve manje faktor vlasti, a sve vie postaje faktor formiranja i razvijanja socijalistike svijesti radnih masa, koje neposredno uestvuju u vlasti....50 Meutim, praksa e pokazati da se radilo o pukom preimenovanju partije u savez, a u stvarnom ivotu ispoljeni su sve odlike jednopartijskog sistema komandujua pozicija i monopol u svim sferama drutvenog ivota, transmisionizam u odnosu prema drugim subjektima sistema i na koncu partija je postala jedan od generatora krize. Nacionalni odnosi u jugoslavenskom drutvu su se zasnivali na svojevrsnoj nivelaciji koja nije dozvoljavala izraavanje nacionalnih posebnosti. A, ispod te ideoloke koprene, radio je virus nacionalizma; njegova latentnost je stalno bila prisutna. Upravo je svom estinom buknuo, kada su mu i najmanji prostori bili slobodni. Meutim, ne moe se rei da jugoslavensko drutvo nije vrilo raznorazne dogradnje, reorganizacije i transformacije koje, istina, nikada nisu imali obiljeja radikalnog zaokreta (vreno je 67 reformi). Sve je, naime, ostajalo u okviru istog koncepta bez iskoraka u politiki i svojinski pluralizam. Izmeu ostalog, ustav je tri puta mijenjan,51 donoeni historijski zakoni, odravani kongresi i historijske sjednice komunista, kongresi samoupravljaa52 itd., koji su svojim odlukama tre47

USTAV SOCIJALISTIKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE, struno objanjenje, Institut za drutvena pitanja, Beograd, 1975., str. 9. Isto..., str. 22. PROGRAM SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE, NIRO Osloboenje Sarajevo, 1981., str. 119. Isto, str. 170. Prvi Ustav FNRJ proglaen je 31. januara 1946., drugi 7. aprila 1963., trei 30/31. januara i 21. februara 1974. godine. Izmeu ostalog: OSNOVNI ZAKON O UPRAVLJANJU DRAVNIM PRIVREDNIM PREDUZEIMA I VIIM PRIVREDNIM UDRUENJIMA OD STRANE RADNIH KOLEKTIVA 1950; USTAVNI ZAKON OD 13. JANUARA 1953., KONGRES RADNIKIH

48 49

50 51

52

310

bali da predstavljaju podsticaj, kamen mea i putokaz za nove zamahe u razvoju samoupravljanja. Meutim, pored svega toga, kriza je nagrizala tkivo jugoslavenskog drutva od prvih dana njegovog egzistiranja, to se moglo dijelom prikrivati i samim tim pripremati za tee lomove u strukturi drutva. Polazei od prirode ovog rada, ukazae se na neke kljune krizne momente druge Jugoslavije, koju kriza prati od njenih zaetaka. Nakon Drugog svjetskog rata uspostavlja se dravni socijalizam, sa neogranienom vlau drave i vladajue komunistike partije. Razlozi za inaugurisanje takvog, u biti autoritativnog modela, pravdali su se meunarodnim poloajem Jugoslavije, unutranjim politikim odnosima i ekonomskim prilikama. Poslijeratni elan omoguio je da se postignu neki uspjesi na planu izgradnje zemlje.53 Meutim, revolucionarna euforija se brzo gasila, revolucionarni etatizam ima ogromnu inicijalnu mo, mo da pokrene ogromne energije miliona ljudi, ali etatizam nije u stanju da za dugo osigura optimalan razvoj proizvodnih snaga.54 Na takvoj osnovi dravnog socijalizma izgraen je totalitarni centralistiki sistem, baziran na strogoj hijerarhiji, uz mamutsku federalnu dravu. Samoupravljanje je zamiljeno kao nova faza u razvoju Jugoslavije i poticaj za prevazilaenje negativnih relikata, izazvanih centralistikim sistemom. Meutim, iza te fasade nastavljaju da egzistiraju slabosti iz prethodnog perioda, posebno u ekonomskoj sferi. Kljuna taka odnos prema objektivnim ekonomskim zakonitostima, njihovom djelovanju i prisili i dalje se zasnivaju na voluntarizmu monog birokratskog aparata. Samostalnost preduzea je bila na niskom nivou, a akumulacija je bila i dalje u rukama drave. Miljenja drugaija od oficijelnih, odnosno partijskih, guena su u bespotednom obraunu sa njihovim protagonistima. Najeklatantniji primjer za to je obraun s liberalistikom tendencijom u SKJ 1954., iji je predvodnik bio Milovan ilas, jedan od sekretara Komunistike partije. I pored relativno visoke stope rasta u privredi su se iskazivali brojni negativni elementi. Slijedile su reforme, od kojih je najznaajnija ona iz 1965., koje nisu dirale niti dovodile u pitanje osnovne generatore krize partijski i svojinski monopol, te nisu ni uspijevale. Dapae, kriza se sve vie produbljivala i u politikoj i u privrednoj sferi. S obzirom da je u Jugoslaviji, kao i drugim socijalistikim zemljama do perfekcije bio izraen kult voe, stalno se postavljalo pitanje, ta nakon smrti Tita, kakvo e biti posttitovsko razdoblje. Intenzivna i nezaustavljiva kriza
SAVJETA JUGOSLAVIJE 1957., PROGRAM SKJ 1958., PRIVREDNA REFORMA 1965., USTAVNI AMANDMANI 1971., DRUGI KONGRES SAMOUPRAVLJAA 1971., 21. SJEDNICA PREDSJEDNITVA CK SKJ 1971., i dr.
53

Tako se, izmeu ostalog, istie, da je ve 1947. fiziki obim industrijske proizvodnje dostigao 121%, a 1948. 150% u usporedbi sa 1939. godinom, pri tome sredstva rada 1947. godine 241%, a 1948. 252%. D. Bilandi, STVARANJE SAMOUPRAVNOG SOCIJALISTIKOG DRUTVA, NOLIT, Beograd, 1972., str. 26.

54

311

jugoslavenskog drutva, koja e generirati elemente za agresiju na RBiH, upravo se treba promiljati nakon definitivnog odlaska Josipa Broza Tita. Taj period, uslovno uzeto, poinje sedamdesetih godina, da bi osamdesetih pa nadalje eskalirao svom estinom.55 Nakon smrti lider jugoslavenskog drutva (Josip Broz Tito, Edvard Kardelj, Vladimir Bakari i drugi), karakteristino je izbijanje najdublje ekonomske krize, koja se manifestno izrazila poetkom osamdesetih, ... iako se poela intezivno razvijati od sredine sedamdesetih godina56, te nemiri na Kosovu. Kada je rije o ekonomskoj krizi, za potvrdu njene dubine navodi se da je trgovinski deficit 1979. dostigao 7.225 miliona dolara, platni deficit 3.661 milion dolara, dugovi iz 1980. 20 milijardi dolara, a inflacija 1981. skoila je na oko 45%. Radilo se o ekonomskoj krizi, iako su na poetku krize, politika rukovodstva odbila procjene, koje su govorile da je rije o krizi. Krizu nisu predvidjela ni politika rukovodstva, ni znanost, ni privredne strukture, ni bilo tko trei.57 Kao odgovor na krizu uslijedilo je donoenje Dugoronog programa ekonomske stabilizacije,58 u kojem su iznesene zamisli o izgradnji privrednog sistema na trinim odnosima. Takoe, na politikom terenu odvijali su se potezi koji e na svojstven nain kompletirati jugoslavensku krizu. Nepunu godinu nakon Titove smrti, u rano proljee 1981., iznenadno i eruptivno, izbili su nemiri u glavnom gradu Kosova, koji su kvalificirani u dokumentima SK kao kontrarevolucija, po obimu masovne demonstracije, nemiri, od strane nekih pobuna, iredentistiki nemiri pod parolom Kosovo-Republika i sl. Dogaaji na Kosovu su ustvari, bili odgovor na velikosrpski hegemonizam koji se sprovodio u ovoj pokrajini, te koji se nalazio u fazi stvaranja uslova za totalnu obespravljenost Albanaca i ukidanje autonomije Kosova. Kao na traci, slijedili su dogaaji u Srbiji vezani za status ove Republike u Federaciji i poloaj autonomnih pokrajina, ime je otvoreno pitanje redefinisanja jugoslavenskog federalizma. Naime, u Srbiji se poelo iriti uvjerenje da samo srpski narod nema svoje drave u jugoslovenskoj federaciji.59 Upravo ta konstatacija je kamen temeljac za kasnije dogaaje, jer se radilo o osmiljavanju velikosrpskog koncepta, po kojem bi ta drava trebala da obuhvati sve Srbe (Svi Srbi u jednoj dravi), da se prekrajaju granice republika (nepriznavanje avnojevskih granica) i silom osvajaju tue teritorije.
55

Dio injenica za potvrdu izloenih teza nalazi se u djelu: D. Bilandi, JUGOSLAVIJA POSLIJE TITA (1980.-1985.), Zagreb, Globus, 1986. Isto, str. 9. Isto, str. 49. DUGORONI PROGRAM EKONOMSKE STABILIZACIJE I, II i III, NIRO Osloboenje, Sarajevo, 1983. D. Bilandi, nav. dj., str. 79.

56 57 58

59

312

Najvei kamen spoticanja predstavljalo je preureenje federacije. Formirale su se dvije oprene platforme, jedna koja je zagovarala veu samostalnost republika, uz demokratsko povezivanje na sutinskim, zajednikim pitanjima, nazvana savez suverenih republika, druga, po kojoj je trebalo da ostane status quo u federaciji, sa centralistikim funkcijama, bez samostalnosti republika. Zagovornici ovog drugog pristupa, Srbija i Crna Gora, su nastojali da odre stare odnose, monopolske pozicije, hegemonizam u svim sferama drutvenog ivota i obespravljenost pojedinih nacija. Potrebno je bilo da federacija zadri one funkcije koje su neophodne da republike iskau u punoj mjeri svoju samostalnost i odgovornost za sopstveni razvoj. U prilog tome ile su i promjene koje su se deavale u pojedinim sferama drutva, kao to su viestranaki izbori, svojinski pluralizam, trini odnosi i sl. Takoe, u sloenim federativnim dravama (SSSR i SSR), razrjeenje krize se trailo na konceptu stvaranja zajednice nezavisnih drava ili mirne disolucije. Uzaludna su bila posredovanja meunarodne zajednice da se jugoslavenska kriza rijei na miran, demokratski i civilizacijski nain. Sve kasnije konzekvence, pa i agresija na nezavisnu, suverenu i meunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu, proizlaze dijelom iz sukoba demokratske opcije razrjeenja jugoslavenske krize i opcije koja se bazira na odbrani centralizma, unitarizma i hegemonizma u vrhu federacije. To je dijelom uslovilo, uz ostalo, i proglaenje samostalnosti pojedinih republika (Slovenije, Hrvatske, a kasnije i Bosne i Hercegovine).60 Kasniji razvoj dogaaja pokazao je da su pod firmom ouvanja postojee Jugoslavije, ustvari, djelovale velikodravne koncepcije. Kada se uvidjelo da su tokovi radikalnih preobraaja neminovni, da je to optesvjetski trend koji se moe zaustaviti samo silom, uslijedila je agresija na Hrvatsku, Sloveniju, a zatim na Bosnu i Hercegovinu. Ostvarenje takvog cilja mogli su samo realizovati kroz agresiju na nezavisne, suverene i meunarodno priznate drave, koje su se konstituisale na tlu bive Jugoslavije. 4. STVARANJE NACIONALNIH DRAVA NA TLU BIVE JUGOSLAVIJE U konfliktima koji su se iskazivali na podruju bive Jugoslavije evidentno je bilo da su prisutni elementi stvaranja samostalnih historijskih i nacionalnih drava na ovome podruju. Najkrae reeno, nacionalna drava je specifian istorijski oblik politike organizacije, koja nastaje na osnovu razliitih naina povezivanja i ujedinjavanja nacije i drave. Primarni inilac u nastanku nacionalnih drava je

60

Slovenija i Hrvatska su svoju nezavisnost proglasile 25. juna 1991., a Bosna i Hercegovina 6. marta 1992.

313

proces formiranja i raanja nacije, a kao zajednica ljudi po srodnosti jezika, kulture i etnikih osobina (boldirao B.M.).61 U periodu konstituisanja nacija neophodan je bio dravni okvir koji e omoguiti naciji dalji drutveni razvitak, to nisu mogle stvoriti feudalne apsolutistike drave. Oigledno je da se posredstvom nacionalne drave stvara i prinudno namee pravni poredak i uvode druge optevaee norme ekonomskog i drutvenog optenja, tako da nacionalna drava u to vrijeme igra progresivnu ulogu u krenju puteva za drutveni progres.62 Meutim, u svom daljem toku, nacionalna drava je pokazala dosta retrogradnosti, iskazane u nasilnom stvaranju drava, brutalnim agresijama, genocidu i drugim oblicima krenja meunarodnog prava. Nacionalna emancipacija se poela identifikovati sa politikom, to su pratili zahtjevi za obrazovanjem po svaku cijenu sopstvenih, samostalnih nacionalnih drava, za i u ime nacije. Nacionalna drava, takoe, iskazuje u svom razvoju svojevrsnu autarhinost, zatvorenost i negativne unutranje procese, koji se mogu teko pratiti sa stanovita ire meunarodne zajednice. Radi se o diskriminatorskom odnosu prema drugim nacijama, njihovoj asimilaciji i optoj obespravljenosti na putu iskazivanja nacionalnog identiteta. Istovremeno, uslovno reeno, vodea nacija u tako koncipiranoj nacionalnoj dravi, nastoji da teritorijalno pripoji podruja sa dijelovima te nacije, to se najee ini oruanom agresijom. Na taj nain nacionalna drava postaje opti simbol i nosilac nacionalnistike ekspanzije i asimilacije na teritorijalnoj osnovi.63 Ako je dananji svijet uglavnom sazdan od nacionalnih drava, kakve bi onda one zaista trebale biti da bi odgovarale sadanjem vremenu? Tano je da svaku nacionalnu dravu konstituie jedan osnovni i najbrojniji narod. On je prije drugih, ili vie od drugih, manje brojnih naroda, konstitutivni i dravotvorni narod i osnovni institucionalni inilac i uesnik dravnih poslova. To ne znai, meutim, da bi time ... pripadnici drugih manje brojnih naroda kao nacionalnih manjina, bili lieni mogunosti uea u dravnoj institucionalnoj strukturi i dravnim djelatnostima. Treba vjerovati da bi se radilo samo o kvantitetu toga uea.64 Meutim, praksa pokazuje suprotna kretanja u domenu konstituisanja nacionalnih drava. Ovdje se, naime, ne formira nacionalna, nego svojevrsna nacionalistika drava. U doslovnom smislu, to je drava-nacija, u kojoj sve poinje i zavrava sa nacionalnom pripadnou, nacija je u osnovu svega, njoj se apsolutno podreuju svi ostali principi, van nje se ne moe djelovati, misliti, ni postojati.
61 62 63 64

POLITIKA ENCIKLOPEDIJA, Savremena administracija, Beograd, 1975, str. 603. Isto, str. 603. Isto str. 604. A. Lati, UNIJA I ETNOS U BOSNI I HERCEGOVINI, Osloboenje (BH nezavisni dnevnik), Sarajevo, 15. januar 1994., str. 9.

314

Na podruju bive Jugoslavije stvara se nacionalna drava, etniki ista, sa punom dominacijom jedne nacije u svim sferama drutvenog ivota, sa nevienom homogenizacijom. Takva pozicija se gradi na apsolutnoj mitomaniji prolosti. Van jedne, vodee nacije, nalaze se njeni neprijatelji, koji je stalno ugroavaju, nameu svoj koncept vrijednosti do asimilacije i sl. Takav generalni pristup sadravae sve ostale negativnosti, koje e se manifestovati u formiranju isto etnikih nacionalnih drava. To su nasilna promjena granica, tzv. humano preseljavanje, tj. genocid, pljakanje imovine, njeno protivzakonito i samovoljno unitavanje i prisvajanje, raseljavanje ili prisilno odnaroavanje i sl. 5. POJAVNI OBLICI NACIONALIZMA I DRUGIH RETROGRADNIH IDEOLOGIJA Sveoptu krizu socijalizma pratile su pojave nacionalizma. Svojim totalitarizmom i monolitizmom u svim drutvenim sferama, socijalizam nije mogao ni pripremiti uslove za demokratsku alternativu, koja bi pokuala da osmisli kvalitetnije nivoe ekonomskih i politikih odnosa. Na razvalinama socijalizma e zato na povrinu isplivati ideologije iz prolosti, za koje se smatralo da se vie nikada nee pojaviti, te da u drutvenoj strukturi nema uslova za njihovo ozbiljenje. Meutim, one su se pojavile u jo agresivnijem vidu, transformisane i obogaene sa elementima nove drutvene zbilje, nastojei da je modeliraju po svojim uzansama. Jugoslavensko drutvo nije moglo mimoi ovu pojavu, koja se pokazala u svim svojim dimenzijama. Na nekadanjim tekovinama pojavie se sa svom svojom razornou, prije svega, nacionalizam, a zatim i njegovi ekstremni oblici kao faizam, odnosno neofaizam. Prema njihovom djelovanju moe se vidjeti da su pomenute tendencije ivjele svoj ivot ispod raznoraznih ideolokih koprena, da bi doekale svoju ansu u tadanjim tektonskim pomjeranjima na drutvenoj sceni. Moe se istai da nacionalizam i ostale retrogradne tendencije trae svoje ivotne sokove u sveoptoj drutvenoj krizi, ekonomskoj i socijalnoj ugroenosti pojedinih dijelova drutva (radnika, mladih i sl.), to se die na nivo ugroenosti nacije. Sve to e kao vrhunac poluiti pojavu faizma na tlu bive Jugoslavije, koji se pojavljuje u novom liku s pravom oznaen kao neofaizam, to e se posebno elaborirati u ovom radu. 6. POJAVNI OBLICI NEOFAIZMA Kao to je poznato, faizam se pojavio nakon Prvog svjetskog rata u Italiji, a potom u Njemakoj. Zemlje koje su doivjele poraz u Prvom svjetskom ratu eljele su novu podjelu svijeta radi stvaranja trita. U tom razdoblju odvijat e se jedna od najveih ekonomskih kriza (1929-1933.), koja e imati utjecaja na pojavu faizma, prije svega u stvaranju socijalnog miljea na koji e se oslanjati ovaj pokret. Jer, stvarni politiki nosilac faizma su srednji slojevi, osiromaeni sitni

315

obrtnici, trgovci kao i deklasirani pripadnici vieg drutva ili proleterijata, tzv. lumpenproleterijata.65 Velika ekonomska kriza je stvorila pomenute slojeve. Tadanji vladajui krugovi u Italiji javno e pomagati pokret faista, koji je vodio Benito Musolini. Faistiki pokret je ve u svojim zaecima pokazivao da e se u njemu koncentrisati sve reakcionarne snage, ije e opredjeljenje biti diktatorska strogo centralizovana drava, u kojoj nee biti mjesta za line, graanske slobode. U rukovoenju je primijenjen firer-princip, koji znai neprikosnovenu hijerarhiju nareivanja od vrhovnog firera do firera koji stoje na elu raznih teritorijalnih ili funkcionalnih dijelova.66 Uz to, firer-princip se iskazuje kao kruti i iskljuivi monokratski sistem, koji samostalno donosi odluke, misli za pokret i supstituira svu njegovu snagu i energiju. Sve navedene znaajke ovoga principa doi e do punog izraaja u Italiji i Njemakoj kroz linosti Benita Musolinija i Adolfa Hitlera. Faisti su u Italiji vlast preuzeli oktobra 1922. time to su na faistikom kongresu u Napulju odluili da izvre pohod na Rim, da to izvedu oruani faistiki odredi, te da se kralj prisili da Musoliniju povjeri mandat za sastav nove vlade. Koristei se nasiljem i ubistvima, faisti su ruili jednu po jednu prepreku, da bi do 1925. u Italiji bila uspostavljena faistika diktatura. Nacionalsocijalizam ili nacizam, kao varijanta njemakog faizma, izrastao je iz duboke ekonomske i drutvene krize. U linosti Adolfa Hitlera manifestovane su sve karakteristike firer-principa, koji je u svojoj knjizi Moja borba izloio programske ciljeve njemakih nacista. U tom djelu, nazvanom biblijom ljudodera, Hitler je nagovijestio istrebljenje itavih naroda, proirivanjem njemakih ivotnih prostora kroz osvajanje tuih teritorija, te na osnovu toga inaugurisanje novog svjetskog poretka. Polazei od toga, nacisti su formulisali svoje osnovne ciljeve u osvajanju vlasti u Njemakoj, revanizam za poraz u Prvom svjetskom ratu, te dominaciju Njemake cijelim svijetom. Kao argumentacija za navedeno, po nacistima, Nijemci su via rasa, kojoj je predvieno da vlada svijetom. Zbog toga, nekim narodima nije mjesto na planeti, pa je potrebno Jevreje iskorijeniti, a ista sudbina namijenjena je bila i Slovenima. Takav Hitler, njegova partija i pristalice, regrutovani iz najdestruktivnijih drutvenih slojeva, doli su na vlast 1933. Prethodila je poznata tehnologija terora, nasilja i prijetnji, pa i puevi. Nastupio je period mranjatva, koji e svijet gurnuti u najveu katastrofu Drugi svjetski rat. U tom estogodinjem ratu poginulo je preko pedeset miliona ljudi, ena i djece, a iz rata je izalo oko 35 miliona invalida, milioni djece su ostala ratna siroad, i brojne samohrane majke. Faizam zahtijeva ujedinjenje svoje nacije (ujedinjenje svih Nijemaca u veliku Njemaku), ponitenje meunarodnih dogovora, rasni pristup naciji (samo rasno
65 66

R. Supek, SOCIOLOGIJA, Zagreb, Naprijed, 1974., str. 205. POLITIKA ENCIKLOPEDIJA, isto, str. 282.

316

iste osobe mogu biti pripadnici njemakog naroda), osvajanje novih ivotnih prostora, uspostavu posebne vojske (nacionalne nacistike armije, o vlastitom troku). Tako neto moe se realizovati samo oruanom agresijom na nezavisne, samostalne i meunarodno priznate drave, to je zapoelo Drugim svjetskim ratom. Socijalnu osnovu za svoju egzistenciju faizam je i na prostorima bive Jugoslavije naao u destruktivnim slojevima drutva. Naime, socijalizam je sa svojim autoritarizmom i izolovanou od savremenih kretanja, stvorio velike grupe (posebno mladih) besperspektivnih ljudi. Takva masa je bila veoma pogodna za raznovrsne manipulacije kroz brojne forme angamana, od ega su se najpogodniji pokazali mitinzi i drugi masovni skupovi. Tako bezlina masa podsticana je ka mrnji prema drugim nacijama i ka ispravljanju raznoraznih istorijskih nepravdi. Od toga nije trebalo mnogo da se ona povede u rat, jer je i u njemu vidjela ansu za kakvu-takvu egzistenciju, makar se ona ostvarivala i kroz pljaku tue imovine. Po shvatanjima nacionalista jedan narod moe biti suveren i sretan samo ukoliko je teritorijalno vezan sa svojom matinom nacijom, van toga, on je ugroen, obespravljen. Zaboravlja se da je kljuno pitanje koliko se ostvaruju ljudska prava i slobode; sa njima poloaj nacije je zadovoljavajui bez obzira na njenu razdvojenost. Meutim, i stari i novi faizam to ne respektuje, oni zaslijepljeno ele svu naciju imati na okupu, na istoj teritoriji i u istom ataru. Takav cilj moe se ostvariti samo teritorijalnim osvajanjima, aneksijama, anlusima, odnosno oruanom agresijom. Novi faizam je razvio kategoriju isti etniki prostor, na kojem nema mjesta za drugu naciju. Blagostanje se trai u ivotu nacije same sa sobom, na svom prostoru. Konzekventno tome, na takvom prostoru, etnikom ekskluzivitetu, moe egzistirati samo jedan jezik, jedno pismo, jedna kultura, to je normalno za takvo geto, koje je osmiljeno i zaokrueno na nacionalnom principu. Novi faizam sve zasniva na nacionalnom, projicirajui ga tamo gdje mu nikada nije bilo niti e biti mjesto. U takvoj konstelaciji, pojedinac nije nita, on nema ta da misli van kolektiva, bolje reeno mase, potrebno je da se utopi i uklopi u sveoptu bezlinost. Neofaizam karakterie novi nain osvajanja teritorije. Naime, teritorija je zauzeta onda kada se svi pripadnici drugih nacija protjeraju ili poubijaju, opljakaju, porue i popale njihovi domovi, kulturni i vjerski objekti, kao da nikada nisu bili prisutni na tom prostoru. Meunarodna pravila, koja se odnose na okupaciju ne predstavljaju nita; sila, barbarstvo i divljatvo je polazite i ishod. Mijenjaju se imena gradova, ulica, prepravljaju zemljine knjige, unitava brojna dokumentacija, da bi historija krenula od nule, kao da do tada nije nita ni postojalo. Uz to uvodi se svoja moneta, kolski sistem, javne isprave, vre raznorazne teritorijalne reorganizacije. Sve to ine samoproglaene drave, koje nisu priznate ni od jedne institucije i meunarodne zajednice. Ukoliko takve drave budu egzistirale, u vidu paradrava, meunarodna zajednica e izgubiti svaki kredibilitet, a svako

317

e moi po svom linom nahoenju proglastiti svoju dravu, bez obzira to je ne prizna meunarodna zajednica. Nastupie period anarhije u kojoj e biti toliko drava da e komuniciranost biti nemogua, jer e ta isparcelisanost usporiti i onemoguiti svjetske privredne i uopte drutvene tokove. Bie dovoljno osloboditi nekoliko naselja, protjerati, poubijati i opljakati drugu naciju, dati nova imena, i drava je uspostavljena. Propaganda, a posebno sredstva informisanja, nigdje nisu u tolikoj mjeri u funkciji ostvarivanja ciljeva kao kod neofaizma. U tom pogledu postoje rezultati i kod Hitlera i Musolinija, ali su na jugoslavenskim prostorima prosto prevazieni. Agresiji je prethodilo zauzimanje osnovnih informativnih punktova (posebno TV i radio releja), apsolutna kontrola medija, kadrovsko jaanje, odnosno otputanje nepodobnih, nefinansiranje dravnih medija, guenje informativnog pluralizma. U igru se uvodi do tada nepoznat termin humano preseljavanje, svojevrsna trampa ljudi i teritorija, gdje ovjek postaje roba u doslovnom smislu rijei kojom trguju nacionalistike vrhuke. Naravno, ovjek je bie koje se vee za svoj zaviaj, i sve ono to mu on prua od njegovog roenja. Ako ne moe tako, onda na scenu stupa oruana sila, koja humano preseljavanje zamjenjuje raznim oblicima zloina, pa i genocidom. Zakljuci Na osnovu prethodnih elaboracija, a polazei od osnovnog polazita, mogu se izvesti sljedei zakljuci. 1. Agresija na nezavisnu, suverenu i meunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1991-1995. predstavlja negaciju osnovnih dokumenata Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine: Rezolucije ZAVNOBiH-a od 26. novembra 1943. i Deklaracije o pravima graana Bosne i Hercegovine od 1. jula 1944., odnosno ciljeva i duha ovog prvog narodnog predstavnitva BiH. 2. Negacija ZAVNOBiH-a je posebno dola do izraaja kroz ponovno oivljavanje velikodravnih projekata i tenju za stvaranje istih nacionalnih drava na podruju ex Jugoslavije, pojavi nacionalizma i drugih retrogradnih ideologija, pa i neofaizma. 3. Velikodravni projekti su usmjereni ka teritorijalnom objedinjavanju grupa, nacija, drava ili dijelova drava, bez obzira gdje oni egzistiraju. Takvi projekti se mogu ostvariti nasilnim putem, negiranjem samostalnosti drava, njihove suverenosti i teritorijalnog integriteta, krenjem osnovnih ljudskih prava i izvrenjem svih oblika zloina. Na taj nain ne potuje se odredba Rezolucije ZAVNOBiH-a, po kojoj narodi BiH imaju pravo da urede svoju zemlju onako kako to najvie odgovara volji i interesima njih samih.. 4. Nakon sveopte krize jugoslovenskog socijalizma nije se konstituisala demokratska alternativa, koja bi omoguila da se mirnim putem grade novi pluralistiki drutveni odnosi. Onemogueno je BiH, da zajedno sa drugim narodima

318

Jugoslavije, izabere takvo dravno ureenje, koje bi na osnovama ZAVNOBiH-a dalje afirmisalo njenu multietninost. 5. Na prostorima ex Jugoslavije stvara se, umjesto dotadanjeg tipa nacionalne drave, svojevrsna nacionalistika drava, u doslovnom smislu drava-nacija, s tenjom da bude etniki ista. Sve to je suprotno odredbi iz Deklaracije ZAVNOBiH-a da BiH nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska, i muslimanska i hrvatska () u kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. 6. Ranu postsocijalistiku fazu prate pojavni oblici nacionalizma i drugih retrogradnih ideologija. Oni su se pojavili u jo agresivnijem vidu, nastojei da modeliraju drutvene odnose prema svojim uzansama. U njihovim planovima se negira BiH, potrebno ju je pripojiti susjednim dravama, ili podijeliti, jer se radi o privremenoj tvorevini koja ne moe opstati. 7. Na tlu bive Jugoslavije pogodno tlo za svoju egzistenciju pronaao je i neofaizam, kojeg karakterie kult voe, teorija krvi i tla, glorifikacija rata, logori, sukob ruralnog i urbanog, urbicid, populizam, humano preseljavanje, etniki isti prostori itd. Sve to negira duh ZAVNOBiH-a, po kojem BiH moe da egzistira kao multietnika drava, sa punom ravnopravnou svih njenih naroda. Autor Doktor Beir Maci je nauni savjetnik u Institutu za istraivanje zloina genocida, protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autor prikazuje ciljeve, metode i rezultate agresije velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma u odnosu na dravno-pravni identitet i meunarodno-pravni subjektivitet Bosne i Hercegovine, te navodi koje su osobine nae dravnosti bile glavni cilj ruenja i destrukcije od strane navedenih agresora. Autor identificira agresora kao veliksrpski i velikohrvatski nacionalizam, a njihov zajedniki cilj kao unitavanje drave Bosne i Hercegovine i u konanom njeno ukljuenje u druge drave. Literatura
1. 2. 3. 4. 5. Urs Altermatt, ETNONACIONALIZAM U EVROPI Svjetionik Sarajevo, JE Printing&PUBLISHING HOUSE, Sarajevo, 1997. Zdravko Antoni (prireiva), SRPSKI PISCI I NAUNICI O BOSNI I HERCEGOVINI, Novinska izdavaka ustanova Slubeni list SRJ, Beograd, 1995. Nikola Babi, ZAVNOBIH I IZGRADNJA BOSANSKO-HERCEGOVAKE DRAVNOSTI, Muzej revolucije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1970. Duan Bilandi, JUGOSLAVIJA POSLIJE TITA 1980-1985, Globus, Zagreb, 1986. Frensis Entoni Bojl, BOSANSKI NAROD OPTUUJE ZA GENOCID, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2000.

319

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

Drago Borovanin, IZGRADNJA BOSANSKO-HERCEGOVAKE DRAVNOSTI U USLOVIMA NOR-a, IGKRO Svjetlost, Sarajevo, 1979. Smail eki, AGRESIJA NA BOSNU I GENOCID NAD BONJACIMA 1991.-1993, NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1994. Paul Garde, IVOT I SMRT JUGOSLAVIJE, Cerel-Ziral, Zagreb-Mostar, 1996. GENOCID U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI 1992., Pravna misao, Sarajevo, maj-avgust 1992. Vera Krinik-Buki, BOSANSKI IDENTITET, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997. Dr Beir Maci, ZLOINI PROTIV MIRA, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2001. Sakib Softi, PRAVNA PRIRODA RATA U BOSNI I HERCEGOVINI, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2000. Hamdija arkinovi, BONJACI OD NAERTANIJA DO MEMORANDUMA, Muslimansko nacionalno vijee Sandaka, Podgorica, 1997. VRIJEME BEAA (Zbornik radova), Centar za prouavanje genocida nad Muslimanima, Zenica, 1994. ZAVNOBIH DEKLARACIJA O PRAVIMA GRAANA BOSNE I HERCEGOVINE (Zbornik radova), Glavni odbor Saveza udruenja boraca antifaistikog rata Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Skuptina optine Sanski Most, Sarajevo, 2000.

320

RAZVOJ PROSVJETE, NAUKE I KULTURE U BOSNI I HERCEGOVINI 1945-2003. GODINE Senija Milii

Izuavanje ove oblasti kod nas dugo vremena bilo je zapostavljeno. O kulturi postoji tek jedna knjiga prigodnog karaktera (Kultura u Bosni i Hercegovini 19451975.), napisana prije trideset godina. O osnovnom i srednjem kolstvu dvije knjige obrauju period od 1945. do 1955.), dok o narednih 50 godina gotovo da i nema nita, a o visokokolskim institucijama nema nijedne. Bez rekonstrukcije nastanka i razvoja ovih ustanova nemogue je utvrditi u kojoj su mjeri iste doprinijele utemeljenju procesa drutvenog napretka. Ovi procesi imali su svoje razvojne faze i mogue ih je pratiti kroz vie nivoa. Zajednika im je ona prva, od 1945. do 1950. godine. Bilo je to vrijeme ostvarenja zadataka prvog petogodinjeg plana, vrijeme obnove i izgradnje. U narednoj fazi od 1950. do 1958. godine udareni su temelji najznaajnijim kulturnim, obrazovnim i naunim institucijama u Bosni i Hercegovini. Nauna istraivanja u Bosni i Hercegovini, sa izuzetkom Zemaljskog muzeja, razvila su se tek po zavretku Drugog svjetskog rata. Razvitak nauke u odnosu na druge jugoslovenske republike umnogome je kasnio, kao to je i stvaranje zasebnih istraivakih ustanova nastalo vremenski kasnije. Nauna politika se nakon 1945.godine formirala i mijenjala pod uticajem cjelokupnih drutvenih i ekonomskih prilika, u kojima se nastojalo da nauna istraivanja ostanu faktor tog razvoja. S obzirom na nisku polaznu osnovu i nauke i ekonomike u tome je u prvih petnaestak godina bilo manje vidljivih uspjeha. Medjutim, nakon ovog perioda u kome je stvorena polazna osnova za naunoistraivaki rad, jae se osjetilo djelovanje naunih istraivanja kroz primjenu postignutih rezultata u praksi. Razvoj naune politike proao je kroz tri karakteristina perioda: prvi od 1946. do 1957. godine, drugi od 1958. do 1964. godine i trei nakon 1965. godine. Za razgranienje perioda uzete su 1957. godina, kada je donesen Zakon o organizaciji naunog rada, i 1965. kada je Savezna skuptina donijela Rezoluciju o naunoistraivakom radu.

321

U prvom periodu od 1946. do 1957. godine zbog izuzetno teke situacije sa kadrovima dolo je do stvaranja prvih visokokokskih organizacija u Bosni i Hercegovini. Sarajevski univerzitet osnovan je 1949. godine. Ve poetkom ovog perioda zapoelo je stvaranje veeg broja posebnih naunih institucija izvan fakulteta. Izvrenje prvog petogodinjeg plana (izgradnja hidrocentrala, rudnika, bazne industrije, saobraajnica i dr.) nailazilo je na velike tekoe koje su se mogle rijeiti jedino studijskim radom i istraivanjem. Zaostaloj poljoprivredi je takoe bila potrebna pomo za uvoenje savremenih metoda proizvodnje. Ministarstva i glavne direkcije za pojedine grane privrede formirale su svoje laboratorije i institute. U periodu od 1947. do l951. godine formirana je veina svih instituta za istraivanja u oblasti poljoprivrede, veterinarstva i umarstva, zatim instituti za istraivanja u oblasti graevinarstva, vodoprivrede, instituti za geoloka istraivanja. Decentralizacija funkcija federacije i republika, naroito u oblasti privrede poslije donoenja Zakona o radnikom samoupravljanju 1950. godine zatekla je ove institucije u poetnoj fazi razvoja. U takvoj situaciji neke od njih poele su da rade za potrebe privrede po ugovorima i postepeno su se razvile u snane institucije. Istraivanja koja su bila usmjerena na iskoritavanje prirodnih resursa (geologija, poljoprivreda, graevinarstvo) razvijala su se lake nego tehnoloka istraivanja za industriju. irenje mree visokog kolstva doprinijelo je stvaranju uslova za proirenje naunog rada u cjelini, a naroito u mnogim granama tehnikih i prirodnih nauka, jer su novoformirane laboratorije i zavodi na fakultetima omoguili kako praktini rad studenata, tako i nauni rad nastavnika. Nauna istraivanja na fakultetima bila su preteno fundamentalnog karaktera. Svi nauni instituti u poetku su finansirani budetskim sredstvima. Period od 1958. do 1964. godine bio je prelazni period u formiranju naune politike na novim koncepcijskim osnovama i sa novim metodima i sredstvima realizacije. Zakonom o organizaciji naunog rada 1957. godine razraen je pravni status naunih ustanova, nain organizacije i upravljanja u njima. Zadran je budetski nain finansiranja, ali je predviena i mogunost stvaranja posebnih drutvenih fondova za nauni rad, kao i finansiranje istraivanja putem ugovora. Ove mjere odraavale su drutvenu potrebu da se intenzivira razvoj naunih istraivanja i uskladi sa drutvenim i ekonomskim razvojem zemlje. Formiranjem republikog Savjeta za nauni rad 1957. i republikog Fonda za nauni rad 1960.godine, kao i donoenje Zakona o nainu finansiranja naunih ustanova 1960. godine, podstaknuta su bila i privredna preduzea da osnivaju svoje naune ustanove ili da u samostalnim naunim ustanovama finansiraju istraivanja za koja su imala interesa. Proces promjena u naunoj politici i praksi iao je u prvom redu za tim da dotadanji, po mnogim obiljejima autonomni razvoj naunih ustanova to vie priblii i povee sa realnim potrebama drutva. Osnovni dokumenti naune politike bili su sadrani u vie dokumenata:

322

Rezolucija o naunoistraivakom radu, koju je Savezna skuptina donijela 1965. godine, predstavljala je osnovni dokument o ciljevima i sredstvima naune politike; Zakon o organizovanju naune djelatnosti iz 1965. godine, kojim su zamijenjeni Zakon o organizaciji naunog rada iz 1957. i Zakon o finansiranju naunog rada iz 1960. godine; Zakon o Saveznom savjetu za koordinaciju naunih djelatnosti i Saveznom fondu za finansiranje naunih djelatnosti iz 1965.godine; Drutveni plan razvoja Jugoslavije od 1966. do 1970. godine (donesen 1966. godine) u VI poglavlju govori o kadrovima, obrazovanju i naunim istraivanjima; Program razvoja naunih istraivanja u periodu 1966-1970. godine; Zakon o stalnim sredstvima federacije za finansiranje naunih djelatnosti iz 1968. godine. Prema zakonskim propisima i u praksi postojala su dva osnovna tipa istraivakih organizacija: samostalne naune ustanove i naune (istraivake, razvojne) jedinice u sastavu privrednih i drugih radnih organizacija. Podaci o vremenu osnivanja, odnosno poetka rada naunih ustanova pokazuju da je najvei broj poeo s radom u Bosni i Hercegovini od 1946. do 1949. i 1950. do 1954. godine, odnosno da je osnovan u vremenu 1947-1951. godine. Republika ministarstva osnovala su ustanove za istraivanja u poljoprivredi, veterinarstvu i umarstvu. Resori za graevinarstvo, rudarstvo i industriju osnovali su takoe svoje istraivake ustanove, od kojih su se s vie uspjeha razvijale graevinske i geoloke. Od 1952. do 1958. godine osnovan je veoma mali broj naunih ustanova. Manji interes za nauna istraivanja opravdavan je naporima na savladavanju ekonomske blokade i na zavretak velike serije energetskih i indusrijskih objekata. Od 1959. do 1962. godine dolo je do ponovnog oivljavanja drutvenog interesa za nauna istraivanja, to se vidi iz osnivanja novih naunih ustanova. One se osnivaju i u narednom periodu od 1963. do 1966. godine, s tim to narednih godina postepeno opada broj novih ustanova. Na kraju 1966. godine Bosna i Hercegovina je imala 26 samostalnih naunih ustanova i 5 istraivako-razvojnih jedinica u sastavu privrede, te Akademiju nauka i umjetnosti. Prema broju istraivaa na kraju iste godine naune ustanove imale su: 5 ustanova od 10 istraivaa, 13 ustanova od 10 do 24 istraivaa, 4 ustanove od 25 do 49 istraivaa i 3 ustanove od 50 do 99 istraivaa. Brzi tempo drutveno-ekonomskog razvitka u periodu nakon 1945. godine zahtijevao je proirivanje osnove obrazovnog sistema i unoenje novih kvantitativnih i kvalitativnih promjena u samom sistemu. Ve u poetku poslijeratnog perioda, intenzivna privredna izgradnja i bitno promijenjeni drutveno-ekonomski

323

odnosi zahtijevali su promjene u sistemu i strukturi obrazovanja. Ove promjene su uoljive pri poreenju osnovnih indikatora obrazovanja broja i vrsti osnovnih tipova obrazovnih ustanova i broja upisanih uenika i studenata. Poslijeratni razvoj obrazovanja u Bosni i Hercegovini do 1964/65. godine imao je sljedee karakteristike: znaajan porast svih obrazovnih ustanova, uenika i studenata; snaan razvoj srednjeg i visokog kolstva; zaostajanje u tempu razvoja osnovnog kolstva. Ukupan broj uenika i studenata od 1952/53. porastao je u 1967/68. godini za oko 80%. Ovaj razvoj nije bio ravnomjeran ni o pojedinim stepenima kolovanja, niti po samoj dinamici unutar tog 15-godinjeg perioda. Za period nakon 1964/65. godine karakteristine su sljedee tendencije: Broj uenika osnovnih kola u posmatranom periodu rastao je bre od broja osnovnih kola. Tempo rasta osnovnog kolstva u odnosu na ostale nivoe obrazovanja bio je veoma spor. U srednjem obrazovanju ostvaren je veoma snaan razvoj kako kola tako i broja uenika. Od posebnog su znaaja strukturne promjene u okviru srednjeg kolstva. Najbri porast uenika i kola bio je u tehnikim i strunim kolama, a znaajan porast zabiljeen je u gimnazijama i u nastavnikim kolama. Visoko kolstvo razvijalo se najbrim temom, a naroito je bio znaajan razvoj viih kola i broja uenika u njima. Opta karakteristika perioda do 1964/65. kolske godine bila je visoka ekspanzija na svim nivoima obrazovanja. Nakon ovoga, nastaju znatne promjene u tendenciji kretanja i tempa razvoja obrazovanja. Osnovno kolstvo biljei i apsolutni pad broja kola i uenika, dok ostali nivoi obrazovanja, srednje i visoko, rastu mnogo sporijim tempom poslije 1964/65. godine nego ranije. Mrea osnovnih kola naglo se irila u prvim godinama nakon rata, a taj rad se odvijao pod izuzetno tekim okolnostima. Nedostajale su prostorije, kolski namjetaj, pribor, udbenici. U Bosni i Hercegovini je 1945. godine bilo 684 osnovne kole, 1.288 nastavnika, 97.116 aka. Od 1947. godine poele su da se osnivaju prve sedmogodinje kole, a od 1949. godine zakonom je proglaeno obavezno osmogodinje kolovanje. Razvitak mree osnovnih kola tekao je uporedo sa obezbjeenjem ostalih uslova potrebnih za rad kola. Izgraen je veliki broj novih kolskih zgrada, kole su dobile novi namjetaj i relativno povoljnu opremu sa kolskim uilima i knjigama. Svi udbenici za osnovu kolu tampani su u novim izdanjima svake godine. U osnovnim kolama radili su iskljuivo kvalifikovani nastavnici, za razliku od prvih poratnih godina kada su u kolama nastavu obavljali priueni nastavnici. Nakon osloboenja najprije su otvorene gimnazije i graanske kole u onim mjestima u kojima su radile i prije Drugog svjetskog rata. Proklamovanjem jedinstvenog kolskog sistema graanske kole su ukinute. Do 1957/58. godine gimnazije su bile osmorazredne, a nakon toga etvororazredne.

324

Do zavretka Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina nije imala druge vie kole osim konfesionalnih. Prvo su to bile Via pedagoka kola u Sarajevu 1946., a u Mostaru i Banjaluci 195l. godine. Njihov broj 1978. godine bio je 11, a djelovale su u okviru 4 univerziteta u Sarajevu, Banjaluci, Tuzli i Mostaru. Otvaranje Univerziteta u Sarajevu 1949. godine predstavljalo je izuzetno znaajnu naunu, obrazovnu, kulturnu i drutvenu tekovinu u razvoju BiH, koja je od zaostale agrarne zemlje postala industrijski razvijena zemlja, s velikim brojem vlastitih visokoobrazovnih strunjaka. Nedostatak visokoobraovnih kadrova nije se mogao nadomjestiti samo kolovanjem u postojeim univerzitetskim centrima u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani ili van zemlje. Obnova i izgradnja zemlje, razvoj privrede i drutvenih slubi nalagali su stvaranje vlastitih visokokolskih ustanova kako bi se to neposrednije uticalo na broj i kvalitet strunjaka potrebnih Bosni i Hercegovini. U BiH je 1948. godine bilo samo 4.000 visokoobrazovnih ljudi, a potrebe su bile neuporedivo vee. Sagledavajui potrebe u kadrovima Vlada NR Bosne i Hercegovine donijela je najprije odluku o osnivanju pojedinih fakulteta: Medicinskog 1946. godine (u okviru ovog fakulteta radilo je 13 instituta i 10 klinika), Pravnog 1947. godine, Savezne visoke poljoprivredne kole za planinsko gazdovanje 1947. godine (naredne godine pretvorena je u Poljoprivredno-umarski fakultet), Tehnikog fakulteta, 1949. godine (sa dva odsjeka arhitektonskim i graevinskim), Veterinarskog 1950. i Filozofskog 1950. godine. Razvoj visokog kolstva u Bosni i Hercegovini odvijao se u prvoj fazi u univerzitetskom centru Sarajevo, sa umjerenim usmjerenjem za regionalne centre u Banjaluci, Mostaru, Tuzli i Zenici. Najvei razvoj postiglo je visoko kolstvo u Bosni i Hercegovini od 1975. godine, kada je dolo do formiranja jo tri univerzitetska centra: Banjaluka 1975., Tuzla 1976., Mostar 1977. U Bosni i Hercegovini 1977/78. kolske godine bilo je 53.000 studenata. Univerzitet u Sarajevu je poetkom 80-tih godina imao 26 visokokolskih ustanova od toga 19 fakulteta, 2 akademije i 5 viih kola. Postojala su i 4 instituta udruena u Univerzitet. Pored ovih instituta, pri fakultetima Univerziteta u Sarajevu djelovala su jo 33 instituta, 20 zavoda, 13 klinika, 4 laboratorije, kao i vie nastavnih objekata i vjebaonica i jedan raunski centar. Univerzitet u Banjaluci imao je 6 fakulteta, 3 vie kole, 9 instituta i zavoda. U Univerzitet je bilo ukljueno vie nastavnih i naunoistraivakih organizacija. Univerzitet u Tuzli sastojao se od 5 fakulteta, 1 vie kole i 6 instituta i zavoda, te vie nastavnih i naunoistraivakih organizacija. Univerzitet u Mostaru imao je 4 fakulteta, jednu viu kolu i 2 instituta, te vie nastavnih i naunoistraivakih organizacija. Osnivanjem Naunog drutva Bosne i Hercegovine 1951., njegovim prerastanjem u ANUBiH 1966.godine, osnivanjem Univerziteta u Banjaluci, Mostaru i Tuzli nauka i nauni rad dobili su vie mogunosti, prostora i zamaha. Mnoge znanosti razvijale su se na fakultetima, gdje je bila najvea koncentracija naunog kadra.

325

Pitanje slobode i nezavisnosti zemlje bilo je povezano sa pitanjem novog oblika vlasti i drutvenog ureenja, novog dravnog ustrojstva forme, organizacije i uvrenja narodne vlasti. Jo u toku borbe postavljan je i rjeavan itav niz optih drutvenih i politikih problema. Meu njima ne mali znaaj imalo je i pitanje opteg kulturnog uzdizanja naroda, irokog narodnog prosvjeivanja, obrazovanja i vaspitanja. Opis, analiza i graa svih takvih prosvjetnih i kulturnih nastojanja i ostvarenja u toku same oruane borbe, ispoljenih u vidu iroke mree kurseva, predavanja, tampe, kulturnih ekipa, pozorinih druenja, listova i listia pa sve do redovnih kola na osloboenom teritoriju, u povremeno osloboenim krajevima, ilegalno na neosloboenom teritoriju, i u toku samih vojnih akcija. Mrea, sistem i sadraj kola predratne Jugoslavije morao je doivjeti duboke izmjene jer nije odgovarao novim okolnostima ni potrebama. Mrea kola bila je oskudna, veliki dio naroda nepismen. Problem razvoja kulture u Bosni i Hercegovini nakon 1945. godine nije takoe do sada obraivan u naoj istoriografiji. Kako je rije o jednom od znaajnih pitanja opteg razvitka, posmatraemo ga kroz razvoj 4 sljedee oblasti: a) kulturno-umjetnika drutva, b) izdavaka djelatnost, c) pozorina djelatnost i d) muzika djelatnost. Tu je i djelatnost ve postojeih kulturno-prosvjetnih drutava Prosvjeta, Napredak, Preporod, koja su ukinuta 1949. godine. Osnivanje i djelatnost kulturno-umjetnikih grupa i drutava imali su za cilj obuhvatanje to veeg broja radnike, seoske, srednjokolske i studentske omladine. Masovnost ovih drutava proizlazila iz politike Partije koja je u to vrijeme forsirala masovnu kulturu. Izdavaka djelatnost bila je znaajno podruje u irenju kulture u Bosni i Hercegovini nakon 1945. godine. Dolo je do stvaranja izdavakih radnih organizacija, a izdavaka djelatnost stavljena je u funkciju kulturnog uzdizanja masa. Pozorina djelatnost i pribliavanje ovog vida kulture irokim slojevima stanovnitva odvijala se u narodnim pozoritima u Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Tuzli, Travniku, Zenici, Brkom. S istim ciljem uslijedilo je stvaranje novih pozorita, dramskih kola, stvaranje kadrova te okvirnog repertoara za pozorita. Nezaobilazno u ovom procesu bilo je djelovanje drame, simfonijskog orkestra, opere, baleta. Muzika djelatnost obuhvatala je masovnu i visokokvalitetnu muziku djelatnost, pribliavanja muzike kulture najirim slojevima naroda i umjetniki rad u oblasti muzike. Taj rad proirivan je osnivanjem odsjeka za muziku, muzikih i baletskih kola, nastavom solfea i hora i pokretnih igara s pjesmom. Obnova materijalnog i duhovnog ivota u Bosni i Hercegovini zapoela je odmah po njenom osloboenju. Obnova privrede nije se mogla zamisliti bez opteg narodnog napretka, koji je podrazumijevao i kulturni, prosvjetni i nauni na-

326

predak. Oivljavanje kulturnog i prosvjetnog ivota bilo je sastavni dio promjena koje su nastale u drutvenom ivotu. Materijalna baza kulturnog ivota postala je vlasnitvo drave, ime su stvoreni osnovni preduslovi za razvijanje velike aktivnosti na podruju kulture. Prvih godina nakon rata kulturnu politiku odreivalo je ekonomsko stanje u zemlji. Iako su materijalna ulaganja u kulturu bila maksimalna prema mogunostima, ona su bila nedovoljna za zadovoljenje kulturnih potreba, pogotovo kad se zna da je prvo trebalo prevazii kulturnu zaostalost i veliki procenat nepismenosti. U ovom periodu vidilo se rauna da se sa to manje sredstava postignu to vei efekti. Od visine materijalnih sredstava zavisile su i forme rada i u kulturi. Nakon rata, svoj rad su obnovila nacionalna kulturno-prosvjetna, kao i neka radnika kulturno-umjetnika drutva. Pored ovih, osnovana su amaterska kulturno-umjetnika drutva irom Bosne i Hercegovine. Sindikalne organizacije bile su inicijatori osnivanja kulturno-umjetnikih drutava u radnim kolektivima. Osim ovih, osnivala su se i teritorijalna kulturno-umjetnika drutva, kao i seoska i kolska. Rad svih kulturno-umjetnikih i kulturno-prosvjetnih drutava od 1948. godine objedinjavao je Zemaljski savez kulturno-prosvjetnih drutava Bosne i Hercegovine. Izdavaka djelatnost bila je sastavni dio ukupnog kulturnog napretka i od poetka je razvijana i tretirana kao djelatnost od posebnog drutvenog interesa. U tom cilju osnovana su izdavaka preduzea koja su objavljivala djela iz domae i strane knjievnosti, udbenike, masovnu politiku literaturu i publicistiku, kao i kulturne rubike u dnevnim listovima. Muzika djelatnost obuhvatala je osnivanje muzikih kola i irenje muzike kulture. Iako se mrea muzikog kolstva u Bosni i Hercegovini razvijala sporo i neujednaeno, postignuti su znaajni rezultati u afirmaciji muzike kulture. Uporedo sa razvojem muzikih institucija, profesionalnih udruenja i ostalih muzikih tijela, odvijale su se i koncertne aktivnosti. Sva pozorita osnovana nakon rata imala su, pored umjetnike, i edukativnu funkciju. Repertoar je u poetku bio pojednostavljen i sastavljen uglavnom od popularnih komada, domaih i stranih komedija, djela folklornog tipa i melodrama. Nakon toga, slijedili su koraci na razbijanju standarda i konvencija, koji su se ogledali u traganjima za vlastitom fizionomijom. Na polju pozorine djelatnosti ostvaren je niz rezultata trajnijeg znaenja za pozorini ivot. Osnivanjem Srednje dramske kole u Sarajevu nastojalo se udovoljiti zahtjevima savremenog teatra kao i normama koje je drutvo postavilo pred pozorite. U okviru sarajevske opere djelovali su orkestar, solisti, hor i balet. Njenim osnivanjem bili su stvoreni uslovi za bri razvoj muzikog kolstva, kao i radio stanice. Takva je situacija bila dakle do ovog posljednjeg rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nakon sagledavanja cjelokupnog pedesetogodinjeg razvoja prosvjete, nauke i kulture u Bosni i Hecegovini ono to se namee kao neminovno

327

pitanje jeste: da li svaki pokuaj stvaranja prosvjetnog, naunog i kulturnog sredita mora zavriti neuspjehom zbog rata? Bosna i Herecegovina se u XX vijeku iz tri rata svaki put dizala iz pepela. Ono to je za posljednjih 50 godina stvoreno ili institucionalizirano predstavljalo je nesumnjiv uspjeh u svakom pogledu. Svi ovi procesi kada je o Bosni i Hercegovini rije, esto su bili politiko pitanje. Osnivanje Univerziteta u Sarajevu, predstavljalo je jednu od bitnih konstituanti njene dravnosti. Univerzitet je postao sredite obrazovanja, istraivanja, naunog stvaranja. Osnivanjem Naunog drutva NR BiH 1951. godine izraena je bosanskohercegovaka drutveno-politika individualnost u okviru FNRJ. Nauno drutvo postalo je najvia kompleksna nauna institucija. Do njegovog prerastanja u Akademiju nauka dolo je 1966.godine. Ovaj period bosanskohercegovake istorije znaajan je po tome to se u njemu stvara, uvruje i iri mrea obrazovnih, kulturnih i naunih institucija. Autor Doktor Senija Milii je nauni saradnik Instituta za historiju u Sarajevu Rezime rada: Autor prikazuje razvoj institucija obrazovanja i nauke, tj. nauno-istraivakih institucija i zavoda koji su nastali nakon II svjetskog rata u BiH. Konstatira da je od znaajnih institucija radio samo Zemaljski muzej a da su sve ostale istraivake i analitike institucije formirane nakon rata u periodu od 1945-1990. godine.

328

ZA NOVI PRISTUP BOSANSKOM SREDNJOVJEKOVLJU Vesna Mueta-Aeri

Moto: Nije li historija vie ili manje uspjeno stavljanje u red dogaaja i sluajnosti? Bilo bi nepoteno obrisati patinu vremena osim tamo gdje su skoranja istraivanja dokazala oite pogreke u saznanjima i metodi (Jacques Le Goff)

Uvod U bosanskohercegovakoj historiografiji do danas nije napisana ni jedna nauna studija o metodolokim problemima u istraivanju bosanskog srednjovjekovlja. Zbog toga su u historiografiji izostala razmatranja nekih osnovnih pitanja u njegovom rasvjetljavanju, ali i sinteze. Da bi se uope moglo govoriti o sintezi bosanskog srednjovjekovlja potrebno je prije svega izvriti analizu i ocjenu dosadanjih rezultata. Uz rjeavanje historiografski nerijeenih pitanja, ini se da je jo znaajnije izvriti reviziju nekih dosadanjih gledita. U tome nam svakako mogu olakati posao bibliografije radova o bosanskom srednjovjekovlju.1 Da bi se dublje ulo u vrijeme srednjovjekovlja u njegova drutvena kretanja, u njegovu strukturu i njegovu duhovnost, mora se dakle, krenuti od rezultata do kojih se dolo, a u okviru analize dosadanjih rezultata, razrijeiti koncepcijske i metodoloke dileme koje proizilaze iz dosadanjeg pristupa bosanskom srednjovjekovlju.

O istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982), Savjetovanje odrano u Sarajevu 11. i 12. II 1982, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. LXV, ODN, knj. 12, Sarajevo 1983; Esad Kurtovi, Historiografska literatura o srednjovjekovnoj Bosni objavljena u zemlji i inostranstvu (19801998), Referati sa meunarodnog naunog skupa Historiografija o Bosni i Hercegovini 19801998, odranog 4. i 5. novembra 1999. godine, Prilozi Instituta za istoriju, 29, Sarajevo 2000,49-88; Zijad ehi, Bibliografija, Historiografski radovi o Bosni i Hercegovini objavljeni u zemlji i inostranstvu 1990-2000, Nauni skup, Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1990-2000, ANUBiH, Sarajevo 2003, 197-257; Pejo okovi, etvrt stoljea historiografije o crkvi bosanskoj, Nauni skup, Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-2000, ANUBiH, Sarajevo 2003, 31-54.

329

U definisanju pojma bosanskog srednjovjekovlja kroz vrijeme njegovog trajanja i periodizaciju, potrebno je definisati i njegove osnovne karakteristike, te njegov odnos prema ukupnosti historije BiH. Pristup ka sintezi o bosanskom srednjovjekovlju zahtijeva i odreivanje njegove uloge u cjelini evropskog srednjovjekovlja. Uz to bi bilo nuno odgovoriti i na pitanje odnosa bosanskog srednjovjekovlja i savremenosti.
I. ANALIZA I OCJENA DOSADANJIH REZULTATA

Ope je poznato da je XIX stoljee vrijeme probuenih nacionalnih pokreta i raanje nacionalnih historiografija u Evropi, pa i na prostoru jugoistoka Evrope. U skladu s tim historija srednjovjekovne Bosne je uklapana u velikodravne projekte, postupkom lienim naune metode, a u cilju ostvarenja sopstvenih nacionalnih historija. U pristupu ka sintezi bosanskog srednjovjekovlja primjenjivan je tradicionalni metod XIX stoljea i u prvoj polovini XX stoljea, utemeljen na analizi izvorne grae, s teitem na politikom okviru historijskog razvoja, dinastiko-vladarskim hronolokim slijedom. Ovim sintezama bila je zajednika samo dimenzija historijskog. Najbolji primjer za to je Historija naroda Jugoslavije, knj. I, koja se krajnje povrno odnosila prema samom pojmu bosanskog srednjovjekovlja, zanemarujui njegovu cjelovitost i drutvene procese na kojima se temeljila ukupna historija srednjovjekovne Bosne. Rezultat toga je poznat, bar to se tie historije srednjovjekovne Bosne, koje u ranom srednjem vijeku nema. Sve do XII stoljea, ona je ili dio srpskih ili hrvatskih zemalja, ovisno od autora teksta. Razlog tome je podacima oskudna istorija prvobitne zemljice Bosne, teko pristupane u unutranjosti . U isto vrijeme, isti autor kada govori o srpskim zemljama, konstatuje da se neki podatak ne moe tano utvrditi, ne moe se u pojedinostima pratiti, ne moe se blie odrediti, sudbina Huma je nepoznata, istorija Srbije u drugoj polovini X stoljea vrlo malo je poznata, ali se ipak sa sigurnou zna da je Bosna jedna od srpskih zemalja.2 Upravo ovakav pristup u rasvjetljavanju bosanskog srednjovjekovlja, kod jednog broja historiara, rezultirao je pogrenim pristupom i ostalim periodima njene historije. Ako se zna da je period od VII do IX stoljea najznaajniji period u historiji junoslavenskih naroda, pa i Bosne, onda ne zauuje to se nad tim periodom bosanske historije nadvila magla. Uprkos maglici koja obavija prva stoljea hrvatskog srednjovjekovlja, hrvatske autore to ne zaustavlja u utvrivanju novih

V. Mueta-Aeri, Pojam istinitosti kroz historiju histoijska istina kao pitanje moralne istine, Prilozi Instituta za istoriju, 29, Sarajevo 2000, 405-418; Istorija naroda Jugoslavije, I, Beograd 1953, 232, 233, 236.

330

injenica i pisanju novih sinteza.3 Mada ni pisani izvori ni materijalni ostaci ne omoguuju iscrpniji, na izvorima utemeljen pogled na period ranog srednjeg vijeka, kod naih susjeda se ipak uveliko pie o tom periodu. Tako, bez obzira na to to su obavijena maglicom, Raukar smatra da VII i VIII stoljee treba ukljuiti u integralni dio hrvatske rane povijesti jer su u njemu stvoreni preduvjeti za prostorni i drutveni razvoj Hrvatske nakon 800. godine. 4 Da je hrvatska ili srpska magla rastjerana u XIX stoljeu iz praskozorja bosanskog srednjovjekovlja, ne bi se pisale historije Bosne zasnovane na nacionalnoj, nego na historijskoj istini. To je period uspostavljanja stalne politike vlasti, odnosno period formiranja samostalnih drava. Najnoviji rezultati istraivanja dobiveni historijskom kritikom istih izvora na osnovu kojih je izgraena teorija o srpskoj ili hrvatskoj Bosni, su pokazali da su bosanske zemlje u ranom srednjem vijeku imale organizovanu stalnu politiku vlast kao i drugi Slaveni, najprije u okviru avarskog carstva, a od kraja VIII stoljea kroz posve samostalan politiki razvoj.5 Pojedinane sinteze bosanskog srednjovjekovlja raene u drugoj polovini XX stoljea, od autora u i izvan Bosne, takoer su se drale politikog okvira i dinastiko-vladarskog slijeda, ali s razliitim metodolokim pristupom. Neke od njih su dale dobar politiki okvir historijskog razvoja od kojeg se moglo krenuti dalje u dubinu bosanskog srednjovjekovlja. Isto tako, u skladu sa kretanjima u evropskoj historiografiji obrauju se nove teme (gradovi, politiki simboli moi, kulturne i vjerske prilike). Ipak, o nekim bitnim pitanjima bosanskog srednjovjekovlja, osim njegovih naznaka se nije ilo dalje. Izostalo je definisanje pojama bosanskog srednjovjekovnog urbaniteta, prepoznavanje bosanskog stila u umjetnosti srednjovjekovne Bosne i dr. I pored pozitivnih rezultata do kojih se dolo u historiografiji druge polovine XX stoljea, u rjeavanju pojedinih problema bosanskog srednjovjekovlja, pokuaj pisanja sinteze je propao. Da historiari ni tada nisu imali interes za to, najbolje govori projekat Istorije naroda i narodnosti BiH, pokrenut u okviru ANUBiH jo 1968. godine s ciljem pisanja sintetske historije Bosne i Hercegovine, koji je rezultirao objavljivanjem pojedinanih priloga autora u dva toma, prvi posveen srednjem vijeku i drugi u kojem su objedinjeni svi ostali radovi.6

N. Klai, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1990; T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997; I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995. i dr. T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997, 8. N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb 1994, 27. Prilozi za istoriju BiH I , Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave, Posebna izdanja ANUBiH, knj.LXXIX, ODN, knj.l7, Sarajevo 1987; Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine II, Posebna izdanja ANUBiH, knj.LXXIX, ODN knj.18, Sarajevo 1987.

4 5 6

331

Po A. Bencu problem je bio u pogrenom pristupu sveobuhvatnoj sintezi koju je po njemu teko napisati kada je rije o historiji Bosne i Hercegovine, jer ona nije imala dravni kontinuitet i drugo, zato to u njoj ive tri naroda. 7 Po miljenju B. ureva, pak, u pisanju Istorije naroda i narodnosti BiH ogleda se isto to i u pisanju Istorije naroda Jugoslavije.8 Problem je ini se bio u pristupu pojedinih autora s pozicija politike, odnosno nacionalne, a ne sa pozicija historijske istine. Naime, posao je povjeren izmeu ostalih i historiarima ije priloge nalazimo u Zborniku radova sa naunog skupa odranog u organizaciji SANU, u Beogradu 1994. godine, a nekih i u poglavlju koje nosi naziv BiH i ostale srpske zemlje.9 Pa kako je taj autor mogao pristupiti izradi sintetske historije jedne zemlje iji historijski razvoj sagledava sa pozicija svoje nacionalne istine? Zadnjih decenija XX stoljea ponovno je povean interes za historiju bosanskog srednjeg vijeka u kojem, naalost, jedni ponovno trae i uz pomo pseudoznanosti pronalaze argumente za svoje velikodravne ideje, a drugi po prvi put iznose svoja zakanjela romantiarska traganja. Oivljavanje romantiarske historiografije, kod jednih, a raanje kod drugih, oituje se ne samo kod historiara u Bosni nego i van nje. Razlog tome ini se lei u konstataciji .O. Karbonela da svuda gdje su se sruili komunistiki reimi, bila je odbaena i zvanina doktrina, pa je razvoj historiografije krenuo u tri osnovna pravca: jedni su komunistiko pamenje zamijenili ranijim, neko vrijeme zaboravljenim pamenjem, koje su uobliili historiari XIX i poetkom XX stoljea, drugi su se strasno angaovali u nacionalistikoj historiografiji, u isti mah dogaajnoj i etnolokoj, u osnovi romantiarskoj, dok su se trei okrenuli zapadu elei da nadoknade svoje stvarno ili pretpostavljeno kanjenje u odnosu na nove anglosaksonske, njemake i francuske istoriare.10 Metodoloke i koncepcijske dileme Da bi se pritupilo sintezi bosanskog srednjovjekovlja neophodno je uspostaviti vezu izmeu sve tri povijesne razine u Brodelovom poivjesnom ritmu, odnosno neophodno je uspostaviti vezu izmeu dvije razine historijske spoznaje: znanja o pojedinanom i spoznaja o cjelovitosti historijskog razvoja. Uz to se, svakako, mora imati u vidu prirodna sredina u kojoj se historijski razvoj odvija.
7

A. Benac, Diskusija, Savjetovanje o istoriografiji BiH (1945-1982), Posebna izdanja ANUBiH, knj.LXV, ODN, knj.12, Sarajevo 1983, 123. B. urev, Diskusija, Savjetovanje o istoriografiji BiH (1945-1982), Posebna izdanja ANUBiH, knj.LXV, ODN, knj.12, Sarajevo 1983, 125. Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Zbornik radova Instituta za istoriju SANU, knj.12, Beograd 1995. arl-Olivije Karbonel, Istoriografija, Beograd 1999, 102-103.

10

332

Ovakav metodoloki pristup podrazumijeva, izmeu ostalog, povratak politike historije u djelokrug historiara. Je li politika povijest, nakon to ju je Brodel gurnuo na marginu, jo uvijek kima povijesti, pita se Le Goff. Ipak, u dodiru s drutvenim znanostima koje su je otjerale u drugi plan povijesnog istraivanja, politika e im povijest, malo pomalo, posuujui im problematiku, metode, duh, povratiti snagu na polju povijesti.11 Njeno oivljavanje je, stoga, ne samo mogue nego i nuno. Mnogi segmenti u razvoju srednjovjekovnih drutava mogu se osvijetliti ukljuivanjem pojedinanih dogaaja u nove strukturalne veze, u kojima oni dobivaju novo znaenje. Raukarova konstatacija da u hrvatskom srednjovjekovlju politika povijest, na alost, nikad nije bila samo dinastikim, feudalnim sljedom, nego i egzistencijalnom pojavom, moe se u potpunosti primijeniti i na bosansko srednjovjekovlje. Stoga, vraanje politike historije u okviru bavljenja bosanskim srednjovjekovljem treba usmjeriti na reviziju dosadanjih prevazienih gledita jer su se, na osnovu novih rezultata, stekli uvjeti za to. Meutim, ma kako obnovljena bila, politika povijest, podmlaena ostalim drutvenim naukama, ne moe pretendovati na samostalnost. U vremenu multidisciplinarnosti zatvaranje samo u jednu znanost posve je neodrivo.12 Sloeniji metodoloki postupak upuuje na interdisciplinarnost, odnosno na potrebu istovremenog prouavanja svih razvojnih pojava, od politikih i materijalnih, do drutvenih i duhovnih. Korienje podataka i drugih naunih disciplina i njihovo dovoenje u vezu sa opim historijskim kretanjima moe dati nove rezultate. To je metodoloki pristup koji omoguava spoznaju jednog drugog, cjelovitog srednjeg vijeka koji se izgrauje na osnovu knjievnih, arheolokih, umetnikih i pravnih izvora, ali i dokumenata koji su nekad ustupani istim medijavalistima.13 Na osnovu rezultata postignutih do danas u historiografiji, kao neosporne, utvrene su osnovne karakteristike bosanskog sradnjovjekovlja: dravna i dinastika samostalnost, te drutvena i vjerska zasebnost iz koje su proizile i specifinosti u njenom kulturnom razvoju. Dosadanja istraivanja bosanskog srednjovjekovlja dala su takve rezultate koji se vie ne daju uklopiti u jednostrana romantiarska gledita. U cilju postizanja sinteze bosanskog srednjovjekovlja neophodno ih je uzeti u obzir, uz prethodno revidiranje prevazienih gledita pa, ako treba, i ponovnom kritikom analizom dokumenata na osnovu kojih su ona graena. Tek nakon toga moi e se pristupiti sagledavanju njegove uloge u ukupnom historijskom razvoju Bosne i Hercegovine, a potom i odreivanju njegovog odnosa prema evropskom srednjovjekovlju.
11 12 13

Jacques Le Goff, Srednjovjekovni imaginarij, Eseji, Zagreb 1993, 326. Le Goff, 1993, 333. ak Le Goff, Za jedan drugi srednji vek (Vreme, rad i kultura zapada), Novi Sad 1997, 9.

333

II. POJAM BOSANSKOG SREDNJOVJEKOVLJA VRIJEME TRAJANJA, PERIODIZACIJA

Mada se prolost otima ukruivanju periodizacijom14 ipak je ovo polazite od koje treba krenuti u definisanju pojma srednjeg vijeka u ukupnoj historiji Bosne i Hercegovine. Tradicionalna historiografija, temeljena iskljuivo na interpretaciji podataka dostupnih pisanih izvora, uzima za poetak bosanskog srednjeg vijeka X stoljee (na osnovu podatka K. Porfirogeneta), odnosno XII stoljee na osnovu podatka Ivana Kinama, te povelje Kulina bana i zavrava ga sa 1463. godinom, godinom pada bosanskog kraljevstva pod osmansku vlast. Periodizacija bosanskog srednjovjekovlja ne moe se vezivati za odreene datume, nego se moraju uzeti u obzir promjene u strukturi njenog ukupnog drutvenog razvoja, a te promjene se nisu deavale preko noi niti u toku jedne godine. Primjenjujui ovakav kriterij jasno se sagledavatu tri osnovna razvojna perioda u historiji srednjovjekovne bosanske drave i to: Rani srednji vijek (V-XI stoljee), period kojeg karakterie oblikovanje drutvenog i politikog prostora srednjovjekovne Bosne; Razvijeni srednji vijek (XII-XIV stoljee), period punog razvoja; Kasni srednji vijek (XV-XVI stoljee), doba razgradnje i nestajanja bosanske srednjovjekovne drave (to je period od prvih upada na teritorij bosanskog kraljevstva i uspostavljanja prvih stalnih osmanskih uporita, do kraja XVI stoljea kada je osvojen cjelokupan drutveni prostor srednjovjekovne Bosne). Primjenjujui dinastiko-vladarski slijed periodizacija srednjovjekovne Bosne bi mogla izgledati i ovako: period banova, period kraljeva i period uspostavljanja osmanske vlasti.
III. OSOBENOSTI BOSANSKOG SREDNJOVJEKOVLJA

1. Formiranje zasebnog etno-drutvenog prostora Polazei od injenice da su prostor i vrijeme dvije osnovne historijske dimenzije, uz utvrivanje vremena trajanja, pitanje prostora je druga vana komponenta u odreivanju osobenosti bosanskog srednjovjekovlja. Koji je to prostor koji se najvie poklapa sa prostorom savremene Bosne i kako je on nastao? Prostorni razvoj bosanske srednjovjekovne drave nije bio ravnomjeran, niti je bio na svim podrujima jednako trajan. Najvri je bio u centralnom dijelu, jezgri budueg bosanskog kraljevstva, a najosjetljiviji na prostoru prema njenim istonim i zapadnim susjedima. Pimjenjujui Raukarov obrazac na srednjovjekovnu Bosnu o postojanju politikog i drutvenog prostora, jasno je da je njen politiki prostor bio
14

J. Le Goff, 1993, 15.

334

onaj to su ga obuhvaale i odreivale granice bosanske drave, dok je drutveni prostor iri prostor koji je u srednjem vijeku stalno ili privremeno ulazio u okvire politikog prostora. Stoga je osnovicu etnokulturnog identiteta srednjovjekovne Bosne inio njen drutveni prostor, a ne politiki opseg drutvene vlasti. U formiranju bosanskog drutvenog, pa i politikog prostora, geografski razlozi odigrali su presudnu ulogu. Ovaj prostor predstavlja zasebnu, geografski specifinu cjelinu prepoznatljivu i po svom poloaju u regionu. Gornja Bosna, sredinji dio dananje Bosne i Hercegovine, iako smjetena u planinama, prometno je otvorena u svim smjerovima. Kroz nju je dolinom Neretne i Bosne prolazila glavna komunikacija koja je vezivala Mediteran sa Podunavljem. Upravo na ovom podruju, izmeu vrela rijeke Bosne i Vrandukog klanca, te gornje Drine i Borove glave, nakon to se slavenski etnos smirio i ustalio (VII-X st), odigrala se prva najznaajnija faza etno-politogeneze, koja je zavrena afirmacijom novog imena za narod i zemlju.15 Duga kulturno-politika tradicija je takoer bitno uticala na formiranje ovog prostora, kao zasebnog, pa se jedna od osnovnih crta bosanskog srednjovjekovlja ogleda u naslijeenosti i kontinuitetu. Naime, u temelje bosanskog srednjovjekovlja, pored slavenske, ugraena je ilirska i avarska batina. Do naseljavanja Slavena na prostor Bosne ilirski etnos je imao za sobom milenij i pol kontinuiranog ivota na ovim prostorima sa razvijenom ekonomijom i osobenom kulturom. Dolaskom Slavena ovaj narod nije mogao jednostavno nestati. Taj neromanizirani, ali i romanizirani ilirski etnos je osigurao kontinuitet u razvitku kulture na bosanskom prostoru sve do poznog srednjeg vijeka.16 Avarsko nasljee je takoer prepoznatljivo, osobito u uspostavljanju prvih oblika ranosrednjovjekovne drutveno-politike organizacije. Ko su onda stanovnici srednjovjekovne Bosne i kako se oni nazivaju? U latinskim i irilskim izvorima za stanovnike srednjovjekovne Bosne pojavljuje se naziv Bosanac (Bosnenses) ili Bonjanin. Izuzetak su tri isprave bana Matije Ninoslava iz 1235, 1240 i 1249. godine, nastale pod uticajem srpske kancelarije, gdje se za stanovnika srednovjekovne Bosne upotrebljava naziv Srbin, to je bilo razlogom da se Bosna smatra jednom od srpskih zemalja.17 Prije toga i poslije taj naziv se vie nigdje ne pojavljuje. Uz to treba rei da u srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovom nazivlju, nema izriitih potvrda o nazonosti hrvatskog stanovnitva na podruju bosanske drave...18
15

D.Lovrenovi, Od slavenskog naseljavanja do bana, BiH od najstarijih vremena do Drugog svjetskog rata, II izd, Sarajevo 1998, 44. Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi Junih Slavena, Zbornik radova sa Simpozijuma odranog u Mostaru 24-26. X 1968., Sarajevo 1969. Diplomatikom analizom povelja Raukar dokazuje da taj naziv nije potekao iz bosanske nego iz srpske kancelarije; T. Raukar, 1997, 284-285. T. Raukar, 1997, 288 -289 i nap.67.

16

17

18

335

Naziv Bonjanin, koji se pojavljuje u latinskim i irilskim ispravama, za Raukara ima sadrajno slojevit opseg koji je odraz drutvene i dravne samostalnosti srednjovjekovne Bosne: Bonjanin u latinskim poveljama o Crkvi bosanskoj je u znaenju pripadnika te crkve, dakle oznaava vjersku pripadnost Dobri bonjanin u irilskim ispravama bosanskih vladara je staleko obiljeje u znaenju plemenitih ljudi, odnosno vlastele, Bonjanih ili Bosanac u latinskim i irilskim ispravama pisanim u notarijatima dalmatinskih gradova za Raukara je najira, prostorna razina pripadnosti u srednjovjekovnoj Bosni, koja je ukljuivala svakog stanovnika Bosne, bez obzira na njegovu staleku ili vjersku pripadnost. Dakle, bosanska oznaka je po ovom autoru izrazito teritorijalna i ne znai etniku pripadnost. Dravna i vjerska zasebnost srednjovjekovne Bosne je po njegovom miljenju pojaavala upotrebu bosanskog imena. Svijest o politikoj i drutvenoj zasebnosti srednjovjekovne Bosne, kao i zasebnoj etnikoj pripadnosti, meutim, osjeali su sami njeni stanovnici. Srednjovjekovni Bosansci se nigdje njezina imena ne odriu (Bosne), niti se zaklanjaju iza slavenske pripadnosti, ta vie, oni svoje bonjatvo svugdje samosvjesno istiu i zapisuju.19 ak i uz imena robova kupljenih u Bosni redovno je zabiljeeno da su de genere et natione Bossinensium. Dok svijest o pripadnosti zajednikom pojmu hrvatskog naroda u sklopu srednjovjekovnog drutvenog ustrojstva jo nije mogla postati opom za glavninu ljudi na hrvatskom prostoru, pa e se to zbiti tek u razdoblju nacionalne integracije,20 u srednjovjekovnoj Bosni je situacija bila obrnuta. Isto tako, dok se ime hrvatske jezgre nije uspjelo proiriti na cjelokupnom prostoru koji je uao u sastav hrvatske drave, uostalom kao i kod istonih susjeda, dotle je u Bosni tokom srednjeg vijeka bosansko ime obuhvatalo cjelokupan politiki prostor. Zato bosanska etnika pripadnost nestaje tek u XIX stoljeu, zasluga pripada romantiarskim gleditima i nacionalnim homogenizacijama naih susjeda u okviru kojih je nestajao bosanski duh. 2. Dravna i dinastika samostalnost srednjovjekovne Bosne Nasuprot potpunom negiranju postojanja ranog srednjeg vijeka u ukupnom bosanskom srednjovjekovlju, najnovija istraivanja dola su do sasvim oprenih rezultata. Tako za N.Klaji bosanske zemlje su u avarsko doba imale istu organizaciju vlasti kao i svi drugi Slaveni koji su se nali u okvirima avarskog carstva. Isto onako kako su avarski upani u Rakoj postali vladarima, tako je u Bosni sve do Tvrtkovog krunisanja za kralja, naslov nekadanjeg avarskog najodlinijeg
19 20

M. unji, Bosna i Venecija, Sarajevo 1996, 386. T. Raukar, 1997, 520.

336

inovnika sluio bosanskim vladarima za vladarski naslov. Uz avarskog predstavnika najprije sjedi ban, koji ga na kraju istiskuje, pa se na taj nain nastavlja kontinuitet politike vlasti.21 To je bila zakonita podloga na kojoj je do kraja VIII stoljea izrasla bosanska drava, i to, po autorki, na posve samostalnoj osnovi. Karakter 200.godinje avarske vlasti je toliko prepoznatljiv da ga je nemogue zamjeniti s bilo kojim drugim politiko-upravnim sistemom na tom prostoru. Dapae, bosanske zemlje poele su svoj samostalni politiki razvoj kada i Slaveni koji su zaposjeli kasnije hrvatske i srpske zemlje, ali je ogromna razlika meu njima bila upravo u tome to samostalni bosanski politiki razvitak nisu prekinuli ni Hrvati ni Srbi svojim dolaskom tek potkraj VIII stoljea na svoj dananji etniki prostor. Ponovnom diplomatikom analizom Kinamove hronike, N. Klai je definitivno iskljuila mogunost da je Ban Bori doao na vladarski poloaj kao ugarski vazal,22 to ne znai da Bosne sve do 1463. godine nije bila trajno u radijusu ugarske jugoistone politike, nakon definitivno otklonjenog pokuaja bizantskog politikog uticaja na ovom prostoru. Kratkotrajni izleti istonih i zapadnih susjeda u kasnijem periodu nisu imali bitnijeg upliva u formiranje njene politike vlasti. Tako Raukar, izmeu ostalog, vlast Bribiraca nad Bosnom karakterie vanom epizodom u bosansko-hrvatskim prostornim pomacima.23 Meu rubna podruja koja su stvarala iri, drutveni prostor hrvatskog srednjovjekovlja, Raukar ubraja i Bosnu. Od tipino rubnih podruja, u koja ubraja Istru i Dubrovnik, Bosna se temeljito razlikovala bitnim znaajkama: dravnom i dinastikom samostalnou, te drutvenom i vjerskom zasebnou.24 irenje Bosne iz prvobitne jezgre (visoravni oko gornjeg toka rijeke Bosne), Raukar sagledava kroz ranija miljenja, prema hrvatskom (vie) i prema srpskom prostoru (manje). Pri tome se, recimo ne zna kada su hrvatske upe Imotska, Livanjska, Pliva i Pset, kako ih biljei Konstantin Porfirogenet u X stoljeu, prikljuene jezgri hrvatske drave. O tome se ne moe nita rei jer vrela o tome ute.25 Najznaajniji izvori za dokazivanje dravne i dinastike samostalnosti srednjovjekovne Bosne, pored pisanih dokumenata, su politiki simboli moi. U svim
21 22

N. Klai, 1994, 28. Radi se o dijelu teksta Hronike Ivana Kinama iz kojeg se jasno vidi da ban Bori sa svojom respektabilnom vojnom silom kojoj bizantski car suprostavlja elitni dio svoje vojske, uestvuje u ugarskoj opsadi Branieva 1154. godine, kao egzarh dalmatinske zemlje Bosne. Izraz simahos, koji u bizantskoj politikoj terminologiji podrazumijeva visok stupanj autonomije, oznaava bana Boria kao saveznika ugarskog kralja za razliku od izraza kateki, posluni, koji se upotreblja za Srbe u XII stoljeu; N. Klai, 1994, 50-58. T. Raukar, 1997, 114. T.Raukar, 1997, 281. T. Raukar, 1997, 113.

23 24 25

337

srednjovjekovnim, pa i bosanskom drutvu, postoji politiki ceremonijal kojeg historiar mora otkriti. Kroz prouavanje politikih obreda (ceremonija kraljevskih krunidbi, susreta vladara na proslavama i sl.) sagledava se politiki razvoj odreene sredine. Autori koji su se bavili simbolima moi, ukazuju da predmeti koji su bili karakteristini znakovi posjednika moi u srednjem vijeku kruna, prijestolje, ezlo i dr, ne treba da budu izuavani sami po sebi, ve ih treba premjestiti u ponaanja i ceremonije gdje su se pojavljivali i osvjetliti ih iz perspektive politikog simbolizma gdje su nalazili svoje istinsko znaenje. Kruna i grb, dva znaajna politika simbola koja je posjedovala srednjovjekovna Bosne bili su osnova za razmatranje njenog odnosa s jedne strane prema Srbiji, a s druge prema Hrvatskoj, odnosno Ugarskoj, naalost kod nekih autora pogrenim pristupom. Naime, unoenjem heraldikih oznaka karakteristinih za te sredine pokuava se dokazati politika ovisnost Bosne od njih. U svojim istraivanjima Vajay je otkrio usku korelaciju izmeu politikih prilika i herladikih simbola u zemljama, koje su stajale u sferi srednjovjekovne ugarske politike. Polazei od toga gradi se vazalni odnos Bosne prema Ugarskoj, odnosno zakljuuje da je Bosna pripadala politikom i heraldikom sistemu Archiregnum Hungaricum.26 Meutim, ima i miljenja da Sigismundova tenja da se okruni bosanskom krunom, nije razlog tvrdnji da je bosanska kruna bila ugarskog porjekla. Isto tako irkovieva teza o srpskom porijeklu bosanske krune, koja se temelji na dinastikim vezama Bosne sa Srbijom, je samo dokaz o neosporanom dvorskom uticaju na bosnasku kancelariju. Ostaje, dakle teza o endogenom, porijeklu bosanske krune , odnosno konstatacija da se Tvrtko I sam proglasio kraljem, a da je ceremoniju krunisanja obavio djed Crkve Bosanske.27 To ni u kom sluaju ne umanjuje njen znaaj kao politikog simbola moi. Samo postojanje srednjovjekovne bosanske krune, grba, novaca i peata, zahtjeva, pored diplomatike analize izvora koji se na to odnose, i iri pristup ovim pitanjima. Sam in Tvrtkovog krunisanje nije samo formalni akt uzdizanja u vladarskoj hierarhiji, nego i stvarni odraz teritorijalnog opsega i unutranje stabilnosti drave. Zato pitanje dravne i dinastike samostalnosti ne sagledati kroz status koji je srednjovjekovna Bosna imalo u regionu. Bosna je nakon Tvrtkovog krunisanja postala vaan faktor u meunarodnim odnosima, a kraljev dvor mjesto diplomatske aktivnosti drava koje su sada Bosnu morale uzimati kao ozbiljnog uesnika u zbivanjima tog doba. Njen kralj je uivao meunarodnu reputaciju, a dinastija
26

Sreko M. Daja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, Juki, Sarajevo 1985, 86, 90. D. Lovrenovi, Proglaenje Bosne kraljevstvom 1377. (Pokuaj revalorizacije), Forum Bosnae, br. 3-4/ 99, Sarajevo 1999, 240-245; O bosanskoj kruni i grbu vidi; D. Lovrenovi, Bosansko srednjovjekovlje u svjetlju kristijanizacije vladarske ideologije, Bosan Franciscana, god.V, br.8, Sarajevo 1997,156-193.

27

338

Kotromania je bila u rodbinskim vezama sa vodeim vladarskim i plemikim porodicama tog doba. Bosansko plemstvo se prilagodilo vremenu u kojem je ivjelo, trgovalo je i putovalo, enilo se iz uglednih plemikih porodica van Bosne, sudjelovalo u vitekim turnirima van zemlje, sticalo strane titule i status poasnih graana, imalo svoje dvorove, kancelarije sa kolovanim dijacima, i sl. Kakav je status u srednjovjekovnoj Evropi imala bosanska drava najbolje govori injenica da je njezinom propau izazavan ozbiljan poremeaj svjetskog poretka i odnosa snaga u njemu. Izvjetavajui Firencu o tome Venecija (14.VI 1463.) konstatira kako pred oima svijeta gori jedno ugledno kraljevstvo.28 3. Drutvena zasebnost srednjovjekovne Bosne Drutvena zasebnost srednjovjekovne Bosne oblikovala se na autohtonim etno osnovama, na stjecitu istonih i zapadnih uticaja, a izraavala se kroz bosansku pismenost (jezik i knjievnost), kulturu i umjetnost, te osobene vjerske prilike. Bosanica dragulj bosanske pismenost Pismo je grafiki izraz jezika jednog naroda, kojim je on prostorno i vremenski povezan sa drugim narodima. Srednjovjekovno bosansko pismo je grafiki izraz jezika naroda srednjovjekovne Bosne, odnosno bosanskog jezika, kako ga biljee pisani izvori. Da su Bosansci imali svoj bosanski jezik iz kojeg je proizilo bosansko pismo kao njegov grafiki izraz, potvruju podatak zabiljeen u Ankoni 1453. godine, kako su dva brata Bosanca obavila izvjestan posao, pri emu im je kao prevodilac posluio tamonji stanovnik, takoer Bosanac, poznavalac, kako je rekao talijanskog, bosanskog i slavenskog jezika.29 U dosadanjoj literaturi o bosanskom srednjovjekovnom pismu veina autora vodi raspravu o tome kakvo je to pismo, ali je u pozadini svih tih rasprava bilo ustvari pitanje ije je to pismo. Do danas je u nauci ostao sporan i naziv ovog pisma. Bosansko srednjovjekovno pismo najprije je nazivano srpskom irilicom, odnosno dijelom irilice istonog tipa, sa nekim grafijskim i pravopisnim osobenostima,30 a potom zapadnom, odnosno hrvatskom irilicom.31 iro Truhelka, pak, dajui mu naziv bosanica konstatira da je to sasvim samostalno pismo, potpuno neovisno o drugim junoslavenskim pismima koje se potpuno neovisno razvilo neposredno iz grkog pisma.32

28 29 30

M. unji, Bosna i Venecija, Sarajevo 1997, 385. M. unji, 1997, 387. B. Nedeljkovi, O bosanici, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, sv.3-4, Beograd 1955; P. orevi, Istorija srpske irilice, Beograd 1971. V. Moin, irilski rukopisi Jugoslavenske akademije, I, Zagreb 1955, 10 ; V. Moin, Metodoloke biljeke o tipovima pisama u irilici, Slovo 15-16, Zagreb 1965, 177.

31

339

Austrijanka Thorvi Eckhardt, osvrui se na gledita nekih srpskih autora o odnosu bosanice prema junoslavenskoj irilici, ustvrdila je za bosanicu kako nema nijedne druge vrste junoslavenske irilice koja bi imala i priblino toliko samostalnosti i toliko obilje vlastitih rjeenja to je izdvaja kao nesumnjivo zasebno irilsko pismo. Meutim, kasnije ona se priklanja Truhelkinoj teoriji da su bosanica i irilica dva sasvim posebna pisma, potekla iz istog korjena. Za Tomislav Raukar to je tip zapadne irilice kojoj je bosanski prostor dao individualni morfoloki i jeziki peat, a termin bosanica treba ograniiti samo na brzopis, tanije na minuskulu irilskih rukopisa zapadnog junoslavenskog podruja od XV do XIX stoljea.33 Benedikta Zeli-Buan ovo pismo naziva hrvatskom irilicom, jer je za nju termin zapadna irilica potpuno neodreen i daleko je neprikladniji nego naziv bosanica. Termin bosanica-bosanica asocira na bosansku dravu i po tome je neadekvatan, jer je podruje upotrebe pisma bosanica bilo daleko ire, nego je to bila srednjovjekovna, pa i suvremena Bosna.34 Marko Vego zapaa da su tekstovi na stecima pisani bosanicom, te da se granica rasprostiranja tih nadgrobnika podudara sa podrujem upotrebe bosanice. Za B.Zeli-Buan rasprostranjenost moe u nekim sluajevima biti indikativna, ali ne uvijek, posebno ne za srednj vijek, kada su granice junoslavenskih drava bile jako promjenjive, pa po njoj dravne granice za identifikaciju jezika i pisma nisu bitne.35 I za Matu Nedia bosanica je hrvatska irilica koja nastaje u 12 stoljeu na zetsko-humskom podruju, na junim dijelovima Hrvatske, a osobito u Bosni i Hercegovini.To je po njemu pismo hrvatskog naroda, pismo steaka koji su s Hrvatima najvjerojatnije doli iz njihove pradomovine.36 Rijetko sauvana djela bosanske pismenosti ukazuju, po miljenju H. Kune, da je bosanska irilica nesumnjivo zadravala svoj stariji tip irilice svojstven Bosni, te da je uticaj srpske irilice bili ogranien i to samo u sluajevima kada su se pojedini pisari ugledali na nju.37
32 33

. Truhelka, Bosanica, Prinos bosanskoj paleografiji GZM I, knj.IV, Sarajevo 1889, 65-83. T. Raukar, O nekim problemima razvitka irilske minuskule, bosanice, Historijski zbornik XIX-XX, Zagreb 1966/67, 491,492,499; T. Raukar, 1997, 282. B. Zeli-Buan, Neka prijeporna pitanja oko spomenika bosanice, Kolo, III/ 5-6, Zagreb 1993, 420-432: Ista, Hrvatska irilska pismenost, s osobitim osvrtom na podruje nekadanje pokrajine Dalmacije, Hrvatska revija, godina XLIV, svezak 4 (176-177), Zagreb, prosinac 1994, 554-569. Ista, 1993, 431, nap.48. M. Nedi, Bosanica-dragulj povijesti bosanskohercegovake pismenosti, Hrvatski narodni godinjak 1999, Sarajevo, prosinac 1998 (izdava HKD Napredak), 97- 102. Naziv rada ne odgovara tekstu koji se ispod njega nalazi. To je zadnja reenica u zakljuku koja visi neovisno od teksta, kao i sam naslov rada. H. Kuna, Srednjovjekovna bosansko-hercegovaka knjievnost, Pisana rije u Bosni i Hercegovini od najstarijih vremena do 1918. godine, Sarajevo 1982, 49-84.

34

35 36

37

340

U srednjovjekovnoj Bosni promjenjiva je bila dravna granica i vjerska pripadnost, jedino je stalan bio narod koji je uvao i njegovao svoj bosanski jezik kao osnovni izraz svog bia.38 Morfoloka jednostavnost, narodni govor i ikavtina, zasebnost grafijskih rjeenja i nain upotrebe (natpisi na stecima) oblikovali su bosansko srednjovjekovno pismo bosanicu. Bosanska srednjovjekovna knjievnost Postojanje srednjovjekovne bosanske drave imalo je bitnog uticaja na pravce duhovnog razvoja u kasnijem periodu, poto je tada stvorena odreena duhovna klima i kulturne vrijednosti koje su trajale i poslije njene propasti. Tenja bosanskih vladara za dravnom i crkvenom neovisnou udarila je peat cjelokupnom kulturnom stvaralatvu, izmeu ostalog i knjievnom. Naalost, malo od toga je do danas sauvano, i to rukopisi koji nisu smetali uenju ortodoksne crkve. Stoga o ustrojstvu, obredima i uenju Crkve bosanske mnogo vie podataka nalazimo u stranim, nego u domaim tekstovima. Kao historijski izvori za izuavanje Crkve bosanske najznaajnija djela bosanske knjievnosti su Hvalov zbornik, pisan od krstjanina Hvala 1404. godine po narudbi Hrvoja Vukia, koji sadri osnovne religiozne tekstove pripadnika Crkve bosanske, te Rukopis krstjanina Radosava, prepisan sa glagoljskog predloka, za krstjanina Gojsaka, a u vrijeme djeda Ratka, odnosno poslije 1443, a prije 1461. godine, to se da utvrditi iz samog teksta. Iz ovog rukopisa se da naslutiti slinost uenja pripadnika Crkve bosanske sa katarskim uenjem. Pored djela vjerskog sadraja u Bosni je bilo i djela svjetovne knjievnosti, ali je do danas sauvan samo jedan rukopis za koji se sa sigurnou moe trvditi da je prepisan i preraen na tlu Bosne. To je roman o Aleksandru velikom tzv. Berlinska Aleksandrida, roman prisutan u gotovo svim srednjovjekovnim knjievnostima. Tu je i ljetopisna literatura, epigrafski i diplomatiki materijal, te pismo steaka. Svojom iluminiranacijom rukopisi bosanske srednjovjekovne knjievnosti kao historijskih izvora imaju podjednak znaaj i za izuavanje bosanske minijature. Naime, jo u drugoj polovini XX stoljea historiari umjetnosti su zapazili postojanje bosanske minijature. Razvoj srednjovjekovne bosanske minijature moe se pratiti u nekoliko faza. Prva faza u razvoju minijature s kraja XII stoljea ukazuje na bizantski uticaj sa bitnim osobinama zapadnoevropske romanike (bogato iluminirano Evanelje humskog kneza Miroslava). U drugoj fazi bosanska minijatura ve dobiva svoju specifinu fizionomiju, odnosno elemente koji kasnije postaju njenom karakteristikom. Po umjetnikoj vrijednosti i drugim karakteristika38

U dokumentu koji govori o srebrenini koju je deponovao vojvoda Vladislav Kosaa u Zadru 1474.godine, meu pladnjevima je i jedan veliki na kojem je utisnut vojvodin ig, ali i jedan na kojem je ispisana neka legenda bosanskim pismom; M. unji, O vojvodi Vladislavu Kosai i njegovoj srebrenini deponovanoj u Zadru, Godinjak Drutva historiara BiH, god. XXXIX, Sarajevo 1988, 68; M. unji, 1997, 387.

341

ma najznaajniji spomenik tipino bosanskog minijaturnog slikarstva je Divoevo evanelja iz prve polovine XIV stoljea pisano bosanicom za bosanskog feudalca Divoa Tihoradia.39 Treoj fazi razvoja bosanske minijature pripada vei broj iluminiranih rukopisa nastalih krajem XIV i prvoj polovini XV stoljea. U ovim minijaturama primjetan je uticaj romanike i gotike, ali i elementi tipine bosanske iluminacije (Beogradsko etveroevanelje, ajniko evanelje, te posebno bogato iluminiran Rukopis krstjanina Radosava). Poslednja, etvrta faza je vrhunac bosanske minijature. Najznaajniji rukopis sa tipinom bosanskom minijaturom je Hvalov zbornik. Ovaj rukopis uz Miroslavljevo evanelje spada meu najljepe ukraene bosanske rukopise. Kod interpretacije ukrasa mora se poi od oigledne injenice da je i ovdje rije o spoju autohtone tradicije i uticaja Zapadne umjetnosti,40 to srednjovjekovnu Bosnu uvodi u krug evropskih kulturnih kretanja tog doba. Bosanski stil jedna od osobenosti bosanskog srednjovjekovlja Bosansko srednjovjekovlje je obiljeeno specifinim kulturno-historijskim tokovima sa trajno prisutnim tradicionalnim elementima protkanim stranim uticajima. O specifinostima u kulturnim tokovima, posebice u domenu umjetnike obrade metala, kao jednoj od najznaajnijih djelatnosti u umjetnosti srednjovjekovne Bosne, bosanskim majstorima i njihovim djelima, do danas se pisalo usput, u okviru nekih drugih tema. Nikada se o tome nije govorilo u okviru pokuaja definisanja pojma bosanskog stila u umjetnosti srednjovjekovne Bosne. Istraivanja su uglavnom bila usmjerena na sagledavanje uticaja Istoka i Zapada, kao i na prepoznavanju prisustva elemenata tih kultura na tlu Bosne i Hercegovine.41 Autori su dodue primjeivali da se uz ope umjetnike stilove, u bosanskom zlatarstvu, kao i ostalim domenima kulturnog ivota srednjovjekovne Bosne, oituje snana domaa struja, koja se u pomanjkanju boljeg termina moe nazvati narodnim stilom.42 Meutim, po P. Aneliu narodni stil je prepoznatljiv samo na pojedinim vrstama proizvoda, uglavnom na nakitu iz grobova i mjeavina je indirektnih uticaja vizantijskog zlatarstva i dalmatinsko-hrvatske kulturne grupe kojoj je ovaj stil, po njemu, najblii. Jo su istraivai poput L.Thalloczya i K. Jireeka ukazali na postojanje odreenih specifinosti u materijalnoj kulturi srednjovjekovne Bosne. Znatno kasnije
39

P. Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, Kulturna istorija BiH, II izd, Sarajevo 1984, 509. P. Mikuli, Bosanski i humski iluminirani rukopisi, Bosna franciscana , god.VIII, br. 13, Sarajevo 2000, 172. V. Mueta-Aeri, Bosanski stil, jedna od osobenosti bosanskog srednjovjekovlja, Znakovi vremena, asopis za filozofiju, religiju, znanost i drutvenu praksu, vol.5, br.17, Sarajevo, jesen 2002, 198-230. P. Aneli, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Drugo izdanje, Sarajevo 1984, 536.

40

41

42

342

V. Han, a potom i B. Radojkovi prouavajui primjenjenu umjetnost na tlu Balkana, na osnovu dubrovake grae, konstatuju da su Dubrovani uoavali posebne karakteristike izraevina iz Bosne, pa odreujui im porjeklo nazivali ih bosanskim, a odreujui im stil, naglaavali da su izraeni na bosanski nain. Ta specifinost u oblikovanju i ornamentisanju predmeta izraenih od srebra, zlata i drugih dragocjenosti vidljiva je na posuu, nakitu, oruju, pa i odjei.43 Njihov izgled svjedoi o specifinom bosanskom stilu nastalom na tlu Bosne u XIV i XV stoljeu, stilu koji se koristi izvedbenim elementima iz Maarske, Francuske, Italije, Bizanta i islamske sjeverne Afrike, sjedinjujui ih na sebi svojstven nain.44 D. Kovaevi-Koji konstatuje da se predmeti od srebra u dubrovakoj grai oznaavaju kao bosanski samo ukoliko su izlazili van Bosne, da bi se razlikovali od istih predmeta izraenih na neki drugi nain. 45 Meutim, i pored toga kod D. Kovaevi-Koji, koja se bavila gradskom privredom u srednjovjekovnim bosanskim gradovima, nije postojao interes za dalje elaboriranje ove pojave u dokumentima Dubrovakog arhiva, kao neeg specifinog u gradskoj kulturi srednjovjekovne Bosne. Osvrnula se na ovu vrstu podataka, samo utoliko to ih nije mogla zanemariti, u okviru tema kojima se bavila.46 Pavo ivkovi takoer konstatuje da su u kulturi Bosne pred kraj srednjeg vijeka prepoznatljivi itavi slojevi s obiljejima susjednih kultura. Ipak ni on ne moe zaobii injenicu da se u dokumentima susreu pojasevi i prstenovi raeni na bosanski nain, odjea, pa ak i marame.47 M. Wencel je svojim istraivanjima, dola do zakljuka da najvanija umjetnika forma srednjovjekovne Bosne u XIV i XV stoljeu nisu steci, kako se do sada smatralo. Glavna bosanska umjetnika forma bile su kucane, ornamentisane srebrene i posrebrene zdjele, napravljene od metala iz bogatih bosanskih rudnika,

43

V. Han, La culture materiele des Balkans au Moyen Age a travers la dokumentation des Archives de Dubrovnik, Balcanica III, Beograd 1972 , 157-193; B. Radojkovi, Zapadni uticaji na primjenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Izdanje Muzeja grada Zenice, Zenica 1973, 208. U pisanim dokumentima kao predmeti izraeni bosanskim stilom spominju se: bosanske pozlaene srebrene tacne velike i male, bosanske srebrene kaike, bosanski srebreni i koni pojasevi, bosansko prstenje sa kamenjem, bosanski groi, bosanski titovi i maevi, bosansko platno, enske haljine bosanskog kroja i dr. M. Wezel, Tradicija umjetnike obrade metala u Kraljevini Bosni, Bosanski stil na stecima i metalu, Sarajevo 1999, 79. D.Kovaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1978, 306 i 310. D. Kovaevi, Prilog prouavanju zanatstva u srednjovjekovnoj Bosni, GDI u BiH X, Sarajevo 1959, 293. P.ivkovi, Ekonomsko socijalne promjene u bosanskom drutvu u XIV i XV stoljeu, Tuzla 1986, 197-198.

44

45 46

47

343

dok su dekoracije na stecima njihova reducirana forma.48 Ona konstatuje da proizvodi poput luksuznih posuda izraenih u srebru ili pozlaenih, te heraldiki prstenovi, nikada nisu proglaeni kao bosanska umjetnost, a zapravo su u najbliem srodstvu sa stecima. Drutvenom razvoju srednjovjekovne Bosne peat je davala i viteka kultura feudalnih dvorova i kraljevskog Bobovca. Podignuti na vrletnim stijenama ili zatieni vodenim opkopima, stari gradovi (Burgen) i zamkovi (Schlossen) jo i danas su ivui dio riterskog doba i najbolja ilustracija tadanjih politikih i socijalnih prilika, ivota feudalne vladajue klase, naina ratovanja, ratne arhitekture, a dobrim dijelom i umjetnosti i stvaralatva uope.49 U okviru bavljenja problemom urbaniteta u srednjovjekovoj Bosni u historiografiji se pojavilo nekoliko teorija, poev od one koja u potpunosti negira postojanje urbanih sredina, do teorije da je razvoj gradova u srednjovjekovnoj Bosni identian onom u Evropi. Autori su uglavnom polazili od pitanja koliki i kakav je bio uticaj zapadne ili jugoistone Evrope na razvoj gradskih sredina u Bosni, uporeujui pokazatelje koji se odnose na nain i vrijeme nastanka, njihov izgled i funkcija koju obavljaju. Gradova u Bosni srednjeg vijeka nije bilo po onima koji su na Bosnu doslovno prenosili kriterije na osnovu kojih je neko naselje imalo status grada na Zapadu (povelju o osnivanju, gradske slobode, crkvu/ katedralu i sl). Drugi, pak, koji su nastojali dokazati da je razvoj gradova u Bosni, mada vremenski u zakanjenju u odnosu na razvoj gradova u zapadnoj Evropi, bio brz i intenzivan, i identian razvoju gradova na zapadu, su smatrali da je prva polovina XV stoljea period procvata gradskog ivota u Bosni, period kada je proces urbanizacije u punom zamahu. 50 U sagledavanju nastanka i razvoja urbanih sredina na odreenom prostoru, ne moe se polaziti od njihovog uklapanja u unaprijed stvorene teorijske eme zapadnoevropskog srednjovjekovlja. Ovakav metodoloki pristup nije dao pozitivne rezultata u istraivanju gradova u pojedinim sredinama, pa ni bosanskoj, u utvrivanju njihove tipologije i klasifikacije. Neovisno od ranije utvrenih standarda u zapadnoevropskoj historiografiji, neophodno je sagledati realnu sliku urbaniteta na odreenom prostoru u odreenom vremenu. Samo takvim pristupom moe se doi do definisanja pojma srednjovjekovnog bosanskog urbaniteta.

48

M. Wencel, Bosanski stil na stecima i metalu, Sarajevo 1999, 14. Za M. Wencel, i sami steci, bosanski monolitni nadgrobni spomenici nisu nita drugo do jedan aspekt jedinstvene mode, bosanskog stila, mjeavine gotikog, mediteransko-islamskog i bizantskog. I. Bojanovski, Neki rezultati prouavanja srednjvojekovnih gradova u Bosni s posebnim osvrtom na transformaciju burga u artiljerijsku tvravu, Nae starine XVIII-XIX, Sarajevo 1989,109. D. Kovaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1978, 346.

49

50

344

Crkva bosanska jedan od elemenata drutvene osobenosti Na srednjovjekovnom zapadu, po ocjeni aka Le Goffa, pobune protiv crkve prije XIV stoljea bile su uperene protiv njenog mentalnog i duhovnog svijeta i ogledale su se u iskljuivanju svakog unoenja materijalnog ivota u religiozni svijet. Skoro sve te pobune su se izrazile kao jeresi koje su gotovo sve poprimile manihejski dualistiki karakter, po kojem je materijalni svijet svrstan u sferu zla. Po aku Le Gofu srednjovjekovne jeresi su imale drutvenu osnovu, odnosno drutveno porjeklo, premda je drutvena fizionomija i struktura jeretikih pokreta bila veoma sloena. U osnovi drutvene grupe su prelazile u jeres nezadovoljne svojim ekonomskim i drutvenim statusom, pa su tako plemii bili zavidni crkvi zbog njenih posjeda, trgovci su bili ljuti jer nisu imali u drutvenoj hierarhiji ono mjesto koje odgovara njihovoj ekonomskoj moi, a kmetovi u poljima i tkai u gradovima se bune protiv sistema kojeg podrava crkva.51 Mogu li se u ovim okvirima potraiti razlozi pojave Crkve bosanske u srednjovjekovnoj Bosni ili je za njenu pojavu i razvoj presudan bio politiki poloaj Bosne i njena konstantna borba za ouvanjem samostalnosti. injenica da su uz njene pristalice iz svih drutvenih slojeva srednjovjekovne Bosne, bili i bosanski vladari, banovi i kraljevi, ide u prilog tome. Po jednom miljenju u sustavu duhovnih komunikacija u evropsko-mediteranskom srednjovjekovlju Crkva bosanska je bila istaknutim uporitem. Istoni Jadran i srednjovjekovna Bosna u tom su asu bili jednim od vanih uporita gibanja hereze na evropsko-mediteranskom prostoru.52 U prilog ove teze idu podaci iz jednog spisa iz 1210-1214.godine, u kojem se kae da su Katari iz sjeverne Italije, Mantove i Vience, odravali veze sa dualistikom Bosnom, te da su njihovi biskupi primali svoj red u Sklaviniji, to znai da su prihvaali umjereni dualizam Crkve bosanske. O vezama sa junofrancuskim albigenezima govori i podatak iz pisma kardinala Konrada iz godine 1223. o heretikom papi to je svoje sjedite imao u Bosni. Dovodei u blisku vezu Crkvu Bosansku s etabliranim politikim ritualom europskog srednjovjekovlja, s druge strane, na Crkvu Bosansku se gleda kao na hriansku instituciju, koja se odvojila od Rima i zadrala svoja tradicionalistika shvaanja i oblike ivota, a ne kao na dualistiku sektu koja bi Bosnu radikalno izdvojila iz duhovnog i politikog korpusa europskog srednjovjekovlja. Pojava Crkve bosanske u ovom sluaju se vezuje za poetke neetabliranog katolianstva u Bosni. 53
51 52 53

. Le Goff, 1997,150-151. T.Raukar, 1997, 268. D. Lovrenovi, Uticaj Ugarske na odnos crkve i drave u srednjovjekovnoj Bosni, Znanstveni skup Sedam stoljea bosanskih franjevaca 1291-1991, Zbornik radova, Franjevaka teologija u Sarajevu, Samobor 1994, 37-93.

345

U srednjem vijeku crkvena samostalnost je podrazumijevala i politiku neovisnost. S tim u vezi sagledavana je i uloga Crkve bosanske u bosanskoj dravi. Dok je po jednima Crkva bosanska bila simbol i zalog njene samostalnosti54, po drugima ona nije bila ravnopravan partner Katolikoj crkvi i stoga nije mogla posluiti kao instrument vladanja. Njena uloga pri tome se svodi na arbitriranje izmeu bosanskih kraljeva i vlastele.55 injenica je, da sazrijevajui institucionalno i pretvarajui se u prvoj polovini XIII stoljea u samostalnu Crkvu bosansku, sa zasebnim hierarhijskim ustrojstvom,56 dakle u vrijeme kada se jasno oblikovao vjerski razgranieni prostor Pravoslavne i Katolike crkve, ukljetena izmeu njih, Crkva bosanska je osporavana i od jednih i od drugih. Njeno postojanje, njeno specifino ustrojstvo, hierarhija i uenje, su neosporne injenice, kao to je neosporna i njena uloga u ukupnom drutvenom ivotu srednjovjekovne Bosne.
IV. BOSANSKO SREDNJOVJEKOVLJE I SAVREMENOST

Sadanjost uveliko odreuje smjer historijskog istraivanja i od nje ovisi historijska spoznaja i historiar. Da bismo razumijeli sadanjost moramo poznavati prolost,57 a da bismo spoznali bosansku prolost nuno je, izmeu ostalog, utvrditi ta je batina srednjeg vijeka, a ta historiografije XIX i XX stoljea. Tek nakon toga mogue je sagledati znaaj bosanskog srednjovjekovlja u naoj suvremenosti. O znaaju srednjovjekovlja u ukupnosti historijskog razvitka, ak Le Gof ini se daje najbolji odgovor, jer po njemu to je razdoblje koje nam najbolje omoguuje da shvatimo nae korene i nae raskide u naoj zbunjenoj modernosti, u naoj potrebi da razumemo promenu i preobraaj, koji je bit istorije kao nauke i kao ivljenog iskustva. To je distanca pamenja koje karakterie; vreme predaka. Verujem da vladanje prolou, koje jedino ostvaruje istoriar od zanata jeste isto tako sutinsko za nae savremenike kao i vladanje materijom koje im prua fiziar ili vladanje ivotom koje im prua biolog.58 Shvatajui, upravo znaaj ovog perioda u historiji, velika imena evropske historiografije bili su medijevisti, a u
54

S. irkovi, Bosanska crkva u bosanskoj dravi, Prilozi za istoriju BiH, I, Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. LXXIX, ODN, knj.17, Sarajevo 1987, 195-254. D. Lovrenovi, 1994, 69 i 79. P.okovi, Ustrojstvo crkve bosanske, Zbornik fra Anela Zvizdovia, Sarajevo-Fojnica 2000, 61-83. V. Mueta-Aeri, Razumijevanje sadanjosti kroz prolost, Prilozi Instituta za istoriju, 30, Sarajevo 2001, 7-23. ak Le Gof, Za jedan drugi srednji vek, Vreme, rad i kultura zapada, Novi Sad 1997, 9.

55 56

57

58

346

Bosni i Hercegovini uz historiare ovaj period bosanske historije bio je zanimljiv i za one koji to nisu. Da bismo mogli ocijeniti njegov znaaj u ukupnom historijskom razvoju BiH, moramo najprije utvrditi ta je bosansko drutvo u razdoblju nacionalnih integracija u XIX stoljeu, moglo preuzeti od te batine i ugraditi u vlastitu osnovu, odnosno koja su to osnovna obiljeja bosanskog srednjovjekovlja koja se mogu smatrati sastavnim dijelom cjelovitog historijskog razvoja BiH. Neki oblici ove batine su prepoznatljivi i danas (prostorne, drutvene i kulturne osobenosti), naravno izmjenjene u kasnijem historijskom razvoju, dok drugi, tipini za srednjovjekovlje, nisu mogli opstati (staleka pripadnost). Drutveni i politiki prostor i dravnopravna samostalnost, ljudi i njihovo stvaralatvo, kultura i umjetnost, spomenika batina i duhovnost, te integrativno djelovanje Bosanske crkve jesu srednjovjekovni temelji na kojima se u asu nacionalnih integracija moglo osloniti moderno bosansko drutvo, ali nije. Historija treba da dade odgovor i na pitanje zato. Bez te batine naa bosanska savremenost je nezamisliva, ona postoji i treba je povezati u cjelinu o bosanskom srednjovjekovlju. Autor Profesor dr. Vesna Mueta-Aeri je varedni profesor historije srednjeg vijeka na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autorica analizira injenicu da u bosanskohercegovakoj historiografiji do sada nije napisana nijedna studija koja bi obrazloila naela i metodologiju istraivanja naeg srednjovjekovlja, bez obzira na injenicu da se u tom podruju javljaju veoma velike razlike u pristupima, prema ovom predmetu. Autorica nastoji odgovoriti na pitanje zbog ega se ove razlike javljaju i koji bi pristup toj temi bio najadekvatniji.

347

POLITIKE I ORGANIZACIONE PRIPREME ZA ODRAVANJE ZAVNOBiH-a Duko Otaevi

Od samog poetka NOR-a, zavisno od stepena razvitka oslobodilake borbe, KPJ i NOP su sprovodili u cjelini i stavove o pitanju poloaja Bosne i Hercegovine kao istorijski nastale posebnosti teritorijalno-politike cjeline. Ti stavovi su se tokom revolucije dalje razvijali i od koncepcije o autonomiji razvili se u istorijske odluke o Bosni i Hercegovini kao estoj ravnopravnoj federalnoj jedinici nove Jugoslavije. Neposredno poslije Prvog zasjedanja AVNOJ-a, novembra 1942. godine, uslijedila je inicijativa CK KPJ da se osnuju nacionalna antifaistika vijea narodnog osloboenja kao najvia politika tijela NOP-a pojedinih jugoslovenskih zemalja. Teke ratne prilike uticale su da se ova inicijativa ne realizuje sve do potkraj 1943. godine, izuzev u Hrvatskoj, gdje je ovaj predstavniki organ najprije osnovan u junu te godine. U Bosni i Hercegovini, gdje su najveim dijelom voene vojne operacije, osnivanje zemaljskog antifaistikog vijea bilo je odloeno sve do novembra 1943. godine. U tom periodu jo vie su sazreli uslovi za osnivanje predstavnikog tijela Bosne i Hercegovine. Do potkraj 1943. godine oslobodilaki rat je zahvatio gotovo sva njena podruja, a veliki dio njene teritorije bio je potpuno osloboen. Oruana sila NOP-a na podruju same Bosne i Hercegovine izrasla je u 23 brigade, od 118 koliko ih je do tada bilo formirano na teritoriji itave Jugoslavije, dok je na podruju Bosne i Hercegovine djelovalo 25 odreda kao teritorijalnih jedinica. Na itavoj osloboenoj teritoriji izrasla je mrea narodnooslobodilakih odbora, od mjesnih do okrunih i oblasnih. Sve to je ne samo opravdavalo nego i nametalo potrebu osnivanja ZAVNOBiH-a kao politikog predstavnitva NOP-a i najvieg organa narodne vlasti u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu ve u ljeto 1943. godine pokrenuo inicijativu za osnivanje politikog predstavnikog tijela NOP-a u Bosni i Hercegovini. U pismu Pokrajinskog komiteta upuenom Centralnom

348

komitetu KPJ od 18. avgusta te godine, u kojem se govori o prvim kontaktima nekih graanskih predstavnika Muslimana sa NOP-om, kojom prilikom su se oni interesovali da li se oekuje formiranje kakve privremene vlade, istie se da im je odgovoreno da e za sad biti dovoljno da se obrazuje AVNO Bosne i Hercegovine kao politiki forum u koji e ui predstavnici Bosne i Hercegovine bez obzira na narodnost, vjeru i politiku pripadnost (ZAVNOBiH, Dokumenti 19431944, knj. I, Sarajevo, 1968, str.22). Mjesec dana kasnije u pismu Oblasnom komitetu KPJ za Hercegovinu, od 14. septembra, PK tu inicijativu, kao i miljenje o definitivnom poloaju Bosne i Hercegovine, formulie ve mnogo odreenije: Mislimo da je situacija sazrela da se formira ZAVNO za Bosnu i Hercegovinu, o emu smo ve obavijestili CK. Smatramo da je potrebno izai pred najire mase sa naim stavom po pitanju poloaja Bosne i Hercegovine u buduoj ravnopravnoj zajednici naroda slovenskog Juga. U okviru optih demokratskih zahtjeva dolazi zahtjev autonomije Bosne i Hercegovine. Parolu slobodne i izmirene Bosne i Hercegovine treba odmah popularisati, naroito meu srpskim masama. Ideja autonomije bliska je muslimanskim masama, iako nae shvatanje autonomije nema nita zajednikog s parolom autonomije Bosanskog begovata (ZAVNOBiH, Isto, str. 24). U septembru, oktobru i prvoj polovini novembra 1943. godine putem izbora, gdje god je to bilo mogue, i na drugi nain, pripremljena je lista delegata za osnivaku skuptinu ZAVNOBiH-a. Delegati su, uglavnom, bili svi lanovi AVNOJ-a sa podruja Bosne i Hercegovine, predstavnici bosansko-hercegovakih partizanskih jedinica, lanovi oblasnih i okrunih NOO i jo po pet delegata iz svakog okruga istaknutih politikih, javnih i kulturnih radnika. Pripremano je tako osnivanje najvieg politikog predstavnitva NOP-a i najvieg organa vlasti u Bosni i Hercegovini kao posebnoj jedinici u novoj Jugoslaviji. Ali definitivan status te jedinice jo uvijek nije bio potpuno utvren. Odluujui korak u tom pravcu predstavljaju razgovori koji su voeni na sjednicama PK KPJ za BiH, i zajednike diskusije sa lanovima CK KPJ u Jajcu novembra 1943. godine. O Bosni i Hercegovini, kao istorijski formiranoj geografsko-ekonomskoj cjelini sa njenom specifinom politikom problematikom, nije bilo vie dvojbi u stavovima KPJ i u jugoslavenskom NOP-u u cjelini.Time je otklonjena svaka mogunost shematskog svoenja ovog pitanja pod formulu nacionalnog suvereniteta jedne nacionalno homogene teritorije i na taj nain rjeenje na principu koliko nacija toliko federalnih jedinica. Postavljalo se samo pitanje definisanog statusa Bosne i Hercegovine u novoj jugoslavenskoj federaciji. U poetku razgovora u Jajcu bilo je miljenja da Bosna i Hercegovina treba da bude autonomna pokrajina. Ali alternativa njenog prikluenja federalnoj jedinici Srbiji ili Hrvatskoj, to bi izazvalo podozrenje jedne od njih i opravdani otpor Muslimana, nije moglo doi u obzir za razmatranje. Isto tako, nije prihvaena ni koncepcija da Bosna i Hercegovina kao autonomna jedinica bude direktno povezana sa saveznim ustanovama jugoslovenske federacije, sa neto manjim pravima od federalnih jedinica. Pokazalo

349

se, naime, u tim razgovorima da je ideja o autonomiji Bosne i Hercegovine, kako je ona ranije zamiljana, prevaziena osnovnim konceptom narodnooslobodilake borbe koji je proklamovao da e pitanje svake jugoslovenske zemlje, pa i pitanje Bosne i Hercegovine, rjeavati sam narod. Usvajanje ovih stavova doprinijelo je da se na toj osnovi pripremi i Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a. Mrkonji Grad je od stalnih borbi stradao, ali ipak mnogo manje nego druga mjesta Bosanske Krajine. Stoga su u Mrkonjiu i postojale mogunosti za odravanje pojedinih skupova i konferencija razliitog sadraja. to je novembar vie odmicao, u gradu se osjeala i vea ivost, koja se graniila sa nestrpljivou, a sve u oekivanju zasjedanja ZAVNOBiH-a, od kojeg su mnogo oekivali narodi Bosne i Hercegovine pa, naravno, i mjetani Mrkonji Grada, kao i svi delegati i gosti koji su poeli da pristiu. Da bi se izvrile odgovarajue pripreme za odravanje ZAVNOBiH-a, formiran je Odbor koji se, pored ureenja prostorija za zasjedanje, starao za smjetaj, ishranu i ostale potrebe delegata. U Odboru, koji je radio pod neposrednim rukovodstvom ure Pucara, bili su Skender Kulenovi, Branko opi, Jovan Marjanovi, Mate Zaninovi i Ante anti. Zgrada u kojoj je trebalo da se odri zasjedanje pripadala je porodici Gai, koja je u njoj drala krmu. Vlasti NDH su 1941. godine uzele zgradu i pretvorile je u magacin. Kada je prvi put osloboen Mrkonji Grad, avgusta 1942. godine, zgrada je pretvorena u Dom kulture, u kojem su se odvijale politike i kulturne aktivnosti, kao i druge manifestacije. Da bi sala izgledala to sveanije i ljepe, pristupilo se njenom ureenju. Nabavljene su fotelje, stolice, klupe, stolovi, ilimi i drugi potreban materijal, tako da je sala bila sveano dekorisana. Pored fotografija Tita, Staljina, Ruzvelta i erila, domaih i saveznikih zastava, na zidovima sale nalazio se i vei broj parola o karakteristikama vremena i o samom zasjedanju. Za ovu priliku u sali je bilo privremeno uvedeno elektrino osvjetljenje pomou jednog agregata. Inae, sala Doma kulture je za raniju i kasniju upotrebu bila osvjetljavana pomou karbit lampi. Zasjedanju ZAVNOBiH-a, koje je poelo sa radom 25. novembra 1943. godine u 19 asova, a zavrilo rad 26. novembra u etiri asa ujutro, prisustvovalo je 247 delegata, jer izvjestan broj nije stigao na vrijeme zbog borbi i drugih prepreka na putu do Mrkonji Grada. Osnivanjem ZAVNOBiH-a uspostavljeno je prvo politiko predstavniko tijelo naroda Bosne i Hercegovine. Rezolucijom ZAVNOBiH-a istaknuti su znaajni politiki stavovi na osnovu kojih e narodi Bosne i Hercegovine da urede svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima. Rezolucijom je proklamovano da narode Bosne i Hercegovine predstavlja jedino ZAVNOBiH, zatim, da narode Bosne i Hercegovine, kao i ostale narode Jugoslavije, moe predstavljati u zemlji i pred inostranstvom jedino AVNOJ i vlast koja iz njega proizilazi. Time je utvren predstavniki karakter ZAVNOBiH-a.

350

Na osnovu zadataka koji su mu dati Rezolucijom, kao i djelatnosti nakon zasjedanja, Prezidijum ZAVNOBiH-a neposredno je rukovodio radom NOO. To znai da je obavljao i sve poslove najvieg organa vlasti u Bosni i Hercegovini, ime su udareni i temelji dravnosti Bosne i Hercegovine. Odlukom Drugog zasjedanja AVNOJ-a o federativnom ureenju Jugoslavije potvreni su stavovi ZAVNOBiH-a. Njome je stvorena jugoslovenska federacija koja e obezbijediti ravnopravnost naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Ova Odluka u isto vrijeme znai i rjeenje nacionalnog pitanja u jogoslovenskim zemljama, izraenog na taj nain to svi narodi i narodnosti ujedinjeni u jugoslovensku federativnu zajednicu imaju jednaka prava. Time je Bosna i Hercegovina konano zauzela svoje pravo mjesto u zajednici jugoslovenskih naroda postavi esta federalna jedinica u okviru DFJ. Takvo rjeenje najvie je odgovaralo interesima i Muslimana i Srba i Hrvata, i obezbjeivalo suverenitete svakog od njih i svih zajedno. Na taj nain iz politikog ivota Jugoslavije bio je eliminisan problem koji je graanskoj klasi, gotovo itavo jedno stoljee, od pojave nacionalnih pokreta na jugoslovenskom tlu, sluio za ostvarivanje nacionalistikih i eksploatatorskih interesa na podruju Bosne i Hercegovine. Autor Doktor Duko Otaevi je penzionirani saradnik Historijskog muzeja u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autor detaljno govori o pripremama bosanskog politikog i vojnog vostva za organizaciju i uspjeno odravanje Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonji Gradu 1943. godine, tj. u punom jeku oslobodilakog rata protiv faizma. Pripreme su bile vojne osiguranje potrebne teritorije, politike izbori i pripreme delegata svih naroda i socijalnih slojeva, tehnike osiguranje sigurnog putovanja delegata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, njihov smjetaj, ishrana i sigurni povratak i priprema dokumenata zasjedanja.

351

KRATAK OSVRT NA BOSANSKU SAMOSVIJEST U OSMANSKOM PERIODU Enes Pelidija

U dosadanjoj historiografiji Bosne i Hercegovine osmanskog perioda, nerijetko su mnogi autori nekritiki prilazili izuavanju pojedinih pitanja. To je rezultiralo mnogim predrasudama u kojima su 415-godinju osmansku vladavinu neki glorifikovali kao period potpune tame i nazadovanja, a drugi ili u drugu krajnost uljepavajui i ono to ozbiljnija znanstvena kritika negira. Ovisno o tome kako je ko sklon da prihvati razliita tumaenja, dugo vremena je ova jednostranost bila prisutna. Istine radi, pojedini osmanisti i historiari su, na osnovu izvorne arhivske gra , u svojim brojnim radovima, prije svega orijentalne provenijencije, donosili dosta kritina miljenja o mnogim mjestima, dogaajima i linostima. Uglavnom se to odnosi na znanstvene radove koji su se pojavili u strunim asopisima poslije 1945. godine . No, bilo je takvih radova i u ranijem periodu, ali u znatno skromnijem broju. Posebno su odreene studije razbile crno-bijeli stereotip. Ipak, predrasude su ostale i do najnovijeg doba. Upravo u elji da na konkretnim primjerima ukaem da su, kao i u posljednjim danima srednjovjekovne bosanske kraljevine, ljudi sa ovog tla prije svega Bosnu, a ne osmansku dravu doivljavali kao svoju zemlju za koju su se borili i potvrivali privrenost u brojnim prilikam , a naroito u prijelomnim periodima njene prolosti, naslovio sam ovaj rad Kratak osvrt na bosansku samosvijest u osmanskom periodu. Naalost, o ovome segmentu prolosti dananje Bosne i Hercegovine, kao i dijelova susjednih zemalja koji su stoljeima bili u sastavu Bosanskog ejaleta, znanstvenici nisu posveivali skoro nikakvu panju. Na neke posebnosti u svojim studijima i radovima ukazali su Hamdija Kreevljakovi, Nedim Filipovi , Avdo Sueska, Hazim abanovi, Adem Handi, Eref Kovaevi, Ahmed S. Alii i drugi. Ako pogledamo u emu je ta posebnost, u pravilu su to odakluk timari. No, prema onome koliko mi je do sada poznato, neto slino bilo je i u nekim drugim pokrajinama Osmanskog carstva. Pa ta je to Bosnu izdvajalo u odnosu na druge?

352

To je, prije svega, samosvijest tokom cijele sultanove vladavine. Okrenutost rodnom kraju i zemlji koju su ljudi sa ovih prostora osjeali i ispoljavali u svim prilikama, daju odgovor da je Bosna svo ovo vrijeme bila prisutna u svim drutvenim sredinama i na cijeloj svojoj teritoriji. To nam potvruju i brojni dogaaji od kojih su mnogi u direktnoj suprotnosti ak i sa nekim dananjim tezama koje je ozbiljnija znanstvena kritika davno odbacila . Negiranje bosanske samosvijesti zapoelo je 1463. godine, kada je sa veim vojnim snagama doao sultan Mehmed II Fatih. Njegova brza vojna pobjeda nad braniocima, pogubljenje posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia (14611463), osvajanje jednog dijela Kraljevine i nestanka srednjovjekovne dravnosti natjeralo je pojedince da opravdaju svoju nesposobnost i brzopletost odluka, te da krivicu prebace na druge. Za mnoge je izgledalo da je Bosna aptom pala pod vlast Osmanlija. To nije tano. Osmanskoj vojsci poslije 1463. godine, bilo je potrebno vie decenija da uspostavi sultanovu vlast samo u onim granicama u kojima se nalazila Bosanska kraljevina posljednje godine svoje srednjovjekovne dravnosti. Kada je rije o teritoriji dananje Bosne i Hercegovine, Osmanlijama je bilo potrebno 13 decenija, sve do zauzimanja Bihaa 1592. godine. Savremenici su se sluili i neistinom. Tako je trogirski knez pisao 25. juna 1463. godine da je Bosna pala ne samo bez ijednog topovskog hica, nego i bez izvlaenja iz korica ijednog maa. Slino je razmiljao i tadanji ugarski kralj Matija Korvin (1358-1390). U pismu papi Urbanu V (1362-1370) poetkom 1464. godine, ugarski kralj, izmeu ostalog, kae kako je sultan u Bosni pobijedio prije nego je izvukao ma iz korica. Za poraz su okrivljivani i domai ljudi, posebno istaknutije linosti. Biskup Nikola Modruki, koji je kao papski legat (1361-1361) doprinio da kralj Stjepan Tomaevi prekine taktiziranje sa sultanom Mehmedom II Fatihom obeavajui mu punu podrku Ugarske kraljevine, kao i drugih evropskih zemalja, u nastojanju da dio svoje krivice za nestanak jedne legalne kraljevine umanji, optuio je za izdaju zapovjednika odbrane kraljevskog grada Bobovca pokatolienog krstjanina Radaka koji je, po njemu, grad i tvravu predao bez otpora. Sve ove i sline nehistorijske teze imale su za cilj da se pokae kako nije postojala samosvijest kod domaih ljudi i vladajueg plemstva o Bosanskoj kraljevini kao svojoj dravi. Tako su uile generacije uenika i studenata. Meutim, navedeni primjeri su historijski potpuno netani. O tome najbolje pie akademik Marko unji koji pobija jednu po jednu od gore navedenih teza .1 Oni koji su pisali o brzom nestanku Bosne ispustili su iz vida da je osmanska vojska ovu Kraljevinu poela napadati jo od 1386. godine. U narednih 77 godina, shodno svojoj provjerenoj taktici da u svim prilikama buduu rtvu politiki, vojno i ekonomski oslabi, prije nego zada posljednji udarac, osmanska vojska je
1

Dr Marko unji, Unitenje srednjovjekovne bosanske drave, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998, 92,93 (dalje: M.unji, Unitenje srednjovjekovne bosanske drave)

353

nekad intenzivnije, a nekad slabije upadala i razarala Bosnu. To isto je radila i sa drugim srednjovjekovnim dravama na prostorima jugoistone Evrope. Grevita borba za odravanjem Kraljevine voena je od domaih ljudi i diplomatski i vojno .2 Svi drutveni slojevi iz ovog perioda su na razne naine u tih proteklih 77 godina produavali ivot srednjovjekovne bosanske drave. To govori o svijesti koju su imali prema svojoj zemlji. I druge izreene teze vezane za 1463. godinu, kada Bosna gubi svoju dravnost, takoe pobijaju historijski izvori. Savremenik ovog Fatihovog pohoda na Bosnu, poznati osmanski historiar Dursun-beg u svom dijelu Tarihi Ali Osmani pie o sultanovom osvajanju Bosne. Kao neposredni uesnik u vojnom pohodu na Bosnu, on govori i o pruanju otpora sultanovoj vojsci. Izmeu ostalog, kae: Drugi opet nevernici, itelji pakla, uzdajui se u svoju snagu i vrstinu svojih mesta produie da se odupiru i bune. Povukoe se u nepristupana mesta i zbegove. A zatim nastavlja: Buntovnici pojedinih nahija bejahu se iskupili na po jedno od ovako nepristupanih i tvrdih mesta u gorama, pa bi kao demoni izabrali sebi jednog vou. Odatle su se odupirali i u inatu bili uprni, reeni da se bore sa pobjedonosnom vojskom ... Kad se borba zavravala islamskom pobjedom, prije no to bi se otpoelo robljenje i pljaka, mnogi su nevernici i nevernice, mladi i djevojka, i djeca, iz straha da ih Turin ne bi uzeo, isputali duu skaui svojevoljno u provaliju.3 I drugi uesnik ovog pohoda koji je bio u sultanovoj vojsci, Konstantin Mihailovi iz Ostrovice pisao je sljedee: uvi ta se zbiva u Bosni, car Muhamed (Mehmed II) krenu posle godinu dana natrag, osvajajui gradove, a nemajui topove za sobo , naredio je da se tu liju i tukui ih iz ovih, sruio je bio sve zidove Jajca , a posle toga je poeo juriati. I ve je carska zastava bila na zidu, ali se jedan paa iz grada poe s jednim janiarom boriti za zastavu. A tako su se snano drali da su obojica pala s grada i ubila se.4 Na prvi pogled, sitni detalji govore nam da se Bosna nije tako lahko predavala napadaima. U to vrijeme, nijedna istaknutija linost iz reda bosanskog plemstva nije se pridruila Osmanlijama, izuzev Vladislava, sina hercega Stjepana Vukia-Kosae koji ih je i doveo u Kraljevinu .5 Srednjovjekovna bosanska drava nije dakle sama od sebe propala, niti je jednim udarcem noge sruena kao crvotona zgrada, kako se rugao na Vladimir orovi, nego je, i prema onome kako Venecija

Vie o tome vidi u radu Hazima abanovia, Bosansko krajite , Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, IX, Sarajevo 1957, 177 220 Istorija naroda Jugoslavije (do poetka XVI veka) , Beograd 1953 , 561 Konstantin Mihailovi iz Ostrovice, Janiarove uspomene ili turska hronika, Predgovor, prevod i napomene dr ore ivanovi , Beograd 1966, 156 M. unji, Unitenje srednjovjekovne bosanske drave,

3 4

354

pie Firenci 14. VI 1463., pred oima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo aredet ante oculos opulentimum regnum!6 Vezanost domaeg stanovnitva za Bosnu kao jedinu domovinu tokom 415godinje osmanske vladavine potvrivano je u brojnim situacijama. U vrijeme kada Osmansko carstvo u XVI stoljeu postaje jedna od svjetskih imperija na mnogim dravnim i vojnim poloajima bili su ljudi iz Bosne. Meu njima je bio ne mali broj pojedinaca, pa i cijelih porodica koje su dio svog steenog bogatsva u vidu vakufa ili na druge naine ostavljale u Bosni. Tako je jo u prvom stoljeu osmanske vladavine na teritoriji bosanskog, hercegovakog, zvornikog, klikog i poekog sandaka dolo do podizanja brojnih graevina sakralne i profane namjene, a od kojih su mnoge predstavljale embrion kasnijih urbanih sredina. U tome je posebno mjesto i ulogu imao Gazi Husrev-beg koji je sa kraim prekidima izmeu 1521. i 1541. godine bio sandakbeg Bosanskog sandaka. Iako se nije rodio u Bosni, kao sin Ferhad-bega koji je porijeklom sa ovih prostora, cijelo svoje bogatstvo i sve svoje line sposobnosti do tragine smrti usmjerio je na dobrobit sandaka kojim je u sultanovo ime upravljao u posljednje dvije decenije svoga ivota. Rezultat te njegove aktivnosti su mnoge zadubine u vie mjesta. Nesumnjivo da je on najzaslunija linost koja je svojim vakufskim objektima doprinijela da Sarajevo ve u prvoj polovini XVI stoljea postane jedan od najveih i najznamenitijih gradova evropskog dijela Osmanskog carstva.7 Ni druge linosti iz XVI stoljea koje su stekle ugled i bogatstvo kako u Bosni, tako i u brojnim pokrajinama Carstva, nisu zaboravljale rodna mjesta i svoje najblie. To je naroito dolo do izraaja u drugoj polovini XVI stoljea. Braa Sinan-beg i Husein-paa svojim zadubinama su uinili da ajnie i Pljevlja izrastu u rang kasabe.8 To isto uinio je i Mustafa-paa Sokolovi koji je kao vakif bio osniva kasabe Rudo.9 Brojne vakufname iz XVI stoljea govore nam o relativno velikom broju pojedinaca koji su u Bosni podigli brojne graevine i darovali novana sredstva. Meu njima bili su: Isa-beg Ishakovi, Gazi Husrev-beg, Sofi Mehmed-paa, bosanski sandakbeg Mustafa-paa, Ferhad-beg, Musa elebi, Nesuh-aga Vujakovi, foanski nazir i zaim hadi Mehmed-beg, Zaim hadi Muhamed-beg (Karaoz-beg), Turali-beg, Sinan-beg Boljani, Dervi-aga, carski kizlar aga Mustafa, sin Mehmed-begov, te mnogi drugi. Iz njihovih vakufnama se vidi da, bez obzira da li su stalno boravili u Bosni ili su ivjeli daleko od nje, nesebino su dio svojih privatnih materijalnih i novanih sredstava uvakufili za ope potrebe stanovnitva Sara6 7 8

ibidem , 94 Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva (XVI stoljee), Sarajevo 1996, 7 247 Enes Pelidija Behija Zlatar, Pljevlja i okolina u prvim stoljeima osmansko-turske vlasti, Pljevlja 1988., 5-49 Alija Bejti, Rudo i rudarski kraj, doba turske vladavine, Rudo, spomenica povodom 30-godinjice Prve proleterske brigade, Rudo 1971, 197 209

355

jeva, Mostara, Banje Luke, Rudog, Rogatice, Tenja, Foe, Tuzle, ajnia, Varcar Vakufa (od 1923. Mrkonji Grada) i drugih brojnih ne samo bosanskohercegovakih, nego i nekih gradova koji su sada u susjednim zemaljama, a stoljeima su bili u sastavu Bosanskog ejaleta.10 Gazi Husrev-beg je cijeli svoj imetak ostavio u Bosni i po vlastitoj elji ukopan je u Sarajevu, zajedno sa suprugom princezom ahdidar koja je bila kerka sultana Bajazita II. Koliko je panje i sredstava uloio u podizanju sakralnih i profanih objekata Gazi Husrev-beg u Sarajevu tokom prve polovine XV stoljea, toliko je prvi bosanski beglerbeg Ferhad-paa Sokolovi uloio za razvoj Banje Luke. Tokom boravka u ovom gradu, od 1574. do 1580. godine, kao bosanski sandakbeg, a od 1580. do 1588. godine kao prvi bosanski beglerbeg iz svojih linih sredstava je, pored damije Ferhadije koju su 7. maja 1993. godine sruili etnici, sagradio 200 duana, karavan saraj, hamam, tri mlina, rezidenciju, medresu, imaret i druge vrijedne objekte. Time je i ovo mjesto steklo status ehera, kakvo je i Sarajevo bilo od vremena Gazi Husrev-bega. Kada je 1588. godine, odlukom Visoke porte, imenovan za budimskog namjesnika i dalje je veliku panju posvetio Banjoj Luci. U Budimu 1590. godine ubio ga je jedan rob. Po njegovoj ranijoj elji, ukopan je u Banjoj Luci, gradu kojeg je najvie volio i kome je poklonio svu svoju ljubav i bogatstvo.11 I na ovome primjeru vidimo da su ljudi porijeklom iz Bosne, bez obzira na kakvom poloaju su se nalazili, bili vezani za rodni kraj. To se manifestovalo na razne naine. Prvom i drugom sandaku, osmanske vlasti su dale imena, Bosanski (1463) i Hercegovaki (1471). Ti nazivi su se zadrali tokom cijele osmanske vladavine.12 Tek od formiranja Zvornikog sandaka 1481. godine, kao i u narednom periodu Klikog (1537), Poekog (1538), azmansko-pakrakog (1554), te Krko-likog (oko 1580), sandaci su dobivali imena po mjestu boravka sandak-begova. Posebno je to dolo do izraaja 1580. godine. Od navedenih sandaka je beratom od 24. redepa 988., tj. 5. septembra 1580. godine Ferhad-beg postavljen za prvog bosanskog namjesnika sa titulom pae i dodijeljen mu je prihod od 800.000 aki.13 Nova osmanska pokrajina koja je formirana na skoro cijelom prostoru dananje Bosne i Hercegovine i znatnom dijelu susjednih ze10 11

Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek) , Sarajevo , 1985 , 9 259 Alija Bejti, Banja Luka pod turskom vladavinom, arhitektura i teritorijalni razvitak grada u XVI i XVII vijeku, Nae starine, I, Sarajevo 1953, 97-104; Enes Pelidija, ivot i djelo Ferhad-pae Sokolovia , Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ, god. LIV, br. 6, Sarajevo 1991, 699-712 Hazim abanovi, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo 1982, 15-234 (dalje: H. abanovi, Bosanski paaluk) Topkapi Sarayi Arivi, KK 262, s. 2. Ovaj podatak preuzeo sam od objavljene doktorske disertacije Hatide Oru, Drutveno-ekonomske prilike u Bosanskom sandaku od 1463. godine do poetka 17. stoljea, Sarajevo 2003. godine, 37. Ovim je jasno utvren datum formiranja Bosanskog ejaleta kojeg je u svojoj studiji Bosanski paaluk dr Hazim abanovi smjestio u vremenski priod izmeu 25. aprila i 23. septembra 1580. godine. H. abanovi, Bosanski paaluk, 78

12

13

356

malja, a 12 godina kasnije i cijele Bosne i Hercegovine, slubeno je nazvana Bosanski ejalet. To ime je zadrala do prvih decenija XIX stoljea kada se zove Bosanski vilajet carskim fermanom od 17. zil hidde 1281., tj. 13. maja 1865. godine.14 Sve nam to govori da je ime Bosna, prvo za sandak, a kasnije i pokrajinu u kontinuitetu ostalo tokom punih 415 godina sultanove vlasti na ovim prostorima. Ako pogledamo administrativno upravne nazive drugih zemalja na prosorima jugoistone Evrope koje su bile pod vlau Osmanskog carstva, vidimo da je svijest o Bosni bila prisutna i u slubenim nazivima, kao i ljudi porijeklom iz Bosne. Slino se deavalo i u narednom, XVII stoljeu. Brojni stvaraoci na svim znanstvenim i umjetnikim poljima uz svoje ime i prezime vrlo esto dodaju Bonjak. Meu njima spomenuo bih Dervi Jakup pau-Bonjaka, Ali Dedu-Bonjaka, ani Salih-Bonjaka, Muhameda Musia-Allameka Bonjaka, Hasana Bonjaka, inasi Mehmed elebi Bonjaka, Koda Muerrih-Huseina Bonjaka, Sijahi Mustafu Bonjaka, te na desetine drugih poznatih imena koji su svojim djelima ostavili vrijedan trag u knjievnosti, historiji, sociologiji, filozofiji, teologiji, pravu i drugim znanstvenim disciplinama. Bilo je i onih koji su svom imenu i prezimenu dodavali i mjesto roenja. Meu takvima je bio Hasan Kafi Pruak, Ahmed emsudin Sarajlija, Zijai, Hasan el Mostari, Ahmed Mostarac, ehdi Osman Kadi Bjelopoljak, Hadi Hilmi Taslidak, Muslihudin Bonjak Travnianin, Hasan Livnjak, Aga dede iz Dobora, Ebu Bekir Visoak, Hasan Duvnjak, te mnogi drugi.15 Svi oni su na svoj nain znali kome i gdje pripadaju. Ljudi sa prostora dananje Bosne i Hercegovine cijenili su svoj jezik. To nam najbolje govori djelo Maqbuliarif poznatije pod popularnijim nazivom Potur ahidi(ja), Muhameda Hevajia Uskufije iz Tuzle. On je jo 1631. godine napisao ovo djelo koje je ustvari bosansko-turski rjenik.16 U vie navrata, opisujui brojna bosanskohercegovaka mjesta, najpoznatiji osmanski putopisac Evlija elebi u svom Putopisu istie brojne primjere vezanosti domaeg stanovnitva za rodna mjesta i Bosnu uope. On istie da su domai ljudi Bonjaci, koji se tako i pred njim predstavljaju, pravei razliku u odnosu na druge narode koji su bili u okviru Osmanske drave. Tako npr. za stanovnitvo Srebrenice pie da u njoj ive Bonjaci.17 Na drugom mjestu, opisujui Sarajevo iz 1660. godine pie: Narod se u ovim krajevima u pukom govoru zove Bonjaci (Bonjak). Samo drae im je kad se kae Bosanci (Bosnevi). Kao to je ist
14 15

Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo 1983. godine 82 Dr Hazim abanovi, Knjievnost muslimana bih na orijentalnim jezicima (biobibliografija) , Sarajevo 1973., godine, 39-716; Dr Savfet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1986 . godine, 13 452 Dr Muhamed Hukovi, Dr Ahmed Kasumovi, Dr Ismet Smailovi, sa Uvodom akademika Nedima Filipovia, Muhamed Hevai Uskufi, Tuzla 1990., 7-202 Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, Preveo, uvod i komentar napisao Hazim abanovi, Sarajevo 1996, 100

16

17

357

njihov jezik, tako su zaista i oni samo bistri ljudi koji sve ispravno prosuuju. Ime Bonjak Evlija elebi u Putopisu navodi na vie mjesta, jasno ga razlikujui od imena drugih naroda.18 Slino piu i brojni francuski putopisci koji su prolazili kroz Bosnu tokom XVI i XVII stoljea. I oni na vie mjesta uoavaju da se domae stanovnitvo nije identifikovalo sa osmanskim Turcima i drugim narodima koji su bili pod sultanovom vlau. Posebno su navodili injenicu da je u mnogim mjestima kroz koja su proli veliki dio domaeg stanovnitva preao na islam.19 Na to ukazuju i drugi putopisci u razliitim vremenima kada su boravili na teritoriji Bosanskog ejaleta. Da je domae stanovnitvo bilo vie okrenuto sebi i svojoj Bosni, a manje osmanskoj dravi i sultanu u Istanbulu govore i pobune Bonjaka u XVII i XVIII stoljeu. Sve do novijeg doba historiografija bive Jugoslavije je bila nekritina prema muslimanima u konfesionalnom smislu. To se najvie vidi u brojnim radovim mnogih historiara starije generacije. Oni su u svojim djelima uvijek s pravom ukazivali na sve propuste lokalne i centralne vlasti, te navodili brojne pobune nemuslimanskog stanovnitva. Meutim, kada je rije o muslimanima na ovim prostorima, a posebno Bonjacima, nigdje nisu isticali da se i oni bune isto kao i drugi sultanovi podanici u odreenim vremenskim periodima. Razloga za to bilo je vie. Jedan od njih je bilo i stereotipno prikazivanje stanja u osmanskom periodu u socrealistikom stilu. Tek sa radovima akademika Avde Sueske, kasnije dr Muhameda Hadijahia i drugih, u drugoj polovini XX stoljea pristupa se realnije ovom pitanju. Profesor Sueska je ve u prvim svojim radovima na ovu temu poeo ukazivati da se Bonjaci iz Bosanskog ejaleta jo u XVII stoljeu okreu sve vie svojoj uoj domovini Bosni, a ne sultanu u Istanbulu. To su pokazali i u svojoj prvoj pobuni koja se desila 1636. godine u Sarajevu. Seljaci sarajevskog kadililuka su se u to vrijeme pobunili protiv ubiranja nameta bedel-i ayka. Tom prilikom su razorili i opljakali sarajevski sudnicu (mehemu) i ubili jednog sudskog izvrioca (muhzira).20 Sljedea pobuna stanovnitva iz okoline Sarajeva desila se 1650. godine. Povod za ovu pobunu bio je tadanji Defterdar-zade Mehmed paa. On je od Sarajlija pokuao protuzakonito i silom da uzme novac umjesto sejmena.21 Posebno je u ovom eheru bila velika pobuna koja je poela 26. maja 1682. godine. U narednim decenijama do kraja XVII stoljea nije vie bilo pobuna ovakve vrste. Vjerovatno je na to uticao i Beki rat (1683-1699).22 Po mome
18 19

Ibidem, 160, 179, 201 , te sve do 548 strane Radovan Samardi, Beograd i Srbija u spisima frrancuskih savremenika XVI XVII vek, Beograd 1961, 19-596 na vie mjesta Avdo Sueska, Seljake bune u Bosni u XVII i XVIII stoljeu, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, god. XVII 1966-1967., Sarajevo 1969, 166 (dalje: A. Sueska, Seljake bune) ibidem, 172 Avdo Sueska, Bonjaci u osmanskoj dravi, Sarajevo 1995. godine, 16, 17

20

21 22

358

miljenju, sve je to bilo dalje produbljivanje samosvijesti domaeg stanovnitva prema osmanskoj vlasti, to e posebno doi do izraaja u narednom periodu. Jedan vid okrenutosti domaih ljudi prema Bosni doao je i u vrijeme uspostavljanja nove granice du Bosanskog ejaleta po odredbama Karlovakog mira. Tada se u osmanskoj komisiji za razgranienje na ovom dijelu nove osmanskomletako-habzburke granice u funkciji predstavnika i zastupnika erijata (muvela i halife), tj. predstavnika sarajevskog kadije-mulle, nalazio Abdulah efendija Drnilija. Tokom rada na razgranienju, pokazao je ne samo svu strunost i ozbiljnost posla koji mu je povjeren, nego i svijest da to prije svega radi kao ovjek sa ovih prostora, a ne neki Osmanlija iz drugih pokrajina Carstva.23 Posebno je bosanska samosvijest dola do izraaja kod ljudi u XVIII stoljeu. Najbolje se to vidjelo kako u miru, tako i u tri rata (1714-1718; 1737-1739. i 17881791) koji su se u tom periodu vodi na tlu Bosanskog ejaleta. Neposredno iza zakljuenja mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima 26. januara sa Habzburkom monarhijom i 7. februara 1699. godine sa Mletakom republikom u Bosni, koja najveim dijelom postaje najisturenija pokrajina evropskog dijela Osmanskog carstva, dolazi kako od predstavnika vlasti, tako i domaih ljudi do punog izraaja interes za to vie fortifikacionih objekata i boljom vojnom koordinacijom. Zahvaljujui tome, u prvom ratu koji se vodio od decembra 1714. go jula 1718. godine, Bosna nije imala onako velike teritorijalne gubitke, kao to je to bilo sa drugim pokrajinama.24 No, pravu samosvijest pokazali su Bonjaci u austrijskoosmanskom ratu koji se vodio od 1737. do 1739. godine. Znali su da e, ako ih porazi austrijska vojska, doivjeti sudbinu muslimana koji su u prethodnim ratovima protjerani sa teritorija u kojima su generacijama ivjeli ili e, u najboljem sluaju, morati prei u kransku vjeru. Bonjaci su bez iije pomoi, maksimalnim angaovanjem i samoodricanjem, pobijedili nadmonijeg protivnika. Ovom pobjedom su odbranili sebe, svoj identitet, rodna mjesta i Bosnu koju su jedino istinski doivljavali kao svoju domovinu. Zato se i moe tvrditi da je Banjaluki boj od 4. avgusta 1737. godine predstavljao jednu od prvih stranica bonjake samosvijesti, hrabrosti i patriotizma Posebno je ova pobjeda imala veliki znaaj za Bonjake islamske vjere koji su i do tada ivjeli sa svojim komijama katolike, pravoslavne i jevrejske vjeroispovijedi. Oni su u ovom boju sauvali svoj fiziki i duhovni opstanak na ovim prostorima.25
23

Alija Bejti, Sarajlija Abdulah Drnilija i njegov Zbornik bosanskih memorijala 1672-1719., Radovi ANUBiH, knj. LX, Odeljenje drutevih nauka, knj. 19, Sarajevo 1977, 201-240 ; Eref Kovaevi, Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj republici po odredbama Karlovakog mira , Sarajevo 1973, 5-299 Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira (1699-1718) , Sarajevo 1989, 5-301 Enes Pelidija, Banjaluki boj iz 1737. uzroci i posljedice, Sarajevo 2003. godine, 409, 410; Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka , Sarajevo 1997, 300-303

24

25

359

Poslije Beogradskog mira (1. septembra 1739) na ovim prostorima u narednih gotovo pet decenija nije bilo rata sa susjedima. Meutim, upravo u tom mirnodopskom periodu, svijest domaeg stanovnitva jo vie se uvruje. U narednim decenijama uticaj domaih ljudi, koji su bili na istaknutijim civilnim i vojnim poloajima bio je na zavidnom nivou. Posebno su u tome doli do izraaja kapetani i brojne spahijske porodice koje su uivale odakluk timare.26 Istina, njihove odluke nikada nisu u glavnim pitanjima bile u suprotnosti sa stavom Visoke porte u Istanbulu. No, sve osnovne odluke koje su se ticale odranja reda, unutranjeg mira, privrednog ivota i posebno vojne sposobnosti za odbranu Bosanskog ejaleta, bile su u nadlenosti predstavnika osmanske vlasti koju su u pravilu obavljali ljudi domaeg porijekla. Ovo ne znai da je u Bosni vladala neka vrsta autonomije. Meutim, po onome kako je bilo u praksi, to nije ni bilo daleko od ovoga pojma. Upravo u ovakvoj situaciji se domae stanovnitvo bunilo protiv lokalne vlasti, koja je zloupotrebljavala ovlatenja. Kao i u prethodnom XVII, i tokom XVIII stoljea u vie navrata dolazilo je do pobuna domaeg stanovnitva, prije svega muslimanske konfesije. Ozbiljnija pobuna zabiljeena je 1735. godine. Pobuna je izbila u mostarskom, a zatim i drugim kadilucima hercegovakog sandaka. Tek poslije izbijanja austrijsko-osmanskog rata 1737. godine, zbog opasnosti koja se nadvila nad Bosnom, dolo je do njenog primirenja.27 No, pritajeno nezadovoljstvo ponovo je buknulo u novoj pobuni u veem dijelu ove osmanske pokrajine, koja je trajala od 1747. do 1757. godine.28 I na ovim primjerama pobune se vidi bosanska samosvijest. Ljudi u XVIII stoljeu nisu slijepo slijedili ni sultana, ni predstavnike njegove vlasti u Bosni kada su nepravde i zloupotrebe bile evidentne. Oni su, prije svega, titili sebe i svoja zakonska prava. Kada je Porta 1784. godine na austrijski zahtjev prihvatila da preda neka pogranina mjesta i tvrave koje su bile sporne jo od beogradskog mira (1739), protiv toga se pobunilo bonjako stanovnitvo. Nezadovoljstvu se pridruio i tadanji bosanski namjesnik Abdullah-paa Defterdarevi. I on je kao roeni Sarajlija reagirao patritoski. Bio je protiv davanja nekih pograninih bosanskih mjesta susjednoj Austriji. To su iskoristili njegovi protivnici, pa su ga kod Visoke porte uspjeli oklevetati za veleizdaju. Bio je to povod da se osudi na smrt. Po predanju, kada je u Travnik februara 1785. godine sa aicom otrova doao Portin izaslanik (mubair), pijui otrov, vezir Abdullah-paa je izgovorio sljedee rijei: Ba ve-

26

Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo 1991; Avdo Sueska, Ajani, prilog izuavanju lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka, Sarajevo 1965. godine Enes Pelidija, Bosanski ejalet od 1593 . godine do Svitovskog mira 1791. godine, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998, 165 (dalje: E. Pelidija, Bosanski ejalet od 1593. godine) A. Sueska, Seljake bune, 182 202

27

28

360

rerum, bir ta vermem (I glavu u svoju dati, a kamena jednog ne dam).29 Bez obzira koliko ovo odgovaralo historijskim injenicama ili ne, ipak i ova predaja govori o bosanskoj samosvijesti koja je bila prisutna daleko prije nestanka sultanove vlasti sa ovih prostora. Posebno e patriotizam doi do izraaja u narednom osmansko-austrijskom ratu koji se vodio od 1788. do 1791. godine. U ovom ratu koji je u historiji poznatiji pod imenom Dubiki rat, Bosanci su grevito i hrabro pruali nevjerovatno veliki otpor na svim napadnutim mjestima. I ovdje oni nisu toliko branili sultana i osmansku dravu, koliko sebe i svoju Bosnu. Tadanji austrijski car, Josip II (1780-1790) znao je za nezainteresiranost slubenog Istanbula za Bosnu. Zato je i pisao feldmaralu Ernestu Laudonu koji je bio vrhovni zapovjednik carske vojske na bosanskom frontu da je Bosna preputena Bonjacima i da to treba iskoristiti i napasti Berbir30.31 Meutim, kako vojne aktivnosti austrijske vojske nisu ile planiranim tempom, to je feldmaral Laudon iznio caru u Beu razloge zbog ega izostaju vojne pobjede. On je kazao da je upravo nevjerovatno kako su vrsto graeni mali bosanski gradii i kako se tvrdoglavo u njima Turci (Bonjaci-prim. m.) bore, a s kojom se lakoom oni umiju iznova uaniti, kad im se razori jedna odbrambena linija.32 U XIX stoljeu, jo od potpisivanja Svitovskog ugovora (4.08.1791.) Krajinici i pojedini njihovi kapetani nisu se mirili sa gubitkom Cetingrada. Posebno se tome odupirao Hasan-aga iz Peigrada. U narodnoj tradiciji je poznatiji kao Hasanaga Peki. On je sa Austrijskom monarhijom vodio skoro 30 godina neku vrstu privatnog rata za Cetingrad.33 Hasanagina borba sa Austrijskom monarhijom bio je izraz svijesti ove linosti i Krajinika uope da se bore za svoju a ne sultanovu zemlju. Sve e to jo vie doi do izraaja u Pokretu za autonomiju Bosne pod Husein-kapetanom Gradaeviem. Pokuaj reformiranja Osmanskog carstva, prije svega po uzoru na tadanje evropske zemlje, imao je direktnog uticaja na mnoge dogaaje u brojnim osmanskim pokrajinama. Tako je bilo i sa Bosanskim ejaletom. Mnoge mjere koje je u toku svoje viedecenijske vladavine provodio sultan Mahmud II (1808-1839) nisu nailazile na podrku sultanovih podanika u Bosni. Razlozi tome bili su subjektivne i objektivne prirode. Posebno je to dolo do izraaja poslije ukidanja Jenierskog odaka 1826. godine. Tada su se bosanski kapetani, ajani i druge uglednije

29

Safvet beg Baagi (Mirza Safvet), Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (Od g. 1461850.) , reprint izdanje, Sarajevo, 1989, 110, 111 Bosanska Gradika Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1788-1812, Banjaluka 1992, 119 Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb MCMLIX, 1331 M. Imamovi, Historija Bonjaka, 326

30 31 32 33

361

linosti osjetile ugroenim u svojim pravima. Oni e initi i vostvo Pokreta.34 Meu njima je bio i Hasan-aga Peki koji je punih 30 godina na svoj nain ratovao i borio se za Bosnu. On je, zajedno sa drugim kapetanima i tadanjim uglednicima, bio na sastanku u Tuzli koji je trajao od 20. januara do 5. februara 1831. godine. Donesene su vane odluke od kojih su najznaajnije: a) da Bosna dobije unutranju autonomiju, te da ubudue centralnoj vladi u Istanbulu plaa 4000 kesa novca godinje i b) da se na elu ove pokrajine imenuje domaa linost. Tom prilikom je za vou pokreta izabran Husein-kapetan Gradaevi. Iako po godinama mlad (29) nesumnjivo je bio meu najuticajnijim, najsposobnijim i najbogatijim linostima Bosanskog ejaleta. Zato je dobio najvie podrke.35 U narednom periodu, tokom 1831. i 1832. godine, najvei dio stanovnitva ove pokrajine je, zajedno sa Husein-kapetanom, vodilo i politiku i oruanu borbu protiv centralne vlasti za ostvarenje proklamovanih ciljeva.36To je isticao i sam Husein-kapetan, koji je u narodu ve u to vrijeme postao poznat pod nadimkom Zmaj od Bosne. On to istie i u svojoj korespondenciji austrijskom caru Franju II (1792-1835). U pismu naglaava da je izabran po elji cijelog bosanskog naroda.37 Cio tok borbe za autonomiju bio je izraz samosvijesti ljudi toga vremena koji su Bosnu, a ne Osmansko carstvo s pravom smatrali svojom domovinom. Tu bosansku samosvijest znala je i centralna vlada u Istanbulu. U ranijim periodima, ona je patriotizam stanovnitva Bosanskog ejaleta koristila na najbolji mogui nain kako bi sauvala ovu izuzetno znaajnu pograninu pokrajinu. No, stanje se sada promijenilo. Bosanska samosvijest vie nije odgovorala sultanu i vodeim linostima Carstva. Zato su i ekali pogodan trenutak da se obraunaju sa nosiocima bosanske ideje koje, nakon vojnog poraza Pokreta za autonomiju, nisu eliminisali. Prilika za to ukazala se u vrijeme pobune u Krajini. Kada su poetkom septembra 1849. godine u boju kod Bihaa ustanici porazili bosanskog namjesnika Tahirpau, Visoka porta je iskoristila tu priliku i 1850. u Bosnu poslala Omer-pau Latasa, jednog od najsposobnijih vojnih zapovjednika, koji je bio poznat po uspjenim vojnim intervencijama protiv ustanika u vie pokrajina Carstva.38 U narednom periodu, Omer-paa je, sluei se svim sredstvima, uspio na najbrutalniji nain ne samo uguiti pobunu u Krajini, nego i fiziki ubiti i protjerati najvei dio uglednih i uticajnih linosti, nosilaca bosanske samosvijesti. Meu njima je bio i Ivan Franjo
34

Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo, 1996. godine, 241-249 (dalje: A. S. Alii, Pokret za autonomiju) Ibrahim Tepi, Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljea do austrougarske okupacije 1878. godine, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo 1998, 186 (dalje: I. Tepi, Bosna i Hercegovina) A. S. Alii, Pokret za autonomiju, 250-337 ibidem, 187 I. Tepi, Bosna I Hercegovina, 198, 199

35

36 37 38

362

Juki koji je, i pored dokazane dobrodolice, te pjesme koju je posvetio upravo Omer-pai, zbog svoje odanosti Bosni bio protjeran iz svoje zemlje. 1 U narednom periodu, i pored pojedinanih pobuna, nije bilo onako organizirane borbe za unutranjom autonomijom, kao to je to bilo prije Omer-painog dolaska. No, to je bila samo prividnost. Kada je odlukama Berlinskog kongresa (13. juni 13. juli 1878.) Bosanski vilajet predat Austro-ugarskoj, eksplodiralo je narodno nezadovoljstvo protiv sultana Abdul Hamida i njegove vlade. Tada su se u narodu ule glasne rijei da je Bosna njihov vatan (domovina) i da sultan moe dati Stambol, a ne Bosnu. 2 Sa istom onom odlunou s kojom je stanovnitvo srednjovjekovne Bosanske kraljevine branilo svoju dravu, tako su se i njihovi preci, poslije 415-godinje osmanske vladavine, suprotstavili Osmanskom carstvu i evropskim dravama da u njihovo ime odluuju o zemlji koju oni smatraju svojom jedinom domovinom. To su najbolje pokazali pruajui ilav i iznenaujue dug vojni otpor dolasku austrougarske vojske u Bosnu i Hercegovinu. 3 I na kraju osmanske vladavine, samosvijest domaeg stanovnitva bila je isto tako jasna i vidljiva kao i 1463. godine, te u svih proteklih 415 godina sultanove vlasti. I ovaj dio prolosti Bosne i Hercegovine nam daje odgovor zato je 25. novembra 1943. godine bilo mogue da predstavnici svih danas konstitutivnih naroda, politikih opcija i drutvene pripadnosti jednoglasno prihvate rezoluciju ZAVNOBiH-a i da, poslije punih 480 godina, obnove bosanskohercegovaku dravnost. Upravo svijest i samosvijest njihovih predaka da je Bosna i Hercegovina njihova istinska domovina, daju nam odgovor zato je naa zemlja u to vrijeme vratila svoju dravnost, a danas je i meunarodno priznata. Autor Profesor dr. Enes Pelidija je redovni profesor historije osmanskog perioda nae historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autor razlae o razvoju osjeanja bosanskog patriotizma u narodu Bosne u vrijeme postojanja osmanske Bosne. Ukazuje na ulogu islama u tom procesu i ulogu ouvanja narodnog jezika i osnovne narodne kulture, kao i na vanost injenice da je Osmansko carstvo ouvalo Bosnu kao jedinstvenu upravnu, sudsku i vojnu teritoriju sa znaajnom ulogom domaih ljudi u cjelokupnom ekonomskom, upravnom, vojnom i sudskom sistemu u njoj.
1 2 3

G. ljivo, Omer-paa Latas u Bosni i Hercegovini 1850.-1852., Sarajevo 1977, 5-181 I. Tepi, Bosna i Hercegovina, 211 Mehmedalija Boji, Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i Hercegovine protiv austro-ugarske invazije 1878. godine, Nauni skup Otpor austro-ugarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1979, 73-88

363

ZAVNOBiH NEDOVRENA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE Enver Redi

Jedan od najvanijih zakljuaka Prvog zasjedanja AVNOJ-a 26-27. novembra 1942. godine u Bihau bio je da se pristupi osnivanju zemaljskih antifaistikih vijea. Glavno poprite NOR-a bilo je protiv faistikih njemakih i italijanskih okupatora i domaih kvislinga, koji su tokom prve polovine 1943. godine preduzimali krupne operacije protiv snaga NOVJ, poznate pod nazivom IV i V ofanziva, da bi slomili borbeno jezgro NOP-a i njegove udarne oruane snage. Neprekidno ratovanje na teritoriji BiH bilo je glavni razlog to se odlagalo osnivanje ZAVNOBiH-a za povoljniju vojno-politiku situaciju. Meutim, odlaganje je bilo posljedica stalnog prisustva Jugoslovenskog vojno-politikog centra, V NOV i CKKPJ na podruju BiH, koji su djelovali kao neposredni nosioci ratnih i politikih inicijativa. Tako se pokazalo da se u bosanskohercegovakom politikom rukovodstvu poelo misliti i raditi na pripremanju osnivanja ZAVNOBiH-a tek kad su to postakli lanovi jugoslovenskog centra. Osnivaka skuptina ZAVNOBiH-a odrana je 25. i 26. novebra 1943. godine u Mrkonji gradu, upravo godinu dana poslije prvog zasjedanja AVNOJ-a. Ovom prilikom, na 60-godinjicu ZAVNOBiH-a, nema potrebe da se iscrpno razmatraju osnovni dokumenti i stavovi prvog zasjedanja, jer su to ve dobro poznate injenice. Bitno je da se zasjedanje opredijelilo za federalni status BiH sa temeljnim principima ravnopravnosti Srba, muslimana i Hrvata. Dokumentima koje je donio na svojim zasjedanjima ZAVNOBiH se potvrdio kao politika i dravno-pravna institucija BiH, a treim zasjedanjem u Sarajevu (2628. aprila 1945) dovrio je svoju konstituciju. Ovo zasjedanje dogodilo se na kraju rata, kada e ZAVNOBIH, kao najvanija tekovina NOR-a u BiH, otii u prolost i postati najznaajniji dogaaj u istoriji BiH. U prvim godinama poslije osloboenja zemlje sistem ZAVNOBiH-ove vlasti transformisao se u sistem takozvane narodne demokratije, koji se zvanino legitimisao u njezinu NRBiH. Kao i u toku NOR-a, rukovodni faktor i u postzavnobihovskom periodu bio je CK KPJ, odnosno Pokrajinski Komitet KPJ za BiH. On je diktirao i koman-

364

dovao strategiju optedrutvenog i politikog razvoja u Jugoslaviji, kao i u BiH, koja se temeljila na doktrini takozvanog naunog socijalizma. U procesu drutvenog preobraaja, BiH je od zemlje sa nerazvijenom poljoprivredom trebala da postane drutvo iji razvoj odreuje razvijena industrija. To je imao da bude skok iz nerazvijenog poljoprivrednog u razvijeno industrijsko drutvo. Umjesto da se u razvoju krene od postignutog stepena, od realnog, objektivnog stanja proizvodnih snaga i drutvenih odnosa, zaboravilo se da se graansko drutvo ne moe preskoiti, pa se prelo prijekim uvoenjem iznuenih oblika u privredi, ruenju tekovina graanskog drutva, umjesto da su se prevazilazile i podizale na vii nivo. Na drugom zasjedanju 1944. godine ZAVNOBiH je proklamovao ovjeni ivot u slobodi i dostojanstvu... ivot u skladu sa savremenim shvaanjem socijalne pravde i dostojanstvom ovjeka, a Narodna Vlada BiH je u Deklaraciji iz 1945. godine obeala radnicima ovjene uslove rada i pravednu nagradu za njihov rad i pozvala narod da svojim radom podie opustoenu domovinu iz ruevina. U politikom vrhu zemlje smatralo se da ratne posljedice i siromatvo trae od stanovnitva nova samoodricanja i rtve u funkciji obnove proizvodnih snaga. Stanovnitvo je pozivano da metodom dobrovoljnih akcija pristupi izgradnji saobraajnica i privrednih objekata. Nacionalizacija sredstava za proizvodnju, koja je znaila udar na linu i imovinsku sigurnost graana, kao i slobodu privatne inicijative u privrednom ivotu (Deklaracija o pravu graana BiH), imala je da ini osnovu Petogodinjeg plana kojim se postavljao temelj za razvoj socijalizma u zemlji. Na drutvenoj povrini ispoljavali su se nacionalno-nacionalistiki otpori socijalistikoj vlasti, koju su srpski nacionalisti optuivali da su Srbi u BiH ugroeni, hrvatski nacionalisti da je Hrvate okrivljavala za antijugoslavenstvo i antisprstvo, a muslimanski nacionalisti proglaavali su Muslimane jedinim autohtonim elementom kojima, po tome, pripada primat u BiH. BiH je namijenjena uloga da bude bazna koncentracija investicija u dravi. Industrijalizacija je praena promjenama u socijalnoj strukturi stanovnitva, u kojoj je poljoprivredno stanovnitvo od 1948. godine sa 72% opalo na 36,6% u 1971. godini. Uporedo, nerazvijene komune sa 48% stanovnitva pokrivale su 56% teritorije BiH. Industrijalizacija je izazvala migraciju seoskog stanovnitva Bosanske Krajine u Sloveniju, gdje se ukljuivalo u drutvenu privredu, ali i u privremenu i stalnu emigraciju nezaposlenih u zemlje zapadne Evrope. Ve 1971. godine iz BiH se u inostranstvu nalazilo 126.000 radnika, preteno u Njemakoj i Austriji. Ipak, prvi znaci rasta industrijske proizvodnje mogli su se konstatovati 1968. godine kao pokazatelji izlaska iz ekonomske stagnacije. Rukovodstvo je ovu tendenciju povezivalo sa stabilizovanjem samoupravljanja koje je navodno podstaknuo Ustav od 1963. godine. Politika je ocjena takoe da je samoupravljanje doprinijelo razvoju kolstva, naroito osnovnog obrazovanja i

365

kulturnih institucija, iako je u razmotrenom razdoblju jo uvijek bio relativno visok stepen nepismenih stanovnika i nedovoljno razvijena mrea kulturnih ustanova u BiH. Osnovan 1949. godine, Sarajevski univerzitet dao je nekoliko generacija visokostrunih kadrova raznih profila; razvoj naunih institucija i naunih kadrova sa Centrom na Univerzitetu biljeio je napredak, a Nauno drutvo BiH, osnovano 1953. godine, preraslo je u ANUBiH 1966. godine. Drutveno-ekonomski razvoj iskazuje uspon na podruju materijalne proizvodnje, obrazovne, kulturne i naune djelatnosti, ali je istovremeno otvorio probleme i zaotravao protivrjenosti za ije prevazilaenje je socijalistiko samoupravljanje bilo nesposobno. Institut za istoriju radnikog pokreta u Sarajevu bio je 1968. godine organizator naunog skupa posveenog 25-godinjici osnivanja ZAVNOBiH-a. Zadatak skupa bio je da se nauno obrazloi i utemelji zavnobihovska koncepcija Federalne drave Bosne i Hercegovine u sastavu demokratske socijalistike jugoslovenske federacije DFJ, odnosno SFRJ. U radu naunog skupa uestvovali su, sa referatima, ugledni istoriari, pravnici, sociolozi, ekonomisti, iji su tekstovi objavljeni u Zborniku Istorijske pretpostavke Republike BiH. Ovaj zbornik svojim sadrajem, naunom i metodolokom zasnovanou analiza, zakljuaka i ocjena ima znaaj naune sinteze istorijskog razvoja BiH u naoj dotadanjoj istoriografiji. ZAVNOBiH je temeljio i utemeljio saznanje da su Bosna i Hercegovina, stoljeima imale poseban poloaj u sastavu veih drava, odnosno predstavljale samostalnu dravu, da su se tokom istorije odreivale kao posebne istorijske oblasti. Zahvaljujui geografskom poloaju i otvorenosti prema okolnim geografskim regijama, u BiH su dolazili do znaaja snani uticaji stranih civilizacija, kultura naroda i drava blieg i daljeg prostora. Moderna saobraajna tehnika objektivno je djelovala u smislu pribliavanju etniki srodnih naroda. Srednjovjekovna bosanska drava imala je feudalno ureenje sa multietnikim i multireligijskim karakterom stanovnitva. Unutranji odnosi bili su prepreka izgraivanju jedinstvene dravne tradicije i narodne svijesti. Pod turskom vlau od 1463. ona zadrava svoje ime Sandak Bosna i Paaluk Bosna. Zbog svog poloaja prema Veneciji, Ugarskoj i Austriji, Bosna e postati isturena vojna baza Turskog carstva prema Evropi sve do austrougarske okupacije 1878. godine. Sve do Aneksije BiH 1907. godine, na kojoj je donesena Rezolucija o ravnopravnosti i jednakosti svih Srba, muslimana i Hrvata u slobodnoj i zbratimljenoj BiH, turski sultan je zadravao suverena prava nad BiH, koje su bile corpus separatum pod upravom ZMF. Ustav od 1910. godine uspostavio je Sabor ije su nadlenosti prema Zemaljskoj Vladi, Beu i Peti bile su veoma ograniene. Poslije proglaenja ujedinjenja 1. decembra 1918. godine Bosna i Hercegovina je imala neko vrijeme izvjesnu Pokrajinsku upravu. Dijeljena izmeu dva rata, BiH je u toku drugog svjetskog rata bila poprite nacionalnih i vjerskih sukoba i obrauna nepoznatih u svojoj burnoj istoriji. Pod rukovodstvom

366

KPJ u BiH je 1941. godine organizovan ustanak protiv okupatora i domaih pomagaa. Bio je stvoren snaan NOP, koji je poslije kapitulacije Italije u septembru 1943. godine omoguio da se odri prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 2526. novembra 1943. godine. Na drugom zasjedanju u Sanskom Mostu 30. juna i 1. i 2. jula 1944. godine ZAVNOBiH se konstituisao kao najvia zakonodavna i izvrna vlast u BiH. Na treem zasjedanju u Sarajevu 26-28. aprila 1945. godine obrazovana je Vlada BiH, a 31. decembra 1946. godine usvojen je Ustav, koji je odredio poloaj BiH kao Narodne republike u DFJ. Razdoblje od Ustava NRBiH do Ustava SRBiH (1963) pokazuje da se mijenjao drutveno-politiki sistem, kao i poloaj i odnos republika prema federaciji. U prvoj fazi federalizam je irio izraene elemente centralizma sa jaom ulogom organa federacije. U drugoj fazi federalizam se vie izraava u drutvenoj svojini i samoupravljanju, a Republike se postepeno pretvaraju od drave u socijalistiku demokratsku drutveno-politiku zajednicu, kako se oficijelno politiki tumaio novi, socijalistiki ustav BiH. Po vladajuoj doktrini, federalizam sada predstavlja ne samo dravno-pravni ve i drutveni samoupravni odnos, to ini da se razvija novi oblik federalizma, koji se zasniva na dobrovoljnoj integraciji uih u ire cjeline. Godinjice ZAVNOBiH-a obiljeavane su na razne naine, preteno sveanim sjednicama Skuptine Akademije sa analitikim referatima lanova Akademije, a izuzetno okruglim stolom u organizaciji pojedinih fakulteta. 30-tu godinjicu ZAVNOBiH-a 1973. godine obiljeila je ANUBiH sveanom sjednicom na kojoj je profesor dr. Hamdija emerli podnio referat Trideset godina dravnosti BiH. 4 U referatu profesor emerli obrazlae teze da je oslobodilaka borba i revolucija... uspjela da se u toku samog rata konstituie kao nova drava, da je razvoj NOP-a imao dvije etape: u prvoj su NOO-i tretirani kao privremeni, a u drugoj kao stalni organi narodne, odnosno dravne vlasti. Po miljenju prof. emerlia, proglaenje NOO-a kao stalnih organa vlasti moe se uzeti kao momenat formiranja nove drave. Po preporuci IO AVNOJ-a pristupilo se osnivanju zemaljskih antifaistikih vijea. Na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a Vijee je zahtijevalo da Bosna i Hercegovina zauzme mjesto federalne jedinice u DFJ. Na drugom zasjedanju ZAVNOBiH je proglaen kao najvii organ vlasti pa je dravni sistem federalne BiH u svojim osnovama bio dovren. Stanovite prof. emerlia je da III zasjedanje ZAVNOBiH-a ulazi u istoriju dravnog konstituisanja BiH. U zakljuku referata prof. emerli napominje da savremena iskustva federalizma pokazuju da treba imati razumijevanja kako za autoritet Centra tako i za slobodan pristanak dijelova... Potcjenjivanje ire nacionalne ili regionalne stvarnosti neizbjeno utie na federalizam to u takvim uslovima moe dovesti do dezintregracije i raspadanja federacije... Izreena prije 30 godina, ova napomena dobija teorijski smisao anticipacije.
4

Ljetopis ANUBiH za 1973. Godinu, ANUBiH, Sarajevo 1974.

367

ANUBiH je 1983. godine obiljeila 40-godinjicu AVNOJ-a i ZAVNOBiHa sveanom sjednicom kojoj su prisustvovali akademici i vijenici AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Predsjednik ANUBiH-a, akademik Svetozar Zimonji je u pozdravnoj rijei naglasio da u AVNOJ-u i ZAVNOBiH-u nauka ima trajan izazov da uobliava teorijsku i vrijednosnu misao drutva, da kreira sopstvena teorijska tehniko-tehnoloka znanja i vrijednosti ne samo kao osnov za materijalni progres nego i kao izvor oslobaanja stvaralakog duha nae drutvene zajednice. Ja sam podnio referat Istorijski korijeni, zakonitosti i pouke AVNOJ-a. U referatu se daje saet istorijski pregled o poloaju i borbi junoslavenskih naroda u sastavu habzburkog i osmanskog carstva sa tumaenjem da su njihovi oslobodilaki pokreti istovremeno bili i antifeudalni pokreti, odnosno da su njihovi antifeudalni pokreti po svom karakteru bili nacionalni pokreti. Poslije niza ustanaka koji su u BiH trajali od sredine XIX vijeka do 1878. godine okonana je Turska vlast u BiH, da bi odlukom Berlinskog kongresa Bosna i Hercegovina morala da prihvati okupaciju Habzburke monarhije. U njenom sastavu nalo se 11 miliona junih Slovena u sklopu pet drava, 11 pokrajinskih uprava i 13 raznih zakonodavstava. Na putu do zajednike drave junoslovenski narodi u prvom svjetskom ratu izgubili su 1,900.000 stanovnika. Stvorena takozvanim prvodecembarskim aktom 1918. godine, nova drava Kraljevina SHS ve je od poetka bila optereena naslijeenim suprotnostima, koje su zaotravali hegemonistiki velikosrpski reimi u periodu izmeu dva svjetska rata. Faistikom agresijom i zatim okupacijom 1941. godine, jugoslovenska dravna teritorija bila je podijeljena izmeu okupatora u nekoliko okupatorskih podruja, odnosno drava, poput tzv. NDH, u kojima su stvarni upravljai bile Njemaka i Italija. KPJ je organizovala ustanak koji se razvio u NOB-u i NOP sa vojnim i politikim ustrojstvom, da bi ve u novembru 1942. godine bio osnovan AVNOJ, a nakon godinu dana ZAVNOBiH kao opte politiko narodno predstavnitvo. Odlukom drugog zasjedanja AVNOJ-a uspostavljena je DFJ 29. novembra 1943. godine, da bi se na drugom zasjedanju 1944. godine ZAVNOBiH pretvorio u najvie zakonodavno i izvrno predstavnitvo BiH, u osnovni organ dravne vlasti u BiH. Obnovljena jugoslovenska drava rezultat je narodnooslobodilake borbe koja je bila proeta idejama KPJ i njenim organizacionim mehanizmima. Utemeljena na federativnom principu i principu nacionalnog samoodreenja, nova Jugoslavija je u koncepciji svojih tvoraca predstavljala nesumnjivu i trajnu dravnu zajednicu u kojoj je bratstvo i jedinstvo imalo funkciju i znaaj zakona njenog istorijskog postojanja. Na 50-godinjicu ZAVNOBiH-a (1993) govorilo se drugim jezikom. Iluzija trajne jugoslavenske dravne zajednice i federalne BiH zbratimljenih Srba, muslimana i Hrvata bila je pokopana. Istorijski znaajni dogaaji u tumaenju osvjetljavaju se preteno jezikom vremena iz koga se o njima govori. Njihove vrijednosti se ne umanjuju, ve se dubinski potvruju i utvruju. U ocjenama

368

autentina nauka nadilazi vladajuu svijest kako doba u kome su nastali tako i doba koje je nastupilo. Sutinska vrijednost znaajnih istorijskih dogaaja nadtrajava razdoblje koje su obiljeili. Dok su srpski nacionalisti odluke ZAVNOBiH-a proglasili nevaeim, a drugi nacionalisti u BiH ih ignorisali, ZAVNOBiH kao istorijska tekovina i dravna misao pokazao je sposobnost tradicije. Odran u decembru 1993. godine, u uslovima agresije i intenzivnog razaranja i dezintegracije BiH, Okrugli sto posveen 50-godinjici ZAVNOBiH-a okupio je istoriare, pravnike, ekonomiste, politologe da razmotre vrijednosti ZAVNOBiH-a koje su izdrale kritiku ocjenu proteklog polustoljetnog perioda. Na ovom skupu podnio sam saet referat kome sam dao naslov samog Okruglog stola ZAVNOBiH i sadanjost. U referatu sam izloio kritike poglede o znaaju ZAVNOBiH-a kakve nisam zastupao u uvodnim referatima povodom 25-godinjice (1968) i 40godinjice (1983). U njima sam o ZAVNOBiH-u i AVNOJ-u govorio jezikom tvoraca izvornih dokumenata pa sam ove istorijske dogaaje vie glorificirao nego to sam ih razmatrao i ocjenjivao kao istoriar. Referat Drutveno-istorijski i politiki korijeni ZAVNOBiH-a (1968) zavravam sljedeim stavom: Izvorni pretea SRBiH, ZAVNOBiH je na ovom geografskom podruju istorijski obiljeio poetak ere slobodnih graana i ravnopravnih naroda BiH. Komunistika partija i radnika klasa ispunjavaju je dahom demokratskog i samoupravnog socijalizma i daju joj komunistiki lik. 5 U referatu Istorijski korijeni, zakonitost i pouke AVNOJ-a (1983) analiza istorijskih izvora nosi peat revolucionarnog romantizma i utopizma: Epohalni znaaj (Titovog) djela ogleda se u injenici da su u njegovom graenju doli do izraaja najvii kvaliteti istorijskog uma jugoslovenskih naroda, kao i njihova spremnost da svoje najbolje snage zaloe za osloboenje od faistikih okupatora i obnovu Jugoslavije kao istinske i trajne zajednice u kojoj je bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih naroda neizmjenljivi zakon njenog istorijskog postojanja i razvitka. 6 Revolucionarni pogledi postepeno su ustupali pred saznanjem o nunosti kritike distance prema savremenim istorijskim dogaajima. Uporedo sa dotrajavanjem samoupravnog socijalizma probijao se objektivni pristup u tumaenju revolucije osloboen pritiska politikog faktora. U studiji Nacionalni i odnosi u BiH 19411945. u analizama jugoslovenske istoriografije 7 pisao sam: Prenesena iz takova politikog ivota u istoriografiju, glorifikacija pobjede NOP-a prestavljala je koliko neminovnu toliko i neadekvatnu metodologiju da se potisne i izmijeni drutvena i istorijska svijest
5 6

E. Redi, Tokovi i otpori, Svjetlost, Sarajevo 1970, str. 137. E. Redi, Istorijski korijeni, zakonitost i pouke AVNOJ-a, Sveana sjednica povodom 40godinjice AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, ANUBiH, Sarajevo 1983, str. 53. E. Redi, Nacionalni i odnosi u BiH 19411945. u analizama jugoslovenske istoriografije, Djela ANUBiH, knj. LXVIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 38, Sarajevo 1989, str. 33.

369

naroda stvarana tokom duge prolosti ... Teka je zabluda u shvatanju da su samim proglaenjem federalne konstitucije BiH i ratnom pobjedom NOP-a u istorijskoj svijesti naroda BiH izgubile svaki znaaj i prestale da djeluju one komponente koje su im, na primjer, misao nacionalne ravnopravnosti inile tuom i dalekom, a misao bratstva i jedinstva nepojmljivom i apsurdnom. 8 Socijalistiki poredak jugoslovenskog drutva ubrzano se troio. Od pada Berlinskog zida i raspada Sovjetskog saveza proticali su posljedni dani SFRJ, od koje su se odvajale republike, jedne da bi traile i uspostavljale samostalnost, a Srbija da bi ostvarila hegemonistike aspiracije i proirila dravnu ingerenciju na svim teritorijama gdje Srbi ive. To je mogla uiniti samo agresijom i ratom. Velikosrpski ratni mehanizam pretvarao je BiH u ruevine, a etnikim ienjem i genocidom nad Muslimanima i Hrvatima stvarao srpki entitet na podruju BiH da bi ga ukljuio u Veliku Srbiju. Prije 50. godina, u novembru 1943. godine, ZAVNOBiH je bio epohalni istorijski in, a smisao Okruglog stola 1993. godine bio je u evokaciji intelektualaca i naunika da afirmiranjem ZAVNOBiH-ovih provjerenih vrijednosti ojaa tradiciju ovog bosanskohercegovakog povijesnog fenomena, da dokae i definira znaaj ZAVNOBiH-a za budunost BiH. Opredjeljenje ZAVNOBiH-a za ravnopravnost Srba, muslimana i Hrvata u BiH i za ravnopravan poloaj BiH u iroj dravnoj vienacionalnoj zajednici ini trajnu osnovu tradicije ZAVNOBiH-a. Ponoviu ovdje neke stavove iz referata 1993. god. Projekti iz 1943. i ivot ili su raskorakom ... Iskustvo je potvrdilo da drava neizbjeno propada ukoliko se pretvara u posjed monopolnih vlasnika, a narodi i graani liavaju demokratskih mogunosti. Bosanskohercegovaka dravnost ima uporite prvenstveno u NOP-u, a ne u istorijskoj tradiciji ... Pitanje poloaja naroda BiH identifikovalo se kao pitanje poloaja BiH u SFRJ ... Gotovo pet decenija BiH se uspjeno preobraavala u dravno-pravni individualitet originalnog istorijskog sadraja i oblika ... Procesu stabilizacije isprijeila se praksa partijske drave koja je potisnula pravnu dravu ... Sistematski se zatvarao prolaz pravnoj dravi i pravnom poretku ... Destrukciju partijske drave nije izazvala demokratija, ve nacionalistika stihija ... Mir smo imali 45 godina, ali bez demokratije, pa smo izgubili i mir. Sada imamo rat i naciokratije, najgore stanje koje je BiH doivjela u svojoj dugoj istoriji ... Pokretai i realizatori sunovrata Jugoslavije i BiH su hegemonizmi prema BiH, ali su njeni unutranji nacionalizmi ... Kao praktiki oblik BiH ZAVNOBiH pripada prolosti, ali su njegove bitne vrijednosti istorijski neprolazne. Budui oblik BiH uspostavie se i trajae na tradiciji temeljnih istorijskih vrijednosti BiH i uz razumijevanje i podrku moderne svjetske zajednice. Naveo bih jo neke svoje ocjene ZAVNOBiH-a koje su sadrane u knjigama objavljenim 1998. i 2001. godine. ZAVNOBiH je istorijska tvorevina
8

Isto, str. 150.

370

NOP-a. Specifinost nastanka federalne drave BiH ogleda se u njenom protivrijenom, dvojakom karakteru: demokratski se potvruje masovnou NOPa, a komunistiki nainom formiranja. Nedvojbeno je da je zavnobihovska BiH rezultat strategije KPJ i da je neodvojiva od njenog stratekog cilja u ratu i miru. U tome je istorijska realnost i sudbina federalne drave BiH. 9 Nema na svijetu drave poput Dejtonske BiH, u kojoj postoji nekoliko ustavnih poredaka: Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske ... na teritoriji Bosne i Hercegovine djeluje 13 skuptina, 13 vlada, preko 150 ministarstava. Sva vlast nalazi se u entitetima ... Naciokratije su postale vlasnici nacije. Njihov lajtmotiv je: to jai narod, to jaa drava. Ta drava nije Bosna i Hercegovina, ve njena olupina, nakaza od drave. 10 Prethodnim analizama doli smo do obiljeavanja 60-godinjice ZAVNOBiH-a naunim interdisciplinarnim skupom u organizaciji ANUBiH. ZAVNOBiH je imao svoju predistoriju u demokratskom pokretu za narodnu autonomiju BiH koji je snano doao do izraaja u politikom ivotu BiH neposredno pred poetak drugog svjetskog rata. Meutim, iako je politiki bio pripremljen ustankom i osnivanjem NOP-a, u praksi je njegov nastanak bio vezan za stanovite prvog zasjedanja AVNOJ-a (novembar 1942) da se pristupi osnivanju zemaljskih antifaistikih vijea. Od poetka ustanka sve vanije vojnopolitike odluke poticale su iz centra NOP-a, CKKPJ i V NOVJ, to znai da je NOP u BiH slijedio i provodio liniju CK. I glavni tabovi NOP odreda formirani su odlukom Partije na vojno- politikom savjetovanju u Stolicama. Drugim rijeima, NOP je bio vojno-politiki centralizovan. Na prvom zasjedanju AVNOJ-a formulisan je princip budueg ureenja Jugoslavije na federativnoj osnovi koja e predstavljati bratsku zajednicu Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije BiH i Makedonije. U stvari Osnivaka skuptina AVNOJ-a prihvatila je stanovite CKKPJ o dravnom ustrojstvu obnovljene jugoslovenske drave. Rezolucija prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a sutinski je u znaku linije KPJ to potvruju osnovni stavovi ovog dokumenta: u NOB-i stvorena je Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije; narodi BiH nee povratak starog stanja bive Jugoslavije u kojoj je BiH bila liena demokratskih prava; narodi osporavaju svako pravo izbjeglikoj jugoslovenskoj vladi u Londonu; narodi BiH u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije stvaraju novu demokratsku federativnu Jugoslaviju; narode BiH, kao i ostale narode Jugoslavije, moe predstavljati u zemlji i pred inostranstvom jedino AVNOJ; BiH e u okviru DFJ imati status ravnopravne federalne jedinice.

E. Redi: Bosna i Hercegovina u drugom svjetskom ratu, GIK Oko i ANUBiH, Sarajevo 1998, str. 461. E. Redi, Pogledi iz antiistorije, Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99, Sarajevo 2001, str. 206.

10

371

Uporedo, u Rezoluciji se konstatuje da glavnu snagu NOP-a u BiH ine srpske mase, da se muslimani znaajnije prikljuuju NOP-u i da Hrvati u BiH pristupaju u redove NOP-a. U zakljuku Rezolucije naglaava se da se pred ZAVNOBiH postavljaju zadaci da u NOV uvodi nove borce i da ubrzano privlai u NOP naroito muslimane i Hrvate. Meutim, princip ZAVNOBiH-a je da je BiH jednako i srpska i muslimanska i hrvatska, odnosno da ravnopravnost Srba, muslimana i Hrvata ini temelj feralne BiH u DFJ. Znaaj jugoslavenskog centra NOP-a doao je do izraaja i na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a 1944. godine u sljedeim stavovima: odluke II zasjedanja AVNOJ-a predstavljaju prekretnicu razvoja NOP-a BiH, koja gradi jugoslovensku i sopstvenu bosanskohercegovaku dravnost; ZAVNOBiH ini ogroman prilog konanom oblikovanju Demokratske Federalne Jugoslavije; predstavnici srpskog i hrvatskog naroda, kao i ostali narodi Jugoslavije, saglasili su se sa novim poloajem BiH. Relevantan dokument drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, Deklaracija o pravima graana BiH, garantuje demokratske slobode, meu kojima nacionalnu ravnopravnost Srba, muslimana i Hrvata u BiH, slobodu vjeroispovijesti, linu i imovinsku sigurnost graana, ravnopravnost ene s mukarcem; Deklaracija posebno garantuje da niko ne moe biti suen bez prethodnog sudskog postupka... Na drugom zasjedanju ZAVNOBiH se iz optepolitikog predstavnitva NOP-a konstituisao u najviu zakonodavnu i izvrnu vlast u BiH sa objanjenjem da sjedinjavanje zakonodavne i izvrne funkcije vlasti predstavlja najpotpuniji oblik demokratije. ZAVNOBiH je proglaen najviim organom dravne vlasti u BiH, ravnopravne federalne jedinice u DFJ. Meutim, u zakljuku referata Znaaj odluka II zasjedanja AVNOJ-a za dalji razvoj NOP-a u BiH ocjenjuje se da srpski narod u BiH jo i danas nosi najvee terete rata i prednjai u borbi protiv okupatora (to se moe prihvatiti kao injenino stanje), ali se zatim naglaava da je srpski narod ne samo nosilac bratstva i jedinstva, nego on prednjai i u izgradnji bosanskohercegovake dravnosti. Te uloge srpskog naroda treba da budu svjesne i muslimanske i hrvatske mase... Na kraju, u referatu se postavlja zadatak jaanja NOO jo veom mobilizacijom Srba, naroito da je jaamo mobilizacijom muslimana i Hrvata... te da izgraujemo veliku tekovinu nae borbe, kao i borbe svih naroda Jugoslavije federalnom BiH. Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a jo jae je naglasilo ulogu i znaaj Jugoslovenskog centra. Odlukama drugog zasjedanja AVNOJ-a odreen je osnovni sadraj drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a koji se proglaava najviim zakonodavnim i izvrnim predstavnikim tijelom BiH, odnosno najviim organom dravne vlasti. Ocjena drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a je da odluke drugog zasjedanja AVNOJ-a predstavljaju prekretnicu u razvoju NOP-a u BiH i da se BiH potvruje kao graditelj jugoslovenske i sopstvene bosanskohercegovake dravnosti. Uporedo se kae da su se predstavnici srpskog i hrvatskog naroda, kao i ostali

372

narodi Jugoslavije, saglasili sa novim poloajem BiH. Na kraju se istie misao da se temelji BiH postavljaju u okviru DFJ. Inspirator i graditelj jedinstva NOP-a u Jugoslaviji je KPJ sa CK-om na elu. Nema ZAVNOBiH-a bez AVNOJ-a ni federalne BiH bez DFJ. I obratno, sutinsko obiljeje NOP-a BiH je to ini organsko tkivo NOP-a u Jugoslaviji. NOP BiH provodi u praksi liniju NOB-e, strategiju koju je odredio i odreuje Jugoslovenski politiki centar. Federalna drava BiH nije autonomna u DFJ. Ona je federalni oblik DFJ u kojoj je metod rukovoenja centralistiki. Primijenjen od poetka NOB-e u BiH, ovaj metod rukovoenja doao je do izraaja i u odlukama treeg zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sarajevu 27-28. aprila 1945. godine. Prema uputstvima Predsjednitva AVNOJ-a ZAVNOBiH je pretvoren u Privremenu narodnu skuptinu, proiren narodnim predstavnicima iz skuptine Jugoslavije koji se nisu kompromitovali saradnjom sa okupatorom, koja je obrazovala Narodnu vladu BiH. Sastav Vlade odobrio je CKKPJ na prijedlog Predsjednitva ZAVNOBiH-a. U Deklaraciji Vlade kae se da e se Vlada u svom radu zasnivati na Deklaraciji ZAVNOBiH-a o pravnom graenju BiH, ali i da e njen rad biti nerazdvojno vezan sa radom Vlade DFJ. Meutim, za razliku od stare ZAVNOBIH-ove Deklaracije da niko ne moe biti suen bez prethodnog sudskog postupka, u Deklaraciji Vlade istiu se stavovi Vlade da e nemilosrdno goniti domae izdajnike, kao i da e protiv ratnih pekulanata i crnoberzijanaca nemilosrdno primjenjivati zakon. Upravo, podvlai se stav da e Vlada raditi na tome da jo vie uvrsti pravni poredak. Deklaracija se zavrava stavom da e Vlada takoe nemilosrdno suzbijati svaku pojavu birokratizma i korupcije. Oigledno da ne postoji podudarnost u shvatanju pravnog poretka izmeu Deklaracije o pravima graana BiH i Deklaracije Narodne vlade BiH. Prva je donesena u uslovima rata, druga na samom pragu osloboenja zemlje. Obje su na liniji KPJ. Od osnivanja ZAVNOBiH je imao tri razvojne faze: U prvoj je imao karakter optepolitikog predstavnitva BiH; u drugoj se konstituirao u najvie zakonodavno i izvrno tijelo, u najvii organ dravne vlasti BiH; na poetku tree najavio je inauguraciju vladajueg politikog drutvenog sistema. U svakoj je ispoljavao protivrjenosti koje su ga karakterizovale stepenom razvitka NOP-a kao njegovim bitnim odrednicama. Od poetka protivrijenosti NOP-a BiH izraene su u injenici da je njegov pokreta i strateg KPJ na elu sa CK, koji odreuje njegove vojne i politike odluke. Osnovni cilj NOB-e je istjerivanje okupatora iz zemlje i stvaranje nove Jugoslavije. U njenom dravnom federativnom sklopu BiH e imati poloaj ravnopravne federalne jedinice. Meutim, u NOB-i narodi BiH uestvuju nejednakim odnosima. Srbi su pocijepani politiki i vojno i svrstani u dva suprotna pokreta: u etnikom su nacionalno homogeni i cilj im je povratak monarhistike Jugoslavije sa velikosrpskim hegemonistikim reimom; u NOP-u

373

Srbi predstavljaju glavnu snagu jedinica NOV, koje vode borbu protiv njemakih i italijanskih okupatora, ustaa i etnika. Zahvaljujui irini politike linije NOP je otvoren pripadnicima svih naroda nezavisno od politikog opredjeljenja i vjerskog ubjeenja to ga ini vitalnijim i sposobnijim na pravcu ostvarenja stratekog cilja. Hrvati BiH u veini smatraju da NDH predstavlja ostvarenje hrvatske nacionalne drave i politiki stoje iza ustakog reima i vlasti. Znaajan dio Hrvata podrava Maekovu HSS, koja ima opozicioni odnos prema politici NDH, ali ne odobrava komunistiki NOP. Pojedinanim primjerima i manjim grupama, naroito ilegalnim u gradovima, Hrvati od poetka uestvuju u NOB-i. Muslimani su najvie politiki pocijepani. Jedan dio slijedi bive voe JMO i prua politiku i vojnu podrku ustakoj vlasti u uvjerenju da im je donijela osloboenje od velikosrpske politike i da e ih vratiti u poloaj vladajueg elementa; drugi dio slijedi pronjemaku politiku autonomistikog kruga JMO; ve na poetku NOB-e dobar dio musliana ispoljava pozitivan odnos prema NOP-u u ijem sastavu se potvruje sve znaajnije uee muslimana-partizana. Navedene protivrijenosti NOP-a BiH su objektivnog karaktera jer dolaze iz njegove realne baze dugog trajanja. NOP je uinio pokuaj da ih prevazilazi razvitkom i jaanjem svojih temeljnih institucija vojnih jedinica i organa vlasti NOO-a. Najvii domet razvoja NOP-a oznailo je osnivanje ZAVNOBiH-a koji je na prvom zasjedanju imao 172 vijenika. 11 Po nacionalnom sastavu bilo je 110 vijenika Srba, muslimana 45, Hrvata 12 i ostalih 5. Ovaj sastav je priblino odgovarao nacionalnoj strukturi NOP-a u BiH. Interesantniji je socijalni sastav ZAVNOBiH-a: seljaka 51, pripadnika inteligencije 66, radnika 22, vojnika, trgovaca i svetenika 33. Preovlauje inteligencija, koja je najslabije zastupljena u NOP-u. To je rukovodei kadar KPJ, koji je dominantan i u ZAVNOBiH-u. U sastavu bosanskohercegovake delegacije na drugom zasjedanju AVNOJ-a Srba je bilo 35, muslimana 18, Hrvata 5; ukupno vijenika AVNOJ-a u BiH bilo je 58. Socijalnu strukturu ove delegacije inilo je 26 pripadnika inteligencije, 17 seljaka, 7 radnika; svetenika, vojnika, posjednika, trgovaca bilo je 8. Srpski narod, do jue vladajua nacija u Kraljevini Jugoslaviji, u uslovima okupacije i NDH inio je vodeu snagu NOP-a koji se borio protiv povratka vlasti velikosrpske Jugoslavije. Istovremeno, najslabija komponenta u socijalnoj strukturi stanovnitva BiH, inteligencija, ini rukovodei kadar KPJ. Izraene u ZAVNOBiH-u i ZAVNOBiH-ovoj delegaciji AVNOJ-a navedene nacionalne i socijalne protivrijenosti nastavie se i u sljedeim fazama ZAVNOBiH-a, 1944. i 1945. godine, u izmijenjenom i donekle ublaenom obliku. Konstituiranjem u najvie zakonodavno i izvrno predstavniko tijelo ZAVNOBiH postaje parlament u kome se sjedinjuje zakonodavna i izvrna vlast. Na drugom zasjedanju
11

Prema izdanju Narodne Skuptine NRBiH, Sarajevo 1953.

374

ZAVNOBiH-a izraeno je stanovite da sjedinjavanje zakonodavne i izvrne funkcije vlasti predstavlja najpotpuniji oblik demokratije. Meutim, praksa e pokazati da je to bio put u diktaturu kojoj je parlamenat bio zatitni plat, a ne kontrola, kao to je praksa u demokratskim sistemima. Tako se u ZAVNOBiH-u zametnula diktatura, koja e se poslije osloboenja zemlje uspostaviti u obliku i sistemu tzv. narodne demokratije. ZAVNOBiH je djelo, tekovina NOP-a ostvarena u NOR-u protiv okupatora, za osloboenje zemlje. Pobjedom i okonanjem rata zakljuuje se razdoblje ZAVNOBiH-a kao konstitucije NOP-a BiH. Postzavnobihovska BiH poinje poratnim razdobljem koje nije raskol, a ne moe da bude ni nastavak ZAVNOBiH-a. Stvara se novo drutvo politikim prekidanjem drutvenog procesa i toka graanskog drutva koje se revolucionarno preskae. Metod centralizma se uvruje pod rukovodstvom KPJ. Umjesto NOP-a osnivaju se organizacije Narodnog fronta kao oblik okupljanja masa na akcionom programu koji inicira i usmjerava KPJ. Stvoren na pobjedi u ratu, entuzijazam NOP-a pokree mase u obnovi razorene zemlje. Obnovi se daje karakter demokratskog pokreta, koji je u funkciji jaanja moi KPJ, da bi osigurala ulogu stratega drutvenog preobraaja i razvoja. Socijalizam je poeo i odravao se metodom politike diktature vrhova KPJ i ekonomskog nasilja u cilju stvaranja materijalne podloge novog drutva. Na taj nain olakavano je ruenje socijalistikog drutvenog sistema koji je izveo nacionalizam. Dok je socijalizam sprijeio prirodni, zakonomjerni razvoj graanskog drutva, nacionalizam je razorio dravu i drutvo BiH unitavajui sve stvorene vrijednosti, ne samo u prethodnom periodu. Za razliku od socijalizma, koji je gradio, nacionalizam je ruio i krov i temelje Bosne i Hercegovine i razarao samo tkivo bosanskohercegovakog drutva. Socijalizam se pokazao kao pogreka, a nacionalizam je vandalizam. Nacionalizam se naroito obruio na ZAVNOBiH, koji nije bio pogreka, ve istorijski imperativ demokratske BiH. Tokom proteklih desetljea ZAVNOBiH ivi tradicijom svojih trajnih vrijednosti. Nacionalizam je mogao unititi institucije ali ne i zavnobihovsko bie BiH, istorijsku inspiraciju ZAVNOBiH-a, njene osnove, a to su: - nacionalna ravnopravnost Bonjaka (Muslimana), Srba i Hrvata BiH; - politika ravnopravnost BiH u okviru pravne dravne federativne zajednice; - opredjeljenje za demokratska prava i slobode graana BiH izraeno u Deklaraciji na drugom zasjedanju 1944. ZAVNOBiH je jedinstven fenomen i nedovrena istorija BiH.

375

Autor Akademik Enver Redi je emeritirani profesor moderne historije i direktor Instituta za historiju u Sarajevu, redovni lan ANUBiH i autor velikog broja radova iz novije historije Bosne i Hercegovine. Rezime rada U svom obimnom prilogu autor izlae i analizira sve vrste razloga i elemenata koji su uvjetovali orijentaciju tvoraca ZAVNOBiH-a i autora njegovih dokumenata kao obnovi dravnosti i stvaranju drave Bosne i Hercegovine i njenom udruivanju u novonastajuu Federativnu Jugoslaviju.

376

BOSNA I HERCEGOVINA 1992-1995. I MEUNARODNA DIPLOMATIJA Zijad ehi

Kada je u maju 1980. u Beogradu sahranjen Josip Broz Tito, inilo se da iza sebe ostavlja sigurno nasljee. Meutim, njegovo ivotno djelo, ujedinjena i izmeu sebe pomirena Jugoslavija, poela je ubrzo da se raspada. Ope stanje drutvene krize praeno slomom vladajue ideologije, stvorilo je prazan prostor u kome su izronile nacionalistike snage, zapanjujue svjee i agresivne. Nakon 40 godina unutranjeg mira naile su na izuzetno plodno tlo i vie nije bilo snage koja im se mogla uspjeno suprostaviti. Centar nacionalistikih nemira koji su sruili Jugoslaviju nije se nalazio na periferiji, nego u njenom vodeem centru, u Srbiji. Zbog toga je erupcija rastrgala cijelu konstrukciju. Dok su se Hrvati i Slovenci s pravom alili na srpsku prevlast, Srbi su se sa svoje strane osjeali glavnim nosiocima patnje Titovog reima, rtvom hrvatsko slovenakog saveza koji je mogao Srbiji uskratiti prava koja je ona mogla traiti. U stvari, federalni Ustav iz 1974., koji je republikama dodijelio suverenost, oduzeo je Srbiji vodee mjesto u zemlji. To vie nije bila jedina vladajua snaga nego samo jedna od est ravnopravnih republika, pa ak ni najbogatija. Srpski politiari su smatrali da je Srbija bila jedina republika koja nije imala puni suverenitet nad svojom teritorijom, budui da su dvije pokrajine, Vojvodina i Kosovo, prema saveznom Ustavu zadrale autonomiju i praktino se otele kontroli beogradske vlade. Osim toga, alili su se da je Srbija, koja je u Drugom svjetskom ratu podnijela najvie rtava bila svedena na drugorazredni nivo. Te optube su bile daleko od stvarnosti, ali su one proizvele uasan odjek. U to vrijeme na politiku pozornicu je nastupio Slobodan Miloevi, od 1987. voa komunistike partije Srbije. On je shvatio da je sa socijalizmom gotovo, a da nastupa vrijeme nacionalizama, stavljajui se na elo pokreta. U velikim manifestacijama na koje su dolazili seljaci iz svih dijelova zemlje, podgrijavao je atmosferu, koristei kao povod kosovsko pitanje. Tito je vodio rauna o realnosti, pa je Kosovu dao autonomiju. Ali, ve u prvoj godini nakon njegove smrti dolo je do

377

krvavih nemira: Albanci su osjeali da je njihova autonomija ugroena od Srbije pa su protestirali. To je bio razlog vie da je Srbija 1989. autonomiju Kosova sasvim ukinula. Od tada je Kosovo praktino ivjelo pod okupacijom. To je bio poetak kraja Jugoslavije. Tenje Srbije za dominacijom u Jugoslaviji doprinijele su da se i u drugim republikama pone razmiljati o sopstvenom putu u budunost. U proljee 1990. dolo je u Sloveniji i Hrvatskoj do prvih slobodnih izbora nakon Drugog svjetskog rata. Slovenci i Hrvati su 25. juna 1991. proglasili svoju nezavisnost. Istoga dana slovenaki vojnici su pokuali da zaposjednu granine postaje prema Austriji. Pali su prvi hici, a bilo je i poginulih. Toga dana, na podruju bive Jugoslavije zapoeo je rat, isplaniran do u detalje u vojnim i politikim vrhovima u Beogradu. Zahvaljujui dobro opremljenoj i naoruanoj vojsci Srbija sa Crnom Gorom zapoela je agresiju protiv ostalih naroda Jugoslavije prkosei itavom svijetu, sa ciljem ujedinjenja svih Srba u jednu dravu. Raspadom Jugoslavije Beograd se mogao pomiriti sa gubitkom Slovenije, ali nikako sa time da izvan srpskih granica ostanu srpske manjine, pogotovu u granicama Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 12 Simptome galopirajue dezintegracije Jugoslavije meunarodna zajednica gotovo da nije uzimala u obzir. Svjetska javnost je bila zaokupljena kolapsom komunizma u istonoj i jugoistonoj Europi, Golfskim ratom, puem u Moskvi i raspadom Sovjetskog Saveza. lanice Europske zajednice i SAD su i nakon izbijanja otvorenih sukoba u zemlji, vrsto stajale na fikciji da jugoslavenski dravni savez treba odrati u bilo kojoj formi. 13 Jugoslavenska kriza deavala se paralelno sa temeljnim promjenama u Europi nakon 1989., to je vodilo njenoj internacionalizaciji. Za Europsku zajednicu (EZ) predstavljala je prvi ozbiljan test Europske politike saradnje i njene sposobnosti da djeluje kao meunarodni subjekt. Diplomatski napori EZ-a za smirivanje situacije u Jugoslaviji, koji su se temeljili na strahu od irenja nemira, bili su pogreni od poetka. lanice EZ-a bile su svjesne prilike za testiranje svoje kolektivne snage, ali su za zbivanja bile nepripremljene: EZ nije imala status izvan teritorija svojih lanica, nije imala oruane snage, nije imala zajednike ciljeve niti aparat za usklaivanje svoje spoljne politike. 14

12

Opirnije vidi: Krian Mojmir, Nationalismen in Jugoslawien. Von postkomunistischer nationaler Emanzipation zum Krieg, Osteuropa, Nr 42, Berlin 1992., A 121-A 140.; Brey Thomas, Jugoslawien: Der Vielvlkerstaat zerflt, Osteuropa, Nr 41, Berlin 1991., A 417-A 430; Furkes J./Schlarp X. M., Jugoslawien: Ein Staat zerflt. Reinbeck-Rowohlt 1991.; Reuter Jens, Die Entstehung der jugoslawische Krise und ihre Internationalisierung, Sdosteuropa, Vol. 40, Nr 7/8, 343-352.; ozef Liberti, Prokletstvo Sarajeva. Deveti krug pakla. BH Exklusiv, Split, 15. decembar 1992., 9. (prema tekstovima u njemakom listu Der Spiegel). Roland Schnfeld, Balkankrieg und interanationale Gemeinschaft, Sdosteuropa Mitteilungen, Nr 43, Mnchen 1994., 260. Peter Calvocoressi, Svjetska politika nakon 1945., Globus, Zagreb 2003., 336.

13

14

378

Kod formuliranja zajednike politike EZ je imala dosta problema. Pogledi na budunost Jugoslavije su se razilazili, sklonost prema jugoslavenskim narodima bila je razliito zastupljena, pri emu su znaajnu ulogu igrale i tradicionalne predrasude kao i sjeanja na partnerstvo ili suparnitvo u Drugom svjetskom ratu. Pored toga zemlje lanice su slijedile i vlastite politike interese. Vlade Francuske, panije i Velike Britanije, koje su imale tekoa sa separatistikim pokretima u svojim zemljama, nastojale su po svaku cijenu odrati zajedniku jugoslavensku dravu. Za SAD jugoslavenska kriza predstavljala je ansu da isproba svoju novu ulogu u Europi, a za Njemaku priliku da demonstrira svoju dostignutu snagu nakon ujedinjenja i da se sama oslobodi posljeratnih spoljnopolitikih i vojnih ogranienja. Za Konferenciju o europskoj sigurnosti i saradnji (KESS) i Ujedinjene nacije (UN) radilo se o mogunostima da stave na probu svoju sposobnost rjeenja opasnosti po mir. Za veinu europskih zemalja jugoslavenska kriza je bila povod da, nakon kraja perioda hladnog rata, redefiniu svoju spoljnu politiku i geopolitike interese. Na poetku sukoba u Jugoslaviji UN su se drale krajnje suzdrano, polaui nadu na potencijale KESS-a i EZ. Tek 25. septembra 1991. jugoslavensko pitanje dolo je na dnevni red Vijea sigurnosti UN. Rezolucijom br. 713 zahtjevano je primirje u Hrvatskoj i uveden je embargo na uvoz oruja u sve jugoslavenske republike. 15 Rezolucijom br. 743 od 21. februara 1992. donijeta je odluka o uspostavi zatitnih trupa u Jugoslaviji. 16 Od EZ uspostavljena sudaka komisija jugoslavenske konferencije, pod vostvom predsjednika francuskog Ustavnog savjeta Roberta Badintera ustanovila je 7. decembra 1991. da se u osamostaljivanju jugoslavenskih republika ne radi o secesiji, nego o raspadu savezne drave Jugoslavije. EZ je 16. decembra 1991. precizirala svoje uvjete za priznanje novih drava u istonoj Evropi i Sovjetskom Savezu, koje se konstituiu na demokratskim osnovama. Sa priznavanjem su mogle raunati samo drave koje se obaveu na uee u pregovarakom procesu i obeaju da e potivati dravopravnost, demokratiju i ljudska prava, nepovredivost svih granica koje mogu biti promijenjene samo na miran nain i u dogovoru, kao i da e potivati svoje meunarodne obaveze u vezi sa reguliranjem pitanja sa nasljeem drava. Ponovo je naglaeno da rezultati agresije nee biti priznati. 17 Na odvojenim sjednicama Predsjednitva i Vlade BiH 25. decembra 1991. donijeta je odluka da se od EZ zatrai meunarodno prizna-

15

Europa-Archiv, Zeitschrift fr Interationale Politik, Deutsche Geselschaft fr Auswrtige Politik, Bonn 21/1991., D. 536... (dalje: EA). Resolution 743 (1992.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen zur Einrichtung einer Schutztruppe fr den Konflikt im ehemaligen Jugoslawien, verabschidet am 21. Februar 1992. in New York, EA, 19/1992., D 578-D. 579. Ibidem, 265.

16

17

379

nje BiH. 18 Kao odgovor na to bosanski Srbi su u u okviru samozvanog Parlamenta proglasili Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini. 19 Meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine uslijedilo je na sjednici Savjeta ministara EZ u Bruxellesu, 6. aprila 1992., s tim da ono stupa na snagu dan kasnije. Ovim priznanjem Bosna i Hercegovina se i formalno prestala nalaziti u sastavu SFRJ. Paralelno sa zbivanjima u Bosni i Hercegovini tekao je proces aktivnosti meunarodne diplomatije. lanice KESS-a, izuzev Jugoslavije, donijele su 12. maja 1992. Deklaraciju o krizi u Bosni i Hercegovini. Visoki dunosnici KESS-a osudili su agresiju na Bosnu i Hercegovinu, posebno bezobzirne napade na Sarajevo i borbe u drugim djelovima zemlje izazvane angairanjem avijacije i teke artiljerije Jugoslavenske armije (JA). U Deklaraciji je naglaeno da su se potvrdile slike o grubim povredama principa KESS-a od strane JA i beogradskih organa, ime su se sami vodili u izolaciju. Od JA je zahtjevano da se stavi pod autoritet bosanskohercegovake Vlade, ili da se povue ili razorua i raspusti. Za provoenje ovih aktivnosti odgovornim su oznaeni dravni organi u Beogradu. 20 Rezolucijom br. 752 od 16. maja 1992. Vijee sigurnosti UN je zahtijevalo obustavu sukoba i kraj vojnog mijeanja spolja u Bosni i Hercegovini, posebno JA i Hrvatske vojske (HV). Zahtjevano je da se povuku iz BiH ili da se stave pod kontrolu bosanske Vlade, ili da se raspuste a oruje stave pod kontrolu meunarodne kontrolne instance. Naglaeno je da nasilno mijenjanje granica nee biti prihvaeno. Da bi se ta odredba podrala, Bosna i Hercegovina je 22. maja, zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom, primljena u lanstvo UN. SAD su 23. maja precizirale mjere protiv SRJ. Jugoslavenski konzulati u New Yorku i San Francisku su bili zatvoreni i naloeno je povlaenje velikog broja amerikih diplomata iz Beograda. Osim toga, SRJ je trebalo biti uskraeno lanstvo u OUN. S obzirom na propast svih posrednikih nastojanja Vijee sigurnosti UN je 30. maja 1992., uprkos suzdranim glasovima Kine i Zimbabvea, uvojilo rezoluciju br. 757, kojom su bile predviene sankcije svih lanica UN protiv SRJ. Te sankcije su ukljuivale trgovinski embargo, prekid civilnog vazdunog saobraaja, zamrzavanje finansijskih sredstava u inostranstvu, progon jugoslovenskih diplomata, suspendiranje naune, tehnike i kulturne saradnje i iskljuenje jugoslavenskih sportista sa meunarodnih sportskih takmienja. Postupci nadlenih meunarodnih institucija (OUN, KESS, NATO, ZEU...) bili su uslovljeni i razliitim stavovima njihovih lanica. Od Zapadnoevropske unije je zahtijevano da ispita nain realiziranja odgovarajuih mjera, meu kojima su bile i iskljuenje SRJ iz meunarodmih organizacija, kao i odbijanje njenog priznanja za nasljednika SFRJ. Savjet Europe je 30. juna 1992. oduzeo SRJ pose18 19 20

Osloboenje, 26. XII 1991., 1. Ibidem, 10. I 1992., 1. sterreichische Militr Zeitschrift, Wien, 5/ 1992., 412-413 (dalje MZ).

380

ban status. Europska sudaka komisija za Jugoslaviju ustanovila je u svom izvjetaju od 7. jula 1992. da SRJ ne moe biti nasljednica SFRJ. Proces raspada Jugoslavije oznaen je zavrenim. Iako zbog otpora Ruske Federacije iskljuenje SRJ iz KESS-a nije uslijedilo, Odbor visokih dunosnika KESS-a je na istoj sjednici donio odluku da se SRJ ne dozvoli uee na sjednicama do 14. oktobra 1992. 21 Na poetku aprila 1992. JNA, paravojne grupe iz Srbije i paravojne snage bh Srba su u koordiniranim napadima zauzele glavne komunikacione linije: Bosanski Brod, (27.03.), Derventa (27.03.), Bijeljina (02.04.), Kupres (04.04.), Foa (08.04.), Zvornik (08.04.), Viegrad (13.04.), Bosanski amac (17.04.), Vlasenica (18.04.), Brko (30.04.) i Prijedor. (30.04.). Istovremeno, Muslimani, koji su inili veinu stanovnitva u ovim podrujima, bili su protjerani. ienje terena od muslimanskih ekstremista, glasilo je slubeno saopenje beogradskih medija. Dio stanovnitva bio je ubijen, dok je veliki dio bio prisiljen na iseljavanje, uz potpisivanje dokumenata da se odrie imovine. Paralelno sa progonom stanovnitva tekao je proces unitavanje spomenika kulture nesrpskog stanovnitva sa ciljem da se uklone tragovi njihovog postojanja da se iupaju historijski korjeni i opravda prigovor na teritorij. Krajem jula 1992. umnoavale su se vijesti i autentini izvjetaji o postojanju koncentracionih logora u podruju pod kontrolom bosanskohercegovakih Srba, u kojima su izvreni brojni zloini. Oni su u javnosti SAD, Velike Britanije, Francuske, kao i Turske i Irana pojaali zahtjeve za vojnom intervencijom. Od strane SAD i europskih zemalja u prvi plan je u obzir uzimana ograniena vojna intervencija za osiguranje kopnenog koridora od Jadrana do Sarajeva, kao i djelotvorno nadgledanje provoenja embarga protiv SRJ. Predsjednik komisije EZ, Jacques Delors zahtijevao je 10. augusta 1992. od lanica da konkretno ispitaju mogunosti vojne intervencije, to je podrano odgovarajuom izjavom Parlamenta EZ. Istoga dana odgovarajui tabovi NATO-a su dobili nalog za planiranje osiguranja sarajevskog aerodroma i kopnenog koridora. Prema procjenama NATO-a za osiguranje Aerodroma trebalo je 12.000, za osiguranje kopnenog koridora oko 100.000, dok je za oslobaanje cijele zemlje upotrebom sile bilo potrebno do 700.000 vojnika. S obzirom na te brojke i rizike, Vojni odbor NATO-a nije prihvatio vojnu intervenciju u BiH nego je preporuena samo oruana pratnja humanitarnih konvoja i pojaano zrano izvianje. 22 Katastrofalna humanitarna situacija u opsjednutom Sarajevu, koje je predstavljalo simbol meunarodno priznate Bosne i Hercegovine, ponukala je generalnog sekretara UN da predloi Vijeu sigurnosti UN otvaranje aerodroma Sarajevo za humanitarnu pomo, to je uslijedilo rezolucijom UN br. 770., od 13. augusta

21 22

Ibidem, 415. Ibidem, 416.

381

1992. 23 Nakon pisma stalnog predstavnika republike BiH kod UN, 13. augusta usvojena je rezolucija br. 771, u kojoj su osuene povrede humanitarnih prava, posebno u vezi izvjetaja o masovnim progonima, odvoenja civila, zatvaranja i zlostavljanja civilnih osoba u centrima za interniranje, izvoenje napada na civilno stanovnitvo, bolnice i bolnika vozila, razaranja i pustoenja privatne imovine... Osuene su sve povrede humanitarnih prava nastale u toku prakse etnikog ienja. 24 Od 26-28. augusta od strane Velike Britanije, koja je u to vrijeme predsjedavala Europskom zajednicom, sazvana je u Londonu proirena meunarodna Konferencija o bivoj Jugoslaviji, koja je imala za zadatak da osigura dotadanja mirovna nastojanja proirenjem na druge zemlje i institucije, kao i da pojaa pritisak za postizanje mira. Pored bivih jugoslavenskih republika na konferenciju su pozvane sve lanice Europske unije, SAD, Kina, Rusija, Japan, Kanada, ehoslovaka kao predsjedavajui KESS-a, Turska kao predsjedavajua Organizacije islamske konferencije, kao i susjedne zemlje, Austrija, Maarska, Rumunija, Bugarska i Albanija. Predstavnik meunarodno nepriznate Savezne republike Jugoslavije (SRJ) pozvan je kao privatna osoba. U toku Konferencije dotadanji predsjedavajui lord Karington podnio je ostavku, pa je predsjedavanje mirovnom procesu preuzeo britanski ministar spoljnih poslova lord David Owen, zajedno sa opunomoenikom OUN Cyrus Vanceom. Na Konferenciji je usvojen katalog principa koji su trebali biti osnova za budue pregovore i koji je sadravao take da silom osvojene oblasti nee biti priznate, da sve strane moraju uestvovati u pregovorima, da je nuno osigurati potovanje punih prava stanovnitva, da etniko ienje mora biti obustavljeno a logori biti rasputeni, da je obavezno potivanje granica, nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta svih drava na jugoslavenskom podruju i da se sve drave trebaju meusobno priznati. Na Konferenciji su utvrene osnove za pregovore, mjere za zaustavljanje nasilja i izraen je program njenog nastavka. Osim toga potpisan je dogovor sa R. Karadiem i N. Koljeviem o povlaenju srpskog tekog naoruanja oko gradova Sarajevo, Biha, Gorade i Jajce i stavljanje pod kotrolu UN u roku od 7 dana. Osim toga, Srbi su se trebali povui sa osvojenih podruja a svi civili i zarobljenici su morali biti stavljeni pod meunarodni nadzor a izbjeglicama je trebalo omoguiti povra-

23

Resolution 770 (1992) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen zur Erleichterung der Ausliferung humanitrer Gtter in Sarajewo, verabschidet am 13. August 1992. in New York, EA, 19/1992., D. 581-D 582. Resolution 771 des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Verletzung des humanitren Vlkerrecht im ehemaligen Jugoslawien, verabschiedet am 13. August 1992. in New York, EA, 19/1992, D. 583...

24

382

tak njihovim kuama. Istovremeno je trebalo pojaati pritisak na Srbiju i Crnu Goru i uvedene sankcije djelotvorno kontrolirati. 25 U oktobru i novembru 1992. posredniki pokuaji svjetske zajednice, posebno UN i enevske konferencije nisu doprinijeli smirivanju situacije u Bosni i Hercegovini. Vijee sigurnosti UN je 6. oktobra 1992. usvojila rezoluciju br. 780, koja je predviala osnivanje komisije iji je zadatak bio da prikuplja informacije o ratnim zloinima i prestupima u bivoj Jugoslaviji. Konkretne prijetnje nisu bile navedene, a eksperti su trebali prikupljati dokaze za budui proces protiv ratnih zloinaca. 26 Na zavretku sastanka Europske politike saradnje 5. oktobra 1992. u Bruxellesu lanice EZ su izdale saopenje u kojem su u punom obimu podrale nastojanja posrednika Owena i Cyrus Vancea za obustavu neprijateljstava i mirovno rjeenje. Europska zajednica i njene lanice pozvale su Ujedinjene nacije na brzo hitno djelovanje, da bi se dogovori sa Londonske konferencije, meu kojima i zabrane zone letenja nad teritorijem Bosne i Hercegovine, to prije proveli u djelo. U Izjavi je naglaeno da brojni dokazi za zloine, meu kojima su posebno masovna ubistva i etniko ienje koje su uglavnom uinili Srbi, moraju biti sistematski prikupljana i procijenjena. 27 Rezolucijom br. 781, usvojenom 9. oktobra 1992., Vijee UN je uvelo zabranu letova iznad Bosne i Hercegovine, radi omoguavanja sigurnosti humanitarnih letova za Sarajevo. Meutim, uvoenje ovih mjera nije predvialo upotrebu sile. 28 Sve vie su se umnoavale vijesti o zloinima koje su vrile srpske snage u Bosni i Hercegovini, to je u toku novembra i decembra 1992. nalo odraza u brojnim osudama na sastancima meunarodnih organizacija. Stanje Muslimana u zemlji bilo je predmet vanrednog sastanka ministara spoljnih poslova lanica Organizacije islamske konferencije (OIC) u idi 2. i 3. decembra 1992., na kojoj su uestovali i promatrai i gosti, meu njima kopredsjedavajui enevske konferencije i predsjednici Bosne i Hercegovine i Albanije. Kopredsjednici konferencije Vance i Owen izjasnili su se protiv vojne intervencije u Bosni i Hercegovini, odbijajui istovremeno ukidanje embarga na dostavu oruja Vladi BiH. U zavrnoj izjavi OIC je zahtijevala da se dostavom oruja Vladi BiH omogui samo25

Erklrung zum Abschlu der internationalen Jugoslawien-Konferenz in London vom 26. und 27. August 1992., EA, 19/1992, D. 584-D. 590. Resolution 780 (1992.) des Sicherheitsrat der Vereinren Nationen zur Sammlung von Informationen ber Verletzungen des humanitren Rechts im ehemaligen Jugoslawien, verabschidet am 6. Oktober 1992. in New York, EA, 7/1993., D. 146. Bulletin, Presse und Informations Amt Bundesregierung, Bonn, Nr 112, 15. Oktober 1992., 1.039. Resolution 781 (1992.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber ein Verbot militrischer Flge im Luftraum ber Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 9. Oktober 1992. in New York, EA, 7/1993., D. 147 D. 48

26

27

28

383

odbrana. Uesnici savjetovanja nisu takoer iskljuili upotrebu vojne sile na osnovu lana 42 Povelje ujedinjenih nacija. 29 Na jesenjem savjetovanju Ministarskog vijea Zapadnoevropske unije (ZEU) u Rimu, 20. novembra 1992., centralna teme razgovora bila je situacija u bivoj Jugoslaviji. Podrana je rezolucija UN br. 787, po kojoj je Vijee sigurnosti odobrilo da brodovi ZEU, radi kontrole embarga protiv SRJ, mogu zaustavljati i pregledati brodove. Ukoliko se oni ne odazovu na poziv za kontrolu, trebalo je otvoriti na njih upozoravajuu paljbu. 30 U Istanbulu je 25. novembra 1992. odrana Konferencija ministara spoljnih poslova i delegata iz balkanskih zemalja (Albanija, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Rumunija, Slovenija, Turske), kao i Italije, Austrije i Maarske. Na Konferenciji su uesnici izrazili zabrinutost zbog mogunosti proirenja sukoba na druge balkanske drave, zahtijevajui da UN poalju zatitne trupe u krizna podruja, na Kosovo, u Vojvodinu, Makedoniju i Sandak. Osim toga su se zalagali za stvaranje sigurnosnih zona za izbjeglice i vojnu zatitu konvoja humanitarne pomoi. Veina uesnika na Konferenciji je insistirala na vojnoj intervenciji kao djelotvornoj mjeri za uspostavu mira. 31 Neispunjenje zakljuaka meunarodnih organizacija (EZ, KESS-a i UN) dovelo je do pootrenja sankcija lanica Vijea Sigurnosti UN protiv SRJ rezolucijom UN br. 787. od 16. novembra 1992. 32 Vijee sigurnosti UN usvojilo je 18. novembra Rezoluciju br. 798 (1992.), u kojoj su osuena sistrematska zatvaranju i silovanju ena u BiH. 33 Na treem zasjedanju ministara spoljnih poslova lanica KESS-a u Stockholmu, 14. i 15. decembra 1992., ministri su se sloili da glavnu odgovornost za sukobe u Bosni i Hercegovini snose Srbija i Crna Gora i u BiH operirajue srpske snage. Zahtijevana je obustava krenja ljudskih prava a posebno praksa etnikog ienja i sistematskog silovanja muslimanskih ena. Na ministarskom zasjedanju Vijea NATO-a, odranom u Bruxellesu 17. decembra 1992., jugoslavenska armija, jugoslavensko vostvo i bosanskohercegovaki Srbi su optueni za etniko ienje, povrede ljudskih prava, muenja, ubi-

29 30

EA, 1/93, Zeittafel, 11. (dalje Z.). Komunique der Ministertagung der Westeuropischen Union (WEU) am 20. November 1992. in Rom (mit Erklrung zum ehemaligen Jugoslawien) , EA, 7/1993., D. 120- D. 122. Gemeinsame Erklrung der Auenminister des Balkans und der Lnder der Region, abgeben anlslich einer Konferenz in Istanbul am 25. November 1992., EA, 7/ 1993., D. 151- D. 153. Resolution 787 (1992.) des Sicherheitsrat der Vereinten Nationen ber die Durchsetzung der wirtschaftlichen Sanktionen gegen Res-Jugoslavien, verabschidet am 16. November 1992.. in New York EA 7/1993., D. 148-D 151. Resolutioin des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die systematische Internierung und Vergewaltigung von Frauen in Bosnien und Herzegowina, verabschidet am 18. Dezember 1992. in New York, EA, 7/1992., D. 154-D 155.

31

32

33

384

stva, sistematska silovanja ena, otmice, unitavanje vjerskih objekata i ostale postupke koji su imali za cilj stvaranje etniki istih teritorija. 34 Domet rezolucija Vijea sigurnosti UN ostao je ogranien razliitim politikim interesima lanica EZ i stalnih lanica UN, koji su bili instrument utjecaja na odluke i metode provoenja usvojenih zakljuaka. Reakcija na povrede humanitarnih prava zadrale su se samo na verbalnim osudama i prijetnjama. Nakon pozitivnog razvoja, mirovna konferencija je propala s obzirom na geografske i vojne dijelove mirovnog plana. Bosanskohercegovaka vlada ih je odbila jer bi predviena podjela legalizirala etniko ienje koje su uinili Srbi, a osim toga previe je naglaen etniki kriterij, a BiH ne moe priznati kontrolu srpskih snaga nad oienim oblastima. Osim toga, srpska Vlada se nije sloila sa podjelom na 10 provincija. 35 Posebni opunomoenik OUN Tadeusz Masowiecki priloio je 9. februara 1993. Vijeu sigurnosti UN izvjetaj o situaciji u republikama bive Jugoslavije. Od meunarodne zajednice je zahtijevano da verbalne prijetnje ratnim zloincima prate i djela. Bez oklijevanja i sa svim raspoloivim sredstvima trebalo je pod meunarodnom kontrolom provesti rasputanje svih logora, osigurati neogranieno snabdijevanje stanovnitva humanitarnom pomoi kao i provesti uspostavu zatienih sigurnosnih zona u BiH. Osim toga, Masowiecki je smatrao da etniko ienje, koje se i dalje sprovodilo, nije bilo sporedno sredstvo rata, nego njegov cilj. Smatrao je da se glavni odgovorni nalaze u vostvu bosanskohercegovakih Srba. 36 Ameriki ministar spoljnih poslova Woren Christopher je 10. februara 1993. na konferenciji za tampu objavio temelje amerike politike prema Bosni i Hercegovini. Amerike pozicije izloene su u 6 taaka, koje su izmeu ostalog predviale imenovanje amerikog diplomate Reginalda Bartholomewa za posebnog ambasadora, mjere za striktnu primjenu ekonomskih sankcija i mogue vojno angairanje za provoenje postignutog primirja... Ukidanje embarga na oruje za Bosnu i Hercegovinu amerika Vlada je odbacila. 37 Novoizabrani ameriki predsjednik Bill Clinton se sa generalnim sekretaron UN B. Ghalijem dogovorio o uspostavi zranog mosta sa snabdijevanje stanovnitva u istonoj Bosni. 38 Na vanrednom zasjedanju ministara spoljnih poslova lanica NATO-a, ministar SAD Waren Christopher je sa prisutnima razmatrao planirani zrani most za snabdijevanje stanovnitva u istonoj Bosni. On je kriti34 35 36 37

Bulletin..., Nr 141, 28. XII 1992., str. 1.308. EA, 4/1993., Z. 52. Ibidem, 5/1993., Z. 62. Presseerklrung des amerikanischen Auenministers, Warren Chrisropher, ber die diplomatischen Bemhungen der Vereinigten Staaten im Konflikt im ehemaligen Jugoslavien, abgeben in Washington am 10. Februar 1993. EA, 7/1993., D. 158-D 161. Ibidem, D. 164.

38

385

zirao Zapad da je propustio mnoge prilike da sprijei patnje, krvoprolia i razaranja u bivoj Jugoslaviji, smatrajui da avolji krug brutalnog nasilja i slijepe mrnje mora biti prekinut 39 Vijee sigurnosti UN je na zasjedanju odranom 22. februara 1993. rezolucijom br. 868 jednoglasno zakljuilo da se osnuje Meunarodni sud za kanjavanje ratnih zloinaca u bivoj Jugoslaviji. To je prvi takav tribunal nakon Nrnberkog 1945.1946. Vijee sigurnosti UN jednoglasno je 25. maja usvojilo rezoluciju br. 827 o uspostavi Meunarodnog suda za ratne zloince u bivoj Jugoslaviji. Posebno je trebalo razjasniti masovna pogubljenja, silovanja, etnika ienja i krivce kazniti. 40 Vlada BiH je kod Meunarodnog suda u Den Hagu podigla optunicu protiv SRJ zbog genocida, zahtijevajui da se protiv nje poduzmu privremene mjere. 41 Meunarodni sud je zahtijevao od SRJ da poduzme sve to je u njenoj moi da bi se sprijeili zloini genocida. 42 Na sjednici Vijea sigurrnosti UN 24. februara 1993., na kojoj su sudjelovali i predstavnici enevske konferencije, Owen i Stoltenberg, ruski ambasador u UN Jurij Voroncov je predloio plan Borisa Jelcina u 8 taaka, koji se temeljio na Vance-Owenovom planu. Prema tom prijedlogu, sankcije protiv SRJ su trebale biti postepeno ukidane ako srpska strana potpie mirovni plan. Istovremeno, UN i KESS su trebale djelotvornije nadgledati embargo na oruje za BiH. 43 Vijee sigurnosti UN je zakljuilo sa 14 glasova (Kina uzdrana), vojno sprovoenje zone zabrane letenja iznad BiH. Nakon rezolucije br. 816 ubudue su piloti NATO-a mogli oboriti vojne avione koji su nadlijetali zemlju bez dozvole UN trupa. Taj zakljuak je bilo mogue donijeti nakon to je na rusku inicijativu iskljuena mogunost bombardiranja srpskih poloaja. Rezolucija je omoguavala da avioni NATO-a mogu napasti srpske poloaje radi samoodbrane. Kod njenog sprovoenja, vodea uloga je povjerena snagama NATO-a. 44 Ministri spoljnih poslova i ministri odbrane ZEU su 5. aprila 1993. na zasjedanju u Luksemburgu usvojili mjere za pojaanje embarga na Dunavu, oslanjajui se pri tome na rezolucije 713, 757 i 787 Vijea sigurnosti. 45 Vijee sigurnosti UN je 17. aprila 1993., uz suzdrane glasove Rusije i Kine, usvojilo rezoluciju o pootrenju sankcija protiv SRJ, ukoliko bosanskohercegovaki Srbi ne potpiu mirovni plan u roku od 9 dana i ne ponu sa njegovim pro39 40 41 42 43 44 45

Ibidem Ibidem, 12/1993., Z 139. EA, 8/1993., Z 91. Ibidem, 9/1993., Z 106. EA, 6/93, Z 76. EA, 8/1993, Z 99. Ibidem, 9/1993., Z 108.

386

voenjem i ne obustave vojne operacije. 46 Parlament bosanskohercegovakih Srba odbio je 26. aprila podjelu predvienu Vance-Owenovim planom, a time i ukupan mirovni plan. Kao posljedica toga, stupile su na snagu pootrene sankcije protiv SRJ. 47 Nakon jednogodinje opsade Srebrenice, vojni komandanti Armije BiH i bosanskohercegovakih Srba, potpisali su 18. aprila primirje, nakon posredovanja UN za demilitarizaciju mjesta i evakuaciju ranjenih i bolesnih. Istoga dana u Srebrenicu su stigle prve jednice UN radi nadgledanja demilitarizacije. 48 Vijee sigurnosti UN je 6. maja jednoglasno usvojilo rezoluciju kojom je Sarajevo i 5 daljih gradova opsjednutih od Srba u BiH proglaeno za sigurnosne zone. 49 Na sjednici predstavnika EU odranoj 18. maja 1993., podran je Vance-Owenov plan. Odlueno je da se pojaa pritisak na Srbiju, Crnu Goru i bosanskohercegovake Srbe, da bi se postigao prihvatljiv plan za Bosnu i Hercegovinu. Pri tome, ni jedna opcija nije bila iskljuena. Osim toga, dvanaestorica su ispoljili duboku zabrinutost zbog napada srpskih i hrvatskih vojnih snaga protiv civilnog stanovnitva u Bosni i Hercegovini. 50 Na savjetovanju ministara spoljnih poslova i ministara odbrane ZEU, odranom u Rimu 19. maja, sredinja tema razgovora bila je situacija u Bosni i Hercegovini. Ministri su naglasili podrku Vance-Owenovom planu, zalaui se da protiv Srba ni jedna opcija, pa ni vojna, ne bude iskljuena. Dan kasnije, potpisan je sporazum sa Bugarskom, Rumunijom i Maarskom, koji je trebao osigurati dosljedno provoenje sankcija protiv SRJ. 51 Na proljetnom zasjedanju NATO-a u Bruxellesu 25. maja general John Shalikashvili je objavio da je savez spreman po nalogu UN aktivno djelovati u bivoj Jugoslaviji. Pitanje vojne intervencije ostalo je i dalje sporna taka. 52 Ministri spoljnih poslova SAD, Rusije, Francuske, V. Britanije i panije postigli su na savjetovanju u Washingtonu 22. maja dogovor o programu od 13 taaka za prekid rata u BiH. U njemu su bile sadrane mjere za uspostavu sigurnosnih zona za Muslimane, provoenje dugoronog plana na osnovu Vance-Owenovog plana, kao i dostava humanitarne pomoi. Ameriki ministar spoljnih poslova Waren Christopher je odbio uee amerikih kopnenih trupa u uspostavi sigur46 47 48 49

Ibidem, Z. 106. Ibidem, 10/1993., Z 109. Ibidem, Z. 118. Resolution 824 (1993) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Einrichtung von Sicherheitszonen in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 6. Mai 1993. in New York, EA, 18/1993., D. 371- D 373. EA, 12/1993., Z. 140. Ibidem, Z. 142. Ibidem, Z. 141.

50 51 52

387

nosnih zona, ali su SAD ipak bile spremne zranom podrkom osigurati zatititu snaga UNPROFOR-a. U izjavama ministara pozvane su i druge zemlje da prue konkretnu pomo za uspostavu sigurnosnih zona. 53 Na zasjedanju Odbora za planove odbrane i grupe za nuklearno planiranje na ministarskom nivou, odranom 25-26. maja 1993. u Bruxellesu, veina lanica NATO-a reagirala je suzdrano i sa razoarenjem na prijedlog o uspostavi sigurnosnih zona, jer bi time faktiki bila zapeaena srpska osvajanja, zalaui se da to budu samo mogua prelazna rjeenja. 54 Vijee sigurnosti UN usvojio je 4. juna (13 glasova za, 2 suzdrana Pakistan i Venecuela) rezoluciju br. 836 o proirenju mandata UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini. 55 Na zasjedanju Savjeta EU o opim nadlenostima, odranom od 7-9. juna 1993., ministri spoljnih poslova zemalja lanica su pozdravili uspostavu sigurnosnih zona, drei se i dalje Vance-Owenovog plana kao konanog mirovnog rjeenja za Bosnu i Hercegovinu. Sankcije protiv SRJ je trebalo i dalje dosljedno sprovoditi. U sluaju da to situacija bude zahtijevala, EU je trebala donijeti ograniavajue mjere i protiv Hrvatske. 56 Na sastanku ministara EU sa amerikim ministrom spoljnih poslova W. Christopherom odranom 9. juna, dogovorena je saradnja izmeu EU, SAD i Rusije, sa ciljem zajednikog postupka u sukobima u bivoj Jugoslaviji. EU i SAD su se zaloile za uspostavu sigurnosnih zona. Njemaki ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel je saopio da su EU i SAD molile Rusiju i islamske zemlje da upute trupe za uspostavu sigurnosnih zona. W. Christopher je izrazio spremnost SAD da zranim snagama zatite trupe UN u sigurnosnim zonama. 57 Uskoro je Vijee sigurnosti rezolucijom br. 844 od 18. juna donijelo odluku o slanju dodatnih 7.500 vojnika u Bosnu i Hercegovinu, koji e biti angairani na zatiti sigurnosnih zona. 58 Na susretu na vrhu efova vlada lanica EU u Kopenhagenu, od 2-23. juna 1993. glavna tema razgovora pored privredne situacije u EU bila si i zbivanja u bivoj Jugoslaviji. Ministri su naglasili da je dravno jedinstvo Bosne i Hercegovine i nakon propasti Vance-Owenovog plana osnova za svako mirovno rjeenje.
53

Gemeinsame Erklrung von fnf Mitgliedern des UN-Sicherheitsrats ber ein Aktionsprogramm zur Befriedung Bosnien-Herzegowina, verffentlicht am 22. Mai 1993. in Washington, D. C. EA, 18/1993., D. 373- D. 374. Ibidem. Resolution 836 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Erweiterung des Mandats von UNPROFOR in Bosnien-Herzegovina, verabschidet am 4. Juni 1993. in New York, EA, 18/1993., D. 374-D 377. EA, 13-14/1993., Z. 158. Ibidem, Z. 157. Resolution 844 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber den Einsatz von Luftstreitskrften in Bosnien- Herzegowina, verabschidet am 18. Juni 1993. in New York, 18/1993. D. 377- D. 378.

54 55

56 57 58

388

U susretu sa Alijom Izetbegoviem Trojka EU je odbila molbu za ukidanje embarga na oruje za Bosni i Hercegovinu. Sa svojim zahtjevom za ukidanje embarga, njemaki kancelar Helmut Kohl je ostao izoliran. 59 Uz posredovanje lorda Owena i T. Stoltenberga predsjednici Hrvatske i Srbije Tuman i Miloevi su se dogovorili 16. juna 1993. o izradi novog mirovnog plana. koji je predviao podjelu Bosne i Hercegovine u tri nacionalne drave, koje bi bile povezane u labavu konfederaciju. Na zavretku zasjedanja hrvatski predsjednik Tuman je izjavio da muslimanska drava treba da se sastoji iz dva dijela, jedne oblasti u srednjoj Bosni i jedne u podruju Bihaa. U tom sluaju hrvatska strana je bila spremna ustupiti joj izlaz u luku Ploe. Na zavretku pregovora lord Owen je izjavio da je Vance-Owenov plan za ouvanje multietnike drave propao, savjetujui vladi BiH da nove prijedloge ozbiljno uzme u razmatranje. 60 Narednog dana posrednici Owen i Stoltenberg su se ponovo susreli sa Tumanom i Miloeviem, radi razgovora o budunosti Bosne i Hercegovine. Njih dvojica su se zaloili za stvaranje tri nezavisne republike na teritoriji Bosne i Hercegovine. 61 Na sastanku efova Vlada sedam vodeih industrijskih zemalja svijeta i EZ u Tokiju od 7-9. jula 1993., u politikoj izjavi Za sigurniji i humaniji svijet uesnici su usvojili zakljuak da od Srba i Hrvata diktirano rjeenje na raun Muslimana nee biti prihvaeno. U suprotnom, oni e biti uskraeni za privredne i trgovake povlastice. 62 Na zavretku zasjedanja Savjeta EU o opim nadlenostima odranog 19-20. jula 1993., na prijedlog Savjeta njegov predsjednik Willi Class upuen je u mirovnu misiju u bivu Jugoslaviju. Njegov cilj je bio da ubijedi predstavnike svih strana u nunost postizanja rjeenja pregovorima. Na zasjedanju je dolo do sukoba u vezi sa uvoenjem sankcija protiv Hrvatske, koje je predloio britanski ministar spoljnih poslova Daglas Hurd. Hrvatskoj je, ipak, bilo jasno stavljeno do znanja da ministri i tu opciju uzimaju u obzir. 63 Pregovori o Bosni i Hercegovini u enevi su nastavljeni 27. jula 1993. plenarnom sjednicom, na kojoj su posrednici Owen i Stoltenberg predloili novi plan, koji je predviao obrazovanje tri republike, koje se nee temeljiti samo na etnikim kriterijima. Posrednici su 30. jula obznanili da su se predstavnici sve tri strane u osnovi dogovorili o ustavno-pravnoj strukturi BiH. Prema tome, trebala je

59 60 61 62 63

EA, 13-14/1993., Z. 158. Ibidem, Z . 163. Ibidem, Z. 183-184. Ibidem, 16/1993., Z. 174. Ibidem, Z. 181.

389

postojati trodjelna Unija republika Bosne i Hercegovine, dok su granice autonomnih republika trebale biti predmet daljih pregovora. 64 Na savjetovanju NATO-a na vanrednoj sjednici o situaciji u Bosni i Hercegovini i podrci enevskim pregovorima, odranoj 2. augusta 1993., generalni sekretar Manfred Wrner je izjavio da bosanskohercegovaki Srbi, ukoliko nastave da napadaju plave ljemove, sprjeavaju akcije dostave humanitarne pomoi i dre Sarajevo pod opsadom, moraju raunati sa zranim napadima. 65 Vijee sigurnosti UN ponovo se sastalo 9. augusta 1993. i odobrilo osnove plana angamana za eventualnu operaciju, za koju je trebalo odobrenje generalnog sekretara UN i slaganje savjeta NATO-a. 66 Nakon etrnaestodnevnog prekida, mirovni pregovori u enevi su nastavljeni 16. augusta 1993. U sreditu razmatranja bila bila je uspostava unutranjih granica. A. Izetbegovi je zahtijevao 40 % teritorija, to su Srbi smatrali neprihvatljivim. Posrednici Owen i Stoltenberg su 20. augusta predloili novi plan i novu kartu. Prema njihovom prijedlogu predvieno je osnivanje Unije, u kojoj je bilo predvieno 52 % teritorija za bosanskohercegovake Srbe, 31 % za Muslimane i 17 % za Hrvate. Sarajevo je trebalo dobiti poseban status i dvije godine biti stavljeno pod kontrolu EU. 67 Nakon to su se borbe u Bosni i Hercegovini zaotrile, posebno oko Mostara i Sarajeva, Vijee sigurnosti UN je 22. augusta 1993. usvojilo rezoluciju br. 859. u kojoj je ponovo pozvalo na primirje i zahtijevalo da se ne ometaju akcije dostave humanitarne pomoi i suzdravanje od napada na snage UNPROFOR-a. 68 Nakon razgovora posrednika Stoltenberga i Owena u glavnoj bazi NATO-a o mirovnoj misiji u Bosni i Hercegovini, generalni sekretar NATO-a Manfred Wrner je 22. augusta ispoljio spremnost saveza da stavi na raspolaganje vojne snage, ali tek nakon postizanja sporazuma o trodjelnoj podjeli. Po njegovom miljenju, NATO e samo uz jasan mandat, sa jasnim nalogom i na odreeno vrijeme, poslati svoje snage. 69 Na plenarnoj sjednici europskog Parlamenta, odranoj od 17-21. januara 1994. parlamentarci su se sa 108:90 glasova, uz 13 suzdranih, izjasnili za razrjeenje posrednika EZ Lorda Owena, kao i imenovanje novog posrednika sa novim pogodnim mandatom i novom strategijom. U zahtjeve, koji su bili neobavezujui za
64 65 66 67 68

EA, 16/1993., Z. 184. Ibidem, 17/1993., Z.. 191-Z. 192 Ibidem Ibidem, 18/1993., Z. 203-Z. 204. Resolution 859 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Entwicklung des Krieges in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 24. August 1993. in New York, EA, 7/1994., D. 217- D 219. EA, 4/1994., Z. 23.

69

390

vlade EU, spadala je i inicijativa da se mirovne trupe, stacionirane u BiH preobraze u snage za uspostavu mira, kao i aktivna diplomatska nastojanja i pritisak na Hrvatsku da obustavi napade na BiH. 70 Na sjednici Savjeta Evrope, odranoj 24-28. januara 1994., posrednici EU i OUN Owen i Stoltenberg, oznaili su da raspodjela teritorija u BiH nije idealna, ali je jedina alternativa ratu. Parlamentarci su zahtijevali obeteenje za rtve embarga protiv Srbije i Crne Gore. 71 Ministri spoljnih poslova 8 zemalja Islamske konferencije (OIC), (Pakistan, Iran, Egipat, Saudi Arabija, Turska, Senegal, Malezija i Tunis) sastali su se sa generalnim sekretarom UN. U zajednikoj izjavi ministri ICO zahtijevali su ukidanje embarga na oruje za BiH, kao i da nove prijetnje izreene na sastanku na vrhu u Bruxellesu budu sprovedene u djelo. 72 Naredni krug mirovnih pregovora zavren je 19. januara 1994. bez rezultata. Istog dana potpisali su ministri spoljnih poslova Hrvatske i SRJ izjavu o normalizaciji meusobnuih odnosa. Na poetku 1994. inilo se da je dolo do konane propasti angamana svjetske zajednice na rjeenju konflikta u bivoj Jugoslaviji. Dranje svjetske zajednice u vezi sa zbivanjima u BiH obiljeeno je bilo velikim pesimizmom. Pozicije zemalja Evropske unije bile su nejedinstvene a SAD su se drale suzdrano. Samo je Rusija zastupala aktivniji spoljno-politiki kurs. U svim raspravama gdje su do izraaja dolazile nepremostive prepreke izmeu EU, OUN I NATO-a na jednoj i bosanskohercegovakih Srba na drugoj strani, ruski pregovarai su nudili mogunost smirenja sukoba. 73 Do preokreta je dolo u februaru 1994. Od eksplozije granate ispaljene na trnicu u Sarajevu 5. februara ubijeno je 68 a ranjeno 197 civila. To je zahtijevalo odlunu akciju svjetske zajednice. U pismu upuenom 6. februara generalnom sekretaru NATO-a Manfredu Wrneru, generalni sekretar UN Boutros B. Ghali se zalagao za saglasnost Vijea NATO-a za zrane udare na srpske poloaje oko Sarajeva. Ova akcija je trebala biti direktno koordinirana izmeu sjedita snaga UNPROFOR-a i June komande NATO-a. U svom zahtjevu B. Ghali se pozvao na rezoluciju Vijea sigurnosti br. 836 od 4. jula 1993., po kojoj su mogli uslijediti zrani udari ukoliko budu napadnute zatiene zone. 74 Na savjetovanju odranom u Bruxellesu 7. i 8. februara 1994. ministri spoljnih poslova EU su zahtijevali trenutni prekid opsade Sarajeva, izjanjavajui se veinom za zrane napade na srpske artiljerijske poloaje i stavljanje Sarajeva

70 71 72 73 74

Ibidem. Ibidem, Z. 24. EA, 4/1994., Z. 25. MZ, 3/1994., 271-272. Bulletin, 22. 02.1994., Nr 17, 152.

391

pod upravu UN. 75 Prijedlog ministra spoljnih poslova Francuske Alaina Juppea, da se Srbima postavi ultimatum, propao je zbog otpora grke vlade, pa je odluka preputena Savjetu NATO-a. 76 U izjavi o stanju oko Sarajeva, Savjet NATO-a je zahtijevao prekid opsade Sarajeva i povlaenje tekog oruja (bosanskohercegovakih Srba i vladinih snaga) u toku narednih 10 dana na rastojanje od 20 km od centra Sarajeva i stavljanje pod konrolu UNPROFOR-a. 77 Francuski ministar spoljnih poslova Alain Juppe i ministar odbrane Francois Leotard posjetili su 11. februara Sarajevo. U razgovoru su uvjeravali predsjednika A. Izetbegovia da je Zapad odluan okonati opsadu Sarajeva. 78 Ve od februara 1994. jasno se pokazivao aktivniji angaman SAD. S obzirom na neuspjeh mirovnih nastojanja europskih drava i aktivniju ulogu ruske spoljne politike, SAD nisu eljele ispustiti vostvo u relevantnim pitanjima svjetske politike. Vojno angairanje SAD bilo je u svakom sluaju iskljueno. Tako je predsjednik SAD Bill Clinton 10. februara 1994. naglaavao da akcija NATO-a treba iskljuivo biti ograniena na Sarajevo i spjeavanje napada na civilno stanovnitvo u gradu. Neposredno prije isteka ultimatuma Clinton je precizirao razloge za aktivniji angaman SAD u bosanskom pitanju, podsjeajui da je historija XX stoljea pokazala da SAD ne mogu sebi dozvoliti da ignoriu sukobe u Europi. 79 Glasnogovornik ruskog Ministarstva spoljnih poslova Grigorij Karasin osudio je ultimatum NATO-a, bosanskohercegovakim Srbima, kao ishitren, zahtijevajui hitan sastanak Vijea sigurnosti s obzirom da NATO nije za to nadlean, nego UN. U telegramu generalnom sekretaru UN ministar spoljnih poslova A. Kozirev opominjao je o tekim posljedicama koje mogu imati zrani napadi na poloaje bosanskohercegovakih Srba. 80 Britanski predsjednik Vlade John Major vodio je 14. i 15. februara 1994. razgovore sa ruskim kolegom ernomirdinom i predsjednikom Jelcinom o bilateralnim odnosima. Jelcin je izjavio da problemi u BiH ne mogu biti rijeeni bez sudjelovanja Rusije. 81 U okviru vanredne sjednice Savjeta sigurnosti UN, sazvane na zahtjev Rusije o stanju u Bosni i Hercegovini, odranoj 14-15. februara 1994. Rusija, Kina, Ukrajina i Grka su se izjasnile suzdrano protiv moguih zranih napada NATO-a na poloaje bosanskohercegovakih Srba, dok je istovremeno vie od 50 zemalja po75 76 77 78 79 80 81

Ibidem, 23.02. 1994., Nr 17, 159. EA, 4/1994., Z. 33. MZ, 3/1994., 275. EA, 4/1994., Z. 28. Ibidem, Z.. 29. Ibidem, Z.. 30. Ibidem, Z.. 32.

392

dralo ultimatum. Za vrijeme debate, sve zemlje su se izjasnile za nove pregovore i diplomatsku inicijativu. Ministri odbrane SAD, V. Britanije, Francuske, Italije i Nizozemske su 21. februara na sastanku u zranoj bazi Aviano naglasili da e se ultimatum provesti sa snagama UN u BiH, uz slaganje UN. 82 Kratko prije isteka ultimatuma, generalni sekretar NATO-a Manfred Wrner izjavio je da su se NATO i UN izjasnili protiv zranih udara, s obzirom da je gotovo cjelokupno oruje oko Sarajeva stavljeno pod kontrolu UN. Posebni opunomoenik UN za Bosni i Hercegovinu Jasushi Akashi ocijenio je da je ultimatum predstavljao uspjeh. Neposredan razvoj zbivanja nakon ultimatuma pokazivao je gubitak utjecaja EU u korist NATO-a i, sa druge strane, na poveanu ulogu SAD i Rusije, bez kojih se nije naziralo rjeenje. Rusko dranje dolo je do izraaja u govoru ruskog predsjednika Jelcina u Moskvi 23. februara 1994., u kojem je osuivao postupak NATO-a, iji je ultimatum, po njegovoj ocjeni, bio kontraproduktivan, a s druge strane je Rusija jednostranim postupkom NATO-a gurnuta na marginu. Zbog toga je traio da Rusija bude ukljuena u sve relevantne svjetske politike dogaaje. U tom smislu, predlagao je susret sa efovima vlada SAD, Francuske, Njemake i Velike Britanije radi potpisivanja dokumenta od historijskog znaaja za okonanje krvoprolia u bivoj Jugoslaviji. 83 Vijee sigurnosti UN je 4. marta 1994. jednoglasno usvojio rezoluciju br. 900, u kojoj je zahtijevana uspostava snabdijevanja Sarajeva vodom i energijom, kao i nesmetana sloboda kretanja civila i konvoja humanitarne pomoi. Gradovi Maglaj, Mostar i Vitez su takoer proglaeni za sigurnosne zone. 84 Nakon to su enevski pregovori doivjeli fijasko, SAD su se pozabavile ozbiljnije Bosnom bez pomoi europskih saveznika. Ameriki plan je bio da ujedini dvije slabije strane u BiH i da se uspostavi ravnotea na ratitu i trea strana prisili da se ukljui u mirovni projekat. Na sastanku u Frankfurtu 19. februara 1994. Haris Silajdi i Mate Grani razgovarali su o odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Prema izjavi na konferenciji za tampu u sreditu panje bila su pitanja budueg ustava BiH, primirje, kao i humanitarna pitanja. Vojni zapovjednici Hrvatskog vijea obrane (HVO) i Armije BiH potpisali su 23. februara u Zagrebu sporazum o primirju, koji je trebao stupiti na snagu 25. februara. Obje strane su se sporazumjele da trebaju u posebno kritinim oblastima biti stacionirane snage UN. Teko oruje trebalo je biti stavljeno pod kontrolu UN ili biti povueno na udaljenost od najmanje 10 km (minobacai) i 20 km (topovi i artiljerija). Osim toga, do-

82 83 84

Ibidem, Z. 39. Ibidem, Z. 45. Resolution 900 (1994.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen zur Lage um Sarajewo, verabschidet am 4. Mrz 1994. in New York, EA, 21/1994., D. 606- D. 607.

393

govoreno je trenutno otvaranje cestovnih puteva za dostavu humanitarne pomoi, kao i oslobaanje svih zatvorenika. 85 Nakon etvorodnevnih pregovora u Washingtonu, 1. marta 1994. Bonjaci86 i Hrvati su se dogovorili o stvaranju Federacije. Predsjednik bosanskohercegovake Vlade Haris Silajdi i hrvatski ministar spoljnih poslova Mate Grani potpisali su okvirni sporazum o uspostavi kantona sa irokom autonomijom, sa zajednikom vladom. Kantoni su se trebali sastojati iz regija u kojima Bonjaci ili Hrvati ine veinu. Savezna vlada trebala je biti nadlena za spoljnu politiku, odbranu i trgovinu. Predsjednik i potpredsjednik trebali su biti birani od parlamenta, koji se sastojao iz dva doma. Dalje je predloeno da Federacija obrazuje konfederaciju sa Hrvatskom. U Gornjem Vakufu 8. marta dogovorili su se Bonjaci i Hrvati za uvrenje primirja. Sporazum je predviao rasputanje 290 km dugog fronta. Teko oruje moglo je biti zadrano samo uz garanciju da e biti upotrijebljeno protiv snaga bosanskohercegovakih Srba. 87 Uz posredovanje UN nakon desetodnevnih razgovora dogovorili su se Bonjaci i Hrvati 13. marta, na osnovu sporazuma od 1. marta, o nacrtu ustava za obrazovanje Federacije. Predsjednik bosanskohercegovake Vlade Haris Silajdi i predstavnik bosanskohercegovakih Hrvata Kreimir Zubak potpisali su 18. marta sporazum o Federaciji a, osim toga, potpisana je izjava Harisa Silajdia i Franje Tumana o kasnijoj konfederaciji bonjako-hrvatske Federacije i Republike Hrvatske. 88 Vojne snage bosanskohercegovakih Srba zapoele su 10. aprila veliku ofanzivu na Gorade. Nakon toga srpski poloaji su napadnuti iz zraka. Na pitanje novinara o ruskom stavu prema zranim napadima, predsjednik Boris Jelcin je izjavio da takvi problemi ne mogu biti rijeeni bez prethodne konsultacije UN i Rusije. U svojoj izjavi ministar spoljnih poslova A. Kozirev alio je da Rusija nije bila konsultirana o napadima. 89 Vijee sigurnosti UN je opominjalo bosanskohercegovake Srbe u vezi sa hapenjem 200 pripadnika plavih ljemova, koje su Srbi koristili kao ivi tit u sluaju daljih zranih napada. Nakon ultimatuma UN i NATO-a, Srbi su povukli teko oruje iz zone od 3 km oko grada, gdje je stiglo 200 pripadnika UNPROFOR-a radi evakuacije teko povrijeenih. 90 Ruski ministar spoljnih poslova
85 86

Ibidem. Nakon sjednice Bionjakog sabora 27. septembra 1993. u Sarajevu Muslimani su se vratili izvornom imenu Bonjak kao oznaci nacionalnog identiteta EA, 4/1994., Z. 47. EA, 7/1994., Rahmenabkommen zwischen der bosnischen Regierung und den bosnischen Kroaten sowie Bosnischen-Fderaration und der Republik Kroatien, unterzeichnet am 1. Mrz 1994. in Washington EA, 7/1994., D. 239- D. 248. EA, 4/1994., Z. 60. Ibidem, Z.. 65.

87 88

89 90

394

Andrej Kozirev stigao je u Beograd, gdje se sastao sa Slobodanom Miloeviem, zahtijevajui trenutnu obustavu ofanzive bosanskohercegovakih Srba na Gorade. 91 Ruski predsjednik Jelcin predloio je 25. aprila, radi rjeenja sukoba u BiH, koji se opasno zaotrio, susret na vrhu Rusije, SAD i EU uz uee i UN. Dan kasnije, ruski ministar odbrane Pavel Graov je izjavio da Rusija osuuje zrane napade i da oni mogu biti izuzetno opasni. Nakon susreta sa kopredsjedavajuim lordom Owenom i Thorwaldom Stoltenbergom, ministar Kozirev je izjavio da nema opravdanja za gaanje civilnih objekata u Goradu od strane bosanskohercegovakih Srba. 92 Vijee sigurnosti UN je u jednoglasno usvojenoj rezoluciji 913 (1994.) od 22. aprila 1994. zahtijevalo od Srba povlaenje iz Gorada, trenutno primirje i oslobaanje od Srba zarobljenih vojnika UN. 93 Na savjetovanju Europskog parlamenta od 18. do 22. aprila, parlamentarci su sa 115 glasova za i 5 suzdranih, predloili izvjetaj o humanitarnom pravu na intervenciju, navodei niz kriterija koji su kod takve intervencije trebali biti uzeti u obzir (trajanje, ogranienje na konkretne ciljeve, nesposobnost UN, djelovanje u eljenom cilju...). Istovremeno je na sjednici Savjeta NATO-a 22. aprila od bosanskohercegovakih Srba ultimativno zahtijevano da se postepeno povuku u radijusu 20 km od Gorada, kao i sigurnosnih zona Srebrenice, Bihaa, Tuzle i epe. U sluaju ignorisanja ovog ultimatuma Srbi su trebali raunati sa zranim napadima. 94 Ministri spoljnih poslova SAD, Rusije, Njemake, Francuske, Grke i Belgije, zahtijevali su 13. maja na savjetovanju u enevi da se u Bosni i Hercegovini dogovori etvoromjeseno primirje a nakon dvije sedmice nastavak mirovnih pregovora. Osnova za mirovne pregovore trebao je biti plan o podjeli teritorija u odnosu 51 % za Federaciju i 49 % za bosanskohercegovake Srbe. Primirje je trebalo pratiti brzo razdvajanje snaga, povlaenje tekog oruja, kao i razmjetaj vojnika UN na kritinim mjestima. 95 U Sarajevu se 30. maja sastao parlament Bonjaka i Hrvata na konstituirajuoj sjednici i prihvatio Ustav Federacije. Poslanici su 31. maja jednoglasno izabrali Kreimira Zubaka za predsjednika i Ejuba Gania za potpredsjednika Federacije u prelaznom periodu od est mjeseci. Parlament je ovlastio Harisa Silajdia da obrazuje vladu, koja je trebala vriti zadatke i Vlade BiH i Federacije. 96

91 92 93

Ibidem, Z . 66. Ibidem, Z.. 67. Resolution 913 (1994.) des Sicherheitsrats ber die Entwicklung des Krieges in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 22. April 1994. in New York EA, 4/1994., D. 629- D. 630. Entscheidung des NATO-Rates vom 22. April 1994. in Brssel zum Schutz der UN-Schutzzonen in Bosnien-Herzegowina, EA, 21/1994., D. 627- D. 629. EA, 4/1994., Z. 77. Ibidem, Z. 79.

94

95 96

395

lanovi Kontakt grupe za BiH (SAD, Rusija, Njemaka, Francuska, V. Britanija) sastali su se 25. i 26. maja u Talloiresu, sa predstavnicima Bonjaka, Hrvata i Srba, na kojem nije postignut dogovor s obzirom na predloenu teritorijalnu promjenu ili primirje. 97 Ministri spoljnih poslova Kontakt grupe odobrili su u enevi 5. jula plan teritorijalne podjele za BiH, koji je predviao ostanak u postojeim granicama, sa odnosom od 51 % teritorija za Federaciju i 49 % za bh Srbe. Ovaj plan je predstavljen i o njemu je trebao biti postignut dogovor do 19. jula.98 Parlament Federacije je 18. jula 1994. sa 68 za, 17 protiv i 2 uzdrana glasa odobrio plan enevske Kontakt grupe. Nakon dvodnevnog savjetovanja bosanskohercegovaki Srbi su objavili 19. jula da se ne slau sa planom, zahtijevajui dalje pregovore.99 Na zavretku savjetovanja u enevi ministri spoljnih poslova OIC izdali su saopenje u kojem su zahtijevali smjetaj meunarodnih vojnih snaga na granice BiH i SRJ i prekid vojne pomoi bosanskohercegovakim Srbima. Na kraju savjetovanja zahtijevano je ukidanje embarga na oruje protiv BiH. 100 Vijee sigurnosti UN donijelo je 24. septembra 1994. odluku o labavljenju sankcija SRJ za narednih 100 dana, uz uvjet da meunarodni promatrai potvrde djelotvorno zatvaranje granica izmeu BiH i SRJ. Istovremeno su pootrene sankcije protiv bosanskohercegovakih Srba. 101 Vijee sigurnosti UN je 5. oktobra olabavio sankcije protiv SRJ na daljnjih 100 dana. To se odnosilo na ponovno otvaranje meunarodnog aerodroma u Beogradu, kao i na kulturne i sportske kontakte.102 Na zajednikoj sjednici u New Yorku UN i NATO su 28. oktobra objavili niz dogovora o moguim aktivnostima borbenih aviona po nalogu NATO-a. Ubudue je trebalo dati samo ope upozorenja o zranim napadima, a za podrku UNPROFOR-a, mogue je bilo napasti istovremeno vie ciljeva. Proporcionalni princip trebao je i dalje biti zadran, pa je odluku o akciji trebalo da odobre zajedno zapovjednici UN i NATO-a. 103 Glasnogovornik vlade SAD najavio je da SAD od 13. novembra nee vie sudjelovati u nadgledanju embarga protiv BiH. 104 Istoga dana Vijee sigurnosti UN je u jednoglasno usvojenoj izjavi zahtijevalo da se hitno obustave neprijateljstva u podruju sigurnosne zone Biha, osuujui povredu meunarodnih granica izmeu Hrvatske i BiH. 105 Narednog dana, ministri
97 98 99 100 101 102 103 104 105

Ibidem, Z. 85. EA, 15/1994., Z. 107. Ibidem, Z.. 109. Ibidem, Z.. 121. Ibidem, Z.. 139. Ibidem, Z . 141. Ibidem, Z 156. Ibidem, Z . 162. Ibidem, Z . 163.

396

Zapadnoevropske unije su na zasjedanju u Nordwijku (Nizozemska) imenovali portugalskog diplomatu Jose Cutilheira za generalnog sekretara. Istovremeno su se savjetovali o daljim koracima u Bosni i Hercegovini, nakon to su SAD obustavile kontrolu embarga na oruje protiv Vlade BiH. U toku decembra 1994. UN su nastojale da pojaaju jednice UNPROFOR-a. Francuska je na to predloila stvaranje snaga za brzo djelovanje, koje vie nee biti direktno podreene UN, ali su trebale pruiti podrku UNPROFOR-u. Slino su predlagali parlamentarci ZEU, koji su pored toga estoko kritikovali svoje vlade, zbog njihove nedjelotvornosti. 106 Generalni sekretar UN Boutros B. Ghali predloio je 31. maja 1995. Vijeu sigurnosti UN izvjetaj o mogunosti promjene mandata UN u Bosni i Hercegovini. U njemu je stavljena mogunost izbora da se nalog zatitnim trupama prilagodi stanju. On se kretao od mogunosti kompletnog povlaenja UNPROFOR-a do promjene njegovog mandata. Na susretu ministara spoljnih poslova Savjeta EU 29. maja u sreditu diskusije nalazilo se pitanje eskalacije sukoba na Balkanu. Postignut je dogovor o pojaanju snaga UN, kao i o definisanju njihovog mandata. U jednoj objavi EU je zahtijevano trenutno i bezuvjetno putanje pripadnika UN, koje su kao taoce drali bosanskohercegovaki Srbi. Istovremeno je Slobodanu Miloeviu stavljeno u izgled ukidanje meunarodnih sankcija u zamjenu za priznanje Bosne i Hercegovine. 107 Ministri spoljnih poslova meunarodne Kontakt grupe za Bosnu i Hercegovinu okupili su se na zasjedanju u Den Hagu, 27. maja. U zajednikom saopenju ministri Rusije, SAD, Francuske, Velike Britanije i Njemake, zahtijevali su oslobaanje svih talaca. Ukoliko vojnici UN i promatrai ne budu korektno tretirani i predati njihovim jedinicama, zaprijeeno je bosanskohercegovakim Srbima da e morati snositi posljedice. Osim toga, ministri su se saglasili da bude pojaana vojna prisutnost snaga UN u Bosni i Hercegovini. 108 Na zasjedanju parlamentarne skuptine ZEU o situaciji u bivoj Jugoslaviji, odranom u Parizu od 19. do 22. juna 1995. usvojena je preporuka br. 581, u kojoj je traeno prihvatanje politikog dijaloga i postizanje dugotrajnog primirja za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, na osnovu plana Kontakt grupe, kao i izbjegavanje eskalacije sukoba izvan regije. Pored toga podrana je inicijativa da se u pogodnom trenutku sazove konferencija, na kojoj e uzeti uea politike voe SRJ, Hrvatske i BiH. 109

106 107 108 109

Ibidem164. Ibidem, 132. Ibidem, 133. Empfehlung Nr 581 der Parlamentarischen Versammlung der WEU zur Lage im ehemaligen Jugoslawien, verabschidet whrend des 3. Teils ihrer 40. Sitzungsperiode vom 19. bis zum 22. Juni 1995. in Paris, Internationale Politik (IP), 12/1995., 79-83.

397

Nakon to su 11. jula 1995. Srbi zauzeli UN zatitnu zonu Srebrenicu, poeli su sa deportiranjem 30.000 stanovnika. Oblinje mjesto Potoari, u koje su se sklonile hiljade stanovnika Srebrenice je opkoljeno, a tamo stacionirani nizozemski vojnici su razoruani. Srpske snage su tada izvrile selekciju stanovnitva za deportiranje, zadravajui vojno sposobne osobe, ukljuujui i djeake, koji su uskoro ubijeni. Time je izvren najvei zloin u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Nakon viesedmine opsade, Srbi su osvojili i drugu istonobosansku zatienu zonu epu i poeli sa deportacijom stanovnitva. Vie hiljada osoba evakuirano je pod nadzorom UN. 110 Dan kasnije, kad je Srebrenica prestala biti zatiena zona, Vijee sigurnosti UN je rezolucijom br. 1.004. zatrailo da se snage bosanskih Srba povuku iz zatiene zone Srebrenica, to je bila samo jo jedna potvrda nedosljednosti UN. Nova mirovna inicijativa UN pokrenuta je 14. augusta, a temeljila se na inicijativi meunarodne Kontakt grupe po kojoj je predviena modificirana geografska podjela prema kljuu 51% teritorija za Bonjake i Hrvate i 49 % za Srbe. 111 Nakon granatiranja gradske jezgre Sarajeva, 28. augusta 1995. ispred Gradske trnice ubijeno je 37 a ranjeno 90 osoba. Uslijedila je uskoro otra osuda i reakcija meunarodne zajednice. Rano ujutro, 29. augusta vie od 60 letjelica NATO-a je sudjelovalo u akciji Noni let, u kojoj je oteena ili unitena veina srpskih vojnih ciljeva. Ta akcija, u kojoj su sudjelovale i Snage za brzo djelovanje, u velikoj je mjeri doprinijela smanjenju debalansa u naoruanju i borbenoj snazi sukobljenih strana. 112 Ministri spoljnih poslova Hrvatske, SRJ i Bosne i Hercegovine dogovorili su se 8. septembra na sastanku sa Kontakt grupom u enevi o osnovama mirovnog rjeenja za Bosnu i Hercegovinu. Prema njemu, Bosna i Hercegovina je trebala ostati jedinstvena drava, koja bi se sastojala iz dvije jedinice, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Prema potpisanom dogovoru predvieno je 51 % teritorija za Federaciju i 49 % za Republiku Srpsku. 113 U razgovorima u Beogradu 14. septembra sa S. Miloeviem i zamjenikom ruskog ministra spoljnih poslova postignut je dogovor o planu u 4 take o mirnom rjeenju sukoba u Bosni i Hercegovini. U razgovorima sa vladama u Sarajevu i Beogradu 14. septembra 1995. ameriki posrednik Richard Holbrooke nije postigao napredak u pregovorima o primirju u Bosni i Hercegovini. Nakon podizanja opsade Sarajeva i povlaenja snaga bosanskohercegovakih Srba, NATO je 14. septembra obustavio zrane napade. Na zapadu Bosne jedinice armije BiH i HV pokrenule su 16.
110 111 112 113

IP, 8/1995, 137. Ibidem, 9/1995., 133. K. Begi, Bosna i Hercegovina ..., 270-271. Grundprinzipien zwischen Bosnien-Herzegowina, Kroatien und Jugoslawien unter der Agide der Kontaktgruppe am 8. September 1995. in Genf vereinbart, IP, 10/1995., 104-105.

398

septembra veliku ofanzivu, stavljajui pod svoju kontrolu brojne gradove. U razgovorima u New Yorku 26. septembra, ministri spoljnih poslova dogovorili su se o glavnim principima budueg ustava za Bosnu i Hercegovinu. Tu su spadali uspostava Skuptine, Predsjednitva i Ustavnog suda, kao i pravila za provoenje izbora. Rezultati pregovora su razliito vrednovani, jer su najvanija pitanja jo uvijek ostala nerijeena. Na sastanku Kontakt grupe i predstavnika islamskih zemalja u New Yorku 29. septembra razmatrani su zajedniki postupci pri sprovoenju mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini, posebno praktino sprovoenje mirovnog plana, humanitarna podrka i pomo izbjeglicama, njihov povratak, obnova zemlje, ukljuenje bivih jugoslavenskih republika u svjetsku privredu, kao i pitanje razoruanja i kontrole oruja. 114 Borbeni avioni NATO-a napali su 4. oktobra srpske protivzrane poloaje u Bosni i Hercegovini. Narednog dana, dogovoreno je primirje koje e trajati najmanje dva mjeseca, a koje e biti praeno mirovnim pregovorima, koji e se voditi u SAD. 115 Tri posrednika, Hoolbrooke, Igor Ivanov i posrednik Evropske unije, Carl Bildt susreli su se 18. oktobra nakon obavljenih razgovora u Sarajevu i Beogradu radi ubrzanja mirovnog procesa i odranja primirja u Bosni i Hercegovini. U zranoj bazi Wright Petterson u SAD 1. novembra poeli su mirovni pregovori koje je vodio ameriki ministar spoljnih poslova Warren Christopher sa predsjednicima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ. Predsjednici Hrvatske F. Tuman i Bosne i Hercegovine A. Izetbegovi potpisali su 10. novembra sporazum o uvrenju Federacije BiH, koji je predviao ponovno ujedinjenje Mostara i povratak izbjeglica. Ameriki predsjednik Bil Clinton objavio je 21. novembra da je postignut dogovor o mirovnom ugovoru o buduem politikom i teritorijalnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine od strane predsjednika Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ. Prema sporazumu, Bosna i Hercegovina je ostala meunarodno priznata drava, koja se sastoji iz dva dijela, bonjako-hrvatske Federacije i Republike Srpske. Glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo ostao je jedinstven i pod bonjakom kontrolom. Trebalo je obrazovati centralnu vladu i kao rezultat slobodnih izbora pod meunarodnom kontrolom dravni Parlament i Predsjednitvo. Ratni prestupnici nisu mogli vriti javne funkcije. O statusu grada Brkog, koji je povezivao dva srpska dijela nije postignut dogovor i odlueno je da odluku nakon jedne godine donese arbitrana komisija. Mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu potpisan je 14. decembra 1995. u Parizu. 116

114 115 116

IP, 9/ 1995., 133. Ibidem, 11/1995., 121. Ibidem, 12/1995., 123.

399

Autor Docent dr. Zijad ehi je docent za predmet novije historijem na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autor analizira djelovanje meunarodne diplomatije u vezi sa situacijom u Bosni i Hercegovini i tokom rata na tlu Bosne i Hercegovine i razlae odnos te diplomatije prema njoj kao dravi i njenim institucijama. Autor ukazuje na nejedinstvo meunarodne javnosti i politike u tom pogledu i na kompromise koje je ona iznudila da bi ostvarila neto to jeste stanje mira, ali nije trajno stanje sigurnosti i normalnog ivota za ljude koji u Bosni i Hercegovini ive.

400

TRAGOVI SREDNJOVJEKOVNIH VEZA I ODNOSA CRNE GORE I BOSNE Boidar ekularac

Da se opredijelim za jednu ovakvu temu podstakla me je edicija Monumenta Montenegrina koja je u posljednje dvije godine izala u izdanju Istorijskog instituta Crne Gore. Ova graa sabrana u 10 tomova unijela je mnogo vie svjetlosti u istoriju Dukljanske drave i njenih veza i odnosa sa susjedima, nego to je to sluaj bio do sada. Istina, dobar dio ovih dokumenata bio je poznat nauci i do sada, ali nedovoljno korien zbog toga to su bila pisana na latinskom, grkom i staroslovenskom jeziku, no ovaj put uporedo sa originalima daju se i prevodi na savremeni jezik, a uz to na jednom mjestu. Meutim, u najveem dijelu ova graa je nova za nae istraivae iako poznata gdje i kada je objavljena i za nju se uglavnom znalo. Najvei dio ove grae su dokumenta o vladanju najznaajnijih vladara koji su neposredno odluivali o sudbini Dalmacije, Duklje i Zete, prostorima dananje Bosne, Srbije i Albanije, ali i dokumenta o odnosima sa Kurijom. Ove druge su primjer uene rimske poslanice koje su pisali pisari koji su proli najviu obuku u kancelarijama Kurije. Rimska kurija i njeni kancelari, esto i sam papa, obraaju se dukljanskim arhiepiskopima i kraljevima s uvaavanjem, rijeima potovanja sagovornika i njegovog dostojanstva, a naroito znamenja arhiepiskopa, primasa i vladara. Ovo se prije svega odnosi na arhiepiskopa barskog Petra i kraljeve Slovena Mihaila i Bodina. Upravo ova dokumenta potvruju injenicu da se kroz veliki dio srednjeg vijeka istorija i sudbina Duklje (Zete, Crne Gore) i Bosne, dodiruju, prepliu, ponekad integriu ali i suprotstavljaju jedna drugoj. Prema jednoj karti Vizantije za IX-XIII vijek, koju je 1995. godine objavila evropska zajednica vizantolokih instituta na osnovu svih dosadanjih istraivanja, Bosna figurira kao sastavni dio Kraljevstva Slovena, a Dukljanska crkva ima vlast nad Bosnom i Rakom sve do ugarske granice. Prema pismu episkopa Zaharija od 16. maja 743. godine Andriji, arhiepiskopu Pezara, bilo je odreeno da do kraja ivota ovaj bude pastir, kao i njegovi na-

401

sljednici, za ove oblasti: Kraljevstvo Zahumlje, Kraljevstvo Srbije, Kraljevstvo Travunije, Cavtata, kao i za Kotor ili Rose, Budvu, od Avara Lje, svakako i Drivast i Polatsko, sa crkvama i parohijama njihovim. Da pismo bude autentino pobrinuo se pisar svete carske knjinice Teodor. 117 Jo preciznije se iznose podaci o vremenu Sv. Vladimira, kralja Dalmacije i muenika u spisu Memoriae Slavicae. Prema ovom izvoru Vladimir, koji se zvao jo i Jovan, bijae sin Petroslava, koji je, poslije smrti svoga oca Hvalimira, uzeo na upravljanje Zetu, dok su njegova druga dva brata upravljali, Dragomir Travunijom i Humom, a Miroslav Podgorom. Meutim, poslije Miroslavljeve iznenadne smrti, poto se udavio u Skadarskom jezeru, njegovu zemlju, Petrislav prikljui Zeti. Poslije napada Cara Samuila (967-1015) na Dalmaciju i neuspjeha u osvajanju zetskog grada Ulcinja, ovaj razljuen ognjem i maem opustoi cijelu Dalmaciju, sve primorske i planinske zemlje do Zadra, pa se preko Bosne i Rake vrati u svoj kraj. Dalje prianje se odnosi na stanje poslije Samuilove smrti i o sudbini dukljanskog kralja Vladimira (1019) i njegovim zemljama to je za ovu temu manje bitno. 118 Jedinstvo ve pominjanog prostora 1023. godine potvruje i poslanica pape Benedikta VIII poslata arhiepiskopu Vitalu epidaurske svete stolice u Raguzi, kraljevstvu Zahumlja, Srbije, Travunije, grada Kotora, Bara i Ulcinja sa njihovim crkvama i parohijama. Pisar Gregorije potkancelar pape Benedikta VIII naziva gospodarem u 11. godini njegovog pontifikata. 119 Privlai na sebe panju dokumenat iz 1023. godine kojim Benediktinci osnivaju manastir na Lokrumu. Naime, opatu Petru, strategu Srbije i Zahumlja i ostaloj brai na Lokrumu dat je peat latovita, kao i zemlje crkvene na Lokrumu i Mljetu, da ih posjeduju bez nasilja Raguana i Stonjana ili drugih ljudi bilo Latina ili Slovena. 120 Ovaj dokument svojim podacima jasno ukazuje na autentinost lokrumskih i mljetskih povelja dukljanskih vladara kojima se daju privilegije tamonjim samostanima. 121 Upravo se u jednom fragmentu povelje dukljanskog kralja Radoslava o osnivanju manastira u Balemu i pominju arhiepiskop Vital i opat Petar na Lokrumu, kako to svjedoe i prethodni podaci. 122 Godine 1077. u vrijeme dukljanskih vladara papa Gregorije VII obraa se arhiepiskopu barskom Petru kao nadlenom za kraljevstvo Zahumlja, Srbije i Tra117

Monumenta Montenegrina III/1, Podgorica, 2001, 42 (izdava: Istorijski institut Crne Gore; priredjiva: Vojislav D. Nikevi; urednik: Branislav Kovaevi i recenzent: Boidar ekularac) Isto, 52-57. Isto, 58. Isto, 60. B. ekularac, Dukljansko-Zetske povelje, Titograd 1987, 19-34. F. ii, Letopis popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, 1928, 188.

118 119 120 121 122

402

vunije, odnosno gradova Karere, Bara, Ulcinja, Drivasta, Polata i Skadra sa svim njihovim crkvama i parohijama. 123 Ve slijedee 1078. godine isti papa Gregorije alje blagoslov dukljanskom kralju Slovena Mihajlu ukazujui na spor izmeu Dubrovakog i Splitskog arhiepiskopa nudei svoje posredovanje u tom sporu preko barskog arhiepiskopa Petra kao povjerljivog legata. Zbog toga papa trai od kralja Mihajla da poalje k njemu arhiepiskopa Petra i druge prikladne glasnike uz Dubrovakog i Splitskog arhiepiskopa radi udovoljenja kraljevoj molbi i kanonskom rjeavanju spora. 124 Desetak godina kasnije, tanije 8. januara 1089. godine u vrijeme, i na molbu, dukljanskog kralja Bodina, najslavnijeg kralja Slovena papa Klemens III povjerava Petru, arhiepiskopu Dukljanske stolice da zareuje i posvjeuje crkve u praznicima dvanaest apostola. Istom preputa sljedee crkve: Dukljansku, Barsku, Kotorsku, Ulcinjsku, Svaku, Skadarsku, Drivastsku, Polatinensku, Srbijansku, Bosansku i Travunijsku, kao sve manastire, kako Dalmatinske, tako Grke i Slovenske, uz preporuku da se krst kroz cijelo Dukljansko kraljevstvo nosi ispred njega (arhiepiskopa Dukljanskog Petra). 125 Meutim, 1121. godine papa Kalikst osvjetava za arhiepiskopa Raguze preasnog Geralda i osigurava svetu Raguansku crkvu da sjedinjuje i sveti sve parohije u kraljevstvu Zahumlja, Srbije, Travunije i gradova Kotora, ili Rosa, Budve, Avara, Ulcinja, Skadra, Drivasta i Polata, doputajui Geraldu da upotrebljava plat samo unutar crkve. 126 Iste 1121. godine, 28. septembra papa Kalikst, nakon smrti Geralda arhiepiskopa Raguze, obavjetava episkopa Gornje Dalmacije i Duklje da potvruje sva prava i vlast koja su dati arhiepiskopu Raguze nad nabrojanim episkopatima, crkvama i parohijama. 127 Sva je prilika sa je spor izmeu Raguanske crkve i drugih arhiepiskopija u Gornjoj Dalmaciji i Duklji trajao i poslije potvrde prava prvoj, iz vremena Geralda, tako da i papa Inokentije II 13. juna 1142. godine odreuje da neokrnjene ostanu sve parohije u kraljevstvima Zahumlja, Srbije, Travunije, te gradova Kotora, odnosno Rosa, Budve, Avara, Ulcinja, Skadra i Drivasta, a arhiepiskopu raguanskog Andriji i njegovim nasljednicima koji budu kanonski izabrani, povjerava opatije, crkve i parohije u pomenutim episkopijama. 128 Ugled Apostolske stolice, koja je u razliitim krajevima imala potpunu mo, u Dalmaciji i Duklji naroito je rastao u vrijeme kralja Vukana Nemanjia slav123 124 125 126 127 128

Monumenta Montenegrina, III/1, 66. Isto, 66. Isto, 68. Isto, 76. Isto, 78. Isto, 80.

403

nog kralja Duklje i Dalmacije. U meusobnim odnosima istie se potpuno povjerenje, potovanje i razmjena povlastica i zakletvi na vjernost. U komunikaciji i meusobnoj prepisci papa Inokentije III Vukana naziva presvijetlim kraljem Dalmacije i Duklje, najdraim sinom, slavnim kraljem itd. 129 S druge strane krunisani kralj Vukan u obraanju papi naziva ga gosparem kome preporuuje sebe i svoje kraljevstvo. Krajem XII vijeka njihovi odnosi i veze bili su tako vrsti da uz zahvalnost to je Apostolska stolica poslala Bogom nadarene ljude da vre u kraljevstvu boiju slubu Vukan trai od pape da ovaj podstakne kralja Maarske da u Bosni protjeruje jeretike jer je velika jeres ovdje uzela maha, to se vidi po tome to je sam, veliki grjenik Bakilin sa enom i sestrom, koji je bio biveg Miroslava Humskog i sa mnogim svojim srodnicima zaveo vie od deset hiljada Hriana i uveo ih u tu jeres. 130 Dakle, iako se Bosna 1199. godine tretira kao zemlja ugarskog kralja dukljansko-dalmatinski kralj Vukan poziva papu da sprijei jeres u ovoj zemlji. I poslije Vukana odnosi i veze Nemanjia, novih Duklje gospodara, sa papom bili su intenzivni. Vukanov sin ore od 1208. godine nosi kraljevsku titulu, ali je, 1242, stolovao samo kao princeps Dioclie u Ulcinju. Na politikoj sceni Duklje i Dalmacije sve se vie istie Stefan I Nemanji, koga je papa Honorije III krunisao za kralja poto se odrekao izme. U pismu pisanom marta 1220. godine papi Honoriju III Stefan Prvovjenani se titulie kao kralj cijele Srbije, Duklje, Travunije, Dalmacije i Zahumlja, kao sin rimske crkve i uvjerava papu u vjernost, molei boji i papski blagoslov za svoju krunu i zemlju preko svog izaslanika episkopa Metodija. 131 Vukan i Stefan ili su u crkvenoj politici primjerom dukljanskih kraljeva, tijesno saraujui s Rimom jer su to traili politiki interesi. Najkrupniji rezultat ove politike bilo je krunisanje Stefana od strane pape 1217. godine i uzdizanje srpske drave na rang kraljevine. Teko je pouzdano ustanoviti koji su razlozi uticali na to da u dravi Nemanjia raka tradicija precagne nad dukljanskom, ali je svakako mogue pretpostaviti da je vladalaka familija davala prednost crkvenim uticajima i obiajima drave iz koje su poticali, te Svete Gore iz koje su stizali monasi. 132 Prema jednoj ispravi iz sredine XIII vijeka koja svjedoi o sporu i netrpeljivosti Dubrovake i Barske arhiepiskopije, na sudu su predoeni dokazi od svjedoka da su Raguzi postavljena kraljevstva, tj. Zahumlja, Srbije, Bosne i Travunije, sve do provincije Splitske. Kraljevstvo Srbije se prostire do provincije Kolocen129 130 131 132

Isto, 85-95. Isto, 96. K. Jireek, Istorija Srba I, Beograd, 1952, 169. B. Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Peke patrijarije 1557. godine, Sarajevo, 1990, 18-19.

404

ske, a Kraljevstvo Travunije do provincije Drake. Prelat Barski se, meutim, zakleo da su u itavoj Dalmaciji od starine bile samo dvije arhiepiskopije tj. Salona i Duklja. Umjesto Salone je Split, a umjesto Duklje Bar. 133 Brojna su dokumenta koja svjedoe da je Duklja kao episkopski grad Gornje Dalmacije, kao drevan i slavan, bila uzviena u mitropolitsko dostojanstvo, i njoj su bile prikljuene ove crkvene zajednice: Bar, Budva, Kotor, Ulcinj, Sva, Skadar, Drivast, Polat, Srbija, Bosna, Travunija i Zahumlje. 134 Kad je rije o Bosanskoj crkvi ona je od svog zaetka pripadala Splitskoj mitropoliji, ali je u devetom vijeku po dekretu Dalmatinskog sinoda prijela pod vlast i mo Dukljanske arhiepiskopije, a u 11-om prema pismu Aleksandra II, pristupila je Barskoj mitropoliji, koja je bila ustanovljena mjesto Dukljanske, dok je u XII prijela Dubrovakoj, da bi se ponovo vratila Splitskoj. Slina je sudbina bila i Travunijske crkve. Bila je dodijeljena Dukljanskoj mitropoliji, ali je u 1023. godini Benedikt VIII traio da ona pripadne Dubrovakom arhiepiskopu, a Aleksandar II u 1063. Barskom. U 1121. godini Kalikst je nju, poto je bila oduzeta Barskoj vratio Dubrovakoj Mitropoliji. 135 Dokument o barskom arhiepiskopu Iliji (1119-1124. godine) ukazuje da je on pod svojom vlau imao teritorije i crkve Dukljanske, Barske, Budvanske, Kotorske, Ulcinjske, Svake, Skadarske (Prevalitanske), Drivastske, Pulatske, Bosanske, Srpske i Travunijske. Njemu se, takoe, pripisuje da je Barski arhiepiskopat crkva sa tri oltara on vlada svim crkvama i manastirima, Latinskim, Grkim i Slovenskim. Dakle, Barska arhiepiskopija, nasljednica Dukljanske objedinjava prostore ne samo Prevalitane, Bosne i Srbije ve i itave Dalmacije do Splita. Meutim, stradanja grada Bara od neprijatelja, sve do srpskog upana Nemanje, koji se diio u XII vijeku apostolskom stolicom i titulom, ali i sukobi sa Raguzinskom arhiepiskopijom, uinili su svoje tako da postepeno umjesto Barske, crkva u Raguzi preuzima primat uz blagoslov papa. Tako, papa Kliment 1188. godine u svojoj povelji naglaava da crkvi dubrovakoj, koja je nosilac zvanja primasa Srbije pripadaju teritorije kraljevstva Zahumlja i Srbije, to je Bosna, i kraljevstvo Travunije. Vie nema pomena o tri kraljevstva. Bar je na toj listi gradova, ali je Rim odluio da mu ne vrati status arhiepiskopata, dok Dubrovnik postaje sjedite primasa Srbije. Bosna, u novom rasporedu snaga postaje strateki faktor i inilac ravnotee na prostorima Ilirikuma. U XIII i XIV vijeku kada je onemoala Barska arhiepiskopija, koliko-toliko uspjela da stvori jedinstvo prostora, Rimska crkva joj se ponovo okrenula i poela da obezbjeuje, preko nje veze sa svojim posljednjim enklavama u Heladi. Tako
133 134 135

Monumenta Montenegrina III/1, 112. Monumenta Montenegrina IV/1, Podgorica, 2001, 28. Isto, 44.

405

Barski arhiepiskop Antonije 1382. godine postaje primas Srbije, a 1391. postaje arhiepiskop Bosne. 136 Formiranjem arhiepiskopije u Epiru, u Krajini, 1452. godine koja je trebalo da povezuje prostore Barske arhiepiskopije i Draa, Kurija je pokuala da izgradi novu liniju razgranienja na Ilirikumu ovoga puta ne sa Vizantijom, ve sa islamom. Arhiepiskopat Srbije preuzima za sebe pravo da vlada teritorijama nekadanje drave Nemanjia, Bosne i Kraljevstva Dalmacije i Duklje. Dugi sporovi Barske i Dubrovake arhiepiskopije oko primata nad teritorijama i crkvama na prostorima slovenskih kraljevstava, zapoeti krajem XI, pa obnovljeni u XII vijeku, neprekidani u dva stoljea, utihnuli su. Donjedalmatinska obala i ostrva koje su u vlasti drali bosanski kraljevi potpae pod vlast Venecije, tj. pod jurisdikciju Vatikana. Barski arhiepiskop imae kanonsko pravo upravljanja na teritoriji Gornje Dalmacije. 137 Govoriti o srednjevjekovnim vezama i odnosima dvije male balkanske drave kakve su Bosna i Crna Gora nemogue je ne zaviriti u istorijske izvore kao to su Porfirogenitov De administrando imperio, Ljetopis popa Dukljanina, zapise i natpise itd. Jo od vremena kada su za Grke i Latine izmeu VII i X vijeka u zemlji Slaviniji, odnosno Sclaviniji bila zajedno slovenska plemena izmeu Zadra, Soluna i Rodopa 138 moe se makar u naznakama govoriti o tim vezama i odnosima. Najvie podataka o tom vremenu i prostoru daje Porfirogenit koji u svojim radovima pominje kao susjede Hrvate, Dukljane, Srbe, Konavljane, Neretljane, Pagane, Travunjane i Zahumljane. Dukljanin takoe pie o granici na Drini izmeu dvije provincije koje se zovu Bosna i Raasa. Za Kekavmina (oko 1080), knez Stefan Vojislav je jedanput travunijski Srbin, gospodar Duklje, a na drugom mjestu opet Dukljanin, kao toparh Zete i Stona. U XI vijeku se opet mijeaju Srbi sa Hrvatima. O ovom pitanju K. Jireek kae da je ime Srba postalo postepeno ukupan naziv za susjedna plemena, isto onako kao to se u severnim slovenskim zemljama ime pravih eha rasprostranilo na eka plemena 139 Bosna je, kae Dukljanin, bila, u X vijeku, potinjena Hrvatima, u XI Dukljanima, iji je kralj Bodin postavio u Bosni za kneza izvjesnog Stefana. No, tu Dukljaninovu konstataciju o potinjenosti Bosne Duklji potvruju podaci iz dokumenata koji govore o zavisnosti bosanskoga episkopa od arhiepiskopa u Baru. Bosna se 1138. godine u ugarskoj kraljevskoj tituli naziva Ramom (Ramae), a kralj Bela II dariva svom maleljetnom sinu godinu dana prije dostojanstvo bosanskog hercega.
136 137 138 139

V. D. Nikevi, Monumenta Montenegrina IV/1, 23. Isto, V/1, 18. K. Jireek, Istorija Srba I, Beograd, 1952, 63. i dalje. Isto, 68.

406

O vremenu Nemanjia i odnosima Bosne i Zete naroito u onom vremenu kada je Vukan bio kralj Dalmacije i Duklje, ve je bilo rijei. Srbija u doba Nemanjia je kao najvea slovenska drava na Balkanu objedinjavala teritorije slovenskih balkanskih dravica inei ih sastavnim dijelovima svoje drave, sa vie ili manje autonomije i individualiteta. Tek e nakon propasti Srpskog carstva doi do obnavljanja njihove samostalnosti, ali istovremeno dolazi i do meusobnih sporova, sukoba, pa i zauzimanja teritorija. To je naroito dolo do izraaja u vrijeme kada se ban Tvrtko dao krunisati za kralja Srbije (1377) kao praunuk kralja Stefana Dragutina po enskoj lozi, poto je ve posjedovao dio zemalja dinastije Nemanjia. On se tada i potpisivao titulom Nemanjia kao Stefan Tvrtko v Hrista Boga kralj Srbljem, Bosne i Primoriju pretendujui tako na Crnogorsko primorje. U Kalimanu, u Tivtu, na crkvi Sv. Antuna uklesan je natpis kralja Tvrtka sa 1373. godinom, kada je crkva graena. Datum je upisan nakon zavretka gradnje 1385. godine a povodom dogaaja kada je kralj Tvrtko potvrdio privilegije Kotoranima uz posredovanje njihovih predstavnika Gian-Marino Bucchia, Luca-Drago i Niccolo Bellizza. Zbog ovih dogaaja kotorski patriciji su eljeli da ostave vjeni pomen distihom koji se ita na gornjem arhitravu zvonika. 140 Naravno, sa Bosanskim prodorima na Primorje se nijesu slagali Balii. No, poslije smrti ura Balia, kralj Tvrtko zauzme, u proljee 1378, krajeve izmeu Dubrovnika i Kotora, ime je oznaena bosanska ekspanzija na junu Dalmaciju. 141 Meutim, Tvrtkovi pohodi na Balia teritorije proirili su se i na unutranjost. Balii tako postadoe neprijatelji Bosanaca. Sauvana je jedna Tvrtkova povelja koja je izdana 1377. godine, pri vojnom pohodu na Zetu pod gradom Spuom. 142 Bosanski vladari su tada drali i grad Onogot (Niki). Interesantno je napomenuti da je u ratu izmeu Dubrovnika i Bosnaca oko Konovala 1430. godine u dubrovakoj vojsci bilo dosta Zeana. ak je Gojin Crnojevi bio voljan da sa svojom pjeadijom i konjicom vojuje pod dubrovakom zastavom.143 Meutim, ve 1443. godine, Mleani nastoje da iz Gornje Zete iskljue Stefana Crnojevia, oznaavajui ga kao glavnog saveznika bosanskog vojvode Ste140

B. ekularac, Tragovi prolosti Crne Gore, srednjevjekovni zapisi i natpisi u Crnoj Gori kraj VIII poetak XVI vijeka, Cetinje, 1994, 169-170. K. Jireek, n. dj. 320-321. B. ekularac, Dukljansko-Zetske povelje, Titograd, 1987, 184-186. Bosanski vladari su izdavali isprave u raznim mjestima, zavisno od promjene svoga boravita. Kada pristav, ovjek od povjerenja, ne bi bio na tom mjestu, onda je vladar imenovao dva pristava: jednog od dvora, a drugog od upe ili svojte. Takav primjer, pored ove povelje, nalazimo i u povelji kralja Tvrtka Dubrovanima od 18. VIII 1421. Pristavi su sauvali snagu u Bosni sve do njene propasti. Rije kralj u povelji pisana je crvenim mastilom, to je dokaz da je dokument bio od velike vanosti i da ga je kralj lino potpisao. Potomak pisara popa Ratka iz ove povelje pojavljuje se kao logofet Stefan Ratkovi na poveljama bosanskog kralja Stefana Tomaa 1458. godine. K. Jireek, n. dj. 358.

141 142

143

407

fana Vukia.144 To je svakako doba kada je Sandaljev nasljednik, pomenuti Stefan Vuki Kosaa ve oenjen Balinom erkom i nazivan od Baline majke Jelene Lazarevi sinom bez grijeha, krenuo u osvajanje Zete. Ratovao je iste 1443. godine protiv Mleana, kojima je despot ura Brankovi povjerio brigu o svojim posjedima. U tom ratu bosanski vojvoda je izgubio sve posjede u Donjoj Zeti koje je bio zauzeo i jedino zadrao dijelove Gornje Zete koje su drali Crnojevii, da bi i njih u novembru- decembru 1444. godine predao despotovim snagama. Tada je Djurad Brankovi ve bio sklopio mir sa Turcima i obnovio vlast u despotovini. 145 Prema jednoj ispravi zetskog vojvode Toma, 146 koju je pisao dijak Stojan, a koja je pisana u Gorianima u Zeti, blizu abljaka, zetska vlastela se pribliavala Mleanima. Goriani se pominju kao Katun bosanskog vojvode Stefana Vukia, koji je on predao Crnojeviima prilikom provale, da bi obezbijedio njihovo saveznitvo. Meutim, zbog njihovog odnosa sa Mleanima on ih ponovo oduzima i predaje despotovim ljudima, koji su to naselje drali i 1451. godine. U ratu protiv Mleana se ovdje sastao sa Jelenom Bali Hrani 25. novembra 1442. godine, obeavi joj da e u potpunosti ispotovati njenu posljednju volju zapisanu u testamentu napisnaom u Gorjeaneh 147 Tragovi bosanskog prisustva u Crnoj Gori ogledaju se i preko sauvanih spomenika materijalne kulture. Sa posebnom panjom istiemo spomenike s natpisima u obliku steaka, jer se teritorija rasprostranjenosti steaka, uglavnom poklapa sa teritorijom bosanske drave za vrijeme kralja Tvrtka I, a na podruju Crne Gore steci se pojavljuju i za vrijeme oblasnih gospodara Sandalja Hrania i Hercega Stjepana. Tipian primjerak steka iz druge polovine XV vijeka je jedan kameni krst iz Perasta sa natpisom izvjesnog epana Vulovia. 148 Spomenika ove vrste naroito ima u Pivi, crnogorskoj nahiji i plemenu koje je u vrijeme Sandalja Stjepana Hrania bila u sastavu Bosanske drave. Iz istog perioda su i natpisi na podruju crnogorskog plemena Banjana koje granii sa Hercegovinom. 149 U Trebniku manastira Sv. Trojice u Pljevljima, napisanog u Polimlju poetkom XV vijeka, vie puta dopunjavanog, bosanski hriani se svrstavaju meu jeretike, bezbone i pogane babune, zle jeretike, koji se ne klanjaju svetim ikonama i krstu asnome. 150
144 145 146

I. Boi, Nemirno pomorje XV veka, Beograd, 1979, 168. S. irkovi, Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba, Beograd, 1964, 48-80; I. Boi, n. dj. 176-177. A. Solovjev, Zetska presuda iz 1455. godine, Arhiv za pravne i drutvene nauke XXIII, 11-2, Beograd, 1931, 42-43 i 45. Lj. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma I/1, Beograd Sremski Karlovci., 1929, 395-397; I. Boi, n. dj, 188. B. ekularac, Tragovi prolosti Crne Gore, 211-213. Isto, 237-259. J. idak, Crkva bosanska i problem bogumilstva u Bosni, Zagreb, 1940, 87-90.

147

148 149 150

408

Da kultura ne poznaje granice potvruje i jedan izuzetan spomenik Divaevo jevanelje koje se danas uva u Cetinjskom manastiru, a koje je pisano za bosanskog plemia, iz vremena bana Stjepana Kotromania, Divaa Tihoradia, koji se pominje kao svjedok na jednoj banovoj povelji od 23. oktobra 1332. godine. Jezika, paleografska i stilska srodnost Divoevog sa Mostarskim i ajnikim pergamentskim jevaneljem govori o jedinstvu kulturnog prostora pisarske kole Manojla Grka kojoj je pripadalo i Bijelo Polje gdje je ovo jevanelje nastalo i naeno. 151 Dijelovi dananje Crne Gore, posebno njen sjeverni dio, bili su prostor pod velikim bosanskim uticajem i za vrijeme kada ovi prostori ulaze u sastav drave pod turskom. Migracije stanovnitva bile su uobiajena pojava. Naravno, u takvim prilikama su se i pojedini kulturno-istorijski spomenici prenosili is jedne drave u drugu. Kao primjer navodimo jedan peat crkve sv. ora u Podgorici iz 1408. godine koji je 1889. godine bio u vlasnitvu jednog Srbina iz Sarajeva. 152 Slinih sluajeva je bilo i obrnuto, to je uobiajeno za susjedne zemlje koje su esto dijelile istu sudbinu kroz istoriju. ak se moe govoriti o zajednikoj kulturnoj batini, jer pokretni kulturno-istorijski spomenici su kao i ljudi bili podloni seljenju. Tako, naprimjer, u manastiru Savina u Herceg Novom nalazimo znaajne knjige i druge crkvene stvari iz manastira u Hercegovini, a obrnuto u bosansko-hercegovakim manastirima knjige tamparije Crnojevia. Meutim, nijesu samo pokretni kulturno-istorijski spomenici odslikavali bosansko-hercegovako-crnogorske veze i odnose, ve postoji znatan broj i drugih spomenika iji su ktitori bili iz bosansko-hercegovakih strana. Dokumenta potvruju da je zahumski knez Miroslav do 1290. godine drao i jedan dio Polimlja, gdje je prethodno u Bijelo Polje preneena iz Stona episkopija, a u periodu od 1254-1263. godine u ovdanjem manastiru Sv. Petra je bila i nova katedra humskog episkopa. Ovdje je upravo nastalo i uveno Miroslavljevo jevanelje, kapitalni iriliki spomenik XII vijeka. 153 Humska eparhija je imala tada pod svoju jurisdikciju itavo Zahumlje, koje je do tridesetih godina XIV stoljea bilo odvojeno od Bosne. Humska oblast je zajedno sa Zetom ulazila u sastav Rake drave. Humska episkopija u to vrijeme ugroava dubrovaku nadbiskupiju kojoj je pripadalo itavo zalee ukljuujui i Bosnu. 154 U Crnoj Gori i danas postoje crkve i manastiri podignuti u vrijeme bosanskih i hercegovakih gospodara. Crkve su se najvie gradile u XV stoljeu zahvaljujui potpori bogatih ktitora iz familije Hrania-Kosaa. na epan Polju, ispod grada
151 152 153 154

Isto, 281-283. B. ekularac, Dukljansko-Crnogorski istorijski obzori, Podgorica, 2000, 164. B. ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, 208-214 Historija Jugoslavije, Zagreb, 1972, 52.

409

Sokola nalazi se crkva posveena Sv. Stefanu koja je dobila ime i koja se prvi put pominje 1419. godine, tj. nastala je prije tog datuma. Herceg Stefan je podigao crkvu i na brdu iznad epan Polja neposredno ispred grada Sokola 1442. godine. Hercegova crkva je i hram Sv. Sra i Vakha u Podima iznad Herceg Novog. 155 I hercegov sin Vlatko se ukljuio u graditeljsku djelatnost Kosaa. Uz pomo Dubrovana gradio je u Herceg Novom crkvu posveenu Sv. Stefanu, zatitniku grada 1473-1475. godine. Pomagao mu je 22. decembra 1473. godine i roak, zetski vojvoda Ivan Crnojevi. Pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini u vrijeme Kosaa oslikavali su slikari s Crnogorskog primorja. Pomenuemo samo najistaknutijeg sliakra Lovra Dobrievia. 156 Ipak, najbolji spomenik koji su u Crnoj Gori podigli hercegovaki mitropoliti, dodue iz kasnijeg vremena (1586), je Pivski manastir iji je ktitor Savatije Sokolovi docnije peki patrijarh, koji je poticao iz uvene hercegovake porodice Sokolovii, kao i Mehmed-paa Sokolovi. Ovaj mitropolit je imao veliki uticaj ak i kod katolika u Bosni, sve dok sultan nije izdao ferman 1566. godine, kojim je to sprijeio. 157 Turci su postepeno osvajali Bosnu i Hercegovinu od devedesetih godina XIV stoljea pa do zauzea Bihaa 1592. godine. Vei dio zemlje je u drugoj polovini XV i u XVI vijeku zahvatio migracioni proces koji e izmijeniti zateeno stanje. Nastaje proces islamizacije koji je trajao vie od jednog stoljea. 158 Meu doseljenicima na opustoenim krajevima Bosne bilo je i Crnogoraca, jer je i crnogorska drava Crnojevia u XV vijeku bila na udaru turskih osvajaa. Crnojevii postadoe zatitnici pravoslavlja u Crnoj Gori, kako na primorju tako i u unutranjosti o emu svjedoe podignuti manastiri i crkve na ovoj teritoriji. Bar, iako pod turskom vlau ostao je sjedite latinske crkve za vei dio Crne Gore i za Srbiju. Pod jurisdikciju barskog arhiepiskopa spadali su latinski parosi, Dalmatinci i Arbanasi u planinskim varoima u unutranjosti i trgovakim mjestima, jer je kotorska biskupija ve bila u sastavu Mletake Republike. Izmeu 1452-1480. godine pominje se i novi katoliki arhiepiskop u Krajini na Skadarskom jezeru. 159 Posljednji period kakve-takve saradnje bosansko-hercegovakih i crnogorskih vladara odnosi se na vrijeme kada je herceg Vlatko Kosaa stupio u rodbinske veze 1469. godine sa Crnojeviima i kada je Ivan Crnojevi povezao Vlatka sa Venecijom. Ivan se obavezao Mletakoj republici da Kotoranima osigura korienje nji155 156 157 158

V. Djuri, Umetnost u Bosni, 347-348. sto, 353. B. ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, 216. M. Vasi, Martolosi u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, Djela ANU BiH, XXIX/17, Sarajevo, 1967, 150. K. Jireek, Istorija Srba I, 427.

159

410

hovih posjeda i dobio na upravu Grbalj, Patrovie i Crmnicu koji su se bunili protiv Mleana. Venecija je raunala na hercega Vlatka da e pomoi u slamanju otpora pobunjenih Grbljana. Godine 1471. obojica ve plaaju danak sultanu za svoju teritoriju, ali za kratko jer ve 1472. godine postaju turski protivnici.160 Ovdje ne moemo da ne pomenemo jo jedan prvorazredni izvor u kome se pominju ak i granice izmeu Crne Gore i Hercegovine. Rije je o Cetinjskom ljetopisu, gdje se kae da Ivan Crnojevi i ban bosanski Stefan 1471. godine, 17. jula, potvrdie one granice koje su odreene u vrijeme cara Stefana. 161 Kakvi su bili odnosi i veze izmeu Crne Gore i Bosne u vrijeme poslije njihovog pada pod tursku upravu moe se sagledati iz pisama crnogorskog vladike i vladara Vasilija Petrovia. Ti dodiri su bili onakvi kakve je diktirala i nametala turska vlast naroito na bosanskoj strani, jer je crnogorska strana, makar onaj njen dio oko novog jezgra drave na Cetinju, pokuavala da obnovi crnogorsku dravu sukobljavajui se sa turskim vlastima. No, to je tema van okvira ovog rada. Autor Profesor dr. Boidar ekularac je redovni profesor historije srednjeg vijeka na Katedri za historiju Filozofskog fakulteta u Nikiu-Univerziteta Crne Gore. Rezime rada: U svom prilogu autor prikazuje dokumente koji se uvaju u arhivama Crne Gore, a koji ukazuju na veze izmeu Bosne i Crne Gore u vrijeme postojanja prve bosanske drave. Nekoliko desetina tih dokumenata jasno govore o postojanju i trajanju tih drava i postojanju veza izmeu njih, ukazujui na njihov sadraj.

160 161

Istorija srpskog naroda II, Beograd, 1994, 402 B. ekularac, Crnogorski anali ili Cetinjski ljetopis, Cetinje, 1996, 159-160

411

DEKLARACIJA ZAVNOBIH-a O PRAVIMA GRAANA BOSNE I HERCEGOVINE

ISTORIJSKI ZNAAJ I AKTUELNOST

Kasim Trnka
Obnova dravnosti Bosne i Hercegovine, kao to je poznato, poela je od prvih dana oslobodilake i antifaistike borbe, ve tokom 1941. godine. To se ogledalo u nepriznavanju dotadanjih struktura vlasti unitarne Kraljevine Jugoslavije i u izgradnji, najprije lokalnih organa nove vlasti, a zatim i u uspostavljanju struktura vojnog i politikog organizovanja. Nedugo zatim, tokom 1943. i kasnije, zaokruuje se izgradnja svih institucija vlasti Bosne i Hercegovine kao drave i ravnopravne federalne jedinice u sastavu Demokratske Federativne Jugoslavije. Slini procesi su se odvijali i u konstituisanju drugih federalnih jedinica. Time su stvorene temeljne pretpostavke za izgradnju Jugoslavije na federativnom principu. Odlukama II zasjedanja AVNOJ-a, koje su u materijalnom smislu imale ustavno-pravni karakter i znaaj, kao i svim kasnijim ustavima Jugoslavije, propisano je da se jugoslovenski federalizam temelji na dravnosti i ravnopravnosti federalnih jedinica, da se one dobrovoljno udruuju u saveznu dravu i da, pri tome, polaze od prava na samoopredjeljenje, ukljuujui i njihovo pravo na otcjepljenje. Ustavom je propisano da federalne jedinice svoja suverena prava ostvaruju kao drave, a da odluivanje o pitanjima od zajednikog interesa svojom voljom prenose na saveznu dravu. Ova temeljna naela, iako su u kasnijoj jugoslovenskoj ustavnoj praksi bila bitno deformisana, imala su kljuni znaaj za dravno osamostaljivanje i meunarodno priznanje ovih drava, bivih federalnih jedinica. ZAVNOBiH na svom prvom, a posebno na drugom zasjedanju, zaokruuje izgradnju kljunih institucija zakonodavne, izvrne i sudske vlasti i time obnavlja dravnost Bosne i Hercegovine. Izvorni principi na kojima se gradila dravnost bili su demokratski i u skladu sa najboljim tradicijama. To se posebno odnosi na Deklaraciju ljudskih prava, emu je i posveen ovaj osvrt. Ovo je utoliko znaajnije kada se zna da je novo drutveno i ustavno ureenje uspostavljano u najteim

412

uslovima agresije i oslobodilakog rata, kao i nesumnjivog uticaja tadanje sovjetske teorije i prakse. Drutvena i dravna struktura, prema odlukama ZAVNOBiH-a, temelji se na demokratskim principima kao to su: narodni suverenitet, opti i neposredni izbori i tajnost glasanja, zavidan katalog ljudskih sloboda i prava, nezavisno pravosue, ravnopravnost naroda, slobodno preduzetnitvo, puna ravnopravnost sa ostalim federalnim jedinicama u dobrovoljnom uspostavljanju zajednike savezne drave i dr. Cjelokupna struktura dravne vlasti temelji se na demokratskom principu narodnog suvereniteta. Tako je Odlukom 162 usvojenom na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a propisano: Sva vlast u federalnoj Bosni i Hercegovini pripada narodu koji predstavljaju narodnooslobodilaki odbori, narodnooslobodilake skuptine i Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine. (lan 1.) Propisujui nadlenost odbora i skuptina istom Odlukom je utvreno da su odgovorni, izmeu ostalog, i za: obezbjeivanje najireg uea naroda u jaanju narodne vlasti i uvanju tekovina NOB-a; da rade u svom djelokrugu na rjeavanju privrednih, zdravstvenih, kulturno-prosvjetnih, tehniko-saobraajnih, kao i ostalih pitanja preko potinjenih organa javne uprave; da obezbjeuju graanima linu i imovinsku sigurnost kao i njihovu privatnu inicijativu u svim granama privrednog ivota i dr.(lan 13) Osnovni principi demokratskog izbornog sistema propisani su u Deklaraciji o pravima graana Bosne i Hercegovine. 163 Posebno je znaajno da su ovi principi dati u deklaraciji o pravima graana jer se, na taj nain, legitimitet cijelog sistema vlasti gradi na poziciji i individualnim pravima pojedinca. Tako se u Deklaraciji, koja po sadraju i znaaju ima karakter ustavne norme, iste: Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birai e vriti tajnim glasanjem na osnovu opteg, jednakog i neposrednog prava glasa. Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki graanin i graanka koji su navrili 18 godina ivota, a nisu toga prava lieni na osnovu zakona. Borci narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije imaju to pravo bez obzira na godine starosti. Jedino je ZAVNOBiH mogao odluiti da se samo u vrijeme rata moe odstupiti od navedenih principa neposrednosti i tajnog glasanja. Ovi principi, ne samo to predstavljaju izuzetan demokratski i civilizacijski napredak u odnosu na izborni sistem Kraljevine Jugoslavije, nego potvruju irinu i demokratsku zasnovanost oslobodilakog i antifaistikog pokreta. To se, posebno, odnosi na ukljuenost ena i mlade generacije, ne samo u ovaj pokret, nego i u institucije novog drutvenog i ustavnog sistema.

162

Odluka o ustrojstvu i radu narodnooslobodilakih odbora i narodnooslobodilakih skuptina u Federalnoj Bosni i Hercegovini, usvojena na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a ZAVNOBiH dokumenti, knjiga I. izdanje Veselin Maslea Sarajevo 1968. godine, str.237. Isto, str.233 i 234. Objavljena, takodje, u Slubenom listu Federalne Bosne i Hercegovine br.1/45. kao i Dr Leon Gerkovi: Dokumenti str.325 i 326.

163

413

Vjerodostojnost i snaga oslobodilakog pokreta u Jugoslaviji temeljili su se i na rjeavanju nacionalnog pitanja. Uspostavljanje federativne strukture i dravnosti federalnih jedinica predstavljali su kljune elemente za rjeavanje toga pitanja. Meutim, dok je u svim ostalim federalim jedinicama dominirao princip nacionalne drave, Bosna i Hercegovina je, zbog svoje tradicionalne multinacionalne i multireligijske strukture, predstavljala izuzetak u jugoslovenskim, ali ne i u svjetskim okvirima. U odsudnim vremenima obnove dravnosti Bosne i Hercegovine dole su do izraaja njene tradicionalne vrijednosti, prije svega vijekovima stvarana kultura suivota i tolerancije etnikih, vjerskih, kulturnih i drugih posebnosti. Odlukama ZAVNOBiH-a to je posebno izraeno na dva nivoa: u ravnopravnosti tri najbrojnija nacionalna kolektiviteta u konstituisanju dravnosti, kao i u garantovanju individualnih nacionalnih sloboda i prava. Aktom svoga konstituisanja, kada je imao karakter najvieg politikog predstavnitva, ZAVNOBiH je odredio karakter nosilaca suverenosti Muslimana, Srba i Hrvata u obnovi dravnosti BiH. To je izraeno poznatim stavom koji glasi: Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino politiko predstavnitvo, Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, hoe da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska nego i srpska. i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. 164 Konzistentno ovom stavu, kada se na svom Drugom zasjedanju proglasio za najvie predstavniko tijelo dravne vlasti BiH, ZAVNOBiH je Deklaracijom o pravima graana zajamio, na prvom mjestu, ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine koja je njihova zajednika i nedjeljiva domovina. Ovim dokumentima su dati svi bitni elementi onog to danas oznaavamo kao konstitutivnost naroda. Prema tome, konstitutivnost naroda se, u osnovi, moe definisati kao kolektivno pravo izriito navedenih naroda u aktima ZAVNOBiH-a, odnosno kasnije u ustavima BiH. Istovremeno je to i individualno pravo svakog pripadnika ovih naroda na svakom dijelu teritorije BiH. Kao konstituenti drave, pobrojani narodi ova kolektivna prava ostvaruju samo u uzajamnim odnosima i uz zajedniku odgovornost. Konstitutivnost naroda je ui pojam od pojma suverenosti naroda. Suverenost po definiciji podrazumijeva najviu i nedjeljivu vlast koja ukljuuje i odgovornost za stanovnitvo na odreenoj teritoriji. Konstitutivnost naroda ne ukljuuje nijedan od ovih elemenata. Prava koja proizlaze iz konstitutivnosti ne mogu se teritorijalizirati, niti se, po tom osnovu, ne moe na bilo kojoj teritoriji konstituisati struktura vlasti samo jednog, bilo kojeg naroda. U Deklaraciji je to precizno izraeno pojmovima zajednika i
164

Taka 5. Rezolucije ZAVNOBiH-a usvojene na prvom zasjedanju 25. i 26. novembra 1943 u Mrkonji Gradu

414

nedjeljiva domovina. Konstitutivnost naroda, prema tome, iskljuuje mogunost samoopredjeljenja ili otcjepljenja pojedinih naroda, ali ukljuuje sve institucionalne i procesne garancije pune ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda na cijeloj teritoriji BiH. S druge strane, status konstitutivnih naroda je u izvjesnoj mjeri diskriminatorski u odnosu na pripadnike drugih naroda koji ive u BiH. Radi se o analognom odnosu veinske nacije i pripadnika nacionalnih manjina u nacionalnoj dravi. Uspostavljanje nove dravne strukture, iako se odvijalo u najteim ratnim uslovima, uvaavalo je visoke demokratske standarde koji se i danas podrazumijevaju za demokratske drave. To se, posebno, ogleda u Deklaraciji ljudskih prava koja ne zaostaje iza slinih dokumenata drava sa dugom demokratskom tradicijom, zatim u prihvatanju principa suvereniteta naroda, opteg i jednakog birakog prava, ravnopravnosti polova, u zahtjevu za nezavisnost pravosua, u osiguranju onoga to danas oznaavamo kao konstitutivnost naroda i u nizu drugih kriterija. U kontekstu uspostavljanja i izgradnje demokratske dravne vlasti, ZAVNOBiH je pridavao izuzetan znaaj ljudskim pravima. O tome svjedoi usvajanje Deklaracije o pravima graana Bosne i Hercegovine na Drugom zasjedanju odranom u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. godine. Tom je prilikom Hasan Brki u uvodnom referatu, izmeu ostalog, istakao: Deklaracija prvog Bosansko-hercegovakog parlamenta predstavljae u politikoj istoriji Bosne i Hercegovine tekovinu kojom e se koristiti ne samo dananja nego i budua pokoljenja. Ukazao je na smisao i znaaj Deklaracije sljedeim rijeima: Van svake je sumnje da ona predstavlja temelj budueg Ustava Federalne Bosne i Hercegovine. Ona potvruje da mi stvaramo novi tip demokracije. Graanska prava i slobode, iznijete u Deklaraciji nee biti samo formalno ustanovljene, niti e postojati ogranienja koja su se ranije redovno stavljala u ostvarivanju tih prava. Naa demokracija prenosi teite na ostvarivanju tih prava na narodne mase i utvruje put i mogunosti kako e ta prava biti ostvarena u ivotu drave. Osnov demokratskog pokreta mi smo ve ostvarili u toku ove borbe. Ostvarivanje punog demokratizma u okviru Federalne Bosne i Hercegovine, to je vezano za ostvarivanje njene dravnosti predstavlja osnovni uslov za razvoj zajednikog ivota njenih naroda, koji su u svojoj prolosti gorko osjetili teke posljedice nenarodne vladavine i nejednakosti graana pred zakonom. Deklaracija odreuje stav naeg pokreta prema privatnoj svojini i prema privatnoj inicijativi u privredi. U isto vrijeme ona obezbjeuje trudbenicima sela i grada ivot dostojan ovjeka. 165 Katalog ljudskih prava garantovanih Deklaracijom je veoma irok i ne zaostaje mnogo iza tadanjih graanskih demokratskih drava. Garantovana su brojna prava, od klasinih graanskih i politikih, do socijalno-ekonomskih sloboda i prava. Vlast se obavezala da e putem zakonodavstva svim graanima obezbijediti ivot u skladu sa savremenim shvatanjem socijalne pravde i dostojanstvom
165

ZAVNOBiH dokumenti, knjiga I. str.195

415

ovjeka. Deklaracija na prvo mjesto stavlja garancije nacionalne ravnopravnosti Srba, Muslimana i Hrvata i punih vjerskih sloboda i ravnopravnosti svih vjeroispovijesti. Garantuje se lina i imovinska sigurnost graana, zatita sloboda u sudskom postupku, kao i prava na albu, molbe i pritube svim organima dravne vlasti. U domenu politikih sloboda garantovane su: sloboda savjesti, zbora i dogovora, udruivanja i tampe. Izriito se ne propisuje sloboda politikog udruivanja i sindikalnog organizovanja, ali se to moe podrazumijevati kroz garancije udruivanja i tampe. O tome da se podrazumijeva politiki pluralizam potvruje i izriita odredba da se, radi odbrane demokratskog poretka, samo zabranjuju (se) sve faistike i profaistike organizacije i progone lica koja se bave faistikom i profaistikom djelatnou. U domenu socijalno-ekonomskih prava polazi se, kao to je istaknuto, od naela socijalne pravde. Posebno se garantuje imovinska sigurnost, pa time i privatno vlasnitvo, ukljuujui i slobodu privatne inicijative u privrednom ivotu. Vlast se obavezala da unaprijedi opte obrazovanje naroda i time omogui njegov to bri kulturni i ekonomski razvitak i da e u tu svrhu planski izgraivati mreu kola i kulturno-prosvjetnih ustanova. Kao prioritetna obaveza u ovom pogledu je likvidacija nepismenosti. Takoe se obavezala da e voditi najveu brigu o uvanju i podizanju narodnog zdravlja. Deklaracija propisuje i dunost, koja je istovremeno i ast svakog za oruje sposobnog graanina, da uestvuje u oslobodilakom ratu. Prilikom usvajanja Deklaracije, vijenik ZAVNOBiH-a Ignac Kunecki, inae pripadnik poljske nacionalne manjine, zatraio je da se unese i odredba o garantovanju ravnopravnosti nacionalnim manjinama. Rodoljub olakovi je u odgovoru istakao da se u pripremi Deklaracije o ovome raspravljalo, ali da ta odredba nije unesena iz tri razloga. Prvo, odlukama AVNOJ-a u cijeloj Jugoslaviji garantovana su prava manjina, a ZAVNOBiH je Odlukom o odobrenju rada bosanskohercegovake delegacije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a prihvatio i potvrdio sve te odluke. Kao drugi razlog naveo je: to je zbog toga to ta Deklaracija ima znaaj naeg Ustava i ona kao takva ne interesuje samo javnost Bosne i Hercegovine, nego i ostalu javnost, a ako hoete i svjetsku javnost. Kao trei razlog navodi da: Izgleda prema tome da u Bosni i Hercegovini postoje nekakve takve manjine kojima treba jo u specijalnom Ustavu Bosne i Hercegovine, pored Ustava Federativne Jugoslavije, obezbjeivati to pravo. Mi u Bosni i Hercegovini imamo neto manjina u srezu prnjavorskom i srezu banjalukom. 166 Iako dva od tri navedena razloga predstavljaju upravo suprotne argumente, prijedlog Kuneckog je jednoglasno odbijen. Svi izvori potvruju da je u okviru ZAVNOBiH-a i ireg oslobodilakog pokreta postojala svijest o znaaju Deklaracije kao dijela Ustava federalne drave
166

Isto, str.235

416

Bosne i Hercegovine. Iz toga se moe zakljuiti da su sve uspostavljene strukture vlasti trebale djelovati na njenom ostvarivanju. Uz to, ZAVNOBiH je ocijenio da su za demokratski karakter i dalji razvoj oslobodilakog i antifaistikog pokreta poseban znaaj imala pitanja odnosa sa vjerskim zajednicama i kanjavanje ratnih zloina. Zbog toga su pri Predsjednitvu ZAVNOBiH-a kao savjetodavna tijela formirane Vjerska komisija i Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa. Vjerska komisija, koja se sastojala od svjetovnih i duhovnih lica, bila je nadlena da daje miljenja i prijedloge o nainu kako e se pravilno urediti odnosi izmeu narodno-oslobodilakih vlasti i pojedinih vjeroispovijesti; da prati nesmetano i slobodno vrenje vjeroispovijedanja; da daje svoje miljenje Predsjednitvu o imovinsko-pravnim kao i drugim sporovima koji bi nastali izmeu pojedinih vjerskih zajednica i ustanova i organa narodne vlasti, kako bi se i u toku narodno-oslobodilakog rata to pravilnije regulisali odnosi izmeu narodne vlasti i pojedinih vjeroispovijesti. 167 Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa formirana je sa ciljem utvrivanja odgovornosti, pronalaenja i privoenja sudu svih lica koja su, u svojstvu okupatora ili njegovih pomagaa, odgovorna za zloine uinjene nad narodima Bosne i Hercegovine, kao i u cilju utvrivanja materijalne tete, uinjene od strane okupatora i njegovih pomagaa narodima Bosne i Hercegovine 168 U preambuli i drugim dijelovima Deklaracije ne pominje se vodea i usmjeravajua uloga KPJ u oslobodilakom pokretu i samom ZAVNOBiH-u. To se veoma rijetko ini i u drugim dokumentima ZAVNOBiH-a. 169 U poslijeratnim domaim i meunarodnim okolnostima komunistika je ideologija bitno opredijelila karakter drutvenog i ustavnog ureenja Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Uspostavljen je, kao to je poznato, jednopartijski politiki sistem, dravno vlasnitvo nad najvanijim dobrima, centralistiko dravno upravljanje i planiranje. Postala je dominantna ideologija i praksa kolektivizma i potpuno marginalizirana
167 168

Odluka o uspostavi Vjerske komisije, isto, str.241. Odluka o uspostavljanju Zemaljske komisije za otvrdjivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa, isto, str.240. U taki 1.Rezolucije ZAVNOBiH-a, usvojenoj na prvom zasjedanju se, izmedju ostalog, kae. Zahvaljujui Komunistikoj partiji, organizatoru narodnooslobodilake borbe, nartodi Bosne i Hercegovine, poslije toliko rtava i krvoprolia, ostvaruju bratsko jedinstvo u Narodnooslobodilakom pokretu koje e dalje razvijati i uvrivati, kao najdragocijeniju pobjedu u ovoj borbi. U irem uvodnom referatu na Drugom zasjedanju ZAVNOBioH-a, Djuro Pucar se samo na jednom mjestu osvrnuo na ulogu KPJ istiui: Vi znate, drugovi i drugarice, da je pokreta otpora protiv okupatora bila od poetka Komunistika partija Jugoslavije. Ona je radi toga i postala glavno uporite i glavna ujedinjujua snaga svih patriotskih elemenata u borbi protiv okupatora. Na najiropj platformi, koju je mogao da prihvati svaki rodoljub, a njen se program sastojao samo u jednom: oruana borba protiv okupatora i njegovih domaih slugu, Komunistika je partija okupila sve patriotske snage. Isto, str.186.

169

417

uloga pojedinca, pa time i znaaj individualnih ljudskih sloboda i prava. Ove grube lagerske eme su kasnije unekoliko relativizirane uvoenjem samoupravljanja, lokalne samouprave, ogranienim privrednim reformama i irim ustavnim garancijama ljudskih prava od 1963. godine. Ipak, u uslovima zadravanja jednopartijskog sistema, drutvenog vlasnitva, centralizovanih vojnih snaga i obavjetajnih slubi, ljudska prava i demokratija su bili bitno ogranieni. Neminovnim raspadom ovakvog sistema kod nas i u svijetu, naa i ostala drutva u tranziciji vraaju se vrijednostima graanskog drutva koje se temelji na ljudskim pravima i demokratiji. Nakon stravinih krenja ljudskih prava tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, rehabilitacija i postizanje visokih standarda u potovanju i zatiti ljudskih prava postaju kljuni uslov, ne samo za vraanje dostojanstva svakom graaninu, nego i za dugoronu stabilnost i demokratski razvoj. Bosna i Hercegovina je prihvatila i u svoj ustavni sistem ugradila najvie meunarodne standarde ljudskih sloboda, postala je lanica Vijea Evrope i tei drugim euroatlanskim integracijama. Time su, ipak, ispunjene samo normativne pretpostavke. Osam godina poslije rata, iako je djelomino smanjeno, i dalje se u praksi masovno kre i najelementarnija ljudska prava. U takvoj situaciji ponovo dobiva znaaj Deklaracija ZAVNOBiH-a o pravima graana. Njene odredbe ni danas nisu realizovane, a da se i ne govori o preuzetim obavezama u pogledu primjene najviih meunarodnih standarda ljudskih sloboda i prava. Deklaracija je garantovala dravotvornost i ravnopravnost Muslimana, Srba i Hrvata. Danas se to izraava kroz njihovu ustavnu konstitutivnost. Ali, ni osam godina od stupanja na snagu Ustava BiH ni izdaleka nije realizovana konstitutivnost sva tri naroda na cijeloj teritoriji BiH. Poto nije bilo politike volje, morao je najprije intervenisati Ustavni sud BiH, a zatim i Visoki predstavnik meunarodne zajednice. Njegova intervencija, koja je u velikoj mjeri nekonzistentna sa odlukama Ustavnog suda, do sada nije realizovana ni na normativnom planu. Politike elite, posebno u Republici Srpskoj, opstrukcijom ovih odluka nastoje ostvarivati svoje ratne ciljeve. Da bi se eliminisali rezultati genocida i etnikog ienja, ustavnim rjeenjima je izriito propisano da nacionalna struktura u institucijama javne vlasti na svim nivoima mora odraavati rezultate popisa stanovnitva iz 1991. godine. Upravo u ovom pogledu rezultati su poraavajui. To je indikator nezadovoljavajueg stanja i u pogledu povratka prognanih, njihovog ukljuivanja i uticaja u proces odluivanja, a time i ostvarivanja njihovih elementarnih ljudskih prava. Nije mnogo bolja situacija ni u pogledu ostvarivanja drugih sloboda i prava na ije se ostvarivanje obavezala dravna vlast jo prije 60 godina. Da bi dananja vlast bila osposobljena da osigura ljudska prava na koja se obavezala, neophodno je ostvarivanje radikalnijih reformi u gotovo svim sferama ivota. To su, istovremeno, i uslovi za prikljuenje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji i drugim integracijama. Deklaracija ZAVNOBiH-a potvruje da smo davno bili opredijeljeni za takav put.

418

Autor Profesor dr. Kasim Trnka je redovni profesor ustavnog prava na Pravnom fakulteta Univerziteta u Mostaru Rezime rada: U svom prilogu autor izlae sadraj i ocjenjuje znaenje dviju Rezolucija donesenih na dva prva zasjedanja ZAVNOBiH-a, onog u Mrkonji Gradu 1943. i onog u Sanskom Mostu 1944. godine. On nastoji da ukae u emu je historijska vanost i kakav je demokratski i uope ustavno-pravni sadraj i politika orijentacija tih dokumenata, kojima je ne samo obnovljena bosanska dravnost nego i definiran demokratski sadraje nove drave.

419

BOSNA I HERCEGOVINA 1992-1995. I MEUNARODNA DIPLOMATIJA Zijad ehi

Kada je u maju 1980. u Beogradu sahranjen Josip Broz Tito, inilo se da iza sebe ostavlja sigurno nasljee. Meutim, njegovo ivotno djelo, ujedinjena i izmeu sebe pomirena Jugoslavija, poela je ubrzo da se raspada. Ope stanje drutvene krize praeno slomom vladajue ideologije, stvorilo je prazan prostor u kome su izronile nacionalistike snage, zapanjujue svjee i agresivne. Nakon 40 godina unutranjeg mira naile su na izuzetno plodno tlo i vie nije bilo snage koja im se mogla uspjeno suprostaviti. Centar nacionalistikih nemira koji su sruili Jugoslaviju nije se nalazio na periferiji, nego u njenom vodeem centru, u Srbiji. Zbog toga je erupcija rastrgala cijelu konstrukciju. Dok su se Hrvati i Slovenci s pravom alili na srpsku prevlast, Srbi su se sa svoje strane osjeali glavnim nosiocima patnje Titovog reima, rtvom hrvatsko slovenakog saveza koji je mogao Srbiji uskratiti prava koja je ona mogla traiti. U stvari, federalni Ustav iz 1974., koji je republikama dodijelio suverenost, oduzeo je Srbiji vodee mjesto u zemlji. To vie nije bila jedina vladajua snaga nego samo jedna od est ravnopravnih republika, pa ak ni najbogatija. Srpski politiari su smatrali da je Srbija bila jedina republika koja nije imala puni suverenitet nad svojom teritorijom, budui da su dvije pokrajine, Vojvodina i Kosovo, prema saveznom Ustavu zadrale autonomiju i praktino se otele kontroli beogradske vlade. Osim toga, alili su se da je Srbija, koja je u Drugom svjetskom ratu podnijela najvie rtava bila svedena na drugorazredni nivo. Te optube su bile daleko od stvarnosti, ali su one proizvele uasan odjek. U to vrijeme na politiku pozornicu je nastupio Slobodan Miloevi, od 1987. voa komunistike partije Srbije. On je shvatio da je sa socijalizmom gotovo, a da nastupa vrijeme nacionalizama, stavljajui se na elo pokreta. U velikim manifestacijama na koje su dolazili seljaci iz svih dijelova zemlje, podgrijavao je atmosferu, koristei kao povod kosovsko pitanje. Tito je vodio rauna o realnosti, pa je Kosovu dao autonomiju. Ali, ve u prvoj godini nakon njegove smrti dolo je do

387

krvavih nemira: Albanci su osjeali da je njihova autonomija ugroena od Srbije pa su protestirali. To je bio razlog vie da je Srbija 1989. autonomiju Kosova sasvim ukinula. Od tada je Kosovo praktino ivjelo pod okupacijom. To je bio poetak kraja Jugoslavije. Tenje Srbije za dominacijom u Jugoslaviji doprinijele su da se i u drugim republikama pone razmiljati o sopstvenom putu u budunost. U proljee 1990. dolo je u Sloveniji i Hrvatskoj do prvih slobodnih izbora nakon Drugog svjetskog rata. Slovenci i Hrvati su 25. juna 1991. proglasili svoju nezavisnost. Istoga dana slovenaki vojnici su pokuali da zaposjednu granine postaje prema Austriji. Pali su prvi hici, a bilo je i poginulih. Toga dana, na podruju bive Jugoslavije zapoeo je rat, isplaniran do u detalje u vojnim i politikim vrhovima u Beogradu. Zahvaljujui dobro opremljenoj i naoruanoj vojsci Srbija sa Crnom Gorom zapoela je agresiju protiv ostalih naroda Jugoslavije prkosei itavom svijetu, sa ciljem ujedinjenja svih Srba u jednu dravu. Raspadom Jugoslavije Beograd se mogao pomiriti sa gubitkom Slovenije, ali nikako sa time da izvan srpskih granica ostanu srpske manjine, pogotovu u granicama Hrvatske i Bosne i Hercegovine.1 Simptome galopirajue dezintegracije Jugoslavije meunarodna zajednica gotovo da nije uzimala u obzir. Svjetska javnost je bila zaokupljena kolapsom komunizma u istonoj i jugoistonoj Europi, Golfskim ratom, puem u Moskvi i raspadom Sovjetskog Saveza. lanice Europske zajednice i SAD su i nakon izbijanja otvorenih sukoba u zemlji, vrsto stajale na fikciji da jugoslavenski dravni savez treba odrati u bilo kojoj formi.2 Jugoslavenska kriza deavala se paralelno sa temeljnim promjenama u Europi nakon 1989., to je vodilo njenoj internacionalizaciji. Za Europsku zajednicu (EZ) predstavljala je prvi ozbiljan test Europske politike saradnje i njene sposobnosti da djeluje kao meunarodni subjekt. Diplomatski napori EZ-a za smirivanje situacije u Jugoslaviji, koji su se temeljili na strahu od irenja nemira, bili su pogreni od poetka. lanice EZ-a bile su svjesne prilike za testiranje svoje kolektivne snage, ali su za zbivanja bile nepripremljene: EZ nije imala status izvan teritorija svojih lanica, nije imala oruane snage, nije imala zajednike ciljeve niti aparat za usklaivanje svoje spoljne politike.3

Opirnije vidi: Krian Mojmir, Nationalismen in Jugoslawien. Von postkomunistischer nationaler Emanzipation zum Krieg, Osteuropa, Nr 42, Berlin 1992., A 121-A 140.; Brey Thomas, Jugoslawien: Der Vielvlkerstaat zerflt, Osteuropa, Nr 41, Berlin 1991., A 417-A 430; Furkes J./Schlarp X. M., Jugoslawien: Ein Staat zerflt. Reinbeck-Rowohlt 1991.; Reuter Jens, Die Entstehung der jugoslawische Krise und ihre Internationalisierung, Sdosteuropa, Vol. 40, Nr 7/8, 343-352.; ozef Liberti, Prokletstvo Sarajeva. Deveti krug pakla. BH Exklusiv, Split, 15. decembar 1992., 9. (prema tekstovima u njemakom listu Der Spiegel). Roland Schnfeld, Balkankrieg und interanationale Gemeinschaft, Sdosteuropa Mitteilungen, Nr 43, Mnchen 1994., 260. Peter Calvocoressi, Svjetska politika nakon 1945., Globus, Zagreb 2003., 336.

388

Kod formuliranja zajednike politike EZ je imala dosta problema. Pogledi na budunost Jugoslavije su se razilazili, sklonost prema jugoslavenskim narodima bila je razliito zastupljena, pri emu su znaajnu ulogu igrale i tradicionalne predrasude kao i sjeanja na partnerstvo ili suparnitvo u Drugom svjetskom ratu. Pored toga zemlje lanice su slijedile i vlastite politike interese. Vlade Francuske, panije i Velike Britanije, koje su imale tekoa sa separatistikim pokretima u svojim zemljama, nastojale su po svaku cijenu odrati zajedniku jugoslavensku dravu. Za SAD jugoslavenska kriza predstavljala je ansu da isproba svoju novu ulogu u Europi, a za Njemaku priliku da demonstrira svoju dostignutu snagu nakon ujedinjenja i da se sama oslobodi posljeratnih spoljnopolitikih i vojnih ogranienja. Za Konferenciju o europskoj sigurnosti i saradnji (KESS) i Ujedinjene nacije (UN) radilo se o mogunostima da stave na probu svoju sposobnost rjeenja opasnosti po mir. Za veinu europskih zemalja jugoslavenska kriza je bila povod da, nakon kraja perioda hladnog rata, redefiniu svoju spoljnu politiku i geopolitike interese. Na poetku sukoba u Jugoslaviji UN su se drale krajnje suzdrano, polaui nadu na potencijale KESS-a i EZ. Tek 25. septembra 1991. jugoslavensko pitanje dolo je na dnevni red Vijea sigurnosti UN. Rezolucijom br. 713 zahtjevano je primirje u Hrvatskoj i uveden je embargo na uvoz oruja u sve jugoslavenske republike.4 Rezolucijom br. 743 od 21. februara 1992. donijeta je odluka o uspostavi zatitnih trupa u Jugoslaviji.5 Od EZ uspostavljena sudaka komisija jugoslavenske konferencije, pod vostvom predsjednika francuskog Ustavnog savjeta Roberta Badintera ustanovila je 7. decembra 1991. da se u osamostaljivanju jugoslavenskih republika ne radi o secesiji, nego o raspadu savezne drave Jugoslavije. EZ je 16. decembra 1991. precizirala svoje uvjete za priznanje novih drava u istonoj Evropi i Sovjetskom Savezu, koje se konstituiu na demokratskim osnovama. Sa priznavanjem su mogle raunati samo drave koje se obaveu na uee u pregovarakom procesu i obeaju da e potivati dravopravnost, demokratiju i ljudska prava, nepovredivost svih granica koje mogu biti promijenjene samo na miran nain i u dogovoru, kao i da e potivati svoje meunarodne obaveze u vezi sa reguliranjem pitanja sa nasljeem drava. Ponovo je naglaeno da rezultati agresije nee biti priznati.6 Na odvojenim sjednicama Predsjednitva i Vlade BiH 25. decembra 1991. donijeta je odluka da se od EZ zatrai meunarodno prizna-

Europa-Archiv, Zeitschrift fr Interationale Politik, Deutsche Geselschaft fr Auswrtige Politik, Bonn 21/1991., D. 536... (dalje: EA). Resolution 743 (1992.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen zur Einrichtung einer Schutztruppe fr den Konflikt im ehemaligen Jugoslawien, verabschidet am 21. Februar 1992. in New York, EA, 19/1992., D 578-D. 579. Ibidem, 265.

389

nje BiH.7 Kao odgovor na to bosanski Srbi su u u okviru samozvanog Parlamenta proglasili Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini.8 Meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine uslijedilo je na sjednici Savjeta ministara EZ u Bruxellesu, 6. aprila 1992., s tim da ono stupa na snagu dan kasnije. Ovim priznanjem Bosna i Hercegovina se i formalno prestala nalaziti u sastavu SFRJ. Paralelno sa zbivanjima u Bosni i Hercegovini tekao je proces aktivnosti meunarodne diplomatije. lanice KESS-a, izuzev Jugoslavije, donijele su 12. maja 1992. Deklaraciju o krizi u Bosni i Hercegovini. Visoki dunosnici KESS-a osudili su agresiju na Bosnu i Hercegovinu, posebno bezobzirne napade na Sarajevo i borbe u drugim djelovima zemlje izazvane angairanjem avijacije i teke artiljerije Jugoslavenske armije (JA). U Deklaraciji je naglaeno da su se potvrdile slike o grubim povredama principa KESS-a od strane JA i beogradskih organa, ime su se sami vodili u izolaciju. Od JA je zahtjevano da se stavi pod autoritet bosanskohercegovake Vlade, ili da se povue ili razorua i raspusti. Za provoenje ovih aktivnosti odgovornim su oznaeni dravni organi u Beogradu.9 Rezolucijom br. 752 od 16. maja 1992. Vijee sigurnosti UN je zahtijevalo obustavu sukoba i kraj vojnog mijeanja spolja u Bosni i Hercegovini, posebno JA i Hrvatske vojske (HV). Zahtjevano je da se povuku iz BiH ili da se stave pod kontrolu bosanske Vlade, ili da se raspuste a oruje stave pod kontrolu meunarodne kontrolne instance. Naglaeno je da nasilno mijenjanje granica nee biti prihvaeno. Da bi se ta odredba podrala, Bosna i Hercegovina je 22. maja, zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom, primljena u lanstvo UN. SAD su 23. maja precizirale mjere protiv SRJ. Jugoslavenski konzulati u New Yorku i San Francisku su bili zatvoreni i naloeno je povlaenje velikog broja amerikih diplomata iz Beograda. Osim toga, SRJ je trebalo biti uskraeno lanstvo u OUN. S obzirom na propast svih posrednikih nastojanja Vijee sigurnosti UN je 30. maja 1992., uprkos suzdranim glasovima Kine i Zimbabvea, uvojilo rezoluciju br. 757, kojom su bile predviene sankcije svih lanica UN protiv SRJ. Te sankcije su ukljuivale trgovinski embargo, prekid civilnog vazdunog saobraaja, zamrzavanje finansijskih sredstava u inostranstvu, progon jugoslovenskih diplomata, suspendiranje naune, tehnike i kulturne saradnje i iskljuenje jugoslavenskih sportista sa meunarodnih sportskih takmienja. Postupci nadlenih meunarodnih institucija (OUN, KESS, NATO, ZEU...) bili su uslovljeni i razliitim stavovima njihovih lanica. Od Zapadnoevropske unije je zahtijevano da ispita nain realiziranja odgovarajuih mjera, meu kojima su bile i iskljuenje SRJ iz meunarodmih organizacija, kao i odbijanje njenog priznanja za nasljednika SFRJ. Savjet Europe je 30. juna 1992. oduzeo SRJ pose7 8 9

Osloboenje, 26. XII 1991., 1. Ibidem, 10. I 1992., 1. sterreichische Militr Zeitschrift, Wien, 5/ 1992., 412-413 (dalje MZ).

390

ban status. Europska sudaka komisija za Jugoslaviju ustanovila je u svom izvjetaju od 7. jula 1992. da SRJ ne moe biti nasljednica SFRJ. Proces raspada Jugoslavije oznaen je zavrenim. Iako zbog otpora Ruske Federacije iskljuenje SRJ iz KESS-a nije uslijedilo, Odbor visokih dunosnika KESS-a je na istoj sjednici donio odluku da se SRJ ne dozvoli uee na sjednicama do 14. oktobra 1992.10 Na poetku aprila 1992. JNA, paravojne grupe iz Srbije i paravojne snage bh Srba su u koordiniranim napadima zauzele glavne komunikacione linije: Bosanski Brod, (27.03.), Derventa (27.03.), Bijeljina (02.04.), Kupres (04.04.), Foa (08.04.), Zvornik (08.04.), Viegrad (13.04.), Bosanski amac (17.04.), Vlasenica (18.04.), Brko (30.04.) i Prijedor. (30.04.). Istovremeno, Muslimani, koji su inili veinu stanovnitva u ovim podrujima, bili su protjerani. ienje terena od muslimanskih ekstremista, glasilo je slubeno saopenje beogradskih medija. Dio stanovnitva bio je ubijen, dok je veliki dio bio prisiljen na iseljavanje, uz potpisivanje dokumenata da se odrie imovine. Paralelno sa progonom stanovnitva tekao je proces unitavanje spomenika kulture nesrpskog stanovnitva sa ciljem da se uklone tragovi njihovog postojanja da se iupaju historijski korjeni i opravda prigovor na teritorij. Krajem jula 1992. umnoavale su se vijesti i autentini izvjetaji o postojanju koncentracionih logora u podruju pod kontrolom bosanskohercegovakih Srba, u kojima su izvreni brojni zloini. Oni su u javnosti SAD, Velike Britanije, Francuske, kao i Turske i Irana pojaali zahtjeve za vojnom intervencijom. Od strane SAD i europskih zemalja u prvi plan je u obzir uzimana ograniena vojna intervencija za osiguranje kopnenog koridora od Jadrana do Sarajeva, kao i djelotvorno nadgledanje provoenja embarga protiv SRJ. Predsjednik komisije EZ, Jacques Delors zahtijevao je 10. augusta 1992. od lanica da konkretno ispitaju mogunosti vojne intervencije, to je podrano odgovarajuom izjavom Parlamenta EZ. Istoga dana odgovarajui tabovi NATO-a su dobili nalog za planiranje osiguranja sarajevskog aerodroma i kopnenog koridora. Prema procjenama NATO-a za osiguranje Aerodroma trebalo je 12.000, za osiguranje kopnenog koridora oko 100.000, dok je za oslobaanje cijele zemlje upotrebom sile bilo potrebno do 700.000 vojnika. S obzirom na te brojke i rizike, Vojni odbor NATO-a nije prihvatio vojnu intervenciju u BiH nego je preporuena samo oruana pratnja humanitarnih konvoja i pojaano zrano izvianje.11 Katastrofalna humanitarna situacija u opsjednutom Sarajevu, koje je predstavljalo simbol meunarodno priznate Bosne i Hercegovine, ponukala je generalnog sekretara UN da predloi Vijeu sigurnosti UN otvaranje aerodroma Sarajevo za humanitarnu pomo, to je uslijedilo rezolucijom UN br. 770., od 13. augusta

10 11

Ibidem, 415. Ibidem, 416.

391

1992.12 Nakon pisma stalnog predstavnika republike BiH kod UN, 13. augusta usvojena je rezolucija br. 771, u kojoj su osuene povrede humanitarnih prava, posebno u vezi izvjetaja o masovnim progonima, odvoenja civila, zatvaranja i zlostavljanja civilnih osoba u centrima za interniranje, izvoenje napada na civilno stanovnitvo, bolnice i bolnika vozila, razaranja i pustoenja privatne imovine... Osuene su sve povrede humanitarnih prava nastale u toku prakse etnikog ienja.13 Od 26-28. augusta od strane Velike Britanije, koja je u to vrijeme predsjedavala Europskom zajednicom, sazvana je u Londonu proirena meunarodna Konferencija o bivoj Jugoslaviji, koja je imala za zadatak da osigura dotadanja mirovna nastojanja proirenjem na druge zemlje i institucije, kao i da pojaa pritisak za postizanje mira. Pored bivih jugoslavenskih republika na konferenciju su pozvane sve lanice Europske unije, SAD, Kina, Rusija, Japan, Kanada, ehoslovaka kao predsjedavajui KESS-a, Turska kao predsjedavajua Organizacije islamske konferencije, kao i susjedne zemlje, Austrija, Maarska, Rumunija, Bugarska i Albanija. Predstavnik meunarodno nepriznate Savezne republike Jugoslavije (SRJ) pozvan je kao privatna osoba. U toku Konferencije dotadanji predsjedavajui lord Karington podnio je ostavku, pa je predsjedavanje mirovnom procesu preuzeo britanski ministar spoljnih poslova lord David Owen, zajedno sa opunomoenikom OUN Cyrus Vanceom. Na Konferenciji je usvojen katalog principa koji su trebali biti osnova za budue pregovore i koji je sadravao take da silom osvojene oblasti nee biti priznate, da sve strane moraju uestvovati u pregovorima, da je nuno osigurati potovanje punih prava stanovnitva, da etniko ienje mora biti obustavljeno a logori biti rasputeni, da je obavezno potivanje granica, nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta svih drava na jugoslavenskom podruju i da se sve drave trebaju meusobno priznati. Na Konferenciji su utvrene osnove za pregovore, mjere za zaustavljanje nasilja i izraen je program njenog nastavka. Osim toga potpisan je dogovor sa R. Karadiem i N. Koljeviem o povlaenju srpskog tekog naoruanja oko gradova Sarajevo, Biha, Gorade i Jajce i stavljanje pod kotrolu UN u roku od 7 dana. Osim toga, Srbi su se trebali povui sa osvojenih podruja a svi civili i zarobljenici su morali biti stavljeni pod meunarodni nadzor a izbjeglicama je trebalo omoguiti povra-

12

Resolution 770 (1992) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen zur Erleichterung der Ausliferung humanitrer Gtter in Sarajewo, verabschidet am 13. August 1992. in New York, EA, 19/1992., D. 581-D 582. Resolution 771 des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Verletzung des humanitren Vlkerrecht im ehemaligen Jugoslawien, verabschiedet am 13. August 1992. in New York, EA, 19/1992, D. 583...

13

392

tak njihovim kuama. Istovremeno je trebalo pojaati pritisak na Srbiju i Crnu Goru i uvedene sankcije djelotvorno kontrolirati.14 U oktobru i novembru 1992. posredniki pokuaji svjetske zajednice, posebno UN i enevske konferencije nisu doprinijeli smirivanju situacije u Bosni i Hercegovini. Vijee sigurnosti UN je 6. oktobra 1992. usvojila rezoluciju br. 780, koja je predviala osnivanje komisije iji je zadatak bio da prikuplja informacije o ratnim zloinima i prestupima u bivoj Jugoslaviji. Konkretne prijetnje nisu bile navedene, a eksperti su trebali prikupljati dokaze za budui proces protiv ratnih zloinaca.15 Na zavretku sastanka Europske politike saradnje 5. oktobra 1992. u Bruxellesu lanice EZ su izdale saopenje u kojem su u punom obimu podrale nastojanja posrednika Owena i Cyrus Vancea za obustavu neprijateljstava i mirovno rjeenje. Europska zajednica i njene lanice pozvale su Ujedinjene nacije na brzo hitno djelovanje, da bi se dogovori sa Londonske konferencije, meu kojima i zabrane zone letenja nad teritorijem Bosne i Hercegovine, to prije proveli u djelo. U Izjavi je naglaeno da brojni dokazi za zloine, meu kojima su posebno masovna ubistva i etniko ienje koje su uglavnom uinili Srbi, moraju biti sistematski prikupljana i procijenjena.16 Rezolucijom br. 781, usvojenom 9. oktobra 1992., Vijee UN je uvelo zabranu letova iznad Bosne i Hercegovine, radi omoguavanja sigurnosti humanitarnih letova za Sarajevo. Meutim, uvoenje ovih mjera nije predvialo upotrebu sile.17 Sve vie su se umnoavale vijesti o zloinima koje su vrile srpske snage u Bosni i Hercegovini, to je u toku novembra i decembra 1992. nalo odraza u brojnim osudama na sastancima meunarodnih organizacija. Stanje Muslimana u zemlji bilo je predmet vanrednog sastanka ministara spoljnih poslova lanica Organizacije islamske konferencije (OIC) u idi 2. i 3. decembra 1992., na kojoj su uestovali i promatrai i gosti, meu njima kopredsjedavajui enevske konferencije i predsjednici Bosne i Hercegovine i Albanije. Kopredsjednici konferencije Vance i Owen izjasnili su se protiv vojne intervencije u Bosni i Hercegovini, odbijajui istovremeno ukidanje embarga na dostavu oruja Vladi BiH. U zavrnoj izjavi OIC je zahtijevala da se dostavom oruja Vladi BiH omogui samo14

Erklrung zum Abschlu der internationalen Jugoslawien-Konferenz in London vom 26. und 27. August 1992., EA, 19/1992, D. 584-D. 590. Resolution 780 (1992.) des Sicherheitsrat der Vereinren Nationen zur Sammlung von Informationen ber Verletzungen des humanitren Rechts im ehemaligen Jugoslawien, verabschidet am 6. Oktober 1992. in New York, EA, 7/1993., D. 146. Bulletin, Presse und Informations Amt Bundesregierung, Bonn, Nr 112, 15. Oktober 1992., 1.039. Resolution 781 (1992.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber ein Verbot militrischer Flge im Luftraum ber Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 9. Oktober 1992. in New York, EA, 7/1993., D. 147 D. 48

15

16

17

393

odbrana. Uesnici savjetovanja nisu takoer iskljuili upotrebu vojne sile na osnovu lana 42 Povelje ujedinjenih nacija.18 Na jesenjem savjetovanju Ministarskog vijea Zapadnoevropske unije (ZEU) u Rimu, 20. novembra 1992., centralna teme razgovora bila je situacija u bivoj Jugoslaviji. Podrana je rezolucija UN br. 787, po kojoj je Vijee sigurnosti odobrilo da brodovi ZEU, radi kontrole embarga protiv SRJ, mogu zaustavljati i pregledati brodove. Ukoliko se oni ne odazovu na poziv za kontrolu, trebalo je otvoriti na njih upozoravajuu paljbu.19 U Istanbulu je 25. novembra 1992. odrana Konferencija ministara spoljnih poslova i delegata iz balkanskih zemalja (Albanija, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Rumunija, Slovenija, Turske), kao i Italije, Austrije i Maarske. Na Konferenciji su uesnici izrazili zabrinutost zbog mogunosti proirenja sukoba na druge balkanske drave, zahtijevajui da UN poalju zatitne trupe u krizna podruja, na Kosovo, u Vojvodinu, Makedoniju i Sandak. Osim toga su se zalagali za stvaranje sigurnosnih zona za izbjeglice i vojnu zatitu konvoja humanitarne pomoi. Veina uesnika na Konferenciji je insistirala na vojnoj intervenciji kao djelotvornoj mjeri za uspostavu mira.20 Neispunjenje zakljuaka meunarodnih organizacija (EZ, KESS-a i UN) dovelo je do pootrenja sankcija lanica Vijea Sigurnosti UN protiv SRJ rezolucijom UN br. 787. od 16. novembra 1992.21 Vijee sigurnosti UN usvojilo je 18. novembra Rezoluciju br. 798 (1992.), u kojoj su osuena sistrematska zatvaranju i silovanju ena u BiH.22 Na treem zasjedanju ministara spoljnih poslova lanica KESS-a u Stockholmu, 14. i 15. decembra 1992., ministri su se sloili da glavnu odgovornost za sukobe u Bosni i Hercegovini snose Srbija i Crna Gora i u BiH operirajue srpske snage. Zahtijevana je obustava krenja ljudskih prava a posebno praksa etnikog ienja i sistematskog silovanja muslimanskih ena. Na ministarskom zasjedanju Vijea NATO-a, odranom u Bruxellesu 17. decembra 1992., jugoslavenska armija, jugoslavensko vostvo i bosanskohercegovaki Srbi su optueni za etniko ienje, povrede ljudskih prava, muenja, ubi-

18 19

EA, 1/93, Zeittafel, 11. (dalje Z.). Komunique der Ministertagung der Westeuropischen Union (WEU) am 20. November 1992. in Rom (mit Erklrung zum ehemaligen Jugoslawien) , EA, 7/1993., D. 120- D. 122. Gemeinsame Erklrung der Auenminister des Balkans und der Lnder der Region, abgeben anlslich einer Konferenz in Istanbul am 25. November 1992., EA, 7/ 1993., D. 151- D. 153. Resolution 787 (1992.) des Sicherheitsrat der Vereinten Nationen ber die Durchsetzung der wirtschaftlichen Sanktionen gegen Res-Jugoslavien, verabschidet am 16. November 1992.. in New York EA 7/1993., D. 148-D 151. Resolutioin des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die systematische Internierung und Vergewaltigung von Frauen in Bosnien und Herzegowina, verabschidet am 18. Dezember 1992. in New York, EA, 7/1992., D. 154-D 155.

20

21

22

394

stva, sistematska silovanja ena, otmice, unitavanje vjerskih objekata i ostale postupke koji su imali za cilj stvaranje etniki istih teritorija.23 Domet rezolucija Vijea sigurnosti UN ostao je ogranien razliitim politikim interesima lanica EZ i stalnih lanica UN, koji su bili instrument utjecaja na odluke i metode provoenja usvojenih zakljuaka. Reakcija na povrede humanitarnih prava zadrale su se samo na verbalnim osudama i prijetnjama. Nakon pozitivnog razvoja, mirovna konferencija je propala s obzirom na geografske i vojne dijelove mirovnog plana. Bosanskohercegovaka vlada ih je odbila jer bi predviena podjela legalizirala etniko ienje koje su uinili Srbi, a osim toga previe je naglaen etniki kriterij, a BiH ne moe priznati kontrolu srpskih snaga nad oienim oblastima. Osim toga, srpska Vlada se nije sloila sa podjelom na 10 provincija.24 Posebni opunomoenik OUN Tadeusz Masowiecki priloio je 9. februara 1993. Vijeu sigurnosti UN izvjetaj o situaciji u republikama bive Jugoslavije. Od meunarodne zajednice je zahtijevano da verbalne prijetnje ratnim zloincima prate i djela. Bez oklijevanja i sa svim raspoloivim sredstvima trebalo je pod meunarodnom kontrolom provesti rasputanje svih logora, osigurati neogranieno snabdijevanje stanovnitva humanitarnom pomoi kao i provesti uspostavu zatienih sigurnosnih zona u BiH. Osim toga, Masowiecki je smatrao da etniko ienje, koje se i dalje sprovodilo, nije bilo sporedno sredstvo rata, nego njegov cilj. Smatrao je da se glavni odgovorni nalaze u vostvu bosanskohercegovakih Srba.25 Ameriki ministar spoljnih poslova Woren Christopher je 10. februara 1993. na konferenciji za tampu objavio temelje amerike politike prema Bosni i Hercegovini. Amerike pozicije izloene su u 6 taaka, koje su izmeu ostalog predviale imenovanje amerikog diplomate Reginalda Bartholomewa za posebnog ambasadora, mjere za striktnu primjenu ekonomskih sankcija i mogue vojno angairanje za provoenje postignutog primirja... Ukidanje embarga na oruje za Bosnu i Hercegovinu amerika Vlada je odbacila.26 Novoizabrani ameriki predsjednik Bill Clinton se sa generalnim sekretaron UN B. Ghalijem dogovorio o uspostavi zranog mosta sa snabdijevanje stanovnitva u istonoj Bosni.27 Na vanrednom zasjedanju ministara spoljnih poslova lanica NATO-a, ministar SAD Waren Christopher je sa prisutnima razmatrao planirani zrani most za snabdijevanje stanovnitva u istonoj Bosni. On je kriti23 24 25 26

Bulletin..., Nr 141, 28. XII 1992., str. 1.308. EA, 4/1993., Z. 52. Ibidem, 5/1993., Z. 62. Presseerklrung des amerikanischen Auenministers, Warren Chrisropher, ber die diplomatischen Bemhungen der Vereinigten Staaten im Konflikt im ehemaligen Jugoslavien, abgeben in Washington am 10. Februar 1993. EA, 7/1993., D. 158-D 161. Ibidem, D. 164.

27

395

zirao Zapad da je propustio mnoge prilike da sprijei patnje, krvoprolia i razaranja u bivoj Jugoslaviji, smatrajui da avolji krug brutalnog nasilja i slijepe mrnje mora biti prekinut28 Vijee sigurnosti UN je na zasjedanju odranom 22. februara 1993. rezolucijom br. 868 jednoglasno zakljuilo da se osnuje Meunarodni sud za kanjavanje ratnih zloinaca u bivoj Jugoslaviji. To je prvi takav tribunal nakon Nrnberkog 1945.1946. Vijee sigurnosti UN jednoglasno je 25. maja usvojilo rezoluciju br. 827 o uspostavi Meunarodnog suda za ratne zloince u bivoj Jugoslaviji. Posebno je trebalo razjasniti masovna pogubljenja, silovanja, etnika ienja i krivce kazniti.29 Vlada BiH je kod Meunarodnog suda u Den Hagu podigla optunicu protiv SRJ zbog genocida, zahtijevajui da se protiv nje poduzmu privremene mjere.30 Meunarodni sud je zahtijevao od SRJ da poduzme sve to je u njenoj moi da bi se sprijeili zloini genocida.31 Na sjednici Vijea sigurrnosti UN 24. februara 1993., na kojoj su sudjelovali i predstavnici enevske konferencije, Owen i Stoltenberg, ruski ambasador u UN Jurij Voroncov je predloio plan Borisa Jelcina u 8 taaka, koji se temeljio na Vance-Owenovom planu. Prema tom prijedlogu, sankcije protiv SRJ su trebale biti postepeno ukidane ako srpska strana potpie mirovni plan. Istovremeno, UN i KESS su trebale djelotvornije nadgledati embargo na oruje za BiH.32 Vijee sigurnosti UN je zakljuilo sa 14 glasova (Kina uzdrana), vojno sprovoenje zone zabrane letenja iznad BiH. Nakon rezolucije br. 816 ubudue su piloti NATO-a mogli oboriti vojne avione koji su nadlijetali zemlju bez dozvole UN trupa. Taj zakljuak je bilo mogue donijeti nakon to je na rusku inicijativu iskljuena mogunost bombardiranja srpskih poloaja. Rezolucija je omoguavala da avioni NATO-a mogu napasti srpske poloaje radi samoodbrane. Kod njenog sprovoenja, vodea uloga je povjerena snagama NATO-a.33 Ministri spoljnih poslova i ministri odbrane ZEU su 5. aprila 1993. na zasjedanju u Luksemburgu usvojili mjere za pojaanje embarga na Dunavu, oslanjajui se pri tome na rezolucije 713, 757 i 787 Vijea sigurnosti.34 Vijee sigurnosti UN je 17. aprila 1993., uz suzdrane glasove Rusije i Kine, usvojilo rezoluciju o pootrenju sankcija protiv SRJ, ukoliko bosanskohercegovaki Srbi ne potpiu mirovni plan u roku od 9 dana i ne ponu sa njegovim pro28 29 30 31 32 33 34

Ibidem Ibidem, 12/1993., Z 139. EA, 8/1993., Z 91. Ibidem, 9/1993., Z 106. EA, 6/93, Z 76. EA, 8/1993, Z 99. Ibidem, 9/1993., Z 108.

396

voenjem i ne obustave vojne operacije.35 Parlament bosanskohercegovakih Srba odbio je 26. aprila podjelu predvienu Vance-Owenovim planom, a time i ukupan mirovni plan. Kao posljedica toga, stupile su na snagu pootrene sankcije protiv SRJ.36 Nakon jednogodinje opsade Srebrenice, vojni komandanti Armije BiH i bosanskohercegovakih Srba, potpisali su 18. aprila primirje, nakon posredovanja UN za demilitarizaciju mjesta i evakuaciju ranjenih i bolesnih. Istoga dana u Srebrenicu su stigle prve jednice UN radi nadgledanja demilitarizacije.37 Vijee sigurnosti UN je 6. maja jednoglasno usvojilo rezoluciju kojom je Sarajevo i 5 daljih gradova opsjednutih od Srba u BiH proglaeno za sigurnosne zone.38 Na sjednici predstavnika EU odranoj 18. maja 1993., podran je Vance-Owenov plan. Odlueno je da se pojaa pritisak na Srbiju, Crnu Goru i bosanskohercegovake Srbe, da bi se postigao prihvatljiv plan za Bosnu i Hercegovinu. Pri tome, ni jedna opcija nije bila iskljuena. Osim toga, dvanaestorica su ispoljili duboku zabrinutost zbog napada srpskih i hrvatskih vojnih snaga protiv civilnog stanovnitva u Bosni i Hercegovini.39 Na savjetovanju ministara spoljnih poslova i ministara odbrane ZEU, odranom u Rimu 19. maja, sredinja tema razgovora bila je situacija u Bosni i Hercegovini. Ministri su naglasili podrku Vance-Owenovom planu, zalaui se da protiv Srba ni jedna opcija, pa ni vojna, ne bude iskljuena. Dan kasnije, potpisan je sporazum sa Bugarskom, Rumunijom i Maarskom, koji je trebao osigurati dosljedno provoenje sankcija protiv SRJ.40 Na proljetnom zasjedanju NATO-a u Bruxellesu 25. maja general John Shalikashvili je objavio da je savez spreman po nalogu UN aktivno djelovati u bivoj Jugoslaviji. Pitanje vojne intervencije ostalo je i dalje sporna taka.41 Ministri spoljnih poslova SAD, Rusije, Francuske, V. Britanije i panije postigli su na savjetovanju u Washingtonu 22. maja dogovor o programu od 13 taaka za prekid rata u BiH. U njemu su bile sadrane mjere za uspostavu sigurnosnih zona za Muslimane, provoenje dugoronog plana na osnovu Vance-Owenovog plana, kao i dostava humanitarne pomoi. Ameriki ministar spoljnih poslova Waren Christopher je odbio uee amerikih kopnenih trupa u uspostavi sigur35 36 37 38

Ibidem, Z. 106. Ibidem, 10/1993., Z 109. Ibidem, Z. 118. Resolution 824 (1993) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Einrichtung von Sicherheitszonen in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 6. Mai 1993. in New York, EA, 18/1993., D. 371- D 373. EA, 12/1993., Z. 140. Ibidem, Z. 142. Ibidem, Z. 141.

39 40 41

397

nosnih zona, ali su SAD ipak bile spremne zranom podrkom osigurati zatititu snaga UNPROFOR-a. U izjavama ministara pozvane su i druge zemlje da prue konkretnu pomo za uspostavu sigurnosnih zona.42 Na zasjedanju Odbora za planove odbrane i grupe za nuklearno planiranje na ministarskom nivou, odranom 25-26. maja 1993. u Bruxellesu, veina lanica NATO-a reagirala je suzdrano i sa razoarenjem na prijedlog o uspostavi sigurnosnih zona, jer bi time faktiki bila zapeaena srpska osvajanja, zalaui se da to budu samo mogua prelazna rjeenja.43 Vijee sigurnosti UN usvojio je 4. juna (13 glasova za, 2 suzdrana Pakistan i Venecuela) rezoluciju br. 836 o proirenju mandata UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini.44 Na zasjedanju Savjeta EU o opim nadlenostima, odranom od 7-9. juna 1993., ministri spoljnih poslova zemalja lanica su pozdravili uspostavu sigurnosnih zona, drei se i dalje Vance-Owenovog plana kao konanog mirovnog rjeenja za Bosnu i Hercegovinu. Sankcije protiv SRJ je trebalo i dalje dosljedno sprovoditi. U sluaju da to situacija bude zahtijevala, EU je trebala donijeti ograniavajue mjere i protiv Hrvatske.45 Na sastanku ministara EU sa amerikim ministrom spoljnih poslova W. Christopherom odranom 9. juna, dogovorena je saradnja izmeu EU, SAD i Rusije, sa ciljem zajednikog postupka u sukobima u bivoj Jugoslaviji. EU i SAD su se zaloile za uspostavu sigurnosnih zona. Njemaki ministar spoljnih poslova Klaus Kinkel je saopio da su EU i SAD molile Rusiju i islamske zemlje da upute trupe za uspostavu sigurnosnih zona. W. Christopher je izrazio spremnost SAD da zranim snagama zatite trupe UN u sigurnosnim zonama.46 Uskoro je Vijee sigurnosti rezolucijom br. 844 od 18. juna donijelo odluku o slanju dodatnih 7.500 vojnika u Bosnu i Hercegovinu, koji e biti angairani na zatiti sigurnosnih zona.47 Na susretu na vrhu efova vlada lanica EU u Kopenhagenu, od 2-23. juna 1993. glavna tema razgovora pored privredne situacije u EU bila si i zbivanja u bivoj Jugoslaviji. Ministri su naglasili da je dravno jedinstvo Bosne i Hercegovine i nakon propasti Vance-Owenovog plana osnova za svako mirovno rjeenje.
42

Gemeinsame Erklrung von fnf Mitgliedern des UN-Sicherheitsrats ber ein Aktionsprogramm zur Befriedung Bosnien-Herzegowina, verffentlicht am 22. Mai 1993. in Washington, D. C. EA, 18/1993., D. 373- D. 374. Ibidem. Resolution 836 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Erweiterung des Mandats von UNPROFOR in Bosnien-Herzegovina, verabschidet am 4. Juni 1993. in New York, EA, 18/1993., D. 374-D 377. EA, 13-14/1993., Z. 158. Ibidem, Z. 157. Resolution 844 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber den Einsatz von Luftstreitskrften in Bosnien- Herzegowina, verabschidet am 18. Juni 1993. in New York, 18/1993. D. 377- D. 378.

43 44

45 46 47

398

U susretu sa Alijom Izetbegoviem Trojka EU je odbila molbu za ukidanje embarga na oruje za Bosni i Hercegovinu. Sa svojim zahtjevom za ukidanje embarga, njemaki kancelar Helmut Kohl je ostao izoliran.48 Uz posredovanje lorda Owena i T. Stoltenberga predsjednici Hrvatske i Srbije Tuman i Miloevi su se dogovorili 16. juna 1993. o izradi novog mirovnog plana. koji je predviao podjelu Bosne i Hercegovine u tri nacionalne drave, koje bi bile povezane u labavu konfederaciju. Na zavretku zasjedanja hrvatski predsjednik Tuman je izjavio da muslimanska drava treba da se sastoji iz dva dijela, jedne oblasti u srednjoj Bosni i jedne u podruju Bihaa. U tom sluaju hrvatska strana je bila spremna ustupiti joj izlaz u luku Ploe. Na zavretku pregovora lord Owen je izjavio da je Vance-Owenov plan za ouvanje multietnike drave propao, savjetujui vladi BiH da nove prijedloge ozbiljno uzme u razmatranje.49 Narednog dana posrednici Owen i Stoltenberg su se ponovo susreli sa Tumanom i Miloeviem, radi razgovora o budunosti Bosne i Hercegovine. Njih dvojica su se zaloili za stvaranje tri nezavisne republike na teritoriji Bosne i Hercegovine.50 Na sastanku efova Vlada sedam vodeih industrijskih zemalja svijeta i EZ u Tokiju od 7-9. jula 1993., u politikoj izjavi Za sigurniji i humaniji svijet uesnici su usvojili zakljuak da od Srba i Hrvata diktirano rjeenje na raun Muslimana nee biti prihvaeno. U suprotnom, oni e biti uskraeni za privredne i trgovake povlastice.51 Na zavretku zasjedanja Savjeta EU o opim nadlenostima odranog 19-20. jula 1993., na prijedlog Savjeta njegov predsjednik Willi Class upuen je u mirovnu misiju u bivu Jugoslaviju. Njegov cilj je bio da ubijedi predstavnike svih strana u nunost postizanja rjeenja pregovorima. Na zasjedanju je dolo do sukoba u vezi sa uvoenjem sankcija protiv Hrvatske, koje je predloio britanski ministar spoljnih poslova Daglas Hurd. Hrvatskoj je, ipak, bilo jasno stavljeno do znanja da ministri i tu opciju uzimaju u obzir.52 Pregovori o Bosni i Hercegovini u enevi su nastavljeni 27. jula 1993. plenarnom sjednicom, na kojoj su posrednici Owen i Stoltenberg predloili novi plan, koji je predviao obrazovanje tri republike, koje se nee temeljiti samo na etnikim kriterijima. Posrednici su 30. jula obznanili da su se predstavnici sve tri strane u osnovi dogovorili o ustavno-pravnoj strukturi BiH. Prema tome, trebala je

48 49 50 51 52

EA, 13-14/1993., Z. 158. Ibidem, Z . 163. Ibidem, Z. 183-184. Ibidem, 16/1993., Z. 174. Ibidem, Z. 181.

399

postojati trodjelna Unija republika Bosne i Hercegovine, dok su granice autonomnih republika trebale biti predmet daljih pregovora.53 Na savjetovanju NATO-a na vanrednoj sjednici o situaciji u Bosni i Hercegovini i podrci enevskim pregovorima, odranoj 2. augusta 1993., generalni sekretar Manfred Wrner je izjavio da bosanskohercegovaki Srbi, ukoliko nastave da napadaju plave ljemove, sprjeavaju akcije dostave humanitarne pomoi i dre Sarajevo pod opsadom, moraju raunati sa zranim napadima.54 Vijee sigurnosti UN ponovo se sastalo 9. augusta 1993. i odobrilo osnove plana angamana za eventualnu operaciju, za koju je trebalo odobrenje generalnog sekretara UN i slaganje savjeta NATO-a.55 Nakon etrnaestodnevnog prekida, mirovni pregovori u enevi su nastavljeni 16. augusta 1993. U sreditu razmatranja bila bila je uspostava unutranjih granica. A. Izetbegovi je zahtijevao 40 % teritorija, to su Srbi smatrali neprihvatljivim. Posrednici Owen i Stoltenberg su 20. augusta predloili novi plan i novu kartu. Prema njihovom prijedlogu predvieno je osnivanje Unije, u kojoj je bilo predvieno 52 % teritorija za bosanskohercegovake Srbe, 31 % za Muslimane i 17 % za Hrvate. Sarajevo je trebalo dobiti poseban status i dvije godine biti stavljeno pod kontrolu EU.56 Nakon to su se borbe u Bosni i Hercegovini zaotrile, posebno oko Mostara i Sarajeva, Vijee sigurnosti UN je 22. augusta 1993. usvojilo rezoluciju br. 859. u kojoj je ponovo pozvalo na primirje i zahtijevalo da se ne ometaju akcije dostave humanitarne pomoi i suzdravanje od napada na snage UNPROFOR-a.57 Nakon razgovora posrednika Stoltenberga i Owena u glavnoj bazi NATO-a o mirovnoj misiji u Bosni i Hercegovini, generalni sekretar NATO-a Manfred Wrner je 22. augusta ispoljio spremnost saveza da stavi na raspolaganje vojne snage, ali tek nakon postizanja sporazuma o trodjelnoj podjeli. Po njegovom miljenju, NATO e samo uz jasan mandat, sa jasnim nalogom i na odreeno vrijeme, poslati svoje snage.58 Na plenarnoj sjednici europskog Parlamenta, odranoj od 17-21. januara 1994. parlamentarci su se sa 108:90 glasova, uz 13 suzdranih, izjasnili za razrjeenje posrednika EZ Lorda Owena, kao i imenovanje novog posrednika sa novim pogodnim mandatom i novom strategijom. U zahtjeve, koji su bili neobavezujui za
53 54 55 56 57

EA, 16/1993., Z. 184. Ibidem, 17/1993., Z.. 191-Z. 192 Ibidem Ibidem, 18/1993., Z. 203-Z. 204. Resolution 859 (1993.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen ber die Entwicklung des Krieges in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 24. August 1993. in New York, EA, 7/1994., D. 217- D 219. EA, 4/1994., Z. 23.

58

400

vlade EU, spadala je i inicijativa da se mirovne trupe, stacionirane u BiH preobraze u snage za uspostavu mira, kao i aktivna diplomatska nastojanja i pritisak na Hrvatsku da obustavi napade na BiH.59 Na sjednici Savjeta Evrope, odranoj 24-28. januara 1994., posrednici EU i OUN Owen i Stoltenberg, oznaili su da raspodjela teritorija u BiH nije idealna, ali je jedina alternativa ratu. Parlamentarci su zahtijevali obeteenje za rtve embarga protiv Srbije i Crne Gore.60 Ministri spoljnih poslova 8 zemalja Islamske konferencije (OIC), (Pakistan, Iran, Egipat, Saudi Arabija, Turska, Senegal, Malezija i Tunis) sastali su se sa generalnim sekretarom UN. U zajednikoj izjavi ministri ICO zahtijevali su ukidanje embarga na oruje za BiH, kao i da nove prijetnje izreene na sastanku na vrhu u Bruxellesu budu sprovedene u djelo.61 Naredni krug mirovnih pregovora zavren je 19. januara 1994. bez rezultata. Istog dana potpisali su ministri spoljnih poslova Hrvatske i SRJ izjavu o normalizaciji meusobnuih odnosa. Na poetku 1994. inilo se da je dolo do konane propasti angamana svjetske zajednice na rjeenju konflikta u bivoj Jugoslaviji. Dranje svjetske zajednice u vezi sa zbivanjima u BiH obiljeeno je bilo velikim pesimizmom. Pozicije zemalja Evropske unije bile su nejedinstvene a SAD su se drale suzdrano. Samo je Rusija zastupala aktivniji spoljno-politiki kurs. U svim raspravama gdje su do izraaja dolazile nepremostive prepreke izmeu EU, OUN I NATO-a na jednoj i bosanskohercegovakih Srba na drugoj strani, ruski pregovarai su nudili mogunost smirenja sukoba.62 Do preokreta je dolo u februaru 1994. Od eksplozije granate ispaljene na trnicu u Sarajevu 5. februara ubijeno je 68 a ranjeno 197 civila. To je zahtijevalo odlunu akciju svjetske zajednice. U pismu upuenom 6. februara generalnom sekretaru NATO-a Manfredu Wrneru, generalni sekretar UN Boutros B. Ghali se zalagao za saglasnost Vijea NATO-a za zrane udare na srpske poloaje oko Sarajeva. Ova akcija je trebala biti direktno koordinirana izmeu sjedita snaga UNPROFOR-a i June komande NATO-a. U svom zahtjevu B. Ghali se pozvao na rezoluciju Vijea sigurnosti br. 836 od 4. jula 1993., po kojoj su mogli uslijediti zrani udari ukoliko budu napadnute zatiene zone.63 Na savjetovanju odranom u Bruxellesu 7. i 8. februara 1994. ministri spoljnih poslova EU su zahtijevali trenutni prekid opsade Sarajeva, izjanjavajui se veinom za zrane napade na srpske artiljerijske poloaje i stavljanje Sarajeva

59 60 61 62 63

Ibidem. Ibidem, Z. 24. EA, 4/1994., Z. 25. MZ, 3/1994., 271-272. Bulletin, 22. 02.1994., Nr 17, 152.

401

pod upravu UN.64 Prijedlog ministra spoljnih poslova Francuske Alaina Juppea, da se Srbima postavi ultimatum, propao je zbog otpora grke vlade, pa je odluka preputena Savjetu NATO-a.65 U izjavi o stanju oko Sarajeva, Savjet NATO-a je zahtijevao prekid opsade Sarajeva i povlaenje tekog oruja (bosanskohercegovakih Srba i vladinih snaga) u toku narednih 10 dana na rastojanje od 20 km od centra Sarajeva i stavljanje pod konrolu UNPROFOR-a.66 Francuski ministar spoljnih poslova Alain Juppe i ministar odbrane Francois Leotard posjetili su 11. februara Sarajevo. U razgovoru su uvjeravali predsjednika A. Izetbegovia da je Zapad odluan okonati opsadu Sarajeva.67 Ve od februara 1994. jasno se pokazivao aktivniji angaman SAD. S obzirom na neuspjeh mirovnih nastojanja europskih drava i aktivniju ulogu ruske spoljne politike, SAD nisu eljele ispustiti vostvo u relevantnim pitanjima svjetske politike. Vojno angairanje SAD bilo je u svakom sluaju iskljueno. Tako je predsjednik SAD Bill Clinton 10. februara 1994. naglaavao da akcija NATO-a treba iskljuivo biti ograniena na Sarajevo i spjeavanje napada na civilno stanovnitvo u gradu. Neposredno prije isteka ultimatuma Clinton je precizirao razloge za aktivniji angaman SAD u bosanskom pitanju, podsjeajui da je historija XX stoljea pokazala da SAD ne mogu sebi dozvoliti da ignoriu sukobe u Europi.68 Glasnogovornik ruskog Ministarstva spoljnih poslova Grigorij Karasin osudio je ultimatum NATO-a, bosanskohercegovakim Srbima, kao ishitren, zahtijevajui hitan sastanak Vijea sigurnosti s obzirom da NATO nije za to nadlean, nego UN. U telegramu generalnom sekretaru UN ministar spoljnih poslova A. Kozirev opominjao je o tekim posljedicama koje mogu imati zrani napadi na poloaje bosanskohercegovakih Srba.69 Britanski predsjednik Vlade John Major vodio je 14. i 15. februara 1994. razgovore sa ruskim kolegom ernomirdinom i predsjednikom Jelcinom o bilateralnim odnosima. Jelcin je izjavio da problemi u BiH ne mogu biti rijeeni bez sudjelovanja Rusije.70 U okviru vanredne sjednice Savjeta sigurnosti UN, sazvane na zahtjev Rusije o stanju u Bosni i Hercegovini, odranoj 14-15. februara 1994. Rusija, Kina, Ukrajina i Grka su se izjasnile suzdrano protiv moguih zranih napada NATO-a na poloaje bosanskohercegovakih Srba, dok je istovremeno vie od 50 zemalja po64 65 66 67 68 69 70

Ibidem, 23.02. 1994., Nr 17, 159. EA, 4/1994., Z. 33. MZ, 3/1994., 275. EA, 4/1994., Z. 28. Ibidem, Z.. 29. Ibidem, Z.. 30. Ibidem, Z.. 32.

402

dralo ultimatum. Za vrijeme debate, sve zemlje su se izjasnile za nove pregovore i diplomatsku inicijativu. Ministri odbrane SAD, V. Britanije, Francuske, Italije i Nizozemske su 21. februara na sastanku u zranoj bazi Aviano naglasili da e se ultimatum provesti sa snagama UN u BiH, uz slaganje UN.71 Kratko prije isteka ultimatuma, generalni sekretar NATO-a Manfred Wrner izjavio je da su se NATO i UN izjasnili protiv zranih udara, s obzirom da je gotovo cjelokupno oruje oko Sarajeva stavljeno pod kontrolu UN. Posebni opunomoenik UN za Bosni i Hercegovinu Jasushi Akashi ocijenio je da je ultimatum predstavljao uspjeh. Neposredan razvoj zbivanja nakon ultimatuma pokazivao je gubitak utjecaja EU u korist NATO-a i, sa druge strane, na poveanu ulogu SAD i Rusije, bez kojih se nije naziralo rjeenje. Rusko dranje dolo je do izraaja u govoru ruskog predsjednika Jelcina u Moskvi 23. februara 1994., u kojem je osuivao postupak NATO-a, iji je ultimatum, po njegovoj ocjeni, bio kontraproduktivan, a s druge strane je Rusija jednostranim postupkom NATO-a gurnuta na marginu. Zbog toga je traio da Rusija bude ukljuena u sve relevantne svjetske politike dogaaje. U tom smislu, predlagao je susret sa efovima vlada SAD, Francuske, Njemake i Velike Britanije radi potpisivanja dokumenta od historijskog znaaja za okonanje krvoprolia u bivoj Jugoslaviji.72 Vijee sigurnosti UN je 4. marta 1994. jednoglasno usvojio rezoluciju br. 900, u kojoj je zahtijevana uspostava snabdijevanja Sarajeva vodom i energijom, kao i nesmetana sloboda kretanja civila i konvoja humanitarne pomoi. Gradovi Maglaj, Mostar i Vitez su takoer proglaeni za sigurnosne zone. 73 Nakon to su enevski pregovori doivjeli fijasko, SAD su se pozabavile ozbiljnije Bosnom bez pomoi europskih saveznika. Ameriki plan je bio da ujedini dvije slabije strane u BiH i da se uspostavi ravnotea na ratitu i trea strana prisili da se ukljui u mirovni projekat. Na sastanku u Frankfurtu 19. februara 1994. Haris Silajdi i Mate Grani razgovarali su o odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Prema izjavi na konferenciji za tampu u sreditu panje bila su pitanja budueg ustava BiH, primirje, kao i humanitarna pitanja. Vojni zapovjednici Hrvatskog vijea obrane (HVO) i Armije BiH potpisali su 23. februara u Zagrebu sporazum o primirju, koji je trebao stupiti na snagu 25. februara. Obje strane su se sporazumjele da trebaju u posebno kritinim oblastima biti stacionirane snage UN. Teko oruje trebalo je biti stavljeno pod kontrolu UN ili biti povueno na udaljenost od najmanje 10 km (minobacai) i 20 km (topovi i artiljerija). Osim toga, do-

71 72 73

Ibidem, Z. 39. Ibidem, Z. 45. Resolution 900 (1994.) des Sicherheitsrats der Vereinten Nationen zur Lage um Sarajewo, verabschidet am 4. Mrz 1994. in New York, EA, 21/1994., D. 606- D. 607.

403

govoreno je trenutno otvaranje cestovnih puteva za dostavu humanitarne pomoi, kao i oslobaanje svih zatvorenika.74 Nakon etvorodnevnih pregovora u Washingtonu, 1. marta 1994. Bonjaci75 i Hrvati su se dogovorili o stvaranju Federacije. Predsjednik bosanskohercegovake Vlade Haris Silajdi i hrvatski ministar spoljnih poslova Mate Grani potpisali su okvirni sporazum o uspostavi kantona sa irokom autonomijom, sa zajednikom vladom. Kantoni su se trebali sastojati iz regija u kojima Bonjaci ili Hrvati ine veinu. Savezna vlada trebala je biti nadlena za spoljnu politiku, odbranu i trgovinu. Predsjednik i potpredsjednik trebali su biti birani od parlamenta, koji se sastojao iz dva doma. Dalje je predloeno da Federacija obrazuje konfederaciju sa Hrvatskom. U Gornjem Vakufu 8. marta dogovorili su se Bonjaci i Hrvati za uvrenje primirja. Sporazum je predviao rasputanje 290 km dugog fronta. Teko oruje moglo je biti zadrano samo uz garanciju da e biti upotrijebljeno protiv snaga bosanskohercegovakih Srba.76 Uz posredovanje UN nakon desetodnevnih razgovora dogovorili su se Bonjaci i Hrvati 13. marta, na osnovu sporazuma od 1. marta, o nacrtu ustava za obrazovanje Federacije. Predsjednik bosanskohercegovake Vlade Haris Silajdi i predstavnik bosanskohercegovakih Hrvata Kreimir Zubak potpisali su 18. marta sporazum o Federaciji a, osim toga, potpisana je izjava Harisa Silajdia i Franje Tumana o kasnijoj konfederaciji bonjako-hrvatske Federacije i Republike Hrvatske.77 Vojne snage bosanskohercegovakih Srba zapoele su 10. aprila veliku ofanzivu na Gorade. Nakon toga srpski poloaji su napadnuti iz zraka. Na pitanje novinara o ruskom stavu prema zranim napadima, predsjednik Boris Jelcin je izjavio da takvi problemi ne mogu biti rijeeni bez prethodne konsultacije UN i Rusije. U svojoj izjavi ministar spoljnih poslova A. Kozirev alio je da Rusija nije bila konsultirana o napadima.78 Vijee sigurnosti UN je opominjalo bosanskohercegovake Srbe u vezi sa hapenjem 200 pripadnika plavih ljemova, koje su Srbi koristili kao ivi tit u sluaju daljih zranih napada. Nakon ultimatuma UN i NATO-a, Srbi su povukli teko oruje iz zone od 3 km oko grada, gdje je stiglo 200 pripadnika UNPROFOR-a radi evakuacije teko povrijeenih.79 Ruski ministar spoljnih poslova
74 75

Ibidem. Nakon sjednice Bionjakog sabora 27. septembra 1993. u Sarajevu Muslimani su se vratili izvornom imenu Bonjak kao oznaci nacionalnog identiteta EA, 4/1994., Z. 47. EA, 7/1994., Rahmenabkommen zwischen der bosnischen Regierung und den bosnischen Kroaten sowie Bosnischen-Fderaration und der Republik Kroatien, unterzeichnet am 1. Mrz 1994. in Washington EA, 7/1994., D. 239- D. 248. EA, 4/1994., Z. 60. Ibidem, Z.. 65.

76 77

78 79

404

Andrej Kozirev stigao je u Beograd, gdje se sastao sa Slobodanom Miloeviem, zahtijevajui trenutnu obustavu ofanzive bosanskohercegovakih Srba na Gorade.80 Ruski predsjednik Jelcin predloio je 25. aprila, radi rjeenja sukoba u BiH, koji se opasno zaotrio, susret na vrhu Rusije, SAD i EU uz uee i UN. Dan kasnije, ruski ministar odbrane Pavel Graov je izjavio da Rusija osuuje zrane napade i da oni mogu biti izuzetno opasni. Nakon susreta sa kopredsjedavajuim lordom Owenom i Thorwaldom Stoltenbergom, ministar Kozirev je izjavio da nema opravdanja za gaanje civilnih objekata u Goradu od strane bosanskohercegovakih Srba.81 Vijee sigurnosti UN je u jednoglasno usvojenoj rezoluciji 913 (1994.) od 22. aprila 1994. zahtijevalo od Srba povlaenje iz Gorada, trenutno primirje i oslobaanje od Srba zarobljenih vojnika UN.82 Na savjetovanju Europskog parlamenta od 18. do 22. aprila, parlamentarci su sa 115 glasova za i 5 suzdranih, predloili izvjetaj o humanitarnom pravu na intervenciju, navodei niz kriterija koji su kod takve intervencije trebali biti uzeti u obzir (trajanje, ogranienje na konkretne ciljeve, nesposobnost UN, djelovanje u eljenom cilju...). Istovremeno je na sjednici Savjeta NATO-a 22. aprila od bosanskohercegovakih Srba ultimativno zahtijevano da se postepeno povuku u radijusu 20 km od Gorada, kao i sigurnosnih zona Srebrenice, Bihaa, Tuzle i epe. U sluaju ignorisanja ovog ultimatuma Srbi su trebali raunati sa zranim napadima.83 Ministri spoljnih poslova SAD, Rusije, Njemake, Francuske, Grke i Belgije, zahtijevali su 13. maja na savjetovanju u enevi da se u Bosni i Hercegovini dogovori etvoromjeseno primirje a nakon dvije sedmice nastavak mirovnih pregovora. Osnova za mirovne pregovore trebao je biti plan o podjeli teritorija u odnosu 51 % za Federaciju i 49 % za bosanskohercegovake Srbe. Primirje je trebalo pratiti brzo razdvajanje snaga, povlaenje tekog oruja, kao i razmjetaj vojnika UN na kritinim mjestima.84 U Sarajevu se 30. maja sastao parlament Bonjaka i Hrvata na konstituirajuoj sjednici i prihvatio Ustav Federacije. Poslanici su 31. maja jednoglasno izabrali Kreimira Zubaka za predsjednika i Ejuba Gania za potpredsjednika Federacije u prelaznom periodu od est mjeseci. Parlament je ovlastio Harisa Silajdia da obrazuje vladu, koja je trebala vriti zadatke i Vlade BiH i Federacije.85

80 81 82

Ibidem, Z . 66. Ibidem, Z.. 67. Resolution 913 (1994.) des Sicherheitsrats ber die Entwicklung des Krieges in Bosnien-Herzegowina, verabschidet am 22. April 1994. in New York EA, 4/1994., D. 629- D. 630. Entscheidung des NATO-Rates vom 22. April 1994. in Brssel zum Schutz der UN-Schutzzonen in Bosnien-Herzegowina, EA, 21/1994., D. 627- D. 629. EA, 4/1994., Z. 77. Ibidem, Z. 79.

83

84 85

405

lanovi Kontakt grupe za BiH (SAD, Rusija, Njemaka, Francuska, V. Britanija) sastali su se 25. i 26. maja u Talloiresu, sa predstavnicima Bonjaka, Hrvata i Srba, na kojem nije postignut dogovor s obzirom na predloenu teritorijalnu promjenu ili primirje.86 Ministri spoljnih poslova Kontakt grupe odobrili su u enevi 5. jula plan teritorijalne podjele za BiH, koji je predviao ostanak u postojeim granicama, sa odnosom od 51 % teritorija za Federaciju i 49 % za bh Srbe. Ovaj plan je predstavljen i o njemu je trebao biti postignut dogovor do 19. jula.87 Parlament Federacije je 18. jula 1994. sa 68 za, 17 protiv i 2 uzdrana glasa odobrio plan enevske Kontakt grupe. Nakon dvodnevnog savjetovanja bosanskohercegovaki Srbi su objavili 19. jula da se ne slau sa planom, zahtijevajui dalje pregovore.88 Na zavretku savjetovanja u enevi ministri spoljnih poslova OIC izdali su saopenje u kojem su zahtijevali smjetaj meunarodnih vojnih snaga na granice BiH i SRJ i prekid vojne pomoi bosanskohercegovakim Srbima. Na kraju savjetovanja zahtijevano je ukidanje embarga na oruje protiv BiH.89 Vijee sigurnosti UN donijelo je 24. septembra 1994. odluku o labavljenju sankcija SRJ za narednih 100 dana, uz uvjet da meunarodni promatrai potvrde djelotvorno zatvaranje granica izmeu BiH i SRJ. Istovremeno su pootrene sankcije protiv bosanskohercegovakih Srba.90 Vijee sigurnosti UN je 5. oktobra olabavio sankcije protiv SRJ na daljnjih 100 dana. To se odnosilo na ponovno otvaranje meunarodnog aerodroma u Beogradu, kao i na kulturne i sportske kontakte.91 Na zajednikoj sjednici u New Yorku UN i NATO su 28. oktobra objavili niz dogovora o moguim aktivnostima borbenih aviona po nalogu NATO-a. Ubudue je trebalo dati samo ope upozorenja o zranim napadima, a za podrku UNPROFOR-a, mogue je bilo napasti istovremeno vie ciljeva. Proporcionalni princip trebao je i dalje biti zadran, pa je odluku o akciji trebalo da odobre zajedno zapovjednici UN i NATO-a.92 Glasnogovornik vlade SAD najavio je da SAD od 13. novembra nee vie sudjelovati u nadgledanju embarga protiv BiH.93 Istoga dana Vijee sigurnosti UN je u jednoglasno usvojenoj izjavi zahtijevalo da se hitno obustave neprijateljstva u podruju sigurnosne zone Biha, osuujui povredu meunarodnih granica izmeu Hrvatske i BiH.94 Narednog dana, ministri
86 87 88 89 90 91 92 93 94

Ibidem, Z. 85. EA, 15/1994., Z. 107. Ibidem, Z.. 109. Ibidem, Z.. 121. Ibidem, Z.. 139. Ibidem, Z . 141. Ibidem, Z 156. Ibidem, Z . 162. Ibidem, Z . 163.

406

Zapadnoevropske unije su na zasjedanju u Nordwijku (Nizozemska) imenovali portugalskog diplomatu Jose Cutilheira za generalnog sekretara. Istovremeno su se savjetovali o daljim koracima u Bosni i Hercegovini, nakon to su SAD obustavile kontrolu embarga na oruje protiv Vlade BiH. U toku decembra 1994. UN su nastojale da pojaaju jednice UNPROFOR-a. Francuska je na to predloila stvaranje snaga za brzo djelovanje, koje vie nee biti direktno podreene UN, ali su trebale pruiti podrku UNPROFOR-u. Slino su predlagali parlamentarci ZEU, koji su pored toga estoko kritikovali svoje vlade, zbog njihove nedjelotvornosti.95 Generalni sekretar UN Boutros B. Ghali predloio je 31. maja 1995. Vijeu sigurnosti UN izvjetaj o mogunosti promjene mandata UN u Bosni i Hercegovini. U njemu je stavljena mogunost izbora da se nalog zatitnim trupama prilagodi stanju. On se kretao od mogunosti kompletnog povlaenja UNPROFOR-a do promjene njegovog mandata. Na susretu ministara spoljnih poslova Savjeta EU 29. maja u sreditu diskusije nalazilo se pitanje eskalacije sukoba na Balkanu. Postignut je dogovor o pojaanju snaga UN, kao i o definisanju njihovog mandata. U jednoj objavi EU je zahtijevano trenutno i bezuvjetno putanje pripadnika UN, koje su kao taoce drali bosanskohercegovaki Srbi. Istovremeno je Slobodanu Miloeviu stavljeno u izgled ukidanje meunarodnih sankcija u zamjenu za priznanje Bosne i Hercegovine.96 Ministri spoljnih poslova meunarodne Kontakt grupe za Bosnu i Hercegovinu okupili su se na zasjedanju u Den Hagu, 27. maja. U zajednikom saopenju ministri Rusije, SAD, Francuske, Velike Britanije i Njemake, zahtijevali su oslobaanje svih talaca. Ukoliko vojnici UN i promatrai ne budu korektno tretirani i predati njihovim jedinicama, zaprijeeno je bosanskohercegovakim Srbima da e morati snositi posljedice. Osim toga, ministri su se saglasili da bude pojaana vojna prisutnost snaga UN u Bosni i Hercegovini.97 Na zasjedanju parlamentarne skuptine ZEU o situaciji u bivoj Jugoslaviji, odranom u Parizu od 19. do 22. juna 1995. usvojena je preporuka br. 581, u kojoj je traeno prihvatanje politikog dijaloga i postizanje dugotrajnog primirja za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, na osnovu plana Kontakt grupe, kao i izbjegavanje eskalacije sukoba izvan regije. Pored toga podrana je inicijativa da se u pogodnom trenutku sazove konferencija, na kojoj e uzeti uea politike voe SRJ, Hrvatske i BiH.98
95 96 97 98

Ibidem164. Ibidem, 132. Ibidem, 133. Empfehlung Nr 581 der Parlamentarischen Versammlung der WEU zur Lage im ehemaligen Jugoslawien, verabschidet whrend des 3. Teils ihrer 40. Sitzungsperiode vom 19. bis zum 22. Juni 1995. in Paris, Internationale Politik (IP), 12/1995., 79-83.

407

Nakon to su 11. jula 1995. Srbi zauzeli UN zatitnu zonu Srebrenicu, poeli su sa deportiranjem 30.000 stanovnika. Oblinje mjesto Potoari, u koje su se sklonile hiljade stanovnika Srebrenice je opkoljeno, a tamo stacionirani nizozemski vojnici su razoruani. Srpske snage su tada izvrile selekciju stanovnitva za deportiranje, zadravajui vojno sposobne osobe, ukljuujui i djeake, koji su uskoro ubijeni. Time je izvren najvei zloin u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Nakon viesedmine opsade, Srbi su osvojili i drugu istonobosansku zatienu zonu epu i poeli sa deportacijom stanovnitva. Vie hiljada osoba evakuirano je pod nadzorom UN.99 Dan kasnije, kad je Srebrenica prestala biti zatiena zona, Vijee sigurnosti UN je rezolucijom br. 1.004. zatrailo da se snage bosanskih Srba povuku iz zatiene zone Srebrenica, to je bila samo jo jedna potvrda nedosljednosti UN. Nova mirovna inicijativa UN pokrenuta je 14. augusta, a temeljila se na inicijativi meunarodne Kontakt grupe po kojoj je predviena modificirana geografska podjela prema kljuu 51% teritorija za Bonjake i Hrvate i 49 % za Srbe.100 Nakon granatiranja gradske jezgre Sarajeva, 28. augusta 1995. ispred Gradske trnice ubijeno je 37 a ranjeno 90 osoba. Uslijedila je uskoro otra osuda i reakcija meunarodne zajednice. Rano ujutro, 29. augusta vie od 60 letjelica NATO-a je sudjelovalo u akciji Noni let, u kojoj je oteena ili unitena veina srpskih vojnih ciljeva. Ta akcija, u kojoj su sudjelovale i Snage za brzo djelovanje, u velikoj je mjeri doprinijela smanjenju debalansa u naoruanju i borbenoj snazi sukobljenih strana. 101 Ministri spoljnih poslova Hrvatske, SRJ i Bosne i Hercegovine dogovorili su se 8. septembra na sastanku sa Kontakt grupom u enevi o osnovama mirovnog rjeenja za Bosnu i Hercegovinu. Prema njemu, Bosna i Hercegovina je trebala ostati jedinstvena drava, koja bi se sastojala iz dvije jedinice, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Prema potpisanom dogovoru predvieno je 51 % teritorija za Federaciju i 49 % za Republiku Srpsku.102 U razgovorima u Beogradu 14. septembra sa S. Miloeviem i zamjenikom ruskog ministra spoljnih poslova postignut je dogovor o planu u 4 take o mirnom rjeenju sukoba u Bosni i Hercegovini. U razgovorima sa vladama u Sarajevu i Beogradu 14. septembra 1995. ameriki posrednik Richard Holbrooke nije postigao napredak u pregovorima o primirju u Bosni i Hercegovini. Nakon podizanja opsade Sarajeva i povlaenja snaga bosanskohercegovakih Srba, NATO je 14. septembra obustavio zrane napade. Na zapadu Bosne jedinice armije BiH i HV pokrenule su 16.
99 100 101 102

IP, 8/1995, 137. Ibidem, 9/1995., 133. K. Begi, Bosna i Hercegovina ..., 270-271. Grundprinzipien zwischen Bosnien-Herzegowina, Kroatien und Jugoslawien unter der Agide der Kontaktgruppe am 8. September 1995. in Genf vereinbart, IP, 10/1995., 104-105.

408

septembra veliku ofanzivu, stavljajui pod svoju kontrolu brojne gradove. U razgovorima u New Yorku 26. septembra, ministri spoljnih poslova dogovorili su se o glavnim principima budueg ustava za Bosnu i Hercegovinu. Tu su spadali uspostava Skuptine, Predsjednitva i Ustavnog suda, kao i pravila za provoenje izbora. Rezultati pregovora su razliito vrednovani, jer su najvanija pitanja jo uvijek ostala nerijeena. Na sastanku Kontakt grupe i predstavnika islamskih zemalja u New Yorku 29. septembra razmatrani su zajedniki postupci pri sprovoenju mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini, posebno praktino sprovoenje mirovnog plana, humanitarna podrka i pomo izbjeglicama, njihov povratak, obnova zemlje, ukljuenje bivih jugoslavenskih republika u svjetsku privredu, kao i pitanje razoruanja i kontrole oruja.103 Borbeni avioni NATO-a napali su 4. oktobra srpske protivzrane poloaje u Bosni i Hercegovini. Narednog dana, dogovoreno je primirje koje e trajati najmanje dva mjeseca, a koje e biti praeno mirovnim pregovorima, koji e se voditi u SAD.104 Tri posrednika, Hoolbrooke, Igor Ivanov i posrednik Evropske unije, Carl Bildt susreli su se 18. oktobra nakon obavljenih razgovora u Sarajevu i Beogradu radi ubrzanja mirovnog procesa i odranja primirja u Bosni i Hercegovini. U zranoj bazi Wright Petterson u SAD 1. novembra poeli su mirovni pregovori koje je vodio ameriki ministar spoljnih poslova Warren Christopher sa predsjednicima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ. Predsjednici Hrvatske F. Tuman i Bosne i Hercegovine A. Izetbegovi potpisali su 10. novembra sporazum o uvrenju Federacije BiH, koji je predviao ponovno ujedinjenje Mostara i povratak izbjeglica. Ameriki predsjednik Bil Clinton objavio je 21. novembra da je postignut dogovor o mirovnom ugovoru o buduem politikom i teritorijalnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine od strane predsjednika Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ. Prema sporazumu, Bosna i Hercegovina je ostala meunarodno priznata drava, koja se sastoji iz dva dijela, bonjako-hrvatske Federacije i Republike Srpske. Glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo ostao je jedinstven i pod bonjakom kontrolom. Trebalo je obrazovati centralnu vladu i kao rezultat slobodnih izbora pod meunarodnom kontrolom dravni Parlament i Predsjednitvo. Ratni prestupnici nisu mogli vriti javne funkcije. O statusu grada Brkog, koji je povezivao dva srpska dijela nije postignut dogovor i odlueno je da odluku nakon jedne godine donese arbitrana komisija. Mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu potpisan je 14. decembra 1995. u Parizu.105

103 104 105

IP, 9/ 1995., 133. Ibidem, 11/1995., 121. Ibidem, 12/1995., 123.

409

Autor Docent dr. Zijad ehi je docent za predmet novije historijem na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Rezime rada: U svom prilogu autor analizira djelovanje meunarodne diplomatije u vezi sa situacijom u Bosni i Hercegovini i tokom rata na tlu Bosne i Hercegovine i razlae odnos te diplomatije prema njoj kao dravi i njenim institucijama. Autor ukazuje na nejedinstvo meunarodne javnosti i politike u tom pogledu i na kompromise koje je ona iznudila da bi ostvarila neto to jeste stanje mira, ali nije trajno stanje sigurnosti i normalnog ivota za ljude koji u Bosni i Hercegovini ive.

410

TRAGOVI SREDNJOVJEKOVNIH VEZA I ODNOSA CRNE GORE I BOSNE Boidar ekularac

Da se opredijelim za jednu ovakvu temu podstakla me je edicija Monumenta Montenegrina koja je u posljednje dvije godine izala u izdanju Istorijskog instituta Crne Gore. Ova graa sabrana u 10 tomova unijela je mnogo vie svjetlosti u istoriju Dukljanske drave i njenih veza i odnosa sa susjedima, nego to je to sluaj bio do sada. Istina, dobar dio ovih dokumenata bio je poznat nauci i do sada, ali nedovoljno korien zbog toga to su bila pisana na latinskom, grkom i staroslovenskom jeziku, no ovaj put uporedo sa originalima daju se i prevodi na savremeni jezik, a uz to na jednom mjestu. Meutim, u najveem dijelu ova graa je nova za nae istraivae iako poznata gdje i kada je objavljena i za nju se uglavnom znalo. Najvei dio ove grae su dokumenta o vladanju najznaajnijih vladara koji su neposredno odluivali o sudbini Dalmacije, Duklje i Zete, prostorima dananje Bosne, Srbije i Albanije, ali i dokumenta o odnosima sa Kurijom. Ove druge su primjer uene rimske poslanice koje su pisali pisari koji su proli najviu obuku u kancelarijama Kurije. Rimska kurija i njeni kancelari, esto i sam papa, obraaju se dukljanskim arhiepiskopima i kraljevima s uvaavanjem, rijeima potovanja sagovornika i njegovog dostojanstva, a naroito znamenja arhiepiskopa, primasa i vladara. Ovo se prije svega odnosi na arhiepiskopa barskog Petra i kraljeve Slovena Mihaila i Bodina. Upravo ova dokumenta potvruju injenicu da se kroz veliki dio srednjeg vijeka istorija i sudbina Duklje (Zete, Crne Gore) i Bosne, dodiruju, prepliu, ponekad integriu ali i suprotstavljaju jedna drugoj. Prema jednoj karti Vizantije za IX-XIII vijek, koju je 1995. godine objavila evropska zajednica vizantolokih instituta na osnovu svih dosadanjih istraivanja, Bosna figurira kao sastavni dio Kraljevstva Slovena, a Dukljanska crkva ima vlast nad Bosnom i Rakom sve do ugarske granice. Prema pismu episkopa Zaharija od 16. maja 743. godine Andriji, arhiepiskopu Pezara, bilo je odreeno da do kraja ivota ovaj bude pastir, kao i njegovi na-

411

sljednici, za ove oblasti: Kraljevstvo Zahumlje, Kraljevstvo Srbije, Kraljevstvo Travunije, Cavtata, kao i za Kotor ili Rose, Budvu, od Avara Lje, svakako i Drivast i Polatsko, sa crkvama i parohijama njihovim. Da pismo bude autentino pobrinuo se pisar svete carske knjinice Teodor.1 Jo preciznije se iznose podaci o vremenu Sv. Vladimira, kralja Dalmacije i muenika u spisu Memoriae Slavicae. Prema ovom izvoru Vladimir, koji se zvao jo i Jovan, bijae sin Petroslava, koji je, poslije smrti svoga oca Hvalimira, uzeo na upravljanje Zetu, dok su njegova druga dva brata upravljali, Dragomir Travunijom i Humom, a Miroslav Podgorom. Meutim, poslije Miroslavljeve iznenadne smrti, poto se udavio u Skadarskom jezeru, njegovu zemlju, Petrislav prikljui Zeti. Poslije napada Cara Samuila (967-1015) na Dalmaciju i neuspjeha u osvajanju zetskog grada Ulcinja, ovaj razljuen ognjem i maem opustoi cijelu Dalmaciju, sve primorske i planinske zemlje do Zadra, pa se preko Bosne i Rake vrati u svoj kraj. Dalje prianje se odnosi na stanje poslije Samuilove smrti i o sudbini dukljanskog kralja Vladimira (1019) i njegovim zemljama to je za ovu temu manje bitno.2 Jedinstvo ve pominjanog prostora 1023. godine potvruje i poslanica pape Benedikta VIII poslata arhiepiskopu Vitalu epidaurske svete stolice u Raguzi, kraljevstvu Zahumlja, Srbije, Travunije, grada Kotora, Bara i Ulcinja sa njihovim crkvama i parohijama. Pisar Gregorije potkancelar pape Benedikta VIII naziva gospodarem u 11. godini njegovog pontifikata.3 Privlai na sebe panju dokumenat iz 1023. godine kojim Benediktinci osnivaju manastir na Lokrumu. Naime, opatu Petru, strategu Srbije i Zahumlja i ostaloj brai na Lokrumu dat je peat latovita, kao i zemlje crkvene na Lokrumu i Mljetu, da ih posjeduju bez nasilja Raguana i Stonjana ili drugih ljudi bilo Latina ili Slovena.4 Ovaj dokument svojim podacima jasno ukazuje na autentinost lokrumskih i mljetskih povelja dukljanskih vladara kojima se daju privilegije tamonjim samostanima.5 Upravo se u jednom fragmentu povelje dukljanskog kralja Radoslava o osnivanju manastira u Balemu i pominju arhiepiskop Vital i opat Petar na Lokrumu, kako to svjedoe i prethodni podaci.6 Godine 1077. u vrijeme dukljanskih vladara papa Gregorije VII obraa se arhiepiskopu barskom Petru kao nadlenom za kraljevstvo Zahumlja, Srbije i Tra1

Monumenta Montenegrina III/1, Podgorica, 2001, 42 (izdava: Istorijski institut Crne Gore; priredjiva: Vojislav D. Nikevi; urednik: Branislav Kovaevi i recenzent: Boidar ekularac) Isto, 52-57. Isto, 58. Isto, 60. B. ekularac, Dukljansko-Zetske povelje, Titograd 1987, 19-34. F. ii, Letopis popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, 1928, 188.

2 3 4 5 6

412

vunije, odnosno gradova Karere, Bara, Ulcinja, Drivasta, Polata i Skadra sa svim njihovim crkvama i parohijama.7 Ve slijedee 1078. godine isti papa Gregorije alje blagoslov dukljanskom kralju Slovena Mihajlu ukazujui na spor izmeu Dubrovakog i Splitskog arhiepiskopa nudei svoje posredovanje u tom sporu preko barskog arhiepiskopa Petra kao povjerljivog legata. Zbog toga papa trai od kralja Mihajla da poalje k njemu arhiepiskopa Petra i druge prikladne glasnike uz Dubrovakog i Splitskog arhiepiskopa radi udovoljenja kraljevoj molbi i kanonskom rjeavanju spora.8 Desetak godina kasnije, tanije 8. januara 1089. godine u vrijeme, i na molbu, dukljanskog kralja Bodina, najslavnijeg kralja Slovena papa Klemens III povjerava Petru, arhiepiskopu Dukljanske stolice da zareuje i posvjeuje crkve u praznicima dvanaest apostola. Istom preputa sljedee crkve: Dukljansku, Barsku, Kotorsku, Ulcinjsku, Svaku, Skadarsku, Drivastsku, Polatinensku, Srbijansku, Bosansku i Travunijsku, kao sve manastire, kako Dalmatinske, tako Grke i Slovenske, uz preporuku da se krst kroz cijelo Dukljansko kraljevstvo nosi ispred njega (arhiepiskopa Dukljanskog Petra).9 Meutim, 1121. godine papa Kalikst osvjetava za arhiepiskopa Raguze preasnog Geralda i osigurava svetu Raguansku crkvu da sjedinjuje i sveti sve parohije u kraljevstvu Zahumlja, Srbije, Travunije i gradova Kotora, ili Rosa, Budve, Avara, Ulcinja, Skadra, Drivasta i Polata, doputajui Geraldu da upotrebljava plat samo unutar crkve.10 Iste 1121. godine, 28. septembra papa Kalikst, nakon smrti Geralda arhiepiskopa Raguze, obavjetava episkopa Gornje Dalmacije i Duklje da potvruje sva prava i vlast koja su dati arhiepiskopu Raguze nad nabrojanim episkopatima, crkvama i parohijama.11 Sva je prilika sa je spor izmeu Raguanske crkve i drugih arhiepiskopija u Gornjoj Dalmaciji i Duklji trajao i poslije potvrde prava prvoj, iz vremena Geralda, tako da i papa Inokentije II 13. juna 1142. godine odreuje da neokrnjene ostanu sve parohije u kraljevstvima Zahumlja, Srbije, Travunije, te gradova Kotora, odnosno Rosa, Budve, Avara, Ulcinja, Skadra i Drivasta, a arhiepiskopu raguanskog Andriji i njegovim nasljednicima koji budu kanonski izabrani, povjerava opatije, crkve i parohije u pomenutim episkopijama.12 Ugled Apostolske stolice, koja je u razliitim krajevima imala potpunu mo, u Dalmaciji i Duklji naroito je rastao u vrijeme kralja Vukana Nemanjia slav7 8 9 10 11 12

Monumenta Montenegrina, III/1, 66. Isto, 66. Isto, 68. Isto, 76. Isto, 78. Isto, 80.

413

nog kralja Duklje i Dalmacije. U meusobnim odnosima istie se potpuno povjerenje, potovanje i razmjena povlastica i zakletvi na vjernost. U komunikaciji i meusobnoj prepisci papa Inokentije III Vukana naziva presvijetlim kraljem Dalmacije i Duklje, najdraim sinom, slavnim kraljem itd.13 S druge strane krunisani kralj Vukan u obraanju papi naziva ga gosparem kome preporuuje sebe i svoje kraljevstvo. Krajem XII vijeka njihovi odnosi i veze bili su tako vrsti da uz zahvalnost to je Apostolska stolica poslala Bogom nadarene ljude da vre u kraljevstvu boiju slubu Vukan trai od pape da ovaj podstakne kralja Maarske da u Bosni protjeruje jeretike jer je velika jeres ovdje uzela maha, to se vidi po tome to je sam, veliki grjenik Bakilin sa enom i sestrom, koji je bio biveg Miroslava Humskog i sa mnogim svojim srodnicima zaveo vie od deset hiljada Hriana i uveo ih u tu jeres.14 Dakle, iako se Bosna 1199. godine tretira kao zemlja ugarskog kralja dukljansko-dalmatinski kralj Vukan poziva papu da sprijei jeres u ovoj zemlji. I poslije Vukana odnosi i veze Nemanjia, novih Duklje gospodara, sa papom bili su intenzivni. Vukanov sin ore od 1208. godine nosi kraljevsku titulu, ali je, 1242, stolovao samo kao princeps Dioclie u Ulcinju. Na politikoj sceni Duklje i Dalmacije sve se vie istie Stefan I Nemanji, koga je papa Honorije III krunisao za kralja poto se odrekao izme. U pismu pisanom marta 1220. godine papi Honoriju III Stefan Prvovjenani se titulie kao kralj cijele Srbije, Duklje, Travunije, Dalmacije i Zahumlja, kao sin rimske crkve i uvjerava papu u vjernost, molei boji i papski blagoslov za svoju krunu i zemlju preko svog izaslanika episkopa Metodija.15 Vukan i Stefan ili su u crkvenoj politici primjerom dukljanskih kraljeva, tijesno saraujui s Rimom jer su to traili politiki interesi. Najkrupniji rezultat ove politike bilo je krunisanje Stefana od strane pape 1217. godine i uzdizanje srpske drave na rang kraljevine. Teko je pouzdano ustanoviti koji su razlozi uticali na to da u dravi Nemanjia raka tradicija precagne nad dukljanskom, ali je svakako mogue pretpostaviti da je vladalaka familija davala prednost crkvenim uticajima i obiajima drave iz koje su poticali, te Svete Gore iz koje su stizali monasi.16 Prema jednoj ispravi iz sredine XIII vijeka koja svjedoi o sporu i netrpeljivosti Dubrovake i Barske arhiepiskopije, na sudu su predoeni dokazi od svjedoka da su Raguzi postavljena kraljevstva, tj. Zahumlja, Srbije, Bosne i Travunije, sve do provincije Splitske. Kraljevstvo Srbije se prostire do provincije Kolocen13 14 15 16

Isto, 85-95. Isto, 96. K. Jireek, Istorija Srba I, Beograd, 1952, 169. B. Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Peke patrijarije 1557. godine, Sarajevo, 1990, 18-19.

414

ske, a Kraljevstvo Travunije do provincije Drake. Prelat Barski se, meutim, zakleo da su u itavoj Dalmaciji od starine bile samo dvije arhiepiskopije tj. Salona i Duklja. Umjesto Salone je Split, a umjesto Duklje Bar.17 Brojna su dokumenta koja svjedoe da je Duklja kao episkopski grad Gornje Dalmacije, kao drevan i slavan, bila uzviena u mitropolitsko dostojanstvo, i njoj su bile prikljuene ove crkvene zajednice: Bar, Budva, Kotor, Ulcinj, Sva, Skadar, Drivast, Polat, Srbija, Bosna, Travunija i Zahumlje.18 Kad je rije o Bosanskoj crkvi ona je od svog zaetka pripadala Splitskoj mitropoliji, ali je u devetom vijeku po dekretu Dalmatinskog sinoda prijela pod vlast i mo Dukljanske arhiepiskopije, a u 11-om prema pismu Aleksandra II, pristupila je Barskoj mitropoliji, koja je bila ustanovljena mjesto Dukljanske, dok je u XII prijela Dubrovakoj, da bi se ponovo vratila Splitskoj. Slina je sudbina bila i Travunijske crkve. Bila je dodijeljena Dukljanskoj mitropoliji, ali je u 1023. godini Benedikt VIII traio da ona pripadne Dubrovakom arhiepiskopu, a Aleksandar II u 1063. Barskom. U 1121. godini Kalikst je nju, poto je bila oduzeta Barskoj vratio Dubrovakoj Mitropoliji.19 Dokument o barskom arhiepiskopu Iliji (1119-1124. godine) ukazuje da je on pod svojom vlau imao teritorije i crkve Dukljanske, Barske, Budvanske, Kotorske, Ulcinjske, Svake, Skadarske (Prevalitanske), Drivastske, Pulatske, Bosanske, Srpske i Travunijske. Njemu se, takoe, pripisuje da je Barski arhiepiskopat crkva sa tri oltara on vlada svim crkvama i manastirima, Latinskim, Grkim i Slovenskim. Dakle, Barska arhiepiskopija, nasljednica Dukljanske objedinjava prostore ne samo Prevalitane, Bosne i Srbije ve i itave Dalmacije do Splita. Meutim, stradanja grada Bara od neprijatelja, sve do srpskog upana Nemanje, koji se diio u XII vijeku apostolskom stolicom i titulom, ali i sukobi sa Raguzinskom arhiepiskopijom, uinili su svoje tako da postepeno umjesto Barske, crkva u Raguzi preuzima primat uz blagoslov papa. Tako, papa Kliment 1188. godine u svojoj povelji naglaava da crkvi dubrovakoj, koja je nosilac zvanja primasa Srbije pripadaju teritorije kraljevstva Zahumlja i Srbije, to je Bosna, i kraljevstvo Travunije. Vie nema pomena o tri kraljevstva. Bar je na toj listi gradova, ali je Rim odluio da mu ne vrati status arhiepiskopata, dok Dubrovnik postaje sjedite primasa Srbije. Bosna, u novom rasporedu snaga postaje strateki faktor i inilac ravnotee na prostorima Ilirikuma. U XIII i XIV vijeku kada je onemoala Barska arhiepiskopija, koliko-toliko uspjela da stvori jedinstvo prostora, Rimska crkva joj se ponovo okrenula i poela da obezbjeuje, preko nje veze sa svojim posljednjim enklavama u Heladi. Tako
17 18 19

Monumenta Montenegrina III/1, 112. Monumenta Montenegrina IV/1, Podgorica, 2001, 28. Isto, 44.

415

Barski arhiepiskop Antonije 1382. godine postaje primas Srbije, a 1391. postaje arhiepiskop Bosne.20 Formiranjem arhiepiskopije u Epiru, u Krajini, 1452. godine koja je trebalo da povezuje prostore Barske arhiepiskopije i Draa, Kurija je pokuala da izgradi novu liniju razgranienja na Ilirikumu ovoga puta ne sa Vizantijom, ve sa islamom. Arhiepiskopat Srbije preuzima za sebe pravo da vlada teritorijama nekadanje drave Nemanjia, Bosne i Kraljevstva Dalmacije i Duklje. Dugi sporovi Barske i Dubrovake arhiepiskopije oko primata nad teritorijama i crkvama na prostorima slovenskih kraljevstava, zapoeti krajem XI, pa obnovljeni u XII vijeku, neprekidani u dva stoljea, utihnuli su. Donjedalmatinska obala i ostrva koje su u vlasti drali bosanski kraljevi potpae pod vlast Venecije, tj. pod jurisdikciju Vatikana. Barski arhiepiskop imae kanonsko pravo upravljanja na teritoriji Gornje Dalmacije.21 Govoriti o srednjevjekovnim vezama i odnosima dvije male balkanske drave kakve su Bosna i Crna Gora nemogue je ne zaviriti u istorijske izvore kao to su Porfirogenitov De administrando imperio, Ljetopis popa Dukljanina, zapise i natpise itd. Jo od vremena kada su za Grke i Latine izmeu VII i X vijeka u zemlji Slaviniji, odnosno Sclaviniji bila zajedno slovenska plemena izmeu Zadra, Soluna i Rodopa22 moe se makar u naznakama govoriti o tim vezama i odnosima. Najvie podataka o tom vremenu i prostoru daje Porfirogenit koji u svojim radovima pominje kao susjede Hrvate, Dukljane, Srbe, Konavljane, Neretljane, Pagane, Travunjane i Zahumljane. Dukljanin takoe pie o granici na Drini izmeu dvije provincije koje se zovu Bosna i Raasa. Za Kekavmina (oko 1080), knez Stefan Vojislav je jedanput travunijski Srbin, gospodar Duklje, a na drugom mjestu opet Dukljanin, kao toparh Zete i Stona. U XI vijeku se opet mijeaju Srbi sa Hrvatima. O ovom pitanju K. Jireek kae da je ime Srba postalo postepeno ukupan naziv za susjedna plemena, isto onako kao to se u severnim slovenskim zemljama ime pravih eha rasprostranilo na eka plemena23 Bosna je, kae Dukljanin, bila, u X vijeku, potinjena Hrvatima, u XI Dukljanima, iji je kralj Bodin postavio u Bosni za kneza izvjesnog Stefana. No, tu Dukljaninovu konstataciju o potinjenosti Bosne Duklji potvruju podaci iz dokumenata koji govore o zavisnosti bosanskoga episkopa od arhiepiskopa u Baru. Bosna se 1138. godine u ugarskoj kraljevskoj tituli naziva Ramom (Ramae), a kralj Bela II dariva svom maleljetnom sinu godinu dana prije dostojanstvo bosanskog hercega.
20 21 22 23

V. D. Nikevi, Monumenta Montenegrina IV/1, 23. Isto, V/1, 18. K. Jireek, Istorija Srba I, Beograd, 1952, 63. i dalje. Isto, 68.

416

O vremenu Nemanjia i odnosima Bosne i Zete naroito u onom vremenu kada je Vukan bio kralj Dalmacije i Duklje, ve je bilo rijei. Srbija u doba Nemanjia je kao najvea slovenska drava na Balkanu objedinjavala teritorije slovenskih balkanskih dravica inei ih sastavnim dijelovima svoje drave, sa vie ili manje autonomije i individualiteta. Tek e nakon propasti Srpskog carstva doi do obnavljanja njihove samostalnosti, ali istovremeno dolazi i do meusobnih sporova, sukoba, pa i zauzimanja teritorija. To je naroito dolo do izraaja u vrijeme kada se ban Tvrtko dao krunisati za kralja Srbije (1377) kao praunuk kralja Stefana Dragutina po enskoj lozi, poto je ve posjedovao dio zemalja dinastije Nemanjia. On se tada i potpisivao titulom Nemanjia kao Stefan Tvrtko v Hrista Boga kralj Srbljem, Bosne i Primoriju pretendujui tako na Crnogorsko primorje. U Kalimanu, u Tivtu, na crkvi Sv. Antuna uklesan je natpis kralja Tvrtka sa 1373. godinom, kada je crkva graena. Datum je upisan nakon zavretka gradnje 1385. godine a povodom dogaaja kada je kralj Tvrtko potvrdio privilegije Kotoranima uz posredovanje njihovih predstavnika Gian-Marino Bucchia, Luca-Drago i Niccolo Bellizza. Zbog ovih dogaaja kotorski patriciji su eljeli da ostave vjeni pomen distihom koji se ita na gornjem arhitravu zvonika.24 Naravno, sa Bosanskim prodorima na Primorje se nijesu slagali Balii. No, poslije smrti ura Balia, kralj Tvrtko zauzme, u proljee 1378, krajeve izmeu Dubrovnika i Kotora, ime je oznaena bosanska ekspanzija na junu Dalmaciju.25 Meutim, Tvrtkovi pohodi na Balia teritorije proirili su se i na unutranjost. Balii tako postadoe neprijatelji Bosanaca. Sauvana je jedna Tvrtkova povelja koja je izdana 1377. godine, pri vojnom pohodu na Zetu pod gradom Spuom.26 Bosanski vladari su tada drali i grad Onogot (Niki). Interesantno je napomenuti da je u ratu izmeu Dubrovnika i Bosnaca oko Konovala 1430. godine u dubrovakoj vojsci bilo dosta Zeana. ak je Gojin Crnojevi bio voljan da sa svojom pjeadijom i konjicom vojuje pod dubrovakom zastavom.27 Meutim, ve 1443. godine, Mleani nastoje da iz Gornje Zete iskljue Stefana Crnojevia, oznaavajui ga kao glavnog saveznika bosanskog vojvode Ste24

B. ekularac, Tragovi prolosti Crne Gore, srednjevjekovni zapisi i natpisi u Crnoj Gori kraj VIII poetak XVI vijeka, Cetinje, 1994, 169-170. K. Jireek, n. dj. 320-321. B. ekularac, Dukljansko-Zetske povelje, Titograd, 1987, 184-186. Bosanski vladari su izdavali isprave u raznim mjestima, zavisno od promjene svoga boravita. Kada pristav, ovjek od povjerenja, ne bi bio na tom mjestu, onda je vladar imenovao dva pristava: jednog od dvora, a drugog od upe ili svojte. Takav primjer, pored ove povelje, nalazimo i u povelji kralja Tvrtka Dubrovanima od 18. VIII 1421. Pristavi su sauvali snagu u Bosni sve do njene propasti. Rije kralj u povelji pisana je crvenim mastilom, to je dokaz da je dokument bio od velike vanosti i da ga je kralj lino potpisao. Potomak pisara popa Ratka iz ove povelje pojavljuje se kao logofet Stefan Ratkovi na poveljama bosanskog kralja Stefana Tomaa 1458. godine. K. Jireek, n. dj. 358.

25 26

27

417

fana Vukia.28 To je svakako doba kada je Sandaljev nasljednik, pomenuti Stefan Vuki Kosaa ve oenjen Balinom erkom i nazivan od Baline majke Jelene Lazarevi sinom bez grijeha, krenuo u osvajanje Zete. Ratovao je iste 1443. godine protiv Mleana, kojima je despot ura Brankovi povjerio brigu o svojim posjedima. U tom ratu bosanski vojvoda je izgubio sve posjede u Donjoj Zeti koje je bio zauzeo i jedino zadrao dijelove Gornje Zete koje su drali Crnojevii, da bi i njih u novembru- decembru 1444. godine predao despotovim snagama. Tada je Djurad Brankovi ve bio sklopio mir sa Turcima i obnovio vlast u despotovini.29 Prema jednoj ispravi zetskog vojvode Toma,30 koju je pisao dijak Stojan, a koja je pisana u Gorianima u Zeti, blizu abljaka, zetska vlastela se pribliavala Mleanima. Goriani se pominju kao Katun bosanskog vojvode Stefana Vukia, koji je on predao Crnojeviima prilikom provale, da bi obezbijedio njihovo saveznitvo. Meutim, zbog njihovog odnosa sa Mleanima on ih ponovo oduzima i predaje despotovim ljudima, koji su to naselje drali i 1451. godine. U ratu protiv Mleana se ovdje sastao sa Jelenom Bali Hrani 25. novembra 1442. godine, obeavi joj da e u potpunosti ispotovati njenu posljednju volju zapisanu u testamentu napisnaom u Gorjeaneh31 Tragovi bosanskog prisustva u Crnoj Gori ogledaju se i preko sauvanih spomenika materijalne kulture. Sa posebnom panjom istiemo spomenike s natpisima u obliku steaka, jer se teritorija rasprostranjenosti steaka, uglavnom poklapa sa teritorijom bosanske drave za vrijeme kralja Tvrtka I, a na podruju Crne Gore steci se pojavljuju i za vrijeme oblasnih gospodara Sandalja Hrania i Hercega Stjepana. Tipian primjerak steka iz druge polovine XV vijeka je jedan kameni krst iz Perasta sa natpisom izvjesnog epana Vulovia.32 Spomenika ove vrste naroito ima u Pivi, crnogorskoj nahiji i plemenu koje je u vrijeme Sandalja Stjepana Hrania bila u sastavu Bosanske drave. Iz istog perioda su i natpisi na podruju crnogorskog plemena Banjana koje granii sa Hercegovinom.33 U Trebniku manastira Sv. Trojice u Pljevljima, napisanog u Polimlju poetkom XV vijeka, vie puta dopunjavanog, bosanski hriani se svrstavaju meu jeretike, bezbone i pogane babune, zle jeretike, koji se ne klanjaju svetim ikonama i krstu asnome.34
28 29 30

I. Boi, Nemirno pomorje XV veka, Beograd, 1979, 168. S. irkovi, Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba, Beograd, 1964, 48-80; I. Boi, n. dj. 176-177. A. Solovjev, Zetska presuda iz 1455. godine, Arhiv za pravne i drutvene nauke XXIII, 11-2, Beograd, 1931, 42-43 i 45. Lj. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma I/1, Beograd Sremski Karlovci., 1929, 395-397; I. Boi, n. dj, 188. B. ekularac, Tragovi prolosti Crne Gore, 211-213. Isto, 237-259. J. idak, Crkva bosanska i problem bogumilstva u Bosni, Zagreb, 1940, 87-90.

31

32 33 34

418

Da kultura ne poznaje granice potvruje i jedan izuzetan spomenik Divaevo jevanelje koje se danas uva u Cetinjskom manastiru, a koje je pisano za bosanskog plemia, iz vremena bana Stjepana Kotromania, Divaa Tihoradia, koji se pominje kao svjedok na jednoj banovoj povelji od 23. oktobra 1332. godine. Jezika, paleografska i stilska srodnost Divoevog sa Mostarskim i ajnikim pergamentskim jevaneljem govori o jedinstvu kulturnog prostora pisarske kole Manojla Grka kojoj je pripadalo i Bijelo Polje gdje je ovo jevanelje nastalo i naeno.35 Dijelovi dananje Crne Gore, posebno njen sjeverni dio, bili su prostor pod velikim bosanskim uticajem i za vrijeme kada ovi prostori ulaze u sastav drave pod turskom. Migracije stanovnitva bile su uobiajena pojava. Naravno, u takvim prilikama su se i pojedini kulturno-istorijski spomenici prenosili is jedne drave u drugu. Kao primjer navodimo jedan peat crkve sv. ora u Podgorici iz 1408. godine koji je 1889. godine bio u vlasnitvu jednog Srbina iz Sarajeva.36 Slinih sluajeva je bilo i obrnuto, to je uobiajeno za susjedne zemlje koje su esto dijelile istu sudbinu kroz istoriju. ak se moe govoriti o zajednikoj kulturnoj batini, jer pokretni kulturno-istorijski spomenici su kao i ljudi bili podloni seljenju. Tako, naprimjer, u manastiru Savina u Herceg Novom nalazimo znaajne knjige i druge crkvene stvari iz manastira u Hercegovini, a obrnuto u bosansko-hercegovakim manastirima knjige tamparije Crnojevia. Meutim, nijesu samo pokretni kulturno-istorijski spomenici odslikavali bosansko-hercegovako-crnogorske veze i odnose, ve postoji znatan broj i drugih spomenika iji su ktitori bili iz bosansko-hercegovakih strana. Dokumenta potvruju da je zahumski knez Miroslav do 1290. godine drao i jedan dio Polimlja, gdje je prethodno u Bijelo Polje preneena iz Stona episkopija, a u periodu od 1254-1263. godine u ovdanjem manastiru Sv. Petra je bila i nova katedra humskog episkopa. Ovdje je upravo nastalo i uveno Miroslavljevo jevanelje, kapitalni iriliki spomenik XII vijeka.37 Humska eparhija je imala tada pod svoju jurisdikciju itavo Zahumlje, koje je do tridesetih godina XIV stoljea bilo odvojeno od Bosne. Humska oblast je zajedno sa Zetom ulazila u sastav Rake drave. Humska episkopija u to vrijeme ugroava dubrovaku nadbiskupiju kojoj je pripadalo itavo zalee ukljuujui i Bosnu.38 U Crnoj Gori i danas postoje crkve i manastiri podignuti u vrijeme bosanskih i hercegovakih gospodara. Crkve su se najvie gradile u XV stoljeu zahvaljujui potpori bogatih ktitora iz familije Hrania-Kosaa. na epan Polju, ispod grada
35 36 37 38

Isto, 281-283. B. ekularac, Dukljansko-Crnogorski istorijski obzori, Podgorica, 2000, 164. B. ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, 208-214 Historija Jugoslavije, Zagreb, 1972, 52.

419

Sokola nalazi se crkva posveena Sv. Stefanu koja je dobila ime i koja se prvi put pominje 1419. godine, tj. nastala je prije tog datuma. Herceg Stefan je podigao crkvu i na brdu iznad epan Polja neposredno ispred grada Sokola 1442. godine. Hercegova crkva je i hram Sv. Sra i Vakha u Podima iznad Herceg Novog.39 I hercegov sin Vlatko se ukljuio u graditeljsku djelatnost Kosaa. Uz pomo Dubrovana gradio je u Herceg Novom crkvu posveenu Sv. Stefanu, zatitniku grada 1473-1475. godine. Pomagao mu je 22. decembra 1473. godine i roak, zetski vojvoda Ivan Crnojevi. Pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini u vrijeme Kosaa oslikavali su slikari s Crnogorskog primorja. Pomenuemo samo najistaknutijeg sliakra Lovra Dobrievia.40 Ipak, najbolji spomenik koji su u Crnoj Gori podigli hercegovaki mitropoliti, dodue iz kasnijeg vremena (1586), je Pivski manastir iji je ktitor Savatije Sokolovi docnije peki patrijarh, koji je poticao iz uvene hercegovake porodice Sokolovii, kao i Mehmed-paa Sokolovi. Ovaj mitropolit je imao veliki uticaj ak i kod katolika u Bosni, sve dok sultan nije izdao ferman 1566. godine, kojim je to sprijeio.41 Turci su postepeno osvajali Bosnu i Hercegovinu od devedesetih godina XIV stoljea pa do zauzea Bihaa 1592. godine. Vei dio zemlje je u drugoj polovini XV i u XVI vijeku zahvatio migracioni proces koji e izmijeniti zateeno stanje. Nastaje proces islamizacije koji je trajao vie od jednog stoljea.42 Meu doseljenicima na opustoenim krajevima Bosne bilo je i Crnogoraca, jer je i crnogorska drava Crnojevia u XV vijeku bila na udaru turskih osvajaa. Crnojevii postadoe zatitnici pravoslavlja u Crnoj Gori, kako na primorju tako i u unutranjosti o emu svjedoe podignuti manastiri i crkve na ovoj teritoriji. Bar, iako pod turskom vlau ostao je sjedite latinske crkve za vei dio Crne Gore i za Srbiju. Pod jurisdikciju barskog arhiepiskopa spadali su latinski parosi, Dalmatinci i Arbanasi u planinskim varoima u unutranjosti i trgovakim mjestima, jer je kotorska biskupija ve bila u sastavu Mletake Republike. Izmeu 1452-1480. godine pominje se i novi katoliki arhiepiskop u Krajini na Skadarskom jezeru.43 Posljednji period kakve-takve saradnje bosansko-hercegovakih i crnogorskih vladara odnosi se na vrijeme kada je herceg Vlatko Kosaa stupio u rodbinske veze 1469. godine sa Crnojeviima i kada je Ivan Crnojevi povezao Vlatka sa Venecijom. Ivan se obavezao Mletakoj republici da Kotoranima osigura korienje nji39 40 41 42

V. Djuri, Umetnost u Bosni, 347-348. sto, 353. B. ekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, 216. M. Vasi, Martolosi u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, Djela ANU BiH, XXIX/17, Sarajevo, 1967, 150. K. Jireek, Istorija Srba I, 427.

43

420

hovih posjeda i dobio na upravu Grbalj, Patrovie i Crmnicu koji su se bunili protiv Mleana. Venecija je raunala na hercega Vlatka da e pomoi u slamanju otpora pobunjenih Grbljana. Godine 1471. obojica ve plaaju danak sultanu za svoju teritoriju, ali za kratko jer ve 1472. godine postaju turski protivnici.44 Ovdje ne moemo da ne pomenemo jo jedan prvorazredni izvor u kome se pominju ak i granice izmeu Crne Gore i Hercegovine. Rije je o Cetinjskom ljetopisu, gdje se kae da Ivan Crnojevi i ban bosanski Stefan 1471. godine, 17. jula, potvrdie one granice koje su odreene u vrijeme cara Stefana.45 Kakvi su bili odnosi i veze izmeu Crne Gore i Bosne u vrijeme poslije njihovog pada pod tursku upravu moe se sagledati iz pisama crnogorskog vladike i vladara Vasilija Petrovia. Ti dodiri su bili onakvi kakve je diktirala i nametala turska vlast naroito na bosanskoj strani, jer je crnogorska strana, makar onaj njen dio oko novog jezgra drave na Cetinju, pokuavala da obnovi crnogorsku dravu sukobljavajui se sa turskim vlastima. No, to je tema van okvira ovog rada. Autor Profesor dr. Boidar ekularac je redovni profesor historije srednjeg vijeka na Katedri za historiju Filozofskog fakulteta u Nikiu-Univerziteta Crne Gore. Rezime rada: U svom prilogu autor prikazuje dokumente koji se uvaju u arhivama Crne Gore, a koji ukazuju na veze izmeu Bosne i Crne Gore u vrijeme postojanja prve bosanske drave. Nekoliko desetina tih dokumenata jasno govore o postojanju i trajanju tih drava i postojanju veza izmeu njih, ukazujui na njihov sadraj.

44 45

Istorija srpskog naroda II, Beograd, 1994, 402 B. ekularac, Crnogorski anali ili Cetinjski ljetopis, Cetinje, 1996, 159-160

421

DEKLARACIJA ZAVNOBIH-a O PRAVIMA GRAANA BOSNE I HERCEGOVINE

ISTORIJSKI ZNAAJ I AKTUELNOST

Kasim Trnka

Obnova dravnosti Bosne i Hercegovine, kao to je poznato, poela je od prvih dana oslobodilake i antifaistike borbe, ve tokom 1941. godine. To se ogledalo u nepriznavanju dotadanjih struktura vlasti unitarne Kraljevine Jugoslavije i u izgradnji, najprije lokalnih organa nove vlasti, a zatim i u uspostavljanju struktura vojnog i politikog organizovanja. Nedugo zatim, tokom 1943. i kasnije, zaokruuje se izgradnja svih institucija vlasti Bosne i Hercegovine kao drave i ravnopravne federalne jedinice u sastavu Demokratske Federativne Jugoslavije. Slini procesi su se odvijali i u konstituisanju drugih federalnih jedinica. Time su stvorene temeljne pretpostavke za izgradnju Jugoslavije na federativnom principu. Odlukama II zasjedanja AVNOJ-a, koje su u materijalnom smislu imale ustavno-pravni karakter i znaaj, kao i svim kasnijim ustavima Jugoslavije, propisano je da se jugoslovenski federalizam temelji na dravnosti i ravnopravnosti federalnih jedinica, da se one dobrovoljno udruuju u saveznu dravu i da, pri tome, polaze od prava na samoopredjeljenje, ukljuujui i njihovo pravo na otcjepljenje. Ustavom je propisano da federalne jedinice svoja suverena prava ostvaruju kao drave, a da odluivanje o pitanjima od zajednikog interesa svojom voljom prenose na saveznu dravu. Ova temeljna naela, iako su u kasnijoj jugoslovenskoj ustavnoj praksi bila bitno deformisana, imala su kljuni znaaj za dravno osamostaljivanje i meunarodno priznanje ovih drava, bivih federalnih jedinica. ZAVNOBiH na svom prvom, a posebno na drugom zasjedanju, zaokruuje izgradnju kljunih institucija zakonodavne, izvrne i sudske vlasti i time obnavlja dravnost Bosne i Hercegovine. Izvorni principi na kojima se gradila dravnost bili su demokratski i u skladu sa najboljim tradicijama. To se posebno odnosi na Deklaraciju ljudskih prava, emu je i posveen ovaj osvrt. Ovo je utoliko znaajnije kada se zna da je novo drutveno i ustavno ureenje uspostavljano u najteim

422

uslovima agresije i oslobodilakog rata, kao i nesumnjivog uticaja tadanje sovjetske teorije i prakse. Drutvena i dravna struktura, prema odlukama ZAVNOBiH-a, temelji se na demokratskim principima kao to su: narodni suverenitet, opti i neposredni izbori i tajnost glasanja, zavidan katalog ljudskih sloboda i prava, nezavisno pravosue, ravnopravnost naroda, slobodno preduzetnitvo, puna ravnopravnost sa ostalim federalnim jedinicama u dobrovoljnom uspostavljanju zajednike savezne drave i dr. Cjelokupna struktura dravne vlasti temelji se na demokratskom principu narodnog suvereniteta. Tako je Odlukom1 usvojenom na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a propisano: Sva vlast u federalnoj Bosni i Hercegovini pripada narodu koji predstavljaju narodnooslobodilaki odbori, narodnooslobodilake skuptine i Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine. (lan 1.) Propisujui nadlenost odbora i skuptina istom Odlukom je utvreno da su odgovorni, izmeu ostalog, i za: obezbjeivanje najireg uea naroda u jaanju narodne vlasti i uvanju tekovina NOB-a; da rade u svom djelokrugu na rjeavanju privrednih, zdravstvenih, kulturno-prosvjetnih, tehniko-saobraajnih, kao i ostalih pitanja preko potinjenih organa javne uprave; da obezbjeuju graanima linu i imovinsku sigurnost kao i njihovu privatnu inicijativu u svim granama privrednog ivota i dr.(lan 13) Osnovni principi demokratskog izbornog sistema propisani su u Deklaraciji o pravima graana Bosne i Hercegovine.2 Posebno je znaajno da su ovi principi dati u deklaraciji o pravima graana jer se, na taj nain, legitimitet cijelog sistema vlasti gradi na poziciji i individualnim pravima pojedinca. Tako se u Deklaraciji, koja po sadraju i znaaju ima karakter ustavne norme, iste: Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birai e vriti tajnim glasanjem na osnovu opteg, jednakog i neposrednog prava glasa. Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki graanin i graanka koji su navrili 18 godina ivota, a nisu toga prava lieni na osnovu zakona. Borci narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije imaju to pravo bez obzira na godine starosti. Jedino je ZAVNOBiH mogao odluiti da se samo u vrijeme rata moe odstupiti od navedenih principa neposrednosti i tajnog glasanja. Ovi principi, ne samo to predstavljaju izuzetan demokratski i civilizacijski napredak u odnosu na izborni sistem Kraljevine Jugoslavije, nego potvruju irinu i demokratsku zasnovanost oslobodilakog i antifaistikog pokreta. To se, posebno, odnosi na ukljuenost ena i mlade generacije, ne samo u ovaj pokret, nego i u institucije novog drutvenog i ustavnog sistema.

Odluka o ustrojstvu i radu narodnooslobodilakih odbora i narodnooslobodilakih skuptina u Federalnoj Bosni i Hercegovini, usvojena na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a ZAVNOBiH dokumenti, knjiga I. izdanje Veselin Maslea Sarajevo 1968. godine, str.237. Isto, str.233 i 234. Objavljena, takodje, u Slubenom listu Federalne Bosne i Hercegovine br.1/45. kao i Dr Leon Gerkovi: Dokumenti str.325 i 326.

423

Vjerodostojnost i snaga oslobodilakog pokreta u Jugoslaviji temeljili su se i na rjeavanju nacionalnog pitanja. Uspostavljanje federativne strukture i dravnosti federalnih jedinica predstavljali su kljune elemente za rjeavanje toga pitanja. Meutim, dok je u svim ostalim federalim jedinicama dominirao princip nacionalne drave, Bosna i Hercegovina je, zbog svoje tradicionalne multinacionalne i multireligijske strukture, predstavljala izuzetak u jugoslovenskim, ali ne i u svjetskim okvirima. U odsudnim vremenima obnove dravnosti Bosne i Hercegovine dole su do izraaja njene tradicionalne vrijednosti, prije svega vijekovima stvarana kultura suivota i tolerancije etnikih, vjerskih, kulturnih i drugih posebnosti. Odlukama ZAVNOBiH-a to je posebno izraeno na dva nivoa: u ravnopravnosti tri najbrojnija nacionalna kolektiviteta u konstituisanju dravnosti, kao i u garantovanju individualnih nacionalnih sloboda i prava. Aktom svoga konstituisanja, kada je imao karakter najvieg politikog predstavnitva, ZAVNOBiH je odredio karakter nosilaca suverenosti Muslimana, Srba i Hrvata u obnovi dravnosti BiH. To je izraeno poznatim stavom koji glasi: Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino politiko predstavnitvo, Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, hoe da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska nego i srpska. i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata.3 Konzistentno ovom stavu, kada se na svom Drugom zasjedanju proglasio za najvie predstavniko tijelo dravne vlasti BiH, ZAVNOBiH je Deklaracijom o pravima graana zajamio, na prvom mjestu, ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine koja je njihova zajednika i nedjeljiva domovina. Ovim dokumentima su dati svi bitni elementi onog to danas oznaavamo kao konstitutivnost naroda. Prema tome, konstitutivnost naroda se, u osnovi, moe definisati kao kolektivno pravo izriito navedenih naroda u aktima ZAVNOBiH-a, odnosno kasnije u ustavima BiH. Istovremeno je to i individualno pravo svakog pripadnika ovih naroda na svakom dijelu teritorije BiH. Kao konstituenti drave, pobrojani narodi ova kolektivna prava ostvaruju samo u uzajamnim odnosima i uz zajedniku odgovornost. Konstitutivnost naroda je ui pojam od pojma suverenosti naroda. Suverenost po definiciji podrazumijeva najviu i nedjeljivu vlast koja ukljuuje i odgovornost za stanovnitvo na odreenoj teritoriji. Konstitutivnost naroda ne ukljuuje nijedan od ovih elemenata. Prava koja proizlaze iz konstitutivnosti ne mogu se teritorijalizirati, niti se, po tom osnovu, ne moe na bilo kojoj teritoriji konstituisati struktura vlasti samo jednog, bilo kojeg naroda. U Deklaraciji je to precizno izraeno pojmovima zajednika i
3

Taka 5. Rezolucije ZAVNOBiH-a usvojene na prvom zasjedanju 25. i 26. novembra 1943 u Mrkonji Gradu

424

nedjeljiva domovina. Konstitutivnost naroda, prema tome, iskljuuje mogunost samoopredjeljenja ili otcjepljenja pojedinih naroda, ali ukljuuje sve institucionalne i procesne garancije pune ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda na cijeloj teritoriji BiH. S druge strane, status konstitutivnih naroda je u izvjesnoj mjeri diskriminatorski u odnosu na pripadnike drugih naroda koji ive u BiH. Radi se o analognom odnosu veinske nacije i pripadnika nacionalnih manjina u nacionalnoj dravi. Uspostavljanje nove dravne strukture, iako se odvijalo u najteim ratnim uslovima, uvaavalo je visoke demokratske standarde koji se i danas podrazumijevaju za demokratske drave. To se, posebno, ogleda u Deklaraciji ljudskih prava koja ne zaostaje iza slinih dokumenata drava sa dugom demokratskom tradicijom, zatim u prihvatanju principa suvereniteta naroda, opteg i jednakog birakog prava, ravnopravnosti polova, u zahtjevu za nezavisnost pravosua, u osiguranju onoga to danas oznaavamo kao konstitutivnost naroda i u nizu drugih kriterija. U kontekstu uspostavljanja i izgradnje demokratske dravne vlasti, ZAVNOBiH je pridavao izuzetan znaaj ljudskim pravima. O tome svjedoi usvajanje Deklaracije o pravima graana Bosne i Hercegovine na Drugom zasjedanju odranom u Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. godine. Tom je prilikom Hasan Brki u uvodnom referatu, izmeu ostalog, istakao: Deklaracija prvog Bosansko-hercegovakog parlamenta predstavljae u politikoj istoriji Bosne i Hercegovine tekovinu kojom e se koristiti ne samo dananja nego i budua pokoljenja. Ukazao je na smisao i znaaj Deklaracije sljedeim rijeima: Van svake je sumnje da ona predstavlja temelj budueg Ustava Federalne Bosne i Hercegovine. Ona potvruje da mi stvaramo novi tip demokracije. Graanska prava i slobode, iznijete u Deklaraciji nee biti samo formalno ustanovljene, niti e postojati ogranienja koja su se ranije redovno stavljala u ostvarivanju tih prava. Naa demokracija prenosi teite na ostvarivanju tih prava na narodne mase i utvruje put i mogunosti kako e ta prava biti ostvarena u ivotu drave. Osnov demokratskog pokreta mi smo ve ostvarili u toku ove borbe. Ostvarivanje punog demokratizma u okviru Federalne Bosne i Hercegovine, to je vezano za ostvarivanje njene dravnosti predstavlja osnovni uslov za razvoj zajednikog ivota njenih naroda, koji su u svojoj prolosti gorko osjetili teke posljedice nenarodne vladavine i nejednakosti graana pred zakonom. Deklaracija odreuje stav naeg pokreta prema privatnoj svojini i prema privatnoj inicijativi u privredi. U isto vrijeme ona obezbjeuje trudbenicima sela i grada ivot dostojan ovjeka.4 Katalog ljudskih prava garantovanih Deklaracijom je veoma irok i ne zaostaje mnogo iza tadanjih graanskih demokratskih drava. Garantovana su brojna prava, od klasinih graanskih i politikih, do socijalno-ekonomskih sloboda i prava. Vlast se obavezala da e putem zakonodavstva svim graanima obezbijediti ivot u skladu sa savremenim shvatanjem socijalne pravde i dostojanstvom
4

ZAVNOBiH dokumenti, knjiga I. str.195

425

ovjeka. Deklaracija na prvo mjesto stavlja garancije nacionalne ravnopravnosti Srba, Muslimana i Hrvata i punih vjerskih sloboda i ravnopravnosti svih vjeroispovijesti. Garantuje se lina i imovinska sigurnost graana, zatita sloboda u sudskom postupku, kao i prava na albu, molbe i pritube svim organima dravne vlasti. U domenu politikih sloboda garantovane su: sloboda savjesti, zbora i dogovora, udruivanja i tampe. Izriito se ne propisuje sloboda politikog udruivanja i sindikalnog organizovanja, ali se to moe podrazumijevati kroz garancije udruivanja i tampe. O tome da se podrazumijeva politiki pluralizam potvruje i izriita odredba da se, radi odbrane demokratskog poretka, samo zabranjuju (se) sve faistike i profaistike organizacije i progone lica koja se bave faistikom i profaistikom djelatnou. U domenu socijalno-ekonomskih prava polazi se, kao to je istaknuto, od naela socijalne pravde. Posebno se garantuje imovinska sigurnost, pa time i privatno vlasnitvo, ukljuujui i slobodu privatne inicijative u privrednom ivotu. Vlast se obavezala da unaprijedi opte obrazovanje naroda i time omogui njegov to bri kulturni i ekonomski razvitak i da e u tu svrhu planski izgraivati mreu kola i kulturno-prosvjetnih ustanova. Kao prioritetna obaveza u ovom pogledu je likvidacija nepismenosti. Takoe se obavezala da e voditi najveu brigu o uvanju i podizanju narodnog zdravlja. Deklaracija propisuje i dunost, koja je istovremeno i ast svakog za oruje sposobnog graanina, da uestvuje u oslobodilakom ratu. Prilikom usvajanja Deklaracije, vijenik ZAVNOBiH-a Ignac Kunecki, inae pripadnik poljske nacionalne manjine, zatraio je da se unese i odredba o garantovanju ravnopravnosti nacionalnim manjinama. Rodoljub olakovi je u odgovoru istakao da se u pripremi Deklaracije o ovome raspravljalo, ali da ta odredba nije unesena iz tri razloga. Prvo, odlukama AVNOJ-a u cijeloj Jugoslaviji garantovana su prava manjina, a ZAVNOBiH je Odlukom o odobrenju rada bosanskohercegovake delegacije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a prihvatio i potvrdio sve te odluke. Kao drugi razlog naveo je: to je zbog toga to ta Deklaracija ima znaaj naeg Ustava i ona kao takva ne interesuje samo javnost Bosne i Hercegovine, nego i ostalu javnost, a ako hoete i svjetsku javnost. Kao trei razlog navodi da: Izgleda prema tome da u Bosni i Hercegovini postoje nekakve takve manjine kojima treba jo u specijalnom Ustavu Bosne i Hercegovine, pored Ustava Federativne Jugoslavije, obezbjeivati to pravo. Mi u Bosni i Hercegovini imamo neto manjina u srezu prnjavorskom i srezu banjalukom.5 Iako dva od tri navedena razloga predstavljaju upravo suprotne argumente, prijedlog Kuneckog je jednoglasno odbijen. Svi izvori potvruju da je u okviru ZAVNOBiH-a i ireg oslobodilakog pokreta postojala svijest o znaaju Deklaracije kao dijela Ustava federalne drave
5

Isto, str.235

426

Bosne i Hercegovine. Iz toga se moe zakljuiti da su sve uspostavljene strukture vlasti trebale djelovati na njenom ostvarivanju. Uz to, ZAVNOBiH je ocijenio da su za demokratski karakter i dalji razvoj oslobodilakog i antifaistikog pokreta poseban znaaj imala pitanja odnosa sa vjerskim zajednicama i kanjavanje ratnih zloina. Zbog toga su pri Predsjednitvu ZAVNOBiH-a kao savjetodavna tijela formirane Vjerska komisija i Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa. Vjerska komisija, koja se sastojala od svjetovnih i duhovnih lica, bila je nadlena da daje miljenja i prijedloge o nainu kako e se pravilno urediti odnosi izmeu narodno-oslobodilakih vlasti i pojedinih vjeroispovijesti; da prati nesmetano i slobodno vrenje vjeroispovijedanja; da daje svoje miljenje Predsjednitvu o imovinsko-pravnim kao i drugim sporovima koji bi nastali izmeu pojedinih vjerskih zajednica i ustanova i organa narodne vlasti, kako bi se i u toku narodno-oslobodilakog rata to pravilnije regulisali odnosi izmeu narodne vlasti i pojedinih vjeroispovijesti.6 Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa formirana je sa ciljem utvrivanja odgovornosti, pronalaenja i privoenja sudu svih lica koja su, u svojstvu okupatora ili njegovih pomagaa, odgovorna za zloine uinjene nad narodima Bosne i Hercegovine, kao i u cilju utvrivanja materijalne tete, uinjene od strane okupatora i njegovih pomagaa narodima Bosne i Hercegovine7 U preambuli i drugim dijelovima Deklaracije ne pominje se vodea i usmjeravajua uloga KPJ u oslobodilakom pokretu i samom ZAVNOBiH-u. To se veoma rijetko ini i u drugim dokumentima ZAVNOBiH-a.8 U poslijeratnim domaim i meunarodnim okolnostima komunistika je ideologija bitno opredijelila karakter drutvenog i ustavnog ureenja Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Uspostavljen je, kao to je poznato, jednopartijski politiki sistem, dravno vlasnitvo nad najvanijim dobrima, centralistiko dravno upravljanje i planiranje. Postala je dominantna ideologija i praksa kolektivizma i potpuno marginalizirana
6 7

Odluka o uspostavi Vjerske komisije, isto, str.241. Odluka o uspostavljanju Zemaljske komisije za otvrdjivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa, isto, str.240. U taki 1.Rezolucije ZAVNOBiH-a, usvojenoj na prvom zasjedanju se, izmedju ostalog, kae. Zahvaljujui Komunistikoj partiji, organizatoru narodnooslobodilake borbe, nartodi Bosne i Hercegovine, poslije toliko rtava i krvoprolia, ostvaruju bratsko jedinstvo u Narodnooslobodilakom pokretu koje e dalje razvijati i uvrivati, kao najdragocijeniju pobjedu u ovoj borbi. U irem uvodnom referatu na Drugom zasjedanju ZAVNOBioH-a, Djuro Pucar se samo na jednom mjestu osvrnuo na ulogu KPJ istiui: Vi znate, drugovi i drugarice, da je pokreta otpora protiv okupatora bila od poetka Komunistika partija Jugoslavije. Ona je radi toga i postala glavno uporite i glavna ujedinjujua snaga svih patriotskih elemenata u borbi protiv okupatora. Na najiropj platformi, koju je mogao da prihvati svaki rodoljub, a njen se program sastojao samo u jednom: oruana borba protiv okupatora i njegovih domaih slugu, Komunistika je partija okupila sve patriotske snage. Isto, str.186.

427

uloga pojedinca, pa time i znaaj individualnih ljudskih sloboda i prava. Ove grube lagerske eme su kasnije unekoliko relativizirane uvoenjem samoupravljanja, lokalne samouprave, ogranienim privrednim reformama i irim ustavnim garancijama ljudskih prava od 1963. godine. Ipak, u uslovima zadravanja jednopartijskog sistema, drutvenog vlasnitva, centralizovanih vojnih snaga i obavjetajnih slubi, ljudska prava i demokratija su bili bitno ogranieni. Neminovnim raspadom ovakvog sistema kod nas i u svijetu, naa i ostala drutva u tranziciji vraaju se vrijednostima graanskog drutva koje se temelji na ljudskim pravima i demokratiji. Nakon stravinih krenja ljudskih prava tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, rehabilitacija i postizanje visokih standarda u potovanju i zatiti ljudskih prava postaju kljuni uslov, ne samo za vraanje dostojanstva svakom graaninu, nego i za dugoronu stabilnost i demokratski razvoj. Bosna i Hercegovina je prihvatila i u svoj ustavni sistem ugradila najvie meunarodne standarde ljudskih sloboda, postala je lanica Vijea Evrope i tei drugim euroatlanskim integracijama. Time su, ipak, ispunjene samo normativne pretpostavke. Osam godina poslije rata, iako je djelomino smanjeno, i dalje se u praksi masovno kre i najelementarnija ljudska prava. U takvoj situaciji ponovo dobiva znaaj Deklaracija ZAVNOBiH-a o pravima graana. Njene odredbe ni danas nisu realizovane, a da se i ne govori o preuzetim obavezama u pogledu primjene najviih meunarodnih standarda ljudskih sloboda i prava. Deklaracija je garantovala dravotvornost i ravnopravnost Muslimana, Srba i Hrvata. Danas se to izraava kroz njihovu ustavnu konstitutivnost. Ali, ni osam godina od stupanja na snagu Ustava BiH ni izdaleka nije realizovana konstitutivnost sva tri naroda na cijeloj teritoriji BiH. Poto nije bilo politike volje, morao je najprije intervenisati Ustavni sud BiH, a zatim i Visoki predstavnik meunarodne zajednice. Njegova intervencija, koja je u velikoj mjeri nekonzistentna sa odlukama Ustavnog suda, do sada nije realizovana ni na normativnom planu. Politike elite, posebno u Republici Srpskoj, opstrukcijom ovih odluka nastoje ostvarivati svoje ratne ciljeve. Da bi se eliminisali rezultati genocida i etnikog ienja, ustavnim rjeenjima je izriito propisano da nacionalna struktura u institucijama javne vlasti na svim nivoima mora odraavati rezultate popisa stanovnitva iz 1991. godine. Upravo u ovom pogledu rezultati su poraavajui. To je indikator nezadovoljavajueg stanja i u pogledu povratka prognanih, njihovog ukljuivanja i uticaja u proces odluivanja, a time i ostvarivanja njihovih elementarnih ljudskih prava. Nije mnogo bolja situacija ni u pogledu ostvarivanja drugih sloboda i prava na ije se ostvarivanje obavezala dravna vlast jo prije 60 godina. Da bi dananja vlast bila osposobljena da osigura ljudska prava na koja se obavezala, neophodno je ostvarivanje radikalnijih reformi u gotovo svim sferama ivota. To su, istovremeno, i uslovi za prikljuenje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji i drugim integracijama. Deklaracija ZAVNOBiH-a potvruje da smo davno bili opredijeljeni za takav put.

428

Autor Profesor dr. Kasim Trnka je redovni profesor ustavnog prava na Pravnom fakulteta Univerziteta u Mostaru Rezime rada: U svom prilogu autor izlae sadraj i ocjenjuje znaenje dviju Rezolucija donesenih na dva prva zasjedanja ZAVNOBiH-a, onog u Mrkonji Gradu 1943. i onog u Sanskom Mostu 1944. godine. On nastoji da ukae u emu je historijska vanost i kakav je demokratski i uope ustavno-pravni sadraj i politika orijentacija tih dokumenata, kojima je ne samo obnovljena bosanska dravnost nego i definiran demokratski sadraje nove drave.

429

NAUNI SKUP BOSNA I HERCEGOVINA PRIJE I NAKON ZAVNOBiH-a

Izdava

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

Lektor-korektor

Snjeana eri
DTP

Zlatko Eminagi
Tira 200 tampa

tamparija DES Sarajevo, 2007. godine

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(497.6) (063) (082) NAUNI skup Bosna i Hercegovina prije i nakon ZAVNOBiH-a (2007 ; Sarajevo) Nauni skup Bosna i Hercegovina prije i nakon ZAVNOBiH-a, Sarajevo 23. i 24. novembar 2007. / 429 str. ; 25 cm. (Posebna izdanja / Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine ; knj. 124. Odjeljenje drutvenih nauka ; knj. 37) Bibliografija uz pojedina poglavlja. Bibliografske i druge biljeke uz tekst ISBN 978-9958-601-20-0 1. Filipovi, Muhamed COBISS.BH -ID 16089862