KUA OD ZDENCA

eljko Grabarevi

Sadraj

ROSTOCK MAMA MARTINJE SMRT PSA SINUSOIDA GENESIS ODRAZI I. ODRAZI II. ODRAZI III. PUTOVANJE DAROVI STVAR MATEMATIKE STVAR LOGIKE VATRA NJENOST RIJEI POGLED HRID DOBRO I ZLO OSAM PRAVILA MOST JEDNOROG I TRAVA GMIZAVCI XIV. GENERACIJA ODNOS ZMAJEVA I ZEMLJOVIDA

6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 29 30

3
SMRAD ADAGIO STRAH I. STRAH II. BREZA AMADEUS UMA SNAGA PLAA ZLATNA ULICA VIA MALA LIE DRVO DRVA U KAMINU LISTOPADSKO PREDVEERJE JEDNOSTAVNE STVARI ILI MARKE I LIVADA OBINA PJESMA NE TRAEI PUSTOLOVINU BIO SAM SUROGAT DOMOVINA MOJE KERI USPAVANKA LJUBAV OTAC I SIN 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 49 50 51 52 53 54 55 56 57

4
MOJ PRIJATELJ SLIKAR TATI MIRIS KNJIGE KUA OD ZDENCA PERIVOJ ODMOR NA KRAJU UVIJEK OSTAJE LJUBAV PUT U RAJ SMIJEH IZRANJANJE BOGATA SLABOST U OLUJI PLES HODOASNIK RAISON DTRE KAMEN SJENE PJESME 58 59 60 61 62 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77

ODRAZI

ROSTOCK You have been loved, sluam uz ritam betonskih kvadrata. Svi spavaju u sutonu rasprenog sivila s udnim sjajem iznutra, dok George Michael pjeva o utjehi koje nema. Nije no i nije dan i, ini mi se, ovo je doba vjeno. Nema razloga za sunce i mjesec u rasprenoj magli koja obasjava mrak i ini farove atributom nepovjerenja u dano svjetlo. Dimnjaci nuklearke spojeni sa svojim dimom koji s neba pada i svijetli na kilometre, ali ne obasjava nita. I ne treba, jer svaka stvar ima svoj sjaj. I moda ipak ima utjehe u ljubavi i razloga za pjesmu koja lomi srce.

MAMA
mami Kati

etiri. Manje etiri. Nitica. Ni jedan. Od etiri. Jedan, dva tri, etiri. Brojanje oduzimanjem. Svi. Do jednoga. etiri bila. Ti ima samo jednog. Tri dana si izdrao. Bez njega. Zar nije dosta? Dokada u trajati sama? + + + = 0. Pravilo zbrajanja raetveravanja.

MARTINJE Ne boj se pajda, jo ima rezeega vina, starih brajdi i jo starejih pria. Jo nam nekaj znae kantu ministri, stoloravnatel, fiku, martinje i bregi. Ne boj se pajda, jo su pajdaice vite, oble, mazne i kak treba zbite. Jo uvek im samo pogled treba da ti srdce, mesto v prsima, v grlu zaklikne. Ne boj se pajda, jo ni dotud dolo da si sam kak vuk, tak grdo jo ni. Ak se samo jenput najdemo v kleti v obleki staroj i z lampaom saki, navek smo pajdai, jer nas vee skupaj, starinski sklad stola, pajdatva i srdca. Ne boj se pajda, jo je nami vano popevati stiha, nekaj po domae i ak sklopi oi, crpsti iz davnine obloge i melem, utjehu i nadu za duu stremeu, za duu hrvatsku.

SMRT PSA Gri se u uasu i bolu. Umire bez razloga i iz ista mira. Ne razumije. Strah ga je samog dok ivot blijedi. A mazili su ga prije par sekundi. Njegovi, voljeni, jedini.

10

SINUSOIDA Skupa smo doli. Obian disko, obina glazba, dosada sama. Ti sjedi mirno, gleda okolo i ubija vrijeme. A onda ustaje, bez mene, sama i plee polako, samo za sebe. Ko sinusoida, niz muziku klizi, u ritmu svome i ritmu svih ena. Ko sinusoida uzbibana, ti ne mami svjesno ti se samo giba, ti drukije ne zna.

11

GENESIS I. Dok nas nije bilo, postojala je svijest po sebi i o nama. Bezdaljina, bezteina, beztrajanja, bezbrzina. Sama. Onda se proirila unutar sebe i stvorila zvijezde. II. Nema kraja estom danu, esti dan i dalje traje. Knjiga postanka nije zatvorena. U prvom smo tjednu i on jo daje. III. Najblii mi je nakon zavrena posla. Tada zajedno sjedimo i gledamo, ispunjeni sreom, ono to smo stvorili.

12

ODRAZI I. Kao to se aba bolje ogleda u vodi, kao to se voda bolje ogleda u moru, kao to se more bolje ogleda u nebu, tako se ti bolje ogleda u meni.

13

ODRAZI II. Ne prepoznajemo druge zato to ne gledamo njih, nego njihov odraz u nama. I tako veina druge gleda, a vidi sebe sama. Jedino ljubav zastore sklanja i tebe u meni i mene u tebi na isto platno odcrtava.

14

ODRAZI III. I rekao je: Mi smo njegov odraz u zrcalu. Kada se pomakne i mi nestanemo, ali ako se zrcalo razbije ostaje samo on. I jo je rekao: Ali, zrcalo i odraz su isto. Na odraz je zrcalo drugima, i kao i svemir, samo u drugima postojimo. I gledao me vedro, sretno se smijui, i bio je predblagdanski miris kolaa, dobar, topao, domai.

15

PUTOVANJE Ako kani putovati, prvo se operi. Speri sa sebe sve to te pokriva. Kada zavri, vidjet e da te nema. arobnom niticom dotaknuto, sve to dijeli sobom postaje beskonano. I kao to je besplatno sve to je neprocjenjivo, shvatit e da ne treba putovati da bi doao kui.

16

DAROVI Pritisnut darovima koje svima dajem, koje svima nudim, a koje nitko nee, tonem sve dublje u blato srca i u duha smee. I, nadam se, moda se jednom dovoljno zgusnem, zgusnem dovoljno tvrdo, dovoljno isto da me Ti prepozna i da ti blizu srca, napokon, u kolajni oko vrata zasvjetlucam.

17

STVAR MATEMATIKE Jedan vie dva daju tri. Jedan ini tri. Tri nema bez jedan. Tri je jedan. Jedan vie osam daju devet. Jedan ini devet. Devet nema bez jedan. Devet je jedan. Jedan vie beskonano manje jedan daje beskonano. Jedan ini beskonano. Beskonano nema bez jedan. Beskonano je jedan.

18

STVAR LOGIKE Nema razlike izmeu sna i jave. U beskraju mora biti moj san. Moja java mora biti sanjana. U beskraju.

19

VATRA Moj maak i ja znamo: kao to je ljubav vie od ljubljenja, tako je vatra vie od gorenja, a plamenovi su srodniji zvjezdama nego nama.

20

NJENOST Izvire u oku, u dodiru je skrita, iz osmijeha zrai. Vano je znati. Od svih dobrota samo ona drugog treba da bi mogla biti, blaiti i sjati.

21

RIJEI Sve je ve reeno. Zato, hvala Bogu, na neznanju i zaboravu koji svaku rije uvijek iznova ine svjeom i ponovno punom. Ali ipak, osjetim se prevareno kad shvatim da su i moje suze samo drugog plaa jeka.

22

POGLED Oi i pogled nisu jedno. Pogled neki put oi ima, a neki put vidi sam. Uvijek nam je nekako znano, kada je u oima, a kada luta tko zna kamo.

23

HRID Neki su ko hrid. Kad je mirno, jedva se vide, a u oluji prte pjenu za visine i sijeku more za dubine. Uvijek su izvan, sami. Zavide pijesku i morskoj travi: kako bi lijepo bilo zrnce biti i na dnu za more ne znati. No, dok se grohotom tresu i grme, ponekad i vodu samu razlome te dno prepozna nebo, zvijezde i more.

24

DOBRO I ZLO Dobro ne prepoznaje zlo i ne prihvaa da ono postoji. Sr zla je pokuaj dokazivanja sebe izvan dobrote.

25

OSAM PRAVILA Ostalo postoji zbog tebe. Ti postoji zbog ostalog. Bog moe postojati bez tebe. Ostalo ne moe postojati bez Boga. Ljubav je mehanizam usvajanja ovoga. Mrnja je iluzija. Dobro je usvojenje ovoga. Zlo je priznavanje samo prvoga.

26

MOST Ne boj se crnoga, koatoga kosca. On ne postoji. Na kraju, doi e ti netko koga se ne boji. Netko, prije tebe otili, kojega jo voli, pokazat e ti put i rei sve to mora znati o prelasku mosta izmeu sna i ivota.

27

JEDNOROG I TRAVA Nema kraja onome to zna. Zapamti, sve to sanja, ima. Uvjeri se da su stvarni. Sni i dani. Da su isti jednorog i trava i da je svejedno otkuda dolaze rime, note, Hobiti i muze.

28

JEDNOSTAVNE STVARI

29

GMIZAVCI XIV. GENERACIJA Puni snage, ponosa i prkosa. Puni pameti, ljubavi i znanja. Ipak smo trebali ostati skupa, vatreni, potrebni, bitni. Ali, svijet ivi od lai u drutvu pravila jalnih i kukavnih. Teko smo shvaali da dobro nije samo po sebi prihvatljivo i u meuvremenu puili kad god smo sanjali, radili i poklanjali. Jedino nas ljubav nije prevarila. Ali, siti smo ve i dosta nam je hipokrizije, arogancije, demagogije glupih, slabih, malih, prestraenih kojekakvih efia, lopova i gnjida. Nemaju ispriku, ak ni objanjenje, pa nema ni razumijevanja ni oprosta. Sve to nam ine i to su nam inili bit e naplaeno i tringelt e nam dati.

30

ODNOS ZMAJEVA I ZEMLJOVIDA Crtala su se upozorenja, nekad, na bijelom dijelu zemljovida. Iza znanog. Pazi!!! Tamo zmajeva ima. Sada je sve istraeno. I zmajevi nemaju granica.

31

SMRAD Oni ne hodaju ve gmiu i kliu u sluzi koju sami lue. Jedina im srea kad nekoga mue, ali jaega uvijek bez prigovora liu. Nisu oni jadni, kak ih drugi sude, to je njihov izbor, oduvijek su takvi. Boe, voliti ih trebam, znam, ali kako god ih taknem, oni smrde.

32

ADAGIO
Rabindranatu

U Adagiu ljubav izvire iz antiniketana. Tee kao samotok gusta i mirisna, puna zvonia, vjetra, iskrica i cvijea. Opijen sam tim vinom i, ko glazbena vilica dotaknut istinom, treperim sve vie i vie, dok ne stignem do tiine. Ni on ni ja ne slutimo otkuda i otkada ono zrije, ali znamo da samo dolazi i vie ga ima to se vie toi.

33

STRAH I.
Saint-Exupryu

Ti misli, Mali Prine, smrt nije kraj i svrha. Smrt je samo nain otvaranja vrata i produetka puta. Ali mi poznajemo zmije i poklone to daju. I priznajem, ne ujem zvijezde to se smiju i, bojim se, moda je ovca pojela ruu na kraju.

34

STRAH II. Bojim se slabosti. Strah me da ne otkriju kako sam nesiguran i kako se bojim. I tako, dok glumim sebe, sve mi prijeti. No, znam da nema straha izvan mene.

35

BREZA
Cesariu

Po svemu u sebi i oko mene osjeam, dolo je vrijeme davanja. Pretrglo se previe niti krhka tkanja koje nas uva od praznine. Ako nismo zajedno, nismo nigdje, jer jedino ljubav vezuje i vrijeme i daljine. Moda se davanjem nove niti spletu i tako nas ponovno spoje u jedno s brezom, ovdje.

36

AMADEUS
Requiem

O Wolfi, o prijatelju, o brate! U strahu svijetli pred zmajem i misli da ti je svjetiljka mala, a svjetlo preslabo. Ti ipak svijetli do zadnje sekunde, oajan zvidue sebe, a mene u prsima gui kad te sluam kako nudi. Kako nudi nepotrebno ono to se samo daje i to svi u tebi uju, i glas i glazbu, i sklad i vjeno.

37

UMA
Tolkienu

Ja svoju umu imam. Ponekad u snu je vidim i u javi je ekam. Ona se, ko Jelena, tik iza vida skriva, a u njoj su stabla, svako ivo i sveto i vrsto ko piramida. Sunce tamo, kao kroz vitraje, kroz grane rie, predjele tople, predjele jasne, predjele tie. I hodam tuda, s jelenom i vilenjakom skupa, koji me pobjei mame u luke sive u luke bliske, u luke davne, govorei o zemlji gdje ovjek je ovjek, ljubav je ljubav i tuga je odjek neeg ega nema vie. Ali rano je jo za Sive luke, znam da i u ovome glibu umske mladice niu, koje trebaju neije ruke. Ipak u meni, svaki dan, sve je dublji zeleni hlad.

38

SNAGA
Zdenki

Samo tihi i plahi mogu se smijati. Samo dobri i vedri srcem vide, ne odustaju i ne trae nita osim da uzme to ti daju. Odbijanje ih esto zbuni, ali blago onima koji se jo razoarati mogu.

39

PLAA Doli su na plau. Uz nas. Boje se svega. Tata, mama i dva djeaka. Pogledavaju nas, treperei, mislei da emo ih potjerati. Tata i mama se ne skidaju, nego stoje uz dva rairena runika. Zauzimaju malo prostora. Mama u cipelama hoda po ljunku uz rub mora, pazei na djecu koja ne znaju plivati. Zna da je svi gledaju. Tata pui i pravi se da nije ovdje. Pomakli smo se, dajui im vie mjesta. Nisu ga zauzeli, nego nas pogledavaju s plahim nerazumijevanjem. I iznenada, iako se nita nije promijenilo, i sunce je potamnilo i more je posivilo.

40

ZLATNA ULICA
Hradani

Zlatnom ulicom idem i pokuavam uti ljude. Rano popodne rasipa sunce na kameni plonik i kue koje ute. Na dnu su vrata koja vode nekud. Nikog nema. Kao da svi znaju da je ovo put, i da tu ne ostaju.

41

VIA MALA Postoje mjesta za bia tuge. Znamo oduvijek jedni za druge, ali vjerujemo da su tlapnje sve drevne magle i sve udne slutnje. apate jezivih stradanja ujemo iz kamenja i granja i kosa nam se die na glavi dok bjeimo od odjeka koraka koji nisu nai. Kad doemo na toplinu svjetla puni prkosa, ne priznajemo nita. Ali, znamo da nikad tamo sami ne bismo bili jer vidjeli smo sjenu neeg to prema nama klizi.

42

LIE Govori mi bojama. Svakoga listopada. O sebi i stablima. O tome kako je lake letjeti nego ostati i, jo o tome, kako je lake mijenjati nego trajati.

43

DRVO Stablo je drveno. Ima lie. Zeleno. Die za mene. Blai mi oi. Mogu ih sklopiti, ali znam, tu je. Tu i svuda oko mene. Naslanjam se i toplo je. Prihvaa me. Nemamo problema.

44

DRVA U KAMINU Volim gledati vatru u kaminu dok pijuckam kavu u kasno popodne. Hipnotiziran zurim u drva to gore i nestaju polako u plamenu i dimu. I doe mi ih ao. Ta ona su poluiva, bila su zelena i bila su divna i mnoga bi od njih proklijala snova, al ne u koari i ne pored zida.

45

LISTOPADSKO PREDVEERJE Volim zeleno, volim hladno, volim listopadsko predveerje, volim tiho, volim jasno. Tada, premda bez glasa, sve bruji i tada, premda svjee, sve vrije. Jedino bistrina sve je dublja, i dio sam nje i plamtim ko zublja.

46

JEDNOSTAVNE STVARI Maji zatiljak i ui. Prvi zub ispod jastuka. Domaa juha. Okus zraka u vjetru. Njen obris. I oi. ine glazbu. uju se u njoj kad ih nema. Trae i zovu. Odzvanjaju u tebi jedino vanim, jednostavnim, malim.

47

ILI Kupiti? Ili ne? Ako kupim, trebam li? Ili ne? Ako elim, onda trebam. Ili ne? Ja sam sretan ako imam to to trebam. Ili ne? to ne elim to ve imam, pa ne trebam. Ili ne?

48

KUA OD ZDENCA

49

MARKE I LIVADA Stoezdeset tisua maraka za malu livadu punu trave i jaglaca. Trudim se razumijeti. Marke i livadu. Livada je stvarna. uti pod nogama, malo prana. Marke su vrijeme. Trideset godina da zavrijedim livadu. Ne moe biti. Za trideset godina sam napravim livadu na Mjesecu. Djeca dobiju djecu za trideset godina. Ja umrem za trideset godina, za livadu. Neto nije u redu, ali odgovor je blizu. Livada me ima do samoga kraja, zbog vremena. Ono je sporo, valjda.

50

OBINA PJESMA U ovoj pjesmi nema vjenih tema. Nema pouka ni saznanja. Piem pjesmu o snijegu, planovima, o brvnari i poljupcima. O svemu bliskom, o prijateljima, o enama, o autu i cigarama. Nema u njoj dobra, nema zla, nema smrti ni raanja. Obina pjesma o obinoj etnji i veeri kod Borka. Nita ne znam o bilo emu i ne tie me se nita, ali vesele me vatra i kava i Voyager i gitara. I sretan sam dok ti na praznom zidu drim nove slike i ti me sidri sa stotinu pitanja da li je dobro ovdje, tamo je krasno, sada se vide, ipak, mrak je ili moda nije. Dosta je velikih stvari, vjenih dilema i glavobolnih misli. uje se auspuh, trebam nove gume, ker mi kalje. Novi kaput. Zumbuli su Sanji provirili. Susjedi su loi. U utorak idem na put. Al, onda te pogledam princezo, i apnem nemoj se uditi, znam, znam malena, iza svega sivog, svijet je ipak zlatno-ut.

51

NE TRAEI PUSTOLOVINU BIO SAM NA BRIJEGU I VIDIO SAM: niski, otro ogranieni, nepravilni, isti, hladni, tamnosivi, brzi oblaci, definiraju zrak i vjetar, kiu ne, nikako kiu, ona ih stapa sa mnom i istinama na vrhu vrleti, pa ne miriu vie po snazi i nadanjima, nego po zemlji i borovima, ali kad prestane, spoji se miris kie i oblaka u miris beskrajne, obeane zemlje

52

SUROGAT Bez konjskih sapi. Bez hrastove kue i bez kamenog dvorca. Bez sjeanja i trajanja. Bez djedovine. Bez povratka kui. Bez hrasta u dvoritu. Bez groblja. Prazni.

53

DOMOVINA Moja domovina ima tvoje lice i ruke. Sluam je glazbom djejeg smijeha, gledam listopadskim sutonima, miriem prahom makadama i slijedim duborezom muke.

54

MOJE KERI Najvie ih volim buditi. Ne brane se pospane. Kovricama uokviruju toplinu obraza i pitomost oiju. Nisu jo zapravo budne i ne trebaju glumiti odrasle, pa su kakve jesu. Male, meke, tople. Moje.

55

USPAVANKA Spavaj ljubavi. Dobra bek-baba uvijek pobijedi zloestu bek-babu. Nieg nema to ti ne pripada. U tvom svijetu uda cvro, samo istinom te mazim. U polusnu slua ritam srca i dobro je oko nas i u nama. Spavaj mazo. Dobro je toplo, dobro je blizu, dobro mirie kao ti.

56

LJUBAV Kau mi: Zauti! A ja ih samo gledam i nita ne priam. Glasna je ljubav kojom ih diram i utim.

57

OTAC I SIN Prvi put te posjeujem ovdje. U betonskoj si kocki s imenom, prezimenom, godinom, kriem i nepopunjenim mjestom. Svuda oko mene upaljeno groblje. Htio bih ti neto rei, ali ovako mi je udno. Kao zaleen stojim tiho, ne mogu otii. Kao i obino, kad je prekasno, razumijem bolje nego prije. Sada shvaam tvoje snove i, ak niti izgovorene, enje. Odustao si prerano, bez iega da te grije, videi u meni, moda, ispunjenje. A malo sam trebao dati. Podijeliti s tobom malo misli i planova, poneki san i, izmeu dva prsta, elja. Potraiti savjet, doi po utjehu, u miru, uz pivo, komentirati neku tekmu. Pokazati to osjeam, koliko mi treba, koliko mi je vano vidjeti ti lice, bez urbe posluati to mi eli rei i s brajde potjerati ptice. Mislio sam, stignem, uvijek ima dana. Bez razloga, najave i plana, jednom u doi, ovaj tjedan moda, jo je lijepo vrijeme, popit emo kavu, zafrkavat staru I sada stojim u tiini, gledam krizanteme i, kao uvijek, utim i plaem iznutra za tebe i sebe i nije mi lake i ne osjeam se bolje i nisam dobio odrjeenje. Bog, stari.

58

MOJ PRIJATELJ SLIKAR Vidim tiinu koju moj prijatelj slika. Gledam miris makije u skrivenu pejsau. Naravno, more je blizu, a i ja sam tu negdje odmah iza ugla.

59

TATI Sram ih bilo, rekao je, sram ih bilo, drhtao je. Ne znam zato tako blago, ne znam koga, kao dijete, sram ih bilo. I umro je tiho, u mukama, nikom vaan, samo nama. Al, u meni se plima die neisplakana iz tiine koja topi, koja brie sva vrijeanja, sve uase, sve sramote, sve grozote, kad pomislim, sram ih bilo. Ja ne utim, ja ne apem, ko nevera, sada grmim, kao jugo sada plaem. Mjesto njenih, mjesto slabih, mjesto dobrih, mjesto malih. Kad se sjetim, sram ih bilo.

60

MIRIS KNJIGE Miris knjige ine kako slijedi: papir, mudrost, tlapnje, crnilo, ljepilo, enje. Malo sjedih vlasi tu je, jedan skrovit san, puno veselja, dostojanstva trag. Okupan je nadom i, kao kruh, uvijek poseban, aroban, potreban i svean.

61

KUA OD ZDENCA Sanjam kuu sa zelenim rebrenicama. Bijelu kuu s kamenim trijemom i puzavicama uz sjevernu stranu. Sanjam vrt sa ljunanim stazama i oko grmlja tamnu travu. Sanjam miris lipe. Kraj zdenca klupu. Odsjaj vode. Kao svjetlost u oku, dolazi iz dubine. Sanjam svjeinu kojom diem duboko i polako, sretan dok ekam svoje da im kaem sve to nisam, sve to znaju, sve to trebam. Ali, rei im moram odmah, jo dok na trijemu sanjam glasove dragih to mi se blie ljunanom stazom oprost nosei. Od zdenca.

62

PERIVOJ Opet si ljubomorna, sjetna i tuna na neki dio mene koji nije tvoj. I gleda me sva tiha, meka i suzna, dok u meni die zeleni perivoj. Perivoj stabala koji iz tebe rastu i svaki im list ima svoju sjenu, vjetar i rosu, ali, kad doe vrijeme, svaki u svojoj boji, listovi zlatni, listovi crveni, tebe rese, listovi tvoji. Tako i ja sve to sobom nosim tebi dajem, ne to moram, ne to trebam, ne to hou. Ja ne znam drukije, ja na drugi nain ne mogu.

63

HODOASNIK

64

ODMOR Nisam ja napisao: Bijah uzvanik na svetkovini ovoga svijeta i zato mi je ivot blagoslovljen. Moje su oi vidjele i moje su ui ule. Na toj sveanosti, pade mi u dio da sviram na svom glazbalu i ja sam svirao to sam bolje mogao. I sada pitam, nije li konano dolo vrijeme da uem, lice ti vidim, i tihi svoj pozdrav tebi prikaem. (Tagore) Ali, trebao sam. Jer to je moja dua napisala. I stvarno sam svirao to sam bolje znao. Sada sam umoran i oi me peku. Trebam tiinu. esto. Prainu koja tee kroz prste. umu. Sve svoje smireno sloene spise, ostavio bih brai. Sretan. I otiao sljedei tvoje stope. Stazom prema klupi kraj zdenca.

65

NA KRAJU UVIJEK OSTAJE LJUBAV Istina. Ljubav mi ostaje. Zauvijek. Moja ljubav. U meni. ivi. Istina. Do smrti. Znai uvijek. to god da mi se dogodi. Imam ljubav. Istina. Svoju. Prema kojoj sam nevaan. Uvijek ostaje ljubav. Znam. Napokon razumijem. Ljubav. Istina! Istina! Istina!

66

PUT U RAJ Uvijek idem. Isti. Ne odustajem. Nikad.

67

SMIJEH Smijeh sam izgubio negdje putem. Imam smjeak, nae se i osmijeh, ali, nekako, vie se ne smijem. Nita nije smijeno. Ne ide vie. A smijali smo se, Boe, smijali smo se, ak i samom smijehu. Ja najvie. Nisam ga sauvao i nitko, osim mene, nije za to kriv, ali bez smijeha sam lomljiv, a vino mi, ve predugo, nije pitko. Danas se vraam, polako, istom cestom. Naporno je. Puno blata ima, ali znam da vrijedi, jo ekaju me u daljini radost, sunce i vedrina.

68

IZRANJANJE Sahranjeni duboko, pokriveni smijehom, izranjaju u jesen, otopljeni kiom, utjeeni liem. Samo ih takve mogu opet gledati. Snove svoje zakopane.

69

BOGATA Nita ne trebam. Sve imam. Oblaie nezaboravka, miris medovine, tiho sunce u kasno popodne. I maka imam, i tamnu umovitost gore, i klempuu lajavu, i vrapcima pozdravljane zore. Al imam i oi u kojima jesam, kojih sam dio, u kojima sam snivan. U njima u treperiti i kada jednom zaspem jer ljubav traje i kada vie nisam. Stoga, nita ne trebam, svega imam i puno mi je srce i dosta mi je.

70

SLABOST Nezadovoljan sam sobom. Znam to treba i to valja, al ne radim to to moram, nego inim to to ele. Pa mislim: - Da ih nema, radio bih to to trebam, ne to oni hoe, i bio bih sretan. Ali, onda, pitam se, kome bih radio to to elim ako nemam njih da im predam to to sanjam?

71

U OLUJI Podivljaloga vranca ne moe koncem vezati. Osim, moda, ako je crn.

72

PLES Letim! U ritmu! Bez pokreta. Glava i sklopljene oi odaju ples. Nita me ne koi.

73

HODOASNIK Sada idem drugdje. Sada gledam dalje. Nigdje nisam stigao i nita nisam vidio. Ali, kao leom, skupljam pjesmom svjetlost stvarnosti i udivljen pratim arite puta.

74

RAISON DTRE Moje su pjesme kao odrezana grana s pupovima. Procvjeta u proljee kad i cvijee na drveu. Uzaludno, nekorisno, besplodno, ali ipak cvate. Nee se zasladiti njihovim plodovima, ali ipak za te, kad ih gleda bespomone, tebi neto znae. One su odsjaj ivoga stabla i, moda, ako ih u sebe zatakne, moda i u tebi neto izraste.

75

KAMEN Ja, kamen, hladan, stamen. Uzgajam njenost. Mahovinu. Bez sunca. Na sjevernom uglu. Vlaan. Ruan. Bez koristi. U mahovini rastem u ljepoti.

76

SJENE One su znale. Odmah. Sjenovit je svijet od dviju dimenzija. Pitam se, kao to je sjenama svjetlo oduzeto, kakvo sunce je nama uskraeno i to nas zaklanja od pravoga vida. Moda treba, kao dijete, nai rub prostora i tamo kutom oka vidjeti odsjaj i naslutiti izvor duge.

77

PJESME I. Tonem u pjesme boje tamnog zlata. Tonem u pjesme, jer me one hoe. Tamo sam svoj. Miran, sretan, vedar.

II. Pitaju me. Kako to da su mi pjesme tako raznolike i otkud mi snovi za takvu arolikost? Ne razumijem ih. Pa ja stalno istu pjesmu piem. III. Uvijek sam elio pisati pjesme. To je uglavnom sve to se ima rei o pjesmama i o meni.