Rudolf Steiner

Poljoprivredni tečaj
Duhovnoznanstvene osnove
za napredak poljoprivrede

Osam predavanja, uvodni govor i razgovori

održani u Koberwitzu kraj Breslaua
od 7. do 16. lipnja 1924.
i predavanje u Dornachu
održano 20. lipnja 1924.
ČETVRTO PREDAVANJE, 12. lipnja 1924. 91

Snage i supstancije koje ulaze u d u h o v n o : Pitanje

gnojidbe
G n o j i d b a u domaćinstvu p r i r o d e — Način djelovanja tvarnog,
snaga i način djelovanja d u h o v n o g — Biće drveta u u s p o r e d b i
s jednogodišnjom biljkom — Ispupčena zemlja — Bit pognojene
zemlje — O s o b n i o d n o s p r e m a g n o j i v u — D j e l o v a n j e s n a g a
u nutrini o r g a n s k o g — O ž i v l j a v a n j e s a m o g z e m l j a n o g

K o m p o s t — S t v a r a n j e r o g o v a i r o g o v l j a — O b i č n i stajski
gnoj — Bakterije i kakvoća gnojiva — Koncentrirana, oživljava-
juća gnojidbena snaga u sadržaju kravljeg roga — Razrjedivanje
i miješanje g n o j i v a iz k r a v l j e g r o g a — O s t a v l j a n j e k v a r c a
ili g l i n e n c a u zemlji tijekom ljeta

Odgovori na pitanja, 12. lipnja 1924 110

Razrjedivanje, miješanje i r a z d i o b a g n o j i v a iz kravljeg r o g a
— Č u v a n j e i u p o t r e b a kravljih r o g o v a — T j e r a n j e s j e m e n a
u k a o s — R e p r o d u k t i v n a s p o s o b n o s t i h r a n j i v o s t žitarica

Promatranje makrokozmičkog kao zadaća duhovne

znanosti: Rast zemlje i biljaka

PETO PREDAVANJE, 13. lipnja 1924 125

Pravilna supstancijalizacija g n o j i v a
O b r a d a a n o r g a n s k i m t v a r i m a — I z r a v n o oživljavanje zemlje
o r g a n s k i m — H o m e o p a t s k o d o z i r a n j e iz zemaljskog okružja
— Supstancijalne, životne i zračeće snage — Stolisnik u prirod­
n o m procesu rasta biljaka — Plemenita divljač i snage svemira
— D j e l o v a n j e kalcija i Chamomilla officinalis — K o p r i v a ,
najveća b l a g o t v o r k a u b i l j n o m svijetu — U r a z u m l j i v a n j e tla
— P r i r o d a biljke i biljne bolesti — Hrast — Zemljino upijanje
k r e m e n e kiseline — U z a j a m n i o d n o s kvaliteta u o r g a n s k i m
p r o c e s i m a — U z a j a m n o d j e l o v a n j e k r e m e n e kiseline i kalija
— M a s l a č a k — Valeriana officinalis

Odgovori na pitanja, 13. lipnja 1924 146

O p ć e n i t o o gnojidbi — Pojedinosti o p r i p r a v c i m a za g n o j i d b u
— U z i m a n j e h r a n e iz a t m o s f e r e

Individualizacija mjera u poljoprivredi

ŠESTO PREDAVANJE, 14. lipnja 1924 156

Bit k o r o v a , štetnika i t a k o z v a n i h biljnih bolesti
pred forumom prirode
D j e l o v a n j e v a p n a i k r e m e n a u zemlji — D j e l o v a n j e p l a n e t a
 — Utjecaj M j e s e c a i klijanje u zemlji — S n a g e koje p o t i č u
stvaranje p l o d a — O b u z d a v a n j e Mjesečeva djelovanja na
k o r o v — P e p e o — P l a n e t n i sustav i z o d i j a k — D j e l o v a n j e
Mjeseca i V e n e r e u životinjskom carstvu — Karakterističan
primjer: poljski miš — K o z m i č k i utjecaji k o d k u k a c a i nižih
životinja — Repina n e m a t o d a — Sunce u zodijaku — N o r m a l n o
stanje i b o l e s t i b i l j a k a i životinja — D j e l o v a n j e M j e s e c a i
stvaranje gljivica-nametnica — Equisetum arvense

Odgovori na pitanja, 14. lipnja 1924 178

O v o d e n o m k o r o v u , k u p u s n o j kili, gljivičnim o b o l j e n j i m a
v i n o v e loze, p l a m e n j a č i — Pitanje konstelacija — M i n e r a l n o
gnojivo

SEDMO PREDAVANJE, 15. lipnja 1924. 186

Intimnija uzajamna djelovanja u p r i r o d i : Odnos
i z m e đ u ratarstva, v o ć a r s t v a i stočarstva
D r v o u c j e l o k u p n o m d o m a ć i n s t v u p r i r o d e — Zeljaste biljke
i žitarice — K a m b i j — M i r i s b i l j a k a na zemlji i miris d r v e t a
— Biće korijena — S r o d n o s t biljaka i životinja — Kišne gliste
— Svijet ptica — M e đ u o v i s n o s t šuma, polja i livade: regulacija
š u m e — U n u t a r n j a s r o d n o s t g r m o l i k o g r a s l i n j a i životinja
s i s a v a c a — P r i s a n o d n o s gljiva i nižih životinja

O d n o s biljnog p r e m a životinjskom, životinjskog p r e m a biljnom

— Davanje i uzimanje u prirodi

OSMO PREDAVANJE, 16. lipnja 1924. 204

Bit h r a n i d b e
D i o b a u životinjskom o r g a n i z m u — Zemaljska i kozmička
tvarnost — Zemaljske i kozmičke snage — Poljoprivredno
g o s p o d a r s t v o k a o o r g a n i z a m — Z a m e t a k Ja u g n o j i v u — Ja-
-snaga u zemlji

Poljoprivredno g o s p o d a r s t v o kao individualnost — Zajedničko

djelovanje snaga i tvari kod mliječnih, radnih i tovnih životinja
— Korijenska h r a n a — Sjemenke lana — Sijeno — Vrste djeteli­
ne — Kuhanje živežnih n a m i r n i c a — Sol — Rajčica i k r u m p i r

Poljoprivreda u najdubljoj vezi s društvenim životom

Odgovori na pitanja, 16. lipnja 1924 228

G n o j i g n o j n i c a — Pitanje konstelacije z v i j e ž đ a — Z n a č e n j e
elektriciteta u p r i r o d i — Kiseljenje s t o č n e h r a n e — Z e l e n a
gnojidba — U p o t r e b a ljudskoga gnojiva — Moralnost i uvjerenje

UVODNI GOVOR, 11. lipnja 1924. 239

Napomena švicarskog izdavača: 251

Praktična primjena smjernica d a n i h u p o l j o p r i v r e d n o m tečaju
 PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Sve se više i više javlja u svijesti ljudi nepobitna

činjenica da je danas uobičajeni način obrade tla
i uzgoja biljaka i životinja došao u slijepu ulicu.
Kako bi se osigurali visoki prinosi, potrebna je sve
veća količina kemijskih sredstava. Zbog toga tlo po­
staje sve lošije, a visoki prinosi ne znače istovremeno
i dobru kakvoću proizvoda. Biljke koje se uzgajaju
uz primjenu kemijskih sredstava postaju sve neot-
pornije na bolesti. Cijena uzgoja poljoprivrednih
p r o i z v o d a sve više raste, a njihova količina u raz­
vijenim zemljama Zapada daleko nadilazi potrebe
stanovništva. Ti se viškovi zbog visoke cijene proiz­
vodnje ne mogu nikome prodati već se ili uništavaju
ili poklanjaju u obliku tzv. "humanitarne p o m o ć i "
trećem svijetu što u biti nije ništa drugo nego samo
jedan od oblika rješavanja nagomilanih zaliha.
S druge strane taj način poljoprivrede ima još
čitav niz popratnih štetnih posljedica od kojih neke
ozbiljno ugrožavaju ekološku ravnotežu sredine u
kojoj živimo. Ne samo da se smanjuje količina plodnog
humusa i da dolazi do erozije tla nego se u tlo ulažu
razne kemikalije, a naročito teški metali, koji tamo
ostaju godinama. Ta sredstva postupno prodiru u
dubinu i ulaze u podzemne vode čime ih često čine
neupotrebljivim za piće. Pa i sama proizvodnja pes­
ticida i kemijskih gnojiva ima čitav niz ekološki štetnih
popratnih pojava. Osim toga, za proizvodnju tih sred­
stava potrebna je velika količina energije.
I sam način poljoprivredne proizvodnje u o-
bliku monokulture i držanja velikog broja životinja
koje su stalno u zatvorenim prostorima čini i jed­
ne i druge naročito osjetljivima na bolest. To opet

9
zahtijeva povećanu upotrebu pesticida kod uzgoja
biljaka i antibiotika kod uzgoja životinja. Poseban
je problem neprirodna hrana stoke (koštano brašno)
koja je uzrokom pojave tzv. "kravljeg ludila" kod
životinja i ljudi.
Konačno treba postaviti pitanje nije li utrošena
količina energije u konvencionalnoj proizvodnji hra­
ne veća od one koju tako p r o i z v e d e n o m hranom
dobivamo?
Konvencionalna poljoprivreda svjesna je slijepe
ulice u kojoj se našla i održava se nizom palija­
tivnih mjera kao ograničavanjem poljoprivrednih
površina za pojedine kulture te visokim državnim
subvencijama. Negativna strana primjene kemije u
poljoprivredi pokušava se u posljednje vrijeme uklo­
niti genetikom koja sa svoje strane nije jeftina i
čije su posljedice, kako na biljke tako i na ljude,
danas potpuna nepoznanica. Sve te mjere ne mogu
donijeti trajno rješenje, ne mogu popraviti kakvoću
p r o i z v o d a niti mogu uzgoju biljaka i stoke pružiti
sigurnu budućnost.
Ovaj samo letimični pregled današnjeg stanja
u poljoprivredi i stočarstvu jasno ukazuje da se na
tim područjima nešto korjenito mora mijenjati jer
ćemo se inače u budućnosti stalno susretati s novim
problemima od kojih je tzv. kravlje ludilo samo jedan
od njih. Potreba da se nešto mijenja polako ulazi
u svijest ljudi, kako potrošača tako i proizvođača.
Ima sve više potrošača koji traže zdravu hranu, a
na svim kontinentima postupno raste i broj pro­
izvođača koji takvu hranu p r o i z v o d e . Što će više
ljudi izbjegavati konvencionalno proizvedenu hra­
nu to će po zakonu ponude i potražnje nužno rasti
i broj proizvođača koji se ne služe tim načinom

10
proizvodnje. Nema sumnje da su tzv. "zdravi proiz­
vodi" skuplji, ali i kad kupujemo cipele nećemo kupiti
one, makar bile jeftinije, koje će se raspasti kod
prve jače kiše nego one, makar bile skuplje, koje
ćemo moći nositi godinama.
Na rješenje svih o v i h problema već je davno
ukazao Rudolf Steiner koji je 1924. održao niz preda­
vanja u dvorcu Koberwitz (tada u Njemačkoj, a danas
u Poljskoj) pred skupinom intelektualaca i poljo­
privrednika u kojima je iznio načela nove biološko-
-dinamičke poljoprivrede, načela koja vrijede još i
danas. To je bio ujedno i prvi zokruženi prikaz novog
načina uzgoja biljaka i stoke i svi današnji različiti
pravci ekološke p o l j o p r i v r e d e proizlaze manje ili
više iz tih poticaja.
Rudolf Steiner ( 1 8 6 1 - 1 9 2 5 ) r o d e n u Donjem
Kraljevcu u Međimurju, utemeljitelj antropozofije,
bio je filozof i duhovni istraživač koji je ustanovio
i u s t v r d i o da iza svake fizičke p o j a v e postoji i
duhovna pozadina i da je bez spoznaje te duhovne
p o z a d i n e naše znanje o čovjeku, Zemlji i svemiru
samo d j e l o m i č n o i n e p o t p u n o . Na temelju svojih
duhovno-znanstvenih istraživanja on je iznio novu
spoznaju o r a z v o j u čovjeka, Zemlje i kozmosa te
novu spoznaju o kršćanstvu smatrajući da obja­
va kako je d o s l o v n o č i t a m o u S v e t o m pismu nije
završena već da se ona obnavlja ovisno o stupnju
svijesti i sposobnosti spoznavanja ljudi u pojedinim
vremenima. Na temelju toga on stvara nov pristup
u pedagogiji (waldorfska škola) u kojem se svakom
đaku nastoji pristupiti i n d i v i d u a l n o i poticati ne
t o l i k o količinu znanja koliko osobnu kreativnost.
Dao je i o s n o v e rješavanja socijalnih suprotnosti
u svojoj teoriji o t r o č l a n o s t i , te k o n a č n o čitav

11
niz poticaja u umjetnosti: u drami, slikarstvu, arhi­
tekturi, o b l i k o v a n j u g o v o r a i euritmiji.
Na temelju tog svestranog duhovnog iskustva
on pred kraj života drži osam predavanja o poljo­
privredi (Poljoprivredni tečaj) u kojima odgovara
na pet osnovnih pitanja koja su mu tom prilikom
bila postavljena:
1. Kako spriječiti sve veći nestanak broja so­
rata kultiviranih biljaka i kako poboljšati njihovu
hranidbenu kakvoću?
2. Na koji način poboljšati plodnost domaćih
životinja i njihovu otpornost?
3. Kako izbjeći opasnost kemijske gnojidbe i
je li moguće uvesti gnojidbu koja oživljuje tlo?
4. Na koji se način mogu dokazati djelovanja
stvaralačke životne snage, djelotvornost homeopatskih
pripravaka i kozmičkih ritmova?
5. Postoji li mogućnost socijalne obnove u poljo­
privredi?
Odgovori na ta pitanja i danas su, nakon sedam­
deset sedam godina, jednako suvremeni i aktualni.
Na temelju svojih osnovnih spoznaja iz područja
duhovne znanosti (Steiner nije bio poljoprivrednik)
on daje poticaje za nov način proizvodnje zdrave
hrane.
Iz Steinerovih predavanja jasno proizlazi da
on Zemlju smatra živim organizmom na koji djeluju
snage i ritmovi iz svemira. Svako p o l j o p r i v r e d n o
imanje mora biti zaokružen i sam sebi dostatan or­
ganizam. Prema tome, mora postojati o d r e đ e n u-
ravnotežen odnos između broja životinja na imanju
i poljoprivrednih površina. Mora postojati određen
p l o d o r e d i raznolikost kultura. Potpuno zabacuje
monokulturu. Gnojidba ima zadaću da oživi humus

12
i time stvori zdravu i otpornu biljku. Štetočine koje
se jave treba uklanjati prirodnim sredstvima. Uzgoj
stoke mora biti što više na otvorenom, a broj stoke
mora odgovarati veličini dobra.
Način izlaganja i izražavanja u ovoj knjizi možda
će dijelu poljoprivrednika na prvi pogled biti stran
i neobičan. Naročito onima koji nisu upućeni u osnov­
na načela antropozofije. Pa ipak, pažljivo, polagano
i uporno iščitavanje o v o g teksta pojedincu će omo­
gućit da stekne sposobnost stvaralačkog djelovanja
u uzgoju stoke i bilja. Nema sumnje da će mu u
praktičnoj provedbi mnogo pomoći dodatni tečajevi
jer će mu to omogućiti da u pojedinosti svlada neke
tehnološke procese. Kako, međutim, nema g o t o v i h
rješenja za svaki slučaj, a svako zemljište i svaka
kultura zaseban su organizam, ovaj će mu tekst omo­
gućiti da, pošto stekne stanovita iskustva, sam stvara
rješenja za svoje specifične potrebe.
U našoj zemlji biološko-dinamički način poljo­
privrede još je u začetku. Nadamo se da će ova knjiga
nekima biti poticaj da se tim načinom uzgoja stoke
i biljaka počinju ozbiljno baviti.

Zagreb, 9. kolovoza 2001.

Prof. dr. Radovan Subotić

Predsjednik Antropozofskog društva
"Marija Sofija" Zagreb

13
 Društvo je u Koberwitz stizalo obično oko jedana­
est sati. U Koberwitzu ljudi nisu mogli stanovati,
onamo su dolazili iz Breslaua. Potom je najprije poči­
njalo predavanje koje je trajalo do jedan sat. Ubrzo
potom predavanje se pretvorilo u doručak, pri čemu
su gosti mogli koristiti g o t o v o cijeli dvorac i sve
ostalo, a što je vrlo zanimljivo. To je onda otprilike
trajalo do pola ili do tri četvrt dva. Zatim je slijedio
razgovor o pitanjima u v e z i s p o l j o p r i v r e d o m do
tri sata. Dakle, to je bio udio Koberwitza u čitavom
skupu. To je trajalo deset dana.
Stoga vidite kako smo velikodušno primljeni.
Moram svakako reći da grofici i grofu Keyserlingku
nije bilo lako prirediti taj tečaj, jer on je već odavno
obećan, ali ja nikako nisam mogao doći. Zato je ovdje
u Dornachu na Božičnom zasjedanju bio nećak grofa
Keyserlingka kojemu je prije puta bilo rečeno: Ili
ćeš mi donijeti sasvim konkretno obećanje da će
se tečaj održati još sljedeće polugodište ili mi uopće
ne dolazi kući. Nećak kojemu su u životu za rukom
pošle i druge neobične stvari, s tom se namjerom
pojavio ovdje i zaista je tako odlučno g o v o r i o da
sam mu rekao kako će se tečaj održati čim god to
bude moguće.
I kako nije mogao biti ranije, održao se o Duho­
vima. To je bila lijepa svetkovina o Duhovima, doista
prava antropozofska svetkovina o Duhovima.
Nešto je posebno na tom dobru Koberwitzu i
u njegovoj okolici. Dobro Koberwitz obuhvaća tri­
deset tisuća jutara zemlje. To je j e d n o od najve­
ćih dobara. Prema tome, tamo se može vidjeti v r l o
m n o g o poljoprivredne djelatnosti. A i vidjeli smo
v r l o mnogo, jer sve su nam pokazali uz iznimnu
susretljivost.
 Kad čovjek stigne u Koberwitz i najprije želi
oprati ruke, odmah zapazi da je u umivaoniku želje­
zo. Naime, tlo u Koberwitzu bogato je željezom. I
stvarno mislim da bi se to tlo moglo iskoristiti na
najraznovrsniji način budući da je izuzetno bogato
željezom.
Željezo uistinu susrećemo na svakom koraku.
Zboga toga sam prilikom prvog ručka, pozdravljajući
osoblje kuće, rekao kako ponajprije upada u oči
da je u Koberwitzu sve od željeza: da je već nećak
bio od željeza u svojim zahtjevima kad se pojavio
o Božiću; da je tlo natopljeno željezom i da tamo
vlada nešto svjesno cilja i energično, tako da nisam
mogao reći drugo doli: željezna grofica i željezni
grof. I u moralnom držanju uistinu je bilo nečeg
posve željeznog.
U poljoprivrednom tečaju najprije je trebalo
razraditi koji su preduvjeti napretka u različitim
poljoprivrednim granama. Tu dakako postoje izuzetno
zanimljive grane: ratarstvo, stočarstvo, šumarstvo,
vrtlarstvo i tako dalje. Zatim jednu od najzanimljivijih
stvari, tajne gnojidbe, koje su stvarno istinske tajne.
Za sve to najprije su postavljena načela, v e z e
koje u današnje doba izgledaju izuzetno značajnima
zato što se, vjerovali ili ne, upravo poljoprivreda
pod utjecajem materijalističkog nazora udaljila od
razumskih načela. I vrlo malo ljudi zna da su tijekom
posljednjih desetljeća degenerirali svi proizvodi od
kojih čovjek zapravo živi te da oni i dalje izuzetno
brzo degeneriraju.
Ne samo da na prijelazu iz kaliyuge u svijetlo
doba degenerira sadašnji moralni razvoj čovječanstva
već naglo degenerira i ono što je čovjek svojim postup­
cima učinio od zemlje i od onoga što je neposredno

17
iznad nje. To je danas statistički utvrđeno, o tome
se, na primjer, raspravlja u poljoprivrednim udru­
ženjima i govori se da su ljudi protiv toga nemoćni.
Danas stoga čak i materijalistički poljoprivrednik,
ako ne traje tupo, nego razmišlja o stvarima s kojima
se suočava svakoga dana ili barem jednom u godini,
može otprilike izračunati da će za nekoliko desetljeća
proizvodi biti toliko degenerirani da više neće moći
poslužiti za ljudsku ishranu.
Dakle, pritom se doista radi o pitanju koje je
u najeminentnijem smislu kozmičko-zemaljsko pitanje.
Upravo kod poljoprivrede pokazuje se da se iz duha
moraju crpiti snage koje su danas potpuno nepoz­
nate i čije značenje nije samo u tome da se malo
poboljša poljoprivreda nego i u tome da se čovjekov
život na Zemlji — ta čovjek mora živjeti od onoga
što zemlja donosi — u fizičkom smislu uopće može
nastaviti.
Radi se, dakle, o iznimno bitnoj temi. I načela
koja su tamo zadana kako bi pokazala pod kojim
se uvjetima razvijaju biljke najrazličitijih vrsta, ži­
votinje, načela prema kojima se treba gnojiti, pre­
ma kojima se suzbija korov, uništavaju štetnici i
nametnici, prema kojima se suzbijaju biljne bolesti,
sve su to danas na području poljoprivrede goruća
pitanja.
Nakon što je raspravljeno o tim pitanjima, prešlo
se na o n o što je prijeko potrebno učiniti kako bi
se stvorili preduvjeti za reformu gnojidbe, reformu
u suzbijanju korova i štetočina na bilju, nametni­
ka te u borbi protiv biljnih bolesti. I svakoga da­
na na tečaj i r a z g o v o r e koji su uslijedili za njim
nadovezao se krug, kako ga je nazvao grof Keyser-
lingk, što su ga sastavili okupljeni antropozofski

18
poljoprivrednici koji ovdje žele tijesno surađivati
s Prirodoznanstvenim odsjekom na Goetheanumu.
Zato Prirodoznanstveni odsjek treba izraditi načela
prema dobivenim osnovama, počevši od geoloških
svojstava tla, mogućnosti hranidbe i gnojidbe, od
svih činjenica koje dolaze u obzir: blizina šuma,
klimatski uvjeti i tako dalje. Pošto poljoprivredni
stručnjaci prikupe odgovarajuće podatke, ovdje će
biti razrađena načela prema kojima se trebaju izvoditi
daljnji pokusi kako bi se doista iskušale praktične
upute dane na tečaju ili ono što je također navedeno
u raspravama, tako da onda svatko može kazati,
premda se danas nešto od toga još može činiti čudnim:
Iskušali smo, to ide.
To je, dakle, svrha toga kruga poljoprivrednika
koji usko surađuje s Prirodoznanstvenim odsjekom
i gospođicom dr. Vreede, jer za to su potrebni i
astronomski podaci.
Jasno je da će u tome na najrazličitije načine
sudjelovati cijela Visoka škola, a osobito Medicinski
odsjek. Tako da će upravo prema nastojanjima koja
su na tečaju razradili naši prijatelji, osobito naši
prijatelji grof Keyserlingk i gospodin Stegemann,
stvar, nadajmo se, i u praksi zaživjeti bolje od onoga
što su neki poduzimali pod drugim pretpostavkama,
pod ne baš primjerenim pretpostavkama.
No, uvjet uspjeha sastoji se u sljedećem, i strogo
se naglašavalo te stalno i neprekidno ponavljalo da
ono što je bio sadržaj toga tečaja isprva bude du­
hovna svojina kruga poljoprivrednika, praktičnih
poljoprivrednika. Tamo je bilo i ljudi koji se zani­
maju za poljoprivredu, ali koji nisu mogli ući u krug,
od njih je izričito zatraženo da na d o b r o poznat
antropozofski način sve odmah ne izbrbljaju svakome,

19
jer stvari mogu zadobiti svoje praktično značenje
samo onda ako ono što je bio sadržaj tečaja, ostane
u krugu stručnjaka, ako to provjere poljoprivrednici.
Neke stvari trebat će iskušavati četiri godine. Tijekom
tog razdoblja praktične upute koje su dane neće
izići iz kruga poljoprivredne zajednice jer nema ni­
kakva smisla da se o stvarima samo govori, nego
stvari postoje upravo zato da udu u životnu praksu.
I pogriješio bi svatko tko bi izbrbljao stvari koje
je čuo.
To su stvari koje se ponajprije, vjerujem, odnose
na plodni poljoprivredni tečaj.
U Breslauu se na duhovski ponedjeljak održala
i euritmijska predstava koja je bila izuzetno dobro
posjećena i koja je izuzetno d o b r o primljena.
Osim toga, održane su i brojne druge priredbe.
Najprije su prijepodne trajale rasprave o poljopri­
vredi, otprilike od jedanaest i petnaest do tri sa­
ta p o p o d n e . To je, kao što sam rekao, bilo vani, u
Koberwitzu. Druge stvari bile su u Breslauu unutra
— o onome što se događalo između govorit ću kasni­
je — i svaki je dan završio jednim antropozofskim
predavanjem za članove Antropozofskog društva,
koje je ponajviše razmatralo karmička pitanja što
su ovdje već tjednima predmetom razmatranja. Ona
su bila sažeta u deset predavanja. Kratak izvještaj
o cijeloj stvari već sam dao u listu s priopćenjima,
prilogu "Goetheanumu" koji je upravo danas izišao.
T a m o je izvještaj o cijelom breslauskom skupu. I
ovom prilikom ujedno opet mogu naglasiti: Iz onoga
što je iskušano na različitm mjestima, u Pragu, Bernu,
Parizu, sada i u Breslauu, mogu reći da ono što je
proizišlo iz Božičnog zasjedanja, ona ezoterična struja
koja prožima čitavo Antropozofsko društvo, koja

20
je novost, moglo bi se reći, ustvari ono što je nakon
pravog osnutka Antropozofskog društva sada tu,
a prije nije bilo, da to srca posvuda primaju ne sa­
mo na uistinu zadovoljavajući nego i na izvanredno
duševan način, tako da postoji opravdana nada da
se sada, nakon što je Antropozofsko društvo Božičnim
zasjedanjem steklo duhovnost, pošto već u Dornachu
svjesno spiritualno djeluje ezoterično predsjedništvo,
da se sada doista posvuda može primijetiti ne samo
strujanje prema van nego i da srca sudionika posve
izlaze ususret tom strujanju.
Na večernjim predavanjima, na predavanjima
članovima navečer, to se vrlo, vrlo jasno vidi. Osim
toga, srdačnost s kojom su ta predavanja dočekana
u Breslauu i Kobervvitzu doista se očitovala na spiri-
tualno-organizatorski način, jer to je bilo duboko
antropozofsko razumijevanje, a našlo je i svoju primje­
nu, ostvarilo se u materiji. Moram samo pripomenuti
da je posljednje večeri, u ponedjeljak navečer, u
Breslauu umjesto predavanjem sve zaokruženo pris­
nim druženjem. Mnogi članovi doputovali su uistinu
izdaleka, već dugo članovi iz njemačkih krajeva nisu
doživjeli nešto takvo, članovi su doputovali iz južne
Njemačke, iz zapadne Njemačke, naravno, i iz obliž­
njih krajeva, tako da su dvorane bile prepune članova.
Posljednje večeri, p r i g o d o m prisnog druženja, po­
što je u ponedjeljak mnogo njih ili većina morala
otputovati, bilo je još prisutno oko tristo sedamdeset
članova koje je u Breslauu večerom počastila kuća
Keyserlingk.

Morate zamisliti da je u Breslau u jednu gosti­

onicu teretnim automobilima dopremljeno sve što
je bilo neophodno za podvorbu tristo sedamdeset
antropozofa koji su te večeri, što sam primijetio

21
obilazeći ih, imali izvanredno dobar apetit. — Da,
to se događa i prilikom promatranja slika, čovjek
nikad nije toliko gladan kao kad obilazi galerije;
očigledno je da se isto događa i kod antropozofskih
predavanja. To se skupilo za tih nekoliko dana. Ali
najljepše je bilo što su antropozofi imali velik apetit,
bilo ih je tristo sedamdeset, a mnogo toga još je
ostalo.
Tim predavanjima završavao je dan, tako da
su poljoprivredni tečaj i skup članova Antropozofskog
društva zaokružili cijelu priredbu.
Između toga gospođa dr. Steiner održala je tečaj
umjetničkog oblikovanja govora; bila su dva sastanka
breslauske omladinske grupe i dva razredna sata".
A posljednje nedjelje zbilo se još nešto. Nastupio
je gospodin Kugelmann sa svojom glumačkom dru­
žinom koja je na poticaj govornog tečaja što se održao
prije dvije godine ovdje u Goetheanumu razvila nov
umjetnički kazališni izraz, te su nam izveli "Ifigeniju".
Uzimajući u obzir sve ono što je proizišlo iz govornog
tečaja, to doista mnogo obećava.
Vrijeme je bilo bogato, v r l o bogato ispunjeno,
ali također je bilo moguće pružiti nešto članovima
koji dugo nisu imali prilike sudjelovati na nekoj
antropozofskoj priredbi.
Između tih događanja obilazilo se imanje. Ljudi
su razgledavali o n o što se moglo vidjeti na dobru,
pri čemu danas u srednjoj Europi na sve to utječe
ono što je tako očito u potpunom gospodarskom
slomu. Mislim na gospodarski život u cjelini. Na
imanju Koberwitz izvrsno se gospodari, poljoprivre­
da naravno mora napredovati, ali gospodarski život

" Razredni sat Visoke škole za duhovnu znanost ( o p . p r e v . ) .

u Njemačkoj u užasnom je stanju. I tako, u ponedje­
ljak, mislim oko jedanaest sati navečer, priredbe
su završile.
Potom sam u utorak stigao u Lauenstein kod
Jene, gdje nekoliko naših mladih prijatelja s gospo­
đicom dr. Ilse Knauer osniva lječilište i odgajalište
ne samo za slabije nadarene nego i za stvarno tjelesno
bolesnu djecu koju odgajaju i razvijaju onoliko koliko
je to moguće. Taj je institut, kao što sam rekao, u
osnutku. Ja sam ga inaugurirao i vidio prvu primljenu
djecu. Tako smo projekt u Lauensteinu, nedaleko
od Jene, takoreći postavili na noge.
Potom sam preko Stuttgarta stigao o v a m o . Zar
ne, p o g o t o v o u Stuttgartu danas dolazi do izražaja
— izuzmemo li ostalo — ono što izuzetno tišti, činje­
nica da je u waldorfskoj školi, koja u pedagoško-
-didaktičkom i duhovnom smislu postiže izvanredan
uspjeh, gospodarsko stanje upravo očajno. Zamislite
samo, jutros sam, na primjer, peti razred morao
tako razdijeliti da su od dva razreda nastala tri,
stoga sada imamo 5. a razred, 5. b razred, 5. c raz­
red. I šesti razred razdijeljen je na tri odjeljenja.
Većina razreda ima dva odjeljenja, čak i viši razredi.
U waldorfskoj školi imamo više od osamsto učenika.
Stvar izvanredno napreduje u pedagoško-didaktič-
kom i duhovnom smislu, ali gospodarska je strana
u waldorfskoj školi upravo očajna, uistinu, u naj­
dubljem smislu očajna!
Zamislite samo, u tjedne prije Božića, recimo,
u waldorfskoj školi još smo imali mjesečni proračun
od oko 6000—8000 maraka, što sada, zbog vrtoglavog
rasta cijena živežnih namirnica, odgovara mjesečnom
proračunu od 25.000—27.000 maraka. To su dakako
užasne stvari. I nedavno smo se našli u situaciji

23
da od tih 25.000—27.000 maraka mjesečnog prora­
čuna nije bilo pokriveno otprilike 15.000—17.000
maraka, tako da ćemo u idućem razdoblju morati
računati s manjkom od 15.000—17.000 maraka na
mjesec.
To zbilja tišti, to je v r l o teško breme, jer sve
je pripremljeno, tu je učiteljski kolegij kojeg čini
preko četrdeset učitelja, tu je više od osamsto učenika.
Dakako, iznimno je teško sve to i dalje financirati
uz takve gospodarske pretpostavke, a p o g o t o v o će
biti teško s o b z i r o m na gospodarske perspektive u
Njemačkoj.
No požrtvovnošću antropozofskih prijatelja po­
stalo je moguće najprije sljedeća tri, četiri ili pet
mjeseci od tog nedostatka pokriti 10.000 maraka
na mjesec, tako da će posljednjih mjeseci trebati
pokriti još samo oko 6000—7000 maraka na mjesec.
To je moguće pokriti, ali je istina, dragi moji prijatelji,
da je upravo u Antropozofskom društvu, kad je riječ
o stvarima gdje je potreban praktičan pristup, na
djelu nepraktično ponašanje.
Nedavno sam na skupu udruga waldorfskih škola
— što će se, nadajmo se, posvuda iznijeti u javnost;
jer mnogo je važnije iznijeti u javnost to nego ono
što antropozofi ponekad iznose u javnost — rekao
sljedeće: Samo treba promisliti, u Njemačkoj ima­
mo u najmanju ruku 10.000 antropozofa. Kad bi
se posvuda svaki tjedan skupljao novac, kad bi svaki
tjedan svatko dao samo 50 pfenniga, to bi u tjedan
dana iznosilo 5000 maraka, a to bi se lako m o g l o
ostvariti samo kad bi se učinilo. Stoga sam rekao:
U Antropozofskom društvu često se događa da su
naše ustanove v r l o slabo fundirane, a ljudi koji bi
v r l o rado dali novac — to g o v o r i m iz iskustva —

24
uopće ne znaju kamo bi s njime. Da, to stanje u
waldorfskoj školi i dalje je v r l o teško podnošljivo,
i ovom bih prilikom napomenuo da je upravo požrt-
vovnošću švicarskih prijatelja u posljednje vrijeme
svaki mjesec prikupljena značajna svota, djelomice
u vidu izravne pomoći, ali poglavito preuzimanjem
kumstva za djecu — kum je onaj koji za jedno dijete
u waldorfskoj školi plaća 25—27 maraka na mjesec.
No izgledi su i dalje loši, a stanje u waldorfskoj
školi još jako, jako tišti.
Kad bi se našlo još oko 250—300 kumova i kad
bi članarina bolje pristizala, kad bi se prikupljao
novac, to onda uopće ne bi bilo tako teško. Mora
se naravno također reći da trenutno u Njemačkoj
vlada neopisiva nestašica novca. Nije riječ o tome
da ne bi bilo dobara, ali svejedno vlada takva nesta­
šica novca da uopće nije moguć optjecaj. Gospodarski
život u Srednjoj Europi uistinu je u lošem stanju.
O tome sam vas, dakle, htio izvijestiti. Sve to
pokazuje da se danas v r l o snažnim iskazuje sve što
je na antropozofskom polju proizišlo iz samog antro-
pozofskog pokreta. Oblik koji je poprimila waldorfska
škola odlikuje se velikom, velikom snagom koja je
svojstvena antropozofskom biću. A to se iskazuje i
drugdje.
Pokazuje se potreba za onime što antropozofija
može dati. Bio je priređen govorni tečaj, dakle, tečaj
za umjetnički pristup jeziku, koji se morao apsolvirati
u nekoliko sati jer uopće nije bilo vremena za tako
mnogo toga. Ali na njega se prijavilo, čini mi se,
oko 160 ljudi. Ne može se u pet sati podučiti 160
ljudi, pa je stvar organizirana tako da je sprijeda
sjedilo otprilike 30 ljudi, oni su doista primili poduku;
drugi su samo mogli slušati. Potreba je nesumnjivo

25
prisutna, duboka, intenzivna, velika potreba. Samo
bismo morali biti u stanju zaista oživiti postojeće
snage i svakako bismo morali unaprijediti antro­
pozofsko djelovanje.
Zasluge za ostvarenje ovoga što je priređeno
u Breslauu svakako pripadaju, kao što sam već rekao,
željeznom grofu i željeznoj grofici Keyserlingk i našem
starom prijatelju, ravnatelju Barschu koji djeluje
g o t o v o toliko dugo koliko i sam antropozofski po­
kret, koji je kao mladić postao antropozof, a sada
je umirovljeni ravnatelj škole, ali se zajedno s osta­
lima još osjeća v r l o mladim, tako da me je u svom
pozdravnom govoru koji je održao prve večeri skupa
nazvao ocem, zbog čega se strašno kajao svih deset
dana!
O tome sam vas htio izvijestiti, dragi moji prija­
telji, o priredbi koja vas nedvojbeno mora zanimati
već samo zato će možda ipak na jednom određenom
području, polazeći od antropozofskog, uspjeti uni­
jeti nešto u neposredan život. Jer vidi se da se na
antropozofskom području može uzajamno djelovati
s obiju strana, s visoko duhovne i s potpuno praktične.
A pravo će se djelovati zapravo tek onda kad se
obadvije strane budu preplitale i kad budu savršeno
usklađene.
Pogreške, koje se v r l o lako mogu dogoditi u
antropozofskom djelovanju, nastaju upravo zbog toga
što s jedne strane duhovno ne prelazi u stvarni život,
što ono ostaje neka vrst teorije, ili jedna vrst, rekao
bih, vjerovanja riječima, ono čak nije ni vjerovanje
mislima, nego ostaje vjerovanje riječima, a s druge
pak strane zato što se ne može valjano pružiti u-
v i d da bi duhovno m o g l o zahvatiti u neposredno
praktično postupanje.

26
 Zamislite samo, dragi moji prijatelji, da danas
nitko ne razumije bit gnojidbe. Sigurno, to se radi
instiktivno prema tradiciji iz starih vremena. Ali
bit same gnojidbe, to danas nitko ne razumije. Nijedan
čovjek zapravo ne zna — osim onih koji to mogu
saznati iz duhovnog — što gnoj zapravo znači za
njivu i zašto je u nekim krajevima nezaobilazan i
neophodan te kako se s njime postupa. Na primjer,
nitko ne zna da upravo sva mineralna gnojiva po­
najviše uzrokuju degeneraciju o kojoj sam g o v o r i o ,
kvarenje poljoprivrednih proizvoda. Jer danas svatko
jednostavno misli: no dobro, za rast biljaka potrebna
je određena količina dušika i ljudima je jednostavno
potpuno svejedno kako se taj dušik spravlja, odakle
potječe. Ali nije svejedno odakle on potječe jer postoji
velika razlika između dušika i dušika, između dušika
koji je u zraku povezan s kisikom, između toga mrtvog
dušika i jednoga drugog dušika. Ne možete poreći,
dragi moji prijatelji, da postoji razlika između živog
čovjeka koji hoda okolo i leša, ljudskog leša. Jedan
je mrtav, drugi je živ i produševljen.
Ista je stvar, na primjer, s dušikom i drugim
tvarima. Postoji mrtvi dušik. To je onaj koji se nalazi
u zraku što nas okružuje, koji je pomiješan s kisikom
i koji ima ulogu u cjelokupnom procesu našeg disanja
i u procesu zajedničkog života sa zrakom. On ne
smije biti živ jednostavno zato što bismo neprekidno
bili bez svijesti kad bismo bili u živom zraku. Zrak
je mrtav, kisik je mrtav, dušik je mrtav; to su uvjeti
zraka u kojem ljudi trebaju tako disati da mogu
svjesno i razborito misliti.
Dušik koji je u zemlji, koji s gnojivom mora
ući u nju, koji se stvara pod utjecajem cijelog neba,
takav dušik mora biti živ.

27
 To su dva različita dušika: dušik koji je iznad
površine zemlje i dušik koji je ispod površine zemlje;
jedan je mrtvi dušik; drugi je živi dušik.
I tako je sa svime. Tijekom materijalističkog
doba potpuno je potisnuto u zaborav o n o što je
n e o p h o d n o za održavanje p r i r o d e . Ljudi ne znaju
najvažnije stvari. Postupa se po starome, zacijelo
na temelju jako dobrog instinkta, ali on se postupno
gubi. Tradicije nestaju. Ljudi će njive gnojiti znanošću.
Krumpiri, žitarice, sve će biti sve lošije.
A ljudi znaju da biva sve gore, to utvrđuju sta­
tistički. Oni se najprije naroguše na praktične mjere
koje polaze od onoga što se može postići duhovnim
promatranjem.
Izuzetno je značajno da se te stvari pravilno
promatraju, pravilno sagledavaju. I ovdje sam često
rekao: Ako netko ima magnetsku iglu koja uvijek
pokazuje u određenom smjeru, čiji je vršak usmjeren
prema magnetskom sjevernom polu, smatrali bi ga
djetinjastim kad bi t v r d i o da je u magnetskoj igli
razlog zbog kojeg jedan vršak uvijek pokazuje prema
sjeveru, a drugi prema jugu. Kaže se: ovdje je Zemlja,
tu je magnetska igla; zašto magnetska igla jednim
vrškom pokazuje prema sjeveru, a drugim prema
jugu? Zato što je ovdje magnetski sjeverni pol, a
ovdje magnetski južni pol; on usmjerava pravac ma­
gnetske igle prema jednoj i prema drugoj strani.
Kao pomoć uzima se cijela Zemlja kako bi se objasnio
pravac magnetske igle. Polazi se od magnetske igle.
Onoga koji bi tvrdio da je razlog tome u magnetskoj
igli smatrali bi djetinjastim.

No tako je djetinjast onaj koji vjeruje da ono

što današnja znanost nalazi u neposrednoj blizi­
ni biljaka ili u neposrednoj okolini ovisi o o n o m e

28
što se gleda. Na rast biljaka utječe cijelo nebo sa
zvijezdama! To se mora znati. To napokon mora
ući u glave. Mora se reći da je isto tako djetinjasto
baviti se botanikom onako kako je danas uobičajeno,
kao što bi bilo djetinjasto kad bi se o magnetskoj
igli g o v o r i l o onako kako sam danas spomenuo.
Svaki obrazovan čovjek može usvojiti određene
stvari, samo ako ima smisla za najjednostavnije uvjete
antropozofskog života.
Izuzetno je v a ž n o o n o što sam prošle godine
prvi put navijestio u Penmaenmawru. Ljudi danas
čak ne znaju ni kako se hrane čovjek i životinja, a
kamoli biljka. Ljudi vjeruju kako je bit ishrane u
tome da čovjek jede supstancije iz svoje okoline.
Stavlja ih u usta; one zatim dospijevaju u želudac.
Od toga se jedan dio zadržava, drugi dio odlazi.
Potom se potroši onaj dio koji je zadržan. Zatim i
on odlazi. Onda se ponovno zamjenjuje. Danas čovjek
ishranu zamišlja na potpuno izvanjski način. No ži­
vežnim namirnicama koje čovjek prima kroz želudac
ne izgrađuju se kosti, mišići, ostala tkiva; to izričito
vrijedi samo za čovječju glavu. I od onoga što se
daljnom preradom posredno širi organima za pro­
bavu, izgrađuje se samo tvarni materijal za glavu
i za sve ono što se odlaže u živčano-osjetilnom sustavu
te u onome što tome pripada, dok se, primjerice,
supstancije za sustav udova ili za same organe izmjene
tvari, koje su potrebne, recimo, za stvaranje šupljih
kostiju nogu ili ruku ili za stvaranje crijeva u kojima
se obavlja izmjena tvari, za probavu, ne stvaraju
od hrane uzete kroz usta ili želudac, već se one
uzimaju iz čitave okoline disanjem ili osjetilnim or­
ganima. Taj se proces u čovjeku zbiva neprestano:
ono što je primljeno želucem struji u glavu i tamo

29
se prerađuje, a ono pak što se prima glavom odnosno
živčano-osjetilnim sustavom iz zraka i ostale okoline
struji nadolje te iz toga nastaju organi izmjene tvari
i udovi.
Prema tome, želite li saznati od čega se sastoji
supstancija vašega nožnog palca, ne morate se oba­
zirati na živežne namirnice. Pitate li svoj mozak:
Odakle dolazi supstancija? onda se morate osvrnuti
na živežne namirnice. No ako želite upoznati sup­
stanciju vašega nožnog palca, ukoliko ona nije osjetil-
na supstancija, dakle, obavijena toplinom i tako dalje
— u tom slučaju i nju hrani želudac — nego je kostur-
na supstancija (Gerüstesubstanz) i tako dalje, onda
je ona primljena disanjem, osjetilnim organima, djelo­
mice čak i očima. I kao što sam to ovdje često razlagao,
to u sedmogodišnjem ciklusu ulazi u organe, tako
da je čovjek s o b z i r o m na sustav svojih udova i
izmjene tvari izgrađen od kozmičke supstancije. Sa­
mo je živčano-osjetilni sustav izgrađen od telurske,
zemaljske supstancije. Vidite, to je tako fundamen­
talno značajna činjenica da se o čovjekovu i životinj­
skom fizičkom životu jedino može rasuđivati ako
se to zna. I ništa, čak ni način da se takvo nešto
sazna, ne postoji u današnjoj znanosti. Uz današ­
nju znanost to se uopće ne može saznati. To uopće
nije moguće, jer radeći na svoj način, današnja zna­
nost do nečega takvog uopće ne može doći. To je
nemoguće, b e z i z g l e d n o .

To su stvari o kojima se svakako mora razmisliti.

Zbog toga danas imamo podjelu na teoriju i praksu.
Današnja je praksa bez duha, ona je puka rutina.
Ali ono što dolazi iz duha prestaje biti neprak­
tično ako stvarno dolazi iz duha. Tada u najemi-
nentnijem smislu postaje praktično.

30
 PRVO PREDAVANJE
Koberwitz, 7. lipnja 1924.

Predgovor i uvod u tečaj

Emancipacija ljudskog i životinjskog života
od vanjskog svijeta

S dubokom zahvalnošću osvrnuo bih se na riječi

koje je upravo i z g o v o r i o grof Keyserlingk. Jer ne
radi se samo o o p r a v d a n o m osjećaju zahvalnosti
onih koji iz antropozofije mogu nešto preuzeti nego
se takoreći stvarno radi i o zahvalnosti antropozofske
stvari koja se u današnjim teškim vremenima mora
iskazati svima onima koji zastupaju antropozofske
interese, o osjećaju duboke zahvalnosti. Stoga bih
se upravo iz duha antropozofskog uvjerenja želio
najsrdačnije zahvaliti za netom i z g o v o r e n e riječi.
Uistinu je veliko zadovoljstvo što je ovaj poljo­
privredni tečaj moguće održati upravo ovdje u kući
grofa i grofice Keyserlingk. Iz svojih ranijih posjeta
znam kakvo divno ozračje vlada ovdje u Koberwitzu,
ponajprije mislim na duhovno-duševno ozračje, i
kako je baš to duhovno-duševno ozračje što ovdje
vlada najljepši preduvjet za ono što se treba reći
u okviru o v o g tečaja.
Dok je grof upozorio na to da bi se neki možda
mogli osjećati neugodno — u o v o m slučaju riječ je
0 damama euritmisticama, no to bi se moglo odnositi
i na druge posjetitelje izvana — s druge strane, s
o b z i r o m na ono zbog čega smo se ustvari okupili,
mora se reći: Ne vjerujem da bismo za ovaj poljo­
privredni tečaj igdje bili smješteni bolje nego upravo

31
na o v o m izvrsno i uzorno v o đ e n o m gospodarstvu.
Za sve što se danas pojavljuje na antropozofskom
polju potrebno je da se čovjek takoreći nalazi i u
neophodnoj osjećajnoj okolini. A ovdje će za poljo­
privredu to sigurno biti tako.
Zato me sve ovo navodi da se najdublje zahvalim
kući grofa Keyserlingka, čemu će se sigurno pridružiti
i gospoda dr. Steiner, što ćemo upravo ovdje moći
proživjeti ove svečane, a mislim i radne dane. Pri­
tom smatram da će, rekao bih, upravo stoga što
se nalazimo ovdje u Koberwitzu, ovih svečanih dana
vladati poljoprivredni duh povezan s antropozof-
skim pokretom. Upravo je grof Keyserlingk svojom
riječju i djelom otpočetka p o ž r t v o v n o podupirao
ova nastojanja koja su potekla od "Dolazećeg dana"*
u Stuttgartu, i svojim je duhom, izraslim iz njegove
čvrste sraslosti s poljoprivredom, zavladao u onome
što smo mogli učiniti za poljoprivredu. Rekao bih
da su nas snage koje vladaju u dubini našeg pokreta
nekako samorazumljivo privukle ovamo u Koberwitz
u trenutku kad je grof to želio. Stoga mogu potvrdi­
ti kako vjerujem da je svatko rado došao na ovaj
tečaj u Kobervvitzu. Zato mi koji smo došli o v a m o
izražavamo svoju duboku zahvalnost, v r l o je rado
izražavamo, što je kuća Keyserlingk bila spremna
da ovih dana primi nas i naša nastojanja.

Moja pak zahvala izvire iz dubine srca i molim

kuću Keyserlingk da je osobito primi. Znam što znači
na takav način kao što osjećam da će se zbiti, primiti
toliko posjetitelja te vjerujem da stoga mogu svojoj
zahvali pridodati tu nužnu nijansu i također molim

" Dioničko društvo za promicanje gospodarskih i duhovnih

vrijednosti ( o p . p r e v . ) .

32
da je se tako prihvati, jer svakako mogu zamisliti
poteškoće što se javljaju prilikom održavanja takvog
skupa u kući poprilično udaljenoj od grada. Uvjeren
sam da će bez obzira na one neizbježne neugodnosti
o kojima je grof Keyserlingk govorio kao predstavnik
dakako ne vanjske, nego unutarnje politike ovdašnje
organizacije predavanja, svatko od nas otići zado­
voljan s obzirom na ugošćenje i prijam.
No hoćete li tako zadovoljni otići i sa samog
tečaja, to je naravno pitanje koje će vjerojatno biti
sve diskutabilnije. Unatoč tome sve ćemo učiniti
kako bismo se sljedećih dana u svim raspravama
sporazumjeli o rečenome. Jer morate uzeti u obzir
da prvi put preuzimam ovakav tečaj iz krila antropo-
zofskih težnji, iako je na mnogim stranama dugo
postojala želja za takvim tečajem. Jedan takav tečaj
zahtijeva mnogo toga, jer on će nam sam pokazati
kako su interesi p o l j o p r i v r e d e na svim stranama
srasli s najširim okružjem ljudskog života i kako
gotovo nema životnog područja koje ne pripada poljo­
privredi. S bilo koje strane, iz bilo kojeg kuta, svi
interesi ljudskog života uviru u poljoprivredu. Dakako,
mi ovdje m o ž e m o dotaci samo središnje područje
poljoprivrede. Doduše, to će nas kao samo od sebe
izvesti na pokoji sporedni put koji se nameće kao
neophodan možda upravo zbog ovoga što je ovdje
rečeno, što valja reći baš na antropozofskom tlu.
Osobito ćete mi morati oprostiti ako će današnji
uvod zahvatiti v r l o široko, pa možda neće svatko
odmah uvidjeti vezu između uvoda i onoga što po­
sebno moramo razmotriti s o b z i r o m na poljopri­
vredu. Ali ipak, sve što treba nadograditi mora po­
čivati na onome što će se danas reći, a naizgled je
udaljeno.

33
 Upravo je i poljoprivreda na stanovit način po­
gođena, ozbiljno je pogođena cijelokupnim ovovreme-
nim duhovnim ž i v o t o m . Vidite, čitav o v o v r e m e n i
duhovni život p o p r i m i o je razorne oblike u odnosu
na karakter gospodarstva, a to razorno značenje
danas mnogi ljudi gotovo i ne slute. A tome se svojim
djelovanjem željelo suprotstaviti ono što počiva u
nakanama gospodarskih poduzeća proisteklih iz našeg
antropozofskog pokreta. Ta gospodarska poduzeća
osnovali su gospodarstvenici i komercijalisti; samo
oni nisu posvuda uspjeli ostvariti prvobitna htijenja,
jednostavno već i zato što je u našem društvu previ­
še protivnih snaga da bi se pobudilo pravo razu­
mijevanje za takav pothvat. Čovjek je kao pojedinac
pred takvim djelotvornim snagama često nemoćan
i zbog toga se čak nije počelo ni raspravljati o onom
najiskonskijem u tim nastojanjima koja su proiza-
šla iz krila antropozofskog pokreta. Jer o čemu se
praktično radi?
Htio bih to razložiti na primjeru poljoprivrede,
tako da ne govorimo općenito, nego konkretno. Danas,
primjerice, postoje svakojake knjige i predavanja
0 nacionalnoj ekonomiji u kojima su poglavlja o
poljoprivredi s društveno-ekonomskog stajališta. Raz­
matra se kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda
polazeći od društveno-ekonomskih načela. Postoje
spisi u kojima se iznose društveno-ekonomske za­
misli kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda. Sve
to, održavanje društveno-ekonomskih predavanja
i pisanje takvih knjiga, očigledna je besmislica. Ali
očigledne besmislice vladaju najširim krugovima.
Jer jasno je da bi svatko trebao uvidjeti kako se o
poljoprivredi j e d i n o m o ž e govoriti — i u njenom
društvenom ustrojstvu — ako je ishodište sama

34
poljoprivreda, ako se doista zna što je uzgoj repe,
krumpira, žitarica. Bez toga se ne može ni g o v o r i t i
o nacionalno-ekonomskim načelima. Ona se moraju
utvrditi polazeći od same stvari, a ne nekakvim teo­
retskim razglabanjima. Ako se danas takvo nešto
govori pred ljudima koji su na sveučilištu odslušali
nekoliko kolegija o nacionalnoj ekonomiji s osvrtom
na poljoprivredu, njima to izgleda potpuno apsurdnim
jer im se stvar čini čvrstom. Ali to nije tako; o poljo­
privredi može prosuđivati samo onaj čija prosud­
ba dolazi s polja, iz šume, iz stočarstva. T r e b a l o
bi prestati sve naklapanje o nacionalnoj ekonomiji
koje ne dolazi iz same stvari. Sve dok se ne uvidi
da je ono što se mutno g o v o r i s o b z i r o m na nacio­
nalnu ekonomiju puko naklapanje, tako dugo neće
se dospjeti ni do čega izglednog, ni na poljoprivred­
nom ni na drugim područjima.
Uzrok vjerovanju da se o stvarima može govoriti
s različitih polazišta, iako ih se uopće ne razumije,
jest u tome što se unutar pojedinih životnih područja
ljudi ne mogu vratiti osnovama. Može se reći da
se repu svakako može smatrati repom, ona izgleda
tako i tako, može je se lakše ili teže rezati, ovakve
je ili onakve boje i sadrži ovakve ili onakve sastojke.
Ali repu se tada još izdaleka ne razumije, a prven­
stveno se ne shvaća njen zajednički život s njivom,
s godišnjim d o b o m u kojem zrije i tako dalje, nego
mora biti jasno sljedeće.
Često sam koristio jednu usporedbu kako bih
to razjasnio na drugim životnim područjima. Rekao
sam: Pogledamo li magnetsku iglu, otkrit ćemo da
ta igla jednim svojim krajem približno pokazuje na
sjever, a drugim na jug. Razmišljamo li zašto je to
tako, nemojmo razloge tražiti u magnetskoj igli nego

35
u čitavoj Zemlji tako što jednoj njenoj strani pridru-
zimo magnetski sjeverni pol, a drugoj magnetski
južni pol. Ako bi netko tražio uzrok u samoj mag-
netskoj igli i t v r d i o da je ona tako svojeglava, bila
bi to besmislica. Jer položaj magnetske igle može
se razumjeti samo ako se zna u kakvom je ona odnosu
prema cijeloj Zemlji.
Sve što kod magnetske igle izgleda glupim, čov-
jeku u mnogim drugim stvarima izgleda pametnim.
Ako bismo repu koja raste u zemlji uzeli takvom
kakva jest, u njezinim uskim granicama, to bi bila
besmislica jer repa je tijekom rasta ovisna o nebro­
jenim okolnostima koje nisu prisutne na Zemlji, nego
u kozmičkoj okolini Zemlje. I tako se danas objašnjava
mnogo toga, tako se ureduje mnogo toga u praktičnom
životu, kao da se radi o usko ograničenim stvarima
a ne o djelovanjima koja dopiru iz cijelog svijeta.
Zbog toga su pojedina životna područja strašno trpje­
la, a trpjela bi i više da još ne postoji, rekao bih,
usprkos svekolikoj znanosti novijeg vremena, stanovit
instinkt iz onih vremena kad se radilo po instinktu,
a ne znanošću, da oni ljudi* kojima liječnici propisuju
koliko grama mesa trebaju jesti, koliko kupusa, kako
bi se to poklapalo s pravilnom ljudskom fizionomijom
— neki ljudi uza se imaju vagu i važu sve što stavljaju
na tanjur; to je u redu, o tome treba nešto znati,
ali ja uvijek pritom mislim: Pa d o b r o je što dotični
čovjek osjeća glad ako mu ono što je odvagano nije
dovoljno, d o b r o je što postoji taj instinkt.

Tako je ustvari, prije no što se pojavila znanost,

polazište za sve što su ljudi trebali činiti bio instinkt.

' Budući da je riječ o predavanju, rečenica je sintaktički

nepotpuna ( o p . p r e v . ) .
A ti instinkti kadšto su v r l o sigurno d j e l o v a l i te
se čovjek i danas može jako iznenaditi, kad u tak­
v i m starim seljačkim k a l e n d a r i m a čita seljačka
pravila, kako je nevjerojatno mudro i razumljivo
o n o o čemu g o v o r e . Jer i n s t i n k t i v n o s i g u r n o m
čovjeku u takvim stvarima ne treba praznovjerje.
Isto kao što ima i z u z e t n o p r o n i c a v i h izreka koje
se odnose na sjetvu i berbu, tu i tamo nadu se
izreke kako bi se spriječile sve m o g u ć e l u d o r i j e :
"Zakukuriče li p i j e t a o na gnojištu, padat će kiša
ili će ostati kako jest." Neophodan humor posvuda
je prisutan u i n s t i n k t i v n o m kako bi se spriječilo
praznovjerje.
Govoreći s antropozofskog stajališta, ovdje se
uistinu ne radi o povratku starim instinktima, nego
0 tome da se iz dubokog duhovnog uvida pronađe
ono što današnji nesigurni instinkti sve manje mogu
dati. Zbog toga je nužno da se oslonimo na jako
prošireno promatranje života biljaka, životinja, ali
1 života same Zemlje, jako prošireno promatranje
prema kozmičkoj strani.
Sigurno je s jedne strane sasvim točno da se
kiša ne može na trivijalan način d o v o d i t i u vezu s
Mjesečevim mijenama, ali s druge pak strane postoji
i nešto što se jednom desilo. Često sam u drugim
krugovima pričao da su u Leipzigu predavala dva
profesora, od kojih jedan, Gustav Theodor Fechner,
čovjek koji je prilično sigurno rasuđivao o duhovnim
stvarima, polazeći od vanjskih promatranja, nije baš
samo praznovjerno uvidio da određena kišna i nekišna
razdoblja ovise o Mjesecu i i njegovu kretanju oko
Zemlje. To je za njega postala činjenica proistekla
iz statističkih istraživanja. Ali njegov kolega, poznati
profesor Schleiden, sve je to osporavao iz znanstvenih

37
razumskih razloga u vrijeme kad se nije obaziralo
na takve stvari. No obojica profesora lajpciškog sve­
učilišta imali su i žene. Gustav T h e o d o r Fechner,
čovjek koji je bio sklon humoru, rekao je: Neka odluče
naše žene. U Leipzigu je tada vladao jedan običaj.
Voda koja je bila potrebna za pranje rublja nije
bilo lako dostupna. Po nju je trebalo daleko ići. Zbog
toga su van stavljani bokali i kace za skupljanje
kišnice. To je činila i gospoda profesor Schleiden
i gospoda profesor Fechner. Ali nije bilo dovolj­
no mjesta da bokale stave istovremeno. Tada reče
profesor Fechner: Ako je to potpuno svejedno, ako
moj poštovani kolega ima pravo, neka onda gospoda
profesor Schleiden iznese bokale onda kad prema
mojim podacima s obzirom na Mjesečeve mijene pada
manje kiše, a moja će žena iznijeti bokal onda kad
je prema mojim izračunima kišnica obilnija. Ako
je sve to besmislica, gospoda profesor Schleiden to
će zacijelo rado učiniti. — Kad ono, gospoda profesor
Schleiden nije pristala na to, već se radije ravnala
prema podacima profesora Fechnera nego prema
tvrdnjama svoga supruga.
Tako je to. Znanost može biti točna, ali praksa
se ne može osloniti na tu znanstvenu točnost. Mi
ne želimo tako govoriti, mi želimo govoriti ozbiljno.
Ovo je bilo rečeno samo zato da bi se u p o z o r i l o
na to kako se treba gledati nešto šire nego što je
danas uobičajeno, ako se promatra ono što omo­
gućuje čovjekov fizički život na Zemlji, a to je ipak
poljoprivreda.
Ne mogu znati hoće li nas posve zadovoljiti
ono što se već danas može govoriti iz antropozofije.
Ali treba pokušati reći o n o što se iz antropozofije
može dati poljoprivredi.

38
 Time bih u v o d n o započeo, ukazao na o n o što
je u našem zemaljskom bivanju za poljoprivredu
najvažnije. Kad danas g o v o r i m o o nečemu, imamo
običaj da najveću vrijednost pridajemo kemijsko-
-fizikalnim sastojcima. Ovaj put ne bismo pošli od
kemijsko-fizikalnih sastojaka, nego bismo pošli od
nečega što se krije iza kemijsko-fizikalnih sastojaka,
a ipak je izuzetno v a ž n o za život biljaka na jednoj
strani i životinja na drugoj strani. Vidite, promotrimo
li ljudski život, a u određenoj mjeri i životinjski
život, opazit ćemo veliku emancipaciju ljudskog i
životinjskog života od vanjskog svijeta. Što se više
uzdižemo prema čovjeku, to veću emancipaciju opa­
žamo. U ljudskom i životinjskom životu pronala­
zimo pojave koja se danas isprva doimaju potpuno
neovisnima o atmosferskim i sličnim izvanzemaljskim
utjecajima ili također o utjecajima koji neposredno
okružuju Zemlju. To ne izgleda samo tako, nego je
s obzirom na štošta u ljudskom životu čak iznimno
važno. Znamo naravno da se zbog određenih atmosfer­
skih utjecaja pojačavaju b o l o v i kod nekih bolesti.
No već manje znamo da u čovjeku određene bolesti
ili druge životne pojave tako protječu da se u njihovim
vremenskim odnosima oslikavaju vanjska prirodna
zbivanja. Ali one se na početku i na kraju ne podu­
daraju s tim prirodnim zbivanjima. Sjetimo se sa­
mo da je tijek jedne od najvažnijih pojava, ženske
menstruacije, vremenski odraz tijeka Mjesečevih mi­
jena, no oni se na početku i na kraju ne podudaraju.
Postoje i brojne druge istančanije pojave, kako u
muškom, tako u ženskom organizmu, koje su odraz
prirodnih ritmova.

Ako bismo se stvarima posvetili mnogo intimnije,

onda bismo, na primjer, kad bismo ispravno shvatili

39
periodičnost Sunčevih pjega, mnogo bolje razumjeli
štošta što se odvija u društvenom životu. Ali ljudi
se ne obaziru na to jer ono što se u ljudskom društve­
nom životu podudara s periodičnošću Sunčevih pjega
ne počinje onda kad počinju Sunčeve pjege i ne
prestaje onda kad prestaju Sunčeve pjege, već se
od toga emancipiralo. Ono očituje istu periodičnost,
isti ritam, ali ne i vremensku podudarnost. Ono u
sebi zadržava periodičnost i ritam, ali tu periodičnost
i taj ritam osamostaljuje, emancipira se od njih.
Svatko kome se kaže: Ljudski je život mikrokozmos,
on oponaša makrokozmos, može reći: Pa to je glupost.
Ako se pak ustvrdi da kod određenih bolesti postoji
sedmodnevna vrućica, on bi mogao prigovoriti: Ako
se pojave neki vanjski znaci, onda bi se morala po­
javiti i vrućica i teći paralelno s vanjskim znacima
te prestati s nestankom vanjskih znakova. — To vrući­
ca doduše ne čini, ali ona čvrsto zadržava unutarnji
ritam, premda se vremenski početak i vremenski
kraj ne poklapaju.
U kozmosu je ta emancipacija za čovječji život
g o t o v o sasvim provedena. Za životinjski već nešto
manje, a biljni se svijet svakako još u velikoj mje­
ri nalazi u svekolikom životu prirode, i izvanjskog
zemaljskog. I stoga se uopće ne može razumjeti život
biljaka ako se ne uzme u obzir da je sve ono što je
na Zemlji zapravo tek odsjaj onoga što se zbiva u
kozmosu. To je kod čovjeka samo prikriveno, budući
da se on emancipirao. On u sebi nosi samo unutar­
nji ritam. U biljnom svijetu to je još tako u najemi-
nentnijem smislu. Ovim uvodnim riječima želio bih
ukazati na to.
Vidite, Zemlja je u nebeskom prostranstvu prvo
okružena Mjesecom, a zatim i drugim planetima našeg

40
planetnog sustava. U staroj instinktivnoj znanosti,
koja je Sunce ubrajala u planete, bio je sljedeći redo­
slijed: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupi­
ter, Saturn. Ne sučeljavajući se s astronomijom, htio
bih ukazati na planetni život, na ono što je u tom
planetnom životu povezano sa zemaljskim. Pogledamo
li zemaljski život u cjelini, najprije moramo u obzir
uzeti činjenicu kako u tom zemaljskom životu u cjelini
najveću zamislivu ulogu ima ono što bih nazvao
ž i v o t o m kremene supstancije u svijetu. Kremenu
supstanciju možete naći, na primjer, u našem lijepom
kvarcu, u obliku prizme i piramide. Tu kremenu
supstanciju spojenu s kisikom možete pronaći u našim
kristalima kvarca; ako zanemarimo kisik koji je u
kvarcu spojen s kremenom, takozvanim silicijem.
Tako imamo supstanciju koju kemija danas ubraja
u elemente — kisik, dušik, vodik, sumpor i tako
dalje — taj silicij koji se spaja s kisikom, tako ima­
mo kremen kao kemijski element. Ali ne smijemo
zaboraviti da je ono što u kvarcu živi kao silicij,
na površini naše Zemlje prošireno od dvadeset sedam
do dvadeset osam posto. Sve druge supstancije nalaze
se u manjim postocima, samo kisika ima četrdeset
sedam do četrdeset osam posto. Silicija ima izuzetno
puno.
No sigurno, taj silicij, ako se nade u stijeni kao
što je kvare, pojavljuje se u takvom obliku koji nema
veliko značenje promatra li se vanjski materijalni
svijet, tlo s raslinstvom — a upravo to se zaboravlja.
Jer on nije topiv u vodi. On ne propušta vodu. Dakle,
izgleda da nema m n o g o v e z e s općim, banalnim,
trivijalnim životnim okolnostima. Ako pak uzmete
poljsku preslicu, Equisetum, u njoj imate do devedeset
posto kremene kiseline, o n o isto što je u kvarcu,

41
v r l o fino raspoređene. Iz svega toga možete uvidjeti
kakvo silno značenje ima kremen, silicij. Gotovo polo­
vina onoga što susrećemo na Zemlji sastoji se od
kremena.
No čudno je što se kremen tako malo primjećuje,
da je danas prilično isključen iz stvari u kojima bi
mogao djelovati izuzetno b l a g o t v o r n o . U medicini
proizišloj iz antropozofije kremena supstancija bitan
je sastojak mnogih lijekova. Čitav niz bolesti liječi
se uzimanjem slicijeve kiseline na usta ili kupanjem
u njoj, jer g o t o v o na sve ono što se u bolestima
izražava u abnormalnim osjetilnim stanjima, a što
ne ovisi o samim osjetilima, nego se kroz osjetila
očituje, također u unutarnjim osjetilima, što ponegdje
u organima izaziva b o l o v e , jer na sve to začudno
utječe silicij. Silicij ima najveću zamislivu ulogu u
o n o m e što se starinski kaže domaćinstvo p r i r o d e .
Jer silicij se ne nalazi samo ondje gdje ga mi nalazimo,
u kremenu ili nekoj drugoj stijeni, silicij je izuzetno
fino raspoređen u atmosferi, zapravo se nalazi posvu­
da. Polovina raspoložive Zemlje ustvari je kremen,
ima ga oko četrdeset osam posto*. Vidite: Što čini
taj kremen? Da, to se moramo hipotetički upitati.
Pretpostavimo da je u našoj okolini samo polo­
vina kremena. Tada bi sve biljke bile manje-više
piramidalnog oblika. Cvjetovi bi kržljavih i sve bi
biljke izgledale poput kaktusa. Žitarice bi izgledale
v r l o čudno: stabljike bi se prema dolje širile, čak
bi postajale mesnate, klasovi bi kržljavih, uopće ne
bi bilo punog klasja.

* U petrografskoj literaturi navodi se da Zemljina kora

sadrži 45—50% kremena (kremene kiseline = Si0 2 ) odnosno
kvarca. ( I z d a v a č . )

42
 Eto vidite, to je na jednoj strani. Na drugoj
strani nalazimo da posvuda na Zemlji mora biti vap-
nene supstancije i sličnoga, vapna, kalija, natrijeve
supstancije, premda ne u tolikoj mjeri kao kremene
supstancije. Ako bi pak njih bilo manje nego što
ih ima, tada bismo imali biljke s isključivo tankim
stabljikama, biljke koje bi v e ć i n o m imale zavijene
stabljike, imali bismo same puzavice. Cvjetovi bi
se doduše otvarali, ali bili bi jalovi, ne bi davali
osobito hranjive tvari. Samo u ravnoteži, u zajed­
ničkom djelovanju obiju o v i h snaga — izažmem li
dvije supstancije — u uzajamnom djelovanju kreme-
nastih i vapnenastih supstancija biljni život napreduje
u obliku kakav danas v i d i m o .
No pođimo dalje. Vidite, sve što živi u kremenom,
posjeduje snage koje ne potječu sa Zemlje, već s
takozvanih planeta dalekima Suncu: Marsa, Jupitera,
Saturna. Ono što dolazi s tih planeta, posredno kroz
kremen i slične tvari djeluje na život biljaka. A sa
svih onih planeta koji su bliski Zemlji: Mjesec, Merkur,
Venera, posredno kroz vapno djeluju snage na život
biljaka i životinja na Zemlji. Stoga za svaku obrađenu
njivu m o ž e m o reći: u njoj djeluju kremen i v a p n o .
U kremenu djeluju Saturn, Jupiter, Mars, u vapnu
Mjesec, Venera, Merkur.
Pogledajmo sada same biljke. U njihovu životu
moramo promatrati dvije stvari. Prvo je da čitav
biljni svijet, a i svaka pojedina biljna vrsta samu
sebe održava, razvija svoju reproduktivnu moć, moć
razmnožavanja, da, prema tome, iz biljke može nastati
njoj jednaka i tako dalje. To je jedno. Drugo je da
biljka kao biće jednog razmjerno nižeg p r i r o d n o g
carstva višim prirodnim carstvima služi kao hrana.
Te dvije struje u nastanku biljke isprva malo djeluju

43
jedna na drugu. Jer u odnosu na proces razvoja
od biljke majke do biljke kćeri, unuke i tako dalje
oblikotvornim snagama prirode potpuno je svejedno
jedemo li mi biljku i tako se hranimo ili ne. U tome
se očituju dva različita interesa, no ipak u vezi prirod­
nih snaga stvari djeluju tako da sve ono što je u
v e z i s unutarnjom reproduktivnom moći, s rastom
— što pridonosi da jedna generacija biljaka slijedi
drugu — djeluje u o n o m što iz svemira, s Mjeseca,
Venere, Merkura posredno, pomoću vapna djeluje
na Zemlju. Pogledamo li jednostavno što izlazi na
vidjelo kod biljaka koje ne j e d e m o , koje se jedno­
stavno stalno obnavljaju, promatramo ih kao da nas
jedino zanima kozmičko djelovanje snaga Venere,
Merkura, Mjeseca, koji sudjeluju u o n o m e što se
reproducira u biljnom biću na Zemlji.
Ali kad biljke postanu živežnim namirnicama u
najeminentnijem smislu, kad se tako razvijaju da se u
njima stvaraju hranjive supstancije za ljude i životinje,
onda u tome posredno kroz kremen sudjeluju Mars,
Jupiter, Saturn. Kremeno otvara biljno biće u svemirska
prostranstva i osjetila biljnog bića otvara tako da iz
čitavog svemirskog okružja ono prima ono što stvaraju
vanjski planeti Sunčeva sustava; u tome sudjeluju Mars,
Jupiter, Saturn. Nasuprot tome, iz okružja Mjeseca, Venere,
Merkura prima se ono što biljkama omogućuje razmno­
žavanje. To u prvi mah izgleda samo kao predmet sazna­
nja. Ali takve stvari koje su preuzete iz nešto udaljenijeg
obzora, same od saznanja vode i k praksi.
Vidite, budući da s Mjeseca, Venere, Merkura
na Zemlju dopiru snage i te snage djeluju u životu
biljaka, moramo se upitati: Što to potiče ili manje-
-više sprečava? Što potiče da Mjesec ili Saturn djeluju
na život biljaka i što to sprečava?

44
 P o g l e d a m o li godišnji tijek, v i d j e t ć e m o da
u njemu ima kišnih i nekišnih dana. S o b z i r o m
na kišu, današnji fizičar proučava samo to da prili­
kom kiše p a d n e v i š e v o d e na Zemlju n e g o kad
kiše nema. A v o d a je njemu apstraktna tvar koja
se sastoji od vodika i kisika, on poznaje v o d u samo
kao nešto što se sastoji od kisika i vodika. Razdvoji
li se v o d a e l e k t r o l i z o m , ona se p o d i j e l i na d v i j e
tvari, od kojih se jedna ponaša ovako, druga onako.
Ali time se o v o d i još nije reklo ništa obuhvatnije.
V o d a u sebi krije m n o g o više od o n o g a što se ke­
mijski javlja kao kisik i v o d i k . V o d a je u najemi-
nentnijem smislu prikladna da o n i m snagama ko­
je potječu s Mjeseca p o k a ž e p u t o v e u zemaljska
područja, pa tako ona raspoređuje Mjesečeve snage
na zemaljskim područjima. Između Mjeseca i v o d e
na Zemlji postoji neka vrst povezanosti. Pretpostavi­
mo, dakle, da su minuli kišni dani, nakon tih kišnih
dana slijedi pun Mjesec. Da, sa snagama koje dolaze
s Mjeseca u danima puna Mjeseca na Zemlji se
zbiva nešto veličanstveno. One nadiru u sve bilje.
One ne bi mogle nadirati u nj da im nisu prethodili
kišni dani. Mi ć e m o , dakle, g o v o r i t i o t o m e ima
li značenja ako p o s i j e m o sjeme p o š t o je u stano­
vitom smislu pala kiša i potom uslijedio pun Mjesec,
ili pak se m o ž e sijati bez razmišljanja u b i l o koje
vrijeme. Svakako, nešto će i tada niknuti, ali postav­
lja se pitanje: Je li d o b r o ravnati se p r e m a kiši i
punu Mjesecu kad je u pitanju sjetva? — budući
da je djelovanje puna Mjeseca kod određenih bilja­
ka silno i jako nakon kišnih dana, a slabo i oskudno
nakon sunčanih dana. Takvih je stvari b i l o u sta­
rim seljačkim p r a v i l i m a . I z g o v o r i l a bi se j e d n a
izreka i znalo bi se što treba činiti. Izreke su danas

45
staro p r a z n o v j e r j e , a znanost o tim stvarima još
ne postoji, na nju se još ne želi p r i o n u t i .
Nadalje, oko naše Zemlje nalazimo atmosferu.
Da, osim toga što je zračna, atmosferi je ponajprije
svojstveno da je ponekad toplija, ponekad hladni­
ja. U o d r e đ e n i m razdobljima u njoj je nagomilano
podosta topline koja se prazni u olujama kad je
napetost prevelika. Ali što se događa s toplinom?
Duhovno promatranje pokazuje da je za razliku od
vode toplina snažno povezana s kremenom, ona oso­
bito potiče na djelovanje one snage koje djeluju
kroz kremen, a to su snage koje dolaze od Saturna,
Jupitera, Marsa. Te snage koje dolaze od Saturna,
Jupitera, Marsa valja sasvim drugačije promatrati
od Mjesečevih snaga. Jer trebamo imati na umu:
Saturnu je potrebno trideset godina da bi obišao
Sunce, Mjesecu za njegove mijene trideset ili dvadeset
osam dana. Dakle, Saturn je vidljiv samo petnaest
godina. On mora potpuno drugačije biti povezan
s rastom biljaka. Ali on svakako nije samo djelatan
dok sjaji na Zemlju, on je također djelatan kad njegove
zrake prolaze kroza Zemlju.
Ako se Saturn u trideset godina tako sporo giba,
onda ćemo, ako to nacrtamo ( c r t e ž ) , imati njegovu
putanju i uvidjeti da on katkad sjaji na predio Zemlje;
ali onda taj p r e d i o kroza Zemlju i obraduje. Koliko
će jako Saturnove snage moći utjecati na život biljaka
na Zemlji, uvijek ovisi o toplinskim uvjetima u zraku.
Kad je zrak hladan, one ne mogu utjecati, kad je
zrak topao, onda mogu utjecati. A u čemu se očituje
to što v i d i m o u životu biljaka? To ne v i d i m o kad
nastaju jednogodišnje biljke koje niču tijekom godine
i nestaju, ostavljaju samo sjeme, već to v i d i m o kad
nastaju trajnice, kad Saturn djeluje na Zemlju pomoću

46
toplinske snage. Jer te snage koje posredno toplinom
ulaze u bilje, njihovo djelovanje vidimo u kori drveta,
u svemu što biljku čini trajnom.

Tome je uzrok povezanost jednogodišnjeg života

biljke i njenog kratkog životnog vijeka s planetima
koji imaju kratko o p h o d n o vrijeme. Nasuprot tome,
o n o što se otima iz tog prolaznog, o n o što stabla
obavija lubom, korom, što ih čini trajnima povezano
je s planetnim snagama koje djeluju posredno sa
snagama topline i hladnoće i imaju dugo o p h o d n o
vrijeme, kao što je Saturnu potrebno trideset, Jupiteru
dvanaest godina. Zato je dakako važno ako se netko
tko želi posaditi hrast razumije u Marsovo razdoblje.
Jer hrast koji je pravilno posađen u Marsovu raz­
doblju drugačije će uspijevati nego kad bi ga se
stavilo u zemlju bez razmišljanja, onda kad to nekome
odgovara. Ili uzmite nasade igličastog drveća, gdje
veliku ulogu imaju Saturnove snage, bit će sasvim
drugačije sadi li se u Saturnovu uzlaznom razdoblju
ili u kojem drugom razdoblju. A onaj koji se razumije
u takve stvari moći će s o b z i r o m na ono što d o b r o
ili slabo raste reći je li sve učinjeno uz razumijevanje
povezanosti snaga ili nije. Jer ono što baš i nije
tako očito, u intimnim životnim okolnostima itekako
izlazi na vidjelo.

47
 Pretpostavimo, na primjer, da za loženje ko­
ristimo drvo od stabala koja su posađena bez ra­
zumijevanja svjetskih razdoblja, ono nam tada neće
pružiti zdravu toplinu kakvu bi nam pružilo drveće
koje je posađeno s razumijevanjem. Upravo u intim­
nim okolnostima svakodnevnog života, u kojem takve
stvari igraju ulogu, upravo se u njima očituje silno
veliko značenje nečeg takvog, ali danas ljudi žive
gotovo bez razmišljanja. Čovjek je sretan ako o takvim
stvarima ne treba razmišljati. Misli da to funkcionira
kao stroj; postoje određene naprave, stroj se navije
i krene. Čovjek zamišlja da prema materijalističkom
načinu u prirodi sve tako funkcionira. Ali to dovodi
do stvari koje u praktičnom životu imaju nevjerojatan
učinak. Tada se pojavljuju velike zagonetke. Zašto
danas ne m o ž e m o jesti onakve krumpire kakve sam
ja jeo u svojoj mladosti? To je istina, posvuda sam
ih kušao. Više se ne mogu jesti onakvi krumpiri,
pa ni ondje gdje sam ih nekad jeo. Tijekom vremena
ponešto je svakako nazadovalo u svojoj unutarnjoj
hranjivosti. To je osobito vidljivo posljednjih deset­
ljeća. Zato što se više uopće ne razumiju intimnija
djelovanja koja su djelatna u svemiru i koja se opet
moraju potražiti onako kako sam vam uvodno samo
napomenuo. Želio sam samo ukazati na to gdje su
pitanja koja uvelike nadmašuju današnji vidokrug.
To nećemo samo nastaviti nego i produbljeno primi­
jeniti u praksi.

48
 Uvjeti za napredak poljoprivrede

DRUGO PREDAVANJE
Koberwitz, 10. lipnja 1924.

Snage Zemlje i svemira

Na prvim ćemo satovima iz spoznaje uvjeta za napre­

dak poljoprivrede prikupiti ono što je u toj spoznaji
n e o p h o d n o da bi se iz toga p o t o m izvukli stvarni
praktični zaključci koji se trebaju ostvariti u nepo­
srednoj primjeni i koji imaju značenje samo u toj
neposrednoj primjeni. Dakle, već ćete na prvim sato­
vima pogled morati usmjeriti na to kako ustvari
nastaje ono što poljoprivreda daje i kako to živi u
cjelokupnom svjetskom okružju. Poljoprivredno go­
spodarstvo svoju bit ostvaruje u najboljem smislu
te riječi ako se shvati kao neka vrst zasebne individu­
alnosti, doista u sebi zatvorene individualnosti. I
svako gospodarstvo zapravo bi se moralo približavati
— to se ne može p o t p u n o ostvariti — ali o n o bi se
moralo približavati stanju u kojem bi bilo individu­
alnost zatvorena u sebi. To jest, trebala bi postojati
mogućnost da sve ono što je potrebno za proizvodnju
bude raspoloživo na samom gospodarstvu, a k tome
se dakako mora pridodati i odgovarajući stočni fond.
Ono što se na gospodarstvo donosi izvana, gnojivo
i slično, to bi se zapravo na idealno ustrojenom
gospodarstvu već trebalo smatrati lijekom za oboljelo
gospodarstvo.
Zdravo p o l j o p r i v r e d n o gospodarstvo samo bi
trebalo proizvesti o n o što mu je p o t r e b n o . Vidjet
ćemo zašto je to p r i r o d n o . Sve dok se stvari ne

49
sagledaju u svojoj biti i stvarnosti, nego samo izvanj­
ski, materijalno, m o ž e se opravdano postaviti pita­
nje: Zar nije svejedno doprema li se stajski gnoj iz
susjedstva ili ga se uzima s vlastitog imanja? Kao
što sam rekao, to se na taj način ne može strogo
provesti, ali ipak treba izgraditi p r e d o d ž b u o nu­
žnoj zatvorenosti gospodarstva ako se stvari žele
primjereno urediti.
Da ova upravo iznesena tvrdnja ima o d r e đ e n o
opravdanje, uvidjet ćete s jedne strane iz promatranja
zemlje iz koje izrasta naša poljoprivreda, a s druge
strane iz promatranja onoga što izvan naše Zemlje
djeluje na nju. Danas se o stvarima koje izvana djeluju
na Zemlju većinom govori podosta apstraktno. Ljudi
su svjesni da Sunčeva svjetlost i toplina i sve ono
što je meteorološki povezano sa Sunčevom svjetlošću
i t o p l i n o m na o d r e đ e n način utječe na tvorbu tla
obraslog biljem. Pođimo danas od gledišta — stvari
ćemo promatrati i s drugih gledišta — koje se najprije
osvrće na to da je osnova poljoprivrede tlo.
To tlo — ovdje ću ga shematski naznačiti crtom
(crtež) — obično se smatra nečim potpuno materijal­
nim, u što ulazi nešto organsko samo utoliko što
se stvara humus ili time što se u njega unosi gnojivo,
tako da tlo kao takvo sadrži u sebi ne samo stanovit
život, da ono samo krije u sebi nešto biljno te da
je u njemu djelatno čak i nešto astralno. O tome
se danas i ne razmišlja, a kamoli da bi se priznalo.
A kad se krene dalje i pogleda kako je taj unutarnji
život tla, da tako kažem, u finoj dozi sasvim druga­
čiji ljeti nego zimi, d o p i r e se do područja koja su
doduše za praksu od g o l e m o g značenja, ali koja se
danas uopće ne uzimaju u obzir. Ako se polazi od
promatranja tla, mora se obratiti pozornost na to

50
da je ono neka vrst organa u organizmu koji se po­
svuda iskazuje u p r i r o d n o m rastu, gdje god takav
p r i r o d n i rast jest.

T l o je pravi organ, ono je organ koji bismo,

ako hoćemo, otprilike mogli usporediti s čovjekovom
dijafragmom. Najbolju p r e d o d ž b u o tome o čemu
se zapravo radi — to nije sasvim jednako, ali treba
samo pojasniti i to je dovoljno — stvorit ćemo ako
kažemo: kod čovjeka su iznad dijafragme određeni
organi, ponajprije glava i o n o što ga opskrbljuje
disanjem i cirkulacijom, a ispod dijafragme nalaze
se drugi organi. Ako s toga gledišta takoreći uspo­
redimo tlo s čovjekovom dijafragmom, onda moramo
reći: Individualnost o kojoj se ovdje radi ima glavu
ispod tla, a mi, zajedno sa svim životinjama, živimo
u trbuhu te individualnosti. Ono što je iznad zemlje,
zapravo je ono što pripada utrobi — kratko rečeno
— individualnosti poljoprivrednoga gospodarstva.
Na gospodarstvu hodamo ustvari u njegovu trbu­
hu, a biljke rastu gore u trbuh gospodarstva. Dakle,
svakako se radi o individualnosti koja stoji na glavi
i koju ispravno promatramo samo ako je m o t r i m o
kao da je postavljena na glavu, postavljena na glavu
i u odnosu na čovjeka. S obzirom na životinju, vidjet
ćemo tijekom predavanja, to je nešto drugačije. No
zašto govorim da individualnost gospodarstva stoji
na glavi?
To kažem zato što sve ono što je u neposrednoj
blizini zemlje: zrak, v o d e n a para, toplina, ono u
čemu se nalazimo, u čemu dišemo, odakle biljke,
a i mi d o b i v a m o vanjsku toplinu, vanjski zrak te
vanjsku vodu, doista odgovara onome što je kod
čovjeka organ u donjem dijelu tijela. Nasuprot tome,
sve ono što se zbiva u utrobi Zemlje, ispod Zemljine
površine djeluje na svekoliki rast biljaka onako kako
naša glava djeluje posebice u djetinjstvu, ali i tijekom
čitavog života. Imamo neprekidno, vrlo živo uzajamno
djelovanje iznad-zemlje i ispod-zemlje, a djelovanje
koje se odvija iznad zemlje ujedno je neposredno
ovisno — smatrajte to isprva kao lokalizaciju djelo­
vanja — o Mjesecu, Merkuru, Veneri, koji potpomažu
i modificiraju Sunčevo djelovanje, pa, prema tome,
takozvani unutarnji planeti Sunčeva sustava protežu
svoje djelovanje u odnosu na sve ono što je iznad
zemlje, dok daleki planeti koji se gibaju izvan Sunče­
va kruga djeluju na sve o n o što je ispod zemlje i
potpomažu Sunce u onim djelatnostima koje o n o
vrši pod zemljom. Tako da s obzirom na rast biljaka
pod zemljom trebamo tražiti djelovanje dalekog neba,
a iznad zemlje djelovanje bližeg Zemljina okružja.

Dakle, sve ono što iz svemirskih daljina djeluje

na rast biljaka ne djeluje izravno, ne djeluje nepo­
srednim zračenjem, nego tako da Zemlja to djelo­
vanje najprije prima i zračeći ga vraća prema gore.

52
Blagotvorno ili štetno djelovanje tla na rast biljaka
jest ustvari o d o z d o vraćeno kozmičko zračenje. Ono
što neposredno djeluje u zraku i v o d i koji su iznad
zemlje, izravno zračenje, tu se odlaže i otuda djeluje.
S time je onda u vezi kako tlo, s o b z i r o m na svoj
unutarnji sastav, najprije djeluje na rast biljaka.
To moramo zatim proširiti i na životinje.
Pogledamo li tlo, u njemu kao djelovanje naj­
prije imamo sve ono što ovisi o dalekim svemirskim
prostranstvima koja utječu na Zemlju. To je o n o
što se obično naziva pijesak i stijene. Pijesak i stijene,
o n o što ne propušta vodu, ono što, kao što se kaže
u svakodnevnom životu, ne sadrži nikakve hranjive
tvari, ali što za razvitak rasta nije ništa manje važ­
no od ostaloga što dolazi u obzir, to posve ovisi o
djelovanjima najudaljenijih kozmičkih snaga. I vidimo
da posredno, pomoću pijeska koji sadrži kremen
— kako god to isprva izgledalo nevjerojatno — u
tlo ulazi ono što bismo mogli nazvati životno eterskim
tla i kemijsko djelatnim tla, da bi potom zračeći
p o v r a t n o djelovalo. O onome što sadrži pjeskoviti
dio tla ovisi kako će samo tlo unutra zaživjeti, kako
tlo provodi vlastiti kemizam. I ono što korijenje biljaka
doživljava u tlu nemalo ovisi o tome u kojoj mjeri
se posredno pomoću stijena — a to stoga može biti
i u o d r e đ e n i m dubinama — prima kozmički život i
kozmički kemizam. Prilikom proučavanja rasta biljaka
trebali bismo u svakoj prilici biti svjesni geoloških
osnova nad kojima se uzdižu biljke i ni u kom slučaju
ne bismo smjeli ispustiti iz vida da se biljke kod
kojih je u prvom planu biće korijena ne smiju lišiti
kremenog tla, makar ono bilo i u dubinama.

Kremen je, moglo bi se reći, hvala Bogu, u kreme-

noj kiselini i drugim kremenim spojevima proširen

53
na Zemlji četrdeset sedam do četrdeset osam posto
i gotovo posvuda može se računati na njegovo djelo­
vanje u količini koja je potrebna. Ali radi se i o
tome da o n o što je na taj način pomoću kremena
povezano s korijenjem, da to biljka sprovede i prema
gore. To mora strujiti prema gore, mora postojati
neprekidno uzajamno djelovanje onoga što kremen
u zemlju unosi iz svemira i onoga što se odigrava
gore — oprostite — u "trbuhu" i čime se dolje mora
opskrbiti "glava". Ono što se dolje prima iz svemira,
mora moći strujiti uvis. A da bi moglo strujiti uvis,
za to je u tlu glina. Sva glina u tlu zapravo je poticajno
sredstvo za djelovanje svemirskih entiteta o d o z d o
prema gore.
To će nam onda, kad prijeđemo na praktične
stvari, poslužiti kao pokazatelj kako trebamo postupati
s glinovitim, a kako s kremenim tlom, s o b z i r o m
na to koju biljnu vrstu uzgajamo na g l i n o v i t o m ili
kremenom tlu. Ali najprije se mora znati što se tu
zapravo događa. Kako se inače opisuje glina, kako
se inače treba obrađivati da bi bila plodonosna, sve
je to također v r l o v a ž n o . Ali najprije se mora znati
da je ona poticatelj kozmičkog strujanja uvis.
No ne samo da mora postojati to strujanje koz­
mičkih snaga uvis nego također mora postojati —
to drugo nazvao bih terestričkim, zemaljskim — mora
postojati i ono što je u trbuhu na određen način
p o d l o ž n o vanjskoj probavi, što se zimi i ljeti zbi­
va iznad tla, za rast biljaka to je upravo neka vrst
probave — sve što se na taj način zbiva u nekoj
vrsti probave ponovno mora biti upijeno u tlo, tako
da doista postoji uzajamno djelovanje. One snage
koje se stvaraju pomoću v o d e , zraka, koji se nala­
ze iznad zemlje, kao i fine homeopatski oblikovane

54
supstancije, to biva uvučeno u zemlju zahvaljujući
manjoj ili većoj količini vapna u tlu. Količina vap­
na u tlu i raspršenost vapnenih supstancija u
homeopatskim dozama neposredno iznad tla, sve
to postoji kako bi se opet tlu p r i v e l o neposredno
terestričko.
Vidite, jednom će se te stvari, kad postanu pred­
m e t o m prave znanosti, a ne samo znanstvenog na­
klapanja, doimati sasvim drugačijima. O tome će
se moći pružiti sasvim egzaktni podaci. Tada će se,
na primjer, znati da postoji velika, silna razlika izme­
đu topline koja je iznad tla, dakle, topline koja se
nalazi u sferi Sunca, Venere, Merkura i Mjeseca, i
one topline koja vlada u samom tlu, koja je, dakle,
pod utjecajem Jupitera, Saturna i Marsa. Te dvije
topline, od kojih jednu možemo označiti kao cvjetnu
i lisnu toplinu biljaka, a drugu korijensku toplinu
biljaka, te dvije topline posve se razlikuju, tako da
toplinu iznad zemlje slobodno možemo nazvati mrt­
vom, a toplinu pod zemljom ž i v o m . Toplina ispod
zemlje u sebi svakako ima nešto, i to ponajviše zi­
mi, od onoga što je unutarnje životno načelo, nešto
životno. Kad bismo mi ljudi morali doživjeti tu toplinu
koja djeluje u zemlji, svi bismo postali strašno glupi
jer, da bismo bili razboriti, svojim tijelima moramo
prinijeti mrtvu toplinu. Ali u trenutku kad se pomo­
ću kremena u zemlju uvlači toplina, kad se drugim
supstancijalnostima uvlači toplina u zemlju, gdje
zapravo vanjska toplina prelazi u unutarnju, toplina
prelazi u o d r e đ e n o stanje tihe životnosti. Danas se
zna da postoji razlika između zraka koji je iznad
zemlje i zraka koji je pod zemljom. Ali ne uzima
se obzir da postoji razlika između topline iznad zemlje
i topline pod zemljom. Zna se da zrak pod zemljom

55
sadrži više ugljične kiseline*, a zrak iznad zemlje
više kisika. Ali opet se ne zna što je tome razlog.
Razlog je to što se zrak opet prožima daškom život­
nosti kad biva usisan u zemlju i apsorbiran. Tako
je s toplinom i zrakom. Oni primaju dašak životnosti
kad dospiju u zemlju.
Drugačije je s v o d o m i sa zemljanim, samim
krutim. Oni u zemlji postaju još mrtvijima nego što
su vani. Oni gube nešto od svog vanjskog života,
ali upravo zbog toga postoje sposobni za izlaga­
nje najudaljenijim kozmičkim snagama. A mineralne
supstancije moraju se emancipirati od onoga što
se nalazi neposredno iznad zemlje ako žele biti izlo­
žene najudaljenijim kozmičkim snagama. One se u
naše današnje doba najlakše mogu emancipirati od
zemaljske blizine i u zemlji doći pod utjecaj najuda­
ljenijih kozmičkih snaga, moglo bi se reći, u vrijeme
između 15. siječnja i 15. veljače, dakle, u zimskom
razdoblju. Upravo su to stvari koje će jednom biti
priznate kao egzaktni podaci. I to je vrijeme u kojem
se u zemlji razvija najveća moć kristalizacije, najveća
oblikotvorna moć za mineralne supstancije. To je
usred zime. Tada je nutrini Zemlje svojstveno da
je u svojim mineralnim masama najmanje ovisna
o sebi i da može doći pod utjecaj kristalizacijskih
snaga koje se nalaze u svemirskim daljinama.

Predočite si sljedeće: Na izmaku siječnja mine­

ralne supstancije u zemlji najviše žude za kristalizaci­
jom, i što se dublje prodire, ta je žudnja za kristalnom
čistoćom u domaćinstvu prirode veća. Za rast biljaka
uglavnom je svejedno što se događa s mineralima.
Tada su biljke u zemlji uglavnom predane samima

* T j . ugljičnog dioksida ( o p . p r e v . ) .

56
sebi, najmanje su izložene mineralnim supstancijama;
nasuprot tome, u vrijeme prije i poslije toga, kad
se minerali takoreći pripremaju — p o g o t o v o prije
— da se oblikuju, kristaliziraju, tada su posebno
značajni za rast biljaka. Tada zrače snage koje su
osobito značajne za rast biljaka. Tako da m o ž e m o
reći: otprilike u razdoblju između studenog i prosinca
pod površinom zemlje postoji osobita djelatnost za
rast biljaka. Tu se nameće pitanje: Kako to možemo
uistinu iskoristiti za rast biljaka? Jer vidjet će se
kako je posebno v a ž n o da se takve stvari iskoriste
kako bi se upravljalo rastom biljaka.
Ovdje bih odmah napomenuo: ako se radi o
tlu koje samo ne može lako prenositi gore ono što
u zimsko razdoblje treba djelovati prema gore, onda
je d o b r o tom tlu dodati odgovarajuću dozu gline
— nju ću kasnije navesti. T i m e se omogućuje da
tlo kristalizacijsku snagu, koja se već može vidjeti
ako se jednostavno baci pogled na kristaliziran sni­
jeg — ali ta je kristalizacijska snaga to intenzivnija,
jača, što se dublje p r o d i r e u unutrašnjost zemlje
— da ono što još nije okončano — to će biti tek u
siječnju, veljači — da ono što je ispočetka u zemlji,
sada iznese na zemlju, tako da bude korisno za rast
biljaka.
Vidite, tako upravo iz naizgled najzabačenijih
spoznaja proizlaze najpozitivniji znaci koji čovjeku
i z v a n r e d n o pomažu, dok inače sve ostaje pri pu­
kom iskušavanju. Svakako nam mora biti jasno da
je poljoprivredno područje, zajedno s onime što le­
ži ispod tla, individualnost koja svakako živi i u
vremenskom tijeku te da zemlja posebno jako živi
u zimsko razdoblje, dok u ljetno razdoblje na stanovit
način zamire.

57
 Važno je da se upravo za obradu tla uvidi ono
najvažnije. Vidite, to najvažnije — to sam medu antro-
pozofima često spominjao — sastoji se u tome da
se zna pod kojim uvjetima svemir sa svojim snagama
djeluje na Zemlju. Da bismo to shvatili, p o đ i m o od
oblikovanja sjemena. Sjeme, iz kojeg se razvija embrij,
obično se promatra kao izuzetno složena molekularna
tvorevina. I smatra se jako važnim da se to obli­
kovanje sjemena shvati u njegovoj složenoj molekular­
noj strukturi. G o v o r i se: Molekule imaju određenu
strukturu, jednostavne molekule jednostavnu; onda
postaju sve složenije sve dok se ne dospije do iznimno
složene strukture molekule bjelančevine. I tako čovjek
zadivljeno i začuđeno stoji pred onime što se smatra
složenom strukturom bjelančevine u sjemenu jer
misli sljedeće:
Zamislimo, ako je o v o molekula bjelančevine,
onda mora da je ona strašno složena. Jer iz te složeno­
sti izrasta sljedeći organizam. A taj sljedeći organizam
strašno je zamršen, tako je bio određen i u zametku,
dakle, ta mikroskopska i hipermikroskopska supstan­
cija također mora biti strašno složene grade. To je
ispočetka tako do određenog stupnja. Izgrađivanjem
zemaljske bjelančevine, i molekularna struktura zado­
bila je najveću složenost. Ali iz te složenosti nikad
ne bi proizišao nov organizam, nikada.
Jer organizam nikad ne izrasta iz sjemena tako
da se o n o što se iz biljke majke ili životinje majke
o b l i k o v a l o kao sjeme, samo nastavlja u o n o m e što
nastaje kao biljka potomak ili životinja potomak.
To nikako nije istina. M n o g o je više istina da se
o n o što je d o v e d e n o do najvišeg stupnja raspada,
i da naposljetku, ono što je na području zemaljskog
d o v e d e n o do krajnje složenosti, postaje mali kaos.

58
Raspada se, m o g l o bi se reći, u svjetski prah, i ako
se to raspadne u svjetski prah jer je sjeme d o v e ­
deno do krajnje složenosti te tako nastaje kaos, tada
na sjeme počinje djelovati i u njemu se odražava
sav okolni svemir te iz maloga kaosa gradi o n o što
sa svih strana tim djelovanjem u njemu m o ž e biti
i z g r a đ e n o ( c r t e ž ) . I u sjemenu tako imamo odraz
svemira. Zemaljski organizacijski proces oblikovanja
sjemena svaki put dovodi se do kaosa. U sjemenskom
kaosu svaki se put iz cijeloga svemira oblikuje novi
organizam. Stari organizam ima samo tendenciju
da d o v e d e sjeme do onog svjetskog stanja — svojim
afinitetom prema tom svjetskom stanju — kako bi
iz ispravnih smjerova djelovale snage i kako bi iz
maslačka opet nastao maslačak, a ne šimšir.

Ali u pojedinoj biljci uvijek se odražava neka

svemirska konstelacija, ona se izgrađuje iz svemira.
Želimo li kozmičke snage uopće potaknuti na djelo­
vanje unutar našeg zemaljskog, potrebno je da to
zemaljsko što više natjeramo u kaos. Svugdje gdje
svemir p o t i č e m o na djelovanje moramo zemaljsko
što više natjerati u kaos. Kod rasta biljaka za to se
u određenom smislu brine sama priroda. Ali, budući

59
da se svaki novi organizam izgrađuje iz kozmosa,
svakako je značajno da u organizmu tako dugo čuva­
mo to kozmičko dok se ponovno ne počne oblikovati
sjeme.
Recimo da sjeme neke biljke posadimo u zemlju;
u tom sjemenu sadržan je odraz i izraz čitavog svemi­
ra iz bilo kojeg svjetskog pravca. U njemu djeluje
konstelacija, time o n o zadobiva određen oblik. I u
trenutku kad se posadi u zemlju, na njega počinje
vrlo snažno djelovati vanjski svijet i ono je u svakom
trenutku prožeto žudnjom da se odrekne kozmičkoga,
da se razbuja, razraste u svim mogućim smjerovima,
jer ono što djeluje iznad zemlje zapravo ne želi zadr­
žati taj oblik. Neophodno je da se nasuprot tjeranja
sjemena u kaos — sjeme moramo tjerati u kaos ako
se iz njega već razvila prva naznaka biljke i ostale
klice — da se nasuprot kozmičkome, koje kao oblik
biljke živi u sjemenu, u biljku unese zemaljsko. Biljku
u njenom rastu trebamo približiti zemlji. No to se
jedino može postići tako da život koji v e ć postoji
na zemlji, koji dakle još nije dospio u potpuni kaos,
koji nije d o p r o do oblikovanja sjemena, nego je u
organizaciji biljke prekinut prije nego što se poče­
lo oblikovati sjeme, da život koji postoji na zem­
lji unesemo u biljku. I u krajevima kojima je sreća
osobito naklonjena, ljudima tu osobito koristi obi­
lan humus. Jer čovjek ustvari teško može umjetno
nadomjestiti plodnost koju zemlja postiže prirodnim
stvaranjem humusa.

Ali na čemu počiva stvaranje humusa? Ono po­

čiva na tome što prirodni proces prima ono što dolazi
iz biljnog života. Ono što još nije dospjelo do kaosa,
to na neki način odvraća kozmičko. Ako se to iskoristi
u rastu biljaka, onda zapravo u biljci zadržavamo

60
zemaljsko, a kozmičko djeluje samo u struji koja
onda ponovno teče do oblikovanja sjemena. Nasuprot
tome, zemaljsko djeluje u razvoju cvjetova i lišća
i tako dalje. U sve to kozmičko samo zrači svoja
djelovanja. To se može doista d o b r o pratiti.
Zamislite biljku koja raste iz korijena. Na kraju
stabljike stvara se sjemeno zrnce. Šire se listovi,
cvjetovi. Vidite: U listu i cvijetu zemaljsko je o n o
što je oblik, što je i ispunjenost zemaljskom tvari,
tako da je razlog zbog kojeg list ili zrno odeblja,
preuzima unutarnje supstancijalnosti, u onom zemalj­
skom što ga dodajemo biljci, što još nije dospjelo
do kaosa. Nasuprot tome — sjeme, koje svu svoju
snagu razvija kroza stabljiku, u okomitom smjeru,
ne u okružju, zračeći prožima list i cvijet biljke sna­
gom svemira. To je neposredno v i d l j i v o .

Jer, pogledajte zelene listove biljke (crtež). Zeleni

listovi biljke u svom obliku, u svojoj krupnoći, u
svojoj zelenoj boji nose zemaljsko. Ali oni ne bi bili
zeleni da u njima ne živi i kozmička snaga Sunca.
Dođete li do obojenog cvijeta, onda u njemu ne živi
samo kozmička snaga Sunca nego i ona p r i p o m o ć
koju kozmičke snage Sunca dobivaju od dalekih pla­
neta: Marsa, Jupitera, Saturna. Samo ako se tako

61
promotri rast biljaka, kad se pogleda ruža, u njezinoj
će se crvenoj boji vidjeti snaga Marsa. Pogleda li
se žuti suncokret: on se ne zove baš s pravom sunco­
kret (Sonnenblume = sunčev cvijet, op. p r e v . ) , tako
je nazvan samo zbog svojeg oblika, zbog svojeg žutila
zapravo bi se trebao zvati Jupiterov cvijet (Jupi­
terblume) jer snaga Jupitera, koja podupire Sunčevu
snagu, p r o i z v o d i u cvijetu bijelu i žutu boju. Nai-
d e m o li na vodopiju, cikoriju, koja je plave boje,
u toj plavoj boji trebali bismo naslutiti Saturnovu
djelatnost, koja podupire Sunčevo djelovanje. Dakle,
u crvenom cvijetu m o ž e m o vidjeti Mars, u bijelom,
žutom cvijetu možemo vidjeti Jupiter, u plavom cvi­
jetu v i d i m o Saturn, a u zelenom listu pravo Sunce.

No o n o što se pojavljuje u obojenosti cvijeta,

to kao snaga osobito snažno djeluje u korijenu. Jer
tu u tlo p o n o v n o iz dalekih planeta djeluje ono što
oživljuje i snaži. Uistinu si moramo reći: Iščupamo
li biljku iz zemlje, dolje imamo korijen, tako je u
korijenu ono kozmičko, u cvijetu je većinom zemalj­
sko, samo u najistančanijim nijansama boja bilo bi
kozmičko.
Ako bi pak u korijenu živjelo zemaljsko, ako
bi u korijenu snažno živjelo zemaljsko, onda bi ono

62
izbilo kao oblik. Jer biljka poprima oblik od onoga
što može nastati na zemaljskom području. Oblik širi
zemaljsko. No kad se korijen razdijeli, razgrana kao
korijen, oblikuje, u tome djeluje zemaljsko prema
dolje, kao što u boji kozmičko djeluje prema gore.
Tako da upravo imamo kozmičko korijenje u korijenju
koje je jedinstveno oblikovano. Nasuprot tome, u
razgranatom korijenju imamo djelovanje zemaljskog
u tlu, kao što u obojenosti imamo uzlazno djelovanje
kozmičkog u cvjetove, a sunčano se nalazi u sredini.
Sunčano djeluje prvenstveno u zelenom listu i u
uzajamnom odnosu između cvijeta i korijena sa svim
onim što se nalazi između. Dakle, sunčano je ustvari
o n o što je kao dijafragma p r i d o d a n o samom tlu,
dok je kozmičko p r i d o d a n o unutrašnjosti Zemlje i
uzlazno djeluje u gornjem dijelu biljke. No zemaljsko
iznad tla također djeluje nadolje, a u biljku ga uvlači
vapno. Pogledajte stoga biljku kod koje vapno snažno
uvlači zemaljsko do u korijenje: to su biljke kod
koje se korijenje grana na sve strane kao, primjerice,
kod jestivog bilja — ne kod repe — primjerice, kod
grahorke (esparzete); tako da možemo reći kako se
mora pogledati oblik biljke ako je se želi shvatiti,
mora se pogledati oblik i boja cvijeta biljke, koliko
u njoj djeluju kozmičke, a koliko zemaljske snage.
A sada pretpostavite da nam nekako p o đ e za
rukom da u biljci zadržimo kozmičko, čvrsto zadr­
žimo; o n o se onda neće osobito očitovati, izbiti u
cvijet, već će se iživjeti u stabljici. U čemu, prema
iznesenim podacima, u biljci živi kozmičko? Ono
živi u kremenom. Pogledajte preslicu: njeno je obiljež­
je da privlači upravo kozmičko, prožima se kremenim.
U njoj je čak osamdeset posto kremene kiseline. Ta
preslica sadrži takoreći silno prekomjernu količinu

63
kozmičkog, ali ono se ne objavljuje u cvijetu, već
do izražaja dolazi u rastu donjeg dijela biljke. Uzmimo
nešto drugo.
Pretpostavimo da ono što u biljci teži prema
gore, što kroz stabljiku želi prodrijeti uvis ž e l i m o
zadržati u korijenu. Zar ne, u naše današnje vrijeme
to nije toliko n e o p h o d n o jer smo različitim okol­
nostima već ustalili različite biljne vrste. Prije, u
davnini, to je bilo drugačije i jednu biljku lako se
moglo preobraziti u drugu. Tada je to još bilo itekako
n e o p h o d n o . I danas je to neophodno jer se moraju
potražiti uvjeti koji pogoduju određenoj biljci.
Na što trebamo danas obratiti pozornost, kako
trebamo promatrati biljku kod koje želimo da koz­
mička snaga ne šikne posve u cvjetno i p l o d o v i t o ,
nego da se zadrži dolje, da se stvaranje stabljike i
lista u neku ruku zadrži u oblikovanju korijena,
što trebamo onda učiniti? Takvu biljku moramo staviti
u pjeskovito tlo. Jer u vapnenom tlu kozmičko se
zadržava, upravo se hvata. Krumpir, kod kojeg mora­
mo postići da u njemu dolje zauzdamo stvaranje
cvijeta, da ga zadržimo — jer krumpir je podanak,
on sam zauzdava snagu koja stvara lišće i stabljiku,
krumpir nije korijen, već zauzdana stabljika, krumpir
se stoga mora staviti u pjeskovito tlo, inače nećemo
uspjeti u njemu zadržati kozmičku snagu.
Iz svega ovoga proizlazi da je za prosudbu cjelo­
kupnog rasta biljaka takoreći abeceda to da se uvijek
m o ž e m o upitati: što je u biljci kozmičko, a što te-
restričko, zemaljsko? Kako da se u tlu s o b z i r o m
na njegova svojstva razvije sklonost da ono, da tako
kažem, zgušnjava kozmičko i tako ga više vezuje
uz korijen i list. Kako da se kozmičko razrijedi da
bi u svojoj razrijeđenosti bilo usisano do u cvijet i

64
njegovu boju ili do u plod i p r o ž e l o ga ugodnim
okusom. Jer kad imate marelice ili šljive ugodna
okusa, tada je taj ugodan okus, isto kao i boja cvjeto­
va, kozmičko koje se uzdiglo do u sam plod. U jabuci
doista jedete Jupiter, u šljivi doista jedete Saturn.
I kad bi se čovječanstvo sa svojim današnjim spozna­
jama našlo pred nuždom da iz nekih, malobrojnih
biljaka iz pradavnine p r o i z v e d e raznovrsne sorte
voća, ono ne bi dospjelo daleko da oblici naših sorta
voća već nisu naslijeđeni i stvoreni u doba kad su
ljudi iz instinktivne pramudrosti još ponešto znali
o stvaranju sorti voća iz tadašnjih primitivnih sorti.
Kad bi se ljudi s današnjom pameću našli u jednakoj
situaciji i kad bi trebali p o n o v i t i isto, s o b z i r o m
na proizvodnju voćnih sorti ne bi postigli mnogo
da te sorte već nisu postojale i da ih se nije razmno­
žavalo. Jer sve se postiže iskušavanjem, u taj proces
ne može se prodrijeti razumom. I to je osnovni uvjet
koji se postavlja ukoliko i dalje na Zemlji uopće
ž e l i m o privređivati.
Izuzetno je točno ono što je rekao naš prijatelj
Stegemann, da je izvjestan pad kakvoće proizvoda.
Taj pad kakvoće, naime — svejedno hoćete li mi
zamjeriti primjedbu ili nećete — isto kao i preobrazba
ljudske duše povezan je s tijekom kaliyuge u cijelom
svemiru posljednjih desetljeća i u desetljećima koja
će uslijediti. Također se nalazimo pred preobrazbom
nutrine prirode. Ono što je stiglo do nas iz starih
vremena, ono što smo stalno prenosili, bilo prirodne
sklonosti, p r i r o d o m naslijeđene spoznaje i slično,
bilo lijekovi što smo ih preuzeli, gubi svoje značenje.
P o n o v n o moramo steći nove spoznaje kako bismo
mogli prodrijeti u p r i r o d n e međuovisnosti. Čovje­
čanstvu ne preostaje drugo nego da p o n o v n o uči
iz međuovisnosti u prirodi, međuovisnosti u svijetu
ili da prirodu kao i ljudski život prepusti izumiranju,
degeneraciji. Kao što je u stara vremena bilo neop­
hodno posjedovati spoznaje koje su doista pronicale
u ustrojstvo prirode, tako i danas trebamo spoznaje
koje doista proniču u ustrojstvo prirode.
Čovjek danas ponešto zna o tome kako se zrak
— o tome sam već govorio — ponaša u unutrašnjosti
Zemlje, ali on g o t o v o ništa ne zna o tome kako se
ponaša svjetlo u unutrašnjosti Zemlje. On ne zna
da ono što je upravo kozmička stijena, kremen, upi­
ja svjetlo u Zemlju i tamo ga stavlja u djelovanje.
Nausprot tome, ono što je blisko zemaljsko-životnom,
humusna tvorba, ne upija svjetlo, ne aktivira ga u
Zemlji i tako izaziva djelovanje bez svjetla. Ali to
su stvari koje će se spoznati, u koje će se proniknuti.
No bilje nije sve što postoji na Zemlji, određenom
zemaljskom području isto tako pripada i životinjski
svijet. Iz razloga o kojima će još biti govora, na
ljude se nećemo osvrtati. Ali životinje ne m o ž e m o
ostaviti po strani jer značajno je da se najbolja,
ako tako mogu reći, kozmička kvalitativna analiza
odvija u zajedničkom životu površine obrasle biljem
i životinja koje žive na tom području. To je značajno
— i bio bih sretan kad bi se to ispitalo jer bi ispitivanje
to zacijelo p o t v r d i l o , u tome postoji veza: ako na
gospodarstvu imamo odgovarajući broj krava, konja
i drugih životinja, sve te životinje zajedno daju upravo
onoliko gnoja koliko je gospodarstvu potrebno, koliko
je potrebno kao dodatak onome što je postalo kaos.
Naime, imamo li odgovarajući broj konja, krava,
svinja, onda je i točan omjer u gnoju. To je povezano
s činjenicom da životinje jedu odgovarajuću količinu
raspoloživih biljaka, da jedu bilje koje je zemlja

66
dala. Zato tijekom organskih procesa u njima nastaje
onoliko gnoja koliko je p o t r e b n o da bi se zemlji
uzvratilo. Ako smo prisiljeni gnoj nabaviti izvana,
valjalo bi ga koristiti, upotrijebiti kao lijek za oboljelo
gospodarstvo — to se ne može dokraja provesti, ali
u idealnom je smislu to ispravno. Ono je z d r a v o
jedino ako svojim stočnim fondom samo sebi stvara
gnoj. Zato je naravno neophodno da se razradi odgo­
varajuća znanost o tome koliko je na o d r e đ e n o m
imanju p o t r e b n o životinja o d r e đ e n e vrste.

Ali do toga će se doći čim se p o n o v n o steknu

spoznaje o unutarnjim snagama koje su tu na djelu.
Jer uz ono što smo naveli o trbuhu iznad tla, o glavi
iznad tla, ide i razumijevanje životinjskog organizma.
Životinjski organizam živi u sveukupnoj uzajamnosti
domaćinstva p r i r o d e . Tako da s o b z i r o m na oblik
i boju njegova tijela, a također u odnosu na strukturu
i konzistenciju njegove supstancije od naprijed prema
natrag, dakle od njuške do srca, u njemu djeluju
Saturn, Jupiter, Mars, u srcu djeluje Sunce, a iza
srca, prema repu, u njemu djeluju Venera, Merkur,
Mjesec ( c r t e ž ) . S obzirom na to, oni koji se za takvo
nešto zanimaju ubuduće bi svoje spoznaje trebali
graditi na promatranju oblika.

67
 Jer izuzetno je bitno graditi spoznaje polazeći
od oblika, polazeći od promatranja oblika. Pođite
jednom u muzej i pogledajte kostur nekog sisavca,
otiđite tamo s mišlju: Sunčevo zračenje p o g l a v i t o
je djelatno pri oblikovanju glave, dok tako struji
u njušku, izravno strujanje Sunčeva djelovanja; i
s o b z i r o m na to — zbog razloga koje ćemo ovdje
također raspraviti — kako se životinja izlaže suncu,
s o b z i r o m na to oblikovana je glava i o n o što se
neposredno nadovezuje na nju. Tako na prednjoj
strani životinje imamo na djelu izravno zračenje
Sunca i time oblikovanje glave.
Imajte u vidu da Sunčevo svjetlo ulazi u Zemljino
okružje i na drugačiji način, tako što se zrcali s
Mjeseca. Tako da nije riječ samo o Sunčevu svjetlu,
nego i o Sunčevu svjetlu koje se zrcali s Mjeseca.
To Sunčevo svjetlo koje se zrcali s Mjeseca posve
je nedjelotvorno kad obasjava glavu životinje. Tu
se ne razvija nikakvo djelovanje. Te stvari osobito
vrijede za embrionalni život. Ali svjetlo koje se zrcali
s Mjeseca postiže najveći učinak kad pada na straž­
nji dio životinje. I pogledajte građu kostura na straž­
njem dijelu, njegov osobit odnos prema obliku gla­
v e . Razvijte u sebi osjećaj za oblik u p o g l e d u te
suprotnosti, u pogledu načina kako se nadovezuju
stegna, kako je oblikovan završetak probavnog trak­
ta nasuprot o n o m e što se kao sasvim suprotni pol
oblikuje počev od glave. Tada kod prednjeg i straž­
njeg dijela životinje imate suprotnost između Sunca
i Mjeseca. I krenete li dalje, vidjet ćete da Sunčevo
djelovanje dopire do srca, zaustavlja se pred sr­
cem, da kod stvaranja glave i krvi djeluju Mars,
Jupiter, Saturn, da zatim od srca nadalje Mjesečevo
djelovanje podupiru djelovanja Merkura i Venere,

68
tako da, kad životinju tako okrenete i uspravite da
joj se glava nalazi u zemlji, a stražnji joj je dio u
zraku, imate nevidljiv položaj u kojem se nalazi poljo­
privredna individualnost.
Time imate mogućnost da iz tog oblika životinje
uspostavite odnos, na primjer, između gnoja što ga
životinja stvara i onoga što je potrebno zemlji, čijim
biljem se životinja hrani. Jer morate znati da prema
gore bivaju vodena, na primjer, kozmička djelovanja
koja dolaze do izražaja u biljci, koja dopiru iz unu­
trašnjosti Zemlje. Prema tome, ako biljka obiluje
takvim kozmičkim djelovanjima i životinja je pojede,
a ona pak sa svoje strane iz svoje organizacije na
temelju takve hrane stvara gnoj, onda je taj gnoj
osobito prikladan za to tlo na kojem biljka raste.
Dakle, vidite, ako se stvari sagledaju s obzi­
rom na njihov oblik, onda će se doći do svega što
je potrebno toj individualnosti zatvorenoj u sebe
koja je poljoprivredno gospodarstvo. A tome se mora
pridodati i stočni fond.

69
 TREĆE PREDAVANJE
Koberwitz, 11. lipnju 1924.

Iskorak u djelatnost prirode:

Djelovanje duha u prirodi

Snage Zemlje i svemira o kojima sam vam govorio, u

poljoprivredi djeluju kroza zemaljske tvari. I stoga će
se sljedećih dana prijelaz k svim praktičnim pitanji­
ma moći ostvariti jedino ako se danas pobliže poza­
bavimo i pitanjem: Kako kroz zemaljske tvari djeluju
snage o kojima smo govorili? Stoga ćemo na neki način
morati napraviti iskorak u samu djelatnost prirode.
Jedno od najznačajnijih pitanja koje se m o ž e
postaviti kad je riječ o poljoprivrednoj proizvodnji,
odnosi se na značenje i utjecaj dušika na cjelokupnu
poljoprivrednu proizvodnju. Upravo je u tom pitanju
0 biti djelotvornosti dušika došlo do velike pomutnje.
Takoreći posvuda gdje djeluje dušik vide se samo
izdanci njegova djelovanja, ono najpovršnije u čemu
se očituje. A ne gledaju se međuovisnosti u prirodi
u kojima dušik djeluje, no to i nije moguće ako se
ostane unutar jednog prirodnog područja; to je mogu­
će samo ako se zagleda u širinu prirodnog područja
i ako se ima u vidu aktivnost dušika u svemiru.
Čak se može i reći — a to će proizići iz mojih izlaganja
— dušik po sebi možda i nema najveće značenje u
životu biljaka; no spoznavanje njegova značenja ipak
je prijeko potrebno za razumijevanje života biljaka.
No dušik, time što djeluje u biću prirode, ima,
da tako kažem, četvero braće čija se djelovanja tako­
đer moraju upoznati ako se žele shvatiti njegove

70
funkcije, njegovo značenje u domaćinstvu p r i r o d e .
I to četvero braće s njime je p o v e z a n o na način
koji je današnjoj izvanjskoj znanosti još tajanstven,
oni su povezani u biljnim i životinjskim bjelančevi­
nama. Ta su braća: ugljik, kisik, vodik i sumpor.
Ako se želi spoznati potpuno značenje bjelan­
čevine, onda, naime, kao njezine važne sastojke ne
valja navoditi samo vodik, kisik, dušik i ugljik, nego
se njima mora pridodati i sumpor, čija je djelatnost
u bjelančevini silno bitna. Jer u bjelančevini je upravo
sumpor posrednik između duhovnog koje se prostire
cijelim svijetom, između oblikotvorne snage duhovnog
i fizičkog. I može se dabome reći da onaj tko u materi­
jalnom svijetu želi slijediti tragove koje ostavlja duh,
taj mora pratiti djelovanje sumpora. Iako ta djelat­
nost i nije tako očita kao djelatnost drugih tvari,
ona zato sigurno ima najveće značenje jer na putu
sumpora duh djeluje u fizički svijet prirode, upravo
je sumpor nositelj duhovnoga. Njegovo je staro ime
sulfur koje je srodno imenu fosfor; njegovo je staro
ime sulfur jer su ljudi u stara vremena u svjetlu,
u svjetlu što se širi, u solarnom svjetlu vidjeli i šire­
nje duhovnog. Zbog toga su tvari koje su u v e z i s
djelovanjem svjetla u materiju, poput sumpora i
fosfora, nositelji svjetla.
No budući da je djelatnost sumpora u domaćin­
stvu p r i r o d e tako suptilna, p r o m o t r i m o li i doista
naučimo razumijevati ostalu braću: ugljik, vodik,
dušik, kisik, upravo tako najbolje ćemo shvatiti što
su zapravo te tvari u čitavom biću svijeta. Jer ke­
mičar danas ne zna m n o g o o tim tvarima. On zna
kako one izgledaju izvana kad se nadu u njegovu
laboratoriju, ali on ustvari ništa ne zna o unutar­
njem značenju tih tvari u cjelini djelatnosti svijeta.

71
A znanje koje danas postoji o tim tvarima zapravo
nije m n o g o veće od znanja o čovjeku kojega smo
u prolazu vidjeli na ulici, kojega smo možda foto­
grafirali i sjećamo ga se zahvaljujući fotografskom
aparatu. Jer način na koji se znanost odnosi prema
tim tvarima čije se unutarnje biće mora poznava­
ti ne razlikuje se mnogo od okidanja fotografskim
aparatom, te o n o što piše u našim knjigama i ono
o čemu se g o v o r i na našim predavanjima zapravo
ne sadrži mnogo više od toga.
Pođimo stoga — do primjene na biljno doći ćemo
kasnije — najprije od ugljika. Vidite, taj se ugljik
u novije vrijeme spustio s v r l o visoke aristokratske
pozicije — Bože, taj put kasnije su prošla mnoga
druga svjetska bića — na jako, jako plebejsku poziciju.
U ugljiku se v i d i o n o čime se piše, grafit. Jedna
određena modifikacija ugljika još se cijeni kao aristo­
kratska, dijamant; ali njega se više ne može jako
cijeniti jer se ne može kupiti. I zato je ono što se
o ugljiku zna neznatno s obzirom na njegovo golemo
značenje u svemiru. Taj je, n a z o v i m o ga "crni mo­
mak", ne tako davno, do prije nekoliko stoljeća zvan
vrlo plemenitim imenom, imenom "kamena mudraca".
Mnogo se naklapalo o tome što je zapravo kamen
mudraca, ali iz tog naklapanja nije proizišlo bogzna
što. Jer kad su stari alkemičari i slični ljudi govorili
o kamenu mudraca, mislili su na ugljik u njegovim
različitim pojavama. Oni su njegovo ime čuvali kao
veliku tajnu jer bi inače, da ga nisu čuvali, svatko
naravno posjedovao kamen mudraca. Ali to je doista
bio ugljik. A zašto je to bio ugljik?
Jedno staro shvaćanje govori nam također što bi
danas trebalo znati o ugljiku. Vidite, zanemari li se u-
sitnjeni oblik u kojem ga u prirodi, kao učinak određenih

72
procesa kroz koje je prošao, zatječemo kao ugljen, ako
ugljik shvatimo u njegovoj živoj djelatnosti, kako prola­
zi kroz čovjeka, kroz životinjsko tijelo, kako na temelju
vlastitih odnosa izgrađuje tijelo biljke, tada nam ono
amorfno, bezoblično, kako se ugljik zamišlja, izgleda
kao posljednji izdanak, kao leš onoga što ugljen, ug­
ljik u domaćinstvu prirode ustvari jest.
Naime, ugljik je nosilac svih oblikovnih procesa
u prirodi. Što se god oblikuje, bilo da je to razmjerno
kratkovjeki oblik biljke, bilo da se pogleda oblik
životinjskog organizma shvaćen u vječnoj mijeni,
ugljik je pritom veliki modelar koji u sebi ne nosi
samo svoju supstancijalnost nego, kad se nalazi u
punoj djelatnosti, u unutarnjoj pokretljivosti, u se­
bi nosi oblikotvorne svjetske slike, velike svjetske
imaginacije iz kojih mora proizići sve ono što se u
prirodi oblikuje. U ugljiku vlada tajni kipar i taj
kipar, dok u prirodi gradi najrazličitije oblike koji
se trebaju izgraditi, pritom se služi sumporom. Zbog
toga, ukoliko na pravilan način želimo promotriti
ugljik u prirodi, moramo imati u vidu kako se duhov­
na djelatnost takoreći navlažuje sumporom, kako
je djelatna kao kipar i pomoću ugljika gradi čvršći
oblik biljke, a onda opet kako gradi već u nastajanju
prolazni oblik čovjeka, koji je čovjek, a ne biljka,
baš zato što oblik koji upravo nastaje uvijek može
odmah uništiti izlučujući ugljik koji je u ugljičnoj
kiselini vezan uz kisik. Upravo zato što ugljik čovječje
tijelo previše kruto, prečvrsto oblikuje, čini ga poput
palme — svojstveno mu je da nas tako skrućuje —
disanje ga odmah razgrađuje, čupa ga iz čvrstoće,
povezuje ga s kisikom, šalje ga van, a mi se oblikujemo
u takvoj pokretljivosti kakva nam je kao ljudima
potrebna.

73
 Ali u biljci on je na neki način, i kod jednogodiš­
njih biljaka, u stanovitoj mjeri zadržan u čvrstom
obliku. Jedna stara izreka što se odnosi na čovjeka
govori: "krv je sasvim osobit sok", i mora se s pravom
reći da u krvi pulsira ljudsko Ja, da se fizički očituje.
Ali, točnije govoreći, u ugljiku koji tka, vlada, koji
se oblikuje i opet rastvara svoj oblik, na njegovim
se putovima, navlaženo sumporom, u krvi kreće ono
d u h o v n o u čovjeku koje nazivamo Ja, te kao što u
ugljiku živi ljudsko Ja kao stvarni čovjekov duh,
tako na određen način, posredovanjem sumpora,
u ugljiku koji se oblikuje i stalno rastvara živi svjetsko
Ja u svjetskom duhu.
U ranijim epohama razvoja naše Zemlje ugljik
je o p ć e n i t o izlučivan. Tek kasnije pojavilo se, na
primjer, i vapneno, što čovjek koristi da bi kao pod­
logu stvorio nešto čvršće, kako bi sebi stvorio čvr­
šću okosnicu (Gerüst). Da bi ono što živi u ugljiku
bilo pokretljivo, čovjek svojim vapnenim skeletom
(Knochengerüst) stvara čvrstu podlogu, životinja
također, barem viša životinja. Time čovjek svojom
gipkom ugljičnom tvorbom nadilazi puku mineral­
nu, čvrstu vapnenu tvorbu koja je u zemlji, a koju
ugrađuje i u sebe kako bi u sebi imao čvrstu zem­
lju. U vapnu u koštanoj tvorbi on u sebi ima čvrstu
zemlju.
Iz toga vidite da sve živo počiva na više ili manje
čvrstom ili više ili manje fluktuirajućem ugljikovu
kosturu, čijim se putovima svijetom kreće duhovno.
Dopustite mi da to samo shematski nacrtam, tako
da stvar uistinu imamo pred očima. Ovako bih nacrtao
kostur koji duh bilo gdje gradi pomoću sumpora
( c r t e ž ) . Dakle, to je ili stalno promjenjivi ugljik koji
se u v r l o finoj dozi kreće u sumporu ili manje-više

74
skrutnuti, stvrdnuti ugljikov kostur (Kohlenstoff­
gerüst) pomiješan s drugim supstancijama, sastojcima
— kakav je i u biljkama.

Vidite: promatramo li čovjeka ili pak neko drugo

živo biće — to je prilikom naših druženja često istak­
nuto — to živo biće mora biti prožeto eterskim, koje
je pravi nosilac života. Prema tome, o v o što pred­
stavlja ugljičast kostur nekog živog bića mora biti
prožeto eterskim, pa se stoga etersko na toj kosturnoj
potpori uglavnom mirno drži ili je manje-više pokret­
ljivo. Ali etersko se mora prostirati cijelom površinom
kostura. Dakle, možemo reći: etersko mora biti svugdje
gdje je taj kostur.
No kad bi to etersko postojalo samo za sebe,
bilo bi nešto što unutar našeg fizičkog zemaljskog
svijeta kao etersko ne bi m o g l o opstojati. Ono bi
takoreći kao nekakvo Ništa kroza sve propadalo,
ne bi m o g l o zahvatiti ono što u fizičko-zemaljskom
svijetu treba zahvatiti kad ne bi imalo fizičkog nosi­
oca. Za sve što postoji na Zemlji vrijedi da duhovno

75
uvijek mora imati fizičke nosioce. Materijalisti onda
uzimaju u obzir samo fizičke nosioce i zaboravljaju
d u h o v n o . Oni su uvijek u pravu jer najbliži nam
je upravo fizički nosilac. Ali oni ispuštaju iz vida
da duhovno posvuda mora imati fizičkog nosioca.
A taj fizički nosilac duhovnog koje djeluje u eter-
skom — mogli bismo reći da u eterskom djeluje niže
duhovno — taj fizički nosilac koji je prožet eterskim,
dakle, tako prožet da se eter na neki način navlažuje
sumporom i u fizičko uvodi o n o što u to kosturno
biće treba uvesti ne kao oblikovanje, ne kao gradnju
kostura, nego kao vječnu pokretljivost, životnost;
to fizičko koje iz etera pomoću sumpora unosi život­
na djelovanja, to je kisik. Tako da ovo što sam skicirao
zelenom bojom možete i zamisliti ako ga promatrate
kao fizički aspekt, da to predstavlja kisik i na putu
kisika biće eterskog koje vrije, vibrira, tka.
Na tom putu kisika etersko se giba uz pomoć
sumpora. Tek tada proces disanja postaje svrhovit.
Procesom disanja uzimamo kisik. Današnji materia­
list g o v o r i samo o o n o m kisiku koji ima u retorti
kad izvodi elektrolizu vode. Ali u tom kisiku posvuda
živi najniže nadosjetilno, etersko, ako nije u njemu
ubijeno, kao što mora biti ubijeno u zraku koji nas
okružuje. U zraku što ga udišemo u kisiku je ubijeno
ž i v o t n o kako se ne bismo onesvijestili udišući živi
kisik. Kad bi u nas dospjela viša životnost, mi bismo
se onesvijestili. Već i obična izraslina koja izbija
na mjestu gdje ne bi smjela baca nas u nesvijest i
još m n o g o više od toga. I kad bismo bili okruženi
živim zrakom u kojem je živi kisik, tumarali bismo
kao omamljeni. Kisik oko nas mora biti ubijen. Ali
on je od rođenja nosilac života, eterskog. On i ovdje
odmah postaje nosiocem života kad iziđe iz sfere

76
zadaća koje su mu dodijeljene zato da bi okruživao
ljude i njihova osjetila. Dospije li disanjem u nas
tamo gdje smije biti živ, tada p o n o v n o zaživljuje.
Kisik koji kola u nama nije isti kao onaj koji nas
izvana okružuje. U nama je on živi kisik, a životnim
također postaje odmah čim iz zraka koji se udiše
p r o d r e u zemlju, premda je njegov život tamo na
nižem stupnju nego što je u nama ljudima ili životi­
njama. Ali tamo on postaje živim kisikom. Kisik u
zemlji nije isti kao onaj koji je iznad zemlje.
O tim stvarima teško se sporazumjeti s fizi­
čarima, kemičarima. Jer prema metodama koje oni
koriste, kisik uvijek već mora biti izvučen iz ze­
maljskog, tako da pred sobom imaju samo mrtvi
kisik. To i ne može biti drugačije. No tome je pre­
puštena svaka znanost koja polazi samo od fizičkog.
Ona može razumjeti samo leš. Kisik je u stvarnosti
nosilac životnog etera, a taj životni eter pomoću
sumpora zadobiva moć nad kisikom, njime posredno
ovladava.
Sada pak imam — na stanovit način još jedno
kraj drugog — na jednoj strani ugljikov kostur u
kojem svoje djelovanje iskazuje najveće na Zemlji
dostupno duhovno, čovječje Ja, ili svjetski duh koji
djeluje u biljkama i, pogledamo li proces u čovjeku,
disanje, živi kisik koji se pojavljuje u čovjeku kao
nosilac etera; i onda imamo kostur od ugljika koji
ga podržava i u čovjeku je pokretan. Oni moraju
jedan k drugome. Kisik mora krenuti putovima koji
su označeni kosturom i mora poteći onamo gdje
je ugljik, duh ugljika naznačio neku liniju ili slično,
i posvuda u prirodi eterično-kisično mora pronaći
put do duhovno-ugljičnog. Kako mu to uspijeva. Tko
posreduje u tome?

77
 U tome posreduje dušik. Dušik vodi život u oblik
koji je utjelovljen u ugljiku. Svugdje gdje se pojavljuje,
dušik ima zadaću da život p o v e ž e s duhovnim koje
je isprva oblikovano u ugljiku. Dušik je svugdje u
životinjskom i biljnom svijetu, također u unutrašnjosti
Zemlje, most između kisika i ugljika. A duhovnost
koja uz pomoć sumpora posluje u dušiku, ista je
ona duhovnost koju označavamo kao astralnu. To
je astralna duhovnost u čovječjem astralnom tijelu,
to je astralna duhovnost u zemaljskom okružju, gdje
u životu biljaka, životinja i tako dalje također djeluje
astralno.
I tako je, g o v o r e ć i duhovno, između kisika i
ugljika postavljeno astralno, ali to astralno izražava
se u fizičkom time što koristi dušik da bi u fizičkom
m o g l o djelovati. Posvuda gdje ima dušika širi se
astralno. Jer etersko-životno svuda bi strujalo poput
oblaka, uopće ne bi zamjećivalo ugljikov kostur kad
on ne bi tako silno privlačio dušik. Posvuda u ugljiku
gdje su označene linije i putovi dušik vuče kisik,
astralno u dušiku vuče etersko. Dušik je veliki tegljač
ž i v o t n o g prema d u h o v n o m . Zbog toga je dušik u
čovjeku o n o najhitnije za duševno u čovjeku koje
je posrednik između pukog života i duha.
Dušik je zapravo nešto jako čudesno. Pratimo
li njegov put u čovječjem organizmu, onda je i on
cijeli čovjek. Takav dušični čovjek postoji. Kad bismo
ga mogli odljuštiti, on bi bio najljepša sablast na
svijetu. Jer on potpuno odražava ono što je u čvrstom
čovječjem kosturu. S druge pak strane on odmah
p o n o v n o otječe u život. Pogledajte proces disanja.
U procesu disanja čovjek u sebe uzima kisik, to jest
eterski život. Onda dolazi unutarnji dušik koji vuče
kisik posvuda gdje je ugljik, to jest ono oblikovano,

78
ono tkajuće, putujuće oblikovano; on tamo doprema
kisik kako bi ovaj uzeo ugljik i poslao ga van. Ali
upravo dušik posreduje u tome da iz kisika nastaje
ugljična kiselina, da se izdiše ugljična kiselina.
Dušik nas svuda okružuje. Oko nas je samo mali
dio kisika, to jest nosioca života, i veliki dio astralnog
nosioca duha, dušika. Danju nam je strašno važan
kisik, noću također, kisik koji nas okružuje. Danju
i noću možda manje cijenimo dušik zato što misli­
mo — mislim na dušik u zraku koji udišemo — da
nam je manje potreban. Ali dušik prema nama ima
duhovan odnos. Možete napraviti sljedeći pokus.
Mogli biste napraviti pokus s čovjekom koji se
nalazi u određenoj prostoriji ispunjenoj zrakom,
pa iz te prostorije izvući djelić dušika, tako da zrak
oko čovjeka postane siromašniji njime nešto više
nego što je obično. Kad bi se pokus mogao izvesti
o p r e z n o , uvjerili biste se da bi se dušik opet na­
domjestio, iako ne izvana, nego bi se pokazalo da
se nadomješta iz čovjekove nutrine. Čovjek mora
predati svoj dušik kako bi p o n o v n o uspostavio ono
kvantitativno stanje na koje se navikao. Mi kao ljudi
moramo uspostavljati pravilan omjer između svojega
cijelog unutarnjeg bića i dušika koji nas okružuje;
uopće nije moguće da vani bude manje dušika. On
bi doduše i dalje valjao, mi ne moramo udisati dušik,
i dalje bi ga bilo dovoljno, ali za duhovni odnos
koji je tu prisutan dostatna je samo ona količina
dušika koja je u zraku uobičajena.
Prema tome, vidite da dušik ima v r l o v a ž n o
mjesto u duhovnom, a sada ćete, rekao bih, moći
stvoriti predodžbu o tome da je dušik neophodan
i za život biljaka. Dok tako stoji na tlu, biljka ima
svoje fizičko i etersko tijelo, ona nema u sebi astralno

79
tijelo kao životinja, ali izvana je posvuda mora okru­
živati astralno. Biljka ne bi cvjetala kad je izvana
ne bi d o d i r i v a l o astralno. Ona j e d i n o ne uzima u
sebe astralno kao životinja i čovjek, ali ono je mora
izvana dodirivati.
Astralno je posvuda, i dušik, nosilac astralnog,
posvuda je, on traje u zraku kao leš, ali onda kad
dospije u zemlju ponovno oživljuje. Isto kao što oživ­
ljuje kisik, oživljava i dušik. Ne samo da dušik u
žemlji oživljuje, on je nešto — na što se posebna
pozornost mora obratiti u poljoprivredi — koliko
god to paradoksalno izgledalo današnjem umu, što
ne samo da postaje živim nego i osjetljivim. On uistinu
postaje nosilac tajanstvene osjetljivosti koja se izlijeva
na sav zemaljski ž i v o t . Upravo on osjeća ako na
nekom području ima dovoljna količina v o d e . On to
osjeća kao simpatično, a kad je premalo v o d e , to
osjeća kao antipatično. On osjeća kao simpatično
kad su na nekom tlu prave biljke i tako dalje. I
tako dušik na sve izlijeva neku vrst osjetljivog života.
M o ž e se reći: 0 svemu što sam ispričao jučer
i prošlih sati, da planeti Saturn, Sunce, Mjesec i
tako dalje imaju utjecaj na oblikovanje biljaka i njihov
život; o svemu tome ništa se ne zna. Da, vidite, što
se tiče svakodnevnog života, ljudi to ne znaju. Ali
dušik, koji je posvuda, on to zna, on to d o b r o zna.
Dušik je svjestan onoga što dolazi od zvijezda i na­
stavlja djelovati u životu biljaka i životu Zemlje.
On je osjetljivi posrednik, kao što je dušik u čovječjem
živčano-osjetilnom sustavu ono što posreduje osjećaj;
on je uistinu nosilac osjećaja.
I tako možete proniknuti u fini život p r i r o d e
ako posvuda obratite pozornost na dušik koji kruži
okolo poput fluktuirajućih osjećaja. Iz toga će proizići

80
da je za život biljaka izuzetno važno kako se postupa
upravo s dušikom. To će naravno biti predmet daljnjih
razmatranja. No sada valja napomenuti još nešto
drugo.
Dakle, vidite da u živom zajedničkom djelovanju
onoga što iz duha poprima oblik u ugljičnom s oni­
me što iz astralnog u dušičnom taj kostur prožima
životom i čini ga osjetljivim, da je tu djelatan život
u kisičnom.
Međutim, sve to u zemaljskom djeluje zajedno
zato što se prožima s nečim drugim, s nečim što
fizički svijet povezuje sa svemirskim prostranstvima.
Jer za naše zemaljsko ne bi bilo d o b r o da Zemlja
kao čvrsto tijelo luta svemirom odvojena od ostalog
svijeta. Kad bi Zemlja to učinila, tada bi bila u stanju,
u kojem bi bio čovjek koji živi na poljoprivrednom
dobru, ali želi ostati samostalan, želi izvan sebe osta­
viti o n o što raste na njivi. Budući da je razuman,
on to ne čini. Danas na njivama nešto nalazimo.
To onda ubrzo nalazimo u želucu poštovane gospode.
Tada se to opet na neki način vraća na njivu. Nikako
ne m o ž e m o reći da se kao ljudi m o ž e m o izdvojiti,
naprotiv, mi smo povezani s našom okolinom, kona­
čno, mi joj pripadamo. Isto kao što meni pripada
moj mali prst, tako naravno i cijelom čovjeku pri­
padaju stvari koje ga okružuju. Tu mora postojati
neprekidna izmjena tvari. Tako mora biti i između
Zemlje sa svim njezinim bićima i cijelim svemirom.
Sve što na Zemlji živi u fizičkom obliku mora se
vratiti u svemir, na o d r e đ e n se način pročistiti i
oplemeniti u svemiru.
I tako imamo sljedeće (crtež na str. 75): Najprije
imamo ono što sam prije nacrtao plavom bojom:
ugljikov kostur; a ovo zeleno što vidite to je etersko

81
biće kisika; i onda posvuda imamo ono što se, polazeći
od kisika, pomoću dušika prenosi prema različitim
linijama i uobličava kao astralno, što čini prijelaz
između ugljičnog i kisičnog. Svugdje bih mogao po­
kazati kako u plave linije dušik unosi o v o što je
shematski naznačeno zelenim linijama.
Ali sve ono što je u živim bićima sasvim struktu­
ralno oblikovano u finom crtežu, to opet mora nestati.
Ne nestaje duh, nego ono što je duh ugradio u ugljik,
za što sebi privlači život iz kisika. Sve to ponov­
no mora nestati. Ne samo nestati na Zemlji, o n o
mora nestati u svemir. To čini tvar koja je srodna
fizičkomu koliko je god to moguće i opet, srodna
d u h o v n o m koliko je god to moguće, to čini vodik,
u kojem zapravo, ako ispravno g o v o r i m o — on je
ipak ono najfinije od svega fizičkog — potpuno ras­
pršeno fizičko nošeno sumporom kulja u nerazaz-
natljivost svemira.
M o g l o bi se reći: duh je u takvim tvorevinama
postao fizičkim, on u tijelu živi astralno, u svom
odrazu kao duh, kao Ja. On tu na fizički način živi
kao duh preobražen u fizičko. To mu nakon stano­
v i t o g vremena nije po volji. On se želi rasplinuti.
Njemu je sada, dok se opet navlažuje sumporom,
opet potrebna tvar u kojoj napušta svaku određenost,
svaku strukturu i zapućuje se u sveopću neodređe­
nost, kaotičnost svemira, gdje više ne postoji nikak­
va organizacija. A ono tvarno, koje je tako blizu
d u h o v n o m na jednoj strani i tako blizu tvarnom
na drugoj strani, to je vodik. On sve ono što je na
neki način oblikovano, oživljeno astralno opet iznosi
u svemirska prostranstva, tako da ono bude takvim
da ga se iz svemira p o n o v n o može preuzeti onako
kako smo to opisali. Vodik zapravo sve rasplinjuje.

82
 I tako vidite, imamo tih pet tvari koje ustvari
najprije predstavljaju ono što djeluje i tka u životnom
i naizgled mrtvom, koje je samo privremeno mrtvo:
sumpor, ugljik, vodik, kisik, dušik — sve te tvari
nalaze se u prisnom odnosu s osobito sazdanim du­
hovnim, dakle, nisu ono o čemu govori naša kemija,
nego nešto sasvim drugo. Naša kemija g o v o r i samo
o leševima tvari. Ona ne govori o stvarnim tvarima.
Njih se treba upoznati kao osjetljive, žive. Jedino
je baš u vodiku, budući da je naizgled najrjeđi i ima
najmanju atomsku težinu, ono što je najmanje duh.
Vidite — moram to dodati kako biste uočili da
se takve stvari ne mogu sagledati u magli duha —
što se ustvari čini kad se meditira? Istočnjak je to
činio na svoj način. Mi na srednjoeuropskom Zapadu
činimo to na svoj način. Mi i z v o d i m o meditaciju
koja se tek posredno oslanja na proces disanja, mi
trajemo i ž i v i m o u koncentraciji i meditaciji. Ali
sve ono što činimo kad se predamo duševnim vježba­
ma, ima, premda sasvim nježnu, suptilnu, tjelesnu
protutežu. Meditiranjem se uvijek, makar i sasvim
suptilno, mijenja pravilan tijek disanja, ono što je
tako tijesno povezano s ljudskim životom. Dok medi­
tiramo, mi zadržavamo ugljičnu kiselinu uvijek nešto
duže nego za vrijeme običnog, budnog procesa svijesti.
U nama uvijek ostane nešto više ugljične kiseline.
Stoga ugljičnu kiselinu ne izbacujemo stalno svom
silinom kao što to činimo u običnom "bikovskom"
životu. Nešto od nje zadržavamo. Mi ne izbacujemo
ugljičnu kiselinu svom silinom van gdje nas posvuda
okružuje dušik. Nešto od toga zadržavamo.
Vidite, udarite li glavom u nešto kao, na primjer,
stol, bit ćete svjesni samo svojeg bola, ali ako nježno
protrljate stol, bit ćete svjesni njegove površine i

83
tako dalje. Isto je tako kad meditirate. Postupno
urastate u doživljavanje dušika svuda oko vas. Takav
je proces meditiranja. Sve postaje spoznaja, i ono
što živi u dušiku. Jer on je v r l o pametan "momak",
on poučava o onome što čine Merkur, Venera i tako
dalje jer on to zna i doista osjeća. Sve te stvari poči­
vaju na sasvim stvarnim procesima. I tu je o n o —
na ponešto od toga još ću se pobliže osvrnuti —
gdje duhovno u unutarnjem djelovanju doista počinje
uspostavljati određen odnos prema p o l j o p r i v r e d i .
Tu je ono što je uvijek osobito pobuđivalo zanimanje
našega dragog prijatelja Stegemanna, to zajedničko
djelovanje duševno-duhovnog i onoga što nas okru­
žuje. Jer, vidite, ne bi bilo loše kad bi onaj koji se
se bavi p o l j o p r i v r e d o m , meditirao. On bi time po­
stao osjetljiv za očitovanja dušika. On bi postao sve
osjetljiviji za očitovanja dušika. I pošto bi postao
osjetljiv za očitovanja dušika, čovjek bi se počeo
baviti poljoprivredom s potpuno drugačijim stilom
i na drugačiji način nego kad ne bi meditirao. Tada
bi odjednom štošta znao. To bi mu sinulo. Tada bi
štošta znao o tajnama koje vladaju na dobrima i
imanjima.
I vidite, ne mogu ponavljati ono što sam ovdje
rekao prije sat vremena, ali ipak to mogu na određen
način ponovno karakterizirati. Uzmimo, na primjer,
seljaka kojeg učenjak ne smatra učenim; on prolazi
svojom njivom. Da, učeni čovjek kaže da je seljak
glup, ali to ustvari nije istina, jednostavno zbog
toga što je seljak — oprostite, ali to je tako — ustva­
ri meditator. Ono što izmeditira u svojim zimskim
noćima, to je vrlo, v r l o m n o g o . I on svakako usvaja
neku vrst duhovne spoznaje. On to jedino ne može
izraziti riječima. I to je tako, o n o je odjednom tu.

84
Čovjek prolazi poljima i ono je najednom tu. Nešto
se zna i to kasnije iskuša. Barem sam to stalno doživ­
ljavao u svojoj mladosti kad sam živio sa seljacima,
to je uistinu tako.
I zapravo treba poći od takvih stvari. Puki inte-
lektualizam ništa ne koristi. On nas ne d o v o d i do
takvih dubina. Od takvih stvari treba poći. Napo­
sljetku, život i tkanje u prirodi tako su fini da se
ne mogu shvatiti grubim razumskim pojmovima. Te
je pogreške u novije vrijeme učinila znanost. Ona
takvim grubim razumskim pojmovima želi dokučiti
stvari koje su istkane svakako m n o g o finije.
Vidite, u bjelančevini su sjedinjene sve te tvari:
sumpor, ugljik, kisik, dušik, vodik. Stoga ćemo sada
još bolje shvatiti kako se oblikuje sjeme nego što
smo to prije shvaćali. Vidite, ako se u listu, cvijetu,
časci, korijenu nekako nadu ugljik, vodik, dušik,
oni su na stanovit način svugdje povezani s dru­
gim tvarima. Oni su ovisni o tim drugim tvarima,
nisu samostalni. Oni se osamostaljuju na dva na­
čina: tako što vodik sve iznosi u svemirske dalji­
ne i stvarima oduzima, odnosi svaku osobitost, sve
raspršuje u sveopćem kaosu, ili tako što v o d i č n o
(Wasserstoffliche) u malu sjemensku tvorevinu nagoni
bjelančevinaste pratvari i tamo ih osamostaljuje,
tako da one mogu primati utjecaj iz svemira. U maloj
je sjemenskoj t v o r e v i n i kaos, a u cijelom okružju
također je kaos. A kaos u sjemenu i kaos u najdaljem
svemirskom okružju moraju djelovati jedan na drugi.
Tada nastaje novi život.
A sada pogledajmo kako u prirodi dolazi do
djelovanja tih takozvanih tvari koje su zapravo nosioci
duha. Vidite, i ono što, recimo, u čovjekovoj nutrini
djeluje kao kisik ili pak kao dušik ponaša se dosta

85
pristojno: unutra žive posebnosti kisika i dušika.
No obična znanost do toga ne dopire jer se to naoko
krije u unutrašnjosti prirode. Ali izdanci ugljičastog
(Kohlenstoffartige) i vodičastog (Wasserstoffartige)
ne ponašaju se tako pristojno. Uzmimo najprije uglji-
často kad u svom djelovanju prijeđe iz biljnog carstva
u životinjsko i ljudsko carstvo, ono mora privremeno
postati pokretljivo. A da bi izgradilo čvrst oblik,
ono mora prionuti uz dublje smješten kostur (Gerüst),
a taj duboko smješten kostur nalazi se u našem vapna-
stom skeletu (Knochengerüst), no on se nalazi i u
kremenu što ga stalno nosimo u sebi, tako da ugljik
u čovjeku, a i životinji do određenog stupnja prikriva
svoju oblikovnu snagu. On se vije uz oblikovnu snagu
vapna i kremena. Vapno mu daje zemaljsku, a kremen
kozmičku oblikovnu snagu. I tako u samom čovjeku,
ali i životinji, on nije uvijek sam mjerodavan, nego
se oslanja na ono što oblikuju vapno i kremen.
Ali vapno i kremen nalazimo i kao osnovu za
rast biljaka. I zato moramo razviti spoznaju o tome
što ugljik u čitavom čovjekovu probavnom, dišnom
i cirkulacijskom procesu razvija s obzirom na koštanu
i kremenu tvorbu, o tome što se unutra zbiva, što
bismo na neki način vidjeli kad bismo se mogli uvući
unutra i kad bi nam cirkulacijski proces u čovjeku
mogao pokazati kako ugljikova djelatnost struji u
vapneno i kremeno. Tako trebamo gledati kad pro­
matramo površinu zemlje koja je obrasla biljem i
pod kojom su vapno i kremen. Ali u čovjekovu nutrinu
ne može se zagledati. No mora se razviti spoznaja,
mora se zadobiti uvid kako dušično preuzima kisično
i prenosi ga u ugljično, ali u takvo ugljično koje
se oslanja na vapneno i kremeno. Također m o ž e m o
reći: Jer kroz ugljik samo prolazi. Također možemo

86
reći: U zemlju se mora unijeti ono što živi u okolini,
što se oživljava kao kisično. To se mora uz p o m o ć
dušika unijeti u dubinu zemlje da bi se tamo oslonilo
na kremeno, oblikujući se u vapnenom.
A taj proces može se d i v n o promatrati — ako
čovjek ima osjećaja i osjetljivosti za to — kod lepirnja-
ča, mahunarki, u svemu onome što se u poljoprivredi
može nazvati skupljačima dušika, koji su doista primo­
rani privlačiti dušik kako bi ga prenijeli onome što
je ispod njih. I pogledamo li te mahunarke, slobodno
možemo reći: Dolje je u zemlji nešto što je potrebito,
kao što je ljudskim plućima potrebit kisik, ali ovome
je potrebit dušik; a to je vapneno. Dolje u zemlji,
vapneno u zemlji doista je, rekli bismo, ovisno o
nekoj vrsti udisanja dušika, isto kao što su ljudska
pluća ovisna o udisanju kisika. I lepirnjače, te biljke
ustvari predstavljaju nešto slično onome što se odvija
na našim epitelnim stanicama. Ono što je udahnuto
odlazi dolje. I to su u biti jedine biljke te vrste.
Sve druge nisu bliske udisanju, nego izdisanju. I
tako se za naše promatranje rastvara cjelokupni orga­
nizam biljnog svijeta; ako se osvrnemo na dušično,
ako ga promatramo kao neku vrst dušičnog disanja,
rastvara se cjelokupni organizam biljnog svijeta. Jer
svugdje gdje se susrećemo s lepirnjačama na određen
način uočavamo dišne putove, a tamo gdje se susre­
ćemo s drugim biljkama, uočavamo druge organe
kod kojih je disanje mnogo prikrivenije i čija je zadaća
zapravo obavljanje drugih funkcija.

Ta se zadaća sastoji u tome da čovjek uči gledati

na biljno biće tako da svaku biljnu vrstu promatra
kao ugrađenu u cjelokupni organizam biljnog svi­
jeta, kao što je pojedini ljudski organ ugrađen u
čitav ljudski organizam. Pojedinačne biljke moraju

87
se promatrati kao dijelovi jedne cjeline. I kad se
stvar tako sagleda, tada će se uočiti veliko značenje
upravo lepirnjača. Do toga će se nesumnjivo doći,
te su stvari poznate, ali je n e o p h o d n o spoznati ih
polazeći od tih duhovnih osnova jer inače postoji
velika opasnost da se uskoro, kad se tradicija još
više izgubi, primjenom novoga dospije na sasvim
pogrešne putove.
Može se vidjeti kako lepirnjače zapravo djeluju:
Sve one imaju tendenciju da p l o d o v i t o , koje kod
drugih biljaka više stremi prema gore, više rađaju
na području listova. One žele dati plodove prije nego
što procvjetaju. Kod svih lepirnjača postoji težnja
za davanjem ploda prije cvjetanja. T o m e je uzrok
što se kod tih biljaka mnogo više uza zemlju zadržava
ono što se iživljuje u dušičastom (Stickstoffmäßige)
— one dušičasto prinose zemlji — kod tih biljaka
sve dušičasto iživljuje se bliže zemlji nego kod drugih
biljaka, kod kojih se ono razvija podalje od zemlje.
Vidite kako su te biljke sklonije obojiti svoje listove
nešto tamnije, a ne uobičajenim zelenim. Vidite i
kako je kod tih biljaka p l o d nekako zakržljao, kako
je sjeme tih biljaka samo zakratko klijavo i potom
gubi klijavost. Naime, te su biljke organizirane tako
da osobito oblikuju ono što biljni svijet prima zimi,
a ne ljeti. Stoga bih rekao: U tim biljkama stalno
postoji tendencija čekanja zime, one zapravo nastoje
dočekati zimu s onime što razvijaju. Rast se uspo­
rava ako pronađu dovoljno onoga što im je ustvari
potrebno: dovoljno dušika u zraku koji na svoj način
sprovode prema dolje.
Da, v i d i t e , to su načini na koje se može pro­
matrati postanak i ž i v o t onoga što se zbiva u tlu i
iznad njega. A kad tome pridodate i to da je vapneno

88
ustvari čudesno povezano s ljudskim svijetom požuda,
tada vidite kako tu sve postaje organskim, živim.
Vapno, ako je još svoj element, kalcij, tada nikako
nema mira, svakako se želi ispuniti, postati vapnom,
povezati kalcij s kisikom; ali ono ni tada još nije
zadovoljno, žudi za svim mogućim, želi upiti sve
moguće kovinske kiseline, sve do nemineralnog bi­
tumena. Sve želi privući sebi; u tlu razvija pravu
prirodu žudnje. Tko ima osjećaja za to primijetit
će razliku u odnosu na neku drugu tvar. Vapno nas
doista posiše. Pritom se jasno osjeća da je o n o što
iskazuje istinsku prirodu žudnje prošireno svuda
gdje je vapneno, što ustvari sebi privlači i biljno.
Jer sve ono što vapno želi imati, živi u biljnom.
Ono mu se stalno mora otimati. Kako mu se to otima?
Pomoću izuzetno otmjenog, koje više ništa ne želi.
Postoji takvo otmjeno koje više ništa ne želi,
koje počiva u sebi. To je kremeno. Ono se u sebi
smirilo. I kad ljudi vjeruju da kremeno mogu vidjeti
samo u onome što ima čvrste mineralne konture,
to nije tako. Kremeno je u homeopatskoj dozi svud
naokolo i ono počiva u sebi, nema nikakvih zahtjeva.
Vapno zahtijeva sve, kremeno više ništa ne zahtijeva.
Ono je poput naših osjetilnih organa koji ne opažaju
sebe, već opažaju vanjski svijet. Kremeno je općenito
vanjsko osjetilo u zemaljskom, vapneno je općenita
vanjska žudnja u zemaljskom, a glina u sebi nosi
oboje. Glina ima nešto više kremenog, ali svejedno
posjeduje i vapneno.
Vidite, to se mora tako sagledati kako bi se
došlo do osjećajne spoznaje. Vapno bi pak trebalo
osjećati kao požudno momče jer ono želi sve prigrabiti
za sebe, a kremen pak kao otmjenog gospodina koji
vapnu otima sve što je ono otelo, prenosi u atmosferu

89
i izgrađuje biljne oblike. On živi tako što se ukopa
kao u nekoj utvrdi, kao u preslici, ili posvuda nježno
živi, premda je ponekad razasut u jako homeopati-
ziranim dozama, i vapnu otima ono što mu se mora
oteti. Vidite, tu se čovjek susreće s onim što postoji
kao izuzetno intimno djelovanje prirode.
Upravo ugljik oblikuje sve biljke, on oblikuje
kostur. Ali tijekom razvoja Zemlje to mu je bilo ote­
žavano. Ugljik bi mogao oblikovati sve biljke kad
bi ispod njega bila samo voda. Tada bi sve raslo,
ali p o d njim je i v a p n o koje mu smeta, i zato se
povezuje s kremenom, a kremen i ugljik pak u zajed­
nici s glinom oblikuju zato što se mora nadjačati
o t p o r vapnenog. Pa kako unutra živi jedna takva
biljka?
Vapneno je dolje želi uhvatiti hvataljkama, gore
je kremeno nastoji učiniti sasvim finom i vitkom i
vlaknastom poput v o d e n i h biljaka, ali između toga
nalazi se ugljik, koji naše biljke oblikuje i sve to
ureduje. I isto kao što naše astralno tijelo uspo­
stavlja red između Ja i eterskog tijela, tako i dušik,
kao astralno, djeluje između. Mora se naučiti ra­
zumijevati kako dušik unutra posluje između vapna,
gline i kremena te između svega ostaloga što vapno
neprekidno nastoji privući dolje, a kremen odzračiti
prema gore.
Tu se postavlja pitanje: Kako se u biljni svijet
pravilno unosi dušik? T i m pitanjem bavit ćemo se
sutra i pritom prijeći na načine gnojidbe.

90
 ČETVRTO PREDAVANJE
Koberwitz, 12. lipnja 1924.

Snage i supstancije koje ulaze u duhovno:

Pitanje gnojidbe

Vidjeli ste da se kod pronalaženja duhovnoznan-

stvenih metoda za poljoprivredu također radi o tome
da se na neki način uoči priroda u cjelini i djelovanje
duha u prirodi, u njegovoj sveobuhvatnosti, dok
materijalistički obojena znanost sve više ulazi u male
krugove, u sitnice. Premda u nečem takvom kao što
je poljoprivreda nemamo odmah posla s najsitnijim,
s mikroskopski sitnim — čime se tako često bave
druge prirodne znanosti — ipak imamo posla s oni­
me što djeluje u malim krugovima i što proizlazi
iz djelovanja malih krugova. Ali svijet u kojem živi
čovjek i druga živa bića svakako nije nešto o čemu
se može suditi polazeći od malih krugova. Postu­
pati s onime što dolazi u obzir, na primjer, upravo
u poljoprivredi onako kako danas postupa obična
znanost bilo bi isto kao kad bi se cijelo čovjekovo
biće htjelo spoznati iz njegova malog prsta ili vr­
ška uha i kad bi se na osnovi toga htjelo izgraditi
o n o što dolazi u obzir kao cjelina. T o m e moramo

— a to je danas nužno u najvećoj mogućoj mjeri

— suprotstaviti pravu znanost koja uzima u o b z i r
velike međuovisnosti u svijetu.
Koliko se znanost, kako se ona danas shvaća
ili kako se shvaćala prije nekoliko godina, mora sa­
ma ispraviti vidi se iz znanstvenih gluposti koje
su d o n e d a v n o vladale u pogledu ljudske ishrane.

91
Stvari su bile potpuno znanstvene, bile su i znan­
stveno dokazane, i tim dokazima — ako se čovjek
usredotočio samo na o n o što je uzeto u o b z i r —
nije se m o g l o ništa p r i g o v o r i t i . Bilo je znanstveno
dokazano da čovjeku srednje tjelesne težine od se­
damdeset do sedamdeset pet kilograma, da takvom
čovjeku kao hrana treba otprilike sto dvadeset gra­
ma bjelančevina. Dakle, kao što sam rekao, to je
bilo znanstveno dokazano. Danas više nijedan čovjek
znanstvenih shvaćanja ne misli tako. Jer znanost
se sama ispravila. Danas svaki čovjek zna kako sto
dvadeset grama bjelančevina u hrani ne samo da
nije n e o p h o d n o nego je upravo štetno i da čovjek
zapravo ostaje najzdraviji ako uzme samo pedeset
grama na dan. Tako se znanost sama ispravila. Danas
se zna kako je stvarno istina da bjelančevine, ako
se uzme prekomjerna količina, u crijevima stvaraju
nusprodukte koji imaju o t r o v n o djelovanje. I ako
se proučavaju ne samo čovjekova neposredna životna
razdoblja u kojima on uzima bjelančevine nego cijeli
njegov život, uvidjet će se da je u starosti posljedica
tih o t r o v n i h djelovanja viška bjelančevina arterio-
skleroza. Tako su znanstvena istraživanja koja se,
na primjer, odnose na čovjeka često u zabludi zato
što u obzir uzimaju samo trenutak. Ali ljudski život,
ako je normalan, ipak traje dulje od deset godi­
na, a štetna djelovanja tako priželjkivanih naizgled
povoljnih uzroka često na vidjelo izlaze v r l o kasno.

Manja je mogućnost da duhovna znanost počini

takvu pogrešku. Sigurno se neću upuštati u jeftinu
kritiku kakvoj se v r l o često pribjegava zbog toga
što običnu znanost treba ispravljati onako kako sam
to upravo spomenuo. Shvatljivo je da to ne m o ž e
biti drugačije i da je n e o p h o d n o . Ali s druge strane

92
isto je tako jeftino napadati duhovnu znanost kad
ona želi zahvatiti u praktični život zato što je primo­
rana uzeti u obzir veće životne uzajamnosti i zato
što joj u oči upadaju one snage i supstancije koje
sežu u duhovno, a ne samo grube materijalne snage
i supstancije. To posve vrijedi i za poljoprivredu,
a osobito vrijedi kad je u poljoprivredi riječ o pitanju
gnojidbe.
Već način na koji, rekao bih, znanstvenici danas
često g o v o r e kad se radi o gnojidbi, već to g o v o r i
kako se ustvari malo shvaća što zapravo znači gnojid­
ba u domaćinstvu prirode. Danas se v r l o često čuje
fraza: Gnojivo sadrži hranjive tvari za biljku. No
dobro, tih nekoliko prethodnih rečenica rekao sam
zato da bih vam pokazao kako se u pogledu hrane
upravo u najnovije vrijeme, u neposrednoj sadašnjosti
znanost mora ispraviti. Ona se mora ispraviti jer
polazi od sasvim pogrešnog shvaćanja kad je riječ
o ishrani nekog bića.
Vidite, vjerovalo se, naime, da je u ishrani naj­
važnije — nemojte mi zamjeriti što g o v o r i m tako
prostodušno — ono što se svakodnevno jede. Dakako,
v a ž n o je ono što se svakodnevno jede. Ali najveći
dio onoga što se svakodnevno jede uopće ne postoji
zato da bi se u tijelo unijelo kao supstanciju i da
bi se u njega pohranilo. Najveći dio je tu zato da
tijelu preda snage koje u sebi sadrži, da u tijelu
pobudi živost. I najveći dio onoga što se na taj način
uzima zapravo se p o n o v n o izlučuje, tako da se ne
radi poglavito o količinskom ustrojavanju u izmjeni
tvari, već se radi o tome možemo li živežnim namir­
nicama ispravno unijeti u sebe životnost snaga. Jer
tu životnost trebamo, na primjer, kad hodamo ili
kad radimo, uopće kad pokrećemo ruke.

93
 Nasuprot tome, ono što tijelo na taj način treba
kako bi u sebi pohranilo supstancije, kako bi se
takoreći supstancijama o b o g a t i l o — onim supstan­
cijama koje se opet odbacuju kad se svakih sedam—
osam godina obnavlja tjelesna supstancija — to se
najvećim dijelom uzima putem osjetilnih organa,
kroz kožu, disanjem. Tako da o n o supstancijalno
što tijelo zapravo mora unijeti u sebe, pohraniti,
to uzima u iznimno malim dozama, neprestano, i
zgušnjava tek u organizmu. Ono to prima iz zra­
ka, skrutnjuje i toliko zgušnjava da se najzad mora
odrezati u vidu nokata, kože i tako dalje. Sasvim
je pogrešno postaviti formulu: primljena hrana, prolaz
kroz tijelo, ljuštenje nokata i kože i slično, već se
treba formulirati: disanje, najfinije unošenje putem
osjetilnih organa, čak i očima, prolaz kroz organizam,
izbacivanje. Dok je ono što primamo želucem doista
važno zbog toga što ima unutarnju pokretljivost poput
goriva, zato što u tijelo unosi snage za volju koja
djeluje u njemu.
Vidite: čovjek pada u očaj kad se o v o m e što
je istina, što jednostavno proizlazi iz duhovnog istra­
živanja, suprotstavi današnja znanost koja zastupa
potpuno suprotna shvaćanja. Čovjek pada u očaj
zato što uvida kako je vrlo teško složiti se s današnjom
znanošću u najvažnijim pitanjima. A do slaganja
mora doći jer današnja bi nas znanost svakako odvela
u slijepu ulicu upravo u pogledu praktičnog živo­
ta. A ona na svojim putovima jednostavno ne može
razumjeti o d r e đ e n e stvari koje su joj g o t o v o pred
nosom. Uopće ne govorim o pokusima. Ono što zna­
nost o njima tvrdi u pravilu je istina. Pokusi mogu
biti v r l o korisni; loše je kako se zatim teoretizira.
Iz toga nažalost proistječu praktične upute za različita

94
životna područja. Kad se sve to sagleda, uvida se
kako je teško doći do suglasja. Ali s druge strane
mora doći do suglasja na najpraktičnijim ž i v o t n i m
područjima medu koja spada i poljoprivreda.
Vidite, na najrazličitijim područjima poljopri­
vrednog života doista treba imati uvid u način djelo­
vanja tvari, snaga i način djelovanja duhovnog ako
se želi pravilno postupati sa stvarima. Tako dugo
dok dijete ne zna čemu služi češalj, ono ga grize,
koristi ga na neprikladan, nemoguć način. A na isto
takav neprikladan i nemoguć način koriste se stva­
ri ako se ne poznaje njihova bit, kako se zapravo
ponašaju stvari o kojima se radi.

Promotrimo drvo da bismo stvorili predodžbu

o tome. Vidite, drvo se razlikuje od obične jedno­
godišnje biljke koja ostaje samo trava. Ono se obavija
korom, lubom i tako dalje. Pa u čemu je zapravo
bit toga drveta u odnosu na jednogodišnju biljku?
Usporedimo takvo d r v o s nagrnutim humkom koji
je izuzetno bogat humusom, koji sadrži golemu koli­
činu manje ili više raspadnutih biljaka, a možda i
raspadnutih životinjskih tvari ( c r t e ž ) .

95
 P r e t p o s t a v i m o da u tom humku b o g a t o m hu­
musom napravimo udubljenje ( l i j e v o ) slično krate­
ru, a da je o v o d r v o ( d e s n o ) . Izvana je manje ili
više t v r d o , a unutra raste o n o o n o što d o v o d i do
o b l i k o v a n j a d r v e t a . Učinit će v a m se č u d n i m što
u s p o r e đ u j e m to d v o j e . A l i oni su srodniji n e g o
što m i s l i t e . Jer o n o z e m l j a n o koje je o n a k o kao
što sam o p i s a o p r o ž e t o humusnim supstancija­
ma koje se raspadaju, to z e m l j a n o u sebi nosi
e t e r s k o - ž i v o t n o . O t o m e se radi. I m a m o li takvo
zemljano koje nam svojim osobitim svojstvima ka­
zuje da u sebi nosi eterskoživotno, o n o je zapravo
na putu da postane o v o j biljke. A l i o n o takvim
ne ostaje, ne uspijeva postati o v o j biljke koji se
uvlači u koru, u lub stabla. Vidite da mu u prirodi
to ne uspijeva. Umjesto da se oblikuje takav humak
i da u njega ude humus koji zahvaljujući oso­
bitim svojstvima što proistječu od etersko životnog
djeluje u tlu, humak jednostavno u j e d n o m višem
r a z v o j n o m obliku obavija biljku.
Ako se, naime, na nekom mjestu na Zemlji povr­
šina, gornji sloj zemlje odijeli od njene unutraš­
njosti, tada će sve o n o što se uzdiglo iznad uobi­
čajene površine na određenom području imati osobitu
sklonost prema ž i v o m , imat će osobitu sklonost k
prožimanju s etersko-životnim. Stoga će vam biti
lakše običnu zemlju, anorgansku, mineralnu zem­
lju oplemeniti humusnom supstancijom ili uopće
otpadnom supstancijom u stanju raspadanja ako po­
dignete humak i onda ga p r o ž m e t e tim supstan­
cijama. Tada će zemljano samo težiti da unutra oživi,
da bude srodno biljci. Isti se proces odvija kod rasta
drveta. Zemlja se ispupči, obavije biljku, okruži drvo
etersko-životnim. Zašto?

96
 Vidite, sve o v o g o v o r i m zato da bih u vama
pobudio predodžbu da postoji prisna srodnost između
onoga što se nalazi unutar kontura biljke i tla koje
okružuje biljku. Uopće nije istina da život presta­
je s konturom, s okružjem biljke. Život kao takav
nastavlja se osobito od korijenja biljke u zemlju i
kod mnogih biljaka uopće nema oštre granice između
života u samoj biljci i života u okružju u kojem ona
živi. Prvenstveno moramo to nositi u sebi, to se mora
temeljito razumjeti kako bi se uistinu mogla shvatiti
bit pognojene zemlje ili bilo kojeg drugog slično
obrađenog tla.
Treba znati da se gnojidba mora sastojati u
oživljavanju zemlje kako biljka ne bi dospjela u mrt­
vu zemlju, te bi joj time bilo otežano da svojom
životnošću stvori ono što je neophodno za oblikovanje
ploda. Ona lakše uspijeva stvoriti ono što je potrebno
za oblikovanje ploda ako je već uronjena u život.
Zapravo sve bilje u sebi pomalo nosi to nametničko,
na živoj zemlji ustvari se razvija kao nametnik. I
to mora biti tako. Budući da u mnogim krajevima
svijeta ne možemo računati na to da će priroda sama
zemlji priskrbiti dovoljno organskog otpada, da će
zemlja uistinu biti dovoljno oživljena, u nekim kra­
jevima bilju moramo priteći u p o m o ć gnojidbom.
Najmanje na područjima gdje je takozvana crnica.
Jer tamo se priroda sama dovoljno pobrinula ka­
ko bi zemlja bila dovoljno živa, barem na nekim
područjima.
Vidite da se doista mora znati o čemu se radi.
No mora se znati i nešto drugo, mora se umjeti —
to je teška riječ — uspostaviti neku vrst osobnog
odnosa prema svemu što je u vezi s poljoprivredom,
ponajprije osobni odnos prema gnojivu i p o g o t o v o

97
prema radu s njim. To izgleda kao neugodna zadaća;
ali bez toga osobnog odnosa ne može se ništa postići.
Zašto? Vidite, to će vam odmah biti jasno ako se
uzmognete posvetiti biću nečega živućeg. Ako se
posvetite tom biću, živuće uvijek ima unutarnju i
vanjsku stranu. Unutarnja strana nalazi se unutar
neke kože, vanjska strana nalazi se izvan kože. Sada
pogledajte unutarnju stranu.

Unutarnja strana nema samo struje snage koje

izlaze prema van u smjeru strelice (crtež) nego unu­
tarnji život organskog bića ima i struje snage koje
od kože ulaze unutra, koje se potiskuju natrag. Tako
je organsko biće izvana okruženo svim mogućim
strujama snage. Postoji nešto u čemu se na v r l o eg­
zaktan, ali u neku ruku osoban način očituje kako
organsko biće mora uspostaviti odnos između svoje
nutrine i vanjštine. Sva ona djelovanja snaga koja
se odvijaju u unutrašnjosti organskog bića i zapravo
u unutrašnjosti organizma, dakle unutar kontura
što ih čini njegova koža, što potiče i održava život,
sve to mora — oprostite ponovno zbog oštrog izraza
— mirisati u sebi, moglo bi se također reći — smrdjeti.

98
I život se u biti sastoji u tome da se zadrži ono što
inače ispušta, širi miris, da stvari koje mirišu ne
zrače previše van, nego da se stvari koje mirišu zadrže
u unutrašnjosti. Organizam mora prema van živjeti
tako da kroz svoj omotač od kože ispusti što je moguće
manje onoga što u njemu stvara život koji izaziva
mirise, tako da bi se moglo reći da je organsko biće
to zdravije što više miriše u unutrašnjosti, a što
manje izvana ( c r t e ž ) .

Jer organizam je, p o g o t o v o biljni organizam,

predodređen da ne ispušta miris, nego da ga prima.
I sagleda li ono unapređujuće ( F ö r d e r n d e ) livade
ugodnog mirisa koja je puna biljaka ugodnog mirisa,
čovjek počinje obraćati pozornost na ono što u životu
jedno drugom pruža podršku. Miomiris koji se tamo
širi drugačiji je od običnog životnog mirisa, ugodan
je iz razloga koje ćemo još navesti, i on na biljku
djeluje izvana. Sve te stvari moramo pred sobom
imati žive i prema njima razviti osobni odnos; onda
se nalazimo u stvarnoj prirodi.
Sada će se raditi o tome da se uvidi kako se
gnojidba i sve slično mora sastojati u tome da se
tlu podari o d r e đ e n stupanj životnosti, ali ne samo
da mu se podari jedan određen stupanj životnosti

99
nego da mu se također pruži prilika da se u njemu,
što sam jučer posebno napomenuo, također omogući
širenje dušika tako da se na određene silnice — kako
sam vam jučer nacrtao — ponese život upravo uz
njegovu pomoć. Dakle, prilikom gnojidbe u zemlju
moramo unijeti onoliko dušika da životno bude pone­
seno upravo prema strukturama u koje se u zemlju,
pod biljke, tamo gdje je podloga biljkama, mora
ponijeti. To je zadaća. No ta zadaća mora se obaviti
egzaktno i primjereno.
Dakle, vidite, već je dovoljno jasan znak da,
ako kao gnojivo upotrijebite mineralno, čisto mine­
ralno, nikad ustvari nećete dospjeti do zemljanog,
nego u krajnjem slučaju do vodenog u zemlji. Mineral­
nim gnojivom možete potaknuti djelovanje u vodenom
u zemlji, ali nećete uspjeti oživjeti samo zemljano.
Stoga će vam se biljke koje se nalaze pod utjecajem
nekog mineralnog gnojiva očitovati takvim rastom
iz kojeg je vidljivo da je on potpomognut potaknutom
vodenošću, a ne oživljenom zemnošću.
Želimo li stvari doista proučavati, najbolje bi
bilo da najprije potražimo najnezahtjevnije gnojivo,
kompost, koji se ponekad čak i prezire. To je takvo
sredstvo za oživljavanje zemlje u kojem su zapravo
pomiješani svi otpaci, o kojima se malo brine, koji
potječu od poljoprivredne proizvodnje, iz vrta; od
istrunule trave do otpalog lišća i sličnog, pa čak i
do onoga što je ostalo od uginulih životinja i tako
dalje. Vidite, takve stvari zapravo nikako ne bi trebalo
prezirati, one u sebi sadržavaju ne samo nešto od
eterskog, nego čak i od astralnog. To je v a ž n o . U
o n o m e što se nalazi u kompostnoj hrpi ima doi­
sta svega: eterskog, etersko-djelatnog, živog, ali i
astralnog. Unutra imamo djelatno etersko i astralno,

100
doduše ne u tako velikoj količini kao u gnoju ili
gnojnici, ali ono je tu u neku ruku postojanije; ono
se unutra nastanjuje, unutra se pogotovo nastanjuje
astralno. I radi se samo o tome da na odgovarajući
način posvetimo pažnju toj nastanjenosti. Astralno
će smjesta svojim djelovanjem nauditi dušiku ako
postoji etersko koje se previše razbujalo. Previše
razbujani život u eterskom takoreći će onemogućiti
pojavu astralnog u kompostnoj hrpi.
U prirodi postoji nešto izvrsno o čemu sam već
govorio s različitih stajališta. To je vapneno. Stavite
li stoga vapneno, na primjer u obliku gašenog vapna,
u kompostnu hrpu, nastat će nešto osobito: ne utječući
posebno na hlapljenje astralnog, gašeno će vapno
preuzeti etersko, time će biti isisan i kisik, a astralno
će na lijep način biti potaknuto na djelovanje. Time
se postiže nešto sasvim određeno. Tlu se tako, gno­
jeći kompostom, pruža nešto što ima sklonost jakom
prožimanju astralnog sa zemljanim bez posredovanja
eterskog.
Dakle, zamislite, astralno će, zaobilazeći etersko,
vrlo jako prodrijeti u zemljano, tako da će se zemljano
time osobito, da tako kažem, astralizirati i posredno
pomoću astraliziranog prožeti se dušičnim na taj
način da će ono što nastaje biti doista v r l o slično
o d r e đ e n o m procesu u ljudskom organizmu, koji je
pak sličan procesu u biljci, ali sličan procesu u biljci
na taj način da mu nije m n o g o stalo dospjeti do
stvaranja ploda, pa se zadržava na stvaranju lista
i stabljike. Taj proces koji prenosimo zemlji mora­
mo imati u sebi ponajprije zato da bismo živežne
namirnice potakli na potrebnu radinost o kojoj sam
vam g o v o r i o . Ali na tu radinost potičemo i zem­
ljište ako ga obrađujemo na opisani način. I time

101
pripremamo tlo tako da nam može uroditi onime
što bi kao hrana osobito p o g o d o v a l o životinjama,
tako da bi zahvaljujući njegovu daljnjem djelovanju
razvile unutarnju živost, tijelo unutra o ž i v i l e . To
drugim riječima znači: d o b r o ćemo učiniti ako tim
kompostom gnojimo naše livade i pašnjake te ćemo,
ako to strogo p r o v o d i m o , upravo time uspjeti —
p o g o t o v o onda ako izvršimo i ostale bitne postupke
— dobiti dobru pašu, takvu pašu koja će biti upo­
trebljiva i kad se pokosi, kao sijeno. Ali spomenuo
bih da se sve mora dobro sagledati kako bismo kod
takvih stvari postupili ispravno. Jer sve pojedinosti
koje se pritom moraju učiniti umnogome naravno
ovise o osjećaju. Ali taj će se osjećaj razviti ako se
ispravno promatra sva priroda tog procesa.
No ako se kompostna hrpa ostavi onako kako
sam to prije opisao, v r l o se lako može dogoditi da
svoje astralno rasprostre na sve strane. I radi se o
tome da sada valja razviti osobni odnos prema tim
stvarima, da se po mogućnosti takvu hrpu navede
da što manje miriše, što je lako postići ako se najprije
stave tanki slojevi, potom, recimo, nešto treseta,
zatim opet jedan sloj i tako dalje. Time se zadržava
ono što bi se inače isparavalo. Jer dušik zaista u
svim mogućim spojevima traži način da se raširi.
No tako se zadržava. T i m e p o g l a v i t o želim napo­
menuti da se cjelokupnom p o l j o p r i v r e d n o m biću
mora pristupiti s uvjerenjem da se posvuda mora
izliti život, pa čak i astralno kako bi cijela stvar
djelovala.
Međutim, polazeći od toga, možete doći do ne­
čega drugog. Jeste li već razmišljali zašto krave imaju
rogove ili određene životinje rogovlje? To je izuzetno
važno pitanje. Ali o d g o v o r koji znanost na to pruža

102
izuzetno je jednostran i površan. Da o d g o v o r i m o
na pitanje zašto krave imaju r o g o v e . Vidite, rekao
sam da organsko, životno ne mora uvijek struje snaga
imati usmjerene prema van, nego ih može imati i
usmjerene prema unutra. Zamislite sada organsko
biće grudasta oblika sa strujama snage koje teku
prema van i strujama snage koje teku prema unutra.
Stvar bi bila vrlo nepravilna i nastalo bi organsko—
grudasto, takvo grudasto biće. Kad bi bilo tako, imali
bismo krave v r l o čudnog izgleda. Sve one bile bi
grudaste, s malim batrljcima, onakve kakve su u
prvom embrionalnom stadiju. Takve bi ostale, izgle­
dale bi groteskno. Ali krava nije tako sazdana, nego
ima r o g o v e , ima papke. Što se događa na mjestima
gdje rastu rogovi, papci? Na time se mjestima osobito
jako šalju struje prema unutra. Tu se vanjsko izuzetno
jako isključuje. Tu nije na djelu samo komunikacija
između propusne kože ili dlake, već se i sasvim zatva­
raju vrata za strujanje prema van. Stoga je stvaranje
roga p o v e z a n o s cijelim likom životinje. Stvaranje
rogova i papaka p o v e z a n o je s oblikovanjem cijele
životinje.
Potpuno je drugačije kod stvaranja rogovlja.
Kod stvaranja rogovlja ne radi se o tome da se struje
vraćaju u organizam, nego da se određena strujanja
malo puste van, tamo su ventili kroz koje se određena
strujanja vani prazne — to ne moraju uvijek biti
tekuća ili zračna strujanja, nego mogu biti i strujanja
snage koja se nalaze u rogovlju. Jelen je lijep zbog
toga što snažno obavlja komunikaciju sa svojom oko­
linom time što svoja određena strujanja šalje prema
van i živi s okolinom. Time preuzima sve ono što
organski djeluje u živcima i osjetilima. On postaje
nervozni jelen. Sve životinje koje imaju rogovlje na

103
određen su način obuzete blagom n e r v o z o m , što
im se može vidjeti u očima.
Krava ima r o g o v e kako bi u sebe poslala o n o
što treba astralno-eterski oblikovati, što stremeći
treba prodrijeti sve do probavnog organizma, tako
da je probavnom organizmu stvoreno mnogo posla
upravo zbog zračenja koje dolazi iz rogova i papaka.
Tko stoga želi razumjeti slinavku i šap, dakle povratno
djelovanje perifernog na probavni trakt, mora sagle­
dati tu povezanost. A naše sredstvo protiv slinavke
i šapa spravljeno je na temelju shvaćanja te poveza­
nosti. Vidite, tako u rogu imate nešto što je zahvalju­
jući svojoj osobitoj prirodi i biti pogodno da životna
i astralna zračenja vraća u unutarnji život. U rogu
imate nešto što zrači život, što zrači čak i astralno.
Kad biste se mogli uvući u živi organizam krave i
kad biste se našli u njenom želucu, namirisali biste
kako iz rogova prema unutra struji astralno-životno.
Kod papaka je slično.
Vidite, to ukazuje na stvari koje možemo prepo­
ručiti kako bi se povećala učinkovitost onoga što
se koristi kao stajski gnoj. Obični stajski gnoj, što
je on zapravo? Obični stajski gnoj zapravo je ono
što je u životinju ušlo prehranom, što je organizam
do određenog stupnja, do određene točke preuzeo,
što je potaknulo dinamično nastajanje djelatnih snaga,
ali ne služi prvenstveno povećanju supstancije, već
se izlučuje. Ali o n o je bilo u organizmu, p r o ž e l o
se astralnim i eterskim. U astralnom se proželo sna­
gama koje prenose dušik, u eterskom — snagama
što prenose kisik. Time se prožela masa koja se sada
pojavljuje kao gnoj.
Zamislite da uzmemo tu masu i u bilo kakvom
obliku predamo je zemlji — još se nećemo posvetiti

104
pojedinostima — zemlji zapravo dajemo etersko-
-astralno koje se oparavdano nalazi u trbuhu životinje
i u trbuhu životinje stvara snage biljne vrste. Jer
snage koje stvaramo u našem probavnom traktu biljne
su vrste. Mi ustvari trebamo biti strašno zahvalni
što nastaje gnoj jer on etersko i astralno iz unu­
trašnjosti organa iznosi na slobodno. Oni su povezani
s njime. Mi ih samo moramo zadržati na prikladan
način, tako da bismo u gnoju imali etersko i astralno.
Time će oni na zemljište, u zemljanom djelovati oživ-
ljavajuće i astralizirajuće. Ne samo u vodenom nego
osobito u zemljanom. Oni posjeduju snagu kojom
mogu nadvladati anorgansko u zemlji.
No, naravno, budući da ono što se predaje zemlji
mora proći unutarnji organski proces u sustavu iz­
mjene tvari, ono će izgubiti svoj prvobitni oblik
koji je imalo kao živežna namirnica. To će se na
neki način stati raspadati, rastvarati. Ali najbolje
je kad se nalazi upravo na točki kad se stane rastvarati
putem vlastitog eterskog i astralnog. Tada nastu­
paju nametnici, sićušna živa bića. Za njih je to v r l o
hranjivo tlo. Zbog toga se također vjeruje da ta namet-
nička bića imaju udjela u d o b r o m gnojivu. No ona
su zapravo samo znak da se gnojivo nalazi u o v o m
ili onom stanju. N j i h o v o je značenje u tome što to
pokazuju. Ali ako vjerujemo da bismo unosom tih
bakterija ili nečega sličnog gnojivo mogli bitno po­
boljšati, onda se varamo. To bi nam se na prvi pogled
m o g l o činiti točnim, ali ustvari nije tako. Još ću
govoriti o tome zašto to zapravo nije tako. Ali krenimo
sada dalje.
Uzmimo gnojivo kakvo smo ga dobili, napunimo
njime jedan kravlji rog i stavimo ga u zemlju na
određenu dubinu — recimo, od tričetvrt metra do

105
pola metra duboko, ako se ne radi o previše glino-
v i t o m ili pjeskovitom tlu. Za to izaberimo d o b r o
tlo koje nije pjeskovito. Vidite, time što smo zakopali
kravlji rog ispunjen gnojivom, u kravljem rogu konzer­
v i r a m o snage kojima je on navikao raspolagati u
samoj kravi, vraćajući, naime, oživljavajuća i astralna
zračenja. Time što je kravlji rog izvana okružen zem­
ljom, sva zračenja ulaze u njegovu šupljinu krećući
se u smislu eterizacije i astralizacije. I gnojivo u
kravljem rogu bit će oživljeno tim snagama koje
iz okolne zemlje privlače sve što je oživljavajuće i
astralno, sav sadržaj kravljeg roga bit će oživljen
tijekom cijele zime, dakle, onda kad je zemlja naj­
življa. Unutrašnjost zemlje najživlja je zimi. U tom
gnoju konzervirane su sve životne snage te se u
sadržaju kravljeg roga nalazi izuzetno koncentrirana,
oživljavajuća gnojidbena snaga.

Potom se kravlji rog iskopa; izvadi se gnojivo

koje je unutra. Prilikom naših posljednjih pokusa
u Dornachu gospoda su se sama uvjerila da gnoj,
pošto smo ga izvadili, više uopće nije smrdio. To
je bilo jako izraženo. Nije imao nikakav miris, ali,
naravno, počeo je pomalo mirisati čim je bio pomi­
ješan s vodom. U njemu je izuzetna astralna i eterska
snaga koju možete upotrijebiti tako da izvadite ono
što je bilo u kravljem rogu i u njemu p r e z i m i l o te
razrijedite običnom v o d o m koju bi možda treba­
lo malo zagrijati. Nakon što bih najprije p o g l e d a o
površinu koju je trebalo pognojiti — tako se stvara
predodžba o količini — uvijek se pokazalo, kad se
tim gnojivom htjelo prihraniti površinu koja je ot­
prilike velika kao prostor od trećeg prozora do možda
prvog poprečnog prolaza ( o k o 1200 m 2 ) , da je za
to potreban samo jedan kravlji rog čiji se sadržaj

106
razrijedi otprilike s pola kante v o d e . Cijeli sadržaj
kravljeg roga treba temeljito promiješati u vodi. Kad
se počne s miješanjem, treba brzo miješati uz rubo­
ve kante, sa strane, tako da u sredini g o t o v o do
dna nastane krater, tako da se sve uokolo doista
vrti rotirajući. Tada se brzo okrene, tako da se sve
zakovitla na suprotnu stranu. Ako se to radi jedan
sat, sve će se temeljito prožeti jedno drugim.
Zamislite samo kako je malo rada potrebno ulo­
žiti u to. Te stvari neće zahtijevati mnogo rada. Osim
toga, mogu zamisliti da će inače nezaposlenim člano­
vima na gospodarstvu upravo na taj način, barem
na početku, posebno zadovoljstvo činiti miješanje
gnoja. Ako to obave kćeri i sinovi u kući, oni će to
predivno obaviti. Jer izuzetno je ugodan osjećaj kad
se otkrije kako se iz bezmirisnog razvija blagi miris.
Taj osobni odnos koji možete razviti prema o v o m e
izuzetno b l a g o t v o r n o djeluje na čovjeka koji v o l i
uzeti u obzir prirodu u cjelini, a ne samo onako
kako to piše u Baedekeru*.
Vidite, onda će trebati poprskati obrađeno zem­
ljište — kod malih površina to se može učiniti obič­
nom prskalicom — tako da se sredstvo sjedini sa
zemljom. Samo se po sebi razumije da će za veće
površine biti neophodno konstruirati posebne stro­
jeve. Ali ako se već uspije obično gnojivo povezati
s ovom vrstom, rekao bih, "duhovnog gnojiva", onda
će se vidjeti kakav plod donose ove stvari. Pogotovo
će se vidjeti da se te stvari mogu razvijati na v r l o
osobit način. Jer na ovu mjeru koju sam opisao odmah
se može nadovezati iduća koja se sastoji u sljedećem:

'Turistički vodič, knjiga nazvana prema njezinu izdavaču

Karlu Baedekeru (1801-1859).

107
 Opet se uzmu kravlji r o g o v i , no ovaj put se
ne napune gnojem, nego poput brašna usitnjenim
kvarcom ili kremenom ili glinencom i od toga se
napravi kaša koja je otprilike gusta kao v r l o rijetko
tijesto te se time napuni kravlji rog. Sada, umjesto
da se kravlji rog ostavi preko zime, on se ostavlja
preko ljeta i, pošto je odstajao cijelo ljeto, izvadi
tek u kasnu jesen. Sadržaj se sačuva do sljedećeg
proljeća, a potom se izvadi ono što je bilo i z l o ž e n o
ljetnom životu u zemlji i slično se obraduje, samo
što su sada potrebne mnogo manje količine. Dakle,
komadić veličine zrna graška pomiješa se s jednom
kantom v o d e , možda čak i komadić veličine glave
pribadače. No to se također mora miješati sat vre­
mena. Ako to upotrijebite za prskanje samih biljaka
— osobito će koristiti kod biljaka i sličnog — ne
za brutalno izlijevanje, nego prskanje, vidjet ćete
kako o v o potpomaže djelovanje koje s druge strane
zahvaljujući kravljem gnoju dopire iz zemlje.
I kad bi se ovaj postupak proširio i na polja,
što, da tako kažem, uopće ne bi bilo loše — zašto
ne bi također bilo moguće imati strojeve, njih neće
biti tako teško napraviti, koji će blago poprskati
čitava polja, onoliko koliko to bude potrebno: onda
biste vidjeli kako kravlji gnoj izbija odozdo, a ostalo
o d o z g o privlači, ni preslabo ni prejako. I to bi mog­
lo sjajno djelovati, upravo kod sjetvenih p l o d o v a
(Saatfrüchte).
Vidite, ove stvari izdvojene su iz obuhvatnijega
kruga razmatranja, a ne iz trenutačne zaokupljenosti
jednom stvari, a što bi bilo potpuno isto kao kad
bi se iz jednog prsta teoretski željelo napraviti cijelog
čovjeka; i time će se zacijelo postići nešto što nika­
ko nije za potcjenjivanje. Vidite, o v o što se danas

108
pokušava, što za poljoprivrednika, kao što se kaže,
može biti produktivno, na kraju se ipak svodi samo
na iznalaženje načina na koji bi se p r o i z v o d n j o m
mogla ostvariti najveća dobit. Samo na to. Zar ne,
čovjek sigurno ne misli stalno na to, ali je u podsvijesti
to uvijek prisutno — čovjek je kao poljoprivrednik
začuđen kad nekim mjerama smjesta ostvari velik
uspjeh, ima velike krumpire, ima nešto što je veliko,
što buja. Da, ali čovjek onda ne poduzima daljnja
istraživanja, jer sve to nije ono najvažnije u cijeloj
stvari.
Najvažnije je da čovjek dobiva ono što najbolje
služi njegovoj opstojnosti. Možete uzgojiti p l o d o v e
koji sjajno izgledaju, na polju ili u voćnjaku, ali
oni čovjeku možda samo napune želudac, a zapravo
organski ne unapređuju njegovo unutarnje bivanje.
Ali ova znanost ne može dovesti do toga da čovjek
za svoj organizam dobije najbolju vrstu hrane jer
ona do toga uopće ne može naći put.
Ali vidite, ovo što se govori iz duhovne znanosti
počiva na cjelokupnom domaćinstvu prirode. Misli
se polazeći od cjeline; stoga je ono pojedinačno što
se mora reći, mjerodavno za cjelinu. Uz takvo bav­
ljenje p o l j o p r i v r e d o m ne može se dogoditi drugo
nego da ona čovjeku i životinji daje najbolje. Svuda
se prilikom promatranja polazi od čovjeka, jer čovjek
je svemu osnova. Iz toga proizlaze upute koje se
daju zato da bi se čovjekova priroda najbolje potpo­
mogla. Upravo se po tome ovaj oblik promatranja
razlikuje od onog koji je danas uobičajen.

109
 ODGOVORI NA PITANJA
12. lipnja 1924.

Razrjedivanje, miješanje i razdioba gnojiva iz kravljeg

roga — Čuvanje i upotreba kravljih rogova — Tjeranje
sjemena u kaos — Reproduktivna sposobnost i
hranjivost žitarica

Pitanje: Nastavlja li se razrjedivanje aritmetičkom

progresijom ?
Dr. Steiner. U tom pogledu mora se reći sljedeće.
Vjerojatno će za veće površine trebati veće količine
v o d e , a manje kravljih rogova, tako da će se s raz­
mjerno malo kravljih r o g o v a moći pognojiti velike
površine. U Dornachu smo imali dvadeset pet kravljih
rogova i to smo privremeno podijelili na jedan veći
vrt. Pritom smo uzimali jedan rog na pola kante.
Onda smo u jednu punu kantu stavili dva kravlja
roga. Potom smo pognojili površinu koja je bila znatno
veća: sedam kravljih r o g o v a na sedam kanti.

Smije li se prilikom miješanja gnoja za velike povr­

šine koristiti neka miješalica ili to nije dopušteno?
T o g a se naravno m o ž e m o s t r o g o p r i d r ž a v a t i
ili o d l u č i t i p o s t u p n o skliznuti u surogatstvo. N e ­
sumnjivo je da miješanje rukom znači nešto drugo
n e g o miješanje strojem. T o mehanicist n a r a v n o
neće p r i z n a t i . Ali zamislite kakva je silna razlika
ako doista miješate rukom i p r i t o m u miješanje
unosite sva ona fina gibanja; sve one stvari koje
m o ž d a unosite, m o ž d a i osjećaje, ako unosite sve
to ili ako se pak miješanje obavlja strojem. Naravno,
ljudi danas ne vjeruju da to ima utjecaja, ali to

110
je posve jasno i u medicini. Vjerujte da nije sasvim
svejedno ako se neki lijek spravlja rukom ili stro­
jem. Čovjek stvarima nešto dodaje ako ih sam obra­
duje — t o m e se ne trebate p o d s m j e h i v a t i . Često
su me pitali — neki od vas poznaju lijekove Marije
Ritter u medicini — što mislim o lijekovima Marije
Ritter. Možda znate da o tim lijekovima jedni pjeva­
ju h v a l o s p j e v e , drugi razglašuju da nisu o s o b i t o
djelotvorni. Oni svakako imaju djelovanje, ali čvrsto
sam uvjeren da će djelotvornost tih sredstava znat­
no opasti ako se ona m a s o v n o p o j a v e na tržištu,
jer upravo kod tih sredstava nije svejedno posje­
duje li ih sam liječnik i n e p o s r e d n o ih daje paci­
jentima. Kad liječnik takvo nešto daje pacijentima,
kad se sve to zbiva samo u malim krugovima, on
t o m e p r i d o d a j e o d r e đ e n i entuzijazam. N o , reći
ćete, entuzijazam se ne m o ž e p r o c i j e n i t i . No on
također titra u tome i liječnici su oduševljeni kad
su puni entuzijazma. Na lijekove v r l o jako djeluje
svjetlo, zašto na njih ne bi djelovao i entuzijazam?
Ali on posreduje i snažno djeluje, tako da današnji
oduševljeni liječnici mogu i z a z v a t i snažna djelo­
vanja. Sredstvo Marije Ritter u p r a v o z b o g toga
v r l o jako djeluje. Oduševljenjem se mogu izazvati
jaka djelovanja. Ali ako to obavljate rutinski, djelo­
vanje će v j e r o j a t n o splasnuti. K o d takvih stvari
u p r a v o je b i t n o s l u ž i m o li se nečim što potječe
od č o v j e k o v e ruke — a m n o g o toga potječe od
čovjekove ruke — ili pak se to radi pomoću stroja.
A l i s v r e m e n o m bi se m o g l o pokazati da to mije­
šanje m o ž e činiti v e l i k o z a d o v o l j s t v o , tako da se
na strojnu obradu, kad će biti p o t r e b n o m n o g o
kravljih r o g o v a , neće ni pomišljati. Jednom će
se taj posao obavljati nedjeljom kao poslastica.

111
Kad nedjeljom stignu brojni gosti i uz r a z g o v o r
p r i o n u na t o , p r i t o m će se postići o n o najbolje i
to bez mašina.

Razdioba pola kante vode na površinu od trećine

jutra izaziva male tehničke poteškoće. Ako se poveća koli­
čina kravljih rogova, onda sve ne poraste samo za broj
kravljih rogova, nego mnogo više. Prema tome, razdioba
će onda biti još teža. Može li se ta količina vode razri-
jediti s još više vode, ili je bitno da se taj odnos (od
pola kante) ostavi kakav jest? Dakle, da se uzme otprilike
pola kante na trećinu jutra?
To će biti moguće. Ali mislim da se onda mora
promijeniti naćin miješanja. To možete učiniti tako
da najprije jedan kravlji rog izmiješate s pola kante
v o d e , zatim to razrijedite, a potom opet miješate;
no mislim da bi ipak bilo bolje kad bi se izračunalo
koliko se manje supstancije treba izmiješati u pola
kante v o d e , premda je ima manje od jednoga krav­
ljeg roga. Strašno je bitno da se postigne potpuna
stopljenost. Pošto se supstancija uspe u vodu i pro­
miješa, potrebno je dugo dok se ne postigne prava
stopljenost. Mora se postići potpuna stopljenost, i
uvijek kad se uspu odeblje supstancije ili kad se
ne miješa dovoljno snažno, ne dobije se temeljita
izmiješanost. Vjerujem da je čovjeku lakše ako pola
kante miješa s manje supstancije nego ako ponovno
mora miješati o n o što je već razmućeno.

Treba li procijediti tekućinu u kojoj su preostali

čvrsti sastojci kako bi se ona mogla bolje raspršiti?
Mislim da to neće biti potrebno jer, ako se snažno
vrti, dobiva se prilično mutna tekućina, te se onda
ne treba obazirati na strana tijela koja su unutra.

112
Gnojivo će se moći d o b r o razdijeliti. Čisti kravlji
gnoj je najbolji, ali ako unutra i jesu strana tijela,
ne mislim da je p o t r e b n o ulagati trud kako bi se
on pročistio. Ako unutra ima stranih tijela, ona će
pod određenim okolnostima moći povoljno djelovati,
a ne štetiti, jer prilikom koncentriranja i p o n o v n o g
razrjedivanja ne djeluje ništa drugo nego zračenje,
više ne djeluju supstancije, već samo dinamičko zrače­
nje, tako da vam ne prijeti opasnost da ćete na mjestu
gdje će završiti takvo strano tijelo dobiti krumpire
s dugim klicama na kojima neće biti ništa. Takve
opasnosti nema.

Mislio sam samo na upotrebu prskalice.

Može se procijediti, to neće štetiti. Najbolje bi
bilo napraviti strojeve koji imaju cjedilo.

Nije rečeno treba li izmjeriti masu u rogu da bi se

dobio proporcionalni odnos. Je li pola kante švicarska
kanta ili se radi o litrama?
Koristio sam švicarsku kantu* — kantu za mužnju
u Švicarskoj — cijelu stvar iskušali smo neposred­
nim promatranjem. Sada bi trebalo odrediti težinske
odnose.

Mogu li se kravlji rogovi iskoristiti više puta ili uvijek

moraju biti od tek zaklanih životinja?
To nismo iskušali, ali mislim da se kravlji rogo­
vi mogu uspotrijebiti tri do četiri puta zaredom,
no nakon toga više neće biti baš p o g o d n i . M o g l o
bi se d o g o d i t i da se p o d o d r e đ e n i m okolnostima
pruži mogućnost da se kravlji r o g o v i , nakon što su

* Kanta od 10 1 ( o p . p r e v . ) .

113
korišteni tri do četiri godine, pohrane u štali i tako
iskoriste i sljedeće godine. No ne znam koliko kravljih
rogova jedno imanje ima na raspolaganju, treba li pritom
biti posebno štedljiv ili ne. O tome sada ne mogu odlučiti.

Gdje valja nabaviti kravlje rogove? Moraju li biti s

područja Istočne ili Srednje Europe?
Potpuno je svejedno gdje se kravlji rogovi nabav­
ljaju, samo da nisu sa strviništa, trebali bi, po moguć­
nosti, biti svježi. Čudno je, kako to god paradoksalno
zvučalo, da je zapadnjački život, život na zapadnoj
polukugli potpuno drugačiji nego život na istočnoj
polukugli. Život u Africi, Aziji, Europi znači nešto
drugo nego život u Americi. Tako će možda u odre­
đenim okolnostima s rogovima američke stoke trebati
postupati drugačije. Možda će se pokazati da će kod
tih rogova gnoj trebati biti nešto gušći, krući, zbijeniji.
Najbolje je uzeti r o g o v e tamo gdje ž i v i m o . Postoji
strašno jaka srodnost medu snagama u kravljim rogo­
vima s nekog područja i snaga koje inače vladaju
na t o m području, dok se strane snage u r o g o v i m a
mogu sukobiti sa stvarima koje su u zemlji. No također
se mora uzeti u obzir, a to se često događa, da krave
od kojih potječu r o g o v i u nekom kraju, ne potječu
neposredno iz tog kraja. No ako se krava otprilike
tri do četiri godine hranila na određenom području,
dakle na njemu živjela, onda će se morati prihvatiti
da ona spada na to zemljište i zanemariti činjenica
što g r l o ne potječe sa Zapada.

Koliko rogovi smiju biti stari? Trebaju li biti od stare

ili mlade krave?
Sve se to mora iskušati, s obzirom na bit stvari
najbolji bi bili r o g o v i krava srednje starosti.

114
 Kako veliki trebaju biti rogovi?
(Dr. Steiner crta na ploči rog oko 30 do 40
cm dužine. To je uobičajena veličina kravljih rogova
u Allgäu.)

Da li je važno je li rog uzet od vola, muškog ili ženskog

goveda?
Vrlo je velika vjerojatnost da rog od vola uopće
neće djelovati, da će od bika djelovati razmjerno
slabo. Zboga toga stalno govorim kravlji rogovi, krave
su u pravilu ženskog roda! Mislim na žensku životinju.

Koje je najbolje vrijeme za sjetvu žitarica, krušarica?

Točan o d g o v o r na o v o pitanje dobit ćete kad
u predavanju budem govorio o sjetvi. Sjetva je narav­
no izuzetno važna, i velika je razlika obavlja li se
bliže zimskim mjesecima ili dalje od njih. Kad se
sije bliže zimskim mjesecima, utjecat će se na veću
reproduktivnu sposobnost, kad se sije dalje od zimskih
mjeseci, utjecat će se na veću hranjivost žitarica.

Može li se gnoj iz kravljeg roga raspršiti s pijeskom?

Ima li pritom kiša neko značenje?
Što se tiče pijeska, to se može učiniti. To nismo
iskušali. Ništa ne govori protiv toga. Kako pak djeluje
kiša, to se tek mora provjeriti. Može se pretpostaviti
da kiša ne izaziva nikave promjene, možda bi čak
mogla utjecati na to da se učinak ojača. Ali s druge
strane ipak se radi o tako velikoj koncentraciji snaga
da bi se također m o g l o pomisliti kako bi se p o d
malim udarcima kišnih kapi one previše raspršile.
To je doista fino djelovanje i sve to mora se uzeti
u obzir. Stavljanju pijeska u kravlji gnoj ništa se
ne može p r i g o v o r i t i .

115
 Kako se prilikom pohranjivanja kravljeg roga i nje­
gova sadržaja otklanjaju neki štetni utjecaji?
Kod takvih stvari općenito vrijedi da uklanjanje
takozvanih štetnih utjecaja u pravilu izaziva više
štete nego kad bi ih se ostavilo. Zar ne, činjenica
je da se u novije vrijeme strašno pazi na to da se
posvuda dezinficira. Kod tih stvari nesumnjivo se
na svim područjima ide predaleko. Tako smo kod
naših lijekova uočili, hoteći apsolutno spriječiti svaku
mogućnost plijesni, da se onda moraju primijeniti
i metode koje sputavaju ljekovitu snagu. Ne brinem
posebno zbog štetnih pojava na rogu. One ne štete
mnogo. Najbolje je ako se previše ne trudimo primi­
jeniti metode čišćenja i stvari ostavimo onakvima
kakve jesu. Mi smo ih pokrivali svinjskim mjehurima
da u njih ne bi padala zemlja. Uopće se ne preporu­
čuje poduzimati bogzna kakvo čišćenje rogova. Mora
nam biti jasno da prljavština nije uvijek "prljavština".
Ako, na primjer, lice namažete tankim slojem zlata,
onda je to prljavština, ali zlato nije prljavština. Prema
tome, prljavština nije uvijek prljavština. Upravo pr­
ljavština ponekad djeluje konzervirajuće.

Treba li nekim mjerama poticati što dalje tjeranje sje­

mena u kaos? Zar ne bi bilo nužno učiniti nešto i za kozmič­
ke snage koje treba sačuvati do novog oblikovanja biljke?
Ono bi se moglo potaknuti, ali to neće biti nužno.
Kad se sjeme počinje oblikovati, tada je v e ć doseg­
nut vrhunac stvaranja kaosa. To se neće trebati još
poticati. Poticaj će trebati upravo kod gnojidbe. Ali
ne vjerujem da će se kod stvaranja sjemena pokazati
potreba za stvaranjem kaosa — čim je tu o p l o đ e n o
sjeme, onda je tu i potpuni kaos. To bi se naravno
moglo učiniti tako da se zemljištu doda više kremena.

116
Jer kroz kremen djeluje zapravo ono što se u zemlji
preuzima iz svemira. To bi se m o g l o tako učiniti,
ali ne mislim da je to nužno.

Koliko bi velika trebala biti pokušališta?

S o b z i r o m na to pokusi bi se trebali obavljati
na sljedeći način. Kod takvih stvari uvijek se lako
mogu zadati smjernice, ali svrhovitu veličinu neke
stvari uvijek moramo sami iskušati. No s o b z i r o m
na o v o pitanje razmjerno je lako izvesti pokuse.
Recimo, na dvije pokusne gredice posadite jednu
kraj druge pšenicu i grahorku (esparzetu). Ako primi­
jenite kremen, moći ćete ustanoviti da je kod biljke
koja zbog svojih sklonosti lako uspijeva oblikovati
sjeme, oblikovanje sjemena ometeno. Vidjet ćete da
je kod grahorke oblikovanje sjemena sasvim poti­
snuto, a i da je uslijedilo kasnije. Ako se te stvari
žele proučavati, uvijek se može uspoređivati kakva
svojstva ima sjetveni plod, pšenica, a koja slična
svojstva imaju grahorka, mahunarke i tako izvesti
v r l o zanimljive pokuse o oblikovanju sjemena.

Je li svejedno kada se razrijeđene količine stavljaju

na njivu?
To sigurno nije svejedno ako kravlje r o g o v e
ž e l i m o sačuvati kao kravlje r o g o v e nakon što smo
ih izvadili iz zemlje. Ali u pravilu ih možemo ostaviti
unutra sve do upotrebe; ako trebaju prezimiti i unutra
ostati još neko vrijeme ljeti, neće se pokvariti. No
ako smo prisiljeni pohraniti ih negdje drugdje, treba­
mo pripremiti kutiju koju o b l o ž i m o tresetom, tako
da je sa svih strana obloga od treseta. U to stavimo
kravlje rogove kako bi se zadržala jaka koncentracija.
Za razliku od toga, ni u kom slučaju ne bi trebali

117
čuvati već razrijeđenu tekućinu. Miješanju valja pri­
stupiti ako se gnojidba neće previše odlagati.

Ako se obrađuju ozimi usjevi, treba li rogove izvaditi

iz zemlje tri mjeseca ranije?
Najbolje bi bilo — to nije važno — ostaviti ih
u zemlji do upotrebe. Ako se koriste predstojeće
rane jeseni, ostave se dotada unutra. Gnoj zbog toga
neće biti lošiji.

Neće li se upotrebom finih raspršivača i njihovim

finim raspršivanjem tekućine izgubiti eterske i astralne
snage?
Sasvim sigurno neće. One su jako vezane. Ta­
kođer se uopće ne treba bojati da će duhovno ute­
ći ako ga se ispočetka ne tjera, kao što je to kod
materijalnog.

Kako se postupa s kravljim rogovima i njihovim mine­

ralnim sastojcima koji su tijekom ljeta bili u zemlji?
Neće im škoditi ako ih i z v a d i m o i negdje po­
hranimo. Možete ih bilo gdje baciti na neku hrpu.
Supstanciji koja je p r o v e l a ljeto u zemlji ništa
neće škoditi. Na njih m o ž e sijati sunce. To im
čak m o ž e i koristiti.

Moraju li se rogovi zakopati na mjestu na polju gdje

se kasnije namjerava gnojiti ili se mogu zakopati jedan
do drugog na bilo kojem drugom mjestu?
U tome postoji tako mala razlika da se g o t o v o
ne traba obazirati na to. Najbolje je odabrati mjesto
na kojem je razmjerno dobra zemlja, ne baš jako
mineralna, nego humusna zemlja, i tamo se mogu
zakopati svi r o g o v i koji su potrebni.

118
 Kako je ako se u poljoprivredi koriste strojevi? Rečeno
je da ne bi valjalo koristiti strojeve?
Da, naravno, v i d i t e , to je pitanje na koje se
ustvari ne može o d g o v o r i t i s poljoprivrednoga gle­
dišta. Nema sumnje da je u našem današnjem društve­
nom životu prilično neaktualno pitanje smiju li se
upotrijebiti strojevi. Čovjek danas teško m o ž e biti
poljoprivrednik a da ne koristi strojeve. Dakako,
nisu svi procesi tako p o v e z a n i s najintimnijim pri­
rodnim procesima, kao što je to upravo miješanje
i slično. Kao što u ovakav intimni prirodni proces
ne bi Valjalo uplitati stroj, tako u odnosu na ostale
spomenute elemente sama priroda brine o tome da
s onim što nije p o g o d n o za strojnu obradu, stroj i
ne m o ž e nešto osobito napraviti. Kod oblikovanja
sjemena stroj ne može biti od osobite koristi, o tome
se brine sama priroda. Ipak vjerujem da stvar nije
osobito aktualna. Ali danas se ipak postavlja pitanje:
Kako obaviti posao bez stroja? Treba samo upozoriti
na to da u poljoprivredi ne valja biti opsjednut stro­
jevima. Sasvim sigurno če se pokazati da će onaj
onaj koji je opsjednut strojevima, u p o l j o p r i v r e d i
imati m n o g o manje uspjeha, čak i ako n o v i stroj
poboljša određene stvari, nego kad bi i dalje koristio
stari stroj dokle god on vrijedi. No to su stvari koje
se ne odnose strogo na poljoprivredu.

Može li se navedena količina gnojiva iz kravljeg roga

rastopljenog u vodi upotrijebiti za polovicu navedene
površine?
Tada ćete d o b i t i razbujane p l o d o v e , tada će
se d o g o d i t i o n o što sam n a p o m e n u o prije u v e z i
s n e č i m d r u g i m . A k o tako p o s t u p i t e , na primjer,
pri uzgoju krumpira ili nečeg d r u g o g , d o b i t ćete

119
razbujane p l o d o v e , raširene stabljike, a n e ć e t e
d o b i t i o n o što z a p r a v o ž e l i t e . D o b i t ćete o n o što
se n a z i v a p r e b u j n i m mjestima. Prebujna mjesta
d o b i t ćete z a t o što ste u z e l i p r e v i š e g n o j i v a .

Kako je s krmnim biljem kod kojeg je bujnost poželjna,

kod špinata?
Mislim da ćemo i tu upotrijebiti samo pola kante
s jednim kravljim r o g o m , kao što smo učinili i u
Dornachu na površini koja je većim dijelom povrtnjak.
Za o n o što se uzgaja na v e ć i m površinama trebat
će m n o g o manje. Već je to optimum.

Je li svejedno koji se gnoj koristi: kravlji, konjski

ili ovčji?
Najbolji materijal za ovaj postupak svakako je
kravlji gnoj. Bilo bi v a ž n o i dalje istraživati m o ž e
li se za to koristiti i konjski gnoj. Tada bi bilo važno,
ako se konjski gnoj želi tako pripremati, da se rog
obavije dlakama iz g r i v e kako bi se na taj način
potaknulo na djelovanje ono što kod konja, koji nema
rogova, počiva u g r i v i .

Treba li se gnojiti prije ili poslije sjetve?

Ispravno je ako se to učini prije sjetve. Vidjet
ć e m o kako to djeluje jer o v e smo godine kasnije
prionuli na posao te će se ponešto napraviti poslije
sjetve. Prema tome, vidjet ćemo da li to škodi. Ali
samo se po sebi razumije da to valja činiti prije
sjetve kako bi zemljište već bilo u doticaju s gnojivom.

Mogu li se kravlji rogovi za gnojidbu upotrijebiti i

za mineralno?

120
 To se doduše može; ali ne mogu se upotrijebiti
više od tri ili četiri puta. Njihova snaga gubi se već
nakon trokratne ili četverokratne upotrebe.

Je li važno koje osobe obavljaju posao? Treba li to

činiti antropozof ili pak posao može obavljati bilo koja
druga osoba?
To je naravno pitanje. Postavljeno danas, o n o
će izazvati podsmijeh. Podjećam vas da ima ljudi
kod kojih sjajno uspijeva cvijeće što ga uzgajaju
na prozorima. Kod drugih ljudi ono uopće ne uspijeva,
nego v e n e . Ima takvih slučajeva. Ali sve o n o što
se na izvanjski neobjašnjiv, ali na unutrašnje v r l o
providan način događa zbog čovjekova utjecaja, to
se događa i time što čovjek, recimo, obavlja meditacije
i priprema se meditativnim životom — to sam objasnio
jučer. Čovjek s dušikom, koji sadrži imaginacije, živi
sasvim drugačije ako meditira. Time postaje sposoban
utjecati na to da sve bude bitno djelotvornije; takvu
sposobnost stječe u odnosu na svekoliki rast biljaka.
Jedino što stvar danas nije toliko jasna kao što je
bila u vremenima kad je takvo nešto bilo priznato.
A postojala su vremena kad su ljudi doista znali
da su o d r e đ e n i m postupcima koje su poduzimali
postali sposobnima za njegovanje rasta biljaka. Danas,
kad se tome ne obraća pažnja, prevlast stječu drugi
ljudi i tako se gube ona fina suptilna djelovanja
ako se stalno krećemo među ljudima koji za to ne
mare. Zbog toga se v r l o lako m o ž e osporiti to što
se poduzima. Zato još nevoljko pred većim skupom
o t v o r e n o g o v o r i m upravo o tim stvarima jer one
naravno v r l o lako mogu biti osporene ako se polazi
od današnjih životnih odnosa. Naš prijatelj Stegemann
na raspravi u Bockovoj dvorani nabacio je izuzetno

121
škakljivo pitanje mogu li se nametnička bića suzbiti
na taj način, recimo, koncentracijom i sličnim. Uopće
nije upitno da je to moguće ukoliko se ispravno
postupa. Ako bi se u razdoblju od sredine siječnja
do sredine veljače, kad Zemlja razvija svoje najveće
snage koje su ponajviše koncentrirane u zemlji, ako
bi se tada odredilo, da tako kažem, svečano razdoblje
u kojem bi se poduzimala upravo takva koncentracija,
tada bi se pokazao i učinak. Kao što sam rekao, to
je škakljivo pitanje, ali pitanje na koje se može potvrd­
no odgovoriti. To se samo mora obavljati u suglasju
s p r i r o d o m . Mora se znati da je potpuno drugačije
izvodi li se vježba koncentracije usred zime ili usred
ljeta. U nekim narodnim izrekama sadržano je mnogo
toga što današnjem čovjeku može dati važne upute.
Vidite, jučer sam također mogao navesti i to da sam
uz brojne stvari koje sam trebao učiniti u ovoj inkar­
naciji, a koje se nisu ostvarile, kao vrlo mlad čovjek
naumio napisati takozvanu seljačku filozofiju, popisati
pojmovni život seljaka u pogledu svih stvari s kojima
su u doticaju. Iz toga je moglo nastati nešto izuzetno
lijepo, time bi bila pobijena grofova tvrdnja da su
seljaci glupi. Na vidjelo bi izišla suptilna istina, filo­
zofija koja upravo grandiozno svjedoči o intimnostima
prirodnog života, već i u tvorbi riječi. Doista je začu­
dno što sve seljak ustvari zna o onome što se zbiva
u p r i r o d i . Danas više nije moguće napisati jednu
takvu seljačku filozofiju; u naše vrijeme stvari su
se većinom sasvim promijenile. Danas više nije onako
kako je bilo prije četrdeset-pedeset godina. Da to
je bilo nešto izuzetno značajno, jer tada se od seljaka
m o g l o naučiti m n o g o više nego na sveučilištu. Ali
to je bilo sasvim drugo vrijeme, živjelo se sa seljacima
na selu, a kad su stigli ljudi s kalabrezima koji su

122
bili preteče današnjega socijalističkog pokreta, to
su bile rijetkosti. Danas je svijet potpuno promijenjen.
Mlade dame i gospoda što su ovdje prisutni nemaju
pojma o tome koliko se svijet promijenio u posljednjih
dvadeset-trideset godina. I danas se izgubilo mnogo
od prave ljepote u narodnim govorima, a još se više
izgubilo od prave seljačke filozofije koja je bila neka
vrst kulturne filozofije. Čak i u seljačkim kalendarima
tada su se nalazile stvari kojih danas više u njima
nema. One su i izgledale drukčije, bile su prisne.
Poznavao sam seljačke kalendare za koje se koristio
loš papir, ali unutra su bili naslikani planeti, dok
je izvana, na naslovnoj stranici bio bombončič, njega
je čovjek najprije uočio i uvijek ga je mogao lizati
kad bi koristio knjigu. Tako je knjiga napravljena
i ukusnom. Ljudi su je koristili jedan za drugim.

Kad se gnoje veće površine, treba li to ćiniti čisto

prema vlastitom osjećaju s obzirom na količinu kravljih
rogova koji će se upotrijebiti?
Ne bih to savjetovao. Mislim da u tom slučaju čovjek
doista treba biti razuman. Savjetovao bih da se naj­
prije poduzme sve kako bi se pokusima utemeljenim
na vlastitom osjećaju postigli najpovoljniji rezultati i
da se potom počne, kako bi i svijet došao na svoje,
stvar pretočiti u brojeve, tako da se naprave prave tabele
i da ljudi onda mogu koristiti te tabele. Savjetovao bih:
Ako netko prema vlastitom uvjerenju ima dara da tome
pristupi po vlastitom osjećaju, nek tako uradi; ali s
obzirom na druge ljude nek se ne ponaša kao da ne
drži mnogo do tabela, već da ljudima pruži izračunljive
zbrojeve i tabele. Sve se uistinu mora preobraziti u
proračunljive brojeve i zbirove. Upravo je to danas nuž­
no. Potrebni su nam kravlji rogovi da bismo ovo ostvarili,

123
ali nisu nam potrebni bikovski rogovi da bismo bili
pobornici stvari. Upravo se zbog toga lako pojavljuju
otpori. Savjetovao bih da se postignu kompromisi kad
je god to moguće i da se po mogućnosti uzmu u obzir
i vanjske prosudbe.

Može li se za gnojidbu u kompostnu hrpu staviti

onaj postotak gašenog vapna koji se danas propisuje?
Stara praksa sigurno će se pokazati vrijednom.
Trebat će samo poseban pristup, s o b z i r o m na to
radi li se o m o č v a r n o m ili pjeskovitom zemljištu;
kod pjeskovitog zemljišta bit će potrebno nešto manje
gašenog vapna, dok močvarno tlo zahtijeva veći udio
gašenog vapna zbog stvaranja kiseline.

Kako je s prekopavanjem kompostne hrpe?

To joj ne škodi. Naravno, pošto smo je prekopali,
važno je da je pokrijemo slojem zemlje koja je štiti,
da nakon što je prekopamo, na nju stavimo zemljani
pokrivač. Osobito je dobro u tu svrhu upotrijebiti treset.

Koju vrst kalija treba upotrijebiti u razdoblju pri­

jelazne poljoprivrede?
Patent-kalij.

Kako je najbolje iskoristiti preostalo gnojivo pošto

su kravlji rogovi napunjeni? Treba li ga najesen odnijeti
na polje da tamo prezimi ili ga treba ostaviti do proljeća?
Morate biti svjesni da ta gnojidba kravljim ro­
govima ne zamjenjuje dokraja svu gnojidbu, da se
naravno i dalje mora gnojiti. V a ž n o je da se nova
gnojidba promatra kao dodatna gnojidba koja do­
sadašnje postupke gnojidbe značajno unapređuje.
Pritom i dalje ostaje druga gnojidba.

124
 Promatranje makrokozmičkog kao zadaća
duhovne znanosti: Rast zemlje i biljaka

PETO PREDAVANJE
Koberwitz, 13. lipnja 1924.

Pravilna supstäncijalizacija gnojiva

Ono što je jučer izloženo o poboljšanju našega gnojiva

u kravljim rogovima mišljeno je, naravno, kao pobolj­
šanje gnojidbe. Gnojidba se dakako zadržava i danas
ćemo govoriti o tome kako se treba odnositi prema
toj gnojidbi budući da treba poći od shvaćanja kako
se ž i v o mora zadržati u ž i v o m .
Vidjeli smo da etersko-životno zapravo nikad
ne smije napustiti ono što je u regiji, u sferi rasta.
Zbog toga smo veliko značenje pridali spoznaji kako
je tlo iz kojega biljka raste, koje obuhvaća njezino
korijenje, neka vrst nastavka rasta u zemlji, samo
biljno-životno u zemlji, dakle, nešto živo. A jučer
sam čak i napomenuo kako možemo zamisliti prijelaz
između zgrnutog humka s njegovom unutarnjom
živošću potaknutu sadržajem humusa, i onoga što
kao kora, kao lub obavija drvo i zatvara ga prema
van. Prirodno je što je čovjek tijekom novijeg vre­
mena, izgubivši svaki uvid, izgubio i uvid u velike
međuovisnosti u prirodi, što je također potpuno
izgubio uvid u zajednički život zemlje i biljaka ko­
ji se zatim nastavlja u izlučevinama života što se
pojavljuju u obliku gnoja, te kako djeluju snage toga
sveobuhvatnog života. 1 uvid u to morao se postupno
izgubiti.

125
 I kao što sam jučer rekao u raspravi, duhovna
znanost stvarno ne treba d j e l o v a t i tako da se iz
o d r e đ e n o g fanatizma kao nešto bučno, r e v o l u c i o ­
n a r n o o k o m i na o n o što je učinjeno na najrazli-
čitijim ž i v o t n i m p o d r u č j i m a , n e g o treba dokraja
p r i z n a t i sve što je p o s t i g n u t o . I, ako m o g u tako
reći, trebaju se suzbiti samo one stvari koje počiva­
ju na p o t p u n o p o g r e š n i m p r e t p o s t a v k a m a i koje
su povezane s materijalističkim svjetonazorom da­
našnjice; i to treba nadopuniti onime što proistječe
iz ž i v o g sagledavanja svijeta na najrazličitijim ži­
v o t n i m područjima. Zato neću osobitu p o z o r n o s t
p o s v e t i t i opisivanju kako se od stajskoga gnoja,
g n o j n i c e , komposta spravlja g n o j i v o . S o b z i r o m
na obradu gnoja i gnojnice već je štošta učinjeno.
I u tom pogledu možda se može nešto reći u današ­
njoj p o p o d n e v n o j raspravi. N a p o m e n u o bih da
je n e o p h o d n o uvidjeti kako se na našim g o s p o ­
darstvima mora p r o v o d i t i eksploatacija. Ta se eks­
ploatacija mora p r o v o d i t i j e d n o s t a v n o zbog toga
što svime onime što s gospodarstva šaljemo u svijet,
zemlji doista otimamo snage, čak i zraku o t i m a m o
snage koje se moraju zamijeniti, tako da se s vre­
m e n o m uistinu mora p r i m j e r e n o obraditi sadržaj
gnojiva koje je u svojoj v r i j e d n o s t i p o v e z a n o s
o n i m e što je p o t r e b n o za osiromašenu zemlju da
bi je se p r a v i l n o o ž i v j e l o . No u posljednje vrijeme
u tom su pogledu iz materijalističkog svjetonazora
p r o i z i š l a razna p o g r e š n a mišljenja.

Prvo: Danas se p o m n o proučava kako djeluju

bakterije, najmanja živa bića; upravo se tim naj­
manjim živim bićima pripisuje da mogu pravilno
supstancijalizirati gnojivo. Baš se gleda što bakte­
rije čine u gnoju i računa se na njih. U tom smislu

126
obavljeni su doista domišljati, izuzetno logični, ali
u većini slučajeva nedovoljno trajni, nedovoljno ko­
risni pokusi cijepljenja zemljišta. I sve to poduzeto
je upravo na osnovi shvaćanja koje se otprilike može
usporediti s ovime: u jednoj sobi otkrijemo izuzetno
mnogo muha, te stoga pomislimo da je soba prljava
jer u njoj ima puno muha. Soba uopće nije prljava
zato što u njoj ima puno muha, nego u njoj ima
puno muha jer je prljava. I sobu nećemo učiniti
čišćom ako umujemo o metodama kojima bi se raz-
množile muhe jer mislimo da bi one trebale izjesti
prljavštinu, ili o metodama kojima bi se smanjio
broj muha i slično. Takvim metodama nećemo postići
mnogo, već ćemo svakako više postići time da izravno
krenemo na odstranjivanje prljavštine.
Kad se životinjske izlučevine koriste za gnojivo,
stvar je u tome da mala živa bića promatramo kao
nešto što se pojavljuje u procesima koji tu ili tamo
nastaju u supstanciji gnojiva, što, prema tome, može
biti izuzetno koristan pokazatelj za određena sta­
nja supstancije gnojiva, ali veliko značenje ne može
imati njihov unos i uzgoj, prije će ga imati njihovo
suzbijanje.
Dakako, takvo nešto ne treba ni t v r d i t i ako
se istodobno ne pokažu načini kako da se to učini.
Sigurno, o v o što sam dosad g o v o r i o ističe se na
različitim stranama; ali v a ž n o je da se zna ne samo
o n o što je ispravno. Jer to ispravno često ne može
ničemu p o s l u ž i t i ako ne postoje pravila kojima
bi se, ukoliko je i s p r a v n o n e g a t i v n o , i s p r a v n o m e
s u p r o t s t a v i l o p o z i t i v n o . Posvuda je stvar u t o m e
da se n e g a t i v n o ne treba ni spominjati ako se
ne mogu ponuditi p o z i t i v n i prijedlozi jer to samo
izaziva ljutnju.

127
 Drugo: ljudi, izazvani materijalistički obojenim
gledanjem, u novije vrijeme pridaju značenje treti­
ranju gnojiva svakakvim anorganskim supstancijal-
nim spojevima i elementima. Iskustvo je pokazalo
da ni to nema trajne vrijednosti. Naime, ž e l i m o li
gnojivo oplemeniti, poboljšati mineralima, treba nam
biti jasno da se time samo djeluje na oživljavanje
tekućeg, v o d e , no za d o b r o uspijevanje biljaka nije
dovoljno samo organizirati, oživjeti vodu. Jer voda
koja samo curi kroza zemlju, više ništa ne oživljava.
Zemlja se mora oživjeti izravno, a to nije moguće
ako se koristi mineralno, to je j e d i n o moguće ako
se koristi organsko koje se d o v o d i u odgovarajuće
stanje u kojem ono organizirajući, oživljavajući samo
djeluje na čvrsto, zemljano. Sve to, davanje poticaja
baš gnoju ili gnojnici — svemu što djeluje na taj
način može se dati takav poticaj ako se ostane u
okviru oživljavajućeg — to je zadaća duhovnoznan-
stvenog poticaja koji se daje poljoprivredi. Duhovna
znanost svuda zagleda u velika djelovanja životnog,
a ne obazire se, budući da to nema najveće značenje,
na promatranje sitnog — tome pozornost posvećuje
mikroskop — ni na zaključke i z v e d e n e polazeći od
mikroskopskog. Zadaća duhovne znanosti jest pro­
matranje makrokozmičkog, širokih krugova prirodnog
djelovanja. Zato je naravno nužno da se zagleda u
ta prirodna djelovanja.
Ali vidite, postoji rečenica koju ćete u razno­
raznim oblicima pronaći svugdje u poljoprivrednoj
literaturi — ona proizlazi iz tobožnjih iskustava —
i koja glasi otprilike ovako: Dušik, fosforna kiselina,
vapno, kalijeva sol, klor i tako dalje, čak i željezo,
sve to ima veliko značenje za tlo na kojem bi trebale
uspijevati biljke. Ali kremena kiselina, o l o v o , arsen,

128
živa — tome se pridodaje čak i natron ( s o d a ) —
oni za pravo uspijevanje biljaka u najboljem slučaju
imaju podražajnu vrijednost, kako se kaže. T i m e
se biljke potiču.
Takva tvrdnja svjedoči da se zapravo tapka u
potpunom mraku i može biti samo dobro — sigurno
zahvaljujući starim tradicijama — ako se s biljkama
ne postupa tako bezumno kako bi se postupalo kad
bi se ravnalo po toj rečenici. Po njoj se i ne može
ravnati. Jer o čemu se radi?
Vidite, u stvarnosti je tako da velika priroda
ne napušta tako nemilosrdno nekoga tko se ne obazire
na njezinu kremenu kiselinu, olovo, živu, arsen, kao
što napušta nekoga tko pravilno ne cijeni kalijevu
sol, v a p n o ili fosfornu kiselinu. A da bi se u zemlji
pravilno imalo fosfornu kiselinu, kalijevu sol, vapno,
mora je se obraditi, mora je se pravilno gnojiti. To
ne pada s neba. Ali svakako, stalnom proizvodnjom
zemlju se može osiromašiti. Nju se doista neprekidno
osiromašuje. Zato je se mora gnojiti. I s v r e m e n o m ,
kao što je to često kod proizvodnje, uravnoteživanje
gnojivom može biti n e d o v o l j n o . Tada se p r o v o d i
eksploatacija. Time se zemlja trajno osiromašuje.
Treba se pobrinuti da pravi prirodni proces
teče pravilno. Takozvana podražajna djelovanja jesu,
naime, najvažnija djelovanja. Oko cijele Zemlje djeluju
u najfinijim dozama upravo tvari koje se smatraju
nepotrebnima; a one su biljkama toliko neophodne
koliko i ono što biljke dobivaju od zemlje. One ih
upijaju iz zemaljskog okružja: živu, arsen, kremenu
kiselinu; iz tla ih upijaju pošto su oni zračenjem
dospjeli u nj.
Mi ljudi m o ž e m o p o s v e o n e m o g u ć i t i da t l o
iz zemaljskog okružja p r a v i l n o upija o n o što je

129
biljkama p o t r e b n o . A k o stalno neplanski gnojimo,
p o s t u p n o m o ž e m o zemlju o n e m o g u ć i t i da upija
o n o što je u najfinijim homeopatskim dozama dje­
l o t v o r n o u kremenoj kiselini, o l o v u , ž i v i , što, ako
tako m o g u r e ć i , d o l a z i iz zemaljskog okružja i
m o r a biti p r i m l j e n o u rast biljaka kako bi biljka
— koja z a p r a v o svoje tijelo što ga oblikuje ugljik
g r a d i uz p o m o ć o n o g a što u najfinijim d o z a m a
d o l a z i iz zemaljskog okružja — uvijek u zemlji
imala o n o što joj je p o t r e b n o .
Zato je moramo dobro obraditi, ne samo onako
kako sam jučer rekao nego i drugim našim gnoji­
vima. I pritom nije stvar u tome da gnojivu samo
p r i d o d a m o supstancije za koje vjerujemo da su mu
potrebne kako bi se potaknuo rast biljaka, nego se
radi o tome da mu p r i d o d a m o životne snage. Jer
biljci su m n o g o važnije životne snage nego samo
Supstancijalne snage, nego samo supstancije. Kako
god tlo, koje bismo s v r e m e n o m dobili, bilo bogato
o v o m ili o n o m supstancijom, o n o ipak nimalo ne
bi koristilo rastu biljaka ako biljku gnojidbom ne
bismo osposobili da u vlastito tijelo preuzme ona
djelovanja koja to tlo sadrži. U tome je stvar.
No danas se uopće ne zna kako neznatne količine
izuzetno jako djeluju upravo kad je riječ o ž i v o m .
Međutim, mislim da nakon istraživanja o djelovanju
najmanjih entiteta koja je obavila gda. dr. Kolisko
i koja su sve o n o što je u homeopatiji dosad bilo
tapkanje i pipanje sjajno postavila na temeljitu znan­
stvenu osnovu, mislim da se nakon toga može smatrati
znanstveno utemeljenim da se u malim entitetima,
u malim količinama, odgovarajućom primjenom malih
količina oslobađaju upravo zračeće snage potrebne
u organskom svijetu.

130
 Prilikom gnojidbe uopće nam neće biti teško
tako primijeniti najmanje količine. I vidjeli smo,
pošto prije ili poslije gnojidbe z g o t o v i m o o n o što
smo spremili u kravljim rogovima, kako time gnojivu
pridodajemo djelovanja, pridodajemo one snage koje
su potrebne da bismo gnojivu koje se upotrebljava
odvojeno od te homeopatske gnojidbe, koje se pravil­
no doprema na svoje mjesto, p o m o g l i u njegovu
djelovanju. Ali mora se na raznorazne načine pokušati
gnojivu podariti pravu životnost, konzistenciju da
samo od sebe zadrži onoliko dušika, onoliko drugih
tvari koliko mu je potrebno, podariti mu težnju prema
životnosti koja ga zatim p o n o v n o osposobljava da
zemlji pruži odgovarajuću životnost. I tu bih danas
dao neke smjernice koje upravo upućuju na to kako
bi se gnojivu čak i u malim količinama p r i d o d a l o
ono, uz o n o što pridodajemo iz kravljih rogova, što
ga toliko oživljuje da svoju životnost može prenijeti
na tlo iz kojeg niču biljke.

Pritom ću napomenuti različite stvari, ali izričito

naglašavam da se ono što je zbog određenih okolnosti
u nekim krajevima teško i z v e d i v o ipak slobodno
može zamijeniti nečim drugim. Samo u jednom jedi­
nom slučaju neće se moći naći zamjena jer je to
toliko osebujno da se na isti način neće moći susresti
ni u jednoj drugoj biljnoj vrsti.
Prema o n o m e što sam spomenuo, najprije se
mora paziti da o n o što se u organskom tiče prven­
stveno svijeta: ugljik, kisik, dušik, vodik, sumpor;
da se to u organskom pravilno spaja s drugim supstan­
cijama, dakle, da se spaja, recimo, baš s kalijevim
solima. Ako pogledamo samo količinu kalijevih soli
koje su biljci potrebne za rast — sigurno, o tome
se nešto zna, zna se da kalijeve soli ili kalij uopće

131
usmjeravaju rast biljke prema onim područjima bilj­
nog organizma koja u brojnim slučajevima postaju
kosturom, koja stvaraju o n o što je čvrsto, snažno;
zna se da se kalijevim sadržajem obuzdava rast u
stabljici. Ali važno je da se kalijev sadržaj u onome
što se događa između zemlje i biljaka preradi tako
da se on u organskom procesu ispravno odnosi prema
onome što ustvari tvori tijelo biljke, bjelančevinasto
(Eiweißartige). A tu se nešto m o ž e postići ako se
uradi sljedeće.
Uzmimo stolisnik, biljku koju je uglavnom lako
naći. Ako je slučajno u nekom kraju nema, može
se isto tako upotrijebiti i osušen. Taj je stolisnik
— a to je ustvari svaka biljka — čudo od biljke, ali
ako pak se pogleda neki drugi cvijet, onda čovjeka
osobito dirne kakvo je čudo od biljke taj stolisnik.
G o v o r i o sam vam da u sebi nosi ono čime si duh
uvijek ovlažuje prste kad ugljik, dušik i tako dalje
želi poslati na njihova odgovarajuća organska mjesta.
Taj stolisnik objavljuje se u p r i r o d i tako kao da je
neki tvorac biljaka kod njega imao model po kojem
je o d r e d i o točan omjer između sumpora i drugih
biljnih supstancija. Reklo bi se da ni kod jedne druge
biljke duhovi p r i r o d e ne uspijevaju tako savršeno
iskoristiti sumpor kao kod stolisnika. I kad je čovjek
upoznat s djelovanjem stolisnika u životinjskom i
ljudskom organizmu, ako se zna kako taj stolinik,
ukoliko se pravilno unese u biološko, doista može
popraviti sve ono što proistječe iz slabosti astralnog
tijela, može se pratiti njegovo djelovanje u čitavom
prirodnom procesu rasta biljaka. On je blagotvoran
samim time ako na nekom području divlje raste na
rubovima oranica ili kraj puta, ondje gdje se uzgajaju
žitarice ili krumpiri ili neka druga kultura. Stolisnik

132
nikako ne bi smjelo iskorijeniti. Razumljivo je da
bi trebalo spriječiti da se stolisnik ukorijeni negdje
gdje bi mogao smetati — štetan nije ustvari nigdje,
ali može smetati — ali kao što neki simpatični ljudi
ne djeluju u društvu onime što g o v o r e , već samom
svojom pojavom, tako i stolisnik već i svojom prisut-
nošću povoljno djeluje na području gdje se razmnožio.
Upravo sa stolisnikom može se učiniti sljedeće:
Uzme se ono isto što se od stolisnika koristi u medicin­
ske svrhe — one cvatove gore, kišobranaste cvatove.
Ako imamo svježi stolisnik, najbolje je da ih uberemo
svježe i p o t o m kratko sušimo. Zapravo ih uopće ne
treba puno sušiti. Ako nemamo svježi stolisnik, nego
samo osušeni, onda bismo prije upotrebe iz listova
trebali pokušati iscijediti sok koji se iskuhavanjem
može dobiti čak i iz suhih listova, i tim sokom malo
zalijemo cvat. Onda uzmemo mjehur neke plemenite
divljači — vidite kako se ovdje posvuda ostaje u
živućem — nakon što smo zgnječili jednu ili dvije
šake stolisnika, uvijemo tu supstanciju u mjehur
plemenite divljači, svežemo ga i u tom mjehuru dobi­
j e m o tako prilično konzistentnu masu stolisnika.
Zatim tu masu stolisnika objesimo ondje gdje ljeti
po mogućnosti sja sunce. Kad stigne jesen, skinemo
je i ne o d v e ć duboko stavimo u zemlju da prezimi.
Dakle, tijekom jedne godine cvjetovi stolisnika —
ne smeta ako su se već zametnuli plodovi — uvijeni
u mjehur plemenite divljači, dijelom iznad zemlje,
dijelom u zemlji i z l o ž e n i su djelovanjima kojima
mogu biti izloženi. Vidjet ćemo da tijekom zime po­
primaju prilično neobičnu konzistenciju.

Ako onda tu supstanciju izvađenu iz mjehura

— sad je takvu m o ž e m o čuvati koliko dugo hoćemo
— stavimo u hrpu gnoja koja može biti velika kao

133
kuća i u njoj je razdijelimo — u to se uopće ne
mora uložiti mnogo truda — ako je jednostavno razdi­
j e l i m o , djeluje zračenje. U njoj je izuzetna zračeća
snaga — a u zračeće snage materijalist će zacijelo
vjerovati budući da g o v o r i o radiju — samim ti­
me što je ta supstancija unesena, a čak i naširoko
razdijeljena, ona djeluje na gnoj i gnojnicu te na
kompostnu masu.
Ta masa dobivena od stolisnika djeluje tako
oživljavajuće, osvježavajuće ako se tako pripravljeno
gnojivo upotrijebi jednostavno onako kako se gnojiva
danas primijenjuju i tako popravi ono što je eksploa­
tirano. Gnojivu se vraća mogućnost da ponovno oživi
zemlju tako da ona može primiti druge kozmičke
tvari, ono što u najfinijim homeopatskim dozama
dolazi kao kremena kiselina, o l o v o i tako dalje. No
0 tome bi članovi poljoprivrednoga kružoka opet
trebali obaviti pokuse; uvjerit će se da će to uspjeti.
Vidite, sada je pitanje — jer treba raditi s uvi­
dom, a ne bez njega — stolisnik smo upoznali, njegov
jako homeopatski sadržaj sumpora koji je doista
uzorno spojen s kalijem, a i sam veličanstveno djeluje
iz-stolisnika, što stolisniku podaruje sposobnost da
svoja djelovanja raširi i u većim masama. Ali zašto
baš u mjehuru plemenite db/ljači?
To je p o v e z a n o s uvidom u veliki proces koji
se odvija upravo u vezi s mjehurom. Plemenita divljač
je životinjski stvor koji je u posve intimnom odnosu
ne toliko sa Zemljom koliko sa zemaljskim okružjem,
s onime što je u zemaljskom okružju svemirsko; zbog
toga plemenita divljač ima r o g o v e koji imaju zada­
ću što smo je jučer razložili. I upravo o n o što je u
stolisniku, na osobit način konzervira se u čovječjem
i životinjskom organizmu procesom koji se odvija

134
između bubrega i mjehura, a taj je proces opet ovisan
0 supstancijalnom ustrojstvu mjehura. Tako opet
u mjehuru plemenite divljači, premda mu je sup­
stancija tako tanka, ipak imamo snage koje nisu kao
kod goveda — one su opet potpuno drugačije —
povezane s nutrinom, nego sa snagama kozmosa,
mjehur plemenite divljači g o t o v o je odraz kozmosa.
Tada stolisniku pružamo mogućnost da znatno poveća
već postojeće snage za spajanje sumpora s drugim
supstancijama. U obradi stolisnika koju sam izložio
imamo nešto sasvim fundamentalno za poboljšanje
gnojiva i zadržavamo se u živućem, ne izlazimo iz
živućeg, ne ulazimo u anorgansku kemiju. To je važno.
Uzmimo drugi primjer. Ako gnojivu želimo pru­
žiti mogućnost da u sebe primi onoliko života da
ono taj život može prenijeti na zemlju iz koje raste
biljka, bitno je da gnojivo osposobimo kako bi ono
još više u sebi sjedinilo tvari koje su uz kalij također
neophodne za rast biljaka — kalcij, kalcijeve spojeve.
U stolisniku se prvenstveno radi o djelovanjima kalija.
Želimo li obuhvatiti i kalcijeva djelovanja, p o n o v n o
nam je potrebna biljka koja doduše ne pobuđuje
oduševljenje kao stolisnik, ali koja ipak također, u
homeopatskim dozama, sadrži sumpor kako bi se
pomoću sumpora privukle ostale tvari potrebne biljci
i uvukle u organski proces. To je kamilica, Chamomilla
officinalis.
Ne bi valjalo samo reći da je kamilica obilježena
time što je bogata kalijem i kalcijem, nego je ovako:
u procesu stvaranja kalija stolisnik prvenstveno raz­
vija svoju sumpornu snagu. Zbog toga ima točno
o n o l i k o sumpora koliko mu je potrebno da prera­
di kalij. No kamilica prerađuje i kalcij i time o n o
što ponajprije pridonosi onemogućavanju štetnih
fruktifikacijskih djelovanja, što pridonosi održavanju
biljke zdravom. No čudesno je što i kamilica u sebi
ima ponešto sumpora, ali u drugoj količini jer mora
preraditi i kalcij. Sada opet treba istraživati. Vidite,
o n o što proizlazi iz duhovne znanosti uvijek uzima
u obzir velike krugove, kao što se kaže, makrokozmi-
čke, a ne mikrokozmičke razmjere.
Sada treba pratiti što se s kamilicom zbiva u
ljudskom i životinjskom organizmu. U svemu onome
što se s upotrijebljenom kamilicom zbiva u ljud­
skom ili životinjskom organizmu mjehur nema gotovo
nikakvo značenje, dok v e ć e značenje ima supstan­
cija crijevne stijenke, važna je supstancija crijevne
stijenke. Ako stoga kamilicom ž e l i m o djelovati isto
kao sa stolisnikom, trebamo ubrati njezine nježne
bijelo-žute glavice, te glavice obraditi isto kao i stolis-
nikove kišobrančiće, ali ne stavljamo ih u mjehur,
nego u goveda crijeva.
Vidite, opet možete učiniti prekrasnu stvar, nije
potrebno mnogo, ali to je prekrasna stvar. Umjesto
da sve što postoji s te strane upotrijebite onako
kako je danas uobičajeno, umjesto da pravite kobasice,
pravite kobasice od goveđeg crijeva u kojima je nadjev
pripravak od kamilice. I time je ponovno dano nešto
što se mora izložiti djelovanju p r i r o d e — vidite, i
tu se ostaje u okviru živućeg. Sada te dragocjene
kobasice, budući da je stvar u tome da bi u zemljanom
po mogućnosti trebalo djelovati slično živuće, treba
tijekom cijele zime, ne preduboko, ostaviti u zemlji
po mogućnosti bogatoj humusom i to na mjestu gdje
se snijeg dulje zadržava i gdje je on d o b r o oba­
sjan suncem, tako da na mjesto gdje ste smjestili
te dragocjene kobasice djeluju kozmičko-astralna
djelovanja.

136
 Zatim ih u proljeće i z v a d i m o i p o h r a n i m o na
isti način te ih d o d a m o gnojivu isto kao i stolisnik,
i vidjet ćete da ćemo tako dobiti gnojivo koje, prvo,
bolje zadržava dušik n e g o druga gnojiva, kojemu
je uz to obilježje da tako oživljuje zemlju da ona
m o ž e izuzetno poticajno djelovati na rast biljaka.
Ako se tako gnoji, time će se ponajprije uzgojiti
zdravije biljke, doista zdravije biljke.
Zar ne, sve o v o danas izgleda kao ludo — to
mi je jasno — ali pomislite samo što je sve do danas
ljudima izgledalo kao ludo, a nakon nekoliko godi­
na uvedeno je u praksu. Trebali ste samo pročitati
švicarske novine kad je netko g o v o r i o o tome da
bi trebalo izgraditi brdske pruge, što mu je sve pred-
bacivano. Ali brdske pruge ubrzo su se pojavile i
danas ljudi ne misle da je onaj koji ih je izmislio
bio luđak. Prema tome, kod tih je stvari v a ž n o da
se otklone predrasude. Kao što sam rekao, ako je
ove dvije biljke teško nabaviti u nekom kraju, mogu
se zamijeniti nečim drugim; to ne bi bilo tako dobro,
ali može se koristiti i osušena biljka.
Nasuprot tome, u p o g l e d u d o b r o g djelovanja
na našu gnojidbenu masu teško je zamijeniti bilj­
ku koju često ne v o l i m o , ne v o l i m o u tom smislu
da nešto što v o l i m o , rado pomilujemo. Tu biljku
ne milujemo rado: koprivu. To je doista najveća
blagotvorka za rast biljaka i g o t o v o je se ne može
nadomjestiti nijednom drugom biljkom. No ako negdje
nije dostupna, m o ž e se upotrijebiti i u suhom sta­
nju. Ali kopriva je doista "Katica za sve", ona može
neizmjerno m n o g o . I kopriva nosi u sebi o n o što
svuda ureduje i prerađuje d u h o v n o , sumpor, čije
sam značenje izložio. Ali osim toga što kopriva dalje
prenosi zračenja i strujanja kalija i kalcija, ona ima

137
i neku vrst željeznih zračenja koja su za prirodni
tijek povoljna g o t o v o kao i za nas vlastita željezna
zračenja u krvi. Zbog svojeg dobročinstva kopriva
uopće ne zaslužuje da vani u prirodi raste tako pre­
zrena. Ona bi ustvari trebala rasti oko čovjekova
srca jer ona je vani u p r i r o d i po svojem veličan­
stvenom unutarnjem djelovanju, po svojoj unutarnjoj
organizaciji zaista slična o n o m e što je srce u ljud­
skom organizmu. Riječ je o tome da se u koprivi
nalazi velika blagodat i tu bi se svakako moglo reći
— oprostite, gospodine grofe, što ću u ovom slučaju
biti toliko lokalan — da za rasterećivanje tla od
željeza, ukoliko je to potrebno, upravo pogoduje
sjetva koprive na nevinim mjestima. Ona na osobit
način gornji sloj tla oslobađa od djelovanja željeza
jer ga ona jako voli i privlači. Premda se ne otklanja
samo željezo, otklanja se njegovo djelovanje na rast
biljaka. Stoga bi sjetva koprive osobito bila značajna
u o v i m krajevima. No to bih tek usput napomenuo.
Želio bih upozoriti na to da već sama prisutnost
koprive može biti značajna za cijeli okoliš u pogledu
rasta biljaka.
I tako, da bismo poboljšali gnojivo, uzmemo
onoliko koprive koliko m o ž e m o zahvatiti i pustimo
da malo uvene, malo je stisnemo i upotrijebimo je
ovaj put bez mjehura plemenite divljači, bez goveđeg
crijeva, jednostavno je zakopamo u zemlju posipavši
je, recimo, tankim slojem treseta, tako da je malo
odvojena od zemlje. To zakopamo izravno u zem­
lju, ali d o b r o zapamtimo to mjesto kako ne bismo
iskopali samo zemlju kad budemo htjeli iskopati
koprivu. Onda je ostavimo preko zime i preko ljeta
— mora biti zakopana godinu dana — i tako dobivamo
supstancijalnost iznimne djelotvornosti.

138
 Sada to p o m i j e š a m o s g n o j i v o m o n a k o kao i
d r u g o o čemu sam g o v o r i o ; time p o s t i ž e m o da
g n o j i v o unutra postane osjetljivo, stvarno postane
osjetljivo, tako da, kao da je time postalo razumno,
ne dopušta da se nešto n e p r a v i l n o rastvori i da
nešto n e p r a v i l n o ispušta dušik i slično. U p r a v o
se tim dodatkom gnojivo "urazumljuje", a p o g o t o v o
osposobljuje da urazumljuje zemlju u kojoj djeluje,
tako da se ona individualizira prema onim biljkama
koje se tako ž e l e uzgajati. To je uistinu nešto kao
urazumljivanje zemljišta, što se postiže dodatkom
Urtica dioica.
Vidite, današnje metode poboljšavanja gnojiva
— premda i sada katkad iznenađuju svojim vanjskim
djelovanjem — naposljetku se svode na to da se s
v r e m e n o m dobiju izvrsni poljoprivredni p r o i z v o d i
koji takoreći samo pune ljudske želuce. Oni u sebi
više neće imati hranjivosti. No ipak je stvar u tome
da se čovjek ne zavarava time što ima nešto ve­
liko i napuhano, nego da ima nešto što je u sebi
konzistentno i hranjivo.
Može se dogoditi da se u poljoprivrednoj proiz­
vodnji pojave biljne bolesti. Sada bih načelno govorio
o tome. Danas se ljudi rado specijaliziraju u svim
stvarima i govore o ovoj ili onoj bolesti. I to je sasvim
u redu; onaj tko se bavi znanošću mora znati kako
izgleda jedno, a kako drugo. Ali liječniku v e ć i n o m
ne koristi mnogo ako neku bolest zna opisati, nego
je m n o g o važnije ako je zna liječiti. Kod liječenja
d o l a z e u o b z i r potpuno drugačija gledišta od onih
koja danas postoje za opis bolesti. M o ž e se steći
velika savršenost u opisivanju bolesti, prema pravi­
lima današnje fiziologije ili fiziološke kemije može
se točno znati što se zbiva u organizmu, ali ništa

139
se ne može liječiti. Ne mora se liječiti prema histo­
loškim ili mikroskopskim nalazima, treba se umjeti
liječiti polazeći od velikih međuovisnosti. Tako je
i s obzirom na prirodu biljke. A budući da je priroda
biljke u tom pogledu jednostavnija od životinjske
ili ljudske prirode, tako je i liječenje, rekao bih,
nešto što protječe u općem, pa se stoga kod biljke
m o ž e primijeniti neka vrst univerzalnih lijekova.
Ako to ne bi bilo moguće, čovjek bi se našao u v r l o
neugodnoj situaciji u odnosu na biljni svijet, u kojoj
već i jest — o tome ćemo još g o v o r i t i — što se tiče
liječenja životinja, a u kojoj nije u pogledu liječenja
ljudi. Čovjek može reći što ga boli. Životinje i biljke
to ne mogu. Ali u tom slučaju liječenje protječe opće­
nitije. Stoga se razboritom provedbom gnojidbe doista
velik broj biljnih bolesti može otkloniti čim se one
primijete i to na sljedeći način.

Tlu se gnojidbom mora dodati kalcij. Ali ništa

ne bi pomoglo ako bismo kalcij dodali tlu zaobišavši
živuće, nego kalcij mora, ukoliko treba djelovati
ozdravljujuće, ostati u sferi živućeg. On ne smije
ispasti iz živućeg. Obično vapno ili slično neće vam
ničemu poslužiti.
I tako ima jedna biljka koja je bogata kalcijem,
sedamdeset sedam posto supstancije njezina pepela
čini kalcij, ali u finim spojevima — to je hrast. I
ono što sam vam izložio o srodnosti oživljenog zemlja­
nog s korom posebice se odnosi na hrastovu koru,
koja je neka vrst meduproizvoda s obilježjima bilj­
nog i životnog zemljanog. S o b z i r o m na o n o što se
pojavljuje kao kalcij, najidealnije je o n o što se kao
kalcijeva struktura nalazi u hrastovoj kori. Kad je
u oživljenom stanju, a ne u m r t v o m — u m r t v o m
također djeluje — kalcij tako ima ono što sam izložio.

140
On uspostavlja red kad etersko tijelo prejako djeluje,
tako da astralno ne m o ž e doprijeti do organskog.
On ubija (guši) etersko tijelo i time oslobađa put
djelovanju astralnog; to je tako kod svakog vapna.
Ali ako bismo htjeli da se razbujano etersko na v r l o
lijep način skuplja i to tako da je to skupljanje stvarno
pravilno, da u organskom ne izaziva šokove, onda
kalcij moramo iskoristiti upravo u onoj strukturi
u kojoj ga nalazimo u hrastovoj kori.
Skupimo tako o n o l i k o hrastove kore koliko je
možemo prikupiti. Ne treba nam je mnogo, dovoljno
je onoliko koliko se lako m o ž e pribaviti. Skupimo
je i malo nasjeckamo tako da dobijemo razdrobljenu
konzistenciju, razdrobljenu strukturu. Potom uzmemo
lubanju, gornji dio lubanje — od bilo koje domaće
životinje — u nju saspemo tu nasjeckanu hrastovu
koru i zatvorimo je po mogućnosti koštanom ma­
som te to stavimo u zemlju, zakopamo ne previše
duboko i pospemo tresetom te pomoću nekog žlijeba
pokušamo osigurati što veći dotok kišnice. M o g l o
bi se napraviti i ovako: u kacu u koju stalno utječe
voda i iz nje istječe mogli bismo staviti takvu biljnu
supstanciju koja jako potiče stvaranje biljnog mu­
lja. U taj biljni mulj stavimo tu koštanu posudu s
nasjeckanom hrastovom korom. To također mora
prezimiti — sniježnica je isto tako dobra kao i kišnica
— mora po mogućnosti odstajati cijelu jesen i zimu.
T o m se masom tako našem gnojivu dodaje ono
što mu doista podaruje snage da preventivno suzbije,
zaustavi štetne biljne bolesti. Sada smo već pomije­
šali četiri stvari. Sve to svakako zahtijeva ponešto
posla, ali ako razmislite, sigurno ćete se složiti da
to traži manje rada od svih petljancija koje se izvode
u poljoprivrednim kemijskim laboratorijima i koje

141
se moraju platiti. Vidjet ćete, nacionalnoj p r i v r e d i
više se isplati o v o što smo i z l o ž i l i .
No potrebno nam je još nešto što pravilno pri­
vlači kremenu kiselinu iz čitavoga svemirskog okružja.
Jer tu kremenu kiselinu m o r a m o imati u biljci. I
upravo s obzirom na upijanje kremene kiseline zemlja
s v r e m e n o m gubi snagu. Gubi je polagano, pa se
stoga to tako ne primjećuje, ali vidite, ljudi koji
p o g l e d upiru još samo u mikrokozmičko, a ne u
makrokozmičko, uopće ne mare zbog gubitka kre­
mene kiseline jer vjeruju da to nema nikakva značenja
za rast biljaka. Ali to ima najveće značenje za rast
biljaka. No o tim stvarima mora se nešto znati. To
danas učenjaku sigurno više nije znak velike konfu­
zije, kao što se to smatralo još prije nekog vremena,
jer danas se bez ustručavanja g o v o r i o preobrazbi
elemenata. Promatranje svakakvih elemenata u tom
je smislu p r i p i t o m i l o materijalističkog lava.
Ali određene stvari koje se neprestano zbivaju
oko nas, ljudi uopće ne poznaju. Kad bi ih poznavali,
lakše bi vjerovali u stvari koje sam sada i z l o ž i o .
Znam v r l o d o b r o da će onaj koji je dovitljiv u da­
našnjem načinu mišljenja reći: Ali ti nam uopće ne
govoriš kako se povećava sadržaj dušika u gnojivu.
O tome sam stalno govorio, posebice kad sam govorio
o stolisniku, kamilici, koprivi, jer, naime, u organ­
skom se procesu krije tajna alkemija, koja, samo
ako u njemu ispravno djeluje, na primjer, kalij doista
pretvara u dušik, a također, ako ispravno djeluje,
vapno doista pretvara u dušik. Znate da su u rastu
biljaka djelatna četiri elementa o kojima sam vam
g o v o r i o ; osim sumpora tu je također vodik. N a v e o
sam vam značenje vodika. Između vapna i vodika
postoji uzajamni kvalitativni odnos koji je sličan

142
kvalitativnom odnosu između kisika i dušika u zraku.
I već bi to čisto izvanjski u kvantitativnoj kemijskoj
analizi otkrilo da postoji srodnost između povezanosti
kisika i dušika u zraku te između povezanosti vapna
i vodika u organskim procesima. Naime, pod utjecajem
vodika v a p n o i kalij neprestano se preobražavaju
u dušično i naposljetku u pravi dušik. A dušik koji
tako nastaje izuzetno je koristan za rast biljaka,
ali treba ga proizvesti metodama koje sam opisao.
Kremena kiselina sadrži silicij. Silicij pak u or­
ganizmu biva preobražen u tvar koja ima iznimnu
važnost, koja se danas uopće ne ubraja među kemijske
elemente, a upravo je kremena kiselina potrebna
da bi se privuklo kozmičko. I tako u biljci jednostavno
mora nastati pravilno uzajamno djelovanje između
kremene kiseline i kalija, ne kalcija. T l o moramo
oživjeti kako bi na temelju gnojidbe ono uspostavilo
taj pravilni uzajamni odnos. Moramo potražiti bilj­
ku koja je vlastitim posredovanjem između kalija
i kremene kiseline — p o n o v n o pridodana gnojivu
u nekoj vrsti homeopatske d o z e — u stanju tom
gnojivu podariti odgovarajuću snagu. Tu biljku doista
m o ž e m o naći. I ta je biljka opet, samim time što
raste na našem p o l j o p r i v r e d n o m području, već u
tom smislu blagotvorna. To je Taraxacum, maslačak.
Nevini, žuti maslačak izuzetna je blagodat tamo gdje
raste. Jer on je posrednik između kremene kiseline
fino raspoređene u svemiru i potrebe koja za kreme­
nom kiselinom postoji na cijelom području. Maslačak
je stvarno neka vrst nebeskoga glasnika; ali ako se
radi o tome da ga treba upotrijebiti, ako ga želimo
učiniti djelotvornim u gnojivu, moramo ga ispravno
primijeniti. Naravno, u tu svrhu trebamo ga izlo­
žiti djelovanju zemlje, djelovanju zemlje u zimskom

143
razdoblju. Ali stvar je u tome da se okolne snage
mogu privući tako da ga o b r a d i m o kao i ostalo.
Skupimo žute glavice maslačka, pustimo da malo
uvenu, zgnječimo, zašijemo u kravlju potrbušnicu
i također ostavimo u zemlji tijekom z i m e . Kad na
proljeće i z v a d i m o kuglice — m o ž e m o ih pohraniti
dok nam ne zatrebaju — one su stvarno potpuno
p r o ž e t e kozmičkim djelovanjem. Supstanciju koja
je dobivena od njih opet m o ž e m o na sličan način
dodati gnojivu i ona će osposobiti zemljište da iz
atmosfere i svemira privuče upravo onoliko kremene
kiseline koliko je biljkama p o t r e b n o da bi postale
osjetljive za sve o n o što djeluje u njihovu okružju,
a i da same privlače o n o što im treba.
Jer da bi biljke doista mogle rasti, potrebna
im je neka vrst osjećaja. Kao što ja kao čovjek mogu
proći mimo nekog tupavka - on to ne osjeća, tako
naravno sve u tlu i iznad tla može prolaziti mimo
tupe biljke; ona to ne osjeća i ne može se poslužiti
njime za svoj rast. Ali ako je biljka na taj najfiniji
način prožeta, oživljena kremenom kiselinom, onda
ona za sve postaje osjetljiva i sve privlači. No v r l o
je lako postići da biljka koristi v r l o malo prostora
kojim je u zemlji okružena i iz kojeg crpi o n o što
joj je potrebno. To naravno nije dobro. Ako se zem­
ljište obradi onako kako sam upravo opisao, tada
biljka može privlačiti stvari iz širokog okružja. Biljci
m o ž e d o b r o doći ne samo o n o što je na njivi nego
i o n o što se nalazi u tlu susjedne livade ako joj je
to p o t r e b n o . Biljci može d o b r o doći o n o što je u
šumskom tlu koje je u blizini ako je se tako unutra
učini osjetljivom. I tako možemo potaknuti uzajamno
djelovanje u prirodi dajući biljkama snage koje im
pristižu zahvaljujući maslačku.

144
 Mislim da bi trebalo pokušati napraviti takva
gnojiva kojima bi se doista na spomenut način pravil­
no dodalo tih pet sastojaka ili njihovih nadomjesta­
ka. U budućnosti se gnojivo, umjesto kemijskim tri­
čarijama, mora obrađivati stolisnikom, kamilicom,
koprivom, hrastovom korom i maslačkom. Takvo
gnojivo uistinu će sadržavati mnogo toga što je za­
pravo potrebno.
Ako se čovjek potom svlada i prije nego što
upotrijebi tako pripremljeno gnojivo iscijedi cvjetove
odoljena, valerijane, i to što je iscijeđeno jako razrijedi
— to se može bilo kad napraviti i onda pohraniti,
pogotovo ako se pri razrjedivanju koristi topla voda
— može se, ako se taj razrijeđeni sok od cvjetova
odoljena vrlo pažljivo doda gnojivu, u njemu pobuditi
ono što ga potiče da se pravilno odnosi prema onome
što se naziva fosforna supstancija. Tako će se od
tih šest sastojaka moći proizvesti izvrsno gnojivo,
kako od gnojnice, tako i od stajnjaka te komposta.

145
 ODGOVORI NA PITANJA
13. lipnja 1924.

Općenito o gnojidbi — Pojedinosti o pripravcima za

gnojidbu — Uzimanje hrane iz atmosfere

Pitanje: Radi li se kod mjehura plemenite divljači

o mjehuru muške životinje, jelena?
Dr. Steiner: Mislio sam na mušku divljač.

Je li kod koprive riječ o jednogodišnjoj biljci ili trajnici?

Urtica dioica.

Je li ispravno ako se u krajevima gdje mnogo kiši

jama s gnojivom pokrije?
Gnojivo bi trebalo podnijeti uobičajene količine
kiše. I opet, kako mu ne pogoduje ako uopče ne
dobije kišnicu, tako mu i škodi ako je njome previše
natopljen. Te stvari ne mogu se sasvim o p ć e n i t o
o d r e d i t i . Kišnica je za gnojivo uglavnom dobra.

Treba li gnojište biti pokriveno da bi u njemu ostala

gnojnica?
U o d r e đ e n o m smislu kišnica je gnojivu neop­
hodna. Pitanje je da li bi bilo dobro ako bismo trese­
tom gnojivo zaštitili od kiše. Ne bi imalo nekog smisla
ako bismo pokrovom zaštitili gnojivo od kiše. Gnojivo
bi zbog toga sigurno bilo lošije.

Ako se rast biljaka potiče navedenim načinom gno­

jidbe, koristi li to podjednako plemenitim biljkama i tako­
zvanom korovu, ili se moraju primijeniti posebne metode
da bi se suzbio korov?

146
 Pitanje je, na prvi p o g l e d , svakako opravdano.
O takozvanom suzbijanju korova govorit ću sljedećih
dana. Ono što sam g o v o r i o pogoduje svekolikom
bilinstvu i time se ne utječe na suzbijanje korova.
No biljka je mnogo otpornija na nametničke štetni­
ke koji je napadaju. A l i stvar izgleda ovako: Već
postoje sredstva protiv nametničkih štetnika u biljnom
carstvu. Suzbijanje korova nije nešto što je povezano
s načelima o kojima smo dosad razgovarali. K o r o v
je također dio svekolikog bilinstva. O tome ćemo
još govoriti. Stvari su tako povezane da ne bilo dobro
kad bi se nešto izdvajalo.

Što mislite o postupku kapetana Krantza prema kojem

se labavim, slojevitim slaganjem gnoja i toplinom koja
se u njemu stvara također dobiva gnojivo bez mirisa?
Namjerno nisam govorio o stvarima koje se danas
već razumno primjenjuju. Ono što može doći kao
poticaj od duhovne znanosti naveo sam u svrhu
poboljšanja svake takve m e t o d e . Postupak koji ste
spomenuli sigurno ima v r l o m n o g o prednosti. Ali
mislim, taj je postupak općenito nov, on nije toliko
star, i m o ž e se pretpostaviti da spada u onu vrst
postupaka koji u početku zavaravaju i s v r e m e n o m
se pokaže da nisu toliko praktični koliko se ustvari
pretpostavljalo. Na početku, dok tlo još ima svoju
tradiciju, tada ga zapravo sve na neki način osvježava.
Ali kad se stvar primjenjuje dulje, tada se događa
isto što i s lijekovima koji prvi put dospiju u orga­
nizam. I najnevjerojatniji lijekovi prvi put pomognu;
potom ljekovito djelovanje prestane. I kod ovih stvari
uvijek traje dulje dok čovjek ne shvati da ipak nije
onako kako je vjerovao. Tu je osobito značajno stvara­
nje vlastite topline, i ta djelatnost koja je potrebna

147
da bi se stvorila vlastita toplina sigurno je izuzetno
povoljna za gnojivo, tako da iz te djelatnosti mora
proizići nešto povoljno. Pritom bi m o g l o biti štetno
ako je gnojivo labavo naslagano, a i nisam siguran
je li ono doista sasvim bez mirisa. No d o b r o , ako
je gnojivo bez mirisa, to je znak da se radi o pogodnoj
stvari. Taj postupak nije iskušavan više godina.

Zar ne bi bilo bolje kad bi gnojište bilo na površini

zemlje, a ne ukopano u njoj?
U načelu je d o b r o ako se gnojište nalazi što
više. No pritom treba paziti da dno gnojišta nije
previsoko kako bi ostalo u odgovarajućem odnosu
sa snagama što su pod zemljom. Ne možemo ga posta­
viti na brežuljku, ali m o ž e m o ga postaviti u razini
sa zemljom i to će biti najpovoljnija visina.

Može li se za trs koji mnogo trpi kompost spraviti

na isti način?
Pripravlja se uz neke preinake. Kad budem govo­
rio o voćarstvu i vinogradarstvu, doći će do nekih
preinaka; ali ovo što sam danas rekao općenito vrijedi
za poboljšanje svake vrste gnojiva. Danas sam naveo
stvari koje općenito poboljšavaju gnojivo. Njegovu
prilagodbu livadama i pašnjacima, žitaricama, uzgoju
voća i v i n o v e l o z e još ćemo obrađivati.

Je li u redu ako je gnojište popločeno?

S obzirom na ono što se može znati o cjelokupnoj
strukturi zemlje i njezinoj povezanosti s gnojivom, svaka­
ko je čisti promašaj ako je gnojište popločeno. Tada
bi se oko samoga gnojišta trebalo ostaviti slobodan pro­
stor za uzajamno djelovanje gnojiva i zemlje. Zašto bismo
kvarili gnojivo time što ga odvajamo od zemlje?

148
 Ima li podloga nekakav utjecaj, pjeskovita ili glino-
vita? Ponekad se dno gnojišta oblaže glinom da bi bilo
nepropusno.
U redu je to što stanovite vrste zemlje imaju
o d r e đ e n utjecaj. On naravno proizlazi iz svojstava
koja imaju te vrste tla. Ako je ispod gnojišta pjeskovito
tlo, bit će n e o p h o d n o — budući da to pjeskovito
tlo stalno upija vodu, budući da propušta vodu —
da prije nego što stavimo gnojivo, dno o b l o ž i m o
glinom. Imamo li, naprotiv, izrazito glinovito tlo,
trebali bismo ga razrahliti i posuti ga pijeskom. Da
bismo postigli neko srednje djelovanje, uvijek stav­
ljamo sloj pijeska pa sloj gline. Onda imamo oboje.
Onda imamo konzistenciju zemlje i imamo djelovanje
vode. Inače voda otječe. Osobito je pogodna mješavina
obiju vrsta. Iz tog razloga bilo bi važno, barem ako
se to može izbjeći, da pri postavljanju gnojišta ne
odaberemo laporasto tlo. Lapor i slično neće osobito
djelovati. U tom slučaju bilo bi bolje da postupno
napravimo umjetno dno za gnojište.

Što se tiče uzgoja navedenih biljaka: stolisnika, kami­

lice, koprive; je li moguće da se u kraju gdje tih biljaka
nema one jednostavno posiju? Smatrali smo da je u stolisnik
opasan u ispaši goveda, maslačak također. U livadarstvu
smo nastojali odstraniti te biljke što je više moguće. Isto
tako i čičak. Upravo na tome radimo. No sada ih opet
moramo zasijati na poljskim medama, ali ne na livadama
i pašnjacima?
Da, ali kako o n e mogu biti štetne u ishrani
životinja?
Grof Keyserlingk: Govori se da stolisnik ima
o t r o v n e tvari. Govori se da maslačak nije dobar za
ishranu goveda.

149
 Dr. Steiner: Mora se paziti na to. Stoka to na
polju ne jede.
Grof Lerchenfeld: Kod nas se drugačije radi,
maslačak se smatra krmivom koje neposredno potiče
mliječnost stoke.
Dr. Steiner: Te su stvari katkad samo pretpo­
stavke. Ne zna se jesu li provjerene. Moguće je —
to se mora iskušati — da one u sijenu nisu štetne.
Ako bi one bile štetne, životinja sijeno ne bi ni pip-
nula; životinja ne jede ono što joj škodi.

Nije li stolisnik uslijed velike kalcifikacije jako prori­

jeđen budući da mu je potrebno vlažno i kiselo zemljište?
Ako se koristi divlji stolisnik — radilo se o oso­
bitom homeopatskom doziranju — u tom slučaju
zbilja je dovoljna v r l o mala količina stolisnika za
posipanje velikog dobra. Stolisnik koji bi rastao ovdje
u vrtu bio bi dovoljan za cijelo d o b r o .

Na svojim pašnjacima vidio sam da su goveda rado

jela mladi mlasačak koji samo što nije procvjetao; međutim,
kasnije, čim je maslačak počeo cvjetati, goveda ga više
nisu uzimala.
Valja imati na umu sljedeće: To je naravno opće
pravilo. Životinja ne jede maslačak ako joj on škodi,
životinja ima izuzetno dobar instinkt za ishranu.
No na umu morate imati nešto drugo. Mi također
g o t o v o uvijek, ako hoćemo unaprijediti nešto što
se zasniva na nekom procesu, koristimo nešto što
samo ne bismo upotrijebili. Na primjer, nitko u svako­
dnevnoj ishrani ne bi jeo krušni kvasac, ali on se
ipak koristi kod pečenja kruha. Stvari stoje ovako:
Ono što pod određenim okolnostima djeluje otrovno
ako se konzumira u velikim količinama, to pod drugim

150
uvjetima djeluje kao prava blagodat. Stoga se radi
0 tome da je postupak odlučujući, a ne tvar. I zato
mislim da se mirne duše može prijeći preko sumnje
da maslačak može nauditi životinji. Ima toliko čudnih
shvaćanja; v r l o je neobično što s jedne strane grof
Keyserlingk naglašava štetnost maslačka, dok s druge
strane grof Lerchenfeld govori o tome da je upravo
on krma koja najbolje potiče mliječnost stoke. Nije
moguće da je djelovanje tako različito na dvama
područjima koja su tako blizu jedno drugome; jedno
od ta dva gledišta mora biti pogrešno.

Je li možda podloga odlučujuća? Osim toga, moja

tvrdnja oslanja se na gledišta veterinara. Treba li stolisnik
i maslačak još i sijati na pašnjacima i livadama.
Dovoljna je sasvim mala površina.

Je li važno koliko dugo moraju biti pohranjeni pri­

pravci s gnojivom pošto su izvađeni iz zemlje?
Ako su pomiješani s gnojivom, svejedno je koliko
dugo su unutra. Ali kad se gnojivo rasprostire po
polju, to treba prije učiniti.

Treba li pripravke za gnojidbu staviti u zemlju zajedno

ili svaki posebno?
To je ustvari bitno samo utoliko što je d o b r o
da tijekom tog uzajamnog djelovanja jedan pripra­
vak ne smeta drugom, tako da bi ih barem trebalo
zakopati na određenoj međusobnoj udaljenosti. Kad
bih ja to trebao učiniti na nekom malom dobru,
na rubovima bih potražio najudaljenija mjesta i isko­
pao jame u velikim razmacima, tako da jedno ne
smeta drugome. Na velikom dobru razmaci se mogu
o d r e d i t i po volji.

151
 Može li zemlja pod kojom su zakopani pripravci biti
obrasla nekim biljem?
Zemlja m o ž e činiti što joj d r a g o . U takvim
je slučajevima čak jako dobro ako je zemlja obrasla
b i l j e m . Ona m o ž e biti p r e k r i v e n a i k u l t i v i r a n i m
biljkama.

Kako treba postupati s pripravcima u hrpi gnoja?

Savjetovao bih da se s njima postupi na sljedeći
način: stavite ih četvrt metra ili nešto dublje u veću
hrpu gnoja, tako da ih gnoj obavija. Pripravci ne
trebaju biti jako duboko, ali važno je da su obavijeni
gnojem. Jer stvari stoje ovako ( c r t e ž ) : Ako je o v o
hrpa gnoja i ovdje se nalaze komadići pripravka
— cijela stvar temelji se na zračenju — sve zrake
kreću se ovako; i kad su oni preblizu površine tla,
to nije d o b r o . Na samoj površini zračenje se lomi,
prelazi u zavoj, ono ne izlazi ako gnoj prekriva pripra­
vak. Dovoljno je pola metra dubine. Ako je preblizu
površini tla, gubi se velik dio zračećih snaga.

Je li dovoljno ako se napravi nekoliko rupa ili se

sve treba rasporediti?
Bolje je ako se rasporedi nego ako se na jednom
mjestu samo naprave rupe. Inače bi zračenja jedna
drugima smetala.

152
 Treba li odmah sve pripravke staviti u gnoj?
Kad se pripravci stavljaju u gnoj, mogu se met­
nuti jedan kraj drugog. Oni ne utječu jedni na druge,
oni utječu na sam gnoj.

Mogu li se pripravci staviti u jednu rupu?

Teoretski bi se moglo pretpostaviti da pripravci
neće smetati jedni drugima ako se svi stave u jednu
rupu. Ali to ne bih tvrdio unaprijed. Mogu se staviti
jedan blizu drugog, ali bi se ipak m o g l o d o g o d i t i
da bi ipak smetali jadan drugom kad bi svi zajedno
bili u jednoj rupi.

O kojem hrastu se radi?

Quercus robur. (Hrast lužnjak, o p . p r e v . )

Treba li kora biti od živog ili srušenog stabla?

U o v o m slučaju po mogućnosti od živog drveta,
dapače, od drveta kod kojeg se m o ž e pretpostaviti
da je hrastova smola još prilično djelatna.

Dolazi li u obzir cijela kora?

Zapravo samo površina. Vanjski sloj koji se ras­
pada kad ga se ljušti.

Moraju li se pripravci za gnojidbu zakopati baš isklju­

čivo unutar humusnog sloja ili se kravlji rogovi mogu i
dublje zakopati?
Bolje je ostaviti ih u humusnom sloju. Štoviše,
može se pretpostaviti da u podlozi, ispod humusnog
sloja, neće dati toliko plodan materijal. T r e b a l o bi
naravno također uzeti u obzir da bi dublji humusni
sloj bio najpogodniji. Ako smo pronašli sloj koji je
najjači humusni sloj, to će sigurno biti najbolje mjesto.

153
Ali ispod humusnog sloja neće se postići nikakav
koristan učinak.

U humusnom sloju stvari bi uvijek bile izložene mrazu.

Zar to ne bi štetilo?
Ako su izložene mrazu, to je upravo vrijeme
kad se zemlja tim mrazom najjače izlaže kozmičkim
utjecajima.

Kako se usitnjava kvare i kremen? U nekom malom

mlincu ili mužaru?
U o v o m slučaju najbolje je da se to p r v o učini
u mužaru — za to je potreban željezni batić. U njemu
se to usitni dok ne postane poput brašna. Kod kvarca
će čak biti n e o p h o d n o da ga se najprije što je više
moguće usitni ovako, a zatim na nekoj staklenoj
površini. Jer to mora biti jako fino brašno, a kod
kvarca to je jako teško postići.

Poljoprivredno iskustvo pokazuje da se u dobro uhra­

njenoj životinji nakupljaju i masne supstancije. Dakle,
treba postojati odnos između hrane i uzimanja hrane iz
atmosfere?
Držite se samo onog što sam vam rekao. Rekao
sam: Prilikom uzimanja hrane najhitnije su snage
koje se razvijaju u tijelu. O pravilnom uzimanju hrane
ovisi hoće li životinja razviti dovoljno snaga kako
bi postala sposobnom uzimati tvari iz atmosfere i
preraditi ih. To se m o ž e usporediti sa sljedećim:
Ako netko treba na ruku navući usku rukavicu, to
neće uspjeti guranjem ruke u nju, nego je prije treba
napuniti drvom, proširiti je. Tako je i o v o fleksi-
biliziranje snaga koje su potrebne kako bi se iz atmo­
sfere preuzelo o n o što se ne može dobiti hranom.

154
Živežnim namirnicama organizam se širi i time o-
sposobljava da iz atmosfere uzme više. T i m e čak
m o ž e doći i do hipertrofije ako se uzima previše.
To se onda plaća kraćim životnim vijekom. Tu postoji
nešto što se nalazi u sredini između maksimuma i
minimuma.

155
 Individualizacija mjera u poljoprivredi

ŠESTO PREDAVANJE
Koberwitz, 14. lipnja 1924.

Bit korova, štetnika i takozvanih biljnih bolesti

pred forumom prirode

U nastavku naših ramatranja oslonit ćemo se na nešto

od onoga što smo proteklih dana čuli o spoznajama u
pogledu rasta biljaka, a i životinjskim stvorovima. Nasto­
jat ćemo barem aforistički ocrtati duhovnoznanstvena
gledišta koja se tiču biljaka, biljnog, životinjskih šteto-
činja u poljoprivredi i onoga što se zove biljnim bolestima.
No te stvari moguće je promatrati samo u konkretnim
slučajevima. Stoga ću i ondje gdje se može reći malo
toga općenitog, budući da se stvari moraju specijali­
zirati, najprije navesti primjere koji onda, uzmu li se
kao polazište za pokuse, mogu voditi dalje. Najprije
bih pošao od bića korova ili kako se to kaže, promotrio
bih biljne štetočinje.
Vidite, nije toliko stvar u tome da damo defini­
ciju korova, već je stvar u tome da se stvore spoznaje
o tome kako se s o d r e đ e n o g polja otklanjaju biljke
koje tamo ne želimo imati. Zar ne, čovjeka još pone­
kad spopadnu one čudne mušice zaostale iz studijskog
vremena. Zato sam pokušao, iako ne baš s previše
zadovoljstva, razmotriti jednu od takvih mušica i
u nekoliko koraka istražiti kakve definicije korova
postoje. I tako sam otkrio da većina autora koji nastoje
odrediti što je korov, kaže: " K o r o v je ono što raste
na mjestu na kojem nije poželjno." Vidite da to nije

156
definicija koja baš duboko ulazi u biće stvari. I čovjek
također neće imati previše sreće želeći razmotriti
biće korova iz jednostavnog razloga što pred forumom
prirode korov ima isto onoliko prava na rast koliko
i o n o što se smatra korisnim. Morat će se uvidjeti
da se stvari moraju promotriti s drugoga gledišta,
s gledišta kako s o d r e đ e n o g polja odstraniti o n o
što tamo nije p r e d v i đ e n o , ali zbog opće p r i r o d n e
međuovisnosti tamo raste. Na to pitanje ne može
se drugačije o d g o v o r i t i nego da se u o b z i r uzmu
stvari koje smo naveli proteklih dana.
Naveli smo kako bi trebalo strogo razlikovati
snage koje su djelatne pri rastu biljaka i koje doduše
potječu iz svemira, ali se iz svemira najprije preuzi­
maju u zemlju i iz zemlje djeluju na rast biljaka.
Te snage koje poglavito proistječu iz kozmičkih utje­
caja, kao što sam rekao, od Merkura, Venere i Mjeseca,
ali ne djeluju izravno s tih planeta, nego posredno
kroza zemlju. Te stvari moraju se uzeti u obzir ako
se želi pratiti što nakon biljke majke i z v o d i biljku
kći i tako dalje. Nasuprot tome, u svemu što biljka
preuzima iz okružja nadzemaljskog trebat će obratiti
pozornost na to kakve djelatne mogućnosti udaljeniji
planeti prenose zraku i što se na taj način preuzima.
A u širem smislu također se može reći da na sve
one snage koje s bližih planeta djeluju na Zemlju
mnogo utječe djelovanje vapna u zemlji, dok na ono
što djeluje iz okružja utječe djelovanje kremena. I
stoga valja reći: ako djelovanje kremena potječe i
od same Zemlje, o n o ipak prenosi ono što dopire
od Jupitera, Marsa, Saturna, a ne ono što dopire
od Mjeseca, Merkura i Venere.
No ljudi danas uopće nisu navikli da uistinu
uzmu u obzir te stvari. Ali zbog toga i ispaštaju.

157
Na primjer, u mnogim krajevima civiliziranoga svijeta
ljudi su morali ispaštati zbog nepoznavanja kozmičkog
utjecaja — bilo da je riječ o njegovu djelovanju pomo­
ću zraka posredno kroz ono što se nalazi iznad razine
tla, bilo da je riječ o njegovu djelovanju o d o z d o ,
posredovanjem Zemlje — zbog toga što je poradi
te neuvidavnosti bilo iscrpljeno sve što je nekoć
zahvaljujući staroj instinktivnoj znanosti u tom po­
gledu urađeno; svima vama sve to može biti svejedno,
ali mnogim ljudima to nije svejedno. Tlo je bilo iscrp­
ljeno, tradicije su također bile iscrpljene — premda
su seljaci ponekad p r i p o m o g l i — i tako je brojne
vinograde napala trsna uš (filoksera). Prema trsnoj
uši ljudi su bili prilično nemoćni. Mogao bih mnogo
toga ispričati o uredništvu jednoga poljoprivrednog
časopisa što je osamdesetih godina izlazio u Beču,
koje su sa svih strana salijetali zahtjevima da pronađe
sredstvo protiv lisne uši i koje je bilo potpuno nemoć­
no kad je nevolja s trsnom uši doista postala akutnom.
— Te stvari svakako se ne mogu cjelovito razraditi
znanošću koju danas imamo; one se jedino mogu
razraditi ukoliko se čovjek uistinu posveti onome
što se može spoznati na putovima koje smo naznačili.

Zamislite sljedeće — nacrtat ću to shematski

( c r t e ž ) : Neka je o v o razina zemlje, a sve o v o jesu
djelovanja Venere, Merkura i Mjeseca što dopiru
iz svemira i zrače natrag, tako da se djeluje o d o z d o
prema gore. A o v o što na taj način postaje djelatno
u zemlji — opet ću to shematski nacrtati — to potiče
biljke na djelovanje tako da najprije oblikuju ono
što raste u jednoj godini, a da potom oblikuju sjeme.
Iz sjemena onda niče nova biljka, treća biljka i tako
dalje. Sve što dolazi o v i m putem ulazi u reproduk­
tivnu snagu, u slijed naraštaja.

158
 Nasuprot tome, sve ono što dolazi drugim putem
koji se nalazi iznad razine zemlje, dolazi od drugih
snaga, od dalekih planetnih snaga. To se shematski
može prikazati ovako: o v o se u biljci ostvaruje tako
da se ona širi u okolini, što je čini krupnom i sočnom,
što uzimamo kao hranu jer kontinuirana struja to
stalno gradi. Ono što odgrižemo od jabuke, breskve,
ono što zatim jedemo kao voćno meso, sve to potječe
od udaljenih planetnih djelovanja. I upravo iz tih
shvaćanja proizlazi kako treba postupati ako se na
bilo koji način želi utjecati na rast biljaka. Nikako
drugačije ne može se steći uvid u to kako se utječe
na rast biljaka nego time da se uzmu u o b z i r te
različite snage.

Na velik broj biljaka, a to su ponajprije one

biljke koje se u svakodnevnom životu ubrajaju u
korov, a koje su ponekad izuzetno jako ljekovito
bilje — upravo se medu korovom nalaze najljekovitije
biljke — na te biljke najveći utjecaj ima ono što se
može nazvati Mjesečevim djelovanjem.
O Mjesecu se u običnom životu zna da svojom
površinom prima Sunčeve zrake i baca ih na Zemlju.
Mi v i d i m o jer svojim očima primamo reflektirane

159
Sunčeve zrake a Zemlja također prima te Mjesečeve
zrake; Dakle, to su Sunčeve zrake koje su na taj
način reflektirane, ali su prožete Mjesečevim snaga­
ma koje dopiru na Zemlju baš kao Mjesečeve snage
otkako se Mjesec odvojio od Zemlje. U svemiru upravo
ta Mjesečeva snaga pojačano djeluje na sve zemalj­
sko. — Kad je Mjesec još bio sjedinjen sa Zemljom,
zemaljsko je bilo m n o g o životnije, mnogb p l o d o ­
nosnije. Tako jaka mineralnost kakvu danas imamo
zapravo nije postojala u ono vrijeme kad je Mjesec
još bio sjedinjen sa Zemljom. Ali nakon što se odvojio
od Zemlje, Mjesec djeluje tako da pojačava uobi­
čajeno stanje Zemlje koje je dovoljno samo za poti­
canje rasta živih bića, pa se rast time uzdiže do
reprodukcije.
Kad biće raste, o n o postaje veliko. Tu djeluje
ista snaga koja djeluje i kod razmnožavanja. Samo
što rast ne seže tako daleko da bi nastalo istovrsno
biće. Nastaje stanica za stanicom, to je oslabljeno
razmnožavanje koje ostaje unutar bića, a razmno­
žavanje je ojačan rast. Sama Zemlja jedva može posre­
dovati slabo razmnožavanje, rast, ali bez Mjeseca
bila bi nemoćna glede ojačanog rasta. Tu su joj jedno­
stavno potrebne kozmičke snage koje pomoću Mjese­
ca, a kod osobitih biljaka i pomoću Merkura i Venere,
sjaje na nju. Prije sam rekao da ljudi zamišljaju kako
Mjesec samo prima Sunčeve zrake i baca ih na Zemlju.
Prema tome, kod Mjesečeva djelovanja pozornost
se pridaje jedino Sunčevu svjetlu. Ali to nije jedino
što dolazi na Zemlju. S Mjesečevim zrakama na Zemlju
dolazi i cjelokupni reflektirani svemir. Sve što djeluje
na Mjesec, odsijava se dalje. Tako se i čitavo zvjezdano
nebo, što se današnjem čovjeku također ne može
dokazati današnjim fizikalnim metodama, zrcali s

160
Mjeseca na Zemlju. To je svakako jaka i organizacijski
snažna kozmička snaga koja s Mjeseca struji u biljke
kako bi im mogla poslužiti i s o b z i r o m na sjeme-
nitost da bi time snaga rasta mogla izrasti u snagu
razmnožavanja.
No na jednom kraju Zemlje sve to vrijedi samo
kad je nad tim područjem pun Mjesec. Ako je nad
njim mlađak, ono ne uživa u blagodati Mjesečeva
utjecaja. Za vrijeme mlađaka u biljkama je zadr­
žano samo ono što su primile tijekom puna Mjeseca.
Značajni rezultati postigli bi se već samim time ako
bi se proučavalo kakav bi učinak bio kad bi se, recimo,
već prilikom sjetve kod prvih naznaka klijanja u
zemlji iskoristio Mjesec, kao što su to sve do u de­
vetnaesto stoljeće činili stari Indijci, koji su sijali
ravnajući se prema Mjesečevim mijenama. Ali priro­
da nije tako okrutna da bi čovjeka kaznila već i za
najmanju nepažnju i nepristojnost kojom je počastio
Mjesec prilikom sjetve, prilikom žetve. Dakle, pun
je Mjesec dvanaest puta u godini; to je dosta da
se prikupi dovoljno djelovanja puna Mjeseca, to jest
snaga koje potiču stvaranje ploda. I ako pak se jednom
nešto što pridonosi oplodnji umjesto za puna Mjeseca
poduzme za mlađaka, to će onda pričekati u zemlji
do nova puna Mjeseca, zanemariti ljudske zablude
i ravnati se prema prirodi. To je posve dovoljno
kad ljudi koriste Mjesec a da o tome nemaju ni pojma.
Ali ni to neće dovesti daleko.

Jer, vidite, uz takav postupak korov zahtijeva

svoje pravo isto kao i uzgajane biljke i sve će se
pobrkati budući da čovjek uopće ne stoji u snagama
koje upravljaju rastom. Čovjek se mora postaviti
u snage koje upravljaju rastom. Tu se zna: potpu­
no razvijenom Mjesečevom snagom djeluje se na

161
reprodukciju, na razmnožavanje svega biljno-živućeg.
Prema tome, djeluje se na ono što iz korijenja izbija
u stvaranje ploda. I tako ćemo dobiti najbolji korov
ako blagotvorni Mjesec pustimo da djeluje na naš
korov, ako ničim ne spriječimo njegovo djelovanje.
Budući da ima i kišnih godina, kada Mjesečeve snage
bolje djeluju nego u sušnim, taj će se korov time
razmnožiti i proširiti. No ako čovjek računa na te
kozmičke snage, reći će si sljedeće:
Obuzda li se puno djelovanje Mjeseca na korov,
dopusti li se da na korov djeluje samo ono što djeluje
izvana i što stoga nije Mjesečevo djelovanje, ono
što izravno djeluje, njegovu se razmnožavanju tako
postavlja granica. On se tada više ne može razmno­
žavati. I stvar je u tome da se tlo obraduje — budući
da se Mjesec ne može isključiti — tako da zemlja
postane nesklona primanju Mjesečevih djelovanja,
i ne samo da zemlja postane nesklona primanju Mjese­
čevih djelovanja nego i biljke, taj korov, da počinju
zazirati od toga da rastu u zemlji koja je u stanovitom
smislu obrađena. Ako to postignemo, imamo ono
što hoćemo.
Jedne godine primijetimo da se pojavio korov.
Tada moramo stvar uzeti u svoje ruke, zbog toga
se ne trebamo prepasti, nego sebi reći da treba neš­
to poduzeti. T r e b a m o prikupiti stanovitu količinu
sjemena toga korova, dakle, onoga u što se najzad
povukla snaga o kojoj sam g o v o r i o . Zapalimo vatru
— najbolje je zapaliti drvo — i spalimo to sjeme
te brižljivo skupimo sav pepeo. Na taj način priku­
pit ćemo razmjerno malo tog pepela. Međutim, kod
biljaka s kojima smo postupili tako da smo njihovo
sjeme dali vatri, preobrazili u pepeo, u pepelu smo
koncentrirali snagu suprotnu onome što se razvija

162
u privlačenju Mjesečevih snaga. Pospimo sada —
tu ne trebamo biti osobito pažljivi budući da stvar
djeluje u širokom krugu — taj mali pripravak koji
smo tako napravili od različitoga korova po našoj
njivi i već ćemo sljedeće godine vidjeti kako je mnogo
manje one vrste korova koju smo tako obradili. On
više ne raste i, budući da za mnoge stvari u prirodi
vrijedi ciklus od četiri godine, vidjet ćemo da će
nakon četiri godine dotični korov koji obrađujemo
posipajući ga pepelom nestati s te njive.
Vidite, tu je doista postignuto plodno djelovanje
najmanjih entiteta koje je sada i znanstveno dokazao
Biološki institut. Na taj bi se način zaista m o g l o
mnogo toga postići i ako se u svom radu poslužite
tim stvarima, ako doista uzmete u obzir djelovanja
koja su danas potpuno zanemarena, u ruci biste
mogli imati izuzetno mnogo. Sada zaista možete neg­
dje posijati maslačak koji vam je potreban za ono
što sam jučer izložio, no možete upotrijebiti i njegovo
sjeme, poduzeti onaj pokus sa spaljivanjem, skupiti
sitni prašak i njime posuti njivu. Tako ćete maslačak
moći imati tamo gdje želite, ali ona njiva koju ste
obradili spaljenim maslačkom ostat će pošteđena
od njega.
To su stvari — danas se u to ne vjeruje — kojima
se nekoć vladalo na temelju instinktivne agrikulturne
mudrosti. Tada se na ograničenim područjima zajedno
m o g l o uzgajati sve što se htjelo budući da su se te
stvari radile instinktivno. Za sve te stvari mogao
bih dati naputke kod kojih biste se uvjerili da mogu
biti polazišta za pravu primjenu tih stvari u praksi,
u stvarnoj praksi. 1 kako danas već vlada mišljenje
— neću to nazvati predrasudom — da se sve mora
naknadno verificirati; dobro, nek se onda te stvari

163
pokušaju verificirati. Vidjet će se, ako se pokusi
izvedu pravilno, one će se sigurno obistiniti. Međutim,
kad bih sam imao imanje, ne bih čekao dokaze, nego
bih odmah krenuo na posao. Jer potpuno sam siguran
da stvar funkcionira. Jer po meni stvari stoje ovako:
duhovnoznanstvene istine same su po sebi istinite.
Njima ne treba dokazivanje pomoću drugih okolnosti,
izvanjskih metoda. Tu su grešku napravili svi naši
znanstvenici koji su se oslanjali na izvanjske metode,
izvanjskim metodama htjeli su verificirati te istine.
Oni su to učinili i unutar Antropozofskog društva:
no ti su ljudi trebali znati da te stvari mogu biti
istinite po sebi. Ali da bi se danas nešto postiglo,
to se prema van ipak mora verificirati, mora se pristati
na kompromis, tu je nužan kompromis. Ali u načelu
on nije nužan. Jer kako čovjek stvari zna u sebi?
Zna ih tako što su one u njemu jasne zbog svoje
kvalitete, jednako jasne kao što je otprilike jasno
da ću, kad mi nešto proizvodi pedeset ljudi, a onda
odlučim da želim proizvoditi triput toliko, uzeti sto
pedest ljudi. Tada bi jedino neki drznik mogao reći:
Ne vjerujem da stopedest ljudi može napraviti tri­
put toliko, to se tek mora iskušati. Pod o d r e đ e n i m
okolnostima može se dogoditi da iskustvo pobije
naše pretpostavke ako se doista pristupi pokusu.
Recimo da nešto najprije p r o i z v o d i jedan, potom
dvojica, a zatim trojica. Sada se statistički ustanovi
što su ta trojica radila. No ako su ta trojica baš
brbljala, radili su manje nego jedan. Pretpostavka
od koje se pošlo bila je pogrešna. Pokus može doka­
zati suprotno. Ali još ništa nije riješeno ako pokus
dokaže suprotno. Ako se sasvim egzaktno postupa,
tada se posebnu pozornost mora posvetiti i protivnoj
instanci.

164
 Tada će se o n o što je istinito u sebi potvrditi
i u zbilji. — Prema tome, s o b z i r o m na biljne štet­
nike na našim poljima većinom bi se moglo govoriti
općenito. Tako općenito neće se moći govoriti kad
bude riječi o štetnicima. Tu bih najprije naveo jedan
primjer koji može biti osobito znakovit prilikom
poduzimanja pokusa iz kojih se može vidjeti kako
se takve stvari i dokazuju.
Uzmimo stoga jednog osobito dobrog seljakova
prijatelja, poljskog miša. Taj poljski miš; što li se
sve ne snuje, što li se sve ne poduzima kako bi se
suzbio poljski miš! U poljoprivrednoj literaturi može
se pročitati da je dobro upotrijebiti svakojake fosforne
pripravke, da se koriste druge stvari, preparat od
strihnina i saharina. Pojavila se i nešto radikalnija
metoda kojom se poljskog miša nastoji zaraziti tifu-
som, što je moguće ako se neki bacili, koji su štetni
samo za glodavce, stave u pire od krumpira koji
se onda na odgovarajući način razdijeli. I takve su
stvari rađene, barem su preporučivane. Dakle, kad
se pojave ove životinjice koje zapravo izgledaju pri­
lično bezazleno, nastoji ih se potamaniti na sve mo­
guće načine mjerama koje zapravo ne izgledaju baš
čovječnima. Tja, mislim da se tu uključuje čak i država
jer u borbi protiv miševa koja se v o d i na taj način,
ništa ne koristi ako isto ne poduzima i susjed. Oni
onda prijeđu s jedne njive na drugu i tako se u
pomoć mora pozvati država kako bi svi bili prisiljeni
da na određen način istrijebe miševe. Država se ne
upušta u modifikacije; ona donosi propise ako neku
metodu smatra ispravnom, bez obzira na to je li
ona ispravna ili nije, i svatko je mora p r o v o d i t i .
Mora je provoditi na uobičajen način: sve mora biti
uniformirano — uniforma je državni ideal.

165
 Tja, dakle, vidite, sve je to izvanjsko isprobavanje
i naređivanje. I čovjek stalno ima osjećaj da eksperi-
mentatorima pritom nije baš ugodno, jer miševi se
stalno vraćaju. Nije im baš ugodno budući da se
miševi stalno vraćaju. No stvar je u nečemu što se
ne može baš isključivo primijeniti na jednom dobru,
ali što na neki način na jednom dobru može pomoći.
To se neće moći potpuno provesti, i tu će se uvidom
morati utjecati na susjede da i oni učine isto, ali
smatram da će se u budućnosti trebati m n o g o više
pažnje posvećivati uvidu nego policijskim mjera­
ma. To će svakako biti istinski napredak u našem
društvenom životu.
Ako se uhvati prilično mladi miš, može mu se
skinuti koža, dakle uzme se koža prilično mladog
miša. No v a ž n o je da se ta koža — toliko miševa
ima uvijek, no ako se želi izvesti taj pokus, svakako
to moraju biti poljski miševi — pribavi u vrijeme
kad se Sunce nalazi u znaku Škorpiona. Vidite, oni
stari momci s instinktivnom znanošću uopće nisu
bili tako glupi. T a m o gdje od biljke prelazimo na
životinju, stižemo upravo do zodijaka. Jer taj zodijak
nije nazvan tako bez razloga*. Ako hoćemo nešto
postići u biljnom svijetu, m o ž e m o se zadržati kod
planetnog sustava. Kod životinje to više ne ide. Tu
već treba u obzir uzeti okolne zvijezde stajaćice,
p o g o t o v o one zvijezde stajaćice koje se nalaze u
zodijaku.
Kod rasta biljaka Mjesečevo djelovanje g o t o v o
je sasvim dovoljno za ostvarenje reprodukcije. U
životinjskom carstvu Mjesečevo djelovanje mora biti
potpomognuto Venerinim djelovanjem. Kod zodijaka

" N j e m . Tierkreis = životinjski krug ( o p . p r e v . ) .

166
ne treba toliku pozornost pridavati Mjesečevu djelova­
nju jer zodijak Mjesečeve snage konzervira, zadržava
ih u sebi i emancipira se od Mjeseca. U životinjskom
carstvu Mjesečeva je snaga razvijena i onda kada
nije pun Mjesec. Životinja u sebi nosi snagu puna
Mjeseca, emancipira se od vremenskog određenja.
Ali to nije tako s o b z i r o m na to što ovdje moramo
izvesti, nije tako s obzirom na ostale planetne snage.
Jer radi se o tome da s mišjom kožom moramo
izvesti nešto sasvim određeno. U vrijeme kad se Vene­
ra nalazi u znaku Škorpiona pribavimo tu mišju kožu
i zatim je spalimo te brižljivo skupimo pepeo i sve
što je preostalo — toga neće biti puno, ali ako se
uzme nekoliko miševa, to će biti dovoljno, bit će
dosta onoga što se na taj način dobije; i tako se
dobije pepeo od spaljene mišje kože u vrijeme kad
se Venera nalazi u znaku Škorpiona. U onome što
je vatra uništila sada ostaje negativna snaga, nasuprot
reproduktivnoj snazi poljskog miša. Ako sada prašak
dobiven na taj način — to će na nekim područjima
biti teško, pa stvar možete još više homeopatizirati,
ne treba nam pun tanjur takva praška — pospete
po polju, ako je on doista proveden kroz vatru tijekom
visoke konjunkcije Venere i Škorpiona, miševi će
to polje izbjegavati. No to su drske životinje i opet
će se pojaviti ako se neka mjesta ne pospu pepelom.
Tamo će se p o n o v n o ugnijezditi. Drugim riječima,
delovanje je dalekosežno, ali se ipak može dogoditi
da se postupak ne provede dosljedno. Ali djelovanje
će sigurno biti radikalno ako svi susjedi učine isto.
Vjerujem da taj posao može priuštiti i mnogo zado­
voljstva. Zahvaljujući tim stvarima nekome bi poljo­
privreda mogla tako prijati kao što prija neko jelo
ako je malo začinjeno.

167
 Stoga vidite, bitno je doći do toga da se računa
na djelovanje zvijezda ne bivajući time nimalo prazno­
vjernim. Obično se d o g o d i da se sve što je nekoć
bilo znanje, pretvori u puko praznovjerje. Naravno,
ne može se podgrijavati praznovjerje. Ponovno treba
krenuti od znanja; ali to znanje mora se steći na
duhovni način, a ne samo na fizičko-osjetilni. Tako
se postupa sa zemljom kad se vodi borba protiv
svih onih štetočina na polju koje u bilo kojem smislu
spadaju u više životinje. Miševi su glodavci, a oni
spadaju medu više životinje. Nasuprot tome, na taj
način nećemo se moći osloboditi kukaca jer kukci
potpadaju pod sasvim drugačije kozmičke utjecaje,
i sve o n o što spada u niže životinje potpada pod
kozmičke utjecaje koji su drugačiji od utjecaja kojima
su izložene više životinje.

Sada bih stao na tanak led i u vezi s ovim što

smo izložili kao primjer naveo bih repinu nematodu
kako bismo imali nešto konkretno. Najprije uočavamo
poznato zadebljanje vlaknastog korijena te da je
lišće ujutro mlitavo. To je vanjski znak. No mora
nam biti jasno da to središnje — listovi, koje je zahva­
tila promjena — iz zraka prima kozmička djelovanja,
ali da korijenje crpi snage koje se u biljku kroza
zemlju vraćaju iz kozmosa. Što se događa kad se
pojavi nematoda? Kad se ona pojavi, proces primanja
kozmičkih snaga, koji bi zapravo trebao ostati u
području listova, biva potisnut u područje gdje se
nalazi korijenje.
Shematski nacrtano ( c r t e ž ) : Ako je o v o razina
zemlje, a o v o biljka, kozmičke snage koje bi trebale
djelovati gore, u biljci što su je napale nematode
djeluje ovdje dolje. O tome se ustvari ovdje radi.
Određene kozmičke snage skliznu preduboko. To

168
utječe i na cjelokupni vanjski izgled biljke. Ali time
je životinji pružena mogućnost da u zemlji dode
do kozmičkih snaga koje su joj potrebne za život.
Inače bi morala živjeti gore u listovima — nematoda
je žičast crv — ali tamo ona ne m o ž e živjeti jer je
njezina životna sredina zemlja.

Nekim živim bićima, ustvari svim živim bićima

svojstveno je da mogu živjeti samo unutar određenih
granica opstanka. Pokušajte živjeti na zraku s tempe­
raturom od plus sedamdeset Celzijevih stupnjeva,
na zraku s temperaturom od minus sedamdeset Celzi­
jevih stupnjeva. Vi morate živjeti na jednoj određenoj
temperaturi. Iznad i ispod te razine više ne možete
živjeti. Nematoda to također ne može. Ona ne može
živjeti ako nema zemlje, isto tako ako nema kozmičkih
snaga. Inače bi morala izumrijeti. Živa bića uvijek
zahtijevaju određene uvjete. I čitav ljudski rod morao
bi izumrijeti kad ne bi imao o d r e đ e n e uvjete.
Upravo kod životinja koje se tako razvijaju važno
je da u zemlju ude kozmičko, ono kozmičko koje
bi se inače trebalo očitovati samo u zemaljskom o-
kružju. Ta se djelovanja pojavljuju svake četiri godine.
No kod nematode radi se o nečemu izuzetno abnor­
malnom što se, ako je nekome stalo do saznanja
— to su potpuno iste snage — može i proučavati

169
ako se obrati pozornost na ličinke koje se pojavljuju
svake četiri godine. To su iste one snage koje zemlji
podaruju sposobnost za razvijanje krumpirovih klica.
Zemlja dobiva potpuno iste snage za stvaranje ličinki
koje se zajedno s krumpirima pojavljuju svake četiri
godine. Kad se one pojave, iz toga proizlazi četvero­
godišnji ciklus; on se ne odnosi na nematodu, nego
na ono što moramo učiniti da bismo se suprotstavili
nematodi.
Sada ne morate uzeti neki d i o kukca, kao kod
miša, nego ga morate uzeti cijelog. Jer takav kukac
koji čini štetu u korijenu zapravo je u cijelosti učinak
kozmičkih utjecaja. Samo mu je kao podloga potrebna
zemlja. Morate spaliti cijeloga kukca. Najbolje je
ako ga spalite. Tako se najprije stigne do cilja. Moglo
bi ga se pustiti i da istrune, ali teško je skupljati
istrunule ostatke — možda bi se time više postiglo
— ali željeno se sasvim sigurno može postići i spalji­
vanjem cijeloga kukca. Stvar je u tome da se izvede
to paljenje. Ako je moguće, kukca m o ž e m o negdje
pohraniti i onda ga spaliti osušenog. To spaljivanje
mora se izvesti kad se Sunce nalazi u znaku Bika.
Ta je konstelacija potpuno suprotna položaju u kojem
se mora nalaziti Venera kad se priprema prašak od
mišje kože. Jer svijet kukaca potpuno je p o v e z a n
sa snagama koje se razvijaju kad Sunce putuje od
Vodenjaka preko Riba, Ovna, Blizanaca pa do Raka;
tu su one sasvim slabe, a kod Vodenjaka su također
slabe. Dok se Sunce giba tom regijom, o n o zrači
snage koje su p o v e z a n e sa svijetom kukaca.

Ljudi uopće ne znaju kakva je Sunce specijali­

zirana tvorevina. Sunce zapravo nije isto dok tijekom
godine ili dana sjaji na Zemlju iz Bika ili dok sjaji
iz Raka i tako dalje. Ono je uvijek nešto drugo. I

170
prilično je velika glupost, koja se, međutim, mora
oprostiti, ako se o Suncu g o v o r i općenito. T r e b a l o
bi ustvari govoriti o Suncu-Ovnu, Suncu-Biku, Suncu-
-Raku, Suncu-Lavu i tako dalje. To je uvijek drugo
biće, što ovisi — iz toga proizlazi kombinirano djelo­
vanje — i prema dnevnom tijeku i prema godišnjem
tijeku koji se određuju položajem Sunca u proljetnoj
ravnodnevici. Vidite, kad to učinite i tako d o đ e t e
do praška od kukaca, možete ga razasuti repištem
i nematode će postupno malaksati. Nakon četvrte
godine uvidjet će se djelotvornost te malaksalosti.
One više neće moći živjeti, one se boje života u zemlji
koja je na taj način oprašena.
Vidite, ovdje se na v r l o neobičan način susre­
ćemo s onime što je prije označavano kao zvjezdo-
znanstvo. Zvjezdoznanstvo koje danas imamo služi
još samo kao matematička orijentacija. Za nešto drugo
ustvari se ne može upotrijebiti. Ali zvjezdoznanstvo
nije bilo takvo oduvijek, nego se u zvijezdama vidje­
lo nešto premu čemu se čovjek mogao ravnati u
zemaljskom životu, činjenju i radu. Ta je znanost
potpuno iščeznula.
Vidite, i tako m o ž e m o odagnati životinje koje
nanose štetu i svakako je bitno uspostaviti takav
odnos sa zemljom da se zna kako je s jedne strane
ispravno da zemlja zadobije sposobnost da poglavito
djelovanjem Mjeseca i v o d e urodi biljem. Ali o n o
što je u biljci, što je u svakom biću, u sebi također
nosi klicu vlastitog uništenja. Kao što je na jednoj
strani v o d a neophodan zahtjev plodnoga, tako je
vatra zatornik plodnosti. Ona izjeda plodnost. Ako
stoga vatrom na odgovarajući način obradite o n o
što se inače obraduje v o d o m u svrhu plodnosti —
ono biljno, u domaćinstvu prirode izazivate uništenje.

171
Upravo to treba imati na umu. Sjeme razvija plodnost
poglavito v o d o m što je prožeta Mjesecom. Sjeme
razvija razornu snagu vatrom p r o ž e t o m Mjesecom
i uopće vatrom p r o ž e t o m svemirom, kao što smo
to vidjeli u posljednjem primjeru.
Vidite, uopće nije neobično što se računa na
veliku snagu širenja, pri čemu treba posebno napo­
menuti da u tome ima udjela i vrijeme. Jer snaga
sjemena djeluje u smislu širenja. Njezin je doseg
stoga velik i u vidu snage uništavanja. Prema tome,
vidite da ono što počiva u sjemenu ima snagu širenja.
Njemu i njoj svojstvena je sposobnost širenja. Stoga
ono što smo pripremili kao prašak svakako ima snagu
širenja. To zovem praškom samo zbog njegova izgleda.
Te stvari većinom izgledaju kao prašak.
Još nam preostaje da razmotrimo takozvane
biljne bolesti. Vidite, tu dolazimo do poglavlja kod
kojeg se može reći da se u pravom smislu riječi ne
može govoriti o biljnim bolestima. Procesi nenormalne
naravi koji se objavljuju kao biljne bolesti nisu u
istom smislu bolesti kao kod životinja. Kad budemo
razmatrali životinjsko carstvo, još ćemo bolje shva­
titi tu razliku. To ponajprije nisu onakvi procesi
kakvi su u bolesnom čovjeku. Jer prava bolest nije
moguća bez prisutnosti astralnog tijela. Astralno
tijelo u ljudskom i životinjskom biću p o v e z a n o je
pomoću eterskog tijela s fizičkim tijelom. I tu posto­
ji određena normalnost. Normalna je jedna sasvim
određena vrsta povezanosti. Ako je astralno tijelo
intenzivnije povezano s fizičkim tijelom ili bilo kojim
organom fizičkog tijela nego što bi obično trebalo
biti, ako, prema tome, etersko tijelo nije dovoljna
obloga te se astralno tijelo jače uvlači u fizičko,
tada nastaje većina bolesti. No biljka u sebi nema

172
pravoga astralnog tijela. Zbog toga se osebujan oblik
bolesti koji se javlja u životinjskom i ljudskom tijelu,
kod biljke ne pojavljuje. Toga svakako moramo biti
svjesni.
Stoga je bitno steći uvid u to kakve posljedice
z a p r a v o m o ž e imati oboljenje biljke. Iz cijeloga
mojeg razlaganja v i d j e t ćete sljedeće: zemlja ko­
ja se nalazi u okružju biljke ž i v i o d r e đ e n i m ži­
v o t o m , a uz taj ž i v o t u zemlji — p r e m d a ne u
t a k v o m i n t e n z i t e t u da bi se p o j a v i o biljni oblik,
ali ipak s o d r e đ e n i m intenzitetom u okružju biljke
— također postoje sve moguće snage rasta, lagano
n a z n a č e n e snage razmnožavanja, a i sve o n o što
na taj način u zemlji djeluje upravo pod utjecajem
snaga puna Mjeseca što ih p r e n o s i v o d a .
V i d i t e , tu imate cijeli niz značajnih među­
o v i s n o s t i : imate Zemlju, imate Zemlju ispunjenu
v o d o m . Imate Mjesec. T i m e što njegova zračenja
struje u Zemlju, on je na neki način u sebi čini
ž i v o t n o m , u njoj u eterskom budi lelujanje i pre­
pletanje. To mu je lakše činiti ako je Zemlja prožeta
v o d o m . To mu je teže činiti ako je ona suha. Zato
je v o d a ustvari t a k o đ e r samo posrednik. Ono što
se mora o ž i v j e t i , to je sama Zemlja, o n o č v r s t o ,
m i n e r a l n o . I v o d a je nešto m i n e r a l n o . Tu nema
oštre granice. Dakle, u tlu moraju biti i Mjesečeva
djelovanja.
No Mjesečeva djelovanja mogu u tlu postati pre­
jaka. To se čak može dogoditi vrlo jednostavno. Zami­
slite doista vlažnu zimu za kojom slijedi i doista
v l a ž n o proljeće. Tu će Mjesečeva snaga previše ući
u zemljano; zemlja će biti previše oživljena. Dakle,
riječ je o prejakoj oživljenosti zemlje. Crvenim ću
točkicama naznačiti zemlju koju je Mjesec previše

173
se m o ž e ispitati kako djeluje preslica pošto je se
p r e t v o r i u neku vrst čaja kojim se prska — za to
nisu potrebne nikakve naprave — i koji djeluje naši­
roko, iako se v r l o malo prska. I m o ž e m o se uvjeriti
da je to v r l o dobar lijek. To nije pravi lijek, jer
biljke zapravo ne mogu oboljeti. To nije pravi proces
liječenja, to je proces suprotan onome što sam prije
opisao. Ako se promotre prirodna djelovanja na naj-
različitijim područjima, tada se uistinu može ovladati
rastom biljaka, a, kasnije ćemo vidjeti, i životinjskim
rastom, životinjskim normalnostima i nenormalno­
stima. I to je ustvari tek prava znanost. Jer iskušavati
stvari onako kako se to danas čini, to nije nikakva
znanost, to je samo bilježenje pojedinačnih stvari,
pojedinačnih činjenica, to nije znanost. Prava znanost
počinje tek onda kad se ovlada snagama rasta.
Ali doista, biljke, životinje koje tu žive, a i sve
nametnike na biljkama nije moguće shvatiti polazeći
od njih samih. I točno je bilo što sam vam rekao
već na početku, naime, da g o v o r i glupost onaj koji
promatra magnetsku iglu i uzrok činjenice što ona
uvijek pokazuje prema sjeveru v i d i u samoj mag­
netskoj igli. To se ne radi, uzima se cijela Zemlja,

Zemlji se da magnetski sjeverni pol, magnetski južni

pol, a prilikom objašnjavanja treba uzeti u o b z i r
cijelu Zemlju. Baš isto kao što se za objašnjenje svoj­
stava magnetske igle u p o m o ć mora prizvati cijelu
Zemlju, tako, kad se radi o biljci, ne valja gledati
samo na biljno, životinjsko, ljudsko nego u p o m o ć

176
treba prizvati čitav svemir. Jer iz svemira potječe
svekoliki život, ne samo iz onoga što nam Zemlja
ostavlja. Priroda je cjelina, snage djeluju odasvud.
Onaj čija su osjetila otvorena za očigledno djelovanje
snaga, taj razumije prirodu. Ali što znanost danas
čini? Ona uzima tanjurić, na njega stavi pripravak,
sve brižljivo razluči i gleda u to. Sa svih strana one­
mogućen je pristup o n o m e što bi m o g l o djelovati
na to. To onda zove mikroskopom. To je prava suprot­
nost o n o m e što bi zapravo trebalo činiti da bi se
steklo razumijevanje širina. Ljudi više nisu zadovoljni
time što se zatvaraju u sobe; oni se zatvaraju u te
cijevi i odvajaju od čitavoga divnog svijeta. Tu ne
smije biti ništa drugo osim onoga što ulazi u objek­
tiv. Ljudi su zato postupno, više ili manje prešli
na mikroskop. Međutim, ako pronađemo put do ma-
krokozmosa, onda ćemo p o n o v n o razumjeti nešto
o prirodi i koječemu drugom.

177
 ODGOVORI NA PITANJA
14. lipnja 1924.

O vodenom korovu, kupusnoj kili, gljivičnim

oboljenjima vinove loze, plamenjači — Pitanje
konstelacija — Mineralno gnojivo

Pitanje: Može li se metoda navedena za nematode

primijeniti i na druge kukce? Pritom mislim na gamad
svih vrsta. Smije li se na velikim površinama po svaku
cijenu uništiti životinjski i biljni život? To bi se moglo
izroditi u veliko bezumlje. Morala bi se postaviti granica
kako čovjek ne bi svud po svijeu uništavao.
Dr. Steiner: Na pitanje o dopuštenosti toga može
se o d g o v o r i t i o v a k o : Pretpostavimo da zastupamo
gledište — neću se odmah osvrtati na etička pitanja,
na okultno-etička pitanja — kako takve stvari nisu
dopustive. Tada bi se moralo d o g o d i t i ono što sam
često puta napomenuo: naša poljoprivreda na civili­
ziranim područjima bivala bi sve lošija i ne samo
da bi se ponegdje pojavil, a glad i skupoća nego bi
one zavladale posvuda. Do toga će doći u ne tako
dalekoj budućnosti, tako da čovjek nema drugog
izbora nego da civilizaciju na Zemlji prepusti propa­
danju ili da se potrudi stvari urediti tako da one
uzmognu uroditi n o v o m plodnošću. S o b z i r o m na
nužnost, čovjek danas nema izbora raspravljati o
tome jesu li stvari dopustive ili nisu. Ali s nekog
drugog gledišta ipak se može postaviti to pitanje.
Radi se o tome da se doista mora misliti na to kako
bi se u v e z i s time stvorio nekakav ventil p r o t i v
z l o u p o t r e b e . Zar ne, kad stvar uzme maha, onda
nesumnjivo može doći do zloupotrebe. To je sasvim

178
jasno. I može se jedino ukazati na to da je na Zemlji
svakako bilo civilizacijskih epoha kad su se takve
stvari znale, da su se one primjenjivale u najširim
razmjerima i da je bilo moguće stvari toliko zadržati
medu ozbiljnim ljudima da nije došlo do zloupotrebe.
Do veće zloupotrebe kod tih stvari došlo je u vrijeme
kad su bile moguće m n o g o veće zloupotrebe jer su
te snage bile općenito djelatne. To je bilo u određenim
kasnim razdobljima atlantskog razvoja kad je došlo
do veće zloupotrebe, što je d o v e l o do velikih kata­
strofa. Općenito se može reći samo o v o : Svakako
je opravdan običaj da se znanje o tim stvarima zadrži
u uskom krugu, da se ne dopušta njegovo širenje.
Ali u naše vrijeme to g o t o v o više nije moguće. U
naše vrijeme znanje se ne može zadržati u malom
krugu. Mali krugovi odmah teže tome da znanje na
neki način iziđe iz njih. Sve dok nije bilo tiska, to
je bilo lakše. Dok većina ljudi nije znala pisati, to
je bilo još lakše. Danas se prilikom svakog predavanja
koje se održava u tako malom krugu postavlja pitanje
kako doći do stenografa. Ja stenografa ne gledam
rado. Čovjek ga mora podnijeti. Bolje bi bilo da ga
nema. Mislim na stenografa, ne na osobu.

Ali vidite, zar onda na drugoj strani ne treba

računati na drugu nužnost, na nužnost moralnog
poboljšanja čitavog čovjekova života? To će biti pana-
ceja protiv svih nedjela, moralno poboljšanje čitavog
čovjekova života. Svakako, kad se danas pogledaju
o d r e đ e n e pojave, one mogu čovjeka obeshrabriti.
N o , s obzirom na to moralno poboljšanje života za­
p r a v o se sve nikad ne bi smjelo svoditi samo na
puko promatranje nego bi ono trebalo navesti na
razmišljanja koja su prožeta voljnim impulsima i
valjalo bi misliti na to da se učini nešto za poboljšanje

179
općega ljudskog bića. I to bi moglo proizići iz antro-
pozofije jer ona neće imati ništa protiv ako se stvori
takav krug koji bi bio neka vrst lijeka protiv nedjela
koje bi se moglo počiniti. I u prirodi dobro nesumnjivo
može postati štetnim. Jer pomislite: kad Mjesečeve
snage ne bismo imali za ono dolje, ne bismo ih imali
ni za ono gore, ali one svakako moraju biti tu, one
moraju djelovati, i nešto što je na nekom području
potrebno i nužno, to je na nekom drugom području
štetno. Ono što je na jednoj razini valjano, to je
na drugoj potpuno nevaljano. Ono što je u zemaljskoj
sferi ahrimansko, štetno je samo zato što je u zemalj­
skoj sferi. Nade li se o n o u sferi koja je samo malo
više, o n o djeluje sasvim p o v o l j n o .
Sto se tiče drugog pitanja, točno je da o n o što
je navedeno za nematodu, svakako vrijedi za svijet
kukaca u cjelini. To vrijedi za sve niže životinje,
čije je glavno obilježje da imaju trbušnu moždinu,
a nemaju leđnu moždinu. T a m o gdje je leđna mož­
dina, mora se skinuti koža. T a m o gdje je trbušna
moždina, mora se spaliti cijela životinja.

Je li riječ o divljoj kamilici?

To je kamilica kod koje su listovi savijeni prema
dolje ( c r t e ž ) . Kod nje cvjetni listići nisu uzvijeni,
nego usmjereni nadolje. To je kamilica koja raste
uz putove, Chamomilla officinalis.

180
 Uzima li se i cvijet od koprive?
Mogu se uzeti i listovi koprive; cijela biljka kad
cvjeta, ali bez korijena.

Može li se uzeti i pasja kamilica' koje ima po poljima?

Ta je vrsta srodnija pravoj nego ona koju se ovdje
posvuda prikazuje kao vrtnu kamilicu. Ona je neupo­
trebljiva. Ali ta, koja može poslužiti i za čaj, mnogo je
srodnija pravoj od ove. Nju se može upotrijebiti.

Ova kamilica što se može naći uz prugu, ona bi si­

gurno mogla biti prava?
T o j e prava.

Vrijedi li ono što je rečeno o uništavanju korova i

za vodeni korov, na primjer za vodenu kugu?
To vrijedi i za te stvari, one koje se nalaze u
mulju, a i za one koje se nalaze u v o d i , također za
vodeni korov. U tom slučaju mora se naravno obala
posuti praškom.

Mogu li se podzemni nametnici, na primjer kupusna

kila, suzbijati istim sredstvima kao i oni na zemlji?
Svakako.

Mogu li se sredstva protiv biljnih bolesti koristiti

i za vinovu lozu?
Svakako moram — iako to nije ispitano, ni ja
to nisam ispitao, u v e z i s time nije ni okultno baš
mnogo učinjeno — izraziti svoje uvjerenje da se vino­
va loza mogla zaštititi, kao što sam napomenuo,
da se postupilo na spomenut način.

' Anthemis arvensis ( o p . p r e v . ) .

181
 Kako je s bolešću opadanja lišća?
Nju se suzbija isto kao i bilo koju plamenjaču.

Smijemo li mi kao antropozofi podizati vinograde?

Vidite, danas antropozofija u mnogim stvarima
može biti samo zato tu da kaže što jest. O d g o v o r
na pitanje što bi trebalo, danas je još na brojnim
poljima uistinu težak. Poznavao sam jednog dobrog
antropozofskog prijatelja koji je imao velike v i n o ­
grade. On je jedan, ne prevelik, ali velik dio zarade
od vinograda iskoristio za slanje dopisnica širom
svijeta kojima je zagovarao apstinenciju. S druge
strane, imao sam prijatelja koji je bio strog apstinent
i do kraja je života bio široke ruke prema antro-
pozofiji. Ali on je bio jedan od onih koji su posvuda
po tramvajima isticali plakate na kojima je pisalo:
Sternbergerov kabinet! Tu praktično pitanje postaje
čudnim. Danas se ne može sve provesti. Zato sam
rekao: Kravlje r o g o v e zacijelo uzimamo od krava i
stavljamo ih u zemlju. Ali bikovski rogovi koje bismo
stavili na glavu kako bismo se poput bika p r o t i v
svega borili, mogli bi antropozofiji nanijeti golemu
štetu.

Može li se mjehur plemenite divljači zamijeniti nečim

drugim?
Da, točno je da bi možda bilo teško doći do
mjehura plemenite divljači. Ali što sve nije u svijetu
otežano! Naravno, m o g l o bi se iskušati može li se
mjehur plemenite divljači zamijeniti nečim drugim.
Danas to ne bih mogao reći. Svakako bi bilo moguće
da postoji neka životinjska vrsta koja potječe s ogra­
ničenih teritorija u Australiji. To bi m o g l o biti. Ali
medu životinjama koje su se udomaćile u Europi

182
ne bih mogao zamisliti ništa drugo. Na nešto drugo
osim na životinjski mjehur uopće se ne može po­
mišljati. Ne bi bilo preporučljivo odmah posezati
za surogatima.

Treba li kod suzbijanja kukaca biti ista konstelacija

zvijezda ?
To se tek mora iskušati. Rekao sam da u obzir
dolazi cijeli niz, od Vodenjaka do Raka. I varijacija
u konstelaciji svakako je značajna za različite niže
životinje. To se mora iskušati.

Radi li se kod suzbijanja poljskog miša o astronomskoj

Veneri?
Da, o onome što nazivamo zvijezdom Danicom.

Konstelacija Venere sa Škorpionom?

Pod konstelacijom Venere sa Škorpionom pod­
razumijeva se svaka konstelacija kod koje je u
pitanju V e n e r a , kad se v i d i V e n e r a na nebu, a
iza nje zviježđe Škorpiona. Venera se mora nalaziti
iza Sunca.

Ima li spaljivanje krumpirove cime utjecaja na uspi­

jevanje krumpira?
Utjecaj je tako neznatan da je zapravo zanemariv.
Utjecaj postoji, uvijek postoji određen utjecaj kad
se s ostatkom nečeg organskog bilo što poduzima,
ne samo na pojedine biljke nego čak i na cijelu njivu;
ali on je tako neznatan da je praktički zanemariv.

Kako se pepeo rasipa po polju?

Htio sam napomenuti da se to može učiniti kao
kad sipamo papar u nešto. On ima tako velik opseg

183
djelovanja da je ustvari zaista dovoljno ako se hoda
poljem i tako posipa.

Djeluju li pripravci isto tako i na voćke?

Općenito vrijedi da je sve ono što je rečeno
primjenjivo i na voćke. Još neke stvari koje treba
uzeti u obzir priopćit ćemo sutra.

U poljoprivredi je uobičajeno da se stajski gnoj dodaje

i okopavinama. Može li se spravljeno gnojivo koristiti i
za žitarice ili njih treba drukčije prihranjivati?
Postojeći običaji mogu se isprva zadržati. Stvar
je jedino u tome da se doda o n o što sam rekao. Za
ostale običaje, kojih se nisam dotakao, vrijedi slje­
deće: Ne treba se odmah sve proglasiti lošim i sve
reformirati. Mislim da se svakako može nastaviti
sa stvarima koje su se dokazale i da se jedino može
dodati ono što sam naveo. Samo bih primijetio da
bi se v r l o jako izmijenio način djelovanja onoga
što sam naveo ako bi se upotrijebilo gnojivo bo­
gato ovčjim i svinjskim izmetom. Tada učinak ne
bi bio tako zoran kao onda kad bi se izbjegavalo
prekomjerno korištenje ovčjeg i svinjskog izmeta.

Ako se pak upotrijebe anorganska gnojiva, kako je

onda?
Tada će se samo pokazati da se mineralno gno­
jivo s vremenom treba napustiti. Jer svako mineralno
gnojivo utječe na to da nakon nekog vremena ono
što se proizvodi na poljima koja su njime pognojena
izgubi na hranjivosti. To je opći zakon. A ako se
slijedi upravo ono što sam zadao, pokazat će se da
nije nužno gnojiti češće od svake treće godine. Možda
će se trebati gnojiti svake četvrte ili šeste godine.

184
Jer umjetno gnojivo moći će se potpuno izbjeći. Jer
ako budu primjenjivali druge stvari, ljudi će odustati
od njega prvenstveno zbog uštede. Umjetno gnojivo
tada više neće biti potrebno, ono će nestati. Danas
se sve prosuđuje prema kratkim vremenskim od-
sječcima. Prilikom jedne rasprave o uzgoju pčela
jedan današnji pčelar osobito se zalagao za industrij­
ski uzgoj matica, matice bi se posvuda prodavale,
te se više ne bi uzgajale u pojedinom pčelinjaku.
Moram reći: Da, sigurno, imate pravo! Ali možda
ne nakon trideset ili četrdeset, ali jamačno nakon
četrdeset ili pedeset godina jasno će se vidjeti da
je cjelokupno pčelarstvo zbog toga osuđeno na pro­
past. Zbog toga se to mora uzeti u obzir. Danas se
sve mehanizira i mineralizira, ali nedvojbeno je da
bi mineralno trebalo djelovati samo onako kako samo
može djelovati u prirodi. Bez povezivanja mineral­
nog s nečim drugim, živu zemlju ne treba prožimati
nečim beživotnim, mineralnim. Sutra to još neće
ići, ali prekosutra će sigurno ići samo od sebe.

Kako uloviti kukce? Mogu li se upotrijebiti ličinke?

Mogu se upotrijebiti i ličinke kukaca i krilati
kukci. M o ž e se d o g o d i t i da se ponešto promijeni
konstelacija. Malo će se pomaknuti od Vodenjaka
do Raka ako od krilatoga kukca idemo prema ličinki.
Kukac će imati konstelaciju koja je bliža Vodenjaku.

185
 SEDMO PREDAVANJE
Koberwitz, 15. lipnja 1924.

Intimnija uzajamna djelovanja u prirodi

Odnos između ratarstva, voćarstva i stočarstva

U vremenu koje nam je ostalo na raspolaganju, pro­

matranjima koja smo poduzeli dodao bih ponešto
0 stočarstvu te uzgoju voća i povrća.
Naravno, za to nećemo imati previše vremena,
ali o v o područje poljoprivredne djelatnosti ne može
se promatrati s plodnoga gledišta ako se i ovdje
p o n o v n o ne učini sve kako bi se omogućilo razumi­
jevanje dotičnih odnosa i uvid u njih. To bismo učinili
danas, a sutra bismo opet prešli na nekoliko praktič­
nih savjeta u primjeni.
Zamolio bih vas da danas pokušate sa mnom
slijediti stvari koje su, rekao bih, ponešto zabačene
jer su danas kao posve nepoznata zemlja, iako su
nekoć bile dobro poznate instinktivnijem poljopriv­
rednom shvaćanju. Bića, minerali, biljke, životinje
koje se javljaju u prirodi — čovjeka ćemo sada ispustiti
iz vida — bića koja se javljaju u prirodi, v r l o , v r l o
često promatraju se kao da su ona tu sama. Ljudi
su danas navikli neku biljku gledati zasebno i onda,
štoviše, polazeći od nje, zasebno promatrati biljnu
vrstu, a neku drugu biljnu vrstu opet zasebno. To
onda lijepo poredaju u kutijice, razvrstane u vrste
rodove, u ono što se potom treba znati o tim stvarima.
Ali u prirodi nije tako. U prirodi, u biću svijeta sve
je međusobno povezano. Uvijek jedno djeluje na drugo.
Danas, u razdoblju materijalizma, prate se samo gru­
ba djelovanja jednog na drugo; kad jedno proždire

186
drugo, probavlja ili kad životinski gnoj stigne na
njivu. Samo se prate ta gruba uzajamna djelovanja.
Osim tih grubih djelovanja, postoje i stalna
uzajamna djelovanja finijih snaga i finijih supstan­
cija, t o p l i n e , kemijsko-eterskog koje n e p r e k i d n o
djeluje u atmosferi, ž i v o t n o g etera. Bez uzimanja
u o b z i r tih finijih uzajamnih djelovanja neće biti
napretka u o d r e đ e n i m segmentima poljoprivredne
p r o i z v o d n j e . Kad je riječ o suživotu ž i v o t i n j e i
biljke na p o l j o p r i v r e d n o m gospodarstvu, o s o b i t o
m o r a m o posvetiti pozornost intimnijim p r i r o d n i m
uzajamnim d j e l o v a n j i m a . I ne samo da m o r a m o
posvetiti pozornost onim životinjama koje su nam
n e s u m n j i v o bliske: g o v e d i m a , konjima, o v c a m a
i tako dalje, nego s razumijevanjem moramo gledati
na, r e c i m o , šareni svijet kukaca koji oblijeće o k o
biljaka u o d r e đ e n o doba g o d i n e . Da, čak m o r a m o
umjeti s r a z u m i j e v a n j e m g l e d a t i na svijet ptica.
Danas č o v j e č a n s t v o nije d o v o l j n o svjesno kakav
utjecaj na cjelokupan p o l j o p r i v r e d n i i šumarski
ž i v o t ima p r o t j e r i v a n j e o d r e đ e n i h vrsta ptica iz
nekih krajeva uslijed modernih životnih okolnosti.
Te se stvari p o n o v n o moraju osvijetliti d u h o v n o -
z n a n s t v e n i m , m o g l o bi se t a k o đ e r reći, makro-
kozmičkim promatranjem. Sada možemo primijeniti
nešto od onoga čijem smo se djelovanju prepustili
kako bismo došli do daljnjih uvida.

Pogledate li neku voćku, krušku, jabuku ili šljivu,

ona je zapravo nešto sasvim drugo, svako stablo
izvana je ustvari sasvim drugačije od zeljaste biljke
ili žitarice. I mora se sasvim stručno razložiti u kojem
je pogledu stablo drukčije, inače se nikad neće ra­
zumjeti funkcija voća u domaćinstvu prirode. Sada
naravno najprije govorim o voću koje raste na drveću.

187
 Pogledajmo sada d r v o . Što je o n o zapravo u
svekolikom domaćinstvu prirode? Kad ga, naime,
p o g l e d a m o s razumijevanjem, isprva kod njega u
pravo biljno m o ž e m o svrstati samo o n o što izrasta
kao tanke peteljke, zelene drške lista, cvjetovi, plo­
d o v i . To raste iz drveta isto kao što zeljasta biljka
raste iz zemlje. Naime, drvo je onome što raste na
granama uistinu zemlja. Ono je zemlja što je postala
brežuljkastom, samo nešto životnija zemlja od one
iz koje rastu naše zeljaste biljke i žitarice.
Prema tome, želimo li pojmiti drvo, moramo
reći: Dobro, ovo je krupno deblo drveta, u stanovitom
smislu tu također spadaju grane i ogranci. Dakle,
prvenstveno odatle raste prava biljka, iz toga raste
lišće i cvjetovi. To je biljka koja je u deblu i granama
drveta ukorijenjena onako kako su zeljaste biljke
i žitarice ukorijenjene u zemlji. Tu se odmah postav­
lja pitanje: Je li onda ta biljka na drvetu, koja se
manje-više može nazvati nametnikom, je li onda ona
i stvarno ukorijenjena?
Pravi korijen na drvetu ne m o ž e m o otkriti. I
ž e l i m o li to ispravno razumjeti, moramo reći: Da,
biljka koja tu raste, koja gore razvija svoje listove
i cvjetove, i svoje peteljke, ona je izgubila korijenje
time što je zasjela na d r v o . Ali ona nije dokraja
biljka budući da nema korijenje. Dakle, m o r a m o se
upitati: Gdje je zapravo korijen te biljke?
Vidite, korijen nije vidljiv samo grubom izvanj­
skom promatranju. Korijen se u o v o m slučaju ne
mora samo htjeti vidjeti nego i razumjeti. Mora ga
se razumjeti, što to znači? Zamislite — da o d e m o
korak dalje stvarnom usporedbom — da na nekom
zemljištu posadim jednu do druge same zeljaste biljke
tako blizu da im korijenje međusobno sraste, da

188
jedan korijen obavija drugi i sve se pretvori u neku
vrst kaše od korijenja koje se međusobno prepleće.
M o ž e t e zamisliti da ta kaša od korijenja ne bi do­
pustila da postane nešto nepravilno, organizirala
bi se u jedinstvo i sokovi bi dolje tekli jedni u druge.
To bi bila organizirana kaša od korijenja u kojoj
se ne bi m o g l o razlučiti gdje korijenje počinje ili
prestaje ( c r t e ž ) .

Tako bi izgledalo to što zasad uopće ne treba

postojati, ali što nam nešto može razjasniti: Tu bi
bilo tlo. Posadim li sada sve svoje biljke — tako!
— i evo, dolje korijenje raste jedno u drugo. Pritom
nastaje vodoravan sloj korijenja. Ne zna se gdje jedno
prestaje, a drugo počinje. I tako, o v o što sam vam
nacrtao kao hipotezu doista je prisutno u drvetu.
Biljka koja raste na drvetu izgubila je korijenje, ona
se, štoviše, relativno odvojila od njega i s njime je
povezana, rekao bih, više eterski. I o v o što sam nacr­
tao kao hipotezu, to je unutra u drvetu kambij, tako
da korijenje te biljke ne m o ž e m o drugačije proma­
trati nego tako da je o n o zamijenjeno kambijem.
Kambij ne izgleda kao korijenje. To je obliko-
tvorni sloj koji stalno stvara nove stanice iz kojih
se neprekidno grana rast, kao što bi se o d o z d o iz
korijena granao život zeljaste biljke. Tada d o b r o
m o ž e m o vidjeti kako se u drvetu s njegovim slojem

189
kambija, koji je ustvari oblikotvorni sloj i koji stvara
biljne stanice — drugi slojevi drveta ne bi mogli
stvarati svježe stanice — zemljano doista ispupčilo,
kako se razraslo u zračno i stoga mu je p o t r e b n o
više pounutarnjenog života nego što ga zemlja inače
ima, a to postiže time što u sebi posjeduje i obični
korijen. I tako počinjemo shvaćati d r v o . Ispočetka
razumijevamo drvo kao neobično biće, kao biće koje
postoji zato da bi "biljke" koje rastu na njemu: petelj­
ke, cvjetove, p l o d i njihovo korijenje međusobno
odijelilo i udaljilo jedne od drugih i p o v e z a l o ih
samo u duhu, odnosno da bi ih povezalo u eterskom.

Tako se s makrokozmičkim razumijevanjem treba

promatrati rast. Ali to seže još m n o g o dalje. Sto
se zbiva time što nastaje drvo? Zbiva se sljedeće:
Ono što raste gore na drvetu, to je u zraku i vanjskoj
toplini drugačije biljno od onog što raste u zraku
i toplini neposredno na tlu i iz čega se stvara zeljasta
biljka što izrasta iz tog tla ( c r t e ž ) . To je jedan drugi
biljni svijet, to je biljni svijet koji ima mnogo prisniji

190
odnos prema okolnoj astralnosti što je izlučena u
zraku i toplini da bi zrak i toplina bili mineralni,
kako je to onda potrebno čovjeku i životinji. I kad
p o g l e d a m o biljku koja raste na tlu, oko nje tako
lebdi oblak astralnog. No ovdje, na drvetu, astralnost
je m n o g o gušća. Tu je ona gušća, tako da je naše
drveće očito sakupljač astralne supstancije.
Na o v o m polju zapravo je najlakše, rekao bih,
dospjeti do višeg razvoja. Ako se čovjek na o v i m
poljima potrudi, na o v i m poljima v r l o lako m o ž e
postati ezoteričnim. Ne može se baš postati bistro-
v i d i m (hellsichtig), ali se može postati bistronju-
him ( h e l l r i e c h e n d ) ako se, naime stekne o d r e đ e n o
osjetilo mirisa za različite miomirise koje ispuštaju
biljke koje su na zemlji i koje ispuštaju voćke, i
onda kad tek procvjetaju, a čak i šuma. Tada će se
moći osjetiti razlika između biljne atmosfere koja
je siromašnija astralnošću, čiji se miris može osjetiti
kod zeljastih biljaka što rastu na zemlji, i biljnog
svijeta bogatog astralnošću koja se može namirisati
ako njušimo ono što/<ako lijepo dopire od krošnje
drveća. I naviknite se tako odrediti, razlikovati mirise,
individualizirati mirise biljaka na zemlji i miris drveta;
u p r v o m slučaju imat ćete "bistronjuhost" za rjeđu
astralnost, a u drugom slučaju bistronjuhost za gušću
astralnost. — Vidite, poljoprivrednik lako može postati
bistronjuhim. On se u posljednje vrijeme time nije
koristio onako kako se to činilo u staro instinktivno
bistrovido doba. Kao što sam rekao, poljoprivrednik
može postati bistronjuhim.

A k o sada o b r a t i m o p o z o r n o s t na o n o kamo
nas to dalje v o d i , m o r a m o se upitati: Pa kako je
onda s onime što je na određen način dijametralno
suprotno astralnosti u okružju drveta koju oblikuje

191
biljka-nametnica što raste na drvetu? Kakvo je
d j e l o v a n j e kambija, što č i n i on?
Vidite, širom oko sebe drvo obogaćuje duhovno
ozračje astralnošću. Što se ustvari događa kad gore
na drvetu raste zeljasto? Time d r v o zadobiva odre­
đenu vitalnost, eteričnost, snažan život. No kambij
prigušuje taj ž i v o t i potiskuje ga nadolje, tako da
on postaje sličniji mineralnome. Time, dakle, kambij
djeluje ovako: Dok g o r e oko drveta nastaje bogata
astralnost, zbog kambija je unutrašnjost siromašnija
eterskim nego inače, u drvetu s o b z i r o m na biljku
nastaje oskudica etera. Ovdje nastaje oskudica etera.
Ali to što zbog kambija u drvetu nastaje oskudica
etera opet utječe i na korijen. Korijen u drvetu postaje
mineral, m n o g o mineralnijim nego što je korijenje
zeljastih biljaka.
No time što biva mineraliziraniji, sada oduzima
tlu d i o eteričnosti tamo gdje se nalazi o n o živuće.
On u okolini drveta tlo umrtvljuje više n e g o što bi
ono bilo u okolini zeljaste biljke. Na to se mora
p o m n o paziti. Ali o n o što u prirodi tako nastaje,
to će uvijek i u domaćinstvu p r i r o d e imati bitno
unutarnje značenje za prirodu. Stoga to unutarnje
značenje koje bogatstvo astralnosti ima za prirodu
moramo potražiti u okolini drveta, a oskudicu eter-
skog u području korijena drveta.
I ako se o s v r n e m o o k o sebe, otkrit ć e m o kako
se sada dalje odvijaju stvari u domaćinstvu prirode.
Razvijen kukac živi od onoga što kao bogata astralnost
prolazi kroz drveće. A ono čemu dolje u tlu nedostaje
eterskog i što se naravno kao eterska oskudica proteže
cijelim d r v e t o m — kao što d u h o v n o uvijek djeluje
na cjelinu, kako sam to jučer i z l o ž i o u odnosu na
čovjekovu karmu — o n o što djeluje dolje, djeluje

192
pomoću ličinaka, te stoga, kad na Zemlji ne bi bilo
drveća, na njoj uopće ne bi bilo kukaca. Jer drveće
omogućuje kukcima postojanje. Kukci koji oblijeću
oko nadzemnih dijelova drveća, dakle, kukci koji
tako oblijeću oko cijele šume, žive zahvaljujući to­
me što postoji šuma, a njihove ličinke također žive
zahvaljujući tome što postoji šuma.
Vidite, to je sljedeći pokazatelj prisnijeg odnosa
svekolikog bića korijena prema podzemno-zemaljskom
svijetu. Jer, rekao bih, na drvetu se osobito m o ž e
učiti o v o što smo sada izložili. Tu ono postaje jasno.
Ali značajno je da ono što na drvetu biva očiglednim
i jasnim, da je to opet u čitavom biljnom svijetu
iznijansirano, tako da u svakoj biljci živi nešto što
bi htjelo postati drvenastim. U svakoj biljci korijen
ustvari nastoji ispustiti eter, a ono što u svakoj biljci
raste prema gore teži da što više privuče astralno.
Htijenje da postane drvetom svojstveno je zapravo
svakoj biljci. Zbog toga kod svake biljke do izražaja
dolazi srodnost sa svijetom kukaca, koju sam osobito
karakterizirao kod drveta. Ali ta srodnost sa svijetom
kukaca razrasta se u srodnost s čitavim životinjskim
svijetom. Ličinke kukaca, koje na Zemlji ispočetka
mogu živjeti samo zahvaljujući postojanju korijenja
drveća, razvile su se u druge životinjske vrste koje
su im slične, koje cijeli svoj život manje-više provode
u nekoj vrsti stanja ličinke i koje se onda na odre­
đen način emancipiraju od "korijenskosti drveća"
(Baumwurzelhaftigkeit) kako bi se prilagodile i kori­
jenju zeljastih biljaka i zajedno s njime živjele.

Pritom na vidjelo izlazi neobična činjenica da

podzemne životinje, svakako već vrlo daleko od bića
ličinke, imaju sposobnost regulacije eterične životnosti
u tlu kad ona postane prevelika. Kad bi tlo postalo

193
takoreći odveć ž i v o i kad bi se u njemu razbujala
životnost, tada se te p o d z e m n e životinje brinu da
se iz tla ispusti ta prejaka vitalnost. One time postaju
sjajni ventili i regulatori za vitalnost u zemlji. Te
divne životinje koje su zato osobito važne za tlo,
to su kišne gliste. Kišne gliste trebalo bi ustvari
proučavati u njihovu zajedničkom životu s tlom.
Jer baš te sjajne životinje ostavljaju zemlji upravo
onoliko eteričnosti koliko joj je potrebno za rast
biljaka.
Tako imamo pod zemljom te kišne gliste i slične
životinjice koje još samo podsjećaju na ličinke. I
čak bi zapravo trebalo brinuti o povoljnom uzgoju
kišnih glista u tlima kojima je to potrebno. Tada
bi se uvidjelo kako ovladavanje tim podzemnim živo­
tinjskim svijetom b l a g o t v o r n o djeluje i na vegeta­
ciju, a time opet — na što ćemo još upozoriti —
na životinjski svijet.
A opet postoji daljnja sličnost između životinja
i svijeta kukaca kad su ti kukci razvijeni i lete. To
je svijet ptica. Poznato je da se tijekom razvoja Zemlje
između kukaca i ptica zbilo nešto čudesno. Ono što
se d o g o d i l o opisat ću što slikovitije mogu. Naime,
kukci su jednog dana rekli: Ne osjećamo se dovoljno
jakima da bismo pravilno preradili astralnost koja
pršti oko drveća. Mi stoga koristimo "htijenje da
se postane drvenastim" drugih biljaka i oblijećemo
ih, a vama pticama prepuštamo poglavito ono što
kao astralnost okružuje drveće. I tako je u prirodi
izvršena prava podjela rada između ptica i leptira
i te leteće životinje zajedno ponovno čudesno djeluju
tako da pravilno šire astralnost svuda gdje je ona
potrebna, na površini zemlje, u zraku. Kad bismo
uklonili te leteće životinje, astralnost bi zakazala

194
u svojoj redovitoj službi, a to bi se očitovalo u nekoj
vrsti kržljanja vegetacije. Leteće životinje i ono što
iz zemlje izrasta u zrak pripadaju zajedno. U krajnjoj
liniji, jedno uopće nije zamislivo bez drugog. Zato
bi u poljoprivredi također trebalo voditi računa o
tome da se kukcima i pticama na pravi način omo­
gući oblijetanje. Poljoprivrednik bi istodobno tako­
đer trebao nešto znati o uzgoju kukaca i ptica. Jer
u p r i r o d i — to stalno napominjem — doista je sve
povezano.
Te su stvari posebno važne za uvid u predmet,
stoga ćemo ga pred sebe postaviti sasvim točno.
M o ž e se reći: Leteći svijet kukaca uspostavlja pra­
vilnu astralizaciju zraka. Astralizacija zraka nalazi
se u uzajamnom odnosu sa šumom, koja astralnost
pravilno usmjerava, kao što u našem tijelu određene
snage pravilno usmjeravaju krv. Ono što šuma u
svom širem susjedstvu — stvari djeluju na velikim
prostorima — čini u tom pravcu, to se tamo gdje
šume nema mora učiniti na druge načine. I treba
znati da je raslinstvo na područjima gdje se izmje­
njuju šume, polja i livade podređeno sasvim druga­
čijim zakonima nego u krajevima koji su nadaleko
bez šuma.
Na Zemlji postoje određeni krajevi gdje se una­
prijed vidi da obiluju šumom bez čovjekova utjecaja
— jer u nekim stvarima priroda je i dalje pametnija
od čovjeka — i ako je šuma na stanovitom predjelu
nastala p r i r o d n o , slobodno se može pretpostaviti
da je to korisno za okolnu poljoprivredu, za okolnu
zeljastu i žitnu vegetaciju. Stoga treba uvidjeti da
šume ne valja iskorjenjivati, već d o b r o njegovati.
A budući da se Zemlja zbog svakakvih klimatskih i
kozmičkih utjecaja postupno mijenja, kad se uoči

195
da vegetacija kržlja, treba ponešto proširiti obližnje
šumske površine, a ne samo obavljati svakojake po­
kuse na poljima i za polja. A kad se primijeti da
biljke bujaju i da nemaju dovoljno sjemenske snage,
onda svakako treba poduzeti korake da se šumske
površine smanje, da se šuma prorijedi. Regulacija
šuma u krajevima koja su određena za pošumlja-
vanje također spada u poljoprivredu i njezin cjelo­
kupni domet mora se zapravo promatrati s duhovne
strane.
Tada p o n o v n o m o ž e m o reći da se svijet crva
i učinaka također nalazi u uzajamnom odnosu s vap­
nom u zemlji, dakle prema mineralnom; svijet kukaca
i ptica, sve ono što leprša i leti nalazi se u uzajamnom
odnosu s astralnim. Ono što je ispod zemlje, svijet
crva i ličinaka, nalazi se u uzajamnom odnosu s
mineralnim i posebice s vapnenim bićima i tako
se pravilno o d v o d i etersko, što sam vam s jednog
drugog gledišta rekao prije nekoliko dana. To je
zadaća vapna, ali ono tu zadaću obavlja u uzajamnom
djelovanju sa svijetom Učinaka i crva.
Vidite — ako se o n o što sam naveo više speci­
jalizira, doći će se i do drugih stvari koje su jednom
svakako — ja ih se ne bih usudio izvoditi s takvom
sigurnošću — u doba instinktivne vidovitosti prema
osjećaju sasvim ispravno primjenjivane. No instinkt
za to izgubljen je. Intelekt je izgubio baš sve instin­
kte, intelekt je iskorijenio sve instinkte. Krivica je
materijalizma što su ljudi postali tako pametni, tako
intelektualni. U vrijeme kad su bili manje intelektu­
alni, nisu bili toliko pametni, ali su bili mnogo mu­
driji i prema vlastitom osjećaju znali su postupati
sa stvarima onako kako mi opet moramo svjesno
postupati ako se pomoću onog što opet nije pametno

196
— antropozofija nije pametna, ona više teži prema
istini — ako se stoga istini za sve stvari uzmog-
nemo približiti na taj način, a ne samo apstraktnim
verglanjem rečenice "čovjek se sastoji od fizičkog
tijela, eterskog tijela i tako dalje", koja se može naučiti
napamet i odverglati kao kuharica. Ali o tome se
ne radi, već se radi o tome da se spoznaja o tim
stvarima doista unese u sve, da je se vidi svugdje,
i čovjek će onda biti upućen u to da u prirodi doista
raspoznaje kakve su stvari — p o g o t o v o ako stvarno
postane v i d o v i t onako kako sam vam i z l o ž i o .
I tada se uvida da ptičji svijet postaje štetan
ako uza se nema četinarsku šumu koja ono što ptice
stvaraju pretvara u korisno. I sada se pak p o g l e d
još više izoštrava, iz čega proistječe jedna druga
srodnost. Ako smo otkrili tu neobičnu srodnost ptica
baš s četinarskim šumama, to će rezultirati jednom
drugom srodnošću koja se jasno vidi, koja je isprva
fina srodnost, ona je takve finoće kao ona srodnost
što sam je već naveo, ali koja se m o ž e preobraziti
i u grublju. Naime, sa svime onime što, doduše, neće
postati drvetom, ali neće ni ostati malom biljkom,
sa žbunjem, na primjer, lijeskom, sisavci su prisno
povezani, pa je stoga d o b r o ako ljudi za pobolj­
šanje bića svojih sisavaca na nekom zemljištu posade
grmoliko raslinje. Grmoliko raslinje povoljno djeluje
samom svojom prisutnošću. Jer u prirodi sve djeluje
j e d n o na drugo.
Ali da pođemo dalje. Životinje nisu tako glupave
kao ljudi, one, naime, v r l o brzo primijete da postoji
ta srodnost. I kad primijete da v o l e grm, da im je
urođena ljubav prema njemu, onda taj grm v o l e
jesti i počinju jesti o n o što im je od toga potrebno,
što izuzetno djeluje na regulaciju druge hrane. Ali

197
ako se prati ta prisna srodnost u prirodi, m o ž e se
steći uvid i u biće štetnoga.
Kao što se četinarska šuma nalazi u prisnom
odnosu s pticama, kao što se grmlje nalazi u pris­
nom odnosu sa sisavcima, tako se opet sve gljivasto
( P i l z i g e ) nalazi u prisnom odnosu sa svijetom nižih
životinja, s bakterijama i drugim životinjicama, naime,
sa štetnim nametnicima. I štetni nametnici drže se
zajedno s gljivastim, oni se razvijaju tamo gdje su
se gljive rasprostrle. I time nastaju biljne bolesti,
nastaju i veće štete kod biljaka. No ako nam uspije
da negdje u blizini gospodarstva imamo ne samo
šume nego i vlažne livade, te vlažne livade osobito
će djelovati na gospodarstvo jer one sadrže d o b r o
tlo za gljive. I trebalo bi nastojati da površina livada
bude obrasla gljivama. I onda će se opaziti nešto
neobično: tamo gdje je u blizini gospodarstva vlažna
livada, gdje je vlažna livada bogata gljivama, čak
i ako nije osobito velika, tamo će onda te gljive
zbog svoje srodnosti s bakterijama i drugim namet-
ničkim životinjicama te životinjice držati podalje
od ostaloga. Jer gljive se s tim životinjicama drže
zajedno više nego druge biljke. Osim drugih nave­
denih stvari za suzbijanje takvih štetnika, postoji
i mogućnost da se stvaranjem vlažnih livada štetne
životinjice, mali štetni napasnici naveliko drže podalje
od imanja.
Bit probitačne p o l j o p r i v r e d e toliko počiva na
pravilnom rasporedu šume, nasada voćaka, grmlja,
vlažnih livada s o d r e đ e n o m p r i r o d n o m kulturom
gljiva da se više postiže čak i ako se moraju smanjiti
korisne površine poljoprivrednog zemljišta. U svakom
slučaju, ne gospodari se ekonomično ako se površina
zemljišta toliko iskorištava da nestaje sve o čemu

198
sam g o v o r i o i spekulira da se tako može više toga
uzgajati. To čega se može više uzgajati biva u većoj
mjeri lošije od onoga što se može dobiti poveća­
njem površina nauštrb ostalih stvari. Zapravo se
uopće ne može djelovati u proizvodnji koja je u
tolikoj mjeri prirodna kao što je to poljoprivredna
proizvodnja ako se na taj način ne stekne uvid u
međuovisnosti u prirodnoj proizvodnji, u uzajamna
djelovanja u prirodnoj proizvodnji.
Sada je v r i j e m e da našem uvidu p r i d o d a m o
gledišta koja nam općenito otkrivaju odnos biljnog
prema životinjskom i obratno, životinjskog prema
b i l j n o m . Što je z a p r a v o životinja i što je z a p r a v o
biljni svijet?
Kod biljnog svijeta više se mora g o v o r i t i o
č i t a v o m biljnom svijetu. Što je z a p r a v o životinja
i što je zapravo biljni svijet? Da se to mora shvatiti
kao o d n o s , p r o i z l a z i iz toga da se — ako se o
t o m e nešto zna — treba nešto znati i o hranidbi
ž i v o t i n j a . Jer p r a v i l n a ishrana životinja mogu­
ća je samo ako se zasniva na i s p r a v n o m odnosu
i z m e đ u biljke i ž i v o t i n j e . Što su životinje?
Da, ljudi tako promatraju životinje, a i seciraju
ih, imaju onda kostur čijem se obliku mogu diviti,
koji se također može proučavati onako kako sam
to naveo. Naravno, također se proučava mišićje, živ-
čevlje, ali polazeći od toga ipak se ne može dokučiti
što su životinje ustvari u cjeloupnom domaćinstvu
p r i r o d e . To se može dokučiti samo ako se pogled
usmjeri na ono s čime se životinja u svojoj oko­
lini nalazi u izravnom, prisnom uzajamnom odnosu.
Vidite, stvari stoje ovako: životinja svojim živčano-
-osjetilnim sustavom i dijelom svog dišnog sustava
neposredno prerađuje sve o n o što najprije struji

199
zrakom i toplinom. Životinja je, ukoliko je ona sa­
mosvojno biće, svojim živčano-osjetilnim sustavom
neposredni prerađivač zraka i topline.
Tako da životinju shematski m o ž e m o nacrtati
ovako (crtež). U svemu onome što se nalazi u njezinu
okružju, u njezinoj okolini, u svom živčano-osjetilnom
sustavu i dijelu svog dišnog sustava životinja je samo­
svojno biće koje neposredno živi u zraku i toplini.

Životinja se nalazi u neposrednom odnosu prema

zraku i toplini i njezin je koštani sustav oblikovan
iz topline, time što toplina prenosi Mjesečeva i Sun­
čeva djelovanja. Njezin mišićni sustav oblikovan je
iz zraka, čijim posredovanjem ponovno djeluju snage
Sunca i Mjeseca.

200
 N a s u p r o t t o m e , ž i v o t i n j a se ne m o ž e n e p o ­
sredno odnositi prema zemljanom i v o d e n o m i
ne m o ž e ih n e p o s r e d n o prerađivati. Ona mora ze­
mlju i v o d u p r i m i t i u sebe, mora, dakle, imati
p r o b a v n i kanal koji t e č e i z v a n a prema unutra, i
onda u sebi sve prerađuje s o n i m e što je nastalo
d j e l o v a n j e m t o p l i n e i zraka, zemlju i v o d u p r e ­
rađuje sustavom i z m j e n e t v a r i i d i j e l o m d i š n o g
sustava. Dišni sustav tada prelazi u sustav izmjene
tvari. D i j e l o m dišnog sustava i d i j e l o m sustava
izmjene t v a r i ž i v o t i n j a prerađuje zemlju i v o d u .
Prema tome, životinja v e č mora postojati od zraka
i t o p l i n e da bi p r e r a đ i v a l a zemlju i v o d u . T a k o
ž i v o t i n j a ž i v i na p o d r u č j u zemlje i na p o d r u č j u
v o d e . N a r a v n o , p r e r a d a , kako sam je n a z n a č i o ,
o d v i j a se više u smislu snage n e g o u supstanci-
jalnom. Upitajmo se, nasuprot tome, a što je biljka?

Vidite, biljka se nalazi u neposrednom odnosu

prema v o d i i zemlji, kao ž i v o t i n j a prema zraku
i t o p l i n i ; tako da i biljka n e k o m v r s t o m disanja
i n e č i m što ima daleke sličnosti s osjetilnim su­
stavom n e p o s r e d n o u sebe uzima — kao što ž i v o ­
tinja n e p o s r e d n o uzima zrak i toplinu — sve o n o
što je zemlja i v o d a . Dakle, biljka živi neposredno
sa z e m l j o m i v o d o m .
Sada ćete reći: No d o b r o , sada se v e ć m o ž e
p r e t p o s t a v i t i — nakon što se u v i d j e l o da biljka
živi neposredno sa zemljom i v o d o m kao što ž i v o ­
tinja ž i v i sa z r a k o m i t o p l i n o m — da sada biljka
u sebi prerađuje zrak i t o p l i n u kao što ž i v o t i n j a
prerađuje zemlju i v o d u .
Ali nije tako. Na temelju onoga što se već zna
ne može se zaključivati po analogiji ako se želi dos­
pjeti do duhovnih istina. Ovako je: dok životinja

201
uzima zemaljsko i v o d e n o te ih u sebi prerađuje,
biljka baš ispušta zrak i toplinu doživljavajući ih
zajedno s tlom. Prema tome, zrak i toplina ne ulaze
u nju — ili barem nisu osobito daleko ušli — nego
zrak i toplina izlaze i umjesto da ih biljka upija,
ona ih ispušta.
I upravo je stvar u tom procesu ispuštanja. U
odnosu na organsko biljka je u svakom pogledu su­
protnost životinji, prava suprotnost. Kod životinje
važnost ima uzimanje hrane, a kod biljke ispuštanje
zraka i topline, pa kao što životinja živi od uzimanja
hrane, tako biljka u tom smislu živi od ispuštanja
zraka i topline. To je ono, da tako kažem, djevičan­
sko kod biljke: ona svojom biti ne želi nešto pohlepno
uzeti, već zapravo daje o n o što životinja uzima iz
svijeta i zahvaljujući tome živi. Tako biljka daje i
živi od davanja.
Ako usmjerite pogled na to davanje i uzimanje,
opet ste otkrili nešto što je u vezi s tim imalo veliko
značenje u staroj instinktivnoj spoznaji. Rečenica
koja proistječe iz antropozofskog promatranja: "Biljka
daje, a životinja uzima u domaćinstvu prirode", ne­
koć je bila uvriježena u instinktivnom v i d o v i t o m
uvidu u prirodu. A kod ljudi osobito senzibilnih
za te stvari zadržalo se nešto od toga do u kasnija
vremena i upravo kod Goethea još često ćete naići
na ovu rečenicu: "U prirodi sve živi od davanja i
primanja". Prolistate li Goetheova djela, sigurno ćete
je naći. On je više nije pravilno razumio, ali preuzeo
ju je iz starih običaja, predaje, i osjećao je da se
tom rečenicom označava nešto istinsko u prirodi.
Oni koji su došli poslije njega više ništa od toga
nisu razumjeli, a ne razumiju ni što je Goethe mislio
govoreći o davanju i uzimanju. On govori i o disanju,

202
ukoliko se disanje nalazi u uzajamnom odnosu s
izmjenom tvari, o uzimanju i davanju. On je tu riječ
primijenio jasno — nejasno.
I tako v i d i t e da su šume i voćnjaci te grmlje
na zemlji na određen način regulatori pravilnog v o ­
đenja rasta biljaka. A p o d zemljom su opet, zajedno
s v a p n o m , sličan regulator niže ličinke, crvolike i
druge životinje. Tako se treba sagledati odnos između
ratarstva, voćarstva i stočarstva te polazeći od toga
stupiti u praksu. To ćemo u posljednjem satu koji
nam je ostao na raspolaganju pokušati dovesti do
stupnja kako bi se nakon pokusnoga kruga stvari
doista m o g l e dalje razraditi.

203
 O S M O PREDAVANJE
Koberwitz, 16. lipnja 1924.

Bit hranidbe

U posljednjem satu predavanja koje će se s obzirom

na vaše potrebe možda nadopuniti u razgovoru koji
će p o t o m uslijediti, v o l i o bih, koliko je to moguće
u kratko vrijeme, dodati neke nadopune i još nekoliko
praktičnih uputa. Danas će se raditi upravo o tom
praktičnom djelovanju koje se izuzetno teško može
uopćeno dati u formulama i sličnom jer ono u velikoj
mjeri podliježe individualizaciji i osobnom postupa­
nju. I upravo zbog toga bit će n e o p h o d n o da se na
tom području osobito steknu uvidi, uvidi koji potom
na razumljiv način mogu v o d i t i k individualizaciji
u pogledu poduzetih mjera.
Pomislite kako danas postoji malo uvida baš
na j e d n o m od najvažnijih područja: na području
hranidbe naših p o l j o p r i v r e d n i h životinja. To se i
ne može mnogo poboljšati čak i da se dade ne znam
koliko savjeta u tom pravcu. Kako treba hraniti?
Ali to se po mojem uvjerenju može znatno poboljšati
ako će poljoprivredna poduka biti sve više usmje­
ravana na to da se stekne uvid u to u čemu se zapravo
sastoji bit hranidbe. Danas bih najprije i z n i o nešto
što se toga tiče.
Vidite — to sam već napomenuo — uvijek se
pogrešno razumijeva što hrana znači za životinju,
a i za čovjeka. Nije stvar u tome da se odvija grubi
proces, da se izvana uzimaju hranjive tvari i zatim
se — kao što se više-manje uvijek zamišlja — uzmu
li se u obzir i brojne pretvorbe, odlažu u organizmu.

204
Čovjek ipak sirovo, grubo zamišlja: Dobro, vani su
živežne namirnice; životinja ih jede, o n o što joj je
potrebno odlaže u sebi, izbacuje ono što joj ne treba.
I mora se na štošta paziti, na primjer da se životinja
ne prejede, da po mogućnosti dobije hranjivo krmivo,
tako da može iskoristiti m n o g o onoga što sadrže
hranjive tvari. I jasno se uočava razlika — budući
da se stvari na o v o m području v r l o rado razlučuju
i materijalistički — između pravih živežnih namir­
nica i tvari koje u organizmu, kako se kaže, potiču
procese izgaranja; i na tome se grade svakojake teorije
koje se onda i praktično primjenjuju, pri čemu se
naravno uvijek mora konstatirati da nešto valja, a
nešto baš i ne valja ili ne valja nakon nekog vremena
ili pak se ovim ili onim modificira. A što bi se drugo
i očekivalo!?
Jer v i d i t e : g o v o r i se o procesima izgaranja u
organizmu. U organizmu dakako ne postoji nika­
kav proces izgaranja, a spoj neke tvari s kisikom
u organizmu ne znači proces izgaranja, nego neš­
to sasvim drugo. Izgaranje je proces u mineralnoj,
neživoj prirodi. N o , osim toga, kao što organizam
nije kristal kvarca nego nešto drugo, tako i ono što
se označava procesom izgaranja u organizmu nije
mrtvi proces izgaranja koji se odvija u izvanjskom,
nego je nešto živuće, on je čak nešto što osjeća.
Upravo time što se čovjek izražava na netom
spomenut način i pritom usmjerava misli u određe­
nom pravcu, upravo se time radi najveća zbrka. Jer
kad netko g o v o r i o izgaranju u organizmu, g o v o r i
samo zbrkano. Ali ako ima u vidu pravu stvar, onda
nije važno ako govori zbrkano i stvari donekle dobro
čini prema instinktu ili tradiciji. Međutim, kad to
zbrkano govorenje s v r e m e n o m zahvati psihopatia

205
profesoralis — taj sam izraz već mnogo puta upo­
trijebio — onda ona to što je samo zbrkano rečeno
pretvara u duhovite — stvarno to mislim — duhovite
teorije. I onda se djeluje polazeći od tih teorija,
ali stvar se potpuno promašuje. Ono o čemu se govori
sasvim je drugačije od onog što se zbiva u biljkama
i životinjama. To je danas tipična pojava: čini se
nešto sasvim drugačije od onoga što bi o d g o v a r a l o
zbivanjima u prirodi. Zbog toga se upravo na o v o m
području mora obratiti pozornost na o n o o čemu
se zapravo radi.
Promotrimo sada stvari na koje su se odnosila
naša jučerašnja razmatranja: biljka ima fizičko
i etersko t i j e l o , a g o r e je manje-više obavijena
astralnim. Biljka ne d o s e ž e do astralnog, ali o k o
nje kao da lebdi astralno. Stupi li u sasvim o d r e ­
đenu vezu s astralnim, kao što je to kod stvaranja
voća, tada p r e t v a r a u hranu o n o što p o t p o m a ž e
astralno u ž i v o t i n j s k o m i č o v j e k o v u o r g a n i z m u .
Zagleda li se u sam proces, po nekoj biljci ili b i l o
čemu drugom jednostavno će se prepoznati treba
li ona nešto u životinjskom organizmu potpomagati
ili ne. Ali mislim da treba p o g l e d a t i i suprotni
p o l . Naime, tu se nalazi nešto što je izuzetno važ­
no. T o g a sam se v e ć dotakao, ali ovdje gdje treba
postaviti o s n o v e za način h r a n i d b e , to se mora
još j e d n o m p o s e b n o i z l o ž i t i .
Budući da se radi o hranidbi, p o đ i m o od živo­
tinje. Kod životinje nemamo tako oštru trodiobu
organizma kao kod čovjeka. I kod životinje imamo
izraziti živčano osjetilni organizam te organizam
udova i izmjene tvari. Oni su međusobno oštro odi­
jeljeni, ali srednji, ritmički organizam kod mnogih
je životinja neodređen. U ritmički organizam ulazi

206
nešto što potječe iz osjetilnog organizma i nešto
što potječe iz organizma izmjene tvari, tako da bi
se kod životinje ustvari trebalo drugačije g o v o r i t i
nego kod čovjeka. Kod čovjeka se sasvim egzaktno
g o v o r i o toj trodiobi organizma. Ali kod životinje
trebalo bi govoriti o živčano-osjetilnoj organizaciji
pretežito smještenoj u glavi i organizaciji izmjene
tvari i udova organiziranoj u stražnjem dijelu tijela
i u udovima, ali koja opet prožima cijeli organizam.
A u sredini — tu je izmjena tvari ritmičnija nego
kod čovjeka, a ritmičnija je i živčano-osjetilna organi­
zacija — one se obje pretapaju, tako da kod životinje
ritmičko ne postaje toliko samostalno. To je više
nejasno suzvučje dvaju krajnjih polova ( c r t e ž ) . Kod
životinje trebalo bi ustvari govoriti o diobi organizma,
no tako da se oba dijela u sredini međusobno miješaju
i time nastaje takozvana životinjska organizacija.

Dakle, sve one supstancije koje su u organizaciji

glave — kod čovjeka je isto tako, ali ostanimo kod životi­
nje — ono što je u organizaciji glave od zemaljske je
tvari. Materija koja je u glavi, zemaljska je materija.
Već na embrionalnom stupnju zemaljska se materija
uvodi u organizaciju glave. Embrij mora biti tako orga­
niziran da glava svoje tvari dobiva od zemlje. Prema

207
tome, u njoj se nalazi zemaljsko-tvarno. Nasuprot tome,
sva tvarnost koju imamo u organizaciji izmjene tvari
i udova, ono što prožima naša crijeva, udove, mišiće,
kosti i tako dalje ne potječe od zemlje, nego potječe
od onoga što se uzima iz zraka i topline iznad zemlje.
To je kozmička tvarnost. Važno je da ne mislite kako
se kandže oblikuju tako da fizička tvar koju životinja
jede dopire do nje i tamo se taloži. To nikako nije isti­
na; istina je u tome da se osjetilima i disanjem prima
kozmička tvar.
I ono što životinja jede služi samo za razvitak
njezinih snaga za kretanje kako bi se kozmičko oda-
slalo u organizaciju izmjene tvari i udova, dakle,
do kandže, tako da je tu posvuda kozmička tvarnost.
Za razliku od toga, sa snagama je drugačije. U glavi,
upravo zato što su tu ponajprije smještena osjetila,
a osjetila opažaju iz kozmosa, susrećemo kozmičke
snage. U organizaciji izmjene tvari i udova — pomisli­
te samo, kad čovjek hoda, neprekidno se spaja sa
Zemljinom težom, i tako je sve što se čini s udovima
vezano uz zemaljsko — susrećemo se sa zemljanim,
zemaljskim snagama, dakle, s kozmičkim tvarima
i zemaljskim tvarima.
Ako krava sa svojim udovima koji su joj potrebni
pri radu treba postati radna životinja, ili ako v o l
treba postati radna životinja, doista je v a ž n o da
se hrane tako kako bi u sebe primili što više kozmičke
tvarnosti i da hrana koja prolazi kroz želudac bude
pripremljena tako da razvije m n o g o snage kako bi
se ta kozmička tvarnost provela posvuda u udove,
mišiće, kosti. Isto se tako mora znati da se supstancije
koje mogu biti potrebne u glavi moraju crpsti upravo
iz hrane i da se u glavu mora dovesti prerađena i
želucem vodena hrana. I u tom pogledu, upravo

208
je glava ovisna o želucu, a ne nožni palac; i treba
nam biti jasno da glava tu hranu koju dobiva iz
tijela može preraditi samo ako na odgovarajući na­
čin m o ž e crpsti snage iz svemira. Da, prema tome,
životinje ne valja zatvarati u zagušljive staje gdje
im ne mogu strujati kozmičke snage, nego ih va­
lja i z v o d i t i na pašnjake i uopće im dati priliku da
osjetilno-opažajno stupe u odnos s okolišem. Vidite,
tu se, na primjer, mora paziti na sljedeće:
Zamislite životinju koja u zagušljivoj staji stoji
uz jasle dobivši ono što joj je odmjerila i u te jasle
stavila čovjekova mudrost. Da, ako ta životinja nema
promjene — nju može imati samo na o t v o r e n o m
— ona se uvelike razlikuje od druge životinje koja
se služi svojim osjetilima, na primjer, svojim orga­
nom njuha, koja vani na slobodnom sama traži svoju
hranu, slijedi svoj organ njuha, ravnajući se prema
njemu, slijedi kozmičke snage, sebi traži hranu i
sama je uzima, u tom uzimanju hrane razvija svu
svoju aktivnost.
Životinja koja je stavljena uz jasle neće odmah
pokazati — stvari se dakako nasljeduju — da u sebi
nema kozmičkih snaga; još ima onih naslijeđenih,
ali s v r e m e n o m stvara potomke kojima kozmičke
snage više nisu na taj način urođene, kojih više nema­
ju. I životinja slabi počev od glave, to znači da više
ne može hraniti tijelo jer ne može uzimati kozmičke
snage koje ponovno trebaju dospjeti u tijelo. Te vam
stvari sigurno pokazuju da se jednostavno ne može
g o v o r i t i uopćeno: "U o v o m slučaju hranite o v i m e ,
u o n o m slučaju o n i m e " , nego da se treba stvoriti
predodžba o tome kakvu vrijednost određene meto­
de hranidbe imaju za cjelokupno biće životinjske
organizacije.

209
 No krenimo dalje. Što ustvari sadrži glava? Ze­
maljsku tvarnost. Odreže li se, dakle, životinji njezin
najplemenitiji dio, mozak, u njemu će se naći zemalj­
ska tvarnost. U čovjekovu mozgu nalazi se zemaljska
tvarnost, no snage su u njemu kozmičke, a tvarnost
je zemaljska. Čemu služi taj mozak? On služi kao
podloga za Ja. Životinja još nema Ja. U t v r d i m o to
sasvim točno: Mozak služi kao podloga za Ja, životinja
još nema Ja, njezin je mozak tek na putu do stvaranja
Ja. Kod čovjeka taj put v o d i dalje do stvaranja Ja.
Dakle, životinja ima mozak; kako je on nastao?
Uzmite u o b z i r čitav organski proces. Sve o n o
što se tu zbiva, o n o što se u mozgu pojavljuje kao
zemaljsko-materijalno jednostavno je izlučeno, to
je izlučevina iz organskog procesa. Tu se izlučuje
zemaljska tvar kako bi poslužila kao osnova za Ja.
Određena količina zemaljske tvari, na osnovi procesa
u sustavu izmjene tvari i udova koji nakon uzimanja
hrane nastaje p r o b a v n o m razdiobom, u stanju je
otuda p r o v o d i t i zemaljsku hranu u glavu i mozak;
određena količina zemaljske tvarnosti prevaljuje taj
put i biva odložena u mozgu. Ali ta hranjiva tvarnost
ne odlaže se samo u mozgu, nego već na putu u
crijevima. Ono što se ne može više preraditi odlaže
se u crijevima i tu ćete opaziti srodnost koja će
vam se učiniti izuzetno paradoksalnom, ali koja se
ne smije previdjeti ako se želi shvatiti životinjska
i čovječja organizacija. Što je moždana masa? Moždana
masa jednostavno je do kraja dovedena crijevna masa.
Preuranjena moždana izlučevina (Gehirnabscheidung)
prolazi kroz crijeva. Sadržaj crijeva, s o b z i r o m na
procese u njemu, posve je srodan sadržaju mozga.
Kad bih g o v o r i o groteskno, rekao bih da je u
mozgu raširena uznapredovala hrpa gnojiva; ali to

210
je objektivno sasvim točno. Baš je gnojivo, zahvalju­
jući organskim procesima u njemu, p r e t v o r e n o u
plemenitu moždanu masu i tamo postaje osnovom
za razvoj Ja. Kod čovjeka se trbušno gnojivo u najvećoj
mogućoj mjeri pretvara u moždano gnojivo jer čovjek
zemljom pronosi svoje Ja; kod životinje u manjoj
mjeri, stoga u trbušnom gnojivu ostaje više toga,
a ono se zatim koristi kao pravo gnojivo. Tu Ja ostaje
više u zametku. Budući da životinja ne doseže do
Ja, u njoj Ja pretežito ostaje u zametku. Zbog toga
su životinjski izmet i ljudski izmet dvije sasvim razli­
čite stvari. Životinjski izmet još sadrži zametak Ja.

I kad gnojimo, kad gnojivo izvana stavimo uz korijen,

uz biljke, ako nacrtamo cijelu biljku ( c r t e ž ) , v i d i m o
da ovdje dolje onda imamo korijen, gore listove i
cvjetove u razvoju, astralno koje se razvija u među­
odnosu sa zrakom, ovdje se u međuodnosu s gnojivom
razvija zametak Ja.
Takvo p o l j o p r i v r e d n o gospodarstvo doista je
organizam. Ono gore razvija astralno, a astralno
razvijaju voćke i šuma. Ako životinje zaista jedu
o n o što raste na zemlji, one u o n o m e što nastaje
kao gnojivo razvijaju prave Ja-snage koje opet iz
korijena pravilno potiču rast biljaka u smjeru sile
teže. To je sjajno uzajamno djelovanje. Ali valja shva­
titi da se to uzajamno djelovanje razvija i dalje.
I stoga vidite da je poljoprivredno gospodarstvo
zbog toga neka vrst individualnosti. I na osnovi toga
zasigurno će se steći uvid da se životinje manje-
-više trebaju zadržati u tom međudjelovanju i da
se biljke također trebaju manje-više zadržati u tom
međudjelovanju. I stoga se u određenom smislu sva­
kako nanosi šteta prirodi ako se gnojivo ne dobiva
od životinja koje pripadaju gospodarstvu, nego se
one uklone, a gnojivo dobavlja iz Čilea. Jer tada
se zanemaruje činjenica da je to u sebi zatvoren
krug, da je to nešto što treba samo sebe održavati.
Na imanju jednostavno treba imati toliko životinja
i onakve životinje kako bi se na njemu dobilo dovoljno
pravoga gnoja. I opet treba paziti da se sije o n o
što životinje koje želimo imati, svojim instinktom
traže i hoće jesti.
Tu će pokusi naravno biti složeni budući da
su individualne naravi. Ali upravo je tu važno dati
smjernice kako bi se trebali obavljati pokusi. I tu
će se štošta iskušavati, pa će iz toga proizići pravila
za postupanje, ali sva ta pravila za postupanje trebala
bi se ravnati po tome da imanje po mogućnosti tako
bude zatvoreno u sebi da samo sebe može nositi.
Ali svakako ne dokraja. Zašto? Objektivnim proma­
tranjem u duhovnoznanstvenom smislu nikad se ne
postaje fanatik. U okviru našega današnjega gospo­
darskog poretka to se ne može postići u cijelosti.
Ali treba nastojati postići onoliko koliko je moguće.
Vidite, kad se to postigne, mogu se u konkretnim
slučajevima pronaći odnosi između životinjskog orga­
nizma i biljnog organizma. Pogledajmo to najprije
u glavnim crtama, o p ć e n i t o .

212
 Pogledajmo korijen: korijen koji se redovito raz­
vija u zemlji, koji je zahvaljujući gnojivu prožet biva-
jućom Ja-snagom; on upija bivajuću Ja-snagu svojom
cjelokupnom opstojnošću u zemlji i u upijanju te
snage pomaže mu ako u zemlji pronađe ispravnu
količinu soli.
Pretpostavimo da taj korijen imamo iz pret­
hodnih promatranja. Sada korijen moramo označiti
kao živežnu namirnicu koja, kad uđe u ljudski orga­
nizam, p r o b a v o m najlakše pronalazi put do glave.
Zato ćemo korijensku hranu upotrijebiti ondje gdje
moramo ispuniti preduvjet davanja supstancije, ma­
terijalnih tvari glavi kako bi kozmičke snage koje
djeluju kroz glavu pronašle pravu tvar za svoje pla­
stično djelovanje. Zamislite da netko izgovori rečenicu:
Moram dati korijensku hranu životinji koja supstan­
ciju treba provesti prema glavi kako bi ona stupila
u što življi osjetilni odnos, to jest kozmički odnos
s okolinom. Zar pritom ne pomišljate odmah na tele
i mrkvu? Kad tele jede mrkvu, čitav proces je izvršen.
Onda kad izreknete nešto takvo, znajući kako stvari
izgledaju i žive, usmjerite pogled na ono što se treba
d o g o d i t i . Jedino trebate znati da se odvija taj uza­
jamni proces.
Pođimo dalje. Sada kad je supstancija dovedena
u glavu, kad smo teletu ugodili davši mu mrkvu,
mora započeti obrnuti proces, to jest glava mora
raditi, voljno, i time stvoriti snage u organizmu,
tako da se takve snage dalje ugrađuju u organizam.
Gnoj od mrkve ne smije se samo taložiti u glavi,
nego od toga što se taloži, to jest razgrađuje moraju
u organizam ući zračenja snaga, a to znači da nam
je potrebna druga živežna namirnica, nešto — pošto
smo ugodili j e d n o m dijelu tijela, u o v o m slučaju

213
glavi — što tom dijelu ponovno omogućuje pravilno
djelovanje na ostatak Organizma.
Pogledajte: dao sam mrkvu. Sada želim da tijelo
stvarno bude p r o ž e t o snagama koje se razvijaju iz
glave. Za to mi je potrebno nešto što u prirodi ima
zrakast oblik ili taj zrakast oblik stvarno sažima,
recimo, u koncentriranoj tvorbi. Što je potrebno
za to? Tu je uz mrkvu kao dodatna hrana potrebno
nešto što u biljci prelazi u zrakasto i tu zračeću
snagu p o n o v n o sažima. Pritom u obzir dolazi sje­
menka lana i slično. I ako prihranjujete mladu stoku
mrkvom i sjemenkama lana ili nečim što se među­
sobno slaže na neki drugi način, kao, recimo, svježe
sijeno i mrkva, iz toga ćete dobiti nešto što će ovladati
cijelom životinjom, što je i z v o d i na put koji joj je
prirođen. Tako da ćemo mladoj stoci morati pokušati
dati hranu koja s jedne strane potiče Ja-snagu, a s
druge strane potiče ono što se kreće o d o z g o prema

dolje, astralna ispunjenja. To osobito vrijedi za sve

o n o što zadobiva dugu stabljiku ( c r t e ž ) i što je u
toj "dugostabljičavosti" prepušteno vlastitom razvoju,
što, dakle, ima dugu stabljiku i postaje sijeno. Tako
se ovdje promatra stvar i tako bi se trebalo sagledati
cijelo imanje, o svakoj stvari znati što se s njome
događa kad se nalazi na putu iz životinje u tlo ili
iz biljke u životinju.
Pođimo dalje s tom stvari. Uzmimo životinju
koja treba postati jakom upravo na tom srednjem
polju gdje se organizacija glave, živčano-osjetilna

214
organizacija više razvija prema disanju i gdje se
opet organizacija izmjene tvari više razvija prema
ritmičkom, gdje se onda to prepliće. Koje to životinje
trebaju postati jakima? To su baš mliječne životinje.
One trebaju postati jakima. Zahtjev prema kojem
životinje na tom polju trebaju postati jake jednostavno
se ispunjava u proizvodnji mlijeka. Pa na što onda
tu trebamo obratiti pozornost? Tu trebamo obratiti
pozornost na to da se između strujanja od glave
prema natrag, koje je prvenstveno strujanje snage,
i u struji koja teče odostraga prema naprijed, koja
je prvenstveno strujanje tvari, odvija pravilno uza­
jamno djelovanje. Odvija li se to pravilno uzajamno
djelovanje tako da snage koje struje sprijeda prema
natrag prerađuju što bolje mogu ono što struji odo­
straga prema naprijed, tada nastaje dobro i izdašno
mlijeko. Jer dobro mlijeko sadrži ono što je osobito
razvijeno u izmjeni tvari, sadrži takvu tvarnu kompo­
ziciju koja još nije prošla spolnim sustavom, ali je
u probavnom procesu u največoj mogućoj mjeri po­
stala slična spolnom probavnom procesu. Mlijeko
je jednostavno preobražena izlučevina spolne žlijezde,
preobražena onime što snage glave pridaju tvari
koja se nalazi na putu da postane spolna izlučevina
i čime djeluju na nju. Proces koji se tu odvija može
se sasvim prozreti, može se posve prozreti.

Za sve procese koji se tako trebaju odvijati mo­

ramo potražiti one živežne namirnice koje prema
glavi djeluju manje od korijenja, koje je primilo
Ja-snagu. Ali također ne smijemo uzeti previše onoga
što je blizu cvijeta i ploda — zato što to treba ostati
srodno spolnoj snazi, ne smije imati previše astralnog.
To znači, kad je riječ o proizvodnji mlijeka, da pogled
trebamo usmjeriti na ono što se nalazi između cvijeta

215
i korijena, na zeleno i lisnato i na sve o n o što se
razvija u listu i zeljastom dijelu ( c r t e ž ) . Povećanje
proizvodnje mlijeka, za koje vjerujemo da ga možemo
postići kod neke životinje, sigurno ćemo ostvariti
ako učinimo sljedeće.

Pretpostavimo da zbog stanovitih okolnosti neku

mliječnu kravu najprije hranim zeljastom i lisnatom
hranom. Želim povećati proizvodnju mlijeka. Mislim
da mogu povećati proizvodnju mlijeka. Što mi je
činiti? Valja mi uzeti biljke koje proces oblikovanja
ploda, ono što se odvija u cvjetanju i oplodnji, unose
u proces stvaranja listova i zelja. T o , na primjer,
čine mahunarke, a p o g o t o v o djetelina. U tvarima
u djetelini razvija se štošta p l o d o v i t o g , kao i kod
zeljaste biljke. Kad kravu tako hranimo, na njoj neće­
mo primijetiti bogzna što, ali kad se ona oteli —
takvo reformiranje hranidbom obično traje tijekom
jednog naraštaja — njezin potomak bit će krava koja
obilno daje mlijeka. Pritom će se posebna pozornost
trebati obratiti jednoj stvari.
Kad su na tom području stare tradicije nestale
iz instinktivne mudrosti, v e ć i n o m je ponešto zadr­
žano, kao što su liječnici zadržali neke lijekove, iako
više ne znaju zašto, ali zadržali su ih jer su uvijek
pomagali. Tako se iz starih tradicija ponešto zna,
ne zna se, doduše, zašto se nešto koristi, a osim
toga iskušava se, bilježe se količine koje se onda
daju tovnim, mliječnim životinjama i tako dalje. I

216
pritom se često događa o n o što se kod ljudskog is-
probavanja općenito događa, osobito kad je to ispro­
bavanje sasvim prepušteno slučaju. Pomislite što
bi se m o g l o dogoditi čovjeku kad bi ga zaboljelo
grlo negdje gdje je u društvu mnogih ljudi: od svakog
čovjeka, ako mu je drag, nešto bi d o b i o . Za pola
sata skupila bi se čitava ljekarna. Ako bi on to uzeo,
jedno bi poništilo drugo i čovjek bi sigurno pošteno
pokvario želudac, a grlobolja ne bi prestala. Stjeca­
jem okolnosti tu bi se ono jednostavno što bi trebalo
poduzeti, p r e t v o r i l o u složeno.
Nešto v r l o slično događa se kad se isprobavaju
krmiva. Jer, zar ne, čovjek upotrijebi nešto što je
u j e d n o m smislu p o g o d n o , a u drugom nije. Onda
upotrijebi nešto drugo, to pridoda o n o m e i tako
iz toga proiziđe nekoliko krmiva od kojih svako ima
o d r e đ e n o značenje za mlade ili tovne životinje; ali
sve postaje tako zamršeno jer je izgubljena pregled­
nost, jer se više ne mogu razvidjeti odnosi snaga.
Ili će pak jedno poništiti djelovanje drugoga. Upravo
to doista se često događa, a događa se osobito onima
koji se poljoprivredom bave s polovičnim znanjem.
Oni tada zagledaju u knjige ili se prisjećaju onoga
što su naučili: "Mladu životinju treba hraniti tako,
tovnu tako." I onda čitaju iz knjiga. Ali time se ne
može mnogo postići jer ono što se pročita u knjigama
pod određenim okolnostima može s nepravom protu­
rječiti o n o m e što se već ionako daje. Razborito će
postupiti onaj koji polazi od načina razmišljanja
što sam ga naveo i onaj koji hranidbu životinja bude
toliko pojednostavio da ona postane p r e g l e d n o m .

Recimo, može se sagledati: žuta ili crvena mrkva

i sjemenke lana djeluju tako. To je sagledivo. Tu
se sada neće sve pobrkati. Može se sagledati djelovanje

217
onoga što se daje. Zamislite kako čovjek stoji u poljo­
privredi kad tako postupa, potpuno svjesno, promiš­
ljeno. I tako će se steći spoznaje koje idu u smjeru
pojednostavljivanja, a ne zapletanja. Ponešto, da­
pače mnogo toga što je otkriveno pokusima ispravno
je, ali to je nesustavno i neegzaktno. Upravo ova
vrsta egzaktnosti koja se danas primjenjuje ustvari
je neegzaktna jer su stvari pomiješane i nepregledne,
dok se ono što sam i z l o ž i o , u svojoj jednostavnosti
i svom jednostavnom međudjelovanju može jasno
slijediti i u životinjskom organizmu. Uzmimo nešto
drugo.
Pođimo ovaj put od toga da pozornost više po­
svetimo cvijetu, onome što u cvijetu utječe na obliko­
vanje ploda. No pritom moramo poći dalje, moramo
se osvrnuti na p l o d o n o s n o u ostalom dijelu biljke.
Biljka ima nešto zbog čega se osobito svidjela Goetheu.
Ona u svojem čitavom tijelu ima zametak onoga što
je inače specijalizirano. Zar ne, kod drugih biljaka
stavljamo u zemlju ono što se kao zametak ploda
pojavljuje u cvijetu kako bismo dobili novu biljku,
kod krumpira tako ne postupamo. Tu koristimo "oka"
gomolja. Kod mnogih biljaka ne postupamo tako,
one imaju p l o d o n o s n o . Djelovanje toga plodonos­
nog što u prirodi nije doseglo vrhunac — u prirodi
ne dostiže sve vrhunac — uvijek m o ž e m o pojačati
procesima koji su svojom pojavnošću nekako slični
vanjskom izgaranju.
Dakle, djelotvornost onoga što primjerice dobi­
j e m o od biljke u vidu suhih rezanaca povećava se
ako se oni rašire i ostave na suncu da se isparavaju,
prirođeni proces tu teče nešto dalje prema frukti-
fikaciji. U tome počiva čudesan instinkt. Ako čovjek
svijet promatra promišljeno, zaista se pita: Zašto

218
su se ljudi odlučili na kuhanje živežnih namirnica?
To je zaista pitanje. Ljudi se obično ne pitaju o onome
što ih svakodnevno okružuje. Zašto su se ljudi odlučili
na kuhanje živežnih namirnica? Oni su se odlučili
na kuhanje živežnih namirnica zato što su s vreme­
nom otkrili da u svemu što je usmjereno na stvaranje
ploda imaju značenje procesi koji postoje u kuhanju,
koji postoje u izgaranju, zagrijavanju, sušenju, ispa-
ravanju, jer svi ti procesi ponajprije pogoduju tome
da cvijet i sjeme, a onda posredno i ostali dijelovi
biljke, p o g o t o v o oni gornji, osobito jako razvijaju
snage koje se kod životinje trebaju razviti u sustavu
izmjene tvari i udova. U z m e m o li cvijet ili sjeme,
oni na sustav izmjene tvari, na probavni sustav živo­
tinje djeluju prvenstveno tako što razvijaju snage,
a ne svojom tvarnošću. Jer sustav izmjene tvari i
udova treba zemaljske snage. I mora ih dobiti u
onoj mjeri koja mu je potrebna.
Uzmimo životinje koje pasu na Alpama. Njima
nije isto kao životinjama na ravnici, one se kreću
u teškim uvjetima. Uvjeti su teži i zbog toga što je
zemljište neravno. Drugačije je kad se krećete po
ravnom i kad hodate po nagnutom zemljištu. Zbog
toga takve životinje moraju u sebe dobiti o n o što
u predjelu udova razvija snage koje upreže volja.
Inače neće postati ni d o b r e radne, ni mliječne ni
tovne životinje. Zato se treba v o d i t i briga kako bi
one dobile dovoljno hrane koja potječe od aromatskog
alpskog bilja, gdje je Sunce procesom kuhanja, a
čak i sama priroda, usmjerena na cvjetove, preradila
ono p l o d o v i t o , cvatuće. Ali snaga se m o ž e dovesti
u u d o v e i umjetnim procesom, p o g o t o v o ako je ta
umjetna prerada zasnovana na kuhanju, vrenju i
tako dalje. Najbolje je ono što potječe od plodovitog,

219
cvatućeg, a p o g o t o v o onda kad se tako obraduju
biljke koje su otpočetka snažno usredotočene na
cvjetanje i rađanje, koje razvijaju malo zeljastog i
lisnatog i odmah prelaze na cvjetanje i rađanje ploda.
Trebamo kuhati sve ono što malo haje za "ozeljava-
nje", što buja u cvjetanju, u rađanju p l o d o v a .
I ljudima bi koristilo ako bi ponekad obratili
pozornost na takve stvari jer se onda ne bi zbivalo
ono što se događa kod ljudi koji su skloni mlitavljenju,
dakle, lijenosti. Jer tome se može biti sklon, te si
čovjek može reći: Ako cijeli dan rintam, ne mogu
postati mistik. Pravi mistik mogu postati samo ako
sam sasvim smiren, ako na mene više ne djeluju
— bilo iz mene sama, bilo iz moje okoline — pobude
za aktivnošću, kad postanem takav da svojoj okolini
mogu reći: Nemam snage za rintanje; tada ću sigurno
postati pravi mistik. Stoga ću i svoju prehranu poku­
šati urediti tako da postanem pravi mistik. I tako
čovjek počinje jesti sirovu hranu, više ništa ne kuha,
postaje pravim jelcem sirove hrane. Ali pogledajte:
Sve se stvari prikrivaju, ne pokazuju se na pravi
način. Jer, naravno, ako je netko tko jede samo sirovu
hranu na taj način jako sklon mistici, a već jest
fizički slab, ipak će napredovati, postići će velik
napredak: bivat će sve mlitaviji, to jest mističkiji.
To što se događa kod čovjeka, m o ž e m o preslikati i
na životinju, pa ćemo, prema tome, znati kako da
je okrijepimo.
Postoji i druga mogućnost. Čovjek m o ž e biti
fizički jak i tek kasnije mu se može prohtjeti da
postane mistikom. On u sebi može imati jake fizičke
snage. Tada će se u njemu razvijati procesi, a uz
to i snage koje dalje prerađuju sirovu hranu što
ju je pojeo. Tada mu to neće m n o g o naškoditi. I

220
kad onda p r i z o v e snage koje inače ostaju dolje i
uzrokuju reumatizam i kostobolju, kad p r i z o v e te
snage i dalje ih prerađuje, onda će postati još jači.
Sve stvari imaju dvije strane, kao što vaga ima
dvije zdjelice. Stoga treba znati kako se one individu­
aliziraju. Ne mogu se postaviti opća načela. I prednost
je vegetarijanskog načina života u tome što čovjeka
jača tako što iz organizma izvlači snage koje u njemu
inače ostaju neiskorištenima i koje su iste kao i snage
koje uzrokuju kostobolju, reumatizam, šećernu bolest.
I jede li čovjek samo biljnu hranu, te snage moraju
čovjeku biljke učiniti zrelima. Ako pak čovjek uz
to jede i životinje, te se snage onda talože u orga­
nizmu, ostaju neiskorištene i onda se same stavljaju
u pogon tako što na različitim mjestima odlažu pro­
i z v o d e izmjene tvari ili iz organa istjeruju stvari
koje su čovjeku neophodne i same se njima služe,
kao, na primjer, kod šećerne bolesti i tako dalje.
Te se stvari razumiju jedino ako se u njih zagleda.
I zatim će biti v a ž n o da pitanju kako se tove
životinje čovjek pristupi g o v o r e ć i si: Treba raditi
tako kao da se u neku vreću unosi što je moguće
više kozmičke supstancije. Ah, debele svinje tako
su divne životinje. Jer u svom debelom tijelu imaju,
izuzme li se živčano-osjetilni sustav, isključivo koz­
mičku supstanciju, a ne zemaljsku. Ono čime se hrane
potrebno im je samo zato da bi to obilje kozmičke
supstancije koje moraju primiti ponovno rasporedile
u tijelu. Svinja to mora jesti kako bi mogla rasporediti
supstanciju koja se mora izvući iz kozmosa. Ona u
sebi mora imati snage da bi je mogla rasporediti,
kao i druge tovne životinje. Stoga ćete vidjeti da
se te t o v n e životinje debljaju ako im o n o p l o d o v i t o
date u stanju p r e r a đ e n o m kuhanjem ili parenjem,

221
i ako im date ono što u sebi već ima p l o d o v i t o , ali
u nešto jačoj mjeri, po mogućnosti, recimo, repu,
koja je povećana zahvaljujući nekoj vrsti procesa
koji je odmakao dalje od onog koji je prvotno imala,
koja je daljnjom kultivacijom postala v e ć o m nego
što je bila u divljem stanju.
I na taj se način čovjek p o n o v n o može pitati
što se, prema tome, može dati tovnoj životinji? Nešto
što po mogućnosti pogoduje raspoređivanju kozmičke
supstancije, dakle, o n o što se kao prvo nalazi blizu
plodovitog i što je potom pravilno prerađeno. Takav
je uvjet uglavnom ispunjen kod uljne pogače i sličnog.
Ali moramo voditi brigu i o tome da se kod takve
životinje ne zanemari glava, da tijekom takve kure
tovljenja ponešto od zemaljskih supstancija d o đ e
i do glave. Prema tome, onom prethodnom moramo
suprotstaviti nešto što moramo dati u maloj količini
jer glavi nije potrebno toliko. Dakle, to moramo
dati u maloj količini. Zato tovnim životinjama u hranu
treba pridodati korjenasto, premda malu dozu.
Vidite, postoji jedna tvar — čista tvar — koja
nema nikakvu posebnu zadaću. Općenito se m o ž e
reći da u ljudskom organizmu korjenasto, sa svojom
supstancijalnošću, ima zadaću u odnosu na glavu,
cvjetasto ima zadaću u odnosu na sustav izmjene
tvari i udova, lisnato, zeljasto ima zadaću u odnosu
na ritmički sustav. Ono čime se mora pripomoći,
budući da je povezano sa svim dijelovima životinjskog
organizma, jest sol. I budući da hrana sadrži najma­
nje soli, i ljudska i životinjska, iz toga vidite kako
je stvar u tome da se upravo dodatkom soli — nije
uvijek u pitanju količina, već dobra kakvoća — da
i male količine soli dobre kakvoće posve ispunjavaju
svoju svrhu.

222
 Sada treba ukazati na još nešto osobito važno,
pri čemu bih zamolio da se doista egzaktno izvedu
pokusi koji mogu obuhvatiti i promatranje čovjeka
ako je on sklon određenoj živežnoj namirnici. Poznato
vam je da je u novije vrijeme, prije razmjerno krat­
kog vremena, uvedena rajčica kao neka vrst živežne
namirnice. Ona je kod mnogih v r l o omiljena. Ali
ona je također izuzetno važan predmet proučavanja.
Iz proizvodnje rajčice i njezine potrošnje može se
naučiti izuzetno mnogo. Oni ljudi — a danas svakako
ima takvih — koji o tim stvarima malo razmišljaju,
smatraju, i to s pravom, da uživanje rajčice ima
v e l i k o značenje kod ljudi — a to svakako vrijedi i
za životinju, životinja se može naviknuti na rajčicu
— da ima veliko značenje za sve ono u organizmu
što se većinom od njega odvaja i u njemu stvara
vlastitu organizaciju. Vidite, iz toga proizlaze dvije
stvari. Potvrda navoda jednog Amerikanca prema
kojem pod određenim okolnostima rajčica kao dijetno
sredstvo povoljno utječe na ljudsku jetru koja naginje
bolesti, jer je jetra organ koji najsamostalnije djeluje
u ljudskom organizmu, tako da se bolesti jetre, koje
se više pojavljuju kod životinja, općenito mogu liječiti
rajčicom.

Vidite, najprije se treba zagledati u vezu između

biljke i životinje. Stoga bi trebalo — to bih spomenuo
usput — onome koji boluje od raka, koji, dakle, otpo-
četka osamostaljuje određeno područje u čovječjem
organizmu, u životinjskom organizmu, čovjeku koji
boluje od raka smjesta bi trebalo zabraniti uživanje
rajčice. Ali sada se pitamo: Što je razlog tome, s
čime je povezano da rajčica posebno djeluje na ono
što je u organizmu samostalno, što se u organizmu
izdvaja?

223
 To je p o v e z a n o s onime što rajčica želi i treba
da bi nastala. Rajčica se najbolje osjeća za vrijeme
svog nastajanja, ako ima gnoj koji je još u svom
izvornom obliku, pošto se odvojio od životinje i pošto
se odvojio od nečega drugog. Ako se gnoj u prirodi
dugo ne može razgraditi, ako je divlji, ako negdje
nabacate otpatke i tako imate jako neurednu hrpu
gnoja, kompostnu hrpu u kojoj se po mogućnosti
nalazi što više sastojaka, onakvih kakvi jesu, koji
još uopće nisu prerađeni i preparirani, ako tamo
posadite rajčice, vidjet ćete da će tamo izrasti naj­
ljepše rajčice. I ako biste upotrijebili kompostnu
hrpu koja je nastala od zeljastog dijela rajčice, ako
rajčici date da raste na vlastitom gnoju, ona će sjajno
napredovati. Rajčica uopće ne želi izići iz sebe, uopće
ne želi izići iz jakog životnog. Ona želi ostati u njemu.
Rajčica je najnedruštvenije biće u biljnom carstvu.
Ona ništa ne želi preuzeti od nečeg drugog. Ona
prvenstveno od sebe odbacuje ono što je kao gnoji­
vo već j e d n o m prošlo neki proces, ona to ne želi.
I s time je u vezi činjenica što ona p o n o v n o može
djelovati na samostalnu organizaciju u čovječjem
i životinjskom organizmu.
S o b z i r o m na s p o m e n u t o , rajčici je u neku
ruku srodan krumpir. I on djeluje jako samostalno,
čak toliko samostalno da ponajprije lagano prolazi
kroz čitav p r o b a v n i p r o c e s te p r o d i r e u mozak i
osamostaljuje ga, dapače, osamostaljuje ga od dje­
lovanja ostalih ljudskih organa. I u p r a v o je šire­
njem uzgoja krumpira u Europi pretjerano uživanje
krumpira jedan od uzroka z b o g kojeg su ljudi i
životinje postali materijalističkima. Valja jesti samo
onoliko krumpira koliko je p o t r e b n o da se u nama
potakne m o ž d a n o , u m n o . U n j e g o v u uživanju ne

224
smije se pretjerati. Sve su to stvari čijom se spoz­
najom uvida da je poljoprivreda objektivno duboko
p o v e z a n a s d r u š t v e n i m ž i v o t o m . I beskrajno je
v a ž n o to da je p o l j o p r i v r e d a p o v e z a n a s č i t a v i m
društvenim životom.
Naravno, za te stvari mogao sam dati samo poje­
dine smjernice, ali one bi na tom području dugo
mogle biti osnova za najraznovrsnije pokuse. Iz toga
će proizići sjajne stvari ako se sada zdušno prione
pokusima. To također treba biti putokaz kako po­
stupati s onime što je dano u o v o m tečaju. Potpuno
se slažem s onime što su zaključili poljoprivrednici
koji su bili na o v o m tečaju: da ono što su sudionici
o v o g tečaja primili najprije ostane u krugu poljo­
privrednika, da uznapreduje do pokusa i da onda
zajednica poljoprivrednika, taj krug odredi trenutak
kad po njegovu uvjerenju pokusi budu toliko odmakli
da se stvari mogu iznijeti u javnost.
Zahvaljući hvalevrijednoj toleranciji, ovaj tečaj
mogao je pratiti i određen broj sudionika koji izravno
nisu poljoprivrednici. Oni će se sjetiti poznate ope­
re, na usta navaliti gromadu kako ne bi počinili
poznatu antropozofsku pogrešku i ove stvari razgla­
sili na sva usta. Jer često puta naudilo nam je upravo
to što osobe zapravo ne govore nešto iz odgovarajućih
pobuda, nego jednostavno ponavljaju što su čuli,
što se stvari dalje prenose iz tih pobuda.
Velika je razlika ako o tim stvarima govori po­
ljoprivrednik ili netko tko je jako udaljen od poljo­
p r i v r e d e . Ta razlika postoji i ona se odmah može
uočiti. Ali što bi se dogodilo kad bi nepoljoprivrednici
to jednostavno prenijeli kao zanimljivo antropozof-
sko nastavno gradivo? D o g o d i l o bi se ono što se
zbilo u vezi s različitim nizovima predavanja: ljudi,
poljoprivrednici također, čuli bi o stvarima iz druge
ruke. Kad bi poljoprivrednici to čuli od drugih poljo­
privrednika, možda bi rekli: Baš je šteta što je tako
p o l u d i o . Ali to bi možda rekli prvi i drugi put. No
kad poljoprivrednik nešto vidi, onda baš i nije siguran
da bi to odbacio. Ali kad to čuju od nekog koji nije
p o z v a n za to, nego se za to samo zanima, onda je
stvar naravno upropaštena. Tada ona ne m o ž e da­
lje djelovati jer je diskreditirana. Nužno je da oni
prijatelji koji su sudjelovali samo iz znatiželje, koji
nisu u krugu poljoprivrednika, da se suzdrže, da
stvar zadrže za sebe i ne razglase je posvuda, kao
što se to u antropozofiji obično tako rado čini. To
je zaključio krug poljoprivrednika, kako je priopćio
naš poštovani gospodin grof Keyserlingk, i ja se s
time slažem u punom smislu riječi.
Osim toga, budući da smo došli do kraja ovih
predavanja, izuzmemo li razgovor koji će uslijediti,
izrazio bih svoje zadovoljstvo što ste došli o v a m o
i sudjelovali u o v o m e što je ovdje rečeno i što ćete
sudjelovati u o n o m e što će iz toga tek nastati, što
se dalje treba razviti. A s druge strane naglasio bih
da se sa svima vama slažem kad kažem da o v o što
se ovdje zbilo treba pretočiti u koristan rad i kao
takvo ima intenzivnu unutarnju vrijednost. Ali po­
mislite na dvije stvari: koliko su energije trebali
uložiti grof Keyserlingk, grofica Keyserlingk, člano­
vi kuće Keyserlingk da bi pripremili sve što je bilo
potrebno za ovaj tečaj. U to ulaze energija, svijest
o cilju, antropozofski smisao za stvarnost, čisto bi­
vanje u antropozofskoj stvari, požrtvovnost i sve
moguće. A to je pridonijelo tome da se sve o v o što
je vjerojatno za sve vas bio velik posao, posao koji
čak teži velikim, plodonosnim ciljevima za cijelo

226
čovječanstvo, da se tijekom našeg boravka stvari
ovdje odvijaju u okviru, da, prave svetkovine. Za
pet minuta p o n o v n o ćete imati mali primjer za to.
I sve ostalo što se nanizalo uz to, p o g o t o v o izu­
zetno srdačna ljubaznost svih domaćina, sve je to
o v o m poslu dalo ton divne svetkovine i s našim
poljoprivrednim zasjedanjem ovdje smo slavili pravu
poljoprivrednu svetkovinu, i grofu i grofici Keyser­
lingk te cijeloj kući Keyserlingk izražavamo duboku
zahvalnost za sve ono što su u ovih deset dana uči­
nili za samu stvar te za prijateljski, ljubazni prihvat
svih nas.

227
 ODGOVORI NA PITANJA
16. lipnja 1924.

Gnoj i gnojnica — O pitanju konstelacije zviježđa —

Značenje elektriciteta u prirodi — Kiseljenje stočne
hrane — Zelena gnojidba — Korištenje ljudskoga
gnojiva — Moralnost i uvjerenje

Pitanje: Ima li gnojnica istu organizacijsku Ja-snagu

kao i gnoj?
Dr. Steiner: Kod tog pitanja uglavnom je stvar
u tome da se upotrijebi odgovarajuća mješavina gnoja
i gnojnice, dakle, da se upotrijebe tako da oboje
djeluju na organizacijsku snagu zemljišta. Ta po­
vezanost s Ja za gnoj vrijedi potpuno. Ali ona za
gnojnicu ne vrijedi općenito. Jer svako Ja, i u zametku,
kao što je u gnoju, mora zajedno djelovati s nešto
astralnog, a gnoj ne bi imao astralnosti bez gnojnice.
Gnojnica to potpomaže. Ona ima jaču astralnu snagu.
Gnoj ima jaču Ja-snagu. Gnoj je više mozak, a gnojnica
više moždana izlučevina, astralna snaga, o n o što
je od mozga tekuće, moždana tekućina.

Mogu li se dobiti podaci o konstelacijama zviježđa

za spravljanje pripravaka koji se dobivaju spaljivanjem?
Dr. Vreede: Sada se ne mogu dati točni podaci.
Za to su potrebna promatranja koja se trenutno ne
mogu obaviti. Za spaljivanja kukaca općenito je po­
g o d n o razdoblje od početka veljače do u k o l o v o z .
Za suzbijanje poljskog miša o v e godine ( 1 9 2 4 . ) —
razdoblja se iz godine u godinu pomiču — u o b z i r
dolazi vrijeme od druge p o l o v i c e studenog do prve
p o l o v i c e prosinca.

228
 Dr. Steiner: Načela antropozofskoga kalendara,
kako je bio zacrtan, moraju se postaviti točnije, pa
će se čovjek onda prema tom kalendaru moći točno
ravnati.

Kad se govori o punu Mjesecu i mlađaku, misli li

se pritom samo na dan kad je pun ili mladi Mjesec ili
pak se misli na vrijeme netom prije ili netom poslije njih?
Mlađak se računa od trenutka kad se pojavi
otprilike ova slika. Ta se slika pojavi i opet nestane.
Pun Mjesec računa se od vremena kad se pojavi ova
slika ( c r t e ž ) . Kad je mjesec samo uzak srp i p o t o m
nestane. Otprilike uvijek deset do četrnaest dana.

Mogu li se kukci do kojih se ne može doći u vrijeme

određene konstelacije sačuvati do spaljivanja?
Još ćemo točnije utvrditi kad bi trebalo spravljati
pripravke. Pojedine vrste kukaca mogu se sačuvati.

Treba li spaljivanje sjemena korova obaviti ljeti ili

se to može učiniti u bilo koje vrijeme?
Ne p r e d u g o nakon što smo ga skupili.

Kako je s rasipanjem praška od kukaca koji potječe

od onih kukaca koji zapravo uopće ne dolaze u dodir
sa zemljom?
On se isto stavlja u zemlju. Pritom je stvar u
tome da kod kukaca uopće nije bitan fizički dodir,
nego svojstvo koje se daje u takvoj homeopatskoj

229
dozi. Kukac ima sasvim drugačiju vrstu senzibilnosti,
i kad se prašak prospe po zemlji, upravo ono što
tamo nastaje, bježi. Uopće ne smeta ako kukac ne
dolazi u dodir sa zemljom.

Kako se štetnost mraza odražava u poljoprivredi,

posebice kod rajčice? I u kakvoj kozmičkoj vezi treba
sagledati mraz?
Ako rajčica treba postati lijepa i velika, treba
je čuvati na t o p l o m . Ona m n o g o pati zbog mraza.
Što se mraza o p ć e n i t o tiče, m o r a t e biti svjesni
što se očituje u n j e g o v u djelovanju. Djelovanja
mraza uvijek z n a t n o pojačavaju k o z m i č k i utje­
caj koji djeluje u zemlji. Taj kozmički utjecaj ima
uobičajenu razinu kad imamo o d r e đ e n u toplinsku
vrijednost. Kod o d r e đ e n e toplinske vrijednosti taj
je utjecaj baš onakav kakav je biljci p o t r e b a n .
A k o pak i m a m o dug, p r e i n t e n z i v a n i p r e d u b o k
mraz, onda je djelovanje neba na zemlju prejako
i u biljkama i m a m o t e n d e n c i j u za o b l i k o v a n j e m
stabljika u svim s m j e r o v i m a , stvaranjem vlaka­
na, dakle, tendenciju za širenjem u t a n k o ć i . I to
će naravno p o d o d r e đ e n i m okolnostima, zato što
je tanko, zahvatiti mraz koji je vani i uništiti ga,
tako da je mraz koji ide p r e d a l e k o pojava što izu­
z e t n o šteti rastu biljaka jer u tlo ulazi p r e v i š e
neba.

Treba li spaljenim ostacima ose možda obraditi

životinjsko tijelo ili tim ostacima samo posuti livade i
pašnjake?
Tamo gdje životinje jedu. Te životinjske ostatke
treba posuti po poljima. Svi su oni zamišljeni kao
dodatak gnojivu.

230
 Kako se najučinkovitije suzbija pirika? Vrlo je teško
doći do njenog sjemena.
T i m načinom razmnožavanja koji ste naveli,
time što se ne m o ž e doći do sjemena, ona se na
kraju sama uništi. Ako se ne može doći do sjemena,
onda zapravo ni ona ne postoji. Ako se ukopa i za­
tim dalje buja, onda je se m o ž e i suzbiti. Sigurno
će se naći onoliko sjemena koliko je p o t r e b n o jer
p o t r e b n o ga je v r l o malo. I djetelina s četiri lista
m o ž e se naći.

Je li dopušteno konzervirati hranu električnom

strujom?
Što želite time postići? Tu se naravno mora sa­
gledati opće značenje elektriciteta u prirodi. Rekao
bih da je utješno što sada iz Amerike, gdje je općenito
bolji dar opažanja nego u Europi, što iz Amerike
do nas dopiru glasovi koji g o v o r e da se ljudi više
ne mogu razvijati na isti način, u atmosferi koja
je sa svih strana prožeta električnim strujanjima i
zračenjima, nego da to ima utjecaj na čovjekov raz­
vitak. Duševni život postat će drugačiji ako te stva­
ri budu d o v e d e n e tako daleko kako je zamišljeno.
Sigurno je razlika ako na nekom području imate
parne strojeve, parne l o k o m o t i v e za željeznicu ili
ako to elektrificirate. Para djeluje mnogo svjesnije,
elektricitet djeluje izuzetno nesvjesno, a ljudi uopće
ne znaju odakle dolaze određene stvari. Nesumnjivo
je da je razvoj usmjeren u tom pravcu ako uzmem
u o b z i r da se elektricitet koristi iznad zemlje kao
zračeći elektricitet ne bi li se što brže prenijele oba­
vijesti iz jednog mjesta u drugo; takav život, pogotovo
u zračećem elektricitetu dovest će do toga da ljudi
više uopće neće shvaćati vijesti koje će tako b r z o

231
dobivati. To potire razumijevanje. Ti učinci danas
su već uočljivi. Već danas možete primijetiti da ljudi
mnogo teže razumijevaju stvari koje dolaze do njih
nego što je to bilo prije nekoliko desetljeća. Utješno
je što se barem iz Amerike šire uvidi u tu stvar.
No kad se pojavi nešto novo, onda je to obično isprva
lijek. Međutim, kasnije stvar u svoje ruke uzima­
ju proroci. N e o b i č n o je da i v i d o v i t e stvari bivaju
reducirane na ljudske stvari kad se pojavi nešto
novo. Nađe se jedan koji ljudima bijesno propovijeda
0 ljekovitoj snazi elektriciteta, iako ga prije uopće
nije zamjećivao. I tako stvari ulaze u modu. Isto
se tako nije moglo pomišljati na liječenja uz pomoć
elektriciteta dok elektriciteta nije bilo. Sada odjednom,
ne samo zbog toga što je on tu, nego zato što je to
u modi, on je najednom postao lijekom. Elektricitet,
kad se upotrijebi kao zračenje, ponekad nije veći
lijek od tanke igle koju čovjek uzme i ubode se.
Ne liječi elektricitet, nego šok. No ne smije se zabo­
raviti da elektricitet uvijek posebno djeluje na višu
organizaciju, organizaciju glave kod čovjeka i živo­
tinje, isto tako izuzetno jako djeluje na organizaciju
korijena kod biljaka. Prema tome, ako se elektricitet
upotrijebi da bi se naelektrizirale živežne namirnice,
proizvest će se takva hrana koja će postupno u živo­
tinji koja je jede izazvati sklerozu. To je polagan
proces — ispočetka se uopće neće primijetiti — prvo
će se primijetiti da te životinje nekako ugibaju prije
nego što bi trebale. Neće se pomišljati na elektrici­
tet kao uzrok, to će se pripisivati svemu mogućem.
Elektricitet svakako nije nešto što bi trebalo zadirati
u ž i v o i ž i v o osobito poticati; jer on to ne m o ž e .
Ako se zna da je elektricitet stupanj niže od živog
1 da životno, što je više, nastoji odbaciti elektricitet

232
— to je odbacivanje — ako se onda ž i v o navede
na to da upotrijebi obrambeno sredstvo kad se ni
od čega ne treba braniti, o n o postaje živčano i ne­
mirno, a s v r e m e n o m i sklerotično.

Što duhovna znanost općenito kaže o konzerviranju

stoćne hrane kiseljenjem, o postupku kiseljenja?
Nije velika razlika ako se u tom procesu upo­
trijebi slano u širem smislu, ako se sol neposredno
stavlja u jelo ili ako se ona stavlja u stočnu hranu.
Ako imamo stočnu hranu koja sadrži premalo soli
da bi bila ponesena na mjesta u organizmu gdje
bi trebala djelovati, onda je kiseljenje stočne hrane
sasvim u redu. Recimo da u nekom kraju imamo
repu. Vidjeli ste da je ona osobito pogodna za pravilno
djelovanje na organizaciju glave. Prema tome, ona
je za neke životinje, na primjer, za mladu stoku,
izvrsno sredstvo. Ako se, naprotiv, u nekom kraju
zapazi da zbog nje životinje prerano i previše gube
dlaku, tada će se stočna hrana soliti jer se zna da
je ne dospijeva d o v o l j n o na ona mjesta kamo bi
trebala stići. Ne stiže dovoljno daleko. Sol općenito
izuzetno jako djeluje na to da hranjive tvari stignu
do onog mjesta u organizmu gdje trebaju djelovati.

Kako se duhovna znanost postavlja prema kiseljenju

repinih listova i druge stočne hrane?
U tom slučaju trebalo bi nastojati postići opti­
mum koji se u pogledu sredstva za kiseljenje ne
bi smio prekoračiti. Kiseljenje općenito ne može štetno
djelovati ako se ne potakne prevelikim količinama
dodataka, jer upravo slani sastojci v e ć i n o m ostaju
u organizmu onakvi kakvi ustvari jesu. Organizmu
je općenito urođeno, životinjskom organizmu također,

233
a ljudskom još i više, da sve što uzme, na raznovrsne
načine promijeni. Predrasuda je ako se vjeruje, na
primjer, da je nešto od bjelančevina što se unese
u želudac još upotrebljivo u istom obliku u kakvom
je uneseno. Ta se bjelančevina najprije mora pretvo­
riti u mrtvu supstanciju, a potom je čovjekovo etersko
tijelo p o n o v n o mora pretvoriti u bjelančevinu koja
je sada specifična ljudska ili životinjska bjelančevi­
na. Sve što ude u organizam mora se promijeniti.
To što sada govorim vrijedi čak i za običnu toplinu.

Dok to shematski crtam (crtež), zamislite: Ovdje imate

neki organizam, a ovdje imate toplinu u okolini.
Pretpostavite da ovdje imate mrtvo drvo koje, doduše,
također potječe od organskog, ali je mrtvo; ovdje
pak toplinu u okolini. Ako je ovo organizam, toplina
ne ulazi jednostavno pomalo u njega i ne prožima
ga, već odmah čim ona uđe u područje organizma,
organizam prerađuje nju, ona se preobražava u topli­
nu što ju je p r e r a d i o sam organizam — drugačije
ne smije ni biti — dok u drvo toplina jednostavno
p r o d i r e i u njemu je kao toplina ista kao i vani u
mineralnom carstvu. U trenutku kad toplina prodre
u nas nepromijenjena, kao što prodire u komad drva,
u tom se trenutku prehladimo. Ono što izvana prodire
u organizam ne smije ostati onakvim kakvo jest,

234
nego se odmah mora preobraziti. Taj se proces najma­
nje zbiva u soli. Stoga se solju, koja se dakako koristi
onako kao što ste vi naveli, za kiseljenje stočne hrane,
ako je čovjek imalo razuman i ne stavlja je previše
— jer već i okus odbija — ne može počiniti veliko
z l o . Ako je ona nužna za konzerviranje, to je samo
znak da je to do određenog stupnja ispravan proces.

Je li preporučljivo kiseljenje stočne hrane bez soli?

To je proces koji je otišao predaleko. To je, rekao
bih, nadorganski proces, pod određenim okolnostima,
kad je proces otišao predaleko, to je strašno štetno.

Je li životinjama štetna stočna kreda koja se koristi

za ublažavanje djelovanja kiseline?
Stočnu kredu neke životinje uopće ne podnose.
Od nje se razbole. Neke je podnose, ali u o v o m tre­
nutku ne mogu baš reći koje je životinje podnose.
Ali ona općenito životinjama neće donijeti mnogo
koristi, već će se od nje razboljeti.

Mislim da stočna kreda želučani sok neutralizira.

Želučani sok postaje neupotrebljiv.

Pitao bih zar nije vrlo bitno s kakvom mišlju čovjek

poduzima neku stvar. Velika je razlika ako se sije pšenica
ili rasipa ono što služi za uništavanje. Stav se mora uzeti
u obzir. Ako se protiv kukaca djeluje sredstvima koja
su navedena, zar to nema znatno veće značenje za karmu
nego kad se, na primjer, u određenim slučajevima životinje
odstranjuju mehaničkim oruđem.
Tja, zar ne, kod misli se u biti radi je li ona
dobra ili zla misao. I kako to mislite "ako se uništava"?
Uzmite način na koji se mora razmišljati o stvarima.

235
Vidite, ako razmislite o o n o m e što sam g o v o r i o u
današnjem predavanju, na primjer, kad sam upozorio:
nešto se o nekoj stvari zna i to je također v i d l j i v o
na njenoj vanjštini, na lanenoj sjemenci i mrkvi vidi
se kroz kakav proces prolaze u životinji; kad se to
ostvari, to je onda takva objektivacija da zaista nije
zamislivo a da se ne p r o ž m e m o o d r e đ e n o m poniz-
nošću. I onda ćete uspjeti to učiniti u službi čovje­
čanstva, u službi univerzuma. Stvar je samo u tome
da će štete, koje bi mogle nastati zbog uvjerenja,
proizići iz zlih namjera. No u tom slučaju trebalo
bi imati zle namjere. Stoga, ako se ujedno općenito
traži moralnost, ne mogu zamisliti da bi to u bilo
kom pogledu moglo imati štetan učinak. A vi, dakle,
mislite da bi bilo manje zlo ako biste ganjali životinje
i ubijali ih?

Mislio sam na način na koji se uništava.

Da, vidite, tu treba uzeti u obzir v r l o složene
stvari čije razumijevanje opet ovisi o tome sagledavaju
li se one u većim međuovisnostima. Zamislite da
izvučete ribu iz mora i ubijete je. Nešto ste ubili,
izvršili ste čin koji se zbiva na određenoj razini.
Ali pretpostavimo sada da s nekom svrhom izvučete
posudu punu morske v o d e koja je puna ribljeg sje­
mena, time je, dakle, uništeno more života. T i m e
ste učinili nešto sasvim drugo, nego kad ste uništili
ribu. Vi ste učinili nešto sasvim drugo, naime, izvršili
ste jedan čin na sasvim drugoj razini. I kad nešto
što se nalazi u prirodi postane pravom ribom, onda
je to otišlo svojim tokom. Ako ga vratite na početak,
onda ste narušili red. Ali ako prije zaustavim proces
koji nije završen, ili ako se on ne okonča u slijepoj
ulici završenog organizma, onda nisam učinio o n o

236
isto, zar ne, što sam izvršio na završenom organizmu.
Pitanje koje ste postavili moram tako reducirati:
Kakva je to nepravda ako napravim prašak? Jer ono
što uništavam praškom više ne dolazi u obzir, kreće
se u nekoj drugoj zoni. Radit će se samo o tome
što mi je p o t r e b n o da bih d o b i o prašak. Tada će u
većini slučajeva proizići da uništavam m n o g o ma­
nje životinja nego kad bih sve te životinjske vrste
m o r a o skupljati i ubijati. Mislim da vam to pitanje
ne bi izgledalo tako strašnim kad biste ga praktično
promislili, a ne tako apstraktno.

Mogu li se upotrebljavati ljudske fekalije i kakvom

se postupku moraju podvrgnuti prije upotrebe?
Naravno, što je manje moguće. Jer u smislu
gnojidbe njihovo je djelovanje izuzetno slabo i one
su mnogo štetnije od bilo kojeg drugog gnojiva. No
ako ih netko želi upotrijebiti, sasvim je d o v o l j n o
ono što se na jednom običnom imanju samo nameće.
Prema tome, najbolja mjera za to što nije štetno
bit će ako se zna da toliko i toliko ljudi ima na
j e d n o m imanju, pa ako se svemu o n o m što daju
životinje i gnoju što nastaje na drugi način pridoda
i ono što dolazi od čovjeka, onda je dostignut maksi­
mum onoga što se može primijeniti. Učinila bi se
golema šteta ako bi se ljudski gnoj koristio u blizini
velikih gradova, jer u velikim gradovima nastaje
toliko ljudskoga gnoja da bi on mogao dostajati za
imanje strahovito velikih razmjera. Ali pomislite,
kako li se samo može doći na suludu ideju da se i
u blizini velikih gradova, na nekom malom području
upotrijebi ljudski gnoj, na primjer, od cijelog Berlina.
Dovoljno bi bilo kad biste kušali biljke koje tamo
rastu, one bi vam to pokazale. Izvedite to sa šparogom,

237
s bilo čime što je prilično pošteno i iskreno, i vidjet
ćete o čemu se radi. I morate imati na umu: ako
taj gnoj upotrijebite za ono što jedu životinje, onda
će o n o što će iz toga proizići biti osobito štetno.
Jer kod njih mnogo toga ostaje na tom stupnju. Zar
ne, prilikom prolaska kroz organizam mnogo toga
ostaje na stupnju na kojem se nalazi šparoga kad
prolazi kroz ljudski organizam. U tom smislu to je
g o l e m o neznanje koje je nanijelo groznu štetu na
tom području.

Kako se kod svinja liječi vrbanac?

Tja, to je veterinarsko pitanje — s tim pitanjem
još se nisam suočio jer me dosad nitko nije pitao
za savjet u v e z i s time — ali mislim da se on može
liječiti trljanjem kože sivim antimonovim sjajnikom,
stibnitom. To spada u područje liječenja, to je prava
bolest.

Može li se i divlja rotkva, koja je križanac, također

suzbiti onim praškom?
Prašci o kojima sam govorio djelotvorni su samo
kod onih vrsta biljaka od kojih su spravljeni. Prema
tome, ako je biljka nastala križanjem, prašak joj
neće nauditi. On nema utjecaja na simbioze.

Što bi se moglo reći o zelenoj gnojidbi?

I ona ima svojih dobrih strana, p o g o t o v o ako
se primijenjuje kod voćnih kultura. Te se stvari ne
mogu provesti generalno. Za određene stvari zelena
je gnojidba korisna. Mora se poduzeti kod onih biljaka
kod kojih se želi potaći jako stvaranje zelenila. Ako
se to želi postići, onda se može dodati malo zelenog
gnojiva.

238
 UVODNI GOVOR
Koberwitz, 11. lipnja 1924.

Najprije mi dopustite da izrazim svoje najdublje

zadovoljstvo što je utemeljen ovaj pokusni krug koji
je potaknuo grof Keyserlingk, a koji su i proširili
oni koji se zanimaju za poljoprivredu, koji su prvi
put bili na ovakvom skupu. Ovom osnutku prethodi
izražena spremnost gospodina Stegemanna koji je
nakon brojnih zamolbi odlučio priopćiti ponešto
od raznih smjernica za poljoprivredu koje smo on
i ja dali tijekom prošlih godina i koje je on u o v o m
ili o n o m pravcu iskušao na svom imanju uloživši
napore vrijedne priznanja. Na to se onda nadove­
zao r a z g o v o r između našega v r l o zaslužnoga grofa
Keyserlingka i gospodina Stegemanna koji je d o v e o
do toga da se najprije o d r ž a o r a z g o v o r na kojem
je sastavljena rezolucija što je danas pročitana i
koji je doveo do toga da smo danas ponovno zajedno
došli o v a m o .
Duboko zadovoljstvo pruža činjenica da se na
neki način kao nositelj pokusa, polazeći od smjernica
— da, to isprva mogu biti samo smjernice — koje
m o ž e m o dati u o v i m predavanjima, našao stanovit
broj ljudi koji bi obavili pokuse kako bi te smjernice
p o t v r d i l i i pokazali da se one mogu praktično pri­
mijeniti. Međutim, neophodno je da danas, u trenutku
kad se na tako zadovoljavajući način takvo nešto
ostvaruje, budemo svjesni da nam valja primijeni­
ti iskustva koja smo stekli svojim nastojanjima na
praktičnom polju u okviru antropozofskog pokreta,
a p o g o t o v o da nam valja izbjeći pogreške koje su
jasno izišle na vidjelo tek tijekom vremena u kojem

239
se iz antropozofske, rekao bih, središnje aktivnosti
prelazilo na perifernu aktivnost, prilikom uvođenja
onoga što antropozofija treba i može biti u različite
sfere života. Stoga će dakako za poslove koje treba
obaviti ova poljoprivredna zajednica osobito biti
zanimljiva iskustva koja smo stekli prilikom uvođenja,
recimo to tako, antropozofskog u opće znanstveno.
Vidite, kad je riječ o tome, uglavnom nije bilo
dovoljno razumijevanja između onih koji su ustvari
dosad upravljali središnjim antropozofskim na svoj
način i s unutarnjom odanošću te s unutarnjom pre­
danošću, i onih koji stoje na periferiji i to nastoje
obraditi za pojedina životna područja. To smo po­
sebno iskusili prilikom suradnje s našim znanstvenim
institutom. Tu su s jedne strane antropozofi kao
takvi, antropozofi koji posve žive u onom središnjem
antropozofije kao svjetonazora, kao životnog sadržaja,
koje možda svake minute svom svojom dušom pro­
nose svijetom. Tu su i antropozofi koji antropozofiju
čine, v o l e i čine je vlastitim životnim sadržajem,
oni v e ć i n o m — ne uvijek — misle da je učinjeno
nešto značajno ako su opet tu ili tamo jednog ili
više njih pridobili za antropozofiju. Oni zapravo,
kad djeluju prema van, j e d i n o žele ljude pridobiti
za antropozofiju i misle — oprostite na izrazu —
da se ljudi moraju pridobiti dušom i tijelom, na
primjer, kad je riječ o sveučilišnom profesoru neke
prirodoznanstvene grane koji se nalazi u prirodo-
znanstvenoj djelatnosti. Takvi antropozofi u svojoj
dobrodušnosti i ljubavi onda dakako misle da se
poljoprivrednik može dušom i tijelom, sa zemljištem
i svime onime što je s time u vezi, sa svim proizvodi­
ma koje gospodarstvo šalje u svijet, od danas do
sutra privući u antropozofsku djelatnost. To misle

240
"središnji" antropozofi. Oni se naravno varaju. I
premda mnogi od njih tvrde da su moji odani sljed­
benici, da, često je tako da su u duši vjerni pristaše,
ali prečuju ono što kažem u odlučnim trenucima.
Oni onda ne čuju kad, na primjer, kažem: Naivno
je vjerovati da se jedan profesor ili neki drugi znan­
stvenik preko noći može pridobiti za antropozofiju.
To je nemoguće. Čovjek bi trebao raskrstiti s dvade­
set do trideset godina svoje prošlosti, zato bi iza
njega nastao ponor; stvari treba prihvatiti onakvima
kakve su u životu.
A n t r o p o z o f i često vjeruju da život opstoji u
mišljenju. On ne opstoji samo u mišljenju. Te se
stvari moraju izreći kako bi i pale na pravo tlo.
Oni koji d o b r o h o t n o , odano neko ž i v o t n o područ­
je žele spojiti s antropozofijom, da, i znanstvena
područja, to si uopće nisu razjasnili kad su postali
antropozofski poslenici i stalno polaze od pogrešnog
stajališta da se u znanosti mora činiti isto onako
kako se dosad činilo, da se mora postupati isto onako
kako se u znanosti dosad postupalo. Na primjer,
kod nas postoji o d r e đ e n i broj ljudi koji djeluju na
medicinskom području, doista dragih, dobrih antro-
pozofa koji smatraju da o n o što je dala antropo-
zofska medicina trebaju primjenjivati onako kako
su to u medicini dosad činili. U tom je smislu gospoda
dr. Wegman prava iznimka; ona je uvidjela istinsku
nužnost unutar našeg društva.

Da, što čovjek p r i t o m doživljava? Ne radi se

t o l i k o o širenju središnjeg a n t r o p o z o f s k o g , v e ć
se radi o širenju antropozofskog u svijet. Doživljava
se da ljudi kažu: Da i mi smo se dosad time bavili,
za to smo stručnjaci, time m o ž e m o o v l a d a t i p o ­
moću naših m e t o d a , o t o m e nesumnjivo m o ž e m o

241
prosuđivati. Ali njihovi rezultati protuslove onome
do čega smo mi došli svojim metodama. Oni tada
kažu da je to pogrešno, a kad ih se htjelo oponašati,
tvrdili su da oni to mogu bolje. U tim slučajevima
u o p ć e se ne m o ž e p o r e ć i da oni to m o g u bolje
primijeniti, već zbog toga što su znanstvene meto­
de posljednjih g o d i n a ustvari p r o g u t a l e znanost.
Znanosti imaju još samo m e t o d e . One se više ne
hvataju u koštac s p r e d m e t o m , njih su pojele me­
tode, tako da danas postoje istraživanja, ali u njima
ničeg nema. T a k o smo d o ž i v j e l i da su se ti znan­
stvenici koji su imali i z v r s n e e g z a k t n e m e t o d e
razbjesnili kad su se pojavili antropozofi ne čineći
ništa d r u g o d o l i primjenjujući iste m e t o d e . Što
se time m o ž e dokazati? K o d tih lijepih stvari koje
smo i z v o d i l i , kod izvrsnih istraživanja obavljenih
u Biološkom institutu nije se pokazalo ništa drugo
n e g o da su se ljudi razbjesnili kad su naši znan­
s t v e n i c i u svojim p r e d a v a n j i m a g o v o r i l i o istim
m e t o d a m a . Oni su bili bijesni j e r su čuli stvari
na koje su se navikli u o d r e đ e n i m misaonim kolo­
tečinama, njih su p o n o v n o čuli.
Ali doživjeli smo nešto drugo što je v a ž n o . A
to je sljedeće: Neki naši znanstvenici naposljetku
su se potrudili skrenuti od metode oponašanja dru­
gih, učinivši pola-pola, tako da su u p r v o m dijelu
bili sasvim znanstveni doista primijenjujući u suče­
ljavanjima znanstvene m e t o d e . Na to su se slušači
razbjesnili. Što se o v i petljaju u naše stvari, što to
znači? To su drznici, to su drski zelembaći koji se
diletantski pačaju u našu znanost! Tada su u drugom
dijelu govornici prešli na pravi život, što nije razra­
đeno po starome, nego je kao antropozofsko preuzeto
iz nadzemaljskog. Na to su oni koji su dotad bili

242
strašno bijesni postali strašno pažljivi, žudno su
slušali i zapalili se za to. Ljudima se svidjela antro-
pozofija, ali nisu mogli podnijeti — a, kako sam i
priznao, čak i s pravom — kad se od antropozofije
i znanosti skrpa nejasni mixtum compositum. T i m e
se ne m o ž e postići napredak.
Zato s velikom radošću pozdravljam o v o što
je proizišlo iz poticaja grofa Keyserlingka, što se
poljoprivredna strukovna zajednica želi nadovezati
na o n o što je utemeljio Prirodoznanstveni odsjek
u Dornachu. Taj Prirodoznanstveni odsjek, kao i
ostalo s čime se sada susrećemo, proistekao je iz
Božičnog zasjedanja. Dakle, iz Dornacha će poteći
ono što treba poteći. Mi ćemo pak nesumnjivo iz
same antropozofije razviti najegzaktnije znanstvene
metode i smjernice. Samo se dakako ne mogu složiti
s onime što je rekao grof Keyserlingk da spomenuta
strukovna zajednica treba biti tek izvršni organ.
Uvjerit ćete se da iz Dornacha dolazi neka vrst smjer­
nica, uputa koje od svakog čovjeka što želi sura­
đivati, ma gdje on bio, zahtijevaju da bude potpuni
suradnik. Štoviše, mi ćemo — a to će se pokazati
na kraju mojih predavanja, prve smjernice dat ću
na kraju predavanja — temelje za prve korake što
ih trebamo poduzeti u Dornachu dobiti tek od vas.
Smjernice ćemo davati tako da tek iz o d g o v o r a što
ih dobijemo m o ž e m o nešto poduzeti. Prema tome,
od samog početka trebat će nam aktivni, najaktivniji
suradnici, a ne samo izvršni organi. Jer vidite, da
nešto napomenem — o tome smo o v i h dana više
puta razgovarali grof Keyserlingk i ja — d o b r o je
uvijek individualnost u tom smislu da nikad nije
isto kao drugo dobro. Klima, odnosi u tlu, najdonja
su osnova individualnosti jednog dobra. Dobro u

243
Šleskoj nije isto kao dobro u Tiringiji ili južnoj Nje­
mačkoj. To su uistinu individualnosti. Upravo prema
antropozofskom nazoru općenitosti, apstrakcije ne­
maju nikakvu vrijednost, a najmanja im je vrije­
dnost kad se njima želi zahvatiti u praksu. Kakve
koristi ima ako se o tom praktičnom pitanju g o v o r i
samo uopćeno!
Općenito treba paziti na o n o što je konkretno,
tada će se uvidjeti što treba primijeniti. Kao što je
od trideset dva slova sastavljeno ono najrazličitije,
tako se naravno mora primijeniti i o n o što će biti
izneseno u predavanjima, jer tek će iz toga proizići
o n o što se očekuje. Ako se želi govoriti o praktič­
nim pitanjima polazeći od šezdeset suradnika, onda
je doista stvar u tome da se pronađu praktične upu­
te i praktična polazišta za tih šezdeset konkretnih
poljoprivrednika. I najprije će trebati pronaći o n o
što znamo u tom pogledu. Tek će se iz toga roditi
prvi krug pokusa, a onda će doista trebati praktično
raditi. Za to su nam potrebni najaktivniji članovi.
I uopće su nam u Antropozofskom društvu upravo
potrebni pravi praktičari koji ne odustaju od načela
da praksa zahtijeva nešto što se ne može ostvariti
od danas do sutra. Ako oni koje sam nazvao središ­
njim antropozofima misle da jedan profesor ili poljo­
privrednik ili liječnik, nakon što se desetljećima nala­
zio u određenoj sredini, preko noći može prihvatiti
antropozofsko uvjerenje, onda su u zabludi. Kod
poljoprivrede će se to jasno vidjeti. Poljoprivrednik-
-antropozof mogao bi, ako je dovoljno idealističan,
iz dvadeset devete u tridesetu godinu prijeći u antro-
pozofske v o d e i u p o g l e d u p o l j o p r i v r e d e ; ali hoće
li isto učiniti i njive, proizvodna mehanizacija koja
posreduje između njega i potrošača i tako dalje?

244
Njih se ne može iz dvadeset devete u tridesetu godinu
pretvoriti u antropozofe. I kad ljudi onda uvide da
to nije moguće, često se odmah obeshrabre.
Ali upravo je u tome stvar: da se ne izgubi odmah
hrabrost, nego da se zna kako nije važan trenutni
uspjeh, nego bezuvjetni rad. Treba učiniti koliko
je god moguće. Jedan može više, drugi manje. Štoviše,
naposljetku će se, koliko god to paradoksalno zvučalo,
moći činiti to više što je ograničeniji komad zemlje
na kojem se gospodari na naš način. Zar ne, na malom
zemljištu, na malom komadu zemlje uništava se manje
nego na velikom. I tu onda mogu v r l o b r z o doći
do izražaja i poboljšanja koja proizlaze iz antropo-
zofskih smjernica budući da se ne mora mnogo toga
promijeniti. I zato će i korisni učinak lakše doći
do izražaja nego na velikom dobru. Ali ako ta zajed­
nica želi postići uspjeh, mora se postići suglasje o
stvarima upravo na jednom takvom praktičnom po­
dručju kao što je poljoprivreda. I v r l o je čudno što
su ljudi poslije prvog skupa m n o g o razgovarali o
razlici između grofa Keyserlingka i gospodina Ste-
gemana, ali d o b r o ć u d n o i bez ironije, jer ih je to
o b r a d o v a l o . I to je d o v e l o do toga da sam te večeri
gotovo bio uvjeren kako bi trebalo razmisliti o tome
ne bi li netko trebao pozvati antropozofsko predsjed­
ništvo ili nekog drugog kako bi p o m i r i o svadljive
duhove. Ali s vremenom sam se uvjerio u nešto sasvim
drugo, u to da je o n o što se tamo očituje osnova
za intimnu toleranciju među poljoprivrednicima,
za intimno priznavanje medu kolegama — j e d i n o
što tu postoji određena gruba vanjština.

Poljoprivrednik doista više nego netko drugi

mora čuvati svoju kožu i često mu se drugi upleću
u stvari koje samo on razumije. No potom se u dubini

245
zapravo otkriva stanovita tolerancija. Sve to mora
se uistinu osjetiti u ovoj zajednici i ovu opasku izno­
sim samo zato što zaista mislim kako je neophodno
da otpočetka krenemo ispravno. Tako bih još jednom
izrazio svoje duboko zadovoljstvo zbog ovoga što
se dogodilo zahvaljujući vama; vjerujem da smo dobro
ugradili iskustva Antropozofskog društva, da će ovo
što je pokrenuto biti velik blagoslov i da će Dörnach
dati svoj prinos djelotvornoj suradnji s onima koji
zajedno s nama žele aktivno sudjelovati u o v o m e .
M o ž e m o se samo radovati što je pokrenuto o v o što
se zbiva u Koberwitzu. I premda grof Keyserlingk
često ponavlja da sam se opteretio time što sam
došao ovdje, ipak bih odvratio na to, ali ne zato
da bih potaknuo međusobnu raspravu: Kakve sam
ja to ovdje uložio napore? Morao sam stići o v a m o
gdje imam najljepše i najbolje uvjete, sve što je neu­
g o d n o čine drugi, a ja svaki dan moram govoriti,
moram doduše držati g o v o r e prema kojima imam
ponešto respekta budući da je o v o n o v o područje.
Moj trud nije tako velik. Ali kad pogledam trud koji
su uložili grof Keyserlingk i cijela ova kuća, sve
koji su o v a m o nagrnuli, onda moram reći da mi
pojedinosti što su ih morali učiniti oni koji su po­
mogli da bismo ovdje mogli biti zajedno nakraju
izgledaju daleko v e ć e od činjenice što sam stigao
na g o t o v o . I upravo se u tome ne mogu složiti s
grofom Keyserlingkom. Stoga bih vas svakako zamolio
da za sve ono što smatrate vrijednim priznanja s
obzirom na održavanje ovog poljoprivrednog tečaja
zahvalite njemu i da ponajprije imate u vidu da
se možda ipak, uza sve o n o što treba proisteći iz
Dornacha, ne bi održao ovaj tečaj u o v o m krajnjem
zakutku zemlje da on nije promišljao svojom želje-

246
znom snagom i svog zastupnika poslao u Dornach
nimalo ne popuštajući. Nikako se ne slažem s time
da se osjećaji zahvalnosti iskazuju meni; njih doista
u najvećoj mjeri treba uputiti grofu Keyserlingku
i čitavoj njegovoj kući. Upravo sam to još htio dodati.
Zasada se ne može m n o g o toga reći osim da
čemu u Dornachu od svakoga tko u krugu bude htio
surađivati trebati podatke o tome što ima ispod ze­
mlje, što iznad zemlje i kako te stvari uzajamno
djeluju. Zar ne, najprije se mora točno znati, da
bi se podaci mogli upotrijebiti, kako stoje stvari
na koje ti podaci upućuju. Prema tome, u o b z i r će
doći ono što vi iz svoje prakse znate još bolje od
nas u Dornachu: svojstva tala na pojedinim dobrima,
kakva je šuma ili koliko šume i sličnoga ima, što
se na dobru p r o i z v o d i l o posljednjih godina, kakvi
su bili prinosi, ukratko, zapravo trebamo znati sve
o n o što mora znati pojedini poljoprivrednik ako
razborito, upravo seljački razborito želi gospodariti
svojim dobrom. To su podaci koji su nam najprije
potrebni: stvari koje se nalaze na dobru i iskustva
koja je pojedinac stekao u v e z i s njima. To bi bilo
u kratkim crtama. Kako sve to valja sastaviti, pokazat
će se tijekom ovog zasjedanja iz kojeg će još proizići
polazišta za poljoprivredu koja će ukazati na to kakva
je veza između onoga što tlo naposljetku daje i onoga
što tlo i njegova okolina jest.

Vjerujem da je o v i m riječima v e ć karakterizi­

rano o n o što g r o f K e y s e r l i n g k ž e l i kao r a z r a đ e n
p r e d l o ž a k od č l a n o v a o v o g a kruga. Prijateljske,
drage riječi koje nam je uputio poštovani gospodin
g r o f uz t a n k o ć u t n o r a z l i k o v a n j e seljaka i znan­
stvenika, č i m e je s j e d n e strane p o s t a v l j e n o da
se u krugu nalaze svi seljaci, a u Dornachu sjede

247
z n a n s t v e n i c i , taj stav ne smije, ne m o ž e ostati.
Mi t a k o r e ć i m o r a m o j e d n i s drugima srasti i u
Dornachu mora v l a d a t i o n o l i k o seljačkog k o l i k o
unatoč znanstvenosti m o ž e vladati. I o n o što kao
znanost d o l a z i iz Dornacha mora biti takvo da
prosvijetli i najkonzervativniju seljačku glavu. Na­
dam se da je to bila samo ljubaznost kad je g r o f
Keyserlingk rekao da me ne razumije. To je posebna
vrsta ljubaznosti. Jer mislim da ćemo mi, Dornach
i krug, svakako srasti kao b l i z a n c i . Na kraju me
nazvao Velikim seljakom (Großbauer). To ipak uka­
zuje na to da i on osjeća kako bismo m o g l i srasti.
A l i v i d i t e , ja doista još ne mogu biti tako okršten
zahvaljujući tek m a l o m p o č e t n i č k o m p o k u s n o m
miješanju gnoja — čemu sam se silom prilika mo­
rao p o s v e t i t i prije no što sam o t p u t o v a o — što
se m o r a l o i nastaviti budući da nisam m o g a o ta­
ko d u g o miješati; t r e b a l o je jako d u g o miješati,
ja sam samo p o č e o miješati, a p o t o m je t r e b a l o
nastaviti.
No sve su to sitnice. Ali ja zapravo nisam iz
toga izrastao. Ja sam posve izrastao iz seljaštva. Što
se tiče uvjerenja, zauvijek sam ostao u njemu. Ja
sam — to je spomenuto u mojoj autobiografiji —
premda ne na tako velikim dobrima kao što je o v o ,
na malim područjima sadio krumpir, premda nisam
baš uzgajao konje, ipak jesam svinje ili barem poma­
gao pritom, a u neposrednom susjedstvu pomagao
sam i pri uzgoju krava. Sve te stvari dugo su mi
bile bliske i u njima sam sudjelovao i upravo sam
zbog toga takoreći zaljubljen u poljoprivredu, izrastao
sam iz p o l j o p r i v r e d e . Uz to sam m n o g o više v e z a n
nego uz o v o malo miješanje gnoja. Zato se u tom
smislu i opet ne bih sasvim složio s ostalim, kad

248
se p o n o v n o osvrnem na svoj život, onda bih i tu
kazao da u seljaštvu nije najvrednije biti veliki seljak,
nego mali seljak koji je baš kao seoski dječarac radio
u poljoprivredi. Ako to sada treba poprimiti velike
razmjere, primijeniti u znanosti, to će zaista izrasti
— kao što se kaže u donjoj Austriji — iz "tvrde seljačke
glave". To izrastanje više će mi služiti od onoga
što sam kasnije p r i m i o . Zbog toga me gledajte kao
malog seljaka koji je u sebi razvio ljubav prema
poljoprivredi, koji se sjeća svojeg "maloseljaštva"
i upravo zahvaljujući tome može razumjeti o n o što
sada živi u takozvanom seljaštvu p o l j o p r i v r e d e . U
Dornachu će to biti primljeno s razumijevanjem,
u to možete biti sigurni. Uvijek sam smatrao, a u
tome nije bilo ironije — iako je, čini se, tako shvaćeno
— da je ta glupost, budalaština, rekao sam, mudrost
pred Bogom, pred Duhom. Naime, ono što su se­
ljaci mislili o svojim stvarima smatrao sam m n o g o
pametnijim od onoga što su mislili znanstvenici.
Uvijek sam tako mislio, a zapravo i danas mislim
da je to m n o g o pametnije. Radije slušam ono što
u nekoj prilici o svojim iskustvima govori onaj koji
neposredno radi na njivi, nego ahrimanske statistike
koje proizlaze iz znanosti, i uvijek sam se obradovao
kad sam mogao čuti nešto takvo jer sam to uvijek
smatrao izuzetno mudrim. I upravo na polju praktič­
nog djelovanja, izvedbe, znanost sam uvijek smatrao
izuzetno glupom. I tako, sve što upravo ta znanost
treba tek učiniti pametnim ona čini pametnim baš
zahvaljujući toj "gluposti" seljaštva. Mi u Dornachu
trudimo se unijeti nešto od te "gluposti" seljaštva
u znanost. Tada će ta glupost postati mudrost od
Boga. Želimo li tako zajedno djelovati, to će biti
pravi konzervativni, ali i iznimno radikalni napredni

249
početak. Zauvijek će mi ostati u lijepom sjećanju
ako upravo ovaj tečaj postane ishodištem na kojem
će se ovdje pravo mudro seljaštvo unijeti u meto­
diku znanosti koja možda nije postala glupa — to
bi je uvrijedilo — ali, rekao bih, umrtvljena; i dr.
Wachsmuth također je o d b a c i o tu znanost koja je
ustvari umrtvljeha izrazivši želju za živom znanošću
koju tek treba o p l o d i t i seljačka mudrost. Srastimo
na taj način, Dörnach i krug, kao sijamski blizanci.
Za blizance se kaže da ustvari isto osjećaju, isto
misle, pa osjećajmo onda isto i mislimo isto, tada
ćemo na našem području i najbolje napredovati.

250
 NAPOMENA ŠVICARSKOG IZDAVAČA

Praktična primjena smjernica danih u

poljoprivrednom tečaju

Članovi Pokusnog kruga antropozofskih poljopri­

vrednika, osnovanog u Koberwitzu, odmah su počeli
ostvarivati uvide i smjernice koje je u "poljopri­
v r e d n o m tečaju" dao Rudolf Steiner. Spravljeni su
pripravci koji su primjenjeni kod pripremanja gnojiva
i komposta odnosno za njegu njiva kultiviranih bilja­
ka. Prvi pozitivni učinci očitovali su se u poboljšanju
kakvoće povrća, ali i ukusu te hranjivosti stočne
hrane. T o m e se uskoro pridružio i povoljan učinak
na zdravlje domaćih životinja. Tako je opseg iskusta­
va rastao iz jednog opažanja u drugo. Uskoro se
također pokazalo da je za prilagodbu nekog imanja
smjernicama danim u Koberwitzu bilo n e o p h o d n o
poduzimati odnosno poticati sve mjere koje su pogo­
dovale razvitku života na tlu i izgradnji cjelokupnoga
gospodarstvenog organizma. Na imanjima gdje se
takva njega poduzimala već desetljećima takva je
prilagodba protjecala bez poteškoća. No tamo gdje
je zemljište, gornji sloj njive bio nedovoljno razvijen
ili ako se radilo o imanju s osobito nepovoljnim
stanjem u p o g l e d u tla i klime, moralo se posebnu
pozornost pokloniti stvaranju humusa, tlu.
Značajna pomoć pritom bilo je to što se nanovo
mogao shvatiti dublji smisao uvida u mnoge mjere
što ih je dao Rudolf Steiner, a koje su živjele u poljo-
privredno-vrtlarskoj tradiciji i iskustvu. U to vrijeme
m n o g e takve mjere, na primjer pripremanje kom­
posta, podizanje živica, ishrana osušenim grančicama
i začinskim biljem itd., bile su osuđene na to da iz

251
naraštaja u naraštaj nestaju s imanja i padaju u
zaborav. Mladi naraštaji koji su već prihvatili način
razmišljanja agrikulturne kemije često više nisu bi­
li u stanju shvatiti značenje takvog načina rada.
Biološko-dinamički način gospodarenja, kako je sada
nazvan, u većoj je mjeri dolazio u doticaj s mnogim
pojedinostima poljoprivredno-vrtlarske tradicije tako
što je već od 1930. sve više seljaka i veleposjednika,
tražeći načine za ozdravljenja svojih gospodarsta­
va, iskazivalo zanimanje za rad pokusnoga kruga i
priključilo mu se. Ti su ljudi još u svojoj mladosti
mnogo toga usvojili na selima i imanjima, što je
kroz njihova sjećanja i iskustva na preobražen na­
čin plodonosno utjecalo na ovaj novi poljoprivredni
pokret.
Budući da je u smjernicama zadanim u Kober-
witzu težište postavljenih ciljeva bilo usmjereno na
razvitak života na tlu kao i stvaranje skladnoga gospo­
darstvenog organizma, pa se, prema tome, osobito
intenzivno trebalo uhvatiti u koštac sa svim mjerama
koje su tome mogle poslužiti, biološko-dinamički
pokret ubrzo je priznat kao pobornik za cijenjenje
vrijednosti tih ciljeva i svih tih poticajnih mjera.
U to je, na primjer, spadala obrada tla brižno pri­
premljenim organskim gnojivima, njegovanje livada
kompostom, raznovrsna primjena mahunarki (i na
teškim tlima) kao glavnog usjeva i medukulture,
oživljavanje tala posebnim pokrovima, zastiranjem
(malčiranjem), zelenom gnojidbom, dodavanjem bilja
u travu i djetelinu, jačanje zdravlja domaćih živo­
tinja prihranjivanjem biljem i osušenim grančicama,
ozdravljivanje kraja podizanjem živica te poticanje
uzgoja šuma po uzoru na prirodu i drugo. Jer sve
to trebalo je uzeti u obzir prilikom ostvarivanja ciljeva

252
postavljenih u Koberwitzu koji su trebali pridonijeti
ozdravljenju poljoprivrede i najvećoj kakvoći živežnih
namirnica.
Na pitanja koja su u K o b e r w i t z u postavljali
dr. Rudolfu Steineru, p o l j o p r i v r e d n i k e i v r t l a r e
potaknulo je njihovo poznavanje antropozofske
d u h o v n e znanosti i često puta, zahvaljujući tim
posredovanim spoznajama, iznenadna otkrića novih
načina rješavanja važnih problema na polju život­
nog, p r i m j e r i c e u m e d i c i n i i p e d a g o g i j i . Prema
t o m e , njima je geteanističko-antropozofsko proši­
renje p r i r o d n i h znanosti b i o put od kojeg su oče­
kivali p r o d u b l j e n o shvaćanje zadaća u p o l j o p r i v ­
redi i njihova rješenja. I Rudolf Steiner tim je
p o l j o p r i v r e d i c i m a i vrtlarima savjetovao da prije
tečaja p r o u č e dva temeljna djela a n t r o p o z o f s k e
duhovne znanosti: "Teozofiju" i "Osnove tajne zna­
nosti" kako bi stekli uvjete za razumijevanje preda­
vanja " p o l j o p r i v r e d n o g tečaja". — M n o g i od onih
koji su t o m e p r i s t u p i l i kasnije, p r a v e p u t o v e za
otklanjanje šteta na svojim gospodarstvima nasto­
jali su pronaći izravnim promatranjima organizacije
rada i p o s t i g n u t i h rezultata na imanjima gdje se
već gospodarilo po novim smjernicama ili na zasje­
danjima koja je o r g a n i z i r a o "pokusni krug", u ko­
jima se p r v e n s t v e n o i z v j e š t a v a l o o v l a s t i t i m is­
kustvima. Seljačko-vrtlarska tankoćutnost stoga
je i na taj način mogla doprijeti do razumijevanja
misli-vodilja b i o l o š k o - d i n a m i č k o g rada i načina
njihova ostvarenja.
Sve veći broj poljoprivrednika i vrtlara udruživao
se u mjesnim radnim grupama koje su pak bile podi­
jeljene na radne zajednice što su v e ć i n o m obuhva­
ćale jednu saveznu državu ili pokrajinu. Budući da

253
voditelji biološko-dinamičkih gospodarstava, optereće­
ni odgovornošću za vlastita imanja, nisu stalno mogli
davati željene obavijesti pridošlima, ubrzo su u raznim
saveznim državama i pokrajinama kao savjetovališta
osnovana Obavjesna središta. Pri toj organizaciji po­
sla značajnu su pomoć pružala veća poljoprivredna
gospodarstva i njihovi voditelji kojima je bilo stalo
do napretka p o l j o p r i v r e d e . S te je strane došao i
važan poticaj za osnutak organizacije kojom bi se
zainteresiranim potrošačkim krugovima dopremale
visokovrijedne živežne namirnice p r o i z v e d e n e na
tim imanjima. Za te p r o i z v o d e odabrano je zaštitno
ime "Gospodarska udruga Demeter". Osim u zapadnoj
Njemačkoj, danas takve udruge "Demeter" postoje
i u mnogim drugim zemljama.
Njihova je zadaća da imaju pregled nad živežnim
namirnicama proizvedenim na biološko-dinamičkim
gospodarstvima i da ih distribuiraju potrošačima,
sklapaju ugovore o proizvodnji s imanjima-proizvo-
dačima, pronalaze prerađivačka poduzeća, štite kvali­
tetu sklapanjem zaštitnih ugovora s proizvođači­
ma te prerađivačkim poduzećima i trgovcima koji
sudjeluju u distribuciji. Prema tome, zadaća je u
biti uslužne naravi.
Već nekoliko godina nakon kobervickog tečaja
biološko-dinamički p o k r e t p o č e o se širiti i i z v a n
N j e m a č k e : u Švicarskoj, N i z o z e m s k o j , Engleskoj,
u skandinavskim zemljama, u Francuskoj i SAD.
Pojedina imanja bila su i u Južnoj Americi, Južno­
afričkoj Republici, Australiji i N o v o m Zelandu. I
u tim zemljama nastali su pokusni krugovi i poljo-
p r i v r e d n o - v r t l a r s k e radne zajednice. T a k o su na
mnogim krajevima svijeta održavana mjesna doga­
đanja, organizirani obilasci gospodarstava u ljeto,

254
zasjedanja tijekom v i k e n d a i u v o d n i tečajevi zimi
na kojima su se i n t e n z i v n o izmjenjivala iskustva.
U N i z o z e m s k o j je t a k o đ e r osnovana vrtlarska i
p o l j o p r i v r e d n a škola s t r o g o d i š n j i m tečajem na
kojoj je n j e g o v a n b i o l o š k o - d i n a m i č k i rad. A v e č
više od tri desetljeća svake se z i m e na S l o b o d n o j
v i s o k o j školi G o e t h e a n u m a u Dornachu r e d o v i t o
sastaju p o l j o p r i v r e d n i c i koji se bave biološko-di-
namičkim gospodarenjem kako bi zajedno poradi­
li na produbljivanju razumijevanja prikaza koje
je Rudolf Steiner 1924. d a o na p o l j o p r i v r e d n o m
tečaju.
Širenjem pokreta različitim zemljama i krajevima
svijeta bilo je nužno da se rad na gospodarstvima
prilagođava tamošnjim klimatskim, društvenim i go­
spodarskim prilikama. Taj proces stalne preobrazbe
morao se nastaviti i u idućem vremenu, tijekom mije­
na u strukturi gospodarstva. Dok je 1924. prvenstve­
no u istočnim njemačkim pokrajinama još g o t o v o
neograničeno bila na raspolaganju iskusna poljo­
privredna radna snaga po gospodarski prihvatljivoj
cijeni, ponajprije u posljednja dva desetljeća, kojima
je pečat dao porast životnog standarda, u obavljanju
nastalih poslova sve je više korišten i stroj. Danas
u mnogim zemljama biološko-dinamičko gospodarenje
nije i z v e d i v o bez raspršivača gnojiva i komposta,
dizalica za gnojivo i utovarivača, prskalica za pri­
pravke, uz naravno traktore, strojeve za obradu nji­
va, sjetvu i berbu. U voćarstvu su uz to potrebne
rotacijske kosilice i kopačice, u vrtlarstvu sadilice
i drugo. Tek je takvo svrsishodno korištenje strojeva
omogućilo da se i u promijenjenim gospodarskim
odnosima u pravo vrijeme i u punom opsegu provedu
mjere za poticaj života na tlu.

255
 T a k o se p r i l a g o d b a mjesnim i v r e m e n s k i m
o k o l n o s t i m a pokazala kao p r e d u v j e t za uspješan
rad p r e m a smjernicama z a d a n i m u K o b e r w i t z u .
U skladu s n a p o m e n o m Rudolfa Steinera: " D o b r o
je uvijek i n d i v i d u a l n o s t u t o m smislu da nikad
nije isto kao d r u g o d o b r o . Klima, o d n o s i u tlu,
najdonja su osnova individualnosti j e d n o g dobra.
D o b r o u Šleskoj nije isto kao d o b r o u T i r i n g i j i
ili južnoj Njemačkoj. To su uistinu individualnosti.
Upravo prema antropozofskom nazoru općenitosti,
apstrakcije nemaju nikakvu v r i j e d n o s t , a najma­
nja im je v r i j e d n o s t kad se njima ž e l i z a h v a t i t i
u praksu."
Budući da je Rudolf Steiner umro 30. ožujka
1925. i tako više nije sudjelovao u daljnjem raz­
vitku biološko-dinamičkog rada, stvaranje imanja
u skladu s i n d i v i d u a l n i m mjesnim prilikama nije
b i o lak posao. Važna je p o m o ć p r i t o m b i l o pro­
matranje učinka p o d u z e t i h mjera na z d r a v l j e i
p l o d n o s t d o m a ć i h životinja i kultiviranih biljaka
na imanjima. N a i m e , čim se kod zaštite biljaka
ne primjenjuju o t r o v i , a kod d o m a ć i h ž i v o t i n j a
sredstva koja t r e n u t n o otklanjaju štetne p o j a v e ,
reakcija zdravlja, o t p o r n o s t i i p l o d n o s t i osjetljiv
je pokazatelj p r i l i k o m prosudbe o zaštitnim
mjerama. Seljacima i v r t l a r i m a ta m e t o d a često
omogućuje dublji u v i d u m e đ u o v i s n o s t i n e g o što
im to mogu pružiti analitička istraživanja školske
znanosti.
T i j e k o m razvitka b i o l o š k o - d i n a m i č k e djelat­
nosti, p o r e d Biološko-kemijskog laboratorija na
Goetheanumu u Dornachu, utemeljenog 1924. godi­
ne, u suradnji s biološko-dinamičkom djelatnošću
u SAD, Švedskoj i Njemačkoj o s n o v a n i su i drugi

256
istraživački instituti. Dokazivanju posebne kakvoće
biološko-dinamičkih p r o i z v o d a značajan je dopri­
nos dala m e t o d a osjetljive kristalizacije koju je
p o l a z e ć i od savjeta Rudolfa Steinera r a z v i o dr.
E. Pfeiffer. Na institutima su u tijesnoj suradnji
s imanjima razmatrana pitanja plodnosti tla, stva­
ranja i provjere kakvoće, zdravlja biljaka i zaštite
od gljivica i kukaca, ali i p r o b l e m i uzgoja biljaka
i ž i v o t i n j a te h r a n i d b e .
Tom suradnjom imanja u razvoju i istraživačkih
instituta p o t v r đ e n e su mnoge smjernice što ih je
dao Rudolf Steiner. Primjerice, prvenstveno da se
mjerama gnojidbe i njege usmjerenima na razvitak
zajedničkog života tla i biljnog svijeta u poljodjelstvu
te intenzivnim uzgojem voća i povrća mogu stvoriti
osnove za zdrav rast biljaka i proizvodnju zdravih
biljnih živežnih namirnica najveće kakvoće. To su
bile zadaće čije je značenje nakon tečaja raslo iz
desetljeća u desetljeće.
Proširene su i spoznaje za unapređivanje života
biljaka i životinja zahvaljujući brižnom praćenju
kozmičkih ritmova. Te spoznaje sada se bilježe u
godišnjim zvjezdanim i sjetvenim kalendarima.
Iskustva su pokazala da je za one koji se zani­
maju za p r a k t i č n o ostvarenje smjernica danih u
K o b e r w i t z u ili ž e l e v o d i t i svoja g o s p o d a r s t v a u
skladu s b i o l o š k o - d i n a m i č k i m g o s p o d a r e n j e m u-
p u t n o da p r v o uspostave kontakt s imanjima i
organizacijama koje u r a z l i č i t i m zemljama p r e d ­
stavljaju b i o l o š k o - d i n a m i č k i rad te koji t a k o đ e r
izdaju časopise, organiziraju savjetničku djelatnost
i priređuju tečajeve.
Popis tih djelatnih središta i o r g a n i z a c i j a u
r a z l i č i t i m zemljama te ostale obavijesti, t a k o đ e r

257
0 u v o d n o j l i t e r a t u r i , m o g u se b i l o kad z a t r a ž i t i
od izdavača.
Spisi Rudolfa Steinera koji osobito mogu pri­
donijeti razumijevanju poljoprivrednog tečaja jesu:
"Osnovne crte spoznajne teorije Goetheova svjeto­
nazora"; Goetheovi prirodoznanstveni spisi; " T e o z o -
fija, uvod u nadosjetilnu spoznaju svijeta i određenje
čovjeka"; "Osnove tajne znanosti". Nadalje, valja
uputiti na Gerberta Grohmanna: "Biljka", svezak 1
1 2; i Ehrenfrieda Pfeiffera: "Plodnost zemlje".

Prevedeno na temelju njemačkog originalnog izdanja

koje je objavio Rudolf Steiner Verlag, Dornach/Schweiz
pod naslovom
"Geisteswissenschaftliche Grundlagen zum Gedeihen
der Landwirtschaft — Landwirtschaftlicher Kursus"
s ljubaznim dopuštenjem
Nachlaßverwaltunga, Dornach/Schweiz.

258