Sie sind auf Seite 1von 60

SA DUAMA U ISTILITU KROZ MJESEC DANA

msgr. Stefano Casini


Pobonom itaocu! Ja ne vjerujem da postoji neka pobonost draa Bogu a nama korisnija od one za due u istilitu, no isto tako vjerujem, naalost, da se o tome brinemo vrlo malo. I sv. Franjo Saleki s bolom je govorio: "Ne sjeamo se dovoljno naih pokojnih!" Jadni nai pokojni, mi smo ih napustili!... Dakle malo vie pobonosti i smilovanja za njih! Za taj osjeaj pobonosti, dragi itatelju, napisao sam ovu knjiicu: To nije nita drugo ve saetak drugih veih knjiga, a ja sam ti je smanjio, stavio sam pripovijetke, ukazanja i objave svetaca, u nadi da e lake itati i meditirati, te provesti u praksu tu pobonost. Dao Bog da to sve bude na to veu slavu Boju i za olakanje i osloboenje dua iz istilita, iz uasnih muka. Preporuka: Ovu knjiicu itajte kroz mjesec dana. Svaki dan zasebno pratite litanijama ili nekom drugom molitvom za due u istilitu. Autor

Sadraj:
1. DAN Kako malo se misli na vlastitu duu .....................................................................................................3 2. DAN - O strogom raunu, koji emo morati poloiti Bogu o naem ivotu ....................................................4 3. DAN Kako nam mogu pomoi Presveta Djevica, Aneo uvar i nai Zatitnici na Bojem sudu .................6 4. DAN - Zato se treba neizbjeno priznati postojanje istilita .......................................................................7 5. DAN Mjesto istilita ...................................................................................................................................9 6. DAN - O ulasku due u istilite....................................................................................................................11 7. DAN - O dvijema najgorim mukama u istilitu ...........................................................................................12 8. DAN Kako je potrebno moliti za one koji su ivjeli ovdje svetim ivotom .................................................15 9. DAN O tome kako istiline muke rastu u odnosu na poinjene grijehe ..................................................17 10. DAN O posebnim istilinim mukama za neke grijehe ............................................................................19 11. DAN - istilite sveenika i redovnikih dua .............................................................................................20 12. DAN O mukama glede nekih posebnih grijeha kod sveenika ................................................................22 13. DAN O svetosti dua u istilitu...............................................................................................................24 14. DAN Milosre Boje u istilitu ...............................................................................................................26 15. DAN - O smilovanju Blaene Djevice Marije prema duama u istilitu ....................................................27 16. DAN Aneli, sveci i demoni u istilitu ....................................................................................................29 17. DAN O trajanju istilita ..........................................................................................................................31 18. DAN Kako se vrednuje vrijeme u istilitu ..............................................................................................33 19. DAN O muci grinje savjesti u istilitu ...................................................................................................35 20. DAN Nae dunosti prema duama u istilitu .......................................................................................37 21. DAN Nae obaveze pravednosti prema duama u istilitu....................................................................39 22. DAN Za koje due u istilitu se mora najprije moliti ..............................................................................41 23. DAN O prekidu naih zasluga za due u istilitu ....................................................................................42 24. DAN O mrtvljenju i milostinjama za due ................................................................................................44 25. DAN O molitvi i sv. Misi za pokojne .........................................................................................................46 26. DAN to sve ine due za duhovnu dobrobit svojih dobroinitelja .........................................................48 27. DAN to ine due za nae svakodnevne potrebe ..................................................................................50 28. DAN to moramo uiniti da izbjegnemo istilite ...................................................................................52 29. DAN Zadnji pogled na istiline muke .....................................................................................................54 30. DAN O ustrajnosti u molitvi za due u istilitu ......................................................................................56 LITANIJE ZA POKOJNIKE I ZA DUE U ISTILITU ..............................................................................................59

1. DAN Kako malo se misli na vlastitu duu I. Zemlja je veliko polje gdje bez milosra i neprekidno prolazi razornica, smrt; prolazi kao kazna Boja bacajui u blato ljudsku oholost. Sije zemljom leine i gura due u hrpama u vjenost. Tko bi ikad rekao Adamu, kada je kao vladar izlazio iz ruku Stvoriteljevih; daleko sunce obasjavalo ga je svojim zrakama, dok se zemlja prostirala puna krasote pod njegovim nogama; sve uokolo ga je pozdravljalo, kao prijatelja Bojega; tko bi mu ikada rekao: Ispod tebe etat e se moljac, a tvoja odjea postat e crvljiva ! Pa ipak bilo je ba tako ! Njegov grijeh doveo je na zemlju smrt i umire se sada i svakog sata; umire se u kraljevskim dvorima i u kolibama, umire dijete i mladi i starac i ubrzo e umrijeti isto tako i ti !... Oh Boe moj, dok ti ita, razmilja, oni e biti u agoniji ! Na svaki otkucaj tvog srca netko e izdahnuti; ezdeset smrti u minuti, tritisueesto svakoga sata, oko stotisua svakodnevno. Tako se razaraju lijepa lica, ta srca koja se tako rasplamsavaju mrnjom i ljubavlju, ti oholi ljudi, to vjeruju da su vjeni tu na zemlji. Meditiraj esto, dragi moj itatelju, o smrti ! Pomisao na smrt uinila bi nas svecima. Vojvoda od Candije, vidje etiri dana poslije smrti kraljicu Izabelu u Granadi; pobjee od tuda prestravljen i postade sv. Franjo Borgia. Mladi Rance htjede po zadnji puta zagrliti svoju buduu enu, koja naglo umrije, no ostadoe mu u ruci vlasi samo njezine ve smrdljive i ogoljene glave: ode se sakriti te postade svetac u Trapi/trapistiki samostan/. Margareta Kortonska nae mrtvog svog zavodnika, obrati se, plae i ini pokoru do kraja ivota ! Oh kad bi se svi krani obogatili lekcijama koje im tako esto daje smrt ! Kako bi onda bilo malo onih koji otvorenih oiju srljaju u pakao! II. Na nesreu, kako malo moderni svijet misli na smrt! Oni znaju jako dobro da je ivot kratak, pa ipak ive kao da nikada nee morati umrijeti. Znaju da svakim dahom kojim diemo, da se pribliavamo korak po korak smrti, pa ipak se podaju draima, poslovima, zgrtanju bogatstva, tre kao ludi za astima polaui u to svu svoju sreu i dok tako iz svjetske tatine ne tede novac, putovanja, preporuke i sve govore, kao da je njihovo spasenje nevana stvar, dok nam je Gospodin uputio ove sveane rijei: to vrijedi, o ovjee, postii sav svijet ako izgubi duu ? Ah ! Brao, vratite se samima sebi i razmiljajte da ete ubrzo morati ostaviti svoje dunosti i asti, koje ste tako arko eljeli, te da ete drugima morati ostaviti sve te kue, posjede, ona bogatstva kojima ste posvetili vaa srca. Mislite na to Krani; jednoga dana i za vas e biti gotovo i za vas e doi smrt i nai ete se bez dobrih djela i sa savjeu punom grinje Tada ete osjetiti potrebu da uredite stvari s Bogom, ali fizike boli, pogotovo one duhovne usadit e u vama strani nemir, te e se tako vrlo lako dogoditi, da neete nita popraviti. Jer vrijeme stvoreno za zadovoljtinu radi nereda savjesti, nije u vrijeme smrti ve za vrijeme ivota. Moda se uvjeravate da imate jo mnogo godina provesti tu dole, te da imate vremena misliti na vjenost i na vae vjeno spasenje ? Na taj nain, o vi Krani, padate u najgore avolske zamke i moda ete s vremenom zavrit tako da odete u pakao ! Naprotiv, mislite kako sutra nije u vaoj moi i da e vam smrt doi kada se najmanje nadate. Ja dolazim, govori nam ona, dolazim brzo, dolazim samo jedan puta, dolazim kada se najmanje nadate ! Pa i sam Isus ree nam: Budite spremni, jer ja u doi kao noni tat. A Duh Sveti: Sjeti se tvojih etiriju posljednjih stvari-smrt, sud, raj i pakao !... Meditirajte te rijei i odluite da ete poeti od ovoga asa initi sve to je potrebno da si osigurate dobru smrt. Sv. Andrija Avellinski obino je govorio: Tko zna to me eka u drugom ivotu ?... Tko zna da li u se spasiti ili biti proklet ?...Ta misao ga je sve vie poticala da ide putem svetosti. Jednog jutra zapoeo je sluiti sv. Misu, kada je pao mrtav kod oltara!...P. Avila, iako je bio svet, kada su mu rekli da e uskoro umrijeti, uzdisao je: Oh, kad bih bar imao jo malo vremena, da se bolje pripremim !... A to ete vi rei, ako se naete iznenada pred smru, a da niste nikada pomislili da izvrite dobro taj korak ! III. Uasna kazna Boja, ovih naih dana, jesu nenadane smrti. Trebao bi se zamisliti malo onaj koji ima vjere ! Osim toga, radi prevladavajueg razornog obiaja da se skriva jadnim bolesnicima istina o njihovom stvarnom stanju, mnogi idu pred sud Boji bez Sakramenata. Lijenici i roaci se sloe u tome da ih prevare i izdaju ! Pomislite samo, na cjelokupni moderni indiferentizam glede vjernike prakse i zamislite si koliki nesretnici e se nai na samrti u smrtnome grijehu Moj Boe ! To je zasigurno strano ! Umrijeti u grijehu ! 3

Sv Magdalena Pazzi, vidjevi u ekstazi uasnu smrt nekog ovjeka, poela je vikati od straha, te trati po itavom samostanu molivi za pomo. Jadni nesretnik, vikala je izvan sebe, tu su avoli koji te odvode dolje ! to e uiniti, kako e biti s njima dolje u Paklu ? Slubenica Boja Diomira Allegri, molila je Boga da je dri na vatri sve do sudnjega dana, samo da spasi od te nesree samo jednog jedinog grenika. Mislimo i mi na tolike tisue jadnih umiruih, koji u misterioznim asovima njihove agonije oekuju molitvu njihove brae, molitvu koja e im dati milost oprosta i vjenog spasenja; mislimo na to da ne treba misliti samo na dobro naih bolesnika, te ih pripremiti na veliki korak, ve se moramo zanimati za umirue itave zemaljske kugle. Na to smo obavezni, jer je to dogma vjere zajednitva Crkvenih dobara. Tko zna da li se izmeu mnogih koji umiru ne moe spasiti netko sudjelovanjem na jednoj sv. Misi, jednom pobonom izmoljenom Krunicom pred Majkom Bojom, s dnevnim zazivima sv. Josipu zatitniku umiruih ! Svaku minutu koja prolazi netko e se utopiti u vodi, umrijet e na alosnim bolesnikim odjelima ili u kui gdje su udaljili sveenika. Koliki nesretnici, poslije svjetovno provedenog ivota na ovoj zemlji, umrijet e zaboravljeni potpuno od tog istog svijeta !... Molitva za umirue je jedna od najveih potreba Crkvi. Jedna lijepa molitva za njih je ova Presvetom Srcu Isusovom, za koju vas molim da je stavite u redovite svakodnevne vae molitve: O Milosrdni Isuse ljubitelju dua, ja te molim, po agoniji Tvog Presvetog Srca, te po bolima Tvoje Bezgrene Majke, da opere u svojoj Krvi grenike itavog svijeta, koji se sada nalaze u smrtnoj agoniji, a koji e tokom dana prei u drugi ivot. Amen. Presveto Srce Isusovo, koje si isto tako umiralo, smiluj se umiruima. Amen. Praksa Ponite ve ovaj mjesec s odlukom da elite uiniti neto za jadne due. Odmah se ispovjedite i priestite za njih i preporuite ih svecima. Molite danas za due koje su svi napustili. Litanije 2. DAN - O strogom raunu, koji emo morati poloiti Bogu o naem ivotu I. Moja je ura odzvonila, ja moram poi s ovoga svijeta: moj duh je utuen, a moje srce polako gubi svoj otkucajni ritam, trpim neizmjerno, ne diem vie ja umirem ! ivio sam u vjeri i umirem u vjeri, molio sam oprotenje za moje grijehe, te se nadam da e mi ih Gospodin oprostiti, no ipak kakav as straha za mene ! Moram doi pred Boga i dati raun o itavom svom ivotu. Istog asa kada se oi zaklope za ovaj svijet, za ovo materijalno sunevo svijetlo, upalit e se pogled due, osvijetlit e se i vidjet e se pred Isusom Kristom. Oh! Koliko onda kajanja jer sam ga toliko puta uvrijedio, jer sam ga toliko puta zapostavio radi svojih komotnosti i svojih sklonosti! Pao je veo koji mi je branio da vidim Isusa Krista i na tom istom mjestu gdje u se nai isputajui duu, u tom istom asu, vidjet u se pred stranim Sucem ! U toj istoj kui, gdje stanujem, u toj istoj sobi gdje spavam, bili su na sudu i moji jadni starci! Na tim mjestima gdje se smijem,trabunjam, grijeim, tu si pripremam vjenost, tu u vidjeti Isusa Krista koji e doi preda me, ljut zbog mojih nezahvalnosti. Pomisao na taj straan sud je sledio mnoge svece, a to e tek biti sa mnom ? Govori sv. Ivan Klimaki da je neki od njegovih monaha predavao duu Bogu, dok su oko njegovog kreveta molila subraa, najedanput je poeo davati znakove velike uznemirenosti. Na vratima vjenosti bio je podvrgnut strogom sudu. avao ga je tuio pred sudom Bojim i otvarala se knjiga svih njegovih grijeha. Jadni monah je drhtao dajui znakove uasa; braa su ga sluala kako se opravdavao i zazivao milosre Boje; vidjeli su ga kako umire sav u strahu i uasu!... Jao meni, zavrava tu priu sv. Ivan od Klimaka, jer je i on bio prisutan kod smrti tog monaha. to e biti od mene, ako se pustinjski monasi tako boje tog stranog asa?...to e biti od nas, kaem ja, koji tako lako zaboravljamo na cilj, ako netko tko je proveo itavi ivot u pokori i utnji, naputa ovu zemlju s toliko nesigurnosti glede svoga spasenja? 4

II. Nitko zaista se ne moe osjeati siguran na Sudu Bojem. Ja znam, rei e Boanski Sudac, sve tvoje grijehe, bio sam tamo prisutan kada si grijeio; znam to si uinio svaki as tvojeg ivota; poznam svaku tvoju misao; znam sve dobro i zlo to si poinio, kolike sam ti milosti dao, kolika sam ti dobra nadahnua, propovijedi, ispovijedi pruio samo da postane svet: daj mi raun !... Ti si me mogao tako mnogo moliti, mogao si me posjetiti u mojim crkvama, gdje sam ostao kao zatvorenik ljubavi samo za tebe; s tvojim arom mogao si nadoknaditi ljudsku indiferentnost i uvrijede tolikih krana; mogao si proiriti moje Kraljevstvo, pomoi mi pri spasu dua; mogao si toliko dobra uiniti u tvojoj obitelji, u tvom narodu: daj mi raun!...I ono dobro to si uinio, zato si ga uinio s toliko nemara ? Koliko samo djela, razgovora i dobrih djela si uinio samo iz tatine, iz sebeljublja, pretvarajui se da to ini samo radi mene! Koliko molitava, sv. Mise, Priesti, Krunice si upropastio u urbi, u nevoljkosti, u hladnoi srca! No ipak si znao da sam rekao: proklet onaj ovjek koji ini s PREZIROM djela Boja. Zato si uinio tako loe moja djela koja sam ti povjerio ?... Daj mi raun !... I vie, ne uje li koliko moleih glasova se uzdie do mojih uiju protiv tebe ? To su glasovi dua koje ti nisi pouio u dobru kako je to bio tvoj zadatak; to su glasovi dua koje si naprotiv skandalizirao, koje si ti sam naveo na zlo. Nesretnie, to si uinio ! Zato si postao kamen spoticanja tolikim duama, te si tako moja djela uinio beskorisnima za njih, kao i moju muku i moju smrt ?...Daj mi raun!... Sluga Boji Luj de Ponte, bolestan, kod razmiljanja o tom svom skorom davanju velikog rauna, od straha tresla se je njegova elija; sluga Boji Anina kad je uo pjevanje Dies irae napusti ovaj svijet i odlui se postati svetim. Sv. Jeronim sakriven u vlanoj pilji, kako pie Pauli/svojoj duhovnoj keri, koja je ivjela u Rimu/, postade sudrug zvijeri i korpiona; udarae se kamenom u prsa, te odjekivae pustinja od njegovog krika i plaa, od straha pred Paklom! A ti kranine, kako se moe osjeati tako sigurnim ? to ini da ne bude osuen, na tom strogom sudu Bojem?...to e ti tada moi rei Gospodinu?... III. Jedno svjedoanstvo nam potvruje kako Bog iziskuje strogi raun o malim stvarima, pa i od dobrih dua; tako imamo svjedoanstvo od slubenice Boje Anele Tolomeji, dominikanke. Ona je umrla na rukama svoga brata blaenog Ivana Batiste Tolomeja; kada je umrla on osjeti jaku bol, te je dugo u no ostao moliti pred Presvetim Sakramentom; s posebnim udom postigao je da se ona vrati u ivot. Probudivi se kao iz nekog dubokog sna, digla se je iz kreveta teko zadihana i u velikom strahu. Ono to je ispriala s izrazom straha, to je vidjela i ula, jednostavno je bio uas. Poslije toga poela je tako ivjeti, da je sam njezin ivot bilo ivo svjedoanstvo njezinim rijeima; njezin ivot nije bio nita drugo ve slijed nonih bdijenja, posta, nevjerojatnih pokora, tako da su je opominjali da je prestroga:Ah!-uzvikivala bi, da ste vi vidjeli ono to sam ja vidjela, ne bi tako govorili! to je to to ja inim u usporedbi s onim to emo morati trpjeti radi naih grijeha? I tako je nastavila u toj pokori sve do svoje ponovne smrti. Sv. Brigita pria o svojim objavama, isto tako o nekom vojniku, koji je bio vrlo milosrdan; esto se molio Gospi. Kada je umro, svetica ga je preporuila Gospodinu i dok je molila za njega, vidjela ga je kako ga vode na Sud! Oh! Kako je samo bio prestraen i uasnut! avao ga je optuivao za mnoga poinjena nepotena djela, za zle poglede i razgovore. Pokajao se je i tako se je spasio, no koliko je morao ostati u istilitu! Pobonost prema Presvetoj Djevici ga je spasila od Pakla, no koliko dugo radi svojih grijeha je morao ostati na mukama? Car Kostantinopolija, Teofil, bio je vrlo zao heretik, te unitava svetih slika i ikona. Razbolio se na samrti; dvije dobre due poee vrue moliti za njega; carica i sv.biskup Metodije. Biskup je napisao na jednoj tabeli njegovo ime meu grenike za koje je najvie trebalo moliti; tu tabelu je drao kod oltara tako da je itava njegova Crkva molila za te grenike. Jednu no u snu, svetac vidje Teofilovu duu gdje je vue jedno mnotvo avola, dok su urlali i tresli lancima: on je podvostruio molitve za njega. Sutradan ujutro u da je Teofil zaista umro; no ono to je bilo posebno udesno, ode u svoju crkvu, vidje da je ime Teofila bilo izbrisano sa tabele njegovih grenika! Njegove vrue molitve su ga spasile! Koliko dobra mogu uiniti duama molitve dobrih!

Praksa Otiite danas posjetiti groblje, no sjetite se da cvijee i svijee ne pomau mrtvima! Obeajte im radei, hodajui, budei se po noi da ete podii esto molitvu Gospodinu: Isuse milosre moje!...Zadobit ete za svaki zaziv 300 dana oprosta!...Koliko dobra s malo muke! Molite danas za one due koje e ostati najdue u istilitu. Litanije 3. DAN Kako nam mogu pomoi Presveta Djevica, Aneo uvar i nai Zatitnici na Bojem sudu I. Niti Djevica, niti na Aneo uvar, a niti nai Zatitnici poslije nae smrti ne mogu promijeniti Sud Boji. Kako nas Sud zatekne, tako emo morati ostati nepromjenjivo spaeni ili prokleti za itavu vjenost. No, oni nam mogu puno pomoi kod naeg spasenja predviajui taj strani Sud. U tom smislu se moraju shvatiti i vienja onih svetaca koji su vidjeli ili Presvetu Djevicu ili nae Zatitnike kako brane pred sudom svoje tienike koji su im bili poboni, te su postigli da se spase od Pakla, a neki i iz istilita. ivotopisi svetaca puni su tih vienja. Tako pria sv. Alfonz da je neka monahinja po imenu s. Katarina od sv. Augustina, imala obiaj moliti za svoje poznanike, kada je ula da su umrli. Dogodilo se da je u njezinom kraju umrla, bez sakramenata u nekoj umi, jedna zla starica, tako da je nisu odveli niti do crkve, ve su je pokopali tamo negdje u polju. Monahinja se nije za nju niti pomolila, jer su svi vjerovali da je osuena na pakao. Prole su etiri godine. Jednog dana, dok je Katarina molila u crkvi, zauje uzdah, a pred njom se ukaza jedan lik sav alostan. Kako sam nesretna! Ree. Vi ste molili za sve, samo za mene niste molili! A tko ste Vi ? Upita monahinja. Jadna grenica iz ume. Kako, pa Vi ste spaeni ? Da ! odgovori ova. Kada sam vidjela da su me svi zaboravili, a da mi se pribliava smrt, razmiljajui o mojim tekim grijesima, poeh plakati i preporuati se Gospi. Po njezinom zagovoru postigla sam savreno pokajanje za sve moje grijehe, te sam se tako spasila, a po njezinoj velikoj dobroti skraeno mi je i istilite. Ako ete Vi moliti za mene, te prikaete koju sv. Misu, prestat e moje muke. Monahinja se je zauzela, te ju je nakon nekog vremena zaista vidjela kako uzlazi na Nebo. Jedan drugi dogaaj se nalazi u ivotopisu svetih Dionizija, Mauricija i Martina, glede kralja Dagoberta. Neki stari pustinjak prebivo je ve dugo vremena na nekom pustom otoku kod Sicilije. Dok je jednog dana molio, zauo je neko stenjanje. Istovremeno mu se uini da vidi kralja Dagoberta na moru okruenog jednom etom avola, koji su ga vukli prema vulkanu da ga bace unutra. Jadni kralj zazivao je u pomo Dionizija, Mauricija i Martina, svoje zatitnike, kojima je dao sagraditi bazilike. Ovi se naglo ukau, istrgoe iz ruku avola jadnika, te ga povedoe sa sobom, potjeravi one avle. Vienje nestade, no zaista kralj bijae umro u svojoj kraljevskoj palai; spasio se po zagovoru njegovih zatitnika. II.to se tie Suda koji emo morati podnijeti poslije nae smrti, Objava nam nita ne govori o tome da li e prisustvovati Gospa pri tom sudu, Aneo uvar,sveci, pa i avli; no mnogo pria svetaca kao i kranska tradicija tvrde da je to istina. Aneo uvar zasigurno nee napustiti duu koju je primio na uvanje, sve dokle god se ne zavri njezin ulazak u Nebo, ako se je uspjela spasiti. Na Aneo uvar ne zaboravlja zabiljeiti svako dobro djelo u nau knjigu ivota, da ih predstavi Bogu u asu kada budemo pred Sudom. Taj zapis biti e nam vjerni depozit svega dobroga to smo uinili tijekom naeg ivota. On, u stranom asu nae smrti ostaje braniti nau duu, te joj pomae u tom uasnom asu, kako nam to govore mnoga vienja; i ne samo to, on sam e pratiti duu u istilite, gdje ostaje kao u svojoj slubi s velikom ljubavlju, sve dok je ne odvede u Nebo. Ako imamo vjere, kako nam moe biti mogue zaboraviti na naeg vjernog nebeskog pratioca, tog Anela, koji je uvijek uz nas i ne ostavlja nas niti aska ? Zar moemo sumnjati da nas On, koji nam uvijek pomae nadahnuima i dobrim mislima, nee na asu smrti braniti od demona ? Oh! Koliko bi se trebali obraati naem Anelu u naim mukama, bolima, a napose u napastima.

III.I sv. Augustin nam prikazuje isto tako Isusa koji uzdie svoj sud kod kreveta umirueg sa itavom pratnjom svojih Anela i sa alosnim demonima tuiteljima. Neodgodiv Sud, ali ne po ljudskom nainu, po ispitivanju, po stupnjevanju i po svjedoanstvima. Doi e ljudska dobra i loa djela, ak i ona najskrivenija, te e se otkriti u svijetlu koje proizlazi od samog Isusa Krista; bit e to samo jedan tren, bez ikakvih isprika i obrana, beskorisna je tada bilo koja molitva, jer Bog ovdje djeluje po svojim vjenim pravilima; svako dobro djelo ima i svoju stostruku nagradu, kako je to na Gospodin obeao; isto tako svako zlo djelo odgovarajuu kaznu. Od asa kada je dua u onom blistavom svjetlu vidjela svoje stanje, sama po sebi spoznaje presudu, pa i isti prokletnici morat e vikati: Gospodine ti si pravedan i pravedan je svaki tvoj sud! Sve ono to e uiniti na Aneo i sve ono to e uiniti avao, sve ono to e uiniti na Sudac je naplaeno u samo jednom jedinom asu! A koliki e biti broj onih koji e se spasiti?...To ne znamo! Vrlo poznato je glede toga vienje blaenog Ivana Krstitelja de'Rossia: jedna bezbrojna kolona ljudi kretala se prema vjenosti; mnogi od njih nestajali su u provalijama; malo njih obueno u bjelinu letjelo je u neizmjernoj radosti gore prema Nebu; oni drugi obueni u pokornika odjela odlazili su tuni u zatvor istilita. To je procesija umrlih! Bolna, misteriozna procesija se ponavlja svakog dana i svaki puta na isti nain. Sv. Terezija od toliko mnotva dua koje je poznavala nije imala milost, ve da vidi samo tri due koje su mogle ii ravno u Nebo, a da nisu bar dotakle istilite; meu kojima je bio sv. Petar Alkantarski! Ah! Zato ne mislimo ee na taj strani Sud? Zato ivimo tako lakomisleno, umjesto da ve sada zadovoljimo za nae grijehe s dobrim djelima i pokorom, tako da ne padnemo ili ne ostanemo tko zna koliko dugo u onoj stranoj vatri? Razmiljajui o tome sv. Bernard bi uzvikivao svojim monasima:Oprostite ako vas plaim i sam, sam sav prestraen!... Siimo u onu vatru ve sada ivi, da ne moramo silaziti kada umremo!...Evo jedne velike misli to ti je predstavljam o moj poboni itaoe! Praksa Ako se zaista bojite istilita recitirajte svake veeri ovo prikazanje: Vjeni Oe, prikazujem Ti Presveto Srce Isusovo sa svom njegovom ljubavlju i sa svim njegovim zaslugama: 1.Kao zadovoljtinu za sve moje grijehe koje sam poinio ovoga dana i tijekom itavog mojeg ivota. Slava Ocu 2.Za oienje svega onog dobra koje sam nesavreno uinio tijekom dananjeg dana i tijekom itavog mojeg ivota. Slava Ocu 3.Za zadovoljtinu za sva ona djela koja sam morao uiniti, a koja sam propustio tijekom dananjeg dana i tijekom itavog mojeg ivota. Slava Ocu Neka dobra sestra Klarisa ukazavi se opatici ree joj: ja sam ila ravno u Nebo jer sam svake veeri s tim prikazanjem plaala svoje dugove! Molite danas za due u istilitu koje trpe najgore muke. Litanije 4. DAN - Zato se treba neizbjeno priznati postojanje istilita I. Vjerovati da istilite postoji nalae nam naa vjera, ali isto tako to iziskuje i na razum. I zaista, protestanti nijeu postojanje istilita, a zatim i oni sami idu, pa se na koljenima mole na grobovima svojih pokojnika. U koju svrhu? Ako ih ve smjetaju u Nebo ili u Pakao, zato onda moliti za njih?...Pa ipak mole i molimo svi mi, ako emo biti iskreni, jer nam to tako na razum nareuje, a uostalom prirodno je misliti da dua nije umrla s tijelom; vraajui se k Bogu, moe se nai bez nekih velikih grijeha, dakle nije za Pakao; no ipak se je okaljala ljudskim grijehom, nakupila praine po sebi, dakle nije dostojna Neba: Ispovijedaju to ak i njihovi doktori. Uglavnom oni koji umru, pie Hasse, predobri su da bi zavrili u Paklu, a prezloesti su da bi ili u Nebo!... Evo dakle, neophodnog istilita. 7

Nekom bogatom Englezu umre naglo njegova mlada enaZahvaen bolju, napusti domovinu skupa s djevojicom, te ode u Pariz. Jedne veeri etajui se tako nae se pred crkvom Majke Boje od Pobjede. Djevojica je silom htjela ui. Ba je propovjednik govorio o molitvi za pokojne. Djevojica klekne zajedno s ostalima. to to radi? Ree joj otac. Ajde idemo!...Molimo za mamu! Hajmo, hajmo! Ne, oe, molimo ovdje, nai ministri rijei, ne govore nam te stvari, molimo za nau mamu!... Nije potrebno govoriti da su posjete toj crkvi proslijedile, te da su ih one propovjedi o pokojnicima uvelike tjeile: Meu obraenicima na katoliku vjeru moe se ubrojiti i taj bogati Englez skupa sa svojom keri! Pobonost prema pokojnicima raznjei svaku dobru duu; vjerovati u istilite potrebno je da se utjei onoga koji umire, kao i onoga koji ostaje. Onaj koji umire predaje se, a misao da e moliti za njega te e tako moi postati dostojan Neba, udaljuje od njega pomisao na oaj; onaj koji ostaje veseli se to je u mogunosti pomoi mu na bilo koji nain. Tako veza ljubavi nas sve obvezuje, te nas tjei i daje nade. I stoga stvaranje istilita, mora se rei, da je za nas jedan od najveih ina milosra Bojeg. II. Pa i prije samog Isusa vjerovalo se u istilite, kao i u djelotvornost nae molitve za pokojne. U borbi Juda Makabejac na nekima od svojih vojnika, koji su bili ubijeni, naao je neke predmete posveene idolima. No kako je bilo zabranjeno prisvojiti si te praznovjerne predmete, prepoznao je u tome kaznu Boju nad njima; no pomisao da su oni umrli borei se za vjeru, te dostojni velikog milosra, svi se poee moliti Gospodinu za njih, te sakupie milostinju, te poalju 12.000 drahmi za hram, da se prikau rtve za te pokojnike. Dostojno je i pravedno, miljae, kae poboni pisac knjige o Makabejcima, Sveto je i zdravo mislei na pokojne moliti za njih, da ih se tako oslobodi od grijeha. Ovo svjedoanstvo je jasno i precizno: ak i onda se je vjerovalo, da se za svaki grijeh mora dati raun Gospodinu, te da se tim jadnicima kanjenim zbog svojih grijeha moe pomoi molitvama i dobrim djelima. U crkvi se je uvijek molilo za pokojne: ve od najranijih vremena na oltar su se pisala imena onih koje se je preporuivalo u molitve Crkve, za one koji su davali milostinju za sirotinju, za one koji su umirali za vjeru, te za sve one koji su se kao vjernici molili jednom skupa sa sveenikom dok je ovaj prikazivao sv. rtvu na oltaru. Vjernici su se prieivali, te bi poslije ostavljali milostinju na oltaru, za pokoj tih dua. Iz onih vremena nalazimo i ovaj prekrasan primjer, bilo o vjerovanju u istilite, bilo o djelotvornosti molitve kao i o njezinoj korisnosti. Pred carem Decijem bilo je u Kartagi zatvoreno mnogo krana, a meu njima i sv. Perpetua. Dok su oni muenici trpjeli u zatvorima,ona imae jedno vienje nekih uasnih i tamnih mjesta; tamo bijae mnogo ljudi vrlo alosnih, meu njima prepozna svog brata Dinokrata, koji umrije u mladoj dobi. On se ukaza sav gorui od ei, blijed i sav ranjav po licu. Kada ga je Svetica prepoznala, taj prizor uasno ju je dirnuo i sve te dane nije prestala moliti za njega sa suzama u oima i uzdasima, te za njega prikaza Bogu svoje muenitvo. No prije no to je morala podnijeti muenitvo i biti predana bijesnim zvijerima, nanovo joj se vrati njeno vienje. Dinokrat je bio veseli i smijeio se ; pio je, dugim gutljajima, ivu vodu koja je tekla iz izvora. Lako je pogoditi, da je to znailo da je postigao radost Neba, a ubrzala ga je molitva svete muenice. S istom vrstom vjerom da se mora oistiti od bilo kojeg znaka grijeha, a da bi se moglo ui u Nebo nalazimo kod Konstantina Velikog, koji se je dao pokopati kod oltara svetih Apostola, da ga se ee sjete u molitvama kod sv. Misne rtve; Sv. Monika umirui ree svojim sinovima: Vi ovo moje tijelo stavite gdje god hoete, samo vas jednu stvar molim, da me se na oltaru sjetite! A sv. Augustin sjeajui se smrti svoje majke i nakon dvadeset godina u svojim prekrasnim Ispovijedima jo uvijek moli za nju, bojei se da je jo u istilitu!... Po tome se moe zakljuiti koliko je taj sv. Doktor Crkve mislio na strogost Suda Bojega, kad i on sam ispovijeda da je njegova majka ivjela kao prava svetica. III. Neprijatelji Crkve govore da je istilite izmislio sv. Grgur Veliki, kao to isto tako tvrde da se na IV. Lateranskom Koncilu izmislila ispovijed! Sv. Grgur nije nita izmislio, kao to i u Crkvi nije nikada nitko nita izmislio. Sv. Grgur je bio vrlo poboan prema pokojnicima; sakupio je dogaaje i vienja te je napisao knjigu. Od njega potjee ta pobonost koja se je poslije samo jo vie razvila; njega se moe smatrati ocem dobra koje je proizalo iz te pobonosti, te ga se kao takvoga mora voljeti. Svoju knjigu je nazvao Dei dialoghi /Dijalozi Boji/ te utjera strah u ovjeka radi mnogih ukazanja mrtvih o kojima pria; u toj istoj knjizi iznaa jasno i s osjeajem svu katoliku nauku o istilitu. 8

Iz tog istog perioda proistjee pobona vjeba moljenja Brevijara za pokojne; samo jo jedno svjedoanstvo o starosti pobonosti prema pokojnima. To je neprestani uzvik boli, te pobona slika predanja i ljubavi due dostojne da se uzdigne Bogu. Nadahnut sveti kralj David u psalmima i plauem Jobu, te u lekcijama, izraava razne statuse ljubavi i boli jadnih dua zatvorenica istilita. S Brevijarom koji je odzvanjao Bazilikama i u najstarije doba Crkve, te patetinim i stranim strofama Dies irae /Straan Dan, Dan uasne ljutnje, Dan uasa i ljutnje/ ispunjaju duu uzvienim strahom. Ne moe ih se sluati a da ne osjeti na sebi jezu od straha. Neka nas udari po srcu uzvik tog stranog dana, dana plaa i nemira, propasti i bijede koja nas eka, kao jedan zvonki aneoski odjek. To je najuzvieniji spjev kojega Crkva ima; poslije toliko straha zatvara se s pobonim jaukom i posljednjom ivotnom molitvom za svoje sinove koji plau i trpe u istilitu: Pie Jesu Domine Milosrdni Isuse, podaj njima vjeni mir. Amen! Crkva dakle nije nita izmijenila od prvih svojih vremena, nita nije dodala u svom vjerovanju. Tako je uvijek pouavala i tako e pouavati. Majka njena i puna ljubavi, kako plae za grijehe svijeta, tako moli za grenike u istilitu. Kao zadnju notu svake svoje svete funkcije, daje da odjekuje u njezinim korovima uzdah. A due vjernih mrtvih, po milosru Bojem poivale u miru! Praksa Nemojte provesti no, a da niste uzdigli pobonu misao za pokojne. Recitirajte jedan Pokoj vjeni svaki puta kada se probudite. Mnogo dobrih dua moli tako po noi. Za svaki Pokoj vjeni, papa Pio X. dao je tristo dana oprosta, no mora se izmoliti itavi sve do amena. Molite danas za one due koje su Vas voljele i s vama najvie suosjeale. Litanije 5. DAN Mjesto istilita I. Crkva dok nam zapovijeda da vjerujemo u istilite, kao to se vjeruje u Nebo i u pakao, nije odredila nita glede mjesta gdje emo morati trpjeti. Stoga o tome postoje razliita miljenja, a Crkva ih ne osuuje, kao krivovjerna. Ipak, po nekom zajednikom miljenju istilite bi se moralo nalaziti negdje u tamnim dubinama zemlje. To miljenje se slae s uenjem sv. Tome Akvinskog, a podravaju ga i mnoga vienja svetaca. Meu tima poznata su vienja sv. Marije Magdalene dePazzi iz Firence, te sv. Franciske Rimske. Ova Svetica vrlo pobona prema duama u istilitu, a mnogima je svojim molitvama zadobila milost da postignu Nebo. Ona nam govori da je u svojim vienjima vidjela Pakao i istilite, te da se nalaze na istom podruju podzemlja: tu su osueni mnogi na trpljenje s tom razlikom da su prokletnici oajni bez ikakvog traka nade, u vjenom plau, dok ove druge tjei slatka nada spasenja, te su smirene i podlone. Izgleda da i crkva ima to miljenje. Ona moli: Od Vrata paklenih izbavi, o Gospodine, due njihove, tj. due pokojnih vjernika. U toj patetinoj molitvi prikazanja Sv. Mise za pokojne: Gospodine Isuse Kriste, Kralju Slave, oslobodi due pokojnih vjernika od prokletstva Pakla, tj. od podzemlja i podzemnog jezera... Na toj ideji poiva sva liturgija za pokojnike. No ipak, Crkva ne zapovijeda da se vjeruje, da je to mjesto ba takovo. Postoje neka vienja na primjer dua koje nam govore ba suprotno. II. Neka vienja nam govore o duama koje su bile kanjene tako da su morale vriti pokoru tamo gdje su ivjele, te gdje su grijeile. U nekom zatvorenom samostanu sestara Benediktinki, pria Cezarej, ivjele su dvije monahinje, koje su bile vrlo dobre prijateljice, sestra Gertruda i s. Margareta. Umre prva i to vrlo mlada; jedne veeri dok se molio brevijar na koru, s. Margareta zauje neki tropot u crkvi; vidje pokojnicu svu uasnu i alosnu kako prilazi koru; poklonila se duboko pred oltarom, zatim je sjela na prazno mjesto, te je pratila monahinje u pjevanju brevijara. S. Margareta se nije usudila progovoriti, no vienje se ponovi i druge veeri. to radi, to trai ? zapita je tada s. Margareta, prikupivi svu hrabrost. 9

Ah! Dolazim radi pomoi! Bog me je kaznio na istom mjestu gdje sam toliko puta loe molila; tu gdje sam najvie krila utnju, te sam i moje sestre poticala na to. Kada bi ti znala koliko trpim!...Moj jezik je sav istroen! Moli za mene i naui iz mojeg alosnog prizora, da ivi sveto, jer Bog je pravedan!... Tako se isto ita iz ivota poznatih osoba u opatiji Cistercita: Bijae neki Opat koji je previe ljubio svog neaka, isto tako monaha u istoj opatiji. Umirui izabra ga za svog nasljednika, te je tako namjestio stvari da su ga monasi izabrali. Dok je jednom mladi, sada ve opat, etao po vrtu jedne veeri, zauje da ga netko zove. Bio je to glas pokojnika. Ja sam dua, jadnog tvog pokojnog strica, ree, tu sam i tu trpim, sav gorim u vatri, jer sam te previe volio. Preklinjem te, imaj milosti sa mnom!... ita se u toj ivotnoj povijesti, da se mladi opat tako prestraio, da se odrekao svojeg imenovanja, te se zatvorio u jednu eliju, gdje je proveo cijeli tijek svoga ivota u tekim. Zaista tekim pokorama. Tako se isto pria o nekom nesretnom vozau kola; bio je osuen provesti svoje istilite na brdu gdje je obavljao svoju prodaju. Isto tako sv. Grgur veliki kae da je akon Paskasije bio poslan na kupke u Kapui: tamo ga je vidio sv. German koji se je molio za njega te se oslobodio tog alosnog mjesta po sveevim molitvama. Dakle, sigurno je da e svaka dua izvriti svoje istilite na mjestu gdje mu to Bog odredi; svemonost Boja moe dati da osjeti boli istilita na bilo kojem mjestu. III.Danas nismo spremni vjerovati tako lako nadnaravnim dogaajima; odmah bi nam se prilijepilo da smo praznovjerni ili fanatici, ako bi netko pokuao govoriti o tome da je vidio nekog pokojnika. Njih se pokriva cvijeem, na svaku godinjicu ili neko slavlje donose im se lovorovi i brljanovi vijenci; na sprovod se ide u crnini, odmjerenim korakom, pa i uz pratnju limene glazbe uz blistanje pozlaenih kola. No mrtvi moraju ostati tamo i ne ometati ivot ivih. ak i direktni kontakti su ukinuti. Prije, svake nedjelje vidjela se prekopana zemlja na groblju blizu crkve. Sinovi i pobone udovice mislili su na svoje drage pokojnike. I na sjeanje na njih i dalje su obeavali ivjeti kranski da ih jednom sretnu u Nebu. Ti grobovi bili su kao oltari za te pokojnike, a bili su i svete kole za ive!...Sada to nije vie higijenski i mrtve odnose daleko. Pokrivaju ih mramorom te s tako luksuznim predmetima, da ne bi imali potrebe vraati se i moliti nita od ivih!... Takva je moda! No ipak, koliko god se mi prekrivali iluzijama i raznim uzaludnim strahovima, nije nikako mogue negirati sve te objave pokojnika. One se nalaze napisane kroz cijelo vrijeme povijesti Crkve kao i u ivotopisima svetaca. Koliko je tih pokojnika dolo moliti za molitve sv. Mise za pokojne. Ne radi se samo o nekim starim vremenima. U ivotu sv. Ankjeta, apostola Brazila, pie o ukazivanju onih nesretnika to su bili ubijeni, a ukazivali su se na mjestu ubojstva; uo se je pla, te kako moljae prolaznike da se mole za njih. U sadanje blie vrijeme 1859. u amerikim novinama je pisalo da se je ukazala neka sestra Benediktinske opatije iz Latrobe. Protestanti i bezvjernici su se tome samo ismijavali, no dogaaj po sebi se ne moe nijekati. Neki nepoznati redovnik, 18. rujna ukazao se u crkvi jednom novaku; nastavio je ukazivati se, te je arko molio. Napokon novak ga upita tko je: odgovorio mu je, da je bio monah prije mnogo godina: radi sedam sv. Misa koje nisu dali sluiti za njega, a koje su bile obavezne, nalazio se je u istilitu. Molio je da za ljubav Boju odslue te sv. Mise za njega. Rekao je isto da od zadnje petorice umrlih redovnika iz te opatije, niti jedan se jo nije oslobodio istilita! S najljepim rijeima molio je da se pomole i za njih, te je uvjeravao, da duama kojima se pomae nikada ne zaborave primljena dobroinstva. Svi redovnici poee moliti za te pokojnike: poslije odsluene zadnje sv. Mise, duh se prestao ukazivati. No, kako nije bilo kraja govorkanju meu protestantima opat Wimmer dade objaviti u novinama itavi dogaaj, zaklinjui se da je to bila ista istina. Ja ipak kaem, da bi bilo korisnije vjerovati u te dogaaje, umjesto da ih se ismijava, te mnogo moliti za due pokojnika!

10

Praksa Koliko nevidljivih dua pokojnika moe biti oko vas! Imajte naviku da vas na vaem putu prate due; kad molite Krunicu kao da molite s njima. Moe biti da i u vaoj istoj kui moda netko izvrava svoje istilite. Nauit u vas, jo jedan kratki zaziv: Isuse, Marijo i Josipe, spasite due ! Svaki puta kada izreete taj kratki zaziv dobivate 7 godina i 7 etrdesetnica oprosta! To nisu tek samo puste rijei! Molite za one due koje vas najvie preporuaju Bogu i mole za vas. Litanije... 6. DAN - O ulasku due u istilite I. Ostavili smo duu tamo na Sudu Bojem, svu prestraenu, srameljivu: nalazi se u Bojoj prisutnosti sva uprljana grijesima. Kaje se, radije bi bila ne znam koliko puta mrtva nego da uvrijedi ponovno Boansko Velianstvo. No, to pokajanje vie ne brie nita, jer je ula u tu misterioznu no, kada vie nije doputeno djelovati. Vrijeme zadobivanja milosti je zavreno. Kako se je izgled svih stvari promijenio, s tom nemilosrdnom smru! Dua nema vie osjetila, obuhvaena svjetlom Isusa Krista, vidi sve sama, spoznaje sama, kako je to potrebno i pravedno, oistiti se i skinuti sa sebe te grdobe grijeha. Uvrijede koje je uinila prema Bogu, postaju joj sada kao rane pred oima sviju. Da se duu u takvom stanju prepusti u Nebo, njezino bi Nebo bilo posve uniteno kroz itavu vjenost. Sramila bi se anela i svetaca... Sv. Gertruda pripovijeda da je vidjela duu neke redovnice, lijepu i obuenu u vjenano odijelo na pragu Neba, ali alosnu i neodlunu. Ui, ui u radost tvoga Zarunika, govorila joj je Svetica. Nisam jo uvijek dostojna, odgovorila je ta dua, sva alosna. No ja te vidim svu u svijetlu! Nije dovoljno, nije dostatno to svijetlo koje ja moram imati a da bi mogla ui u Nebo; kada bi se i sama vrata nebeska otvorila, ja ne bih ula, sve dok se ne bih posve oistila, pa i od najmanjeg grijeha, jer bi me korovi djevica koji slijede Boanskog Jaganjca, otjerali od sebe!...Drugaija je istoa koja je potrebna da se priblii Isusu!... Po ovom razmiljanju moemo shvatiti da je istilite zaista iznimno veliko milosre Boje. Ono je strano i zastraujue, jer je straan i zastraujui grijeh u ovjeku; no istilite, unitavajui grijeh, ukraava bijedne due i priprema ih da budu dostojne keri Boje, koje je grijeh uinio nedostojnima Kraljevstva Bojeg. istilite se mora voljeti; jest ono je bolno, ali je isto tako predvorje Neba. II. Sv. Katarina u svom djelu o istilitu tumai slijedee: kranska dua kada se odvoji od tijela, toliko osjea gaenje prema svojim grenim mrljama pred istoom i svetou Bojom, tako da se sama baca u vatru da se oisti od njih; u tom asu u njoj bi se stvorio pravi pakao, kad bi vidjela da se ne moe pribliiti tako oneiena svome Bogu. To joj toliko lei na srcu da one sve istiline muke nisu nita prema ovome, te se sama baca u vatru ienja! Kako to mora biti straan trenutak za jadnog kranina, kakva promjena scenarija! Do tada je uivao mnoga dobra, svjetlo i neizmjernu radost sunca, svjei ljetni povjetarac, hranu, ljubav svojih dragih, drutvo, zadovoljavanje svojih htjenja, na kraju vlastitu slobodu. I na krevetu svojih boli bio je okruen svim moguim kurama, te utjeen ljubavlju svojih dragih; pa i bol je znala tu i tamo biti laka i dati malo odmora. Ajme! Kako se sve mijenja i to skoro u jednom jedinom hipu! Svjetlo se mijenja u gusti i zastraujui mrak, svjetska ljubav u potpunu poharanu naputenost. Bog, koji je njegovo jedino dobro pokazuje se rasren; Nebo, njegova jedina srea ostaje zatvoreno, a zahvaa ga strana vatra! To je uasna pe, a niti ne zna kada e iz nje moi izai; vatra ga okruuje i tu ostaje bez pomoi koja ne dolazi ni od kuda, samo sa nadom da e ga se bar netko od ivih sjetiti! Kako straan trenutak, kakav uasan prijelaz za jadnoga kranina! Njegov Aneo uvar mora plakati i s koliko panje e se vraati na zemlju da pokupi svaku molitvu, milostinju, oproste i ono malo dobrih djela to e ih moi nai, da ih ivi ine za njega, te staviti u zlatne vaze da bi ih preds tavio pred Boga!... 11

Av. Augustin tvrdi da je bol koju dua onog asa osjeti, traje toliko koliko bi se vremena potroilo udariti jednom onim kapcima, ali da je bol puno jaa no to ju je osjetio sv. Lovro dok su ga pekli na ranju! Bol je tako jaka da je ljudski jezik ne moe izraziti, niti je itko moe shvatiti, ako je po posebnoj milosti Bojoj, Bog ovjeku ne objavi. Kakav strah bi trebao prevladati naim srcem, na samu pomisao na smrt koja nas svakako oekuje! Kako bi se brino morali pripremati za taj strani as! Oh! Isuse prosvjetli nas!... III.Kada bi se mislilo na smrtni as puno manje bi se grijeilo, no nastojat emo initi velike pokore za grijehe ve poinjene. Kada bi pomislili na taj as oni koji se nalaze uz pokojnikov krevet ili kada uju da zvone zvona njihove crkve za nekog pokojnika, koliko bi suza prolili i molitava uputili milosrdnome Bogu za dotinoga. Na kraju, kada bi oni koji pomau bolesnicima nastojali da te iste bolesnike vodi svjetlo vjere, umjesto da ih varaju lanim rijeima, te tako ovi gube i zadnje sate, da ih upute da se ispovjede, te proiste svoje due Sakramentima, te da se podvrgnu Volji Bojoj, koliko bi samo dobra uinili tom bolesniku!... Naprotiv neka se dogodi ono to se mora dogoditi; o pokori neemo niti uti, a koliko smo hladni i nerazboriti za nas same, tako na isti nain ostajemo hladni i nerazboriti za druge. Poto je umro neki na brat, mi mislimo da smo ljudi velikog srca kada viemo iz sveg glasa: Blago njemu to je zavrio svoje muke!... Pokoji puta, na isto poganski nain, uje se ak blagoslivljati nagle smrti, te se ak usuuje moliti za takovu smrt, jer se manje mui! I tako kao dobri pogani oblaimo tog pokojnika u elegantna odijela, govore se glasne pohvale i misli se na sve, samo ne na nesretnu duu, koja je otila pred sud Boji ! To je svetogrdni obiaj! Zavrio je muke!...Ma to vi znate o tome !? Moda istog asa, dok se vi tako predajete lijepom vremenu i veselite se to je prestao trpjeti, njegova muka tek zapoinje; naprotiv tek poinje stjecati iskustvo to je za njega prava muka i trpljenje, jer ono to mi moemo trpjeti tu u ovom ivotu, pa ak i u najteim bolestima, kako se je to ve reklo i kako to navode sveci, to je sve nita u usporedbi prema mukama na drugome svijetu. Ako hoete biti ljudi velikog srca, milsite na to da je onaj va jadni brat moda pao u najgoru vatru, iz koje vam uzdie moleivo ruke traei od vas milosre u ime ljubavi koja vas je vezala, te krvne veze i u ime Boga. Potreseni i puni milosra pokleknite kod kreveta umirueg i ponite odmah moliti za njega i ne bi smjeli nikad vie prestati moliti za njega. Pritedite isto tako malo od vaeg novca, umjesto one tate rastronosti u cvijeu i mramoru, koji ne pomau dui i dajte taj novac udovici i siromahu; dajte ono to imate sveeniku da slui sv. Misu za pokojnika i idite u crkvu... Ah! Brao moja! Nad tijelima naih pokojnika zakunimo se da neemo zaboraviti nikada njihove due i napose da neemo prevariti umirue. Oni e traiti osvetu protiv onih koji su ih tako izdali i to u asu smrti! Praksa Uzmite to kao obiaj moliti Krunicu: Isuse moje milosre, i na kraju svake desetke ponovite slijedeu molitvu: Vjeni Oe, prikazujem Ti Predragocijenu Krv Gospodina naega Isusa Krista za pokoj i osloboenje dua u istilitu. Molite to danas za one koji moraju trpjeti u istilitu radi vas. Litanije... 7. DAN - O dvijema najgorim mukama u istilitu I.Dvije nepodnoljive muke trpe due u istilitu, to je udaljenost Boja i muke vatre. Na ovome svijetu sve je materijalno, stoga se malo brine za Boga i njegovu blizinu; smije se i ali s grijehom u dui, iako nam to teko naplauje grinja savjesti, no ipak se ivi radosno bez Boga. No, na drugom svijetu stvari su uasno postavljene svaka na svoje mjesto: Bog postaje za ovjeka jedini izvor radosti; on je Otac i centar, potreba srca, ar koji raspaljuje. Dua bez Boga ne moe vie ivjeti. Na Nebu su zauvijek neprestano sretni, jer ive s Bogom; u Paklu su stalno i neprestano oajni jer su bez Boga; u istilitu su privremeno nesretni i trpe istu bol kao u Paklu, jer ne posjeduju Boga. Mi, govorila je neka dua sv. Margariti, trpjeli bi i duplo od onoga to trpimo sve do posljednjeg suda, samo kada bi mogli vidjeti da nam se Isusovo lice obrati prijateljski! 12

Due prokletnika osjeaju istu uasnu potrebu u sebi. Tko si ? Upitalo se jednom jednog opsjednutog. Onaj koji mrzi Boga. Zato mrzi Boga ? Jer ne mogu uivati u Njemu. to bi uinio da ga moe posjedovati ? Samo kada bih ga mogao posjedovati jedan as, pomirio bih se da budem u Paklu zauvijek. I tako je uzdisao da je to izgledalo pravo lavlje reanje. Moe se zamisliti s kolikim arom due koje su svete uzdiu za tim dobrom i koliko moraju trpjeti radi toga to ga ne posjeduju! Ako na svijetu, tumai sv. Katarina, ne bi bilo nego samo jedan jedini kruh, koji bi morao zasititi sve ljudstvo na svijetu, a ovi ne bi mogli niti umrijeti, niti doi do kruha da ga se nasite, te kad bi svakim danom rastao taj uas gladi u njima, sve to je samo priblina slika onoga uasa to trpe i osjeaju te due ne posjedujui Boga, kruh nebeski, jedini kruh koji hrani i daje ivot ! Tako se pria u ivotu sv. Nikole Tolentinskog, da kada je umro Pelegrin Ozimski njegov subrat, ukazao mu se u viziji te ga zamolio da slui jednu sv. Misu za njega. Gledaj, ree mu, gdje se nalazim i pogledaj koliko njih je tu sa mnomu u tako tekoj muci. Tada se ukae sv. Nikoli, kao da se otvorila jedna velika ravnica pustinjakog samostana krcata duama, koje su bile s uarenim licima, muei se na najrazliitije naine, te okreui suzna lica prema Nebu. Ti koji si drag Bogu, nastavio je Pelegrin, imaj milosra s nama, prikai za nas sv. Misnu rtvu!... Svetac nije mogao zadrati suze, te je itavu no molio za njih; dobio je dozvolu da kroz sedam dana prikazuje sv. Misnu rtvu za njih, postio je i nosio na bokovima lance, te je inio razne pokore. avao, koji mrzi due, doao je vie puta da bi ga odgovorio od toga ina, no on je ustrajao te je primio tu utjehu da je nakon sedam dana vidio fra Pelegrina s drugim duama kako uzlaze u Nebo, slavei i radujui se da idu gledati Boga. Vidjeti Boga, uivati Boga, evo to je uzdisaj svake due; to je uasna glad koja e razdirati za sve vjekove vjekova prokletnike u Paklu! II.to se tie druge muke, tj. vatre, razmatrajmo, da se ne prevarimo, jezik svetih Otaca. Pitate me, govori sv. Toma, to je ta vatra ? A ja vam odgovaram, da nije nita drugo ve vatra samoga Pakla: razlika postoji samo u trajanju: sv. Grgur ne nalazi nikakvu usporedbu sa mukama ovoga svijeta, ve ga usporeuje sa zbrojem svih boli ovoga svijeta! Sv. Augustin se bori sa sljepoom onih koji su govorili: na kraju e ipak prestati i mi emo ii u Nebo. Ne govorite tako, kae on; bol one vatre nadilazi sve ono to moete zamisliti, pa makar da ste ga pretrpjeli samo jedan tren! to se tie objave svetaca, koliko dirljivih primjera bi imali za ispriati! Bl. Stanislav, dominikanac, mnogo je puta razgovarao s duama iz istilita, koje su mu dolazile s Bojom dozvolom, da bi mu pomogle naunice /vigilije/ i u pokorama koje je inio za njih. Ukazavi mu se tako jedna dua koju je prodirala uasna vatra, izgledla je kao uareno eljezo u kovanici; pun samilosti zamoli je da bi on pretrpio samo malo one vatre. Nije mogue, odogovri mu ona, smrtniku podnijeti niti najmanji dio te vatre, a da ne umre! O kako je, pun ljubavi, Svetac nadalje traio, dua pusti da mu padne na ruku jedna kap znoja: Iako je bio navikao trpjeti, pone strano vikati, te pade bez svjesti na pod. On se osvjesti poto mu subraa pritekoe odmah u pomo, no njegova ruka bijae nateena i sva gorae. Ispria im tada straan dogaaj, te ode u krevet, a nakon godinu i po dana u nevjerojatnim mukama umrije. On nikada nije prestajao napominjati svojoj subrai da se sjete strogosti Boanskog Suda; ne treba se govoriti kako je taj dogaaj oivio u samostanima Dominikanaca revnost za dobro, da se spase od stranih muka! A iznijet u jo i ovo to govori Vasquez kralja Sancia u panjolskoj Kronici.

13

Taj kralj umrije otrovan. Kraljica, njegova ena se povue u samostan u Kastilji, gdje bi pokopan kralj; tu se neprestano molila za sebe i za njega. Jedne subote uveer, dok ga je preporuivala Gospi, ukaza joj se, ali jao, u kakvom stranom stanju! Njegovo tijelo izgledalo je kao da baca dim i plamene iz sebe! Kad bi ti znala koliko trpim, ree joj, radi mojih grijeha! Ovi plamenovi me unitavaju, a ja ne znam koliko u jo morati to podnostiti! Dobra kraljica podijeli siromasima milostinje, dade sluiti sv. Mise u itavoj panjolskoj i svom snagom se borila da ugasi onu stranu vatru. Proe tako etrdeset dana. Dok je jednog jutra, kao i obino, molila, Sancio proe pokraj nje te joj tree: Tvoja pobonost me je spasila, idem u Nebo i tamo te ekam. Kraljica prui ruke da ga zagrli, no on nestade. U ivotu sv. Dominika iz Kastilje dva su si dobra redovnika iz Zamora u panjolskoj obeali obostrano da e se vratiti onaj koji prvi umre da se ukae ovom drugom te su se molili Gospodinu svakodnevno za tu milost. Umrije jedan od njih, dok je ovaj drugi pripremao stol u blagovaonici; ukaza mu se onaj prvi te mu ree da je spaen, no da mora mnogo trpjeti radi nekih pogreaka, za koje se nije dovoljno pokajao na ispovijedi. Nita na zemlji, ree, se ne moe usporediti s ovim mojim mukama! Stavivii zatim svoju ruku na stol ostade trag kao od uarenog predmeta. Stol pokazivae u Zamori vjernicima, te ga sauvae sve do zadnjih revolucija. III.Mi, njeni ljubitelji naih komotnosti, moramo se pred tim primjerima prestraiti. Kako emo opstati u onoj vatri, kako odoljeti onoj velikoj boli; ne elimo niti uti o postu, dosaujemo se ako treba malo due zadrati se u crkvi; i na najmanju uvredu postajemo zli, psuje se i prostai ako je pala kia ili je puhnuo vjetar, radi vruine ili hladnoe ? Kako emo moi, kaem, ostati u onoj stranoj vatriO O dobri Isuse usadi nam u srce malo ljubavi za pokoru i prema kriu. Daj nam da shvatimo potrebu mrtvljenja da ne nakupimo materijala za loenje u onoj stranoj vatri! Umrla tako jedna monahinja Dominikanka u samostanu gdje bijae opatica s. Boja Agneza od Isusa; dok je ta Svetica no iza ila moliti na njezin grob, vidje je kako joj prilazi kleknuvi se njoj do nogu ree: Jao onima koji ine djela ljubavi nemarno! Uinite Majko, da moje susestre slue Boga s revnou, te da vre pokoru tijekom ivota! Kada bi se mogla shvatiti sva istilina muka, kako bi se uvali da je se izbjegne! Najvei pokornici su oni koji su vidjeli istilite. Kada su pitali sv. Kristinu zato si pee ruke na vatri te je danima bez jela, a nou se baca u rijeku, odgovarala je uvijek istim rijeima: Vi biste inili isto da ste vidjeli ono to sam ja vidjela! Oh! Razmislimo dakle, draga brao! Moji grijesi, govorio je poboan sv. Bernard, iziskuju od mene teku pokoru! Mnogi su moji grijesi; to u uiniti, Gospodine, da platim Tvojoj Pravednosti moje dugove?... Taj dobar Svetac je postio, bievao se, bdjeo nou. Toliko je izmuio sam sebe da je umirui molio za oprotenje ak svoje tijelo: Tukao sam te, govorio je, izgladnjivao sam te, no uinio sam to za tvoje dobro! Vidjet e kako e biti zadovoljno u Nebu!... A mi, inimo li pokoru ? Praksa Svaki kranin moe zadobiti potpuni oprost da se poslui u asu smrti te tako umrijeti i odletjeti u Nebo. Jednog dana po vaoj elji ispovijedite se i priestite s pravim inom ljubavi, te uinite slijedeu izjavu: Gospodine Boe, ve od ovog asa dragovoljno i rado prihvaam iz Tvojih ruku bilo kakvu smrt koju e mi Ti odrediti, sa svim njenim bolima, mukama i tegobama koje e je pratiti: Pourite se to uiniti s dozvolom vaeg ispovjednika. Molite danas za due vaih roditelja i vae brae. Litanije...

14

8. DAN Kako je potrebno moliti za one koji su ivjeli ovdje svetim ivotom I. Ve sam ukazao na vrlo tetnu pogreku, da vjerujemo da su vrlo dobri nai pokojnici, te tako vjerujemo da su ve u Nebu, naputajui ih. Taj jadnik je toliko trpio, moja dobra majka bijae tako dobra; na stari sveenik bijae tako svet, ne moe biti nigdje drugdje nego u Nebu, te moli za nas! To je ono to se govori, no koliko bi bilo bolje moliti milosre za njih! Bog ne vidi naim oima; Bog zna samo koliko je milosti udijelio dotinome, njemu je poznat samo odgovor na te milosti. Vidjeli smo da je sv. Augustin imao drugu ideju o Sudu Bojem. I on je govorio da je njegova majka bila sveta, no ve star preklinjao je svoje itatelje da se mole za nju, jer nije bio siguran da joj nije bilo potrebno. To je glupo razmiljanje, da se ne moli za pokojnika, jer je ivio i umro kao svetac. to mi znamo o grijesima drugih, jer ne moemo suditi ni nas same! Nisu dovoljno stroge niti stravine rijei Duha Svetoga: Bit u milosrdan s onima s kojim sam milosrdan, te u udijeliti milosre onome kome dajem milosre. ? Tko moe prosuditi savjete Boje ? Prve pratilice sv. Terezije bijahu sve revne i pobone. Pa ipak, evo to pie Svetica o njima: Jedna redovnica iz ovoga samostana, velika slubenica Boja, kako umrije prije dva dana, dok se molio brevijar na koru za nju, a ja sam stajala, vidjeh njezinu duu kako izlaae iz dubine zemlje i uzlaae na Nebo...U istom samostanu, nastavlja, umrije neka druga rediovnica, pravi primjer kreposti; njezin ivot bijae neprestani tok boli koje je trpjela vrlo strpljivo. Nisam uope sumnjala da e biti posve osloboena od svih tih muka i da e odletjeti, pa ipak etiri sata iza njezine smrti, dok sam molila brevijar, vidjeh je izai iz zemlje i onda otii u Nebo. Pazimo da to pie jedna velika uiteljica svetosti, koja se nikako nije mogla prevariti u sudu o dobroti te keri. Blaena Ivana od Kria, redovnica franjevka poznavala je jednog od najslavnijih biskupa svoga vremena koji ju je dugo vremena tretirao s posebnom panjom i potovanjem; no poslije jedne napomene koju mu je ona dala, po Bojem nalogu, da ispravi neke pogreke svoga karaktera, toliko se uvrijedio da je ak dozvolio da je se progoni na sve mile naine. On umrije i Blaenica da bi vratila dobro za zlo, poe moliti za njega svom snagom svoga duha. Jedne noi dok je molila, evo joj se ukae pokojnik alosnog lica i plaui s goruom mitrom na glavi i s usnama zakljuanim uarenim lancima, tako da su mu jedva doputali da izgovori priguene jecaje. On koji je nekada iao tako ponosan zbog svoje asti, naao se sada nevjerojatno ponienim. Umjesto svojeg bogatog odijela, nosio je na sebi tek neko jadno izderano i prljavo odijelo; bio je okruen raznim duama koje su radi njegovog zlog primjera postale rasputene, te mnogim vragovima koji su ga okruivali i muili na stotine okrutnih naina. Uplaena tim vienjem blaena Ivana upita svoga Anela uvara da li su muke koje je jadni biskup podnaao istiline ili paklene. Bog e ti dati da sazna kada za to bude vrijeme, odgovori ovaj, i ne doda niti rijei vie. Uz svu nesigurnost u kojoj se nala ona nastavi svoje molitve i pokore; poslije par dana vidje ponovno duu pokojnika, no nije podnaao tako teke muke. Zahvalio joj se i zamolio da nastavi initi pokoru za njega, te je zamoli za oprotenje radi svog nepravednog ponaanja prema njoj. Tada bl. Ivana poe moliti s jo vie ara nego prije; malo vremena kasnije primnila je tu utjehu da je vidjela tu duu posve slobodnu od bilo kakvih muka kako uzlazi u Nebo. Ne zaboravimo, dakle, nikoga od naih pokojnika. Uvjerenje da im nije potrebna molitva, moe im biti na veliku tetu. Tko nije prakticirao teku pokoru na ovome svijetu, morat e gorjeti na drugome. To su strane rijei, no izrekao ih je sv. Augustin.

15

II. Dodat u jo neke primjere, Slubenica Boja Agneza od Isusa, koju sam ve prije spomenuo, u za smrt oca svoga ispovjednika. On je bio vrlo poboan ovjek i moe se rei muenik za svoju vjeru, jer su mu protestanti iz Nimesa oduzeli sva njegova dobra i ak ga bacili u zatvor jer bijae katolik. Ona, kao to je inila sa svima drugima kada je ula da bi tko umro, poe moliti za njega. Ma tko bi mogao povjerovati; uz sve njezine molitve i njezinih dobrih sestara, tek nakon trinaest mjeseci molitva, Slubenica Boja Agneza sazna da se je spasio istilita! Pisci njezinog ivota priznaju da su ostali uasnuti nad tolikom strogou pravde Boje! Ah, u Nebo se ulazi samo svet ! No jo bolje, glede toga, stoji ova pria iz kronike Male Brae iz Pariza. Tu umrije jedan stari redovnik po imenu Angeliko, zbog njegove velike ivone dobrote: Jedan od njegove subrae, bi doktor, vie uen no poboan, ne stavi da se slue tri sv. Mise za njegovu duu kako je to propisivalo sv. Pravilo, mislei da mu nije potrebno. Dok je jedne veeri ueni fratar etao sam u vrtu, vidje nesretnog Angelika svega okruenog vatrom. Skoro umirui od straha upita ga: Jeste to Vi ? sav drui. Da ja sam Angeliko; vidi moje jadno stanje ? Mi smo vjerovali da ste vi na Nebu! Da mogao sam biti, da mi ti nisi oduzeo sv. Mise, po naim Pravilima. Ma vi ste nam dali tolike primjere kreposti, pokore... Ajme, ajme! Neizmjernoj svetosti Bojoj ne izbjegne niti najmanje pogreke koje se mogu poiniti i u najsvetijim djelima, dok ove ostaju neprimjetne pred slabim ljudskim oima. Ah, da si ti koji si tako uen vie studirao o neizmjernoj svetosti Bojoj, ne bi me bio tretirao na taj nain! Oh! Koliki nai pokojnici e imati za nas sline rijei prijekora, jer morae ostati trpjeti strane muke radi nae zaboravnosti! Ovdje raun neemo trebati polagati Bogu, sjetivi se da samo jedan dan u onim mukama, mogu se usporediti godinama i godinama tekih muka na zemlji. III.I ovaj puta u iznijeti jo jedan primjer, kojeg nam iznosi Surio, dokazujui da je istinit u ivotopisu Slubenice Boje Marije iz Oigniesa, Belgijske kaluerice. U predgrau Liegia ivjela je neka sveta udovica, vrlo draga slubenici Bojoj Mariji. Udovica se razboljela i kaluerica pohita da joj bude na pomo u njezinoj zadnjoj uri; no uavi u sobu vidje mnogo avola koji su doli napastovati je kako bjeae, a kod kreveta umirue vidje Bl. Dj. Mariju, sa korom djevica u bjelini kako tu prisustvuju. I zaista da, udovica bijae vrlo pobona prema Bl. Dj. Mariji. Tu bi se zaista moglo rei, da molitve za pokojnu udovicu nisu bile potrebne. Ista slubenica Marija, uvjerena u to povue se u svoju eliju, klekne te zahvali Gospodinu to je dao tako svetu duu svojoj Crkvi, kada u iza sebe uzdisaje. Okrene se, bila je to ona udovica, ije je tijelo poivalo jo u crkvi u mirisu tamjana! Uz sve privilegije koje je primila jo nije bila u prebivalitu slave! Nebo je lijepo, ree, ja sam jo vani, pomozite mi da uzaem. Isus me eka a ja ne mogu ii k Njemu! Koliko trpim, kakva muka! Pomozite mi da uzaem, Isus to eli i On e Vam naplatiti !... Uasnuta nad tim ukazanjem slubenica Marija pozva dvije svoje keri, ispria im to je vidjela, te sve tri poee moliti na najbolji mogui nain, da joj pomognu uzai na Nebo, gdje je svakako zadobila veliku nagradu za svoje kreposti, no gdje jo nije mogla ui. Ove primjere ne piem za zle i nevjernike; oni e imati druge raune za polagati ! Moe se samo plakati nad njihovom nesreom ! To piem za tebe, dragi moj itatelju i htio bih da te dotaknu ti primjeri. Oni se smiju, no oni nemaju vjere. Ti, koji si odrastao u vjeri, misli sam u sebi kako e ubrzo morati doi pred taj Boji sud, stoga razmiljaj koje su tvoje najtee pogreke. Bori se protiv svojih strasti i zadovolji pokorom za svoje grijehe, jer ako je potrebno da se oiste tolike svete due, to e biti s nama jadnim grenicima ?

16

Praksa Raunajte na veliko na oproste ! Dobro je zadobiti to vie oprosta da se postane svet, kae sv, Alfonz. Kada se prieujete izmolite svaki puta Evo me, o moj dragi i dobri Isuse... (Potpuni oprost). Izmolite: Iz dubine due vapijem Tebi Gospodine, na glas zvona izmoli Aneo Gospodnji, otpratite Presv. Popudbinu za umirue; raunajte na molitvu Krunicu; ukljuite se u kakvu kongregaciju, posebice u Trei red sv. Franje. Svakog jutra morate izmoliti: Gospodine nastojat u zadobiti sve mogue oproste za due u istilitu, napose za one koje se mole za mene. Molite danas za one koji su u istilitu radi Vae obitelji. Litanije... 9. DAN O tome kako istiline muke rastu u odnosu na poinjene grijehe I. Due koje se nalaze u istilitu ne trpe sve jednako, ve manje vie ovisno o broju i teini njihovih grijeha. Tko je grijeio iz neznanja ili iz slabosti ili jer se naao nehotice u opsanim situacijama, svakako nee podnijeti iste muke kao oni to su se prepustili pohoti iz zloestoe. Tako hoe Boja pravda i milosre. Vidi kako se vara onaj koji ne razlikuje grijeh od grijeha, pasti jedan puta ili se neprestano valjati u blatu; je li vidi glupost onoga koji misli i tako i tako, isto je ispovijeda li se jedan grijeh ili vie njih!... Tako se ne misli u istilitu, jer svaki grijeh donosi sa sobom svoju kaznu i stoga svoju muku. Koliko je vea zloa tolika e biti jaina vatre i obuhvatiti e svaki najsakriveniji kutak svakog poinjenog grijeha. A to se mora rei o tolikim kranima koji su zaboravili sve svoje obveze, koji se ne brinu o skandalu koji prouzrokuju, nestrpljivi, zavisni, bezbrini, ekaju da se pobrinu za ono malo dobra tek u svojoj starosti ili na asu smrti, kada nema vie vremena ? U svakom sluaju, svaki grijeh bio on smrtni ili laki, donosi sa sobom primjerenu vremensku kaznu ili ako hoete dug Boji pravdi koji moramo platiti; u ispovijedi se oprata grijeh, ali ne i kazna; ta kazna ili se plaa na ovome svijetu pokorom, kajanjem, radom prikazanim za pokoru, milostinjom, oprostima ili e se morati platiti na drugom svijetu vatrom. Obremenjujui se ovdje grijesima i ne vrei ovdje pokoru, kakvo teko istilite moramo oekivati od pravde Boje! Ne treba se uditi, ako mnogi krani moraju ostati u onim mukama i godinama! Tako barun Surton, jedan engleski lord, prisustvovae progonstvu Henrika VIII. protiv katolika; prestraivi se radi uasnih muenja katolika, a prihvativi raskol samo izvana, dok je unutra ostao vjeran katolicizmu, kae Daniel, da ga je mnogo vremena iza njegove smrti vidjela njegova obitelj u umi gorei sav u vatri vapijui neizrecivim jaucima. Bilo nas je oko osamdeset, ree Lady Arundel, njegova ki i svi ga vidjesmo i vidjesmo zidove nae prostorije kako sjaje kao od ara onoga plamena u kojem je gorio, tako da smo i sada smueni i prestraeni. Koliko godina je trajalo muenitvo ! Je li zavreno za tog jadnog skandaloznog baruna ? II. Kako je razmjerno istilite prema teini grijeha, tako je isto razmjerno prirodi grijeha. U onim stvarima kojima se uvrijedilo Boga, za te emo podnositi muke, to je njegova Boanska rije. Ovo to u sada iznijeti moe se proitati u ivotopisima sv. Marije Magdalene Pazzi, sv. Franciske i sv. Gertrude, tri velike pobone due prema duama u istilitu. Njihov ivot se ne moe itati, a da se ovjek ne prestrai istilita i njegovih muka. Prva /tj. sv. Marija Magdalena/, etala se jedne veeri po klauzurnom dvoritu samostana u Firenci. Najednom je otila u ekstazu. Kroz dva sata vidjela je da zaista hoda po istilitu; hodala je tako izvan sebe uzvikujui sada uzdahe molbe i straha, sada stiui ruke iz saaljenja, sad se uurivi kao da je pod strano velikim teretom, sada pokazavi na licu i cijelim tijelom oiti znak uasa za ono to je gledala! Milosre, moj Boe, milosre!...vikala je. Predragocijena Krvi Kristova oslobodi ih !...Kako je strano ovo mjesto!...Kolike muke, koliko suza!...Oh uas ! Pa ak i sveenici!...Milosre, Gospodine, milosre!... Ona bi prenesena u istilite da vidi istiline muke; tako je dobro razlikovala muke za svaki pojedini grijeh, da se je uasavala i smrzavala od straha!

17

Sv. Franciska ivljae u tako intimnoj komunikaciji s duama istilita, tako da su one dolazile k njoj ponizne i obazrive, te su joj davale da vidi njihove muke, da bi po njezinim molitvama zadobile malo olakanja. Isto se ita u ivotopisu sv. Corporea, irskog biskupa. Dok je taj Svetac molio brevijar vidje pred sobom jednu sjenu uasnog izgleda, s uarenom krunom i ogrlicom pokrivena tek nekim odvratnim krpetinama. Bijae to pokojni Irski kralj Malahija. Tako sam kanjen, ree, jer bijah kralj, mogao sam uiniti mnoga dobra djela, a nisam ih uinio; ove odvratne krpetine oznauju malobrojnu milostinju. Moj ispovjednik je sa mnom u istilitu, jer me nije opomenuo i ispravio... Povijest tog Sveca kae, da samo nakon est mjeseci njegovih arkih molitava uspjee ga osloboditi od tih muka!... III.Grijeh koji se vrlo strogo kanjava jest tatina. Navest u jedan primjer koji bi morao ozdraviti tako lakoumnu mlade koja ee naim ulicama; to propovijeda sv. Brigita. Meu mnogim duama koje je vidjela kako trpe jedna je se posebno dotakla. Njezinu glavu je vatra izujela iznutra i izvana; dugaka kosa joj se okovitlala oko glave kao zmijetine; ruke su joj bile stisnute kao u uarenin kljetima, a teki lanci su je vezali za pod. Ona vikae i jaukae: Oh! Majko moja kako si bila okrutna sa mnom!...Neka ti Isus oprosti veliko zlo to si mi uinila! Ti si me odgojila u luksuzu, ti si me vodila u kazalita i po plesovima. Koliko sam samo vremena potroila ureujui se, slijedei mode moga vremena! Sada tu pogreku skupo plaam: zabave i uivanjas u proli! Oh! Koliko trpim, pee me glava unutra, svezana sam lancima u vatri, imajte milosra sa mnom! Tko si, upita je Svetica, to trpi tako teke muke ? Ajme! Bijah bogata djevojka, posebno sam pazila na svoju kosu koja mi je sada postala crvljiva i zmijska, noah razgoliene ruke, bijah lagana u plesu. Sada ovim mukama plaam grijehe koje sam poinila i navela druge na grijeh mojom tatinom!...Ja sam trebala biti osuena na Pakao, no kada sam vidjela da moram umrijeti, razmislila sam o grijehu koji sam poinila i pokajala se. Bila sam pobona Muci Kristovoj i ta misao me spasila!... Svetica ispria to alosno vienje nekoj pokojniinoj roakinji; ona prestraivi se zatvori se u samostan, te tamo umrije na glasu svetosti. to emo rei za tolike ene tate i bezobzirne to ih vidimo okolo i koje nas skandaliziraju svojom golotinjom ? Kakvu odvratnost i gnusobu, Gospodine, izazivaju u nama one ene koje niti sram ne moe zadrati da budu potene! Doi naprijed, stara izborana, poutjela koo, spusti onaj uzdignuti vrat i daj da padne ta kosa narkana obojana, sva ukraena; daj da postanu smijene i neka prou ismijane u pokori radi tolikih grijeha koje ine i uzrokuju da se ine! Za njih postoji neti posve drugo od istilita!...Neka ih kazni dobro, dobro Gospodin i obrati ih na vrijeme od njihovih skandala. Praksa Kada vas mui neka bolest ili potekoa, mislite na uas istilita; prikaite te vae jadne muke za pokoj dua, a one e vam izmoliti strpljivost u podnoenju boli. Evo vam blaga: ako ete samo milju rei Isue, Marijo, Josipe, spasite due ! zadobit ete 300 dana oprosta svaki puta kada izreete. Molite danas za jadne zaboravljene due u istilitu. Litanije...

18

10. DAN O posebnim istilinim mukama za neke grijehe I.Zastraujue stvari donose sveci o neistoi: Nazivaju je najveim vratima za Pakao, jer po njoj se gubi najvie dua, vie nego po ikojem drugom grijehu. To je grijeh kojem se najvie raduje Pakao, kae sv. Bernard. A sv. Augustin: Oholost je nastanila Pakao Anelima, pouda ga nastanjuje ljudima. A sv. Alfonz kae, da svi oni koji su prokleti ili su prokleti zbog neistoe i da svakako ne zavravaju u Paklu bez nje. Isti grijeh popunjava mjesta i u istilitu. Sv. Marija Magdalena u jednom svom vienju, vidjevi smrdljivi zatvor u kojem se nalaze neisti uzvikne: Gospodine zato si mi dao da vidim te stvari ? U taj grijeh se ukljuuju preljubi, nepristojne besramne mode, nepristojne knjige, sve smjele golotinje, obiaji popunjavanja salona, gdje su nekada nai preci drali krieve i svete slike, sa nepristojnom umjetnikim slikama, sa nedostojnim razglednicama i kipovima: Ah! Katolici sakrili ste krieve i Gospe, pa sada avao plee po vaim salonima, a vi ete morati platiti vrlo visoku cijenu za to u mukama! Neki slikar, kae Rossignoli, poveden uobiajenou, iako bijae diskretan kranin religioznog karaktera, naslikao je taj tip slika. Ostarjevi predao se sav slikanju religioznog karaktera i umrije dok je jo slikao u nekom samostanu otaca Karmeliana, gdje ga i pokopae. Nakon kratkog vremena poslije njegove smrti, ukazao se jednom ocu Karmelianu. Ovaj ga u udu upita je li to ba on, dobar slikar. Da, ja sam, odgovori, ali jao meni! Koliko trpim zbog skandala i to sam dao priliku drugima da grijee! U istilitu sam, napose zbog jedne sramotne slike, koju sam naslikao i dok ne bude unitena, ja neu izai iz te kazne: no onaj koji ju je naruio, ubrzo e izgubiti svoje sinove od prerane smrti i ako je ne baci u vatru, jao si ga njegovoj dui!... Rekao mu je gdje se nalazi ta slika i vlasnik je pristao da se uniti. No kako je slikar rekao, dva sina bogatog gospodina umrijee ubrzo nakon toga, a on prestraen provede zadnje godine svoga ivota u velikoj pokori. Evo, ovdje primjera alosnih plodova za grijehe neiste, za koje se je zadovoljilo! Oni pak koji ne zadovolje na vrijeme, neka se sjete strane Pavlove osude: Nitko od poudnih nee ui u Kraljevstvo Boje! II.Od neistih, Svetica je prela u istilite licemjernih i pretvaralaca te je u ekstazi uzvikivala: Oh! Kako je strano ovo mjesto, kako je puno nevjerojatnih muka! Poslije ovih vidje druge due nemirne i zadihane pritisnute kao od neizmjerno velikih tereta; to su bili nestrpljivi i neposluni: Tada povika od straha kad ue u zatvor laljivaca, jer Bog najvea istina, neizmjerno mrzi la, napose, ako vrijea ljubav koja se mora gajiti prema blinjemu. Oholice su bile uronjene u neprobojne tmine. Jadnici, povie, radi toga jer ste se htjele uzdignuti nad druge, sada ste osueni na dim koji vas osljepljuje!... Oni su bili tamo s licima na zemlji i ponieni. Govori zatim o kazni radi hladnoe u izvravanju dobra, kao i za dobra djela kao i za ona uinjena loe. Na to se vraa kada pripovijeda, kako se je jedan dan zadrala u molitvi pred Presvetim, vidje iz zemlje kako izlazi jedna redovnika dua; dola je na kor kraj nje i ree: Sestro moja, ti koja si dobra, preporui me Isusu! Ja sam bila jako hladna u mojim Priestima i zapustila sam one zapovijedane. Isus hoe da ga se ljubi i slui sa arom, a ja jao! Kako me je kaznio! Svaki dan dolazim ovdje klanjati se pred Presvetim i osuena sam na vatru ve dugo vremena. Ah! Plaam vrlo skupo svoju nemarnost!... O toj nemarnosti kod primanja svetih Sakramenata, Alix pripovijeda o jednom sveeniku, koji je zbog predrasude o zadnjim Sakramentima, toliko dugo ekao da primi posljednje Sakramente, da je umro bez njih. To je bio i te kako lo primjer. Dok su se molile molitve za pokojnike, on se podie s odra i zamoli sve za oprotenje zbog loeg primjera to ga je dao i ree:Da sam primio Sveto ulje ozdravio bih od one moje bolesti i ivio bih jo dugo ovdje. Smrt me otela u milosti Bojoj, ali za dugo vremena morat u plakati i trpjeti radi moje nemarnosti. I pravedno je. Sv. Sakramenti su zadnji izljev Isusove ljubavi, i Isus ne moe podnijeti da ih se prezire! Vrlo je stroga kazna za grijehe uinjene protiv ljubavi i pravednosti. Primjeri su upravo zastraujui! Brojne due koje su se ukazale sv. Margareti iz Cortone, velikoj pokloniteljici dua u istilitu, potvrdile su tu strogost. 19

Bog je sama ljubav i pravednost. Kao da se ne pomilja na tu strogost, jer i kada bi je imali pred oima, rijei zavisti, mrmljanja, izrugivanja, ismijavanja, oduzimanja asti naem blinjemu, svi bi izbjegavali. Prestraeni radi rauna to emo morati predati Bogu, pobrinimo se da ispunimo na ivot djelima ljubavi i pravde, kako su to inili svi sveci! III.to se tie svakodnevnih manjkavosti protiv svojih obaveza, ispriat u jedno ukazanje od 1871. u samostanu Redemptoristica iz Malinesa, koje je potvreno od Crkvenog uiteljstva. Otac jedne redovnice toga samostana, preao je na drugi ivot; kroz tri mjeseca se ukazivao toj keri da bi je molio za molitve i zadovoljtinu za pokojnika. Tokom prvog mjeseca bijae okruen vatrom i plaui vikae: Smiluj mi se, keri moja, smiluj mi se! Jednog dana joj ree, pogledaj keri ovu cisternu vatre: tu sam uronjen skupa sa stotinama dua! Ah! Nitko na svijetu nema smilovanja nama! esto nou ula je kako plae. Tokom drugog mjeseca nije ga vie vidjela uronjena u vatru, iako je jo uvijek podnaao strane muke. U to vrijeme ree keri: Teolozi su dobro rekli tvrdei da muke svetih muenika su puno lake od ovih naih. Ajme, ljudi ne vjeruju previe da je istilina vatra slina onoj paklenoj! Kad bi to vjerovali uvali bi se jako dobro i samo jednog jedinog lakog grijeha! Jedan drugi dan joj ree: ini mi se da sam itavu vjenost ovdje. eam za tim da vidim Boga, ne mogu to vie! Obraam se, bacam prema njemu, ali uzalud, moja muka jo nije zavrena. No, on je svakog dana postajao sve svjetliji. Bilo je vrijeme blizu Boia, njegovo osloboenje bijae blizu, jer je postao skoro posve svjetlei. Napokon pod Podizanjem kod sv. Mise Polnoke, ukaza se zadnji puta sav obasjan svjetlom i blaenou, zahvali se keri i redovnicama rekavi: Izmolit u vam posvemanje predanje volji Bojoj i milosti da ne idete u istilite ! Ja napokon izlazim! To su bile zadnje rijei; jedva su mogle vidjeti njegovo lice, jer bijae sve uronjeno u svijetlo. Ovdje se treba naglasiti da je taj ovjek odgojio dobro svoju obitelj, pred ljudima je glasio kao vrlo dobar kranin, no tko moe spoznati sudove Boje? Dakle, ako za svaku pogreku i grijeh moramo trpjeti posebne muke, ispitajmo se dobro i pripremimo se s tom svetom vjebom za smrt. Praksa Upoznavi kako je teak i dug period spaavanja dua iz istilita, nemojte nikada prestajati zadobivati zasluge za vae roake i uinte za njih mnoga djela ljubavi. Uinite djela ljubavi prema bolesnicima i siromasima. Utjeite rastuene due, pouavajte dobro, molite i sve to prikazujte za vae pokojnike. Smatrajte izgubljenim onaj dan kada niste nita uinili za njih. Molite danas za sveenike u istilitu, napose za one koji su pouavali. Litanije... 11. DAN - istilite sveenika i redovnikih dua I.Dok piem ovo osjeam kako mi se trese ruka! to e biti sa mnom sveenikom ? Ba stoga jer je poznato, da onaj koji je mnogo primio morat e mnogo odgovarati, a tko je na vrhu za njega e sud biti uasno tvrd. Prema siromahu ubotrijebit e se milosre, ali mogunici e podnijeti teke muke. Evo za nas slike Malahija: Bog sjedi i eka da on sam proisti levita sa samom srju vatre; lijeva je po njemu kao rastaljeno zlato i srebro! Oh, Isuse, budi s nama milosrdan, naprotiv upotrijebi mnogostrukost tvoga milosra!

20

S. Franciska Tomana u jednom svom poznatom vienju, vidje istilite kao podijeljeno u tri regije. U gornjoj regiji je vidjela da due ne trpe osjetljive muke; ve je u njima gorjela vatra elje sjedinjenja s Bogom. Kao slatki miris blizine Neba, njihova elja za Nebom postajala je nepodnoljiva svakog sata sve vie, to su se vie pribliavale Nebu. Pa i Bl.Dj. Marija govorae sv. Brigiti o tom duhovnom istilitu, gdje se daje zadnji dodir za ulazak na gozbu u Nebu. U tom dijelu istilita se nalaze najsvetije due i u njega dolaze samo ve sveti, kako se je to vidjelo u prijanjoj objavi, tu dolaze oni koji polako uzlaze iz niih istilinih dijelova. in je ljubavi moliti i za te due najblie Nebu. Ako im mi skratimo, pa i jednu minutu te zadnje patenj, uavi u Nebo nee moi, a da ne govore odmah o nama, koji smo im pomogli da uzau gore! Srednji dio istilita jest najvei u istilitu, gdje se nalaze sve one muke o kojima se je govorilo; tu se nalazi najvei broj dua. Sv. Marija Magdalena vidje tu i jednog svog brata, te kad je dola k sebi ila je viui: Nisam mogla vjerovati da se toliko trpi tamo dolje! Moj Boe, moj Boe, ne mogu vie ivjeti na ovoj zemlji, ne mogu vie razgovarati s ljudima, nakon to sam vidjela sve ovo! No vidjevi kako su se istile i kako su postajale sve ljepima nakon ienja uzviknula je: Oh, istiline muke, ja vas neu zvati okrutnima, ve slatkim i dragocijenim mukama, jer nas vodite k tolikoj slavi!... Snaga tih trpljenja je tako jaka da se uju i najbjedniji i najuasniji jauci tih dua, koje ljudsko uho nije nikada prije ulo. No ipak sve te due znaju da ih Bog ljubi, znaju da je to trpljenje potrebno da postanu njegove zarunice i to im je dovoljno da ih utjei te da prihvate to trpljenje. Naposljetku je najnii dio; najudaljeniji od Neba. O tom dijelu se govori s velikim strahom, jer se moe rei da se nalazi na vratima Pakla. II.U toj tamnoj regiji sa laicima koji su poinili najtee grijehe ili koji su ekali smrtni as da se obrate Gospodinu, nalaze se sveenici i Bogu posveene osobe. Taj najgori nain trpljenja je pravedan, ako se razmilja; jer one manjkavosti ljubavi, istoe, dobrog primjera, koji su kod svjetovnih laki grijesi, u crkvenim osobama se smatraju najgorim grijesima i kako su one morale uzai gore na veu slavu i biti blie Isusu u Nebu, pravo je da razmjerno njihovom dostojanstvu, sada moraju biti kao smetlite. Sl.Boji dAvila uvi da je umro neki sveenik, nakon to je proslavio sv. Misu ree: Jako se rauna, jako se rauna ta Misa. Nekoj redovnici, ree dua koja joj se ukazala, da je zamoli molitve o pokori za njezinu duu: Keri moja ivi sveto, jer je istilite za redovnike uasno! to se tie redovnica, ima primjera kako su redovnice bile vrlo strogo kanjene radi mlakosti, te pomanjkanja vjernosti svojim zavjetima, te zbog neposlunosti sv. Pravilima. Sv. Margareti Alacoque jedna sestra od Pohoenja Marijina, ispria da je bila na rubu da bude prokleta, da je nije spasio zagovor Bl.Dj Marije, jer je tokom ivota previe traila svoje udobnosti, bjeei u samostanu koliko je god mogla od posla. Neka druga sestra ju je dola moliti za molitve toliko jadna, tako da je pokazala koliko trpi, no najvea bol je bila kada je vidjela jednu svoju roakinju prokletu u Paklu! Ona nije naputala nikada Sveticu. Poslije sv. Priesti i ona se je klanjala velikom pobonou Isusu, a kada je Svetica ostajala u krevetu zbog trpljenja, stajala joj je uz uzglavlje, te joj je napominjala da trpi dragovoljno za njih; vikala je na nju ako bi se prepustila umoru te bi joj ponavljala: Vidi moj krevet je od vatre! Osobito, ako bi je Svetica zaboravila pokropiti svetom vodom. (op.ur.) Jao si ga onome tko ne odgovori na svoj poziv! Oh, koliko moraju misliti na to due posveene Bogu ! III. Dakle svaka osoba posveena Bogu treba jako paziti na svaku rije, misao i djelo, da jednog dana ne bude osuena njegovom strogom pravednou: a to e se morati tek rei o onima koji su po posveenju postali drugi Kristi, tj. sveenici? Uzdignuti na tako visoko dostojanstvo da e morati skupa s Kristom Isusom suditi zemaljskim plemenima, ba njima je reeno: Siromasima e se suditi milosrem, no mogunici e morati podnositi teke muke. Oni su spremnici svetog znanja, ne moe im se oprostiti kao svjetovnicima zbog jednostavnog neznanja; imaju vremena za molitvu i svaki dan se hrane Sakramentima, napose Sakramentom Presvete Euharistije; ne moe im se stoga oprostiti u ime slabosti; predodreeni na takovo dostojanstvo u Nebu, ne mogu izbjei najgorem stupnju muke kada poine grijeh. 21

Svetoj Margareti Alacoque Isus ree za sveenike tono ove strane rijei: Tako mi ih je malo ao, jer im dajem tolike milosti na zemlji da postignu Nebo!...Stoga se sv. Terezija bojala uvijek kada je ula da je umro neki sveenik, iako se vjerovalo da je dobar. Sv. Franciska vidje biskupe i sveenike koji su teili smo za astima, te nisu dobro raspolagali dobrima Crkve, upnike koji nisu s vie ara bili na pomo bolesnicima, kako trpe i vie od trideset godina istilita. Za dva sveenika, to su ih smatrali dobrima te su ih svi hvalili, tako se pie o njima u spisima za beatifikaciju slubenice Boje Diomire Allegri iz Firenzuole: Molei se ona, vidje u ekstazi jednu bijednu i spaljenu poljanu: Tu i tamo iskakali su plamenovi krvave boje; sav zrak je gorio. Ajme, meu tim plamenovima, zaboravljeni od svojih roaka oni plakae. Drugima pak sv. Mise namijenjene njima nisu pomagale, radi pravedne kazne Boje. Neki su osueni ostati u istilitu sve do kraja svijeta!...Dok je ona tako promatrala u boli te jadne due, u kao iz dubine strane jauke i vidje podignuta ona dva sveenika. Pred njima stajae jedne dugake ljestve, koje su oni morali prei; svaka preka donosila je nove muke. Na vrhu su bila jedna zlatna vrata; oni su teili k tim vratima gore i vie su gorjeli od elje da ih dostignu nego od vatre to ih je palila; ipak nisu mogli uzai. Blaenica poe moliti i prikazivati Ocu Nebeskom Predragocijenu Krv Kristovu; izgledalo je da ih je to uvelike tjeilo te im je pomagalo da se uzdignu gore do Neba. O Vjeni Oe mi ti prikazujemo tu Svetu Krv, tvoga Sina Isusa za due jadnih sveenika! Imaj smilovanja o Oe sa siromanim sveenicima u istilitu! Praksa Prikazivanje Predragocijene Krvi Ocu Nebeskome je jedno od najlakih sredstava koje imamo na raspolaganju za pomo duama . Sl.B.Doimira je to inila svakog sata. Sv.M.Magdalena po pedeset puta na dan, a Isus joj jednog dana kae da je s tim sredstvom oslobodila mnoge due iz istilita, a neke na Bojem Sudu ak i od Pakla. Nauite ovu molitvu i ponavljajte je esto: Vjeni Oe prikazujem Ti Predragocjenu Krv Gospodina moga Isusa Krista, kao naknadu za moje grijehe, za potrebe tvoje Svete Crkve i za pomo svetim duama u istilitu (Oprost od 300 dana). Molite danas za one due koje iz istilita mole za posveenje sveenika. Litanije... 12. DAN O mukama glede nekih posebnih grijeha kod sveenika I. Ne nalazim u ovim ukazanjima svecima neke posebne istiline kazne za sveenike koji su bili neisti; moda stoga, jer e svi oni umrijeti u zavrnoj nepokori ? Sama pomisao na to je strana, no svakako neistoa otvrdne srce, te ono postaje nesposobno sluati unutarnje pozive milosti kao niti grinju savjesti. Strana svetogra sv. Mise i Sakramenata stvaraju pravu perverziju i urezuju u nesretnike fatalne biljege vjene propasti! Nad ovima moemo samo plakati! Ako se mlakost u Bojoj slubi Bogu ne svia kod svjetovnih ljudi, koliko e ga tek smetati kod sveenka. Sv. Bernard pria o svom jednom monahu, vrlo nehajan u dobru, koji mu se ukaza no nakon smrti, te mu se vrue preporui da mu pomogne, jer je kanjen zbog svoje mlakosti; Gospodin ga je stavio na milost i nemilost bijesa avola, koji su ga stiskali i okrutno muili najgorim mukama. Monah je jaukao da se srce paralo. Sveti opat smilovavi se nad njim objavio je svoje vienje ostalim monasima te ih je pozvao na molitvu i pokoru za pokojnika; ujedno im napomenu da naue od alosnog primjera sluiti Bogu sa arom i revnou. Neki sveenik jer je sluio Sv Misu i uzeo Presvetu Euharistiju rukama imajui laki grijeh na dui, te se na brzinu kriao, bl. Franciska Pomplona ga vidje jezikom i rukama crvenim od ogavnih rana koje su izjedali crvi. On je bio uronjen u svjetleu i jasno prozirnu vatru, koja je zaista izgledala kao sr plamene vatre, tuno zaboravljen, a da mu nisu pomagale molitve Crkve; ekao je da prestane ta njegova strana muka.

22

Moda je ta velika kazna, da se ne sudjeluje u milostima oprosta Crkve, bila ba odreena kao kazna sveenicima, koji iz obiaja nisu cijenili sv. Misu i brevijar koliko su vrijedili! Koliko sveenika e se radi slinih nepotivanja nai u slinim uasnim mukama! Jer koliki ar i koliku istou srca, koliku panju da se izbjegnu i najmanje pogreke, mora imati onaj koji uzlazi svako jutro na oltar da bi prikazao Presveto Tijelo Jaganjca Bojeg, Bezgrenog Isusa! II.Velika obaveza svakog sveenika je da moli za povjerene mu due. On je kao ambasador Crkve i dok narod radi, odlazi po radionicama i po poljima, rastresa se i zaboravlja na Boga; dok se umirui bore da smru, napastovane due poputaju i gube milost, tisue jadnika i siromaha plae, on kao Aron mora zagovarati kod Gospodina za njih i mora moliti za njih, te mora postii da svi oni kojima je potrebno zadobiju nebeski blagoslov. Oh! Jao si ga svijetu, ako taj povik zamolbe prestane, a sveenik kako Mojsije na gori spusti ruke! Evo dakle velike odgovornosti za sveenika kojeg se smatra kao izaslanika za javnu molitvu. Poznato je to Damiani iznosi u svom pismu opatu Dezideriju; pria o biskupu sv. Severinu iz Klna. Ovaj je proirio svojim arom i revnou vjeru; podnio je velike potekoe, ak je uinio i uda i vidio duu sv. Martina kako ulazi u Nebo; uo je radost Anela koji su ga doekali; no ipak poslije smrti ukaza se jednom od svojih bogoslova preporuivi se vrue u molitve, jer je molio rastreseno brevijar, sada je jadno plakao u istilitu. ita se o jednom redovniku franjevcu da je bio kanjen jer nije sagnuo glavu u molitvi Slava Ocu... Sv. Bernard tvrdi da je vidio na koru avla kako zapisuje svaku rastresenost i svaku rije psalma koja nije bila dobro izreena od njegovih monaha, da ih optui na sudu Bojem! I tako kao to je obavezan moliti za spas dua, sveenik ih mora pouavati i pasti sa Sakramentima, te trati za grenicima, da ih sprijei svom svojom snagom u grijehu. Koliko jadnih sveenika, za koje mi vjerujemo da su u Nebu, radi njihovih mnogobrojnih manjkavosti u obvezama, jo se nalaze u dubokoj regiji istilita! To ja govorim za tebe, da se ti trudi, o poboni itaoe i da ne zaboravi na njih! Imaj smilovanja s jadnim sveenicima u istilitu, moli za jadne sveenike u istilitu! III.Sv. Terezija je obiavala rei da se treba uvijek bojati za sveenike. I zaista, mnoge pripovijetke i povijesti svetaca donose stravinih ukazanja i vienja: sveenici to su osueni na godine i godine istilita, jer su bili previe strogi ili previe popustljivi; nekoji pak, jer su previe ljubili svoje komotnosti ili su samo nastojali dobiti imenovanja; neki pak, jer su utjeli pred bahatima i nisu branili dovoljno hrabro slabe i nevine; nekoji pak radi pomanjkanja ljubavi, nekoji radi nauka vjere, radi loeg primjera. One koje ti vidi, ree Aneo uvar sv. Brigiti, naputene gore od svih drugih, bijahu svi crkveni ljudi i nisu teko sagrijeili, no poinili su mnogobrojne manjkavosti i sada ovdje snose kaznu kako vidi, iako trebaju jednog dana uzai na veliku slavu. Ova rije naputene se mora shvatiti u strogom smislu. Da, jednog e dana oni sjati kao zvijezde na Nebu u velikoj slavi u Kristovom Kraljevstvu, no sada nema nikoga tko je tako naputen kao oni. Sveenik koji umre obino nema vie na zemlji niti oca niti majke, a vie puta niti blie roake i umre sam. Svjetovnjaci imaju dobru ker, dobrog privrenog sina, obitelj, koja, ako su je kranski odgojili, im sada pomae i poslije smrti, moli za njih, mole Krunicu svaku veer, svaku veer prisustvuju za njih na sv. Misi; no sveenik umire sam. On oko sebe nema, ve samo nasljednike! Narod slijedi svoga sveenika do groblja, sada kada ga nema vie ak ga i hvale, a zatim naraste trava nad njim, pa i oni privreni, nakon nekog vremena ne misle vie na njega. Jadni naputeni sveenik! Na njega bi morali, ve radi pravde milsiti nasljednici kojima je ostavio plod svoje uteevine; no tko oekuje molitve, godinjice, djela pokore od njih, rod prodrljiv zavidan, taj bi dokazao da je jadni iluzionist. Nasljednici se moda svaaju meu sobom radi nasljedstva; govore da su zakinuti i samo prouzrokuju skandale: onaj jadni pokojnik moe lijepo ekati! Moe se svakako prezreti ta bijedna nezahvalnost prema ljudima koji toliko rade za nspas dua, no zaista j e podobrano glup tko ne misli sam na spas due jo za ivota.

23

Praksa Prihvatite kao obiaj prikazivati Bogu sveenike u istilitu. Svaki puta kada uete u crkvu, sjetite se sveenika koji vas je krstio, koji vas je pouavao i ispovijedio; molite za one koji su uinili neko dobro vaoj obitelji, preporuite im da se mole za brojne svete sveenike u Crkvi. Molite danas za one due koje mole za nae misionare i za nae katolike misije. Litanije... 13. DAN O svetosti dua u istilitu I.Nakon to smo uli toliko toga o strogosti Boje Pravde prema jadnim duama zatvorenicama u istilitu, moglo bi se pomisliti da se Bog na te ljuti. No, ne nije tako, Bog ih samo proiuje, ba zato jer ih ljubi, a ljubi ih stoga jer su svete. I zaista radi Njega su se borile protiv avla, odrekle su se svijeta i tjelesnih elja, stoga gore arkom ljubavi prema Njemu. Ah! Mi ne moemo shvatiti s koliko ljubavi Ga one ljube! Za njih izvan smrtnosti, u kojoj bi im mogla biti korisna samo pokora, ne mogu nita zadobiti za sebe, niti zadovoljiti svojim trpljenjem za svoje grijehe, kako to moemo mi ovdje: kada bi to one mogle uiniti, one s tolikim arom ljube Boga da bi se istog trena ispraznilo istilite, mole Ga i potpuno se predaju prihvaajui istiline muke. Ljubav koju one gaje prema Bogu ini ih slinima svecima. Jedan predivan neprekidni zbor glasova die se odozdol da ga slave, uvijek jednako, uzdiu se ini iste ljubavi dan i no iz tog zatvora obasjanog nadom. Ponizne pokornice su utvrene u milosti te stoga ne mogu grijeiti, slave samo Boga, ljube samo Njega i nita drugo ne ele ve samo Nebo. Jedna dua ukazala se jednom redovniku te mu ree da u mukama to trpi, ne moe ne ponavljati te ine ljubavi, okrenuta Bogu svom jedinom dobru: Oh, Boe daj mi ljubav srca Preiste Djevice!...Daj mi ljubav kojom ti ljubi sama sebe! A kae sv. Katarina da Bog da dovede te due do one istoe koju su imale u poetku, povlai ih neizmjernom snagom k sebi, tako da one, da bi bile dostojne Njegove ljubavi istog onog asa, kad bi postojalo jo gore istilite one bi se istoga asa bacile, da se oiste od svojih grenih mrlja, te tako stigle to prije Bogu i odmarale u Njemu! U Ripatransonu 1658.g. neka dua se poela ukazivati nekoj vrlo pobonoj djevojci. No kako je djevojka ostajala sva zgroena vidjevi je kako trpi u stranim mukama: Posve drugo, posve drugo je naa muka! Ree ova. Kad bi ti znala to to znai biti daleko od Boga!... Biti daleko od Boga!... Biti daleko od Boga!... ponavljala je dok je nestajala!...A sv. Franciska Rimska pie u svojim zapisima o njenim odnosima sa tim duama, da svaki puta kada se je spomenulo Ime Boje ili Ime Isusovo ili Presv. Dj.Marije, pognule bi glavu s velikim potovanjem, a radost posve nebeska obasjavala bi njihova lica, da se je moglo jasno vidjeti kolikom arkom ljubavlju ljube Boga. Oh! Bog ne moe nego njeno ljubiti te due! II.Junaka je isto tako u istilitu sveta podlonost volji Bojoj, koja nama tako esto toliko manjka. Mi vrimo vrlo rado volju Boju kada se ona slae s naom; kada smo dobro, potpuno smo podloni; no ako nadou bolesti, klevete, smrt, onda Bog nije pravedan! U istilitu ta podlonost je potpuna. U tolikim mukama, tamo se nita drugo ne eli ve samo vrenje volje Boje. Svaka teka naputenost, ona velika je muka od vatre, izbaenost iz Neba, svaka bol, muka, njima je draga jer tako hoe Bog. Kada bi mi bili upola tako podloni i ljubili volju Boju, kako se to ini tamo letjeli bi meu najljepim aneoskim korovima. Ta junaka podlonost proizlazi iz duboke poniznosti koju one posjeduju, kao to svaka naa nestrpljivost se raa iz oholosti! Jadne due se vide grenicima, srame se da su dole do toga, no one se ponizuju kako se nitko od nas ne bi ponizio. One jako dobro shvaaju to to znai biti grenik! 24

Iz te njihove velike poniznosti proizlazi ta radost duha, krepost koju Bog i ljudi toliko ljube. Ona iz naeg srca izbacuje svaku alost, uvruje se u vjeri, te nas ini dobrima. U Doleu, kae Raynaud, ivljae neka dobra djevojka ve dugo vremena bolesna. Zapoe joj se ukazivati neka dua u tiini kada je bila sama, te joj je pomagala i brisala znoj, podizala bi joj glavu da lake die. Svetom vodom nije je mogla udaljiti. Ma tko si ti ? upita je jednog dana bolesnica. Ne boj se, odgovori ova, nisam zao duh, ja sam dua tvoje tete Leonarde. Jer si pobona Majci Bojoj i tu si naputena, Ona me je poslala da ti budem na pomo! Ti moja teta Leonarda ? Kako je to mogue da si to ti ? Ona je bila tvrda i nestrpljiva, ti si tako blaga i briljiva sa mnom! Ah! Draga moja, sedamnaest godina istilita je dovoljno da te naui blagosti i strpljivosti! Ja sam sada nauila tu krepost, na moj vlastiti raun, jer se nisam vjebala kada sam bila na ivotu!... Da, bila sam zloesta i da me nije spasila Presv. Bogorodica, radi moje oholosti bila bih se izgubila! Nastojmo krani vjebati se i mi i na vrijeme u toj kreposti, jer tko nije strpljiv, kae sv. Augustin, ne zasluuje se zvati kraninom. III.Junaka krepost strpljivosti u istilitu je isto tako ljubav. ivi esto zaborave. Vrlo esto se dogaa, da ovi radosno uivaju njihova dobra, te ak odbijaju da izvre njihovu posljednju volju; one se ipak ne ale, ne ljute se, ve iz onog zatvora u kojem ive, podiu pobono oi na njihovo prijanje prebivalite, gdje stanovae, radie i ostavie sinove i nasljednike i njih kada vide u opasnosti, pomau im koliko im je to dozvoljeno, a u potrebi im pomau, vrue molei za njih. One su uvijek zauzete za nae dobro i napose za dobrobit due; tko zna iz koliko opasnih situacija su nas ve spasili, a da mi nismo nita ni naslutili! Keri moja, govorio je jedan pokojni otac svojoj keri, keri moja, ja se molim za tebe, uvijek sam molio i nikada se neu prestati moliti!... S istom bratskom ljubavi se vole meusobno. Smatrajui dobrobit drugoga kao svoju vlastitu, raduju se za svaku od njih koja uzae u Nebo. Danas je bilo slavlje kod nas, govorila je jedna dua sv.Francischi, mnoge su due danas otile u Nebo! Na isti je nain tvrdila sv. M.Magdalena, da se u istilitu slavi svake subote; da sake subote kao jedan val svjetla i slave prolazi kroz dijelove istilita Presv.Dj.Marija; silazi na taj dan da obie svoje tovatelje, dok jedan dio vodi sa sobom; zahvalnost, ljubav, radost se oituje u svim duama s ivim izrazima ljubavi prema njoj njihovoj Kraljici i Majci. Najara ljubav prema Bogu je podlona strpljivost, stalna i arka molitva za vojujuu Crkvu, to su velike kreposti istilita. Muke podnesene podlono i u utnji, blagost dobrih je ve spektakl tu na zemlji, to je jo vei u istilitu. Na tisue svetih dua trpe kao Isus u svojoj muci, ali kao i kod Njega ne izlazi iz njihovih usta jedan jedini povik, osim molitve pratanja i ljubavi! Praksa Jeste li blizu vaoj crkvi ?...To je milost Boja! Ne propustite dan a da niste uli tu: Isus je tamo koji vas eka!... Daleko ste od vae crkve ? Pozdravite je sa vaih njiva iz vaih kua. Recitirajte svaki puta kada je vidite: Neka bude hvaljen i slavljen svakog asa Presveti i Boanski Oltarski Sakrament (300dana oprosta). Molite danas za vae prijatelje i poznanike iz mladosti, koji su umrli prije vas. Litanije...

25

14. DAN Milosre Boje u istilitu I.Kako Nebo tako i istilite propovijeda o mudrosti, snazi i slavi Bojoj; due u istilitu su tako zaljubljene u Njega i odreene da budu s Njime u njegovoj Sljedbi u Nebu, pjevaju pobono taj sveani njegov himan. To je himan hvale i zahvale, jer spoznavi koliko je ist taj Bog koji ih eka i spoznavi da ne mogu biti primljene na taj banket u Nebu, ako nisu posve iste od svake prljavtine, blagoslivljaju istilite, kao jedino sredstvo da uzau gore, te blagoslivljaju Boga to ga je stvorio. Tako se spoznaje kakvo je istilite u stvarnosti, ono je itavo djelo ljubavi Boje. Da bi to mogli razumjeti sv. Katarina iz Genove, govori o tome kako one stvari koje ljudi smatraju savrenima u oima Bojim nisu uope savrene, te zbog pokvarenosti ljudskog srca, mnoga naa djela nisu niti savrena niti ista; kako bi Bog, nakon to ih je spasio od tekih grijeha, mogao po svom milosru, ostaviti na duama teret svih tih neistoa i prljavtina za itavu vjenost ? Zar je mogao pustiti da grijeh kao guba pogrdi te njegove zarunice za vjenost ? Sve to skupa nije bilo mogue i evo pune ljubavi panje Boje, koja ih s njih skida, tako da nestaju irevi i rane. Tako jadne grene due mogu jo uvijek teiti, da budu ubrojene, a da se ne srame ui u veliku obitelj svetaca. Iz tog razloga Bog pokazuje svoju mudrost i milosre i kao to nebo, tako isto istilite propovijeda slavu o Njemu! Crkva na zemlji i ona na Nebu se ujedinjuju kao karike zlatnog lania, s jadnim stanovnicima one regije muka; hodoasnici zemaljski i stanovnici nebeski se ujedinjuju da pripomognu toj svojoj brai; Aneli lete nosei molitve ivih i po crvenkastim podnebljem od vatre iskre se njihova bijela krila, tamo gdje se duh isti u ljubavi i rtvi, te postaje dostojan uzai u gledanje Boga. O svijete pun prljavtine, kao zaraena movara, gdje ti oalouje i ini da postaju bijedne besmrtne due u blatu, unitava prekrasnu nevinost, ti si onaj koji pretvara to mjesto u strahotni zatvor, a ne Bog! II.istilite, naravno, najprije nam ukazuje na stranu strogu pravednost Boju. To su due koje su izale iz ivota provedenog u ljubavi; moda su neke i mnogo radile za Gospodina; dobre majke koje su odgajale svoju djecu za molitvu, vodile su ih u crkvu, na Marijin oltar; utvrdile ih u vjeri; sveenici koji su istroili svoj ivot u ispovjedaonicama, koji su irili Kraljevstvo Kristovo; redovnici koji su napustili i oca i majku iz ljubavi prema Njemu, te prooe svoj ivot u rtvi; siromasi koji nisu udili za stvarima drugih, ve tisuama potekoa, neimatine trudei se u znoju vlastitog lica zaraivali kruh; djevice iste, bogati milostinjari...svi su oni dobra djeca Crkve Boje. Tu nije kao u Paklu duh buntovnitva i urlanje psovki i vikanje samo od bijesa protiv Boga; to su pobone due, izabrane due, izabran narod to moli, plae i trpi... No ipak, i oni su djeca Boja, oprani u Krvi Isusa Krista hodoastei po ulicama svijeta pokupili mrlje, pokrili su se prahom svijeta. Ajme, to malo dostatno je bilo da ih udalji od Neba! Bog ne doputa kraj sebe niti najmanju nesavrenost; njegova svetost se nikao ne moe sloiti pa i s najmanjom sjenom grijeha. Potrebno je, da sve ono to je ponio iz svijeta proe kroz vatru. Nebo je lijepo, lijepe su zone gdje se pjeva svira, no njegova vrata ostaju zatvorena! Bit e uzaludna svaka bolna jadikovka. Bog ne otvara svoje Kraljevstvo, dok dua nije posve sveta! Nita neistoga se ne moe nai u tom Kraljevstvu! Izgleda da se u istilitu obnavlja svakog sata naputenost Isusova na Kalvariji. Kao to je Isus obuen u jadnu odjeu grenika, te postao rtva ljubavi za svoju brau, isto tako due pobono viu sa svojih krieva: Oe moj, Oe moj, zato si me ostavio ? No Isus, preuzevi grijehe ljudskog roda, trpi je za svakoga od nas; jadne due u istilitu trpe samo za vlastite grijehe!... One trpe kao Isus njihov uitelj i ekaju Oevo milosre! III.Vidjevi strogost Boanske pravde to milosre Oevo se oituje i u istilitu i to na vie naina. Zar nije ve to veliko milosre da se te due uope nalaze na mjestu spasenja? Tolike meu njima su ivjele u grijehu i mogle su biti osuene na prokletstvo!

26

Dobri teolozi smatraju da izmeu onih koji ive zatvoreni u svoje predrasude te ive daleko od Crkve, da se mnogi od njih spaavaju po direktnoj intervenciji samoga milosra Bojeg, tako da postaje zaista ogromno i bogato Otkupljenje Isusovo koje je izneseno za nas u Svetom Pismu; sada i za one kranske due, a sigurno ih nema malo, kojima e veliko milosre osigurati vjenost u Nebu, iako e morati trpjeti teko istilite ? Na drugom mjestu treba uzeti u obzir da i najgore muke u istilitu su uvijek lake od grijeha koji ima svoj izvor u neizmjernom zlu, ujedno je veliko milosre to Bog prihvaa da dobra djela ivuih budu naplata za grijehe pokojnicima. Due u istilitu ne mogu moliti za sebe, niti si pomoi, ali im mogu pomoi drugi, a Bog je zadovoljan time. U primjerima koji su se naveli, vidjelo se, koliko molitvama ivuih se skrauje istilite, po dragocijenom daru Bojem danom Crkvi, tj. Opinstvom svetih. Cilj tisua ukazanja dua mnogim svecima, nije nita drugo ve to skraivanje istilinih muka. Isto tako posebna je milost i samo ukazanje, koje bi bilo ee kad bi ih se znalo cijeniti. Smrzavajui vjetar skepticizma unitava suei mnoge lijepe biljke u vrtu Crkve! Bog, dakle, ljubi svoje due. Mrzi njihov grijeh, unitava arom vatre bez milosti svaki ostatak grijeha, no njeno ljubi, oinskom ljubavlju, svaku duu. Ukazavi se tako jednom na Gospodin sv. Gertrudi ree joj ove rijei: Svaki puta kada mi oslobodi jednu duu iz istilita, tako mi je drago, da mi nebi bilo drae niti u sluaju da mene samoga izbavi! A to je Isus mnogo puta i pokazao, ukazujui se mnogim svecima upravo za njih. U samostanu Sv.Katarine u Napulju, pie u ivotopisu slub. Boje sestre Paole; postojao je obiaj da sveke veeri recitiraju u spavaonici Veernju za pokojne. Jedne veeri radi neke nepogodnosti to se dogodila ispustili su taj obiaj i otile spavati. Svetica je nou ula sa kora neko skladno moljenje. Digla se je i otila u crkvu; vidje je svu obasjanu svjetlom, te Anele uvare sestara, umjesto njih, kako pjevaju tu Veernju. Bio je toan broj anela koliko sestara. To pokazuje koliko na Gospodin cijeni nae molitve za due, isto tako koliko pazi na to da se one izvre, kao i aneli koje smo ve spomenuli. Praksa Dajte kruha i odjeu siromasima za pokoj vaih pokojnika. S. Pier Damiani, pria da se Ivan Patricio oslobodio vrlo tekih muka po molitvama jedne siromane enice, kojoj je on poklonio jedno krzno; a za P. Illariona dAnversa se ita u Augustinskim kronikama, dok je stavljao za stol nekog jadnog umornog starog siromaha, vidje svog oca onoga asa kako izlazi iz istilita. Molite danas za one due koje su ivjele siromane i jadne, te radi siromatva nemaju tko e zanjih moliti. Litanije... 15. DAN - O smilovanju Blaene Djevice Marije prema duama u istilitu I.Izmeu poasnih naslova koji se daju Bl.Dj. Mariji moe se dodati isto tako i Kraljica istilita. Ja sam, ree jednog dana Isus sv. Katarini, kao onaj bolesnik, koji jer voli sunce, moli da ga se iznese van i eka sunce, no ne osjea nita drugo do vjetra i hladnoe. Svakako to izraeno stanje je vrlo jadno i dokazuje svu ljubav koju Isus gaji prema nama! Gospodine, poe ponovno Svetica, zato toliko ljubi ta jadna stvorenja ? Jer su ti moja stvorenja, odgovori, jer su to moja stvorenja! Iz tog razloga se razgaljuje i Srce Bl.Dj. Marij. I ona kao Isus ponavlja, vi ste moja stvorenja. Ona nas je zaela na Kalvariji pod Kriem i od tog dana sve nas ljubi kao svoja stvorenja. Ljubi iste djevianske due, ljubi i plae nad grenicima, dolazi u pomo umiruima i onoga koji ne razumije, nastavlja ljubiti svu svoju djecu i nakon smrti. Ona meu mnogim titulama koje ima na Nebu, najvie voli da je se naziva Majkom; u poetku je bila samo Majka Isusova, no na brdu Kalvarije postaje Majkom i onih koji povjerovae u Njega, te tako postade i Majkom istilita. Ja sam, ree jednom sv. Brigiti, Majka svim koji su u istilitu i po mojim zagovorima njihove muke se ublaavaju. 27

Koliko dogodovtina bi se moglo pripovijedati! Pripovijeda bl. Alan da je neka dama od Aragone po imenu Alessandra, bila uzrok mnogim ljubomorama i mrnjama meu mladima onoga grada. Obratio ju je sv. Dominik; iz mrnje bacili su je u jedan bunar, a Svetac joj je pomogao u asovima smrti; preporuio ju je u molitve Bratovtine Ruarija, te i on sam moljae mnogo za nju Gospu. Ta njegova ki mu se doe zahvaliti i u ime dua koje su trpjele skupa s njom u istilitu, zamoli ga, da propovijeda svugdje da se moli Gospina Krunica za pokoj dua, jer po toj molitvi su osjeale najvie olakanje muka; Majka Boja pak, je posebno voljela one koji su molili Krunicu na tu nakanu. Ona po toj molitvi letjela je u Nebo, dok bi bez nje bila ostala tko zna koliko godina u istilitu! Koliko dua kada bi zapoele na vrijeme moliti Krunicu i stavile se pod zatitu Bl.Dj. Marije izbjegle bi ne samo Pakao, ve i tu strogu istilinu kaznu! II.Jednu potvrdu o toj Marijinoj njenoj briljivosti prema istilitu, i,a,o u ukazanju sv. imunu toku u XII.st. Tom gore navedenom Svecu Ona donese Karmelski kapularm te zapovijedi da se objavi po cijelome svijetu, da e Ona tititi na poseban nain one koji tokom ivota i na asu smrti, budu pobono nosili to njezino odijelo, te da e ih osloboditi iz istilita prve subote iza njihove smrti; no samo ako ga budu nosili na vratu i s njim umrli te izmolili njezin Brevijar, te budu uvali istou svaki prema svom statusu... U Papinskoj buli koja potvrdi sve to, dodane su ove rijei od strane Kraljevske osloboditeljice. Ako e meu redovnicima ili subraom biti onih koji e umrijeti zasluivi istilite radi vlastitih grijeha, ja u sii meu njih prve subote iza njihove smrti i povest u ih sa mnom na Svetu Goru vjenog ivota. A ja, zavrava sv.Otac, potvrujem tu na zemlji taj Oprost. U nae vrijeme taj predragocijeni dar, je jo mnogo olakan, jer umjesto Gospinog brevijara moe izmoliti 7 Oe naa, Zdravo Marijo i Slava Ocu, na ast sedam radosti B.Dj. Marije na Nebu ili samo 7 Zdravo Marijo za kapular; papa Pio X. dopustio je da se nosi samo Medalja Bl.Dj.Marije i Presv. Srca. Ostaje obaveza uvanja svete istoe prema ivotnom statusu; u sluaju pada, treba se ispovjediti odmah vrativi se tako u milost Boju; ostaje isto obaveza da se registrira u bratovtinu kanonski priznatom Karmelskom samostanu. Nita vie za tako dragocjeno blago! Vjerna svojim obeanjima, svake subote Majka milosra silazi u istilite i vodi u Nebo one koji su odravali te obaveze. Bl. Paola od sv. Terezije, dominikanka, ree, da kako bijae u ekstazi ba subotom, bi odvedena u istilite; vidje ga svega preobraenog, osvijetljen velikim svijetlom i pun anela koji letjee radosni meu due. Velika Kraljica istilita sie dolje u svoje Kraljevstvo i tjeila je ostale due koje su tako udile za slobodom; druge je razveseljavala svojom prisutnou i svojim majinskim uosjeanjem. III.Da se svakom subotom posveenoj Mariji slavi u istilitu, a jo mnogo vee slavlje se dogaa u svetkovinama, u danima Oprosta! U tim danima velianstvena Kraljica podjeljuje jo vie svoje darove i ete eta dua po njezinom zagovoru uzlaze na Nebo. (sve o kapularu moete saznati u knjiici Mali put br.6 koju moete nabaviti u naem Centru, op.ur.) S.Pier Damiani kae da je najsveanija svetkovina blagdan Uznesenja Presv. Dj. Marije. To je dan koji je podsjea na njezin slavni ulaz u to Kraljevstvo nebesko i svake godine izgleda kao da obnavlja taj blagdan i uzvienu radost. On navodi glede toga jedno autentino vienje. Ima jedan starinski obiaj Rimljana da posjeuju te noi s bakljama i upaljenim svjetiljkama crkve: tako se dogodilo jednom da dok je neka dobra gospoa, vrlo pobona Bl.Dj. Mariji molila u crkvi sv. Marije na Kapitolijumu, vidje izmeu ostalih ispred Presv.Djevicu, s nekom enom; ta ena bijae jedna njezina roakinja umrla prije dosta vremena... I pokojnica je moljae i bijae sva raarena u licu. Ali, niste li vi Maroncija ? ree joj sva u udu to je vidi. Da ja sam! Pa zato ste ovdje ?

28

Do danas bijah uronjena u prevruu vatru, najvie radi grijeha tatine i ljubavi za svjetskim, no na ovu svetkovinu Uznesenja Marijinog, Gospa me je oslobodila zajedno s mnogim drugim duama. Svake godine naa Kraljica ponavlja to milosre i oslobaa mnoge due da od tuda uu u Nebo, na dan njezinog slavlja. Da joj se zahvalimo i mi prolazimo po njezinim crkvama skupa s vama i pratimo vas u vaim pohvalama naoj uzvienoj Boanskoj Majci. Ti ne vidi, ve samo mene, no nas ima mnogo ovdje koje slavimo i hvalimo Bl.Dj. Mariju. I tako pripremi se, jer e druge godine biti zajedno s nama. To te eli obavijestiti Bl.Dj.Marija. Isti sv. Damiani navodi, da se dobra gospoa pripremala tokom one godine molitvom, milostinjama i raznim kreposnim vjebama za smrt; i kako joj je bilo proreeno razboljevi se par dana prije svetkovine Uznesenja Marijinog umrije. Radi te majinske dobrote Marijine, Crkva predaje njoj stvari koje se odnose na jadne due u istilitu: da due koje su otile s ovoga svijeta po zagovoru Blaene Djevice Marije i svih svetih, dou u vjeno blaenstvo. Stoga mi ne smijemo propustiti niti jedan dan bez arke molitve da nam pomogne tokom ivota i bude na pomo u asu smrti, no neka nas isto tako ne napusti u uasnom plamenu istilita. Oh, Kraljice istilita, u asu nae potrebe ne zaboravi na nas! Praksa Upiite se ve sada u Karmelski kapular, ako to niste ve uinili. Svi upisani, 16.srpnja, na isti nain kao u oprostu sv. Franje Assikog, oni koji se ispovjede i prieste, za svaki posjet oltaru Presv. Djevice Marije, alju jednu duu u Nebo! Priestite se i vi na blagdane Bogorodice. Molite danas za one koji umrijee bez milosti svetih Sakramenata. Litanije...

16. DAN Aneli, sveci i demoni u istilitu


I.U tom zadivljujuem bratsvtu Katolike Crkve, koje ujedinjuje u jednu jedinstvenu obitelj sve due vjernika, nitko nije zaboravljen i jedan drugome su na pomo; ivi mole za pokojne, po zasluenim djelima, a pokojnici pomau ivima po uinkovitosti njihove molitve; oni s Neba dolaze u pomo ivima i pokojnima sa svojom zatitom. Tako se je vidjelo kako Presveta Djevica Marija pomae onima koji su joj poboni; to isto vrijedi i za zatitu svetaca. O pomoi s Neba onim plauima u istilitu govore mnoge objave, a primjeri nam daju svjedoanstvo. Ve sam ispriao o kralju Dagobertu koji je bio udom osloboen po svojim svetim zatitnicima Dioniziju, Mauriciju i Martinu. S. Franjo Asiki je uvjeravao svoje fratre da ako budu vjerno vrili svoje sv. Pravilo, napose glede siromatva, da e im izmoliti odmah osloboenje iz istilita, a kronike Male Brae su pune tih predivnih objavljenih dogaaja. U Bollandisti /kronoloki ivotopis svetaca nekog reda/ se ita, da kada je umro fra Egidije, sveti pratilac sv. Franje, da je po Franjinim molitvama zadobio milost, da sa sobom povede jednu etu dua, koje su bile osloboene iz istilita po njegovom zagovoru. Mi dolje se moramo preporuiti naim svetim zatitnicima, da nam pomognu, ne samo u ivotnim potrebama ovoga ivota, ve isto tako, da nas ne zaborave u istilitu, te da nas zagovaraju kod Gospodina, da nas brzo uzmu gore u Nebo. Izaberite meu svecima vae Zatitnike, astite ih svakim danom zazivima i molitvama; oni vas svakako nee zaboraviti, u raznim ivotnim potrebama, a isto tako, moemo se nadati, i u istilitu.

29

Neki strogi i principijelni teolozi pouavaju da sveci ne mogu nita zasluiti za sebe, isto tako niti zadovoljiti za druge, te da nam ne mogu pruiti pomo u istilitu kod plaanja naih dugova; no nai sveci uvijek ostaju prijatelji Boji i kao takovi uvijek e Ga moi moliti, da bude milosrdan prema nama. Stoga neka naa molitva bude: Sveta Marija i svi sveti neka mole za nas kod Gospodina da od Njega zadobijemo pomo i spasenje. O dragi nai sveci ne ostavite nas same niti u jednoj naoj ivotnoj potrebi, no isto tako niti u stranoj vatri istilita. II. Mislimo da aneli, kako smo to ve vidjeli, imaju vei utjecaj u istilitu. To im dolazi po tome to su uvari naih dua, jer su im bile povjerene od Vrhovnog Milosra, da se brinu o nama, smatraju, da ih ne smiju napustiti, dok nisu stigle u Nebo. I jo vie, oni vole i potuju nae due, jer su stvorene od Boga, da ispune naputena i prazna mjesta u Nebu, kao druice u slavi, umjesto pobunjenih anela. Svi korovi aneoski se brinu stoga o tim duama i prema njihovoj moi im pomau. Sv. Mihael, izgleda da prihvaa due i da ih vodi k Bogu. Tako odzvanja Liturgija Crkve, koja u sv. Misi za pokojne, nakon to je molila Isusa Krista Kralja Slave, da se udostoji osloboditi due od dubine Pakla i ralja lavovskih, nastavlja moliti da sv. Mihael i Aneo uvar tih dua, da ih dovede na svjetlost svetosti, koja bijae obeana Abrahamu i njegovom potomstvu, u Zajednitvo svetih, do kraja vremena. Aneli koji okruuju nae oltare su nam na pomo kada ih se moli. Oni, vjerne sluge milosra Bojeg, sakupljaju suze uplakanih, molitve onih koji mole; ti Aneli koji nas od koljevke okruuju svakom panjom, skoro nas nose na svojim rukama, da se ne spotaknemo i ne padnemo, ti isti ne mogu nas nikako ostaviti u istilitu. Iz mnogobrojnih dogaaja, moemo ak rei da due znaju za nae potrebe; znaju tko moli za njih i spremne su nam pomoi kada ih se moli; To se dogaa posredstvom i zagovorom naih Anela, koji im donose sve spoznaje o naim potrebama, jer one ne gledajui Boga nemaju jo uvida u dogaaje na zemlji. To je miljenje sveope utvreno, te stoga jo vie volimo nae Anele, koji se toliko brinu o nama, te nas dre u zajednitvu s naim dragim pokojnicima. Kako smo to ve rekli; sv. Franciska Rimska, nam tvrdi, da na samrti svakog od nas, Aneo uvar prati na njegovo mjesto u istilitu, tjei ga i donosi Bogu sv. Mise, molitve i dobra djela uinjena za njegovu duu. Njezino je miljenje da i demon ulazi u najdublje istilite, i to je pravi uas za due; gledati neprestano to strano vienje i uti od njega predbacivanje svih grijeha na koje ih je on potakao. Zavrivi zadovoljtinu donjeg istilita, tada je taj demon naputa, dok dobar Aneo ostaje s duom. Oh! Budimo vrlo poboni prema naem Anelu uvaru, koji nam toliko moe pomoi i koji nas toliko ljubi! III.Iz ovoga se razaznaje to ta Svetica, koja je imala toliko korisnih rasvjetljenja za kranski svijet, misli o pitanju, da li je demonima doputeno ui u istilite i muiti duu. to se tie ulaska, bar u nekim zasebnim prilikama, to je objavljeno, ali ne mogu je muiti, no ve je teka muka samo da ih se vidi. Sv. Katarina iz Genove, koja je samo jedan puta vidjela tu uasnu spodobu kraj sebe, toliko se prestraila, da je zamolila Gospodina, da joj radije dozvoli da hoda po uarenom ugljenu nego da ga vidi drugi puta!... Uz to ona mrnja koju oni pokazuju prema Bogu, ono predbacivanje uvrijeda koje su poinile te jadne due i to toliko puta ponovljene, a za koje se tako duboko kaju, tolika im je sramota, tako da je ta muka gora od same vatre! Izgleda ipak, da demon ne moe ui ve samo u donje istilite, za kaznu onim duama koje zadovoljavaju teke grijehe, za koje su se pokajale, ali za koje Bog doputa i tu kaznu; od tuda se shvaa koliko su ti demoni tvrdokorni u mrnji koju nose u sebi!

30

U gornjim dijelovima, napose oni koji su grijeni iz neznanja ili iz slabosti imaju blizu sebe samo Anela uvara koji ih tjei. Isto sv. Marija Margareta Alacoque.je vidjela due obuhvaene vatrom kako mole za njihove dobrotvore, a Aneli su im drali podignute ruke u vis, te su ih poticali da ne sustanu u svojim molitvama. Ove objave se slau sa teolozima koji tvrde da je sluba Anela uvara dovesti nas, na mjesto koje nam je odredila Boanska Pravda; te nadahnjuju ive, da se mole za due pokojnika, a kada je zadovoljtina zavrena, da nas dovedu u Nebo. Svaki puta kada su sveti imali milost da vide istilite, uvijek su ga vidjeli s mnotvom Anela koji tjee, rasvjetljuju i slue duama. Oh! Budite dakle, ljubljeni i blagoslovljeni o dobri Aneli, radi djelotvrone ljubavi i dobra koje nam inite. Praksa esto pozdravljajte Anela vae kue. Sv. Franjo Saleki, uzlazei na propovjedaonicu, pozdravljao je anele svih svojih sluaa; to je pomagalo da je njegova propovijed bila toliko blagotvorna. Povjerite svaki dan neko dobro djelo svom Anelu, da ga odnese vaim pokojnicima. Nemojte sumnjati, on je siguran poslanik. Molite danas za one due za koje ste Vi i vaa obitelj obavzeni moliti. Litanije...

17. DAN O trajanju istilita


I.Kranska dua mora obaviti dvije stvari istovremeno, tj. vlastitu proslavu i ienje. Nedjeljive su jedna od druge, jer svako dobro djelo nam poveava zaslugu za slavu u Nebu, te nam se oprata dio muke koju smo zasluili naim grijesima. Dok prva prestaje istog trena nakon smrti, a mi emo morati ostati kroz svu vjenost na onom stupnju zasluga u kojem emo se nai toga asa, jer smrt nas zatvara u ono tajanstveno stanje, u kojem se ne moe djelovati. Druga stvar, tj. ienje od grijeha traje i jo se poveava iza groba, sve dokle god se u stvorenoj dui ne uniti svaka ljudska navezanost na stvorenja i svaka sjena te navezanosti, da bi dua bila slinija Bogu, preobrazivi se i postavi posve ista za svoga Stvoritelja. Tijelo i krv e nestati; i dobro je, da se ono to je propadljivo obue u nepropadljivost, i ono to je smrtno u besmrtnost. O toj posvemanjoj preobrazbi naega bia, ukazuje ona opominjujua zapovijed Isusa Krista: Podloite se zakonu Bojem, tako da ne padnete u ruke krvnicima, koji e vas zatvoriti u one zatvore iz kojih se ne izlazi dok se ne isplati i zadnji novi; evo rijei sv. Pavla, apostola istilita, koji vie cijelome svijetu u ime Isusa Krista; sveta je i zdrava, pa i sama pomisao, da se moli za pokojne da se oslobode svojih grijeha.Luter, koji je ivio dvadeset godina zahvaljujui milostinjama koje su vjernici davali za svoje pokojnike, podie pobunjeniki glas: Ne postoji istilite, Isus Krist je trpio dovoljno za nas!...To je Papina izmiljotina!... Mi naprotiv raskajani moramo uzviknuti sa svetim kraljem Davidom: Imaj milosra sa mnom, o Gospodine, jer moji grijesi prijeoe zbroj mojih vlasi i kao teak teret pali su na mene!...jer tolike tate misli, koliko samo beskorisnih rijei ili jo gore, zlih rijei, koliko samo zlih nakana u naem djelovanju; koliko samo uvreda u ljubavi, istoi, koliko alosnih primjera; koliko smo naeg ivota proveli u grenim navikama!... A pokora za sve to, gdje je ? Nae prihvaanje i strpljivost, da bi zadovoljili za te grijehe, gdje su ?... ivimo li mi blago, podvrgnuti volji Bojoj, spremni za dobro, puni ljubavi, dobri u siromatvu, kada smo oklevetani, u mukama radi potrebe due?... I ako su ti zahvati posvemanjeg probraenja od ovjeka grenika, bile prisutne i tako bolne kroz tako dugo vrijeme kod svetaca, a bile su potrebne pokore da se trese od njih, kako e biti teko i dugo, o Boe, moje istilite ?...

31

Potrebno je shvatiti da u odnosu na unutarnje ienje sve su due jednake u Nebu. Jedna e imati vie ili manje slave, no svaka mora biti posve ista! U tome moram biti slian svecima i anelima! Niti jedna mrlja niti jedna nesavrenost, niti trunak praha! Morat u postii savrenu istou, do krajnjeg unitenja! Sveci su izvrili tu bolnu preobrazbu na zemlji, rtvujui sebe same na kriu boli, ja u je morati izvriti na drugom ivotu, samo golo ienje., bez zasluga, bez uveavanja slave bez ikakvog dobitka, samo ostaje golo ienje! Dok sada svako moje dobro djelo uveava u meni svjetlost za itavu vjenost; istilite e me muiti, prihvatiti e me s neizrecivim stupnjevima boli, no kada izaem od tuda, imat u iste zasluge koje sam imao uavi tamo! Morat u platiti zadnji novi! O moj Boe, kako e biti potrebno da se sve to uni ti u meni? Ne samo grijesi, ne samo nesavrenosti, ve sve ono to me vee za ovaj svijet, da bih bio uronjen u gledanje Boga ? Koliko e trajati to moje istilite ? II.Trajanje istilita je proporcionalno, kako se to dobro shvaa, broju i teini poinjenih naih grijeha, isto tako, o pokori koju smo izvrili za njih. No kako je ta pokora vrlo mala, a grijesi su brojni, mora se zakljuiti da istilite traje vrlo dugo. Sv. Vinko Ferreri je imao jednu sestru koju je njeno ljubio, jer je bila dobra i nevina. No nesretnica, jednog dana, padne u teki grijeh, kojeg se je sramila ispovijediti; tokom mnogo godina ispovijedala se nevaljano. No, prije no to je umrla ispovijedi sve svoje svetogrdne ispovijedi te se tako spasi. Njezin brat je jako molio za nju, te jednog dana dok je sluio sv. Misu bi u ekstazi, tu ju je vidio svu obuhvaenu uasnom vatrom. to je to, sestro moja ? upita je Svetac. Nesretnica mu ispripovijedi svoj grijeh, te mu ree, da e ako se ne bude molio za nju, biti osuena na tu vatru do sudnjega dana! On udvostrui svoje molitve, te zadobije za nju veliko skraenje muka. No ta svetogra su bila uasni grijesi, te su muke trajale jo mnogo vremena. Ukazavi mu se nakon dugo vremena ree mu, da e zadobiti potpuni oprost ako odslui trideset sv. Misa. Svetac se pouri sluiti sv. Mise, te kada je sluio zadnju vidje je napokon slobodnu kako uzlazi u Nebo. Ova rije sve do sudnjega dana izgleda nevjerojatna, no i bl. Beda donosi primjere drugih tako osuenih dua. Ono to uasava je to meu te, sv. Lujtgarda smjestila je ak i jednog svetog Oca, jednog od najvrjednijih i najrevnijih za dobro u cijeloj povijesti Crkve, Inocenta III. Ukazao se toj Svetici te joj ree: Ja sam papa Inocent, zadovoljavam za grijehe, za koje bih bio u Paklu, da mi Presv. Djevica Marija, Majka milosra nije izmolila u asu smrti savreno pokajanje! No morat u ostati u istilitu, ako mi vi ne pomognete, do kraja svijeta. Svetica je molila jako puno, no koliko god je preklinjala milosre Boje, nikada nije primila nikakav znak da je bio osloboen. Sve to je impresionirajue, a sv. Balarmin ispriavi to uzvikne:Oh, jadnog li mene! Ako jedan sveti Otac tako veliki i dostojan hvale, koji je radio samo na slavu Crkve, a osuen je tako strogo, to e biti od mene!...No i Balarmin je bio ovjek Boji: to e onda biti s nama ? III.Ta vienja nas trebaju zdravo prestraiti, glede nas samih, jer zbog teke pokvarenosti ljudskog srca, neprestano samo sakupljamo grijehe; moramo se jako brinuti to e biti s naim dragim pokojnicima, za koje mi vjerujemo da su ve odavno u Nebu, dok se mogu nalaziti jo uvijek u istilinoj vatri. Na alost, bilo za nas, bilo za njih istilite nee nikako moi biti kratko, ako, kako smo to ve rekli, ne mislimo ve sada da ga skratimo dobrim djelima. Faber u Sve za Isusa donosi kako je jedna plemkinja iz Martignata u Francuskoj, postala redovnicom od Pohoenja, po savjetu sv. Franje Salekog, pod imenom s. M. Dionizija. Ova pobona redovnica, vrlo pobona prema duama u istilitu, imala je obiaj da se moli posebno za plemie i bogate u istilitu, a vrlo esto za najzaboravljenije.

32

Na blagdane B.Dj. Marije zadobivala je osloboenje mnogih dua. To se slae s onim to smo rekli o vlasti Presv.Dj. Marije nad istilitem. Jednog dana poslije sv. Priesti vidjela je duu jednog francuskog princa odmetnika, svoga roaka, koji je bio ubijen u dvoboju. Vienje ju je znatno prestrailo. Sestra poglavarica ju je poslije upitala to joj se dogodilo, a ona joj opie vienje koje je imala. Dua toga nesretnog princa, za koju su mislili da je izgubljena, nalazila se je, po velikom Gospodinovom milosru u istilitu. Umrijevi tako nesmotreno, zasluio je Pakao; no ree ona Svetica, u zadnjem asu osjeti kao prodorni val ljubavi i milosra Bojeg; ta je milost djelovala na njegovo srce, a zadobio ju je po molitvama dobrih dua, koje se mole za obraenje jadnih grenika. Umirui grenici imaju samo asak ivota da sudjeluju s milou Bojom; taj asak je dovoljan za savreno pokajanje... Mora se uvijek moliti Isusa i Mariju i svete zatitnike za taj zadnji as prosvjetljenja i milosti! Pa i ako izgleda da su nesretnici izgubili vjeru, vjera je kao mina spremna zapaliti se; jedna iskra milosti je pali i raspaljuje vatru ljubavi. Milost Boja je mnogo aktivnija no to mi to moemo zamisliti. U jednom treptaju oka Bog djeluje u toj dui od koje trai samo suradnju; istom brzinom i dua odgovara na tu milost, onda tek zaista osjea u sebi kako je predivno stvorena samo za Boga! Tako je govorila Svetica, uzdrmana uasno tekim i dugim mukama, koje je trpjela dua tog princa. Provela je devet godina u molitvi i tekim pokorama, da bi pomogla toj dui. U drugim vienjima napokon je saznala, da je uspjela vrlo malo skratiti muke istilita toj dui. Jao si ga u istilitu zadrtim grenicima! Praksa Priuite se da esto mislite na Nebo. Ferreri donosi u svojim propovijedima, o nekoj eni koja je morala trpjeti godinama u istilitu, jer nikada u ivotu nije poeljela doi u Nebo. U potekoama ponavljajte: Nebo! Nebo! I trpite dragovoljno za Nebo. Danas molite za one due koje e vam pomagati na asu smrti. Litanije...

18. DAN Kako se vrednuje vrijeme u istilitu


I.Vraam se na pripovijest o s. Dioniziji od Martignata, jer je neizmjerno vana. Sva zauena njezina Poglavarica, da devet godina muka, prikazanih tolikih sv. Misa, Priesti, Oprosta, nisu onom jadniku mnogo pomogle, tek mu neto skratile istiline muke odgovori: Ah! Majko moja, ve je mnogo ono to smo zadobili, Vrijeme u onom ivotu nema istu vrijednost kako kod nas. Godine alosti, rada, siromatva, bolesti na ovome svijetu, ne mogu se uope usporediti samo s jednim satom istilita! U tom sluaju dvije su stvari za razjasniti i potruditi se da ih se shvati. Iznad svega, mogu biti naa djela pokore, ili nae molitve za pokojne koje su zapravo beskorisne i moemo rei kao izgubljene ? Ne nikako; budimo uvjereni da se kod Boga nita ne gubi. Ako su ostale kao beskorisne glede te odreene due za koju se molilo, nisu zato beskorisne openito za istilite, a to se odnosi na tajne odluke Boje Pravde. Molitve i dobra djela koja se vre za odreenu osobu, svakako idu posebno u korist te osobe: no moe se dogoditi da onomu za koga se moli ne trebaju te molitve, a isto tako moe se dogoditi da radi tajnih Bojih sudova, sam Bog ne dozvoljava da te molitve idu u korist te due, te idu u korist due koja ih vie zasluuje. Brojna su svjedoanstva svetaca o tome. Po pravednom Sudu Bojem, sv. Mise koje su se sluile za svjetske bogatae. A koji su ih mogli dati sluiti za ivota, te pobono prisustvovati na njima, a to nisu uinili; te sv. Mise su bile dodijeljene jadnim siromasima, koji nisu imali sredstva da ih ostave za sluenje sv. Misa.

33

Sv.Marija Margareta Alacouqe donosi da sv. Mise za odreenog pokojnika, od strane roaka, vrlo visokog roda, a koji je tokom svoga ivota bio vrlo nepravedan, ona je vidjela kako su te sv. Mise bile dodijeljene onima koje je on povrijedio i nepravedno otetio. Tako Bog uvijek providencijalan, pravedan i milosrdan, ako je negirao djela zadovoljtine od strane dobre Dionizije za pokojnika, on ih je sigurno uputio za oprotenje onim duama koje su bile zasluniije i dostojnije tog oprosta! A tko moe rei Gospodinu:...podaj raun o onome to si uinio? Ono to je sigurno i nema o tome diskusije glede nas samih, niti jedno nae dobro djelo se ne gubi. Mi se samo moramo brinuti da ih s povjerenjem stavimo u ruke Boje. II.Druga stvar koja nas se tie glede vremena u istilitu jest da ne usporeujemo s onim to se radi ovdje na ovome svijetu. Kako smo to uli od ove keri sv. Franje Salekog, samo jedan sat u istilitu izgleda dulji no mnogo godina tekih pokora na ovome svijetu. To je radi tekih trpljenja koje trpe te due, te radi neizdrive enje za Nebom. Jeste li ikada probali kako je biti bolestan ? Kako su duge te noi!... Pa ipak nismo bili u vatri! U ljetopisima otaca Kapucina od 1618.god. iznaa se da je o. Hipolitu iz Scalva, u nekom samostanu u Fjandrama umro neki mladi novak, kojeg je on jako volio. Ostavi, no kasnije, na koru iza slube itanja, da se pomoli za njega, najednom ga vidje pred sobom svega uplakanog i tunog. Jako trpim oe moj, no Isus mi je dao tu milost, da se vratim te Vas zamolim da zadovoljite pokorom za moje propuste koje sam poinio; kada izvrite tu pokoru ii u u Nebo. Sine moj, ree mu Poglavar, to da ti kaem ? Uini pokoru pa ostani malo tako. Molit emo za tebe kada siemo u kor za molitvu pohvala. Nije jo preostalo dugo do svanjivanja, no jadni Novak poe uasno plakati, te pone oajno vikati: Zato me oe tako okrutno kanjavate ? Nisam nita uinio, no male propuste!... Otac sav uplaen htjede popraviti ono to je uinio no Novak je nestao. Sa srcem razderanim od bola probudi samostan, te pozove fratre u kor; nadajmo se da je to bilo dovoljno da spasi toga jadnog Novaka od tekih muka. Od tuda se vidi, kako su vrlo razboriti oni krani, koji misle na dugove koje mi svi imamo kod Boga; nastoje ih platiti strpljivou, milostinjama, nau vremena za Sakramente, te mirno podnose krieve i patnje na koje nailaze. O caru Mauriciju, kae Povijset Crkve, znajui da je puno sagrijeio, molio je vrlo esto Gospodina da mu da milost da zadovolji za njih tokom ovog ivota. Izgleda da ga je Gospodin dobro usliio, jer ga izda i zbaci s prijestolja njegov general Foca; vukli su ga po Konstantinopolu u lancima, odveli ga u cirkus gdje mu Foca stavi noge na vrat te dadne zadaviti pred njegovim oima sinove, napokon ubije i njega. Govori se da je tokom tog krvavog zloina poboan Car, svakako mislei na svoje grijehe i na ono to bi morao platiti za njih Bogu, iao samo ponavljajui: Gospodine ti si pravedan i pravedni su svi sudovi tvoji! Sretni mi, ako emo biti tako paljivi pri zadovoljavanju naih grijeha ve na ovome svijetu. III.Govori se o jednom slinom dogaaju, kako nam prenose Ljetopisi Male Brae, a dogodio se 1285. godine. Jedan od fratara bio je vrlo poboan svom Anelu uvaru; razbolio se i bolovao vrlo dugo; kako mu je dojadilo, poeo je moliti svoga Anela uvara, da mu iznmoli da umre. Poslije mnogobrojnih molitava ukaza mu se Aneo te mu ree: Ako hoe izvriti svu tvoju pokoru ovdje, jo e bolovati jednu godinu; ako hoe umrijeti, bit e osuen na tri dana istilita. Redovnik koji je trpio ve dugo godina zamoli da umre i zaista umrije, ili je tako izgledalo da je umro, dok su njegova subraa oko njega molila; no na uenje sviju malo poslije vrati se u ivot. Moj Aneo me spasio, ree, bio sam dobrano lud! Tri dana istilita odgovaraju za godine i godine trpljenja ovdje na zemlji. Postavi strpljiviji i bolji, sretan redovnik rastao je upobonosti prema svom Anelu, te je podnosio s velikom radou ostatak svoje bolesti. Tako je potvreno da se u istilitu gubi pojam o vremenu, ako samo jedan sat izgleda kao godine, to e biti s onima koji e morati ostati tjednima, mjesecima, pa i godinama?... 34

Ah! Moj Boe, ta pomisao je zastraujua te dovodi u pamet rijei s.Katarine to pie u svom istilitu: O jadnici, zato doputate da vas tako zaslijepi svijet, tako da uope ne mislite vie kako se rijeiti okrutnih muka u kojima ete se nai ? Vi ste sigurni da ete postii oprost Boji! Bjednici! Vi radite sve protiv njegove svete Volje, no njegova Pravda nee vam uzmanjkati i bit e potrebno na jedan ili drugi nain zadovoljiti je potpuno. Nemojte se varati govorei: Ispovijedit u se, zadobit u Potpuni Oprost, te u se tako spasiti. Samo da pomislite na patnju koja je tako teka, a kada bi to zaista znali, drhtali biste od straha! Praksa Jeste li vi moda oni krani kojima je uvijek dosadna crkva, dugaka Sv.Misa, dugaka Kruna, Evanelje, pokora od ispovjednika, sve je previe dugako, kada se radi o dobrim djelima ? Nesretnici! Vjerojatno e vam se initi predugako i istilite! Odluite initi dobro za vae dobro. Ako se radi silom avao se smije nama i naim dobrim djelima! Molite danas za one due koje su bile najpobonije Presvetom Sakramentu i Presvetom Srcu Isusovom. Litanije...

19. DAN O muci grinje savjesti u istilitu


I.Govorio sam o dvjema stranim mukama u istilitu, muka radi uskraenja, to se ne moe uivati gledanje Boga, te muka osjeaja, a to je vatra. Osobe razdirane, pa i od najtee boli ovdje na zemlji, nisu niti slika ovoj dvostrukoj boli. Sve ono to se trpi tu na zemlji, kae sv. iril bio bi samo predah, za one osobe tako izmuene onom dvostrukom boli, ona uasna vatra i ona naputenost od strane Boga. No tim dvjema mukama, pridruuje se i trea: grinja savjesti. Taj neumoljivi crv koji prodire srce, taj krvavi pratilac, koji neprestano grenu duu truje za svaki as grene sree u svijetu. Svi ti proputeni blaeni pozivi milosti koju nam je Bog pun milosra slao da nas privede k sebi, te nas stavi na put vjenog spasenja; sada u drugom ivotu, kada ih vie ne moemo prihvatiti, uasno su muenje. Dua koja se isti posve svjesna sebe same, prebire u mislima te ima pred sobom i pred oima svaki as svoga ivota. Poevi od asa kada poinje upotrebljavati svoj razum, vidi koliko puta je uvrijedila Oca Nebeskog, koliko grijeha milju, rijeima, zlim djelima! Nad tim grijsima se je milosrdno naklonilo milosre Boje i s oinskom ljubavlju ih je sve oprostilo; no ba ta svijest toga milosrdnoga ina nam prouzrokuje da jo bolje upoznamo njegovu dobrotu, te se stoga poveava bol i sram to smo ga uvrijedili. Iz ljubavi prema njemu, koliko tih neurednih osjeaja srca smo mogli uutkati; koliko smo mogli bolje i vie moliti, te bolje pouiti, izbjei tolika drutva, neke pekulacije, tatine, nedozvoljene strasti! Koliko sam oalostio Boga za jedno nita! Koliko sam zla uinio samom sebi!... Zaustavi se itaoe, s tobom samim hou razgovarati i uti radi kojih tvojih grijeha e ti osjeati grinju savjesti u istilitu; sada ima jo vremena popraviti se. II.No dua prosljeuje dalje u svom neumoljivom ispitivanju. Koliko je dobra mogla uiniti tokom svog dugog ivota, a ona naprotiv koliko je vremena izgubila! Kada bi bar sada mogla ponovo imati te blagdanske dane, one Marijine mjesece, one crkve uvijek otvorene kao oeva kua, ona milosna blaga sv. Priesti! Koliko je dragocjenog vremena potroila u gluposti, u beskorisnim razgovorima!... Bog joj je ipak davao dobra nadahnua i poticaje na dobro. S tolikim pomoima mogla je trati kao div prema najvioj svetosti, ona se je naprotiv zaustavila u hodu; ljubila je svijet i ostala je uivati i njemu, a sada je i to izgubljeno! Ohladila se u svojim pobonim vjebama, te je propustila mnoge milosti i planove, koje je Gospodin imao s njom. Kakva grinja! Kako je malo trebalo i mogla je biti u Nebu, a za to malo stvari nalazi se sada ovdje!... Oh, Boe, Boe na, vikala je jedna jadna dua, Ti si, Ti si previe dobar s nama; mi te nismo sluili, zasluujemo Pakao!... 35

Neki monah iz Opatije u Moscheti, pie tako u povijesti, jer je odbio neke lijekove, umrijevi, po noi, uli su ga kako plae i moli pomo radi svoje neposlunosti. Radi takove malenkosti plakao je Monah, muim se u vatri i neu izai iz te vatre dokle god me moja braa ne spase sa sv. Misama! Ajme, za tako malo nalazim se sada tu i trpim! Ta poslunost koja me je toliko nervirala, bilo je tako malo u odnosu na ovu uasnu vatru!... Tako za nekog brata laika, koji iz straha nije htio primiti sveto Ulje, u pola pjesme usred sv. Mise za pokop koja se je sluila za njega: Ajme, ajme, povie podigavi se sa svog odra, koliko trpim, koliko patim, jer sam odbio sveto Ulje! Kako nas strogo Bog sudi!...Oh, da sam primio sveto Ulje sada bih bio u Nebu! Ajme, glup sam li bio, mogao sam biti u Nebu!... Oh, davat emo raun za proputene milosti Boje! Neki nesretnik proklet ukazao se jednog dana sv. Umbertu, ree da je najgore trpljenje koje ga mui u Paklu, pomisao za kako malo je proklet i kako je malo trebalo da se spasi! Nesretnik je rikao te ustravio Sveca uasom! S tim razlogom plau i due u istilitu. Sv. Marija Magdalena usvojim vizijama, dok je promatrala kako ta duboka bol mui jadne due, tako ih je alila i toliko susojeala s njima da je osjeala kao da e umrijeti. III.Dua koja se isti nastavlja svoje preispitivanje. Sve joj stoji neumoljivo pred oima! Svaka molitva, svako dobro djelo, pridonjelo bi njenoj slavi, svaka pobjeena napast pribliila bi je Bogu za cijelu vjenost. Da je vie voljela Isusa, da ga je vie nasljedovala u trpljenjima, sada bi je On vie volio, ah, kad bi je Isus ljubio samo jedan stupanj vie! Pretrpjela bi muenitvo, bila bi rado sve do kraja svijeta u vatri!... No, na alost, sve je svreno. Aneo Gospodnji je izgovorio sud: Kunem se onim koji ivi u vijeke nema vie vremena! Jadne ljudske due, kakva tama se zgunjava oko nas!... Kau da nesretna Elizabeta engleska, jednog dana u zlom deliriju ree: Daj mi, o Kriste, etrdeset godina kraljevanja, i ja ti preputam Nebo! Bog ju je usliao, te je imala svoje kraljevstvo, no sada to radi ? Kakvo grizoduje za tu bjednu zamjenu!... (Jednom se je ukazala sva u plamenu.) No koliki od nas e morati osjetitiisto grizoduje, jer smo toliko puta zapustili ljubav i sluenje naem Bogu radi naih strasti! Koliko emo morati plakati, kad vidimo tolike nae poznanike tolike siromahe to nita nisu znali na ovome svijetu, ali su znali sluiti Bogu; koliko jednostavnih dua, no koje su, mudrije od nas, znale osigurati sebi visoko mjesto u Nebu blizu Isusa, koji ljubi jednostavne siromane i dobre, a mi emo sjediti sa nesmotrenima ovoga svijeta na zadnjim mjestima!... Oh! Brao moja, ako smo u prolosti odbacili uzalud vrijeme koje nam je milosrdni Bog dao za nae dobro; ako smo u prolosti bili toliko ludi da si kupimo vatru, ne nastavljajmo i dalje biti ludi, da ne bi morali plaati tako skupo uvrijede Bogu, kad se kasno pokajemo, te budemo prisiljeni samo uzviknuti sa glupima: Smatrali smo ivot dobrih bez asti, a evo oni su ubrojeni meu sinove Boje i dijele zajednitvo sa svetima a mi ostajemo daleko!... O Hortenziji Borromeo, nalazi se u franjevakim legendama, da kada je umrla u cvijetu mladosti, ukaza se sva sjajna i lijepa svojoj Poglavarici, u bijeloj sveanoj vjenanici te joj ree: Kad bih bar jo mogla ivjeti! Koliko grizoduje osjeamo jer nismo dovoljno ljubili Isusa! Molite da ubrzo idem vidjeti ga u Nebo! Oh! Koliko se trpi daleko od njega!... Oh! Brao! Ako toliko grizoduje poslije ovog ivota osjeaju dobri, koliko e taj crv nas jesti, ako ivimo mlaki i rastrojeni?

36

Praksa Ako niste uinili generalnu ivotnu ispovijed, pourite se. Da dobro uspijete kroz osam dana svaki dana izmolite De profundis, za due, a zatim ne bojte se. U pola sata gotova je svaka najvea ispovijed! Sv. Terezija je govorila svom ispovjedniku: Oemoj, oe moj, propovijedajte, propovijedajte protiv svetogrdnih ispovijedi! Mnogi preuuju svoje grijehe iz srama... a zatim su prokleti! Jedna generalna ivotna ispovijed popravlja sve. Molite danas za one due koje su grijeile iz slabostii neznanja. Litanije...

20. DAN Nae dunosti prema duama u istilitu


I.Dakle, Bog ljubi vrlo njeno te keri u istilitu, te stoga nita drugo ne eli ve da ih to prije postavi u onu slavu koju su zasluile. One pak, na alost nita ne mogu uiniti za sebe same; no ako si je On pridrao u ruci pravdu, radi koje je neophodnio da zadovoljtina bude potpuna i savrena, stavio nam je u ruke svoje milosre, te je povjerio nama na neki nain kljueve istilita, dozvolivi nam da im moemo pomagati dobrim djelima. I tu se pokazalo veliko milosre Bije, no isto tako velika je naa odgovornost pred licem Crkve. Mnoge su obveze krana, te jadni niti ne misle, na njihovu nesreu, te u tim obavezama zaboravljaju na one prema pokojnicima. Naa je vjera slaba. Ako oko ne vidi, srce ne vjeruje. Ako neki na susjed legne u krevet, spremni, to je vrlo pohvalno, nudimo mu nau pomo, zovemo lijenika, provedemo no bdijui kraj njega. Ako se dogodi neka nesrea, eksplodira auto, zapali se kua, stotinu ruku se brinu kako pomoi, pomae se ranjenicima, skae se u vatru. To se sve ini i to je dobro; ali zato mi, koji znamo da se tisue i tisue dua nae brae nalaze u najgoroj nesrei koja im se moe dogoditi, prema kojoj sve nesree ovoga svijeta su nita, mi kaem, koji smo tako spremni i rado se iskaemo u tim djelima ljubavi, ne suosjeamo ve neto malo ili nita prema duama ? I najgora trpljenja na ovome svijetu kratkotrajna su. Na kraju svoje muke dua se odjeljuje od tijela i odlazi. Za ta trpljenja nau se olakanja lijekom, prijateljstvom ili suosjeanjem. Vidjeli smo pak kako su strane muke u istilitu, kako su dugotrajne i kako im nema olakanja. Oh uasnog li ljudskog propusta ! to na svijetu smatramo ljude dostojnim nae panje, a svete due ako nas ostavljaju indiferentnima u njihovim bolima, koje, ako emo imati tu sreu da se spasimo, bit e nam druice i prijateljice zauvijek ? To potovanje ne moemo osjeati radi nae slabe vjere, jer kada bi se mislilo, da samo mi, samo mi im moemo pomoi, dobro bi shvaali nau odgovornost. Kako im se moe pomoi, sa tako malo rtve! Jednom Krunicom, milostinjom, sv. Misom, oprostom, kratkim molitvicama, uzdasima i kada bi se na to mislilo, gledalo bi se vie na veliki raun koji emo morati davati Bogu zbog tih naih propusta, te bi se mislilo na vrijeme kako prakticirati taj veliki in ljubavi. Ah! Gspodine, i ovdje moemo uskliknuti, umnoi nau vjeru, umnoi nau vjeru! II.Osuda koju e nam Bog dati na danu suda, jer Bog od nas iziskuje milosre, bit e nepromjenjiva; tko nije bio milosrdan milosra nee primiti. Sluzi duniku, onome kojem je mnogo oproteno, a ne oprata svom duniku onaj malidug: Zli slugo, vie ljutiti gospodar, zar nije bilo potrebno da ti bude milosrdan s tvojim drugom, kako sam ja bio milosrdan s tobom ? Uzmite ga i predajte ga krvnicima. To e se dogoditi onima koji nemaju milosra, napose onima koji nemaju milosra s duama, koje On toliko mnogo ljubi, koje toliko trpe, a koje su tako dobre. Ba tu Bog postaje osvetnik radi naputenog i siromanog.

37

Neka svjetovna gospoa ukazala se poslije mnogo godina iza svoje smrti jednoj svetici. Ona je skupo plaala zaboravnost radi primljenog dobra i za lijepi ivot kojeg je provodila! Ve je bila dugo godina u istilitu i nije znala do kada e biti, radi pravednog suda Bojeg, bila je zaboravljena od sviju. Ja nisam molila, govorila je, tokom mog ivota; za moje pokojnike, pripremala sam raskone pokope, kitila ih cvijeem, uinila sam sve kako se to radi u svijetu; na Uskrs i na njihove godinjice, nisam nikada uplatila sv. Misu za njih; nisam nita drugo uinila, samo sam tu i tamo davala male milostinje i sada me Bog kaznio. Nitko ne misli na mene, moji sinovi ive u zabavama i raskoi, kako sam ih odgojila. Tako radi pravedne kazne, sve sv. Mise i molitve od mog pokopa, Bog nije dao za mene! Na taj nain je uglavnom kanjem onaj koji nije imao milosra prema svojima!...Koliko u jo morati ostati ovdje zaboravljena ?... To ni sama ne znam! Ta pria bi nas morala dobro prosvijetliti. Sastanci, vijenci, pompozni pogrebi slue vie da zabave ive, nego to pomau pokojnicima; isto tako preuveliani pla, alopojke, jadikovke, to se tie pokojnika ne pomau mu nita. Tomas iz Cantipratesea pria da jedna njegova prabaka, jer je izgubila jednog sina, nije prestajala plakati. Jedne noi ukae joj se alostan i strog sin: Daj ! Prestani ve jednom uzaludno plakati, ve radije moli za mene; tu sam bez pomoi. Je li to ljubav koju osjea prema meni ?... Oh, kolikim duama bi bilo potrebno vie sv. Misa, milostinje siromasima i oprosta, nego pla, crnina i razni javni vanjski izraaji pijeteta! Nadajmo se, o moj itatelju, da se nitko nee morati na taj nain aliti na tebe! III. Sveci, koji su bolje od nas razumjeli tu zapovijed ljubavi, bili su svi vrlo poboni prema istilitu, a svoju pobonost su popratili s najveim i najteim pokorama. Mi koji smo njene konstrukcije, nikada neemo niti sanjati neto slino! Sv. Gertruda je svaku bolest poklanjala duama u istilitu, davala je sve zasluge preko dana, odriui ih se, tako da je na asu smrti doao avao muiti je govorei joj da je prokleta, jer nije uinila nita dobrog za sebe; i morao je sam Isus doi utjeiti je! Sv. Filip Neri zamolio je da trpi od bolnih gnojnih ireva na nogama, tako da ima svaki dan neto prikazati za due. Sv. Dominik je vrio pokoru biujui se do krvi, molei za njih Krunicu, koju ga je pouila moliti Bl.Dj.Marija. Sv. Lidvina ostala je 38 godina bolesna na daskama, te je poslije smrti obeala ii ih obradovati i olakati im muke. A tko moe rei to su sve uinili sv. Vinko Ferreri, sv. Bernard, sv. Magdalena i stotine drugih za istilite? O slubeniku Bojem Nierembergu pie; kako je bila bolesna njegova penitenkinja ili od straha pred smru, tvrdila je da e umrijeti u oaju, ak je odbijala primati svete Sakramente; on da je oraspoloi u nadi preuze na sebe da e zadovoljiti umjesto nje sve muke u istilitu; i zaista predana i pomirena s Bogom umrije, no od toga dana muile su tog herojskog patra najgore boli, te umrije nakon esnaest godina u tekim mukama. Sv. Nikola iz Tolentina da se pri svakom koraku sjeti njihovih muka, nosio je preko pasa jedan opasa sa eljeznim prstenjem, koji su mu kod svakog koraka prouzrokovali jake bolove, te su ga razdirali do krvi. Bl. Franjo iz Fabriana osim strogoe pravila, spavao je na podu, izlagao se najgoroj hladnoi, te je prikazivao svaki sat Ocu nebeskom agoniju Isusa Krista na kriu, te je preporuivao svima, da se mole za due u istilitu. Kad nije govorio drhtao je od straha! Mnogobrojne due koje je spasio svjedoe kako su njegove pobonosti bile dobro prihvaene. Tako bezbrojne pobone due herojski su prikazivale Gospodinu njihova trpljenja, koja izgledaju nadovjena; to je zato, jer je njihova vjera bila iva, te su razmiljali da oni sami nee nai milosra kod Gospodina, ako nee i sami biti milosrdni. A to mi mislimo ? Svecima se inilo sve to malo, pa su umirali drui pred sudom Bojim, a nama se ini previe jedna sv. Misa, post, malo milostinje, Krunica, djelo milosra! Bijednici! Bijednici! Dok gubimo nae vrijeme u ljenarenju ili u djetinjastim mislima, smrt nas eka, a Aneo e intonirati: Neete nai milosre, jer niste bili milosrdni!

38

Praksa Kod sv. Pretvorbe podignite oi prema svetoj Hostiji, te spustivi ih odmah kaite: Gospodine moj i Boe moj!...zadobivate 7 godina Oprosta. Isti Oprost ete zadobiti ako je izloeno Presveto, te ako izmolite tri Zdravo Marije na kraju sv. Mise, Presveto Srce Isusovo smiluj nam se. Stvorite iz toga svoje blago! Pouite i vau djecu! Danas molite za due koje najvie mole za sv. Oca i za povrat u Crkvu protestanata i otpadnika od vjere. Litanije...

21. DAN Nae obaveze pravednosti prema duama u istilitu


I.Iz onog to se reklo jasno se odaje neosporiva istina: Tko ne ljubi pokojnike, mora ih se bojati, naime mora se bojati Boga, njihovog osvetnika! Jo se vie mora bojati Boga, kada se protiv tih dua ogrijeimo bilo povredom same ljubavi, ali jo vie protiv same pravde, ako se ne bude vodilo rauna o obvezama koje su se prihvatile ili koje su nam ostavljene, a koje nam lee na savjesti i nad svim naim dobrima ili po naravi ili po prihvaenim obvezama. To je svetogrdna kraa, to je izdajstvo prema onima koji su imali povjerenja u nas. Takav ovjek se hrani na rtvama pokojnika i dri u vatrenom jezeru svoje dobroinitelje; on ih pokrada i otima sve. Koje kriminalno djelo moe biti gore od ovoga ?... Tko je ukrao ne moe se pridii tek tako, samo nadoknadom tete koju je prouzroio svome blinjemu: onaj koji pokrada pokojnike, kako e mu vratiti?... Ta okrutnost se uglavnom plaa ve na ovom ivotu, a svi to ve znaju, da ta dobra koja su krivo steena nee nikada donijeti sreu niti na ovome svijetu. Koliko obitelji jednom tako bogate i cvjetajue vidimo kako se rastapaju i najedanput; padaju u siromatvo poslije onog nasljedstva, koje je trebalo udvostruiti njihovo dobro! Koliko smrti, bolesti, nesrea u nekim obiteljima! Koliko cvjetajuih vlasnitva nestaju kao dim, nestaju kao prah na vjetru! Zato ? Onog dana kada e se sve objaviti, vidjet emo kako je pohlepan nasljednik trao preuzeti to nasljedstvo, nakon to je sramotno trgovao s onim malobrojnim sv. Misama, koje su uobiajene kod smrti; nije zadovoljio vezanim obavezama uz nasljedstvo, izbjegao uredbe /misli se napotvrdu o potpunom pripadanju vlasnitva/, milostima: vidjet e se, da su ta tako kupljena vlasnitva bila zapravo vlasnitva Crkve, bolnica, samostana, ostavljeni iz pobonosti njihovih predaka za sv. Mise, za dobrobit naroda, za smjetaj siromaha i bolesnika, za vjene molitve za pokojnike. To dobro nije uinjeno, a nalo se je mnogo razloga i prekrasnih argumenata za to, da se to ne izvri; tako ona stara unitena utemeljenja prouzrokuju mnogima, radi potkradanja dua, nesreu u obitelji. Puna je povijest tih pria: unitavajuih tua, pomora ivotinja, nadolih alosti, dugih i unitavajuih bolesti, nadole ba radi kraa poinjenih duama. Uvijek je tu nezaobilazna pravda Boja koja dostie poinitelja, tako da je postala prava poslovica; crkveno vlasnitvo ne donosi dobra nikome, pravi Katolici se suzdravaju od takove trgovine. II.No svakako Bog ne popravlja sve ovdje. Ovdje se daju samo male akontacije! Oni bijednici koji radi odvratne krtosti ili radi otvorene zloe, ostavljaju da se njihovi dobroinitelji tako mue, morat e na alost i te kako gore raune plaati.

39

U vrijeme Karla Velikoga neki stari vojnik umirui ostavi ono to je imao svome neaku, pod uvjetom da proda konja. est mjeseci iza toga jednog jutra dok je htio zajahati konja, vidje pred sobom svoga strica jako ljutog. Bijednie, ree mu, radi tebe do danas sam morao trpjeti neopisive muke. Bog mi se napokon smilova, ma jao si ga tebi!... Nakon par dana onaj mladi umrije. Ispovijedio je svoj grijeh i umrije raskajan, no to je bilo poslije s njime?... Koliko je morao trpjeti u istilitu ? Nije samo dunost pravednosti izvriti napisanu izjavljenu volju, no potrebno je to uiniti odmah, a ne ostaviti da prou mjeseci i godine. I to je neka vrsta okrutnosti. Kada bi neko stvorenje palo u vatru, moemo li nai isprike da ekamo da ga spasimo iz vatre ? Mi smo ve vidjeli to moramo zakljuiti o onim obiteljima, koje, da ne potroe malo novca, da bi doekali dok se skupe roaci, da molitva bude sveanija, ekaju tjednima da se slui sv. Misa za pokojnika!... Takvi propusti nerijetko se pronalaze i u kranskim obiteljima. Uvijek se radi o istom pomanjkanju vjere! Sv. Elizabeti Ugarskoj, poslije smrti ukaza se majka; stavi ispred nje plaui ju molila da joj odmah pomogne milostinjama, postom, pokorom i sv. Misama; odmah jer je trpjela uasne muke radi grijeha koje je poinila dok je bila kraljica. Isto bi nam rekao svaki na pokojnik kada bi imao tu milost da nam se ukae. Tako Dionizij Cartuzijski donosi, da kada mu je umro otac, utuen od velike boli, nekoliko je dana plakao, a da se nije ba mnogo molio za njega. No kasnije uini mu se da ga je vidio u snu, te mu se uini da ga dva demona htjedoe baciti u neku duboku jamu iz koje je sukljala vatrama on je vikao: Sine moj zato mi ne pomogne? Zato si me zaboravio? Pomozi mi, spasi me iz te vatre!... Taj dobar redovnik sav smuen pokaje se za ono to je uinio, to je razumljivo, poe za njega moliti i pomagati mu sa mnogim dobrim djelima i pokorama. Dakle, neka nam bude zaista na srcu da odmah pomaemo i da uinimo sve mogue, da vrimo dobra djela, ve prema tome koliko smo obavezni moliti za pokojnike. I jo vie stoga, jer ekanje mnogo puta odgovara kao da nisi uinio nita! I tu dobro stoji ona Isusova rije blaeni siromasi, jer dok u kuama bogataa, iza smrti jednoga od njih, pridaje se vanost nasljedstvu i tisuama gluposti te potpuno beskorisnim stvarima, siromasi se kleknu i mole oko pokojnika, te zapoinju moliti Krunicu za njega! III.Ovo to se tu iznijelo je od ivotne vanosti, te je dunost svakoga da dobro razmisli o dobrima koje je primio od svojih roditelja, ako nad tim dobrima stoje neke vezane obaveze, ako se je dozvolilo da se urue uzdignute kapelice, ako se je prestalo plaati sv. Mise. Ako smo se ogrijeili budimo sigurni da e naa obitelj i te kako platiti, no iznad svega budimo sigurni da is pripremamo jedno uasno mjesto u istilitu i ako uspijemo izbjei vjenu propast nae due! Imajte stoga milosra, o brao, sa samima sobom i to vam ne govorim samo tako da se primirite: Uinit u, no sada nisam u mogunosti! Uvijek je bilo teko ekati neto, bit e gore ekati u zatvoru u tminama i mukama! Da bi se izbjegle te tetne posljedice, treba savjetovati vjernicima da si osiguraju dobra tokom ivota, te da ine mnogo, a ne samo ono malo to je striktno potrebno i nikada ne ostavljati te obaveze koje smo mi duni uiniti svojim nasljednicima. Od tuda proizlaze dva dobra, ono dobro koje ste vi izvrili tokom ivota bit e vam jo od vee koristi, kao to je korisnija baklja to gori pred vama, od one koja gori iza vas; Na drugom mjestu neete oteati savjesti vae rodbine obvezama, koje najvjerojatnije oni sami nee izvriti. Ako ete biti tako glupi da ne naete nikada novca za milostinju, za molitvu, da obuete nekog siromaha, za Misije, za sveto Djetinjstvo, za jedno od tisuu Katolikih djela ljubavi koje vre dobri ljudi, a mislite da e taj novac vai nasljednici potroiti na vas, vjerojatno ete se jako prevariti! Pa i ako vai nasljednici ne budu toliko nezahvalni, kako moete traiti da oni vode vie brige o vaoj dui no to ste je vi imali tokom ivota?

40

U samostanu Fulda, donosi Tritemije, poslije smrti svakog monaha davalo se kroz trideset dana siromasima pokojnikov ruak. Godine 830. Kako je umro veliki broj monaha administrator, koji se je izgleda bojao da e previe potroiti, nije podijelio nita. Mislio je da su njegove nakane dobre, no naveer kad je iao u crkvu, vidio je sav u udu sve one monahe! Mrtvi monasi mu rekoe: Evo onoga koji nas je potkrao! Radi te okrutnosti prema nama, Bog e ga traiti raun!...ujutro kada su redovnici ili na kor, nali su ga na podu sveg utuenog, pa iako su zaista molili mnogo za njega nakon tri dana je umro. Nauimo se biti mudri na tuim nesreama. Praksa Svake godine dajte moliti Brevijar za pokojne, a ako ste siromani, bar jednu sv. Misu za zadovoljtinu obaveza koje moete imati u vaoj obitelji ili neki vai prei. Vi moete spasiti iz istilita nekoga koji je tamo ostao zaboravljen od sviju. Ostavite taj lijepi primjer vaoj djeci. Molite danas za due koje se mole za irenje vjere i za sv. Djetinjstvo. Litanije...

22. DAN Za koje due u istilitu se mora najprije moliti


I.Kada aljemo po naim dobrim djelima due u Nebo, mi uinkovito suraujemo zajedno s Isusom Kristom u otkupljenju; i kao njegovi suradnici ne moemo nego initi djela koja su mu neizmjerno draga, stoga nas uvelike blagoslivlja; no to djelo suradnje mi moramo vriti po zakonu pravde. Nema sumnje da smo prije svega obavezni moliti i sjeati se naih roditelja i naih predaka. To je prirodni zakon i kao takav ne moe se ukinuti. Prema sv. Pavlu, ako netko nema srca za svoje, a posebice za one iz njegove obitelji, taj je gori od pogana. Nai roditelji i bake i djedovi mogli su zapustiti neke vane obaveze, te su stoga moda osueni na duge muke. Jadni nai predci, moda su nas previe voljeli! Koliko njih je poinilo nepravdu, jer su htjeli dobro opskrbiti djecu! Jadni roditelji sada plaaju za to mukom, a tko bi im morao pomoi da ih se izbavi iz muka, ako ih mi zaboravljamo ? Sveci nisu nikada prestajali moliti za njihove roditelje. Slubenica Boja Katarina Paluzzi, saznavi da se njezin otac nalazi u istilitu, bila je strano utuena; poslije svih pokuaja pokore za zadovoljtinu, rtvovala se je da e trpjeti u svom tijelu muke koje su preostale njenom ocu; i Gospodin je uslia. Od toga dana njezin ivot je postao produljeno muenitvo. No na alost ne moemo svi imitirati svece! Moja ki je na zabavi, alila se iz istilita jedna majka; ja sam toliko trpjela za nju, puno sam radila da bih zaradila kruh za nju, te da je dobro odgojim!...Obeala mi je, da me nee zaboraviti nikada, zaklela se kod mog umirueg kreveta, da nee na nita drugo misliti ve samo na mene!... Sada odlazi po zabavama, plesovima, a ja tu plaem jer me mui bol radi njezinih grijeha i zbog vatre u kojoj se nalazim!... Evo glasa stotine i stotine jadnih dua! Daj, da ne plau tako nai pokojnici!...Isuse poalji svoja sveta nadahnua onima pozaspalima, kazni one koji grijee, tako da se prava pobonost probudi u srcima sviju! II.Na drugom mjestu naa obaveza, isto tako vana kao i prva jest moliti za nae duhovne oce. Ve smo rekli o istilitu sveenika i o obavezi koju imaju vjernici da im pomognu s njihovim najboljim molitvama; izmeu tih dobroinitelja svijeta ima nekih za koje moramo moliti ba mi. Meu njima je i onaj koji nas je krstio...Kad se ulazi u crkvu moralo bi se pozdraviti tu krstionicu gdje smo postali krani, no iz srca pomoliti se za starog sveenika, za kumove koji su sada ve umrli! Bio je isto tako jedan sveenik koji nas je propustio na sv. Priest, te nam je dao uspomene, ako ih nismo zaboravili! Bili su i oni drugi koji su se oinskom ljubavlju brinuli za nae due, koji su sjedili za nas u ispovijedaonici, te su strpljivo sluali toliko puta nae grijehe. Onim starim upnicima, moda ba moramo njima zahvaliti to nismo izgubili vjeru! Ma nad njima stoji teki teret, uasno optereenje u tako uzvienoj slubi i mogu se nai u tekim mukama!...Sada tko misli vie na te stare sveenike?... 41

Moda nitko! Pa ipak vidjeli smo kako je veliko i uasno istilite sveenika!... Molimo, molimo, bar mi za ije se je due brinuo, za one koji su nas obogatili darom dragocijenijim od suhog zlata i topaza, vjerom! Imamo jednu drugu obavezu, da se molimo za one za koje smo mi skrivili da su u istilitu. To se na alost moglo dogoditi, jer jo od djetinjstva mogli smo biti sredstvo skandala! Ako je netko sagrijeio zbog nas, jasno da zbog nas sada trpi. Tko sumnja da takovome ne treba pomo? Oh, dobro pazimo da nikome na ivot ne bude kamen smutnje, jer ako e biti uasan Pakao za prokletnika, nita manje nee biti strano istilite za onoga koji skandalizira druge, a uspio se spasiti! III.Na posljetku moramo moliti za nae dobrotvore i tu moramo smjestiti sve one koji iz istilita mole za nae potrebe. Vidjet emo poslije koliko dobra nam ine due iz istilita i ako nam uzvraaju stostruko za svako dobro djelo koje uinimo za njih; to su nai pravi dobroinitelji: Mi moramo arko moliti za sve one koji mole za nas. Raspravljaju da li je vie potrebno moliti za due u istilitu da se oslobode njihovih grijeha te idu u Nebo ili se moliti za grenike u svijetu da se spase i da ne zavre u Paklu. Svakako ini nam se vanije moliti za ove zadnje, no ipak sv. Toma je rekao: Molitve za pokojnike, molitve za njih su drae Bogu nego molitve za ive, jer ovi prvi si ne mogu nikako pomoi sami. Uostalom grenici ne gube nita. Znaju mnogo bolje one due, zaljubljene u Boga, te postavljene, po milosti Bojoj, da se mole za grenike i za one koji su nam na srcu, no to mi znamo o njima za ije bi se spasenje htjeli preporuiti Bogu. Moramo jo dodati da je pomo tim svetim duama vrlo draga Isusu i Presv. Djevici kao i anelima i svecima, tako da tom molitvom zadobivamo isto tako Srce Boje za obraenje grenika. Molimo dakle i zadobivajmo oproste za nau rodbinu, za sveenike, za one koji imaju pravo na nau molitvu, za one koji su nam se preporuili u molitve; molimo se za one koji su umrli iznenadnom smru, bez Sakramenata, za one koji su u svijetu ivjeli vrlo teko i oaloeni; molimo se za nae prijatelje, za one koji se mole za nas. Tako emo zadobiti dobre prijatelje, kako nam savjetuje Isus u svom Evanelju, u molitvama za umirue. Praksa Neki odreeni trgovac vrlo bogat, govorio je dok je umirao: Bio sam siromaan lutajui preprodava; moj otac, po ulici, dao mi je da molim Krunicu za pokojnike; prije no to je stavio robu za preprodaju na klupe; po sajmovima vodio me na sv. Misu, a kad je bio neki vaar, pa se dobro zaradilo, nosio je milostinju upniku za kojeg bolesnika. Na Uskrs, za fanik, kada je bilo malo blagdanskog veselja govorio je: razveselimo i pokojnike, pa platimo jednu sv. Misu za njih. Ja sam se drao tog pravila, dok oni koji su bili puno bogatiji od nas, vidio sam ih kako su sve izgubili; ja ostavljam svoju djecu u blagostanju. Je li vam se svia ova pripovijest ? Ne bi li vi mogli tako pouiti svoju djecu, da tako ine ? Danas molite za due posebno pobone Presvetoj Djevici Mariji. Litanije...

23. DAN O prekidu naih zasluga za due u istilitu


I.Svako dobro djelo koje izvrimo u milosti Bojoj, donosi sa sobom dvije stvari zasigurno, zaslugu, tj.plaanje dugova za grijehe koje smo poinili, te poveanje zasluga za Nebo. Ta zasluga za Nebo ostaje iskljuivo za one koji ine dobro djelo i nitko to ne moe oduzeti, ako to ne izgubimo mi sami po smrtnom grijehu; tu zadovoljtinu za dugove moe se, velikodunim inom ljubavi i po dobrohotnosti sv. Crkve predati za due u istilitu. Kaem, velikoduni in, jer predajui tu zadovoljtinu, mi ostajemo bez toga. No, kako bi se mi sami mogli razumno odrei tako vane stvari za nau duu?...

42

To je heroizam ljubavi, to je imitiranje svetaca, koji su davali cipele i mantile da bi obukli siromahe; davali su ak, kao milostinju, vlastiti krevet, dok su oni sami spavali na podu! Dobri krani znaju da u rukama imaju to dobro, i da mogu pomoi svojim pokojnicima, oni zato ine vrlo rado dobra djela, daju milostinje, idu na hodoaa, te se prieuju, strpljivo podnose svoje bolesti, klevete, mole i sve prikazuju Gospodinu za njih, nita ne zadravajui za sebe. Zar e sve to biti na njihovu tetu ?... Oni sveci puni ljubavi koji su davali svoja odijela, svoj krevet, oh, kako ih je poslije Otac siromaha obukao u predivna sjajna odijela u Nebu! Oni su dali jadna svoja odijela, a zadobili su prekrasna odijela slave! Isto tako e se morati rei o ljubavi u naim dobrim djelima. Mi dajemo malo iz ljubavi; to je Bogu drago, a ono malo to dajemo, on to uzima kao da inimo njemu samome; tako isto za pomo koja se donosi tim njegovim predragim kerima u istilite, on to sve naplauje vrlo velikoduno svojim blagoslovom. Ti blagoslovi padaju na nas kao dobra blaga kia, te nas sprjeavaju da poinimo ponovno mnogo grijeha, tako se spaavamo od istilita, te nam se poveava slava u Nebu. Dakle, oito je, da ako tako predamo nae dobro, ono nam samo jo vie daje, a da ne pomislimo da e nas due, kojima smo pomogli u kranskoj ljubavi, ikada zaboraviti vie. II.No kranska ljubav ide jo dalje. Mnogi su tako predali zasluge za svoja dobra djela cijeloga ivota, bez ikakvog zadravanja ili rezervi; ak su predeali i dobro koje e im se dati nakon smrti i zavjetovali su se za to. To se zove :Herojski in ljubavi za pokojnike. To je zaista herojski in, kojeg se mi usuujemo uiniti sa svim naim zaslugama, shvaajui dobro, da nama ne ostaje nita osim milosra Bojega; herojski in stoga, jer po njemu se odriemo sveg onog duhovnog bogatsvta zadobivenog po dobrim djelima, te onih molitava za pokojne koje e nam biti jedino dobro i nada na naem smrtnom asu! Pa ipak da se uini takvo neto nije potrebno biti svetac, bilo bi dosta da se zaustavi malo mislei na to to je to istilite. Oh! Kada bi se zaista zainteresirali malo vie, itav ivot bi proveli svetaki u strogoj pokori imajui smilovanja za te due! To je zavjet kojeg nam Crkva preporua, jer se ne radi o tome da se poklanjaju zasluge za dobro djelo koje se ini, to se tie nagrade u Nebu, no samo glede zadovoljtine za muke. Osobna zasluga da smo to dobro djelo uinili ostaje isljuivo nama. Ne bojmo se, Isus je onaj koji dobro plaa. Uini tu rtvu po rukama Presv. Djevice Marije, da ona raspolae kako ona hoe s tim naim dobrom. Zovi ga zavjetom, no moemo ga povui kada se to nama svidi, ne vee nas tekim grijehom. Da bi uinili takvo to nisu potrebne posebne formule, dosta je htjeti to uiniti. Nije potrebno ponavljati ga, no svakako je korisno, jer nam u srcu raspaljuje ar da umnoimo to vie dobrih djela. Kada uine taj zavjet, ti vjernici mogu zadobiti Potpuni Oprost svaki puta kada primaju sv. Priest i svakog ponedjeljka (dan posveen duama u istilitu) kada su prisutni kod sv. Mise; sveenici pak uivaju povlastice osobnog Oltara, svakog dana u godini. To znai da kod svake od tih sv. Misa i svakog Potpunog Oprosta, jedna dua kida lance i leti u Nebo! III.To veliko dobro nas potie da budemo to marljiviji, te nam isto tako mora biti poticaj ono to se dogodilo sv. Gertrudi glede toga zavjeta. Kako je ona u svojoj velikoj ljubavi sve poklonila, kako se je to ve prije reklo, sva svoja dobra za due u istilitu, demon na asu smrti doe napastovati je oajem, straei je, da je uinila vrlo loe ne ostavivi si nikakvo sredstvo za vlastito spasenje od velikog i uasnog istilita. Ti si bila glupa i ohola, govorio joj je demon, Isus ne moe biti zadovoljan tobom!

43

Strah ju je uhvatio za ono to je uinila, no Gospodin joj se smilovao. Ukazavi joj se sam Isus, da je utjei, oslobodio ju je svake sumnje, te joj ree: Znaj, da radi ljubavi koju si pokazala prema dragim duama, ja u te osloboditi od istilita; sve due koje si poslala u Nebo doi e ti radosne u susret i zajedno s njima ui e u Nebo. Svetica sva radosna ispria poslije itavu viziju, a zatim umre, otiavi uzeti nagradu za tako veliko dobro djelo to je uinila. Pourimo se dakle u dobrim djelima, prikazujmo Bogu za pokoj dua cijeli na ivot, muke i rad. Bl. Marija Villani, nikada nije vrila izvanredne pokore, samo strjelovitim molitvicama, te inei sve iz poslunosti, pa ak i najmanje stvari i prikazujui svakodnevno zasluge za ta dobra djela, uspjela je poslati u Nebo mnogobrojne due. Na Duni dan su joj zapovijedili da ostane kopirati cijeli ubogi dan neke samostanske rukopise, te tako nije mogla moliti kako je to ona obiavala za pokojnike; snala se je tako, da je tu poslunost prikazala Bogu, a molila je kako je mogla. Tolika je bila zasluga za tu njezinu poslunost, te je tako bio Isusu drag taj njezin posao, da joj se naveer ukazao Isus, da joj zahvali, te je uvjeri da je ba takvim nainom dala mnogo utjehe mnogim duama. Sv. Filip je prikazivao svaki dan teinu ispovijedaonice, te svoje studije, kao i sve svoje noi kod kreveta bolesnika, napose za svoje penitente i pokojne uenike: sl. B. Allegri zamiljao se je kako ulazi i silazi niz stepenice, da je kod Isusa u Pretoriju; jutarnje sate posveivao je bievanju, dok je kod zalaska sunca pozdravljao umirueg Isusa, ptice, stupovlje svoga klaustrala, rijei iz njegovog Brevijara sve ga je to na neki nain podjsealo na Muku Isusovu, te je sve to prikazivao za due. Sv. Leonard je 33 puta netom prije sv. Mise prkazivao vjenom Ocu predragocijenu Krv Kristovu!... Neka nam primjeri svetaca ne budu sterilni primjeri za nae due! Praksa Ako elite uiniti Herojski in ljubavi moete se pribliiti Presv. Sakramentu te zatim rei ovako: Predanje u volju Boju za as smrti Gospodine Boe moj, ve sada spremna i draga srca primam iz tvoje ruke svaku vrstu smrti, koja se tebi svidi da mi je poalje i to sa svim njezinim bolima, mukama i tjeskobama! Tko barem jednom u ivotu, poto se ispovijedio i priestio, izmoli tu molitvicu, predajui se potpuno u volju Boju, dobit e na asu smrti potpuno oprotenje svih vremenitih kazni, to ih je za svoje grijehe zasluio. Molite danas za one pokojnike koji se nalaze na vaem groblju. Litanije...

24. DAN O mrtvljenju i milostinjama za due


I.Na mrtvljenje bi se trebalo gledati s velikom panjom, jer to je krepost koja najvie utjee na nae vjeno spasenje, jer je Isus Krist izvritelj nae vjere rekao, da se ne moe uzai u slavu Boju, ako se dnevno ne uzima svoj kri. Na alost pokora i trpljenje su tvrde rijei, no mrtvljenje je djelo zadovoljtine smo po sebi najbolje. Kada se mrtvimo tj.kada strpljivo podnaamo glad, e, zimu, siromatvo, bolesti, kada ponizno podnaamo ponienja i klevete, te sve to opratamo i prikazujemo Bogu za due u istilitu, tada Boga privlaimo da nas uslia te nam bude milosrdan. to mi trpimo vie pomaemo duama da u istilitu trpe manje. Tko bi htio iznjeti to su sve pretrpjeli sveci, morao bi iznijeti ivot svakog od njih, jer njihov ivot nije bio nita drugo nego jedna duga, duga pokora i mrtvljenje.

44

Slubenica Boja Marija Franciska od Presv. Sakramenta, postila je o kruhu i vodi za istilite skoro cijelu godinu i nosila je danonono oko pasa cilicij...Sveti upnik iz Arsa, prikazivao je svojih deset-dvanaest sati u ispovijedaonici, demonska muenja koja je trpio po noi, svoje dugake postove, te je pouavao svoje duhovne keri; trpite neto malo za te jadne due! Ma mi ne smijemo naim postovima niti cilicijima tetiti naem zdravlju, mi nismo sveci... Dakle budimo sigurni, da i bez oslabljivanja naeg zdravlja i bez cilicija, moemo svakako prakticirati dobro naa mrtvljenja i zadobiti mnogo toga, jer Bog gleda zaista srce, tj.na nau ljubav. Koliko malih pokora i mrtvljenja nam nadolaze svakog sata! Koliko malih krieva! ivot je stalno muenitvo po malim tajnim ubodima! Koliko samo prilika prakticirati strpljivost u obitelji, u susjedstvu, koliko malih odricanja i neugodnosti! Bl. Emiliji iz Vercellia ukae se, nakon tri dana iza smrti, neka redovnica, sva blistajua od sree. Zato ? Jer je bila edna jednog dana, zamolila da ide piti vode u blagovaonu. No kako joj pravilo nije dozvoljavalo da uzima bilo to izvan obroka, poglavarica joj odgovori: Prikaite Isusu svoju rtvu na sjeanje njegove ei koju je osjeao na kriu. Ta dobra ki je posluala, te ju je sada to ispunjavalo radou! Jako pazimo dakle, na mala mrtvljenja, mrtvimo nae grlo uoi blagdana i na dane pokore koje nam Crkva nareuje; mrtvimo nae oi udaljavajui ih od opasnih predmeta, mrtvimo nae sebeljublje s poniznou Isusa Krista, ne ljenarimo u krevetu, ne rastresajmo se u igri, budimo spremni ii u crkvu...Uglavnom trpimo neto svakoga sata, te to predajmo u ruke naih Anela uvara, da to odnesu jadnim duama!...Oh! Kako emo ih utjeiti, koliko e tek one moliti za nas! II.Navezanost na svijet i na stvari, moramo mrtvjeti milostinjom. To je jo jedan izvor milosti za istilite. Kako voda gasi vatru, tako milostinja izbavlja iz grijeha. Ona je ta koja isti grijehe, te nam daje da naemo milosre, to su rijei Duha Svetoga. Milostinja je bila uvijek povezana kao primarna kod pomaganja pokojnima; kada se obavljao pogreb, uvijek se je pazilo da bude povezan sa siromasima. U antiknim Opatijama, na kranskim Prinevskim dvorovima, iza smrti svakoga lana, obiavalo se davati kroz trideset dana siromasima njegova porcija ruka, tako da siromasi mole za tu duu. Tako se je smatrala vanom tj.potrebnom molitva siromaha! Pouene i vrlo uinkovite su napomene Crkvenih oeva o milostinjama. Tako kae sv. Ambrozije, kada vam smrt otme sina ili oca, a htjeli bi mu jo posluiti nekako, a to sada ne moete vie, zapamtite, da nita ne moe biti tako dragocijeno pokojniku, kada vi to sve uinite njegovoj brai, tj.siromasima. Pmaui tako dui u osobi siromaha, brzo ete ga dovesti do vjenih dobara. Ako hoete, govorio je sv. upnik iz Arsa, da ne zakaete u vaim milostinjama, zamislite si u tom jadnom bolesniku, ili u siromahu to kuca na vaa vrata, da je to netko od vaih pokojnika, koji dolazi moliti vas milostinju, tako neete imati napast da mu je ne date! Misao je vrlo lijepa. Vai pokojnici zaista mogu ekati vau milostinju s veom enjom od jednog bijednika koji vam lupa na vrata. Mislite malo na to! Ve od IV.st. Krisostom je pouavao da se dri jedna mala vreica objeena na krevet, te da se svake veeri u tu vreicu ubaci koji novi. Taj novi sutradan ete dati nekom jadnom proscu, tako e nekome od vaih pokojnika to pomoi, a vi ete zadobiti blago u Nebu. O tom blagu na Nebu govorio je sv. Augustin kada je pisao: Ako hoete dobro upotrijebiti vae bogatstvo, razdajte ga svega u milostinji. Takvoga jedino moete sauvati zauvijek. Sretni mi ako se znamo okoristiti ovim poukama, dajui za milostinju novac koji emo ubrzo ionako morati napustiti, no osigurat emo si ona dobra na Nebu koja nikada ne prestaju.

45

III.Dakle milostinja je potrebna za ive i za mrtve. Bogataima ne preostaje drugi put ozdravljenja nego davati milostinju, jer tko je vie primio vie e odgovarati; no da se podvostrui vrijednost, bez obzira u koju svrhu se daju te milostinje ili za koju potrebu drutva, uvijek bi trebao biti na prvom mjestu nakana za pokojne u davanju tog milodara ljubavi. Milostinja siromahu za pomo nekom pokojniku je korisna dva puta; tu bi se isto tako svaki puta moralo moliti siromahe da se mole za tog pokojnika. Vidjeti siromaha kako eka na naim vratima kruh i moli, to je zaista dirljiv prizor. Tu molitvu siromaha, Bog usliava gore na Nebu, sluaju ga due naih pokojnika u istilitu i svi se slau da na nau kuu siu blagoslov i milost. A o vama siromasima to e se rei ? Bog ljubi siromahe, a Isus je dobro rekao siromasima, ali pazite morate biti dobri i strpljivi, ne smijete zavidjeti, mrziti bogatae, morate moliti iskreno za due vaih dobroinitelja. I vi ste obavezni davati milostinju: bogata e vam dati kruha, lijekove, odgoj, utoite, a vi dajte vau molitvu. Stavite ih na stranu skupa s vaim trpljenjima, molite za pokojnike. To je uzajamna milostinja, a potrebe se mogu izmjeniti: Kada vi ne bi voljeli bogatae i ne bi molili za njih, vi bi bili zli siromasi, isto kao i bogatai kada vam ne bi pomagali, bili bi zli bogatai. Dajmo, dakle, nae milostinje vedra srca, s vjerom i briljivou, te e one postati ozdravljujui i osvjeavajui balzam na ranama koje izjedaju due naih dragih pokojnika plamenovi vatre. Praksa Savjetujte siromasima da po putu mole Krunicu Isuse moj milosre za pokojne u vaoj obitelji. Molite je i vi sami svakog dana 3 ili 5 puta, ve prema vremenu koje imate na raspolaganju. Pobrinite se da pouite moliti one koji je ne znaju moliti. esto prikazujte Predragocijenu Krv Kristovu. Molite danas za one due, koje se mole za obraenje zlih sveenika. Litanije...

25. DAN O molitvi i sv. Misi za pokojne


I.Ljudi koji mole su najvei dobroinitelji drutva; tako je rekao neki kranski filozof. Tako se moraju proglasiti i najveim dobroiniteljima istilita. Ubrajamo li se mi u taj broj ? To moramo biti, jer molitva za istilite mora biti opa molitva, ustrajna i arka. Mora je pratiti rtva protiv nae udobnosti, jer se radi o plaanju dugova neumoljivoj Pravdi Bojoj, za due koje nita ne mogu ispraviti. Dokle god e postojati istilite, bit e potrebni i ljudi koji se mole i to se mole mnogo, jer je potrebno silom udariti na Srce Boje, O moj itaoe, izaberi od mnogobrojnih molitava one molitve i one pobonosti koje se najbolje uklapaju s tvojim duhom i prema kojima osjea najveu naklonost, jer iznad svega potrebno je da dua uje. Dua mora suosjeati. Sveta molitva Crkve je De profundis. Ta je zaista molitva pla due, uzdah za spasenjem. Sl.B.P. Corneille je molio tu molitvu svaki puta kada je izlazio iz kue ili si je prao ruke, ili se je probudio nou ili je pak vidio neki Kri na putu. Neki sveti redovnik ju je molio na koljenima pred tabernakulom, te propustivi je jedan puta prolazei kraj groblja uo je ovaj jauk pokojnika koji se uzdigao iz zemlje: Ah! Onaj koji je proao nije molio blagoslov Boji za nas! Nekog katolikog vojnika slijedili su Kalvinisti, i pria se, da su ga skoro dostigli; on se zaustavi kod nekog tabernakula da se pomoli, kako je to uvijek obiavao; no vidje kako vojnici koji su ga slijedili prolaze naprijed pokraj njega, a da ga nitko od njih nije zapazio; tako se je spasio. Kratka molitva vrlo korisna je Requiem aeternam. Ponavljajmo je esto i mi, svakoga sata: Pokoj vjeni daruj im Gospodine, i svjetlost vjena svjetlila njima, poivale u miru, Amen.

46

Molitva bogata oprostima jest Krini put. Sam Isus Krist savjetuje tu molitvu sl. B. Mariji iz Antigna, te joj ree da je vrlo korisna za oslobaanje dua iz istilita. Sv. Leonard irio je meu vjernicima tu sv. Vjebu, kae da se nekom ovjeku vrlo pobonom prema Muci Isusovoj ukazao Isus Krist, misli se da je taj ovjek bio isti sv. Leonard, rekavi mu: Prakticirajui Krini put napunit e me utjehom, kao da mi ti sam pomae nositi kri! itajte po koji puta dobru knjigu, koja e vas pouiti da dobro izvrite tu pobonost razmatrajui Isusovu muku, te izmolite ovu pobonu vjebu. Treoreci sv. Franje mogu moliti Krini put gdje hoe i koliko puta hoe izmolivi jednostavno est Oe naa, Zdravo Marije i Slava Ocu, za Crkvu i za Papu! II.No ima jedna molitva u Crkvi, koja po svojoj vrijednosti u sebi samoj nadilazi po vanosti sve druge molitve, a to je sv. Misa. Sv. Misa je obnova Muke i Smrti Isusove. U sv. Misi ne prikazuje ovjek Bogu Ocu svoje raskajano i ponizno srce, te se poklanja pred Boanskim Velianstvom, ve je sam Isus Krist koji moli i ponizuje se za nas. Stoga sv. Misa uzdignuta u Nebo uasava demone, te dri Crkvu u njezinim olujama, a u istilitu je prva nada! Sv. M. Magdaleni koja je dnevno pedeset puta prikazivala Predragocijenu Krv Vjenome Ocu za pokoj dua, Boanski Spasitelj jednog dana joj dade da vidi, mnoge obraene grenike, te mnogobrojne due izbavljene iz istilita, ba po tim zazivima; zar moe biti da to nije obnova Isusove Muke i Smrti ? Stoga u svim vizijama svetaca jadne due trae milost sv. Mise; uvijek je sv. Misa ta koja e platiti njihov dug, koja e im dati da uzau u Nebo i to u onoj mjeri kojoj su i same za ivota prakticirale i prikazivale za druge sv. Misu rtvu. Pokoji puta ista Svetica ih je vidjela kako dolaze na sv. Misu i prisustvuju, oh! S kolikom pobonou su gledale Presveti Sakrament! Ah! Zato kranski narod nema te pobonosti za taj Presveti Sakrament?... Zato svakodnevno to blago u rukama sveenika ne prikazuje Bogu, za tolike due koje ekaju i podiu ruke, viui, da se ima milosra za njih ? Koliko bi im se muka olakalo! U vrijeme Muenika, kada su u zatvorima ispovjednici vjere leali u okovima i lancima, poneki kranski sveenik je usopio sii dolje potajno, da bi sluio sv. Misu, te se dogaalo po koji puta, da meu mnogim milostima koje je Isus inio svojim velikodunim vjernicima, oko sveenika celebranta, da su padali lanci s ruku i s nogu jadnih zatoenika, te su ostajali slobodni. Tu istu milost Gospodin udjeljuje i zatvorenicima u istilitu. Mnogim svecima due su dolazile povjeriti da su tokom sv. Mise bile osloboene muka. Oh, koliko su molile da ta sv. Misa bude to dulja i poboniija! Jednako tako trebamo i mi raunati na velike milosti to ih primamo na sv. Misi. Sjetimo se onoga to su nam rekli:Da na zemlji nema ve samo jedna sv. Misa, pa makar to bilo na kraju svijeta, bilo bi vrijedno hodati, itavi ivot da se moe sudjelovati na toj sv. Misi! A mi s koliko nehajnosti gubimo tolike sv. Mise! III.Ako toliko vrijedi kad im je dozvoljeno da sudjeluju kod sv. Mise, koliko e im tek pomoi prikazana sv. Misa za pokoj njihovih dua. I zaista, sv. Misa ima zajedniko dobro za sve vjernike, no na poseban nain za osobu za koju se prikazuje ta sv. Misa. Mi moramo nastojati dati sluiti svake godine sv. Misu za obaveze koje moemo imati prema nekima: Sv. Misa ima neizmjernu vrijednost i bila bi dosta samo jedna, da oslobodi iz istilita sve nae pokojnike i jo vie da isprazni potpuno istilite; no dragi Bog ne daje svu vrijednost, ve samo jedan mali dio, prema naim zaslugama, i prema njegovim skrivenim naumima. Stoga se naa ljubav ne smije zadovoljiti s ponekom sv. Misom, ve kako se moe, potrebno je dati da se ee ponovi sv. rtva, tako da uvijek po novim zaslugama darovane milostinje i po vjeri pokazujemo, da moemo postati dostojni plaanja svakog duga. Tako je to radio sv. Augustin za svoju majku i to stoga jer ne znamo u kojoj se mjeri ta sv. rtva primjenjuje; Crkva dozvoljava godinjice, te da se prikazuju sv. rtvene Mise i za samo jednog pokojnika.

47

To je ono to obraa na katolicizam i najbolje protestante. Oni samo kau, naa protestantska Crkva o naim pokojnicima uti zaleenom utnjom; Katolika Crkvana protiv skida sa groba tu strahovitu utnju, nastavlja komunicirati s njima i poslije u zajednitvu sa rtvama, te se tako utjenije ivi, kao da ostaju u stalnoj blizini sa svojim dragima koje su izgubili. Hou postati katolikom, rekao je neki ueni Luteran, kako to iznosi Wals, samo zato da mogu svakodnevno ostati sjedinjen sa svojim dragima! Sakupimo, dakle, nae male tednje i dajmo sluiti sv. Mise za one za koje smo moda obavezni moliti. Moe nam se vratiti samo sa jo veim dobrom. Neki siromaan djeak, siroe bez roditelja, izubijan i izbaen iz kue, nae jednog dana kovanicu. Bio je veoma siromaan, moda je bio i gladan, ali umjesto da je potroio za sebe, sjeajui se svojih roditelja, odnese novac u crkvu da plati sv. Misu. Od toga dana, sve se promijenilo za njega. Prihvatili su ga, dali su mu da studira, te je postao sveenikom, zatim biskupom, a onda kardinalom; branio je vjeru svojim pismima punim mudrosti; umro je kao svetac. Taj je djeak bio sv. Pier Damjani, nauitelj Crkve. Neki dobar vratar pitao je pobone osobe i sveenike koji su dolazili u Institut koji novi za milostinju; ivao je i krpao, te je tako i na taj nain zarivao koji novi. On je stari krtac, mrmljali su, to radi s tim novcem ? No istina je bila ta, da on nikada nije posjedovao jednog jedinog novia! Do svoje smrti uspio je dati sluiti preko etiristo sv. Misa za pokojnike! Praksa Prisustvujte to vie sv. Misama, te idite na sv. Priest. To je bila posebna pobonost sv. M. Magdalene, koja je na taj nain spasila iz istilita svoga oca i mnoge druge. Bl.Ivani Karmelianki, jer je bila bolesna, nije mogla ii na sv. Misu i sv. Priest, kako je to obeala nekom pokojniku; jedan Aneo joj donese sv. Hostiju te joj ree: Tako hoe Isus. Danas molite za one due koje na poseban nain preporuuje Presveta Djevica. Litanije...

26. DAN to sve ine due za duhovnu dobrobit svojih dobroinitelja


I.Due u istilitu su sjedinjene s nama po srodstvu ili milosti, tako da ne moemo niti mi, po nekoj stravinoj okrutnosti ostati indiferentni na njihove boli: No ono to i po emu posebno zasluuju nae suosjeanje, jer jadnice, kako smo to ve naglasili nemaju nikoga tko bi im pomogao osim nas. Siromah na neki nain se snae za komadi kruha, alostan nae uvijek nekoga tko s njim suosjea, bolesnik lijek: jedino jadne due nemaju se kome obratiti: Milosru Bojem ne, jer je prolo vrijeme milosra, sudruicama u nesrei isto tako ne, jer se sve nalaze u istoj nemogunosti, svojim molitvama isto tako ne, jer mogu moliti ali uzalud, jer molitva za njih osobno vrijedi samo dok ive u svijetu. Sada je dola ona tajanstvena no po kojoj se ne moe vie djelovati. One imaju samo nas! Od tuda proizlazi ta velika obaveza da im pomognemo, a i dragom Bogu inimo veliku radost ako ih ne prepustimo samima sebi. Svaka pomo koju im pruamo ujedno poveava slavu svetom Utjelovljenju Isusa Krista; zbog asti koja se pridaje njegovim zaslugama, te ulazei u slavu Boju dovravamo djelo Otkupljenja. Marija, Majka dua u istilitu, te milijuni Anela nekada njihovi uvari, sveti zatitnici, sav Nebeski zbor, iekuju s radou i zanosom njihov ulazak u Nebo!...Vidi li sada koliko je velika naa odgovornost, o kranine, ako se to sve iz naeg nehaja ne ostvari to ranije ? Moe li sam Bog tako lako oprostiti to smo pustili da tako dugo trpe tolike dobre due ? to ti radi ovdje sa svojim vremenom ?

48

Sv. Franjo Saleki nas pouava da se u toj pobonosti, nalaze sva djela milosra, mi tada dajemo jesti gladnima, piti ednima, plaamo njihove dugove, te ih oblaimo blaenom vjenou, oslobaamo ih najgoreg zatvora, smjetavamo umorne i iscrpljene hodoasnike u kuu naeg Oca, mi tjeimo alosne...Ne prakticirajui tu pobonost mi ne prakticiramo nita od svih tih djela milosra! A to emo moi odgovoriti kada nas neumoljivi Sudac bude na svom sudu opomenuo: Bio sam gladan i nisi mi dao jesti, bijah bolestan i u zatvoru i nisi me posjetio, bio sam naputen, siromah, tuan i nisi me utjeio!... Ako sada ne ponemo vriti ta djela milosra, tada mu neemo moi nita odgovoriti. II.Ta razmiljanja su podosta ozbiljna i takvog karaktera da je ve iz straha pred sudom Bojim, potrebno da kranin pokrene mnoga dobra djela; ako nas niti taj strah ne potrese, moralo bi nas pokrenuti veliko dobro neprestane zatite koju nam daju te blaene due, da im zahvalimo za svaki in ljubavi pa i za najmanju njihovu panju prema nama. Nevjerojatna je zahvalnost istilita! Kada mi je potrebna koja milost, govorila bi sv. Katarina Bolognska, uvijek se obraam duama u istilitu, jer one mi je zadobiju od Boga i primjeujem da sam svaki puta usliana. I zaista nemogue je da te due tako savrene, kakve god da su bile u svijetu njihove mane, zaborave pobone svoje dobroinitelje. Nezahvalnost ne kraljuje u istilitu. Te dobre due nisu tako rastresene kao mi, od najrazliitijih osjeaja i misli, trae Boga, ljube sluge Boje, mole za one koji im pomau, pritiu potrebnima u pomoi koliko ih vie izdiu iz njihovih muka, toliko im ove uzvraaju podrkama i molitvama. Tako se je vidjelo mnogo puta kako due iz istilita poznaju svoje dobroinitelje, te kako isto tako znaju posredstvom svojih anela za njihove posebne potrebe. Vidjelo se isto tako kako im spremno pomau i mole za njih. Lijepa je slijedea objava sv. Brigite. U jednoj od njezinih slavnih ekstaza, vidjela je jednog velikog i svijetlog Anela u istilitu, koji je vikao:Neka je blagoslovljen onaj koji sa zemlje alje molitve i dobra djela tim duama, jer Bog inae iziskuje da ih, bez pomoi ivih, vatra oisti sve do posljednje mrlje!... Iza njegovog glasa uo se je kor glasova olakanja iz raznih dubina i sa svih strana:O Isuse po tvojem milosru nadahni ljubavlju prema nama tvoje sveenike i srca tvojih vjernika, tako da nam pomognu milostinjama, molitvama i oprostima!... hvala Isuse, oh Isuse povrati svakome tko nam pomogne i doe u pomo, ti ga nagradi o Isuse, tko ima saaljenja prema naim bolima...Tvoja mo je beskrajna, vratit stostruko tko nam prui pomo u naim patnjama!... Tako se u istilitu moli za nas bez prestanka danonono, jer ne odmaraju se od svojih patnji ni danju ni nou. Oh, moja kranska brao uinimo i mi isto tako za njih! Neka se i sa zemlje uzdie taj kor glasova traei milosre zanjih! III.Izmeu dobara koja su nam potrebna, svakako na prvom mjestu su duhovna dobra. Stoga te dobre due najprije mole ta dobra za nas. No na alost potrebe due mi ujemo tee od onih tjelesnih, stoga mnoga dobra koja sada primamo, po zagovorima tih dua prolaze nam neprimjetno. U asu napasti, straan as, u kojem se odluuje ivot ili smrt due, as borbe u kojoj na Aneo i demon oekuju sa zebnjom, a Isus gleda alostan, nae kretanje prema naoj propasti; taj as se ponavlja tisue i tisue puta na dan; u pomo svojim dobroiniteljima uzdiu se uvijek spremni zagovori dua kojima smo uinili neko dobro. Molitva tih svetih dua moe zadobiti za jadnog napastovanog obilje milosti da pobjedi kunju. Koliko majki i oeva pomagati e iz istilita na taj nain svoju djecu i unuke: Kolika je samo revna briga za njih! Napose u zadnjem asu, u onom uasnom asu, kada demon svom snagom nastoji da nas uniti zauvijek, as plaa i uasne naputenosti tada osjete oni koji su poboni prema duama u istilitu, nagradu za dobro koje su uinili. U ivotopisu sl. B. Marije od Presvetog Sakramenta, da kako je bila vrlo njena prema trpljenjima tih jadnih dua, svakog dana je za njih molila asoslov za pokojnike, Krunicu, postila je vrlo esto o kruhu i vodi, bievala se do krvi, te je sve svoje muke prikazivala za njih, ak i demonska muenja. No kako nije bila zadovoljna svim tim, stvorila je jedno zajednitvo molitve; svaki puta kada je mogla vidjeti kojeg sveenika opominjala ga je i preklinjala da propovijeda o tome i iri tu pobonost za due; sakupljala je milostinju i davala da se slue sv. Mise za njih. 49

Zaista je neizmjerno bilo dobro koje je tim djelima inila. Due su joj uzvraale dolazei u njezinu eliju, pozdravljale su je kada je ulazila u crkvu najljepim imenima; upozoravale su je na avolske prijevare, da se ne boji, te su zajedno s njom arko molile, te su ljubile kri koji je nosila; ukazivale su joj za koga mora moliti i mnogo drugih stvari da joj olakaju put. Trpjela je uasne muke vidjevi ih kako trpe, s njima je plakala, a onda ih je vidjela kako se diu u Nebo tako sretne i lijepe, te su joj iskazivale mnogo znakova ljubavi, tako da je svako njezino trpljenje bilo nagraeno. Kada se je razboljela, due su joj navjestile da mora umrijeti; u mukotrpnoj bolesti pomagale su joj stotine i stotine dua. avli su bjesnili od jada, lupali su, no nikako se nisu mogli pribliiti umiruoj. Oh! Zaista je blaena smrt onih koji su bili poboni duama u istilitu! Bezbroj svetaca su tako, na asu smrti, pomagale due iz istilita ! Tako isto Segala u svom Trijumfu dua kae jedan od najveih opata Sv. Martina u Toursu, bio se je zatvorio u najstroi samostan, s najteim pokorama, jer je jedne veeri prolazio pokraj groblja, izmeu grobova uo je moliti: Imajte milosra Gospodine s jadnim Gospodarom Brettagne koji umire. On nam je pomogao toliko puta milostinjam; pomozi mu Gospodine iz ljubavi koju nam je uvijek iskazivao! Dan kasnije ulo se je, da je taj Gospodar zaista umro! Pomozimo to je vie mogue jadne pokojnike, tako da nam oni budu na pomoi na asu nae smrti. Praksa Idui u krevet pitajte se: to sam uinio danas za moje pokojnike?...Ako niste zaista nita uinili, izmolite bar De profundus prije nego to zaspite! Po noi kada se probudite izmolite Pokoj vjeni daruj im Gospodine i svjetlost vjena svjetlila njima. Danas molite za one due koje e doi pomoi vama na asu smrti. Litanije...

27. DAN to ine due za nae svakodnevne potrebe


I.Isus je rekao, odnosei se na onaj straan dan koji e uskoro i za nas doi, a to je smrt: Pronaite si prijatelje za dan kada ete biti u potrebi. Uinite svojim prijateljima pokojnike, tumai sv. Augustin, tako ete izbjei lou smrt, koja nikako ne moe pogoditi milosrdne... Pomozi svojim pokojnicima, nastavlja sv. Jeronim; biti e blie vjenoj radosti, toliko koliko e biti milosrdan prema njima. Oni e okruiti tvoj krevet u onom zadnjem asu, klikui pratit e tvoju duu k Bogu. No svakako, nee nas samo u tom zadnjem asu pratiti kao svoje dobre prijatelje. Tjei nas i sama pomisao da ti nai dragi pokojnici mogu provoditi tu blizu nas svoje istilite, izgleda kao da imamo neku potvrdu, kada vidimo kako nas spremno i tako divno pomau. Tko je to probao on zna da je to i te kako istinito. Ovaj je razlog. Due u istilitu iz iskustva znaju to znai trpjeti i suosjeaju s tuim bolima. Njihove uasne boli ih ne sprjeavaju da nam budu na pomoi, jer te boli u njima ne unitavaju niti ljubav prema Bogu, niti prema njihovim blinjima. One nisu vezane statusom zatvorenitva, jer ne znai, da ako se nalaze u tom stanju, da ih Bog ne voli, jer one nisu nepokorene sluge, ve ih oekuje prijestolje. One samo nemaju direktnog vienja Boga, no to ih ne sprjeava da saznaju sve nae potrebe, jer Bogu ne manjka sredstva da to njima dadne na znanje; kako Bog hoe da njima pomognu ivi u ljubavi, zato se ne bi posluio udesima svoga milosra, da nagradi pobonosti dobrih, koji u poslunosti i u ljubavi prema Bogu pomau tim duama ? II.Dogaaji spontane zatite od strane dua u istilitu prema njihovim pobonicima, mogli bi ispuniti cijele anale. Kada bi ih se napisalo.

50

P.Magnanti bio je pravi uenik sv. Filipa Nerija, glede i ove pobonosti; bio je vrlo poboan i primao je neprestano darove. Vraajui se jednog dana s nekog pobonog hodoaa, upao je u ruke vrlo okrutnih ubojica. Svukavi ga i svezavi uz drvo ve su bili spremni ubiti ga. Sluga Boji, kao i uvijek preporuio se je duama u istilitu, kada se na cesti ukau dvojica mladih vojnika, te mu priskoe u pomo. Razbojnici poee pucati po njima, no ovi ostadoe ivi bez i jedne rane; naprotiv oni krenue prema razbojnicima s tako strogim izrazom lica. Da su se ovi prestraeni dali u bijeg. Dvoje mladih vojnika odvezae vrlo pomno jadnog zarobljenika, te su istog asa nestali. Naravno da se je njegova ljubav prema duama u istilitu od toga dana podvostruila. Rosignoli pripovijeda da je Vojvoda Euzebije od Sardinije bio tako poboan duama u istilitu, da je rente poreza nekog svoga grada odredio za te due za njihov pokoj i sv. Mise. Tako se dogodi da se Astorgio, kralj Sicilije, zapoeo s njim rat, te mu oduzeo grad pod prijetnjom jo goreg zla. Sav skren Euzebije se preporuio Bogu, te se jako bojao neprijateljskih snaga, jer su bile mnogobrojnije od njegovih; najednom se ukazala neka velika vojska, te mu doe u pomo. Kada je stigla ta vojska Astorgio je uvidio da je izgubljen, te ostavivi oruje i sve to je nosio sa sobom pobjegne. Vojvoda Euzebije, htio je razgovarati s vojskovoom te misteriozne vojne. Gospodin nas je poslao, odgovorio mu, u tvoju pomo. Gospodinu su draga tvoja djela milosra i ti e imati uvijek mnotvo zatitnika na Nebu, toliko koliko e dua osloboditi iz istilita. Toga asa vojskovoa i vojska nestadoe. U ngovorima sv. Benedikta XIII.kae se da je nekog dobrog redovnika iz Drube Isusove, poeo okrutno napastovati avao. Utekao se Bl.Dj.Mariji, dobroj Kraljici istilita; Ona mu ree da se pobono moli za due u istilitu. On je zapoeo militi i ubrzo je bio osloboen od napasti. Ovaj udotvorni dogaaj moe izgledati nemoguim, a ispriao ga je Nicio. Godine 1620.ivio je u Rimu neki ovjek vrlo raskalaenog ivota, a bio je jako osjetljiv. No ve kao mladi bio je poboan prema duama u istilitu; davao je sluiti sv. Mise za svoje pokojne i esto je pohaao njihove grobove, davao je u tome pravi primjer. Idui on tako prema Tivoliu nae u umi nekog jadnog ubijenog ovjeka. Siao je sa svog konja i kleknuo da izmoli molitvu za pokojne nad njim. Sav prestraen vidje kako je mrtvac otvorio oi te se dignuo. Priekajte me ovdje i nastavite moliti za mene, ree. Uzae na konja od tog ovjeka, te nestane u umi izmeu drvea. Malo zatim odzvonila su etiri pucnja u umi. Onaj, tako udnovato uskrsli mrtvac se vrati sa njegovim konjem, te mu ree: Vi ste trebali umrijeti i ve sada biti osueni na Pakao, radi Vaih grijeha. U ime istilita koje tako zahvalno radi dobra koja inite za njih, ja sam doao spasiti Vas. Sada providite za Vau duu. Da Vam se to gore ne dogodi. Te se vrati mrtav kao i prije. Onaj mladi sav sleen od straha vrati se u Rim, pomiri se sa svojim neprijateljima te se povue u zatvoreni samostan gdje je i umro. III.Kranine u tvojim potrebama obrati se duama u istilitu i ubrzo e dobiti potvrdu njihove pomoi. Ako si se posvadio s nekim i to te jako uznemiruje, te ti moe jako nakoditi, izmoli asoslov za pokojne, daj sluiti bar jednu sv. Misu, a zatim se probaj pomiriti. Jesi li izgubio neki predmet, hoe se probuditi u neki neuobiajeni sat po noi ? Izmolite De profundis, daj milostinju siromahu za due u istilitu. Koliko njih iznenaeni burom na moru, snijegom ili maglom na brdima, primili su tu milost da se vrate u svoju obitelj samo po udu; to je bila zasluga onih stotinu Requiema, onih stotine O Isuse moj, milosre, ono obeanje Krinog puta, Priesti, posta koji su ih spasili... Ta ljubav naih pokojnika, je svakodnevna, ali ako nam ne pomau to je stoga, jer se ne vri pokora, ne moli se za njih; malo dobrih djela se ini za njih, ako ih jo sprjeavamo i naim grijesima da nam pomognu, to one mogu uiniti ? Zamiljajmo da uvijek imamo kraj sebe svoje pokojnike. Pavla, govorio je sv.Jeronim, imamo uvijek kraj nas, jer tko ide Gospodinu ne prestaje biti dio nae obitelji. Zamislimo si da ih imamo blizu, toliko puta, koliko puta arko molimo za njih! 51

Praksa Budite toni kod moljenja Anela Gospodnjeg kada zazvoni zvono; neka vam bude uobiajeno isto tako moliti Litanije Bl.Dj. Marije za pokojne. Tako donosi otac Corora da je neki poboan ovjek svake veeri molio na koljenima na podu prije no to je iao u krevet, za pokoj onih dua koje e moliti za njega: Neki okrutni ubojice uu mu u sobu po noi, ili su oko njega, ali ga nikako nisu vidjeli. Sjetite se da je bl.Dj. Marija Kraljica istilita! Danas molite za due koje su posebno pobone Presvetom Srcu Isusovom. Litanije...

28. DAN to moramo uiniti da izbjegnemo istilite


I.Brinost da se spasimo iz istilita morala bi nam biti vrlo velika, jer sam strah od istilita e nas lake spasiti od Pakla u koji e na alost upasti mnogi koji vjeruju da nije potrebno za to previe se brinuti! Svatko zna da je spasenje vrlo lako za onoga tko smara da je to teko, a da je to zaista teko za onoga tko smatra da je to lako!...U svakom sluaju, kaem bojmo se istilita, nastojmo se spasiti istilita!... Ono to nas tamo eka je uasno! Sv. Brigita je vidjela duu jedne djevojke svu u mukama; stajala je uzdignutih ruku kao pred Sucem u sreditu istilita, te je vikala ispovijedajui mu svoje grijehe: Oh, nesretne mene, izgubila sam mnogo vremena, te stoga toliko trpim!...Zaboravila sam na moje ispovjedne pokore i stoga trpim!... Bila sam ohola i tata, te sam si doputala neke senzualnosti i stoga ja trpim!...Govorila sam neke duhovite uzreice, nisam bila dobra prema blinjemu; iz nehaja sam propustila mnoge molitve i stoga ja trpim!... Kranine moj, evo zato se ide u istilitei evo prvog naina kako izbjei onu stranu vatru; izbjegavajui male grijehe, za koje se vjeruje da je to nita. Ako se ne pazi, ti grijesi se umnoavaju do nedogleda, a moramo misliti na to da se nita ne zaboravlja, nita se ne gubi; koliko dobrih djela toliko nagrade, koliko zlih djela toliko kazne. Stoga jao si ga mlakim duama, ako se ne budu brinule da izbjegnu bar hotimine grijehe; jao si ga luaku, ako kae samome sebi: Pa to je to?...To nije nego laki grijeh!... Laki grijeh potpomae stalno oslabljenje svih ivih snaga due, budi u srcu strasti, a ove te odvuku na kraju u teki grijeh. Mnoge due u istilitu morat e ispovijediti: Umrle smo na vrijeme! iroki i komotan put koji su bile uzele moda bi ih bio odveo do Pakla! U kakvu uasnu odmazdu bi ih bili doveli ti brojni mali grijesi i onaj nesretni iroki put svakako ih ne bi bio doveo do istilita! Treba bdjeti nad malim stvarima. Te su kao one sitne lisice iz Pjesme nad pjesmama, koje unitavaju vinograd i kao male zmijice neprimjetno truju poboan ivot. Sv. M. Magdalena nam govori da za tri male pogreke koje se u svijetu ne bi uope uoile; njezina susestra morala je trpjeti 16 dana u istilitu. A to rei o tekim grijesima, itajui sv. Francisku Rimsku, da svaki oproteni teki grijeh, a za kojeg se nije dala zadovoljtina, donosi za sobom sedam godina istilita?...Crkva nam o tim uasnim pokorama nita ne govori, no bilo bi zaista strahovito smijati se na rijei svetaca! Oh, jao si ga onome, koji smatra da za spasenje nije potrebno ba previe se brinuti!... II.Drugo sredstvo da se spasimo od istilita je da se pobrinemo da inimo ve ovdje pokoru za nae grijehe vjebajui svoju strpljivost! Strpljen spaen! To svi govorimo, ali nas malo to u ivotu provodi! No ipak tko e bolje provoditi tu krepost veu nagradu e primiti za to od Isusa: vidjet emo smjetene jednostavne due meu Anelima samo stoga jer su prakticirale tu krijepost, te su se podvrgavale volji Bojoj! Nastojmo dakle uvijek vriti volju Boju!...esto ponavljajmo: Strpljivo danas, sutra e biti ono to Bog hoe!...Tako je obino govorila sv. Terezija.

52

U emu moramo biti strpljivi ? U svim potekoama, znajui da su nam potekoe potrebne. Bog ti zagorava svijet, veli sv. Augustin, a ti ga ljubi; on ti pomuti vode tvojih elja, a ti ih pije, stavlja ti trnje na cvijee, a ti ga ubire; to bi se dogodilo s tobom kada ti Bog ne bi zagoravao taj svijet ?...Oh! Jadna pria bogatog Epulonija! Neki monah sv. Bernarda, poslije sveeve smrti, postao je hladan u vrenju dobra. Jedne noi sv. Bernard mu se ukaza u eliji. Ree, ovaj je postao zao, no spasit e ga muke. Ujutro su ga nali bolesnog. Tako bolestan trpei vratio se starom aru! Vie vrijedi jedan Neka bude volja Tvoja kada smo u tekoama, od tisuu dobrih djela dok smo sretni. Tako tvrde sveci. Sv. Bona, uenica sv. Dominika, leala je bolesna puna rana i ireva. Svetac, dok ju je prieivao htio joj je maknuti jednog crva iz jedne rane; crv mu se omota oko prsta i postane zlatni prsten! Neki slijepac ozdravivi na grobu sv. Bedastija, zatrai sveca da se vrati u prijanje stanje sljepoe, ako je ta bolest potrebna za njegovo spasenje i dobri ovjek ponovno oslijepi! Strpljivost u nesreama i potekoama. Sv. Ivan Cancijski uletjevi meu lopove, koji mu otee sve, pozvao ih je natrag, ve kada su odlazili, te im dade zadnju kovanicu to ju je naao u depu; tada su mu iznenaeni lopovi vratili sve! Sv. Libertin, opat naavi Gote, na cesti koji su mu ukrali konja, dade im ostruge, te im ree:Uzmite dobro e vam doi i hvalite Boga to vam ih je providio!... Sv. Franjo Borgija, vrativi se u noi, nije se mogao javiti u samostan, te je ostao cijelu no na snijegu, tako zadovoljan kao da je u svojoj eliji, jer je tako Bog htio! Strpljivost u klevetama i ljudskim zloama. Bog se moe posluiti sa naim blinjima da isproba nau strpljivost, a ponizan kranin zna da sve dolazi od Boga. Sv. Rajmunda neki zao monah optui da ga je pokrao; sveti starac izvri pokoru koju su mu naredili, te se molio za svoga klevetnika. Vidjevi toliku krepost, zao monah bi pobijeen, pred svim monasima ispovijedi istinu i prizna klevetu; dobrota i blagost toga svetoga starca bila je veliki poticaj za sve njih! Strpljivost i podlonost volji Bojoj, je zaista sol koja daje okus svakome naem djelu; bez soli, svako nae djelo gubi svoju zaslugu. No kako uspjeti posjedovati tu strpljivost ? Vjerom! Neki kralj iz antiknih vremena, iao je po zimi nositi svojim siromasima kruha, Sluzi je bilo tako zima da nije mogao izdrati. Stavi svoje noge na tragove mojih stopala, ree mu njegov sveti gospodar. On ga posluia, a iz snijega je izlazila takova toplina da je sve okolo grijala. Evo kakobi mogli shvaati svijet i njegove potekoe. S mirom; hodajmo po Isusovom primjeru, radimo sve to radimo zajedno s Isusom i nee nam manjkati strpljivosti! Mislimo samo koliko je trpio Isus za nas! Neki bogati mladi otiao je u monahe; no ubrzo se poe kajati za to; habit mu se inio pretekim, kruh tvrd, a ona njegova subraa izgledala su neotesana. Napastovan tako od neprijatelja, izae jedne noi iz samostana, no prolazei ispred crkve, zauje nutarnji glas da se zaustavi. U tom asu vrata crkve se otvore, crkva se rasvjetli, a na oltaru vidje Isusa kako ga zove k sebi. Kuda ide, ree mu Isus, kuda ide sine moj ?... Teak ti je taj habit tvoga samostana ?... Ma ja sam nosio kri!...Kruh je tvrd ?...Gledaj moja prsa, tee krv iz njih; natopi tu svoj kruh i postat e ti sladak...Izgledaju ti neotesana tvoja subraa ? Ma mene su moji osudili na smrt!...Gledaj mene, misli na mene i svaka tvoja muka postat e ti laka!... Monah se vrati u svoj samostan i ostatak svoga ivota proveo je u svetosti.

53

III.Moram ovdje naglasiti za nau utjehu, da ne samo po krievima i pokorama, ve i po najneznatnijim stvarima moemo zadobiti zaslugu i dati zadovoljtinu za nae poinjene grijehe. Rad koji rtvujemo Gospodinu, znoj, putovanja, poteni poslovi, san, rekreacije, odmor, kada ih ujedinjujemo s Isusom, milost Gospodinova prolazi kroz njih, te u njih upeauje peat svoje Boanske volje, te ih prihvaa kao da smo ih izvrili na njegopvu slavu, te nam tako postaju zaslune. Dobrota Boja prihvaa svako nae najmanje i najjednostavnije djelo. Sv. Gertruda bolesna uzimajui malo svjeeg groa, rtvovala ga je Isusu govorei mu: Da sam ti ga barem mogla dati kad si bio edan, o Isuse!...ukazao joj se Gospodin te joj zahvalio! Samo maknuvi jednu slamicu na moju slavu, rekao je jednom istoj Svetici, raznjei me! Sv. Alojzija Gonzagu, dok se igrao, upitao ga je njegov poglavar: Alojzije, ti bi ti uinio da ti doe sada smrt ? Nastavio bih se igrati! Odgovorio je. A zato ? upita opet ovaj. Jer se igram mislei na Boga. Tako sv. Bernardin iz Siene, jedne veeri za vrijeme Karnevala, smije se i razveseljuje svoje drugove, izgleda kao neki objeenjak. Zazvoni napokon utnja, a Bernard ode u svoju eliju; prolazei pokraj Gospine slike, zaustavi se, sav se raari i ode u ekstazu! Tako je sve dobro kad se radi zajedno s Bogom i za Boga. Uinimo svetu odluku, da sve inimo na slavu Boju i za pokoj dua naih pokojnika; tako emose obogatiti zaslugama i za nae due. Praksa Posvetite va dan poevi odmah ovako: Presveto Srce Isusovo, ja ti prikazujem po Preistom Srcu Marijinom, sva djela, molitve trpljenja i pokore ovoga dana, za zadovoljtinu za sve uvrede koje u poiniti ja i svi ljudi, te za nakane na koje se ti rtvuje neprestano na oltarima. Danas molite za vae ispovjednike i vae uitelje. Litanije...

29. DAN Zadnji pogled na istiline muke


I.Milosre, milosre...viu nam zaboravljeni jadnici u istilitu! Koliko ih ima ? To samo Bog zna. Djeca, svjetski bogatai, sveenici, djevice, crkveni dostojanstvenici, umrli nenadanom smru... to trae od nas ? To je zbor koji izaziva suut i uvijek jednako tamo u plamenu moli nas da imamo smilovanja u ime Boje!...Koliko trpe ? Tko moe shvatiti njihove boli ? Vidjeli su Boga, svoga Oca, gorili su od ljubavi prema Njemu; vidjeli su Isusa, osjetili su kako je drago njegovo Srce, no morali su otii daleko od te istine. Ah! Vi ne znate, govorila je jedna dua sv. Brigiti, vi ne znate to to znai uivati u Bogu!...Nema vie utjehe za njih niti na Nebu niti na zemlji, one moraju provesti svoje istilite, meu neutjenim jaucima i tunim uzdasima. To je bol, koju narav ne moe podnijeti, govori sv. Terezija: na samu pomisao na to kosti mi se odvajaju i osjeam se unutra kao da sam isjeena na komadie, moje ruke su otvrdnule, probodene su velikom boli, kao da mi se cijelo tijelo nekom udotvornom snagom odvaja iz zglobova! Dok njihova braa na zemlji, bez trunke milosra ih zaboravljaju, a nesretnice viu, trgaju se i plau u plamenima vatre!... Iz one strane vatre isprene, uju u sebi svaki udarac, sve bolove koje bi osjetilo tijelo u svakom svom udu! Ova vatra ija priroda nam je nepoznata, stvorena je samo da djeluje na due, da ue u rane due te oisti trag svake neistoe koju je tamo ostavio grijeh; ta vatra je i produhovljena te djeluje na memoriju, na intelekt, na volju i na tijelo! Ajme! Bog si je izabrao osvetu dostojnu njegove pravednosti! Nema boli vee i jae od ovoga stranog elementa. Kada bi izabirale due,one bi izabrale najtee muke koje se mogu trpjeti tu na zemlji i to tokom godina, radije nego ostati u toj vatri samo jedan dan. To je zaista uasno! Ako bi po udu neki ovjek mogao i morao ivjeti u pei, tko mu se nebi smilovao, kada bi ga vidio! Pa ipak tamo su tisue i tisue osoba koje plau i ekaju na smilovanje.

54

II. Njihovo je srce prikljeteno. U takvoj potrebi one ne mogu vie initi pokore, niti bilo to zasluiti , niti zadovoljiti, niti zadobiti oproste, niti moliti da im se olakaju muke, da se bar za jednu iskricu ublai ta vatra. Tu na zemlji koliko sv. Misa, koliko oprosta, kolike molitve, kolika dobra djela, bi se mogla uiniti za njih!...Kolike dobre due bi mogle trati u crkvu da se mole za njih!... Pa ipak to se ne ini!... Tvrda je to bol, biti zaboravljen tu na zemlji, a koliko je tvra biti zaboravljen u istilitu? Koliko nezahvalnosti, kolika tvrdoa srca! One jadnice se mue, a mi nemamo smilovanja prema njima; zovu nas a mi zatvaramo ui. Kakva okrutnost! Kada bi htjeli, mi bi mogli ugasiti onu vatru, ma nama to ne pada na pamet. One jadnice diu oi k Nebu, ne trae osvetu, plau i podvrgavaju se volji Bojoj, a ti kranine; promisli da je njima pripadala kua, zemlja i stvari koje posjeduje! Ne misli da jede i spava te se provodi onim to su pokojni zaradili ? Zato doputa da tako trpi onaj koji ti je uinio samo dobro ?...Kakav raun e morati predati Bogu ! Kada bi bar mogle sakriti meu onim plamenim jezicima one svoje mrlje! Oh! Kakva sramota kada moraju stati pred preisto lice Boje i lice Presv. Majke svojih Anela, tako prljave! Rasvijetljene svjetlom Bojim, shvaaju koliko su Boga uvrijedile, pred licem njegovog Velianstva, te mrlje postaju uzrok teke sramote! U vrijeme kuge u Milanu, mnogi i mnogi ljudi su bili pokopani bez molitava za pokojnike. Dva sveca su neprestano molila za te due, sv. Karlo i sl.B.Arhiakon Arona, to su bili pravi spasioci Milana. Dok se ovaj zadnji, jedne veeri umoran od bolesnika i mrtvih, vraao kanoniku molei za njih, zajedno sa guvernerom Arona, vidio je mnoge od tih umrlih siromaha pokopanih, kako se diu te mu dolaze u susret plaui i diui ruke, preporuujui se u moltve. I guverner ih je vidio kako plau i mole se! Sveti Arhiakon, zaboravivi na svoj umor, poe zvoniti zvona, pozove narod i cijelu no su molili za pokojnike. To bi bila svakidanja pripovijetka kada bi nai pokojnici mogli doi k nama: no oni tamo onemogueni kao paralitiar kraj bazena, koji je godinama ekao da ga netko uzme i odnese do bazena, tako su i oni nemoni zatvorenici, ne od Boga, ve od vlastitog grijeha! Kada u izai viu one jadne, kada e zazvoniti da se odmorim u miru ? I, Isuse, o Marijo, o Boe na, kad u te moi vidjeti, kada ?... Ne jo, ne jo, uju kako se ponavlja. Ne jo, ponavlja im dobar Aneo, moda e netko, moliti, moda e se netko sjetiti tebe!... O milosrdni Isuse, operi ih u svojoj Krvi, srtesi ih iz njihovog zimskog sna te zaboravne, pozaspale krane, da pritre tim duama u pomo! III.ivei tako uronjene u tolike strane boli, tko e moi shvatiti zahvalnost i ljubav tih dua prema onima koji im pomau? Tko e moi shvatiti radost koju one probaju kada vide kako se uklanjaju, po molitvama ivih, one odvratne mrlje grijeha, radi kojih su se toliko crvenjele ? Tko e pak moi shvatiti usklik to e im proi duom, kada osjete kao da ih se vodi gore; osjetit e kao svjei povjetarac koji prolazi kroz one tune plamenove; kada vide otvorena vrata, iza kojih se nalazi Nebo ? Koje e ljudsko srce i um moi shvatiti taj val sree i ljubavi koje e ih sve zahvatiti, te odvesti sva ta sretna stvorenja prema Bogu, nakon to su zavrile svoju zadovoljtinu ? Postat e lijepe i iste po muci koju su podnijele, vidjet e ona vrata kako se otvaraju za njih, napokon e moi ui u slavu... S kojom radou e Aneli navjeivati novim Kristovim Zarunicama, da je njihovo hodoae zavrilo, da ih Isus eka, da im je Nebo otvoreno! Tko moe opisati spektakl ljepote koja e istog asa obuhvatiti njihovu duu ? Sv. Katarina pie da to oblaenje u slavu je tako uzvien trenutak, tako uzvien, da kada bi ga ovjek i mogao vidjeti, umro bi od radosti. Ljudsko oko nikada ne vidje, niti uho ne u nita slinoga. A to moemo mi jadni hodoasnici na zemlji znati kakovu nam nagradu na Nebu uva Isus i za sve one koji ga slue i ljube ? Ako u danima velikih Crkvenih slavlja kada stotine vjernika s mirom u srcu i entuzijazmom vjere popunjavaju crkve, te se pjeva i svira i klanja se velikom Velianstvu Bojem, u miomirisima cvijea i tamjana, osjeamo se dirnutima i kao uzneseni, to e tek biti i vidjeti; pravo Nebo ? Kako e izgledati ono svjetlo od milijuna svetaca, onaj trenutak kada emo ugledati Isusa, naeg Spasitelja svega raarenog ljubavlju, u onom moru pjesama od sree, tako emo morati ostati uvijeke?...

55

Tamo dua pronalazi svoje drage, tamo se ujedinjuju obitelji, stara prijateljstva; to je posve nov narod, sve je sveto; no u toj velikoj srei dua misli na one koji su joj pomogli da uzae gore. Bez onih svetih Priesti one djece i onih pobonih dua; bez milostinja onoga velikodunog gospodina, Krune, strjelovitih molitava onoga jadnog bolesnika, sada bi jo uvijek trpjela. Dva ina dua mora uiniti istog asa kada stigne u Nebo, zahvaliti Gospodinu i preporuiti svoje dobroinitelje. To je molitva koja ostaje beskrajna: Gospodine dajte stostruko naim dobroiniteljima, kako su oni odvezali nae lance, tako ih Ti odrijei od njihovih grijeha; kako su oni nama otvorili ta vrata, tako ti njima daj da te oni hvale i blagoslivljaju skupa s nama u vijeke vijekova. Gospodine udijeli mir njihovim obiteljima. Gospodine pomozi im u njihovim poslovima, oslobodi ih svih nesrea. Gospodine imaj milosra s naim dobroiniteljima! I ta molitva, kaem, nee prestati nikada vie! Praksa esto molite Blagoslovljen budi Bog! Po toj molitvi dobivaju se mnogi oprosti. Recitirajte tu molitvu po putu, po noi kada se probudite...a zatim odluite da ete izbjegavati uurbanost i brzopletost u vaoj molitvi. Pomanjkanje razmiljanja unitava najvei dio molitava; uvajte se brzopletosti! Danas molite za due koje vas prate u vaim poslovima i uvaju vau obitelj. Litanije...

30. DAN O ustrajnosti u molitvi za due u istilitu


I.Sve ono to se je reklo o dunostima da se molimo i da inimo dobra djela za nae pokojnike, je vrlo, vrlo ozbiljno. Tko ima zaostatke sv. Misa ili brevijara za pokojne, tko posjeduje Crkvena dobra, Darovnice ili Kapele sa odreenim dunostima koje su ostavili utemeljitelji i radi prljave krtosti ili nehaja ne izvre se te dunosti, taj e dovesti do propasti sav svoj imetak, te e kao lopov i svetogrdnik sa svojom duom ii ravno u Pakao! Jedna zaboravljena sv. Misa je zadrala u istilitu nekog sveenika godinama i godinama; to e biti tek s onima koji su te sv. Mise pokrali i to namjerno i zlom namjerom ? S Bogom se ne ali ! Tko nema obaveze po pravdi, ima obavezu po ljubavi. I ljubav moe i te kako teko obavezati. Tko e moi bez grijeha provesti godine i godine, bez molitve, milostinje za oca, za majku, za mua, ispovjednika, za onoga tko ti je ostavio nasljedstvo, za zaboravljene, uglavnom za istilite ?... Tu se radi o olakanju izuzetih boli, neusporedivo teih od svake boli na zemlji: radi se o zadovoljtini bez podvrgavanja smrti kao to su to radili muenici; bez razdjeljivanja svih naih dobara siromasima, te bjeanja u pustinju kao pokornici; bez postova i bez muenja vatrom kako su to radili mnogi sveci; bilo bi dovoljno zadobivanje oprosta, posjeivanje crkve i pristupanje Sakramentima, moliti, initi neto malo pokore... ako ne inimo niti to, tko e nas spasiti od pravedne srdbe Boje? To je avolska varka misliti, da su potrebe manje od onoga to se misli ili da su nai pokojnici ve na Nebu! Sveci nisu tako mislili. Pa i poslije mojih trideset dana nakon smrti sv. Efrem se je preporuivao, sjetite me se u molitvama, jer pokojnima pomau zaista mnogo molitve ivih. Tako bi i poboan sv. Franjo Saleki govorio uzdiui: Ja se bojim da u zaista morati mnogo trpjeti u istilitu, jer moji prijatelji smatraju da sam dobar. Ono to su sveci rekli u poniznosti, ne bi li mi to morali rei, jer je to istina ? Crkva nam daje primjer, ona uvijek moli za svoju djecu. Na oltaru pred posveenom sv. Hostijom, Crkva daje da sveenik ponovi svakog dana: Sjeti se tako, o Gospodine, tvojih slugu i slubenica tvojih koji su nas pretekli na putu smrti i spavaju snom mira!...I u koru zadnji uzdah Crkve svome nebeskom Zaruniku je uvijek ista molitva: I due svih vjernih pokojnika po milosru Bojem poivale u miru. 56

Ajme ne vjerujmo da nas svaka voda pere, da nas svaki uzdah vodi u Nebo! Ajme, ak i dobri su morali ostati u istilitu dugi niz godina, a to je tek s onim nesretnicima koji e morati ostati u istilitu do sudnjega dana, jer su bili zaboravljeni u svijetu!... I s naim roditeljima, te onima mnogima koje smo vidjeli umrijeti, to e biti ?... Hoe li svi biti u Nebu?...I to e biti s tobom ?... II.Ja nisam napisao ove dodatke za profesionalne bezvjernike, za koje bi bilo svakako mnogo bolje moliti Gospodina da ih prosvijetli, da ih obrati po svom velikom milosru, nego li pisati knjige za njih, koji ih niti ne itaju, a niti razumiju; no moda i izmeu mojih itatelja se moe nai netko, koji uvi tolike alosne dogaaje moe biti napastovan pomisli: Ma sve te stvari su zaista istinite ?... Sva ta vienja ?... Tvrdim vam da sam mogao iznijeti jo tisue takovih dogaaja i sve izvaeno iz objave ivota svetaca. Njima, kojima Crkva nita nije prigovorila mi moemo vjerovati, nismo obavezni vjerovati; no na prvom mjestu skreem panju da se radi o svecima koji su nam to objavili i riskantno je uzeti Svece kao osobe halucinacija ili vizionara. Na drugom mjestu, ta ukazanja dua iz istilita dogaala su se u svim stoljeima. Je li vam se ini razboritim negirati mnogobrojne dogaaje koji obuhvaaju sva vremena, a ne samo jedan odreeni dio? I nee li moda Bog moi, ako On to hoe, dopustiti nekoj dobroj dui da doe zamoliti za pomo, da nam se ukae u snu ili da ujemo njen glas ? Zar ne moe Bog uiniti da duh uzme odreene oblike tijela, samo da nam se mogu pokazati, da ih moemo vidjeti ? Zar jedan dobar duh nee moi uiniti ono to, na alost zli duhovi tako esto ine, tako da u obliku pokojne osobe dou se zadravati i zabavljati se na raun naih dokonih i nevjernih, na spiritistikim seansama ? Dobri duhovi, kao i zli duhovi s doputenjem Bojim mogu nam se ukazati; no mi imamo i sigurni nain raspoznavanja tih duhova. Dobri duhovi su ponizni, brinu se za nae dobro, govore o Bogu s radou i ljubavlju, te ulijevaju neko tajnovito zadovoljstvo onima koji ih vide ili uju; objavljuju nam se samo zato da mole za molitve! Naprotiv tuni demoni, dolaze olako i tamni; govore o okultnim stvarima i bezvrijednim, smiju se i zabavljaju samo radi njihovih tajnih zlih ciljeva; u duama jaaju sumnje protiv vjere i neprimjerene fantazije. Ti duhovi ili zagauju mjesta i kue tako da ovjeka uznemire ili ga navode na grijeh. U posve drugom svijetlu ukazuju nam se due naih pokojnika, kada dobiju tu milost. One nam govore o njihovim potrebama, ispravljaju nas, te nam javljaju to trebamo uiniti da se spasimo. Poznati je dogaaj sv. Tome Akvinskog. E tko moe sumnjati u ozbiljnost i znanje sv. Tome ? Dok je bio jo u Parizu, najednom mu se ukaza sjena njegove sestre, koju je on uputio na dobar put. Toga istoga dan umrla je u Capui. Rekla mu je da se spasila, te ga je zamolila za pomo, jer je jako trpjela u istilitu. Kada su ga poslali u Rim, opet ju je tamo vidio, no bila je sva lijepa i radosna. Ispriala je Svecu da je jedan od njegove brae u Nebu, no drugi da je u istilitu, jer nitko nije mislio da mu pomogne. to se tebe tie, pripravljena ti je velika nagrada, radi dobra koje si uinio za Crkvu sa svojom naukom; zavri brzo te svoje knjige, jer e brzo umrijeti. I zaista nakon kratkog vremena Svetac umrije jo mlad! Ako nama ne dolaze due iz istilita jer nismo sveti; ako nismo vie nikoga vidjeli od naih pokojnika, jer to ne zasluujemo! III.Kranine, svakog sata se kree za vjenost; nema direktnog vlaka osim za one koji su zadrali krsnu nevinost. Jesi li ti meu tima ? elim ti to, no ne vjerujem da si je zadrao. Nema nikakvih ugodnih izleta, nema povratne karte: Jao tebi ako pogrijei kolosjek. Jesi li siguran da si osigurao mjesto u Nebu ? Bio bih sretan zbog tebe, no ne vjerujem. Vlak vjenosti uzima putnike po svim stanicama i kolosjecima; jesi li spreman za krenuti svakog asa, kad stigne ? Ne natovaruj prtljagu, osim dobrih djela. Jesi li vidio, da na graninoj stanici istilita, sve se kontrolira vrlo strogo, ispituje se i plaa skupo svaka, mala stvar ! To se tie tebe.

57

to se tie dua ne zaboravljaj ih nikada. Na alost vrlo brzo se zaboravlja misliti na one koje ne vidimo vie. Svijet je jako zaboravljiv! Kada bi svi ljudi osjeali mili osjeaj vjere, prijateljstva, rodbinske veze, zahvalnosti koja nas vee uz nae pokojnike, zaboravili bi mnoge zabave, pokoji luksuzan predmet bi dali za milostinju, manje bi ljenarili u krevetu ujutro, da prisustvuju sv. Misi; nali bi vremena za Krunicu; znali bi kako zadobiti zaslugu i oproste po radu, po strjelovitim molitvama, po potekoama ivota; sve skupa bi to bila jedna blagoslovljena i stalna kia u uasnoj pei gdje se peku te due! U ovo nae jadno nevjerniko vrijeme velike pomoi pokojnima su skoro nestale. Radi rasipnosti najveeg dijela Crkvenih dobara, jer se oporuke raznih utemeljitelja i dobrotvornih ustanova ne izvravaju vie. Redovi redovnika i sveenika su se prorijedili; u kranskim obiteljima gdje je svaku veer odzvanjala molitva, sada se uti kao u grobu, ili jo gore, ako se ne uju i psovke. Vratio se poganski kult pokojnika; ono to se je troilo na milostinju za pokojnike troi se sada u luksuz za cvijee, mramore za zadovoljstvo ivuih! Da bi se napokon naao bar neki branik u tolikoj propasti, Crkva je otvorila svoje polje oprosta. Niti jedan sveti Otac nije bio velikoduan sa laganim i bezbrojnim oprostima kao to su bili ovi u zadnjim godinama. Po njima, sigurni smo, ako ih zadobijemo svakodnevno, da smo uinili neto jako dobro za nau smrt. Imamo o tome mnoga svjedoanstva. Kranine ako ima srca, popravi svim sredstvima tetu koju si nanio istilitu. etiri stvari e uiniti tvoju pobonost plodonosnom za istilite, tvoje smilovanje koje te due zasluuju od tebe, te lakoa kojom im moe pomoi; radost koju unosi u Nebo, te nagrada koju e primiti. Neka ove stranice zapale u srcima svih naih itatelja pobonost prema naoj brai pokojnima; dobre pak due neka nam milostivo budu na pomo u asu nae smrti; neka nam izmole milost oprosta od naih grijeha, te se tako po milosru Bojem uzmognemo nai svi zajedno u Nebu. Praksa Molite svaki dan ove litanije za pokojnike...Isuse i Kraljice istilita budite milosrdni s vjernim mrtvima. Budite milosrdni sa mnom kada budem zaboravljen u istilitu. Molite danas za due koje su najblie k izlasku iz istilita, tako da po vaoj molitvi stignu as prije pozdraviti u Nebu Isusa u vae ime. Litanije...

58

LITANIJE ZA POKOJNIKE I ZA DUE U ISTILITU


Gospodine smiluj se Kriste smiluj se Gospodine smiluj se Kriste uj nas Kriste uslii nas Oe, nebeski Boe smiluj nam se Sine, Otkupitelju Boe smiluj nam se Due Sveti, Boe smiluj nam se Sveto Trojstvo, jedan Boe smiluj nam se Sveta Marija moli za njih Sveta Bogorodice moli za njih Sveta Djevo Djevica moli za njih Sveti Mihael moli za njih Sveti Aneli i Arkaneli molite za njih Sveti Ivan Krstitelj moli za njih Sveti Josipe moli za njih Sveti patrijarsi i proroci molite za njih Sveti Petre moli za njih Sveti Pavle moli za njih Sveti Ivane moli za njih Sveti Apostoli i Evanelisti molite za njih Sveti Stjepane moli za njih Sveti Laurent moli za njih Svi sveti muenici molite za njih Sveti Grgure moli za njih Sveti Ambrozije moli za njih Sveti Augustine moli za njih Sveti Malahija moli za njih Svi sveti Oci pape i ispovjednici molite za njih Sveti Benedikte moli za njih Sveti Hodilije moli za njih Sveti Bernarde moli za njih Sveti Dominie moli za njih Svi sveti monasi i pustinjaci molite za njih Sveta Gertruda moli za njih Sveta Margareta moli za njih Sveta Brigita moli za njih Sveta Terezija moli za njih Svi sveci Boji molite za njih Milostiv budi uslii nas Gospodine Milostiv budi oprosti im Gospodine Od svakoga zla oslobodi ih Gospodine Iz kue zatvora oslobodi ih Gospodine Iz jezera bijede oslobodi ih Gospodine Po roenju Tvojem oslobodi ih Gospodine Po najdraem imenu Tvojem oslobodi ih Gospodine Po mnoini smilovanja Tvojega oslobodi ih Gospodine 59

Po stranoj Muci Tvojoj oslobodi ih Gospodine Po Presvetim Ranama Tvojim oslobodi ih Gospodine Po Predragocjenoj Krvi tvojoj oslobodi ih Gospodine Po Smrti u Pokopu Tvojem oslobodi ih Gospodine Mi grenici Tebe molimo, uslii nas Da se svim pokojnicima Udostoji pokoj vjeni darovati Tebe molimo uslii nas Da nae najblie roake i dobrotvore Nae od uasnih plamenova Vatre udostoji izbaviti Tebe molimo uslii nas Da se udostoji imati milosra sa Svim vjernim mrtvima kojih se na Zemlji nitko vie ne spominje Tebe molimo uslii nas Svima koji su po ljudskoj slabosti Sagrijeili, da im bude milostiv i blag Tebe molimo uslii nas Da im udijeli olakanje, Svijetlo i mir Tebe molimo uslii nas Da im se udostoji udijeliti Zajednitvo sa Svetima i Izabranicima Tvojim Tebe molimo uslii nas Da se udostoji njihove Molbe usliati Tebe molimo uslii nas Da se udostoji nas usliati Tebe molimo uslii nas Sine Boji Tebe molimo uslii nas Jaganjac Boji koji oduzima Grijehe svijeta daruj im pokoj Jaganjac Boji koji oduzima Grijehe svijeta daruj im pokoj Jaganjac Boji koji oduzima Grijehe svijeta daruj im pokoj vjeni Gospodine uslii molitvu moju I vapaj moj neka tebi doe Pomolimo se: Odrijei molimo Te, Gospodine, due svih roaka, blinjih i dobroinitelja naih od svake vezanosti za bilo koje zlo, da jednom uskrsli uivaju u slavi uskrsnua sa svetima i izabranicima tvojim. Po Kristu Gospodinu naem. Amen. Vjeni Oe, prikazujem Ti Predragocjenu Krv tvoga Boanskog Sina Isusa Krista, sjedinjenu sa svim svetim Misama slavljenim danas irom svijeta, za sve svete due u istilitu, za sve grenike diljem svijeta, za grenike u itavoj Crkvi i za one u naim obiteljima. Amen Isus je rekao sv. Gertrudi da e svaki puta kada se izmoli ova molitva, pa i ako se moli i vie puta dnevno, osloboditi tisuu dua iz istilita. Leon XIII. dekretom od 17.sijenja 1888. dao je svakom onom koji obavi mjesec za due pokojnika, privatno ili javno, oprost od 7 godina i 7 etrdesetnica za svaki dan, te Potpuni oprost, ako se tokom mjeseca pristupi svetim Sakramentima /tj. Ispovjedi se i priesti/. Ovaj oprost moe se namijeniti duama u istilitu.

60