1

Alija Hasagi Duboanin TIHA RIJEKA DJETINJSTVA

ZELEN-BAA

PRVA PJESMA Prvi put ivot sriem. Ogromna tajna u po dana. Prvi put ne vidim rukom ta dotiem. Pomijeana dolaze ljeta odsanjana. Vodopad smijeha iz usta djevojice poslije prve na licu mjeseenice.

RIJEI

Krilate putuju, ujne, tihe, jake. Od cvijea slade miriu zvui. Od paperja toplog gue, paperjaste. Snane ko stegnuta ruka u ruci. Donose smijeh, i snijeg, i lastu... S korijenjem u srcu na usnama rastu.

ZELEN-BAA Da bi vidio bolje pjesnik oi zatvara! Stane usred zelen-bae, usred plavog zaviaja. U zelen-bai ivi ptica koja zna svaku pjesmu. U zelen-bai ima cvijet to mirie na sreu. Ima sunca potocima. Mjeseine u granama. Izvor tajni ima skriven, zagonetki u travama. Za sastanke s leptirima ima mjesto staro, znano. Pjesnik gleda, uti, misli:
3

zelen-bau svi imamo!

TA RADI PJESMA U mrak najtvri pjesma sunce dovede. Primi te njeno za ruku, budna u san uvede. Oku bistrom ne vjeruje iz kamena cvijet nie! to krila nema okrilati, kapak nebeski mie. Po arenim prostorima u njedra nabere zvijezda. Pod pazuhom ljeta pravi pticama gnijezda. to niko, pjesma, neumorno radi: behara nebo, osmijehe gradi!

ALOSNA VRBA To njenost je sa rojem sunca u kosi. Niz granate pletenice svjetlost se tena lije. Zeleni san nije alostan: on se smije!

Nou, kroz duge, ive, kroz vitke, meke, kroz prste mjeseinu iz rijeke pije. Srcu prignuta kruna ne tui: ona se smije!

IGRA Sunce sam ti iz smijeha nie. Kia sam ti s vjetrom se, s kapima se utrkuje. Smijeh sam ti niz obraze veselje brie. Pjesma sam u tebi se svjetovi smjenjuju. PLOVIM... PLOVIM... Usele se u me s pticama gajevi, ume, polja, tanki potoci, pitome zvijeri, rijei tajne, sunce iznad svega stane!
5

Pa mi doe da iz sveg glasa veliku rije apnem, rukom nebo dotaknem, od sunevih zraka ljuljaku napravim, u dubinu neba poletim... U sebi sanjalo za uho povuem, oiju zatvorenih na rijeku legnem nevidljivu da plovim... plovim... plovim.

PRETPROLJEE Isplakali se krovovi. Ispjevali potoci. Zemlja meka mirie. Svaki cvijet za dvojicu. Tee sve na emu je zakidala zima. Stabla gola natukla zelene ubare. Iz sna u san za suncem ide sve.

JESEN Sve proljee sadjeveno

6

u crven plast. Ruku skrtenih na hladnoj strai stoji hrast.

NONE VATRE Mjesec na prstima hoda po vodi. Mlijena svjetlost kapa s grana. Svileni vazduh. Polutama. Kumovu Slamu gase oi zapaljenu sa svih strana!

NO I DAN Do dana imam crnu bradu i uho meko to sve uti. A ja do noi bijelu kosu i to sve vide velike oi.

Nikada se ne druimo. U prolazu se pozdravimo. Tamo gdje se dotaknemo malo sebe izgubimo!

SREA Voda je srena kad napoji ovjeka, i biljku, i pticu... No je radosna kad sakrije ljepotu pred praznim oima. Sunce je veselo kad led krcka i cvjetove budi. Zemlja je ila kad zeleni mirisi niknu joj iz grudi.

KAKO SE PIE PJESMA Dugo se trai proljee, il' samo doe iznenada, po njivi, hartiji bijeloj, mirisne, arene stihove, naizust sklada. Ljeto se rujno pomoli:
8

u pjesmu tada jedra rumen pada! Pjesma se pamti ujesen. Doe zima, vjetar, hladne kie osim iz due pjesmu brie! Opet se trai proljee...

CVJETNO SAZVIJEE

U RAZDANJE Kad u okno nebesko sunana ruka kucne meko oima cvijea livade progledaju njeno. Vrba se vodi prigne nad duboka ogledala. eva ljupko usprhne. Rosom grlo ispira. Skupljai polena razvesele krila...

Kad u okno nebesko sunana ruka kucne meko stoglasnu pjesmu sunca vrbak zasvira!

TIHI ETA Spokojno lane gajem eta. Jutro mu prua sunane grane. areni cvrkut na panju sjedi. U zraku rua leptira. Ledeni, zubati, uzalud vreba iz grma strah. U srce okom, u dah ljepotom eta dira!

SVAKODNEVNA PREDSTAVA Zora podie tamnu zavjesu noi. Predstava sunana poinje pjevanjem voda, i ptica, bilja, i ljudi...

10

dolini zelenoj jezero svjetlosti. Ponekad mi se ini da kamen se budi. Od smijeha arenog cijelo se gorje trese. Sve dok u maglu tiho ne potone, dok no opet ne spusti zavjese.

PEJZA S KONJIMA Blagi, idilini, pejza u oima. Propelo se sunce u grudima. Zamrsio se vjetar u grivama. Ukrtene staze u kopiti. Sav krajolik oko e popiti.

ZAGRLJENI VIDIK

11

U podne zatvori oi, poeli nebo zvijezda, u pono oi otvori, zaeli nebo cvijea. Kad eli ruke rairi, udahni duboko nebo. Cio vidik zagrli, kad eli oko veseli. Na dlanu mjeseina. Sunce u oku. Ptici poeli krilo, umi jelu visoku. Kad eli sam otvori, sunce u travi skae. Reci ono tajno, tiho bie jae!

NEBESKI PEJZAI Nebo je slika to se kradom mijenja. Lijepa sa suncem u istonom uglu. Svjetlou mirie cvijee zvjezdano, mlijeno polje sunca iskri bjelinom. Vuneni oblaci. Boje prolivene. uto zrcalo. Duge rumene. Nebo je pejza
12

to mijenja se noima, sa suncem najljepi u mojim oima.

TUNI DJEAK Ozaren, omamljen, pod sunev slap, stao tuni djeak eli sunca kap. Sunca se napio zauen, zanesen, i u kapi sunca ugledao jesen.

DRUG On zna gdje smo sakrili jueranji smijeh. Svako jutro sa mnom podijeli sunce. U igri svako vee da mi pramen mjeseine. Radost tresemo sa istih grana. Njegov smijeh dolazi sa mojih usana.
13

CVJETNO SAZVIJEE Iza devet brda ima ih jo devet. Iznad devet neba jo ih devet ima. Letim ini mi se, ka visokim dnima. Rije izgovorim pod nebom odjekuje! Na najvioj zvijezdi moda me ko uje. Spustim oi travi, treperenju sjetnom, u mirisu stojim, sazvijeu cvjetnom.

PREKOOKEANSKI SNOVI Kad sam bio mnogo mali, mali svijet je bio velik. Breuljak iza kue bio je gora zelena. Niz njeno lice ko suza od smijeha kotrljah se vedar. U svakom bunu
14

ivjahu strane zvijeri. Potoi nie kue bio je duboka rijeka. Niz nju su plovili prekookeanski snovi. Rastem. Svakog asa sve sam vei. Svijet sve manji!

RUA U VAZI U vazi rui krvare noge. Sipki se osipa polen, Rumeno cvile crvene oi. Vehne srce rujno. U san joj dolaze ruinjaci. Gusti miris blijedi. U vazi rui srce uti. Jesen u proljee.

PRIA O PTICI Zimsko predveerje. Potok. Voda kruta. Na vodi bijeloj ptica glad kljuca.
15

Negve oko nogu mrzli mraz stee. Sve je otro. Suho. Sve hladnoa vee. Iz sijedog grma strah. Raste. Raste udna zebnja. Krila su san o letu. Visine enja. Sav bijeli vidokrug u oko, suzu se slio. Posljednji let je led crveno obojio.

SUNCE Svu no sunce po mjesecu alje svijetle pozdrave. U snu ako zaluta da ti se jave. Put da svijetle usnama dok lete sa leptirima. Put da kau oima dok lepeu sa pticama. U dan kad pode sunce te eka pred vratima.

16

ELJA U njedrima svako jutro da ti se probudi sunce. Buket smijeha da ubere sa lica djevojica. Da negdje iskopa neto veliko, da to svima da. Veliku rijeku da prepliva na onu stranu i nazad. I runa rije da te ne udari nikad!

UDNE PRIE Vjeni djed s brkatim kukuruzima NETO razgovara. Cvrkutav potok velikoj rijeci NETO veliko objanjava. NETO vjetar u travi rumen umi. Uporna trava NETO pjeva dok nebo prokinjava. Djetli SVE TO u tvrda stabla
17

ucrtava.

NE MOGU ZALUTATI

KAD SAM... Kad sam more lice mi je mirno. Kad sam pjesma usne vam raspjevam. Kad sam nebo pogledi me vai podupiru. Vi me uzburkate kad sam tiina. Kad sam ja dogaa se svata.

NE MOGU ZALUTATI Ne mogu zalutali u zaviajnoj noi, Idem uz rijeku, tiha voda brijege valja, uz rijeku to ima ljubavnih elja. ekam. Obale nikad
18

da se poljube. Vrbe nee naglavake sa obale da skoe. Ovdje iz svega poznata lica vire, okrugla lica iz prve rumene lektire. Sve se die protiv mraka u mlijenoj noi. Htio bih iz neke snage rogati mjesec da preskoim.

UMSKI KLAVIRISTA Nasloni uho na prsa hrasta: u ilama sok mu pjeva i mrav s lista, prati ih kljunasti djetli, umski klavirista. Lezi, osluni disanje zemlje. Ne kripi u pluima, to grgolji ponornica. U srce majci pobjegla s lica. Poloi ula u prsa pjesnikova. Ne razumije? Ni ja! Urla i apue to jest i nije. Malo sunce negdje iz daljine, ozeble nas osvjetljava i grije.

GITARA
19

Nisu to ice. To su zategnuti svjetovi. Svi oive kad ih dua dira. Titraju zvuci u plave vrhove smijeha, crvene talase srca, Plava rijeka zvuka naglavake u slapovima pada. Skrivena snaga die se kao vodoskok pod koulju neba. Potekla je. Vie nemam mira. Sva oivi kad se sunce svira.

ZA RUKU VODIM PROLJEE Zemlja je vrsta. Ni nebo ne drhti. uplje na sve strane. Putevi svi isti. Srce raskopano. Mjesec na svom mjestu. Dua e ve nai usku glavnu cestu. Za ruku vodim proljee
20

jer ga trai jesen. Prtim dan na lea, kroz no da pronesem. Mjesec je slijep. Veze plavu bajku. Sa suncem zagrljen nouje u mraku.

JESENJA PISMA Drvee tamni. Krai je sunev korak. U grozdu je slatka crvena kap. Opadaju ute vlasi pod eljem vjetra. Prepuna sunca svijena voka. Lastavica, kljueve svog gnijezda ostavlja vrapcu, i pero iz lijevog krila, s tri ista lozova lista, da joj po vjetru pisma alje s bijelim peatom zime. List se za list lijepi. Jesenja knjiga je mokra. A na sok i med mirie zrak. Nad krajem teko die neprobuen oblak.

DJEAK JE IZGUBLJEN Brbljiva voda. Rijeka. I njeno upavo zelenilo. Iznad nas nebo sumnjivo plavo. Pozdravljam se s hrastom. Stisak mu vrst, hrapav.

21

Pitam njega i zelene vode, i svjee talasanje trave, grupicu vrba koju je djevojatvo oblilo, jesu li vidjeli djeaka kojeg sam ovdje davno izgubio!

RIJEI SE IGRAJU

GLAGOL Sve rijei jesu vrijedne, ali glagol! To je ranoranilac, udarnik, pjesnik i pustolov meu rijeima. On kroji ije ree para leti vozi slika stvara ljubi pie ui kljuje lomi kopa sadi snuje On kao novu koulju odjene novo znaenje, i skita glavnom ulicom ljepote.

RIJE NESREA
22

Nema me ni u ijoj elji, osim u snu dumanina. Od svih rijei ja sam ratnija, od svih ranija, stranija i tonija, od svih rijei ja sam planija. Ima li igdje od mene rije nesrenija? Od mene nema poplavnije, nema zemljotresnije, nema sunije, gladnije i bolesnije, od mene nema rijei tamnije.

NERED To je strana rije! Od nje se alosnoj vrbi digne kosa na glavi. Ona drvee poelja na lijevu stranu. Vidjeli ste ulice sve su zalutale! Kue se prejele samoe i ormara. I sunce izlazi kad se kome svidi.

23

Mjesec je starac umoran i sjed. To je ludo djelo strane rijei NERED!

A TA SAD!? Kraj onoga grma meni proi treba, grdna zvijer iz njega, eno, mene vrijeba. Sad e da me grize, mrvi, kida, mota, da noge ne drhte ja bih preko plota. Iz gustoga mraka sjaje dvije zjene. To dlakavo udo hoe samo mene. Hodam po svom srcu, jer je u petama. Ko podrumska vrata kripe mi koljena.

KOJA JE TO RIJE Dugo se skrivala, al' sam je naao. Naao rije: ime za tvoju zimu, svjetlost za tvoj mrak, krilo za tvoju pticu.
24

Otkrio sam kiobran za tvoje pljuskove, vatru za tvoje drhtanje, za tvoju samou muziku. Javila se rije: cvijet za duga proljea, zvuk za pjesmu veliku, sok za tvoju trenju, rijeka za tvoje plivanje. Ne mogu ti rei, Tu rije moramo izgovarati zajedno.

TAJNA Ne moe me obojiti plavom. uta sam. Ne trai utu. Ve sam bijela. Zapisati me ne zna. Dre ti srce. Ne dri me za ruku to su kose jeseni. Zakljuati me nee, klju je u meni. Ne strahuj, nee me izgubiti. Biu uvijek daleko. Biu u tebi.

25

DA SE PRODUI BAJKA

KOD KUE NIKOG NEMA Djed pui i gleda daleko. Baba je zamrsila prste i konce. Zidni sat otkucava dvadeseto stoljee. S neba se cijedi, kvasi, kripi. Djed plovi na plavim valovima dima. Daleko je, daleko, crvena obala. Otac duboko die. Udie neko ljetnje vee. Mati u bijelom eta. Kroz oev budni san. Svi smo kod kue. U kui nikog nema.

MAJKA Majka je uvijek najblia! Kad se nasmije, tuga bjei na sve strane. Htjela bi osvijetliti sve mrakove, na naem putu podii sve padove.
26

Prva okusi vazduh koji udiemo. Majke u cvijet zamiljamo pa ih miriemo.

PJESMA O JEDNOM JASENU Na raskru krug od prave zemlje. Zeleno na asfaltu. Plamen umske slobode. Korijen u betonu, oi na suncu. Tetovirana mu prsa. Srca i strijelice, znakovi koji ljude veu. Na kraju stozube pile dooe da ga vode. Da mu prsa u daske izreu.

BOR, TELEFONSKI STUB Mi borovi davno smo u planine pobjegli. Mene su dugo po brdima hvatali.

27

Vrisak mi ogulili. Tijelo uljem namazali. Zuji u uima kroz ui icu provukli. Ruke nemam da ih nad putnikom rairim, prosuto sunce pokupim, da se s vama pozdravim.

HRAST Usamljen, na vrh brda, vitak, vjeno mlad, s korijenjem u srcu zemlje ivi hrast. Zavrio je velike kole. Najstroi mraz dao mu odlikovanje. Kad je sunce u bukvama pucalo, on je pokazao hrastovo dranje. Nou pria sa zvijezdama, a danju sunce pije. Kad iz zemlje povue sokove, pod njim se brdo povije. Kad munja ispie nebo slovom vrele svjetlosti, hrast dri as iz uspravnosti. Zaurla meava, ukoi se vrba, breza svije, hrast oko sebe led otopi kad se nasmije.

28

STARI RIBAR Suhe ruke, suhe mree, suho veslo, zima stee. Bijela brada, bijelo nebo. Snijeg ga hrani, snijeg na glavi. Oko plavo, vodnjikavo, talas elo sve pjenavo. Snom ribara napunjena puca mrea zamrena.

SAVOM PLIVAJU IGRAKE S proljea, i ujesen kasnu, kinu, kad Sava preskoi svoje obale, i uta, mutna, tiha i jaka, ue u dvorita, zidove, domove Savom plivaju igrake. Bez sedla, na hladnom valu, jae drveni konj s grivom od pjene. Lutkica, koja lei sputenih trepavica, progleda, kad se plastinim leima nasloni na splav od granica. Drveni voz na velikoj dasci svoj posljednji pisak sanja udei se to s njim putuje i stanica
29

kroz predjele vode i granja. Ne plaei se, jedni uz druge, plivaju psi i make... S proljea, i ujesen kasnu, kinu, Savom plivaju igrake.

STARAKI DOM Dolaze, koraajui meko, kao da se plae zemlju da ne povrijede. Dolaze, kad sve njive uzoru da rodi smijeh i penica; kad kroz kamen probiju tunel kada nebo oblete, sa zvijezdama se izljube, kad podbace prsa doekaju vjetrove, kad naue sunce i nou da sija, kad iz mora izrone, biser izvade, kad sve knjige napiu da se produi bajka, kad se iznenade to im s ruku opada lie. Dolaze, koraajui meko, u zemlju gledaju kao da neto trae, neto to su davno izgubili.

RUA ZA BAKU

30

Nou, dok sanjam zvijezde, a stvari zarastaju u crno krzno mraka, znam da negdje daleko, daleko, ime moje apue baka. Recite joj, otkako je ukradena, trenja iza kue vie ne cvjeta, i nou ledenice okivaju prozore kao da nije sredina ljeta. Recite joj da vie ne izlazim na rijeku, ne maem laarima, ne ekam ribare, otkako je nema, i vrbe na obali, poele su naglo da se sue, stare, Recite joj, otkako je ukradena, u naem vrtu ni rue ne miriu, i ja mislim hoe da me udare kad se zanjiu.

RUNA RIJE DA TE NE UDARI NIKAD SVAKI MOJ KORAK JE - USKLINIK! Zar i ti, uitelju moj, kad ti se sjeta pod kou uvue, i na asu jedan potok progovori, jedno vee sjedne za katedru, u duu upie as pjesme, zar i ti tada velikim slovom ne pie: Ljubav, Ruka, Susret...

31

Ne udi se, svi e da shvate, ako se iz klupe, umjesto mene, podigne jedan vjetar, i zaumori, zavijori, ili ptica jedna koja e odletjeti, ako otvori prozor. Sad sve zagrade pucaju, i nigdje take nema, jer, svaki moj korak je usklinik!

DA HOE NETO DA TI SE DESI Da hoe neto da ti se desi. Da ti potreban budem, da mi zahvali. Da naie pored mene kad ja kiobran imam, a ti ga nema, pa ba tada da kia gruhne iz vedra neba i dugo, dugo da pada, a kua tvoja, dok te pratim, da bude na kraj svijeta. Da te iza ugla, tako njenu, tri najjaa zla napadnu, a ja, kao sluajno, miran naiem, da ih smotam, ispeglam i zguvam, da te ni vjetru, kada ti nee, dirnuti ne dam. Da hoe otii na rijeku s ribama da pliva, pa da se kao topiti pone. Tad, odnekud snaan, pliva najbolji, iskoim ja, te dre te za ruku s tobom obali plivam.

32

Da hoe, kao sada ja, od neke udne bolesti, ali ne opasne, da oboli. I dok ti u kuu ne unesem trenju rascvjetalu, da ne ozdravi. O, da hoe neto da ti se desi! Sad si mirna i cvjetna, u naem dvoritu sa trenjom cvjeta i ne zna da tebe i svijet ovakva elja zasipa.

NA RIJECI Rijeko, kad proe pored njenog grada, ne zapljusni, ne poplavi, ve umi, umi, umi... Moda e ona izii da se kupa. Uzvodno da moe tada potei. Prenesi je na drugu stranu ako zaeli. Rijeko, nek tvoji dlanovi budu iroki kad se ona umori.

APAT LIA U NOI Na putu dugom kad bude sam, kad za tobom krenu snjegovi, guste noi
33

kad te stignu, pod kouljom kad bude nosio jesen kinu, mokre dane, kad smijeh se sledi, procvjeta zima, isprui ruke ogrij se na mojim mislima.

KULA OD PIJESKA Ne gledaj, ti koji vidi samo ono to vidi, Nije ovo savska obala, ovo je strana pustinja i u njoj oaza zelena. Evo kule od drvenog kamena. Vrue su pukarnice, topovi, puni su vode opkopi. Nije to vrbova granica u pijesak zabodena to su tri golema kaktusa, igliasta i zelena. Iza njih se skrivam ja, Iz daleke zemlje dolazim, ekam da padne no uhata. Na kuli najvioj je ona, sva njena i sva zarobljena. Zato, ti koji vidi samo ono to vidi ne gledaj!

BROD I RIJEKA

34

Ja sam brod. A ja tvoja rijeka. Mirna sam i plovna. Ti plovi uz vodu, uz moj tihi tok. Na mojim obalama rastu vrbe smijeha, a iznad nas lete galebovi. Ti prvi put plovi uz vodu i udi se mojim predjelima. Bivam sve ua i bistrija to vie otkriva moje pejzae. Kad doe do izvora, probudie se, igra e prestati. Zbog toga svake noi tvoj brod vraam niz vodu.

SVE U JOJ REI Rei u joj da sam je crtao u snijegu, lijepim danima nadijevao njeno ime. Spaavao je pred krdom vjetrova. S njenim snom govorio o plavom putovanju. Priau joj o vanim stvarima. Biu pametan i pomalo njean i samo u je katkad pogledati da ne pomisli da mi je mnogo stalo. Ona dolazi sa svojim pticama i cio park s njom koraa. Ovaaaj... ta sam ono htio da kaem?!

PISMO KOJE NIKADA NISAM POSLAO

35

Kako da ti opiem zimu, kad nemam hladnih rijei. Tople su sve. Ako ih izgovorim, led e da otope. Kako da ti poaljem, na papiru, cijelo brdo iznad rijeke. Oko tebe sadim jele, a niu trenje, i vjetar juni sa sjevera, iz mog pera, nanosi pijesak umjesto snijega, i nigdje leda na rijeci, ispod brijega. Na emu tebi pozdrav vreo da prozborim. Na papir piem, a on gori.

ODGOVOR KOJI NIKADA NISAM DOBIO Tvoje pismo drim daleko od zapaljivih stvari. I ovdje je zima, ali, kad god zaelim, ja ljeto imam. I ovdje zelen led okove stavlja na noge treanja, ali, sa mnom putuje cio vidik, sve to moe da sanja. I topao vjetar s brda donosi miris voa, talasa penicu, i gori livada s bulkama na licu.
36

BROD OD GLINE (bajka) Boluje kerka staroga ribara. Lijeka joj nema. Boluje godine tri. Umrijee prije prvog jorgovana ako neko ne nae zaliv nou zelen, danju plav, i u njemu otoi koji vidjeti moe samo neduan i ist sav. Na otoiu je udotvoran lijek, to mirie djetinjim tijelom ovjekoliki cvijet! Otiu vode rijekom. Drum se kvasi i sui. Sve manje nade cvjeta u djevojakoj dui. Jednoga dana, uz krevet stade njen mali brat, i ree; "Sestro, sutra polazim na put. Izvajao sam najljepi parabrod na Savi, izvajao sam 'Adu' od gline crvene, rumene kao jedan obraz kad se stidi. Sestro, umrijeti nee ja u donijeti lijek, na dalekom moru nai u ovjekoliki cvijet." I djeak otplovi prije zore na svojoj glinenoj "Adi". Uzalud majka zove, cio dan, uzalud ga trai druina ribara.
37

Mirna je samo bolesna sestra. Vidi ga budna, jo jasnije vidi dok sanja. Djeak se vrati iznenada, kasno, nou, bez broda glinenog, zarastao u djetinji smijeh, i miris trava. Iz postelje ustade sestra sasvim zdrava! Plovila je daleko glinena "Ada" Sestra je ozdravila. Moda od ljekovitog cvijeta. Moda od ljubavi svog brata. Ono to je od "Ade" ostalo na dnu rijeke nije tek bezoblina grudva blata.

BROD NA VIDIKU Iza zavoja na velikoj rijeci brod se jo ne vidi, ali da je tu jasno je samo djeci. Djeca duboku u vodu zaranjaju i po zvuku koji je brod znaju. Daleko je velika rijeka. Sijeda su biva djeca. Ja i sad zaronim kad hou da znam na koji brod elim
38

da se ukrcam.

BILJEKA O AUTORU Alija H. DUBOANIN (Alija Hasagi Duboanin) roen je 2. maja 1949. godine u Bosanskom Dubocu, na Savi. kolovao se u rodnom mjestu, Korau kod Bosanskog Broda, Kranju i Sarajevu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (Knjievnost i jezik). Duboanin je pjesnik, pripovjeda, romansijer, knjievni kritiar, esejist, novinar, urednik. Dobitnik je ugledne knjievne nagrade "Neven" za knjigu pripovjedaka "Brod na vidiku", knjievne nagrade "Oktobarska poetska drugovanja" za knjigu pripovjedaka "Vatre na rijeci", knjievne nagrade izdavake kue "Bosanska rije" za knjigu izabranih pjesama "Pamenje vode" (Das Gedachtnis des Wassers), za 1999. godinu. Viestruki je dobitnik prvih nagrada za priu pojedinih listova. Pjesme i prie Alije H. Duboanina uvrtavane su u razliite izbore, itanke, antologije, preglede, a pojedine su (pjesme i prie) prevoene na makedonski, turski, bugarski, albanski, slovenski, njemaki, panski, francuski, holandski i engleski jezik. U toku rata pokrenuo je i ureivao list za mlade "Lastavica" (1994-1996), kao i djeije novine "Vrelo Bosne". Mada sam nikada svoje djelo ne dijeli na ono za djecu i za odrasle, zbog lakeg uvida navodimo objavljena djela za djecu: ZAGRLJENI VIDIK, pjesme (1978), BROD NA VIDIKU, prie (1982), VATRE NA RIJECI, prie (1984), LAA ZA DALJINE, prie (1985), ove tri knjige ine trilogiju, DA HOE NETO DA TI SE DESI, pjesme (1986), NEMIRNO LJETO, roman (1988), LAARSKJ PUT, prie (1988, 1995, 1998), TIHA RIJEKA DJETINJSTVA, pjesme (1997), JEDNA MAMA l DVANAEST SINOVA, proza (1997), PAS PISMONOA, slikovnica (1998), NEZAVRENA PRIA, antologija savremene bh. poezije za djecu (1988), IZBOR IZ BONJAKE POEZIJE ZA DJECU (1998), IZBOR PRIA BONJAKIH PISACA ZA DJECU, sa knjievnikom Mujom Musagiem (1998),
39

LAARSKI PUT, izbor pria (l994), LAARSKI PUT, izbor pria i pjesama (1990), i druga djela. Objavljena djela za odrasle: SVAKODNEVNI PROMETEJ, pjesme (1977), SAN U AMCU, prie (1987), HOD ZA TOBOM, pjesme (1989), SLIKA NA VODI, pjesme (1995), drugo dopunjeno izdanje (2000), SVETA KRUKA, pjesme (1996), KUPAICA, prie (1996), BEHAR U SARAJEVU, roman (1998), ORKESTAR, pjesme (l999), PAMENJE VODE (DAS GEDCHTNIS DES WASSERS), pjesme, dvojezino: bosanski-njemaki, (1999), i druga djela. Alija H. Duboanin ivi u Sarajevu. Urednik je u izdavakoj kui "SarajevoPublishing".

40