Orhan Pamuk

Snijeg

Bavimo se opasnim krajnostima asnim lopovom, njenim ubojicom, Praznovjernim ateistom. ROBERT BROWNING, Apologija biskupa Rlougrama U knjievnom djelu politika je kao pucanj pitolja usred koncerta -gruba stvar koju je nemogue ne primijetiti. Sad emo govoriti o veoma runim stvarima... STENDHAL, Parmskt kartuzijanski samostan Unitite narod, slomite ga, uutkajte ga. Jer europsko je prosvjeenje mnogo vanije od naroda. DOSTOJEVSKI, iz Biljeaka za 'Brau Karamazove' Zapadnjak u meni se uznemirio. JOSEPH CONRAD, Pred zapadnjakim oima

1. Tiina snijega Putovanje u Kars TIINA snijega, mislio je ovjek u autobusu na sjedalu iza vozaeva. Da je to bio poetak kakve pjesme, ono to je u sebi osjeao nazvao bi "tiinom snijega". Na autobus koji e ga od Erzuruma prevesti do Karsa stigao je u zadnji as. Do erzurumskog autobusnog kolodvora bio je dospio iz Istanbula nakon dvodnevnoga putovanja kroz snjene meave, i dok je po prljavim i hladnim hodnicima, s torbom u ruci, pokuavao doznati odakle kreu autobusi za Kars, netko mu ree da jedan takav upravo polazi. Uspio je uhvatiti autobus, staro vozilo marke Magirus; vozaevu pomoniku nije se dalo ponovno otvarati prtljanik pa mu je rekao da ure. Stoga je uza se imao veliku tamnocrvenu torbu marke Bally, stajala mu je medu nogama. Sjedio je uz prozor, u debelom kaputu boje pepela. Kupio ga je pet godina ranije u Frankfurtu u jednom Kaufhofu. Napomenimo odmah kako e mu tijekom dana koje e provesti u Karsu taj njeni, lijepi kaput biti uzrokom stida i nespokoja, ali jednako tako i izvorom osjeaja sigurnosti. im je autobus krenuo, na putnik kraj prozora irom je otvorio oi u nadi da bi moda mogao vidjeti neto novo. Dok je on tako promatrao rubne erzurumske mahale, njihove majune i bijedne duanie i pekarnice te se pokuavao naviriti u trone kavane, poeo je prelijetati snijeg. Bio je tei i krupniji od snijega to je padao tijekom puta od Istanbula do Erzuruma. Da putnik kraj prozora nije bio tako umoran od putovanja i da se malo paljivije zagledao u krupne pahulje to su se s neba sputale poput perja, mogao je naslutiti da se blii snana snjena meava; mogao je moda na samom poetku shvatiti kako je krenuo na put koji e mu ivot stubokom promijeniti; mogao se, moda, istoga trena okrenuti i vratiti. Ali, on na povratak nije ni pomiljao. Pogled je upravio prema nebu to je, kako se sputala veer, bivalo svjetlije od tla. Sve krupnije i krupnije pahulje noene vjetrom nije smatrao vjesnicima nadolazee nesree, nego dugo iekivanim znacima sree i prostoduja, napokon doekanog nasljedstva koje mu je namrlo djetinjstvo. U Istanbul, grad svoga djetinjstva i sretnih godina, nakon dvanaest godina prvi se put vratio tjedan dana ranije da bi prisustvovao pogrebu svoje majke. Ostao je ondje etiri dana, a potom posve neplanirano krenuo put Karsa. Osjeao je da ga je taj snijeg nadnaravne ljepote usreio ak i vie nego ponovni susret sa Istanbulom nakon tolikih godina. Bio je pjesnik i u jednoj od svojih starijih pjesama - poznatoj veoma malom broju turskih itatelja - napisao je kako nam jednom u ivotu snijeg pada i u snovima. I dok je snijeg, ba kao i u snovima, padao neujno i beskrajno dugo, na putnik se, proien godinama prieljkivanom nevinou i istoom, optimistino odvaio povjerovati da ovaj svijet moe smatrati svojim domom. Malo potom uinio je neto na to ve jako dugo nije ni pomislio: u svom je sjedalu zaspao. Iskoristimo njegov san i priapnimo poneto o njemu! Iako je u Njemakoj proivio dvanaest godina kao politiki izgnanik, on se nikada nije pretjerano zanimao za politiku. Poezija je bila njegova glavna strast i jedina misao. Imao je etrdeset dvije godine; bio je samac, nikada se nije enio. Za jednog Turina bio je povisok, mada se to ne moe vidjeti dok spava sklupan u sjedalu; bio je svijetle puti, zbog putovanja jo bijede, a kosa mu je bila smea. Bio je povuen i volio je samou. Da je mogao vidjeti to se dogodilo ubrzo nakon to je zaspao - kako mu je glava zbog truckanja u

autobusu spuznula prvo na rame, a zatim i na grudi putnika koji je sjedio uza nj umro bi od srama. Na putnik, tijela nalegnutog na suputnika, bio je dobronamjeran i astan ovjek, i zbog tih svojih osobina - poput Cehovljevih beznadno tromih i neuspjenih junaka - uvijek pomalo tugaljiv. Kasnije emo se jo mnogo vraati problemu tuge. Jasno je da on u tom neugodnom poloaju nee moi jo dugo spavati, zato na brzinu recimo jo i ovo: ime mu je Kerim Alakuoglu, ali mu se ono nikada nije svialo pa je uvijek elio da ga oslovljavaju inicijalima: da ga zovu Ka. Stoga emo i mi u ovoj knjizi tako postupiti. Jo tijekom kolovanja, na je junak svoje zadae i ispite tvrdoglavo potpisivao s Ka; na fakultetu se na evidencijskim listama biljeio kao Ka, riskirajui svaki put da time izazove sukob s profesorima i dravnim slubenicima. Potrudio se da to ime prihvate i njegova majka, obitelj i prijatelji, a kako je pod njim objavio i svoje zbirke pjesama, ime Ka je medu Turcima u Turskoj i Njemakoj pratila slabana, tajnovita slava. Nakon to su krenuli iz erzurumskog kolodvora, voza autobusa zaelio je putnicima sretan put, pa dopustite da i ja uinim isto i dodam: Sretan ti put, dragi Ka... Ne, ne bih vas elio obmanjivati: ja sam Kaov stari prijatelj i sve ono to e ga u Karsu snai znao sam i prije nego to poeh priati ovu priu. Nakon Horasana autobus je skrenuo prema sjeveru, ravno prema Karsu. Kad se na jednoj od uzbrdica, to su sa svakom okukom bivale sve vie, iznenada ukazala konjska zaprega, voza je naglo zakoio i Ka se istoga trena probudio. Nije mu trebalo dugo da se prikljui ozraju zajednitva i saveznitva koje je bilo zavladalo autobusom. Svaki put kad bi na zavojima ili uz ivice stjenovitih provalija autobus usporio, i on je kao i putnici iza njega - mada je sjedio neposredno iza vozaa ustajao ne bi li bolje vidio put; suputniku koji je s pomonikom gorljivou vozau brisao zamagljeno prednje staklo kaiprstom je pokazao kutak koji mu je promaknuo (pomo je ostala nezamijeena), a kad je vijavica postala tako jaka da su brisai zakazali te se prednje staklo u jednom trenu pretvorilo u bijelu plohu, i on je, poput vozaa, pokuavao dokuiti kamo ide put koji se vie i nije mogao razabrati. Znakove pokraj puta zakrio je snijeg pa ih se nije moglo proitati. Kad je meava ojaala, voza je ugasio duga svjetla, i dok se put u polutami neto bolje nazirao, autobusom je zavladao mrak. Putnici su, prestravljeni i bez ijedne rijei, promatrali ulice sirotinjskih kasabica pokrivenih snijegom, blijeda svjetla ruevnih jednokatnica, putove do udaljenih sela, zbog snijega neprohodne, i ponore obasjane slabanim svjetlima autobusa. Ako su priali, aputali su. Tako je i Kaov susjed, onaj kojemu je zaspavi spuznuo na grudi, apuui upitao Kaa zato je krenuo u Kars. Bilo je lako zakljuiti da Ka nije odande. "Ja sam novinar", apnuo mu je Ka. To nije bila istina. "Idem u Kars radi opinskih izbora i ena koje su poinile samoubojstvo." To je bila istina. "Govore da su sve istanbulske novine pisale da je predsjednik opine u Karsu ubijen, i o enama samoubojicama...", odgovorio mu je susjed obuzet nekim snanim osjeajem za koji Ka nije mogao procijeniti je li ponos ili stid. Tri dana poslije Ka e, uplakan, ponovno susresti toga mravog, ljepukastog seljaka u Karsu, na Halid-painoj aveniji zatrpanoj snijegom. Tijekom putovanja progovorio je s njim u jo nekoliko navrata. Doznao je da je majku otpravio u bolnicu u Erzurum zato to ona u Karsu nije dovoljno dobra, da se bavi stoarsrvom u jednom selu negdje u okolici Karsa, da mu je teko, ali da se ne buni, da ne ali sebe nego - zbog nekih tajnovitih razloga koje Kau nije odao - dravu, i da mu je drago to jedan ueni gospodin poput Kaa dolazi ak iz Istanbula da bi se posvetio problemima koji su zavladali Karsom. U njegovim jednostavnim rijeima i

ponositu dranju bilo je neega plemenitog to je kod Kaa pobudilo potovanje. Ka je osjeao kako ga prisutnost toga ovjeka smiruje. Tijekom dvanaest godina provedenih u Njemakoj nikada nije bio osjetio takav spokoj: sjeao ga se iz onih vremena kad je znao uivati u njenom suosjeanju prema onome koga bi smatrao slabijim od sebe. U takvim bi prilikama na svijet nastojao gledati oima ovjeka punog saaljenja i ljubavi. Uinivi i sada to isto, shvatio je da se manje boji beskrajne snjene meave i da autobus nee zavriti na dnu kakve provalije, nego e makar i kasnio - stii do Karsa. Kad se autobus u deset sati, s tri sata zakanjenja, poeo probijati ulicama Karsa pokrivenima snijegom. Ka uope nije mogao prepoznati grad. Nije mu bilo jasno gdje bi se trebao nalaziti eljezniki kolodvor to se pred njim bio pojavio onoga proljetnog dana kad je prije dvadeset godina doao u Kars vlakom s parnom lokomotivom, ni gdje je Hotel Republika "s telefonom u svakoj sobi" do kojega ga je voza fijakera bio dovezao izvozavi ga prethodno po itavu gradu. Kao da je sve bilo izbrisano ili nestalo pod snijegom. Dva-tri fijakera na autobusnom kolodvoru prizivala su sjeanja, ali je grad izgledao mnogo tunije i siromanije od onog iz njegovih uspomena. Kroz zaleene prozore autobusa ugledao je betonske stambene zgrade kakve su u posljednjih desetak godina niknule po itavoj Turskoj, panoe od pleksiglasa zbog kojih su sva mjesta postala jedno drugome nalik, i izborne plakate na uzicama razvuenima s jedne na drugu stranu ulica. im je, zakoraknuvi iz autobusa, zagazio u meki snijeg, u nogavice mu strugnu otra hladnoa. Dok se raspitivao za Hotel Snjena palaa gdje si je jo iz Istanbula telefonom rezervirao sobu, medu putnicima koji su od vozaeva pomonika uzimali prtljagu ugledao je neka poznata lica, ali je snijeg toliko padao da se nije mogao sjetiti tko bi oni trebali biti. Nakon to se smjestio u hotelu, otiao je u gostionicu Zeleni zaviaj i ondje ih ponovno ugledao: jedan mukarac, iscrpljen i umoran, ali jo uvijek lijep i privlaan, i debela, ali graciozna ena, oigledno njegova supruga. Ka ih je pamtio iz Istanbula, iz revolucionarnoga politikog kazalita sedamdesetih godina. ovjek se zvao Sunaj Zaim. Promatrao ih je rasijano i odsutno; u jednom mu je trenu sinulo kako je ta ena slina nekoj djevojici iz njegova razreda iz osnovne kole. I na licima drugih mukaraca za njihovim stolom zapazio je bljedilo i beivotnost tako svojstvenu kazalitarcima... Sto li je ta mala kazalina skupina radila u tom zaboravljenom gradu te hladne veljake noi?... Prije nego to je napustio gostionicu - mjesto koje je dvadeset godina ranije vrvjelo od utogljenih slubenika s kravatama - Kau se uinilo da je za drugim stolom ugledao jednog od naoruanih ljeviarskih junaka iz sedamdesetih godina. Ali kao da je snijeg prekrio sjeanje na njega, jednako kao i tu gostionicu i osiromaeni, izdiui Kars. Jesu li ulice bile puste zbog snijega ili po tim zaleenim kaldrmama i inae nikada nikoga nije bilo? Paljivo je itao plakate po zidovima: izborne plakate, reklame za narodne uionice i restorane, i proglase protiv samoubojstva s parolama "ovjek je Allahovo remek-djelo, a samoubojstvo je hula" koje je mjesna vlast nedavno dala polijepiti. U jednoj polupraznoj ajani, kroz izloge okovane ledom, ugledao je grupicu mukaraca okupljenu oko televizora. Susret sa starim kamenim kuama u ruskom stilu barem ga je malko razveselio; zbog njih je Kars u njegovu sjeanju ivio kao posebno mjesto. Hotel Snjena palaa bio je jedna od onih profinjenih ruskih graevina s dakom Baltika. Toj dvokatnici uskih, izduenih prozora prilazilo se kroz dvorite iji je ulaz bio nadsvoen lukom. Proavi ispod visokog luka izgraenog stotinu i deset godina ranije - visokoga zato da bi konjske zaprege mogle ispod njega nesmetano prolaziti -

Ka je zadrhtao od jedva primjetnog uzbuenja, ali je bio toliko umoran da se na to nije osvrnuo. Recimo ipak da je to uzbuenje bilo povezano s jednim od razloga njegova dolaska u Kars: tri dana ranije, u Istanbulu, svratio je u urednitvo novina Republika i ondje susreo svog prijatelja iz mladosti, Tanera, a taj mu je rekao da e se u Karsu odrati opinski izbori i ispriao mu kako je u Karsu, jednako kao i u Batmanu, mlade djevojke zahvatila samoubilaka poast te mu predloio da, ukoliko eli pisati o tim temama i usput dobiti priliku da nakon dvanaest godina izbivanja vidi i upozna pravu Tursku, poe u Kars, za to bi mu on mogao - budui da nitko drugi nije zainteresiran za taj posao - izdati novinarsku iskaznicu. Na kraju svega dodao je i to da u Karsu ivi njihova prijateljica s fakulteta, lijepa Svila. Iako se razvela od Muhtara, rekao je, ostala je ondje ivjeti s ocem i mladom sestrom u Hotelu Snjena palaa. Sluajui Tanera, politikog komentatora u Republici, Ka se bio sjetio Sviline ljepote. U hotelskom predvorju visokoga svoda recepcionar Davit gledao je televiziju. Kau je predao kljueve sobe na drugom katu s brojem 203. Zatvorivi za sobom vrata sobe, Ka je odahnuo. Paljivo se preispitao i zakljuio kako mu se tijekom putovanja suprotno njegovim strahovanjima - ni misli ni srce nisu muili pitanjem hoe li Svilu u hotelu zatei ili nee. Mogunosti da se zaljubi bojao se nasmrt i gotovo instinktivno: bila je to intuicija poznata ljudima ije se ogranieno ljubavno iskustvo svodi na nisku od boli i stida. Oko ponoi, u pidami, prije nego to je legao, u tami sobe priao je prozoru i lagano razmaknuo zastore. Gledao je kako snijeg bez prestanka pada krupnim, tekim pahuljama.

2. Na je grad spokojno mjesto Udaljene mahale PREKRIVAJUI gradsku prljavtinu, blato i tamu, snijeg bi kod Kaa uvijek budio osjeaj istoe, ali nakon prvoga dana provedena u Karsu on je za njega izgubio nevinost. Ondje je snijeg bio neto zamorno, nesnosno, zastraujue. itave je noi padao. Ni dok je Ka toga jutra hodao ulicama, sjedio u kavanama punim nezaposlenih Kurda, susretao se - s papirom i olovkom u rukama, poput okorjela novinara - s glasaima, uspinjao se strmim i zaleenim kaldrmama siromanih mahala te razgovarao s predsjednikom opine, valijinim pomonikom i obiteljima djevojaka koje su se ubile, snijeg uope nije stajao. U djetinjstvu su mu prizori ulica pokrivenih snijegom, dok bi ih promatrao s prozora svoga sigurnog doma na Niantau', izgledali kao prizori iz kakve bajke; isti ti prizori sad su mu davali naslutiti kako je spokojan ivot srednje klase (a sjeanje na taj ivot ve je godinama bio nosio u sebi kao posljednje utoite) doao do svoga kraja, da bi mjesto prepustio siromatvu iji tuni kraj nije elio ni zamiljati. Rano izjutra, dok se grad jo budio, ne obazirui se na snijeg to je padao. Ka se urno uputio kroz Ataturkovu aveniju prema najsiromanijem dijelu Karsa s mahalama potleuica podignutih preko noi, k etvrti pod imenom Kaleii2. Zbog svega to je vidio gazei brzim koracima ispod grana divljih maslina i platana, otealih od snijega: zbog starih i dotrajalih ruskih kua kroz ije su prozore bile izvedene cijevi sobnih pei, zbog snijega to se sputao u praznu utrobu tisuljetne armenske crkve uspravljene ponad spremita za ogrjev i transformatora, zbog opora razularenih pasa to su na petstogodinjem kamenom mostu preko zaleena potoka lajali na svakog prolaznika, i tankih vitica dima ponad majunih straara mahale Kaleii koja se pod snijegom inila pustom i ostavljenom - zbog svega se toga toliko raalostio da su mu se oi napunile suzama. Dvoje djece, djevojica i djeak, poslani zarana k pekaru s druge strane potoka, gurkali su se nosei u narujima tople kruhove i tako se veselo smijali da se i Ka njima osmjehnuo. Nije ga toliko dirnulo tamonje siromatvo ili beznae, nego neto to e sljedeih dana opetovano susretati u svakom kutku grada: u praznim izlozima fotografskih radnji, na vlanim prozorima ajana dupkom punih besposlenih kartaa, na pustim trgovima pod snijegom... To to ga je toliko potreslo bio je udan i snaan osjeaj samoe. inilo se da je taj grad zaboravljen od svih i da e snijeg nad njim tiho padati do svretka svijeta. Toga je jutra Kaa pratila srea: posvuda je doekan kao poznati istanbulski novinar, osoba s kojom su se svi uz veliko zanimanje eljeli poru-kovati; svatko mu je - od valijina pomonika pa do onih najsiromanijih - otvorio vrata i s njim razgovarao. Graanima Karsa predstavio ga je gospodin Serdar, izdava Novosti graninoga grada s nakladom od tristo dvadeset primjeraka, koji je svojedobno pisao izvjetaje za list Republika (veina ih nikada nije objavljena). Kaova prva dunost toga jutra, im je krenuo iz hotela, bila je susresti se s tim - kako su ga u Istanbulu nazivali - "lokalnim dopisnikom"; naao ga je na ulazu u urednitvo novina i odmah shvatio da taj ovjek poznaje cijeli Kare. Gospodin Serdar mu je prvi postavio pitanje koje e mu tijekom tri dana provedena u Kareu biti postavljeno na stotine puta: "Dobro doli u na grad na granici, gospodine. Ali, zato ste doli ovamo?" Ka mu je odgovorio da je doao pratiti izbore, a moda i napisati poneto o djevojkama samoubojicama.

"I ovdje se prie o djevojkama samoubojicama preuveliavaju, jednako kao to je to bilo i u Batinanu", odgovorio je novinar. "Poimo do gospodina Kasima, on je pomonik efa policije. Neka znaju da ste stigli, za svaki sluaj." Bila je to provincijska navika koja je korijene vukla jo iz 1940-ih: svaki pridolica, pa bio on i novinar, obiavao se javiti policiji. Ka se nije protivio; bio je politiki izgnanik i vratio se u zemlju nakon mnogih godina progonstva, a osim toga, u gradu se - mada se o tome nije govorilo - na neki nain osjeala prisutnost kurdske separatistike gerile, pristalica Radnike stranke Kurdistana (skraenicom: PKK). I tako su krenuli kroz teku snjenu vijavicu: proli su kroz natkrivenu povrtlarsku trnicu i preko Avenije Kazima Karabekira s nizom eljezarija i prodavaonica rezervnih dijelova za traktore, pokraj ajana u kojima su tuni nezaposleni gosti gledali televiziju ili snijeg to je padao, i mljekarskih duana s ogromnim kolutovima masnoga sira kaara u izlozima. Petnaest minuta bilo im je dovoljno da poprijeko prijeu itav grad. Gospodin Serdar je tijekom puta na tren zastao da bi Kau pokazao ugao na kojemu je ubijen bivi predsjednik opine. Prema jednoj od glasina, ubijen je zbog nekog banalnog lokalnog problema: zbog ruenja protuzakonito izgraena balkona. Ubojica je pronaen tri dana kasnije u nekom selu kamo je pobjegao nakon zloina, u jednom sjeniku, zajedno s orujem. Tijekom ta tri dana prije njegova uhienja proirilo se toliko pria da na koncu, kad je uhien, nitko nije mogao vjerovati da je on doista pravi krivac; jednostavnost njegova motiva bila je razoaravajua. Zgrada Policijske uprave u Karsu bila je visoka trokatnica u Faik-begovoj aveniji s nizom starih kamenih kua, nekadanjim vlasnitvom ruskih i armenskih bogataa, kasnije veinom pretvorenih u dravna zdanja. Dok su ekali pomonika efa policije, gospodin Serdar je Kau pokazao njezine visoke ukraene stropove te mu ispripovijedao kako je ona od 1877. do 1918. godine, tijekom ruskoga razdoblja, prvo bila konaite "sa sto soba" u vlasnitvu nekog bogatog Armenca, a potom sluila kao ruska bolnica. Na hodniku se pojavio pomonik efa policije, gospodin Kasim s pivskim trbuhom, i uveo ih u svoj ured. Ka je odmah shvatio da gospodin Kasim ne ita novine Republika jer ih smatra previe lijevima, kao i da ga se uope nije dojmilo to to gospodin Serdar nekoga hvali zato to je pjesnik, ali da se pred njim - zbog toga to je vlasnik najprodavanijih lokalnih novina - ipak ustruava. Kad je gospodin Serdar zavrio sa svojim govorom, gospodin Kasim se Kau obratio pitanjem: "elite li zatitu?" "Kako?" "Dat u vam jednoga od naih ljudi u civilu. Da budete mirniji." "Zar mi je to potrebno?" upitao je Ka uzrujavi se poput pacijenta kojemu lijenik predlae da se pri kretanju pone pomagati tapom. "Na je grad spokojno mjesto. Protjerali smo teroriste sklone separatizmu. Ali ipak zlu ne trebalo." "Ako je Kars mimo mjesto, zatita mi nije potrebna.", odgovorio je Ka. U sebi je potajno elio da pomonik efa policije jo jedanput potvrdi kako je Kars spokojno mjesto, ali gospodin Kasim to nije ponovio. Prvo su poli u sjeverni dio grada, do najsiromanijih etvrti, Kaleii i Bajram-paa. Snijeg je padao kao da ne zna stati. Prilazili su kuercima sklepanim od kamena, briketa i ljebastih metalnih ploa: gospodin Serdar bi pokucao na ulazna vrata nato bi se prvo ukazala ena; kod nje bi se raspitao za muku glavu u kui. Ako bi ga ukuani prepoznali, objasnio bi im, glasom koji je ulijevao povjerenje, da je njegov prijatelj, poznati novinar, doao iz Istanbula u Kars pratiti lokalne izbore. Dodao bi kako gospodin Ka nije tu samo radi izbora, nego bi volio doznati i neto vie o

problemima u Karsu; o razlozima samoubojstava medu enskim svijetom, primjerice. Tako bi, ukoliko bi bili voljni rei koju o onome to ih mui, uinili neto dobro i za svoj grad. Neki od domaina poveselili bi se mislei kako su pridolice izborni kandidati koji su se obiavali pojavljivati s limenkama suncokretova ulja, kutijama sapuna i paketima keksa i tjestenine. Oni koji bi ih iz znatielje i gostoljubivosti odluili pozvati unutra prvo bi upozorili Kaa da se ne boji pasa i njihova lavea. Neki bi pak vrata otvarali u strahu, mislei kako je i to samo jo jedan od dugogodinjih, uobiajenih policijskih upada pa bi utjeli kao zaliveni ak i nakon to bi se uvjerili da gosti nisu poslani od vlasti. lanovi obitelji preminulih djevojaka (Ka je uskoro imao priliku uti est pria o samoubojstvima) neprestano su ponavljali kako se djevojke nikada ni na to nisu alile, i kako su ih ti tuni dogaaji zaprepastili i raalostili. Goste bi uvodili u majune, ledene sobe i nudili im mjesto na naherenim stolcima i uleknutim divanima. Podovi su ondje bili zemljani ili zastrti jeftinim, strojno pletenim tepisima. Kako su prelazili iz kue u kuu, inilo im se da ih je sve vie. U svakoj bi od njih. medu djecom koja su se natezala igrajui se polomljenim plastinim igrakama (autiima i jednorukim lutkama), boicama i praznim kutijama od lijekova i ajeva, bili posaeni uz pei na drva (netko od ukuana vatru bi s vremena na vrijeme proeprkao ne bi li bolje grijala) ili kraj elektrinih pei napaja-nih prokrijumarenom strujom, i ispred televizora koji se, mada do kraja stian, nikada nije gasio; potom bi sluali prie o beskrajnim problemima u Karsu, o siromatvu, o radnicima izbaenim s posla i djevojkama samoubojicama. Majke su plakale nad svojim sinovima koji su ostali bez posla ili dospjeli u zatvor, hamamski posluitelji im objanjavali da jedva prehranjuju svoje osmerolane obitelji iako rade dvanaest sati na dan, radnici bez posla kukali kako se dvoume ak i oko odlaska u ajanu jer nemaju ni za aj... Svi su oni, alei se na svoju hudu sreu i na dravu i opinu. Ka u svoje jade iznosili kao da govore o problemima itave drave i naroda. U jednom trenu, usred tunih, gnjevnih pria. Ka je primijetio kako u svim tim kuama vlada polutama; unato jakome svjetlu to je ulazilo kn,/, prozore, naprezao se da razabere oblike pokustva. tovie, U sljepoa koja ga je gonila da pogled okrene prema snijegu to je vani padao, kao da ga je zaogrnula, poput zavjese od tila, ili poput snjene tiine: njegov je duh odbijao primati prie o siromatvu i bijedi. Ipak, svjedoanstva o samoubojstvima koje je tada uo nikada nee zaboraviti; pratit e ga sve do smrti. Ono to je za Kaa u tim priama bilo najpotresnije nije bilo siromatvo, bezizlaznost i beutnost. Nije to bilo ni nerazumijevanje roditelja tih djevojaka (batinali su ih na mrtvo ime, ne doputajui im ak ni izlaske iz kue), kao ni zlostavljanje njihovih ljubomornih mueva ili besparica. Ono to ga je prestravilo i zaprepastilo bio je nain na koji je samoubojstvo postalo dijelom svakodnevice: uvuklo se u nju neopazice, iznenada i bez imalo pompe. Jedna je djevojka, primjerice, nekoliko dana prije nego to e je nasilu zaruiti s nekim postarijim vlasnikom ajane, jedne veeri, kao i svake druge, veerala sa svojom majkom, ocem, troje brae i sestara i bakom; nakon to su ona i sestra, kao i inae, hihoui i nateui se, pokupile tanjure, pola je u kuhinju donijeti kolae; no iz kuhinje je izila u vrt, a zatim se kroz prozor uvukla u spavau sobu svojih roditelja i ondje se ubila oevom lovakom pukom. Njezini roditelji su, uvi pucanj, tijelo svoje keri koja je trebala biti u kuhinji nali kako se u sobi svija i trza u lokvi krvi, i jednako kao to nisu mogli shvatiti zato se ubila, nikako se nisu mogli domisliti ni tomu kako je iz kuhinje dospjela u spavau sobu. Neka druga djevojka, esnaestogodinjakinja, jedne se veeri, ba kao i svake druge, s bratom i sestrom svaala i tukla oko daljinskog upravljaa i oko toga koji e se program gledati; otac ju je nato, razdvojivi ih. dvaput oamario, a ona se povukla u svoju sobu i strusila

ogromnu bocu pesticida Mortalina kao da pije sodu. Trea se nesretnica s petnaest godina udala iz ljubavi. Dijete joj je imalo est mjeseci kad se jednom, nakon uobiajene svae s depresivnim, nezaposlenim muem, slomljena od batina zakljuala u kuhinju i ondje se - unato urlanju njezina mua koji je, shvativi to se dogaa, pokuavao razvaliti vrata - s unaprijed pripremljenom kukom i konopcem objesila u samo jednom pokuaju. Ka je bio opinjen beznadnom brzinom kojom se, prema tim priama, iz uhodane svakodnevice prelazilo u - smrt. Svi unaprijed pripremljeni detalji - kuke unaprijed zabijene u stropove, nabijene puke i boce pesticida prenijete iz spremita u spavae sobe - bili su dokazom da su te djevojke i ene misli o samoubojstvu dugo, dugo nosile u sebi. Iznenadna samoubilaka poast medu mladim enama i djevojkama najprije se bila pojavila u Batmanu. gradu udaljenom nekoliko stotina kilometara od Karsa. Poznato je da je u svjetskim razmjerima broj samoubojstava mukaraca u prosjeku tri do etiri puta vei nego kod ena: upravo je zbog toga injenica da je u Batmanu broj samoubojstava medu enama bio trostruko vei od mukarakih, i k tome gotovo etverostruko vei od opega svjetskog prosjeka, prvo privukla panju nekoga radinog mladog slubenika u Institutu za dravnu statistiku u Ankari; jedan novinar, njegov prijatelj, to je otkrie potom objavio u Republici kao blic-vijest, ali to nikoga od Turaka nije zaintrigiralo. No, vijest iz Republike proitali su i dopisnici nekih njemakih i francuskih novina pa su se zainteresirali za stvar, posjetili Batman i napravili reportae te ih objavili u svojim zemljama. Na to su odmah reagirali i turski novinari: tako su se i domae i strane novinarske ete sjatile u Batman. Interes i panju medija neke su djevojke doivjele samo kao dodatan poticaj za odvaan samoubilaki korak, upozoravali su dravni slubenici zadueni za problem samoubojstava. Pomonik karskoga valije rekao je Kau da broj samoubojica u Karsu prema statistici jo nije dostigao onaj u Batmanu i da se "zasad" ne protivi Kaovu susretu s obiteljima pokojnica, te ga zamolio da, dok s njima bude razgovarao, rije "samoubojstvo" ne spominje pretjerano esto, kao i da se, kad bude pisao za Republiku, potrudi pisati bez preuveliavanja sluaja. Odbor sastavljen od strunjaka za samoubojstva - psihologa, policajaca, pravnika i slubenika Odjela za vjerske poslove - ve je, rekao je, zapoeo s pripremama za prijelaz iz Batmana u Kars: grad je ve bio oblijepljen plakatima s natpisom "ovjek je Allahovo remek-djelo, a samoubojstvo je hula" koje je dao tiskati Odjel za vjerske poslove, a vjerske broure s istim natpisom stigle su u valijino sjedite i uskoro su trebale biti podijeljene. Ipak, valijin pomonik nije bio siguran da e sve te mjere moi zaustaviti novootpoelu epidemiju: tovie, bojao se da bi "mjere" mogle poluiti rezultate posve suprotne eljenima. Mislilo se, naime, da su mnoge djevojke odluku o samoubojstvu i donijele pod utjecajem kako vijesti o samoubojstvima, tako i pritiska stalnih propovijedi protiv samoubojstava koje su odailjali dravni slubenici, njihovi oevi, muevi i vjerski slubenici. "Jasno je da se djevojke ubijaju zato to su krajnje, oajniki nesretne, u to nema sumnje", rekao je Kau valijin pomonik. "Meutim, da su jad i nesrea jedini razlog samoubojstava, pola bi se ena u Turskoj poubijalo." Protusamoubilake savjete upuene enama odailjao je zbor mukih glasova sastavljen od dravnih slubenika, mukih lanova njihovih obitelji i imama, i to je rasrdilo enski svijet, primijetio je valijin pomonik vjeverijeg lica i etkastih brkova: zbog toga je, dodao je ponosno, pisao u Ankaru da se u Odbor za propagandu protiv samoubojstava uvrsti barem jedna ena. Misao da je samoubojstvo zarazno i da se moe iriti poput kuge, prvi se put u

javnosti bila pojavila poto je jedna djevojka doputovala iz Batmana u Kars i ondje se ubila. Ka se toga popodneva susreo s njezinim ujakom: sastali su se u mahali Ataturk, u vrtu (jer ih nisu htjeli primiti u kuu). Pod stablima divlje masline svinutim od snijega on im je, s cigaretom u ruci, ispriao njezinu priu. Njegova se neakinja dvije godine ranije bila udala u Batman. Jest da je ondje od jutra do mraka obavljala kuanske poslove i uz to bila izloena stalnim grdnjama svoje svekrve jer nije imala djeteta, ali to samo po sebi ne bi bilo dovoljan razlog za samoubojstvo. Nego, djevojka se u Batmanu, gradu u kojemu se ene ubijaju, bila okuila samoubilakom milju. Dok je gostovala kod svoje obitelji u Karsu, pokojnica je bila savreno sretna, dodao je na kraju, pa su se time jo vie zgranuli kad su - ba onog jutra kad se trebala vratiti u Batman - nali u krevetu njezino mrtvo tijelo, a kraj uzglavlja pismo kojim ih je obavijestila da je popila dvije kutije tableta za spavanje. Mjesec dana nakon to je ta ena samoubilaku zarazu prenijela iz Batmana u Kars, njezina esnaestogodinja neakinja je - ugledavi se na tetu - prva podlegla. U razgovoru s njezinim uplakanim roditeljima Ka je morao obeati da e vijest sa svim pojedinostima objaviti u novinama. Djevojka se, rekli su, ubila zato to je njezin uitelj pred cijelim razredom izjavio da nije djevica. Ta se vijest ubrzo pronijela cijelim Karsom, nato je njezin zarunik razvrgao zaruke, a ustuknuli su i prijanji prosci te lijepe djevojke. Baka po majci ve joj je poela ponavljati: "Izgleda da se ti nikada nee udati", kad je jedne veeri, dok su svi zajedno gledali na televiziji prizore nekoga svadbenog slavlja, njezin pijani otac zaplakao... Iste te veeri djevojka je progutala sve tablete za spavanje koje je sakupila potkradajui baku (oito je da je, jednako kao misao na samoubojstvo, i metoda bila zarazna). Kad se na obdukciji ispostavilo da je djevojka bila nevina, njezin je otac krivio i uitelja koji je lansirao runu glasinu i, nita manje, pokojnu roakinju iz Batmana. Njezina je obitelj Kau predoila sve okolnosti samoubojstva elei da u reportai koju e objaviti napie kako su sramotne optube protiv njihove keri bile neosnovane; zamolili su ga i da uitelja koji ju je optuio izvrgne javnoj sramoti. Kaa je u svim tim priama posebno titala jedna od okolnosti: injenica da su te djevojke jedva uspijevale pronai vremena i skrovitosti neophodnih za samoubojstvo. ak i nakon gutanja pogubnih tableta, dok su potajno umirale, prostoriju u kojoj su leale dijelile bi s jo nekim. Ka je bio dijete s Niantaa, odrastao je itajui zapadnu knjievnost i kad god bi pomislio na vlastito samoubojstvo, inilo mu se da je za takvo to potrebno mnogo vremena i prostora; mislio je da bi mu bila potrebna soba na ija vrata danima nitko ne bi pokucao. Svaki put kad bi zamiljao vlastito samoubojstvo - sveanost slobode i samoe, s tabletama za spavanje i viskijem toliko bi se uplaio beskrajne samoe koja bi ga u tom predsmrtnom asu okruivala, da na samoubojstvo zapravo nikada nije ni mogao ozbiljno pomisliti. Jedino samoubojstvo koje je Kaa ponovno podsjetilo na takav osjeaj samoe dogodilo se pet tjedana ranije: bila je to smrt jedne "pokrivene'* djevojke. Kad su vlasti djevojkama i enama bile zabranile pokrivanje maramama u obrazovnim ustanovama po cijeloj zemlji, mnoge se tome nisu htjele pokoriti; pokojnica je bila jedna od njih. Prema nalogu iz Ankare, tim je djevojkama prvo bilo zabranjeno prisustvovanje predavanjima, a zatim i ulaz u sve obrazovne institucije. Medu obiteljima koje je Ka susreo, obitelj te pokojnice bila je najmanje siromana. Oaloeni otac bio je vlasnik malog duana: ondje su i razgovarali. Ka ga je sluao otpijajui Coca-Colu koju mu je vlasnik ponudio iz duanskog hladnjaka. Njegova ki je, prije nego to se objesila, svoja razmiljanja o samoubojstvu znala povjeravati i obitelji i prijateljima. Pokrivanje maramom ta je djevojka moda i nauila od majke i obitelji, ali poimanje marame kao simbola politikog islama nauila je od buntovnih

prijateljica u koli, neslomljivih pred zabranama upravitelja. Mada su je roditelji nagovarali da se odrekne marame, ona nije pristajala pa je - kako ju je policija svaki dan vraala s vrata kole - dola i do toga da e biti izbaena s nastave zbog previe neopravdanih izostanaka. Kad je vidjela kako su neke od njezinih prijateljica odustale od otpora i skinule pokrivala, a druge, skinuvi maramu, kosu poele skrivati perikama, ocu i prijateljima poela je govoriti kako je "sve u ivotu besmisleno" i kako "vie ne eli ivjeti". Ali kako su ba u to vrijeme i dravni Institut za vjerske poslove i islami-sti ve bili poeli Karsom iriti plakate i broure koje su pouavale da je samoubojstvo jedan od najveih grijeha, nitko nije ni pomislio da bi si ta pobona djevojka mogla oduzeti ivot. Kad ono... Zadnju svoju veer Tesiima je - tako se zvala - provela gledajui bez rijei seriju Marianna. Nakon to je skuhala aj i posluila ga roditeljima, povukla se u svoju sobu, uzela abdest, otklanjala namaz te se jo neko vrijeme molila, zamiljena... Na kraju se objesila vlastitom maramom o kuku za luster.

3 Dajte svoj glas Allahovoj stranci Siromatvo i povijest KA je odrastao na Niantau, spokojnoj istanbulskoj etvrti, okruen blagodatima srednjega sloja - s ocem odvjetnikom, majkom kuanicom, slaahnom sestricom i odanom sluavkom, u kui s radio-aparatom i mnogo namjetaja i zastora - i nije znao nita o siromatvu: ono je za njega bilo neki drugi svijet, izvan granica njihove kue. U njegovoj djetinjoj mati, taj "drugi" svijet je - budui da je bio nedostupan i obavijen pogibeljnom tamom - poprimio stanovite metafizike dimenzije. Kako se taj njegov stav ni kasnije nije promijenio, teko je objasniti zato je, odluivi se na iznenadno putovanje u Kars, krenuo s nadom da e ga to putovanje na neki nain vratiti u djetinjstvo. Iako je ivio daleko od Turske, znao je da je Kars posljednjih godina sredite njezina najsiromanijeg i najzabitnijeg podruja. Kad se nakon dvanaest godina provedenih u Frankfurtu vratio u Istanbul, s prijateljima iz djetinjstva ponovno ga je obiao; shvatio je tada da se sve promijenilo, da su i ulice i duani i kina kojih se sjeao nestali, i da je dua grada koji je nekada poznavao zamrla... Shvatio je tad i to da bi svoje djetinjstvo i nevinost morao potraiti na nekom drugom mjestu. Moda je ba zato krenuo u Kars: ususret siromatvu, drugoj strani ivota za dobrostojeu srednju klasu u kojoj je odrastao. Pa kad je u Karsu u duanskim izlozima doista naiao na sve ono to je neko kao dijete upotrebljavao, sve one stvari koje vie nikako nije mogao vidjeti u Istanbulu - primjerice, patike marke Gislaved, Vezuv pei i ono to djeca prvo povezu s Karsom: okrugle kutijice karskoga sira pakiranog u est trokutia - toliko se razveselio da je zaboravio ak i na mrtve djevojke: naavi se u tome gradu, naao je i davno izgubljeni mir. Oko podneva, Ka je ostavio gospodina Serdara te se susreo s predstavnicima Stranke za narodno jedinstvo i azerske manjine, a zatim sam krenuo u obilazak grada. Pratile su ga tuga i teke, krupne pahulje. Proavi Ataturkovom avenijom i preko mostova, zaputio se prema najsiromanijim mahalama. Posvuda je vladala gotovo posvemanja tiina, samo povremeno prekidana laveom pasa. Gledao je kako se snijeg sputa na strme planine oko grada i na bijedne novoizgraene kuerke to se ugnijezdile medu ruevinama podno tvrave iz vremena Selduka. Snijeg je gradu donosio dah vjenosti, ali - inilo mu se da to nitko osim njega ne primjeuje, pa se toliko raalostio da su mu navrle suze. Na kraju parka Jusuf-paine mahale, s potrganim ljuljakama i polomljenim toboganima, bila je jedna poljana: na njoj je grupica srednjokolaca, pod svjetlom to je dopiralo s visokih svjetiljki nad nedalekim skladitem ugljena, igrala nogomet. Sluajui kako se sporo razlijeu njihovi povici i psovke oteale snijegom. Ka je shvatio da je taj kutak svijeta - to mjesto pod blijedim utim svjetlom, usred snjene meave - neizrecivo daleko od svega to postoji i nevjerojatno hladno, i to ga je toliko potreslo da mu se javila misao na Allaha. U prvi mah bila je to vie slika nego misao; ili, preciznije, nejasan doivljaj zaboravljene slike. Ve mu je i prije bio poznat taj osjeaj: ponekad je znao urno i bez razmiljanja proi dvoranama nekog muzeja, a kad bi se kasnije pokuavao sjetiti neke od slika, nikako je ne bi mogao oivjeti pred oima. Sjeanje na nju bilo bi zapravo vie osjeaj negoli oivljavanje same slike; osjeaj-bljesak to bi mu se askom ukazao da bi odmah zatim nestao. Ka je bio dijete istanbulske republikanske sekularne obitelji i, osim satova vjerskog odgoja u osnovnoj koli, nije imao prilike temeljitije upoznati vjeru. Zadnjih je godina

s vremena na vrijeme znao doivjeti uzviene trenutke poput ovoga, meutim, niti su ga oni mogli uznemiriti, niti je on, kao pjesnik, osjetio pobudu da krene njihovim tragom. U najboljem sluaju osjetio bi sreu, doivljujui uvijek iznova spoznaju da je svijet lijepo mjesto: toliko lijepo da je vrijedno promatranja. Kad se vratio u hotelsku sobu da bi se zgrijao i malo odrijemao, neko je vrijeme proveo prelistavajui knjige o povijesti Karsa koje je ponio iz Istanbula; sve one tune sudbine to ih je tijekom dana imao prilike uti mijeale su mu se - u svjetlu sree zbog netom doivljenoga uzvienog trenutka spoznaje - s priama iz tih knjiga, nalik bajkama koje je sluao kao dijete. Nekada davno, itao je, Kars su nastavali dobrostojei, sretni stanovnici iju su svakodnevicu ispunjavali balovi i danonona druenja. (Iako se sve to dogaalo mnogo prije nego to je Ka doao na svijet, podsjealo ga je na dane njegova djetinjstva.) Kars je u to vrijeme bio vana postaja na trgovakim putovima izmeu Gruzije, Tebriza, Kavkaza i Tbilisija; pored toga, bio je i rubna toka dvaju velikih carstava to su nestala u prethodnom stoljeu: Osmanskoga Imperija i Carske Rusije. Oba carstva drala su uvijek ondje svoje vojske nastojei sauvati to vano planinsko mjesto. Sve te okolnosti stanovnicima grada Karsa davale su snagu i blagostanje. Za vremena Osmanlija, svoj dom u tom gradu nali su pripadnici najrazliitijih naroda: tu primjerice ivljahu Armenci (neke od njihovih crkava izgraene prije tisuu godina jo i danas ondje stoje u svoj svojoj vclianstvenosti), potom Ademi odbjegli pred mongolskim i iranskim vojskama, Grci iji su korijeni sezali do Bizantskog Carstva i Ponta, Gruzijci i Kurdi, i razna erkeska plemena. Godine 1878. petsto-godinja je tvrava dopala u ruke ruske vojske: Rusi su protjerali i dio muslimanskog stanovnitva, ali su se bogatstvo i arolikost toga grada nastavili. Jednako kao i tvravu, i druge osmanlijske graevine, konake bogatih paa i hamame smjetene u njezinoj blizini Rusi su prepustili propadanju. Ali, na ravnici juno od potoka Karsa, carski su neimari tad izgradili novi grad s pet velikih usporednih ulica i mnotvom manjih, savreno pravilno rasporeenih i poukrtanih pod pravim kutom to je bilo udo kakvo se nije moglo (kao to se ni danas ne moe) vidjeti ni u jednom gradu na Istoku. U taj je cvatui grad navraao car Aleksandar: ondje bi se nalazio s ljubavnicom i u njezinoj pratnji odlazio u lov. Rusi su grad iznova izgradili ulaui ogromna sredstva; odgovarao je, naime, njihovim planovima o sputanju prema jugu, prema Mediteranu, i zaposjedanju trgovakih putova. Ono to je Kaa oaralo kad je prije dvadeset godina doao u Kars nisu bili ostaci osmanlijskog grada, njegove drvene graevine razruene i spaljene tijekom nacionalistikih ratova i plemenskih sukoba; ne, opinila ga je tuga toga grada i njegove ulice prekrivene velikim kamenim ploama, s drvoredima divljih maslina i kestena zasaenih nakon osnivanja Turske Republike. Nakon beskrajnih ratova, tiranija, pokolja i ustanaka; nakon to je Karsom vladala armenska, ruska, a jednom ak i engleska vojska, i poslije razdoblja u kojemu je Kars nakratko bio nezavisna republika, u listopadu 1920. godine u grad je ula turska vojska na elu s Kazimom Karabekirom komu e kasnije na Kolodvorskom trgu biti podignut spomenik. Turci su se - poto su nakon etrdeset i tri godine gradom ponovno zavladali -smjestili ondje i prihvatili njegov novi izgled, djelo ruskog cara. Jednako su tako od prvoga trena posvojili i duh koji su tome gradu udahnuli Rusi, jer je bio u skladu sa zapadnjakim oduevljenjem novoosnovane Turske Republike. Kad je pak trebalo preimenovati pet velikih ruskih avenija, postupili su prema uvjerenju da u turskoj povijesti nema vanijih osoba od slavnih vojskovoa pa su im nadjenuli imena petorice vanih paa. Bile su to godine ugledan ja u Zapad, objanjavao je Kau s ponosom ali i srdbom

gospodin Muzafer, bivi predsjednik opine, lan Narodne stranke. U drutvenim domovima prireivani su plesovi, pod eljeznim mostom preko kojega je Ka toga jutra proao primijetivi kako je na nekim mjestima zahrao, pa ak i strunuo, odravana su natjecanja u klizanju na ledu; kazaline skupine iz Ankare na gradskim su pozornicama postavljale Kralja Edipa i ubirale oduevljene aplauze republikanske srednje klase (mada od ratovanja s Grcima nije bilo minulo ni dvadeset godina), a stari bogatai obilazili grad u saonicama ukraenima pozlatom u koje su bili upregnuti gordi maarski konji, i zadovoljno se smjekali, virei iz kaputa s krznenim ovratnicima... U Narodnoj bai, pod stablima akacije, organizirani su balovi potpore gradskom nogometnom klubu: na njima se plesalo po posljednjoj modi, uz pratnju klavira, harmonike i klarineta: za ljetnih dana, djevojke su se u haljinama s kratkim rukavima bez imalo ustruavanja vozale po gradu biciklima, a mladii zimi odlazili u kolu na klizaljkama, nosei oko vrata leptir-mane, simbol republikanskog oduevljenja... I gospodin Muzafer je nosio leptir-manu dok je bio srednjokolac; kad se pak godinama kasnije u Kars vratio kao advokat i kandidat za predsjednika opine te ju je poelio ponovno staviti u vrijeme predizborne kampanje, stranaki kolege odgovarali su ga upozoravajui kako bi tim "snobovskim kapricem" mogao samo odbiti svoje glasae. On se, meutim, nije dao razuvjeriti. Kao da je postojala nekakva veza izmeu prestanka tih lijepih, dugih zima i tunoga stanja u koje je grad nakon njih zapadao, rekao je bivi predsjednik opine; kako su se zime povlaile, grad je sve vie tonuo u bijedu i beznae. Nakon to je spomenuo polugole glumce napudranih lica, goste iz Ankare koji su u Karsu prikazivali grke drame, gospodin Muzafer je preao na priu o jednom revolucionarskom kazalinom komadu koji je pred kraj etrdesetih gradska mlade - i sam je bio medu njima postavila na scenu gradskog Drutvenog doma. "Bilo je to djelo o osvjetenju jedne pokrivene djevojke; pokrivene crnom maramom", rekao je. "Na kraju ona skida maramu i spaljuje ju na pozornici." Za predstavu im je bio potreban jedan crn rubac: traili su ga tada - dakle, krajem etrdesetih - po itavome gradu, i nigdje ga nisu mogli nai, mada su se raspitivali na sve strane. Na koncu su bili primorani nazvati Erzurum te zamoliti da im odande jedan poalju. "A sad nae ulice vrve maramama, fercdama i turbanima", dodao je gospodin Muzafer. "Ubijaju se zbog toga to u kolu ne mogu ui s tim barjakom na glavi; marama im je, kau, simbol politikog islama." Ka se nije usudio postaviti pitanja koja su mu navirala, a to mu se tijekom boravka u Karsu dogaalo svaki put kad bi na red doao uspon politikog islama i problem pokrivenih djevojaka. Jednako se tako nije usudio pitati ni zato je etrdesetih godina u Karsu, gradu koji tada nije imao ni jednu pokrivenu stanovnicu, mlade osjetila potrebu da svojom predstavom tako estoko napadne pokrivanje u ena. Dok je toga dana hodao gradskim ulicama. Ka nije obraao panju na pokrivene ene; jedan tjedan ponovnoga boravka u Turskoj bio je prekratak period da bi usvojio sposobnost i naviku intelektualaca-laika koji su prema uestalosti pokrivenih ena na ulici znali donositi zakljuke o njihovoj politikoj pozadini. Osim toga, jo se kao dijete prestao zagledati u pokrivene ene. U zapadnjakim istanbulskim krugovima u kojima je stasao, ena s maramom na glavi mogla je biti ili neka prodavaica iz istanbulskih rubnih mahala - neka, recimo, prodavaica groa to se s kartalskih vinograda spustila u grad - ili mljekarica, ili koja druga ena iz niih stalea. Kasnije sam uo mnogo pria o bivim vlasnicima Hotela Snjena palaa u kojemu je Ka odsjeo: jedan od njih bio je neki sveuilini profesor pretjerano sklon Zapadu kojega je Car, smilovavi se, umjesto u Sibir protjerao u Kars; potom neki Armenac, trgovac stokom: nakon njega, to je zdanje pretvoreno u dom za grku siroad... Prvi njegov vlasnik - tko god da je bio - izgradio ga je prije sto i deset godina primijenivi

neto to su imale sve graevine u Karsu toga doba: u zidove je dao ugraditi takozvane "pei" (i Turci su nauili tu rusku rije) koje su u isto vrijeme grijale etiri sobe. Ali, kako Turci, zavladavi gradom po osnivanju Republike, nisu znali kako razgorjeti te ruske "pei", prvi vlasnik Turin, koji je tu kuu i pretvorio u hotel, ispred vrata to se otvaraju na dvorite smjestio je ogromnu tuenu pe, a tek su godinama kasnije po sobama bili postavljeni radijatori. Ka se ba bio u kaputu svalio na krevet i predao sanjarenju, kad mu je netko pokucao na vrata. Skoio je i otvorio: bio je to pisar Davit koji je dane provodio kraj pei, gledajui televiziju; zaboravio mu je neto rei dok je uzimao kljueve. "Malo prije se nisam sjetio", ispriao se, "gospodin Serdar, vlasnik Novosti graninoga grada, elio bi vas vidjeti to je prije mogue." Zajedno su sili u predvorje. Ka je ba trebao izii, kad mu koljena klecnue: kroz vrata pokraj recepcije ula je Svila, i bila je mnogo ljepa nego to je zamiljao. Sjetio se odmah i koliko je bila lijepa kao studentica. Srce mu je jae zakucalo. Da, eto, toliko je bila lijepa. Prvo su se rukovali, kao dvoje zapadnjakih istanbulskih buruja, a zatim se, nakon kratkog oklijevanja, zagrlili i poljubili u obraz, ne primaknuvi se jedno drugom itavim tijelom. "Znala sam da e doi", rekla je odstupivi jedan korak. Ka se zaudio to je to rekla tako otvoreno. "Taner me je nazvao i rekao mi." Gledala je Kaa u oi. "Doao sam radi opinskih izbora i djevojaka samoubojica", rekao je. "Koliko e ostati?" upitala je Svila. "Sad moram k ocu. Ali, kraj Hotela Azija je slastiarnica Novi ivot: moemo se ondje nai u pola dva da sjednemo i popriamo." Da su se sreli negdje u Istanbulu - na Bejoluu, recimo - bio bi to posve uobiajen razgovor. Ali kako se to dogodilo u Karsu, Ka se osjeao nekako udno... Nije mu bilo jasno do koje je mjere njegova zbunjenost povezana sa Svilinom ljepotom. Nakon to je iziao i neko vrijeme hodao kroz snijeg, pomislio je: ba je dobro to sam kupio ovaj kaput. Na putu prema novinama, srce mu je s potpunom sigurnou reklo dvije stvari koje njegov um nikako nije htio priznati: 1. Ka je doao iz Frankfurta u Istanbul radi majinog pogreba, ali i zato da bi nakon dvanaest godina samovanja naao tursku djevojku koju e oeniti; 2. Ka je iz Istanbula doao u Kars zbog toga to potajno vjeruje da je ta djevojka Svila. Da mu je tu drugu misao rekao neki promuuran prijatelj, Ka mu to nikada ne bi oprostio; jednako e se tako do kraja ivota optuivati i stidjeti samoga sebe zbog njezine istinitosti. On je bio od onih moralista koji su sami sebe uvjerili da najvea srea u ivotu znai nikada i nita ne uiniti za postizanje osobne sree. Smatrao je, nadalje, da jednom uglednom zapadnjakom intelektualcu kakvim se je vidio nikako ne pristaje oeniti nekoga koga jedva da i poznaje. Unato tome, kad je prispio u redakciju Novosti graninoga grada, osjeao se poprilino zadovoljnim. Jer, njegov prvi susret sa Svilom - o kojemu je sanjario itavim putem od Istanbula do Karsa, mada toga nije bio svjestan - proao je mnogo bolje nego to je mogao i zamisliti. Redakcija Novosti graninoga grada nalazila se u Faik-begovoj aveniji, jednu ulicu nie od Kaova hotela. Sav prostor redakcije, zajedno s odjelom za tiskanje, jedva da je bio neto vei od Kaove hotelske sobe. Bio je podijeljen na dva dijela drvenom pregradom na kojoj su visjele Ataturkove slike, kalendari i uzorci posjetnica i pozivnica za vjenanje. Tu su se nale i fotografije s gospodinom Serdarom u drutvu vanih osoba i poznatih Turaka koji su posjetili Kars te uokvireni primjerak prvog broja novina, tiskanog prije etrdeset godina. Iz drugog dijela, iza pregrade, ulo se dopadljivo tandrkanje tiskarskog stroja na elektrini pogon, s pedalama. Napravljen prije sto deset godina u Leipzigu, u tvornici Baumann, taj je stroj etvrt stoljea radio

u Hamburgu prije nego to je 1910. bio prodan u Istanbul; u Osmanskom Carstvu tad je trajalo drugo razdoblje ustavnosti, a to je bilo vrijeme slobode tiska. etrdeset pet godina sluio je potom u Istanbulu, a kad su ga 1955. htjeli prodati u staro eljezo, otkupio ga je pokojni otac gospodina Serdara te ga vlakom dopremio u Kars. Dvadesetdvogodinji sin gospodina Serdara desnom je rukom, ovlaenom pljuvakom, stroju davao prazne papire, a lijevom rukom veoma vjeto doekivao otisnute primjerke (jer je koara u koju bi takvi primjerci trebali slijetati jedanaest godina prije razbijena u jednom bratskom okraju). Unato zauzetosti tim sloenim manevriranjem, uspio je Kau kimnuti na pozdrav. Drugi sin gospodina Serdara sjedio je za tezgom, posve crnom od tiskarske boje, podijeljenom na bezbroj pretinaca s malim ladicama sa slovima svih veliina, raznim kalupima i ablonama. Za razliku od njegova mlaeg brata, on nije bio slian ocu; im ga je pogledao, Ka je mogao zamisliti njihovu majku: debeljukastu nisku enu kosih oiju i okrugla lica. Sa strpljivou i revnou kaligrafa to se za ljubav umjetnosti odrekao ovoga svijeta, rukom je slagao reklamne listove za novine koje e izii tri dana kasnije. "Sad vidite u kakvim se uvjetima tisak na istoku Anadolije mora boriti za opstanak", ree gospodin Serdar. Istoga trena nestade struje. Tiskarski stroj stade, ured ispuni tajnovita tama, a Ka ostade iznenaen udesnom bjelinom snijega to je vani padao. "Koliko ste otisnuli?" upita gospodin Serdar. Zapalio je svijeu i Kau ponudio stolicu u prednjem dijelu pisarnice. "Sto ezdeset, tata." "Kad doe struja, napravi tristo etrdeset komada. Danas imamo goste kazalitarce." Novosti graninoga grada prodavale su se u Karsu na samo jednom mjestu, na kiosku nasuprot Narodnom kazalitu. Ondje se prodavalo samo dvadeset primjeraka, ali je zahvaljujui pretplatnicima ukupna prodaja iznosila tristo dvadeset primjeraka, naglasio je ponosno gospodin Serdar. Dvije stotine tih pretplatnika bili su gradski dravni uredi i radne organizacije koje je gospodin Serdar s vremena na vrijeme morao javno hvaliti zbog njihovih beznaajnih uspjeha. Preostalih osamdeset pretplatnika bile su "vane, asne i utjecajne osobe" koje su se iz Karsa preselile u Istanbul, ali se nisu prestale zanimati za ivot rodnoga grada. Kad je dola struja, na elu gospodina Serdara primijetio je jednu nabreklu ilu; bio je ljutit, oito. "Nakon to ste otili od nas, sastajali ste se s krivim ljudima i skupljali krive informacije o naem pograninom gradu'*, rekao je gospodin Serdar. "Odakle znate kamo sam iao?" "Policija vas je, naravno, pratila", odgovorio je novinar. "A mi - za potrebe naeg posla - prislukujemo razgovore policije preko ovog tranzistora. Devedeset posto svih vijesti koje objavimo u naim novinama dobivamo iz sjedita gradskog valije i Policijske uprave. Svi u policiji znaju da ste se posvuda raspitivali zato je Kars tako zaostao i siromaan, i zato se nae djevojke ubijaju." Ka je uo nebrojeno mnogo teorija o uzrocima bijede u koju je grad zapao. Za vrijeme Hladnog rata smanjila se, govorili su neki, trgovina sa Sovjetima, a i carinarnice su pozatvarane. Komunistike ete koje su upravljale gradom sedamdesetih godina zastraivale su i protjerivale bogatae: svi su se oni, pokupivi ono malo to su mogli, preselili u Ankaru i Istanbul. Neki su sugovornici ve bili posve ravnoduni: na Kars su zaboravili i drava i Allah. odmahivali su... A ne treba smetnuti s uma ni injenicu da se ondje, na granici, nikada nije nazirao kraj armensko--turskim obraunima... "Odluio sam vam rei to je prava istina", rekao je gospodin Serdar. Kristalno jasno i s optimizmom kakav godinama nije osjetio, Ka je odmah shvatio da je glavni problem

zapravo sram. I njemu je, tijekom godina provedenih u Njemakoj, stid bio najvei problem, ali to ni samome sebi nije htio priznati. Sad je meutim, ponadavi se ponovno srei, tu istinu mogao prihvatiti. "Nekada smo svi mi ovdje bili braa", rekao je gospodin Serdar kao da odaje tajnu. "Ali, zadnjih godina, svi su poeli govoriti: ja sam Azer, ja sam Kurd, ja sam Terekeme. Jasno, ovdje ima ljudi iz svih naroda. Terekeme - njih zovemo i Karapapak - su srodnici Azera. Kurdi - koji su za nas pleme - prije nisu ni znali to je to Kurd! Mjesno stanovnitvo koje je tu jo od osmanlijskog vremena nije hodalo naokolo busajui se u prsa i hvalei se kako su 'svoji na svome'. Turkmeni, Posofi, Nijemci protjerani iz carske Rusije - svi su bili tu, i nitko se nije ponosio niti smatrao razliitim od ostalih. Tom su nas ponosu nauile komunistike radio-stanice iz Bakua i Erevana: komunisti su ti koji ele podijeliti Tursku! E pa sad smo svi ponosniji, i siromaniji..." Kad je zakljuio da su se njegove rijei Kaa dojmile, gospodin Serdar je preao na drugu temu: "A pogledajte vi ove islamiste... To ide od vrata do vrata, pa sve u skupinama dolazi ljudima u kue; daruje enama kuhinjsko posue i lonce i one aparate za cijeenje narani, i sapuna i penine krupice i deterdenta na kutije, a djeci im na ramena priivaju zlatne novie da ih zatite od urokljivih oiju. Govore im: 'Dajte svoj glas Allahovoj stranci, Stranci blagostanja'; sve ovo zlo to nas je snalo, ovo siromatvo i bijeda - sve je to zato to smo sili s Allahova puta.' Mukarci razgovaraju s mukarcima, ene sa enama. Zadobiju povjerenje ponienih, gnjevnih nezaposlenih mukaraca, obraduju njihove ene koje ne znaju to bi skuhale za veeru, a poslije, najavljujui im nove darove, trae da obeaju da e glasati za njih. I ne samo da pridobivaju za sebe one najsiromanije i najbjednije, nego im se priklanjaju i studenti, sretni ako na dan posru i tanjur tople orbe, i radnici, pa ak i zanatlije. Jer, ti islamisti - to vam je radinije. i asnije, i poniznije od svih." Vlasnik Novosti graninoga grada nastavio je svoju priu tvrdei kako bivi predsjednik opine nije ubijen zato to je odluio s gradskih ulica maknuti konjske zaprege smatrajui ih staromodnima (kako je ubijen, ta je reforma ostala nedovrena), nego zato to je uzimajui mito i krei zakon navukao na sebe mrnju svih stanovnika. Sad, meutim, nijedna stranka nije u stanju ponuditi ma i jednog pouzdanog kandidata za predsjednika opine: i desniarske i ljeviarske republikanske stranke podijeljene su starim krvnim osvetama, etnikim sukobima i nacionalizmom, da se i ne spominje razorno meustranako suparnitvo. "Vjeruje se jedino u ast kandidata Allahove stranke", rekao je gospodin Serdar. "A to je gospodin Muhtar, bivi mu Svile, keri vlasnika vaeg hotela, gospodina Turguta. Nije ba bistar, ali je Kurd, a Kurdi ovdje ine etrdeset posto stanovnitva. Opinske e izbore dobiti Allahova stranka." Vani je snijeg padao ak i jae nego prije: sam pogled na njega u Kau je budio osjeaj samoe. Slutio je da se zapadnjaki ivot u Turskoj i ivot one istanbulske sredine u kojoj je odrastao blii svome kraju. Tijekom zadnjeg boravka u Istanbulu, vidio je da su nestale ulice njegova djetinjstva, da su sruene sve one profinjene visoke zgrade s poetka stoljea (u nekima od njih stanovali su nekada njegovi prijatelji), da su se stabla koja je kao dijete volio posuila ili su sruena, i da su kina, u deset godina po njegovu odlasku, pozatvarana i pretvorena u mnotvo malenih, mranih duana tekstilom. Sve te promjene nisu znaile samo kraj njegova djetinjstva, nego i kraj njegova sna da e se jednoga dana vratiti i nastaviti ivjeti u Istanbulu. Ukoliko u Turskoj na vlast doe jaka islamistika struja, pomislio je, njegova sestra nee bez marame moi ni na ulicu. Gledao je kako u svjetlosti neonske svjetiljke redakcije Novosti graninoga grada snijeg pada krupnim pahuljama, kao u bajci, i zamiljao da

se sa Svilom vratio u Frankfurt: bili su u Kaufhofu, ondje gdje je kupio sivi kaput to ga je sad vrsto stezao uza se, i trgovali zajedno na drugom katu. na odjelu enskih cipela. "Sve je to djelo meunarodnog islamskog pokreta koji eli da Turska postane drugi Iran..." "Dio toga su i djevojke samoubojice?" "Da, dobivamo dojave da su i one, naalost, nasjele tim priama, ali to ne objavljujemo jer ne moemo preuzeti odgovornost za... Bojimo se, naime, da bi to mogle primiti kao dodatan poticaj za smrt. Pria se da je jedan glasoviti islamski terorist, Modri, u naem gradu; doao je da bi savjetovao pokrivene djevojke, potencijalne samoubojice..." "Nisu li islamisti protiv samoubojstva?" Gospodin Serdar nije odgovorio na to pitanje. Kad je tiskarski stroj Stao i sobu ispunila tiina. Ka je pogledao snijeg, udesno lijep. Uskoro se trebao vidjeti sa Svilom; tugovanje nad problemima u Karsu dobro mu je dolo protiv nemira i straha zbog toga susreta. Ipak, sad je elio samo misliti na Svilu i pripremati se za taj sastanak, jer bilo je deset do pola dva. Kao da mu predaje paljivo prireen poklon, gospodin Serdar je pred Kaa spustio prvu, tek otisnutu stranicu novog broja novina koju mu je donio njegov stariji, krupni sin. Kaove oi, godinama priuene da po asopisima za knjievnost tragaju za svojim imenom, odmah su uoile vijest uz rub: NA SLAVNI PJESNIK KA U KARSU Pjesnik KA. poznat cijeloj Turskoj, juer je stigao u na pogranini grad. Mladi pjesnik, dobitnik Nagrade Behet Nedatigil. cijenjen u cijeloj zemlji po svojim zbirkama Pepeo i mandarine i Veernje novine, pratit e izbore kao predstavnik lista Republika. Pjesnik KA ve se mnogo godina u Frankfurtu u Njemakoj bavi prouavanjem zapadnjake poezije. "Ime mi je pogreno sloeno", rekao je Ka. "'A' treba biti malo." im je to rekao, pokajao se. "Lijepo izgleda", doda da bi se iskupio. "Mi smo vas, gospodine, i pozvali zato to nismo bili sigurni oko vaeg imena", odgovorio je gospodin Serdar. "Sine, gle, sine, krivo ste sloili ime naeg pjesnika", ukorio je sinove bez imalo aljenja. Ka je osjetio da to nije bilo prvi put da je gospodin Serdar primijetio pogreku u njegovu imenu. "Ispravite to, odmah..." "Nema potrebe", odvratio je Ka, i u tom trenu primijetio svoje ime, ispravno napisano, u zadnjem retku najvee vijesti. TRIJUMFALNA NO TEATRA SUNAJA ZAIMA U NARODNOM KAZALITU Kazalina skupina Sunaja Zaima. poznata diljem Turske po svojim prorepublikanskim. ataturkovskim i prosvjetiteljskim komadima, doekana je sino u Narodnom kazalitu s velikim zanimanjem i oduevljenjem. Predstava koja je trajala do pola noi. a kojoj su prisustvovali i zamjenik valije, zastupnik predsjednika opine te drugi karski odlinici, povremeno je prekidana ovacijama i aplauzima. Graani Karsa, ve dugo eljni umjetnike sveanosti poput ove. predstavu su mogli pratiti i u Narodnom kazalitu ispunjenom do posljednjeg mjesta, ali i po svojim kuama. Naime, prvi put u svojoj dvogodinjoj povijesti Televizija pograninog Karsa ostvarila je prijenos uivo i na taj nain omoguila graanima Karsa da izravno prate

ovaj divni dogaaj. U Kareu je, dakle, prvi put izveden TV-prijenos uivo izvan televizijskog studija. Budui da naa televizija jo nema vozilo za izravne prijenose, du dviju ulica od njezina centra u Halid-painoj aveniji do kamera postavljenih u Narodnom kazalitu bio je provuen prijenosni kabel. Usluni graani Karsa. elei biti od pomoi, kablove su - da ih snijeg ne bi otetio - provlaili i kroz vlastite kue. (Primjerice, obitelj naeg zubara, gospodina Fadila. provela je kabel od prozora na balkonu s prednje strane, sve do vrta sa stranje.) Graani Karsa bi eljeli da se ovakvi uspjeni izravni prijenosi ponove i u drugim prilikama. Uprava Televizije pograninog Karsa izjavila je da su sve radne organizacije u Karsu objavile reklame na televiziji kako bi podrale prvi izravni prijenos izvan televizijskog studija. Predstava koju su svi graani Karsa pratili kao jedan sastojala se od prizora u slavu Ataturka. najljepih scena iz kazalinih djela zapadnog prosvjetiteljstva, skeeva koji kritiziraju reklame to nagrizaju nau kulturu te avantura Vurala. naeg golmana i nacionalnog junaka. Recitirala se i poezija u slavu domovine i Ataturka. a poznati pjesnik Ka. koji je ovih dana posjetio na grad. osobno je proitao svoju najnoviju pjesmu "Snijeg"'. Krunski dogaaj veeri bilo je uprizorenje djela Domovina ili fereda, prosvjetiteljskog remek-djela iz prvih godina Republike, u novoj izvedbi preimenovanog u Domovina ili marama. "Ja nemam pjesmu 'Snijeg', a ne planiram ni veeras u kazalite. Vijest e vam ispasti pogrena." "Nemojte biti tako sigurni. Bilo je jako mnogo onih koji su nas omalovaavali govorei da piemo vijesti o dogaajima prije nego to se dogode, i da ovo to radimo nije novinarstvo nego proricanje; isti ti ljudi nisu mogli prikriti uenje kad bi se dogaaji na koncu razvili upravo onako kako bismo mi napisali. Jako se mnogo stvari doista i dogodi samo zato to ih mi prethodno navijestimo. A ba to i jest moderno novinarstvo. Siguran sam da nam vi ne elite osporiti pravo na to da budemo moderni - ta ne elite nas valjda povrijediti! Zato sam i uvjeren da ete napisati pjesmu Snijeg i da ete veeras doi i proitati je." Preletjevi oima ostale vijesti, poput proglasa izbornih zborova, vijesti o poetku cijepljenja po srednjim kolama cjepivom dopremljenim iz Erzuruma ili obavijesti da e gradska opina uiniti ustupak graanima i dopustiti dvomjesenu odgodu za plaanje rauna za vodu, Ka je primijetio jo jednu vijest koja mu je ranije bila promakla. SNIJEG JE BLOKIRAO CESTE Snijeg koji ve dva dana pada bez prestanka presjekao je sve veze naega grada s vanjskim svijetom. Nakon to je juer ujutro zatvoren put prema Ardahanu. popodne je blokirana i cesta prema Sarikamiu. Zbog zatvaranja putova u neprohodnoj regiji pogoenoj obilnim snijegom i ledom, autobus tvrtke Jilmaz koji je krenuo prema Erzurumu morao se vratiti u Kars. Meteoroloka sluba javlja da jaka hladnoa i gust snijeg to nam pristiu s podruja Sibira nee oslabjeti ni u sljedea dva dana. Predstoje nam. dakle, jo tri dana u kojima e se Kars - kao za nekadanjih, davnih zima - kuhati u vlastitoj kai. A to nam je prilika da u vlastitu kuu sami uvedemo red. Ka je ba ustao da krene, kad gospodin Serdar poskoi i uhvati za kvaku kako bi ga zadrao da uje njegove posljednje rijei. "to se tie gospodina Turguta i njegovih keri - tko zna to e vam sve oni rei... Krasni su to ljudi, mnoge sam veeri proveo u njihovu drutvu, ali ne zaboravite: bivi mu gospoe Svile kandidat je Allahove stranke na izborima za predsjednika opine. Pria se, nadalje, da je njezina sestra, koja je ovamo stigla s ocem da bi studirala,

najborbenija medu pokrivenim djevojkama. Otac im je, pak, bivi komunist! U itavome Karsu danas neete nai jednu jedinu osobu kojoj bi barem donekle bilo jasno zato su se oni prije etiri godine - za najteih dana - doselili u Kars." Ka je uspio ne pokazati to osjea, iako je tada u samo jednom trenu doznao jako mnogo uznemirujuih novosti.

4 Jesi li ovamo doista doao radi izbora i samoubojstava? Ka i Svila u slastiarnici Novi ivot ZATO je, unato loim vijestima koje je upravo doznao, Kaovo lice, dok je kroz snijeg gazio Faik-begovom avenijom prema slastiarnici Novi ivot, krasio jedva primjetan smijeak? U uima mu se vrtjela pjesma "Roberta" Peppina di Caprija i sam je sebi izgledao kao romantian i tugaljiv junak iz Turgenjevljeva romana: nakon godina i godina matanja o voljenoj eni, napokon joj je krenuo u susret... Ka je volio Turgenjeva, njegove profinjene romane i eznutljivu ljubav s kojom je sanjario o svojoj zemlji kad se, napustivi je zamoren njezinim vjeitim problemima i primitivnou, naao u Europi... Ali, ako emo pravo, Ka ipak nije godinama razmiljao ba o Svili, kao to se to dogaalo u romanima. On je samo mislio o eni poput nje, a ponekad mu je moda i ona padala na pamet. Meutim, im je doznao da se razvela, ona je obuzela njegove misli i sad je - da bi nekako nadoknadio nedovoljno izgraen osjeaj bliskosti - taj dugogodinji propust pokuavao prikriti pjesmom i turgenjevljevskim romantizmom. No, im je uao u slastiarnicu i sa Svilom sjeo za isti stol, zaboravio je i na Turgenjeva i na romantizam. Svila je, naime, izgledala prelijepo; ni kad su se sreli u hotelu, ni u studentskim danima nije bila toliko lijepa! Uznemirila ga je prirodnost njezine ljepote, njezine jedva primjetno naminkane usne, njeno bljedunjavo lice i sjaj u oima te iskrenost i neposrednost pred kojima nijedan sugovornik ne bi ostao ravnoduan. U jednom je trenu bila toliko srdana da se Ka, pomislivi da takvo to ne moe biti prirodno, prepao. Strah od neprirodnosti bio je jedan od najveih strahova u njegovu ivotu - odmah nakon straha od pisanja loih pjesama. "Dok sam dolazio, vidio sam radnike Televizije: razvlae kabel od Televizije do Narodnog kazalita kao da je konopac za rublje", rekao je da bi prekinuo neugodnu tiinu prije razgovora. Bio je, ipak, dovoljno paljiv i uope se nije nasmijao jer nije htio izgledati kao da se izruguje manama provincijskog ivota. Neko su vrijeme s dobronamjernom upornou traili zajednike teme, poput parova odlunih da sauvaju razgovor. im bi se jedna tema pribliila kraju, Svila bi, matovito i kreativno, iznalazila novu. Ta uvijek se moe rei koju o snijegu, pa o siromatvu u Karsu, ili o Kaovu kaputu... Tu je, nadalje, bilo i obostrano uenje zbog toga to se ono drugo nije nimalo promijenilo, kao i vjeita muka oko ostavljanja cigareta. Spomenuli su i osobe koje je Ka vidio u Istanbulu, gradu od kojega su oboje tako daleko... Pravo otkrie bila je tuna injenica da su im oboma umrle majke, i da su obje pokopane na groblju Ferikoj u Istanbulu; to ih je zbliilo, ba onako kako su i eljeli. Kad su sluajno otkrili da su isti znak u horoskopu, razgovor je dobio na bliskosti (makar i hinjenoj), pa se pria nastavila jo oputenije. Priali su o ivotima svojih majki (kratko), i o razlozima zbog kojih je sruen stari eljezniki kolodvor u Karsu (neto dulje); o pravoslavnoj crkvi koja se do 1967. nalazila na mjestu slastiarnice u kojoj su se nali, i o njezinim vratima to su, nakon to je sruena, pohranjena u muzeju. Rekla je kako u istom muzeju postoji i odjel posveen armenskom masakru i dodala kako u grad ponekad navrate turisti uvjereni da je to mjesto turskoga pokolja nad Armencima, pa se uvijek nadu zateeni kad im objasne da je istina posve drugaija. Sljedea tema bio im je jedini konobar u slastiarnici - dopola gluh, otpola utvara, da bi zatim preli na cijenu kave koja se vie nije posluivala u gradskim ajanama jer je bila preskupa za njihove nezaposlene goste. Razgovarali su i o

politikim stavovima novinara koji je Kaa bio proveo po gradu, kao i o stavovima mjesnih novina (sve su podravale vojsku i aktualnu vladu) te o sutranjem broju Novosti graninoga grada koji je Ka izvadio iz depa. Kad je Svila poela vrlo paljivo itati prvu stranicu, Ka se uplaio: pomislio je da je i ona, poput njegovih prijatelja iz Istanbula, toliko opsjednuta turskim unutarnjim problemima i bijednim politikim intrigama da na ivot u Njemakoj nee moi ni pomisliti. Dugo je gledao njezine malene ruke i profinjeno lice, jo uvijek iznenaen njezinom ljepotom. "Po kojem si paragrafu ti bio osuen, na koliko godina?" upitala ga je potom osmjehnuvi se suosjeajno. Rekao joj je. U malenim politikim novinama pred kraj sedamdesetih svata se moglo pisati, a svi koji su bili okrivljeni i osueni po tom paragrafu Kaznenog zakona time su se samo ponosili, jer nitko nije bio i uhien: policija, naime, nije ni pokuavala nai sve one urednike, pisce i prevoditelje koji su joj. mijenjajui adrese, vjeito izmicali. Meutim, kasnije, nakon vojnog udara, polako su poeli hapsiti i te kojima ranije nisu mogli ui u trag, a Ka je tad, osuen zbog nekog politikog lanka koji nije napisao, a ni proitao prije nego to ga je dao objaviti, pobjegao u Njemaku. "Je li ti bilo teko u Njemakoj?" "Zatitilo me je to to nikada nisam uspio nauiti njemaki", odgovorio je Ka. "Moje se tijelo naprosto usprotivilo tom jeziku - tako sam, na koncu, sauvao svoju istou, i svoju duu." Bojao se da e, ukoliko sad odjednom izloi itavu svoju priu, ispasti smijean, ali je bio toliko sretan to ga ona slua da joj je odluio povjeriti neto to jo nikada nikome nije rekao: priu o tiini koja se u njemu ugnijezdila, tiini to mu ve etiri godine nije dopustila da napie niti jednu jedinu pjesmu. "Stanovao sam u malenom iznajmljenom stanu nedaleko od eljeznikog kolodvora. Prozor mu je gledao na frankfurtske krovove. Veeri sam provodio razmiljajui o danu koji bi bio na izmaku. Sjeanja na to uvijek bi obavijala stanovita tiina, a iz te tiine pomaljale bi se pjesme. Kasnije je moja poezija postala donekle poznata u Turskoj to su douli i turski iseljenici u Njemakoj pa su me poeli pozivati da im itam svoje pjesme. Dobivao sam pozive od opinskih ureda, knjinica i kojekakvih treerazrednih kola koje su pokuavale privui tamonje Turke, kao i od turskih iseljenikih drutava iji su lanovi eljeli da im djeca upoznaju pjesnika koji pie na turskom jeziku." 1 tako, kad bi ga kamo pozvali, sjeo bi u Frankfurtu na jedan od vlakova ijoj se tonosti i organiziranosti uvijek divio, te bi, putujui, kroz njihove zamagljene prozore promatrao vitke crkvene tornjeve nad zabaenim gradiima, uivao u tami bukovih uma pored pruga i gledao ilu djecu kako se s ruksacima na leima vraaju kuama. 1 tada bi osjeao onu istu tiinu, a kako uope nije razumijevao jezik te zemlje, osjeao se kao kod kue, i pisao. U dane kad nije naputao Frankfurt, svakoga bi jutra u osam sati iziao iz kue te bi, proetavi kroz Kaiserstrasse, otiao u opinsku knjinicu na Zeilovoj aveniji, i ondje itao. "Ondje je bilo toliko knjiga na engleskom da bi mi dostajale za dvadeset ivota." itao je romane iz njemu omiljenog devetnaestog stoljea, poeziju engleskog romantizma, knjige o povijesti inenjerstva, muzejske kataloge i sve to bi poelio; inio je to spokojno poput djeteta svjesnog da je od smrti jo veoma daleko. Dok je listao stranice, pregledavao stare enciklopedije, zastajao nad ilustracijama ili iznova itao Turgenjevljeve romane, gradske vreva i buka uope ga nije doticala; bio je okruen tiinom, poput one iz vlakova. Istu je tiinu nosio u sebi i dok bi se naveer vraao kui drugim putem - pokraj idovskog muzeja pa uz rijeku Majnu, kao i vikendima tijekom kojih je znao prehodati itav

grad, s jednog kraja na drugi. "S vremenom je ta beskrajna tiina toliko zavladala mojim ivotom, da vie uope nisam bio sposoban uti onu uznemirujuu buku s kojom sam se, piui poeziju, obraunavao", rekao je Ka. "S Nijemcima ionako nikada nisam priao. Ni moji odnosi s Turcima vie nisu bili dobri: smatrali su me dosadnim intelektualcem i napola ludim. Ni s kim se vie nisam viao, ni s kim razgovarao i - nisam vie pisao." "Ali u novinama pie da e veeras proitati svoju najnoviju pjesmu." "Ja nemam nikakvu najnoviju pjesmu da bih je mogao proitati." Osim njih dvoje, u slastiarnici su, na njezinu drugom kraju, bila jo dva gosta: za jednim mranim stolom pokraj izloga sjedio je slabaan mladi u drutvu starijeg ovjeka, mravog i umornog, koji se strpljivo trudio da mu neto objasni. S druge strane izloga krupne su se pahulje sputale u tamu; osvjetljavalo ih je samo prigueno ruiasto svjetlo s natpisa ponad ulaza. Ispred takve pozadine, ta su dva lika predana ustrom razgovoru na drugom kraju slastiarnice izgledala kao prizor iz kakva crno-bijelog filma. "Moja sestra Kadifa nije uspjela upisati fakultet odmah prve godine po zavretku srednje kole", rekla je Svila, "a druge je godine primljena na ovdanji Pedagoki institut. Onaj mravi ovjek to sjedi tamo u kutu, iza mene, direktor je tog instituta. Nakon to nam je majka poginula u prometnoj nesrei, na otac se - da ne bi bio sam, a i zato to jako voli Kadifu - odluio preseliti ovamo, k nama. To je bilo prije tri godine: on se doselio ovamo, a ja sam se, neposredno nakon njegova dolaska, razvela od Muhtara. Poeli smo zajedno stanovati. U suvlasnitvu s nekim roacima drimo onaj hotel; ponekad mi se ini da je ta zgrada puna duhova i utvara. Mi stanujemo u njegove tri sobe." Dok su bili studenti i lanovi ljeviarskih studentskih organizacija, Ka i Svila uope nisu kontaktirali. Kad je sedamnaestogodinja Svila poela etati po visokim hodnicima Fakulteta za knjievnost. Ka ju je, kao i mnogi drugi, zbog njezine ljepote odmah zapazio. Sljedee godine ve je bila Muhtarova ena. On je bio Kaov prijatelj po pjesnitvu i po politikoj skupini. I on i Svila bili su iz Karsa. "Muhtar je bio preuzeo oevu trgovinu bijelom tehnikom, preko Arelika i Ajgaza", rekla je Svila. "Tijekom nekoliko prvih godina nakon to smo se doselili ovamo nismo mogli imati djeteta pa me je Muhtar poeo slati lijenicima u Erzurum i Istanbul. Kad ni to nije pomoglo, razveli smo se. Ali on se, umjesto da se ponovno oeni, predao vjeri." "Zato se svi okreu vjeri?" pitao je Ka. Svila nije odgovorila; nekoliko trenutaka gledali su u crno-bijeli televizor na zidu. "Zato se u ovom gradu svi okreu vjeri?" ponovio je Ka. "Pa ne ba svi: ene i djevojke se ubijaju", odgovorila je. "Mukarci se predaju vjeri, a ene se ubijaju." "Zato?" Svila ga je pogledala tako da je shvatio kako u njegovu pitanju i ustrajavanju na to brem odgovoru ima neto bezobrazno i bezobzirno. Neko su vrijeme utjeli. "Trebao bih se vidjeti s Muhtarom zbog intervjua oko izbora", rekao je Ka. Svila je odmah ustala i otila do blagajne telefonirati. "Do pet sati je u pokrajinskom sjeditu svoje stranke", rekla je kad se vratila i sjela. "eka te." Opet je nastao tajac i Ka se uznemirio. Da putovi nisu bili zatvoreni, istog bi trena prvim autobusom odande pobjegao. Duboko je alio predveerja u tome gradu i njegove zaboravljene stanovnike. Oi su mu se same od sebe okrenule snijegu. Oboje su neko vrijeme promatrali snijeg, kao da nemaju nikakvih briga, a vremena da imaju napretek. Ka se osjeao posve bezizlazno. "Jesi li doista doao ovamo da bi pisao o izborima i samoubojstvima?" pitala ga je

Svila. "Ne", odgovorio je. "U Istanbulu sam doznao da si se razvela od Muhtara. Doao sam ovamo da bih te oenio." Svila je najprije pomislila da je to simpatina ala pa se nasmijala; zatim joj je lice oblilo crvenilo. Nakon podue utnje, pogledao ju je u oi i shvatio da ga je u potpunosti prozrela. "Toliko si nestrpljiv da nisi mogao prikriti svoju namjeru", govorile su njezine oi. "Nisi si, znai, mogao dati vremena ni da me barem malo u pozna: posve si zaboravio na udvaranja i njenosti", nastavile su. "Nemoj se ni pokuati pretvarati da si ovamo doao zbog toga to si me uvijek volio i zato to sam ti uvijek bila u mislima. Doao si jer si uo da sam se razvela, jer si se sjetio koliko sam bila lijepa, i zato to si mislio da e me ovdje, u ovom bijednom gradu, lake dobiti." Ka je bio toliko postien eljom da dostigne sreu, i toliko elio dobiti zasluenu kaznu za svoju drsku bezobratinu, da je zamiljao kako se u Svilinoj glavi raa jo jedna nemilosrdna istina o njihovim ivotima: "Ono to nas je pribliilo jedno drugom zapravo je razoaranje; nije se ostvarilo nita od onoga to smo oekivali od ivota." Ali, kad je konano progovorila, rekla je neto sasvim neoekivano. "Uvijek sam vjerovala da e biti dobar pjesnik", rekla je. "estitam ti na knjigama." Jednako kao ni u ostalim ajanama, restoranima i hotelskim salonima u Karsu, ni ovdje po zidovima nisu visjeli prizori s planina oko grada na koje su domai stanovnici bili toliko ponosni, nego fotografije sa vicarskih Alpa. Stari konobar koji im je netom prije donio aj sad je sjedio pokraj blagajne, medu tepsijama okoladnih slastica i pletenih kolaia ija se masna povrina, kao i pozlata na koju su bili poloeni, ljeskala pod blijedim svjetlom svjetiljke; njima je bio okrenut licem, a ostalim stolovima leima, i zadovoljno gledao u crno-bijeli televizor objeen na zidu. I Ka je, spreman gledati u bilo to samo da ne vidi Sviline oi, poeo zadubljeno gledati film na televiziji. U filmu je jedna plavokosa turska glumica u bikiniju trala po nekakvoj pjeanoj plai, progonila su je dva brkata mukarca. U tom je trenu slabani mladi za mranim stolom u drugom dijelu slastiarnice ustao te je, uperivi pitolj u direktora Instituta, poeo govoriti neto to Ka nije uspio razumjeti. Dok mu je direktor odgovarao, on je vjerojatno zapucao, mada se gotovo nita nije ulo. Ka je to shvatio vidjevi kako se direktorovo tijelo nekoliko puta snano streslo i prevrnulo sa stolice. I Svila se tad okrenula da pogleda. Ka je pogledao prema konobaru, ali on vie nije bio na svome mjestu. Mravi mladi se odmaknuo od stola i pitolj uperio u direktora koji je leao na podu. Direktor mu je pokuavao neto rei, ali je televizor bio toliko glasan da se nita nije moglo uti. Mladi je ispalio jo tri metka u direktorovo tijelo i, istravi kroz vrata iza sebe, nestao. Ka mu uope nije vidio lice. "Bjeimo!" rekla je Svila, "Ne smijemo ostati ovdje." "Upomo!" viknuo je Ka nejakim glasom. "Moramo zvati policiju", rekao je, ali se nije maknuo s mjesta. Odmah zatim potrao je za Svilom. Ni na dvokrilnim vratima slastiarnice Novi ivot, kao ni na stepenicama niz koje su panino trcali, nije bilo nikoga. Nali su se na snijegom pokrivenoj kaldrmi i poeli urno hodati. "Nitko nas nije vidio kako izlazimo", rekao je Ka sam sebi, i to ga je smirilo jer se osjeao kao da je on ubio toga ovjeka. inilo mu se da je time dobio to je i zasluio izgovorivi onu sramnu enidbenu ponudu, jezik pregrizao! Nikoga sad ne bi mogao pogledati u oi. Kad su stigli do ugla Avenije Kazima Karabekira, Ka se bojao mnogo-ega, ali je bio i sretan zbog tihe bliskosti sa Svilom: sad su imali zajedniku tajnu. Pred Poslovnim

centrom Halid-paa gola je arulja obasjavala sanduke narani i jabuka, odraavajui se u zrcalu oblinje brijanice; ugledavi u njezinu svjetlu suze u Svilinim oima, i on se uznemirio. "Direktor Instituta nije doputao pokrivenim studenticama da prisustvuju predavanjima", rekla je. "Zato su ga ubili, jadnog." "Prijavimo to policiji", odgovorio je Ka, sjetivi se kako je to ljeviarima svojevremeno bila najogavnija reenica. "Nema potrebe, ionako e sve shvatiti. Oni vjerojatno ve i sad sve to znaju. Pokrajinsko sredite Stranke blagostanja je tu, na drugom katu", rekla je pokazavi ulaz. "Ispriaj Muhtaru sve to si vidio da se ne zaudi kad ga pritisnu MIT-ovci4. I jo ti neto moram rei: Muhtar me eli ponovno oeniti. Imaj to na umu dok bude s njim razgovarao."

5 Profesore, mogu li vas neto pitati? Prvi i zadnji razgovor ubojice i ubijenoga KAD je u slastiarnici Novi ivot mravi mladi pred Kaovim i Svilinim oima pucao u prsa i glavu direktora Instituta, na ovome je bio skriven ureaj za snimanje, privezan irokim trakama. Tu uvoznu napravu marke Grunding na njegovo su tijelo bili postavili oprezni slubenici gradske podrunice MIT-a, Nacionalne tajne slube. Direktor je, naime, pokrivenim djevojkama branio prisustvovanje predavanjima, pa su mu zbog toga poeli osobno prijetiti. Kad su ozbiljnost tih prijetnji potvrdile i informacije koje su slubenici tajne slube dobili iz vjerskih fundamentalistikih krugova, zakljueno je da mu treba osigurati zatitu. Direktor je po svojim uvjerenjima bio laik, ali je u sudbinu vjerovao vie nego i najpredaniji vjernik, pa nije elio da za njim hoda osobni uvar (poput medvjeda uspravljena na stranje noge), nego je radije uzeo ureaj za snimanje; mislio je da e na taj nain - izruujui policiji vrpce sa snimljenim glasom osoba koje mu budu prijetile - biti uinkovitiji. Toga je dana sasvim sluajno svratio u slastiarnicu Novi ivot na jedan od onih kolaia u obliku polumjeseca, punjenih orasima, koje je jako volio. Kad je vidio da mu prilazi neki stranac, on je, kao i inae u takvim situacijama, ukljuio svoj diktafon. Ureaj je dobio dva metka - to nije bilo dovoljno da direktora spasi od smrti - ali je vrpca iz njega izvaena netaknuta. Godinama kasnije, od direktorove jo uvijek uplakane ene i njegove keri, poznate manekenke, dobio sam zapise s te vrpce. "Potovanje, profesore, poznajete li me?"/ "Ne, ne bih rekao."/ "To sam i pretpostavljao, profesore. Jer nikad se i nismo upoznali. Pokuavao sam doi do vas i prole veeri i jutros. Juer me je policija vratila sa kolskog ulaza. Jutros sam uspio ui u kolu, ali kakve koristi od toga kad me vaa tajnica nije htjela pustiti k vama. A ja sam vas onda htio presresti prije nego to uete u uionicu. Tad ste me vidjeli. Sjeate li se, profesore?"/ "Ne, ne sjeam se."/ "Ne sjeate se da ste me vidjeli ili se ne sjeate mene?"/ "Zbog ega ste se htjeli vidjeti sa mnom?"/ "Ja imam, zapravo, jako mnogo tema o kojima sam s vama elio razgovarati. Mogli bismo priati satima, ak i danima. Vi ste potovan i naitan intelektualac. Profesor ste agronomije, kau, a ja, vidite, nisam zavrio nikakvu kolu. Ali o jednoj sam temi jako mnogo itao. I ba bih o toj temi htio s vama razgovarati. Samo, profesore, nadam se da vas ne zadravam?"/ "Ne, ne, samo izvolite."/ "Oprostite, profesore, smijem li sjesti? To je, znate, jako iroka tema."/ "Izvolite, molim lijepo." (Zvuk povlaenja stolice i sjedanja.)/ "Vidim, jedete kolai s orasima, profesore. Kod nas u Tokatu ima jako velikih stabala oraha. Jeste li ikada bili u Tokatu?"/ "Ne, naalost nisam."/ "Ba teta, profesore. Evo, ako doete, bit ete, molim lijepo, moj gost! Moj je itav ivot, svih trideset i est godina, proao u Tokatu. Tokat je

vrlo lijep. I Turska je lijepa. (Tiina.) Ali mi, naalost, jako slabo poznajemo svoju zemlju, i ne volimo nae ljude. tovie, ini se da se nepotivanje i izdaja ove zemlje i ovoga naroda kod nas smatra vrlinom. . . Profesore, oprostite, smijem li vas neto pitati: vi niste ateist, zar ne?"/ "Nisam."/ "Govore da jeste, ali ja ni na tren nisam mogao povjerovati da bi jedan uen ovjek poput vas mogao sauvao nas Allah! zanijekati Allaha. Ne znam ima li potrebe da pitam, ali niste ni idov, zar ne?"/ "Nisam."/ "Musliman ste."/ "Musliman, hvala budi Allahu."/ "Profesore, vi se smijuljite, ali, molim vas, ako je doista tako, ozbiljno mi odgovorite na sljedee pitanje. Jer ja sam se da bih uo va odgovor na to pitanje po ovoj meavi i snijegu dotepao ovamo ak iz Tokata."/ "Kako ste u Tokatu doznali za mene?"/ "Profesore, u istanbulskim novinama nije bilo ni rijei o tome da ste vi zabranili ulaz na fakultet naim djevojkama koje se pokrivaju i ponaaju u skladu s naom vjerom i Knjigom. Te su novine zauzete istanbulskim manekenkama i njihovim gadostima. Ali u lijepom Tokatu mi imamo jedan muslimanski radio, Radio-barjak, koji nas informira o nepravdama nad vjernicima u kojem god kutku nae zemlje da se dogode."/ "Ja nikada ne bih mogao biti nepravedan prema vjernicima. I sam se bojim Allaha."/ "Eto vidite, profesore, putujui ovamo dva sam dana proveo po snjenim, zametenim cestama, a u autobusima sam itavo vrijeme mislio samo na vas: vjerujte mi, bio sam siguran da ete mi rei da se bojite Allaha! Isto sam tako tada zamiljao kako u vam zatim postaviti i sljedee pitanje: ako se ti, potovani profesore Nuri Jilmaz, boji Allaha i ako vjeruje da je Kur'an asni Njegova rije, reci mi, molim te, to misli o onom lijepom trideset i prvom ajetu iz sure Svjetlost5?"/ "U tom se ajetu da, tako je! vrlo jasno nareuje da ene trebaju pokrivati glave, pa ak i skrivati lica."/ "Ba si to lijepo i tono rekao, profesore, estitam! Kad je tako, jo bih neto pitao: Kako ti tu Allahovu zapovijed uspijeva pomiriti sa svojom odlukom da pokrivenim djevojkama zabranjuje ulazak u kolu?"/ "Naa je zemlja laika drava: ona je zabranila da se pokrivenim djevojkama dopusti ulazak u predavaonice, pa ak i na fakultete."/ "Profesore, oprostite, ali jo bih vas neto pitao: zar je dravna naredba vea od Allahove zapovijedi?"/ "To je dobro pitanje. Ali u laikoj dravi to su dvije razliite stvari."/ "Odlino ste to rekli, profesore, dajte da vam poljubim ruku! Ne bojte se, profesore, molim vas, dajte mi ruku da je izljubim. Oh, blagoslovio vas Allah! Eto, sad vidite koliko vas potujem. Mogu li vas sad, molim lijepo, jo neto pitati?"/ "Izvolite, samo naprijed."/ "Evo, ovo bih vas pitao: znai li to da je sekularizam isto to i

bezbotvo?"/ "Ne, ne znai."/ "Ako je tako, kako je mogue da se naim djevojkama koje izvravaju svoje vjerske dunosti brani ulazak u kole u ime sekularizma?"/ "Pobogu, sine, nateui se oko te teme nikamo neemo stii! Na istanbulskim televizijama po itave se dane raspravlja o tome, i to se postiglo? Niti su se pokrivene djevojke odluile otkriti, niti je drava odluila pustiti ih takve u kole."/ "U redu, profesore, ali jo bih vas neto pitao. Nemojte se ljutiti, vidite, ja sve to inim zbog tih naih pokrivenih djevojaka kojima je oduzeto pravo na obrazovanje, zbog tih naih marljivih, lijepo i s mnogo truda odgojenih djevojaka, pristojnih i pokornih. . . Moje pitanje je sljedee: kako se ta zabrana to se na njih primjenjuje moe uklopiti u na ustav koji nareuje slobodu vjere i obrazovanja? Recite mi, molim vas, profesore, to vaa savjest kae na to?"/ "Da su te djevojke tako pokorne kao to kae, ve bi skinule marame. Nego, sine, kako je tebi ime? Odakle si, ime se bavi?"/ "Radim u Tokatu u ajani Veseli prijatelji, odmah pokraj uvenog hamama Noni leptir. Pei i ajnici to je moje zaduenje! Moje ime nije vano. Po itav dan sluam Radio-barjak. Nepravde nad vjernicima ponekad me jako pogaaju i ne daju mi mira. Znate, mi ivimo u demokratskoj zemlji, a i ja sam slobodan ovjek i inim ono to mislim da je ispravno, po svojoj volji. I tako, dogodi mi se da naprosto sjednem u autobus i zaputim se na mjesto nepravde koji god to kutak Turske bio i da potraim osobu koja je za to odgovorna da bih s njom, licem u lice, rijeio taj problem. Zbog toga vas sad molim da odgovorite na moje pitanje: je li vanija dravna naredba ili Allahova zapovijed?"/ "Ovaj nas razgovor nee nikamo dovesti, sine. U kojem si hotelu odsjeo?"/ "Molim? Zar e me prijaviti policiji?! Ne mora me se bojati, profesore. Ja ne pripadam nijednoj vjerskoj organizaciji. Terorizam prezirem. Vjerujem samo u Allahovu ljubav i u slobodnu razmjenu miljenja. Zato mi se i nije dogodilo da bilo koju raspravu zavrim tako da sugovornika ubijem, mada sam vrlo temperamentan i teko se svladavam. Sve to elim od vas jest da mi odgovorite na moje pitanje. Zato vas molim da mi oprostite, ali kako moete zlostavljati te nae djevojke kad sasvim jasno znate to stoji u surama Saveznici6 i Svjetlost u Kur'anu asnom, Allahovoj rijei? Ne mui li vas savjest zbog poniavanja to ga te djevojke doivljavaju pred vratima fakulteta?"/ "Sine, Kur'an asni nalae i da se lopovima odsijee ruka, ali drava to ne ini. Zato se ne usprotivi tome?"/ "Jako ste to dobro rekli, profesore, ljubim vam ruke. Samo, zar su lopovska ruka i ast naih ena isto?! Prema statistikama do kojih je doao ameriki profesor Marvin King, musliman crnac, u islamskim zemljama u kojima se

ene pokrivaju broj silovanja smanjio se gotovo na nulu, a sluajevi uznemiravanja ena gotovo da i nisu zabiljeeni. Jer propisno odjevena ena svojom odjeom mukarcima, prije svega, poruuje sljedee: 'Molim vas, nemojte me uznemirivati'. Jo bih vas, dakle, neto pitao, profesore: elimo li mi doista nae pokrivene djevojke oduzimajui im pravo na obrazovanje gurnuti na drutvene margine? I, ukoliko budemo slavili one ene koje su se otkrile i postale sve ono to s tim ide, nee li nas to odvesti do obezvreivanja poloaja ene, onakvoga kakvo se dogodilo i u Europi nakon seksualne revolucije? I neemo li, nadalje, takvim postupcima i mi sami postati oprostite mi na izrazu svodnici?"/ "Sine, ja sam dovrio svoj kola: ispriaj me, molim te, morao bih krenuti."/ "Samo ti sjedi gdje jesi, profesore; sjedi, da ne bih morao ovo upotrijebiti. Vidi li ti to je ovo?"/ "Vidim. Pitolj."/ "Upravo tako, profesore. Nemojte se ljutiti, ali ja sam prevalio ogroman put samo zbog vas, a nisam glup pa sam i raunao s time da me moda neete htjeti sasluati. Zato sam i ponio ovo: to je mjera predostronosti."/ "Sine, kako je vama ime?"/ "Vahit Suzme, alim Femekan, ili kako ve hoete zar je to uope vano?! Ja sam bezimeni zatitnik bezimenih junaka i junakinja koji trpe nepravde borei se za svoju vjeru u ovoj zemlji koja tone u sekularizam i materijalizam! Nisam lan niti jedne organizacije. Borim se za zatitu ljudskih prava i protivim se uporabi sile. Zbog toga u sad svoj pitolj samo as! staviti u dep i zamoliti vas da mi odgovorite na samo jedno pitanje."/ "U redu."/ "Dobro. Krenimo od poetka da vidimo to ste uinili tim djevojkama. Znamo da je njihov odgoj zahtijevao godine i godine ljubavi i brige, da su svojim roditeljima bile zjenica oka, da su bile pametne i vrijedne, i da su sve bile medu najboljima u svojim razredima. A to ste im vi uinili? Primijenili ste na njih naredbu iz Ankare, i tako naprosto zanijekali njihovo postojanje! Ako bi neka od njih zapisala svoje ime na evidencijskim listama, vi biste ga jednostavno izbrisali mislei: 'Ta je pokrivena.' Kad ste vidjeli da sedam djevojaka od kojih je jedna bila pokrivena sjedi sa svojim profesorom, naruili ste im est ajeva, jer ona pokrivena za vas nije postojala. Znate li to ste im uinili? Rasplakali ste ih! Ali ni to vam nije bilo dovoljno. Kad je iz Ankare stigla jo jedna zapovijed, prvo ste ih iz uionica izbacili na hodnik, a nakon toga i iz kolske zgrade. Nekoliko tih hrabrih djevojaka koje su odbile skinuti marame okupilo se pred fakultetom; namjera im je bila obznaniti svijetu svoje muke, a vi ste dok su se one pred vratima tresle od hladnoe nazvali policiju!"/ "Nisam ja pozvao policiju."/ "Profesore, znam da vas je strah pitolja u mom depu, ali, molim vas,

nemojte mi lagati! Toga je dana policija odvukla djevojke i pritvorila ih, a ja bih te sad pitao ovo: s kakvom si ti savjesti te veeri mogao zaspati?"/ "Naravno, djevojke je jo vie unesreilo to to je marama postala simbol i to je sve to dio politike igre."/ "0 kakvoj ti to igri govori, moj profesore? jedna od djevojaka je, ne mogavi se odluiti izmeu kole i asti, zapala u krizu i ubila se! zar je to igra?!"/ "Vidim, sine, da si jako ljut zbog toga. Samo, jesi li ikada pomislio da iza svega toga moda stoje strane sile? Ne misli li da je to djelo neprijatelja koji podiui pitanje pokrivanja na politiku razinu ele oslabiti nau zemlju i podijeliti na narod?"/ "Da si ti pokrivene djevojke pustio u kolu, tu ne bi bilo nikakvog 'pitanja pokrivanja'!"/ "Zar je mene itko ita pitao? Takva je bila naredba iz Ankare! Pa moja vlastita ena je pokrivena!"/ "Nemoj mi se, molim te, ulizivati, nego odgovori na moje pitanje!"/ "Koje pitanje?"/ "Zar te ne pee savjest?"/ "Sine, i ja sam otac, jasno da mi je ao tih djevojaka."/ "Gledaj, ja se znam jako dobro kontrolirati, ali sam i jako ivan. Kad jednom prevri mjeru, pukne mi film! Dok sam bio u zatvoru, jednog sam ovjeka premlatio samo zato to nije pokrivao usta kad je zijevao; cijelu sam spavaonicu doveo u red, svu sam onu klate oslobodio loih navika, ak su poeli i klanjati namaz. Zato te sad molim da se ne izmotava, nego da mi lijepo odgovori na pitanje. Da ujemo, to sam ono maloprije rekao?"/ "to si rekao, sine? Spusti taj pitolj . . ."/ "Rei u to ti nisam rekao: niti sam te pitao ima li ker, niti je li ti ao."/ "Oprosti, sine. to si pitao?"/ "Nemoj mi se sad uvlaiti zbog pitolja. Sjeti se to sam te pitao. . ." (Tiina.)/ "to ste pitali?"/ "Pitao sam te mui li te savjest, bezbonie!"/ "Jasno da me mui."/ "Ako je tako, zato to radi? Zar nema stida?"/ "Sine, ja sam profesor. Dovoljno sam star da ti budem otac. Zar Kur'an asni doputa da starije od sebe napada i mae pred njima pitoljem?"/ "Da se nisi usudio spominjati Kur'an, je li jasno? I nemoj se tako okretati naokolo i traiti pomo. . . Ako vikne, pucam, nema milosti! Jesi sad shvatio?"/ "Jesam."/ "Kad je tako, odgovori mi na ovo: kakvu e korist ova zemlja imati ako se te djevojke otkriju? Reci mi barem jedan dobar razlog za to, neto u to iskreno vjeruje. Reci, naprimjer, da e ih tada Europljani poeti smatrati ljudskim biima. Reci neto pametno pa u shvatiti tvoj cilj i neu te ubiti. Pustit u te."/ "Dragi sine, i ja imam ker, i ona se ne pokriva. Ja se nisam mijeao u njezinu odluku, jednako kao to ni njezinu majku nisam pitao zato je pokrivena."/ "Zato ti se ki nije pokrila? eli biti glumica?"/ "Nikada mi takvo to nije rekla. Ona je u Ankari, studira odnose s javnou. Otkako sam, naalost, postao metom napada u ovoj aferi

oko pokrivanja, ona mi je ogromna potpora. Kad god sam potiten i alostan, kad god se moram suoiti s klevetama, prijetnjama i srdbom svojih neprijatelja ili ljudi poput vas koji se s pravom ljute na mene, ona me nazove i. . ."/ "I kae: 'Stisni zube, dragi tata, i ne daj se! Ja u biti filmska zvijezda!'"/ "Ne, sine, ne kae mi to. Kae mi: 'Dragi tata, da moram ii u razred u kojemu su sve djevojke pokrivene, ne bih se usudila ii otkrivena. I ja bih se pokrila, makar to i ne eljela'."/ "Pa to bi joj bilo da se pokrije, makar to i ne eli?"/ "Ja to, vala, ne bih znao. Vi ste traili da vam kaem jedan dobar razlog."/ "Tako znai, nevjernice! Zbog svoje keri doveo si policiju da pred vratima fakulteta ispendrei djevojke vjernice, djevojke koje se pokrivaju da bi udovoljile Allahovoj zapovijedi . . . Unitio si te djevojke i naveo ih na samoubojstvo samo zato da bi udovoljio svojoj keri?"/ "Ne samo zbog nje: veoma mnogo turskih ena misli isto kao i moja ki."/ "Devedeset posto ena u Turskoj je pokriveno pa mi nije jasno koga bi trebala zastupati ta aica filmskih zvijezda. Ponosan si zbog toga to ti je ki otkrivena, besramni okrutnie, ali zapamti to u ti rei: ja moda nisam profesor, ali sam o ovoj temi itao mnogo vie od tebe."/ "Dragi gospodine, maknite, molim vas, taj pitolj, ne drite ga uperenog u mene. Veoma ste uzbueni i mogao bi opaliti, a vi biste kasnije mogli zaaliti."/ "Zato bih zaalio? Krenuo sam na put i dva dana putovao po ovom snijegu i meavi a zato?! Zato da bih smaknuo nevjernika! Kur'an asni kae da nam je dunost ubiti okrutnika koji zlostavlja vjernike. Pa opet, bit u milostiv i dat u ti jo jednu priliku: reci mi samo jedan dobar razlog zbog kojeg ti je savjest mirna kad pokrivenim djevojkama nareuje da se otkriju i kunem se neu te ubiti!"/ "Ako se ena otkrije, u drutvu zadobiva mjesto na kojemu je slobodnija i na kojemu je vie potuju."/ "To moda vrijedi za tvoju ker koja eli postati glumica. Ali istina je posve drugaija: pokrivanje enu titi od uznemiravanja, silovanja i poniavanja, i omoguava joj da se u drutvu kree slobodnije. To su rekle mnoge ene koje su odluile pokriti se tek u kasnijoj dobi; jedna od njih je, naprimjer, biva trbuna plesaica Melahat andra. Pokrivanje izbavlja ene od bijednoga stanja u kojemu su na ulicama neprestano izloene ivotinjskim mukim nagonima, u kojemu su primorane na neprekidno nadmetanje u privlanosti s drugim enama te zbog navedenih razloga prisiljene uvijek biti dotjerane i naminkane. Kao to je ameriki profesor, crnac Marvin King, rekao: da je slavna filmska zvijezda Elizabeth Taylor zadnjih dvadeset godina provela pokrivena, ne bi optereena svojom debljinom zavrila u duevnoj bolnici, nego bi bila sretna. Oprosti, profesore, smijem

li neto pitati: zato se ti smije? Zar te moje rijei zabavljaju? (Tiina.) Hajde, da te ujem, pokvareni ateistu!"/ "Sinko dragi, vjerujte mi, ne smijem se; ako se i smijem, to je od ivaca. . ."/ "Ne, iskreno si se nasmijao."/ "Dragi sine, moja je dua puna suosjeanja za svu djecu ove zemlje, za sve one koji poput tebe, ili poput tih pokrivenih djevojaka, stradavaju zbog toga to vjeruju u svoje nazore. . ."/ "Rekao sam ti, nema ulagivanja, uzalud ti je. Ja uope nisam stradavao. Ali ti e budui da si se smijao djevojkama koje su se ubile sad nastradati. Sudei po tvome smijehu, pretpostavljam da se ne namjerava ni pokajati. Ako je tako, odmah u ti rei kako stvari stoje. Pravosudno tijelo Islamskih boraca za pravdu ve te je poodavno osudilo na smrt. Prije pet dana u Tokatu je donesena i jednoglasna odluka, a mene su poslali da je izvrim. Da se nisi smijao i da si se pokajao, moda bih ti i oprostio. Uzmi ovaj papir i proitaj svoju smrtnu presudu. . .(Tiina.) Nemoj sad plakati, nisi ena: itaj! Hajde, glasno i jasno! itaj, besramnice, ili pucam!"/ "'Ja, profesor ateist Nuri Jilmaz . . .' drago dijete, ali ja nisam ateist. . ."/ "Nastavi!"/ "Sine, kad ovo proitam, ti e me ubiti?"/ "Ubit u te ako ne bude itao. Hajde, sluam!"/ "' . . .bivajui oruem tajnoga plana koji muslimane sekularne Republike Turske eli uiniti robovima Zapada te ih obeastiti i oduzeti im vjeru, toliko sam zlostavljao djevojke vjernice zbog toga to se nisu otkrile i nisu odstupile od rijei Kur'ana asnog da je naposljetku jedna od djevojaka, ne mogavi podnijeti patnje, poinila samoubojstvo . . . ' Dragi sine, ovdje bih imao jednu pritubu i molio bih vas da je proslijedite i odboru koji vas je poslao: ta se djevojka, prema onome to nam je rekla Nacionalna tajna sluba, nije objesila zbog toga to je udaljena s fakulteta, niti zbog pritisaka svoga oca, nego, naalost, zbog ljubavnih jada."/ "U pismu koje je ostavila ne kae tako."/ "Oprostite mi, molim vas, dragi sine, ali mislim da biste trebali znati da spustite taj pitolj, molim vas! da je ta naa neupuena djevojka nerazborito dopustila da joj neki policajac, dvadeset i pet godina stariji od nje, prije braka oduzme nevinost, a kad joj je taj ovjek rekao da je, naalost, oenjen i da nema nikakve namjere da je oeni. . ."/ "Umukni, bestidnie! Takvo bi neto napravila kurva od tvoje keri!"/ "Nemoj, sine, dijete, nemoj, molim te! Ako me ubije, i sebi e oduzeti budunost!"/ "Kai da se kaje!"/ "Kajem se, sine, ne pucaj!"/ "Otvori usta da ti stavim pitolj! Sad stavi svoj prst na moj i potegni okida! Krepat e kao nevjernik, ali barem asno!" (Tiina.)/ "Sine, gledaj me na to sam pao, u ovoj dobi plaem i zapomaem. . . Imaj milosti, molim te, ako i ne za mene, a ono za sebe. . .

Ta mlad si, a postat e ubojica. . ."/ "Onda pucaj sam! Da i ti vidi to znai samoubojstvo!"/ "Sine, ja sam musliman, kako bih se mogao ubiti?!"/ "Otvori usta! (Tiina.) Ma prestani plakati! Zar ti nikada nije palo na pamet da e te jednoga dana pitati za raun? Prestani plakati ili pucam!"/ (Glas starog konobara s drugog kraja slastiarnice.) "Gospodine, elite li da vam aj prenesem za taj stol?"/ "Ne, ne treba. Sad u krenuti."/ "Ne gledaj konobara, proitaj svoju presudu do kraja!"/ "Sine, smiluj mi se!"/ "itaj, rekao sam!"/ "'Stidim se svega to sam poinio, svjestan sam da sam zasluio smrt te se utjeem Allahu Uzvienom da mi oprosti. . .'"/ "Dalje!"/ "Potovano dijete, pusti ovoga starca da se isplae . . . Pusti me da zadnji put pomislim na svoju enu i svoju ker. . ."/ "Misli radije na djevojke koje si upropastio! Jedna je od njih doivjela ivani slom, etiri su izbaene s fakulteta na treoj godini, jedna se ubila. . . One koje su se tresle i smrzavale pred fakultetom dobile su vruicu i sve su pale u krevet, svima si im unitio ivote. . ."/ "Ja se kajem, sine, ne mogu rei koliko. Ali kakve koristi i tebi od toga da ubije nekoga poput mene i postane ubojica? Razmisli o tome!"/ "Dobro. (Tiina.) Razmislio sam, profesore, i gle to mi je palo na pamet!"/ "to?"/ "Ja sam, da bih te naao i izvrio kaznu, dva dana uzalud tumarao ulicama ovoga bijednog Karsa, i nita nisam postigao. Tad sam zakljuio da mora da je sudbina tako htjela, pa sam otiao kupiti kartu za Tokat, i krenuo popiti zadnji aj prije odlaska, kadli. . ."/ "Sine, ako me planira ubiti i pobjei iz Karsa autobusom, moram te upozoriti da su ceste zatvorene zbog snijega i da je autobus u est otkazan; kasnije bi mogao zaaliti. . ."/ "Taman sam se, znai, htio vratiti u Tokat, kad te Allah dovede u ovu slastiarnicu Novi ivot. Znai, Allah ti nije oprostio, pa tko sam ja da ti oprostim?! Evo, dajem ti zadnju rije: proui tekbir!"/ "Sjedi, sine, nemoj! Ova e vas drava sve pohvatati i povjeati!"/ "Proui tekbir!"/ "Smiri se, sine, stani, razmisli jo jednom. . . Ne pucaj, ekaj ..." (Pucanj pitolja, zvuk odgurivanja stolice.) "Nemoj, sine..." (Jo dva Pucnja. Tiina, hropac, glas s televizora. Jo jedan Pucanj. Tiina.)

6. Ljubav, vjera i poezija Muhtarova tuna pria NAKON to ga je Svila ostavila pred ulazom u Poslovni centar Halid-paa i vratila se u hotel, Ka se nije odmah uspeo na drugi kat do sjedita Stranke blagostanja, nego se neko vrijeme motao po hodnicima Centra, medu besposliarima, egrtima i dokoliarima. Pred oima mu je jo bila iva slika direktora Pedagokog instituta dok se svijao u smrtnim mukama; muio ga je osjeaj kajanja i krivnje pa je elio nazvati pomonika efa policije s kojim je toga jutra razgovarao, ili nekoga iz Istanbula, moda redakciju Republike, ili bilo koga poznatog, ali u tom centru prepunom ajana i berberskih radnji nije mogao nai ni jednu telefonsku govornicu. Tako se i dogodilo da je, traei telefon, uao u prostoriju na ijim je vratima stajao natpis "Drutvo ljubitelja ivotinja". Ondje je naao i telefon, ali netko ga je ve bio zauzeo. Ionako vie nije bio siguran eli li uope telefonirati. Proavi kroz poluotvorena vrata na drugoj strani te prostorije, uao je u nekakav salon: na zidovima su visjele slike pijetlova, a na sredini je stajao maleni ring. Eto, u tom je salonu za borbu pijetlova Ka shvatio da je zaljubljen u Svilu; sa strahom je osjetio i to da e ta ljubav upravljati svim preostalim danima njegova ivota. Jedan imuni ljubitelj ivotinja i strastveni pratitelj borbi pijetlova sasvim e se jasno sjeati kako je Ka toga dana u to vrijeme uao u salon te, veoma zamiljen, sjedio na jednoj od klupa za gledatelje. Ondje je popio aj i proitao pravila borbe popisana krupnim slovima na zidnom plakatu: Pijetao puten u ring ne moe odande biti izvaen bez doputenja njegova vlasnika. Ako pijetao padne tri puta zaredom, a potom ne die kljuna, izgubio je borbu. Za zaljeenje slomljene mamuze daje se tri minute, za slomljenu kandu jedna. Ukoliko u borbi jedan pijetao bude oboren na tlo, a protivnik mu stane na vrat, poraenoga treba postaviti na noge i borba se nastavlja. Ako nestane struje, eka se 15 minuta. Ako u tome vremenu struja ne doe, borba se ponitava. Izlazei u dva i petnaest iz "Drutva ljubitelja ivotinja", razmiljao je na koji bi nain mogao pridobiti Svilu i s njom pobjei iz toga grada. U advokatskom uredu gospodina Muzafera, prijanjeg predsjednika opine i lana Narodne stranke, svjetla su ve bila pogaena; pokrajinski centar Stranke blagostanja nalazio se na istome katu i samo dva duana dalje od tog ureda. (Dijelili su ih ajana Prijatelji i radnja Zeleni kroja.) Jutronji posjet gospodinu advokatu inio mu se toliko davnim da je u stranako sjedite uao zauen, pita/ui se je )i se doista ponovno naao u istoj zgradi i istome hodniku. Muhtara je zadnji put vidio dvanaest godina ranije. Nakon to su se zagrlili i poljubili, zamijetio je da je Muhtar pustio trbuh i da mu se kosa prorijedila i posijedjela; takvo je to, dodue, i oekivao. Jednako kao i za vrijeme studija, na njemu nije bilo niega osobitog; u kutu usana dimila mu se, kao i nekada, cigareta bez koje bi ga bilo teko i zamisliti. "Ubili su direktora Pedagokog instituta", rekao je Ka. "Nije umro, sad su javili na radiju", odgovorio je. "Odakle ti to?" "I on je, kao i mi, sjedio u slastiarnici Novi ivot odakle te je Svila bila nazvala",

rekao je Ka. Prepriao je Muhtaru sve to su vidjeli. "Jeste li nazvali policiju?" pitao je Muhtar. "Sto ste potom uinili?" Ka mu je rekao da se Svila vratila kui, a on doao ravno k njemu. "Preostalo je pet dana do izbora i sve je jasnije da emo mi pobijediti: drava zato ini sve to moe da nam na glavu navue crnu arapu", rekao je Muhtar. "Podrka naim pokrivenim sestrama osnovna je crta nae politike po itavoj Turskoj. 1 to se sad dogodi?! Direktor instituta, bijednik koji je tim djevojkama branio ulazak na fakultet, bude ubijen, a svjedok toga ubojstva s mjesta dogaaja dolazi ravno ovamo, u sjedite nae stranke, a da uope nije obavijestio policiju!" Zastao je da se sabere i upristoji. "Molim te, nazovi odmah policiju i sve im ispriaj!" ree i prui Kau telefonsku slualicu, gestom kuedomaina ponosna onime to nudi. im je Ka uzeo slualicu, Muhtar je, pogledavi u neku biljenicu, okrenuo broj. "Gospodina Kasima, pomonika efa policije, ve poznajem", rekao je Ka. "Odakle ga poznaje?" upita ga Muhtar. s neskrivenom, iritantnom sumnjiavou. "Gospodin Serdar, novinar, jutros me prvo odveo k njemu", odgovori Ka. U tom ga je trenu djevojka u centrali spojila s pomonikom efa policije. Ka mu je prepriao sve dogaaje kojima je svjedoio u slastiarnici, upravo onako kako ih je i doivio. Muhtar mu pritra u nekoliko nespretnih koraka te - da bi mogli zajedno sluati razgovor - nevjestom i pomalo koketnom kretnjom prisloni uho na slualicu. Ka odmaknu slualicu od svoga uha i priblii je njegovomu kako bi i on mogao uti. Toliko su bili blizu jedan drugome da su na licima osjeali dah onoga uza se. Kau nije bilo jasno zato je Muhtaru dopustio da se pridrui njegovu razgovoru s pomonikom efa policije, ali je osjeao da je dobro postupio. O ubojiinu licu nije mogao rei nita, jer ga nije ni vidio: stoga je morao jo dvaput opisati njegovo slabano tijelo. "Bilo bi dobro da to prije doete ovamo, da uzmemo vau izjavu", rekao je pomoni kov dobronamjerni glas. "Sad sam u sjeditu Stranke blagostanja", odgovorio je Ka. "Nee mi trebati dugo." Nastala je tiina. "Samo tren", rekao je pomonik. Oslukivali su kako se pomonik, odmaknuvi telefonsku slualicu, s nekim doaptava. "Raspitao sam se za slubeni auto, nadam se da nemate nita protiv", nastavio je pomonik. "Ovaj snijeg ne misli stati. Mi emo vam uskoro poslati auto da vas pokupi iz sjedita stranke." "Dobro je da si im rekao da si ovdje", rekao je Muhtar kad su spustili slualicu. "Oni su to ionako ve znali. Sve prislukuju. Nemoj se uvrijediti to sam malo prije s tobom malo otrije razgovarao: izgledalo je kao da te optuujem." Ka je osjeao kako ga preplavljuje srdba, i to srdba nalik onoj koju je nekada davno znao osjeati prema politikim aktivistima koji su ga tretirali kao buruja s Niantaa. Dok su bili gimnazijalci, medu uenicima je uvijek postojalo meusobno spopadanje u nastojanju da se nekoga proglasi homoseksualcem. U godinama to su uslijedile, tu mladenaku aktivnost zamijenila je nova igra: jedni su druge, a posebno svoje politike protivnike, proglaavali policijskim dounicima. Ka se uvijek drao daleko od politike jer se bojao da bi, primjerice, mogao biti prozvan izdajnikom kojega vozaju po gradu u policijskom autu oekujui od njega da upre prstom u kue koje trebaju biti napadnute. Unato svemu tome, i u ovome je sluaju opet Ka bio ona strana koja se pokuava opravdati i ispriati, iako je stajao pred Muhtarom koji je, jednako kao to je sad igrao na kartu islamskog fundamentalizma, i prije deset godina poinio neto zbog ega se kasnije i sam stidio. Zazvonio je telefon. Muhtar je, zauzevi odgovornu pozu, podigao slualicu te se s

nekim slubenikom iz Televizije pograninog Karsa nagodio oko reklame za svoju prodavaonicu bijele tehnike koja e biti objavljena te veeri tijekom prijenosa uivo. Kad je poklopio slualicu, obojica su zautjela; izgledali su kao dva zavaena, nadurena djeteta. Ka je zamiljao kako izgovaraju sve ono to u proteklih dvanaest godina jedan drugome nisu imali prilike rei. Prvo su jedan drugome rekli sljedee: "Budui da sad obojica ivimo kao svojevrsni izopenici, i budui da nijedan od nas nije pretjerano uspjean ili sretan, a ne moemo se smatrati ni pobjednicima, moemo se sloiti bar u jednome: ivot je, brate, teka stvar! Nita ne pomae ni ako si pjesnik... Zato se i dogodilo da nas sjena politike jo uvijek ovako teko pritie." Nakon to im je to prelo preko usana, nisu se mogli suzdrati da ne kau i ovo: "Poezija nam nije pomogla da naemo sreu; stoga je sad pokuavamo nai u zakrilju politikoga plata." Dopustio si je da Muhtara jo malko omalovaava. Samoga je sebe podsjetio na injenicu da je Muhtar sad barem donekle zadovoljan - ta nalazi se pred pobjedom na izborima! Ni sam se ne bi smio aliti, jer ga u Turskoj ipak prati pjesnika slava, makar i neznatna (bolje ikakva, nego nikakva!). Ali jednako kao to nijedan od njih nikako nije elio priznati da je zadovoljan, nisu imali hrabrosti progovoriti ni o glavnoj temi: o ogorenosti i razoaranosti ivotom. Dogodilo im se, znai, ono najgore: prihvatili su svoje poraze i pomirili se s okrutnom nepravednou ovoga svijeta. Da bi se izvukli iz toga maloduja, obojici je trebala pomo iste osobe: Svile. Pomislivi na to, Ka se prepao. "Veeras e u gradskom kinu proitati svoju najnoviju pjesmu", rekao je Muhtar osmjehnuvi se jedva primjetno. Ka je, ozlojeen, nekoliko asaka gledao u lijepe svijetlosmee oi toga ovjeka, Svilinoga biveg mua. Te oi nisu znale za smijeh. "Jesi li u Istanbulu vidio Fahira?" pitao je Muhtar, s neto primjetnijim smijekom. Ovoga se puta i Ka mogao osmjehnuo, zajedno s njim. U njihovu smijeku bilo je njenosti i potovanja. Fahir im je bio vrnjak i ve je dvadeset godina bio nepopustljiv zatitnik zapadnjake poezije. Zavrio je "Saint Joseph", istanbulsku francusku gimnaziju; s novcem naslijeenim od umno poremeene i bogate oeve majke za koju se prialo da je svojevremeno ivjela u suitanskome haremu, jedanput je godinje odlazio u Pariz iz kojega se u Istanbul vraao s torbama punim pjesnikih zbirki iz knjiara na .Saint Germaineu. U asopisima koje je sam pokretao, kao i u poetskim nizovima raznoraznih izdavakih kua to su jedna za drugom tonule i nestajale, objavljivao je prijevode tih knjiga na turski, a jednako tako i svoju poeziju, kao i pjesme drugih modernistiki nastrojenih domaih pjesnika. Kao suprotan pol njegovoj poduzetnosti to je kod svih izazivala potovanje, stajala je njegova poezija, napisana pod utjecajem stranih pjesnika koje je prevodio na istunski turski: bila je liena inspiracije, loa i nerazumljiva. Ka je odgovorio da nije vidio Fahira u Istanbulu. "Nekada sam silno elio da se moje pjesme svide Fahiru", rekao je Muh-tar. "Ali, on me vrlo otvoreno omalovaavao, tvrdei kako se pjesnici poput mene ne bave istom poezijom, nego folklorom i "ljepotom nae domovine". Prolazile su godine, preivjeli smo nekoliko vojnih udara, svi smo proli i kroz zatvore, a ja sam se, kao i ostali, prepustio tom vjetru to nas je nosio kamo je htio. Gledao sam kako se mijenjaju ljudi koji su mi nekada bili uzor i kako nestaju oni kojima sam se elio dopasti; nijedan mi se san nije ostvario, ni u pjesnikoj karijeri, ni u ivotu. Tada sam se, umjesto da nastavim svoje nesretno, nespokojno i bijedno ivotarenje u Istanbulu, vratio u Kars. Preuzeo sam oevu trgovinu koje sam se svojedobno toliko sramio... Ni to me nije

usreilo. Omalovaavao sam ovdanje ljude, mrtio se svaki put kad bih ih pogledao (onako kako je to Fahir inio dok bi itao moje pjesme). inilo mi se da u ovome gradu ni njegovi stanovnici ni sam taj grad nisu stvarni. Svi su eljeli ili umrijeti ili pobjei odavde glavom bez obzira. Ali ja vie nisam imao kamo poi. Kao da sam bio prognan iz povijesti, gurnut onkraj ruba civiliziranog svijeta. Toliko sam bio daleko od civilizacije, da je nisam mogao ak ni oponaati. Allah mi nije htio dati ni dijete koje bi. kako sam sanjario, moglo ostvariti sve ono to meni nije uspjelo: dijete koje bi, bez oiljaka od potitenosti i straha, postalo moderna i samosvojna osoba okrenuta Zapadu." Muhtar se, dok je to govorio, nekoliko puta blago nasmijao, kao da bi ga u tom trenu obasjalo svjetlo to je dolazilo iz njega samog. Kau se svidjelo to je sposoban nasmijati se na svoj raun. "Veeri sam provodio pijui, a da se ne bih svaao sa svojom lijepom Svilom, kui bih se vraao kasno. Bilo je to jedne noi, jedne od onih noi kakve se moe doivjeti samo u Karsu: izgledalo je kao da je sve zaleeno, ak i ptice na nebu... Napustio sam gostionicu Zeleni zaviaj u kasne sate, nakon to su otili svi gosti, i krenuo prema Aveniji vojske, u kojoj sam onomad stanovao sa Svilom. Nije mi trebalo vie od deset minuta za taj put, ali za Kars je i to poprilina udaljenost. Bit e da sam pretjerao s rakijom; tako mi se i dogodilo da sam, tek to sam krenuo, zalutao. Na ulicama nije bilo nikoga ivog; kao i uvijek za ledenih noi, Kars je nalikovao gradu koji su svi napustili. ak i kad sam pokucao na vrata nekih kua, nije bilo odgovora: bile su to ili armenske kue, naputene ve osam desetljea, ili - ako je u njima i bilo koga ivogukuani, pritisnuti slojevima i slojevima jorgana, poput ivotinja zaspalih zimskim snom, nisu bili voljni izvui se iz svojih jazbina." "Potom mi se - nekako odjednom - poela sviati naputenost i praznina ovoga grada. Tijelom mi je kolala ugodna sanjivost, valjda od pia i od hladnoe. Odluio sam tiho nestati iz ovog ivota te sam se, preavi jo par koraka, opruio na ledenu kaldrmu ispod jednog stabla i stao ekati smrtni san. Na takvoj hladnoi pijancu je dovoljno kojih tri do pet minuta da se smrzne i umre. Ve mi je venama prostrujao san, kad mi se pred oima ukaza moje toliko eljeno, nikada doekano dijete! Jako sam se obradovao: bio je to sin, ve poodrastao, s kravatom oko vrata, ali nije izgledao kao nai slubenici s kravatama. Neee, bio je pravi Europejac! Ba mi je htio neto rei, kad zastade i poljubi ruku nekog starca. Od starca se na sve strane irila svjetlost. U tom trenu i mene, tamo na kaldrmi, obasja nekakva svjetlost: udarala mi je ravno u oi pa sam se probudio. Ustao sam osjeajui kajanje, ali i nadu. Pogledam: nekoliko koraka dalje otvorila su se nekakva vrata kroz koja su ljudi ulazili i izlazili. Posluavi unutarnji glas, uem za njima. Prihvatie me i uvedoe u jednu svijetlu, ugodno toplu prostoriju. Ljudi u njoj - sve odreda mukarci - nisu nalikovali stanovnicima Karsa, oajnicima koji su od ivota digli ruke; ne, svi su ovi bili sretni, a zaudo, sve su to bili domai ljudi, neke sam ak i poznavao. Shvatio sam da je to tajna tekija uzvienog Saadetin-efendije, kurdskoga ejha: znao sam za nju iz gradskih govorkanja. Od prijatelja inovnika uo sam da je taj ejh na poziv svojih bogatih sljedbenika, iji je broj iz dana u dan rastao, siao iz svoga brdskog sela u Kars, te na obrede u tekiji okupljao siromane, nezaposlene i nesretne graane Karsa. To me, meutim, nije zabrinjavalo: bio sam uvjeren da policija nee dopustiti takve proturepublikanske aktivnosti. A sad sam se i sam uspinjao stepenicu po stepenicu k tome ejhu, i to plaui kao kia! Dogodilo se ono ega sam se godinama bojao, ono to sam tijekom godina svoga ateizma smatrao slabou i zaostalou: vraao sam se islamu! Zna kako karikaturisti prikazuju te zaostale ejhove, u dugim ogrtaima i s

bradom oianom polukruno, kao po kalupu? Eh, pa ja sam se takvih spodoba nekada bojao... A sad sam se uspinjao njegovim stubama, i to svojom voljom; nije ni udo da sam poeo plakati. Da plakati - ridati! ejh je bio dobar ovjek. Pitao me zato plaem. Jasno, nisam onaj koji bi rekao 'plaem zato to sam dospio k zaostalom ejhu i njegovim sljedbenicima'... Uz to, uasno sam se sramio rakijskog zadaha to je iz mojih usta kuljao kao iz bave. Rekao sam mu da sam izgubio kljueve. Palo mi je, naime, na pamet da mi je na onom mjestu gdje sam namjeravao umrijeti ispao privjesak s kljuevima. Sljedbenici ulizice oko njega odmah su se bacili u tumaenje kljueva kao metafore; on ih je, meutim, poslao na ulicu da ih potrae. Kad smo ostali sami, srdano mi se nasmijao. Shvatio sam da je to onaj isti dobri starac kojega sam netom prije vidio u snu. To me smirilo." "Povinuvi se jakoj unutarnjoj potrebi, poljubio sam ruku toga uzvienog ovjeka; izgledao mi je poput svetog ovjeka, poput evlije. Uinio je neto to me je veoma zaudilo: i on je meni poljubio ruku! Na mene je siao mir kakav godinama nisam osjetio. Odmah sam uvidio da u s njime moi o svemu razgovarati, da u mu prepriati cijeli svoj ivot. A on e mi pokazati put Uzvienog Allaha, Onoga u ije sam postojanje negdje duboko u sebi vjerovao ak i tijekom svojih ateistikih godina. Usreila me i sama pomisao na ono to me oekuje. Nali su moje kljueve. Te sam se noi vratio kui i zaspao. Ujutro sam se stidio toga iskustva. Sjeao sam ga se kao kroz maglu; zapravo, nisam ga se ni elio sjeati. Sto puta sam se sam sebi zakleo da vie nikada neu poi u tekiju. Bio sam u panici: to ako negdje sretnem ljude koji su me vidjeli u tekiji, njegove sljedbenike?! A onda. jedne noi, dok sam se vraao iz gostionice Zeleni zaviaj, noge su me opet same ponijele u tekiju. To se nastavilo i sljedeih noi. unato napadima kajanja i srama to bi me obuzimali tijekom dana. ejh bi me posadio na prvo mjesto do sebe te bi. sluajui moje jade, moje srce otvarao Allahovoj ljubavi. Neprestano bih plakao, pla me smirivao. Tijekom dana sam, da bih nekako sakrio tajnu o sastanenju u tekiji, kupovao Republiku, najsekularnije novine u Turskoj; alio sam se na vjerske fanatike, neprijatelje Republike to nadiru sa svih strana, i posvuda se raspitivao zato se ne odravaju sastanci Drutva Ataturkove misli." "Taj je moj dvostruki ivot trajao sve do jedne noi kad me je Svila pitala jesam li naao drugu enu. Zaplakao sam i sve joj priznao. 1 ona je poela plakati: 'to je sad to? Postao si, znai, vjernik? Hoe li me sad natjerati i da se pokrijem?' Zaklinjao sam se da takvo to od nje nikada ne bih mogao traiti. Osjetio sam da bi mogla pomisliti kako ovo to me snalo znai da su mi poslovi loe krenuli pa sam odmah dodao da trgovina dobro napreduje i da se Arelikove elektrine pei dobro prodaju, unato estim nestancima struje. elio sam je smiriti. Zapravo, bio sam sretan jer sam znao da u odsad namaz moi klanjati kod kue. U knjiari sam kupio Vodi za klanjanje namaza. Preda mnom je bio novi ivot." "im sam se malo uhodao, jedne sam noi osjetio iznenadnu inspiraciju i napisao dugu pjesmu. Opisao sam sve to mi se dogaalo: svoje krize i sram, Allahovu ljubav to je u meni rasla i spokoj, svoj prvi uspon po blagoslovljenim stepenicama koje su me dovele k ejhu, kao i stvarno i metaforino znaenje kljueva. Bila je naprosto savrena. Siguran sam da nije bila nita slabija od najnovije i najmodernije zapadnjake poezije kakvu je Fahir prevodio. Odmah sam mu je poslao, zajedno s jednim pismom. ekao sam est mjeseci, pratei njegov tadanji asopis za poeziju, Ahilejevu tintu. Pjesma se, meutim, nije pojavila. Tijekom tih est mjeseci napisao sam jo tri pjesme. 1 njih sam mu poslao, s razmacima od dva mjeseca. Nestrpljivo sam ekao cijelu godinu; i opet nijedna od njih nije bila objavljena."

"U to sam vrijeme bio nesretan, ali ne zato to jo uvijek nismo imali djeteta, ni zbog Svilinog upornog protivljenja uenjima islama. Nije to bilo ni zbog toga to su me nekadanji prijatelji, sekularisti i ljeviari, omalovaavali jer sam se okrenuo vjeri; oni se i nisu pretjerano obazirali na mene - ta bio sam samo jedan od mnotva novopeenih, arkih vjernika. Nego, potreslo me to to pjesme koje sam poslao u Istanbul nisu bile objavljene. Poetkom svakog mjeseca, pred izlazak novog broja asopisa, dani i sati za mene naprosto nisu znali proi. Svaki put bih samoga sebe smirivao: moda e ovaj mjesec barem jedna od mojih pjesama napokon biti objavljena... Istine i stvarnosti opisane u tim pjesmama mogu se usporeivati samo s onima u zapadnjakoj poeziji. A u itavoj Turskoj jedino Fahir to moe uoiti, mislio sam." "Nepravda i srdba to mi se tako svalie na leda bile su mi toliko teke da su s vremenom poele trovati i radost koju mi je donio islam. Poeo sam ii u damiju, ali ak sam i tamo, klanjajui namaz, mislio na Fahira. 1 bio nesretan. Jedne sam noi svoje patnje odluio povjeriti ejhu, ali on nije mogao pojmiti to je to moderna poezija: nije znao tko je Rene Char ni to je prelomljena reenica, nije uo za Malarmea i Jouberta, a o tiini praznoga stiha nije imao pojma." "To je potreslo povjerenje koje sam prema njemu osjeao. Ionako mi ve jako dugo nije znao rei nita osim nekoliko reenica koje je neprekidno ponavljao, primjerice 'Sauvaj isto srce!', ili 'S Allahovom e se pomoi, inallah, izvui iz toga kripca'. Ne bih elio biti nepravedan: ejh je kao osoba bio bogat, samo - znanje mu je bilo skromno. Eto, tad me je ponovno poeo uznemirivati onaj ejtan - razumni koristoljubivac, moj drug iz ateistikih dana. Ljudi poput mene mir mogu nai samo ako dobiju priliku da se u okviru neke stranke, okrueni istomiljenicima, bore u korist kakve teorije. Tako sam shvatio da e mi posjeti stranakim druenjima pruiti dublji, razumniji i produhovljeniji ivot nego posjeti tekiji. Stranako iskustvo koje sam stekao tijekom marksistikih godina mnogo mi je koristilo u ovoj mojoj stranci okrenutoj vjeri i duhovnosti." "Kako to misli?" pitao je Ka. Nestalo je struje. utjeli su. "Nestalo je struje", rekao je potom Muhtar tajnovitim glasom. Ka mu nije odgovorio. Sjedio je u tami irom otvorenih oiju.

7 "Politiki islamisti", to je ime koje nam daju zapadnjaci i sekularisti U sjeditu Stranke, u Policiji, te ponovno na ulicama SJEDITI U mraku, bez ijedne rijei, bilo je nekako uznemirujue, ali je Kau ipak bilo drae nego razgovarati s Muhtarom u potpuno osvijetljenoj sobi, glumatajui prijateljstvo. Jedino to ga je sada povezivalo s Muhtarom bila je Svila, i dok je s jedne strane o njoj elio razgovarati, s druge se bojao da ne oda kako je u nju zaljubljen. Pored toga, bojao se da bi Muhtar mogao nastaviti sa svojim priama zbog kojih bi ga smatrao ak i glupljim nego to mu se u tom trenu inio. To bi ga primoralo i da se zapita kako je Svili polo za rukom godinama biti suprugom toga ovjeka, to bi pak moglo unititi oduevljenje koje je prema njoj elio osjeati, i to u samome njegovu zaetku. Zbog toga mu je laknulo kad je Muhtar, tragajui za novom temom, spomenuo stare prijatelje, ljeviare, politike izgnanike odbjegle u Njemaku. Ka mu je sa smijekom odgovorio kako je uo da je njihov prijatelj iz Malatje, kovravi Tufan koji je svojevremeno "u asopisu pisao lanke o zemljama Treeg svijeta", poludio. Rekao mu je da ga je zadnji puta vidio na glavnom kolodvoru u Frankfurtu: u rukama mu je bio podugaak kolac s mokrom krpom privezanom na donjem kraju. Njom je, trei, brisao tlo, i zvidao. Potom ga je Muhtar pitao za Mahmuda; taj je zbog svoga dugakog jezika vjeito stradavao. Ka mu je rekao da se on pridruio dematu Hajrullah-efendije te se, s istom strau s kojom se nekada svadio borei se za ljevicu, sada, u Njemakoj, upustio u prepirke medu dematima oko nadzora nad damijama. A to se tie simpatinog Sulejmana - Ka se, sjetivi ga se, opet nasmijao - on je neko vrijeme ivio u Bavarskoj, u gradiu Traunsteinu; uzdravala ga je neka crkvena zaklada koja zbrinjava prebjege iz Treeg svijeta. Ondje se, meutim, toliko dosaivao da se odluio vratiti u Tursku, mada je posve sigurno znao da e, im zakorakne u domovinu, dospjeti iza reetaka. Spomenuli su i Hikmeta, ubijenog pod tajnovitim okolnostima dok je u Berlinu radio kao voza, potom Fadila koji je oenio neku staru Njemicu, udovicu jednog nacistikog asnika, pa sad zajedno s njom vodi maleni hotel, kao i "teoretiara Tarika" koji se obogatio suraujui s turskom mafijom u Hamburgu. Sadik, koji je nekada zajedno s Muhtarom, Kaom, Tanerom i Svilom slagao nove, tek otisnute listove novina, sad je predvodio skupinu koja se bavi proturanjem ilegalnih radnika preko Alpa do Njemake. Za Muharema, glasovitog psovaa, prialo se kako s obitelji sretno ivi u podzemlju, u jednoj od onih sablasnih postaja berlinskog metroa naputenih tijekom godina Hladnoga rata i Zida. Dok bi vlak jurio na potezu izmeu stajalita Krcuzberg i Alexanderplatz, umirovljeni turski socijalisti u njemu uspravljali bi se u stavu "mirno!", jednako kao to su nekada istanbulski banditi salutirali svaki put kad bi. dolazei iz Arnavutkoja, prelazili most, s pogledom upravljenim prema mutnim bosporskim vodama u kojima je jednom zgodom nestao neki legendarni gangster, potonuvi zajedno sa svojim automobilom. Ako se u trenutku salutiranja putnici i nisu meusobno poznavali, krajikom oka pogledavali bi suputnike koji bi. kao i oni, odavali poast legendarnom junaku propale i uzaludne borbe. Eto, u takvom je jednom vagonu u Berlinu Ka sreo Ruhija, upornog kritiara svojih drugova ljeviara zbog toga to se ne zanimaju za psihologiju: tako je i doznao da se Ruhi podvrgao ulozi ispitanika u projektu mjerenja uinkovitosti reklamne kampanje za jednu novu vrstu pizze, pizze sa suenom ovetinom, namijenjene prodaji radnicima imigrantima iz najniih prihodnih razreda. Medu

politikim prognanicima na koje je Ka nabasao u Njemakoj, najsretniji je bio Ferhat: pridruio se PKK-u i s nacionalistikim zanosom napadao urede tvrtke Turkish Airlines. Jednom se prilikom pojavio i na CNN-u, snimljen kako na turski konzulat baca molotovljev koktel. K tome, bavio se uenjem kurdskoga jezika, sanjarei o pjesmama koje e jednoga dana na tom jeziku napisati. Muhtar je s neobinim zanimanjem spomenuo i neka druga imena; Ka ih je ili odavna zaboravio, ili je znao samo toliko da su naprosto nestali, podijelivi tako sudbinu s nebrojenim lanovima malenih gangsterskih skupina, djelatnika tajnih slubi ili sudionika u raznoraznim mranim poslovima. Vrlo je vjerojatno da je veina njih, potiho ubijena, istrunula u prljavim kanalskim vodama. Kad je njegov stari prijatelj zapalio ibicu. Ka je uspio razaznati sablasni namjetaj u stranakom sjeditu; vidjevi gdje se nalaze stari trononi stoli i plinska pe, ustao je i priao prozoru te s divljenjem pogledao snijeg. Padao je neizmjerno sporo, krupnim, tekim pahuljama. U njihovoj tromosti i punoi, kao i u bjelini to se nazirala u plaviastu svjetlu koje je dopiralo od nekog nepoznatog izvora iz tko zna kojeg dijela grada, bilo je stanovite otmjenosti, i to ga je zadivilo. Sjetio se snjenih veeri svoga djetinjstva; i u Istanbulu je usred snjene meave znalo nestati struje: kuom bi se tada razlegao apat pun jeze i molitava s uzdahom "sauvao nas Allah!" od ega bi njegovo djetinje srce bre zakucalo, ali bi bio i sretan znajui da ima svoju obitelj i svoj dom. S tugom je gledao kako se jedna konjska zaprega teko probija kroza snijeg: bilo je mrano pa je mogao razabrati samo konjske glave to su se, zategnute naporom, njihale sad na jednu, sad na drugu stranu. "Muhtaru, ide li jo uvijek k ejhu efendiji?" "Uzvienom Saadetin-efendiji?" pitao je. "Ponekad. Zato?" "to ti on daje?" "Malo prijateljstva, a malo i suosjeanja, mada ono ne traje dugo. Mnogo toga zna." No, u Muhtarovu glasu Ka nije osjetio radost, nego razoaranje. "U Njemakoj ivim vrlo samotnim ivotom", rekao je, insistirajui na nastavku teme. "Dok u kasnim nonim satima promatram frankfurtske krovove, osjeam da cijeli ovaj svijet, pa i moj ivot, nije uzaludan. U sebi ujem mnotvo glasova." "Kakvih glasova?" "Moda to ima veze sa starenjem, i sa strahom od smrti", odgovorio je posramljen. "Da sam postao pisac, napisao bih o sebi neto poput ovoga: Snijeg je Kaa podsjeao na Allaha. Ali ne znam bi li to bilo tono. Allahu me pribliava tiina snijega." "Vjernici, desniari i islamski konzervativci ove zemlje", nadovee se Muhtar urno, utjeui se lanoj nadi, "jako su mi dobro doli nakon mojih ateistikih, ljeviarskih godina. Trebao bi ih potraiti. Siguran sam da bi i tebi dobro doli." "Misli?" "Svi su ti vjernici nekako ponizni, blagi, puni razumijevanja. Nisu poput onih pozapadnjaenih; ne omalovaavaju obian narod onako instinktivno... Njeni su, i ranjivi. Kad bi te upoznali, zavoljeli bi te: od njih nikada ne bi uo otrih rijei." Ka je od samog poetka posve sigurno znao da u Turskoj biti vjernikom ne znai razvijati se kao pojedinac, susresti se sa savrenom misli i dosegnuti kreativne vrhunce kao jedna, izdvojena osoba; ne, ondje je to, prije svega, znailo pripadati kakvom dematu i ukljuiti se u zajednicu. Pa ipak, razoarao se sluajui Muhtara kako govori o koristi pripadanja vjerskoj zajednici, a da ni jednom jedinom rijeju nije spomenuo AIlaha ili osobnu vjeru. Osjeao je kako ga sad jo vie prezire. Ali, dok je elom naslonjen na staklo gledao kroz prozor, osjetio je potrebu da kae neto posve drugo: "Muhtaru, meni se ini da bi se ti - kad bih ja poeo vjerovati u AIlaha - razoarao, i

da bi me prezirao." "Zato?" "Tebe je strah pozapadnjaenog, osamljenog pojedinca, sposobnoga da sam, ne pripadajui zajednici, vjeruje u Allaha. Ti ima vie povjerenja u nekog nevjernika koji pripada dematu, negoli u jednog samotnog, izdvojenog vjernika. Za tebe je osamljenik mnogo bjedniji i greniji od nevjernika." "Ja sam vrlo usamljen." injenica da je te rijei mogao izgovoriti tako iskreno u Kau je izazvala i saaljenje i mrnju. Osjeao je kako ih je tama u sobi povezala, kao da su dva pijana druga. "Nije da bih to mogao postati, ali - zna li zato je tebe zapravo strah mogunosti da ja postanem vjernik, uredan vjernik koji klanja svih pet namaza na dan? Zato to se ti moe predati vjeri i dematu samo ako si siguran da ovakvi bezboni sekularisti poput mene upravljaju poslovima oko privrede i drave. ovjek se u ovoj zemlji ne moe spokojno pomoliti ako iskreno ne vjeruje u uspjenost i marljivost bezbonika koji e upravljati politikom, trgovinom sa Zapadom i svim drugim svjetovnim poslovima." "Ali ti nisi jedan od tih bezbonih politiara i biznismena. Kad bude htio, odvest u te k ejhu efendiji." "Izgleda da su stigli nai policajci." Kroz dio prozora koji led nije prekrio vidjeli su kako se, pod snijegom, dva ovjeka polako izvlae iz policijskog vozila parkiranog pred ulazom u trgovaki centar. "Htio bih te neto zamoliti", rekao je Muhtar. "Ovi e ljudi sad doi gore i odvesti nas u policijsku postaju. Tebe nee pritvoriti, pustit e te nakon to im da izjavu. Vratit e se u hotel. Gospodin Turgut pozvat e te veeras na veeru, i poi e. Ondje e, naravno, biti i njegove znatieljne keri. elim da tada Svili kae ovo to u ti sad rei. Slua li me? Kai joj da je elim ponovno oeniti. To to sam od nje traio da se pokrije i odijeva u skladu sa erijatom - to je bila pogreka. Reci joj da se prema njoj vie nikada ne bih ponio kao zadrti, ljubomorni provincijalac, i da se kajem i sramim zbog svega na to sam je dok smo bili u braku primoravao." "Zar joj ti nisi sve to ve rekao?" "Jesam, ali nije bilo koristi. Moda mi ne vjeruje i zato to sam pokrajinski predsjednik Stranke blagostanja. Ali ti si neto drugo, stigao si ovamo iz Istanbula, zapravo, ak iz Njemake. Ako joj ti to kae, povjerovat e." "Zar tebi kao mjesnom predsjedniku Stranke blagostanja ne bi bio problem da ti ena ostane otkrivena?" "Za etiri dana u, s Allahovim doputenjem, pobijediti na izborima i postati predsjednik opine", odgovorio je Muhtar. "Ali i od toga mi je mnogo vanije da Svili kae koliko se kajem. Ja u tad moda jo uvijek biti u pritvoru. Hoe li mi to uiniti, brate?" Ka je na tren osjetio neodlunost, a potom rekao: "Hou." Muhtar ga je zagrlio i poljubio u obraze. Ka je prema njemu osjeao neto izmeu suosjeanja i gaenja, ali je i samoga sebe prezirao jer nije bio prostoduan kao on. "I jo bih te najponiznije zamolio da ovu moju pjesmu osobno preda Fahiru, kad se nae u Istanbulu", nastavio je Muhtar. "To je pjesma koju sam maloprije spomenuo, zove se 'Stubite'". Dok je Ka pjesmu spremao u dep, u prostoriju su ula tri ovjeka u civilu; dvojica su u rukama drala velike rune svjetiljke. Bili su dobro obueni i sposobni; iz njihova je dranja bilo oito da jako dobro znaju to su Ka i Muhtar ondje radili. Ka je shvatio da su to MIT-ovci. Svejedno su ga, kad su mu pogledali isprave, pitali to ondje radi. Odgovorio im je da je doao iz Istanbula da bi za list Republika pisao o opinskim

izborima i enama samoubojicama. "Pa one se i ubijaju ba zato da biste vi o njima pisali po istanbulskim novinama", ree mu jedan od slubenika. "Ne, ne ubijaju se zbog toga", nakostrijei se Ka. "Nego zato?" "Zato to su nesretne." "I mi smo nesretni, pa se ne ubijamo." Dok su s njim razgovarali, ve su, u svjetlu svjetiljaka to su ih drali u rukama, otvarali ormare, izvlaili stolne ladice i istresali ih na stol te prevrtali i pregledavali dosjee. Muhtarov su stol prevrnuli traei pod njim oruje, a ormar odvukli od zida da pogledaju ima li to iza. Prema Kau su bili mnogo finiji nego prema Muhtaru. "Zato ste se, nakon to ste vidjeli da je direktor ubijen, uputili ovamo umjesto da doete u policiju?" "Ovdje sam imao zakazan sastanak." "Radi ega?" "Mi smo stari prijatelji s fakulteta", rekao je Muhtar glasom koji je traio ispriku. "Vlasnica Hotela Snjena palaa u kojemu je odsjeo, moja je supruga. Netom prije napada nazvali su me ovamo, u sjedite stranke, i ugovorili sastanak. Tajne slube prislukuju telefone nae stranke pa ete to moi provjeriti." "Odakle ti to da mi prislukujemo vae telefone?" "Ispriavam se", odgovorio je Muhtar bez imalo uzrujavanja. "Ne znam. samo pretpostavljam. Moda sam u krivu." Ka je osjeao koliko je Muhtar hladnokrvan i smlavljen; bila je to ravnodunost onoga koji je naviknut na gruba policijska zlostavljanja, onoga ija je ast oguglala na njihove udarce i poniavanja; onoga koji je okrutnost policije i drave spreman prihvatiti kao posve normalnu stvar - poput svakodnevnih nestanaka struje, ili vjeito blatnjavih puteva. Na neki ga je nain zbog toga i potovao, jer sam nije posjedovao sposobnost takve korisne pokornosti. Policajci su jo dugo pretraivali stranako sjedite, prerovali sve ormare i dosjee, a potom dio njih, zategnuvi ih uzicama, strpali u torbe i sastavili zapisnik premetaine. Zatim su ih ugurali u policijsko vozilo. Dok su sjedili na stranjim sjedalima, bez rijei, poput dva kanjena djeteta. Ka je i na Muhtarovim glomaznim, bijelim rukama zapazio onu istu ravnodunost: leale su mu na koljenima mirne i mlohave, poput dva pretila stara psa. Policijsko se vozilo tekom mukom probijalo snijegom pokrivenim ulicama Karsa, a oni su s tugom promatrali blijedu naranastu svjetlost to je curila kroz napola razmaknute zastore na prozorima starih armenskih konaka, starce s plastinim vreicama u rukama kako polagano koraaju po zaleenim kaldrmama, i proelja praznih i starih kua, samih poput sablasti. Na oglasnoj ploi Narodnog kazalita bili su objeeni plakati s najavom sveanosti koja e se odrati te veeri. Radnici su jo uvijek po ulicama razvlaili kabel za izravni prijenos. S autobusnog kolodvora irilo se ozraje nervoznog iekivanja; ceste su bile zatvorene. Policijsko vozilo polako je napredovalo, zameteno bajkovitim snijegom; pahulje su Kau izgledale krupne poput onih u igrakama punjenima vodom to bi ih djeca zvala "snjena meava". Tijekom ovoga kratkog putovanja koje je, zbog vozaeva opreza, potrajalo ak sedam-osam minuta, Kaove su se oi u jednom trenu susrele s Muhtarovima; iz tunih i umirujuih pogleda svoga starog prijatelja, shvatio je da e u Policijskoj upravi Muhtara premlatiti, a njega da nee ni taknuti. Bilo ga je zbog toga sram, ali je osjetio i olakanje. Jo je neto proitao u njegovim pogledima, neto to ni godinama kasnije nije mogao zaboraviti: Muhtar je u tom trenu mislio kako batine kojima e za nekoliko trenutaka

biti podvrgnut i zasluuje. Iako nije bio posve siguran da e etiri dana kasnije pobijediti na opinskim izborima, u njegovim oima bilo je toliko pokornosti, a u pogledima ve unaprijed toliko isprike za sve ono to e se dogoditi, da je Ka mogao doznati i to mu je bilo na umu: "Svjestan sam", mislio je Muhtar, "da zasluujem batine zbog toga to jo uvijek insistiram na tome da ivim u ovome kutku svijeta gdje sam se, da stvar bude gora, upetljao ak i u borbu za vlast; znam da zavreujem batine, batine iz kojih u barem svoj ponos pokuati izvui nepovrijeen. Zbog svega toga osjeam se manje vrijednim od tebe. Ali samo bih te neto molio: makni, molim te, pogled s mene, nemoj me gledati: u tvojim se oima ogleda moje ponienje." Kad je policijski minibus zastao u dvoritu Uprave, Kaa i Muhtara nisu razdvojili, ali su ih tretirali sasvim razliito. S Kaom su se ophodili kao sa slavnim novinarom iz Istanbula koji bi ih, ukoliko bi napisao neto loe, mogao uvaliti u nevolje; primili su ga kao svjedoka, suradnika u svome istraivanju. Muhtaru su se pak obraali svisoka, na nain "zar opet ti?!". tovie, kad bi se obratili Kau, moglo se ak osjetiti podilaenje s pitanjem "to ovjek poput Vas uope radi s ovakvima?". U poniavanju kojemu su izloili Muhtara, Ka je suosjeajno naslutio da ga smatraju glupim ("Ti misli da e ti dati da upravlja ovom zemljom?"), pa ak i nesposobnim ("Pokuaj prvo uvesti reda u svoj ivot!"). Tek e kasnije bolno shvatiti da je ono na to su policajci tada ciljali zapravo bilo neto posve drugo. Kaa su odveli u jednu pokrajnju prostoriju te mu pokazali blizu stotinu crno-bijelih arhivskih fotografija ne bi li prepoznao slabanog mladia, ubojicu direktora Pedagokog instituta. Tu su se nalazile fotografije svih politikih islamista iz Karsa i njegove okolice koji su, makar i samo jedanput, bili privedeni. Veinom su to bili mladi ljudi, Kurdi, seljaci ili nezaposleni, ali bilo je medu njima i ulinih prodavaa, uenika islamskih vjerskih kola, studenata, uitelja i turskih sunita. Prebirui po fotografijama tih mladia to su u trenutku slikanja u policijski fotografski aparat gledali gnjevni i oajni, Ka je uspio prepoznati dvojicu koje je susreo tijekom jednoga dana provedenog na karskim ulicama, ali medu svim tim crno-bijelim fotografijama nije mogao izdvojiti - kako je pretpostavljao - neto starije lice slabanog ubojice. Kad su se vratili u prvu prostoriju, ugledao je Muhtara: jo uvijek je, pogrbljen, sjedio na istom tabureu, ali mu je nos krvario, a jedno oko bilo podliveno krvlju. Muhtar se, posramljen, malo promekoljio, a zatim lice pokrio rupiem. Ka je u tiini pomislio kako su te batine Muhtaru donijele iskupljenje, i kako se. zahvaljujui njima, oslobodio krivnje i duevne agonije koja ga je muila zbog bijede i gluposti njegove zemlje. Dva dana kasnije, neposredno prije nego to bude primio najnesretniju i najbolniju vijest svojega ivota - do kad e i sam pasti na Muhtarovu razinu - sjetit e se te misli, makar mu ona izgledala i glupo. Nekoliko trenutaka nakon to mu se pogled susreo s Muhtarovim, Kaa su ponovno odveli u pokrajnju prostoriju da uzmu izjavu; doveli su ga pred nekog mladog policajca koji je sjedio za pisaim strojem. Srodnik toga stroja svojim je lupkanjem obiljeio veeri Kaova djetinjstva: otac mu je bio odvjetnik i ponekad je, skupa s nedovrenim poslovima, kui znao donositi i pisai stroj marke Remington. Dok je policajcu priao o ubojstvu direktora Instituta, mislio je kako su mu Muhtara pokazali da ga zastrae. Neto kasnije su ga pustili, ali mu Muhtarovo krvavo lice (Muhtara su, naravno, zadrali) nije silazilo s oiju. Nekada, ranije, policija po provincijskim gradovima nije tako olako premlaivala konzervativce. Ali Muhtar nije pripadao stranci desnoga centra, kakva je primjerice Domovinska stranka7; bio je od onih koji zastupaju radikalni islamizam. A opet, osjetio je da je Muhtarovo politiko opredjeljenje zapravo bitno obiljeeno osobnim stavovima. Dugo je hodao kroz snijeg; pri kraju

Avenije vojske, sjeo je na nizak zid te je, gledajui u svjetlu ulinih svjetiljki kako se djeca sanjkaju niz padinu, popuio cigaretu. Bio je umoran od bijede i grubosti kojima je svjedoio tijekom dana, ali je u njemu ipak tinjala nada da e, sa Svilinom ljubavlju, moi zakoraiti u posve novi ivot. Nastavivi dalje kroz snijeg, naao se na ploniku nasuprot slastiarnice Novi ivot. Pred njezinim razbijenim izlogom mirkalo je plavo svjetlo policijskog automobila: ugodnim, gotovo onostranim sjajem obasjavalo je i lica okupljenog mnotva koje je promatralo policajce u slastiarnici, i snijeg to se s boanskom strpljivou sputao nad itavim Karsom. I Ka se uvukao meu mnotvo; vidio je kako policajci jo uvijek ispituju staroga konobara. U tom trenu, jedna mu je plaha ruka dotaknula rame: "Vi ste pjesnik Ka, zar ne?" Bio je to neki mladi krupnih zelenih oiju, s licem dobroudna djeteta. "Zovem se Nedip. Znam da ste doli u Kars kako biste za Republiku pisali o izborima i djevojkama samoubojicama, i da ste se ve sastali s mnogo ljudi. Ali u Karsu je jo jedna vana osoba s kojom biste se trebali vidjeti." "Tko?" "Moemo li se malo povui u stranu?" Kau je bila simpatina tajnovitost s kojom mu je taj mladi priao. Stali su pred bifeom Modern s reklamnim natpisom "Svjetski poznat po erbetu i salepu". "Doputeno mi je da vam kaem tko je ta osoba samo ukoliko pristanete vidjeti se s njom." "Kako da se pristanem vidjeti s nekime za koga ne znam tko je?" "Eh, to vam je tako i ne moe biti drugaije", odgovorio je Nedip. "Ta se osoba, znate, skriva. Ne mogu vam rei zato se i pred kime skriva ako ne pristanete nai se s njom." "Dobro, elim je vidjeti", odgovori Ka te poput lika iz kakva stripa doda: "Nadam se da ovo nije zamka." "Ako ne vjerujete ljudima, neete u ivotu nita postii", odgovori Nedip i sam preuzevi romansku atmosferu. "Vjerujem vam", nastavi Ka. "Tko je osoba s kojom se trebam vidjeti?" "Nakon to doznate njegovo ime. susrest ete se s njime. Ali mjesto na kojemu se skriva uvat ete kao tajnu. Promislite sad jo jedanput. Da vam kaem tko je?M "Da", odgovori Ka. "Molim vas da i vi meni vjerujete." Glasom punim strahopotovanja, Nedip mu odgovori: "Ime mu je Modri." Kad je vidio da je Ka ostao posve ravnoduan, razoarao se. "Zar niste uli za njega dok ste bili u Njemakoj? U Turskoj je poznat." "uo sam, da", rekao je Ka nastojei popraviti prvi dojam. "Spreman sam vidjeti ga." "Ali ja ne znam gdje se on nalazi", nastavio je Nedip. "ak ga nikada u ivotu nisam vidio." Kratko su se pogledali, smjekajui se sumnjiavo. "Tebe e netko drugi odvesti k Modrom", nastavio je Nedip. "Meni povjerena dunost bila je dovesti te do osobe koja e te odvesti k njemu." Zajedno su krenuli kroz Aveniju Kuuka Kazim-bega, ispod malenih izbornih zastava i pokraj stranakih plakata. Ka je u mladievim nervoznim i djetinjim pokretima i njenom tijelu osjetio neto to ga je podsjetilo na vlastitu mladost, i to ga je njemu pribliilo. Sam je sebe u jednom trenu uhvatio kako svijet pokuava promatrati njegovim oima. "Sto ste u Njemakoj uli o Modrom?" "itao sam po turskim novinama da je on militant politikog islama", odgovorio je

Ka. "1 jo sam itao kojekakvih loih stvari o njemu." Nedip mu je urno uletio u rije: 'Politiki islamist' je ime koje zapadnjaki i svjetovni tisak priiva nama muslimanima koji smo spremni boriti se za svoju vjeru. Vi ste sekularist, ali, molim vas, nemojte vjerovati laima koje o njemu objavljuje svjetovni tisak. On nije nikoga ubio. Ni u Bosni, kamo je iao braniti nau brau muslimane, pa ak ni u Groznom gdje ga je jedna ruska bomba obogaljila." Zaustavio je Kaa na jednom uglu. "Vidi onaj duan preko puta, onaj tamo... Knjiaru Objava? Pripada vahdetijama, ali se u njoj okupljaju svi islamisti ovoga grada. To svi znaju, pa i policija. Ima i svoje pijune meu prodavaima. Ja sam uenik vjerske kole, kole za imame i hatibe. Nama je zabranjeno ulaziti onamo; ako uemo, dobijemo ukor. Onima unutra dojavit u da smo stigli. Za tri minute odande e izii jedan visok mladi, s bradom i crvenom kapom na glavi. Ti kreni za njim. Nakon to proete dvije ulice - ukoliko iza vas ne bude koga iz tajne policije - on e ti prii i odvesti te kamo mu je nareeno. Jesi shvatio? Nek' ti je Allah na pomoi!" Nedip se u trenu izgubio pod gustim snijegom. Ka ga je zavolio.

8 Tko poini samoubojstvo, grenik je Pria o Modrom i Rustemu KA je stajao nasuprot knjiare Objava. Snijeg je postajao sve gui: ve je - zamoren ekanjem i neprestanim stresanjem snijega s odjee i glave - pomislio da se vrati u hotel, kadli u sumornom svjetlu ulinih svjetiljaka ugleda kako suprotnom stranom ulice koraa visok, bradat mladi. Shvativi da mu je i kapa, bijela od snijega, zapravo crvena, trgnu se i uputi za njim. Prehodali su tako itavu Kazim-painu aveniju za koju je izborni kandidat Domovinske stranke obeao da e je uiniti pjeakom zonom, po uzoru na istanbulske avenije. Potom su skrenuli u Aveniju Faik-bega, a zatim, uavi u treu ulicu zdesna, stigli na Kolodvorski trg. Nasred njega stajao je spomenik Kazimu Karabekiru; sad je bio zaogrnut snijegom pa je u tami izgledao poput divovskog sladoleda. Vidjevi da je bradati mladi uao u zgradu kolodvora, Ka je potrao za njim. U ekaonicama nije bilo nikoga. Slutio je da je iziao na peron, pa je i on uinio isto. Na kraju perona uinilo mu se da ispred sebe vidi neku sjenu. Bojao se, ali je krenuo prugom za njom. Ba kad je pomislio da kad bi ga ovdje ubili, njegovo tijelo do proljea nitko ne bi naao, u lice mu se unese bradati mladi s kapom. "Nitko nas ne prati", ree. "Ali ako eli, jo uvijek moe odustati. A ako poe sa mnom, o svemu to e vidjeti nikome ni rijei! Jednako tako, nikome ne smije ni pisnuti kako si dospio ovamo. Kazna za izdaju je smrt!" Bile su to teke rijei, ali ak ni ta zadnja prijetnja Kaa nije uplaila; mladi je, naime, imao piskutav glas, do te mjere piskutav da bi se moglo rei i komian. Nastavili su dalje prugom i proli pokraj silosa; nakon to su kod vojnih baraka skrenuli u Ulicu jahnije, mladi vriskava glasa pokazao je Kau zgradu u koju treba ui te mu objasnio na koje zvono treba pozvoniti. "Nemoj sluajno biti nepristojan prema Uitelju", rekao je. "Ne upadaj mu u rije, a kad dovri svoje, pokupi se bez oklijevanja." Tako je Ka doznao da Modri ima jo jedan nadimak: Uitelj. Zapravo je o njemu znao jako malo: tek toliko da je politiki islamist, i da je slavan. Godinama ranije, u turskim novinama to su mu dospijevale u ruke u Njemakoj, itao je da je Modri bio upleten u jedno ubojstvo. Jako je mnogo politikih islamista optuenih za ubojstvo, ali ni jednoga od njih zloin nije toliko proslavio. Kod Modrog se dogodilo neto posebno: bio je osumnjien za ubojstvo jednog tv-voditelja, feminiziranog snoba koji je na nekoj maloj televiziji vodio kviz znanja s novanim nagradama; u emisijama je, odjeven u nakaradno kiastu, arenu odjeu, uivao u vrijeanju i poniavanju "neznalica", prosipajui bljutave i nepristojne ale. I tako je u jednoj od emisija uivo taj duhoviti voditelj lica pokrivenog madeima, po imenu Guner Bener, rugajui se jednom siromanom i priglupom natjecatelju, izlanuo nekakvu neslanu alu na raun Poslanika Muhameda. Neki od gledatelja vjernika koji su emisiju pratili drijemajui pred televizorom tad su se razbudili i rasrdili, ali njegovoj neumjesnoj ali nisu pridali preveliku vanost pa se inilo da e ostati zaboravljena. No, Modri je nije mogao tek tako pregrmjeti: svim istanbulskim novinama uputio je pismo u kojemu je traio da se taj voditelj u sljedeoj emisiji javno pokaje i ispria; ukoliko to ne uini, zaprijetio je, ubit e ga. Moda njegovo pismo i ne bi nailo na odjek u istanbulskom tisku, naviklom na prijetnje takve vrste, da ga neka beznaajna, ali hukaka, sekularna televizija orijentirana na politika pitanja nije pozvala u svoj program; namjera joj je

bila pokazati koliko je zabrinjavajua prisutnost naoruanih islamista u drutvu. Tako se Modri pojavio u njihovom programu, prijetei ak i tee nego ranije. Pokazalo se da je njegov nastup bio pun pogodak pa je dobio priliku nastupiti i na drugim televizijama, pristavi na ulogu "pomahnitalog islamista sa satarom u rukama". Nakon tih nastupa, javni ga je branitelj optuio za "prijetnju smru" i raspisao potjeru te se on, u svjetlu svoje prve slave, morao poeti skrivati. Reagirao je i Guner Bener: u jednom od svakodnevnih izravnih nastupa lansirao je poziv na borbu, izjavivi s neoekivanom estinom kako se ne boji "zatucanih kretena, neprijatelja Ataturka i Republike". Sljedeega je dana otputovao u lzmir radi nastupa; ondje je naen u svojoj luksuznoj hotelskoj sobi, zadavljen arenom kravatom na lopte za plau koju je obino imao oko vrata tijekom emisije. Modri je ponudio dobar alibi - toga se dana i u to doba nalazio u Manisi. na skupu potpore pokrivenim djevojkama - ali se nastavio skrivati od medija koji su taj dogaaj, kao i njegovu slavu, proirili itavom zemljom. Dio islamistikog tiska bio je tih dana prema njemu kritian koliko i sekularistiki. Optuivali su ga da je "za-krvavio ruke" politikog islama, da je postao igraka svjetovnoga tiska, da se pomamio za slavom i medijima na nain kakav ne pristaje jednom islamistu, te da je agent CIA-e. Zbog svega toga, Modri je odluio nestati iz javnog ivota Turske. Tad se proirila vijest da se proslavio junatvom borei se u Bosni protiv Srba i u Groznom protiv Rusa, ali je bilo i onih koji su tvrdili da su to lai. Oni koje zanima to je sam Modri mislio o tim temama, mogu zaviriti u njegovu kratku autobiografsku priu koja poinje rijeima "Dana 20. veljae, kad se govori o mome smaknuu...", a nalazi se na petoj stranici trideset i petog poglavlja ove nae knjige, s naslovom "Ja nisam niiji pijun" i podnaslovom "Ka i Modri u eliji", mada ne mogu tvrditi da je sve to je na junak ondje rekao i istinito. Mnoge lai ispriane o njemu - od kojih su neke uzdignute i do razine legendi - napajale su se na samom izvoru: potjecale su od tajnovitog i zagonetnog ozraja kojim se sam Modri zaogrnuo. Tiina u koju se elio skriti uzrokovana je moda time to je i sam smatrao da su pogrde kojima su ga zasuli barem donekle opravdane; neki islamistiki krugovi kritizirali su nain na koji se dokopao slave, tvrdei da si jedan musliman nije smio dopustiti toliku prisutnost u sekularnim, cionistikim i burujskim medijima. Moe se ipak rei - a to emo u nastavku naega pripovijedanja i vidjeti - da se Modri, unato svemu, volio pojavljivati u medijima. Veina pria povezanih s njegovim dolaskom u Kars bila je meusobno proturjena, kao to to obino i biva s vijestima to se po manjim mjestima razlegnu u jednom asu. Neki su priali da je u Kars doao da bi zatitio podrunu organizaciju jedne kurdske islamisticke skupine ijim je pritiscima podlegao dravni upravni kadar u Dijarbakiru i da bi sauvao tajne te organizacije; meutim, spomenuta skupina u Karsu - ako se izuzme aica fanatinih luaka - gotovo da i nije imala pristalica. Drugi su govorili da je poslan smiriti sukobe izmeu marksistikih kurdskih nacionalista i Kurda-islamista, koji su se u zadnje vrijeme poeli nekontrolirano iriti po gradovima na Istoku; tu su tezu poglavito zastupali pomirljivi i dobronamjerni lanovi obiju zavaenih strana. Ti sporovi izmeu Kurda islamista i marksistikih kurdskih nacionalista u poetku su se svodili na rjekanja. meusobna vrijeanja, premlaivanja i uline sukobe. Potom su prerasli u obraune hladnim orujem, noevima i satarama, da bi. na koncu, u zadnjih nekoliko mjeseci postali jo okrutniji: pretvorili su se u ubojstva vatrenim orujem, kao i u meusobne otmice koje su zavravale davljenjem nakon to bi rtva bila podvrgnuta ispitivanju i okrutnom muenju (pri emu su obje strane primjenjivale iste metode, poput kapanja vrelog najlona na golu kou i gnjeenja testisa). Prialo se da je Modrog poslala jedna

mirovna organizacija koja je namjeravala staviti toku na taj sukob u koji su se mnogi upleli uvjereni da upravo time "koriste dravi": trebao je, navodno, u njezino ime proi gradovima i ispitati teren. Protivnici toga stava naglaavali su mrane toke u njegovu ivotopisu, kao i njegovu mladost neprimjerenu tako zahtjevnoj i tekoj dunosti. Mladi islamisti su pak proirili glas kako je Modri u Kars stigao "poistiti" jednog disk-dokeja zaposlenog na Televiziji pograninog Karsa; taj je "sjajni deko" u sjajnom odijelu u svom programu obiavao priati nepristojne viceve o svemu i svaemu, pa ak i o islamu, makar i zakukuljene. Nakon to se ta vijest proirila, prestraeni je voditelj - zvao se Hakan Ozge i bio azerskog porijekla - u emisijama poeo svako malo spominjati Allaha i klanjanje namaza, ali sad veoma otvoreno i s neskrivenim potovanjem. Neki su ak zamiljali da je Modri posrednik izmeu jedne meunarodne islamistike teroristike mree i njezina ogranka za Tursku. Prema informacijama iz Policije i karske Tajne slube, ta mrea, s potporom Saudijske Arabije, namjeravala je i/. Turske protjerati na tisue ena pristiglih zbog prostitucije; da bi im to polo za rukom, planirali su neke od njih smaknuti. Jednako kao to se nije trudio te lai opovrgnuti. Modri se nije bunio ni protiv pria da je u grad stigao radi ena samoubojica, pokrivenih djevojaka ili opinskih izbora. Njegovo skrivanje i odbijanje da odgovori na te optube uinilo ga je veoma popularnim kod uenika vjerske kole, kao i kod cjelokupnog mlaeg narataja. Nije se pojavljivao na gradskim ulicama ne samo zbog toga to se morao skrivati pred policijom, nego i zato da ne bi naruio svoj status legende; gradom su, stoga, neprestano kolale prie o tome je li ondje ili nije. Ka je pozvonio na zvono na koje ga je uputio mladi s crvenom kapom. im su se vrata otvorila, shvatio je da je ovjek niskoga rasta koji ga je pustio u stan onaj isti koji je sat i pol prije u slastiarnici Novi ivot ubio direktora Pedagokog instituta. Srce mu je bre zakucalo. "Ispriavam se, ali...", rekao je mali, dignuvi ruke u zrak i pokazavi dlanove, to je znailo da i Ka treba uiniti isto. "U zadnje dvije godine Uitelja su tri puta pokuali ubiti - moram vas pretraiti." S navikom steenom jo za studentskih dana. Ka je rairio ruke. Dok su malene ruke maloga ovjeka paljivo klizile po njegovoj koulji i leima u potrazi za orujem, uplaio se da e primijetiti koliko mu srce snano udara. Tako mu se srce smirilo pa je uvidio da je pogrijeio. Ne, ovaj ovjek pred njim nipoto nije mogao biti direktorov ubojica. Taj dopadljivi ovjek srednjih godina - podsjetio ga je na Edwarda G. Robinsona - nije izgledao ni dovoljno odluan ni dovoljno jak da bi ikoga mogao ubiti. Zauo je jecaje malena djeteta i njeni glas majke koja ga je smirivala. "Da se izujem?" upitao je, i poeo se izuvati ne ekajui odgovor. "Mi smo ovdje gosti", ree u tom trenu jedan glas. "Ne elimo biti na teret kuedomainima." Ka je tek tada primijetio da na malenoj sofi netko sjedi. Iako je bio svjestan da je to Modri, dijelom je ostao i zbunjen jer se spremio za mnogo upeatljivi]u scenu susreta. Koraajui za Modrim, uao je u sirotinjski namjetenu sobu s upaljenim crno-bijelim televizorom. Tu je maleno dijete, s rukom zataknutom u usta do zapea, veoma ozbiljno i zadovoljno gledalo u majku koja mu je mijenjala pelene; sad mu oi zastadoe prvo na Modrom, a zatim na Kau koji je iao za njim. U toj kui nije bilo hodnika, a tako to obino i biva u starim ruskim kuama; odmah su preli u drugu prostoriju. Ka je mislio o Modrom. Ugledao je vojniki precizno namjeten krevet i prugastu plavu pidamu paljivo sloenu i sputenu uz rub jastuka. Na krevetu je stajala

pepeljara s natpisom Ersin Elektrik, a na zidu kalendar s prizorom Venecije. iroki prozor s pogledom na tugaljiva svjetla snijegom pokrivenoga grada bio je irom otvoren. Modri ga je zatvorio i okrenuo se Kau. Plava boja njegovih oiju bila je toliko tamna, gotovo modra, kakvu neete vidjeti ni kod kojeg Turina. Kosa mu je bila svijetlokestenjasta, nije imao bradu i bio je mnogo mladi nego to je Ka oekivao. Imao je zauujue svijetlu put, a nos mu je bio orlovski. Bio je iznimno lijep; njegova je privlanost izvirala iz samopouzdanja. U njegovu dranju, kretnjama i pojavi nije bilo ni traga onome bradatom, provincijalnom, agresivnom erijatiji s tespihom u jednoj i orujem u drugoj ruci, kakvim ga je prikazivao sekularni tisak. "Nemojte skidati kaput dok se soba ne zagrije... Lijep kaput. Gdje ste ga kupili?" "U Frankfurtu." "Frankfurt... Frankfurt", rekao je Modri te, zagledan u strop, utonuo u misli. Ispripovijedao mu je kako je "svojevremeno" bio osuen po 163. paragrafu jer je irio ideju o osnivanju dravnog sustava koji bi se temeljio na vjeri te je zbog toga bio pobjegao u Njemaku. Zautjeli su. Ka je osjeao da bi trebao neto rei - neto prijateljski i srdano - ali mu ba nita nije padalo na pamet pa se uznemirio. Shvatio je da Modri govori zato da bi ga smirio. '"Dok sam hodao po Njemakoj, u koji god grad doao posjetiti tamonje islamske udruge - bilo to u Frankfurtu ili u Kolnu izmeu katedrale i kolodvora, ili u bogatim hamburkim etvrtima - gdje god da sam etao, na ulici bih uvijek izabrao jednog Nijemca, izdvojio ga iz mnotva i koncentrirao se samo na njega. Zato, pitate se. Nije meni bilo vano ono to sam ja mislio o njemu, ne: pokuavao sam dokuiti to on misli o meni. Njegovim sam oima pokuavao promatrati samoga sebe, svoju odjeu, pokrete, korak, svoju prolost; doznati to on misli o tome odakle sam doao, tko sam i kamo idem. To je znao biti straan osjeaj, ali sam se s vremenom navikao. Samoga sebe nisam poniavao, ali sam shvatio koliko se moja braa samoponiavaju. U veini sluajeva ne radi se o tome da Europljani nas poniavaju. Ne, radi se o tome da mi gledajui njih - poniavamo sami sebe. Iseljavamo se ne samo zato da bismo pobjegli okrutnostima kojima smo izloeni u domovini, nego i zato da dotaknemo najskrivenije dubine svoje due. A onda neizostavno doe dan kad se vraamo da bismo spasili one koji nisu smogli hrabrosti napustiti domovinu, one koji su nam drugovi po krivnji. Sto je tebe nagnalo da se vrati?" Ka je utio. Prostorija u kojoj su se nalazili inila ga je nespokojnim: smetali su mu njezina jednostavnost i siromatvo, neobojeni zidovi ija se buka osula, i gola arulja ponad njih sa svojim snanim svjetlom koje mu je probijalo oi. "Ne elim vas uznemirivati tekim pitanjima", rekao je Modri. "Znate kako kau: Kad bi rahmetli Kasim Ensari, veliki uenjak i ulema, na obali rijeke Tigrisa gdje je taborovalo njegovo pleme primio posjetitelja, prvo bi mu rekao sljedee: 'Drago mi je to smo se susreli; hoete li mi, molim vas, rei ija ste uhoda?'" "Lista Republika...", odgovorio je Ka. "Toliko i ja znam. Pitam se, meutim, to to njih u Karsu toliko zanima da su ak i svoga ovjeka poslali ovamo." "Ja sam se dobrovoljno prijavio za ovaj put", odgovorio je Ka. "A uo sam i da su ovdje moj stari prijatelj Muhtar i njegova ena." "Oni su se razveli, zar to niste znali?" ispravio ga je Modri, gledajui ga paljivo ravno u oi. "Znao sam", odgovorio je Ka. Pocrvenio je kao rak. Pomislio je kako Modri nesumnjivo nasluuje sve to mu je u mislima pa mu se zgadio.

"Jesu li Muhtara u Policiji premlatili?" "Jesu." "Je li zasluio batine?" upita ga Modri s nekim udnim prizvukom u glasu. "Ne, naravno da nije", odgovorio je Ka uznemireno. "A zato tebe nisu izmlatili? Jesi li zadovoljan sobom?" "Ne znam zato me nisu izmlatili." "Ma, hajde... Zna, zna... Ti si istanbulski buruj", ree mu Modri. "Po tvome tenu i tvojim pogledima to se odmah vidi. Tko zna kakve veze taj ima na visokim poloajima, pomislili su, bolje da ga ne diramo. A to se Muhtara tie - njega samo pogledaju i odmah im je jasno da taj ne moe imati ni veza ni zatitnika. Ako emo pravo, Muhtar je i uao u politiku da bi se pred njima mogao osjeati sigurnim, onako kako ti moe. Ali ak i ako pobijedi na izborima, on im - da bi zasjeo u slubenu fotelju - mora dokazati da je sposoban strpljivo izdravati batine koje mu propie drava. Zbog toga mu je vjerojatno bilo ak i drago to su ga premlatili." Modri se nije smijao, tovie, bio je tuan. "Nitko se ne moe radovati batinama", ree Ka te se - sjedei pred Modrim - osjeti bljutavoprosjenim i povrnim. Modri ga odmjeri s izrazom "daj da sad prijeemo na ono zbog ega smo ovdje". "Vidio si se, navodno, s obiteljima djevojaka samoubojica", rekao je. "Zato si se s njima susretao?" "O tome bih, moda, napisao jedan lanak." "Za novine na Zapadu?" "Za novine na Zapadu", ree Ka s iznenadnim osjeajem ugodne nadmoi, iako ni u jednim njemakim novinama nije imao ba nikoga tko bi objavio takav lanak. "A u Turskoj za Republiku", doda skrueno. "Turske se novine za bijedu i patnje vlastitog naroda zainteresiraju samo ako to prvo uine Zapadnjaci", nastavio je Modri. "Inae se srame govoriti o siromatvu i samoubojstvima, dre se kao da je to neto nezanimljivo, neaktualno. Prema tome, i ti e biti prisiljen taj svoj tekst objaviti u Europi. A ja sam te ba zbog toga i htio vidjeti... Sluaj, ne dao ti Bog da pie o samoubojicama, ni ovdje ni vani! Samoubojstvo je straan grijeh! To je teka bolest; to joj se vie panje poklanja, to se bre iri. Posebno je opasan ovaj zadnji sluaj; tvrdnje da je ta djevojka bila muslimanka koja se borila protiv zabrane pokrivanja ubojitije su od otrova!" "Ali to je istina", odgovorio je Ka. "Ta je djevojka prije nego to se ubila uzela abdest i otklanjala namaz. Djevojke koje se kao i ona bore protiv zabrane pokrivanja sad je, navodno, jako potuju." "Djevojka koja poini samoubojstvo nije ak ni muslimanka", rekao je Modri. "Ni tvrdnja da se ona borila za stvar pokrivanja ne moe se smatrati istinitom. Ako objavi tu la, proirit e se prie kako su muslimanske djevojke koje se bore za pokrivanje pokleknule pred onim djevojkama koje su ih izdale - bijednicama koje su odustale ili nose perike - i kako su se preplaile pritiska policije i svojih roditelja. Zar si zbog toga doao ovamo? Da ih navede na samoubojstvo? Te su se djevojke zbog Allahove ljubavi nale na vjetrometini izmeu svojih kola i obitelji, i toliko su usamljene, naputene i nesretne da e biti spremne bez imalo oklijevanja krenuti stopama te muenice." "Zamjenik valije ve me je upozorio da problem karskih samoubojica ne preuveliavam." "Zato si se vidio sa zamjenikom valije?" "Iz istog razloga zbog kojega sam se javio i policiji: da me puste na miru i ne uhode po cijele dane."

"Oni e sa zadovoljstvom doekati vijest da se 'pokrivene djevojke koje su izbaene iz kole ubijaju'", rekao je Modri. "Stvari u opisati onako kako ih ja vidim", odgovorio je Ka. "Pravo znaenje ove tvoje reenice ne cilja samo na predstavnike svjetovne drave, nego i na mene. Kad kae kako 'ni valija ni politiki islamist ne ele da se pie o djevojkama samoubojicama', aludira na mene; ja sam taj kojega izaziva." "Upravo tako." "Ta se djevojka nije ubila zbog toga to je nisu pustili u kolu, nego zbog nesretne ljubavi. Ali ako napie da se jedna pokrivena djevojka ubila i tako poinila teak grijeh da bi okonala ljubavne jade, jako e naljutiti mlade islamiste iz vjerske kole. Kars je malen grad." "Pa o svemu tome sam zapravo elio razgovarati sa samim djevojkama." "To bi bilo jako dobro!" odgovorio je Modri. "Pitaj ih, svega ti, ele li da se u njemakim novinama napie kako su se prepale svega onoga to ih je snalo dok su se - potaknute Allahovom ljubavlju - borile za stvar pokrivanja, pa se ubijaju i umiru kao grenice..." "Pitat u ih", ree Ka tvrdoglavo, mada ga je bilo strah. "Jo sam te zbog neega pozvao ovamo", nastavi Modri. "Direktor Pedagokog instituta je maloprije ubijen pred tvojim oima... To je posljedica srdbe koju je drava izazvala kod muslimana zlostavljajui pokrivene djevojke. Cijeli dogaaj je zapravo, naravno, samo provokacija iskonstruirana od strane drave. Tog su bijednog direktora iskoristili za svoja zlostavljanja, a zatim nekog luaka naveli da ga ubije kako bi mogli optuiti muslimane." "A vi? Preuzimate li vi odgovornost za taj dogaaj ili ga osuujete?" upita ga Ka novinarski paljivo. "Ja u Kars nisam doao radi politike", odgovori Modri. "Doao sam da bih zaustavio irenje samoubojstava", ree te odjednom uhvati Kaa za ramena, privue ga i poljubi u oba obraza. "Ti si dervi; svoje si godine rtvovao poeziji. Nisi orue zlikovaca koji ele nakoditi muslimanima, stradalnicima. Jednako kao to sam ja imao povjerenja u tebe, i ti si meni vjerovao pa si se po ovom snijegu probio do moga doma. Da bih ti zahvalio, ispriat u ti jednu pounu priu." Pogleda Kaa ravno u oi, pomalo teatralno, ali i ozbiljno. "Da ispriam?" "Ispriajte." "Nekada davno ivio u Iranu jedan neustraiv ratnik, junak kojemu nije bilo ravna. Svi su ga poznavali i voljeli. Zvali su ga Rustem, pa emo ga i mi tako zvati. Jednoga dana. dok je lovio, izgubi put. Iste te noi, dok je spavao, izgubi i konja. Krenuvi u potragu za svojim konjem, voljenim Rakom, zaluta u neprijateljsku zemlju, u Turan. Ali kako je njegova slava ila pred njim, u toj su ga zemlji prepoznali i lijepo ga primili. Turanski ah ga je ugostio i priredio slavlje njemu u ast. Kad se nakon veere Rustem povukao u svoju odaju, doe k njemu ahova ki i ree mu kako je u njega zaljubljena. Zbog toga bi, rekla je dalje, eljela s njim imati dijete. Zavela ga je svojom ljepotom i slatkim rijeima, pa su te noi vodili ljubav. Sljedeeg se jutra Rustem vratio u svoju zemlju, ali je za dijete zaeto te noi ostavio jednu narukvicu kao svoj znamen." "Kad se dijete rodilo, dadoe mu ime Suhrab, pa emo ga i mi tako zvati. Kad je godinama kasnije doznao od majke da mu je otac slavni Rustem, Suhrab ree: 'Poi u u zemlju Iran i svrgnuti s prijestolja Kejkavua, okrutnoga iranskog aha, te na njegovo mjesto posaditi svoga oca... Potom u se vratiti u Turan i isto to uiniti ovdanjem ahu Efrazijabu koji je zao koliko i Kejkavu, te u sam zasjesti na

turansko prijestolje. Tako emo moj otac Rustem i ja zavladati Iranom i Turanom, to e znaiti itavim svijetom, i donijeti im pravdu.' Tako ree bezazleni i dobri Suhrab, i ne slutei da su njegovi neprijatelji od njega daleko prepredeniji i zlobniji. Iako je znao Suhrabove namjere, turanski ah Efrazijab dade mu podrku za borbu protiv Irana, ali se pobrine da medu vojnicima budu i uhode koje e sprijeiti da Suhrab prepozna oca. 1 tako, nakon mnogih prijevara i spletki, noeni igrom zle sudbine i sluaja (poznatih samo Allahu Sveznajuem), naoe se Rustem i Suhrab na bojnom polju, jedan nasuprot drugom, praeni svojim vojskama, a kako im lica i tijela bijahu pokrivena oklopima, jedan drugoga ne prepoznadoe. Rustem je ionako uvijek nastojao na bojnom polju ostati nepoznat, jer kad bi neprijatelj znao da se s njime bori, doveo bi najjau vojsku. Hrabri Suhrab pak, mislei samo o tome kako e oca dovesti na iransko prijestolje, nije ni pitao tko je ratnik s kojim e se boriti. Tako se, eto, dogodilo da su ta dva asna, hrabra ratnika, otac i sin, isukala sablje i krenula jedan prema drugom, praeni pogledima svojih vojski." Tu Modri zastade te, maknuvi pogled s Kaovih oiju, ree poput djeteta: "Iako sam ovu priu proitao na stotine puta, kad god doem do ovog dijela, srce mi uvijek pone snano lupati. Ne znam zato, ali u poetku se uvijek poistovjetim sa Suhrabom, sinom koji samo to nije ubio svojega oca. Tko bi mogao poeljeti ubiti vlastita oca? Koja bi dua mogla izdrati patnju zbog te krivnje, teret toga grijeha? 1. posebno, kako bi to mogao preivjeti hrabri Suhrab, junak s kojim se i sam poistovjeujem?! Ako se to ve mora dogoditi, najlake je vjerovati da e ga ubiti ne znajui o kome se radi." "I dok mene zaokupljaju takve misli, dva oklopljena ratnika zapoinju dvoboj; nakon viesatne borbe jo uvijek nema pobjednika te se, izmueni i krvavi, povlae s bojnoga polja. Te noi, nakon prvog dana sukoba, razmiljam o Suhrabu. ali jednako toliko i o njegovu ocu, i kad nastavim itati tu priu uvijek zamiljam - kao da je itam prvi put pa ne znam ishod - zamiljam, dakle, da e se ta dva nepobjediva junaka, otac i sin, ipak uspjeti nekako izvui iz toga sukoba, a da ni za jednoga ne bude koban." "Drugoga se dana vojske opet poredaju jedna nasuprot drugoj, a dva oklopljena junaka ponovno zaponu nemilosrdan dvoboj. Nakon duge borbe, ovoga se dana Suhrabu ipak nasmije srea - ako se to moe nazvati sreom?! - te obori Rustema s konja i pritisne uz tlo. Zamahnu handarom i samo to ga ne ubi, kad pritrae neki od vojnika i rekoe: 'U Iranu nije obiaj da se neprijateljskom ratniku odsijee glava kod prvog obaran ja. Ne ubijaj ga - bilo bi to preokrutno!' 1 tako Suhrab ne ubije svoga oca." "Kad itam taj dio, uvijek mi se pomuti pamet. Preplavi me ljubav prema Suhrabu. to je znaenje sudbine koju je Allah smatrao prikladnom za ova dva junaka? S nestrpljenjem iekujem borbu treega dana, ali, suprotno mojim oekivanjima, borba se svrava u trenu. Rustem srui Suhraba s konja te ga, zarinuvi mu ma u grudi, ubije. Brzina toga dogaaja zapanjujua je koliko i uas. Kad Rustem, ugledavi Suhrabovu narukvicu, shvati da je junak kojega je ubio njegov sin, pada kraj njega niice, uzima u krilo njegovo krvavo tijelo i plae." "Na tom dijelu prie i ja uvijek zaplaem, ne samo zato to suosjeam s Rustemom, nego jo i vie zato to razumijem znaenje Suhrabove smrti. Njega koji je iz ljubavi prema ocu krenuo u borbu ubija isti taj otac! Ali na tom mjestu prevladavam oduevljenje ljubavlju koju je dobri Suhrab djetinjega srca osjeao prema svome ocu i ostajem zadivljen jednim dubljim i zrelijim osjeajem: dostojanstvenom boli Rustema, okovanog pravilima i tradicijom... I tako e, tijekom te prie, moja ljubav i divljenje koji su u poetku vezani uz buntovnog samotnjaka Suhraba, na kraju prie

prijei na njegova snanog i odgovornog oca Rustema." Kad je Modri utihnuo. Ka je osjetio da mu zavidi to je sposoban jednu priu - ne samo tu, nego bilo koju priu - ispripovijedati tako uivljeno. "Elem, ovu ti priu nisam ispriao zato da bih ti pokazao kakvo i koliko znaenje ona ima za moj ivot, nego da bih ti rekao da je zaboravljena...", rekao je Modri. "Ta pria potjee iz Firdusijeve almame i stara je najmanje tisuu godina. Nekada davno, milijuni ljudi su je - od Tebriza do Istanbula i od Bosne do Trabzona - znali napamet, i kad god bi je se sjetili, unosila je smisao u njihov ivot. Znaila im je isto ono to danas na Zapadu znai Edipovo ubojstvo oca ili Macbethova opsjednutost prijestoljem i smru. Sad je, meutim, zbog oduevljenja Zapadom, ta pria zaboravljena. Stare su prie nestale iz kolskih itanki. Danas u itavome Istanbulu ne moe nai ni jednog prodavaa knjiga kod kojega bi mogao kupiti Sahnamu! A zato?" Malo su poutjeli. "Da pogodim to ti je na pameti", ree Modri. "Je li ta pria toliko lijepa da bi ovjek radi nje mogao postati ubojica? To misli, zar ne?" "Ne znam", odgovori Ka. "Pa razmisli, ako je tako", ree Modri i izie iz sobe.

9 Oprostite, jeste li vi ateist? Nevjernik koji se ne eli ubiti NAKON to je Modri nestao iz sobe. Ka je ostao zbunjen ne znajui to mu je initi. Prvo je pomislio da e se Modri za koji tren vratiti: doi e, mislio je ekajui, da provjeri je li Ka ''razmislio". Odmah mu je, ipak. sinulo da se to nee dogoditi jer mu je poruka - makar i na teatralan i pomalo neobian nain - ve bila prenijeta. Je li to bila prijetnja? Unato svemu, u toj kui nije se osjeao kao onaj komu prijete, nego mnogo vie kao stranac. U susjednoj sobi nije vie bilo majke s djetetom; iziao je iz stana, a da ga nitko nije zapazio. Na stubitu mu je dolo da potri. Snijeg je padao toliko sporo da mu se uinilo kako pahuljice ne padaju, nego vise u zraku. Njihova sporost izazivala je pomisao da je vrijeme stalo. Njemu se pak iz nekog razloga inilo da se u meuvremenu mnogo toga dogodilo i da je prolo neizmjerno mnogo vremena, mada je njegov susret s Modrim trajao svega dvadeset minuta. Krenuo je prugom te se, proavi pokraj silosa to je pod snijegom izgledao poput goleme bijele sjenke, vratio na eljezniki kolodvor istim putem kojim je i doao. Dok je prolazio prljavom i praznom kolodvorskom zgradom, vidio je kako mu prilazi pas prijateljski maui repom zavinuta vrka. Bio je to crn pas, ali je na elu imao bijelu aru u obliku savreno pravilnog kruga. U ekaonici je ugledao trojicu mladia, hranili su psa simitom. Jedan od njih bio je Nedip. Ostavio je prijatelje i priao Kau. "Pazite, nemojte sluajno pred mojim prijateljima izlanuti kako sam znao da ete ovuda proi", rekao je. "Moj najbolji prijatelj elio bi vam postaviti veoma vano pitanje o jednoj temi. Ako biste bili tako dobri da mu poklonite nekoliko minuta, mnogo bi mu znailo." "Moe", odgovori Ka krenuvi prema klupi na kojoj su sjedila dva mladia. Na zidu iza njih visjeli su plakati na kojima je Ataturk upuivao na vanost eljeznice, kao i oni kojima je drava zastraivala djevojke - kandidatkinje za samoubojstvo. Mladii su ustali da bi se rukovali s Kaom, ali nisu mogli prikriti ustruavanje. "Prije nego to vam Fazil postavi svoje pitanje, Mesut bi vam htio ispriati priu", rekao je Nedip. "Ne, ne, neu je ja ispriati", rekao je Mesut, jedva svladavajui uzbuenje. "Hoe li je, molim te, ti ispriati umjesto mene?" Dok je sluao Nedipovu priu, Kaove su oi pratile crnoga psa koji je veselo trkarao u polumraku prazne i prljave kolodvorske zgrade. "Pria se dogaa u jednoj vjerskoj srednjoj koli u Istanbulu, barem sam ja tako uo", poeo je Nedip. "Ravnatelj te kole sklepane negdje na rubu grada otiao je nekim poslom u jedan od onih novih istanbulskih nebodera koje smo vidjeli na televiziji. Uao je u ogromno dizalo i krenuo prema gore. U dizalu je bio jo jedan ovjek, visok i mladi od njega. U rukama je drao neku knjigu: pokazao ju je ravnatelju te mu izvadivi iz depa no sa sedefnim drkom, jer su neke stranice bile jo nerazdvojene - proitao nekoliko redaka. Kad su doli do devetnaestog kata, ravnatelj je iziao i krenuo za svojim poslom. No, sljedeih se dana poeo nekako udno osjeati. Progonio ga je strah od smrti, nita mu se nije radilo i neprestano je mislio na ovjeka iz dizala. Ravnatelj je bio iskren vjernik pa se po lijek za svoj problem uputio u

derahijsku tekiju. Tamonji glasoviti ejh itavu je no sluao njegovu priu, a pred zoru mu je postavio dijagnozu: izgubio si vjeru u Allaha", rekao je. 'Da stvar bude gora, toga nisi svjestan. A to je najgore, jo se i ponosi time! Ta je bolest na tebe prela s onog ovjeka iz dizala. Postao si ateist." Iako je ravnatelj, plaui i nariui, pokuao porei takvo stanje stvari, djeli njegova srca koji je jo uvijek bio ist sasvim mu je jasno govorio da su rijei asnoga ejha istinite. Svladan tom boleu, samoga je sebe hvatao kako opsjeda draesne uenike u svojoj koli, kako se pokuava nai nasamo s njihovim majkama, ili krade novac jednom uitelju kojemu je bio zavidan. 1 ne samo da je sve to inio, nego se svojim grijesima i hvalio: okupio bi itavu kolu pa bi im govorio kako si ljudi - zbog slijepih vjerovanja i besmislenih obiaja - ne doputaju biti slobodni poput njega, mada je ovjeku doputeno initi to god eli. Uz to, nije mogao sloiti ni jednu jedinu reenicu, a da ne ubaci pokoju stranu, europsku rije. Ukradenim je novcem kupovao najmodernija zapadnjaka odijela. Sto god radio, nastojao je drugima pokazati koliko ih prezire i dati im do znanja koliko su 'zaostali'. Nije trebalo dugo da u koli nastupi potpuno bezvlae: jedna grupa uenika silovala je svog lijepog prijatelja iz razreda, pretukli su uitelja Kur'ana; pobune se vie nisu dale zaustaviti... Ravnatelj je - kad bi se vratio kui plakao i mislio na samoubojstvo, ali kako za to nije imao dovoljno hrabrosti, ekao je da ga netko drugi ubije. Zbog toga je jednom pred najpobonijim uenikom opsovao sauvao nas Allah! - Poslanika Muhameda. Uenici su, meutim, mislili da je siao s uma pa mu nisu htjeli nauditi. Potom je, oajan, iziao na ulice izvikujui kako - sauvao nas Allah! - Allah ne postoji, kako damije treba pretvoriti u disko-klubove i kako emo se obogatiti poput zapadnjaka samo ako ostavimo svoju vjeru i postanemo krani. Nitko nije dizao ruku na njega - ak ni mladi islamisti - nego su ga gledali kao luaka. I tako se, izgubivi nadu da e ga itko ubiti, vratio u onaj isti neboder te u neboderu naao onog istog visokog ovjeka. Ovaj mu se nasmijao - iz njegova pogleda bilo je jasno da je znao sve to se ravnatelju u meuvremenu dogodilo - te mu pokazao korice knjige u svojim rukama. U toj su knjizi, pisalo je na koricama, bile i upute kako se izlijeiti od ateizma. Kad je ravnatelj pruio ruke prema knjizi, ovjek je ponovno izvukao no sa sedefnim drkom te ga, prije nego to je dizalo zastalo, zario ravnatelju u srce." Kad je pria bila pri kraju, Ka se sjetio da se jedna takva slina prepriava i medu turskim islamistima po Njemakoj. U Nedipovoj je prii tajnovita knjiga ostala bez naslova i autora, ali je Mesut, kad je pria zavrila, imenovao pisce koji ovjeka navode na ateizam: uz dva-tri idovska pisca (za koje Ka nikada nije uo), bilo je tu i nekoliko kolumnista iz turskih novina koji su bili glavni neprijatelji politikog islama. Jedan od njih e tri godine kasnije biti ubijen. "Ateisti obuzeti ejtanom - poput ravnatelja iz ove prie - glavinjaju meu nama traei sreu i spokoj", rekao je Mesut. "Slaete li se s time?" "Ne znam." "Kako ne znate", nastavi Mesut pomalo srdito, "zar niste vi ateist?" "Ne znam", ree Ka. "Pa odgovorite mi onda na ovo: vjerujete li ili ne vjerujete da je Allah Uzvieni stvorio cijeli ovaj svijet, sve to postoji, ak i snijeg to vani pada?" "Snijeg me podsjea na Allaha", odgovori Ka. "Dobro, ali vjerujete li da ga je Allah stvorio?" nije se dao smesti Mesut. Ka nije odgovorio. Pogledao je psa koji je izletio kroz izlaz prema peronu i veselo skakutao pod snijegom osvijetljenim blijedim svjetlom neonskih lampi.

"Ne odgovarate", rekao je Mesut. "Ako ovjek poznaje i voli Allaha, nije sposoban posumnjati u njegovo postojanje. A tvoje ponaanje znai da si ateist, ali to ne eli izgovoriti jer se srami. To smo ionako znali. Zbog toga te - u Fazilovo ime - elim pitati sljedee: pati li i ti poput onog bijednog ateista iz prie? Razmilja li o samoubojstvu?" "Koliko god nesretan bio, ne bih uspio svladati strah od samoubojstva", odgovori Ka. "Iz kojeg razloga?" ukljui se Fazil. "Zbog toga to drava to smatra protuzakonitim? Njihovo tumaenje svetosti ivota u potpunosti je krivo. Hoete li nam, molim vas, rei zato se bojite samoubojstva?" "Nemojte se uvrijediti to su moji prijatelji tako uporni", rekao je Ne-dip. "Odgovor na to pitanje imao bi za Fazila veliko znaenje - sasvim posebno znaenje." "Znai, ne misli da je samoubojstvo rjeenje za tvoj nespokoj i nesreu?" ponovi Fazil. "Ne", odgovori Ka. Malo se uzrujao. "Pred nama ne morate nita skrivati", rekao je Mesut. "Mi vam neemo nauditi samo zato to ste ateist." Nastupio je neugodan muk. Ka ustade. Nije htio pokazati da ga je strah. Krene. "Zar idete?" ree Fazil. "ekajte, molim vas..." Ka zastane. Nije rekao ni rijei, kao da se ukoio. "Moda je bolje da ja govorim", rekao je Nedip. "Mi smo sva trojica zaljubljeni u "pokrivene djevojke' koje svoj ivot rtvuju za vjeru. Naziv 'pokrivene' priio im je svjetovni tisak. Za nas su one muslimanske djevojke, a sve muslimanske djevojke moraju biti spremne i ivotom platiti svoju vjeru." "Isto vrijedi i za mukarce", ubacio se Fazil. "Naravno", rekao je Nedip. "Ja sam zaljubljen u Hidran, Mesut u Handu, a Fazil je bio zaljubljen u Teslimu, ali ona je umrla. Ili se ubila. Samo, mi ne moemo vjerovati da bi jedna muslimanska djevojka koja je cijeli svoj ivot spremna rtvovati za vjeru mogla poiniti samoubojstvo." "Moda su joj patnje koje su je snale postale neizdrive", rekao je Ka. "Obitelj ju je primoravala da se otkrije, bila je izbaena iz kole..." "Nema te patnje koja bi mogla opravdati grijeh jednog vjernika", ree Nedip uzbuenim glasom. "Nama se dogodi da propustimo jutarnji namaz, pa naveer ne moemo zaspati: toliko nas mui taj grijeh! Zbog toga svako jutro sve ranije trimo u damiju. Kad netko ima tako snanu vjeru, sve e uiniti samo da ne sagrijei; dopustit e. ako treba, da ga ivoga oderu!" "Znamo da si se vidio s Tesliminom obitelji", rekao je Fazil. "Vjeruju li oni da se ona ubila?" "Vjeruju. Prvo je s roditeljima gledala Mariannu, a zatim uzela abdest i klanjala namaz." "Teslima nikad nije gledala serije", rekao je Fazil poluglasno. "Vi ste je poznavali?" upita ga Ka. "Nismo se osobno poznavali, nikada nismo razgovarali", odgovori Fazil srameljivo. "Jednom sam je vidio izdaleka, samo, bila je poprilino pokrivena. Ali poznavao sam je na duhovnoj razini; kad ovjek nekoga voli iznad svega, onda tu osobu i poznaje. Poznavao sam je kao sebe samoga... A Teslima koju sam ja poznavao nikada se ne bi ubila." "Moda je ipak niste dovoljno poznavali." "A moda su tebe ovamo poslali zapadnjaci da prikrije Teslimino ubojstvo", razgoropadi se Mesut. "Ne, ne", uutka ga Nedip. "Mi vam vjerujemo. Nai vode su nam rekli da ste vi

dervi, da ste pjesnik. A budui da vam vjerujemo, htjeli smo s vama porazgovarati o jednoj temi koja nas jako mui. Fazil bi vam se sad htio ispriati u Mesutovo ime." "Ispriavam se", protisnuo je Fazil. Zacrvenio se, u oima su mu se vrtjele suze. Mesut je trenutak pomirenja prebrodio bez ijedne rijei. "Fazil i ja smo braa po krvi", nastavio je Nedip. "Jako nam se esto dogodi da u istom trenutku mislimo isto i znamo to misli onaj drugi. Za razliku od mene, Fazil se uope ne zanima za politiku. A sad bismo vas i on i ja neto zamolili. Radi se o tome da smo obojica sposobni prihvatiti injenicu da je Teslima, izloena pritisku svojih roditelja i drave, sagrijeila i poinila samoubojstvo. Mada je to jako bolno, Fazil ponekad pomisli kako se djevojka u koju je bio zaljubljen ubila. Ali ako je Teslima zapravo bila prikriveni ateist, i ako - poput onog ateista iz prie - nije ni znala da ju je snala ta nesrea pa se zbog toga ubila - e, to je ono to je Fazilu najtee. Jer u tom sluaju ispada da je bio zaljubljen u ateista. Vi ste jedina osoba koja moe razrijeiti ovu nau teku dvojbu, jedino vi moete pomoi Fazilu. Je li vam jasno to sam htio rei?" "Jeste li vi ateist?" okrenu mu se Fazil s oima koje su preklinjale. "Ako jeste, elite li se ubiti?" "ak i za onih dana kad sam bio posve siguran da sam ateist, nikada nisam osjetio potrebu da se ubijem", odgovorio je Ka. "Ne moemo ni rei koliko smo vam zahvalni to ste nam iskreno odgovorili", rekao mu je Fazil. "Srce vam je isto, ali se bojite vjerovati u Allaha." Ka je vidio kako ga Mesut neprijateljski odmjerava pa je poelio krenuti. Misli su mu ve bile negdje daleko. Osjetio je kako u njemu treperi duboka enja koja ga je pozivala na sanjarenje, ali se zbog pokreta oko sebe nije mogao njoj posvetiti. Kasnije e mnogo razmiljati o tim trenucima pa e shvatiti kako je ta enja bila potaknuta mislima o smrti i Allahu, ali i udnjom za Svilom. Tome je svemu, u zadnjem trenu, Mesut dodao jo neto: "Nemojte nas, molim, pogreno shvatiti", rekao je prvo Nedip. "Mi nemamo nita protiv bilo koga tko je ateist. U islamskom drutvu ateisti su uvijek imali svoje mjesto." "Jedino na groblju moraju imati posebno mjesto", rekao je Mesut. "Vjernike due ne bi mogle nai mira kad bi leale na istom groblju s nevjernicima. Ateisti koji se, iako ne vjeruju u Allaha, itav ivot vjeto prikrivaju, ne uznemiruju vjernike samo za ivota, nego to isto ine i na grobljima. I kao da nije dovoljna muka koju moramo podnijeti oekujui Sudnji dan leei kraj njih u istome grobu, nego e nas i taj dan zatei u uasu: ustat emo iz grobova, i prvo to emo ugledati bit e lica ukletih neznaboaca... Gospodine pjesnie, vi vie ne moete skrivati da ste nekada bili ateist. A moda ste to jo i sada. Recite mi, ako je tako, tko daje ovom snijegu da pada?... to je tajna snijega?" Jedan su as svi zajedno pogledali van i promatrali kako snijeg u svjetlu neonskih svjetiljki pada na prazne perone. Sto li ja radim na ovom svijetu, pomislio je Ka. Kako su bijedne ove pahulje kad ih se pogleda ovako izdaleka; kako je jadan moj ivot. ovjek ivi, pa propada, pa nestane. Pomislio je kako jedan dio njega ve ne postoji. Ali - jedan je postojao. Volio je samoga sebe; putanju kojom, poput pahulje, pada njegov ivot, promatrao je s ljubavlju i tugom. Njegov je otac imao jednu kolonjsku vodicu koju je koristio nakon brijanja; toga se sjetio. I jo se - u tome mirisu - sjetio hladnih nogu svoje majke koje su vukle papue po kuhinji dok bi pripremala doruak, pa jedne etke za kosu, ruiastog slatkog sirupa koji su mu davali kad bi se nou probudio guei se od kalja, lice u svojim ustima, svih malih stvari od kojih se sastoji ivot, njihova

savrena jedinstva, pahuljice... Tako je Ka osjetio istinski poziv, poziv kakav su sposobni uti samo pravi pjesnici u ijim ivotima jedino u trenucima inspiracije zasja srea. Nakon etiri godine oslukivanja, napokon je osjetio da bi mogao napisati pjesmu. Toliko je bio siguran u tu jo nenapisanu pjesmu, u njezinu ljepotu i snagu, da ga je srea preplavila. Mladiima je rekao da mora pouriti te napustio praznu i polumranu zgradu kolodvora. Razmiljajui pod snijegom o pjesmi koju e napisati, urnim se korakom vratio u hotel.

10. Zato je ova pjesma lijepa? Snijeg i srea IM je uao u sobu, Ka je skinuo kaput. Otvorio je biljenicu na kvadra-tie sa zelenim koricama, kupljenu u Frankfurtu, i poeo pisati pjesmu: rije po rije, onako kako mu je dolazila. Bio je posve miran, kao da zapisuje pjesmu koju mu netko drugi apue na uho, ali svejedno u potpunosti predan tome poslu. Kako nikada prije ni jednu pjesmu nije napisao s tolikim nadahnuem, pomalo je sumnjao u njezinu vrijednost. Ipak, stih je slijedio za stihom, a svaki je od njih - vidio je - bio naprosto savren, pa je i on sa svakim od njih bivao sve sretniji. Tako je, gotovo bez zastajanja. napisao trideset i etiri stiha; samo je na nekoliko mjesta ostavio praznine kao da rijei koje bi ih trebale popuniti nije dobro uo. Pjesma je ukljuivala mnotvo motiva koji su mu netom prije, a svi u isti mah. bili na umu: snijeg kako pada, groblja, crni pas to je veselo kaskao po kolodvorskoj zgradi, nebrojene uspomene iz djetinjstva, i Svila koja mu je bila u mislima dok se sve brim koracima vraao u hotel. Njezin ga je lik tada neopisivo usreio, ali ga se i bojao. Pjesmu je nazvao "Snijeg". Kad mnogo kasnije bude razmiljao o tome kako mu je polo za rukom napisati tu pjesmu, pred oima e mu uvijek biti jedna pahuljica: ako ja ta pahuljica, na neki nain, slika njegova ivota, mjesto ove pjesme je - zakljuit e - negdje u samom njezinu sreditu, u toki koja objanjava logiku njegova ivota. Teko je rei koliko je taj njegov zakljuak - kao i ta pjesma - bio odreen trenutkom u kojemu ga je donio, a koliko skrivenom simetrijom njegova ivota; ivota ije tajne ova knjiga pokuava razrijeiti. Prije nego to je zavrio pjesmu, priao je prozoru te u tiini promatrao snijeg: teke pahulje sputale su se polako, s neizrecivom finoom. inilo mu se da e ako bude gledao snijeg pjesmi smisliti najbolji mogui zavretak. Ba kad se sjetio dva zadnja stiha, netko je pokucao na vrata; otvarajui vrata zaboravio je ta dva stiha i vie ih se za itava boravka u Karsu nije mogao sjetiti. Na vratima je bila Svila. "Ima jedno pismo", rekla je i pruila mu ga. Ka je uzeo pismo te ga, i ne pogledavi, bacio na stranu. "Jako sam sretan", rekao je. Vjerovao je kako samo prosjeni i povrni ljudi mogu rei da su sretni, ali sad se toga uope nije sramio. "Ui", rekao je Svili, "jako si lijepa." Ula je bez imalo ustezanja, poput nekoga tko hotelske sobe poznaje kao svoju kuu. Kau se inilo da ih je vrijeme koje je u meuvremenu proteklo jo vie zbliilo. "Ne znam kako se to dogodilo", rekao je Ka. "Mogue je da mi je ova pjesma dola zbog tebe." "Direktor Pedagokog instituta je u tekom stanju", rekla je Svila. "To je dobra vijest, ako pomisli da smo ga mi ve pokopali." "Policija organizira premetaine. Upadaju u studentske domove, hotele... Doli su i k nama: pregledali su knjige, raspitivali se o svakom naem gostu." "to si im rekla o meni? Jesi li rekla da emo se vjenati?" "Ba si simpatian. Ne, to mi nije bilo ni na kraj pameti. Navodno su bili priveli Muhtara i premlatili ga. Kasnije je puten." "Po meni ti je poslao poruku: spreman je sve uiniti da bi te ponovno oenio. Neopisivo se kaje to te je prisiljavao da se pokrije." "On mi to ionako svaki dan govori", odgovorila je. "Sto si radio nakon to te je policija pustila?"

"Hodao po gradu...", rekao je Ka. Zastao je, neodluan. "Da? Hajde, reci." "Odveli su me k Modrom. To ne smijem nikome rei." "I ne smije", odgovorila je. "A ne smije ni njemu priati o nama ili o naem ocu." "Poznaje ga?" "Muhtar je svojedobno njime bio oduevljen, dolazio nam je i u kuu. Ali kad se Muhtar priklonio umjerenijem, demokratskom islamizmu. udaljio se od njega." "Kae da je ovamo doao zbog djevojaka samoubojica." "Treba ga se bojati, i kloniti ga se", rekla je. "Gotovo je sigurno da policija prislukuje njegovo sklonite." "Zato ga onda ne uhite?" "ekaju pravi trenutak." "Pobjegnimo iz ovoga grada, nas dvoje", rekao je Ka. U njemu je rastao osjeaj koji mu se znao javljati tijekom djeakih i mladenakih godina: bio je to strah, strah od nadolazee nesree i beznaa. Da ta nesrea ne bi bila prevelika, poelio je, uznemiren, sreu to prije privesti kraju. Zato je, vie zbog nemira, a manje iz ljubavi, Svilu zagrlio; mislio je da e ga ona odgurnuti i tako odagnati mogunost bilo kakvog zbliavanja pa e tako i njemu biti lake: umjesto nezasluene sree dobit e samo zaslueno ponienje. Dogodilo se, meutim, neto posve drugo. I Svila je njega zagrlila. Poljubili su se, uivajui u zagrljaju, i spustili se na krevet. Ka je bio toliko uzbuen da je ne samo zaboravio beznae koje je netom prije osjeao, nego je, posve suprotno, s bezgraninom eljom i optimizmom poeo zamiljati kako jedno drugo razodijevaju da bi dugo, dugo vodili ljubav. No, Svila je ustala. "Lijepo je biti s tobom, i ja bih voljela s tobom voditi ljubav, ali ve tri godine nisam bila ni s kim; nisam spremna za to", rekla je. Nisam ni ja ve etiri godine, rekao je Ka u sebi. Osjetio je da mu je Svila to proitala s lica. "ak i da sam spremna", nastavila je Svila, "ne bih mogla biti s nekime dok mi je otac ovako blizu, u istoj kui." "Zar tvoj otac mora biti izvan hotela da bi se svukla i spavala sa mnom?" upita Ka. "Da. A on vrlo rijetko izlazi iz hotela. Ne voli snjene ulice ovoga grada." "Dobro. Onda sad neemo voditi ljubav, ali emo se jo malo ljubiti", predloi Ka. "Moe." Nagnula se do Kaa koji je sjedio na rubu kreveta te ga, ne doputajui mu da joj se priblii, dugo i ozbiljno ljubila. "Da ti proitam pjesmu", rekao je Ka vidjevi da je ljubljenju kraj. "Zanima te?" "Proitaj prvo ovo pismo; na vratima ga je ostavio neki mladi ovjek." Ka je otvorio pismo i naglas proitao: Cijenjeni gospodine Ka-efendija. dragi sine. Ako mi ne prilii da Vas zovem sinom, molim za ispriku. Prole sam Vas noi vidio u snu. U snu mije padao snijeg, a svaka je njegova pahulja svijetu donosila neopisivu svjetlost. Razmiljao sam kakav bi to bio znak, kadli ovoga popodneva isti takav snijeg poe prolijetati pred mojim prozorom. Proli ste pokraj vrata naeg skromnog doma, u Ulici Bajtarhane, broj IX. Cijenjeni Muhtar-efendija kojega je Allah Uzvieni stavio na kunju kazivao mi je o znaenju koje Vi pridajete ovome snijegu. Mi smo putnici na istome putu. Oekujem Vas, cijenjeni. Potpis: Saadetin Devber. "ejh Saadetin", rekla je Svila. "Odmah poi k njemu. A naveer doi na veeru s nama i naim ocem."

"Zato se moram susresti sa svim luacima ovoga grada?" "Rekla sam ti da se Modrog treba bojati, nemoj ga odmah proglaavati luakom. A ejh je lukav, i nije glup." "Najradije bih ih sve zaboravio. Da ti sad proitam pjesmu?" "Proitaj." Ka je sjeo za maleni stoli i poeo itati uzbuenim, ali i samouvjerenim glasom. Ubrzo je zastao. "Prijei ovamo", rekao je Svili. "Hou ti vidjeti lice dok itam." Ponovno je poeo itati, pogledavajui Svilu krajikom oka. "Je li lijepa?" pitao je malo potom. "Da, lijepa je!" odgovorila je Svila. Nakon nekoliko redaka, ponovno ju je pitao je li lijepa. "Lijepa je", rekla je Svila. "Zato je lijepa?" pitao ju je dovrivi pjesmu. "Ne znam", odgovorila je. "Ali jako je lijepa." "Zar ti Muhtar nikada nije ovako itao svoje pjesme?" "Nije." Ka je, uzbuen, ponovno proitao pjesmu i opet na istim mjestima pitao je li lijepa. Nekoliko je puta zastao s rijeima: "Jako je lijepa, zar ne?" "Da, veoma lijepa", odgovarala je Svila. Ka je bio toliko sretan da mu se inilo da i sam iri sreu oko sebe (u jednoj od svojih ranih pjesama takvo je neto bio napisao o jednom djetetu); bio je jo sretniji kad je zapazio kako se dio te sree odsijava na Svili. Povinuvi se pravilima "bezgravitacijskog vremena", jo ju je jednom zagrlio, ali ga je ona njeno odgurnula. "Sluaj me sad: odmah poi k ejhu efendiji. On je ovdje veoma vana osoba, vaniji je nego to misli: jako mnogo ljudi ovoga grada odlazi k njemu, ak i laici. Pria se da ga posjeuje i zapovjednik divizije, i valijina ena; i meu bogataima i vojskom ima mnotvo poklonika. On je na strani drave. Kad je rekao da se pokrivene studentice na predavanjima trebaju otkrivati, pristae Stranke blagostanja nisu se usudile ni pisnuti. Ako te u mjestu kao to je Kars po/ove jedna tako uvaena osoba, to se ne odbija." "Jesi li ti poslala k njemu sirotog Muhtara?" "to ti je? Misli da e ejh u tebi otkriti bogobojaznost pa te zastraiti i privesti vjeri?" "Trenutno sam veoma sretan, vjera mi uope nije potrebna", rekao je Ka. "Ionako nisam zbog toga doao u Tursku. Samo me jedna stvar moe odvesti onamo: tvoja ljubav... Hoemo li se nas dvoje vjenati?" Svila je sjela na rub kreveta. "Idi k njemu ako je tako", rekla je. Pogledala je Kaa tajanstvenim i toplim oima. "Ali uvaj se. Kad kod nekoga treba nai slabu i lomljivu toku pa mu se uvui u duu poput dina - tu nitko nije spretniji od ejha." "to e mi napraviti?" "Razgovarat e s tobom, a onda se odjednom prostrti po podu. Tvrdit e da se u tvojim - zapravo posve banalnim - rijeima skriva golema mudrost. Proglasit e te pravim, istinskim ovjekom. Neki ljudi ak prvo pomisle da im se on u tim trenucima ruga! Ali upravo se u tome skriva posebna mo Njegove Ekscelencije ejha. To e izvesti tako da e ti doista povjerovati da on vjeruje - i to svim srcem - u tvoju mudrost. Ponaat e se kao da u tebi ivi netko mnogo uzvieniji od tebe samoga. Nakon nekog vremena i tebi e se otvoriti oi za tu skrivenu ljepotu; budui da je sam nikada ranije nisi zapazio, pomislit e da se radi o Allahovoj ljepoti, pa e i sam biti sretan. Shvatit e da je, nakon to si je spoznao, i svijet lijep. A onoga tko te je toj srei priveo - dakle, ejha efendiju - njega e zavoljeti. Tijekom itavog tog obrata, krajiak tvoje svijesti aputat e ti kako je sve to zapravo samo ejhova igra i kako si ti zapravo jedna bijedna, bezvrijedna budala. No, ako je suditi po onome to se dogodilo Muhtaru, vie nee imati snage povjerovati u svoju bezvrijednu i jadnu

stranu. Toliko si bijedan i nesretan da e povjerovati kako te samo Allah moe spasiti. Tvoj e se um - i ne slutei za im udi tvoja dua - prvo malko opirati. Tako e, eto, na kraju, krenuti putem kojim te je uputio ejh jer e shvatiti da jedino tako na ovome svijetu moe preivjeti. Uvjeriti bijednika koji se nae pred njim da je puno vredniji nego to doista jest - to je najvee umijee uzvienog ejha efendije. Jer veina mukaraca u Karsu jako dobro zna da u itavoj Turskoj nee nai nikoga tko bi bio bjedniji, siromaniji ili neuspjeniji od njih. Na taj nain prvo pone vjerovati u ejha, a onda se prikloni islamu, vjeri koju si, stjecajem okolnosti, zapustio. A sve to zapravo i nije tako loe. kako tvrde laiki intelektualci ili oni koji stvar promatraju iz Njemake. Postane. naprosto, jednak ostalima, pomijea se s narodom i - bude sretan, makar i nakratko." "Ja nisam nesretan", rekao je Ka. "Ovdanji su ljudi toliko nesretni da zapravo i nisu nesretni. Imaju neke svoje nade i utjehe, i dre ih se kao slijepi. Nema ovdje onakvih bezbonika zafrkanata kakve e nai u Istanbulu. Ovdje su stvari mnogo jednostavnije." "Idem sad, samo zato to ti to eli. Gdje je ono bila Ulica Bajtarhane?... Koliko se dugo trebam zadrati kod njega?" "Ostani sve dok ti ne lakne", odgovorila je Svila. "I ne boj se povjerovati!" Pomogla je Kau navui kaput. "Kako stoji sa znanjem o islamu, je li ti jo uvijek svjee?" upitala ga je. "Sjea li se molitava koje si nauio u osnovnoj koli? Nemoj se osramotiti." "Kad sam bio dijete, naa me je sluavka znala voditi u damiju Te-vikiju", odgovorio je Ka. "Ila je tamo manje zbog molitve, a vie da bi se vidjela s drugim sluavkama. Dok bi one avrljale ekajui vrijeme namaza, ja bih se s drugom djecom kotrljao i prekobacivao po tepisima. U koli sam itavu Fatihu nauio napamet; elio sam se dopasti uitelju koji nas je poduavao amarajui nas, ili nam je, drei nas za kosu, udarao glavom o drvenu klupu na kojoj bi bila rastvorena vjerska itanka. U koli sam nauio sve to se trebalo znati o islamu, ali sam sve i zaboravio. ini mi se da je jedino to danas znam o islamu film 'Poziv" s Anthonyjem Quinnom u glavnoj ulozi", rekao je sa smijekom. "Nedavno su ga bili dali na jednom turskom programu u Njemakoj; na njemakom, iz nekog razloga. Veeras si ovdje, zar ne?" "Jesam." "Htio bih ti, zna, jo jedanput proitati svoju pjesmu", rekao je gurajui biljenicu u dep kaputa. "Sto kae, je li lijepa?" "Veoma je lijepa, zaista." "to je u njoj lijepo?" "Ne znam, ali ba je lijepa", rekla je Svila te otvorila vrata i krenula. Ka ju je na brzinu zagrlio i poljubio u usta.

11. Zar u Europi postoji neki drugi Allah? Ka i sejb efendija IMA onih koji su vidjeli Kaa kako je iziavi iz hotela odjurio prema Ulici Bajtarhane, pod snijegom i propagandnim prei/bornim zastavicama. Toliko je bio sretan da su se u kinu njegove mate - ba kao za najsretnijih trenutaka njegova djetinjstva - poela istovremeno vrtjeti dva filma. U prvome je negdje u Njemakoj - ali ne u svojoj kui u Frankfurtu - vodio ljubav sa Svilom. Taj je film iao bez prekida, mada je mjesto radnje povremeno bivala njegova hotelska soba u Karsu. Na drugome zamiljenom platnu vrtjele su se rijei i ideje vezane uz dva zadnja stiha pjesme "Snijeg". U gostionicu Zeleni zaviaj uao je prvo samo da bi pitao za adresu. Potom je, inspiriran redom boca na polici objeenoj pokraj Ataturkove slike i snjenih vicarskih pejzaa, sjeo za jedan stol te s odlunou ovjeka u velikoj urbi naruio duplu rakiju, sir i leblebije. Televizijski voditelj je s ekrana poruivao da su unato gustome snijegu sve pripreme za prvi izvanstudijski prijenos u povijesti Karsa pri kraju, te iznio nekoliko saetih vijesti o lokalnim i nacionalnim zbivanjima. Zamjenik valije bio je nazvao televiziju i zabranio im da govore o ubojstvu direktora Pedagokog instituta, rekao je voditelj; uinio je to u ime mira i spreavanja moguih sukoba. Razmiljajui o svemu tome, Ka je iskapio dvije duple rakije. Nakon to je popio i treu, trebalo mu je etiri minute hoda da se nade pred tekijskim vratima; otvorio ih je netko odo/.gor, automatski. Dok se penjao strmim stepenicama, sjetio se Muhtarove pjesme "Stubite" koja mu je jo uvijek bila u depu kaputa. Bio je uvjeren da e sve biti u redu. ali se osjeao poput djeteta koje se trese od straha dok ga uvode u lijeniku ordinaciju mada je sigurno da nee dobiti injekciju. Kad je stigao gore, pokajao se to je doao: tri rakije nisu bile dovoljne da prevlada strah. ejh je osjetio taj njegov strah im ga je pogledao. A i Ka je shvatio da ga je ejh proitao. Ali taj je ovjek imao takvo neto da se Ka nije posramio svoga straha. Na zidu predvorja do kojega je vodilo stubite visjelo je zrcalo s izrezbarenim okvirom od orahovine. Sejha efendiju prvo je ugledao u tome zrcalu. Prostorija je bila puna kao ipak, zagrijala se dahom i toplinom ljudskih tijela. Ka se naprosto zatekao kako ljubi ejhovu ruku: sve se to dogodilo u tren oka, nije stigao pogledati ni prostoriju ni svjetinu koja ju je popunila. A bilo je ondje vie od dvadesetak ljudi, okupljenih da bi sudjelovali u jednostavnom obredu koji se obino odravao utorkom, da bi posluali ejhov govor i izloili mu svoje nevolje. Ti su ljudi znali kolika je srea nai se u blizini uzvienog ejha kad god bi im se za to pruila prilika... Nekolicina njih bijahu posjednici sa stoarskih planinskih selita, a petorica-estorica zanatlije i vlasnici ajana: naao se ondje i napola paraliziran mladac, pa razrok upravitelj neke autobusne agencije zajedno sa svojim vremenim prijateljem, pa noni uvar elektrine centrale, vratar karske bolnice s etrdesetogodinjim staem i jo nekoliko osoba... Nakon to je s Kaova lica proitao sve njegove nedoumice, i to jednu po jednu, ejh mu je s velikom pompom poljubio ruku. Uinio je to s mnogo potovanja, ali u isto vrijeme i tako da je izgledalo kao da ljubi draesnu ruicu malena djeteta. Ka se zaudio, mada je poprilino sigurno znao da e se to dogoditi. Svi su pogledi bili uprti u njih; razgovarali su svjesni da ih svi posjetitelji pomno sluaju. "Blagoslovio te Allah jer se nisi ogluio na moj poziv", zapoeo je ejh. "Vidio sam te u snu. Padao je snijeg."

"1 ja sam vas vidio u snu, uzvieni efendijo", odgovorio je Ka. "Doao sam ovamo da bih naao sreu." "Svima nam je drago to si sreu naao doavi u na grad", rekao je ejh. "Ovo mjesto, ovaj grad, ova kua... bojim ih se", rekao je Ka. "Jer svi ste mi vi nekako potpuno strani. Uvijek sam se uasavao ovakvih stvari. Nikada nisam elio poljubiti neiju ruku, niti sam htio da netko poljubi moju." "Naem bratu Muhtaru otkrio si ljepotu svoje due", nije se dao smesti ejh. "Reci nam, na to te ono podsjea ovaj berietni snijeg?" U tom je trenu Ka primijetio ovjeka koji je sjedio na desnom rubu ejhove prostirke: bio je to Muhtar. Imao je flastere na elu i nosu. Da bi prikrio podljeve oko oiju, stavio je tamne naoale irokih okvira, onakve kakve nose starci oslijepjeli od boginja. Kau se smjekao, ali uope nije izgledao prijateljski. "Snijeg me je podsjetio na Allaha", rekao je Ka. "I na to koliko je ovaj svijet lijep, i kako je ivot zapravo velika srea." Kad je zautio, zapazio je svoj odraz u oima svih ljudi u toj prostoriji. Zapazio je i da je ejh zadovoljan i to ga je poelo ivcirati. "Zato ste me pozvali ovamo?" rekao je. "Kako te ne bismo pozvali?!" odgovorio je ejh. "Nakon svega onoga to nam je rekao gospodin Muhtar, pomislili smo da trai prijatelje pred kojima e moi otvoriti svoje srce i otvoreno porazgovarati..." Ta razgovarajmo, ako je tako", odgovorio je Ka. "Ja sam se prije nego to sam doao ovamo toliko bojao da sam iskapio tri ae rakije." "Zato nas se bojite", rekao je ejh te, pravei se iznenaenim, irom otvorio oi. Bio je to punaan, simpatian ovjek. Ka je vidio kako mu se i svi oko njega iskreno i srdano smjekaju. "Zar nam neete rei zato nas se bojite?" "Rei u vam, ali, molim vas, nemojte se uvrijediti." "Neemo", odgovorio je ejh. "Izvolite, sjednite pored mene. Za nas je veoma vano da doznamo sve o vaemu strahu." ejhovo je dranje bilo napola ozbiljno, a napola eretsko, kao da je u svakome trenu bio spreman nasmijati svoju drubu. Kau se to dopalo pa je im je sjeo uza nj osjetio kako bi ga volio oponaati. "Uvijek sam elio - i to djetinje dobronamjerno - da ova zemlja napreduje, da se njezini ljudi moderniziraju, da se oslobode...", rekao je Ka. "Ali jednako mi se tako uvijek inilo da se naa vjera tome protivi. Moda sam u krivu. Oprostite mi. A moda sam sad potpuno pijan pa zbog toga to mogu priznati." "Nita, nita, samo vi nastavite." "Odrastao sam u Istanbulu, na Niantau, u mondenoj sredini. elio sam biti poput Europljana. Shvatio sam da se ne moe vjerovati u Allaha koji ene zamata u marame i pokriva im lica i u isto vrijeme pokuavati biti slian Europljanima, pa mi je ivot prolazio daleko od vjere. Doavi u Europu, osjetio sam da postoji Allah posve drugaiji od onoga kojega ovdje propovijedaju bradati i nazadni provincijalci." "Zar u Europi postoji neki drugi Allah?" naali se ejh i potapa ga po leima. "Htio bih Allaha koji nee traiti da izujem cipele kad mu se elim pribliiti, i nee me tjerati da kleknem i ljubim bilo iju ruku. Allaha koji e razumjeti moju samou." "Allah je jedan", odgovorio je ejh. "Sve vidi i sve razumije. Pa i tvoju samou. Da si mu vjerovao i da si znao da on gleda tvoju samou, nikada se ne bi osjetio usamljenim." "Upravo tako, Uzviena Ekscelencijo", odgovorio je Ka zapazivi kako se zapravo obraa svima u sobi. "Usamljen sam pa ne mogu vjerovati u Allaha, a budui da u Njega ne vjerujem, ne mogu se osloboditi usamljenosti. to mi je initi?" Iako je bio pijan i iznenaujue zadovoljan jer je sve to mu je bilo na umu uspio

izgovoriti pred pravim ejhom, jednim je dijelom bio savreno svjestan da je zalutao u opasno podruje. Zato se i prepao ejhove utnje. "eli li doista savjet od mene?" odgovorio je ejh. "Svi smo mi za vas ti bradati, zaostali provincijalci, kako si rekao. Brade jo i moemo obrijati, ali - za na provincijalizam nema lijeka." "I ja sam provincijalac, i htio bih to biti jo i vie: elio bih se zavui u najudaljeniji kutak ovoga svijeta dok nad njim pada snijeg, i biti od svih zaboravljen...", odgovori Ka i ponovno poljubi ejhovu ruku. Zadovoljan je primijetio kako mu to nije nimalo teko palo. Ipak, bio je svjestan kako jo uvijek eli biti zapadnjak, posve drugaiji od svih ondje prisutnih, i kako - zbog situacije u kojoj se naao - samoga sebe poniava. "Nemojte se ljutiti, pio sam prije nego to sam doao ovamo", rekao je ponovno. "Osjeao sam krivnju zato to sam cijeloga ivota odbijao vjerovati u Allaha siromanih, u Allaha u kojega vjeruju pokrivene tetke i amide s tespihom u ruci. Moja je nevjera jednim dijelom imala veze s ponosom. Ali sad bih htio vjerovati u Allaha koji ovome lijepom snijegu daje da pada. Postoji Allah koji pomno oslukuje skrivenu simetriju ovoga svijeta, Allah koji ovjeka moe uiniti civiliziranijim i profinjenijim." "Naravno da postoji, sinko". odgovori ejh. "Ali On nije ovdje, taj Allah nije medu vama. On je vani, u snijegu to pada nad ovom praznom noi, nad tamom i izopenikim srcima." "Ako misli da e Ga sam nai, a ti poi: neka ti snijeg u nonoj tami srce ispuni Allahovom ljubavlju. Ne daj da ti mi budemo prepreka na tome putu. Ali, upamti jedno: samoivi i gordi sebinjaci ostaju sami. Allah uznositc ne voli. Sejtan je protjeran iz denneta jer je bio ponosan." Kaa je ponovno spopao strah, strah kojega e se kasnije sramiti. Nikako mu se nije dopadalo ni ono to e se o njemu vjerojatno govoriti ako tu prostoriju napusti. "to da uinim, Uzviena Ekscelencijo?" Htio mu je ponovno poljubiti ruku, ali je odustao. utio je kako su njegovo pijanstvo i samoponiavanje svakome oiti. "elio bih vjerovati u vaeg Allaha i biti samo obian sunarodnjak poput vas, ali me onaj zapadnjak u meni zbunjuje." "Ve je i ovolika tvoja dobronamjernost dobar poetak", odgovori mu ejh. "Prvo naui biti ponizan." "to trebam uiniti da bih to nauio?" upita ga Ka. U njemu je ponovno ivnuo ejtan podrugljivac. "Svaku veer svatko tko je eljan razgovora sjeda tu na rub prostirke kamo sam i tebe posjeo", odgovori mu ejh. "Svi smo mi ovdje braa." Kau je tek tada sinulo da je itava ta skupina na stolicama i minderima zapravo u redu da bi sjela na rub ejhove prostirke. Naslutio je da ejh do toga reda dri vie negoli do sebe samoga i bilo mu je jasno da e najbolje postupiti ako on, kao Europljanin, ode na kraj reda i strpljivo saeka. Poljubivi jo jedanput ejhovu ruku, spustio se na najudaljeniji minder. Kraj njega je sjedio neki veoma draestan ovjek neobino niska rasta sa zlatom presvuenim onjacima, koji je inae bio vlasnik ajane na Inonuovoj aveniji. Taj je ovjek bio toliko nizak, a Ka toliko zbunjen, da je Ka pomislio kako je taj ovjeuljak ejhu vjerojatno doao da mu ovaj nade lijek za njegov nesretno nizak rast. Na Niantau je, kad je Ka bio mali, ivio vrlo elegantan patuljak; svake bi veeri od Cigana na trgu kupovao po struak ljubica ili samo jedan karanfil. Siuni mu je ovjek ispripovjedio kako ga je toga dana vidio dok je prolazio pokraj njegove ajane, mada, naalost, nije svratio, ali e ga zato oekivati sljedeega dana. Uto se razgovoru pridruio i razroki upravitelj autobusne agencije; apnuo im je kako je i on svojevremeno bio veoma nesretan i to zbog jedne djevojke: zbog toga se odao piu i

toliko se uzgoropadio da ni Allaha nije priznavao, ali se kasnije sve to preboljelo i zaboravilo, kao rukom odneseno. Prije nego to je Ka uspio pitati je li se na koncu tom djevojkom oenio, zrikavi je upravitelj dodao: "Shvatio sam da ta djevojka nije bila po mojoj mjeri." Kasnije je ejh rekao nekoliko rijei protiv samoubojstva. Svi su ga sluali bez rijei, kimajui samo povremeno glavom u znak povlaivanja, a naa tri junaka nastavila su s doaptavanjem: "Postoji i druga vrsta samoubojstva", rekao je ovjeuljak, "ali ga drava ne eli otvoreno priznati da nas ne bi obeshrabrila - jednako kao to nam ni u vremenskoj prognozi nikada ne najave nadolazeu hladnou. Radi se o tome da mlade djevojke udaju za ostarjele slubenike samo radi novca, iako ih one ne vole." Upravitelj autobusne agencije na to nastavi: "Ni mene moja u poetku uope nije voljela; mislim, kad me je tek upoznala." Kao dodatne razloge samoubojstava pobrojali su nezaposlenost, skupou, nemoral i nedostatnu vjeru. Ka je svemu reenome davao za pravo, ali je zbog toga samoga sebe smatrao dvolinim. Starac koji je doao s razrokim upraviteljem poeo je kunjati pa ga je ovaj probudio. Nastala je duga tiina, i Ka je osjetio kako se u njemu iri mir: bili su toliko daleko od sredita svijeta, toliko neizrecivo daleko da nikome ne bi ni na kraj pameti bilo da zaluta medu njih, a ako se tome doda i arolija pahuljica koje su izgledale kao da lebde ne padajui na zemlju, ovjeku se nametala pomisao da se naao u vremenu i svijetu bez gravitacije. Tad mu je, dok na njega nitko nije obraao panju, dola jo jedna pjesma. Biljenicu je imao uza se: pouen iskustvom prethodne pjesme, svu je panju posvetio glasu koji je u njemu postajao sve glasniji te je u jednom potezu napisao njezinih trideset i est stihova, ne dopustivi da mu ijedan promakne. Misli su mu se jo uvijek maglile od ispijene rakije pa nije bio siguran u njezinu kvalitetu. S novim naletom inspiracije je ustao te je, zamolivi ejha da ga ispria, iziao van i sjeo na strme tekijske stepenice: im je poeo itati novu pjesmu, ustanovio je da je savrena, ba kao i prethodna. Pjesma se temeljila na iskustvima koja je netom proivio: etiri su stiha saimala njegov razgovor s jednim ejhom o Allahovu postojanju, potom je opjevan njegov pokajniki stav pri spomenu "Ailaha siromanih", pa savjeti u vezi sa samoom, skrivenim znaenjem svijeta i ustrojstva ivota; bio je tu i jedan ovjek s pozlaenim zubima te jedan zrikavi ovjek zajedno s uglaenim patuljkom s karanfilom u ruci: sve je to nalo svoje mjesto u njegovoj pjesmi podsjeajui ga na itav njegov ivot. "Sto li je znaenje svega ovoga?" mislio je udei se ljepoti sroenoga. Pjesmu je mogao itati kao da ju je netko drugi napisao, i ba se u tome skrivala njezina ljepota. A budui da ju je smatrao lijepom, divio se i nad onime na emu se temeljila: nad svojim ivotom. to je zapravo toj pjesmi davalo ljepotu? Uto se oglasio automatski sustav kojim se stubite zatvaralo i Ka se naao u mraku, kao u rogu. Napipavi prekida upalio je svjetlo te jo jednom pogledao u biljenicu: tad se sjetio naslova za tu pjesmu. Ponad nje je napisao: "Skrivena simetrija". Kasnije e shvatiti da je brzina kojom se sjetio naslova pjesme dokaz da ni ta pjesma kao ni sve koje e uslijediti - ba kao ni sam svijet - nisu nastale same od sebe; tu e pjesmu smjestiti na prvi izdanak grane Razuma8.

12. Ako Allah ne postoji, kako objasniti patnju siromaha? Nedipova pria o Hidran DOK se kroz snijeg vraao iz tekije u hotel, mislio je kako e uskoro vidjeti Svilu. Na Halid-painoj aveniji zabasao je na predizborni skup Narodne stranke, a kasnije i meu uenike koji su izlazili s pripremnog teaja za prijemni ispit. Razgovarali su o veernjem tv-programu i o tome kako su nasamarili nastavnika kemije, i pri tome se meusobno okrutno zadirkivali ba onako kako smo to i Ka i ja znali initi kad smo bili njihovih godina. Na vratima jedne zgrade ugledao je djevojicu uplakanih oiju i roditelje koji su je drali za ruke: izlazili su iz zubarske ordinacije na gornjem katu. Po njihovoj mu je odjei odmah bilo jasno da mora da jedva spajaju kraj s krajem; ipak, svoju djevojicu, sve svoje blago, nisu odveli u dravnu ordinaciju, nego k privatniku, samo da bi je potedjeli boli. Kroz otvorena vrata duana u kojemu su se prodavale enske arape, konci, bojice, baterije i kasete, svirala je pjesma "Roberta" Peppina di Caprija; nekada ju je kao dijete sluao u automobilu svoga strica kad bi u zimska jutra krenuli u vonju kraj Bospora... Pomislivi kako bi taj nalet dragih uspomena mogao biti predznak nove pjesme, uao je u prvu ajanu, sjeo za jedan prazni stol i izvadio olovku i biljenicu. Poto je s olovkom u ruci neko vrijeme vlanim oima gledao u prazan papir, shvatio je da mu pjesma nee doi, ali jo uvijek nije gubio nadu. ajana je bila dupkom puna studenata i nezaposlenih posjetitelja; po zidovima nisu visjeli samo pejzai sa snijegom pokrivenih vicarskih Alpa, ve i kazalini plakati, karikature i vijesti iz novina, obavijest s popisom uvjeta za sudjelovanje na ispitu za mjesto dravnog slubenika te plan utakmica koje e te godine odigrati Karssport. Uz odigrane utakmice raznobojnim su olovkama bili zabiljeeni rezultati: veina ih je zavrila porazima. Uz utakmicu s Erzurumsportom (koja je takoer zavrila porazom, 6:1), neka je ruka bila zapisala stihove koje e Ka bez ijedne izmjene sljedeega dana u ajani Sretna braa unijeti u svoju pjesmu "itavo ovjeanstvo i zvijezde". Ti su stihovi ili ovako: Da nam se majka iz denneta vrati i zagrli nas sad. Daje i otac na okrutni bar jednu veer bez batina ostavi tad. Nita to ne vrijedi: govno tt se i dalje ledi. Dub ti i dalje sahne, nema nade! Povuci vodu nek' nosi onog tko je u tebi, Karse grade! Dok je sav razdragan tu pjesmicu zapisivao u biljenicu, iz stranjeg dijela ajane priao mu je Nedip s tako veselim izrazom lica kakvomu se Ka od njega nikada ne bi nadao. "Jako mi je drago to te vidim", rekao je. "Pie pjesmu? Ispriavam ti se u ime svojih prijatelja koji su te proglasili ateistom. Prvi put u ivotu vidjeli su nekoga tko je ateist. Ali ti zapravo i ne moe biti ateist; dobar si ovjek." Rekao mu je i jo nekoliko reenica koje Ka u poetku nije mogao povezati: s prijateljima je pobjegao iz kole jer su te veeri eljeli u kazalite; namjeravaju zauzeti mjesta u stranjim redovima jer e se predstava prenositi uivo, a oni, naravno, ne ele da ih ravnatelj kole "registrira". Veoma je sretan to je markirao. S prijateljima e se nai u Narodnom kazalitu. uli su da e Ka ondje proitati svoju pjesmu. U Karsu svi piu pjesme, ali Ka je u

njegovu ivotu prvi pjesnik kojega je upoznao, a da su mu pjesme objavljene. Volio bi ga poastiti ajem. Ka je odgovorio da uri. "Ako je tako, pitao bih te jo samo jedno pitanje, i to e biti posljednje", rekao je Nedip. "Samo, ja te ne elim uvrijediti, kako su to pokuali moji prijatelji. Neto me jako zanima." "Dobro." Prvo je nervoznim rukama zapalio cigaretu. "Ako nema Allaha, znai da nema ni denneta. A u tom sluaju milijuni ljudi kojima je ivot proao u neimatini, bijedi i ponienjima, nee ak moi ni zavriti u dennetu. Ako je tako, to je smisao neopisivih patnji koje podnose siromasi? Zbog ega ivimo i zato uzalud trpimo ovoliku patnju?" "Postoji Allah. I dennet postoji." "Ne, to sad govori da bi me utjeio i zato to nas ali. Kad se vrati u Njemaku, opet e kao i prije poeti misliti da Allah ne postoji." "Sad sam po prvi put, nakon nebrojenih godina, veoma sretan", odgovorio je Ka. "Zato ne bih i ja vjerovao u ono u to ti vjeruje?" "Zato to si ti istanbulski buruj", odgovorio je Nedip. "Oni nikada nee moi vjerovati u Allaha. Vjeruju u ono u to vjeruju Europljani i zato se dre boljima od obinog naroda." "U Istanbulu sam moda i bio buruj", odgovorio je Ka. "A u Njemakoj sam bio bezvrijedni jadnik, nitko i nita. Bilo mi je neizrecivo teko." Kad su se nato Nedipove lijepe oi zamaglile, Ka je znao da mladi u svojoj glavi pokuava preispitati i shvatiti njegovo stanje. "Ako je tako, zato si uvrijedio dravu i pobjegao u Njemaku?" rekao je. Vidio je da se Ka snudio pa je dodao: "Ma nema veze! Bilo kako bilo, da sam ja bogat, stidio bih se svoga stanja i jo bih vie vjerovao u Allaha." "Jednog emo dana svi biti bogati, inallah", rekao je Ka. "Misli da su moja razmiljanja jednostavna, ali nita nije toliko jednostavno koliko ti misli, pa ni moje misli. Ni ja nisam jednostavan, i uope ne elim biti bogat. elio bih biti pjesnik, pisac. Piem znanstveno-fantastini roman. Moda e biti objavljen u jednim gradskim novinama, u Koplju, ali ne bih htio da mi se roman pojavi u novinama koje se prodaju u sedamdeset pet primjeraka, nego u istanbulskim novinama koje se prodaju na tisue. Imam kod sebe saetak tog romana. Ako ti ga proitam, bi li mogao procijeniti hou li ga moi objaviti u Istanbulu?" Ka je pogledao na sat. "Jako je kratak", rekao je Nedip. Istoga asa nestade struje i itav Kars potonu u tamu. Nedip je u svjetlu pei otrao do anka i uzeo svijeu, zapalio je, nakapao voska na tanjuri i zalijepio je te stavio na stol. Iz depa je izvukao nekoliko zguvanih papira; dok ih je itao, glas mu je drhtao i nekoliko se puta zagrcnuo. Godine 3579. na danas jo nepoznatom planetu Gazali ivjeli su veoma bogati ljudi; ivot im je bio mnogo ugodniji nego to je na, ali - suprotno stavovima materijalistikih uenjaka-Gazalijci nisu zanemarili duhovnu stranu ivota zato to su se obogatili. tovie, svi stanovnici Gazalija bili su veoma zainteresirani za pitanja kao to su postojanje i nitavilo, ovjek i svijet te Allah i njegovi robovi. Zbog toga su u najskrivenijem kutku toga crvenog planeta ustanovili Uilite za islamske znanosti i propovjednitvo na kojemu su studirali najbistriji i najmarljiviji studenti. Eto, na tom su uilitu studirala i dva nerazdvojna prijatelja. Inspirirani knjigom Nedipa Fazila napisanom 1600 godina ranije, ali jo uvijek toliko zanimljivom da je bez zadrke

mogla konkurirati njima najdraim suvremenim knjigama o odnosima Istoka i Zapada, ta su dva druga uzela nadimke Nedip i Fazil. Knjigu Veliki Istok, najvee djelo tog velikog majstora, proitali su nebrojeno puta; nou bi se pak, skrivajui se od ostalih, sastajali na Fazilovu leaju koji je bio najvii u njihovoj spavaonici te bi, leei jedan pokraj drugoga pod istim jorganom, gledali kako se pahuljice sputaju na kristalni krov da bi ondje zauvijek nestale. Svaku bi od njih usporeivali s ne-stalim planetima te jedan drugom na uho aputali svoja razmiljanja o smislu ivota i o svemu onome to planiraju raditi u budunosti. Dugo su zlonamjerni zlikovci neumjesnim alama uzaludno pokuavali naruiti njihovo prijateljstvo. Jednoga se dana, ipak, i nad to prijateljstvo nadvila sjena. Dogodilo se, naime, da su se oba prijatelja zaljubila u istu djevojku, djevicu po imenu Hidran koja se teleportirala u isti taj grad. Doznali su da je djevojin otac ateist, ali to ni za trun nije obezvrijedilo njihovu beznadnu ljubav, nego im je, tovie, samo jo jae rasplamsalo strast. Odmah su shvatili da na crvenom planetu vie nema dovoljno mjesta za obojicu i da e jedan od njih morati umrijeti. Stoga su si, prije svega, obeali sljedee: koji god da od njih dvojice prvi umre, vratit e se s drugoga svijeta nakon to ondje provede neko vrijeme - ne gledajui na to kolike e ih svjetlosne godine dijeliti - te e onome koji ostane na ovome svijetu donijeti vijesti o ivotu nakon smrti, temi koja ih najvie zanima. Nikako se nisu mogli dogovoriti koji e od njih i na koji nain umrijeti jer su obojica znala da je najvea srea rtvovati svoj ivot za prijateljevu sreu. Ako bi, primjerice, jedan od njih, recimo Fazil. predloio da gole ruke stave u utinice, Nedip bi znao da je to samo lukav trik jer bi u njegovoj utinici napon bio preslab. Nakon mnogih i mnogih mjeseci nedoumica i oklijevanja, za obojicu veoma bolnih, jedna je no njihovu patnju privela kraju: te se noi Nedip vratio iz veernje kole da bi prijatelja naao na njegovu leaju nemilosrdno izreetanoga. Sljedee je godine Nedip oenio Hidran; prve brane noi povjerio joj je to se dogovorio sa svojim prijateljem i obavijestio je kako e se, prema tome. Fazilov duh jednoga dana pojaviti pred njima. A Hidran je njemu priznala kako je zapravo bila zaljubljena u Fazila, kako je nakon njegove smrti toliko plakala da su joj oi prokrvarile i kako se za njega udala samo zato to je Fazilov prijatelj i to mu veoma nalikuje. Zbog toga i nisu vodili ljubav, nego su jedno drugome zabranili zbliavanje sve dok se Fazil ne vrati. No kako su godine prolazile, prvo su im se due, a kasnije i tijela, poele meusobno privlaiti. Jedne se veeri - a bili su tad u malenome zemaljskom gradu Karsu kamo su bili teleportirani radi inspekcije - nisu uspjeli suzdrati te su cijelu no vodili ljubav. inilo se da su poeli zaboravljati Pazila, koji im je sve dotada savjest muio poput zubobolje i nikako ih nije ostavljao na miru. Moda bi ga bili i posvema zaboravili da se u njihovim srcima nije javio osjeaj krivnje, osjeaj kojega su se bojali. I tako su se jedne noi oboje u isti as uspravili u krevetu: oboje ih je bio probudio strah i neki nov, nepoznat osjeaj. Televizor nasuprot njihovu krevetu uto je sam od sebe zasvijetlio i na ekranu se pojavio Fazilov lik, blistav i proziran. Na elu i ispod donje usne jo je uvijek imao krvave rane od metaka, svjee kao onoga dana kad je ubijen. "Ne mogu vie izdrati patnje'', rekao je. "Na drugom svijetu nije ostalo nijedno mjesto koje nisam posjetio, nijedan kutak koji nisam vidio. (Ta u njegova putovanja opisati sa svim pojedinostima, prema Gazaliju i lbn Arabiju, dodao je Nedip.) Allahovi meleci susretali su me s najsrdanijim rijeima, dospio sam do mjesta na koja nitko nije stigao i vidio kako se strahovito mue ateisti s kravatama i umiljeni bijednici koji su se za ivota izrugivali onome u to narod vjeruje, ali ipak nikako

nisam mogao biti sretan: misli su mi cijelo vrijeme bile tu, uz vas." Dvoje suprunika nesretnu je utvaru slualo bez rijei, tresui se od straha. "Ono zbog ega sam godinama bio nesretan nije bila pomisao na to da e doi as kada u vas vidjeti onako sretne kao one noi. Naprotiv, Nedipu sam uvijek elio sreu, vie nego i sebi samome. A budui da smo se toliko voljeli, nikako nismo mogli ubiti ni jedan drugoga, ni sebe same. Obojica smo vie cijenili ivot onoga drugoga i zbog toga smo obojica, inilo se, dobili tit besmrtnosti. Kako je to bio divan osjeaj! Ipak, trenutak moje smrti bio mi je dokaz da sam, bezgranino vjerujui tome osjeaju, pogrijeio." "Nisi", zavapio je Nedip. "Nikada svoj ivot nisam cijenio vie od tvojega!" "Da je to istina, ja nikada ne bih umro", rekao je Fazilov duh. "A ni ti ne bi oenio lijepu Hidran. Umro sam zbog toga to si ti potajno, skrivajui to ak i od sebe, elio da umrem." Nedip se ponovno odluno usprotivio, ali ga utvara nije htjela sluati. "Na drugom me svijetu nije muila samo slutnja da si ti moju smrt elio, nego i sumnja da je u moje ubojstvo - kada sam spavajui u tami na svojem leaju okrutno propucan kroz elo i kroz ovo - itekako bio umijean tvoj izdajniki prst; povrh svega, proivljavao sam i strah da si se zdruio s neprijateljima erijata", rekla je prikaza. Nedip je zautio: vie se nije mogao protiviti. "Postoji samo jedan nain na koji u se ja uspjeti osloboditi ove svoje neizdrive patnje i dokopati se denneta, a to je ujedno jedini nain da ti sa sebe spere ovu stranu sumnju", rekla je utvara. "Nadi moga ubojicu, tko god on bio! Prolo je sedam godina i sedam mjeseci, a jo uvijek nije naen nijedan sumnjivac. A svome ubojici, pa ak i onome tko je samo zaelio moju smrt, elim osvetu, i to oko za oko! Sve dok ta hulja ne bude kanjena, neu nai spokoj na ovome svijetu, a ni vi neete imati mira u tom svomu prolaznom postojanju koje nazivate 'pravim svijetom'." Ni mukarac ni ena nisu se usudili rei bilo to. Samo su suznim oima vidjeli kako se utvara izgubila s ekrana. "I onda? to je bilo poslije?" pitao je Ka. "To jo nisam odluio", odgovori Nedip. "Ako napiem ovu priu, to misli, hou li je moi prodati?" Vidio je da je Ka zautio pa je odmah dodao: "Ja piem ono u to vjerujem; u svaki svoj redak vjerujem svim srcem. O emu, po tebi, govori ova pria? to si osjeao dok sam je itao?" "Shvatio sam da svim srcem vjeruje da je ovaj ivot samo priprema za drugi ivot i to me jako potreslo." "Tako je, vjerujem", potvrdi Nedip, uzbuen. "Ali to nije dovoljno. Allah hoe da i na ovome svijetu budemo sretni. A to je tako teko..." Zautjeli su, zamiljeni nad tom tekoom. U tom je trenu dola struja, ali se gosti u ajani nisu ni pomaknuli, kao da su i dalje sjedili u mraku. Televizor nije htio proraditi pa ga je vlasnik ajane poeo udarati akom. "Sjedimo ve dvadeset minuta", rekao je Nedip. "Moji ve sigurno lude od znatielje." "Koji 'tvoji'?" rekao je Ka. "Je li i Fazil medu njima? Jesu li to vaa prava imena?" "Ne, naravno da nisu. Kao i Nedip iz prie, i ja koristim izmiljeno ime. Ali otkud ti sad tolika pitanja, kao da si policajac! to se Fazila tie, on ne ide na takva mjesta", odgovori mu Nedip tajnovitim glasom. "Fazil je medu nama najvei musliman, a ujedno osoba kojoj vjerujem vie nego ikome. Samo, boji se da e si, ako se upetlja u politiku, u policiji navui dosje pa e ga izbaciti iz kole. Ima amidu u Njemakoj i on e ga izvui odavde; a nas se dvojica toliko volimo - kao i oni iz prie - i da jedan

od nas bude ubijen, drugi bi ga osvetio, u to nema sumnje. Mi smo zapravo ak bliskiji od one dvojice iz prie, i koliko god da smo daleko jedan od drugoga, u svakom trenu moemo znati to radi onaj drugi." "I to sad radi Fazil?" "Hmmm", poe Nedip zauzevi neobinu pozu. "ita u spavaonici." "Tko je Hidran?" "I njezino je ime izmiljeno, kao i naa. Ali to si ime nije sama dala, nego je mi tako zovemo. Neki od nas joj stalno piu pisma i pjesme, ali joj ih se ne usude poslati. Ako budem imao ker, elio bih da bude lijepa, pametna i hrabra poput nje. Ona je voa pokrivenih djevojaka: neustraiva je i samosvojna. Zapravo, u poetku je i ona - pod utjecajem svog oca ateista - bila nevjernica; u Istanbulu se navodno bavila manekenstvom, pojavljivala se na televiziji i pokazivala dupe i noge. Ovamo je dola radi snimanja tv-reklame za ampon. U toj reklami ona hoda po Aveniji gazi Ahmeta Muhtar-pae, naoj najsiromanijoj i najprljavijoj, ali i najljepoj ulici; kad pred kamerom zastane, zanosno zamahne glavom i raspusti prekrasnu kestenjastu kosu dugu do pasa tako da se zavijori kao zastava, i kae: 'ak i u prljavtini prelijepoga grada Karsa, moja je kosa uvijek blistava - zahvaljujui Blendaxu! ' Reklama se trebala prikazati cijelome svijetu, to bi znailo da bi nam se cijeli svijet smijao. U to su vrijeme problemi oko pokrivanja na Pedagokom institutu bili tek u zaetku. Dvije djevojke s Instituta vidjele su je na televiziji i prepoznale prema fotografijama iz utog tiska koji je pisao o njezinim sramotnim aferama s bogatim istanbulskim dekima. Kako su te djevojke njome bile potajno oduevljene, pozvale su je na aj. I Hidran se stvarno pojavila, ali onako, iz ale. S djevojkama joj je, meutim, bilo dosadno, pa im je odmah rekla to misli: 'Budui da vam vaa vjera' - da, nije rekla 'naa', nego vaa vjera"! - 'brani otkrivanje kose, a drava vam brani pokrivanje, a vi lijepo napravite kao taj i taj (tu je rekla ime neke strane rock zvijezde): poupajte kosu iz korijena, a u nos stavite eljeznu alkicu! U tom e se sluaju itav svijet za vas zainteresirati!' Nae su djevojke bile u tako jadnom stanju da su se njezinoj ali ak zajedno s njom i nasmijale! Na to se Hidran jo vie okuraila pa im je rekla: 'Skinite sa svojih lijepih glava taj staromodni komad platna!' te ispruila ruku pokuavajui najzbunjenijoj od djevojaka svui maramu: eto. u tom joj se trenu ta ruka ukoila! Odmah se prostrla po podu pred tom djevojkom - a njezin brat ide s nama u razred i glup je da ne moe biti gluplji - i zamolila je da joj oprosti. Sljedeega je dana ponovno dola, pa sljedeeg dana opet, i tako se prikljuila tim djevojkama i vie se nije vratila u Istanbul. Vjeruj mi, ona je posebna ena: zahvaljujui njoj marama je postala politiki barjak potlaenih anadolskih ena!" "Ako je tako, zato u svojoj prii ne kae o njoj nita osim onoga da je djevica?" pitao ga je Ka. "I zato se Nedip i Fazil nisu dosjetili pitati je to ona misli prije nego to su odluili ubijati se zbog nje?" Nastupio je muk; Nedip je svoje prelijepe oi (od kojih e jedno 2 sata i 3 minute kasnije raznijeti metak) okrenuo prema ulici i zamiljeno gledao kako se pahuljice sputaju polako i njeno, poput stihova koji naviru iz tame. "Eno je! To je ona!" "Tko?" "Hidran! Ona na ulici, to je ona!"

13 O svojoj vjeri ne elim raspravljati s jednim ateistom etnja s Kadifom, pod snijegom ULA je. Bila je odjevena u modri ogrta do zemlje; lice su joj zakrivale tamne naoale zbog kojih je izgledala poput kakvog futuristikog junaka. Kosu joj je skrivala posve uobiajena marama, jedna od onakvih kakve je Ka jo od djetinjstva viao na tisuama ena i ni po emu nije podsjeala na simbol politikog islama. Vidjevi da se mlada ena uputila ravno prema njima, Ka je ustao kao uenik kad u razred ude nastavnik. "Ja sam Svilina sestra Kadifa", rekla je ena osmjehnuvi se jedva primjetno. "Svi vas oekuju na veeri. Otac me je poslao da vas dovedem." "Kako ste znali da sam ovdje?" pitao ju je Ka. "Ovdje su svi u svakome trenu o svemu obavijeteni", rekla je, a da se uope nije nasmijala. "Ukoliko se radi o neemu u Karsu, naravno." Na licu joj se pojavio gr; Ka ga uope nije shvatio. "Moj prijatelj pjesnik i romanopisac!" rekao je predstavljajui Nedipa. Odmjerili su se, ali se nisu rukovali. Ka je to protumaio kao napetost. Tek e mnogo kasnije promiljajui iznova te dogaaje shvatiti da "skrivanje ena od mukaraca" ne doputa rukovanje. Nedip je, lica bez kapi krvi, gledao u Kadifu kao da je Hidran, upravo pristigla odnekud iz svemira: njezina pojava i dranje, meutim, bili su toliko obini da se nijedan od mukaraca u dupkom punoj ajani nije ak ni okrenuo da je pogleda. Nije bila ni lijepa kao njezina sestra. No, Ka je ipak bio veoma sretan dok je s njom hodao kroz snijeg na Ataturkovoj aveniji. Mogao je bez imalo ustruavanja pogledavati u njeno lice, manje lijepo od Svilinoga, jednostavnih crta, ali svjee i blistavo; mogao ju je ak gledati u oi, svijetlosmee, poput Svilinih, a da mu se jezik pri tome nije zaplitao. ak je pomislio kako i samim time vara njezinu sestru. Prvo su porazgovarali o meteorologiji i to na nain kakvome se Ka nikako nije nadao. Kadifa je, naime, o toj temi bila obavijetena do najsitnijih detalja, poput staraca ije dane i sate odbrojavaju i odreuju vijesti s radija. Rekla mu je kako e val hladnoga zraka i niskog tlaka koji pristie iz Sibira potrajati jo dva dana, kako se ceste ukoliko se oborine nastave - jo dva dana nee otvoriti i kako je visina snijega na Sarikamiu dostigla 160 centimetara; stanovnici Karsa ne vjeruju prognozi, dodala je, jer je ve javna tajna da dravne slube temperaturu uvijek prikazuju 5-6 stupnjeva viom nego to jest da ne bi obeshrabrile narod (mada pred Kaom nitko nee htjeti govoriti o toj temi). Kad su bile djevojice, u Istanbulu, ona i Svila uvijek su eljele da snijeg nikada ne prestane: snijeg je kod nje uvijek budio misli o ljepoti i kratkoi ivota, i o tome kako su ljudi - unato svim neprijateljstvima - zapravo toliko nalik jedni drugima... Davao joj je i da osjeti koliko su svijet i vrijeme iroki i beskrajni, a ljudski svijet skuen. Zbog toga, mislila je, snijeg ljude okuplja i povezuje: kao da ih, prekrivajui sva neprijateljstva, pohlepu i mrnju, pribliava jedne drugima. Malko su poutjeli. Dok su bez rijei prolazili Avenijom ehida Dengiza Topela u kojoj su svi duani ve bili pozatvarani, nisu vidjeli nikoga ivog. Ka je pomislio kako ga ta etnja kroz snijeg s Kadifom usreuje, ali. jednako toliko, i uznemiruje. Pogled je upravio k svjetlu nekog izloga na kraju ulice, kao da se bojao da e se, ukoliko bude gledao Kadifino lice, i u nju zaljubiti. Je li doista bio zaljubljen u

njezinu sestru.' U njemu je ivjela razumna elja da se ludo zaljubi, toga je bio svjestan. Kad su stigli do kraja ulice, nali su se pred izlogom pivnice na kojemu je na papiru istrgnutom iz biljenice pisalo sljedee: "Povodom veeranje kazaline predstave odgaa se sastanak s kandidatom za predsjednika Stranke nezavisnosti, cijenjenim Zihnijem Sevukom"; do poetka predstave bilo je preostalo jo dvadeset minuta, a iza izloga, u toj uskoj i malenoj pivnici, itava je kazalina druina na elu sa Sunajem Zaimom pohlepno pila. kao da ispija zadnje pie svoga ivota. Meu izbornim plakatima na pivnikom izlogu nalazio se i natpis "ovjek je Allahovo remek-djelo, a samoubojstvo je hula", otisnuto na utom papiru; Ka ga je iskoristio kao dobar povod da Kadifu pita to misli o samoubojstvima. "Sad ve zna dovoljno da bi Tesliminu sudbinu mogao oblikovati u zanimljivu priu, i za Nijemce i za istanbulske novine", odgovorila je jedva guei srdbu. "Tek sad upoznajem Kars", odgovorio je Ka. "A to ga vie upoznajem. Sve mi je jasnije da ovu vau situaciju neu moi objasniti nikome izvana. Ne mogu rei koliko me rastuuje krhkost ivota i uzaludnost pretrpljenih patnji ovdanjih ljudi." "Vjerovati da su patnje uzaludne, to mogu samo ateisti koji patnju nikada nisu osjetili", rekla je Kadifa. "Jer ak i oni ateisti koji su je imali prilike samo i naslutiti, nisu sposobni prebroditi je bez vjere: i oni se, na koncu, priklone vjeri." "Ali Teslimina je patnja bila toliko teka, da je na njezinu vrhuncu poinila samoubojstvo i umrla kao nevjernica", zainatio se Ka ohrabren ispijenim rakijama. "Tono. Ako je Teslima preminula poinivi samoubojstvo, moe se rei da je preminula u grijehu. Dvadeset i deveti ajet sure ene9 posve nedvojbeno zabranjuje samoubojstvo. Pa ipak, injenica da je naa prijateljica digla ruku na sebe i tako u grijehu otila s ovoga svijeta ne moe obezvrijediti ili umanjiti ljubav koju smo prema njoj osjeali; ta ljubav, snana gotovo kao zaljubljenost, jo uvijek plamti u naim srcima." "Hoe rei: nae se srce ne moe odrei te nesretnice, mada je svojim postupkom proklela vjeru?" rekao je Ka, navodei je na zakljuak. "U Ailaha vie ne vjerujemo srcem nego razumom, poput zapadnjaka koji za Njim vie i ne osjeaju potrebu. Jesi li to htjela rei?" "Kur'an asni je Allahova naredba, a Njegove neprijeporne i jasne odredbe nisu neto o emu bi Njegovi robovi mogli raspravljati", odgovori Kadifa samouvjereno. "Jasno da to ne znai da u naoj vjeri nema mjesta za rasprave. No, o svojoj vjeri ne elim razgovarati ni s laikom, a kamo li s ateistom: nemojte se uvrijediti, molim vas." "U pravu ste." "esto mi govorite da sam u pravu; samo, rekla bih da pritom i niste pretjerano iskreni", nasmijala se. "Opet ste u pravu", potvrdio je Ka, a da se nije nasmijao. Neko su vrijeme hodali bez rijei. Bi li se, umjesto u njezinu sestru, mogao zaljubiti u nju? Vjerovao je da ga nikada ne bi mogla privui pokrivena ena, ali se ipak nije mogao suzdrati da se bar nakratko ne prepusti takvim mislima. Kad su zali medu svjetinu na Crnogorskoj aveniji, zapoeo je priu o poeziji da bi jednim nevjetim verbalnim manevrom u razgovor ubacio Nedipa i njegovo bavljenje poezijom te dodao kako u koli za imame i hatibe ima itavu eticu oboavatelja koji joj se klanjaju preimenovanoj u Hidran... Zna li ona uope za sve to? "Kako me zovu?!"

Ka je saeo i ostale prie koje prate pojavu tajnovite Hidran. "Nijedna od tih pria nije istinita", rekla je Kadifa. "1 nikada ih nisam ula od mojih poznanika iz te kole". Nakon nekoliko koraka ipak je, nasmijavi se, dodala: "Ali ula sam i ja tu priu o amponu." Da bi pokazala odakle potjeu sve te prie koje joj se pripisuju, dodala je kako je pokrivenim djevojkama brijanje do glave prvi predloio neki omraeni bogati novinar iz Istanbula: time su trebale privui pa/nju Zapada. "A u svim tim priama tono je samo sljedee: da, kad sam prvi put otila vidjeti se s pokrivenim djevojkama, ila sam samo iz ale. Zapravo, bila sam i znatieljna. Da zakljuimo: otila sam iz zafrkantske znatielje." "A to se kasnije dogodilo?" "Ovamo sam dola zato to sam na prijemnom ispitu dobila mjesto na Pedagokom institutu, a sestra mi je ionako ve ivjela u Karsu. Te su mi djevojke, konano, bile kolegice na godini, a one te - ako i nisi vjernik - pozovu da ih posjeti. ak sam i sa svojim ondanjim stavovima bila zakljuila da su te djevojke u pravu. Roditelji su ih tako odgajali. I drava ih je zapravo podravala jer im je omoguavala vjersko obrazovanje. Godinama su im govorili 'pokrij se', a onda im odjednom poeli govoriti 'otkrij se, drava ti nareuje da se otkrije'. Jednog sam se dana odluila pokriti, i to iz iste politike solidarnosti. S jedne sam se strane bojala toga svog postupka, a s druge ga smatrala smijenim. Moda sam to uinila i zato to sam prava ki svoga oca, opozicijskog ateista i vjeitog neprijatelja drave. Bila sam uvjerena da e to potrajati samo jedan dan: mislila sam da e to biti tek 'izraz slobode', simpatina politika uspomena koje u se godinama kasnije sjeati sa smijehom. Meutim, drava, policija i ovdanje novine su me nakon toga toliko spopali da nije ostalo ni traga ali... Moja zafrkantska 'revolucionarna gesta' postala je toliko ozbiljna da se iz toga vie nisam mogla izvui. Tog dana kad sam se pokrila zavrile smo u zatvoru: optuili su nas da odravamo protest bez dozvole. Da sam sljedeega dana kad sam putena iz zatvora izjavila 'sad je dosta, odustajem, ja zapravo ionako nikada nisam bila vjernica', itav bi mi Kars pljunuo u lice. A sada znam da su svi ti pritisci zapravo bili Allahovi znakovi koji su me doveli na pravi put. I ja sam nekada bila ateist poput tebe; nemoj me tako gledati, izgleda mi kao da me saalijeva!" "Ne gledam te tako." "Gleda me. Ne osjeam se nimalo smjenijom od tebe. Ali ni nita boljom od tebe, imaj to na umu." "to tvoj otac kae na sve ovo?" "Ah, snalazimo se nekako... Ali ini se da e nam s vremenom biti sve tee i toga se jako bojimo jer se jako volimo. Otac je u poetku bio veoma ponosan na mene: kad sam se prvi put pokrila i takva krenula na fakultet, drao se kao da je to nov, poseban oblik pobune. Zastali smo pred majinim zrcalom s okvirom od mjedi: u zrcalu je gledao kako mi stoji marama i ondje me, pred tim zrcalom, poljubio. Nas dvoje ne razgovaramo mnogo, ali u ovom je sluaju jedno bilo sigurno: moj postupak je veoma cijenio i to ne kao islamistiki istup, nego kao istup protiv drave. Kao da je govorio: "Mojoj keri ovo ba lijepo pristaje', ali se i on potajno bojao, jednako kao i ja. Znam da se uplaio kad su nas zatvorili; kajao se jer je mislio da je i on kriv za to. Tvrdio je da se tajna policija ne vrti oko mene, nego se jo uvijek bavi njime. MIT-ovi vjetaci koji su svojevremeno u kartoteke slagali radine ljeviare i demokrate, sad u svoje rovae zarezuju islamistika imena, govorio bi; ista je to stara puka, samo se sada prvo okrenula protiv njegove keri... Zbog svega toga meni je bilo sve tee povui se, a i on me je morao podravati, mada je i njemu s vremenom to sve tee padalo. Znate kako to biva sa starim ljudima: uju oni sve to se dogaa u kui, uju i pucketanje pei, i neprekidno gunanje svojih ena, i kripanje arki - uju, nije da ne uju, ali na

to uope ne obraaju panju... Eto, tako se otac sad odnosi prema mojoj borbi oko pokrivanja. Kad neka od mojih pokrivenih prijateljica doe k nama, glumata podmuklog ateista i tako - na neki nain - uzima zadovoljtinu; pa ipak, i to se na koncu pretvori u zadirkivanje i poticanje na prkoenje dravi. A ni djevojke mu ne ostaju dune i dovoljno su zrele da bi s njime mogle raspravljati, pa ih zato esto i okupljam u naoj kui. I veeras e doi jedna od njih, Handa. Nakon to se Teslima ubila, Handa se, pod pritiskom roditelja, odluila otkriti, ali se jo uvijek mui oko provoenja te odluke. Moj otac ponekad kae kako ga sve to podsjea na njegove komunistike dane. Postoje dvije vrste komunista: oni koji su umiljeni i smatraju da je njihov zadatak od naroda napraviti prave ljude, a zemlji donijeti napredak, i oni nevini koji se u taj posao uputaju vodeni osjeajem za pravdu i jednakost. Ponosni su opsjednuti vlau, svima sole pamet i od njih dolazi samo zlo. A nevini, oni kode jedino samima sebi, ali to im je ionako i jedina elja; nastojei osjetiti krivnju zbog patnje siromanih i potlaenih slojeva, nadu se u stanju i gorem od njihovog. Moj je otac bio uitelj, ali su ga maknuli s dunosti; muili su ga - i pritom mu iupali jedan nokat - a leao je i po zatvorima. Godinama je, zajedno s majkom, vodio jednu papirnicu; bavili su se fotokopiranjem. Bilo je i dana kad je prevodio romane s francuskog, pa i onih kada je obilazio od vrata do vrata prodajui na rate enciklopedijske sveske. Kad bi nas satirala nesrea, u danima kad nam je siromatvo postajalo neizdrivo, a ponekad i bez ikakva razloga, on nas je znao zagrliti i zaplakati... Uvijek se boji da e se nama dogoditi neto loe. Zbog toga se toliko i prepao kad su, nakon to je ubijen direktor Instituta, u na hotel upali policajci. Ali i tad je mrmljao protiv njih. ula sam da ste se vidjeli s Modrim. Nemojte to rei naem ocu." "Neu", rekao je Ka. Zastao je i stresao snijeg sa sebe. "Zar nas ne bi ovaj put doveo pravo do hotela?" "Moemo i ovuda. Ovom snijegu nema kraja, kao ni temama za razgovor. A htjela bih vam i pokazati mesarski sokai. to je Modri htio od vas?" "Nita." "Je li rekao ista o meni, o mojoj sestri ili naem ocu?" Na licu joj je vidio zabrinutost. "Ne bih rekao", odgovorio je. "Njega se svi boje. I mi ga se bojimo. Ovi duani su najpoznatije kasapnice u gradu." "Kako va otac provodi dane?" pitao je Ka. "Izlazi li ikada iz vaeg hotela-kue?" "On upravlja hotelom. Svima izdaje naredbe: domaru, istaima, eni koja brine oko rublja, portirima... A ja i sestra nadziremo. Otac jako rijetko izlazi. Koji ste znak u horoskopu?" "Blizanac", odgovorio je. "Blizanci navodno mnogo lau, ali ja ne znam." "Ne znate lau li mnogo, ili ne znate lagati?" "Ako vjerujete zvijezdama, morali biste ve znati da je dananji dan za mene bio posve poseban." "Da, rekla mi je sestra, danas ste napisali pjesmu." "Vaa vam sestra sve govori?" "Mi vam ovdje imamo dvije razonode: razgovore o svemu i gledanje televizije. Razgovaramo i dok gledamo televiziju. A televiziju gledamo i dok razgovaramo. Moja sestra je veoma lijepa, zar ne?" "Da, vrlo lijepa", odgovori Ka preplavljen potovanjem. "Ali i vi ste lijepi", doda pristojno. "Hoete li joj sad i to rei?" "Neu", odgovori Kadifa. "Nek' to bude naa mala tajna. Za dobro prijateljstvo zajednika tajna je najbolji poetak." Stresla je snijeg sa svoga modrog, dugog ogrtaa.

14 Kako piete poeziju? O ljubavi, pokrivanju i samoubojstvu, za veernjim objedom PRED vratima Narodnoga kazalita okupljena je gomila iekivala poetak "predstave"; do poetka je preostalo jo svega nekoliko minuta. Snijeg je padao kao da nikada nee stati, ali oni se nisu dali: dovela ih je elja za neim novim, elja za razonodom. Tako se na kaldrmi pred tim stotinu i deset godina starim kazalinim zdanjem nalo mnotvo nezaposlenih bijednika, studenata koji su iz konaita i domova doli u kouljama i sakoima, i mladia koji su se te veeri neopazice iuljali iz svojih kua. Bilo je i obitelji s djecom. Ondje je, eto, Ka po prvi put u Karsu ugledao jedan rastvoreni crni kiobran. Kadifa je znala da program predvia i njegovu pjesmu, a on joj je rekao kako te veeri ne planira poi u kazalite i kako za to ionako nema vremena te su tako tu temu zatvorili. Bio je, naime, osjetio da mu dolazi jo jedna pjesma. Zbog toga je sve do hotela nastojao to manje govoriti, a koraao je to je bre mogao. Kad su stigli do hotela, ispriao se da bi se prije veere htio malo dotjerati te se odmah povukao u svoju sobu: skinuvi kaput sjeo je za niski stoli i prepustio se mahnitome pisanju. Glavna tema nove pjesme bili su prijateljstvo i dijeljenje tajni. Svoje su mjesto u njoj nale i pahuljice i zvijezde te motivi toga sretnog dana, kao i neke od Kadifinih izjava, vjerno prenesene. Ka je, zadovoljan i oduevljen, gledao kako se stihovi slau i nadovezuju, jedan ispod drugoga; pjesmi se divio kao slikar svome platnu. Tek kad ju je napisao, ustanovio je kako su njegove misli razgovoru s Kadifom dopisale i skriveni logini slijed; tako se i dogodilo da je tom pjesmom, s naslovom "Prijateljstvo zvijezda", ustvrdio kako svaki ovjek ima svoju zvijezdu, a svaka zvijezda svoju zvijezdu prijateljicu; ustvrdio je, nadalje, i da svaki ovjek ima nekoga tko mu veoma nalikuje, ba kao to su i njihove zvijezde nalik jedna drugoj, a ta im je slinost zapisana negdje duboko u srcu, poput zajednike tajne. Iako je melodiju te pjesme, kao i njezino savrenstvo, besprijekorno jasno outio, nekoliko mu je rijei promaknulo, a ostalo je i nekoliko nepopunjenih redaka. Kasnije e si te omake objasniti razmiljanjem o Svili i o veeri na koju se trebao spustiti, kao i neopisivom sreom kojom su ga ti trenuci obdarili. im se pjesma zavrila, sletio je u hotelsko predvorje do stania svojih domaina. Ondje je za ve postavljenom trpezom nasred prostorije visokoga stropa izmeu Svile i Kadife sjedio gospodin Turgut. Na drugom kraju stola sjedila je trea djevojka; vidjevi na njezinoj glavi elegantnu modru maramu, Ka je odmah shvatio da je to Handa, Kadifina prijateljica. Nasuprot njoj ugledao je gospodina Serdara, novinara. To je drutvance isijavalo sreom i radou zajednitva; stolom je vladala neobina i lijepa zbrka, a sluavka Zahida kurdskoga porijekla veselim je i vjetim koracima trkarala od stola do kuhinje. Kau je, tako, odmah bilo jasno da su duge i ugodne veeri za tim stolom ve uobiajena navada gospodina Turguta i njegovih keri. "Cijeli sam dan mislio na vas, itav sam se dan za vas brinuo: ta gdje ste bili?" rekao je gospodin Turgut ustajui. Odjednom se Kau toliko pribliio i tako ga zagrlio da je Ka pomislio da e zaplakati. "U svakom asu na nas vrebaju najstranija zla", dodao je skrhan. Sjeo je na mjesto koje mu je gospodin Turgut pokazao, tono nasuprot njemu. Zbunjen i ushien, pokuao je juhu koju mu je sluavka posluila; kad su druga dva mukarca zapoela s rakijom, a panja svih prisutnih kliznula s njega prema

televizoru kojemu je bio okrenut leima, naao je priliku da uini ono o emu je ve dugo, dugo sanjario: zagledao se u lijepo Svilino lice. Kasnije je u svojoj biljenici opisao taj trenutak beskrajne, neopisive sree, i to do najsitnijih pojedinosti, pa mi je savreno jasno kako se tad osjeao: noge i ruke su mu, zapisao je, igrale kao u razdragana novoroeneta, sav je treptio od nestrpljenja zamiljajui da je nadomak vlaku koji e Svilu i njega ponijeti prema Frankfurtu. S radnoga stola gospodina Turguta, zatrpanog knjigama, novinama, hotelskim dnevnicima i raunima, na Svilino je lice padalo svjetlo svjetiljke, a on je sanjario kako e je istom takvom svjetlou uskoro obasjavati svjetiljka s njegova radnog stola u Frankfurtu, u malenome stanu u kojemu e sretni ivjeti... Odmah je potom na sebi osjetio Kadifine oi. Kad su im se pogledi sreli, uinilo mu se da joj je licem - manje lijepim nego Svilinim - preletio gr ljubomore, ali ga je istoga trena uspjela zabauriti tajnovitim ortakim smjehuljkom. Svi su za stolom s vremena na vrijeme krajikom oka pogledavali prema televizoru. Izravni prijenos noi u Narodnom kazalitu tek je bio zapoeo. Jedan se lik, dug kao motka - a bio je to jedan od lanova kazaline druine koju je Ka vidio kad je prve noi izlazio iz autobusa - pojavio na pozornici te je, svijajui se svom svojom duinom sad na lijevu, sad na desnu stranu, upravo zapoinjao s predstavljanjem programa; u istom je trenu, meutim, gospodin Turgut daljinskim upravljaem promijenio program. Dugo su pogledavali u nejasan crno-bijeli prizor; jasno su se vidjele samo bijele toke to su prolijetale ekranom. "Tata", rekla je Svila, "zato sad to gledate?" "Ovdje pada snijeg...", odgovorio joj je otac. "Ako nita drugo, ovo je barem pravi odraz situacije, istinita vijest... Zna da moj ponos ne doputa da predugo gledam jedan te isti program." "Ugasite televizor ako je tako, tata", preuzela je rije Kadifa. "Ovdje se dogaa i neto drugo, neto to dira ponos svih nas..." "Objasnite to naem gostu", odgovori joj otac postieno. "Ne mogu podnijeti da on to ne zna." "I meni je to teko", dodala je Handa. Imala je srdite, natprirodno lijepe i krupne oi. Svi su zautjeli. "Reci mu ti, Handa", rekla je Kadifa. "Nema u tome niega ega bi se trebalo stidjeti." "Ba suprotno: mnogo je toga ega bi se trebalo stidjeti, ali ba zato i elim ispriati", odgovorila je Handa. Lice joj je na tren zasjalo neobinom radou. Nasmijala se kao da e krenuti s nekom dragom uspomenom, a onda zapoe: "Danas se navrava etrdeseti dan od samoubojstva nae prijateljice Teslime. Ona je, medu nama koje se borimo za vjeru i Allahovu rije, bila najvea vjernica. Zato marama za nju nije bila samo znak ljubavi prema Allahu, nego i simbol vjere i asti. Nitko nije ni slutio da bi se mogla ubiti. 1 profesori i njezin otac nemilosrdno su je zlostavljali ne bi li se otkrila, ali se ona nije predavala. Malo je trebalo da je izbace i iz kole, mada je ve bila na treoj godini i nije imala mnogo do kraja. A onda su jednoga dana njenom ocu trgovcu u radnju upali ljudi iz policije i rekli: 'Ukoliko ti se ki u koli ne pojavi otkrivena, zapeatit emo ti duan, a tebe protjerati iz Karsa.' Nato joj je otac prvo zaprijetio da e je otjerati od kue, a kad ni to nije vrijedilo, poeo je planirati da je uda za nekog etrdesetpetogodinjeg obudovjelog policajca. Stvari su ile toliko daleko da se taj policajac stao sve ee motati oko njihova duana, i to s cvijeem u rukama. Teslimi se taj - kako ga je zvala - 'eljeznooki starac' toliko gadio da nam je rekla kako je spremna i otkriti se, samo da je ne udaju za njega. No, nikako nije mogla skupiti hrabrosti da to doista i uini. Neke su je od nas u toj odluci podravale, a neke

predlagale da ocu zaprijeti samoubojstvom. Jedna od najglasnijih medu potonjima bila sam ja. Nikako nisam eljela da se otkrije. Koliko li sam joj samo puta rekla: 'Teslima, samoubojstvo je bolje od otkrivanja!' Ali to sam joj govorila samo zato da neto kaem... Mislile smo da e njezin otac na to nasjesti; ta novine su pune pria o enskim samoubojstvima zbog nedostatne vjere, zbog neimatine i nesretne ljubavi... Ali da bi se Teslima doista mogla ubiti - to nikada nisam ni pomislila! Pa ipak, kad se gradom pronijela vijest da se objesila, ja sam bila prva koja je povjerovala. Zato? Zato to sam znala da bih, da sam bila na njezinu mjestu, i ja postupila jednako..." Tu je Handa poela plakati. Svi su utjeli. Svila joj je prila, poljubila je i pogladila. Pridruila im se i Kadifa: djevojke su se zagrlile, a gospodin Turgut im je, s daljinskim upravljaem u rukama, uputio nekoliko njenih rijei. Pokuali su se malo i naaliti, samo da bi je utjeili. Gospodin Turgut ih je, kao da zavarava rasplakano dijete, pozvao da pogledaju irafe koje su se upravo bile ukazale na ekranu. 1 Handa je, doista, ba kao dijete spremno na zavaravanje, podigla uplakane oi prema televizoru pa su svi zajedno neko vrijeme gledali kako negdje jako daleko, moda negdje usred Afrike, jedan par irafa polagano i dostojanstveno - kao na usporenom snimku - seta sjenovitom poljanom, provlaei se izmeu stabala. Gledali su taj prizor toliko dugo, da se inilo kako su na vlastite ivote potpuno zaboravili. "Nakon to se Teslima ubila, Handa je, da primiri roditelje, odluila otkriti se i nastaviti sa kolom", obratila se Kadifa Kau. "Njezini su roditelji sve rtvovali kako bi joj omoguili obrazovanje. Neki to ne bi uinili ni za sina jedinca... Ali naa je Handa pametna djevojka pa su se i njezini roditelji uvijek nadali da e im u starosti biti od pomoi." Rekla je to njeno, kao da apue, ali tako da je i Handa moe uti: uplakana ju je djevojka sluala okrenuta ekranu, kao i svi ostali. "Mi, pokrivene djevojke, prvo smo je pokuavale uvjeriti da ne odustane od naih ideala, ali kad smo shvatile da je otkrivanje ipak bolje od samoubojstva, odluile smo joj pomoi. Za djevojku koja je godinama bila uvjerena da je marama Allahova zapovijed i zastava njezine vjere, neizrecivo je teko pojaviti se meu ljudima bez marame. Handa ve danima ne izlazi iz kue: pokuava se usredotoiti na tu odluku." Ka se, kao i svi ostali u sobi, sluajui Handinu priu bio snudio, ali kad mu je u jednom trenu ruka dotaknula Svilinu, trgnuo se od sree. Kad se pria zavrila, gospodin Turgut je poeo mijenjati program za programom, a Ka je, tragajui za netom doivljenom sreom, ruku naslonio na Svilinu. Svila mu je na to uzvratila istom gestom, pa je posve zaboravio tunu priu koja mu je jo odzvanjala u uima. Na ekranu se ponovno pojavila veer u Narodnom kazalitu. Voditelj-dugajlija objanjavao je koliko se ponosi svojim udjelom u prvom prijenosu uivo u povijesti Karsa. Nastavio je s najavom programa: program je ukljuivao "poune prie, ekskluzivna priznanja golmana nae reprezentacije, sramne tajne nae povijesti, prizore iz Shakespeareovih i Hugoovih djela, razotkrivanje skandala, nezaboravna i vrijedna imena turskoga kazalita i filma, viceve, pjesme i zastraujua iznenaenja". Najavio je zatim i "naeg najveeg pjesnika koji se nakon mnogih godina izbivanja tiho i bez pompe vratio u nau zemlju", i Ka je zauo svoje ime. Svila ga je ispod stola uhvatila za ruku. "ujem da vi veeras ne elite poi onamo", obratio mu se gospodin Turgut. "Ja sam ovdje, meu vama, veoma zadovoljan, gospodine, veoma sretan", odgovorio je Ka prislonivi svoju ruku jo vie uz Svilinu. "Ja zapravo nikako ne bih htjela naruiti vau sreu", progovorila je Handa. Svi su se gotovo prepali njenoga glasa. "Ali veeras sam ovamo dola ba zbog vas. Nisam proitala nijednu vau knjigu; dovoljno mi je da ste pjesnik koji je dospio ak do

Njemake i vidio svijeta. Recite mi, molim vas, jeste li nedavno napisali kakvu pjesmu?" "Otkako sam u Karsu, dolo mi je jako mnogo pjesama", odgovorio joj je Ka. "Mislila sam kako biste mi vi moda mogli objasniti kako da se usredotoim na odreenu temu. Moete li mi, molim vas, odgovoriti na sljedee: kako piete poeziju? Tako da se usredotoite, zar ne?" Bilo je to pitanje koje su na turskim veerima poezije u Njemakoj ene pjesnicima najee postavljale; Ka se, ipak, kao i inae lecnuo, kao da ga uje po prvi put. "Ne znam kako se pie poezija", odgovorio joj je. "Dobra pjesma kao da dolazi izvana, odnekud izdaleka." Vidio je da ga Handa sumnjiavo odmjerava. "Sto podrazumijevate pod 'usredotoe-njem', moete li mi to malo pojasniti?" "Po itave se dane pokuavam usredotoiti, ali pred oima nikako ne mogu oiviti ono to bih htjela: svoj lik bez marame. Umjesto toga, vrte mi se slike koje bih eljela zaboraviti." "to, naprimjer?" "Kad se u Karsu poelo pojavljivati sve vie pokrivenih djevojaka, iz Ankare su poslali jednu enu da nas pokua od toga odgovoriti. Ta se 'pregovaraka' sastala sa svakom od nas pojedinano i sa svakom od nas razgovarala po nekoliko sati. Postavljala nam je stotine pitanja, naprimjer: 'Tue li ti otac majku? Koliko vas je brae i sestara? Koliko ti otac mjeseno zarauje? Kako si se odijevala prije nego to si se poela pokrivati? Voli li Ataturka? Kakve slike imate na zidovima kod kue? Koliko puta mjeseno ide u kino? Jesu li po tebi mukarci i ene ravnopravni? to ti je na prvom mjestu: Allah ili drava? Koliko bi djece eljela imati? Zlostavlja li te tvoja obitelj?"... Nae je odgovore zapisivala, a podatke o nama unosila u nekakve formulare. Usne su joj bile naminkane, kosa obojena. Kosa joj je, naravno, bila otkrivena i izgledala je vrlo ik - kao iz nekog modnog asopisa - no u isto je vrijeme bila i nekako, kako bih rekla, jednostavna. Njezina su pitanja mnoge od nas rasplakala, ali nam je svejedno bila draga... ak smo na neki nain eljele da je dragi Allah sauva od prljavih i blatnih ulica naega grada, da joj one ne naude, da ostane takva, netaknuta... Kasnije sam je poela sanjati, ali u poetku tome nisam pridavala nikakav znaaj. A sad mi se dogaa da svaki put kad pokuam zamisliti kako rasputene, otkrivene kose izlazim medu ljude, samu sebe vidim u liku te 'pregovarake'. I ja sam elegantna kao i ona, imam i cipele na tanku, visoku petu, odjea mi je ak i otvorenija od njezine. Mukarci se za mnom okreu. To mi se i dopada, ali se i sramim.'' "Handa, ne mora govoriti o onome ega se srami ako ti je neugodno". prekinula ju je Kadifa. "Ne, elim sve rei. Jer, ja se stidim u snovima, ali se snova ne stidim. I uope ne mislim da u ako se otkrijem postati nekakva zavodnica ili pohotnica. Konano, otkrit u se, a da uope neu vjerovati u ispravnost svoga postupka. Ali znam da se ovjek ponekad ne moe osloboditi poudnih misli ak i kad je uvjeren da ih ne eli. I mukarcima i enama, svima nam je jedno zajedniko: nou u snovima grijeimo s onima na koje se tijekom dana ne usudimo ni pomisliti. Nije li tako?" "Sad je dosta, Handa", rekla je Kadifa. "Ali nije li tako?" "Nije", odgovorila je Kadifa te se okrenula Kau: "Prije dvije godine Handa se trebala udati za jednog jako lijepog mladia kurdskog porijekla. Meutim, taj se deko upetljao u politiku i - ubili su ga..." "injenica da se ne mogu odluiti na otkrivanje nema s time ba nikakve veze", rasrdila se Handa. "Ne mogu se otkriti zato to samu sebe ne mogu zamisliti

otkrivenu. Svaki put kad se na to pokuam usredotoiti. Izgledam si ili kao zla strankinja slina 'pregovaraici' ili kao kakva ponornica. Kad bih se samo jednom, samo na tren, uspjela zamisliti kako otkrivena ulazim kroz vrata naeg fakulteta, kako koraam fakultetskim hodnicima i ulazim u predavaonicu, nala bih u sebi snage da to i uinim i bila bih, inallah. slobodna. U tom bih se sluaju otkrila svojom voljom, razumijete, a ne zbog pritiska policije. Ali, nikako se ne mogu sabrati i usredotoiti na taj trenutak." "Nemoj tom trenutku pridavati toliko znaenje", rekla je Kadifa. "ak ako te on i potpuno promijeni i slomi, ti e uvijek biti naa draga Handa." "Neu biti, i to je ono najgore", odgovorila je Handa. "Sigurna sam da me, otkako sam vas napustila i odluila se otkriti, optuujete i omalovaavate." Okrenula se Kau. "Ponekad mi se pred oima pojavi neka djevojka: promatram je dok rasputene kose ulazi na fakultet, i gledam je kako ide dalje, ide kroz hodnike sve do nae predavaonice - ah, koliko mi ta prostorija nedostaje! - i dok je gledam, osjeam ak i miris hodnika, i teak zrak nae predavaonice... Na kraju, kad prie vratima, ugledam njezin odraz u staklu koje razdvaja predavaonicu od hodnika i shvaam da to nisam ja, shvaam da je to neka druga djevojka, i tada, u tom trenu, uvijek zaplaem..." Svi su pomislili da e ponovno zaplakati. "Ne bojim se biti netko drugi", nastavi ona ipak. "Ono to me plai jest da se vie nikada neu moi vratiti u ovo svoje stanje, da u samu sebe morati zaboraviti. A to je dovoljan razlog za samoubojstvo." Opet se okrenula Kau. "Jeste li se ikada poeljeli ubiti?" ree pomalo koketno. "Nisam, ali ovjek se nakon to upozna ene u Karsu poprilino zamisli..." "Za djevojke koje su u slinome stanju kao i ja samoubojstvo znai izraz elje da gospodare vlastitim tijelom. S tom se eljom ubijaju djevojke koje su nevinost izgubile na prijevaru ili one koje kao djevice udaju za nevoljene mukarce. Samoubojstvo im je isto to i elja za nevinou. Jeste li ikada napisali kakvu pjesmu o samoubojstvu?" Instinktivno se okrenula prema Svili: "Gnjavim li previe vaeg gosta? Dobro, neka mi jo samo kae odakle su mu to 'dole' pjesme koje je napisao u Karsu, i pustit u ga na miru." "Kad osjetim da mi pjesma dolazi, srce mi je prepuno zahvalnosti onome koji mi je alje, jer me obdaruje neopisivom sreom." "Pomae li vam ta ista osoba i da se usredotoite? Tko je ona?" "lako ne vjerujem, ini mi se da mi ih On alje." "Ne vjerujete u Allaha ili u to da vam On alje pjesme?" "Pjesme mi alje Allah", odgovori joj Ka s neoekivanim nadahnuem. "Vidio je koliko je ovdje ojaao politiki islam", promrmlja gospodin Tur-gut. "Moda su mu i prijetili... Prepao se pa je poeo vjerovati u Allaha." "Ne, to je bila moja elja", odgovorio je Ka. "elio sam vjerovati da bih bio jednak drugima." "Moram vas ispraviti: oprostite, ali vi ste se prepali. Vas je strah..." "Tono, strah me je", povie i Ka u isti tren. "Strah me je, i to jako!" doda i odjednom skoi na noge kao da je ugledao u sebe uperen pitolj. Svi se ostali takoer trgoe. "Gdje je?" kriknu gospodin Turgut oekujui pucanj svakoga trena. Jedino se Handa nije dala smesti: "Ja se ne bojim", apnu sebi u bradu, "ni do ega mi nije stalo." Ipak, i ona je zajedno s ostalima gledala u Kaovo lice ne bi li otkrila s koje im strane prijeti opasnost. Gospodin Serdar mi je godinama kasnije kazivao kako je Kaovo lice bilo blijedo kao kre, ali na njemu nije bilo ni traga strahu ili munini - lice mu je, sjeat e se, sijalo od sree. Sluavka e otii i malo dalje i tvrditi kako je u tom

trenutku sobu ispunila neobina, jarka svjetlost, svjetlost koja ih je sve zaslijepila. Stoga e od toga dana u njezinim oima Ka biti uzdignut na razinu evlije. Sjeat e se i da je netko od prisutnih u tom presudnom asu protisnuo: "Dola je pjesma!" to ih je sve prestravilo i zapanjilo i vie od pitolja na koji su u prvi tren bili pomislili. Prema biljekama koje je Ka ostavio u svojoj biljenici analizirajui dogaaje te veeri, napetost i iekivanje koje je tada zavladalo sobom podsjetilo ga je na jezive trenutke iekivanja tijekom seansi prizivanja duhova na koje smo nas dvojica znali odlaziti jo kao djeaci: bilo je to u nekoj kui u jednoj od sporednih uliica na Niantau, itavih etvrt stoljea ranije. Organizirala bi ih majka naeg prijatelja, debela mlada udovica. Veina uzvanika bile su nesretne kuanice, njoj nalik, a najrevnijim su se sudionicima smatrali neki pijanist paraliziranih prstiju i jedna sredovjena, nervozna filmska zvijezda. (Uvijek smo se raspitivali hoe li i ona doi.) Nju je redovito pratila i njezina sestra koja bi poesto padala u nesvijest, kao i jedan umirovljeni paa, uporni udvara te oronule zvijezde. Ka i ja smo prije poetka svake seanse strpljivo ekali u jednoj od sporednih prostorija da nas na prijatelj kriom uvede u salon. Glavni trenutak takvih veeri nastupio bi kada bi netko od uzvanika nakon dugoga iekivanja uzviknuo: "O, due, ako si meu nama, javi se!" Tad bi zavladao dug i neugodan muk nakon kojega bismo uli gotovo neujno pucketanje, kriputanje stolice, uzdah ili - ponekad - tup udarac u nogu stola, to bi bilo sasvim dovoljno da isprepadani glas objavi: "Tu je!". Dodajmo, ipak, da se te veeri u Karsu Ka nije ponio kao netko tko je ugledao duha, nego se odmah uputio prema vratima kuhinje. Lice mu je, kao to rekosmo, sijalo od sree. "Mnogo je popio", zakljuio je gospodin Turgut. "Da, da, neka mu netko pomogne." Svila je ve bila potrala za Kaom pa je zadnje rijei izgovorio samo zato da bi izgledalo kako joj je on to naredio. Ka se strovalio na stolicu kraj kuhinjskih vrata. Iz depa je izvukao biljenicu i olovku. "Ne mogu pisati dok me svi vi gledate, i to jo s nogu", rekao je. "Odvest u te u drugu sobu", predloila mu je Svila. Proao je za njom kroz kuhinju - jo je uvijek fino mirisala po eernom sirupu kojim je Zahida zalila kadaif- i kroz jednu hladnu prostoriju u treu polumranu odaju. "Hoe li ovdje moi pisati?" pitala ga je Svila i upalila svjetiljku. Ka je ugledao istu sobu s dva uredno namjetena kreveta. Na komodi i tronocu kojemu su sestre dodijelile ulogu stolia stajala je skromna kolekcija posudica za kreme, rueva, malenih toaletnih vodica i boica bademova ulja i alkohola. Uz nekoliko knjiga, ondje se nala i jedna torbica s patentnim zatvaraem te kutija vicarskih okoladnih bombona natrpana etkicama i olovkama, plavim amajlijicama protiv zlog oka, ogrlicama i narukvicama. Sjeo je na krevet uz zaleeni prozor. "Moi u", odgovorio joj je. "Ali nemoj me ostaviti i otii." "Zato?" "Ne znam", rekao je prvo, a zatim dodao: "Bojim se." Eto, tad je zapoeo pisati novu pjesmu iji je glavni motiv bila kutija okoladnih bombona koju mu je stric nekada davno donio iz vicarske. Njezin su poklopac krasili vicarski pejzai, slini onima kakve je vidao po karskim ajanama. Prema Kaovim kasnijim biljekama - a njima je pjesme koje su mu "dolazile" u Karsu pokuavao samome sebi objasniti te ih razvrstati i dovesti u odreeni red - prvi predmet koji se pojavio iz te kutije bio je jedan djeji, lani sat. Dva dana kasnije doznat e da je to nekada bio sat malene Svile. Ka e, polazei od toga sata, pokuati neto rei o vremenu: o vremenu djetinjstva, i vremenu ivota. "Ne elim da se ikada odvaja od mene", rekao je Ka Svili, "strano sam zaljubljen u tebe."

"I ne poznaje me", odgovorila je. "Postoje dvije vrste mukaraca", rekao joj je uiteljski. "Prvi su oni koji se ne mogu zaljubiti u djevojku prije nego to doznaju kako ona jede sendvi, kako se elja, kakve je gluposti smetaju, zato se ljuti na oca, kao i sve ostale prie i legende koje se nje tiu. Druga vrsta - a tu sam i ja - o djevojci smiju znati iznimno malo da bi se u nju uspjeli zaljubiti." "Ti si. znai, u mene zaljubljen zato to me ne poznaje? Misli li da je to doista ljubav?" "To je ljubav za koju je ovjek spreman ba sve dati", odgovorio je Ka. "Kad me vidi kako jedem sendvi i shvati ime se sve zamaram, tvoja e se ljubav istopiti." "Nee. elja koja e, produbljujui nau bliskost, povezivati naa tijela dotad e se ve pretvoriti u sretne uspomene zbog kojih vie neemo moi jedno bez drugog." "Ne mii se, ostani na krevetu", rekla je Svila, "ne mogu nikoga poljubiti dok sam pod istim krovom s ocem." U poetku se nije opirala Kaovim poljupcima, ali ga je na kraju ipak odgurnula s rijeima: "Ne volim to dok mi je otac u kui." Ka ju je jo jednom na silu poljubio u usta, a zatim sjeo na rub kreveta. "Moramo se to prije vjenan i pobjei odavde. Moe li zamisliti koliko emo biti sretni u Frankfurtu?" Zautjeli su. "Kako si se mogao zaljubiti u mene ako me uope ne poznaje?" "Zato to si lijepa... Zato to ve sad mogu zamisliti koliko emo biti sretni... I zato to ti mogu sve rei, a da se uope ne sramim. Stalno zamiljam kako vodimo ljubav." "Sto si radio u Njemakoj?" "Muio sam se sa svojim pjesmama koje nikako nisam mogao napisati... 1 masturbirao, dan i no... Samoa je stvar ponosa: osamljcnik se na veoma nadmen nain utapa u vlastitome mirisu... Problem pravoga pjesnika zapravo je uvijek isti: ako je dugo sretan, postane otrcan. A ako je dugo nesretan, ne moe u sebi nai snagu na koju bi se njegove pjesme mogle osloniti... Srea i pjesnitvo - to ne moe dugo zajedno. Nakon nekog vremena ili srea obezvrijedi pjesnika i njegovu poeziju ili mu prava poezija upropasti sreu. Uasno se bojim vratiti u Frankfurt - i biti nesretan..." "Pa ostani u Istanbulu", odgovorila mu je Svila. Ka ju je paljivo pogledao. "eljela bi ivjeti u Istanbulu?" proaputao je. U tom je asu svim srcem elio da ga Svila neto zamoli, da od njega zatrai neto, bilo to. A ena je to osjetila i odgovorila: "Ne elim ba nita." Ka je bio svjestan svoje panine urbe. Znao je i da e u Karsu ostati veoma kratko jer e ga to mjesto vrlo skoro poeti guiti pa je bio prisiljen na urbu: drugog izlaza nije imao. Oslukivali su jedva ujne glasove iz salona, i kripu snijega kroz koji se vani probijala jedna koija urezujui u njemu svoj trag. Svila je stajala na pragu; izvlaila je vlasi zapetljane u etku za kosu, zamiljena i odsutna. "Ovdje je sve toliko siromano i beznadno da ovjek zaboravi to znai neto poeljeti. To se, eto, tebi dogodilo...", rekao joj je Ka. "Ovdje se ne moe misliti o ivotu... Preostaje jedino smrt. Hoe li poi sa mnom?" Nije odgovorila. "Ako e odgovor biti ne, nemoj nita rei", dodao je. "Ne znam", odgovorila je gledajui etku. "ekaju nas u salonu." "Tamo se neto dogaa, to osjeam, ali ne razumijem o emu se radi", rekao joj je. "Moe li mi objasniti?" Nestalo je struje. Vidjevi da se Svila nije ni pomaknula, htio ju je zagrliti, ali ga je zaustavio strah da e se u Njemaku vratiti sam. Ostao je na mjestu kao ukopan. "Nee moi pisati u ovoj tami", rekla je. "Idemo."

"to bi od mene najvie eljela? to trebam uiniti da bi me zavoljela?" "Budi to jesi", rekla je Svila i izila iz sobe. Ka je bio toliko sretan na rubu toga kreveta da je jedva ustao. Sjeo je u hladnu sobu pokraj kuhinje te pod drhtavim svjetlom svijee u zelenu biljenicu na brzinu napisao pjesmu "Kutija okoladnih bombona". Kad je ustao, naao se iza Svile: zakoraknuo je da bi je zagrlio i zavukao glavu u njezinu kosu, ali se u tami - jednakoj onoj koja mu je vladala u glavi - sapleo i spotaknuo. U slabanom svjetlu svijee iz kuhinje, vidio je kako su se Svila i Kadifa zagrlile. Obavile su jedna drugoj ruke oko vrata, poput ljubavnika. "Otac me je poslao da vas naem", rekla je Kadifa. "U redu je, draga", odgovorila joj je Svila. "Zar nije napisao pjesmu?" "Jesam", odgovorio je Ka virei iz mraka. "Ali sad bih elio vama pomoi." Kad je uao u kuhinju, na svijei je drhturio plamiak, ali ondje vie nije bilo nikoga. askom si je nalio punu au rakije i iskapio je bez vode. Na oi su mu navrle su/e pa je popio i au vode. Iziavi iz kuhinje, naao se u grobnoj, zloslutnoj tami. Ugleda trpezu i svijeu na njoj te krenu prema njima. Svi za stolom okrenuli su se njemu, skupa sa svojim velikim sjenama po zidovima. "Jeste li mogli napisati pjesmu?" upitao ga je gospodin Turgut. Nije ga to pitao odmah da ne bi izgledalo kao da mu pridaje preveliko znaenje. "Jesam." "estitam." U ruku mu je tutnuo au i napunio je rakijom. "O emu?" "Svima s kojima sam ovdje razgovarao dajem za pravo. Po njemakim se ulicama vue strah. Taj je strah sada u meni." "Potpuno vas razumijem", ree mu Handa mudro. Ka joj se zahvalno nasmijei. Dolo mu je da joj kae: "Nemoj se otkriti, lijepa moja." "Ako ste - izjavivi kako su svi s kojima ste ovdje razgovarali po vama u pravu podrazumijevali i da ste u Allaha povjerovali susrevi se sa ejh efendijom, htio bih vas uputiti na pravi put: u Karsu Allaha ejh efendija ne zastupa!" "A tko ovdje zastupa Allaha?" izazva ga Handa. Gospodin Turgut se, meutim, na nju nije ljutio. Bio je inatljiv i svadljiv, ali je imao meko srce, srce kakvo nikako ne bi pristajalo jednom nepopustljivom ateistu. Ka je shvatio da je gospodina Turguta strano muila nesretna sudbina njegovih keri, ali i da se jednako toliko bojao odrei se navika koje su vladale njegovim svijetom. Taj strah nije imao nikakve veze s politikom. Bio je to strah ovjeka koji se vise od svega bojao da e se morati odrei jedine ivotne zabave: da e izgubiti glavno mjesto za obiteljskim stolom, mjesto s kojega je svake veeri, okruen kerima i obiteljskim prijateljima, imao prilike nadzirati cjeloveernja askanja i polemiziranja o politici i postojanju ili nepostojanju Allaha. Dola je struja i iznenada obasjala salon. Stanovnici Karsa bili su toliko obvikli neprestanim nestancima struje da se, kad je dola, nije dalo naslutiti ni traga onom sretnom nemiru koji bi u takvim prilikama podigao na noge sve stanovnike istanbulske kue u kojoj je Ka odrastao; niti su se kuom prolomili radosni povici, niti je itko upozoravao da - jao! - odmah treba pregledati stroj za pranje rublja zaustavljen nestankom struje, a na svijee oko kojih bi se itava njegova obitelj trcala s rijeima: "Ja u je ugasiti!" nitko nije ni pogledao; stanovnici Karsa bili su prema svemu tome potpuno ravnoduni. Gospodin Turgut ukljui televizor i poe vrtjeti po programima. Ka doapnu djevojkama kako je njihov grad nadnaravno tiho mjesto. "Zato to se mi ovdje bojimo i vlastitoga glasa", ree mu Handa.

"Ta tiina - to je tiina snijega", zakljui Svila. Svi su, poraeni, dugo, dugo gledali televiziju; programi su se polako izmjenjivali. Uzevi ispod stola Svilinu ruku, Ka je pomislio kako bi tu mogao ostati do kraja ivota: dane bi provodio drijemajui na nekom poslu, a veeri gledajui televizor sa satelitskom antenom, drei Svilinu ruku u svojoj, i tako bi ivio sretno sve do smrti.

15 Svatko od nas ima jednu elju, najvaniju u ivotu U Narodnom kazalitu TONO sedam minuta poto je zakljuio da bi sa Svilom mogao zauvijek sretno ivjeti u Karsu, Ka se zatekao kako kroza snijeg tri prema Narodnom kazalitu; jurio je sam gradskim ulicama kao da kree u rat, a srce mu je iskakalo iz grudi. U tih sedam minuta sve se dogodilo nevjerojatnom, ali, zapravo, i posve razumljivom brzinom. Prvo je gospodin Turgut bio prebacio program na izravni prijenos noi u Narodnom kazalitu. Prema graji koja je romorila kazalitem, naslutili su da se ondje sprema neto udno. Taj ih je nemir moda i obradovao jer su bili eljni neega novog, eznuli su da makar i na jednu no dobiju priliku izviriti iz umalog provincijskog ivota, ali su ga se i bojali jer se inilo da bi neto moglo krenuti po zlu. Prema pljesku i povicima nestrpljive gomile bilo je jasno da kazalinom dvoranom vlada napetost, kako meu gradskom kremom u prvim redovima, tako i medu mukom mlaarijom u zadnjim. Kamera nije pokazivala itav salon; pogledi su im puzili po rubovima ekrana ne bi li doznali to se zbiva izvan kadra. Na pozornici je stajao vratar nacionalne reprezentacije, svojedobno poznat diljem Turske. Priao je o traginoj utakmici na kojoj su mu petnaest godina ranije Englezi zabili jedanaest golova. Jedva da je priveo kraju tunu priu o prvom od tih golova, kad se na ekranu ukaza voditelj veeri, tanak kao motka: vratar je, ba kao i izlagatelji na dravnoj televiziji, odmah shvatio da slijedi blok reklama pa je zautio. Voditelj mu je uzeo mikrofon te u nekoliko sekundi zgurao dvije reklame (u trgovinu Tadal na Fevzi-painoj aveniji stigla kajserijska pastrma, u uilitu Znanje poeli upisi za teaj pripreme za prijemni ispit) i jo je jedanput ponovio raskoni program te veeri, zavrivi ga s pjesnikom Kaom koji e im odrecitirati svoju pjesmu. Na kraju se tunoga lica okrenuo kameri i dodao: "Moramo, naalost, primijetiti da pjesnik Ka jo uvijek nije meu nama. Stanovnicima Karsa bit e neizmjerno ao ako ih pjesnik Ka - koji je do naega graninoga grada stigao ak iz Njemake - veeras ne poasti svojom prisutnou." "Eh, ako nakon ovoga ne poete onamo, bit e to velika sramota", zakljui odmah gospodin Turgut. "Ali nisu me ak ni pitali elim li uope sudjelovati!" odgovori mu Ka. "Ovdje vam je takav obiaj. Da su vas pozvali, ne biste otili", rekao je gospodin Turgut. "A ovako morate otii da ih ne biste povrijedili." "A mi emo vas odavde gledati", uzviknu Handa s potpuno neoekivanim oduevljenjem. Uto se otvorie vrata i pojavi se deko koji je radio none smjene na recepciji. "U bolnici je upravo preminuo direktor Pedagokog instituta", ree. "Bijedna budala...", ree gospodin Turgut. Potom se okrene Kau: "Islamisti se dadoe u ienje... Pobit e nas sve, jednog po jednog. Ako se elite izvui ivi, vjerujte u Allaha to god vie moete. U ovome gradu bivem ateistu mlaka vjera vrlo skoro vie nee biti dovoljna da sauva ivu glavu." "U pravu ste", odvrati mu Ka. "A ja sam ionako ve donio odluku da itav svoj ivot u potpunosti otvorim AIlahu iju sam ljubav poeo osjeati u najskrivenijim dubinama svoga srca." Sarkazam u njegovu odgovoru svi su prepoznali, nije da nisu, ali ih je njegova domiljatost - jer bio je ve dobrano pijan - navela da posumnjaju da je Ka o svemu

tome razmiljao i prije te veeri. Stolu prie Zahida: u jednoj je ruci drala veliki lonac, a u drugoj kepiju ija je drka odbijala svjetlo stolne svjetiljke te je, smjekajui se majinski njeno, rekla: "Na dnu je ostalo orbe za jednu zdjelicu: koja e je djevojka uzeti?" Svila je ba bila govorila Kau da ne ide u Narodno kazalite, i da se boji. ali se tad, zajedno sa Handom i Kadifom, okrenula sluavki i uzvratila joj osmijeh. "Ako Svila kae 'Ja u!', poi e sa mnom u Frankfurt i vjenat emo se", pomislio je u tom trenu Ka. "A ja u otii u Narodno kazalite i proitati svoju pjesmu 'Snijeg'." "Ja u!" rekla je Svila te posve ravnoduno pruila svoju zdjelicu. Kad se naao pod snijegom nosei na sebi krupne pahulje. Ka je pomislio kako je u Karsu stranac i kako e taj grad zaboraviti onoga asa kad ga napusti, ali taj osjeaj nije dugo potrajao. Sputavala ga je misao o sudbini; uviao je kristalno jasno da ivot odreuje logika iju geometriju jo uvijek nije uspijevao dokuiti, bio je svjestan i svoje duboke enje da je otkrije i tako se dokopa sree, ali u sebi nije nala/io dovoljno snage na koju bi se elja za sreom mogla osloniti. Pogledao je preda se: iroka ulica pokrivena snijegom pruala se sve do Narodnog kazalita. Nad njom su se vijorile izborne zastavice, ali na njoj nije bilo nikoga ivog. Promatrao je njezine kue: irina sada ledom uokvirenih streha tih starih zdanja, ljupkost ulaznih vrata i ljepota zidnih ukrasa kao i dostojanstvo njihovih sada oronulih proelja govorili su mu da je u njima nekada netko - moda armenski trgovci iz Tbilisija?, ili osmanlijski pase koji se uzdravahu daama s pastirskih selita? - da je, dakle, jednom u njima netko ivio sretnim, spokojnim, ak zanimljivim ivotom. Svi oni Armenci, Rusi, Osmanlije i Turci s poetka Republike koji su taj grad inili poniznim sreditem civilizacija, svi su ga oni napustili, a na njihovo mjesto, inilo mu se, nitko nije doao. Stoga su te ulice sada bile potpuno prazne; ipak, ni takve nisu izazivale ni pomisao na strah kakav ovjeka obuzme na ulicama naputenih gradova. Divio se snijegu na granama divljih maslina i platana, i elektrinim stupovima s ijih su se rubova sputale ledenice: u njima se ogledalo blijedonaranasto svjetlo ulinih svjetiljaka i slabane neonske lampe iza ledom proarana izloga. Snijeg je padao u tajnovitoj, gotovo svetoj tiini: Ka nije uo nita osim svojih koraka i brzoga daha. Nijedan pas nije lajao. Kao da je stigao do kraja svijeta: u tom se asu sve to je vidio, itav svemir, prepustio oslukivanju snijega. Gledao je pahuljice u krugu blijede svjetlosti jedne uline svjetiljke: dok su se neke od njih sporo i tromo sputale, nekoliko ih se odluno uspinjalo, vraajui se u tamu. Zastao je pod strehom foto-saraja Svjetlost te se u crvenkastome svjetlu njegova reklamnog natpisa paljivo zagledao u jednu pahuljicu koja mu se spustila na rukav kaputa. Uto zapue vjetar i sve se pokrenu; crvenkasto svjetlo ponad foto-saraja Svjetlost prestade svijetliti, a stablo divlje masline ispred radnje nestade u tami. Pogleda prema Narodnom kazalitu: pred njim je stajala svjetina, a nedaleko od njih ekao je jedan policijski minibus. Iz kavane na drugoj strani ulice nekoliko je ljudi promatralo okupljenu svjetinu zguravi se izmeu poluotvorenih vrata i dovratnika. im je zakoraknuo u kazalinu dvoranu, u glavi mu se zavrtjelo od graje i ivosti. Zapahnuo ga je teak zadah alkohola i cigareta; unutra je disalo mnogo dua, bilo je zaguljivo. Veina posjetitelja ostala je bez sjedeeg mjesta pa je stajala sa strane; u jednom kutu, za tezgom s ajem, prodavao se simit i soda. Kraj zahoda koji je zaudarao mrtvakim smradom doaptavala se skupina mladia. Ka se provlaio s jedne strane, zaobiavi skupinu policajaca u plavim uniformama, i nekolicinu njih u civilnim odijelima s voki-tokijima u rukama. Jedno je dijete, drei oca za ruku, paljivo pratilo putanje nekoliko zrna leblebije potopljenih u boici svoje sode: nemir

kazaline dvorane uope ga nije doticao. S druge strane dvorane netko je energino mahao rukom, ali Ka nije bio siguran mae li ta osoba njemu. "Spazio sam vas ak odande, prepoznao sam vas po kaputu." Ugledavi Nedipovo lice, Ka je zadrhtao od ljubavi prema tom deku. Srdano su se zagrlili. "Znao sam da ete doi", rekao je Nedip. "Ba sam se obradovao. Mogu li vas odmah pitati jednu stvar? Mue me dvije jako vane stvari." "Jedna ili dvije?" "Ba ste pametni. Toliko ste pametni, da moete shvatiti kako pamet i nije najvanija", odgovorio mu je Nedip. Povukao je Kaa u jedan mirni kutak u kojemu e lake moi razgovarati. "Jeste li Hidran, odnosno Kadifi, rekli da je ona jedini smisao mog ivota?" "Nisam." "Otili ste zajedno iz ajane. Uope niste govorili o meni?" "Rekao sam joj da si ti uenik kole za imame i hatibe." "I to jo? Nita nije rekla na to?" "Nita." Zautjeli su. "Razumijem da o meni niste priali", poeo je Nedip dajui sve od sebe. Zagrcnuo se. "Zato to je Kadifa od mene starija etiri godine pa me vjerojatno nikada nije ni primijetila. Moda ste s njom razgovarali o osobnim stvarima. Moda su dotaknute i tajne politike teme. U to neu ulaziti. Zanima me samo jedna stvar, i to je za mene sad iznimno vano. O tome e ovisiti preostali dani moga ivota. ak i da me Kadifa nikada ne primijeti - a vrlo je mogue da e trebati godine i godine da me primijeti, dokad e se vjerojatno ve i udati - ja u je, ovisno o vaem odgovoru, do kraja ivota voljeti, ili u je ovoga trena zaboraviti. Molim vas da mi odgovorite odmah i bez okolianja." "ekam vae pitanje", postavi se Ka slubeno. "Jeste li razgovarali o povrnim stvarima? Znate, o glupostima s televizije, o malim, nevanim traevima ili o stvarima koje se mogu kupiti novcem? Shvaate li me? Je li Kadifa doista toliko duboka osoba kako i izgleda, toliko ozbiljna da se na takve plitke stvari ne bi ni obazrela, ili sam se ja u nju uzalud zaljubio?" "Nismo priali ni o emu povrnom", odgovorio je Ka. Vidio je koliko se njegov odgovor Nedipa dojmio; s lica mu je proitao i nadljudski napor s kojim se deko pokuavao pribrati to je prije mogao. "A primijetili ste da je ona izvanredna osoba?" "Jesam." "Bi li se i ti mogao zaljubiti u nju? Jer - jako je lijepa. Kud je lijepa, tu je i svojeglava: svojeglavija od bilo koje Turkinje koju sam dosad upoznao." "Sestra joj je ljepa", primijeti Ka. "Ako je stvar u ljepoti." "A u emu je stvar?" ree Nedip. "to je to naumio Allah Uzvieni kad mi je neprestano dovodi u misli?" irom je otvorio svoje velike zelene oi od kojih e se jedno pedeset i jednu minutu kasnije razletjeti; Ka se nije mogao nadiviti njihovu djetinjem sjaju. "Ne znam", odgovorio mu je. "Ne, zna, ali ne moe izraziti." "Ne znam." "Vano je sve moi izraziti", rekao mu je Nedip kao da mu pokuava pomoi. "Kad bih mogao biti pisac, pokuao bih izraziti ono o emu nitko nikada nije pisao. Hoe li

mi samo ovaj put rei sve, ba sve?" "Kai." "Svatko od nas ima jednu elju, najvaniju u ivotu, nije li tako?" "Tako je." "Koja je tvoja?" Ka nije odgovarao; nasmijao se. "Moja je vrlo jednostavna", nastavio je Nedip ponosno. "elim oeniti Kadim, ivjeti u Istanbulu i postati prvi svjetski islamski pisac znanstvene fantastike. Znam da je sve to neostvarivo, ali svejedno - to je ono to elim. I ne ljutim se na tebe zbog toga to svoju elju ne moe izgovoriti, jer te razumijem. Ti si moja budunost. A iz tvog pogleda koji ne moe skinuti s mojih oiju shvaam i ovo: i ti u meni vidi svoju mladost, i zato me voli." U kutovima usana pojavio mu se sretan, lukav smijeak; Ka ga se prepao. "Hoe rei da si ti ja prije dvadeset godina?" "Tono. U znanstveno-fantastinom romanu koji u jednoga dana napisati obradit u upravo takav prizor. Oprosti, mogu li ti staviti ruku na elo?" Ka se malo nagnuo. Nedip mu je bez imalo ustezanja lakim, uvjebanim pokretom elo prekrio dlanom: "Sad u ti rei to si mislio prije dvadeset godina." "Kao to to radi i s Fazi lom?" "S njim mislim isto u istom trenu. A medu nama postoji vremenski razmak. Sluaj me sad, molim: bio je to jedan zimski dan. Sjedio si u koli: padao je snijeg, a ti si se sav gubio u svojim mislima. U sebi si uo Allahov glas, ali si Njega pokuavao zaboraviti. Bilo ti je jasno da sav svijet ini savrenu cjelinu, ali si se trudio ne misliti na Onoga koji ti je to govorio jer si znao da e jedino tako moi biti jo nesretniji i jo pametniji. Bio si u pravu. Znao si da jedino pametni i nesretni mogu biti pravi pjesnici. I tako si za ljubav poezije junaki prihvatio patnje bezbotva. Tad jo nisi mogao ni pomisliti da e, kad izgubi taj Glas u sebi, ostati sam samcat na svijetu." "Dobro, u pravu si, tako sam mislio", rekao mu je Ka. "Misli li i ti sad tako?" "Znao sam da e me to odmah pitati", odgovori mu Nedip vidno uznemiren. "Ne eli li i ti vjerovati u AIlaha? eli, zar ne?" Njegova ruka na Kaovu elu bila je toliko hladna da je Ka drhturio. Sad ju je odjednom povukao. "O toj bih ti temi mnogo toga mogao rei. U sebi ujem i glas koji mi govori: 'Ne vjeruj u AIlaha!'. Vjera poput moje, odana vjera u neije postojanje, nije mogua ukoliko ne postoji i sumnja ili barem pitanje: 'A to ako ne postoji?' ak i u trenucima kada sam siguran da me jedino vjera u Lijepog AIlaha dri na ivotu, dogaa mi se da - jednako kao to sam kao dijete strahovao to e se dogoditi ako mi umru roditelji - pomislim: to bi bilo kad ne bi bilo AIlaha? Tad mi se pred oima uvijek pojavi isti prizor, jedan krajolik. Znam da snaga toga prizora izvire iz Allahove ljubavi pa ga se ne bojim gledati: promatram ga veoma paljivo." "Moe li mi rei to je na njemu?" "Stavit e to u svoje pjesme? Ne traim od tebe da uz to spomene moje ime. Ipak, zauzvrat elim samo jednu stvar." "Reci!" "U proteklih est mjeseci napisao sam Kadin tri pisma. Nijedno joj nisam poslao. Ne zbog toga to me je bilo sram, nego... Bojao sam se e ih oni u poti otvoriti i proitati. Pola stanovnika Karsa radi u tajnoj policiji. I pola ove svjetine ovdje je isto to. Svi nas gledaju. Gledaju nas ak i moji." "Koji tvoji?" "Svi mladi islamisti ovoga grada. Jako ih zanima o emu u s tobom razgovarati. Doli su ovamo izazvati nered. Znaju da e se ova no pretvoriti u demonstraciju

laike i vojne sile. Navodno e prikazati onaj poznati stari igrokaz, Feredu, i poniavati pokrivene djevojke. Meni se, da budem iskren, politika gadi, ali mislim da moji prijatelji imaju ispravne razloge za pobunu. A budui da za tu stvar nisam zagrijan kao oni, sumnjaju u mene. Ne mogu ti dati pisma. Mislim, ne sad dok nas svi gledaju. Molim te da ih da Kaditi." "Sad nitko ne gleda. Daj mi ih odmah, a onda mi opisi prizor." "Pisma su ovdje, ali nisu kod mene. Bojao sam se pretraivanja na ulazu. A mogli bi me i prijatelji pretraiti. Moemo se nai za tono dvadeset minuta kod zahoda na kraju hodnika, onog u koji se ulazi kroz vrata pokraj pozornice?" "I tad e mi opisati taj prizor?" "Jedan od njih ide prema nama", rekao je Nedip. Skrenuo je pogled. "Poznajem ga. Nemoj gledati tamo! Pravi se da sa mnom razgovara normalno, kao da nismo prijatelji." "Dobro." "itav Kars zanima zato si doao ovamo. Misli se da te je drava poslala po nekom tajnom poslu, ak i da su te poslale zapadnjake snage. Prijatelji su me poslali ovamo da kod tebe provjerim koliko je u tome istine. Jesu li te prie tone?" "Nisu." "Sto da im kaem? Zato si doao ovamo?" "Ne znam." "Zna, ali ne moe rei od stida." Tiina. "Doao si ovamo zato to si nesretan", rekao je Nedip. "Po emu si to shvatio?" "Po tvojim oima: nikada dosad nisam sreo nekoga s tako tunim pogledom... Mislim, ni ja sad uope nisam sretan, ali ja sam mlad. Tuga me jaa. Drae mi je da sam u ovim godinama nesretan nego sretan. U Karsu jedino budale i zlikovci mogu biti sretni. Ali kad budem u tvojim godinama, bit e mi drae da budem sretan." "Nesrea me brani od ivota", rekao je Ka. "Ne brini za mene." "Ba lijepo. Ne ljuti se na mene, zar ne? Na tvome licu ima neto dobro: zbog toga ti se usudim rei ba sve to mi padne na pamet, ak i najgluplje stvari. Kad bih takvo to rekao pred svojim prijateljima, odmah bi me poeli ismijavati." "ak i Fazil?" "Fazil je drugo. Ako me netko povrijedi, on e me osvetiti, a zna i to mislim. Sad malo ti govori. Gleda nas onaj." "Koji?" rekao je Ka. Pogledao je one koji su stajali iza redova za sjedenje: ovjeka krukolike glave, dva bubuljiava deka i grupicu namrgoenih, bijedno odjevenih mladia. Svi su bili okrenuti prema pozornici, neki su se ljuljali kao pijani. "Nisam jedini koji je veeras pio", promrmljao je Ka. "Oni piju zato to su nesretni", rekao je Nedip. "A vi ste pili da biste se mogli oduprijeti srei skrivenoj u vama." Prije nego to je do kraja izgovorio posljednje rijei, nestade u gomili. Ka nije bio siguran je li ih tono uo. Glava mu se nije protivila svoj toj buci i gunguli; osjeao se ugodno, kao da slua finu glazbu. Netko mu je mahnuo: jedan ga je kazalini radnik, kabadahija gospodskih manira, posadio na jedno od nekoliko slobodnih mjesta rezerviranih za "izvoae". Sve to je te veeri Ka vidio na pozornici i ja sam, godinama kasnije, odgledao na video vrpcama koje sam presnimio u arhivu Televizije pograninog Karsa. Prvi je prizor bila kratka "vinjeta", ala na raun reklame jedne banke; budui da Ka ve godinama nije pratio tursku televiziju, nije bio siguran radi li se o ismijavanju ili samo o oponaanju. Ipak, i on je shvatio da je pretjerano ljubazni snob koji dolazi u banku da bi uloio novac nakazna imitacija turskoga

prozapadnjaka. Brehtovska i bahtinovska kazalina skupina Sunaja Zaima istu je tu "vinjetu" znala prikazivati i po kasabicama manjim i zabaenijima i od Karsa: igrajui je ondje po ajanama u koje nikada nisu zavirile ni ene ni predstavnici vlasti, doputali su si da toj "igrici" dodaju i neto prostakluka, pa bi se snobovska uglaenost bankomatskog korisnika razvila u pederastiju, a publika bi od smijeha padala sa stolica. Drugi je ske na pozornicu doveo enu koja si je na kosu stavljala Kelidor ampon i regenerator; Ka je tek pred kraj shvatio da je glavna junakinja, brkati mukarac u enskoj odjei, Sunaj Zaim. Jednako kako je to znao initi po zabaenim ajanama, odluan da svojoj ogorenoj i bijednoj mukoj publici priuti malo "antikapitalistike katarze", Sunaj je i sada dao sve od sebe: divljajui po pozornici u haljini, s jedne je strane prosipao najprostije psovke, a s druge strane duguljastu boicu ampona gurao u svoj stranji otvor. Potom se pojavila Sunajeva ena, Funda Eser, i publiku podsjetila na jednu vrlo omiljenu reklamu za kobasice; kobasicu koju je drala u ruci nekoliko je puta odvagala s razvratnim veseljem, a zatim, postavivi publici pitanje "Je li od konja ili od magarca?" mugnula s pozornice prije nego to je prevrila mjeru. Nakon nje, na pozornici se ponovno ukazao Vural, slavni vratar '6oih, te razvezao svoju priu spletenu od jedanaest poraznih i sramnih engleskih golova ukraenih glumicama s kojima je u to doba hodao i vlastitim majstorlucima u lairanju utakmica. Njegovu su priu svi odsluali sa smijekom i udnim uitkom samoponiavanja: lica su im bila ozarena zabavnom mizerijom jednoga Turina.

16. Mjesto na kojemu nema Allaha Nedipov krajolik i Kaova pjesma KAD je, dvadeset minuta kasnije, Ka uao u zahod na kraju hladnoga hodnika, vidio je da stie i Nedip, provlaei se pokraj mukaraca postrojenih uz pisoare. Neko su vrijeme stajali pred zatvorenim vratima pregradaka u stranjem dijelu zahoda, pravei se da jedan drugoga ne poznaju. Ka se zagledao u reljefni ukras na zahodskome stropu, u ruu i njezine listie. im se jedan od pregradaka ispraznio, obojica su strugnula u njega. Ka je opazio da ih je vidio neki krezubi starac. Nedip je pak odahnuvi rekao: "Nisu nas vidjeli." Zagrlio je Kaa, radostan. Zagazivi tenisicom na jednu preku na pregradi vjeto se uspeo te ispruio ruku i s vodokotlia uzeo svei kuverata. Spustio se i paljivo ih opuhao. "Kad joj bude davao ova pisma, elio bih da joj neto kae", rekao je. "Mnogo sam razmiljao o tome. Od trenutka kad ih Kadifa proita, ja do kraja ivota vie nikada neu imati nikakvu nadu ili oekivanje povezano s njom. elim da joj to kae posve otvoreno, da joj bude savreno jasno." "Ako u asu kad shvati da si u nju zaljubljen bude doznala i da za tu ljubav nema nikakve nade, zato je uope o tome obavjetavati?" "Za razliku od tebe, ja se ne bojim ivota i svojih strasti", rekao je Nedip. Uplaio se da je Kaa povrijedio. "Ova su mi pisma jedini izlaz: ne mogu ivjeti bez ljubavi i strasti prema nekome, prema nekoj ljepoti. Nakon ovoga, ljubav i sreu morat u potraiti negdje drugdje. Ali prvo si moram Kadim izbiti iz glave. Hoe li da ti kaem koga u nakon Kadife voljeti svim svojim srcem?" Pruio je pisma Kau. "Koga?" rekao je Ka smjetajui pisma u dep hlaa. "Allaha." "Opisi mi onaj svoj krajolik." "Prvo otvori taj prozor. Uasno smrdi ovdje." Ka se, da bi otvorio zahodski prozori, pomuio sa zahrdalom bravom. Ugledavi pahulje koje su kroz nonu tiinu klizile meko i njeno, zastali su zadivljeni, kao da svjedoe udu. "Kako je svijet lijep!" proape Nedip. "to je za tebe najljepa strana ivota?" upita ga Ka. Nastane tiina. "Sav je lijep", odgovori Nedip kao da odaje tajnu. "Ali, zar nas ivot ne ini nesretnima?" "Da, ali za to smo sami krivi. To nema nikakve veze ni sa svijetom ni s njegovim Stvoriteljem." "Opisi mi onaj prizor." "Prvo mi stavi ruku na elo i reci mi moju budunost", ree Nedip. Gledao ga je irom otvorenih oiju; dvadeset i est minuta kasnije jedno e se od njih razletjeti, zajedno s njegovim mozgom. "elim proivjeti dug i ispunjen ivot i ve sad znam da me oekuje mnogo lijepih stvari. Ali ne mogu znati to u misliti za dvadeset godina, a to me jako zanima." Ka prisloni dlan desne ruke na njenu kou Nedipova ela. "Aman, Allah!" naali se trgnuvi ruku kao da je dotaknuo neto vrelo. "to se sve ovdje ne kuha..." "Reci mi."

"U sljedeih dvadeset godina - znai do svoje trideset i sedme - ve e sasvim sigurno shvatiti to je glavni razlog svim zlima ovoga svijeta. Znai, znat e zato su siromani toliko siromani i glupi, i zato su bogatai toliko bogati i pametni, i zato postoji nasilje i okrutnost i bezvoljnost - mislim, sve one stvari zbog kojih osjea krivnju i poeli da te nema... Znat e da se sve to dogaa zato to svi misle jednako", rekao je. "I tad e. na tom stupnju na kojemu svi, pravei se moralnima, umiru u gluposti, shvatiti da moe biti dobar samo ako bude zao i nemoralan. Ali bit e ti jasno da taj tvoj zakljuak ima i jednu stranu posljedicu. A pod ovom svojom drhtavom rukom osjeam da je ta posljedica..." "to?" "Ti si veoma pametan i ve danas zna to je ta posljedica. I zato hou da mi je ti kae." "Ti reci!" "Znam i da onaj osjeaj krivnje - koji si pripisao patnji i nesreama siromaha - trpi iz istog razloga..." "to? Hoe rei da - sauvao me Allah! - vie neu vjerovati?" uzruja se Nedip. "Umrijet u ako ne budem vjerovao!" "Nee ti se to dogoditi preko noi. Nee to biti kao u onoj tvojoj prii o ravnatelju koji je postao ateistom nakon vonje dizalom... Dogodit e ti se toliko sporo, da toga ni sam nee biti svjestan. Kao u onoj prii o ovjeku koji je umirao toliko sporo, da je tek kad je jednog jutra na drugom svijetu pretjerao s rakijom shvatio da je ve godinama mrtav." "Tebi se tako dogodilo?" Ka je povukao ruku s njegova ela. "Ne, moja je pria posve drugaija. Mora da sad ve ima nekoliko godina otkako sam polako poeo vjerovati u Allaha. A dogaalo mi se toliko sporo da sam to shvatio tek kad sam doao u Kars. Zbog toga sam ovdje sretan i mogu pisati pjesme." "Sad mi izgleda toliko sretan i pametan", rekao mu je Nedip, "da u te pitati jo i ovo: moe li ovjek doista znati to ga eka? Ili, ako i ne zna, moe li barem samoga sebe uvjeriti da zna svoju budunost i tako nai spokoj? To mi treba za moj prvi znanstveno-fantastini roman." "Neki ljudi znaju...", rekao je Ka. "Naprimjer gospodin Serdar, uredni k Novosti graninoga grada: pogledaj, odavna je u svojim novinama objavio to e se veeras dogoditi." Zajedno su pogledali novine koje je Ka izvadio iz depa, "'...sveana je veernja zabava s vremena na vrijeme prekidana ovacijama i oduevljenim aplauzom.'" "To bi valjda trebalo biti ono to nazivamo sreom", rekao je Nedip. "Da smo mi u novinama napisali ono to e nam se dogoditi, a poslije sve te lijepe stvari i proivjeli, bili bismo pjesnici vlastita ivota. U novinama pie da si proitao svoju najnoviju pjesmu. Koja je to?" Netko im je pokucao. Ka je zamolio Nedipa da mu odmah opie svoj "krajolik". "Evo, opisat u ti", rekao je Nedip. "Ali, to to e sad od mene uti nee rei nikome ivom. Ne svia im se to sam se s tobom previe zbliio." "Nikome neu rei", odgovorio je Ka. "Hajde, priaj." "Jako volim Allaha", zapoeo je Nedip. uzbuen. "Ponekad - sauvao me dragi Allah! - samoga sebe pitam, mada to ne elim, to bi bilo kad ne bi bilo Allaha, i tad mi se pred oima ukae taj krajolik kojega se bojim." "Da, dobro, i?" "Gledam ga jedne noi, u mraku, kroz neki prozor. Preda mnom su dva bijela zida bez prozora; visoki su kao zidovi tvrave. Kao da su dvije tvrave jedna nasuprot drugoj!

Sa strahom gledam u prolaz izmeu njih: uzak je, i dug kao nae ulice. Znai, ta ulica u kojoj nema AIlaha blatnjava je i pokrivena snijegom kao i ulice u Karsu, ali boja joj je - ljubiasta! Na sredini te ulice ima neto to mi govori: 'Stani!', ali se ne mogu suzdrati da ne pogledam sve do njezina kraja, znai do kraja svijeta. A tamo, na kraju, stoji jedno drvo, golo, bez lia, posljednje drvo. I kad mi pogled pobjegne prema njemu, to drvo odjednom pocrveni i pone gorjeti. Eto, tad osjetim uasnu krivnju to me zanima mjesto na kojemu nema AIlaha. Uto se i crveno drvo ugasi i ponovno postane kao i prije, mrko. Potom sve mislim kako ga vie neu gledati, ali se i opet ne uspijem suzdrati, i to jedino drvo na kraju svijeta ponovno poinje gorjeti. I tako to traje sve do jutra." "Zato te taj prizor toliko plai?" upita ga Ka. "Zato to ponekad, nagovoren od ejtana, pomislim kako bi taj krajolik mogao pripadati ovome svijetu. Meutim, ono to se pojavljuje pred mojim oima mora biti neto to sam ja izmislio. Jer kad bi to doista postojalo na ovome svijetu, to bi - aman! - znailo da Allah ne postoji. A kako to ne moe biti tono, jedino to mi preostaje jest zakljuak da je stvar u meni, da ja ne vjerujem u AIlaha. A to mi je gore i od smrti." "Razumijem", rekao je Ka. "itao sam u jednoj enciklopediji da rije ateist potjee od grkoga/to. A ta rije ne znai osobu koja ne vjeruje u Boga, nego usamljenika, osobu koju su bogovi napustili. Sto znai da ovjek ovdje, kod nas, nikako ne moe biti ateist. Zato to nas Allah nee napustiti ak ni ako to poelimo. Da bi se moglo postati ateistom, potrebno je prije svega biti sa Zapada." "A ja bih htio da mogu i biti zapadnjak, i vjerovati." "Ako ovjeka napusti Allah, moe on svake veeri ii u kavanu i kartati se i veseliti sa svojim prijateljima, i moe se svaki dan u koli smijati i saliti, i moe itave dane provoditi u razgovoru sa svojim prijateljima, ali - dok mu nema AIlaha - sve to ne znai nita: sam je kao prst!" "Ali moe imati ljubav, moe nai utjehu sa enom koju voli." "Samo to u tom sluaju i ona treba voljeti tebe onoliko koliko ti voli nju." Uto im opet netko pokuca na vrata: Nedip ga zagrli, djetinjski ga poljubi u obraze i izjuri. Ka je vidio da je netko ekao pred vratima, ali je ba u tom trenu uletio u drugi pregradak. Ponovno je navukao zasun na svojim vratima te, zagledan u udesni snijeg, zapalio cigaretu. Razmiljao je o Nedipovu prizoru - prisjeao ga se rije po rije, kao da je pjesma: bio je siguran da e ga moi i zapisati u svoju biljenicu kao jo jednu pjesmu, ukoliko mu, naravno, ne doe netko iz Porlocka. ovjek iz Porlocka..! Pred kraj naih gimnazijskih dana kada smo razgovarajui o knjievnosti znali ostajati budni do ponoi, bila je to jedna od naih - Kaovih i mojih najdraih tema. Svatko tko je imalo upuen u englesku poeziju, sjetit e se biljeke koju je Coleridge zapisao na poetku svoje pjesme "Kublaj-kan". U zaglavlju te pjesme s podnaslovom "Fragment jedne pjesme, prizora viena u snu", Coleridge objanjava kako je pod utjecajem nekoga jakog lijeka koji je onomad bio prisiljen uzimati zbog bolesti (radilo se zapravo o opijumu, a puio ga je iskljuivo iz uitka) pao u dubok san tijekom kojega je ugledao reenice iz knjige koju je itao prije nego li je zaspao: u tom predivnom snu te su se reenice pretvorile u pjesmu! Ta je pjesma bila udo nastalo samo od sebe, njezino stvaranje nije zahtijevalo ni trunke pjesnikova misaonog napora. I, to je jo divnije, nakon to se probudio, Coleridge je se posve jasno sjeao: zapamtio je svaku njezinu rije! Zato je odmah preda se stavio papir, pero i mastilo, i dao se u zapisivanje, a stih je slijedio za stihom. Ba kad je zapisao stihove koji su i nama danas poznati, netko mu zakuca na vrata. Ustane da ih otvori:

bijae to neki ovjek iz nedalekoga grada Porlocka, stigao s namjerom da pregovara o novanim dugovima. Coleridge ga se rjeava to bre moe i odmah se vraa za svoj stol, ali - tad uvida da je nastavak pjesme u meuvremenu zaboravio; u sjeanju mu je ostalo samo njezino ozraje i tek pokoja rije. Nitko se iz Porlocka nije pojavio da bi omeo Kaovu pribranost, tako da se. kad je pozvan na pozornicu, pjesme jo uvijek sjeao u cijelosti. Na pozornici je bio vii od svih. K tome ga je od ostalih razlikovao i njegov pepeljasti njemaki kaput. Graja u kazalinoj dvorani je zamukla. Neki od gledatelja - razjareni uenici, bijedni besposliari i buntovni islamisti - nisu znali to bi mogli ismijati pa su i oni zautjeli. Slubena lica u prvim redovima (policajci koji su ga itav dan uhodili, valijin zamjenik i pomonik efa policije te prosvjetni radnici) ve su znala da je pjesnik. Dugajliju od voditelja ta je tiina zbunila pa je razgovor s Kaom zapoeo ispalivi pitanje kojega se sjetio iz televizijskih "programa za kulturu": "Znai, vi ste pjesnik, piete pjesme. Je li teko pisati pjesme?" Siguran sam da sve do kraja toga munog, prinudnog razgovora (svaki put kad gledam snimku te veeri, pokuavam ga potisnuti i zaboraviti), publika nije uspjela shvatiti kako je to pisati pjesme, ali je svakako uvidjela da je Ka doao iz Njemake. "to kaete o naem lijepom Karsu?" pitao ga je voditelj potom. Nakon trenutka neodlunosti, Ka ree: "Vrlo je lijep, vrlo siromaan i vrlo tuan." Medu uenicima u zadnjim redovima prolomi se smijeh. Netko viknu: "Dua ti je siromana!", to ohrabri i neke druge koji ustadoe i poee urlati. Jedni su mu se od njih rugali, druge se nije moglo razumjeti. Kasnije mi je, tijekom moga posjeta Karsu, gospodin Turgut rekao kako je Handa, gledajui ove scene na televiziji, zaplakala... "U Njemakoj ste bili predstavnik turske knjievnosti...", nastavio je voditelj. "Neka kae zato je doao ovamo!" izdera se netko. "Doao sam zato to sam bio veoma nesretan", odgovori Ka. "Ovdje sam sretniji. Posluajte me, molim vas, sad u vam odrecitirati svoju pjesmu." Nakon kratkog uenja i komeanja sve zatihnu, i Ka krenu s pjesmom... Kad mi je godinama kasnije u ruke dospjela video vrpca sa snimkom te noi, gledao sam svoga prijatelja s divljenjem i ljubavlju. To mi je bilo prvi put da sam ga vidio kako pred mnotvom recitira svoje stihove. Pjesmom je napredovao zamiljen, kao da koraa, polagan i spokojan. Koliko li je samo bio daleko od izvjetaenosti! Ako se izuzmu jedno ili dva mjesta na kojima je malko zastao - inilo se da eka stihove koji slijede priveo ju je kraju bez prekida i bez imalo napora. Kad je Nedip shvatio da Kaovo tumaenje "mjesta na kojemu nema Allaha" odgovara njegovu opisu "krajolika", ustao je na svome mjestu kao zaaran, ali to nije omelo tijek Kaove izvedbe, miran i polagan kao snijeg nad Karsom. Na kraju su dvoranom odjeknula dva-tri usamljena aplauza. U dnu dvorane netko je ustao i neto viknuo, nato su mu se prikljuili i neki drugi. Nije jasno jesu li odgovarali na stihove pjesme ili su vikali samo iz dosade. Ako ne raunate jo jedno Kaovo pojavljivanje na kaseti - kada e, malo kasnije te veeri, njegova silueta pasti na neku zelenu pozadinu - ovim scenama svjedoim posljednjem pojavljivanju svoga prijatelja; osobu s kojom sam drugovao dvadeset i sedam godina nikada vie neu vidjeti.

17 "Domovina ili marama" Igrokaz o djevojci koja spaljuje svoju feredu NAKON Kaove pjesme, voditelj je najavio igrokaz, "krunski dogaaj veeri", poprativi rijei iz naslova pretjeranim gestama: "A sada", rekao je, "Domovinaaa... iliii - marama!" Iz zadnjih redova, tabora uenika vjerske kole, zaulo se nekoliko protestnih uzvika i zviduka popraeno s nekoliko nerazgovjetnih urlika, a iz prvih redova dva-tri usamljena pljeska. Ostali dio dupkom pune dvorane nije se izjanjavao, ali se u zraku osjeala napetost i iekivanje, to iz znatielje, to iz potovanja. Uvodne "igrice" gostujuih kazalitaraca, Fundino bestidno parodiranje poznatih reklama i bezrazloni ispadi s trbunim plesom (zaigrala bi i kad je trebala i kada nije), kao i njezino imitiranje jedne bive premijerke i njezina podmitljivoga mua (u liku Sunaja Zaima), veinu publike ne samo da nije zgranulo (kao neke od dravnih slubenika u prvim redovima), nego ih je, tovie, zagrijalo za stvar. Publici se svidio i igrokaz "Domovina ili marama", ali su svi ve bili isprovocirani neprestanim upadima i zviducima iz zadnjih redova, povremeno toliko glasnim da se dijaloge na pozornici uope nije moglo razumjeti. No, radnja tog zastarjeloga, gotovo primitivnog dvadeseto-minutnog igrokaza toliko je jednostavna da bi je i gluh razumio: 1. Ulicama seta jedna djevojka zamotana u maramu crnu kao no: razmilja i razgovara sama sa sobom. Iz nekog je razloga nesretna. 2. Djevojka skida maramu i proglaava svoju slobodu. Sad je bez marame i sretna je. 3. Njezina obitelj, zarunik, rodbina i nekoliko fanatinih bradonja protive se njezinu postupku i pokuavaju je ponovno pokriti te ona, u naletu gnjeva, svoju maramu spaljuje. 4. Nekoliko grubijana s polukrunim bradama i tespisima u rukama na taj njezin izraz slobode odgovaraju nasiljem: i ba dok je za kosu vuku prema mjestu na kojemu e je ubiti... 5. ...spaavaju je mladi vojnici Republike Turske. Od sredine 1950-ih do poetka II. svjetskog rata, ta je predstava, na poticaj prozapadnjaki nastrojene dravne politike koja je ene nastojala udaljiti od pokrivanja i svakovrsnih vjerskih pritisaka, nebrojeno puta uprizorena po kolama i narodnim domovima du itave Anadolije. Kad je pak od '50-ih godina demokratizacijski zalet kemalistikoga perioda poeo jenjavati, i predstava je zaboravljena. U Karsu je te noi glavnu junakinju, pokrivenu djevojku, odigrala Funda Eser. Mnogo godina kasnije naao sam je u jednom audio-studiju u Istanbulu: rekla mi je tada kako bi se njezina majka uvijek s ponosom sjeala jedne noi iz 1948. godine kada se u istoj ulozi pojavila na pozornici gimnazije u Kutahji, a njoj samoj nesmiljeni razvoj dogaaja u Karsu nije podario priliku da doivi takvu sreu. Izgledala je strano, sva unitena narkoticima; njezino isprepadano i kronino umorno lice, kakvo se esto sree u istroenih kazalitaraca, ostavljalo je malo nade da bi se iega mogla sjeati, ali sam joj svejedno dodijavao sve dok je nisam nagovorio da mi ispripovijeda to se tono dogaalo one veeri u karskom kazalitu. Kako sam priu o toj noi uo i iz usta mnogih drugih sudionika, skupio sam dovoljno podataka da je mogu opisati do najsitnijih pojedinosti:

Prvi je prizor kazalinu dvoranu zatrpanu karskim gledateljima ostavio u poprilinu udu. Prema naslovu "Domovina ili marama" svi su bili spremni za suvremene politike teme, ali se, izuzev nekoliko staraca kojima je pred oima jo uvijek ivjela praizvedba toga komada, nitko nije nadao da e na pozornici osvanuti ena pod feredom. U meuvremenu je, naime, simbolom politikog islama postala marama; ferede je vrijeme odavna pregazilo. Mnogima je za oko zapeo i ponosan korak te tajnovite djevojke pod feredom; nisu znali kako protumaiti njezino samouvjereno preetavanje po pozornici. Izazvala je potovanje ak i kod dravnih slubenika, samozvanih "radikala" koji su odijevanje u skladu sa erijatom znali samo omalovaavati. Jedan dovitljivac iz stranjih redova naslutio je tko bi se mogao skrivati ispod ferede pa se dvoranom prolomio njegov gromoglasan smijeh, nato su prvi redovi i opet reagirali negodovanjem. Kad je u drugom prizoru pokrivena djevojka prosvijeenim i samouvjerenim pokretima poela skidati feredu, svi su u prvi tren ostali zapanjeni! Moglo bi se to objasniti strahom od promjena: ak su se i najprozapadnjakiji laici prepali vidjevi kako se njihove ideje i ostvaruju. Odavna su se, naime, zbog straha od ispolitiziranih islamista pomirili s injenicom da se u Karsu nikada nita nee promijeniti. Nije im ni na pamet padalo da se ugledaju u svoje prethodnike iz ranog republikog razdoblja spremne da ferede sa ena svlae i na silu. Ovi novi nisu zahtijevali nita vie od sigurnog zakrilja maksime: "Dok nam islamisti ne ponu pokrivati i one otkrivene kao to se dogodilo u Iranu - nemamo se zato buniti". "Ako emo pravo, svi oni takozvani kemalisti u prvim redovima nisu ni sluge pravim kemalistima10 - to su vam obine kukavice!" rei e kasnije gospodin Turgut Kau. Svi su se bojali da bi razodijevanje te ene na pozornici moglo razjariti ne samo vjerske fanatike, nego i nezadovoljnu bagru u zadnjim redovima. Pa ipak, jedan je uitelj u tom najnapetijem trenutku ustao i poeo pljeskati Fundi Eser, gledajui je dok se elegantnim i odlunim pokretima oslobaala ferede. Kasnije e mi neki rei kako se postupak toga uitelja ne moe tumaiti kao politiki osvijeten pozdrav novoj, samosvojnoj eni; taj je ovjek, rei e, bio toliko pijan, da se sav raspametio kad je ugledao Fundine punane, razgoliene ruke i draesni erdan. Bilo kako bilo, zadnji su redovi hrabri istup usamljenoga i siromanog uitelja zasuli pogrdama. Ni republikanci u prvim redovima nisu bili zadovoljni razvojem dogaaja. Oekivali su da e se ispod ferede pojaviti prostoduno lice kakve pametne seljanice, prosvijeene djevojke s naoalama, kadli dobie vremenu, ali jo uvijek okretnu trbunu plesaicu... Ostali su potpuno smeteni: "Znai li ovo da su na otkrivanje spremne samo kurve i pokvaren jae?!'' pomislili su. "Pa to je stav koji zastupaju islamisti!" Valijin je zamjenik morao reagirati: "Ovdje je neto krivo, kaem vam, krivo!" viknuo je. Odmah su mu se - moda i samo iz dodvoravanja - priklonili i neki drugi, ali se Funda Eser nije dala smesti. I dok su tako prvi redovi svoju prosvijeenu i samosvojnu junakinju promatrali s odobravanjem, ali i nelagodom, iz zadnjih su redova dopirale uenike prijetnje na koje se gradska krema nije obazirala: jednako kao i gospodin Kasim, odvani pomonik efa policije koji je svojevremeno PKKovcima ivot dobrano zagorao, i valijin je zamjenik znao da se na nepristojne ispade te aice balavaca iz vjerske kole ne treba reagirati; hrabro su se drali i upravitelj katastarskog ureda i razni visoki inovnici, kao i direktor Gradskog ureda za kulturu iji je glavni posao bio sakupljanje kaseta na kurdskom jeziku i njihovo otpremanje za Ankaru (te su veeri s njim doli i njegova supruga, dvije keri, etiri sina s kravatama i tri neaka); konano, za strah ni inae, pa ni te veeri, nije znalo ni nekoliko oficira11, te noi u civilu, u pratnji svojih supruga. Hrabrost prvih redova moe se protumaiti i povjerenjem u policiju u civilu, rasporeenu po cijeloj dvorani,

kao i u one uniformirane, postrojene po rubovima; povrh toga, proulo se da i iza pozornice eka itav vojni odred. Sigurnost im je, ipak, vie od svega ulijevala injenica da se veer u kazalitu prenosi uivo; iako se radilo o snimci za lokalnu televiziju, nisu se mogli oteti dojmu da se nalaze pod budnim okom i Ankare i itave Turske. Nitko od prisutnih u gledalitu nije mogao smetnuti s uma da se sve to se pred njima dogaa u isto vrijeme moe vidjeti i na televiziji; stoga im je sva ponuda koju im je te veeri kazalina skupina servirala - sve one nesavrenosti i prostakluci, politike provokacije i nedopustive gluparije - sve im se to inilo daleko uzvienije i zanosnije nego to je u stvarnosti bilo. I dok su neki od gledatelja poesto zvjerkali u kamere kako bi provjerili rade li jo uvijek, a neki iz zadnjih redova ak i mahali, bilo je i onih koji nisu uspjeli prevladati strah od snimanja pa su se progonjeni milju: "Aman, gledaju me!" zavlaili u najskrovitije kutke i, kao da ni to nije bilo dovoljno, cijelu veer ondje proveli i ne trepnuvi. Kod veine graana Karsa "izravni prijenos" nije probudio elju da ostanu kod kue i dogaaje u kazalitu odgledaju pred televizorima: doivjeli su ga vie kao priliku da uivo odgledaju snimateljske akcije televizijske ekipe. U meuvremenu, Funda je svoju feredu smjestila u bakreni lavor te je, zalivi je benzinom paljivo kao da dodaje tekui deterdent, poela namakati i ribati. Sluaj je htio da su joj benzin nalili u staru bocu deterdenta - tada najpopularnijeg deterdenta karskih kuanica, pa je ne samo cijela kazalina dvorana, nego i itav Kars pomislio da je buntovna djevojka promijenila miljenje; vidjevi je kako pokorno i marljivo riba svoju feredu. svima je, na neki udan nain, laknulo. "Peri, mala, ribaj, ribaj!" doviknuo joj je netko iz dna dvorane kojom se nato razlegao smijeh, unato uvrijeenosti prvih redova. No svi su doista mislili da je ta primjedba na mjestu: buntovnica se pred njihovim oima preobrazila u peraicu. Netko je jo dobacio: "A gdje ti je Orno?" Bili su to uenici kole za imame i hatibe; dvoranu su uznemiravali. ali i nasmijavali, pa se publika u meuvremenu na njih i prestala ljutiti. itava je dvorana, ukljuujui slubena lica iz prvih redova, tad ve poela prieljkivati da se ta staromodna, jakobinska i provokativna politika igra to prije okona i potedi ih moguih daljih neugodnosti. Veina mojih sugovornika s kojima sam godinama kasnije razgovarao sloila se u jednome: svi graani Karsa, od najuglednijih slubenika do najsiromanijih uenika Kurda, te su veeri doli u kazalite da malo razbiju svoju svakodnevicu, dozive neto novo i barem se malko zabave. Jedino su uenici iz vjerske kole stigli s namjerom da naprave nered, ali njihove upadice nakon nekog vremena i nisu imale osobita uinka. Funda se nije dala smetati, nego je polako radila svoj posao; izgledala je poput zadovoljne kuanice iz reklama, uspjene ene koja i u pranju rublja pronalazi razlog za veselje. Ali kad je nastupio njezin as, izvadila je mokru crnu feredu iz lavora, rastresla je kao da e je objesiti na ue i rairila je pred gledalitem. 1 dok su se posjetitelji zbunjeno zgledali ne znajui to slijedi, Funda je iz depa izvadila upalja i s jednoga kraja feredu potpalila. U dvorani je nastala takva tiina, da se mogao uti dah plamena koji je u trenu progutao itavu feredu, osvijetlivi cijelu dvoranu udnim, zastraujuim sjajem. Mnogi su gledatelji ustali, prestravljeni. Nitko to nije oekivao. Trgli su se ak i najneustraiviji laici. Kad je ena gorui komad platna bacila na pozornicu, prepali su se da e plamen zahvatiti kazalini inventar star stotinu i deset godina; pogledi su im se skupili na zastorima od kadife, tragu najbogatijih godina njihova grada, proaranima mrljama i zakrpama. Kola su krenula nizbrdo, tu vie nije bilo pomoi: sad je sve bilo mogue.

Meu uenicima zapoe divljanje i dernjava, dvoranu ispunie zviduci, vriska i nerazgovijetni uzvici. "Bezboni neprijatelji vjere", nadglasa ih sve netko. "Prokleti ateisti!" Prvi su redovi jo uvijek bili zbunjeni. Ponovno ustane onaj isti usamljeni i hrabri uitelj te zavapi: "utite i gledajte!", ali ga nitko i ne pogleda. Kad je postalo jasno da se zviduci, urlici i slogani nee dati uguiti i da stvari poinju izmicati kontroli, dvoranom se poe iriti panika. Dr. Nevzat, direktor gradskog Ureda za zdravstvo, podie s mjesta svoje sinove u kravatama i sakoima, ker s pletenicama i suprugu koja je te veeri odjenula svoju najljepu haljinu od krepa s uzorkom paunova repa, i poe se probijati prema vratima. Jedan od nekadanjih gradskih bogataa, trgovac koom, gospodin Sadik, pristigao ovaj put u Kars da prekontrolira poslove, ustade zajedno s odvjetnikom gospodinom Sabitom, svojim prijateljem iz osnovne kole, pripadnikom Narodne stranke. Ka je vidio da je prve redove uhvatio strah, ali je ostao sjediti, ne mogavi odluiti to mu je initi; bojao se da bi od sveg tog metea pjesmu koju je jo uvijek uvao samo u sjeanju mogao zaboraviti prije negoli je smjesti u zelenu biljenicu. elio se, osim toga, to prije vratiti Svili. Uto je zadimljenoj pozornici priao gospodin Redai, direktor Telefonske centrale, cijelome Karsu poznat po svojoj uenosti i uglaenosti: "Keri draga", rekao je, "va izraz potovanja prema Ataturku veoma nas se dojmio. No sad bi bilo dosta! Pogledajte, svi su se uznemirili, narod e pobjesnjeti!" Odbaeno je platno uskoro sagorjelo, a Funda Eser je, ogrnuta dimom, poela recitirati onaj isti monolog koji u kasnije u cijelosti pronai u knjiici s naslovom Domovina ili fereda objavljenoj u "Narodnoj biblioteci" 1936. godine. Pisac toga djelca najvie se ponosio upravo tim monologom. etiri godine nakon dogaaja kojima je posveena ova knjiga pronai u u Istanbulu i toga pisca; iako je tad ve bio napunio devedeset i drugu, zatekoh ga zdrava i ila. Dok je sa mnom razgovarao, nije mogao skinuti pogleda sa svoje ivahne unuadi (zapravo praunuadi) koja mu nisu davala mira, ali mi je ipak uspio ispripovijedati kako je upravo taj monolog iz toga djela, koje je, naalost, od svih njegovih djela {Stie Ataturk, Drame 0 Atalurku za gimnazije i Sjeanja na Njega) jedino zaboravljeno (nije znao nita o uprizorenju i dogaajima u Karsu), kod djevojaka i kolskih djelatnika 1930-ih godina nailazio na oduevljenje praeno suzama i pljeskom. A u Karsu se nije ulo nita drugo osim zviduka i prijeteih i srditih povika uenika vjerske kole. Unato pokajnikoj i grozomornoj tiini u prednjem dijelu gledalita, ni ondje se Fundina recitacija nije mogla razumjeti. A ona je govorila kako buntovna junakinja svoju feredu nije odbacila iz razloga koje bi se mogli nazrijeti u odijelima ni u odijelu pojedinaca, ni u nonji naroda - nego razloga skrivenih u dubinama dua. "Stoga sad", nastavila je, "odbacimo ferede, turbane, fesove i saruke - te simbole zaostalosti koji nas sputavaju, i krenimo prema civiliziranim i modernim narodima, krenimo prema Europi!" Ako se taj njezin vapaj i nije uo, nikome nije promaknuta britka i vieznana primjedba iz zadnjih redova: "Bujrum ti u svoju Europu, moe i gola! Bujnim, vala, i gola-golcata!" Nato se ak i iz prvih redova zauo smijeh i pljesak odobravanja, to je slubena lica razoaralo i preplailo i vie od svega ostalog. Kao i mnogi drugi, i Ka je u tome trenu ustao. Svi su neto govorili, iz pozadine je dopiralo urlanje, neki su ve krenuli prema vratima osvrui se da vide to im se iza leda dogaa, a Funda Eser je jo uvijek recitirala pjesmu koju gotovo nitko nije ni pokuavao uti.

18. Ne okidajte, puke su nabijene! Revolucija na pozornici POTOM se sve zbilo u tren oka. Na pozornici su se pojavila dva fanatika u epicama, okruglih brada, s konopcem za davljenje i noevima; jasno je bilo da je njihova namjera kazniti Fundu Eser, hrabru djevojku koja se spalivi feredu usprotivila Allahovim naredbama. Dopavi njihovih ruku, Funda se pokuavala izvui svijajui se u izazovnim, napola putenim trzajima. ini se, zapravo, da se Funda u tim prizorima i nije ponaala kao junakinja prosvjeenja. Bit e da je tu ulogu odigrala pod utjecajem jedne od svojih najeih uloga po provincijskim putujuim kazalitima: drala se kao "ena koja e biti silovana". Po navici je pognula glavu kao prava rtva, ali njezini moleivi i zapomaui pogledi ispod trepavica kod mukoga dijela publike taj put nisu naili na onu vrstu uzbuenja kakvu je oekivala. Jedan od bradatih fanatika ("otac" iz prethodnoga prizora, u meuvremenu nevjesto naminkan) uhvatio ju je za kosu i polegao na tlo, a drugi joj je na vrat prislonio handar zauzevi pozu koja je neodoljivo podsjeala na Abrahamovo rtvovanje Izaka sa slika renesansnih majstora. Taj je prizor dobro ilustrirao i strah od kojega su se tijekom prvih godina Republike tresli prozapadni intelektualci i dravni slubenici, strah od "pobune nazadnih vjerskih fanatika". Stoga se i jest najvie dojmio starih dravnih slubenika u prvim i dotrajalih konzervativaca u zadnjim redovima. Funda Eser i "dvojica erijatija" ostadoe u toj vanoj pozi punih osamnaest sekundi, kao skamenjeni. Publiku koja je ve ionako bila na rubu strpljenja tih je osamnaest sekundi dovelo do ludila pa e kasnije veina mojih sugovornika biti uvjerena da je ta scena potrajala i mnogo due. Uenike vjerske kole nije razljutio samo karikirani prikaz "vjerskih fanatika" kao runih i zlih grubijana, kao ni prikaz patnje onoga to se pojavilo ispod ferede umjesto djevojke pokrivene maramom; bili su bijesni jer su osjetili da je cijeli taj igrokaz tek hrabro inscenirana provokacija. Znali su da sa svakim svojim srditim uzvikom i svakim predmetom koji su bacili na pozornicu (bila to polovica narane ili sjedalica) samo jo dublje padaju u za njih postavljenu zamku, a to ih je, svjesne vlastite bespomonosti i bezizlaznosti, jo vie raspaljivalo. Jedan maturant koji je medu njima bio politiki najiskusniji, momak niska rasta i irokih ramena imenom Abdurahman Oz (tri dana poslije, njegov e otac doi iz Siva-sa da bi preuzeo tijelo svoga sina zahtijevajui pri tome da mu promijene ime), pokuavao ih je stiati i nagovoriti da se smire na svojim mjestima, ali nije imao nikakva uspjeha. Hrabrili su ih pljesak i povici iz drugih dijelova dvorane; nisu znali da oni dopiru od napola zainteresiranih gledatelja koji ni izdaleka nisu dijelili njihov zanos. Jo ih je vie ponijela injenica da su kao "mladi islamisti grada Karsa" (u usporedbi sa svojim drugovima po okruzima oko Karsa do tada "slabi i neorganizirani") te veeri po prvi put dobili priliku udruiti glasove; kad su primijetili da su predstavnicima vlasti u prvim redovima doista uspjeli natjerati strah u kosti, njihovu poletu i srei nije bilo kraja. A kako je ondje jo bila i televizija, nisu se mogli suspregnuti da snagu svoje sloge na pokau pred cijelim gradom! Kasnije e, meutim, biti zaboravljeno da se u zaleu sveg tog nezaustavljivoga nereda zapravo skrivala neobuzdana elja za razonodom... Video-snimku te veeri pregledao sam stotinu puta pa sam uoio da su se neki od tih uenika ak i dok su psovali i izvikivali slogane smijali, kao i da su

aplauzi i povici koji su ih hrabrili dolazili od obinih graana eljnih da se barem pred kraj te "neshvatljive" kazaline veeri malo provesele, ali i pokau da su im dogaaji na pozornici bili dosadni. "Da oni u prvim redovima graju i mete nisu onoliko ozbiljno shvatili i da se nisu prestraili, ne bi se dogodilo nita od onoga to je uslijedilo", rekli su mi neki. Drugi su ak otili i dalje: "Bogatai i slubena lica koji su se tijekom onih osamnaest sekundi prepali i poustajali, ve su ionako znali to e se dogoditi; zato i jesu pokupili svoje obitelji i poizlazili. Nemojte biti naivni: sve je to Ankara unaprijed isplanirala." Jedan od tih koji su napustili dvoranu bio je i Ka: njega je izveo strah da e zbog graje i metea zaboraviti pjesmu. Dok je Ka izlazio, na pozornicu je vojnikim korakom iziao oekivani spasitelj koji je Fundu Eser trebao osloboditi ruku bradatih i zaostalih nasilnika. Bio je to Sunaj Zaim odjeven u vojniku uniformu sauvanu iz 1930-ih, s kalpakom kakav su nosili Ataturk i junaci Oslobodilakog rata. im se sa svojim uvarima pojavio na pozornici (ne dopustivi da se primijeti kako hrama), dvojica bradatih vjerskih fanatika padoe od straha na zemlju, a onaj isti usamljeni i stari uitelj skoi na noge i poe pljeskati iz sve snage. "ivio! Aferim!", doviknu nekoliko gledatelja. Uto na Sunaja pade snano svjetlo reflektora i svim se graanima Karsa uini da pred sobom imaju udesno stvorenje iz nekog drugog svijeta. Svi su primijetili koliko je naoit i razborit. Duge i iscrpljujue godine turneja po Anadoliji osakatile su mu jednu nogu, ali njegovu privlanost nisu naruile: sauvao je njenu, pomalo enstvenu ljepotu, i ono vrsto, odluno i pomalo tragino dranje zbog kojega su ga studenti ljeviari '70-ih godina, kad je igrao Robespierrea, Che Guevaru i revolucionara Enver-pau, oboavali. Kaiprst desne ruke u bijeloj rukavici nije stavio na usta, nego ga je elegantnom kretnjom samo primaknuo bradi i izustio: Tiina." Nije bilo potrebe da to izgovori: niti je te rijei bilo u tekstu igrokaza, niti je itko u salonu govorio. Oni koji su bili na nogama spustili su se na svoja mjesta da bi zauli jo neto: "Na mukama je!" Ta je reenica vjerojatno bila nedoreena, jer nitko nije shvatio tko je na mukama. Ranije bi uz taj izraz u misli dolazio narod, nacija; Karsl i jama sad nije bilo jasno jesu li oni sami na mukama, ili je to Funda Eser, ili moda Republika. Bilo kako bilo, ta se izreka pokazala tonom: na itavu se dvoranu spustila zastraujua, potresna tiina. "asni i dragi turski narode", rekao je Sunaj Zaim, "krenuo si na veliko i plemenito putovanje prema prosvjeenju: s toga te puta vie nitko nee svratiti. Nema razloga za strah. Nazadnjaci i tupoglavci iji su mozgovi opleteni pauinom nikada nee uspjeti zaustaviti kota povijesti. Neka se osue ruke koje se drznu dirnuti u Republiku, u slobodu i napredak!" Zauo se samo jedan odgovor: bila je to aljiva i smiona replika Nedipova prijatelja koji je sjedio na sjeditu do njega. Cijela je dvorana, meutim, zamukla, zbunjena udnim osjeajem straha pomijeanog s oduevljenjem. Svi su sjedili nepomini, poput svijea; oekivali su da e im hrabri spasitelj pokloniti jo koju ohrabrujuu i odlunu rije kao mig u rjeavanju te zagonetne veeri, moda i kakvu mudru priu koju bi mogli ponijeti svojim kuama, kad ono - i on zautje. Uto se s obiju strana zastora ukazu dva vojnika. Zatim im se pridruie jo trojica koji su uli kroz stranja vrata i do pozornice dotrali uzdu gledateljskih redova. Prisutnost glumaca u gledalitu - jedna od ve uhodanih novotarija modernoga kazalita - karske je gledatelje prvo uplaila, a potom obradovala. Kad je nakon njih na pozornicu istralo i dijete s naoalama, svima poznat maleni glasonoa, ponovno se zauo i smijeh. Bio je

to ozluk, ljupka mudrica; po itave je dane sjedio pred kazalitem u kiosku svoga amide, glavnog gradskog prodavaa novina, pa ga je znao cijeli grad. Priao je Sunaju Zaimu te mu, kad se ovaj sagnuo, neto apnuo. Cijeli je Kars zapazio koliko je ozlukova vijest Sunaja potresla. "Upravo smo doznali da je direktor Pedagokog instituta u bolnici preminuo", rekao je Sunaj Zaim. "A ja vam sad kaem: taj e podli zloin biti posljednji napad na Republiku, na sekularizam i budunost Turske!" I prije nego to su gledatelji uspjeli probaviti tu vijest, vojnici na pozornici poskidali su puke s ramena, repetirali ih i uperili u narod. Odmah su ispalili po jedan metak: od strane buke stresla se itava zgrada. Moglo se pomisliti da je to bio tek poasni plotun ili znak odaslan iz zamiljenog uprizorenog svijeta u okrutnu ivotnu stvarnost. Stanovnici Karsa - u ogranienim okvirima svoga kazalinog iskustva - pomislie kako je i to samo jedna od novotarija modernog, prozapadnog kazalita. No, gledateljske je redove ipak uzdrmao val zaprepatenja. Oni koje je pucnjava preplaila prenijeli su svoj strah i na ostale. Nekoliko je ljudi pokualo ustati, a dvojica "erijatija" na pozornici jo su se vie uurili. "Da se nitko nije micao!" rekao je Sunaj Zaim. Vojnici su ponovno repetirali puke i nanianili narod. U tom je trenu jo jednom ustao hrabri, niski momak koji je sjedio pored Nedipa, i povikao: "Prokleti bili bezboni sekularisti, prokleti nevjerni faisti!" Vojnici zapucae. Zajedno s pucnjavom, dvoranu ponovno zatrese strah. Gledatelji u dnu dvorane vidjeli su kako se taj hrabri momak prvo svalio u svoje sjedite da bi odmah zatim istom brzinom i ustao, bacakajui se cijelim tijelom udnim, nekontroliranim trzajima. No, kako su se itavu veer smijali lakrdijanju i neobinim ispadima uenika vjerske kole, i tad su pomislili da se radi o ali. Smjekali su se ak i kad su vidjeli kako se taj uenik s jo jednim neobinim trzajem sruio medu redove svojih prijatelja, ba kao pravi mrtvac. Tek je kod tree paljbe na nekim mjestima u dvorani postalo jasno da se na njih doista puca. Nije to mogla biti pucnjava orcima; odzvanjala im je ne samo u uima, nego jednako kao za onih noi kad vojnici po ulicama progone teroriste - i u utrobama. Uto se neobinim zvidukom oglasila ogromna njemaka pe koja je kazalinu dvoranu grijala etrdeset godina; iz probijene limene cijevi - kao iz razjarena ajnika suknuo je dim. Dotad su ve svi ugledali i nekog ovjeka krvave glave koji je ustao i iz sredine dvorane krenuo prema pozornici, a shvatili su i da je neobian miris u njihovim nosnicama zapravo miris baruta. Slutio se poetak metea, ali su jo uvijek svi sjedili na svojim mjestima, nijemi i nepomini poput kipova. Svatko se osjetio samim; bila je to samoa nalik onoj iz runih, tekih snova. Tad je, meutim, posve neoekivano u prvome redu po prvi put ustala gospoda Nurija, nastavnica knjievnosti navikla da za posjeta Ankari pogleda ba svu ponudu Dravnog teatra: oduevljena uvjerljivou kazalinih efekata, nije se mogla suzdrati da ne zapljee. Istoga trena ustao je i Nedip; izgledao je poput uzbuena uenika koji eli neto rei. Momci s pozornice zapucae i etvrti put. Prema izvjetaju koji je tjednima paljivo i u tajnosti sricao major-inspektor naknadno poslan iz Ankare da istrai te dogaaje, etvrta je paljba usmrtila dvije osobe. Jedna od njih pala je od dva metka (u elo i oko): to je bio Nedip. Budui da sam o njegovoj smrti uo i neke druge prie, ne bih tvrdio da je ba tada poginuo. Ako u izjavama gledatelja iz srednjih i zadnjih redova postoji toka oko koje se svi slau, to je tvrdnja da je i Nedip nakon tree paljbe shvatio da se radi o pravim mecima, ali je cijelu situaciju posve pogreno protumaio.

Zato je dvije sekunde prije nego to je ubijen ustao izgovoriti rijei koje su mnogi uli (ali nisu zabiljeene na video-snimci): "Stanite, ne okidajte, puke su nabijene!" Tako je, eto, izgovoreno ono to je itav salon srcem slutio, ali je odbijao prihvatiti umom. Jedan od pet metaka ispaljenih za prve pucnjave zavrio je u gipsanom listu lovorike na loi iz koje je etvrt stoljea ranije posljednji ruski konzul u Karsu obiavao, u drutvu svoga psa, pratiti filmske projekcije. Momak koji ga je ispalio, Kurd iz Siirta, nije, naime, bio spreman za ubojstvo. Drugi je metak ispaljen sa slinom strepnjom, ali i pomalo neuko, pa je zavrio u stropu kazaline dvorane nato je usplahirene gledatelje zasuo prainasti snijeg stodvadesetogodinjih naslaga krea i boje. Trei metak, preletjevi cijelu dvoranu, zaustavio se ispod stalka za kameru, u drvenoj ogradi iza koje su nekada siromane armenske djevojke sanjarke s najjeftinijim kartama stojei gledale moskovske kazaline skupine, akrobate i komorne orkestre. etvrti je metak izletio daleko izvan kadra te se, probuivi naslonja jednog sjedala, zabio u rame prodavaa rezervnih dijelova za traktore i poljoprivredne strojeve, gospodina Muhitina, koji je ondje sjedio sa svojom enom i obudovje-lom ogoricom: zbunjen maloprijanjom kiom praine i krea, pomislio je da je i na njega neto palo pa je pogledao u strop. S petim je metkom na sjedalima iza uenika vjerske kole skonao jedan djedica koji je u Kars prispio iz Trabzona u posjet uvojaenom unuku; metak mu je prvo smrskao lijevo staklo naoala, a onda i mozak, usmrtivi ga neprimjetno jer je ionako bio zaspao. Zatim je, izletjevi mu kroz zatiljak, probio naslonja iza kojega se taman provlaio jedanaestogodinji Kurd, maleni prodava jaja i peciva koji je bas u tom trenu muteriji pruio neto sitnia: ondje se, eto, zaustavio u kuhanome jajetu u djeakovoj torbi. Zato vam te dogaaje opisujem do najmanjih sitnica? Da bih objasnio zbog ega se veina posjetitelja Narodnog kazalita - mada se po njima pucalo - nije ni pomaknula. Nitko se, primjerice, nije prestravio gledajui momka koji je za druge pucnjave pogoen u sljepoonicu, vrat i prsa, malo ponad srca: on se i ranije pretjerano isticao svojim hrabrim ispadima pa su i tad pomislili da igra stanovitu ulogu u itavoj toj morbidnoj igri. Jedan od sljedea dva metka zavrio je u prsima nekog drugog, relativno tihog uenika vjerske kole u zadnjim redovima (ki njegove tete bila je prva djevojka samoubojica u Karsu), a drugi u brojaniku sata za struju, dva metra iznad projektora; ve je ezdeset godina stajao na zidu, a da nije radio, zakriven pauinama i prainom. Kako je i za tree paljbe jedan metak zavrio na istome mjestu, major-inspektor je zakljuio da se netko od snajperista odabranih u predveerje toga dana oigledno nije pridravao zakletve na Kur'an koju su svi poloili: jasno je kao dan, zapisao je, da je jedan od njih izbjegavao pucati po narodu. U majorovu je izvjetaju nadalje u zagradama spomenuto i da je student koji je nastradao za tree pucnjave, vatreni mladi islamist, istodobno bio gorljiv i odan agent MIT-ove podrunice u Karsu, iz ega je izveo zakljuak da njegova obitelj koja je poslije podigla optunicu protiv drave nije imala valjane pravne osnove za isplatu kompenzacije. Zadnja dva metka tree pucnjave u istom su trenu pogodila gospodina Rizu, graditelja esme u mahali Kaleii i miljenika karskih konzervativaca i islamista, i njegova nerazdvojnog slugu koji je starome gospodinu Rizi sluio umjesto tapa. Doista je teko objasniti zato je veina publike ak i dok je sluala posljednje izdisaje tih dvaju nerazdruivih drugova i dalje nepomino gledala u vojnike koji su se pripremali za etvrtu paljbu. "Mi u zadnjim redovima shvatili smo da se dogaa neto strano", rekao mi je nekoliko godina kasnije vlasnik jednog pastirskog selita jo uvijek odbijajui obznaniti ime. "Bojali smo se da e - ukoliko se pomaknemo i privuemo panju - i nas snai isto zlo, pa smo sjedili na mjestima ne dajui od sebe

ni glasa." Za jedan od metaka iz etvrte pucnjave ak ni major-inspektor nije uspio ustanoviti kamo je dospio. Drugi je - zna se pouzdano ranio mladoga prodavaa iz Ankare koji je u Kars stigao ponuditi enciklopedijske sveske i obiteljske igre na rate. (Dva sata nakon toga preminuo je od gubitka krvi.) Trei je metak napravio ogromnu rupu u podu loe u kojoj je koar Kirkor izmedijan - poetkom dvadesetoga stoljea jedno od najjaih imena armenske trgovake aristokracije u Karsu - provodio veeri u kazalitu zajedno sa svojom obitelji zabaurenom u krzno od glave do pete. Prema nekim prenapuhanim priama, dva metka koja su zavrila u Nedipovu zelenom oku i bijelome elu nisu bila dovoljna da ga istoga trena usmrte: deko je, navodno, nastavivi gledati prema pozornici, povikao "Ja vidim!". Nakon te posljednje paljbe svi su se pokoili od straha: nitko vie nije iao prema vratima, a povici i vriska zamukoe. Bit e da se i snimatelj izravnoga prijenosa bacio pod kakav zid jer se kamera - do tada neprestano u pokretu - vie nije micala. Stoga su karski gledatelji na ekranima mogli vidjeti samo izvoae na pozornici i tihe i paljive gledatelje u nekoliko prvih redova. No, i to je bilo dovoljno da tv-gledatelji zakljue kako se u Narodnom kazalitu zbiva neto udno. ak i oni koji su pred pono kraj televizora zadrijemali od dosade, zadnjih osamnaest minuta programa - otkako je zapoela pucnjava - nisu mogli skinuti pogleda s ekrana. Sunaj je bio dovoljno iskusan da moe prepoznati taj trenutak sveopeg interesa. "Vojnici junaci", rekao je, "vaa je dunost izvrena!" Zatim se elegantno okrenuo Fundi Eser koja je jo uvijek leala na pozornici, te se teatralnim naklonom nadvio nad nju i pruio joj ruku; ena je, prihvativi ruku svoga spasitelja, ustala. Nato je jedan umirovljeni inovnik iz prvoga reda ustao i poeo pljeskati. I nije bio jedini. ak se i iz zadnjih redova zaulo nekoliko usamljenih aplauza, valjda iz straha, ili moda iz navike da se, kad se pljee - pljee. Ipak, u dnu dvorane vladala je ledena tiina. Izgledalo je kao da se svi bore s tekim mamurlukom: neki su se ak smjekali, zaludivi se milju da su i tijela na samrti samo dio kazalinoga svijeta. Drugi su pak taman poeli provirivati iz svojih skrovita, kad ih prepade Sunajev glas: "Sto mislite vi, da je ovo igra?! Dragi moji, upravo ste svjedoili poetku revolucije!" rekao je prijekornim glasom. "Za nau domovinu spremni smo na sve! Vjerujte asnoj turskoj vojsci! Vojnici, nosite ove!" Dva vojnika odvukoe s pozornice dvojicu bradatih "erijatija". I dok su se drugi vojnici, ponovno repetiravi puke, sputali medu publiku, na pozornicu doletje neki udan stvor, udan stoga to je po njegovim prebrzim i nelijepim pokretima koji nikako nisu pristajali pozornici odmah bilo jasno da taj momak nije ni vojnik ni glumac. Karslije mu se okrenue u nadi da bi mogao rei kako je sve to su vidjeli bila samo neslana ala. "ivjela Republika!" izdera se, meutim, on. "ivjela vojska! ivio turski narod! ivio Ataturk!" Zastor se polako poeo zatvarati, a on je, skupa sa Sunajem Zaimom, istupio dva koraka te ostao ispred zastora, u dvorani. U ruci je drao pitolj marke Kirikkale; bio je odjeven u civilno odijelo, ali je na nogama imao vojnike izme. "Prokleti bili nazadnjaci!" dodao je te se spustio u gledalite. Tu mu se pridruzie jo dvojica naoruana pitoljima. Proli su kroz dvoranu, gdje su vojnici hapsili uenike vjerske kole; gledatelje ije su ih oi pratile sa strahom nisu ni taknuli, nego su, uz slogane, odluno izjurili kroz stranja vrata. Njihovoj srei i oduevljenju nije bilo kraja. Jer odluka o organiziranju malene karske revolucije i njihovoj ulozi u njoj donijeta je tek u zadnjem trenu, nakon dugoga natezanja i pregovaranja. Sunaj Zaim im je bio predstavljen jo one noi kad je doao u Kars, ali je, bojei se da e prisutnost mranih i sumnjivih, k tome jo naoruanih grubijana naruiti "umjetniki dojam" njegova djela, itav sljedei dan odbijao

njihovu ponudu o sudjelovanju. Na koncu ipak nije mogao tek tako pregrmjeti opravdani argument da bi mu za smirivanje bagre koja o kazalitu nije znala ba nita upravo takav naoruani odred doao kao naruen. Kasnije e se priati kako se Sunaj Zaim te noi posipao pepelom ne mogavi otkloniti s oiju krv koja je potekla zbog tih razularenih probisvijeta, ali i to je, vjerojatno, kao i mnotvo drugih govorkanja, bila tek pria. Kad sam nekoliko godina nakon te veeri doao u Kars, gospodin Muhtar, trgovac i vlasnik prodavaonice, proveo me po Narodnom kazalitu iji je jedan dio bio ruevina, a drugi pretvoren u skladite Arcelika. Da bi izbjegao moja pitanja o strahotama revolucionarne noi i nekoliko sljedeih dana, priao mi je kako je u Karsu jo od armenskoga doba poinjeno nebrojeno mnogo zloina. Kars je, rekao je, mjesto sviklo pokoljima i zlima svake vrste, a na meni je - ukoliko njegovo bijedno i nesretno stanovnitvo ne namjeravam gurnuti jo dublje - da po povratku u Istanbul ne piem o nesretnoj prolosti toga grada, nego o ljepoti njegova istog zraka i dobroudnosti i prostodunosti njegova svijeta. Dok smo se u kazalinoj dvorani, srozanoj na mrano i pljesnivo skladite, provlaili izmeu sablasnih hladnjaka, perilica i pei, pokazao mi je jedini trag prevratne noi: bila je to ogromna rupa od metka na loi Kirkora Cizmcdijana.

19 Kako li je samo lijepo padao snijeg! No prevrata PREDVODNIK nasilnike trojke koja je, dok se zastor zatvarao, urlajui projezdila gledalitem da bi ispraena prestravljenim pogledima nestala u noi, skrivao se pod nadimkom Z. Demirkol. Svojedobno je bio poznati komunistiki novinar: tijekom 1970-ih pripadao je raznoraznim komunistikim organizacijama u kojima je bio poznat i kao pisac i kao pjesnik, i - povrh toga i vie od svega - kao "tjelohranitelj", jer je bio iznimno krupne grade. Kad se osamdesetih u Turskoj dogodio vojni prevrat, pobjegao je u Njemaku, ali se nakon pada Berlinskoga zida dokopao posebne dozvole da se vrati u domovinu kako bi pomogao u obrani moderne drave i Republike od kurdske gerile i "erijatija". Dvojica momaka u njegovoj pratnji nekada su pripadali nacionalistikim skupinama s kojima se Z. Demirkol 1979. i u osamdesetima za nonih obrauna na mranim istanbulskim ulicama upoznavao preko niana; sve su to sad ve bili zaboravili sjedinjeni pustolovnim duhom i zajednikom misijom u zatiti domovine. Neki su drznici tvrdili da su sva trojica od samoga poetka zapravo radili kao dravne uhode. Svjetina koja je, u nastojanju da iz kazalita umakne to je prije mogue, nagrnula na stepenice, o njima nije znala ba nita: smatrali su ih dijelom kazaline igre, tog uasa iji se kraj vie nije dao ni naslutiti. Kad je Z. Demirkol, izletjevi iz kazalita, ugledao koliko je snijega u meuvremenu napadalo, poskoio je od sree kao dijete te - u to ime - u zrak ispalio dva metka i zaurlao: "ivio turski narod, ivjela Republika!" Masa pred kazalitem ve se rasipala; vidjevi da ni s tom trojkom nema ale, preostali su se trcali uza zidove. Neki su im se, usplahireni i isprepadani, ak i smijali, a neki zastali kao da im je neugodno to su se uputili kuama prije nego to je priredba zavrila. Z. Demirkol i njegovi prijatelji potrae niz Ataturkovu aveniju, praeni jekom svojih povika, poput smuenih pijanaca. Nekoliko je staraca polako - ruku pod ruku - napredovalo zapadajui u snijeg; kad ih je ivahna trojka sustigla, zakljuili su da im je najpametnije zapljeskati. Jednako je postupilo i nekoliko oea stupajui pred svojim potomstvom, stisnutim od hladnoe. Na uglu Avenije Kuuka Kazim-bega veseli je trio sustigao Kaa. Vidjeli su kako se, osjetivi da su mu za leima, pomaknuo u stranu pod stabla divlje masline, kao da se sklanja pred automobilom. "Gospodine pjesnie", obrati mu se Z. Demirkol, "morate biti spremni ubiti ih prije nego to oni ubiju vas. Jel' jasno?" Ka jo uvijek nije imao prilike zapisati pjesmu koja e kasnije dobiti naslov "Mjesto na kojemu nema Allaha"; u tome ju je trenu zaboravio. Z. Demirkol i njegovi prijatelji nastavie dalje Ataturkovom avenijom. Da ne bi iao za njima, Ka skrenu u Crnogorsku aveniju, primijetivi da mu je pjesma u potpunosti izmakla. Morili su ga stid i krivnja; isto se tako znao osjeati i kao mladi kad bi naputao politike sastanke. Tih se sastanenja nije stidio samo zato to je bio bogatako, burujsko dijete s Niantaa, nego i zato to se veina izlaganja na njima svodila na djetinjasta, nerazumna blebetanja. Nadao se da bi mu se odlutala pjesma mogla vratiti; stoga je, umjesto da se vrati u hotel, odluio jo malo proetati. Nekoliko ljudi uzrujano prizorima s televizije izvirivalo je kroz prozore. Teko je rei koliko je Ka uope znao o stranim dogaajima iz kazalita. Pucnjava je poela i prije

nego to se on uspio izvui iz kazalita, ali je mogue da je mislio kako je i ona - kao i Z. Demirkol i njegovi drugovi - tek dio priredbe. Nije mogao misliti ni o emu, osim o zaboravljenoj pjesmi. Osjetivi da mu umjesto nje dolazi neka nova pjesma, ostavio ju je da malo prieka, da se slegne i sazrije. Iz daljine su se zaula dva pucnja, zagubivi se istoga trena u snijegu, bez odjeka. A kako je samo lijepo padao taj snijeg! Koliko li je bio krupan, kako nezaustavljiv i neujan u svome vjenom trajanju! Na irokoj Crnogorskoj aveniji napadao je do koljena, pretvorivi je u bijelu i tajnovitu kosinu iji se kraj gubio u noi... U lijepoj nekada armenskoj - trokatnici, koja je sada sluila kao opinsko sjedite, nije bilo nikoga. Ledenice s jednoga stabla sputale su se sve do snijegom skrivenog automobila, ovijajui ga ipkom od snijega i leda. Dok je prolazio pokraj prazne armenske jednokatnice prozora okovanih daskama, Ka je, oslukujui svoj dah i kripu svojih koraka, zauo kako ga dozivaju srea i ivot, jasno i izazovno kao da ih prvi put uje. A njemu je bilo jasno jedino to da u sebi ima dovoljno snage da im okrene leda. Maleni park s Ataturkovim spomenikom, nasuprot valijina konaka. bio je prazan. Ni u defterdarevu sjeditu, najraskonijoj karskoj zgradi izgraenoj za ruske vladavine, nikoga nije vidio. Sedamdeset godina ranije, kad su se, nakon I. svjetskog rata, iz Karsa povukli i odredi ruskoga cara i vojska osmanlijskoga padiaha, to zdanje bijae sreditem i parlamentarnim sjeditem novozasnovane dravice karskih Turaka. Preko puta joj je stajala jedna stara armenska zgrada; svojedobno je bila palaa predsjednika spomenute propale dravice, pa se prva nala na meti engleskih vojnika. Danas je u njoj bilo dobro uvano valijino sjedite: zato je Ka i prije nego to joj se pribliio skrenuo desno, prema parku. Ba kad je proao kraj jo jedne - nekada armenske kue, lijepe i alosne kao i sve ostale, opazi kako rubom livade s druge strane ulice polagano napreduje tenk, neujno, kao da ga sanja. Nastavivi dalje, nedaleko od kole za imame i hatibe ugleda vojni kamion. Na njemu nije bilo mnogo snijega; zakljui, stoga, da je stigao nedavno. Odnekud se zau pucanj. Odlui se vratiti. Provue se pokraj straarske kuice zaleenih stakala pred valijinim konakom, a da ga policajci u njoj, zgureni od hladnoe, nisu opazili, te nastavi Avenijom vojske. Ba kad se naao nasred uzviice, zau nekakvu buku s druge strane ulice. Uspori i pogleda: dva ovjeka razvaljivala su vrata telefonske centrale. Kroz snijeg ugleda automobilske farove, a potom zau i dopadljivo egrtanje lanaca na njegovim kotaima. Pred telefonskom centralom zastade crni civilni automobil: iz njega iziu onaj razboriti gospodin kojega je vidio naputajui kazalite i jo jedan naoruani, s vunenom beretkom. Svi se okupie pred vratima centrale. Zapoe svaa. Stajali su pod ulinom svjetiljkom, a kako je uo i njihove glasove, Kau nije trebalo dugo da shvati da se radi o Z. Demirkolu i njegovim prijateljima. "Kako sad nema klju?!" izderao se jedan. "Pa zar nisi ti glavni direktor centrale? Zar te nisu ovamo dovezli da presijee veze? Kako si mogao zaboraviti klju?" "Gradske se telefonske veze ne mogu presjei ovdje, nego u novoj centrali na Kolodvorskoj aveniji, odgovori direktor. "Ovo je revolucija i mi hoemo ui u ovu zgradu", odgovori mu Z. Demirkol. "Ii e se i u drugu centralu, al' kad mi kaemo. Jel' jasno? Gdje je klju?" "Sinko, ovaj e snijeg za dva dana stati, ceste e se otvoriti, a onda e drava svima nama ispostaviti raun." "Ta drava pred kojom se trese, to smo mi!" ponovno se izdera Z. Demirkol. "Jel' nee otvoriti?" "Dok ne dobijem pisanu naredbu, neu."

"Sad e ti vidjet' svog boga", odgovori Z. Demirkol. Izvadi pitolj i ispali dva metka u zrak. "Dr'te ga! Idemo, s njim pod zid! Vidjet e on kome je rekao 'neu'!" Te rijei nitko nije uzeo zaozbiljno, ali su njegovi naoruani drugovi gospodina Redaija ipak odvukli do zida. Zatim su ga povukli jo malo udesno da meci ne razbiju prozore. Snijeg je u tom kutu bio veoma mek: gospodin direktor je izgubio ravnoteu i sjeo. Momci su mu se ispriali i pruili mu ruke da ustane. Odvezali su mu kravatu te mu njome ruke zategnuli na leima. Dok su to radili, govorili su kako e do zore Kars poistiti od svih izdajica domovine. Na Demirkolovu zapovijed repetirali su puke i postrojili se pred njim kao streljaki vod. U tom se asu iz daljine zau pucnjava. (Dopirala je iz vrta prenoita uenika vjerske kole; vojnici su paljbom u zrak zastraivali uenike.) Svi su zautjeli i malo priekali. Snijeg je padao cijeli dan, a sad se inilo da e stati. Tiina je bila predivna, arobna ak. Netko ree da starac (mada uope nije bio star) ima pravo na zadnju cigaretu. U usta mu stave cigaretu i zapale; dok je direktor puio, bilo im je dosadno pa su kundacima i izmama poeli udarati po vratima. "Unitavate dravnu imovinu, teta je", ree gospodin direktor. "Odveite me da vam otvorim." Kad su krenuli unutra, Ka nastavi svojim putem. uo se pokoji pucanj, ali se na njih nije obazirao, kao ni na zavijanje pasa. Sav se predao ljepoti i spokoju noi. Pred jednom starom i praznom armenskom kuom malko je zastao. S potovanjem se zagledao u ruevine neke crkve i ledenice na udesnim stablima u njezinu vrtu. Pod beivotnim svjetlom blijedoutih ulinih svjetiljaka sve je izgledalo toliko tuno - kao prizori iz tunoga sna - da je Ka osjetio krivnju. S druge strane, toj tihoj i zaboravljenoj zemlji koja ga je darivala pjesmama klanjao se od zahvalnosti. Nastavivi dalje, naiao je na momka koji je upravo naputao kuu s rijeima: "Idem vidjeti to se dogaa"; zabrinuta ga je majka s prozora zvala da se vrati. Proao je izmeu njih. Iz postolarske radnje na uglu Faik-begove avenije ispadoe pred njega dva ovjeka njegovih godina: jedan je bio krupan, drugi djeaki tanaan. Dvanaest je godina otkako ta dva ljubavnika dva puta na tjedan lau svojim enama i govore da idu u ajanu kako bi se zapravo kriomice sastajali u mirisu ljepila toga duana. S uvijek upaljenog televizora susjeda na prvom katu uli su da je proglaena zabrana izlaenja na ulicu pa su se uspaniili. Nakon to je, skrenuvi u Faik-begovu aveniju, proao pokraj dvije ulice, pred duanom na ijoj je tezgi toga jutra gledao ponuene pastrve ugleda tenk. Jednako kao i ulica, i tenk mu se u arobnoj tiini uinio toliko beivotnim da je pomislio da je prazan, kadli se poklopac na njemu podignu i pojavi se jedna glava koja mu naredi da se odmah vrati kui. Ka upita za put do hotela; i prije nego to mu je vojnik stigao odgovoriti, s druge strane ulice spazi mranu tiskaru Novosti graninoga grada i shvati kojim mu je putem krenuti. Toplina hotelskoga zdanja i svjetlost u predvorju ispunie mu srce radou. Na licima gostiju u pidamama pred televizorom, s cigaretom u ruci, jasno se vidjelo da se dogodilo neto izvanredno, ali njegove misli - kao u djeteta koje odbija mrsku temu - proleprae preko svega toga lake i nesputane. S istim takvim poletom Ka ude u stan gospodina Turguta. Cijelo je drutvance jo uvijek bilo ondje: sjedili su za stolom i gledali televiziju. Kad ga je gospodin Turgut ugledao, ustao je i prekorio ga to je tako okasnio: svi su se bili zabrinuli. Jo je neto rekao, ali je Ka uhvatio Svilin pogled. "Pjesmu si jako lijepo odrecitirao", rekla mu je. "Bila sam tako ponosna." Odmah je znao da taj trenutak nee zaboraviti do kraja ivota. Toliko ga je usreila da je, unato pitanjima drugih djevojaka i munoj znatielji gospodina Turguta, jedva suspregnuo suze.

"Izgleda da je vojska neto naumila", rekao je gospodin Trugut na znajui bi li se tome veselio ili alostio. Stol je bio u potpunom neredu. Netko je u koru od mandarine otresao pepeo cigarete; vjerojatno je to bilo Svilino djelo. Istu je naviku imala - sjetio se Ka - i daleka i mlada teta njegova oca, teta Munira; kad je Ka bio mali, njegova bi je majka zbog toga grdila bez ustezanja, mada u razgovor nikada nije zaboravljala ubaciti pristojni "molim lijepo". "Uveli su policijski sat", rekao je gospodin Turgut. "Kaite nam to se to dogodilo u kazalitu." "Politika me uope ne zanima", odgovorio mu je Ka. Svi su, poevi od Svile, shvatili da mu je to izletjelo bez ikakve zle namjere, ali je svejedno pregrizao jezik. Sad je samo elio sjesti i dugo, dugo, bez ijedne rijei gledati Svilu, ali "atmosfera revolucionarne noi" zbog koje je cijela kua bila kao na iglama ni njemu nije davala mira. Ne zato to su mu noi vojnih udara ostale u looj uspomeni, nego zato to su ga svi neto zapitkivali. Handa je u jednom kutu zaspala. Kadifa je bila okrenuta prema televizoru (Ka ga nije mogao ni pogledati), a gospodin Turgut se inio i zadovoljnim i zabrinutim: napokon je doekao da se dogodi neto zanimljivo. Ka je malo posjedio kraj Svile drei je za ruku. Zamolio ju je da doe gore u njegovu sobu. Kad mu je postalo neizdrivo sjediti kraj nje, a da joj se ne smije vie pribliiti, povukao se u sobu. Doekao ga je ve dobro poznati miris drvenarije. Kaput je paljivo i brino objesio na vjealicu iza vrata. Upalio je malenu svjetiljku kraj uzglavlja: umor se, inilo mu se, probijao iz podzemlja, opliui i vukui k sebi ne samo njegove kapke i itavo tijelo, nego i sobu i cijeli hotel. Zato je, dok je s velikom urbom u biljenicu smjetao novu pjesmu, osjeao kako su i krevet na kojemu je sjedio, i hotelska zgrada, i Kars pod snijegom, i itav svijet samo nastavak njegovih stihova. Pjesmi je dao ime "No prevrata". Poinjala je uspomenama na djetinjstvo kad bi se za vojnih udara itava njegova obitelj nou probudila i ustala da bi u spavaicama sluala govore i mareve na radiju; zavravala se bajramskim sveanim objedima na kojima su takoer svi sudjelovali. Zato je kasnije mislio da mu ta pjesma nije dola zbog proivljene revolucije, nego iz sjeanja, pa joj je mjesto na pahuljici svoga ivota odredio prema tome. Jedna od vanih tema te pjesme je pjesnikova sposobnost da se - ak i dok se svijet gui u neredu i nemirima - barem jednim svojim dijelom zadri izvan njega. Samo onim pjesnicima koji su za to sposobni darovano je da svijetom proputuju poput duhova. A to je toliko teko dostii! Kad je dovrio pjesmu, zapalio je cigaretu i priao prozoru.

20. Nek' je sa sreom domovini i narodu! No koju je Ka prespavao i jutro nakon nje KA je spavao tono deset sati i dvadeset minuta bez ijednoga prekida. U snu je u jednom trenu vidio kako pada snijeg. Netom prije toga, vani, iza polunavuenoga zastora, nad bijelom ulicom snijeg je ponovno poeo padati; u njenoj svjetlosti ruiastoga natpisa Hotel Snjena palaa inio se udesno mekim, poput paperja. Odjeci pucnjeva ispaljenih te noi na karskim ulicama smirivali su se u arobnoj mekoi snijega: moda je i zato Ka itavu no tako mirno spavao. Tko bi mogao i pomisliti da se samo dvije ulice dalje nalazio ueniki dom kole za imame i hatibe, a pred njim jedan tenk i dva vojnika kamiona. .. Ni kod njegova glavnog ulaza, pred eljeznom kapijom koja je jo uvijek uvala uspomenu na vjete ruke armenskih zanatlija, nita se nije dalo naslutiti. No, kod drvene kapije to se otvarala prema maturantskim spavaonicama i drutvenoj dvorani, zbivalo se neto strano... A teklo je ovako: vojnici su se prvo trcali u snijegom pokrivenu bau te su - da bi uenike probudili - nekoliko metaka odaslali u ledenu no. Uenike, meutim, nisu zatekli pozaspale; premda su se najvatreniji i najborbeniji meu njima te veeri zaputili u kazalite (gdje su do tad ve bili i privedeni), ni oni koji su ostali u domu mada neiskusni i nezainteresirani za politiku - nisu mogli ostati ravnoduni kad su na televiziji vidjeli to se u kazalitu dogodilo: vrata su zabarikadirali stolovima i klupama te su, izvikujui slogane i bodrei se meusobno povicima "Allahu ekber!", slono iekivali poetak napada. Kad su potom dva-tri aavca kroz zahodski prozor vojnike poela gaati vilicama i noevima ukradenim iz blagovaonice i stala mahati jedinim pitoljem, dolo je do pucnjave: tako je, eto, jedan krhki uenik lijepa lica i jo ljepa tijela preminuo s metkom u elu. Mlatei ih nemilosrdno, vojnici su ih uplakane i u pidamama sve stjerali u autobuse, ne pravei nikakvu razliku izmeu onih neodlunih koji su se ustanku pridruili samo iz solidarnosti i mladih boraca ija su lica ve bila zalivena krvlju. Dok su ih vozili prema policijskoj postaji, gusti je snijeg bio razlogom da gotovo nitko u cijelome Karsu nije ni slutio to se dogodilo. Veina stanovnika Karsa bila je na nogama, ali se nitko nije sjetio pogledati kroz prozore i na ulice jer im je svu panju jo uvijek zaokupljala televizija. Izravni prijenos iz Narodnog kazalita nastavio se i nakon to je Sunaj Zaim objavio da ono to se odigralo nije bio igrokaz ve revolucija. Dok su vojnici po dvorani sakupljali galamdije i nosilima odnosili mrtve i ranjenike, na pozornicu se popeo svim Karslijama dobro znani gospodin Uman, valijin pomonik; glasom uvijek slubenim i pomalo nervoznim koji je - mada je sad moda i dodatno podrhtavao jer je po prvi put govorio u izravnom prijenosu - ipak ulijevao povjerenje, dao je na znanje da se u Karsu proglaava policijski sat koji e biti na snazi do podneva sljedeega dana. Nakon to je siao s pozornice, nitko se vie na nju nije popeo pa su narednih dvadeset minuta karski gledatelji promatrali samo kazalini zastor; prijenos se naas prekinuo, da bi se odmah zatim nastavio: ponovno se pojavio isti taj zastor. Nakon minute-dvije zastor se poeo polagano otvarati, te su tako gledatelji dobili priliku itavu "no" jo jednom odgledati. Kod veine gledatelja koji su ne skidajui pogleda s televizora pokuavali dokuiti to je to snalo njihov grad, ponovljeni prijenos je izazvao strah. Oni sanjivi i napola pijani pomislili su kako je itav grad uvuen u bezizlazni zaarani krug; drugi su se prepali da e se cijela no, zajedno sa svim onim ubojstvima, morati jo jedanput

proivjeti. Gledatelji koji su se drali daleko od politike odmah su shvatili da im je repriza nova prilika da se informiraju o politikom ivotu svoga grada - jednako u tako godinama kasnije i ja misliti - pa su se smjestili pred televizorima odluni da nita ne propuste. I dok su karski gledatelji ponovno gledali kako se Funda Eser, oponaajui jednu bivu premijerku. ponizno i sa suzama u oima dodvorava gostima iz Amerike, ili izrugujui reklamu za jedan film sva raspojasana radosno trese trbuhom, posebno obuena policijska ekipa potiho je upala u opinsko sjedite Stranke narodne jednakosti u Poslovnom centru Halid-paa; zarobili su istaicu kurdskoga porijekla, jedinu osobu koja se u taj sat ondje zatekla, i zgrnuli sve to se nalo po ormarima i ladicama, do zadnjeg papiria. Ista je ekipa potom prohujala gradom u oklopnome vozilu zastajui samo kraj kua ije su im adrese iz ranijih nonih akcija ve bile dobro poznate, i pokupila sve lanove vodstva te stranke optuujui ih za separatizam i kurdski nacionalizam. A nisu to bili jedini kurdski nacionalisti u gradu. Tri tijela izvuena iz taksija marke Murat pronaenoga rano izjutra prije nego to ga je snijeg posvema zatrpao na poetku puta za Digor pripadala su - prema policijskome izvjetaju - militantima bliskim I'KK-u. Ta tri mladia, ve poznata policiji jer su mjesecima ranije pokuala potkopati grad, uznemirila su se vidjevi to se te veeri dogodilo pa su odluila taksijem pobjei u brda. Vidjevi da je snijeg zatvorio put, uspaniili su se toliko da je medu njima izbila svaa, nato je jedan od njih aktivirao bombu i tako ih svu trojicu raznio. Majka jednog od poginulih, istaica u Domu zdravlja, kasnije e podnijeti albu u kojoj e tvrditi da su njezina sina odvele nepoznate naoruane osobe koje su im usred noi zakucale na vrata; albu e napisati i brat vozaa taksija jer njegov brat ne samo da nije bio kurdski militant nego ak nije bio ni Kurd, ali nijedna od tih albi nee biti prihvaena. Bilo kako bilo, do zore je itav Kars ipak shvatio da mu se dogodila revolucija. Gradom su cijele noi - poput dviju mranih, golemih utvara - kruila dva tenka pa je svima u najmanju ruku bilo jasno da se dogaa neto neobino. Samo, kako se sve to za veinu njih zbilo na ekranu, k tome jo popraeno snijegom koji im pred prozorima - kao da je iz kakve bajke - nikako nije prestajao padati, ne moe se rei da je bilo pravoga straha. Uznemirili su se samo oni koji su bili upetljani u politiku. Pogledajmo, recimo, primjer gospodina Sadullaha, novinara i etnologa amatera kojega su svi karski Kurdi veoma potovali. Kako je ve nekoliko puta u ivotu svjedoio vojnim udarima, im je uo da je proglaena zabrana izlaenja na ulice, zakljuio je da mu je najpametnije pripremiti se bez oklijevanja za neizbjene zatvorske dane. U koveg je stavio svoju najdrau pidamu na plave pruge, tablete za prostatu i pilule za spavanje, vunenu kapu i arape, fotografiju na kojoj mu se negdje u Istanbulu smijei ki i unue u njezinu naruju, te rukopis za knjigu o kurdskim tualjkama koje je godinama mukotrpno prikupljao. Zatim je sjeo, i ekao. Popio je sa enom aj i jo jednom odgledao Pundin trbuni ples. Kad je pono ve poprilino odmakla, netko im je pokucao na vrata. Gospodin Sadullah se oprostio od ene i uzeo koveg. Na vratima nije bilo nikoga. Iziao je na snijegom pokrivenu ulicu; dok se u udesnoj tiini ulice obasjane svjetiljkama boje sumpora s divljenjem prisjeao kako se nekada kao dijete klizao na potoku Karsu, nepoznata su ga lica ustrijelila u glavu i prsa te se stropotao u snijeg i na mjestu preminuo. Prema truplima pronaenim tek mjesecima kasnije, kad se snijeg ve dobrano povukao, vidjet e se da su te noi poinjeni jo neki zloini, ali, jednako kao to je postupio i obzirni karski tisak, i ja u nastojati o njima vie ne govoriti i ne alostiti svoje itatelje. Sto se tie govorkanja da su "nepoznati poinitelji" tih zloina bili Z.

Demirkol i njegovi prijatelji, ne bih rekao da su ona utemeljena, pogotovo ako se misli na prve sate te noi. Iako im je za to trebalo vie vremena nego to je bilo planirano, ta je trojka na koncu ipak uspjela presjei telefonske veze, nakon ega je upala u zgradu Televizije da bi provjerila podrava li njezin program revoluciju. Potom su se, ve pred zoru, dali u mahnitu potragu za - kako su ga oni zamislili "gromoglasnim narodnim pjevaem" koji zna pjevati junake i zaviajne, pogranine pjesme. To je tako: revolucija nije prava revolucija sve dok se s televizije i radija ne zaore takve pjesme. Proeljali su pastirska selita, bolnice, matematiku gimnaziju i ajane za ranoranioce da bi odgovarajuu osobu na koncu pronali medu deurnom vatrogasnom ekipom; tog jadnog ovjeka koji je bio uvjeren da e ga ako ne strijeljati, a ono barem uhapsiti, odvezli su ravno u televizijski studio pa se Ka toga jutra probudio oslukujui zbunjen i sanjiv kako se junaki glas toga pjevaa probija, inilo mu se, sa svih strana: i kroz zidove, i iz gipsanih zidnih ukrasa, i kroz razmaknute zastore, mada je zapravo dopirao iz televizora u predvorju. Kroz razmaknute zastore u njegovu sobu visoka stropa udarala je neobino snana i udesna snjena svjetlost. Dobro je spavao i lijepo se odmorio, ali je jo i prije nego je ustao iz kreveta osjetio kako mu stanovita krivnja ispija svu snagu i odlunost. Umiljajui da je u tome hotelu tek obian gost, trudio se uivati u svojoj gostinjskoj sobi i gostinjskoj kupaonici: umio se, obrijao, svukao pidamu i odjenuo se, uzeo klju s tekim mjedenim privjeskom i siao u predvorje. im je na televiziji ugledao narodnog pjevaa i primijetio duboku tiinu koja je nalegla na grad (u predvorju se razgovaralo apatom), poeo se redom prisjeati svih dogaaja protekle veeri i svega onoga to mu je vlastiti um do tada skrivao. Hladno se osmjehnuo deku na recepciji te se, poput uurbana gosta odluna da to prije pobjegne od toga grada i njegovih grubih politikih obrauna, pourio na doruak. U blagovaonicu se ulazilo iz predvorja; stupivi u nju u jednom je kutu ugledao punani ajnik na zadimljenom samovaru, a kraj njega, na tanjurima, tanke krike karskoga sira i uvele masline koje su odavna izgubile sjaj. Sjeo je za jedan stol kraj prozora. Zagledao se kroz prozor; medu razmaknutim zastorima pruala se - u svoj svojoj ljepoti - pusta ulica pod snijegom. U njezinu je spokoju bilo toliko alosti, da su mu navrla sjeanja na djetinjstvo i mladenake dane: sjetio se svakog od popisa stanovnitva za kojih bi zbog zabrane izlaenja ulicama zavladala ista takva pusto, svake akcije protjerivanja dravnih neprijatelja i svih vojnih udara koji bi cijelu obitelj okupili kraj radija i televizora. Dok bi s radija svirali marevi i itali se proglasi izvanredne vlasti i novozavedene zabrane. Ka je uvijek elio sii na puste ulice. Znate kako neki ljudi vole sveane ramazanske veeri? E, on je upravo tako volio vojne udare i tajnovita, topla sastanenja na kojima bi se - oko jedne jedine teme - okupljale sve tetke, strievi, ujaci i susjedi. Da bi barem donekle prikrili zadovoljstvo zbog vojnih udara i sigurnosti koju su im oni donosili, razgovori burujskih obitelji Kaova djetinjstva svodili bi se tih dana na duhovita ali prikrivena bockanja svim onim besmislenim novotarijama koje bi im uslijedile: nikada ne bi zaboravili prokomentirati masovno bojenje svih istanbulskih kaldrma da bi bile sline zidovima vojarni, ili prisilna izbrijavanja svih bradonja i dugokosih otpadnika im bi dopali ruku vojnika i policajaca. Aristokratske istanbulske obitelji s jedne su se strane vojske smrtno bojale, a s druge si davale za pravo da vojna lica poniavaju, kako zbog bijednog imovnog stanja i slijepe i nerazumne pokornosti i discipliniranosti, tako i zbog njihova redovito niskoga porijekla. Ulica pred Kaovim prozorom nalikovala je onima iz stoljeima naputenih gradova, ali kad se na njoj pojavio vojni kamion, Ka se ukoio kao zaaran: premda su

djeake godine bile daleko iza njega, pred vojnim vozilom jo uvijek nije mogao ostati ravnoduan. Uto u blagovaonicu ude nekakav delija po ijem se odijelu moglo rei da je preprodava mar-ve te posve neoekivano prie Kau, zagrli ga i poljubi u oba obraza. "estitam, gospodine!" ree mu. "Nek' je sa sreom domovini i narodu!" Ka se odmah sjetio da su i kad je on bio mali odrasli, pogotovo oni dobrostojei, jedni drugima estitali vojne udare, jednako kao to su estitali i bajrame. 1 on je promrmljao neto kao "Na sreu, na sreu...", postidjevi se i prije nego to mu je to prelo preko usana. Kad su se otvorila kuhinjska vrata, Ka je osjetio da mu je lice ostalo bez kapi krvi. Na vratima se pojavila Svila. Pogledi im se sretoe. Nije znao to bi trebao uiniti. Dolo mu je da ustane, ali mu se Svila osmjehnu i odmah okrenu ovjeku koji je maloprije stigao. Nosila je pladanj s fildanom i tanjuriem. Spusti ih pred tog ovjeka. Kao konobarica. Kaa spopade beznae, kajanje i - opet - krivnja: krivio je samoga sebe to Svilu nije pozdravio na odgovarajui nain, ali je odmah shvatio da se iza te krivnje skriva neto drugo i da to drugo vie nee moi skrivati pred sobom. Sve to je prethodnoga dana uinio, sve je bilo krivo: i to to je tako naprasno zaprosio enu koju uope ne poznaje, i to se s njom ljubio (dobro, to je bilo vie lijepo nego krivo), i to se ponaao kao kakvo izbezumljeno zaljubljeno derite, i to ju je za zajednikom veerom drao za ruku... I da je barem ostao na tome! Ne, nego se jo i napio i pred svima bez imalo stida - kao da je najobiniji Turin - pokazao da kraj nje svoje nagone ne moe drati pod kontrolom. Uope nije znao to bi joj sad trebao rei pa je poelio da zauvijek ostane "konobariti" oko susjednog stola. "aj!" viknu grubim glasom marvenski trgovac. S praznim pladnjem u ruci, Svila se bez imalo nelagode uputi prema samovaru. Posluivi ga ajem, krenu prema Kaovu stolu, a Ka osjeti kako mu srce otkucava ak i u nosu. "to je?" nasmije mu se. "Jesi mogao spavati?" Ka se prepadne te aluzije na jueranju veer i jueranju sreu. "Izgleda da ovaj snijeg nikad nee stati", protisnu. Malo su se gledali. Ka shvati da nita nee moi rei, a ako to i pokua, zvuat e neprirodno. Zato se zagleda u njezine blago izboene krupne smee oi, dajui do znanja da je to jedino za to je u tom trenu sposoban. 1 Svili doista bude jasno da je on u stanju posve drugaijem od jueranjega, i da je pred njom neka posve druga osoba. A Ka shvati da je ona naslutila tamu u njemu, i da ga razumije. I da bi zato kraj nje mogao ostati do kraja ivota. "Nee stati, da, izgleda da nee stati", odgovori mu oprezno. "Nema kruha", ree Ka dalje. "Ah, oprosti." Ode do stola kraj samovara. Ostavi pladanj i uze rezati kruh. Nije mogao izdrati napetost, zato je rekao da nema kruha. A sad je gledao za njom mislei kako je i sam mogao ustati i odrezati kruha. Svila je na sebi imala bijelu vestu, dugu smeu suknju i irok remen. Takvi su remeni bili moderni sedamdesetih: odavna ih nije viao. Struk joj je bio tanaan, bedra savrena. Visina joj je odgovarala njegovoj. Svidjeli su mu se ak i njezini glenjevi, i znao je da e, ako je ne povede u Frankfurt, do kraja ivota patiti sjeajui se koliko je bio sretan drei je za ruku, ljubei je i ozbiljno i sa smijekom, i alei se s njom. Vidjevi da je njezina ruka zaposlena rezanjem kruha zastala, pogledao je u stranu prije nego se okrenula. "Stavit u vam na tanjur sir i masline", rekla mu je. Shvatio je da mu se obraa sa "vi" zato to u blagovaonici nisu bili sami. "Da. molim", obratio se i on ostalim gostima. Kad su se pogledali, s lica joj je proitao da je itekako svjesna

da ju je s lea odmjeravao. Uvidio je da je Svila jako dobro upuena u muko-enske odnose i sve nijanse te zakuaste diplomacije kojom on sam nikada nije uspio ovladati, pa se uplaio. A ionako ga je ve muio strah da bi mu ona mogla biti jedina prilika da dostigne sreu. "Kruh su dovezli maloprije, u vojnom kamionu", rekla mu je poklonivi mu srceparajui smjehuljak. "Gospoda Zahida nije mogla doi zbog policijskog sata pa ja pazim na kuhinju... Sva sam se sledila kad sam ugledala vojnike." Jer vojnici su, toboe, mogli doi i po Handu ili po Kadifu. Pa ak i po oca. "Iz bolnice su pokupili deurne istaice i odvezli ih u kazalite da poiste krv", proaputala je. Sjela je na stol. "Napali su studentske domove, kolu za imame i hatibe, stranaka sjedita..." I ondje je bilo mrtvih. Priveli su na stotine ljudi, ali su neke toga jutra pustili. Njezin apat, tako svojstven danima tekih politikih previranja, vratio je Kaa dvadeset godina unatrag, u studentsku kantinu: sjetio se kako su se i ondje takve prie o zlostavljanjima i okrutnim zloinima prepriavale apatom u kojemu se moglo naslutiti i srdbu i tugu, ali i svojevrstan ponos. A on bi tad, muen krivnjom i crnim beznaem, poelio da se samo to prije vrati kui, da ita knjige i zaboravi da ivi u Turskoj. Sad je pak, elei da Svila to prije prekine s tim priama, ve bio pripremio jedno "Ba strano, uasno!"; ta mu se reenica vrtjela po ustima, ali nikako nije smogao hrabrosti izgovoriti je jer je znao da e zvuati neuvjerljivo, pa je samo i dalje, potiten, pokorno vakao svoj kruh i sir. I tako, dok je Svila i dalje aputala da je vozilo poslano u brdska kurdska sela po oeve koji su trebali identificirati pobijene sinove, uenike vjerske kole, zapelo negdje na pola puta, da je vlast dala dvadeset i etiri sata za predaju oruja i da su zabranjeni teajevi Kur'ana i sve politike aktivnosti, Kaove su oi lunjale po njezinim rukama, oima, lijepom tenu njezina vrata i svijetlokestenjastoj kosi koja je po njemu padala. Bi li je mogao zavoljeti? Pokuao ih je na tren zamisliti u Frankfurtu: etali su po Kaiserstrasseu, otili u kino, poslije se vratili kui. Ne, oaj je ipak bio jai. Jer pred njim je stajala koarica s kruhom koji je narezala na debele krike kako se to radi po sirotinjskim kuama, i jo ga - o, uasa! - sloila u piramidu, ba kao u kakvoj gostionici. "Moe li, molim te, priati o neemu drugom?" zamolio ju je paljivo. Ba je govorila o nekom ovjeku, njihovu drugom susjedu, otkucanom pa uhapenom dok se pokuavao provui kroz stranje dvorite; uutjela je s razumijevanjem. U njezinim oima ugledao je strah. "Juer sam bio jako sretan, zna i sama. Nakon tolikih godina napokon sam poeo pisati", pokuao je objasniti. "Ali sad ne mogu podnijeti te prie." "Pjesma koju si juer odrecitirao jako je lijepa", odgovorila je. "Mogu li te neto zamoliti, prije nego to me alost potpuno svlada?" "Reci." "Idem sad gore u svoju sobu", rekao je. "A ti doi malo kasnije, i uzmi moju glavu medu svoje ruke. Samo malo, ne mora dugo." Vidjevi u njezinim preplaenim oima da za takvo to nije sposobna, ustao je i prije nego to je to dorekao. Bila je provincijalka, tamonja cura; bila mu je strana, a on ju je zamolio neto to netko tko mu je stran ne moe razumjeti. Da barem nije izlanuo tu glupost pa ne bi morao vidjeti zbunjeno lice te ene... Dok je grabio uza stube, krivio je samoga sebe to se uvjerio da bi se u nju mogao zaljubiti. Uao je u sobu, bacio se na krevet i pomislio koja je budala bio kad se iz Istanbula uputio u Kars, i koliko je pogrijeio time to je uope doao u Tursku. Sjetio se svoje majke koja ga je, da bi mogao ivjeti "normalno", uvijek odgovarala od poezije i knjievnosti... Da ga

sad vidi kako u svojoj etrdeset i drugoj godini ivotnu sreu vee uz enu koja u nekom Karsu "pazi na kuhinju" i kruh ree u panjeve, to bi mu rekla? to bi mu otac rekao da je mogao uti svoga sina dok je kleei pred nekim ejhom koji se u Kars dovukao iz tko-zna-koje selendre priao o Allahu plaui kao kia? Vani je opet poeo padati snijeg; uz prozor su polako klizile krupne, tune pahulje. Netko je pokucao na vrata: poletio je da ih otvori, opet pun nade. Bila je Svila, s posve novom priom: dolo je vojno vozilo, iz njega su izila dvojica od kojih je jedan vojnik. Trae Kaa. Rekla im je da je ovdje i da e ga obavijestiti. "Pa dobro", rekao je Ka. "Ako hoe, mogu te dvije minute izmasirati onako kako si me zamolio", rekla je Svila. Ka ju je povukao unutra, zatvorio vrata, jednom je poljubio te posadio na uzglavlje kreveta. Legao je na krevet i spustio glavu na njezino krilo. Neko su vrijeme ostali tako, u tiini, gledajui kroz snijeg vrane to su etkale po krovu nasuprotne zgrade, opinskoga sjedita izgraenog prije stotinu i deset godina. "Dobro je. dosta, hvala", rekao je Ka. S vjealice je brino skinuo svoj pepeljasti kaput i iziao. Dok se sputao niza stube, pomirisao ga je i na trenutak s enjom pomislio na svoje ivovanje u Njemakoj, u svim njegovim bojama. Onoga dana kad je u Kaufhofu kupio taj kaput, pomogao mu je neki momak koji je radio za blagajnom. Kad je dva dana kasnije bio doao uzeti kaput nakon skraivanja, jo ga je jednom vidio: zvao se Hans Hansen. Sjetio se da ga je - moda ba zbog tog pretjerano njemakog imena i plave kose - nekoliko puta vidio i nou, izmeu dva sna.

21. Ali ne poznajem ni jednoga! Ka u hladnim, stranim odajama Po Kaa su poslali jedan od onih starih vojnikih kamiona kakvi su se ak i u to vrijeme rijetko viali po Turskoj. U predvorju ga je doekao pomlad ovjek u civilu, svijetloga tena i orlovskog nosa. Odveo ga je do kamiona i posadio sprijeda u sredinu, a sam sjeo uz njega, kraj vrata. Kao da se hojao da bi Ka mogao otvoriti vrata i pobjei. Ali prema Kau se ponaao pristojno i nije propustio nijednu priliku za uljudni "molim lijepo", a to je, zakljuio je Ka, znailo da taj momak nije iz policije, nego je vjerojatno MIT-ov oficir, to je, mislio je dalje, moglo znaiti da ga ne planiraju zlostavljati. Polako su napredovali kroz bijele, ukleto prazne ulice. Vozaka je ploa bila puna pokvarenih brojanika, kazaljke su mirovale. Kako je vozako mjesto bilo poprilino visoko, Ka se mogao sasvim lijepo navirivati u kue. Televizori su posvuda radili, ali je gotovo cijeli grad navukao zastore i zatvorio se u sebe. inilo se da ga voze po nekom posve drugom gradu; dremljivi brisai tekom su im mukom otvarali pogled na njegove bajkovite ulice, stare ruske kue i stabla divljih maslina svinutih pod snijegom - prizore koje su, uinilo se Kau, i voza i njegov drug orlovskoga nosa promatrali kao zaarani. Zastali su pred policijskom postajom; u kamionu su dobrano promrzli pa su bez oklijevanja uletjeli unutra. Ni postaja nije sliila onoj prethodnoga dana: toliko je bila natiskana i tako uznemirujue iva da se Ka, iako je za takvo to bio spreman, preplaio. Na svakom mjestu gdje zajedno radi prevelik broj Turaka mora zavladati takav udan nered i bezrazlono komeanje. Pred oima su mu proletjele slike s hodnika po sudnicama, s ulaza na stadione i autobusnih kolodvora. Samo... Ovdje se osjealo jo neto, neto to ga je podsjetilo na teki bolniki miris protkan jodom: bio je to zadah uasa i smrti. Slutio je da je tamo negdje, negdje sasvim blizu mjesta na kojemu je stajao, netko muen, i dua mu se stisnula od krivnje i straha. Dok su se penjali stepenicama kojima je dan ranije proao s Muhtarom, instinkt mu je govorio da bi mu bilo jako pametno usvojiti barem neto od samouvjerene oputenosti ljudi koji su pod tim krovom bili bog i batina. Po pisaim strojevima u uredima lupkalo se punom parom, kroz otvorena vrata ulo ih se i na hodnicima; slubenici su se iz svega glasa derali u toki-vokije i sa stubita se dovikivali s ajdijom u predvorju. ekajui u redu na ispitivanje, na klupama postavljenim pred vratima, sjedili su djeaci iz vjerske kole. Lisiinama su bili povezani jedan za drugoga; odjea im je bila istrgana, a lica u modricama. Refleksno je okrenuo glavu da mu se pogled ne susretne s njihovima. Uveli su ga u sobu nalik onoj u kojoj je bio s Muhtarom; reeno mu je da e ga, iako je prethodnoga dana pregledavajui fotografije rekao da nije vidio lice ubojice direktora Instituta, odvesti u podrum da mu pokau pohapene mlade islamiste. Tko zna, moda je ubojica meu njima. Bilo je oito da je nakon "revolucije" policija prela pod MIT-ovu kontrolu i da su odnosi meu njima zategnuti. Tajni agent okrugla lica postavio mu je pitanje gdje se nalazio dan ranije, oko etiri popodne. Ka je smrtno problijedio. Jedva da je izrekao "Savjetovali su mi da se susretnem sa ejhom, Saadetin-efendijom", kad ga gospodin okrugla lica prekinu rijeima: "Ne, ne, prije toga!"

Zautio je, pa ga je agent podsjetio da se u taj sat bio naao s Modrim. Pretvarao se da mu je neugodno to je nepotrebnim propitivanjem postidio Kaa kad je od samoga poetka ionako sve znao. Ka se ipak potrudio da i tu namjetenu nelagodu prihvati kao znak dobrih namjera. Da je na mjestu tog agenta bio obian policijski slubenik, ne samo da bi ga otvoreno popijuvao zato to je pokuao lagati, nego bi, prsei se i otpuhujui mu u lice, jo satima tupio o policijskoj sveopoj i nepogreivoj obavijetenosti. Nabacivi suosjeajan izraz, agent mu je oinski objasnio da je Modri ozloglaen terorist i svirep zavjerenik: zakleti neprijatelj drave oslonjen na podrku iz Irana. Nema sumnje da je on ubio televizijskog voditelja, zbog toga je za njim raspisana i potjera. Mota se po cijeloj Turskoj: kud on proe, fundamentalistike organizacije niknu kao gljive. "Tko vas je doveo do njega?" "Neki uenik iz kole za imame i hatibe, ne znam mu ime", rekao je Ka. "Pokuajte sad i njega prepoznati", rekao mu je agent mjeseeva lica. "Paljivo ih odmjerite. Gledat ete kroz pijunke na elijskim vratima; ne bojte se, ne mogu vas prepoznati." Poveli su ga niz iroko stubite. Vie od sto godina ranije, dok je u toj elegantnoj, visokoj zgradi bila smjetena bolnica armenske zaklade, podrum se koristio kao spremite za ogrjev i spavaonica bolnikih spremaica. etrdesetih je godina itavo to zdanje prenamijenjeno u dravnu gimnaziju; tad su sporedni podrumski zidovi porueni i tu je bila blagovaonica. Mnogi karski djeaci - budui marksisti i neprijatelji Zapada - u tom su prostoru s ajranom svarenim od UNICEF-ova mlijeka u prahu po prvi put progutali tablete ribljega ulja od ijeg su im se ogavnoga smrada okretali eluci. Kasnije je jedan dio toga podruma pretvoren u maleni zatvor, u etiri elije kojima se prilazilo iz kratkog hodnika. Policajac je paljivo i leerno - jer mu oito nije bilo prvi put da to radi - na Kaovu glavu stavio oficirsku kapu. MIT-ov agent orlovskoga nosa koji ga je pokupio iz hotela mudrijaki mu je pojasnio: "Kad vide oficirsku kapu, premru od straha." Kad su se pribliili prvoj eliji zdesna, policajac svom snagom potegnu maleni prozori na njenim eljeznim vratima i viknu: "Mirno! Komandant!" Ka pogleda unutra kroz otvor ne vei od ake. U eliji u koju ne bi stao ni prostraniji krevet ugleda pet osoba. Moda ih je bilo i vie; zgurali su se jedan na drugoga. Svi su bili naslonjeni na prljavi nasuprotni zid; kako jo nisu proli vojsku, stav "Mirno!" zauzeli su kao djeaci u igri, a oi vrsto zatvorili jer su ih tome prethodno poduili prijetnjama i batinama. (Ka je ipak osjetio da ga neki od njih gledaju.) Iako je od "revolucije" prolo tek jedanaest sati, svi su bili oiani do glave; lica su im bila izobliena od oteklina. elija je bila svjetlija od hodnika, ali su mu se svi inili jednakima. Otupio je od alosti, od srama i straha. Ipak, ni jedan od njih nije mogao biti Nedip, a to ga je barem malo oraspoloilo. Ni u drugoj i treoj eliji nikoga nije prepoznao. MIT-ovac ga je odmjerio i rekao: "Nemate se ega bojati. Ionako ete, im se putovi otvore, odavde nestati." "Ali kad vam kaem da ne poznajem ni jednoga!" odgovorio mu je Ka pomalo otresito. U etvrtoj su mu eliji neki izgledali poznato: tono se sjeao da je jednog od njih vidio kako se dere tijekom Fundina nastupa, a i drugi je neto izvikivao. askom je pomislio da bi moda bilo dobro da ih prijavi: pokazao bi da je spreman na suradnju s policijom, pa bi se, kad naiu na Nedipa, mogao lake pretvarati da ga ne poznaje (a krivnje tih djeaka ionako nisu bile ozbiljne). Ipak, nikoga nije prijavio. Iz jedne elije obratio mu se neki djeak okrvavljena lica. "Komandante", viknuo mu je. "nemojte da mi majka sazna!" Te mladie vjerojatno i nisu zlostavljali orujem, nego su ih, poneseni oduevljenjem

prvih sati revolucije, mlatili samo akama i izmama. Ni u zadnjoj eliji nije vidio nikoga tko bi nalikovao ubojici direktora Instituta. A nije bilo ni Nedipa pa mu je laknulo. Kad su se vratili gore, postalo mu je jasno zato su se mjesecoliki agent i njegovi nadleni svim silama eljeli dokopati direktorova ubojice: to bi mogli prikazati kao prvi ulov revolucije te ga, moda, u to ime i javno objesiti. U sobu se u meuvremenu bio smjestio i neki umirovljeni major. Vani je jo vladao policijski sat, ali se on nekako uspio provui do policijske postaje: doao je zatraiti da oslobode njegova privedenog neaka. Molio je da, ako je ikako mogue, mladia barem ne zlostavljaju; ako mu se, rekao je, ve u tim njenim godinama drutvo ogadi, kako e dalje? Djeakova siromana majka, nastavio je, nasjela je na la da drava svim uenicima besplatno dijeli jakne i kapute pa je sina dala u kolu za imame i hatibe, premda im je obiteljska tradicija prorepublikanska i kemalistika. "Gospodine majore, nikoga se ovdje ne zlostavlja", prekinuo ga je mjeseev agent, a zatim Kaa povukao u kut: ubojica i sljedbenici Modrog (prvoga je, oito, ubrajao meu druge) mogli bi moda biti medu zarobljenicima na Veterinarskom fakultetu. Tako se, eto, dogodilo da se Ka jo jedanput naao u onom istom vojnikom kamionu, i opet u drutvu agenta orlovskoga nosa. Vonja ga je barem malo smirila: ulice su bile lijepe i prazne, uspio se izvui iz policijske postaje, a k tome je jo i zapalio cigaretu. Sam je sebe uvjeravao da se potajno veseli i vojnom udaru i tome to mu domovina nee zavriti u islamistikim akama. Nije namjeravao odustati od zakletve da ne surauje s policijom i vojskom pa si je tako umirivao savjest. Uto ga kao grom iz vedra neba udari jedna nova pjesma te se zaprepaujue i neobjanjivo vedar okrene MIT-ovu orliu: "Hoemo li svratiti u neku ajanu na aj?" U gradu se na svakom koraku nailazilo na ajane, ta jedina utoita za nezaposlene bijednike, ali ih je veina - zbog policijskog sata - bila zatvorena. Ipak, u Kanalskoj ulici ugledae jednu oko koje se dimilo: ajdija nikako nije oekivao da bi u njegovu ulicu mogao zalutati vojni kamion. Uz egrta koji je ekao kraj policijskog sata, unutra su u jednom kutu sjedila jo trojica mladia. Kad su ugledali dva civila - od kojih je jedan imao oficirsku kapu - skoie na noge. MIT-ovac orlovskoga nosa iz kaputa izvue pitolj te mladie postroji uza zid zakriven ogromnim vicarskim pejzaom (tako profesionalno da mu je i Ka skinuo kapu), pretrai ih i pokupi im osobne iskaznice. Vidjevi da nee ii dalje od toga, Ka sjedne za stol kraj hladne pei i bez imalo napora zapie novu pjesmu. Kasnije e joj dati naslov "Ulice od sna". Polazna su joj toka snjene karske ulice, ali njezinih trideset i est stihova prolazi i ulicama staroga Istanbula, ukletim i naputenim armenskim gradom Anijem, i pustim, stranim i udesnim gradovima iz Kaovih snova. im je zavrio pjesmu, na crno-bijelom televizoru ugleda jo jednu reprizu revolucionarne kazaline noi koja se nastavila na jutronjeg junakog pjevaa. Kako je vratar Vural tek zapoinjao s pobrojavanjem svojih ljubavi i tunih golova, pomislio je da e dvadeset minuta kasnije moi vidjeti svoj nastup, to bi bila prilika da se prisjeti zaboravljene i nezapisane pjesme. Uto kroz stranja vrata u ajanu udu jo etiri osobe: MIT-ovac ponovno izvue pitolj te i njih postroji kraj zida. Vlasnik ajane, Kurd, ustane braniti ih, pokuavajui uvjeriti "komandanta" da ti ljudi nisu prekrili zabranu o izlasku na ulice jer su se do ajane provukli kroz dvorita i vrtove. MIT-ovac intuitivno zakljui da bi njihove prie trebalo provjeriti. Jedan od pridolica ionako nije imao osobnu iskaznicu, a k tome se i pretjerano i sumnjivo tresao. Pozove vozaa i povjeri mu mladie jo uvijek postrojene kraj zida te naredi

sumnjivcima da ga istim putem odvedu do svoje kue. Strpavi biljenicu u dep, i Ka potra za njima: kroz stranja vrata izioe na ledeno dvorite zatrpano snijegom, preskoile jedan niski zid, popee se uz tri zaleene stepenice te - praeni laveom psa na lancu - sioe u betonski podrum, siv i neugledan, kakav imaju gotovo sve karske kue. Zapahnu ih smrad ugljena i zadah sna. Kraj velike i glasne pei za centralno grijanje ugledae nastambu sklepanu od kartona i sanduka za povre: njihov se predvodnik uvue u nju. I Ka se naviri unutra; ugleda natprirodno lijepu mladu enu bijeloga lica koja je ondje spavala te instinktivno okrenu glavu. ovjek bez osobne prui MIT-ovcu putovnicu. Pe je toliko glasno zavijala da Ka nije mogao uti to govore, ali je vidio da je taj ovjek malo potom izvukao jo jednu putovnicu. Kasnije je doznao da su to dvoje ljudi Gruzijci: u Tursku su doli u potrazi za poslom. Kad su se vratili u ajanu, MIT-ovac je postrojenim mladiima vratio osobne iskaznice, a oni su se odmah dali u ogovaranje tog ozloglaenog para: ena je tuberkulozna, ali se bavi prostitucijom, rekli su. Nitko iz grada ne bi s njom legao pa su joj glavne muterije posjednici s pastirskih selita i trgovci koom koji se s vremena na vrijeme poslom sputaju u grad. Mu joj je, kao i svi drugi Gruzijci, spreman raditi i u pola cijene, pa kad se - jednom u sto godina - u gradu pojavi kakvo slobodno radno mjesto, njega zaposle, a Turci ostanu kratkih rukava. Toliko su krti da nee plaati hotel, nego su se nagodili sa spremaicom iz Vodovoda da joj za taj umez mjeseno daju pet amerikih dolara. A pria se da e kad se vrate u svoju zemlju kupiti kuu i do kraja ivota vie nita nee morati raditi. Kutije su pune konih stvari koje su pokupovali za badava pa e ih prodavati u Tbilisiju. Dva puta su ih protjerali preko granice, a oni su se opet nekako snali i vratili u tu svoju "kuu". Policija samo gleda odakle bi mogla izvui mito i nita im nee: na novoj je upravi, znai, da Kars poisti od takvih parazita. I tako, dok su ispijali ajeve koje im je vlasnik, poaen i zadovoljan, ponudio, ti su mladii, nezaposleni i oajni, sa svakom orlievom rijei i ohrabrujuim pogledom bili za korak blie njihovu stolu da bi na koncu pred njih prostrli sva svoja oekivanja od vojnog udara, sve elje i pritube na trule stare vlasti, i mnotvo traeva dovoljno preciznih da bi ih se moglo smatrati izvjetajem tajne slube: spomenuli su klanje nelegalno nabavljenih ivotinja, raskrinkali prljave poslove u Tekelovu skladitu, pobrojali poslodavce koji preko Armenije u hladnjaama dovoze ilegalne radnike pa ih smjetaju po barakama: ti im jadnici rade po cijele dane, a nije se jednom dogodilo da ih na koncu potjeraju bez prebijene pare... inilo se da ti jadni mladii uope nisu shvatili kako je "vojni udar" bio usmjeren protiv islamista koji su bili nadomak izbornoj pobijedi i protiv kurdskih nacionalista. Ponaali su se kao da je sve ono to se u Karsu dogodilo od prethodne veeri uinjeno zato da bi se napokon prekinulo s nezaposlenou i nemoralom: kao da e im vojni udar namai posao. Kad su se ponovno nali u kamionu, Ka je u jednom trenu krajikom oka pogledao MIT-ovca: momak je izvukao Gruzijkinu putovnicu i kriom gledao sliku. A Ka je osjetio takav stid da je poelio nestati. im su uli na Veterinarski fakultet, vidio je da je na njemu stanje mnogo tee nego u policijskoj postaji. Na njegovim ledeno hladnim hodnicima samilost nije imala to traiti. Bilo je ondje svega: i kurdskih nacionalista, i ljeviarskih terorista sklonih da svoje stavove izraavaju bombama, i ponajvie onih ija su se imena nala u MITovoj arhivi zbog simpatiziranja neke od prvih dviju skupina. Policajci, vojnici i javni tuitelji cijedili su sve mogue sudionike spomenutih dviju skupina kao i sve one koji su kurdskoj gerili pomagali da se iz planina provue u grad. Za takve nije bilo milosti: u usporedbi s njima, brutalne metode kojima su podvrgavali islamiste izgledale su kao

djeja igra. Neki visok, glomazan policajac Kaa je suosjeajno uhvatio pod ruku - kao da je starac pa ne moe hodati - te ga proveo kroz tri uionice u kojima su se obavljali prestrani poslovi. Moj im je prijatelj u svojim kasnijim biljekama dodijelio svega nekoliko redaka pa u se i ja truditi da o svemu to je ondje vidio kaem to je manje mogue. Nakon to je samo dvije-tri minute gledao muenike u prvoj uionici, pomislio je koliko je ovjekov put na ovome svijetu kratak. Potom su mu, dok je gledao netom obraene ispitanike, pred oima - kao da spava - oivjele sve one elje i snovi o dalekim vremenima, o nepoznatim civilizacijama i jo neotkrivenim zemljama. I on i svi muenici u toj sobi doli su do kraja darovana im ivota; sagorjeli su kao svijea i toga su bili savreno svjesni. Tu e odaju Ka u svojim biljekama nazvati utom sobom. U drugoj je uionici, inilo mu se, ostao krae. S nekima se pogledao u oi i sjetio se da ih je prethodnoga dana vidio u jednoj ajani; od krivnje je pogledao u stranu. Osjeao je da oni vie nisu ondje, da su u dalekoj zemlji snova. U treoj uionici -ve oamuen jaucima i jecajima, i nepodnoljivom tiinom svoje due - osjetio je da postoji sila koja uva sve znanje; pred ljudima ga skriva i stoga ovjekov put ovim svijetom nije nita osim patnje. Uspio je nikoga ne pogledati u oi. Gledao ih je. ali nije vidio ono to mu je bilo pred oima; vidio je samo boju koja mu je zaokupljala sve misli. A kako je ona bila najblia crvenoj, tu e prostoriju nazvati crvenom sobom. Misli koje su mu darovane u prethodne dvije prostorije - da je ivot kratak, a ljudski rod okuen krivnjom - u toj su mu se sobi sjedinile pa je, unato prestranim prizorima pred sobom, uspio ostati priseban. Dok su naputali Veterinarski fakultet a da opet nikoga nije prepoznao, bio je svjestan sumnjiavosti i nepovjerenja koje je time izazvao kod svojih pratitelja. Ni ondje nije naiao na Nedipa i to mu je dalo toliko sigurnosti da je - kad je MIT-ovac rekao kako bi jo trebali svratiti i u mrtvanicu Bolnice socijalnog osiguranja - poelio da i to obave to je prije mogue. U mrtvanici smjetenoj u bolnikome podrumu prvo su mu pokazali najsumnjivije tijelo. Bio je to mlad islamist koji je pogoen s tri metka dok je prosvjedovao tijekom druge paljbe. Ka ga, meutim, nikada prije nije vidio. Njegovu se lesu oprezno primaknuo i pogledao ga paljivo i s potovanjem, samo to ga nije i pozdravio. Drugi le, tijelo siunog djedice, lealo je na mramoru kao da se usukalo od hladnoe. Kroz lijevo mu je oko proao metak pa mu se ona duplja, ispunjena zgruanom krvlju, pretvorila u crnu rupu. Policija tad jo nije znala da je taj djed iz Trabzona i da je doao u posjet unuku vojniku, a bio im je sumnjiv i zbog niska rasta. Kad je priao treem tijelu, s optimizmom je pomislio na Svilu i njihov ponovni susret. 1 tome je tijelu jedno oko bilo iznakaeno. Zaudio se podudarnoj sudbini leeva. Pribliio se da bolje pogleda bijelo lice tog mrtvog mladia i - u njemu se neto slomilo. Bio je Nedip. Ono isto djetinje lice. Iste one usne, spremne za novo djetinjasto pitanje. Ka osjeti hladnou i tiinu bolnice. Isti mladenaki pristii. Isti kukasti nos. Ista ona zamazana kolska jakna. Poboja se da e zaplakati. Strah ga zavara pa mu suze ne potekoe. Nasred ela na koje je dvanaest sati ranije prislonio dlan, crnjela se rupa od metka. Ali ono to je njegovu tijelu davalo mrtvaku crtu nije bila ledenoplavkasta bjelina lica, nego njegova kruta ukoenost: leao je ondje kao daska. Kaovim mislima proletje zahvalnost: bi mu drago to je iv. I to ga udalji od Nedipa. Prignu se k njemu, razdvoji ruke koje je drao na leima, uhvati Nedipa za ramena i poljubi ga u obraze. Bili su hladni, ali jo uvijek mlohavi. Poluotvoreno zeleno oko gledalo je Kaa. A on se sabere i ovjeku s orlovskim nosom objasni da ga je taj "prijatelj" prethodnoga dana zaustavio na ulici, povjerio mu da pie znanstveno-

fantastini roman, i odveo ga k Modrom. Poljubio ga je jer je taj "deko" imao jako isto srce.

22. "Pravi ovjek" za ulogu Ataturka Karijere Sunaja Zaima: vojska i moderno kazalite TAKO je, eto, Ka u mrtvanici Bolnice socijalnog osiguranja prepoznao jedno od pokazanih mu tijela: na brzinu je sastavljen zapisnik i dodani su mu potpisi. S nosatim je vodiem ponovno sjeo u kamion i jo su jednom krenuli pustim ulicama. S puta im se sklonilo nekoliko preplaenih pasa koji su, uz izborne i protusamoubilake plakate, bili jedini trag ivota. Ka je ipak primijetio da ih je kroz jedva primjetno razmaknute zastore spazilo pokoje dijete s igrakom u rukama i nekoliko zabrinutih oeva, ali nije bio u stanju misliti o tome. Nedipovo lice i kruta opruenost njegova tijela stalno su mu bili pred oima. Ve je zamiljao kako e ga, kad se vrati u hotel. Svila utjeiti, kadli kamion prijee preko praznog gradskog trga i krenu niz Ataturkovu aveniju da bi skrenuo u drugu ulicu nakon Narodnog kazalita i zastao malo dalje od jedne devedesetogodinje kue iz ruskoga razdoblja. Bio je to jednokatan konak ija je ljepota i zaputenost Kaa rastuila jo one veeri kad je stigao u Kars. Za prvih republikanskih godina, nakon to je grad dopao pod tursku upravu, u toj je kui stanovao ugledni gospodin Maruf koji je sa Sovjetskim Savezom trgovao ogrjevom i koom. Dvadeset i tri godine ta je kua blistala od raskoi, a njegova obitelj uivala opskrbljena kuharima i slugama, konjskim zapregama i saonicama. Pred kraj II. svjetskog rata i za prvih godina Hladnoga rata, dravne snage sigurnosti proglasile su pijunima sve glasovite bogatae koji su trgovali sa Sovjetima i dale se u njihovo istrebljenje, pa se i ta obitelj pokupila iz Karsa da se vie nikada ne vrati. Njihov je raskoni dom dvadeset godina zjapio prazan, prvo bez gospodara, zatim kao predmet ostavinskih prepirki. Sredinom sedamdesetih godina provalila je u nj skupina podivljalih marksistikih raskolnika; kako su konak koristili kao sjedite u kojemu su planirani politiki napadi (iz jednog od njih se gospodin Muzafer, predsjednik opine, izvukao kao ranjenik), nakon vojnog udara 1980. godine konak je ponovno naputen. Kasnije ga je neki dovitljiv trgovac bijelom tehnikom pretvorio u skladite za hladnjake i pei koje je prodavao u duaniu kraj njega; konano, tri godine ranije, preao je u ruke jednoga domaeg sina, ambicioznog krojaa zanesena milju da e novcem skucanim od ivanja po Istanbulu i Arabiji u njemu zasnovati salon. Stoga se Ka, im je zakoraknuo kroz ulazna vrata konaka, naao medu strojevima za dugmad, velikim, starinskim ivaim strojevima i ogromnim karama ostavljenim na klinovima po zidovima; u mekoj svjetlosti naranastih rua na papirnatim zidnim presvlakama, naputeni rekviziti krojaeva neostvarena sna izgledali su kao sprave za muenje. Sunaj Zaim je na sebi imao iznoeni kaput i vestu u kojima je bio i one veeri kada ga je Ka prvi put vidio. Obuven u vojnike izme, s cigaretom bez filtera medu prstima, koraao je gore-dolje po sobi. Kad je ugledao Kaa, lice mu je zasjalo kao da vidi starog prijatelja: potrao mu je u susret, zagrlio ga i poljubio. U njegovu poljupcu bilo je neto blagdanske radosti kao i kod marvenskog trgovca - samo to mu nije i estitao - ali i pretjerano prijateljske srdanosti kojoj se Ka nemalo zaudio. Moda je ta srdanost izvirala iz nesmiljenih okolnosti u kojima su se njih dvojica, dva Stambolije, susrela u tom bijednom i zabaenom gradu, pomislit e kasnije Ka, makar e jako dobro znati da je za vei dio tih okolnosti bio zasluan upravo Sunaj. "Ne proe ni jedan dan da se u mojim grudima ne razmae crni orao alosti", zapoe

Sunaj, ponosan zbog oblaka tajnovitosti na kojemu je plovio. "Ali ja se ne predajem, a ni ti se ne daj. Sve e biti dobro." U bijeloj svjetlosti to je ulazila kroz veliki prozor, Kaove su oi prolunjale po sobi: velika pe i zidni ukrasi u kutovima visokoga stropa jo su uvali spomen na godine blagostanja, a sad su po toj irokoj prostoriji hodali ljudi s voki-tokijima; dva glomazna tjelohranitelja pratila su svaki Kaov pokret. Kad je jo na stolu pokraj vrata prema hodniku spazio kartu, pitolj, pisai stroj i dosjee, shvatio je da je dopao u upravnu jezgru revolucije i da ovjek pred njim u svojim rukama ima svu mo. "Bilo je vremena - a bijahu to vremena teka da tea nisu mogla biti", poe Sunaj s priom, i dalje koraajui po sobi, "kad nam se znalo dogoditi da se dotepemo u kakav jadan gradi usred niega, bijedan da te dua zaboli, gdje ne samo da ne bih mogao nai pozornicu na kojoj bismo zaigrali, nego ni hotel u kojemu bismo nou mogli poinuti. Kad bih po dolasku doznao da mi je poznanik kojega sam se ondje nadao susresti odande ve odavna pobjegao glavom bez obzira, u meni bi se polako stala buditi teka alost - ili, ako hoete, oaj - spreman da me ugui. Odluan da mu se odhrvam, vukao bih se po ulicama takvoga grada ne stidei se zakucati na svaka vrata iza kojih bi se mogao pomoliti kakav lijenik, ili advokat, ili moda uitelj, ili bilo tko koga bi moglo zanimati da se u njihovu gradu nala skupina glasonoa modernoga svijeta, etica oduevljenih poslanika moderne umjetnosti. Kad bih doznao da na jedinoj adresi koju imam u rukama nema nikoga, kad bi nas policija obavijestila da nam ionako ne namjerava dopustiti da se popnemo na pozornicu, obratio bih se za pomo kajmakamu - svojoj zadnjoj nadi - ali bih doznao da me ne eli ni vidjeti; tad bih sa strahom osjetio kako u mojoj dui buja tama beznaa: dremljivi orao tuge u mojim grudima poeo bi se mekoljiti, pa nesigurno zamahivati krilima da bi najzad zalepetao i uzletio, a mene ostavio slomljena. Ali ni tada se ne bih predavao: znali smo igrati u ajani bijednoj da na svijetu nema bjednije; ako ni nju ne bismo nali, nismo se stidjeli ni stubita pred autobusnim stanicama, ni eljeznikih kolodvora - ukoliko bi nam se posreilo da se eljezniari zagledaju u koju od naih djevojaka; igrali smo i po vatrogasnim garaama i po uionicama naputenih podrunih kola, po seoskim krmama, u berberskom izlogu, na stubitima kojekakvih hanova, po konjunicama, pa ak i po ulicama - sve da bih alosti pokazao tko je pobjednik!" Kad je u sobu s hodnika ula Funda Eser, Sunaj je s "ja" preao na "mi". Glumaki je par povezivala takva bliskost da u tom prijelazu nije bilo niega neprirodnog, pomislio je Ka. Funda je svoje veliko tijelo urno i draesno dovela do Kaa, protresla mu ruku, apui porazgovarala s muem te, jednako uurbana, nestala iz sobe. "Bile su to nae najtee godine", nastavio je Sunaj. "Sve su novine pisale da smo izgubili naklonost onih idiota po Istanbulu i Ankari, i da nas je itavo drutvo popljuvalo. Istog onog dana kad sam bio nadomak prilike kakva se i najgenijalnijim miljenicima sudbine prui samo jednom u ivotu, dana kad sam svojim umjetnikim izrazom pokuao promijeniti tijek povijesti - da, istoga tog dana izgubio sam tlo pod nogama i naao se u blatu kakvo do tada nisam mogao ni zamisliti. Iako me ni to nije pokolebalo, od toga me dana prati alost, stara moja znanica. Ali da mi se dogodi da potonem jo i dublje, i da me prljavtina, bijeda, siromatvo i neznanje jo i jae pritisnu, nikada ne bih izgubio vjeru da sam na pravom putu k najveem blagu i najljepem biseru. A ti, zato se ti boji?" Uto se na hodniku ukae lijenik u bijeloj kuti, s torbom. Dok mu je s polunamjetenom brigom oko ruke omatao tlakomjer, Sunaj je pogled tako "tragino" skrenuo prema prozoru da se Ka sjetio osamdesetih godina i njegova "pada u narodnim oima". Ali jo se jasnije sjeao sedamdesetih godina i njegovih tadanjih

uloga koje su ga i uzdigle na tron slave. Te su godine bile zlatno doba ljeviarskog, politikog kazalita, a ono to je Sunajevo ime postavilo iznad svih ostalih glumaca iz nebrojenih malenih kazalinih skupina nije bio samo njegov neupitan talent i radinost zbog kojih je dobivao glavne uloge; ne, ono to je publiku kod njega oarale) bila je bogomdana osobina vode. Mladi turski gledatelji zavoljeli su ga zbog uloga snanih i nepokolebljivih predvodnika povijesti kao to su Napoleon, Lenjin, Robespierre ili Enver-paa. ili njima slinih junaka iz puke predaje. Kad bi - u ime napaenog naroda - digao svoj zapovjedniki glas, kad bi ga okrutnici oamarili, a on ponosno digao glavu dajui svima do znanja da e "doi dan kad e mu za to platiti", ili kad bi za najcrnjih dana (u svakoj se predstavi barem jednom naao u tamnici) stisnuo zube i smogao snage da ak hrabri svoje prijatelje, te posebno kad bi - za dobro naroda - s tugom, ali promiljeno i nemilosrdno primjenjivao silu, gimnazijski dai i studentski "predvodnici" ne bi mogli suspregnuti ni suze ni aplauze. Prialo se da se, kad bi pred kraj predstave preuzeo vlast te poduzeo odluno kanjavanje negativaca, sasvim lako moglo uoiti tragove njegove vojne izobrazbe. kolovao se, naime, na Vojnoj akademiji Kuleli iz koje je izbaen kao maturant jer se otkrilo da se zaludio kazalitima po Bejoluu u Istanbulu kamo je kriom odlazio amcem, pa je ak i u koli pokuao potajno postaviti predstavu "Prije nego led okopni". Vojni udar iz 1980. godine zabranio je sva ta ljeviarska kazalita, a drava je odluila snimiti film o Ataturku koji e se povodom stote obljetnice njegova roenja prikazati na televiziji. Sve dotada nikada nitko nije ni pomislio da bi plavokosog i plavookog nacionalnog junaka okrenuta Zapadu mogao odglumiti neki Turin; kad god bi se krenulo s priama o takvom - nikada snimljenom - nacionalnom spektaklu, uvijek se u glavnoj ulozi zamiljalo neku od velikih zapadnih zvijezda kao to su Laurence Olivier, Curd Jurgens ili Charlton Heston. Taj put priu o filmu prve su lansirale novine Nezavisnost te narod vrlo brzo uvjerile da je dolo vrijeme da se u Ataturkovoj ulozi nade neki od turskih glumaca. Razglasile su, tovie, da je na narodu da odlui tko je takve uloge dostojan, pa su objavile kupone koje su im itatelji trebali poslati poto bi upisali ime svoga kandidata. Medu imenima pobrojanim od strane posebnog irija nalo se i Sunajevo ime; kako je iza sebe imao slavno razdoblje tijekom godina demokracije, ve je za prvih dana narodnoga glasanja izbio na prvo mjesto. Bio je roen za ulogu jakobinskog junaka, pa je turska javnost gotovo jednoglasno zakljuila da bi njegova pristalost, dostojanstvenost i udivljenje koje bi izazvao gdje god da se naao savreno predoili besmrtni Ataturkov lik. Sunaj je narodnim glasovima pridao preveliko znaenje: to je bila njegova prva pogreka. Vie nego esto pojavljivao se na televiziji i u novinama s govorima sroenim po naelu "za svakoga poneto", ilustriranima snimkama njegova sretnog obiteljskog ivota s Fundom Eser. Da bi javnosti dokazao da je dostojan Ataturkovc uloge, irom je rastvorio vrata svoga doma, nesebino razotkrivajui kako svoje dnevne navike, tako i politike nazore: svima je htio dati do znanja da je ak i po skrivenim sklonostima i smislu za uitke (kao to su rakija, ples, slabost na fina odijela i otmjena odmjerenost svakoga pokreta) nalik upravo Njemu. Pozirao je drei pod rukom Njegove Govore, ime je pitanje o najsvetijem tivu njegove svakodnevice postalo posve izlino. (Kad ga je jedan nasrtljiv kolumnist, zloguki vjesnik kie napada to e tek uslijediti, ismijao jer se nije slikao s izvornim Govorima, nego s njihovom skraenom verzijom na pojednostavljenom, istunskom turskom, Sunaj se u svojoj knjinici dao slikati i s originalnim izdanjem, ali te fotografije, naalost, nije uspio progurati u novine.) Pojavljivao se na otvorenjima izloaba i na koncertima i odlazio na vane utakmice uvijek spreman da posvuda i svakome - pa ak i treerazrednim novinarima - kae koju o Ataturkovu odnosu prema slikarstvu, o

Njegovim glazbenim sklonostima ili vezama s turskim sportom. Trudei se da se svakome dopadne, zaboravljao je i svoje jakobinske nazore pa je intervjue davao i protuzapadnim vjerskim novinama. U jednom od takvih intervjua - odgovarajui na neko posve bezazleno pitanje - nepotrebno je izlanuo kako bi "jednoga dana - ukoliko ga narod bude smatrao prikladnim - mogao zaigrati i u ulozi Muhameda". li, to je bila pogreka. Maleni politiko-islamistiki asopisi odmah su se digli na noge: nitko na ovome svijetu nije dostojan da - sauvao nas Allah - makar i pomisli da bi mogao glumiti asnoga Poslanika, pisali su. Gnjev tih asopisa ispunio je potom i stupce dnevnih novina; prvo se pisalo da Sunaj "ne potuje Poslanika", a onda i da Ga je "otvoreno popljuvao". Kad se i vojska pokazala nemonom pred srdbom politikih islamista, na Sunaju je ostalo da gasi poar koji je sam sebi podmetnuo. Dao je sve od sebe: u javnosti se pojavio drei u rukama Kur'an asni, pred narodom je obznanio svoju ljubav prema Uzvienom i asnom Naem Poslaniku Muhamedu, te se, napose, obratio konzervativcima, tvrdei da je Poslanikova Osoba uvijek moderna i suvremena. To je samo dodatno razbuktalo bijes kemalistike novinarske svite, ionako kivne zbog popularnosti "izabranog Ataturka"; njegov su nastup doekali na no, tvrdei da se Ataturk nikada i ni za sto ne bi dodvoravao vjerskim fanaticima. Po novinama su se vrtjele fotografije na kojima Sunaj, pristalica vojnog udara, stoji u produhovljenoj pozi s Kur'anom pod rukom, prokomentirane pitanjem: "Ovo da je Ataturk?" Nije trebalo dugo da vjerski tisak prijee u protuofenzivu, vie iz samoobrane nego iz elje da se bavi Sunajem. Glavni su im argumenti bile fotografije na kojima Sunaj ispija rakiju, potpisane provokativnim natpisima kao to su "Ispiutura - kao i Ataturk", ili "Zar e ovaj glumiti Naega Poslanika?". Tako se, eto, dogodilo, da jedan od novinarskih blic-ratova, kakvi meu islamistikim i laikim istanbulskim tiskovinama planu barem jednom u dva mjeseca, taj put izbije oko Sunaja te se, kao i inae, vrlo brzo okona. Tjedan dana nije bilo mogue otvoriti novine, a da se ne naie na koju Sunajevu sliku: na jednoj u nekoj staroj reklami pije pivo, na drugoj ga mlate u filmu snimljenom jo dok je bio mladi, na treoj stie aku pred zastavom sa srpom i ekiem, na etvrtoj gleda svoju enu kako se tijekom snimanja ljubi s drugim glumcima... Napisane su stranice i stranice najrazliitijih optuaba, primjerice: ena mu je lezbijka, a on je jo uvijek komunist kakav je i prije bio; on i Funda posudili su glasove zvijezdama stranih ilegalnih porno-filmova; za novce bi odigrao sve, a ne samo Ataturka: svima je poznato da je Brechta igrao za novce iz Istone Njemake. Konano, pred nekom vedskom enskom udrugom koja se u Turskoj pojavila nakon vojnog udara otvoreno su vrijeali dravu tvrdei da je nasilje u Turskoj dostiglo endemske razmjere. A onda je jednog od tih dana pozvan u Glavni tab gdje mu je neki "visokopozicionirani oficir" ukratko priopio kako je itava vojska odluila da utrku za ulogu Ataturka mora napustiti. Nije to bio onaj dobroduni oficir koji je u Ankari primio skupinu "napuhanih" istanbulskih novinara koji su se nakon vojnog udara drznuli kritizirati vojsku zbog bezobzirnog upletanja u politiku te ih ondje izgrdio, a potom ih, vidjevi da su se raalostili, ponudio okoladicama; mada je i ovaj bio iz Ureda za odnose s javnou, bio je grubijan i aljivdija. Nije se smekao ni kad je vidio da se Sunaj uplaio i pokunjio: kud ga je nagrdio, tu mu se jo i narugao zbog politikih nazora koje je - predstavljajui se kao "izabrani Ataturk" - nepromiljeno izjavljivao ne birajui publiku. Dva dana prije toga, Sunaj je bio posjetio svoju rodnu kasabu: proao je njome u automobilskoj povorci praen ovacijama nezaposlenog stanovnitva i uzgajivaa duhana, a vrhunac dana priredio je na glavnom trgu gdje se, ponesen aplauzom, popeo do Ataturkova kipa i stisnuo mu ruku. Kad ga je nato

novinar iz nekog popularnog istanbulskog magazina upitao planira li s pozornice prijei u politike vode, odgovorio je: "Ukoliko to narod bude zatraio." Premijerov je ured objavio da se snimanje filma o Ataturku "privremeno" odgaa. Sunaj je bio dovoljno iskusan da se iz tih gorkih dana izvue nepovrijeen, ali ga je pravi poraz sustigao tek naknadno: promovirajui novu ulogu, toliko se povlaio po televiziji da se njegov glas poeo povezivati s Ataturkom do te mjere da ga nakon toga vie nitko nije htio angairati za sinkronizacije. Lea su mu okrenuli i snimatelji reklama, nekada sretni to ga vide u ulozi razborita oca koji za svoju obitelj bira samo najbolje i najzdravije: nitko ga vie nije mogao zamisliti kako boji zidove svoga doma s kutijom boje u jednoj i etkom u drugoj ruci ili kako objanjava zato je zadovoljan ba svojom bankom. Ali gore od svega bilo je to to ga je narod, sklon povjerovati ba svemu to se pojavi u novinama, poeo smatrati i neprijateljem Ataturka i - u isto vrijeme - neprijateljem vjere. Neki su ak povjerovali i da je - gledajui kako mu se ena ljubi s drugima - utio kao zaliven. Ako i nisu povjerovali, drali su se barem onoga "gdje ima dima. ima i vatre". itav taj razvoj dogaaja desetkovao je broj posjetitelja njegovih predstava. Nije mu se jednom dogodilo da ga na ulici zaustave sa: "Zar te nije stid?!" i slinim pogrdama. Neki uenik vjerske kole - uvjeren da je Sunaj uvrijedio Poslanika, ali i sam eljan medijske slave - u kazalitu je na njega nasrnuo noem, a nekoliko gledatelja mu je pljunulo u lice. Sve se to dogodilo u svega pet dana. A onda su Sunaj i Funda nestali. I njihov je nestanak pobudio nebrojene prie: neki su govorili da su otili u Berlin i prikljuili se brehtovskom ansamblu Berliner gdje su toboe vjebali glumu, a zapravo se pripremali za teroristike akcije. Drugi su govorili da im je francusko ministarstvo kulture dalo novanu potporu i jo ih smjestilo u duevnu bolnicu La Paix na iliju. A zapravo su se bili sklonili u kuu Fundine majke slikarice na crnomorskoj obali. Tek su sljedee godine uspjeli nai posao: u nekom treerazrednom hotelu u Antaliji angairali su ih kao "animatore". Dopodneva su provodili na pjeanim plaama, igrajui odbojku s njemakim trgovcima i turistima iz Nizozemske; popodne bi, odjeveni kao Karadoz i Hadivat, likovi iz turskog kazalita sjena, djecu turista zasmijavali svojim nakaradnim njemakim, a naveer izlazili na pozornicu kao sultan i njegova haremska druica koja bi ga cijelu veer zabavljala trbunim plesom. Time je, eto, zapoela Fundina plesaka karijera koju e izbrusiti tijekom sljedeih deset godina, za beskrajnih tura po najzabitnijim kasabicama. Sunaj je tu makaradu junaki podnosio tri mjeseca, sve dok se nije pojavio neki vicarski turist, brija koji nije znao postaviti granicu izmeu lakrdije s pozornice i rekreacije na pjeanoj plai: zamiljajui da je u haremu, jednog se jutra stao motati oko Funde Eser nato ga je Sunaj premlatio na mrtvo ime i ne pogledavi strane turiste zgranute njegovim divljatvom. Zna se da su nakon toga nastupali kao plesaica i "kazalitarac" i kao voditelji po svadbenim dvoranama i nonim zabavama u Antaliji i okolici. Sunaj bi najavljivao jeftine lokalne pjevae (koji su se oajniki ugledali u svoje uzore iz Istanbula), gutae vatre i treerazredne komiare; potom bi sam odrao krai govor o instituciji braka, i o Ataturku i Republici, koji bi Funda Eser ukrasila trbunim plesom. Uslijedio bi igrokaz od kojih desetak minuta - po sadraju je podsjeao na kraljevu smrt iz Macbetha - koji bi publika odgledala uglavnom bez negodovanja te ih ispratila aplauzom. Tih su noi niknule prve klice budue kazaline druine koja e proputovati cijelu Anadoliju. Nakon to mu je izmjeren tlak, tjelohranitelji su mu predali voki-toki: nekome je izbrojio nekoliko naredaba, proitao papir koji su stavili pred njega te s gaenjem izjavio: "Svi prijavljuju jedni druge." Dodao je da je - dok je obilazio najzabaenije krajeve Anadolije - uvidio kako su svi mukarci njegove zemlje naprosto paralizirani

oajem. "Danima sjede po ajanama, danima ne rade nita", nastavio je. "U svakoj kasabi moete vidjeti stotine takvih nezaposlenih, neuspjenih, beznadnih, nepokretnih, bijednih mukaraca. A u cijeloj zemlji mora da ih ima i na stotine tisua. ako ne i na milijune. Zaboravili su to znai izgledati pristojno, nemaju volje zakopati svoje masne, flekave jakne; mlitavi su kao puevi, nemaju snage ni toliko da pomaknu rukom i nogom; koncentracija im je na takvoj razini da ni najkrau priu ne mogu odsluati do kraja; zaboravili su to znai nasmijati se nekoj ali... Eto, u takvome su stanju bijedna moja braa." Mnogi od oaja ne mogu spavati, uivaju u cigaretama jer su svjesni da se time ubijaju, usred zapoete reenice shvate koliko joj je kraj besmislen pa je radije ostave nedoreenu, televiziju gledaju ne zato to ele ili jer bi ih neto zanimalo, nego zato to ne mogu gledati bijednike kojima su okrueni; svi bi zapravo eljeli umrijeti, ali misle da nisu vrijedni ni samoubojstva; na izborima glasaju za najgore kandidate iz najslabijih stranaka da bi tako sami sebi dodijelili zasluenu kaznu, i vie vole sudionike vojnog udara nego politiare: dok im politiari ui pune neostvarivim nadama, generali barem govore o kanjavanju. Tad je u sobu ula i Funda Eser te Sunajevu priu nadopunila slikom njihovih nesretnih ena: sjede po kuama uvajui opore djece. Samo one sretnije za bijedne pare rade kao sluavke, po duhanskim tvornicama, u tkaonicama tepiha ili kao medicinske sestre; muevi im i ne znaju gdje rade. Ali da nema tih ena koje se za ivot veu derui se na djecu i plaui, ivoti njihovih prljavih, neobrijanih, nesretnih, nezaposlenih i beznadnih mueva ne bi imali ba nikakva smisla: zavrili bi kao prosjaci koji se za hladnih noi smrznu na ulici, nestali kao pijanci to - napustivi gostionice - propadnu u kanalizacijske otvore, ili se pogubili poput senilnih staraca koje u pidami i papuama poalju do najblieg duania po kruh, a oni vie nikada ne nau put do svoga doma. ene su te koje dre na ivotu svu tu muku bijedu: kao to se vidi, i u "ovom jadnom gradu Karsu" ima ih nebrojeno mnogo, a jedino do ega im je u ivotu stalo vezano je uz te ene koje vole propadajui u zemlju od srama zbog svoje ljubavi: kad se naveer vrate kuama, imaju nekoga koga mogu zlostavljati. "Deset svojih godina dao sam toj mojoj anadolskoj brai ne bih li ih nekako izvukao iz bijede i oaja", rekao je Sunaj ne traei suosjeanje. "Nebrojeno su nas puta zatvarali, muili i tukli, nazivajui nas komunistima, zapadnjakim uhodama, idiotima, Jehovinim svjedocima, kurvama i svodnicima. Pokuavali su nas silovati, kamenovali nas. Ali nauili su voljeti slobodu i sreu koju su im davale nae predstave i naa druina. A sad - sad kad sam se napokon dokopao najvee prilike svoga ivota - nemam vremena za slabost!" U sobu uoe dva mukarca, jedan od njih Sunaju prui voki-toki. Bio je ukljuen. Ka je oslukivao to se dogaa s druge strane: vojska je opkolila potleuicu u mahali Sukapi, a kad se iz nje zapucalo, provalili su unutra da bi ondje zatekli jednog pripadnika kurdske gerile i obitelj kojoj ta nastamba pripada. Na licu mjesta nalazilo se, oito, i neko vojno lice koje je izdavalo naredbe; Ka je uo da mu se obraaju s "komandante". Potom se to lice pribliilo aparatu te sa Sunajem poprialo kao da razgovara sa kolskim drugom, a ne s revolucionarnim voom: prvo ga je o neemu izvijestilo, a onda zatrailo Sunajevo miljenje. "U Karsu je smjetena jedna malena brigada", rekao je Sunaj, primijetivi da je i Ka paljivo sluao. "Kad je poeo Hladni rat, drava je - za sluaj ruskog napada - glavne snage postavila neto zapadnije, u Sarikamiu. A ovi ovdje trebali su posluiti samo za zavaravanje. Sad im je pak glavna zadaa uvanje armenske granice." Kad je prethodne noi, nastavio je Sunaj, skupa s Kaom siao iz erzurumskog autobusa, odmah je otiao do gostionice Zeleni zaviaj da bi se naao s Osmanom Nurijem olakom, prijateljem kojega poznaje vie od trideset godina. U Vojnoj koli

Kuleli ili su u isti razred. U to je vrijeme - uz samog Sunaja - u cijelom Kuleliju jedino on znao tko je Pirandello i mogao pobrojati Sartreove drame. "Za razliku od mene, nije uspio biti izbaen zbog nediscipline, ali se ni u vojsci nikada nije osjeao svoj na svome. Zato nikada nije postao general. A neki su govorili da nikada i ne bi mogao postati generalom jer je prenizak. Jalan je i tuan; rekao bih, samo, da se uzrok tomu ne krije u poslovnim problemima nego - ena ga je ostavila, i jo odvela i dijete... Mui ga samoa, nema on ovdje pravoga posla, a teko mu padaju i malograanska naklapanja i prie, mada je i sam pravi majstor u njima. Od njega sam prvo i uo prie o ilegalnim mesarima, o sumnjivim kreditima u Agro-banci i teaju Kurana - o tim, dakle, zastranjenjima koje smo odmah po organiziranju vojnoga udara dali ispraviti. Mnogo je popio te noi. Jako se obradovao kad me ugledao, siroti moj prijatelj: mui ga samoa, rekao bih. Da bi se ispriao - a moda i pohvalio - rekao mi je da je te noi sva vlast u gradu u njegovim rukama pa e, naalost, sljedeega jutra morati rano ustati. Zapovjednik brigade otpratio je svoju reumatinu enu k lijenicima u Ankaru, zapovjednik brigade pozvan je u Sarikami na hitan sastanak, a valija je u Erzurumu. Sva je mo, dakle, bila njegova. Snijeg nije stajao i bilo je jasno da e ceste - kao i svake zime - nekoliko dana biti zatvorene. Istog sam trena shvatio da mi se prua jedinstvena ivotna prilika pa sam svome prijatelju naruio jo jednu duplu rakiju." Prema istraivanjima koje je kasnije obavio Ankarin agent, ovjek kojega je Ka uo preko voki-tokija, Sunajev prijatelj iz vojne kole Osman Nuri olak (Sunaj ga je zvao samo olak), ideju o neobinom vojnom udaru prihvatio je prvo samo kao alu, kao zabavnu zamisao koju je izrodila jedna pijana no; tovie, on je bio prvi koji je alei se - sam rekao da e dva tenka biti dovoljna za sav taj posao. Kad je Sunaj tu zamisao nastavio uporno razraivati, pridruio mu se ne elei ispasti kukavica, ili moda i zato to je povjerovao da bi i Ankara mogla biti zadovoljna takvom akcijom, a nikako ne iz zlobe, srdbe ili bilo kakve osobne dobiti. Kasnije je ipak, dodao je Ankarin inspektor, olak pregazio svoja uvjerenja i bestidno napao kuu u mahali Republika, u vlasnitvu zubara kemalista, samo zbog razmirica koje je s njime imao zbog neke ene. U revolucionarnim aktivnostima i napadu na kolu ukljuena je bila svega polovica jedne ete, etiri kamiona i jedan tenk modela T-I koji se zbog nedostatka rezervnih dijelova morao vrlo paljivo koristiti - eto, samo to. Ako ne brojimo "protuzakonite aktivnosti" koje su na sebe preuzeli Z. Dcmirkol i njegov "specijalni tim", vei dio poslova obavio je MIT u ijim se kartotekama ve godinama preslaguju podaci o gotovo svim stanovnicima Karsa (od kojih je ionako svaki deseti angairan kao MIT-ov agent), uz pomo nekoliko marljivih slubenika iz policije. Ti su slubenici, poto su obavijeteni o prvim planovima vojnoga udara, vijest o "laikoj" predstavi u Narodnome kazalitu gradom proirili s takvom radou da su ak i svojim poznanicima koji su se u to vrijeme nalazili izvan grada razaslali slubene telegrame pozivajui ih da ne propuste "veernju zabavu". Sudei po razgovorima iz voki-tokija, sukobi u mahali Sukapi doli su do nove razine. Tri su se pucnja zaula prvo iz aparata, a zatim - umeka-ni snijegom - i izvana; Ka je zakljuio da su oni iz voki-tokija ljepi. "Nemojte biti okrutni", rekao je Sunaj, "ali im dajte naslutiti snagu revolucije i drave; neka nitko ne misli da e biti poteen." Podigao je lijevu ruku i bradu obuhvatio palcem i kaiprstom: ta je poza bila tako dubokoumna i toliko osobita da se Ka sjetio kako je Sunaj sredinom 197c--ih u jednom povijesnom kazalinom spektaklu izrekao istu tu reenicu. Sad vie nije bio onako naoit; bio je blijed, istroen i umoran. Sa stola je uzeo vojniki dalekozor iz 1940-ih. Ogrnuo je debeo, ali iznoen pusteni kaput koji je zajedno s njim u zadnjih deset godina proao

Anadolijom uzdu i poprijeko, na glavu stavio kalpak, uzeo Kaa pod ruku i izveo ga van. Kaa je iznenadila hladnoa; pomislio je koliko su - u usporedbi s ledenim karskim noima - sve nae nade i snovi, sva politika i svakodnevne gnjavae sitne i zanemarive. Primijetio je i da Sunaja lijeva noga slui mnogo slabije nego to mu se inilo. Bio je i sretan: ulice su bile lijepe i puste, a u itavome gradu njih su dvojica bili jedini koji su gazili po snijegom zastrtim kaldrmama. Iako su lijepi grad pod snijegom i njegovi stari, naputeni konaci bili dovoljni da u ovjeku probude volju za ivotom i elju za ljubavlju, Ka je slutio jo neto: uivao je i zato to se naao blizu vlasti; zato to je s njom doslovno koraao ruku pod ruku. "Ovo je najljepe mjesto u Karsu", rekao je Sunaj. "Ovo je - u deset godina - moj trei posjet gradu Karsu, zajedno s mojom druinom. 1 uvijek dolazim ovamo kad pone padati mrak, pod ove topole i divlje masline: sluam, tuan, vrane i svrake, i gledam ovu tvravu, i most, i hamam od etiri stoljea." Stajali su na kamenom mostu preko potoka Karsa. Sunaj je pokazao jednu od potleuica ukopanih u breuljku lijevo pred njima. Malo ispod nje, na cesti koja se nastavljala nakon mosta, stajao je tenk, a ispred njega vojno vozilo. "Vidimo vas", rekao je Sunaj u voki-toki, primaknuvi dalekozor oima. Iz voki-tokija odjeknu dva pucnja. Potom zaue i njihov odjek u dolini potoka. Je li to bio pozdrav njima upuen? Malo dalje, pred mostom. ekala su ih dva uvara. Nekoliko su trenutaka gledali po siromanoj etvrti nastaloj na mjestu gdje su se nekada nizali konaci bogatih osmanlijskih paa; prolo je ve itavo stoljee otkako su ih ruski topovi stukli u prah. Pogledali su na drugu stranu potoka, prema parku, nekadanjem omiljenom okupljalitu karske aristokracije, i svjetlima grada to se iza parka nastavljao. "Hegel je bio taj koji je prvi primijetio da su povijest i kazalite satkani od iste materije", rekao je Sunaj. "Podsjetio je da - jednako kao i kazalite - i povijest dodjeljuje uloge. 1 kao to na kazaline daske mogu istrati samo oni najhrabriji, i na pozornicu povijesti izlaze samo odabrani..." Cijela se dolina stresla od detonacije. Zapucale su i strojnice na tenku. I tenk je opalio, ali je promaio. Ono to se zatim ulo, bile su rune bombe: vojnici su krenuli u akciju. Vrata potleuice su se otvorila, izile su dvije osobe s rukama u zraku i legle na snijeg. Jedan je crni pas itavo to vrijeme veselo trkarao naokolo i lajao: sad se, maui repom, uzmotao oko tih ljudi. Uto su kroz razbijene prozore poeli plaziti plameni jezici. Ka je vidio da je u pozadini netko poeo trati; vojnici su otvorili vatru. I taj je polegao po snijegu, i vie se nita nije ulo. Mnogo je kasnije netko neto viknuo, ali Sunajeve misli vie nisu bile ondje. U pratnji uvara, vratili su se u krojanicu. im je ugledao lijepe tapete na njezinim zidovima. Ka je shvatio da se nee moi oduprijeti novoj pjesmi pa se povukao u kut. Pjesma se zvala "Samoubojstvo i mo": u njoj je bez ustruavanja opisao ugodnu blizinu moi koju je doivio tijekom etnje sa Sunajem i prijateljstvo koje ga je s tim ovjekom povezalo, te spomenuo grizoduje zbog djevojaka samoubojica. Kasnije e misliti da je upravo ta "zdravo komponirana" pjesma najvjernije sauvala njegove doivljaje iz Karsa.

23. Allah je dovoljno pravedan da zna kako pitanje nije samo u sukobu razum i vjere, nego u cijelom ivotu Sa Sunajem u kriznom tabu KAD je vidio da je Ka dovrio pjesmu, Sunaj je ustao od svoga radnog stola zatrpanog papirima, estitao i privukao mu se hramajui. "Pjesma koju si juer odrecitirao u kazalitu veoma je moderna, zna", rekao je. "Naalost, gledateljstvo u naoj zemlji nije na takvom stupnju da bi moglo razumjeti modernu umjetnost. Zato sam u svojim predstavama prisiljen dati mjesta trbunom plesu i golmanskim ispovijestima - to razumiju... Ali nema poputanja: nakon toga sljeduje ih i prihvatljiva mjera nepatvorenoga, "ivotnog kazalita". Daleko mi je drae kombinirati za narod seljaku i plemenitu umjetnost, nego igrati u Istanbulu po bulevarskim komedijama, s pokroviteljstvom kojekakvih banaka. Reci mi sad, onako prijateljski: kad su te vodili u policijsku postaju i na Veterinarski fakultet da ti pokau osumnjiene, zato nikoga nisi prokazao?" "Nikoga nisam prepoznao. Doista." "Kad su vidjeli koliko si privren mladiu koji te vodio k Modrom, vojska je htjela i tebe privesti. Ionako si im bio sumnjiv: ovamo si dospio ak iz Njemake u samo predveerje revolucije: kad je ubijen direktor Instituta, zatekao si se na licu mjesta. Htjeli su te ispitati, ak i muiti: okrenuti te naglavake da se vidi to e ispasti. Ja sam ih sprijeio; jamio sam za tebe." "Hvala." "Jo uvijek nije jasno zato si poljubio mrtvog djeaka koji te vodio k Modrom." "Ne znam", rekao je Ka. "Bio je estit, vrlo iskren. Mislio sam da e poivjeti sto godina." "Hoe da ti proitam kakav je zapravo bio tvoj Nedip, taj Nedip za kojim tuguje?" Izvukao je neki papir i poeo itati: oujka prethodne godine Nedip je jednom pobjegao iz kole: pridruio se skupini koja je razbila izloge pivnice Radost zato to je tijekom ramazanskih dana prodavala alkohol; u podrunom sjeditu Stranke blagostanja obavljao je sitne poslove, ali je nakon nekog vremena odande protjeran ne zna se jesu li razlog tome bili njegovi ekstremni stavovi ili stanovita ivana kriza zbog koje su ga se svi poeli bojati (u sjeditu stranke djelovalo je vie od jednog dounika); oduevljen je Modrim pa mu se u proteklih osamnaest mjeseci, otkako spomenuti posjeuje Kars, pokuavao i pribliiti; u redakciji vjerskih novina s nakladom od 75 primjeraka ostavio je rukopis prie koja je od strane MIT-ovih strunjaka ocijenjena kao "nerazumljiva"; nakon to ga je kolumnist istih tih novina, inae umirovljeni ljekarnik, nekoliko puta na sumnjiv nain poljubio, Nedip je sa svojim prijateljem Fazilom planirao njegovo ubojstvo (pisma s objanjenjem motiva, koje su namjeravali ostaviti na mjestu zloina, MIT-ovi su se agenti domogli kradom pa se sad nalazi u arhivu, u posebnom dosjeu). U dnu lista pobrojani su i datumi kada je registriran da je sa svojim prijateljima Ataturkovom avenijom hodao smijui se; takvom jednom prilikom, u listopadu, kraj njih je proao policijski automobil, a Nedip mu je s leda pokazao nepristojne znakove. "Ovdanji MIT radi kao sat", rekao je Ka. "Prislukuju i kuu ejha Saadetin-efendije; znaju da si bio kod njega i da si mu, im si uao, poljubio ruku. Znaju i da si mu uplakan priznao da vjeruje u Allaha, i da si se

pred ondje okupljenim protuhama spustio na razinu koja ti nikako ne dolikuje. Jedino im nije jasno zato si to uinio. Mnogo se ljeviarskih pjesnika dalo u potragu za vjerom ne bi li stiglo okrenuti kouh prije nego to islamisti dou na vlast." Ka se zarumenio. Shvatio je da je Sunaj to protumaio kao slabost, pa se jo vie posramio. "Znam da te je ono to si jutros vidio jako potreslo. Policija se prema toj mladosti jako loe ponaa, ima medu njima ivotinja koje mlate samo iz uitka. Ali pustimo sad to..." U ruku mu je stavio cigaretu. "1 ja sam kao mladi, kao i ti, hodao po Niantau i Bejoluu. bio lud za zapadnjakim filmovima, proitao cijelog Sartrea i Zolu i vjerovao da je naa budunost u Europi. Kako se osjea dok gleda kako se cijeli taj svijet uruava, kako nam se sestre pokrivaju, a poezija - kao da smo u Iranu zabranjuje jer nije u skladu s vjerom? Moe li na to ostati hladan? Sumnjam. Ti si iz moga svijeta, u Karsu - osim nas dvojice - nee nai nikoga tko je itao poeziju T. S. Eliota." "itao ju je Muhtar, opinski kandidat Stranke blagostanja", rekao je Ka. "Poezija ga jako zanima." "Njega ak nismo morali ni uhapsiti", osmjehnuo se Sunaj. "Prvom vojniku koji mu je zakucao na vrata proturio je izjavu da povlai kandidaturu." Zauli su eksploziju. Stresla su se stakla i okviri prozora. Obojica su se okrenula u smjeru odakle su je uli, k prozoru to gleda prema potoku Karsu, ali nisu mogli vidjeti nita osim ledom obrubljene strehe neugledne i prazne kue na drugoj strani ulice s drvoredom snijegom pokrivenih topola; prili su prozoru. Na ulici nije bilo nikoga, samo tjelohranitelj pred vratima. Kars je, ak i u podnevnim satima, odisao tihom alou. "Dobar glumac", zapoeo je Sunaj pomalo teatralno, "dijete je neotkrivene moi; predstavnik je sile nakupljane i taloene godinama, stoljeima, a da nikada nije izbila na povrinu i nikada nije izgovorena. itav e svoj ivot provesti po najzabaenijim mjestima, probijati se najneprohodnijim putevima i igrati na najbjednijim pozornicama eda bi naao glas koji e mu dati slobodu. A kad ga nade, ii e do kraja - bez straha!" "Za tri dana, kad snijeg stane a ceste se otvore, Ankara e traiti raun za ovo krvoprolie", rekao je Ka. "Ne zato to e se nad tim gnuati; ne, smetat e joj to ga je poinio netko drugi, a ne ona sama. I Karslije e se zgraati i nad tobom i nad ovom tvojom neobinom igrom. Sto e onda?" "Vidio si lijenika: moje je srce bolesno, a ivot na kraju - nek' rade sa mnom to im volja!" odgovorio je Sunaj. "Nego, gle to mi je palo na pamet: kau, bilo bi dobro da nekog ubijemo, da naprimjer naemo direktorova ubojicu pa ga objesimo, i da to uivo prikaemo na televiziji: smirile bi se Karslije kao bubice." "Pa ve su sad kao bubice", odgovori Ka. "Navodno spremaju samoubilake napade." "Ako nekog objesite, sve e biti jo samo gore." "Aaa, strah te je da e umrijeti od stida kad ovamo nagrnu Europljani pa se stanu groziti nad naim zvjerstvima, toga se boji? Zna li ti kolike su oni povjeali da bi izgradili taj moderni svijet kojemu se divi? Zna li kako je Ataturk od prvog dana svoje vladavine tretirao takve kao to si ti, takve liberalne sanjare ptijega mozga? Sve ih je dao zanjihati! A jo bi", nastavio je Sunaj, "trebao znati i ovo: mladim muenicima koje si jutros vidio tvoje se lice tako usjeklo u pamenje, da ga vie nitko i nikada nee izbrisati. Pazi: oni su spremni baciti bombu bilo gdje i na bilo koga vano im je samo da mogu pokazati da postoje. A kako si sino sudjelovao i u programu, raunaju da si na... Nitko tko je u ovoj zemlji imalo sklon Zapadu ne bi

mogao ni disati da mu nije uvarice vojske. Pogotovo to vrijedi za napuhane intelektualce: da nad njima ne bdije vojska, fanatici bi ih, skupa s njihovim pofarbanim gospoama, sasjekli u komadie. 1 to tupim noevima. A to ti pametnjakovii svojim zatitnicima daju zauzvrat? Zavru na njih svojim snobovskim nosovima! Kad ovu zemlju pretvore u Iran, misli da e se itko sjetiti saaljivog liberala koji je lio suze za djecom iz vjerske kole? Prvog e te dana ubiti ako si samo i zvjernuo prema Zapadu, da i ne govorim to e ti se dogoditi ako od straha nisi znao izmucati besmelu, ako si bio snob, ili nosio kravatu, ili, recimo, ovaj lijepi kaput. Stvarno, ba lijep kaput, gdje si ga nabavio? Mogu li ga obui za nastup?" "Naravno." "Da ti ga ne bi prosvirali, dat u ti tjelohranitelja. Sad u govoriti na televiziji; na ulice e se moi izlaziti tek od podneva. Nemoj izlaziti na ulicu." "Ali u Karsu se nemam ega bojati, nema tu ba toliko vjerskih terorista", rekao je Ka. "Dosta je i to to ih ima", odgovori Sunaj. "Osim toga, ovom se zemljom moe vladati jedino ako se narod zastrai vjerskim fanaticima. Kasnije se ionako uvijek ispostavi da je taj strah bio opravdan. Da se narod, u strahu od pomahnitalih vjernika, nije priklanjao vojsci i dravi, odavna bi ga pregazili nazadnjatvo i anarhija; dovoljno ti je da pogleda kakvo stanje vlada plemenskim dravicama po Bliskom istoku i Aziji." Stajao je uspravan kao svijea: njegov zapovjedniki glas i povremeni ukoeni pogledi - kao da gleda u zamiljenu toku ponad gledateljskih glava - podsjetili su Kaa da ga je nekada davno, dvadesetak godina ranije, vidio u istim tim pozama, samo to ga je tad gledao iz gledalita. Nita mu u tome, meutim, nije bilo smijeno, jer se sad i sam osjeao dijelom te staromodne igre. "to hoete od mene, recite mi ve jednom", rekao je Ka. "Ako te ja ne budem uvao, ti se iz ovoga grada nee izvui s glavom na ramenima. Koliko god da se uvlaio islamistima, oni e ti na kraju opet izbuiti taj tvoj lijepi kaput. U gradu Karsu nema zatitnika ni prijatelja - osim mene. I nemoj zaboraviti: ako moje prijateljstvo izgubi, uas e se zatei u podrumu policijske postaje, trest e se i ekati muenje kao i ona djeca. Ni tvoji prijatelji iz Republike nee vjerovati tebi, nego vojsci. Svega toga mora biti svjestan." "Jesam." "Ako je tako, reci mi sad sve to si jutros pred policijom zatajio. Da ujemo: to to skriva plaho tvoje srce?" "ini mi se da ovdje poinjem vjerovati... u Allaha", ree Ka sa smijekom. "Moda to jo uvijek tajim i od samoga sebe." "Samoga sebe obmanjuje! Sve i da povjeruje, nema smisla vjerovati sam. Stvar je u tome da se prikloni vjeri siromaha, i da postane jedan od njih: kad bude ivio s njima i jeo iz njihova kazana, kad bude u stanju nasmijati se onome emu se i oni smiju i ljutiti se zbog onoga to njih ljuti - tek e tad moi rei da vjeruje u njihova Allaha. Ne moe ivjeti svojim ivotom, a vjerovati u njihova Allaha: to ne ide! Allah je dovoljno pravedan da zna kako pitanje nije samo u sukobu razuma i vjere, nego da se radi o cijelom ivotu. Ali pustimo to, nije to ono to sam te sad pitao. Za pola sata izii u na televiziju i obratiti se Karslijama. elio bih obradovati ih kakvom lijepom vijeu. Rei u im da je ubojica direktora Instituta uhien. Velika je vjerojatnost da je ista osoba ubila i predsjednika opine. Mogu li im rei da si ti tu osobu jutros prepoznao? Pa da zatim i ti izie pred kamere i sve im prepria?" "Ali nikoga nisam prepoznao." Sa srdbom koja nije ba nimalo mirisala na kazalite, uhvatio je Kaa pod ruku i izvukao ga na hodnik: proveo ga je irokim hodnikom i ugurao u bljetavo bijelu sobu s pogledom na stranje dvorite. im ju je pogledao, Ka se toliko uplaio da je

okrenuo glavu; nije ga prepala njezina neurednost, nego skrovitost. Na uzici razvuenoj izmeu prozorske kvake i avla u zidu visjele su arape. U jednom je kutu ugledao otvoren koveg, u njemu suilo za kosu, rukavice, koulje, i grudnjak tako velik da je mogao pripadati samo Fundi. Na stolici pokraj kovega sjedila je Funda lien stol pred njom bio je zatrpan minkom i papirima koje je zgurala da bi napravila mjesta za zdjelicu sa licom. Kompot, pomislio je Ka. Juha? Jela je i neto itala. "Ovdje smo za volju moderne umjetnosti... I vezani smo jedno za drugo kao prst i nokat", rekao je Sunaj stegnuvi jo jae Kaovu ruku. Niti je Ka shvatio to je Sunaj htio rei, niti je vise mogao postaviti granicu izmeu kazalita i stvarnosti. "Nestao je golman Vural, rekla je Funda Eser. "Kau da je jutros iziao i vie se nije vratio." "Nekamo se zavukao", odgovori Sunaj. "Kamo bi se zavukao?" odgovori mu supruga. "Sve je zatvoreno. Na ulice se ne moe. Vojnici su zapoeli potragu. Boje se da je otet." "Inallah, nek' je", odgovori Sunaj. "Nek' mu jo oderu kou i odsijeku jezik, pa smo ga skinuli s vrata." Unato grubosti njihovih pojava i razgovora, neto medu njima ukazivalo je na savren sklad; moda se radilo o precizno odmjerenoj dozi humora, ili o srodnosti njihovih dua. Bilo kako bilo. Ka ih je gledao s potovanjem, ali i zaviu. Uto se Funda okrenu prema njemu, a on se nesvjesno sagnu do zemlje - na pozdrav. "Cijenjena gospoo, juer ste bili divni", ree neprirodnim glasom, ali s iskrenim divljenjem. "Dajte, molim vas", odgovori ena blago postiena. "U naem kazalitu slava pripada gledateljima, ne glumcima." Okrenu se muu. Kao kraljevski par predano zauzet problemima svoje zemlje, popriae na brzinu o svemu, skaui s jednog pitanja na drugo. Ka ih je prislukivao s divljenjem i uenjem: U kojem e se odijelu Sunaj pojaviti na televiziji? (U civilnom? Vojnikom? U fraku?) Govor bi trebao imati napisan. (Funda je dio ve napisala.) Vlasnik Hotela Veseli Kars u kojemu su odsjedali za ranijih turneja prijeti izdajom i trai mito. (Isprovociran stalnim vojnim upadima ve je prijavio dvojicu sumnjivih mladia.) Popodnevni program Televizije pograninog Karsa, zapisan na kutiji cigareta (4. i 5. repriza sveane kazaline noi, Sunajev govor - 3 puta, junake i mjesne narodne pjesme, turistiki film o ljepotama karskoga kraja, domai film Dulizar): proitan i odobren. "A gle naeg pjesnika: misli mu u Europi, srce kod mladih ratobornih vjernika, a glava - smuena. Sto sad s njim?" ree Sunaj. "itaj mu s lica", ree Funda, toplo se smijeei. "Dobar je to deko. Bit e nam od pomoi." "Ali on za islamistima suze lije." "Zaljubljen je, otud suze", odgovori Funda. "Ovih nam je dana preosjetljiv, malko nestabilan ak." "Aaa, na je pjesnik zaljubljen?" ree Sunaj s pretjeranim gestama. "Samo najiskreniji pjesnici mogu i za revolucionarnih dana misliti na ljubav." "Kakav iskreni pjesnik? On je iskreni ljubavnik!" rekla je Funda. Glumaki je par jo neko vrijeme nastavio vesti svoj igrokaz, uvjerljivo i bez ijedne slabe toke, to je Kaa i rasrdilo i zatupjelo. Potom su sjeli za stol u krojanici; licima okrenuti jedni drugima, popili su aj. "Rei u ti ovo kako bi uvidio da ti je najpametnije da nam pomogne", poeo je Sunaj. "Kadifa je ljubavnica Modrog. Njega, dakle, u Kars ne vue politika, nego

ljubav. Prije ga nisu htjeli uhapsiti jer im je sluio kao mamac za mlade islamiste to su se oko njega motali. Sad se kaju: juer je, neposredno prije napada na ueniki dom, nestao - naprosto ispario. Svi mladi islamisti ovoga grada njegovi su fanatini poklonici i povezani su s njim. Tu je on negdje, negdje u Karsu, i sigurno e te jo jednom pozvati k sebi. Vjerojatno nam to nee moi dojaviti, ali moemo to pokuati drugaije rijeiti: ako na tebe, kao i na pokojnog direktora Instituta, stavimo mikrofon, moda i dva, i u kaput ti stavimo radio-odailja, moi e k njemu bez straha. im ti s njim zavri, mi emo ga uhapsiti." Po Kaovu je licu odmah shvatio da mu se plan nije svidio. "Neu te prisiljavati", rekao je. "Nikada to za tebe ne bih pomislio, ali iz tvojih dananjih postupaka vidim da si vrlo oprezan. Siguran sam da se zna uvati; ipak, jo u ti jednom ponoviti da s Kadifom bude oprezan. Sumnja se da Modrom prenosi sve to uje; vjerojatno i ono to njezin otac pria s gostima svakoga dana za veerom. Dijelom zato to uiva u izdaji svog oca, ali i zato to je zaljubljena u Modrog. to misli, odakle toj osobi tolika privlanost?" "Kome, Kadifi?" upita Ka. "Ma ne! Modrom, naravno", rasrdi se Sunaj. "Zato se svi oduevljavaju tim ubojicom? Zato njegovo ime po cijeloj Anadoliji prate legende? Razgovarao si s njim: to misli, u emu je stvar?" Funda je odnekud izvukla plastini ealj i poela njeno i brino eljati rijetku kosu svoga mua: Ka se zbunio i zautio. "Idem sad na televiziju odrati govor, nemoj ga propustiti", ree Sunaj. "Povest emo te kamionom i ostaviti u hotelu." Do kraja policijskog sata ostalo je jo etrdeset i pet minuta. Ka je zamolio da mu dopuste da do hotela otpjeai: pristali su. Bilo je lijepo ponovno pustiti pogled du puste Ataturkove avenije, osjetiti tiinu snijegom zatrpanih sporednih uliica i jo se jednom zadiviti ljepoti ruskih kua i stabala divlje masline; ba kad se poeo smirivati, opazi da ga netko prati. Proao je Halid-painu aveniju i iz Kazim-begove skrenuo lijevo. pijun iza njega gazio je kroz meki snijeg hukui i otpuhujui, urio se kako bi ga sustigao. Za njim je pak trao razdragani crni pas s bijelom arom kojega je Ka juer vidio na kolodvoru. U mahali Jusuf-paa Ka se pritaji u vratima jedne radionice; kada je pijun priao dovoljno blizu, iskorakne pred njega. "Vi idete za mnom kao uhoda ili kao zatita?" "Vala, efendija, ne bih znao: nek' bude, to kau, kako je vama drae." Izgledao je tako iscrpljeno da ne bi mogao zatiti ni sebe, a kamoli Kaa. Mora da je imao barem ezdeset i pet godina; lice mu je bilo u borama, glas tanak, a oi uvele. Gledao je u Kaa sa strahom, vie kao da je Ka policajac kojega se prepao. Kao i svi civilni policajci u Turskoj, i on je na nogama imao cipele Sutnerbank; vidjevi da su mu sprijeda zijevnule, Ka se saalio. "Vi ste policajac; ako imate slubenu iskaznicu, mogli bismo narediti da nam otvore gostionicu Zeleni zaviaj da malo sjednemo." Gostionika su im se vrata otvorila, a da nisu ni dvaput zakucali. pijun se zvao Safet; popio je s njim rakiju, burek su podijelili i s psom, a Sunajev govor odsluali su svi zajedno. Ni po emu se nije razlikovao od drugih postudarnih govora kakvih se Ka nasluao jo od djetinjstva. Kad je Sunaj priu skrenuo na strane neprijatelje koji hukaju Kurde i islamiste, i izopaene politiare na sve spremne samo da bi pobijedili na izborima pa je Kars stoga i doao u stanje u kakvo je doao. Ka je ak poeo zijevati. Ve je pijuckao drugu rakiju, kad pijun Safet s potovanjem kimnu prema Sunaju na televiziji. Na licu mu vie nije bilo ni traga onom - ionako neuvjerljivom - pijunskom

dranju: izgledao je kao bilo koji sunarodnjak kad sa strepnjom predaje molbu. "Vi se s njim znate; on vas, to kau, potuje", ree. "Imao bih jednu molbu: ako biste je vi prenijeli njemu, ja bih se, inallah, izbavio iz ovog svog pakla. Bi 1' mu mogli rei da me maknu s istrage o trovanju i stave na koje drugo mjesto?" Vidjevi da Ka nije ostao ravnoduan, skoio je i spustio zasun na gostionikim vratima te sjeo za stol i zapoeo s priom o "istrazi o trovanju". Pria je, meutim, ila teko, i zapetljala se da gore nije mogla: ubogi se pijun iv namuio da bi se izrazio, a Ka je ve i prije bio oamuen pa su mu rakije udarile pravo u glavu. Uglavnom: mjestom radnje pria je veim dijelom bila vezana za Modern-bife, zalogajnicu i prodavaonicu cigareta u centru grada, uvijek punu vojske i tajnih agenata, a glavni joj je motiv bila sumnja da je erbet s cimetom, specijalitet te zalogajnice, bio zatrovan. Prvi mu je podlegao neki rezervni pjeadijski oficir, inae Stambolija. Dogodilo mu se to dvije godine ranije, uoi zastraujue munih i zamornih vojnih vjebi: jutro prije poetka vjebi uhvatila ga je takva vruica da je sav drhtao i toliko se tresao, da nije mogao na noge. im su ga prevezli u sanitet, dijagnosticirano mu je trovanje, a on se, mislei da je na samrti, psujui sjetio erbeta iz zalogajnice na uglu avenija Kuuka Kazim-bega i Kazima Karabekira: popio ga je, dodao je srdit i oajan, iz iste znatielje, jer su ga ondje nametali kao novi specijalitet. Kad je dokazano da se radilo o obinom trovanju hranom, inilo se da e se sve zaboraviti. No, nedugo potom dopremie u sanitet jo dvojicu oficira sa istim simptomima: tresli su se kao prut, mucali i posrtati od slabosti. I oni su optuili isto erbe kojemu - iz radoznalosti - nisu mogli odoljeti. Tad se otkrilo da se radi o erbetu po kojemu se neka kurdska baka prvo proula po svome susjedstvu u Ataturkovoj mahali. Svatko tko ga je kuao nije ga mogao nahvaliti, pa su njezini neaci - inae vlasnici zalogajnice - zakljuili da bi ga mogli dati i u prodaju. Prve informacije o erbetu prikupila je tajna sluba karskog vojnog taba. Tajnim su putevima doli i do uzoraka erbeta te ih proslijedili na Veterinarski fakultet na analizu, ali je ustanovljeno da u njemu nema otrovnih primjesa pa je taj sluaj jo jednom stavljen na stranu. Sve se, meutim, ponovno uzburkalo kad je jedan general taj sluaj neoprezno spomenuo pred svojom enom da bi zgranut doznao kako ona ve mjesecima svakoga dana popije i po nekoliko alica istog tog erbeta, uvjerena da joj je dobar za reumu. Istraga je ubrzo pokazala da ona nikako nije bila jedina: mnoge gospoe oficirue, pa ak i njihovi muevi, ubijali su vrijeme ispijajui alice i alice toga napitka, a svi su kao izgovor navodili njegova ljekovita svojstva. Osim vojnih lica, istraga je obuhvatila i vojnike (jer su popodneva povremeno smjeli provoditi u gradu), pa ak i njihove obitelji - ukoliko su im dolazile u posjet. Ustanovljeno je da su ga pili svi: Modern-bife nalazio se u centru grada i svima na putu, a sumnjivi je napitak - u gradu Karsu - bio jedina novost i razonoda. Zabrinut rezultatima istrage, general je zakljuio da e i za njega biti najbolje ako svoje sumnje povjeri Tajnoj slubi i inspektorima Glavnog taba. A bilo je to vrijeme kad su u sukobima na jugoistoku Turske dravne snage poele nadjaavati kurdsku gerilu. Mladi Kurdi, oajni i demoralizirani, nisu ni pomiljali na predaju, nego su se dali u kovanje osvetnikih planova koji bi ukljuivali i dotad neviene metode. Prve informacije o njihovim moguim aktivnostima skupili su, naravno, pijuni: u svakoj karskoj ajani barem nekoliko njih kunja po cijele dane. Doznali su da se od ogorenih mladih Kurda u nadolazeim danima mogu oekivati bombe, otmice, ruenje Ataturkovih spomenika, trovanje gradske vode i dizanje mostova. Zbog tih je okolnosti i sluaj erbeta s cimetom dobio na ozbiljnosti, ali se, zbog osjetljivosti pitanja, nije smatralo prilinim vlasnike zalogajnice privesti, muiti i ispitati. Umjesto toga, imenovano je nekoliko pijuna koji e, izravno povezani s valijinim uredom, biti protureni ne samo

u Modern-bife, ve i u kuhinju sad ve nadaleko poznate kuharice bake. pijun iz zalogajnice prvi je dostavio izvjetaj: iako je pomno pretraio i zdjelice za cimet (koje su takoer bile bakin izum), i alice, i krpe omotane oko svinutih drki limenih kutlaa, i kutije za sitni, i nekoliko sumnjivih zahralih otvora, kao i ruke svih zaposlenika, nigdje nije naao nikakva sumnjiva praha. Tjedan dana kasnije zaglibio je sa svim simptomima trovanja: tresao se i povraao toliko da se morao povui s dunosti. pijun u bakinoj kuhinji u mahali Ataturk posla se prihvatio mnogo temeljitije: svake je noi sastavljao izvjetaje koji ne samo da su sadravali listu bakinih posjetitelja, nego i svega to je dotinoga dana kupljeno (primjerice: mrkve, jabuke, suene ljive i dud, cvijet mogranja, ipak i bijeli sljez). Njegovi su se izvjetaji ubrzo pretvorili u recepte za erbet, pisane s pohvalama i takvim oduevljenjem da su itateljima otvarali apetit. Naveo je da je i sam svakoga dana pio po pet-est alica toga napitka koji ne samo da mu nije nakodio, nego ga je preporodio: ta ne zovu to erbe uzalud "planinskim" piem, spomenutim ak i u poznatom kurdskom epu Mem u Zin, zakljuio je. Strunjaci poslani iz Ankare u tog pijuna nisu imali povjerenja jer je bio Kurd. Ipak, njegovi su im izvjetaji nametnuli zakljuak da je taj napitak za Turke otrovan, a za Kurde blagotvoran, ali budui da su znali da bi se to protivilo slubenom dravnome stavu prema kojemu se Kurdi ni po emu ne razlikuju od Turaka, svoje su otkrie radije zadrali za sebe. Istanbul je pak poslao skupinu lijenika: u Bolnici socijalnog osiguranja otvoren je novi odjel koji su Karslije u samo nekoliko dana naprosto zatrpali jer se gradom proulo da su pregledi besplatni; nakon to je ustanovljeno da su - izuzev nekoliko pacijenata s uobiajenim tegobama (opadanje kose, osip, bruh, mucavost) - graani Karsa zdravi kao ribe. a njihova reakcija na struni lijeniki tim ocijenjena u najmanju ruku neozbiljnom, lijenici su zakljuili da je njihova misija izgubila kako na ozbiljnosti, tako i na smislu. Stoga je odlueno da se zamreno klupko ponovno prepusti karskim tajnim snagama, s naredbom da ga imaju otpetljavati bez nepotrebnog dizanja panike: radilo se o preuvelianoj zavrzlami, a ukoliko je to erbe stvarno bilo otrovno, tisue vojnika ve su ionako bile zatrovane. eta pijuna - a meu njima i ubogi Safet - dobila je nareenje da motri na muterije koje piju erbet darovite bake. Cilj istrage vie i nije bio prouavati utjecaj otrova na graane Karsa, nego nedvojbeno utvrditi koliko itava ta pria ima temelja i je li ikada itko uope i bio otrovan. Svaku muteriju koja bi popila erbet s cimetom - bio to vojnik ili civil - pijuni su morali pratiti dokle god bi mogli, to je nerijetko znailo i sve do kue. Zbog te iscrpljujue i zamorne dunosti, rekao je Safet. Ne samo da su mu se raspale cipele, nego se i on - "to kau" - jedva drao na nogama, pa mu je Ka obeao da e njegove albe prenijeti Sunaju iji je govor na televiziji jo uvijek trajao. pijun se nato toliko obradovao, da je Kaa zagrlio i poljubio u oba obraza, te mu osobno otvorio vrata.

24 Ja, Ka esterokutna pahulja GUBEI se jo jednom u ljepoti snijegom pokrivenih ulica, Ka je u pratnji crnoga psa stigao do hotela. Recepcionaru Davitu ostavio je poruku za Svilu: "Odmah doi." U sobi se bacio na krevet i pomislio na majku. Na nju je kratko mislio, jer Svila jo uvijek nije bila dola u sobu, ali u njegove misli jest. Nije trebalo dugo da mu i misli o njoj postanu tako teke da se pone kajati i samoga sebe poniavati to se pretjerano vezao za tu enu i to je uope doao u Kars. Ve je doista neizdrivo dugo mislio o njoj, a jo je uvijek nije bilo. Trideset i osam minuta nakon to je stigao u hotel, ula je u njegovu sobu. "Ila sam ugljenaru", rekla je. "Znala sam da e nakon kraja policijskog sata pred duanom nastati red pa sam u deset do dvanaest izila kroz stranje dvorite. A poslije dvanaest malo sam prolunjala po gradu. Da sam znala, odmah bih se vratila." Sobu je ispunila krepkom ivou; od sree se nije usudio ni pomaknuti, bojao se da bi taj trenutak mogao nestati. Gledao je njezinu dugu, sjajnu kosu i nemirne malene ruke. (Nije ni trepnuo, a lijeva joj je ruka namjestila kosu. dotaknula nos, remen, dovratak, lijepi dugi vrat, jo jednom popravila kosu, namjestila ogrlicu od jaspisa koju... Koju je tek tad ugledao. Mora da ju je netom prije stavila.) "Jako sam se zaljubio u tebe, teko mi je", rekao je. "Ne boj se: kad ljubav tako brzo plane, brzo i zgasne." Ka ju je panino zagrlio i poljubio. 1 ona je njega poljubila, s mirom jednakim njegovu nemiru. Zavrtjelo mu se u glavi od njezinih malenih ruku na ramenima, i poljupca. Spokoj njezina tijela govorio mu je da i ona s njim eli voditi ljubav. Zahvaljujui sposobnosti da duboku zlo-slutnost uas zamijeni radosnim zanosom, obuzela ga je takva srea da su se njegove oi, njegov um i pamenje irom otvorili tom trenutku i cijelom svijetu. "I ja bih htjela s tobom voditi ljubav", ree. Pogleda preda se, pa odmah podigne oi, odluno traei Kaov pogled: "Ali, rekla sam ti, ne dok mi je otac pred nosom." "A kad on izlazi?" "Nikada." Otvorila je vrata, rekla: "Moram ii" i nestala. Gledao je za njom sve dok nije nestala na stubitu u dnu mranog hodnika. Zatvorio je vrata, sjeo na rub kreveta, iz depa izvadio biljenicu i poeo pisati pjesmu koju e nazvati "Bespomonost, tegobe". Poto je zavrio s pjesmom, ostao je sjediti na krevetu: po prvi put otkako je u Karsu, pomislio je kako u tome gradu nema drugog posla osim jurcanja za Svilom i pisanja pjesama, a to mu je nametalo i beznae i slobodu. Znao je da bi, kad bi sad uspio nagovoriti Svilu da skupa s njim otie iz Karsa, ivio s njom sretan do kraja ivota. Pomislio je, sa zahvalnou, i na snijeg: zatvorivi ceste, priutio mu je dovoljno vremena da je nagovori, i jo ih zarobio u mjestu koje e mu taj posao samo olakati. Navukao je kaput i iziao na ulicu, a da ga nitko nije vidio. Nije krenuo prema Opini, nego se iz Avenije narodne nezavisnosti spustio lijevo. Uao je u ljekarnu Znanje i kupio tablete C vitamina, iz Faik-begove skrenuo lijevo te, gledajui gostionike izloge, zaao u Kazim-painu. Poskidali su izborne zastavice to su joj dan ranije davale lepravu ivost; svi su duani ve bili otvoreni. Iz radnjice sa kolskim priborom i kasetama svirala je glasna glazba. Ulice su bile pune ljudi: poizlazili su samo da bi izili i sad su, smrzavajui se, glavinjali gore-dolje po ariji, zagledajui se jedni u druge i u izloge. Mukadije koja je minibusima dolazila u grad da bi se

obrijala kod berbera i itav dan predrijemala u ajani danas nije bilo; Ka se obradovao praznim ajanama i brijanicama. Vidio je i djecu; dok ih je gledao, u njegovoj je dui srea zatirala strah. Klizala su se po mostu preko potoka, grudala se po bijelim parcelama i snijegom pokrivenim trgovima, trkarala po kolskim dvoritima i vrtovima oko slubenih zgrada, svaala se, nadvikivala i psovala, ili promatrala iz prikrajka, mrcajui. Samo ih je nekoliko imalo kapute; veina je bila u kolskim jaknicama, alovima i kapama. Vojni udar dobro im je doao, kole se jo uvijek nisu otvorile. Kad bi mu postalo prehladno, Ka bi se zavukao u prvu ajanu; pogledavajui se sa pijunom Safetom za susjednim stolom, popio bi aj te ponovno iziao. Na Safeta se navikao i uope ga se nije bojao. Znao je da bi mu, da su ga stvarno htjeli uhoditi, dodijelili nevidljivog pratioca. Zato se, kad je u jednom trenu vidio da je Safet nekamo nestao, prepao i krenuo ga traiti. Nali su se u Faik-begovoj aveniji gdje je prethodne veeri naiao na tenk: Safet je, zapuhan od potrage, u ruci drao plastinu vreicu. "Narane su bile jako jeftine, tko bi odolio", osmjehnuo se. Zahvalio mu je to ga je priekao: budui da mu nije umakao, jo je jednom dokazao da je "poten", rekao je. "Kad biste mi odsad govorili kamo ete ii, obojici bi nam bilo lake." Nije znao kamo e ii. Kasnije je iza zaleenih stakala u izlogu jedne ajane popio dvije rakije i shvatio da bi najradije krenuo k ejhu. Znao je da Svilu jo neko vrijeme nee moi vidjeti: mislio je ili na nju ili na muenje, a nije znao to mu je od toga dvoga gore. Kad bi otiao k ejhu, rekao bi mu sve o svojoj ljubavi prema Allahu: fino bi popriao s njim o Allahu i smislu ovoga svijeta. Ali tekija je naikana mikrofonima: policajci bi ga sluali i ismijavali. Pa ipak, dok je prolazio kraj ejhova skromnog doma u Ulici Bajtarha-ne, usporio je korak. Pogledao je gore, u prozore. Nastavivi dalje, vidio je da su vrata Gradske knjinice otvorena. Uao je i popeo se musavim stubitem. Na oglasnoj ploi navrh stubita neija je brina ruka pribola primjerke svih sedam mjesnih novina. Sve su, kao i Novosti graninoga grada, objavljene dan ranije pa su govorile samo o uspjenoj sveanosti u Narodnom kazalitu i o meavi: o revoluciji nije bilo ni slova. Iako su kole bile zatvorene, u itaonici je ugledao nekoliko uenika i aicu umirovljenika odbjeglih iz hladnoe svojih domova. Na polici s ilustriranim djejim enciklopedijama izoblienim od magareih uha i prelomljenih hrbata, naao je sveske Enciklopedije ivota koju je kao dijete jako volio. U svakom je svesku prije zadnje korice bilo dometnuto nekoliko preklopljenih listova sa slikama u boji: dok biste ih otvarali, pojavljivali bi se pred vama anatomski precizni prikazi brodova i automobila sa svim dijelovima, ili ljudskoga tijela i njegovih organa. Ka je intuitivno posegnuo za etvrtim sveskom da bi potraio sliku majke i djeteta to se u njezinu velikom trbuhu skutrilo kao pile u jajetu, ali je nije naao: na njezinu mjestu ostao je tek dio lista to se, zalijepljen za koricu, nije dao istrgnuti. Paljivo je proitao natuknicu na stranici 324. istoga sveska (1S-MA): SNIJEG. Kruto stanje vodenih estica pri njihovu padu, prolasku ili uzdizanju kroz atmosferu. Divne estokrake zvijezdice. Svaka od kristalnih estica dobiva samo sebi svojstven esterokutan oblik. Jo od najdavnijih vremena, tajne snijega pobuivale su ovjekovo divljenje i zanimanje. Godine 1555. sveenik Olaus Magnus iz grada Upsale u vedskoj prvi je zakljuio da svaka pahulja poprima oblik jedinstvenog esterokuta. i kao to se na crteu vidi...

Ne bih mogao rei koliko je puta tu natuknicu Ka proitao tijekom svoga boravka u Karsu, ni do koje ga se mjere tada dojmila slika snjenoga kristala. Godinama kasnije posjetio sam njegovu kuu na Niantau; nakon to sam nekoliko sati proveo razgovarajui s njegovim uvijek zabrinutim i sumnjiavim ocem, zamolih ga da mi dopusti pogledati staru kunu knjinicu. Nisam pri tome smjerao na police u Kaovoj sobi, popunjene knjigama njegova djetinjstva i mladosti, nego na kolekciju njegova oca, smjetenu u mraku dnevnoga boravka. Sjeanje me nije prevarilo: meu raskono uvezanom pravnom literaturom, zbirkom romana iz 1940-ih - to domaih, to prevedenih - i izmeu telefona i telefonskih imenika, naoh ondje Enciklopediju ivota. Odmah sam posegnuo za etvrtim sveskom, otvorio ga straga te askom pogledao anatomski prikaz trudne ene. Kad sam je, potom, nasumce otvorio, pojavi se preda mnom 324. stranica. Pored natuknice o snijegu, ugledah ondje i tridesetak godina star list bugaice. Ka je, poput marljiva uenika zauzeta domaom zadaom, sjeo za stol te, ne skidajui oiju s Enciklopedije, izvadio biljenicu i poeo pisati pjesmu: desetu pjesmu otkako je stigao u Kars. Prvi njezini stihovi govorili su o jedinstvenosti snjenih pahulja i sjeanju na prikaz djeteta u majinoj utrobi, koji taj put nije uspio nai u Enciklopediji ivota. Daljim je stihovima pokuao odrediti mjesto u svijetu - kako sebi i svome ivotu, tako i svojim strahovima i samo sebi svojstvenim osobinama. Na kraju joj je dodao i naslov: "Ja, Ka". Jedva da je pjesmu dovrio, kad osjeti da je za njegov stol netko sjeo. Podigne pogled i - zgrane se: bio je Nedip. Ono to je u tome trenu osjetio nije bio ni strah ni uenje, nego krivnja: postidio se to je prebrzo povjerovao u smrt nekoga tko nije mogao tek tako umrijeti. "Nedip", ree, i htjede ga zagrliti i poljubiti. "Ja sam Fazil", ree mu mladi. "Vidio sam vas na ulici, pratio sam vas." Pogleda prema stolu za kojim je sjedio Safet. "Recite mi brzo: je li istina da je Nedip mrtav?" "Istina je. Vidio sam ga svojim oima." "Zato ste onda pomislili da sam ja Nedip? Ipak niste sigurni, zar ne?" "Ne, nisam." Fazil je u trenu smrtno problijedio, ali se ipak nekako pribrao. "Od mene trai osvetu. Po tome znam da je mrtav. Ali ja bih samo htio da se kola to prije otvori i da nastavim svojim putem: nije mi ni do osvete ni do politike." "Osveta je, osim toga, uasna stvar." "A opet, osvetit u ga ako je to doista ono to on eli", rekao je Fazil. "Govorio mi je o vama. Jeste li njegova pisma predali Hidran? Mislim, Kadifi?" "Jesam." Fazilov ga je pogled uznemirio. Da se ispravim?, pomislio je. Da kaem "namjeravao sam ih dati"? Ne, bilo je prekasno. Osim toga, la mu je, iz nekog razloga, dala samopouzdanje. Fazilovo se lice zgrilo od boli. Pokrio je lice rukama i zajecao. Bio je presrdit da bi mu krenule suze. "Ako je Nedip mrtav, kome se trebam osvetiti?" Ka mu nije odgovarao pa ga je pogledao u oi. "Vi biste to trebali znati." "Rekao mi je da vas dvojica ponekad moete misliti isto", rekao je Ka. "Ako je tako, dok ti misli, on je s tobom." "Ali ja ne mogu izdrati da mislim na ono na to me on prisiljava da mislim", rekao je Fazil. U njegovim oima Ka je po prvi put ugledao sjaj kakvim su sjale Nedipove. Uinilo mu se da razgovara s utvarom. "Na to vas to prisiljava da mislite?" "Na osvetu", rekao je Fazil i opet zajecao. Kau je odmah bilo jasno da ono to Fazila mui nije osveta. Jer, to je rekao nakon to je vidio da je Safet ustao od stola i krenuo prema njima.

"Osobnu kartu", rekao je Safet Fazilu i strogo ga odmjerio. "kolska iskaznica mi je na stolu za posuivanje." Po Fazilovu strahu Ka je shvatio da je djeaku jasno kako je pred njim policajac u civilu; vidio je i da je taj strah uspio prevladati i prije nego sto ga je zahvatio. Sva trojica krenue prema pultu za posuivanje. Isprepadana knjiniarka prui pijunu Fazilovu iskaznicu; vidjevi da je djeak uenik vjerske kole, pijun Kaa presijee pogledom. "Mogao sam to i misliti", ree mu bez rijei te, napuhan poput djeteta kad uhvati loptu, iskaznicu strpa u dep. "Po svoju imamsku karticu doi e u policijsku postaju", ree Fazilu. "Ali gospodine", ree mu Ka, "ovo dijete nije nizato krivo; sad je doznao i da mu je najbolji prijatelj poginuo: vratite mu iskaznicu." Iako je samo nekoliko sati ranije od njega traio uslugu, Safet se nije dao smekati. Uvjeren da e mu Safet iskaznicu dati kasnije, kad ih nitko ne bude gledao, Ka se dogovori s Fazilom da se u est nau na eljeznom mostu, i djeak se odmah pokupi. itava se itaonica uznemirila, mislili su da e ih sve legitimirati. Safeta, meutim, zapravo nije bilo briga: odmah se vratio za svoj stol te nastavio prelistavati asopis ivot iz 196c. godine: pregledao je priu tune iranske princeze Soraje koju je ah otpustio jer mu nije mogla roditi djeteta, i zastao na posljednjoj fotografiji nekadanjeg premijera Adnana Menderesa, snimljenoj neposredno prije nego to je objeen. Zakljuivi da mu pijun nee dati iskaznicu, i Ka je krenuo iz knjinice. Na arobno lijepim ulicama djeca su se, razdragana, grudala: odmah je zaboravio na strah. Dolo mu je da potri. Na Vladinu trgu smrzavala se skupina mukaraca: ekali su u redu, drei u rukama platnene torbe i pakete omotane novinskim papirom, uvezane uzicama. Bili su to Karslije koji su, uzevi zaozbiljno prijetnje nove vlasti, kuno oruje ponizno donijeli na predaju. Drava im uope nije vjerovala pa ih je zato i ostavila da se smrzavaju ispred zgrade. Ipak, veina je graana taj proglas doivjela drugaije: im su, usred noi, uli naredbu, raskopali su snijeg i naoruanje zatrpali u zaleenu zemlju na mjesta kojih se nitko od vlasti ne bi domislio. Hodajui Faik-begovom avenijom, naletio je na Kadifu i pocrvenio kao rak. Jer, ba je bio mislio na Svilu, a Kadifa joj je bila veoma slina, i jednako lijepa. Jedva se suzdrao da pokrivenu djevojku ne zagrli i ne poljubi. "Moram s vama to prije razgovarati", rekla mu je. "Ali iza vas je jedan ovjek, ne dok nas on gleda. Moete li se vratiti u hotel da se u dva naemo u sobi 217? To je zadnja soba na kraju vaeg hodnika." "Ondje emo moi mirno razgovarati?" "Ako vi nikome ne kaete da smo razgovarali - mislim, ni Svili" - irom je otvorila oi - "nitko nee ni znati da smo se sastali." Slubeno mu je stisnula ruku: bio je to odgovor neukusno zagledanim prolaznicima. "Kad krenem, pogledajte za mnom. ali neprimjetno; kasnije ete mi rei je li za mnom iao jedan ili dva pijuna." Odgovorio joj je hladnokrvnim smijekom, ime je samoga sebe iznenadio jer ga je i misao na tajni sastanak s Kadifom, bez Svilina znanja, obezglavila. Odmah mu je bilo jasno da do susreta s Kadifom nikako ne bi elio naletjeti na Svilu, pa odlui da preostalo vrijeme ubije etnjom. Ulice su ivnule, inilo se da vojni udar nikoga nije pretjerano zasmetao. Jednako kao i nakon udara iz njegovih djetinjih dana zrak je treperio novim poetkom, prilikom da se na ruevinama dosadne svakodnevice jo jednom krene iznova. ene su, vukui za sobom platnene torbe i djecu, pred duaniima i voarnicama prevrtale po sanducima s voem i pogaale se s prodavaima, a brkata se mukadija opet posloila po uglovima, ponovno krenula s priama i, odmjeravajui prolaznike, potezala dimove iz cigareta bez filtra. Lani

slijepac kojega je dan prije dva puta vidio kako prosi pod strehom naputene kue izmeu arije i garaa nije vie bio na svome mjestu. Nije bilo ni kamionia koji su obino prodavali narane i jabuke parkirani nasred ceste. Ionako rijedak promet gotovo da je posve zamro; nije znao je li zbog vojnog udara ili zbog snijega. Po ulicama je bilo razmjeteno mnotvo policajaca u civilu (djeaci koji su na kraju Halid-paine avenije igrali nogomet nagovorili su jednoga od njih da im bude golman); dva hotela kraj garaa koji su radili kao javne kue (hoteli Pan i Sloboda) odgodili su svoje mrane aktivnosti "do daljnjega", jednako kao i Drutvo za borbu pijetlova i ilegalne klaonice. A to se tie povremenih detonacija to su, najvie nou, dopirale iz sirotinjskih mahala, na njih su se Karslije ve navikli i nitko se nije dao smetati. U ozraju sveope ravnodunosti Ka se poprilino oslobodio pa se uputio prema uglu Kazim-begove i Karabekirove, sjeo u Modern-bife, naruio vrue erbe s cimetom i popio ga s uitkom.

25 Jedini trenuci slobode u Karsu Ka s Kadifom u hotelskoj sobi KAD je esnaest minuta kasnije uao u hotelsku sobu br. 217, toliko je bio napet od straha da bi ga netko mogao vidjeti, da se pokuao naaliti i skrenuti misli na drugu stranu pa je prvo spomenuo erbe iji je kiselkasti okus jo osjeao u ustima. "Jedno se vrijeme govorilo da oajni Kurdi u to erbe stavljaju otrov da, toboe, truju vojsku", rekla je Kadifa. "I da je drava ak poslala tajnu inspekciju da to ispita." "Vjerujete li vi u te prie?" pitao je Ka. "Svaki intelektualac ili zapadnjak koji izvana doe u Kars i nauje te urotnike prie", rekla je Kadifa, "obvezno ode u Modern-bife i - da bi pokazao kako u njih ne vjeruje narui erbe. I otruje se, budala. Jer prie su istinite. Neki su Kurdi toliko nesretni, da se vie ne boje ni Allaha." "Kako to da se drava za to jo uvijek nije pobrinula?" "Svi pozapadnjaeni intelektualci - kao i vi - najvie povjerenja imaju u dravu, mada toga nisu svjesni. MIT je obavijeten o svemu, pa i o erbetu, ali nita ozbiljno ne poduzima." "To znai da znaju i da smo nas dvoje sad ovdje, u ovoj sobi?" "Ne bojte se, jo uvijek ne znaju", nasmije se Kadifa. "Jednoga e dana sasvim sigurno znati, ali dotad smo ovdje slobodni. Ovo su nam jedini trenuci slobode u Karsu. Zato uivajte u njima, i skinite kaput." "Ovaj me kaput titi od zla", odgovori Ka te, ugledavi na Kadifinu licu strah, doda: "A i hladno je ovdje." Soba u kojoj su se sastali bila je polovica nekadanjega malenog spremita. Uzani prozor gledao je na stranje dvorite; Kadifa i Ka sjedili su svatko na svome kraju malenoga kreveta. Soba je vonjala onim zaguljivim i vlanim mirisom praine na kakav se nailazi samo po neprozraenim hotelskim sobama. Kadifa se ispruila i pokuala odvrnuti ventil na radijatoru, ali je bio prezategnut pa je odustala. Ka je nervozno skoio na noge; pokuala se nasmijati. Shvatio je da je Kadifi drago to se u tom sobiku s njim nala nasamo. I njemu je, nakon dugogodinjeg samovanja, godilo nai se u nekoj sobi sam s prelijepom enom, ali je njegova ugoda bila nekako "meka" od Kadifine: njezine su oi sjale dubljim i pogubnijim sjajem. "Ne bojte se: osim onog jadnika s vreicom narani, nitko vas drugi nije pratio. To znai da vas se drava ne boji, nego vas samo eli malo zastraiti. A tko je mene pratio?" "Zaboravio sam pogledati", protisnu Ka. "Kako?" Presijee ga otrovnim pogledom. "Zar ste toliko zaljubljeni?" Odmah se pribra: "Oprostite, ali svi se bojimo", i lice joj se opet promijeni. "Usreite moju sestru, ona je jako dobra osoba." "to mislite, voli li ona mene?" "Voli, bit e da vas voli: vrlo ste privlani", odgovori Kadifa. Vidjevi da sa na te rijei trgnuo, doda: "Vi ste, znate, blizanac." I ne dade se smesti, nego jo i rasplete priu o mukarcu blizancu, idealnom partneru ene djevice. Blizanci su dvolini, ree, a posjeduju lakou i povrnost koja kod uvijek ozbiljnih ena djevica pobuuje i sreu i gnuanje. "A oboje zasluujete da budete sretni", doda, kao da ga tjei.

"Kad ste sa sestrom razgovarali o meni, je li vam se inilo da bi ona mogla poi sa mnom u Njemaku?" "Misli da ste jako zgodni", odgovori Kadifa. "Ali vam ne vjeruje. Da bi vam poela vjerovati, treba joj vremena. Jer nestrpljivci kao to ste vi ne misle kako bi enu zavoljeli, nego kako bi je osvojili." "To vam je rekla?" podignu Ka obrve. "Ali u ovom gradu mi nemamo vremena." Kadifa pogleda na sat. "Prvo da vam zahvalim to ste doli ovamo. Pozvala sam vas zbog iznimno vane stvari: Modri ima poruku i eli vam je predati." "Pratit e me i uhvatiti ga istog trena", ree Ka. "I sve e nas muiti. Znali su i za onu kuu. Sve su prislukivali." "Znao je on da ga prislukuju", odgovorila je. "Ono to ste onda uli bila je poruka prije vojnog udara, upuena vama i, preko vas, Zapadu, zamiljena kao filozofska poruka. Htio je rei: prestanite zabadati nos u naa samoubojstva. Sad se sve promijenilo. Zbog toga bi sad elio prvu poruku opovri. I, to je jo vanije, predati vam novu." to ga je Kadifa vie nagovarala, Ka je bivao sve neodluniji. "U ovom gradu ne moete ni zakoraknuti, a da vas netko ne vidi", ree na kraju. "Ima jedna konjska zaprega. Svakoga dana jednom-dvaput doe dolje, pred kuhinjska vrata; prevozi plinske boce, ugljen i kanistre s vodom. Opskrbljuje i druge kue, a kola su, zbog snijega i kie, zakrivena hasurom. Koija je ovjek od povjerenja." "Zar u se skrivati pod hasurom, kao lopov?" "I ja sam, ne znam ni koliko puta", rekla je Kadifa. "Ne moete ni zamisliti kako je zgodno provesti se gradom, a da vas nitko ne primijeti! Ako odete na taj sastanak, obeavam da u uiniti sve to mogu da vam pomognem oko Svile. Jer, meni bi bilo drago da se uda za vas." "Zato?" "Zato to joj elim dobro: svaka sestra svojoj sestri eli samo sreu!" Uope joj nije vjerovao: nikad u ivotu u Turskoj nije naiao na bratsko-sestrinski odnos koji se - ispod povrine - ne bi svodio na iskrenu mrnju i prisilno uzajamno podnoenje. Osim toga, i Kadifino mu je dranje govorilo da se pretvara. (Lijeva joj se obrva nekontrolirano digla, usne je napuila kao dijete kad se sprema za pla, ili, jo bolje, kao turske glumice dok izigravaju nevinaca.) Ipak, kad je, pogledavi na sat, rekla da zaprega stie za sedamnaest minuta i zaklela se da e mu, ukoliko s njom pode k Modrom, prenijeti sve to zna, Ka je bez razmiljanja ispalio jedno "Moe, obeavam, idem s vama", a zatim ipak dodao: "Ali molim vas da mi samo prvo kaete zato mi toliko vjerujete." "Vi ste dervi, Modri tako kae; uvjeren je da vas je Allah obdario nevinou, od roenja do smrti." "Hajd' dobro", ree Ka i odmah doda: "Zna li i Svila za taj moj dar?" "Otkud bi znala? To je rekao Modri." "Hoete mi sad, molim vas, rei to vam je sve Svila priala o meni?" "Pa... Ja sam vam zapravo ve rekla sve to smo o vama priale." Vidjevi da se Ka razoarao, malo je razmislila - ili se pretvarala da misli, ali Ka od uzbuenja nije mogao razluiti o emu se radi - te dodala: "Misli da ste zabavni... Mislim, dolazite ak iz Njemake, i tako to... Pa imate mnogo toga za prianje." "Kako bih je mogao pridobiti?" "Gledajte: kad ena vidi mukarca, ako ne pri prvom pogledu, a ono u prvih deset minuta osjeti negdje u sebi to bi joj on mogao znaiti i bi li ga mogla voljeti. A da bi taj prvi osjeaj mogla sama sebi protumaiti i shvatiti ga, potrebno je da proe neko vrijeme. Ako mene pitate, tijekom tog vremena mukarac gotovo da i ne moe nita

uiniti. Ako je doista volite, recite joj sve ono lijepo to o njoj mislite. Zato je volite, zato je elite oeniti?" Ka je zautio. Gledajui ga kako se, poput potitena djeteta, zagledao kroz prozor, rekla mu je kako ve moe zamisliti koliko e njih dvoje biti sretni u Frankfurtu i koliko e se Svila razvedriti im se izvue iz Karsa. Ve ih je vidjela i kako se, veseli i nasmijani, etaju frankfurtskim ulicama, i naveer idu u kino. "Recite mi ime nekog frankfurtskog kina u koje biste mogli ii, bilo kojeg kina", dodala je. "Filmforum Hochst", ree Ka. "Aha, a njemaka kina nemaju imena kao Alhambra, ili San, ili Majestic?" "Imaju: Eldorado!" Zagledali su se u pahuljice to su, neodlune, vrludale nad dvoritem, a onda je Kadifa razvezla novu priu: dok je studirala, bila je ulanjena u dramsku skupinu, i jednom joj je brati prijatelja s godine ponudio da sudjeluje u nekom filmu u njemako-turskoj produkciji, da glumi pokrivenu djevojku, ali ga je ona odbila, a - gle sad! - sad e u istoj toj zemlji Svila sretno ivjeti s Kaom, ali njezina je sestra i stvorena da bude sretna samo to to do sad nije znala pa pravu sreu - budimo iskreni - nikada i nije doivjela, a to to nije mogla imati djece, to ju je slomilo, a njoj je. kao Svilinoj mladoj sestri, uvijek bilo najtee to je Svila unato svojoj neopisivoj ljepoti, i njenosti, i suosjeajnosti i dobroti - ili moda ba zbog svega toga - uvijek bila nesretna i - (tu joj se glas slomio) - i zato joj je u djetinjstvu i mladosti njezina starija sestra uvijek i bila uzor, mada se - (tu joj se glas jo jednom slomio) - mada se kraj nje uvijek osjeala zlom i runom, do te mjere da je sestra, da bi joj pomogla, svoju ljepotu skrivala. (E, tu je zaplakala.) Svladana suzama i jecajima, drhtavim se glasom sjetila kako je, dok je jo bila u srednjoj koli ("A tad smo ivjeli u Istanbulu i ne moe se rei da smo bili siromani", ubacila je, a Ka dodao: ''Pa niste ni sad siromani", nato ga je Kadifa poklopila s: "Ne, nismo, a ivimo u Karsu", i time zatvorila ovu zagradu), jednoga jutra zakasnila na prvi sat pa ju je nastavnica biologije, gospoa Mesrura, prekorila rijeima: "Je li i tvoja pametna sestra zakasnila?" i jo dodala: "Pustit u te na sat samo zato to mi je tvoja sestra najdraa uenica". Nije ni potrebno dodati da Svila nije zakasnila. Uto u dvorite ude zaprega. Kola su bila stara i posve obina: drvene im je stranice krasio naslikani vjeni crvenih rua, bijelih tratinica i zelenih listova. Umorno i islueno kljuse stajalo je u oblaku pare to mu je kuljala iz zaleenih nozdrva. Koija je imao iroka lea, s jedva primjetnom grbom; kaput i kapa bili su mu posve bijeli od snijega. 1 hasuru nad kolima snijeg je posve prekrio. Kad je to vidio, Kau je srce bre zakucalo. "Ne boj se", rekla mu je Kadifa, "neu te ubiti." U ruci joj je ugledao pitolj; vidio je i da je uperen u njega, ali mu nita nije bilo jasno. "Ne, nije ovo ivani slom", rekla mu je, "ali - jedan krivi pokret i - pucam, vjeruj mi... Svi koji idu k Modrom, svi su nam sumnjivi, novinari pogotovo..." "Ali vi ste me zvali", ree Ka. "Tono, ali MIT je mogao pretpostaviti da emo te zvati i staviti na tebe mikrofone. Maloprije nisi htio skinuti kaput - kako ne bih posumnjala! A sad e ga skinuti i staviti na krevet. Idemo, brzo!" Ka uini kako mu je reeno. Kadifina malena ruka - slina Svilinoj - pretrai svaki njegov zapuak. Nije nita nala pa ree: "Oprosti, morat e skinuti i sako, i koulju i potkoulju. Mikrofone obino stavljaju na prsa i na lea, ljepljivom vrpcom. U Karsu ima moda i stotinu ljudi koji po itave dane hodaju naokolo s mikrofonima." Nakon to je svukao sako, smotao je koulju i potkoulju to je vie mogao i stao pred

Kadifu kao dijete pred lijenika. Kadifa pogleda. "Okreni se", ree. Tiina. "Dobro je. Oprosti za pitolj. Kad im stave mikrofone, ne daju se pretraiti, ne miruju ni trena..." Ali pitolj nije spustila. "Sluaj me sad", ree mu prijeteim glasom. "O ovom naem razgovoru i naem prijateljstvu pred Modrim ni rijei!" I dalje se drala kao lijenik: sad ga je, nakon pregleda, zastraivala. "Nemoj ni sluajno spomenuti Svilu, ili rei da si u nju zaljubljen. Modri ne voli ni uti za takve nastranosti... A ako bude priao, i on ti nita ne napravi, bolje ti je da se poslije vie ne vidimo. On je kao din, i ako bilo to nasluti, sve e iz tebe izvui. Pretvarat e se da si Svilu samo dva-tri puta vidio. Jel' jasno?" "Jest." "Pokai mu da ga potuje. Nemoj ga ni sluajno pokuati omalovaavati, ti, takav umiljen, sa stranom maturom i europskim zaleem. I - nadam se da ti takva budalatina nee pasti na pamet, ali opet - na smijeh nemoj ni pomisliti... Ne zaboravi: ti Europljani kojima se divi i koje oponaa za tebe nimalo ne mare. A Modrog i njemu slinih boje se nasmrt." "Znam." "Ja sam ti prijateljica, sa mnom mora biti iskren", nasmije se Kadifa neiskreno, kao glumica iz treerazrednog filma. "Koija je digao hasuru", ree Ka. "Njemu moe vjerovati. Prole mu je godine sin poginuo u sukobu s policijom. 1 uivaj u putovanju!" Kadifa je sila prva. Kad se spustila u kuhinju, vidio je da su kola prila visokome luku kojim je dvorite graniilo s ulicom te se, kao to su se dogovorili, spustio u kuhinju. Ondje, meutim, nije bilo nikoga i ve su mu koljena klecnula kad opazi da ga koija ipak eka. Bez rijei se opruio medu plinske boce, pored Kadife. Putovanje za koje je odmah znao da ga nikada nee zaboraviti trajalo je svega osam minuta, mada mu se inilo mnogo duim. Pokuavao je odgonetnuti kojim dijelovima grada prolaze; oslukivao je razgovore koijaa na drugim kolima to su ih, kriputajui, mimoilazila, i Kadifin dah kraj svoga lica. Skupina djeaka potrala je za kolima i prihvatila se za stranice da bi se klizala. Ka se uplaio i pogledao Kadifu, a ona mu se tako toplo nasmijeila da se razveselio i vie od te djece.

26. Razlog nae povezanosti s AIlahom ne lei u tekom naem siromatvu Modri se obraa cijelom Zapadu GUMENI kolski kotai kotrljali su se po utabanu snijegu ljuljukajui putnike na dnu kola kao da su u kolijevci. Kau su taman poeli nadolaziti novi stihovi kad se kola stresoe, popee na kameni put i - stadoe. Tiina se, meutim, nastavila, a ni stihovi nisu prestali dolaziti sve dok koija nije zabacio hasuru, a putnici se prenuli usred snijegom pokrivena pusta dvorita okruena mehaniarskim radnjama i varionicama. Iz kuta, iza pokvarena traktora, istralo je crno pseto na lancu i - zbunjeno putnicima to su se izvlaili ispod hasure - nekoliko puta zalajalo. Proli su kroz kapiju od orahovine, pa kroz jo jednu, a onda je Ka ugledao Modrog kako kroz jedan prozor promatra bijelo dvorite. Ponovno se, kao i za prvoga susreta, zaudio crvenkastu odsjaju njegove kestenjaste kose, pirgavu licu i jezersko-plavim oima. Zbog jednostavnosti prostorije u koju su uvedeni, naruene sa svega nekoliko predmeta (etkom za kosu koju je ve prethodnoga dana vidio, istom poluotvorenom aktovkom i istom plastinom pepeljarom s natpisom Ersin Elektrik i osmanlijskim ukrasima po rubu), Kau se uinilo da se Modri prethodne noi i nije preselio. Ali njegov je hladnokrvni smijeak govorio da se ve pomirio sa svim dogaajima to su se u meuvremenu zbili, i da se, budui da je umakao vlastima, samim sobom ponosi. "Sad vie nee moi pisati o djevojkama samoubojicama", zapoeo je razgovor Modri. "Zato?" "Ni vojska ne eli da se o tome pie." "Nisam ja njihov glasnogovornik", ree Ka oprezno. "Znam." Gledali su jedan drugoga, napeto. "Juer si mi rekao da bi o djevojkama mogao pisati u zapadnim novinama", ree Modri. Ka se sjeti svoje malene lai. "U kojim zapadnim novinama?" upita ga Modri. "U kojim njemakim novinama ima poznanika?" "U novinama Frankfurter Rundschau", odgovori Ka. "Koga?" "Jednog njemakog novinara, demokrata." "Ime?" "Hans Hansen", ree Ka i stegnu svoj kaput. "Za Hansa Hansena imam izjavu. Govor protiv vojnog udara", ree Modri. "Nemamo mnogo vremena, pii." Ka otvori zadnju stranicu svoje pjesmarice i krenu s biljekama. Od kazalinog udara do trenutka zapisivanja pobijeno je osamdesetero ljudi, prvo je rekao Modri, iako se broj poginulih, ukljuujui i rtve iz kazalita, svodio na sedamnaest osoba. Nastavio je s opisom napada na kole i privatne kue pri emu su tenkovi razorili devet (zapravo etiri) potleuica, spomenuo je uenike preminule od posljedica muenja te opisao meuuline oruane sukobe za koje je Ka tada prvi put uo. Patnje kurdskoga stanovnitva jedva da se dotakao, ali je zato malko prenaglasio njihov islamizam te zakljuio da je za ubojstvo direktora Instituta nedvojbeno odgovorna drava; to je ubojstvo, rekao je, bilo predigra, povod i izgovor za dalje akcije. Sve se to, prema njemu, dogodilo kako bi se "sprijeila islamistika pobjeda na demokratskim

izborima". Kao doka/ tomu spomenuo je zabranu djelovanja politikih stranaka, udruenja itd., te nastavio sa iscrpnim analizama koje Ka vie uope nije sluao jer se zagledao u Kadifine oi, a da ona toga uope nije bila svjesna zato to je Modrog gledala kao zaarana. Ni kad je ponovno spustio pogled u svoju biljenicu, nije ga sluao, nego je na stranicama koje e kasnije istrgnuti narkao nekoliko sliica koje su dokaz da je tada mislio na Svilu: bili su to vrat i kosa neke ene, a iza toga djeja kuica iz ijeg se djejeg dimnjaka dizao pramiak djejeg dima... Mnogo godina prije toga, Ka mi je jednom zgodom objanjavao kako dobar pjesnik kad se nade pred injenicama koje smatra istinitima, ali ne eli u njih povjerovati jer e mu naruiti pjesme, nema drugoga izlaza nego kliznuti na njihove rubove. Jedino e tako, kruei po rubovima, rekao je, moi ostati povezan s glazbom uzmaka, izvorom svoje umjetnosti. Ipak, neke izjave Modroga toliko su mu se svidjele da ih je zapisao od rijei do rijei. "Razlog nae povezanosti s Allahom ne lei u kako zapadnjaci tvrde - tekom naem siromatvu, nego u injenici da bismo vie od svih ostalih eljeli saznati to nam je uloga na ovome svijetu i to nas oekuje na drugome." Umjesto da se upusti u potragu za izvorima i korijenima te znatielje i pokusa imenovati nau ulogu na ovome svijetu, svoje je izlaganje radije oblikovao kao izazov: "Da vidimo sad hoe li Zapad koji u demokraciju - svoje veliko otkrie vjeruje vie nego u Boju rije, hoe li se, dakle, isti taj Zapad sad suprotstaviti vojnom udaru, tom otvorenom napadu na demokraciju u naem gradu?" Na tome nije stao, nego je, zanesen, nastavio: "Ili emo jo jednom biti prisiljeni zakljuiti da prave vrijednosti ne lee u demokraciji, slobodi i ljudskim pravima i da je Zapadu stalo samo do toga da ga preostali dio svijeta oponaa poput majmuna? elio bih se obratiti i tom 'nezapadnom' dijelu svijeta: brao, niste sami, niste..." Tiina. "Ali, kako moemo znati da e va prijatelj moju poruku objaviti takvu kakva jest, u cijelosti?" "Malo je, moda, neprimjereno to stalno ponavljanje Zapad, Zapad. kao da se radi o jednoj jedinoj osobi, kao da na Zapadu nema vie stavova...", odgovorio je Ka paljivo birajui rijei. "Ali ja to upravo tako vidim", ree Modri nakon krae stanke. "Znai, postoji Zapad sa svojim stavovima, i postoji druga strana, a to smo mi." "Svejedno, na Zapadu ne misle tako... Nije to kao kod nas; tamo svatko pokuava misliti na svoj nain. ak se i najsitniji bakalin razmee osobnim miljenjem. Moda bi zato bilo bolje da taj Zapad zamijenimo zapadnim demokratima; tako biste lake dirnuli savjest tamonjih ljudi." "Dobro, uinite kako mislite da je bolje. Ima li jo neto to bismo trebali ispraviti prije objavljivanja?" "S obzirom na vae zadnje izjave, itava je ova vijest dobila oblik proglasa", rekao je Ka. "Moda e na kraju staviti i vae ime... Moda i nekoliko rijei o vama, da vas se predstavi..." "To sam ve smislio", ree Modri. "Ovako: 'Jedan od vodeih islamista, i u Turskoj, i na Bliskom istoku.' To e biti dovoljno." "Ne moe tako. Hans Hansen to nee objaviti." "Molim?" "Frankfurter Rundschau su socijaldemokratske novine: kad bi objavile osobnu izjavu jednog islamista, ispalo bi da su pristrani." "Aaa, takav je znai Herr Hansen? Kad vidi da bi mu neto moglo tetiti, on se izmakne, ha?" ree Modri. "Pa to emo, kako bismo ga mogli nagovoriti?" "ak i kad bi se njemaki demokrati stvarno suprotstavili vojnom udaru u Turskoj mislim, pravom vojnom udaru, a ne nekoj kazalinoj predstavi - ne bi im bilo

svejedno da doznaju kako je skupina koju su podrali islamistika, fundamcntalistika..." "Tono, tono, sve se to trese pred nama." Kau nije bilo jasno je li to rekao s ponosom ili traei suosjeanje zbog toga to ga se pogreno tumai. "Mislim", rekao je Ka, "kad bi se na taj proglas potpisali i jedan bivi komunist, liberal i kurdski nacionalist, Frankfurter Rundschau bi vam to objavio bez ijednog pitanja." "Kako to mislite?" "Nadimo u Karsu jo dvije odgovarajue osobe, i priopenje e u trenu biti spremno za tisak." "I to jo? Hoemo li i piti vino? to jo neemo uiniti da bismo se dopali zapadnjacima?!" razgoropadi se Modri. "Boje me se pa ni ne pokuavaju shvatiti ono to radim; da bi me se prestali bojati, morao bih biti kao oni: e, neu! Sad bih se trebao zdruiti s bezbonim ateistima da bih skupa s njima umilostivio tog Herr Hansena?! Malo sutra! Tko je uope taj Hans Hansen? Odakle mu pravo da postavlja tolike uvjete? Je li idov?" utjeli su. Osjeao je kako je Ka mislio da je njegova izjava neumjesna, gledao ga je s gaenjem. "idovi su najvei stradalnici ovoga stoljea", ispravio se. "Prije nego to promijenim i jednu jedinu rije u svome govoru, htio bih da mi kaete neto o tom Hansu. Kako ste ga upoznali?" "Jedan moj prijatelj, Turin, rekao mi je da e u Rundschauu biti objavljen komentar o Turskoj i da bi pisac tog lanka volio porazgovarati s nekim tko je u te stvari upuen." "Zato Hans Hansen to nije pitao tvog prijatelja Turina? Zato je tebe pitao?" "Mog prijatelja to ne zanima, manje zna od mene o tim temama." "Da. da, o tim temama... Hoe da pogodim o kojim je temama bila rije? Muenja, zlostavljanja, zatvorski uvjeti... Teme kojima nas poniavaju." "Tako nekako. U to su vrijeme uenici vjerske kole u Malatji zatukli nekog ateista", ree Ka. "Ne sjeam se nieg slinog", izjavi Modri propitujui se paljivo. "Neki su islamisti spremni ubiti bijednog ateista samo zato da bi se proslavili i dospjeli na televiziju, i to zasluuje svaku osudu, ali nita manje sramotni nisu ni samozvani orijentalisti koji tu vijest - s automatski poveanim brojkama poginulih - proire svijetom samo da bi bacili ljagu na islamistiki pokret. Ako je Herr Hansen jedan od njih, radije emo ga odmah zaboraviti." "Pitao me je neto o Europskoj zajednici i Turskoj. Odgovorio sam mu. Tjedan dana nakon toga me je nazvao. Pozvao me k sebi na veeru." "Tek tako? Mislim, iznebuha?" "Da." "Vrlo sumnjivo. to si vidio u njegovoj kui? Je li ti pokazao svoju enu?" Ka je opazio da se i Kadifa, leima okrenuta do kraja navuenim zastorima, pretvorila u uho. "Hans Hansen ima divnu, sretnu obitelj", ree Ka. "Jedne veeri smo se nali nakon njegova posla, na Bahnhofu kod novinske redakcije. Za pola sata stigli smo do lijepe, svijetle kue okruene vrtom. Jako su me lijepo primili. Veerali smo peeno pile s krumpirom. ena mu je krumpir prvo skuhala, a onda zapekla u penici." "Kakva mu je ena?" Ka si je predoio Hansa Hansena, trgovca iz Kaufhofa. "Hans Hansen je zgodan, plav i irokih ramena, a i Ingeborg i djeca su isti kao on." "Jesu li imali kri na zidu?" "Ne sjeam se, ne bih rekao."

"Imali su, imali, samo to ti nisi obratio panju", ree Modri. "Nasuprot trabunjanjima naih proeuropskih ateista, svi su europski intelektualci vrsto povezani sa svojom vjerom i svojim krievima. Ali, kad se nai vrate iz Europe, oni to nikada ne spomenu - jedino o emu govore je europska tehnoloka nadmo, koju tumae kao proizvod i pobjedu ateizma... Nego, to si jo vidio u njihovoj kui, o emu ste razgovarali priaj!" "Herr Hansen u novinama Frankfurter Rundschau radi u redakciji inozemnih vijesti, ali je zaljubljen u knjievnost. Tako je pria dola do poezije. Razgovarali smo o pjesnicima, o zemljama, pripovijetkama... Vrijeme je naprosto proletjelo." "Jesu li te saalijevali? Mislim, Turin si, a k tome si i jadan, usamljen i siromaan politiki prognanik; takve kao to si ti pijana njemaka mlaa-rija premlati kako joj se efne, moe ak i samo iz dosade... I zasluuje da te se ali." "Ne znam, nisam primijetio nita tako napadno." "Pa ako i nisi primijetio, ako ti svoje saaljenje i nisu otvoreno pokazali, sigurno je da kod svakog ovjeka postoji elja za suosjeanjem. Po Njemakoj se vue na tisue tursko-kurdskih intelektualaca koji su to saaljenje nauili prevrtati u crkavicu: ti ljudi ive od saaljenja." "Hansova obitelj, njegova djeca, svi su prema meni bili jako fini. Bili su paljivi, njeni. Moda i zbog toga nisam ni primijetio da me saalijevaju. Zavolio sam ih. Da su me i alili, ne bih se uvrijedio." "Znai, tvoj ponos na to nije nita rekao, nije se bunio, nita?..." "Moda se i bunio, ali sam svejedno te veeri bio jako sretan. Svjetiljke na stolovima sa strana davale su sobi ugodnu naranastu svjetlost... Vilice i noevi bili su nekako neobini, nikada nisam vidio takve, a opet, nisu bili uznemirujue strani... Televizor je cijelo vrijeme bio ukljuen, s vremena na vrijeme pogledavali bi u njega, i zato sam se osjeao kao kod kue. Kad bi vidjeli da mi je njemaki preslab, objanjavali bi mi i na engleskom. Nakon veere djeca su s ocem porazgovarala o zadaama; poljubili su ih prije spavanja... Toliko sam se opustio da sam nakon veere ustao i sam si stavio na tanjur jo jedan kola. Nitko nije ni primijetio, a da su i primijetili ponaali bi se kao da je to najnormalnija stvar. Tako sam si to kasnije protumaio." "Kakav je bio kola?", upita Kadifa. "Beka torta, sa smokvama i okoladom." Malko su poutjeli. "Kakvi su bili zastori?" opet se ubaci Kadifa. "Kakve boje, s kakvim uzorkom?" "Bjelkasti, ili krem", odgovori Ka pretvarajui se da se pokuava sjetiti. "A po njima su bile ribice, cvjetii, medvjedii i voe - u svim bojama." "Onako vie kao za djeje sobe, znai?" "Ne, jer sve je bilo nekako ozbiljno. Kako bih vam to objasnio: bili su sretni, ali se nisu stalno cerekali, i kad treba i kad ne treba, kako to mi inimo. Bili su vrlo ozbiljni. Moda su i zato bili toliko sretni. ivot je za njih ozbiljan posao, posao koji zahtijeva odgovornost. Nije to kao kod nas: oni ne misle da je ivot nesrea, niz kunji i boli. Ozbiljnost je za njih ivotvorna, pozitivna stvar; daruje ih arenom i odmjerenom sreom, ba kao to su medvjedii i ribice na njihovim zastorima." "Kakve je boje bio stolnjak?" "Zaboravio sam", odgovori Ka i jo jednom odglumi zamiljenost. "Koliko si puta iao k njima?", ree Modri, blago srdit. "Te sam veeri bio toliko sretan, da sam strano elio da me jo jednom pozovu. Ali Hans Hansen me nikada vie nije pozvao." S dvorita se javio pas na lancu: dugo je lajao. Ka je na Kadifinu licu primijetio tugu, a na licu Modroga srdbu dovoljno snanu da bi se mogao upustiti u poniavanje. Zato se zainati i nastavi: "I ne znam koliko sam ih puta planirao nazvati. Nekad sam

umiljao da me je Hans Hansen zvao kako bi me pozvao na jo jednu veeru, ali da me nije mogao dobiti; ta me je misao ponekad znala toliko zaludjeti da sam se, vraajui se iz knjinice, jedva suzdravao da ne trim do stana. Ne mogu vam opisati koliko sam elio jo jednom vidjeti ono lijepo zrcalo s policama, naslonjae u boji koje su ono boje bili, zaboravio sam - valjda limun-uti; htio sam jo jednom vidjeti kako reu kruh na dasci, i da me opet pitaju "hoe li vam biti dovoljno?' (Znate sigurno da Europljani jedu mnogo manje kruha od nas.) I kri na zidu, i one lijepe prizore s Alpa, sve sam to elio jo jedanput vidjeti." Vidio je da ga Modri odmjerava s neskrivenim gaenjem. "Tri mjeseca kasnije jedan mi je prijatelj donio nove vijesti iz Turske", nastavio je. "Te sramotne vijesti o muenjima, napadima i tiraniji bile su mi izgovor da ponovno nazovem Hansa Hansena. Paljivo me je posluao; opet je bio vrlo srdaan i uljudan. U novinama se i pojavila kratka vijest. Ali jedva da sam i mislio o tim stranim vijestima o muenju i ubojstvima. elio sam samo da me nazove. No, opet me nije nazvao. Ponekad mi doe da mu napiem pismo, da ga pitam u emu sam to pogrijeio i zato me vie nije nazvao." Pravio se da se sam sebi smije, ali Modroga to nije smirilo. "Eh, sad ete opet imati izgovor da ga nazovete", naali se Modri gorko. "Da, samo da bi ta vijest izila u novinama, trebali bismo prirediti jedan zajedniki proglas koji e odgovarati njemakim standardima", odgovori Ka. "Gdje emo nai tog kurdskog nacionalista i liberalnog komunista, s kim u se to zdruiti?" "Ako sumnjate da se iza ovoga krije policija, vi predloite imena!" "U koli za imame i hatibe nai ete hrpu mladia ogorenih i srditih zbog onoga to se dogodilo njihovim prijateljima. Nema sumnje da u oima zapadnih novinara kurdski nacionalist vrijedi vie ako je ateist nego ako je islamist. Kurde moe predstavljati neki od uenika iz imam-ske kole." "Dobro, vi ete se pobrinuti za njega", rekao je Ka. "Mogu jamiti da e u Rundschauu njime biti zadovoljni." "Ma jasno", bonu ga opet Modri. "Vi ste nam ovdje zapadni poklisar." Ka se uope nije dao smesti. "A za nekadanjeg komunista, odnosno aktualnog demokrata najpogodniji bi bio gospodin Turgut." "Moj otac?" prenu se Kadifa. I prije nego to je Ka stigao potvrditi, rekla im je da njezin otac nikad ne izlazi iz kue. Svi su poeli govoriti uglas. Modri je ustvrdio kako kao ni svi ostali bivi komunisti - ni gospodin Turgut nije demokrat, te ga je optuio da je sasvim sigurno s veseljem doekao vojni udar znajui da je usmjeren protiv islamista, mada se pretvara da mu se ne raduje kako ne bi pokvario sliku o ljevici. "Moj otac nije prevarant!" ree Kadifa. Po drhtaju njezina glasa i bljesku srdbe u oima njezina ljubavnika, Kau je odmah bilo jasno da su dogurali do praga jedne od ve ustaljenih svaa. Poput parova zamorenih neprestanim prepirkama, svoje obraune vie nisu bili u stanju drati u tajnosti. Kadifa se trudila da na svaki napad nae odgovor i ne mislei koliko e je on stajati - kako to obino i biva kod ena izmuenih zaljubljenou - dok je Modri uspio zadrati ponos, ali i nevjerojatnu njenost. A onda se u jednom trenu sve promijenilo: u oima Modrog zasja odlunost. "Kao i svi drugi ateistiki pozeri i ljeviarski intelektualci to puzaju pred Zapadom, i tvoj je otac tek obina varalica kojemu se narod gadi!" Kadifa zgrabi plastinu pepeljaru Ersin Elektrika i zavitla je na Modrog. Moda je i namjerno promaila: pepeljara se odbi od kalendara sa slikom Venecije i sletje na pod

bez imalo buke. "Osim toga, tvoj se otac samo pretvara da ne zna da mu je ki ljubavnica radikalnog islamista!" zakljui Modri. Kadifa ga nekoliko puta objema akama lagano udari u miicu i poe plakati. Dok ju je Modri smjetao na stolicu, oboje su razgovarali tako neprirodnim glasom da e Ka povjerovati kako je sve to samo igra uprizorena da bi se njega zbunilo. "Povuci rije!" rekla je Kadifa. "Povlaim", rekao je Modri kao da tjei rasplakano dijete. "Da bih to potvrdio, spreman sam zamiriti na bezbona laprdanja kojima noj otac ispunja svoje dane: pristajem skupa s njim potpisati zajedniki proglas. Ali, budui da bi to to nam sprema ovaj glasonoa Hansa Hansena" - namignu Kau - "mogla biti klopka, ja u va hotel neu stupiti. Je li jasno, duo?" "Ali moj tata nee nikamo iz hotela", odgovori Kadifa tako maznim glasom da se Ka najeio. "Karsko siromatvo ga strano demoralizira." "Nagovorite svog oca, Kadifa, on mora izii iz hotela", ree joj Ka slubeno kao nikada prije. "Snijeg je sve pokrio." Pogledali su se oi u oi. Ovaj ga je put Kadifa shvatila. "Dobro", ree, "ali i prije nego to izie iz hotela, treba ga nagovoriti da svoj potpis stavi kraj potpisa jednog islamista i kurdskog nacionalista, na isti dokument. Tko e to uiniti?" "Ja u", ree Ka. "A vi ete mi pomoi." "Gdje e se susresti?" upita Kadifa. "I to e biti ako moj jadni otac zbog ove gluposti bude uhapen i u starosti dospije iza reetaka?" "Nije to glupost", odgovori joj Modri. "Vijest-dvije u europskim novinama bit e dovoljne da Ankara izvue ui ovim naim majstorima: nee moi dalje ovako." "Ali nije stvar u tome da se u europskim novinama pojavi ta vijest: mnogo je vanije da se pojavi tvoje ime", odgovori Kadifa. Vidjevi da je Modri i na to odgovorio samo srdanim i toplim smijekom, Ka je prema njemu osjetio potovanje. Tek mu je tad sinulo da bi se Modri, kad bi mu govor doista iziao u Rundschauu, prouo i proslavio po cijeloj Turskoj: istanbulskim islamistikim glasilima ne bi trebalo dugo da prenesu njegov proglas, hvalei ga i preuveliavajui. Dugo su utjeli. Kadifa je izvukla maramicu i brisala suze. Osjetio je da e se, im on izie odavde, dvoje ljubavnika prvo posvaati, a onda voditi ljubav. ele li da to prije ode? Nadletio ih je avion, jako visoko. Svi su pogledali u gornji dio prozora: ondje se vidjelo nebo. "Ovuda zapravo nikada ne prolaze avioni", promrmlja Kadifa. "Dogaa se neto izvanredno", izjavi Modri pa se sam nasmije svojoj zebnji. Vidjevi da se i Ka nasmijao, razljuti se. "Temperatura se spustila daleko ispod minus dvadeset; pria se, meutim, da vlast jo uvijek govori da je minus dvadeset." Pogledao je Kaa kao da ga izaziva na dvoboj. "Htjela bih ivjeti normalnim ivotom", ree Kadifa. "Ti si odbacila svoj normalni, burujski ivot", odgovori joj Modri. "To je ono to te ini tako posebnom." "Ali ja ne elim biti posebna. Htjela bih biti kao ostali. Da se nije dogodio udar, ve bih se moda otkrila i bila kao sve druge." "Koje druge? Ovdje se sve ene pokrivaju", ree Modri. "To nije tono! U krugovima u kojima se ja kreem veina obrazovanih ena - kakva sam i sama - se ne pokriva. I kad ve govorimo o nalikovanju drugima i o prosjenosti, ja sam se, pokrivi se, poprilino udaljila od svih kojima sam bila slina. A u tome ima mnogo nadmenosti, i ne svia mi se." "Pa onda e se sutra otkriti", ree Modri. "I svi e misliti da je to jedna od pobjeda

revolucije." "Svi znaju da ja, za razliku od tebe, ne provodim dane razbijajui glavu onime to drugi misle." Lice joj obli rumenilo, od uitka. Modri joj se opet slatko osmjehnu, ali mu je Ka na licu jasno vidio da je za to skupio svu snagu. I Modri je zapazio da ga je Ka proitao. A to ih je obojicu u trenu dovelo pred zidine intimnog prijateljstva tih dvoje ljubavnika. Dok se Kadifa napola oajnikim glasom suprotstavljala Modrom, dok je akom i kapom rasipala krhotine njihove intime i uvredama razotkrivala njegove najslabije strane. Ka je sa svakom njezinom rijei uviao da ona i njega sve vie uvlai u njihov sukob, nameui mu krivnju to je tom sukobu svjedoio. U depu je jo od prethodne veeri nosio Nedipova ljubavna pisma za Kadifu; zato je sad na njih pomislio? "to je s djevojkama kojima je ivot upropaten zbog marame, koje su izbaene iz kole? Gdje su njihova imena, zato se one ne spominju u novinama?" zapoe Kadifa novi napad, jo uvijek nesposobna da se pribere. "Umjesto slika ena koje su za maramu dale svoj ivot, u novinama e se pojaviti slika njihova 'glasnogovornika', provincijskog, opreznog, priglupog islamista. Nije ni potrebno rei da se jedna muslimanka moe pojaviti u novinama jedino ako je ena kakvog predsjednika opine ili nekog slinog, i tad kraj svog mua, na bajramskoj sveanosti, recimo... Zato mi i nije krivo to se ne mogu pojaviti u tim novinama: alila bih samu sebe da mogu! I zapravo alim i taj muki rod koji se, dok se mi muimo nastojei sauvati svoju skrovitost, na sve strane grebe ne bi li mu slika zasjala u novinama! I zato i mislim da bi se trebalo pisati o djevojkama koje su se ubile. Osim toga, osjeam da i ja imam pravo dati izjavu za Hansa Hansena." "To bi bilo jako dobro", ree Ka bez imalo razmiljanja. "Potpisat ete se kao predstavnica muslimanskih feministica." "Ne elim biti niija predstavnica", odgovori Kadifa. "Pred Europljanima se elim pojaviti sama, sama sa svojom priom, svojim grijesima i pogrekama. Znate kako ovjek ponekad poeli sve rei pred nekim koga vidi prvi put i nikada ga vie nee vidjeti? E, to hou! Dok sam nekada itala europske romane, inilo mi se da su pisci zapisivali prie koje su im junaci upravo tako ispriali. Htjela bih da nekoliko itatelja - pet, est takvih itatelja bilo bi mi dovoljno - moju izjavu proita ba na takav nain, kao da ita roman." Uto negdje jako blizu odjeknu eksplozija: itava se kua strese, stakla zazvonie. Modrom i Kau trebalo je nekoliko sekundi da ustanu. "Idem vidjeti to je bilo", ree Kadifa. Bila je prisebnija od njih dvojice. Ka je razmaknuo zastore i provirio. "Nema koijaa, otiao je", ree. "Bilo bi opasno da se zadrao", ree Modri. "I ti e pri povratku izii kroz sporednu kapiju." Ka je osjetio da mu je to reeno u znaenju "idi sad!", ali se svejedno nije mogao pomaknuti, kao da je neto oekivao. Ukrstili su im se pogledi puni mrnje. Ka se sjetio studentskih dana kad se na praznim, mranim fakultetskim hodnicima znao skobiti s nacionalistiki nastrojenim i naoruanim kolegama; strah je bio isti, samo to onomad u njemu nije bilo ni traga ovakvoj seksualnoj napetosti. "Ja sam ponekad malko paranoian", ree Modri. "to nikako ne znai da ti nisi zapadnjaka uhoda. injenica da ti ne zna da si uhoda i da nema nikakvih namjera u tom pravcu, nae stanje nimalo ne mijenja. Ti si onaj koji je stranac medu nama. Sumnje i nastranosti koje si - nenamjerno - utuvio u glavu ove jadne djevojke dokaz su mojim rijeima. Sudi nas i odmjerava svojim samodopadnim, zapadnjakim pogledima, moda nam se negdje u sebi i smije... Ja se nisam uvrijedio, nee se ni Kadifa, ali - gurajui medu nas svoje djetinjaste stavove zajedno s priama o

zapadnjakoj beskrajnoj srei i idejama o dobru i istini, u nae misli unosi zbrku. Ne ljutim se na tebe jer, kao i svi dobri ljudi, ini zlo, a da toga nisi svjestan. Ali budui da sam ti sad to objasnio, nakon ovoga vie se nee moi braniti nevinou."

27 Dr' se, keri, stie podrka iz Karsa Ka pokuava nagovoriti gospodina Turguta da potpie proglas KA je iziao iz kue i proao dvoritem okrenutim prema mehaniarskim radionicama; nitko ga nije vidio. Zaao je u malenu fotokopirnicu s kasetama i arapama odakle mu je juer do uha doprla "Roberta" Peppina di Caprija. Izvadio je Nedipova pisma za Kadifu i zamolio bljedolika i smrknuta djeaka za blagajnom da ih fotokopira. Potrgao je kuverte i dodao mu pisma, list po list. Zatim je kupio kuverte jednake Nedipovima, jeftine i blijede, spremio u njih originalna pisma te, oponaajui Nedipov rukopis, na svaku od njih stavio adresu: Kadifa Jildiz. ustrim se koracima zaputio prema hotelu: pred oima mu je lebdio Svilin lik, lik zbog kojega je bio spreman boriti se za sreu, lagati i postavljati klopke. Snijeg je opet padao pernato krupnim pahuljama. Ulicama se vukao olinjali nespokoj uhodanih predveerja. Na raskriju Sarajskoga puta i Halid-paine avenije, zatrpanom hrpama snijega, jedna je zaprega zakrcila prolaz; umorno kljuse posustalo je pod kolima natovarenim ugljenom. Na kamionu zaustavljenom iza njih brisai su tekom mukom obavljali svoj posao. S plastinim vreicama u rukama svi su urili svojim domovima, svojim skuenim, toplim jazbinama; iako je sve odisalo melankolijom olovnih zimskih veeri njegova djetinjstva. Ka se osjeao odlunim, kao da tek kree u novi dan. Odmah se popeo u svoju sobu. Kopije Nedipovih pisama sakrio je na dno kufera. Skinuo je kaput i objesio ga. Ruke je oprao neobino paljivo. Povinuvi se navici, oprao je i zube (to je inio svaku veer); tad mu se uini da mu nadolazi nova pjesma pa prie prozoru. Dugo je gledao ulicu. Uz to se i grijao kraj radijatora pod prozorom. Umjesto pjesme, dolazile su mu uspomene iz djetinjstva: sjetio se "smrdljivca" koji se prikrpio njemu i njegovoj majci kad su jednog proljetnog jutra krenuli na Bejolu kupiti dugmad... Pa taksija to je jednoga dana nestao iza ugla na Niantau, vozei njegove roditelje prema aerodromu na putu za europsku turneju... Pa bolova to su mu danima razdirali utrobu nakon neke zabave na Bujukadi: te je veeri upoznao jednu djevojku duge kose i zelenih oiju, itavu no s njom plesao, a kasnije je nikada vie nije vidio i nikako se nije mogao domisliti kako bi je mogao nai... Te uspomene nisu jedna s drugom imale ba nikakve veze. Znao je jako dobro da se ivot - ako se izuzme zaljubljenost i srea koju ona donosi - svodi na niz nezanimljivih, beznaajnih i meusobno nepovezanih dogaaja. Spustio se stubama i hladnokrvno pokucao na bijela vrata to su stan vlasnika hotela dijelila od predvorja. (Svojoj se hladnokrvnosti i sam udio: ponaao se kao da se naao na pragu posjeta koji je godinama planirao.) Sluavka ga je doekala turgenjevljevski "tajnovito i s potovanjem". Uavi u salon u kojemu su prethodne veeri veerali, na dugom divanu koji je vratima bio okrenut leima ugledao je gospodina Turguta i Svilu: sjedili su jedno uz drugo. "Gdje si, Kadifa, poinje", rekao je gospodin Turgut. Bila je to ona ista prostrana soba od sino, s istim visokim stropom kao i u drugim starim ruskim kuama, ali mu se - moda zbog blijede snjene svjetlosti to se probijala kroz prozore - uinilo da je doao u neku posve novu prostoriju. Kad su otac i ki shvatili da im se pridruio Ka, nastupio je asak nelagode, kao da je naruio ljubavni sastanak. Kau je ipak laknulo jer je u Svilinim oima ugledao sjaj.

Spustio se u naslonja okrenut i domainima i ukljuenom televizoru te s uenjem primijetio da je Svila ak i ljepa od one u njegovu sjeanju. To je jo samo povealo njegovu zebnju, ali se ipak nekako uspio uvjeriti da e s njom biti sretan. "Svaki dan u etiri popodne sjednem na ovaj divan sa svojim kerima da zajedno pogledamo Mariannu", rekao je gospodin Turgut to s blagim sramom, to s odlunou da "on nikome nije duan polagati raune". Marianna je bila meksika sapunica veoma omiljena po itavoj Turskoj; jedna od velikih istanbulskih televizija davala ju je pet puta tjedno. Seriji je ime dala djevojka niska rasta i krupnih zelenih oiju, draesna i poeljna Marianna koja je potjecala iz siromanog, potlaenog sloja, mada se to po njezinoj plemenito-bijeloj puti ne bi oekivalo. Kad god bi dugokosa i djetinje nevina Marianna zapala u bezizlazne tekoe ili postala rtvom nepravednih osuda, neuzvraenih ljubavi i pogrenih tumaenja, svaki bi se gledatelj prisjetio i njezina tunog i usamljenog odrastanja u neimatini i bez oba roditelja. 1 gospodin Turgut i njegove keri tad bi se stisnuti na divanu kao tri make - svaki put jo jae privili jedni uz druge, i dok bi djevojake glave traile oslonac na oevim ramenima i grudima, svima bi im potekla pokoja suza. Gospodin Turgut se pomalo sramio to je toliko slab na jednu melodramu pa bi s vremena na vrijeme osjetio potrebu da svima skrene pozornost na Mariannino i meksiko siromatvo, i da Mariannu ohrabri u borbi protiv kapitalizma. Ponekad bi pak okrenut ekranu poviknuo: "Dr' se, keri, stie podrka iz Karea!" Njegove bi se keri uplakanih oiju na to srameljivo nasmijale. Kad je poela serija, Kaove su se usne razvukle u jedva primjetan smijeak; pogledao se u oi sa Svilom i shvatio da joj se to ne svia pa se odmah smrknuo. Za prvog predaha s reklamama, Ka je, pun pouzdanja, gospodinu Tur-gutu na brzinu saeo planove oko zajednikoga proglasa i uspio ga saple-sti ve u prvom zamahu: gospodin Turgut je ostao vidno polaskan time to su na njega raunali. Pitao ga je ija je ideja bio taj proglas i kako su doli do njegova imena. Ka mu je objasnio da je odluku donio on sam, u svjetlu susreta s demokratskim novinarima u Njemakoj. Gospodin Turgut ga je pitao koliku nakladu ima Frankfurter Rundschau i je li Hans Hansen humanist ili nije. Da bi gospodina Turguta pripremio za susret s Modrim, Ka je rekao da je Hans Hansen nekada bio opasni vjerski fanatik koji je na koncu ipak uvidio vanost demokracije. Sugovornik mu se, meutim, nije dao smesti, nego je rekao da je pribjegavanje vjeri rezultat siromatva; sam ne podrava ono to ine njegova ki i njezine prijateljice, ali ih ipak potuje. U istom je duhu izrazio i svoje potovanje prema tom mladom kurdskom nacionalistu tko god da on bio - te pojasnio da bi, da je sad kojim sluajem mlad i da je karski Kurd, i sam bio vatreni nacionalist. Sve je to rekao s istim zanosom s kojim se obraao i Marianni. "Znam da u pogrijeiti to u istupiti u javnost, ali - ja sam protiv vojnih udara!" nastavio je sa istim arom. Ka ga je smirio rekavi da se proglas ionako nee pojaviti u turskim novinama. Potom mu je rekao da e se sastanak - u najveem povjerenju - moi odrati jedino u spremitu na najviem katu Hotela Azija, a da e se do hotela doi kroz stranji ulaz pasaa odakle e se kroz zadnja vrata duana na njegovu kraju preko dvorita uz hotel moi prijei skriveke. "Treba svijetu pokazati da u Turskoj ima pravih demokrata", odgovorio mu je gospodin Turgut. Poeo je nastavak serije: zato je tako urno zakljuio razgovor. Prije nego to se na ekranu ukazala Marianna, pogledao je na sat i promrmljao: "Gdje li je Kadifa?" Ka je, kao i njegovi domaini, Mariannu gledao bez rijei. A ona je, izgarajui od ljubavnih muka, upravo bila potrala uza stube te je, uvjerivi se da je nitko nee vidjeti, zagrlila svoga ljubavnika. Nisu se poljubili, ali su uinili

neto to se Kaa jo i vie dojmilo: zagrlili su se svom snagom. Nakon nekoliko dugih trenutaka tiine, Ka je pomislio kako tu seriju sad gleda cijeli Kars; i kuanice to su se vratile iz arije, i njihovi muevi, i srednjokolke, i umirovljenici. I nisu samo karske ulice prazne zbog te serije; po itavoj su Turskoj ulice sad zamrle, a on se, zbog svoje intelektualne zajedljivosti, zbog politikih nevolja i kulturne nadmoi doveo u takvo stanje da se pred svima prihvatljivim izljevima osjeaja iz ove serije dri hladan kao kamen, svjestan da je sam kriv za idiotariju od svoga presahlog ivota. Bio je siguran da i Kadifa i Modri, nakon to su vodili ljubav, sad negdje zagrljeni lee i s ljubavlju gledaju istu tu seriju. "itav sam ivot ekala ovaj dan", rekla je Marianna svom ljubavniku, i Ka je osjetio da ta reenica, taj odraz njegovih misli, nije izgovorena pukim sluajem. Svom se silom trudio uloviti Svilin pogled. Ali njegova je draga glavu naslonila na oeve grudi, velike oi, mutne od tuge i ljubavi, okrenula ekranu i sva se gubila u osjeajima kojima ju je zasula sapunica. "Ali, svejedno, jako sam zabrinut", rekao je Mariannin zgodni ljubavnik glatka lica. "Moja nam obitelj nee dopustiti da budemo zajedno!" "Dok nas ljubav vee, nemamo se ega bojati", odgovorila mu je optimistina Marianna. "Ma, draga moja, taj ti je momak najljui neprijatelj!" umijeao se i gospodin Turgut. "eljela bih da me voli bez straha", rekla je Marianna. Ka nije micao oi sa Svile pa joj je u jednom trenu uspio uhvatiti pogled, ali ga je ena odmah sakrila. Kad su opet doli do reklama, okrenula se ocu: "Tata", rekla je, "opasno je da idete u Hotel Azija, ako mene pitate." "Ne brini", odgovorio joj je. "Vi ve godinama tvrdite da vam svaki izlazak na karske ulice navue nesreu." "Tono, ali ako ne idem, to treba biti zbog nekog naela, a ne zbog straha", rekao je gospodin Turgut. Okrenuo se Kau. "Pitanje je u sljedeem: bih li sad ja - ja kao komunist, kao modernizator, laik, demokrat i domoljub - bih li prednost trebao dati prosvjeenju ili narodnoj volji? Ako do kraja vjerujem u prosvjeenje i zapadne vrijednosti, morao bih podrati ovaj vojni udar usmjeren protiv vjerskih fanatika. A ako to neu, nego u tvrditi da je narodna volja iznad svega i time se predstaviti kao uvjereni demokrat, morat u se odazvati vaem pozivu i potpisati taj proglas. to vi kaete, na kojoj ste vi strani?" "Budite na strani potlaenih i potpiite proglas", rekao je Ka. "Nije dovoljno biti potlaen, treba biti i u pravu. A veina je potlaenih u krivu, do te mjere da su smijeni u svojim zabludama. U to da vjerujem?" "On ne vjeruje ni u to", ubacila se Svila. "Svi vjeruju u neto", rekao je gospodin Turgut. "Recite mi, molim vas. svoje miljenje." Ka je pokuao uvjeriti gospodina Turguta da e svojim potpisom pomoi demokraciji u Karsu. Osjeajui da je gotovo sigurno da Svila nee htjeti poi u Frankfurt, uspaniio se da ni njegova staloenost nee biti dovoljna da gospodina Turguta nagovori da izie iz hotela. Osjeao je i vrtoglavi polet zbog toga to je tako samouvjereno izgovarao neto u to uope nije vjerovao. Dok je mumljao floskule o proglasu, o demokraciji i ljudskim pravima, sjaj u Svilinim oima govorio mu je da mu uope ne vjeruje. Ali taj ga sjaj nije namjeravao posramiti i prekoriti. Upravo suprotno: radilo se o bljesku putenog izazova. Govorio mu je: "eli me, zato sve ovo radi." Tako je Ka, neposredno nakon to je samome sebi priznao vanost melodramatske osjeajnosti, nauio jo jednu veliku istinu koja mu je itavoga ivota izmicala: neke ene ne mogu odoljeti mukarcima koji ne vjeruju ni u to drugo osim

u ljubav. Zanesen tom novom spoznajom, odrao je dugi govor o ljudskim pravima, o slobodi miljenja, demokraciji i slinim temama... Uzbuen, valjao je prie o ljudskim pravima, nizao uhodane fraze to su se od nebrojenog povlaenja po ustima europskih intelektualaca blago zatupljenih u svojoj dobrohotnosti, kao i njihovih preslika u turskim govornikim krugovima, ofucale do besmisla: ponavljao ih je, ponavljao i lovio Sviline poglede. "U pravu ste", poklopio ga je gospodin Turgut jer su reklame zavrile. "Gdje li je Kadifa zapela?" S nastavkom serije gospodin je Turgut bivao sve nemirniji: s jedne je strane elio poi u Hotel Azija, a s druge se bojao. Staraki sjetno, brkajui snove sa sjeanjima, polagano im je - zagledan u ekran - nizao politike uspomene iz mladosti, strahove od hapenja i misli o ovjekovoj odgovornosti. Ka je bio svjestan da se Svila ljuti na njega to joj je oca tako uznemirio i podsjetio na stare strahove, ali i da je ostala zadivljena brzinom kojom ga je uspio nagovoriti da se makne iz hotela. Neprestano mu je izmicala pogled, ali se nije ljutio. Kad je serija zavrila, zagrlila je oca s rijeima: "Nemojte ii ako ne elite, ve ste se dovoljno napatili za druge." Ka se, meutim, ni tad nije uvrijedio. Na njezinu je licu opazio neku sjenu, ali mu je upravo bila dola nova, sretna pjesma. Kraj kuhinjskih vrata nalazila se stolica s koje je teta Za-hida odgledala Mariannu ronei suze; sjeo je i s tihom sreom zapisao novu pjesmu. Mnogo kasnije, moda i ironino, dat e joj naslov "Bit u sretan". Dok ju je, bez ijednog praznog retka, privodio kraju, u sobu je uletjela Kadifa. Nije ga vidjela. Gospodin Turgut je skoio s divana, zagrlio je i poljubio te pitao gdje je tako dugo i zato su joj ruke hladne. Odgovorila mu je da je bila kod Hande. Dugo se zadrala, a nikako nije htjela zakasniti na Mariannu pa ju je ondje odgledala. "Sto kae na nau djevojku?" pitao ju je gospodin Turgut (mislei na Mariannu). Nije uo Kadifin odgovor jer se odmah prebacio na novu temu koja ga je pritiskala kao nespokoj: ispriao joj je to je uo od Kaa. Ne samo da se Kadifa pretvarala da za to uje prvi put, nego se, ugledavi Kaa na drugoj strani sobe, jo i uvjerljivo zaudila to ga je ondje zatekla. "Ba mi je drago to ste ovdje", rekla mu je pokrivajui otkrivenu kosu, a onda je od toga odustala, sjela nasuprot televizoru i poela savjetovati oca. Njezina je zauenost bila toliko uvjerljiva da je Ka, gledajui je kako nagovara oca da pode na sastanak i potpie proglas, pomislio da i pred ocem glumi. Mislio je da to ini samo zato to je Modrom jako stalo da se proglas pojavi u stranim novinama, ali je, ugledavi strah na Svilinu licu, shvatio da se iza toga krije jo neto. "I ja u poi s vama u Hotel Azija, tata", rekla je Kadifa. "Ne mogu dopustiti da zbog mene nastrada", odgovorio joj je otac kao da je iziao iz serije koju su zajedno gledali ili iz knjiga koje su svojedobno zajedno itali. "Tata, ako se upetljate u to, moda ete se samo izloiti nepotrebnim nevoljama", rekla mu je Svila. Dok je Svila razgovarala s ocem, Ka je uviao da se zapravo obraa i njemu. Sve to je izgovoreno u toj sobi imalo je, inilo mu se, dvostruko znaenje. Isto je bilo i s njezinim pogledima: u jednom mu je asu pogled izmicala da bi ga u drugom tako pogledala da bi se sav sledio. Mnogo e kasnije shvatiti da su u Karsu svi koje je sreo - svi osim Nedipa - priali u istom, svima nadmonom dvoznanom kodu. Tad e samome sebi pokuati odgovoriti to je tome bilo uzrok, ali se pri tome nee moi odluiti izmeu siromatva, straha, usamljenosti i bljutave jednostavnosti ivota karskih stanovnika. Rijeima "Tata, nemojte ii!" Svila je zapravo izazivala Kaa; Kadifa je, govorei o proglasu i ljubavi prema ocu, pred svima zapravo objavljivala

da voli Modroga. Kad mu je napokon postalo jasno o emu se radi, i Ka se upustio u neto to e kasnije nazvati "najuvjerljiviji dvoznani razgovor moga ivota". Znao je jako dobro da, ukoliko gospodina Turguta ne uspije izgurati iz hotela, nikada nee spavati sa Svilom; budui da su mu i Sviline zaarene oi govorile isto, sam je sebi rekao da mu je to zadnja prilika u ivotu da dostigne sreu. 1 tako je poeo govoriti, svjestan da su upravo te rijei, sad namijenjene gospodinu Turgutu, potkopale i upropastile itav njegov ivot. A to je kod njega probudilo elju da se osveti ljeviarskim idealima svoje mladosti, idealima od kojih se u meuvremenu potpuno udaljio, mada toga sve dotada nije bio svjestan. Da bi nagovorio gospodina Turguta da bar nakratko ode iz hotela, priao mu je - i to neoekivano iskreno - da je ovjek duan uiniti neto i za druge, da je duan osjeati i odgovornost za siromatvo i nedae svoje domovine, da svatko treba sudjelovati u nastojanju da se prevlada teki put civiliziranja i biti oslonac drugima, koliko god je to mogue. Sjetio se svojih mladenakih ljeviarskih zanosa kad je, odluan da ne bude obian i prosjean - da ne bude samo bezvoljni turski buruj - eznuo za ivotom provodei dane nad knjigama i velikim mislima. S ushienjem jednog dvadesetogodinjaka prosuo je pred gospodina Turguta sva ona uvjerenja zbog kojih se njegova majka s pravom alostila nastojei ga odvratiti od pjesnikoga puta; uvjerenja koja su mu upropastila ivot i na kraju ga, uinivi ga prognanikom, stjerala u njegovu bijednu frankfurtsku miju rupu. S druge je strane bio svjestan da je snaga njegovih rijei okrenuta i Svili; "S istim bih ovakvim zanosom elio s tobom voditi ljubav", govorio joj je obraajui se gospodinu Turgutu. Nadao se da e mu te rijei za koje je rtvovao itav svoj ivot sad, napokon, neemu i koristiti: zahvaljujui njima dobit e Svilu. Koristit e mu sada kad u njih vie uope ne vjeruje; sad kada zna da je najvea ivotna srea zagrliti lijepu i pametnu enu, zavui se u kakav kutak i pisati poeziju. Gospodin Turgut je zakljuio da e "odmah sad" poi na sastanak u Hotel Azija. Zajedno s Kadifom povukao se u svoju sobu da se odjene i priredi. Ka je priao Svili, koja je jo uvijek sjedila na istome mjestu na kojemu je s ocem gledala televiziju. Sjedila je kao da je jo uvijek na njega naslonjena. "ekat u te u svojoj sobi", apnuo je Ka. "Voli li me?" pitala ga je Svila. "Volim, jako." "Zaista?" "Zaista." Zautjeli su. Ka je. pratei Svilin pogled, pogledao kroz prozor. Snijeg je opet poeo padati. Ulina svjetiljka pred hotelom ve je gorjela; jo se nije smrailo pa se, mada je osvjetljavala krupne pahulje, inilo da gori uzalud. "Idi u sobu. Doi u im oni odu", rekla je Svila.

28. Ono to muke ekanja razlikuje od ljubavi Ka i Svila u hotelskoj sobi ALI nije dola odmah. To strano iekivanje, ta napetost... Nita mu u ivotu nije bilo gore od toga. Sjetio se da se zaljubljenosti i bojao zbog te zatirue patnje koju mu je nanosilo ekanje. im je uao u sobu, bacio se na krevet, pa odmah ustao, pa se malo dotjerao, oprao ruke i osjetio kako mu se kn' povlai iz ruku, i iz prstiju, i iz kutova usana; poeljao se (ruka mu se tresla) pa, ugledavi svoj odraz u prozoru, kosu razbaruio, ali sve je to trajalo toliko kratko da je, tjeskoban, poeo gledati kroz prozor. Prvo mora vidjeti kako gospodin Turgut i Kadifa naputaju hotel. Moda su ve i otili dok je on bio u kupaonici. Ali ako su tad otili, Svila je ve trebala doi. Moda je ona sad u sobi, u onoj sobi koju je sino vidio: polako se minka, i mirie se. Sad su ve mogli bili zajedno, a ona gubi vrijeme na minkanje! Zar ne zna koliko je voli? Nita nije vrijedno ovog stranog ekanja, rei e joj to im doe. Samo, hoe li uope doi? Svakim je trenom bivao sve sigurniji da se Svila na koncu predomislila. Hotelu je prila koija: Kadifa je gospodina Turguta izvela te ga uz Davitovu i Zahidinu pomo popela u koiju. Dignuto je votano platno koje je koiju zakrilo sa svih strana. Ali, koija se nije ni pomaknula. U svjetlu uline svjetiljke, svaka je pahulja izgledala krupnijom od prethodne; koija je stajala, a njezin je platneni krov bivao sve bjelji i bjelji. Kau se inilo da je i vrijeme stalo, i mislio je da e poludjeti. Uto koiji pritra Zahida i neto im doda; nije vidio to. Kad je koija krenula, Kaovo je srce bre zakucalo. No, Svila i dalje nije dolazila. to je ono to muke ekanja razlikuje od ljubavi? Kao i ljubav, i tjeskoba od iekivanja kod Kaa je poinjala u gornjem dijelu trbuha, negdje meu trbunim miiima; irei se iz toga sredita, pritisnula bi mu prsa, pa elo i stegna, i u trenu mu uspavljivala itavo tijelo. Oslukivao je zvukove u hotelu i pokuavao pogoditi to je Svila u tome trenu radila. Ulicom je prola neka ena; pomislio je da je to Svila, iako joj ni po emu nije nalikovala. Kako je lijepo padao snijeg! Kako je bilo lijepo makar i na tren zaboraviti ekanje! Kad je bio mali, u koli su ih cijepili; sve bi ih odveli dolje, u kolsku kuhinju i dok bi, omamljen smradom joda i ulja od prenja, zasukanoga rukava stajao u redu, isto bi ga ovako bolio trbuh, i elio bi umrijeti. A sad je elio biti u svojoj sobi, u svojoj kui. elio je ak biti u svojoj runoj sobi u Frankfurtu. Da barem nije doao ovamo, kakva je to bila pogreka!... ak su mu i pjesme prestale dolaziti. Toliko ga je boljelo da nije mogao gledati ni snijeg koji se sputao nad pustu ulicu. Pa ipak, bilo je lijepo stajati pred prozorom, u toploj sobi, dok vani pada snijeg. To je bilo bolje nego umrijeti. A ako Svila ne doe, mogao bi i umrijeti. Nestalo je struje. To je znak, pomislio je, poslan samo njemu. Moda Svila nije dola zato to je znala da e nestati struje. Oi su mu traile bilo kakav znak ivota na ulici pritisnutoj snijegom i tamom. Traile su neto ime bi se mogao zavarati: neto to bi mu objasnilo zato je jo nema. Ugledao je kamion, tamo negdje daleko; je li bio vojni? Ne, nije ga uope bilo, bila je to tek varka, samoobmana, jednako kao i koraci na stubitu koje je sad uo. Nitko nee doi. Povukao se od prozora, legao na krevet na lea. Bol u trbuhu pretvarala se u neizdriv gr, u oaj pun kajanja. itav mu je ivot

proao uzalud, pomislio je, i sad e ovdje skonati od oaja i samoe. U sebi vie nee nai snage da se ponovno uvue u onaj svoj ubogi brlog u Frankfurtu. Poniavao se i proklinjao ne zato to je bio nesretan, nego zato to je znao kako je - da se ponio malo pametnije - ivot mogao proivjeti mnogo sretnije. A jo mu je strasnije bilo to to njegovu nesreu i usamljenost nitko nije primjeivao. Da je Svila to samo i naslutila, dola bi gore bez oklijevanja. A kad bi ga majka vidjela ovakvog... Ona bi bila jedina osoba na svijetu koja bi se nad njim raalila: milovala bi ga po kosi i tjeila. Kroz prozore obrubljene ledom gledao je blijeda karska svjetla, i naranastu unutranjost kua. Poelio je da snijeg nastavi padati, da pada danima i mjesecima, da pokrije Kars tako da ga nikada nitko vie ne nae. I poelio je zaspati na tom krevetu i probuditi se u sunano jutro djetinjstva, zajedno s majkom. Netko je pokucao. Mora da je netko iz kuhinje, pomislio je. Ipak, skoio je i otvorio, i u tami osjetio Svilinu prisutnost. "Gdje si dosad?" "Zar kasnim?" Kao da je nije ni uo. Odmah ju je zagrlio svom snagom; zavukao je glavu izmeu njezina vrata i kose i tako ostao dugo, ne miui se. Toliko je bio sretan, da su mu se muke zbog ekanja uinile smijenima. Ipak, muno ga je ekanje iscrpilo, zato i nije mogao osjetiti zanos kakav je trebao osjetiti. Zbog toga je pitao Svilu gdje se zadrala; znao je da postupa pogreno, ali nije mogao, a da se ne pojada. Rekla mu je da je dola im joj je otac otiao: aha, da, spustila se u kuhinju i Zahidi rekla stvardvije u vezi s veerom, ali to nije trajalo ni minutu, zato nije ni pomislila da ga je pustila da eka. Tako je Ka pokazao da je krhkiji i strastveniji od nje: na samom poetku veze, snaga se prelila na njezinu stranu. A da je, bojei se da e ispasti slabi, zatajio koliko je patio dok ju je ekao, ne bi bio iskren. Osim toga, nije li se elio zaljubiti ba zato da bi sve mogao dijeliti? Nije li ljubav ionako enja da se nekome sve moe rei? Pred Svilom je u asu razvukao lanac tih misli; jedva da je stizao uzeti daha. kao da joj odaje tajnu. "Pusti sad sve to", rekla je Svila. "Dola sam ovamo da bih s tobom vodila ljubav." Poljubili su se te se, s njenou koja mu se neopisivo svidjela, spustili na krevet. Za Kaa, koji etiri godine ni s kime nije spavao, bio je to trenutak udesne sree. Zbog toga je mislio i na tjelesni uitak i, jo i vie, na ljepotu toga trenutka. Kao i za prvih, mladenakih iskustava, nisu ga zaokupljale misli o voenju ljubavi, nego injenica da se to upravo njemu dogaa. To ga je u poetku titilo od pretjerana uzbuenja. Tad su mu se pred oima poeli vrtjeti prizori iz pornografskih filmova o kojima je u Frankfurtu bio ovisan; nizali su se po nekoj poetskoj logici u koju nije mogao proniknuti. Nije on zamiljao te scene da bi se uzbudio: upravo suprotno, izgledao je kao da slavi trenutak u kojemu je napokon i sam postao dijelom snova, matanja uvijek prisutnih u njegovim mislima. Zato njegovo uzbuenje i nije bilo okrenuto k Svili, nego njegovoj pornografskoj, zamiljenoj eni i njezinoj udesnoj prisutnosti u njegovu krevetu. Svilu je primijetio tek kad ju je poeo svlaiti; tek kad ju je pomalo divlje i nevjesto razodjenuo. Grudi su joj bile ogromne; predivno meka koa njena vrata i ramena mirisala je nekim udnim, stranim mirisom. Gledao ju je u snjenoj svjetlosti s ulice. Oi bi joj s vremena na vrijeme zasjale, i to ga je plailo. Te su oi bile jako samouvjerene: bojao se da nije onoliko krhka koliko je on htio da bude. Zato ju je grubo povukao za kosu, i to ne jednom, jer je u tome uivao; zato ju je primorao i na oivljavanje nekoliko drugih pornografskih prizora iz mate, i zato je prema njoj bio grub, predavi se glazbi neoekivanog poriva. Kad je primijetio da i ona u tome uiva, njegov se pobjedniki zanos pretvorio u osjeaj bratskog zajednitva. Zagrlio ju je svom snagom; kao da od karske bijede nije elio zatititi samo sebe, nego i nju.

Osjetivi da ona na to ne odgovara, povukao se. Djeliem je uma svoje putene akrobacije nadzirao s takvom pribranou kakvu od sebe nikada ne bi oekivao. U takvom jednom trenutku kad su ga misli i pribranost odveli od Svile, pribliio joj se s nasilnom strau, kao da ju je htio unititi. Prema nekoliko Ka-ovih biljeaka o toj noi - a vjerovao sam da ih trebam prenijeti svojim itateljima - nakon toga jedno su se drugom predali takvom snagom da je itav svijet ostao po strani. Kraj njihova zbliavanja obiljeio je, prema Kaovim biljekama, Svilin poluglasni krik, a Ka je, sa svojom uvijek prisutnom paranojom i strahom, u tom trenu pomislio da mu je ta soba u najskrovitijem kutu hotela od samoga poetka i bila dana ba za to. Pomisao na uitak koji su jedno drugom priutili uzajamnim grubostima ponovno ga je izvela na put stare usamljenosti. Uto se taj najskrovitiji hotelski hodnik zajedno s njegovom sobom u njegovim mislima odvojio od hotela i smjestio u jednu zabaenu mahalu praznoga Karsa. Tim je gradom vladala tiina kao da su se nali s one strane kijameta. I ondje je padao snijeg. Dugo su leali u krevetu i bez rijei gledali kako vani pada snijeg. Kad bi se s vremena na vrijeme okrenuo Svili, vidio bi kako i u njezinim oima pada isti taj snijeg.

29 Ono to sam izgubio U Frankfurtu ETIRI godine nakon Kaova posjeta Karsu i etrdeset dva dana nakon njegove smrti, obiao sam njegov maleni frankfurtski stan u kojemu je proveo osam zadnjih godina svoga ivota. Bilo je to jednog snjenog, kinog i vjetrovitog dana u veljai. U Frankfurt sam iz Istanbula stigao jutarnjim letom; grad je izgledao ak i sumornije od onoga na razglednicama koje mi je Ka slao proteklih esnaest godina. Ulice su bile potpuno puste: na njima nije bilo niega osim tamnih, jureih automobila, tramvaja to su se poput utvara pojavljivali niotkuda da bi u tren oka nestali, i uurbanih kuanica pod kiobranima. Vrijeme je bilo toliko turobno i mrano da su ak i u podnevnim satima gorjela mrtvo-uta svjetla ulinih svjetiljki. Ipak, u okolici glavnoga kolodvora - po ulicama s nizom donerdinica, evabdinica, putnikih agencija, sladoledarnica i sex-shopova - naiao sam na tragove one besmrtne snage koja velike gradove uvijek dri na nogama; to me je obradovalo. Nakon to sam se smjestio u hotel i telefonom porazgovarao s mladim turskonjemakim knjigoljupcem koji me (na moju inicijativu) pozvao da u jednom narodnom domu odrim predavanje, u talijanskoj kavani na kolodvoru sastao sam se s Tarkutom Olunom. Njegov sam telefonski broj dobio u Istanbulu, od Kaove sestre. Taj dobronamjerni i umorni ezdesetogodinjak bio je Kaov najblii poznanik za njegovih frankfurtskih godina. Tijekom istrage nakon Kaove smrti policiji je rekao sve to je znao; nazvao je Istanbul i naao Kaovu obitelj te pomogao da se njegovo tijelo vrati u Tursku. U to sam se vrijeme nadao da bih mogao pronai rukopise Kaove zbirke pjesama (govorio mi je da ju je uspio privesti kraju tek etiri godine po povratku iz Karsa); mislei da bi se mogla nalaziti meu njegovom ostavtinom, kod njegova oca i sestre raspitao sam se to se s njom dogodilo. Oni pak nisu imali snage da bi se uputili u Njemaku, pa su mene zamolili da poem onamo, pokupim sve to je za njim ostalo i razduim stan. Tarkut Olun je bio jedan od prvih emigranata, u Frankfurt je stigao poetkom ezdesetih. Godinama je radio kao uitelj i savjetnik po turskim udruenjima i dobrotvornim ustanovama. Imao je dvoje djece ije mi je slike odmah pokazao (oboje su roeni u Njemakoj gdje ih je, dodao je ponosno, upisao i na studij); imao je i ugledno mjesto meu frankfurtskim Turcima, ali sam ak i na njegovu licu zapazio onaj osjeaj neusporedive usamljenosti i poraza kakav se redovito sree kod prve generacije njemakih Turaka, i kod politikih prognanika. Prvo mi je pokazao malenu putnu torbu koju je Ka imao kraj sebe kad je ubijen. Da bi je dobio, morao se potpisati u policiji. Odmah sam je otvorio i mahnito prerovao. Naao sam u njoj pidamu koju je osamnaest godina ranije kupio na Niantau, pa zeleni pulover, pribor za brijanje i etkicu za zube, i jednu arapu i donje rublje i asopise za knjievnost koje sam mu ja poslao iz Istanbula, ali - zelene biljenice s pjesmama nije bilo. Dok smo kasnije pili kavu i gledali kako se kroz kolodvorsku guvu probijaju dva postarija Turina briui podove uz razgovor i smijeh, Tarkut mi je rekao: "Gospodine Orhan, va prijatelj Ka bio je pravi samotnjak. Nitko u Frankfurtu - ukljuujui i mene - nije ba znao mnogo o njemu." Ipak, obeao mi je da e mi rei sve to zna. Proavi izmeu stoljetnih tvornikih zgrada i bive vojarne u zaleu kolodvora, prvo smo otili do naselja u blizini Gutleutstrasse gdje je Ka proveo zadnjih osam godina.

Njegovu gazdaricu nismo zatekli kod kue pa nas nije imao tko pustiti u stan, ni otvoriti nam vrata zgrade okrenuta na maleni trg i djeji park. Dok smo pod mokrim snijegom ekali pred oljutenim ulaznim vratima, prepoznao sam maleni i zaputeni park, bakalnicu pokraj njega i, malo dalje, mrani izlog trgovine s novinama i alkoholnim piem: sve mi je to Ka spominjao u pismima i rijetkim telefonskim razgovorima. (Izbjegavao je telefonske razgovore s Turskom jer je - paranoian kakav je bio - sumnjao da ga prislukuju.) Klupe u djejem parku, medu ljuljakama i klackalicama, sad je prekrivao sloj snijega tanak kao uzica, a nekada je Ka na njima provodio vrue ljetne veeri pijui pivo u drutvu talijanskih i jugoslavenskih radnika. Pratei put kojim je Ka prolazio svako jutro odlazei u opinsku knjinicu, krenuli smo prema kolodvorskom trgu. Ka je volio hodati medu ljudima koji su urili na posao, a mi smo sad prolazili njegovim stopama: uli smo u kolodvorsku zgradu, spustili se u podzemnu trnicu pa izili na Kaiserstrassc te, slijedei tramvajsku prugu, uz sex-shopove, trgovine za turiste, slastiarnice i ljekarnice, stigli do Trga Hauptvvache. Tarkut Olun pozdravljao je pokojeg Turina ili Kurda iz donerdinica, evab-dinica i voarnica; objasnio mi je kako je i Ka viao sve te ljude kad je svakoga jutra u isto vrijeme odlazio u knjinicu, a oni bi ga pozdravljali s "Dobro jutro, profesore!" Kad smo stigli na trg, pokazao mi je veliki trgovaki centar /.a koji sam ga ve ranije pitao: Kaufhof. Rekao sam mu da je Ka ondje kupio kaput koji je nosio u Karsu, ali sam prijedlog da uemo odbio. Knjinica frankfurtske opine kamo bi se svako jutro uputio bila je moderna i bezlina zgrada. Unutra smo zatekli tipine posjetitelje takvih knjinica: kuanice, starce koji su ondje ubijali vrijeme, nezaposlene nesretnike, aicu Arapa i Turaka te uenike to su, hihoui i cerekajui se, pisali domae zadae; uz njih, ondje su svoje mjesto nali i neizostavni stalni posjetitelji s jo teim problemima: bili su to predebeli ljudi, potom bogalji, poremeeni i umno zaostali. Neki mladi kojemu je iz usta curila pljuvaka podigao je glavu s oslikane stranice pred sobom i isplazio mi jezik. Vodi mi se dosaivao pa sam ga poslao u kafi u prizemlju da bih sam zaao medu police s engleskom poezijom: otvarao sam zadnje korice knjiga traei na korisnikim ceduljama ime svoga prijatelja. Auden, Browning, Coleridge... Svaki put kad bih ugledao njegovo ime, oi bi mi se ovlaile: dobar dio ivota moga prijatelja ostao je u ovoj knjinici. Ubrzo sam prekinuo tunu potragu te se s prijateljem vodiem u tiini uputio natrag istim ulicama. Negdje na sredini Kaiserstrasse, kod duana smijeno glupa imena World Sex Center, skrenuli smo lijevo i stigli do Munchenerstrasse. Ondje sam ugledao turske voarnice, evabdinice i jednu naputenu brijanicu. Znao sam to e mi biti pokazano: srce mi je snano udaralo, ali mi je pogled lutao po naranama i poriluku, preletio preko jednonoga prosjaka, zadrao se kratko na odsjaju automobilskih farova u oznojenu izlogu Hotela Eden, i na kraju stao na neonskoj reklami koja je ruiastim sjajem probijala pepeljasto sivi sumrak: bila je u obliku slova K. "Evo ovdje", rekao je Tarkut Olun. "Tono su ovdje nali Kaovo tijelo, da." Gledao sam tupo u mokru kaldrmu. Iz voarnice su istrala dva djeaka, gurajui se i zadirkujui: jedan je projurio ispred nas, progazivsi po mokrom kamenju na koje se stropotalo Kaovo tijelo pogoeno s tri metka. Asfalt je svjetlucao od crvenih svjetala kamiona to je malo dalje zastao. Ka se na tome kamenju svijao nekoliko minuta u samrtnim grevima; preminuo je prije nego to je stigla hitna pomo. Na tren sam podigao glavu i pogledao dio neba koji je moj prijatelj gledao dok je umirao: izmeu starih, mranih zgrada iji su donji katovi udomili donerdije, putnike agencije, berbere i pivnice, ponad elektrinih ica i ulinih svjetiljki, nazirao se uzak traak

neba. Ubijen je nou, oko dvanaest sati. Tarkut Olun mi je rekao da se u to doba po kaldrmama uvijek preetava barem pokoja prostitutka. "Prostitucija se zapravo obavlja jednu ulicu dalje, u Kaiserstrasseu," rekao mi je, ali se za ivljih noi, vikendima i za vrijeme sajmova "ene" douljaju i ovamo. "Nita nisu nali", rekao je vidjevi me kako pogledavam lijevo-desno kao da traim kakav trag. "Njemaka policija nije kao turska, ona dobro obavlja svoj posao." Ali kad sam poeo zalaziti u okolne duane, pomogao mi je s iskrenim suosjeanjem. Djevojke u brijanici su ga pozdravile i pitale za zdravlje; u vrijeme zloina, ne, naravno da nisu bile ondje, nisu zapravo ak ni ule za taj zloin. "Turske obitelji svoje keri koluju samo za frizerke", rekao mi je kad smo izili. "U Frankfurtu imate na stotine frizerki Turkinja." Za razliku od djevojaka, Kurdi u voarnici bili su o zloinu i predobro obavijeteni, kao i o policijskoj istrazi koja mu je uslijedila. Moda i stoga prema nama nisu bili pretjerano srdani. Konobar dobra srca u Bajram-Kebab-Hausu kobne je noi oko ponoi brisao stolove od iverice (istu je prljavu krpu drao u rukama i dok je s nama razgovarao); zauvi pucnjavu malo je priekao, a zatim iziao na ulicu i time postao zadnja osoba koju je Ka vidio. Iziavi iz evabdinice, uletio sam u prvi prolaz na koji sam naiao te dospio u stranje dvorite neke mrane zgrade. Na znak gospodina Tar-kuta, stepenicama smo se spustili dva kata nie, proli kroz jedna vrata i tako se nali u nekom stranom prostoru veliine hangara koji je - bilo je oito - nekada sluio kao skladite. To je podzemlje obuhvaalo prostor ispod zgrade i dio ulice sve do njezine druge strane. Sredinji je dio bio pokriven tepisima; kako smo ondje zatekli i pedesetak, ezdesetak ljudi okupljenih na veernji namaz, bilo je jasno da ga neki demat koristi kao damiju. Okruivali su ga prljavi i mrani duani kakve ete nai i u istanbulskim podzemnim prolazima: ugledao sam zlatarnicu kojoj je ak i izlog bio u mraku, gotovo patuljasta voara, uz njega prezaposlena mesara i bakalnicu iji je prodava, okruen kolutima suduka, pogledavao prema televizoru u kavani. Sa strane je stajala tezga s kutijama soka dovezenim iz Turske, s turskom tjesteninom i konzervama i vjerskom literaturom. U kavani je bila vea guva nego u damiji: u neprobojnu dimu cigareta, umorna je muka svjetina gledala neki turski film; povremeno bi pokoji ustao i krenuo prema velikom plastinom rezervoaru koji je sluio kao esma da bi uzeo abdest. "Za bajrame i za duma-namaze bude tu i po dvije tisue ljudi", rekao je gospodin Tarkut. "Bude ih i po stepenicama, i po stranjem dvoritu." Poao sam do tezge s knjigama i asopisima i - samo da bih neto uinio - kupio asopis Objava. Kasnije smo sjeli u starinsku pivnicu ureenu u minhenskom stilu, tono iznad damije. "Ta damija pripada sulejmandijama", rekao je Tarkut Olun pokazavi glavom prema podu. "Fanatici su, ali se ne petljaju u terorizam. Nisu kao obzorai, ili kao sljedbenici Demalettina Kaplana12 - ne bore se protiv turske drave i republike." Mora da su ga svejedno uznemirili moji sumnjiavi pogledi i prevrtanje po Objavi kao da traim kakav znak pa mi je poeo kazivati sve to je sam znao o Kaovu ubojstvu, kao i o ono to je doznao od policije i iz novina. etrdeset i dva dana prije, prve subote u novoj godini, Ka se u pola dvanaest vratio iz Hamburga gdje je sudjelovao na nekoj pjesnikoj veeri. Putovanje je trajalo est sati: kad je stigao na kolodvor, nije se kroz juni izlaz uputio prema svojoj kui u blizini Gutleutstrassca, nego je krenuo na suprotnu stranu, iziao u Kaiserstrasse i sljedeih dvadeset pet minuta proveo motajui se medu masom neenja, turista i pijanaca, i prostitutki koje su ekale muterije pred jo uvijek otvorenim sex-shopovima. Pola sata po dolasku u Frankfurt kod duana World Sex Center skrenuo je desno; ubijen je tek to je stigao prijei cestu na Munchenerstrasseu. Vrlo je vjerojatno da je krenuo po

mandarine u voarnicu Lijepa Antalija koja se nalazila samo dva duana dalje. U tome je kraju jedino ta voarnica bila otvorena do ponoi, a prodava se sjeao da je Ka nou znao dolaziti po mandarine. Policija nije uspjela nai nikoga tko je vidio Kaova ubojicu. Konobar iz BajramKebab-Hausa uo je pucnjavu, ali zbog buke s televizora i gostiju nije znao koliko je metaka bilo ispaljeno. Kroz oznojeni izlog pivnice iznad damije ulicu se gotovo i nije moglo vidjeti. Prodava u voarnici prema kojoj se Ka vjerojatno uputio izjavio je da nita nije uo pa ga je policija osumnjiila; priveden je na jednu no, ali se nita nije doznalo. Prostitutka koja je u ulici nie ekala muterije puei cigaretu, rekla je da je oko ponoi vidjela mukarca koji je trao prema Kaiserstrasseu: sjeala se i da je bio nizak, "crn kao Turin" i u crnu kaputu, ali ga nije mogla potanje opisati. Nakon to je Ka pao na kaldrmu, hitnu je pomo pozvao Nijemac koji se sasvim sluajno zatekao na svome balkonu, ali ni on nije nikoga vidio. Prvi metak proao mu je kroz stranji dio lubanje i iziao na lijevo oko. Druga dva metka istrgala su mu ile oko srca i plua natopivi krvlju prsa i leda njegova propucanog kaputa boje pepela. "Budui da je ubijen straga, pratio ga je netko vrlo odluan", zakljuio je jedan star i brbljav detektiv. Moda ga je pratio i od Hamburga. Policija je razmotrila i druge mogue motive: seksualnu ljubomoru, politike obraune meu Turcima i tomu slino. Ka nije imao nikakve veze s podzemnim svijetom oko eljeznikog kolodvora. Kad su tamonjim prodavaima pokazali Kaovu fotografiju, sjetili su se samo da su ga ponekad znali viati po sex-skopovima; neki su ak rekli da su ga vidjeli kako ulazi u kabine za gledanje pornofilmova. No, kako se na koncu nije pojavio nijedan pravi svjedok, ni istinit ni laan, i kako nije bilo pritiska ni novina ni bilo koje vie instance, policija je vrlo brzo digla ruke od Kaova sluaja. Stari i zakaljani detektiv ponaao se kao da mu je cilj zapretati, a ne razjasniti zloin: tijekom sastanaka s Kaovim poznanicima uglavnom je on govorio. Zahvaljujui tom dobrodunom detektivu naklonjenom Turcima, Tarkut Olun je doznao za dvije ene s kojima je Ka bio u vezi tijekom osam godina prije odlaska u Kars. Njihove sam telefonske brojeve paljivo zapisao u svoju biljenicu; jedna je bila Turkinja, druga Njemica. Tijekom etiri godine po povratku iz Karsa Ka nije bio ni s jednom enom. Pod snijegom i bez ijedne rijei vratili smo se Kaovoj kui, i ondje zatekli njegovu krupnu i simpatinu, ali napornu gazdaricu. Dok nam je otvarala potkrovlje hladne zgrade to je odisala aom, srditim nam je glasom rekla da e stan vrlo skoro ponovno iznajmiti. Ukoliko Kaove stvari i "sve to smee" mi ne pokupimo, ona e ih pobacati, dodala je, a zatim se povukla. Kad smo uli u taman, nizak i malen stan u kojemu je prolo osam godina Kaova ivota, zapahnuo me onaj samo njemu svojstven miris, vraajui me sve do djetinjstva. Krenule su mi suze. Isti taj miris nosili su njegovi puloveri, runi rad njegove majke; isti se miris irio iz njegove kolske torbe, i iz njegove sobe. Uvijek sam mislio da se radi o mirisu jednog turskog sapuna, ali niti sam znao kako se zove, niti sam se ikada sjetio pitati. Tijekom prvih godina u Njemakoj, Ka je radio kao nosa na trnici, kao selitelj pokustva i kao liilac, a ponekad je Turke poduavao engleski. Nakon to se uspio i slubeno proglasiti "politikim prognanikom" te poeo primati socijalnu pomo, prekinuo je veze s komunistima po turskim narodnim domovima koji su mu dotada nalazili poslove. Prognanim turskim komunistima smetala je njegova pretjerana povuenost; smatrali su ga napuhanim burujem. U zadnjih dvanaest godina drugi izvor prihoda bilo mu je itanje poezije po opinskim knjinicama, domovima kulture i turskim udruenjima. Na takva druenja dolazili bi jedino Turci, i samo bi rijetko bila premaena brojka od dvadesetak posjetitelja. Ako bi ga angairali tri puta na mjesec (a i to se rijetko dogaalo), zaradio bi oko petsto maraka pa bi tako, uz

etiristo maraka socijalne pomoi, dogurao do poetka novog mjeseca. Stolice su bile rasklimane, pepeljare napukle, elektrina pe zahrala. Prijetnju Kaove gazdarice ozbiljno sam shvatio pa sam u prvi tren pomislio kako bi bilo najbolje da sve njegove stvari potrpam u stari koveg i plastine vreice i ponesem sa sobom. Sve to sam vidio, sve sam elio pokupiti: jastuk s mirisom njegove kose, remen i kravatu (sjeao sam ih se jo iz gimnazije), cipele marke Bally koje je - kako mi je u pismu rekao "nosio po kui umjesto papua" mada im je noktima probio vrhove, etkicu za zube zajedno s njezinom prljavom aom, knjige (imao ih je oko tristo pedeset), stari televizor i video koji mi nikada nije spomenuo, iznoeni sako i koulje, i pidame stare barem osamnaest godina jer ih je donio iz Turske. Ali kad na njegovu radnom stolu nisam naao ono to sam se nadao nai, ono radi ega sam - tada sam shvatio - i potegnuo sve do Frankfurta, izgubio sam i strpljivost i prisebnost. U nekoliko zadnjih pisama iz Frankfurta razdragan mi je pisao da je nakon etverogodinjega rada dovrio novu zbirku pjesama. Zvala se Snijeg Veinu je pjesama napisao u Karsu, u jednu zelenu biljenicu, a sve su one nastale uslijed iznenadnih "bljeskova" inspiracije. Kad se vratio iz Karsa, zapazio je da zbirkom upravlja "dubok i tajnovit" red kojega u poetku nije bio svjestan. Posljednje etiri frankfurtske godine proveo je popunjavajui njezine "nedostatke": bio je to rad koji je zahtijevao izniman napor i derviko zlopaenje. Jer, dok su mu u Karsu stihovi "dola/ili s nevjerojatnom lakoom, kao da mu ih netko ape na uho, u Frankfurtu ih vie uope nije mogao uti. Stoga se dao u razotkrivanje tajne logine niti po kojoj su se snizale nadahnute pjesme iz Karsa; pratei je, polako je popunjavao prazne retke koji su mu u Karsu promaknuli. U zadnjem mi je pismu pisao da je napokon zavrio s tom mukom, da e pjesme okuati pred publikom po njemakim gradovima, a kad zakljui da je sve sjelo na svoje mjesto. pretipkat e ih iz biljenice - jedinoga mjesta na kojemu ih je uvao te jedan primjerak poslati meni, a jedan svome izdavau u Istanbulu. Bih li mogao napisati rije-dvije za poleinu knjige i poslati ih naem zajednikom prijatelju, izdavau Fahiru? Njegov uredni radni stol, kakav se nikada ne bih nadao vidjeti kod jednog pjesnika, gledao je na frankfurtske krovove to su tonuli u snjenome sumraku. Na zelenom stolnjaku s desne su strane bile posloene biljenice s tumaenjima pjesama i dana provedenih u Karsu, a s lijeve knjige i asopisi koje je itao posljednjih dana. Svjetiljka s bronanim postoljem i telefon stajali su na jednakoj udaljenosti od zamiljene linije po sredini stola. Panino sam prerovao ladice, isprebacivao knjige i biljenice, pregledao zbirku novinskih isjeaka kakvu posjeduje jako mnogo prognanih Turaka, pa ormar s odjeom, krevet, ormarie po kuhinji i kupaonici, i hladnjak i malenu koaru za rublje, i svaki kutak kue kamo bi ovjek mogao sakriti biljenicu. Nisam vjerovao da je mogla nestati; dok je Tarkut Olun s cigaretom u ruci gledao kako nad Frankfurtom pada snijeg, ja sam iznova i iznova pregledavao ve pregledana mjesta. Ako nije bila u putnoj torbi koju je ponio u Hamburg, morala je biti tu, u kui. Ka je imao obiaj da nijednu pjesmu ne prepisuje u vie primjeraka sve dok ne bude siguran da je itava zbirka gotova (vjerovao je da to donosi nesreu), ali prema onome to mi je pisao, zbirka je ve bila dovrena. Dva sata kasnije, umjesto da prihvatim da je zelena biljenica izgubljena, samoga sam sebe uvjerio da su mi ona ili barem kopije pjesama negdje nadohvat ruke, samo to ih od panike nisam u stanju primijetiti. Kad je stanodavka pokucala, zgrabio sam plastine vreice i u njih zgrnuo sve biljenice iz ladica i sve papire na kojima sam ugledao Kaov rukopis. Pornokasete nemarno ostavljene kraj videa (dokaz da u Kaov stan nikada nitko nije zalazio) potrpao sam u veliku vreicu s natpisom Kaufiof. Poput

ovjeka koji prije dugoga putovanja izabire jednu od svojih svakodnevnih stvari, i ja sam preletio po Kaovim stvarima traei onu koja e mi biti spomenak na prijatelja. A onda me spopao jedan od naleta meni svojstvene neodlunosti pa sam tek na kraju shvatio da su se u vreici nali i pepeljara s njegova stola, i kutija cigareta, i no za otvaranje pisama, i sat kraj uzglavlja i dvadesetpetogodinji rasparani kouh s njegovim mirisom jer ga je sve te godine za zimskih noi odijevao na pidamu, i fotografija na kojoj sa svojom sestrom stoji na obali ispred saraja Dolmabahe. Poeo sam dolaziti k sebi, ali nisam odustajao: s muzealskom strau skupio sam jo mnogo toga - od prljavih arapa do nikada koritenih maramica iz ormara, i od vilica iz kuhinje do kutije od cigareta koju sam izvukao iz kante za smee. Za jednoga od naih posljednjih susreta u Istanbulu Ka me je pitao o planovima za novi roman (koji u napisati nakon ovoga), a ja mu ukratko prepriao ideju koju sam pred svima paljivo skrivao: zamisao romana Muzej nevinosti. im sam se, raziavi se sa svojim vodiem, povukao u hotelsku sobu. odmah sam poeo pregledavati Kaove stvari, mada sam bio odluio uspomene na svoga prijatelja bar za jednu no ostaviti na miru ne bih li stresao sa sebe preteku tugu toga dana. Prvo sam pogledao pornokasete. U hotelskoj sobi nije bilo videa, ali sam prema biljekama na kasetama - napisanima rukom moga prijatelja - shvatio da je bio posebno sklon nekoj amerikoj pornozvijezdi po imenu Melinda. Tad sam poeo itati i biljenice u kojima je komentirao pjesme koje su mu dole u Karsu. Zato mi nikada nije spomenuo svoju ljubavnu priu i sav uas kojemu je ondje svjedoio? Odgovor na to naao sam u mapi medu stvarima iz ladice: u njoj sam otkrio etrdesetak ljubavnih pisama. Sva su bila napisana Svili, nijedno nije poslano. Sva su poinjala istim rijeima: "Duo, dugo sam mislio bih li ti sve ovo napisao...", da bi se nastavila sjeanjima na dane provedene u Karsu, a svako je davalo pokoji novi prilog mojoj predodbi o njegovoj beskrajno alosnoj ljubavi prema Svili. Neki su detalji govorili o amotinji njegovih frankfurtskih dana: i meni je pisao o epavu psu iz parka Von-Bethman i o nujnim pocinanim stolovima iz idovskog muzeja. Nijedno od pisama nije bilo presavijeno: koliko li je samo morao biti neodluan oko slanja kad nije imao ni toliko snage da ih stavi u kuvertu... "Reci samo jednu rije i doi u u Kars", pisao je u jednom pismu, da bi se u drugom pobio rijeima kako se u Kars nikada vie nee vratiti jer ne bi mogao podnijeti da ga Svila jo jednom pogreno shvati. Jedno se pismo dotie izgubljene pjesme, a jedno drugo kod itatelja ostavlja dojam da je napisano kao odgovor na Svilino. "Naalost, i moje si pismo pogreno protumaila", rekao je u njemu. Kako sam te veeri sve njegove stvari rairio po podu i krevetu hotelske sobe, bio sam siguran da Ka nikada nije dobio pismo od Svile. Kad sam se nekoliko tjedana kasnije naao u Karsu, i kod nje sam provjerio svoju pretpostavku; ne, nikada mu nije pisala. Zato se onda Ka. znajui ak i dok je pisao ta pisma da joj ih nikada nee poslati, pretvarao da joj odgovara? Moda smo time stigli do srca nae prie. Do koje nam je mjere dano doivjeti patnje i ljubavi drugih ljudi? Koliko moemo razumjeti one oko sebe ije su boli i bijeda i razoaranja dublji i tei od naih? Ako razumjeti znai staviti se na mjesto onih koji su od nas drugaiji, jesu li bogatai i suci ovoga svijeta ikada shvatili nebrojene patnike koji su ih okruivali? itavog je ivota romanopisac Orhan zurio u tamu tunog i bolnog ivota svoga prijatelja, ali - koliko je doista vidio? "Cijeli sam svoj ivot proivio poput ranjene ivotinje - odbaen, sam i izgubljen. Da se kojim sluajem nisam toliko vezao za tebe, moda te ne bih bio povrijedio, i moda ne bih sruio sve ono to sam s mukom gradio proteklih dvanaest godina; moda se ne bih naao na istom onom mjestu s kojega sam dvanaest godina prije krenuo", pisao je

Ka. "Ali, tu sam gdje sam: odbaen i izgubljen, u oiljcima koji ponovno krvare. Ponekad mi se ini da ono to sam izgubio nisi samo ti, nego itav svijet." Sve sam to itao, ali - jesam li i razumijevao? U kasni veernji sat, kad sam ve bio dobrano pripit od viskija iz sobnog minibara, spustio sam se na Kaiserstrasse da potraim Melindu. Imala je krupne, jako krupne oi; tune oi boje masline, blago izbaene. Put joj je bila bijela, noge duge, a usne takve da bi ih divanski pjesnici usporedili s trenjom: malene, ali pune. Bila je i poprilino poznata: tijekom dvadesetominutne potrage po trgovini World Sex Center - po odjelu s videokasetama otvorenom dvadeset i etiri sata - naiao sam na est kaseta s njenim imenom. Kasete sam ponio u Istanbul; dok sam ih gledao, slutio sam zato se Kaa toliko dojmila. Kakav god da je bio mukarac pred kojega bi kleknula - koliko god bio ruan i grub - na njegovo stenjanje od uitka ona bi uvijek odgovarala na isti nain: blijedo bi joj se lice smekalo od njenosti, njenosti kakvu poznaju samo majke. Koliko je bila izazovna kad bi se pojavila odjevena (kao ambiciozna poslovna ena, pohotna hostesa ili kuanica ogorena impotentnim muem), toliko je naga bila lomljiva. Kako u po dolasku u Kars shvatiti, njezine krupne oi, stameno tijelo i neto u njezinu dranju jako je podsjealo na Svilu. Kad kaem da su etiri posljednje godine moga prijatelja protekle u gledanju takvih kaseta, znam da u naljutiti prostodune zanesenjake i zaljubljenike u legende koji bi Kaa radije gledali kao bezgrena pjesnika to plovi na oblacima. Traei kasete s Melindom, mimoilazio sam se s drugim kupcima, usamljenima poput duhova, i tad sam shvatio to povezuje muke samotnike ovoga svijeta: svi se oni s vremena na vrijeme zavuku u kakav skriveni kutak da bi se ondje, guei se od krivnje, predali svijetu s pornokasete. I po kinima u 42. ulici u New Yorku, i u frankfurtskoj Kaiserstrasse, i u kinima po sporednim ulicama Bejolua - svagdje sam vidio jednake prizore: naputena muka populacija koja filmove gleda sa stidom, trunui u svojoj bijedi i odbaenosti, a tijekom stanki baulja po predvorju nastojei nikoga ne pogledati u oi, posvuda je ista - usprkos svim nacionalnim stereotipima i antropolokim teorijama. Trgovinu World Sex Center napustio sam s crnom vreicom u ruci (u njoj su bile kasete s Melindom); proavi praznim ulicama pod krupnim pahuljama, vratio sam se u hotel. Za sklepanim barom u predvorju popio sam jo dva viskija; dok sam ekao da ponu djelovati, gledao sam kroz pro/or, u snijeg. Ako se u sobu vratim pijan, neu se moi opet prihvatiti Melinde i Kaovih biljenica, mislio sam. Ali im sam uao, nasumce sam zgrabio jednu od biljenica, u odjei se spustio na krevet i poeo je itati. Nakon tri-etiri stranice, preda mnom se pojavila evo ova pahulja. RAZUM Prijateljstvo zvijezda A Samoubojstvo i mo MATA itavo ovjeanstvo i zvijezde Pas -* PAMENJE

Ulice od sna Kutija okoladnih bombona

Bit u sretan Dennet Umrijeti ustrijeljen Ja, Ka PAMENJE No prevrata Sah MATA RAZUM Ljubomora Bespomonost,

tegobe

30. Kad emo se opet sastati? Kratkotrajna srea NAKON to su Ka i Svila vodili ljubav, neko su vrijeme ostali leati zagrljeni, i ne pomaknuvi se. Cijeli je svijet bio toliko tih, a Ka tako sretan, da mu se inilo da je zagrljaj potrajao itavu vjenost. Zbog toga se, eto, odjednom tako uznemirio, da je skoio iz kreveta i pogledao kroz prozor. Kasnije e misliti kako je ta duga tiina bila najsretniji trenutak njegova ivota i samoga e sebe pitati zato se izvukao iz Svilinih ruku i tako ga prekinuo. Zbog nemira, odgovarat e sam sebi na to pitanje: kao da se s druge strane prozora na ulici pokrivenoj snijegom trebalo dogoditi neto to nikako nije smio propustiti. S druge strane stakla, meutim, nije bilo niega osim snijega. Struja jo nije bila dola, ali je u prizemlju, u kuhinji, gorjela svijea ija se svjetlost probijala kroz zaleena prozorska stakla dajui krupnim, tromim pahuljama blijedonaranast sjaj. Kasnije e Ka misliti da je najsretniji trenutak svoga ivota prekinuo i zato to nije mogao podnijeti toliku sreu. Ali u prvi tren, dok je leao u Svilinim rukama, nije ni znao da je sretan: bio je miran, tako prirodno miran da se nije mogao domisliti zato mu je itav ivot protekao izmeu tuge i nespokoja. Taj mir je donekle nalikovao tiini koja prethodi pjesmi; samo, dok bi mu navirala pjesma, cijeli svijet bi se pred njim razotkrio i osjetio bi zanos. A taj trenutak sree nije bio trenutak spoznaje; u njemu se skrivalo neto djetinje i nevino: kao da se - poput djeteta koje je tek progovorilo - znaenje svijeta sprema pretoiti u rijei. Redom se prisjeao svega to je toga popodneva u knjinici proitao o strukturi pahuljice. U knjinicu je zaao i da bi se pripremio za sluaj da mu doe jo koja pjesma o snijegu. Ali sad nije slutio pjesme. Djetinju estokraku pahulju iz Enciklopedije povezao je sa skladom pjesama koje su mu pristizale jedna po jedna, poput pahulja. Tad je prvi put pomislio da bi sve te pjesme zajedno moda mogle upuivati i na neko dublje znaenje. "to radi tamo?" pitala ga je Svila. "Gledam snijeg, draga." Uinilo mu se kako je i Svila naslutila da je on u geometrijskoj strukturi pahulje otkrio neto vie od ljepote - da je nadomak spoznaji o dubljem znaenju - ali je znao da je to nemogue. Svila se uznemirila samo zato to se maknuo od nje i bavio se neim drugim. Jako ju je elio i pred njom se osjeao potpuno razoruanim; bilo mu je drago vidjeti da se - nakon to su spavali - snaga poela vraati na njegovu stranu. "O emu razmilja?" pitala je Svila. "O mojoj majci", rekao je Ka, a da u prvi tren nije znao zato je to rekao: iako mu je majka bila nedavno umrla, na nju gotovo uope nije mislio. Kad se kasnije bude sjeao toga trenutka, rei e samome sebi da mu je za putovanja u Kars majka cijelo vrijeme bila u mislima. "to misli o majci?" "Mislim kako me je jednom pogladila po kosi dok smo kroz prozor gledali kako pada snijeg." "Jesi li kao dijete bio sretan?" "ovjek ne zna da je sretan dok je sretan. Tek sam mnogo poslije zakljuio da sam

kao dijete bio sretan, a zapravo nisam. Ali, nisam bio ni nesretan kao poslije. Nisam mislio o srei dok sam bio mali." "A kad si poeo misliti?" Poelio je da moe rei "nikada", ali to ne bi bilo istinito, a k tome bi zvualo preodrjeito. Na tren je pomislio da to ipak izgovori, tek toliko da je se dojmi, ali - sad je kod Svile elio postii neto mnogo vanije od dojma. "Kad sam postao toliko nesretan da vie ni za to nisam bio sposoban - tad sam poeo misliti na sreu", rekao je. Je li dobro postupio to je to rekao? Tiina ga je uznemirila. Ako joj kae sve o svojoj usamljenosti i siromatvu u Frankfurtu, kako e je nagovoriti da pode s njim? Snaan je vjetar rasprio pahuljice, Ka je pokleknuo pod nemirom koji ga je digao iz kreveta, i trbuh ga je zabolio mnogo jae nego dok ju je ekao. Samo je asak ranije bio toliko sretan da ga je sad izbezumljivala i pomisao kako bi taj trenutak mogao izgubiti. Umjesto sree mnoile su se sumnje. Htio je pitati Svilu hoe li poi s njim u Frankfurt, ali se i bojao da nee dobiti eljeni odgovor. Vratio se u krevet. Svila mu je bila okrenuta leima; zagrlio ju je svom snagom. "Na trnici ima jedan duan", rekao je. "Putaju pjesmu 'Roberta', jako staru pjesmu Peppina di Caprija. Odakle su je izvukli?" "U Karsu je ostalo jo nekoliko starih obitelji", rekla je Svila. "Kad roditelji umru, djeca rasprodaju sve to imaju i pokupe se. Tako se po trgovinama pojave udne stvari koje uope ne pristaju sadanjoj bijedi naega grada. Nekada je s jeseni znao dolaziti jedan antikvar iz Istanbula; ovdje je kupovao za sitne novce. Sad vie ni on ne dolazi." Ka je pomislio da mu se vraa maloprijanji bljesak, ali ne, to vie nije bio isti osjeaj. Nikad mu se nee ponoviti oni trenuci; strah je bivao sve jai i pretvarao se u paniku koja je gazila sve pred sobom: ne, Svila nikada nee doi u Frankfurt. "Gotovo je, dragi, moram ustati", rekla je. Nije ga smirilo ni to mu je rekla "dragi", niti ga je utjeio njezin njeni poljubac dok je ustajala. "Kad emo se opet sastati?" "Brinem se za oca. Moda ih je policija pratila." "I ja se brinem za njih...", rekao je Ka. "Ali elio bih sad znati kad emo se ponovno sastati." "Ne mogu ulaziti u ovu sobu dok mi je otac u hotelu." "Ali sad vie nita nije isto", odgovorio je Ka. Gledao je kako se Svila odijeva u mraku, paljivo i tiho: zgranula ga je slutnja da se za nju nita nije promijenilo. "Prijei u u drugi hotel; odmah e moi doi k meni", rekao je. Drobio ga je strah, sad jo ojaan ljubomorom i bespomonou. Pomislio je da joj nije jedini ljubavnik. Djeli njegova uma podsjeao ga je da je takva bljutava ljubomora svojstvena neiskusnim ljubavnicima, ali mu je neki jo glasniji osjeaj govorio da bi je trebao zagrliti svom snagom i odmah se suoiti sa svim moguim zaprekama koje bi ih mogle razdvojiti. Znao je da bi svako nastojanje da joj se jo vie i bre priblii izgledalo povrno, i da bi ga svaka rije mogla gurnuti jo dublje: zato, neodluan, nije rekao ni rije.

31 Nismo mi glupi, mi smo samo siromani Tajni sastanak u Hotelu Azija KAD je Zahida u zadnji tren pritrala koiji kojom su gospodin Turgut i Kadifa kretali na tajni sastanak u Hotelu Azija i neto im dodala, Ka ih je, ekajui Svilu, gledao s prozora, ali zbog mraka nije mogao vidjeti to je u sluavkinim rukama. A radilo se o paru starih vunenih rukavica. Razmiljajui to bi odjenuo na sastanak, gospodin Turgut je iz ormara izvadio dva odijela iz svojih uiteljskih dana (jedno je bilo crno, drugo olovno sivo) i poloio ih na krevet. Kraj njih je spustio filcani eir koji je nosio jedino za Dan Republike i inspekcijske vizite, i kravatu s karo--uzorkom (ve ju je godinama stavljao samo kad bi se igrao sa Zahidinim sinom). Zatim je zastao neodluno pogledavajui as u stvari na krevetu, as u ormar, i tko zna koliko bi to potrajalo da Kadifa - vidjevi da joj se otac ponaa poput djevojke koja sanjari dok se priprema za ples - stvar nije preuzela u svoje ruke: izabrala mu je odjeu, zakopala dugmad na koulji, obukla mu sako i kaput i u zadnjem trenu na oeve malene ruke tekom mukom natukla bijele rukavice od psee koe. Tad se, eto, gospodin Turgut sjetio svojih starih vunenih rukavica i naredio da ih se pronae, nato su se Svila i Kadifa ustrale, prerovale cijelu kuu i prevrnule sve ormare i sanduke - od vrha do dna. Na koncu su ih i nale, ali su ustanovile da su pune rupa od moljaca pa su ih samo bacile u kut. U koiji se gospodin Turgut opet zainatio; rekao im je da bez tih rukavica ne ide te im ukratko ispriao kako mu ih je pokojna ena isplela i donijela dok je kao ljeviar leao u tamnici. Kadifa je oca poznavala bolje nego on samoga sebe pa je odmah shvatila o emu se radi: nije on te rukavice elio zbog uspomena, nego zato to ga je bilo strah. Kad su rukavice stigle i koija krenula kroz snijeg, gospodin Turgut je nastavio sa zatvorskim uspomenama: spomenuo je suze koje je lio nad svakim eninim pismom i sjetio se svoga samoukog napredovanja u francuskom jeziku, i zimskih noi kad je spavao s tim rukavicama na rukama. Kadifa ga je sluala irom otvorenih oiju kao da to nikada dotad nije ula; na kraju mu je rekla: "Vi ste vrlo hrabar ovjek, tata!" Svaki put kad bi od svojih keri uo te rijei (a to se zadnjih godina deavalo sve rjee i rjee), odgovorio bi na isti nain: ganut ju je zagrlio i zadrhtavi poljubio. Poto su sili iz koije, gospodin Turgut ree: "Gle koliko se ovdje duana otvorilo! Priekaj, malo bih zavirio u vitrine." Shvatila je da on namjerno zatee pa ga nije htjela pourivati. Predloio je da svrate u ajanu na lipov aj; ako nas prati kakav uhoda, rekao je, i njega emo se tako otarasiti. Sjeli su i bez rijei odgledali scene automobilske potjere na televiziji. Na izlazu je gospodin Turgut naiao na svoga nekadanjeg berbera pa su ponovno sjeli. "Moda smo sad ve okasnili pa emo ispasti nepristojni: kako bi bilo da ne odemo?" apnuo je gospodin Turgut Kadifi pretvarajui se da slua debeljukastog berbera. Kadifa ga je uzela pod ruku, ali umjesto da skrenu u dvorite, zali su u papirnicu: tu je gospodin Turgut dugo birao plavo nalivpero. Kroz stranja vrata trgovina lirsin Elektrik i Vodooprema uli su u mrano dvorite. Pred tamnim vratima Hotela Azija vidjela je da joj je otac blijed kao duh. U tiini stranjega hotelskog ulaza stisnuli su se jedno uz drugo i malo priekali. Nitko ih nije pratio. Sa svakim korakom ulazili su u sve veu tamu; Kadifa je put uza stube traila tapkajui. "Ne putaj mi ruku", apnuo je gospodin Turgut. Hotelskim predvorjem vladao je polumrak: visoke prozore zakrivali su teki zastori. Na recepciji

je stajala slabana, prljava svjetiljka; njezino blijedo svjetlo jedva da je osvjetljavalo i lice ne-obrijana, neuredna recepcionara. U mraku predvorja nazreli su jo nekoliko osoba koje su etale po salonu ili silazile stubama. Veina tih sjenki bili su ili policajci u civilu ili poslovoe sumnjivih poslova: kradljivci stoke i ogrjeva te prijevoznici ilegalne radne snage s Istoka. Osamdeset godina ranije u tom su hotelu odsjedali bogati ruski trgovci; kasnije su ih zamijenili istanbulski trgovci i dvostruki engleski agenti plemikog porijekla to su preko Armenije prebacivali pijune u Rusiju. Sad su se u njemu zadravale Ruskinje i Gruzijke, prostitutke i vercerke. Za njih su sobe iznajmljivali mukarci iz karskih sela koji bi s njima zasnovali neku vrstu polubrane zajednice; kad bi se zadnjim minibusima razili po selima, ene bi se izvlaile iz soba da bi u mranom hotelskom baru popile aj s konjakom. Dok su se Kadifa i gospodin Turgut uspinjali stubitem, nekada pokrivenim crvenim tepihom, mimoili su se s jednom od tih ena, plavokosom i iscrpljenom. "1 Hotel Grand u kojemu je Ismetpaa odsjeo u Lausannei bio je kozmopolitski, kao i ovaj", apnuo je gospodin Turgut keri. "A ja u se, jednako kao i Ismet-paa u Lausannei, na proglas potpisati novim, nikada koritenim nalivperom." Kaditi nije bilo jasno je li gospodin Turgut na katovima zastajao da bi se odmorio ili da bi zakasnili. Pred vratima sobe 307 rekao je: "Odmah emo potpisati i izii." Unutra je bila tolika guva, da je Kadifa u prvi tren pomislila da su uli u pogrenu sobu. Kraj prozora su sjedili Modri i dva mlada islamska militanta, smrknuti; ugledavi ih, povukla je oca na tu stranu. I oni su sjeli. Sa stropa je sijala gola arulja, a sa stolia svjetiljka u obliku ribe, ali je soba svejedno bila u polumraku. Bakalitna riba koila se uspravljena na repu: iz usta joj je virila arulja, a u oku se skrivao jedan dravni mikrofoni. I Fazil je bio u sobi; ustao je ugledavi Kadifu, ali se nije spustio kad i svi ostali koji su ustali na pozdrav gospodinu Turgutu, nego je ostao stajati, gledajui u Kadifu kao zaaran. Nekoliko je ljudi pomislilo da e neto rei, a Kadifa ga nije ni primijetila. Sva joj je panja bila razapeta izmeu Modrog i oca: napeto su se mjerkali. Modri se ve pomirio sa stavom da e Zapadu vie odgovarati ako osoba koja e proglas potpisati u ime Kurda bude ateist. Meutim, tanani mladi blijeda lica koji je nevoljko pristao potpisati proglas porjekao se sa svoja dva prijatelja oko izjave. Njih su trojica sjedili jedan kraj drugoga ekajui red za rije. Drutva to su okupljala uboge i srdite mlade Kurde oduevljene svojim sunarodnjacima po brdima redovito su zasjedala po kuama nekoga od lanova; vlast ih je poesto rastjerivala, zatvarala im voe, a lanove premlaivala i muila. Stoga su ih sad, nakon vojnog udara, jedva pronali. Mlade borce u gradu muilo je jo neto: brdski su im suborci prigovarali da im se osladio ivot po toplim sobama pa su ih ak sumnjiili za zbliavanje s dravnom vlasti. K tome su ih optuivali i da u brda alju sve manje regruta; zato je to nekoliko lanova koje jo uvijek nije dospjelo u zatvor bilo poprilino obeshrabreno. Sastanku su se pridruila i dva "socijalista": obojica su bila u tridesetim godinama, ali je slavno razdoblje ve bilo iza njih. O proglasu za njemaki tisak doznali su od mlade kurdske trojke: rekli su im to da bi se pohvalili, ali i da bi se posavjetovali. Ratoborni socijalisti svojevremeno su Karsom arili i palili, a sad su svoje aktivnosti (drumska razbojstva, likvidiranje policajaca ili podmetanje paketa-bombi) smjeli obavljati samo uz doputenje kurdske gerile. Rezultat toga ponienja na toj je dvojici bio oit: starost ih je ve pregazila. Na sastanak su doli nepozvani, s izlikom da u Europi jo uvijek ima jako mnogo marksista. Sjedili su uza zid: dok se stariji pretvarao da mu je jako dosadno, njegov drug glatkoga lica drao se oputeno, ak ivahno, jer je na sastanak zapravo doao skupiti informacije koje e proslijediti dravi. Nije on to inio iz zle namjere, nego da bi odvratio policiju od svoje organizacije. Mada se ponekad malko

ustezao, dravu je gotovo redovito obavjetavao o teroristikim akcijama: pred njima bi ih omalovaavao jer ih je, nakon to bi prole, ionako najee smatrao nepotrebnima. No, im bi se maknuo od predstavnika vlasti, buntovno mu srce ne bi moglo zatajiti ponos to je u takvim akcijama sudjelovao pa bi se s druge strane na sva usta hvalio pucnjavama, otmicama, premlaivanjima, bombama i ubojstvima. Svi sudionici sastanka bili su toliko sigurni da ih policija prislukuje i da je medu njima barem nekoliko dounika, da u poetku nitko nije htio progovoriti. Prvi govornici, da bi probili led, pogledavali su kroz prozor i govorili kako snijeg jo uvijek pada, ili jedni druge upozoravali da cigarete ne gase na podu. Tiina je zapravo potrajala sve dok nije ustala jedna baka (dotad je nitko nije zapazio) te ispripovijedala kako je nestao njezin neak, mladi Kurd: jedne su im veeri pokucali na vrata i netragom ga odveli. Iako je priu o nestalom mladiu sluao samo napola, gospodin Turgut se uznemirio. Zgraao se nad nonim otmicama i likvidacijama mladih Kurda, ali im je intuitivno odbijao priznati "nevinost'*. Kadifa je, drei oca za ruku, pokuavala proitati mrzovoljno i podrugljivo lice svoga ljubavnika. A Modri je mislio kako je sasvim sigurno upao u zamku, ali se, bojei se to bi ljudi rekli kad bi iziao, prisilio da ostane, mada mu nije bilo nimalo ugodno. Potom se dogodilo sljedee: 1. mladi islamist koji je sjedio uz Fazila (i za kojega e mjesecima kasnije biti dokazano da je bio upetljan u ubojstvo direktora Instituta) pokuao je dokazati da je direktora ubio dravni agent; 2. revolucionari su podnijeli opiran izvjetaj o trajku glau svojih kolega u zatvoru; 3. tri mlada Kurda, zajapurena od uzbuenja, glasno su i razgovijetno proitala podui sastav o mjestu kurdske kulture i knjievnosti u svjetskoj povijesti, te zaprijetila da e, ukoliko proglas ne bude objavljen u Rundschauu, svoje potpise povui. Baka nestaloga mladia upitala je gdje je "njemaki novinar" koji e zaprimiti njezinu molbu, nato je ustala Kadifa te smirujuim glasom pojasnila da je Ka u Karsu, ali da na sastanak nije doao kako ne bi ugrozio "nepristranost". Ostali sudionici sastanka nisu bili navikli da na politikom sastanku vide mladu enu koja nastupa tako samouvjereno pa je Kadifa u trenu zadobila potovanje. Nesretna baka ju je zagrlila i zaplakala, a Kadifa joj je obeala uiniti sve da njezina molba bude objavljena u njemakim novinama, i uzela list papira na kojoj je baki netko napisao ime njezina unuka. Zatim je ustao dobronamjerni dravni dounik i ljeviarski militant, izvukao nacrt proglasa napisan rukom na listu istrgnutom iz biljenice te ga, zauzevi pomalo neobinu pozu, poeo itati. Naslov nacrta bio je "Proglas europskoj javnosti o dogaajima u Karsu". Naslov se u poetku svima svidio. Sjeajui se to je u tome trenu osjetio, Fazil e kasnije sa smijekom rei Kau: "To mi je bilo prvi put da sam pomislio kako e na grad jednoga dana postati dijelom svjetske povijesti!" Te njegove rijei Ka e spomenuti u pjesmi "itavo ovjeanstvo i zvijezde". Modri se, meutim, odmah usprotivio: "Ne obraamo se mi Europi, nego itavome ovjeanstvu. Prijatelji, ne dajte da vas zbuni injenica to ovaj proglas ne objavljujemo u Karsu ili u Istanbulu, nego u Frankfurtu. Europa nije na prijatelj, ona je na najvei dumanin! Ne zato to bismo mi Europljane smatrali neprijateljima, nego zato to oni od nas instinktivno zaziru!" Ljeviarski autor nacrta proglasa odmah ga je ispravio: "Ne prezire nas itavo ovjeanstvo, nego europska buroazija. Tamonji proleteri, siromasi i radnici naa su braa." Nitko mu nije povjerovao, ak ni njegov drug. "U Europi nitko nije siromaan kao mi", guknuo je jedan od tri mlada Kurda.

"Sinko. jeste li vi ikada bili u Europi?" upitao ga je gospodin Turgut. "Ja osobno jo nisam imao priliku, ali tetak mi radi u Njemakoj." Prisutni su se prigueno nasmijali. Gospodin Turgut se uspravio u stolici i rekao: "Iako mi njezino ime znai mnogo toga, ni ja nikada nisam bio u Europi. To nije smijeno. Molio bih da svi koji su bili u Europi dignu ruku!" Nitko nije digao ruku, ak ni Modri, koji je godinama ivio u Njemakoj. "Ipak, svi mi znamo to znai Europa", nastavio je gospodin Turgut. "Europa je naa budunost, budunost u civilizaciji. No, ukoliko ovdje prisutni gospodin" - pokaza na Modrog - "smatra da u naslov nacrta umjesto 'Europe' trebamo staviti 'itavo ovjeanstvo', postupimo tako!" "Moja budunost nije Europa", podsmjehnu se Modri. "Dok sam iv. nikada se neu poniavati oponaajui ih i poniavajui samoga sebe to nisam poput njih." "U ovoj zemlji narodni ponos ne pripada samo islamistima, i republikanci imaju ponos...", odgovori mu gospodin Turgut. "Ako umjesto 'Europe' stavimo 'ovjeanstvo', to dobijemo?" "Proglas ovjeanstvu o dogaajima u Kareu", proita sastavlja nacrta. "Malo preuzetno, nije li?" Razmislilo se o prijedlogu gospodina Turguta da se umjesto "ovjeanstva" stavi "Zapad", ali se i tome usprotivio jedan od dvojice pratitelja Modrog, onaj bubuljiava lica. Jedan od tri mlada Kurda piskavim je glasom iznio prijedlog s kojim su se svi sloili te je na koncu ponad nacrta stavljen jednostavan naslov "Jedan proglas". Nacrt proglasa bio je neuobiajeno kratak. Prve su reenice objasnile kako je - tek to je postalo jasno da e opinske izbore dobiti islamisti i Kurdi - u Karsu "uprizoren" vojni udar, i ve se inilo da im se nitko nee usprotiviti, kad rije preuze gospodin Turgut: onome to Europljani nazivaju "ispitivanje javnoga mnijenja" u Karsu nema ni traga, rekao je: ovdje je posve uobiajena stvar da glasai no prije izbora, ili ak izjutra, na putu do glasakih mjesta, iz sasvim nevana razloga promijene miljenje i tako glasuju za stranku posve oprenu ranije planiranoj te nema onoga tko bi mogao predvidjeti kakvi e biti izborni rezultati. Sastavlja nacrta, ljeviar i dounik, spremno mu odgovori: "Svi znaju da je vojni udar izveden uoi izbora i protiv izbornih rezultata." "Dajte, molim vas, ta radi se o obinoj kazalinoj druini", ree gospodin Turgut. "Snijeg je zatrpao ceste i zato su bili toliko uspjeni. Za nekoliko dana sve e se vratiti u koloteinu." "Ako niste protiv udara, zato ste doli ovamo?" ree mu mladi s druge strane Modrog, crven kao rak. U prvi mah nije bilo jasno je li gospodin Turgut uo primjedbu toga nepristojnog balavca. Istoga trena ustade Kadifa (od svih govornika ona je bila jedina koja je ustajala svaki put kad je govorila, ali nitko od prisutnih - a pogotovo ne ona sama nije zapazio tu neobinost): njezin je otac zbog svojih politikih nazora godinama leao po zatvorima i uvijek se protivio dravnome zulumu, rekla je oiju zaarenih od srdbe. Gospodin Turgut je odmah upozori da sjedne potegnuvi je za kaput. "Evo vam odgovora na vae pitanje", ree. "Ja sam na ovaj sastanak doao kako bih Europljanima pokazao da i u Turskoj postoje ljudi koji vjeruju u demokraciju i zdrav razum." "Da su mi velike njemake novine dale priliku da objavim dva retka, ovakvo to ne bi bilo prvo to bi mi palo na pamet", naruga mu se rumeni balavac te zausti da nastavi, ali ga Modri uhvati za ruku i zaustavi. To je bilo dovoljno da se gospodin Turgut pokaje to je doao na sastanak. Da bi

prevladao razoaranje, samome sebi slae kako je ovamo tek usput svratio. Pretvarajui se da su mu misli negdje drugdje, ustade da krene prema vratima, ali mu pogled zastane na snijegu nad Crnogorskom avenijom pa prie prozoru. Kadifa ga odmah uhvati pod ruku, kao da joj otac bez njezine pomoi ne moe ni zakoraknuti. Poput potitene djece koja pokuavaju zaboraviti svoju nevolju, oboje se zagledae u jednu konjsku zapregu to se probijala kroz snijegom pokrivenu ulicu. Ne uspjevi svladati znatielju, prie im i jedan od mlade kurdske trojke - onaj piskava glasa - te zajedno s ocem i keri poe gledati ulicu. Ostali su ih pogledavali s potovanjem i nemirom; sobom je treperio strah od prepada i nespokoj. U takvom ozraju sve su se strane vrlo brzo sloile oko preostaloga dijela proglasa. Jednom od reenica iz proglasa reeno je da je vojni udar izvela aica pustolova. Modri se tome odmah usprotivio. Opirnija obrazloenja predloena umjesto te reenice odbijena su zbog sumnje da bi zapadnjaci mogli stei dojam kako se vojni udar dogodio u cijeloj Turskoj. Na kraju su se svi sloili sa izrazom "mjesni udar uz podrku Ankare". Kratko su spomenute rtve revolucionarne noi, Kurdi koji su jedan po jedan oteti i pobijeni, kao i nasilje i zlostavljanje nad uenicima kole za imame i hatibe. Reenica "sveopi napad na narod" zamijenjena je "napadom na narod i njegov duh i vjeru". Promjenama u zadnjoj reenici na prosvjed protiv turske drave nije pozvana samo zapadna javnost, nego cijeli svijet. Dok se proglas itao, gospodin Turgut se s Modrim pogledao u oi i u njima zapazio zadovoljstvo. Jo je jednom zaalio to je doao na sastanak. "Ukoliko vie nema prigovora, molim da se odmah pristupi potpisivanju", zakljuio je Modri. "Svakoga nas trena mogu napasti." Sa svim ispravkama, iskrianim rijeima, strelicama i balonima s dometnutim reenicama, proglas je pretvoren u vrljotinu, ali se okupljeni zbog toga nisu uzrujavali, nego su se shrpili nasred sobe da bi se potpisali i mugnuli odande to je prije mogue. Nekoliko je osoba obavivi posao ve poelo izlaziti, kad ih zaustavi Kadifa: "ekajte, moj vam otac eli neto rei!" To je samo povealo uznemirenost. Mladiu crvenoga lica Modri naredi da zadri vrata. "Neka nitko ne izlazi", ree. "Posluajmo primjedbu gospodina Turguta." "Ja primjedbe nemam", ree gospodin Turgut. "Ali prije nego to se potpiem, neto bih zamolio ovoga djeaka." Malo se zamisli. "I ne samo njega, nego sve vas ovdje prisutne." Kimnuo je prema mlaahnom lajavcu koji je drao vrata. "Ukoliko mi prvo ovaj mladi, a nakon njega i svi vi ne odgovorite na pitanje, neu se potpisati." Okrenuo se prema Modrom da provjeri je li shvatio koliko je odluan. "Recite, molim, svoje pitanje", ree Modri. "Ako je u naoj moi da vam odgovorimo, uinit emo to sa zadovoljstvom." "Vi ste mi se maloprije narugali. Sad vi kaite: da vam velike njemake novine ponude dva retka, to biste rekli zapadnjacima? Prvo neka kae on." Mladi crvena lica bio je jak i ilav, i spreman za sve teme, ali - to ga je pitanje zateklo nespremna. Stisnuvi kvaku jo jae, pogledom je od Modrog zatraio pomo. "Reci to god da ti je na umu, samo da popuni ta dva retka; reci, pa da idemo", osmjehnu mu se Modri usiljeno. "Policija je moda ve pred vratima." Mladievi su pogledi lutali po zraku, kao da se na nekom jako vanom ispitu pokuava sjetiti napamet nauena odgovora. Vidjevi da je deko zakazao, Modri ree: "Dobro, ja u prvi. Za europsku gospodu mene nije ni briga... Rekao bih, recimo, da mi je dovoljno da ne ivim u njihovoj sjeni. Ali, ako emo pravo, svi mi ivimo u njihovoj sjeni." "Nemojte mu pomagati, rei e ono to on misli", ree gospodin Turgut. "Vi ete rei zadnji." Osmjehnu se pokolebanom mladiu. "Teka je to odluka. Jer pitanje je krajnje

zamreno. Dvojbe poput ove ne rjeavaju se na pragu." "Izgovor, to mu je izgovor", viknu netko odostraga. "Ne eli potpisati proglas." Svi su se zamislili. Nekoliko je osoba prilo prozoru i zadubljeno gledalo konjsku zapregu na snjenoj Crnogorskoj aveniji. Taj trenutak "arobne tiine" Fazil e kasnije pokuati objasniti Kau: "inilo se kao da smo svi postali blii nego inae, kao da smo svi braa", rei e mu. Prvi zvuk koji je naruio tiinu doao je od aviona; nadletio je grad visoko, nonim nebom. Svi su naulili ui. "To je drugi avion danas", proaptao je Modri. "Ja odoh", viknu netko. Nitko do tad nije primijetio toga ovjeka, tridesetogodinjaka blijeda lica u izblijedjelo) jakni. Medu svim sudionicima skupa, trojica su bila zaposlena: on je bio jedan od njih. U Bolnici socijalnog osiguranja radio je kao kuhar pa je cijelo vrijeme pogledavao na sat. Na sastanak je uao s obiteljima nestalih. Prema kasnijim priama, njegov politiki aktivan stariji brat jedne je noi odveden u policiju da bi dao izjavu, ali se nikada nije vratio. On je pak, da bi nakon toga mogao oeniti lijepu enu svoga brata, od drave odluio zatraiti "smrtni list". S tom se namjerom godinu dana nakon bratova nestanka obratio policiji, tajnoj slubi, uredu javnog tuiteljstva i garnizonu, ali su ga iz svih tih institucija najurili pa se dva mjeseca ranije pridruio obiteljima nestalih; ne zato to je namjeravao traiti osvetu, nego zato to su oni bili jedini koji su ga htjeli sluati. "Govorit ete za mnom da sam kukavica. Vi ste kukavice! Vi i vai Europljani... Napiite im da sam to rekao!" I nestade zalupivi vratima. Potom je postavljeno pitanje tko je gospodin Hans Hansen. Suprotno Kadifinim strahovanjima, Modri je veoma pristojno objasnio da se radi o njemakom novinaru, dobronamjernom i iskreno zainteresiranom za turske "probleme". "Nijemac, pa dobronamjeran: takvih se treba uvati!" ree netko iz pozadine. Mukarac u crnoj jakni naslonjen na prozor pitao je hoe li osim proglasa i druge izjave biti objavljene. Kadifa je odgovorila da je i to moda mogue. "Prijatelji, nemojmo sad zatezati i /.gledati se kao prvaii: krenimo s odgovorima!" doviknu netko. "Ja sam gimnazijalac", uletje doista odmah jedan od tri mlada Kurda. "Ovo to u sad rei odavna sam smislio." "Hoete rei da ste ve mislili da ete jednoga dana dati izjavu za njemake novine?" "Tono to", ree mladi. Glas mu je bio miran, mada je jedva svladavao uzbuenje. "Oduvijek sam se potajno nadao da u doekati dan kad u dobiti priliku da svoje misli podijelim s cijelim svijetom, a znam da ste se takvoj prilici nadali i svi vi ovdje prisutni." "Ja, vala, nisam nikad." "Ono to u rei veoma je jednostavno", nastavi uzbueni djeak. "Nek" frankfurtske novine napisu ovo: Mi nismo glupi! Mi smo samo siromani! Nae je pravo zatraiti da se te dvije stvari razlikuju." "Maallah, dobro reeno!" "Neka, molim, kae tko su mu ti 'mi'?" javi se netko straga. "Jesu to Turci, ili Kurdi, ili Jerlije, Terekeme, Azeri, erkezi, Turkmeni, Karslije...? Tko je to?" "Jer, najvea zabluda ljudskoga roda", nije se dao smesti mladi govornik, "i najvea, tisuljetna prijevara svodi se na sljedee: na brkanje siromatva i gluposti." "to znai biti glup, nek' i to objasni!" "Ali tijekom asne povijesti ljudskoga roda, uvijek je bilo vjerskih poglavara i moralnih ljudi koji su, zapaajui nepravdu uzrokovanu tom pomutnjom, pokuavali dokazati da i siromasi posjeduju i znanje, i ljudsko dostojanstvo, i mudrost, i srce.

Kad gospodin Hans Hansen ugleda siromaha, on se nad njim saali. Ne pomisli moda odmah da je taj siromah budala koja je uludo protratila sve svoje prilike ili bezvoljna i nerazumna pijanica." "Za gospodina Hansena ne znam, ali svi bi drugi pomislili ba to." "Sluajte, molim vas, nemam jo mnogo", nastavi uzrujani mladi Kurd. "Ljudi se moda i mogu saaliti nad pojedinim siromahom, ali kad je itav jedan narod siromaan, cijeli e svijet nesumnjivo pomisliti da su svi pripadnici toga naroda nerazumni, lijeni, prljavi i nesposobni. Umjesto da ih saalijevaju, ljudi e im se smijati. Smijena e im biti i njihova kultura, i svetinje, i obiaji. S vremenom e se moda i pokajati zbog toga svog stava: gledajui kako im doseljenici iz toga naroda ribaju podove i rade najnie mogue poslove, uplait e se moda da bi se takvi kakvi jesu jednoga dana mogli i pobuniti protiv njih, pa e se, da im zamau oi, poeti zanimati za njihovu kulturu ili se ak ponaati kao da su s njima ravnopravni." "Neka napokon kae o kojem narodu govori!" "Da i ja neto dodam", ree drugi mladi Kurd. "ovjeanstvo vie, naalost, nije sposobno sa simpatijama promatrati narode koji se meusobno ubijaju, kolju i gaze. To sam zakljuio prema priama moga tetka iz Njemake, ljetos je bio ovdje. Svijet vie nema strpljenja za surove narode." "Jel ti to nama prijeti u ime Zapada?" "Kao to sam rekao", nastavi prvi mladi Kurd, "kad zapadnjak sretne predstavnika siromanog naroda, prvo prema njemu instinktivno osjeti prezir. Ovaj je ovjek toliko siromaan zato to potjee iz glupog naroda, kae u sebi odmah, a potom pomisli jo i ovo: "Velika je vjerojatnost da je i glava toga ovjeka puna budalatina i gluposti zbog kojih i njegov narod trune u bijedi i neimatini.'" "Pa i nije to tako daleko od istine..." "Sluaj, ako nas i ti poput onoga umiljenog pisca smatra glupima, reci to otvoreno. Taj e bezbonik zavriti u dehennemu, ali je, ako nita drugo, barem pokazao da je hrabar: pojavio se u izravnom prijenosu i - gledajui nas u oi - izjavio da misli da je turski narod glup." "Oprostite, ali osoba koja nastupa u izravnom prijenosu ne moe vidjeti oi svojih gledatelja." "Gospodin nije rekao 'vidio je', nego 'gledao je'", ubaci se Kadifa. "Prijatelji, molim vas, prestanite s raspravama, nije ovo javna diskusija", ree zapisniar uhoda. "I, molim vas, govorite sporije!" "Ja neu zautjeti dok ovaj ovdje junak otvoreno ne kae o kojem je sad narodu govorio. Treba nam biti jasno da e u njemakim novinama izii govor kojim se po nama pljuje, a to je isto to i izdaja naroda." "Ja nisam izdajnik, ja mislim isto to i vi", ree mladi Kurd i ustade. "I zato, kad bi mi jednoga dana i dali vizu, nikada ne bih otiao u Njemaku. Hou da se i to zapie!" "Koja bi Europa dala vizu takvom nezaposlenom jadniku kao to si ti..." "Koja viza? Ne bi mu ni naa drava dala paso..." "Tono, ne bi mi dala", ponizno ree uzbueni mladi Kurd. "Ali ak i kad bi mi dali, i da odem, i da prvi zapadnjak na kojega tamo naletim ne bude zlikovac koji bi me poniavao, ja bih se svejedno osjeao jadno jer bih mislio da me prezire samo zato to je zapadnjak. Jer im te u Njemakoj pogledaju, odmah im je jasno da si iz Turske... I jedino to moe uiniti da se ne osjea bijedno jest da to prije pone misliti kao oni. A to je i nemogue, i poniavajue." "Sinko, loe si poeo, ali si se dobro izvukao", ree stari novinar azerskog porijekla. "Ali svejedno, bolje da to ne objavimo u novinama, smijat e nam se..." Na tren je zastao, a onda lukavo dodao: "I, stvarno, o kojem si ti to narodu govorio?"

Mladi mu nije odgovorio, nego je sjeo, a novinarov sin sa stolice do oca dobaci: "Strah ga je..." "Jasno da ga je strah", ree netko, a netko drugi doda: "Ne ivi on na dravnim jaslama kao vi", ali ni stari novinar ni njegov sin nisu pokazali da ih je to uvrijedilo. Tad su svi poeli uglas govoriti, aliti se i dobacivati: oputenost ih je povezala. Kasnije e Ka od Fazila uti (pa zapisati u biljenicu) da takvi politiki sastanci mogu potrajati satima, a jedini uvjet koji je za to potreban jest da zabavljena smrknuta i brkata muka svjetina s cigaretama medu zubima ne primijeti da se zapravo zabavlja. "Nikada mi neemo biti kao Europljani!" povika jedan mladi islamist ponosno. "Mogu nas satrti svojim tenkovima i pobiti nas pukama, ali nae due nikada nee promijeniti!" "Tijelo mi moete uzeti, duu nikada!" viknu jedan mladi Kurd oponaajui junaka iz svima poznatog turskog filma, nato se svi nasmijae pa im se i sam govornik pridrui. "I ja bih neto rekao", javi se jedan od mladia kraj Modroga. "Koliko god da se nai prijatelji svojim izjavama nastojali drati daleko od pokvarenjaka koji oponaaju Zapad, svejedno se ovdje osjeti da se ispriavamo, kao da govorimo: 'Oprostite nam to nismo Europljani'." Okrenu se zapisniaru u konoj jakni: "Prijatelju, ovo to su maloprije rekli nee zapisati", ree mu gestom pristojnog nasilnika. "Ovo zapisi: ja se ponosim svim onim po emu nisam Europljanin. Ponosim se svim svojim stranama koje bi Europljani smatrali djetinjastim, okrutnim i primitivnim. Ako su oni lijepi, ja u biti ruan, ako su pametni, bit u glup, ako su moderni, ja u ostati priprost." Te rijei nisu naile ni na kakvu podrku. Kako se u sobi sve izjave okretalo na alu, i tome su se svi nasmijali. Netko je ak dobacio "Ti si u svakom sluaju glup!", ali kako su se u tom trenu i stariji socijalist i ovjek u crnoj jakni teko zakaljali, nije bilo jasno tko je to rekao. Rumeni mladi koji je jo uvijek drao vrata ubacio se u to s recitacijom pjesme iji su prvi stihovi ili ovako: "Europo, o, Europo, / ostan' tamo gdje si sad / tek u naim snovima: / mi neemo Sejtana!" Zbog kalja, povika i smijeha, Fazil je pjesmu jako slabo uo. Svejedno ju je uspio prepriati Kau, vie po primjedbama koje su joj prisutni uputili nego po samoj recitaciji; tri takva prigovora ostala su sauvana i u zapisniku "odgovora u dva retka", i u Kaovoj pjesmi "itavo ovjeanstvo i zvijezde": 1. "Ne bojmo ih se: nema kod njih niega tega bismo se trebali bojati", viknuo je oronuli tridesetogodinji ljeviar. 2. Stari novinar azerskog porijekla nekoliko je puta pitao "O kojem je narodu rije?" te dodao da "od naeg turkijstva i nae vjere ne smijemo odustajati", a kad je nakon toga razvezao priu o kriarskim ratovima, genocidu nad Zidovima, Indijancima koje su pobili Amerikanci i francuskom pokolju alirskih muslimana, neki se malodu-nik ubacio s podmuklom primjedbom: "A kamo su nestali milijuni Armenaca iz cijele Anadolije, ukljuujui i Kars?" Zapisniar uhoda se smilovao pa mu ime nije zapisao. 3. "Nitko nee znati prevesti tako dugu i glupu pjesmu", rekao je netko te dodao kako "gospodin Hans Hansen takvo to ionako nee htjeti objaviti." Ta je primjedba probudila nekoliko samozvanih pjesnika (sve skupa trojicu) te im bila povodom za tualjku o nesretnoj izolaciji turskih pjesnika na svjetskoj pjesnikoj sceni. Dok je mladi pjesmu privodio kraju, svi su se ve sloili da je glupa i primitivna, ali mu je na kraju - crvenom i preznojenom - nekoliko aljivdija ak zapljeskalo. Poelo se govoriti kako e, ukoliko se ta pjesma doista pojavi u njemakim novinama, zapadnjaci "s nama" samo jo vie zbijati ale, kadli se javi mladi Kurd iji je tetak radio u Njemakoj. "Kad oni piu poeziju i pjevaju pjesme, govore u ime cijelog ovjeanstva. Oni su

ljudi, mi smo samo muslimani. Kad mi napiemo pjesmu, to je onda naa 'narodna' pjesma." "Moja je poruka ovo", ree mukarac u crnoj jakni. "Pii: ako su Europljani u pravu i ako nama nema drugog spasa i izlaza osim da se potrudimo biti to sliniji njima, onda ovo nae busanje u prsa s glupostima po kojima smo to to jesmo nije nita drugo nego gubljenje vremena." "Nisi, vala, mogao izvaliti nita gluplje. Sad Europljani rahat mogu rei i da smo idioti." "Nek' se napokon otvoreno kae o kojem je narodu rije!" "Prijatelji, mi se sad tu pravimo da smo pametniji i vrjedniji od Europljana, a da Nijemci u Karsu danas otvore ambasadu i svima podijele besplatne vize, kladim se da bi se u tjedan dana cijeli Kars ispraznio!" "To nije istina! Nije li ovaj prijatelj maloprije rekao da on ne bi otiao ni da mu daju vizu? A ne bih ni ja! Ostao bih ovdje i ivio kao ovjek!" "I ne biste bili jedini koji bi ostali! Bilo bi nas jo! Molim da dignu ruku svi koji bi ostali pa da vidimo!" Nekoliko ljudi doista sasvim ozbiljno digne ruke. Mladii su ih zbunjeno pogledali. "Zato se misli da bi oni koji bi otili pogazili ast, molim da se i to otvoreno kae!" ree mukarac u crnoj jakni. "Teko je to objasniti nekome tko do toga nije sam doao", ree jedan tajnoviti glas. Fazil je vidio kako se Kadifa tuno zagledala kroz prozor i srce mu je bre zakucalo. "Nek' mi dragi Allah sauva istu duu da ne skrenem pameu!" ree samome sebi te pomisli kako bi se te rijei mogle svidjeti i Kadifi. Poeli ih i izdiktirati zapisniaru njemakih novina, ali svi su prisutni neto govorili i nikoga to ne bi zanimalo. Jedino to je uspjelo nadglasati svu tu graju bio je piskavi glas mladoga Kurda. Odluio je da u njemakim novinama objavi jedan svoj san. Dok ga je prepriavao, povremeno bi zadrhtao. Na poetku sna on sjedi sam u Narodnom kazalitu i gleda neki film. Film je zapadnjaki, svi govore Stranim jezikom, ali njega to uope ne dira jer osjea da razumije svaku rije. Malo kasnije pogleda, kad ono i on je u filmu: naslonja u Narodnom kazalitu zapravo je fotelja u dnevnom boravku kranske obitelji iz filma. Uto ugleda i postavljeni stol, i doe mu da jede, ali se boji da bi time uinio neto krivo pa samo sjedi na svome mjestu. Tad mu srce pone bre kucati: pred sobom ugleda predivnu plavokosu enu i istoga trena shvaa da je u nju ve godinama zaljubljen. A ena je prema njemu neoekivano njena i srdana. Hvali njegovu odjeu i lijepo ponaanje, ljubi ga u obraze i gladi po kosi. Sretan je da ne moe rei koliko. ena ga zatim uzima na krilo i pokazuje mu jela na stolu: tad sa suzama uvida da je jo dijete i da joj se zato toliko dopao. San je u poetku bio popraen smijehom i aljivim dobacivanjem, a zavrio s tugom koja je ila gotovo do straha. "Nitko ne moe sanjati takvo to", prekine tiinu stari novinar. "Ovaj je mladi Kurd taj san izmislio da bi nas ponizio u njemakim oima. Nemojte to zapisati." Mladi Kurd je. da bi potvrdio kako je san zaista sanjao, ponudio jo jedan detalj koji je namjeravao zatajiti: svaki put kad se probudi, sasvim se jasno sjea ene iz sna. Prvi put ju je vidio pet godina ranije dok je silazila iz autobusa punog turista to su u Kars doli vidjeti armensku crkvu. Na sebi je imala plavu haljinu "na bretelice": ba e je takvu kasnije viati u filmu iz svojih snova. Priznanje je izazvalo samo jo vei smijeh. "Koliko sam ja europskih ena vidio", ree netko, "i to sam sve sanjao: ne bi se toga ni Sejtan sjetio..." I tako se uas sve usija i krenu prie o strankinjama; prie pune srdbe, poude i bestidnih priznanja. Tad se javi i visok, mrav i poprilino zgodan mladi, dotad tih i miran:

"Jednoga dana na nekom kolodvoru", ree, "sreli se jedan zapadnjak i jedan musliman. ekaju vlak, a vlaka ni za lijek. A malo dalje od njih, na istom peronu, stoji neka lijepa Francuskinja: i ona eka vlak..." Svaki mukarac koji je zavrio muki koled ili odsluio vojsku moe pretpostaviti o emu je pria govorila: upuivala je na vezu izmeu seksualnih poriva i naroda i njihovih kultura. Nije se ula nijedna nepristojna rije: prostatvo je ostalo vjeto zakriveno velom aluzija. Svejedno, sobom se vrlo brzo proirilo raspoloenje koje e Fazil opisati rijeima: "Od stida sam htio propasti u zemlju." Uto ustade gospodin Turgut. "Dobro je, sinko, dosta ste rekli", ree. "Dajte mi proglas da ga potpiem." Iz depa je izvadio novo nalivpero i potpisao se. Bio je umoran od graje i dima; taman kad je odluio ustati, Kadifa ga zaustavi, a zatim i sama ustade: "Posluajte sad malo mene", ree. "Vi. koliko vidim, nemate stida, ali moje lice gori od onoga to sam ula. Nosim ovo na glavi da mi ne biste vidjeli kosu, muim se i patim zbog vas, a vi..." "Ne zbog nas!" proguna netko skrueno. "Zbog Allaha, i zbog svoje savjesti." "1 ja bih neto rekla za njemake novine. Piite, molim!" Bila je dovoljno dobra glumica da je mogla osjetiti kako je svi gledaju napola s divljenjem, napola s ljutnjom. '"Mlada djevojka iz Karsa' - ne, ne, ovako: - 'Mlada muslimanka iz Karsa koja je za ljubav vjere maramu prihvatila kao svoj barjak, zgroena svime to je vidjela pred svima se otkrila'. Ta e se vijest svidjeti Europljanima. A i Hans Hansen e tako lake prihvatiti na proglas. 'Dok se otkrivala, rekla je sljedee: Neka mi dragi Allah oprosti, jer odsada elim biti sama. Ovaj je svijet tako uasan, a ja tako slaba i ogorena da Njegov...'" "Kadifa", skoi odjednom Fazil. "Preklinjem te, ne otkrivaj se! Svi mi. svi smo mi sad ovdje. Tu je i Nedip, i ja. To e nas upropastiti, unititi nas!" Svi ostadoe u udu. Bilo je onih koji su rekli "Ne trabunjaj!", ili "Jasno da se ne treba otkriti!", ali veina je gledala to e uslijediti, prieljkujui s jedne strane da se dogodi jo neto, neto jo sramotnije, a s druge pokuavajui dokuiti o emu se radi i tko se tu s kim igra. "Moje dvije reenice za njemake novine su sljedee", rekao je Fazil dok je graja u sobi bivala sve glasnija. "Ne govorim ovo samo u svoje ime. nego i u ime svoga rahmetli prijatelja Nedipa kojega je revolucionarna no na najokrutniji nain uinila ehidom: Kadifa, mi te jako volimo. Ako se otkrije, ja u se ubiti: ne otkrivaj se, molim te!" Prema nekima, Fazil Kadifi nije rekao "volimo te", nego "volim te". ali je mogue da je to izmiljeno kako bi se objasnilo ono to je kasnije uinio Modri. A Modri se prvo izderao: "Neka nitko u ovome gradu ne spominje samoubojstvo!" a zatim izletio iz hotelske sobe i ne pogledavi Kadifu. Sastanak je time istoga trena dovren i svi su se prisutni razili; ne ba u tiini, ali veoma brzo.

32. Ne mogu dok su u meni dvije due O ljubavi, beznaajnosti i nestanku Modroga PRIJE nego to su se gospodin Turgut i Kadifa vratili sa sastanka u Hotelu Azija, Ka je u etvrt do est iziao iz Hotela Snjena palaa. Do susreta s Fazilom imao je jo petnaest minuta, ali se, sretan, poelio proetati. Iz Ataturkove avenije skrenuo je lijevo te je, zavirujui u prepune ajane s ukljuenim televizorima, u bakalnice i fotografske radnje, stigao do potoka Karsa. Na eljeznom mostu zaredom je popuio dva Maribora; sanjarei o sretnom ivotu sa Svilom u Frankfurtu, hladnou nije ni primijetio. Na drugoj obali potoka, po parku gdje su karski bogatai nekada u predveerja gledali klizae, vukla se zloslutna tama. Fazil je malo okasnio; kad je iz mraka stupio na eljezni most, Ka je naas pomislio da dolazi Nedip. Zajedno su uli u ajanu Sretna braa gdje mu je Fazil prepriao sastanak u hotelu Azija do najsitnijih pojedinosti. Kad je doao do trenutka u kojemu je osjetio da njegov gradi postaje dijelom svjetske povijesti, Ka ga je zaustavio kao da stiava radio, i napisao pjesmu "itavo ovjeanstvo i zvijezde". Prema kasnijim biljekama, Ka tu pjesmu nee povezati samo sa zaboravljenim gradom i tunim ivotom prognanih iz povijesti, nego jo i vie s uvijek zadivljujuim poetnim scenama nekih holivudskih filmova. S prvim stihovima (nakon to platnom prestanu prolaziti imena i natpisi), kamera izdaleka prikazuje zemaljsku kuglu; dok se kugla lijeno i tromo okree, kamera joj polako prilazi i sve je jasnije da se pribliavamo jednom njezinu dijelu, jednoj dravi. Kao i u filmovima koje je Ka u mati snimao jo od djetinjstva, ta je drava, naravno, Turska; ubrzo se ukazuje plavetnilo Mramornoga mora, i Crno more i Bospor, a kad se kamera priblii jo vie, jasno je da prilazimo Istanbulu, i Niantau, etvrti Ka-ova djetinjstva: ukazuje se Avenija Tevikije, na njoj prometna policija, pa Ulica pjesnikinje Nigar, i krovovi i stabla (a njih je tako lijepo vidjeti odozgor!), potom rublje raireno na konopcima i velike reklame za Tamekove konzerve, zahrali oluci i boni zidovi kua omazani katranom i zatim, polako, prozor Kaove sobe. Kroza nj se kamera uvlai u sobu; nakon to uhodarski prolebdi itavim stanom i prolunja po knjigama, pranjavu namjetaju i sagovima, okree se drugom prozoru: pod njim je stol, a za stolom sjedi Ka, i pie. Pribliava se Kau, pa papiru pred njim, pa vrhu nalivpera kojim na papir stavlja zadnja slova, i mi itamo: KOJE SAM UAO U SVIJET PJESNITVA: PJESNIK KA, ULICA PJESNIKINJE NIGAR 16/8, NIANTA, ISTANBUI., TURSKA. PALJIVI JE ITATELJ SVAKAKO VE PRETPOSTAVIO DA E SE TA ADRESA - ZAJEDNO S PJESMOM U KOJU JE, SIGURAN SAM, BILA UVRTENA - NA PAHULJI KAOVA IVOTA SMJESTITI NEGDJE U NJEZINU GORNJEM DIJELU, NA GRANI RAZUMA, ALI DOVOLJNO BLIZU MATI.
ADRESA S

Fazil je tek na kraju prie otkrio ono to mu je bilo najtee: sad nije mogao prealiti to je Kadifi rekao da e se ubiti ako se otkrije. "Nije meni muka samo zato to samoubojstvo znai da je ovjek izgubio vjeru u AIlaha, nego i zato to sam rekao neto to ne mislim. Kako sam mogao izgovoriti neto u to ne vjerujem?" Tvrdio je da se, im je Kadifi rekao da e se ubiti, pokajao i zamolio AIlaha da mu oprosti, ali kad se na vratima pogledao s njom u oi, zadrhtao je kao list. "to misli, misli li Kadifa da sam ja u nju zaljubljen?" pitao je Kaa.

"Ti si u Kadifu zaljubljen?" "Zna i sam da sam ja bio zaljubljen u rahmetli Teslimu, a moj rahmetli prijatelj u Kadifu. Nije proao ni jedan dan od njegove smrti, a ja sam se zaljubio u njegovu djevojku: ne mogu ni rei koliko me je stid. A znam i to je jedino objanjenje za to. I to me plai. Reci mi, kako si bio siguran da je Nedip mrtav?" "Uhvatio sam ga za ramena i poljubio njegovo mrtvo tijelo. Na elu je imao ranu od metka." "Mogue je da Nedipova dua ivi u meni", nastavio je Fazil. "Sluaj: niti sam se ja sino zanimao za kazalite, niti sam gledao televiziju. Zarana sam legao i zaspao. U snu sam shvatio da se Nedipu dogodilo neto strano. A onda su vojnici opkolili na dom, i ja vie nisam ni najmanje sumnjao da je ono to sam u snu osjetio istina. Kad sam te vidio u knjinici, ne da vie nisam sumnjao, nego sam znao da je Nedip mrtav, jer - njegova je dua ve bila u meni. Ula je u mene rano jutros. Kad su vojnici sino napali dom. mene nisu dirali; no sam proveo na arijskom putu, kod oeva prijatelja iz vojske, iz Vartoa. est sati nakon to je Nedip ubijen, rano jutros, osjetio sam ga u sebi. Leao sam u krevetu u koji su me sino domaini smjestili: odjednom mi se zavrtjelo u glavi, kao da sam oamuen nekim dubokim, bogatim osjeajem; moj prijatelj je bio kraj mene, u meni, zapravo. Prema starim knjigama, est sati nakon smrti dua naputa tijelo. Sujuti kae da je u tim trenucima dua sva titrava, kao da je od ive; nakon to napusti tijelo, predstoji joj ekanje u berzehu, sve do kijameta. Ali Nedipova je dua ula u mene. U to sam siguran. I bojim se, jer se takvo to u Kuranu ne spominje. Ali ne znam kako bih si drugaije objasnio zato sam se ovako brzo zaljubio u Kadifu. ak ni misao da bih se zbog nje mogao ubiti nije moja. to misli, moe li Nedipova dua doista ivjeti u meni?" "Ako ti u to vjeruje", odgovori mu Ka obzirno. "Ti si jedina osoba s kojom o ovome priam. Nedip ti je povjeravao tajne koje nikome drugom nije rekao. Meni nikada nije ni spomenuo da je poeo misliti o ateizmu, da sumnja. Ali mogue je da je to rekao tebi. Preklinjem te da mi otvoreno kae: je li ti ikada spomenuo da - sauvao nas Allah! - sumnja u Allahovo postojanje?" "Nije mi spomenuo ba takvu sumnju, ali mi je povjerio neto drugo: jednako kao to se ovjek ponekad rasplae zamiljajui da su mu roditelji umrli, i jo na neki nain uiva u toj alosti, on je, htio-ne htio, razmiljao to bi se dogodilo kad Allah, kojega je jako volio, ne bi postojao." "Eto, sad se i meni dogaa to isto", ubaci se Fazil. "I uope ne sumnjam da je tu sumnju u mene unijela Nedipova dua." "Ali ta sumnja ne znai ateizam." "Ali ja sad ak podravam i djevojke samoubojice", snudi se Fazil. "Maloprije sam rekao da bih i sebe mogao ubiti. Ne elim rei da je rahmetli Nedip bio ateist. Ali u sebi sad ujem glas ateista, i toga se jako bojim. Ne znam jeste li i vi to, ali bili ste po Europi i upoznali ste, siguran sam, tamonje intelektualce i sve te ljude to piju alkohol i uzimaju narkotike. Molim vas, recite mi jo jednom, to ateist osjea, o emu misli?" "Pa ne bih rekao da neprestano misli o samoubojstvu." "Ne neprestano: ponekad razmiljam o samoubojstvu." "Zato?" "Zato to neprestano mislim na Kadifu i nita mi drugo nije na pameti! Stalno mi je pred oima. Dok uim. dok gledam televiziju, dok ekam da padne veer, na mjestima koja s njom nemaju ba nikakve veze. sve me podsjea na nju i to me strano mui. Osjeao sam to i prije nego to je Nedip stradao. Ja zapravo i nisam bio zaljubljen u

Teslimu: oduvijek sam volio Kadifu. Ali u nju je bio zaljubljen moj prijatelj pa sam sve to itavo vrijeme skrivao. Nedip je neprestano priao o njoj, on je u mene usadio tu ljubav. Kad su vojnici napali dom, pomislio sam da bi Nedip mogao biti ubijen i da, poradovao sam se. Ne zato to sam pomislio da u moi pokazati da sam zaljubljen u Kadifu, nego zato to sam ga - budui da me je naveo da je zavolim poeo mrziti. Sad je Nedip mrtav i slobodan sam, ali to mi nije donijelo nita drugo osim jo vee ljubavi prema Kadifi. Probudim se ujutro i ve mislim na nju, i to dalje, sve vie mislim na nju: doi u do toga da ni na to drugo neu moi misliti i to u sa sobom, nek' mi dragi Allah pomogne..." Objema je rukama pokrio lice i zajecao. Ka je zapalio jedan Mar/boro i otpuhnuo dim sa samoivom nezainteresiranou. Ipak, nije ostao posve ravnoduan: Fazila je dugo, dugo gladio po kosi. Safet je sjedio na drugoj strani ajane: jednim je okom gledao njih. drugim televiziju. Sad im je priao: "Nemojte da deko plae, karticu mu nisam ostavio u postaji, kod mene je", ree. Kako Fazil nije skidao dlanove s lica, izvadio je iz depa iskaznicu i pruio mu je; uzeo ju je Ka. "Zato plae?" ree s profesionalnom znatieljom, ali i iskrenom brigom. "Zbog ljubavi", odgovori Ka. Odmah mu je laknulo. Ka je gledao za njim dok nije iziao iz ajane i nestao u mraku. Kasnije ga je Fazil pitao to bi trebao uiniti da privue Kadifinu panju. Tad je spomenuo i da cijeli Kars zna kako je Ka zaljubljen u Svilu. Fazilova ljubav Kau se inila toliko beznadnom i neostvarivom, da je sa strahom pomislio to bi se dogodilo kad bi i njegova ljubav pala na takvu razinu. Fazilovi jecaji bivali su sve rjei: Ka mu je nenadahnuto ponovio Svilin savjet: "Budi to jesi." "Ali to ne mogu dok su u meni dvije due!" odvrati Fazil. "Osim toga, Nedipova ateistika dua sve je jaa. Godinama sam mislio da moji prijatelji koji se petljaju u politiku postupaju krivo, a sad se i sam elim pridruiti islamistima i poduzeti neto protiv vojnog udara. A znam da u to uiniti samo da bi me Kadifa primijetila. Strah me je to ne mogu misliti ni na to drugo osim na nju. Ne zato to je uope ne poznajem, nego zato to vidim da. ba kao pravi ateist, vie nisam sposoban vjerovati ni u to drugo osim u ljubav i sreu." Kad je ponovno zaplakao. Ka se zapitao bi li ga trebao upozoriti da o svojoj ljubavi ne govori pred drugima, i da se uva Modroga. Ali budui da je znao za njegovu vezu sa Svilom, sigurno je znao i za Kadifinu s Modrim. Samo, ukoliko je za to znao, politika mu je hijerarhija morala biti dovoljnim razlogom da se u Kadifu ne zaljubi. "Mi smo siromani i beznaajni, i cijeli je problem u tome", ree Fazil s udnom srdbom. "Naim bijednim ivotima nema mjesta u povijesti ovjeanstva. Na kraju emo svi i pocrkari u ovom bijednom Karsu. Nitko nas se nee sjeati, nikoga nee biti ni briga za nas. Zauvijek emo ostati beznaajni nikogovii koji su se hvatali za ije oko toga ime e im ene pokrivati glave, i davili se u svojim beznaajnim i besmislenim svaama. Svi e nas zaboraviti. A kad vidim kako od naih glupih ivota nee ostati nikakva traga, razbjesnim se jer shvaam da nita u ivotu nije vano kao ljubav. I tad mi je ono to osjeam prema Kadifi jo tee; znam da me na ovome svijetu moe utjeiti jedino njezina ljubav, i ona mi ne silazi s oiju." "Da, to ve jesu razmiljanja kakva pristaju ateistima", ree Ka nemilosrdno. Fazil je opet zaplakao. Onoga o emu su kasnije razgovarali Ka se ili nije sjeao, ili naprosto nije zapisao u biljenice. Amerika djeica na televizijskom ekranu zasmijavala su i kameru i gledatelje: prevrtala su se sa stolica, razbijala akvarije, padala u vodu i spoticala se gazei rubove svojih haljinica; sve su to pratili povremeni naleti umjetnoga smijeha. Skupa s ostalim gostima u ajani, i Fazil i Ka su, zaboravivi svoje jade, dugo gledali tu djecu, smjekajui se.

Kad je u ajanu ula Zahida, gledali su kako na ekranu jedan kamion tajnovito napreduje kroz neku umu. Izvadila je utu kuvertu i pruila je Kau; Fazil nije pokazao da ga imalo zanima. Ka ju je otvorio i proitao poruku: bila je od Svile. Dvadeset minuta kasnije, tono u sedam, trebao se nai s Kadifom i Svilom u slastiarnici Novi ivot. Od koga je Zahida doznala da su Ka i Fazil u ajani Sretna braa"' Od Safeta. Dok je odlazila, Fazil je rekao: "Njezin neak ide sa mnom u razred. Lud je za kockanjem. Ne propusti nijednu borbu pijetlova ili pasa." Ka mu je pruio ueniku iskaznicu koju je uzeo od Safeta. "ekaju me u hotelu na veeri", rekao je ustajui. "Hoe li vidjeti Kadifu?" upita ga Fazil beznadno. 1 posrami se: Kaovo mu je lice reklo i da mu je dodijao. i da ga ali. "Ubit u se", ree i dok je Ka izlazio viknu: "Ako je vidi, reci joj: otkrije li se, ubit u se! 1 nee to biti zato to se otkrila, nego zato to u uivati mislei da se ubijam zbog nje!" Kako je do sastanka u slastiarnici imao jo vremena, krenuo je sporednim ulicama. Dok je prolazio Kanalskom ulicom, naiao je na ajanu u kojoj je napisao pjesmu "Ulice od sna"; uao je. Umjesto prieljkivane pjesme, dola mu je pomisao da iz zadimljene i poluprazne ajane opet izie na stranja vrata. Preao je dvorite pokriveno snijegom, u mraku preskoio nizak zid. popeo se uz tri stepenice i - praen laveom istoga psa na lancu - siao u podrum. Unutra je gorjela blijeda svjetiljka. Opet je osjetio miris ugljena i sna. sad pomijean s mirisom rakije. Kraj velike pei to je zavijala micalo se nekoliko osoba i njihove sjene. Medu kartonskim kutijama ugledao je MIT-ovca orlovskoga nosa, suiavu Gruzijku i njezina mua; uope se nije zaudio. Ni oni nisu pokazali da su se njemu zaudili. Tuberanka je na glavi imala crvenu, draesnu kapu. Ponudila mu je kuhano jaje i pecivo, a mu je ustao da mu nalije rakije. Dok je Ka noktima gulio jaje, MITov mu je orli rekao kako taj stan kraj velike pei nije samo najtopliji kutak u Karsu, nego pravi dennct. Tada e nastupiti tiina tijekom koje e Ka - bez ijednog zastoja i ijedne proputene rijei - napisati pjesmu koja e se zvati "Dennet". Smjestit e je daleko od sredita pahulje, na grani Mate, to nee znaiti da je dennet za njega bio budunost o kojoj je sanjario: on je bio mjesto gdje se uspomene mogu sauvati ivima tako da se o njima sanjari. Kad se kasnije bude sjeao te pjesme, pobrojat e nekoliko uspomena: osnovnokolske ljetne praznike, bjeanje iz kole, brani krevet u koji se dok je bio mali skupa sa sestrom uvlaio medu roditelje, neku sliku koju je naslikao kao dijete, i dan kad je na kolskoj zabavi upoznao jednu djevojku pa se kasnije s njom sastao i poljubio je. Dok je iao prema slastiarnici Novi ivot, mislio je i na te uspomene, i na Svilu. U slastiarnici je zatekao Svilu i Kadifu; ekale su ga. Svila je bila toliko lijepa da je (oamuen rakijom koju je popio na prazan eludac) pomislio da e zaplakati. Nije bio samo sretan to se naao za istim stolom s dvije lijepe ene, bio je i ponosan. Kad bi ga bar sad mogli vidjeti iscrpljeni turski trgovci to su ga u Frankfurtu svakoga dana nasmijeeni pozdravljali... Ali u slastiarnici gdje je dan prije ubijen direktor Instituta nije bilo nikoga osim istoga onog starog konobara. Trenutaka koje je tada proveo sa Svilom i Kadifom - dvjema prelijepim enama od kojih je jedna, dodue, bila pokrivena - sjeat e se kao da su fotografije snimljene izvana, kroz izlog, i nikada ih nee zaboraviti: kao da su retrovizor iz kojega automobil u pozadini nikada ne izlazi. Za razliku od Kaa, dvije ene nisu bile nimalo spokojne. Ka je rekao da je od Fazila doznao sve o sastanku u Hotelu Azija pa je Svila odmah prela na stvar:

"Modri je sa sastanka otiao ljut. Kadifa se sad beskrajno kaje zbog onoga to je tamo rekla. Zahidu smo poslali u njegovo skrovite: nije ondje. Ne moemo ga nai." Prve je rijei zapoela kao starija sestra, odluna da mladoj bude od pomoi, ali je na kraju bilo jasno da je i sama jako zabrinuta. "to elite od njega, zato ga traite?" "Prije svega elimo znati da je iv i da nije uhapen", odgovorila je Svila. Pogledala je Kadifu, koja se drala kao da e zaplakati ako je se samo i dotakne. "Saznaj to je s njim, nai ga. Kai mu da e Kadifa uiniti to god od nje zatrai." "Vi Kars poznajete mnogo bolje od mene." "No je, a mi smo dvije ene", odgovori Svila. "Upoznao si grad. Otii u ajanu djeda Mjeseca i u ajanu Svjetlost na Halid-painoj aveniji. Sad su pune policajaca u civilu, ali i oni su torokala: ako se Modrom dogodilo neto loe, sigurno e doznati." Kadifa je izvadila maramicu da ispue nos. Ka je pomislio da e zaplakati. "Donesi nam vijesti o Modrom", rekla je Svila. "Ako okasnimo, tata e se brinuti. I tebe oekuje na veeri." "Pogledajte i po ajanama u Bajram-painoj mahali", rekla je Kadifa listajui. Njihova uznemirenost i tuga inile su mu se s jedne strane tako krhkima i privlanima da ih je odluio otpratiti dio puta do Snjene palae. S njima ga je povezivao strah da e izgubiti Svilu, ali i zajednika krivnja jer su neto poduzeli bez znanja njihova oca. Zamiljao je kako e sa Svilom provoditi frankfurtske dane: i Kadifa e im doi u posjet pa e sve troje zasjedati po kavanama na Berlinskoj aveniji i etati zagledajui u izloge. Uope nije vjerovao da e uspjeti obaviti zadanu mu dunost. ajanu djeda Mjeseca naao je bez muke, ali je bila toliko obina i turobna da je gotovo zaboravio zato je onamo doao pa je sjeo i neko vrijeme gledao televiziju. Zatekao je ondje nekoliko mladia srednjokolske dobi, pokuao je ak zapodjenuti razgovor - rekao je nekoliko rijei o nogometnoj utakmici s ekrana - ali mu se nitko nije pridruio. Na stol je bio stavio kutiju cigareta, spreman da ih ponudi prvom sugovorniku, i kraj njih stavio upalja mislei da bi ga netko moda mogao zatrebati. Kad je vidio da ni od zrikava blagajnika nita nee saznati, iziao je i odmah zaao u pokrajnju ajanu, u Svjetlost. 1 tu je zatekao nekoliko mladia koji su gledali istu utakmicu na crno-bi jelom televizoru. Da na zidu nije ugledao isjeke iz novina i tablicu s godinjim rasporedom utakmica Karssporta, ne bi se ni sjetio da je juer u istoj toj ajani s Nedipom razgovarao o Allahovu postojanju i smislu svijeta. Pokraj pjesme koju je juer proitao, netko je dopisao nove stihove pa je odmah izvadio biljenicu da ih prepie: Nee nam se majka iz denneta vratit, to jasno je sad kao dan. Nit' e nas rukama svojim zagrlit, niti nam zgrijati stan. A batine oeve nikad prestati nee.. Svejedno, srce nam je sve ivlje, a dua sve toplija, jer nam je jasno da nam je sudba ve udarila peat: u govnima u koja emo pasti i Karsa emo se kao denneta sjeat'. "Pie pjesmu?" upita ga deko s blagajne. "Aferim!" ree mu Ka. "Reci mi, zna li ti itati straga?" "Jok, brate, ne znam ni sprijeda. Ja sam pobjegao iz kole. Nisam nauio itati dok mi je bilo vrijeme: sad je gotovo." "Tko je napisao ovu novu pjesmu na zidu?" "Pola momaka koji ovamo dolaze su pjesnici." "Zato ih danas nema?"

"Vojska ih je juer sve pokupila. to nije u zatvoru, to se posakrivalo. Pitaj one tamo ako hoe: oni su iz tajne policije, znaju." Pokazao mu je dva mladia koji su vatreno raspravljali o nogometu, ali im Ka nije priao, nego je iziao iz ajane. Obradovao se vidjevi da je snijeg opet poeo padati. Bio je siguran da ni po ajanama u Bajram-painoj mahali nee nai nikakva traga o Modrom. Tuga slina onoj kad je stigao u Kars sad mu se mijeala sa sreom. Oekujui novu pjesmu, polako je - kao u snu - proao kraj runih betonskih zgrada i uz parkiralite pokriveno snijegom, zavirio u zaleene izloge ajana, brijanica i bakalnica, i u dvorita koja jo od ruskoga razdoblja odjekuju pseim laveom, i u duane s rezervnim dijelovima za traktore i zaprena kola, i prodavaonice sira. Osjeao je da nikada nee zaboraviti nita od onoga to je tada vidio: ni izborne plakate Domovinske stranke, ni zastore dokraja navuene na jednom prozoriu, ni obavijest 'Stiglo cjepivo za japansku gripu' zalijepljenu mjesecima ranije u izlog ljekarnice Znanje, kao ni proglase protiv samoubojstva otisnute na utu papiru... Nevjerojatna otvorenost zapaanjima koja su se u tim trenucima pred njim ukazivala navela ga je da povjeruje kako je "sad sve sa svime povezano, pa sam i sam postao neodvojivim dijelom toga dubokog i lijepog svijeta". Uinilo mu se da mu dolazi nova pjesma; zaao je u jednu ajanu na Ataturkovoj aveniji. Ali - pjesma nije dola.

33 U Karsu bezbonik Strah od metka TEK to je iziao iz ajane, na kaldrmi pokrivenoj snijegom naletio je na Muhtara. Muhtar ga je pogledao odsutno - izgledao je kao da se nekamo zaputio po jako vanu poslu - i pod krupnim ga pahuljama u prvi tren, inilo se, nije prepoznao pa je Ka pomislio jednostavno proi kraj njega. A onda su obojica istodobno zakoraknuli jedan prema drugom i zagrlili se kao stari prijatelji. "Jesi li prenio Svili moju poruku?" pitao je Muhtar. "Jesam." "to je rekla? Doi da sjednemo u ajanu pa e mi ispriati." Nije se doimao nimalo obeshrabrenim, unato vojnom udaru, batinama u policijskoj postaji i propaloj kandidaturi za predsjednika opine. "Zato me nisu uhapsili? Samo da ovaj snijeg stane i ceste se otvore, vojska e se povui i izbori e se odrati - eto zato! Reci to i Svili!" rekao je im su sjeli. Ka je potvrdio da e rei. Pitao ga je zna li ita o Modrom. "Ja sam bio prvi koji ga je pozvao u Kars. Prije bi svaki put kad bi doao odsjedao kod mene", rekao je Muhtar ponosno. "Ali otkako ga je istanbulski tisak promaknuo u terorista, vie nam se ne javlja kad doe: mogao bi natetiti naoj stranci pa zato... Sad zadnji doznam to se s njim dogaa. to je Svila rekla na moju poruku?" Ka mu je odgovorio da Svila na ponudu da se ponovno vjenaju nije dala nikakav odgovor. Muhtar je i to doivio kao poseban odgovor te napomenuo Kau kako je njegova biva ena vrlo osjeajna, njena i puna razumijevanja. Sad se beskrajno kajao to se tijekom svoje ivotne krize prema njoj onako loe ponaao. "Kad se vrati u Istanbul, pjesme koje sam ti dao osobno e predati Fahiru, zar ne?" rekao je zatim. Ka mu je i to obeao, nato je Muhtarovo lice poprimilo izraz ganuta i stuena amide. Taman je osjetio kako mu se stid koji je ranije osjeao gledajui Muhtara poeo pretvarati u saaljenje i gaenje, kad ovaj iz depa izvadi novine. "Da sam na tvom mjestu, ne bih se tako bezbrino etao ulicama", ree Muhtar zadovoljno. Ka mu iz ruku istrgne sutranji broj Novosti graninoga grada ija se tinta jo nije bila osuila i poe ih itati gutajui: "Uspjeh kazalinih revolucionara... Mirni dani u Karsu... Izbori odgoeni. Graani zadovoljni revolucijom..." Potom poe itati tekst na prvoj stranici po kojemu je Muhtar nekoliko puta lupnuo prstom: U KARSU BEZBONIK SVI SE PITAJU TO TOBONJI PJESNIK KA TRAI U NAEM GRADU OVIH PREVRATNIH DANA Na jueranji tekst o tobonjem pjesniku kod Karslija naiao na velik odjek uli smo mnoge prie o pjesniku Kau koji je gotovo upropastio sinonje uspjeno uprizorenje kemalistike predstave ostvarene suradnjom velikoga umjetnika Sunaja Zaima. njegovih prijatelja i mnogobrojne publike, kad je usred predstave koja je kod svih prisutnih pobudila oduevljenje i spokoj proitao svoju krajnje provokativnu pjesmu. Iako su Karslije ve godinama ivjeli slono i u sretnom jedinstvu, strane su sile uspjele uzburkati nau svakodnevicu, nahukati brata na brata, aktualizirati neprirodne podjele na laike i vjernike, i Kurde. Turke i Azere. i ponovno izvui na

povrinu pitanja o armenskom genocidu koja bismo napokon trebali zaboraviti. Uslijed takvih okolnosti, meu nama se poput pijuna pojavila ta sumnjiva osoba pa nije udo to su se meu naim stanovnitvom probudila mnoga pitanja. Je li tono da se dva dana ranije na kolodvoru sastao s mladiima iz kole za imame i hatibe naalost, veoma otvorene svakovrsnom hukanju - te im tom prigodom rekao: "Ja sam ateist: ne vjerujem u Allaha. ali to ne znai da bih mogao poiniti samoubojstvo. Konano - sauvao nas Allah - Allah ionako ne postoji"? Je li rijeima '"Intelektualac je duan govoriti protiv narodnih svetinja" elio ustvrditi kako sloboda miljenja u Europi znai isto to i poricanje Allaha? injenica da te hrani Njemaka ne daje ti pravo da gazi po vjeri svoga naroda! Srami li se svoga turskog porijekla pa se. umjesto da stane iza svoga pravog imena, skriva izu izmiljenog stranog nadimka? Kao to su nam nai itatelji, nazivajui nas. sa aljenjem javljali, taj prozapadni bezbonik je. doavi ovih dana u na grad da bi posijao razdor. obiao najsiromanije mahale naega grada gdje je. kucajui na vrata najbjednijih. stanovnitvo poticao na pobunu te bez imalo ustezanja vrijeao ak i Alaturka kojemu smo zahvalni za ovu nau republiku, najdrau domovinu. itav se Kars pita to taj tobonji pjesnik, smjeten u Hotelu Snjena palaa, trai po naem gradu. Vjerujemo da e karski mladii nai najbolji nain da tog bezbonika koji porie Allaha i Naeg Poslanika (spas i mir na Njega!) dovedu u red! "Kad sam prije dvadeset minuta naiao, Serdarovi su ih sinovi tek tiskali", ree Muhtar i ne pomiljajui da bi s Kaom trebao podijeliti strah i zabrinutost; bio je razdragan, kao da otvara novu, zabavnu temu. Ka se osjeti samim samcatim; jo jednom paljivo proita lanak. Nekada je davno, razmiljajui o svojoj nadolazeoj sjajnoj knjievnikoj karijeri, zamiljao i kritike i napade koje e doivjeti zbog modernistikih novosti koje e donijeti turskoj poeziji (ta nacionalna odreenost sad mu se inila smijenom i jadnom); sanjario je i kako e neprijateljstva i nerazumijevanja dodati posebne crte njegovu knjievnom profilu. Kasnije se, meutim, unato njegovoj slabanoj slavi, nisu pojavljivale nikakve kritike; zato mu je sad zapeo za oko naziv "tobonji pjesnik". Nakon to ga je Muhtar, posavjetovavi ga da ne hoda po gradu poput mete, ostavio samog, u Kau je poeo rasti strah od ubojstva. Iziao je iz ajane i, dok su se pahulje s neba obruavale poput ledenih strelica, krenuo zamiljenim, sporim koracima, kao na usporenom snimku. U mladosti je vjerovao da za intelektualca nema asnijega kraja od rtvovanja ivota za intelektualne ili politike ideale, ili svoje djelo. A onda je gledao kako mu prijatelji i poznanici stradavaju u ime besmislenih uvjerenja, ak i iz iste pakosti; gledao je kako ih politike ete ubijaju po ulicama, kako ginu u pljakama banaka ili ak umiru s bombama koje su sami aktivirali. Sve te besmislene sudbine bile su mu dovoljan razlog da se u ranim tridesetim rastane s mladenakim idealima. Dok je u Njemakoj godinama ivio kao prognanik zbog politikih opredjeljenja koja mu vie nita nisu znaila, u njegovoj se glavi veza izmeu politike i samortvovanja prekinula. Ondje bi mu ponekad dole u ruke turske novine u kojima bi proitao kako je taj i taj kolumnist ubijen iz politikih razloga, "najvjerojatnije" od strane politikih islamista; osjetio bi srdbu zbog takvih dogaaja, pa i potovanje prema rtvi, ali nikada i divljenje prema ubijenome kao piscu. No, kad je na krianju Halid-paine i Karabekirove ugledao kako iz rupe na jednom slijepom zidu viri zamiljena cijev uperena ba u njega, ve se vidio kako pogoen pada na snjenu kaldrmu i umire, i istodobno zamiljao to bi o tome pisale istanbulske novine. Vrlo je vjerojatno da bi valija i lokalni MIT zabaurili politiku

stranu njegova ubojstva - i da dogaaj ne bi izazvao dalje nemire, i da bi prikrili vlastitu odgovornost: istanbulski tisak koji ga i nije poznavao kao pjesnika moda bi kakav tekst objavio, a moda i ne bi. Ako bi njegovi prijatelji pjesnici, ili novinari iz Republike, i pokuali ukazati na politiku dimenziju njegove smrti, to bi ili samo umanjilo vrijednost saeta prikaza njegova stvaralatva (Tko bi ga napisao? Fahir? Ili Orhan?), ili bi bilo zgurano na "kulturne stranice" na kojima se nitko ne bi ni sjetio traiti vijest o njegovoj smrti. Da je doista postojao novinar po imenu Hans Hansen i da ga je Ka poznavao, vjerojatno bi i Frankfurter Rundschau objavio vijest o njegovoj smrti: nijedne druge zapadne novine ne bi. Iako se kao zadnje utjehe sjetio njemakog asopisa Akzent, koji bi moda posthumno objavio prijevode njegovih pjesama, posve je jasno vidio da je to - u usporedbi s mogunou da ga ubiju zbog teksta u Novostima graninoga grada - "najobinije sranje". a znao je i da se vie od smrti bojao da e nastradati sad kad se napokon ponadao da e se u Frankfurt vratiti sa Svilom. Svejedno, pred oima su mu oivjeli likovi nekoliko pisaca koji su posljednjih godina podlegli islamistikim mecima: sjetio se pozitivistikoga zanosa nekadanjeg vaiza koji je postavi ateist pokuavao ukazati na stanovite "nedosljednosti" u Kur'anu (dobio je metak u glavu, straga), pa jednog glavnog urednika koji se u svojoj kolumni naalio na raun pokrivenih djevojaka nazvavi ih "bubavabama" (sredili su ga izjutra, skupa s njegovim vozaem), ili kolumnista koji se potrudio ukazati na iranske veze turskog islamistikog pokreta (okrenuo je klju i odletio u zrak, zajedno s automobilom). Sjeanje na njihove rtve probudilo mu je njeno suosjeanje, ali ih je ipak smatrao naivnima. Ni istanbulski ni zapadni tisak nisu pokazivali ni najmanje zanimanja za smrti takvih vatrenih pisaca, jednako kao ni za novinare iz provincije koji su iz slinih razloga poubijani po sporednim ulicama svojih zaboravljenih gradova. Jo je vie bio ogoren kulturom iz koje potjee, kulturom koja bi - nakon nekoliko tekstova to su pokuavali otkriti zloince - vrlo brzo zauvijek zaboravila da su ti ljudi ikada postojali, to ga je navodilo na uvijek isti zakljuak kako je najpametnije zavui se u kakav kutak i ondje potraiti sreu. Kad je stigao do redakcije Novosti graninoga grada, ugleda sutranji broj novina zalijepljen u kutu izloga s kojega je netko nedavno sastrugao led, s unutranje strane. Ponovno proita vijest o sebi pa ue unutra. Stariji od dva vrijedna sina gospodina Serdara najlonskom je uzicom uvezivao otisnute novine. Nastojei biti primijeen, skine kapu i poe stresati snijeg s ramena. "Tata nije ovdje", ree mladi sin pojavivi se iz drugog pregratka drei u rukama krpu kojom je brisao stroj. "Jeste li za aj?" "Tko je za sutranje novine napisao vijest o meni?" "Zar ima neka vijest o vama?" ree mladi uzvinuvi obrve. "Pa ima", ree stariji, s jednako punim usnama, i nasmije se prijateljski i srdano. "Sve je vijesti napisao tata, danas." "Ako sutra ujutro razdijelite te novine..." zapoe Ka. Malo zastane i zamisli se. "To bi za mene moglo biti jako loe." "Zato?" ree stariji sin. Lice mu je bilo njeno kao u djevojice, a oi nevjerojatno nevine, iskrene i naivne. Ka je shvatio da e od njih moi neto doznati samo ako se bude drao krajnje prijateljski i postavljao pitanja jednostavna kao da razgovara s djecom. Tako je od dva novinarova sina, snana kao dva junca, doznao da su do toga trena novine preuzeli - i za njih ostavili novce - samo gospodin Muhtar, deko poslan iz mjesnog sredita Domovinske stranke i gospoa Nurija, umirovljena profesorica knjievnosti koja svrati svaku veer. Novine koje su, da su ceste otvorene, autobusom trebale biti

poslane u Ankaru i Istanbul ve su spakirane i ekaju pokraj jueranjih paketa; preostale novine njih e dvojica ujutro raznijeti po Karsu. Ako tata bude htio, jasno da e otisnuti nove brojeve, a tata sad nije kod kue: iziao je i rekao im da se nee vratiti na veeru. Rekavi im da nema vremena za aj, Ka zgrabi jedne novine i izletje u hladnu i ubojitu karsku no. Bezbrina nevinost dvojice mladia malo ga je smirila. Dok je hodao kroz polagane pahulje, samoga je sebe pitao je li pretjerao s kukavilukom; osjetio je krivnju. Ipak, odmah se sjetio mnotva nesretnih pisaca koji su se sa svijetom oprostili s mecima u prsima i mozgu, ili se razle-tjeli dok su na izlasku iz pote razdragani otvarali paket rahatlokuma od oboavatelja: svi su oni nastradali zato to su sami sebe navukli u orsokak ponosa i hrabrosti. Sjetio se, naprimjer pjesnika Nuretina, odana poklonika Zapada koji se nikada nije pretjerano zanimao za politiku: neke islamistike novine izvukle su odnekud jedan njegov davni tekst o odnosu vjere i umjetnosti, neuspio i besmislen nadriznanstveni esej, i nakon to su zlonamjerno pretresle svako njegovo slovo, objavile su da je pisac "digao glas protiv nae vjere". On se nato - samo da ne ispadne kukavicom - grevito prihvatio nekadanjih ideala, to je laiki tisak s vojnim zaleem prepoznao kao vatreni kemalizam pa ga uz silno preuveliavanje - koje se ak i njemu dopalo - pretvorio u junaka. A onda ga je jednoga jutra vreica s bombom privezana za prednji kota njegova automobila raznijela u toliko dijelova, da je parodija od brojne i raskone denaze ispratila prazan tabut. Iz kratkih i hladnokrvnih vijesti na zadnjim stranicama turskih novina koje je prelistavao u frankfurtskoj knjinici, Ka je doznao da su po provincijskim gradiima takvi junaci zavravali neto drugaije: mnogi staroljeviarski mjesni novinari, lijenici materijalisti i smioni kritiari vjere nasjeli bi na ispit hrabrosti pa bi, strahujui samo da ih ne proglase kukavicama, ponekad ak sanjarili kako e "poput Salmana Rushdieja" privui svjetsku pozornost; njihovi krvnici, srditi i mladi vjerski fanatici, ne samo da nisu imali vremena za paljivo razraene napade bombama kao njihovi kolege po velikim gradovima, nego ak nisu koristili ni pitolje: po mranim uliicama zabaenih gradia svoje bi rtve izboli noevima ili zadavili golim rukama. Zato se Ka sada zamislio to e uiniti ako mu Novosti graninoga grada daju priliku da odgovori; dok je smiljao kojim bi rijeima mogao izvui ivu glavu, a da ne pogazi ast (da kaem "ja sam ateist, ali nikada ne bih poniavao Poslanika"?, ili "ne vjerujem, ali vjeru potujem"?), zau kako mu se kroz snijeg pribliavaju koraci i okrenu se prestravljen: bio je to upravitelj autobusne agencije kraj kojega je dan ranije u isto to vrijeme sjedio u tekiji ejha Saadetin-efendije. Pomisli kako bi taj ovjek mogao posvjedoiti da nije ateist, i bude ga stid. Polako je vukao noge niz Ataturkovu aveniju, zastajui na svakom raskriju zatrpanom snijegom; nije se mogao nadiviti krupnim pahuljama i njihovu skromnom ponavljanju u beskrajnoj aroliji. Kasnijih e se godina esto sjetiti lijepih snjenih prizora iz Karsa i slika s njegovih zametenih kaldrma (dok je. malo dalje, troje djece vuklo sanjke uz padinu, u mranom izlogu foto-saraja Svjetlost ogledalo se zeleno svjetlo jedinoga gradskog semafora) i samoga e sebe pitati zato ih je u dui ponio poput tunih razglednica da ih vie nikada ne zaboravi. Pred vratima nekadanje krojanice, a sada Sunajeva sjedita, ugledao je vojni kamion i dva straara. Koliko god da je vojnicima, zbog snijega stisnutima uz sama vrata, ponavljao da bi morao vidjeti Sunaja, oni su ga svejedno odgurali kao da je kakav bijednik sa sela koji je doao predati molbu zapovjedniku Glavnog taba. A nadao se da bi Sunaj mogao zaustaviti raspaavanje novina. Nemir i srdbu koje e ga nakon toga spopasti svakako treba sagledavati u svjetlu tog razoaranja. Prvo je pomislio da kroz snijeg potri pravo do hotela; nije stigao ni do

prvoga ugla, kad s lijeve strane ugleda ajanu Jedinstvo i ude u nju. Sjeo je za sto) izmeu pei i zrcala i napisao pjesmu "Umrijeti ustrijeljen". Tu pjesmu, za koju e kasnije zapisati da joj je glavni motiv bio "strah", na estokrakoj e pahulji smjestiti na grani Pamenja, kao izdanak okrenut Mati; proroanstvo koje je u nju upisao u svojoj e skromnosti previdjeti. Kad se napustivi ajanu Jedinstvo vratio u hotel, bilo je sedam i dvadeset. Legao je na krevet i pokuao se smiriti: gledajui kako pahulje polako klize kroz svjetlost uline svjetiljke i ruiastog slova K, zamiljao je koliko e u Njemakoj biti sretan sa Svilom. Deset minuta kasnije nije vie mogao izdrati da je ne vidi pa se spustio stubitem; obradovao se vidjevi da Zahida zdjelu s orbom tek sputa na stol oko kojega je sjedila cijela obitelj s gostom, i razveselio se sjaju Sviline kestenjaste kose. Kad mu je Svila pokazala da sjedne kraj nje, osjetio je ponos to svi za stolom znaju da su njih dvoje zaljubljeni. S druge strane stola ugledao je vlasnika Novosti graninoga grada, gospodina Serdara. A on se ispruio i stisnuo mu ruku s tako prijateljskim osmijehom, da je Ka na trenutak posumnjao u ono to je proitao u novinama sloenim u svome depu. Nalio je orbu u zdjelicu, ruku pod stolom stavio u Svilino krilo, glavu primaknuo njezinoj i osjetio njezin miris i njezinu prisutnost te joj na uho apnuo kako o Modrom, naalost, nita nije doznao. Odmah se potom pogledao u oi s Kadifom - sjedila je kraj gospodina Serdara - i shvatio da joj je Svila u tom trenu ve proslijedila njegov izvjetaj. Iako je bio i srdit i zbunjen, uspio je posluati tube gospodina Turguta o sastanku u Hotelu Azija: itav je taj sastanak zapravo bio provokacija, rekao je gospodin Turgut te dodao kako je policija, naravno, o svemu bila obavijetena. "Ali nimalo se ne kajem to sam se pridruio tom povijesnom sastanku", rekao je. "Drago mi je to sam na svoje oi vidio nato se u Karsu srozao ljudski potencijal zainteresiran za politiku, neovisno o tome radi li se o mladima ili starima. Na sastanak sam iao da bih digao glas protiv vojnog udara, ali sad uviam da se taj najzatupljeniji, najnerazboritiji i najbjedniji sloj nikada nee moi baviti politikom, to znai da je vojska dobro postupila kad tim banditima nije prepustila budunost naega grada. Poevi od Kadife, sve vas pozivam da jo jednom dobro promislite prije nego to se u ovoj zemlji upetljate u politiku. to sam ono jo htio rei?... Aha, da: ona obojena i oronula pjevaica koju ste sad vidjeli kako u Kolu sree okree kolo svojevremeno je bila metresa smaknutog ministra vanjskih poslova Fatina Rutua Zor-lua; prije trideset i pet godina to je znala cijela Ankara." Kad je Ka iz depa izvadio Novosti graninoga grada te ih, rekavi kako je u njima tekst koji govori protiv njega, pokazao ostalima, ve je prolo dvadeset minuta otkako su poeli veerati; iako je televizor bio upaljen, za stolom je nastao tajac. "Ba sam i ja to htio spomenuti, ali sam se skanjivao: bojao sam se da biste me mogli pogreno shvatiti", ree gospodin Serdar. "Serdaru, Serdaru, kakva li ti je sad zapovijed stigla i od koga?" prekori ga gospodin Turgut. "Zar ti nije ao naega gosta? Dajte mu neka proita svoju budalatinu!" "elio bih da znate kako ne vjerujem ni rije onoga to sam napisao", ree Serdar uzimajui od Kaa pruene mu novine. "Ako budete mislili da sam vjerovao, povrijedit ete me. U tome nema niega osobnog - reci mu, molim te, i ti, gospodine Turgute: novinari u Karsu prisiljeni su pisati takve naruene tekstove." "Da. Serdar je zbog naredbi iz valijina sjedita neprestano prisiljen nekoga blatiti", ree gospodin Turgut. "Proitaj da ujemo!" "Ali ne vjerujem ni rije!", ponovi Serdar ponosno. "ak ni nai itatelji nee vjerovati. Zato se i nemate ega bojati." Vijest je proitao sa smijekom, sarkastino naglaavajui dramatinost pojedinih

rijei. "Kao to se vidi, nema razloga za strah!" rekao je na kraju. "Jeste li vi ateist?" okrenu se gospodin Turgut Kau. "Nije u tome stvar, tata", umijea se Svila. "Ako te novine raspaaju, sutra e ga na ulici ubiti." "Nita se nee dogoditi, molim lijepo", ree gospodin Serdar. "Vojska je pokupila sve karske islamiste i nazadnjake." Okrenu se Kau. "Iz vaega pogleda vidim da se niste uvrijedili i da znate koliko cijenim vae umjetnike napore i humanost. Ne budite prema meni nepravedni: ne stavljajte na nas europske kalupe, oni nam nimalo ne odgovaraju! Budale koje doavi u Kars umiljaju da su u Europi - to i gospodin Turgut jako dobro zna - ne etaju ovim gradom ni tri dana: zatuku ih iza prvog ugla. ime im izbriu... Tisak u istonoj Anadoliji u tekoj je krizi. Nisu Karslije ti koji nas kupuju i itaju. Na moje su novine pretplaeni dravni uredi. A mi, naravno, piemo vijesti kakve nai pretplatnici ele itati. Na svim stranama svijeta, ak i u Americi, novine vijesti kroje prema ukusu svojih itatelja. Ako itatelj od vas eli lai, nijedne se novine nee usuditi napisati istinu i tako si sruiti prodaju. A ako e mi istina poveati prodaju, zato je ne bih napisao? Samo, policija nam najee ne doputa pisati po istini. U Ankari i Istanbulu imamo sto pedeset pretplatnika porijeklom iz Karsa. Redovito izvjetavamo o njihovim tamonjim uspjesima i bogatstvu: preuveliavamo, sladimo i laemo. samo da obnove pretplatu! I znate to: na kraju i sami povjeruju u te nae lai!" Glasno se nasmijao. "Ali dobro, to je druga stvar." "Tko je naruio tu vijest, to nam reci!" ree gospodin Turgut. "Molim vas lijepo, znate i sami da je zatita izvora jedan od najvanijih principa zapadnoga novinarstva." "Moje su keri naega gosta zavoljele", ree gospodin Turgut. "Ako te novine sutra raspaa, nikada ti nee oprostiti. Nee li se osjeati odgovornim ako ga ubije kakav poludjeli fundamentalist?" "Zar se toliko bojite?" nasmije se gospodin Serdar Kau. "Ako se toliko bojite, sutra nemojte izlaziti na ulicu!" "Umjesto da se skriva on, ti sakrij novine!" ree gospodin Turgut. "Nemoj ih raspaati!" "To e naljutiti moje pretplatnike." "Dobro", ree gospodin Turgut kao da se dosjetio rjeenja. "Onima koji su naruili daj ove novine. A to se tie ostalih, izbaci tekst o naem gostu i za njih otisni nove novine." Tu su zamisao podrale i Svila i Kadifa. "Laska mi to moje novine uzimate tako ozbiljno", ree gospodin Turgut. "Ali tko e pokriti trokove novoga tiska, trebali biste mi i to rei." "Otac e vas i vae sinove astiti veerom u gostionici Zeleni zaviaj", predloi Svila. "Ako ete i vi doi, pristajem", odgovori gospodin Serdar. "Samo, priekajmo da snijeg stane i da se rijeimo ove kazaline bande! Doi e i gospoica Kadifa. Gospoice Kadifa, biste li mi mogli pomoi oko novoga lanka, umjesto ovoga izbaenog? Mogli biste mi dati govor koji bi podravao kazalini prevrat; naim bi se itateljima to jako dopalo." "Ne bi mogla, ne bi", umijea se gospodin Turgut. "Rekao bih da ti moju ker uope ne poznaje!" "Moete li mi, gospoice Kadifa, rei vjerujete li da e se nakon kazalinoga prevrata broj samoubojstava u Karsu smanjiti? I to bi se svidjelo naim itateljima. Osim toga, vi ste bili protiv samoubojstava mladih muslimanki." "Sad vie nisam protiv samoubojstava", dobaci mu Kadifa osorno. "Ali zar se time ne oitujete kao ateist?" nastavi gospodin Serdar. Koliko god da mu

je bilo stalo zapoeti novu raspravu, bio je dovoljno trezven da primijeti kako ga svi za stolom prijekorno gledaju. "Dobro, dajem rije: novine neu raspadati", ree. "Otisnut ete novu verziju?" "im krenem odavde, prije nego to poem kuci." "Zahvaljujemo vam", ree Svila. Nastupila je duga, udna tiina. Kau se svidjela: po prvi put nakon mnogih godina osjetio se dijelom jedne obitelji. Shvaao je da je ono to se zove obitelj izgraeno na uitku da se - unato svim nesreama i tekoama - uporno nastoji na odranju zajednitva, i bilo mu je ao to sam to nije ostvario. Bi li sa Svilom mogao biti sretan do kraja ivota? Nije srea bila ono to je traio, nakon tree ae rakije to je posve jasno vidio: ak je bio spreman rei da vie voli biti nesretan. Vano je bilo podijeliti beznae: sviti sredite u kojemu e dvije nesretne osobe ivjeti daleko od ostaloga dijela svijeta. Osjeao je da e takvo gnijezdo moi izgraditi sa Svilom rako to e mjesecima voditi ljubav. Sjediti u predveerje s tim dvjema djevojkama, od kojih je s jednom spavao, osjetiti njihovu prisutnost, mekou njihova tena, znati da se naveer nee vratiti u prazan stan... Povjerovao je obeanju putene sree i jo je uo da novine nee biti raspaane i - njegovoj srei nije bilo kraja. Zbog prevelike sree, glasine i govorkanja prepriana za stolom nije doivio kao strane vijesti, nego kao zastraujue retke kakve stare prie. Jedan od djeaka koji Zahidi pomau u kuhinji pripovijedao joj je da je uo kako je na stadion - na kojemu je snijeg toliko visok da se golovi vide samo otpola- dovedeno jako mnogo zarobljenika: ondje su ih drali cijeli dan da se promrznu i pobole, moda i umru, a nekoliko njih su, za lekciju ostalima, na ulazu u svlaionice strijeljali. Uslijedili su moda i preuveliani izvjetaji oevidaca terora Z. Demirkola i njegovih drugova koji su itav dan pretresali grad: napali su Drutvo Mezopotamija koje je osnovalo nekoliko mladih Kurda to se bave "folklorom i knjievnou", a kako nisu nali koga su traili, okomili su se na staroga ajdiju koji ondje i noi, te ga, mada s politikom nije imao ba nikakve veze, pretukli na mrtvo ime. Trojicu mukaraca - dva berbera i jednog nezaposlenog - koji su bili osumnjieni (ali ne i privedeni) da su est mjeseci ranije Ataturkov spomenik na ulazu u Ataturkov poslovni centar zalili bojom i kanalizacijskom vodom, itavu su no toliko tukli da su pred zoru priznali odgovornost na samo za tu akciju, nego i za neke druge protuataturkovske izgrede u gradu: Ataturkovu spomeniku u vrtu Industrijske kole ekiem su razbili nos, na zidnom plakatu s Ataturkovim likom u kavani Onbelije13 napisali su nepristojne rijei, a Ataturkov spomenik nasuprot vladinu konaku planirali su razbiti sjekirama. Za dvojicu mladih Kurda ispostavilo se da su nakon vojnog udara po kuama u Halid-painoj aveniji pisali slogane: jednoga od njih su ubili, a drugoga tukli dok nije izgubio svijest. Jednog nezaposlenog mladia doveli su da sa kole za imame i hatibe opere natpise: kad je deko poeo bjeati, pucali su mu u noge. Zahvaljujui uhodama rasporeenim po svim ajanama, pokupljeni su svi graani koji su irili neosnovane i rune prie o vojsci i kazalinoj druini. Ipak, kao i uvijek za traginih i zloinakih dana, nisu se mogle izbjei preuveliane glasine: govorilo se o mladim Kurdima koji su ginuli aktivirajui bombe u rukama, o pokrivenim djevojkama koje su se ubijale u ime pobune protiv vojnog udara, i o kamionu natovarenu dinamitom, zaustavljenom dok se pribliavao policijskoj postaji Inonu. Kad su spomenuli samoubilaki napad kamionom natovarenim dinamitom, i Ka je paljivo posluao razgovor (ve je ranije negdje bio uo priu o tome), a sve je ostalo vrijeme mislio samo na to kako je lijepo provesti no sjedei mirno uz Svilu. Malo poslije ponoi domaini su ustali ispratiti gospodina Serdara, a zatim i sami

krenuli prema sobama. Kau je dolo da Svilu pozove u svoju sobu. Bojao se ipak da bi mogao biti odbijen i tako naruiti sreu pa se popeo u sobu ne davi joj ni naslutiti to mu se motalo po glavi.

34 Ni Kadifa nee prihvatiti Posrednik U SOBI je, stojei kraj prozora, popuio cigaretu. Snijeg vie nije padao: smirivalo ga je mrtvilo snijegom pokrivene ulice obasjane blijedim svjetlom ulinih svjetiljaka. Znao je da je mir koji je osjeao bio mnogo vie povezan s ljubavi i sreom, negoli s ljepotom snijega. Uz to, godilo mu je to se u Turskoj mogao zbliiti s ljudima sebi slinima, jednakima. Bio je ak toliko sretan da si je mogao priznati kako se njegov spokoj napajao na nadmoi koju je ondje osjeao zato to je doao iz Njemake ili iz Istanbula. Netko je pokucao: zaudio se ugledavi pred sobom Svilu. ''Neprestano mislim na tebe, ne mogu spavati", rekla je im je ula. Odmah mu je bilo jasno da e do zore voditi ljubav i ne pomiljajui na gospodina Turguta. Najudesnije je bilo to to se Svila nala u njegovu zagrljaju, a da prije toga nije morao otrpjeti muke ekanja. Dok je itavu no s njom vodio ljubav, nadiao je i granice sree: dotadanje ivotno i ljubavno iskustvo nije mu dalo naslutiti da postoji takvo podruje, podruje izvan vremena i iznad strasti; nikada dotad nije doivio takav uitak. Zaboravio je na matarije i prohtjeve nauene iz pornografskog tiska i filmova, koje je sa enama s kojima je bio prije uvijek drao spremnima u nekom zakutku podsvijesti. U Svilinoj je blizini otkrio u sebi glazbu koju nikada prije nije uo: napredovao je preputajui se njezinim melodijama. Povremeno bi zaspao, trao po snovima o ljetnim praznicima okupanima rajskom svjetlou, sanjao da je besmrtan i gledao se kako u avionu koji se rui jede jabuku koja nikada nee nestati. Potom se budio s mirisom jabuke, mirisom Sviline tople koe, izbliza joj gledao oi u snjenom polumraku i ukastom svjetlu s ulice, a kad bi vidio da je i ona budna i da ga gleda bez rijei, inilo mu se da su se jedno kraj drugog opruili poput dva kita to se odmaraju u pliaku, i tek bi tada primijetio da se dre za ruke. Za jednog od takvih buenja pogledali su se u oi. "Razgovarat u s ocem", rekla je Svila. "Idem s tobom u Njemaku." Ka nije mogao spavati. itav mu se ivot vrtio pred oima kao da je sretan film. Negdje u gradu odjeknu eksplozija. Krevet, soba, hotel - sve se strese. Izdaleka se zau rafal iz strojnice. Snijeg je pucnjavi oduzimao teinu. Zagrlili su se i ekali u tiini. Kasnije je pucnjava prestala. Ka je dva puta ustao iz toplog kreveta i zapalio cigaretu osjeajui na oznojenoj koi ledeni zrak koji je strujio kroz prozor. Nije mu dola nikakva pjesma. Bio je sretan kao nikad u ivotu. Ujutro ga je probudilo kucanje na vratima. Svila nije bila kraj njega. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put zaspao, ni to je zadnje s njom razgovarao, ni kada je pucnjava zamukla. Na vratima je bio recepcionar Davit. Rekao mu je da je u hotel doao neki oficir: Kau je poruio da ga je Sunaj Zaim pozvao u tab. Sada ga dolje eka. Ka nije urio, obrijao se. Puste karske ulice doivio je ak i arobnijima i ljepima nego prethodno jutro. U gornjem dijelu Ataturkove avenije naili su na kuu razvaljenih vrata, porazbijanih prozora i izbuenih zidova. U krojanici mu je Sunaj Zaim rekao da je u toj kui izvren samoubilaki napad. "Pogrekom nije doao ovamo, nego se pokuao uvui u jednu od kua na uzviici,

jadan", rekao je Sunaj Zaim. "Razletio se u paramparad pa se jo ne zna je li bio islamist ili PKK-ovac." Kod Sunaja je zapazio djetinjasti zanos: tako se ponaaju veliki glumci kad preozbiljno shvate svoje uloge. Izbrijano mu je lice sjalo, uredno se odijelo nadimalo od krepkosti. "Ulovili smo Modroga", rekao je gledajui Kaa ravno u oi. Sreu zbog te vijesti Ka je instinktivno pokuao sakriti, ali Sunaju to nije promaklo. "Lo je to ovjek bio", rekao je. "Sigurno je da je on naruio ubojstvo direktora Instituta. Dok s jedne strane govori da je protiv samoubojstava, s druge okuplja nezrele i nerazborite jadnike i bodri ih za samoubilake napade. Policija je sigurna da je u Kars navukao toliko eksploziva, da bi itav grad mogao dii u zrak. Za revolucionarne noi trag mu se zameo. Sakrio se na mjesto za koje nitko nije znao. uo si, zar ne, za onaj smijeni sastanak u Hotelu Azija juer predveer?" Ka potvrdi kimnuvi glumaki neprirodno. "Moja ivotna zadaa nije kanjavati te sumnjivce, nazadnjake i teroriste", ree Sunaj. "Postoji jedna drama koju ve godinama elim postaviti, zato sam sada ovdje. Ima jedan engleski pisac, ime mu je Thomas Kyd; od njega je Shakespeare ukrao Hamleta. Ja sam otkrio jo jedno Kydovo djelo, nepravdom zaboravljeno: zove se panjolska tragedija. Govori o zavadi i krvnoj osveti, sastavljeno je kao igra unutar igre. Petnaest je godina otkako Funda i ja ekamo priliku da to postavimo." Kad je u sobu ula Funda Eser, Ka se teatralno presamitio i odmah primijetio da se eni s nevjerojatno dugom mutildom to svidjelo. Prepriali su mu sadraj predstave, mada to nije traio. "Malko sam ga pojednostavio da naemu gledateljstvu bude i ugodan i odgojno koristan", pojasnio je Sunaj. "Dok ga sutra budemo igrali, gledat e nas i posjetitelji u kazalitu i - putem izravnoga prijenosa - cijeli Kars." "1 ja bih to volio vidjeti", ree Ka. "eljeli bismo da i Kadifa igra s nama... Funda bi bila njezina zla protivnica. Kadifa e se na pozornici pojaviti pokrivena. Kasnije e, listajui protiv besmislenih obiaja na koje se i oslanja krvna osveta, iznenada pred svima otkriti glavu", ree Sunaj pompozno zbacivi zamiljeni rubac s glave. "Opet e biti nereda", ree Ka. "Za to se ne brini. Sad nam vlada vojska." "Kadifa to ionako nee prihvatiti." "Znamo da je Kadifa zaljubljena u Modroga", ree Sunaj. "Ako se ona otkrije, odmah u narediti da njega puste. Nek' bjee zajedno kud im volja i - nek' im je sa sreom!" Fundino lice zasja njenim suosjeanjem, kao u kakve dobrodune bake kad zatitniki prati dvoje mladih ljubavnika iz domae melodrame dok bjee za sreom. Kau sinu kako bi ona i njegovu i Svilinu ljubav blagoslovila istim takvim izrazom. "Svejedno sumnjam da e Kadifa pristati na otkrivanje u izravnom prijenosu", ree potom. "Stanje je takvo kakvo jest i ba smo zato mislili da si ti jedina osoba koja bi je na to mogla nagovoriti", nastavi Sunaj. "Nagodbu s nama doivjela bi kao urovanje sa samim Sejtanom. Za tebe, meutim, zna da si veoma sklon pokrivenim djevojkama. K tome si i zaljubljen u njezinu stariju sestru." "Nije stvar samo u Kadifi; i Modroga treba nagovoriti. Mada, naravno, prvo treba razgovarati s Kadifom", izgovorio je Ka, premda su mu sve misli bile zaokupljene grubom jednostavnou reenice "K tome si i zaljubljen u njezinu stariju sestru". "Sve e to srediti kako zna i umije", odgovori mu Sunaj. "A ja ti dajem sve mogue ovlasti, i povrh toga jedno vojno vozilo. Nagodi se - jasno, u moje ime - kako ti se bude inilo da je najzgodnije."

Zautjeli su. Sunaj je primijetio Kaovu rasijanost. "Ne elim se u to uputati", ree Ka. "Zato?" "Moda i zato to sam kukavica. Sad sam jako sretan. Ne elim od sebe napraviti hodajuu metu za islamiste. Rei e: taj je ateist sredio da se Kadifa otkrije, i jo doveo uenike da je gledaju... Da pobjegnem i u Njemaku, jedne e me noi ubiti na ulici." "Prvo e ubiti mene", odgovori mu Sunaj ponosno. "Ali dopalo mi se to si za sebe rekao da si kukavica. I ja sam kukavica, i to takva da mi nema ravne, vjeruj mi. U ovoj zemlji jedino kukavice opstaju. Ali svaka kukavica itav ivot sanjari kako e se jednoga dana preobraziti u junaka, nije li tako?" "Ja sam sad jako sretan. Ne elim se junaiti, uope ne elim. San o junatvu je utjeha za nesretne. Osim toga, na to se svodi junatvo naih ljudi? Na ubijanje: ubijaju ili jedni druge, ili sami sebe!" "Dobro, ali zar u sebi ne uje makar i slabaan glasi koji ti govori da tvojoj srei nije suen dug vijek?" "Zato plai naega gosta?" umijea se Funda Eser. "Nijedna srea ne traje vjeno, toliko znam", odgovori mu Ka oprezno. "Ali i pored toga nemam ni najmanju namjeru da se zbog neumitne nadolazee nesree proglasim junakom i sam ih natjeram da me ubiju." "Ako se ne prikloni nama, nee te ubiti u Njemakoj: ubit e te ovdje. Jesi li vidio dananje novine?" Pokazao mu je zadnji broj Novosti graninoga grada, isti kao onaj koji je vidio prethodne veeri. "Bezbonik u Karsu", proita Funda Eser pozorniki izraajno. "To je jueranji prvi tisak", ne dade se smesti Ka. "Gospodin Serdar je kasnije odluio otisnuti nove brojeve i izgladiti stvar." "Aha, ali tu odluku nije proveo pa je jutros raspaao prvu verziju", potue ga Sunaj. "Nikada nemoj vjerovati novinarima. Vjeruj nama: mi emo te zatititi. Vjerski fanatici vojsci ne mogu nita pa e im prvi posao biti zatui bezbonoga zapadnjakog slugu." "Jesi li ti naruio tu vijest od gospodina Serdara?" upita ga Ka. Sunaj podigne obrve i nakubi usta pogledavi ga uvrijeeno kao da mu je dirnuo u ast, mada se vidjelo da je zadovoljan: uivio se u ulogu dovitljiva politiara pa su mu i niski udarci pristajali. "Ako mi obeate da ete me do kraja tititi, bit u vam posrednik", ree Ka. Sunaj mu je dao rije, zagrlio ga i estitao mu to se prikljuio jakobinskim redovima te obeao da se dva uvara od njega vie nee odvajati. "Ako bude potrebno, zatitit e te i od tebe samoga!" doda u zanosu. Da bi potanko razradili planove oko nagovaranja i posredovanja, sjeli su i popili prvi jutarnji aj divna mirisa. Funda je bila presretna, kao da se njihovoj kazalinoj druini prikljuio kakav slavan i vrstan glumac. Rekla je neto o snazi panjolske tragedije, ali je Ka uope nije sluao jer se zagledao u divnu bijelu svjetlost to je navirala kroz visoke prozore krojanice. Kad je krenuo iz krojanice, razoarao se: za uvare su mu dodijeljena dva krna naoruana momka. Nadao se da e barem jedan od njih biti oficir, ili detektiv u civilu, naoit i finih manira. Sjetio se jednoga poznatog pisca koji je svojedobno na televiziji izjavio da ne vjeruje u islam i da je turski narod glup; jednom ga je vidio u drutvu dvojice elegantnih i pristojnih uvara koje mu je drava dodijelila da ga sauvaju u starosti. Ne samo da su mu (u dostojanstvu kakvo - mislio je Ka - priznati opozicionar i poznati pisac i zasluuje) nosili torbu, nego su mu i otvarali vrata, na stubitima ga

drali pod ruku i uspjeno ga titili od pretjerano znatieljnih oboavatelja i neprijatelja. A dva gorostasa koja su kraj Kaa sjela u kamion nisu se ponaala kao da ga uvaju: inilo se kao da ga dre pod prismotrom. im je stupio u hotel, vratila mu se jutronja radost i premda je poelio to prije nai .Svilu, bojao se da bi je - kad bi pred njom neto zatajio, makar to bilo i posve nevano - mogao iznevjeriti, pa je zakljuio da bi bilo pametnije prvo nekako doi do Kadife i s njom porazgovarati u etiri oka. Ali kad je u predvorju naletio na Svilu, odmah je zaboravio svoju namjeru. "Ljepa si od Svile u mom sjeanju", rekao je gledajui je zadivljen. "Sunaj me je bio pozvao, eli da budem posrednik." "Kakav posrednik?" "Sino je uhapen Modri!" nastavi Ka. "to si se tako stuila? Ne brini, mi nismo u opasnosti. Da, Kadifi e biti teko. Ali meni je, vjeruj mi, laknulo." Brzo joj je ispriao sve to je uo od Sunaja i objasnio joj eksplozije i pucnjave prethodne noi. "Jutros me nisi probudila kad si odlazila. Ne brini, sve u srediti, nikome se nita nee dogoditi. Pobjei emo u Frankfurt. Jesi li razgovarala s ocem?" Rekao je da priprema jednu nagodbu, da e ga zbog toga Sunaj poslati k Modrom, ali da prije toga obvezno mora razgovarati s Kadifom. Neoekivanu strepnju u Svilinim oima objasnio je kao brigu za njega i to mu se jako svidjelo. "Poslat u ti Kadifu u sobu za koju minutu", rekla je Svila i otila. Uavi u sobu, ustanovio je da mu je krevet namjeten. Stvari medu kojima je prethodne noi proivio najljepu no svoga ivota, blijeda svjetiljka na stoliu i izblijedjeli zastori sad su se kupali u posve drugaijoj snjenoj svjetlosti i tiini, ali je jo uvijek punim pluima mogao udahnuti miris ljubavne noi. Bacio se na krevet i zurei u strop pokuavao samome sebi predoiti sve nevolje u koje e zapasti ukoliko ne uspije pridobiti Kadifu i Modroga. Kadifa je u sobu uletjela s pitanjima: "to si doznao o hapenju? Jesu li ga zlostavljali? Priaj!" "Da su ga zlostavljali, ne bi me pustili k njemu", ree Ka. "A odvest e me uskoro. Uhapsili su ga nakon sastanka u hotelu, to je sve to znam." Kadifa je pogledala kroz prozor, na ulicu pokrivenu snijegom. "Sad si ti sretan, a ja nesretna", ree. "Koliko se sve promijenilo od naeg sastanka u sobi sa sanducima!" Ka se sjetio sobe 217 gdje se juer popodne s njom sastao, i kako je, prije nego to su iz nje izili, u njega uperila pitolj i pretraila ga: sad mu je to izgledalo kao draga, stara uspomena koja ih je povezivala. "Nije to sve, Kadifa", rekao je Ka. "Sunajevi suradnici uvjerili su ga da je Modri dobrano umijean u ubojstvo direktora Instituta. Da stvar bude gora, u Kars je stigao dosje s dokazima o njegovoj odgovornosti za ubojstvo televizijskog voditelja iz Izmira." "Tko su mu ti suradnici?" "Nekoliko karskih MIT-ovaca... Dva-tri vojnika s njima povezana... Ali, Sunaja ne gone samo njihovi utjecaji: ima on i svoje interese, svoje umjetnike ciljeve. Tako barem on kae. Veeras e na pozornici Narodnoga kazalita postaviti jedan komad u kojemu ima ulogu i za tebe. Stani, posluaj me! Televizija e opet organizirati prijenos uivo, cijeli e Kars moi gledati. Ako ti pristane glumiti, a Modri uspije nagovoriti djeake iz kole za imame i hatibe da dou i predstavu odgledaju pristojno i u tiini, i zapljeu samo na nekoliko za to predvienih mjesta, Sunaj e osloboditi Modrog. Sve e se zaboraviti, nitko nee stradati. Mene je izabrao za posrednika." "Koji komad?"

Rekao joj je sve to je uo o Thomasu Kydu i panjolskoj tragediji te dodao da je Sunaj djelo izmijenio i prilagodio. "Na nain na koji je tijekom dugogodinjih anadolskih turneja uspijevao povezati Corncillea, Shakespearea i Brechta s trbunim plesom i prostakim pjesmicama." "A ja u vjerojatno biti silovana pred kamerama da bi se dao povod krvnoj osveti." "'Ne. Prvo e biti pokrivena panjolka, a kad ti dozlogrdi gnjavaa oko krvne osvete, rasrdit e se, postati buntovnica i otkriti se." "Kod nas biti buntovnica ne znai otkriti se, nego pokriti." "Ali ovo je igra, Kadifa. I ba zato to je igra, ne bi ti smjelo biti teko otkriti se." "Jasno mi je to se od mene trai. Neka je igra. Da je i igra u igri, ne bih se otkrila!" "Gledaj, Kadifa: za dva dana snijeg e stati i ceste e se otvoriti. Zatvorenike e tad prepustiti tamniarima na milost i nemilost. Ako Modri taj trenutak doeka u zatvoru, nikada ga vie nee vidjeti. Jesi li dobro razmislila?" "Ako razmislim, bojim se da u prihvatiti tvoju ponudu." "Osim toga, ispod marame moe staviti periku. Nitko nee vidjeti tvoju kosu." "Da sam htjela nositi periku, stavila bih je da mogu ui na fakultet, kao i neke moje prijateljice." "Sad nije stvar u spaavanju asti pred fakultetskim vratima. Sad e to uiniti da spasi Modrog." "Kako moemo znati hoe li Modri htjeti biti spaen tako to u se otkriti?"' "Htjet e", odgovori Ka. "Tvoje otkrivanje nee povrijediti njegovu ast. Jer nitko ne zna za vau vezu." Po srdbi u njenim oima shvatio je da joj je dirnuo u slabu toku; vidio je potom i da se udno smjeka, i uplaio se. I osjetio ljubomoru. Bojao se da bi sad mogla rei neto strano o Svili, neto to bi ga unitilo. "Nemamo mnogo vremena, Kadifa", ree sa istim udnim strahom. "Znam da si dovoljno pametna i tankoutna da se iz ovoga posla izvue bez imalo muke. Govorim ti ovo kao netko tko je godinama ivio kao politiki prognanik. Sluaj me: ivot se ne ivi zbog naela, nego zato da bismo bili sretni." "Ali nitko ne moe biti sretan bez naela i bez vjere", odvrati. "Tono. Ali u zemlji kao to je naa, zemlji u kojoj je ljudski ivot ovoliko jeftin, nepromiljeno je upropastiti se zbog onoga u to vjeruje. Velika naela i vjerovanja nisu za nas: oni su za ljude iz bogatih zemalja." "Upravo suprotno. U siromanoj zemlji ljudima ne preostaje nita drugo osim vjere." Nije rekao ono to mu je palo na pamet. ("Ali ono u to vjeruje nije ispravno!") Rekao je: "Ali ti nisi siromana, Kadifa. Ti si iz Istanbula." "Zato u se i ponaati prema svojim naelima. Vjersko licemjerje prezirem: ako se otkrijem, zaista u se otkriti." "Dobro, a to kae na ovo: neka u kazalinu dvoranu ne puste nikoga. Neka Karslije predstavu gledaju samo na televiziji. Kamera e prvo prikazati kako u trenutku srdbe zbacuje maramu. Za ono nakon toga napravit emo montau: nai emo neku djevojku slinu tebi i straga je prikazati kako rasputa kosu." "To bi bila samo lukavija varijanta onoga s perikom", odgovori Kadifa. "Na kraju e ionako svi misliti da sam se otkrila." "Je li vano ono to ti nalae vjera ili ono to e drugi misliti? Na ovaj nain nee morati pokazati kosu. A ako ti nije vano to nego ono to e drugi misliti, kad sve ove gluposti zavre, razglasit emo da je sve to bila tek filmska montaa. Kad pukne vijest da si sve to uinila samo da bi spasila Modrog, deki iz kole za imame i hatibe jo e te vie potovati." "Dok nekoga svim silama pokuava na neto nagovoriti, dogodi li ti se ikada da

uvidi kako govori stvari u koje uope ne vjeruje?" ree posve drugaijim glasom. "Dogodi. Ali sad se tako ne osjeam." "A kad ti se dogodi, kako se osjea kad tu osobu uspije u to uvjeriti? Osjeti li krivnju to si je nagovorio? Jer na taj si je nain doveo u bezizlaznu situaciju." "Ono u to te vodim nije bezizlaznost, Kadifa. Pametna si, i moe i sama vidjeti da drugoga izlaza nema. Sunajevi momci objesit e Modroga bez razmiljanja, ruka im ni u jednom trenu nee zadrhtati. Objesit e ga, a ti na to ne moe pristati." "Recimo da se pred svima otkrijem i prihvatim poraz. Kako da znam da e Modroga pustiti? Zato bih vjerovala ovoj dravi?" "Ima pravo. To prepusti meni: ja u s njima razgovarati." "Kad e razgovarati, s kim?" "Nakon to se vidim s Modrim, opet u otii k Sunaju." Oboje su zautjeli. Tiina je potvrdila da je Kadifa manje-vie prihvatila zadane uvjete. Ka je ipak, da bi bio siguran, pogledao na sat, i to tako da ga i Kadifa vidi. "Je li Modroga uhapsio MIT ili vojska?" "Ne znam. Ali tu vjerojatno i nema neke razlike." "Vojnici ga moda i ne bi muili", ree. Malo je utjela. "Htjela bih da mu da ovo." Pruila mu je starinski upalja presvuen sedefom s umetnutim dragim kamenjem i kutiju Marlboroa. "Upalja je oev. Modri voli njime zapaliti cigaretu." Ka je uzeo cigarete, upalja je ostavio. "Ako mu dam upalja, shvatit e da sam prvo bio kod tebe." "Neka shvati." "U tom e sluaju znati i da sam s tobom razgovarao i zanimat e ga to si odluila. A ja mu nisam namjeravao rei da sam se prvo vidio s tobom i da si pristala otkriti se samo da bi njega spasila." "Zato to na to ne bi pristao?" "Ne. I sama zna da je on dovoljno pametan i razuman da prihvati da se otkrije kako bi ga spasila. Ono to nee prihvatiti, to je da nisam prvo razgovarao s njim nego s tobom." "Ali ovdje se ne radi samo o politici; stvar je osobna: radi se o meni i njemu. Modri e to shvatiti." "Sve da i shvati, zna i sama da e htjeti biti prvi s kojim se o tome razgovaralo. On je Turin. I, osim toga, islamist. Ne mogu otii k njemu i rei mu: 'Sluaj, Kadifa e se otkriti da bi tebe oslobodili.' Mora misliti da je to njegova odluka. Pitat u ga to misli o srednjem rjeenju; kako bi bilo da izvedemo onu smicalicu s perikom, ili ono s tvmontaom. Odmah e samoga sebe uvjeriti kako e time spasiti tvoju ast i kako je to rjeenje prihvatljivo. Tvoje i njegovo poimanje asti se ne poklapaju: tvoje je iskreno i ne zna za prijevare, a njegovo je praktino. Ali njemu sad nee biti do rasprave o tome. Neu mu smjeti ni spomenuti da bi se ti, ako se otkrije, htjela doista otkriti." "Ljubomoran si na Modrog, mrzi ga", rekla je Kadifa. "Ne eli mu ak priznati ni da je ovjek. Isti si kao laici to sve koji se nisu pozapadnjaili smatraju primitivnim i nemoralnim smeem i misle da e od njih samo batinama napraviti ljude. Drago ti je to u pokleknuti pred vojnom silom da bih spasila Modroga. Tu svoju nemoralnu radost ne moe ak ni sakriti." Pogledala ga je s gaenjem. "Ako je Modri trebao prvi odluiti to emo uiniti, zato ti koji si takoer Turin - ali valjda neke druge vrste zato od Sunaja nisi otiao ravno k Modrom, nego si prvo doao k meni? Hoe li da ti kaem zato? Zato to si prije toga htio vidjeti kako ja svojevoljno pristajem na ponienje! I to bi ti trebalo dati nadmo pred Modrim, pred ovjekom kojega se boji!" "Istina je da se Modroga bojim. Ali sve ostalo to si rekla nije istina, Kadifa. Da sam

prvo otiao k Modrom, a zatim doao k tebi s odlukom da se treba otkriti, to bi izgledalo kao zapovijed i ti ne bi pristala." "Ti nisi posrednik, ti si ortak onih zloinaca!" "Kadifa, meni vie nije stalo ni do ega osim da se iz ovoga grada izvuem zdrav i itav. I ti bi sad trebala pustiti svoja naela. Ve si uinila i previe kako bi cijelom Karsu dokazala da si pametna, ponosna i hrabra. im se izvuemo odavde, tvoja sestra i ja pobjei emo u Frankfurt. Da bismo tamo bili sretni. Tebe elim nagovoriti na istu stvar: to god inila, misli na svoju sreu. Ako odavde pobjegne s Modrim, smjestit ete se u nekom europskom gradu i kao politiki prognanici sasvim pristojno ivjeti. I va bi otac, siguran sam, doao za vama. Ali prije svega toga, pouzdaj se u mene." Dok je govorio o srei, iz njezinih sjajnih oiju kliznula je krupna suza. Usne su joj se opet razvukle u onaj udni smijeak kojega se Ka bojao, suzu je brzo otrla dlanom. "Jesi li siguran da e moja sestra otii iz Karsa?" "Siguran sam", rekao je Ka iako uope nije bio siguran. "Neu insistirati da upalja preda Modrom i da mu kae da si se prvo vidio sa mnom", ree Kadifa poput gorde, ali popustljive princeze. "Ali hou biti sigurna da e Modroga osloboditi im se otkrijem. Sunajevo jamstvo - ili rije nekog drugog - nee mi biti dovoljno. Znamo mi do koje se mjere moemo pouzdati u nau dravu." "Tako si pametna, Kadifa", ree joj Ka. "Od svih ljudi u Karsu, ti si najvie zasluila biti sretna!" Dolo mu je da doda "I Nedip", ali je to odmah potisnuo. "Daj mi i upalja. Ako se ukae kakva zgodna prilika, dat u mu i njega. Ali, molim te, pokuaj mi vjerovati." Kad mu je pruila upalja, zagrlili su se, neoekivano i toplo. Drei u zagrljaju njezino tijelo, krhkije i tanje od Svilina, Ka je zadrhtao od njenosti, ali se suzdrao da je ne poljubi. U tom je trenu netko pokucao, a Ka je pomislio "dobro da sam se suzdrao". Na vratima je bila Svila, dola je rei da je po Kaa dolo vojno vozilo. Oi su joj ispitivaki i suosjeajno zadravale njihove poglede, pokuavala je doznati to se u sobi u meuvremenu dogodilo. Ka je iziao, a da je nije poljubio. Na kraju hodnika okrenuo se zbog krivnje i nadmoi; pred vratima njegove sobe, dvije sestre stajale su zagrljene.

35 Ja nisam niiji pijun Ka i Modri u eliji SLIKA dviju sestara zagrljenih u dnu hodnika dugo mu nije izlazila iz glave. Kad je vojno vozilo zastalo pred jedinim semaforom u gradu, na raskriju Ataturkove i Halid-paine avenije, pogled mu je s visokoga sjedita pokraj vozaa pobjegao u sobu na drugome katu jedne armenske kue. Zraila se pa je bila otvorena: izmeu oljutenoga prozorskog krila i zavjese to je leprala na laganome vjetru Ka se u sobu navirio poput okorjela voajera i tako postao svjedokom tajnog politikog sastanka; kad je ruka svjetlopute i srdite ene povukla zavjesu, on je ve bio posloio detaljno razraenu i iznenaujue tonu priu o onome to se u sobi dogaalo: dva iskusna militanta, predvodnika karskih kurdskih nacionalista, pred sobom su imala egrta iz jedne ajane iji je stariji brat bio ubijen u akciji prethodne noi i dok se taj djeak kraj pei, omotan zavojima marke Gazo, kupao u znoju, oni su ga pokuavali uvjeriti da e se u policijsku postaju na Faik-begovoj aveniji kroz stranja vrata uvui bez imalo muke. i jednako lako aktivirati bombu koju je na sebi nosio. Suprotno Kaovim oekivanjima, vojni kamion nije skrenuo u spomenutu policijsku postaju, ni zastao kod raskonoga zdanja iz prvih godina Republike gdje se nalazilo sjedite Nacionalne sigurnosti, nego je nastavio Ataturkovom avenijom, da bi proavi Faik-begovu zastao kod zgrade Vojnog taba u samome centru grada. Od tog se dijela grada 1960-ih godina planiralo napraviti veliki sredinji gradski park, ali kad se poetkom sedamdesetih dogodio vojni udar, itavo je podruje pretvoreno u vojnu bazu ograenu visokim zidovima unutar kojih su - pod ubogim i malokrvnim topolama gdje su djeca ubijala dosadu vozajui se biciklima - podignuti vojni stanovi, zgrade nove vojne uprave i poligoni: stoga je Slobodni dom, list blizak vojnim krugovima, i pisao kako upravo novim okupatorima treba zahvaliti to su kua u kojoj je Pukin odsjeo za posjeta Karsu i carske konjunice, podignute za kazake konjanike etrdeset godina prije njegova dolaska, ostale sauvanima. elija u koju su zatvorili Modroga nalazila se odmah uz te starinske konjunice. Kaa je vojni kamion ostavio pod bajkovitom kamenom zgradom na koju su se naslonile od snijega oteale grane staroga stabla divlje masline. Unutra su ga doekala dva uljudna mukarca (Ka je i opet ispravno pretpostavio da se radi o MIT-ovcima) te ga, smjetajui mu na prsa diktafon, napravu poprilino zastarjelu za devedesete, omotali rolom zavoja Gazo, i pokazali mu kako e ga ukljuiti. Savjetovali su mu da se s onim dolje ponaa kao da ga saalijeva i da mu eli pomoi, te ga upozorili da mu je zadatak navesti Modroga da prizna sve zloine - bilo da ih je poinio, bilo organizirao - kako bi ih ureaj mogao zabiljeiti. Ka uope nije mislio da ti ljudi ne znaju to je pravi razlog njegova dolaska. Hladno, kameno stubite malenoga kamenog zdanja - u carska doba koritenoga kao tab ruske konjice - sputalo se u podrum gdje se nalazila povelika elija bez prozora kamo su u to doba vojnici zatvarani zbog neposluha. Za prvih godina Republike podrum je sluio kao skladite; 1950-ih je pak preureen u uzorni primjerak atomskoga sklonita. to god da je u prolosti bio. Ka ga je sad naao mnogo iim i ugodnijim nego to je oekivao. Iako je u eliji bilo veoma toplo (grijala ju je elektrina pe Arelik koju je Muhtar, glavni mjesni trgovac, svojedobno poklonio vojsci kao zalog dobrih odnosa), Modri je na krevetu leao pokriven istom vojnikom dekom. I itao. Kad je ugledao Kaa,

ustao je i nataknuo cipele iz kojih su vezice bile izvuene te mu slubeno, ali sa smijekom stisnuo ruku i odmah mu, poput ovjeka odluna da odmah prijee na razgovor o poslu, pokazao stol od iverice kraj zida. im su sjeli za stol, Kau je pogled privukla pocinana pepeljara puna opuaka pa je izvadio Maribora i pruio mu ga s rijeima da dobro izgleda. Modri je rekao da ga nisu zlostavljali, i ibicom zapalio prvo Kaovu, a onda svoju cigaretu. "Pa recite mi, potovani, za koga sad pijunirate?" upitao ga je sa simpatinim smijekom. "Pustio sam pijunau", odgovorio je Ka. "Sad sam posrednik." "To je jo jadnije. pijuni za novce prenose besmislice koje uglavnom nikome ne koriste. A posrednici, to su pametnjakovii koji bezono guraju nos u sve i sva i igraju na 'nepristranost'. Kakva je u tome tvoja korist?" "Izvui se iv i zdrav iz ovoga uasnoga grada." "Ateistu koji se ovamo dovukao sa Zapada da bi nas uhodio takvo jamstvo danas moe dati jedino Sunaj." Tako je Ka shvatio da je Modri vidio zadnji broj Novosti graninoga grada. Smijuljio mu se ispod brka; Ka ga je gledao s gaenjem. Cijeli je ivot raj erijatski militant priao o okrutnostima turske drave, a sad je dopao u ruke iste te drave i to s dva dosjea o zloinima: odakle mu samo ta radost i smirenost? Osim toga. Ka je tek tad shvatio zato je Kadifa u njega toliko zaljubljena: Modri je toga dana izgledao bolje nego ikada. "Oko ega se vrti tvoje posredovanje?" "Oko tvog oslobaanja", odgovorio je Ka te mu pribrano saeo Suna-jcv prijedlog. Mogunost da Kadifa pri otkrivanju stavi periku ili da se sve montira nije spomenuo: sauvao ih je za trenutak kad se s Modrim pone nagaati. Dok mu je objanjavao teinu situacije, rekao mu je da okrutnici koji pritiu Sunaja ekaju prvu priliku da Modrog objese; uivao je u svojoj nadmoi, ali je osjetio i krivnju pa je odmah dodao da je Sunaj luak nad luacima i da e se, im snijeg stane i ceste se otvore, sve vratiti u normalu. Kasnije e se pitati je li to za Sunaja rekao da bi se umilio MIT-ovcima. "Jasno je, dakle, da se ja mogu nadati slobodi ba zato to je Sunaj luak", rekao je Modri. "Tako je." "Reci mu, dakle, ovako: njegov prijedlog odbijam. A tebi zahvaljujem to si se potrudio i doao ovamo." Ka je na tren pomislio da e Modri ustati, pruiti mu ruku i odvesti ga do vrata. utjeli su. Modri se mirno ljuljao na stranjim nogama stolice. "Ako se zbog ovog posrednikog neuspjeha iz Karsa ne uspije izvui u jednom komadu, to nee biti zbog mene, nego zato to si brbljav: nisi se trebao hvaliti svojim ateizmom. U ovoj se zemlji ovjek smije ponositi ateizmom samo ako mu lea uva vojska." "Ja se ne ponosim ateizmom." "Onda dobro." Opet su neko vrijeme puili bez rijei. Ka je slutio da mu ne preostaje nita drugo, osim da ustane i ode. "Zar se ne boji smrti?" rekao je potom. "Ako je to prijetnja: ne bojim se. A ako me pita kao prijatelj: da, bojim se. Ali to god sad uinio, ovi e me zloinci svejedno objesiti. Tu se vie nita ne da promijeniti." Opet mu se toplo osmjehnuo, smijekom koji ga je proklinjao. Njegovi pogledi su mu govorili: gle, ja sam u daleko teem stanju nego ti, ali sam svejedno mirniji od tebe. Ka je sa stidom primijetio da je njegov strah i nespokoj povezan s nadom u sreu koju je, otkako se zaljubio u Svilu, nosio u trbuhu poput dragoga gra. Zar Modri nije imao

nikakve nade sline njegovoj? "Brojat u do devet, a onda otii", rekao je sam sebi. "Jedan, dva..." Ako do pet Modri ne promijeni miljenje, Svilu nee moi povesti u Frankfurt. Nadahnuto je poeo ni/.ati sve to mu je palo na pamet. Krenuo je od nesretna posrednika kojega se sjeao iz djetinjstva, iz nekog crno-bijelog amerikog filma, ustvrdio da e proglas koji je iznjedrio sastanak u Hotelu Azija - ukoliko ga malo dotjera - u Njemakoj objaviti bez ikakvih problema, napomenuo mu kako ponekad u ivotu ljudi - iz inata i trenutanog hira - donesu pogrene odluke zbog kojih se kasnije itekako pokaju (i sam se, naprimjer, dok je bio gimnazijalac jednom rasrdio i napustio koarkaki tim da se vie nikada ne vrati, pa je siao na Bospor i itav taj dan gledao more), povjerio mu svoju veliku ljubav prema Istanbulu i dodao kako su proljetna predveerja na Bebeku predivna, i jo mu je mnogo toga rekao. Modri ga je hladnokrvno odmjeravao, ali se ovaj nije dao ni smesti ni uutkati: itav je razgovor izgledao ba kao zadnji razgovor prije smaknua. "Da im sad ponudimo i najnevjerojatnije ustupke, oni nee odrati rije", zakljuio je Modri. Pokazao je hrpicu papira i olovku na stolu. "Traili su da napiem itavu svoju ivotnu priu, sve svoje krivnje i sve to poelim. Ako pokaem dobru namjeru i pokajem se, mogli bi me moda pomilovati. Uvijek sam saalijevao budale koje bi u ovakvim trenucima izdale naela i proklele cijeli svoj ivot. Ali, kad ve umirem, htio sam da oni koji ostaju doznaju barem nekoliko istinitih injenica o meni." Sa stola je uzeo jedan od ispisanih papira. Poeo je itati, smrtno ozbiljan, kao i onda kad je davao izjavu za njemake novine: "Dana 20. veljae, kad se govori o mojem smaknuu, elim rei da se ne kajem ni zbog ega to sam do dana dananjega uinio u ime politike. Otac mi je umirovljeni pisar istanbulskog financijskog ureda, ja sam mu drugo dijete. On je kriomice posjeivao derahijsku tekiju, i moje djetinjstvo i rana mladost protekli su u njegovoj poniznoj i tihoj sjenci. Kao mladi pobunio sam se protiv njega i postao ljeviarski bezvjerac; dok sam studirao, pridruio sam se mladim militantima i kamenovao mornare s amerikog nosaa aviona. Tih sam se godina oenio pa razveo; bilo mi je teko. Godinama se nikome nisam pokazivao. Inenjer sam elektrotehnike. Zbog mrnje prema Zapadu, revoluciju u Iranu doekao sam s odobravanjem. Ponovno sam postao musliman. Vjerovao sam rijeima imama Homeinija: 'Danas je mnogo pree zatititi islam, negoli klanjati namaz i postiti'. Nadahnjivali su me Franz Fanton sa svojim napisima o nasilju, Sejid Kutb i njegovi stavovi o seobama i promjenama mjesta pred nasiljem, i Ali Senati. Da bih pobjegao od vojnog udara, skrio sam se u Njemaku. Zatim sam se vratio. U Groznom sam se s eenima borio protiv Rusa. Ondje sam ranjen pa desnu nogu vuem. Kad su Srbi okupirali Bosnu, poao sam onamo. Djevojka koju sam ondje oenio, Bonjakinja Merzuka, dola je sa mnom u Istanbul. Zbog politikog djelovanja i stava o seobama koji mi nije doputao da se na bilo kojem mjestu zadrim due od dva tjedna, rastao sam se i od druge ene. Nakon to sam presjekao sve veze s muslimanskim skupinama preko kojih sam dospio i do eenije i do Bosne, proao sam svaki pedalj Turske. Do dananjega dana niti sam koga ubio, niti sam naredio da se koga ubije, iako vjerujem da je neprijatelje islama ukoliko je to potrebno - doputeno ubijati. Biveg predsjednika karske opine ubio je jedan poremeeni Kurd. Bio je koija, i naljutio se to je predsjednik naredio uklanjanje konjskih zaprega. Ja sam u Kars doao zbog mladih djevojaka samoubojica. Samoubojstvo je najvei grijeh. Kad umrem, neka kao uspomena na mene ostanu moje pjesme; elio bih da se objave. Sve su kod Merzuke. Toliko." utjeli su. "Nisi prisiljen umrijeti", rekao je Ka. "Zbog toga sam ovdje."

"Ako je tako, ispriat u ti neto drugo." Siguran da ga paljivo slua, zapalio je jo jednu cigaretu. Je li bio svjestan diktafona koji se na Kaovoj slabini neujno vrtio, poput vrijedne kuanice? "U Munchenu ima jedno kino koje subotom naveer, u pono, prikazuje dva filma. Ulaz je besplatan, esto sam tamo odlazio", poeo je Modri. "Zna onog Talijana koji je snimio film Alirski rat o francuskom zulumu u Aliru? Jednom su dali njegov zadnji film Oueimada. Dogaa se na nekom otoku na Atlantiku gdje se uzgaja eerna trska, a govori o obmanama i revolucijama koje su tamo sijali engleski kolonizatori. Prvo su nali nekog crnca i izazvali pobunu protiv Francuza, a onda se iskrcali na otok i uzeli stvari u svoje ruke. Crnci se potom jo jednom pobune, sad protiv Engleza - jer prvi im je ustanak zapravo propao - ali im Englezi spale otok i poraze ih. Voda ta dva crnaka ustanka je uhapen: jutro je. i on eka vjeanje. Tad se pojavljuje - tko? ovjek koji ga je i naao, potaknuo ga na prvi ustanak, godinama mukao po otocima, i na koncu u ime Engleza uguio zadnju pobunu. A to je Marlon Brando. On se, znai, uulja u ator gdje ovaj lei zarobljen, presijee mu uad i oslobodi ga." "Zato?" Modri coknu, blago nervozan. "Kako zato? Pa da ga ne objese! Ako ga objese, postat e legendom, i otoani e njegovo ime nositi poput barjaka na elu svojih pobuna! Ali crnac je mudar i zna zato ga je ovaj odvezao: zato odbija slobodu i ne bjei." "Jesu li ga objesili?" upita Ka. "Jesu, ali to nije prikazano", odgovori Modri. "Umjesto toga prikazano je to se dogodilo pijunu Marlonu Brandu koji je crncu ponudio slobodu, jednako kao to je i ti sad nudi meni. Ba kad se spremao napustiti otok, jedan ga je domorodac ubio: izbo ga je noem." "Ja nisam pijun!" ree Ka, ne uspijevi svladati uvrijeenost. "Nemoj se optereivati rijeju 'pijun'; ja sam, recimo, pijun islama." "Ja nisam niiji pijun!" viknu Ka i ne pokuavajui prikriti uvrijeenost. "Hoe rei da u ovaj Maribora nisu stavili nikakav praak, da me ne namjeravaju otrovati ili bar oamutiti? Najbolja stvar koju su Amerikanci dali svijetu je crveni Mariboru. Mogao bih ga puiti do kraja ivota." "Ako se bude pametno postavio, puit e ga jo sto godina!" "Eto, to sam mislio kad sam rekao 'pijun'", odgovori Modri. "Jedan od pijunovih poslova je navui ovjeka da promijeni miljenje." "Ja te sad samo hou upozoriti koliku e glupost napraviti ako ovim zaluenim, faistikim krvnicima dopusti da te ubiju. Osim toga, tvoje ime nikada nee postati ni barjak ni ita slino. Ovdanji su ljudi kao janjad: vezani su za vjeru, ali e na kraju opet postupiti onako kako im naredi drava. Svim onim rogobornim ejhovima, i pobunjenicima to su ustali viui kako e nam vjera kliznuti kroz prste, i militantima odgojenima u Iranu - svima e se dogoditi isto to i Saidiju Nursiju: ako se za ivota malo i prouju, kad umru, nee im se znati ni za grob. Sto u ovoj zemlji rade s truplima vjerskih voda ije bi ime jednoga dana moglo postati barjak? Stave ih u avion i izbace nad puinom! Sve ti to zna i bolje od mene. Zna i to se dogodilo s grobovima hezbollahija u Batmanu kad je narod poeo k njima hodoastiti: jedne su noi samo nestali! Gdje su sad ti grobovi?" "U srcima naeg naroda." "Aha, jesu. Samo dvadeset posto ovog naroda glasa za islamiste. I to za jednu mlaku stranku." "Ako je mlaka, zato su je se prepali i organizirali vojni udar? To mi reci! Eto, toliko o tvom nepristranom posredovanju!" "Ja jesam nepristran posrednik", ree Ka, instinktivno povisivi glas.

"Nisi. Ti si zapadni pijun. Ti si europski rob koji ne prihvaa slobodu, ali, kao i svaki pravi rob, i ne zna da si rob. Na Niantau si se malko europeizirao i svim srcem nauio kako treba omalovaavati narodnu vjeru i tradiciju, pa se sad dri gospodinom u odnosu na druge. Za tebe, put koji vodi k dobru i moralu ne vodi kraj vjere i Allaha ni kroz jednakost s drugima, nego se svodi na oponaanje Zapada. Moda i moe protisnuti rije-dvije protiv zuluma nad islamistima i Kurdima, ali u srcu se jo uvijek potajno raduje vojnim udarima." "Mogu ti srediti i ovo: Kadifa moe ispod marame staviti periku, tako joj nitko ne bi vidio kosu kad se otkrije." "Neete me natjerati da pijem vino!" zagrmi Modri. "Ja neu biti ni Europljanin, ni njihova kopija. Svoj u vijek proivjeti kako ja hou, i bit u svoj. Vjerujem da ljudi mogu biti sretni i ako nisu Europljani, i ako Europljane ne oponaaju. Ima ona reenica koju eurofili ponavljaju kao papige: 'da bismo bili kao zapadnjaci prvo moramo nauiti biti individue', jer u Turskoj, kau, individua nema. E, u tome se krije znaenje moga smaknua: ja istupam protiv zapadnjaka kao pojedinac, a budui da sam pojedinac, odbijam ih oponaati!" "Sunaj toliko polae u spomenutu predstavu, da ti mogu srediti i ovo: Narodno kazalite bit e prazno. Kamera e prvo prikazati Kadifu kako ruke die prema marami. Nakon toga moemo napraviti montau i prikazati kosu neke druge djevojke." "Poprilino mi je sumnjivo to se oko mene toliko trudi." "Jako sam sretan", ree Ka osjeajui grinju savjesti kao da lae. "Nikad u ivotu nisam bio ovoliko sretan. Htio bih tu sreu zatititi." "Zato si toliko sretan?" Nije rekao: "Zato to piem pjesme", kao to e kasnije misliti. Nije rekao ni: "Zato to vjerujem u Allaha." Umjesto toga izlanuo je: "Jer sam zaljubljen!" i dodao: "Moja e draga poi sa mnom u Frankfurt." Pora-dovao se to je svoju ljubav uspio otkriti pred nekim tko s njom nema ba nikakve veze. "A tko ti je draga?" "Kadifina starija sestra Svila." Vidio je da se Modri zbunio. Odmah se pokajao to se tako zanio. Zautjeli su. Modri je zapalio jo jedan Maribora. "Kad je ovjek toliko sretan da osjeti potrebu svoju sreu podijeliti s nekim tko je pred smaknuem, to se mora gledati kao dar Allahove dobrote. Pretpostavimo da u ja, da ne bih naruio tvoju sreu i da bi se ti izvukao iz ovoga grada, prihvatiti tvoje prijedloge; pretpostavimo i da e Kadifa - da ne bi naudila srei svoje sestre - prihvatiti ulogu i odigrati je tako da ne povrijedi svoju ast: tko mi moe jamiti da e oni odrati rije i mene osloboditi?" "Znao sam da e to rei!" viknu Ka, ushien. Zautio je. Stavio je prst na usta da bi Modrog upozorio da uti i bude paljiv. Raskopao je jaknu i pred svojim ispitanikom zaustavio diktafon. "Ja u ti biti jamac. Prvo e tebe osloboditi", ree. "Kadifa e izii na pozornicu tek kad iz tvog skrovita dobije vijest da si slobodan. Ali da bi Kadifa sve ovo prihvatila, mora joj napisati pismo kojim e potvrditi da se slae, i predati ga meni." Sve te pojedinosti smislio je toga asa. "Omoguit u ti da bude puten prema svojim uvjetima i na mjestu na kojemu ti bude elio", apnuo mu je. "Sakrit e se negdje gdje te nitko nee nai i tamo ostati sve dok se ceste ne otvore. Moe mi vjerovati." Modri mu je pruio jedan od papira sa stola. "Napii ovdje da e se Kadifa pojaviti na pozornici i otkriti se tako da se ne povrijedi njezina ast; zauzvrat, ja u biti puten i bit e mi omogueno da se sretno izvuem iz Karsa, za to si mi ti, Ka, posrednik i jamac. Ako ne bude odrao rije, i ako je budem izigran, kako e jamac biti

kanjen?" "Ono to snae tebe, nek' snae i mene!" "Moe! 1 to napii." I Ka je njemu pruio papir. "A ti napii da pristaje na moje prijedloge, da u Kadifi ja prenijeti tvoju odluku i da je na Kadifi da donese odluku. Ako ona pristane, stavit e to na papir i ti e na odgovarajui nain biti osloboen prije nego to se ona otkrije. Sve to napii. Ne mora sa mnom dogovarati gdje e i kako biti puten; za to moe izabrati nekoga kome vie vjeruje. Predlaem da to bude Nedipov pobratim Fazil." "Onaj deko koji je Kadifi slao ljubavna pisma?" "To je bio Nedip, on je umro. On je bio posebna osoba, poslan od samog Allaha", ree Ka. "Ali i Fazil je dobar kao i on." "Ako ti tako kae, vjerujem", ree Modri i poe pisati po papiru pred sobom. Modri je bio prvi gotov. Kad je Ka dovrio svoju izjavu, vidio je da ga Modri gleda s onim blago eretskim smijekom, ali to nije uzeo k srcu. Poslove je obavio kako je i planirao, i iz grada e moi otii sa Svilom: bio je izvan sebe od sree. Papire su razmijenili bez rijei. Ka je vidio da je Modri papir koji mu je on dao presavinuo i stavio u dep i ne pogledavi ga, pa je i on uinio isto. Potom je, siguran da ga Modri gleda, pritisnuo tipku na diktafonu i ponovno ga pokrenuo. Prvo su utjeli. Kau je trebalo malo vremena da se sjeti zadnjih rijei izgovorenih prije nego to je iskljuio diktafon. "Znao sam da e to rei", ponovi. "Ali ako obje strane ne pokau povjerenje, nee doi do sporazuma. Mora vjerovati da e drava stajati iza rijei koju ti je dala." Gledali su jedan drugoga u oi i smjekali se. Svaki put kad se kasnije bude sjeao toga trenutka, Ka e s kajanjem osjeati kako ga je prevelika srea tada bila sprijeila da primijeti srdbu svoga sugovornika, i misliti kako, da je tu srdbu bio primijetio, nikada ne bi postavio ovo pitanje: "Hoe li Kadifa pristati na ovaj dogovor?" "Hoe", odgovorio je Modri kiptei od srdbe. Opet su malo utjeli. "Budui da sa mnom eli sklopiti sporazum koji e me vratiti u ivot, priaj mi jo malo o svojoj srei", rekao je Modri. "Nikoga u ivotu nisam ovako volio", rekao je Ka. Te je rijei smatrao naivnim i budalastim, ali ih je svejedno izgovorio. "Jedino mi Svila moe donijeti sreu." "to je srea?" "Nai svijet u kojemu e moi zaboraviti svu bijedu i potitenost. Imati uza se nekoga tko ti znai itav svijet...", ree Ka. Htio je jo neto rei. ali je Modri odjednom skoio na noge. U tom je trenu Kau poela dolaziti pjesma s naslovom "ah". Pogled mu je preletio po Modrom koji je pred njim stajao: iz depa je izvukao biljenicu i poeo brzo pisati. Dok su se pred njim nizali stihovi o srei i vlasti, i mudrosti i pohlepi, Modri se pokuavajui shvatiti to se zbiva - navirivao u biljenicu preko njegova ramena. Ka je taj pogled osjeao u sebi; kasnije e zapaziti kako se ono to je taj pogled smjerao nalo u pjesmi. Ruku koja je pisala pjesmu gledao je kao da je tua. Shvatio je da Modri to nee primijetiti, a elio je da i on nasluti barem to kako tom rukom upravlja neka druga sila. A Modri je sjeo na rub kreveta i objeenoga lica odbijao dimove, ba kao pravi osuenik na smrt. Pokleknuvi pred porivom koji e si kasnije esto i uvijek uzaludno pokuavati objasniti, Ka je opet osjetio potrebu da mu se povjeri. "Godinama nisam pisao pjesme", rekao je. "Otkako sam u Karsu, opet su mi se otvorili svi pjesniki putevi. podigle sve brane. To pripisujem boanskoj ljubavi koju

sam ovdje osjetio." "Ne bih te htio povrijediti, ali tvoja ljubav prema Allahu potjee iz zapadnjakih romana", rekao je Modri. "Ako ovdje u Allaha bude vjerovao kao zapadnjak, ispast e smijean. Nee moi ak ni vjerovati da vjeruje. Ti ne pripada ovoj zemlji, gotovo bi se moglo rei da i nisi Turin. Pokuaj prvo biti kao svi ostali, vjeru ostavi za kasnije." Ka je duboko osjetio koliko ga Modri ne voli. Uzeo je nekoliko listova sa stola i presavinuo ih. Rekavi da se s Kadifom i Sunajem mora to prije vidjeti, udario je po vratima elije. Kad su se vrata otvorila, okrenuo se Modrom i pitao ga ima li kakvu poruku za Kadifu. Modri se nasmijao. "Budi oprezan", rekao je. "Da te tko ne ubije."

3 6. Vi neete zapravo umrijeti, nije li tako, gospodine? Pogodbe oko ivota i igre, umjetnosti i politike DOK SU mu na gornjem katu MIT-ovi trudbenici polagano skidali ljepljive trake upajui mu dlaice, Ka se instinktivno priklonio njihovu podrugljivom mudrijaenju pa se skupa s njima alio na raun onoga iz podruma. To objanjava zato tad nije promislio zbog ega se Modri prema njemu drao onako neprijateljski. Vozau vojnog kamiona naredio je da ga prieka u hotelu. Njegova dva uvara prehodali su za njim itavu kasarnu, uzdu i poprijeko. Na malenu trgu okruenom oficirskim stanovima, na snijegu pod topolama, grudali su se djeaci, maleni galamdije. Sa strane ih je gledala slabana curica u crveno-crnoj vunenoj jaknici kakvu je i Ka nosio u treem razredu osnovne kole. Malo dalje, njezina dva prijatelja gurala su ogromnu grudu za snjeka. Zrak je bio kristalno ist; zamorna je meava bila na izmaku i ve se poelo pomaljati sunce. U hotelu je odmah potraio Svilu. Naao ju je u kuhinji: na sebi je imala kutu kakvu su svojevremeno nosile sve gimnazijalke, i preko nje pregau. Oi su mu zasjale od sree; htio ju je i zagrliti, ali nisu bili sami. Prepriao joj je sve dogaaje toga dopodneva; stvari se razvijaju dobro, rekao je, i za njih. i za Kadifu. Jest da su novine raspaane, ali on se, rekao je, uope ne boji da e biti ubijen. Htjeli su jo razgovarati, ali je u kuhinju ula Zahida s vijeu da pred vratima stoje dva zatitara. Svila ju je zamolila da ih uvede i ponudi ajem. S Kaom se na brzinu sporazumjela da e razgovor nastaviti u njegovoj sobi. im je uao u sobu, objesio je kaput i. zagledan u strop, poeo ekati Svilu. Iako je mogao biti siguran da e Svila doi bez oklijevanja - morali su o mnogoemu razgovarati - nije ni trepnuo. a ve se obreo u najcrnjem oaju. Prvo je zamislio da nije mogla doi jer je naletjela na oca; zatim je sa strahom pomislio da nije ni eljela doi. Trbuh mu se polako poeo griti od one boli koja mu se poput otrova razilazila po itavome tijelu. Ako je ta bol bila ono to drugi nazivaju "ljubavnom boli", on u tome nije nalazio nita to bi ga usreilo. to je njegova ljubav prema Svili bivala jaom, ti trenuci nepovjerenja i pesimizma postajali su sve uinkovitiji. Osjeaj nepovjerenja i strah od prijevare i razoaranja - to je, eto, ono sto se zove "ljubav"; samo, drugi o njoj ne govore kao o porazu i ponienju, nego se njome jo hvale i ponose... Bit e da je njegov doivljaj ljubavi drugaiji nego kod drugih ljudi, zakljuio je sam sa sobom. Sto je vie ekao, njegova se paranoja sve vie granala: Svila nee doi, ona zapravo ionako ne eli doi, ako i doe, doi e po kakvom tajnom zadatku, da bi ga navukla u kakvu zamku, svi su oni - Kadifa, gospodin Turgut i Svila - zapravo urotnici i dogovaraju se kako ga se rijeiti... Te su mu misli bile neizdrive, a jo mu je tee bilo to je i sam uviao koliko su bolesne i paranoine. Trbuh mu se grio dok je, primjerice, svjestan koliko su njegove fantazije bolesne, Svilu zamiljao s nekim drugim ljubavnikom. Ponekad se, da bi smirio bolove i izbrisao zastraujue prizore (u jednom od njih Svila ga ne eli ni vidjeti jer je odustala i od njega i od Frankfurta), utjecao za pomo logici, jedinom dijelu svoga uma koji zaljubljenost jo nije bila posve izbacila iz ravnotee; voli me, sigurno me voli, govorio je sam sebi; da me ne voli, kako bi mogla pokazati onakvu strast? Svaki put kad bi mu se uinilo da e se uspjeti iskobeljati iz oaja, s novim naletom crnih misli ponovno bi se sruio na samo njegovo dno. Zauo je korake na hodniku: to nije Svila, pomislio je; ide netko tko e mu rei da

nee doi. Kad je na vratima ugledao Svilu, licem su mu preletjeli i srea i neprijateljstvo. ekao ju je tono dvanaest minuta i to ga je umorilo. Utjeio se vidjevi da se naminkala i stavila ru. "Razgovarala sam s ocem, rekla sam mu da odlazim u Njemaku", rekla mu je. Bio je toliko oamuen i povrijeen svojim oajnikim konstrukcijama, da njezine rijei u poetku nisu mogle doprijeti do njega. Svila je pak, iznenaena to ga njezina vijest nije obradovala, poela sumnjati; tovie, njegovo ju je dranje razoaralo pa se odluila povui. Ipak, bila je svjesna da je Ka u nju jako zaljubljen i da je ve sad za nju vezan kao bespomono petogodinje dijete za majku. Znala je i da je Ka eli povesti u Njemaku ne samo zato da bi unijela sreu u njegov dom, nego i zbog nade da e tamo, daleko od svih oiju, biti u potpunosti i samo njegova. "Dragi, to je tebi?" Dok se tijekom godina koje e uslijediti bude svijao od ljubavne boli, tisuama e se puta sjetiti koliko je bila njena i blaga kad ga je to pitala. Ispriao joj je - jedan po jedan - sve svoje nemire, i strah od naputenosti, i najstranije prizore koji su mu ikada zaivjeli pred oima. "Vjerojatno te je neka ena jako povrijedila kad se ve unaprijed toliko boji ljubavne boli." "Nisam mnogo patio, ali ve se sad bojim patnje koju u zbog tebe doivjeti." "Ja te nikada neu povrijediti", rekla je Svila. "Volim te, poi u s tobom u Njemaku, sve e biti dobro." Svom ga je snagom zagrlila, i vodili su ljubav s lakoom koja se Kau uinila nadnaravnom. Uivao je i u grubostima i u vrstim zagrljajima i u bjelini njezine njene koe, ali su oboje osjetili da nisu bili bliski kao prethodne noi. Kaove su misli bile zaokupljene posrednikim planovima. Vjerovao je kako e po prvi put u ivotu dosegnuti sreu; ukoliko bude pametno postupao i iz Karsa se sretno izvukao sa svojom dragom, ta srea nikada nee prestati. Dok je zamiljen nad planovima puio cigaretu gledajui kroz prozor, zaudio se osjetivi da mu dolazi nova pjesma. Zapisao ju je jednako brzo kako mu je i dola, a Svila ga je gledala s ljubavlju i divljenjem. Tu pjesmu s naslovom "Ljubav" proitat e kasnije na est pjesnikih druenja u Njemakoj. Oni koji su je uli rekli su mi da se temeljila na ljubavi, ali je jo vie govorila o napetosti izmeu spokoja i samoe, i povjerenja i straha; bila je pjesma o posebnom odnosu prema nekoj eni (samo me jedna osoba pitala tko je bila ta ena), ali se najvie oslanjala na najtamnije zagonetke Kaova ivota na koje on, oigledno, nije imao odgovora. Kaove biljeke su, meutim, govorile o uspomenama na Svilu, o enji za njom, i o skrivenim znaenjima njezine odjee i pokreta. Ni sam ne znam koliko sam ih puta proitao, pa me se moda i stoga Svila onako snano dojmila pri naem prvom susretu. Tek to se Svila odjenula i otila s obeanjem da e poslati sestru, pojavila se Kadifa. Da bi smirio njezine krupne oi, Ka joj je odmah rekao da se nema zato brinuti i da Modroga nisu zlostavljali. Dodao je da se morao dobrano potruditi da ga pridobije za plan i da je Modri veoma hrabar ovjek, a zatim s asovitom inspiracijom poeo razraivati unaprijed pripremljenu la: prvo je slagao da mu je najtee bilo uvjeriti Modroga da e Kadifa pristati na dogovor. Modri se zabrinuo da bi Kadifa mogla biti povrijeena njihovim sporazumom, jer je Ka trebao prvo s njom razgovarati. Kadifica je na to podigla obrve pa je shvatio da bi svoju la morao nekako potkrijepiti: zato je dodao kako je u tom trenu sumnjao u iskrenost njezina ljubavnika. Dugo se natezao s Modrim jer mu ak ni prijedlog o montai nije bio dovoljna potvrda da e Kadifina ast ostati neokaljana, pa ako je na koncu i pristao na sporazum - nevoljko, dodue ipak se ne smije zanemariti potovanje koje je iskazao prema odluci jedne ene. Ka je

s uitkom izmiljao lai za te nesretne ljude koji su si upropastili ivot guei se u besmislenim politikim obraunima u tom glupom Karsu, u gradu koji ga je poduio neemu to je ve odavna trebao znati: da se najvea ivotna istina skriva u srei. Gledao je kako Kadifa, koju je smatrao mnogo hrabrijom i portvovnijom od sebe, bez zadrke guta njegove lai, i alostio se slutei kako ni ona nikada nee doivjeti sreu. Zato je priu naprijeko presjekao jo samo jednom lai, zadnjom i nevinom: Modri ga je na kraju aptom zamolio da Kadifu pozdravi. Na kraju joj je jo jedanput nairoko prepriao plan i pitao je to misli. "Otkrit u se onako kako ja budem htjela", odgovorila mu je. Zakljuivi da e pogrijeiti ako jo jednom ne pribjegne laima, rekao je da Modri nije imao nita protiv perike ili nekog slinog razumnog rjeenja. Lice joj se zgrilo od srdbe pa je uutio. Prema sporazumu, prvo e Modri biti osloboen; kad se on dokopa skrovita, Kadifa e se otkriti (kako ona bude htjela). Moe li Kadifa na jedan papir napisati da je o svemu obavijetena i svoju suglasnost potvrditi potpisom? Ka joj je pruio izjavu Modroga da je paljivo proita i vidi kako se to radi. Zapazio je koliko ju je potresao i susret s rukopisom njezina ljubavnika, to ga je ganulo. Dok je itala pismo, u jednom ga je trenu i pomirisala, trudei se da Ka to ne primijeti. Osjetio je da oklijeva pa joj je rekao da bi mu njezino pismo bilo od velike pomoi dok bude nagovarao Sunaja i njegovu etu da oslobode Modrog. Mogue je da joj vojska i dravni slubenici nisu pretjerano skloni jer svi znaju kakvu je ulogu odigrala u pobuni oko pokrivanja, ali je sigurno da joj i oni i itav Kars skidaju kapu zbog njezina junatva. Pruio joj je list papira i pogledao je kad se zauzeto predala pisanju: od one noi kad je s njom proao kraj kasapnica razgovarajui o zvijezdama, Kadifa se naoigled postarala. Kad je njezinu izjavu spremio u dep, rekao joj je da e im - ukoliko pridobije Sunaja - sljedei zadatak biti pronai sigurno mjesto na koje bi se Modri mogao skriti nakon to ga oslobode. Bi li mu mogla u tome pomoi? Sveano je kimnula. "Ne brini", rekao joj je potom Ka. "Svi emo na kraju biti sretni." "ovjek je sretan kad postupa ispravno", odgovorila je. "Ispravno je ono to nas moe usreiti", zakljuio je Ka. Zamislio je vrlo skori dan kad e Kadifa doi u Frankfurt gostovati u Svilinu i njegovu sretnom domu. Svila e joj u Kaufhofu kupiti elegantan ogrta; svi e zajedno ii u kino, a poslije u nekom od restorana na Kaiserstrasse jesti kobasice i piti pivo. im je Kadifa otila, uzeo je svoj kaput, spustio se i sjeo u vojni kamion. Zatitari su sjedili iza njega. Pitao se je li kukavica zato to se boji da bi - da mu nije njih dvojice - mogao nastradati. Sa suvozakog mjesta nadgledao je ulice: nisu izgledale nimalo zastraujue. Gledao je ene na putu prema ariji, s mreastim torbama u rukama; gledao je i djecu koja su se grudala, i starce koji su ili ruku pod ruku pazei da se ne okliznu, i zamiljao kako e u frankfurtskim kinima gledati filmove drei Svilu za ruku. Sunaj je bio s pukovnikom Osmanom Nurijem olakom, svojim revolucionarnim sudrugom. Ka im je, ozaren nadolazeom sreom, rekao to je postigao. Sve je uredio: Kadifa je pristala na ulogu u predstavi i na otkrivanje, a Modri je objeruke prihvatio i postavljene uvjete i osloboenje. Osjetio je da Sunaja i pukovnika povezuje razumijevanje svojstveno pametnim ljudima koji su u mladosti itali iste knjige. Bio je oprezan, ali im je ipak poprilino samouvjereno ukazao na delikatnost obavljenog zadatka. "Hvalama sam prvo pridobio Kadifu, a zatim i Modroga", rekao im je. Njihove izjave predao je Sunaju. Dok ih je Sunaj itao, Kau se uinilo da je revolucionar ve pripit, mada jo nije bilo ni podne. U jednom trenu glavu je

primaknuo Sunajevoj; rakijski zadah potvrdio je njegovu pretpostavku. "Taj momak eli da ga se pusti prije nego to se Kadifa pojavi na pozornici", rekao je Sunaj. "Bistar momak, nema to." "I Kadifa eli isto", dao se u obranu Ka. "Uinio sam sve to sam mogao: ovo je najbolje to smo mogli dobiti." "Zato bismo im mi - mi kao drava - vjerovali?" umijea se pukovnik Osman Nuri olak. "I oni su izgubili povjerenje u dravu", rekao je Ka. "Ako obje strane ne pokau barem malo povjerenja, nikamo neemo stii." "Mi bismo ga sad mogli objesiti, nije da ne bismo, ali - kasnije bi nam se to moglo razbiti o glavu; mislim, kad vlasti ponu otkrivati to su sve pijani glumac i propali pukovnik uinili u ime revolucije... Zar mu to nije palo na pamet?" "Pretvara se da se ne boji smrti, i u tome je pravi majstor. Zato i nisam uspio shvatiti to zapravo misli. Dao mi je naslutiti da vjeruje kako e nakon vjeanja postati legendom." "Dobro, recimo da emo prvo njega osloboditi", rekao je Sunaj. "Tko nam moe jamiti da e Kadifa odrati rije i odigrati svoju ulogu?" "Sjetite se tko joj je otac: gospodin Turgut je itav svoj ivot upropastio zbog asti i odanosti svojim uvjerenjima. Ako nita drugo, njezinoj rijei moemo sasvim sigurno vjerovati vie nego rijei njezina ljubavnika. Ali ako joj sad kae da je Modri osloboen, ni sama nee znati hoe li veeras igrati ili nee. udljiva je; svakoga trena moe promijeniti odluku." "to predlae?" "Znam da ovaj udar niste poduzeli samo zbog politike, nego i u ime umjetnosti", rekao je Ka. "2ivot gospodina Sunaja dokaz je da se u politiku upleo za ljubav umjetnosti. Ako biste oslobaajui Modroga mislili da je to tek obian politiki potez, to ne bi bilo vrijedno vaeg izlaganja opasnosti. Ali siguran sam da uviate kakvo e znaenje imati Kadifino otkrivanje pred itavim Karsom: bit e to i trijumf umjetnosti, i iznimno vaan politiki dogaaj." Sunaj je zagrlio i poljubio svog starog prijatelja iz vojnikih dana. Nakon to je pukovnik iziao, Sunaj je rekao: "A sad bih sve ovo htio prenijeti svojoj eni!" te uhvatio Kaa pod ruku i poveo ga u drugu prostoriju, jo dublje u kuu. U hladnoj i praznoj sobi s nemonom elektrinom peicom, Funda je uivljeno recitirala tekst koji je drala u rukama. Vidjela je da je Sunaj i Ka gledaju kroz otvorena vrata, ali se nije dala smesti. Njezine napadno naminkane oi, usne premazane debelim slojem dreava rua, dekolte koji joj je ogromne grudi dopola otkrivao i pretjerane geste privukle su svu Kaovu panju pa nije uo ni rije od onoga to je izgovarala. "Tragina ispovijest silovane osvetnice iz Kydove panjolske tragedije", apnu Sunaj ponosno. "S manjim izmjenama, dodue: promijenio sam ga prema Brechtovom Dobrom ovjeku iz Seuana, i jo vie vlastitim na-dahnutim intervencijama. Dok Funda veeras bude ovo recitirala, gospoica Kadifa e brisati suze rubom svoje marame, skupljajui hrabrost da je skine." "Ako je gospoica Kadifa spremna, moemo odmah poeti s probama", ree Funda Eser. Strast u Fundinu glasu nije ga asocirala samo na njezinu ljubav prema kazalitu, nego se sjetio i esto ponavljane tvrdnje Sunajevih protivnika iz vremena borbi za ulogu Ataturka - tvrdnje da je Funda Eser lezbijka. Sunaj joj je, ne kao revolucionar, nego kao ponosan producent, objanjavao kako Kadifa jo nije rijeila hoe li "preuzeti ulogu", kad u sobu ue zapovjednik strae s vijeu da je pred vratima gospodin Serdar, vlasnik Novosti graninoga grada. Ugledavi pred sobom toga ovjeka, Ka se

osjeti izazvanim. Ve godinama nije osjetio takvo to, valjda otkako je napustio Tursku; jedva se svladao da mu ne razbije nos. Ali domaini su ih odmah poveli do trpeze s rakijom i sirom, prireene, oigledno, mnogo ranije. Sjeli su, posluili se, i zapoeli sa samouvjerenim i oputenim razgovorom, poput okrutnih monika uvjerenih da imaju pravo odluivati o tuim sudbinama; uvjerenih da njihove rijei mogu promijeniti tijek svjetske povijesti. Na Sunajev zahtjev Ka je i Fundi ponovio svoje rijei o politici i umjetnosti. Oduevila se, a kad je novinar poelio uzeti biljeke da bi te rijei objavio i u novinama, Sunaj ga je izgrdio bez imalo ustruavanja. Naredio mu je da prvo ispravi lai o Kau koje je objavio dan ranije. Gospodin Serdar je obeao da e prvom prilikom na prvoj stranici objaviti to pozitivniju vijest o Kau; zaboravni karski itatelji brzo e zaboraviti prvi, nelijepi dojam o Kau, dodao je ponizno. "Ali danas vam glavni naslov mora biti naa veeranja predstava!" po-viknula je Funda Eser. Gospodin Serdar je spremno potvrdio da e dobiti lanak kakav god budu htjeli: sami mogu i osmisliti tekst i odrediti veliinu lanka. Priznao je da je njegovo poznavanje klasinog i modernog kazalita ogranieno, pa bi bilo najbolje da mu gospodin Sunaj sad kae to e se sve veeras dogoditi; drugim rijeima, ako bi mu gospodin Sunaj sad izdiktirao itavu vijest, sutranja bi naslovnica bila besprijekorna. Sve ih je podsjetio da je tijekom novinarskog ivota usavrio metodu objavljivanja unaprijed: upravo su stoga njegove vijesti gotovo uvijek tone. Kako je rok za predaju tekstova u tisak zbog izvanrednog stanja u gradu pomaknut na etiri sata, preostala su mu jo puna etiri sata. "Nee mi trebati mnogo vremena da ti izdiktiram to e se veeras dogaati", rekao je Sunaj. Ka je primijetio da je Sunaj, im je sjeo za stol, jednu rakiju sasuo kao u suhu zemlju. Sad je ve ispijao drugu, i to jo pohlepnije; u oima mu je zapazio alost i strast. "Novinar, pii!" viknuo je tad Sunaj gledajui gospodina Serdara kao da mu prijeti. "Naslov: 'Smrt na pozornici'. (Malo se zamislio.) Podnaslov: (Opet se malo zamislio.) 'Tijekom sinonje predstave poginuo slavni glumac Sunaj Zaim', Jo jedan podnaslov:..." Tu su uslijedile smisleno zbijene rijei: Ka je ostao zadivljen. Sluao ga je s potovanjem, bez smijeka. Na nekoliko je mjesta pomogao novinaru koji govornika nije dobro razumio. Za cijelu vijest, ukljuujui i naslove i podnaslove, Sunaju je zajedno sa stankama za razmiljanje i rakiju - trebalo oko jedan sat. Kad sam godinama kasnije posjetio Kars, od gospodina Serdara, vlasnika Novosti graninoga grada, dobio sam taj cijeli tekst: SMRT NA POZORNICI TIJEKOM SINONJE PREDSTAVE POGINUO SLAVNI GLUMAC SUNAJ ZAIM Protekle noi. za povijesne priredbe u Narodnom kazalitu, pokrivena djevojka Kadifa u prosvjetiteljskom je aru prvo skinula maramu, a zatim, drei na nianu Sunaja Zaima koji je u predstavi oivio Zlikovca, povukla okida. Predstava se prenosila uivo; itav je grad zaprepaten. Sunaj Zaim i njegova kazalina druina, doavi k nama prije tri dana. svojim su revolucionarnim i kreativnim predstavama ukazali na vezu kazaline i ivotne stvarnosti i itavome Karsu donijeli svjetlo prosvjeenja i reda, a sino su nam

priredili jo jedno iznenaenje. Predana ljubav za prosvjetiteljsko kazalite godinama je Sunaja Zaima poticala da na pozornicu postavi vlastitu preradu djela engleskoga pisca Kyda. nepravedno zaboravljenoga, iako je utjecao ak i na Shakcspearea; ono to mu nije uspjelo dok je igrao po anadolskim kasabicama. praznim pozornicama i ajanama, sino je u naem Narodnom kazalitu ostvario na najbolji mogui nain. Tijekom moderne i potresne drame koja nosi tragove i francuskog "jacobin" i engleskog "jacobean" kazalita, djevojka Kadifa. prkosna predvodnica pokrivenih djevojaka, ponijeta kazalinim arom iznenada je odluila otkriti se. da bi zatim, praena pogledima zadivljenih Karslija, pitolj u svojoj ruci ispraznila u velikog kazalitarca Sunaja Zaima (u ovoj predstavi Zlikovca), obespravljenog i ugnjetavanoga kao io je bio i Kyd. Karslije nisu zaboravili predstavu izvedenu dva dana prije kad su takoer koriteni pravi meci. pa su prestravljeni odmah zakljuili daje Sunaj Zaim doista ustrijeljen. Tako se dogodilo da ih se njegova smrt na kazalinim daskama dojmila i snanije nego ivot. Gledateljima je bilo jasno da je poruka djela osloboenje od spona tradicije i vjere, ali Zaimovu smrt nisu mogli prihvatiti, mada su ga gledali dok se. do kraja uvjeren u svoju ulogu, svijao u lokvi krvi. Ipak, ve su tada znali da njegove zadnje rijei nikada nee zaboraviti: u njihovu e sjeanju uvijek ivjeti kao glumac koji je za umjetnost rtvovao ivot. Nakon to je Sunaj zavrio s naknadnim izmjenama, gospodin Serdar je svima za stolom proitao konanu verziju njegova lanka. "S vaim doputenjem, ja u ovu vijest, ovakvu kakva jest, u sutranjem broju objaviti, u to nema sumnje", rekao je gospodin Serdar. "Ali nakon tolikih vijesti koje sam objavio prije nego to se dogode, ovo e mi biti prvi put da u se moliti da mi se vijest ne ostvari! Vi neete doista umrijeti, gospodine, zar ne?" "Ono to pokuavam uiniti je sljedee: umjetnost dovesti do njezina cilja, do legende!" odgovorio je Sunaj. "Osim toga, kad sutra snijeg okopni i ceste se otvore, moja smrt Karslijama nee znaiti ba nita." Pogledao se s Fundom oi u oi. Gledali su se s toliko razumijevanja, da im je Ka pozavidio. Hoe li i on sa Svilom dostii njihovu razinu, hoe li ikada dijeliti takvu sreu? "Gospodine novinaru, vi sad poite i svoje novine priredite za tisak", ree Sunaj. "S obzirom na to da se radi o lanku od povijesne vanosti, neka vas moj zapovjednik opskrbi i negativom moje fotografije." im je novinar otiao, Sunaj je prestao sa alama koje je Ka pripisivao rakiji. "Prihvaam uvjete koje su nam Kadifa i Modri ponudili", rekao je. Funda ga je pogledala podignutih obrva pa joj je pojasnio da e se Kadifa otkriti, ali e Modri prije toga biti osloboen. "Gospoica Kadifa je vrlo hrabra ena. Sigurna sam da emo se na probama brzo sporazumjeti", rekla je Funda Eser. "Poi ete k njoj zajedno", nastavio je Sunaj. "Ali prije toga moramo osloboditi Modrog i dopustiti mu da nam izmakne i sakrije se, i o tome obavijesti Kadifu. A za to e trebati vremena." Sunaj je tako zanemario Fundinu elju da odmah pone s probama te s Kaom poeo raspravljati na koji bi nain bilo najbolje osloboditi Modroga. Iz Kaovih biljeaka zakljuujem da je on tada bio poprilino uvjeren u Sunajevu iskrenost. Drugim rijeima, Ka je povjerovao da Sunaj nije namjeravao Modroga pratiti nakon to ga jednom pusti, da nije namjeravao traiti njegovo skrovite i da ga, nakon to se Kadifa otkrije, nije planirao ponovno hapsiti. MIT-ovci su bili ti koji su proirili takve zakljuke jer su osjetili da se dogaa neto udno. Svim su se silama trudili doznati o emu se radi: mikrofone su zasijali posvuda, razaslali su dvostruke pijune, ak su na

svoju stranu pokuali pridobiti i pukovnika Osmana Nurija olaka. Sami nisu imali vojne snage kojom bi, nakon to uklone Sunaja, uvrijeenog pukovnika i aicu oficira koja ih je podravala, nastavili revoluciju, ali su svojim ljudima svejedno govorili kako treba uiniti sve da se Sunajevim "umjetnikim" ludostima stane na kraj. Prije nego to je vijest sroena za rakijskim stolom posloena za tisak, gospodin Serdar ju je voki-tokijem proitao svojim prijateljima u MIT-ovoj karskoj centrali: nisu mogli reagirati niim drugim osim brigom za Sunajevo duevno zdravlje i stabilnost. Do zadnjega trena nitko nije znao koliko su bili obavijeteni o Sunajevoj namjeri da oslobodi Modrog. Ali s dananjeg stajalita rekao bih da te pojedinosti nisu imale osobitoga utjecaja na kraj ove prie; zato vam provedbu plana za oslobaanje Modrog neu nairoko opisivati. Sunaj i Ka su se dogovorili da provedbu povjere jednom od Sunajevih zapovjednika, porijeklom iz Sivasa, i Fazilu. Fazilovu adresu dobili su od MIT-ovaca; Sunaj je poslao vojni kamion kojemu je trebalo svega deset minuta da Fazila doveze. inilo se da ga je malo strah, i Kaa vie nije podsjeao na Nedipa. Kad je sa zapovjednikom krenuo u glavnu kasarnu, izili su kroz stranja vrata krojanice da bi izigrali pijune. Iako su MIT-ovci sumnjali da e Sunaj izvesti neku glupost, nisu imali dovoljno ljudi da bi pokrili ba cijeli grad. Nakon to su Modrog pokupili iz elije u kasarni, posadili su ga u kamion te ga, pridravajui se Sunajeve upute ("Nema varanja!"), odvezli do eljeznog mosta, kao to ih je Fazil ve unaprijed zamolio, i ondje ga ostavili. Prema informacijama koje je Ka uspio prikupiti, Modri se potom prvo uvukao u jednu bakalnicu (izlog je, prema dogovoru, bio zatrpan gumenim loptama, kutijama deterdenata i reklamama za kobasice). Nedugo nakon toga kraj bakalnice je zastala konjska zaprega i Modri se bez ikakvih problema zavukao meu Ajgazove plinske boce zakrivene hasurom. Fazil je bio jedini koji je znao kamo ga je zaprega odvezla. Sav taj posao oko Modrog potrajao je sat i pol. Oko pola etiri, kad su po karskim ulicama sjenke stabala poele zamirati, a iz tamnih kutaka krenuo prvi mraak, Fazil je Kaditi donio vijest da je Modri na sigurnom. Susreli su se na stranjim, kuhinjskim vratima: Fazil je u nju gledao kao da je svemirka, a ona njega nije ni primijetila, ba kao to nije primjeivala ni Nedipa. Odmah se okrenula i radosna potrala u svoju sobu. Svila je tad ve sat vremena bila u Kaovoj sobi, i taman je izlazila. Tih sat vremena moj dragi prijatelj je, kako je kasnije pisao, bio sretan zbog obeanja sree. Ali da bih vam to podrobnije opisao, prijei emo na novo poglavlje.

37 Jedini veeranji tekst je Kadifina kosa Pripreme za zadnju predstavu KAO to sam ve spomenuo, Ka je bio od onih ljudi koji se, mislei na nesreu koja e nakon nje uslijediti, sree boje. Znamo, dakle, da je sreu dublje proivljavao kad bi je ve poeo gubiti, nego dok je bio sretan. Kad se, ustavi od Sunajeve rakijske trpeze, skupa sa svojim uvarima vraao u hotel, bio je sretan: uvjeren da se sve dobro odvija radovao se skorom susretu sa Svilom, ali mu je korak oteavao strah da srea nee jo dugo trajati. Dok komentiramo njegove biljeke o pjesmi koju je napisao toga etvrtka oko tri popodne u svojoj hotelskoj sobi, moramo, stoga, pred oima imati oba ta stanja njegove due. Pjesmu s naslovom "Pas" Ka je povezao s psom s kolodvora, crnim kao ugljen; vraajui se iz krojanice u hotel, ponovno ga je susreo. etiri minute nakon to ga je vidio, uao je u svoju sobu i pjesmu napisao dok mu se tijelom poput otrova irila ljubavna bol - i srea, i strah od njezina gubitka. U pjesmi je opisao koliko se u djetinjstvu bojao pasa, sjetio se kako ga je kao estogodinjaka u parku Maka14 napao straan sivi pas, i spomenuo jednog neodgojenog prijatelja iz etvrti koji je svoga psa putao na prolaznike. Kasnije je shvatio kako je u djetinjstvu strah od pasa doivljavao kao kaznu za sretne trenutke. Panju mu je privukao paradoks da je za njega isto mjesto bilo i raj i pakao: djetinje uline radosti kao to su igranje nogometa, skupljanje dudova ili razmjenjivanje nogometakih sliica iz vakaih guma, strah od pasa inio je jo dragocjenijima. Sedam ili osam minuta nakon to je doznala da se Ka vratio u hotel, Svila se popela u njegovu sobu. Tih nekoliko minuta Kau nisu naudile: jo nije znao zna li ona da se vratio i tek je planirao kako e je pozvati pa nije stigao ni pomisliti da nee doi ili da ga je odluila napustiti. Zato ga je njezin dolazak jo vie usreio. Osim toga, njezino je lice zrailo radou; iskrenom i sigurnom radou kakvu je teko zatomiti. Rekao joj je da se sve odvija po planu, a i ona je njemu rekla isto. Na njezino pitanje odgovorio je da e Modri uskoro biti osloboen. I to ju je obradovalo, kao i sve ostalo. Poput sretnih parova to u sebinom strahu zatvaraju oi pred tuom tugom i nevoljama, ne samo da su sami sebe uvjeravali da e sve biti dobro, nego su sa stidom osjetili da su spremni zaboraviti sve patnje i krvoprolia, samo da ne bi nakodili vlastitoj srei. Nekoliko su se puta grevito zagrlili i poljubili, ali se nisu spustili na krevet. Ka joj je rekao da e u Istanbulu vizu za Njemaku dobiti za jedan dan i da u konzulatu ima nekog poznanika pa se nee morati odmah vjenati zbog vize nego e moi priekati trenutak kad oboje za to budu spremni. Isplanirali su sve, do najsitnijih pojedinosti: od toga kako e Kadifa i gospodin Turgut poobavljati ovdanje poslove i doi u Frankfurt, do toga u koji e ih hotel ondje smjestiti. Neke pojedinosti bile su toliko nestvarne da su ih se i sami stidjeli; izgovarali su ih u vrtoglavici, s lakomislenom nadom u sreu. Svila je rekla da joj je otac uznemiren i zbunjen svojim politikim potezima (jer osvetnike bombe ne biraju mjesto), i upozorila Kaa da vie ne bi trebao ni izviriti na ulicu. Jedno su drugom obeali da e iz grada otii prvim autobusom. Drat e se za ruke i kroz prozor gledati planinske ceste zametene snijegom. Svila je rekla i da je ve poela pakirati kufer. Ka joj je savjetovao da nita ne nosi, ali ona je imala itavu hrpu stvari koje je jo od djetinjstva nosila za sobom; bez njih nikamo ne bi mogla poi. Dok su stajali pred prozorom zagledani u ulicu pod snijegom (pas koji je nadahnuo pjesmu as bi se pojavio, as nestao), na Kaovo

nagovaranje pobrojala je neke od tih stvari: djeji runi sat, jedan od dva sata koje je majka svojim djevojicama kupila dok su jo ivjeli u Istanbulu (Kadifa je svoj izgubila, pa je vrijednost Svilinoga jo vie porasla); pulover boje leda. poklon pokojnog ujaka koji je jedno vrijeme ivio u Njemakoj, pleten od kvalitetne angorske vune, ali toliko uzak i pripijen da ga u Karsu nikada nije mogla odjenuti; stolnjak vezen srmom koji je majka dala napraviti za njezin miraz (kad ga je prvi put prostrla. Muhtar ga je pokapao demom tako da ga, naalost, nikada vie nee moi upotrijebiti); zbirka od sedamnaest boica od parfema i alkoholnih pia koje su, iako ih je poela skupljati bez nekog posebnog razloga, s vremenom zadobile znaenje amajlija pa ih nikako ne bi mogla ostaviti; fotografije iz djetinjstva na kojima sjedi u krilu svojih roditelja (i koje je Ka u tome trenu jako elio vidjeti); crna veernja haljina od kadife koju je kupila u Istanbulu (Muhtar joj je dopustio da je kupi, ali joj je - zbog dubokog dekoltea - doputao da je nosi samo po kui), i al, kombinacija svile i satena s izvezenim rubovima, koji je kupila da bi prikrila dekolte i tako Muhtara nagovorila da promijeni miljenje; cipele od antilopa koje nije imala srca nositi po karskom blatu, i medaljon od jaspisa koji je odmah izvukla da mu ga pokae jer ga je sluajno imala uza se. Ako sada kaem da sam etiri godine nakon toga dana vidio isti taj medaljon na crnoj satenskoj vrpci oko Svilina vrata dok je sjedila tono nasuprot meni na veeri kod predsjednika karske opine, neka se, molim, ne pomisli da se udaljujem od nae teme. Upravo suprotno, tek sad ulazimo u samo njezino sredite: Svila je, naime, bila toliko lijepa da to ni ja ni vi koji mojim posredovanjem pratite ovu priu sve do ovoga trena nismo mogli zamisliti. Na toj sam je veeri prvi put vidio: od ljubomore i divljenja pomutila mi se pamet. U svjetlu tih osjeaja, pria o izgubljenoj zbirci pjesama moga dragog prijatelja krenula je posve novim tokom. Mora da sam u tom trenu odluio napisati ovu knjigu koju sad drite u rukama. Tad jo nisam bio svjestan te odluke; njezina me ljepota potpuno izbezumila. Nije me omasio nijedan od osjeaja koji ovjeka neizostavno slome pred nadnaravno lijepom enom: bio sam i oajan, i ushien, i manji od makova zrna. Odmah mi je bilo jasno to se zapravo te veeri zbivalo: moji domaini, toboe okupljeni da bi razmijenili koju rije s gostom knjievnikom i usput pretresli domae traeve, svojom su priom zavaravali i sebe i mene; jedini cilj njihove prie bio je prikriti Svilinu ljepotu. Bojao sam se da bi se moja teka ljubomora mogla razviti u ljubav, ali sam svejedno oajniki elio i sam doivjeti ono to je proivio moj pokojni prijatelj: i ja sam elio makar i nakratko uivati u ljubavi tako lijepe ene! Potajna misao da je Ka nekoliko zadnjih godina svoga ivota uludo protratio, pretvorila se u uvjerenje da "ljubav ovakve ene i zasluuje jedino onaj tko je osebujan i produhovljen onoliko koliko je to bio moj pokojni prijatelj!" Bih li je mogao nagovoriti da pode sa mnom u Istanbul? Obeao bih joj da emo se vjenati, gurali bismo nekako do trena kad bi se sve otkrilo (to bi za mene, jasno, bilo ravno katastrofi), ali - s takvom bih enom mogao i umrijeti! Imala je iroko, odluno elo. velike, mutne oi, a usne... Iste kao u Melinde, toliko profinjene da ih se nisam usudio pogledati. Sto li je mislila o meni? Je li s Kaom ikada o meni razgovarala? I prije nego to sam popio drugu au, shvatio sam da mi je srce izmaklo nadzoru. A onda sam na sebi osjetio ljubomorne poglede njezine sestre Kadife, koja je sjedila malo dalje od nas. No, vratimo se naoj prii! Jo uvijek su stajali pred prozorom: Ka je uzeo medaljon i stavio joj ga oko vrata, njeno je poljubio i jo jednom bez razmiljanja ponovio kako e u Njemakoj biti sretni. Uto je Svila opazila da im je u dvorite utrao Fazil, malo poekala, a zatim sila u kuhinju i ondje zatekla sestru. Bit e da joj je Kadifa ondje rekla da su Modroga oslobodili. Sestre su se tad povukle u sobu. Ne znam o emu su ondje

razgovarale i to su radile. Ka je ostao u svojoj sobi. Srce mu je bilo puno radosti zbog novih pjesama i vjere u sreu da je i onaj dio njegova uma koji je dvije sestre neprestano uhodio po Snjenoj palai sad odustao od svoje dunosti. Kasnije sam iz meteorolokih zabiljeaka saznao da se negdje u to doba nebo razvedrilo: nastupila je juina. Sunce je itav dan cijedilo ledenice to su visjele s grana i krovova, a gradom su se ve mnogo prije mraka poele iriti glasine da e se te noi ceste otvoriti, to je znailo i da je kazalinoj revoluciji doao kraj. Oni koji su se i godinama kasnije dogaaja tih dana sjeali do najsitnijih pojedinosti, rekli su mi da je nekako u to vrijeme Televizija pograninog Karsa graane poela pozivati na novu predstavu druine Sunaja Zaima. Slutili su da Karslije jo nisu uspjeli potisnuti krvave uspomene na dogaaje od prije dva dana; zato su mlaahnom Hakanu Ozgeu, najomiljenijem gradskom tv-voditelju, dali da proita kako se te veeri gledateljima nee dogoditi nita strano jer e oko pozornice biti postrojene snage sigurnosti, a budui da e i ulaz biti besplatan, predstava je graanima preporuena kao obiteljski veernji izlazak. Taj srdani poziv urodio je, meutim, samo jo veim strahom pa su gradske ulice jo za dana opustjele. Svi su slutili da e se te veeri opet dogoditi neki uas; osim luaka koji su dogaajima - kakvi god oni bili - htjeli svjedoiti izbliza (ta skupina od nekoliko oajnih mladia, aice sada sputanih ljeviara, a inae poklonika primjene sile, staraca s umjetnim zubalima koji su htjeli poto-poto biti na mjestu dogaaja kad doe do ubojstava, i kemalista oduevljenih tv-zvijezdom Sunajem bit e, moram rei, doekana s potovanjem), veina je Karslija zakljuila da im je pametnije ostati kod kue i dogaaje pratiti putem najavljenoga izravnog prijenosa. Negdje u to doba ponovno su se sastali Sunaj i pukovnik Osman Nuri olak; poto su ispravno zakljuili da bi kazalina dvorana te veeri mogla ostati prazna, po djeake iz kole za imame i hatibe poslali su vojne kamione, a u gimnaziju, uiteljske stanove i dravne urede uputili naredbu da se stanoviti broj uenika i zaposlenika te veeri ima pojaviti u kazalitu u sakoima i s kravatama. Neto kasnije, Sunaj se, prema rijeima onih koji su ga vidjeli. /a\ukao u jedan pranjavi sobiak i ondje se svalio na pod; opruio se po otpacima tkanine, papirima za pakiranje i praznim kartonskim kutijama. Nije to uinio zato to je bio pijan, nego iz dugogodinje navike: uvjeren da mu meki kreveti iskrivljuju tijelo, prije svakog vanog nastupa obiavao je opruiti se na grub i tvrd leaj i ondje malo odspavati. Prije nego to je legao, sa enom je vrlo glasno popriao o tekstu predstave koji jo nije bio uspio uobliiti, te ju je poslao Kadifi u Snjenu palau s nareenjem da ponu s probama. im je kroila u Snjenu palau, Funda se - plemenito, ali i samouvjereno kao da itav svijet poznaje i bolje nego svoj dep - odmah uspela u djevojaku sobu i svojim zvonkim glasom djevojke istoga trena prisilila na prisan enski razgovor, to je dokaz kako joj pozornica nije bila dovoljna da iskae svu svoju darovitost. Srce i oi zaokupila joj je, naravno, Svilina ljepota, ali su joj sve misli bile obuzete Kadifinom ulogom. Mislim da je tu ulogu toliko cijenila zbog vanosti koju joj je pridavao njezin mu. Jer tijekom dvadeset godina koje je provela glumei diljem Anadolije potlaenu i silovanu enu, Funda je djelovala sa samo jednim ciljem: glumei rtvu, nastojala je probuditi muki dio publike. Kako je sve akcije enskih likova - bile to udaje, rastave, otkrivanja ili pokrivanja - vidjela samo kao sredstvo da junakinju uine bespomonom i time neodoljivom, moda se i ne moe rei da je u potpunosti shvaala kemalistike i prosvjetiteljske komade u kojima je nastupala, ali se mora priznati da ni pisci (sve odreda mukarci) koji su stvorili te ukalupljene junakinje, enskim ulogama nisu znali pripisati nita vie osim erotino-sti i drutvenih dunosti. Mora se jo dodati da je Funda uloge nastavljala ivjeti i izvan pozornice, i to s vjetinom i uvjerljivou koje

je rijetko koji pisac mogao i zamisliti. No, nedugo nakon to je ula u sobu predloila je Kadifi da otkrije svoju lijepu kosu i da otponu s probama. Kad se Kadifa, bez pretjeranog ustruavanja, otkrila. Funda je prvo, zadivljena, vrisnula te svoj vrisak odmah pojasnila rijeima da joj je kosa divna, sjajna i iva, toliko da s nje ne moe skinuti pogled. Posadila je Kadifu pred ogledalo i dok joj je eljem od umjetne slonovae s liskunom polako eljala dugu kosu, objasnila joj je kako bit kazalita nije u rijeima nego u pojavama. "Pusti neka kosa govori, nek' mukarci polude!" rekla je sad ve poprilino zbunjenoj Kadifi te je, da bi je smirila, poljubila u kosu. Bila je dovoljno pametna da osjeti kako je taj poljubac u Kadifi probudio uspavanog vraika, i dovoljno iskusna da i Svilu zainteresira za predstavu: iz torbice je izvukla elegantnu pljoskicu i u sva tri aja koja im je donijela Zahida pljucnula nekoliko kapi konjaka. Kad se Kadifa usprotivila, nagrdila ju je rijeima: "Ali, draga, nee li se veeras i otkriti?" Kadifa se na to rasplakala, a ona joj je, ne doputajui joj da je odgurne, sitnim poljupcima zasula i obraze, i vrat, i ruke. Potom je djevojkama, da bi ih oraspoloila, proitala "Sunajevo nepoznato remek-djelo". Tiradu nevine hostese, ali ih to nije nasmijalo nego jo vie rastuilo. im je Kadifa izjavila kako bi eljela poeti vjebati tekst, rekla je da e jedini njezin tekst te veeri biti sjaj njezine duge i lijepe kose koja e sve karske mukarce ostaviti bez daha. I, to je jo vanije, da e joj i sve ene poeljeti pogladiti kosu, i to s ljubavlju i ljubomorom. U isto je vrijeme u svoju i Svilinu aicu neprestano dolijevala konjak. Rekla im je da na Svilinu licu ita sreu, a iz Kadifinih oiju hrabrost i prkos. A kad bi je pitali koja je od njih dviju ljepa, eh, na to doista ne bi znala odgovoriti. Njezin je zanos potrajao sve dok u sobu nije uao gospodin Turgut, crven od uzbuenja. "Na televiziji su upravo rekli da e se Kadifa, predvodnica pokrivenih djevojaka, tijekom veeranje predstave otkriti", rekao je. "Je li to tono?" "Idemo i mi vidjeti!" ree Svila. "Dopustite da vam se predstavim, potovani", ree Funda. "Ja sam ivotna druica poznatoga kazalitarca i novoga dravnika Sunaja Zaima: ime mi je Funda Eser. eljela bih vam prije svega estitati na ovim dvjema krasnim djevojkama. A to se tie Kadifine hrabre odluke, odmah vam moram rei da se nemate ega bojati." "Karski fanatici to joj nikada nee oprostiti!" odgovorio je gospodin Turgut. Svi zajedno preli su u blagovaonicu, do televizora. Tu je Funda gospodina Turguta uhvatila za ruku i rekla mu kako mu u ime svoga mua koji upravlja cijelim gradom moe jamiti da e sve biti dobro. Ka je uo graju u blagovaonici pa se i on spustio k njima i od razdragane Kadife doznao da je Modri osloboen. Premda je nita nije pitao, odmah je dodala da nee pogaziti rije, i da se s gospodom Fundom ve poela pripremati za predstavu. Tih sedam-osam minuta tijekom kojih je Funda Eser upotrijebila sav svoj arm kako bi gospodina Turguta nagovorila da se ne protivi Kadifinoj odluci, a svi prisutni gledajui televiziju glasno razgovarali, Ka e se kasnije nebrojeno puta sjetiti ubrajajui ih u najsretnije minute svoga ivota. Vie nije sumnjao da e biti sretan, i ve je samoga sebe vidio kao ravnopravna lana brojne i zabavne obitelji. Mada jo nisu bila etiri sata, u blagovaonicu visoka stropa, zidova oblijepljenih starim i tamnim tapetama, ve se poeo uvlaiti mrak, topao poput uspomena iz djetinjstva; Ka se zgledao sa Svilom i smjekao. A onda je na kuhinjskim vratima ugledao Fazila i poao k njemu; nastojei ne naruiti radost u blagovaonici, pokuao ga je ugurati u kuhinju i ispitati. Djeak se, meutim, nije dao: na kuhinjskim je vratima stajao kao ukopan pretvarajui se da gleda televiziju, mada je zapravo prijeteim, ali zadivljenim pogledima odmjeravao prisutne. Kad ga je Ka na kraju ipak uspio uvui u kuhinju, i Svila je primijetila da se neto dogaa pa je dola za njima.

"Modri eli s vama jo jednom razgovarati", ree Fazil ne skrivajui da mu je drago to je pokvario igru. "Promijenio je miljenje o jednoj temi." "O kojoj temi?" "To e rei vama. Zaprega koja e vas odvesti k njemu bit e u hotelskom dvoritu za deset minuta", ree i istra u dvorite. Kau je srce bre zakucalo; nije se bojao samo zato to danas vie nikako nije elio izlaziti iz hotela, nego i zato to ga je bilo strah vlastitoga kukaviluka. "Nemoj ii, opasno je", rekla mu je Svila, izgovarajui upravo njegove misli. "Sad ve ionako znaju za tu zapregu. Sve e upropastiti." "Ne, ii u", odgovorio je Ka. Zato je rekao da e poi iako to uope nije htio? Dok je iao u kolu, esto mu se dogaalo da digne ruku iako ne zna odgovor na profesorovo pitanje; kad je odrastao, znao je kupiti ne onaj pulover koji mu se sviao, nego neki mnogo loiji, za iste novce. Moda zbog tjeskobe, ili zbog straha od sree. Dok su se, skrivajui se od Kadife, penjali u njegovu sobu. elio je da Svila kae neto izvanredno, da uini neto to bi ga prisililo da ostane. No, u sobi su opet samo stajali pred prozorom, i ona mu je samo ponavljala otprilike iste rijei i iste misli: "Nemoj ii, nemoj danas vie izlaziti iz hotela, nemoj se igrati naom sreom" itd., itd... Ka ju je sluao zamiljen, kao rtveno janje, i gledao kroz prozor. Kad je u dvorite ula zaprega, zaudio se nad svojom zlom sreom; srce mu se stisnulo. Nije ju poljubio, ali ju je zagrlio i rekao nekoliko oprotajnih rijei; iziao je iz sobe, u predvorju se neopazice provukao kraj dva uvara zagledana u novine, proao kroz kuhinju, doao do odurne zaprege, zavukao se pod hasuru i legao. Nemojte sad, molim, pokuavati proitati i ono to nisam napisao. Ovakvim razvojem prie nisam nastojao rei da e se Ka tim kolima odvesti do ivotne toke odakle mu nee biti povratka, niti sam dao naslutiti da e prihvativi poziv Modroga promijeniti tok ove prie. S takvim se pretpostavkama nikada ne bih sloio, jer Ka e imati jo nebrojeno mnogo prilika da sam utjee na ono to e mu se dogaati u Karsu i da dohvati "sreu" (to god on pod tim mislio). Ali nakon to sve bude zavreno, on e na stotine puta s kajanjem promiljati sve dogaaje iz Karsa, i svaki put pomisliti kako je - da mu je Svila pred prozorom u njegovoj sobi rekla pravu rije - mogao odustati od posjeta Modrome. Nikada, meutim, ni sam nee znati koja je rije trebala biti ta "prava rije". A to nam daje pravo da ga, gledajui ga uurenog pod zaprenom hasurom, promatramo kao ovjeka koji je pokleknuo pred sudbinom. Kajao se to je ondje; ljutio se i na sebe i na itav svijet. Tresao se od hladnoe, bojao se da e se prehladiti, znao je da od Modroga ne moe oekivati nita dobro. Kao i za prvoga putovanja zapregom, misli su mu zaokupljali zvui s ulica i ljudski glasovi, ali ga ovaj put uope nije zanimalo kamo e ga zaprega odvesti. Kad je zaprega zastala, izvukao se tek poto ga je koija pozvao da izie, te uao u bijednu zgradu kakvih se po Karsu ve dosita nagledao; u zaputenu zgradurinu isprana proelja. Po uskom i tronom stubitu uspeo se dva kata (jednom e se, kad bude sretan, sjetiti kako ga je kroz odkrinuta vrata jednoga od stanova, pred kojima je stajao red posloenih cipela, odmjerio par sjajnih djejih oiju), proao kroz otvorena vrata i pred sobom ugledao Handu. "Promijenila sam odluku", rekla mu je sa smijekom, "neu se odrei one djevojke koja sam bila." "Vano je da si sretna." "Sretna sam jer mogu raditi to elim", odgovorila je. "Vie se ne bojim ako se u snovima vidim drugaije."

"to radi tu, nije li to malo opasno?" "Jest, ali ovjek se jedino u opasnostima moe usredotoiti na ivot", ree Handa. "Shvatila sam da se nikada ne bih mogla usredotoiti na ono u to ne vjerujem; na otkrivanje, naprimjer. Ovdje sam imala prilike podijeliti svoj problem s gospodinom Modrim; i zato sam sretna. Kako napreduju vae pjesme?" Veera za kojom je dva dana prije s njom razgovarao Kau se sad inila toliko dalekom, da ju je na tren pogledao kao da se niega ne sjea. Do koje je mjere eljela uputiti na svoju bliskost s Modrim? Otvorila je vrata pokrajnje sobe; Ka je uao i ondje zatekao Modroga kako gleda crno-bi-jeli televizor. "Uope nisam sumnjao da e doi", rekao mu je Modri, zadovoljan. "Ne znam zato sam doao", odgovori mu Ka. "Zbog nemira u sebi", ree mu Modri kao da mu je sve jasno. Pogledali su se s mrnjom. Obojica su primijetila da je Modri iz nekog razloga zadovoljan, a Ka izmuen kajanjem. Handa je izila iz sobe zatvorivi za sobom vrata. "elim da Kadifi kae da se ni na koji nain ne petlja u veeranji cirkus", rekao mu je Modri. "Nisi li joj to mogao poruiti i po Fazi 1 u?" Po izrazu njegova lica Ka je shvatio da Modri ne zna tko je Fazil pa je dodao: "Po deku kojega si poslao po mene." "Aha", sjeti se Modri. "Kadifa ga ne bi ozbiljno shvatila. Nikoga osim tebe ne bi ozbiljno shvatila. Stvar e uzeti zaozbiljno jedino ako od tebe uje koliko sam u vezi s ovom temom ozbiljan. Moda je ve i sama zakljuila da se ne treba otkriti. Pogotovo ako je vidjela ove gadosti od reklama kojima se najavljuje njezina veeranja uloga..." "Kad sam izlazio iz hotela, ona je ve poinjala s probama", odgovori Ka s neskrivenim zadovoljstvom. "Rei e joj da se ja tomu izriito protivim! Odluku da se otkrije nije donijela slobodnom voljom, nego zato da bi mene spasila. Nagodila se s dravom koja je od politikoga zatvorenika napravila taoca; sad vie nije duna drati se svoje rijei." "Sve u joj to rei", odgovori Ka. "Samo, ne mogu znati kako e ona postupiti." "Neu biti odgovoran za ono to e veeras uiniti - to mi eli rei, zar ne?" Ka je utio. "Ako Kadifa veeras poe u kazalite, i ti e biti odgovoran, itekako odgovoran, Konano, ti si nam smjestio nagodbu." Otkako je doao u Kars, Kau je savjest po prvi put rekla da je u pravu i da moe biti miran: zloinac se napokon i ponio kao zloinac, i to dokazao svojim zlim rijeima, a njega to vie nije ni najmanje zbunjivalo. "U pravu si, uzeli su te za taoca", rekao je da bi ga smirio, razmiljajui kako bi se trebao ponaati da ga ne razljuti prije nego to se uspije izvui iz njegova skrovita. "Predat e joj i ovo pismo", ree mu Modri pruivi mu kuvertu. "Moda nee vjerovati ako joj samo ti prenese moju poruku." Ka uze kuvertu. "Ako se jednoga dana uspije dokopati Frankfurta, nai e Hansa Hansena i objaviti onaj proglas... Zna i sam kolikoj su se opasnosti izloili oni koji su ga potpisali." "Hou, naravno." Na Modrom se vidjelo da nije zadovoljan, da nije postigao ono to je htio. Mnogo je mirniji bio to jutro dok je u eliji ekao smaknue. A sad je svoj ivot drao u vlastitim rukama i ba je zato bio toliko bijesan: ve je unaprijed znao da dane koji su pred njim nee znati pretoiti ni u to drugo, osim u srdbu. Ka je kasno primijetio da je i Modri svjestan toga njegovog zakljuka. "Bio ovdje, bio u svojoj dragoj Europi, ti e uvijek ivjeti kao njihova kopija; uvijek e biti podla kukavica!" "Dovoljno mi je da budem sretan." "Idi, hajde, nosi se!" viknu Modri. "I znaj ovo: oni koji trae samo sreu, nikada je ne

nau!"

3 8. Nismo vas htjeli raalostiti Prisilno gostovanje KA je bio sretan to je umakao Modrom, ali im ga se rijeio, osjetio je da je veza koja ga je s njim povezivala ravna prokletstvu. Bila je dublja od obine radoznalosti i gaenja: jedva da je iziao iz njegove sobe, a ve je s kajanjem osjetio da e mu taj ovjek nedostajati. Gledajui kako mu prilazi dobroudna i uvijek zamiljena Handa, pomislio je koliko je ta djevojka nerazborita i glupavo naivna, ali mu je ponos i taj put brzo splasnuo. Handa ga je, irom otvorenih oiju, zamolila da pozdravi Kadifu i da joj kae kako uope nije vano hoe li se ona te veeri na televiziji (da, upravo tako, rekla je na televiziji, a ne na pozornici) otkriti ili nee: ona e je uvijek voljeti. Objasnila mu je i kojim putem treba krenuti kad izie iz zgrade kako ne bi privukao tajnu policiju. Ka je iz stana izletio u panici, ali kad je na prvom katu osjetio da mu dolazi pjesma, sjeo je na prvu stepenicu ispred vrata zakrenih cipelama, iz depa izvukao biljenicu i poeo pisati. To je bila osamnaesta pjesma njegova karskog ciklusa; da je u biljekama nije pojasnio, teko da bi itko pogodio kako je njome aludirao na razne osobe s kojima su ga povezivale i ljubav i mrnja. Pred kraj osnovne kole, u koli za napredne uenike na iliju, poznavao je razmaenoga sina jedne jako bogate i ambiciozne obitelji. Taj je deko bio balkanski prvak u jahanju i toliko samostalan i samouvjeren da mu se uvijek divio. U gimnaziji je pak upoznao mladia ija je majka, Bjeloruskinja, bila kolska kolegica njegove majke. Odrastao je bez oca i bez brae i sestara, i ve se u gimnaziji drogirao. Bio je blijede puti, i tajnovit; inilo se da ga ni za to nije briga, a opet je, na neki svoj nain, sve znao. Konano, dok je sluio vojni rok u Tuzli, drugovao je s nekim zgodnim, tihim i samodovoljnim momkom koji ga je uvijek gnjavio grubim alama: kad bi ih, naprimjer, postrojili, istupio bi iz svoga reda i sakrio mu kapu. Sa svim tim ljudima Kaa su povezivale i ljubav i mrnja. Rije koja je sjedinjavala oba osjeaja, "ljubomora", nametnula se i kao naslov pjesme; njome je sebi objanjavao zbrku u svojoj glavi. Ipak, znao je da mu pjesma pokuava poruiti jo neto: nakon nekog vremena due i glasovi tih djeaka nastanili su se u njemu. Kad je iziao iz zgrade, nije mu bilo jasno gdje se tono nalazi, ali im se spustio jednom nizbrdicom, shvatio je da je stigao do Halid-paine avenije. Ne, nije se mogao suzdrati: okrenuo se i vratio do one iste zgrade da jo jednom vidi skrovite Modroga. Krenuo je prema hotelu. Zatitari nisu bili uz njega, bojao se. Pred opinskim sjeditem pribliio mu se jedan civilni automobil; prednja vrata su se otvorila. Zastao je. "Gospodine Ka, ne bojte se, mi smo iz policije: uite, odbacit emo vas do hotela." Dok je pokuavao shvatiti to bi mu bilo sigurnije (da ga policija otprati do hotela ili da bude vien kako ulazi u njihov auto), otvorila su se i stranja vrata i pred njim se naao ogroman ovjek. (Kao da ga je negdje ve vidio... Na koga ga podsjea?... Na jednog dalekog amidu iz Istanbula? Tono, na amidu Mahmuda!) Snanim i grubim udarcem koji nikako nije iao uz maloprijanju srdanost, amida ga gurnu u auto. Dok je vozilo kretalo, jo ga je dvaput udario, akom u glavu. Ili ga je udario dok je sjedao? Jako se bojao, u autu je bilo neobino mrano. Jedan sprijeda - ne amida Mahmud, nego onaj do njega - psovao je koijaki. Dok je bio mali, u Ulici

pjesnikinje Nigar ivio je jedan ovjek: isto je tako psovao djecu kad bi lopta pobjegla u njegovo dvorite. Ka je utio; inilo mu se da je dijete. I auto je (sad mu je tek sinulo: civilna policija u Karsu vozi Renaulte, a ovo je bio skupi i prostrani Chevrolet 56), ba kao da zastrauje zloesto dijete, kruio po mranim karskim ulicama, sputao se i uspinjao, i na koncu stao u nekom dvoritu. "Gledaj preda se!" rekli su mu. Uzeli su ga pod ruke i poveli uza stube. Kad su se popeli. Ka je bio siguran da ljudi koji su ga doveli - ako se broji i voza, bila su ih trojica - ne mogu biti islamisti. (Gdje bi isla-misti nali takav auto?) Nisu bili ni iz MIT-a, jer MIT-ovci su - ili barem veina njih - bili uz Sunaja. Jedna su se vrata otvorila, jedna zatvorila, i Ka se obreo pred prozorom okrenutim na Ataturkovu aveniju, u jednoj od armenskih kua visoka stropa. U sobi je ugledao crno-bijeli televizor, stol zatrpan prljavim tanjurima, naranama i novinama, aparat za koji e kasnije doznati da slui za elektrookove, nekoliko voki-tokija, pitolje, vaze, ogledala... Shvativi da je dospio u ruke specijalnog tima, nasmrt se prepao, ali kad je na drugom kraju sobe ugledao Z. Demirkola (i on je njega gledao), laknulo mu je: poznato lice, pa nek' je i ubojica! Z. Demirkol igrao je dobrog policajca. Jako je alio to su Kaa doveli tako kako su ga doveli. Ka je ispravno zakljuio da zlog policajca igra amida Mahmud, pa je svu panju posvetio Z. Demirkolu i njegovim pitanjima. "to to Sunaj smjera?" Ka mu je iznio sve, do najnepotrebnijih sitnica - nije ispustio ak ni Kyda ni panjolsku tragediju - zamotavi svaku informaciju to je ljepe znao i umio. "Zato je pustio onog kretena Modrog?" Zato da Kadifu natjera da se na pozornici, odnosno na televiziji otkrije, odgovorio mu je Ka. Inspiracija ga je prevarila pa se pametnjakoviki posluio i ahovskim terminom: bila je to malo prehrabra "rtva", rekao je. No, time je ujedno povuen potez kojim se dirnulo u moral karskih islamista. "Tko moe jamiti da e djevojka odrati rije?" Ka mu je odgovorio da je Kadifa obeala pojaviti se na pozornici, ali i da nitko u to ne moe biti siguran. "Gdje se Modri sad skriva?" upita ga Z. Demirkol. Ka mu odgovori da o tome nita ne zna. Zato uza se nije imao zatitare kad su ga oni nali, i odakle se vraao? "Iz veernje etnje", promumljao je Ka, a kad je ustrajao na tom odgovoru, Z. Demirkol se, kao to je i oekivao, bez rijei povukao da bi njegovo mjesto zauzeo amida Mahmud mrko ga odmjeravajui. I on je, kao i ovjek s prednjeg sjedala, znao jako mnogo prostakih psovki. Njima je zakitio sve to je spomenuo: neovisno o tome je li mu objanjavao na koji bi nain on rijeio neka politika pitanja (s nekim se rjeenjima i Ka sloio), ili ga upuivao u najvanije dravne interese, ili mu samo prijetio, psovke je prosipao poput djeteta koje svaki obrok, prije nego i pogleda o emu se radi, bez razmiljanja okupa keapom. "Sto ti misli postii time to skriva tog islamskog terorista, tog krvnika i iranskog plaenika?" rekao mu je amida Mahmud. "Zna to e on napraviti s takvima kao to si ti ako doe na vlast? Zna kako e udesiti takve liberalne mekuce i europska potucala, jel' da zna?" Ka je bez oklijevanja odgovorio da zna, ali ga je amida svejedno podsjetio kakvu su sudbinu doivjeli iranski demokrati i komunisti kad su vlast preuzele mule: "U dupe su im nabijali dinamit pa ih dizali u zrak, kurve i pedere strijeljali, zabranili sve knjige osim vjerskih, a umiljenim intelektualcima kao to si ti prvo skidali skalp, a onda pokupili njihove glupave zbirke i..." Tu je opet rekao nekoliko nepristojnih rijei. Izgledao je kao da je sit svega: Kaa je ponovno pitao gdje

se Modri skriva i odakle se vraao kad su ga ulovili. Kad mu je Ka jo jednom ponudio svoj bljutavi odgovor, amida mu je stavio lisice, ne skrivajui da mu ga je ve stvarno dosta. "Sad pazi to u ti napraviti", rekao mu je te ga bez imalo srdbe nekoliko puta oamario i udario akom u glavu. Prouavajui kasnije Kaove biljeke, izdvojio sam pet vanih razloga koji pokazuju da njega te batine nisu pretjerano raalostile; nadam se da mi itatelji nee zamjeriti to u ih ovdje pobrojati bez imalo uljepavanja. 1. Kaovo poimanje sree podrazumijevalo je da dobro i zlo koje mu je namijenila sudbina moraju biti u ravnotei; stoga je batine doivio kao predujam za bijeg sa Svilom u Frankfurt. 2. Kako je potjecao iz uglednih krugova, ispravno je pretpostavio da bi ga porijeklo sad moglo zatititi: takve kao to je on specijalni tim sigurno tretira drugaije nego karske probisvijete i bijednike. Nee ga nasmrt pretui; ne bi im bilo ni od kakve koristi da ga obiljee oiljcima koji nikada nee zacijeljeti ili da od njega naprave svoga vjeitog neprijatelja. 3. Jednako je tako ispravno zakljuio i da e zbog batina Svila prema njemu biti jo paljivija. 4. Dok je dva dana prije, u utorak predveer, u policijskoj postaji gledao krvavo lice isprebijanog Muhtara, doao je do glupog zakljuka da policijske batine ovjeka mogu proistiti od krivnje za trule vlastite zemlje. 5. Ponosio se svojom ulogom: dosljedno je igrao politikog kanjenika i unato batinama isljednicima nije odao gdje se skriva njegov tienik. Dvadeset godina ranije ovaj posljednji razlog inio bi mu se mnogo suvislijim; ta vrsta ponosa sad ve poodavno nije bila u modi pa ga se i sam pomalo stidio. Iz nosa mu je curila krv; njezin slani okus na usnama vratio ga je u djetinjstvo. Kad mu je zadnji put nos krvario? Dok su amida Mahmud i ostali, ostavivi ga samog u polumranom kutu, zbijali redove pred televizorom, Ka je brojao nezgode svoga nosa jo od djetinjstva: sjetio se prozora u koje ga je toliko puta priklijetio, lopti u lice i udarca koji je dobio za jedne svae u vojsci. Poelo sa mraiti: Z. Demirkol i njegovi drugovi smjestili su se pred televizor i gledali Mariannu, a Ka je, okrvavljena nosa, premlaen i ponien, sjedio u kutu poput zaboravljena djeteta, i bio zadovoljan. Bojao se dodue da bi ga mogli i pretraiti i otkriti pismo koje mu je Modri dao za Kadifu. Zajedno s ostalima, bez rijei i s kajanjem, dugo je gledao Mariannu, razmiljajui kako je sad gledaju i gospodin Turgut i njegove keri. Kad su poele reklame, Z. Demirkol je ustao, uzeo sa stola onaj aparat, pokazao ga Kau i pitao ga zna li emu slui, a zatim nakratko zautio, poput oca koji djetetu prijeti ibom. "Hoe da ti kaem zato volim Mariannu?" pitao ga je kad se serija nastavila. "Zato to zna to eli. A vi intelektualci - vi nemate pojma to zapravo hoete: muka mi je od vas! Kaete demokracija, a onda suraujete sa erijatijama. Priate o ljudskim pravima, a nagaate se s teroristima i ubojicama... S jedne strane priate o Europi, s druge se ulizujete islamistima... Kaete feminizam, a podravate ovjeka koji ene pokriva. Kad naleti na kakav problem, ne zna ga rijeiti po vlastitome stavu i savjesti, nego nagaa kako bi Europljanin postupio, pa njega oponaa. Ali ne moe ti biti kao Europljani! Zna to bi oni sad uinili? Ako Hans Hansen objavi onaj va glupavi proglas, Europljani e ga uzeti zaozbiljno pa e nam u Kars poslati kakvu delegaciju. Zna to e ona prvo uiniti? Prvo e estitati vojsci i zahvaliti nam to vlast nismo prepustili islamistima! Ali, jasno, im se dokopaju svoje Europe, pljuvat e po nama i govoriti kako kod nas nema demokracije, pederi podmukli... A vi -vi em

se alite na vojsku, em se skrivate iza nje kad islamisti izvuku noeve. Ali ti si sveto ve i sam uvidio: zato te neu muiti." Ka je shvatio da je opet red na "dobroti"; uskoro e ga pustiti i kraj Marianne odgledat e s gospodinom Turgutotn i njegovim kerima. "Ali prije nego to te poaljem u hotel k tvojoj dragoj, htio bih ti povjeriti jo nekoliko informacija o ubojici i teroristu kojega titi i za kojega radi; samo onako, da zna na emu si", ree Z. Demirkol. "Aha, da, prije svega: u ovu pisarnicu nikad nisi dolazio, jel' jasno? Mi emo je ionako za nekih sat vremena isprazniti. Novo sjedite bit e nam najvii kat kole za imame i hatibe. Ondje emo te ekati. Moda se sjeti gdje se skriva Modri i kamo si se veeras 'etao', pa to poeli i s nama podijeliti. A sad da se vratimo tvom zgodnom, modrookom junaku: Sunaj ti je jo na poetku rekao da je on ubio onog spikera ptijeg mozga koji je vrijeao Naeg Poslanika, a zna i da je on potezao konce oko ubojstva direktora Instituta kojemu si i sam imao prilike svjedoiti. Ali ima jo jedna stvar koju ti nisu rekli - bit e da ti nisu htjeli slomiti srce - mada su je MIT--ove pelice dokumentirale do najsitnijih pojedinosti... A mi smo mislili da bi bilo dobro da i to dozna." Sad smo doli do toke na koju e se Ka tijekom sljedee etiri godine, vrtei unatrag traku svoga ivota, svaki put vratiti sa eljom "da je bar bilo drugaije"... "Gospoica Svila s kojom planira pobjei u Frankfurt svojedobno je ljubovala i s Modrim", rekao je tad Z. Demirkol njenim glasom. "Prema ovom dosjeu preda mnom, njihova je veza poela prije etiri godine. U to je vrijeme gospoica Svila bila ena gospodina Muhtara, onoga koji je prije dva dana povukao kandidaturu za predsjednika opine. Taj nepa-metni bivi ljeviar i - oprosti mi na izrazu - pjesnik. Modroga je u svoju kuu primao najsrdanije to je mogao; nadao se da e mu on pomoi oko organiziranja karske islamistike mladei, ali, naalost, pojma nije imao to mu se zbivalo iza leda: dok je on dane provodio u trgovini, meu elektrinim peima, u njegovu domu Modri i Svila proivljavali su strastvenu vezu." "Te su rijei unaprijed pripremljene, taj ovjek mi lae", mislio je Ka. "Prva osoba koja je primijetila tu tajnu vezu - ukoliko, naravno, ne raunamo MITovu slubu za prislukivanje - bila je gospoica Kadifa. U to doba Svilin i Muhtarov brak ve je dobrano bio u krizi. Kadifin dolazak na studij Svila je iskoristila kao izgovor, ostavila Muhtara i poela stanovati sa sestrom. Modri je i dalje dolazio u grad radi 'organiziranja mladih islamista', i nastavio odsjedati kod Muhtara, svoga velikog tovatelja, a kad bi Kadifa otila u kolu, hitao je u sestrinski stan na sastanke sa Svilom. Trajalo je to tako sve dok u grad nije stigao i gospodin Turgut pa su se i on i njegove keri smjestili u Hotelu Snjena palaa. Nakon toga sestrino mjesto preuzela je Kadifa, mlada pokrivena buntovnica. Imamo, meutim, dokaze da je na modrooki Casanova imao i prijelazno razdoblje: jedno je vrijeme veoma uspjeno opsluivao obje sestre." Ka je upregnuo svu svoju snagu da vlane oi izmakne pogledu Z. Demirkola; tek je tad primijetio da s mjesta na kojemu je sjedio moe vidjeti sve tune i drhtave uline svjetiljke uzdu itave Ataturkove avenije. "Sve ovo govorim samo zato da bih ti pokazao da e te tvoje meko srce upropastiti, i da uvidi koliko je glupo to pred nama skriva brlog toga zvjerskog ubojice", pojasni mu Z. Demirkol. Sto je bio okrutniji, i on je, kao i svi specijalni agenti, bivao sve rjeitiji. "Nemoj misliti da sam te htio raalostiti, to nikako. Ali kad krene odavde, moda e misliti da ovo to sam ti rekao nije plod truda tajne slube koja svojim mikrofonima ve vie od etrdeset godina pokriva itav grad: moda e pomisliti da sam sve to izmislio. Moda e te i gospoica Svila uspjeti razuvjeriti: ta oboma vam je stalo da san o srei u Frankfurtu sauvate neokaljanim... Mekoga si srca i znam da

ti je teko, ali dopusti da ti otklonim sumnje: proitat u ti tek nekoliko uvjerljivih isjeaka iz ljubavnih telefonskih razgovora. Tako emo odati priznanje i silnom troku nae drave koja financira prislukivanja i daktilografima koji su ih sve marljivo pretipkali..." "E, pa krenimo: 'Dragi, najdrai, dan bez tebe dan je bez ivota!', rekla je, primjerice, gospoica Svila jednog toplog ljetnog dana, 16. kolovoza prije etiri godine, moda i za njihova prvog rastanka... Dva mjeseca kasnije Modri je ponovno stigao u grad radi konferencije pod naslovom 'Islam i pokrivanje'; u samo jednom danu osam ju je puta nazvao iz raznih bakalnica i ajana da bi jedno drugom ponovili koliko se vole. Nakon dva mjeseca, kad je planirala, ali se nije mogla odluiti na bijeg s njim, rekla mu je ovako: 'Samo se jednom u ivotu ljubi, a moja si ljubav ti'. Drugom prigodom, valjda ljubomorna na njegovu enu Merzuku koja ga je ekala u Istanbulu, objanjava mu kako ne moe s njim spavati dok joj je otac u hotelu. 1 - eer na kraju: u zadnja dva dana uli su se jo tri puta. Moda su i danas razgovarali. Jo nemamo ispis tih posljednjih razgovora, ali nije ni vano: pitat e ti Svilu to je bilo na redu. Ispriavam se, doista se ispriavam: vidim da ti je i ovoliko bilo previe, neemo nastaviti. Ne plaite, molim vas, nek' vam moji prijatelji skinu lisice pa se lijepo umijte, i neka vas, ako hoete, odvezu do hotela."

39 Pla u dvoje i njegove drai Ka i Svila u hotelu KA se htio vratiti pjeice. Oprao je krv to mu se iz nosa spustila niz usne i bradu, i nekoliko puta punim dlanovima zapljusnuo lice; sa svojim domainima, razbojnicima i ubojicama, oprostio se s "allahemanet" kao da naputa kakvo ugodno druenje na koje je doao svojom voljom, i krenuo polumranom Ataturkovom avenijom, krivudajui i zanosei se poput pijanca; nakon to je, skrenuvi nesvjesno u Halidpainu aveniju, uo kako iz malene galanterije ponovno svira "Roberta" Peppina di Caprija, zaplakao je ridajui. Tad je, eto, ponovno sreo onoga mravog, simpatinog seljaka kojega je upoznao tri dana prije, svoga suputnika u autobusu od Erzuruma do Karsa kojemu je zaspavi spuznuo na grudi. Dok je cijeli Kars jo uvijek gledao Mariannu, on je prvo na Halid-pai-noj aveniji naletio na gospodina Muzafera, odvjetnika, a kad je zatim skrenuo u Aveniju Kazima Karabekira, naiao je i na vlasnika autobusne agencije i njegova starog prijatelja koje je upoznao za prvog posjeta tekiji ejha Saadetina. Iz njihovih je pogleda vidio da mu suze jo nisu stale. U zadnjih nekoliko dana nebrojeno je puta proao kraj zaleenih izloga, dupkom punih ajana, fotografskih radnji s ocvalim dahom nekadanjih sretnih dana, ulinih svjetiljaka, bakalnica s kolutima sira kaara u vitrinama i tajnih policajaca na uglu Karabekirove i Crnogorske avenije; ako ih sad i nije vidio, znao je da su ondje. Pred ulazom u hotel sreo je dvojicu uvara i smirio ih rekavi da je sve u redu. Odmah se povukao u sobu nastojei da ga nitko ne vidi. Bacio se na krevet; nije mogao suspregnuti jecaje. Dugo je plakao. A onda je pla stao, sam od sebe. Oslukivao je grad; nakon minute-dvije, koje su mu se, kao i ekanja u djetinjstvu, uinile beskrajno dugim, netko je pokucao: bila je Svila. Mali s recepcije rekao joj je da je Ka nekako udan pa je odmah doletjela. To je rekla, upalila nonu svjetiljku, pogledala ga u lice, zgranula se i zautjela. Dugo su utjeli. "Saznao sam za tvoju vezu s Modrim", apnu Ka. "On ti je rekao?" Ka ugasi svjetiljku. "Oteli su me Z. Demirkol i njegovi prijatelji", pro-apue. "Ve vam etiri godine prislukuju telefon." Ponovno legne. "Da barem mogu umrijeti", ree, i zaplae. Svilina ruka pogladi ga po kosi i to ga jo vie rasplae. Kakav sam ja gubitnik, pomisli. Utjei ga misao da ionako nikada nije bio sretan. Niti e ikada biti. Svila se spusti kraj njega na krevet i zagrli ga. Neko su vrijeme zajedno plakali i to ih je jo vie povezalo. U mraku sobe Svila je, odgovarajui na Kaova pitanja, ispriala svoju priu. Rekla je da je sve to Muhtarova krivnja: ne samo da je Modroga pozvao u Kars i smjestio ga u njihovu kuu, nego je od tog islamista koji mu je bio idol traio da potvrdi kako je njegova ena divno stvorenje. Osim toga, Muhtar se u to vrijeme prema njoj jako runo ponaao: nju je krivio to nisu imali dijete. Sigurno je i Ka uvidio koliko je Modri vjet na rijeima, da se i ne spominju svi ostali aduti na koje bi pala svaka, a pogotovo nesretna ena. Kad je njihova veza poela, Svila se svim silama opirala nastojei da ne upadne u nevolje. Prvo samo zato da Muhtar ne bi neto primijetio, jer - jo uvijek ga je voljela i nije ga htjela povrijediti. A kasnije, kako se ljubav rasplamsavala, i zato jer se bojala da se iz te ljubavi nee znati izvui. Modri je bio daleko nadmoniji od Muhtara. to je ono to ga je u poetku inilo toliko privlanim;

sluajui svoga mua kako lupeta o politikim temama, propadala je u zemlju od srama. ak i kad Modri nije bio u Karsu, jadni ga je Muhtar neprestano hvalio, govorio kako bi trebao ee dolaziti i korio Svilu to se prema Modrom ne ponaa dovoljno srdano, pa ak ni pristojno. Muhtar nije shvatio o emu se radi ni kad ga je ostavila i poela ivjeti s Kadifom, i ukoliko mu Z. Demirkol ili njemu slini u meuvremenu nisu dali kakav mig. bit e da jo ni danas nita ne sluti. Nije on kao Kadifa: ta ih je mudrica proitala im je stigla u Kars. Zna Svila da se ona pokrivenim djevojkama pridruila samo zato da bi mogla biti to blie Modrom. A budui da jo od djetinjstva zna i koliko joj je njezina sestrica zavidna, od prvoga je trena bila svjesna da je i ona bacila oko na Modroga. Vidjela je da ni Modri prema Kadifi nije ravnoduan: tako se, eto, njezina ljubav poela topiti. Ukoliko se njih dvoje spetljaju, mislila je, i ona e se okoristiti jer e se tako rijeiti Modrog. A onda joj se jo i otac doselio u Kars, to je bio dodatan izgovor da svoga nevjernog ljubavnika dri na distanci. Njezina je pria vezu s Modrim uvjerljivo sputala na grijeh iz prolosti, i moda bi joj Ka i povjerovao da se u jednom trenu nije previe zanijela i izlanula kako "Modri Kadifu zapravo nikada nije volio: on je jo uvijek zaljubljen u mene!" Nakon te reenice koju nikako nije elio uti, pitao ju je to sad misli o tom "bijedniku": odgovorila mu je da o tome vie ne eli razgovarati i da im ta pogreka iz prolosti ne smije biti prepreka za kovanje planova o sretnoj frankfurtskoj budunosti. Ka se tad sjetio da je Svila i ovih dana razgovarala s Modrim, to je ona spremno zanijekala: dovoljno je znala o politikim spletkama pa je odmah dodala kako je Modri nije ni mogao zvati jer bi tako odao svoje skrovite. "Nikada mi neemo hiti sretni", odgovorio je nato Ka. "Ne, otii emo u Frankfurt i bit emo sretni!" usprotivila se Svila i zagrlila ga. Prema Svilinim rijeima, Ka joj je tada povjerovao, a zatim ponovno zaplakao. Ona ga je jo vre zagrlila pa su opet zajedno plakali. Ka e kasnije zapisati da je Svila moda tek tada otkrila kako zajedniki pla, zajedniko lutanje podrujem neodlunosti izmeu poraza i novoga ivota, ovjeku moe biti koliko bolno, toliko i ugodno. On je pak tad osjeao kako je sve vie i vie voli. S jedne ju je strane grlio to je jae mogao i plakao, a s druge je smiljao kako dalje, i instinktivno oslukivao glasove iz hotela i s ulice. Ve je bilo blizu est sati: sutranji broj Novosti graninoga grada ve je bio otisnut, ralice su krenule u odluan proboj prema Sarikamiu, a Funda Eser se, ne skrivajui svoj arm, skupa s Kadifom vojnim kamionom odvezla do Narodnog kazalita gdje su nale Sunaja i otpoele s probama. Tek nakon pola sata Ka je Svili uspio rei da za Kadifu ima poruku od Modrog. U meuvremenu su leali i plakali; Ka se bojao da e ponovno voditi ljubav, ali se to nije dogodilo: sputavali su ih strah, neodlunost i ljubomora. Poeo ju je propitivati kad se zadnji put vidjela s Modrim i spopadati je veoma nespretnim optubama da se ona s Modrim jo uvijek potajno nalazi i dogovara i svaki dan vodi ljubav. Ka e se kasnije sjeati da je Svila, odgovarajui na njegov napad, u poetku odgovarala srdbom, uvrijeena to joj ne vjeruje, a kad je shvatila da su u njegovim rijeima osjeaji nadglasali zdrav razum, uvrijeenost je zamijenila njenou; on je pak iz toga razgovora izvukao dvostruku korist: uivao je i u njezinoj njenosti, i u svojoj grubosti. Tijekom sljedee etiri godine mnogo e mu vremena protei u kajanju i samooptuivanju; sam e sebi priznati da je itavoga ivota svoje grube ispade (koji su uvijek ostajali na rijeima) koristio samo kao sredstvo kojim je mjerio koliko ga sugovornik voli. Dok je Svilu izazivao tvrdnjama da jo uvijek voli Modroga i da je zapravo Modri onaj kojega eli, nije ga zanimalo to e mu odgovoriti: elio je doznati do koje je mjere sposobna biti strpljiva i paljiva prema njemu. "Sad me ovim pitanjima kanjava to sam nekada bila u vezi s Modrim", rekla je

Svila. "Mene treba samo zato da bi njega zaboravila", odgovorio joj je Ka, i uplaio se vidjevi na njezinu licu da je to istina; jedva se suzdrao da ne zaplae. Moda je bio snaan i zato to se ve naplakao. "Modri je Kadifi poslao poruku iz svoga skrovita", rekao je. "Nareuje joj da pogazi obeanje, da ne nastupi i ne otkrije se. Jako je odluan." "Bolje da joj to ne kaemo", odgovori Svila. "Zato?" "Ako Kadifa pogazi rije, mi emo izgubiti Sunajevu zatitu. Ni za Kadifu to ne bi bilo dobro. Jer, htjela bih je odvojiti od Modroga." "Ne", ree Ka. "Htjela bi ih zavaditi." Vidio je da ga ljubomora u Svilinim oima samo naruuje, ali se svejedno nije mogao suzdrati. "Ja sam svoje raune s Modrim odavna poravnala." Pomislio je da grubost tih njezinih rijei nije iskrena. Ali se suzdrao i to joj nije rekao. A onda se u trenu zatekao kako. zagledan kroz prozor, i to izgovara. I jo se vie rastuio uvidjevi da je nakon ljubomornih i srditih ispada krenuo i u napad na samoga sebe. Dolo mu je da zaplae, ali se zavarao oekujui nastavak Svilina odgovora. "Tono, jedno sam ga vrijeme jako voljela", ree Svila. "Sad je to uglavnom prolo, sad sam dobro. Sve to bih htjela, jest otii s tobom u Frankfurt." "Kako si ga to jako voljela?" "Jako sam ga voljela", odgovorila je Svila i odluno uutjela. "Objasni mi kako si ga to jako voljela." Iako je izgubio hladnokrvnost, osjetio je da je Svila neodluna: eljela je i rei istinu, i utjeiti ga; htjela je i podijeliti svoju ljubavnu patnju, i raalostiti ga onoliko koliko je to i zasluio. "Voljela sam ga vie nego ikoga dotad", odgovorila je i skrenula pogled. "Moda j zato to nikada i nisi upoznala nikoga osim Muhtara", rekao je Ka i pregrizao jezik. Ne samo zato to ju je povrijedio, nego i zato to je slutio da e njezin odgovor biti jo bolniji. "A moda kao turska djevojka nisam imala ni prilike pretjerano se druiti s mukarcima. Ali ti si neto drugo: u Europi si sigurno upoznao jako mnogo slobodnih djevojaka. Neu te pitati ni za jednu od njih. Rei u ti samo ovo: pretpostavljam da su te te djevojke nauile kako s novim ljubavima zaboraviti i preboljeti staru." "Ja sam Turin", odgovori Ka. "Reenica 'Ja sam Turin' izgovara se najee kao isprika ili izgovor za krivnje i grijehe." "Zato u se vratiti u Frankfurt", ree Ka neuvjerljivo. "A ja u poi s tobom i bit emo sretni." "Nada se da e u Frankfurtu zaboraviti Modroga, zato eli poi sa mnom." "Kad doemo u Frankfurt, nee mi trebati dugo da se u tebe zaljubim. Ja nisam kao ti: nisu mi dovoljna dva dana da se zaljubim. Ako bude strpljiv i ne slomi me svojom turskom ljubomorom, jako u te voljeti." "Ali sad me ne voli", ree Ka. "Jo uvijek voli Modroga. to ga to ini tako posebnim?" "Drago mi je to to eli doznati, ali - strah me je kako e reagirati ako ti kaem." "Ne boj se", ree Ka ne vjerujui vlastitim uima. "Jako te volim." "Pa dobro: ja u ionako moi ivjeti jedino s onim tko me i nakon ovoga to u sad rei bude mogao voljeti." Malo je poutjela, a onda pogled maknula s Kaa i okrenula se snijegom pokrivenoj ulici. "Modri je jako njean, jako zanesen i plemenit", ree toplim glasom. "Nikome ne eli zlo. Jednom je prilikom itavu no proplakao zbog

dvoje tenadi kojima su ubili majku. Vjeruj mi, nikome nije slian." "Nije li on ubojica?" javi se Ka s ruba oaja. "Svatko tko ga poznaje i deset puta manje od mene, shvatio bi koliko je to tvoje pitanje glupo i smijao bi ti se. Ah, nikoga on ne bi mogao ubiti... On je dijete. I ba kao dijete uiva u igrama i sanjarijama, voli oponaati i priati prie iz ahname i Mesnevije: kao da u njemu ive na stotine ljudi! Siguran je u sebe, pametan, odluan i vrlo snaan; a opet, i jako zabavan, i... Ali, duo, jako mi je ao, nemoj plakati: hajde, dosta je bilo plakanja, molim te..." Prestao je plakati samo na tren, dovoljan da joj kae kako vie ne vjeruje da e u Frankfurt moi otii zajedno. Sobom je zavladala teka tiina, povremeno presijecana Kaovim jecajima. Legao je na krevet, leda okrenuo prozoru i skutrio se poput djeteta. I ona je legla uz njega, i zagrlila ga s leda. Ka joj je prvo htio rei "Pusti me!" a onda je apnuo: "Zagrli me jo jae..." Jastuk natopljen suzama hladio mu je obraz; to mu se svidjelo. Ugodan mu je bio i Svilin zagrljaj. Zaspao je. Kad su se probudili, bilo je sedam sati: oboje su ponovno vjerovali u sreu. Nisu se mogli pogledati u lice, ali su oboje traili izgovor za novo zbliavanje. "Pusti, duo, pusti sve to", rekla je Svila. Ka nije znao je li to trebao biti znak oaja ili nade da e se sve iz prolosti jednom zaboraviti. Vidio je da se ona sprema otii iz sobe. Jako je dobro znao da, ako se u Frankfurt vrati bez nje, vie nee biti sposoban ponovno zakoraiti u svoju tunu svakodnevicu. "Nemoj ii, sjedi jo malo", ree sa strahom. Nakon udne i uznemirujue tiine ponovno su se zagrlili. "Boe, moj Boe, to li e biti?" ree Ka. "Sve e biti dobro", odgovori mu ona. "Vjeruj mi!" Osjeao je da e se iz te more izvui samo ako joj bude vjerovao poput djeteta. "Doi da ti pokaem stvari koje u spakirati za Frankfurt!" ree Svila. Izlazak iz sobe dobro mu je doao. Svilinu ruku koju je drao dok su silazili stubitem pustio je pred vratima stana gospodina Turguta, ali je bio ponosan to su kroz predvorje proli kao "par". Otili su pravo u Svilinu sobu. Iz ladice je izvukla ledeno-plavi pulover koji u Karsu nikada nije odjenula, rairila ga i pokupila kuglice naftalina, stala pred zrcalo i prislonila ga na sebe. "Ocijeni ga", rekao je Ka. Kad je svukla iroki, vuneni pulover koji je imala na sebi i na bluzu odjenula ovaj uski, Ka se ponovno zadivio njezinoj ljepoti. "Hoe li me voljeti do kraja ivota?" upita je Ka. "Hou." "Sad obuci onu haljinu koju si smjela nositi samo po kui." Svila otvori ormar, haljinu skine s vjealice, izvadi vreicu naftalina, paljivo je raskopa i pone odijevati. "Volim kad me tako gleda", ree uhvativi Kaov pogled u zrcalu. Gledao je njezina lijepa, duga lea i ono izazovno mjesto na kojemu se kosa prorjeuje, i liniju kraljenice, i jamice na ramenima kad je rukama pokupila kosu i podigla je kao da pozira. Bio je i zadivljen i ljubomoran, i sretan i nesretan. "Oho, to znai ta haljina?" ude u sobu gospodin Turgut. "Na koji se bal spremamo?" Ali na licu mu nije bilo ni traga radosti. Ka si je to protumaio oinskom ljubomorom: obradovao se. "Otkako je Kadifa otila, reklame na televiziji postale su jo strasnije", ree gospodin Turgut. "Ako nastupi, jako e pogrijeiti." "Tata, hoete li i meni objasniti zato ne elite da se Kadifa otkrije?" Preli su u salon do televizora. Na ekranu se pojavio spiker i objavio kako e "veeranji izravni prijenos staviti toku na tragediju koja je godinama sputavala na drutveni i duhovni ivot: veeranja predstava Karslije e spasiti od vjerskih predrasuda i otvoriti nam put k modernom ivotu i jednakosti mukaraca i ena". Veeras se Karslije nemaju

ega bojati jer e se za njihovu sigurnost pobrinuti policija i aktualna vlast. Osim toga, ulaz e biti besplatan. Zatim se na ekranu ukazao gospodin Kasim, pomonik efa policije. Reportaa s njim bila je oigledno snimljena unaprijed. Nije bio raupan kao za revolucionarne noi: kosa mu je sad bila uredno zaeljana, koulja izglaana, kravata na svome mjestu. Nakon to je Karslijama ponovio da na veeranji kulturni spektakl mogu doi bez straha, rekao je da su uenici vjerske kole ve bili u policijskoj postaji gdje su obeali da e se veeras lijepo ponaati i pljeskati samo kad to predstava bude zahtijevala, kako se i pristoji graanima Europe i ostalih civiliziranih zemalja. Veeras se nee tolerirati nikakve ispade, nepriline ale ili komentare, dodao je. Karslije su batinici tisuljetne kulture i znaju kakvo ponaanje dolikuje kazalitu. S tim je rijeima nestao. Tad se vratio spiker, rekao rije-dvije o predstavi te dodao kako se glavni glumac Sunaj Zaim godinama pripremao za taj komad. Na ekranu su se vrtjeli zguvani plakati jakobinskih predstava u kojima je Sunaj igrao Napoleona, Robespierrea i Lenjina, Sunajeve crno-bijele fotografije (kako je Funda bila mrava nekada!) i razne druge kazaline uspomene za koje je Ka pomislio da ih glumaki par nosi za sobom u kovegu (stare ulaznice i programi, novinski isjeci iz vremena kad se Sunaj spremao igrati Ataturka i bolni prizori iz anadolskih kavana). Dokumentarac je bio dosadan kao da ga je snimila neka od turskih dravnih televizija, ali jedna Sunajeva fotografija koja se poesto pojavljivala i oigledno bila novijega postanka uvjerljivo je podsjeala na diktatore iz zemalja sovjetskog bloka, ili iz Afrike i s Bliskog istoka. Stanovnici Karsa taj su dokumentarac gledali jo od jutra pa su ve povjerovali da je njihovu gradu mir donio Sunaj: ve je postao jedan od njih, "graanin od povjerenja" koji im je pomogao da ponu vjerovati kako se jo uvijek smiju nadati svjetlijoj budunosti. Osamdeset godina prije, kad su se osmanlijska i ruska vojska povukle iz Karsa prepustivi grad turskim i armenskim pokoljima, Turci su proglasili dravu i nad gradom razvili barjak, znak svoje nezavisnosti. Sad se na ekranu zavijorio isti taj barjak, flekav i pun rupa od moljaca (nitko nije znao odakle su ga izvukli). Ugledavi ga, gospodin Turgut skoi kao da ga je netko ubo: "Taj je ovjek lud! Sve e nas upropastiti. Kadifa mora odustati, ovoga trena!" "Tono, mora odustati", odgovori Svila. "Ali ako joj kaemo da ste joj to vi naredili, ona e se - ta poznajete je, tata - otkriti iz inata." "Pa to emo?" "Neka Ka odmah ode u kazalite i nagovori je da ne izlazi na pozornicu!" ree Svila i okrene se Kau, uzvinutih obrva. Ka ve dugo nije gledao televiziju nego Svilu, ali ga je takva promjena plana potpuno iznenadila: zbunio se i prepao. "Ako se eli otkriti, moe se otkriti i kod kue, kad se stvari primire", ree gospodin Turgut Kau. "Sunaj nam veeras opet priprema nekakav uas, u to nema sumnje. Zato sam nasjeo na lundino nagovaranje, zato sam Kadifu predao tim luacima?..." "Ka e otii u kazalite i razgovarati s Kadifom, tata." "Do Kadife sad samo vi moete doi, vi ste jedini kome Sunaj vjeruje. A to vam je s nosiem?" "Pao sam na ledu", odgovori Ka kao da je neto skrivio. "I elo ste udarili, vidim, i elo vam je pomodrjelo." "itav je dan hodao po gradu", ree Svila. "Kadifu povucite u kakav zapeak tako da vas Sunaj ne primijeti...", ree gospodin Turgut. "Nemojte joj ni sluajno rei da smo vas mi na to nagovorili, i pazite da ona ne kae Sunaju to ste joj rekli. Neka sa Sunajem ne raspravlja, neka izmisli kakvu ispriku. Nek' mu kae: 'Bolesna sam', da, to bi bilo najbolje; moe jo dodati: "Otkrit

u se sutra, kod kue'. Nek' mu tako obea. Kaite joj da je svi mi jako volimo. Kadifa, srce moje." U oima su mu se vrtjele suze. "Tata, mogu li s Kaom malo nasamo porazgovarati?" ree Svila i povue Kaa do stola. Zahida je ve prostrla stoinjak i postavila trpezu: nedostajala je samo veera. Sjeli su za jedan kraj. "Reci Kadifi da joj je Modri to poruio zato to je u opasnosti, kai joj da je u kripcu." "Prvo mi objasni zato si promijenila miljenje", odgovori Ka. "Ah, dragi, nema me zato sumnjiiti, samo sam ocu dala za pravo, eto, samo toliko. Sad se i meni ini da nam je veeras najvanije zatititi Kadifu." "Nije tako", odgovori Ka oprezno, "neto te je drugo natjeralo da promijeni miljenje". "Nemamo se ega bojati. Ako e se Kadifa otkriti, moe se otkriti i kasnije, kod kue." "Ako se veeras ne otkrije, kod kue - tu, pred ocem - tu se nikada nee otkriti. To i sama zna." "Najvanije je da mi se sestra kui vrati zdrava i iva." "Bojim se", ree Ka. "Bojim se da mi neto skriva." "Dragi, nema niega takvog. Jako te volim. Ako me eli, poi u s tobom u Frankfurt. Kad bude vidio koliko sam te zavoljela, zaboravit e sve ove dane. I voljet e me, i vjerovati mi." Ruku je spustila na Kaovu, vlanu i toplu. Gledao je Svilin odraz u zrcalu ponad bifea; njezina izazovna leda zakrivena samo tankim naramenicama barunaste haljine ostavila su ga bez rijei. Nije mogao vjerovati da su njegove oi tako blizu njezinim prelijepim, krupnim oima. "Kao da sam siguran da e se dogoditi neto strano", ree potom. "Zato?" "Zato to sam jako sretan. U Karsu sam napisao osamnaest pjesama, jo uvijek ne znam kako mi je to uspjelo. Ako napiem jo jednu, imat u cijelu zbirku, zbirku koja se sastavila sama od sebe. Vjerujem i da ti eli poi sa mnom i osjeam da me oekuje jo vea srea. Opasno je biti ovako sretan, siguran sam da se sprema neto uasno." "to to?" "im ja iziem odavde i krenem u kazalite, ti e se nai s Modrim." "Hajde, kakve su sad to gluposti?" odgovori Svila. "Ne znam ak ni gdje se skriva." "Mene su prebili zato to nisam htio odati njegovo skrovite." "I nemoj odati", smrknu se Svila. "A kasnije e vidjeti koliko je tvoj strah bio besmislen." "E-e, to je sad, zar niste krenuli Kadifi?" ree gospodin Turgut. "Predstava poinje za sat i petnaest minuta. Na televiziji kau i da e se ceste svakoga trena otvoriti." "Ne elim ii u kazalite, ne elim izii odavde", proaputa Ka. "Vjeruj mi, iz ovoga grada neemo moi otii ako Kadifa bude nesretna", ree Svila. "U tom sluaju ni mi ne bismo mogli biti sretni. Ako nita drugo, otii i pokuaj s njom razgovarati, barem e nam savjest biti mirna." "Kad mi je prije sat i pol Fazil donio poruku od Modroga, nagovarala si me da ne izlazim iz hotela." "Kako ti mogu dokazati da neu izii iz hotela kad ode, reci brzo", upita ga Svila.

Ka se nasmijei. "Poi e sa mnom u moju sobu, zakljuat u te. Uzet u klju sa sobom; vratit u se za pola sata." "Moe", odgovori ona radosno i ustane. "Tata, idem u svoju sobu na nekih pola sata, a Ka e, ne brinite, odmah poi razgovarati s Kadifom... Budite tu, nemojte ustajati; gore moram na brzinu dovriti jedan posli." "Hajdete, nek' vam je Allah na pomoi", odgovori gospodin Turgut preplaenim glasom. Svila uze Kaovu ruku i provede ga kroz predvorje i uza stube. "Vidio nas je Davit", ree Ka. "to e pomisliti?" "Koga briga?" nasmije se Svila. Gore je iz Kaove ruke uzela klju, otkljuala sobu i ula. U sobi se jo uvijek osjeao daak njihove ljubavne noi. "Ovdje u te ekati. uvaj se. Nemoj se prepirati sa Sunajem." "Kad Kadifu zamolim da ne izlazi na pozornicu, hou li joj rei da ne izlazi zbog nas i vaeg oca ili zbog Modroga?" "Zbog Modroga." "Zato?" "Kadifa ga jako voli - eto zato. Tamo ide da bi moju sestru izvukao iz nevolje. Pusti sad ljubomoru, nemoj tako misliti na Modroga." "Ako to budem mogao." "U Njemakoj emo biti jako sretni", ree Svila s rukama oko Kaova vrata. "Hajde, da ujem: u koje emo kino ii?" "U Filmskom muzeju ima jedno kino koje subotom kasno uveer daje amerike artfilmove, bez titlova", ree Ka. "Tamo emo ii. Usput emo u restoranima oko kolodvora jesti doner i kompot. Poslije kina ii emo kui: vrtjet emo po televizijskim programima i zabavljati se. A nakon toga emo voditi ljubav. Oboje emo moi ivjeti od moje prognanike plae i honorara s predstavljanja ove zadnje zbirke, i neemo morati nita drugo raditi: moi emo se samo voljeti." Pitala ga je kako e se zvati nova zbirka; rekao joj je. "Ba lijepo", odgovori Svila. "Hajde, dragi, sad poi, jer e se otac zabrinuti pa e sam krenuti." "Vie se ne bojim", slae joj Ka. "Ali za svaki sluaj: ako se neto dogodi, ekat u te u vlaku koji prvi krene iz grada." "Ako uspijem izii iz ove sobe", nasmije se Svila. "Gledaj kroz prozor dok ne skrenem za ugao, moe?" "Moe!" "Bojim se da te nikada vie neu vidjeti", ree Ka zatvarajui vrata. Zakljuavi vrata, klju je spremio u dep kaputa. uvare je na ulici pustio nekoliko koraka ispred sebe da bi se mogao bez ometanja okrenuti Svili na svom prozoru. Vidio je kako ga gleda; stajala je mirno na prozoru sobe 203, na prvom katu Hotela Snjena palaa. Jo je bila u haljini od kadife; njezina ramena boje meda ve su drhturila od hladnoe. Stajala je ondje ogrnuta blijedonaranastim svjetlom malene none svjetiljke. Taj e prizor Ka povezati sa sreom i esto ga se sjetiti tijekom sljedee etiri godine. Svilu vie nikada nee vidjeti.

40. Mora da je teko biti dvostruki agent Nedovreno poglavlje KAD je Ka krenuo prema Narodnom kazalitu, ulice su ve bile potpuno puste; osim nekoliko gostionica, sve su radnje ve posputale reetke. Zadnji gosti po ajanama, iscrpljeni od dana provedena uz aj i cigarete, jedva su odvojili oi od ekrana kad su poeli ustajati. Pred Narodnim kazalitem mirkala su svjetla tri policijska vozila; neto dalje, pod kronjom divlje masline, pritajio se tenk. No je rastjerala studen: niz ledenice sa streha curila je voda potapajui plonike. Vojnici i policajci rasporeeni oko pozornice u praznoj dvorani sluali su jeku glumakih glasova: proba je jo uvijek trajala. Ka je izabrao jedno od sjedala; paljivo je pratio Sunajeve rijei, glasne i razgovijetne, neodlune i tihe odgovore pokrivene Kadife i Fundine upadice ("recite to s osjeajem, draga Kadifa!") dok je po pozornici razmjetala rekvizite (stablo i stol za minkanje s ogledalom). Kad su na sceni ostale samo Funda i Kadifa, Sunaj je priao Kau spazivi u tami ar njegove cigarete. "Ovo su najsretniji dani moga ivota", rekao mu je. Iz usta mu je bazdjela rakija, ali nije bio pijan. "Koliko god sad isprobavali, sve e ovisiti o osjeajima koji e nas ponijeti kad predstava pone zaozbiljno. Kadifa je ionako talentirana za improvizaciju." "Otac joj je po meni poslao poruku i amajlijicu, protiv uroka", ree Ka. "Mogu li na tren porazgovarati s njom nasamo?" "ujem da si bio prevario svoje uvare i nakratko im umakao. Snijeg se topi, vlakovi samo to nisu krenuli, kau. Ali prije nego to se to dogodi, mi emo odigrati nau predstavu", ree Sunaj. "Je li se Modri barem dobro skrio?" nasmije se. "Ne znam." Sunaj ustade s obeanjem da e mu poslati Kadiru i pridrui se probi. Isti tren upalie se svjetla pozornice, a Ka shvati da glumaki trio povezuje duboka privlanost. Prepao se brzine kojom je pokrivena Kadifa uletjela u kazalini svijet. Da nije pokrivena i da ne nosi onaj runi, dugi ogrta kakav nose sve pokrivene djevojke; da odjene suknju kao njezina sestra i barem malo otkrije duge noge, bila bi mu mnogo blia. Pa ipak, kad je sila s pozornice i sjela kraj njega, u jednom je trenu osjetio zato je Modri ostavio Svilu i izabrao nju. "Kadifa, sastao sam se s Modrim. Pustili su ga, skrio se. Poruuje ti da veeras ne nastupa i ne otkriva se. Poslao ti je i pismo." Pismo joj je pruio kriom, kao da joj na ispitu dodaje alabahter. A Kadifa ga je uzela, naoigled rairila i proitala. Proitavi ga jo jedanput, nasmijala se. U njenim ljutitim oima Ka je ugledao suze. "I tvoj otac tako misli. Koliko je pametno to to si se odluila otkriti, toliko je i glupo to e to uiniti veeras, pred hordom iz vjerske kole. Sunaj opet priprema nekakav uas. Nema potrebe da veeras bude ovdje. Reci im da si bolesna." "Nikome se ja ne moram ispriavati. Sunaj mi je ionako rekao da ako elim, mogu otii." Kau je bilo jasno da ne razgovara s mladom djevojkom kojoj je u zadnji tren zabranjeno nastupiti u kolskoj predstavi: srdba i razoaranje na Kadifinu licu odraavali su mnogo tee stanje. "Ostat e ovdje?" "Ostat u, i nastupiti." "Jesi li pomislila koliko e to raalostiti tvoga oca?"

"Daj mi amajliju koju mi je poslao." "Nemam je, izmislio sam je da bih mogao s tobom razgovarati." "Mora da je teko biti dvostruki agent." Vidio je koliko joj je teko; jo ga je vie raalostilo to je primijetio da su joj misli negdje drugdje. Htio ju je uhvatiti za ramena, privui i zagrliti, ali - nije uinio nita. "Svila mi je rekla za svoje nekadanje odnose s Modrim", ree Ka. Kadifa bez rijei iz depa izvadi kutiju cigareta, polako izvue jednu, stavi je u usta i zapali. "Dao sam mu cigarete i upalja", ree Ka nevjesto. Nije odgovorila. "Hoe li to uiniti zato to si zaljubljena u Modroga? to to on ima da ga toliko voli? Reci mi, molim te!" Vidio je da govori uzalud, i da sa svakom rijei sve dublje tone. Uutio je-Funda s pozornice pozove Kadifu: na nju je bio red. Kadifa ga pogleda suznim oima i ustade. U zadnji su se tren zagrlili. Osjeajui jo uvijek Kadifinu blizinu i miris, Ka je neko vrijeme gledao na pozornicu. Misli su mu lutale, nije mogao pratiti predstavu. Izgubio je samopouzdanje, neto mu je nedostajalo: ljubomora i kajanje nisu mu doputali da misli logino. Donekle je shvaao zato pati, ali nije znao zato je patnja tako razorna i snana. Zapalio je cigaretu razmiljajui kako e se ta patnja nadviti nad godine koje e sa Svilom proivjeti u Frankfurtu - ukoliko je, naravno, uspije povesti. Bio je zbunjen. Otiao je u zahod u kojemu se dva dana prije naao s Nedipom i uao u isti pregradak. Otvorio je prozor i zagledan u mrano nebo cigaretu popuio do kraja. Osjetivi da je jo jedna pjesma na putu, prvo nije mogao vjerovati. Moda mu je poslana da ga utjei i ohrabri, pomisli i brzo je zapie u zelenu biljenicu. Ali kad je zavrio s pisanjem, tijelom mu je jo uvijek kolala ona ista bol. Izjurio je iz kazalita sa strahom. Kad je krenuo snijegom pokrivenom kaldrmom, inilo mu se da e mu svjei zrak dobro doi. Dva uvara gazila su uz njega, a on je bio jo zbunjeniji. Ovime smo doli do toke na kojoj ovo poglavlje moram zakljuiti i - da biste priu bolje razumjeli zapoeti novo. To ne znai da Ka potom nije uinio neto to bi bilo vrijedno zapisivanja, nego - morao bih prije pogledati kamo je Ka smjestio tu zadnju pjesmu s naslovom "Mjesto gdje svijet prestaje" u svojoj zbirci koja se zove Snijeg.

41. Svatko ima svoju pahulju Izgubljena zelena biljenica "MJESTO gdje svijet prestaje" devetnaesta je i posljednja pjesma Kaova karskog ciklusa. Kao to ve znamo, osamnaest od tih pjesama Ka je sauvao u zelenoj biljenici koju je uvijek imao uza se. Zapisivao ih je im bi mu "dole" i kako ih je "uo", makar i s pokojom prazninom. Jedina nezapisana pjesma bila je ona koju je odrecitirao na pozornici one veeri kad se dogodila revolucija. U dva od etrdesetak pisama iz Frankfurta namijenjenih Svili koje nikada nije poslao, pisao joj je da sete pjesme s naslovom "Mjesto na kojemu nema Allaha" nikako ne moe sjetiti; zbirku bez nje nee moi zavriti pa bi Svili bio veoma zahvalan ako bi zavirila u video-arhiv Televizije pograninog Karsa. U svojoj sobi u Frankfurtu dugo sam se zadrao nad ta dva pisma te sam proitao i ono to nije bilo zapisano: niui retke pisama, Ka se bojao da bi Svila mogla pomisliti kako mu je pria o pjesmi posluila samo kao izgovor da joj poalje ljubavno pismo. Pahuljicu na koju sam, poto sam se u hotelsku sobu vratio s Melindinim kasetama, ve blago pripit naiao u jednoj od Kaovih biljenica stavio sam na kraj dvadeset i devetog poglavlja ovog romana. Sljedeih sam dana proitao Kaove biljenice i mislim - ili se usuujem rei - da sam barem donekle shvatio to je elio uiniti rasporedivi pjesme iz Karsa po crteu estokrake pahulje. Nakon to se vratio iz Karsa, Ka je u mnogim knjigama nailazio na biljeke o pahuljama: doznao je tako da putanja svake pahulje - poevi od njezine kristalizacije u nebu do gubljenja oblika i nestanka na zemlji - zahtijeva osam do deset minuta, a kad je doznao da se svaki esterokraki kristali oblikuje djelovanjem mnotva tajnovitih sila kao to su vjetar, hladnoa ili visina oblaka, zakljuio je da pahuljice i ljudi imaju mnogo toga zajednikog. Pjesmu "Ja, Ka" napisao je u karskoj knjinici imajui pred oima jednu pahulju; kasnije e misliti kako se upravo ta pahulja nalazi u sreditu njegove zbirke pjesama pod naslovom Snijeg. Voden istom logikom, kasnije si je dokazao da i pjesme "Dennet", "ah" i "Kutija okoladnih bombona" imaju svoje mjesto na zamiljenoj pahulji. Zato je, posluivi se crteima pahulja po knjigama, nacrtao vlastitu pahulju i po njoj razmjestio sve pjesme koje su mu dole u Karsu. Na taj je nain jednom pahuljom prikazao i strukturu svoje nove zbirke i sve ono to je njega inilo onime to je bio. Vjerovao je da svaki ovjek ima svoju pahulju, neto poput karte svoga postojanja. Nazive za tri grane pahulje - Pamenje, Mata i Razum - uzeo je s Baconova stabla ljudske spoznaje, ali je komentirajui pjesme iz Karsa mnoge stranice ispunio iscrpnim analizama svake od njezinih devetnaest toaka. Biljeke o pjesmama iz Karsa skupljene u tri biljenice velikim se dijelom mogu itati kao disertacija o pahuljama, ali i kao Kaova rasprava o smislu vlastita ivota. Kad je, recimo, pisao o pjesmi "Umrijeti ustrijeljen" i njezinu mjestu na pahulji, prvo je pojasnio strah na kojemu se ona utemeljila, potom pokazao zato je ta pjesma morala biti smjetena na izdanku okrenutu grani Mate, i zbog ega se smjestila na grani Pamenja, u neposrednoj blizini pjesme "Mjesto gdje svijet prestaje". Uvijek je, ipak, dodavao kako su i na pjesme i na njihov raspored utjecale mnoge sile ije mu porijeklo i znaenje nije dano spoznati. Bio je, kao to je ve reeno, siguran da svaki ovjek ima svoju pahulju: ljudi su jedni drugima slini samo kad ih se gleda izdaleka, tvrdio je, a onaj koji eli i dokazati koliko se razlikuje od drugih, koliko je jedinstven i

neobian, moe to uiniti prikazom vlastite pahulje. Kaova rasprava o zbirci i vlastitoj pahulji zahtijevala je stranice i stranice napomena i dodatnih pojanjenja (npr.; Zato je pjesma "Kutija okoladnih bombona" smjetena na grani Mate?, Kako je pjesma "itavo ovjeanstvo i zvijezde" utjecala na kristalizaciju Kaove pahulje?, itd.), ali mi emo se na njima zadrati samo onoliko koliko to roman bude zahtijevao. Kao mladi, Ka je ismijavao ve proslavijene poete koji su i/, silna sebeljublja - uvjereni da e svaka njihova glupost jednoga dana postati temom znanstvenih raspredanja - sami od sebe za ivota isklesali spomenike na koje se na koncu nitko nije htio ni osvrnuti. Ako se sjetimo da je godinama izrugivao i "moderne" pjesnike koji su ostajali zbunjeni onime to bi napisali, zaudit emo se to je zadnje etiri godine proveo tumaei samome sebi vlastite pjesme; no, i za to postoji objanjenje. Paljivim itanjem njegovih biljeaka dolazimo do zakljuka da je Ka bio uvjeren kako on nije jedini autor tih pjesama. Vjerovao je da su mu te pjesme odnekuda "dolazile", a on je bio tek posrednik u njihovu zapisivanju ili, u jednom sluaju, izgovaranju. Na nekoliko je mjesta zapisao da bi svoju "pasivnu" ulogu mogao izmijeniti ukoliko bi razrijeio znaenje i skrivenu simetriju pjesama, za to su mu biljeke bile nune. Nadalje, sve praznine svoje zbirke, nedovrene stihove i ne-zapisanu pjesmu "Mjesto na kojemu nema Allaha" mogao je napisati tek poto je razrijeio znaenje onoga to je u Karsu zapisao. Jer kad se vratio u Frankfurt, pjesme su mu prestale "dolaziti". Iz Kaovih biljeaka i pisama vidi se da je tek potkraj etvrte godine uspio proniknuti u tajni ustroj pjesama i dovriti zbirku. Zbog toga sam, vrativi se u svoju sobu, itavu no prevrtao po njegovim papirima i biljenicama. San sam rastjerivao rakijom i samoga sebe iznova i iznova sluivao milju kako i pjesme moraju biti tu negdje, tu negdje pod mojim rukama. Do zore sam, slijedei tragove iz biljenica, nekoliko puta prevrnuo njegove isprane pidame, kasete s Melindom, kravate, knjige, upaljae (tako sam primijetio da sam u stanu pokupio i upalja koji je Kadifa bila poslala Modrom, ali mu ga Ka nije uruio); nekoliko puta sam i zadrijemao pa se trzao od tunih i zastraujuih snova (Ka mi je govorio da sam "ostario", bojao sam ga se), i na koncu zaspao. Probudio sam se tek oko podneva; preostali dio dana proveo sam po bljuzgavim frankfurtskim ulicama pokuavajui - bez pratnje Tarkuta Oluna - doznati to vie informacija o Kau. Dvije ene s kojima je Ka bio u vezi tijekom onih osam godina prije odlaska u Kars spremno su se odazvale mome pozivu na razgovor (rekao sam im da piem njegovu biografiju). Prva njegova ljubavnica, Nalan, ne samo da nije znala nita o njegovoj zadnjoj zbirci pjesama, nego nije znala ni da je pjesnik. Bila je udana; skupa s muem vodila je dvije donerdinice i putniku agenciju. Nakon to mi je bez ustruavanja rekla da je Ka bio teka osoba, svadljiv. mrzovoljan i uvredljiv, malo je i zaplakala. (Vie nego za Kaom, alila je za njegovom mladou rtvovanom za ljeviarske ideale.) Kao to sam i pretpostavljao, ni njegova druga ljubavnica, djevojka Hildegard, nije znala nita ni o zadnjim pjesmama, ni o zbirci Snijeg. Pomalo me pekla savjest to sam joj svoga prijatelja i njegovo mjesto u turskoj poeziji predstavio daleko vanijima nego to su bili, ali ni ona, inilo mi se, nije bila pretjerano iskrena. Povjerila mi je da je nakon Kaa ljetne praznike prestala provoditi u Turskoj. Ka je, nastavila je koketno. bio veoma "problematian": zapravo je bio pametno i usamljeno dijete koje je u vezi trailo majinsku ljubav. Znao je i sam da takvu ljubav nikada nee nai: da ju je i naao, opet bi pobjegao svojini putem. I tako, zakljuila je, koliko se lako bilo u njega zaljubiti, toliko ga je teko bilo voljeti. Ka joj mene nikada nije spomenuo. (Niti znam zato sam joj to pitanje postavio, niti zato sam sad to ovdje zapisao.) Kad smo se na

kraju rukovali, otkrila mi je neto to nisam primijetio tijekom itava razgovora (a trajao je sat i petnaest minuta!): pokazala mi je svoju lijepu desnu ruku dugih prstiju i njenih zglobova, i tek sam tad primijetio da joj na kaiprstu nedostaje prvi lanak. Nasmijala se: jednom kad su se posvaali, Ka joj se zbog toga narugao. Kad je zakljuio da je zbirku dovrio, Ka je nije odmah dao pretipkati i umnoiti, nego je i s njom postupio kao i s prethodnim zbirkama: prvo ju je predstavio na "knjievnim veerima". Tako je sa svojim rukopisom obiao Kassel, Braunschvveig. Hannover, Osnabruck, Bremen i Hamburg. Da bih proao njegovim stopama, i ja sam - odgovarajui na pozive raznoraznih domova kulture, i uz pomo Tarkuta Oluna organizirao "veeri" po istim tim gradovima. Kao i moj prijatelj, veliki tovatelj uvijek tonih i urednih njemakih vlakova, i ja sam se divio njihovu "protestantskom komforu", kako ga je opisao u jednoj od pjesama. Smjestio bih se na sjedite kraj prozora (uvjeren da bi i Ka postupio jednako) i s tugom promatrao uredne livade i njihove odraze u prozorima vlaka, ljupka sela s ivopisnim crkvicama to su drijemala u dnu dolinka, i djecu s ruksacima u raznobojnim kabanicama po malenim kolodvorima. Na odreditima bi me doekala po dva Turina, dva izaslanika turskih drutava, s cigaretama meu zubima: njima bih odmah objasnio kako bih elio uiniti isto to i moj prijatelj koji ih je posjetio sedam tjedana ranije. Tako bi me moji domaini u svakom gradu prvo smjestili u kakav jeftin i malen hotel, a potom odveli u neki od turskih restorana gdje bismo, uz zeljanicu i doner, razgovarali o politici i turskoj - naalost - posvemanjoj nezainteresiranosti za kulturna pitanja. Kasnije bih etao hladnim, praznim gradom i zamiljao se na mjestu svoga prijatelja koji je istim ulicama prolazio pokuavajui zaboraviti tune uspomene na Svilu. Pred petnaestak, dvadesetak posjetitelja zainteresiranih za politiku, knjievnost i raznorazna turska pitanja, ravnoduno bih proitao strani-cu-dvije iz svoga najnovijeg romana, a zatim temu naprasno skretao na poeziju; rekao bih im da sam blizak prijatelj velikog pjesnika Kaa koji je nedavno ubijen u Frankfurtu i svoje izlaganje zakljuivao pitanjem: "Sjea li se moda itko od vas bilo ega o pjesmama koje je ovdje proitao za zadnjega posjeta?" Tad bih otkrivao da veina posjetitelja moje "knjievne veeri" nije posjetila i Kaovu. Po komentarima veine onih koji su bili i na njegovu predstavljanju ubrzo bih zakljuio da su se ondje zatekli kako bi razgovarali o politici, ili da su doli sasvim sluajno; o pjesmama mi ne bi mogli rei gotovo nita, ali su mi vrlo opirno opisivali njegovu pojavu: sivi kaput iz kojega nije izlazio, blijedo lice, neurednu kosu i nervozne pokrete. Za razliku od ivota i poezije moga prijatelja, njegova smrt im je vrlo brzo privukla svu panju. Odsluao sam jako mnogo teorija u kojima su se kao mogue ubojice spominjali islamisti, MIT-ovci, Armenci, njemaki skinbeadsi, Kurdi i turski nacionalisti. Na sreu, uvijek bi se pojavila i pokoja suosjeajna i pametna dua, pokoji odani poklonik knjievnosti koji je Kaa odsluao sa zanimanjem i potovanjem. No, ni od takvih sluatelja ne bih, naalost, doznao nita novo: govorili bi mi kako im je priao o svojoj novodovrenoj zbirci, proitao im pjesme "Ulice od sna", "Pas", "Kutija okoladnih bombona" i "Ljubav" te slono zakljuivali kako su im te pjesme bile jako, jako udne. Na nekoliko je mjesta spomenuo da je te pjesme napisao u Karsu, to je sluateljstvo protumailo kao suosjeajno i domiljato obraanje njihovoj enji za domovinom. Nakon jednog predstavljanja, prila mi je neka crnomanjasta trideseto-godinjakinja. udovica s jednim djetetom, koja je jednako tako bila prila i Kau. Sjeala se da je Ka bio proitao i pjesmu s naslovom "Mjesto na kojemu nema Allaha". Proitao je, rekla je, samo jednu kiticu; bit e da se bojao da bi tom pjesmom mogao koga povrijediti, lako sam joj dugo dosaivao pitanjima, ta se paljiva zaljubljenica u poeziju sjeala samo da je pjesma govorila o "nekom jako

stranom prizoru". Doznao sam, ipak, i neto korisno: budui da je na "knjievnoj veeri" u Hamburgu sjedila u prvom redu, jasno se sjeala da je Ka pjesme itao iz zelene biljenice. Iz Hamburga sam se u Frankfurt vratio nonim vlakom, istim vlakom kojim se vratio i Ka. Iziavi iz kolodvorske zgrade, proetao sam - kao i on - kroz Kaiserstrasse i neko se vrijeme zadrao po sex-shopovima. (U samo tjedan dana na policama se pojavila jo jedna Melindina kaseta.) Doavi do mjesta na kojemu mi je prijatelj ubijen, zastao sam i samome sebi prvi put otvoreno priznao ono s im sam se u meuvremenu ve nesvjesno pomirio: kad je Ka pao na zemlju, ubojica je pobjegao ukravi iz njegove torbe zelenu biljenicu. Tijekom jednotjednog proputovanja po Njemakoj, svaku sam no itao njegove biljeke i uspomene iz Karsa. Tjeio sam se: u videoarhivu karske televizije na mene eka barem jedna od Kaovih dugih pjesama. Vrativi se u Istanbul, nekoliko sam noi u zadnjim vijestima gledao kakvo je vrijeme u Karsu i zamiljao kako bih ondje mogao biti doekan. Ako kaem da sam, ba kao i Ka, u Kars stigao u predveerje nakon to sam dan i pol proveo po autobusima, da sam se s torbom u ruci, tresui se od hladnoe, smjestio u Hotel Snjena palaa (nisam sreo ni zagonetne sestre ni njihova oca) i da sam sate i sate proveo etajui po karskim snjenim i zaleenim ulicama, jednako kao i Ka etiri godine prije (tijekom kojih je gostionica Zeleni zaviaj pretvorena u bijednu pivnicu), ne bih elio da itatelji ove knjige pomisle kako sam bio na pravome putu da postanem Kaova sjena. Ka je poesto znao natuknuti kako kod mene nema ni traga njegove tugaljivosti i pjesnikoga zanosa; to je bio zid koji je razdvajao ne samo nas dvojicu, nego i njegov tuni Kars od bijednoga Karsa koji se otkrivao pred mojim oima. No, pustimo sad to; na redu je pria o osobi po kojoj smo nas dvojica slini; o osobi koja nas je povezala. Svilu sam prvi put vidio na veeri kod predsjednika opine, prireenoj u moju ast; jedan pogled na nju bio je dovoljan da mi se zavrti u glavi! A ja sam elio iskreno vjerovati da me vrtoglavica spopala zbog rakije, da je mogunost da se u nju zaljubim obina ludost, a ljubomora na moga prijatelja ista besmislica... Dok sam kasnije kraj svoga prozora u Snjenoj palai gledao kako mokri snijeg - koji nije imao nita od poetinosti Kaova snijega - pada po mokrim kaldrmama, tko zna koliko sam se puta pitao zato iz Kaovih biljeaka nisam shvatio da je Svila toliko lijepa. Prepustivi se porivu, izvukao sam nekakvu biljenicu i "ba kao Ka" (a to je fraza koju sam tih dana esto ponavljao) poeo pisati neto to bi se danas moglo prepoznati kao poetak knjige koju itate: sjeam se da sam Kaovu ljubav prema Svili pokuavao prepriati kao da sam je sam doivio. Neki od skrovitih kutaka moga zbunjenog uma podsjetio me tad na sljedee naravouenije, gorak plod mojih iskustava: ljubav u najlake izbjei ako se u potpunosti predam kakvoj knjizi, bilo da je itam ili piem. Jer, suprotno od uobiajena miljenja, ovjek - ukoliko eli - ljubav moe zaobii. Ali da bi vam to polo za rukom, morate se rijeiti i ene koja vas je zaludjela, i "tree osobe", duha koji vam je i podmetnuo ljubavni poar. Ja sam se, meutim, ve odavna bio dogovorio sa Svilom da se sljedeega dana popodne sastanemo u slastiarnici Novi ivot kako bismo razgovarali o Kau. Ili sam barem mislio da sam joj rekao kako bih s njom htio razgovarati o Kau. U slastiarnici nije bilo nikoga osim nas; dok se na onom istom crno-bijelom televizoru dvoje ljubavnika grlilo pred mostom preko Bospora, rekla mi je kako joj nije nimalo Iako priati mi o Kau. Svoje razoaranje i patnje mogla bi povjeriti jedino onome tko bi je strpljivo sluao; zato joj je laknulo kad je ula da je ta osoba Kaov bliski prijatelj koji je zbog njegovih pjesama potegnuo sve do Karsa. Jer, ako bi me uspjela uvjeriti

da prema Kau nije bila nepravedna, moda bi barem donekle primirila svoje nedoumice. Ipak, oprezno mi je daia do znanja da bi je moje nerazumijevanje teko povrijedilo. Na sebi je imala dugu smeu suknju koju je nosila i onog "revolucionarnog" jutra dok je Kau posluivala doruak, i isti staromodni iroki remen (budui da sam se s njima susreo u Kaovim biljekama, odmah sam ih prepoznao); na licu joj se srdba smjenjivala s tugom, kao i na Melindinu. Paljivo sam pratio svaku rije njezine duge prie.

42. Spakirat u svoj kufer Iz Svilina kuta KAD je Ka, krenuvi u Kazalite iza dva uvara, zastao i okrenuo se da zadnji put pogleda Svilu, ona je bila puna nade, uvjerena da e ga jednoga dana iskreno voljeti. Vjera da e nekog mukarca moi zavoljeti oduvijek joj je davala vie poleta i od ljubavi i od zaljubljenosti; stoga joj se sad inilo da stoji na vratima novoga ivota, na pragu sree kojoj je suen dug vijek. Zato se tijekom prvih dvadeset minuta nakon Kaova odlaska uope nije brinula: injenica da ju je ljubomorni ljubavnik zakljuao u sobu ne samo da je nije uznemirila, nego ju je ak razdragala. Misli su joj se vrtjele oko kufera; ako bude mislila o stvarima koje bi uza se voljela imati do kraja ivota, lake e preboljeti rastanak s ocem i sa sestrom, a to se prije spakira, to e prije i sretnije s Kaom pobjei iz Karsa. Kad se Ka ni nakon pola sata nije vratio, zapalila je cigaretu. Sad je ve mislila koliko je glupa to je samu sebe uvjerila da e sve biti u redu; zatoenje u sobi samo je podjarivalo taj osjeaj; ljutila se i na sebe i na Kaa. Tad je ugledala recepcionara Davita: iziao je iz hotela i nekamo otrao. Pitala se kako bi bilo otvoriti prozor i dozvati ga, ali je deko nestao prije nego to je odluila da to i uini. Zavaravala se da e Ka doi svakoga trena. etrdeset i pet minuta nakon Kaova odlaska, tekom je. mukom otvorila zamrznuti prozor i nekom mladiu na ulici - a bio je to jedan mirni uenik koji se drao daleko od kazalita - doviknula da je ostala zakljuana u sobi 203 te ga zamolila da ude u hotel i obavijesti recepcionara. Deko se zaudio, ali je ipak uao. Malo potom u sobi je zazvonio telefon. "to ti radi tamo?" viknuo je iz slualice gospodin Turgut. "Ako si ostala zakljuana, zato nisi nazvala?" Minutu poslije otac joj je rezervnim kljuem otkljuao vrata. Rekla mu je da je i ona htjela s Kaom poi u Narodno kazalite, ali joj Ka nije dopustio pa ju je zakljuao u sobu; budui da su gradske telefonske veze prekinute, mislila je da ni hotelski telefoni ne rade. "Telefoni su proradili", odgovorio je gospodin Turgut. "Ka je odavna otiao, brinem se", rekla je Svila. "Kako bi bilo da i mi poemo u kazalite i vidimo to je s Kadifom i s njim?" Mada je bio uznemiren, gospodin Turgut si je dao dovoljno vremena za pripreme oko izlaska iz hotela. Prvo nije mogao nai rukavice; potom se sjetio da bi mu Sunaj mogao zamjeriti ako doe bez kravate. I putem je otezao, dijelom zato to ga starake noge nisu mogle bre nositi, dijelom da Svilu prisili da poslua njegove savjete. "Nemoj se ni sluajno suprotstavljati Sunaju", rekla mu je Svila. "Nemoj zaboraviti da je on nekadanji revolucionar koji se ponovno domogao moi!" Ugledavi znatieljnu masu okupljenu pred ulazom u kazalite - uenike koje su dovezli autobusima, prodavae to su jedva doekali takav skup, policiju i vojsku gospodin Turgut se sjetio slinih sastanaka iz mladosti; srce mu je zaigralo. Privinuvi se jo jae uz Svilinu ruku, osvrtao se oko sebe i razdragan i preplaen: traio je priliku za prepirku u koju bi se i sam mogao ukljuiti, sukob koji bi barem sa strane mogao podrati. Uvidjevi da bi mu veina okupljenih mogla biti unuad, grubo je odgurnuo jednog od mladia koji su se navlaili na ulazu i odmah se postidio svoga nedjela.

Gledalite jo nije bilo popunjeno, ali se ve slutila obiteljska atmosfera, kao na kolskim predstavama; Svili se uinilo da je zalutala u jedan od onih snova u kojima sve poznate ugledate okupljene na istome mjestu. Nije, meutim, ugledala ni Kadifu ni Kaa, pa se zabrinula. Uto im je priao neki vodnik i povukao ih u stranu. "Ja sam otac glavne glumice", prigovorio mu je gospodin Turgut. "Morao bih je vidjeti to je prije mogue." Zvuao je poput zabrinuta oca koji je u zadnji tren odluio svojoj keri zabraniti glavnu ulogu u kolskoj predstavi sumnjiva sadraja. 1 vodnik se zabrinuo te mu, poput razborita uitelja, odluio svesrdno pomoi. Malko su priekali u sobi, gledajui Ataturkove i Sunajeve slike po zidovima; Kadifa im se pridruila sama. im ju je ugledala, Svila je znala da e ona veeras nastupiti, to god joj sad rekli. Svila ju je pitala za Kaa. Odgovorila joj je da se nakon to je s njom razgovarao vratio u hotel. Svila je nastavila rekavi kako ga ni usput nisu sreli, ali se vie nisu mogle zadrati na toj temi: gospodin Turgut je, sa suzama u oima, Kadifu poeo preklinjati da ne nastupi. "Sad je kasno, tata: moju su ulogu ve toliko razglasili, da mi je opasnije ne nastupiti nego nastupiti", odgovorila mu je Kadifa. "Zar ne zna koliko e razjariti mlade imame i hatibe ako se otkrije, zar ne zna koliko e se svi ljutiti?" "Ako smijem biti iskrena, tata, nakon svih godina, smijeno je uti vas kako me nagovarate da se ne otkrijem: kao da se alite sa mnom." "Nema tu ale, draga Kadifa", odgovorio joj je gospodin Turgut. "Reci im da si bolesna." "Ali - nisam bolesna..." Tu je gospodin Turgut zaplakao. Svila ga je samo gledala: kao i uvijek kad bi se uspio usredotoiti na najpatetiniju stranu kakva problema, i sam se udio svojim suzama. Znao je kako se zadrati na povrini patnje, a primao ju je s takvom dobrodolicom da se Svili uvijek inilo kako bi se jednako iskreno rasplakao i nad kakvim posve suprotnim razlogom. I Svila i Kadifa voljele su tu njegovu osobinu, dokaz njegove dobrote, ali u usporedbi s onim o emu su one sad htjele razgovarati, uzrok oeve tuge inio im se sramno "lakim". "Kad je Ka iziao?" pitala je Svila samo usnama. "Odavna se trebao vratiti u hotel!" odgovorila je Kadifa na isti nain. Jedna su drugoj u oima ugledale strah. etiri godine kasnije, u slastiarnici Novi ivot. Svila mi je rekla da su u tom trenu obje pomislile na Modroga: to je bio razlog njihova straha! A na oca se uope nisu obazirale. Svilinu iskrenost protumaio sam kao izraz povjerenja; shvatio sam da u kraj prie neizbjeno doivjeti iz njezina kuta. Neko vrijeme nijedna nije progovorila. "Rekao ti je da ni Modri ne eli da nastupi, zar ne?" Kadifa joj je pogledom rekla: "uo je i otac." Obje su krajikom oka pogledale oca, i vidjele da njegovim uplakanim oima nije promaklo njihovo doaptavanje; pratio ih je paljivo pa nije propustio ni rije "Modri". "Kako bi bilo, dragi tata, da nas dvije malo popriamo nasamo?" "Uvijek se drite pametnijima od mene", mrcnuo je gospodin Turgut i iziao iz sobe. Vrata nije zatvorio. "Jesi li dobro promislila, Kadifa?" "Jesam." "Znam da jesi", odgovorila je Svila. "Samo, jesi li pomislila da ga moda vie nikada nee vidjeti?"

"Ne znam", rekla je Kadifa oprezno. "A i jako se ljutim na njega." Kadifina veza s Modrim sastojala se od uspona i padova - od ljubomornih ispada i svaa, do mirenja i novih poetaka... Svila je sad pred oima imala povijest njihove veze (osim zagonetnih dijelova koje su i pred njom uspjeli sakriti); bilo joj je teko. Koliko su ve godina zajedno?... Nije bila sigurna, ali nipoto nije eljela ponovno eprkati po onom vremenu kad su obje bile njegove ljubavnice. S ljubavlju je pomislila na Kaa: on e joj pomoi da zaboravi Modroga. Kadifa je sestrinskom intuicijom preuzela Sviline misli. "Ka je strano ljubomoran na Modroga", rekla joj je. "Jako te voli." "Nisam vjerovala da me je u tako kratkom vremenu mogao toliko zavoljeti", odgovorila joj je Svila. "Sad vjerujem." "Idi s njim u Njemaku." "im se vratim kui, spakirat u kufer. Vjeruje li doista da emo nas dvoje moi biti sretni?" "Vjerujem", odgovorila je Kadifa. "Samo, nemoj mu vie priati o svojoj prolosti. Ve zna previe, a jo i vie sluti." Svila se gnuala nad Kadifinim samouvjerenim mudrovanjem, kao da o ivotu zna daleko vie od starije sestre. "Govori kao da se poslije ovoga vie nee vratiti kui", odgovorila joj je. "Jasno da u se vratiti", prekorila ju je Kadifa. "Ali mislila sam da ti ide iz ovih stopa." "Ima li ikakvu ideju o tome kamo je Ka mogao otii?" Gledale su se u oi; Svila je osjetila da su se obje uplaile istoga. "Moram ii", rekla je Kadifa. "Moram se naminkati." "Drago mi je to e se otkriti, ali me jo vie raduje to e se napokon izvui iz toga runog modrog ogrtaa." Ogrta joj je sezao sve do glenjeva. U nekoliko plesnih koraka Kadifa je napravila piruetu gledajui kako oko nje lepraju njegovi rubovi. Uto se s hodnika zauo staraki hihot: itav njihov razgovor kroz odkrinuta je vrata pratio i gospodin Turgut. Vidjevi ga nasmijana, sestre su se zagrlile i poljubile. Mora da se gospodin Turgut ve odavna bio pomirio s Kadifinim nastupom. Sad nije zaplakao, a odustao je i od dijeljenja savjeta. Zagrlio ju je i poljubio te ih zamolio da ga to prije izvedu iz kazaline guve. Na izlazu iz kazalita i putem do hotela Svila se nadala da bi mogla sresti Kaa ili nekoga tko bi znao neto o njemu; iako se na sve strane osvrtala, nije ugledala nita to bi moglo biti od pomoi. Kasnije mi je rekla sljedee: "Kau je bilo kakav razlog mogao biti dovoljan da ga u trenu satre pesimizam. A ja sam sad traila jednako glupe razloge kako bih narednih etrdeset i pet minuta provela u optimizmu." im su uli u hotel, gospodin Turgut se smjestio pred televizor da bi hipnotiziran neprekidnim reklamama za predstavu oekivao izravni prijenos, a Svila se dala u slaganje kufera za Njemaku. Pitanje "Gdje li je Ka?" potiskivala je matanjem o njihovu novom ivotu i pred otvorenim ormarom birala stvari koje e ponijeti. Dok je u kufer gurala i donje rublje i arape ("mada ih ranije nisam planirala ponijeti mislei da u Njemakoj sigurno imaju i kvalitetnije, ali, tko zna, moda se na njih ne bih mogla naviknuti"), neto joj je reklo da pogleda kroz prozor: ugledala je kako pred hotelom zastaje vojni kamion koji je ve nekoliko puta dolazio po Kaa. Sletjela je niz stubite, i otac je bio na vratima. Izbrijani policajac orlovskoga nosa kojega nikada prije nije vidjela rekao je "Turgut Jildiz" i njezinu ocu predao zatvorenu kuvertu. Gospodin Turgut ju je sveano preuzeo, blijed kao smrt. Kad ju je drhtavim rukama

otvorio, iz nje je prvo kliznuo nekakav klju. Potom je izvukao pismo i poeo ga itati: shvativi da je za Svilu, prvo ga je proitao do kraja, a zatim joj ga predao. etiri godine poslije, Svila mi je - i iz samoobrane, i zato to je eljela da ono to u napisati bude utemeljeno na istini - pruila to pismo. Srijeda, u osam sati naveer Gospodine Turgut, biste li bili tako dobri da ovim kljuem oslobodite Svilu koja je zakljuana u mojoj sobi i da joj zatim predate ovo pismo? Sve e biti dobro. Molim vas, nemojte mi zamjeriti. S potovanjem Draga. Nisam uspio nagovoriti Kadifu da odustane. Vojnici su me, da bi me zatitili, doveli ovamo, na eljezniki kolodvor. Put za Erzurum se otvorio, vojska me nasilu prvim vlakom alje iz grada. Kree u pola /c. Uzmi moju torbu i svoje stvari i doi. U devet i petnaest po tebe e doi vojno vozilo. uvaj se, nemoj izlaziti na ulicu. Doi. Jako te volim. Bit emo sretni. Slubenik orlovskoga nosa rekao je da e "u 21.15" ponovno doi i otiao. "Odlazi?" upitao ju je gospodin Turgut. "Brine me to e biti s njim", odgovorila je. "uvaju ga vojnici, nita mu se nee dogoditi. Hoe li nas ostaviti i otii?" "Vjerujem da u s njim biti sretna. I Kadifa misli isto." Ponovno je proitala pismo, kao da je dokument o buduoj srei; zatim je zaplakala. Ali, ni sama nije znala zato plae. "Moda i zato to mi je bilo teko ostaviti oca i sestru", rekla mi je godinama kasnije. Vidjela je koliko me zanima sve to je u tim trenucima osjeala; moda je i zato u svoju priu sve dublje zaranjala. "A moda sam se bojala i neeg drugog o emu sam tad mislila", rekla mi je potom. Nakon to su joj suze stale pa je skupa s ocem otila u svoju sobu gdje su jo jednom provjerili je li sve spakirala, preli su u Kaovu sobu i njegove stvari sloili u tamnocrveni kufer. Oboje su bili puni nade. Kadifa e, insallah, brzo zavriti studij pa e - govorili su jedno drugom - ona i otac doi k Svili u goste. Kad su zavrili s Kaovim kuferom, sili su u stan i sjeli pred televizor vidjeti to je s Kadifom. "Samo da predstava brzo zavri i da sve bude dobro: da na vlak krene mirna", rekao je gospodin Turgut. Nita drugo nisu rekli; stisnuli su se jedno uz drugo kao da gledaju Mariannu, ali se Svila uope nije mogla usredotoiti na televiziju. Od prvih dvadeset i pet minuta izravnog prijenosa, sjeala se samo ovoga: Kadifa je bila pokrivena, u dugoj haljini crvenoj kao krv, i u jednom je trenu izjavila: "Neka bude kako vi elite, dragi tata!" Shvatila je da me iskreno zanima to je u tim trenucima mislila pa je dodala: "Misli su mi, jasno, bile drugdje." Kad sam se nastavio vraati na to "drugdje", spomenula je vlak u kojem ju je ekao Ka i putovanje koje im je slijedilo. Potom je spomenula strah. Ali jednako kao to ni te veeri samoj sebi nije znala objasniti ega se boji, ni meni sada to nije mogla rei. Prozori njezina uma bili su irom rastvoreni, sve je osim onoga na televiziji - zapaala mnogo paljivije nego inae. Osjeala se poput putnika kojemu se, nakon duga izbivanja, dom iz kojega je krenuo i sve u njemu ini neobinim, kao da se u meuvremenu i promijenilo, i smanjilo, i ostarjelo. udila se stvarima oko sebe, ak i stoliima i naborima na zastorima. Vlastiti je dom gledala kao stranac: po tome je shvatila da je svom ivotu dopustila da se od te noi nastavi na nekom posve drugom mjestu, a to joj je, kako mi je objasnila u slastiarnici Novi ivot, bio siguran dokaz da je te veeri bila odluna otii s Kaom. Netko je pozvonio, potrala je i otvorila. Vojni kamion koji e je odvesti na kolodvor

bio je uranio. Slubeniku na vratima rekla je da e odmah doi; glas ju je izdavao. Potrala je k ocu, sjela kraj njega i zagrlila ga to je jae mogla. "Doao ti je prijevoz?" pitao ju je otac. "Ako si se spakirala, ima jo malo vremena." Gledala je Sunaja na televiziji, a uope ga nije vidjela. Nije se mogla smiriti: potrala je u svoju sobu i u kufer ubacila papue i torbicu za ivai pribor s patentnim zatvaraem koju je uzela s prozorske daske. Sjela je na krevet i nekoliko minuta plakala. Kao to mi je kasnije rekla, kad se nakon toga spustila k ocu, vie uope nije sumnjala u odluku da s Kaom pobjegne iz Karsa. Rijeila se i sumnje i neodlunosti pa joj je laknulo; zadnje trenutke u Karsu odluila je provesti kraj voljenoga oca. Kad je recepcionar Davit viknuo da je netko na vratima, drala se kao da se nje to ne tie. Gospodin Turgut joj je predloio da donese Coca-Colu iz hladnjaka, i dvije ae, da nazdrave. Na kuhinjskim vratima ugledala je Fazila. Nikada nee zaboraviti njegovo lice: njegov je pogled govorio da se dogodilo neto strano. I jo je neto govorio, neto to je Svila tada prvi put zapazila: Fazil se smatrao dijelom njihove obitelji. "Ubili su Modroga i Handu", rekao je, i otpio pola ae vode koju mu je pruila Zahida. "A samo ju je Modri mogao odgovoriti od ovoga." Zaplakao je; Svila se nije ni pomaknula. Rekao je da mu je unutarnji glas naredio da pode k Modrom; s Modrim je bila i Handa, a vojska ih je napala na dojavu. Da ih netko nije izdao, ne bi ih napalo toliko vojske, itav odred. Ne, ne moe biti da su njega slijedili, jer kad je stigao, sve je ve bilo svreno. Ve su se bila trcala i djeca iz okolnih kua, i on je skupa s tom djecom u svjetlu vojnih reflektora vidio truplo. Truplo Modroga. "Mogu (i ostati ovdje?" protisnuo je potom. "Ne ide mi se od vas, nikamo mi se ne ide." Svila je izvadila jo jednu au, za njega. Nije mogla nai otvara; otvarala je i zatvarala pogrene ladice i pretince. Sjetila se da je u kufer stavila i bluzu na cvjetove koju je imala na sebi kad je prvi put vidjela Modrog. Uvela je Fazila u salon i posjela ga na stolicu kraj kuhinjskih vrata; na tu je stolicu bio sjeo Ka u utorak naveer kad se napio i nije mogao pisati pjesmu jer su ga svi gledali. Zastala je, kao oduzeta: oslukivala je bol koji se u njoj irio poput otrova. Fazil je bez rijei izdaleka gledao u Kadifu na ekranu; prvo je njemu pruila au Goca-Cole, onda ocu. inilo joj se da sve gleda izvana, kao da snima. Otila je u svoju sobu. Nekoliko trenutaka stajala je u tami. Uzela je Kaovu torbu. Izila na ulicu. Hladno je bilo vani. Policajcu u civilu koji ju je ekao pred vratima rekla je da ona ne ide iz grada. "Trebali smo vas odvesti na vlak", odgovorio joj je. "Odustala sam, ne idem, hvala vam lijepa. Ovaj kufer, molim vas, dajte gospodinu Kau." Ula je, sjela kraj oca. uli su kako kamion odlazi. "Rekla sam im da odu", kazala je ocu. "Ostajem." Gospodin Turgut ju je zagrlio. Gledali su predstavu, nije im bas bilo jasno o emu se radi. Pred kraj prvoga ina. Svila je ustala s rijeima: "Idemo Kadifi. Mnogo joj toga moram rei."

43 ene se ubijaju iz ponosa Zadnji in panjolsku tragediju Thomasa Kyda Sunaj je - pod utjecajem inspiracije, ali i itave lepeze raznih drugih razloga - temeljito preradio, i tek joj u posljednji tren promijenio i naslov: zato se samo u zadnjih pola sata neumornog reklamnog programa o njoj poelo govoriti kao o Tragediji u Karsu. Za one koji su ve bili u kazalitu, promjena naslova stigla je prekasno. Dio njih u kazalite je dopremljen vojnim autobusima; drugi su nasjeli na pozive s televizije pa su doli ili uvjereni da im se nita ne moe dogoditi dok ih uva vojska, ili iz znatielje, spremni rtvovati i ivot samo da bi dogaaje vidjeli svojim oima (jer je povjerenje u "prijenos uivo" naruila teorija da se prijenos daje s vrpci uvezenih iz Amerike). Dio gledatelja inili su nasilu dovedeni dravni slubenici (sad nisu doveli i obitelji). Nitko od njih nije znao za novi naslov, a da i jest, teko da bi - jednako kao i cijeli grad koji je predstavu gledao na televiziji shvatio o emu predstava govori. Snimku prve i zadnje izvedbe Tragedije u Karsu naao sam etiri godine kasnije u arhivu Televizije pograninog Karsa. Prvi njezin dio gotovo je nemogue saeti. Pria se vrti oko krvne osvete u nekoj "zaostaloj, siromanoj i zalupljenoj" kasabi, ali se nikako ne kae zato su se ljudi poeli meusobno ubijati, niti itko od likova - ni ubojice, ni rtve koje padaju kao muhe - objanjava ili pita o emu se radi. Sunaj je jedini lik koji se protivi primitivnim nagonima naroda, koji ih navode na krvnu osvetu; o tome raspravlja sa svojom enom i s mladim enskim likom kod kojega nalazi vie razumijevanja (to je Kadifa). Iako predstavlja bogata i prosvijeena monika, Sunaj se rado zabavlja i plee s obinom pukom, a druenje s njima ukraava mudrim replikama o smislu ovjekova postojanja, potkrepljujui ih - u duhu "igre u igri" - monolozima iz Shakespearea, Victora Hugoa i Brechta. Iako sa osnovnom radnjom - dakle, s pokoljem - nemaju nikakve veze, u predstavi se tu i tamo javljaju i Sunajevi monolozi o gradskom prometu, o ponaanju za trpezom, nekim osobinama od kojih Turci i muslimani nikada nee odustati, nemjerljivoj vanosti Francuske revolucije i korisnim stranama cjepiva, prezervativa i rakije, a bogata prostitutka gledatelje pouava trbunom plesu te uporabi ampona i kozmetike. Te kratke i poune scene ne naruavaju skladni nered cijele predstave. Jedino to povezuje svu silu improvizacija i naleta inspiracije jest Sunajeva strastvena zaigranost: on je bio razlog da gledatelji nisu mogli maknuti oi s pozornice. Kad god bi radnja zapela, a gledatelji se poeli zgledati od nezadovoljstva i dosade, on bi se prizivajui u sjeanje najsvjetlije trenutke svih svojih nastupa - iznenada rasrdio i kritikama zasuo zloince koji su upropastili narod i dravu, ili se, hramajui s jednog kraja pozornice na drugi, s tugom prisjetio kakve uspomene iz mladosti, odrecitirao pokoji redak M. Montaignea o prijateljstvu, ili alostio gledatelje objanjavajui im koliko je Ataturk bio usamljen. Lice mu se sjalo od znoja. Gospoda Nurija, uiteljica i zaljubljenica u kazalite i povijest, koja ga je i dva dana ranije zadivljena pratila iz prednjih redova, kasnije mi je rekla kako su prvi redovi bili dobrano zapahnuti Sunajevim rakijskim zadahom. Ne, nije time htjela rei da je Sunaj bio pijan: bio je "zanesen". 1 drugi su gledatelji ostali zadivljeni njegovim zanosom: karski dravni slubenici srednjih godina spremni na sve kako bi slavnome glumcu prili to blie, udovice, mladi kemalisti koji su sline scene ve stotinu puta odgledali na televiziji, i sva muka populacija eljna pustolovine i moi, svi su oni tvrdili da je Sunaj te veeri

"sjao", i zabljesnuo ih toliko da ga nisu mogli pogledati u oi. Jedan od uenika koje je vojska nasilu prevezla u Narodno kazalite bio je i Mesut (onaj koji se protivio zajednikom ukapanju vjernika i ateista). etiri godine kasnije i on e mi povjeriti da ga je Sunaj te veeri oarao. Moda je to mogao priznati i zbog svega to je u meuvremenu proivio: bio se, naime, prikljuio jednoj malenoj naoruanoj islamistikoj skupini, ali se i u njih razoarao pa se vratio u Kars i zaposlio u nekoj ajani. Teko je, rekao mi je, objasniti zato su se uenici vjerske kole divili Sunaju. Moda su ga potovali zbog apsolutne moi koja je tada bila u njegovim rukama: isto su to i za sebe prieljkivali. Mogue je da su mu bili i zahvalni to je svojim zabranama zakoio njihovo nepromiljeno izlaganje opasnostima i dizanje ustanka. "Nitko nije imun na radost nakon vojnih udara: svi im se zapravo potajno raduju", rekao mi je. Jo ih se neto dojmilo: Sunaj je bio najmoniji ovjek u gradu, a nije se ustezao pojaviti se na pozornici i predati se na milost i nemilost obinome narodu. Kad sam, doavi kasnije u Kars, u zgradi Televizije pograninog Kursa gledao snimku te veeri, i ja sam ostao zadivljen tiinom u dvorani. Kao da su svi zaboravili na razlike i sukobe koji su ih dijelili: nije vie bilo podjele na oeve i sinove, na mone i progonjene: jedna im je stvar svima bila zajednika: strah i zastraujue uspomene. Ni sam nisam mogao biti ravnoduan pred osjeajem koji e jako dobro razumjeti svaki stanovnik nasilnikih i agresivno nacionalistikih zemalja: pred oaravajuim zajednitvom koje se skriva iza rijei "mi". Zahvaljujui Sunaju, nitko se od prisutnih nije osjeao kao "stranac"; sve ih je povezala ista tragina pria. Kadifa je bila jedina prijetnja tom zanosu: Karslije se u poetku nikako nisu mogli naviknuti na njezinu prisutnost na pozornici. Bit e da je i kamerman to osjetio, pa se u svim vanijim trenucima okretao samo Sunaju kao da Kadife i nema, prikazujui je jedino za onih scena kad bi se poniavala pred monikom, kad bi ga opsluivala poput slukinje u farsama. Ali kako su se jo od podneva vrtjele reklame koje su najavljivale da e se Kadifa tijekom predstave otkriti, gledatelji su paljivo pratili svaki njezin korak. Gradom se proirilo mnotvo pria; neki su tvrdili da ju je na otkrivanje prisilila vojska, drugi pretpostavljali da se nee ni pojaviti na pozornici... Kao i obino, i sad je gotovo svatko skovao svoju verziju moguih dogaaja: tako se dogodilo da su i oni koji su dotad znali samo za njezinu aferu oko pokrivanja (a da joj ak ni ime nisu znali), u samo jedno popodne o njoj doznali sve to se moglo doznati. Zato je poetak predstave mnoge razoarao: kud se na pozornici rijetko pojavljivala, tu je - makar je odjenula usku i dugu crvenu haljinu - jo uvijek bila pokrivena. Tek u dvadesetoj minuti predstave, po dijalogu izmeu nje i Sunaja gledatelji su naslutili da se od Kadife moe oekivati i neto vie: kad su nakratko ostali sami na sceni, Sunaj ju je pitao "koliko je odluna" te joj pojasnio kako ne moe prihvatiti "da se ljudi odluuju na samoubojstvo samo zbog bijesa". Kadifa mu je odgovorila sljedeim rijeima: "U ovome gradu u kojemu se ljudi meusobno ubijaju poput ivotinja tvrdei kako to ine za dobro i sreu ove zajednice, tko se moe usprotiviti mome samoubojstvu?" te mugnula s pozornice kao da bjei od Funde Eser koja se u tom trenu pojavila. etiri godine kasnije paljivo sam posluao sve koji su mi htjeli priati o toj veeri: prema njihovim svjedoenjima, gledajui na sat, rekonstruirao sam i usporedio svaku minutu svega to se te veeri dogodilo. Tako sam izraunao da je to bila scena kad je Modri Kadifu zadnji put vidio. Naime, prema priama stanovnika susjednih kua i policajaca koji su jo uvijek radili u Karsu, kad im je policija pokucala na vrata. Modri i Handa gledali su televiziju. U slubenom izvjetaju pisalo je da je Modri, ugledavi na vratima vojsku i policiju, uletio u kuu, zgrabio oruje i poeo pucati bez

upozorenja; susjedi i uenici vjerske kole (kojima nije trebalo dugo da Modroga proglase legendom) tvrdili su pak kako je Modri, pokuavajui spasiti Handu, prvo viknuo "Ne pucajte!", ali im je Z. Demirkolov specijalni odred u asu uletio u kuu i izreetao ne samo njih dvoje nego i itav stan. Unato stranoj buci, nitko iz susjednih kua - osim nekoliko malih znatieljnika - nije reagirao na pucnjavu. Karslije su ve bili navikli na takve none napade; osim toga, te veeri nita nije moglo biti vanije od izravnog prijenosa iz Narodnog kazalita. Sve su ulice bile puste, svi duani zabravljeni, i - uz nekoliko iznimaka - sve ajane pozatvarane. Sunaj je jako dobro znao da su sve oi u gradu okrenute njemu: odatle je crpio nadnaravnu snagu i samopouzdanje. Bit e da je i Kadila osjetila da e se moi iskazati samo onoliko koliko joj on bude dopustio: zato se cijelo vrijeme vrtjela u njegovoj blizini i spremno koristila svaku priliku koju joj je davao. Budui da. za razliku od svoje sestre, Kadila kasnije nije htjela sa mnom razgovarati o tim danima, nikada neu znati o emu je razmiljala, ni tih dana, ni te veeri. Tijekom sljedeih etrdesetak minuta predstave gledateljima je postajalo sve jasnije da se Kadifa odluno priprema za otkrivanje i samoubojstvo; zato su joj se, korak po korak, sve vie divili. Kad se napokon uspjela nametnuti kao vaan lik, predstavu je povela prema pravoj drami koju Lundine i Sunajeve napola poune, napola aljive i srdite upadice nisu davale naslutiti. Napokon je postalo jasno da Kadifa predstavlja junakinju koju je muko nasilje stjeralo u kut, junakinju koja je spremna na sve. Iako "pokrivena buntovnica Kadifa" u Karsu nikada nije zaboravljena, mnogi moji sugovornici saalijevali su je i godinama kasnije, tvrdei kako ju je itav grad svim srcem prihvatio i u novoj ulozi. Kad bi se pojavila na pozornici, tiina bi zavladala i dvoranom i itavim gradom; nakon svake njezine rijei eljad po kuama, okupljena oko televizora, gurkala bi se s poluglasnim pitanjem: "to je rekla, to je rekla?" Za jednog od takvih trenutaka duboke tiine, sa eljeznikog je kolodvora odjeknuo zviduk: nakon etiri dana iz grada je kretao prvi vlak. Ka je sjedio u vagonu u koji su ga vojnici smjestili nasilu. Kad je bio vidio da je vojni kamion dovezao samo njegov kufer, a ne i Svilu, preklinjao je i molio vojnike da mu dopuste da je jo jednom vidi; nisu mu dopustili, ali ih je barem uspio nagovoriti da kamion jo jedanput poalju u hotel; kad se vozilo opet vratilo prazno, oficire je zamolio da vlak u kolodvoru zadre pet minuta due, ali se Svila ni tada nije pojavila: prometnik je tad zazvidao za pokret, a Ka je zaplakao. Dok je vlak kretao, suzne je oi okrenuo prema izlazu iz kolodvorske zgrade koji je gledao na spomenik Kazima Karabekira, zamiljajui dae ugledati kako prema njemu koraa povisok enski lik s torbom u ruci. Kad je vlak poeo ubrzavati, vlakovoa je jo jednom zasvirao. Svila i gospodin Turgut uli su ga ba kad su iz Hotela Snjena palaa krenuli prema Narodnom kazalitu. "Ode vlak", rekao je gospodin Turgut. "Da", odgovorila je Svila. "I ceste e se otvoriti svakog trena pa e se valija i zapovjednik vratiti u grad." Dodala je jo nekoliko rijei ("sad e i ovaj glupi vojni udar brzo zavriti, sve e se vratiti u normalu"), mada uope nije razmiljala o onome to je izgovarala; govorila je samo zato to se bojala da bi iz njezine utnje otac mogao zakljuiti kako misli na Kaa. Koliko je u tim trenucima mislila na Kaa, a koliko na Modroga i njegovu smrt - to ni sama nije znala. Teko se alostila jer je propustila priliku za sreu; mrzila je Kaa. Vie ni najmanje nije sumnjala u uzroke svoje srdbe. etiri godine kasnije sa mnom e nevoljko raspravljati o tim uzrocima; moja pitanja i sumnje e je uznemiriti, ali e sama rei da je jo te noi shvatila da Kaa vie nikada ne bi mogla voljeti. Kad je zaula zviduk vlaka koji je Kaa odvezao iz grada, srce joj se slomilo; moda je bila i

malo iznenaena. Ali jedino to je tada eljela, bilo je razgovarati s Kadifom. "Kako je tiho, kao da je cijeli grad naputen", rekao je gospodin Turgut pomislivi da je Svili tiina neugodna. "Grad utvara", odgovorila je Svila samo da bi neto rekla. Na jednom uglu pred njima se pojavila kolona od tri vojna vozila, skrenula i nastavila njihovom ulicom. Gospodin Turgut je rekao da je to dokaz da su se i ceste otvorile. Gledali su kako kolona nestaje u mraku sve dok im i svjetla na vozilima nisu nestala iz vida. Prema mojoj kasnijoj istrazi, u srednjem su se vozilu nalazila dva mrtva tijela: tijela Modroga i Hande. Svjetlo na zadnjem dipu bilo je iskrivljeno; zato je u jednom trenu obasjalo izlog Novosti graninoga grada pa je gospodin Turgut opazio da je ve izvjeen sutranji broj. Zastao je i proitao: "Smrt na pozornici. Tijekom sinonje predstave poginuo slavni glumac Sunaj Zaim." Nakon to je vijest dvaput proitao, krenuli su prema kazalitu to su bre mogli. Pred kazalitem su jo uvijek stajala ista vojna vozila, a malo dalje sjena istog tenka. Na ulazu su ih pretraili. Gospodin Turgut je rekao da je "otac glavne enske uloge". Ve je poeo drugi in; u posljednjem redu nali su dva prazna sjedala i sjeli. I taj je in sadravao poneto aljivih scena koje je Sunaj godinama usavravao. Funda je ak nekoliko puta zavrtjela trbuhom; izgledala je kao da se ali na vlastiti raun. Ali i na pozornici i u dvorani atmosfera je postajala sve tea, a tiina sve dublja. Kadifa i Sunaj sve su ee ostajali sami na sceni. "Ipak bih vas morao zamoliti sljedee: objasnite mi zato ete se ubiti!" rekao je Sunaj. "ovjek to ne moe u potpunosti znati", odgovori Kadifa. "Kako to mislite?" "Kad bi ovjek znao zato se ubija, kad bi si mogao jasno predoiti razlog samoubojstva, ne bi se ubio!" "Neee, to uope nije tako! Neke se ene ubijaju zbog ljubavi, neke pokleknu pred batinama svojih mueva, neke se ubijaju prije nego ih siromatvo izjede do kosti, neke..." "Kako je va pogled na ivot jednostavan!" ubaci se Kadifa. "Umjesto da se ubije zbog ljubavi, ena se strpi, malko prieka, i ta bol proe! Ni siromatvo nije dovoljan razlog za samoubojstvo. Umjesto da se ubije, ena uvijek moe pobjei od mua tiranina, a to se siromatva tie - uvijek se negdje neto moe ukrasti." "Dobro, a to je onda pravi razlog?" "Jasno je da je osnovni razlog svih samoubojstava ponos. Ili je bar za ene tako." "Mislite, ubiju se kad im ljubav pregazi ponos?" "Uope ne razumijete!" nasmija se Kadifa prijezirno. "ene se ne ubijaju kako bi pokazale da im je ponos povrijeen, nego da bi pokazale koliko su ponosne!" "Jesu li se vae prijateljice zbog toga ubile?" "Ne mogu govoriti u njihovo ime. Svatko ima svoje razloge. Ali svaki put kad razmiljam o svome samoubojstvu, utim da su i one mislile jednako. Trenutak samoubojstva za ene je trenutak kad su najusamljenije, i kad najbolje shvaaju to znai biti ena." "Jeste li tim rijeima svoje prijateljice nagovarali na samoubojstvo?" "Same su se na to odluile; same su izabrale samoubojstvo." "Svi znamo da u Karsu nije zaivjelo ono to nazivamo 'osobnom, slobodnom odlukom': da bi pobjegli od batine, ljudi se udruuju, skrivaju se po dematima i uvlae u raznorazne zajednice. Priznajte. Kadifa, da ste se s tim djevojkama potajno

sastajali i nagovarali ih na samoubojstvo!" "Ali kako bi to bilo mogue?! Poinivi samoubojstvo, te su djevojke postale jo vie same: ak su ih se i oevi odricali zbog toga, za neke ak nije prireena ni denaza." "A vi ete se sad ubiti da biste opovrgli njihovu usamljenost, da biste pokazali kako se radi o masovnom pokretu? Kadifa, vi utite... Ali ako se ubijete, a ne kaete nam zato ste se ubili, nee li poruka koju nam time elite dati biti pogreno protumaena?" "Nita ne elim poruiti svojim samoubojstvom", odgovori Kadifa. "Ali pogledajte koliko vas ljudi promatra: oni vas gledaju s brigom i zanimanjem. Ako nita drugo, recite im ono to vam je sad na pameti!" "ene se ubijaju s nadom da e tim postupkom neto postii", odgovori Kadifa. "A mukarci, oni se ubijaju kad izgube nadu da e ikada ita postii." "To je istina", ree Sunaj i iz depa izvadi pitolj marke Kirikkale. Pitolj zabljesnu pod kazalinim svjetlima; gledatelji ga nisu isputali iz vida. "Kad uvidim da sam dogurao do kraja, da sam dokraja poraen, hoete li me, molim vas, ovime ubiti?" "Ne elim zavriti u zatvoru." "Ali neete li se i vi ubiti?" ree Sunaj. "Samoubojstvom ete si ionako otvoriti put u dehennem: ne morate se, prema tome, bojati kazne, ni na ovom, ni na drugom svijetu." "Eto, upravo se zato ene ubijaju: da bi pobjegle od kazni bilo koje vrste." "Kad se pomirim s porazom, elio bih da mi kraj doe od ruke ovakve ene!" ree Sunaj okrenuvi se pompozno publici. asak je poutio. U pravi je tren osjetio da se publika poela dosaivati: zato je nastup nastavio s jednom od Ataturkovih ljubavnih pustolovina. Kad je drugi in priveden kraju, gospodin Turgut i Svila zaoe iza pozornice potraiti Kadifu. Njezina garderoba, prostrana soba koju su nekada koristili akrobati iz Moskve i Petrograda, armenske glumake skupine koje su igrale Molierea, i plesai i glazbenici to su u Kars svraali tijekom turneja po Rusiji, sada je bila hladna kao led. "Mislila sam da ti odlazi", ree Kadifa Svili. "Ponosim se tobom, draga moja, bila si sjajna!" ree gospodin Turgut i zagrli Kadifu. "Da ti je dao oruje i zamolio te da ga ubije, ja bih ustao, prekinuo predstavu i viknuo: 'Kadifa, ne pucaj!"' "Zato?" "Kako zato? Pitolj je moda pun!" ree gospodin Turgut i prenese joj vijest iz sutranjih novina. "Serdar vijesti pie unaprijed s nadom da bi se mogle i ostvariti, ali ih veina na koncu ispadne netona. Ne bojim seja Serdarovih vijesti. Ali znam da ovako veliku vijest Serdar nikada ne bi mogao objaviti bez Sunajeva blagoslova: zato se bojim! Oito je da mu ju je Sunaj izdiktirao. Mogue je da se ne radi samo o reklami. Moda te eli navesti da ga na pozornici ubije. Draga keri, pazi to radi: nemoj potegnuti obara prije nego to se uvjeri da je pitolj prazan! I nemoj se otkriti zbog toga ovjeka! Svila ostaje. Jo emo mi ivjeti u ovome gradu; nemoj da nas islamisti uzaman zamrze!" "Zato je Svila odustala, zato nije otila?" "Zato to vie voli svoga oca, i tebe, i sve nas", ree gospodin Turgut drei Kadifu za ruku. "Tata, mi bismo opet malo nasamo porazgovarale", ree Svila. im je to izgovorila, na Kadifinom je licu ugledala strah. Dok se gospodin Turgut pribliavao Sunaju i Fundi Eser koji su uli s drugog kraja pranjave sobe visoka stropa, Svila je Kadifu zagrlila svom snagom. Vidjela je da ju je to jo vie uplailo; uzela ju je za ruku i povela u kut koji je od ostaloga dijela prostorije bio odijeljen zastorom. Funda se

malo prije odatle izvukla s bocom konjaka. "Bili ste sjajni, Kadifa", rekla je. "Ne dajte se smetati, opustite se kao da ste u svojoj kui." Kadifa je bila sve bijeda i bijeda; Svila joj je pomogla da sjedne. Uhvatila je njezin pogled i oima joj rekla da se dogodilo neto strano. "Opkolili su Handu i Modroga, i ubili ih", izgovorila je potom. Kadifine su oi na tren zamrle. "Bili su u istoj kui? Tko ti je rekao?" Zautjela je vidjevi koliko je Svila ozbiljna. "Rekao mi je mali Fazil, deko iz vjerske kole. Odmah sam mu povjerovala. Jer, vidio ih je svojim oima..." Zastala je da bi Kadifa, blijeda kao smrt, shvatila to joj je rekla. Potom je nastavila: "Ka je znao gdje se Modri skriva. Nakon to se vidio s tobom, nije se vie vratio u hotel. Mislim da je on odao specijalnom timu mjesto na kojem su se skrivali Modri i Handa. Zato nisam otila u Njemaku s njim." "Kako zna?" odgovori Svila. "Moda im nije rekao on, moda ih je netko drugi odao." "I to je mogue, i o tome sam razmiljala. Ali srce mi je tako sigurno reklo da je to uinio Ka, da sam shvatila kako razumom nikada neu moi povjerovati da nije kriv. I shvatila sam da ga nikada neu moi voljeti: eto, zato sam odustala od Njemake." Kadifi je ponestalo snage, nije vie mogla sluati Svilu. Svila je vidjela da je njezina vijest tek sad do nje doprla. Pokrivi lice rukama, Kadifa je poela ridati. Svila ju je zagrlila, i ona je plakala. Ali plakala je tiho: djeli njezina uma govorio joj je da plae iz istog razloga iz kojega i njezina sestra. Ve su nekada tako plakale, jednom ili dvaput, za onih sramnih dana kad su se obje nemilosrdno borile za naklonost istog ljubavnika, Modroga. Svila je slutila da je ovime sve svoje bitke privela kraju: nikada nee otii iz Karsa. Ostarjela sam, pomislila je u jednom trenu. Pomiriti se sa starenjem, biti toliko pametna da od svijeta vie nikada nita ne poeli: to je ono to e ponijeti iz svojih bitaka, ono za to e sada biti sposobna. Vie ju je brinula Kadifa; plakala je izaglasa. Vidjela je da je alost njezine sestre tea i razornija. Na trenutak je osjetila zahvalnost to nije u njezinoj koi - ili je uivala u osveti? - i odmah se postidjela. Iz dvorane se ula pjesma koju su u Narodnom kazalitu uvijek putali na stankama (jer je, navodno, poboljavala prodaju leblebija i sode): Baby come closer, closer to me, pjesma koju su i kao mlade djevojke sluale po istanbulskim kinima. U to su vrijeme obje eljele nauiti engleski, a nijednoj to nije uspjelo. Svila je vidjela da je pjesma Kadifu jo jae rasplakala. Zastori su bili malko razmaknuti: na drugom kraju sobe Sunaj i otac su ivo raspravljali dok im je Funda u ae nadolijevala konjak. "Gospoice Kadifa, ja sam pukovnik Osman Nuri olak", ree jedan vojnik srednjih godina nepristojno razgrnuvi zastor, i pozdravi ih naklonom do zemlje kao da je sad siao s filmskoga platna. "Cijenjena gospoice, bih li ikako mogao olakati vau tugu? Ako se vie ne elite vratiti na pozornicu, imam za vas radosnu vijest: putovi su otvoreni, vojne su snage nadomak grada." Osman Nuri olak te e svoje rijei kasnije ponavljati na vojnom sudu kao dokaz da je grad pokuavao zatititi od besmislenog vojnog udara. "Dobro sam, gospodine, sasvim sam dobro: hvala vam", odgovorila je Kadifa. Po njezinim pokretima Svila je zakljuila da je Kadifa ve usvojila poneto od Fundinog uvijek kazalinog dranja. A s druge joj se strane divila: skupila je svu snagu da bi se pribrala. Jedva je ustala: popila je au vode, a onda poela polako etati po irokoj prostoriji iza pozornice: izgledala je kao utvara. Pred poetak treeg ina, Svila ju je namjeravala izvesti prije nego to ih opazi otac.

Nije im uspjelo, priao im je u zadnjem trenu: "Ne boj se", rekao je gospodin Turgut mislei na Sunaja i njegove prijatelje, "to su moderni ljudi." Trei je in poeo s Fundom Eser: otpjevala je narodnu pjesmu o silovanoj eni. Za razliku od nekih dijelova predstave koji su se gledateljima inili prezamrenim i "previe uenim", pjesma ih je sve zagrijala. Kao i inae, Funda je s jedne strane plakala i psovala muki rod, a s druge s uitkom prepriavala zlo koje ju je snalo, do najsitinijih pojedinosti. Nakon to je otpjevala jo dvije pjesme i gledatelje, pogotovo djecu, nasmijala parodijom jedne reklame (kojom je ustvrdila da Ajgaz plinske boce ne puni plinom nego prdeem), pozornica je zamraena: potom su na nju dostupala dva vojnika koja su jezivo podsjeala na naoruane vojnike to su se dva dana ranije pojavili pred kraj predstave. Na pozornicu su dovukli vjeala i postavili ih: dvoranu je prekrio zloslutan muk. Vjealima su prili Kadifa i Sunaj, epajui. "Nikada nisam mislio da e se dogaaji ovako brzo razviti", rekao je Sunaj. "Je li to priznanje da niste uspjeli postii ono to ste eljeli ili ste uvidjeli da ste ostarjeli pa elite umrijeti sa stilom?" upita Kadifa. Svila je vidjela koliko se Kadifa mui da bi se zadrala na pozornici. "Vrlo ste inteligentni, Kadifa." "A to vas plai?" odgovori Kadifa napetim, srditim glasom. "Da!" odgovori joj Sunaj, stari zavodnik. "Ne bojite se vi moje inteligencije: bojite me se zato to sam svoja!" viknu Kadifa. "U naem gradu mukarci se ne boje enske inteligencije; boje se da enama nee moi upravljati!" "Upravo suprotno", odgovori Sunaj. "Ovu sam revoluciju poduzeo da biste se vi ene mogle ponaati kao Europljanke, da biste mogle same sobom upravljati. Zato sad elim da se otkrijete." "Otkrit u se", ree Kadifa. "A nakon toga u se objesiti kako bih dokazala da to nisam uinila ni zbog vas, ni zato da bih oponaala Europljanke." "Ali siguran sam da vi jako dobro uviate da ete takvim postupkom pobrati europske aplauze i simpatije? Mislim, vi ste individua, i kao takva ete se objesiti; uviate, zar ne? Ni va oduevljeni nastup za njemake novine na onom takozvanom tajnom sastanku u Hotelu Azija nije proao nezapaeno. Pria se da ste vi savjetovali djevojke koje su se ubile, jednako kao i pokrivene djevojke." "Samo se jedna djevojka ubila zbog pokrivanja: to je bila Teslima." "Vi ete, dakle, biti druga..." "Neu, otkrit u se prije nego to se ubijem." "Jeste li dobro promislili?" "Jesam", odgovori Kadifa. "Jako sam dobro promislila." "Onda ste, bit e, razmislili i o ovome: samoubojice idu u dehennem. Mene, dakle, moete ubiti bez straha: u svakom ete sluaju zavriti u dehennemu. Je li tako?" "Nije", odgovori Kadifa. "Nije, zato to ne vjerujem da u zavriti u dehennemu ako se ubijem. A tebe u ubiti da bih s ovoga svijeta izbrisala jednog neprijatelja naroda, vjere i ena!" "Hrabri ste i iskreni. Kadifa. Ali naa vjera brani samoubojstvo.'* "Tono, sura ene Kurana asnog izriito zabranjuje samoubojstvo", odgovori Kadifa. "Ali to ne znai da Svemogui Allah mladim djevojkama koje su se ubile nee oprostiti i da e ih poslati u dehennem." "Aha, vi ete dakle Kuran protumaiti onako kako vama odgovara." "Ne, istina je upravo suprotna", nastavi Kadifa. "Nekoliko mladih djevojaka iz Karsa ubilo se zato to se nisu mogle pokrivati, mada su to eljele. Uzvieni je Allah pravedan i vidi njihovu patnju. A budui da i u mome srcu plamti ista takva boanska

ljubav, i ja u, kao i one, nestati iz ovoga grada u kojemu za mene nema mjesta." "Svjesni ste, zar ne, da e taj va postupak rasrditi vjerske velikodostojnike koji su se po ovoj hladnoi i snijegu probili do Karsa da bi oajne ene i djevojke odgovorili od samoubojstva... A u Kur'anu..." "O svojoj vjeri ne elim razgovarati ni s ateistima ni s onima koji se iz straha pretvaraju da vjeruju. Dovrimo konano ovu igru!" "U pravu ste. Namjera mi nije bila propitivati vau savjest: bojao sam se da bi vas strah od dehennema mogao sprijeiti da me ubijete: zato sam razgovor skrenuo na ovu temu." "Nita ne brinite, ubit u vas bez imalo grinje savjesti." "Lijepo", odgovori Sunaj uvrijeeno. "A ja bih vam sad povjerio najvanije naravouenije svoga dvadesetpetogodinjeg kazalinog ivota: nijedan gledatelj ne moe pratiti dijalog dui od ovoga; uskoro e poeti zijevati. Ako ste za, prijeimo s rijei na djela!" "Dobro." Sunaj je izvukao isti pitolj marke Kirikkale i pokazao ga i gledateljima i Kadifi. "Vi ete se sad otkriti. Zatim u vam predati oruje i vi ete me ubiti... A budui da e se takvo to po prvi put moi vidjeti u izravnom prijenosu, dopustite mi da nae gledatelje jo jednom uputim na vanost..." ''Dosta!" ubaci se Kadifa. "Do sita sam se nasluala mukaraca koji objanjavaju zato se djevojke ubijaju." "Imate pravo", ree Sunaj igrajui se pitoljem. "Ipak, dodao bih jo rije-dvije. Tek toliko da se karski gledatelji koji su nasjeli na vijest i/, novina i sad nas gledaju ne prepadnu. Pogledajte, Kadifa, arer ovoga pitolja. Kao to vidite, ovaj je arer prazan." arer je izvadio, pokazao ga Kadifi i vratio ga na mjesto. "Vidjeli ste da je prazan, zar ne?" ree poput vjeta maioniara. "Da." "Ali dajte da budemo posve sigurni!" Ponovno izvadi arer, okrenu se publici kao da im pokazuje zeca iz eira, i ponovno ga vrati. "Dopustite mi da na kraju kaem nekoliko rijei koje su mi na srcu. Netom rekoste da ete me mirne savjesti ubiti. Pretpostavljam da se nada mnom gnuate 2ato to sam poveo ovaj vojni udar i pucao po narodu jer ne nalikuje zapadnjacima; znajte, ipak, da sam to uinio za dobro naeg naroda." "Dobro", ree Kadifa. "A sad u se ja otkriti. Molim da me svi gledaju." Licem joj je preletio gr; podigla je ruku i u asu svukla maramu. Dvorana je odgovorila mrtvom tiinom. Sunaj ju je odmjerio glupavim pogledom, pretvarajui se da takvo to nije oekivao. Potom su se oboje okrenuli publici, poput neuvjebanih glumaca koji su zaboravili svoje retke. Cijeli je Kars s divljenjem gledao Kadifinu kosu; dugu, kestenjastu, lijepu kosu. 1 kamerman je skupio svu hrabrost i po prvi put Kadifu uzeo u prvi plan. Vidjelo se koliko joj je neugodno: stidjela se kao ena kojoj se u guvi raskopala haljina. Po svemu se vidjelo da joj je jako teko. "Dajte mi oruje", ree s nestrpljenjem. "Izvolite", odvrati Sunaj i prui joj pitolj drei ga za cijev. "Ovako ete pritisnuti obara." Kad je Kadifa preuzela pitolj. Sunaj se nasmijao. Cijeli je Kars mislio da e se razgovor jo nastaviti. Izgleda da je i Sunaj tako mislio. "Kosa vam je prelijepa, Kadifa. ak bih vas i ja ljubomorno skrivao pred drugim mukarcima, samo da je ne vide", rekao je Sunaj. kadli Kadifa potegnu obara. Zauo se i pucanj. Vie nego pucnju, cijeli se Kars zaudio Sunaju koji se stresao i

pao kao da je doista ustrijeljen. "Kako je sve glupo!" rekao je Sunaj. "Niti razumiju modernu umjetnost, niti e ikada biti moderni." Gledatelji su oekivali dugi samrtniki monolog. Umjesto toga, Kadifa pitolj gotovo prisloni na Sunaja i ispali jo etiri metka. Sunajevo je tijelo svaki put zadrhtalo i poelo se pridizati da bi sa svakim metkom palo na zemlju kao da je sve tee i tee. etiri metka ispaljena su uas. Gledatelji nisu od Sunaja oekivali samo dobro odglumljenu smrt, nego i mudru tiradu o smrti, ali kad su vidjeli da mu je lice oblila krv, prestali su se nadati. Gospoda Nurija, uvjerena da su u kazalitu sva zbivanja i efekti vani koliko i tekst, ustala je da bi zapljeskala: prepavi se Sunajeva lica, sruila se u sjedalo. "Izgleda da sam ga ubila", rekla je Kadifa gledateljima. "I dobro si postupila!" viknu iz zadnjih redova jedan uenik kole za imame i hatibe. uvari i vojska po dvorani, zapanjeni dogaajem na pozornici, niti su vidjeli s kojeg se mjesta javio taj djeak koji je probio tiinu, niti su ga pokuali uhvatiti. Kad je gospoda Nurija - uiteljica koja je ve dva dana s divljenjem pratila Sunajeva pojavljivanja na televiziji i bila na sve spremna samo da mu bude to blie - zaridala, nije samo cijela dvorana, nego je i itav Kars shvatio da su dogaaji na pozornici posve stvarni. Dva vojnika navukla su kazalini zastor pritravi jedan drugome sitnim, smijenim koracima.

44 Danas ovdje Kaa nitko ne voli etiri godine kasnije u Karsu IM je zastor navuen, Z. Demirkol i njegovi drugovi /grabili su Kadifu te je "radi njezine sigurnosti" izveli kroz stranji izlaz na Kazim-begovu aveniju, posadili je u vojni dip i odvezli u eliju u centralnoj kasarni koja je toga dana bila ugostila i Modroga. Nekoliko sati kasnije otvorile su se sve ceste oko Karsa; vojne jedinice kojima je bilo nareeno da ugue maleni "vojni udar" grad su osvojile bez ikakvih problema, nitko im nije pruio otpor. Valijin zamjenik, zapovjednik divizije i drugi vlastodrci smijenjeni su zbog neizvravanja dunosti; aica vojnika i MIT-ovaca optuenih da su suraivali s "revolucionarima" zavrila je u zatvoru, mada su tvrdili da su to uinili "za dravu i narod". Gospodinu Turgutu i Svili tek je tri dana kasnije bilo doputeno posjetiti Kadifu. im je vidio kako se Sunaj svija na pozornici, gospodin Turgut je zgranut shvatio da je doista ubijen, ali se svejedno nadao da e se Kadifa izvui bez posljedica pa je uinio sve to je mogao ne bi li ker jo iste veeri poveo kui; uvidjevi da mu to nee uspjeti, pred zoru se praznim ulicama, drei se sa starijom keri pod ruku, vratio u hotel: dok je on plakao, Svila je iz kufera vadila stvari i slagala ih u ormar. Karslije koji su dogaajima svjedoili kao gledatelji tek e sljedeega jutra, listajui Novosti graninoga grada, doznati da je Sunaj doista preminuo neposredno nakon svoje uprizorene smrti. Gledateljstvo iz kazalinih redova razilo se zbunjeno, ali u tiini im su zastori navueni; gradska se televizija nikada vie nije vratila na dogaaje triju prevratnih dana. Kars je bio sviknut ulinim progonima "terorista" koje bi s vremena na vrijeme poduzeli specijalni timovi ili dravne oruane snage, i agresivnim razdobljima izvanrednih vladavina, pa graanima nije trebalo dugo da i ta tri dana prestanu smatrati po bilo emu iznimnima. Sljedee je jutro Glavni tab poeo s istragom u koju se ukljuio i vladin Ured za inspekcije; njima su Karslije prepustili politiku stranu "kazalinog udara", jer su im se kazalini i umjetniki dojmovi ionako inili vanijima. Jedno od vanijih pitanja oko kojih se zadravala sva njihova znatielja bilo je, primjerice, sljedee: ako je Sunaj u pitolj stavio prazan arer - a svi su vidjeli da jest - kako ga je Kadifa istim tim pitoljem mogla ubiti? Detaljni izvjetaj major-inspektora poslanog iz Ankare da u miru - nakon to je ivot u Karsu krenuo starom koloteinom - istrai "kazalini udar" i kod ove mi je teme, kao i na mnogim drugim mjestima u ovoj knjizi, bio od velike pomoi: nije se tu radilo o arobnjakom triku, zakljuio je major, nego o neijoj vjetoj ruci. Budui da Kadifa o toj noi nije htjela razgovarati ni sa sestrom ni ocem, ni s tuiteljima, pa ak ni sa svojim odvjetnikom (unato njegovim dobrim namjerama), major-inspektor je, da bi doao do istine, postupio jednako kao i ja etiri godine kasnije: razgovarao je s mnotvom sugovornika (ili, tonije reeno, uzeo je njihove izjave) i pretresao sve mogunosti i govorkanja. Prva od gradskih teorija koje je major-inspektor opovrgnuo bila je da je Kadifa Sunaja Zaima ubila bez njegova doputenja, svjesno i namjerno: dokazao je da mlada ena nije imala dovoljno vremena da bi iz depa izvukla drugi pitolj ili da bi prazni arer zamijenila punim. Koliko god da se inilo da se Sunaj udi svakom pucnju, kasnija policijska istraga - koja je ukljuivala i detaljnu pretragu svega to je Kadifa imala na sebi - pokazala je da je te veeri koriten jedan pitolj i jedan arer, to se jo i bolje vidjelo na televizijskoj snimci. Karslijama se svidjela i teorija da je na Sunaja

istodobno pucao jo netko, iz nekog drugog kuta, ali su balistiki izvjetaj i rezultati obdukcije nedvojbeno pokazali da su meci u glumevu tijelu ispaljeni pitoljem marke Kirikkale u Kadifinoj ruci. Kadifine zadnje rijei na sceni ("Izgleda da sam ga ubila!"), Karslijama su posluile samo kao dodatan poticaj da je proglase legendom, gledajui u njoj i junakinju i rtvu; major je pak te rijei smatrao dokazom da se Kadifin in ne moe promatrati kao "ubojstvo s predumiljajem", to mu je, nadalje, posluilo da tu vrstu ubojstva i pojam zloinake namjere - kao da je pred sobom ve vidio tuitelja koji e voditi Kadifinu parnicu pa ga navodi na pravi put - nairoko razradi na dvije razine (pravnoj i filozofskoj) te na koncu zakljui kako ni rijei koje je Kadifa izgovarala nisu bile njezine, nego pokojnikove: ono to je nije uspio nauiti na probi, u usta joj je znalaki stavio tijekom same predstave. Sunaj je dvaput rekao da je arer prazan da bi ga potom utaknuo u pitolj: to je bila prijevara kojoj su povjerovali i Kadifa i cijeli Kars. Ako mi dopustite, zakljuio bih majorovim rijeima: kad smo se nali u njegovoj kui u Ankari, kamo se tri godine nakon karske istrage povukao u prijevremenu mirovinu, razgovor sam na tren skrenuo prema romanima Agathc Christie na njegovim policama, nato mi je povjerio da mu se kod njezinih knjiga najvie sviaju naslovi te izjavio: "arer je bio pun". injenicu da je Sunaj pun arer uspio prikazati kao prazan ne treba pripisati opsjenarskim vjetinama iskusnoga kazalitarca: nakon tri dana nemilosrdnog nasilja koje su njihovim gradom sijali Sunaj Zaim i njegovi prijatelji (broj mrtvih je, skupa sa Sunajem, iznosio dvadeset i devet), Karslije su bili toliko zastraeni da su svi bili spremni povjerovati da je prazna aa puna. Ako se slijedi takav nain razmiljanja, dolazi se do zakljuka da Kadifa nije bila jedina Sunajeva suigraica. Svi su mogli znati da e Sunaj na pozornici umrijeti jer je on svoju smrt unaprijed najavio, a ipak, Karslije su dogaaje odgledali s uitkom - pod izgovorom da se radi samo o igri - pa se i njih bez oklijevanja moe proglasiti sukrivcima. Sljedea gradska teorija tvrdila je da je Kadifa Sunaja ubila da osveti Modrog: major je i to miljenje smatrao neutemeljenim jer Kadifa nije mogla znati da je prazan pitolj pun. Druga je teorija govorila da se ponijela lukavo: Sunaja je ubila, mada se sama nije namjeravala ubiti (gradski islamisti su je zbog toga hvalili do neba, a prorepublikanski laici optuivali). Major je na to odgovorio kratko: umjetnost ne treba brkati sa stvarnou. Neki su govorili da je Kadifa Sunaja ubila uvjerena da e se nakon toga i sama ubiti, ali je na kraju od samoubojstva odustala; ni to nije bilo mogue jer su i Sunaj i Kadifa znali da su vjeala na pozornici bila od kartona. Izvjetaj marljivoga major-inspektora poslanog od Glavnog taba karski vojni tuitelji i suci zasuli su hvalama i izrazima potovanja. Tako se dogodilo da Kadifa nije osuena za politiki motivirano ubojstvo, nego je zakljueno da se radi o ubojstvu iz nehata i nedostatka opreza, za to je dobila zatvorsku kaznu od tri godine i jednog mjeseca, ali je putena nakon dvadeset mjeseci. Pukovnik Osman Nuri olak osuen je po lancima 313. i 463. turskog Kaznenog zakona: zbog organiziranja ilegalnih skupina i odgovornosti za ubojstva poinjena od strane nepoznatih izvritelja zatrpali su ga tekim presudama, ali ga je ve est mjeseci kasnije zahvatila odluka o pomilovanju, lako je uz pomilovanje dobio i prijetnju da o danima vojnog udara ne smije nikome ni pisnuti, sljedeih mu se godina znalo dogoditi da mu se na kasarnskim pijankama razvee jezik pa bi pred starim prijateljima tvrdio kako je tih prevratnih dana pokazao, "ako nita drugo", barem dovoljno hrabrosti da na svjetlo dana iznese ideale koji lee u svakom Ataturkovu vojniku, to mu je, nadalje, davalo

pravo da prijatelje optuuje za strah od vjerskih fanatika, za tromost i kukaviluk. Nekoliko vojnih lica i dravnih slubenika, koji su takoer bili upetljani u prevratne dogaaje, svoja je nedjela pokualo pripisati pokoravanju zapovijedima ili domoljublju; vojni sud nije imao sluha za njihove isprike pa ih je opteretio krivnjom za ilegalno udruivanje, ubojstva i bespravno koritenje dravne imovine, ali je i njih ubrzo oslobodila odluka o pomilovanju. Jedan od njih, mlad i umiljen potporunik koji e kasnije postati vatreni islamist, po izlasku iz zatvora poeo je u islamistikom asopisu 7,avjet objavljivati seriju tekstova pod naslovom "I ja sam bio revolucionar"; ubrzo je procijenjeno da njegovi tekstovi vrijeaju vojsku pa je dalje objavljivanje zabranjeno. to se tie golmana Vurala, za njega je - im se slegla praina revolucionarnih dana - ustanovljeno da se angairao u gradskom MIT-u. Ostale lanove Sunajeve kazaline skupine i sud je proglasio "obinim umjetnicima". Iste noi kad joj je mu poginuo. Funda se dala u nekontrolirani napad: vrijeala je svakoga tko je pred nju kroio, prijetei da e pred javnost iznijeti sve to zna o prljavim poslovima, izdajama i podvalama kojima je svjedoila u prethodna tri dana. Zato joj je dijagnosticiran ivani slom pa je smjetena na psihijatrijski odjel Vojne bolnice u Ankari gdje je etiri mjeseca zadrana na promatranju. Nekoliko godina nakon to je putena iz bolnice proslavila se po cijeloj zemlji jer je glas posudila vjetici u popularnoj djejoj seriji; najbolnija uspomena jo uvijek joj je bila mueva propala borba za ulogu Ataturka ("propala zbog ljubomore i kleveta"), a jedina utjeha Ataturkovi spomenici kojima su zadnjih godina kao model najee sluile fotografije s upeatljivim i nezaboravnim pozama njezina mua ("koji je poginuo u jednoj nesrei na radnome mjestu"). Budui da je major-inspektor u svome izvjetaju definirao i Kaovu ulogu u prevratnim dogaajima, vojni sudac je i njega pozvao za svjedoka. Ka se, meutim, na piva dva zasjedanja kad se oekivala i njegova izjava nije pojavio te je sud za njim raspisao potjernicu. Kadifa je zatvorsku kaznu izdravala u Karsu; gospodin Turgut i Svila posjeivali su je svake subote. Za lijepih proljetnih i ljetnih dana, s doputenjem uviavnoga upravitelja kaznionice, pod velikim dudovim stablom nasred kaznionikoga dvorita prostrli bi bijeli stolnjak; dok bi se astili Zahidinim punjenim paprikama na maslinovu ulju, nudei prenim uftama i druge zatvorenice, a kuhana jaja gulili tek poto bi se njima kucnuli, sluali bi Chopinove preludije s prenosivog kasetofona marke Philips koji je gospodin Turgut u tu svrhu dao popraviti. Gospodin Turgut se svim silama trudio da mu ki zatvorsku kaznu ne doivi kao sramotu: zatvor je usporeivao s internatom kroz koji svaki astan graanin proe prije ili kasnije. Ponekad bi doveo i koga od obiteljskih prijatelja, primjerice gospodina Serdara, novinara. Jednom im se pridruio i Fazil. Kadifa je kasnije zamolila da ga ponovno dovedu. Dva mjeseca po izlasku iz zatvora vjenala se s tim mladiem, etiri godine mlaim od sebe. Prvih est mjeseci stanovali su u jednoj od soba Snjene palae, gdje je Fazil radio na recepciji. Kad sam ja doao u Kars, ve su se - sa svojom bebom - preselili u stan. Kadifa je svako jutro sa estomjesenim Omer-danom dolazila u hotel; dok bi se zabavljala hotelskim poslovima, Svila i Zahida bi joj uvale i hranile sina, preputajui ga potom zaigranom djedu, gospodinu Turgutu. Fazil se, da ne bi ovisio o tastu, zaposlio u foto-saraju Svjetlost. Uz to je radio u Televiziji pograninog Karsa; sa smijekom mi je rekao da mu se posao zove "asistent produkcije", mada zapravo radi kao potrko. Prvi dan kad sam stigao u Kars predsjednik opine je, kao to sam ve napisao, u moju ast priredio veeru. Sljedei dan oko podneva sastao sam se s Fazilom u njihovu novom stanu u Aveniji Hulusija Ajtekina. Dok sam zamiljen gledao kako se

snijeg polagano sputa na tvravu i potok, Fazil me je dobroduno pitao zato sam doao u Kars. Trgnuo sam se pomislivi da je tim pitanjem ciljao na Svilu, koja mi je na jueranjoj veeri zavrtjela glavom; zato sam mu nairoko opisao svoje zanimanje za pjesme koje je Ka napisao u Karsu te mu povjerio kako bih o njima moda pokuao napisati knjigu. "Ako pjesama nema, kako e o njima napisati knjigu?" upitao me prijateljski. "Ne znam ni sam", odgovorio sam. "Jedna od pjesama trebala bi biti u televizijskom arhivu." "Nju emo naveer nai. Samo, ti si proao cijeli Kars, uzdu i poprijeko. Sve mi se ini da ti zapravo namjerava napisati knjigu o nama." "Obilazio sam mjesta koja je Ka spominjao u pjesmama", stao sam se braniti. "Ali - na licu ti vidim da bi volio pisati o nama: da bi svojim itateljima volio objasniti koliko smo siromani i drugaiji od njih. Samo, ja neu da me stavi u takav roman." "Zato?" "Zato to me ne poznaje! Kad bi me i poznavao, i kad bi me mogao opisati onakvim kakav jesam, tvoji itatelji na Zapadu ne bi bili u stanju vidjeti moj ivot; jedino to bi prema meni mogli osjetiti bilo bi saaljenje. Njima bi, naprimjer, bilo smijeno da ja piem islamistiki znanstveno-fantastini roman. Ne elim biti lik kojemu e se itatelji suosjeajno smjekati." "Pa dobro." "Znam da si se rastuio", rekao je Fazil. "Nemoj moje rijei uzeti k srcu, dobar si ovjek. A opet, i tvoj prijatelj je bio dobar ovjek, i moda nas je elio i zavoljeti, ali je na kraju svejedno uinio ono najgore to je mogao." Da Modri nije bio ubijen, Fazil nikada ne bi mogao oeniti Kadifu, a sad je Kaovu izdaju predstavljao kao nesreu koja je i njega pogodila. To mi se inilo u najmanju ruku nepoteno, ali sam utio. "Kako zna da je ta optuba istinita?" pitao sam mnogo kasnije. "To zna cijeli Kars", odgovorio mi je mekim, gotovo njenim glasom, ne optuujui ni Kaa ni mene. U njegovim oima vidio sam Nedipa. Predloio sam mu da mi sad pokae svoj znanstveno-fantastini roman; ve me prije pitao bih li ga bio voljan proitati, ali je odmah dodao kako mi ga nee dati jer bi volio biti kraj mene dok ga budem itao. Sjeli smo za stol gdje su on i Kadifa svaki dan veerali gledajui televiziju, i zajedno bez rijei poeli itati prvih pedeset stranica Fazi lova znanstveno-fantastinog romana, romana kakav je i Nedip zamiljao etiri godine prije. "Kakav je, je li dobar?" pitao je Fazil samo jednom i kao da se ispriava. "Ako ti je dosadan, ostavi." "Ne, ne, dobar je", rekao sam i sa zanimanjem nastavio. Kad smo kasnije krenuli niz snijegom pokrivenu Aveniju Kazima Karabekira, jo sam mu jedanput iskreno rekao da mi se roman veoma dopao. "Moda to kae i zato da bi me obradovao", rekao je Fazil ozaren. "Bilo kako bilo, uinio si mi veliku uslugu. I ja bih tebi htio neto uiniti. Ako namjerava napisati roman, moe spomenuti i mene. Pod uvjetom da i ja tvojim itateljima neto izravno kaem." "to to?" "Ne znam. Ako se toga sjetim dok bude u Karsu, rei u ti." Razili smo se dogovorivi se da emo se te veeri sastati u Televiziji pograninoga Karsa. Kad je Fazil potrao prema foto-saraju Svjetlost, okrenuo sam se i pogledao za njim. Do koje sam mjere mogao vidjeti Nedipa koji je u njemu ivio? Je li jo uvijek u sebi osjeao

Nedipovu prisutnost, onako kako je to bio povjerio Kau? Koliko ovjek u sebi moe uti glas nekoga drugog? Dok sam to jutro hodao karskim ulicama, razgovarao s ljudima s kojima je i Ka razgovarao i sjedio u istim ajanama, mnogo mi se puta dogodilo da sam se osjetio kao Ka. Zarana sam sjeo u ajanu Sretna braa gdje je Ka napisao pjesmu "itavo ovjeanstvo i zvijezde" te sam, kao i moj dragi prijatelj, pokuao nai svoje mjesto na ovome svijetu. Davit, recepcionar u Snjenoj palai, rekao mi je da kod preuzimanja kljua klju ne uzmem nego zgrabim, "ba kao gospodin Ka". Dok sam lunjao sporednim sokaiima, jedan me bakal pozvao u svoju radnju s rijeima: "Jeste li vi pisac koji je doao iz Istanbula?" Zamolivi me da napiem kako su sve novinske vijesti o samubojstvu njegove keri Teslime od kojega je prolo ve etiri godine bile krive, sa mnom je razgovarao jednako kao i s Kaom, ak mi je ponudio Coca-Colu. Koliko se tu radilo o sluajnosti, koliko o mojim konstrukcijama? Shvativi u jednom trenu da sam zabasao u Ulicu Bajtarhane, pogledao sam u prozore tekije ejha Saadetina te se. da bih doznao kako se Ka osjeao kad je u nju zaao, uspeo stepenicama iz Muhtarove pjesme. Muhtarove pjesme naao sam medu Kaovim papirima koje sam donio iz Frankfurta; Ka ih, oigledno, nije poslao Fahiru. No, ve u petoj minuti naeg prvog razgovora Muhtar mi je, rekavi kako je Ka bio "pravi gospodin", objasnio kako su se Kau njegove pjesme, kad mu ih je predao u Karsu, veoma dopale te ih je s pohvalama i preporukama poslao jednom umiljenom istanbulskom izdavau. Bio je zadovoljan svojim poslovima, nadao se da e se na predstojeim izborima izboriti za mjesto predsjednika opine kao kandidat jedne novoosnovane islamistike stranke (nastale na temelju zabranjene Stranke blagostanja). Muhtar je, zahvaljujui svojoj mekoj naravi uvijek spremnoj na sporazum, sa svima bio u dobrim odnosima; zato su nas pustili i u zgradu Policijske uprave (podrum nam. ipak. nisu htjeli pokazati) i u Bolnicu socijalnog osiguranja gdje je Ka poljubio Nedipovo mrtvo tijelo. Dok mi je pokazivao ruevine Narodnoga kazalita koje je pretvorio u skladite kuanskih aparata, priznao je da je "donekle" odgovoran za stanje u kojemu se ta zgrada sada nalazi, ali me pokuao utjeiti rijeima kako je "ionako nisu izgradili Turci, nego Armenci". Pokazao mi je sva ona mjesta kojih se Ka prisjeao s enjom da jo jednom vidi Svilu i Kars; proli smo pokraj hrpica izloenoga povra prekrivenog snijegom, i svih eljezarskih radnjica u Aveniji Kazima Karabekira. U Poslovnom centru Halid-paa predstavio me odvjetniku Muzaferu. svome protukandidatu. i otiao, laj bivi predsjednik opine prepriao mi je, kao i Kau, povijest republikanskoga Karsa; dok smo hodali mranim i tunim hodnicima poslovnoga centra, jedan bogati vlasnik planinskoga stoarskog selita koji je stajao na vratima Drutva ljubitelja ivotinja oslovio me s "gospodine Orhane" i uveo me unutra da bi mi ispripovijedao kako je etiri godine prije - mada se on toga sjea bistro kao da je bilo juer - ba nekako u vrijeme kad je ubijen direktor Pedagokog instituta. Ka uao ovamo i zamiljen sjedio u jednom kutu u salonu za borbu pijetlova. Nije bilo dobro to sam malo prije nego to u se sastati sa Svilom odsluao sve pojedinosti o trenutku u kojemu je Ka shvatio da je u nju zaljubljen. Prije nego to sam krenuo na mjesto sastanka, u slastiarnicu Novi ivot, zaao sam u pivnicu Zeleni zaviaj i popio rakiju da se opustim i oslobodim straha od zaljubljivanja. Ali im sam u slastiarnici sjeo nasuprot Svili, shvatio sam da su me moje pripremne mjere samo jo vie razoruale. Rakija koju sam popio na prazan eludac vie me je zbunila nego opustila. Imala je krupne oi i dugo, usko lice, ba po mom ukusu. Dok sam se pokuavao naviknuti na njezinu ljepotu (inila mi se jo i ljepom od lika koji je od naeg jueranjeg susreta ivio u mojim mislima), oajniki sam samoga sebe

uvjeravao da je ono to me zbunjuje ljubav koja je povezala nju i Kaa. ljubav o kojoj sam znao sve pojedinosti. A to me upuivalo na jo jednu moju slabu stranu: za razliku od Kaa koji je ivio kako je htio. u slobodi kakva je i pristajala pravom pjesniku, ja sam bio samo obian romanopisac, pisar koji svaki dan u odreeno vrijeme sjeda za svoj posao. Moda sam joj i zato rekao kako je Ka u Frankfurtu ivio vrlo urednim ivotom i pobrojao joj, s neskrivenim simpatijama, osnovne toke svakog njegovog dana: ustajanje u isto vrijeme, etnju istim ulicama, boravak u istoj knjinici i rad za istim stolom. "Ja sam doista bila odluila krenuti s njim u Frankfurt", odgovorila je Svila potkrijepivi mi tu svoju odluku mnotvom detalja, sve do pripreme kufera. "Samo, sad mi je teko prisjeati se koliko je Ka bio divan ovjek", zakljuila je. "A ipak. prema vaem prijateljstvu osjeam veliko potovanje i htjela bih vam pomoi oko knjige koju namjeravate napisati." "Ka je - zahvaljujui vama - u Karsu napisao divnu knjigu", pokuao sam je izazvati. "U svojim je biljenicama opisao svaku minutu ona tri dana koja je ovdje proveo: nedostaje samo nekoliko sati pred polazak." Sa zauujuom iskrenou, ne skrivajui ba nita, dala se u popunjavanje te praznine: iako joj je oigledno bilo muno govoriti tako otvoreno, rekla mi je sve to je znala ili pretpostavljala. Njezina me iskrenost zadivila. "Niste imali nikakav dokaz kojim biste mogli opravdati to to niste otili s njim", rekao sam joj nastojei da ne pomisli kako je optuujem. "Neke stvari ovjek shvati srcem." "Kad ste ve priu skrenuli na srce", zapoeo sam kao da se ispriavam te joj prenio sve to sam doznao iz pisama koje joj Ka nikada nije poslao, a ja sam ih bio primoran proitati kao grau za svoju knjigu: rekao sam joj da je Ka tijekom prve godine po povratku svake veeri pio po dvije tablete za spavanje da bi mogao zaspati; da se napijao do besvijesti; da mu se, dok bi hodao frankfurtskim ulicama, nerijetko dogaalo da umjesto neke prolaznice u daljini ugleda nju; da je svaki dan nekoliko sati provodio vrtei pred oima - poput usporene snimke - njihove, u njegovu sjeanju uvijek ive, zajednike trenutke; da se smatrao iznimno sretnim kad bi je uspio zaboraviti i na koji asak, da do smrti vie nikada nije bio ni s jednom enom, da se, nakon to je nju izgubio, "vie nije smatrao ovjekom, nego utvarom"... Kad sam primijetio kako joj oi sjaje od njenog suosjeanja, kao da mi govore: "Prestanite, molim vas!" i kad sam zapazio da je obrve podigla kao da se udi neobinome pitanju, shvatio sam da joj sve to nisam ispripovijedao da bih joj vratio sjeanje na svoga prijatelja, nego da bih joj nametnuo sebe. "Moda me je va prijatelj doista jako volio", rekla je. "Ali - ne i toliko da bi jo jednom pokuao doi u Kars." "Za njim je bila raspisana potjernica," "To nije bilo vano. Doao bi na sud, rekao rije-dvije i nita mu se ne bi dogodilo. Nemojte me pogreno shvatiti, dobro je postupio to nije doao, samo - Modri je godinama potajno dolazio u Kars samo da bi mene vidio, mada mu je glava bila ucijenjena." Srce mi se stegnulo kad sam vidio kako su joj, kad je izgovorila rije "Modri", smee oi zabljesnule, a licem se razlila iskrena tuga. "Ali va se prijatelj nije bojao suda", nastavila je kao da me tjei. "Jako je dobro shvatio da sam ja znala to je bila njegova krivnja i da zato nisam dola na vlak." "Tu mu krivnju nikada niste mogli dokazati", odgovorio sam. "Jasno mi je da se sad i vi osjeate krivim, iz istog razloga", rekla je mudro i cigarete i upalja spremila u torbicu kako bi pokazala da je naem sastanku doao kraj. Kazao

sam "mudro" jer sam, im je to izgovorila, poraen shvatio kako je njoj jasno da ja nisam ljubomoran na Kaa, nego na Modroga. Kasnije sam ipak zakljuio da sam u svojim analizama pretjerao: nije ona ciljala na to, nego me samo pokuala upozoriti koliko sam i sam potonuo u Kaovu krivnju. Ustala je, bila je povisoka, sva je bila lijepa; obukla je kaput. Stajao sam zbunjen. "Veeras emo se ponovno vidjeti, zar ne?" rekao sam, uznemiren. Uope nije bilo potrebe da to kaem. S rijeima: "Naravno, moj vas otac oekuje", nestala je simpatinim, sebi svojstvenim koracima. Rastuuje me to iskreno vjeruje da je Ka "kriv", rekao sam samome sebi. I samoga sebe obmanjivao. Ono to sam prvotno elio bilo je da "svoga ubijenog prijatelja" predstavim to ljepim rijeima, da njegove slabosti, pogreke i "krivnju" na povrinu izvuem to polaganije i to neprimjetnije i time izbriem uspomenu na njega, da bismo zatim mi krenuli na nae prvo zajedniko putovanje. San prve noi po susretu sa Svilom - plan da je povedem u Istanbul - sad mi se inio veoma dalekim: prvo je trebalo dokazati da Ka "nije kriv". Je li to znailo da sam uvidio kako - u razraunavanju s dvojicom pokojnika - onaj na kojega sam bio ljubomoran nije bio Ka, nego Modri? Kad se poelo smrkavati, krenuo sam karskim ulicama pokrivenima snijegom; ta me etnja samo dodatno rastuila. Televizija pograninoga Karsa preselila se u Crnogorsku aveniju, u jednu novu zgradu nasuprot benzinskoj stanici. Taj trokatni betonski poslovni centar Karslije su smatrali simbolom napretka: meutim, dvije godine bile su i vie nego dovoljne da se u njegove hodnike zavue blatnjavo, istroeno i mrano ozraje njihova grada. Fazil me srdano doekao u studiju na drugom katu; upoznavi me dobronamjerno sa svakim od svojih osam kolega, rekao mi je da bi eljeli da im za veeranje vijesti dam kratku izjavu, a ja sam pomislio kako bi mi to moglo olakati poslove u Karsu. Tijekom petominutnog snimanja, voditelj programa za mlade koji me intervjuirao, Hakan Ozge, zatekao me s izjavom na koju ga je moda uputio i Fazil: "ujemo da piete roman ija se radnja dogaa u Karsu!" Uspio sam promrmljati nekakav komentar. O Kau nije bilo ni spomena. Uavi u direktorov ured, pregledali smo police sa zakonski pohranjenim videovrpcama; prema datumima na njima nali smo snimke prva dva izravna prijenosa iz Narodnog kazalita. Pred starim televizorom u nekoj malenoj, zaguljivoj prostoriji, uz aicu aja prvo sam pogledao Kadifin spektakl. Tragediju u Karsu. Zadivile su me "kritike vinjete" Fun-de Fser i Sunaja Zaima i njihovo parodiranje reklama koje su bile veoma omiljene etiri godine prije. Prizor u kojemu Kadifa skida maramu i otkriva svoju lijepu kosu da bi zatim ubila Sunaja nekoliko sam puta premotao i paljivo odgledao. Sunajeva je smrt doista izgledala kao dio predstave. Osim gledatelja u prednjim redovima, nitko nije mogao vidjeti je li arer pun ili prazan. Gledajui drugu kasetu, shvatio sam da je veina scena iz predstave Domovina ili marama, kao i imitacije, avanture vratara Vurala i trbuni ples draesne Funde Eser, samo dio stalnog repertoara koji se pojavljivao pri svakom nastupu te kazaline skupine. Razgovore snimljene na toj pohabanoj vrpci gotovo se nije dalo razumjeti: sve to se ulo bili su uzvici iz dvorane, izvikivanje slogana i nerazgovijetno urlanje. Ipak, nakon to sam vrpcu nebrojeno puta premotao da bih iznova i iznova posluao Ka-ovu pjesmu koju e on kasnije nazvati "Mjesto na kojemu nema Allaha", vei njezin dio uspio sam zapisati. Kad me je Fazil pitao zato je Nedip ustao i poeo neto govoriti gledajui kako Ka recitira pjesmu koja mu je u tom trenu dola, pruio sam mu papir da proita ono to sam zapisao.

Dvaput smo odgledali prizore u kojima vojnici pucaju po gledateljima. Dok smo hodali kroz snijeg u Aveniji Ahmeda Muhtar-pae, na elu jednoga psa crnog kao ugljen ugledao sam bijelu aru u obliku savrenog kruga. Odmah sam shvatio da je to pas o kojemu je Ka napisao pjesmu pa sam od jednog bakalina kupio kruha i kuhano jaje, ogulio ga i dao ivotinji koja je razdragano mahala zavrnutim repom. "To je kolodvorski pas", rekao je Fazil vidjevi da nam se pas prikrpio. "Maloprije ti nisam rekao, bojao sam se da nee doi. Stara spavaonica uenikog doma je prazna. Nakon revolucionarne noi proglasili su je teroristikim i reakcionarnim leglom i zatvorili. Od tada je naputena, zato sam iz Televizije uzeo baterijsku svjetiljku." Upalivi je, okrenuo ju je prema tunim oima crnoga psa. ivotinja je mahnula repom. Vrtna kapija biveg uenikog doma, nekadanjeg armenskog konaka i kasnijeg sjedita ruskog konzulata u kojemu je konzul ivio sa svojim psom, bila je zakljuana. Fazil me je uhvatio za ruku i pomogao mi da preskoim nizak zid. "Nou smo ovuda bjeali", rekao mi je pokazavi mi povisok prozor s razbijenim staklom. Paljivo je uao, osvijetlio prostoriju i povukao me unutra. "Ne bojte se, nema nikoga osim ptica." Stakla na prozorima, prljava i zaleena, nisu proputala svjetlost, a neki su prozori bili zakovani daskama pa je unutra bilo mrano kao u rogu. Fazil je bez imalo ustruavanja (bilo je oito da je ovamo ve dolazio) krenuo stubitem, okrenuvi svjetiljku unatrag da bi meni obasjao put, poput radnika u kinima koji okanjele posjetitelje odvode do mjesta. Sve je zaudaralo na prainu i plijesan. Prolazili smo kroz polomljena vrata koja su, jednako kao i tragovi od metaka po zidovima, bila uspomena na revolucionarnu no; pogledavajui u kutove visokih svodova prostorija na gornjem katu i oslukujui lepet krila uznemirenih golubova koji su se ugnijezdili u cijevima od pei, proli smo kroz redove praznih i zahralih kreveta na kat. "Ovo je moj, a ovo Nedipov", rekao je Fazil pokazavi dva susjedna gornja leaja. "Da ostale ne bismo uznemirivali doaptavanjem, nekada smo po itavu no leali na istom leaju: gledali bismo u nebo i razgovarali." Kroz razbijena stakla u gornjem dijelu jednog prozora otvarao se pogled na krupne pahulje koje su se tromo sputale kroz krug svjetlosti oko uline svjetiljke. Paljivo sam se zagledao, zadivljen. Mnogo kasnije Fazil je rekao: "A ovo je pogled koji se otvara s Nedipova leaja", pokazujui na uzak sokai ispod prozora. Bio je to prolaz - ne bi ga se moglo nazvati ulicom - irine jedva dva metra, odmah uz domski vrt, stisnut izmeu bonog, slijepog zida banke Ziraat i stranjeg zida neke zgrade, bez prozora. Blatnjavo tlo svjetlucalo je odraavajui fluorescentno plavu svjetlost svjetiljke na prvom katu banke. Da ga netko ne bi smatrao ulicom, nasred prolaza stajao je crveni natpis: "Ne ulazi". U dnu tog prolaza koji je, kako mi je Fazil prenio, Nedip nadahnuto nazvao "kraj ovoga svijeta", stajalo je tamno, golo stabalce; dok smo ga gledali, ono iznenada planu crvenom bojom. "Ima ve sedam godina kako je crvena reklamna svjetiljka nad fotosarajem Svjetlost pokvarena", apnu Fazil. "Crvena svjetiljka mirka, a Nedipu se, kad bi ga gledao sa svoga leaja, inilo da se to stabalce divlje masline s vremena na vrijeme zapali. On je ovaj prizor ponekad promatrao itavu no, do zore. Nazvao ga je 'ovaj svijet'. Nekad bi mi ujutro, nakon neprospavane noi, rekao: 'itavu sam no promatrao ovaj svijet!' Oito je da ga je opisao tvom prijatelju pjesniku Kau, a on ga je stavio u svoju pjesmu. To sam shvatio dok smo gledali snimku, zato sam te doveo ovamo. Samo, tvoj prijatelj je tu pjesmu nazvao 'Mjesto na kojemu nema Allaha'; time je Nedipa iznevjerio." "Rahmetli Nedip mu je ovaj prizor i opisao kao 'mjesto na kojemu nema Allaha'", rekao sam. "U to sam siguran."

"Ne vjerujem da je Nedip umro kao ateist", odgovorio je Fazil oprezno. "Samo je sumnjao." "Zar vie ne uje Nedipov glas u sebi?" nastavio sam. "Ne boji li se da bi s vremenom mogao postati ateist, poput onog ovjeka iz prie?" Nije mu bilo ugodno vidjeti da sam i ja doznao za sumnje o kojima je etiri godine prije razgovarao s Kaom. "Sad sam oenjen, imam dijete", odgovorio je. "Te me teme vie ne zanimaju kao nekada." Odmah se pokajao to se prema meni ponio kao da sam zapadnjak koji ga pokuava navesti na ateizam. "Razgovarat emo o tome kasnije", rekao je prijateljskim glasom. "Moj tast nas oekuje na veeri, ne bi bilo zgodno da zakasnimo, zar ne?" Ipak mi je, prije nego to smo sili, u kutu jedne iroke prostorije koja je ruskom konzulu sluila kao pisarnica pokazao stol, krhotine rakijskih boca i stolice. "Nakon to su se ceste otvorile, Z. Demirkol i njegovi drugovi ostali su ovdje jo nekoliko dana i nastavili s uklanjanjem kurdskih militanata i islamista." Uplaio sam se tog detalja koji sam sve dotad uspjeno potiskivao iz misli. Nisam htio misliti na Kaove zadnje sate u Karsu. Crni pas nas je ekao na vrtnoj kapiji i otpratio sve do hotela. "Nekako si se pokunjio". rekao je Fazil. "to ti je?" "Moe li prije veere doi sa mnom u sobu? Neto bih ti dao." Dok sam od Davita uzimao kljueve, pogledao sam kroz otvorena vrata stana gospodina Turguta: unutra je bilo svijetlo i sveano, ugledao sam i postavljen stol, uo glasove uzvanika i osjetio Svilinu prisutnost. U kuferu sam imao Kaove fotokopije pisama koje je Nedip etiri godine prije napisao Kadifi. Kad smo doli u sobu, dao sam ih Fazilu. Tek sam kasnije pomislio kako sam to uinio da bih ga opteretio uspomenom na njegova pokojnog prijatelja, jednako kao to je i mene titalo sjeanje na moga. Dok je Fazil, sjedei na krevetu, itao pisma, iz kufera sam izvadio jednu od Kaovih biljenica i jo se jednom zagledao u pahulju koju sam prvi put vidio u Frankfurtu. Tako sam vidio ono to sam ve odavna znao: pjesmu "Mjesto na kojemu nema Allaha" Ka je smjestio tono na granu Pamenja, a to je znailo da je Z. Demirkola posjetio u naputenoj spavaonici uenikog doma, da je vidio ono to je Nedip gledao sa svoga leaja i da je, prije nego to je napustio Kars, otkrio na to se oslanjao Nedipov "prizor". Na granu Pamenja Ka je razmjestio samo one pjesme koje su govorile o njegovim uspomena, bilo iz djetinjstva, bilo iz Karsa. Tako sam se i ja uvjerio u ono to je znao itav Kars: nakon to se nije uspio sporazumjeti s Kadifom, moj prijatelj je napustio Narodno kazalite i, dok ga je Svila ekala zakljuana u njegovoj sobi, otiao k Z. Demirkolu koji ga je ekao u spavaonici da bi mu odao skrovite u koje se sklonio Modri. Lice mi vjerojatno nije izgledalo nita bolje od Fazilova, zbunjena i zgranuta. Odozdo su dopirali nejasni glasovi gostiju, a s ulice uzdasi tunoga grada Karsa. Jednako kao i Fazil, i ja sam se u tiini gubio u uspomenama na svoga dvojnika; tu nije bilo mjesta za uzmak: nai su dvojnici bili i strastveniji, i sloeniji, i stvarniji od nas. Pogledao sam kroz prozor: padao je snijeg. Rekao sam Fazilu da bismo se morali spustiti na veeru. On je prvi otiao, potiten kao da je poinio zloin. Legao sam na krevet i muio se zamiljajui to je moj prijatelj mislio dok je iz Narodnog kazalita iao prema uenikom domu. kako je gledao u stranu dok je razgovarao sa Z. Demirkolom, kako je - jer sasvim sigurno nije znao rei tonu adresu - s onim zloincima sjeo u isti auto i izdaleka im, s rijeima: "Eno, tamo", pokazao kuu u kojoj su se skrivali Modri i Handa... Je li mi doista bilo muno o tome misliti? Ili sam

ja. 'pisar", potajno likovao nad porazom svoga prijatelja pjesnika? Gnuao sam se i nad samim sobom i pokuao o tome ne misliti. Kad sam siao medu goste gospodina Turguta, Svilina ljepota me samo dodatno dotukla. Dopustite mi da vam tu no opiem u najkraim crtama: svi uzvanici poevi od uljudnog direktora Telefonske centrale gospodina Redaija. zaljubljenika u knjievnost i memoare, preko gospodina Serdara, novinara, pa do samog domaina svi su dali sve od sebe da me oraspoloe, a ja sam se napio kao ivotinja... Kad god bih pogledao u Svilu koja je sjedila meni nasuprot, u meni bi se neto slomilo. U vijestima su prikazali intervju sa mnom: dok smo ga gledali, sramio sam se svojih nervoznih pokreta. S domainom i s gostima razgovarao sam o povijesti njihova grada, o novinarstvu u Karsu i o uspomenama na revolucionarnu no; sve sam to snimio na diktafon koji sam u Karsu uvijek imao uza se, ali sam se drao poput dremljiva novinara koji je odavna izgubio vjeru u svoj zanat. Dok sam srkao Zahidinu orbu od lee, uinilo mi se da sam lik u kakvom provincijskom romanu iz 1940-ih... Boravak u kaznionici Kadifu je uozbiljio i smirio - ili sam barem ja tako mislio. Kaa nitko nije ni spomenuo - nije bilo rijei ak ni o njegovoj smrti - i to me jo vie rastuilo. Kadifa i Svila su se u jednom trenu povukle da bi pogledale maloga Omerdana koji je spavao u drugoj sobi, a ja sam poelio poi za njima. Samo, va pisac - za kojega su drugi uzvanici govorili da se "nalio ba kao pravi umjetnik" dotad je bio ve toliko pijan da ga noge nisu mogle ponijeti. A ipak, jednog dijela te noi sjeam se kristalno jasno: u neki kasni sat Svili sam rekao da bih elio vidjeti sobu broj 203 u kojoj je odsjeo moj prijatelj. Svi su zautjeli i pogledali me. "Dobro", rekla je Svila. "Izvolite." S recepcije je uzela klju. Slijedio sam je uza stube. Vrata su se otvorila. Zastori, prozor, snijeg. Miris sna, sapuna i blagi daak praine. Bilo je hladno. Dok me Svila odmjeravala i sumnjiavo i dobronamjerno, spustio sam se na krevet na kojemu je moj prijatelj u njezinu zagrljaju proveo najsretnije sate svoga ivota. Kako bi bilo da ovdje umrem? Ili da Svili obznanim svoju ljubav? Ili da pogledam kroz prozor? Dolje nas ekaju, da. tono, svi nas oni ekaju za stolom. Promrmljavi nekoliko gluposti, uspio sam Svilu nasmijati. A kad mi se ve tako srdano nasmijala, prevalio sam preko usana i ove sramotne rijei, povjerivi joj ak da sam ih unaprijed smislio: "Nitauivotuovjekanemoeusreitiosimljubavi...ninjegoviromaniniputovanja...jakosamusamljcn...kadbihvamrekaodabihdokrajaivotaelioostatiovdjeuovomegradukrajvastobistemiodgovorili?" "Gospodine Orhane". zapoela je Svila. "Muhtara sam svim silama eljela voljeti, nije ilo; Modroga sam jako voljela, nije ilo; vjerovala sam da u moi voljeti Kaa, nije ilo; jako sam eljela imati dijete, nije ilo. Nakon svega ovoga, ne vjerujem da u ikada ikoga moi iskreno voljeti. Sad samo elim biti uz svojega neaka Omerdana. Hvala vam, ali vi to ionako niste mislili ozbiljno." Po prvi put nije govorila o "vaem prijatelju", nego je izgovorila Ka-ovo ime; za to sam joj najiskrenije zahvalio. Moemo li se sutra oko podneva ponovno sastati u slastiarnici Novi ivot da bismo razgovarali samo o Kau? Naalost, bila je zauzeta. Ali kao dobra domaica, da me ne bi povrijedila, obeala mi je da e sutra naveer i ona doi na eljezniki kolodvor da me isprati. Ujutro sam se iskrao iz hotela nastojei da me nitko ne vidi i cijeli dan proveo hodajui Karsom, prvo s Muhtarom, a kasnije s gospodinom Serdarom i Fazilom. Budui da sam se dan prije pojavio u veernjem dnevniku, Karslije su me susretali mnogo srdanije pa sam bez ikakvih tekoa sakupio mnotvo pojedinosti potrebnih da bih svoju priu mogao dogotoviti. Muhtar me predstavio vlasniku Koplja, prvog

mjesnog islamistikog glasila s nakladom od 75 primjeraka, i njegovu najplodnijem kolumnistu, umirovljenom ljekarniku koji je na na sastanak malo okasnio. Od njih sam doznao da je islamistiki pokret u Karsu - pritisnut antidemokratskim mjerama usmjerenima protiv njega - posustao; ak mu ni kola za imame i hatibe vie nije davala podrku kakvu je nekada dobivao. Tad sam se sjetio kako su Nedip i Fazil tog starog ljekarnika svojevremeno planirali ubiti zbog dva "sumnjiva poljupca" koje je udijelio Nedipu. U istim novinama sad je pisao i vlasnik Hotela Veseli Kars koji je nekada Sunaju Zaimu prijavljivao svoje goste; kad nas je razgovor doveo do sad ve zastarjelih dogaaja, on me podsjetio na jedan detalj na koji sam bio potpuno zaboravio: ovjek koji je etiri godine prije ubio direktora Pedagokog instituta nije, nasreu, bio iz Karsa, rekao je. Identitet ubojice, inae glavnog konobara u jednoj ajani u Tokatu, otkriven je ne samo prema snimci zabiljeenoj za vrijeme zloina, ve i prema balistikom izvjetaju poslanom iz Ankare gdje se ispostavilo da je istim orujem ubijena jo jedna rtva. Tijekom suenja priznao je da ga je u Kars pozvao Modri. Budui da je sud zakljuio da se radi o "neuraunljivoj i neuravnoteenoj osobi", tri je godine proveo u duevnoj bolnici Bakirkoj. Kad su ga pustili, smjestio se u Istanbulu gdje je otvorio kavanu Veseli Tokat, a u asopisu Zavjet poeo pisati kao kolumnist zaduen za zatitu prava pokrivenih djevojaka. A to se tie pobune karskih pokrivenih djevojaka, njihov je pokret nakon to se Kadifa otkrila na neko vrijeme zamro, i mada se inilo da je sad ponovno poeo uzimati zamah, u odnosu na stanje u Istanbulu gotovo nije bio vrijedan spomena: njegove su najvanije zastupnice ili izbaene s fakulteta, ili su kolovanje nastavile na sveuilitima po drugim gradovima. Vatrogasac koji se tijekom postrevolucionarnih dana proslavio kao pjeva, u meuvremenu je postao glavna zvijezda emisije "Krajike melodije", koja se jednom na tjedan emitirala na Televiziji pograninog Karsa. Ta se emisija snimala utorkom naveer, a emitirala petkom: glasoviti je vatrogasac pjevao uz pratnju saza koji je svirao njegov bliski prijatelj, glazbeno nadareni vratar bolnice Kars, inae jedan od stalnih posjetitelja tekije ejha Saadetina. Gospodin Serdar me predstavio i djeaku koji se tijekom prevratne noi bio pojavio na pozornici. Maleni "Dozluk" kojemu je otac nakon te noi zabranio da se ikada vie - pa bilo to i u kolskim predstavama - pojavi na pozornici, sad je bio odrastao ovjek, i jo se uvijek bavio raznoenjem novina. Zahvaljujui njemu, doznao sam ime se bave karski socijalisti (koji su, da bi bili u tijeku, ovisili o istanbulskim novinama): jo uvijek su se divili islamistima i kurdskim nacionalistima koji su spremni dati i ivot da bi se suprotstavljali dravi, povremeno su objavljivali kolebljive proglase koje nitko ne ita, a jedino za to su bili sposobni bilo je tugaljivo, ali gordo prepriavanje nekadanjih junatava i rtava. Kod svih svojih sugovornika osjetio sam enju za portvovnim junakom koji e sve nas izvui iz nezaposlenosti i siromatva, spasiti nas od bezakonja i kriminala; budui da sam se pred njima pojavio kao donekle poznat romanopisac, cijeli je grad, inilo mi se, pomislio da bih ja mogao biti taj dugooekivani spasitelj. Ali - moje loe istanbulske navike - moja rasijanost i neorganiziranost, opsesivno koristoljubivo svraanje razgovora na teme koje samo mene zanimaju (kao grada za roman) i moja urba - nisu im se uope dopale, a oni se nisu ustruavali pokazati mi koliko sam ih razoarao. Jedan kroja po imenu Maruf koji mi je u ajani Jedinstvo ispriao cijelu svoju ivotnu priu, htio me povesti kui da bi me upoznao sa svojim neacima pa da se svi zajedno napijemo; nagovarao me da u Karsu ostanem jo dva dana kako bih u srijedu naveer mogao prisustvovati skupu Ataturkove mladei, prijateljski me nudio cigaretama im bi vidio da mi je prethodna dogorjela i naruivao nam aj za ajem (cigarete i ajcve uglavnom nisam odbijao). ovjek iz Vartoa s kojim je Fazilov otac drugovao jo od vojnikih dana

rekao mi je kako je u protekle etiri godine jako mnogo kurdskih nacionalista ili poubijano ili pozatvarano: nitko se vie nije prikljuivao planinskim odredima. Nijedan od mladih Kurda koji su sudjelovali na sastanku u Hotelu Azija nije vie ivio u gradu. Zahidin neak, simpatini mladi kockar, poveo me na borbu pijetlova koja se odravala svake nedjelje popodne; tamo su nam ponudili rakiju u aicama za aj. Popio sam dvije, jednu za drugom, i to s uitkom! Kad je pala veer, po snijegu sam se tekim koracima - poput nesretna putnika bez ikoga svoga - vratio u hotel. Do odlaska sam imao jo mnogo vremena, ali sam iz hotela htio krenuti sam, da me nitko ne vidi, pa sam se odmah dao u slaganje kufera. Dok sam izlazio kroz kuhinjska vrata, naiao sam na pijuna Safeta koji je jo uvijek svaku veer dolazio k Za-hidi na zdjelicu orbe. Sad je bio u mirovini: prepoznao me jer me je dan ranije vidio na televiziji. Htio je sa mnom razgovarati. Kad smo sjeli u ajanu Jedinstvo, rekao mi je da mu, iako je umirovljen, drava jo uvijek s vremena na vrijeme dodijeli kakav manji zadatak. Konano, pravi karski pijun nikada i ne moe otii u mirovinu. Gradske tajne slube zanimalo je po kojem sam poslu ja stigao u grad i to sam doao istraiti. (Staru "armensku stvar", kurdske pobunjenike, vjerska udruenja ili politike stranke?) Ako bih mu na to odgovorio, moda bi od tajne slube mogao izvui koji novi, rekao mi je s dobrodunim smijekom. Paljivo birajui rijei spomenuo sam mu Kaa, a onda ga, podsjetivi ga da je etiri godine prije moga prijatelja pratio po ovome gradu, zamolio da mi o njemu kae koju rije. '"Bio je dobar ovjek, volio je ljude. I pse", rekao je. "Ali pamet mu je bila u Njemakoj, bio je jako utljiv. Danas ga ovdje nitko ne voli." Dugo smo utjeli. Ne oekujui da u dobiti ikakav odgovor, pitao sam ga, i opet oprezno, zna li moda ita o Modrom: tako sam doznao da je godinu dana prije jednako kao to sam ja sad doao pratei Kaov trag - iz Istanbula stigla skupina mladih islamista i dravnih neprijatelja da bi se raspitala o njegovu grobu. No, ovdje nita nisu nali: gotovo je sigurno da je njegovo tijelo iz aviona izbaeno nad puinom kako mu grob ne bi postao odreditem hodoasnika. Pridruio nam se i Fazil; i on je rekao da je uo slina govorkanja, te dodao kako su mu prijatelji iz kole za imame i hatibe pripovijedali da je ista ta skupina, preselivi se kasnije u Njemaku jer je i Modri ondje neko vrijeme proboravio kao "hadija", u Berlinu osnovala islamistiku organizaciju koja se s vremenom sve vie i vie irila pa je poela objavljivati i svoj asopis koji se zove Hidra, u ijem su prvom broju napisali da e se onome koji je ubio Modroga osvetiti. Tako smo pretpostavili da su oni ubili Kaa. Bit e da je i rukopis Kaove zbirke Snijeg zavrio u rukama nekoga od berlinskih "hadija", pomislio sam zagledan u snijeg koji je vani padao. Tad je za na stol sjeo jo jedan policajac, koji mi je odmah rekao kako su sve brbljarije kojima su ga opteretili njegovi sugraani ista la. "Nemam ja eljezne oi!" rekao je. Oigledno nije shvatio zato ga je njegova nesretna i nesuena izabranica, rahmetli Teslima, prozvala "eljezno-okim starcem". Volio ju je svim srcem i - da se nije ubila - jasno da bi je oenio. Tad sam se sjetio kako je etiri godine prije Safet u knjinici Fazilu oduzeo iskaznicu. Taj dogaaj, koji je Ka opisao u svojim biljenicama, Safet i Fazil moda su odavno zaboravili. Kad smo Fazil i ja izili na snjene karske ulice, i policajci su krenuli za nama. (Ne bih mogao rei je li se to trebalo protumaiti kao prijateljsku gestu ili kao profesionalnu znatielju.) alili su se na ivot i nevolje koje on donosi, na ljubav i starost. Obojica su bili gologlavi; pahulje su se. ne topei se, skupljale na njihovoj sijedoj i rijetkoj kosi. Kad sam ih pitao je li grad sad jo siromaniji i prazniji nego etiri godine prije, Fazil je odgovorio da sad svi jo vie gledaju televiziju i da

nezaposleni, umjesto da idu u ajane, radije ostaju kod kue i gledaju filmove na besplatnim satelitskim programima sa svih strana svijeta. Svi su nekako uspjeli skupiti novca da kraj prozora montiraju bijeli antenski tanjur: to je ujedno jedina novost koja se u meuvremenu dogodila u ureenju grada. U slastiarnici Novi ivot svi smo kupili po jedan kolai od oraha, poslasticu u obliku polumjeseca koja je direktora Pedagokog instituta stajala ivota, i pojeli ga umjesto veere. Vidjevi da smo se uputili prema eljeznikom kolodvoru, policajci su se od nas oprostili, a nas smo dvojica, oslukujui kripu svojih koraka, nastavili tunim ulicama obasjanima tek pokojom neonskom svjetiljkom; prolazili smo kraj zabravljenih radnji, praznih ajana, naputenih armenskih kua, pored zaleenih osvijetljenih izloga i ispod grana topola i divljih maslina, otealih od snijega. Budui da policajci nisu bili za nama, skrenuli smo u sporedne ulice. Mada nam se ranije bilo uinilo da bi snijeg mogao stati, sad je padao sve jae i jae. a ja sam bio sve tuniji. Ne znam je li me rastuila pusto gradskih ulica ili sam se alostio zbog odlaska; osjetio sam ak i krivnju, kao da u Fazila ovdje ostaviti samoga. Kroz zavjesu od ledenica koje su se sputale sa sasuenih i isprepletenih grana dvaju stabala divlje masline prhnuo je vrabac; preletio nas je, zbunjen tekim pahuljama, i nestao. Netaknuti, paperjasti snijeg puste je ulice pokrio takvom tiinom da nismo uli nita osim svojih koraka i daha koji je, kako smo napredovali, bivao sve bri i dublji. Tiha ulica, s redovima kua i duania, podsjeala je na ulice iz snova. Naas sam zastao nasred ulice i pogledao prema nebu; izabrao sam jednu pahulju i njezinu putanju pratio sve dok se nije spustila na tlo. Fazil mi je uto pokazao izblijedjeli plakat koji je ve etiri godine stajao povie ulaza u ajanu Svjetlost: OVJEK JE ALLAHOVO REMEK-DJELO, A SAMOUBOJSTVO JE HULA "U ovu ajanu dolaze policajci pa se nitko nije usudio taknuti plakat", rekao je Fazil. "Osjea li se ti kao Allahovo remek-djelo?" pitao sam ga. "Ne. Jedino je Nedip bio Allahovo remek-djelo. A kad je Allah uzeo njegovu duu, ja sam se udaljio i od straha od ateizma, i od nastojanja da produbim svoju ljubav prema Allahu. Eto, tako je to bilo: nek' mi sad dragi Allah oprosti!" Do kolodvora smo stigli kroz pahulje koje, inilo mi se, nisu padale, nego su visjele u zraku. Lijepe kamene kolodvorske zgrade, ponosa rano-republikanskoga razdoblja, koju sam spomenuo u svome romanu "Crna knjiga", sad vie nije bilo: na njezinu je mjestu podignuto neugledno betonsko zdanje. Na kolodvoru su nas doekali Muhtar i pas crn kao ugljen. Deset minuta prije polaska vlaka stigao je i gospodin Serdar, novinar: predavi mi stare brojeve Novosti graninoga grada u kojima je bilo rijei o Kau. zamolio me da - kad u svojoj knjizi budem pisao o Karsu i njegovim nevoljama ne kaem nita loe ni o gradu ni o njegovim stanovnicima. Vidjevi da mi je gospodin Serdar predao svoj dar, i Muhtar mi je s ustruavanjem pruio plastinu vreicu: u njoj je bila boica kolonjske vodice, maleni kolut karskoga sira kaara i njegova prva zbirka pjesama koju je u vlastitoj nakladi tiskao u Erzurumu, s posvetom. Psiu o kojemu je moj dragi prijatelj napisao pjesmu kupio sam sendvi, a sebi kartu. Dok sam ga hranio gledajui kako mi razdragano mae repom, dotrali su i Kadifa i gospodin Turgut. Od Zahide su u zadnji tren doznali da sam otiao. Razmijenili smo nekoliko kratkih reenica o karti, putovanju i snijegu. Gospodin Turgut mi je s ustezanjem pruio novo izdanje Turgenjevljeva romana (Prva ljubav) koji je u zatvoru preveo s francuskoga. Pogladio sam Omerdana u Kadifinu naruju. Majka mu je bila zaogrnuta elegantnim istanbulskim alom; na pramenove koji su ostali otkriveni sputale su se pahulje. Okrenuo sam se Fazilu jer vie nisam mogao

gledati u lijepe oi njegove ene te ga pitao je li smislio reenicu koju bih mogao staviti u svoj roman smjeten u Karsu, ako ga jednoga dana napiem. Sto bi htio poruiti mojim itateljima? "Nita", odgovorio mi je odlunim glasom. Vidjevi da sam se razoarao, predomislio se. "Mislio sam neto, ali ne znam, moda vam se nee svidjeti...", ree. "Ako napiete roman koji se dogaa u Karsu i ako u njega stavite i mene, vaim bih itateljima htio poruiti da ne povjeruju ni u jednu rije koja bude govorila o meni ili o nama koji ovdje ivimo. Nitko tko ivi daleko od nas ne moe nas razumjeti." "Pa ionako nitko ne bi vjerovao takvom romanu." "A ne, povjerovali bi, sigurno bi povjerovali", zajapuri se Fazil. "Da bi sebe mogli smatrati pametnima, nadmonima i humanima, nas e pokuati doivjeti kao smijene i simpatine: ak e sami sebe uvjeravati da nas razumiju i vole. Ali ako negdje stavite ove moje rijei, moda e ostaviti mjesta za sumnju." Obeao sam to uiniti. Kadifa je primijetila da mi pogled bjei prema kolodvorskom ulazu pa se pridruila naem razgovoru: "ujem da imate malenu i lijepu ker koja se zove Ruja", ree. "Moja sestra nije mogla doi, ali me zamolila da vam prenesem pozdrave /a vau djevojicu. A ja sam vam donijela ovu uspomenu na moju nedovrenu kazalinu karijeru." Pruila mi je fotografiju koja je prikazivala nju i Sunaja Zaima na pozornici Narodnoga kazalita. Prometnik je zazvidao za pokret. Vjerojatno sam bio jedini putnik. Zagrlio sam i pozdravio svakoga od svojih domaina. Fazil mi je u zadnji tren u ruke tutnuo torbu s kopijama video-vrpci i Nedipovom kemijskom olovkom. S darovima u rukama, jedva sam se popeo u vlak koji je ve kretao. Svi su stajali na peronu i mahali mi; i ja sam se nagnuo kroz prozor i mahnuo njima. Tek sam u zadnji as primijetio da je crni pas, isplazivi veliki ruiasti jezik, veselo trao za mnom du cijelog perona. A onda su svi nestali u sve guim krupnim pahuljama. Sjeo sam. Promatrao sam naranasta svjetla zadnjih kuica rubnih mahala koje su se kroz snijeg jedva razabirale i navirivao se u bijedne sobike pune ljudi okupljenih oko televizora: zagledan u tanke i drhtave vitice dima iz niskih dimnjaka na snijegom pokrivenim krovovima, poeo sam plakati. Od travnja 1999. do prosinca 2001.

Rjenik turcizama
abdest - obredno pranje muslimana prije molitve aferim - uzvik Bravo! ajet - stavak, ulomak ili reenica iz Kur'ana ajran - mlijeni napitak slian kefiru allahemanet - pozdrav Zbogom! Allahu ekber - uzvik Bog je velik! aman - uzvik Milost! amida - stric bajram - najvei islamski blagdan (u godini su dva: Ramazanski i Kurban-bajram); bakal, bakalin - trgovac na malo (ivenim namirnicama) bakalnica - malena trgovina ivenim namirnicama beg - plemika titula u Osmanskom carstvu; visoki vojni ili civilni dostojanstvenik; gospodin, gospodar berber - brija berietan - blagoslovljen, sreonosan berzeh - po islamskom vjerovanju, prostor i vrijeme u kome umrli iekuju sudnji dan besmela - fraza U ime Allaha, milostivog i samilosnog beika - kolijevka bujrum - Izvoli!, Izvolite! ajdija - kuhar aja u ajanama i gotovo svim javnim institucijama arija - trnica, dio naselja u kojemu se odvija trgovaki i drutveni ivot olak - jednoruk, sakat orba - gusta juha efnuti - se prohtjeti se epica - mala plitka pletena kapa daida - ujak defterdar - upravitelj financija dervi - islamski redovnik, sljedbenik nekog od mistinih redova divan - vrsta sofe divanska - knjievnost knjievno stvaralatvo uenih krugova u okviru Osmanskoga Carstva, nastalo pod utjecajem islamske kulture doner - mesni specijalitet donerdinica - ugostiteljska radnja u kojoj se prodaje doner dehennem - pakao demat - muslimanska vjerska opina; podruje jedne damije ili jednog imama denaza- muslimanski pogrebni obred dennet - raj derahije- ime jednog dervikog reda din - nevidljivo duhovno bie, dobar ili zao demon duma-namaz sveana podnevna molitva koja se petkom obavlja u damiji ozluk- naoale efendija - gospodin, gospodar elem- dakle evlija- kod muslimana "sveti", odnosno "dobri" ovjek fereda- vrsta enskog ogrtaa gazi- heroj, junak hadija - hodoasnik koji je obavio had hamam- javno kupalite

han- drumska krma; konaite handar- dug dvosjekli no hatib - propovjednik, imam koji petkom i bajramima dri propovijed hezbollahije- pristalice Hezbollaha hidra - seoba Muhamedova iz Meke u Medinu, polazna toka islamskoga kalendara (622. g.n.e.) imam - muslimanski sveenik, osoba koja predvodi molitvu inallah - fraza Ako Allah da jahnija - vrsta mesnog jela jok - ne kabadahija - siledija, grubijan kadaif - slastica od peenih tankih vlakana tijesta prelivenih ukuhanim eerom kajmakam - upravitelj administrativnog okruga unutar jedne pokrajine kalpak- sveana krznena kapa kasaba - gradi kasapnica- mesnica kebab - mesni specijalitet kepija - velika lica s dugom drkom kijamet- sudnji dan konak - zgrada valije ili kojeg drugog visokog upravnog ili vojnog zapovjednika; bolja kua, kua uglednog domaina leblebije - preni slanutak mahala - gradska etvrt maallah - rije divljenja i odobravanja melek - aneo minder - divan, sofa mula- teolog, teoloki obrazovan ovjek namaz - muslimanska molitva koja se obavlja pet puta na dan, u odreeno doba dana padiah - car, vladar paramparad- sitni dijelovi, komadii pastrma - sueno ovje meso paa- plemika titula; general patika- sportska cipela, tenisica rahat - na miran nain, komotno rahatlokum - slastica rahmetli - pokojni ramazan - deveti mjesec islamskog kalendara, mjesec velikog posta salep - toplo zaslaeno bezalkoholno pie koje se pije zimi saraj - dvor, palaa saruk - zavoj oko kape, alma satara- mesarska sjekirica saz - vrsta tambure s dugom drkom simit - pecivo sa sezamom sokak - ulica srma- ukrasna srebrna nit suduk - kobasica od ovjeg ili goveeg mesa sura- jedno od 114 poglavlja Kur'ana

ah - car ehit - musliman koji junakom smru pogine u borbi za vjeru; muenik ejh - starjeina nekog dervikog reda i tekije ejtan - Sotona erbe, erbet - slatki bezalkoholni napitak erijat - muslimanski vjerozakon erijatija - fanatini pristalica erijata tabut - mrtvaki koveg kod muslimana tarikat - derviki red, sljedba tekbir - izgovaranje rijei Allahu ekber, "Bog je velik" tekija - derviki samostan tespih - muslimanska brojanica ulema- muslimanski vjerski uenjak vahdetije - islamistika organizacija vaiz - propovjednik vala - doista, zaista, bogami valija - guverner pokrajine zulum nasilje

Prevoditeljiine biljeke
1. Ugledna etvrt u europskom dijelu Istanbula. 2 "U tvravi"; karska etvrt koja se nalazi na podruju nekadanje karske tvrave. 3 Refah Partisi, stranka zabranjena nakon dravnog udara 1997. godine. 4 Milli Istihbarat Tekilati, Nacionalna tajna sluba. 5 An-Nur, Sura xxiv. 6 Al-Ahzab, Sura xxxni. 7 ANAP, Anavatan Partisi, Domovinska stranka. 8 Pogledati pahuljicu na kraju 29. poglavlja. 9 An-Nisa, Sura iv. 10 Kemalisti su nasljednici i pronositelji ideja Kemala Atatiirka, koje se mogu saeti u tzv. 6 naela: republikanizam, nacionalizam, laicizam, populizam, etatizam i revolucionarni reformizam. 11 Ulogu i znaaj koji vojska ima u Republici Turskoj teko je prispodobiti ulozi vojske u poslijeratnoj samostalnoj Hrvatskoj. Stoga sam se prevodei vojne termine priklonila njihovim znaenjskim ekvivalentima iz vremena Jugoslavije. 12 Sulejmandije (tur. Sulevmancilar) su tarikat koji je kao islamistika organizacija aktivan u Turskoj i u nekoliko europskih zemalja. U Njemakoj im je sjedite u Kolnu. Obzorai (prema tur: Milli Goru^, "'Nacionalni pogled") su pripadnici teroristike, islamistike i proturepublikanske organizacije. Djeluju u Turskoj, Europi i Australiji. Europsko sjedite im je u Kolnu. Cemalettin Kaplan je voda islamistike. teroristike i proturepublikanske organizacije. Godine 1983. Kaplan je u Kolnu objavio osnivanje tzv. Islamistike Federativne Drave Anadolije, a sebe, proglasivi se kalifom, postavio za njezina predsjednika. 13 Od tur. onbe. petnaest. Generacija roena 1899. ili 190c. koja je s petnaest godina pozvana u 1. svjetski rat. 14 Maka (tur. Maka) je ime jednog istanbulskog naselja (i parka koji je u njemu). Ta rije u turskom jeziku nema nikakvo znaenje, a porijeklo joj nije jasno: ne treba je povezivati sa znaenjem koje ima u hrvatskom.