12 CRKVENIH BLAGDANA KRISTOLOKI CIKLUS 1. NAVJETENJE 1.1.

.ANEOSKI POZDRAV NA BUNARU osim to je jedan od prizora u ciklusu o Bogorodici, ujedno je i prvi prizor o Kristovom ivotu. Marija uzima vr da zagrabi vodu na bunaru i javlja joj se aneo karakteristian motiv bizantske ikonografije. 1.2.BOGORODICA PRELJA-Motiv se javlja u 5. st. (mozaik iz Santa Maria Maggiore u Rimu), od 6. st. postaje rijedak u ikonografiji Zapada i Bi- zanta, ali ga do 12. st. odrava puka i monaka sredina u Palestini i Siriji. U 12. st. motiv Bogorodice prelje opet oivljava u Bizantu i u istom stoljeu prodire na Zapad. Bogorodica je prikazana stojei ili sjedei, s vretenom ili preslicom u ruci. 1.3.STAVOVI BOGORODICE-U starokransko doba Bogorodica sjedi (6. st. mozaik u Poreu). U bizantskoj ikonografiji (6. - 11. st.) Bogorodica stoji i prelazi s lijeve na desnu stranu slike, gdje redovito i dalje ostaje. Pokretima ruku izraava jedno od 3 raspoloe- nja: STRAH pred pojavom anela, RAZMILJANJE o njegovim rijeima (okree dlanove prema van pred svojim prsima, jer isprva odbija veliku ast), tipian motiv u Bizan tu 9. - 11. st., PRIHVAANJE i podvrgavanje Bojoj volji (dlanovi poloeni na prsa). 1.4.BOGORODICA S KNJIGOM - U 13. st. ikonografija Zapada uvodi motiv knjige, pa aneo nalazi Bogorodicu kako sjedi i razmilja s knjigom u ruci. Poetkom 14. st. (Giotto u Padovi, 1305.) uvodi novi stav Bogorodice: ona klei na tlu ili na klecalu za molitvu. 1.5.STAVOVI ANELA u najstarijim prikazima stoji, od 12.st. iskorauje, hoda ili tri, u 14.st. klei, a od 16.st. lebdi, dolijee il se sputa na oblaku. Antiknom gestom ispruene ruke navjeta BDM, u lijevoj ruci dri atribute (glasniki tap, ezlo ili procesionalni kri, od 14.st. ljiljan, a od 15.st. prekriuje ruke na prsima, uvijek je prikazan u bijeloj halji) 1.6.CONCEPTIO PER AUREM ''zaee preko uha'' 1.7. HOMUNCULUS (k.sr.vijek) Bog Otac prema BDM upuuje malo golo dijete Krista u mandorli koje nosi kri na ramenu motiv suzbijen nakon Tridenskog koncila 1.8. CVIJET cvijet izmeu anela i BDM (uveden u 13.st.), ''Cvijet(Krist) htio je da bude roen od cvijeta(BDM) u cvijetu(Nazaret) u vrijeme cvijeta(proljee''-Sv.Bernard 1.9. BAZILIKA predstavlja BDM baziliku u Nazaretu 2. ROENJE KRISTOVO osim motiva iz kratkih tekstova kanon. Evanelja, crpi se iz apokrifa: motivi spilje, svjetlosti u spilji, primalje Zelome preuzeti iz Jakovljeva protuevanelja i Pseudomatejeva ev. Motiv tale i ivotnja u tali (vol i magarac) preuzet iz Pseudomatejevog ev.Motiv kupanja djeteta preuzet iz legende Simona Metafrasta. 2.1. STAROKRANSKI TIP ( 4.-5 st.) Nalazi se na sakofazima i freskama katakombi. Krist lei u koari ili na postolju pod nadstrenicom u kolibi. Vol i magarac griju ga svojim dahom. Bogorodica sjedi. 2.2. BIZANTSKI TIP( 6. st.-) Prizor se zbiva u spilji, a Krist lei na postolju. Klanjaju mu se vol, magarac, aneli i gotovo redovito pastiri. Bogorodica se odmara na ovalnoj slamnjai ili na krevetu, a sv. Josip sjedi. Dvije ene kupaju dijete. Nad spiljom je velika zvijezda, koja obasjava Krista mlazom svjetla. 2.3. BIZANTSKI TIP U PRERADAMA ZAPADA - u 7. i 8. st. iri se preko Ravenne i june Italije na Zapad, gdje ostaje do 14. st. Na Zapadu esto izostaje kupanje djeteta, motiv koji se posve naputa u 13. st. u prekoalpskoj Europi, a u 14. st. opet ga prihvaaju talijan- sko kiparstvo i slikarstvo (Giotto i Pisanci). Bogorodiinu slamnjau od 12. st.

zamjenjuje najee postelja. Dijete je u jaslama koje ponekad imaju oblik sarkofaga ili pletene koare, u 12. st. se pretvaraju u oltar na kojem ono lei (Franc), a u 13. st. postaju kale s patenom na koju je poloen Krist (Slo). Posuda u kojoj se kupa vremenom poprima oblike krstionice. Od 13. st. Bogorodica vie ne lei, ve sjedi na leaju, te najprije pone gledati Dijete, zatim pruati ruku za njim, potom ga poinje milovati i konano ga uzima u naruje. 2.4. ZAPADNJAKI TIP ADORACIJE- Nastaje u 2. polovici 14. st. Bogorodica klei sklopljenih ili prekrienih ruku i adorira golo Dijete koje lei na okraj- ku njena plata, na pregrti slame ili u jaslicama. Klanjaju mu se aneli, pastiri, vjernici ili portretirani naruitelji sli- ke. Sv. Josip sjedi podupirui se o tap, moli se, ili se klee- i klanja. Od 15. st. on neto radi: kuha juhu, pri jaja, daje maki polizati licu, dri svjetiljku. Prizor se zbiva u planinskom krajoliku, u ruevini zgrade, u trijemu, pod nadstrenicom tale. Vol i magarac lee. U zraku pjevaju korovi anela. U pozadini je ponekad prizor Navjetenja pastirima. U 15. i 16. st. u scenu roenja Kristova ulaze pastiri koji donose darove. 3. PRIKAZANJE U HRAMU-Bogorodica stavlja Dijete na rtvenik (ono stoji ili lei), a starac imun ga prihvaa ili ga vraa Bogorodici koja ga prima kleei. Josip ili jedna od ena u pratnji nose par grlica. Bogorodica, sv. Josip ili ene u pratnji dre u rukama svijee (na blagdan Purifikacije Bogorodice blagoslivljale su se svijee Svijenica). 4. KRTENJE KRISTOVO ikonografija nastaje na temelju lapidarnih izvjetaja kanon. Evanelja. Spaja dva motiva: in krtenja i objavu Boju s nebesa pri emu se oituje Sv. Trojstvo: Otac u glasu s mebesa, Duh u vidu golubice, a Sin u Kristu. Najraniji prikazi: Ivan stoji na obali i desnicu polae na Kristovu glavu, koji stoji u vodi Jordana (sve do 12. st.) potpuno gol. U bizantu i romanici (sve do 15. st.) Jordan prekriva Kristovu golotinju najmanje do pasa, do prsa ili do ramena, stvarajui zvonoliku masu vode u kojoj je njegovo tijelo. Voda je oznaena nizom valovitih linija i ribama. U starokranskoj umjetnosti Krist je prikazan kao dijete, a u 6. st. postaje bradatim likom. Simetrino, s druge strane sjedi personifikacija Jordana, muki bradati lik u vodi ili na obali, koji u ruci dri trsku. Od 6. st. dalje, nestaje ova anti- kna personifikacija rijeke, a zamjenjuje je u istom simetri- nom postavu kranski motiv anela. Aneli (isprva jedan ili dvojica) su odjeveni u bijele halje ili u liturgijsko ruho akona. Isprva se klanjaju Kristu, a ruke su im pokrivene mapulom, a kasnije u rukama dre njegove halje dok je on u vodi. Nad glavom mu se okomito sputa golubica. Od 6. st. Boga Oca u otvorenim nebesima predouje motiv Boje ruke, a kasnije i njegov antropomorfni polulik. Od 13. st. broj anela se poveava na trojicu, to na drugoj strani kompozicije izaziva simetrino umnoavanje likova: upoetku su to uenici Ivana Krstitelja, a u kasnom srednjem vijeku zamjenjuju ih lokalni sveci ili donatori. Na svim starijim prikazima Ivan krsti Krista uranjanjem, a polijevanje po glavi poinje najprije sporadino u Francu- skoj od 12. st, a tijekom 13. st. taj je nain posvuda postao redovit. Pri tome u Italiji Ivan izlijeva vodu iz alice ili koljke, u Njemakoj iz vra, a u Nizozemskoj iz dlana. S novim nainom krtenja (polijevanjem) postale su nepo- trebne visoke vode Jordana, pa one sada seu Kristu do koljena. Zato u 13. 14. st. on vie nije gol, ve oko bokova nosi perizomu. Od 15. st. u kasnoj gotici i renesansi sve vaniju ulogu ima krajolik. 5. PREOBRAENJE

Od 6. st. na mozaiku u S. Apollinaireu in Classe u Ravenni, izmeu realistikih poprsja Mojsija i Ilije, Krist je iznimno prikazan simbolikim kriem koji lebdi na zvjezdanom ne- bu okruenom vijencem od zlata i dragog kamenja; pod njim su 3 apostola simboliki prikazana kao 3 ovce. U srednjem vijeku na Zapadu Krist je u bijeloj halji, pone- kad pozlaena lica i ruku, okruen svijetlom mandorlom. Do 14 st. na Zapadu on redovito (kasnije iznimno) stoji na vrhu brijega, a u Bizantu nad brdom lebdi. Od 14. st. i na Zapadu poinje lebdjeti rairenih ruku. Tri apostola klee ili lee na tlu, zaklanjajui oi pred bljetavilom preobraenja. 6. USKRSNUE LAZAROVO Motiv se upotrebljava od starokranskog doba (4. st.). U bizantu grob je otvor u peini (rjee je to aedicula), u kojem je Lazar uspravan, obavijen platnom kao mumija. Na Zapadu Lazar se die iz sarkofaga. Ponekad sv. Petar odrjeuje povez na njemu. Marija i Marta mole na koljenima ili zahvaljuju Kristu, a u 15. st. katkada zaepljuju rukama noseve, da se zatite od smrada. 7. ULAZAK U JERUZALEM Krist jai na bijeloj magarici pred gradskim vratima, za njim hodaju apostoli, a djeaci pred njim po putu prostiru halje, nose palmine grane, ili u kronjama stabala trgaju i bacaju na put cvijee. U orijentalnim prikazima Krist bono sjedi na magarici. 8. RASPEE jedna od najvanijih kr. tema koja predstavlja Kristovu otkupiteljsku rtvu Do 6. st. Krist na kriu prikazuje se na simboliki nain kao janje, ili se lik janjeta stavlja na uskrsnicu kria. Kasnije se na kriu pojavljuje samo medaljon u kojem je Kristova glava. Kako bi otklonio odbojni dojam kria, Konstantin oblae veliki kri zlatom, dragim kamenjem i biserjem (cruz gemmata) i vjea ga pod kupolu crkve na Golgoti. U 7. st. Trulanski koncil zabranjuje prikazivanje janjeta na kriu umjesto Krista. U 6. st. pojavljuju se krievi s Kristom. Na vratnicama crkve S. Sabina u Rimu Krist je u pozi oransa, prislonjen (ne zabijen avlima) na kri, gotovo gol, samo s pojasom oko slabina. Istovremeno na kranskom Istoku, minijatura na sirskom kodeksu monaha Rabule prikazuje Krista na kriu odjevenog u dugu koulju, kolobij, dugu tuniku bez rukava koja see do ispod koljena. U 6. st. oblikuju se dvije tradicije koje e trajati od 6. 10. st. i meusobno se ispreplitati: HELENISTIKI TIP raspetog Krista: gol je (oko pojasa ima samo perizomu), mlad i bez brade, ORIJENTALNI TIP Krist odjeven u kolobij, muevan i bradat. Oba ga tipa na kriu prikazuju uspravnog, vodorav- no rairenih ruku, ivog i otvorenih oiju. U 11. st. Bizant uvodi novi tip umirueg agoninog Krista, savijenog tijela, golog s perizomom oko bokova. Zapad isprva odbija ovu novinu, pa nastavlja (negdje due, negdje krae) kroz romaniku prikazivati tip ivog Krista, otvorenih oiju, uspravnog, vodoravnih ruku, golog, sa irokom perizomom. U 11. st. tom Kristu, pobjedniku smrti (Christus triumphans) Zapad stavlja na glavu kraljevsku krunu, a u 13. st. definitivno je zamjenjuje patnika trnova kruna. Oko 1200. g. Zapad uvodi motiv mrtvog Krista na kriu, a promjena se zbiva u nizu prijelaznih oblika: Krist zatvara oi, sputa glavu na desno rame, ruke mu se svijaju u laktu, tijelo u boku, noge se preklapaju, pa se poetkom 13. st. poinju zabijati samo jednim avlom. Oko 1230. g. "jedan avao" je pravilo u Njemakoj, a oko 1275. g. u Italiji. U Italiji kroz 13. st. traje i bizantska morfologija na kriu savijenog Kristova tijela, tzv. bizantska krivulja. U Veneci ji, sjevernom Jadranu i Istri oko 1300. g.

oblikuje se karak- teristian hibridni tip: raspeti Krist s bizantskom krivuljom tijela i s novim nainom pribijanja jednim avlom. U visokom srednjem vijeku, posebno u kontinentalnoj Europi, nastaju tipovi bolnog razapetog Krista: tijelo savijeno u grevitim izlomljenim linijama, verizmi u opisu muke, umiranja i smrti, bolne krvave rane i ekspresivna oblija. U Italiji ovu izraajnost najprije smiruje estetika trecenta, a zatim renesansa sa svojim antikim idealima ljepote ljudskog tijela i anatomskim studijem oblika. HISTORIJSKI TIP Raspea: prikazane su osobe koje su prema Evanelju zaista bile prisutne - Bogorodica, sv. Ivan, dobri i zli razbojnik. ALEGORIJSKI TIP Raspea: prikazane su personifikacije ili simboli Crkva, Sinagoga, aneli koji skupljaju Kris- tovu krv, Adamova lubanja. Bogorodica i sv. Ivan od 6 14 st gotovo se redovito nala- ze pod kriem (Bogorodica kriu s desne strane, sv. Ivan s lijeve). Isprva Bogorodica stoji uspravna, bez suza i znako- va boli, te moli za spas ljudi. No, puka inspiracija i poezija koja je ula u liturgiju inzistiraju na njenoj ljudskoj i mate- rinskoj boli, pa nastaje niz ikonograskih nijansi njenih stavova, gestikulacije i mimike. U "sirskom tipu" koji na Istoku traje od 6 12 st, a na Zapadu do 15. st., Bogorodica pod svojim platem die obje ruke prema razapetom Kristu i moli za spas ovjeanstva. Sv. Ivan kao komentator i svje- dok Kristove smrti, u jednoj ruci dri knjigu, a drugu die u govornikoj pozi, polae je na svoja prsa ili na knjigu. Bolni tip Bogorodice i sv. Ivana poinje od 9. st. Oni izra- avaju tugu tako da Bogorodica pod platem prinosi ruku ustima, a sv. Ivan na svoju ruku obavijenu platem stavlja obraz ili podbradak. U "kapadocijskom tipu" njihove su kretnje simetrine: oni u tuzi prislanjaju lice na jednu ruku, drugom Bogorodica zazivlje Krista, a Ivan dri knjigu. Od 14. st. na Zapadu poinje se razbijati simetrija njihova smjetaja, pa se oboje prikazuju samo na jednoj strani Kria. Od tada se Bogorodica u tuzi oslanja na sv. Ivana koji je pridrava, ili Bogorodicu pridravaju svete ene. U 15. st. na Zapadu ulazi novi motiv: Bogorodica se onesvjeuje, a u rukama onih koji je pridravaju ona klizi, pada, ili sjeda na tlo. Koncem 15. st. njeno srce probada simbolini ma boli. Dobri i zli razbojnik: od 2 razbojnika koji su osueni istodobno s Kristom, jedan se pokajao, a drugi se izruguje Kristu. Dobri razbojnik, Dizma, prikazuje se Kristu s desne strane, a Gestas, zli razbojnik s lijeve. Aneo odnosi u raj duu Dobrog razbojnika (koja izlazi iz njegovih usta u obli- ku malog golog djeteta) a duu Zlog razbojnika uzima vrag. Bizantska i talijanska ikonografija prikazuju razbojnike pri- bijene na krieve jednake Kristovom, a prekoalpska Europa razlikuje egzekuciju razbojnika od Kristova raspea: a) oblikom kria u obliku slova "T" b) vezani su konopima, a ne pribijeni avlima c) ponekad imaju zavezane oi d) ruke su im savite iza preke kria Dobri je razbojnik lijep, mlad i bezbrad, okree glavu pre- ma Kristu i ne mui se na kriu. Zli razbojnik je ruan, star, bradat, okree glavu od Krista i gri se u mukama. Spuvonoa i kopljonoa: pojavljuju se u ikonografiji raspea od 6 st. Spuvonoa Stefaton predstavnik je idova i stavlja se s lijeve strane kria. Kopljonoa Longin probija Kristu bok, predstavnik je pokrtenih pogana, postavlja se s desne strane kria. Kopljonoa se ponekad poklapa s centurionom Longinom, a kadkada su to dva odvojena lika. Crkva i Sinagoga: pojavljuju se od 9 - 15 st. pod kriem kao dva enska lika, simetrino, kao antitetiki par. To su personifikacije Starog i Novog

zavjeta: Sinagoga koja odu- mire stoji Kristu s lijeva, a Crkva koja nastaje stoji mu s desna. Crkva, esto okrunjena, u jednoj ruci dri motku sa zastavicom i znakom kria, u drugoj kale u koji tee krv iz Kristova boka. Sinagoga ima povez na oima, kao simbol sljepoe za Kristovu istinu i u ruci dri slomljeno koplje. Sunce i Mjesec: prikazuju se od 6. st. lijevo i desno iznad kria, esto su antropomorfno oblikovani, kao ljudski obrazi ili kao alegorijski likovi. Marija Magdalena: pokajana grenica, prikazuje se kako klei i plaui grli ili ljubi kri, a ponekad kako svojom kosom brie Kristovu krv koja kaplje niz kri. Adamova lubanja: prema srednjovjekovnoj legendi Kris- tov kri na Golgoti bio je usaen na Adamov grob. Kristo- va krv pada na Adamovu lubanju ili na njegov kostur u grobu, ili Adam klei i die sklopljene ruke prema Kristu, ili u kale skuplja njegovu krv. Aneli: na starijim prikazima prije 14. st. dva se anela simetrino iznad vodoravne grede kria klanjaju Kristu, a ruke su im pokrivene mapulom. Na prikazima 14 st, osobito u Italiji, 2 ili 3 anela lebdei skupljaju u kalee krv iz Kristovih rana. Ponekad drugi aneli letei iskazuju tugu plaem ili gestikulacijom. Vojnici: ovaj detalj zapoinje od 6 st. etiri rimska vojnika noem reu Kristove halje da ih meusobno razdijele, ili ee, sjede na tlu i kockaju kome halja pripada. U kasnom srednjem vijeku, pod utjecajem crkvene drame, vojnici su karikirani kao odrpanci, runih, glupih ili zloinakih lica i kominih gesta. U 15. i 16. st. u velikim prikazima raspea, rimski vojnici nastupaju i kao konjanici oko kria. idovi: u 15. st. u velikim masovnim prizorima raspea prikazani su kao predstavnici farizeja i vijea velikog sveenika, kako raspravljaju pod kriem. Karakteriziraju ih semitske fizionomije, kape i gestikulacija, a ponekad ih oznauje i zastavica sa znakom korpiona. 9. USKRSNUEOvu temu nisu ni bizantska ni zapadna ikonografija u poet ku prikazivale samim trenom Kristova ustajanja iz groba. U Bizantu se to prikazivalo motivom silaska u Limb, podra- zumijevajui Kristovo uskrsnue kao in koji se ve bio dogodio. I Zapadna se ikonografija isprva sluila drugim motivom koji je pokazivao da se uskrsnue ve dogodilo: SVETE ENE NA PRAZNOM KRISTOVU GROBU Kristov grob se prikazuje kao graevina otvorenih vrata u kojoj se vidi prazan sarkofag i odloeni povoji u koje je Krist bio umotan. U helenistikom tipu graevina je pri- kazana kao rotonda na stupovima, sagraena nad etvrta- stom bazom. Pred njom sjedi aneo bez krila, prikazan kao mladi u bijeloj halji, a na graevinu se naslanjaju straari. Pristupaju 2 ili 3 ene nosei u rukama posude s pomasti- ma, a aneo im rukom pokazuje prazan grob. U sirskom tipu grob je prikazan ciborijem iz crkve Kristova groba u Jeruzalemu. Ovdje je aneo s krilima koji rukom pokazuje enama da je grob prazan, a straara nema. U 12. st. zapa- dna ikonografija naputa motiv rotunde i ciborija, a uvodi sarkofag u kojem sjedi aneo. KRISTOVO USTAJANJE IZ GROBA U 12. st. u kontinentalnoj Europi, a u 14. st. i u Italiji poet e prikaz Kristova ustajanja iz groba, prikazanog sarkofa- gom u kojem on stoji, stavlja nogu na rub sarkofaga, prekorauje ga, stoji na njemu, ili (poetkom 14. st. u Itali- ji, a poetkom 16. st. u prekoalpskoj Europi) Krist lebdi nad grobom, a u ruci na motki dri zastavicu s kriem, dok pred sarkofagom spavaju straari. U njemakoj ikonografiji sarkofag je zapeaen. Od kraja 14. st. prizor se obogauje likovima anela i svetih ena, dramatiziraju se i karikiraju pokreti prestraenih straara, prizor se smjeta u pejza, a od 16. st. u

talijanskoj ikonografiji umeu se i sveci. Iz srednjovjekovnih bestijarija, kao simboli uskrsnua, preuzeti su motivi lavice koja raa mrtve mlade, pa oni oivljavaju trei dan na lavlju riku, te ptica feniks koja se opet raa iz svog pepela. 10. UZAAE 1. HELENISTIKI TIP Krist se penje uz brdo, prate ga 2 apostola koji gestikuliraju u uenju, ili mu pomau aneli, a prihvaa ga Boja ruka koja izviruje iz oblaka. Javlja se u 4. st., u slikarstvu katakomba ga nema, postaje redovit od 6. st. i na Zapadu traje do 12. st. U karolinkom i otonskom periodu Krist poinje u ruci nositi procesijski kri i blagoslivljati apostole na zemlji. Aneli ga ponekad okruuju mandorlom, klanja- ju mu se ili lete dolje prema apostolima. Od 11. st. Boja ruka vie ne prihvaa Krista, nego ga blagoslivlja. 2. SIRSKI TIP Oko 6. st. nastaje na Istoku i prikazuje stojeeg Krista u mandorli koju nose 2 anela, a druga 2 su u zraku, ruku prekrivenih mapulom, klanjaju se Kristu. Lijevo i desno od Bogorodice stoje 2 anela i obraaju se apostolima. 3. BIZANTSKI TIP Oko 6. st. javlja se Krist koji u mandorli sjedi na prijestolju, ili (poevi od 9. st., a redovito od 11. st.) sjedi na dugi. U bizantskim prikazima, a tako i u talijanskima koji se do 14. st. pridravaju bizantske formule, Bogorodica molitveno uzdignutih ruku, ili okreui dlanove prema van, stoji uvi- jek u sredini kompozicije. Na Zapadu (izvan Italije) Bogo- rodica poinje gestikulirati, okree se u profil, pomie se iz sredine kompozicije i uklapa u jednu od bonih grupa apostola, ili posve nestaje. U bizantskom tipu nema 2 ane- la koji se na zemlji obraaju apostolima, a nema ni motiva sunca i mjeseca, koje Zapad esto preuzima. 4. ZAPADNJAKI TIP U 11. st. prvi put se u Engleskoj javlja novi motiv: Krist uzlazi u nebo, a iz oblaka mu vire samo bose noge i okrajci halje. U 12 - 13 st. ovaj motiv preuzima francuska gotika, a od nje Italija u 14. st. U Njemakoj se rijetko javlja prije 14 15. st. Bogorodica i apostoli redovito klee, rjee stoje, a na humku u sredini vide se otisnute Kristove stope (od 14. st.). Krajem 13. st. u Italiji (Cavallini i Giotto) se ponovno koristi motiv helenistikog tipa Uzaaa, ali sada Krist uz- lazi u profilu lebdei i bez mandorle, prate ga korovi anela sviraa, a grupa na zemlji obogaena je novim sve brojni- jim sudionicima i klei. U 14. st. u Italiji se oblikuje i kom- pozicija s apostolima, Bogorodicom, a ponekad i s aneli- ma, koji zatvaraju krug, okreui lea gledateljima slike. 11. DUHOVI-dogaa se 50 dana nakon Uskrsnua, a 10 nakon Uzaaa. Apostoli se redaju ili zatvaraju krug u sim. komp. oko BDM (sjedi simb. Crkvu) nad njima lebdi golubica Duha Sv.Plameni jezici silaze nad na njih ime dobivaju dar govora razl. jezika. Rijei prikaz: nema BDM, golubica sjeda na legil s knjigom Evanelja + lik golubice zamijeni Boja ruka. Bizant ognjeni kota usred zbora apostola; personifikacija svijeta u liku okrunjena kralja koji nosi 12 svitaka i eka pred vratima prefiguracija S.Z. povratak golubice Noi i izruivanje ploa zakona Mojsiju 12. SMRT BOGORODICE Tradicionalni termin je "usnue". Kanonski tekstovi ne govore o tom dogaaju, ve legende i apokrifi, iz kojih su u ikonografiju uli ovi motivi: PALMA SMRTI-Arkaneo Mihovil ukazuje se Bogorodici i 3 dana ranije joj pretskazuje smrt.

Predaje joj "palmu smrti", palminu granu odsjeenu u raju, koja e je braniti od demonskih zasjeda. DOLAZAK APOSTOLA-Duh Sveti sakuplja apostole rasprene po svijetu i oni na oblacima putuju u Betlehem kako bi prisustvovali Bogoro- diinoj smrti. BOGORODIINA SMRT-Bogorodica pred smrt blagoslivlja okupljene apostole, a sv. Ivanu predaje palmu smrti da je nosi pred njenim mrtva- kim kovegom. Umiruoj Bogorodici Ivan stavlja svijeu u ruku i prieuje je (ili je prieuje Krist). BOGORODIIN POGREB-Mrtvu Bogorodicu nose apostoli na nosiljci, a na elu povorke sv. Ivan nosi palmu smrti. idovski sveenik Jefonija svetogrdno navaljuje na mrtvaku krinju, ali mu arkaneo Mihovil plamenim maem odsjeca obje ruke. Jefonija se obraa i zaziva Bogorodicu, pa mu na zagovor sv. Petra ruke zacjeljuju. TIPOVI PRIKAZA: 1. BIZANTSKI TIP PRIKAZA Ovaj je tip prikaza sve do kasnog srednjeg vijeka bio mje- rodavan i za ikonografiju Zapada. To je velika sveana simetrina kompozicija: u sredini na odru lei Bogorodica, a iza nje stoji Krist koji u rukama dri njenu duu u obliku djeteta u pelenama. Lijevo i desno stoje apostoli: sv. Ivan kao bradati starac naginje se do Bogorodice i oslukuje posljednje kucaje njena srca, sv. Pavao joj ljubi noge, a sv. Petar je kadi kadionicom. Uz apostole su esto i 3 sveta biskupa: Dionizije Areopagita, Hijerotej i Timotej. U zraku su aneli, a ponekad je prikazan i dolazak apostola na oblacima. Katkada je u prizoru i motiv svetogrdne ruke idovskog sveenika Jefonije. 2. ZAPADNJAKI TIP PRIKAZA Bogorodica okruena apostolima umire leei u krevetu, ili sjedei u krevetu sa svijeom u ruci, ili pak kleei uz kre- vet. Do 15. st. ona uvijek lei. U 15. st. u njemakoj ikono- grafiji ona umire i kleei, a od poetka 16. st. ona redovito sjedi, ime se naglaava da umire bezbolno. Apostoli oko nje mole, krope je i pretvaraju njenu smrt u liturgiju. U starijim prikazima po njenu duu dolazi Krist lebdei nad njom u vijencu kerubina. Krist njenu duu, u obliku djeteta u rupcu ili medaljonu, odnosi u nebo. U mlaim prikazima, u kojima se sve vie realistiki odraava umiranje ugledne graanke kasnog srednjeg vijeka, Krista vie nema. Pone- kad se prizoru dodaju 2 udovice, koje su prema legendi naslijedile njenu odjeu. TIPOVI PRIKAZA KRISTA DOBRI PASTIR ikonograf. prikaz Krista kaopastira kako na ramenima nosi janje ili ovcu simbol ljubavi prema ljudima IMAGO PIEATATIS suutne slike Krista KRIST EMANUEL biz. tip Krist koji je prikazan kao poprsje golog djeteta to ga BDM nosi u medaljonu na prsima KRIST PANTOKRATOR-biz. tip u kome se stapaju predodbe o Bogu Ocu i Sinu; na prijestolju, nema rana, krina aureola, desnom rikom blagoslivlja, a u lijevoj dri knjigu KRIST VELIKI SVEENIK biz. tip koji dijeli priest apostolima OVJEK BOLI prikaz izmuenog i izranjenog Krista kako sjedi kraj stupa sa svim muilima upotrebljenima za vrijeme muenja EUHARISTIJSKI KRIST u sklopu alegor. prikaza patnikog Krista; k.sr.vijek razgoljen, izranjavan, iz rana mu izrastaju simb. euharistije: klasovi penice i vinova loza s grozdovima MAJESTAS DOMINI sjedi na prijestolju u mandorli u lijevoj ruci knjiga ivota, desnom blagoslivlja, oko mandorle tetramorfi BIEVANJE KRISTA na starijim bievanjima iz 10.st. Krist je odjeven i stoji uz stup, od 12.st. je gol, a bokove mu prekriva perizoma, isprva je vezan za

stup bono, a kasnije je postavljen frontalno. Stup je do 12.st. visok i debeo, a od 13.st. ima dva tipa: vitki i visoki jeruzalemski tip, te niski i masivni rimski tip. Krista biuju 2(3) krvnika jedan ima bi, a drugi snop iblja. BOG nevidljiv, eventualno prikazivan u vidu Boje ruke. Od 14. st. poinje se prikazivati u ljudskom obliju s atributima najvie zemaljske svjetovne ili crkvene vlasti kao sijedi, astan, bradati starac, nebeski car s platem, krunom, ezlom i globusom. BOGORODICA 1. IZVORI- Evanelja pruaju relativno malo podataka o BDM ivotu, ali su legende, poezija, liturgija i doktrinarne zasade obogaivali njenu ikonologiju obiljem motiva. a) KANONSKI TEKSTOVI ETIRIJU EV. I DJELA APOSTOLSKA b) APOKRIFI: Jakov protoev. (2. st.), Pseudomatej ev. (5 - 6 st.), Knjiga o preminuu Bogorodice (3. st.), Arapsko ev. (6. st.), Evanelje o roenju Blaene Djevice (9. st.). c) PATRISTIKA I SREDNJOVJ.EGZEGEZA -koja je tumaila da se pojedina mjesta u Starom zavjetu odnose kao navjetaj ili prorotva BDM. Uz ostalo, tako se oblikovala ikonografija simbola i prefiguracija. d) DOKTRINE I DOGMATSKE DEFINICIJE O BOGORODICI e) DUHOVNA POEZIJA i primjene bibl. tekstova u liturgiji na BDM blagdane f) SREDNJOVJEKOVNE LEGENDE O BOGORODICI g) PRIVATNE OBJAVE MISTIKA I VIZIONARA prigodom BDM ukazanja 2. KRANSKA IKONOGRAFIJA prikazuje Bogorodicu u grupama motiva: 1. Ciklus o Bogorodici 2. Ilustracije dogmi o Bogorodici 3. Ilustracije doktrina o Bogorodici 4. Motivi pobonosti prema Bogorodici 5. uvstveni prikazi Bogorodice 6. Simboliki, alegoriki i genealoki prikazi o Bogorodici TEMELJNI TIPOVI PRIKAZA BOGORODICE BDM OD 7 ALOSTI ruke prekriene na prsima, plae jer sama proivljava materinsku bol zbog muke i smrti sina; kasnije se uvode i maevi(5/7) koji joj probadaju srce. BDM ORANS stoji i ima uzdignute ruke u znaku molitve BDM PONIZNA ona koja doji/hrani Isusa BDM S KLASJEM klasje na haljini simbol djevianstva; gotiki tip BDM u trudnoi s skupljenim rukama na prsima BDM SUUTNA sjeddei lik BDM koja u svom krilu dri mrtvo Kristovo tijelo nakon skidanja s kria Krist prvo okomito sjedi u krilu nagnute glave na BDM koja ne plaetijelo biva posjednuto dijagonalno, pa vodoravno, nakon ega Krist klizi iz krila na tlo i BDM mu samo pridrava glavu ili ramena. BDM ZATITNICA veliki stojei frontalni lik rairenih ruku kojima dri plat ispod kojeg su skriveni onikoji trebaju zatitu BDM NIKOPOIA biz. tip, frontalno sjedi, hijeratska BDM, objema rukama dri na svojim koljenima ili pokazuje frontalni lik Krista koji desnicom blagoslijvlja, a u ljevici dri svitak BDM TYTERA biz. tip frontalne sjedee BDM orans u molitvi die ruke, a u okriglom medaljonu nna prsima nosi polulik Krista BDM HODEGITRIA biz. tip poprsja ili cijelog lika BDM koja na lijevoj ruci nosi Krista, a desnom pokazuje Krista koji desnicom blagoslijvlja, a u ljevici dri svitak

BDM ELEOUSA biz. tip. BDM s Kristom u naruju, obino sjedi na njenoj desnoj ruci te priljubljuje svoj obraz njenom i miluje je BDM PRIJESTOLJE MUDROSTI sjedea, frontalna, hijeratska BDM na prijestolju, u njenom krilu frontalno sjedi Krist koji desnicom blagoslijvlja, a u ljevici dri svitak BDM TRENDOUSA alosna jer predvia buduu muku svog sina DUH SVETI trea boanska osoba, njegovim uinkom BDM zaela; siao nad Krista dok se krstio; nakon uzaaa siao nad apostole u vidu plamenih jezika. Od 2.st. u vidu golubice (s krinom aureolom ili svjetlosnom aurom), u obliku plam. jezika; u obliku aure (Preobraenje), ponekad i u ljudskom liku. EVANELISTI TETRAMORFI: MATEJ(ljudsko oblije s kerubom, sjekira), MARKO(krilati lav), LUKA(krilati vol), IVAN (orao). KRINI PUT 14 postaja: Pilat osuuje Isusa na smrt--Isus prima na se kri-- pada prvi put pod kriem-- sree svoju majku--imun Cireanac pomae Isusu nositi kri--Veronika prua Isusu rubac u koji on otiskuje sliku lica--pada drugi put pod kriem--tjei jeruzalemske ene-- pada trei put pod kriem-svlae ga i napajaju ujompribijaju ga na kri-umire na kriuskidaju ga s kria i polau Mariji u krilo--polau ga u grob PROROCI 4 velika proroka: Danijel, Ezekijel, Izaija, Jermija (odgovaraju 4 evanelista; simboliki se povezivali s 4 velika crkvena oca: sv. Ambrozije, sv. Augustin, sv. Jeronim i sv. Grgur Veliki), 12 malih proroka odgovara 12 apostola. TIPOLOGIJA teoloko umijee uoavanja zakonitosti kojom u Bibliji osobe, zbivanja, rijei ili predmeti iz S.Z. kao pralikovi nagovjeuju i osvjetljavaju one iz N.Z. IZVORI: A. LITERARNI IZVORI: 1.BIBLIJA, 2.APOKRIFNE BIBLIJSKE KNJIGE - Spisi pisani stilom bliskim Bibliji i biblijskim piscima, romansirani biblijski kan. tekstovi. Radi ouvanja istoe kanonskih knjiga Biblije, Crkva ih je zabranjivala. 3. LITURGIKA- Liturgijske knjige: slubene zbirke tekst. koji se itaju i pjevaju u liturgiji, zbirke obreda i pravila u obavljanju liturijskih ina. 4.PROPOVIJEDIu sr. vijeku se javlja niz prirunika za propovjednike, a njihova sugestivnost, poetske metafore i zornost primjera utjecali su na stvaranje ikonograf. shema. 5.ACTA MARTYRUM I LEGENDE "Legenda aurea": zbirka legendi o ivotima i muenitvima svetaca, o Kristovim i BDM svetkovinama - najitanije hagiografsko tivo i glavni izvor zapadne srednjev. ikonografije. 6. BIBLIA PAUPERUM, 7.HODOAA-esto utiu na prijenos i irenje pojedinih tema ili cijelih ciklusa, jer hodoasnici ele u svojoj crkvi imati upravo onakvu sliku kakvu su vidjeli u nekoj drugoj crkvi.8.RELIKVIJE,9. VIENJA pojedinih mistika i vizionara (ukazanja) takoer su izvor ikonografskih tema. B. LIKOVNI IZVORI- spadaju antike i orijentalne kompozicije iji je mitoloki sadraj likovno slian kranskim parabolama ili evaneoskim zbivanjima, pa ih kransvo preuzima u likovnom obliku, ali im pridaje posve drugi sadraj. Ovi su izvori bili osobito jaki u prva 3 stoljea kranstva (kad su se krani skrivali), te u renesansi, kad se antike kompozicije preuzimaju zbog "estetskih" razloga. U k. sr. vijeku na ikonografiju utjeu prizori iz svakodn. ivota, pa se npr. roenje Kristovo prikazuje kao suvremeni dogaaj, sa suvremenom odjeom, praksom i obiajima prigodom roenja djeteta.Na ikonografiju

ranijih razdoblja i bizantskog razdoblja jak utjecaj ima orijentalna ikonografija, pa e se esto dvorski protokol i koreografija preuzimati za prikaz Bojeg velianstva. VAN STRATEN IKONOGRAFIJA- eikon+graphein=slika+pisati opisivanje slike; odreivanje prikazanog i otkrivanje i objanjenje dubljih znaenja koja je umj. unio u svoje djelo IKONOLOGIJA - grana povijesti kulture iji je zadatak otkriti kulturnu, povijesnu i socijalnu pozadinu tema u likovnoj umjetnosti i uzevi tu pozadinu kao ishodite objasniti zato je odreenu temu izabrala odreena osoba na odreeno mjesto u odreeno vrijeme; istrauje se drutveni razvoj koji je moda utjecao na umjetnika SHEMA ERWINA PANOFSKOG (1892-1968) povjesniar umjetnosti;podijelio ikonografiju i ikonologiju na 3 faze:predikonografski opis, ikonografska analiza, ikonografska interpretacija u dubljem smislu-ikonoloka analiza PERSONIFIKACIJA - antropomorfni lik koji utjelovljuje apstraktni pojam;enske figureapstraktni pojmovi enskog roda u lat.i u tal., mogu biti odjevene ili gole, imati atribute koji posjeduju odreeno znaenje i iskazuju neto o karakteru i osobinama personificiranih apstrakcija, mogu imati i vanjske oznake; pr.krila kod Oca Vremena,personifikacija= alegorijska figura (Pr. van Leyden -Prudentia-razboritost, razum- bakrorez) Razvoj kroz povijestStari Grci poznavali neto slino; demonska bia, pa bogovi koji su dobili svoje znaenje- mjeavina boanstva i personifikacije, pr; Afrodita-plodnost, ljubav. Grke personifikacije se prenosile preko knji.djela.Grci poznavali, osim istih apstrakcija, i razne personifikacije konkretnih, najee iz prirode preuzetih pojmova( rijeke, brda, Mjeseca)- oni su prirodne pojave promatrali kao iva bia koja se stoga mogu prikazati kao personifikacije.Rimljani preuzeli mnoge bogove/personifikacije od Grka, te proirili ih dodavajui im personifikacije gradova i provincija.Rijetko se ve postojeim bogovima davalo dodatna znaenja.Ranokranski umjetnici kod objanjavanja pojedine apstrakcije; preuzeli samo oblik rimskih bogova, odnosno samo aspekt personifikacije (pr.na ranokranskim sarkofazima bog Coelus kao utjelovljenje neba).U srednjem vijeku personifikacije pronalazimo u knjievnim djelima i njihovim iluminacijama (vana jer tvori tradiciju na kojoj se temelje renesansne pojave'metaforiko miljenje' pr. Roman de la Rose, 13.st, Franc. ALEGORIJE -prikaz neke personifikacije povezan s jednom ili s vie drugih personifikacija i/ili s jednom ili vie drugih osoba ili likova; svi zajedno mogu biti ukljueni u neku radnju ISTA ALEGORIJA- kombinacije personifikacije koje su ukljuene u neku aktivnost, prikazuju neku vrst apstraktnog zbivanja, odnosno ilustriraju neki apstraktni pojam ili ideju u kojoj je ve sadrana neka radnja(pr. Vrijeme otkriva istinu, Zagrljaj mira i pravde) alegorija nekog grada ili neke zemlje( pers.nisu ukljuene u radnju) - pers.grada + apstr.pojmovi koji slave grad (vojna mo, razvijena trgovina) prikaz trijumfa

- najee; od kola na kojima sjedi personifikacija u trijumfu, okruena drugim personifikacijama - ve kod Rimljana u trijumfalnim povorkama konzula i careva - srednji vijek- rijetko - renesansa- omiljene povorke, zahvaljujui Petrarki; I Trionfi iz 14.st. NE-ISTA ALEGORIJA- jedna ili vie personifikacija kao glavne osobe u kombinacji s osobama i likovima koji nisu personifikacije ( pov.osobe, sveci i biblijski likovi, koji se pak mogu i shvatiti kao personifikacije; Mojsije- pers.Starog Zavjeta) one koje se odnose na osobu ili obitelj - povijesna linost okruena personifikacijama koje simboliki ukazuju na ivotno djelo dotine osobe ili na aspekte njegove vladavine ili crte karaktera alegorije povijesnih dogaaja (rijetke) mogua pojava likova iz klasine mitologije problem: ponekad alegorije se sastoje od mitolokih personifikacija; ne zna se je li rije o alegoriji ili pripovijesti iz klasine mitologije u crkvama i palaama niz slika i skulptura meusobno povezanih i na velikoj udaljenosti; ALEGORIJSKI PROGRAMpolazi od teksta to ga je sastavila uena osoba u kojem su objanjena znaenja personifikacija kao i njihovi odnosi veinom stropne slikarije Razvoj kroz povijestPovijest alegorije usporedna s povijeu personifikacije.Grci- alegorija kao izraajno sredstvo (alegorija na gr.-rei drukije/govoriti slikovito).Rimljani- neki primjeri sauvani predajom i danas.Srednji vijek- alegorija poznata iz iluminacija knjiga (dogmatske kranske teme, pr.Borba kreposti i opaina).Renesansa i barok- procvat alegorija, od Italije se iri Europom( pr. Rubensov ciklus o Mariji de Medici).18.st.-alegorija gubi duh i originalnost.19.stpotpuni pad zbog realizma. SIMBOLI-neki predmet, slika, biljka, ivotinja ili neki znak kojem u odreenom kntekstu pripada neko dublje znaenje Goran Hermeren Representation and meaning in the visual art - daje 3 uvjeta koja moraju biti ispunjena da bi se radilo o simbolu: mora potaknuti promatraa da pomisli na neto drugo, a ne na prikazani predmet, biljku, itd.; za one kojima se predstavlja kao simbol, moraju znati tono odrediti njegovo znaenje; ne smije oznaavati ono to zapravo inae u stvarnosti jest - moe imati razliita znaenja, ali najee; apstraktni pojam (pr. paleta s kistom- slikarstvo, mrtvaka glava- memento mori, smrt) - moe upuivati na neto konkretnije; povijesni dogaaj ili pripovijest (pr. Kristova raspea lubanja u podnoju kria- ime breuljka Golgota (hebr.-lubanja), ili na legendu o kriu-Krist oslobodio ovjeanstvo od grijeha zbog Adama i Eve - simboli to zamjenjuju odreene osobe ili figure (pr. Jupiter-orao, Krist-riba) - srednji vijek- razvoj razraenog sustava kranske simbolike ( znanost o umjetnosti) - znaenje simbola ovisi o; kontekstu, vremenu i mjestu gdje se ono pojavljuje ATRIBUTI - simboli koji su na odreeni nain manje ili vie vrsto povezani s nekom osobom (sveci, mitoloka figura, pov.linost) ili personifikacijom dvostruka funkcija:omoguavanje promatrau identificiranje neke osobe ili personif. /pr. Kod sveca; jedan ili vie atributa njegova muenitva; neto govore o prikazanom liku (upuuju na neku epizodu iz njegova ivota, na njegov poloaj,

karakter i osobine) /pr. Ljiljan- upuuje na Marijinu istou i djevianstvo--atr.personifikacija se odnose na osobine 'karaktera' jer personif.nemaju ivotnu priu-iznimka kad atributi nisu biljke, ivotinje ili predmeti; Venera- Amor (Kupidon), Arkaneo RafaelTobija OSOBNI ATRIBUTI- kad pripadaju odreenoj osobi ili personifikaciji; jedan ili vie njih (kombinacija atr. pomae kod identif.) OPI ATRIBUTI- kad pripadaju nekoj skupini osoba (tj.nekom zanimanju/funkciji) /pr.kralj-kruna, svetacaureola; pomau promatrau da suze izbor mogunosti kod identifikacije; kombinacija i opih i osobnih pomae kod identifikacije (no, neke osobe se predstavljaju na odreen nain to pojednostavljuje njihovu identifikaciju) Razvoj kroz povijest...Egipatski i grki bogovi su ve bili opremljeni atributima koji su upuivali na osobine.Grkim junacima se dodavalo atribute vezane uz njihov ivot i djela (Herkul-lav). Rimski bogovi- atributi se najee odnose na njihovu funkciju ili kult.Ranokranska umjetnost- nema atributa za pojedine osobe; preostali rijeki opi atributi- aureola i svitak.U 5.st-identifikacija osoba pomou teksta ili prepoznatljive scene. U 12.stpotreba da se figure individualno razlikuju- atributi ponovo dobivaju na vanosti.Osobe i figure od kasnog srednjeg vijeka se gotovo uvijek prikazuju s atributima. SIMBOLIKI PRIKAZI-NE-alegorijski prikaz i NEnarativni prikaz, u kojem jedan ili vie simbola imaju glavnu ulogu, dobri primjeri- mrtva priroda s dubljem znaenjem /pr. N.L.Peschier-Vanitas AMBLEMI -od 3 osnovna elementa- MOTO (lemma) SLIKA (pictura) TEKST (epigram)moto i tekst na latinskom, polu-knjievna polu-umjetnika vrsta;zajedno 3 elementa- apstraktna (moralnodidaktina) ideja, ivotno praviloidealan oblikosnovnu misao izraavaju sva 3 el. zajedno (praksatekst rjeenje) Podrijetlo..utjecaj antikih epigrama, hijeroglifisveti znakovi (15., 16.st, Rim-antiki obelisci sa hijeroglifima),devize- kombinacija mota i simbola kojom se prikazuje slogan neke odreene osobe ili obitelji. Nastale i razvile se u Franc. U 14.i 15.st., te u Ita poznate od kraja 15.st. SVECI - STROSSMAYEROVA GALERIJA SV. NIKOLA tri kese sa zlatnicima ili tri zlatne kugle; katkad se prikazuje sa sidrom ili laom u pozadini (zatitnik mornara); katkad mu malo dijete ljubi ruke ili u prizoru s troje djece u kablu (zatitnik male djece) SV. FRANJO ASIKI prikazivan u tamnosmeem habitu; esto kako od serafa prima stigme; uz stigme oznake su: lubanja, ljiljan, raspelo, vuk i janje, simboliki prizri vjenanja sa Siromatvom i primanje djeteta Isusa iz Marijinih ruku SV. BERNARD prikazivan u bijelom habitu cisterciskog reda s knjigom ili perom u ruci; ponekad s demonom u lancima, s tri mitre do nogu, s konicom, kapljice Bogorodiina mlijeka kaplju mu u usta; Krist i znakovi muke kristove odnose se na njegov spis Meditationes SV. AUGUSTIN obino u biskupskoj odjei s knjigom i perom; plameno srce, ponekad probodeno strelicom; prikaz susreta s djeaiom koji je nastojao pretoiti more u malu jamocu u pijesku SV. AMBROZIJE u biskupskoj odori s mitrom i tapom, u ruci dri knjigi; ponekad u ruci ima bi; s konicom

SV. ANTUN PUSTINJSKI obino s kukuljicom i monakim habitom, na lijevom ramenu mu je modro slovo ''T'', ima taku i zvonce u ruci ili objeeno na tapou; svinja ga esto prati; esto u rukama dri ili nogama gazi snop plamenova SV. ANTUN PADOVANSKI s magarcem koji klei; odjeven u franjevai habit; u rukama dri ljiljan, procvjetali kri, ribu, knjigu, plamen; s djeteto, Isusom na rukama SV. PETAR MUENIK u habitu dominikanskog reda, na glkavi mu je rana koja krvari; s palmom u ruci, s noem ili maem (sredstvo muke) zasjeenim u glavu ili u rukama SV. JERONIM u pratnji lava, satac s crvenim kardinalskim eirom i grimiznim haljama kao pokornik u pustinji ili peini kako se udara o prsa kamenom, kako moli ili pie, a u blizini je raspelo, lubanja i sova SV. KUZMA i DAMJAN uvijek zajedno, u lijenikoj odori (duge crvene pregae i lapa); u jednoj ruci dre posudu s pomau, a u drugoj lijeniku spravu ili muar ituak SV. MARTIN u biskupskoj odori, katkad s gu7skom kraj sebe il u rukama; na konju u vojnikoj odori kako maem sijee svoj plat kraj sebe da njim ogrne projsaka SV. KATARINA prikaz zaruka s Kristom; kota s otricama, nosi kruinu na glavi kao znak kraljevskog podrijetla, palminu granu i ma; knjiga SV. PETAR(aspostol) prikazan kako dri kljueve neba(zlatni za nebo i eljezni za pakao); u ruci dri ribu; kraj njega je pijetao, plat jasne ute boje SV. IVAN (evanelist) nekad kao apostol, nekad kao evanelist; glavna oznaka orao; uronjen u kotao vrela ulja ili s aom iz koje izlazi zmija; prisutan na Raspeu SV. PAVAO(apostol) ma kojim mu je obrubljena glava, knjiga il svitak njegovih poslanica SV. JUDA TADEJ(apostola) toljaga, helebarda(sjekira) i medaljon s Kristovim likom, kutomjer,a katkad i kri na dugoj motki. SV. MATEJ(apostol i evanelist) s kerubom u ljudskom obliju kako zapisuje Kristove ljuedske pretke; s krilatim ovjekom, s kesom ili vreom novaca, s knjigom i perom; katkad mu aneo pridrava tintarnicu; sjekira SV. MATIJA (apostol) u prizoru izbora kockom, bradva(helebarda, sjekira), koplje ili ma SV. IMUN (Kananej, apostol) pila, ponekad klupko zmija SV. FILIP(apsotol) kako nosi latinski kri privren na vrhu tapa ili trstike; ponekad kri uobliku slova ''t'', zmaj do njega SV. TOMA(apostol) zidarsko ravnalo ili kutnik SV. ANDRIJA(apostol) x Andrijin kri SV. BARTOLOMEJ(aspotol) velik no posebna oblika, s ljuskom koom prebaenom preko ruke SV. JAKOV MLAI(apostol)- s toljagom SV. JAKOV STARIJI (Apostol) na konjus zastavom u rukama; s hodoasnikim tapom, plosnatom koljkom(''jakovskakapica'') i tikvicom; ponekad u ruci svitak, a na njemu lanak vjerovanja koji svjedoi o Kristovom utjelovljenju SV. LUKA(evanelist) krilati vol; knjiga Evanelja, slika Bogorodice koju dri u ruci li izrauje SV. SEBASTIJAN kao mladi naga tijala, privezan uz stup i sav izboden sterllicama, ponekad svezan za stablo SV. MARGARETA sa zmajem kojega gazi nogama ili stoji neozlijeena kraj njegovih otvorenih ralja; esto dri kri u ruci i nosi krunu i mueniku palmu SVETA OBITELJ Bogorodica, Isus( kao djeak), Josip; povezana s prikazom SV. Trojstva tako da nad Isusom lebdi golubica Duha Svetoga, a nad njom se s neba javlja lik Bog aOca koji blagoslivlja; genre scena u kui ili u tesarskoj radionici Sv. Josipa

SV. JOSIP ljiljan, stolarski kutomjer, krletka (ili koara) s golubicama prikazuje Isusa u hramu, fenjer(u noi Roenja), dijete Isus na rukama, bavica, pila (kao alat), strugalica, svijea koja gori(Roenje), putniki tap(bijeg u Egipat), procvjetali tap, vijenac od rua SV. DOMINIK u habitu dominikanskog reda; krunica koju prima od Bodorodice, esto do njega pas s upaljenom bakljom u gubici; zvijezda na elu il zvijezda u aureoli; hljepi kruha, ljiljan SV. KATARINA SIJENSKA u habitu dominikanskog reda; stigme koje je primila u Pisi; esto dri u ruci kri povrh kojega je ljiljan ili srce; katkad u ruci krunica i na glavi trnova kruna; zaruke s Kristom SV. BENEDIKT s bujnom bradom, esto bijelom; u benediktinskom habitu izvorne crne boje ili bijele boje reformiranog benediktinskog ogranka; kao opat ima tap i opoatsku mitru; golubica, kristalna aa sa zmijom lil razbita aa iz koje se prolijeva vino; gavran; ka iprst stavljen na usta; razbijena posuda; u drutvu dvojice mladia Maura i Placida; sa sestro m Skolastikom ili s knjigom pravila na kojoj pie ''Ausculta, o fili, praecepta magistri'' SV. STJEPAN MUENIK kao mladi odjeven u akonsku dalmatiku, dri palmu muenitva, komadi kamenja(kamenova), esto sa SV. Lovrom SV. CECILIJA sluajui glazbu, pjevajuiili svirajui glazbalo; orgulje, ponekad tri oiljka na zatiljku; na glavi il u njenoj blizini; esto joj je kruna od bijelih i crvenih rua SV. JURAJ mladi golobradi ratnik odjeven u hlamidu i oklop, s kopljem i titom u rukama, u dvorskoj ili liturgijskoj nonji s kriem u ruci; u nevojnikoj nonji drei u ruci palmu; kao vitez, rjee stojei, ee kao konjanik odjeven u suvremenu nonju ratnika opremljen titom i kopljem kojim ubija zmaja; mlad i bezdbrad, duge valovite kose; koplje sukani ma, ti(bijeli s crvenim kriem), bijela zastava s naslikanim crvenim kriem, zmaj, jae na bijelom konju; koa kriar s crvenim kriem na haljini; u ruci proljetno zelenilo, grane; na konju kopljem probada rastvorene ralje zmaja koji lei na tlu i repom oplie konmju stranje noge; u pozadini klei i moli okrunjena kraljevna,a na gradskim zidinama promatraju bitku kralj, kraljica i puk SV. ANA dijete Isus u ruka,a SV. IVAN KRSTITELJ kao dijete ( kovrave kose, s janjetom, u igri s malim Kristom pod okriljem Bogorodice); kao isposnik(mrav, opaljene koe, razbaruene brade i kose, odjeven u haljinu od devine koe, opasan remenom, bos; u ovje ili kozje runo koje mu see do lakata i koljena; neki put i tigrovo krzno); na Posljednjem sudu(odjeven u grimiznu halju), u bizant prikazima( ima krila kao aneo);atributi: pladanjs odsjeenom glavom; kale s malom figurom golog Krista; sae meda; Janje Boje s Kriem (na ruci: u medaljonu ili u naboru haljine il pak polegnuto na knjizi), kri od trstike sa svitkom na kojem pie ''Ecce Agnus Dei''. esta poza Ivana Krstitelja je uzdignuti kaiprst kao poza onoga koji navijeta., pojavljuje se na Krtenju i Raspeu SV. MARIJA MAGDALENA alabasterska posuda s pomau, kako dri posudu u uruci; posuda do njenih nogu il je pridrava aneo koji joj pomae; s dugom kosom koja prekriva cijelo tijelo; aneli je nose prema nebu da primi o9krepu; raspelo i lubanja; stajala pod kriem plaui; svjedok polaganja u grob; s dvjema Marijama nosi mirodije i pomast na Isusov grob prva dojavila uenicima vijest o Uskrsnuu UVOD U LEKSIKON IKONOGRAFSKA TOPOGRAFIJA: 1. Poloaj koji likovno djelo zauzima u prostoru, odnos slike i arhitekture uz koju je vezana 2. Slijed i raspored sadraja s obzirom na liturgijsku (scenografsku) funkciju slike

3. Prostorni odnos prikaza prema gledatelju, komunikacijski razlog smjetaja i psiholoki efekt 5 IKONOGRAFSKIH METODA: 1. GOVOR SIMBOLA - Katakombno slikarstvo i sarkofazi, 2-6 st. Ikonografska perspektiva. 2. SIMBOLIKE SCENE- Javljaju se kad i simboli, prevladavaju do kraja razdoblja i nastavljaju u predromanici. Ikonograf. perspektiva. 3. METODA REDUKCIJE-Reducirana scena, utemeljena u ranom kranstvu, dominantna je u romanici.Perspektiva je vertikalna. 4. NARATIVNA METODA - Razvija se u gotici, 13. i 14. st. kao izraz gotikog humanizma i okretanja prema stvarnosti. Perspektiva je obrnuta. 5. METODA SIMULACIJE- U renesansi, otklon od religioznog prema svjetovnom. Perspektiva je geometrijska.