Alija Isakovi LIJEVE PRIE

LIJEVE PRIE Dragi moji sluaoci, Ja sam ljevak i priat u vam samo lijeve prie. Pogledajte me! Pogledajte koliko mi je lijeva ruka ljevorukija od desne! Takva mi je i pamet ljevoruka. Ja u vam sada priati, priati. Hou da se uje muha. Hou da se uje sat u kuhinji. Hou da se uje um vode u oluku. Hou da se uje eanje papagaja u kafezu, da se uje kako praina pada na obrisan parket. Hou da se uje mrak... I hou da se nita ne uje. Samo... Bila dva djeaka, Adi i Fari. To nisu njihova prava imena. Ko jo danas nosi pravo ime! Staro, pomalo seljako ime, teko ime na ramenima! Ime puno slova koja se danas teko izgovaraju. Ime pod kojim ne moe hodati lagodno!... Adi i Fari su skraena imena, dva ljupka imena koja je njihova majka pronala u nekom stranskom filmu. Jupi! Tu ste! Zinuli ste!... Adi, ne diraj ga! Molim malo mira u ovoj lijevoj kui, u ovo gluho doba noi... Vidim, blehnuli ste u mene kao riba kad zastane u akvariju, a voda joj nije promijenjena. A riba zijeva, hoe da umre bez svjee vode, ali joj zijev pomae da ne umre pred naim krupnim oima. Mir, molim! Sada poinje ono glavno. Sada u samo vama dvojici ispriati to se nikad nije dogodilo. Niti e se dogoditi. Niti se moglo dogoditi... Moda se moglo dogoditi u nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom kontinentu. Kontinenti su veliki. Kontinent je kao... Fari, dogovorili smo se! Dakle, dakle, ovo se nije nikome dogodilo. Ja izmiljam. Gledajte kako izmiljam! Ljevoruko! Pogledajte moje naoari. Moju kosu ne tako razbaruenu kao nekad. Moju kretnju lijevom rukom prema nebu... Dotiem oblak, a drugom rukom milujem vau travu kosu... Ja to samo vama tako. I nikome drugome. Nikad!... I kome bih sada, ovdje, u ovo lijevo

vrijeme?... Mama je u pozoritu, ree Fari. Ne prekidaj ga, ree Adi. uti ti, Cviko! Adi je nosio naoari, sline tatinim. Mir! Neka je mama u pozoritu, rekoh ja. Mama e doi. Ti priaj, mi emo zaspati, mama hoe doi... Hoe. Kad je mami premijera, doe kasno iz premijere. Uostalom, ja sam vas rodio. Zar Fari nije govorio da sam ga ja rodio? Jesi, ali sutra sam plakao kad ode dan... a mama nije dola. Sad si veliki! Ugasi i priaj, ree Adi. Neka se Fari prepadne. Upalit u malo svjetlo. Ovako, u redu? Priaj, ve! A noge vae? A zubi? Nismo. Joj! Ne treba! Ma, tata! Nita! Pravac kupatilo! Pravac etkica za zube! Pravac tu i voda! Danas preskaemo... Ako se ja pokrenem, onda emo hladnom vodom. Danas imamo propust za pranje... Rekao si, ree Fari. Rekao si, ree Adi. Ve si nas upriao, ree Fari. O-kej! Veeras imate propust. To ne volim, ali carska se ne porie. Samo veeras. Jer... istoa je pola zdravlja, a prljavtina je druga polovina, rekoe sinovi. To je bila parola koju su oni razumijevali. I tata. Dakle, poinje pria koja se nije nikada ispriala: Bila dva brata, Adi i Fari. Adi je imao mamu, a Fari tatu. I, ponekad, obratno. To jest, mama je glumila u velikom pozoritu i na televiziji, a tata je glumio doma, u kunom pozoritu: kuhao mlijeko, drobio keks, razmazivao eurokrem. I svata. Njegov radni sto bio je tamo, u onoj sobi, a mamino pozorite je u centru grada, u velikoj zgradi s velikim lusterima... Mama je tamo, no je, gluho doba, ali tata je ovdje da vas uva i da vam pria lijeve prie, prije spavanja. Tata je dobroduni ljevak. Dobro, tatura, snizi ton! Priaj. Ne znam priati. Eno kasete. Trnoruica. Adi, ubaci! Neemo kasetu! Hoete kasetu! To je moderno. Dananja lijepa djeca ne trae da im roditelji priaju svoje prie i svojim glasom... Sluajte, sinovi, sokolii vrani, moj glas je hrapav, pun prijetnji, nareenja. Pun kratkih usklinih reenica poslije kojih slijede neke radnje.
2

Tatura, krei mozak po prii! A, ne! Ko rastee vake, ko guta crtice i stripove, ko ide u kinoteku na kaubojske filmove, ne moe gutati moju priu: Bili djed i baka pa djed imao horku a baka koku... E, moe! E, ne moe! Kakav je moj glas, ruan, a kakav glas ima Zike iz kasete! Ne putamo te, i dosta prie, ree Adi. Sinovi su leali mlai na donjem, a stariji na gornjem krevetu. Tata je sjedio na podu drei rukama skupljena koljena. Dobro, ree:

POLA KOKA NA PAZAR Pola Koka na pazar, ukaljala noicu. Tari, Grme, ovu nogu! Neu! Priekaj se, jedan Grme, ja u tebi Kozu dovest, neka tebe Koza brsti! I dovede jednu Kozu: Brsti, Kozo, ovaj Grm! Neu. Priekaj se, jedna Kozo, ja u tebi Vuka dovest, neka tebe Vuk pojede. I dovede jednog Vuka: Jedi, Vue, ovu Kozu! Neu! Priekaj se, jedan Vue, ja u tebi Selo dovest, neka tebe Selo bije. I dovede jedno Selo: Udri, Selo, ovog Vuka! Neu! Priekaj se, jedno Selo, ja u tebi Vatru dovest, neka tebe Vatra pali. I dovede jednu Vatru: Pali, Vatro, ovo Selo! Neu! Priekaj se, jedna Vatro, ja u tebi Vodu dovest, neka tebe Voda gasi. I dovede jednu Vodu: Gasi, Vodo, ovu Vatru! Neu! Priekaj se, jedna Vodo, ja u tebi Konja dovest, neka tebe Konj popije. I dovede jednog Konja:
3

Pij, Konju, ovu Vodu! Neu! Prieka] se, jedan Konju, ja u tebi Sedlo dovest, neka tebe Sedlo tare. I dovede jedno Sedlo: Tari, Sedlo, ovog Konja! Neu! Priekaj se, jedno Sedlo, ja u tebi Mia dovest, neka tebe Mi izgrize. / dovede jednog Mia: Grizi, Miu, ovo Sedlo! Neu! Priekaj se, jedan Miu, ja u tebi Maku dovest, neka tebe Maka pojede. I dovede jednu Maku: Jedi, Mako, ovog Mia! Neu! Priekaj se, jedna Mako, ja u tebi Hrta dovest, neka tebe Hrt izjede: I dovede jednog Hrta: Jedi, Hrte, ovu Maku! Hou! Stade Hrt Maku jesti, stade Maka Mia jesti, stade Mi Sedlo gristi, stade Sedlo Konja trati, stade Konj Vodu piti, stade Voda Vatru gasit, stade Vatra Selo palit, stade Selo Vuka biti, stade Vuk Kozu jesti, stade Koza Grm brstiti ode Koka na pazar. Tiina. Mukla tiina. Tata: Ode Koka na pazar! Adi uti, Fari uti. Gledaju bijelo. Dobro, dobro, ree Fari tiho i pomalo podmuklo: Kako e Maka pojesti Mia kad je nju pojeo Hrt? Tata zatee usne i zailji bradu. Otvara usta, hoe neto da kae i sve zamuckuje. Pa, ovaj, kako da vam sada objasnim, ovaj Hrt je tek poeo jesti Maku... Znate, u tom trenutku Maka je jo iva i moe jesti Mia. Ali, rekao si stade?, doeka Adi tatu s boka. Stade jesti u ovoj prii znai: poe jesti. To je to. Onda je Hrt sve njih pojeo, ree Fari otuno. On je Maku, Maka Mia... sve ih je pojeo
4

Hrt. Svi e stati u Hrtov trbuh. Nije ta pria emu, ree Adi. Dobro, dobro, majka je u pravu. Ova pria ne valja. Ova pria je ve dosadila. Adi, koliko si puta uo ovu priu? Milion miliona puta! Dobro, idemo dalje. Jupi! Ide pria da se uje cvrak na ognjitu! Molim? Cvrak na ognjitu, u mrklom mraku... A-a, znam! Dakle, idemo dalje! Huraa! Pst! Pria nije okolada, pria nije da se jede, pria nije koulja dins, ali pria moe da grije, moe da ispuni ui, oi, srce... Pria moe da uspava. Valja znati sluati... Tiho, tihonjko, tihonjko! Kako sam vam priao ruske bajke kad je bio debeo snijeg u prozoru, vatra u radijatoru, bunda na iviluku, sanke u hodniku, a izme nisu jo namazane kako treba! Nae izme od sedam milja! izme od sedam milja, da odmah stignemo u Rusiju, gdje je snijeg toliko velik da sam se jednom golemo iznenadio. Bio sam jo mlad i dugo sam jahao do Jasne Poljane, konj se umorio, posre, ja sjaem, sveem konja za oblinji kolac, umotam se u bundu i legnem na snijeg... Na snijeg? Nieg drugog nije bilo osim snijega dokle oi vide. I sam sam bio golemo umoran i dugo sam spavao, a kad sam se probudio imao sam ta vidjeti snijeg se otopio, ja leim na ledini pred crkvom, a moj konj visi na zvoniku, svezan za vrak crkve, za onaj kolac to je virio iz snijega... Spava li vam se? Hajde jo! Idemo: Nije pola Koka na pazar, nije ukaljala noicu i nije traila da joj Grm otare kal, da je traila Grm bi to uradio, makar preko svoje volje, i nije traila Kozu da pojede Grm, nije bilo razloga, a nije bilo ni Koza, gdje su danas Koze, ko zna? Koze su u filmu, ree Fari. Odlino! Dakle, nema Koza, nema mlijeka, nema Vuk ta da pojede i, na kraju krajeva, nema ni Vuka. Gdje je Vuk? Vuk je u Crvenkapici, ree Fari, brzo. Bleso, nije Vuk u Crvenkapici nego je Crvenkapica u Vuku, zatim, tu je lovac Luka... Tako, nema Vuka. I ne treba nam Vuk u prii. Nema ni Sela. Laem, ima Sela, ali Selo nee da bije Vuka, postoje ljudi zadueni za taj posao. Sve je ve rasporeeno. Nema ni Vatre da pali Selo, ni Vode da gasi Vatru, ni Konja da pije Vodu, ni Sedla da tare Konja, nema ni
5

Mia da gricka Sedlo, nema ni sedlara... A nema ni Make da pojede Mia. Ima! Ima na filmu. Ali ovo nije film. Ovo nije ni pria. Ovo je samo da znate da nema to nema. Otkud Hrt? Ko je jo vidio Hrta? Ima Hrt u crtiima, ree Adi. Dobro, ali Hrt ne moe doi iz crtanog fima u priu. U priu se dolazi sa sela, iz uma. iz gora, iz mora. to bude u crtanom bude. I to se potroi! Lagi, tatura, ako se potroi, kupi video i taj se nee potroiti! Dobro, video! Toliko je to skupo da bi ga trebalo pisati velikim slovima. U koga si ti video video? To je ekavski, pohvali se Adi. Bravo! To je ekavski. Adi podie dva kaiprsta uvis, kao igrai kad daju gol. Djeaci su ve sjedili na krevetima i oekivali nastavak. Uvucite se, ispruite se, ako mama bahne, odoh ja na pazar! Kad smo bili u Beogradu, ti si govorio: belo, mleko, a kad smo bili na Kalemegdanu i kad smo susreli onu enu rekao si: Beograd je devan grad! Samo sam se trudio da govorim kao Beograani. Nisam ba najbolje znao. Ona ena mi je objasnila da se ne kae devan grad, ve divan! To je zafrkana stvar. I Beograanin, kad iznenada doe u Sarajevo, kae prijepelica umjesto prepelica, a jedan me neki dan pitao na Baariji "Da li mi je kravata dobro svijezana! Ja sam rekao "Devno!" i obojica smo se smijali naem neznanju i nepoznavanju. Smijali smo se do Kozije uprije. Tatura, provaljuje, ree stariji. Dosta je bilo. Zaista. Eno vam Maak u izmama, ja odoh! Mlai neto opsova. Ne smijem ponoviti ta je opsovao. Omaklo mu se. Onda je rekao: Sad u ti pokvariti tu kasetu od pod. Fari, nee to dirati. Ve si to kvario. To kota avo i jo pola avola. Ba me briga, ree Fari vano. Djeco, morate se navikavati na kasete. Kaseta moe zamijeniti tatu i mamu. Mamu moe, ali tatu ne moe, ree Adi. Pa, kako to? ta sam ja ovdje? Ti si ivi pisac, ree Adi. To je rekao pomalo ponosan, pomalo posprdan. Tata odmahnu glavom i poe brisati naoari: Dobro: ivi pisac, pa ta? Imam li ja pravo ivjeti? Nema mame i mene ste najahali do pola noi. Nisam ja Napoleon da me jau vlastita djeca! Ne mogu se s vama valjati po podu. Bole me kosti! iha, iha, sve etiri krute!... Sve me boli. Vrat me boli od dananjega gombanja. Koljena me bole... Vi ne znate ta je to lumbago... Lumbago su lea kad su najvanija na tijelu. Lijepo od vas. Dosta sam danas priao. I veeras.
6

Danas nisi nita priao, ree Fari. Samo si se zaknjigio u toj sobi... Zaknjigio! Vi samo izmiljate nove rijei kojima ete me dotui. Ta, i ja imam nekakva prava i neko vrijeme za sebe. Nekakav sam pisac. Jesi! Priaj svoju priu. Tata protrlja koljena, protrlja ruke i protrlja svoje umorne oi. Panja, ide kaseta! Prvo Zike i njegova pjesmica. Neemo vie da gutamo kasete! Majko, moja! Eno knjiga na polici. Neka ita mlai starijem., pardon, neka ita stariji mlaem. Uvijek su stariji itali mlaima... Kakva ste vi djeca! Eno Vinetua! Eno Orlovi rano lete! Eno ruske bajke koje vam je majka donijela iz Moskve! Eno gomila arenih slikovnica na stolu!... To nije domaa zadaa, ree Adi. To ti je zadaa. Moja! Ja ti zadajem. Ima mlaeg brata i lijepo je uti kako mu stariji brat ita za peticu! Uiteljica je rekla da je sramota kako itam. A otac ivi pisac! Nije te stid to priznati! Koje? Da ima samo jednu knjigu, kao to sam ja imao, itao bi, itao bi, svako slovo bi pozobao, knjigu bi pojeo. Jesi li ti pojeo svoju knjigu?, upita Fari neutivo. Adi se tiho smjehuljio, ali nije smio postavljati takva pitanja. Tona igraaka, tona knjiga, brdo slikovnica!... Sve je to pogreno! Mi nismo dobri roditelji. Mi ne mislimo o vaoj budunosti. Mislimo samo o vaoj sadanjosti. Mi, roditelji, nismo svjesni posljedica koje iz toga neminovno proizilaze... Adi i Fari se ponovo nasmijae. Tata je poludio, ree Fari. Govori kao tv-dnevnik. Poludjet e. Pravo e poludjeti. Samo ita i tjera nas u igrake. A sad se buni, ree Adi, tiho. Ne zna nita drugo, ree Fari. Hou, poludjet u s vama. Eno, Zike nije lud! Neka vam on ita! Tata otro pritisnu kasetofon, zau se krkljanje, Zike poe otezati rijei, ugasi se. Opet ste ovo udo pokvarili. Trei put. Nisam ja, ree Fari. Nisam ja, ree Adi. Papagaj, kljunom!, dreknu tata. Sinovi gledaju tatu u oi. Nasmijani su, svjei. Ne spava im se. Ti si, ree Fari. Ti si ga pokvario, ree Adi. Spavajte, ree tata blago, najblae to je mogao. Traka se ne vrti, Ziketu ste odrezali grlo i glas ugasili; dotukli ste ga... Uostalom, trait u da snime vau majku na kasete. Neka vam ona
7

pria. Kad ja vas uspavljujem, ona je uvijek na predstavi. A, neka malo i njenog glasa ovdje. U ovo doba. Kad ste ovakvi. I ona je glumica. Ima lijep glas, ljepi od Ziketa, nadam se. Umilan, naroito kad sa mnom razgovara. Neu da se glas moje mame prodaje i da mama pria drugoj djeci, zaplaka Adi. Neu da ujem glas, a mame nema ovdje, zaplaka Fari. Neu traku! Ne vidim mamine oi, ne vidim kako joj usne miu... Dobro, dobro, smirite se. Mama e doi iz premijere. Ja u vam priati to znam. Ko je bio Napoleon? Napoleon je bio francuski car. Nije odmah bio car, ali je bio. Sve je pobjeivao. Samo je jednu bitku izgubio, onda su ga drugi carevi, kao to se to obino dogaa, protjerali na pusti, usamljeni otok i tu je Napoleon gajio kupus, sve do svoje smrti. U sobi prividan mir. I papagaj se umirio Je li sada dosta prie? Poklopite se onim kapcima i spavajte. Tatura, hajde neto o partizanima, ti si partizanski ivi pisac. To je dosadno, ree Adi. To nije dosadno. Vi, oigledno, imate pogrean porodini odgoj. Ne znate ni ta je eN-OBe? To je to, ree Fari. To je eN-O-Be to se ui u koli, ree Adi. Slabo je to, ree tata. Znamo, eN-O-Be je kad je Tito bio u partizanima. To je ve bolje. Ja sam ivi pisac i sada u vam neto iz partizana. Zato ti nisi bio u partizanima. Bio sam mali, bio sam djeak. Vidio sam ja na televiziji, i djeaci su bili u partizanima. Priaj! Bilo ih je. Boko Buha je bio. Poznavao sam djeake koji su bili pravi bombai! Ja sam bio nekakav nikakav, sitan, omalen. Jedan brkati partizan rekao mi je, tada, "Nijesi ti ni za konjovoca!"... Konjovodac je onaj to vodi konja. Priaj! Jednom si priao mojoj uiteljici da si partizanski pisac, ree Adi. Jesam. Pisac s pukom? S pukom. Jesi li kada vidio Tita? Vidio sam ga kao to sada tebe gledam. A jesi li ga pipnuo? upita Fari. Pipnuo? Nisam ga pipnuo. Kad Tita vidi na slici ne moe ga zaboraviti. Kad govori,
8

ovako, malo, zabacuje glavu ustranu. I govori jasno, kao uitelj. Ja bih ga ipak pipnuo, ree Fari. Hajde neto iz te borbe, ree Adi. Nemojte se tako radovati, tako jednostavno. Tako u krevetu. Trebalo bi ustati kad se slua ta pria, ali ja elim da vas uspavam. Bilo je u partizanima povuci-potegni. Borba je teka, deset na jednoga u mrkloj noi, a mi smo umorni bili, bili smo gladni i bosi. Tako. Je li u redu? Moe: da se uje muha, da ne diemo, da se uje mrak i da se uje mrav pod zemljom i ptica u nonom letu... Ne, kad se pria o narodnooslobodilakoj borbi ima toliko pucnjave da ne smeta nita ivo. Takvoj prii moe samo tiina smetati. Sluajte: "Neprijatelj je bio primoran da se urno povue sa svojih isturenih pozicija, zabijenih u partizanske poloaje u obliku tupog klina i da se ponovo sreuje i priprema za novi napad. Zbunila ih je i zaudila ovolika upornost partizana. Nije im ni na um padalo da su ovo posljednji zgodni poloaji pred prostranom kotlinom iz koje su rodom veina partizana iz ovog bataljona. Kad bi se i odavde odstupilo, legiji bi bio otvoren put u donja sela. To je znao svaki borac i zato je jueranje naglo povlaenje odjednom zaustavljeno i svaki se partizan zaeprkao u svome zaklonu osjeajui da se vie nema kud odstupiti. To su bili oni, neprijatelju nerazumljivi, nagli obrti u situaciji i iznenadni, uporni protivnapadi jo neprekaljenih jedinica odreda kojima je, odjednom, poloaj postao sam kuni prag, pa su borci zaboravljali da su se ikad povlaili i da je pred njima opasan protivnik. Zaglueni vlastitim pukama, uzavreli od slijepe mrnje, oni su se borili i juriali ne videi vie pred sobom obinog neprijatelja, nego mrskog i grabljivog pljakaa-lopuu koji je, poput halapljivog svinjeta, grunuo da provali u njihove roene kue." Tiho u sobi. Pomalo je dosadna pria, ree Adi. Dosadna!? Da sam ti ja uiteljica, zadao bih ti cijelu priu, od korica do korica!... Fari? Ovo je pria da svako neto doda i oddoda... Sinovi se smirie. Dok je tata ustajao, zapucketa mu lijevo koljeno. Uinilo mu se da je uspavljivanje okonano i da e moi za svoj radni sto. Taman je zakoraio u hodnik, ostavljajui otvorena vrata, kad: Tata, je li Slovenac friider? Nije, sine. Slovenac nije friider, Slovenac je mislena im..., ovaj stvarna imenica mukoga roda na -ac. Kao Bosanac, Amerikanac, Kongoanac. Slovenac ne moe biti friider, ali Slovenac moe napraviti friider. Ovaj na friider je napravio. I neke druge korisne stvari. Zato svaka stvar neto slui? Ne znam, sine. Moe li Bosanac napraviti friider? Moe Bosanac napraviti friider. Ali nije jo napravio? nastavi Fari pitanja.
9

Nije. I ne mora svako praviti friidere. Bilo bi ih previe. Moe li neto drugo? Moe. Moe, ali nije napravio. Nije da nije. Napravi ti neto nenapravljeno. Izmislit u lijek da niko ne umre. Niko, niko da ne umre, i da uvijek bude dan... i sunce... ta e jo izmisliti? Izmislit u da se ne ide u obdanite. Samo ponekad da se poigram sa svojom rajom. Vidim, sine, svata e ti izmisliti. Za sada si izmislio samo mene.

PRIA O NASTANKU ZEMLJE Molim te, izmlati me, ree Fari te veeri. Izmlati me da se smirim. U pravu si! Gledam to tvoje divljanje i samo ekam da se dovoljno naljutim. Izmlati me da lake zaspim. Rado bih ja tebe izdevetao, ali moe ti se to dopasti, ree tata. Ti e biti sve jai, a moja ruka sve slabija. Kako emo se, onda, zaustaviti? ta znai izdevetati? Ne znam, ree tata. Svaka rije ima svoj dobitak, ree Fari. To znai: devet puta po tvojoj guzi tap-tap! ree Adi. Vi znate kako ja nezgodno brojim, ree tata. A mame nema da se podboi na vratima i kae "To, ruka ti se pozlatila!" Lagi, tatura, mama ne bi nikada tako postupila, ree Adi. Da je ona ovdje mjesto mene, vidjeli biste to njeno postupanje praktino. Mama ue u sobu: Ovdje sam ja! Mislili smo da si ve zdimila. to si se tako dotjerala? upita tata. Veeras igram Ofeliju, ree mama. Oho! kliknu tata. Oho! kliknue sinovi. Da li mi je frizura u redu? Odlina je! ree tata. Ustade, nakloni se prema mami i poe glumatati: Ja se nadam da e sve biti dobro. Moramo biti strpljivi... Hodite, moje koije! Dobru no, gospoe. Dobru no, mile gospe. Dobru no, dobru no! Sinovima drago. Mama se smjehulji. Nisi mi rekao da li je frizura u redu?
10

Super! Hajde, sinovi, pjesmu majci na rastanku nonom. urim, ree majka-Ofelija. Kratka je! Adi, gitaru u ruke. Pjesma! MAJCI: LIJEVA PJESMA Da si Eva bila bi sardina, Da si "riba" rodila bi sina; Da si pile tresla bi te struja, Da si crti ti bi bila guja; Da si eir ne bi bilo mjesta, Da si ljepa bilo bi nas dvjesta; Da si l'jeva to bi bila pljaka, Da si desna ne bi bila "maka"; Da nas voli ne bi pola za te, Da umremo bi nas ostavila... Kad smo tihi zato pada s uma, Kad nas mazi emu masna gluma? Kad te nema zato vr'jeme uti, Kad si marka to nas tata ljuti? Kad smo sami to namjetaj hoda, Kad doete zato pljuti voda? Ko te ia to si tako ravna, Da se pegla ve bi bila slavna. Super! Dobaci mama s vrata i posla poljubac. Vidjelo se da joj pjesma nije legla koliko su sinovi oekivali. I koliko je tata oekivao. Stani da ponovimo! Mama je ve trala niz stepenice. Nema veze, ponovit emo mi bez nje, ree tata tuno. Lijepo smo pjevali, ree Fari. No, dragi moji, dosta ale i dosta zbilje. Donio sam vam novu kasetu avo i njegov egrt. Zike je u formi, ja sam naumio da se malo povuem u svoju sobicu... Do vienja, lijepo sanjajte. Taj avo i egrt e vam se dopasti pa ga slobodno obrnite nekoliko puta. Zike uiva kad ga obrete. Topi se u kaseti. uli ste ovo njegovo uivanje Uh, to me obrnu! Ustvari, Zike bi umro od tuge da ga djeca ne obru prije spavanja. Tata ode u svoju sobu. Bio je zadovoljan. uo je kako se Zike trudi. To je trajalo neko vrijeme. Ali, ubrzo se pokazalo da avo i egrt i Zike nisu bili dovoljni. Tata je morao doi, sjesti
11

na pod, sklopiti ruke preko koljena i priati. PRIA O NASTANKU ZEMLJE Znate li, djeco, kako je nastala naa Zemlja. Ne znate, dabome. Ne znam ni ja. Ne zna niko, poevi od one 5-milijardite bebe, nedavno roene u Zagrebu, do predsjednika Ujedinjenih naroda!... Obratite panju: kad izgovaram rije Zemlja, izgovaram je poetnim velikim slovom. Jer, Zemlja je jedna u svemiru. A znate li ta je jo ZEMLJA? Zemlja jo moe biti: zemlja oranica, pa svaka drava je neija zemlja, pa se kae hodam zemljom, a plovim morem. I ona praina na parketu je zemlja, a zemlja je i blato na vaim izmicama u hodniku. Takve su rijei: mogu da se umnoavaju, a mogu da se skrivaju i da nas zbunjuju svojim raznim znaenjima. Rijei se znaju pritajiti u ukrtenicama i krialjkama, znaju biti tajanstvene u kvizovima, znaju biti nacrtane u paroloma, znaju biti uniene u psovkama, znaju biti milozvune u tepanjima majinim. Rijei mogu biti svih boja i veliina, i svih oblika: ima ih okruglih, ima okastih, debelih, mravih, neobrijanih, nestanih, masnih, nezrelih, slijepih, polumrtvih, gluhonijemih, pametnih, svakakvih... Ima ih toliko da ih niko ne zna sve napamet, a kome nedostaje koja rije samo otvori veliki rjenik i one sipaju iz rjenika kao indijanske strijele ili kao leptirii areni. Ko ima vie rijei na jeziku bogatiji je. Priam vam, dakle, vragolanci moji, o Zemlji-planeti, vascijeloj Zemlji na koju stane sve to pripada ljudima biljke, ivotinje, stijene, i svi ljudi zajedno bijelci, crnci, utci. I crvenokoci! I crvenokoci. Jeste li zadovoljni ovim poetkom? Ja malo namjerno razvlaim i elim da budem dosadan jer mi je glavno da to prije zaspite, dakle hou da vam dosadno priam. Hajde! Zamislite, pita nas nastavnik "Ko od vas zna kako je nastala naa Zemlja?" Bio sam tada peti razred, kao Adi. Tako. Sjedio sam u zadnjoj klupi, lijevo, pored prozora, a taj prozor je gledao na groblje i vitke emprese. Moje oi su vie letjele kroz prozor nego na tablu. Bio sam grozan ak. Nastavnik ponovi pitanje, moja raja u razredu vrpolji se niko ne zna kako je nastala naa Zemlja. Ja sam ve tada itao sve to nije bilo u lektiri, itao sam tih dana zanimljivu knjigu Od Sunca do ovjeka i javim se: Ja znam. Hajde, ree nastavnik obradovan i podie desnu obrvu. Iekivao je moj odgovor, sretan. Zna kakav sam ak i hoe da se obraduje mome znanju. Ja znam... Hajde, rode! Ovaj, kaem ja. Ne znam ta znai to "Ovaj", kae nastavnik i podie obrvu do plafona. Ja progutam pljuvaku i krenem: Otkinuo se komad Sunca i pao na Zemlju, i tako je nastala naa Zemlja, rekoh vano. Oni bistroumni aci prasnue u smijeh zbog moje provale, nastavnik spusti obrve, jednu pa drugu, svi se nasmijae... Kad sam pogledao u treu klupu ispred mene i vidio kako se i
12

Ema smije, zabolje me uho. to uho? Moj otac, kad mu je bilo teko, govorio je "Boli me uho!" Je li tvoj otac imao tako velike ui kao ti? upita Fari. Lijevo uho mu je bilo ovoliko! Lagi, ree Adi. Dobro, idemo dalje. Kako je nastala naa Zemlja? Liv jepo u vam to objasniti. Ja u priati, a vi zamiljajte. Dogovoreno? Dogovoreno, rekoe sinovi. Ima u nas pisac koji se zove Branislav Nui. Pria bolje od mene i sve same smijene stvari. Da vam je on otac!... Je li on ivi pisac? Nije. Eh! Njega jednom zapita uitelj "Jesi li ti, Nuiu, ikada vidio more?" "Nisam", veli Nui. "Vrlo dobro", veli uitelj. "Zamisli, dakle, more i zamisli lau koja se jo ne vidi. I zamisli dim koji se vije iznad lae." Tako ete sada vas dvojica zamiljati ono o emu ja priam. Bez obzira da li ste to vidjeli ili niste. Sve se moe zamisliti, ak i ono to ne postoji. Divovi ne postoje, a vi ih zamiljate, vjetice ne postoje, a vi ih crtate. Snjeko Bijeli ne postoji, a vi ga pravite od snijega, i postoji sve dok se ne istopi. Tako i pria postoji sve dok se ne zaboravi. Hajde, ne peglaj! ree jedan od sinova. Prvo i prvo, ja namjerno peglam da vi to prije zaspite, a vi razrogaili oi ko cipoli. ta su cipoli? Cipoli su ribe, ovolike! Nemoj me udarati! ree Fari. Zemlja nije uvijek bila okrugla, nije bila ovako tvrda, nije bila ovako lijepa. Drvee jo nije raalo slatke plodove, ribe jo nisu znale plivati, ptice nisu znale letjeti, ljudi nisu znali hodati na dvije noge... Sve to danas hoda, tri, pliva, leti, roni, skakue sve je gmizalo na trbuhu, kao to smo i sami gmizali kao bebe. Noge jo nisu bile izrasle, krila jo nije bilo, oi su bile sitne, ko takice, a koa tvrda, tvrda. Kako su ljudi hodali kad nisu hodali? Sve to vidite u ivotu jedne bebe, a beba je takoer ovjek, budui ovjek, sve se to dogaalo ljudskom rodu. Davno, davno. Pogledajte bebu kako pue, zatim hoda na etiri noge, kao tele, ili kao cuko, jer i dvije ruke su tada kao noge, tako su i ljudi hodali kao danas majmuni. Tek mnogo, mnogo kasnije, koliko mnogo teko je rei, kad je tome ovjekumajmunu, tome majmunolikom ovjeku, nestalo hrane na zemlji, poeo se uspravljati da dohvati plodove s drvea. Tako je prednjim nogama poeo brati banane. Koji od njih nije bio dovoljno visok da dohvati banane izumro bi, a oni vii i spretniji ostali su ivi; a tako su se ponaala i njihova djeca. I unuad njihove unuadi, ree Adi.
13

Jeste. To se sve skupa zove odabiranje vrste. Uit ete to. Uit ete i ime ovjeka koji je to prvi skuio. Zove se Darvin. Bio je Englez. Imao je ovoliku bradu! Dobro to, ali kako je nastao prvi ovjek? upita Adi. Neka Fari kae, ako zna. ta? Od ega su nastali ljudi? Bila je kap utog Sunca i onda je kap rasla... onda su izrasli Marsovci, ree Fari. Kakvi su Marsovci! Prije nego si se rodio bio si zrak i mi smo te udisali, ree Adi. uti ti, Cviko! Fari, ovo je ozbiljan razgovor. Pa ja sam ozbiljan. Dobro, od ega su nastali ljudi? Ljudi su nastali od Indijanaca. Dobro, Fari, to nije loe smiljeno, samo si zaboravio da je i Indijanac ovjek. Pa neka je ovjek, ree Fari odvano. Ovako emo, ree tata. Kad je Adi bio mali kao sada Fari... Nisam ja mali! Dobro, ispravi se tata. Kad je Adi bio toliko velik kao danas Fari, ja mu priam da je Zemlja okrugla, ali on meni ne vjeruje. Kae mi: "Zemlja nije okrugla. Zemlja je jedna livada po kojoj ja trim, inae bih se okliznuo i propao dolje, daleko." Tako su ljudi u stara vremena vjerovali da je Zemlja ravna kao ploa. ak i danas, kad bismo sreli mrava kako hoda okruglom crkvenom ili damijskom kupolom, mrav bi rekao da je taj krov ravan kao crtai sto. A taj kupolasti krov je okrugao kao Zemlja, a mrav je sitan i ne moe sa svoje visine vidjeti ta mi vidimo, a mi ne moemo vidjeti ta se vidi iz satelita. Tata uze globus sa stola. Adi, primakni se. ta vidi? Vidim globus. Ne vidi cijeli globus ve njegov manji dio. Naa Zemlja je ogromna a ovjek je malen kao mali mrav... Sada se izmakni. ta vidi? Vidim globus. Vidi cijeli globus. Kad se udalji vidi cijeli globus. Iz satelita se lijepo vidi da je Zemlja okrugla kao ovaj globus. Vide se i okeani. Vidi se Afrika, na primjer. Vidi se Grenland, kao nicla u tanjim. Je li tako? E, sada, ko je, kako se zove ovjek koji je prvi vidio svojim oima da je Zemlja okrugla? Gagarin, ree Adi. Gagarin, ree tata. Kozmonaut Gagarin. Sjea li se, Adi, kako si ti zvao Gagarina kad sam ti onda priao o njemu? Ne sjeam se. Zvao si ga otiskiva u svemir.
14

Zaboravio sam. Gagarina je raketa zaista otisnula u svemir i rije otiskiva mogla bi se prihvatiti dok ne izmislimo bolju. Pokazat u vam Gagarinovu fotografiju u avijatiarskoj uniformi. Bio je mlad, lijep i hrabar. Imao je lijepe, zdrave zube koje je redovno prao. Iao je rano na spavanje, a to bih i vama preporuio, iz sveg srca svoga!... E, sada gledajte! Stari ljudi su znali lijepo izmiljati: cijelu Zemlju dri na leima Vo, Vo stoji na Ribi, Riba na Vodi, a Voda na Vjetru... Kada Vo mrdne uhom, bude zemljotres! Neki drugi ljudi, takoer u stara vremena, zamiljali su i govorili da Zemlja ne poiva na Volu ve na velikoj Kornjai. Kornjaa se mrdne. Zemlja se makne!... A bilo je i takvih ljudi u stara vremena koji su govorili da Zemlju dri div zvani Atlant. Otuda ime Atlantski okean... U jednoj zemlji koja se zove panija vidio sam tog diva Atlanta napravljenog od betona. Drao je kuglu zemaljsku na ramenima. Ovakvi miii... Kraja tome nema ta su sve ljudi mislili o nastanku Zemlje. U svako vrijeme su mislili neto drukije. Evo ta ja mislim da se zastvamo dogodilo: Pogledajte nebo u vedrim ljetnim veerima. Svaki as neka se zvijezda ugasi, a svaki as nastaje neka nova. Svemir je toliko prostran da vam ovdje, u sobi, ne mogu o tome priati. Ni sama pria o svemiru i nastanku planeta ne bi mogla stati u ovu sobu. Ono to sam ja onda rekao svom nastavniku kako je nastala naa Zemlja, nisam mnogo provalio. Naa Zemlja je nastala od Sunca. I sve Suneve planete su nam rod roeni: Mars, Venera, Jupiter... Kako se to dogodilo, niko tano ne zna. Meni se svia jedna pria o tome koja kae: Sunce je usijana itka masa, slina uarenom gvou u topionici. Pored takvog Sunca projurila je neka, nama nepoznata zvijezda, vea od Sunca. Mnogo vea od Sunca. U tom strahovitom trenutku ta zvijezda je, po sili privlaenja, povukla za sobom kroz svemir dio Suneve usijano-tene mase. Manji povrinski dio, kao kad jezikom brzo hapne povrinu sladoledne kugle! Da je ta zvijezda letjela malo sporije, ta masa bi se zalijeplila na njenu povrinu kao vrela palainka. Poto je projurila prebrzo, prebrzo i za planetsku veliinu, ta otrgnuta masa je ostala ni-tamo-ni-amo: otkinula se od Sunca a nije stigla do zvijezde... Ako stojite na ulici kad pored vas projuri kakav autobus, a dobro bi bilo da ne stojite tako blizu, osjetit ete kako vas snano povue zrak za autobusom. to je autobus bri, taj cug je jai! Moe vas, ak, zavrtjeti, i tresnuti o asfalt. Zemlja, tako usisana u hladan prostor, poela se i sama bre hladiti, uslijed hlaenja poela se smanjivati, a uslijed smanjivanja poela se sve bre okretati oko sebe i oko Sunca. Sada je na ovoj putanji na kojoj smo mi zajedno s njom oko Sunca. Ne znai da e tu ostati. Sve se u prirodi mijenja. Zemlja e se smanjivati, jo vie udaljavati od Sunca i sasvim ohladiti. Tako e izumrijeti sve to je roeno, sve to ivi i raste, a na nekoj drugoj planeti, zapoet e novi ivit. Kako? pitat ete. Lijepo. Ljudi e sjesti u rakete, ponijeti sjemena raznih biljaka, ponijeti mladunad raznih ivotinja i ponijeti svoju pamet. Ta pamet na nekoj drugoj planeti moe biti pametnija. Sinovi se zamislie.
15

Dobro, tata, a gdje je kraj neba?, upita Fari hrabro. Nema kraja, ree tata vano. A kako bi onda poeli? upita Adi.

MARSOVAC U TATINOJ TVORNICI U srijedu uveer tata nije ni nudio da Zike pria umjesto njega, Kasetofon je ponovo bio pokvaren. I mama je bila doma, ali su Adi i Fari eljeli novu tatinu lijevu priu. Koju on smisli. Tu, pred njihovim oima i uima. Da sjedi na podu s rukama preko sastavljenih koljena, da ih gleda, da brie svoje naoari, da smilja i pria u isto vrijeme. Bili djed i baka. Bili su veoma siromani, samo je djed imao horku a baka koku... Nemoj tu priu, graknue sinovi uglas. Tu priu smo uli milion miliona puta, ree Adi. Koju emo? Pola koka na pazar? Kako moe stalno istu priu?, prigovori mama u prolazu. Djeca vole da bezbroj puta uju priu koja im se dopadne. To je djeija psihologija, ree tata vano. Djeca vole sve nove i nove prie, rea mama, takoer vano. Predloit u proizvoau kaseta, onoj naoj Svjetlosti u predloiti da snime tvoj glas, da snime tvoje prianje. Sve nove i nove prie! I djeca su to traila. Tvoja roena djeca. Rekla su "Kad nam ve nema mame doma, hoemo da nas uspavljuje iz kasete!" Ma, nemoj! E, tako, ree tata. Kad ve ne moe uivo, moe ovako. isto tehniki. Vrenje u kaseti ne bi te osobito zamaralo. Zamaralo bi te manje nego to mene zamara vrenje uivo. Je li ti meni prigovara za moj posao? upita mama nanianjena kao puka vinesterka. Tata ustade da protegne noge. Vie od toga digao se zbog rijei. Svojih i maminih. Nije hodao. Samo je uinio nekoliko unja. Gore-dolje, gore-dolje! To mu je prijalo. Oduevljen sam tvojim poslom, ree. Samo su me sinovi jedne veeri, jedne ponoi, sa suzama u oima i planim glasom, zamolili da im i ti jednom nedjeljno pria prije spavanja: oi u oi, licem u lice, glasom u glas. Lagi, tatura, rekoe sinovi. Mi volimo da nam ti pria svoje lijeve prie kojih nema u knjigama. To ne zna ni mama ni Zike. Dobro, sokolii, koju emo? Priaj kako je Marsovac doao u tvoju tvornicu cipela, ree Adi. Odlino, ree tata. Ali neka nas mama ostavi same. to. Smijat e mi se.
16

Mama krenu iz sobe: Imam ja preih poslova. Trojica mukaraca u isto vrijeme, na malom prostoru! E, ree tata, zatvorite vrata da niko ne uje. Kad god se sjetim toga direktorovanja pomalo me bude stid. To to mi se desilo s Marsovcem, desilo mi se zastvarno. Tata protrlja naoari, sjede ponovo na pod, skupi koljena i sastavi ruke. Gledao je as jednog as drugog sina, postade malice sjetan, blag i tih. Kad sam ja bio direktor tvornice cipela, radnici me nisu voljeli. Bio sam strog i nepravedan. Neke sam volio, neke nisam. Kad je radnicima dojadilo moje direktorovanje, radnici iz cipelarnice dogovore se s radnicima iz pakirnice i sve upakuju u kutije lijevu cipelu s lijevom, a desnu s desnom. Milion cipela tako rasparenih ode u bijeli svijet. Kako ti se zvala ta cipelarnica? upita Adi. Rekao sam proli put. Nisi. Zvala se tvornica cipela. KONA ARAPA I? Poto ljudi na Zemlji imaju po jednu lijevu i jednu desnu nogu, nae cipele nisu htjeli kupovati ni mukarci a kamoli ene. Ja postanem gubitnik a cipelarnica gubitaica. I pored toga to cipele nisu prodavane, moji radnici su traili mjesenu plau. Ja sam davao dok je na raunu bilo novaca. Kad je nestalo na raunu, ja sam i dalje davao i uao u crveno. Tako se kae kad se izda vie ekova nego ima novaca. Uem u crveno i banka me opomene. To vam je kao da sam uletio kolima u raskre kad je upaljen crveni semafor. Tako otprilike. Opasno!... Moji radnici su uivali, makar primali i manje plae, uivali su to e mi ministar za narodnu obuu dati nogu. Zapravo, to su oni i eljeli... Meutim, nisam ni ja sisao kvoku, to bi rekao moj prijatelj Ljubo voro. Dosjetim se ja jadu i za savjetnika u raunovodstvu postavim Marsovca. Sjeam ga se kao danas. Ime mu je bilo M1 14. Tako idu njihova imena slovo i broj. Parni brojevi pripadaju mukom spolu, a neparni enskom. Oenjeni su M a neoenjeni N, plus broj... E, taj Marsovac bio je pria za sebe! Tako je znao o kompjuterima, a imao je neto manju glavu od mene. Moda zato to je Mars manja planeta. Taj maloglavi M1 14 prosto je izluivao kompjutere neobinim raunskim operacijama, i tako je u toj zavrzlami pomagao mojoj tvornici da plati sve dugove i da ostane na naem raunu milijardu dinara. Mene zanimaju kompjuteri, ree Adi. Kako je Marsovac postupio da izludi kompjutere? Marsovac je prvo pobrkao raune svim tvornicama cipela, zatim svim drugim preduzeima. Niko vie nije tano znao ko mu duguje i koliko i kome sam duguje. Kad sam je zinuo, rekao mi je "Ne bojte se, gospodin direktor, ovo na Marsu ne bi bilo otkriveno za godinu dana, a na Zemlji, moda e moja praksa u Institut za kompjutere prije okonati nego se ovo utvrdi, i nikad se nee znati ko je to izveo". Hajde, mislim, da malo uivamo, pa ta bude da bude. To nije pedagoki, ali eto, i odrasli ponekad grijee... Taj maloglavi pametnjakovi nije nikoga puno otetio, ve svakoga pomalo. Ubacio je
17

novu stavku u raunima: ispravka prologodinjeg rebalansa! tos! Vi ne morate znati ta je rebalans, ali moete to zamisliti. To vam je: duguje-potrauje. Ti uzme od Parija trinaest klikera a on od tebe devet. I vi se poravnavate meusobno. Mi se poravnavamo akama, ree Fari. Zavolim ja tog M1 14 i on mene. Sve bi gledao u mene svojim svijetlim oima i treptao kao da ima sijalicu u mozgu. Sve to mu ja naredim uradi bez prigovora. Uradi, doe u moju direktorsku kancelariju, nakloni se i kae "Gospodin direktor, M1 14 gotov!" Nikad nije govorio "drue..." jer je uio na jezik po predratnom udbeniku. Kako je izgledao? upita Adi. Marsovac je na svojoj planeti sitan, elav, s krupnim oima, velikim uima, dugakim stopalima moe skoiti udalj deset metara kao od ale! Meutim, kad krene na Zemlju, a tada su neki od njih dolazili na Zemlju da ue o naem ivotu i o naoj ishrani, i oni su imali problem ishrane na Marsu, u zamjenu, nai strunjaci su odlazili na Mars da prouavaju njihov nain ivota, kaem, kad krene na Zemlju prvo ide u takozvanu zemaljsku komoru i poslije tri dana i tri noi poprimi izgled zemaljskog ovjeka. Bude samo malo sitnoglaviji i malo svjetlije koe i oiju. Poslije nekoliko mjeseci naega sunanja, Sunce na Marsu je upola manje i upola hladnije nego na Zemlji, njihova koa postane slina naoj, malo ukasta, kao u Kineza. A jezik? Marsovac stavi uveer kasetu i slualice, u kaseti je na jezik, sve rijei, reenice, imenice, glagoli, ujutro jezik u glavi! U njih je dijete obrazovanije nego na profesor. Oni su ispred nas. Civilizacija njihova. Koliko mu je bilo godina? upita Fari. Imao je 114 godina. Tako svake godine mijenja broj u imenu, zato je M1 14. A lijeve cipele? upita Adi. Kaem ja Marsovcu da u kazniti one radnike to su poeli naopako pakovanje cipela. Sazvao sam sve radnike u najveu halu, saznao ko su kolovoe, trojica su bili, i odluim da ih kaznim izbacivanjem s posla i jo neke stvari. "Jok!" kae Marsovac. Nije ni bio tu. Ja ga iz kancelarije zvonem toki-vokijem u Institut gdje je bio na praksi. "Jok kanjavati radnikekolovoe, naemo se na ruku u Holidej-Inu." Volio je tufahije da jede. Mogao je pojesti tridesetak tufahija poslije ruka. I volio je da gleda Sunce. "Vae Sunce!" govorio je i pokazivao rukama krug vei od moje glave. Nije govorio o poslu dok se ne najede. Kad je slistio i veliku porciju sladoleda sa lagom i trenjama, ree mi u povjerenju: "Nastavite takvo pakovanje cipela: lijevu s lijevom, a desnu s desnom." "Ali, to je tvorniko samoubistvo", rekoh ja. "Ti za koju godinu ode na Mars, a mene e ministar za narodnu obuu u zatvor." "Ne, gospodin direktor", kae Marsovac. "Samo nastavite tako i vi ete se obogatiti, a ti e, gospodin direktor, postati svjetski poslovni ovjek." "Stani", kaem ja Marsovcu, "ako sam ja Zemljanin, nisam sisao kvoku, to bi rekao moj prijatelj voro. Pogledaj moje noge jedna mi je desna a jedna lijeva. ovjee, izvini ti nisi
18

ovjek, Marsove Ml 14, nae rasparene cipele nije prihvatilo trite i gotovi smo!" "Ne", ree Ml 14 tiho. On nikada nije povisivao glas. A nije ni sniavao. Govorio je glasom koji izlazi uvijek istom jainom, i uvijek jasno i horizontalno. Moram sada priznati da mi je bio simpatian i da sam mu vjerovao. Paljivo sam ga gledao dok jede tufahije, jednu za drugom, a te jabuke punjene orasima i ne znam ime jo, nisu smjele biti guljene svaka je morala biti sa crvenom korom i tako peena da se sjaji, kao da je od stakla. I lice mu se presijavalo dok je jeo. Mi se lijepo rastanemo i ja ponem raditi kako mi je savjetovao. Sazovem najbolje strunjake za televizijsku reklamu, ene s lijepim nogama i zgodne mukarce i svake veeri poinjemo uvjeravati ljude da su nae cipele najbolje na svijetu. To je trajalo. Novaca za reklamu imali smo dovoljno. Tako uspijem nagovoriti naeg najboljeg tenisera da reklamira rasparene cipele, govorei da je ovo par cipela, a ne ono ranije. Nagovorim i naeg skijakog pobjednika u superveleslalomu da natakne nae cipele i kae da je u njima pobijedio, nagovorim primabalerinu da kae isto... I jednog dana na adresu KONE ARAPE doe telegram iz Pariza. uveni kreator svjetske mode Karden zove me u Pariz na dogovor. Ja odmah na avion, Karden eka na aeorodromu Orli, odatle njegovom "ajkulom" do Ajfelovog tornja. Popnemo se navrh Tornja u restoran, da nas niko ne prislukuje o emu se dogovaramo. Karden predloi da u subotu, na najveoj godinjoj modnoj reviji, budu manekeni i manekenke s mojim cipelama. Kae mi na uho "To emo proglasiti za najvei modni krik, i moje muterije e to prihvatiti, a kad one prihvate svijet je tvoj!" Ja mu ne kaem da me je Marsovac savjetovao, ali Karden sve vrti glavom zadovoljan i udara me po koljenu. Odem ja na modnu reviju, djevojke sve ljepe od ljepih, mladii lijepi ko djevojke, ne mogu ih razlikovati koje muko ko ensko. Mislim se, i to je moda i KONA ARAPA e pobijediti. Taj na modni krik prihvati odmah grka princeza, zatim panski princ, zatim poznati ruski hokeja, zatim centarfor Liverpula, a mladi holivudski reiser Emest Hit krene s filmom u kome e glumci nositi samo lijeve cipele... Poslije ovoga filma, koji je tampa razbubala kao najveu senzaciju, ene navale na nae cipele kao da su zlatne. Za enama krenu i mukarci, da ne zaostanu. Nismo ih mogli toliko napraviti koliko se trailo. Radilo se u tri smjene. Radnici me zavoljeli. Druge tvornice cipela kao da ne postoje. Ja dam nalog da se uplati reklama za Evroviziju, i od tada poinjemo raditi u etiri smjene radnike. Nestalo koe u zemlji. Ja na avion u Australiju: "Dajte nam sve zalihe koe koje imate!" Tvornice koje su pravile cipele na stari nain jednu lijevu i jednu desnu, nisu mogle nai kupce. Poee otputati radnika. Ja primim na posao samo njihove najbolje. Mene pozove ministar za narodnu obuu i da mi odlikovanje. "Aferim!" kae, "nisam to od tebe oekivao!" Nisam ni ja, mislim se, ivio Marsovac Ml 14. Jednog utorka dobijem pismo iz Kine u kome pie da su i Kineskinje poele nositi samo lijeve ili samo desne cipele. To je bio znak da smo pobijedili kuglu zemaljsku, jer sam znao da su Kineskinje najprobirljivije za cipele, imaju najmanja stopala, a mi smo upravo proizvodili manje brojeve. ene koje su imale
19

velika stopala teko su mogle obuti nae cipele. Neke su ak ile hirurzima da im skrate stopala da bi mogle nositi nae male, otmjene cipele. Pismo iz Kine bilo je puno hvale o naim cipelama i govorilo je da su jo Kineskinje u vrijeme vladara Min, prije esto godina, nosile samo desne ili samo lijeve cipelice, i to tako to su desnoruke nosile desne, a ljevoruke lijeve cipele. Koja dvorska dama nije tako postupala, bila je ismjehivana kao prosta ena. Sve ovo je trajalo. KONA ARAPA je pobjeivala na meunarodnim sajmovima i festivalima mode. Jedan francuski novinar pronaao je u Egipatskom muzeju nepar zlatnih sandala koje su pripadale kraljici Kleopatri, i to dvije lijeve, i upuivao je itaoce na jednu knjigu o Kleopatri u kojoj pie da je bila ljevoruka. Kada su to saznale, otmjene ene su poludjele za naim sandalama i cipelama. I to najvie za lijeve neparove jer su eljele da budu lijepe kao Kleopatra. To nije dugo trajalo, a jedan strunjak za stari Egipat napisa veliki lanak u kojem tvrdi da je to s Kleopatrinim sandalama la. Opet se digne praina oko toga, organiziraju se u Kairu struna savjetovanja, dignu se protiv nas direktori tvornica parnih cipela, ali nam nisu nita mogli. ene su nas branile. Ile su u demonstracije za KONU ARAPU i njenu novu modu. Karden je organizirao i savjetovanje u Parizu i doveo dvojicu Egipana, strunjaka, i oni su donijeli i pokazali Kleopatrine sandale na kojima se lijepo vidjelo kako su one izlizane samo malo, ali dovoljno da se vidi: zlatne sandale su obje bile lijeve i nosila ih je ista ena, to jest kraljica. Znalo se koji broj nosi kraljica. Ja sam, poslije, vidio te sandale u Egipatskom muzeju: tanke, tanke i sline dananjim japankama, samo su zlatne. Kleopatra je imala mala stopala. Nae cipele su se mogle prilagoditi nonim oblicima, da manje uljaju. Bile su od fine, meke koe. Toliko smo se osilili u KONOJ ARAPI da smo javno nagraivali noge koje imaju najmanje uljeve od naih cipela. Da ste samo vidjeli to nono takmienje. To je trajalo. Ja sam bio slavljen. Birali su me u Meunarodnu delegaciju za odlazak na Mars na razgovore o najnovijim zemaljskim novitetima i mogunostima prilagoavanja tih noviteta Marsovcima. S njima je to ilo lake. Imali su svi ista dugaka, dugaka stopala. Bez ovih naih seljakih zadebljanja. Tada su moje fotografije s Kardenom preplavile sve zemaljske i marsovske novine i televiziju. Poto sam se na tim fotografijama morao smijati, zube sam morao mijenjati i udariti nove, bijele. A onda smo jednoga lijepoga dana krahirali. Nai brojni neprijatelji nisu spavali dok smo mi uivali. Smislili su nain kako da me unite jer sam ja tu bio glavni. Kako smo najuri osvojili modni svijet, tako smo ga najuri i izgubili. Nemojte pitati kako jednostavno. Velike stvari su uvijek jednostavne. Ko je smislio taj tos bio je ravan marsovskoj pameti, ako nije bio i pametniji. Kad je u pitanju podvala, niko nam nije ravan. Moj uspjeh bio je u tome to su nae cipele prihvatile najpoznatije ene na svijetu, najbogatije ene, glumice, sportaice, princezice, sve one ene koje hoe, i moe im se, da se razlikuju od obinog naroda. Znajuu to, nai neprijatelji, ne znajui kako drukije da nas zaustve, proizvedu desetine miliona cipela sa znakom KONA ARAPA i u pola cijene prodaju te cipele obinim enama, radnicama, seljankama; a onim najsiromanijim podijele besplatno. im je besplatno, zna se ko e to nositi a ko nee! Kad su sobarice tih naih dama
20

dole u istim cipelama koje i one nose, to je bio na kraj! Tako izgubismo kupce. Niko vie nije elio nae cipele. ak ni obine ene. Strunjaci su ubrzo pokazali da nae cipele ipak uljaju jae od obinih, sve ene i mukarci preu na staru modu na parne cipele. Mene pozove ministar za narodnu obuu, oduzme mi odlikovanje i da mi nogu! To je bila afera svjetske veliine i koliine. Vi se niste bili ni rodili, ali starije generacije jo priaju o tome. A ima to napisano i u jednoj knjizi koja se zove VELIINA I PAD "KONE ARAPE". I tako to proe. Prou godine i neki dan dobijem pismo od Marsovca. Pie "Otiao sam u marsovsku mirovinu i ve sam pravi penzioner. Ako mi bude pisao, moje ime je sada MP 124, i to e trajati do MP 160. Tada umirem. Svi muki Marsovci umiru dobrovoljno kad postanu MP 160. Zbogom, gospodin direktor. One tufahije su bile dobre. Neu ih zaboraviti do MP160." I to je kraj, ree tata.

BIJELI LEPTIR Ne zna se da li je Adija i Parija bilo tee uspavati ili probuditi. Pri uspavljivanju glavni je bio tata, a pri buenju mama. Dobro je to se tata tu manje pojavljivao. Za razliku od mame, koja je bila sklona njenim majinskim kretnjama i rijeima, tata je upotrebljavao krae i jednostavnije rijei i kretnje. Koliko je uveer bio popustljiv i priljiv, ujutro je bio prijek i opasan. Bilo je u njemu neeg vojnikog, a on se vadio govorei da to nije vojniki nain ve izviaki. Volio je ponavljati rijei svoga prijatelja vore: "Imao tata dva sina. Jedan se teko budio, a drugoga samo malo kucne ekiem po glavi, i odmah se probudi!" Mama nije voljela te grube rijei i slike, a slino je osjeala i prema tatinom prijatelju vori koji, uostalom, nije ni imao djece. Osvanuo je dan kada je u obdanitu bila priredba te Pariju nije trebalo vie od jednog buenja. Sanjao sam da mi je Sran Peri ukrao bijelu koulju, ree trljajui oi. Gdje mi je bijela koulja? Tu bijelu koulju nikako nije elio oblaiti dok nije saznao za priredbu. Kad je na probama vidio da e neko od djece biti bijeli leptir, svako jutro je traio i oblaio bijelu koulju i tako se nametnuo uiteljici za ulogu bijelog leptira. I tekst je nauio ko pjesmicu. I tekstove svih leptira. Tu svoju bjelokouljastu smiljenost krio je i od roditelja. Neko vrijeme. Ko je glavni za priredbu? upita mama. Nela, Nela je pedagog, a Zlata je za tute. Brzo se obukao i krenuo s mamom. Na ulici sustigli Esmu Kapetanovi. Ila je s dedom.
21

Mama ih pozdravi. to ne pozdravi Esmu? Upita mama. Dosta mi je to je moram gledati cijeli dan u obdanitu. Zar ti nije lijepo u obdanitu? Bojan me upisao. To se dogaa. Vi ste obdanitarci. Da, nije tebe upisao nego mene. ta je bilo poslije? Poslije sam udario Bojanu jednu servu. ta si mu uradio? Fari pokaza rukom: Servu! Zar vam to dozvoljavaju u obdanitu? Ne dozvoljavaju. I? Iao sam u kaznu. Ide li esto u kaznu? Ne idem esto. Nela je nova uiteljica, jesi li je zavolio? Jesam. Nisam. Lijepo, ree mama. Nela ima tri para cipela, ali je siromana. Kako ti zna da je siromana? Pa, nema djece. Pa, vi ste joj svi djeca. Ne zna nita! U obadnitu se djeca ne vole, samo se uvaju. Ne bih rekla. Zavolite se svi, meusobno. Pred obdanitem su se rastali. Doi u ti u jedanaest na priredbu, sretno! Tako je i bilo. Mama je pourila s pozorine probe. Ponijela je i mali foto-aparat da uslika bijelog leptira. Fari je ve bio obuen: Bijele pantalonice, bijela koulja, bijela leptirasta krila. epurio se meu djecom. Rumen od uzbuenja. Tu su se vrzmali i dugi leptiri, a okolo su bila djeca drvee. Fari zagrli majku: Moja ljubav danas pjeva za tebe! Majka se suzdra da ne zaplae od sree. Priredba je bila izvrsna. Fari je znao tekst a jednom je pomogao i utom leptiru, kad je zaboravio nekoliko rijei. Tata nije dolazio, ali je iste veeri traio da mu Fari ispria priredbu, i svoju ulogu i druge uloge. To je bio uvod u uspavljivanje. Hoemo li ugasiti veliko svjetlo? upita tata.
22

Neemo! ree Adi. Hoemo, ree Fari. Malo svjetlo mi ne ugorava priu ve uboljava. U pravu si. Jako svjetlo skree panju na sebe. Svjetlo je ljubomorno. Priaj nam! Fari: Bila tri leptira: Crveni, Bijeli i uti. Oni su se igrali. Odjedanput je pala kia. Onda su oni doletjeli do cvijeta i zamolili: "Lalo, Lalice, hoe li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hou samo Crvenoga, zato to je isti kao ja", rekla je Lala. Leptir je rekao: "Neu ni ja, ako nee moju brau. Bolje je brat s bratom poginuti, nego brat brata ostaviti." Onda su letjeli do ute Lale: "Lalo, Lalice, hoe li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hou samo utoga, zato to je isti kao ja." uti leptir je odgovorio: "Neu ni ja, ako nee moju brau. Bolje je brat s bratom poginuti, nego brat brata ostaviti." Onda su odletjeli do Bijele Lale: "Lalo, Lalice, hoe li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hou samo Bijeloga, zato to je isti kao ja." Bijeli leptir je odgovorio: "E, pa, neu ni ja, ako nee moju brau. Bolje je brat s bratom poginuti, nego brat brata ostaviti." Onda je sunce reklo kii: "Prestani padati." I onda je kia prestala i leptiri su se igrali. Bravo! ree tata. Bravo! ree stariji brat. Sada malo iznenaenja, ree tata. Izvadi kasetu iz depa i smije se: Sada e vam vaa majka iz kasete ispriati svoju priu. Jupi! Kriknue djeaci. Moram vam priznati da sam ja kupio kasetu i ja snimio maminu priu koju ete uti. Mama-glas prvo pozdravi: Draga djeco, moj glas je sada s vama, na vaim licima, u vaim uima i oima, na vaem uzglavlju... Dok me sluate gledajte me kako vas milujem ispruenom rukom i uspavljujem toplom priom. Ja sam s vama i moja ljubav veeras pria za vas. Ovu sam reenicu ukrala od Parija, jer mi svi mislimo isto. Mi smo jedna porodica. A sada ne moja ve tatina lijeva.

23

PRIA O PINK PANTERU U velikom Zoolokom vrtu u gradu Oboa ivio je mladi Pink Panter. Jo dok je bio sasvim malen doveden je u Zoo. Svoje roditelje nije ni upamtio. U kafezu mu je bilo veoma dosadno. Teko je ivjeti izmeu tri zida i eline ograde, sluati iznenadne ljudske glasove i trpjeti drska djeija zadirkivanja i gaanja kameniima. Nije volio ni ivotinje iz susjedstva; samo su nekontrolirano isputale ivotinjske krike. Jedino mu je bilo drago kad vidi irafu koja je zajedno s njime bila dovedena iz rodnoga kraja. irafa je povremeno prilazila do kafeza i tako se druila s Pinkom, kroz ogradu. Rado bih pobjegao, ree jednoga dana Panter, ali zid je tako visok, a ove eline ipke tvre od mojih zuba. Ja u ti pomoi, ree irafa otegnutim, utavim glasom. im jo malo porastem, im se moj vrat jo izdui, moi u dosegnuti vrh zida. Neka ti moje dugako tijelo poslui. Neka moj visoki vrat bude tvoj put u slobodu. I stvarno, kada je irafa porasla toliko da je glavom mogla dohvatiti blizu vrha zida, dogovori se s Panterom o bjekstvu. Savjetovala ga je da prvo odbija hranu, da se ini bolesnim, da povraa. uvar e dovesti ljekara, a kad se uspava njihova panja, "Strugni napolje!" ree irafa "i eto te na slobodi!" Ti e tada biti kanjena zbog mene, ree Pink. Neu, ree irafa. Mene ljudi svrstavaju u poslune ivotinje, moj nemir je mnogo bezazleniji od tvoga, ja sam velik ukras Zoolokog vrta i velika radost djeci koja dolaze da me vide. Meni je ovdje ivot snoljiv. Imam dovoljno kvalitetne hrane i vode, a to je najvanije. Kreem se slobodno. Nemam velikih prohtjeva. Ja sam obina irafa, a ti si Pink Panter... Samo ti uradi kako smo se dogovorili. Pink poslua irafu i jedne nedjelje nae se na slobodi. Poto je bio bez kole i zanata odlui da radi bilo koji posao. im je umakao potjeri ukrca se kriom na teretni voz i otputuje u june predjele drave Palmira. Ta velika drava nalazila se na obali mora. Daleko, s druge strane mora, prostirao se Pinkov rodni kraj. U dravi Palmira nebo je bilo visoko, a parkovi slini Pinkovom rodnom kraju. Moglo se ivjeti. To je trajalo. Pink je sluio raznim ljudima, i obavljao razliite poslove i vremenom je, jedui ljudsku hranu, sluajui ljudski govor, gledajui ljudsko ponaanje, ljudske kretnje i postupke prema njemu i prema svojim blinjim, stekao mnogo lijepih ljudskih osobina; ak je sve vie sliio ljudima. I izgledom i ponaanjem. Puio je na dugaki cigarluk, nosio eiri, vezao ukastu maramu oko vrata i nosio veliki bed s likom irafe. Vrijeme je i dalje prolazilo. Kad je Pink izotrio svoja opaanja, primijetio je da meu ljudima ima jo takvih, njemu slinih, koji su nekada, u mladosti, bili vuci ili medvjedi, ili lavovi, ili lisice, ili ovce, ili lame, ili deve... Svi oni vremenom su se prilagodili ljudima, poprimili znatan dio isto ljudskih svojstava, ljudske dobrote i ljudskoga zla, poprimili znatan
24

dio ljudskog izgleda. I ugleda. Niko se nije udio tome. Jer takav je ivot u dravi Palmira. I kad je ve postao zreo, u Pink Pantera se zaljubi visoka, mrava Deva-Apotekarica, zgodna enska. Svia mi se vertikalno i horizontalno, priznade mu ona jednog proljetnog dana dok su etali Zoolokim vrtom u glavnom gradu drave Palmira. Grad se zvao Baobab. Nisu se jo drali za ruke, samo su zajedno etali promatrajui zooloke ivotinje, stijenjene i otune. Dok su tako, pomalo zlurado, uivali zaboravili su svoje porijeklo. I ti se meni svia, priznade Pink. Prema ljudskim zakonima, ree Deva-Apotekarica, trebalo bi da si ti vii od mene, a ne ja od tebe, i moram ti na poetku sezone priznati da bih ti rado napravila jedan napitak od kojeg e odmah porasti. Meni je dobro i ovako, ree Pink. Navikao sam na svoju visinu. Ima malo Pantera u Palmiri koji su vii od mene, i jo rastem, ali ako bi ti voljela da sam vii, popit u taj apotekarski napitak. I Pink popije, odmah, u apoteci, i odmah toliko naraste da je podigao krov apoteke na glavu. Deva-Apotekarica se onesvijesti od oka. Pink se sagne da spusti krov na njegovo mjesto i da vidi ta joj bi, ali ljudi navale na nj s vatrogasnim ljestvama i vodenim mrkovima, svezu ga brodskim uadima i smjeste u veliki gvozdeni kafez da od njega prave senzaciju na glavnome trgu i tako uveseljavaju svoju nestanu djecu i radoznale strance koji budu dolazili u grad Baobab. Kad se Deva-Apotekarica osvijestila, kad se malo apotekarski pribrala, naini nov napitak, prikrade se Pinku i proturi mu ga kroz gvozdenu reetku. Pink se tome obraduje ali apne Apotekarici da donese veu koliinu, da on vie ne pije vodu iz ae ve iz kante. Deva-Apotekarica razmuti veliku kantu snanog napitka i potplati uvara da to da Pinku umjesto vode. Pink to popije i naglo se smanji i bude majuan kao Mi, odmah se izvue kroz ogradu i pojuri prema svojoj djevojci. Kad je Deva-Apotekarica ugledala Pinka, tako umanjenog, vrisnu kao nikad do tada: od svih ivotinja ona se najvie plaila Mia. A osim toga, ponovo je bila zaprepaena i prestravljena. Za Pinkom se stute sve gradske make i psi, ljudi se razbjee uplaeni, i brzi Pink pobjegne u veliko skladite oblinje Robne kue. Sada je mogao, tako malen i okretan, da hoda kud hoe i da uzima hranu iz najboljih radnji i da proba sve kolae u najboljim poslastiarnicama. To je i inio nekoliko dana, alei to ne moe vie pojesti. Meutim, Pink ubrzo poeli svoju Devu-Apotekaricu, uvue se u direktorovu kancelariju, dok je on bio u obilasku Robne kue, stane svojim apicama na brojeve telefona 522-722. Javi mu se efica apoteke. Kad se predstavio kao zarunik i upitao za svoju draganu, dobio je odgovor da se ona udala za snijenog ovjeka zvanog Jeti. Pink se rasplaka. Sada je ve znao da e ostatak ivota provesti tako malen, odbaen i beznaajan. Spavao je u udubnoj kutiji za cipele u skladitu Robne kue, sladio se kobasicama iz mini-marketa, povremeno se uvlaio u poslastiarnicu Minjon, nauio je uz ljude jesti kolae,
25

isprobavao sve vone sokove na slamku, jednom je ak potegao gutljaj ampanjca u Labirintbaru i jedva se vratio u skladite, promaio svoj leaj kutiju za cipele i zaspao zavukavi se u smotak velikog perzijanera. Jo jednom je telefonirao u apoteku, ali nita novo nije saznao o Apotekarici i Jetiju, snijenom ovjeku. Glas na telefonu bio je pomalo podsmjeljiv i to ga dotue. Silno ojaen dohvatio je dugaku motku, raspalio po prekidaima i popalio sva svjetla u Robnoj kui. Skakao je po tipkama klavira, udarao nogom u bubanj, uzeo pumpu za bicikl i njome puhao u trubu, klatio se na djeijem konjiu sve dok se nije smirio. Prije spavanja uze novine sa direktorovog stola i poe itati reportau o opasnim lopovima koji haraju bankama u gradu Baobab. Pink prokui da bi naredna pljaka mogla biti u Trgovakoj banci u centru, iako je u reportai pisalo da Trgovaka banka ima najbolje alarmne ureaje i ima najbudnijeg nonog straara. Tako je Pink, neto iz radoznalosti, neto iz ivotne dosade, a neto i zbog toga to se ve znatno osjeao ovjekom, odluio da pomogne ljudima Baobaba. Preselio se u Trgovaku banku. U pono je prenio svoju kutiju na koju je ve navikao, uvukao se u banku kroz uski ventilacioni otvor na krovu i smjestio leaj u proelju najvee prostorije, gdje su alteri i kase s novcem. Odatle je imao pregled cijelog prostora do glavnog ulaza, a mogao je vidjeti i nonog straara kako drijema, a poslije oko etiri sata ujutro kako ve pomalo dremucka i hre. Petnaestoga dana ekanja uuljaju se lopovi u banku. Bilo je to pred zoru. Noni straar je ve hrkao. Lopovi su imali svoje pijune u banci i uspjeli su iskljuiti alarmne ureaje, lijepo su prili straaru, svezali ga za stolicu i zalijepili mu usta hanzaplastom. Poto im se urilo, i poto su vjerovali da je straar nemoan, samo su mu uzeli revolver s opasaa a nisu uzeli i revolver koji je straar krio u ladici stola, za svaki sluaj. Pink je sve paljivo promatrao iz svoga skrovita. Dok su se lopovi bavili otvaranjem kasa i trpanjem novca u vree, Pink je priao stolu, uvukao se u ladicu, naslonio cijev revolvera na ivicu odkrinute ladice i saekao lopove s plijenom. Stoj! viknu Pink Panter iz petnih ila. Ali, ef lopova se nije obazirao na to. inilo mu se da glas nije dovoljno energian. Nije tano ocijenio ni odakle dolazi, i inilo mu se da je to neka ala. Stoj, pucat u! dreknu Pink ponovo i opali tako snano da mu je revolver ispao iz ruka i pao na pod. Pink se i sam silno uplaio, premda njegova hrabrost nije bila toliko umanjena koliko njegovo tijelo. Na trenutak je zaboravio da revolver nije smanjen i da je to njemu ravno kao da je opalio iz topa. ef lopova pade pogoen u srce, ali druga dvojica lopova okrenue se naglo s vreama preko ramena, ugledae dim iz ladice, ugledae zauenog Pinka, sasvim ogluhlog od pucnja, i sasue svoje metke u nj... Uto dojuri policija. Na centralnom trgu u gradu Baobab i danas stoji spomenik hrabrom Pink Panteru, na visokom postolju... Vidio sam taj spomenik na jednoj razglednici.

26

MAJKA I SIN Idi u mini-market i kupi dva mlijeka, ree mama provirujui iz zadimljene kuhinje. Nisam dovoljno otporan da idem u mini-market. Neka ide Adi. A otporan si kad se tue s njim! Samo se hrvamo. Adi radi matematiku. Eno novac u hodniku i furaj! Ne ide mi se. Crtam. Dobro, crtat e ponovo. Hou odmah. Ve sam rasporedio boje. Molim te, idi. Zatvorit e. Fari uti i crta. Tiina. Samo se uje kako papagaj otri kljun. Mama izae iz kuhinje i sjede uz prozor da udahne svjeeg zraka. Ko je ovo nacrtao? Ovo ja nacrtala Mirina beba. Kako je mogla? Neko je bebi kroz pupak ubacio flomaster u stomak. Nisam prije vidjela da neroena beba tako lijepo crta. Mama, kad na mome crteu pada kia, je li u cijelom gradu pada? Pada, sine. E, ne mogu ii po mlijeko. Vani je kia! Hajde zdrav mi i iv bio, kupi mlijeka dok nije nestalo. Neu "Zdrav mi i iv bio", to je starinski. Nego? Hou "Od srca mi narastao". Mnogo zanovijeta, a nita ne slua. Od srca mi narastao! Sluam ja. Ne znam kako te uiteljice trpe. Mama, ta znai: oeniti se? Znai dovesti sebi djevojku doma. Ja u dovesti sebi Marinu iz obdanita. Rekao si da se Marina kaki. Kaki se, ali kad je Zlata opere, onda je Marina najljepa. Kako to govori? Ti mre kao pravi obdanitarac. Obrii se. Evo se briem. Rukom? Da. Desnom rukom. Nisam ja ljevak kao tata.
27

Rukom! Nekulturan si! Tvoj tata je nekulturan. ta to ree? Kae mi juer "Daj mi tu slinavicu!", a to je maramica. Deda se ali. Neka se s Adijem ali o slinama. Dobro, rei u mu. Idi sada po mlijeko. Neu da si Mona Liza. Molim te. Kupi mi pantalone za roendan. Okraat e ti do roendana. uj, okraati pantalone! Stvari ne kraaju ve ja rastem! Zazvoni telefon. Fari uje da se i njegovo ime spominje. Mama se neto pravda i povremeno gleda Parija. Svaao si se s mojim ocem i s mojom majkom, ree. Nisam, ali ako me u petak alje nani, ja u s njom da ukrvavim. ta? Ljepe mi je s mojom rajom u obdanitu nego s dedom i nanom. Ne daju da Cviko i ja s reketima u hodniku... I o tebi je govorila runo. Nisam upamtio to. Nije lijepo tako govoriti. Znam da ne misli tako. Opet tiina. Samo Fari obre papir i zviduka. A voli li ti svoju majku? Volim. A ima djecu i mua! Vrijeme je da je prestane voljeti. Zar e ti prestati da me voli kada se oeni? Ma, neu, Fari zagrli majku. Ti si najljepa majka u obdanitu. Zar Nela nije ljepa? Nemoj se s njome porediti, ona je nos operisala. Vidi majmuna malog!... Dakle, ide po mlijeko? Idem, ali meni dvije gumene bombone. Ti si mali majmunac, furaj! Dobro, mama: Adi ui matematiku, ja ovdje crtam, on ne mora po mlijeko, ja moram! Voli li ti vie mene ili starijeg sina? Mama se nasmija. Pokai aku. to? upita Fari. Ovo su tvoji prsti jedne ruke i svaki prst voli podjednako. Je li tako? Nije. Najvolim ovaj, kaiprst, Fari pokaza i majka se zbuni. Razumijem da ti kaiprst mnogo znai, ali svaka majka podjednako voli svoje sinove. Teta Mila je rekla da vie voli starijeg.
28

Moda se samo alila. A da ti ima est djece kao Mila? Isto je to! Dobro, mama, a da si imala est djece bi li imala est pupaka? Znam da zna te stvari. Samo pametuje. Samo prislukuje okolo i pametuje. Ja u biti vojni ljekar. Moram biti pametan. Adi upade u sobu: Zar nee biti komandos? Hou. Bit u komandos. Prvo u iskakati iz padobrana. Ne iskae se iz padobrana ve s padobranom, ispravi ga Adi. Ja u biti oficir. Zamijenit u Tita. Ne moe zamijeniti Tita, ree Adi. Tito je bio metalac. Moe samo da napravi oluk. uti, Cviko! Bit u najvii oficir. Da bi neko bio najvii oficir, mora prvo biti dobar majin sin. Furaj po mlijeko! Ti si moj kupova! Idem, obuj mi nove tene. Kad se vratio s mlijekom, zatekao je majku u kupatilu. Bila je u kadi. Fari prie i gleda znatieljno. Nema mlijeka, ree. Nestalo. Ne gledaj me tako, stid me je, ree mama. to se stidi? Ja sam tvoj sin. Eto tako. Ne znam. Ponaaj se normalno. Ve sam te vidio. Dobro. Vidio si. Sad je u redu. Da vidim rez na stomaku kud sam iziao. I taj rez si ve vidio. Stavi taj novac u hodnik. ini mi se da je na televiziji crti, a ja hou da zavrim kupanje. Gdje je Adi? Zavrio je zadau. Iziao je. Samo se ti kupaj. Hou da gledam, i ti mene gleda. Mii se odavde, izlemat u te. Smeta mi i urim. Fari se naljuti i okrenu lea: Samo me lemaj. Nisi me ti rodila. Ja sam tatino meso. A ovaj moj rez na stomaku? To ti je od Adija. Vidi koliki je... Mene je tata rodio. Lijepo, evo ja sam gotova i sada imamo jedan ajek dok Adi i tata dou. Pili su aj i gledali Marka Kraljevia i vilu. Fari proli aj na stolnjak. Mama ga pogleda strogo i poe brisati. Nisam htjeo, ree.
29

Ne kae se htjeo. A kae se htjela. Kae. Ako je htjela, onda je htjeo. Dobro, ree mama. Gledaju Marka s brinama i bljedoliku vilu. Velike rijei i goleme kretnje. Ko je Marko Kraljevi? upita mama. Tek tako. Marko Kraljevi se borio s Musom Kesedijom. Dobar si! Je li te to deda nauio? Deda mi ita Politikin zabavnik. Vidim ja. Sve e uti prije vremena, a u koli te nee zanimati. Mene zanima, ree pratei radnju, sasvim predano. Reci mi ko je pravda, a ko krivda? Ko je iju kulu orobio? Ko je od njih kralj? upita. Ne znam. Ne pratim sve redom. Dosta mi je glumatanja... Ti gledaj paljivo i sve e ti biti jasno. Ja jednim uhom oslukujem Marka Kraljevia, a drugim dogaaje na poretu. Ne zna! Rei u te dedi. Reci. Rei u te tati. Reci. Ja imam svoga direktora. Onda se odvoji od tate. Odvojit u se. Odvoji se. Bije ti djecu. Jutros me izlemao, im sam ustao. Vjerovatno bez razloga. Za nita. Priao si majci da sam te jutros izlemao, ree tata kad su se sinovi poeli uspavljivati. Majke ve nije bilo. alio sam se, tatura. Mi tebe volimo, kad mame nema. Znam. ta emo za veeranje naporno uspavljivanje? Daj neto sasvim lijevo, predloi Adi. Moglo bi, ree tata. Danas, kad sam bio na poslu i nestalo nam svjetla u zgradi, ponovo se sjetih onog uda koje se zove STVARNA POBUNA STVARI Pobuna stvari dogodila se dok smo jo bili u starome stanu kod Katedrale. Fari se tek bio rodio, tek donesen iz bolnice. Adi je bio jo malen, jo je iao u obdanite. U na mali stan navale gosti kao da se udo dogodilo. Kao da je mala beba neka velika i rijetka stvar. A beba je obina mala prirodna pojava, najprirodnija na svijetu. Tih dana je mama imala pune ruke posla. Trebalo je vama dvojici ugaati, trebalo je doekivati goste, kuhati jela, prati sue, istiti stan, razgovarati s gostima, sa svakim gostom poneto: ili isto ili slino; jo je trebalo dotjerivati se, lijepo izgledati, ponavljati neke uobiajene rijei, primati estitanja, veseliti se, ljubiti se u oba obraza, zahvaljivati na poklonima, pitati svakoga za zdravlje, pitati za rodbinu i prijatelje koji
30

jo nisu doli. A spremaju se da dou idue subote. Ili ranije. U takvom silnom porodinom i kunom optereenju, kada je sve bilo ukljueno to se da ukljuiti na struju ili bez struje, kad je svaki kuni predmet bio najvie izloen pritisku, jedne veeri, tek to su posljednji gosti zakoraili preko vrata, nasta pobuna stvari u naem stanu, koju niko ne bi mogao zaustaviti. to se mene tie, kao domaina, ili kao Gazde kako me stvari imenuju ta je pobuna bila udo nevieno! Do tada, sve stvari u kui trpjele su to su trpjele od pamtivijeka. Ali se nisu bunile. Ili to nisu izraavale nama razumljivim jezikom ili nama razumljivim nainom. Jer, stvari mogu da se bune na razne naine... Jeste, dogaalo se da strada neki dio neega, da pregori neto bez ega se ne moe, da otpadne noga od stola, da eksplodira sijalica, da se polica otkai od zida, ali to je bila sudbina stvari, a ne njihova pobuna protiv ljudi kojima slue. Ovo o emu priam bilo je udo nevieno. Ni u lijevoj prii nije se tako neto moglo dogoditi. Prvo se pobunio Fen. Mama je ispratila goste, oprala kosu i ukljuila Fen. Fen je otkazao poslije pet minuta tople poslunosti. Jednostavno je prestao da se obre. To je bilo u kupatilu. Mama je Ijutito ispustila Fen na Mainu za pranje rublja i ubrzo je poela pobuna. Neupadljivo i podmuklo kako to samo stvari znaju i umiju. Sve te domae trpeljive stvari koje jedva zapaamo kad su dobre i poslune. to si se iskljuio prije vremena?, upita Maina. Sluam te ovdje kako danima i nedjeljama zvrlja i ve sam stekla pojam o tvome vrenju, o tvome usijanom vremenu. Jesi li dotrajao? Nisam dotrajao. Nov sam. to si prestao da se usijava i da sipa toplotni dah na Gazdariine uvojke? Ljut sam. Ne mogu vie, ree Fen njenim glasom. Unien sam. Gospoa svaku drugu veer svoju kosu, svake nedjelje gospodin, on ba nije neki istunac, pa djeca. Ta. Jo bih to i podnio, ali domaici u goste dola je njena rodica koja ne izlazi iz kupatila, viala si je ovdje, stalno se perka, kao da je vodena patka. Svaki dan mijenja frizuru, obre me oko svoje glave kao da je sam avo uao u tu enu. ak bih i to otrpio, ali danas sam bio dva puta upotrijebljen za suenje pelena. E, to ne moe! Ja organski ne mogu podnijeti miris pelena koje jo zaudaraju na djeiju piotinu, da oprosti. To ne mogu. A ova nova beba je pravi kakonja i pionja. ak se i onaj stariji poeo pikiti u krevet. udo nevieno! Uostalom, to nije predvieno u mome tvornikom izmiljanju, u mojoj sutoj sutini nema suenja pelena. Makar ta beba bila Princ od Velsa! I makar se Pegla pokvarila i makar vani bila kia. Pegla se pokvarila! Moe li se ovjek pokvariti?! U pravu si, ree Maina za pranje. Mene je danas Gazdarica napunila ukakljenim pelenama, da oprosti na izrazu. Utroba mi se prevrtala, okretala, jedva sam to podnijela, jedva isprala, sa gaenjem... Bilo mi je dolo, poslije jednoga nezgodnog obrtaja, da povraam. Sreom, Voda donese novu porciju mirisnog Deterdenta i to me povrati. Znam kako ti je bez mene, ree Deterdent, rasplinjujui se mojim elucom. Sestro moja, otkad sam donesen u ovo kupatilo ja ti se udim kako sve to podnosi. Cijelu no se vrti na jeftinoj struji, popodne se vrti, riga prljavu vodu i muklo stenje, ree Fen
31

brinim glasom. Ja to podnosim jer sam kvalitetna Maina. Nisam ja ko neke nekvalitetne Maine. Ja imam 365 obrtaja u minuti, i to me spaava. Ti besprijekorni obrtaji pomau mi da zaboravim sve ivotne nedae, ti obrtaji su mi ushienje, naroito pri kraju pranja, naroito kad je ve rublje mirisno i valja ga samo malo pomilovati, kad je prljavtina ve otplovila, kad se ludo zanjiem u mainskom transu. Tada se s uitkom vrtim, kao da sam sama na balu u Beu, na lijepom plavom Dunavu... Ja sam jo mlada i mona Maina! Ba je to zgodno, ree Fen. Ja nemam osobitih uitaka. Nema ni neke finije automatike u mome mozgu. Ja sam obina uhodana sprava ili naprava, ili aparat. Lijepo ti je ime, ree Maina. Tja, ime ne ini stvarnu sutinu stvari. Volim lijepa imena. Moje ime je runo, mukarasto. Kosa u nae Gazdarice tako je gusta i zamrena da jedva mogu istjerati vlagu iz njenih uvojaka. Jedan dio isprim dok se drugi osui. Nisam star Fen, jo mi nije istekla garancija, ali takvu zgusnutu i teku kosu jo nisam omirisao i fenirao. Prosto mi nestane daha, prosto se guim. Ne volim toliku vlagu. Dobijem upalu plua... Razumijem te, ree Maina. Pristajem na pobunu. Da pitamo ta misli Usisiva. On je tu, u uglu kupatila. Za vratima je. Kucni mu jedan obrtaj, predloi Fen. Usisiva, im ga iskljue, skljoka se u svoj ugao i zaspe kao klada. Nema u njemu metalne vrstine i istrajnosti. Nema usisivakog duha. Naguta se praine i drijema kao mor. Star je. Umoran je. Jadanje, ree Maina saosjeajno. Doao je u ovo kupatilo prije mene. Daj mu ti upali svoje zvrndanje, ja sam iskljuena iz zida, a ti si ukljuen. Moe. Usisiva mi je jednom priznao da ne voli tvoje sitno zvmdanje i rekao je da se ve navikao na moj tutanj i moje obrtaje... Moj rad ga uspavljuje. Ti e ga probuditi. Hou, ree Fen i ukljui se. Odmah dotra Gazdarica da dovri svoje suenje kose. Gazdarica je ula u kuhinji to neurotino samoukljuivanje Fena. Ah, evo ga, ohladio se i sam se ukljuio, ree i epa drku, zatim je poveala obrtaje i pritisnula Fen na svoje vlanohladne uvojke. Fen izgubi zrak i ugui se. Opet se ugasi, ree Gazdarica. Ovaj Fen ne vrijedi dvije pare! A tako sam ga skupo platila! Prevario me svojim izgledom, ree nekome. Okolo gladac, unutra jadac! I Gazdarica ponovo, baci Fen na Mainu, izie iz kupatila i snano tersnu vratima. Taj tresak probudi Usisivaa. Pristajem na pobunu, ree Usisiva pospano. Dosta mi je rada i poslunosti! Pun sam praine! Ve treu nedjelju nisam istresen. Gledajte vi njihova posla! kliknu Maina. Jesi li ula kako me gazdarica vrijea?! vrisnu Fen. 1 Prainu bih jo i podnio, ali pun sam tvrdih predmeta, pun sam drvenih otpadaka, klikera, dugmadi, utrobu mi rasporie rajsnegle i
32

ekserii koje stariji djeak rasipa okolo. Moja trbuna kesa puna je otrih predmeta, puna i prepuna komadia bockavog stakla. Imam, ak, buba i mrava u svojoj nutrini, a znate kakvi su mravi i kako je opasna mravlja kiselina. Mravi hoe napolje, moja utroba je sva zatvorena i mravi izujedae moje njene ivce mravljom kiselinom... Nema ega nema u meni, mogao bih sve ovo istresti na tezgu i prodavati na Baariji. To bi bila zanimljivija buvlja pijaca od one koju imaju!... Nekad bude i vrijednih stvari. Sada imam u kesi lijepu zlatnu minuu, gumicu za brisanje, neto sitnog novca, dvije ukosnice, jednu ahovsku figuru, konja, ini mi se, imam iljalo za olovke, novo, a neki dan sam usisao cijelog plastinog kauboja s pitoljem na boku. Sada je malo pranjav, ali dao bi se obrisati i lijepo prodati. U redu, ree Fen. Mi smo saglasni da se zajedniki pobunimo protiv ljudske tiranije nad stvarima koje im predano slue, ali da jo pitamo stvari u kuhinji, hoe li se one prikljuiti pobuni. Ili e nas izdati. ekajte, mene ste zaboravili na zidu, zagrmi Bojler. Visim gore okrenut naglavake kao da sam zlikovac koga treba objestiti o ekser da visi dok crkne. Pogledajte kakav sam! Vidite li da u meni stalno gori crveno svjetlo, a vama kad se upali crveno svjetlo, odmah vas gase. Vidite da je Gazdrarica poludjela i nikad me ne gasi. Mainu ponekad ugasi, kad je skuplja struja, a ja sam stalno i nemilosrdno upaljen. Gazdarica me podesila na najviu temperaturu. Hoe, gospoa, da u svako doba ima vrele vode! To je neizdrljivo. I vulkan se ponekad upali pa se ugasi, kad isprazni svoju vatru, a moja utroba je uvijek puna uarene vode kao da sam osuen na deveti krug pakla! Prikljuuje se pobuni? upita Maina. Odmah, ree bojler. Ti si povezana s kuhinjom, ree Fen Maini. Upitaj ta oni smjeraju. Hoe li poret i Friider s nama. Utiajte se da oslunem kroz svoja crijeva. Najednom se u kupatilu zau glas poreta: Pobuna, nego ta! Sve su mi eline nngle usijane! Napravljen sam od nekvalitetnog materijala sporo se palim, sporo se gasim, a brzo izgorijevam. Raspadam se, a jo sam mlad. Penica mi je ve gotova. Izobliila se od vreline, sijalica pocrnjela od masne pare, izgorjela. Ova Gazdarica nije normalna! Ne samo da svaki dan kuha i pee, ona i kruh pee, umjesto da kupi gotov, rumen, ona puta aj da kipi po meni, da cvri kao skakavac u tavi... avovi mi pucaju! Ova lucprdasta ena, umjesto da kupi konezrvi i malo ih podgrij e, stalno cvri nekog vraga, dinsta neto, krka sarme, pee palainke, smrdljivu ribu, prokuhava mlijeko koje je ve bilo kuhano... Ona nikome ne vjeruje. Ona i vodu prokuhava pa je hladi u Friideru i tako prokuhanu daje djeci i sama pije. Zato ne pije kiseljak, ako joj se ja ne sviam? promrmlja Voda iz cijevi. Takve vas hou! dreknu Friider iz oka. Upravo ta vrela Voda bude unesena u mene. Moete zamisliti: na jednome mome rebru hvata se led, a na drugom kaplje vrela voda! To je zloin protiv moga metalnog i plastinog karaktera! To je izigravanje tehnikih pravila koja u meni vladaju. Ja sam Friider de luxe, nisam pola vulkan pola santa leda!... A osim toga, ova
33

ena nakrca u mene svata, bez reda i zakona, pravi glade! Gdje stoji rebro za maslac, trpa fairano meso, gdje stoje boce stavlja kupusne glavice. Donijela je juer toliko veliku lubenicu da e mi rebra pui pod teretom. Ja sam Friider de luxe kategorije, a ne krinja! Tu lubenicu ti je juer Gazda uvalio, ree poret. Vidio sam ga kako se saginje, uo sam ga kako stenje i ugurava lubenicu, sve guna i neto psuje, ne znam ta, mi stvari nemamo psovki. Jedva je to uradio s lubenicom i ena mu je neto prigovarala. Rekla mu je, Ijutito, ako utrpa u Friider lubenicu, gdje e onda stati ekspres lonac sa grahom. A vidio sam, taj lonac je vei od lubenice. Iznenada se javi Sijalica: Iako sam od stakla, prijavljujem se za pobunu! Ovi smueni ukuani ostavljaju me upaljenu, cijelu no, bez veze! Ni moji volframski ivci ne mogu to izdrati! kripnue Baglame na kuhinjskim vratima: I mi se prikljuujemo pobuni. Pogledajte koliko smo zahrale, posluajte koliko kripimo! Vjerujemo, ree poret, samo nemojte kripjeti! Gazda nas nikada ne podmazuje onim finim uljem. Baglame u susjednom stanu uvijek su njeno podmazane i tiho se vrte tamo-amo, tamo-amo, tamo... Vjerujem vam! povikae sve kuhinjske stvari. Vjerujemo vam, samo se umirite! Javi se i Parket. Sve stvari bile su prijamo iznenaene to se Parket javio. Jeste da je drvo uvijek drvo, jeste da ova kuna drvenarija nee u pobunu, ali ja sam de luxe drvo, specijalno odnjegovano i lakirano drvo. Ja se prikljuujem pobuni svim svojim lakiranim biem! ta tebi nedostaje u ovoj kui - ree Firider. Ima sve pogodnosti. Gazda te mazucka, gladi te, brie prainu s tebe, hvali se okolo kako si lijep, sjajan, i kako se nisi dizao uvis kao drugi Parketi. Da, bio sam dobar, posluan, trpeljiv. Ja sam bio jedini Parket u ovoj zgradi koji se nije pobunio i podigao, poslije useljenja. Ali sada Radijator piki na mene. Napojen sam Vodom, diem se. Vidjet ete sutra, koliko se ja dignem uvis, toliko e se Gazdi dignuti kosa na glavi! I tako se dogodilo ono glavno to se moralo dogoditi. Stvari otkazae ljudima poslunost i nasta haos, kao da je kuni smak svijeta: Neu vie da se usijavam! ree Fen. Neu vie da isputam Vodu! ree Maina za pranje. Ja u eksplodirati! viknu O'Bojler. Pretvorit u se u vodoninu usijanu bombu i eksplodirati! Grad u uzdrmati! Ja u pregorjeli za sva vremena! javi se Usisiva. Ja u se zapaliti im me Gazdarica ukljui! ree poret. Ja u se naskroz zalediti, i vrata u zalediti, da e trebati sjekira da ih otvori, ali me vie niko nee moi zatvoriti. Kad je ve tako ja u se odmah upikiti na Parket! ree Radijator na slogove, i pusti vodu.
34

Ja u upiken nabreknuti i odmah se dii uvis! doeka Parket. Tako je bilo. Kad smo ustali ujutro imali smo ta vidjeti. Meni je bilo jasno ta se dogodilo. ena je plakala. Rekao sam: Ne plai, enska glavo! Sredit u ja to! Ja imam veza i prijatelja. Zar i na neprijateljskoj strani? upita ena plano. I na neprijateljskoj strani. Samo znaj, rekoh, i mi smo nekome neprijateljska strana. Nita se ne dogaa bez dubokog razloga. ena ponovo zaplaka: Stan nam je gotov, mi smo upropaeni! Pogledaj redom stvari! Bojler je izletio kroz prozor u park! Mogao je ubiti nekoga. Ja, opet: uti eno, dobro smo proli. Sve je ovo moglo biti i gore. ta emo, upropaeni smo? Nita ne brini. Ja imam prijatelja koji se zove Salko O'Bojler. Kakav Salko O'Bojler, i ti si poludio! ree ena sva izgubljena. Iz tih stopa ja odem prijatelju Salki O'Boj lem da ga zamolim da porazgovara s naim stvarima. On je njihov dalji roak, samo je malo civiliziraniji od njih. Bio je u Njemakoj. Kaem mu "Salko, reci tim stvarima, 'Izvinjavam se, izvinjavam se, tri puta!' Ako treba dodati, dodaj 'sedam puta'. Broj sedam je aroban broj. Izvinjavam se u svoje ime i u ime svoje porodice i molim da mi stvari ovaj put oproste." Jesu li oprostile? upita Fari. Stvari su obeale da e na svojoj skuptini razmotriti moj prijedlog i rekle su da to najvie zavisi od moga, odnosno naega, odnosno vaega budueg ponaanja. Pamet u glavu! Nismo sami u kui. Mi ivimo u zajednici sa stvarima. Stvarno!

DJED I BAKA Prvo ru rekli: Tatura, priaj nam neto iz Narodnooslobodilake borbe. Zatim je tata priao. Opirno i tvrdokorno. Zatim su rekli da im je to naporno. Ti si dosadan ivi pisac, ree Adi. Ja ljepe piem o eN-O-Beu nego to vama priam. Vi me zbunjujete svojom nezainteresovanou. itao sam tvoje, ree Adi. Ima u itanci za osmi razred. Isto je tako naporno. Naporno! Kakvo je to izraavanje? Meni su pisala djeca iz Vojvodine da im je moje ratno pisanje zanimljivo. Oni te ne znaju dobro, ree Adi.
35

Lijepo, bogami, sa mnom jo nijedno kolsko dijete nije tako razgovaralo. Povedi mene jednom na te tvoje knjievne veeri. Samo pria o tome kad dou gosti. Doi u u tvoju kolu, pa u ja vas presluati. Doi. Uiteljica me ve pitala to ne dolazi na roditeljske sastanke. Nije ni meni niko dolazio. A nije bilo ni potrebe. Neka svako radi svoj posao. Popravio sam itanje. udim se! to se udi? Geldam te neki dan kako prevre listove u knjizi, kako da svaki list eli iupati iz korijena. Pa, knjiga je da se lista. Zna se kako se lista knjiga, njeno, s vrha, jagodicama, ovako, a ti utine prstima svaki list kao da ga mrzi, ili kao da ti se gadi. Fari se nasmija: Cviko tipa knjige! Cvi... Dosta! Adi mu udari voku. Pobie se. Tata ih pusti dok mu nije izgledalo da e to krenuti bez mjere. Dosta! ree. Tata, budi nam tata! Zar ve nisam? Budi nam tata u igri, ree Fari. Ako imate viak energije, ree tata, upisat u vas u sportsko drutvo. U vae vrijeme, ja sam ve doprinosio izgradnji ove nae lijepe i slobodne domovine: Kopao sam tunele, polagao eljeznike ine, obarao bukova stabla, kopao kanale, betonirao hidroelektrane, isprobavao nove traktore, igrao u folklornom drutvu Branko Radievi. Kolo-kolo, naokolo, vilovito, plahovito, opleteno, zapleteno, okieno, zainjeno... I nosio sam udarnike znake na grudima. Ne znate ni staje to! Pa, ta?! Tata uti. Hajde jo radi, ree Fari. ta da radim? To, ree Fari. Priaj. Smijeno vam, je li? Ne znam, ree Adi. Ne znam, ree Fari. Nita vi ne znate. Sad u vam pokazati te znake. Tata donese iz svoga ormara novine u kojima je njegova fotografija sa udarnikim znakama na grudima. A ko je ovaj to ima vie znaki za tebe?
36

To je Smajo Tuzli, moj drug s pruge Brko-Banovii. Koliko on ima znaaka? Bio je trideset puta najbolji u brigadi. Pa, nije tako jak, ree Adi. Ja bih ga pobijedio. Smijean je, ree Fari. Manji od tebe. Vidi mu kape! Je li on namjerno smijean, ili tako...? Bio je malo stariji od vas. Jeste li radili za te znake? upita Adi. Mi smo radili za bolju budunost. ta je to budunost? upita Fari. Vidi u tate lijepe frizure, ree Adi. Mini val! Zar nisam lijep? Lijep si. Samo ti odijelo preveliko. I vojnike cipele. A mami si priao da si imao tene. Na jednoj drugoj slici imam tene. Bijele. Vrlo lijepe tene, ljepe od svih dananjih, uvoznih. istio sam ih etkicom za zube. Obojica ste smijeni, ree Adi. Izgledate zajedno kao Suljo i Muljo. Budala sam to vam to pokazujem! Tata paljivo smota poutjele novine i odnese ih u svoj ormar. Tata se vrati. Umoran. to se to saaptavate? Sve nam je ovo dosadno, ree Adi. Hoemo da nam pria viceve o Sulji i Mulji, ree Fari. Zaboga, znate da ne znam priati viceve. Vi priajte. Adi je priao neki dan. I ti si priao o Sulji i Mulji kad su bili gosti, ree Fari. O Sulji i Mulji! To sam samo prepriavao to sam uo na poslu. Je li se na poslu priaju vicevi? Ponekad. Obino ponedjeljkom. Neka sada bude ponedjeljak, ree Fari. Moji vicevi su starinski. Hajde, volimo starinske viceve! Znam, ree tata tuno. S vicevima u bolju budunost! Hajde! Hajde, Kirk Daglas prdn'o naglas! Sram te bilo! Nije mi milo! Ubolo te ilo! Nema mia da te ia!... Dosta! Tiina. U sobi ribica nadima krge. Bilo je to u davna vremena. U nekome gradu ivjela dva prijatelja Suljo i Muljo...
37

Hajde, tatura! Ne znam, djeco, samo sam se alio. Znate da ne znam. Hajde, Fari, ti kupi viceve u obdanitu. Fari se, najednom, umiri. ak se uozbilji. Bilo je lijepo gledati ga takvog. Fari krenu: Io Suljo sa sinom. Kae mu sin "Kupi mi vaku". I on kupi. Sin napravi od vake balon i pukne ga. Suljo mu opali amar: "Ti svaku igraku mora pokvariti!" Odlino! Adi kupi viceve u koli. Istresi jedan. Bila dva prijatelja Suljo i Muljo. Oni odu na pijacu gdje se prodaju automobili i kupe motor BMV. Muljo pita: "Zna li ti, Suljo, ovo voziti?" "Znam", ree Suljo. "Ja sam umjetnik za motore. Vozio sam prije rata motor u cirkusu, po ici. A vozio sam u Zemunu motor u buretu. Zavezanih oiju." "Hajde", ree Muljo, "jedva ekam da te vidim". Suljo odmah sjede i upali motor. "Vidi li, Muljo, one dvije gume?" "Vidim", ree Muljo. "E, sad u ja ovaj na motor protjerati izmeu onih guma." "Hajde", ree Muljo. Suljo dade gas, proe izmeu guma i nae se u bolnici. Muljo mu doe u posjetu. "Zna li ti, Suljo, ta je ono bilo?" "Ne znam", ree. "Ono ti je bio kamion", ree Muljo. Dobar je! Fari, jo jedan vic i spavanac, ree tata zadovoljan. Bili Suljo i Muljo pa Suljo ostao kod kue a Muljo otiao zubaru. Zubar mu kae reci "A!" Muljo kae "A-a-a!" jer ga je boljelo. Zubar kae: "Nije tako! Reci A!" A Muljo kae "A-a-a-a!" iz sveg glasa, i doe Tarzan. "to si me zvao?" upita Tarzan. "Nita." "A to nita A-a-a-a!" "Zato to me boli zub", ree Muljo. To je on izmislio, ree Adi. Lijepo od vas, ree tata. Mogli bismo ovako do jutra. Sada jo dva poljupca i spavanje. Hou i ja jo jedan, ree Adi. Vai, i kraj!
38

Suljo letio avionom u Afriku. Avion se pokvari i Suljo padne u dunglu. Iznenada se pojavi Tarzan sa svojima. Suljo se uplai. Ja Tarzan! Ja Suljo. Moja Dejn, ree Tarzan. Moja Fata, ree Suljo. Moja ita, ree Tarzan. Moja ne ita, ree Suljo. Tata se zavalja od smijeha. Zatim se tata pohode na glavu kao ita. Ovo je bilo lijepo, ree. Sada cmok-cmok i spavanje! A, ne, ree Fari. Hoemo veernju porciju uspavljivanja, ree Adi. A, ne, ree tata. Jednu kratku lijevu priu, ree Adi. Ako je kratka, moe: Bili djed i baka. Moe li? Moe, ree Fari. Lezi ti, tatura, pored nas, i zagrli nas i odmah emo zaspati. Ne treba ti ni djed ni baka. Prvo i prvo, ne moe tatura u isto vrijeme biti na dva mjesta u donjem i gornjem krevetu, a drugo i drugo, vi biste prije uspavali mene nego ja vas. Tako stvari stoje. Hoete li prvo jednoga djeda i baku, zatim neka Zike pria Kralja aba, to se Pariju dopalo:... kad je tebi bilo teko, ova aba ti je pomogla! Ako sve ovo ne pomogne, neka vas vjetice uspavljuju svojim rijeima koje kao konci izlaze iz njihovih usta, a zubi cvokou, i glad kaplje iz njihovih usta i sve upaju svoje kose od silne Ijutine... Tatura, nije pedagoki potezati vjetice u san, ree Adi. Treba se jednom pribliiti neprijatelju prsa u prsa i pobijediti ga... Nemoj to, tatura, ree Fari kao fol preplaen. Svakome djetetu treba nabaviti pedagoga po njegovoj mjeri. Ja sam po vaoj. Jasno? Jasno! Dakle, dragi moji sluaoci, veernje uspavljivake kole, slijedi DJED I BAKA Bili Djed i Baka, svega su imali, samo nisu imali dukata. Kako to ve biva u bogatih ljudi, oni poele neto to je teko i poeljeti, a kamoli ispuniti elju. Zapravo, Baka je poeljela. Baka ree: ja bih htjela dukata. Djed ree: eno dukata u banci, ispuni ek... E, neu te dukate, poe baka zanovijetati, kako ve zanovijetaju bogate ene. Pa kakve hoe dukate, upita djed. Hou one dukate iz narodne prie kad je Horoz otiao u svijet preko sedam gora i sedam mora i ieprkao dukate iz zemlje, iz bunjita. Punu kesu utih dukata. Znam, ree Djed pomirljivo i potegnu jo jedan gutljaj viskija i zapali jo jednu cigaru od najskupljeg duhana, ali eno, mora onda ii i Koka da trai dukate pa e nai potkovicu i udariti te njome u glavu. ta onda? upita Djed.
39

Ali, ovjee, mi smo toliko bogati da moemo naruiti drugaiji kraj prie. Ne moe tako, ree Djed odluno. Narodna pria je nepotkupljiva i ne pomae ti to si bogata ako e u narodnu priu. Ili e kupiti dukate u banci ili e se prepustiti sudbini narodne prie. Dobro, ree Baka, preputam se sudbni narodne prie. Naa kua nema rupu na krovu, Koka nije u stanju ni da se popne na visoki krov nae kue te nema odakle spustiti potkovicu na moju glavu, mora potkovicu donijeti ovdje, u salon. Vidjet emo, ree Djed i ode da kupi Horku i Koku. Kako nije bilo blizu sela i seoskih kokoiju, Djed svrati kolima u veliki peradarnik i naredi oferu da ode do glavnog inenjera da mu on izabere najkvalitetniji par. ofer ude u tvornicu peradi dugaku dva kilometra i vrati se nosei Horku i Koku. Je li ovaj par s pedigreom? upita Djed glavnog inenjera. Hou najbolju sortu kokoiju. Ovi su hiljadu sedamsto i pedeseta generacija naih brojlera, ree inenjer ponosno. Pogledajte ih! Prva klasa! Djed opipa Horkin grudni ko, pogleda mu krijestu i pande i ree: ovaj horko je zaista odlian. Kad je Djed doao, Baka se zaintai da Horko bude njen i da ga ona alje po dukate, a neka njemu bude Koka, pa kako hoe s njom. Moe daje i ne alje. Djed se opirao tome govorei da je to protivno narodnoj prii i da ta promjena nee izai na dobro, opirao se stotinu i sedam dana, ali je sto osmog dana popustio. Baka mu je govorila da je star i da je zaostao. Dobro, ree Djed, meni ionako nije stalo do tih dukata. Mogu ih kupiti na londonskoj Berzi, ako hou. Uostalom, ta e mi dukati kad imam dovoljno ekova i mogu ekovima sve platiti to se prodaje na kugli zemaljskoj. Tako Baka uze Horku i kae mu da ide u bijeli svijet i donese joj dukata. Horko, kud e ta e, pristade, iako je i njemu to bilo nepravo i neobino. Baka mu spremi sendvi, upakuje mu u torbicu i nekoliko sokova da ugasi e na dugu putu, i Horko krenu. Koka ostade uz Djeda, odmah sjede na fotelju pored njega i uskoro snese jaje. Djed se ba iznenadi, vidi da je to poveliko jaje, obradova se kao malo dijete, ne pamti kad je posljednji put vidio pravo jaje, toplo kuno jaje u ruci. Toliko se obradovao toj prirodnoj pojavi da odmah odlui da razbije jaje i popije ga tako sirovo. To podmlauje, pomisli, paljivo ga razbije na vrhu, kad umjesto umanceta ugleda u jajetu zlatan dukat! Pravi pravcati dukat! Za to vrijeme Horko je iao, iao preko sedam gora i sedam mora, doao u neko veliko dvorite, sjeo, pojeo sendvi, popio sok, odmorio se i poeo eprkati po bunjitu, ali na njegovo veliko udo odmah mu otpadoe pande i potee krv iz rana. Plakao je i udio se, ali nije znao zato on ne moe da eprka kao to su to radili njegovi preci u narodnoj prii. Horko jo nije mogao da pojmi svojim kokoijim mozgom da nijedan Horoz iz njegove vrste ve hiljadu i sedamsto i pedeset generacija nije eprkao!

GLEDANJE ISPOD KAPAKA

40

Spavaj! Nee mi priroda, ree Fari vragolasto. Dat u ti ja prirodu! Ti ve ima svoju prirodu! A gdje jevmoja priroda? ta sam ja vama? Ko sam ja ovdje? Pusti nam malo Josipu Lisicu da pjeva. Josipa Lisac ne moe uspavati, moe samo razbuditi. To je tvoja pjevaica, ha-ha! Ve je jedanaest sati. Zaboravite sve osim sna... Neka Adi broji do sto dvadeset i natrag, od sto dvadeset do nule. A ti, mali, broj koliko zna. Ja znam do sto pedeset, ree. Ne zna ni dvadeset, ree Adi zajedljivo. E, znam! Dobro, vjerujem ti da zna do sto pedeset. Kamo sree da zna do milion. To bi te moglo uspavati. Tata nae kasetu i pusti pjesmu Oluja. Ovo zavijanje vas vjerovatno nee uspavati, ali ja imam i druge naine osim Josipe Lisice! Tata ode u svoju sobu. To nije dugo trajalo. Adi se alio da Fari mrmlja i razgoni mu san. Tata se javi iz svoje sobe: Neu dolaziti, bez obzira na obzir! Doi! zovnu Fari. Bolje je da ne dolazim, ree tata. Doi, molim te, kad te molim, ree Fari. Tata ufura u sobu napet kao puka dvocijevka: ta hoe? Koju pjevaicu hoe da te uspavljuje? Hoe mamin glas? Nita mi ne treba, ree Fari. Nee mi oi u san. Opet gleda ispod kapaka! Fari lei. Miran. Pokriven. Tata, je li oko ogledalo? upita. ta ima u oima? Tata sjede pored njega da ga pomiluje. Kako ja vidim ruku? Je li oko malo ogledalo, ovolicno? Ja li se to ogledalo ne vidi?... Mislio sam da u oku ima neka ilica... U mome oku ima neka ilica, vidljiva... Imaju li u oku neke bubice koje su tako male i da im je ta ilica televizor... Tata uti. Malo ga pomilova po kosi. Tako je kako si rekao. I to e mi jo jednom lijepo ispriati, kad se dobro ispava. Obeaj mi. Hou.
41

Oko je veoma zanimljiva sprava. Niko ne moe napraviti takvu spravu kako se oko rodi. Oko nije sprava, ree Adi. Zar ti ne spava? Tata, ve je kasno, zato se njemu ne spava. I drincao je poslije podne. ta emo sada, djeco? Vama ne ide spavanje, meni ne ide pisanje. Ispriaj nam jednu lijevu Neto sam smislio, ali ini mi se, to e biti LIJEVA I DESNA PRIA Iznenada zazvoni telefon. Tata se javi: Moja Pidama radi do tri... Da, ja sam, moja Pidama je jo na poslu. Na sastanku je... Ko te zvao? upita me Fari. Mene niko nije zvao, kaem. Telefonirala je Pidama moga prijatelja Belog. Fari zinu od uda. Nemoj zijevati ko cipol, kaem. Ona trai svoju kolegicu, moju Pidamu, radi dogovora o sutranjem poslu. A gdje je njegova Pidama? upita me Adi. Njegova Pidama je na Fakultetu. Upravo imaju glasanje o plaanju honorarnog rada. Profesor Beli se alio da je slabo plaen i Pidama je na sastanku mjesto njega. Ovo ti ne spada u lijeve prie, ree Adi. Spada, ree tata. ivot je ponekad prepun iznenaenja. Prolog ponedjeljka dogodilo se neto to su dobri ljudi odavno oekivali i ega su se zli ljudi pribojavali. Nisam vam o tome priao. Vi ste leali gripozni, s povienom temperaturom. Nisam vas elio umarati, a niste mi bili ni zanimljivi, ni ja vama. Bili ste nikakvi. Nemoje vie nikada dozvoliti gripi da vas shrve. Sada je vama bolje i hou da za vae ozdravljanje ispriam novu lijevu priu, istinitu priu koja bi mogla biti i lijeva i desna. Ovo vam ne priam radi vaeg uspavljivanja. Ovo vam priam da budete budni. Sluajte: Odijela, pidame, kape, eiri, demperi, cipele odlue da u ponedjeljak krenu na posao, a svoje gospodare, svoje vlasnike, ostave doma. Molim? rekoste vi. To to rekoh, rekoh vam ja. Lagi, tatura, ree Fari i povrijedi me. Ne laem, rekoh ponosan na svoju priu. ivot je zanimljiva pojava, ivot je vei od svake prie. Nemojte potezati razloge: to se ovo dogodilo. Sve je sasvim jednostavno, rekoh mirkajui lukavo ispod zamagljenih naoari. Odjea, najblii svjedok nevaljalog ljudskog roda, rada i nerada, svih ljudi i svih ena, odlui tog ponedjeljka da ne ostane u ormaru i da ne bude noena na ljudskim tijelima, odluci da ide na posao. Sama. Bez... teta to ste tih dana leali bolesni. To se moglo vidjeti i doivjeti. Pria mi prijatelj koji je iznenada doputovao iz Zagreba. Idem, kae, ulicom, gledam i ne vjerujem svojim oima: Hodaju odijela bez tijela, plavi kaput vozi tramvaj i tramvajdijska kapa. Vidim to. Tramvaj ne
42

trza kao da vozi balvane, voza ne prigovara nikome, i nita; kaput: izda voznu kartu onima koji nemaju, strpa novac u dep i bez rijei od stanice do stanice. Samo kad sretne koleguodijelo, koje vozi drugi tramvaj, zazvoni dvaput kratko: Cin-cin! I onaj njemu: Cin-cin! Bez zadravanja, bez pitanja za junano zdravlje, bez zaustavljanja i izlaenja iz tramvaja radi kupovine bureka kod "Katela", dok putnici ekaju. Putnicima drago: red, tiina i tanost. Tramvaj mirie od pranja. A ko su ti putnici? upitam gaja. (Tada jo nisam znao.) Pa, odijela, ree moj prijatelj, svekolika odijela, muka i enska. Ista ona odijela koja inae idu tim tramvajem na posao, ali sada bez svojih vlasnika. Na stanici kod Muzeja ue kontrolor, zapravo, ue kontrolorsko odijelo, kapa i cipele, onako stroga kapa s onim znakom GET Gradski elektrini tramvaj. Svi putnici lijepo pokazae karte, kontrolor se nakloni i izie kod Vijenice. Milina gledati; sve skupa. Nema psovki, nema pijanih nabacivanja, nema papanskog gaenja tuih cipela i, to je najvanije, nema da starije odijelo stoji a mlae sjedi. Red! Potovanje! Moj kolega doe na Fakultet gdje ja predajem Knjievnost eN-O-Bea, honorarno, kad tamo za katedrom Adi zna staje katedra sjedi moje odijelo, eir na ivici katedre, cipele na svom mjestu, naoari pored moje biljenice. Studenti paljivi kao nikad, moj glas se lijepo uje, nema moga zamuckivanja, nema zastajkivanja, nema potapalica, nema gledanja u biljenicu i nabrajanja glupih citata. Sve tee kao u bajci o profesoru i studentima knjievnosti... Moj glas govori o Kazalitu narodnog osloboenja Jugoslavije. U partizanima. U Jajcu, 1943. godine. Govorim o izvedenim predstavama u toku najeih bitaka, govorim o ulozi Kazalita u borbi protiv viestruko nadmonog neprijatelja i domaih izdajnika... Sve znam i znam kako treba znati. Pitam najbliu studenticu "Kolegice, kada je Kazalite igralo Gogolja i koji komad?" Kolegica se malo ueprtljila: znane zna, studentarija kao studentarija, makar bili studenti-odijela, a ja kaem jakim glasom "Pogledajte, kolegice, u knjizi Maje Oegovi, prvo izdanje, strana 216, trei red ozdo". Studenti-odijela bruje oduevljeni mojim znanjem i pedagokim postupkom. Tako redom: u banci nema guve i nema da nema deviza, nema pogrenog brojanja novanica, u apoteci nema pogreno izdatih lijekova, u knjiari kupac odmah dobije knjigu koju trai, makar ta knjgia bila navrh police, u tv-dnevniku poznata urednika odijela i lijepe bluze spikerica. Nema zamuckivanja, nema gutanja glasova, nema isputanja trbunih zvukova: e-e, a-m, h-m, nema lanih vijesti o cijenama, nema nerealnih obeanja. Sve tee harmonino, dostojanstveno i odluno, tano onako kako bi trebalo u tv-dnevniku. Pojavi se politiar, zapravo njegovo lijepo skrojeno odijelo od najskupljeg tofa, govori svome radnom narodu i graanima ne gledajui u papir, govori teno i tano, svoj tekst, okrenut licem ka gledaocima, govori bez povienog tona, bez sjeenja zraka rukama bez optuivanja vanjskih i unutranjih neprijatelja za svoje grijehe; sve iskreno i korisno. Svaka upotrijebljena rije ima svoju tjelesnost i duhovnost... Narod sve razumije i pljee... To je trajalo. Ljudi su ljenarili u svojim domovima a odijela odlazila na posao svaki dan
43

i svaki dan se vraala s posla. Ako je trebalo da se odri sindikalni sastanak ili kakav zbor radnoga naroda i kakva komisija za albe, tada su umjesto odijela mogle ii na posao i pidame, jer one se najbolje svaaju, one znaju koje razloge treba potegnuti u samoodbrani a koje u napadu, one su takozvani prljavi ve, ljudski reeno. Ljudima je ovaj nerad odgovarao. U poetku su imali samo jedan zadatak da ta umorna i zguvana odijela svaki dan oetkaju, provjetre i ispeglaju. To se moglo. I to je trajalo neodreeno dugo, kao u zemlji Dembeliji. Ljudi su debljali, debljali. To je trajalo. Jednoga dana ljudi uvidjee da su ih odijela potpuno potisnula ustranu i liila nekih osnovnih prava. ak, odijela poee zanovijetati kako nisu dobro oetkana, kako nisu dobro ispeglana, naroito enske svilene bluze, kako nisu paljivo opruene na vjealice. Ljudi, naprosto, uvidjee da ta odijela malo-pomalo uzimaju svu vlast u ruke, nisu vie tako estita u poslu i ponaanju, poinju initi sline nevaljale stvari koje su ranije inili ljudi, poee terorizirati sve oko sebe, vrijeati ljude i nareivati kao da su ljudi njihovi robovi. Zatim odijela potpuno zagospodarie radioni, televizijom, novinama, knjigama i krenue drsko protiv ljudi s parolom: TKO TE ETKA!... Poee objavljivati hvalospjevne knjige o sebi: Govor odjee, prijetee knjige o ljudima: Ljudi kakvi zapravo jesu, Budunost bez ljudi. Snimili su i masovno reklamirali tv-emisiju Upotreba golaa, ismjehivajui se ljudskim tijelima bez odjee. Takve su bile i karikature u novinama i sami vicevi koji su kruili gradom: "Gdje ti je gospodar?" Zakljuao sam ga u ormar, ne mogu ga gledati tako poguvanog." To je trajalo. Jedne nedjelje oblijepili su grad plakatima: ISPEGLAJMO LJUDE ZA PRAZNIK ODIJELA! Poee odijela krojiti odijela za sebe. I siti. Sve ljepa od ljepih, sve raskonija od raskonijih, a ljudi su im sluili kao krojake lutke, boli su ih iglama pri obradi avova, peglali rukave na ljudskim rukama i peglali nogavice na ljudskim nogama. Ljudima jednoga dana dojadi taj teror. Svi mukarci i ene okupe se na glavnom gradskom trgu, ali svi goli kao od majke roeni jer su odijela odbila da budu obuena! Hiljade i hiljade ljudi i ena svih zanimanja, svih titula i svih imanja. Dok su prolazili ulicama na trg iz izloga su im se smijala odijela, pidame, cipele... To je bilo pravo cerekanje. Izvikivali su im pogrdne rijei a djeija odjea je izvikivala "Ua, golai!" U tome goliavom mnotvu nae se jedan ovjek koji je bio najpametniji. Taj ovjek ree: Ljudi, o mukarci i ene, vidite li sada, priznajete li da smo svi dio prirode, uviate li da je dosta naih lai i nae umiljenosti?! Pogledajte se meusobno i razmislite o sebi. I ljudi se pogledae i stadoe se jedan drugome grohotom smijati. Grad je odzvanjao i odjekivao, kue na trgu su se tresle, prozori pucali od silnoga smijeha, kao da ih je poduhvatio zemljotres jaine deset stepeni... Sredimo tu smrdljivu odjeu! javi se usklik iz mase. Sredimo te oubraene krpe! povika ena raupane kose. Na lomau s njima! zabruja ustalasano mnotvo. Ljudi, javi se ponovo onaj to je meu njima bio najpametniji:
44

Ako elimo ponovo vladati, raditi svojim rukama, zaraivati novac i ivjeti po svome, moramo poeti iz poetka, kao da smo sada izili iz peina ogrnuti u krzna ubijenih ivotinja... O, ljudi, smirite se! Naa odijela nee vie htjeti na naa grijena tijela, kape nee vie htjeti na nae prazne glave... Sve smo iznevjerili i moramo poeti od Adama i Eve, od smokvinog lista u odijevanju, od istog ishodita u moralu... Uvjeravam vas, ako ponovo elimo do vlasti, do bogatstva i slave, do lijepih, poslunih odijela i lijepih, poslunih haljina, moramo raditi na ovoj zemlji drukije nego smo radili i ponaati se prirodno, kao to nas je majka priroda uila, dok smo je sluali... Ako ovjek zna i vjeruje da ga nevaljala djela uniavaju i zla djela unitavaju, mora razumjeti svojim tijelom i znati svojim mozgom da je sve na ovoj zemlji vrijedno isto toliko koliko su vrijedni ljudi i svaka ubijena ptica, i svako posjeeno drvo, i svaki zagaen izvor, svaki bombardiran oblak i svako sunano zrno... Tako ljudi opet, poslije dvije hiljade godina, postadoe ljudi, a odijela odijela. Samo, meu njima ostade za sva vremena zlatna pouka. NIKO-i-NITA Mama ue u sobu. Sam si? to si tako miran? Igrao sam se sa zrakom. ta si radio? Igrao sam se sa zrakom "ovjee ne ljuti se". To je zanimljivo, ree mama. Zanimljivo je to sam ga ja pobijedio. Sada se moemo radovati i takvoj igri. I zrak moe da bude drugar. Moe ako mu ja dozvolim. Ponekad mu dozvoli. Kad si sam, kad je Adi u koli, kad poeli da ti zrak bude drug. Fari odmahnu rukom. Dosta mu je bilo te prie. Kupila sam ti one pantalone za roendan. Daj! ree Fari. Nema nita do roendana. to si mi govorila?! Pogrijeila sam. eljela sam te obradovati. Razdijeli mi radost: roendan je jedno, a pantalone mi daj sada. Rekla sam "Za roendan". Ne mogu biti lagalica, ree mama. Onad u zamrznuti roendan, ree Fari. Onda u ja zamrznuti poklon. E, neemo tako! E hoemo tako! To je pravda. Ja hou pravdu za sebe. E, ne moe. Pravda je jedna. Pa nisu partizani dali Nijemcima pravdu! Ue tata.
45

to ste legli? Umoran sam. Neka oni legnu ovdje sa mnom pa ih prenesi kada zaspu. Misli li da sam ja Marko Kraljevi? to? Kako u prenijeti Adija. Sve sam mislila da moe. Mislila si! Ti ne primjeuje koliko je on narastao. Ne primjeujem. Mogu li se zgusnuti ovdje, s vama? Nemoj se nabacivati, ree Fari. Mama je i moja, ree tata. Zar nismo svi tvoji? Fari uini hrvaki zahvat, jednom rukom mamu, jednom rukom tatu: Kucaju mi dva srca: jedno za tebe, jedno za tatu! Kad je uo guvu Adi prestade svirati i pokua se ubaciti: Mac! To je bila njegova rije kad se uvaljuje. Hej, paljivo, teak si! Malo mi mjesta! Vidi, djeca te poeljela, ree tata. Djeca me vole. Idem sutra u Mostar. I mene e zavoljeti. Idem i ja, ree Adi. Nemam kole. Ne moe sa mnom. Idem poslom. Nemoj ti meni priati. Vodio si ti mene u Mostar. U Mostaru se ne radi, samo se uiva! ini ti se. Ti si tada bio mali. Idem i ja, ree Fari. Niko, ree tata. Idem u Tunguziju. to tako naglo? upita mama. Spominjao sam ti: Piem knjigu o Mujagi Komadini, bivem gradonaelniku Mostara. Kadanjem gradonaelniku? Austrougarskom. Misli da je to danas nekome zanimljivo. Mislim da je zanimljivo. On jo ivi u sjeanjima, u anegdotama. Kad je tako... Veeranja lijeva pria za naporno uspavljivanje ima poentu u jednoj anegdoti o Komadini. Ispriaj! Poslije lijeve prie. Odmah!
46

Nee mi pria imati odgovarajui kraj. Tvoje lijeve prie su svakako malo aknute, ree mama. Djeca su ih zavoljela. Nije vaan kraj. Da, vano je to nije vano. Priaj, tata! Komadina zakasnio na sastanak gradskih otaca, pa kad je uao u prostoriju, sjeo na prvu stolicu koja je bila slobodna. Poto je ta stolica bila pored vrata, njemu ponude da sjedne na elo stola. Komadina to odbije rijeima: Gdje god ja sjedim, ondje je elo stola.

NIKO-i-NITA U jedan djeiji dom dovedoe novog djeaka koji ree upravnici da se zove Niko-i-Nita. Bio je vaih godina, neto mlai od Adija i neto stariji od Parija. Sve domce iznenadi njegovo ime, ali od svega vie iznenadi ih njegovo ponaanje, njegovo dranje. Bio je onizak, vrstih ramena, povee glave, oian, s bijelim oiljcima na glavi, poderanog dempera, prljav. Svi su ga paljivo gledali. On je bio neobino miran. Nije se bojao djece i nije se radovao to ih vidi. Izgledalo je kao da ih nije osobito zarezivao. I to je bilo prvo to se domcima nije dopalo. Ruavalo se u dugakom hodniku, i hrana se uvijek dijelila sa ela stola. Takav je obiaj u domovima. Na elu stola su sjedili najjai djeaci, te redom slabiji i slabiji, do kraja stola. Kad je Niko-i-Nita doao, bila je nedjelja i bilo je vrijeme ruku. Nedjeljni ruak je dobar i bude kolaa, na kraju ruka. Poto su domci posjedali po svome redu, svi su oekivali da e i novajlija: prvo stati sa strane, odmjeriti red i izabrati sebi mjesto koje mu pripada po jaini. Biranje mjesta za stolom je prirodan red stvari i svi su to znali, i svi su to ve inili. Kako zna svoje mjesto? vi ete pitati. Novajlija najee pogrijei u odabiranju mjesta i tada mora da se tue sa onim ispred kojeg je sjeo. Ko pobijedi ide zajedno mjesto naprijed, prema elu stola, prema masnijoj orbi i veem komadu kruha. To se ponavlja sve dok nekoga ne pobijedi i zaustavi se ispred pobijeenog. I mi se u obdanitu tuemo za pianje, ree Fari. Ja piam trei: Irhad, Slobodan Pavi pa ja. To je to, ree tata. Tako je i u sportu. Prva savezna nogometna liga i onaj sto u djeijem domu ista je stvar. To je odabiranje vrste i to sam vam ve spominjao i to je prvi zapazio onaj bradati Englez koji se zove Darvin. Ko pobijedi protivnike bude prvi. I kad poemo na selo mome prijatelju vori, i kad kupimo koko i donesemo je meu njegove kokoi, isto e se
47

dogoditi. Samo ne u odnosu na vrh stola ili u odnosu ko e prvi piskiti, ve u odnosu na pijevca. I ta je bilo s Nikom? pitat ete. Niko-i-Nita jednostavno nije htio da se tue za mjesto, sjeo je posljednji i strpljivo ekao da jelo dobiju svi prije njega. Tako je izgubio vanost i poeli su neki poslije ruka da ga tuku, ak i neki koji su bili manji od njega. Jedan drzak djeak oteo mu je i kola koji je Niko drao u ruci, zagledao ga i pomalo grickao, kao da mu je bilo ao kolaa ili kao da je elio da to dulje uiva u jedenju. I? Nita. Nikoje tuno pogledao za kolaem, drski djeak je smjesta smazao cijeli kola i nije se vie obazirao. Samo je krajikom oka pogledao da li ga upravnica gleda. Znao je da ga niko od djece ne smije prijaviti. Da ga je neko prijavio djeak bi otiao u dom za besprizorne djeake, ali bi taj prijavilac dobio batine. To je zakon i tog zakona su se pridravali. I? Tako je bilo i ponedjeljkom, i utorkom, i srijedom... Jednog ponedjeljka doe u dom hitna pomo i ljekar pripremi igle za davanje vakcine. Svi domci su se manje-vie pribojavali injekcije, i oni najjai, neki su bjeali u zahod pa ih je upravnica zvala, a oni najblii oigledno su se ustezali. Niko-i-Nita se zadesio blizu, Ijekar ga pozva i Niko primi injekciju tako jednostavno kao da mu je zraak svjetla pao na miicu. Niko se izmakao ustranu i samo je ovako drao prst na komadiu vate koja je zaustavljala krvarenje. Domci su to vidjeli. U petak je nestalo vode u domu i upravnica izvede domce da se umiju hladnom vodom i zube operu. Tada je bio kraj novembra, studena voda, a Niko skinuo koulju, izuo cipele, zagazio u rijeku i oprao se ledenom vodom. Poslije ovakvih dogaanja neki domci, koji sjede pri kraju stola, nudili su da Niko sjedne ispred njih. On ree "Samo vi sjedite na svojim mjestima". Nita vie nije govorio. Takvih ponuda bilo je i za veerom. Nekim djeacima nije bilo pravo to Niko sjedi na kraju. eljeli su da se potuju pravila domskog ponaanja, da svako bude na mjestu koje mu pripada, ali Niko-i-Nita ostade miran. Idue nedjelje trojica su ga udarala akama po glavi i pleima, jedan mu je potrgao spavau koulju, a Niko je samo povio svoje tijelo, stavio krupne ake uz lice i mirno otrpio sve udarce i poniavanja koja su nastavljena i poslije tue. Bacili su mu etkicu za zube u kantu za smee i papue kroz prozor. Najvie zla u tome inio je djeak sa ela stola, zvani Krakono. Dok nije doao Niko, on je tukao druge djeake. Prvo je tukao svakoga novajliju i traio da mu daju dio svoje hrane, a kola obavezno. To se saznalo i upravnica je nedjeljom nadgledala jedenje kolaa, ali slabiji djeaci su folirali da jedu, krili su kolae i kriom stavljali u male kesice vezane oko pasa. U tim kesicama, skrivenim meu nogama, ti jadni djeaci su iznosili kolae i davali ih Krakonou ili nekome drugome koga on odredi. Djeaci koji su uredno donosili kolae mogli su se nadati da Krakono ponekad ostavi koju mrvu i njima, tek toliko da probaju. Krakono je mogao
48

pojesti stotinu kolaa. Kad je opet bila nedjelja i kad su podijeljeni kolai, Niko je svoj odmah smazao u dva zalogaja. Krakono ga je gledao s vrha stola kako jede i zaprijetio mu. To su bile domske grimase i sitne, nevidljive, ali znaajne domske kretnje. Svi su znali da e Krakono poslije ruka isprebijati neposlunog Niku. Krakono nije odmah krenuo. Saekao je spavanje, saekao je da upravnica pogasi svjetla u sobama i tada je ustao i rekao Niki da ustane. Prije toga su dekama zastrli prozore da se ne vidi svjetlo i poela je tua meu krevetima. Krakono i Niko tukli su se akama i mogli su upotrebljavati samo tijelo protiv tijela. U okraju su poderali jedan drugome pidame i nastavili tuu sasvim goli. Niko nije spavao. Svi su sjedili na krevetima i gledali. Niko nije izustio nijednu rije. Samo se ulo stenjanje dvojice boraca u hrvakim zahvatima i potmuli jauci od bolova. Poslije borbe koja je trajala neodreeno dugo, moda itav sat i po, Niko-iNita je oborio Krakonou, i to pleima na pod, i sjeo mu na prsa. Krakonou je tekla krv iz usta a Niki je krvarilo uho od ujeda. Bili su jo umazani krvavim pljuvakama i znojem. To je bio kraj borbe i kraj Krakonoeve vladavine. Sutradan se to proulo u domu i domci su tada saznali da je Niko-i-Nita doao iz doma za besprizorne u njihov dom da se popravi i da bude kao ostali djeaci. Jo nekoliko dana je hrana dijeljena kao ranije, a onda u nedjelju, kad je kuharica potegla prvu kutlau nad prvim tanjirom u dugakom redu djeaci sa vrha stola, i sam Krakono, prevrnuli su svoje tanjire i to je bio znak da se od tog trenutka hrana poinje dijeliti s drugog kraja stola. Od tada je Niko prvi dobijao jelo, slabiji djeaci oko njega ostali su na svojim mjestima i niko vie nije traio, nije ni smio traiti, da mu drugi daje svoj kola ili dio svoje hrane. Tako elo stola nije bilo tamo gdje je bilo nego tamo gdje je sjedio Niko-i-Nita.

NA STADIONU U subotu, kad je jelo bilo na stolu, Adi spomenu utakmicu. Mama je jo gunala to joj je gibanica prigorjela, Fari se postepeno umirivao poslije (zlo)upotrebe crvenog flomastera, a tata je ve donio bokal svjee vode i kriom gledao gibanje gibanice. Nita nije govorio, samo je ponovo brisao naoari i ekao da ga mama pogleda i upita "Je li u redu?" i da tata prizna "U redu je. U Holidej-Inu nije bolje". Adi ponovo spomenu utakmicu i tata ree "Moemo". I ja u na utakmicu, ree Fari. Nemoj obojicu voditi, guva je, ree mama.
49

Ja idem, ree Adi odluno. Mene stavi na ramena, ree Fari. Ja volim guvu. Voli guvu kad si na ramenima, ree Adi. Izgubit e jednog od njih, ree mama. Danas igra "Zvezda" i ve sat vremena ujem trube i larmu na ulici. Svezat u ih, naali se tata. Mama odmahnu rukom i hrabro zasijee gibanicu. uvaj ih, zna kakav sve svijet ide na nogometne utakmice! Kad jurnu... Adi, kako se ono kae? Kao stampedo! Vidi, molim te, mi smo krdo! uzviknu tata. Tako neto, nasmija se mama. Fini svijet ide na koarku, ide na hokej, na tenis... Mukarci su nervozno ruavali i ubrzano krenuli: Moram priznati da mi se ne ide, ree tata. Djeco, obujte najgrublje cipele koje imate. Star si, ako ti se ne ide na utakmicu, ree mama zajedljivo. Jesam. Vie me ne zanimaju utakmice. Vie nije igra kakva je bila u moje vrijeme. Vie nije tata kakav je bio. Fari neto upita, dok je tata navlaio terenske cipele. Molim? ree tata. Ima li ti sto posto godina? Nemam jo, ree tata. I kakva su to provokativna pitanja pred vanu utakmicu? Da ima sto posto godina ve bi bio mrtav, zar ne? Vodi ih, ree mama, tako e izbjei sva neugodna pitanja. Daj mi zastavu i ja idem. Sam, ree Adi. Mama, stavi mi bed, ree Fari. Umirio se, to je bilo neuobiajeno, i pipa svoje srce, to je takoer bilo neuobiajeno. Mama se zabrinu: ta ti je? Je li ti dobro? Nemoj ii na utakmicu. Dobro mi je, samo pipam na kojoj mi je strani srce da me ne ubode. Mama mu prikai bed: Majmunac jedan! Pred stadionom je bila guva. Veliki ulaz bio je zakren ljudima, i kad je tata uao sa sinovima u to gusto mnotvo, doe nekoliko autobusa sa novim posjetiocima i sve se zatalasa i zatisnu, kao da je navalilo krdo goveda. Fari je bio na tatinim ramenima. Jo je bilo djeaka na ramenima a ramena su bila uz ramena, kao da su dio zajednikog tijela. Tata ree Pariju da ustane i da hoda po ramenima i glavama do ulaza i da prui ruke redaru na ulazu i da zamoli da ga smjesti na sjedite A 180, trei red lijevo. Jo nekoliko djeaia je trkaralo preko stisnutih glava i preko ramena. Niko osim njih nije mogao pomjeriti nijedan dio svoga tijela. Jednostavno su bili noeni ka ulazu, stenjui i zijevajui od muke. Tata je samo titio Adija rukama i pogledao koliko jo ima do kraja.
50

Kad su se, najzad, smjestili, kad je tata elio da se opusti, odmori i uiva, Fari poe seriju zapitkivanja: Ko su oni to viu? Svi viu. Oni to najvie viu? Ono su navijai "Zvezde". A koji su oni tamo sa trubama? Ono su navijai "Sarajeva". A ta je ono puklo? Petarda. Neka ti Adi objasni ta je petarda. A ta je ono kod ulaza? Ono je vojna policija. A ta je ono zeleno? Ono je vojna hitna pomo. A ije su ono zastave? Ono su nae zastave. Toliko puno zastava?! Ono su sportske zastave. A ko je onaj u kolicima pored igralita? Ono je invalid. On ne moe hodati. A kako je on doao na utakmicu? Neko ga je dovezao. A ko ga je dovezao? Ne znam. Neko njegov. A to je ovaj go pored nas? Toplo mu je. Vidi koliko je debeo. Debeli, debeli! poe Fari uzvikivati. Nemoj tako, ree tata. On ima pravo da bude debeo. Nema pravo da se skida. Nije on igra. Lijepo si rekao. Pogledaj igrae. Hajde, navijaj za nekoga. Gledaj kako to Adi radi. Adi je poskakivao "Zvezda! Zvezda!" Debeli je pio, mezio i povremeno spominjao "Saraj'vo, Saraj'vo!" Njegovo drutvo je uivalo na suncu. Boce su bile pod sjeditem, aice meu njima i meza. Kako su zvezdai bili grlati, Debeli izmeu dva zalogaja povika iz bijela grla: Spirjanit emo vas! Nije imao volje da to ponavlja jer su "Zvezdini" igrai ve nadirali ka protivnikom golu. Gledaj ih! ree tata. Dosadno mi je, ree Fari. Nee ti vie sa mnom na pravu utakmicu. Dosadno mi je na utakmici. Zato ti je dosadno? gledaj sada, eno izvode penal! Je li bio gol?
51

uje da zvezdai vrite, vidi, Adi skae u nebo. Bio je gol. Nisam vidio. Pa, zagledaj se malo! Ne valja. Ne ponavljaju se udarci. Ali, ovo je prava utakmica! Gledaj ili ne gledaj! Hou dolje, na travu! Na travu hoe?! Ni... Za sve mene skrivljuje! Ne skrivljujem te, ali ti si doao da gleda. Bolje je na televiziji. Tamo se lijepo ponavljaju udarci, nekoliko puta. Ponavljaju se udarci! Ali ovo to gleda je neponovljivo, ovo je pravo! Pravo je na televiziji, ree Fari. Nee ti vie sa mnom na pravu utakmicu. I neu. Dosadno mi je. Vodi me kui! Saekat e jo dva sata, i taka! Fari poe lupati nogama i poe se buniti i vriskati kao Damjanov zelenko. Tata ga odalami po guzici, zatim ga zagrli, zatim poe brisati naoari, zatim pade i "Zvezdi" gol koji tata nije vidio. Nervozno je mirkao prema igralitu, ali mu lopta nije mogla ui u pogled. Fari ponovo dobi po guzici. Iako ovaj put bez osobitog razloga. Te, moda hiljadu i prve veeri, nije bilo napornog uspavljivanja. Sinovi su brzo zaspali poto ih je tata nagovorio da poslije utakmice tre oko stadiona. I sinovi su trali za nagradu. Parije dobijao izvjesnu prednost na startu i tako je svaka trka bila izjednaena. Na kraju je dola nagrada, a njihovo brzo uspavljivanje takoer je bilo svojevrsna nagrada roditeljima. Rano su pospali i tata je otiao da gleda film koji se zvao Valter brani Sarajevo. Mama nije voljela te borbene filmove. Tata je volio borbene filmove i obeao je da e jednom i sinove povesti da gledaju. Mama je bila doma, gledala je kasni muziki program na televiziji i ekala da se tata vrati. Jo nije bila pono. Pomisli kako ti nai ratni filmovi dugo traju. Tate jo nema. Moda e svratiti u Klub na pivo... Muziki program je bio pri kraju. U jednom trenutku mami se uini da sinovi ne spavaju. Ue u djeiju sobu. Fari se probudio. Sjedi na krevetu, uzbuen. Mama ga opipa. Ti si mokar! Sanjao sam da sam umro, ree. Ustade iz kreveta i zaplaka. Uzmi mi ovaj runi san iz oiju! Mama se uznemiri: Fari nije nikada plakao. Zagrli ga. vrsto. Je l' da, mama, ja, kad porastem, izmislit u da nikad ljudi ne umiru. Poruiti e se svi grobovi i nee biti umiranja. I Adi nee umrijeti, poruit e se i njegov grob... Grobovi treba svi da umru. Da ne bude groblja. Razumijem te, sine, ali ta emo s ljudima kad ipak umru jednoga dana? Treba da ljudi kad umru da lete, lete, lete... Eto, to je zanimljivo, ree mama. O tome emo jo priati. Svi ljudi ponekad sanjaju sline stvari. Sjeam se, i kad sam bila u Moskvi, slino si sanjao. Kad si bila u Moskvi, sanjao sam da si ti umrla i da si mi u depu, u kutiji. Dok si ti bila u Moskvi, stalno sam u depu drao mali bibi, da se ti voza.
52

Koji si mi bibi dao? Onaj tetrapak. Hvala ti za taj mali bibi. To je sve zato to me voli. Zato to si me poelio. Poelio sam u snu da sam kua pa da otvaram sva vrata i prozore. Neu vie ii toliko dana. Moje pozorite je davalo predstavu u Moskvi. To je vano, i to se rijetko dogaa. Idi ti toliko dana, samo nemoj toliko noi. Mama se nasmija i ponovo ga prigrli. Svaku no sam te sanjao. Sve mi dolazi u oi. Moram ti priznati, i ja sam, kad sam bila kao ti, svata sanjala. To je prirodno. Gdje je tata? U kinu. Kad me tata proli put odnio sebi u krevet, sanjao sam: Bila je tu jedna ptica, pod mojim jastukom. Ja sam njoj dao svoje ruke, i ona meni krila i puno sam letio. To je lijepo. Meni je majka govorila: kad se sanja letenje, tada se raste. Adi se promekolji i otvori oi. Jesmo li te probudili. Niste. Jesi li ti neto sanjao? Adi nije odmah odgovorio. Poslije ree: Sanjao sam da italac pie knjigu, da knjiga pie olovku, da olovka pie pisca... Ispriaj tati. To e mu se dopasti. Gdje je tata? Tata je u kinu. Koliko je sati? Eno, otkucava pono. Tata voli kad mu priamo snove, ree Adi, Samo ne voli kad Fari poinje izmiljati. Bez veze. Jednom je rekao "Dosta mi vas je!, ree Fari. A ja znam priati. To je pretjerana rije, ali i vi ponekad pretjerate, ree mama. Adi je ispruio glavu s gornjeg kreveta i tako su razgovarali i gledali se. Kad odem u vojsku, umr'et e za mnom, ree Fari. Hajde, zgusnite se sada ovdje, zajedno. Ja u vas uspavati. Adi se spusti na donji krevet. I jo je rekao da mu se ja ne sviam i da e me baciti u Mrtvo more, da budem odmah mrtav. Nemoj izmiljati, ree mama. Rekao mu je, ree Adi. Rekao mu je! Hajde, zgusnite se u krevet, pokrijte se. Ja u vam strah huknuti u dep, zatvoriti ga i san e vam biti lijep i aren kao leptir.
53

Je li bog zrak, mama? Nemoj, Fari, molim te, vie! Mene je tata vodio u boginicu i objanjavao mi ta su katolisti. Dobro, to je bilo dok je bio dan. Sada jo jedna moja mala pjesmica za dobar san. I gotovo. Pop je bio crn i brojao je pare. Neka vas tata opet vodi u boginicu, ali sada moramo misliti na druge stvari. Fari je lagao. Ali, prije spavanja, jo malo zanovijetanja. Evo ga: Mama, daj mi vode. Ustani sam. Ve leim, mama! Ustani sam, ponovi mama i prie prozoru da namjesti zavjesu. Ja sam cvijet i moram svake veeri dobiti vode. Mama ga pomilova po kosi. U pravu si, ti si cvijet i mama e te zaliti. Ali, pazi, nasmija se, da ne bude noas pi-pi... Fari popi samo gutljaji. Nisi edan? Nisam. ta hoe od mene? ini mi se da sam se opet zaljubio u tebe. Ba lijepo. Ja sam se takoer zaljubila u tebe, dovde! Najvie te volim kad spava i kada se budi, onako vedar i bistar. I odmah se oblai. Fari ne dade majci da se udalji. Zagrli je. A ima li ti ljubavnika? Nemam. Ali, to je moderno. Zaljubljena sam u vas. I tatu volim. Zar to nije dosta? Kada se pomodi, javi se. Hoe da budem moderna? Zar nisam? Hou da bude kao ona glumica na televiziji. Pa, vidjet emo. O tome moemo popriati s tatom. Moda se tata nee sloiti s tobom. Tata je... ovaj... ta je tata? Tata je zaljubljen u Josipu Lisicu. Ti lagi, ree Adi. Tata nas voli, ree mama. Ponekad voli, ponekad ne voli, ree Fari vano. Mama se nasmija. Dosta je bilo! Stalno pria o tati kao da si ga ve poelio. Laku no...
54

Mama ugasi svjetlo. Mama, sluaj ovo: Ovo nije stvarnost, a priat u ti kao da je stvarnost. Zar nije bilo dosta? Nemoj jo gasiti svjetlo. Gledao sam slova u slikovnici: Slova se smiju kao moj tata! Vidim, poelio si ga. Da te pomazim. Mama zagnjuri glavu meu njihove glave. Ljubi me previe! ree Fari. I mene! ree Adi. Zaspite ovdje. Kad tata doe neka vas razmjeta. Majka upali malo svjetlo. Majka im zapjeva tiho, tiho da se uje kako pauk plete mreu, kako mrav s mravom razgovara i crv gricka drvo... I tako doe san. Iznenada.

MOE LI SE SJENKA IZBRISATI? Fari je kakio na samoj obali Egejskog mora. Ukopao je mala, otra stopala u vreo grki pijesak i briljivo pogledao na horizont divlje plae i morski horizont. S jedne strane bojao se morskog psa, a s druge strane ovaj sitni grki pijesak izgledao je iz Farijevog unutog poloaja kao afrika pustinja. I samo je trebalo da se pojave beduini na devama ili razbojnici na brzim konjima. Pitanje ta je Fari jo oekivao, jer kad su se pribliavali granici rekao je majci u kolima "Ja u tebi kupiti u Grkoj roba da ne opere nijedan tanjir!" Fari je ponekad govorio stvari kojima ga niko nije uio. Na pjeanom horizontu iznenada se pojavi italijansko kamp-vozilo. Fari pogleda tatu, otuno. Tata je stajao u blizini da bi sinu inio hlad i da bi ga ohrabrio da istraje u svojoj kakinskoj nakani. Nije bilo drugog izbora. Bilo je podne. Nigdje sjenke. Fari se jo trudio i crtao na pijesku svoje ime: IRAF. Sunce proviri preko tatinog ramena i stuti se na bjeliastu guzu kao roj vrelih strijela. Fari se pomjeri, ali se sjenka ne pojavi. Moe li se sjenka izbrisati? upita. I ja sam iznenaen kako u Grkoj u podne nema sjenke. Mora da smo se pribliili ekvatoru. A to je sredina globusa zemaljskog. Sada je kraj ljeta i Sunce se popelo visoko da ne moe vie. I pri. Pravo na nas. Kao da smo u Africi. Ne da ni jednoj sjenci da se pojavi. Sunce hoe da se sve ivotinjice ukopaju duboko u pijesak, sve ivotinje da se zavuku u gustu dunglu, i sve ribe da se spuste u dubinu, dokle sunevi zraci ne dopiru. Eto kola! Vidjet e me!
55

Nema veze. Oni su Talijani. Oni ne znaju na jezik, ree tata, utjeno. Talijani misle da je moja guza krofna? Talijani e misliti da je tvoja guza kroma. Oni e od moje kite misliti da je virla? Da. I tvoja kaka je crvena, i oni nee vjerovati da je kaka. Joj, da nije crvena od krva?! Nije crvena, alim se. Talijani protutnjae dvadesetak metara sjeverozapadno. Zatim poee voziti ukrug oko Parija i tate. Tokovi su jedva razgrtali pijesak. Voza je poveavao brzinu i suavao krugove. To je inio s udesnim uitkom, izvirio je glavu iz kabine i dovikivao Cacone! ta vie Talijan? Vie ti Cacone! Kakonja. Fari mu odmjeri od ake do lakta ne mijenjajui poloaj. Tako sitan, go, izgledao je kao zei. ta to ti pokaza Talijanu? Uslovni refleks, ree Fari i ponovo odmjeri od ake do lakta. Bio je ljut. Tata, ti ree da Talijani ne znaju na jezik. Talijani ne znaju na jezik, ali smo mi, izgleda, ukrali Talijanima tu rije. I oni kau kaka. Moda i Grci tako kau. To je stvar koja se tie sve djece na svijetu. Ne razumijem te! Jesmo li mi prije kakili ili Talijani? Prvo su Talijani. Zato je to njihova rije. Zato. Pa, sada su me prokuili ta radim. A? Nema veze, posao je obavljen. ta e oni rei o meni kad se vrate u Italiju? Rei e da si kakonja i pionja. Mr, tamo! Talijanska kola su jo orala pijesak u krugovima, zatim ukljuie muziku i udaljile se prema Asprovalti. Asprovalta je bila sjeverno. Vidjela se bijela crkva i bijeli restorani uz obalu. Tata uze Parija, jednostavno ga baci u dubinu i sam zaroni u valove. Fari je mogao da pliva u njegovoj blizini i da se povremeno oslanja o tatina ramena. Tek je proplivao prolog ljeta. Je li tano da u Grkoj ima morskih pasova? Ko ti je rekao da ima? Adi je rekao da ovdje ima morskih pasova koji su kao dvaput nai. Adi se ali. Grki morski psi su kao i nai. A ima li ih ovdje? Ima, tamo, daleko, daleko, kuda prolaze oni brodovi. Kad su se okupali poli su kroz nudistiku plau. Fari je gledao djevojke kao da ih nikada ranije nije vidio. Kao da su drukije od onih na Jadranskom moru. Zastajao je i paljivo
56

zagledao. Ne znam jesu li bolje make sa veim sikama ili sa manjim? Ne znam ni ja, sine. Ova svaka izgleda kao torpedo! ta je torpedo? Torpedo je mala raketa to razbija i najtvri oklop od gvoa. Ova je dobra za tebe, ree sin. Gledaj kakav ima karmin na nogama, kao krv. Ona druga ima bolji kupai kostim, ree tata. Ne vidim joj kostim. Najbolji je kostim koji se ne vidi. Pitat u mamu. Ne razumije se mama u to. Razumije! Razumije! Govorila je da e se skinuti, da e se odvojiti od nas, da je niko ne vidi, i da e govoriti samo njemaki, da je ne razumijemo. Kako bi bilo da povedemo jednu od ovih Njemica, ako se mama odijeli? Jesu li tebi bolje plavue ili crnke? Plavukice su bolje i meke. Tako: bolje i meke? Jesu! Ja bih tebi onu crnu, debelu, naali se tata. Fari odmjeri od ake do lakta. Opet to?! pobuni se tata. Uslovni refleks, ree sin. Ti si neodgojen. Ui li te deda tome? Ja sam sesualni manijak. Mi se ovdje alimo. Na odmoru smo. Kad se vrati u obdanite nemoj da bude glavni u nekim stvarima. Putovanje u Grku bilo je obeano jo prole godine. Adi i Fari morali su pokazati na geografskoj karti sva mjesta koja e vidjeti i put od Sarajeva do Asprovalte. I morali su priati o onome to e vidjeti usput. Sreom, u tome moranju bilo je skriveno zadovoljstvo koje su postepeno otkrivali. Naravski, tata je prvi sve pokazao i priao. Prvo Viegrad sa uprijom na Drini da, kad budu u starijim razredima, mogu priati da su etali ruda. Zatim manastir Mileevo s bijelim anelom ''s potanske marke", zatim Kosovo polje s turbetom cara Murata i spomenikom srpskim kosovskim junacima na uzvienju zvanom Gazimestan, zatim stari grad Skoplje, kameni most na Vardaru, Daut-pain hamam, stara crkvica, stara damija, zatim stari grko-rimski grad Stobi u dolini Vardara, sa znamenitim iskopinama, granini prelaz u eveliji, vonja na jug, zatim grki luki grad Solun i, desno, put ka Asprovalti. Tata je govorio da prije svakoga putovanja saznaju to se vie moe saznati o predjelima i mjestima u koje putuju. Ako treba, i sve o linostima koje e susresti ili o kojima e se govoriti. Bez obzira na obzir. Adi je ve sve znao, a Fari bi krenuo prstom po karti, doao lijepo do Viegrada, znao je
57

gotovo sva slova!, preao Drinu preko mosta i uputio se prema Beogradu, umjesto u Prijepolje. Ali, mora se priznati da je s lakoom znao pronai Grku i Solun i proitati THESSALONIKI. Tata je ta prianja poinjao ovako, bez veze: Sjeam se i kako sam prvi put uo za boj na Kosovu. Bio sam na ljetovanju u Tihoj kod Cavtata. U mojoj eti bila je i djevojica koja mi se dopadala vraki, koja je bila moje gledanje, to bi rekli stariji ljudi. Bila je mojih godina ili malo starija, plava, lijepa; sliila je mojoj majci. Ili se meni inilo. Samo sam je gledao. Ponekad smo plivali zajedno, a jednom sam joj, ak, vadio jeeve bodlje iz pete! Sada je tamo plaa hotela "Albatros". Jednog popodneva odredi upravnik nas dvoje da pripremimo zidne novine. Vi ne znate ta su zidne novine, a neu vam ni objanjavati. Nas dvoje smo se nali u njenoj sobi i djevojica je donijela rebus BOJ da ga ja proitam:

Sutradan je donijela i druge rebuse: O Skoplju sam ve neto znao i nije mi bilo teko da se dosjetim. I da se pokaem pred njom! Moj otac je sluio vojsku u Skoplju i priao mi o Vardaru, o stotinama duana, o leblebiji, o bozi, o kembe-orbi, o grave na tave. elio mi je pokazati da zna makedonski. esto je ponavljao reenicu koju je proitao na vratima neke stare ainice: SEKOE SABAJLE KEMBE ORBA. Ja sam to zamiljao i elio sam jednom doi i probati sva ta jela i pia... Mnogo kasnije doao sam u Skoplje, ali nisam nita od toga poelio. To to sam poelio nije bilo za jelo: Jednu pjesmu u ljetnoj bai Oficirskog doma. Tuna je nedjelja mada je cv 'jee svud, ekam te, dragana, znam daje uzalud! I orkestar Doma. Sve mladi momci. Adi i Fari prasnue u smijeh. Naime, tata je poeo pjevati. To je zaista bilo smijeno. Nemojte se smijati, ree tata mudro. Svi oficiri bili su zaljubljeni i svi su pjevali. Kad je Dime zavrio i kad je orkestar utihnuo, dvojica oficira potegli su pitolje i pucali uvis. ta je bilo s onom djevojicom? upita Adi. E, otegnu tata, poslije dva dana naega crtanja i bojenja tih zidnih novina, kad smo ih donijeli na velikom pak-papiru i kad je upravnik rekao da je u redu, jedna mlaa djevojica otkri da smo plavukica i ja zaboravili jedno slovo i izradili ZIDNE NOVINE! Naravno, svi su nam se smijali, i to ismjehivanje trajalo je do ruka. Meni je bilo drago to smo uradili neto na svoju ruku, makar i pogreno. Meutim, djevojicu je bilo stid. Takav je ivot!
58

A kad su Adi i Fari ostali sami, Adi je oponaao tatino prianje, govorei malo kroz nos: "Djeco, Grka tone u more! Pogledajte ovo razbijeno kopno, ovu katastrofalnu razuenosti Sve grke rjene doline su potonule, sva njena plodna ravnica je pod morem. Grka, to je ostatak ostataka, to su grebeni i kr, pusto koju ni bog mora Posejdon nije htio da uzme!... Ali i ovo to je ostalo, vrijedno je vidjeti, dok je jo tu, jer Grka i dalje tone. Za kratko vrijeme samo e vrh Olimpa viriti iz Egejskog mora. Neizostavno! Djeco, kada su svi ovi grki otoci Tasos, Limnos, Lezbos, Hios, Samos, Leros, Rodos, Karpatos bili zajedno, zapravo to nisu ni bili otoci ve nazivi planinskih vrhova, samo je veliki otok zvani Atlantida stajao posebno u moru, juno od Krita, vidite taj Krit na karti, kako se istegao, kao da eli zaustaviti grko tonjenje. Meutim, djeco, u jednom katastrofalnom zemljotresu, Atlantida je odjednom potonula, sa svim svojim divnim zgradama, ljudima i ivotinjama, ivotinjama sa tri glave, kakvih danas vie nema; a Grka se raspukla kao torta i istopila u moru, kao to vidite. Jedan povei Kiklop mogao bi prei od Tasosa do Krita koraajui s otoka na otok da ne pokvasi noge... Djeco, Grka tone u more, idemo vidjeti to to je ostalo..." Adiju i Pariju najzanimljivija stvar na cijelom putovanju bio je granini prelaz. U poetku su bili pomalo razoarani to se do granice ne dolazi tako jednostavno i to se toliko eka. Morali su se zaustaviti u koloni vozila, itav kilometar prije granice. Bilo je ljeto i mnogi putnici su eljeli u Grku, na kupanje. Jedno vrijeme su pomagali tati da gura kola svi putnici su pomalo gurkali svoja kola, da ne pale motore. Kad su se dovoljno pribliili granici, mama ree: Daj mi pasoe, idemo mi! Odvela ih je do samoga graninog prelaza, do carinika i pograninog milicionera. Eno nae graniarske karaule, rekla je. Tamo na breuljku, desno. Vidite nau zastavu. Visoko iznad straarnice vihorila se jugoslavenska zastava. Vidjeli su i straara s automatskom pukom. etao je tamo-amo. Gdje su grki vojnici? upita Adi. Grka karaula se ne vidi odavde. Vidjet emo je poslije. A gdje je patrola i pas? upita Fari. Patrola je negdje pored granine linije. Mi to ne vidimo odavde. Moramo vidjeti graniarskog psa, ree Fari. Pas je negdje u hladu, ree mama. Prili su prvom cariniku. Upravo je zavirivao u prtljanik neijih kola. Djeci su sve gledali s velikm zanimanjem. Zato carinik nema krunu na glavi? iznenada upita Fari. Adi se nasmija posprdno. Kao "Vidi glupog pitanja!" Pitanje nije bilo tako glupo kao to je u prvi mah izgledalo. Sine, ree mama, drugo je car, a drugo carinik. Car je vladar, car je glavni, a carinik samo skuplja novac za cara. Carinik je carev poslunik. Skuplja pare i robu. Kakvu robu?
59

Svakakvu. Stanimo malo ovdje pa ete vidjeti kako se uzima roba i novac za cara... Ovo je carina, carinarnica. Kada se mi budemo vraali, vidjet ete hoe li nama ita uzeti. Pa, mi nemamo cara, ree Adi. Drave postoje i bez careva. Samo se tada drava ne zove carevina. Ako ima kralja, onda je kraljevina. Naa drava je republika. Narod vlada. Narod odluuje. Mogu li ja biti vladar? upita Fari. Moe, ree mama. Svaki graanin Jugoslavije moe biti vladar u svojoj zemlji. Zar to nije lijepo? To mi je malo naporno, ree Adi. Kola su nagazila iroki grki auto-put. tata povea gas. Jurili su pravo na jug, pravo u Grku. Zrak mi prohladnjuje ui, ree Fari zadovoljan. Meutim, bilo je brih kola na istom puru, u istom pravcu, po istom suncu. Tata, daj gas!, ree Adi. Ne moe bre, ree tata. Kada e ti kupiti nova kola? Tata uti. Opet neko projuri pored njih. Kao strijela. Ova kola su staromodna, ree Adi. Ova kola su kupljena kad si ti roen. Znai, i ti si staromodan. Jesam, ree Adi runo. Ova kola ne mogu prestignavati, ree Fari jo runije. Tako su doli u Grku otvorenih oiju i bez urbe. Glavni ivot bio je na plai. Iz rieg asprovaltskog pijeska izvirivale su ljubiaste koljkice. Pijesak se pruao unedogled. Iznad mora arenih suncobrana pruala su se ispeena grka brda sa zlatnim strnjistima, zelenim vinogradima i ivahnim vonjacima. Tako je bilo. Drugog dana djeaci su se izgubili. Dugo ih nije bilo. Mama se brinula, tata se nije brinuo. Rekao je "Doi e, nemaju se gdje izgubiti!" Prije nego su se pojavili, mama je otila da ih trai. Gdje ste vi? Mama se zabrinula. Gdje je mama? upita Adi. Eno je. Vraa se sva izbezumljena. Kako se moete toliko udaljavati bez naeg znanja? Mama dotra. Zagrli ih. Nije ih grdila. Zarobili su nas gusari i dali su nam sok od bambusove trske, ree Adi. Gust sok od koga rastu miii za kung-fu. Nisu bili pravi gusari, ree Fari. To su neki Grci. Adi se nasmija: Snimali su film o gusarima i nas su uzeli kao zarobljenike. Fol!
60

to ba vas? upita mama. Sad u vas izudarati. Ne znam, ree Adi. Fari je uvijek elio da bude gusar. To je! Nije to razlog. Razlog je to su nae koe bijele, a drugi djeaci su ve pocrnjeli... A crni gusari zarobljavaju bijele djeake, za otkup. Jeste li plakali? upita tata. Plakali smo dok nam nisu dali gusarske kape i sok od bambusove trske. Mogli su vas uzeti za posve, ree tata. Bilo mu je drago to su se vratili, ali to nije pokazivao. uti, kae mama, sad u ih izlemati, obojicu! Tata se smije: Da su ih uzeli za posve Fari bi bio Farios Udaludis a ti Adis Vragopulos. Lijepa grka imena. Ovdje bi nam bilo super, kae Adi. U pola noi moe ii u kupovinu. I jogurt od koze, ree Fari. I automati za igru. Kako ste se izgubili. Skupljali smo koljke i sve ili, ili obalom. Nismo gledali suncobrane, samo smo trali pliakom. Boe blagi! Tako smo doli do mjesta gdje je Fari kakio na obali. Prvo smo vidjeli krugove u pijesku, kako si priao, a onda smo vidjeli i Farijevu kaku u sredini... Fari je tada zaplakao: "Ovo je moja kaka, a nema mi tate!" Nisam plakao. Plakao si. A ti si se prepao pauka! Kakvog pauka? Nisam se prepao, mama. Prepao se obinog pauka u pijesku. Mama, nije bio obian pauk, ovolika mu glava, kao u crne udovice. Mama se nasmija: Ah, ti si na mene, boji se baja... Da, mama, i Adi je elektrian na pauka, kao i ti, ree Fari zadovoljan. Ah, nije ba elektrian, ali je tu negdje, ree mama kroz smijeh. Ti grki dani su trajali na suncu. Noi su bile svjee i zamamne. Adi se prvi sjetio daje danas mamin roendan. Tata ih je uputio gdje mogu kupiti neki pokloni, od svoga grkog deparca, a on ih je sve poveo na veeru u restoran "Faros", smjeten na uglu njihove ulice koja je izlazila na obalu. Sjeli su vani. uo se um valova Egejskog mora i tiha muzika iz restorana. No je bila vedra, mediteranska. Sa mjesta gdje su sjedili mogli su vidjeti dvije hiljade zvijezda u nebu.
61

To je vrijedilo vidjeti. Obalom je etao aren ljetni svijet. Sve je, tako, bilo prikladno za mamin roendan. Nismo o tome priali. Samo smo dobili gusti narandin sok i ekali ribe koje je mama proitala konobaru. Tata je rekao kalamari i dobio hobotnice, stranu hobotnicu u duguljastom tanjiru. Sjekao je njene krake i jeo. Bljak! Mi to nismo voljeli. Konobari su bili mladi i utivi, to se mami dopalo, a doao je i gazda da nas pozdravi. Gazda je ve znao mamu i tatu jer su ovdje dolazili. I gazda je poelio da mu oni uvijek dolaze. I mi smo eljeli, dabome. Tata se zarumenio uz grko vino i poeo je svoju lijevu priu o Pariju: Dok je danas Fari bio na divljoj plai i neto radio, nisam htio da ga uznemiravam, nisam elio da mu priznam da ga u tom delikatnom poloaju, posmatraju u isto vrijeme: gusari s grkog gusarskog otoka Lezbosa. Jest da je Zemlja malo okrugla, ali taj otok nije daleko, a ako je i daleko gusari su durbinili s visokih osmatranica. Osim toga, onaj bezobrazni Talijan oblijetao je oko nas kao velika muha zunzara. To to bi ga zdurbinili gusari nije nita neobino Egejsko more je njihovo odruje i moraju pratiti sve to se zbiva na obali i na puini. Meutim, njega su zdurbinili i gusari s vrha svjetionika koji se nalazi pravo tamo tata pokaza na jug na otoku Farosu. Zato se ovaj gazdin restoran zove "Faros". To mi je on objasnio. Ako ne vjerujete otiite do vrata unutranjeg restorana i vidjet ete na zidu svjetionik na Farosu, visok sto dvadeset metara. Vidjet ete i nacrtane gusarske lae ispred svjetionika koji nou baca farove, otuda rije: far, baca farove na udaljenost od pedeset kilometara! Kako to radi bez struje, to je tajna starih naroda koja jo nije odgonetnuta. Nestvarno? upita Fari. Nestvarno, ree tata. Djeaci odjurie u restoran i odmah se vratie. Jeste li vidjeli? upita tata radoznalo. Vidjeli smo, ree Adi. Nije tako visok kako si rekao. Ta zidna slika mogla je biti i ljepa. Svjetionik je bio kao neboder. U ono vrijeme! Bio je jedno od sedam svjetskih uda... To je sve tamo tata opet pokaza na jug, preko Egejskog mora na uu rijeke Nil u kojoj ivi nilski konj. A ivi i krokodil, ree Adi. ivi, ree tata. Obala Nila ne vidi se od krokodila. Sunaju se da im koa pocrni. Ko mi ovdje. I ta su rekli gusari? upita mama. Rekli su iz sveg glasa "Ko to bjeloguz zagauje nau okolinu, e-hej!" Ja sam se bio uutio. Poslije je onaj dosadni Talijan omeo poruke. Bilo je gusto! A, Fari? Jeste! Sreom, ni gusari ne znaju na jezik i to nam pomae da ih zbunimo. Mama se nasmija u namjeri da okona priu. Menije ipak ljepe na "Farosu" nego na Farosu. ivjeli, djeco! ivio, ivi ratni pisce!... Tada grki momci zaigrae sirtaki izmeu naih stolova. Prvo jedan, zatim drugi, zatim trei. Iz oblinjih kola pustili su muziku s kasetofona. Onaj prvi, najljepi, obrisa elo i nakloni
62

se prema naem stolu, posebno se nakloni mami i prui joj ruku za igru i mama krenu, jednostavno kao da je to ve ranije inila, u Grkoj; mama prihvati ritam igre, neoekivano ivo, kao da je to najobinija stvar na ovome svijetu. Tata se blago smjekao a mi smo uivali jer je mama pruila ruke prema nama i sada smo i mi igrali sirtaki. Ispred terase, ispod naih toplih stopala, irila se mlaka prostirka famozrnog pijeska, irila se mlaka pjena Egejskog mora i njegov topli veernji apat. Bilo je ugodno toplo, mjeseina gusta kao u Ezopovim basnama.

BILJEKA O PISCU ALIJA ISAKOVI (1932-1997.), zavrio je Geoloku tehniku kolu u Beogradu i Filozofski fakultet jugoslavenske knjievnosti i srpskohrvatski jezik u Sarajevu. Promijenio je mnoga zanimanja prije nego je poeo pisati. Bio je tvorniki radnik, istraiva urana (prospektor), tehniar u geofizici, tv-scenarist, urednik asopisa za knjievnost "ivot", urednik edicije Kulturno nasljee u "Svjetlosti". Ovo mu je prva knjiga namijenjena mladima. U knjievnost je uao romanom "Sunce o desno rame", zatim je objavio vie knjiga proze, knjigu drama "Krajnosti", knjigu putopisa "Jednom" i knjigu "Neminovnosti", koja donosi Isakovieve tekstove o batini i naem jeziku. Bavio se i knjievnohistorijskim radom i priredio prvu antologiju muslimanske knjievnosti "Biserje", izbor bosanskohercegovakog putopisa "Rodoljublje", priredio zbornik radova "Hasanaginica, 1774-1974", i brojne druge knjige starijih pisaca.

63