Izvorni lanak UDK 159.923.2: 316.

75
Primljeno 9. 12. 2007.

Ivana Kronja
Via kola likovnih i primenjenih umetnosti, Pante Srekovia 2, Srbija-11000 Beograd i.kronja@yubc.net

ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

Saetak

Zemlje tranzicije danas, zajedno s ekonomskom i politikom, doivljavaju i medijsku transformaciju, tonije izravnu transformaciju u mas-medijsko postmoderno drutvo, u kome su svi vaniji socijalni odnosi posredovani medijima. Ove transformacije predstavljaju nunost to ju nameu kapitalistiki privredni sustav i demokratski poredak koji se u ovim drutvima uspostavljaju. One takoer donose i kulturne i psiholoke promjene: televizija postaje kljuni faktor porodinog i drutvenog ivota; potronja, moda i kult tijela, zajedno sa sadrajima popularne i populistike lokalne kulture, preko masovnih medija stiu do masa novopeenih potroaa, dok se znaajne politike i socijalne nepravde, nejednakosti i sukobi neutraliziraju i prikazuju kao razlike u ivotnim stilovima, to je tipino i za zapadnu mas-medijsku kulturu. Ovo e izlaganje razmotriti skoranje primjere srpsko-bosanskog Velikog brata, srpsku tabloidnu tampu i izbor za pjesmu Eurovizije, u pokuaju da bolje razumije ulogu domaih i stranih medija u procesima fragmentacije stabilnih drutvenih identiteta, kulturne globalizacije i politikih manipulacija.
Kljune rijei

masovni mediji, tranzicija, globalizacija, popularna kultura, reality-TV

Uvod
Uloga masovnih medija ogromna je u vremenu u kome ivimo. Mediji imaju svoje radne standarde, odnosno tipove emisija, anrove vijesti, koji nepotpuno odraavaju obilje i raznovrsnost egzistencija, dogaanja i problema unutar stvarnog ivota. Uloga je medija jo specifinija u zemljama tzv. tranzicije negdanjeg komunistikog bloka, ukljuujui i bivejugoslavenske zemlje, zbog toga to one, zajedno s ekonomskom i politikom, doivljavaju i medijsku transformaciju, tonije izravnu transformaciju u mas-medijsko postmoderno drutvo, u kome su svi vaniji socijalni odnosi posredovani medijima. Fenomenom planetarnog utjecaja masovnih medija bavila se kako filozofija tako i sociologija medija. Jo je Gnther Anders, u svojoj studiji Svijet kao fantom i matrica: Filozofska razmatranja o radiju i televiziji (1985), ontologiju mas-medija, pod utjecajem njemakog idealista Arthura Schopenhauera i njegova djela Svijet kao volja i predodba (1844), vidio kao dijalektiki odnos fantomskog i matrinog svijeta, koji se meusobno dopunjuju.1 Po Andersu, polazni dogaaj za medije jest sirovina, koja se proputa kroz
1

Ovu injenicu istie i Divna Vuksanovi u svojoj studiji Filozofija medija, igoja tampa, Beograd 2007., str. 10.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (97106)

98

I. Kronja, ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

njihov filter, umnoava, i konano prodaje kao roba. Priroda medija uvjetovana je tehnologijom, odnosno tehnolokom matricom, i ta matrika struktura realnosti proizvodi fantomske predstave realnosti koje su, zapravo, njezin vlastiti odraz. Stvarnost postaje reprodukcija svojih reprodukcija, koje su pripremljene medijskim matricama.2 Teoretiari Frankfurtske kole, kao to su Adorno i Horkheimer, svoju kritiku standardizacije i serijske proizvodnje medijskih sadraja, koja dovodi do proizvodnje standardiziranog ovjeka ili ki-ovjeka po Abrahamu Mollu, Ludwigu Gitzu, Gillu Dorflesu i drugima ponudili su u svom uvenom filozofskom djelu Dijalektika prosvetiteljstva (1969).3 Tezu o medijskom sadraju kao obmani i manipulaciji stvarnosti razvijaju i mnogi postmoderni filozofi. Guy Debord u Drutvu spektakla (1967) daje totalnu teoriju spektakla kao kontinuiranog diskursa vladajue ideologije o sebi. Ovakvu Debordovu teoriju priprema zakljuak Louisa Althussera o ideolokim aparatima drave, meu kojima je i proizvodnja slike, kojom se podanik drave pretvara u subjekta ideologije. Althusser revidira Marxovu klasinu definiciju ideologije kao lane svijesti, istiui da ideologija predstavlja imaginarnu vezu individua sa stvarnim uvjetima njihove egzistencije.4 Daljnji razvoj ovih ideja nudi Jean Baudrillard, sa svojom uvenom teorijom simulacija i simulakruma,5 koje u postmodernom drutvu zamjenjuju smrt same stvarnosti. Frederic Jameson takoer je znaajan radi svojeg shvaanja postmodernizma kao kulture slabljenja afekta i nestanka individualnog subjekta u eri kasnog kapitalizma.6 Suvremene studije u svojoj analizi popularne kulture koriste kako filozofske tako i socioloke nalaze o prirodi i djelovanju medija. Sociologija medija, pak, promatra mas-medije kao odluujui segment poslije ratne transformacije drutva, kao drutva individualizma i medijskim djelovanjem uvjetovanog ovjeka medijske ere. Teoretiarka Dominique Wolton istie kako radio i televizija jesu jedini mediji koji sadre obje protivurjene osobine komunikacije: individualni i kolektivni odnos. Internet simbolizira eksploziju komunikacije toku po toku i trijumf individualizma, umnoavajui segmentirane, interaktivne televizije. Nasuprot tome, TV ostaje jedini medij, zajedno s radiom, koji zadrava tu drugu dimenziju socijalnog i kolektivnog okupljanja, mjesta Wolton govori o masovnom individualistikom drutvu, u kojem svatko trai da istovremeno zadovolji te dvije suprotstavljene potrebe, slobodu i jednakost. Stoga, za ovu autoricu, TV ostaje jedan od najsnanijih simbola moderniteta.7 Socijalizaciju u sva lokalna i svjetska zbivanja, to ju vre masovni mediji poput televizije, mnogi teoretiari, meutim, ne vide u ovako pozitivnom tonu. U svom klasinom djelu Sociologija radio-televizije, Jean Casnev kritizira otuujui efekt masovnih medija. On istie da radio i TV dolaze izravno u domove svoje publike, remetei jedinstvo porodice koja je okupljena isto fizikim prisustvom ispred TV-ekrana, dok su njezine uobiajene navike zajedniki obroci, razgovori, igre razbijene kako se ne bi propustile stanovite emisije. Intimnost je zamijenjena kontaktom s izvanjskim svijetom; porodica je preplavljena javnim zbivanjima.8 U Prizorima tueg stradanja, teoretiarka kulture Susan Sontag jo radikalnije kritizira masovne medije zbog efekta ravnodunosti prema patnjama drugih i proizvodnje sauesnitva gledatelja u prizorima nesrea, rata i nasilja, koji su postali normalni dio svakodnevnog medijskog pejzaa:
Ono to bi se moglo protumaiti kao beutnost izvire iz nestabilnosti pozornosti koju televizija smiljeno izaziva i zadovoljava svojim pretekom slika. Slikovna je zasienost razlog povrnosti pozornosti, koju televizija smiljeno izaziva i zadovoljava svojim pretekom slika.9

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (97106)

99

I. Kronja, ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

Procesi medijske socijalizacije u kulturu slike i globalni kapitalizam jo su vie ubrzani u tranzicijskim drutvima, koja i u svim drugim aspektima ubrzano (i ne uvijek kvalitetno) ulaze u spomenute procese drutveno-ekonomske i politike transformacije u demokratsko i liberalno-kapitalistiko ureenje. U proteklom periodu mediji u bive-komunistikim zemljama bili su centralizirani i kontrolirani od strane drave, koja je esto bila autoritarna u veem ili pak u manjem stupnju, kao u sluaju bive SFRJ. Oni su tada imali prvenstveno integrativnu funkciju prikrivanja postojeih drutvenih nejednakosti (kojih je bilo) i propagiranja ideologije socijalizma i bratstva i jedinstva (pored ostalog falsificirajui skoranju povijest i cenzurirajui podatke koji nisu govorili tome u prilog, o bratoubilakim ratnim zloinima u II. svj. ratu i sl.). Zemlje tranzicije danas, meutim, odlikuje nezapamena ekspanzija medija, u kojoj TV postaje kljuni faktor porodinog i drutvenog ivota, dok se billboardi, tiskani naslovi i upotreba Interneta uveavaju ogromnom brzinom. Kult potronje, kultura mode i slavnih osoba i konzumiranje svih oblika popularnih sadraja ulaze na velika vrata. Ovi su procesi dio svjetske globalizacije, koja na medijskom planu podrazumijeva i pojaanu medijsku uniformnost, usklaivanje medijskih formi sa Zapadnim standardima i dominaciju uvezenih i licencnih programa, koji potiu iz sredita svjetske medijske industrije, a najvie iz ekonomski najrazvijenijih zapadnih zemalja. Ovakva transformacija medija u tranzicijskim drutvima odraava i nunost uvjetovanu ekonomskim i politikim promjenama. Do ranije nesluenih razmjera poveano prisustvo reklama i pojava privatnih, komercijalnih medija s prvenstveno ki-programom uvjet su kapitalistike privrede, dok su novi naini strukturiranja vijesti, s iznijansiranijim podacima i stavovima te suptilnijim manipulacijama, kao i predizborni programi u kojima se, dodue rutinerski, predstavlja vie politikih opcija, neophodni u svrhe demokratske transformacije drutva. U novonastajuem, demokratskom politikom sustavu masovni mediji i dalje ine jedan od najvanijih ideolokih aparata. Zabavni sadraji medija takoer se transformiraju, prevodei realne politike i socijalne razlike u politiki neutralne razlike u ivotnim stilovima. Tzv. amerikanizacija, odnosno proboj amerikih kulturnih vrijednosti i, to je naroito znaajno, ikona, posebno na planu masovne, popularne kulture koja u ovom kulturnom modelu i dominira znaajan je dio ideoloke trans formacije spomenutih drutava, ali ne i jedini. Hilary Pilkington i Uliana Bliudina istiu da je naglasak na kulturnim strujama u teorijama kulturne globalizacije uzrokovan upravo brigom da se globalizacija ne reducira na Westernizaciju ili Amerikanizaciju, koja podrazumijeva globalno ne
2 6

Ginter Anders, Svet kao fantom i matrica, Prometej, Novi Sad 1996.
3

Frederic Jameson, Postmodernizam u kasnom kapitalizmu, Art Press, Beograd 1995.

7

Max Horkheimer Theodor Adorno, Dijalektika prosvjetiteljstva: filozofijski fragmenti, Veselin Maslea-Svjetlost, Sarajevo 1989.
4

Dominique Wolton, Tlevision, culture et socit, u: D. Wolton (ur.): La television au pouvoir, Encyclopaedia Universalis France S. A., 2004., str. 20.
8

Louis Althusser, Ideology and Ideological State Apparatuses, u: Lenin and Philosophy and Other Essays,Monthly Review Press, New York 1971.
5

an Kaznev, Sociologija radio-televizije, BIGZ, Beograd 1975., str. 12021.

9

an Bodrijar, Simulakrumi i simulacija, Svetovi, Novi Sad 1991.

Susan Sontag, Prizori tueg stradanja, Algoritam, Zagreb 2005., str. 83.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (97106)

100

I. Kronja, ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

kao proces, ve kao nametanje kulturnih sadraja drugim zemljama. Iako se veina teoretiara slae s tim da se globalizacija ne moe svesti na Amerikanizaciju, u odnosu na ovo pitanje dolo je do podjele prema razliitim disciplinama. Tako se sociologija okrenula prouavanju globalnog u smislu porijekla i oblika kulturnih tokova poteklih sa Zapada, dok su prouavanja lokalnog, kao iskustva ne-zapadnih zemalja, smjetena u podruje antropologije. Osim toga, u kulturnim studijama razvio se pristup globalizaciji kao postmodernom fenomenu, nasuprot modernistikom itanju. Ovdje se postmoderno definira kao socijalna i kulturna promjena koja se vie zasniva na prostornom nego na vremenskom faktoru.10 Vidimo da se ve u teorijskim pristupima fenomenu medijskog i kulturnog globalizma ogledaju razliito ideoloki intonirane struje. Stoga je jasno da dani fenomen, naroito kada se ispituje uee tzv. malih kultura u ovim procesima, zahtijeva komparativni i nepristrani pristup, osloboen kultur-rasnih predrasuda. Takav tretman zahtijevaju i brojni fenomeni koji ukazuju na sloenost procesa kapitalistike mas-medijalizacije biveg Istonog bloka, u kome su masovni mediji takoer igrali noseu ulogu, ali u okvirima politiki zatvorenog, esto totalitarnog, i ekonomski drukije organiziranog drutva. Meu njima su utjecaj srednjoeuropskog kulturnog modela ukljuujui tu i masovnu kulturu u Hrvatskoj i Sloveniji ogroman uspjeh latinoamerikih telenovela na podruju Srbije, Crne Gore i ostalih bivejugoslavenskih zemalja, pokuaj kreiranja uniformnog balkanskog modela popularne kulture putem TV Balkanica balkanskog MTV-ja, uspjeh hiper-realizma banalnosti u vidu reality-show programa i na naem tlu, ali i pobjede istonoeuropskih zemalja na pjesmi Eurovizije, kao i drugi primjeri. Uee i uspjeh zemalja biveg Istonog bloka na ovoj, nekada iskljuivo Zapadno-kodiranoj manifestaciji, pokazuju znaajne promjene na mapi kulturnog i politikog identiteta Europe. Internet kao svjetska komunikacijska mrea, te njegov prodor u sve pore gospodarstva, kulturnog i privatnog ivota dio je restruktuiranja naina ivota u spomenutom smjeru, kompleksan medij on je to i doslovno: multimedij iji kontrolirajui potencijal u smislu stvaranja ovisnosti ovjeka o tehnologiji ipak nadilazi njegove, takoer prisutne, subverzivne i emancipatorske socijalno-politike aspekte. Nain ivota i osjeajnost ovjeka tranzicije mijenjaju se zajedno s ovim drutvenim i kulturnim procesima. Jedna od karakteristika tranzicijskih post-komunistikih drutava, zahvaenih procesima globalizacije, jest i preorijentiranje najveeg dijela kulturne komunikacije i djelovanja na mas-medijsku komunikaciju unutar polja popularne kulture. Kako istie Pojmovnik globalizacije u okviru Zbornika radova Aspekti globalizacije (2003), produkti popularne kulture pripadaju svima, a predstavljaju se u obliku informacije koja se moe konzumirati bez prethodnog znanja ili iskustva.
U sprezi s procesom globalizacije, objekti popularne kulture postaju univerzalno pristupani putem medija, pri tome stvarajui mreu prepoznatljivih oznaitelja u koje se lako mogu upisivati lokalna znaenja globalna popularna kultura nije iskljuivi produkt amerikanizacije (iako kultura Zapada posredstvom medija vri zavidan utjecaj), ve predstavlja zanimljiv proizvod tenzije izmeu globalnog i lokalnog, gde je modus vivendi brza i neprestana konzumacija informacije, nastale za masovnu upotrebu/potronju.11

ini se da sadraji tzv. elitne kulture, ija potronja i razumijevanje zahtijevaju primjereno prethodno obrazovanje i intelektualnu i emotivnu motivaciju, a osim toga predstavljaju dio klasnog identiteta i prestia intelektualnih i vladajuih slojeva, bivaju potisnuti sa ire javne scene i dostupni samo ogranienom sloju ljudi. Tekovine kulturnog kapitala svih generacija, nacionalnog i

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (97106)

101

I. Kronja, ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

svjetskog, sudjeluju dijelom u tzv. kulturnim ili kreativnim industrijama koje posjeduju umjetniku kvalitetu, ali i komercijalni karakter i stoga jednu povienu komunikativnost, dok u jo veoj mjeri ove kulturne tekovine postaju narativno-estetika podloga koja, veoma pojednostavljena, dosee do najirih slojeva publike masovnih medija kroz zabavne i zabavno-informativne sadraje.

Drutva tranzicije u procesima globalizacije teorijski osvrt

Teorijska prouavanja fenomena globalizacije izuzetno su razvijena, heterogena i nepregledna definiranje razliitih teorijskih pristupa ovom fenomenu nadilo bi okvire ovog izlaganja.12 Ali vano je ovom prilikom istaknuti da se fenomen tranzicije postkomunistikih drutava shvaa uglavnom kao dio procesa globalizacije, koji se usporedo odvija i/ili odnosi na vie planova: ekonomski, politiki, tehnoloki, infrastrukturni, vojni i geostrateki, ekoloki, i konano ideoloko-kulturni plan. Po Joeu Mencingeru, teorijska osnova globalizacije jest neoklasina ekonomska misao, koja se praktino oslanja na prevlast amerikog modela iste trine privrede nad europskim modelom socijalne trine privrede.13 Kako istie Jovica Trkulja,
ideologija u vidu mone planetarne industrije svijesti postala je kljuna poluga globalnog poretka moi. Njoj pripadaju masovni mediji, velik dio kompjuterske industrije, obrazovanja, nauke i umetnosti koji dobijaju industrijski karakter i vre svjetsku difuziju zapadnog sekularnog diskursa i kulturnih obrazaca.14

Jedan od vodeih srpskih teoretiara globalizacije, Miroslav Peujli, istie da informatiko-medijska revolucija i njezini kulturni proizvodi: vijesti, dokumentarne i umjetnike serije, sapunske opere, muziki hitovi i filmovi prelaze geografske granice, a svojim kulturnim znaenjem preoblikuju lokalni kulturni prostor.15 Kako naglaava Peujli,
doivljaj svijeta i kulturni identitet gotovo se neprimjetno preoblikuju pod utjecajem dalekih svjetskih zbivanja koja svakog dana, svakog asa bombardiraju svakodnevicu lokalnog ivota. Slike koje se smjenjuju na ekranima deteritorijalizuju duhovni ivot, formiraju kulturu bogatu globalnim informacijama Usporedo s planetarnom masovnom kulturom, formira se i kosmopolitska kultura, duh otvorenosti prema svijetu, osjeanje pripadnosti svijetu, osjeanje graanina svijeta koji nadilazi lokalni milje (J. Tomlison, 1999).16
10 13

Hilary Pilkington Uliana Bliudina, Cultural Globalization: A Peripheral Perspective, u: H. Pilkington i dr. (ur.), Looking West? Cultural Globalization and Russian Youth Cultures, The Pennsylvania UP, University Park, Pennsylvania 2002., str. 2.
11

Joe Mencinger, Pogovor, u: Dozef E. Stiglic, Protivrenosti globalizacije, SBM-x, Beograd 2002., str. 285.
14

Pojmovnik globalizacije, odrednica Popularna kultura, u: V. Pavievi i dr. (ur.), Aspekti globalizacije sa pregledom osnovnih pojmova, BO-Dosije, Beograd 2003., str. 223.
12

Jovica Trkulja, Globalizacija kao potinjavanje ili ansa, u: V. Pavievi i dr. (ur.), Aspekti globalizacije, str. 35.
15

Miroslav Peujli, Globalizacija dva lika sveta, u: V. Pavievi i dr. (ur.), Aspekti globalizacije, str. 1819.
16

O razliitim teorijskim strujama koje se bave pojmom globalizacije detaljnije videti u: V. Pavievi i dr. (ur.), Aspekti globalizacije sa pregledom osnovnih pojmova.

M. Peujli, Globalizacija dva lika sveta, str. 19.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (97106)

102

I. Kronja, ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

Homogenizacija ukusa, zabave i hrane, kulture i ivotnih stilova, koja odlikuje globalizaciju, dio je njezinih protivurjenosti, budui da se njome proiruju lokalni horizonti, ali se istovremeno i kriaju, hibridiziraju obiljeja lokalne i globalne kulture. Held i McGrew istiu da je, prema teoretiarima globalizacije, a posebno Mairowitzu, s novim globalnim komunikacijskim sis temima tradicionalna veza izmeu fizikog mjesta odvijanja i socijalne situacije naruena. Geografske se granice prelaze dok individue i kolektiviteti doivljavaju daleke dogaaje i razvoje kao svoje. Nova razumijevanja, zajednika iskustva i obrasci znaenja uspostavljaju se bez izravnog kontakta meu ljudima. Kao takva, ona razdvajaju identitete od odreenih vremena, mjesta i tradicija, te imaju efekt pluralizacije na formiranje identiteta, proizvodei raznovrsnost zdruenih identiteta koji su manje fiksirani ili unificirani, kae Stuart Hall, kojega citiraju Held i McGrew u svojoj knjizi GlobalizacijaAntiglobalizacija.17 Teoretiar kulturnih studija, John Storey ne vjeruje da e ikada postojati globalna kultura koju e horizontalno dijeliti svi stanovnici zemljine kugle, jer e je lokalne okolnosti i tradicije uvijek nadjaati. Stoga on smatra da je bolje izgraditi svjetsku kulturu ne kao mono-kulturu, odreenu hijerarhijskim razlikama, ve kao kulturu pluralizma u kojoj e diverzitet i razlika postojati kroz horizontalne relacije, i u kojoj e razlika biti viena u kontekstu zajednikog ovjeanstva: gdje e se ivjeti i lokalno i globalno i dijeliti glokalizirana kultura18. Ovakav stav najveim dijelom jest i teorijski i humanistiki ideal naeg doba. Vladimir Vuleti navodi da se umjesto suprotstavljanja pojmova homogenizacija i heterogenizacija, u novijoj literaturi sve vie uvodi pojam hibridizacije kulture, kao komentar injenice da nacionalne, lokalne kulture poprimaju internacionalne utjecaje. Ali ovaj proces moe izgledati i kao, kako ovaj autor duhovito primjeuje, mekburekizacija kulture (npr. u Srbiji i na Balkanu), kada se globalni trendovi prihvaaju samo na povrinskom i formalnom nivou, a sadraj svijesti ostaje manje vie nepromijenjen.19 Kako istie Joseph E. Stiglitz, padom Berlinskog zida krajem 1989. zapoela je jedna od najznaajnijih ekonomskih tranzicija svih vremena. Nakon prve tranzicije u komunizam, iji su neuspjeni rezultati poznati, uslijedila je druga tranzicija u Rusiji, istonoj i jugoistonoj Europi, koja je ekonomski i politiki znaajno podbacila. Srednja je klasa razorena, stvoren je sistem burazerskog i mafijakog kapitalizma, a stvaranje demokracije sa slobodama koje imaju smisla, ukljuujui i slobodne medije, u najboljem je sluaju krhko.20 Zoran Vidojevi u svome djelu Tranzicija, restauracija i neototalitarizam (1997) govori o tome da se moralni aspekti tranzicije najee uope ne spominju, iako se na njih ona odraava u najveoj mjeri. Po ovom autoru, kratkorono gledano, mogue su uspjene ekonomske i politike promjene nasuprot elementarnim moralnim normama koje su dio suvremenih civilizacijskih standarda. Ali u dugoronom smislu, ako postoji rasprostranjeno uvjerenje da se do bogatstva dolazi gotovo iskljuivo kriminalnim putem, da vlast to omoguuje, potie i u tome sudjeluje (u Srbiji npr., ovo je tipino naroito do 2000., nakon koje nastupa prljava privatizacija u prvom peroidu tzv. Slobizma drava je izravno kriminalizirana, a kasnije korumpirana i nedovoljno jaka), da je drava korumpirana, da se politika mo i bogatstvo steeno na beskrupulozan nain prepliu onda se to uvjerenje pretvara u masovnu politiku svijest, a ova, potencijalno, u ponaanje koje osporava same temelje legitimiteta novog poretka. Upravo se to dogaalo 90-ih godina u svim post-real-socijalistikim drutvima, a naalost se ovakvi procesi nastavljaju i danas.21

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (97106)

103

I. Kronja, ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

Ove karakteristike drutva tranzicije, od brutalne ideologije trinog fundamentalizma22 do raspada morala, zajedno s poecima demokratskih procesa Zapadnog tipa u politici, ekonomiji i kulturi, odraavaju se, to je i razumljivo, i na karakter izbora tema, anrova, forme i sadraja masovnih medija u ovim drutvima.

Medijski fenomeni tranzicije: od TV Balkanike do Velikog brata

Kao to programe ozbiljnih vijesti pretvaraju u senzacionalistike, zabavne sadraje, bez kritike otrice i ozbiljnog preispitivanja, mediji vre i uestali plasman politikih i ideolokih poruka kroz sadraje popularne kulture. Nae doba zato mnogi teoretiari nazivaju dobom pop-politike, u kojem se odluujue politike bitke, klasne borbe i drutveni konflikti, povezani s ekonomskim poloajem klasno usitnjenih drutvenih slojeva, vode na polju popularne kulture. Snjeana Milivojevi navodi da su mnoge narativne konvencije, zapleti, karakteri nekada postojei u zabavnim programima postali standard u informativnoj produkciji. Porast utjecaja zabavnih programa i pojava soft news i infotainment programa osigurava da se bazini, strukturni konflikti drutva pacificiraju i prevedu u razlike u ivotnim stilovima, individualnim pozicijama a ne drutvenim statusima, pa se o njima raspravlja kao o razliitim kulturnim obrascima, a ne kao o politikim razlikama.23 Na taj se nain oblikuju i zabavne emisije, koje klasne i politike razlike trebaju ispeglati kao kulturni konflikt, poput domaeg Velikog brata. Moe se zakljuiti da je drutveno-kulturna funkcija ovog serijala anulirati latentne sukobe u srpskom drutvu na planu radikalne i demokratske koncepcije drutva, smjetajui osobe iz estradnog svijeta bliskog zoni kriminala i ratnoprofiterskih bogataa u urbani okvir jedne, kako se smatra, urbane i pro-demokratske TV stanice B92, i prikazujui njihovo glazbeno i, implicitno, politiko opredijeljenje, kao samo jo jedan kulturni stil ivota. Estradna pop-folk scena: emisije, nastupi, magazini, tabloidi, povezana je pak s istoimenom ultrakomercijalnom glazbom u Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Makedoniji, Bosni, Turskoj, Grkoj, pa i Sloveniji i Hrvatskoj (gdje se ona ne proizvodi, ali se u sve veim koliinama uvozi iz drugih balkanskih zemalja). Industrijski turbo-folk i pop-folk kakav gledamo na TV Balkaniki,24 a u Srbiji
17 22

David Held Anthony McGrew, Globalization/Anti-Globalization, Polity Press, Cambridge 2002., str. 36.
18

Joe Mencinger, Pogovor, str. 288.

23

John Storey, Inventing Popular Culture, Black well Publishing, Madlen-Oxford-Carlton 2003., str. 11920.
19

Snjeana Milivojevi, Ideologija medijskog predstavljanja: Semantiko zatvaranje fiksiranje znaenja, skripta CS u Beogradu, 2000., str. 134135.
24

Vladimir Vuleti, Rivalski pristupi u izuavanju globalizacije, u: V. Pavievi i dr. (ur.), Aspekti globalizacije, str. 59.
20

Dozef E. Stiglic, Protivrenosti globalizacije, str. 143.

21

Zoran Vidojevi, Tranzicija, restauracija i neototalitarizam, Institut drutvenih nauka, Univerzitet u Beogradu 1997., str. 167.

Kablovska TV-postaja iji sadraj u potpunosti ine glazbeni video-spotovi turbo-folk i pop anra iz svih balkanskih zemalja, ne ka vrsta pandana zapadnom MTV-ju. Veina skladbi i spotova izraava postmoderni miks muzikih i vizualnih stilova i anrova, uglavnom ki-kvalitete, koji je nerijetko toliko hibridan da predstavlja pravi primjer smrti anra u jednoj nezaustavljivoj (i nepovratnoj) potronji simbola, znaenja i kulturnog kapitala svake vrste.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (97106)

104

I. Kronja, ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

na TV Pink,25 predstavlja asimilaciju svih drutvenih slojeva i kulturnih obrazaca u istu potroaku kulturu. On pripada kulturnim procesima tranzicije bivekomunistikih zemalja u kojima se stvara hibridni kulturni obrazac koji povezuje mondijalizam i potroake vrijednosti s retradicionalizacijom, spajanjem seoske i gradske kulture i promocijom kriminalnih vrijednosti (amoralnost, maizam, prostitucija, promiskuitet) koje prate post-komunistiku stvarnost. Jedan od primjera ubrzane globalizacije, i to u onom njezinu vidu koji se naziva Westernizacija, odnosno implementiranje Zapadnih kulturnih sadraja u, ponajvie medijsku, kulturu drugih, periferijskih zemalja, jest i emisija Big Brother, koja se kao licencni sadraj odskora proizvodi u Srbiji i drugim bivejugoslovenskim zemljama. Intenzivni razvoj novih komunikacija, medija i informacijskih tehnologija u drugoj polovici XX. vijeka doveo je do irenja, raznovrsnosti i ubrzavanja globalnih kulturnih tijekova i poveanja u intenzitetu, obujmu i brzini kulturne razmjene i komunikacije. Ovaj je proces pratila pojava novih globalnih infrastruktura i rastue dominacije malog broja multinacionalnih kompanija koje se bave kulturnom produkcijom i distribucijom. Kao rezultat, suvremena globalna interakcija odvija se prvenstveno preko medija Zapadne popularne kulture i poslovne komunikacije.26 Jedan od proizvoda koji potvruju ovu tendenciju jest i Veliki brat. Reality TV-show predstavlja TV-anr ije se pretee javljaju jo od poetaka ovog medija, ali ekspanziju doivljava krajem 80-ih i poetkom 90-ih. To je oblik dugoronog, serijskog igrano-dokumentarnog programa u kome su ljudi, do tada anonimni ili pak slavni, stavljeni na egzotine lokacije ili u neuobiajene situacije, da bi se njihovo ponaanje promatralo kamerama i potom oblikovalo u postprodukciji (montai). Ovi enormno popularni programi kritizirani su zbog nesadrajnosti i voajerizma, dok u teorijskom smislu po mnogima predstavljaju hipertrofiju, hiperrealizam banalnosti.27 Spektakularno najavljivan, prvi srpsko-crnogorsko-bosansko-hercegovaki Veliki brat odran je tijekom stotinu i nekoliko dana 2006. na TV-B92. Web-site emisije Veliki brat daje sljedee objanjenje ovog TV spektakla:
Veliki Brat je televizijska emisija koja je samo dvije godine nakon prvog emitiranja 1999., osvojila milijarde gledatelja irom svijeta. U pitanju je vrlo zahtjevan televizijski format, kako produkcijski tako i organizacijski. Gledatelji Velikog Brata imaju utisak da se ivot u kui odvija sam od sebe, ne slutei pritom, da iza kulisa stoji vie od 150 ljudi. Veliki Brat zasniva se na sljedeim principima: Povratak osnovnim ljudskim nagonima Ukuani ne dobijaju nikakve informacije iz vanjskog svijeta Ukuani su potpuno odsjeeni od prijatelja, porodice i dragih osoba Dvanaest potpunih stranaca udruuje se kako bi stvorili jedinstvenu zajednicu Sve to se dogaa u kui i vrtu snima se 24 sata dnevno Postupkom nominiranja/glasanja ukuani se izbacuju iz kue Nagrada je novana i iznosi 100.000 eura u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan zavretka serijala Veliki Brat 2006. Veliki Brat ukuanima nalae da se pridravaju odreenih pravila, a njihovo krenje moe znaiti da e ukuanin biti zamoljen da smjesta napusti kuu. U nastavku su navedena osnovna pravila.28

Ono to fascinira u fenomenu Velikog brata jest ideoloka integracija stanovnitva u novi, globalni kapitalistiki poredak, koja se moe potvrditi analizom koncepta i sadraja ovog programa iz ugla kulturalnih studija. Istovremeno,

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (97106)

105

I. Kronja, ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

u nainu njegove integracije zadrava se mjesto i perspektiva periferije, iskustvo koje obiljeuje tranzicijska drutva. Lokalni populistiki kulturni trendovi, koji slue nekoj vrsti izmirenja starih, nacionalistikih i novih, globalistikih ideologija, takoer su prisutni. U Srbiji je program Veliki brat na TV-B92 okupio paljivo izabrane anonimne osobe mlaih godina, od kojih je jedna, Miki, iako je rano izaao iz kue Velikog brata, postala medijska zvijezda u Srbiji. Miki se pojavio u vie reklama i TV emisija, nudei svoj jednostavni svjetonazor, koji pripada narativu autentinosti naeg narodnog ovjeka, koji se ne pretvara da je neto drugo (Ja jesam seljak, ali umem da mislim, i stoga kritikujem sve nae politiare jedna je od poznatih izjava ovog medijskog junaka). Pobjeda Ivana Ljube, po zanimanju pijanista, kao obrazovane, elitne, suzdrane linosti kontroliranih osjeaja, u prvom Velikom Bratu, upadljivo odudara od slike naeg uobiajenog mentaliteta (neobveznost, kratkorone strategije zadovoljstva kao odlika siromanih drutava i sl., s odsustvom ulaganja u sebe radi kasnijih, odloenih rezultata) kakav su imali ostali sudionici, i poruka je o tome kakva se osobnost favorizira u novoj eri kapitalistikog ureenja u Srbiji. U Celebrity izdanju Velikog brata (2007) sudjelovale su javne osobe, koje su veinski pripadale kulturi TV-Pink i estradnih tabloida: dvije folk-pop pjevaice, nogometai i slino. U oba Velika brata jedna je osoba bila izabrana iz nekakve elitne beogradske kulture, od visoko kolovanog muziara Ivana do urbanog rokera, negdanje zvijezde 80-ih, Pee DBoja, kao kontrolna u odnosu na ostale osobe, bliskije populistikoj i narodskoj kulturi. Pobjeda domaeg nogometaa u drugom Velikom bratu, koji je i strani dravljanin, izravno simbolizira politiko otvaranje Srbije prema svijetu, dok nizak kulturni nivo njegova cjelokupnog obraanja javnosti istovremeno nudi daljnju dominaciju populizma i kulturne izoliranosti, nerazvijenosti. Nijedna od pobjeda nije sluajna. Reality-show konstruiran je kao dokumentarni medijski narativ, dok zapravo predstavlja niz strogo zadanih i kontroliranih improvizacija nad kojima konanu selekciju i oblikovanje u montai vre medijski menaderi srpske tranzicije, promotori istovremene trine globalizacije bez socijalnih obzira i lokalne populistike medijske kulture bez mnogo moralnih skrupula. Kako istie uveni sociolog Pierre Bourdieu, umjesto poveanja diverziteta medijskih sadraja pod utjecajem trita, dobivena je rastua uniformnost po dominantnoj formuli senzacionalizma koji okuplja najiri auditorijum.29 Gotovo istovjetna situacija u masovnim medijima sa stanovitim varijacijama prisutna je i u drugim balkanskim i bivejugoslavenskim zemljama.
25 26

Medijski sistem TV-Pink, koji ukljuuje zemaljsku i satelitsku TV, diskografsku industriju, a odskora i filmsku produkciju i igrani TV-program, ostvaruje ogroman utjecaj na javno mnijenje u Srbiji kao najgledanija TV. Po mnogim autorima (ukljuujui i autoricu ovog teksta), TV-Pink predstavlja itav kulturni model, kombinaciju zapadno-potroake i populistiko-nacionalistike matrice, koji je obiljeio jo 90-e godine u Srbiji i nastavio se nakon 5. X. 2000. kroz programe ove stanice i sadraj domaih dnevnih i estradnih tabloida. O fenomenu TV-Pink tijekom 90-ih vidjeti detaljnije u: Ivana Kronja, Smrtonosni sjaj: masovna psihologija i estetika turbo-folka, Tehnokratija, Beograd 2001.

H. Pilkington U. Bliudina, Cultural Globalizaton , str. 1.

27

O ovoj temi postoji brojna literatura; jedno od relevantnijih djela jest: Sue Holmes, Understanding Reality Television, Routledge, London 2004.
28

http://www.velikibrat.co.yu/
29

Branimir Stojkovi, Burdijeova socioloka kritika televizije, u: Pjer Burdije, Narcisovo ogledalo, Clio, Beograd 2000., str. 12.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (97106)

106
Ivana Kronja

I. Kronja, ovjek tranzicije u mas-medijskom drutvu (sluaj Srbija)

The Man of Transition in Mass-Media Society (Case Serbia)

Abstract

Together with an economic and political transformation, transitional societies today are subjects to an ongoing transformation of mass-media, i.e. they are experiencing a direct trans formation into a postmodern society, in which all more important social relations are massmedialized. These transformations represent a necessity of capitalist economy and democratic political order which are being established. They also bring about cultural and psychological changes: TV becomes a key factor of family and social life, consumption, fashion and body cult together with popular and local populist culture contents are introduced by mass-media to the masses of new consumers, and significant political and social inequalities, differences and clashes are neutralized and interpreted as differences only in lifestyles, as is typical of Western societies media culture. The exposition will look upon recent examples of Serbian-Bosnian Big Brother. Serbian tabloids and Eurovision song contest in an attempt to clarify the role of media in fragmentation of social identities, cultural globalization and local media manipulations with political backgrounds.
Key words mass media, transition, globalization, popular culture, reality TV