Borba za Um - 1992.

godina
Objavljeno: 28-12-2012 Borba za Um Dogaaji koji prethode boju Drugi dio prosinca na podruju Gacke ne prolazi mirno. Otoac i okolna naselja i dalje su granatirani uz ljudske rtve i materijalne tete. Tako su 19. prosinca prilikom topnikog napada stradala etiri pripadnika 133. brigade: Mirko Bogdani, eljko Orekovi, Draen Rubi i Ivica uni, te civil Danica arapina. U to su se uvjerili predstavnici EZ-a koji su se vraali iz obilaska razorenog sela anak. Oko 4 sata ujutro 20. prosinca Lipice i Stajnica u brinjskom kraju, te sela Sinac, ovii i Liko Lee napadnuti su snanom minobacako-topnikom vatrom. Ispaljeno je vie stotina raznih projektila, a cijelo prijepodne u Otocu je proteklo u znaku zranih uzbuna. Sirena je pet puta oglaavala zranu opasnost. Sljedeeg dana u Otocu je oko 11 sati oglaena zrana opasnost, borbeni zrakoplovi djelovali su u 12,46 po rajonu Otoca, a u 13,20 raketiran je most u Likom Leu koji su promaili, ali je pogoena jedna kua, a potom su raketirani ovii, Prozor i Ramljani pri emu su nanesene velike materijalne tete. ovii su raketirani i 22. prosinca. Na Badnjak su gradom odzvanjale detonacije izazvane eksplozijama minobacako-topnikih projektila. U 10,30 sirene su oglasile zranu opasnost jer su opinu Otoac prelijetali vojni helikopteri koji su preseljavali vojnu opremu s Velebitske Pljeevice. Prvi sati boine noi protekli su uz grmljavinu neprijateljskog topnitva. Prijepodne je opaeno nekoliko letova izviakog zrakoplovstva, a u 13,30 sirene oznaavaju zranu opasnost. Borbenog djelovanja zrakoplova nije bilo. Boi se obiljeava u skladu s ratnim prilikama, neka naselja su bez struje i vode. Otoac je opet od ranog jutra 26. prosinca na meti zrakoplovstva JNA. I sljedeeg dana sirene su zranu opasnost u Otocu oglasile tri puta. Za vrijeme tree opasnosti borbeni zrakoplovi su djelovali na podruju Brinja. Protuzrana obrana bila je uspjena i pogodila je jedan zrakoplov raketom Strela 2 M. Prijepodne 27. prosinca dva puta su se oglasile sirene za zranu opasnost, ali zrakoplovi JNA nisu djelovali. U Otoac oko 10 sati dolazi delegacija EZ-a, a gotovo u isto vrijeme 3 zrakoplova JNA borbeno djeluju na podruju Brinja. Neka izvjea 1. bojne 138. brigade tvrdila su da je jedan zrakoplov u tom napadu pogoen i oteen. Razruenom Otocu stie poiljka humanitarne pomoi u hrani i odjei iz Balingena u Njemakoj, te od Drutva Gacka dolina i Brinje iz Zagreba.
Pripreme za napadna djelovanja

Analizirajui trenutno stanje u brigadi i na bojinici od Kapele do sela anak, zapovjednitvo 133. brigade smatralo je da postoje realni uvjeti za ostvarenje plana koji su jo krajem listopada osmislili zapovjednici 111. i 133. brigade u motelu Zagori. Osnova plana bila je u tome da se istovremenom uporabom snaga 111. i 133. brigade odbaci neprijatelja u nepristupane i umovite brdske predjele izmeu Vrhovina i Like Jesenice. Time bi se bitno skratila crta bojinice, stabilizirao ovaj dio ratita i onemoguilo neposredno granatiranje Otoca. Iz obavjetajnih informacija i sluanja njihovih sredstava veze zakljueno je da neprijatelj nema dovoljno vojnika, crta bojinice mu je preiroka i veliki su meuprostori koje ne moe kontrolirati. Pod stalnim napadima i nakon velikih gubitaka u prethodnim borbama neprijatelj nije bio u stanju stabilizirati crtu bojinice na prostoru Gacke, osobito oko naselja Glibodol i Dabar. Zbog toga je doveo dio postrojba i borbene tehnike s drugih bojita, prvenstveno iz okolice Karlovca. Prema saznanjima, snage neprijatelja bile su rasporeene na prostoru Glavace Podum Zalunica, po dubini selo Gornji Doljani. Ove snage bile su jaine jedne pjeake bojne iz sastava 2. brigade, ojaane najmanje jednom pjeakom satnijom iz sastava 1. brigade, vodom tenkova T55, bitnicom minobacaa 120 mm, vodom protuzranih topova 30 mm PRAGA Iz obavjetajnih informacija i sluanja njihovih sredstava veze zakljueno je da neprijatelj nema dovoljno vojnika, crta bojinice mu je preiroka i veliki su meuprostori koje ne moe kontrolirati. Pod stalnim napadima i nakon velikih gubitaka u prethodnim borbama neprijatelj nije bio u stanju stabilizirati crtu bojinice na prostoru Gacke, osobito oko naselja Glibodol i Dabar. Zbog toga je doveo dio postrojba i borbene tehnike s drugih bojita, prvenstveno iz okolice Karlovca. Neprijatelj je utvrivao i inenjerijski ureivao dostignutu crtu. Imali su i podrku borbenih zrakoplova koji su u vie borbenih naleta davali potporu pjeatvu gotovo svaki put kada bi se nali u kritinom trenutku. Nakon ocjene trenutnog stanja kod neprijatelja, zapovjednik 133. brigade razgovarao je sa zapovjednitvom OG Lika i dobio suglasnost za ovu operaciju. Ubrzo je zapovjednitvo OG Lika u zapovjednitvo brigade uputilo zapovijed prema kojoj bi borbena djelovanja postrojba u podruju Dabra, Drenova Klanca i brdskog masiva Um bila dio ire operacije koja je imala za cilj odbaciti protivnika dalje od grada Otoca i komunikacije Otoac Senj i oslobaanje zaposjednutih podruja u podnoju brda Um. Tako bi se stvorili uvjeti za nastavak napadne operacije prema Vrhovinama i Korenici. Ovim planom na podruju Gacke predviena je uporaba postrojba i sredstava 133. i 111. brigade.

Kako su u zapovjednitvu 133. brigade ve ranije napravili vei dio plana za izvoenje napadnih djelovanja na podruju Gacke bilo je samo potrebno prilagoditi ga sadanjim snagama i tehnici kojom su raspolagali. Zapovjednik i stoer brigade pristupili su planiranju akcije. Zapovjednitvo 133. brigade uz zapovijed je priloilo osnovnu zamisao uporabe snaga brigade nacrtanu na zemljovidu 1:50.000, koju je zapovjednitvo OG Lika odobrilo u potpunosti. Zamisao zapovjednika 133. brigade bila je da se postojei obrambeni poloaji osiguraju snagama Narodne zatite, osobito u podruju brda Zorinjak, Vribrdo i sela Sinac. Snagama 1. pjeake bojne ojaane vodom tenkova i vodom transportera uz potporu brigadne artiljerijske grupe trebalo je izvriti napad glavnim snagama smjerom: trigonometar 483 - zaseok Naprte zaseok Marjani - Kali (TT 728), a pomonim snagama smjerom: trigonometar 483 - zaseok Naprte - TT569 (Poljanak). Snagama 2. bojne planirano je osigurati desni bok u irem podruju sela Sinac. Nakon to je zavrena priprema na razini brigade izvijeteno je zapovjednitvo OG Lika, a zatim je na razini OG odlueno da se postrojbe 3. bojne 133. brigade za ovu zadau podrede zapovjedniku 111. brigade. Odlueno je da 5. bojni iz sastava 111. brigade u podruju Drenova Klanca topniku potporu daje brigadna artiljerijska grupa 133. brigade. Potpora bi se provodila na zahtjev zapovjednika bojne, a po odobrenju zapovjednika 133. brigade po uoenim ciljevima pri zauzimanju ireg podruja sela Glavace i zaseoka Stojanovii. Bitnica haubica 105 mm iz sastava 133. brigade idue jutro ponovno se trebala premjestiti u Brinje. Ona je bila podinjena zapovjedniku 111. brigade prilikom napada na smjeru selo Dabar - Petrini Polje zaseok Gornji Doljani. Na kraju sastanka u mjestu Krasno, zapovjednik 133. brigade i zapovjednik 111. brigade dogovorili su sastanak idueg dana u hotelu Sokolac u Brinju na kojem bi razradili detalje akcije. Na ovaj sastanak doli su predsjednik SO Otoac i zapovjednik OG Lika. Na sastanku su zapovjednici bojni navodili probleme s kojima se susreu u pripremama za provoenje akcije poput nedostatka ljudstva i sredstava ili preustroja kao to je bio sluaj sa senjskom bojnom. Nakon tog sastanaka i detaljnih dogovora, 28. prosinca izdana je zapovijed za napadna djelovanja na prostoru izmeu junih obronaka Male Kapele i sjeverozapadnih obronaka brda Godaa. Na sastanku je takoer bilo rijei o pregovorima sa stanovnicima sela Dabar u vezi njihove predaje bez borbe. U vojnom pogledu selo Dabar nalazilo se u taktiki nepovoljnoj situaciji za neprijatelja. Naime, postrojbe 111. brigade nalazile su se na veini okolnih dominantnih visova te su vatrom orua veeg kalibra mogli nadgledati kretanje u selu kad god su to htjeli. ak su pojedinci i grupe ulazili u pojedine dijelove sela. Dabar se mogao zauzeti kad god se htjelo, ali se nije poduzimala akcija oslobaanja zato to su neki stanovnici Dabra pokuali sprijeiti nepotrebne rtve s obje strane. Organizirali su pregovore s lokalnim Srbima o predaji bez borbe. No, pregovori nisu uspjeli pa je otklonjena i ta nedoumica, a zamiljena operacija mogla je poeti. Dodue,

pregovarai su rekli da e ponovno pokuati pregovarati preko neke ene koja radi u selu vica, ali za to je ve bilo kasno. Objavljeno: 31-12-2012 Sa sastanka u Brinju zapovjednik 133. brigade i njegov zamjenik u zapovjednitvo brigade stiu kasno naveer, upoznaju zapovjednitvo s izmjenama dogovorenim na sastanku i daju zadae za sutranji poetak napada. U skladu s navedenom zapovijedi borbena spremnost 133. brigade HV-a dignuta je na najvii stupanj. Oklopna postrojba dobila je zadau da s poloaja na prilazu selu Prozor po mraku doe na polazni poloaj u selo Dubravu, a po zauzimanju Poduma od strane pjeatva ue u njihov borbeni raspored kod "Lozonje", i to jedan tenk i jedan transporter sa zapovjednikom tenkovskog voda, a jedan tenk i jedan transporter kod kole u Podumu. Ondje su se trebali utvrditi i zajedno s pjeakim postrojbama ne dopustiti povrat osloboenog teritorija. Snagama jaine dvije satnije iz 2. bojne planirano je osigurati postojeu obrambenu crtu ovii Sinac - Ramljani anak. Dijelom protuoklopnih sredstava djelovati po uoenim neprijateljskim oklopnim sredstvima i vatrenim tokama na zahtjev postrojbi 1. bojne i samoinicijativno pri uoavanju novo nastalih ciljeva u mislu spreavanja dolaenja pojaanja iz pravca sela Zalunica u podruju TT-568 Prainovac. Prva bojna 133. brigade trebala se do 7 sati 25. prosinca izvui iz Novog Sela, pregrupirati i pripremiti za napadno djelovanje do 26. prosinca, a na njezine poloaje trebale su doi postrojbe iz 111. brigade. Prva bojna trebala je s jednom satnijom ojaanom vodom tenkova i transportera i dvije desetine bestrzajnih protuoklopnih topova 82 mm osigurati postojeu obrambenu liniju Staro Selo Gornja i Donja Dubrava. Glavnim snagama, dakle, 1. bojnom i dijelom postrojba 2. bojne trebalo je izvriti napad smjerom Donja Dubrava zaseok Naprte i Markovievo Selo Marjani sa zadaom: zauzeti naznaena podruja, a zatim pregrupiranjem snaga nastaviti napredovanje preko podumske kole u podruju naselja Kangrge Uzelci, gdje je trebalo uvesti priuvu i produiti napad. Potom zauzeti selo Jurkovii, gdje se na pogodnom mjestu za obranu utvrditi i biti spreman za odbijanje eventualnog protunapada iz smjera sela Zalunica. Pomonim snagama planirano je izvriti napad smjerom: Naprte - TT 569, ovladati rajonom Poljanka, spremiti se za odbijanje eventualnog protunapada iz smjera Lozonje i vatrom iz pjeakog naoruanja pomoi postrojbama 111. brigade u oslobaanju sela Glavace, ne doputajui slobodan promet komunikacijom selo kare selo Glavace. Druga bojna trebala je dati dva pjeaka voda kao priuvu 1. bojni, koji bi se nakon izvrenja blie zadae 1. bojne uveli u borbu na smjeru zaseok Marjani podumska kola. Osnovna zadaa ove bojne bila je obrana u irem

podruju sela Sinac, a pripreme i pregrupiranje trebala je obaviti do 26. prosinca 1991. godine. Snage 3. satnije 2. bojne trebale su simulirati napad na selo Zalunicu. Iz postrojbe Narodne zatite Otoca sa podruja sela Sinac planirano je izdvojiti grupu do 10 ljudi s jednom pukostrojnicom i uputiti ju na podruje Panosa (TT 899). Oni su na tom podruju trebali postaviti zasjedu i djelovati iznenadnom vatrom u sluaju neprijateljskog napada. Trea bojna 133. brigade je do 25. prosinca trebala biti u punoj borbenoj spremnosti. Nakon priprema i pregrupiranja snaga ona bi bila pridodana 111. brigadi za napadno djelovanje. Snage jaine do jedne satnije trebale su osigurati postojeu obrambenu crtu Glibodol Partizanska Drenica Vodote. Glavnim snagama planirano je izvriti napad smjerom Letinac Mine (TT 873) Pogledalo Smoli uvala. One su nakon razbijanja neprijatelja trebale jednom satnijom izbiti u podruje Crni vrh Smoli uvala i presjei komunikaciju Glavace Dabar. Snagama jedne satnije trebalo je izbiti na crtu Ljutinova Draga Ljutina Stanovi i biti spreman zaproduetak napada te u sudjelovanju sa satn ijom iz Smoli uvale ovladati selom Dabar. Po izbijanju upodruje Lug Sitnik (TT 741) ove snage trebale su sprijeiti eventualni protunapad iz smjera Glibodola iLike Jesenice. Na dostignutoj crti bi se utvrdile za obranu ne napu tajui poloaj bez odobrenjazapovjednika brigade. Oko 4 sata ujutro 30. prosinca postrojbe 1. bojne nalazile su se na polaznim poloajima u Donjoj Dubravi gdje su se trebale pripremiti za izvrenje napada na Podum. Nakon zavrenih priprema postrojbe 1. bojne razmjetene su ovako: 2. satnija u Starom Selu na crti Zorinjak - most u Starom Selu, 1. satnija na poloajima Donja Dubrava - Gornja Dubrava, 3. satnija bila je na odmoru te je tijekom noi zapovjednitvo bojne organiziralo njezino prikupljanje i prijevoz do gradskog groblja, a potom su u kolonama razmjeteni na dio poloaja u Gornjoj Dubravi od Franje do zaselka Bianovii. Mjeoviti topniki divizion PZO sastava: divizion protuzranih topova 20/3 mm, vod samovoznih protuzranih topova V3S 30/2 PRAGA, desetina strijela S2M iz postojeih rajona s paljbenih poloaja oko grada Otoca, trebao je vatrom odbiti mogue napade neprijateljskih zrakoplova. Sanitetsko osiguranje organizirano je uspostavom dvije prihvatne sanitetske stanice ispred prve crte bojinice na Dubravi. Odreeno je da mjesto jedne stanice bude na raskriju puta Otoac ovii Dubrava pred kuom Mile Pearia Rufe, a mjesto druge u Markovievom Selu pred kuom Jure Markovia. Postrojbe su u 4 sata bile na svom mjestu. Akcija je trebala poeti u 4,30 sati pokretom svih pjeakih postrojba po ranije danim zadaama bez

prethodne vatrene pripreme. Zapovjednitvo 1. bojne i zapovjednik 3. satnije 1./133. brigade Ivica Bogdani dolaze u 4 sata ujutro na Runjavicu do kue Marije Sekule. Kad su doli do 1. voda 1. satnije 1./133. brigade zapovjednitvo bojne saznaje da se tijekom noi promijenilo miljenje i elja dijela vojnika 1. voda da krenu u napad. U tom trenutku zapovjednik 1. satnije nije bio prisutan jer je bio bolestan, a njegov zamjenik nije mogao stabilizirati stanje i utjecati na borbeni moral dijela vojnika. Na Dubravu takoer dolazi oslabljena 3. satnija koja je u predvieno vrijeme krenula iz vojarne u punom sastavu. Kreui se pjeice po mraku iz vojarne kroz grad prema Dubravi putem je kolonu napustila gotovo treina satnije. Satnija se u Dubravi rasporeuje na Runjavici i u umi Bianovia. Zapovjednik 1. bojne uz pomo lanova zapovjednitva pokuava motivirati ljude za akciju. U tom pokuaju hrabrenja izrazito pozitivan doprinos davao je zapovjednik pridodanog voda Milan Prpi "Meduza" pozivajui vojnike 1. voda da krenu s njegovim vodom. Nakon kraeg vremena zapovjednik 3. satnije izjavljuje da ni njegovi nee krenuti dok 1. satnija ne krene. O tome zapovjednik bojne izvjetava zapovjednika brigade koji, pak, nije htio propustiti priliku da se zauzme Podum, uvjeren da ondje nema znaajnijih snaga. Nakon to je sasluao probleme u manjem dijelu 1. bojne, i dalje je inzistirao na izvrenju planiranog zadatka, ak i s upola manjim snagama. Zapovjedio je zapovjedniku bojne da s raspoloivim snagama izvri zadau. Ne znajui za nastale probleme u drugim postrojbama 1. bojne, zapovjednik 2. satnije 1./133. brigade Marko Mari oko 4 sata blizu "aruginog mosta" u Starom Selu okuplja 41 ovjeka za izvrenje planirane zadae. Odatle oko 4,30 sati kreu cestom prema brdu Runjavici gdje se susreu s vodom "Meduza". Nakon kraeg uvjeravanja i prepiranja s pojedincima iz 1. satnije 1./133. brigade, zapovjednik voda "Meduza odluuje krenuti na izvrenje zadae, a s njim kreu i tri vodia iz 1. satnije. Na raskrsnici lokalnih putova, kod objekta "Runjavica" spaja se sa snagama 2. satnije 1./133. brigade i zajedno kreu poljskim putem prema zaseoku Naprte u Podumu. Nakon toga zapovjednik 1. bojne ponovno odlazi u 3. satniju s namjerom da ih jo jednom pokua uvjeriti da krenu u izvrenje svoje zadae. Meutim, oni su i dalje uporno ustrajali u svojim zahtjevima. Vidjevi da daljnje uvjeravanje nema smisla, a kako je napadna akcija ve zapoela zapovijeda im da ne budu okupljeni na jednom mjestu i da se razmjeste u zaklone. Kad je svanulo zapovjednik bojne naputa 3. satniju i odlazi na svoje zapovjedno mjesto. Pri povratku lanovi zapovjednitva bojne otkriveni su i napadnuti iz protuzranih topova. Snage koje su ipak odluile izvriti zadau, ukupne jaine oko 100 ljudi, kreu preko Runjavice kolnim putem prema zaselku Naprte. Od 1. satnije 1./133. brigade po planu je krenuo samo 3. vod, ali od njih 24 krenuli su cestom prema "Lozonji" samo zapovjednik i 6 vojnika. Veer prije dogovorili su se sa zapovjednikom tenkovskog voda kada i kojim putem e on ujutro krenuti.

U 4,15 sati ispred kue Marije Sekule izvren je zadnji dogovor. Dogovoreno je da tenk i oklopni prevonjak krenu 15 minuta nakon pjeatva. Kad je pjeatvo stiglo do prvih kua krenuli su tenkovi. Otpora nije bilo jer su se pobunjenici razbjeali kad su uli da nailaze nai tenkovi. U meuvremenu je grupa pjeaka ula da se iz smjera kara, kod prvih meltaa (predio gdje se vadi melta, odnosno pjesak), pale neprijateljski tenkovi. Na intervenciju zapovjednika 3. voda na tenk je stao iza jedne kue u izgradnji odakle ima pogled na raskrsnicu na koju bi trebali doi neprijateljski tenkovi. Stotinjak metara od prvih kua, nakon iznenadnog lavea pasa neprijatelj otvora snanu vatru iz pjeakog naoruanja, kolona u nastupanju se razvija, a vojnici brzo zalijeu na smrznutu zemlju traei zaklon. Nakon poetnog iznenaenja i konsolidacije nai uzvraaju. Na kuu iz koje je najvie djelovala pukostrojnica ispaljeno je nekoliko "zolja." Organiziranog otpora vie nije bilo. Pojedinci i grupe bjeali su kuda su stigli. im su slomile otpor, nae snage kreu naprijed i nalaze jednog poginulog neprijateljskog vojnika. Ulaskom u Naprte nastupalo se oprezno u strahu od pjeakih mina i pretraujui kuu po kuu. U kuama je pronaeno puno vojne opreme i streljiva. im su ovladali zaseokom razdvajaju se i kreu svatko u svom smjeru. Snage 2. satnije nastavljaju napredovati s ciljem osvajanja vrha Um, a vod "Meduza" kree prema trigonometru 569. Pripadnici 2. satnije po nepristupanom i tekom terenu uz velike fizike napore uspijevaju doi do samog vrha. Zapovjednik satnije ostavlja jednu skupinu na vrhu brda Um, a s ostalima topografskom ivicom kree prema "Lozonji" ostavivi jo jednu skupinu na sredini puta.

Borba za Um - III dio

Objavljeno: 02-01-2013 Grupa iz 3. voda ostala je sama, bez potpore tenka, pa se i ona morala izvui. Meutim, to nije bilo nimalo lako. Neprijateljski tenkovi brzo su doli i kada su vidjeli da na transporter u oblaku dima stoji u minskom polju, ohrabreni izlaze na plato kraj lokala "Lozonja". Odatle otvaraju vatru gaajui ga odjednom iz sva tri tenka i potpuno unitavaju oteeni transporter. Potom i protuzranim strojnicama pucaju po transporteru i po kuama na poetku naselja. Grupa iz 3. voda to se poela izvlaiti nije od tog mjesta odmaknula ni 50 metara i nala se u vrlo tekom poloaju na goloj istini. Odmah su zalegli, ali problem je bio jo vei jer nisu znali jesu li u minskom polju. Ubrzo su shvatili da jesu, ali u protutenkovskom minskom polju tako da su se lake izvukli jer su se oni tenkovi bavili naim transporterom pa njih nisu ni vidjeli. U meuvremenu se pojavila i neprijateljska PRAGA u pratnji pjeatva koje je odmah otvorilo vatru po njima, ali su nai uspjeli bez gubitaka doi do ulaza u vojni magazin Runjavica i tu se skloniti. Sljedei dan, 31. prosinca ujutro, malo poslije 6 sati nastavljeno je nastupanje dijela 3. satnij e s oko tridesetljudi i oko ezdeset pripadnika 2. bojne (priuve) u pratnji jedno

g tenka T-55 i jednog transportera BVPM80 usmjeru kole u Podumu. Neprijatelj je pruao slab i neorganiziran otpor t ako da su nae snage bez gubitaka iveih problema relativno brzo dole do sv og odredita. Tenk i transporter stali su na putu malo iza naihsnaga ekajui da se pjeatvo rasporedi i razmjesti na borbene poloaje, da onda i oni zapos jednu svojepoloaje za obranu. Posada tenka T55 zbog hladnoe i mraza stalno je drala upaljen grija motora. Potosu prek o svojih radioureaja uli da im je zapovjednik voda ranjen, posade tenka i transporterasam oinicijativno odluuju vratiti se u Otoac. Kad su nae postrojbe dole u visinu kole u Podumu,neprijatelj poinje djelovati minobacaima 120 mm po naem rasporedu na dostignutoj crti. im seminobacaka vatra smirila pokualo se produiti s napredovanjem nai h snaga. U isti as pojavljuju seneprijateljski tenkovi i transporteri, ali bez pjea tva. Otvorili su vatru prema naima, jedan tenk je gaaokolu, a potom strojni com po umi na njihovom desnom krilu. Vatra iz neprijateljskih tenkova i trans porterabila je toliko estoka da je prisilila nae postrojbe na zaustavljanje. Nek oliko pripadnika 3. satnije pokuavazoljama pogoditi tenk koji ih je gaao, ali zbog gustih kroanja u ljiviku iznad kojeg su se nalazili nisu gamogli pogoditi j er su im se ispaljeni projektili aktivirali u kronjama stabala. Ubrzo nakon djelo vanja naihprotuoklopnih sredstava tenkovi i transporteri povlae se prema za seoku Jurkovii. Potom je dioneprijateljskog pjeatva poeo djelovati iz ume prema naim snagama iz 2. bojne. Zakljuivi da se radi oneprijateljskoj vatren oj pripremi za izvrenje protunapada, zapovjednik 2. bojne izvlai iz borbenog rasporedasvih 12 pukostrojnica 7,9 mm te ih koncentrira na smjeru iz kojeg s e najvie otvarala vatra po njima.Zauzevi nove poloaje posluge svih 12 puk ostrojnica na znak zapovjednika bojne istovremeno otvaraju vatrudugim rafali ma prema tom dijelu ume. Nastao je mir koji je potrajao cijelu no. Bez obzira na to to je naepjeatvo ostalo bez neposredne potpore oklopnih sredstava doli su do podumske kole i stali. Planiranazadaa za taj dan izvrena je, ali ne u cijelosti. Ostao je neosloboen jo jedan mali dio jugoistonih padinabrda prema Prainovcu sa zaseokom Kangrge, odakle je neprijatelj pruio organizir ani otpor. Pred mrakponovno se javljaju tekoe. Vojnici koji su ovladali Podu mom bili su umorni i prozebli te su traili da nanjihove dostignute crte doe smj ena. U 19 sati 31. prosinca s dosadanjih poloaja vod iz Prozora kamionom kree prema vojarni u Otocu, a njihove poloaje preuzima postrojba Narodne zatite iz sela Prozor. U vojarni zapovjednik voda Boo Rogi dobiva upute za izvrenje zadae i oko 21 sat etrdesetak pripadnika tog voda, trideset iz Prozora i deset iz Kompolja kreu iz vojarne. Smjena snaga kod podumske kole izvrena je po noi, a prozorski vod preuzima dostignutu crtu. Oko 22 sata zrakoplovi JNA ponovno nadlijeu grad. Ovo je bilo prvi put od poetka agresije na Gacku da neprijatelj na ovom dijelu ratita koristi zrakoplove za borbeno djelovanje nou. U prvom naletu izbacivali su

osvjetljavajue bombe, a odmah nakon toga poeli su s raketiranjem Otoca, ovia i Brinja, a na Liko Lee baena je kasetna bomba. U Otocu je pogoena tvornica kemijskih proizvoda Cosmochemia, a u samom gradu oteeno je oko dvadesetak zgrada kao i dio gradskih ulica, osobito Ulica Bartola Kaia. Protuzrana obrana nae brigade pravovremeno djeluje to je prisililo neprijateljske zrakoplove na djelovanje s veih visina. Otoac je u plamenu, stanovnici u sklonitima, a vatrogasci i pripadnici Elektre odmah po prestanku borbenog djelovanja zrakoplova izlaze na teren, gase nastale poare i popravljaju tete na elektrinim instalacijama i vodovima. Osobito je bilo opasno u krugu tvornice Cosmochemia jer je postojala mogunost vee ekoloke katastrofe. Na Otoac i okolna sela toga dana, 31. prosinca, ispaljeno je vie od 400 raznih projektila. Zadaa je uprotekla dv a dana uspjeno izvedena s minimalnim gubicima u tehnici, a poginulih nismo i mali. Izgubili smojedan transporter BVP M80. Na lijevom krilu snaga 133. brigade, snage iz sastava 111. brigade, jaine jedne satnije (senjska), oko 8 sati31. prosinca 1991. ujutro krenule su u napad preko zaseoka Lonari na selo Glavace. S njima su kao podrka krenula tri tenka. U silovitom naletu razbijaju neprijateljsku obranu u zaseoku Lonari i nastavljaju napredovanje prema selu Glavace. Na njih se djelovalo iz crkvice Sv. Petke i pukostrojnicama iz obiteljskih kua u Lonarima. Silina neprijateljske vatre u jednom trenutku prisiljava nae snage na zaustavljanje. Na tenk uoava pukostrojnicu u potkrovlju jedne zgrade te ju unitava prvim pogotkom. Da bi bili sigurni da iz te kue nema otpora tenk jo jednom djeluje u prizemlje zgrade pri emu je od krhotina krova zgrade ranjen jedan na vojnik. Tenkovi potom otvaraju vatru na uoene ciljeve oko crkve Sv. Petke, koji su djelovali bono na nae snage, i neutraliziraju ih. Selo Glavace je zauzeto. Istog dana kasno popodne s poloaja za obranu na crti Novo Selo selo Tukljace u Drenovom Klancu izvlai se 3. satnija (s Krka) bez veeg dijela 3. voda koji ostaje na obrambenim poloajima. Tu no u selu Tukljace na poloaju ostaje i vod minobacaa 82 mm. Satnija uveer stie u Otoac na odmor i pripremu za preuzimanje dostignute crte u selu Glavace. Ujutro oko 6,30 sati, 1. sijenja 1992., s 3 motorna vozila 3. satnija (iz 111. br.) krenula je iz srednje kole u Otocu u smjeru sela Glavace crtom Kompolje Brlog Drenov Klanac sa zadaom zaposjedanja i utvrivanja dostignutih poloaje u selu Glavace. Istoga dana, oko 10 sati ujutro, dok su snage voda iz Prozora (133. br.) jo bile zauzete ureivanjem svojih poloaja oko podumske kole i promatranjem prednjeg kraja, iznenada se iz okolne ume sputa jedan neprijateljski vojnik i kree ravno prema naim vojnicima mislei da su njegovi. Kada je shvatio da nisu neuspjeno pokuava pobjei, ali biva zarobljen. Od njega se saznaje da je tog dana u napad na nae snage krenulo 40 pobunjenika prema "Lozonji" i 360 vojnika JNA iz smjera Zalunice prema

koli u Podumu. S njima su kao potpora krenula tri tenka i dva transportera. Zarobljenika je preuzela Vojna policija i odvela ga u Otoac. Od ranog jutra 1. sijenja 1992. poinje napad pripadnika JNA i pobunjenika na dio postrojba 133. brigade kod podumske kole. Napad je bio silovit uz potporu topnitva i oklopnih sredstava, tono onako kako je rekao zarobljeni neprijateljski vojnik. Tenkovi JNA koji su dolazili iz smjera Markovca u blizini osnovne kole u Podumu otkrivaju grupu za protuoklopnu borbu na koju otvaraju estoku vatru. Silina vatre je bila tolika da su od jaine detonacija pojedini vojnici odskakivali od zemlje u zrak. Postajalo je sve kritinije. Poinju djelovati haubice 105 mm i minobacai 120 mm iz sastava MAD-a 133. brigade. Djelovanje topnitva 133. brigade, osobito haubica, natjeralo je neprijateljske tenkove i transportere na povlaenje, a pjeatvu u okolnim umama naneseni su veliki gubici. Jedan dio naeg topnitva s dosta uspjeha gaao je neprijateljske paljbene poloaje tako da se sva neprijateljska aktivnost smirila i prestala oko 14 sati. Tiina je kratko trajala. Iz ume ispred naih snaga, obavijene oblakom dima od eksplodiranih granata, uo se jauk i zapomaganje ranjenih neprijateljskih vojnika. Napad je odbijen uspjeno i bez gubitaka. Na podruju Gacke ve trei dan neprekidno traje opa i zrana opasnost. Zrakoplovi JNA u dva navrata, u 16,00 i 16,45 sati 1. sijenja 1992., napadaju grad Otoac nanosei ogromne materijalne tete mnogim stambenim i gospodarskim objektima. Takoer su raketirane postrojbe 133. brigade na Podumu i brdu Zorinjak iznad Starog Sela. Na Zorinjak je baena bomba sa zapaljivom smjesom. Postrojba protuzrane obrane 133. brigade uinkovito djeluje pa su se zrakoplovi brzo udaljili. Topnikom vatrom napadnuto je selo Ramljani. Kako su borbena djelovanja bila silovita postojala je opasnost da nai poloaji kod Runjavice popuste pa je zapovjednik bojne odluio pojaati crtu obrane na Runjavici dovodei jedan vod iz 2. satnije. Meutim, zbog siline neprijateljske vatre vod nije uspio doi na predviene poloaje. Poslijepodne petnaestak dragovoljaca iz tog voda i iz dijelova 2. satnije pod vodstvom Sae Katalinia dolazi na poloaj Devii, odakle vre podrku naim inenjercima u izradi prolaza u minskim poljima prema Marjanima kroz koji se vod iz Prozora trebao izvui s poloaja kod kole u Podumu. Prolaz je brzo napravljen i obiljeen nakon ega svi nastavljaju osiguravati desni bok vodu pri izvlaenju. Pred sumrak vod "Meduza" i 2. satnija izvlae se u smjeru zaseoka Marjani gdje sreu dio 3. satnije koja je krenula prema podumskoj koli, a oni se odatle vraaju u vojarnu vodei zarobljenika i dvije ene. Nakon priprema, u 21 sat prozorski vod preko radio-ureaja dobiva od zapovjednika brigade ifriranu zapovijed za poetak izvlaenja iz borbenog dodira, a zatim s Poduma preko zaseoka Devii u Dubravi u Otoac. Kako postrojba nikada nije bila uvjebavana za ovakve postupke, a bila je no, kod manjeg dijela ljudstva stvorio se osjeaj nesigurnosti i panike, to je ubrzo otklonjeno. S izvlaenjem se poelo odmah. Ilo se po grupama podumskom

cestom u smjeru zaseoka Devii. Vladala je tiina, uo se lave pasa, a iz ume 100 - 200 metara od njih ulo se komeanje i lomljava grana zbog opreznog sputanja neprijatelja prema toj cesti. Nae snage su se takoer sporo i oprezno kretale vodei rauna da se koji vojnik u mraku ne izgubi i da ne nalete na moguu neprijateljsku zasjedu. Nakon uspostavljanja kontakta s naim neposrednim osiguranjem u zahvatu zaseoka Devii, prikupljaju se i izvlae sve grupe prozorskog voda. Izvlaenje je zavreno oko 1 sat poslije ponoi. Dio snaga 3. bojne 133. br., jaine oko dvije satnije, pridodanih snagama 111. brigade, okuplja se 29. prosinca 1991. oko 15 sati na podruju Letinake kose. Odatle jedna satnija pjeice odlazi smjerom Letinac Diklinka - Pitenjak gdje organiziraju noni odmor. Sljedeega dana, oko 5,30 sati ujutro ova satnija napreduje oprezno prema crkvi Sv. Petke. U blizini ceste s. Dabar s. Glavace kod iljevae izvidnica uoava minirano podruje. Poeli su s razminiranjem i pravljenjem prolaza kroz minsko polje. U tom trenutku neprijateljska ophodnja jaine oko pet vojnika nailazi cestom iz smjera Sv. Petke i otvara vatru po naim vojnicima. Zapovjednik satnije daje zapovijed za organizaciju krune obrane te ostaju u spremnosti za odbijanje novog napada koji je, suprotno od prethodnog napada, za oko sat vremena zapoeo iz smjera Dabra. Napad je odbijen bez gubitaka. Nakon borbe naeni su tragovi krvi u snijegu i jedan mrtav neprijateljski vojnik. Poto su se uvjerili da se neprijatelj povukao, satnija brzo prolazi kroz napravljeni prolaz u minskom polju prema Sv. Petki. Ne drei se zapovijedi jedan na vojnik odlazi desno od napravljenog prolaza, aktivira minu i biva ranjen u predjelu nogu. Nakon pruene prve pomoi vraen je u selo Letinac. U povratku grupa nailazi na razbijenu skupinu neprijateljskih vojnika u podruju Vrbovica. Nakon kratke razmjene vatre neprijateljska skupina se povlai, a oni se prikljuuju svojoj satniji koja u borbenom rasporedu silazi do prvih kua sa sjeverne strane sela Glavace, a jedan dio sastaje se s njihovom 2. satnijom kod crkve Sv. Petke. Kad su svi uli u selo Glavace i spojili sa snagama 111. brigade dolo je do jake topnike vatre pri emu je jedan pripadnik 111. brigade smrtno stradao. Da na malom prostoru zahvaenom vatrom ne bi dolo do jo gubitaka, vei dio snaga se izvlai, a na tom prostoru ostaje senjska satnija koja se pod neprijateljskom vatrom uspjeno priprema za obranu.