Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

Stari pisci hrvatski i njihove poetike

id="autor" Dunja Falievi CONCETTO KAO POJAM BAROKNE POETIKE I PJESNIKI POSTUPAK U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI 17. STOLJEA I. Povijesti evropske, posebno talijanske i panjolske knjievnosti, kao jedan od bitnih elemenata knjievnog baroka istiu pojam concetta pozivajui se pritom na vano mjesto to ga je concetto zauzimao u retorikim i poetikim spisima, a isto tako i u knji-evnoj produkciji seicenta. ini se da je pojam u retorikom i poetikom smislu prvi upo-trijebio Camillo Pellegrini /Pcrcgrini/ u dijalogu "Del concetto poetico" /1598/, a zatim B. Gracian u djelu "Arte de Ingenio, tra-tado de la Agudeza", 1642. godine /"Umijee ingenija, traktat o otroumlju"/, koje u drugom izdanju /1649/ nosi naslov "Agudeza y Arte de Ingenio en que se explican todos los modos y diferencias de Conceptos"/"Otroumlje i umijee ingenija, u emu se obja-njavaju svi naini i razlike concetta"/. U najznaajnijem djelu barokne poetike "Il Canocchiale Aristotelico" /1655/ E. Tesaura termin concetto nije jednoznano odreen, te se pod njim podrazumijeva npr. poseban oblik metafore, hiperbola, antiteza, domiljat nain izraavanja, ala, vic, duhovitost, otroumno formuliran iskaz, a konetoznim se proglaava i ustrojstvo kozmosa.1 U svim navedenim retorikim spisima concetto se dovodi u usku vezu s poemom, a odnosi se kako na verbalnu tako i na motivskotematsku igru, igru smisla, te je usko povezan s temeljnom funkcijom baroknog teksta da proizvede uenje,meraviglia. Osnovni je postupak u stvaranju misaonog concetta spajanje, analogija disparatnog, concordia discors, ili dovoenje u zauujuu i iznenaujuu vezu otprije poznatog dakle discordia concors, to se ostvaruje pomou alogizma, sofizma, paralogizma, i to djelovanjem ingenija, a ne intelekta. Naime, ve u prvim upotrebama pojam concetto usko je povezan s pojmom ingenium, ingegno, kao i s pojmovima acumen, acutezza, agudeza i argutezza.2. Acumen, acutezza i argutezza su i snage proizvoenje, stvaralake snage, ali i ono to je ostvareno tim sposobnostima. Acumen ne pripada intelektu, ve ingegnu,, koji ne trai istinu, ve oznaava stvaralaku, pronalazaku intelegineciju. Pojam ingegno seicento otro lui od intelekta, pozivajui se pritom na antiko razlikovanje ta dva pojma i pripadnost ingenija podruju pojma inventio. U 17. stoljeu pojam ingenij zadobiva za razliku od antikih retorika znaenje estetski vrijednog. Za razliku od intelekta, sposobnosti misaone, racionalne analize, ije se dijelovanje ograniava na mimetiko, pojam ingegno istie se kao kreativni princip, koji ulazi u podruje fantastinog i znai sposobnost brzog, munjevitog hvatanja analogija meu najudaljenijim predmetima i pojavama, mo zapanjujueg sabiranja, zgunjavanja onog to ne pripada zajedno, sposobnost stvaranja igralakih kombinacija, mogunost glumake, komedijake reprodukcije, odvano stvaranje udnovatog i neobinog, pa ak i bjesomunost, mahnitost i ludost. Od Platona do neoplatoniara iva misao o boanskoj ludosti pjesnika, koji jedini mogu dohvatiti nadiskustvenu istinu, aktuelna je i u seicentu, iako se u baroknim poetikama spoznaji ove vie istine ne tei. Naime, i Tesauro i Pellegrini ne govore o spoznaji istine, nego pojam ingegna shvaaju kao slobodu mate, slobodu pjesnika nad temom i u temi. Tesauro kae da je ingegno "sposobnost da se proizvede neto to ne postoji, to je boanskom slino umijee koje iz 'nebia', non ente, stvara postojee, bie, iz lava ovjeka, iz orla grad."3 Za Tesaura mata ne znai sposobnost koja stvara predodbe po sjeanju ni snagu koja pojmovno pretvara u zorno, ve je to snaga koja stvara ne-vieno, neegzistirajue. Isto tako mata je za Tesaura manje sposobnost stvaranja u slikama, a mnogo vie sposobnost mehanike kombinatorike i matematike kombinacije. Tako je novo shvaanje ingegna u baroknim poetikama prekinulo tradicionalnu povezanost pojmova ingenium i iudicium. Iz tako shvaenog pojma ingegno u seicentu moe se razumjeti i trei dominantni pojam barokne poetike, ve spomenuti pojam acumen, acutezza, odnosno argutezza. Za Tesaura jc otroumlje, otroumna duhovitost glavna figura konetizma, "plod svrbea jezika", "plod senzualne inspiracije", "velika majka svakog ingenioznog concetta".4 Za Graciana otroumlje je takoer temelj concettu, to je duhovita igra, karakteristina za niz antikih i suvremenih pjesnika, a najvie za Marcijala i Gongoru.5 Za
1 of 26 20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

Tesaura su acutezza i argutezza najvie sposobnosti koje vode stil poente i time cjelokupnu umjetnost rijei. Uenje o acumenu u velikoj se mjeri temelji na seentistikom shvaanju jezika, koji u 17. stoljeu postaje semantiki nestabilan u poetskoj upotrebi. Pronalazak i otkrie jezinog ambigviteta, koji je rezultat te nestabilnosti, postaje u uenju o acumenu postupkom koji dominira nad svim drugim jezinim postupcima; acumen postaje supertrop, dominantna mo u podruju elocutio.6 U uenju o acumenu antika dihotomija izmeu obinog i uzvienog govora postaje ponovo aktualna. Meutim, acumen se javlja i kao superargument, kao argumentacijski postupak u dokazivanju slinosti i analogija meu neslinim i udaljenim ili kao mo nizanja otrih argumenata i razliitih oblika otroumnih jezinoigralakih oblika, ili pak kao inventar kombinatorikih i metaforikih izraza. Acumen nije, naime, samo jezini postupak, ve postaje i specifian nain upotrebe cijelog retorikog aparata. U odnosu na tradicionalnu retoriku acumen predstavlja uzvisivanje inventio i dispositio postupka. On imenuje i ozakonjuje fenomene suprotne pravilima, s ciljem admiratio i delectatio, povezujui se tako u mnogo jaoj mjeri nego u tradicionalnoj retorici s problemom estetskog suda. Acumen je postupak koji nadvisuje, koji je iznad tradicionalne retorike funkcije neistinita govora, ostvarujui se kao sofizam, parlogizam, kao fallax argumentatio. Budui da acumen tei admiratio i delectatio, recipijent je uvuen u postupak kao faktor koji definira odstupanje od norme. Po tome je acumen slian postupku zaudnosti: kao i u postupku zaudnosti, i u acumenu su estetski i spoznajni moment povezani: s jedne strane u njemu igralaki dio korespondira s delectatio, dakle lusus verborum, a s druge strane intelektualni, kognitivni dio korespondira s admiratio i s nalaenjem neobinih argumenata; acumen je realizacija tih dvaju momenata.7 Acumen je izrazilo stilotvoran, ali oblikuje i znaenjski sloj teksta. Barokne poetike i retorike naglaavaju izuzetnu estetsku vrijednost onih acumen postupaka koji su ingeniozni u nalaenju i prikazivanju relacije acumen res, koji spajaju i povezuju res i acumen u zauujue jedinstvo.8 Iz opisanog se moe vidjeti da se acumen postupak moe nauiti, pa prema tome i nasljedovati. Acumen se moe razumjeti po onome to navode barokne poetike i kao jednostavan knjievni postupak, koji ne tei otroumno formuliranom iskazu, poenti ili pronalaenju slinosti koja zapanjuje, ve kao postupak naruavanja odreenog postupka koji ima karakter norme, tj. kao postupak destrukcije tradicionalnih, normiranih tropikih izraza. Takva vrsta acumena tei osloboditi jezik iz konvencionalnih semantikih veza i otkriti nove semanti-ke odnose. Uenje o acumenu u 17. stoljeu ispreplee se s teorijom inge-niozne metaforike i s uenjem o concettima. Concetto, neodvojivo vezan uz ingegno i acutezzu, moe se ostvariti pomou svake retorike figure, ali se ipak najee ostvaruje jakom metaforom. Moe se ostvariti i pomou hiperbole, antiteze, oksimoronom, aluzijom, igrom dvoznanosti ili zvukovne slinosti nekih rijei itd. Stoga se jedan concetto moe isto tako dobro opisati kao rezultat odreene figure, kao to se i svaka figura moe analizirati s obzirom na svoju otroumnu, konetoznu funkciju. Po Tesauru osnovno je pravilo konetozne tehnike da se jednostavna, banalna tema uini to kompliciranijom. Osnovnu temu, kae Tcsauro, treba ukrasiti sporednim temama i motivima, a sporedni se motivi i teme moraju iriti asocijativnim putem u tolikoj mjeri da na kraju potpuno prerastu i natkrile osnovnu temu. Bez obzira u kakvu se obliku concetti pojavljuju, svima im se propisuje da se to vie udaljuju od prikazane stvari, te da u verbalnoj samopokretljivosti prerastu u poetsku dosjetku.9 Uz pojam concetta u baroknim je poetikama usko povezan pojam lai. Ingegno, osloboen okova prikazivanja zbiljskog i istinitog, osposobljen je za pronalaenje imaginarnog, nevjerojatnog i besmislenog, i to kako u doslovnu tako i u metaforikom podruju. Odbacivsi naelo mimesis, barokne poetike visoko cijene takve sadraje koji su udni, bizarni, fantastini, udaljeni od prirodnog, pa onda i neistiniti. Za razliku od prijanjih retorika i poetika, u kojima je lano, dodue, nalazilo svoje mjesto, ali vrlo ogranieno, u seicentu lano, kao osobina duhovitog i domiljatog ingegna, dobiva estetsku vrijednost. Tcsauro istie pojam menzogna i bugia kao knjievno-estetske vrijednosti nekog djela, a osobito cijeni varljive zavretke i lane argumente, jer oni omoguuju alu, dosjetku, a djeluju otroumno, poentirano, zapanjujue. Pod lanim argumentima Tesauro podrazumijeva varljive, lane zavretke, poente, paralogizme i sofizme, koji izgledaju kao logine poente. Osim varljivog zavretka, lane poente, Tesauro uvodi u poetiku i pojam entimem, nepotpun zakljuak, takav kod kojeg je jedna premisa preuena, a zavrnica ipak ostaje razumljiva. Za razliku od Aristotela Tesauro entimem ne smatra logikom figu 158 rom, ve formalnim sredstvom duhovitosti i enigmatinosti, iji je ar u tome to italac mora odgonetnuti neizreeni lan misaonog lanca.
2 of 26 20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

U baroknim se poctikama esto istie srodnost, tavie, identinost concctta i jake metafore. Suprotno Aristotelovu zahtjevu da se u metafori ne dovode u vezu niti previe slini niti previe udaljeni predmeti, barokna metafora spaja i povezuje udaljene predmet i podruja, te se u jakoj metafori jasno razabirc djelovanje ingenija i duhovite otroumnosti, a lime i konetoznosti. Barokna jaka metafora vrlo je esto ostvarena kao concetto, odnosno concetti se u seentislikim tekstovima oblikuju kao "izraajni klieji kroz koje se u najveoj moguoj mjeri manifestira uzajamnost metaforike i baroka kao knjievnog stila. Ti klieji /..../, concclti predstavljaju uistinu svojevrsne intelektualne sheme pomou kojih se sve razine pisanja supsumiraju pod zakonitosti ornatusa,"11 Naime, u concettu kao knjievnom postupku "zakoni koji inae vrijede za upotrebu figurativnih znaenja protegnuli su se i na doslovne leksike motive. /..../ zakonitostima omatusa ne podreuju se samo smjerovi proizvoenja teksta u njegovoj verbalnoj materijalnosti nego i razvoj ideja koje tekst sadri / /".12 Stoga se "A.../ unutartckstualne relacije projicirane pomou concetta ne daju reducirati na strukturu poetne tematske vrijednosti; shema concctta intelektualna je i apriorna. Nije onda ni nuno isticati da taj pojam barokne poetike bogat smislom jednako po liniji svoje intclektualnosti kao i po liniji svoje shematinosti jest jedna od najjasnijih negacija retorikoga iskustva teksta."13 II. Pri analizi pojave i znaajki hrvatske konetistike poezije treba imati na umu da su se odrednice baroknog stila i nove seentistike mode nejednako manifestirale u razliitim podrujima hrvatskoga knjievnog izraza, te da je jedino dubrovaka, a uz neke ograde i dalmatinska, knjievnost ostvarila dinamiku i ritam mijena knjievnih stilova i knjievnih moda susjedne Italije: preobrazbu renesansnih poetikih normi i naela pisanja u barokni knjievni stil. Ostale su hrvatske regije, prelazei iz srednjovjekovlja direktno u seiento i preskoivi renesansu, barokne znaajke teksta ostvarivale tek kao rubne i sekundarne karakteristike knjievnih struktura. S druge strane, treba imati na umu da se uenje o acumenu i concetto kao knjievni postupak u djelima dubrovako dalmatinske regije najee ostvarivao u kraem djelu u stihu, najee u lirskoj pjesmi, jer je svojim opsegom i svojim dosegom concetto kao sloeni knjievni postupak sraunat prvenstveno na strukturu kraeg lirskog teksta. Hrvatska barokna lirika dubrovakog scicnla svjedoi da su dubrovaki barokni pjesnici poznavali baroknu teoriju poente i con-cctta i u svojoj jc poc/iji primjenjivali i ostvarivali, iako se ne zna tono da li su se s naukom o aeumenu upoznali na retorikim i poetikim spisima scienta ili su ga apsorbirali kroz stvaralatvo G. B. Marina koji jc ve vrlo rano, od dvadesetih godina 17. stoljea bio poznat u Dubrovniku. Pouzdano jc dokazano da jc Marinova poezija odmah nakon objavljivanja bila poznata i itana u Dubrovniku14. Marino jc prijateljevao s jednim Dubrovaninom Mihom Bobaljcvicm i posvetio mu jedan sonet.15 Ve vrlo rano - u drugom desetljeu 17. stoljea prevodi Marinov sonet Anna, ben tu da l'Anno il nomc prendi Stijcpo Durcvi16. Niz komparativnih studija pokazuje da je Marinova poezija djelovala i utjecala na poeziju D. Bunia17,1. Gundulia18, V. Mcnetia19 i I. Doria20. Menetiev spjev Pla Radmilov prijevod je Marinova spjeva Sospiri d'Ergaslc?1, Ai i Galalcja podsjea u pojedinim stihovima na kanconu Baci G. B. Marina, kao i na neka druga Marinova djela22. Na dubrovake barokne lirike nije utjecao samo Marino ve i niz drugih marinista. Tako su na Bunia, najvjerojatnije, utjecali Tommaso Stigliani, Scipione Caetano, Francesco Balducci, Picr Francesco Paoli, Francesco dclla Vallc, Porfirio Canozza i drugi. Gundulicv Ljubovnik srameljiv prerada jc, i motivsko-tematska i stilska - pjesme Amante limido G. Prctija, s dodacima iz drugih dviju Prclijcvih pjesama /Amante oeculto i Amante eostanle/23. I Ignjat Dordi poznavao je, osim samoga Marina, i druge mari-niste24. Osim G. B. Marina i marinista na hrvatske pjesniku u Dubrovniku u 17. stoljeu utjecao je i antimarinist G. Chiabrcra. Utjecao je na Bunia25, a ini se i na I. Gundulia26. Knjievnopovijesne injenice i komparativna istraivanja, dakle, pokazuju da je na dubrovake pjesnike 17. stoljea ve vrlo rano utjecala nova, marinistika barokna moda. "/..,./ barokni se stil javlja vrlo rano i ima svoje razvojne faze kroz ceo XVII i XVIII vck. Tako se prvi odjeci marinizma javljaju ve kod dubrovakih pesnika koji svojim ivotom i radom ine prelaz od XVI ka XVII veku /Horacijc Maibradi,
3 of 26 20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

Stijcpo Durcvi i dr./, dok se u dclima ostalih i veih i manjih dubrovakih pcsnika XVII i XVIII veka /Ivan Gunduli, Ivan Buni, Junije Palmoti, Vlado Meneti, Ignjat Durevi/ mogu pored marinizma, utvrditi i refleksi skoro svih ostalih varijanata baroknog stila /kijabrerizam, pretizam i dr./"27 O vrstoj generacijskoj povezanosti i jedinstvenosti cslctikih koncepcija dubrovakih baroknih lirika svjedoi niz podudarnosti i analognih strukturnih elemenata njihove poezije, osobito onih kojih se odreuju kao izrazito barokni i koji pripadaju u domenu stila. Pri analizi baroknih elemenata, elemenata baroknog slila u dubrovakih pjesnika treba imati na umu da iako su barok preuzeli od svojih talijanskih suvremenika ipak, "/..../ odvie bi jednostavno bilo pomisliti da su stilski egzemplarni tekstovi talijanskih seientista bili jedini medij kojim se barok prenio na nau obalu. Njegova iroka recepcija u Dubrovniku i u drugim sreditima hrvatskoga juga ima kompleksnije uzroke. Knjievnost te kulturne regije, na to nas upozorava njezin vrsni sastav, posjedovala je u doba scienta visok stupanj autonomije, pa se ve razvijala po naelima po kojima je u to doba tekao razvoj veih zapadnoevropskih knjievnosti. Okupljajui svoje vrste oko jedinstvenih este-tikih motivacija, otimljui ih istodobno diktatu partikularnih pragmatikih interesa, ona je povezivala i svoje stvaraoce u kompaktne, jednodune generacije spremne obiljeiti period vlastita knjievnog djelovanja izborom jedinstvena stila ili kakve druge sinkrone intertekstualne konstante. Dubrovako dalmatinska knjievnost nije, dakle, samo primala strane utjecaje, ve je, zahva-Ijui prevazi estetikih interesa, ostvarila ritam srodan, barem u 16. i 17. stoljeu, ritmu veih knjievnosti, napose talijanske, a posjedovala je i intersubjektivnu generacijsku osnovu koja joj je omoguivala sudjelovanje u aktualnim nadnacionalnim tendencijama."28 III. Analiziraju li se lirska djela dubrovakih sedamnaestostoljetnih pjesnika s aspekta baroknog stila, omjere li se njihova djela o suvremene evropske poetike koncepcije o conccttu kao o sloenom knjievnom postupku, promotre li se ta djela s aspekta concctta shvaenog kao intelektualna razradbena shema pjesme u cjelini i omjere li se lirski opusi dubrovakih pjesnika o teoriju aeumena, koji po baroknim poetikama djeluje na sveukupan retoriki aparat, uoit emo da su concetto, poenta i otroumlje, kao dominantne odrednice baroknog stila, prisutni u poeziji naih scientista, u nekog vie, u nekog pjesnika u manjoj mjeri, ali da su prisutni. Tako je u Bunievu kanconijeru Plandovanja29 velik broj pjesama izgraen na nizanju inkongruentnih metafora, koje su udaljene od svoje predmetnotemalske podloge te je osnovno naelo strukturiranja teksta naelo concordia diseors, zbliavanje udaljenog, logiki nespojivog. Npr. pjesma br. 5, koja govori o grudima drage i u kojoj se grudi meiaforiziraju kao snijeg, rijeka, kao gore, snjeani put u raj i kao perivoji, graena je na naelu spajanja logiki udaljenog, u empirijskoj asocijativnosti nepovezanog. Isto je tako graena i pjesma 59 koja opjeva kosu drage nizom inkongruentnih metafora, te se kosa preobraava u verige zlatnih ica, u zlatnu mreu, u sitnu rosu suha zlata, u sunane zrake itd. Pjesma br. 15 komponirana je kao korelacija dvaju logiki nespojivih sadraja, dvaju udaljenih motiva: drage i zmije. Izmeu tih dvaju motiva uspostavlja se niz analogija, maniristikih i duhovitih: U svakoj prilici slikuje, gospoje, zloj zmiji ljutici pustoi ku goje: ona se sve krije i bjei najplae, a bjeat tebi je od mene najdrae; najhui ki ima jed, sred nje je celova, ti moga srca zled celovom otrova; nee ona uti glas amora od pjesni,

4 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

ti ne ut moj poraz ni moje boljezni. 15, 1-8 Duhovitost, duhovita otroumnost dosie vrhunac u zadnja dva stiha, u poenti, gdje se konstatira da je lijek protiv zmijskog ugriza jedino zmijska glava, a lijek pjesniku daje vila: Lijeka nije nje rani neg ista nje glava, ni meni lijeka ni neg li, vil gizdava. 15,9-10 Ta poenta oblikovana je na krivom, varljivom zakljuivanju, na pogreno izvedenom sudu, utemeljenom na sofizmu i paralogizmu. Takvo poentiranje vrlo je esto u Bunievoj poeziji. Pjesma 37 koja opjeva crnou drage nizom inkongrucntnih metafora, izgraena je u cijelosti na konetoznoj dosjetki i paradoksu: crno je u stvari bijelo. Ta paradoksalna misao provodi se kroz cijelu pjesmu, kao intelektualna apriorna shema, te se svi slojevi teksta supsumiraju pod zakonitosti tog paradoksalnog suda. Prvo se metaforicke oznake za crno sofistikim zakljucima veliaju nad oznakama za bijelo. A na kraju se ta opreka, taj logiki kontrast izmeu crnog i bijelog nijee, antiteza se destuira, i to na temelju metaforikih preobrazbi teksta i varljivih, lanih zakljuaka: O vesele moje tmine, u Jcijch dua ma uiva, o razbludne me mrkline s kijeh mi bio dana siva! 13-1 i dalje: Neka sunce utopi se u zapadu bez istoi, istom da zrak va vidi se, meni crne vedre oi! Svi konetozni postupci, sve otroumne zamisli u razradi banalne teme, svi concetti izgraeni na oksimoronu, paradoksu, paralogizmu i sofizmu utemeljeni su na metaforinosti kao dominantnom konstruktivnom naelu izgradnje teksta. U pjesmi 43 opjeva se anakrcontski motiv stara ljubavnika i mlade djevojke. U prva dva stiha iznosi se tvrdnja da mlada djevojka nee stara ljubavnika, a zatim slijedi niz protuargumenata toj poetnoj tvrdnji. Meutim, to su samo po formi logiki izvedeni zakljuci, jer se njihova dokazna vrijednost ne temelji na empirijski provjerljivu zakljuku, ve na metaforikim slikama, te su oni u biti aljivoelegantni lani argumenti, silogistiki i paralogiki. Kraj pjesme izveden je kao logika poenta: Nemoj, ma ljubljena, da ti sam nemio to si ti rumena, a to sam ja bio. Er drag je vjenac svit u ki se sjedini

5 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

ruice rumen cvit s snjeanijem emini. 11-14 Zakljuak, efektna metaforika slika, izgraena na topikom materijalu petrarkisticke poezije, svojom naglaenom senzualnou i erotskom aluzivnou govori o konetoznom zapoljavanju cjelokupna retorikog materijala koji je zakonitostima ornatusa podredio ne samo tekst u njegovoj verbalnoj materijalnosti nego i razvoj ideja koje tekst sadri. Pjesma 58 oblikovana je na tradicionalnom petrarkistikom toposu tvrdoe kao metafore za emocionalnu hladnou, te se kroz cijelu pjesmu dragi, pjesnik, i draga usporeuju s tvrdim predmetima: Tvra je vil moga tvrdoga mramora, tvri sam vele ja od hridnijeh od gora. Kae ona tvrdinu i srce od stijene ijem trati vrlinu mlaahna na mene. A moe svak rijeti da nijesam od puti kad mogu ivjeti, neg vrle od ljuti. 1-6 Iz tih premisa izvodi se zakljuak: Slini smo mcu nami ja i ma diklica, slanac sam ja kami, a ona litica. 7-8 Ali na kraju slijedi jo jedan zakljuak: Oba smo kameni, oba smo mramorni., gora ona ledena, ja gora ka gori . 9-10 Prvo se u ta dva stiha, u poenti cijele pjesme, prvotna slinost pretvara u identinost, ali se u drugom stihu ta identinost pokazuje kao lano izveden sud, le se semantikom igrom "gora ledena" i "gora ka gori" pretvara u apsolutnu razliku. Poenta pjesme temelji se na smislenoj verbalnoj igri, igri domiljatosti i otroumlja, kao i na homonimiji, homofoniji i dvoznanosti, koje su figure podreene apriornoj konstruktivislikoj shemi concctta, shemi uvedenoj u pjesmu ve u samom poetku. Zavrna poenta vraa pjesmu na poetak i ona se u ponovljenu itanju otkriva u novom znaenju. Analiza navedenih pjesama, a njima bi se moglo pridodati i mnogo drugih, pokazuje da je concetto prisutan u Bunievu kanconijeru Plandovanja u onako iroku znaenju kakvo je taj pojam imao u onodobnim poctikama, osobito u Tcsaurovu Aristotclovskom dalekozoru. U tim je pjesmama concetto prisutan i kao isticanje ili destrukcija jedne figure ili niza figura, ili kao zavrna poenta ili kao konstruktivno naelo pjesme u cjelini, i kao jednostavan i kao sloen knjievni postupak, te upravo svojim kone-toznim postupcima Bunicvo pjesnitvo svjedoi o svojoj modcrnosti. Ljubavna poezija drugih dubrovakih sedamnaestostoljetnih pjesnika takoer nosi niz modernih, baroknih

6 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

obiljeja. Mazibradiceve pjesme pisane pod utjecajem Marina i marinista30 izgraene su, kao i veina Bunicvih ljubavnih pjesama, na starim petrarkistikim motivima, ali su ti motivi obraeni na nov, moderan maniristiki nain. U pjesmama "Budu moja lijepa vila", "U dragom tvom pogledu ljuvcnomu" i "Ljubice moja draga" konvencionalni petrarkistiki motivi i leme podloga su za stvaranje duhovitih, poenliranih zakljuaka. Tako u pjesmi "Budu moja lijepa vila" nailazimo na "/..../ tipian marinistiki obrat o igri vetra sa raspletenom draginom kosom: tih joj vetric oko lica zajedno s ljubavi igru postavi; ukrade joj pram kosi ljubav nje svjesti, od kih tuj hitro stav htje mreu splesli. U tu mreu koju je vetar nainio od pramenova kose pesnik se zaplete i ostaje veiti suanj. Pjesma/..../ je ispevana poglavito radi sraunate poente na kraju da pesniku kao sunju ne ostaje nita drugo nego da kao drugi Tantal nosi 'krut kami uz goru na svak as'. Po obradi ovog motiva pcsma inae jako podsea na Mari-nijeve sonete sa slinim motivima 'Le chiome sparse al sole' ili 'Le chiome sparse sullc onde'. Ova poslednja ima ak i slinu poentu kao i Maibradicva pcsma /.../. Ostale tri pesme koje bi mogle biti Mazibradiceve takoer su ispevane u duhu ondanje marinistike lirike. Prva od njih br. 14 /'Cclivaj me, drag pastiru'/ u stvari podsea jako na Marinijevu pesmu 'Bacio mordace', a jedan stih je ak i istovctan sa odgovarajuim Marinijcvim stihom: 'Jaoh, ti ujeda ne celiva' /'Ahi, tu mordi c non baci'/. Druga pesma br. 15 /'Medu lijepim svim vilami'/ proslavlja lepotu drage ali sa sraunatom pocntom na kraju koja predstavlja tipinu igru rei marinislike pesnike kole /'a na me boli, vik da se ne boli31 Ljubavne pjesme za koje se pretpostavlja da su iz pera Vladislava Menetia32 takoer su oblikovane na motivima petrarkistike lirike 16. stoljea, ali su oblikovane na nov nain. Tako npr. u pjesmi Dijeljenje od gospoje na tradicionalnom petrarkistikom motivu Mcneti gradi izrazito barokna concctta, a "/.../ Mcneti-eva pesma sadri i druge elemente nove, barokne pesnike tehnike. Omiljenim baroknim paradoksom posluio se pesnik na vie mesta. /.../ Barokna dosetka je i pesnikovo srce posred koga je 'zlatnom strilom' 'udjefjana' 'prilika' njegove drage, pa on 'u drubi s takom vilom' ivi srean 'sve do vika'."33 Jedna Bunicva pjesma /broj 52/ izgraena je na identinom motivu i oblikuje identian konetozni zakljuak. I u drugim ljubavnim pjesmama za koje se pretpostavlja da su Menctieve vrlo se esto javljaju tipino barokni postupci poenta, concetto, paradoks i ironija, kao i figure omiljene u baroku antiteza, retoriko pitanje, metafore razliitog lipa. Na poentiranju, olroumlju i dosjetki Mcncli ostvaruje - kao i Buni - esto aljivo-podrugljiv, duhovit i komian efekt.34 Gundulicv Ljubovnik srameljiv daje naslutiti da je i posve originalna, a nama nepoznata Gundulicva ljubavna poezija bila oblikovana baroknim stilom, le da se i Gunduli vrlo esto sluio concettom. U Ljubovniku srameljivom konetozno su oblikovane strofe u kojima lirski subjekt upuuje svoje pismo dragoj govorei mu: Danu, ako ne zna puta ki te odvesti ima onamo gdi ma mlados izginuta
7 of 26 20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

puna elje sloj i samo, trag od uzdah mojijeh slidi, . koje upravljam sve bez broja gdi se draga Ijcpos vidi, drugi otajnim, dua moja. U Ijuvcnu lako u sebi putu i u skladu nada svima moje srce vodac tebi i pritenik biti ima, srce moje strjclovito koje svakas bjei od mene, ter ko u mjesto sve vlastito put ljcposti grc ljubljene. Ljubovnik srameljiv, 21-36 35 Svoju ljubav lirski subjekt u Ljubovniku opisuje maniristiki, bizarno i artcficijelno: Stoga ueen milim plamom moj se oganj gojit pazih sladcijeh misli dragom mamom, tihijem vjetrom uzdah plasih. Tim u meni sve gorei taku plam je steko krepos, da je ne znam ali vei oganj moj je al' tvoja ljcpos; jer, da groznijeh suza nije kijema boles ka me mori na as vrui plam polije, da me preno ne izgori, ja, ne mogu nijedan dio ognja ugasiti razgorjena,

8 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

jaoh, ivot bi ugasio ljepirica ueena. * Ljubovnik srameljiv, 213-228 Konetozna konstrukcija navedenog odlomka iz Ljubovnika srameljiva izgraena je na tradicionalnom petrarkistikom motiv-skom materijalu koji se pomou elemenata stila: realiziranom metaforom /suze kao voda koja gasi oganj, plam/, destrukcijom antiteze /ognju su suprostavljene suze, ali suze ponitavaju oganj/ te nadasve paralogikim zakljuivanjem /nedoumica da li je vei oganj ili dragina ljepota/ i sofisticiranom retorikom preoblieni u efektne barokne concettc. III. Slinosti i analogije u ostvarivanju concetla meu dubrovakim pjesnicima 17. stoljea uoljive su i u tekstovima koji pripadaju drugim lirskih podvrstama, npr. u religioznoj poemi. Tako Gunduli u Suzama sina razmetnoga rabi concetto ve na samom poetku poeme: jeda i moje grijehe oplau suze u suzah, pla u plau. 1,5-6 U navedenim stihovima Gunduli na motivu suza i plaa biblijskog sina i suza i plaa lirskog subjekta kao i na uporabi leksema 'suze' i 'pla' kao metaforikih oznaka za vlastito knjievno djelo ISuzc su podijeljene na tri plaa/ pokree golem retoriki aparat niui u ta dva stiha gomilu pjesnikih figura. Paralogiko zakljuivanje, prepletanje doslovnog i metaforickog plana /suze, pla/ i uporaba figure distinkcije koja motiv eksponira sad u doslovnu a sad u metaforiku obliku retorika su podloga stvaranju zaudnih concetla. Konetozno je u poemi oblikovan opis vjere u nevjernu enu, a temelji se na gomilanju antiletiki rasporeenog leksikog materijala u pojedinoj pjesnikoj slici: Ah, prem zie na prini i vrh morske tri pjene, tjera vjetar po planini, omekava tvrde stijene, malim sudom more prazni, zmiju grije, lava blazni,

kae robslvo, krije verigu, ite zdravlje u nemoi, kami u cvitju, cvit na snigu, snig na suncu, sunce u noi vjeru i ljubav tko god scijeni u nekrepkoj nai eni.

9 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

I, 355-366

Ljepotu dragu oima Gunduli ovako opjevava: Jedno ufanje ko sve bjei, zlo u slici prazna dobra, plam ki spraa a ne vrijei, no ku za dan slijepac obra, vjetri hue ki razgara, obeanje koje vara,

jedan stabar ki neplodan samo u sjen se ira i sterc, slados gorka, ijed ugodan, glas bez rijei, rije bez vjere, hip u viku svijeh godita, vjetar, magla, sjen, dim, nita! II, 79-90 Konctozna razrada ovog dijela Suza temelji se na opisivanju fizike ljepote nizom definicija, koje meutim nisu logiki izvedene tvrdnje, nego su to antitetiki, oksimoronski graene metaforike slike, bizarne, paradoksalne i arteficijelne, u kojima je slinost utemeljena na varljivim, lanim argumentima. Izmeu Gundulicvih Suza sina razmetnoga i Bunicve Mandalijenc pokornice postoji niz podudarnosti ne samo u motivsko-tematskom i anrovskom sloju, ve i na razini stila, te se moe pretpostaviti daje Gunduli svojom poemom utjecao na Manda-lijcnu neto mlaeg Bunia. I jedan i drugi pjesnik oblikuju poemu na dominantnim pitanjima vjere 17. stoljea, oba pjesnika glavni lik koncipiraju kao primjer, kao cxcmplum kranske misli o mogunosti oslobaanja od grijeha milou Bojom, oba prikazuju svoje grenike u ekstatinoj tenji za sjedinjenjem s boanskim. No, vie od navedenih obiljeja, Bunicvu i Gundulicvu poemu povezuje artcficijclnost, maniriranost i konetoznost u oblikovanju pojedinih motiva. Tako npr. i Gunduli i Buni kon-etozno oblikuju motiv suza, metaforu za grijeh i iskupljenje: Sladak ti si, i loj pozna svaka dua k tebi idui, ako jedna suza grozna, ako jedan uzdah vrui probije nebo i izdvori

10 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

Milosre tvoje gori. Suze, III, 523-528 Plae, ali placom udi nadi sitne zvijezde oima, kroz kih lijevat odasvudi rijeke od suza dotle ima, dokle u gorku vodu onu svoje zloe sve potonu. Suze, III, 73-78 Nu po licu im pla pia to uzdah ree pun poraza, rije izmeu plaa uzdisa i izmeu uzdah plau kaza sve to bijae rijet spravio tuan uzdah, pla nemio. Suze, III, 115-120 Grozno suzim gork pla sada, gorko plaem grozne suze ke razmetni sin njekada kajan z grijeha lijevat uze; jedna i moje grijehe oplau suze u suzah, pla u plau. Suze, I, 1-6 I Bunieva Mandalijena u pojedinim je dijelovima oblikovana na bizarnim, arteficijelnim i konetnim postupcima - u slijedu Marina. Tako se u jednom dijelu poeme suze pretvaraju - realiziranom metaforom u vode koje sa zemlje dade na nebesa /Mandalijena pokornica, III, 1-32/; dalje se apostrofiraju oi kao instrument osjetilnog, a time i putenog da pripreme suze - ovdje i doslovno eksponirane, ali i kao metaforika oznaka za svetu vodu koja bi ugasila plam za koji su krive oi: Oi, suze pripravite, prvi uzorci grijeha moga, da me blude potopite

11 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

sred potopa vodenoga. Ako zli plam uzrok zloba najprije kroz vas k srcu slazi, pravedno se prem podoba vaijem suzam da se ugasi. Mandalijena pokornica, II, 113-120 U Gundulievim Suzama sina razmetnoga vrlo se esto gomilaju metafore od kojih svaka u svojoj umjetnoj sintetiziranosti ukljuuje po dva jasno odvojena znaenja, te oblikuju concetto na antitetikom, pa i oksimoronskom povezivanju leksema u pjesnike slike ime se povezuje nespojivo, nemogue po naelu coneordia diseors: Ah, sad imam pamet hitru: sve je to svijet gleda i dvori na ognju vosak, dim na vitru, snijeg na suncu, san o zori, trenutje oka, strila iz luka kijem potegne snana ruka. Suze, II, 231-236 Metaforikc pjesnike slike koje oznaavaju prolaznost nanizane su u citiranom odlomku po logici nerazumljivoj vezi, kao inkon-gruentne metafore, a apriorna misao o naglaenoj kratkotrajnosti svega pojavnog proizvela je niz slika koje su izloene kao definicija te prolaznosti. Meutim, njihova logika valjanost je problematina: pjesnikova jcrazmiljanje utemeljeno na paralogikim zakljucima. Opis vremena, vremenskih dimenzija gradi Gunduli u Suzama na conccttima koji nastaju nizanjem silogizama i varljivih, lanih zakljuaka: to je bilo prolo je vee, to ima biti jo nije toga, a to je sada za as nee od proastja ostat svoga; na hipu se brijeme vrti, jedan hip je sve do smrti. Suze, II, 209-214 Iz niza lanih, problematikih sudova izvodi Gunduli poentirani konetozni zakljuak o tome daje ivot samo jedan trenutak. Provjeren o zakone logike taj sud izveden je kao entimen, pogrean sud. Meutim, provjeren o ljudsko iskustvo, o ljudsko osjeanje vremena, Gundulicv sud biva prepoznatljiv unutar moderna doivljaja svijeta, unutar modernije zapadnoevropske psihologije, te konstruktivizam concetta postaje onim elementom barokne poezije koji je ini bliskom modernijem tipu pjesnitva. Motiv tjelesne,

12 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

fizike ljepote povezuje pjesnik u Suzama s naturalistikim motivom mrtvaca, te izvodi povezujui nespojivo: ljepotu i mrtvaca - a na temelju sofisticiranog, paralogickog zakljuivanja, baratajui varljivim argumentima, ljubav i smrt u neraskidivo jedinstvo /smrt kao slatki vez ljubavnika/. Takva konetozna konstrukcija nosi elemente paradoksa i groteske: A ostrie s mra vlasc i crvima ize iz usti, te ih iz groba stavi na se i u rudee zlatne spusti, plijen od smrti da je sva dika i vez slatki ljubavnika. Suzo, II, 163-168 U religioznoj poeziji dubrovakih pjesnika 17. stoljea takoer se esto javlja concetto kao sloeni knjievni postupak koji oblikuje sve razine teksta i koji elementima stila podreuje sve druge elemente djela. Gundulicva religiozna pjesma Od velianstva bojijeh u svakoj kitici opjevava jedan atribut boje veliine. Suptilno teoloko pojmovlje opisuje se i odreuje paralogikim sudovima i enti-memskim zakljucima: Samo sobom obkrucno u sebi se more uzdri, te u svom kraju zatvoren o u poetku svom se vri. 9-12 Odreenje boanskog bia - kranski ispravno - proizvodi u tekstu niz retorikih figura koje upravo istiu neobinost, izuzetnost, konctoznosl Boje prirode: Bez uzroka uzrok jedan, nerazdiono jedinstvo je, i poetak, komu nijedan jur poetak vik bio je. 17-20 I dalje: Oganj, koji duh uzdri i bez mjesta mjesta ima, koji sve to zgara i pri resi darim blaenima.

13 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

23-28 I na kraju: Tako sebe sam uiva, i u sili svoj ognjeni vjena ljubav sam pribiva i ljubovnik i ljubljeni. 109-112 Cijela je pjesma izgraena na apriornoj intelektualnoj zamisli o bojem biu kao ingenioznom i ovjeku neshvatljivu biu, o biu konetoznu u onom smislu u kojem je o konetoznosti svemira govorio E. Tcsauro u svojem Ahstotclovskom dalekozoru, te se paralelizmom izmeu konetoznosti Boga i konetoznosti same pjesme, upotrijebljenih retorikih sredstava u njoj, uspostavlja dvostruko uenje, dvojna meraviglia. I Bunicva religiozna poezija esto se izgrauje na apriornoj intelektualnoj shemi koja cjelokupan retoriki aparat rabi za izgradnju concclta. Tako je pjesma Vrhu smrti komponirana u cijelosti kao cpckscgeza, tumaenje tvrdnje iznesena u prva dva stiha: Budi nam spomena: Ijudcka su godita vihar, plam i sjena, san, magla i nita. 91, 1-2 Dalje se ta poetna tvrdnja dokazuje nizanjem metaforikih slika koje su eksponirane kao argumenti poetne tvrdnje i od kojih svaka razrauje jedan element u poetku navedenog sumacijskog niza: vihar, plam, sjenu, san, maglu i nita: Vihar se zamee sred ljetne tiine, svijem svijetom uzkree, nu doas pak mine. Plam slame uzgori, k nebesim uzlazi, nu brzo dogori i sam se ugasi. Sjena nas sve slidi, nu kad smo u tmini tere se ne vidi, i sjene s nami ni. San ludu uzkae da ima to udi, nu pozna da lae kad se lud probudi. Magla sve pokrije o zori, danu pak sva se opet sakrije kad sine sunan zrak. Nita je sve brime, za danom no hodi,

14 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

za Ijetim zle zime, svaka stvar prohodi. Budi nam spomena: ljudcka su godita vihar, plam i sjena, san magla i nita. 91,3-16 Nije, dakle, poetna tvrdnja o kratkotrajnosti ivota u pjesmi dokazivana, nego se dokazuje kratkoa pojava s kojim se ivot usporeuje, metaforikih korelata koji su za doslovno oznaen motiv ivota uvedeni u poetnoj tvrdnji. Time se cijeli proces suenja poetne tvrdnje zasniva na lanim, sofisticiranim dokazima, a cijela pjesma oblikuje se kao intelektualna, konstruktivistika zamisao pjesnikove domiljatosti. U Nadgroblju gospodinu Slijepu Giorgi /89/ domiljato se povezuje grki mit o Orfeju sa smru Stijcpc Giorgi, i to tako da se Orfejev put za Euridikom i put Stijepe Giorgi kojemu je malo prije toga umro sin usporeuje: On smion tu poe hude pun bolesti ljepos sve gospoe da bude izvesti. Smjcnstvo tve vee bi er sinka miloga poe uzet na nebi iz krama rajskoga. 89, 3-6 Iz navedene usporedbe izvodi se laan, varljiv zakljuak: Bi ljubav jedina svaki od vas kom ljubi, nu vcma ti sina negli vernu on ljubi; er bez nje se on vrati na ovi svijeta kraj, ti njim htje ostati, obje vas zdrui raj. 89, 7-10 Motivi Orfejeve prie povezani su sa dogaajem iz zbilje kako bi se usporedbom jednog i drugog motiva mogao izvesti konstruk-tivistiki koncetozan zakljuak da je ljubav Stijepe Doria prema sinu vee od Orfejeve ljubavi prema Euridiki jer se Orfej vratio iz podzemlja, a Stijepo je ostao na nebu uz svoga sina. Religiozna pjesma Sv. Katarina od Sijene Junija Palmotia izgraena je na koetoznoj ideji: Katarina, obuzeta duhovnom ljubavlju prema Kristu, izvadila je svoje srce, izvor zemaljskih i putenih elja, te moli Stvoritelja da joj srce obnovi. Isus joj ovako ispunjava elju: i za udno djelovanje smijea kroz vlas sve moguu stavnu vjeru, pravo ufanje, istu ljubav i goruu, ter od tega srce stvori,

15 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

pro svjclovnijcm krepko trudim, ni podlono da izgori zlijeh pouda plamom hudim. Za tijem paka, da od njega svu tegotu sasma izvadi ljudske od puti, od koje ga on uini i sagradi, sred pei ga iste i vrue svojijeh svetijeh prsi stavi , i pokrijcpi kroz gorue plamc rajske sve ljubavi. 305-32036 Metaforizacija Kristovih prsiju kao pei, motiv stavljanja Katarinina srca u tu pe arite su konetoznc konstrukcije cijelog navedenog odlomka koji svoju konetoznost gradi na dosljedno provedenoj kontinuiranoj i realiziranoj metafori koja svoje ishodite nalazi u tradicionalnoj biblijskoj metaforizaciji boanske ljubavi kao rajskog plamena. Zamjenom leksema "plamen" leksemom "pe" izvedena je konctozna i domiljata konstrukcija cijelog navedenog dijela pjesme, konstrukcija koja se temelji na eksponiranju i zamjeni jednog metaforikog korelata - plamena - drugim: metaforikim korelatom "pe" pa se na temelju tako provedenih zamjena gradi slika o pei u koju je Krist stavio Katarinino srce. Cijeli tekst odlomka gradi se po liniji iskljuivo metaforikih preobrazbi teksta te proizvodi bizarnu i maniriranu pjesniku sliku. IV. Concetto kao sloeni knjievni postupak javlja se i u drugim knjievnim anrovima dubrovakog seienta. Tako se concetto javlja u pojedinim dijelovima Osmana, ogranien, dodue, na opsegom krai dio teksta, ali ipak takav da djeluje na motivsko-temalsku razinu teksta i proizvodi nove motive. Karakteristina jc u epu npr. epizoda u kojoj se pripovijeda kako je Korevski bio zarobljen i kako je njegova vjerenica zbog toga izazvala Osmana na dvoboj. Da zatiti Osmana u dvoboj izlazi Turkinjica Sokolia te se njih dvije bore, a: Dri vojska od Poljaka za viteza Sokoliu, a turaka za junaka Korevskoga vjerenicu. V, 301-304 Meutim, u toku dvoboja i jednoj i drugoj ratnici pada kaciga sa glave: Ali zamah jedno prijeti,

16 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

a udorac drugo ukaza, kaciga im s glave odleti s jasnom tvrom od obraza. Zlato prosu, pram razveza, zasjac oi, svanu lice: otkrie se dva viteza, dvije mlaahne djevojice. V, 389-396 Pripovjeda nas dalje izvjeuje o ljepoti mladih ratnica i o reakciji vojske na njihovu ljepotu, stvarajui pritom concetto: Jakno sunce iza oblaka drae objavi sve svjetlosti, iza oruja sviu taka dva sunca ova od liposti. Bez uzdaha ko ih gleda, ter mu dano gorjet ne bi , ili stvoren vas je od leda, ili srca ne ima u sebi. Na svanutja neufana od ljepote izabrane u obje vojsk sa svijeh strana lete strijele, dade rane. Nova robja, novijeh sluga odsvud vrvi mno velika, pae u vojsci vojska je druga zaplijenjenijeh ljubovnika. V, 397-412 Tradicionalna antika predodba ljubavi kao Venere militans podloga je conceltu u navedenu odlomsku: ljubav shvaane kao rat, kao ratovanje, proces zaljubljivanja kao vojni pohod, te je ta slika ljubavi spojena s doslovno oznaenom vojskom i stvarnim ratovanjem dviju vojski. Tako su ljubav i rat dovedeni u usku vezu, domiljalo je ostvarena concordia diseors, ostvaren je efektan barokni concetto. Mctaforika preobrazba teksta, vojska i u doslovnu znaenju ali i u znaenju vojske zaljubljenika oblikuje dalje irenje
17 of 26 20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

teme, dalje voenje radnje: Lete oblaci od uzdaha, od pogleda vojske teku; s vaija srca eznu od straha da obje mlade zla ne steku. I toliko svak to haja da na konjih strjelovitih sunuc se s oba kraja dvije dubrave kopja vitih . Sjaju sablje, dade strile, trublje trube, konji re, i pod silu s nagle sile djeviki se boj razvre. Razmee se i zamee boj iz boja hudi i jai, i srclaju usred smee kopja i titi, sablje i maci. V, 413-428 "Vojska u vojsci" i "boj iz boja" one su kljune konetislike konstrukcije koje su proizvele razvoj teme cijelog navedenog odlomka U IX. pjevanju opisuje se kupanje Sokolie i njezinih prijateljica: Rashladiti trude od boja usto ovako mlade ele, od ljubcnijch perivoja otkrivaju lijerc bijele. Nije mjesta, strane nije najmilije i najdrae, ku zavidno ruho krije, da se naga sad ne kae, Sve bjeloe da prid oi

18 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

izberu se i sjedine: drobni biser od Istoi, jasno srebro, snijeg s planine , kon bjeloe mile i drage bojnijeg diklic tamne, ostaju, ke u bistrih vodah nage jakno zvijezde trepte i sjaju. Na zamjernu na jedinu njih bjelou svijetlu izbranu bistri jezer onas sinu, ivim ognjem voda planu; ozelenje kraj u travi, trava u cvilju osla okoli, blinje dubje po dubravi grane u vodu skloni doli. Sa svijcm vodam odsvud rijeka zaletje se u tijek hrli, s travom, s cvijetjem, s dubjem neka celiva ih ona i grli. IX, 345-372 Spajanjem, povezivanjem motiva jezerske vode s metaforikim motivom ljubavi /oganj/, koji je motiv u tekst uao po logici asocijativne veze s djevojakom ljepotom, povezujui ta dva motiva u neraskidivo jedinstvo vrstim sintagmatikim vezama /instrumentalom sredstva: "ivim ognjem voda planu"/, Gunduli ostvaruje efektan i bizaran concetto u ijem je sreditu oksimoron. Ta senzualna manirirana tvorba djeluje na okolni tekst te iz semantikog znaenja sintagme "ivim ognjem voda planu" proisho-di i vizija crotiziranog pejzaa: "Sa svijcm vodam odsvuk rijeka/ zaletje se u lijek hrli, /s travom, s cvijetjem, s dubjem neka/ celiva ih ona i grli." J aketa Palmoti u Dubrovniku ponovljenom rabi concetto vrlo rijetko, ali se u cijelom epu ipak nekoliko concctta moe nai. Tako na samom poetku epa, zazivajui muzu pripovjeda kae: 0 boice slavnich gora, Ka veseloj u Ijuvczni U vjenacu od lovora Pjeva sa mnom slatke pjesni, Tvu neumrlu spravi liru, Da budemo sad pjevati,
19 of 26 20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

Ko Dubrovnik u nemiru Silna trenja shara i skrati; Ko li on vei pak uzraste Svoga iz raspa i pepela, 1 iz mrklinc komu tmaste Svjctlja sinu es vesela. I, 1-1237 Motiv propasti i ponovnog procvata Dubrovnika u daljem tekstu pripovjeda ovako iznosi: Znam da mi e moi ricti, Da je dostojan davno bio Ovom smrti on umricti , Er se nebu omrazio; Nu kad vidi, vinji opcta Da ga mrtva ivicm stvara , Rijet e, draga ko djeteta, Ne ubi ga, ncg pokara. I, 13-20 Konclozni stih "Da ga mrtva ivicm stvara" temelji se na figuri personifikacije i oksimorona te iznosi paralogiku, sofisticiranu tvrdnju. Meutim, u daljim stihovima, budui da se bizarna misao logiki objanjava, efekt concetta je ogranien. Slino kao i u Dubrovniku ponovljenom, i u Palmoticvoj Krislijadi concetto se gotovo i ne pojavljuje. Razloge tome moemo nai, vjerojatno, u injenici to se concetto kao sloeni knjievni postupak tee ostvaruje u epskom djelu, veoj narativnoj cjelini; osim toga, ini se da su dubrovaki pjesnici vrlo brzo "potroili" bizarnu i sofisticiranu strukturu i konstrukciju concetta, pa je u generaciji mlaoj od Gundulia i Bunia laj postupak mnogo rjee primjenjivan. Gunduli i Buni rabe, dakle, concetto kao sloeni knjievni postupak kao znak knjievne mode i kao znak preuzimanja najnovijih knjievnih postupaka iz susjedne Italije. V. Kao i u epskim djelima, i u dramskim anrovima dubrovake sedamnaestostoljetne knjievnosti concetto se rijetko pojavljuje. Rijetki su npr. primjeri kao stoje ovaj u Dubravci Cvijeta cvijcljc po sve krajc, jasni se istok cvijetjem resi, zvijezdam cvijcljc svud nastaje,

20 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

zora u cvijetju zgar s nebesi od cvijelja nam da prosipa; kupimo ga, drubo lipa! Sve rumeni, sve se bijeli u razlikom cvijetju sada, u cvijetju se sve veseli: gora, polje i livada; sve je cvijetjem procavtilo, od cvijcljc je doba milo. Dubravka, I, skazanje peto, 283-294 Cijeli navedeni odlomak izgraen jc na parcgmcnonu /'cvijctje', 'cvjetati'/ i poliptolonu /'cvijctje'/, koje figure u kombinaciji s drugim lckscmima u tekstu, podvrgnutima mctaforikoj preobrazbi upravo zbog primjene navedenih figura, ostvaruju efektne i bizarne concette: cvijctje svud nastaje zvijezdam; zora u cvijetju prosipa da od cvijetja. Konctozno je zamiljen i jedan segment radnje u Pavlimiru: Snijcnica eli ubiti Pavlimira, ali se u njega zaljubljuje. Ona sama o tome ovako govori: Ah, kako se, o Snijenice, pro naravnoj tvoj vrlini od prihude ubojice ljubovnica draga uini! Kako srdba iva estoka, gnjevnijem ognjem razgorena, od sunana bi dva oka u plam ljuvcn obraena! Ja se spravljah, da pogubim kralja, moga protivnika; mjcslc omraze sad ga ljubim, i za njime mrem bez lika. Pavlimir, III, skazanjc drugo, 2406-2417 Antiteliki, ambivalentni osjeaji Snijenice iznose se u obliku njezina konctozno zamiljena monologa, u kojem se pojedini dijelovi Pavlimira koje je htjela ubiti preobliuju u izvore ljubavne strasti: Bjeh se vee pripravila
21 of 26 20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

na ubojstvo priko i vrlo: jedovita i nemila nepravo mu priklat grlo; nu vrat njegov bjelji od snijega desnici se moj oprijc, ka se proslrijc grlit njega, to ga htijee zaklat prije. Spravljahu se usti ove napojiti krvi hudc; ad medene pit celove u razbludi slatkoj ude. U srce mu jo krvavi hotijah zabit handar ovi; ali on srce moje ulovi jakom strijelom od ljubavi. Glavnja se od sna nije donijela iz pakljcnc meni jame; glavnja je ono iva bila, ka Ijuvcnc budi plame. III, skazanjc drugo, 2326-2445 Domiljatost navedenog odlomka, njegov konstruktivizam u razradi antitcticki postavljenih motiva smrti i ljubavi temelji se na ingenioznoj razradi teme: oni dijelovi tijela koji su trebali donijeti smrt donijeli su ljubav, a doslovno upotrijebljen motiv hanara sljubljen je s melaforikom oznakom strijele kao instrumenta ljubavi. Tako je spojeno ono to je suprotno, lako je ostvarena con-cordia diseors. Drama Dore Palmotia Ai i Galatea, eksponirajui temu senzualne ljubavi u slijedu G. B. Marina38, takoer oblikuje nekoliko efektnih concctta, utemeljenih u melaforikoj preobrazbi teksta, u domiljatom metaforiziranju cjelova motivima koji pripadaju semantikom polju rata, vojevanja; Ai o poljupcima kae: Cclovi su trube od boja, celovi su kopja i strilc, a prislatka usta tvoja hrabren vitez udne sile!

22 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

Zatjci se i naljei, strijelja', udara* celivajc, to me ranja, to me lijei, a to mori, ivot daje, tim ja, komu pokoj novi rat celova sve donosi, darivam ti celov ovi, i ti meni kakono si! Cei i vam te, dobro moje, ti celovom cclov plati, daki cclov cclovo je, i on cclov bude imali, Ai i GakUca39 Mclaforika procbrazba poljubaca u razne instrumente boja temelji se na realiziranoj metafori, na realizaciji, naturalizaciji antike predodbe ljubavi kao Venere miliums. Iz log simbolinog prikaza ljubavi crpi se metaforiki i bizarni materijal kojim se poljupci definiraju kao bojne trublje, koplja i strijele, a usta kao hrabreni vitez. Daljnja konetistika razrada teksta temelji se na oksimo-ronskom sljubljivanju motiva: "a to mori, ivot daje" i "tim ja, komu pokoj novi / ral celova sved donosi" kao i na razvijanju teme poljubaca najednom jedinom poliptotonu /cclov/. Bizarno i arteficijelno razvija temu runoe Dore Palmoti kada u drami govori o Polifemu. On, Polifem, tvrdei daje njegova runoa ustvari ljepota, u argumentaciji rabi sofisticirani, lani aiigumcnt kojim.se njegov izgled paradoksalno i bizarno usporeuje sa suncem40: A io ljepe jes na nebi, od kojega sliku uzimam, jedno sunce on na sebi , a ja jalno oko imam! Nakon analize konetnog postupka u dubrovakoj poeziji 17. stoljea moemo zakljuiti da se concetto kao dominantni knjievni postupak scientislike mode i kao znak svjesne primjene novog, vladajueg baroknog stila u dubrovakoj lirici, a i u drugim knjievnim rodovima javlja vrlo rano, gotovo istodobno s pojavom concclla u onodobnoj talijanskoj knjievnosti. Osim u lirici, concetto se u dubrovakih pjesnika javlja i u dramskim i epskim anrovima, jedino to se u tim rodovima - s obzirom na svoju ogranienost i omeenost poemom i efektnim zakljukom - concetto kao sloeni knjievni postupak pojavljuje znatno rjee, a posljedice toga postupka za veu tekstualnu cjelinu znatno su manje nego na ogranienu prostoru lirske pjesme. Concetto u svoj sloenosti koju propisuju scienlistike retorike i poetike norme 17. stoljea u hrvatskoj je ljubavnoj i religioznoj poeziji prisutan ponajvie i najee u lirici Diva Bunia i Ivana Gundulica, ali i u ostalih dubrovakih lirika. U epu, drami, pastirskoj igri i melodrami javlja se concetto znatno rjcdc. Meutim, pojava concctta u lirici dubrovakih scdamnacstostoljctnih pjesnika dovoljno je esta te se na temelju uporabe log postupka sa sigurnou moe tvrditi da je dubrovaka
23 of 26 20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

poezija prve polovine i sredine 17. stoljea poznavala i teoriju i praksu konetistikog pisanja, a tako i koncepciju baroka kao modernog suvremenog stila. VI. Kasnije, krajem 17. i poetkom 18. stoljea u najznaajnijeg predstavnika dubrovake lirike toga razdoblja - Ignjata urcvia -concetto se kao sloeni postupak javlja mnogo rjee. Pa iako je "/..../ vremenski razmak izmeu ova dva naa pjesnika /tj. Ivana Bunia i urcvia/ vei nego to su razlike u temeljnom tonu njihova pjesnitva /..../"41, ipak se Buni i Durdevi s obzirom na upotrebu concctta kao sloenog knjievnog postupka znatno razlikuju. U ljubavnoj lirici I. urcvia concetto kao postupak koji determinira smjer razvoja ideja u tekstu rijetko se javlja: konetozna tehnika nalazi se u njegovim pjesmama najee u obliku poente ili ograniena na manje dijelove teksta, najee na jednu strofu. Tako provedeni konetozni postupci ne djeluju na smisao pjesme u cijelosti. Samo u nekim pjesmama, kao npr. u pjesmi Slici svojoj u ruci gospoe ili u pjesmi Posila sliku svoju gospoi Durdevi podreuje motivsko-tematski sloj teksta koetoznoj razradi pjesme. U ovoj drugoj pjesmi Durdevi npr. temu slanja vlastite slike dragoj razvija na pradoksalnoj i bizarnoj zamisli o ljubomori na vlastitu sliku i zavrava pjesmu pocnlom. Prepleui tu domiljatu ideju sa tradicionalnim petrarkistikim i trubadurskim motivom diobe tijela i due u zaljubljenika, pjesnik ostvaruje domiljatu poentu: slika dobiva realnu, "pravu" egzistenciju, a lirski subjekt postaje vlastita slika: Ho li vidjet uda koja nije vidjelo sunce prije, ijem ma slika pri tebi je , a s tobom je dua moja? Sliku s duom htjcj sastati, i vid udnu stvar dovika, gdi e oivjct ma prilika, a nje slika ja u ostati.42 No, doslovnosti, jasno razlikovanje improprium i proprium plana izraza u veem dijelu urdcvievc lirike, narativnost i neme-taforinost glavnine njegova lirskog opusa prijee da se u njegovoj poeziji conccttu podredi cjelokupan retoriki aparat i druge razine teksta, lako da se u njegovim pjesmama banalna tema najee razvija jednostavno i jednoznano, bez aluzivnosli i domiljate dvosmislenosti koja bi proizvodila meraviglia. Concetto kao dominantna odrednica baroknog stila prve polovine 17. stoljea kako pokazuje ova analiza javlja se vrlo esto u dubrovakih pjesnika tog razdoblja, osobito esto u poeziji Ivana Gundulia i Diva Bunia, ali i u ostalih pjesnika, npr. u poeziji H. Maibradia, V. Menetia, S. urevia, J. Palmotia Dio-noria, J. Palmotia i . Palmotia. Kao knjievni postupak concetto ivi i u nekim pjesmama I. urevia, koji svojim lirskim opusom upravo po prisutnosti konetistikih elemenata slijedi poetike norme ranog scienta. Relativna kratkotrajnost primjene konetistikih postupaka i njegova ogranienost na krau tekstualnu strukturu svjedoi da su dubrovaki pjesnici taj postupak primjenjivali na isti nain kao i njihovi talijanski susjedi, da su-prema tome bit konetistikog postupka dobro poznavali i svjesno taj postupak rabili i u svojem stvaralatvu, svjesni novine i modcrnosti koje taj postupak unosi u njihovo inae i po tematici i po anrovskim odrednicama - tradicionalno pjesnitvo. Tako primjena concelta kao dominantnog knjievnog postupka scienta nedvojbeno svjedoi o prisutnosti baroknog stila u hrvatskoj se-damnacstostoljctnoj poeziji. BILJEKE
24 of 26 20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

1 E. Tesaure, // Canocchialc Aristotclico, Venetia, 1655. 2 Usp. o tome: H. Friedrich, Epochen der italienischen Lyrik, Frankfurt am Main, 1964; G. R. Hocke, Manierismus in der Lileratur, Rowohlt, Reinbck bci Hamburg, 1959; E. R. Curtius, Evropska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje, prcv. S. Marku, Zagreb 1971. 3 E. Tcsauro, nav. djelo, str. 85. 4 ibid., str. 85. i dalje 5 B. Gracian, Arte dc Ingcnio, tratado dc la Agudcza, Ilucsca, 1624. 6 Usp. o tome: R. Lachmann, "Rhctorik und 'acumen'-Lchrc als Bcschrei-bug poctischcr Vcrfahrcn", u: Slavistische Sludicn zum VII. International Slavistcnkongrcss in Warschau 1973, Miinchcn, 1973, str. 331 -355. 7 ibid, str. 334. i dalje 8 ibid., str. 334-335. 9 E. Tcsauro, nav. djelo, str. 512. 10 ibid., str. 492. i dalje 1 1 Z. Kravar, "Stil hrvatskoga knjievnog baroka", u: Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu, uredio A. Flakcr i K. Pranji, Zagreb, 1978, str. 237. 1 2 ibid., str. 237. 1 3 Z. Kravar, "Metafora - nacrt za povijest termina", Teka, br. 12, Zagreb, 1976, str. 880. 14 Usp. o lome: M. Fanti, "Manji prilozi za istoriju nae starije knjievnosti i kulture /I/". Prvi dubrovaki itaoci kavaljera Marina. Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, XXIII, sv. 3-3 /l957/, str. 260-262. i P. Kolendi, "Jedan Marinov sonet u prcvodu Slijepa ordcvia", Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, VI /l 926/, str. 281-283. 15 P. Kolendi. nav. djelo 16 ibidem 17 D. Pavlovi, "Manirizam u ljubavnoj lirici Ivana Bunia", Glas SKA CLXXIV /l 940/, str. 249-274 18 M. rcpcl, "O Gundulicvim 'Suzama sina razmetnoga'", Rad JAZU 127 /l 896/; V. Sclschkareff, Die Dichtungcn Gundulics und ihr poctischcr Stil, Bonn 1952. 19 S. Radulovi-Slipcvi, Vladislav Mcncli, dubrovaki pesnik XVII veka, Beograd 1973. 20 R. Lachmann-Schmohl, Ignjat ordi; Hine stilistischc Untcrsuchung zum Slavischcn Barock, Koln-Graz 1964. 21 O prijevodu i odnosu prema izvorniku usp. S. Radulovi-Stipevi, nav. djelo 22 M. Kombol, Povijest hrvatske knjievnosti do preporoda, Zagreb 1961 2. str. 263; tu Kombol nasluuje ovisnost Ai i Galateje o Marino-voj kanconi Baci. Ovisnost Palmotieva djela o nekoliko Marinovih sastavaka u novije su vrijeme jasno pokazala dva rada: studija S. Stip-evi, "Dore Palmoti i an-Batista Marino", Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, knjiga XXXIII/3 /1985/, str. 571-586; studija S. P. Novaka: "Ai i Galatea Dore Palmotia", u knjizi: Knjievni barok, Zagreb 1988, str.

25 of 26

20.2.2007 14:00

Dunja Falievi: Stari pisci hrvatski i njihove poetike

file:///D:/Digitalna%20Zbirka/falisevac_%20Stari%20pisci%201.htm

293-308. 23 Usp. o tome: M. repel, nav. djelo; . Korbler, predgovor knjizi Djela Diva Frana Gundulica, SPII, knj. 9, Zagreb 1938. 24 Usp. o tome: R. Lachmann-Schmohl, Ignjat ori.... 25 F. Kulisi, Divo Buni-Vuicvi, Dubrovnik 1911. 26 M. Rcctar, "Die Mctrik Gunduli's", Archiv fur slavischc Philologie 25 /l 903/, str. 250-289. 27 D. Pavlovi, "O problemu baroka u jugoslovcnskoj knjievnosti", u knjizi Starija jugoslovenska knjievnost,,. Beograd 1971, str. 199. 28 Z. Kravar, "Varijante hrvatskoga knjievnog baroka", Umjetnost rijei AXV/1981/, br. 2, str. 134. 29 Bunicva Plandovanja izala su u kritikom izdanju M. Ratkovia: Djela Diva Bunia Vuia, Zagreb 1971. Bunieve pjesme i broj pjesme navodi se prema tom izdanju. 30 Usp. o tome: D. Pavlovi, "Iloracijc Maibradi ....", str. 249-254. 31 ibidem, str. 252-253. 32 Usp. o tome: S. Radulovi-Stipcvi, Vladislav Mcncti..... 33 ibidem, str. 69. i 70. 34 ibidem, str. 67. i 72. 35 Svi citati iz Gundulievih djela navode se prema: Djela Diva Frana Gundulia, SPH, knj. 9, Zagreb 1938. 36 Citati iz Palmoticvih djela navode se prema: Djela Dona Dorc Palmotia, I-IV, SPH, Knj. 12, 13, 14. i 19, Zagreb 1882, 1883, 1884, 1892. 37 Citati se navode prema: Jaketa Palmoti, Dubrovnik ponovljen, W. Fink Verlag, Munchen 1974. 38 Usp. o lome: S. Stipcvi, "Dore Palmoti i Dan-Batista Marino"; S. P. Novak, nav. djelo. 39 Citati iz Ai i Gataleje navode se prema: Zbornik stihova XVII. stoljea, priredio R. Bogii, Zagreb 1967. 40 O problemu runoc Polifcmovc i uope runoe u baroku usp. S. P. Novak, nav. djelo 41 M. Kombol, nav. djelo, str. 308. 42 Citati iz lirike I. Durcvia navode se prema knjizi: Ignjat urcvi; Pjesni razlike, Uzdasi Mandalijcnc pokornice, Sallijer slovinski, Zagreb 1971.

26 of 26

20.2.2007 14:00