PROLOST KLISA - uvod

Veina autora, piui o Klisu, ili, pak, o tvravi Klis piu o "nepristupanoj hridini... izmeu Kozjaka i Mosora", a Lovre Kati pie o narodnoj predaji po kojoj je neka kraljica motrei Klis uskliknula "Lijepa li konja, da je jo sedlo na njemu!", a ovo sedlo, odnosno nepristupana hridina smjetena je na 43 25' sjeverne zemljopisne irine i 16 23' istone zemljopisne duine. Geoloke osobine ire klike okoline karakterizira sedlasta konfiguracija planinskoga grebena koja je veza izmeu Mosora s istone strane i Kozjaka sa zapadne strane, planin prvog Dinarskog niza. Temeljne litoloke lanove na klikim lokacijama sainjavaju vapnenci, vapneni pjeenjaci, vapnene bree te lapori s vie ili manje kalcitne komponente dok su u krovini produkti raspadanja osnovne stijene. Tla su rasporeena na terasastim padinama koja su dijelom obraena (vinogradi i druge poljoprivredne povrine), a uz rubove terasastih polja smjetena su naselja: Rupotina (Gornja i Donja), Megdan, Belimovaa, Grlo, Brdo, Kurtovii, Ozrna (Gornja, Srednja i Donja), Varo, Kosa i Majdan. ILIRSKI OSTATCI U KLISU Suvremena znanstvena prouavanja i istraivanja povijesnih kretanja naroda na istonojadranskoj obali vode nas preko tekstova grkih i rimskih pisaca prema Ilirima. Danas nae znanje obogauju, meutim, novi podatci utemeljeni na arheolokim istraivanjima, filolokim saznanjima, numizmatikim nalazima i sl. tako da pokuavamo stvoriti neto potpuniji mozaik znanja o ilirskim plemenima i ustrojstvu drave, kulturi, jeziku, obiajima, prolosti, nego to smo znali prije suvremenih istraivanja. Nije sporno da su Iliri ivjeli na klikom podruju, a da su odigrali znaajnu ulogu u antikom svijetu i vremenu govore toliki ustanci i ratovi odnosno vanost koju im posveuje Rim. O ilirskom imenu imamo do danas mnogo teza, od kojih su neke doista nedokazive. Tako se tvrdi de je Illyrios, praotac Ilira, po legendi sin je Fenianina Kadma i Harmonije, kerkom boga Aresa i boginje Afrodite (koji se u starosti pretvaraju u zmije), a mi, ovdje, moemo predstaviti tzv. autohtonu teoriju po kojoj se ilirska kultura formirala na ovom tlu na temelju starijih bronanodobnih kultura. Vjerujemo da je bio mogu kontinuitet izmeu kultura bronanog i eljeznog doba na cijelom Balkanu pa tako i na srednjodalmatinskom podruju o kojemu ovdje govorimo. Sigurno je da je ilirsko pleme Delmata tijekom III. i II. stoljea pr. Kr. naselilo podruje izmeu Krke i Cetine spustivi se iz unutranjosti te okruivi isejske faktorije, meu kojima Salonu. Glavni delmatski grad i dalje je ostao Delminium pa su Rimljani slali poslanstva ne bi li smirili delmatske upade u primorske gradove. Nakon odbijanja pregovora od strane delmatskih voa, Senat je odluio zapoeti rat protiv iznimno hrabrog i ustrajnog delmatskog plemena. Rat je trajao vie od stoljea i pol jer su Delmati, bez obzira na poraze, u vie navrata dizali ustanke ili manje pobune. Posljednji veliki otpor (od 35. pr. Kr. do 32. pr. Kr.) pruili su Oktavijanu koji je, nakon pohoda po unutranjosti, doao pod Andetrium i Setoviju pod ijim je zidovima trajala posljednja delmatska bitka za opstojnost i nezavisnost. Delmati

su izgubili ne prihvativi okupaciju, ali su jo samo jednom, 12. godine pr. Kr. uspjeli nakratko zauzeti Salonu. Konano su pokoreni nakon panonsko-delmatskog ustanka (Batonovog) od 6. do 9. godine koji je uguio Oktavijanov posinak, budui car Tiberije. Da sauvaju mir Rimljani su na ovom podruju zadrali dvije legije - VII. i IX. Sedma je legija imala sjedite u Ardubi (Gardun kod Trilja), a Deveta u Burnumu (Ivoevci kod Kistanja). Iliri su tada bivali romanizirani, pa iako su, ubudue, svi natpisi koje nalazimo na njihovu podruju pisani latinskim jezikom, oni su zadrali narodna imena u nazivima brd, vod, imanj, osobnim imenima... Za na rad to je neobino znaajno jer se dio imen ilirskoga korijena zadrao u Klisu do danas bez obzira na velike migracije koje su se dogaale u ovom kraju zbog njegove burne i krvave prolosti.

Gradine Iliri su gradili utvrenja, tzv. gradine, iji ostatci izranjaju do danas pred naim oima skrivajui svoje tajne. O ilirskim naseljima openito se malo zna, mnoga su neistraena, ali se neto vie zna o gradinama. Je li u Klisu postojalo kakvo ilirsko (delmatsko ili koje starije) naselje danas moemo samo pretpostaviti. Vjerujemo da su iliska plemena nastavali ire kliko podruje jer je ono bilo nastanjeno i u mlae kameno doba to znamo iz tvarnih nalaza (iz tzv. impresso keramike pronaene u spilji Krina kod Mihovilovia), a posebno zbog konfiguracije tla vrlo povoljne za stoarstvo, posebno za ovarstvo i kozarstvo, glavno ilirsko zanimanje. Ako tomu dodamo vrijednost pitke vode (Jadro, potoci, bunari) i strateku vanost Mosora, Kozjaka te hridine na kojoj je kasnije podignuta tvrava Klis, moemo sa sigurnou govoriti o ilirskim naseljima na klikom podruju. Osim toga, ovdje nalazimo nekoliko vrlo znaajnih nalaza koji potkrjepljuju ove tvrdnje. Ilirska naselja graena su na planinskim zaravancima ili visoravnima kakve planine obino na njenim junim osunanim padinama. Hrvati su ostatke takvih, ograenih suhozidom, naselja nazvali gradine, dok su ih Rimljani, zato to su bili utvreni, nazivali castellumima. Osim to su ta utvrena naselja u prvom redu imala obrambenu ulogu, veina ih se izgraena iznad dolina te su bila vana motrita, ali je njihov poloaj omoguavao stanovnitvu gospodarski napredak. Gradine su bile opasane, obino, jednim redom suhozida, a starije od njih bijahu slabe obrambene moi.

Osim gradine u Klis Kosi Iliri su nam ostavili i nekoliko reljefa to prikazuju boanstvo Silvana, latinizirano ilirsko boanstvo kojemu se pripisuju i drugi nazivi ili epiteti: Vidasus (u paru s Thanom, odnosno Dianom), Silvanus - Magla, Silvanus - Messor (etelac). Ovo umsko boanstvo kozoliko je pa s njim u vezi danas tumaimo naziv Kozjaka, ali i grkoga grada Tragurija (dananjeg Trogira) (gr. tragos - jarac; oros brdo). Reljef s njegovim likom pronaen je na podruju Perue gdje je boanstvo prikazano samo dok mu je sa strane isklesano stablo. Na glavi su mu kozje ui. Ponajvie iz salonitanske okolice potjeu reljefi koji prikazuju Silvana s nimfama, a kliki prikaz Silvana s nimfama prikazuje golobradog mladia to sjedi na litici svirajui frulu te tako ne plee u kolu s nimfama. Na ovom je reljefu teko raspoznati kozje noge te moemo samo pretpostaviti da ih je izvorno imao DOLAZAK HRVATA Salona je, a zasigurno i Klis kao rubno salonitansko naselje, pripadao Bizantskom carstvu, te je, budui sreditem provincijske pokrajine teko osjeao stranake bune i razmirice, nemire, raspadanje vojske i vrlo slabu upravu (Bizantskim Carstvom vlada Foka: 602. - 610.) koja nije mogla spasiti neminovni raspad nekada monoga carstva koje se vie nikada ne e dignuti iz pepela (Salona je preplavljena izbjeglicama iz Sirmiuma koji je pao 582. godine). Romansko puanstvo izbjeglo iz unutranjosti, iz krajeva koje su Avari i Slaveni ve opustoili, irilo je defetizam meu domaim pukom, a o moralnoj propasti svjedoe same rijei papine upuene 594. godine akonu Sabinijaninu kojima kori nasilje i podmiivanje Maksimovo (aktualnog salonitanskog biskupa) u kojem kae: nam homines gloriosi viri patricii Romani ab eo praemia acceperunt, eumque ordinari fecerunt, ut Antonium subdiaconum et rectorem patrimonii nisi fugisset occiderent. Stranaki ivot i nesloga doveli su do slabljenja obrambene moi grada koji je ve proao zenit slave za vrijeme rimske vladavine. Na ruevinama salonitanskim izrast e uskoro solinska svjetlost i veliina doseljenika, staro hrvatsko kraljevstvo. Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (913. - 957.) govorei o tom sudbonosnom vremenu dolaska Hrvata pie o klikom klancu gdje se okupljala vojska to je straarila, najvjerojatnije na Cetini, uvajui Salonu. Ve je Prokopije pisao o uzvisini "na kojoj lei grad", odnosno o klancu koji je u nesigurnim vremenima valjalo zaposjedati. Tako su, po Porfirogenetovim rijeima, Avari i Slaveni zaskoili rimsku posadu te su, preobueni, prevarili kliku posadu i uli u grad odakle su imali nesmetan prolaz do Salone koju su lako osvojili povukavi se iz zapaljenoga grada. Salonitanci su se povukli nakon tih nekoliko dana opsade te su u "oajnim prilikama" kada "biskupa nema, rektor beskoristan, puk rasputen" (o ovom dogaaju pie Toma arciakon) nemaju izlaza te spas trae u izbjeglitvu. Neko vrijeme ovaj je slavni grad gotovo nenaseljen jer se Hrvati naseljavaju po njegovim predgraima i u okolici, vojno porazie Avare koji se nakon toga povlae u Panoniju gdje tijekom VIII. stoljea potpuno iezavaju iz povijesti. Naseljenu zemlju nakon dolaska Hrvati nazivaju svojim imenom, a povijesni izvori govore da se u to doba Hrvatska sastojala od Bijele i Crvene Hrvatske. Bijela se Hrvatska prostirala od Rae do Neretve, a Crvena od Neretve do Bojane. Na podruju Bijele Hrvatske ivjelo je dvanaest hrvatskih plemena, a na teritoriju Crvene Hrvatske trinaest pa je znakovito da suvremeni hrvatski grb ima dvadeset i pet polja (12 srebrnih i 13 crvenih). Tijekom vremena od ove dvije hrvatske cjeline, ukljuujui bizantsku temu Dalmaciju, nastat e Dalmatinska Hrvatska koje kralj Tomislav nakon pobjeda nad Madarima i Bugarima sjedinjuje s Panonskom Hrvatskom u jedinstvenu kraljevinu. Svoju su dravu hrvatski

knezovi administrativno podijelili po upanijama. Jedna od njih, sa sigurnou moemo rei - najznaajnija, postala je Parathalassia ili Klika upanija sa upskim gradom Klisom. upanija je naziv za upravnu jedinicu kojom upravlja upan (iupanus), povjerenik vladara koji upravlja u njegovo ime, a zadrao se stoljeima u Hrvatskoj. U prolosti se na podruju Bijele Hrvatske nalazilo dvanaest upanija: Ninska, Lika, Podgorska, Sidraga, Bribirska, Kninska, Cetinska, Dridska, Zminjska, Klika, Imotska i Mokron. Klika upanija prostirala se od Resnika kod Trogira na zapadu, preko Kozjaka i Mosora na sjeveru, desnom obalom rijeke Cetine do njenog ua na istoku kod Omia, te poljikim primorjem preko rijeke rnovnice do predjela Dujmovaa na jugu. Smatra se da je obuhvaala naselja i gradove: Klis, Bijae, Ostrog, Solin, Mravince, Selo (Sumpetar), Gradac..., a graniila je sa etiri upanije: Dridskom, Zminjskom, Cetinskom i Mokronom. Doseljenje Hrvata najznaajniji je dogaaj u klikoj prolosti jer Klis postaje vladarski posjed te jedno od sredita starohrvatske drave, a sam knez Trpimir ga spominje u svojoj ispravi iz 852. godine kao svoje imanje - dvor. Pod Klisom, u Riinicama, knez je Trpimir dao podii crkvu i prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj o emu svjedoi pronaeni kameni ulomak s uklesanim kneevim imenom i titulom (... pro duce Trepimero... - ...molite za kneza Trpimira...). Znanstvenici, ispravno, pretpostavljaju kako je knez Trpimir podrijetlom iz ovoga kraja (Klike upanije) jer je mogao darovati samo svoju rodovsku zemlju, a u navedenoj ispravi on daruje svomu kumu, nadbiskupu Petru, zemlju koja se nalazi u Katelima ili blizu njih. Neven Budak kae: "Zemlje koje su bile osnova vlasti i moi Trpimirovia mogle su potjecati iz dva izvorita: ili su bile batina roda, ili su bile dio nekadanjeg carskog fiska to se sada naao u rukama hrvatskih vladara (...) U Klisu je stolovao Trpimir, pa moemo ak pomiljati da se njegov rod uzdigao do najvie asti u Hrvatskoj zahvaljujui tome to je u svojim rukama imao kljunu utvrdu..." Klisom je tada, bez obzira je li hrvatski vladar boravio u njemu ili u kojemu drugom posjedu, upravljao upan, stanovito vrijeme i njegov sudac. O tomu svjedoe prijepisi isprave hrvatskoga kneza Muncimira iz 892. godineu kojoj je kao svjedok potpisan kliki upan Sibidrag. U Sumpetarskom kartularu (oko 1090. godine) u tzv. "Bilajskom sporu" oko zemljita u poljikom primorju navodi se kliki sudac Volen. Tijekom srednjega su vijeka drutvene prilike pretpostavljale da su stanovnici Klike upanije uglavnom bili slobodni seljaci, poljodjelci, stoari i ribari, a crkvi su plaali desetinu dok su svoje obveze prema vladaru izvravali vojnom slubom, plaanjem poreza te uzdravanjem vladarske obitelji i njene pratnje, dok je upan, kao vladarov slubenik na ovom podruju, imao svu upravnu, sudbenu i vojnu vlast. Danas se ne moe pouzdano rei gdje se nalazio vladarski dvor (curtis), ali postoje najmanje dvije pretpostavke. Po prvoj vladarski dvor nalazio se na mjestu dananje tvrave Klis, na prostoru pogodnom za obranu, ali i dominirajuem mjestu nad cijelom okolicom. Druga je mogunost da je vladarsko imanje-dvor bio u Klikom polju to ne mora znaiti da je dvor bio na podruju mjesta Klisa, ve je mogao biti i u Solinu, koji je kao tada malo naselje doista bio u Klikom polju. Tako je kralj Petar Kreimir IV. u svojoj povelji tvrdio kako dri uzde kraljevstva svoga blaene uspomene djeda kralja Mihajla Kreimira III. i oca kralja Stjepana I., koji sretno poiva u Klikom polju (avi mei beatae momoriae Cresimiri regis, patrisque mei regis Stephani in Clisio campo

feliciter quiescentis habenas regni retinens) (po nekim tumaenjima umjesto rijei Clisio pie Elisio - polju mira). Trea je mogunost da je vladarsko imanje bilo na prostoru uz gornji tok rijeke Jadra, negdje na jednoj od uzvisina iznad suvremene tvornice cementa. Kako je na tom lokalitetu arheolokim istraivanjima potvreno starohrvatsko groblje iz X. ili XI. stoljea gdje su pronaeni i zlatni predmeti, moda je to mjesto curtis nostrae. U neposrednoj blizini izgraena je i crkva sv. Petra i Mojsija, krunidbena bazilika kralja Zvonimira te nas to, moda, upuuje na lokalitet kraljevskoga dvora. Uglavnom, po nama dva su prostora pogodna za vladarsko imanje: blizina izvorita Jadra ili tvrava Klis, no bez arheolokih istraivanja ovih lokacija nije mogue nita ustvrditi. Sigurno je jedno da je Klika upanija kolijevka hrvatske dinastije Trpimirovia te da su Trpimirovii posjedovali velik dio teritorija (teritorium regale) ove upanije te je nesporno da je na njenom tlu vladarska obitelj imala imanja-dvore u Bijaima i Solinu, a vjerojatno sredinji dvor u samomu neosvojivomu Klisu. KLIS OD XIII. DO XV. STOLJEA Nakon propasti hrvatske narodne dinastije Klis ne gubi na znaenju, ve mu se znaaj u nemirnim stoljeima srednjega vijeka poveava zbog njegovog stratekog znaaja. Tako je Klis bio u kraljevskim rukama (dinastije Arpadovi), odnosno u rukama njihovih knezova, banova, ali su neki od njegovih upravitelja bili samostalni i upravljali su gradom po svom nahoenju. Knez Domald je vladajui Klisom od 1221. do 1227. godine zlostavljao splitske graane plijenei im stoku i odvodei ih u ropstvo. No, Spliani su mu uzvratili istom mjerom jer je i sam bio uhvaen, zasunjen, oian te na magarcu doveden u Split. Tijekom razmirica meu hrvatskim velikaima te stalnih parbi za pojedine utvrene gradove, od kojih je Klis bio jedan od najvaniji jer je nadzirao trgovinu srednjodalmatinskih gradova sa zaleem i Bosnom, vladala je velika nesloga u kraljevstvu koje je oslabilo da se nije moglo oprijeti stranoj opasnosti s istoka. Divlji su Tatari, naime, u bujici ruili sve pod sobom. Njihova je laka konjica uspjeno pobjeivala europske teke konjanike i slabo organizirane vojske, meu ostalima i slabu vojsku kralja Bele IV Arpadovia. Kralj Bela je odmah napustio Ugarsku pobjegavi u Austriju odakle je, opljakan, doao u Zagreb dodijelivi Gradecu 1242. godine Zlatnu bulu. Svoju je obitelj poslao u Split, no neprijatelji Spliana su kraljici savjetovali neka se s djecom skloni u utvreni Klis. Bela je odmah potom doao u Klis, ali je pobjegao u Trogir ostavivi branitelje u Klisu pod vodstvom upana Brativoja i kneza Butka Julijanova. Tatari su, pod vodstvom Kaidanovom, u oujku 1242. godine pod Klisom doivjeli prvi europski neuspjeh te se vratie svojim azijskim stepama. Nakon povratka u Klis kraljici Mariji u njemu umrijee dvije keri Margarita i Katarina te ih pokopahu u maleni sarkofag koji smjestie nad glavna vrata katedrale Sv. Duje u Splitu. U to doba zaredala su neprijateljstva izmeu Splita i Klisa jer su Klis i Trogir na kraljevoj strani, a Split je u rukama kraljevih protivnika. Klisom upravljaju kraljevi upani i katelani, a esto u njemu borave i hrvatski banovi. Poslije smrti Bele IV. ubii Bribirski postaju gospodari Hrvatske juno od Gvozda. Juraj I. ubi najradije je stolovao u Klisu odakle je nadzirao primorske gradove. Knez Juraj I. umire 1302. godine, a 1304. godine u Bosni ubijaju njegova brata Mladina I. te njegov drugi brat Pavao I. u Klis postavlja svoga sina Jurja II. Nakon Pavlove smrti ban postaje njegov sin Mladin II., ali zavist hrvatskih velikaa stvarala je nered u Hrvatskoj gdje su dalmatinski gradovi, urujui s Mleanima, ustajali protiv svoga bana. Banu je jedini oslonac bio u Klisu odakle je njegov brat Juraj II. pruao vojnu pomo prijetei i Splitu i

Trogiru. Kada je nakon bezbrojnih parbi, nemira, pobjeda i poraza 1330. umro knez Juraj II. ubii su drali u svojoj vlasti samo Klis, Skradin i Omi. Najstariji Jurjev sin Mladin III. ubi ("tit Hrvata") vladao je Klisom od 1330. do 1348. godine te je najznamenitiji ubi Kliki. Mladin III. je sklopio mirovne ugovore s okolnim gradovima, a posebno je dobre odnose njegovao s Trogirom. U Klisu je udao sestru Jelenu za Vladislava Kotromania. Taj velikaki par dao je povijesti prvoga bosanskoga kralja hrvatske krvi, Tvrtka I. Kotromania. Mladin III., meutim, bez obzira na diplomatske uspjehe nije mogao sauvati svoj rod od propasti jer ga je jedini ostao braniti. Pred smrt vjenao se s Jelenom, sestrom srpskog vladara Duana Nemanjia, ali ni ta veza nije mogla pomoi propasti njegove loze. Knez je Mladin III. 1348. godine umro od kuge te je pokopan u trogirskoj katedrali. Nakon njegove smrti ubike trae Klis za svoj rod: Katarina Dandolo, ena Pavla III. za Mletke, Jelena, Mladinova ena, za svoga brata Duana, a Jelena, Mladinova sestra, za svoga sina Tvrtka I. Nakon viegodinjih diplomatskih igara, ali i bitaka izmeu zainteresiranih vojski, Klis postaje ponovno gradom hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovica I Anujskoga. No, krajem XIV. stoljea Kliani primie vlast Tvrtkovu te su kliki plemii u poslanstvu na Tvrtkovu dvoru u Sutisci 1387. godine gdje dobivaju stare povlastice koje su imali za vrijeme ubieve uprave. Da bi osigurao svoju vlast u Klisu, a samim tim i nad Splitom, Tvrtko posla vojsku da zaposjedne grad. Osim toga u Klis je stigao Ivan od Paline, prior vranski, siloviti ratnik u Tvrtkovoj slubi i jedan od hrvatskih ustanika protiv kraljica Elizabete Anuvinske i njezine keri Marije, koji je Klisom upravljao od 1387. do 1391. godine. To su bili teki dani za Split odakle graani trae zatitu od kralja Sigismunda jer su "Bosna i Klis puni naih zarobljenika, plijena i otkupa za zarobljenike." elei pokoriti dalmatinske gradove Tvrtko I. alje na njih vojsku na elu s Vlatkom Vukoviem, no kobni ih dogaaji vraaju u Bosnu. 1389. godine, naime, Tvrtko je poslao vojsku na Kosovo gdje su sudjelovali u srpskom porazu u srazu s turskom silom. Te je godine Tvrtkovu odsutnost iskoristio Sigismund te je njegov ban Ladislav od Luenca zavladao Klisom, ali ga je Tvrtko vratio odmah sljedee godine. No, Tvrtkova mo nije potrajala zadugo te je ban Nikola Gorjanski u Sigismundovo ime opet vratio Klis pod hrvatsko-ugarsku krunu 1394. godine.. Od 1401. do 1434. godine Klis je pod upravom Ivania Nelipia koji se nazivao "knezom cetinskim, kliskim, ramskim i omikim". Nakon Ivanieve smrti Klis je batinio, po supruzi, Ivan (An) Frankopan, ali kralj, ne elei da Frankopani jo vie ojaaju, na njega alje Matka Talovca koji je od Frankopanove udovice dobio Klis mirnim putom. Matka je naslijedio Petar Talovac, a ovoga Vladislav te su oni drali grad sve do 1458. godine. U drugoj polovici XV. stoljea postalo je jasno da e se za kransku Europu ubrzano poeti odvijati nemili dogaaji, a stvari su se poele ubrzavati nakon 1463. godine, nakon pada Bosne u turske ruke. Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin, sposoban vladar, na kljuna mjesta postavljao je u prvom redu sebi vjerne, ali sposobne ljude. Ban Pavao Spirani zatraio je za sebe utvrene gradove u dalmatinskom zaleu (Knin, Sinj i avinu) i Klis te ih je dobio, ali umire ve 1463. godine. Osim Turaka opasnost za Klis i hrvatski puk bijae i Venecija jer su Mleani stalnim diplomatskim igrama, mijenjajui strane, stalno pokuavali prodrijeti to dublje u hrvatski posjed. Klis im nije znaio samo motrite na Split, Trogir, Katela i Zagoru, nego neosvojivu toku koja se odlino uklapala u njihove planove prodora u dalmatinsko zalee. Do poraza hrvatske vojske od Turaka na Krbavskom polju (1493.

godine) Klisom su se izmjenjivali upravitelji u kraljevo ime: od Ivana Tuza od Laka, preko arka Vlatkovia, Pavla Tara do arka Draojevia da bi neposredno nakon poraza hrvatske vojske na Krbavi Klisom upravljao stanoviti kapetan Atanazije. Hrvatski je Klis u najveim iskuenjima. Na njega udaraju i Turci i Mleani, od prekovelebitske Hrvatske ne moe dobiti pomo, a Europa nijemo gleda kako snana turska vojska vri priprave za udar na jednu od najvanijih europskih obrambenih tvrava toga doba. U vrijeme dok Europljani otkrivaju Novi svijet u Klisu se nepovratno gasi jedno doba relativne sigurnosti i blagostanja. Hrvatima je u sljedeim stoljeima preostalo ginuti za osloboenje domovine u neprestanim sukobima s Turcima . GODINA 1537. Svemogi Boe moj, kim svaka postaju, odvrati jur gnjev tvoj ter pomiluj naju. Ostavi zlu volju, pozri na virni puk, gdi trpi nevolju svak as od turskih ruk. Luge, sela, grade popliniv s'egoe, mue, ene, mlade svezav povedoe. (M. Maruli - Molitva suprotiva Turkom) Krajem petnaestoga stoljea turska je vojska provalila preko Bosne do hrvatskih zemalja. U to vrijeme tekog stanja u dravi, nakon smrti kralja Matije Korvina, hrvatski je narod pretrpio i velik poraz od turske vojske na Krbavskom polju gdje je poginulo ili zarobljeno vie od trinaest tisua vojnika. Nakon te pobjede Turci ne osjeaju prepreke za svoje pohode prema moru. Zalijeu se prema Trogiru, napadaju Sinj, Knin, Klis. Iz sjeverne Hrvatske gradovi na njenom jugu ne mogu dobiti pomo jer je vojska oslabljena graanskim ratom i porazom pod Udbinom, a Turci kontroliraju sve ceste i prolaze prema moru. Da bi uvrstili svoj poloaj na razmei izmeu dalmatinske obale i zalea prema Bosni i putovima koji vode u hrvatsku unutranjost, trebali su snano uporite za svoju vojnu silu. Najbolje mjesto koje e im pruiti strateku prednost u odnosu na Veneciju i hrvatsko-ugarskog kralja je Klis. Odluie ga, stoga, uzeti. Venecija je prijeila pomo Klisu, a kralj Vladislav II. Jagelovi je bio toliko slab da je od samih Mleana traio pomo. Ban Petar Berislavi, Trogiranin slao je u poslanstva Splianina Tomu Nigera ne bi li dobio pomo za vapijui hrvatski narod. No, pomo nije dobio. Vetranovi je tada oslikao hrvatsku svakodnevnicu poznatim stihovima: " I vaoj dravi, ku nogom poplesa Ni jednog ne ostavi hrabrenog viteza Nego sam Klis ostaje, u ki se uzda puk, Vaj, drazi Kliani, ali vi ne znate to su zli krstjani, a u njih se uzdate." Uzalud su Hrvati traili od europskih vladara da se zajedno odupru turskoj najezdi. Knez Bernardin Frankopan zatraio je od Nijemaca: "Molim vas u ime itave Hrvatske, tovie u ime svega kranstva, da ve jednom pruite pomo toj zemlji koja, emu nema drugdje primjera, sama odbija turske navale, sve od onoga dana kad je Carigrad pao." Uzalud, jer su europski vladari slabi i razjedinjeni, feudalna anarhija ostavila je traga, pa iako u to doba Columbo odlazi na najvee putovanje milenija, a europska znanost i umjetnost napreduje koracima od deset milja, u naoj poharanoj zemlji padaju gradovi jedan za drugim. Klis zapoinje svoj epski ivot poetkom XVI. stoljea.

U to doba, naime, postalo je jasno da nee stii nikakva pomo - niti u ljudstvu, niti u vojnoj opremi, niti u novcu. Poznato je da je knez kliki tada bio Dujam ilii (1520. godine), a neto kasnije znamo za potknezove Cimbria i popa imu (1532. godine), a katelani su stanoviti Atanazije (1494.) i Ivan Kriani (1514.). Kao upan se spominje 1518. godine neki Dimitrije. Koliko je Klis imao tada stanovnika, teko je danas govoriti sa sigurnou. Ovdje, navodei, neke vanije osobe to su morale imati udjela u obrani Klisa od Turaka, odnosno u diplomatskim odnosima s njima i Mleanima, pregovorima i svim drugim akcijama poduzimanim da se spasi hrvatski puk u Klisu i primorju, dolazimo do najznaajnijeg klikoga kneza, kapetana klikog i branitelja Petra Kruia. PETAR KRUI, KNEZ I KAPETAN KLIKI

Petar je Krui roeni Poljianin, iako o njegovu podrijetlu imamo i drugih miljenja. U prilog tomu miljenju ide cijela politika situacija u Dalmaciji te odnosi Poljike kneevnine prema Turskoj, Veneciji i hrvatstvu. Naime, tijekom mnogih bitaka protiv Turaka pod Klisom, redovito su se isticali pojedini Poljiani te smatramo da je Petar Krui doista odgojen u staroj hrvatskoj poljikoj plemenitoj kui. On je ve poetkom stoljea (1513. godine) bio u Klisu obavljajui stanovitu vojniku dunost - vjeruje se da je bio potkatelan da bi ga ban Petar Berislavi imenovao kapetanom grada Klisa. Dok je Petar Krui bio klikim kapetanom, u podgraem je vladao knez Dujam ilii te ga je Krui osobito morao paziti jer je ovaj bio sklon predati (prodati!) Klis Turcima koji su na prvu ozbiljniju opsadu Klisa poduzeli ve 1515. godine pod vodstvom Skender-bega Ornosovia. Taj pokuaj nije urodio plodom pa se Turci tek za nekoliko godina, tonije 1520. godine, ponovno upuuju osvojiti Klis, no tada u njemu nalaze "kapetana i kneza klikog" Petra Kruia, a ne iliia u podgrau sklonog izdati grad, te njihova nakana propada i ovoga puta. Krui je doivio opsade odmah sljedee godine, ali se Makut-paa morao povui sa svojih 2000 vojnika te se morao zadovoljiti paljenjem i pljakanjem podgraa. 1522. godine su poraz doivjeli Hasan-paa iz Mostara i Mehmed-beg, hercegovaki sandak-beg, ali je njihovu silu suzbio drugi hrabri Poljianin Petar Novakovi sa samo trista branitelja. Uskoro su Turci, dobivi novog sandakbega, poeli opsenije priprave za osvajanje Klisa. Mehmed-beg Mihalbegovi je, naime, 1522. odluio skriti sav otpor koji su branitelji maloga grada pruali turskoj vojsci koja nije nauila trpjeti poraze, a posebno u vrijeme velikih sultanaosvajaa Selima I. i Sulejmana II. Mehmed-beg je poslao svoga zamjenika Mustafu neka s 3.000 vojnika opkoli Klis ime je zapoela viemjesena opsada. Krui je, ne mogavi diplomatskim putom osigurati pomo za svoje branitelje, iz Senja je doveo Grgura Orlovia, s kojim je dijelio senjsku kapetaniju, te tisuu i petsto vojnika na etrdeset brodova. Krui i Orlovi su juriem probili turske redove i oslobodili branitelje turske opsade istovremeno otevi Turcima tri topa. No, nakon te sjajne pobjede tek su uslijedile velike nevolje za hrvatski narod. Ivan Zapolja, nekadanji takmac kralja Matijaa

Korvina, opet se snano upleo u politiku. Mnogi Hrvati su nezadovoljni vladavinom Ludovika II. Jagelovia budui da je bio slab vladar koji se nije mogao oprijeti Sulejmanu II. No, nakon 29. kolovoza 1526. godine postalo je jasno da se hrvatski narod bez pomoi drugih zemalja nee moi obraniti od turske vojske. Ludovik II. je, naime, potuen na Mohakom polju, on sam je bjeei poginuo, a u bici je opet izginulo mnotvo hrvatskih vitezova, a meu njima i Grgur Orlovi. Nakon toga drugoga velikog poraza, kada je izginula ve druga generacija hrvatskih branitelja (Krbavsko i Mohako polje u vremenskom razmaku od 31 godine), Hrvati biraju svoga vladara te se, po tko zna koji put, dijele izmeu sebe. Jedni biraju za kralja ostarjelog Ivana Zapolju, a drugi Ferdinanda Habsburga. Nakon toga uslijedio je graanski rat. U tom meusobonom meteu i ratnom vihoru Krui je morao sam brinuti i financirati obranu Klisa. Od Ferdinanda je zatraio da mu pomogne ili ga oslobodi slube, ali je to ovaj odbio. Krui je trebao ostati vjeran njegovoj kruni i braniti njegove gradove: Klis i Senj. Videi kako Klisu ne stie pomo Husref-beg je (1528.) zatraio od Klisa da se preda, ali je to odbijeno. Tada se dogodio poznati megdan izmeu Miloa Parievia i Turina Bakote na Parhnoj poljani, sjeverno od klike tvrave, gdje je Parievi pobijedio uavi u legendu. Na spomen njegovoj pobjedi taj se kliki predio do danas naziva Megdan. Krui je imao neprijatelje i u Turcima i u Mleanima i u nedostatku streljiva, hrane i novca, a kralj mu nije slao pomo. Turci su, videi da bi Klis mogao pasti u njihove ruke, 1530. poduzeli znaajne radove utvrujui i gradei kule na prilazima Klisu. U Konjskomu, selu sjeverno do Klisa izgraena je kula u koju su namjeravali smijetati priuvu, ujedno prijeei komunikaciju izmeu Klisa i Neoria. Druga je kula izgraena u Grlu, najvjerojatnije je podignuta na podruju nekada zvanom Viskatac, a nalazila se na mjestu koji je kontrolirao prijevoj izmeu Mosora i Kozjaka, odnosno motrila je na nekadanji karavanski put. Trea je kula podignuta na Kozjaku (danas: Kulina) iznad mjesta koje, danas, nosi patronimiske nazive Odii i Metrovii. Ova je, danas gotovo sruena, okrugla kula nadgledala put (vrlo uzak i uvijek teko prohodan) kojim se iz Zagore moglo doi u Solin. Krui je mogao slobodno u Katela i Solin i uzmaknuti ili se predati. Toma Niger je ve drugi put donio hranu i streljivo te pomogao da se grad oslobodi i nakon Orlovieve smrti ostao je jedina snanija potpora Kruievim nastojanjima. Sljedee godine (1531.) vidjevi da je mogue opkoliti Klis sa svih strana Husref-beg je na istonim salonitanskim bedemima podigao utvrdu kojom je zatvorio sve putove iz Splita prema Klisu. Zapovjednik solinske utvrde Malko-beg dobro ju je opskrbio oekujui da e Krui prvo na njega udariti. Tako se i dogodilo. Naime, Krui je vraajui se od pape Klementa VII., u Anconi saznao da je Klis u rukama Mleanina Nicole Querinija koji je nagovorio dio posade da mu preda tvravu, da bi u nju uveo Poljiane, a onda naredio potknezovima Cimbriu i popu imunu da napuste grad, a s njima i dijelu vjerne Kruieve posade koji se protivio predaji Mlecima. Krui je u kod ibenika doao Tomi Gvozdanoviu, izbjeglici iz Klisa, i naloio mu da otme Klis. Gvozdanovi je vrativi se u grad, iskoristivi otsutnost Querinija i njegovih vojnika, pobunio puk. Querinijeve pristae su pobjegle, a Krui je vrativi se dao posjei sve Turke osim sandak-bega. Tada su topovima sruili solinsku utvrdu i 17. rujna 1532. godine ubili sve Turke u njoj. Nakon toga je Krui vodio napad na tvravicu avinu, provalio u nju i pobio svu posadu, a utvrdu zapalio. Ti su uspjesi Kruievih vojnika imali velikog odjeka meu pukom koji je vjerovao da e Krui uspjeti obraniti Hrvatsku

od napada; sve je manje prebjega iz ugroenih mjesta, a ovi, gerilski, pothvati uvrstili su Kruievu kapetaniju te je dobivao brojne istomiljenike, suradnike i suborce u svojim nastojanjima. Meutim, turska se vojska nije namjeravala odrei Klisa jer su istambulski stratezi u njemu vidjeli odskonicu za trajnu vladavinu nad srednjom Dalmacijom. Zbog toga su 1534. godine Mehmed-beg Mihalbegovi, tada ve bosanski sandak-beg sa Piribegom, hercegovakim sandak-begom gotovo mjesec dana topovima tukli tvravu Klis, ali opet bezuspjeno. Sljedee, 1535. godine, Turci su pokuali, poetkom veljae, sa starom taktikom, potkupljivanjem, osvojiti Klis, ali nisu uspjeli, kao ni 1536. godine kada im ni pomo splitskog kneza Urbana Bollanija nije pomogla. Gazi Husref-beg je iste godine, u rujnu, pod Klis doveo tursku vojsku koja je obnovila kulu iznad Ozrne, istono od tvrave Klis, podigao sruenu utvrdu u solinskoj Gradini te treu izgradio u Kuinama, pod Mosorom, istono od Klisa ime je prijeio prolaz preko Mosora od strane Stobrea i Kamena. Krui je doveo iz Senja vojsku kralja Ferdinanda I., sedam stotina papinskih vojnika i neto uskoka, ukupno manje od 3.000 vojnika. Dok je turska vojska gradila utvrde, prilazne putove i prijeila prolaz do Klisa palei polja i odvodei stanovnitvo u ropstvo, Krui je morao, osim vojnika, u Klis dovesti hranu i streljivo. 1537. godina zapoela je stranom zimom; u Klisu je nestajalo hrane, streljiva je sve manje; moral branitelja je sve slabiji jer moraju ginuti za vodu budui da cisterne u tvravi nisu dovoljne za veliko ljudstvo i za konje, a Turci su zauzeli sve izvore pitke vode izvan grada (Belimovau, Tri kralja, Baanu, Ilijino vrilo); meu braniteljima dolo je i do nehumanih postupaka. Krui se nou izmeu 11. i 12. oujka 1537. godine, uoi blagdana svetog Grgura) neopaeno iskrcao u solinskoj luci vodei pomo gradu kojeg je branio vie od dvadeset godina. Prvo je morao spaliti utvrde oko Klisa te je, u prvom naletu, sruio utvrde na Ozrni i Kuinama, a nakon toga navalio na solinsku Gradinu ne znajui kako je jaka njena posada. Murat-beg Tardi, Hrvat, ibenska poturica i Malko-beg, vodei 2.000 konjanika i neto pjeaka napalo je Kruievu vojsku. Krui se borio rame uz rame sa svojim malobrojnim uskocima. Strani plaenici, iako dvostruko brojniji od Turaka, odmah su pobjegli na brodove. Krui je sa svojih dvjestotinjak ljudi davao otpor desetorostruko brojnijem neprijatelju koji ga je stalno potiskivao prema brodovima. U posljednji trenutak svi su se ukrcali. Meutim, brod pretrpan ljudima i opremom, nasukao se na pjeano dno i Turci su opet estoko napali. U tom meteu Atli-aga ubio je Petra Kruia odsjekavi mu glavu koju je Murat-beg Tardi slavodobitno nataknutu na koplje donio pokazati klikim braniteljima. Ostavi bez svoga kapetana, kliki se branitelji povukoe i napustie Klis. Veina ih ode u Senj, u sjedite svoje kapetanije, te nastavie borbu protiv Turaka u desetljeima koja su uslijedila - kao senjski uskoci. Krui je pokopan u crkvi Blaene Djevice Marije na Trsatu gdje je kasnije poloena i njegova glava koju je njegova sestra Marija otkupila od Turaka, a grob mu se nalazi i danas pred oltarom s oltarne desne strane. Kranska Europa je njegovom pogibijom izgubila jednog od svojih najveih branitelja, ali je mogla uivati u svojoj sigurnosti i razvijati se gospodarski, uivati u novim prekomorskim posjedima, dok su Hrvatima namijenili cinine rijei utjehe kao to je kralj Ferdinand I. Habsburki pisao Kruiu hrabrei samoga sebe: "Znajte da smo ve dugo i dosta nastojali pomoi vam i da smo sve odredili za vae izbavljenje, te se vrsto nadamo da e ta opsada biti sasvim rasprena i razbijena, kao to ete zbilja za malo dana uti." Nakon to je kralj Ferdinand Kruiu doista poslao pomo od tri tisue vojnika, izazvao

je njegovu smrt jer je Krui, ne znajui da je dobio kukavnu vojsku poginuo vjerujui da mu je ta pomona vojska dostojna boriti se s hrvatskim uskocima. TURCI U KLISU Osvojivi Klis Turci ga odmah uinie sreditem sandaka (live) koji je u to vrijeme bio vea administrativno-politika jedinica Otomanskog Carstva. Isprva se Kliko-liki sandak obuhvaao livanjsko i grahovsko podruje, Krbavu, kopneni dio Dalmacije od Poljica do velebitskoga Podgorja, a kasnije je podijeljen na dva sandaka: Kliki i Liki. Novouspostavljeni Kliki sandak je obuhvaao teritorij zaokruen Drniom i Vrlikom te preko Bunia, Bilaja i Plevalja do Rame na sjeveru od Neretve. U njemu su uspostavljene staroostrovika, petrovaka, kljuka (sjedite: Klju na Sani) i hlivanjska kapetanija jer su i Turci na pograninim mjestima postavljali kapetane. Ve krajem XVI. stoljea u Klisu je bio postavljen kapetan, a kasnije i u navedenim mjestima. Prvi sandak-beg kliki postao je njegov osvaja Murat-beg Tardi, a nakon njega Malko-beg Karaosmanovi. Kapetan kliki nadzirao je prolaz robe kroz kliki klanac, a njegov dizdar to je radio u selu Konjskom. Valja rei da je osim sandak-bega u Klisu bio imenovan alajbeg (u suvremenoj vojsci: brigadir), inae zapovjednik spahijama, zatim dizdar i kadija. Od ostalih niih asnika i doasnika u dokumentima se spominju asapaga, zatim mustahfiza i azap alufedije. Danas ne poznajemo veinu imena klikih kapetana, a u vie izvora spominju se Ibrahim-aga (1596. godine kada je Klis nakratko osloboen) te Alija-aga (Aliaga). Vei dio stanovnitva, koje je ivjelo do Kruieve smrti u Klisu, izbjeglo je u Senj i na srednjodalmatinske otoke, a dio i u Trogir gdje su neki Kliani imali imanja. Turci su, stoga, morali privui stanovnitvo u prvom redu iz gospodarskih razloga, a zatim iz vojno-stratekih potreba. Odmah su pokuali uspostaviti ivu trgovinu s mletakom Dalmacijom, zauzeli su sve solinske mlinice ime su kontrolirali opskrbu i prehranu Splita itom. Zemlja koju su osvojili Turci postala je erzi miri (emirova, sultanova, dakle dravna zemlja), odnosno postala je sultanov (carski) has. Erzi miri je sultan (senior) mogao davati kao feude spahijama (vazalima) ili drugim slubenicima. U Klisu su zemlju dobivali spahije, a ti posjedi (feudi) nazivani su timari, zijameti i hasovi. Meutim, timari, a takvi su bili posjedi u Klisu, nisu se mogli prodavati, davati u zakup, nasljeivati i slino, nego su njihovi posjednici trebali prikupljati svoju rentu i biti odani vladaru. Raja je mogla biti kranska (sa sitnim posjedom zvanim batina) ili muslimanska (sa sitnim posjedom zvanim iftlik) te je plaala rentu kao i u drugim podrujima Osmanskog Carstva u robnom, novanom i radnom obliku, a krani su dravi morali plaati i porez na glavu - hara ili diziju, a do polovine XVII. stoljea i tzv. devirmu, odnosno danak u krvi. Stanovnitvo u kopnenom dijelu Dalmacije bilo je povlateno utoliko to je trebalo plaati porez u novcu i uglavnom je bio osloboen plaanja ostalih nameta. Kako je Klis bio slabo naseljen i to uglavnom muslimanskim pukom, ono je bilo osloboe.no najteih davanja, ali je zauzvrat vrilo vojniku (straarsku) slubu. Stoga su Turci privlaili nadniare, teake iz Splita i Katela i davali im zemlju na obraivanje te pravo na ispau njihove stoke. Inae je jedan granini pojas zemlje izmeu turskoga Klisa i mletakoga Splita bio neobraen da ne bi dolazilo do oruanih sukoba. Ve. 1576. godine jedno je mjeovito povjerenstvo odredilo granice Splita. Mleani su pokuavali u vie navrata osvojiti Klis, a nalazili su vjerne saveznike u Hrvatima koji su do Klisa pokuavali doi svih 111 godina turske vladavine u njemu.

Poduzimali su razne akcije, a najvie su se zalagali prikupiti podatke o snazi grada Klisa te manjih utvrda, ak i ardaka na podruju sandaka. eljeli su doznati turske potencijale, snagu pojedinih utvrda s naoruanjem i brojem vojnika, raspored straa i vojnih snaga, podatke o vanijim asnicima i doasnicima te, ako je mogue, planove. Mnoge podatke dobivali su od sveenstva koji su pohodei podruja pod turskom upravom crtali i zapisivali podatke, ali mnoge podatke dobivali su od kranske raje iz tih krajeva, te od samih potplaenih Turaka. Tako su Mleani doznali da Turci slabo upravljaju klikom tvravom drei u njoj slabu posadu, opskrba vodom im je slaba jer nisu izgradili nove cisterne koje bi trebale posluiti za vrijeme mogueg napada, topovi su im u slabom stanju, ali iako neodravana, ova se utvrda moda moe, po ondanjim izvjeima, osvojiti sa sjeverozapada, gdje se nalaze vrata, a "s druge strane ne moe mu se nakoditi, jer su to nepristupane zidine."

Najpoznatiji pokuaj osloboenja Klisa, kada je Klis privremeno bio otet Turcima, uz pomo dijela turske posade, organiziran je 7. travnja 1596. godine od strane splitskih plemia Ivana Albertija i Nikole Cindra kojima su pomogli uskoci, Poljiani, Katelani i Braani. Sandak.beg Mustafa je odgovorio opsadom dovevi pod klike zidine preko deset tisua vojnika. Klisu i njegovim braniteljima, kojih je tada bilo oko 1500, pokuao je pomoi general Juraj Lenkovi vodei oko tisuu vojnika i uskoka, ali je i sam bio ranjen te se, poraen, povukao. Klis je predan Turcima 31. svibnja, no ovo je privremeno osloboenje odjeknulo u Europi te meu domaim stanovnitvom i uskocima davi im snanu potporu njihovim nastojanjima. USKOCI Uskoci su, inae, prebjezi koji su iz krajeva paharanih turskim najezdama preseljavali u druge hrvatske krajeve te uskakali u turski teritorij nastavljajui borbu za svoj narod. Povijesna uloga uskoka nije bila samo u borbi protiv Turaka, budui da su oni napadali i Mleane, osobito oni uskoci nastanjeni u Senju, pljakajui i potapajui njihove trgovake brodove. Mnogi su uskoci u Klis doli iz ve pokorene Hercegovine tako da ih tridesetih godina imamo pod Kruievim vodstvom pod Klisom, a odmah nakon pada Klisa prelaze u Senj gdje ih nalazimo kao vojnike Hrvatske krajine i gradsku posadu koja se formacijski sastojala od etiri kumpanije. Uskoci su protiv Turaka ratovali zbog osvete, a protiv Mleana su bili motivirani i bogatim plijenom jer im je taj prihod postao mogunost opstanka zbog malih i neredovitih plaa. Austrija je, takoer, kao i Venecija, kalkulirala s poloajem uskoka esto im ne pruajui potporu u sukobima s Venecijom. Ovi su uskoci, sudjelujui s drugim Hrvatima iz Zagore, tijekom kandijskog rata takoer nazivani Morlacima, a narodna im epika posveuje najljepe stihove hrvatske usmene narodne knjievnosti te ovdje donosimo kratke ivotopise poznatih uskoka koji su sudjelovali u vojnim operacijama pod Klisom. Juraj Danii, podrijetlom iz Bosne, prelazi u Klis, a nakon pada Klisa prelazi u Senj. Najpoznatiji Danii je Juraj III. Danii koji je 1582. godine vodio uskoke zauzeti Klis, Solin i Kamen, no nije uspio, ali mu je zbog toga pothvata ucijenjena glava. 1587. godine

poduzeo je pohod u neretvanski kraj, a iste je godine kraljevskim ukazom postao plemi. Sudjelovao je u borbi za Klis 1596. godine.

Te je godine u borbama za Klis sudjelovao i najopjevaniji hrvatski epski junak Ivan Vlatkovi, Senjanin Ive. On je, takoer, podrijetlom iz Hercegovine, a po ocu Novaku u dokumentima ga, pored prezimena Vlatkovi, Vlatko, Vlatcovi, Vlacov, Ladko ili Latko, zapisuju Novakovi ili Novakovi-Vlatkovi. Majka mu je bila od Domazetovia. Prvi podatci o Senjaninu Ivi potjeu ba iz 1596. godine za vrijeme zauzea Klisa gdje se Vlatkovi istakao te je nagraen od nadvojvode Ferdinanda. 1603. godine vodio je uskoke u okolicu Primotena, a sljedee godine u Liku te u okolicu Zadra, ibenika, Splita, te opet pod Klis i na Hvar. 1606. godine opet pregovara o zauzimanju Klisa budui da vodi est stotina uskoka, ali ve sljedee godine mu Mleani ucjenjuju glavu na 5.000 dukata. Nekoliko je puta u zatvoru, ali svaki put bjei. 1609. godine knez Nikola Zrinski pie o Vlatkoviu "da se ne boji ni Boga ni vlasti". 3. srpnja 1612. godine je za primjer "drugima slina ponaanja" osuen na smrt i pogubljen maem, u prvom redu jer je odravao veze s istaknutim ljudima svoga vremena (npr. sa panjolskim kraljem), ali zbog hrvatskog domoljublja nije bio omiljen meu Habsburzima. Poetkom XVII. stoljea istakao se senjski uskok Vicko Hreljanovi koji je s nekim Matom, Klianinom, vodio 160 uskoka i napadao mletake brodove. Za vrijeme kandijskog rata u borbama pod Klisom sudjelovali su istaknuti i opjevani junaci Stojan i Ilija Jankovi, Petar i Ilija Smiljani te Vuk Mandui. Stojan Jankovi je bio zapovjednik Ravnih kotara u mletakoj slubi te je vodio Hrvate prilikom osloboenja Klisa 1648. godine. Poginuo je 1687. godine. Ilija Smiljani je tijekom kandijskog rata bio uskoki etovoa pod Klisom, a poginuo je 1654. godine. PRIPRAVE ZA OSLOBOENJE 1648. GODINE " Netom kranska vojska izae na bojno polje, oni e joj se sa svojim pukom pridruiti proti Turcim, zapalit e svoje kue i razruiti sela, pak poi gdje im bude nareeno..." U samom poetku kandijskog rata (1645. - 1669.) voenog izmeu Venecije i Turske za Kandiju (Kretu) i u naim krajevima voene su velike priprave za osloboenje hrvatskih teritorija iz otomanskih ruku. Kako je Kandija igrala, svojim poloajem, veliku ulogu u osiguranju plovidbe Sredozemljem, tako je i prostor izmeu Cetine, Krke, Zrmanje i Udbine u prvom redu imao gospodarsko, a onda, svakako, vojno-strateko znaenje za Veneciju. Ovdje pripominjemo da je slabo napuena zemlja pod turskom vlau bila loe obraivana, bez dovoljnog broja podlonika, raje, pa su kliku zemlju obraivali

Poljiani, rnovani, teaci iz Splita i Katela. Turski su nadniari, sudei po dokumentima, bili manje izrabljivani od begova i aga, nego od mletakog plemstva u Splitu ili od biskupa. Stoga su, bez obzira na protivljenje mletakog plemstva i Crkve, ipak obraivali turska imanja. Uoi kandijskog rata mletaka je vojska u Dalmaciji imala samo 1070 plaenika pjeaka i 329 konjanika (prema izvjeu generalnog providura Grimanija), a glavnu snagu imala je u domaem puku, odnosno u 8.000 naoruanih hrvatskih ljudi, uvijek spremnih za obranu. Meutim, za dugotrajne opsade, narodni rat, odnosno vee operacije Venecija nije imala snanu vojsku. Stoga je Leonardo Foscolo, mletaki general, odluio ratovati uz pomo lokalnog puanstva, Hrvata, pod mletakom i pod turskom vlau. Znao je, naime, ako ih pridobije na svoju stranu da e dobiti vojnike uvijek spremne i vine ratovanju: primorci su se stalno morali braniti, a zagorci su desetljeima ustanici, uskoci i hajduci. Poraz iz 1537. godine Hrvati nisu zaboravili, odnosno uskoki zavjet da e se vratiti u Klis. te su u vie navrata pokuavali to i ostvariti ekajui svoju konanu priliku. Kandijski rat poeo je u Dalmaciji 1646. godine (te godine i Foscolo postaje zapovjednikom), a prvi veliki pothvat pokuava Tekeli-paa neuspjelom opsadom ibenika (1647.) kada je izgubio 3.000 vojnika. U prvim bitkama i jedna i druga strana su promjenjive ratne sree. Turci osvajaju Zadvarje, ali gube Zemunik i njegovo podruje (Suhovare, Islam); Mleani ne uspijevaju osvojiti Skradin, ali uspijevaju uzeti Novigrad i Obrovac, Vranu te napokon Skradin iz drugog pokuaja. U isto vrijeme, ratujui uz domae primorsko puanstvo, pregovaraju s Vlasima (Morlacima) oko njihova udjela u ratu znajui da bez njih ne mogu osvojiti najsnanija turska uporita u Dalmaciji: Klis i Knin. VLASI ILI MORLACI Od doseljenja Hrvata na podruje Istonog Rimskog Carstva ili Bizanta graani se smatrahu cives romani, a doseljene Hrvate su zvali Sclavi i smatrahu ih barbarima. Novodoseljeni Hrvati nisu se, meutim, zadravali u gradovima (Solinu, Splitu, Trogiru...), ve su stanovali, uglavnom, izvan njih, dalje od morske obale te nisu govorili romanskim jezikom. Ti ljudi su za romansko stanovnitvo bili Morlacchi ili Valacchi, a njihov, hrvatski jezik, nazivali su lingua morlacca. Klai u Rjeniku stranih rijei pie da je ime Morlaci upotrebljavano esto u pogrdnom smislu za stanovnike sjeverne Dalmacije (Zagore), "nekada stoare dinarskog soja; odnosilo se podjednako i na katolike i na pravoslavce". Simeonov Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva odreeniji je u objanjenju naziva Morlaci i kae: morlaki < t. Morlaco <MAUROVLACH = maur-vlachos (gr. mauros - crn + vlchos Vlah); tur. Karavlah - crni Vlah, Rumunj; lat. Nigri Latini - Crni Latini - romanski pastiri u gorama od Skadarskog jezera do Velebita; jezik sauvali, uz hrvatske elemente, do poetka XIX. st. S Rumunja je od XVI. st. ime Morovlah preneseno i na dalmatinske Vlahe, odnosno na stanovnike kopnenog podruja Dalmacije (Zagore) koji govore hrvatskim jezikom, a ime "morlaki" (u podrugljivom smislu) za njihov lokalni govor. Po ovomu zakljuujemo da je ovo historijski, ali podrugljivi, naziv za puanstvo kontinentskog dijela mletake Dalmacije, a isprva je bio naziv za planinske pastire, stoare koji iz svojih obitavalita nisu vidjeli more, oznaavao je potomke balkanskih starosjedilaca (romaniziranih Daana, Dardanaca i, u prvom redu, Ilira). Atribut "crni" vjerojatno su dobili po odjei od mrkoga sukna. Primorsko (gradsko) stanovnitvo tim je imenom nazivalo sve stanovnike, Hrvate i nehrvate, u brdovitom zaleu dalmatinskih

gradova. Mleani su Morlacima nazivali svo stanovnitvo, ukljuujui i izbjeglice iz Bosne, osim stanovnika gradova. Stoga, autori koji piu o Morlacima i njihovim poglavicama (Difnik) ustvari piu o Hrvatima i njihovim plemenskim (seoskim) voama koji su sudjelovali u mletakim vojnim operacijama oslobaajui hrvatske zemlje od Turaka. Neki su Morlake smatrali potomcima Skita, Daana, Sarmata, pa ak i Mongola. Mleani su ih nastojali, kao dobre ratnike, privui radi obrane svojih posjeda. Ilija i Stojan Jankovi, Petar i Ilija Smiljani, Stipan Sori...bili su vjeti i opjevani ratnici u borbama protiv turske sile. Nakon pada Mletake Republike ime Morlaka nestaje, a ostaci neslavenskih Morlaka (koji su i inae bili manjina u podruju Dalmatinske Zagore) postaju prema vjerskoj pripadnosti Hrvati ili Srbi. OSLOBOENJE KLISA OD TURAKA O Foscolovim pripravama ot. Stipan Zlatovi pie kako "dovede mjerae, vojvode i asnike te novac za ratne sprave; pregleda tvrave, razredi posade; u Splitu zaokrui nasipe..." Jo 1566. godine mletaka je vlada naredila ustroj domae vojske "ove prekomorske strane", ali tek Foscolo zapoe ozbiljni ustroj narodne vojske. Najprije je zatraio pomo franjevca ot. Petra Kaia u Makarskoj zatraivi da franjevci pokrenu narod u turskom podanitvu (kransku raju) kako bi dobio vojsku. Upravo ta je vojska osvojila, uz pomo otoana, kao prvu tursku utvrdu tvravu u Zadvarju. Nakon toga Foscolo na Visovcu od gvardijana ot. Mije Bogetia trai da upnici urede opi ustanak. U to doba javljaju se neki od velikih hrvatskih ratnika, uskoka, junaka epskih pjesama: sveenik Stipan Sori, Ilija Smiljani, Stojan Jankovi, Vuk Mandui. Stipan Sori je nastojei to vie nakoditi neprijatelju otiao pod Graac, osvojio ga, poharao i zapalio. S pukim prvacima tajno su se dogovarali upnici, iako su svi franjevci bili nadzirani u svim mjestima, a bila su utvrena i sela. Novi visovaki gvardijan ot. Pavao iritkovi i vikar ot. Nikola Rui iz Petrova polja sa upnikom ot. imunom Brajenoviem dovedoe u ibenik knezove i poglavice iz Zagore, Petrova polja, Promine i Miljevaca uglaviti pismeni dogovor s Mlecima. Vlasi su (Hrvati) zbog potivanja dogovora trebali dati taoce i to nekoliko vodeih glavara, a Foscolo im je slubeno zajamio da e biti primljeni i da e se prema njima odnositi kao prema dobrim podanicima te da e se tititi njihove obitelji i imovina. Zauzvrat, morali su zapaliti svoja sela i kue te skloniti obitelji kamo Foscolo naredi. Te su ugovore prihvatili poglavari svih trinaest sela u Petrovu polju pa ak i neka oko Klisa. Stanovnitvo je smjeteno u ibenik, pa onda u Vranjic gdje su neki ostali do osloboenja Klisa, a neki se naselili u Klisu, Solinu i okolici. Na samom poetku 1648. godine osloboen je Drni, napadnut Knin te zauzeta Vrlika ime je put prema Klisu bio slobodan. Knin tada nije osloboen, ali Foscolo je znao da e zbog ovoga napada na grad, Turci pojaati posadu te e, vezanjem veeg broja vojnika za Knin, biti oslabljena posada u Klisu. Poetkom oujka, nakon kraeg odmora u ibeniku, Foscolo iskrcava u Solinu 10.000 vojnika. Klis je doao braniti kliki sandak Mehmedbeg, sin Mustaj-bega, sestria sultata Sulejmana II., a s njim njegov ehaja Mustaj-beg Nurulahovi. U Klisu je ve boravio Ahmat-aga Barakovi, Solinjanin Ahmed-spahija Omerpai, kapetan Kamena i vie drugih turskih uglednika koji su se tu zaklonili s pokretnom imovinom i obiteljima. Uz mjetane, janjiare, vojnike turski su branitelji imali vie od tisue naoruanih i za rat sposobnih ljudi. Znajui da prije napada na sam grad mora osvojiti i poruiti okolne kule (Ozrnu, Greben, Kulinu) te zauzeti putove, Foscolo alje 16. oujka grofa Scota da zauzme Greben,

zapadno od tvrave. Greben je idealno mjesto za postavljanje topnitva, a uvala ga je turska predstraa koja se povukla u tvravu vidjevi napadae. Uvidjevi da nee biti nita od laganog ulaza u grad, Foscolo nareuje opsadu. Pukovnik se Britton, vodei njemake i talijanske pjeake, zaustavio kod Sinjskog puta, istono od tvrave. Stipan Sori i harambaa Vuk Mandui vodili su Vlahe, Trogirane, Poljiane (koji su doli s harambaama Jankom Marjanoviem, Matijom Pavloviem, Ivanom Nadiem i Kaiem). Vitez della Talloniera i Posedarski drali su drugi prolaz, a straarnicu na Mosoru zapovjednik Crutta. Talijani su drali naselja na sjeveru, a ostala naselja oko tvrave su drali Vlasi pod budnim okom zapovjednika Scurre. Konjica je bila zapadno pod tvravom, kod zdenca Sv. Tri kralja. Napad na tvravu je zapoeo topnikom vatrom s Grebena. Uskoro su uspjeli Foscolovi mineri sruiti glavna vrata, ali otraga se pokazao zemljani nasip kojeg je trebalo ruiti topnikom paljbom. Nakon ulaska u prvi obrambeni tvravski obzid, kranska je vojska izgubila dosta svojih vojnika zbog loe navade. Naime, umjesto da i dalje napadaju Turke u istonom dijelu tvrave, odmah su poeli pljakati te su ih Turci na trenutak omeli ubivi vie vojnika. U tom ataku sudjelovale su ak i ene. Saznavi da e Klis pasti, paa Tekeli pohitao mu je pomoi, ali ispod Ozrne doekali su ga Stipan Sori i Vuk Mandui porazivi ga i tjerajui ga sve do sela Dugopolja. Shvativi da nee preivjeti opsadu, Turci se odluie pregovarati. Iz tvrave izau Isaybeg Atlagi, potomak Atli-age koji je Petru Kruiu odrubio glavu, Ahmat-aga Omerpai i janjiarski pukovnik Mehmed-aga. Nakon viednevnih pregovora Turci su se predali, a ugovor je potpisan na galiji u solinskoj luci 6. travnja 1648. Na izlasku, meutim, dolo je do nereda jer su se nai ljudi sjetili svih ponienja i turskog terora te su Poljiani odmah sasjekli silovitog Ahmet-agu Barakovia i njegovu pratnju, a nastavilo se pljakanjem tako da je i samom sandaku skinut ogrta i oduzet turban s glave, a iz toga nemilosrdnog pokolja preostalo ih je gotovo tisuu i dvije stotine. Sutradan je general Foscolo na tvravi Klis podigao vlastitim rukama zastavu Republike Sv. Marka te je odsluao sveanu misu, kleei na osvojenim turskim zastavama u crkvi sv. Vida (damiji), koju je sluio skadarski biskup. Kliki osloboditelji razliito su proli nakon ovoga herojskog ina. Sveenik Stipan Sori nastavio je ratovati. Uputivi se iz zadarskog kraja s dvije tisue Hrvata, stigao je u Liku, pod grad Ribnik, spalio okolna sela, ali su ga Turci zaskoili i ubili ga stranom muenikom smru. Vuk Mandui je s Ilijom Smiljaniem takoer nastavio ratovati protiv Turaka. Vuk se Mandui zalijetao duboko u turski teritorij (Klju), a kod kule Zeevo ubio ga je beg Vidimli iz Glamoa ve 31. srpnja 1648. godine. Ilija Smiljani poivio je jo nekoliko godina primivi na sebe svu odgovornost narodnog junaka te je nastavio gerilski rat suraujui s Mlecima. Bio je na Vakufu, Zvonigradu, Udbini..., a poginuo je 5. rujna 1654. na Vujaku na Velebitu. Harambaa Jure Liste takoer je nastavio borbu protiv Turaka. Poznato je da je 1666. godine vodio dva odreda (Katelane i Zagorce) te bio poraen u bici kod Obrovca na Cetini gdje je izginulo znatno vie Hrvata nego Turaka. Hrvatski harambae u kandijskom ratu bili su: Jerko Sui, Mihovil Ivanevi, Jakov Krili, Vuica ilovi, Ilija Barievi, Nikola Parai, Jakov Gangi, Lovro Mihi, Milo Mandi, Petar Grubii, Juraj Liste(evi), Jakov Baranovi, Stjepan Poljak(ovi). Leonardo Foscolo u svom pismu iz 1650. godine donosi popis narodnih harambaa, ali u njegovom popisu uz navedene nalazimo i ime

harambae Stjepana Lukria. Kandijski rat zavrava mirom 1669. godine, a granica izmeu turskih i mletakih posjeda u Dalmaciji pomaknuta je sjeverno od Klisa. Pregovori o razgranienju nisu bili laki. Naime, pregovarai s turske strane imali su velike posjede u Klisu i okolici, a konani sporazum potpisan je u Solinu 24. listopada 1671. godine. Naseljeno stanovnitvo je dobilo zemlju, a dravi je moralo davati desetinu od prihoda, a prvi zakupnik svih prihoda u Klisu je Matij (D)akuli zvan Polastro (Pijetli) koji daje 7. svibnja 1667. godine doputenje da se moe eti. OD 1648. DO 1797. Kao to smo ranije rekli, zemlja je u Klisu, po turskom agrarnom sustavu, bila erazi mirie, tj. emirova, dravna zemlja, te je bila podijeljena u spahijska lena i carski has. Carskom (sultanovom) zemljom neposredno su upravljali dravni slubenici defterdari, a spahijska lena bila su razdijeljena meu rajom tako da su ta imanja bila nasljedna. Tursko i Turcima naklonjeno stanovnitvo izbjeglo je nakon osloboenja Klisa pa je ostalo svega nekoliko porodica.. Meutim, Foscolo je izvrio obvezu iz dogovora s pukim poglavarima te naselio novo stanovnitvo na tzv. "novu steevinu" (nuovo acquisto) tako da je za novo stanovnitvo (popoli nuovi) vaila organizacija vojno - lenskog tipa ime je Venecija slabila turski gospodarski i vojni potencijal, a novim ljudima jaala svoj potencijal i znaaj. U Klis, Solin, Stobre, rnovnicu, Kamen, Stroanac dovedeno je oko 450 obitelji s gotovo 1.000 boraca iz Petrova polja i nekih drugih zagorskih (bliih) sela. Providur je dijelei zemlju najprije namirio Morlake i pokrtene Turke (Hasana Bogovia pokrtenog u Ivana Krstitelja Benzona koji je postao guvernatur postavljen od generalnog providura; zapisano je kako je 1657. godine bio zapovjednik na nekoj galiji) te za Turkinje koje su ostale i udale se. Te su Turkinje dobivale imanja svojih oeva pa su i splitski plemii vjerovali da e dobiti natrag imanja svojih obitelji izgubljena turskim osvajanjem Klisa 1537. No, prevarili su se! Mleanima nisu bili vani njihovi zahtjevi jer su morali osigurati zemlju za ratne pobjednike te time osigurati novo stanovnitvo, ali i novu snanu vojsku na uvijek nesigurnoj granici s turskim posjedom. Hrvati su zemlju koristili vrlo povoljno budui da su bili duni plaati desetinu prinosa dravi, ali uz vojnu obvezu jer su dnevno morali izdvajati ljude za strau (pukare) na Kozjaku i Koinjem brdu. No, za tu strau su bili plaeni, a polustoljetne borbe pritiv Turaka su ih nauile na puku, sablju i konja. harambae su bile osloboene poreza, a primali su i mjesenu plau od 4 dukata. 13. sijenja 1656. godine terminacijom im je generalni providur Zen pokuao poveati porez na estinu (takav su porez plaali starosjedioci), ali se ravno u Veneciju upute don Ivan Boanovi i dvojica harambaa: kliki Juraj Liste i vranjiki (solinski) Luka Mikeli te je Senat povoljno rijeio njihovu albu i vratio porez na desetinu ime je jo jednom potvrena zahvalnost Mletaka za ratne zasluge. Valja pripomenuti da su Mleani nametima, hvatanjem nevinih Hrvata (Morlaka) i odvoenjem u ropstvo na galije postali omrznutiji gospodari od Turaka. Mnogima su se svojim postupcima zamjerili te se dio puka vratio na turske posjede. Iz Klisa su neki prebjegli meu Turke zbog vlastitih zlih djela pa su tako bjeali od ruke pravde. Meutim, jo je Foscolo u ibeniku dao udaviti neke morlake voe jer su pripremali bijeg svojih ljudi ponovno Turcima. U Klisu i okolnim mjestima naseljeno je novo stanovnitvo, ali je ostalo neto turskog puka, u prvom redu ena koje su se udavale za doljake te tako zadravale imanja svojih oeva. Neki su se Turci pokrtavali takoer zbog imanja, ali i zbog vrenja dravnih

slubi koje su bile dobro plaene od strane Mleana. Tako don Lovre Kati pie: "U knjizi krtenih klike upe pod godinom 1669. ... , nalazi se ova zanimljiva biljeka: 'I ovo neka se zna kako imenom turskim Jusuf Kudi s osmoro eljadi prihvati svetu viru i krenje, i krsti i(h) ja don Grgur, oba sina istoga Jusupa, nadi ime Jusupu Matiem i starijemu sinu Petar koji imae osam godi. I bi kum Pijero Baroci a kuma Ivanica ena Jure arambae Listea. Krsti ih (!) drugoga sina imenom Nikole. Bi mu kum Nikoleto, sin istoga Pijera Barocija, a kuma imunica, ena Matija akulia. Sve se krsti na 10. juna 1669.' Osim pokrtenih Turaka u Klisu su ivjeli i sunjevi, zarobljeni tijekom ratnih operacija, a u aktu iz 1667. godine nalazi se popis robova te se navodi da ih je u Klisu 66, od toga u vlasnitvu harambae Listea 4 roba, imun Perkovi ih je imao 5, a najvie Klianin Ivan Aslija 7, dok je u okolnim mjestima bilo manje roblja (u Vranjicu samo 7, a u Kamenu, Stroancu i Stobreu nema roblja). Spominje se sluaj solinskoga harambae Paraa koji je u Klisu 1663. godine kupio jednoga roba na drabi (!), ali ga je morao vratiti gospodaru pod prijetnjom vrlo visoke globe. Robovi su prodavani i na galije, ali su, takoer, vraani u Tursku za odreenu otkupninu, a Turci su s kranima postupali jednako. Nakon blistave pobjede nad Turcima tek je nekoliko godina proteklo bez teih okraja, a dokumenti biljee pohod bosanskoga pae Seid Ahmeta ve 1657. godine kada je doveo silu od preko osam tisua vojnika utaborivi se ispod Rupotine elei osvojiti sam Split. Kliku su posadu napadali s Grebena koji su prethodno zauzeli, ali su ubrzo pod zidinama same tvrave doivjeli teak poraz. Ni aga Barakovi nije zaboravio svoje nekadanje posjede te je poveo nekoliko stotina vojnika 1668. godine na Klis, ali je pobijeen nakon uspjeno postavljene zasjede. Mleani su koristili Klis kao glavnu bazu u morejskom ratu (1684. - 1699.) koji je jo prije poeo izmeu Turske i Habsburgovaca (1683.) budui da su se u listopada te godine digoe Hrvati iz Dalmacije te zajedno s pobunjenim Lianima napadoe Turke i oduzee im Obrovac, Ostrovicu, Benkovac, Drni i Skradin, dok su Knin i Sinj Turci jo, zakratko, uspjeli zadrati. Mirom u Karlovcima (26. sijenja 1699.) Venecija je dobila sve ono to je na sjeveru osvojila, ali je morala vratiti Turskoj dubrovako zalee, a Poarevakim mirom (21. srpnja 1718.) dobivena je nova linija razgranienja koja je utemeljila tzv. najnoviju steevinu (acquisto novissimo) nazvanu - Linea Mocenigo. Tako je pod mletaku upravu dospio sav prostor Dalmatinske zagore koju su nastavali tzv. Morlaci, pripadnici razliitih etnikih skupina, uglavnom Hrvati katolici. Tijekom morejskog rata istakle su se i klike ete pa tako povijest biljei pohod providura Pietra Valiera na Sinj kada su klike ete vodili harambae Mate akuli i Martin Mihi. KLIS POSLIJE PADA VENECIJE (1797.) Austrija i Francuska su meusobno podijelile teritorij pod upravom Mletake Republike te je Dalmaciju na upravljanje dobila Austrija koja je u Klis uvela svoju upravu 1798. godine, ukinula mjesto providura, a uvela upravitelja, prisjednike i kancelara koji su skrbili o svim pitanjima vanim za mjesto. Ve nakon sedam godina (1805.) Austrija je morala ustupiti Dalmaciju Napoleonu I. ija je kratkotrajna vlast u Klisu trajala do 1813. godine kada zapoinje razdoblje druge austrijske uprave u Dalmaciji, a time i u Klisu sve do 1918. Austrija je preustrojila svoju vlast u Dalmaciji organiziravi nove (ili potvrdivi stare) opine pa je i na elu klike opine postavljen naelnik (sindik, sindaco = sudac)

koji je upravljao u ime cara, a glavare obitelji pozivao je u sluaju da je trebao savjet vezan uz neka mjesna pitanja. ezdesetih godina prologa stoljea splitski naelnik Antun Bajamonti bio je na elu onih koji su se protivili ujedinjenju Dalmacije s Hrvatskom dok su s druge strane narodnjaci na elu s Mihovilom Pavlinoviem, Klaiem, Ljubiom, Puliem, Sabliem... te pomognuti pisanjem Natka Nodila otpoeli borbu za hrvatstvo prosvjeivanjem nepismenog puka, otvaranjem itaonica te otvorenom politikom borbom. Njihova je borba u samom poetku imala velike zapreke budui da ni inovnici nisu poznavali hrvatski jezik, a malo je bilo i uitelja koji su mogli pouavati djecu hrvatskom jeziku. 1854. godine provedeno je nova teritorijalno ustrojstvo Dalmacije s etiri okruja, trideset jednim kotarom, osamdeset i devet politikih i sedamsto etrdeset tri porezne opine. Klis, u ijem sastavu su porezne opine Klis, Dugopolje, Konjsko i Kotlenice, je bio jedna od politikih opina u sklopu splitskoga kotara. U naseljima veim od dvadeset pet obitelji bio je postavljan seoski glavar podreen opinskoj upravi. U Klisu je narodna stranka osvojila vlast 1878. godine, a prvi naelnik i pobjednik nad autonomaima bio je Vicko Perkovi. Od te pobjede klika je opina stalno bila u rukama narodnih stranaka. Tijekom austrijske uprave u cijeloj Dalmaciji je, pa tako i u Klisu, posveivana velika panja gospodarstvu te je tijekom XIX. stoljea zapoeo razvoj industrije. Najvanija rudna sirovina bila je tupina, a oko Splita, u katelanskom te solinsko-klikom bazenu su najbogatije i najie naslage s ijom se eksploatacijom zapoelo ezdesetih godina prologa stoljea prodajom sirovine. Prva tvornica cementa izgraena je pod Marjanom, u Splitu, a "Zambomi i Stock" su drugu tvornicu izgradili u Sv. Kaji. 1908. godine je u Majdanu kod izvorita Jadra izgraena do tada najvea tvornica cementa, u kojoj se poeo proizvoditi tzv. portland-cement, to je za svoje potrebe, ali i za potrebe vodovoda, izgradila hidrocentralu na Jadru neposredno nakon izvora. U ovoj tvornici bilo je zaposleno oko tisuu radnika, uglavnom iz Klisa i okolice. Austrijanci su prije ostalih javnih potreba gradili ceste elei to bolje povezati priobalje sa zagorskim dalmatinskim dijelom. Biljeimo, tako, da je cesta iz Splita prema Muu i dalje prema Drniu, a koja iz Klis Grla skree s glavne ceste prema Sinju, izgraena etrdesetih godina XIX. stoljea. Tada je po prvi put kvalitetnom cestom zalee iza Koinjeg brda povezano preko Klisa sa Splitom. Pod utjecajima iz europskih zemalja, u prvom redu iz Italije i Austro-Ugarske, u ijem sastavu je i Hrvatska, osnivaju se razne zadruge i seoske blagajne, poticane od vlasti koje su eljele suzbiti lihvarstvo. Budui da su u upravama tih zadruga sjedili pismeni i poteni ljudi, najee sveenici, uitelji i glavari vienijih obitelji, vlasti su poticale zadrugarstvo te donose 1873. godine zakon o privrednim i gospodarskim zadrugama. U poetku je zadrugarstvu temelj veresija, ali se sve vie razvijaju te postaju kreditne kapitalistike ustanove. lanovi zadruga i seoskih blagajni dolaze do jeftinije robe, sjemena, potreba za razvoj poljoprivrede, novca..., a vano je pripomenuti da su seoske blagajne osnivane iskljuivo u hrvatskim selima dok su srpske imala u nazivu nacionalno ime. 1907. godine u Splitu je osnovan Zadruni savez, a iste godine je u Klisu utemeljena seoska blagajna koja je seljacima davala, osim navedenog, pogodnosti kojima bi produavale rok isplate duga ukoliko bi

godina bila suna ili nerodna. Osnovna (puka) kola u Klisu je postojala, utemeljena od vjerskih vlasti, sudei po dokumentaciji, jo od 1845. godine, a bila je smjetena u Klis Varou u privatnoj kui obitelji Perkovi, pa bi po ovim navodima bila privatna puka kola, a ne javna (dravna), a nastavu su odravali sveenici. Dr. Stijepo Obad u knjizi "Dalmatinsko selo u prolosti" (Split, 1990.) iznosi podatke da je nastava u Klisu odravana i sljedeih popisnih godina: 1848., 1876. Sedamdesetih godina XIX. stoljea nastavu izvode uitelji na hrvatskom jeziku jer je Crkva zakonom izgubila nadzor nad kolama. Nastava je bila etverogodinja, a zbog boljih uvjeta odravana je u kui obitelji Dakula u Varou. Uoi Prvog svjetskog rata izgraena je prva kolska zgrada u Klisu (1909. godine), a nastava u njoj odravana je do 1918. godine po kolskim zakonima Austro-Ugarske Monarhije, a nastankom Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije, nastava je odravana u skladu sa zakonom o javnim pukim kolama (od 1926. estogodinja, takoer i 1929. godine). 1941. godine nastava prestaje u kolskoj zgradi koja je napuena vojskom, a uenici povremeno pohaaju nastavu u kui obitelji Glavina u Varou, no 1944. godine obnavlja se estogodinja nastava u staroj kolskoj zgradi. Nova je kolska zgrada predana na uporabu 1977. godine, a kola od 23. rujna 1992. godine nosi ime kapetana i kneza klikog Petra Kruia. eljeznika pruga (uskotrana Split - Sinj) kroz Klis je prola 1903. godine (predana je na uporabu 12. rujna 1903.) kada je na Klis Megdanu podignuta tipska kamena kolodvorska zgrada. Ova pruga je ostala lokalnoga znaaja te podruju kojim je prolazila nije donijela vei gospodarski napredak te je pedesetih godina zatvorena. Promet Klikim klancem je osuvremenjen novom cestom koja je graena tek predestih godina XX. stoljea, a najtea dionica Solin - Klis dovrena je 1956. godine probijanjem tunela ispod tvrave i betoniranjem desetkilometarske dionice.

Puka tionica, 1910. Hrvatska itaonica "Petar Krui", 1910. Hrvatski sokol, 1911. Hrvatsko glazbeno drutvo "Zrinski", 1912. Nogometni klub "Mosor", Klis Kosa, 1928. Nogometni klub "Uskok", Klis, 1930.

Kulturno-prosvjetno drutvo "P. Krui" (tamburako drutvo), Klis Rupotina, 1934. Kulturno-prosvjetno drutvo "Zrinski" Hrvatsko pjevako drutvo "Petar Krui", 1934. Glazbeno drutvo "Seljaka sloga", Klis Kosa, 1936. Hrvatsko drutvo TRPIMIR Klis, 1991.

istorija dalmatinska eparhija istinaa

Mleani su oko sto trideset godina upravljali najveim dijelom Dalmacije. Uslijed nesigurnosti bosanskog stanovnitva, zbog estih udara Turaka, kroz cio 15. vijek produavale su se pojedinane migracije srpskog stanovnitva iz Bosne u Dalmaciju. Prema izvjetaju mletakog dalmatinskog providura Antonija Kontarini prelo je izmeu 1413. i 1417. ,,mnogo naroda iz Bosne, od koga je regrutovano 5.000 dobrih vojnika. Od polovine ovoga vijeka pominje se u sjevernoj Dalmaciji cio niz pravoslavnih crkava, u Kuli Atlagia (1450.), Paenama (1456.), Polai (1458.), Golubiu (1463.), Kninskom Polju (1468.) i drugim mjestima. Poto su pod Turke pale Bosna (1463.) i Hercegovina (1482.), nastala je u Dalmaciji velika nesigurnost. Turci su upadali i na ovo podruje, pljakali i pustoili. Susjedne oblasti trebalo je stalnim upadima, pljakom, robljenjem i paleom zastraiti i primorati stanovnitvo da samo naputa svoja ognjita, a zatim su takva naputena podruja lako padala pod tursku vlast. Tako je to i u Dalmaciji bilo. Godine 1465. prebjeglo je hrvatsko stanovnitvo Makarskog primorja sa svojim svetenstvom na ostrva. Deset godina kasnije (1475.) pobjeglo je mnogo naroda iz Cetinjske krajine u Primorje. Za vrijeme mletakoturskog rata od 1498. do 1503. hiljade hrvatskih starosjedilaca pobjegoe iz Dalmatiskog zagorja k moru, te vei dio prijee na ostrva u blizini Zadra i ibenika (Uljan, Paman, Zlarin, Prvi, Krapanj), a manji se nastanio oko utvrenih mletakih gradova na kopnu. ,,Ugarski kralji, pie fra Stipan Zlatovi, zabavljeni razmiricama velmoa i u sveernom ratu s okolnimi vladari, nisu se ni sjeali ovoga kraja svoje krunovine. Tvrdi gradovi u vlasnitvu zapovjednika bez blaga i vojnika, zalud vapijahu u prijeteoj pogibli kraljevu pomo; dok Turci na ete i na jake odrede prodirahu sad na jedan, sad na drugi kraj, plijene, pale, i puk u robstvo odvode bez odpora i straha, jer ne bijae vojske niti mogustva okupiti je i uzdrati... Hrvatski knezovi i vlasnici velikih posjeda i vlastitih tvrdih gradia, vide se izloenim neizbjenoj pogibli divjih opora, ostavie dvore i imanja, i zaklonie se u mletake gradove pri moru, ili se preselie u Hrvatsku... Za gospodari odselie i kmetovi, te zemlja ostade pusta na potarluku turskih paripa... Stolne su crkve bile popaljene, upe i sela razmetnuta, samostani razkopani i sveenstvo se razbjeglo i rasulo. Zaklonio se tko je iv utekao da sahrani glavu za mletake bedeme pokraj mora. Od Cetine do Zrmanje nigdje sveenika, niti svetog mjesta, nego se usjednula prava abominatio desolationis.

Pravoslavni Srbi koji su se od ranije doselili u sjevernu Dalmaciju i sagradili ovdje svoje skromne crkve i manastire, rijetko su ih naputali i pred Turcima odlazili u Primorje, nego su veinom davali otpor turskim pljakakim etama i branili svoje domove i crkve. Za njih Turci nisu bili takvo iznenaenje i strailo kao za dalmatinske Hrvate, koji sluajui o strahotama turskih napada, nisu imali smjelosti da ih saekaju, niti je ko postojao ko bi organizovao otpor. O tome Konarevi pie: ,,Pri sih proizestvijah narod na pravoslavni muestveno soprotivljaesja Turkom, osobeno e v zaitje svojih cerkvej, i blagodarja sej jego muestvenosti, za malimi izluenijami sohranilisja onje nevredimi. Katoliki e vsje svoji mjesta ostavia i cerkvi ih vsje opustjea. Hrvatski pisac, franjevac Vinjali, svjedoi kako su ,,Vlasi koje danas zovu Morlaki, a koji su pravoslavne vjere, nastanili se u Dalmaciji, a to je u predjelima Liburnije i Japidije, u kojim su predjelima prije stanovali Hrvati, koji su svi bili latinske vjere. Malobrojni preostali hrvatski ivalj povukao se u ,,planinske zbjegove. I srpski doseljenici nastanjivali su se prvobitno takoe u planiskim predjelima radi zatite od turskih pljakakih upada. Naavi se tu zajedno, preostali rimokatolici i pravoslavni, ,,sveerno su ivjeli u najlipoj slogi i ljubavi. Doseljavanja Srba u Dalmaciju bila su tada permanentna, ali u veim grupama su se dogodila naroito izmeu 1523. i 1527. godine, kad je prelo vie hiljada srpskog naroda sa mnogo svojih svetenika. Zato uskoro vidimo da se grade nove pravoslavne crkve po Dalmaciji. Izmeu 1524. i 1537. pominju se u Konarevievu Ljetopisu crkve u Biljanima, Ostrovici, Karinu, evrskama, Kistanjama, Bioviinom Selu, Raduiu, Mokrom Polju i agroviu. Mnoge naputene i razorene rimokatolike crkve Srbi su sa pijetetom obnavljali i u njima obavljali svoje bogosluenje. Prilikom turskih upada i ratovanja po sjevernoj Dalmaciji stradala su i srpska naselja i njihove crkve i manastiri. Neke od njih su odmah obnavljane, a neke su ekale na obnovu i godinama. Godine 1480. bio je opljakan manastir Dragovi a njegovi kalueri razagnani. Tek poslije dvadeset godina povratie se oni u manastir i otpoee njegovu obnovu. Manastir Krupa je stradao 1502. godine. Turci ga tada napadoe i opljakae, a kalueri su bili primorani da se sklone u manastir Krku, odakle su se vratili tek po sklopljenom primirju (1503.). Turci su u ovim ratovanjima postepeno zauzimali Dalmaciju, dio po dio. Do 1533. Turci su od Maara oteli Kotare sa Ostrovicom, Bukovicu sa Skradinom, Kninsku, Drniku i Cetinsku krajinu, splitsko Zagorje i sve do Neretve. Od toga je formiran kliki sandak, na ijem elu se nalazio Murat beg, porijeklom iz ibenika. To ratovanje i konano tursko zauzimanje kontinentalne Dalmacije zavrilo se padom Klisa (1537.) i mirom izmeu Mletake Republike i Turske (1540.). Tada je konano likvidirana maarska vlast na ovom podruju, a Dalmacija je podijeljena na dva dijela. Mletakoj Republici, koja je tom prilikom morala da plati Turcima 30.000 dukata u ime ratne tete, ostala su samo ostrva i primorski gradovi, meu kojima na prvom mjestu Zadar sa Ravnim Kotarima, a sve ostalo je potpalo pod Turke. Tako su se gotovo sva dalmatinska srpska naselja nala pod istim gospodarom pod kojim su se nalazili i njegovi jednokrvni sunarodnici u Srbiji i Bosni. To je jo vie pojaalo doseljavanje Srba u Dalmaciju tim prije to su to forsirale i

turske vlasti koje su iz isto ekonomskih i vojno-politikih razloga nastojale da ove opustjele krajeve nasele i uine ih korisnima po dravu. Takvih seoba bilo je i prije i poslije sklapanja mira. O tome svjedoe izvjetaji mletakih inovnika. Godine 1531. i 1539. oni javljaju da sa doseljenim Srbima dolaze i mnogi njihovi svetenici, kojima doseljeni narod bezuslovno vjeruje. Godine 1551. doselilo se nekoliko hiljada Srba u Kninsku krajinu, a 1577, po kazivanju Vinjalia, jake grupe ,,Srba ili Vlaha sada zvanih Morlaka i koji su svi pravoslavne vjere spustili su se sa bosanskih planina na povr izmeu Krke, Dinarskih Alpa i Jadranskog mora i tako pojaali ranija srpska naselja. Doseljavanja Srba u sjevernu Dalmaciju produila su se za vrijeme turske uprave ovim podrujem. Bilo je tu samoinicijativnih migracija, ali bilo je, kao to rekosmo, i kolonizacije, koja je vrena od strane turskih vlasti radi ekonomskog aktiviranja i vojnike obrane ovoga pograninog podruja. Nevolje koje je ovaj ratniki elemenat trpio zbog svoje pozicije i krajinike slube, bile su u 17. vijeku pojaane uslijed mletakoturskog rata oko ostrva Krita (Kandije) poznatog pod imenom Kandijskog rata (16451669). Poslije tekog ratovanja od etvrt vijeka, u kome su Mleani imali samo spoetka uspjeha, morali su sklopiti mir po kome su izgubili Krit, ali su radi ottete dobili malo proirenje u Dalmaciji sa utvrenim Klisom. Nova mletako-turska granica ila je kosama prvih brda nedaleko od obale. Po mletakom izaslaniku Nani, koji je s turskim izaslanikom utvrivao ovu granicu, nazvana je ona ,,linea Nani, a dobijeno podruje ,,vecchio acljuisito (stari posjed). Iskoristivi uskoro turski neusjeh pod Beom (1683.) i daljnje njihove neuspjehe u ratu sa Austrijom, Mleani su na ovom podruju oteli od Turaka 1686. Sinj, a dvije godine kasnije i Knin, te je tako cijela sjeverna Dalmacija od Cetine do Zrmanje dola pod mletaku vlast. Kako se rat produavao, Mleani su pomou panskih eta i uskokih miica i krvi osvojili Hercegnovi i Gabelu. Na osnovu odredaba mira zakljuenog u Sremskim Karlovcima (1699.) Mletaka Republika je dobila nova proirenja u Dalmaciji. U komisiji za razgranienje u Dalmaciji bio je od strane Republike providur Grimani. Republici su pored dosadanjeg uskog primorskog pojasa pripali Knin, Vrlika, Sinj, Vrgorac i Gabela i oko svakog toga mjesta njegova okolina na sat hoda oko njega, kao neutralni i odbrambeni pojas. Ta nova granica nazvana je ,,linea Grimani, a dobiveno podruje ,,nuovo acljuisto (nova tekovina). Poslije novog tursko-mletakog rata (,,morejski rat) i zakljuenog mirovnog ugovora u Poarevcu (1718.) Mleani su u Dalmaciji dobili Imotsku krajinu do Dinare i Prologa sa izvjesnom korekturom stare granice. Ta nova mletako-turska granica u Dalmaciji nazvana je ,,linea Mocenigo po providuru Moenigu koji je od strane Republike uestvovao u komisiji za utvrivanje nove granice, a dobivena teritorija nazvana je ,,novissimo acljuisto (najnovija tekovina). USKOCI - U vrijeme ovog gotovo neprestanog ratovanja i proirivanja mletakog posjeda u Dalmaciji naroito su se na mletakoj strani u borbi sa Turcima istakli ,,uskoci. ,,Uskoivi ispod Turaka u mletaki dio Dalmacije, uskoci su branili mletaki dio Dalmacije od turskih upada, a u ratnim vremenima bili gotovo jedina vojska Mletake Republike, koja se na ovom frontu borila protiv Turaka. Jedna grupa tih uskoka napustila je Dalmaciju poslije pada Klisa (1537.) i turske ruke i otila u Senj, gdje je njihovu snagu i hrabrost iskoristila Austrija, a kad ih vie nije trebala ostavila ih je bez ikakve pomoi, upuene jedino na pljaku i gusarenje.

,,Nema naroda na svijetu koji bi za odbranu od Turaka bio tako spretan kao to su uskoci, pie jedan tadanji italijanski izvor. Meu dalmatinskim uskocima 16. i 17. vijeka najveu slavu su stekli: uro Danii, Milo Slavi, Vukman Vlatkovi, Ivan Novakovi-Vlatkovi, Marko Margeti, Marko Domazetovi, ura Vranjanin, ura Maslarda, Ivan Senkovi, Martin Posedarski i drugi. Posebno su uveni uskoci Ravnih Kotara u zaleu Zadra, ija su junaka djela i vrline opjevane u mnogobrojnim narodnim pjesmama tzv. uskokog ciklusa. Kotarski uskoci su za vrijeme Kandijskog rata spasli Republici njene pozicije u Dalmaciji. Serdar Janko Mitrovi, rodom iz egara, spasio je 1647. ibenik koji je napao Mehmed paa Tekelija sa 40,000 Turaka. To je oduevilo uskoke (,,Morlake), te otpoee krvavi obraun sa Turcima koji nije prestajao sve do Poarevakog mira (1718.), pa i kasnije. Tih sedamdeset godina predstavljaju zaista jedno ,,megdansko doba u kome su se pored Janka Mitrovia (+1659.) i Petra Smiljania istakli njihovi sinovi Stojan Jankovi (+1687.) i Ilija Smiljani, a uz njih Vuk Mandui (+1648), iju je slavu opjevao Njego u Gorskom Vijencu, a mletaki providur za njega rekao da je ,,na Krajini cijenjen vie nego ijedan drugi, pa Vuk Moivuna, Vid eravica, Todor Kladni, Bajo NikoliPivljanin, Cvijan ari i drugi.

Prvi srpski episkop koji je stvarno priznao srpsku uniju bio je Simeon Vretanja. Njega je za episkopa u austriskom delu zemalja Ugarske, Hrvatske i Slavonije bio 1607. god u uru posvetio izbegli korintski grki arhiepiskop Kozma. Bie da na svet nije bio zadovoljan tim postavljanjem od strane jednog grkog mitropolita, kad je Simeon morao traiti priznanje i od patriarha Jovana, koje je i dobio 1608. god. Ili nije bilo kanonski isto postavljanje Simeonovo od Kozme, koji nije imao svog arhijerejskog sabora, niti sam svoje oblasti? U svakom sluaju za autoritet peskog patriarha nije od male vanosti, to se njegova jurisdikcija traila i priznavala i na podruju austriske carevine. Simeon, za koga ne znamo koga je porekla i kome je trebalo da on pravi taj zaobilazni i malo sumnjivi put do svoje eparhije, stupio je u veze sa zagrebakim biskupom Petrom Domitroviem, koji je sam poticao iz pravoslavne porodice. Pod njegovim uticajem Simeon je pristao na uniju i 1611. god. priznao papu. Od katolikih vlasti dobio je dozvolu da obnovi njihov razrueni manastir Maru i da tu bude njegovo episkopsko sedite. Vretenjin poloaj posle toga u naem narodu nije bio lak. Zagrebaki biskup traio je stalno, da srpski naseljenici u Slavoniji po njegovim zemljama postanu njegovi kmetovi; drugim reima, da priznaju neposredno njegovu fiziku a posredno i njegovu duhovnu vlast. Srbi su se tom energino opirali i Vretenjina duhovna akcija nije uspela dobrim delom zato, to je dobila taj socialni momenat. Na srpski patriariski presto posle smrti Jovanove doao je Janjevac Pajsije, dotadanji novobrdski mitropolit. To je ovek koji je na elu srpske patriarije proveo najvie godina (trideset i tri) i koji je za nju uinio veoma mnogo. Posle neuspeha politike Jovanove oevidno je, da patriarh Pajsije nije mogao ii istim putem. On je, izgleda, bio drukija priroda. Voleo je vie unutranji red u samoj crkvi. S toga preduzima sve da crkvu oporavi i digne. Obilazio je svoju oblast i brinuo se da se obnove poruene i zapustele

crkve, da se ukrase ivopisom i da se snabdeju knjigama. Za njegovog vremena ivopisano je najmanje 27 crkava i manastira, i to u svima krajevima, a prepisano, njegovom iniciativom, vie rukopisa. On se i sam lino bavio knjievnou. Napisao je, dobrim delom na predanju osnovano, itije cara Uroa, koga je kanonizirao, i slubu Stevanu Prvovenanom. Pratio je i nau letopisaku knjievnost. Nastradao je, u dubokoj starosti, od jednog bivola u Budisavcima i umro je 3. oktobra 1647. sjutra dan poto je bio ranjen. U maju mesecu 1620. god. skupio se u manastiru Graanici neki "sabor", o kom inae ne znamo nita blie. Iste te godine 11. novembra 1620. pominje se i jedan sabor u Beogradu, na kom je uestvovalo mnogo glavara iz raznih oblasti Balkana, pa meu njima i patriarh Pajsije. Ali akt o tom saboru ne izgleda ni malo pouzdan. U njemu se ponovo spominje onaj sumnjivi Jovan Renezi kao jedno od glavnih lica akcije, a i ostali navodi i lista uesnika puni su sumnje. U ovo vreme javlja se ponovo i fra Dominik Andrijaevi, koji 1622. god. postaje skadarski biskup, ali koji je ve posle dve godine morao napustiti svoju dijacezu i prei na "mostarsku", odnosno naronsku biskupiju. Savremeni izvetaji donose dosta pojedinosti o tom, kako je u XVII veku katoliko stanovnitvo osetno nazadovalo u unutranjosti Turske, i to manje u korist islama koliko u korist pravoslavlja. Sima Milutinovi izneo je u svojoj Istoriji Crne Gore, da je cetinjski vladika Ruvim preveo u pravoslavlje Kue, Drekalovie i Bratonoie. Ruvim je bio savremenik Pajsijev i sedeo je dugo na vladianskoj stolici. Njegovu aktivnost potvruju i rimski izvetaji. Meu Bjelopavliima bilo je 1633. god. svega jo 200 katolikih kua, a 1635. god. meu Zetom i Moraom broj katolikih dua nije prelazio mnogo preko hiljade. Piperi, koji su jo 1610. god. smatrani skoro svi kao katolici, postali su isto veim delom pravoslavni. U Popovu do 1627. god. od 12 crkava katolikih 7 je prelo u pravoslavne ruke; slinih pojava je bilo i u okolini Trebinja. Ima isto tako vesti o prelasku katolika u pravoslavlje u Sremu, oko Rume i Mitrovice. Glavni razlog za to bio je taj, to katoliko vie svetenstvo u veini nije smelo da ivi pod Turcima, nego se zadravalo mahom u susednim hrianskim zemljama. Mnogo izvetaja govori o tom, kako puk po vie godina nije video svetenika meu sobom. A bez neposrednog nadzora i stalnog odravanja veza stvari su prirodno morale ii na gore. Bosanski franjevci, koji su inae snosili sve tegobe sa svojim narodom, nisu van bosanskog podruja bili rado vieni, a i njihovom ponaanju u Bosni stavljali su papski vizitatori teke prekore. U ovo vreme, 1619-20. god., zabeleeno je i turenje katolika u veim masama. U okolini Prizrena tih je godina preko 3.000 dua primilo islam, a oko Sutjeske, u Bosni, 6-7.000. Meu Bjelopavliima prelo je 90 porodica. Na drugoj strani, u zemljama habszburkim, gubili su pravoslavni na raun katolika. Postupak vladike Simeona Vretanje samo je uvod u sistematsko prevoenje pravoslavnih u unijatske redove i u katolianstvo. Vlasti su ometale prelazak srpskim svetenicima, kako bi narod, obezglavljen, lake primio katolike i unijatske duobrinike. U tom smislu izdao je naredbe i sam car Ferdinand 1638. i 1642. godine. Tako se moglo dogoditi, da skoro svi umberaki uskoci vremenom prime uniju, kao i uskoci po Slovenakoj. Mnogo katolienja vreno je i po Lici. Protestantski pokret nije zahvatio oblasti u kojima su Srbi iveli u guim naseljima, iako je bilo izvesnih tenja u tom pravcu. Ali je u narodu ipak postalo ime lutora kao oznaka za teke bezbonike. U Turskoj katolici su obratili naroitu panju Junoj Srbiji. U njoj su 1658. god. biskupiju u Skoplju podigli na stepen arhibiskupije, da bi pojaali revnost njenog svetenstva, ali ni

ta mera nije mogla zaustaviti opadanje njihova broja. U Boki i po Dalmaciji trudile su se crkvene vlasti da pravoslavne privedu katolikoj crkvi, ali im uspesi nisu bili znaajni, jer im mletaka vlada nije ila na ruku. Odnosi izmeu pravoslavnih i katolikih prvosvetenika bili su nejednaki. Iz Rima se teilo i trailo, da verska aktivnost donese nekog ploda, pa su nastavljani odnosi s izvesnim licima iz srpske jerarhije. Kod pravoslavnih bilo je velikog kolebanja. Ima dosta tubi koje govore o tom, kako oni zlostavljaju katolike i kako prave nasilja katolikoj crkvi traei od njih prireze i danke. Drugi su traili dodira s Rimom, ali veoma rezervisano. Patriarh Pajsije nije hteo da izlae ni sebe ni narod. Godinama nema nikakvih poruka za Rim. Glavni radnik bio je jedno vreme samo cetinjski vladika Mardarije sa svojim kaluerom Visarionom. Kongregacija za propagandu uputila je s prolea 1640. tog Visariona sa misionarom Franciskom de Leonardis, da sa patriarhom raspravljaju o izvesnim razlikama u crkvi i da mu donesu rimsku knjigu o optim saborima. Patriarh je ostao pri shvatanjima pravoslavne crkve u uvenom i mnogo raspravljanom spornom pitanju, da Sv. Duh ishodi od Boga Oca, a ne i od Sina (,filioque). To je, kao to se zna, bila jedna od osnovnih dogmatskih razlika izmeu obe crkve jo od vremena starog razlaza, i nije se dala nikako prebroditi. Meutim episkop Mardarije je uao u veze sa Rimom i priznao rimsku crkvu kao "mater svega hrianstva" i papu kao vrhovnog poglavara. Iz Rima su traili od Mardarija da utie na patriarha, kako bi i on promenio svoje miljenje. Izmeu patriarije i Rima razvila se prepiska o tumaenjima Svetog Pisma, ali bez uspeha za rimsko gledite, iako su s te strane gledali da utiu na Srbe pozivajui se na Grke i njihov pristanak na Fjorentinsku uniju. Uz Rim je pristalo, pria se prema jednom sasvim nepouzdanom izvetaju, do 1648. god. nekoliko stotina svetenika i tri vladike, ali to ne izgleda nimalo verovatno. Izvetaji o tom potiu od zainteresovanih lica, koja su se htela prepoznati ili izvui neke koristi. Duh avanturista i falzifikatora trajao je celog XVII veka. Koliko je samo lanih vladarskih diploma ostavljeno u to vreme i koliko lanih rodoslova. Papa je bio poslao patriarhu Pajsiju arhijerejsku mitru uz jedno svoje pismo nadajui se da e ga konano pridobiti. Ali je stari patriarh dobijene stvari zatvorio duboko u sanduke i nije nita preduzimao. Tek posle njegove smrti postala je propaganda aktivnija. Na crkvenom saboru u Morai, dranom 1. februara 1648., kad je za patriarha bio izabran Gavrilo Raji, donesena je odluka da se nastave pregovori s rimskom crkvom. Imalo se pregovarati na onoj istoj osnovi, na kojoj su voeni pregovori i u Ukrajini i Beloj Rusiji. U ime kurije doao je u Morau ruski knez Jovan Vasiljevi ujski, koji se bio izbavio iz ruskog ropstva. Drugi njegov pomaga bio je ukrajinski monah Pavlin Demski, koga je kurija odredila za uitelja u kolama, koje su se imale otvarati meu Srbima. Prvu takvu kolu, sa pravoslavnim i katolikim acima, otvorio je Demski u Kotoru. Meu Srbe u Hrvatsku i Slavoniju bio je upuen holmski biskup Metodije Terlecki, koji je delao od 1628-1644. god. Kurija je radila s planom, ali ipak bez uspeha. U Crnoj Gori nastavio je Mardarijevu politiku njegov bivi saradnik Visarion. O dranju hrvatsko-dalmatinskog vladike hadi Epifanija vesti se ne slau, ali ima pomena, da se i on odluio za uniju. Meutim, nai izvori ne govore o tim pokuajima i pregovorima. Znai, dakle, da o njima iroki narod nije znao mnogo ili ne bar nita pokretno. Postoji, istina, prianje, da su Crnogorci kamenovali vladiku Mardarija, ali za to nema nikakve potvrde u izvorima.

Upada u oi da vladike iz Srbije i Bosne ne uzimaju uopte nikakva uea u svim tim pregovorima i da se cela akcija vodi u Crnoj Gori, junoj Hercegovini i oko Pei. Katoliki pisci pominju, istina, unijatske zaverilce naih nekih manastira kao Mileeva, itomiljia, i dr., ali mi ne znamo koliko su one autentine. Bilo bi doista udnovato, da o tom pokretu, ako je bio tako ozbiljan, nema nikakva traga u toliko naih zapisa i natpisa ili letopisa ili drugih spomenika. Oevidno je, da je bio samo povrinski i diplomatski, shvaen kao potreba jedne politike situacije, koju je trebalo kao takvu iskoristiti. A da stvar nije ula u narod vidi se najbolje po onim pokuajima i rezultatima preveravanja. Na svet ovoga vremena vie se okretao pravoslavnoj velikoj Rusiji. Tamo odlaze kalueri po milostinju iz svih naih oblasti; tamo su u XVII veku, do 1654., ila i etiri crkvena velikodostojnika, episkopi vraki Antonije, skopski Simeon, trebinjski Arsenije i kratovski Mihailo. U Rusiji srpski monasi XVI i XVIII veka, poto bi podneli uobiajenu "elobitnju", dobijali su lepe priloge u novcu, knjigama i sasudima, a mnogima je davano pravo da se mogu povremeno navraati za nova darivanja. U Rusiji oni su nalazili kult pravoslavlja i oduevljavali se torestvom crkve. Tamo su mogli dobiti obavetenja i o ljutim borbama pravoslavne crkve protiv Poljaka i katolicizma i o rascepu u crkvi posle primanja unije od strane ruskih manjina u Poljskoj. Obnova kijevske mitropolije strogo pravoslavnog tipa, 1620. god., smatrala se kao velika pobeda. Novi ruski car Mihailo Romanov (od 1612. god.) bio je sin docnijeg patriarha Filareta i s njim je poeo tako da reemo, crkveno-nacionalni kurs. Ti nai ljudi, koji su odravali veze sa Rusijom, nisu mogli biti pristalice katolike orientacije. Naprotiv. Mogli su samo propovedati borbu protiv nje. U isto vreme rimska je kurija ivo radila i meu Grcima i postizavala je priline rezultate. uveni nauenjak Lav Alacije bio je jedan od glavnih pretstavnika grkih unijata. Ali je za to bilo i vatrenih protivnika, koji su, kao iril Lukaris, i perom i reju suzbijali rimski uticaj. Prva polovina XVII veka puna je kriza u grkoj crkvi koje su javno i tajno izazivali rimski izaslanici, a naroito borbeni Isusovci. Da je opozicije bilo, i da je ona bila vrlo jaka, svedoe izvesne nemile pojave dovoljno. Patriarh Gavrilo bio je odredio kao svog izaslanika papi budimljanskog episkopa Pajsija. Ogoren, Pajsija je odao samim Turcima njegov pridvorni kaluer, 1651. god., nato su ga ovi umorili svirepom smru, sasekavi ga iva. Turci su to uinili ne iz nekih verskih pobuda, nego to su drali da su po sredi izdajnike veze. Oni su od 1645. god. uli u dugogodinji rat s Mleanima zbog Krita (Kandiski rat) i s toga su s velikim podozrenjem pratili kretanja naih glavnih ljudi. U toliko vie, to su Mlea-ni rovili na sve strane, a naroito u Dalmaciji i Crnoj Gori. Pod njihovim uticajem Kui su 1649. god. uzeli Medun, a Nikii, Drobnjaci i Riani prepadom su se doepali Risna i predali ga Mleanima. Pokret je zahvatio i Bjelopavlie. Mleani su se prema Crnoj Gori ponaali kao neka vrsta gospodara-kapitalista, pa su, na pr., 1652. god. zatvorili cetinjskog kneza Ivana kad je ubio spahiju Martina Crnogorca. Da je zemlja stradala zbog tog rata svedoi jasno Gavrilo Trojianin 1649. god., koji kae, da su Turci "veliku bedu" inili svojim podanicima i da su danke uzimali "svakog dana". ini mi se, pie drugi, "da ozlobljenje tad rodu hrianskom ne bee manje, nego li starom Izrailju u Egiptu." U Hercegovini je zapovedao Ali-paa engi za vreme ovog rata. On je skupio veliku vojsku, da bi mogao suzbijati Mleane i njihove pomagae, a ta je vojska, kazuje se, pravila teke zulume. O njima govore podrobno, isto tako nepovoljno, i dubrovaki izvetaji. "I verni i neverni", pisalo se, "koji imaahu imanja" beali su na stranu, "ostavljajui sela i domove". Turski pritisak osetio se, prirodno, i u crkvi. Primer vladike Pajsija bio je i suvie teka

opomena. Novi sabor u Morai, 1654. god., pod pretsednitvom ariljskog mitropolita Jevtimija, tuio se na turske zulume i sumnje zbog ovih veza. Turci su govorili da Srbi trae na zapadu pomoi protiv njih. Crnogorski vladika Visarion bi proteran; ini se, da je i trebinjski Arsenije pobegao iz straha. Uplaio se bio i patriarh Gavrilo, pa je krajem 1653. preao u Rusiju. Povod su mu dali pozivi vlakoga gospodara da ga smiri sa susedima i sultanova naredba da ide i da to izvri. Patriarh je jedva doekao da se moe ukloniti i u Rusiji je otvoreno priznavao da se bojao Turaka. Pavlin Demski javljao je u Rim, da je strah ovladao u srpskim redovima, a Francisko Leonardis nije krio da meu Srbima prema Rimu postoji velika protivnost. Ipak je moraki sabor pristao da se veze nastave, ali traei od Rima efikasniju pomo. Sem jednog papskog namesnika oni su traili, svakako po uputstvima Demskog, uitelje i tampariju "da nas napoite edne uenjem svetim knjigama, kao to inite u Maloj Rusiji". Ali su, uz to, uputili i jedno pismo, traei da se pitanja verskih razlika i odnosa raiste, poto se u tom pogledu dotada nije moglo doi do saglasnosti. Taj sinodalni akt nosio je u Rim moraki iguman Maksim. Akcija je, u toj sredini, imala, izgleda, nekog uspeha, jer se na nju poziva jedan izvetaj iz 1660. god., u kom se kazuje, da posredovanjem peratanskog opata Zmajevia iguman Trebinjskog Manastira izraava elju da doe u Rim. Zmajevi je ukazivao na primer Morakog bratstva. Iguman trebinjski irilo doao je u Rim poetkom prolea 1661. god. sa pismom mitropolita Vasilija Jovanovia, kasnijeg popularnog ostrokog svetitelja, izraavajui tom prilikom odanost papi i traei od njega pomoi. Traio je, u isto vreme, u ime mitropolitovo, da ga papa preporui katolikim glavarima u Hercegovini, da bi ga oni priznali za svog stareinu. Na taj nain nadali su se ti krugovi ublaavanju verskih protivnosti i izvesnim koristima za svoju crkvu. Ovom prilikom uli smo prvi put, da su nai monasi traili u Rimu, da njihova dva mlaa sabrata budu primljena u neki tamonji kolegij na vaspitavanje. Dotle su takve pitomce slali u Rim samo Grci i Ukrajinci. Papa Aleksandar VII odgovorio je 25. aprila 1661. mitropolitu Vasiliju s puno srdanosti obeavajui mu pomo. Njega i njegov trebinjski manastir on je, odista, jo istog dana, preporuio panji Dubrovake Republike. Odnosi izmeu mitropolita i susednih katolika bili su posle toga vie nego ispravni. Njegovim posredovanjem vratili su, na pr., 1668. god. pravoslavni katolicima crkvu Sv. Ilije kod Perasta. Trebinjski manastir dobio je bio izvesne materialne pomoi iz Rima, ali je izbegavao da se potpuno potini rimskoj vlasti, nailazei svakako na opoziciju. Od 1661. god. njegovi monasi nisu vie dolazili u Rim, iako su imali od pape odobrene kredite za put. Tek tokom 1670/71. god. obratili su se ponovo za pomo i oni i sam mitropolit, a preporuivao ih je sam biskup trebinjski fra Anton Primi Srpska patriarija doivela je ovih vremena teak potres. Patriarh Gavrilo bio je otiao u Rusiju, da se skloni Turcima ispred oiju zbog svojih veza sa Zapadom. Tim je, nema sumnje, izazvao podozrenje i prema sebi i prema crkvi. Nije utvreno ijom je iniciativom, jo za njegova ivota, dolo do izbora novog patriarha Maksima, ali kako je on biran "u velikoj nudi" to je vrlo verovatno, da su popunjavanje mesta mogli traiti i Turci, ili nai ljudi iz straha od Turaka. Trebalo je tako desolidarisati patriariju s njegovim radom. Maksim se pominje kao patriarh od 1656. god. Ne znamo tano koji su razlozi naveli Gavrila da se vrati iz Rusije; znamo samo da je to bilo na njegovu kob. Nai spomenici kau da je bio oblagan na Porti, kako je s Rusima radio na ustanku protiv Turaka. Bilo te dostave, bilo ranije sumnje protiv njega, bilo sve zajedno, uticali su u Carigradu, da Gavrilo bude osuen na smrt. Obeen je u Brusi i sahranjen 18. jula 1659.

blizu vode Agiazme. To je najtea kazna, koja je dosad, u celoj naoj prolosti, postigla jednog naeg tako visokog prvosvetenika. Da novi patriarh Maksim nije mogao posle toga ii njegovim tragom razume se samo po sebi. On je, koliko je to ilo, pokuao nastaviti mirnu liniju Pajsijeve crkvene politike prema Turcima. Prema katolicima hteo je, pomou turskih vlasti, postii izvesne uspehe, ali nije imao sree. U Livnu je 1661. god. jedva izneo ivu glavu od razjarenog katolikog puka, kad je, kako franjevaki izvori govore, htio "da podloi sve karstianstvo od Bosne na svoi rit." I Carigradska i naa patriarija imale su u to vreme kriza i druge vrste. Do visokih dostojanstava u crkvi nije se dolazilo uvek linom vrednou, nego isto mitom. Turci su uticali na izbore traei od pojedinih kandidata bogate "pekee". Bez njih su se kod Turaka ovog vremena poslovi svravali vrlo teko ili nikako. Dubrovaki i mletaki izvetaji donose o tom drastinih primera. I nai crkveni dostojanstvenici morali su davati poklone u novcu, koji su iznosili do 2.000 dukata, i koje je, naravno, trebalo izvui iz naroda. S toga nisu retki protesti radi vladianskih nameta, koji su ponegde, kao, na pr., u Sarajevu krajem XVII veka, dovodili do otvorenih sukoba. Samo, na sreu, u nas nije bilo onakvih primera, kao to je onaj patriarha Jeremije, koji je 1598. god. svog protivkandidata mitom dao poslati na turski kolac. Sredinom XVII veka i posle toga nai manastiri su morali da plaaju Turcima velike namete, pa su bili prisiljeni neki od njih da zalau svoje dragocenosti tuincima, ponekad i inovercima. Jedan od razloga to su se ljudi obraali i u Rim bie, pored tenje da pomou s te strane dou do slobode, jo i u tim materialnim nevoljama. God. 1662. tuio se jedan na pisar, da, kao tada, "takva tuga zemlji nikad nije izala na Hercegovinu". Naroito su bili propiali manastiri. Oni su stradali od turskih zuluma, ali i od hajdukih prepada. Ovih godina spominju se ee stradanja i zarobljavanja kaluera i otkupi za njihovo osloboenje. Tako se moe objasniti, to se ubogi i mali hercegovaki manastir Zavala, koji je stradao 1663. god., pridruio akciji Trebinjskog Manastira. U vatikanskom arhivu uva se pismo hercegovakog mitropolita Avakuma, naslednika Vasilijeva, koji se 1672. god. sa zavalskim kaluerima obratio papi. Samo, njegovo pismo, koje ima slian formular i delimino isti tekst kao i pismo Vasilijevo iz 1671. god., nije isto tako, kao ni ono prvo, pisano od samih srpskih kaluera. I stil i jezik i crkvena terminologija upuuju jasno na katoliku saradnju, ako ne ak i na njihove izvore. U isto vreme, 1661-2. god. stizale su tube u Zagreb i na druge strane protiv pravoslavnih vladara, koje su traile da im se katolici podloe. U Bosni su morali da plate katolici patriarhu 5.000 imperiala; slino su ih pritezali i u turskoj Slavoniji. Na sporu u Sarajevu, gde je patriarhu pozlilo, fratri su pobedili 1669. god., ali ih je to stalo sedam tovara astri. God. 1675. tuili su se katolici i na Porti na postupke pekog patriarha i njegovih vladika u Bosni i Hercegovini, koji su im ne samo traili novac, nego ih jo naterivali da itaju evanelje po njihovom obredu. Na posredovanje Dubrovake Republike dao im je sultan ferman, koji ih je uzimao u zatitu od tih i takvih zahteva. To, mislimo, dovoljno pokazuje, kako u radu nije bilo nikakva jedinstva i kako u pregovorima i celoj toj aktivnosti nisu podjednako mislili ni sami pregovarai. Rim je mislio da pridobije Srbe za uniju, a srpske crkvene stareine htele su da proire svoju vlast i na katolike. U toj akciji trebalo je da uestvuje i Dubrovaka Republika, u kojoj je Tomo Natali Budislavi, potomak jedne nevesinjske porodice, trebinjski biskup, inae zanimljiv avanturista, testamentom izrazio elju da se osnuje jedan kolegij za rad meu susednim

pravoslavcima i na jaanju katolike vere. Njegova zadubina poela je rad 1636. god., ali ga nije mogla da razvije, jer se dubrovaka vlada bojala od zapleta s Turcima i jer je zazirala od toga, da taj rad ne poslui nekoj tuoj svrsi. U Hrvatskoj versko suparnitvo dobilo je, kako smo videli, i socialan karakter. Maranske vladike branile su dobijene povlastice srpskih doseljenika, a zagrebaki biskupi zastupali su, i sami vlasnici, gledita hrvatskih zemljoposednika. Da bi slomili srpski otpor biskupi su ili za tim, da ili verskom unijom pridobiju Srbe ili da sasvim ukinu vladianstvo u Mari. U Vojnikoj Krajini, gde su bili, na granici, u veini pravoslavni, vladike su teile da svoju vlast proire i na ostalo stanovnitvo, kao to su u susedstvu postupali biskupi, gde su katolici sainjavali veinu. To je, razume se, dovodilo do borbi i do omraze. General Herbertajn javljao je 1666. god., da je vladika Sava Stanislavi iao za tim, "da meu Savom i Dravom dobije svetovnu i duhovnu vlast", ali je, oevidno nezadovoljan i pod uticajem crkve, preterivao i sumnjiio vladiku i ostale Srbe na sve naine. Gonili su se i jedni i drugi. Zagrebaki biskup Benedikt Vinkovi zastupao je, na pr., gledite, da je pravoslavni vladika u Mari samo vikar biskupov i da mu mora davati izvesne prihode. Njegovi naslednici radikalizirali su posle svoj stav jo vie. Oni su tvrdili da je maranska pravoslavna episkopija uopte smetnja za irenje katolike vere, a naroito su udarali na veze njenih episkopa sa peskom patriarijom. General Lesli je tano video i 1662. god. izvetavao u Be, da e pre doi do ustanka nego to bi svi Srbi pristali na uniju. Jednog svog sumnjivog sabrata, Simeona Kordia, koji je sve preduzimao da postane episkop u Mari, sami su kalueri manastira Lepavine i Mare, vezali i zatvorili. Moda bi katolika propaganda imala na toj strani, u ovaj mah, ipak neto uspeha, da nisu Turci 1663. god. objavili Austriji rat i da austriskim zapovednicima opet nisu zatrebali srpski graniari. Da bi se oni zadovoljili imenovan je tad za maranskog vladiku Gavrilo Mijaki, iju su kandidaturu pomagala i braa Zrinjski, Nikola i Petar. Imenovanje je dolo posle dugog otpora katolikog svetenstva, koje je ilo ak do pretnje caru, da mu njegov ispovednik nee dati apsolucije, ako ispuni elju uskoka. Njihova opozicija uspela je bar u toliko, to Mijakia nije hirotonisao peki patriarh nego moldavski mitropolit; ali je Mijaki, izgleda, ipak otiao i u Pe. Sem toga, bio je nateran da dade izjavu pokornosti papi i rimskoj crkvi i da se odree peske patriarije kao duhovne vlasti i da se, uz sve drugo, prizna za vikara zagrebakog biskupa. Mijaki je, istina, te izjave smatrao vie kao formalnosti da bi doao do cilja, ali ih je ipak dao i ak je 1667. god. otiao i u Rim. Pred narodom nije smeo kazivati ta je sve uradio; sam je izjavljivao da bi ga njegovi ljudi kamenovali. Protivnici su, meutim, bili bezobzirni. Kad je god. 1668. izbila buna krajinika protiv pukovnika Herbertajna ak su i vojnike vlasti naterivale uhvaene ljude na uniju i preveravanje, a prozelitazma je bilo i pre toga, u vie prilika. Herbertajn je zastupao naelo da nema jedinstva tamo gde nema jedne vere, i s toga je izvetavao u Be, da na krajini nee biti sigurnosti, dok se ne istrebi pravoslavlje. S toga je pri uguivanju bune postupao sa svom strogou, na veliku radost i uz saradnju zagrebake biskupije. I Mijaki je izgubio njihovu potporu, iako je stalno davao izjave lojalnosti i odanosti Rimu. A izgubio je za to, to nije hteo otvoreno raditi za uniju i to ipak nije hteo da raskida sve veze s pekom patriarijom. S toga je bilo reeno da se ukloni s vladianskog mesta, ali se ta odluka nije smela provesti u delo, da se ne bi uzbunili uskoci. A ovi su Beu bili u to vreme veoma potrebni iz dva razloga: da se ne bi pridruili Petru Zrinjskom, za koga se znalo da sprema prevrat, i da bi ih oni sami mogli iskoristiti protiv njega. Ima vie vesti, koje govore o tom, da je Mijaki

bio doista u vezama sa Zrinjskim i da ga je ak smatrao svojim duhovnim sinom. Kad se Zrinjski predao u Beu doao je na red i Mijaki. Kao povod za njegov progon uzet je sluaj paroha Pavla Zoria. To je bio akon vladianski u Mari, koga je zagrebaki biskup posle vaspitao u isusovakoj gimnaziji i katolikoj teologiji, pa ga postavio za upnika u Mijakievoj diecezi. Toga Zoria napali su jednog dana, u vladiinom prisustvu, neki kalueri i izazvali tuu s njegovom pratnjom. Herbertajn je na to, po vioj naredbi, u oktobru 1670., uhvatio i zatvorio Mijakia. Menjajui zatvore Mijaki je u njima ostao do smrti, 1686. god., a da mu se nikad nije dala prilika da bude izveden pred pravi sud. Svet je umirivan izjavom, da je uestvovao u zaveri Zrinjskog i K. Frankopana. Za njegovog naslednika postavljen je Zori, koji je bio otvoren unijat. Tako je na XVII vek ispunjen skoro u cele tri etvrtine novim politikim i duhovnim borbama. Pored Turaka nai ljudi imali su da se nose i sa pretstavnicima rimske crkve, na iju su saradnju pristajali s puno nade. Nosei se s katolicima traili su ponekad pomo turskih vlasti, a nosei se s Turcima uzdali su se na papu i zapadne sile. Tako se njihov odnos zaplitao bez izgleda na reenje, koje bi donelo bar priblino ono za im su teili. To je tragika svih koji iz tame trae put na svetlost, pa moraju da pipaju na sve strane i da stalno posru. Ali je glavno to, da se traio put i izlaz, da se nije izgubila vera u sebe, i da se, ni u kakvim iskuenjima, nije skretalo sa onog pravca koji je narod, po nekoj unutranjoj snazi, sam sebi odredio nastavljajui tradicije svoje prolosti. Dalje borbe s Turcima Mleani su na poetku kandiskog rata imali neto uspeha u Dalmaciji; osvojili su Makarsku, Knin, Klis i nekoliko drugih mesta; odbili su Turke od ibenika; ali, kad su Turci organizovali prilino dobru odbranu nisu mogli vie da operiu sa veim odredima. Borbe su potom dobile vie etniki karakter, ali su ete ponekad iznosile po 1.200, 1.500 i 2.000 ljudi. Od hajdukih eta, koje su dopirale duboko u unutranjost, do Skoplja i Prusca u travnikoj oblasti i do Mostara u Hercegovini stradali su ne samo Turci, nego i hriani. Postoji vie tubi, sa raznih hrianskih strana, na ljute zulume hajduke. Mleani su akciju u Dalmaciji prepustili prvenstveno domaem stanovnitvu, koje se branilo uporno i napadalo srano, ali bilo nedovoljno disciplinovano. Sem toga, domae je stanovnitvo pozivalo u saradnju i svoje saplemenike preko turske granice, a mletake su vlasti naroito pazile na to da pridobiju njihove glavare. Tako su, na pr., 1648. god. izdali nagrade veem broju "morlakih" glavara i harambaa, kao popu Damjanu Koviloviu, harambai Iliji Smiljaniu i dr., a 1649. Janku Mitroviu, koji je tada imao oko 36 godina, a do godine i njegovom "nejakom" sinu Stojanu. Mnogi od tih junaka proslavili su se veoma u borbama s Turcima. Za Vuka Manduia, koji je 1648. god. dopro do Kljua u Bosni, sami su Mleani pisali, da je bio "vrlo hrabar" i "na krajini cijenjen vie nego ijedan drugi." Poginuo je 21. jula te godine. Ilija Smiljani poginuo je na Vujaku 1654. god. Njegovoj udovici Kati, koja je bila roena muslimanka, izdala je mletaka vlada lepu penziju. Janko Mitrovi, otac Stojana Jankovia, umro je 1659. god. od rana dobijenih u jednoj borbi. Njegov sin Stojan dopao je 1666. god. ropstva prilikom jednog neuspelog napadaja na Cetinu i bio je odveden u ropstvo, u Carigrad. Otud se nekako spasao posle etrnaest meseci robovanja i dao motiv za jednu od ponajlepih narodnih pesama iz uskokog ciklusa. U junim krajevima Dalmacije i Hercegovine operisao je Bajo Pivljanin, koji se javlja prvi put 1654. god. sa nekih 1.500 drugova na mletakom zemljitu kao njihov ovek. Tih godina napadali su Turci u Boki Perast (1654.) i Kotor (1657.), ali nisu postigli nikakva uspeha. Pod Kotor ih je doveo iz mrnje

na Mleane bivi grbaljski kapetan, poturica Dafer-aga Tujkovi. Za uskoke i "Morlake" pisao je mletaki providur Katerino Kornaro, da su "narod neukrotiv i neobuzdan", a na njih je oko 1666. god. vrio najvei uticaj Srbin Cvijan ari, harambaa u ibeniku, koji je 1652. god. bio zarobio alaj-bega Jusufa Filipovia, "najkrupniju linost meu turskim Krajinicima". Od turskih i muslimanskih graninih junaka bio je veoma na glasu Mustaj-beg Hasunovi ili Mustaj-beg Liki. Bio je kapetan Bihaa od 1642-76. god., a njegov tast Jusuf-beg Filipovi bio je liki sandak-beg. Muslimanske epske pesme naroito slave njegove smele zalete u Hrvatsku i "Unurovinu". Poginuo je 1676. god. Kuna Hasan-aga bio je aga u Kninu, a izgubio je glavu u borbi s hajducima 1653. god. Mnogo se pominju Hrnjica Mujo, kladuki aga i uvar Krajine i Bojii Alija, koji se boji vezira "kolik oge svoga". Ovaj drugi je bio dizdar u Zadvarju. Zarobio je 1663. pet makarskih fratara, dva aka i jednog momka, dok je estog fratra pogubio. Sve ive robove prodao je u Livnu janiarima za 500 groa. Ali je, zato, posle nekoliko nedelja, na novom podvigu, platio glavom. U epskim pesmama muslimanskim njihovi junaci se ponajee sastaju u Udbinu, gde mimo propisa vere, kao i hrianske delije, piju razna pia u "pjanoj mehani" i dogovaraju se ta da rade prema neprijateljima na Krajini. Njihov interes je vezan, prirodno, za najuu okolinu, ali pojedini se junaci reavaju i na smelije podvige, ak do Malte ili do "vlake Indije." O Kandiji nema, koliko ja znam, posebnih muslimanskih narodnih pesama; ali o turskim borbama radi nje svakako se govorilo i jedan muslimanski pesnik XVII veka iz Bosne, Kaimija, u vrlo neukim i slabim stihovima oekivao je njen pad i pretio hrianima posle te pobede. Zapovjedi Isukrst; "Turite se, digni prst", Obori se na tle Rist Kad vam ode Kandija. Izvesna obnova turske snage nastala je od 1656. god., otkad je sultan Muhamed IV kao svog prvog saradnika uzeo starog i estitog Muhameda uprilia, nekadanjeg momka u dvorskoj kuhinji. Poto je kratkim putem i bez obzira raistio stanje u prestonici bacio se svom snagom na Mleane i postigao vidne uspehe. Njegov sin i naslednik Ahmed nije imao sree u borbi s Austrijancima (1664. god. pretrpeo je poraz u bitci kod Sv. Gotharda), ali je ipak sklopio vrlo povoljan mir. Nad Mleanima je meutim Turska odnela konanu pobedu, osvojivi 1669. god. Kandiju. Iz ovog vremena ouvan je jedan veoma zanimljiv i bogat podacima izvetaj o stanju u Turskom Carstvu, koji potie od turskog putopisca Evlije elebije, savremenika svih ovih dogaaja. elebija je proao svu prostranu Tursku Carevinu i video je, i uo, i zapisao mnogo stvari. On nije svuda pouzdan, ima istonjaki metod preterivanja, i prima za gotovo sve to mu se kae, ali je, pored svega toga, ipak od izvesne koristi. Tada je, na pr., Zemun bio malo naselje sa nekih 400 kua, bez arije, koje je svoje potrebe podmirivalo u Beogradu, koji je bio vaan centar cele oblasti. Mitrovica sremska bila je preteno turska varo sa 12 mahala i mnogo damija i medresa. U unutranjosti Srbije pria za Uice da je bilo vrlo napredna varo sa 4.800 kua i 1.140 duana. U Srebrenici je primetio da narod dobija guu od njene vode. U istonoj Bosni zadivilo ga je bogatstvo ume, koje traje sve do naih dana. Sarajevski grad sa 17.000 kua bio je jedna od najznamenitijih varoi na zapadu Turskog Carstva, u kojoj su se sticali trgovci od Mletaka do Perzije. U Livno je bilo preneseno sedite klikog sandak-bega, pa je cela

varo pretvorena kao u tvravu. "U svake kue ima za rat mazgali". To je bilo potrebno za odbranu od estih uskokih prepada. Ne budui nikom na udarcu lepo se razvila Banja Luka sa svojih 45 mahala i 13.700 kua. "U hercegovakom sandaku imadu dva uredna ahera, jedno je Foa, a drugo Mostar". Skoplje, najrazvijeniji grad June Srbije, sa mnogo zanata, imao je 2.150 duana i bio sredokraa prometa. Posle napada na Kotor turski zapovednici su reili da kazne Pivljane i Nikie, koji su pomagali Mleanima. U ekspediciji, kojoj se pridruio i elebija, uestvovalo je 10.000 vojnika. Za ta naa plemena Evlija pie, po bog zna ijim obavetenjima, da su "ovejani Hrvati". Oni, veli, s hercegovakim paama "govore jedino s vrhovima od andara", pa zbog toga "upravnik te oblasti njima nikoga ne sme da poalje". Na tom putu Turci nisu imali nikakvih veih borbi od znaaja, ali su opljakali oko 12.000 komada sitne stoke. Pobunjenici su se bili povukli u svoje planine. Evlija kazuje da su pohvatali izvestan broj ljudi i da su nali bogat plen u dragocenim stvarima, ali to ne prelazi okvir optih mesta. U njegovom prisustvu je Sihrab Muhamed paa otro ukorio Dubrovane, to su pomagali hrianima, i njihovog je poslanika dao zatvoriti. Iz ovog vremena je veoma vaan i putopis Engleza dr Edvarda Brauna. Njemu je upala u oi injenica, da mnogi nai ljudi u Sremu, s porodicama zajedno, stanuju u zemunicama. "Kad smo tuda prolazili jadni hriani su se sklanjali u svoje rupe kao pitomi zeevi". Taj stari nain ivota odravao se ne samo iz ekonomskih razloga, to su te kue, kopane u peanim bregovima ili u ravnici bile relativno veoma jevtine, nego jo vie s toga, to nisu privlaile panju turskih prolaznika i drugih kesadija. Te iste zemunice ili kolibezemunice, sa jednim malim gornjim delom iznad zemlje, bile su niske, s malo prostora, veoma uboge. Jednom engleskom putniku izgledale su "kravlje tale u Engleskoj istije i udobnije od seoskih kua na Balkanskom Poluostrvu". Takvih zemunica bilo je najvie u Sremu; u krevitim dinarskim oblastima prevlaivao je tip malih kamenih koliba. Izvesne porodice izraivale su vremenom i takve zemunice s vie panje. Braun bar izrino veli, da su ih "nalazili u boljem stanju nego to smo oekivali." Tako su podizane ak i izvesne crkve. Pojedine zemunice imale su i po vie odelenja, a sve odake na krovu. Prozori su pravljeni ili pod krovom ili su na samom krovu probijane rupe, takozvane "vielice". Da su u takvim stanovima higijenske prilike bile veoma nepovoljne ne treba, mislimo, naroito ni naglaavati. Pomor dece, i danas jo, kazuje dovoljno reito na mnogo strana po naim selima, kako su higijenski uslovi strahovito primitivni. U svom putopisu Braun je pominjao i veliku nesigurnost u zemlji i po putevima. Sigurnosti nije bilo isto tako ni po velikim drumskim hanovima. "Da bi se putnici zatitili od razbojnika bubnjari se postavljaju na opasnim prolazima, da daju znak da nema opasnosti". Sem razbojnika na putnike su nasrali i vukovi, naroito nou, a i psi. Kazne za razbojnitva i hajduiju bile su vrlo stroge, ali ih nisu mogli istrebiti. To je, s jedne strane, u izvesnim oblastima postala neka vrsta privrede (u Crnoj Gori postoji, na primer, itav ciklus narodnih pesama i prianja o grabljenjima stoke i etovanju), a s druge je bila znak revolta. U svakom sluaju svedoila je ta hajduija o poputanju javne bezbednosti ne samo na granicama, nego i u unutranjosti. "ao mi bee jadnih hriana kad sam video u kakvom strahu ive u tim krajevima; sklanjahu se im bi nas videli da idemo prema njima". Usled te nesigurnosti stradali su mnogo promet i trgovina. Trgovaki karavani ili su samo u velikim grupama i sa oruanom pratnjom. Turske vlasti poputale su u staroj revnosti i sve vie uvodile reim bakia. Bez njega se poslovi ili nisu nikako svravali ili

vrlo sporo. Mnogi su udarali takse i carine i namete po svojoj volji izmiljajui ikane raznih vrsta. Dubrovake arhivske knjige ovih vremena pruaju u tom pravcu dokaze u izobilju. Sem toga i stari putevi, na koje se u doba Sulejmana Velikog toliko polagalo, postojali su sve zaputeniji i gori, a novi se nisu gradili, ili veoma retko. To je bio jedan od razloga zbog kojih je poeo da osetno opada i stari polet Dubrovake Republike. Piraterija u Sredozemnom Moru smetala je u velikoj meri trgovaki promet, a kopneni putevi na Balkanskom Poluostrvu ograniavali su ire veze. Stari rudnici su jedva ivotarili i sve se vie svodili na tip primitivnih samokova. Novih izvora za oivljavanje trgovine nije bilo, a i koliko ih je bilo nisu dopadali u dubrovake ruke. Prihod Republike, koji je u XVI veku cenjen na 58.000 dukata godinje, poeo je sve vie da opada. Opadao je isto tako u zaleini broj stoke i stonih proizvoda, koji su stoleima ili u Dubrovnik i preko njega. Od XVII veka dubrovaka plovidba dobila je u istonom delu Sredozemnog Mora opasne konkurente u francuskom, holandekom i engleskom brodarstvu, koje je bilo bolje i razvijenije od njihovog. Ali najtei udarac zadao je Dubrovakoj Republici strani zemljotres, koji je 6. aprila 1667. po novom, licem na Veliku sredu, zadesio grad. Udar, koji je poeo malo pre sedam sati pre podne, upropastio je pola Dubrovnika, sa velikim brojem njegovih graevina. Propala je Velika Gospa, a znatno oteen kneev dvor. Nastradao je posebno onaj deo grada, koji je bio podignut na nasipima. Rauna se, da je grad od 6.000 svojih stanovnika izgubio preko dve treine, sa velikim delom imanja i starih naslea. Pod ruevinama je poginuo sam knez sa senatorima i mnogo uglednih lica. More se naglo povuklo iz luke razbijajui lae ili ih ostavljajui da se nasuu. Brnja ori je s bolom govorio, da je to "rasat nae otadbine", vei utoliko, to je zemljotresu sledio i poar. Naroitu pusto izazvale su eksplozije barutnih magacina. Bilo je, naravno, i bezdunog grabea. Potres je zahvatio i druga mesta u Primorju, naroito u Boki Kotorskoj. Stradao je i Trebinjski manastir Tvrdo. U legendu, meutim, ide prianje o strahovitom stradanju ostrva Lopuda. Dubrovaki kapital troio se posle toga na opravku grada i nije mogao biti investiran u nova trgovaka preduzea. Dananji Stradun i zgrade podignute oko njega potiu sve iz vremena posle te Trenje, koja je u gradu, pod tim imenom, zapamena kao najtea katastrofa. "Ostadosmo kao tica na golu kamenu" poruivali su u Carigrad, molei da se ima obzira prema njihovoj nesrei i da im se smanje danci i drugi tereti. Celo podruje Republike, po popisu od 1673/4. god., imalo je svega oko 22.000 stanovnika. I knjievnost nije vie u Dubrovniku imala starog poleta. Smetao joj je i u velikoj meri uticaj strogih isusovaca, koji su uzeli nastavu u svoje ruke i vrili inae duhovni pritisak u gradu koji se dotle razvijao u duhu talijanske obnove. S isusovakim uticajem nastalo je i intenzivnije uenje latinskog jezika i s tim u vezi i negovanje domae latinske knjievnosti. Latinski piu i pevaju ak i neke ene. Jedini pravi knjievni talenat ovog perioda bio je Ignjat ori (1675-1737.), ueni teolog i istoriar, ali i dobar pesnik, sa dosta oseanja i sa prilino duha. Nauka je, meutim, stala veoma dobro i dala je nekoliko veoma visokih imena, ali je najvei deo njenih pretstavnika radio na strani, gde su uslovi za rad bili daleko povoljniji. Meu njima su najuveniji matematiari Marin Getaldi i Ruer Bokovi, ovek XVIII veka; istoriar i arheolog Anselmo Banduri, prvi na vizantolog; lekar uro Baljivi. Kao najbitniju karakteristiku dubrovakog duhovnog zanimanja posle potresa Pavle Popovi istie "napor da se pribere i ouva sve ono to je nekad inilo slavu grada Dubrovnika"; "osamnaesti vek je moda najvie vek istorije, arheologije, prepisivanja rukopisa, skupljanja grae, a najmanje vek iste literarne

produkcije." Naroito se stvaraju akademije, uena drutva, prvenstveno za rad na jeziku i potom istoriji; ali, kao za ironiju, slubeni jezik ponekih od tih akademija, bio je talijanski. Ve tada se radilo, po primeru stranih uenih drutava, da se izda veliki trojezini renik: srpski, latinski i talijanski. Vrlo povoljan mir sklopljen sa Austrijom i posle neuspeha kod Sv. Gotharda; prilino srean zavretak Kandiskog Rata; otvoreno neprijateljstvo Luja XIV protiv habzburkog dvora; ustanak Maara protiv Austrije behu osetno digli duh kod Turaka. Ve je napred pominjani dr Braun zapisao u svom delu iz 1669. god., kako oni nisu zadovoljni svojim granicama prema Habzburkoj Monarhiji i kako govore, da "moraju vremenom doi do Bea i ponovo okuati sreu." Prilika im se za to dala 1682. god., kad im je voa maarskog ustanka grof Emerik Tekeli ponudio savez i kad je francuska diplomatija upotrebljavala sva sredstva, da uvue i Turke u svoju borbu s Austrijom. U maju 1683. god. poveo je veliki vezir Kara-Mustafa ogromnu vojsku protiv Austrije, koja je brojala na 250.000 ljudi. Skoro bez ikakva otpora stigla je ta silna ordija pod Be. Austriska prestonica bila bi tom prilikom sigurno zauzeta, da nije poljski kralj, odlini ratnik Jan Sobjejski, na velike molbe papske kurije, poao u pomo dravi kojoj inae ranije nije bio prijatelj. Ujedinjena poljska i nemaka vojska razbila je Turke pod Beom 2. (12.) septembra 1683. tako silno, da su Turci, u divljem begstvu, ostavili svu svoju bogatu ratnu i drugu spremu i velik broj rtava. To nije bio obian poraz, jedan od onih koji se u promenljivoj ratnoj srei dadu popraviti. Ovo je bio pun i pravi obrt sree, vidan za sve, i od prvog dana osean kao takav. To je bio poslednji turski zalet prema zapadu i najdalji njihov domaaj. Osealo se i pre toga, da Turska nije vie ni onako vrsto povezana, ni onako svesno i snano voena, kao u doba Mehmeda II, Selima i Sulejmana Velianstvenog. Dvorski skandali i zbacivanje i ubijanje sultana bili su jasan znak, da stara zgrada puca i da Turska Carevina nije vie ono to je bila. U njoj je popustio stari zapt, izgubila se pravna sigurnost i s tim u vezi malaksao i ranije polet. Uzalud je Kara Mustafa dao zadaviti tri pae posle poraza, uzalud je i sam, na povratku, u Beogradu, doiveo istu sudbinu, neminovni toak istorije nije se mogao vie zadrati. Od ovoga poraza pod Beom prestaje svaka dalja turska ofanziva na zapadu; od kraja XVII veka Turska vie uopte nije napada u starom stilu, nego brani svoje pozicije, koje se sve vie pomeraju prema jugu. Od ovog turskog poraza Austrija dobija naroitu ulogu u balkanskoj istoriji. U XVI veku njoj su pribegavali narodi i drave hrianske srednje Evrope i Balkanskog Poluostrva sa uverenjem da ona, kakva je da je, pretstavlja ipak jedinog hrianskog inioca, koji bi mogao organizovati otpor protiv turske najezde. Muena tekim unutranjim krizama i opasnim verskim borbama, Austrija, s nemakim dravama zajedno, nije mogla da preduzme nita energinije protiv Turaka i celo vreme od 1526-1683. god. ona je bila stalno manje-vie u defanzivi. Sad, posle turskog sloma pod Beom, njoj je bio postavljen istoriski zadatak da iskoristi taj poraz i da pree u ofanzivu. Taj zadatak nije postavila u prvi mah ona sama sebi, nego su ga istakli drugi, a ona ga je prihvatila u izvesnoj meri preko volje, a u svakom sluaju s puno opreznosti. Jedno zato to se bojala francuske opasnosti sa zapada, a drugo to nije verovala ni sama sebi. Car Leopold je bio spreman na mir i na veliku popustljivost; njegova ua okolina u veem delu isto tako. Turska upornost, iva agitacija papske kurije, borbenost Maara i nemakih stalea doveli su najzad do odluke da se rat nastavi. U Lincu, 5. marta 1684. po novom kalendaru, obrazovana je nova hrianska liga, takozvani Sveti Savez, u koji su uli, pored Austrije i

papske kurije, Poljska i Mletaka Republika. Rat Svetoga Saveza zahvatio je nae zemlje u prvom redu na mletakoj granici. Austrijanci su operisali sporo i postali su prema jugu aktivniji tek poto su osvojili Budim u jesen 1686. god. Borbe i na jugu nije poela sama Mletaka Republika, koja je slubeno objavila rat tek u julu 1684., nego uskoci i hajduci, koje uzmutie svu Krajinu. Jo u jesen 1682. god. dolo je u Zemuniku, u severnoj Dalmaciji, do pokolja turskih zemljeposednika i njihovih pratilaca. Povoda za sukobe bilo je koliko se htelo; atmosfera na granici bila je odavno puna nepoverenja i, to bi se fiziki reklo, nabijena elektricitetom. Krajem 1683. god. Bajo Pivljanin je stupio u etu Ilije Jankovia i poeo s njom napadati Turke po ravnim Kotarima. Glavni junak i voa uskoka postao je popularni Stojan Jankovi, jedna od najmilijih linosti naeg narodnog epa, bogati pravoslavni posrednik i mletaki serdar ,il cavalier Janco. Rat protiv Turaka u glavnom su i vodili uskoci, sa malim efektivima redovne mletake vojske. S toga su "velika" osvajanja i bila spora i retka. Osvajanje severne Dalmacije, do Cetine, trajalo je preko etiri godine. S poetka behu zauzeti Skradin, Vrana, Obrovac, Drni; u jesen 1686. osvojen je Sinj, a Knin tek 1688. god. To sporo napredovanje upadalo je tim vie u oi, to je vei deo bosanske vojske, s valijama na elu, bio pozivan da pomogne glavnoj turskoj ordiji, koja je zaustavljala prodiranje austriske vojske u Ugarskoj inae upadajui duboko u Bosnu. Uskoci su bili, nema sumnje, dobra vojska, ali ne uvek pouzdana; izdavala je esto puta u sukobu s veom silom ili kad nije bilo neposrednog izgleda na vei plen. Tako je, na pr., postao njena rtva i sam Stojan Jankovi. On je 12 (24.) avgusta 1687. uestvovao sa providurom Antoniom Zenom u napadu na Duvno. Napadai su razbili Turke, od kojih su se neki sa hercegovakim alajbegom zatvorili u jednu kamenu damiju. U najteem asu po Turke stie im pomo iz Livna. Uskoci, mesto da se priberu uz Zena, povukoe se u stranu. "Kavalir Janko" (tako su Mleani zvali Stojana, po izvetaju samog Zena) "poto je posjekao tri glave, ne mogavi da podnese toliki kukaviluk svojih, ni da obuzda svoje veliko srce, zagna se oajniki, i sa samih osam ili deset drugova zametnu boj s Turcima." U tom boju je i poginuo. "Po njegovoj smrti otiao sam lino u odred Morlaka da ih potaknem na osvetu njihova poglavice ali nita nije pomoglo". U jesen 1687. jedan jak odred uskoka i drugih Dalmatinaca, sa 4.000 ljudi, prodro je iznenada do Rame, ugrabio velik plen i naneo mnogo tete muslimanima. Tom prilikom oni su preveli u Dalmaciju fratre i ake iz ramskog manastira, koji je potom opusteo. Prilikom osvajanja Knina istakao se naroito Jovan Sinobad, koji je zbog pokazanog junatva 1691. god. imenovan za serdara Kninske Krajine i potom za viteza Sv. Marka. Mnogo vie uspeha nisu imali Mleani ni u junoj Dalmaciji, gde su mogli da se oslone na susedna crnogorska i hercegovaka plemena. Njihov rad nije iz poetka iao lako, jer je skadarski sandak-beg Sulejman Buatlija ivo nastojao da milom i silom odvrati branska i crnogorska plemena od saradnje sa njima. Mleani su uputili na granicu Crne Gore hrabrog harambau Baju Pivljanina, da sokoli i prikuplja ljude. Kad je Buatlija, u prolee 1685., krenuo u Katunsku nahiju s vojskom, da natera u pokornost odmetnuta plemena, Republika im nije mogla dati skoro nikakve pomoi. Bajo, sa nevelikom etom hajduka i Crnogoraca, nije mogao da zaustavi nadmoniju Sulejmanovu vojsku. Borei se hrabro pao je, u maju 1685., u boju kod Vrtijeljke. Sulejman je potom doao na Cetinje, popalio ga, i naterao Crnogorce na poslunost i na plaanje danka. Narod se potom trgao i nije hteo da ulazi vie ni u kakve avanture dok ne vidi da i sami Mleani prihvataju

ozbiljno stvar. Iako su njihove simpatije bile vie za hriane oni su, ipak, iz straha, ili jedno vreme posle Sulejmanove pobede sa Turcima; tako, na pr., i 1686. god. prilikom neuspelog paina pohoda na Budvu. Meutim, izmeu saveznika nije bilo prave iskrenosti, naroito ne izmeu Austrije i Mletaka. Kad je poetkom 1684. sklapan savez onda se jo nije moglo sa sigurnou predvideti kakav e biti opti ishod borbe. Ali kad je ta borba donela uspehe, naroito posle pada Budima, kad su Turci poeli naglo uzmicati, i na jednoj i na drugoj strani javie se veliki prohtevi. Habzburki car, kao nosilac krune Sv. Stevana, smatrao je da ima istorisko pravo na sve zemlje, koje su ma kad i ma u kom obliku ulazile u sastav Ugarske. S toga je eleo da dobije ne samo celu Hrvatsku, nego i izvesne delove severne Dalmacije i celu Bosnu. Tako je morao doi u sukob s mletakim aspiracijama, koje nisu polazile s istoriskih prava, nego iz ivotnih interesa. Oni su traili ire zalee za uski pojas svojih poseda na Primorju, a posebno u Dalmaciji. Bilo im je mnogo stalo do toga, da ovom prilikom konano podvlaste i Dubrovaku Republiku. Zbog svega toga i jedna i druga strana postale su ivlje od 1687. god., kad je ratite preneseno i u blizinu naih oblasti na severu. Dubrovani su ve u avgustu 1684. priznali vrhovnu vlast austriskog dvora, ne prekidajui, naravno, ni svoje vazalske odnose prema Turcima. O tom je austriski dvor nameravao u septembru 1684. obavestiti i mletaku vladu, ali to nije uinio zbog nepovoljnog utiska, koji bi ta vest izazvala u Mlecima. Iz straha od Mleana Dubrovani su za to vreme inili izvesne usluge Turcima, koje su u Republici Sv. Marka izazivali veliko ogorenje. Posle pada Budima Dubrovani su poeli plaati austriskom dvoru po 500 dukata na godinu u ime danka, a austriski dvor je, kao vidan znak svoga protektorata, uputio u Dubrovnik svoga pretstavnika januara 1687. god. Od tada Dubrovnik poinje opreznu ali jasnu agitaciju za austriske interese meu susednim crnogorskim i hercegovakim plemenima, pretstavljajui im bekoga cara kao daleko monijeg gospodara. Pokuali su ak sa hajducima i jedan napadaj na Trebinje. Kao odgovor na to dola je pojaana mletaka aktivnost u susedstvu male republike. Uavi u neretvanski kraj oni su se spremali da osvoje Popovo. Kad su 24. septembra (4. oktobra) 1687. zauzeli Herceg Novi, dobro utvreni i dugo branjeni grad, oni su dali nade hercegovakim i crnogorskim plemenima, da se mogu, u zajednici s njima, osloboditi bre i neposrednije. Za mletake interese bio je od znatne koristi cetinjski vladika Visarion, koji se neumorno zalagao kod Crnogoraca da im pristupe. Ve krajem jeseni 1687. razbili su Kui jednu kaznenu ekspediciju Sulejman-pae Buatlije, a antiturski pokret zahvati i istona hercegovaka plemena. Kad je poetkom prolea idue godine jo tee nastradala druga turska vojna protiv Kua, koju je vodio sam Buatlija sa 7.000 vojnika, hriansko borbeno raspoloenje ojaalo je jo vie. Da bi u daljim borbama imali vie pomoi i podrke kod Mleana Crnogorci su im se sami, tokom 1688. god., u dva-tri navrata, ponudili da priznaju mletaku vlast i da se zakunu na vernost. Traili su od Mleana, da im poalju na Cetinje dve ete vojske, koja bi tu ostala kao stalni garnizon i da im upute Zana Grbiia kao zapovednika te vojske. Pristajali su ujedno da taj Zane i upravlja njima. To traenje Crnogoraca ispunjeno je pred kraj jeseni iste godine. Grbii je bio imenovan za gubernadura u Crnoj Gori i doao je na Cetinje s jednim odeljenjem mletake plaene vojske. Na ovaj nain Crna Gora se pridruila Mletakoj Republici ne kao pobunjena turska oblast, koja trai saveznika, nego, koja u borbi za osloboenje od Turaka u stvari menja vrhovnog zatitnika i gospodara. Mleani

su to smatrali kao svoj veliki uspeh. Otada oni Crnogorce smatraju i oznaavaju kao svoje podanike, a Crnu Goru kao "novo zauzee". U isto vreme Mleani su vrili pritisak i na Dubrovnik. Posle zauzea Novog oni su poseli Carinu izmeu Dubrovnika i Trebinja, a potom su uveli svoju vojsku i u Cavtat. Otvoreno su govorili senatorima male republike, da se Dubrovnik prisajedini Mlecima. Dubrovani su to uporno odbijali. Voleli su i Turke vie nego njih; i da spree mletaka osvajanja u okolini Trebinja i Gabele slali su Turcima ne samo municije i hrane, nego su ih i obavetavali o mletakim kretanjima. Njihovo dranje bilo je sasvim drukije od crnogorskog. Za to vreme austriska je vojska postigla ogromne uspehe. Oistila je od Turaka celu zapadnu i severnu Ugarsku, razbila Turke u vie bojeva, i prela u Banat i Erdelj. Meu samim Turcima nastalo je rasulo. Razdraeni janiari, koji su sami doprineli porazima, ubie velikog vezira. Bi svrgnut i sultan Muhamed IV, ovek koji nije bio bez vrednosti. God. 1688. Austrijanci su nastavili napredovanja i u naim oblastima, osvojivi Petrovaradin, Slankamen i u avgustu i sam Beograd. Tada se meu Srbima pojavio kao austriski poverenik jedan dotle malo poznati ovek, grof ore Brankovi. Njegova porodica potie od stare kue Brankovia iz trebinjske okoline, iz Korjenia, a dola je u Pomorije krajem XV ili poetkom XVI veka. U tom kraju ona je imala izvestan ugled i dala je nekoliko znaajnih ljudi. U toj porodici rodio se i taj ore, u Jenopolju, 1645. god. Njegov predak vladika Mojsej koji je upravljao jenopoljskom eparhijom, rodonaelnik je vladianske "dinastije" Brankovia. Njega je u eparhiji nasledio sin Sava I, ovoga sinovac Longin. I orev stariji brat, Sava II, bio je svetenik, i postao je pravoslavni arhiepiskop u Erdelju. On je vaspitavao mlaeg brata u dosta tekim i metenim vremenima. Vrlo mlad stupio je 1663. god. u diplomatsku slubu erdeljskog kneza Mihaila Apafija, pa je, u svojstvu diplomate, proveo nekolike godine u Turskoj. Putovao je i u Rusiju i Vlaku. Ve 1673. god., namenjujui sebi veliku ulogu, mladi diplomata poeo se izdavati za potomka srpskih despota. Izdao je kneza Apafija i njegove maarske protivnike, s kojima je stajao u vezama, i priao je Austriji. Uinio je to s toga, to je knez ravo postupao s njegovim bratom i poeo progoniti pravoslavne. Izlaui u jednoj pretstavci od te godine svoje planove za budunost, u sluaju rata s Turcima, on je govorio da bi mogao na granici Ugarske stvoriti "neku vrstu drave nalik na Hrvatsku, koja bi branila Ugarsku od turskih provala", poto "Srbi znaju da su u provincijama, tamo prema Beogradu, vladali nekada njegovi preci". Austriji u taj mah njegova saradnja u tom pravcu nije bila potrebna; njihovi merodavni krugovi nisu je, u ostalom, ni uzimali ozbiljno. Tako se Brankovi vratio ponovo u slubu Apafiju, iako mu ni posle nije bio veran. Kad je 1680. god. mitropolit Sava bio svrgnut i zatvoren, neto zbog svoje odbrane pravoslavlja, a neto zbog gramljivosti, otiao je ore vlakom knezu erbanu Kantakuzenu, koga je uverio da mu je roak po nekim dalekim vezama. Za vreme turskih priprema za rat s Austrijom Brankovi je pokuao uticati na vlakog kneza, da se pridrui caru Leopoldu, a i sam je traio dodira s bekim krugovima. Nudio je svoj uticaj u Vlakoj i meu Srbima i obeavao pomo s te strane. U stisci u kojoj se nalazila prilikom turskog napadaja 1683. god. Austriji je svaka pomo bila dobro dola, i svaki izgled na nju. S toga je car 7. juna 1683. izdao diplomu, kojom Brankovia priznaje za barona i kojom mu je potvrdio nasledstvo u Hercegovini, Sremu i Jenopolju. Brankovi je smiljao plan koji je bio i naivan i prepreden u isti mah. Na Be je delovao svojom tobonjom porodinom prolou i znaajem meu Srbima, da otud dobije

priznanje ugleda i sredstva, a meu Srbima je mislio delovati prikazujui se kao uticajan i priznat inilac na carskom dvoru. A kad tako izbije na povrinu on e ve znati ta i kako treba raditi. Kada su u Beu videli da se turska snaga lomi sve oiglednije oni su ivo eleli da svoje uspehe to vie proire. Raunali su sa saradnjom balkanskih naroda, koja bi im olakala i fizike i materialne napore. Car Leopold je ve poetkom 1687. god. pozivao carigradskog patriarha da prihvati hriansku stvar; raunao je i sa erbanom Kantakuzenom; pomiljao je i na Srbe. Videi ta beka nastojanja Brankovi se ponovo pojavio sa svojim zahtevima i predlozima. Poslan u Be kao Kantakuzenov poverenik 1688. god. on je radio vie za sebe. Kantakuzen je zazirao od beke pomoi i pregovarao je samo da dobije vremena; Brankovi je, meutim, urio, da iskoristi povoljan as. On je nudio u Beu saradnju srpskih ustanika, a, po primeru Kantakuzenovu, traio je priznanje i uvanje srpskih prava i pravoslavne vere, i povlaenje carske vojske iz hrianskih oblasti posle turskog potiskivanja. Kao brat jednog pravoslavnog vladike Brankovi je imao veza sa pravoslavnim svetenstvom ne samo iz Erdelja i u Vlakoj, nego i sa licima iz unutranjosti Turske, koja su preko Vlake ila za Rusiju. Zahvaljujui tim vezama i svom poloaju na Kantakuzenovom dvoru on je doao u posrednu vezu sa patriarhom Arsenijem III Crnojeviem, koji se u to vreme nalazio u istonoj Srbiji. Po elji Brankovievoj i uz nagradu od 150 dukata, patriarh je 1688. god. potvrdio oru, da njegova loza vodi od starih srpskih despota. Poverovao je svakako, znajui valjda da je starih Brankovia bilo u bivoj ugarskoj dravi, da na dvoru vlakoga kneza ne bi imao pristupa i rei, kad ne bi "kui". U Beu Brankovi je iznosio plan, da se saradnjom carske vojske i srpskih ustanika vaspostavi Ilirska drava. Ta drava, koju je on poznavao samo po knjigama, maglovito i nepouzdano, imala je da bude tobonji nastavak stare drave Brankovia, sa Slavonijom i Sremom, od Osijeka do Beograda, Jenopoljskom "ili Rakom", i sa naroitim priznanjem na Hercegovinu i Banat s Temivarom. U toj dravi vladar bi imao biti, naravno, on, kao knez Rimske Imperije. ovek velike mate, pun ambicija, nerealan i nesiguran u svakom pogledu, Brankovi je priao, da e carska vojska zatei na granici 30.000 srpskih ustanika. Posle pada Beograda, kad je trebalo da carska vojska pone operacije u Srbiji, 20. septembra 1688. izdata je carska povelja Brankoviu. Carska kancelarija nije htela da dade nikakav pismeni odgovor na njegove predloge o obrazovanju i odnosu nove ilirske drave, nego je samo, da zadovolji njegovu linu tatinu, izdala diplomu, kojom ga car izdie u red grofova. Posle toga Brankovi se s ponosom potpisuje kao "nasledni despot celokupnoga Ilirika i veliki vojvoda Gornje i Donje Mizije, knez Svete Rimske Imperije, dukata Sv. Save, Crne Gore i nasledni gospodar Hercegovine, Srema, Jenopolja i grof ugarski". Iz Bea Brankovi je stigao austriskoj vojsci u Erdelj. ekao je tu na carski proglas da se narod die na oruje, ali je u meuvremenu odlazio i u Vlaku, gde je, iza erbanove smrti, doao na vlast Konstantin Brankovan, protivnik Austrije. I erban i Brankovan behu uli u izvesne pregovore s ruskom vladom, da bi, pomou nje, kao pravoslavne sile, suzbijali uticaj katolike Austrije. U tim vezama uestvovao je i Brankovi, iako ne ni duboko, ni s nekim veim planom. To je izazvalo nepoverenje bekih krugova prema njemu. On je meutim, u prolee 1689., poeo neku akciju za spremanje ustanka i iskupio je oko 800 ljudi, ali se nije usuivao da pree na desnu obalu Dunava i da pone neposredan rad u narodu. Nije preao u Srbiju ak ni onda, kad je carska vojska potukla

Turke kod Batoine i uzela Ni. Generalisim austriske vojske, Ludvig Badenski, obaveten o vezama Brankovievim sa Rusima i sumnjivim vlakim knezom, bee dobio u ruke jedan njegov proglas narodu, u kom se potpisivao kao despot Ilirika. Imao je ak i sasluanje jednog kaluera, koji je govorio da e despot, ako ustreba, svoje zemlje uzeti i silom. Zabrinut zbog toga on je naredio da se Brankovi pozove i zatvori. To je i uinjeno u Kladovu 29. oktobra 1689. Kako je tada bio lien slobode Brankovi je vie nikada nije dobio. Od tada, pa do svoje smrti, 1711. god., on je proveo u stalnoj internaciji i suanjstvu, u Beu i Hebu. Koliko je za vreme slobode bio beznaajan u srpskom narodu i bez ikakva uticaja, toliko je dobio za vreme ovog tamnovanja. U njemu se poeo da gleda narodni muenik, koji strada zbog same sumnje i skoro nevin. Brankovi, iako nimalo simpatian ni po svom moralu ni po svom delovanju, ipak izaziva izvesno sauee. Kanjen je daleko tee nego to bi zasluivala njegova krivica. U zatvoru on se dao na pisanje svojih opsenih Hronika, velikog dela od 2681 strane, koja je, mada nije nikad u celini ugledala sveta, vrila osetan uticaj u naoj historiografiji. Brankovi je itao mnogo, a u dugom zatvoru imao je dovoljno vremena za rad. Njegovo delo, mada ima linu boju i line motive, pretstavlja ipak lep napor; N. Radoji, koji ga je naroito studirao, hvali naroito njegov memoarski deo. Velika seoba Srba u Austriju Zbog ovog ratovanja Svetog Saveza protiv Turaka pritisak na hriane u celoj Turskoj Carevini bio je osetno pojaan. I moralno, i fiziki, i finansiski. Krajem 1686. god. javljao je patriarh Arsenije III kotorskom providuru, da se tvrdo reio prei iz Pei na Cetinje, da tamo ivi. Turci su mu ograniavali kretanje, a imao je nezgoda od njih i u samoj patriariji. Oni su ga sumnjiili da odrava veze sa Mleiima. Kasnije, patriarh se pribliio vie Austrijancima. Znamo sigurno, da je on izvesno vreme (bar od maja do avgusta) 1689. proveo u severnoj Srbiji, koja se tada nalazila pod njihovom vlau. Austrijanci, koji su imali uspeha u severnoj Bosni i koji su postigli izvesne rezultate i u Srbiji, nadali su se vrsto, da e ostvariti svoje elje na Balkanu. Njihova je razumljiva tenja bila, da uspostave veze sa glavom srpske crkve. Da to nije moglo biti po volji Mleiima razume se samo po sebi, jer su jasno videli da bi toliko osvajanje austrisko ispalo na tetu njihovih pretenzija. Naroito ih je bunilo to, to su Austrijanci hteli da, pomaui Dubrovnik, proire svoje granice sve do njegova podruja. ta bi onda ostalo za Mletke? I do koje granice? Od septembra 1689. god., kad je austriska ofanziva dobila bri tempo, i politika situacija na Balkanu postala je sloenija. Austriska snaga bila je oevidno vea, s vie uspeha, i s toga je i vie imponovala nego mletaka, iako obe nisu iznosile ni priblino onoliko koliko su mogle dati. Austrija je svoje najbolje trupe uputila na zapadnu granicu, protiv Francuza, koji su, zabrinuti njezinim uspesima, objavili rat. Mleani, zauzeti u Moreji, nisu iskoristili austrisku paralizu, i rat su nastavljali sa polovnim sredstvima i s toga bez veih rezultata. Na svet nije znao pozadinu Svetog Saveza i evropski poloaj toga vremena, ali je video da Austrijanci napreduju sve dalje i dalje i da ih Turci ne mogu da zaustave. Austriski general Enej Pikolomini, koji je dobio zadatak da napreduje iz Nia prema Jadranskom Moru, nije imao uza se ni punih 4.000 pravih vojnika. Prirodna je stvar da je on, kao i austriska vrhovna komanda, morao raunati sa to veim ueem Srba. I s toga je Pikolomini gledao da uhvati to vie veza sa uglednim srpskim ljudima i da se prema Srbima pokae to predusretljiviji. Srbi su Austrijance primali kao oslobodioce. Narod s

Kosova doekivao ga je s oduevljenjem, zajedno sa svetenstvom, a mnogi su se pridruili austriskoj vojsci ili poveli akciju na svoju ruku. Naroito se u kumanovskom kraju isticao harambaa Karpo. U svom prodiranju austriska vojska doprla je na jugu do Skoplja a na jugozapadu do Pei i Prizrena. Prirodna je stvar, da su Austrijanci u prvom redu hteli pridobiti patriarha Arsenija kao glavnu linost meu Srbima. Kao svog poverenika slali su mu Petra Sokolovia, "najstarijeg kapetana nad srpskom vojskom", rodom iz Bihora. Da bi napravio to jai utisak Badenski je, u svom pismu patriarhu, rekao meu ostalima i to, da mu nareuje "da nastane raditi na dobro hriana u onim krajevima, zapovedajui da se svi dignu na Turina to ee mogu, to ako ne uine, on e ih smatrati odmetnicima esarevim kao i druge takve, ako li se pak pokau verni, obeava im da e ih esar primiti u milost i pod svoju zatitu." Ta pretnja ne bi sigurno toliko opredelila Srbe na saradnju koliko uverenje, da se pribliuje kraj turskoj sili i da treba pomoi optu hriansku stvar. Patriarh Arsenije doao je svakako u vezu sa austriskim vlastima jo za vreme svog bavljenja u Beogradu. Po povratku u Pe postao je podozriv Turcima i ovi su jednog dana pripremili napad na patriariju. Bilo je i elje, da se doepaju i patriariskog blaga, spremljenog za pomaganje akcije. Kalueri su lepo primili i poopijali tursku etu, a patriarh je za to vreme, s neto sabrae, pobegao u Niki. O svom udesu obavestio je Mleie, s kojima je ranije radio, a verovatno i Austrijance. Njegovi ljudi tvrdili su, da su Turci, videi patriarhove veze i pripremanje akcije, pretili Arseniju i smru. A patriarh je doista radio, mirei u prvi mah pojedina plemena, da bi se sloki oduprla neprijatelju. ak je pretio i izoptenjem iz crkve svakom onom, koji bi bio u vezama s Turcima. Iz poetka patriarhu nije bilo poznato kakve su namere i meusobni odnosi izmeu hrianskih saveznika, a kad je doznao za to naao se na ne maloj muci. Crnogorska i hercegovaka plemena radila su dotad sa Mleanima i on je tu akciju pomagao. Kako sad da obrne te iste ljude na drugu stranu i kako da im objasni to menjanje fronta? Odluku su mu olakali donekle sami Mleani. Oni, iz mnogo razloga, nisu ni hteli ni smeli da dou u sukob sa Austrijancima, pa su davali neodreene odgovore i nisu preduzimali nita odlunije. A Austrijanci su za to vreme napredovali i stavili patriaha pred svren in. Ovaj je, po pozivu Mleana, bio otiao na Cetinje i vratio se u Pe tek kad su Austrijanci uli tamo i kad su mu zapretili da e ga, ako ne doe u odreenom roku, prosto smeniti. Austrijanci su bili energini i na hercegovakoj strani. Oni su u leto 1689. stavili do znanja Mleanima, da su primili pod svoju zatitu Popovo i Trebinje i da ovi ne treba da nastavljaju svoje vojnike akcije u tom pravcu. U sam Dubrovnik dolo je jo u februaru te godine 60 austriskih vojnika, Hrvata iz Bakra, ali su ih Dubrovani, iz predostronosti, zbog Turaka, oglasili kao svoje najamnike. Meutim, u jesen 1689., kad im je bilo jasno da e ih Austrijanci potpuno potisnuti, Mleani se ipak reie da ne ostanu sasvim praznih ruku. Ali njihov napadaj na Trebinje ostao je bez ikakva uspeha. Dubrovani se nisu ustruavali da im tete gde god mogu. Oni su, meu ostalim, uticali i na pretstavnike srpske crkve da se ne dre s Mleanima, nego da priu Austriji. Kao za vreme mnogih drugih ratovanja, tako je i za ovog nastala strana glad i uasan pomor. Naroito je harala kuga, koja je uzela maha u nehigijenskim i od begunaca prenatrpanim gradovima. Kad je austriska vojska stigla pred Skoplje, u najrazvijeniji turski grad od Beograda do Soluna, iji se broj stanovnika cenio na 60.000 u njemu je vladala kuga. General Pikolomini, na koga je grad napravio najlepi utisak, i koji mu se po veliini uinio ravan Pragu, nije smeo da tu ostane bez dovoljnog osiguranja. Poto je

opljakao grad on ga je, kao za uklon, dao spaliti 16. (26.) oktobra 1689. Hteo je, kako sam kae, "da strah i trepet meu varvarske narode rasprostre i oruje svoga gospodara i u najudaljenijim krajevima uini stranim." Kako su zgrade bile mahom od drvene grae poar je napravio pravu pusto. Posle spaljivanja Skoplja Pikolomini je preko Kaanika stigao u Pe i Prizren. U ovom mestu sastao se s patriarhom Arsenijem i poeo pregovore. Ali ih nije potpuno dovrio. Zaraen kugom umro je dve nedelje poto je, praen muzikom, dao naredbu i gledao kako se Skoplje pretvara u zgarite. Uspeo je ipak, to, u ostalom, nije mnogo teko, da od patriarha dobije zakletvu vernosti austriskom caru. Da su se i ostali Srbi iz krajeva kud je prola austriska vojska, i u bliem susedstvu, digli i pridruili esarevcima moe se razumeti samo po sebi. Broj Srba i Albanaca u austriskoj vojsci cenjen je na 20.000; pred samim Prizrenom doekalo je Austrijance oko 6.000 Srba i Arnauta. Ali ono to je bilo manje razumljivo to je ponaanje Austrijanaca. Oni se nisu drali kao oslobodioci i saveznici, nego kao pravi gospodari. To se videlo ve po tonu pisma L. Badenskoga upuenog patriarhu i po njihovu ultimatumu da se odmah vrati s Cetinja. I spaljivanje Skoplja govorilo je o njihovoj bezobzirnosti. Ta se bezobzirnost pokazala i docnije, kad su Austrijanci uspeli da prodru do tipa i Velesa i da i njih zapale, pljakajui i muslimane i hriane. U postupcima s ljudima bili su bahati, naduti, neodmereni. I disciplina je, tako daleko od njihovih baza, bila popustila, to je dovodilo do vrlo munih scena. Narod koji im je prilazio s puno poverenja poe se postepeno tuiti od njih, pa ih i sasvim naputati. Nasilno razoruavanje Srba i Arbanasa i paljenje njihovih sela pojaalo je to ogorenje jo vie. Posle velikih poraza sultan dade kratkim putem smaknuti nesposobnog seraera Arap Redeb-pau i pozva za velikog vezira Mustafu uprilia. Ovaj proglasi sveti rat i pree, pomou Francuza, da to bolje reorganizuje vojsku. Imao je nesumnjivo i uspeha, ali vie zbog kuge koja je harala i zbog proreenosti carske vojske, koja se nije zanavljala, nego zbog boljeg vostva. ak bi se moglo pre rei, da nije s dovoljno brzine i odlunosti iskoristio oslabelost hriana i njihovo nezadovoljstvo s austriskim trupama. Krajem 1689. god. poelo je tursko napredovanje sa snagama koje su se skupile na brzu ruku. U borbi kod Kaanika, na katoliku novu godinu, Arnauti, ogoreni austriskim postupcima, preoe Turcima, a i srpske ete brzo uzmakoe. Austriski poraz bio je potpun i nepopraviv. Oni vrlo brzo napustie Junu Srbiju i poee se povlaiti prema Niu. Za njima je morao poi i patriarh Arsenije sa onim prvacima, koji se behu kompromitovali prema Turcima i koji ih nisu smeli saekati. Kako su Austrijanci otstupali vrlo urno to je sasvim prirodno, da je i srpsko povlaenje moralo biti izvreno isto tako naglo i da je dobilo karakter beanja. Koliko je bilo tih srpskih izbeglica s juga nije se moglo nikad utvrditi, jer nam nedostaju i priblino pouzdani izvetaji. Jovan Tomi je samo sa izvesnom ubedljivou pokuao dokazati, da je seobe bilo manje iz oblasti koje su neposredno graniile sa Albanijom, a vie iz Rake, s Kosova, Pomoravlja i Srbije. Turci su se svetili u punoj meri. Napali su patriariju, opljakali njeno imanje i trojicu zateenih kaluera sasekli. Slian je sluaj bio i sa manastirima: Deanima, Mileevom, urevim Stubovima, Sopoanima, Ravanicom i Studenicom. Jedan zapis u Deanima, opisujui s grozom te dane, kae, da je Gali-paa igumana oplenio a manastir opustio. Niki vladika Ruvim pisao je 1689. god. na Cetinju o velikoj bedi, "koju bez da govorim svak mudri moe znati ta se ini kada se carstvo izmenjuje". Peki paa

Mahmutbegovi, za osvetu za svoju kuu i imanja, poeo je "pleniti i sei i ei" nahije tetovsku, prizrensku, akoviku, peku, plavsku, belopoljsku, vuitrnsku i Moravu, sve do Novog Pazara. Nije tedeo nita, naroito ne crkve i manastire. Svet se spasavao gde je znao i mogao, u planine, peine i preko granice. Neki episkopi odbegli su u Dalmaciju, jedan u Svetu Goru. Narod je stradao na sve strane. "Ljuti strah i beda tada bee; mater od dece razdvajahu, i od oca sina. Mlade robljahu, a stare sekahu i davljahu. Tada ljudi prizivahu na se smrt a ne ivot". Glad i beda behu strani. U Drobnjacima, u Rakoj, u Bosni i Hercegovini. Oka enice prodavala se po 100 aspri, graha po 150, luka 130 i sve u tom razmeru. "I to leto jedoe ljudi meso pasje i oveje i konjsko i mnogo neisto". Silan narod pomre u velikoj muci. "Kudgod bi se mako leahu martci, nit se kopahu, nit imadiae ko", pie jedan bosanski franjevaki hroniar. "Jiahu resu lipovu, z darvja koru, vinovu lozu, pse, make. U Saraevu izidoe dica mater mrtvu. U Banjoj Luci koga su obisili, obno bi ga gladni ljudi svega izili. U to vrime paa sidijae i viae i uskoke i raju, koga god bi doveli; i te bi ljudi martce sve izili". Borbe i pogibije u ratu, kuga, glad, seoba, i ove turske osvete proredile su strahovito na narod u staroj Rakoj i Metohiji. Sve savremene vesti govore o opustelosti i razbijenosti starih naselja. Ono naroda to je i ostalo posle tako strane kataklizme bilo je toliko udareno po glavi, da mu je dugo trebalo da doe sebi. Gubitak pretrpljen tada, kae jasno Opti list peke patriarije, nije se vie popravio. Na opustela srpska ognjita, u koliko su uopte bila obnovljena, poee dolaziti Arnauti i Turci. Ve je ranije bilo dosta sluajeva u tim oblastima, da su u pojedinim porodicama domaini ili stariji sin primali islam, da bi im kue bile poteene od nameta i nasilja. Ostala eljad, ene i deca, ostajala su u hrianstvu. Tih pojava zabeleen je itav niz od kraja XVI veka, pa sve do poetka XX. Vei pritisak na Srbe vren je naroito od sredine XVII veka, za vreme Kandiskog Rata, kada su Turci otkrili veze srpskog svetenstva sa zapadnjacima. Tad je naroito nastradala budimljanska eparhija, ijeg su episkopa Pajsija Turci dali ubiti, a njegovo svetenstvo rasterati. Posle sloma austriske ofanzive Srbi su, prirodno, bili izloeni jo veem pritisku. Tad nastaje grabe njihovih imanja, gonjenje i ubijanje. U nevolji ljudi tad pribegavaju preveravanju ili se povlae. Naroita maha uzimaju Arbanasi muslimani, aktivni gortaki elemenat, koji prodire u doline Metohije i Podrime, a odatle dalje. Prizren, Pe, akovica dobijaju postepeno turski i arnautski karakter. U Prizrenu se jo pamte imena i mesta starih crkava, kojih je u to doba i neto kasnije nestalo. Za porodicu Koraa zna se ak kad su svoju crkvu pretvorili u damiju. Ima itavih sela u kojima danas nema nijedne pravoslavne due, a ostale su meutim njihove crkve. U selu Berevcu jo i danas dolaze Arnauti muslimani crkvi Sv. Petke, kao i u manastir Devi. U izvesnim manastirima, kao u onom Sv. Trojice kod Prizrena, nalaze se upisani u pomenik i hrianski preci pojedinih muslimana, i to po njihovoj elji. Topografija tih krajeva i u doba najaktivnijeg arnautiranja nije izgubila mnogo od svog srpskog karaktera. U izvesnim selima Gore ouvali su se i neki narodni obiaji, kao, na pr., stavljanje badnjaka o Boiu. Mleani nisu imali dovoljno snage da iskoriste austriske nedae. Uspeli su, istina, da kod Nikia razbiju Turke i zarobe pau Din Aliju, ali je to bio i ostao samo lokalni uspeh. Sitne arke i okraji s relativno malim snagama nisu mogli da izmene optu situaciju. U Beu je neuspeh na jugu izazvao pravu pometnju, u toliko vie to je i poloaj na zapadu bio vrlo ozbiljan. U prvi mah nareivalo se vojsci, da se odmah povue prema

Beogradu, a kad je zapovednik vojske u Srbiji, general Veterani, javio, da on nimalo ne gubi nade i da bi, ta vie, sa vojskom od pravih 12.000 ratnika bio u stanju prodreti do Carigrada, onda se reilo da se borba nastavi i da se za nju ponovo pozovu Srbi i Arbanasi. Franjevac Toma Rospasari, koji je uinio lepih usluga Austrijancima, svetovao je Ludviku Badenskom, da carev poziv tim narodima, uz poziv za nove borbe, zajemi njihova prava i obiaje, slobodu vere i izbora njihovih stareina i oslobaanje od poreza, kako bi se ljudi lake pridobili. Austrijanci su primili taj predlog i 6. aprila 1690. izaao je carev proglas svima narodima severnog, srednjeg i zapadnog Balkana (Arbanije, Srbije, Mizije, Bugarske, Silistrije, Ilirije, Maedonije i Rake) i drugo pismo upueno lino patriarhu Arseniju. Misao o slobodnom izboru vojvode nije u tom carevom proglasu potekla od . Brankovia, kako je mislio i tvrdio J. Radoni, nego po predlogu fratra Tome, a po obiajnom pravu albanskih brana, koje su primili od svojih srpskih suseda. Meutim, Radoni moe imati pravo kad misli, da su ona imena oblasti, ijim je narodima car uputio poziv, "vie literarnoga porekla i neodreena znaenja", uzeta iz pretstavke . Brankovia od 1688. god. Toga stava u Tominom memoaru nema. Povlaei se ispred Turaka patriarh se bio zadrao u Beogradu. Tu je 18. juna 1690. sazvao zbor crkvenih i svetovnih lica, i to iz granica turskog i austriskog poseda, da zauzmu stav prema carevom pozivu. Na zboru je, sem patriarha, bilo 5 vladika, 11 kapetana, 7 igumana, (od kojih iz Srbije samo dvojica: studeniki i sopoanski) i nekoliko drugih lica. Tom prilikom Srbi su reili da trae od cara slobodu vere i jemstvo da se niko od inoveraca nee meati u njihove poslove i s tim u vezi svoju crkvenu samoupravu. Njihov verski poglavica moe biti samo Srbin, "ot naega roda i jezika srbskago." Sem cara, niko se drugi od svetovnjaka nije mogao meati u njihovu jurisdikciju. Te narodne elje imao je odneti u Be jenopoljski vladika Isaija akovi. Punomo za Isaiju pisao je neko od "preana", koji je poznavao prilike u onim krajevima i koji je primio i dobar deo njihove terminologije. Po maarskom on Leopolda zove kraljem, a ne carem; svoju pravoslavnu sveteniku sabrau naziva po zapadnom redovnicima, a punomo mu je "knjiga kredenconali". Shvatanje tog srpskog sabora je jasno: on je eleo da i u Austriji, kao i u Turskoj, vostvo naroda i njegova reprezentacija ostane u krilu crkve, koja se smatrala kao glavni uvar vere i nacije. O svetovnim glavarima, odnosno o vojvodi tu nema ni pomena; vostvo je pripadalo patriarhu, kao u Crnoj Gori vladikama. Svetovnih glavara, u plemenskom sistemu koji je kod nas vladao, bilo je vie; crkveni poglavica bio je u prostranim oblastima samo jedan, koji je kao takav stajao iznad plemena i vezao ih u zajednicu. Nijedan od naih svetovnih glavara toga vremena nije imao ni autoriteta ni snage, da bi se mogao staviti uz patriarha ili biti ravan njemu. Izvesni nai pisci ude se, to Srbi na tom saboru trae manje, nego to je sadravao carev manifest. U stvari, Srbi su hteli da se osiguraju pouzdano. Manifest nije bio upuen samo njima i donosio je obeanja koja oni nisu traili. Nije ista meta za njih i za katolike Albance, koji su saraivali s Austrijom i koji su naroito pomenuti u manifestu. Sem toga, oni su hteli obezbeenje svoje vere na celom podruju austriske vlasti, tadanje i budue, a ne samo u turskim oblastima. Na tom saboru Srbi su priznali cara Leopolda kao naslednog vladara srpskog naroda, i to, kako su oni govorili, prvog posle Kosova. Patriarh Arsenije, koji mu se obraao u Be, naglaavao je u svom pismu, kako su se na tom saboru nali ljudi sa vie strana "zemlje nae", obuhvatajui pod tim pojmom "nae zemlje" oblasti i pod Turskom i pod Austrijom, sve gde su se nalazili Srbi i gde je dopirala vlast i priznavanje peke

patriarije. Za nj ne postoje istoriske granice nego granice stvarnog i ivog narodnog poseda, mada pie da te granice "opredelie nam u davnini samodravni i svetopoivi kralji nai". U Beu s tim odgovorom nisu mogli biti zadovoljni. Ispalo je ba obratno od onog to se oekivalo. Pozivom od 6. aprila htelo se, da Srbi ponovo stupe u borbu, na svom podruju, a ne da se sele u njihove zemlje. Ali se taj stav ipak razumeo. Za to vreme poloaj carske vojske u Srbiji znatno se pogorao. Ona nije mogla dobiti nikakvih pojaanja iz carskih zemanja, a bez tih pojaanja nije se moglo traiti da se snanije zatalasa i sam narod Srbije i susednih krajeva. Raunajui sa Srbima kao elementom koji bi se mogao iskoristiti pri svima obrtima ratne sree, i u ofanzivi i u defanzivi, i koji bi, u najgorem sluaju, mogao posluiti i da se naseli opustela juna Ugarska, u Beu nisu hteli da ih ozlovolje. S toga je car Leopold 11. (21.) avgusta 1690. izdao svoju diplomu kojoj je dao Srbima eljene privilegije. Privilegije su obuhvatile stanovnitvo "grkog obreda i srpskog naroda" po Grkoj, Bugarskoj, Rakoj, Hercegovini, Dalmaciji, Podgorju, Jenopolju "i ostalim pridruenim mestima i svim ostalim oblastima". Izdajui te privilegije car je uzeo Srbe pod svoju zatitu, a u isti mah ih je ponovno pozivao, da se dignu na oruje. Car je, priznajui Srbima izuzetan poloaj, izdao ove privilegije preko austriske dvorske kancelarije, obiavi maarske ustavne inioce, ija je saglasnost za ovakav akt bila potrebna. On je taj svoj korak objanjavao vojnikom potrebom, a doneo ga je u suverenom uverenju, da moe nepotovati ugarske ustavne propise, poto je ugarsko podruje oslobodio svojom snagom od Turaka i smatrao ga kao vojniku tekovinu. Maari su celo vreme stajali na gleditu da su tim aktom povreena njihova prava i s toga su Srbima, kadgod im se dala prilika, pravili naelne i stvarne potekoe. Sem Maara protiv ovih privilegija radila je i katolika jerarhija. Zbog nje nisu u privilegijama bili pomenuti Srbi iz Ugarske, Hrvatske, Srema i Slavonije, na koje je bila stavila ruku njezina propaganda. Kad je doznao za to episkop Isaija akovi on je zatraio energino, da se obuhvate i Srbi sa tih strana. U Beu se, u tadanjoj situaciji, popustilo, ali su zato u ve spremljenom konceptu privilegija izvrene izvesne izmene, da bi se patriarhova jurisdikcija oslabila. "Ono mesto, gde se kae da se povlastice daju Srbima gde se god u budue budu nalazili izostavljeno je i zamenjeno sa reima: da privilegije i povlastice vae dotle, dokle god Srbi, svi skupa i pojedince, budu bili verni caru. Tim, naknadno dodanim, reima vrednost dane privilegije, naravno, znatno se smanjivala". Pri pregovorima u Beu, akovi je radio sporazumno sa orem Brankoviem, koji se tu nalazio u internaciji. Istog dana, kad je car izdao Srbima privilegije, nastradala je njegova vojska u Erdelju. Da bi zatitila Ugarsku glavna se austriska snaga morala povui iz Srbije. Oslabele posade nisu potom mogle da izdre turske napadaje. Za sedam nedelja Turci su preoteli svu Srbiju, zajedno s Beogradom. Patriarh ih, razume se, nije smeo tamo doekati, nego se ranije, sa ostalim izbeglicama, sklonio na carsko podruje. Bojei se turske ofanzive patriarh nije smeo da ostane u oblastima june Ugarske, nego je otiao daleko na sever, u Sent-Andreju. Ali danas ne znamo pouzdano koliki je bio broj srpskih izbeglica, koji nisu prelazili u jedno vreme i na jednom mestu. U jednom pismu sam patriarh, istina, navodi, da je prelo "vie od 30.000 dua", i to e svakako biti najverovatniji broj, ali potpuno siguran nije ni on. U Budimu je, na pr., 1706/7. god., bilo 536 srpskih poreskih glava, "i to su bili sve same zanatlije sem petnaest bakala". Meu stanovnicima toga grada 1720. god. bilo je 14 Zeana, 12 Peana, 6 Prizrenaca, 8 Sarajlija, 9 Kosovaca, 8 Kruevljana, 6

Poarevljana, 5 Beograana itd. Budim je imao svoj srpski deo grada (Raszvaros), u kom se, prema jednom putopisu iz 1715. god. nalazilo na 20.000 srpskih dua. Jo vie nego Budim dobila je priliv srpskog stanovnitva Sent Andrija; u njoj je podignuto samih est pravoslavnih crkava. U obancu, kraj Sent-Andrije, postoji predanje da su tu doli iz Pei; a A. Beli je utvrdio, da njihov dialekat jo uva osobine kosovsko-resavske i staru kosovsko-resavsku akcentuaciju. Dok su Austrijanci na jednoj strani pozivali Srbe i obeavali im slobodu vere i potovanje starih tradicija, dotle su na drugoj udarali katoliki svetenici otvoreno na njihovu veru. U tom je naroito bio aktivan isusovaki red. Krajem 1689. preveli su u uniju orahovakog "vladiku" Jovana Rajia sa 16 parohija i orahovakim manastirom Sv. Nikole, a 18. januara 1690. to su i potvrdili pismenim aktom. Rajiu se pridruio i iguman manastira Grabovca, Jevtimije Negomirovi. Odmah potom izala je naredba carskog komesara, koja je traila od srpskog svetenstva izmeu Drave i Save, da se pokoravaju ovom igumanu Jevtimiju. Vrlo je verovatno da je akovi i ostali na episkopat doznao za to pre svog zbora i s toga jo odlunije traio proirenje patriarhove kompetencije i na oblasti ugarske. Ovi sluajevi bili su, meutim, predigra za dalje borbe, koje e zagoravati ivot svim srpskim doseljenicima i njihovim svetenim pretstavnicima. Pored verskih sukoba nastali su i socialni. Maarsko plemstvo trailo je prosto da ukmeti Srbe ne priznavajui im nikakvih izuzetnih prava. upanske vlasti nametale su im, isto tako, ratne prireze i ometale ih u njihovom privrednom ivotu. Da se oslobode toga Srbi uputie ponovo u Be episkopa Isaiju, da se potui i da, u isto vreme, zatrai da se njihove privilegije objave i preko ugarske Dvorske Kancelarije. Sem toga, Isaija je, u ime naroda, imao da krene i pitanje ora Brankovia. Isaija je poverovao njegovim prianjima, a kao jenopoljski vladika znao je poneto iz borbe Brankovia za crkvu. Srbi su poverovali, da je on rtva austriskih spletaka i da je stradao zbog svojih planova u korist srpskog naroda. Kad je srpska deputacija dola u Be zatekla je tamo novo ratniko raspoloenje. Austrija se spremala na novu ofanzivu, a u toj ofanzivi raunala je i opet sa Srbima. S toga je car 1. (11.) decembra 1690. potvrdio svoju diplomu o privilegijama, i to, po elji Srba, preko ugarske Dvorske Kancelarije. U isti mah car je preporuivao maarskim vlastima Srbe kao svoje tienike i obeao je u Budimu posebnu komisisku istragu za nasilja na koja se tue. Naravno, s tim u vezi ila je odmah i akcija, da se obrazuje srpska milicija. Radi toga beka vlada nije mogla odbiti ni srpski zahtev, da se ispita sluaj Brankoviev i da se utvrdi verodostojnost njegove diplome. U Beu nisu mogli demantovati ranija svoja akta, ma koliko inae bili uvereni da Brankovi nije to za to se izdavao, i ma da im je ceo njegov sluaj i inae bio neprijatan. Kad su dobili potvrdu priznanja njegovih ranijih diploma, Srbi, na svom sastanku u Budimu, marta 1691., izabrae Brankovia za srpskog despota, pokazujui na taj nain, sad prvi put elju, da dobiju svetovnog gospodara. Izbor je bio izvren u otsutnosti patriarha Arsenija. On ga je priznao, ali preko srca, jer je iao oevidno na utrb njegova dotadanjeg apsolutnog poloaja. Upada u oi injenica, da Srbi, iako izbeglice i obeskuenici, na ovom budimskom saboru uzimaju dosta energian stav. Dotadanja iskustva dala su im opravdana razloga i za proteste i za povieni ton. Videli su isto tako da im austriske vlasti izlaze u susret ne to bi stvarno imale obzira prema njima, nego to su im bili potrebni. Radi svega toga Srbi sad izjavljuju, da e rado poi protiv Turaka, ali pod svojim stareinama. Traili su i da se pitanje Brankovievo izvede na isto, a dok to ne bude eleli su, da mu mogu izabrati

zamenika. Car je pristao na sve to, samo nije hteo da popusti u Brankovievom pitanju bojei se njegovih ambicija i veza i ogorenosti zbog dotadanje sudbine. Za zamenika njegova, kao srpski podvojvoda, bi postavljen (a ne izabran) Jovan Monastirlija, poreklom Bitoljac, iji su preci ranije bili preli u Ugarsku. Austriski dvor imao je vere u njega, a pristao je da Srbima da pre njega kao vojnikog zapovednika, nego da im potvrivanjem despota prizna politiku vlast. U tim idejama Be je pristao, isto tako, da patriarhu Arseniju prizna pravo jurisdikcije ne samo u crkvenim, nego i u svetovnim stvarima. Voleo je da srpski povlaeni poloaj pretstavlja sveteno lice, nego politiki ovek; a raunao je i s tim, da e patriarh ljubomorno uvati svoj uticaj i iz vlastitog interesa suzbijati pretenzije svetovnih lica. Da ispuni elje crkve i naroda u taj mah car je 10. (20.) avgusta 1691. svojim Patentom, objavljenim preko ugarske Dvorske Kancelarije, obnovio privilegije, istiui ovog puta u prvom redu Srbe u Ugarskoj i Slavoniji, a onda u ostalim oblastima. Po ovoj novoj diplomi sva imanja onih Srba koji budu umrli bez naslednika imaju pripasti crkvi i arhiepiskopu. Njom je, u isti mah, priznato patriarhu (odnosno arhiepiskopu) pravo jurisdikcije i u svetovnim stvarima. Za to vreme Turci su pokuali da zaustave srpski pokret seobe i da ih koliko-toliko umire. Poto je protutnjio prvi bes osvete veliki vezir objavio je optu amnestiju za sve koji se u roku od est meseci vrate kuama. Da bi spreio uticaj patriarha Arsenija na Srbe uprili je u prolee 1691. postavio novog patriarha Kalinika, ranijeg svetenika u Skoplju, koga neki zovu Grkom. Kalinik se trudio da umiri narod i povrati razbegle episkope i svetenstvo na njihove dunosti. Da mu pojaaju ugled i prihode, koji su ili i njima na korist, i da dadu oduke nezadovoljstvu prema austriskim i mletakim suvernicima, Turci su sad ponovo nareivali da katoliki puk mora plaati izvesne namete srpskoj patriariji, odnosno njezinom episkopatu. Obaveteni o tim turskim obzirima prema Srbima i Austrijanci su, u ovo doba borbe, morali podeavati svoje dranje sa mnogo vie predusretljivosti, nego to se u srcu elelo. itave prve polovine 1691. god. nije dolo ni do kakvih veih borbi. I jedna i druga strana spremale su se da zadadu to odsudniji udarac. Kad su se kod Slankamena, 9. (19.) avgusta, sudarile obe vojske inilo se da e ta borba odluiti dalji ishod rata. Ali nije bilo tako. Iako su Turci pretrpeli strahovit poraz, izgubivi i velikog vezira i mnogo ljudstva i materiala, rat tim ipak nije bio okonan. Austrijanci nisu imali dovoljno svee snage da ga prenesu dalje. I ovu samu bitku pripomogla je u odsudnom asu srpska milicija, koja se, kao posebna celina, sa 10.000 ljudi, borila pod Monasterlijinim zapovednitvom. Brojala je 6.400 peaka i 3.600 konjanika. Srpska je milicija prva provalila u turski tabor i zaplenila 34 zastave. "Bitka kod Slankamena", naglaava J. Radoni, "znaajna bee po srpski narod stoga, to je to poslednji boj, u kome su Srbi, kao kompaktna celina i kao carski saveznici, pod svojim komandantom, borili se protiv Turaka." Posle im Austrijanci ne priznaju vie taj posebni poloaj, nego Srbe uvruju u bojne jedinice kao i ostale vojnike, bojei se da Srbi kao organizovana zasebna vojna jedinica ne postanu opasni. Posle svojih zasluga u slankamenskoj pobedi Srbi su, potsticani na to od . Brankovia, traili sve energinije da se rei ve jednom njihov poloaj i da on preuzme dunost narodnog pretstavnika. Ovome je bilo dozvoljeno da stanuje u jednom hotelu, da prima kontrolisane posete i da se poluslobodno kree, ali ga osloboditi sasvim nisu nikako hteli. Verujui da se postepeno pribliuje svom cilju on se smatrao kao neka vrsta gospodara i titulisao se kao "samodravni despot zemlji slavenosrpskoj i vsego Ilirika", i to "milostiju boijeju

Srbi u Ugarskoj Vrlo moni inioci meu ugarskim staleima, a jo vie na carskom dvoru, nalazili su, da su uinjeni ustupci Srbima ili predaleko, da oni stvaraju dravu u dravi, i da kao "izmatici", s naroitim povlasticama, unose nezadovoljstvo meu drugo stanovnitvo. Njihovu vojniku vrednost oni su potcenjivali, tvrdei da oni nisu ipak prava vojska i da im naroito nedostaje potrebna disciplina. Za srpsko svetenstvo tvrdili su da je neuko i porono, a sam narod da nije mnogo pouzdan. Jedan deo tih prekora bio je taan, ali nesavesno uopten i jednostran. Meu srpskim izbeglicama, koje su verovale da je njihovo sklanjanje u Austriju samo privremeno, bilo je dosta elemenata koji su iveli od danas do sjutra. Sa slubenih strana poruivalo se i naglaavalo, da je nastavak borbe stalno u planu, tako da se ljudi nisu mogli lako snai i poeti nove poslove. Privremenost je postajala stalnost. S tim su dolazile ostale nezgode. Dugogodinje ratovanje, naputanje kua i svoje sredine, nematina i podivljalost naravi koja prati sve ratove, imali su svojih ravih posledica i kod Srba. Jeromonah Mihailo Raanin, jedan iz kruga boljih i nekako zbrinutih, jadao se 1695. god., kako nai ljudi ive "u velikom utesnenju", "lieni svojih domova i manastira i svakog dobra, a ovde nikakvo dobro ne priobreli". Godine im ve prolaze "po zlu dobra ekajui, i ne doekasmo." Naroito je bio aktivan katoliki klir, kome je na elu stajao do kraja antipravoslavski i nepomirljivi kardinal Leopold Koloni. Godinu-dve dana iza carskih privilegija njegovi su ih ljudi otvoreno gazili. Za sremskog unijatskog episkopa bi postavljen 1693. god. Petar Ljubibrati. Iste godine doneo je peujski sud odluku, po zahtevu biskupa Matije Radonjaja, da se proteraju svi Srbi pravoslavni iz tog grada, "kao ugave ovce iz stada". Bilo je i drugih nasrtaja. U isto vreme i srpska milicija ukinuta je kao samostalno telo i stavljena je pod vrhovnu komandu carskih generala. U Beu se, sem toga, uzimao u obzir i plan da se srpska naselja razbiju tako, to bi se Srbi razbili u razne kolonije. Kao odgovor na sve to dole su odmah tube srpskih pretstavnika i njihov zahtev, formulisan na zboru u Baji 1694. god., da ostanu u zajednici i da im se dade odvojeno zemljite, i to Mala Vlaka izmeu Save i Drave. Stavovi su jasni. Srbi trae stalno, proirujui svoje zahteve, svoj automan poloaj u punom smislu te rei, sa svojom crkvenom i svetovnom vlau, sa svojom milicijom i sa svojim podrujem. Be, mada im je davanjem privilegija priznao zaseban poloaj, eli da tu samoupravu to vie oslabi i ogranii. Borba oko toga vodie se skoro stoleima. Kad im Srbi budu potrebni Be e pristati da im, s vremena na vreme, obnovi privilegije i sa laskanjem da nova obeanja; im opasnost mine, svi e srpski neprijatelji gledati na sve naine da se obeanja izigraju. U toku 1693-5. god. Austrijanci prema Turcima nisu imali skoro nikakvih uspeha. Pokuaj iz 1693. god. da se doepaju Beograda zavrio je bedno. Iz oduevljenja prozvao je tada veliki vezir Beograd "mestom sree", Hajrul-bilad, i sam je sultan Ahmed II doao u grad, da pokae svoju radost zbog toga uspeha. Turci su tokom 1692. god. postigli izvesne uspehe i prema Mleanima. Sulejman-paa Buatlija napao je u septembru na Crnu Goru i bez muke je dopro do Cetinja. Mleani bie prisiljeni da predaju to mesto, ali im se dopusti da izvedu svoju posadu. Polazei iz manastira oni su ga minirali i naneli osetne gubitke Turcima, koji su u nj ulazili ne slutei zla. Tako e uiniti i kasnije u trebinjskom manastiru Tvrdou, s motivacijom da se ne bi Turci tu "ponovo" uvrstili. Vie sree imali su Mleani u dolini Neretve, gde su u leto 1694. osvojili itluk i Gabelu. Jedno vreme behu poseli i Popovo i Trebinje i oblast oko korjenikog Klobuka.

Poetkom 1695. god. doao je na turski presto borbeni Mustafa II. Noen eljom da popravi greke svojih prethodnika i da dade novog duha celoj carevini on se sam stavio na elo vojske. Glas o njegovoj aktivnosti i energiji bee zaplaio sve njegove protivnike. Taj strah se dao odmah primetiti i u austriskoj prestonici. Ve krajem februara te godine dobio je patriarh potvrdu svog prava da imenuje episkope i da ti episkopi imaju prvo kanonike vizitacije. U isto vreme Srbi su bili osloboeni da plaaju desetinu katolikom kliru. Austriska bojazan pokazala se kao potpuno opravdana. Neuspesi njene vojske u Banatu i Erdelju, 1695. i 1696. god., mogli su kompromitovati ako ne ceo ishod, a ono dobar deo dotadanjih rezultata ovog dugog i svima dotealog rata. Da se poprave mutni izgledi Austrijanci su 8. februara 1697. sklopili savez sa ruskim carem Petrom Velikim, nesvesni tada u pravoj meri opasnosti kojoj se izlau uvodei tu silu u reavanje turskog pitanja i turske vlasti na Balkanu. Velika srea za Austrijance bee, to su u svoju vojsku dobili mladog i genialnog vojskovou Evgena Savojskog, francuskog plemia, za koga njegova otadbina ne nae dostojnog zaposlenja. Ovaj energini, iako vrlo neugledni, vojnik primio je komandu u leto 1697. god., a ve 1. (11.) septembra uspeo je da potpuno razbije tursku vojsku kod Sente, koju je vodio sam sultan. Posle te pobede krenuo se Evgen sa svega 6.500 ljudi na vratoloman i drzak pohod u sredite Bosne, znajui da je bosanski paa bio i stradao u borbi kod Sente. Na tom pohodu nije naiao ni na kakav otpor sem kod Vranduka. U Sarajevo je stigao 13. oktobra, gde je tri dana harao. Ve prvog dana bila je varo zapaljena. Stroge mere bile su pravdane tim to su Turci ranili austriske parlamentare. Pri poaru, u lako zapaljivoj varoi, gde su kue bile mahom od drvene grae i slabog erpia, stradali su podjednako i hriani kao i muslimani. Iz opljakanog grada princ Evgen je poveo sa sobom izvestan deo pravoslavnog i katolikog elementa, da ga naseli po Ugarskoj. Izvestan deo naih ljudi jedva je doekao da se posle vrati u Sarajevo. Velika porodica Budimlia dobila je otada taj nadimak, kao seanje da su jedno vreme proveli kao Budimlije. Ali, mada su odneli kod Sente tako veliku i vidnu pobedu, Austrijanci njom, ipak, nisu izmenili mnogo ceo vojniki poloaj. Ovaj upad u Sarajevo bila je samo jedna epizoda. Ono to bi bilo daleko vanije, da prenesu ponovo bojno ratite ispod Dunava, na to nisu smeli da se ree. Ne ak ni da izvedu napad na Beograd, koji je bio vojniki vanija taka od Sarajeva. Njima je pobeda kod Sente bila sad dobrodola da se Porta uveri kako je malo izgleda da e moi izmeniti ratnu sreu i da postane sklonija na mir, a s druge strane da uveri i Francuze kako se Austrija ne da lako slomiti i pored sve borbe na dva fronta. Luj XIV proao je u osnovi ravo u ratu sa takozvanom evropskom koalicijom, pored svih pobeda koje mu je vojska odnosila, i 1697. god. pristao je na mir, koji ga u dui nije zadovoljavao. Obavetena da je Austrija tim dobila slobodne ruke na zapadu reila se, najposle, i Turska, posredovanjem Engleske i Holandije, da se miri. Pregovori o uslovima primirja i mira trajali su podue, a okonani su u Sremskim Karlovcima, 16. (26.) januara 1699. god. Po tom miru Turcima je od svih poseda u Ugarskoj ostao samo Banat i u Slavoniji njen jugo-istoni sremski deo. S Mleanima se naao konani sporazum tek 1701. god. Oni su dugo nastojali, da otseku Dubrovnik od ostalog zalea, elei da zadre ceo pojas zemljita, od Neretve, preko Popova, do Grahova. Ali to Republika nije mogla postii, jer Dubrovnik i njegovo zalee nije dala Turska, a titila ga je i Austrija. Mleani su pomakli svoju liniju preko Knina, Sinja i itluka sa Gabelom, a u Boki su zadrali Risan i Novi.

Poto se, posle toliko godina borbe, smirila sa oba svoja protivnika, i na istoku i na zapadu, Austrija je mogla da se posveti unutranjem pribiranju. To e rei, u odnosu prema Srbima, da popusti svima njihovim neprijateljima. Poto je prola potreba od srpske pomoi moglo se prei na davno eljeni cilj, da se srpsko testo izmesi potpuno po svojoj volji. Da ga ugone u svoj kalup i katoliko svetenstvo, i maarsko plemstvo i upaniske vlasti. Ali s jednim vanim iniocem beki krugovi nisu ipak raunali. To je bila upornost i otporna snaga srpska. U isto vreme i vetina, da za svoju korist nau nove i na Be osetno delotvorne elemente. U Beu su ljudi tvrdo verovali, da Srbi nemaju mnogo da biraju; mogu se odluiti ili za njih ili za Turke. Kad je prola ratna opasnost nije im bilo ba previe mnogo stalo do toga za koga e se opredeliti iako su raunali s tim, da bi bilo od tete ako bi se, njihovim povlaenjem, proredila granica. Na veliko svoje iznenaenje u austriskoj prestonici moglo se naskoro saznati da Srbi hvataju veze sa Rusijom Petra Velikog i da ak tamo nalaze izvesnog razumevanja; da su Srbi, dakle, uspeli za svoju stvar zainteresovati jednog novog politikog inioca. Prve neposredne veze stvorili su Srbi sa Rusima ve u leto 1698., za vreme boravka cara Petra Velikog u Beu. Tada su patriarh Arsenije i . Brankovi imali sastanak s carevim punomonikom P. B. Voznjicinom i izloili su mu stanje Srba i pravoslavlja u austriskim zemljama. Koliko je patriarh tim stanjem bio zadovoljan vidi se najbolje potom, to je preko ruskog poslanika eleo izraditi dozvolu od Porte, da se vrati u Pe, na svoju staru dunost. Voznjicin je svoju dunost u Austriji shvatio ozbiljno i preduzimao je korake i u odbranu pravoslavlja i za osloboenje . Brankovia, koji ga je za to svakako usrdno molio. Be, istina, nije bio mnogo ljubazan u svom odgovoru na te pretstavke, ali mu je ovo ipak mogla biti jedna opomena. Srpsko pitanje nije bilo onako prosto i izolovano, kako je izgledalo izvesnim suvie revnim licima iz visokog klira i aristokratije. Kad su bili poznati rezultati Karlovakog Mira za patriarha i veinu prebeglih Srba, koji su videli da se natrag ne moe, postalo je jasno da treba neto preduzeti, da se obezbedi ivot njihovih sunarodnika u normalnim prilikama. Patriarh i nekoliko narodnih prvaka izradili su u Beu, da je car izdao tokom leta 1699. dva patenta, kojima su Srbima zajemivana prava i zatita. Ali je zato Jovan Monastirlija krajem 1701. god. potinjen neposredno dvorskom Ratnom Veu, kao "osoba isto vojnika i slubena", da ne bi zavisio od neije druge nadlenosti. Meutim, to isto vee, iako je znalo za carske privilegije Srbima, pod uticajem klerikalnih krugova, pomagalo je unijatsku akciju i pridruivalo se onima koji su na Srbe gledali s nepoverenjem. Ono je jo 1698. god. nareivalo vlastima da idu na ruku pounijaenom episkopu Jevremu Banjaninu, koji je imao da nastavi rad u poetom pravcu. Za samog Arsenija III car je u jednom aktu iz 1703. god. govorio, kako on nikad nije dozvoljavao da se slui titulom patriarha, a te mu je godine izrino zabranio sazivanje crkvenog sabora, koji bi imao da ozakoni izbor njegova naslednika, koga je patriarh, zbog bolesti, bio ve odredio i za njegovu potvrdu uputio posebnog delegata u Carigrad. Patriarhu se sad uopte zameralo to vodi prepisku sa svojim ljudima u Turskoj i to je na crkveni sabor pozvao i njih. Beki krugovi, podozrivi i neiskreni, nisu mogli shvatiti od kolike bi koristi ba po njihove interese bilo kad bi pretstavnik srpske crkve iz njihove drave mogao vriti stvarno moan uticaj u Turskoj. Ali, svesni da njihovi postupci prema pravoslavnima nisu ispravni, oni su se bojali poreenja odnosa. Jo manje im je bilo u interesu da patriarh, sa naslonom na jak pravoslavni ivalj u Turskoj, nastavlja sa narodom zajedno ilav otpor preveravanju i

odnaroivanju, to je bila stalna tenja carske kamarile. Srbi su jasno videli i oseali to nepoverenje i tuili su se vie puta. U tom pogledu karakteristino je jedno pismo patriarhovo moskovskom boljarinu F. A. Golovinu, koji je pokazivao interes za Srbe. Patriarh mu se u tom pismu od 29. oktobra 1705. otvoreno tuio. Srbi samo dodaju pla na pla nemajui niotkud pomoi. Obraaju se s toga njemu s molbom da im "mojsestvuje", t. j. da izbavi Srbe onako kao Mojsej Izrailj iz Egipta. Verovatno bi stanje Srba postalo mnogo tee, da 1703. god. nije buknuo u Maarskoj ustanak Franje II Rakocija, potican od Francuza, s kojima je Austrija ponovo ula u rat. Ako se tom ustanku pridrue i Srbi, kako ih je Rakoci pozivao dajui im mnoga obeanja, postojala je ne mala opasnost da to postane krupno pitanje za carevinu. Srbi to nisu uinili, iako je bilo izvesnog kolebanja meu njima. Patriarh se reio za cara, jer je bio za zakonitu vlast i jer Rakociju nije mnogo verovao. eleo je, da bar sad u Beu pokau vie razumevanja za srpsko dranje uopte. U Beu nisu bili sasvim na isto sa Srbima. Bojei se ravog uticaja ogorenog Brankovia na Srbe oni su ovog nesmirivog oveka, koji je simpatisao Rakociju, dali prevesti iz Bea u daleki Heb, to dalje od srpskih prvaka. Posle izvesnog uzdravanja Srbi su pomogli carevu stvar i znatno su doprineli da je maarski ustanak bio uguen. Ali su za to i osetno nastradali, jer su se Maari svirepo svetili kivni na njih i to su kao doljaci ustali protiv njih i to pomau beku vladu i to su se bojali da e nagraivanje Srba ispasti na raun njihovih i ivotnih i nacionalnih interesa. Srbi su sainjavali dobrim delom i novu, tokom 1702/3. god. obrazovanu, potiskopomoriku vojnu granicu, koja je dola pod vlast Vrhovnog vojnog saveta. Kao i u Hrvatskoj i u Slavoniji, Srbi su i tu bili izloeni kao neka vrsta ivog bedema prema Turcima. Svoje privilegije oni su mogli da odravaju samo tim stalnim izlaganjem sebe na granicama, gde se njihova vrednost morala videti i ceniti i o kojoj su vojni krugovi, nemajui nikog drugog da ih bolje zameni, morali voditi rauna. Radi toga e, samo dok bude potrebe, Srbi ostati, kako se u Beu govorilo, "tolerirana nacija". U aprilu 1705. umro je austriski car Leopold. Srbi su i od njega, u vezi s Rakocijevim ustankom, traili novu potvrdu privilegija sa ustaljenijim shvatanjima o njihovoj vanosti. Posle njegove smrti to je moralo biti naroito potrebno, da bi se jasno odredio stav novog cara. Novi car, Josif I, ispunio je srpske elje 13. (24.) februara 1706. Ali patriarh nije bio tim zadovoljan. Potvrda je openito pominjala privilegije, ali nije uzimala u obzir njihove povrede i sankcije i godinama steeno iskustvo, do ega je Srbima bilo najvie stalo. Oni su hteli, da se njihov poloaj jasno obelei, kako ne bi bilo dvosmislenosti i zaobilaenja i zloupotreba. Novu pretstavku patriarhovu car je uputio na miljenje kardinalu Koloniu. Kakvo je bilo gledite njegovo na srpsko pitanje vidi se jasno po ovom njegovom objanjenju kako Srbi toboe pogreno tumae svoje privilegije: "Oni izvode, da je po glasu istih njima dozvoljeno ne samo da sada "izmatici" budu, ve da kao takvi t. j. odeljeni od katolika i rimske crkve i dalje ostati mogu. No to im se ne moe nikako dopustiti, jer ne samo da to sv. naa katolika vera zabranjuje, nego je odluno protivno i samom dravnom razlogu; to iskustvo nas dovoljno ui, ta je sve razlika u veri po Ugarskoj poinila u nedavno prola vremena, a istorija nam kazuje ta je sve dogaalo se zbog toga i po drugim krajevima sveta". On je traio da car postavlja Srbima ne samo patriarha i episkope, nego i svetenike. Patriarh ne sme preduzimati nita ne samo protiv svetenih lica, koja bi primila uniju, nego ni protiv manastira, koja bi tako, prostim aktom samovolje, imala prei u tue ruke. "Ako se te privilegije ve ne mogu izmeniti ili

skratiti, to neka se bar od rei do rei potvrde ili takvim tamnim izrazima i dvosmislenim reima izloe, koje bi se, u razna vremena, mogla sad ovako, a sad onako razumeti i tumaiti; uz to bi valjalo sve to samo privremeno i sa izvesnim klauzulama potvrditi, kako bi kasnije, u zgodno vreme, ti izmatici, kao i ostali akatolici, kad im vie ne budu smetale sline privilegije rimske crkve, sa crkvom katolikom, i protiv volje njihove, lake se spojiti mogli". "Radi opeg dobra i vee koristi po slubu esarovu trebalo bi tako dugo oklevati posle smrti sadanjeg patriarha sa postavljanjem drugog, dok to ne bi sa svim prelo u zaborav, te kad on umre tada ne e biti koga, koji bi mogao posveivati i nadomeivati one vladike, koje se budu meu tim s rimskom crkvom spojile, a ovi bi tada postepeno potrudili se, da sjedine s rimskom crkvom njihove igumane, kaluere i svetenike; - te e se tako postepeno bez ikakve sile, tokom vremena, svi oni sa rimskom crkvom sjediniti; a s narodom bi se tada postupilo onako, kako to budu prilike onoga vremena donele". S obzirom na maarski ustanak, i srpske vojnike usluge, i opti poloaj car nije mogao biti negativan prema Srbima, ali su za to u velikoj meri iskorieni Kolonievi saveti. Izbegavala su se sasvim precizna jemstva i ostavljalo se mnogo poluotvorenih vrata. Nova potvrda srpskih privilegija cara Josifa I (s pomenom titule patriarha) potpisana je 7. avgusta 1706. Toga leta ustupljeno je patriarhu veliko dobro Dalj kod Osijeka. Meutim Arsenije III nije mogao dugo da ga uiva, jer je umro jo te jeseni, 26. oktobra 1706. Izbor novog srpskog verskog poglavice obavljen je tek poetkom 1708. god. Naslednik Arsenijev, Isaija akovi, koji mu je bio jedan od glavnih saradnika, ali s kojim se posle raziao, bio je oko patriarhove smrti imenovan za carskog savetnika zbog zasluga u turskom ratu i Rakocijevu ustanku. akovi je biran za "prvjejeg i naelnjejeg mitropolita", a titula patriarha ostala je samo za pekog nosioca. Srbi su, na svom zboru odranom u jesen 1707. u Karlovcima, bili tvrdo odluili, da nee kidati zajednice s pekom maticom i da e priznavati vrhovnu vlast pekog patriarha, pa su to dostavili i u Be. Novi srpski prvosvetenik u austriskoj dravi imao je biti mitropolit kruedolske mitropolije. U Beu taj predlog nisu odmah prihvatili, "zbog opasnosti da se Srbi povrate natrag pod Turke i da bi se lake mogla sprovoditi unija meu njima". Ali kako Srbi od tog stava nisu otstupali oni su najposle popustili. Za mitropolitovo sredite bi izabran manastir Kruedol, najvei i najuveniji od svih u Frukoj Gori. Novu autonomnu kruedolsku mitropoliju priznao je peki patriarh Kalinik, i tako je ouvano jedinstvo srpske crkve. Druga struja, koju je s poetka zastupao i sam akovi, htela je, da srpska crkva u Austriji bude autokefalna, ali je ostala u manjini. akovi je potom priznao pesku patriariju i zakleo joj se; pod tim uslovom jedino mogao je i biti izabran. Novi mitropoliti, posle nagle akovieve smrti (20. jula 1708.), stanovali su preteno u Karlovcima, na Dunavu, na pitomoj padini Fruke Gore, pa je nova mitropolija uskoro dobila naziv karlovaka, koji joj je ostao sve do naih vremena. Isaijin protivkandidat, Stevan Metohijac, sremski mitropolit, postao je njegov naslednik, ali nije izdrao na svojoj novoj dunosti ni punu godinu dana. Umro je 27. aprila 1709. Novi mitropolit Sofronije Podgorianin, slavonski vladika, bio je, kao i prethodnik mu, doseljenik iz junih oblasti. Kao i ona dvojica i on je na upravi crkve ostao vrlo kratko vreme, do smrti, koja ga je zadesila na samom poetku 1711. god. Ovo naglo umiranje srpskih prvosvetenika izazivalo je u narodu sumnje, da po sredi nisu bila ista posla, ali se nije moglo nita utvrditi, to bi dalo opravdanja toj sumnji. Austriske vlasti, koje u prvi mah, 1708. god., nisu mogle spreiti da Srbi sveano i jasno

naglase svoj odnos prema Pekoj patriariji, nisu ipak napustile svog plana. Ve prilikom zakletve caru, mitropolitu Sofroniju 1710. god. nije bilo dozvoljeno da se u isti mah zakune i pekom patriarhu. Ali Srbe to nije mnogo pokolebalo. Kao jedan posredan odgovor na to bila je odluka, da se na upranjenu mitropoliju izabere ponovo jedan ovek s juga, Vientije Popovi Janjevac, a kao neposredni odgovor bilo je njegovo stalno odravanje tih veza. Osloboenje Crne Gore Krajem XV veka Crna Gora je bila pridruena skadarskom sandakatu. Poetkom XVI stolea polo je za rukom Skender-begu Crnojeviu, treem poturenom sinu Ivanbegovom, da se Crna Gora izdvoji iz tog sandakata i da se preda njemu na upravu. Kao "sandak crnogorski i primorski i svoj dioklitiskoj zemlji gospodin" on je upravljao tom oblau od 1514-28. god., vodei rauna o starim tradicijama i osetljivosti zemlje. "Nismo mi kao bosanski sandak i ostala nepoznata gospoda", pisao je on jednoga dana Mleanima, nego stari Crnojevi koji zna naslee svoje kue. Posle njega Crna Gora je ponovo vraena skadarskom sandakatu, a kao pretstavnik turske vlasti smatrao se vojvoda. Inae, ona je kao upravno-sudska jedinica bila kadiluk. Kroz ceo XVI vek, sve do njegovog kraja, Crnogorci se ne istiu nigde kao naroiti ustanici i borci protiv Turaka, ne ak ni onda, kad se ratno bojite bilo sasvim primaklo njihovim granicama. Lokalni sukobi nisu uzimali nigde optiji karakter. Kameni kr katunske nahije nije privlaio turske spahije da se tamo smeste i razbakare kao u dolinama Zete i Lima. Samo stanovnitvo, preteno stoarsko, ivelo je, kao i ono u albanskim brdima, po starim obiajima i pravima, nesmetano u svom nainu ivota ni od novih turskih vlasti, kao to nije bilo remeeno ni od ranijih. ivei u isto plemenskoj organizaciji, koja je imala svoja osvetana predanja i naela, svoje sudstvo i neku vrstu svoje upravne organizacije, nisu imali ni potrebe da dolaze mnogo u dodir sa turskim vlastima. Turci su, u administraciji prilino uproeni, imali uvek izvesnih obzira prema nasleima lokalnih uprava i njihovim shvatanjima. Stanovnitvo je davalo Turcima, kad je moralo, propisani hara, ali ubogo i oskudno gledalo je na sve naine da izbegne tim obavezama. Pojedini pisci crnogorske istorije ne mogu lako da se pomire s tim injenicama. Iako je ve poodavno, naroito posle studija I. Ruvarca i J. N. Tomia, izvedeno na isto pitanje o odnosu Crne Gore prema Turskoj nae se jo uvek ljudi, kao, na pr., dr N. kerovi, koji e i 1927. god. tvrditi, da "o stvarnom priznavanju turske vlasti i podanstvu Crnogoraca Turskoj ne moe biti govora". "Istina, meunarodno pravo ne zna za C. Goru kao za dravu sve do 19 vijeka. Ali Crnogorci znadu - u prkos meunarodnom pravu - da su oni od vajkada bili i ostali slobodni". Ta se pitanja ne raspravljaju ovako neozbiljnim frazama, niti se njima mogu izmeniti nesumnjive injenice. Mleani i Dubrovani, kao prvi i dobro obaveteni susedi, znali su dobro i zabeleili su u vie izvetaja i akata, kako je Crna Gora formalno turska oblast i kako je to ostala sve do pred kraj XVII veka. Peanac Dervi Agi Sarvanovi uspeo je 1592. god., da se skadarski sandak podeli na dvoje i da on, kao sandak-beg crnogorski, dobije Ulcinj, Bar i oblasti od Bojane sa Crnom Gorom. God. 1592/3. doao je na Cetinje Akan-bali au, da izvri tefti, odnosno popis stanovnitva za hara. Crnogorskih kua nabrojano je u Katunskoj nahiji 461, u Ljubotinju 369, u Pljeivcima 65, u Ljekopolju 414, u Crmnici 347. Ali ve 1614. god., u uvenom opisu Kotoranina Marijana Bolice, Crna Gora se spominje ponovo kao deo skadarskog sandakata. Kao glava Crnogoraca toga vremena pominje se rijeki vojvoda i spahija Vujo Rajev, kao u hercegovakim Donjim Vlasima Milisav Miloradovi. Od

pokreta Srba pred kraj XVI veka, za vreme patriarha Jovana i nikikog vojvode Grdana, i Crna Gora sve ee i sve vidnije pokazuje svoje nezadovoljstvo. Njeni ljudi uestvovali su u nekoliko borbi i pokreta. uven je bio naroito poraz koji su 1604. god. naneli u Ljekopolju skadarskom sandak-begu, kad je poao da im s vojskom uzme "uobiajeni tribut" (l ordinario tributo), za vreme onih velikih metea hrianskog pokreta na tim stranama. Ali ve 1612. god. pominje se odlazak nekih njihovih glavara u Carigrad, zajedno s crnogorskim kadijom, da trae izvesna olakanja i da se tue na mletako susedstvo. Pravi pokret za osloboenje Crne Gore od Turaka javlja se tek za vreme Svetog Saveza, krajem XVII veka, i to iniciativom Mletake Republike. On, kako smo videli, u ovaj mah nije imao uspeha, ali je ipak ostavio jaka traga i veliku omrazu izmeu Turaka i Crnogoraca. Glavno delo crnogorske, a najlepe pesniko delo cele srpske knjievnosti, Gorski Vijenac Njegoev, prikazuje osloboenje Crne Gore na drugi nain. U njemu je teite mrnje preneseno ne toliko na Turke osvajae, koliko na domae poturice, njihove pomagae, koji onemoguuju unutranje pribiranje plemena i osposobljavanje za jedan opti narodni pokret. S toga se osloboenje Crne Gore imalo izvesti tako, da se te poturice ili ponovo krste, ili da se istrebe. Istraga poturica, tako zamiljena, izvedena je, po predanju, jednog badnjeg veera po celoj zemlji. Po Njegou, glavni pokreta te akcije bio je vladika Danilo epevi, posle prozvan Petrovi, rodom sa Njegua. On je bio izabran za crnogorskog vladiku 1697. god., a hirotonisao ga je ne susedni peki patriarh Kalinik, nego Arsenije III, 1700. god., u Seuju. Postoji predanje, da je dopao ropstva kod nekog Demir-pae, koji ga je mnogo muio i pustio tek posle plaenog otkupa od 600 cekina. Otad, on je, veli se, eleo da se osveti i da "oisti" zemlju od Turaka. U jednom zapisu, koji se njemu pripisuje, kae se, kako je on navaljivao na crnogorske glavare od jednog roka do drugog da izagnaju Turke izmeu sebe, ali da Crnogorci ne smedoe "uloiti". Kad su Turci, doznavi za to, poeli da mu prete vladika je zovnuo Vuka Borilovia i etiri brata Martinovia i zatraio je od njih, ili da udare na Turke, ili e on napustiti Crnu Goru. Oni su pristali na akciju tek kad im je vladika dao jo trojicu svojih ljudi. Na Boi, pre zore, 1707. god., pobili su oni eklike i cetinjske Turke sve, koji ne htedoe da se pokrste. Akcija je s crnogorske strane prola bez ikakvih teih rtava; ranjen je bio samo jedan vladiin momak. Po Njegoevom delu istraga poturica bila je epohalan dogaaj po Crnu Goru, od koga datira njeno osloboenje. Po ovom zapisu to je uzak lokalni dogaaj, u ijem izvoenju uestvuje samo osam ljudi; manje, dakle, nego u mnogoj hajdukoj eti. Da taj dogaaj u ono doba nije imao nikakva veeg znaaja i da nije bio ak ni primeen naroito u najbliem susedstvu vidi se jasno po tom, to o njemu nemaju nijedne jedine vesti ni Mleani ni Dubrovani, u ijim su nam arhivama ouvane tolike druge vesti o dogaajima mnogo manje vanosti, nego to bi bio ovaj. Nisu ga ni sami Turci shvatali suvie tragino, jer ne bi inae pustili, da Danilo krajem oktobra 1709. doe u Pe, na crkveni sabor, i da se otud vrati bez ikakve tete. Petar II Petrovi Njego dao je ovom dogaaju iri znaaj neto da proslavi prvog svog saplemenika na cetinjskoj vladianskoj stolici, kome je dao mnogo svojih linih crta i shvatanja, i zatim na opomenu Crnogorcima, koji su njemu samom oko 1846/7. god zadavali mnogo glavobolje svojim vezama sa skadarskim paom. Inae, prvih petnaest godina crnogorske istorije XVIII veka puno je borbe s Turcima i sa mletakim i dubrovakim susedima. Te borbe su imale iskljuivo etniki karakter.

Pljakanje je u tim ubogim krajevima bilo postalo jedna grana narodne privrede; u gladnim godinama susedi su to iekivali kao i elementarne nesree. Naroito su u ovo vreme este dubrovake tube na njih, a bilo je mnogo sukoba i sa Bokeljima i Patroviima. Da doskoe Crnogorcima i graninim hercegovakim plemenima Turci su poeli da obnavljaju gradove na granici, tako Klobuk i Banjvir kod Trebinja i naroito Niki. U prolee 1703. poginuo je u Drobnjacima Redep-paa ei, koji je imao da zameni ubijenog vojvodu Iliju Kosoria. God. 1704. naterao je skadarski paa Bjelopavlie i Ljekopoljce, da mu dadu hara i taoce. Kako to nije smirilo ljude reili su se bili Turci 1706. god. da rasele i Crnogorce, kao to su pre toga silom raselili jedan deo Klimenata. Kad se sastadoe kod Spua hercegovaki i skadarski paa uplaeni Crnogorci popustie i dadoe i hara i taoce. Kod nekih istoriara pominje se te godine neka crnogorska pobeda na Trnjinama, posle koje da su Crnogorci menjali otmene turske zarobljenike za veprove. U savremenim izvetajima o toj borbi nema pomena, a u nevolji, u kojoj su se nalazili Crnogorci te godine, teko je verovati da bi oni mogli postavljati te uvredljive uslove. Kada je u jesen 1710. ruski car Petar Veliki objavio Turskoj rat on je pozvao u borbu i balkanske hriane. Meu njima, naravno, i Crnogorce. Kao carev izaslanik doao je, s nekoliko ljudi, pukovnik Mihailo Miloradovi, lan uvene hercegovake porodice, koja je podigla manastir itomilji. Nije trebalo mnogo napora, da se ratoborni Crnogorci dignu na oruje i da zahvate i jedan deo istonih hercegovakih plemena. Ustanici su imali izvesnih uspeha operiui od Nikia do Trebinja, ali Turcima nisu ipak naneli nijedan teak udar. Protiv tvrdih gradova nisu imali artiljerije, a sa runim orujem postizavali su samo polovne rezultate. U borbama su ustrajali ak i onda, kad je Petar Veliki, doveden u teku situaciju, morao da moli mir. I to na svoju veliku tetu. Ogorena Porta naredila je bosanskom veziru Ahmetu apaliji da kazni Crnu Goru i da uhvati vladiku Danila i pukovnika Miloradovia. U leto 1712. krenula je turska vojska s istone i zapadne strane na Crnu Goru, prodrla je do Cetinja, sruila manastir i sve zgrade vladiine. Vladika i Miloradovi s neto glavara i vojske behu se u poslednji as uklonili ispred Turaka. U opljakanom, a inae oskudnom, Cetinju Turci se nisu mogli dugo zadravati i u polovini avgusta poeli su se vraati. Na tom povratku njihove zalaznice pretrpele su dosta gubitaka od Crnogoraca, koji su ih presretali i napadali u zasedama. Za vreme toga rata pominje se jedna strana turska pogibija na Carevom Lazu, za koju narodno predanje i nekritina istorija tvrde, da je ceo pohod pretvorila u ogromnu crnogorsku pobedu. Mletaki izvori, po kojima je prouavao tu borbu J. N. Tomi, ne znaju nita o toj crnogorskoj pobedi; da nje nije moglo biti u opisanom opsegu vidi se, u ostalom, jasno po tom to su Turci izbili na Cetinje i ostali gospodari situacije. Ali su u Dubrovnik doista stizale vesti s granice o nekom crnogorskom uspehu u Ljekopolju. Taj uspeh nije bio postignut protiv glavnine turske vojske, nego samo protiv jednog njenog dela, i nije mogao da izmeni sudbinu pohoda. Po odlasku Turaka Crnogorci su digli glave. Vladika Danilo, koji se bio ukrcao na lau za Rijeku, da bi poao u Rusiju, vratio se natrag i poeo pribirati ljude. Hercegovaka plemena primila su veim delom tursku amnestiju, a neki njihovi ljudi uzeli su na sebe, da za plau organizuju pandursku slubu du granice i u unutranjim klancima. Da bi se obetetili Crnogorci su krajem 1712. i cele 1713. god. veoma pojaali svoju etniku aktivnost na svima stranama. U isto vreme njihov vojvoda Rajim Krecun raspitivao se kod Dubrovana kako stoje stvari u Rusiji i kako bi oni, preko jednog svog izaslanika,

mogli uhvatiti vezu sa carem Petrom. To borbeno dranje Crnogoraca i tube susednih paa i vlasti na njih opredelie Portu da se rei na novu ekspediciju protiv Crne Gore. S toga bi poetkom 1714. god. za novog pau u Bosnu postavljen Numan-paa uprili, koji je vaio kao ispravan ali i energian ovek. Njegova napad na Crnu Goru poeo je tek u oktobru, posle dugih priprema. Crnogorska plemena, kojima je jo u sveoj uspomeni ostao proli pohod, nisu mogla sad da se sloe u svom dranju. Plaio ih je veliki broj turske vojske i dobra oprema. Jedna plemena ula su odmah u pregovore i primila su turske uslove; druga su se kolebala; a trea su, kao Katunjani bila za odluan otpor. Paa je brzo prodro u Ozrinie, a vladika Danilo se povukao na mletako podruje. Turci su doli na Cetinje i do ispod lovenskog poloaja, i to brzo, za nedelju dana, gonei Crnogorce i preko mletake granice. Numan-paa i njegovi ljudi javno su optuivali Mleane, da su pomagali Crnogorce i naroito s toga, to su im davali utoita. Hercegovaka plemena, zaplaena od turske sile, ostala su ovog puta pasivna. Tada su Turci jedan deo zarobljenih Crnogoraca, oko 3.000, zajedno sa enama i decom, preselili na Glasinac i njegovu okolinu. Crna Gora je bila opljakana, "najvei deo katunske nahije opustoen, a Ozrinii, Zaljupi, Cuce, Bjelice, eklii i Njegui popaljeni i sravnjeni sa zemljom". Vladika Sava jo je 1743. god. pominjao ovo rasulo Crne Gore kao drugi rasip Jerusalima, od koga se zemlja nije mogla lako oporaviti. Novi savezniki rat protiv Turaka Ovo pomaganje Mleana Crnoj Gori uzeli su Turci, uz druge razloge, kao povod da im, potpuno nespremnim, objave rat. Hteli su da im prepadom preotmu vanu Moreju, a na zapadnoj granici da dignu duh i samopouzdanje svojih ljudi. U Grkoj su Turci brzo postigli lepe uspehe, ali su zato u Dalmaciji, i pored svega iznenaenja, proli ravo. Njihovi napadaji na Sinj, u leto 1715. god., odbijeni su sa velikim rtvama, a kada je veina njihove vojske morala da ide na sever, protiv Austrijanaca, polo je Mleanima za rukom da 1716/7. god. osvoje nekoliko mesta u Hercegovini, kao Carinu kod Trebinja, Hutovo, deo Popova, i da u dolini Neretve dopru do Mostara. Ovog puta oni su se trudili da postignu ono, to im nije uspelo za vreme Svetog Saveza, a to je, da prekinu dubrovaku vezu sa zaleem. Mudrije nego ranije oni su gledali da i same Dubrovane nagovore, da se na lep nain spoje s njima, ali su im sva nastojanja u tom pravcu ostajala uzaludna. Crnogorska plemena, teko pogoena za vreme Numan-paine akcije, nisu mogla lako da se oporave i s toga za vreme ovih borbi nisu uzimala vidnije uea. Aktivne su bile samo njihove hajduke ete. Vladika Danilo bavio se 1715. god. u Rusiji, gde je dobio neto pomoi za nastradalu zemlju, ali se tim nije moglo popraviti sve. Mleani su tu neaktivnost osuivali strogo i pripisivali su je novom, rusofilskom, kursu crnogorske politike. Drei da za taj obrt nosi glavnu krivicu vladika Danilo oni su 1717. god. bili ak doneli odluku da ga otruju. Mleani sami ne bi mogli izdrati rat sa Turcima. Oni su s toga traili pomo na sve strane, a u tom ih je naroito pomagala papska kurija. Kao prvi i glavni pomaga bila je uzeta u kombinaciju Austrija, stari saveznik iz prolog rata. Ova se opirala izvesno vreme hotei da se obezbedi na zapadu, a kad se uverila da joj tamo ne preti vie nikakvo iznenaenje, reila se u prolee 1716. god., da se pridrui Republici. Htelo se u Beu, da se nastavi tamo gde se stalo prolog rata, i da Austrija postane protagonist Evrope u borbi protiv Turaka. Njenu vojsku vodio je Evgen Savojski, u koga su, s pravom, polagane velike nade. U ovom asu Austrija je bila glavna sila u reavanju balkanskog i s njim spojenog istonog pitanja, i ako u njemu uspe, njoj bi, po sili prilika, imao pripasti

lavovski deo. Turci su protiv Austrijanaca bili skupili veliku vojsku. Iz poetka oni su neto napredovali, osobito u Bakoj i Sremu, gde su naneli mnogo tete naroito Srbima. Od njih su stradali Karlovci, koje su popalili, isto kao i manastir Kruedol. Uplaeni Srbi bili su zbunjeni, a bie da se ni inae nisu u prvi mah hteli mnogo izlagati. S toga su im austriski zapovednici prebacivali da vie vole Turcima i s toga su im pretili i oduzimanjem povlastica. Izvesni primeri nediscipline i grabea naterali su jednog naeg episkopa, da izvesne srpske ljude nazove "krtenim Turcima". Iriani su, na pr., poginulog ober-kapetana Adama Monastirliju, podvojvodina sina, kao i ostale pale Srbe bezduno opljakali. Meutim, turski uspesi bili su kratka daha. Princ Evgen zadao je velikom veziru nepopraviv udarac kod Petrovaradina 25. jula (6. avgusta) 1716., iza koga, do kraja godine, doe ienje celog Banata. Sa hrvatske strane, gde su Turci imali mnogo slabije snage, bili su potisnuti isto tako du cele savske linije. Naredne godine, poetkom juna, preneo je princ Evgen ratite na srpsku stranu, iskrcavi se pod Beogradom. Velika turska vojska, koja je za vremena dola da spase opsednuti grad, nije mogla nita pomoi. Nju je Evgen razbio 5. (16.) avgusta isto kao i onu pod Petrovaradinom, a potom je, domalo, uao i u Kalemegdanski grad. Veliki vezir Numanpaa uprili, poznati krvnik Crnogoraca, morao je da bei glavom bez obzira sa Dedinja, gde je bio postavio glavni logor. Razbijenu tursku vojsku gonili su, u glavnom, srpski dobrovoljci. Na jugu Mleani nisu uspeli da ovu zauzetost Turaka na glavnim severnim bojitima iskoriste s vie sree. Oni nisu imali kopnene vojske ni dovoljne artiljeriske spreme. Uspeli su samo, da u nekoliko poprave odnose s Crnom Gorom. Vladika Danilo prihvatio je saradnju sa Rusijom i oseao je, kao i drugi Crnogorci, vie za nju nego za Mleane ili za Austriju. Ali, njemu je bilo jasno, da je Bog visoko a ruski car daleko i da Crna Gora, upuena na susede, mora da trai neposrednih sredstava i naina da bi mogla da ivotari. Mleani su joj mogli naneti osetnih teta i pakosti, ako im na granici stegne nadzor i ako kod susednih plemena raspali stare mrnje i osvete. Kako ni samim Mleanima nije bilo u interesu da prekida dotadanje veze s Crnogorcima, to nije bilo teko doi do izvesnog sporazuma. Na crnogorskom saboru od 23. februara 1717. bilo je odlueno da Crna Gora ponovo stupi pod mletaku zatitu, a Mleani su potom, iako s puno nepoverenja prema vladici, pristali, da on vri duhovnu vlast i nad njenim podanicima Boke Kotorske i junog primorja. Vladika Danilo, borben i istrajan, uspeo je sa ova dva naslona, na Rusiju, koji je bio vie moralni, i pored neto stalne materialne potpore, i na Mletaku Republiku, da pojaa i svoj lini poloaj i ugled svoga bratstva i da postane neosporno glavna linost Crne Gore. Teke borbe iz prvog perioda njegove uprave, u doba njegove plahovite mladosti, donele su mu dosta iskustva i vie opreznosti, i on je s toga, u drugom periodu, mnogo stianiji i vie relativan. Posle dva onaka strahovita poraza, kao to behu onaj pod Petrovaradinom i onaj pod Beogradom, Turcima nije ostajalo drugo nego da trae obustavu rata. U Poarevcu, gde je mir sklopljen 10/21. jula 1718., Turska je uinila Austriji ogromne ustupke. Dala joj ne samo ceo Banat i jugoistoni Srem i Malu Vlaku, nego i svu Srbiju do zapadne Morave i reke Kamenice i bosansku Posavinu. Severoistona Srbija sa crnorekim i kneevakim okrugom ostala je Turcima, isto kao i oblast Krupnja u podrinskom kraju. Mleani su dobili takozvanu liniju Moenigo, t. j. onu granicu koja je vaila izmeu Bosne i Hercegovine s jedne i Dalmacije s druge strane sve do 1918. godine.

Na osvojene oblasti Banata i Srbije polagala je pravo Ugarska Dvorska Kancelarija po nasleu krune Sv. Stevana, ali je beka vlada odluno odbila njezine pretenzije smatrajui te zemlje, dobijene orujem, kao carske. Ona je u njima uvela svoju administraciju pod upravom kneza Aleksandra Virtemberga. Samoj upravi dala je naziv Administracija, koja je imala biti primerna, ali koja je zbog sloenosti kompetencija u centrali i izmeu centrale i nje radila vrlo sporo i teko. Od te administracije bili su izuzeti u Srbiji ceo krajinski i istoni deo poarevakog okruga i dodeljeni su na upravu banatskoj administraciji u Temivaru. I Austrijanci su, kao i Turci, ostavili lokalne optinske vlasti sa njihovim knezovima na elu. Austriska uprava nije u zemlji ostavila dobar trag. Njen ef bio je samo vojnik, udljiv, odan piu, svojevoljan, neskrupulozan u pitanjima novca. Od naroda su i on i njegovi organi uzimali ta su hteli i koliko su hteli; grabljivost pojedinaca nije uopte znala granica. Zemlja je stradala i od hajduije, koju vlasti nisu mogle a nisu ponekad ni htele da iskorene. Izvesni njeni ljudi bili su u vezi sa hajducima ili sa hajdukim jatacima. Narod je titalo i bespravno i bezobzirno iskoriavanje njegove radne snage i njegove stoke. Ti postupci dovodili su dotle, da je narod iz Srbije poeo da se seli u turske oblasti i da su i same austriske vlasti nalazile da se prela mera. Jedan njihov izvetaj priznaje sam, da je stanje u zemlji "benjeinensnj rdig", t. j. zasluuje da se oplae i da bi ljudi zasluivali da se s njima postupa "vie hrianski". Pored toga na Srbe je ravo delovala i austriska verska politika. Jo prije sklopljenog mira u Poarevcu odluio je austriski car Karlo VI, da se u Srbiju poalje izvestan broj misionara, koji e raditi u korist katolicizma. Nova uprava dobila je izrino upustvo, da ima oprezno delovati da se pomogne delo unije. Katolika je vera bila povlaena i imala je za sobom sav dravni autoritet. Da bi se ojaao katoliki elemenat svi novi doseljenici u Srbiju mogli su biti samo te vere; u samom Beogradu broj katolika imao je da bude "svaki put" vei od pravoslavnih. Ve 1726. god. ustanovljena je katolika episkopija za Srbiju, a sedite joj je bilo u Smederevu. Posebni kanonici behu postavljeni u apcu, Jagodini, Rudniku i Parainu, a u Beogradu ih je bilo vie. Pred kraj svoje vlade crkvene austriske vlasti osnovale su nove parohije u Mirijevu, Valjevu, Poarevcu i Graditu. Uz crkvu delovala je i kola, iji su nastavnici morali polagati ispite pred isusovakim komisijama. God. 1726. osnovana je u Beogradu jedna vrsta nie gimnazije. Dok je tako iren katolicizam u zemlji gde ga dotle nije bilo ili ga je bilo vrlo malo u izvesnim trgovakim kolonijama, dotle su pravoslavlju injene mnoge tekoe. Kad je 1725. god. umro mitropolit karlovaki Vientije Popovi postavljalo se samo od sebe pitanje: da li da se ujedine karlovaka i beogradska mitropolija i da se tim ujedinjenjem dobije jedinstveno crkveno vostvo za sve Srbe u austriskoj dravi. Za Srbe pitanje je bilo jasno i oni su svi, i svetenici i narod, iskreno eleli da se to ostvari. Ali su protiv toga bile i austriske vlasti i katoliki klir. Ujedinjena srpska crkva imala bi vie samosvesti i otporne snage i oteavala bi proces unije. Sem toga, u Beu se nalazilo da bi pripajanje Srbije i Banata karlovakoj mitropoliji moglo pojaati prohteve ugarske Dvorske Kancelarije. Po elji Srba peki patriarh Mojsije Rajovi potvrdio je bio 15. avgusta 1721. vladiku Mojsija Petrovia za beogradskog mitropolita, ali je u isti mah izrazio elju, da on, u sluaju smrti karlovakog mitropolita, ujedini pod svojom vlau sve Srbe pod Austrijom. "Kao to je Beograd od poetka grad kraljevski stoni u srpskoj kraljevini, tako i sada lepostvuje, pa neka bude uvek arhiepiskop mitropolit vrhovni svih Srba koji se nalaze pod vlau najsvetlijeg i najaugustnjejeg monarha rimskog". Da bi se ostvarila ta elja Srbi su bili sazvali crkveni sabor u leto 1722. Austriske vlasti bile su

zabranile Srbima iz Srbije, pa i samom mitropolitu Mojseju, da uestvuju na tom saboru. Ali ih on nije posluao. Srbi su izabrali Mojsija kao pomonika obolelom mitropolitu Vientiju s naroitim obrazloenjem, da hoe energiniju zatitu narodnih privilegija i interesa pravoslavlja. Be taj saborski zakljuak nije hteo da odobri. Est igitur quinduplex incomitatu Licae et Corbavieae populus Senjski biskup Martin Brajkovi u pismu hrvatskombanu Adamu Batthynyju, 17. kolovoza 1702. godine(SHK, III., 214. str.) Mi sdola podpisani iz Like y Kerbave glavari Vlasi y Hervati svidoimo y savezujemo se ... Izaslanci naroda iz Like i Krbave mole vojno povjerenstvo da ih oslobodi komorske uprave,u Ljubljani, 28. rujna 1709. godine(SHK, III., 250 str.) ... ad me aliquot a popullo Illirico eximissi Podlapacences venerint Iz svjedoenja popa Marka Mesia o razdiobi zemljeizmeuUdbinjana, Mekinjaraca i Podlapana 1711. godine(SHK, III., 264 str.) ... vnd deme annoch vndisciplinierten grniz Vollkh Iz zavrnog izvjea ovlatenog povjerenstva,Karlobag, 7. svibnja 1713. godine(PLK, 389 str.) Citirane sintagme o peterostrukom narodu , Vlasima i Hratima, ilirskom narodu, krajikom narodu koje nalazimou povijesnim izvorima s poetka 18. stoljea, na slikovit na-in svjedoe o sloenoj i slojevitoj problematici vezanoj za predmoderne tradicijske etnije na likokrbavskom, ali i i-rem hrvatskom prostoru. 1 Te etiri razliite slike eninosti u 1 U radu koristim dvojni naziv Lika i Krbaa na nain kako su ga koristili i su- vremenici s kraja 17. i poetka 18. stoljea. Za razliku od osmanske Like iji sesandak pruao s obje strane Velebita, od Vranskog jezera na jugu do Plitivikih jezera na sjeveru, prostorna je percepcija Like nakon habsburke rekonkviste1689. ponovno suena u svoje prekovelebitske okvire koji priblino odgovarajubivoj srednjovjekovnoj Likoj upaniji. Lika je tako 1712. obuhvaala podrujeLikog polja s velebitskim i srednjogorskim pobrem, graaki kraj i dolinu gorn- je Zrmanje, dok se pojam Krbave odnosio na podruje Krbavskog i Korenikog polja te prostore oko Bruvna i Mazina (biskup Martin Brajkovi 1700. godine indistrictu Lika navodi naselja Kosin, Perussichi, Pazarische, Smiljani, Brusane, Novi, Deoszelo, Budak, Siroka kula, Belaj, Ribnik, Ostrovicza, Pochitely, Wre-bacz, Mogorich, Raduch, Plocha, Medak, Lovinacz, Grachach i Zonigrad , dok

Est igitur quinduplex incomitatu Licae et Corbavieae populus Senjski biskup Martin Brajkovi u pismu hrvatskombanu Adamu Batthynyju, 17. kolovoza 1702. godine(SHK, III., 214. str.) Mi sdola podpisani iz Like y Kerbave glavari Vlasi y Hervati svidoimo y savezujemo se ... Izaslanci naroda iz Like i Krbave mole vojno povjerenstvo da ih oslobodi komorske uprave,u Ljubljani, 28. rujna 1709. godine(SHK, III., 250 str.) ... ad me aliquot a popullo Illirico eximissi Podlapacences venerint Iz svjedoenja popa Marka Mesia o razdiobi zemljeizmeuUdbinjana, Mekinjaraca i Podlapana 1711. godine(SHK, III., 264 str.) ... vnd deme annoch vndisciplinierten grniz Vollkh Iz zavrnog izvjea ovlatenog povjerenstva,Karlobag, 7. svibnja 1713. godine(PLK, 389 str.) uv Citirane sintagme o peterostrukom narodu , Vlasima i Hratima, ilirskom narodu, krajikom narodu koje nalazimou povijesnim izvorima s poetka 18. stoljea, na slikovit na-in svjedoe o sloenoj i slojevitoj problematici vezanoj za predmoderne tradicijske etnije na likokrbavskom, ali i i-rem hrvatskom prostoru. 1 Te etiri razliite slike eninosti u U radu koristim dvojni naziv Lika i Krbaa na nain kako su ga koristili i su- vremenici s kraja 17. i poetka 18. stoljea. Za razliku od osmanske Like iji sesandak pruao s obje strane Velebita, od Vranskog jezera na jugu do Plitivikih jezera na sjeveru, prostorna je percepcija Like nakon habsburke rekonkviste1689. ponovno suena u svoje prekovelebitske okvire koji priblino odgovarajubivoj srednjovjekovnoj Likoj upaniji. Lika je tako 1712. obuhvaala podrujeLikog polja s velebitskim i srednjogorskim pobrem, graaki kraj i dolinu gorn- je Zrmanje, dok se pojam Krbave odnosio na podruje Krbavskog i Korenikog polja te prostore oko Bruvna i Mazina (biskup Martin Brajkovi 1700. godine indistrictu Lika navodi naselja Kosin, Perussichi, Pazarische, Smiljani, Brusane, Novi, Deoszelo, Budak, Siroka kula, Belaj, Ribnik, Ostrovicza, Pochitely, Wre-bacz, Mogorich, Raduch, Plocha, Medak, Lovinacz, Grachach i Zonigrad , dok povijesne Tromee bila znaajna u kreiranju identiteta, takoi etnikog, postajui svojevrsno zborite etniciteta . 28

Od sredine 16. stoljea sve je izraeniji etnokonesio-nalizam , tj. spajanje etnikog i konfesijskog, tj. religijskog ideniteta. Pojava je to vrsto povezana s obnovom djelovanja Srpske crke (Peka patrijarija 1557.) i procesom katolikeobnove . Etnokonfesijska identifikacija naroito je bila izra-ena na podrujima pod jurisdikcijom Peke patrijarije,gdje se srpstvo sve vie poistovjeivalo s pravoslavljem i obr-nuto ( ide seriana ). Posljedica je to specifinog duhovno- povijesnog razvoja srpskog pravoslavlja, koji je proizlazio izorganikog i harmoninog odnosa Crkve i drave. 29 U ra-nome novom vijeku Srpska crkva je, kao batinica i uvaricasrpskih srednjovjekovnih tradicija, stekla veliku etnoapsor- pcijsku mo, pa je i njezin etnokonsolidacijski uinak na ra-zvoj srpske predmoderne etnije bio od kljune i nemjerljive vanosti. Njezinim posredovanjem i akulturacija Vlaha naTromei u srpski etnokulturni krug bila je uspjena i uin-kovita. irenjem osmanske drave, irilo se i podruje Peke patrijarije, koja je svoje nove eparhije na Zapadu organizi-rala prema osmanskom upravnom sustavu. U osmanskoj jeLici u prvoj polovici 17. stoljea djelovala posebna Liko- klika eparhija u sastavu Dabro-bosanske mitropolije, koja je bila vaan institucijski oslonac u procesu srpske etnokon-fesionalizacije na podruju Tromee. Ipak, na podruju habsburke Like i cijele Gornje krajine (Karlovaki generalat)tradicionalni e se etnokonfesijski srpski identitet potpunouvrstiti tek nakon 1695., kada dobiva nove institucijske te-melje kroz djelovanje Zrinopoljske i Liko-krbaske eparhije (poslije objedinjene u Gornjokarlovakoj eparhiji ). 30 28 Pojam religije kao zborita etniciteta rabi Emil Herak u svojim istrai-vanjima razliitih sociopovijesnih tipova etninosti. idovi predstavljajutipian primjer gdje etninost dobiva osnovni impuls i znaenje u religiji,a bliski su im i armenski, koptski i srpski primjeri proizali iz miletskihzajednica u Osmanskom Carstvu. Usp. HERAK 1991:35729 BOGOVI 2000:78-79.30 Upravo iz Like potjee intrigantno svjedoanstvo o starom i novom tuma-enju srpstva koje se javlja na razmei epoha u drugoj polovici 18. stoljea.Naime, protoprezbiter krbavski (koreniki) Stojan obat sastavio je u Debelom Brdu kod Bunia 1772. vjeronauni prirunik, katekizam (tiskan uVeneciji 1813. pod naslovom Nauka hristianska), u narodu poznat kao Vo-pros (po prvoj rijei vopros pitanje, na to slijedi otvjet odgovor).Na poetku te didaktine knjiice autor daje definiciju pojma Srbin: uprvom odgovoru ona jo podsjea na staru, tradicionalnu

identifikacijusrpstva s pravoslavljem (Vopros: Kto jesi ti? Otvjet: Az jesm elovjek,Serblin, hristianin), dok se u drugom odgovoru nazire sasvim novo shva-anje koje gotovo da se podudara s modernom nacionalnom svijeu (Vo-pros: Po emu zove se Serblin? Otvjet: Zovem se po rodu i slovu onihljudi od kojih proishodim, a koji imenuju se Serbli). Neki povjesniari(npr. Ferdo ii, Milan Radeka) spremni su obatu pripisati jasan osjeaj Predmoderneetnije u Lici iKrbavi prema popisuiz 1712./14. godine Zbog svojeg univerzalizma, partikularni etnokon-fesionalizam nije bio izravno prisutan u Katolikoj crkvi.Meutim, neizravna posljedica djelovanja u duhu posttri-dentske katolike obnove bila je takoer duhovnokulturnahomogenizacija katolikih zajednica, Ona je u situaciji in-terkonfesionalnih suprotnosti i sukoba pogodovala proce-sima meuetnike diferencijacije i polarizacije. Posebice ugraninim dijelovima katolikog areala, kojemu je pripadalai Tromea, konfesijski je katoliki element poprimao stanovite etnike znaajke. 31 Upravo pod utjecajem katolikog konfesijskog identiteta u graninim drutvima i kulturamana prostoru od Jadrana do Drave oblikovale su se osobite et-nike formacije, u strunoj literaturi poznatije kao krajinskeetnije . 32 Rije je o etnikim i subetnikim konfiguracijama poput Predaaca u Varadinskom generalatu, Bunjeaca nairem podruju Tromee, ili raznolikih uskokih skupinaod kojih su svakako najznaajniji umberaki uskoci . 33 Kao nacionalne pripadnosti, znai i 20-ak godina prije Francuske revolucijeza koju se vee postanak moderne nacije. U svakom sluaju ovaj je kore-niki protopop na neki nain pretekao prosvjetitelja Dositeja Obradovi-a, koji se obino smatra prvim glasnikom modernoga srpstva. Naalost,nema mnogo istraivanja koji bi poblie rasvijetlili kako se dogodila tasemantika promjena. Posvjetovenju srpskog imena tek su djelominomogle pridonijeti srpske narodno-crkvene privilegije i institucije poputnarodno-crkvenih sabora, jer su sve te etnarhijske strukture istodobnoimale svoju snanu konfesijsku dimenziju. Politikoj sekularizaciji srpstvamoda je najvie pridonijela habsburka prosvjetiteljsko-apsolutistikapolitika, koja je na temelju istih srpskih privilegija s kraja 17. stoljea,od 1745. konstituirala ilirsku naciju kao zaseban politiki narod, izuzetod ugarskog (i hrvatskog) politikog naroda. Ilirsko ime, dodue, nikadanee zaivjeti meu Srbima, ali ta je epizoda mogla pridonijeti politikojsekularizaciji srpstva u Monarhiji, koja je do punog izraaja dola 1790. naTemivarskom saboru, na kojem se ve jasno razluuje pripadnost vjeroza-konu od pripadnosti narodu.31 panjolska, Poljska i Irska tipini su primjeri iz ranoga novog

vijeka, gdje je pripadnost katolikoj konfesiji na granici prema vjerski drugom uvr-stila etniku konsolidaciju. O specifinim etnokonfesijskim transforma-cijama u sklopu fenomena katolianstva na granici, vie pogledati u:HERAK 1991:346.32 O pojmu krajinska etnija pogledati u: HERAK 1998:114-115.33 Poseban uskoki identitet umberana izveden je zapravo iz njihovaposebnog etnokonfesijskog identiteta. Grkokatolianstvo (unijatstvo)razlikovalo ih je distingviralo i udaljilo od sociokulturno i etnojezinosrodnih srpskopravoslavnih (nesjednjenih) vlakih krajinika, kao toih je razlikovalo od socijalno i etnografski distinktivnog rimokatolikogokruenja. umberak ili tzv. Uskoka gora od 16. stoljea u jezinomi tradicijskom smislu predstavlja tokavsko-dinarsku enklavu okruenuhrvatskim kajkavskim zajednicama Brajaka, Majdaka i Bezjaka iz karlo-vakog Pokuplja i pleiviko-samoborskog Prigorja (njima treba dodati izajednice kajkaviziranih akavaca oko izvora Kupine, tzv. umberakeokce), te kranjskim skupinama Gorjanaca, Dolenjaca i Belokranjaca.Slina subetnika konfiguracija nije se mogla razviti kod primorskih, od-nosno senjskih uskoka, ne toliko zbog njihove heterogenosti (prebjezi s posljedica sve veeg useljavanju i jaanja srpskopravoslavnog elementa na podruju Karlovakog generalata (Hrvatska iPrimorska krajina) tijekom 17. stoljea, i hrvatsko je ime,osim svojih politiko-teritorijalnih, stalekih i etnikihznaenja, postupno poprimalo konfesijsko, tj. katoliko obi-ljeje. Tome su umnogome pridonijele eklezijalne strukture, prije svega Senjska crkva, koja je u svojem prostoru uvalahrvatsku religijsko-kulturnu tradiciju i pod pojmom Hrat sve vie podrazujmijevala katolika. 34 Pdjela prema scikltrnm naslije . Poet-kom 18. stoljea postojala je jo jedna podjela, prema kojojse vojnokrajiko stanovnitvo od Jadrana do Kupe generalnodijelilo u dvije etnije hratsku i laku . Za razliku od kon-fesijske podjele, u prvi plan su dolazili iri drutvenopovi- jesni i kulturnopovijesni konteksti. Podruje Karlovakogageneralata bilo je susretite nekoliko tipova drutava i kul-turnih tradicija koje uvjetno moemo nazvati starosjedi-lakom ( hratska ) i doseljenikom ( laka ). U tom smislu Hratima su nazivani stari habsburki podanici (katolici),kako hrvatski akavski starosjedioci u Krajini tako i dose-ljenici s vlastelinstava u vojnokrajikom zaleu (Vinodol,Gorski kotar i gornje Pokuplje u Hrvatskoj, Koevsko i Belakrajina u Kranjskoj). Hrvatsku etnokulturnu grupaciju i-nila je agrarna populacija, koja se preteno koncentriralaoko vanijih krajikih utvrda. Istodobno u njihovoj soci- jalnoj strukturi nalazimo vie slinosti i analogija s musli-manskim tvravskim stanovnitvom s druge strane granicenegoli s Vlasima, koje karakteriziraju disperzija i mobilnost.Socijalno gledajui, Hrvati su najveim dijelom bili povoja-eni seljaci, a manjim dijelom sitno plemstvo koje je svojuegzistenicju vezalo za vojnu slubu u Krajini. U jezinomsmislu, rije je preteno

o akavcima, odnosno govornicimanarjeja s akavskom osnovom. Model hrvatskih obitelji u17. i poetkom 18. st. nalikovao je srednjoeuropskom tipunuklearnih (inokosnih) obitelji, dok im je tradicijska kulosmanskog podruja, prebjezi s mletakog podruja, tzv. venturini, staro-sjedioci) koliko zbog nepostojanja kompaktnije uskoke naseljenosti, to je preduvjet da zajednica razvije svoje posebnosti. Naime, senjski uskociivjeli su izmjeano s ostalim stanovnitvom u Senju i drugim mjestimaPrimorske krajine (npr. u Ledenicama, Brinju i Otocu). To je pogodovalonjihovoj akulturaciji i spajanju s drugim elementima, prije svega hrvat-skim (manje s bunjevakim).34 Zanimljiv primjer poistovjeivanja hrvatskog imena s katolikom konfe-sijom, tonije s rimokatolikim (gregorijanskim) kalendarom, nalazimou zapisu na protokolu krtenih pravoslavne parohije u Perjasici (Kordun)iz 1751. Da se zna kada se ukrade plavi vol Vudronja u Petrov post,uoi rvacke Vidove meseca juna treeg, u podne, u sriedu. (BORAK 2002:41).