12 Holjevac 243 269

PROBLEMI HABSBURKO-MLETAKOG RAZGRANIENJA U PODGORJU I POZRMANJU POTKRAJ 17. I POETKOM 18.
STOLJEA
eljko HOLJEVAC
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu
UDK 949.75:943.6:945.0 (17.18. st.)

Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 10. IV. 2002.
Na temelju arhivske grae, objavljenih izvora i literature autor prikazuje habsburkomletake pogranine sporove i pretenzije na mei Like i Dalmacije prije, za vrijeme i poslije Karlovakog mira 1699. godine i utvrivanja novih granica.
1. UVODNE NAPOMENE Habsburka Monarhija i Mletaka Republika bile su saveznice u Bekom (ili Morejskom) ratu (1683.1699. god.) protiv Osmanskog Carstva. Ipak, njihovi su vanjskopolitiki motivi potkraj 17. i poetkom 18. stoljea, unato mnogim njihovim europskim povezanostima i neupitnom ratnom saveznitvu u okviru protuosmanske Svete lige pod papinim pokroviteljstvom (od 1684. godine), bili nerijetko vrlo razliiti, a odnosi nipoto harmonini. Stoga je i pitanje njihova razgranienja u Podgorju i Pozrmanju u obzorju Karlovakog mira na prijelazu iz 17. u 18. stoljee, u velikoj mjeri pitanje odnosa snaga u konfrontaciji proturjenih interesa i oprjenih aspiracija Habsburke Monarhije i Mletake Republike, kojima je uspostavljenje meusobnoga diferencijalnog razmaka u novim steevinama bilo podjednako bitno kao i njihov zajedniki istup protiv Osmanskog Carstva u velikom ratu koncem 17. stoljea. U Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu (naravno i drugdje) ima razmjerno dovoljno izvorne grae koja pokazuje da se radi o procesu uvelike konfliktne naravi.
Prilog je nastao na podlozi priopenja koje je pisac ovih redaka podnio na meunarodnom znanstvenom skupu Mir u Srijemskim Karlovcima 1699. godine i nove granice, odranom 18.19. studenoga 1999. u organizaciji Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Kako zasad nema izgleda da bi se najavljeni zbornik radova sa spomenutoga znanstvenog skupa u skorije vrijeme mogao pojaviti, autor je odluio ponuditi svoj prilog ovome asopisu.
243
. Holjevac, Problemi habsburko-mletakog razgranienja u Podgorju i Pozrmanju, Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 243269.
Sve izrazitijem habsburkom prodiranju u istonojadranski areal tijekom 17. stoljea suprotstavlja se nastojanje Mleana da, usporedno s teritorijalnim proirenjem na raun Osmanlija u Dalmaciji, protegnu svoju vlast i na juni dio Podgorja, Pozrmanje i junu Liku, zapravo da tako zadre i osiguraju svoj apsolutni dominium per mare.1 Stoga u spornim predjelima na mei Like i Dalmacije krajem 17. i poetkom 18. stoljea dolazi do estih sporova, nesuglasica, incidenata, pa i do otvorenih oruanih sukoba (npr. oko Zvonigrada), ak i nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine i utvrivanja novih granica. 2. HISTORIOGRAFIJA, IZVORI, POLAZITA Pitanje habsburko-mletakog razgranienja u Velebitskom podgorju i u dolini rijeke Zrmanje krajem 17. i poetkom 18. stoljea nije dosad bilo u veoj mjeri predmetom posebnih istraivakih interesa niti je u historiografiji prikazano na nain koji bi se mogao ocijeniti zadovoljavajuim, iako je rije o problematici od presudne vanosti za povijesno oblikovanje dananje regionalne liko-dalmatinske granice (u zemljopisnom smislu) koja u svojim prepoznatljivim konturama nastaje upravo u to vrijeme. U arhivima i drugim ustanovama u Zagrebu, Zadru, Veneciji, Grazu, Beu, Bologni i drugdje sauvano je dosta povijesne grae o toj problematici. Uvaavajui ovom prilikom razliite i nesumljivo korisne doprinose u relevantnom istraivakom traganju,2 potrebno je ipak dodati opasku kako mnoga vrijedna narativna i druga vrela, koja na ovaj ili onaj nain svjedoe o raznim aspektima povijesti dotinog prostora u naznaenom vremenu, jo ni izdaleka nisu dovoljno istraena i prouena niti su u cijelosti objavljena. Imajui na umu neke prepoznatljive historiografske artikulacije cjelokupne problematike, moe se rei da je utvrivanje habsburko-mletake granice prema Osmanskom Carstvu jo uvijek bitno poznatije,3 nego njihovo uzajamno razgranienje. S tog stajalita smisao je ovog priloga u pokuaju da se na temelju tragova u razliitim vrelima rekonstruiraju i ukratko prikau relevantna povijesna zbivanja na terenu, da se pomou izvornih obavijesti skrene pozornost na mnoge pojedinosti u kojima su se tada izravno proimale brojne habsburko-mletake konvergencije i divergencije, i da se na neki nain uoblie manje rjeenja, a vie mogui poticaji za daljnja istraivanja. Dakako, valorizirani aspekti naslovljene problematike samo su dio
1
Usp. Drago ROKSANDI, The Triplex Confinium. International Research Project: Objectives, Approaches and Methods, u: Isti (ed.), Microhistory of the Triplex Confinium. International Project. Conference Papers (Budapest, March 2122, 1997), Budapest, 1998., str. 11. 2 Vidi zbirke objavljenih izvora: Boko DESNICA, Istorija kotarskih uskoka, sv. I (1646.1684.), sv. II (1684.1749.), Beograd, 1950.1951; Radoslav LOPAI, Spomenici Hrvatske krajine, knj. II (1610. 1693.), knj. III (1693.1780.), MSHSM JA, vol. 16, vol. 20, Zagreb, 1885.1889. 3 Vidi: Eref KOVAEVI, Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama Karlovakog mira, Sarajevo, 1973.
244
sloenih i slojevitih habsburko-mletakih odnosa u europskom obzorju toga vremena. Prilog se zasniva veim dijelom na referentnoj grai iz Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu4 i manjim dijelom na nekim spisima koje je pisac ovih redaka ljeti 1997. godine prikupio u tajerskom Zemaljskom arhivu (Steiermrkisches Landesarchiv) u Grazu (preteito u fondu Dvorske komore).5 Sve su to izvori habsburke provenijencije i oni nuno odraavaju habsburki pogled na problematiku. Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti to je o svemu tome mislila druga strana, ali to bez uputanja u specijalizirana istraivanja ne samo u Dravnom arhivu u Zadru nego i u Dravnom arhivu u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia) nije izvedivo. Vanost koju u svemu tome moe imati Ratni arhiv (Kriegsarchiv) u Beu (napose fond gradakog Dvorskog ratnog vijea, ali i drugo gradivo) nije ni potrebno posebno naglaavati. Dakako, to je pitanje nekih buduih i opsenijih istraivanja. Stoga i ovaj rad treba shvatiti kao prilog boljem poznavanju cjelokupne materije, ali tek kao jedan korak u njezinoj cjelovitoj obradi. 3. HABSBURGOVCI I MLEANI NA MEI LIKE I DALMACIJE a) Pogranini sporovi prije 1699. godine Povremeni upadi Mleana i njihovih podanika iz Dalmacije u habsburko Podgorje (i u osmansku Liku) zabiljeeni su ve sredinom 17. stoljea. Stoga je car Ferdinand III. dana 19. listopada 1656. godine prihvatio prijedloge o suzbijanju mletakih upada na podruje morske obale i poboljanju sustava obrane u Karlobagu.6 Priobalni podvelebitski pojas od Senja do ua rijeke Zrmanje, izmeu osmanske Like i Krbave i Jadranskog mora pod mletakom dominacijom, bio je u to vrijeme u sustavu Primorske
4
Rije je uglavnom o kut. I-IV iz fonda Spisi Like i Krbave (dalje: SLK). Spisi u kut. I su numerirani, pa se redovito citira broj spisa, broj kutije i godina. Spisi u kut. II (1699.) imaju oznaku br. 35/69. Spisi u kut. III (1700., 1701.) najee nisu numerirani niti posebno oznaeni, pa se uglavnom citira samo broj kutije i godina. Iz kut. IV (1708.) koriten je spis datiran 25. rujna 1708. godine. Pojedinano navoenje nenumeriranih i posebno neoznaenih spisa po dataciji ili na neki drugi nain bilo bi iz vie razloga prilino nepraktino i nepregledno, pa su ove napomene nune. 5 Na temelju uvida u gradake arhivske dokumente, sudjelovao sam na meunarodnoj konferenciji Plan and Practice: How to Construct a Border Society? The Triplex Confinium (The Ottoman, Venetian, Habsburg Military Borders) cca. 17001750 na Sveuilitu u Grazu od 9. do 12. prosinca 1998. godine s priopenjem pod naslovom The Triplex Confinium in the Habsburg-Venetian Relations at the End of the 17th Century. Kasnije sam priredio i pisani rad na tu temu, koji je objavljen u posebnom zborniku istraivakog projekta Triplex Confinium na engleskom jeziku pod naslovom Constructing Border Societies on the Triplex Confinium, Budapest, 2000., str. 117140. Zbornik su uredili Drago Roksandi i Nataa tefanec. Ovaj prilog, iako koncepcijski bitno izmijenjen i uveliko upotpunjen novim spoznajama na temelju uvida u zagrebako arhivsko gradivo, u potpunosti je komplementaran s tim radom. Zahvaljujem ovom prigodom djelatnicima Hrvatskog dravnog arhiva (dalje: HDA) na dobroj suradnji prilikom rada na grai koju sam koristio u ovom prilogu. Zahvalan sam takoer i osoblju tajerskog Zemaljskog arhiva (dalje: Stmk. LA) na svojevremenoj susretljivosti, kao i svima onima koji su me svojom pomou i poticanjem zaduili. 6 HDA, SLK, kut. I, br. 6 (1656.).
245
krajine, odnosno Senjske velike kapetanije, pa je tako i karlovaki general grof Johann Joseph von Herberstein u svoje vrijeme (prije smrti 1689. godine) suvereno upravljao tim podrujem kao integralnim dijelom habsburkoga vojnokrajikog prostora u hrvatskim zemljama. U znak izravne habsburke jurisdikcije (Signum Possessionis Dominii Territorialis) nad tim podrujem, uvoenje u slubu novoga zapovijedajueg generala u Karlovcu prema starom obiaju (pro more Gentis, et Patriae) redovito se oglaavalo s tri pucnja iz muara u podgorskom mjestu Draevcu u blizini ua Zrmanje, kako se dogodilo npr. 1656. za nastupa grofa Tattenbacha ili 1669. godine pri instalaciji grofa Herbersteina.7 Premda se habsburka vlast u to vrijeme protezala do Obrovca, ini se da ona u tim krajevima nije bila naroito vrsta. Iz vie razloga (zbog udaljenosti i nepovoljnoga geostrategijskog poloaja izduenog primorskog pojasa na mei triju imperijalnih sustava, a ranije dobrim dijelom i zbog senjskih uskoka) mogue je pretpostavljati da se u duljem trajanju radilo o vie ili manje formalnom habsburkom vrhovnitvu u Podgorju i o esto vrlo promjenjivim stvarnim odnosima na terenu, to je omoguavalo svakojako upletanje mletakih vlasti iz susjednoga i tom prostoru mnogo bliega dalmatinskog priobalja u lokalne prilike. Tako je karlovaki general Herberstein 1669. godine izvijestio, meu ostalim, da mletaki kapetan Frane Posedarski pokuava odvoditi itelje Karlobaga i okolice.8 Pritom valja imati na umu da su mnogi nerijetko i sami uskakali iz habsburkog i osmanskog podruja na mletako, i obrnuto. Pod prijetnjom opasnosti od osmanske provale u Ravne kotare, mletaki providur u Dalmaciji Valier zapovijedio je 19. veljae 1679. godine glavarima vie kotarskih mjesta, ali i glavarima Starigrada i Draevca u Podgorju da sluaju zapovijedi koje e im izdati Stojan Jankovi i drugi lokalni voe pod mletakim nadzorom.9 Ako je mletaki providur mogao izdati takvu zapovijed u to vrijeme neupitno habsburkim podanicima, onda je sasvim izvjesno da je sustavnom mletakom prisvajanju Podgorja 1680-ih i osobito tijekom 1690-ih godina prethodila postupna mletaka penetracija tih krajeva ve u ranijem razdoblju. Karlovaki general grof Herberstein izvijestio je 7. prosinca 1682. godine Dvorsko ratno vijee u Grazu da Mleani pod izgovorom opasnosti od kuge s naoruanim brodovima bdiju nad morem, svakodnevno proiruju svoju vlast i granice u Podgorju i ponaaju se kao da njima pripada skoro sve do Karlobaga. Naveo je uz to da ak i Osmanlije (zapravo njihovi podanici) pod zatitom mletakih podanika u Vinjercu i Mogou tjeraju svoju stoku preko habsburkih granica na ispau u Modri nedaleko Draevca, iako su ti isti mletaki podanici iz Vinjerca i oblinjih mjesta pod mletakim suverenitetom dotad redovito plaali odgovarajuu pristojbu karlovakom generalu kako bi im se dopustilo koritenje panjaka s desne strane Zrmanje, napose u zimskom
7 8
HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.). Usp. HDA, SLK, kut. IV (1708.). HDA, SLK, kut. I, br. 8 (1669.). 9 B. DESNICA, nav. dj., sv. I, str. 212.
246
razdoblju.10 Bilo je to ba uoi velikoga 16-godinjeg rata s Osmanlijama (koji se razbuktao poslije slamanja dvomjesene osmanske opsade Bea 12. rujna 1683. godine) i svih promjena u odnosima na terenu, koje e taj rat neposredno izazvati. Prema habsburkim izvorima, mletaki su podanici 1685. godine upali u gornju Liku i spalili kue u Raduu, Lovincu i Graacu, ali su ta mjesta kasnije sami napustili. Mleani su 1686. zauzeli Sinj i 1688. godine Knin, ali su prije toga Senjani prodrli do Obrovca i potpuno devastirali njegovu okolicu. Zatim su Mleani kod Zemunika potukli Osmanlije, koji su poslije pada Knina sami napustili Obrovac, Nadin, Vranu, Ostrovicu, Bribir, Islam i okolna mjesta jer im je na vijesti o kranskom napredovanju bilo zapovijeeno da se sa svojim glavarima povuku prema Graacu i Udbini, gdje su se zadrali sve dok ih karlovaki general Herberstein u srpnju 1689. godine nije odatle potjerao.11 Naputena osmanska mjesta izmeu Krke i Zrmanje Mleani su jednostavno preuzeli, a u Kegleviu, Zvonigradu i drugim mjestima u Pozrmanju postavili su svoje posade. Tako je mletaki providur (general) u Dalmaciji Alessandro Molini postavio 24. svibnja 1690. godine Ivana Zinobada za guvernadura Zvonigrada sa zadaom da organizira postrojbu od pedeset domaih pjeaka, koja e uvati tu utvrdu. Zinobada je ujedno imenovao kapetanom te postrojbe s plaom u iznosu od 14 dukata na mjesec.12 Poetkom 1689. godine Mleani su se s 27 ratnih brodova iznenada pojavili pred Karlobagom. Doli su pred Karlobag 15. oujka 1689. godine u poslijepodnevnim satima pod vodstvom kolunela (domaeg kapetana u mletakoj slubi) Frane Posedarskog i odveli dvojicu Vlaha, nekog Lazara Doenovia i Matu Maurana. Ispitivanjem vie svjedoka u Karlobagu (pop Juraj Smoli, knez Jerko Bevandi i dr.) u povodu tog dogaaja utvreno je da je Posedarski s mletakim brodovljem namjeravao neke obitelji, privuene raznim obeanjem o materijalnom probitku, prevesti na mletako tlo u Dalmaciji. Karlovaki general Herberstein pisao je uskoro o tome mletakom generalu Cornaru u Dalmaciji, zahtijevajui od njega da se odvedena (zapravo s Mleanima odbjegla) dvojica vrate u Karlobag, da se kapetan Posedarski razrijei vojne slube i da ga se zbog poinjenih prijestupa primjereno kazni, da se habsburki podanici vie ne odvoze i ne uznemiravaju i da se napokon sve povrati u prvobitno stanje. Sluajno ili ne, general Cornaro je odgovorio kako on o svemu tome nita ne zna.13 Svojim sve izrazitijim prodiranjem u Podgorje, Pozrmanje i junu Liku tijekom Bekog (ili Morejskog) rata (1683.1699.) Mleani su na neki nain izravno potaknuli Habsburgovce na sustavno osvajanje Like i Krbave. Dodue, ve 1685. godine karlovaki general Herberstein je uz pomo domaih ustanika i zajedno s hrvatskim krajinicima
10 11
HDA, SLK, kut. I, br. 9 (1682.). HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.). 12 B. DESNICA, nav. dj., sv. II, str. 267268. 13 HDA, SLK, kut. I, br. 19 (1689.). Usp. R. LOPAI, Dva hrvatska junaka. Marko Mesi i Luka Ibriimovi, Zagreb, 1888., str. 41.
247
devastirao cijelu Krbavu i zauzeo vie osmanskih utvrda u Lici, ali je sveukupni intenzitet bojnih djelovanja u likim krajevima tada jo uvijek bio bitno nii u odnosu na ugarsko i slavonsko bojite. Zbog svojih interesa Habsburka Monarhija nije mogla dopustiti da Mletaka Republika u meuvremenu moebitno stekne neoekivanu prednost u toj strategijski vanoj regiji, pa je potkraj 1680-ih godina ubrzala vojnike aktivnosti oko konane rekonkviste Like i Krbave. Ipak, habsburka je premo u Lici i Krbavi definitivno potvrena tek oruanim zaposjedanjem svih utvrenih mjesta i konanim zauzimanjem osmanske Udbine 21. srpnja 1689. godine. General Herberstein je neposredno poslije pada Udbine izvijestio vie nadletvo da su se zaposjedanjem Like i Krbave odnosi snaga na terenu bitno promijenili u habsburku korist, pa je predloio da se carska vlast uspostavi i u prostoru oko Graaca i Obrovca.14 Ali, Mleani su tada ve bili sasvim prevladali u Pozrmanju, a 1690. godine mletaki je zastavnik Jurievi s posadom zaposjeo i Graac, koji se zbog svoje strategijske vanosti u ponekim onodobnim izvorima naziva ne samo najznaajnijim mjestom gornje Like (Vornehmste Orth von der Obern Licca) nego i vratima Like i Krbave (ein Thor von Licca und Carabavia).15 Bilo je vie nego oito da Mleani nastoje i predjele u junoj Lici podrediti svojoj jurisdikciji. Stoga su habsburke vlasti morale reagirati, pa je krajiki zapovjednik barun Johann Wilhelm von Kulan, na zapovijed tadanjeg upravitelja Karlovakog generalata grofa Josipa Rabatte, uskoro armata manu istjerao mletaku miliciju iz Graaca.16 Iz prepiske izmeu senjskog velikog kapetana i novog upravitelja Karlovakog generalata baruna Rudolfa von Edlinga, Dvorskog ratnog vijea u Grazu i cara Leopolda I. u Beu tijekom 1693. godine proizlazi da su Mleani te godine u luci Draevcu blizu ua Zrmanje poeli podizati neke zgrade, postavljati strae u Podgorju, sustavno prisvajati to podruje i nametati svoju vlast lokalnim iteljima. Kako je barunu Edlingu bilo zapovijeeno da u Podgorju odri habsburku vlast, on je izvijestio vie nadletvo da se to bez opasnosti rata s Mletakom Republikom ne moe postii. Naime, barun Edling je zapovijedio lokalnim iteljima u podgorskim mjestima da se pokoravaju iskljuivo habsburkoj vlasti, zaprijetivi u protivnom pustoenjem njihove zemlje ognjem i maem, ali je njima i mletaki providur u Dalmaciji Daniel Dolfin u meuvremenu takoer zapovijedio da se kao njegovi vjerni slubenici podinjavaju mletakoj jurisdikciji. Kad je barun Edling poslao tri doasnika u Starigrad da ispitaju stanje na terenu, tamonji vlaki voa i kapetan knez Franko Katalini (podrijetlom iz Sv. Jurja kod Senja) izjasnio se da lokalni itelji hoe ostati neutralni sve dok se izmeu Habsburke Monarhije i Mletake Republike u potpunosti ne raisti spor oko njihove pripadnosti.17
14 15
HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.). Ibid. 16 HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.). Usp. HDA, SLK, kut. IV (1708.). 17 HDA, SLK, kut. I, br. 25, 26, 30, 31, 32 (1693.).
248
Dugotrajno nastojanje habsburkoga dvora da se pogranini sporovi u Podgorju rijee diplomatskim putem preko carskog veleposlanika u Veneciji, nije urodilo plodom. tovie, nepomirljive suprotnosti i sukobi interesa na kopnu i moru doveli su 1690-ih godina do radikalnog pogoranja habsburko-mletakih odnosa. Izvori spominju nerede, prepade, pljake, povrede, oduzimanje brodova, razna uznemiravanja, zaposjedanja, prisvajanja, otvorene neprijateljske ispade i napade, kao i druge oblike nasilnog djelovanja i ponaanja Mleana na kopnu i moru.18 Stoga je car Leopold 4. prosinca 1694. godine zapovijedio da se u Podgorju vie ne toleriraju nikakve mletake posade, nego da se one odatle uporabom krajikog ljudstva ako treba i silom izbace, da se mjesto Draevac zbog njegove posebne vanosti utvrdi i zaposjedne s odgovarajuom posadom i da se na silu u svakom sluaju odgovori silom. Ukoliko se podanici u Starigradu i okolici ne bi milom priveli pokornosti, spomenuto je mjesto trebalo spaliti i na taj nain unititi njihovu egzistencijalnu osnovu, a uhvaene pojedince strogo kazniti za primjer ostalima. Ujedno su barun Edling i karlobaki porkulab Andrija Jakob Falvi trebali do daljnjih zapovijedi braniti habsburki posjed u tom kraju. Habsburkom veleposlaniku u Veneciji, grofu Franzu von Thurnu vladar je tada zapovijedio da u otvorenom prosvjedu zatrai od Mletake Republike dostojnu zadovoljtinu i potpunu obustavu svakojakih ispada i nasilja, kanjavanje mletakog generala u Dalmaciji zbog prisvajanja Draevca i okolnog teritorija te povrat svega to je na ovaj ili onaj nain bilo oduzeto ili otueno.19 Budui da je tada od zapovijedajueg generala u Karlovcu, grofa Franza Karla von Auersperga zatraen plan i proraun graditeljskih trokova za podizanje nekoliko utvrda u Draevcu, on se 4. sijenja 1695. godine u pismu Dvorskom ratnom vijeu poalio da nema na raspolaganju nikakvog inenjera koji bi mogao izraditi potreban nacrt i specificirati graditeljske trokove. Osim toga, osvrnuo se i na oekivane probleme u realizaciji tih poslova s obzirom na udaljenost Draevca od krajikog zalea i mogue potekoe s osmanske i mletake strane. Unato trenutano velikom snijegu u gorju i drugim tekoama, karlovaki general je najavio da e uskoro s odgovarajuom posadom zaposjesti i utvrditi Draevac.20 Ali, do sukoba s Venecijom u Podgorju tada ipak nije dolo. Budui da su habsburke vlasti mletako zaposjedanje i otuivanje tog podruja smatrale uzurpacijom i okupacijom, gotovo neprijateljskim inom, car Leopold je 6. srpnja 1696. godine, na temelju izvjea i prijedloga svojih podreenih, zapovijedio novom habsburkom veleposlaniku u Veneciji da on s najveom moguom ozbiljnou zatrai od Mletake Republike neodgodivi povrat zaposjednutih mjesta u Podgorju, osobito mjesta Draevca u tom kraju. Zbog toga su, dodue, u Veneciji odmah poduzeti odgovarajui koraci u tom pravcu, ali od svega toga nije bilo nikakve koristi.
18 19
HDA, SLK, kut. I, br. 33 (1693.). Usp. Stmk. LA, HK 1694-V-34. HDA, SLK, kut. I, br. 33 (1693.). 20 Ibid.
249
Zaposjednuta mjesta u Podgorju, kojima su Mleani upravljali s orujem u ruci, ne samo da nisu bila odstupljena nego su tamonji habsburki podanici s mletake strane bili bez ikakvih zazora mnogostruko izloeni svakojakom nasilju. Ubrzo se ispostavilo da je krajnji cilj i svrha toga diplomatskog natezanja zapravo nastojanje Mletake Republike da se dobije na vremenu kako bi, makar i silom, uvrstila svoju vlast na zaposjednutom podruju i tako sprijeila da se ono ex praescriptione temporis vrati Habsburkoj Monarhiji.21 Budui da se na diplomatskoj razini oito nije moglo nita bitno postii, bilo je jasno kako habsburke vlasti i ovaj put trebaju razmiljati o drugim sredstvima i metodama. Po miljenju komorskog asnika grofa Antonija Coroninija, koje je on u jesen 1696. godine iznio u svom izvjeu Dvorskoj komori u Grazu, bilo bi neophodno na bilo koji nain zaposjesti spomenuto okupirano podruje, poglavito stoga jer u protivnom zbog nedostatka panjaka za ispau stoke, osobito u zimskom razdoblju, gornji dio Like, smatrao je, neko vrijeme nee biti nastanjiv, budui da se ondje naprosto nee zadrati nikakvi vlasnici stoke, odnosno tamonji itelji. Taj bi se problem, po njemu, mogao rijeiti na sljedei nain: kad bi se povratila zaposjednuta mjesta, mnogi katoliki Morlaci, koji su se tada nalazili u Lici, vrlo bi rado otili tamo ivjeti. U tom sluaju oni bi sami, smatrao je Coronini, graniili s Mleanima i Osmanlijama kod Mazina (et farano il Confinio i Veneti et Turchi dalla parte di Masin). Kako bi novi doseljenici u Podgorju i Pozrmanju mogli uope graniiti s Osmanlijama i Mleanima kod Mazina (u unutranjosti), grof Coronini nije pojasnio. Na zemlji koju su spomenuti eljeli trenutano posjedovati, a koja bi njihovim odlaskom ostala prazna, mogli bi se poslije toga nastaniti drugi podanici, to bi, po njegovoj ocjeni, svakako bilo korisno jer bi oni plaali pristojbe Dvorskoj komori.22 Stoga je grof Coronini u tom izvjeu predloio Dvorskoj komori da se vie ne odugovlai s povratom podruja koje su Mleani neovlateno okupirali, nego treba nastojati da Dvorsko ratno vijee, na temelju prethodne zapovijedi vladara, izda odgovarajuu novu zapovijed zapovjedniku Karlovakog generalata i vojnim vlastima Senjske velike kapetanije i Otoke kapetanije u Primorskoj krajini, po kojoj bi oni morali s krajikom vojskom zaposjesti sporna mjesta i krajeve. Po njegovu miljenju, ne bi trebalo biti problema oko dobivanja takve zapovijedi, budui da su se sline zapovijedi izdavale ve nekoliko puta u prolosti. Otueno podruje trebalo je, dakle, vratiti s orujem u ruci. Mletake podanike i druge itelje, koji su trenutano prebivali u spornim mjestima i priznavali mletaku vlast, trebalo je odatle silom protjerati, a njihove kue, izgraene veinom od drveta, razoriti i sravnati sa zemljom. Na taj nain, smatrao je Coronini, itelji toga podruja bili bi protjerani bez velikih nereda, a Dvorska komora bi dola u posjed itave Like i Podgorja. Ujedno je Coronini predloio da se vojnim zapovjednicima u Lici zapovijedi da tako osvojeno podruje nasele s katolikim
21 22
Stmk. LA, HK 1696-XII-2. Ibid.
250
Morlacima i da ga, kao uostalom i sva druga novosteena pogranina podruja, pod svaku cijenu odre pod suverenitetom Habsburke Monarhije.23 Prijedlog grofa Coroninija Dvorska je komora 5. prosinca 1696. godine prihvatila i u gotovo posve identinom obliku proslijedila caru Leopoldu. On je trebao donijeti konanu odluku o nainu daljnjeg rjeavanja problema otuenog dijela Podgorja. Taj kraj Mletaka Republika je, kako se u izvoru usput navodi, zaposjela bez ikakva otpora s habsburke strane, a krajiki voe i zapovjednici nisu nita uinili da se tome suprotstave, iako su, u skladu s ranijim zapovijedima, trebali poduzeti odgovarajue mjere u tom smislu.24 U zaposjednutom dijelu Podgorja izmeu rijeke Zrmanje i Karlobaga, opsega oko 40 talijanskih milja, Mleani su se u meuvremenu poeli utvrivati i pripremati za obranu tog podruja i vlastitim snagama podizati utvrde u Draevcu, oekujui vjerojatno u perspektivi primjerenu reakciju s habsburke strane. Tako je mletaki providur u Dalmaciji Dolfin 1. studenoga 1696. godine osnovao u Starigradu pod Velebitom postrojbu od pedeset ljudi iz tog kraja pod zapovjednitvom kapetana Vida Katalinia sa zadaom da uva Velebitsko podgorje na koje su pretendirali Habsburgovci. Zanimljivo je obrazloenje tog poteza. Naime, providur je kao razlog za tu mjeru naveo tenju mletake vlade da na taj nain pomogne stanovnitvu koje se ne moe prehranjivati jer je cijeli kraj tako neplodan i tako oskudan,25 iako je pravi uzrok takvih vojnikih priprema oito moglo biti jedino nasluivanje potencijalne opasnosti s habsburke strane. Prema habsburkim podatcima, koje je 26. prosinca 1696. godine iznio tadanji predsjednik Dvorske komore grof Franz Adam von Dietrichstein, mletake su vlasti u junom Podgorju potkraj 1696. godine raspolagale s jednom utvrdom u izgradnji i sa 150 ljudi pod orujem, pripravnih da odbiju eventualni napad izvana ili pokuaj sprjeavanja, odnosno ometanja njihovih aktivnosti.26 Nakon to se na temelju izvje grofa Coroninija, Dvorske komore u Grazu i predstavnik gradskih vlasti u Trstu, zatim miljenja tadanjeg predsjednika Dvorske komore grofa Dietrichsteina i njezina tajnika Johanna Christopha von Abelea te drugih spoznaja o neprijateljskim postupcima Mletake Republike podrobno upoznao s tom problematikom, car Leopold je zakljuio da se, unato vie puta bezuspjeno traenoj pravednoj zadovoljtini i drugim nastojanjima, ne moe nadati nikakvu dobru niti pozitivnom pomaku s mletake strane. Stoga je 2. sijenja 1697. godine iznova zapovijedio da karlovaki general, uz pomo zapovjednika u Otocu i drugih susjednih krajikih zapovjednika i zajedno s dovoljnim brojem itelj iz Like i Krbave, u skorije vrijeme povrati sporno podruje, i to, ako je ikako mogue, mirnim putem, kako se
23 24
Ibid. Ibid. 25 B. DESNICA, nav. dj., sv. II, str. 331332. 26 HDA, SLK, kut. I, br. 43 (1697.).
251
(ipak) ne bi nuno isprovocirao izravan sukob s Mletakom Republikom.27 Da bi se to postiglo, trebalo je, po vladarevoj zamisli, djelovati na sljedei nain. Prije svega, bilo je predvieno da karlovaki general (koji je bio zaduen za provedbu te zadae) sve mletake podanike koji su od ranije ivjeli u tom kraju, a posebice one koji su u novije vrijeme ondje naseljeni, iznova uzme u habsburku slubu i zatrai od njih prisegu vjernosti (Juramentum fidelitatis, Subjectionis et obedientia). Po tako poloenoj prisezi, trebalo je, nadalje, sve mletake pristae ili promletaki raspoloene itelje u Draevcu i ostalim mjestima u Podgorju preseliti u druga mjesta, koja su bila dodijeljena slubenicima Dvorske komore i u svakom sluaju dovoljno daleko kako oni ne bi mogli vie raunati na mletaku pomo. Njima i njihovim obiteljima trebalo je u novoj sredini osigurati zadovoljavajue uvjete ivota te ih opskrbiti ivenim namirnicama.28 Premda u izvoru nije izrijekom spomenuto gdje bi to moglo biti, lako je mogue, imajui na umu prijedlog grofa Coroninija, pretpostaviti da je vladar vjerojatno mislio na neko podruje u Lici i Krbavi. One koji bi se moebitno svemu tome usprotivili ili bi se pokuali oduprijeti, trebalo je protjerati, njihove kolovoe staviti u zatvor, a kue i druge nastambe pretvoriti u pepeo i sravnati sa zemljom. Na taj nain trebalo je itavu Liku, Krbavu i Podgorje najzad oistiti od svih mletakih pristaa i simpatizera, a njih bez daljnjega protjerati. U tako ponovno steenom spornom podruju, poradi njegove bolje pokrivenosti, trebalo je naseliti dovoljan broj novih i pouzdanih itelja te ih opskrbiti nunim streljivom, plaom i ivenim namirnicama prema njihovim potrebama. To su na primjeren nain trebali obaviti komorski slubenici uz potporu unutarnjoaustrijskih zemalja Koruke i Kranjske. Nakon to bi se ranije otueno podruje na taj nain vratilo u posjed Habsburke Monarhije, karlovaki bi general trebao voditi rauna o tome da se ondje Mleanima ubudue vie ne prepusti niti najmanji dio zemlje i nastojati da se oni za sva vremena, milom ili silom, dre podalje od habsburkog teritorija. Iako zadaa, koja je time povjerena karlovakom generalu, nije bila nimalo jednostavna, vladar je smatrao da se moe pouzdati u njegovo iskustvo, vjetinu i osjeaj za dunost.29 Zbog odsutnosti karlovakog generala grofa Auersperga i senjskog velikog kapetana baruna Edlinga, koji su poetkom 1697. godine neko vrijeme boravili na carskom dvoru u Beu (otputovali su odatle tek uoi priprema za opsadu Bihaa), zbog zauzetosti hrvatskih i drugih habsburkih snaga pripremama za opsadu Bihaa te konano zbog sme (i neuspjeno izvedene) opsade u lipnju 1697. godine, to se nije dogodilo. U nastojanju da izbjegne prostituiranje vlastitog autoriteta, car Leopold je u dva navrata, 4. i 25. svibnja 1697. godine, opetovano zahtijevao da se mletake utvrde u Draevcu i drugim mjestima u Podgorju, po punom okonanju bihake operacije, uporabom vojne sile svakako demoliraju, da se mletaki slubenici odatle manu
27 28
Ibid. Stmk. LA, HK 1696-XII-2. 29 Ibid.
252
Militari protjeraju i da se to mjesto zaposjedne i uva s dovoljnim snagama te opskrbi nunim potreptinama.30 Ali, do sukoba s Venecijom zbog Podgorja oito ni ovaj put nije dolo. Zato je planirano rjeavanje pograninih problema koritenjem sile dvaput izostalo, teko je preciznije ustanoviti. Vjerojatno je u oba sluaja prevladala ocjena kako bi izravna konfrotacija s Mletakom Republikom mogla imati nesagledive posljedice s obzirom na injenicu da je rat s Osmanskim Carstvom jo uvijek bio aktualan. b) Sukobi oko Podgorja i Pozrmanja 1699. godine Mirovnim ugovorima izmeu Habsburke Monarhije i Osmanskog Carstva te izmeu Osmanskog Carstva i Mletake Republike u Srijemskim Karlovcima, koji su potpisani 26. sijenja 1699. odnosno 7. veljae 1700. godine, zavren je Beki rat. Mir je bio sklopljen, ali nove granice nisu odmah utvrene. Zbog toga su nastavljeni habsburko-mletaki sporovi oko pripadnosti Starigrada, Draevca, Zvonigrada i drugih mjesta u junom Podgorju i u dolini rijeke Zrmanje, utoliko prije to su obje strane nastojale zauzeti to bolje teritorijalne pozicije prije formiranja i poetka rada mjeovitih povjerenstava za razgranienje, koja su po duhu i slovu Karlovakog mira imala odrediti nove granice meu donedavno zaraenim imperijalnim sustavima na terenu.31 Mletaka Republika je prethodno zaposjednuta mjesta i krajeve u Podgorju i Pozrmanju namjeravala prikljuiti svojoj novoj steevini (Acquisto nuovo) u Dalmaciji. Meutim, zbog habsburkih nastojanja da se spomenuti predjeli, sjeverno i sjeverozapadno od rijeke Zrmanje, pripoje iskljuivo Monarhiji, ponovno je dolo do sukoba. Kako prijanji habsburki planovi o povratu otuenih mjesta i krajeva u Podgorju i Pozrmanju nisu bili ostvareni, u proljee 1699. godine oivjele su ideje o habsburkom zaposjedanju i utvrivanju tih mjesta, poglavito Draevca i Zvonigrada, vojnom silom, utoliko prije to je rat sa zajednikim neprijateljem kranskog imena (Christiani Nominis hoste) u meuvremenu ipak bio zavren. Prema habsburkim podatcima, mjesto Draevac imalo je jednu utvrdu u ruevnom stanju, a branilo ga je 30 do 40 Mleana (ili njihovih podanika). Habsburke su vlasti smatrale kako ne bi bio osobit problem zauzeti to mjesto, utoliko vie to su tamonji itelji, vie ili manje vrlo labilan oslonac mletake vlasti, na neki nain bili gospodarski ovisni o likom zaleu ( habitanti, che pure Senza La Lika uiuer non puono). Utvrda Zvonigrad u blizini izvora Zrmanje, u kojoj se tada nalazila mletaka posada, iako je takoer bila u prilino ruevnom stanju, smatrala se najznaajnijim mjestom u cijelom kraju (der importantiste orth dieser gegent), jer je dominirala prirodnim komunikacijskim prostorom izmeu
30 31
HDA, SLK, kut. I, br. 43 (1697.), br. 45 (1697.). O tome vidi: Milan KRUHEK, Granice Hrvatskog Kraljevstva u meunarodnim dravnim ugovorima (Od mira na itvi 1606. do mira u Svitovu 1791.), Povijesni prilozi, br. 10, Zagreb, 1991., str. 3779; Milan KRUHEK Augustin PAVLOVI, Granice Republike Hrvatske u svjetlu Karlovakog (1699.) i Poarevakog (1718.) mira, Croatica Christiana Periodica, br. 2/XV, Zagreb, 1991., str. 105138.
253
Dinare i Velebita koji je povezivao Liku s Dalmacijom. Zbog takva zemljopisnog poloaja i strategijske vanosti, Zvonigrad se u onodobnim izvorima esto naziva kljuem ili vratima Dalmacije (Schlissel in Dalmatien, la chiave della Dalmatia, La porta tra La Lika, e tra La Dalmatia). Prema habsburkim podatcima, utvrdu je branila mletaka posada koja se sastojala od jednoga talijanskog (mletakog) zapovjednika i 60 morlakih stipendiata, tj. domaih plaenika u mletakoj vojnoj slubi.32 Pored nesumljive geopolitike i strategijske vanosti, Zvonigrad je svakako imao i osjetno gospodarsko znaenje, prije svega s obzirom na transhumantno stoarstvo. Ono se u tim krajevima u ranom novom vijeku pojavilo kao prilagodba agrarne ekonomije nesigurnim ratnim prilikama,33 jer je pokretnu stoku u sluajevima iznenadnih neprijateljskih provala svakako bilo mogue bre skloniti i lake zatititi nego imobilne ratarske usjeve koji su u takvim prilikama redovito stradavali. I dok su se liki stoari preteito koristili zimskim ispaama (zbog otre klime i velikih snjegova tijekom zime u gornjoj Lici) u Podgorju i drugdje, dalmatinski su stoari u ljetnom razdoblju (zbog krevitog tla u sjevernoj Dalmaciji te velikih vruina i este oskudice vode) prelazili sa svojom stokom na brdovite panjake june Like oko Popine, Mazina i okolnih mjesta. Prema nekim onodobnim podatcima, mletaki su podanici na tim panjacima, izmeu lipnja i rujna svake godine, napasali preko 300 komada stoke.34 Pritom su se koristili zvonigradskim krajem kao pogodnim prolazom, pa je Mleanima ve i stoga moglo biti u interesu da po mogunosti trajno zadre u svojim rukama nadzor nad tim podrujem. S druge strane, za Habsburgovce je potencijalna uspostava kontrolirane i time uveliko posredovane komunikacije u tom kraju mogla biti bitnom pretpostavkom za definitivno ozbiljenje i uvrenje njihove vlasti nad junom Likom. Stoga je car Leopold 1. travnja 1699. godine zapovijedio da se utvreni burgovi i mjesta u spornim predjelima u primorju i unutranjosti, napose Strmica, Obrovac, Starigrad i Karlobag, pregledaju i opskrbe posadama i nunim potreptinama i da se Mleani, ako se zateknu u nekom mjestu, odatle izbace milom ili u sluaju otpora manu forti, et Militari. Takvo rjeenje odmah je podrao zapovijedajui general u Hrvatskoj i Primorskoj krajini grof Auersperg. On je u svom izvjeu od 20. i 27. travnja 1699. godine naglasio da bi se povratom priobalnoga podvelebitskog distrikta izmeu Like i Dalmacije, poslije estogodinje mletake uzurpacije tog podruja, poboljalo ope stanje u Karlovakom generalatu. Na slian nain oitovalo se o tom predmetu i Dvorsko ratno vijee u Grazu, koje se 27. travnja i 2. svibnja 1699. godine zauzelo kod vladara za to da se granica s Mletakom Republikom utvrdi na rijeci
32 33
Stmk. LA, HK 1699-VI-60. O tome vidi: Mirela SLUKAN, Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma. Cartographic Sources for the History of the Triplex Confinium. Kartographische Quellen zur Geschichte des Triplex Confinium, Zagreb, 1999., str. 3536, 7273, 116118. 34 HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.).
254
Zrmanji.35 Vladar je 6. svibnja 1699. godine iznova zapovijedio da se jedno povjerenstvo odmah zaputi u grofovije Liku i Krbavu kako bi se ispitalo stanje u svim mjestima s desne strane Zrmanje i da se Mleani, koji su bez njegove privole i odobrenja zauzeli ili zaposjeli neka mjesta, odatle izbace milom ili u sluaju otpora, kako je ve prethodno bilo spomenuto, manu forti, et Militari. I dok je karlovaki general Auersperg u meuvremenu pozvan na dvor, zadau da preotme sporna mjesta pod trenutanim mletakim nadzorom dobio je veliki kapetan Slunja i umberka barun Johann Wilhelm von Kulan. U skladu s takvom vladarskom odlukom i primjerenim uputama, Kulan je ve 19. svibnja 1699. godine najavio skoro poduzimanje odgovarajuih koraka u tom pravcu, i to u neposrednoj suradnji s ravnateljem komorskih primorskih dobara u Bakru grofom Ludovikom (Ludwigom) Coroninijem. Uslijedile su tri naredne carske zapovijedi od 16., 23. i 27. svibnja 1699. godine, kojim su se regulirali neki detalji u svezi s povratom, zaposjedanjem, utvrivanjem i nadgledanjem spornih mjesta na razmeu Like i Dalmacije, koja su se trenutano nalazila pod mletakim nadzorom, dakako prije dolaska povjerenstva za razgranienje u te krajeve. Na mletakoj je strani u meuvremenu primijeeno poduzimanje izvjesnih koraka nedvojbeno obrambene naravi. Prema izvjeu karlovakog generala Auersperga od 7. i 8. lipnja 1699. godine, mletaki je general u Dalmaciji posjetio Obrovac, a u Zadar je pristiglo est marsilijana (vrsta broda) s oko 3000 ljudi.36 Vjerojatno se radilo o mjerama sigurnosti poradi nasluivanja potencijalne opasnosti. Poetkom lipnja 1699. godine okupila se u junoj Lici (u blizini utvrde Graac, smjetene, prema izvoru, pored dvaju puteva: jedan je vodio prema Draevcu, a drugi prema Zvonigradu) brojna habsburka vojska koja je imala zadau osvojiti Zvonigrad. Sastojala se od preko 400 primorskih krajinika i oko 1000 naoruanih ljudi iz Like i Krbave (s pridodanim snagama), koji su zajedno s barunom Kulanom i grofom Coroninijem 7. lipnja 1699. godine stigli u Graac. Za pohod na Zvonigrad prikupljeno je ukupno oko 1500 vojnika, uglavnom pjeaka.37 Prema referentnim izvorima, ta je habsburka vojska pod zapovjednitvom ravnatelja komorskih primorskih dobara u Bakru grofa Ludovika (Ludwiga) Coroninija, velikog kapetana Slunja i umberka baruna Johanna Wilhelma von Kulana, grofa Antonija Coroninija i drugih vojnih voa krenula 8. lipnja 1699. godine iz Graaca prema oblinjem selu Popini. Odatle se spustila u dolinu rijeke Zrmanje i 9. lipnja 1699. godine u poslijepodnevnim satima stigla pred Zvonigrad, rasporedivi se za opsadu u dolini pod spomenutom utvrdom koja se nalazila na visokom stjenovitom brdu s desne strane rijeke Zrmanje. Barun Kulan zatraio je predaju utvrde, ali je mletaki zapovjednik odvratio da e se oduprijeti. Stoga je Kulan odmah s dijelom
35 36
Ibid. Ibid. 37 HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.); Stmk. LA, HK 1699-VI-60.
255
ljudstva doao sasvim pod zidine Zvonigrada i opet pozvao mletakog zapovjednika da preda utvrdu, jer se u njoj ionako ne moe dulje braniti, a njemu i njegovim ljudima obeao je da e moi slobodno otii kuda god ele. Prema Kulanovim podatcima, utvrdu je redovno branilo 50 ljudi, ali se u vrijeme neoekivanog dolaska habsburkih snaga u njoj nalazila samo polovica ljudstva sa zapovjednikom na elu. Malobrojna mletaka posada ipak nije pristala na predaju utvrde, nego je pruila krai otpor; ubrzo je (poslije slabog otpora)38 bila svladana i primorana na predaju. Kad je habsburka vojska prodrla u utvrdu, zapovjednik mletake posade, koji se pojavio sa stijegom u jednoj i kuburom u drugoj ruci (con il stendardo in una mano, e con una pistola nellaltra), morao se pomiriti s padom Zvonigrada. Dok su se habsburki vojnici neposredno po zauzimanju utvrde bavili popravljanjem oteenja, grof Ludovik Coronini napisao je izvjee o zauzeu Zvonigrada i poslao ga nadlenim vlastima po kapetanu Antunu Markoviu. Poslije predaje mletakom je zapovjedniku omoguen slobodan odlazak i on je 10. lipnja 1699. godine s dijelom svojih ljudi mit sack vndt Packh otiao prema Zadru.39 Istog dana, 10. lipnja 1699. godine, pojavio se pred Zvonigradom jedan mletaki serdar s oko 50 konja(nika), jedan kapetan i drugi predstavnici mletake vlasti s pritubama zbog osvajanja utvrde u vrijeme mira i prijetnjama napadom vlastitih snaga. Istog dana Mleani su se s otprilike 200 konja neoekivano pojavili s lijeve strane Zrmanje, ali nisu nita neprijateljski poduzimali. Zbog toga su se habsburke snage zadrale i sljedei dan, 11. lipnja 1699. godine, utaborene u blizini Zvonigrada. Ne primijetivi tamo drugih pokreta Mleana, habsburki su vojni voe odluili 12. lipnja 1699. godine povui se prema Graacu, udaljenom pet sati od Zvonigrada, utoliko prije to su oskudijevali stonom hranom i branom, pa se vojska poela osipati: unovaeni domai ljudi, koji ne znaju ni za posluh ni za vjeru (che non hanno, ne obedienza, ne fede), svakodnevno su naputali krajiku vojsku.40 Krajinici, preteno lokalni seljaci i vojnici, bili su uglavnom vezani uz svoj zaviaj u kojem su ivjeli i koji su bili navikli braniti, a djelotvoran mehanizam dulje uporabe krajikih snaga u udaljenijim predjelima u to vrijeme jo nije postojao. Osim toga, oni su, prema starom krajikom obiaju, u svakom pohodu raspolagali vlastitim ivenim namirnicama samo za dva tjedna sveukupne bojne spremnosti. Po isteku tih 14 dana obino se rasputalo vie od polovice unovaenog ljudstva. Stoga je i ovaj put ad hoc sastavljenu krajiku vojsku, ubrzo poslije zauzimanja Zvonigrada, napustilo vie od dva dijela prikupljenog ljudstva, utoliko prije to pitanje uinkovite logistike potpore za dulje odravanje angairanih snaga u tom pohodu uope nije bilo adekvatno rijeeno. Od oko 1500 ljudi, koliko ih je na poetku otilo pod Zvonigrad, nije ostalo na okupu vie od pet stotina navodi se u izvoru. U samoj utvrdi ostalo je oko 100
38 39
HDA, SLK, kut. IV (1708.). HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.); Stmk. LA, HK 1699-VI-60. 40 Ibid.
256
naoruanih ljudi, preteito iz Like i Krbave. Prema izvoru, nitko od krajikih stipendiata nije htio ondje ostati poradi obrane Zvonigrada. Budui da se u Zvonigradu nije moglo boraviti bez ikakvih sredstava, posadi su odobrena etiri florina za mjesec dana i kruh (quatro fiorini al mese, et il pane), zapravo mjesena plaa i uobiajene ivene namirnice. Zapovjednitvo nad utvrdom preuzeo je do daljnjega grof Antonio Coronini, koji se u cijelom pothvatu, sudei prema Kulanovim ocjenama, pokazao ustrim, a i inae se isticao dobrom slubom. Od baruna Kulana dobio je na raspolaganje potrebno streljivo: 12 centi baruta, kao i isto toliko olova, koje je u meuvremenu dopremljeno iz Karlovca. S druge je strane grof Ludovik Coronini, ravnatelj komorskih primorskih dobara u Bakru, obeao da e posadu uredno opskrbiti ivenim namirnicama.41 Po odlasku preostalih habsburkih snaga, 13. lipnja 1699. godine, pojavilo se pred Zvonigradom oko 1500 mletakih konjanika i pjeaka iz Dalmacije. Utaborili su se u blizini utvrde i preuzeli kontrolu nad rijekom Zrmanjom koja je tekla nadomak utvrde. Budui da je braniteljima u meuvremenu ponestalo vode, neki su izali izvan zidina kako bi je uzeli iz rijeke pa je dolo do okraja s mletakim snagama koje su na njih otvorile vatru. Prema izvoru, na mletakoj su strani poginula dva ovjeka i jedan konj, dok je na habsburkoj jedan ovjek ranjen. Tek oko pola noi polo je posadi za rukom, pod puanom vatrom i zatitom mraka, domoi se vode. Malo kasnije dopremljeno je i neto brana i drugih sredstava, koje su branitelji uspjeli nekako uvesti u utvrdu.42 Sljedeeg dana, 14. lipnja 1699. godine, Mleani su opkolili cijelo brdo s utvrdom na njemu. Tada su trojica mletakih serdara zatraila razgovor s grofom Antonijem Coroninijem, zapovjednikom posade u Zvonigradu. Ponovili su pritube zbog habsburkog osvajanja utvrde u vrijeme mira, ali i prijetnje, te zatraili predaju Zvonigrada, to je Coronini odluno odbio. Odluio je braniti se do posljednjeg ovjeka i ostati vjeran Monarhiji. Istog dana on je iz opsjednute utvrde uspio poslati pisamce grofu Ludoviku Coroniniju i barunu Kulanu u Graac s obavijestima o trenutanom stanju stvari i, dakako, molbom za pomo.43 im je primio vijest o mletakoj opsadi Zvonigrada, grof Ludovik Coronini poslao je 15. lipnja 1699. godine iz Graaca, po novom glasniku Saveriju Massimu Zanuttiju, izvjee sa svim prilozima vladaru, Dvorskoj komori i krajikom povjerenstvu kako bi se oni upoznali sa situacijom na terenu i tako bili u mogunosti poduzeti odgovarajue mjere te donijeti onakve odluke kakve budu smatrali najprikladnijima u datim okolnostima. Skrenuo je, meu ostalim, pozornost i na habsburke granice na moru koje, po njemu, uope nisu bile branjene. Ako se ondje upuste u bilo kakav pothvat, Mleani bi u svemu mogli lako uspjeti zahvaljujui pogodnostima koje im
41 42
Ibid. Ibid. 43 Ibid.
257
pruaju njihove pomorske snage smatrao je Coronini. U nastojanju da pritekne u pomo opsjednutim braniteljima u Zvonigradu, sm je pokuao trenutano skupiti ljude u Lici, a odgovarajue korake odmah je poduzeo i barun Kulan. Tijekom mletake opsade Zvonigrada u Lici je bila oglaena uzbuna, ali su netom prikupljene snage i sredstva bile nedostatni. Jedva pedesetak ljudi otilo je u dolinu Zrmanje i ulogorilo se nadomak ruevinama drevne kule Keglevi, oito s namjerom da brane pristup Zvonigradu iz Knina. Kasnije je prikupljeno oko 300 konjanika i neto malo pjeaka, veinom iz Like. Iz Primorske krajine nije doao gotovo nitko. Sudei prema izvoru, iznimka je bio samo otoki kapetan Strassoldo. Ali, on je doao samo s oveom pratnjom, a ne s vojskom. Da smo imali samo petsto njemakih draguna, mogli smo se uzdati da emo jo noas otjerati Mleane i prekinuti opsadu, ma kako snana bila, no s ovim ljudima nita se ne moe uiniti rezignirano je ustvrdio Coronini. Dvorsku je komoru posebno zamolio da mu osigura primjerene zalihe, poglavito s obzirom na injenicu da on, kako je naveo, nema na raspolaganju gotovo nikakvih sredstava (ni novca, ni streljiva, ni opreme), kojim bi se mogao trenutano posluiti. ito i brano to se nalaze u Bakru u ovom e trenutku biti teko prevesti morskim putem, sve da i imam takve ovlasti, a kopnom je to gotovo nemogue, jer je put vrlo dug i konji se ne mogu nabaviti ak ni novcem, da bismo prenijeli to malo ita i opreme to imamo dodao je Coronini. Na kraju je zamolio da se Zvonigrad zbog njegove iznimne strategijske vanosti ipak ne napusti ni pod koju cijenu.44 Kad je barun Kulan stigao u bojni logor u Graacu i 14. lipnja 1699. godine zaprimio vijest o mletakoj navali na Zvonigrad, zapovijedio je svim mjestima da se bez najmanjeg gubljenja vremena sve to moe, kako u Lici tako i u Primorskoj krajini, nositi puku treba skupiti ovamo u logor, ali je uspio trenutano okupiti jedva oko 200 ljudi. S dijelom ljudstva, koje se okupilo iste noi, rano ujutro 15. lipnja 1699. godine pritekao je u pomo Zvonigradu i ondje zajedno sa zapovjednikom utvrde grofom Coroninijem prikladno obavio sve to je bilo potrebno uiniti. Istog dana vratio se u Graac jer su se Mleani u meuvremenu povukli, ali su kasno naveer u habsburki bojni logor u Graacu stigla dva momka iz Zvonigrada koje je poslao grof Coronini s obavijestima da su se Mleani istog dana u poslijepodnevnim satima, kad su saznali za odlazak habsburke milicije, pojavili na udaljenosti od jednog sata od Zvonigrada. Stoga je barun Kulan rano ujutro, 16. lipnja 1699. godine, s otprilike 500 konjanika opet odjahao prema Zvonigradu, kamo je stigao oko podne i ustanovio kako je utvrda u dovoljnoj mjeri opskrbljena s ljudstvom, ivenim namirnicama i streljivom. S vodom, koja se drala u kacama i drugom posuu, posada je mogla izdrati mletaku navalu do tri tjedna. Nakon to je u Zvonigradu obavio sve to je bilo potrebno, Kulan je odatle 17. lipnja 1699. godine iznova otiao i naveer istog dana vratio se u bojni logor u Graac. U svom izvjeu Dvorskom ratnom vijeu iz Graaca od 18. lipnja 1699. godine najavio je kako e sutradan, 19. lipnja, poi u Udbinu zajedno s grofom
44
Stmk. LA, HK 1699-VI-60.
258
Ludovikom Coroninijem ususret carskim povjerenicima koji su onamo trebali stii kako bi se sastali s mletakim povjerenikom (koji je ve nekoliko tjedana ekao kod Knina) i pritom utvrdili nove granice te raspravili tekue probleme, sporna pitanja i meusobne nesuglasice.45 Budui da mu je, u meuvremenu, povjereno dvorsko povjerenstvo za posjet zaposjednutim mjestima u Lici i Krbavi i onima u Podgorju i Pozrmanju koje su Mleani okupirali, barun Kulan je 24. lipnja 1699. godine zamolio Dvorsku komoru za financijsku potporu, odnosno poseban novani dodatak (liffergelt). Zatraio je da mu se isplati najmanje 600 florina, dakako, uvaavajui u potpunosti ono to su dobivali ostali povjerenici. Kao razloge za to naveo je da ima velike izdatke i trokove, da mu je ak vlastiti konj (kojeg ne bi, kako je istaknuo, mogao nabaviti za taj iznos) stradao na loim putovima itd. Dvorska komora je smatrala da bi svaki krajiki asnik trebao potraiti financijski dodatak za sebe u izvozu i uvozu, dakle u trgovini, u podruju gdje zapovijeda, a ne da ga zahtijeva iz komorskih sredstava i priuva. Ona je, zapravo, nastojala onemoguiti da takva neuobiajena molba preraste u praksu, pa nije mogla postupiti drugaije nego odbiti potencijalne molitelje. Ipak, u ovom je sluaju odluila 27. lipnja 1699. godine napraviti iznimku i barunu Kulanu, zbog njegove vjerne slube i obveza pri carskom povjerenstvu, odobriti traeni iznos, ali ne kao poseban dodatak, nego kao neku vrstu naknade. Budui da se i car Leopold 22. srpnja 1699. godine sloio s takvim miljenjem Dvorske komore, Kulanu je odobreno 600 florina (ili guldena). No, ini se da se isplata tog novca ba i nije sasvim brzo i lako ostvarivala. Budui da Hofpfening ambt u Rijeci i Bakru, prema jednom dokumentu od 27. rujna 1699. godine, nije imao na raspolaganju nikakvih sredstava, Dvorska komora je kasnije dopisom podsjetila Tajno vijee na obvezu isplate navedena iznosa.46 U spomenutoj molbi barun Kulan nije propustio spomenuti kako bi mjest s desne strane rijeke Zrmanje, koja je zaposjela Mletaka Republika, trebalo iznova povratiti, milom ili u sluaju odbijanja, manu forti, et militari. Iako je priznao da upuene vijesti s terena jako variraju, on je na temelju razliitih iskaza, a dijelom i prema prvim informacijama koje su tijekom lipnja 1699. godine stizale u Karlobag, Novi i Bilaj u Lici zakljuio da Mletaka Republika na svaki nain hoe zadrati zauzeta mjesta s desne strane Zrmanje, iako je, po njegovu miljenju, Mleanima zacijelo moralo biti sasvim dobro poznato kako se sve to postoji s desne strane Zrmanje nalazi zapravo na habsburkoj strani. tovie, pretpostavljao je da itelji u spornim predjelima u stvari i ne oekuju nita drugo nego da tamo doe habsburka milicija. Oni su navodno ve traili da dou pod zatitu cara, samo su im to njihovi lokalni asnici onemoguavali, drei ih pod mletakim nadzorom zbog svojih privatnih interesa. Stoga je barun Kulan izrazio nadu da e tako s vremenom ipak biti
45 46
HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699). Stmk. LA, HK 1699-VI-53.
259
mogue razmjerno lako rijeiti sva pogranina nesuglasja.47 Koliko su njegove predodbe u tom smislu bile realno utemeljene, teko je sa sigurnou rei. Neposredno poslije zauzimanja Zvonigrada, barun Kulan se namjeravao spustiti s raspoloivim vojnim snagama iz Graaca preko Velebita u Draevac u Podgorju i na slian nain zaposjesti i to mjesto na koje su Habsburgovci takoer pretendirali. Ali, taj je pothvat morao najprije odgoditi, a onda i odustati od njega jer je angairane krajike snage zbog kronine nestaice ivenih namirnica bilo izuzetno teko odrati na okupu. Zanimljivo je da Kulan u lipnju 1699. godine niti u jednom jedinom mjestu u Lici i Krbavi nije zatekao gotovo nikakvu zalihu streljiva i ivenih namirnica (o novcu da se i ne govori!). Jedino je u Karlobagu naao 300, a u Graacu 170 centi brana.48 Budui da su sva njegova izvjea s terena, upuena viim tijelima, bila ne samo esta nego i iznimno sadrajna, nema razloga ni u tom sluaju sumnjati u njegovu vjerodostojnost. Dvorska komora u Grazu zapovijedila je dana 22. lipnja 1699. godine bakarskom upravitelju Pietru de Denaru da hitno poalje ivene namirnice u Karlobag, a carskim posrebriteljima soli u Trstu Franciscu Marenziju i Gieremiji Francollu zapovijeeno je da odmah prikupe i poalju 5000 guldena (ili florina) blagajniku i inspektoru u Bakru Carlu Ferdinandu von Dappu, koji je 11. srpnja 1699. godine potvrdio primitak tog iznosa.49 Unato svim svojim naporima, Habsburgovci poslije zauzimanja Zvonigrada jednostavno nisu imali dovoljno snage da na slian nain zaposjednu jo i Draevac i druga mjesta u Podgorju i Pozrmanju mada su ih takoer eljeli povratiti. tovie, zbog pomanjkanja ljudi, ivenih namirnica i streljiva jedva su se odrali i u smom Zvonigradu. Mleani su, naime, u protunapadu pokuali iznova osvojiti izgubljenu utvrdu, ali im to vie nije polo za rukom. Okraji su oito neko vrijeme trajali, a onda su prestali. Jedno habsburko izvjee od 27. lipnja 1699. godine (koje autor nije imao pri ruci u izvorniku, ali o njemu postoji posredna informacija)50 izrijekom govori o tome da su Mleani u meuvremenu odstupili od daljnjih pothvata oko Zvonigrada (Abzug der Venetianer von der Unternehmen auf Svonigrad), to e rei da ga unato svim habsburkim slabostima ipak nisu uspjeli vratiti. Zahvaljujui upravo efektnom zaposjedanju i potom uspjenoj obrani Zvonigrada, Habsburgovci su uspjeli zadrati to mjesto u svojoj vlasti, za razliku od nekih drugih mjesta u Podgorju i Pozrmanju koja su ostala pod mletakom upravom, pa su ih kasnije redom sve izgubili. Budui da je Habsburgovcima iz geopolitikih i drugih razloga bilo iznimno vano odrati kontrolu nad Zvonigradom, car Leopold je 28. lipnja 1699. godine
47 48
HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.). Ibid. 49 Stmk. LA, HK 1699-VI-60. 50 Vidi spis Consignation deren vorhandenen Acten von Anno 1682 bis 1699 ber die von denen Venetianern unternommenen Usurpationen des zu der Licca gehrigen Theils der sogenannten Podgorie u: HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.).
260
posebnom rezolucijom zatraio da se Zvonigrad bolje utvrdi i dobro opskrbi ivenim namirnicama i streljivom, velikim i malim topovima, potrebnim zalihama i ostalim apparatu Bellico. To se trebalo obaviti ne samo povrno i na nekoliko tjedana nego temeljito i za stalno kako bi spomenuta utvrda na strategijski vanoj lokaciji svojom obrambenom moi odvraala sve potencijalne neprijateljske napade i ujedno dominirala, kako itavim okolnim teritorijem tako i predjelima uzdu rijeke Zrmanje, sve do obale mora. Vladar je zahtijevao da se bez njegova odobrenja ubudue ne dopusti prijelaz mletakim postrojbama ili miliciji preko Zrmanje u grofovije Liku i Krbavu i u mjesta koja lee na obali mora, a od Mletake Republike je zatraio da u roku od mjesec dana sma napusti sporna mjesta i krajeve na razmeu Like i Dalmacije ili da u tom istom razdoblju dokae svoje eventualno bolje pravo na to podruje. Slian je zahtjev ponovljen i u rujnu 1699. godine. U meuvremenu su habsburke vlasti bile dune sustavno opskrbiti sva pogranina mjesta odgovarajuim posadama, streljivom, ivenim namirnicama i svim nunim sredstvima te ih uvelike pojaati topnitvom, a utvrde popraviti i poboljati za obranu. U tu svrhu vladar je zatraio od svojih podreenih da u skorije vrijeme izrade popis svih pograninih mjesta s potpunim podatcima o njihovu poloaju i utvrenosti, veliini i snazi njihovih posada, postojanju ili nepostojanju vojnikih skladita za oruje i ivene namirnice (Zeug- vndt Prouinat huer) u tim mjestima. Napokon, zatraio je i odgovarajue izvjee o tome koja je mjesta, kada i s kojim pravom prisvojila Mletaka Republika. Pritom je trebalo uzeti u obzir i ona mjesta za kojima su Mleani trenutano posizali.51 Kad je habsburki Legations Secretarius u Veneciji Giuliano Parmiani 3. srpnja 1699. godine primio carsku rezoluciju i sa spomenutim zahtjevom 14. srpnja iste godine upoznao mletaki Collegio, odgovoreno mu je samo to da se dotini zahtjev uzima na znanje, pa je on u svom izvjeu Dvorskoj komori od 18. srpnja izrazio pretpostavku da e mogue odluke Senata u tom smislu vjerojatno biti priopene Loredanu, mletakom veleposlaniku na carskom dvoru u Beu, kako bi ovaj na taj nain mogao izravno pokrenuti postupak rjeavanja otvorenih pitanja i nerijeenih problema na najvioj razini.52 U meuvremenu je i barun Kulan, 13. srpnja 1699. godine, poslao dvojicu krajikih asnika, zapovjednika u Zvonigradu grofa Coroninija i porunika Semenia iz Otoca, mletakom providuru (generalu) u Dalmaciji, koji se tada nalazio u ibeniku, sa zadaom da mu usmeno prenesu spomenutu vladarsku rezoluciju. Kulan je 19. srpnja 1699. godine iz Graaca poslao nadlenim strukturama izvjee iz kojeg proizlazi da su se spomenuti asnici vratili 18. srpnja naveer i usmeno priopili kako ih je mletaki providur primio vrlo uljudno. Kad su ga upoznali s eksplicitnim zahtjevom habsburkog dvora, providur se izjasnio kako je i sm od Republike upravo tih dana primio zapovijed da se nikakve postrojbe vie ne upuuju preko Zrmanje, ali je isto tako dodao da on bez pozitivne zapovijedi Republike ipak ne
51 52
HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.). Ibid.
261
moe i nema ovlasti odstupiti Keglevi, Draevac i druga sporna mjesta za kojima su Habsburgovci teili.53 Glede popisa pograninih mjesta, koji je vladar takoer zatraio, barun Kulan je ve 11. srpnja 1699. godine izvijestio da niti u jednom od tih mjesta ne postoji vojniko skladite za oruje i ivene namirnice, jer ono ili nije uope izgraeno ili je sasvim ruinirano. Dodao je kako Mletaka Republika s desne strane Zrmanje ne posjeduje trenutano nikakvo drugo mjesto nego Draevac na moru, koji je prije bio sasvim razruen, ali su ga Mleani u meuvremenu donekle popravili i opasali zidom te se u njemu nalazi mletaka posada od priblino 50 vojnika. Spominjui Starigrad, naveo je samo kako je rije o otvorenom mjestu na obali mora, gdje ive Morlaci koji se pokoravaju Mletakoj Republici, a predvode ih lokalni asnici i voe kao mletaki plaenici. Kada i s kojim pravom je Mletaka Republika prisvojila to mjesto i zato vladar do tada nije, navodno, imao o tome nikakvih informacija, to Kulanu nije bilo poznato. Inae, barun Kulan u tom izvjeu nije propustio kritiki se osvrnuti na, po njemu, vrlo loe upravljanje Likom i Krbavom, kako u vojnom tako i u gospodarskom i politikom pogledu. Ocijenivi kako je tamo sve u najveoj konfuziji, Kulan je tvrdio da se pogranina mjesta, kao to su Graac, Udbina i Buni, u takvim prilikama ne mogu odrati bez njemakog ljudstva (pored narodne milicije) pod vrhovnim zapovjednitvom iskusnog asnika koji bi lokalne itelje drao u pokornosti i ujedno se brinuo za to da se u tim mjestima uredno obavlja ratna sluba. S likim mjestima u unutranjosti (navedeni su Novi, Perui, Bilaj, Ribnik, iroka Kula, Medak, Lovinac, Vrebac, Buni i jo neka) Dvorska bi komora, po njihovu miljenju, mogla u gospodarskom smislu raspolagati sasvim slobodno i po vlastitoj volji. to se tie opskrbe i plaanja posade u Zvonigradu, barun Kulan je naznaio samo to da nije mogao o tome blagovremeno razgovarati s grofom Ludovikom Coroninijem kao mjerodavnom osobom, obrazloivi to injenicom da je komorski upravitelj jo prije tri tjedna, tj. koncem lipnja 1699. godine, otiao k carskom povjerenstvu za razgranienje i odatle na bakarska dobra.54 Iz priloene Kulanove specifikacije o utvrenosti i snazi pojedinih mjesta vidi se da je u Zvonigradu bilo u to vrijeme 100 ljudi pod zapovjednitvom grofa Antonija Coroninija. U Graacu je bila smjetena posada od 40 ljudi iz Otoke kapetanije pod zapovjednitvom otokog porunika Adama Seifridta von Semenia (izmjenjivali su se svaka etiri tjedna). U posadama u Buniu i Prozorcu bili su domai ljudi, dok se u Karlobagu nalazilo pod orujem svega 12 ljudi koje je plaala Dvorska komora. Posebnu je pozornost barun Kulan posvetio uporitu u Karlobagu. Prema njegovu opisu, tamonji je burg bio etverokutnog oblika i nalazio se na jednoj uzvisini. Imao je etiri tornja i jo jedan okrugli toranj u sredini. Taj je imao tri kata, ali je bio u loem stanju, pa se nije koristio. Unutra je ipak postojalo vojniko skladite za oruje i u
53 54
Ibid. Ibid.
262
njemu je zateeno potrebno naoruanje. Kako bi se i grad i luka mogli uinkovito braniti, Kulan je predloio da se u karlobakoj utvrdi, dodue s malim trokovima, postavi i rasporedi jedna bitnica.55 Budui da su u to vrijeme ve bile obustavljene sve daljnje operacije izmeu Habsburke Monarhije i Mletake Republike, barun Kulan je 23. srpnja 1699. godine izvijestio o dolasku povjerenstva za razgranienje tijekom prethodnog dana u popinski kraj u junoj Lici i ujedno zamolio za doputenje da se na neko vrijeme vrati kui, obrazlaui to neophodnom potrebom za njegom i kupanjem. Izrazio je spremnost da se po okonanju takvog oporavka vrati natrag i uputi onamo kamo mu se zapovijedi. Kako bi se tekui poslovi kontunirano obavljali, predloio je da se vojno zapovjednitvo za njegove odsutnosti prenese na otokog kapetana grofa Strassolda. To je odobreno dana 26. kolovoza 1699. godine.56 U meuvremenu su habsburki, mletaki i osmanski povjerenici za razgranienje ustanovili 15. kolovoza 1699. godine trojnu habsburkomletako-osmansku granicu (Triplex Confinium) u liko-primorsko-dalmatinskobosanskom dodirnom prostoru na Medvioj Glavici (dan. Medveak), vrhu Velikog (ili Debelog) brda,57 sjeverozapadno od Knina, preciznije u podruju izmeu Knina i izvora Zrmanje. Ali, sm proces uzajamnih razgranienja time jo nije bio u potpunosti okonan. Prema unaprijed dogovorenom naelu, svaka je strana prilikom razgranienja trebala u svojoj vlasti zadrati ono to prije zakljuenja mira osvoji ili zaposjedne (uti possidetis, ita possideatis). Kako je izmeu Habsburke Monarhije i Mletake Republike nastao spor o tome kome trebaju pripasti neki krajevi i mjesta na mei Like i Dalmacije poslije zavrenog rata s Osmanskim Carstvom, car Leopold je 29. kolovoza 1699. godine zatraio podrobno izvjee s podatcima o prijanjem mletakom zaposjedanju ili devastiranju svih onih spornih mjesta i krajeva koje su habsburke vlasti u to vrijeme smatrale sastavnim dijelom Like i Krbave. Zanimala su ga takoer i trenutana mletaka teritorijalna presezanja u spornim predjelima u Podgorju i Pozrmanju. Pritom nije propustio posebno naglasiti da su obje grofovije (Lika i Krbava) osvojene habsburkim zaposjedanjem tamonjih tvrdih mjesta i protjerivanjem osmanskih posada. Na to su habsburki povjerenici za razgranienje, potpredsjednik Dvorskog ratnog vijea u Grazu grof Johann Ferdinand von Herberstein, ratni savjetnik i zapovjednik gradake utvrde Schlossberg grof Josip Rabatta i komorski savjetnik grof Johann Joseph von Wildenstein, izvijestili vladara 9. listopada 1699. godine da Mleani prije habsburke rekonkviste Like i Krbave nisu zaposjeli nikakvo drugo mjesto u Podgorju i Pozrmanju nego samo Obrovac, koji su Osmanlije nakon pada Knina smi napustili, dok su itelji u Starigradu i Draevcu oduvijek priznavali habsburku vlast i plaali tribut karlovakom generalu, napomenuvi kako ima jo mnogo ljudi koji to znaju.
55 56
Ibid. Ibid. 57 R. LOPAI, nav. dj. (kao bilj. 1), sv. III, str. 159.
263
Prema interpretaciji u tom izvoru, Knin i Sinj se nalaze u gornjoj Hrvatskoj (in Ober Croazien),58 ime se ustvari (ne)izravno sugerira da spomenuta mjesta ne bi trebala pripadati Mletakoj Dalmaciji. Dakako, ni Mleani nisu mirovali. Mletake su vlasti u Zadru u meuvremenu sasluale velik broj sudionika u proteklom ratu, sveenika, staraca i drugih ljudi, kako bi se njihovim svjedoanstvom utvrdilo poglavito pravo Mletake Republike na sporne krajeve i mjesta. Rezultati tih sasluanja zabiljeeni su u pet zapisnika koji su proslijeeni mletakom veleposlaniku u Beu.59 Habsburka je strana ponajvie inzistirala na rijeci Zrmanji, koja tee u ugodnoj, obraenoj i nastanjenoj dolini, kao prirodnoj granici (nathrliche Grniz) koja odvaja mletaku Kraljevinu Dalmaciju od habsburkih grofovija Like i Krbave. I ja smatram kako bi trebalo traiti da se odstupe sva mjesta koja se nalaze s ove strane Zrmanje, s obzirom da je Vae carsko velianstvo prije ovoga rata stalno posjedovalo mnoga mjesta na morskoj obali i na uu Zrmanje obrazlagao je tenje habsburkog dvora carski povjerenik Marsigli.60 Ali, Mleani nipoto nisu bili spremni pristati na takvo rjeenje. tovie, mletaki je povjerenik Grimani smatrao da Mleanima pripada i Graac jer su ga navodno oni prvi osvojili,61 dok je za Starigrad tvrdio da Republici zapravo pripada jo od 1675. godine, i to na temelju nekakva internog sporazuma tadanjega mletakog generala u Dalmaciji Petra Civranija s Osmanlijama.62 Iako je mletaki veleposlanik u Beu Loredano poslije pada Zvonigrada obeao da Republika s desne strane Zrmanje nee poduzimati nita novo nego e u svemu zadrati status quo, Mleani su uskoro s naoruanim ljudstvom zaposjeli nenastanjeni burg Keglevi, udaljen od Zvonigrada neto preko pola sata. A u Hottonu gdje prije, navodno, nije bilo nikakve posade, postavili su domau posadu i jednu plaenu satniju, okruivi ga zidom. Prema jednom habsburkom izvoru iz tog vremena, trenutani zapovjednik u Zvonigradu, barun Gall, nije mogao sa svojom posadom sprijeiti mletake pogranine ispade s obrazloenjem da se oni dogaaju predaleko od sme utvrde. Kad je liki kapetan barun Rambschssel, na temelju prethodne zapovijedi dvorskog kancelara, potkraj 1700. godine u habsburko ime zatraio od mletakog providura u Dalmaciji odstup Hottona, Kobilice, Keglevia, Draevca, Starigrada i drugih mjesta s desne strane Zrmanje, Mleani nisu htjeli ni uti za to, iako su Osmanlijama u isto vrijeme dragovoljno prepustili Plavno i Strmicu u blizini Zvonigrada.63 Unato prosvjedima habsburkih povjerenika, cijelo juno Podgorje i gotovo itavo Pozrmanje
58 59 60
61 62 63
HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.). B. DESNICA, nav. dj., sv. II, str. 349 i dalje. Vidi spis Information, welche be Instellung der zwischen Eer Ka[serlichen] Ma[estt] und der Republic von Venedig in beederseits Conquisten von Dalmatien und Kroat[i]en zu unterschieden habenden Grnzen dienlich sen werde u: HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.). R. LOPAI, nav. dj. (kao bilj. 12), str. 47. Vidi bilj. 58. HDA, SLK, kut. III (1700.).
264
(osim Zvonigrada) pripalo je konanim razgranienjem 1700. godine Mletakoj Dalmaciji. Kako svi pokuaji Habsburgovaca da u meuvremenu povrate sporne krajeve i mjesta na mei Like i Dalmacije nisu urodili plodom, Mleani su razgranienjem nakon Karlovakog mira jednostavno zadrali u svojoj vlasti ono to su ve ranije na razne naine bili prisvojili. c) Teritorijalne pretenzije poslije 1699. godine Ali, problem time ni izdaleka nije bio rijeen. Dapae, pogranini sporovi i pretenzije su nastavljeni. Prema izvjeu Dvorske komore od 5. travnja 1700. godine, Mleani su pretendirali i na luku Trstenicu (izmeu Starigrada i Lukova) pa su iz tog kraja potjerali carske pastire, a u luku postavili jednu malu galiju. Iako su mletaki podanici tijekom mnogih ljeta sasvim slobodno uivali panjake u Lici, oni su u Podgorju oduzeli carskim podanicima poprilian broj stoke, drei kako to podruje ne pripada Habsburkoj Monarhiji nego Mletakoj Republici. Jedan dio utvrenja u Draevcu, koje je srueno udarom groma, Mleani su iznova podigli i popravili. Napokon, mletakim je zapovjednicima u Kegleviu i u Hottonu bilo zapovijeeno da u zgodnoj prilici preotmu Zvonigrad na slian nain kako su to uinile habsburke snage.64 Dvorska komora u Grazu izvijestila je takoer 12. rujna 1701. godine da je serdar Jankovi s nekoliko svojih vojnika iz Dalmacije doao pod Zvonigrad, ondje podigao logor i lokalnim iteljima popalio kue, a njegovi konji pojeli njihovo proso i kupus. Budui da je Komora tada zapovijedila habsburkom kapetanu u Lici barunu Rambschsselu da na svaki nain ima sprijeiti takve neprijateljske napade, on je s raspoloivim snagama krenuo prema Zvonigradu, pa se Jankovi ubrzo povukao iz tog kraja.65 Budui da je i car Leopold 20. rujna 1701. godine zatraio da se mletaki prepadi i upadi na carsko tlo svakako spreavaju (a to je ponovio i 22. listopada iste godine), nadlene su vlasti 12. listopada 1701. godine izdale privremeni naputak za likog kapetana baruna Rambschssela u svezi s ouvanjem reda na granici, kontroliranjem svih trgovakih puteva koji vode na mletako podruje i drugim zadaama koje su mu tim naputkom bile povjerene.66 Za to vrijeme Jankovieva je milicija zaposjela poloaje pod kulom Keglevi, a Zinobadijeva oko Hottona. Prema svjedoanstvu Janka Krekovia i Janka Balia, mletaka se milicija (oko 500 ili 600 ljudi) pojavila u tim mjestima s nakanom da uvrsti mletake poloaje jer se proirila vijest da e u te krajeve doi habsburko povjerenstvo s brojnom njemakom vojskom kako bi Mleanima preotelo kulu Keglevi.67
64 65
Ibid. Ibid. 66 HDA, Uvezani spisi Karlovaki generalat, knj. II (1642.1735.), br. 184, fol. 204207. Usp. R. LOPAI, nav. dj. (kao bilj. 2), sv. III, str. 204 i dalje. 67 HDA, Generalkomanda Karlovac Varadin, kut. I, br. 3/29 (1701).
265
Iste jeseni mletaki su podanici iz Ravnih kotara preli na habsburko podruje i u mjestu Kobilici na spornom podruju podigli ardak, a Mleani su postavili strae na obroncima Velebita. Habsburke su vlasti poslale u Kobilicu 200 ljudi pod zapovjednitvom baruna Rambschssela sa zadaom da porue ardak, ali su serdari Jankovi i Zinobad uzbunili cijele Kotare i s jakim ljudstvom otjerali habsburke snage. O kakvoj se obostranoj nepopustljivosti u teritorijalnom smislu radilo, svjedoi i podatak da je sporno podruje oko dotinog ardaka bilo opsega svega 30 do 40 jutara zemljita. Da je u svemu tome bilo i obavjetajne djelatnosti, svjedoi podatak da je barun Rambschssel poslao u Ravne kotare jednog neokranina (konvertita s islama na kranstvo) da mu tamo toboe neto kupi, a ustvari da poblie ispita stanje na terenu. Iako ga je u tom kraju jedan dobri prijatelj savjetovao da se uskoro vrati jer e u protivnom biti odveden na galije, on je ipak uspio donekle promotriti stanje na terenu te iz pouzdanih izvora saznati da je mletaki general u Dalmaciji zaprijetio ratom Habsburgovcima i da se mletake pogranine utvrde sustavno pojaavaju i opskrbljuju ivenim namirnicama, o emu je uredno izvijestio likog kapetana.68 Sudei prema raspoloivim habsburkim izvorima, pogranini incidenti na mei Like i Dalmacije, koje su povremeno izazivali mletaki podanici i njihovi lokalni zapovjednici (poglavito serdari Zinobad i Jankovi), bili su brojni i raznovrsni: neovlateno podizanje ardaka u Kobilici, zaposjedanje Hottona, postavljanje straa na Velebitu, kraa 19 konja i jedne mazge carskom povjerenstvu u popinskom kraju 1699. godine (u izvoru su kradljivci ak poimence navedeni), spaljivanje dvanaest pastirskih kuica na habsburkom zemljitu i sl.69 Kad je barun Gall prenio mletakom generalu u Zadru Alvisu Mocenigu albu habsburkih vlasti zbog takvih oito neprijateljskih pothvata i u skladu s pismenim naputkom zatraio primjerenu zadovoljtinu, Mocenigo je 27. rujna 1701. godine odgovorio da je sporni teritorij u prostoru tromee (Triplex Confinium) bio zaposjednut ve prije mirovnog ugovora (odnosno prije nego je u Popinu stiglo povjerenstvo za razgranienje). Dokazivao je da je u mjestu Kobilici jo za vrijeme proteklog rata postojao ardak, okruen palisadom, poradi obrane ono malo tamonjih stanovnika od osmanskih provala. Otklonio je mogunost uklanjanja mletakih straa, a to se tie primorske padine Velebita, tvrdio je kako je ona oito mletaka. Glede popaljenih pastirskih kuica priznao je da je spaljena samo jedna, i to ona koju su pastiri prethodno napustili.70 Zapovjednici pograninih utvrda u gornjoj Lici (lovinaki katelan Stojan Kovaevi, zastavnik iz Graaca Ivan iki, knez iz Lovinca Petar Vrkljanovi, knez iz Graaca Ivan Doanovi i svjedok Lazar Doanovi) pobili
68 69
HDA, SLK, kut. III (1701.). HDA, SLK, kut. III, br. 3/29 (1701.); HDA, Uvezani spisi Karlovaki generalat, knj. II (1642.1735.), br. 173, fol. 179180, br. 174, fol. 181183. 70 HDA, SLK, kut. III, br. 3/29 (1701.); HDA, Uvezani spisi Karlovaki generalat, knj. II (1642.1735.), br. 175, fol. 186187.
266
su neke njegove navode,71 ali se stanje na terenu nije bitno promijenilo. Mleani su 1706. godine ak tvrdili da njihov posjed u Podgorju dopire do Lukova i da je Lukovo prava granica, potkrepljujui tu tvrdnju inae teko provjerljivim podatkom o tradicionalnim dvobojima koji su se meu habsburkim i mletakim podanicima navodno uvijek rjeavali u Lukovu kao zajednikoj mei.72 S druge strane, u pisanom obraanju vladaru glede spora oko luke Draevac u Podgorju 25. rujna 1708. godine, Dvorska komora u Grazu nije samo drala spornim pitanje pripadnosti Zvonigrada i Draevca nego je i cijelo podruje do rijeke Cetine smatrala okupiranim teritorijem, pozivajui se pritom ak i na recentni rad mletakog geografa Coronellija Mappa Geographica u kojem se to podruje navodno naziva pars Croatiae.73 Na preglednoj Mllerovoj karti Ugarske iz 1709. godine granica izmeu Habsburke Monarhije i Mletake Republike ucrtana je na rijeci Zrmanji, iako je stvarno stanje na terenu tada (a i kasnije) bilo sasvim drugaije.74 U promicanju habsburkih prava na Dalmaciju zapaenu su ulogu imali i Marsigli i Vitezovi, ali ni njihovi argumenti nisu mnogo pomogli. itelji u spornim predjelima, koji su takoer dio itave problematike, nalaze se u isto vrijeme uglavnom samo na rubu dogaanja. Promjena podanitva bila je, osobito u prvim desetljeima poslije Karlovakog mira 1699. godine i utvrivanja novih granica, najee jedina ili gotovo jedina stvarna promjena u ivotima tih ljudi. Oni su bili vie objekt nego subjekt lokalne zbilje, premda je pitanje razgranienja meu velikim imperijalnim sustavima na terenu za njih bilo u dobroj mjeri pitanje od egzistencijalne vanosti s obzirom na transhumantna kretanja i sl. Institucionalizacijom habsburkomletako-osmanske trojne krajine, nove su granice u velikoj mjeri postale nezaobilazan dio njihova svakodnevnog iskustvenog i izraajnog podruja,75 prije svega u ozraju uveliko posredovane pogranine komunikacije s kojom se ti ljudi ranije u irem prostoru tromee nisu susretali. 4. ZAKLJUAK Razliita zbivanja o kojima govore vrela svjedoe o nastojanjima obiju strana da u borbi za teritorij i vlastite interese zauzmu to bolje pozicije, ali i o njihovoj nemoi da u potpunosti realiziraju mnoga svoja meusobno antagonistika htijenja. Mleani su zadrali Podgorje i Pozrmanje, ali se njihove pretenzije prema junoj Lici nisu
71 72
HDA, Uvezani spisi Karlovaki generalat, knj. II (1642.1735.), br. 176, fol. 188. B. DESNICA, nav. dj., sv. II, str. 395396. 73 HDA, SLK, kut. IV (1708.). 74 Vidi: Mirko MARKOVI, Descriptio Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih karata, Zagreb, 1993., str. 211. 75 Usp. Wolfgang SCHMALE Reinhard STAUBER (Hrsg.), Menschen und Grenzen in der Frhen Neuzeit, Berlin, 1998., str. 9.
267
ostvarile. Habsburgovci su imali pretenzija prema Dalmaciji, ali se nisu uspjeli uvrstiti niti na Zrmanji. Ostaje injenicom da Habsburka Monarhija nije ponovno dola u posjed otuenog dijela Podgorja, iako je povremenih sporova s Mletakom Republikom oko nekih podruja na mei Like i Dalmacije bilo i u 18. stoljeu. Tek stotinjak godina poslije Karlovakog mira, nakon pada Serenissime 1797. godine, mletaki e posjedi u Dalmaciji i u istonojadranskome arealu, ukljuujui i Podgorje i Pozrmanje, definitivno pripasti Habsburkoj Monarhiji.
268
eljko Holjevac: THE PROBLEMS ATTENDING THE DRAWING OF BOUNDARIES BETWEEN THE HABSBURG EMPIRE AND VENICE UNDER THE VELEBIT MONTAIN CHAIN AND IN THE ZRMANJA RIVER VALLEY AT THE END OF THE 17TH AND THE BEGINNING OF THE 18TH CENTURY Summary The question of drawing the boundaries between the Habsburg Empire and Venice under the Velebit mountain chain and in the Zrmanja river valley at the end of the 17th and the begining of the 18th century has not up to the present day received satisfactory historical treatment even though this problematic has a decisive significance for shaping todays regional boundaries (in the geographical sense) between Lika and Dalmatia. The recognizable contours of this border were created precisely at this point of history. The Croatian State Archive in Zagreb (as well as other sources) possesses, relatively speaking, a sufficient quantity of original material showing that we are speaking of a process whose nature was conflictive by nature. The question of drawing boundaries was in reality a question of the relationship of powers in the confrontation between the contradictory interests and aspirations of the Habsburg Monarchy and the Venetian Republic where the establishement of mutual differential distance. The newly-gained acquisitions was of equal importance to their common position against the Ottoman Empire during the Wien (or the War between the Holy League and the Ottoman Empire) war (16831699). Against the pronounced Habsburg advances onto the eastern Adriatic area the Venetians mounted an effort to broaden their authority to the region under Velebit, the Zrmanja valley and southern Lika, in effect to safeguard and secure their absolute dominium per mare. This is why frequent quarrels, misunderstandings, incidents and even outright armed conflicts (for example, near Zvonigrad) occurred in these contested regions even after the peace treaty in Srijemski Karlovci in 1699 and the drawing up of new boundaries. Various events described in the historical documents bear witness to the attempts of both sides to gain for themselves the best possible positions in the conflict over territory and for their own interests but also to their inability to fully realize many of their mutually antagonistic aspirations. At the same time, the inhabitants of the contested regions, who are also a part of the problematic, find themselves at the same time only on the edges of events.
269

12 Holjevac 243 269

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

12 Holjevac 243 269

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

PROBLEMI HABSBURKO-MLETAKOG RAZGRANIENJA U PODGORJU I POZRMANJU POTKRAJ 17. I POETKOM 18.

UDK 949.75:943.6:945.0 (17.18. st.)

Primljeno: 10. IV. 2002.

Stmk. LA, HK 1696-XII-2. Ibid.

Ibid. Stmk. LA, HK 1696-XII-2. 29 Ibid.

Ibid. Ibid. 43 Ibid.

Stmk. LA, HK 1699-VI-60.

HDA, SLK, kut. II, br. 35/69 (1699.). Ibid.

Das könnte Ihnen auch gefallen