You are on page 1of 12

E.

Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

ENVER LJUBOVI

SENJSKI USKOCI I PLEMII OLII I NJIHOVI GRBOVI

Enver Ljubovi Vladimira opia 1 HR 53270 Senj

929.52 oli 929. 642 oli Prethodno priopenje Ur.: 2006-12-28

Autor u prilogu opisuje viestoljetnu povijest i donosi nekoliko grbova s opisom uskoko-plemike obitelji oli, koja se u povijesnim dokumentima javlja u razliitim oblicima prezimena: Chiolich, Csollich i oli. Obitelj vodi podrijetlo iz Hercegovine, a nakon pada Hercegovine pod Osmanlije doselili su se u Dubrovnik tijekom 15. st. te su pripadali mletakom plemstvu. U 16. st. doselili su se u Senj, a ve 1585. godine dobivaju senjsko plemstvo i postaju utjecajni graani Senja. U Senju su imali veliku obiteljsku kuu u kojoj je dugo godina bila slavna senjska gimnazija. Kralj Josip I. u Beu 31. prosinca 1706. dodijeljuje ugarsko plemstvo i grb graaninu senjskom i gradskom sucu Andriji oliu. Godine 1721. Andrija je dobio i kranjsko plemstvo. U stale ugarskog plemstva bio je 1753. primljen i senjski biskup Juraj Vuk oli s pridjevkom "de Lwenberg", a iste godine je stekao i ugarski barunat, koji je potvren na Hrvatskom saboru. Postoje dvije grane ove obitelji: senjska, koja je starija i slavonska koja je mlaa, a pretpostavlja se da se jedan ogranak ove obitelji odselio iz Senja u Slavoniju. Iz senjske grane obitelji najpoznatiji su bili, senjsko-modruki biskup Juraj Vuk oli "de Lwenberg" (1699. 1764.), Maksimilijan oli (1749. 1818.), doktor teologije i filozofije i zastupnik grada Senja na saboru u Pounu (Bratislava) te senjski arhiakon Ivan Franjo oli. Poznat je i asnik Karlo Nikola oli, vitez, asnik i vojni graditelj (roen u Brinju 1784., a umro je u Senju 1850. godine). Od slavonskih olia koji su se istaknuli kao asnici najpoznatiji je bio barun i feldmaral austrijske vojske Marko Csollich (1766. 1844.), sudionik mnogih bitaka na europskim bojitima te Pavao Csollich (1768. 1838.), general, podmaral i zapovjednik u Velikom Varadinu. Kljune rijei: Plemika obitelj oli, heraldika

79

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

OBITELJSKI GRBOVI OLIA


Sl. 1. Plemiki grb olia (Chiolicha) iz 1706.

OPIS GRBA tit: U dnu plavoga tita na zelenom polju stoje dva uspravna zlatna lava okrenuta jedan prema drugome, a zajedno prednjim apama dre buzdovan. Nakit: Iznad tita, kao ukras, izlaze dvije okrunjene kacige s lavovima koji su okrenuti jedan prema drugom, a u lijevoj api dre sablju krivoiju. Plat: Zlatno plav i crveno srebrn. Senjski gradski sudac Andrija oli i njegov brat, kanonik Antun, stjeu patricijat grada Senja 5. svibnja 1585. godine za vrijeme vladavine austrijskog cara Rudolfa II. Kralj Josip I. u Beu je 31. prosinca 1706. podijelio Andriji oliu, graaninu grada Senja, povelju o dodjeli ugarskog plemstva i grba, a 11. veljae 1721. godine Andrija stjee i kranjsko plemstvo. 1 U stale ugarskog plemstva primljen je 17. rujna 1753 senjski biskup Juraj Vuk oli s pridjevkom "de Lwensperg" ili "Lwenberg". Iste je godine stekao i ugarski barunat koji je potvren u Hrvatskom saboru 1753. 2
1 E. LJUBOVI, 1998, 57-60; I. BOJNII, 1899, 31, T. 23. 2 I. BOJNII, 1899, 31, T. 23.

80

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Sl. 2. Barunski (Csiollicha)

grb

olia

OPIS GRBA Barunski grb: tit je vodoravno razdijeljen u crveno i zlatno polje; gore okomito je razdijeljen na dva dijela, u srednjem srebrnom polju modra greda sa srebrnim polumjesecom okrenutim prema vrhu tita, na polumjesec je upravljena zlatna strjelica koju sa svake strane prati jedna esterokraka zlatna zvijezda; dolje po zelenom tlu koraa crveni lav. Nakit: Kaciga s krunom na kojoj je izmeu dva nojeva pera crveno nojevo pero. Plat: Crveno zlatan. Barunat koji je dobio biskup senjsko-modruki nije prenesen na ostale lanove obitelji, iako je meu njima bilo vie istaknutih asnika, crkvenih velikodostojnika i poznatih politiara. Proirenje grba i podjela titule "plemeniti "Lwenberg" ili "Lwenspergh" 9. listopada 1731. dobili su graani grada Senja: Juraj - Vuk (Wolfgang), Matija i Ivan. Plemstvo je podijelio i austrijski car Franjo I. u Beu 15. rujna 1810. Marku Csollichu (1766. 1844.), pukovniku austrijske vojske koji je ve nosio viteko odlije Reda Marije Terezije. Dobio je 21. srpnja 1820. i ugarski indigenat, a 1810 barunski naslov i potvrdu starog plemstva. 3
3 I. BOJNII, 1899, 31, T. 23; E. LJUBOVI, 1998, 57-60.

81

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Sl. 3. Obiteljski grb olia iz 1731.

OPIS GRBA tit podijeljen na etiri polja u plavo i crveno: u 1. i 4. polju po jedan unutra okrenut zlatni dvorepi lav, koji u lijevoj ruci dri ma i ipku za obranu, a na nju je nabodena Turinova glava; drugi lav u desnoj ruci dri buzdovan; u 3. polju konjanik s kacigom i maem; u 4. polju tri srebrna novia. Iznad tita kao ukras i nakit dvije kacige iz kojih izrastaju lavovi isti kao u 1. i 4. polju tita. 4 PODRIJETLO, POVIJEST I NAJISTAKNUTIJI LANOVI OBITELJI Prezime oli izvodimo iz turske rijei colak "koji je kljast, sakat u ruku" ili " jednoruk". Ova rije je u srodstvu s turcizmom kolak (od turske rijei kol "ruka", tj. "ovjek kojemu je odstranjen neki organ"). 5
4 Novac, zlatni ili srebrni, prikazan je u grbovima nalik na okrugle metalne plohe. Rijedak je u naim grbovima, ali dosta est u grbovima romanskih zemalja, posebice u Italiji. 5 P. IMUNOVI, 1995, 199.

82

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Prezime ovakvog tipa u nas je uglavnom rasprostranjeno u onim krajevima koji su bili dugo pod vlau Osmanlija. Zato je ovo prezime dosta raireno u Slavonije, ponajvie u Rajinovom polju i u Dalmaciji (u pograninom dijelu prema Bosni i Hercegovini). U povijesnim dokumentima obitelj se biljei u razliitim oblicima prezimena: Chiolich, Csollich, Csolnich i oli. Potvreno je da se olii nalaze u Senju od 16. stoljea, a navodno su podrijetlom iz Hercegovine, gdje se neki olii spominju u vrijeme prvih osmanlijskih napada na Hercegovinu koja je 1482. dola pod vlast Osmanlija 6 . Gradski sudac Andrija i njegov brat, kanonik Antun oli, dobivaju senjsko plemstvo i uvode se u gradski patricijat kao odlinici grada Senja. Sudjeluju u gradskoj upravi i u donoenju vanih odluka za grad Senj, a neki se ukljuuju i u senjsku vojnu posadu. Jedan ogranak olia doselio se oko 1483. iz Hercegovine u Dubrovnik, a u Veneciji su kasnije kao "nobili" uvedeni u mletaku knjigu plemstva, poznatu pod imenom Libro d'oro. Prezime se u Senju biljeilo i kao Chiolich, a od 18. stoljea oni svome prezimenu dodaju pridjevak "von Lwenberg", u doslovnom prijevodu "od Lavljeg brijega", jer se u njihovu grba nalazi heraldiki lik lava koji je dosta esto zastupljen u grbovima. Senjski olii bili su uskoka plemika obitelj iz koje su potekli istaknuti asnici, suci i sveenici, a zajedno s ostalim najuglednijim i najutjecajnim obiteljima grada Senja pobunili su se protiv plemia Vukasovia i Homolia koji su krili stare povlastice senjskih graana. Jandre oli bio je potpisnik poznatog pisma iz 1698. godine, upuenoga senjskom kapetanu grofu Rudolfu Edlingu u kojemu se graani ale na plemie Vukasovie. olii su bili usko povezani s drugim plemikim obiteljima Senja, uglavnom rodbinskim i enidbenim vezama. Tako je Ursula oli bila udana za Ivana III. Daniia iz poznate plemike obitelji senjskih Daniia. Postoji nekoliko poznatih i slavnih senjskih olia koji su bili sveenici ili asnici. Barun Juraj Vuk oli Lwenberg (Senj, 1699. Rim, 1764.) bio je senjski biskup od 1746. do 1764. Prije imenovanja za biskupa dodijeljen mu je 1753. i ugarski barunat, te biskupski simboli, mitra i plat. 7
6 HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, 3, 1993, 154-158; V. BRAJKOVI, 1995, 69; I. BOJNII, 1899, 31, T. 23; I. TOMII, 1898, 230-231; V. DUIIN, 1938, 149; E. LJUBOVI, 1998, 57-60; E. LJUBOVI, 2003, 80-84.

83

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Biskup Juraj Vuk oli, sin Andrije, povijesni pisac i senjskomodruki biskup (Senj, 28. svibnja 1699. Rim, 3. sijenja 1764.), pokopan je u rimskoj crkvi Il Gesu. Za sveenika je zareen 1723., a u doktora teolokih znanosti promoviran 1727. u Grazu. Sluio je kao upnik u Brinju. Bio je kapitularni i generalni vikar Senjske i Modruke biskupije. 8 Preporukom senjskoga i modrukog Kaptola te gradskog magistrata u Senju, carica Marija Terezija imenovala ga je 1746. senjskim i modrukim biskupom, to je papa Benedikt XIV. iste godine i potvrdio. Bio je kraljevski tajni savjetnik te sudionik u radu hrvatskih i ugarskih sabora. Napisao je nekoliko djela o prolosti Senjske i Modruke biskupije. Osobito je zasluan za ureenje senjske katedrale; napravio je tri mramorna oltara, novu mramornu krstionicu i dao oslikati strop crkve te dareljivou Klare Vukdragovi, sestre pjesnika Senjanina Matee Antuna Kuhaevia, nabavio mramornu propovjedaonicu. Ime mu se spominje u svezi s prijavom Matee Kuhaevia kao zaetnika brinjsko - like pobune. Zbog sukoba sa senjskom uskokom plemikom obitelji Domazetovi, protivnici su ga optuili u Beu, pa je morao ii u Rim da se opravda pred papom, ali se iz Rima nije nikada vratio. Predao je 1761. upravu biskupija generalnom vikaru Senjsko-modruke biskupije plemiu Karlu Vukasoviu. Kameni grb biskupa Jurja Vuka olia nalazi se iznad vrata kue zvane "Biskupija" u Bakru, i to je jedini sauvani kameni biskupski grb u Bakru. To je obiteljski grb kojemu je pridodana barunska kruna i biskupski simboli: mitra, biskupski tap i biskupski eir. 9 Od 17. stoljea senjsko-modruki biskupi esto su boravili u Bakru zbog sigurnosti, jer su Osmanlije nerijetko napadali zalee Senja. U senjskom stolnom kaptolu bio je do 1740. arhiakon Ivan Franjo oli s pridjevkom "de Lwenberg". Nakon njegove smrti naslijedio ga je ve spomenuti Juraj Vuk oli koji e kasnije postati senjsko-modrukim biskupom. 10 Prije njega arhiakoni su bili poznati senjski plemii Vlatkovii, Dominik Mileti, Matija Celovi i Mihael de Sanctis (Desanti ili Desanti).
7 M. BOGOVI, 1982. Ugarski barunat nije bio nasljedan, pa nije prenesen na ostale lanove obitelji oli iz Senja. 8 M. BOGOVI, 1999, 10-11, 15-20; HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, 3, 1993, 155-157 (prilog Mile Bogovia: Biskup Juraj Vuk oli) i List Zvona, 1982, broj 10. 9 G. OTRI, 1996, 60. 10 BAS, fasc. II, br. 37, str. 2.-R, br. 5, str. 2.

84

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Sl. 4. Kameni grb biskupa Jurja Vuka olia "de Lvenberg"

Karlo Nikola oli, 11 vitez, visoki asnik, vojni graditelj i inenjer s poetka 19. stoljea (roen u Brinju 1784.), odvjetak je stare senjske plemike obitelji oli. Pukovnik oli bio je i pukovnik Otoke graniarske pjeake pukovnije, koga je naslijedio pukovnik Casanova. Nakon francuskog zauzimanja dijelova Hrvatske bio je i asnik francuske vojske. Sudjelovao je 1812. u Napoleonovu vojnom pohodu na Rusiju, koji ga je i odlikovao Kriom legije asti za hrabro vojniko dranje u nekoliko vanih bitaka. Godine 1810. imenovan je profesorom zemljopisa i povijesti na kadetskoj akademiji u Olomoucu. Godine 1813. postao je ponovno asnik Austrijske Carevine, pa je prvo dobio in bojnika, a potom je promaknut u in potpukovnika. Umirovljen je 1834., vratio se u Senj, gdje su ga Senjani izabrali za gradskog suca. Tu je dunost obnaao od 1841. do 1849. godine. Bavio se matematikom i graevnom znanou pa je izradio nacrte za most u Budimpeti. Na njemakom je jeziku napisao djelo o sustavu obrambenih utvrda. Od 1836. do 1838. godine bio je pukovnik otoke pukovnije. Dao je od 1837. do 1843. sagraditi novu bolnicu i pokriti toranj crkve sv. Trojstva u Poljicima kod Otoca u Lici. Umro je u Senju 185o. godine. Nekoliko lanova obitelji oli ivjelo je u Brinju, u Gackoj, gdje su sluili kao sveenici.
11 HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, 3, 1993, 155-157; I. TOMII, 1898, 23-231; E. LJUBOVI, 1998, 57-60.

85

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Poznat je i neak biskupa Jurja Vuka olia, Maksimilijan, 12 koji je roen u Senju 1749., a umro 1818. godine. Stric ga je poslao u kolu u Rijeku i Graz. Teologiju u Rimu zavrio je doktoratom iz teologije i filozofije, a bio je dekan i rektor Teolokog fakulteta u Peti, te vrstan govornik i pisac. Godine 1790. imenovan je zagrebakim kanonikom, a 1798. vakanskim arhiakonom. Neko je vrijeme bio i upnik u Svetom Martinu kod Bojakovine, a zatim zastupnik Senja i vatreni govornik na Saboru u Pounu (Bratislava). Umro je u Zagrebu 15. rujna 1808. godine. Sveenik Anton oli, 13 sin Matije i Marije, roen je 16. oujka 1736. godine u Senju. Gimnaziju je pohaao u Gorici i Rijeci. Studirao je teologiju na Zavodu "Germanicum" u Rimu. Bio je "decanus nationis", kao ponajbolji student, tj. predstavnik svih pitomaca iz Hrvatskog kraljevstva koji su tamo studirali. Sveenik Juraj oli "Lowenberg" bio je od 1786. do 1788. sveenik u Kompolju, a 1790. do 1796. sveenik u Gornjem Kosinju. olii su u Senju imali veliku i lijepu obiteljsku kuu u kojoj je dugo godina bila smjetena slavna senjska gimnazija, pa se i danas ta zgrada zove "Gimnazija ". Danas olia nema u Senju.

Sl. 5. Kua obitelji oli u Senju


12 M. BOGOVI, 1999, 16; I. TOMII, 1898, 230-231; E. LJUBOVI, 2003, 80-81. 13 M. BOGOVI, 1999, 16.

86

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Poznata je i slavonska grana Csollicha (olia) koja vodi podrijetlo iz Senja. Pretpostavlja se da se tijekom 18. st. jedna grana obitelji preselila iz Senja u Slavoniju, pa se ta grana olia biljeila u obliku prezimena Csollich. 14 Slavonski olii uglavnom su bili asnici u austrijskoj vojsci, sluei u raznim gradovima Slavonije, Baranje i Podunavlja, a mnogi meu njima nosili su visoke vojnike inove i bili odlikovani zbog revnosti u obnaanju vojnikih dunosti. U povijesnim dokumentima spominje se Tomo Csollich, asnik Slavonsko-husarske pjeake pukovnije. Njegov sin Kuzma Csollich (1742. 1788.) bio je satnik 68. Petrovaradinske pukovnije. 15 Njegov najstariji sin bio je Marko Csollich (Privlaka u Slavoniji, 1766.- Petrovaradin, 1844.), feldcajgmajster od 1841. 16 Zbog vojnikih zasluga, kao pukovnik austrijske vojske odlikovan je 1809. godine Vitekim Redom Marije Terezije, a 1810. zbog vojnikih zasluga dobiva i barunski naslov. Bio je vrhovni vojni zapovjednik Slavonije. Kao iskusni asnik austrijske vojske sudjelovao je u vie europskih ratova, posebice u borbama europske koalicije protiv Francuza u poznatoj revoluciji, a odlikovan je zbog iznimnih zasluga i hrabrosti na bojnom polju Komanderskim kriem Leopoldova reda i pruskim redom Crvenog orla. 17 Poznat je iz obitelji Csollicha i Pavao Csollich ( 1768. 1838.) koji imao je nadimak "Napoleon". Zavrio je vojnu akademiju u Bekom Novom Mestu i bio utemeljitelj prve matematike kole u Vojnoj krajini. Sluio je kao general u Panevu, a kao podmaral austrijske vojske bio je zapovjednik u Velikom Varadinu. Njegova braa Albert, Nikola i Ferdinand takoer su bili austrijski asnici. 18 lanovi ove asnike obitelji ivjeli su u selu Privlaka kod Vinkovaca,
14 V. BRAJKOVI, 1995, 69. 15 V. BRAJKOVI, 1995, 69; I. TOMII, 1898, 231. 16 V. BRAJKOVI, 1995, 69. U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu nalazi se obiteljski grb Marka Csollicha, u zbirci grbova, inv. broj 22809. Grb je naslikan uljanim bojama na ovalnom limu, vis. 61 cm i irina 46 cm. Natpis iznad grba glasi: FELDZEUGMEISTER MARKUS FRAIHERR CSOLLICH. 1834.1844. Grb je naslikan poetkom 20. st., a muzeju ga je predalo Vojno zapovjednitvo u Zagrebu 1918. 17 V. BRAJKOVI, 1995, 69. 18 I. TOMII, 1898, 230-231; HBL, 3. /1993, 54-58; V. MEGERLE I. G. MUNIFELD, Adelslexikon, 1701. 1823.

87

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

a zabiljeeni su i izvan Hrvatske, u Veneciji, Rimu te u Austriji. 19 Iz svih ogranaka obitelji oli poteklo je vie visokih asnika, sudaca i crkvenih velikodostojnika. Istaknuta senjska plemika obitelj oli ostavila je dubok trag u povijesti i kulturi grada Senja, sudjelujui aktivno u politikim, crkvenom i kulturnom ivotu ovoga grada. Senjska grana olia dala je jednog od najpoznatijih senjsko-modrukih biskupa Jurja Vuka olia te nekoliko istaknutih sveenika i asnika. Danas je u Senju ivo sjeanje na ovu senjsku plemiku obitelj u ijoj kui je djelovala slavna senjska gimnazija. Aktivno su sudjelovali u kreiranju svih dogaanja u Senju i ire tijekom 18. i 19. st. Slavonski Csolichi( olii) istaknuli su se na vojnikom planu te je ova grana obitelji dala feldmarala austrijske vojske Marka Ccolicha (olia), sudionika mnogih bitaka na gotovo svim europskim bojitima toga doba. Izvori Biskupski arhiv Senj (BAS) Heraldica Croatico-Slavonica, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb Zakljuci Hrvatskoga sabora, IV., (1735.-1793.), Zagreb 1964., HDA, Zagreb Matija Mai, Stari grbovi u gradu Bakru, MD 3 i MD 4, Gradski muzej Bakar Gradski muzej Senj Arhiv HAZU, Zagreb
Literatura Mile BOGOVI, Biskup Juraj Vuk oli, Zvona, 10, Bakar, 1982. Mile BOGOVI, Povijest visokokolske izobrazbe u biskupijama senjskoj i modrukoj ili krbavskoj do 1940., Sakralna batina Senj, Senj, 1999. Goroslav OTRI, Grbovi u gradu Bakru, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka, 1996. Viktor DUIIN, Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, BiH, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, Zagreb, 1938. (prvi dio). Ivan BOJNII, Der Adel Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899. Vlasta BRAJKOVI, Grbovi, grbovnice i rodoslovlja, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1995. (katalog). HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1993.
19 HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, 3, -, 1993, 154-155.

88

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

Enver LJUBOVI, Gradski i plemiki grbovi Senja, vlastita naklada, Senj, 1998. Enver LJUBOVI, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad, Zagreb, 2003. Ivan TOMII, Obitelj oli, Prosvjeta, Zagreb, 1898. Petar IMUNOVI, Hrvatska prezimena, Golden Marketing, Zagreb, 1995. V. MEGERLE I. G. MUNIFELD, Osterreichisches Adelslexikon, 1701.-1723. Mile MAGDI, Topografija i povijest grada Senja, Senj, 1877.

SENJER USKOKEN UND ADELIGE OLI UND IHRE WAPPEN Zusammenfassung Der Autor beschreibt im Bericht die jahrhundertlange Geschichte und bringt ein paar Wappen mit der Beschreibung der uskoken Adelsfamilie oli, die sich in geschichtlichen Dokumenten in verschiedenen Ausfhrungen ihren Nachnamen meldet: Chiolich, Csollich und oli. Die Familie stammt aus der Herzegowina und nach dem Fall von Herzegowina unter den Osmanen ist sie im 15. Jahrhundert nach Dubrovnik gezogen und gehrten zu dem venezianischen Adel. Nach Senj zogen sie im 16. Jh. und schon 1585 bekommen den Senjer Adelsstand und werden die einflureichen Brger von Senj. Sie hatten ein sehr groes Familienhaus, in dem einst das berhmte Gymnasium in Senj war. Knig Joseph I. erhobt am 31. Dezember 1706 in Wien den ungarischen Adelsstand und Wappen dem Senjer Brger und dem Stadtrichter Andrija oli. Im Jahre 1721 bekam Andrija auch den Adelsstand von Kranj. In den Stand des ungarischen Adelsstandes wurde auch Bischof Juraj Vuk oli mit dem Zunamen "Lwenberg" aufgenommen und im gleichen Jahr wurde er den Titel des ungarischen Barons erworben, welchen auch in dem kroatischen Parlament besttigt wurde. Es bestehen zwei Zweige dieser Familie: Der Senjer, welcher lter als der slawonische ist und man vermutet, dass ein Zweig dieser Familie aus Senj nach Slawonien gezogen ist. Aus dem Senjer Familienzweig waren die bekanntesten Senjer-Modrus Bischof Juraj Vuk oli "de Lwenberg" (1699 1764), Maksimilijan oli (1749 1818), Doktor der Theologie und Philosophie und der Vertreter der Stadt Senj im Parlament in Poun (Preburg) und auch Archidiakon von Senj Ivan Franjo oli. Bekannt ist auch Offizier Karlo Nikola oli, Ritter, Offizier und Militbaumeister, geboren in Brinje 1784 und 1850 in Senj gestorben. Von den slawonischen olis, die sich als Offiziere hervorgehoben haben, waren Baron und Feldmarschall des sterreichischen Herres Marko Csollich (1766 1844), Teilnehmer an vielen Kmpfen auf den europischen Kampfpltzen und Pavao Csollich (1768 1838), General, Untermarschall und Befehlhaber in Veliki Varadin am bekanntesten. Sclusswrter: Adelige Familie oli, Heraldik

89

E. Ljubovi: Senjski uskoci i plemii olii

Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

SENJ USKOKS AND NOBLEMEN OLI AND THEIR COAT OF ARMS Summary The author in this paper describes many centuries of history and he describes several coats of arms of the Uskok noble family oli who in historical documents appeared under different forms of their family name: Cholich, Csollich and oli. The family is originally from Herzegovina and after the Ottoman conquest of Herzegovina they moved to Dubrovnik during the 15th century and they belonged to Venetian nobility. They moved to Senj during the 16th century and already by 1585 they achieved Senj noble rights and became influential citizens of the town. They had a large family house in there in which for many years Senjs famous High School was placed. On 31st December 1706 King Joseph I in Vienna gave Hungarian nobility status and coat of arms to the citizen of Senj and city judge Andrija oli. In 1721 Andrija received the nobility status of Carniola. Senj Bishop Juraj Vuk oli was accepted into the Hungarian nobility in 1753 and received the name Lwenberg. In the same year he gained the status of Hungarian Baron which was confirmed in Croatian Sabor (Diet). There are two branches of this family: Senj, which is older, and Slavonian, which is younger and there is the presumption that one branch of the family from Senj moved to Slavonia. Amongst the members of the Senj branch of the family the most famous were Bishop of Senj and Modru Juraj Vuk oli 'de Lwenberg' (1699 1764), Maksimilijan oli (1749 1818), doctor of theology and philisophy and representative of the city of Senj at the Diet of Bratislava and Senj Archdeacon Ivan Franjo oli. Officer Karlo Nikola oli was also famous as a knight, officer and military architect, who was born in Brinje 1784 and died in Senj in 1850. Amongst the Slavonian oli who were outstanding officers, the most famous was Baron and Field Marshal of the Austrian Army Marko Csollich (1766 1844), who participated in numerous battles throughout Europe, and alongside him, Pavao Csollich (1768 1838), who was General, Vice Marshal and Commander in Veliki Varadin. Key words: noble family oli, heraldies

90