P.

Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3 Metodiki obzori 6(2011)3 Izvorni znanstveni rad UDK: 376 Primljeno: 23. 10. 2010.

PREDUVJETI ZA PRIMJENU INKLUZIJE

Prof. dr. sc. Petar O. Dmitrovi, Pedagoki fakultet u Bijeljini, Univerzitet u Istonom Sarajevu (Bosna i Hercegovina) e-mail: dmitar@teol.net

Saetak Rad sa djecom posebnih potreba mnogi jo uvijek smatraju idealistikim i nerealnim. Meutim, primjena inkluzije sa djecom posebnih potreba danas je ve postala realnost, jer ne zahtijeva specijalne uslove, s obzirom da je devetogodinje obrazovanje obavezno. Danas se zahtijeva otvaranje fleksibilnih kola, otvorenih, koje su dobro voene, organizovane i kadrovski osposobljene za rad sa uenicima razliitih sposobnosti, kultura, jezika, koje u svoj centar postavljaju razvijanje sposobnosti, interesa i potreba, a ne sadraje predefinisanih, rigidnih i pretjeranih zahtjeva u nastavnim planovima i programima. Neophodno je svoj djeci obezbijediti ostvarivanje prava na vaspitanje i obrazovanje, te obrazovanje bez etiketiranja i segregacije. Za vee postignue ove djece u razrednoj nastavi neophodno je utvrditi emocionalnu zrelost za polazak u kolu, te kako su porodini odnosi uticali na emocionalnu zrelost djeteta. Razredna nastava je dio obrazovnog sistema koji treba da izgradi temelje inkluzivnog obrazovanja i prihvati razliitosti meu uenicima. Meutim, veoma je vano ne zapostavljati ostalu djecu. Uitelj je taj koji uz adekvatnu motivaciju, strunu osposobljenost i podruku pokree pozitivne promjene i razvija osjeaj jednakosti meu uenicima. Emocionalna zrelost je bitan faktor pripreme za polazak u kolu i jedan od najznaajnih i najveih dogaaja u djetinjstvu. Pripremljenost podrazumijeva djetetovu razvijenost na svim onim podrujima koja su bitna za njegov uspjeh poetkom osnovnog kolovanja, tj. za savladavanje zadataka i obaveza koje postavlja vaspitnoobrazovna ustanova. U okviru redovne razredne i predmetne nastave treba izgraditi temelje inkluzivnog obrazovanja i prihvatili razliitosti meu uenicima u bilo kom pogledu. Treba imati u vidu da ni jedna reforma koja je bila uperena protiv nastavnikih interesa, kada oni nisu bili ukljueni u nju, nije uspjela. Kljune rijei: inkluzivno obrazovanje, pedagoki standardi, savremena kola, zrelost djeteta za polazak u kolu, uenici sa posebnim potrebama

Uvod
Svako drutvo uvijek je imalo lanove sa niim intelektualnim, fizikim i psihikim sposobnostima, ali i posebno uvaavanje nadarenih i talentovanih linosti. I dalje je u savremenim drutvima prisutna odreena izolacija uenika i segregacija po

69

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

mnogim pitanjima. Lica sa odreenim oteenjima i nesposobnostima razliito su tretirana u drutvu i upuivana su u specijalne kole. Termin uenici sa posebnim potrebama" ustalio se u praksi prije ezdesetak godina u mnogim zemljama i smatra se preteom socijalnog modela. Termin je prvobitno bio vezan za afro-ameriku populaciju (tzv. crnaku populaciju), koji su s ciljem ukidanja diskriminacije na prostorima SAD, takve linosti opisivali najee kao posebne linosti. Na taj nain bila je odreivana vrijednost pojedine osobe, a nije se vodilo rauna o istinskim potrebama takvog lica. Na evropskom kontinetu ovaj koncept posebne potrebe prvi put se javlja od 1985. do 1997. godine, kao rezultat revizije na podruju edukacije hendikepiranih lica" u Engleskoj, kotskoj i Velsu. Novim terminom zamijenjen je termin hendikepirane osobe", ime se produbljuje sve vea razlika izmeu odreenih grupa djece. Tenja je da se obezbijedi odgovarajua podrka svakom djetetu u njegovom razvoju. Svako iskljuivanje pa i marginalizacija uvijek potie od termina koji se koristi, kao i od naeg shvatanja razliitosti. Inkluzija kao proces u edukacijskoj reformi daje odgovor koli na razmiljanja da svi uenici mogu uiti, ukljuujui i one s tekoama u odreenom razvoju. To je ujedno prihvaen pokret karakteristian za savremeno kolstvo u 21. vijeku. Veliki broj razvijenijih zemalja (SAD, skandinavske zemlje i druge zemlje Evrope) odavno stvaraju uslove za ukljuivanje djece sa posebnim potrebama u redovne tokove ivota u zajednici, a uporedo rade na humanizaciji i poboljavaju kvaliteta ivota za svu djecu u odreenom drutvu. Njihovi eksperimenti opravdali su primjenu inkluzije u obrazovanju, kako mladih, tako i odraslih na svim nivoima kolovanja. Ciljevi i zadaci kole u savremenom drutvu, osim socijalizacije, obuhvataju i druge vane zadatke, posebno obrazovne, kao to su uvoenje uenika u pismenu komunikaciju, prenoenje na mlade generacije osnovne strukture ljudskih znanja, te razvijanje intelektualnih i drugih sposobnosti posebno na mlaem kolskom uzrastu. Uenici treba da imaju centralno mjesto, a kola da postane mjesto gdje se istrauje i zajedniki rjeavaju problemi. U koli dijete treba da se slobodno razvija u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom smislu. To je mjesto gdje oblici segregacije ne treba da postoje. Takav rad je mogu prihvatanjem i primjenom inkluzivnog obrazovanja. Jo uvijek djeca sa posebnim potrebama nemaju adekatan tretman u vaspitno-obrazovnom procesu. Da bi dobili taj tretman treba koristiti mogunosti koje prua inkluzivno obrazovanje. Pod inkluzijom podrazumijevamo ukljuivanje uenika posebnih potreba u redovna odjeljenja i pruanje mogunosti toj djeci da uestvuju u aktivnostima koje zahtijeva savremena kola. Inkluzivno obrazovanje je proces koji je ukljuen u savremenu kolu. Primjena tog procesa kod djece posebnih potreba znai da u toj osobi vidimo vie od njene smanjene sposobnsoti. Potrebno je stvoriti pozitivnu emocionalnu klimu u razredu u kome e biti ukljuena djeca posebnih potreba, a to moe podsticati jedino uitelj. Uitelj mora biti adekvatno osposobljen za rad sa djecom posebnih potreba, balansirati izmeu svake individue u razredu, te da na adekvatan nain sarauje sa roditeljima, mobilnim timovima u koli, ali i irom drutvenom zajednicom.

70

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

Zahtjevi savremene kole

Pod inkluzivnim obrazovanjem podrazumijevamo ukljuivanje uenika posebnih potreba u redovna odjeljenja kolovanja sa vrnjacima, sa mogunou ravnopravnog uea u obrazovnim, radnim, rekreativnim, porodinim i drugim aktivnostima koje ine savremeno drutvo. To je proces u skladu sa donijetim zakonodavnim aktima. Djeca sa posebnim potrebama nisu nekorisna jer i ona trae ljubav, toplinu a isto tako znaju da to uzvraaju drugima. Osnovni pristupi ukljuivanja djece sa posebnim potrebama u redovna odjeljenja su: - ruenje predrasuda koje vladaju u drutvu (o nejednakosti i podjeli); - kvalitetna i blagovremena edukacija nastavnog kadra; - edukacija roditelja preko roditeljskih sastanaka i drugih oblika i - kontinuirano praenje napredovanja uenika, pomaganje uenicima, jer inkluzija je potrebna svima, na svim nivoima kolovanja. Prolih godina uenici koji su pohaali specijalna odjeljenja zvali su se specijalci" to ih je to pratilo kroz cio ivot. Samim tim bili su obiljeeni i njihovi roditelji, pa i cijela ira porodica. To su i neki od razloga to dananji roditelji ne prihvataju da su im djeca posebnih potreba. Zbog toga na sistem i kasni u primjeni inkluzije, te ga mnogi ne shvataju onako kako je to predvieno donijetim deklaracijama o ravnopravnosti djece. Savremena kola zahtijeva kvalitetniju saradnju sa roditeljima, najee u blagovremenoj razmjeni informacija, definisanju problema i njegovog uzroka, ukljuivanju pedagoga i psihologa u pruanje pomoi i angaovanju strunih lica: defektologa, klinikog psihloga, psihijatra, ljekara i drugih, u smislu sagledavanja problema kod svakog uenika. Poznavanje porodinih problema polazna je osnova u tumaenju emocionalnih i socijalnih potreba uenika kao osnova u rjeavanju problema uenja i ponaanja. Zahtjev savremene kole je da se kola prilagodi uenicima. To zahtijeva partnerski odnos izmeu roditelja, nastavnika i strunih radnika potujui odreene principe (obaveze uenika, uenje jednih od drugih, pruanje adekvatne pomoi roditeljima, ostvarivanje komunikacije, korienja jezika kojeg uenici poznaju, pruanje moralne podrke itd.). Za ukljuivanje djece posebnih potreba u redovnu nastavu treba stvoriti povoljnu emocionalnu klimu kod roditelja, u razredu sa vrnjacima, u kojoj e biti ukljuena djeca posebnih potreba, to moe podsticati jedino uitelj. Zato uitelj mora biti adekvatno osposobljen za rad sa djecom posebnih potreba i za balansiranje izmeu svake individue u razredu, te znati adekvatno saraivati sa roditeljima, mobilnim timovima, dodatno raditi sa tim uenicima, ali i sa irom drutvenom zajednicom. Znai, prvenstveno je potrebno osposobiti uitelje da bismo ukljuili dijete sa posebnim potrebama u redovnu razrednu nastavu. To ukazuje i na znaaj osnovnih studija za pripremu studenata za uiteljski poziv. Na nekim fakultetima u Evropi program inkluzivnog obrazovanja izuava se u svim godinama studija. Kod nas se izuava u jednom semestru sa minimalnim brojem asova. Vrijednost i nivo nacionalnog saznanja mjeri se time koliko

71

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

smo ukljueni u svjetske procese kretanja i korienja naunih saznanja, te primjena istih u praksi.

Individualne razlike meu vrnjacima

Meu djecom jednake uzrasne dobi postoje velike individualne razlike u osobinama koje su vane za djetetovu radnu sposobnost, njegovo ponaanje i osjeanje pripadnosti u koli (tjelesne, mentalne, razlike prema napredovanju, znanju, hronolokoj dobi, obrazovnom nivou). Individualne osobine poveavaju se sa uzrastom, a od velikog su znaaja za djetetovo ponaanje (istraivanja 2009), zbog ega ih treba sagledati kroz mnogobrojne razlike: 1) u intelektualnom djelovanju (nivo inteligencije, specifina podruja intelektualnih aktivnosti, razlike u kvalitetu, intenzitetu i trajanju koncentracije); 2) u razvoju (emocionalnom, socijalnom, tjelesnom, seksualnom); 3) u energetskom potencijalu; 4) u bioritmu svakog pojedinca; 5) u zdravstvenom stanju i 6) u temperamentu (sposobnosti prilagoavanja, uenja iz iskustva, ranjivosti na psihosocijalna optereenja, stresove i traumatske doivljaje, sposobnost savladavanja novih zahtijeva i situacija i razlike u aktivnosti posebno kod pojava hiperaktivnosti). Uitelji znaju da se u prvi razred upisuju djeca jednake dobi, ali meu njima ima nezrele koja e se mnogo tee prilagoavati na odvajanje od roditelja i na zahtjeve i ritam kole. Boleljivo dijete e sa mnogo vie napora savladavati radne zahtjeve kole i sigurno e ih tee prihvatiti od svojih vrnjaka. Istraivanja pokazuju da ima dosta djece koja nisu po mjeri kole". Prema tome, koliko posmatramo individualne osobine kod nemirne djece, sa specifinim potekoama u uenju, ustanoviemo to pomou rjenika kojeg koriste u razliitim fazama razvoja. U vrtiu ono je pretjerano ivo, previe samovoljno i nespretno crta. U koli je previe brbljivo, vrti se na stolici, sporo pie, ima neuredne biljenice, ita sa potekoama, ne prihvata kolska pravila i ometa rad u razredu. Za takvu djecu veoma esto donosimo zakljuak da je lo uenik i da je ipak sa poremeajima ponaanja. Individualne osobine kao to su sporost u itanju ili pisanju ili nekontrolisanoj motorici najee dijagnostifikujemo kao psihosocijalni problem ili poremeaj kod djeteta. Dakle, s jedne strane imamo kolski sistem sa odreenim zahtjevima (kao prema prosjenom djetetu"), a s druge strane, brojnu djecu koja nisu po mjeri kole koju po zakonu moraju pohaati. Ona nisu po mjeri kole" jer su nemirna (hiperaktivna), imaju poremeaje itanja i pisanja (to predstavlja specifine smetnje uenja), nezrela su, jer su njihove intelektualne sposobnosti neodgovarajue ili dolaze iz drugih kulturnih sredina, te mnogo drugih razloga. Sve to moe da ukazuje da kola moe biti izvor stresnih i traumatskih dogaaja za djecu. To je specifino kod djece koja ive u neugodnoj porodinoj sredini, hroninih bolesnika, traumatizovanih, kod djece koja ive u izbjeglitvu. Loe kolsko iskustvo najee umanjuje djetetove sposobnosti savladavanja gradiva, to moe da prouzrokuje tee i trajnije psihosocijalne poremeaje.

72

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

Uitelji treba da uvijek imaju u vidu veliki broj stresova koje djeca doivljavaju u koli (kolski neuspjeh, strah pred kolom, proganjanje od strane vrnjaka). Ali, kola sadri i niz zatitnih faktora, koji su veoma znaajni za djecu koja su ugroena u razvoju, za djecu sa posebnim potrebama, za traumatizovanu djecu, za djecu koja su doivjela znaajne gubitke u okviru porodice i za djecu koja ive u hronino neugodnim porodinim i drugim ivotnim okolnostima. Kod djece koja ive u ugodnim porodinim uslovima prisutnost zatitnih faktora u koli poboljava kvalitet njegovog ivota, njegov odnos prema koli i motivaciju za uenje. Kod djece koja su bila pod akutnim ili hroninim stresom ili traumatizovana, prisutnost zatitnih faktora i procesa u koli od bitnog su znaaja za ouvanje psihosocijalnog zdravlja djeteta. Djeca koja ive u neuslovnim porodicama imaju potekoe u uenju. Za njih je veoma znaajno da se u razredu stvori potpuna i stimulativna klima, u kojoj ono moe mobilisati svoje sposobnosti i energiju potrebnu za kolski rad. Neophodno je uticati da djeca pokau svoj uspjeh i u nekim drugim aktivnostima (djeiji hor, sport itd.). U okviru kole zatitno djeluju: dobar uitelj, redovni kontakt sa uiteljom, dobri odnosi sa vrnjacima, dobra psihosocijalna klima, mogunost izraavanja, samopotvrivanja, aktivne uloge u razrednim dogaajima, razliita aktivnost u koju se dijete ukljuuje, posebni oblici rada sa djecom (radionice, rad u grupama), pomo savjetodavnih organa itd. Ukljuivanje djeteta u razliite aktivnosti djeluje pozitivno, posebno u aktivnosti u kojima se dijete dobro osjea, u kojima nalazi svoju socijalnu ulogu, koje mu nude zadovoljstvo pri postizanju uspjeha. Uspjeh u vankolskim aktivnostima moe znatno pozitivno da utie na razvoj slike o sebi.

Zrelost djeteta za polazak u kolu

Nepripremljenost djeteta za polazak u kolu izaziva mnotvo posljedica za dijete, ali i za roditelje, posebno na planu uenja i emocionalnoj klimi koja utie na uenika, uitelja, ali i na roditelje. Zrelost djeteta zavisi od biolokih, socijalnih, ali i dijelom aktivnosti djeteta za polazak u kolu. Pod zrelou podrazumjevamo razvijenost psihikih i fizikih sposobnosti koje omoguavaju uee u vaspitno-obrazovnom procesu, u emu treba da budu zastupljene komponente: fizika zrelost, emocionalna stabilnost, socijalna, psiholoka i intelektualna zrelost, prethodna znanja i interes za uenje i sticanje znanja. Posebno je vano razvijati smisao za realnost, razvijati miljenja, sposobnosti pamenja i ukljuivanja u grupni rad. Intelektualna zrelost podrazumijeva sposobnost rjeavanja problema, pravilno ocjenjivanje svoje sredine i sebe, te samostalnost i realnost donoenja odluka. Ovu zrelost ne mogu imati lica sa oteenom inteligencijom (mentalno retardirana), kao i oni inteligentni koji nisu emocionalno, socijalno, moralno i psihoseksualno zreli. Pod linom zrelou smatraju se emocionalna i socijalna zrelost. Socijalno zrelo dijete pokazuje interes za svoje vrnjake, njihovo drutvo da je spremno da sarauje sa njima. Emocionalnu zrelost posmatramo kroz odsustvo pretjerane agresivnosti i ambicioznosti. Emocionalno zrela linost ima volju za ivotom, stabilna je, ima dobru emocionalnu kontrolu, prevazilazi narcizam, emocionalnu zavisnost i prihvatljiva je za okruenje. Takve linosti reaguju primjereno odreenoj situaciji.
73

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

Emocionalni ivot kod ovih uenika je siromaan, nestabilan i neuravnoteen. Primjeuje se slaba aktivnost koja esto ide do pune pasivnosti. esto mogu da imaju patoloki karakter, nemogunost vladanja sobom i svojim postupcima. Ovoj djeci neophodno je posvetiti daleko vie panje i vremena. Sa njima treba vie razgovarati o tome kako se osjeaju kod kue, u razredu, kako meu vrnjacima, ta im prouzrokuje tekoe i aktivirati razliite izvore podrke i pomoi. Uitelj treba mnogo vie da pomogne djeci traumatizovanoj, koja su izgubila roditelje, koja nemaju vijesti o roditeljima, ive u naroito tekim uslovima, koja su invalidna i hronino oboljela, imaju potekoe u uspostavljanju kontakta sa drugim licima, potekoe u uenju i sa teim psihosocijalnim poremeajima. Da bi se uenik ohrabrio da govori neophodno je da mu uitelj posveti znatno vie vremena za razgovor, da ne insistira na odgovoru, ako dijete ne eli da odgovori i da podstie razgovor reenicama: I ta se onda dogodilo?" ili Kako si se osjeao?" itd. Tokom razgovora ne treba uticati na djeija osjeanja i nikada ne rei ono to nije istina, te obeavati ono to ne moe biti ispunjeno. Treba imati u vidu da ima djece koja ne ele razgovarati o tome ta su doivjela jer su vlastitim snagama savladala svoje traume. Njih ne treba prisiljavati na razgovor, treba im samo ponuditi mogunost razgovora. Psiholoka zrelost sagledava se kroz simptome koji odreuju psihiku strukturu linosti, pri emu nastaju poremeaji i nedostaci na psihikom planu (sticanje znanja, umijea, navika pomou kojih se razvijaju umne i intelektualne sposobnosti). Psihike karakteristike znaajne su i u emocoionalno-voljnoj oblasti psihikog ivota. Kod tjelesne razvijenosti najee se mjeri teina i visina. Tu su ukljuene sve procjene kod djece, kako unutranje, tako i vanjske, ukljuujui poveanje teine i visine, promjene skeleta, miia, unutranjih organa, nervnog sistema, grube, i fine motorike sposobnosti, od uenja da se sjedi i hoda pa do uenja govora, plivanja, vonje bicikla itd. Tjelesnu sposobnost utvruje ljekar pri prijemu u osnovnu kolu, te na osnovu naenog stanja predlau se odreene mjere. Ima sluajeva da su djeca tjelesno sasvim dobro razvijena iako tom razvoju ne odgovara psihiki razvoj, zbog ega se esto primjenjuju psiholoka ispitivanja koja obuhvataju linu i funkcionalnu zrelost djeteta. U okviru tjelesnog vaspitanja uvijek je posveivana panja intelektualnom, estetskom, moralnom i radnom vaspitanju, posebno ako je linost zdrava i posjeduje potrebne tjelesne kapaciteta. Brojna istraivanja pokazuju da uitelj moe pomoi ueniku. Ima sluajeva da je uitelj jedini taj koji prua pomo svojim uenicima. Roditelji esto nemaju povjerenje u odreene slube, imaju strah od okoline, psiholoke prepreke, prisutno je neshvatanje problema i nespremnost da pomognu svojoj djeci zbog mnogo drugih razloga. U svemu ovome uitelj ima veliku ulogu. Nedovoljna zrelost djeteta ogleda se u nesamostalnosti, slaboj koncentraciji i nedovoljnoj komunikativnosti, kao i loem snalaenju u drutvu vrnjaka. Kod njih je neophodna pomo ak i u obinim aktivnostima, a pri traenju da neto urade ne shvataju tu obavezu. Govorno izraavanje je najee ogranieno sa siromanim fondom rijei, a sagovornika nedovoljno prate. Najee ne ele da pamte ono to mu se govori a sposobnost samokontrole je ograniena. Ova djeca su esto plaljiva, sa smanjenom sposobnou, a zaostaju u motorici. Iz ovoga se moe zakljuiti da se radi o nedovoljnom razvoju linosti. Uzroci nezrelosti za polazak u kolu mogu da budu

74

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

nasljedni faktori, implikacije za vrijeme trudnoe, mnoge traume pri roenju to se odraava na centralni nervni sistem, kao i posljedice tekih oboljenja roditelja. Odsustvo bilo koje zrelosti stvara potekoe pa ta linost reaguje agresivno, nesigurno, neodluno i najee su neraspoloena. Takvu linost sredina ne prihvata, a u kolovanju postie znatno manji uspjeh.

Samopotovanje i razvoj slike o sebi

Samopotovanje je vano za razvoj motivacije djeteta za uenje, a pokretai su snage za savladavanje razvojnih zadataka i posebnih problema. Dijete uvijek trai potvrdu svoje slike o sebi kod lica u njegovoj okolini, naroito onih koji su za njih znaajni, a posebno roditelja, uitelja i vrnjaka. Tako oni postaju ogledala djetetove slike o sebi. Istraivanja (u osnovnim kolama, 2010. godine) pokazuju da uitelji treba da sa djecom neprekidno rade na tome da: - dijete osjeti da je vano i da vrijedi, - u komunikaciji sa djetetom da ga oslovljava sa imenom, - da njegovo miljenje saslua paljivo, - odgovori na pitanja bez kritikovanja, - primjeni razliite metode za postizanje uspjeha, - prati mala postignua i nagradi svaki uspjeh, - prihvati nastojanja djeteta u napredovanju, - konkretno opisuje uenikov rad, - ubijedit dijete da shvati ja to mogu", - stvori klimu u razredu koja nee dozvoliti ismijavanje, - svako dijete treba da ima svoje zaduenje, - da izloi primjeren rad uenika, - bude ponosan na svoj razred, - podstie dobre odnose meu uenicima, - komentarie grupni rad i pomae drugima, - povezuje izolovanu djecu sa ostalim uenicima, - zahtijeva da djeca jasno kau svoje potrebe, - koristi humor, ali nikako za ismijavanje djeteta i - uiva sa svojim uenicima u svim prilikama. Treba imati u vidu da poslijeratne situacije nose u sebi mnoge faktore rizika za razvoj djece, pri emu slaba ekonomska situacija ima brojne i ozbiljne neugodne uticaje na ivot porodica i razvojne mogunosti djece. Sve vie raste broj siromanih pri emu se pojavljuje socijalna polarizacija. Drutvo bez perspektive danas pogaa razvijanje neophodnih sposobnosti kod uenika. Veliki je broj porodica sa jednim roditeljom, javlja se razoarenje u drutvo, a prola ratna deavanja zaboravila su heroje. Solidarnost koja

75

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

je bila prisutna za vrijeme rata se sve vie smanjuje, svako se brine za vlastiti ivot. Sve to utie na veliki broj djece u dananjim kolama koja imaju smetnje u razvoju. kola kao sistem ima mogunost da: kompenzira deficite porodinih okolnosti, smanji socijalne uslove nejednakosti u mogunostima obrazovanja, stvori mogunost za rehabilitaciju, aktivira resurse u zajednici u korist djece i da kod uenika razvija solidarnost i brigu za razvoj svoje zajednice. Za sve ovo potrebne su daleko vee investicije u kolskom sistemu, koje nisu samo materijalne. Nita manje vane nisu investicije u stvaranju psihosocijalne klime i djelovanja kole, koji e stimulisati uitelje i djecu, doprinijeti zatiti psihosocijalnog razvoja djece i rehabilitaciji djece teko pogoene ratnim zbivanjima. Potrebno je obezbijediti uiteljima i druge uslove ivota, kako bi mogli uspjenije raditi sa uenicima.

Edukacija za inkluzivno obrazovanje

Pojam integracije povezan je sa nizom nerijeenih problema, najee kod subjektivnih i objektivnih pretpostavki. Zbog toga u svijetu se otilo korak dalje, te se uvodi novi pojam inkluzija (biti ukljuen, obuhvaen, biti sa svojim vrnjacima u koli). To ujedno podrazumijeva uvaavanje tekoa u razvoju djeteta kao ravnopravnog uesnika sistema u obrazovanju, uz osiguranje pomoi bilo kome kad god je ona potrebna. Inkluzija ne znai da smo svi jednaki, niti da se svi slaemo, ve stvara novi odnos prema svemu to je razliito, te podstie meusobno podravanje i obogauje nae kapacitete za stvaranje novih ideja. Istraivanja (2009) u primjeni inkluzivnog obrazovanja u osnovnim kolama pokazuju da su uenici postizali bolje znanje, uz pomo uspjenije populacije uenika, tako da su djeca posebnih potreba, kroz rad postizali veu toleranciju, podrku i prihvatanje raznolikosti, koji su im sluili za primjer. Adekvatna inkluzivna edukacija obuhvatila je: - kooperativno podruje, gdje je uiteljima uvijek bio na raspolaganju odreeni tim strunjaka u pruanju pomoi; - kooperativno uenje kao podrka od strane vrnjaka u oblasti kognitivnog i afektivnog uenja i razvoja; - individualizacija nastave gdje uenici bolje ue ukoliko su individualno praeni i planiraju nastavno gradivo, gdje individualni programi treba da budu fleksibilniji, originalniji i dinaminiji kako bi imali u vidu individulne potencijale darovitih, ali i uenika sa tekoama u uenju i - heterogeno grupisanje uenika, u kojima postoje razliite sposobnosti, interesi i potrebe, jer je dokazano da djeca najbolje ue kroz aktivnosti i kooperaciju sa drugima. Veoma je vano na vrijeme saznati koje su potrebe djeteta da bi se u ravnoteu dovela i obezbijedila djeija sredina za uenje i djeca bi od toga imala korist. To zahtijeva due praenje i dijagnostikovanje (pri emu treba izbjegavati etiketiranje uenika), najee samo na ogranienja, iz ega i proizilazi posebna potreba. Daleko pravednije i uspjenije bilo bi fokusirati se na pozitivne potencijale, prije nego na ogranienja i barijere kod uenika koje postoje. Kroz procjenu djeteta nastojimo kreirati

76

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

polazne osnove neophodne za kreiranje efikasne inkluzivne osnove za uenje koje odgovaraju svim uenicima u razredu. Ne adekvatna procjena uenika nee dati tane odgovore na sva pitanja koja utiu na kvalitet uenja kod djece sa posebnim potrebama. To zahtijeva praenje djece kroz igru, njegova iskustva, sposobnosti i vjetine koje moemo zapaziti u sredini vrnjaka. Treba saznati u kojim uslovima dijete ivi, ui i igra se, a zatim sagledati porodicu, kolu i drutvenu sredinu. Pri dijagnostikovanju ovih uenika treba stalno imati u vidu: 1) da je svako dijete sposobno za neku vrstu uenja; 2) postepeno prilagoavanje uenika novim uslovima za uenje; 3) da nastavnik intervenie pri procjenama uenika; 4) da se procjene fokusiraju na probleme pri rjeavanju problemskih zadataka; 5) veoma je vano da uenik reaguje na intervenciju; 6) da opserviranjem utvrujemo koje aktivnosti daju vee rezultate; 7) da se otkrivaju i nedostaci u porodici itd. Ovo kontinuirano praenje Vigotski naziva zona proksimalnog razvoja", na osnovu ega treba izraditi odreene programe rada sa uenicima, poevi od onoga to dijete moe uraditi, prema sve sloenijim zadacima. U svemu tome timski rad je od velikog znaaja.

Inkluzija za sve
Inkluziju u obrazovanju ne treba posmatrati samo kroz ukljuivanje djece posebnih potreba u redovnu nastavu s ciljem promjena nepovoljnog poloaja lica sa oteenjima i usporenim razvojem uz uslov osiguranja pomoi s obzirom na primarnu tekou i potrebu lijeenja, njege i primjene pomagala. Teite je preko individualnih programa aktivirati i iskoristiti sve potencijale uenika uz savremena nastavna sredstva. Ona obuhvata mnogo vie aktivnosti. Treba sagledati ta se deava sa romskom djecom koja jo uvijek, i pored zalaganja svih, nisu ukljuena u redovno obrazovanje, a samim tim nemaju ravnopravan status sa ostalom djecom u koli. Treba imati u vidu da kod Roma postoje i autosegregacija kojom sami sebi ugroavaju poloaj i drutveni status. Ukoliko elimo da Rome ukljuimo u redovne kole potrebno je kod njihovih roditelja stvoriti pozitivanu sliku o nunosti pohaanja ola. Umjesto da ih alju u kolu oni od svoje djece trae da prose. Na drugoj strani drutvena zajednica stvara lou sliku o Romima, gdje i poinje prva prepreka za ostvarivanje pozitivnog koraka ka ukljuivanju u vaspitno-obrazovni proces. Slino je i sa ostalim nacionalnim manjinama. Veoma este su etnike netrpeljivosti, etnike predrasude i religijska netolerancija. Inkluzija treba da rijei i te probleme. Ni darovita djeca ne smiju biti zapostavljena. Tu su i siromana djeca. Inkluzija podrazumijeva promjenu sredine, stava uenika u vaspitno-obrazovnom procesu do realizacije posebnih potreba uenika pri oblikovanju takvog vaspitnoobrazovnog sistema gdje se otklanjaju prepreke koje onemoguavaju optimalan razvoj potencijalnih mogunosti uenika. To je partnerstvo sa uenicima i roditeljima i aktivno ukljuivanje uitelja u razvoj inkluzivnog procesa. Ona zahtijeva promjenu ole i ire
77

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

sredine uzimajui u obzir potrebe svih uenika, ukljuujui i razliitost. To zahtijeva razliitost obrazovanja sve djece zajedno u odnosu na njihove sposobnosti. Svako dijete ima pravo da bude prihvaeno, da se nalazi i ui zajedno sa svojim vrnjacima. Uitelj je taj koji treba da brie razlike koje postoje kod te djece. Drutvo treba da razvija svijest o znaaju kole, funkciji i ulozi uitelja, vaspitanju i obrazovanju uopte, utvrdi koliko su nastavnici zadovoljni, odnosno nezadovoljni sadanjim stanjem stvari. Istraivanja u osnovnoj koli (2009) pokazuju da: - nedostaje struna organizacija edukacije sa praktinim primjerima, kao i razmjena iskustava u okviru kola; - kole nemaju dovoljno komunikacije sa ministarstvom za obrazovanje, institucijama RPZ koji uestvuju u planiranju obrazovanja nastavnika; - nastavnici stalno kritkuju nekoga, a manje rade na tome da nau strunjaka (eksperta) koji im moe i pomoi; - nastavu prate neadekvatni udbenici, prerano se uvode pismene vjebe i lektira, preobimni sadraji iz svih predmeta sa puno novih apstraktnih termina i najee gradivo neprimjereno uzrastu uenika. - problematika inkluzivne nastave pojavljuje se kao problem za sve, gdje se nastavnici ne mogu snai, a pomo im nedostaje od strunih organa; - od nastavnika se oekuju promjene i mijenjanje po mnogim pitanjima, kako sa onim sa kojima su zadovoljni, tako i sa onima sa kojima nisu zadovoljni, jer se oekuje dublje mijenjanje pojedinih procesa i - najvee promjene se oekuju od strane uitelja, pri emu im je potrebna struna pomo. Ako se promjene nametnu, ako nisu prihvaene i shvaene, bez obzira kakvo rjeenje nudile, mogu predstavljati snaan izvor demotivacije pojedinca i grupe od kojih se oekuje da gotovo preko noi poveaju profesionalizam i prihvate nove metode rada, koje do sada nisu koristili niti su im poznate. Reforma se ne moe sprovesti daljinskim upravljanjem.

Zakonska regulativa
Najee se termin posebne potrebe upotrebljava radi sagledavanja ta to spreava kod uenika vee postignue u nastavi, ivotu i radu, kao to su: tekoe u uenju i razvoju, socijalni, emocionalni, ekonomski, zdravstveni i psihiki razlozi. Pri osnivanju kole, u lanu 25. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju (Slubeni glasnik Republike Srpske" br. 74/08. od 12. avgusta 2008) istie se: "kola moe da organizuje odjeljenje za uenike sa smetnjama u psihofizikom razvoju u sluaju kada se ne moe izvriti ukljuivanje (inkluzija) takvih uenika u redovna odjeljenja specijalno odjeljenje". Znai, uslovi su precizno postavljeni. Sa uenicima prve trijade organizuju se nastavne aktivnosti u ukupnom dnevnom trajanju od tri sata za uenike prvog razreda, odnosno maksimalno etiri sata za uenike drugog i treeg razreda. U ovom periodu vri se najee dijagnostikovanje uenika.

78

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

U lanu 44. stav (2) istie se: U redovno odjeljenje mogu biti ukljuena najvie dva uenika sa smetnjama u psihofizikom razvoju. Za jednog uenika sa smetnjama u psihofizikom razvoju broj uenika u redovnom odjeljenju smanjuje se za dva u odnosu na optimalan broj uenika, dok se za dva uenika sa smetnjama u psihofikom razvoju broj uenika u odjeljenju smanjuje za 'est u odnosu na optimalan broj uenika". U prvoj trijadi izuzetno moe se organizovati kombinovano odjeljenje u kome moe biti 18 uenika, odnosno ukoliko se kombinuju tri razreda do 12 uenika. U lanu 55. Zakona istie se Dijete sa lakim mentalnim i fizikim smetnjama u razvoju upisuje se u redovno odjeljenje, s tim da mu se obezbijedi posebna struna pomo u okviru opservacionog perioda koji ne moe biti krai od est mjeseci". Ovim uenicima potrebna je struna pomo, a ministar donosi pravilnik o vaspitanju i obrazovanju ove djece. Uenik sa smetnjama u psihofikom razvoju moe sticati osnovno obrazovanje i poslije navrenih 18 godina u specijalnim kolama. Djeca sa umjerenom i teom mentalnom retardacijom, autistika djeca i djeca sa viestrukim smetnjama ocjenjuju se opisnom ocjenom i to: istie se, dobar i zadovoljava. U lanu 83. pod (2) istie se: Djeca sa teim i tekim smetnjama stiu osnovno obrazovanje i vaspitanje u skladu sa ovim zakonom i upuuju se u specijalnu kolu ili specijalno odjeljenje na osnovu rjeenja kojim se utvruje vrsta i stepen ometenosti u razvoju". U l. 84. Zakona nabraja se da su djeca sa smetnjama u psihofizikom razvoju: a) djeca sa tjelesnim i ulnim oteenjima (tjelesno invalidna, slijepa i slabovidna, gluva i nagluva djeca, djeca sa poremeajima u glasu, govoru i jeziku); b) djeca koja su mentalno ometena (mentalna ometenost lakeg, umjerenog, teeg i tekog stepena); v) djeca koja su viestruko ometena u razvoju (sa dvije ili vie ometenosti); g) autistina djeca i d) djeca sa drugim smetnjama u skladu sa Meunarodnom klasifikacijom bolesti iz 1990. godine (ICD 10)". Za ovu djecu nastavni as od 1. do 3. razreda traje 35 minuta, a za starije razrede 40 minuta, ukoliko se nastava odvija u specijalnom odjeljenju. Postoje i odreeni pedagoki standardi, po kojima je propisan broj uenika u jednom razredu. Odjeljenje optimalno moe imati 25 uenika, minimalno 18, a maksimalno 32 u sluaju postojanja samo jednog odjeljenja. Istraivanja, realizacijom projekta Usavravanje nastavnika" (koji je fondirala Svjetska banka) 2004-2005. kod 20 osnovnih kola (u Bijeljini, Ugnjeviku i Loparama) pokazuju da postoji veliki broj uenika koji se suoava sa tekoama u savladavanju nastavnog plana i programa, zbog prisutnih tekoa u razvoju, emocionalne depresije i socijalno kulturoloke diskriminacije. Veinu problema rjeavaju nastavnici, a djelimino im pomau pedagozi i psiholozi. Zbog nemogunosti uitelja da zadovolji potrebe uenika, u okviru redovne nastave, u kojoj najee izostaje struna pomo, esto se takvi uenici upuuju na kategorizaciju, iako ponekad ne postoje razvojni poremeaji. esto se pojedinci upuuju u specijalna odjeljenja ime se udaljavaju iz normalnih" ivotnih tokova i kontakata sa vrnjacima iz redovne populacije, ime su ugroene osnovne slobode i prava, kreiranje predrasuda od strane drutva zbog ega dolazi do marginalizacije.

79

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

Uenici koji su obiljeeni kao: drugaije boje koe, proganjani, doseljenici, siromani, sa odreenim defektom, hendikepirani, devijantni, kreteni, idioti, maloumni, problem-djeca na osnovu donijetih deklaracija u okviru Ujedinjenih nacija usvojen je zajedniki naziv UENICI SA POSEBNIM POTREBAMA (sa tekoama u razvoju, sa tekoama u uenju i ponaanju, oteenog sluha i vida i autistika djeca).

Zakljuak
Ukljuivanje uenika posebnih potreba u redovan kolski sistem sve je vie prisutno u naem drutvu, to pobuuje sve vee interesovanje za istraivanjem ovog fenomena, posebno kad je u pitanju socijalizacija te djece u okviru kolskog sistema sa vrnjacima, njihovo uenje i ponaanje. Ovo interesovanje je jo prisutnije s obzirom na prisustvo segregacije u kolama gdje jo nije postignuta potpuna integracija. To je jedan od razloga uvoenja INKLUZIJE (ukljuivanje) u cilju izjednaavanja prava osoba sa tekoama u razvoju sa pravima ostalih uenika koji nemaju takve potekoe. Inkluzija postavlja zahtjeve prema sredini koja se treba mijenjati, s obzirom na potrebe sve djece uzimajui u obzir svu njihovu razliitost. Ukljuivanje djece sa posebnim potrebama u redovno obrazovanje predstavlja poseban izazov, ne samo djece sa posebnim potrebama, ve i za njihove vrnjake u razrednoj sredini, uitelje, ali i roditelje pa i ostale uenike u razredu. Stvaraju se novi odnosi u emocionalnom, kognitivnom i fizikom odnosu u grupi. U Evropi je uveden inkluzivni obrazovni sistem. Posljednjih 20 godina objavljeno je mnogo radova. Ranija istraivanja su obavljena u SAD, iji obrazovni sistem se neto razlikuje od evropskog, a u istraivanju je zastupljena: opservacija, intervju i videozapisi, dok su manje bili zastupljeni upitnici. Inkluzija se posmatra kao opti cilj vaspitanja i obrazovanja u savremenom drutvu. Savremena kola zahtijeva novu tipologiju znanja, vjetina, vrijednosti, stavova i nove kompetencije pojedinaca. Koncepcija savremene kole treba da se zasniva na novoj strukturi sadraja obrazovanja, podsticanju individualnosti i kreativnosti, upoznavanju i ovladavanju novom tehnologijom i afirmaciji cjeloivotnog obrazovanja. Zahtjevi su za novim sadrajima, metodama, oblicima i boljim uslovima za ostvarivanje programskih ciljeva i zadataka. Poseban znaaj pridaje se edukaciji uitelja za prihvatanje djece posebnih potreba. Tamo gdje su edukovani uitelji za primjenu inkluzije, uoeni su bolji odnosi sa vrnjacima. Obrazovanje uitelja jaa njihove kompetencije za rad sa djecom posebnih potreba. Tenja je sprovesti integraciju, inkluziju i moderne standarde u vaspitnoobrazovnom procesu djece posebnih potreba u traenju specifinih kompetencija za rad sa pojedinim kategorijama djece posebnih potreba. Na osnovu istraivanja i sagledavanja ove problematike moe se zakljuiti da za sprovoenje inkluzije potrebno ostvariti nekoliko preduslova: 1. Postojanje ideolokog drutvenog koncenzusa na svim nivoima, kao sastavnog dijela ivota u zajednici, pri emu je ovo proces koji je dugotrajan i nema univerzalnih odgovora;

80

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3

2. Potrebni su fleksibilni nastavni programi, posebno ocjenjivanje, razvijanje kod uenika kreativne sposobnosti rjeavanja potekoa; 3. Uenici dovoljno ne primaju adekvatne podsticaje u toku vaspitno-obrazovnog procesa, tokom redovne nastave, ba zbog ometenosti i nedovoljnog edukovanja nastavnika; 4. Jo uvijek je nedovoljno razumijevanje individualnih razlika u procesu uenja, kvalitetnog voenja komunikacijske vjetine, nedovoljnog poznavanja tehnika poduavanja i rada sa ovim uenicima; 5. Nedovoljno poznavanje pedagokih standarda didaktiko-metodikog pristupa, kao i planiranja gradiva; 6. Programi pozitivnog razvoja moraju bitri usmjereni na jaanje vjetina, sticanje znanja, razvijanje stavova koji pomau uenicima u pozitivnom smislu; 7. Razvijati preventivne programe putem psiholokog vaspitanja obrazovnih aktivnosti, gdje se aktiviraju psiholoki i emocionalni procesi sa ciljem osnaavanja mladih, unapreenja naina funkcionisanja i uenja socijalno prihvatljivog ponaanja; 8. Prihvatanje injenica da je inkluzija u obrazovanju samo jedan aspekt opte drutvene inkluzije, tj. inkluzije za sve. Neophodno je slijediti promjene koje se deavaju o okruenju, a koje su isprobane i postale efikasne i kvalitetne, sa diferenciranom nastavom i individualizovanom pri emu uenik u nastavi mora biti maksimalno aktivan, to ujedno zahtijevaju i glavna polazita u budunosti. Ako se prihvate i realizuju svi preduslovi vaspitno-obrazovnog procesa bie mnogo interesantniji i prihvaeniji za ovu populaciju.

Literatura
1. Dmitrovi, O. dr Petar (2005): Metodika inkluzivnog obrazovanja, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Istono Sarajevo. 2. Dmitrovi, O. dr Petar (2008): Uenici sa posebnim potrebama, Pedagoki fakultet, Bijeljina. 3. Dmitrovi, O. dr Petar (2009): Destruktivno ponaanje mladih, Pedagoki fakultet, Bijeljina. 4. Krsti, N. Langher, V. (2007): Prilagoavanje roditelja na ometenost djeteta, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Centar za izdavaku djelatnost Univerziteta u Beogradu. 5. Okvirni zakon o osnovnom i srednjem orazovanju u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH" br. 59/03) 6. Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju (Slubeni glasnik Republike Srpske" br. 74/08. od 12. avgusta 2008). 7. arenac, dr Obrad (1999): Teorija i praksa specijalnog kolstva u BiH, Denfas, Tuzla.

81

P. Dmitrovi: Preduvjeti za primjenu inkluzije

Metodiki obzori 13, vol. 6(2011)3 Metodiki obzori 6(2011)3 Original research paper UDK: 376 Received: 23. 10. 2010.

PREREQUISITES FOR THE IMPLEMENTATION OF INCLUSION

Prof. Petar O. Dmitrovi, PhD Faculty of Education of Bijeljina, University of East Sarajevo (Bosnia and Herzegovina) e-mail: dmitar@teol.net
Abstract Many people still think that work with children with special needs is idealistic and unreal. However, application of inclusion to children with special needs has become reality today, because it doesnt require special conditions, taking into consideration that nine years long education is mandatory. Opening of flexible schools is a requirement today, schools that are open, successfully managed, organised. enabled to work with pupils of various capabilities, cultures, languages, and focused focus on developing abilities, interests and needs, as opposed to over-defined, rigid and too demanding requirements in the curricula. It is necessary to provide fulfilment of rights to education to all children, and education without etiquette and segregation. In order to achieve more in teaching of these children, it is necessary to determine emotional maturity before school enrolment, and how family relations have affected emotional maturity of the child. Teaching practice is a part of an educational system that should build the foundations of inclusive education and accept diversity among children. However, it is very important not to neglect other children. Adequately motivated, professionally competent and supported, the teacher is the one who initiates positive changes and develops a sense of equality among children. Emotional maturity is an important factor for school enrolment preparation and one of the most important and biggest events during childhood. The preparation includes a child's development in all the areas that are important for his/her success at the beginning of primary education, i.e. for fulfilment of tasks and obligations set by the educational institution. Within regular teaching practice, foundations of inclusive education and acceptance of differences among children in every sense should be incorporated. It should be kept in mind that reforms directed against the interests of teaching staff and with their exclusion have not been successful. Key words: inclusive education, pedagogic standards, contemporary school, child maturity for school enrolment, pupils with special needs

82