Sie sind auf Seite 1von 134

Copvright 2003., Golden marketing.

Zagreb Sva prava pridrana

Mate Sui

Nakladnik
Golden marketing Juriieva 10, Zagreb

Urednica
Marina egvi

Suradnici
Mata Begovi Dvorak Bruna Kunti-Makvi Kreimir Ronevi Marina cgvi

Recenzenti
Igor Fiskovi Petar Selem

Recenzent prvog izdanja


| Milan Prelog ]

ANTIKI GRAD NA ISTONOM JADRANU


2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Knjigu objavljujemo u suradnji s Institutom za arheologiju u Zagrebu

ISBN 953-212-068-8

GOLDEN MARKETING Zagreb, 2003.

AaNTIKI G R A D

njeg, izgubila je god. 46. samostalnost, a za Augusta je postala oppidum civium Romanorum. Nakon osnutka salonitanske kolonije, vjerojatno njezina auto nomna prefektura (Novak 1940.; 1949.; 1953.; 1961.; Gabrievi 1958.; 1970.; Kirigin 1996.). Pharos (Stari Grad na o. Hvaru), grka kolonija koju su osnovali jonski Parani s oto ka Para u Egejskom moru (Novak 1960.;Rendi Mioevi 1952.; 1962a, 1973.; Pharos 1995.'.Adriatic islands 1997.); izgubila je samostalnost i bila poruena za ilirskih ratova krajem 3- st.pr. Krista, opet se pridigla i sauvala urbani karak ter. U rano rimsko doba prefektura salonitanske kolonije. Corcyra, grka naseobina koju su osnovali Kniani na nekom do danas neutvre nomu mjestu o. Korule (K6rkyra he Mela ina, iat. Corcyra Nigra - "Crna Kor ula, jer je bila poumljena). U rimsko doba nije bila grad, inae bi joj se spo men bio sauvao (Lisiar 1951; Reni-Mioevi 1980.; Mastrocinque 1988.; Korula i Lastovo 2001.). Lumbarda na istom otoku, isejska dorska naseobina agrarnoga karaktera kao i Pha ros (Rendi-Mioevi 1952.; 1962a; 1973.; Korula i Lastovo 2001.). Ime joj ni je sigurno utvreno. U rimsko doba nema status grada, vjerojatno je bila u do meni naronske kolonije kao i susjedni Ston. Tragurium (gr. Tragurion,Trogir), isejska kttsis i vaan emporij, sastavni dio isejske zajednice (koinon) sa zajednikim civitetom (sympoliteia). Nakon pro pasti isejske samostalnosti i on je doao pod rimsku vlast. Bio je kao i Isa oppi dum civium Romanorum i vrlo vjerojatno u sastavu ire zajednice salonitan ske kolonije. Epetium (gr. Eption, Stobre), imao je istu vezu s Isom kao iTragurij, ali u rim sko doba nije postao oppidum civium Romanorum nego je kao i Far bio sre ditem jedne prefekture salonitanskog agera.

7. Katalog gradova u predrimsko i rano rimsko doba


Oslanjajui se na iznesene kriterije te na podatke to ih daju izvori, literarni i epigrafski, mogue je dati popis urbanih centara na istonom jadranskom obalnom po jasu (si. 1), imajui, naravno, na umu i one rezerve to smo ili istakli pri definiciji antikoga grada. Podijelit emo ih po kategorijama.

B) Rimski gradovi i zajednice


Ovdje moramo izdvojiti nekoliko uih kategorija, i to po kriteriju stjecanja civiteta i municipalne konstitucije. a) Gradovi i zajednice s italskim pravom

A) Grki gradovi i zajednice


to se tie istone jadranske obale, grko naseljavanje nije uzelo veega zama ha pa tako i nije osnovan vei broj polisa.Treba razlikovati polise koje su organizi rali grki doseljenici od.greciziranih naseobina autohtonog stanovnitva. Na isto noj obali Jadrana gradovi grke urbane fizionomije nastali su na oba naina. Issa (Vis), sirakuka kolonija (apoikia, ktlsis), koju je Dionizije Stariji osnovao oko 389. god. pr. Krista. Nakon Dionizijeve smrti, osamostalila se i bila nezavisan plis do graanskog rata izmeu Cezara i Pompeja. Pristavi uz ovog posljed-

Alutae (koruptela za naziv pripadnika zajednice kojoj je sredite bilo u Labinu Alvona). Flanates - pripadnici zajednice kojoj je centar bio Flanona (Plomin). Lopsi - pripadnici zajednice kojoj je sredite bila Lopsica (Jurjevo kod Senja). Varvarini - pripadnici zajednice sa sreditem Varvaria (Bribir kod Skradina). Neditae - sredite Nedinum (Nadin). Asseriates - pripadnici zajednice s centrom Asseria (Podgrae kod Benkovca). K to me su stekli i imunitet (bili su immunes , tj. osloboeni nekih fiskalnih obveza).

l'redmel i metode istraivanja

ANTIKI GRAD

Fertinates (malo iskvaren oblik), pripadnici zajednice kojoj je sredite bilo Fulfinium , dananji Omialj na o. Krku. Curictae - pripadnici zajednice s centrom Curicurri (Krk na istoimenom otoku Curictica insula ). b) Gradovi - sredita rimskih municipija Agida - Kopar u Istri, bio je oppium civium R om anom m ve u najranijem Car stvu (Degrassi 1933a; Mlakar 1962., 34). Parentium - P o re, u najranijem Carstvu municipij rimskih graana, za Tiberija postaje kolonija rimskih graana. iader (?) - dananji Zadar, vjerojatno je prije osnutka kolonije bio konvent odnos no municipij rimskih graana. Salona - Solin, u Cezarovo vrijeme conventus civium Romanorum ( Caes. Bell. civ. III, 9, 2 - 3) s municipalnom konstitucijom, poslije sredite kolonije rimskih graana. Narona (?) - Vid kod Metkovia, vjerojatno kao i Salona zajednica rimskih graana (konvent) prije osnutka kolonije. Issa - Vis, oppidum civium Romanorum od Augusta, vjerojatno integrirana u salonitanski municipalni kompleks. Tragurium - Trogir, bio je takoer oppidum civium Romanorum za Augusta, domala u sastavu saionitanske kolonije. Rhizinium - Risan, u Rizonikom zaljevu (sinus Rhizonicus - Boka kotorska), op pidum civium Romanorum. Acruvium - Grbalj iii sam Kotor, kao Risan. Buthua - Budva, vaan emporij prema helenistikom svijetu u predrimsko doba, od Augusta oppidum civium Romanorum. Olcinium - Ulcinj, takoer municipij rimskih graana. c) Rimske kolonije Parentium - Pore, kolonija od Tiberija dalje (colonia lulia Parentium). Pola - Pula, agrarna kolonija osnovana prije g. 43- pr. Krista: colonia Pola pietas lu lia ili Pollentia Herculanea,r Iader - Zadar, agrarna kolonija, vjerojatno ju je osnovao Cezar (lulia) ili August (Augusta) .4 8 Salona - Solin, agrarna kolonija, vjerojatno ju je osnovao Cezar nakon zavretka graanskog rata, colonia Martia lulia Salona Aequum - itluk kod Sinja, agrarna veteranska kolonija koju je osnovao car Klaudije:colonia ClaudiaAequum (iliA equitas)K Narona - Vid kod Metkovia, agrarna kolonija osnovana vjerojatno kad i salonitanska. Epidaurum - Cavtat, takoer agrarna kolonija, vjerojatno osnovana za Augusta.'

d) Peregrinske zajednice koje su stekle civitet Treba ponoviti da su mnoge zajednice netom navedenih kategorija takoer od reeno vrijeme u predrimsko doba, prije stjecanja civiteta ili osnutka kolonije, ima le karakter autohtonih zajednica. Nema sumnje da je npr. Salona bila sredite epihorske zajednice i prije dolaska onog nukleusa iz konventa i dedukcije kolonije, ka ko i Strabon donosi oslanjajui se na tu stariju situaciju pa kae da je Salona grad Delmata (Strab. Geo.VII, 5,5; v. ovdje 412). S dolaskom, meutim, rimskih elemena ta u naselja navedena pod b) i c) taj je epihorski element bio minimiziran. Napro tiv, snanu epihorsku komponentu sauvali su gradovi navedeni pod a), jer je rije 0 dodjeli civiteta zateenom stanovnitvu. Zbog toga emo i njih ubrojiti u autoh tone formacije. Na arealu to ga obraujemo, zajednice s neprekinutim autohtonim temeljem 1 njihovi gradovi - centri bili su: Albona - Labin, autohtona opina s italskim pravom, u razvitku izrasla u rimski mu nicipij. Flanona - Plomin, s istim razvitkom kao i Albona.
*D egrassi 1934. - U vod; 1965.. 44 i d.; 1954., 68 i d. V atja registrirati'da je aei 1987. pretpostavio i raniju dataciju osnutka kolonije. On pom ilja ak i na cezarovsku koloniju, s prohod nom m unicipalnom fazom . ' Forlati-Tam aro 1936.; 1947. - Uvod; Degrassi 1943.; 1954., 60 i d.; F rascheiti 198?. zalae se n to da je kolonija u Poli m ogla biti osnovana za Cezarove dikt2ture, vjerojatno izm eu 47 i 45- g- pr. K r. * Brunelli 1913., 89 i d.; V ittinghoff 1952.. 124; Sui 1964;1981.: Alfoldv 1965.. 123; W iikes 1969, 223;. N ovak 1949.; V ittinghoff 1952.. Sui 1963.; 139; A lfoldv 1965.. 123; W ilkes 1969, 223; Antika Salona 1991. M iura 1921., 5 i .-. A l foldv 1965,118 i d.; W ilkes 1969.. 114; M iloevi 1987.; 1990.; 1998. Patsch 1907, 3 i d.; V ittinghoff 1952, 125; A ifo!dy 1965.. 134-; W iikes 1969, 245 i d.; Cam bi 1980a. N ovak 1965.; 1966.; A Jfoldv 1965, 139 i d.; W ilkes 1969.. 252 i d.

Tarsatica - Trsat, Rijeka, autohtona zajednica, civitet je stekla za Flavijevaca u dru goj polovini I. st. n. e. Sema - Senj, isprva zajednica peregnnskoga karaktera, ve potkraj Republike sre dite italskoga poslovnog svijeta (trgovina, pomorstvo), od Augustovih vreme na uivala rimski civitet. Crexa - Cres, stekla je civitet i konstituciju za prvih careva, Augusta ili Tiberija. Apsorus - Osor, razvitak poput Cresa. Curicum - Krk, autohtona zajednica kojoj je bilo dodijeljeno italsko graansko pra vo, prirodnom evolucijom postala municipalitet s rimskim graanskim pra vom. Fulfinium (itelji Fertinates ili Foretani) - Omialj na o. Krku, takoer je kao peregrinska zajednica dobio italsko pravo koje je evoluiralo u rimsko graansko pravo. Arva - Rab na istoimenom otoku, stekla je civitet i konstituciju za Augusta. Lopsica - Jurjevo kod Senja, autohtona opina s italskim pravom, daljnjim razvit kom rimski municipij. Ortopla - Stinica pod Velebitom, takoer autohtonog podrijetla, stekla rimsko gra ansko pravo i konstituciju za Augusta. Vegiurn ili Vegia - kod Karlobaga, takoer municipij od Augustovih vremena. Parentini - ime stanovnika zajednice registrirano u natpisu (CIL 3.15053), ime gra da nepotvreno, moda Parent(i)um. Nalazio se vjerojatno negdje na grani nom podruju Libuma i Japoda, povie mora na Velebitu. Argyruntum - Starigrad Paklenica, zajednica domaih peregrina, stekao je konsti tuciju i civitet za prvih careva, Augusta ili Tiberija. Aenona - Nin, sredite zajednice koja je za Augusta stekla rimski civitet.

63

Predmet i m etode istraivanja

ANTIKI GRAD

Pasinum (?) - neutvrenog smjetaja, u Plinija se samo spominje nakon Enone civitas Pasini (Plin. NH III, 140; v. ovdje 420). Nedinum - Nadin, sredite libumske opine, civitet i konstituciju dobili su Neditae vjerojatno ve za Augusta. Corinium - Karin, Gradina Miodrag, centar iiburnske zajednice, status municipija dobio je za Augusta. Clambetae - Cvijina glavica kod Obrovca, stekla je civitet i konstituciju za Augus ta. Hadra - Medvia u zapadnoj Bukovici, stekla je civitet za prvih careva. Asseria - Podgrae kod Benkovca, vjerojatno uivala italsko pravo kao autohtona zajednica, a k tome i imunitet. U daljnjem razvitku postala rimski municipij po etkom l.st. Sidrona - zapadnije od Hadre. Njezini liburnski pripadnici Sidrini stekli su civitet i konstituciju za prvih careva. Alveria - Dobropoljci u istonoj Bukovici, i njezini pripadnici Alveritae takoer su stekli rimsko graansko pravo i konstituciju za prvih careva. Varvaria - Bribir i njezini Varvarini, pripadnici autohtone zajednice, stekli su ital ski privilegij i konstituciju koja je evoluirala u municipalitet s rimskim civitetom. B um um - Ivoevci kod Kistanja u Zapadnoj Bukovici, dobio je autonomiju znatno kasnije, za cara Hadrijana u prvoj polovini 2. st. n. e. Scardona - Skradin, na jugoistonoj periferiji Liburnije, sredite sudbenoga konventa Liburna i Japoda, stekla je konstituciju i civitet za Flavijevaca, u drugoj polovini 1. st. n. e. Rider - Danilo kod ibenika i njegovi Riditae kao autohtona delmatska zajednica stekli su civitet vjerojatno za Klaudijevaca, u prvoj polovini 1. st. n. e. Promona - Tepljuh kod Drnia, kamen smutnje krajem Republike izmeu Liburna i Delmata, stekla je civitet relativno vrlo kasno, tek za Aurelijevaca, u drugoj po lovini 2. st. n. e. Rhizinium - Risan, vrlo vjerojatno jedna od onih Varonovih (u Plin. NH III, 142; v. ovdje 420) autohtonih civitates prije stjecanja civiteta. Acruvium - Kotor, kao Rizinij. Buthua - Budva, kao Rizinij. Olcinium - Ulcinj,kao Rizinij. Doclea - Duklja, kod Podgorice, centar veoma prostrane autohtone zajednice, stek la je konstituciju meu posljednjima, u 2. st. n. e. Osim Dokleata (Docleatae) pripadnika ove zajednice, postojalo je i ire pleme Dokleata koje se po Pliniju (NH III, 143, v. ovdje 420) dijelilo na 33 dekurije. To bi bio potpun katalog naselja iz najranijega Carstva na uemu obalnom prostoru kojima se pouzdano moe pridati svojstvo grada - centra, dakle grada u

pravom smislu rijei. Ostalih naselja niega ranga, od kojih su mnoga imala istaknu te urbane i urbanistike kvalitete, kao gradii Istre (Ruginium ss - Rovinj, Pim num - Piran, Nesactium - Vizae), Liburnije (npr. Blandona - kod dananjeg Biograda na moru), srednje Dalmacije (npr. Pituntum - Postrana, Oneutn - Omi) i drug dje, bilo je prilino mnogo, ali ona izlaze iz okvira ovih razmatranja. Ve sad, na kraju ovog poglavlja, namee se potreba da se osvrnemo na sliku rasprostranjenosti urbanih centara na hrvatskoj obali i a na temelju toga izvede mo zakljuak, ne prejudicirajui konane zakljuke koji e slijediti iz daljnjih anali za. Vidi se a su neke regije bile gue urbanizirane, neke rjee. Ako izuzmemo gr ke i rimske kolonije, koje su formacije stranog podrijetla i koje su nastale kao re zultat vanjske politike grkoga i rimskog svijeta, ostaje nekoliko desetaka gradova to su se razvili na autohtonim temeljima. Istra je u ranom Carstvu bila relativno slabo urbanizirana.Tu su se nalazila e tiri grada u pravom smislu rijei: Tergesle, Agida, Parentium i Pola. Cak Nezakcij, koji je nesumnjivo imao vrijednih tradicija iz predrimskih vremena kao jedno od najistaknutijih sredita starih Histra, nije imao konstitucije sve do 3. st. n. e. Ostali su gradii bili u sjeni navedenih centara. Antika Liburnija, obalni potez od Rae do Krke, bila je u antikom razdoblju najurbaniziranija regija hrvatskog priobalja, poevi ve od Kvarnera, pa preko podvelebitskog kraja, do Ravnih kotara i Buko vice. Dananja srednja Dalmacija daje opet sasvim drukiju predodbu: to je re gija veoma rijetke urbanizacije, najrjee na primorju, pa se moe kazati da je pod ruje Delmata, Ardijejaca, Daorsa i drugih naroda u tom procesu bilo zaostalo.Tek u dananjoj junoj Dalmaciji i u Crnogorskom primorju susree se vea gustoa, ali jo uvijek ne tolika kao na tlu Liburnije. Opaaju se i razlike unutar iste regije. Na primjer, relativno slabo je bio urbaniziran ui primorski pojas u sjevernoj Dal maciji, odnosno u kontinentalnoj Liburniji, dakle uglavnom podruje Ravnih kota ra, dok je kudikamo vie bilo urbanizirano podvelebitsko podruje i podruje da nanje krne Bukovice. Zato je tome tako nee biti teko objasniti.Tu su vanu ulo gu imali politiko-dnitveni i ekonomski momenti i tome e biti posveen dio dalj njih izlaganja.

III. dio

U SVITANJU GRADA KLASINOGA SVIJETA NA ISTONOM JADRANU

Gradovi ili nascuntur ili fiu n t - ili se razvijaju ili nastaju. Postanak grkih gradova kao urbanih centara ne moramo uvijek traiti u postupnom uvoenju tercijanih djelatnosti od kojih mnogima i nije bilo mjesto unutar gradskog perimetra. Od se la esto postaje grad, nastaje gradsko sredite iji poloaj ima posebno pozitivno znaenje za one cjeline koje se formiraju kao rezultati i interakcije dvaju sadraja, jednoga gradskog i drugoga seoskog. Odnos polis - km e moemo promatrati na primjeru mnogih grkih naselja.To je onaj poznati odnos grad - selo, koji se u kon kretnim oblicima susree i kasnije u rimskim naseljima i u novijim formacijama. Prauzori su tih cjelina stari orijentalni gradovi - drave, kasnija ishodita integraci ja gdje je glavni grad - osvaja postao sreditem veih i prostranijih drava. U starim tradicijama esto susreemo ime osnivaa grada koji se kasnije tuje kao boanstvo - roditelj, otac stanovnika roenih u gradu.To vrijedi osobito za os nivae i obnovitelje mnogih grkih gradova. Genealogije njihovih potomaka vei nom su se uzimale i kao kronologije postojanja, odnosno osnutka grada. Kad je Hekatej Mileanin doao u Egipat, posjetio jeTebu, znamenito vjersko sredite. Hekatej je tamonjim sveenicima s ponosom kazao da je on esnaesti potomak boan skog osnivaa Mileta. Slatko su se nasmijali sveenici na tu samohvalu, jer su oni posjetitelju iz Mileta mogii pokazati ak 345 velikih kipova svojih prethodnika (Herod. Hist. II, 143)! Hekatej je dobro preraunao narataje primijenivi prosjean vi jek od etrdeset godina za jednu generaciju i poetak je ivota svojega grada pove zao s vremenom doseljenja Dorana koje je postalo najvanijim uporitem grke predaje, uz Trojanski rat od kojega su takoer neki Grci raunali vrijeme. Hekatejeva je kronologija vrijedila sve do helenistikih vremena kad su poznati kronografi pokuali pojedine dogaaje iz grke povijesti sinkronizirati s vanijim dogaajima iz povijesti orijentalnih drava. Spartanci su datirali dogaaje imenima svojih kraljeva koji su taj poloaj obna ali u suvladarstvu, po jedan iz vladarskog roda Agida i vladarskog roda Euriponti135

ANTIKI GRAD

V svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

da. Sve do Leonide koji je uao u povijest kao heroj Termopila, spartanski je vladar ski popis dijelom kasnija rekonstrukcija. Ako pogledamo katalog kraljeva, moi e mo prepoznati i posve izmiljena imena.Tako, npr., uz Likurga koji je po spartan skoj predaji tvorac ustava toga polisa, stoji suvladar imenom Eunom (gr. eu + nomos, dobar zakon). U najstarijemu grkom drutvu ve su bili poeli neki procesi spajanja stanov nitva malih naselja koja jedva moemo smatrati prapoecima kasnijih urbanih sre dita. S razvitkom i napredovanjem drutva u malim naseljima ona su se esto uje dinjavala u veu zajednicu.'lako atenska predaja koju nam je posredovao Plutarh (Thes. 24 i 25) prikazuje ujedinjenje Atike u atenski polis na poticaj kralja Tezeja, Egejeva sina, kojega su Atenjani rado isticali kao svojega ekista (oikistes). Svaki je Atianin pripadao jednoj od etiri jonske file (plemena), a svaka se fila dijelila na tri fratrije. Plutarh pripovijeda da je Tezej ujedinio dotad odvojene jedinice atikoga prostora u jednu veu, atenski polis, postupkom to ga sam naziva sinekizmom (synoikisms) .U procesu sinekizma manje su jedinice davale svoje specifine dop rinose. Kasnije je ostalo mnogo retencija u drutvenomu, politikom i vjerskom i votu koje svjedoe o njima. etiri su jonske file (plemena) zadrale osobitosti koje se nisu izgubile ni onda kad je Klisten umjesto njih uveo teritorijalne file. Unutar prvotne etiri file postojala je podjela na bratstva - fratrije - koju ni reforma nije mogla ukloniti. U okviru fratrija uvale su se stare patrijarhalne institucije rodov skog podrijetla na podruju obitelji, obiteljskoga imetka, svetkovina, kulta itd. Sre dinja vlast polisa nije u to smjela dirati. Sinekizam je bio integracija na vrlo demok ratski nain s temeljima u rodovskome drutvu. Plutarhov prikaz nije samo rezultat njegovih domiljanja ili atenske predaje ve odraz stvarnih drutvenih procesa. Atena je blistav primjer o kojemu je sauvana i potvrda u literaturi. Ipak, i u Gr koj preteu spontane tvorbe pod utjecajem gospodarskih grana kojima se stanov nitvo izdravalo: stoarstva, zemljoradnje, obrta, trgovine. Posebnoga karaktera bi le su kleruhije, naseobine kleruha koji su od matinoga polisa dobili odreenu po vrinu zemlje (kleros ili klaros, drijeb) na uivanje, a ne u stalno vlasnitvo. Kleru hije su svojim maticama pruale velike mogunosti gospodarskoga rasta. Urbanoga tipa postat e uskoro i naselja koja su po postanku bila potpuno vojna. Urbani su karakter ve gotovo u poetku imala ona naselja koja su nastala kao sredita terci jarnih djelatnosti, prvenstveno trgovine. U svim civilizacijama i svim razdobljima postoje toponimi koji upuuju na znaenje prometa i trgovine za nastanak i opsta nak naseobina: Emprion, Nauportus, Forum Iulii , Demir Kapija, Novi Pazar, Veli ko Trgovie i dr. U Istri susreemo toponim Karojba koji je postao od lat. quattuor viae (quadrivium - raskre).*1 Kad je govor o negrkim i nerimskim urbanim formacijama, ponajee njiho ve poetke moramo procjenjivati mnogo skromnije, samo po okolnostima koje su utjecale na izbor poloaja za naselje, a bile su bitne za opstanak njegovih stanovni ka: prvenstvo ima obradiva zemlja, zatim sam poloaj i mogunost komunikacije. U vrijeme kad se na hrvatskim obalama pojavljuje grad antike, klasina je urba nistika misao bila razraena kao posebna doktrina u grkom, helenistikom i u et-

ruansko-rimskom svijetu, a urbana kultura bila je temeljna pretpostavka drutve nog progresa. Bila je dokraja izgraena opa apstraktna ideja grada koja se bezbroj puta re producirala i konkretizirala kad su se osnivali novi gradovi, bilo u metropolama kla sinih civilizacija, bilo u zemljama barbarskog svijeta. Na naim obalama bit e to ostvarenja grkog duha u kolonijama to su ih Grci ovdje osnovali ili naseobine rimskih graana na najvanijim punktovima nae obale. U naa razmatranja potreb no je ukljuiti i ideje stranih civilizacija o fenomenu grada uope, ne samo da bi se bolje shvatila njegova realizacija na hrvatskoj obali ve jednako tako da bismo mog li prosuditi u kojim je uvjetima ostvaren i u emu se onda oituje epihorska kom ponenta u tim i u svim drugim gradskim sreditima koja su se na obalnom prosto ru nalazila u sferi utjecaja klasinoga grada.

1. Grad grkoga svijeta


Ve stari logografi i geografi, prouavajui gradske formacije na podruju grkoga kulturnog utjecaja, smatrali su da je grka urbanistika misao potekla iz Jonije na obalama Male Azije, a formulirao ju je, kako je poznato, Hipodam iz Mileta u 6. st. pr. Krista.6 7 Do perzijskih ratova jonski je svijet ivio u okviru velike dravne cjeli ne to su je Kir Stariji i njegovi nasljednici formirali na razvalinama velikih drava starog Istoka. Prve formacije grada - drave bile su se pojavile na tlu Mezopotami je, a perzijska okupacija Jonije mogla je pridonijeti i formiranju i oblikovanju gra dova ne samo na podruju to su ga okupirali Perzijanci nego i na klasinomu gr kom tlu. Pod perzijskom vlau nale su se zemlje s tisuugodinjim tradicijama i vota u civilizacijama visokog dometa koje su jonskim Grcima bile na dohvatu. Oni su lako mogli upoznati mnoga iskustva antikog Orijenta na svim poljima, pa tako i na polju urbanistike discipline. Jonski Grk, nesputan sitnim partikularizmom ko ji je vladao u metropoli i antagonizmom izmeu mnotva sitnih polisa u zemlji matici, imao je prilike iriti svoja obzorja i stjecati nove, grkom svijetu dotad ne poznate spoznaje s razliitih podruja. Grk e esto zauzeti visoko mjesto u politi ci perzijskoga kralja, pogotovo kad je bilo potrebno da se iskae grki duh istrai vanja. Darije Vitapa u posljednjim decenijima 6. st. pr. Krista povjerit e tako logografu Skilaku iz Karijande da istrai svijet Srednjeg istoka sve do obala Inda, a Hekatej iz Mileta prouit e geografiju i etnografiju svih obala Mediterana. U tom se krugu rodio i formirao Heroot Halikarnaanin, koji e prvi upotrijebiti znanstve ne metode istraivanja u prouavanju povijesti. Odatle je potekao i Hipodam iz Mileta, suvremenik Herodotov, koji je djelovao nakon zavretka perzijskih ratova. Kao aktivni inovator klasine grke misli Hipo-

B ila je potrebna velika str pljivost i znanje da se protu m ai ovaj toponim .R azm at ranjem sam oga znaenja ne bism o Iako m ogli doci do njegovoga izvornog oblika. Ovdje emo navesti sam o neke fonetske prom jene koje su se tu zbile: qu- je prelo u k-, -dse izgubilo, - > je prelo u -b-, -i- je epentezom dolo pred njega.

Literatura o grkoj urbanis* tici dosta je opsena, usp. u uemizbom : Lavedan 1926.; Castagnoli 1951.; M artin 1956.; M orini 1963.: Coppa 1968.

136

137

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Si. 29. Gradski raster grkog Neapola ( NedpoUs), Napulj, Italija: u rasteru dominiraju uzduni aksijalni pravci; Castagnoli 1951.

dam je na maloazijskom prostoru doao do ostvarenja koja su kasnije dobila epitet hipodamovske znanosti. Pravilan raster gradskog areala postojao je u mnogim kra jevima o kojima je Hipodam mogao stei spoznaje i primijeniti ih tako da je postao utemeljitelj grkoga modela planiranoga grada s podjelom na geometrijski pravilne dijelove. Nijednom narodu antikoga svijeta urbanistika doktrina nije bila tako potreb na kao Grcima, jer nijedan narod nije doivio takvu proliferaciju svojega vlastitoga grada po dalekim tuim zemljama. U vrijeme kad je djelovao Hipodam, grka je ko lonizacija ve bila doivjela apogej, nove steevine (ktiseis) u 5. i u 4. st. pr. Krista ispunit e tu i tamo pokoju prazninu u pojedinim regijama koje su ve odavna bi le u interesnoj sferi grke kolonizacije.To znai da je i zapadni grki svijet u Hipodamovo doba ve bio stekao golemih iskustava u osnivanju novih gradova, poev i tamo od kraja 8. st. pr. Krista. I ta su iskustva nesumnjivo bila prisutna u Hipodamovoj doktrini i njegova je zasluga prvenstveno u tome to ih je znao formulirati i konstituirati u sustav. Vrijednost Hipodamova modela nije samo u geometrijskoj pravilnosti ve i u raspodjeli prostora u gradskome tkivu za sadraje koji grad ine gradom. To su javna mjesta, namijenjena zajednikim funkcijama iz sfere javnoga i vota: uprave, trgovine, prometa, zdravstva, prosvjete, kultova itd. Nastoje se izdvoji ti sadraji kojima se ne moe osigurati prostor unutar gradskoga tkiva, omeenoga bedemima, jer onamo i ne pripadaju. Filozofija ih je dijelila na svete i profane. I sam grki svijet u uoj metropoli stekao je u procesu geneze i razvitka vlasti toga polisa vrijedne spoznaje ne samo dok je unapreivao grad kao funkciju dru tva ve i dok ga je oblikovao kao faktor zadovoljenja svih potreba graanina - dru tvenoga bia (zdion politikn). Izvorna Hipodamova doktrina nije nam poznata, o njoj moemo suditi na temelju njegovih ostvarenja, od kojih su najznamenitija re-

SI. 30. GradsM raster grke Ise (Issa), Vis: tlocrt s perimetrom i pravcima komunikacija (d) koje teku niz padinu u longitudinalnom smjeru: a) trijem: b) rimske terme; c) nekropola; d) komunikacije; e) rimski teatar; prema Gabrievi 1958.

konstrukcija njegova rodnoga grada Mileta koji je bio razoren u grko-perzijskim ra tovima, i urbanistika regulacija grada Pireja, najvanije atenske luke. Po tome se grad, planiran u strogom ortogonalnom sustavu, s pravilnom mreom gradskih ko munikacija, uih urbanih sklopova, gradskih etvrti i blokova kua, smatra tvorevi nom nastalom na hipodamskim naelima. Nesumnjivo je da je Hipodamovoj teori ji prethodila stoljetna praksa. I sam dijete grkog polisa, jednoga od najznameniti jih, najbogatijih i u kolonizatorskom djelovanju najaktivnijih, dobro je poznavao gradski organizam u svim njegovim funkcijama i u svim njegovim manifestacijama: on je u tim kategorijama razmiljao i nalazio rjeenja koja su tome najbolje odgova rala. Stoga i nee biti teko razluiti u grkoj literaturi koja tretira problem polisa nakon Hipoama ono to je njegovo i ono to je patrimonij ope grke misli o gra du. Ideju grada u sustavu razradio je u 4. st. pr. Krista filozof Aristotel iz Stagire u djelu Politika (v. ovdje 398). Tu i tamo oslanja se na Hipodama prema kojemu ne gaji simpatije, a njegovim teorijama pristupa veoma kritiki, pa im se ponegdje i su protstavlja - indirektno preko njih i Platonovima. Aristotel nam ostaje glavnim iz vorom za poznavanje ne samo grkoga grada nego i znanosti o gradu uope u gr komu klasinom i helenistikom svijetu. Ipak nema sumnje da je on pred sobom imao model Hipodamova grada (II, 5,1-4; v. ovdje 400) kad je prouavao ne samo njegovu konkretizaciju ve i sve druge aspekte djelovanja i razvitka grada, kad je

ANTIKI GRAD

V svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

udarao temelje znanstvenih metoda u istraivanjima, poevi od prouavanja gene ze grada i njegova trajanja u dijakroniji pa do analize njegove uloge u njemu suvre menom drutvu. Aristotelova definicija ovjeka kao bia polisa (to bi bilo ue zna enje poznate sintagme zdion politikon) identificira u irem smislu univerzalnost ljudske drutvenosti u njezinu posebnom povijesnom obliku, u urbanom i urbanis tikom, koji je bio i najvei domet drutvene organizacije nebarbarskog svijeta. Aristotelova je glavna preokupacija nai konkretnu viziju najpogodnijeg modela po kojemu e se organizirati njemu suvremeni grad, razluujui i odreujui u tom gradu ono to pripada graaninu pojedincu i grupi pojedinaca od onoga to je od reeno zajednikim organizmima na temelju funkcija to ih obavljaju. Po tome e i sustav materijalnog ostvarenja grada biti odraz politike koncepcije, drutvene strukture i hijerarhije, refleks ideja koje su i prije filozofi razraivali u traenju mo dela idealnoga grada. Aristotel sam nije oduevljen Hipodamovim konceptom gra da oblikovanog u krutomu geometrijskom sustavu (koji, uostalom, koliko znamo iz primjera, i nije bio tako strog), on predvia fleksibilnije organizirane prostore ali ga, u biti, vodi Hipodamova misao (Aristot. Polit.VII, 10,4; v. ovdje 404). Ona je ubr zo nala primjenu i u zapadnom svijetu. Kad je Periklo pokrenuo osnivanje panhelenske kolonije Turiji (Tburioi) u junoj Italiji, gdje je uz Herodota, po Hezihijevu svjedoanstvu, sudjelovao i Hipodam (Suda s. v. 'HgoSotog, Hesych. s. v. 'Yjdto&&(K>u v|xr)at5),ve su se bile manifestirale ideje koje su anticipirale Stagiranina. Ekisti (osnivai) toga grada, kako se vidi, birani iz najuglednijega kruga tada njih intelektualaca, udarili su temelje gradskoj legislaturi rukovodei se idejama za konodavca Haronde. U jednom zakonu bilo je odreeno da sva djeca graana no voosnovanoga graa imaju pravo na besplatno kolovanje (grammata - uenje i tanja i pisanja)! Aristotel e analizirati sve tipove politija, one aristokratske, hijerarhizirane u svojim drutvenim strukturama i defenzivne u odnosu prema ambijentu u kojemu egzistiraju, kao i one demokratske, izloene opasnosti od demagogije i oligarhije, ne opredjeljujui se osobno ni za koju (usp.Polit.VE, 10,4; v. ovdje 404), smatrajui da je svaka vlast dobra ako je ine dobri ljudi.Time nam on ujedno prvi daje i tipologiju grada - zajednice izraenu na temelju politiko-socijalnih struktu ra, u kojima razlikuje elemente koji su njihova posljedica.To jesu uopene sheme, ali one mogu nadahnuti svakog istraivaa kad god se nae pred zadatkom da na temelju materijalnih ostataka nekoga grkoga grada pokua otkriti i njegovu duu. Za naa ua razmatranja vane su Aristotelove ideje o odlikama polisa. On raz likuje dvije odjelite kategorije postupaka i institucija povezanih s njima u organiza ciji grada - drave kao integralne cjeline: grada kao prostora odreenog za obavlja nje svih zajednikih funkcija, i posebno njegova teritorija koji je raison detre gra da samog.To su dvije ravnopravne kategorije. Jer, kako je spomenuto, autdrkeia je nerazluiva karakteristika grada. On mora biti sposoban sam upravljati sobom, sam opstojati i razvijati se u svim svojim djelatnostima: politikim, upravnim, ekonom skim i kulturnim, on tvori samodostatnu cjelinu u kojoj je njegov teritorij jednakov rijedan dio. Zbog toga sve ono to se odnosi na drutveni ivot uope, Aristotel svr stava u dvije kategorije koje naziva astynomta (od asty - grad - utvrda i nomos zakon) i agronomia (agrs - polje, teritorij, Aristot. Polit.VI, 5,3 i 4; v. ovdje 402).

SI. 31- Gradski raster grkog Fara (JPharos), Stari Grad, o. Hvar; prvotna gradska jezgra: 1, 2, 3- ostaci zidina; 4. poloaj sre dinjega gradskog prostora; A, B poloaj grad skih komunikacija; prema Gabrievi 1966.

Kompleks astinomije obuhvaa sve to se odnosi na ue gradsko podruje, poev od kulta, uprave, institucija, izgradnje i si. do komunalnih slubi, odravanja reda, opskrbe trnice i dr. Agronomija regulira sve to se odnosi na gradu pripadajui te ritorij: raspodjelu i vlasnitvo terena, obradbu i eksploataciju, reim cesta, voda i si., odravanje nekropola i svetita, itd. To je u neku ruku i znanstveno obrazloenje problema odnosa grada i sela, centra i njegova teritorija. U grkom polisu oni ine harmoninu cjelinu. U demokratskom polisu bit e te relacije drukije od onih u aristokratskom, ali jedno bez drugoga nije moglo postojati. Odraz ove dihotomije u kompleksu polisa susree se i na naoj obali, u tekstu poznate psefizme iz Lumbar de na o. Koruli, koja je zapravo rodni list kolonije u osnutku (v. ovdje 452). Tu je teritorij naseobine razluen na dvije cjeline, na gradsko podruje za stanovanje (za upravu i si.), i na teritorij na kojemu e doseljenici dobiti parcele za obraivanje (svaki po 30 pletara). Naseljenici su podijeljeni po filama, svakom se dodjeljuje prostor za stanovanje i gradnju kue u gradu to se upravo utemeljuje, i posebno dio teritorija (jonski kleros, dorski klaros - drijeb). Time su zapoele astinomija i agronomija toga novoga grkoga grada, a tako je sigurno bilo i prilikom osnivanja drugih naseobina koje su imale preteno agrarni karakter. Po Aristotelu, grad se odlikuje svojom eukozmijom i diortozom (eukosmia i diorthosis, Aristot. Polit. V 5, 2; v. ovdje 400; II, 6,13; III, 1, 4 i 7; III, 8,6; VI, 1, 5). Eukozmija (od gr. eu - dobro i kosmos - red) u materijalnom pogledu odraz je hipodamskoga grada u kojemu postoji red stvari, koordiniranost grada u njegovim elementima, savreni poredak u idealnoj organizaciji gradskog prostora, odsjaj vizi je savrenoga grada. Suprotnost tome je akosmta (nered), pa je odnos eukozmi ja : akozmija na neki nain i odnos grki grad : grad barbara. Meutim, najmanje je to strogost u potivanju uredne planimetrije i geometrijski organiziranog prostora. Eukozmija ima svoj visoki etiki smisao. On proizlazi iz meuzavisnosti reda u stva rima i reda u sferi ideja, to je eukozmija na planu moralnih vrijednosti koje se oi-

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 33- Usporedni prikaz idealne urbanistike she me Ise i Fara: Issa (A) je organizirana u pravokutnom rasteru s komunikacijama koje se padinom sputaju prema luci gdje se pretpostavlja sredinji javni prostor (hram s trijemom i si,y,Pbaros (B) se pribliava rimskoj urbanistikoj shemi s kvadratnim rasterom i ravnoprav nim komunikacijama u oba smjera; glavne komunikaci je izviru iz gradskih vrata, a u njihovu sjecitu je sre dinji javni prostor; Gabrievi 1958.

SI. 32. Gradski raster grkog Fara (P haros ) Stari Grad, o. Hvar; rekonstrukcija linije perimetra i orijen tacije gradskih komunikacija; prema Gabrievi 1966.

tuju u institucijama grada, u sustavu vlasti i u odvijanju svih onih sloenih djelat nosti u urbanoj zajednici.Taj se sklad postie diortozom (orthos - ravan, prav, ispra van), ispravljanjem, hotiminim uklanjanjem nepravilnosti u materijalnoj i u duhov noj sferi. U tkivu grada koji se stoljeima spontano razvijao naslagalo se mnogo to ga to je potrebno ispraviti i dovesti u red. Cilj i model maksimalnog dostignua u tom ispravljanju bio je u grkom svijetu (a kasnije u klasinom svijetu uope) grad koncipiran po Hipodamovoj zamisli, bez obzira na rezerve to ih je Aristotel imao. Korelat tom ispravljanju gradskog prostora je ispravljanje na planu institucija, upra ve, opega drutvenog ivota, da bi se i tu postigao savren poredak, ono to Aris totel naziva eunomijom.Tako je pravilan hipodamovski gradski raster dobio svoje znanstveno obrazloenje i opravdanje. Odraz toga su i u naim grkim naseobina ma, koliko su istraene, pravilne dispozicije gradskih areala, kako e se vidjeti. Budui da uvijek u prouavanju grada i urbanizma uzimamo ovjeka kao mje rilo svemu, kako su i prvi sofisti nauavali, potrebno je razmotriti koji su elementi, koje socijalno-kultume grupacije, bili nosioci ideje grkoga grada na naem primor ju. Jer, kao i pri osnivanju rimskih gradova, od toga je mnogo zavisilo. Kako je na vedeno, intencija osnivaa prve kolonije, Dionizija Starijega, prvenstveno je bila osi gurati na Jadranu prikladnu bazu koja e mu omoguiti da ostvari svoje dalekose ne planove na tom moru (Diod. XV, 13; Novak 1940 ). Motiv vojne ekspanzije i ne ega to bismo dananjim jezikom oznaili imperijalizmom, nije tada bio nov u gr kom svijetu. Poznata je politika Atene i njezine ekspanzije nakon perzijskih rato va, njezino nastojanje da osigura hegemoniju u grkom svijetu i prevlast na moru (arkhe). I ona je osnivala vojne baze po Egeji i na obalama Trakije, slala svoje gra ane u tzv. kleruhije (od klros - drijeb i ekhein - imati) gdje su ivjeli od zemlje, sluili kao njezini vojnici u mornarici, ali one nisu bile konstituirane kao samostal ni polisi, a njihovi su pripadnici i dalje ostali atenski graani. Issa je imala slinu namjenu i za ivota svojega osnivaa bila je u zavisnom poloaju prema matici - Sirakuzi. U poetku je bila primarna njezina vojna uloga, a to se pokazalo i u spome142

nutoj epizodi, prvoj historijski utvrenoj pomorskoj bitci na Jadranu koja se vodila prije osnutka kolonije na Hvaru, kad je grka flota pod zapovjednitvom isejskog eparha pritekla u pomo ugroenim utemeljiteljima Fara (Reni-Mioevi 1950.). No, apstrahirajui intencije osnivaa, ona je u biti bila agrarna kolonija i agrar joj je bio izvor egzistencije isprva, pa i u kasnijim vremenima. Potvrdu za to nalazimo u Herodota (VII, 155) koji donosi da su se i u Sirakuzi, isejskoj matici, pravim graa nima smatrali samo gamorsi, tj. oni kojima je za izdravanje bila dodijeljena zemlja. Tako je bilo i u drugim dorskim kolonijama. U pitomim sunanim dragama i uvala ma grki su naseljenici prvi put u ovim stranama posadili lozu i maslinu. Agrarni karakter bio je jo naglaeniji u drugim otokim kolonijama, u Faru i u onima na o. Koruli (Gabrievi 1966.). Naseobine na o. Koruli, vjerojatno na poloaju dana njega istoimenog grada, imale su usto i strateku ulogu nadzora nad plovnim pu tom kroz Peljeki kanal (Sui 1996., 263-275). Podrijetlo naseljenika moe se utvr diti samo u opim crtama na temelju vijesti pisaca i podataka iz natpisa. U stariju koloniju na Korkiri doselili su se dorski Kniani iz polisa u maloazijskoj Kariji. Isejci su bili Dorani, konstituirani u tri dorske file, kao i pripadnici njihove kasnije ko lonije na o. Koruli o kojoj svjedoi Lumbardska psefizma. Onomastiki elementi u grkim natpisima, posebno u Lumbardskoj psefizmi pokazuju da je meu ovim ko lonistima bilo potomaka onih Ilira koji su jo u posljednjoj fazi egejskih seoba u ve likom broju emigrirali na tlo June Italije (tzv. mesapski Iliri) i tamo se potpuno ili

SL 34. Isejski koinn u predrimsko i u rim sko doba: I. odnos pre ma kopnenim faktorijama u Traguriju (Jragitrion, Trogir), i Epetiju (Eption, Stobre); izmeu njih je ilirsko - delmatski emporij Salona; II. odnos Ise i njezinih kopnenih faktorija prema Saloni nakon dolaska pod rimsku vlast

143

ANTIKI GRAD

r st lutnju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

1 procesijski put 2 Nikin hram 3 propileji 4 kip Atene Promahos 5 Artemidino podruje 6 halkoteka 7 Partenon 8 stari Atenin hram 9 Atenin oltar 10 Zeusovo podruje 11 Pandionov heroon 12 Erehtej

13 Pandrosej
14 kua arefora

djelomino helenizirali (Rendi-Mioevi 1952.). U Far su se uz pomo i podrku Dionizija Starijega doselili jonski Parani s otoka Para. Kao ni drugdje, tako ni na naoj obali agrarne kolonije ne ostaju u daljnjem raz vitku zajednice sa samom agrarnom osnovicom. Grci u srednjodalmatinskom arhi pelagu, a posebno Isejci, imali su izvanrednu priliku preuzeti ulogu posrednika u trgovini i u pomorskom prometu, u razmjeni dobara s autohtonim svijetom na kop nu, pogotovo nakon to su Liburni izgubili prevlast na moru. Isa je u tome predvo dila, ona e osnovati faktorije na dvije vane toke na obali, na rubovima Katelan skog i Splitskog polja,Tragurij i Epetij, a u Saloni, koja je po Strabonu bila delmatski emporij (Strab. Geo.VlI, 5, 5: epineion Delmateon - pristanite Delmata; v. ov dje 412), smjestit e se poduzetni trgovci i obavljati unosne poslove sa stanovnici ma u delmatskom zaleu koji, kako je navedeno, nisu poznavali novac nego su raz mjenjivali dobra. Ekonomska uloga grkog svijeta u nas ne ogleda se samo kroz dje lovanje kolonija. Grki poslovni svijet pojavit e se i na drugim tokama obale, svu da gdje je mogao nai zgodnu priliku da posreduje u izmjeni dobara izmeu doma ega i vanjskog svijeta, posebno u vanijim autohtonim emporijima, kao to su bili predrimska Narona, stara Buthoe i vjerojatno drugi centri junog Jadrana. Njiho va prisutnost ostavila je u tim ambijentima vidnih tragova, pa i u sferi urbanizma. Njihov monopol razorit e penetracija prodornoga rimskoga poslovnog svijeta u 2. i u 1. st. pr. Krista, uoi propasti isejske samostalnosti i dolaska jadranskih Grka pod rimsku vlast (Sui 1973.).

rekonstrukcija

S S I sakralne graevine C Z 3 sakralno podruje I----- I zgrade za kultnu slubu C T J terase, dvorita

poloajni plan

SL 36. Atenska Akropola; tlocrt i ideaina rekonstrukcija; Miiller - Vogel 1999-

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

2. Grad rimskoga svijeta


Urbane tradicije rimskoga svijeta imaju ishodita u vie izvora koji se u konanici stapaju u jedinstven tok. Smatra se da su neke ideje urbanistikoga karaktera bile anticipirane na tlu Italije ve u dubljoj prethistoriji, u posljednjim fazama bronanog doba.To bi bila najstarija, italska komponenta. Kudikamo je vanija i aktivnija bila druga, etruanska, kojoj poeci seu u razdoblje cvata eljeznog doba, tzv. Villanova kulture na tlu sredinje Italije.Trea komponenta je rimska, oplemenjena ut jecajima helenistikog urbanizma. Fenomen naselja tipa terramara dugo vremena zaokupljao je arheologe i paleoetnologe Italije. Rije je o bronanodobnim naseljima u Padskoj nizini, preteno na tlu Emilije, gdje su obitavali protoitalski stanovnici koji su spaljivali svoje pokoj ne. U tim movarnim i plavnim podrujima tadanji je ovjek naao rjeenja koja su mu omoguavala da nedostatke prirodnih uvjeta pretvori u prednost za sebe, da dobije povrine pogodne za organizaciju naselja i ujedno dobro branjene. Oko njih na povienom platou poduprtom koljem bio je iskopan jarak s vodom, poznata fossa u kasnijoj rimskoj kastrametaciji. Iz naselja, otoia opkoljenog vodom, bio je prebaen most do druge obale, a tu se nalazila i nekropola organizirana po mode lu naselja ivih.Tlocrti imaju geometrijske pravilne oblike, preteno pravokutne ili trapezoidne (si. 37), pa su mnogi u toj pojavi nasluivali anticipaciju onoga to e u historijsko doba biti rimska urbs quadrata, ne samo s obzirom na temeljnu tlocrtnu formu nego jo vie s obzirom na dispoziciju i organizaciju itavoga tog pros tora. Tu se naime prvi put na tlu Italije pojavljuje ideja pravilnoga rastera, s komu nikacijama u pravilnom ortogonainom sustavu: jedna glavna komunikacija ide po sredini duom stranom naselja, druga, okomita na nju, isto po sredini, kraom stra nom. U tome opet neki vide ideju kasnijega karda i dekumana u rimskom gradu. Poseban je prostor odreen za zajednike funkcije, poglavito za kult, a on se redo vito nalazi na rubu uz duu stranicu perimetra. Varijanata ima vie, ali temeljna ide ja svima je zajednika. Ide se i dalje pa se smatra da je i termin insula to se u rim skom gradu upotrebljava za gradske etvrti nastao u to doba, jer je temeljno znae nje te rijei otok,povrina okruena vodom. Isto vrijedi i za sveeniku titulu pontifex (od pons, -tis, m. - most i facere - initi; usp. stsl.ponf - hrv. put), koja dak le znai graditelj mosta, puta, pristupa u naselje.Tu je njegova uloga (a s njom vje rojatno povezana i uloga planiranja) bila neobino vana. Otuda ugled i poloaj u drutvu takvoga pojedinca ija je djelatnost, kao i mnoge druge, bila u sferi religij skih naziranja i rituala. Valja ipak primijetiti da su naselja tipa terramara fenomen ogranien na ue podruje sjeverne Italije, nastao u specifinim uvjetima to ih je pruao ambijent. Prije su njihovi stanovnici (u talijanskoj literaturi terramaricoli, kao etnika kategorija) bili smatrani nasljednicima graditelja ranijih sojenikih na selja (palafiti, prema tome u talijanskoj literaturi palafiticoli) koji su se ovamo do selili iz regija onkraj Alpa, dok su se nosioci kasnije kulture Villanova iz eljeznog doba (nazvani villanoviani) smatrali opet nasljednicima nosilaca teramarske kul-

SL 37. Kasnobronanodobno naselje tipa ter ramara, Castelazzo di Fontanellata, Italija: a) sredite sa svetitem; b) most preko jarka; c) nekropola

ture i tako je nastao slijed: palafitikoli - teramarikoli - vilanovljani. Suvremena je ar heologija odbacila takve spekulacije pa i same metode takva rezoniranja. Prema tome, kontinuitet razvitka protourbanih iskustava na tlu Italije kojima bi naselja ti pa terramara bila polazna toka ne moe se utvrditi jer je fenomen i vremenski i prostorno posve ogranien. Ipak, ne mogu se potpuno ni odbaciti miljenja onih koji smatraju da je jedna takva opa ideja organiziranog naselja nala primjenu kas nije na tlu Italije u razliitim ambijentalnim i kulturnim uvjetima. Autohtona urbana misao na tlu Italije rodila se u drutvu starih Etruana koji su prvi na. ovom poluotoku stvorili urbanu kulturu (naravno, ne uzimajui u obzir grke kolonije). Njihov urbani ivot, ivot aristokratskoga vladajueg sloja, najbolje ilustriraju poznate zidne slike u grobnicama (hipogejima) gdje se ve od 6. st. pr. Krista susreu scene iz dnevnog ivota s gozbama, igrama i drugim razliitim pri zorima iz ovozemaljskog ivota, bez trunka pesimizma prema zagrobnom ivotu (za razliku od grkih naziranja), a isto tako s reprodukcijama bogatog inventara kunog ivota, naina odijevanja, ponaanja u intimnom obiteljskom krugu i si. Ideja etruanskoga grada boanskog je podrijetla i sadri specifino intelek tualno objanjenje. Roena u krilu religioznih spekulacija, kao sastavni dio etruanske kozmogonije i teogonije, sauvala je takav hermetiki karakter sve do kra ja, i kao takva prela u nasljedstvo starom Rimu (Pallotino 1966., 213 i d.; Bloch 1970.). Po shvaanju Etruana, uspostavljen je vrst i konkretan odnos izmeu ne ba i zemlje, izmeu svijeta bogova i svijeta ljudi. Svod nebeski je nebeski hram (templum caeleste), kojemu na zemlji odgovara zemaljski hram (templum terrestre), njegov izravni odraz. Hram nebeski je minuciozno elaboriran do u najsitnije detalje, tamo vlada vjeni nepromjenljivi red. Kao to su na zemlji tereni podijelje ni i zaposjednuti, tako je to i na nebu (privatno vlasnitvo proizalo je dakle iz bo anskog prava). itav nebeski svod podijeljen je na etiri velike zone koje nastaju njegovim presijecanjem pomou dvaju glavnih pravaca svijeta. Jedan ide od sjeve ra prema jugu, drugi od istoka prema zapadu. To su nebeski kardo i nebeski deku-

ANTIKI GRAD

U svitanju gradu klasinoga svijeta na istonom Jadranu

njenici a su Rimljani asimilirali mnoge ideje i mnoga iskustva starih Etruana, da su u tanine poznavali procedure to ih je propisivalo etruansko umijee (dis ciplina Etrusca), jer su jo u ranom Carstvu slali u Etruriju svoje mladie da je nau e, mogue je dosta dobro shvatiti bit tc discipline. Izvornih etruanskih tekstova o tome nema, a ni pitanje samog jezika starih Etruana nije do danas potpuno ri jeeno, pa nam mnoge vane spoznaje s tog podruja izmiu. Vjerojatno je da bi u tom pogledu vrijednih doprinosa dao sadraj etruanskoga teksta na ovojima mu mije u Arheolokom muzeju u Zagrebu (Rendi-Mioevi 1997.). Zasade etruanske discipline Cesto se susreu u djeiima rimskih gramatika, pi saca koji su se bavili pitanjima agrara i katastra. Tako Higin u djelu Utvrivanje me da (De limitibus constituendis) pie: Mee naime nisu utvrene neovisno o ustroju svijeta, jer se dekumani upravljaju prema Sunevoj putanji, a kardi prema polarnoj osi. Taj se sustav mjerenja zove etruansko umijee po haruspicima (sveenicima koji su proricali na temelju promatranja ivotinjskih ponutrica, op. a.) koji su ga prvi uspostavili, odnosno po onima koji su iznali tu vjetinu (Hygin. Grom. Const. Lim. A 111 = CAR 131; v. ovdje 414). Etruanski se grad dakle orijentira prema stranama svijeta. Obred osnivanja grada u domeni je religije, a obavljaju ga sveenici koji njeguju i tumae disciplinu (Le Gali 1970.). Sveenik augur koji tumai volju bogova na temelju prirodnih zna menja (leta ptica, gromova i si.) postavit e se na mjesto gdje e biti geometrijsko sredite grada - njegov pupak (lat. umbilicus, gr. omphals'), a to je zapravo is hodite koordinatnog sustava projiciranog s neba na Zemlju. Okrenut e se prema Istoku i rairiti ruke. Pravac njegovih ruku utvrdit e pravac karda (cardo i kardo) u novom naselju, one osi to se poklapa s nebeskim kardom oko kojega se okree Sunce. Tim pravcem razluit e se dvije gradske zone, one ispred sveenika (pars antica) i ona iza njega (pars postica). Okomito na kardo povui e se pravac kroz isto sredite - stajalite augura - i to e biti dekuman (decumanus) grada, gradska apscisa koja ide u pravcu istok - zapad (si. 42). Sve to je s desne (june) strane tog pravca bit e u novomu gradskom prostoru pars dextrata, a s lijeve (sjeverne) stra ne pars sinistrata (usp. lat.sinister - zlokoban). Tako nastaju odrazi nebeskih kvadranata etiriju gradskih regija: antica dextrata i antica sinistrata, te postica extrata ipostica sinistrata (Dilke 1971., 174 i d.).Uz glavne osi,kardo i dekuman. povlae se na jednakoj udaljenosti usporedno s njima drugi pravci, i to su spored ni kardi i dekumani koji zatvaraju ue gradske etvrti (insulae) u pravilnom orto gonalnom sustavu. Svemu tome prethodi obred obiljeavanja gradskog perimetra (pomoerium). Rimska je tradicija prisvojila tu instituciju kao svoju tekovinu u poz natoj legendi o osnivanju Rima i o prvobitnoj brazdi (sulcus primigenius), ali ne ma sumnje da i ona u svojemu moralnom i tehnikom smislu pripada etruanskoj kulturnoj batini. I u etruanskom gradu smjetaj gradskih vrata poklapat e se sa zavrecima glavnoga karda (kardo maximus) i glavnoga dekumana (decumanus maximus). Kroz njih e se ti glavni pravci, vidjet emo, produivati na teritorij iz van pomerija, sastavni dio gradske cjeline (si. 40). Za razliku od situacije u kojoj se mi nalazimo kad na temelju prilino oskudnih podataka pokuavamo sagledati grad naega autohtonog svijeta, bez ikakvog poz-

SI. 38. Gradski raster etruanskog Marzabotta ko Bologne, Italija; u strogom ortogonalnom sistemu grad je planiran prema naelima etruanske discipline; dominanta, hram s tri cele, nalazi se na susjednom uzvienju; Cristofani 2000.

man, koji dijele nebeske kvadrante. Svaki od tih etiriju velikih segmenata parceli ra se na niz manjih i na taj se nain dolazi do komplicirane nebeske topografije ko ja odraava svojstva boanskog bia, a ta su svojstva u najuoj vezi sa smjetajem svakoga pojedinog boanstva na nebeskom svodu.To je jedinstveno rjeenje prob lema ovisnosti ovjeka o prirodnim silama i o boanstvima koja ih personificiraju. Za ovjeka su najpovoljniji i najpozitivniji oni bogovi koji borave na sektoru od Is toka do Juga, od raanja Sunca pa do njegova zenita: tu je najvie svjetla i odatle ovjeku dolazi samo dobro. Skala, dakle, boanske sklonosti i dobrohotnosti poi nje s istokom, a zavrava na Zapadu, gdje poinje tmina. Odatle nita dobra ne tre ba oekivati. Najgore su snage tmine, one to imaju stalna prebivalita ispod nebes kog dekumana, pogotovo one iz treega kvadranta koji zaprema prostor od Zapa da pa do nebeskoga karda (Sjevera). Odatle dalje, dakle u segmentu gdje se pripre ma raanje Sunca, boanstva opet stjeu sve pozitivnije atribute. Na taj su nain sa mi bogovi pokazali ljudima kako e organizirati svoj zemaljski hram, svoje zemalj sko obitavalite.Ta pravilnost i strogost ustroja nebeskog hrama i obitavalita bogo va odrazit e se i u organizaciji gradskog prostora. Bogovi su uspostavili i red u drutvenim strukturama, oni su posvetili meae, vlasnitvo je pod njihovom zati tom. Po predaji nimfa Vegoja otkrila je ljudima tajnu: Kad je Tinia (etruanski Zeus) izabrao za sebe teritorij Etrurije, odredio je i zapovjedio da se premjere po lja i obiljee posjedi, prijetei najstranijim prokletstvom svakome tko bi se usu^Pmrocmmn im fev e g o je . dio taj red poremetiti. Grad je dakle odraz nebeskoga hrama, njegova projekcija 3S,. 7 U " F JO r) na Zemlji, pa se boravite ljudi modelira prema boravitu bogova. Zahvaljujui i 148

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 39- Groma: napravu kojom su se sluili rimski mjernici; Frigerio 1933.

SI. 40. Gradski prostor unutar bedema i ager, idealni odnos organizacije: gradsko sredite je centar jedinstvenog sustava; Dilke 1971.

navanja doktrinarne interpretacije njegove kozmogonije i uope udjela autohtonog pogleda na svijet pri organizaciji naselja (neki su rituali ipak morali postojati), u Etruana imamo veoma razraenu teoriju koja moe pruiti dosta jasnu sliku strukture njihova grada, njegove fizionomije i urbane kulture uope. Nevolja je u tome to ima malo konkretnih ostvarenja koja su nastala na temelju navedene teo rije i procedure jer istaknuti centri stare Etrurije nisu dovoljno istraeni. Primjerom prvoga reda smatrao se grad Marzabotto nedaleko Bologne (stare Felsine, Bononia je keltsko ime) koji je prilino dobro istraen (si. 38). Ali on nije itav sauvan, je dan dio njegova areala pokrila je rjeica Reno koja je promijenila tok. Ostali pozna ti centri iz ue Etrurije kao to su bili Caere (Cerveteri), Vetulonia, Populonia, Veii i dr,, samo su djelomino istraeni. Naprotiv, otkopane su nekropole mnogih grado va to je takoer velika pomo u studiju etruanskoga grada. U gradskoj planimetriji Marzabotta jasno se uoavaju ona dva temeljna prav ca, glavni kardo i glavni dekuman, kao i ostali koji teku paralelno s njima (si. 38). Unutar jedne gradske inzule smjetena su prosjeno etiri stambena objekta jedan do drugoga. Gradska orninanta s glavnim svetitem izgraenim u tri odjelite cele od kojih je svaka posveena jednom lanu etruanske trijade (Tinia - Zeus, Jupi ter; Uni - Hera, Junona i Menrva - Atena, Minerva) koju su prihvatili i Rimljani, smjetena je na breuljku podno kojega se prua grad na ravnome. Postanak Marzabotta treba smjestiti negdje poslije godine 500. pr. Krista, nakon ekspanzije Etruana preko Apenina koja koincidira sa slabljenjem njihove prevlas ti na moru izazvane dominacijom Sirakuze za Hijeronove tiranide. Prva Hipodamo va ostvarenja padaju nakon velikih grkih pobjeda nad Perzijancima, kad je i Milet bio osloboen, dakle oko 475. godine. Prema tome, mogue je postanak obaju gra dova smjestiti u priblino isti vremenski horizont i povui usporedbu materijalnih ostvarenja u njima, a isto tako i usporedbu Hipoamovih ideja s onima koje se razabiru u Marzabottu.

'Paiiotino 1966.. 3i6: M ansuelli 1965.: 1985.; Sasatelli 1985.: 1989.; Camporeale 2000. s. v. M arzabotto. 392-

Plan Mileta, kao i drugih gradova u kojima je Hipodam djelovao, jednako kao i plan Marzabotta, izraen je u ortogonainom sustavu koji nije privilegij nijedne od reene civilizacije jer se mnogo prije bio pojavio u raznih naroda na Istoku. Prema tome se i Grci i Etruani, to se toga tie, uklapaju u shvaanja koja su odavna pos tojala. I izvori su im uglavnom isti. I u Grka i u Etruana prisutna je u razvitku nji hove kulture jedna arhaika faza inspirirana utjecajima s istoka (orijentalizirajua faza, koja prethodi helenizirajuoj). Paralelizam je dakle nezavisan meusobno, za visan u izravnim ili neizravnim uzorima (Martin 1970.). Plan Marzabotta prilino se podudara s planom Olinta u Grkoj, osobito u uniformiranosti inzula i u tipu nas tambi. Marzabotto, naime, nije strukturiran strogo hijerarhijski kako bi se moglo oe kivati od etruanskoga grada i kako to pokazuje strukturiranje etruanskih nekro pola. Po tome on ne moe sluiti kao model klasinoga etruanskoga grada iz et rurske matice zemlje, kakvim e se pojaviti naprijed spomenuti gradovi kad budu dokraja istraeni. On, drugim rijeima, nije odraz urbane kulture etruanske aristok racije koja je dala peat etruanskoj umjetnosti, materijalnoj i duhovnoj kulturi uope. On je bio vie trgovaki i vaan industrijski centar, s elementima tadanje ga srednjeg stalea, pa je zato i u svojoj strukturi imao odreeni demokratski bi ljeg. Zbog toga se i oituje onaj paralelizam s grkim gradovima koji su imali takav karakter. U Marzabottu, kao i u nekim grkim gradovima, zapaa se nezavisnost fortifikacijskog perimetra od gradskog rastera, u emu se svi oni udaljavaju od sheme rimske urbs quadrata. Postoji meutim jedna bitna razlika, a to je totalna linearno st u urbanom integritetu Marzabotta, kruti shematiki ortogonalni raster, bez preda ha i bez artikulacije, bez povezivanja unutranjih struktura razliite namjene (sveti ta, hramova, javnih graevina uope) s ostalim dijelovima urbanoga tkiva. Svijet bo-

150

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

PARS

VLTRATA

P o rta P ra e fo ria

SD VKj
SINISTRATA

DD

ji___ r
SD I VK I
DD I VK I K j | V | DD II VK I

< l_ < o: h
X

SD I KK I

DD i KK I

DD II KK l

(J)

PARS

ce <
DD CK

SD l SD C K K K II

DD I K K II

DD II K K II

PARS

CITRATA

SI. 42. Ortogonalni raster karda i dekumana: sustav oznaavanja uih povrina; sredite je u sje citu gavnog ucicumana {ctecunuznus f}iuXi!HU3y [ glavnog karda (kardo >naximus)\ sve Sto je lije vo od glavnog dekumana je pars sinistrata, a des no pars dextrata\ ono to je preko linije glavnog karda je pars ultrata, a to je ispod a je (s ove stra ne mjerniku koji gleda na istok) pars citrata; tako se dobivaju tone oznake svih etiriju kvadranata: sinistra decutnani ultra kardinem (SD-VK). dextra deeumani ultra cardinem (DD-VK), sinistra deeumani citra kardinem (S-CK), dextra deeu mani citra kardinem (DD-CK); parcele se nume riraju progresivno od karda i od dekumana

gova npr. potpuno je odijeljen i iskljuen iz sustava, smjeten na brijegu uz naselje, rijeen monotonom jukstapozicijom triju odjelitih cela. U grkim gradovima ti su elementi ukljueni i organski povezani u cjelinu. Promatrajui grki grad, stjee se dojam da su bile posebno prostudirane pojedine zone koje se u planu mogu identi ficirati. U Marzabottu toga nema. Mnogo vie divergencija ustanovilo bi se kad bi nam bile poznate arhitektonske mase u svojemu volumenu, ono to, naalost, vrlo esto nedostaje u prouavanju povijesnoga grada. Tek e helenistika strujanja u 2. i u 1. st. pr. Krista ukloniti tu krutost etruansko-rimskoga grada, ali je nee potpu no dokrajiti. Te razlike ostaju, i u njima se nesumnjivo odraavaju razlike u politi kim i socijalnim strukturama Grka i Etruana, a kasnije i Rimljana. Rim je dugo vremena bio u vlasti Etruana, posljednja dinastija njegovih kra ljeva bila je etruanska. Od njih su Rimljani mnogo toga primili i nauili, mnogo toga asimilirali, posebno iz sfere etruanske discipline. Prve urbane elemente dali su Rimu Etruani, pa i zdanje kapitolijskoga hrama s kraja 6. st. pr. Krista. Tu se ne oituje samo strogi stil tuskanske klasike nego i koncepcija koju su Etruani tako er nametnuli Rimu: tri odjelite cele, po jedna za svakoga lana kapitolijske trijade, obuhvaene jedinstvenom arhitektonskom masom. Ve od 6. st. pr. Krista osjea se u njihovoj civilizaciji jaki utjecaj helenskoga duha, s kojim su oni nakon svoje ek spanzije na tlo Kampanije u neposrednom dodiru u Velikoj Grkoj (Magna Graecia) u junoj Italiji (Giuliano 1966., 19 i d.). U Kampaniji su prihvatili i jedan od gr kih alfabeta, prilagodivi ga svojoj fonetici. Svoja boanstva pribliili su grkima i zajedno s personifikacijom dali im atribute lanova grkog Olimpa. Prema tome, Rim je na svom tlu u mnogim domenama prihvaao sintezu helensko-etruanske civilizacije. Poznata je sklonost rimskog duha praktinome, njegova sposobnost da bira ono to mu odgovara i da to dalje razvija. Taj prakticizam i taj eklekticizam do152

SL 43- Rimski vojni okol (castra) \ tlocrt: pravokut nik (oko 560 x 430 m) je utvren sustavom opkopa (fossa) s vanjske strane i nasipa (vallum, agger) s unut ranje; uz vrata se nalaze kule straarnice; sredite okola je na sjecitu dviju glavnih unutranjih komunikacija: via principalis i via praetoria\ a) principia, centar sa svetitem okola; b) praetorium , zapovjednikov stan; c) oruamica; d) lazaret za vojnike; e) forum , trg i trnica okola; f) konjunice i lazaret za konje; g) asniki stano vi; h) uionica; i) smjetaj za zarobljenike; ostalo canabae , barake za vojnike

li su do izraaja i u oblikovanju rimskoga grada. Narod teaka i pastira kakav su bi li Rimljani dugo je ostao izvan velikih kulturnih strujanja. irenjem svojega teritori ja irili su i horizonte dok ih nije pobijedila" pobijeena Grka, na slian nain ka ko ih je nekoliko stoljea prije pobijedila pokorena Etrurija. Meutim, praktini rimski duh dao je i svojih originalnih ostvarenja na ovom polju, posebno u planiranju i organizaciji vojnog okola (castra). U tome su Rimlja ni imali svojih vlastitih iskustava iz starijih vremena, jer su u mnogobrojnim rato vima to su ih vodili redovito smjetali legije u posebno organizirane i osigurane prostore, pogotovo kad su se nalazili na teritoriju neprijateljskih naroda. Sustav kastrametacije (od castra - okol i Tristivi - prcnijcntO oni su doveli do savrenstva. Koliko je to bilo perfektno i dobro organizirano (a ujedno koliko se uklapa u naa razmatranja), pokazuje injenica da su se iz mnogih vojnih okola razvili gra dovi na podruju limesa i drugdje. Za to prua lijepi primjer planimetrija i pros torna organizacija antike Emone (Ljubljana; ael 1968.; Plesniar-Gec 1999.), ko ja je bila okol XV legije Apollinaris do cara Tiberija kad je postala kolonijom (si. 141).Takvih gradova - nekadanjih kastra - bilo je mnogo pa se to odrazilo i u to ponomastici, npr. na tlu Britanije u imenima gradova s doetkom -chester (Silchester i r.). U okolu je uspostavljena potpuna podudarnost i meuzavisan odnos utvre nog perimetra sa sustavom organizacije unutranjeg prostora (si. 43). Fortifikacije. 153

ANTIKI GRAD

U svitanju graa klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Si. 44. Rimski vojni okol, Aquincum kod Budimpete, Maarska: a) principia, b) asniki stanovi, c) stanovi za vojnike, d) kupalite, e) lazaret za vojnike (valetitdinarium), f) skladita, horrea;Kaiser - Poczy 1989.

nasip (agger, valluni) i opkop (fossa) oblikuju vojno naselje pravilnoga pravokut nog tlocrta. Komunikacija koja odgovara kardu, via principalis (glavna ulica), po vezuje dvoja vrata na duim stranama okola (porta principalis sinistra;porta prin cipalis dextra). Okomito na kardo, sredinom okola, od porta praetoria do krianja s poprenom ulicom, tee via praetoria koja odgovara dekumanu. Uz nju su se s obje strane nalazile nastambe legionara (canabae) razvrstanih po jedinicama. Na suprot pretorijskoj ulici, nalazilo se na glavnoj ulici sredite okola: glavni zapovjed niki stan (praetorium) i pred njim slobodan prostor za okupljanje eta i rtvo vanje (principia). Sve ostale komunikacije u okolu trasirane su u ortogonalnom sustavu kojemu su okosnica via praetoria i via principalis.Tu je komponenta vr lo vana za rimski urbanizam, i to ne samo to se tie primjene tehnikih iskustava kastrametacije, i ne samo za one gradove koji su se razvili neposredno iz vojnog okola. Prouavajui urbanu strukturu rimskih planiranih gradova, gotovo redovito e biti mogue identificirati odreene pojave proistekle iz ideje okola, bilo u ope mu prostornom planiranju (koje je u tehnikom pogledu istovjetno za castra i za civilna naselja), bilo u modulima i u rasporedu gradskih etvrti, bilo pak u smjeta ju gradskog centra i gradske dominante. Prema tome faktor kastrizma ne moe se odvojiti iz opega kompleksa rimskog urbanizma. Helenistiki doprinos rimskom urbanizmu dobro je poznat. Primjer Pompeja lijepo to ilustrira iako se taj grad ne moe uzeti kao model helenistiko-rimskoga grada jer je u mnogoemu bio iznimka. No, u njemu raspoznajemo sve inovacije to ih je helenizam donio klasinom gradu.To se oituje prvenstveno u visokom stan dardu urbanog ivota i urbane kulture uope, a posebno u oblikovanju i artikulaci ji gradske kue (dotnus) u kojoj su sada udrueni elementi tradicijske rimske ku e kojoj je sredite atrij, s elementima helenistike kue koja ima peristil. Takav grad i takva kua, bez obzira na iznimnost Pompeja i na njihovu neponovljivost, esto se uzimaju kao polazni prototip.

Ideja rimskoga grada afirmirala se na hrvatskom obalnom prostoru usporedno s pojavom rimskih i italskih elemenata. Potrebno je sada pokuati te vanjske urbanogene elemente identificirati i uoiti njihovu politiku, ekonomsku i kulturnu ulo gu. Tu moemo raspoznati nekoliko stratuma, od kojih je svaki imao odreenu kul turnu i socijalnu karakteristiku. Ponajprije valja podcrtati injenicu da je antiko drutvo razvijenog helenizma i ranoga Rimskog carstva bilo takvo historijsko drutvo koje je u svomu globalnom aspektu najblie dananjemu svijetu. Nikada prije ni kasnije, sve do afirmacije indus trijske proizvodnje, niti jedno drutvo nije tako mnogo proizvodilo ni troilo, nika da prije ni kasnije nije bilo uspostavljeno tako prostrano svjetsko trite. U toj pot ronji prednjai, kako je razumljivo, stanovnik grada. On se prilagouje ukusu ma sovne produkcije, u njega se razvija potreba da nabavi predmete iroke potronje koji uz uporabnu esto imaju i drukiju vrijednost, zbog skupljeg materijala ili sav renije obradbe. Prosjeni graanin estetski organizira svoje obitavalite, svoj pros tor, namjetaj, uporabne predmete, a imuniji pojedinac nastojat e se izdii iznad prosjeka, iznad provincijske razine, i postati potroa proizvoda aulike" kakvoe, to moe biti dokazom veega kulturnog prohtjeva jednako kao i snobizma. Jer sno bizam je poznavao i antiki svijet. Bogati skorojevi nije samo privilegij rimskoga megalopola, on postoji i u gradiima provincija, pa e rimski pjesnik Juvenal (Sat, XV, 112), ne bez ironije, ilustrirati to povoenje provincije za metropolom kad kae da, eto, i daleka Tula uvodi retora:)e conducendo loquitur iam rhetore Thule! Proces urbanizacije prvenstveno je demografski fenomen. Demografski prob lemi naih antikih centara nisu sustavno obraeni, obraeni su zapravo samo dje lomino. Da bi se proces bolje osvijetlio, bit e potrebno, barem ukratko, osvrnuti se na ta pitanja koliko nam doputa izvorna graa. Prve skupine doseljenika sa suprotne obale pojavile su se na ovom prostoru jo u doba ilirskih ratova krajem 3. st. pr. Krista.To su bili veinom pripadnici rim skoga poslovnog svijeta, trgovci, nosioci pomorstva i pomorskog prometa, nova nog poslovanja i mnogih drugih slobodnih" zanimanja. U taj krug pripadaju i pred stavnici rimske fiskalne politike.To je onaj sloj to ga Rimljani openito nazivaju negotiatores etpublicani (trgovci i carinici). On je silno ojaao u 2. i u 1. st. pr. Kris ta i s rimskim osvajanjem, osobito na Istoku, doivio je veliku ekspanziju (Rostovtzeff 1957., 994 i d,). Tamo su negotiatores et publicani preuzeli sve poslove eko nomskog i upravno-ekonomskog karaktera, uklopili se u razvijenu i dobro organi ziranu privredu tamonjega helenistikog svijeta, i provodili nesmiljenu eksploata ciju. Reakcija na njihovu bezobzirnost i gramzljivost bila je drastina osamdesetih godina 1. st. pr. Krista za mitridatskih ratova, kad je na tisue njih bilo jednostavno poklano, to je ak i u samih Grka u Grkoj izazvalo simpatije prema Mitridatu (ina e brutalnom orijentalnom despotu). Ti su elementi zaposjeli sve vanije punkto ve po provincijama preko kojih se odvijao promet i preuzeli u svoje ruke ekono miju, financije i organizaciju privrednog ivota. Nerijetko oni prethode legijama, osobito na onim prostorima gdje je bila razvijena privreda helenistikog svijeta. Sustav zakupa carina te ostalih taksa i poreza to su se direktno naplaivali omogu-

ANTIKI GRAD

C svitanju grada klasinoga svijeta na. istonom Jadranu

SI. 45- Antike komunika cije, ishodite Pola (Pula)

4.

SI. 46. Antike komunikacije, ishodite Senia (Senj): odvojak od glavne ceste prema japodskoj unutranjosti

SI. 47. Antike komunikacije, ishodite lader (Zadar): zrakasto grananje

SI. 48. Antike komunikacije, ishodite Salona (Solin): magistralne i vicinalne ceste

avao je lanovima publikanskih udruga (societates publicanorum) nesmiljenu pljaku. U Cezarovo doba oni su ve na naoj obali bili organiziram (Sui 1973.).To su oni rimski graani (cives Romani) za koje Cezarov asnik Aulo Hircije u Aleksandrijskom ratu (Bell.Alex. 43, 2) kae da su bili veoma hrabri i veoma vjerni" (fortissimi fidelissimique). Njihov smjetaj u salonitanski emporij uklapa se u op u Cezarovu politiku prema provinciji Iliriku kojoj je, uz Galiju, bio namjesnikom, a Svetonije donosi da je on u svojim provincijama stimulirao razvijanje trgovine s domaim peregrinskim stanovnitvom i da je osnivao nove carinske postaje (peregrinarum mercium portoria instituti, Svet. Caes. 43). I inae je poznato da je Ce zar u svojemu politikom djelovanju favorizirao taj stale i elio ga pridobiti za sa veznika u borbi s optimatima. Raspored postaja (stationes) ilirikog portorija (publicum portorii Illyrici) na naoj obali donekle je poznat iz natpisa, ali ovi ve inom potjeu iz ranoga carskog vremena (De Laet 1949., 230 i d.). Postaja je bilo uTergeste, Poli, Seniji i u Saloni, ali je vjerojatno da ih je bilo i u drugim vanijim emporijima, kao to su bili Jader, Narona i dr. Jedino je zaTergeste mogue utvrditi da postaja potjee s kraja Republike, no vjerojatno su tada zapoeli djelovati i dru gi carinski uredi. To je prvi sloj rimskih graana i italskih elemenata uope to su ih njihovi interesi i interesi Rima doveli na nae obale. On je u Saloni smijemo ta monji grki svijet koji je, kako je navedeno, drao u svojim rukama promet i trgo vinu s domaim zaleem. Zbog sukoba s interesima toga sloja, grki Isejci su godi ne 58. pr. Krista uputili poslanstvo Cezaru uAkvileju i traili njegovu zatitu. Meu tim, isejski su Grci ve bili izgubili bitku, a pristankom uz Pompeja godine 46. ko nano su izgubili i autonomiju. Ovaj sloj doseljenika po socijalnoj je strukturi par excellence urbani element i kao takav donosi k nama rimsku urbanu kulturu. Mnogo je tee utvrditi, to kon kretno treba zahvaliti tim elementima u urbanizmu naih primorskih gradova. Sva kako je sigurno da su se oni konstituirali kao municipalna zajednica koja je domala prerasla u municipij rimskih graana sa svim municipalnim institucijama. U Za pisima o graanskom ratu (Bell. civ. III, 9,2) Cezar je naziva eonventus. Gdje je bi lo sjedite tih doljaka, kako je ono bilo organizirano, nije poznato. Nekad se smat ralo da iz ovoga vremena potjeu istoni bedem starog dijela Salone i gradska vra

ta, koja su po tome nazvana porta Caesarea. ali je utvreno da su zidine i vrata iz vremena osnutka kolonije rimskih graana. Misli se da bi najstariji bili ostaci fabri ke ( Pet mostova) na danas presuenom rukavu solinske rijeke u istonom dijelu Salone i da pripadaju tom dobu. Pompejev legat Oktavije opsjedao je Salonu za gra anskoga rata i nije ju uspio osvojiti. Cezar pie da su graani podigli utvrde i kule da bi se obranili (Bell. civ. III, 9, 3), svakako s morske strane jer je opsada i bila s mora. No naselje je moralo biti utvreno i s kopnene strane ve zbog obrane gra da od eventualnih napada domaeg stanovnitva. Vjerojatan je zakljuak da su se ovi rimski graani smjestili na onaj isti prostor gdje su ivjele grupe grkih Isejaca, koji su se prije njih tu nalazili i trgovali sa zaleem. Odgovor na ova pitanja dat e arheoloka istraivanja. Vano je naglasiti da je prvi sloj urbanog stanovnitva u Sa loni i u drugim centrima uz obalu (Jader, Senija, Narona i dr.) ostavio vidljivoga tra ga, da se on neprekidno perpetuirao i razvijao, pa i kasnije kad je bio preslojen no vim doseljenicima, i da je on ve po prirodi i po drutvenoj ulozi bio urbanogeni faktor prvoga reda. Rimska urbana misao pojavila se na naoj obali prvi put upravo zahvaljujui njemu. Drugi sloj sastojao se od pripadnika zemljoposjednikog stalea koji su od dr ave dobili terene za obraivanje na spomenutomu dravnom ageru. Njima su bile asignirane velike povrine plodnih podruja u Histriji i u Dalmaciji, kako je nave deno, i na njima su organizirali svoje ekonomije. Na imanjima veih posjednika familia nitica bila je sastavljena preteno od robova, a imanjem je u ime gospoda ra upravljao njegov villicus (Sanader 1995.). U ranom Carstvu, kako e se vidjeti, sredita tih ekonomija - ladanjske vile - slue i kao ladanjsko boravite vlasnika te rena i lanova njegove obitelji, ali on tu ne boravi stalno. esto uope i ne boravi u toj provinciji, ima imanja i u drugim pokrajinama, i sve poslove oko obradbe ima nja, prodaje uroda i dr., vodi u njegovo ime poseban aparat sastavljen preteno od iskusnih i sposobnih robova. To prvenstveno vrijedi za pripadnike onih aristokrat skih zemljoposjednikih familija koje su ivjele od latifundija. Oni procesu daljnje urbanizacije pojedinih sredita nisu nita pridonijeli izravno ili su pridonijeli vrlo malo. Neizravno ipak jesu, moglo bi se kazati i veoma mnogo. Prvenstveno njima treba zahvaliti radikalnu preobrazbu poljoprivredne ekonomike, a ova je bila i te 157

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

kako vana u ivotu urbanih centara jer su sada gradovi i na podruju provincije ono to su donedavna bili na tlu Italije: ackerbautreibende Stiite, kako bi kazao Marx. Uvoenje napredne agrikulture koja je bila sposobna ukljuiti se u tijekove svjetske proizvodnje bilo je jedna od bitnih pretpostavki za egzistenciju naselja kao urbanog sredita. Manji posjednici to su dobili terene na dijelovima dravnog agera redovito su se ovamo preseljavali i trajno ivjeli u gradovima - centrima kojima je atribucijom bio povjeren dio dravnog zemljita. To su mogli biti centri autohtonog postanka ili pak agrarne kolonije. Na taj nain centri autohtonih teritorijalnih opina stjeu gra anstvo nove kakvoe, element koji ima svoje navike, nain ivota i drutvenog po naanja, koji sa sobom nosi nove institucije u sferi gradske uprave i ekonomike, i me se ujedno inicira proces romanizacije tih sredita. Taj element veinom potjee iz urbanih sredina pa je na taj nain imao vana udjela u daljnjem razvitku procesa urbanizacije pojedinih autohtonih naselja. U to doba smatralo se, kako je reeno, da ovjek pripada meu uglednije (honestiores) ako posjeduje 6 do 8 jugera zemlje. Ovisilo je to, naravno, i o kakvoi terena to ih je posjedovao. To je uvjetovalo da se i na relativno manjim povrinama dravnog agera u pojedinoj municipalnoj zajedni ci mogao smjestiti vei broj malih i srednjih posjednika koji su se redovito sami bri nuli za svoje edno gospodarstvo. Taj je sloj uvelike utjecao na daljnji tijek urbani zacije naih autohtonih centara. Moe se kazati da preteno njemu treba zahvaliti ur banistiki preobraaj autohtonih gradova na naem obalnom prostoru. On je bio u izravnom dodiru s domaim peregrinskim svijetom, on je pridonio da su mnoge au tohtone teritorijalne opine stekle rimski civitet i rimsku municipalnu konstituciju, on je izazvao onu konvivenciju koja se odrazila u asimilaciji stranih tekovina u do maem krugu, u toj simbiozi su se stapale domae tradicije s rimskim inovacijama. Provenijenciju ovih novih graana, iz redova posjednika i poslovnog svijeta, mogue je utvrditi na temelju prouavanja njihovih imena to ih registriraju mno gobrojni natpisi sepulkralnog i javnoga karaktera (Pavan 1958.; Alfoldy 1965., 1969 ). Utvreno je da veina tih familija potjee iz ireg podruja sjeverne Italije, iz gradova to su se tamo prije razvili na nekada venetskom i keltskom podruju. Pojedine familije susreu se u odreenim centrima na obalnom prostoru, ali se es to moe pratiti i njihova fluktuacija iz jednog centra u drugi. U te su familije ulazi li, kako je navedeno, i pripadnici domaih autohtonih obitelji (koje takoer prepoz najemo po epihorskim - ilirskim imenima) veinom kao radna snaga, pa su se tako u daljnjem razvitku formirale rimske familije domaeg podrijetla. Pojedinci iduih generacija iz tih domaih rimskih familija postigli su i visok drutveni poloaj ne samo u krugu svoje municipalne zajednice nego i izvan nje, na razliitim poljima. Mnogi su se i sami vinuli meu honestiores, neki su imali lijepu karijeru u vojnoj slubi u drugim provincijama pa su se nakon slube vratili svom zaviaju, pojedin ci su se vinuli ak i do senatorskog stalea (ordo senatorius), a mnogo vie njih u lo je u red vitezova ( ordo equester;'N$kcs 1970.). Posebnu skupinu ine rimski kolonisti u naseobinama na naoj obali (Vittinghoff 1952.). Prije njihove pojave u nas rimska je kolonizacija imala iza sebe dug

Si. 49- Agerskl raster Pole (Pula); rekonstrukciju plana prema zranim snimcima

historijat. Jo u ranijoj Republici Rim je slao svoje podanike na pojedine istaknute toke u kolonije da bi preko njih kontrolirao odreena podruja na tlu Italije. Bile su to veinom kolonije s latinskim graanskim pravom, posebno tzv. coloniae maritimae (naseobine uz morsku obalu), kao npr. Brindisi (Brundisium, 3. st. pr. Kris ta), Akvileja (Aquileia, po. 2. st. pr. Krista) i dr. Agrarni pokret to su ga inicirala braa Grakhi u 2. st. pr. Krista imao je u planu rehabilitirati propaloga rimskog zem ljoradnika i sada gradskog proletera, a time ujedno i rimskoga vojnika na kojemu je poivala mo Rima,Tome su imale posluiti agrarne kolonije u koje bi se slali rim ski graani, a potrebne terene trebalo je namaknuti ograniavanjem latifundija i dis tribucijom neraspodijeljenih cjelina dravnog zemljita, prvenstveno u provincija ma. Plan Grakha, poznato je, nije uspio, agrarna politika je postala sredstvom poli tikih spekulacija i demagoke propagande, jednako populara kao i optimata, pa su se esto nadmetali nudei kolonistima ak plodna zemljita na tlu same Italije, na podruju dravnog agera u Kampaniji. Iako ta politika, uzevi u cjelini, nije uspjela, pokazala je put diktatorima, imperatorima i ambicioznim politiarima kako se i ko-

0,00
11km

SL 50. Agerski raster Pole (Pula); rekonstrukcija presjeka du jednog (glavnog?) dekumana s naznakama sjecita agerskih limesa, od Pule (Z) do toke na kvarnerskoj obali (I)

159

ANTIKi GRAD

U svitanju graa klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Ionizacija moe iskoristiti kao efikasno politiko sredstvo. Oni e u posljednjem stoljeu Republike u kolonije slati veinom svoje vojnike i veterane da bi ih time nagradili ne za slubu dravi rimskoj ve prvenstveno sebi osobno. Na taj je nain vojska postala instrumentom osobne politike pojedinih vojskovoa, od Marija kra jem 2. st. pr. Krista do cara Augusta. Bile su to veinom, kako je spomenuto, agrar ne kolonije. U novoosnovanim naseobinama kolonisti e dobiti svoj dio terena (sors - drijeb) i od njega ivjeti. Reim dodijeljenih terena bio je podvrgnut op im normama rimskoga zakonodavstva u pogledu eksploatacije i fiskalne politike, o emu je maloprije bilo govora. Po svojemu karakteru rimske kolonije imaju mnogo dodirnih toaka s grkim naseobinama, ve i zbog toga to su i one bile veinom agrarnoga karaktera. Ali postoji jedna bitna razlika. Rimske su kolonije prvenstveno izraz rimskog ekspan zionizma, i one osnovane na tlu Italije dok ona u doba Republike jo nije bila integ rirana, i one na tlu provincija koje, iako pokorene, nisu jo bile dovoljno osigurane ni pacificirane. Kolonije su bile propugnacula imperii, predstrae Rima. Pa i njihov odnos prema matici bio je posve razliit. Grka naseobina je dio Grke preseljen u tui svijet, s njome grki kolonist donosi dio svoje domovine, stvara novi polis ko ji s maticom povezuju interesi i moralne vrijednosti, ali je posve autonoman. Rim ski kolonist nosi sa sobom prvenstveno dio rimske drave. On se, dodue, konsti tuira u samoupravnu municipalnu zajednicu ali je uvijek rimski graanin i njegova je zajednica est rimske drave nastala po modelu glavnoga grada. Kolonije su, uk ratko, u to doba odraz i vanjske i unutranje politike Rima, rimskih magistrata i po jedinih nosilaca imperija. Grupe kolonista u naim naseobinama (ordo colonorum) potjeu svakako u ve likoj veini iz redova onih humiliores u rimskom drutvu koji e u novoj postojbini postati honestiores. Poneki su dobili i oveu sors, osobito u veteranskim kolonijama gdje se adsignacija provodila na temelju ina to ga je kolonist imao u vojsci. Za naa razmatranja vano je pokazati kako se obavljao in osnivanja kolonije i kako se organizirao njezin ager u kojemu su kolonisti stekli zemljini posjed. Naseo bina se utemeljuje na osnovi dekreta magistrata ili vojskovoe koji ima imperium (vrhovnu vlast) u provinciji. U dokumentu to ga izdaje (lex coloniae) on utvruje gdje e se kolonija osnovati, kako e se konstituirati, tko e je initi, u koji e rimski okrug (tribus) biti upisani njezini graani, koliki e se dio iz fonda dravnog agera izdvojiti u njezin ager i kolike e parcele dobiti pojedini kolonisti. Po sadraju, dak le, lex coloniae donekle je nalik spomenutoj psefizmi iz Lumbarde na o. Koruli, ali nije po kakvoi jer je u grkoj koloniji to bio samoupravni akt zajednice koja se kon stituira, a u rimskoj koloniji dekret osnivaa - predstavnika rimske vlasti. in osni vanja kolonije u naelu je jedinstveni postupak osnivanja grada i organizacije njego va agera, bez obzira na to to su svi nai gradovi u koje su deducirani kolonisti (deductio colonorum) imali protourbanu ili ak urbanu tradiciju iz prijanjeg vreme na, bilo autohtonu, bilo grku, bilo rimsku (kao npr. Salona, Jader, Parencij i dr.). Pro cedura dedukcije ukljuuje ceremonije i rituale inauguracije po formalisdkoj rim skoj praksi (Le Gali 1970.), gdje se ispituje naklonost bogova prije svakog odluni-

k a s n o r im s k a

n ekr o p o la

SLUAJNI OSTACI

NALAZI

L A D A N J S K E ARHI TEKTURE

SL 51. Agerski raster Jadera (Jader, Zadar); rekonstrukcija s unutranjim podjelama (actus, saltus) prema zranim snimkama

jeg pothvata. Taj dio posla obavljaju sveenici - auguri, a u prijanjim vremenima oni su obavljali i sve druge poslove povezane s organizacijom gradskog prostora i agera. Sada, u vrijeme osnivanja kolonija na naoj obali, to rade posebni tehniki strunjaci zemljomjernici (agrimensores) po normama gramatike discipline. Rimska agrimenzura u rano carsko vrijeme oslanjala se na velika iskustva grkog zemljomjernitva. Rimskoj dravi ona je bila veoma potrebna, ne samo zbog adsignacije terena i u katastarske svrhe ve jednako tako i u provoenju cenza i fis kalne politike. Kasni rimski pisac Kasiodor donosi: Augusti siquidem temporibus orbis Romanus agris divisus censuque descriptus est: ut possessio sua nulli haberetur incerta, quam pro tributorum susceperat quantitate solvenda (U Augustovo vrijeme bila su podijeljena zemljita u rimskoj dravi i utvren cenz kako bi svatko bio siguran u svoj posjed to ga je dobio za plaanje odreene svote po reza. Casiod. Var. III, 52). Kako bi se cenz mogao provesti, August je dao izraditi karte svih provincija (formae provinciarum) koje su se uvale u arhivu u Rimu (tabularium Caesaris). Za. provinciju Dalmaciju kartu je izradio namjesnik Dolabela (forma Dolabelliana;Betz 1938., 42;Jagenteufel 1958.), aAugustov prijatelj i suradnik Agripa pohranio je sve karte Imperija s odgovarajuim komentarima u tri 161

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

D ilke 1971., 98 i nen Hinrichs 1974.. D alm aciji 162.

jemu to ga je dao sagraditi (porticus Vipsania). Sav taj posao obavili su agrimenzori ili menzori (mensores) koji su za tu slubu morali stei odgovarajuu naobraz bu. Oni su djelovali u carskim tabularijima, u Rimu i u carskim provincijama, u voj nim jedinicama gdje su bili potrebni zbog adsignacije terena veteranima i si., u po jedinim municipijima sa zadatkom da vode gradski tabularij, unose promjene i sud jeluju pri rjeavanju kontroverzi, a bilo je i onih koji su taj posao obavljali kao sa mostalni profesionalci.-0 U nas se a natpisima spominju dva menzora, koji su vjero jatno bili u slubi carskog provincijskog tabularija, obojica iz Salone: C. IuliusAprilis mensor i ...Satum inoAug. n. vern(ae) mensori.. (CIL 3.2124). Obino su bi li udrueni u strune kolegije kojima je na elu bio jedan praepositus. Pri premjeravanju terena sluila im je posebna sprava - groma (si, 39) - pogodna za viziranje na vee daljine i trasiranje, s mogunou rektifikacije u horizontalnom i u vertikal nom pravcu (s etiri viska). Ponajprije se utvruje gradski perimetar po starom ri tualu povlaenja prvobitne brazde te pravci glavnih komunikacija, glavnoga karda i glavnog dekumana. Po ve prikazanom postupku uzetom iz etruanske discipli ne omeuju se i ua gradska podruja povlaenjem sporednih karda i dekumana usporedno s glavnima i na taj se nain dobiva temeljni gradski raster. Taj urbani ras ter, u domeni onoga to Grk naziva astinomijom, uklapa se u sustav rastera to e se organizirati na prostoru agera kolonije, u sferi onoga to je Grku agronomija. U naelu, glavni cardo grada trebao se produivati u ager kao glavni kardo agera, a jednako tako i dekuman (si. 40).To je, vidjet emo, rijetko gdje bilo mogue. I u rimskomu planiranom gradu (a kolonije su u naelu takve) agronomija je prethodila astinomiji. Metriki i geometriki sustav agera stariji je od urbane geo metrije, u grkom i u rimskom svijetu. Dimenzije polja (a potom i urbani moduli) iznosile su u nekim grkim naseobinama jedan stoikhos, koji odgovara rimskom actus od 120 stopa. Ova je pak mjera isti proizvod empirije, kako se vidi i iz Plinijeva navoda gdje kae: actus in quo boves agerentur cum aratro uno impetu iusto (aktus u kojemu se volovi tjeraju u jednom primjerenom potezu, NH XVIII, 18). Rije je dakle o mjeri koja je nastala upotrebom volovske vue i oranja. Aktus i sada ostaje temeljna mjera terena u sustavu pravilne katastarske parcelaci je, tzv. centurijacije (centuriatio). Ime je dobila po temeljnoj estici agerskog ras tera - centuriji (centuria), koja je naziv stekla po tome to je isprva brojila sto (centum) jugera zemlje, odnosno dva aktusa.Ta dvostrukost opet nije sluajna. Ona je nastala u vrijeme kad su se mali posjedi cijepali na dvije podjednake cjeli ne, s time da je jedna bila obraivana, a druga se odmarala i tako su se postup no izmjenjivale. Sada, u vrijeme osnivanja kolonija na naoj obali, dakle krajem Re publike i poetkom Carstva, jedna centurija ima 200 jugera, ali 100 heredija (heredium), dakle opet svaki heredij ima po dvije centurije. Centurija ima oblik kvad rata sa stranicama oko 720 m. Mrea centurija u ageru strogo je ortogonalna, s rav nim pravcima u oba smjera (u naelu KM sjever - jug, DM istok - zapad) i ovi su pravci mee (limites) izmeu centurija. Odatle i naziv limitacije (limitatio) za sa mu proceduru. Limitacijom nije bio obuhvaen itav ager kolonije ve samo dio gdje su bile provedene adsignacije, pa se taj dio zato i zvao ager centuriatus (si. 49,51). Preostale su jo druge povrine nezahvaene ovim postupkom, koje su os

tale in soluto (razrijeene, tj. neuklopljene u sustav), gdje su se nalazile ume, pa njaci i si. za javne i privatne potrebe. To su povrine nad kojima je kolonija mogla stei pravo vlasnitva, za razliku od centurija koje ostaju agerpublicus. Po rimskoj nomenklaturi to su redovito pascua et silvae koji su sluili za ispau, opskrbu ogrjevom i sl.Taj se dio agera nalazio uz granice centurija. Sama institucija i funkcija nepodijeljenih municipalnih povri na sauvala se i u nas u srednjem vijeku i dalje, a one se nazivaju oklinak (u Pagu uhlinac, Sui 2001., 17). Centurije su samo objektivizirana pravna i materijalna podloga za adsignaciju. Same po sebi su bile prevelike da bi bile identine po jednoj sors za svakoga kolo nista (200 jugera!), njihovi vlasnici bili bi u tom sluaju mali latifunisti, a oni to, kako je reeno, nipoto nisu bili. I centurija je iznutra podijeljenja sporednim lime sima (subcessiva). Obino se dijeli na etiri jednaka dijela (spomenuti actus), a u svakome od njih naziru se pojasi jo manjih parcela koji, zapravo, odgovaraju osob nom posjedu svakoga kolonista.To se najbolje vidi na zranim snimkama. Svi su ti limesi, pojaani kultiviranjem terena kad se na njih nanosilo kamenje i kalja, slui li i kao komunikacije kroz ager a bili su javno dobro (loca publica). Izmjera zem ljita i podjela estica fiksirala se u posebnom katastarskom dokumentu (forma, typus, pertica) od kojega se jedan primjerak uvao u Rimu (tabularium ili sanetuarium Caesaris),z dva su ostajala u koloniji kao katastarski dokument u koji su se unosile i naknadne promjene. Na samom terenu postavljali su se biljei - meai koji su oznaavali pojedine centrurije, po koordinatnom sustavu kojemu su glavne osi bili KM i DM, pa se gledalo u kojemu je kvadrantu sjecite oznaenog limesa (npr. desno od DM po redu limes taj i taj i s ovu stranu KM limes broj taj i taj"). Tako su ti terminalni cipusi (cippi terminales) sluili za brzu orijentaciju na mapi i na terenu, a na sebi su imali urezane odgovarajue oznake (decussis) s pravcima i navodima odnosa prema KM i DM (si. 42). Jedan takav cipus naen je kod starog Pituncija nedaleko Stobrea; nesumnjivo je pripadao ageru salonitanske kolonije (CIL 3.12794; usp. ael 1986.,ILJug 25,1979). Orijentacija agerskog rastera, kao i gradskog, trebala bi se poklapati s glavnim stranama svijeta. U naim kolonijama nije tako, a i u drugim ima velikih odstupanja. Razloga tome ima vie, a jedan nam navodi gromatik Higin: Mnogi su, ne poznaju i ustroj svijeta, slijedili Sunce, to jest njegov izlazak i zalazak, jer se ono spravom (tj. eljeznim instrumentom - gromom, op. a.) ne moe obuhvatiti odjedanput. I to onda? Postavivi gromu prema proroanstvu, moda i u nazonosti utemeljitelja osobno, uhvatili su prvi sljedei izlazak i otpravili na obje strane mee s kojima se kardo u estome satu (tj. u podne po rimskom raunanju vremena u jednom danu: dan 12 sati, no 4 virgilije, op. a.) nee podudariti. (Hygin. Grom. Const. lim. A 115 i 117 = CAR 135; v. ovdje 414). Dakle, razliit poloaj izlaska Sunca tijekom ceremo nije koja je dugo trajala, a pogotovo u razliitim godinjim dobima, mogao je utje cati na orijentaciju limitacije. Na naoj obali utjecao je jo jedan faktor. Postojalo je u starini shvaanje da se jadranske obale, i jedna i druga, pruaju u smjeru istok zapad, a ne jugoistok - sjeverozapad. To se odraava npr. u djelu geografa Klaudija

162

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

JS

....^

m M S til k \ i

M P# , r >

P &

C I

}~~LL./
0

\ 'W 500 * 1000 m 1 _____ I --------- 1

SI. 52. Odnos gradskog i agerskog rastera: Parencij (Parentium , Pore); primjer potpune zavisnosti

Ptolemeja u kojemu su njegove paralele usporedne s linijom obale, a meridijani okomiti na nju (Koziii 1990 ), a isto tako i na Peutingerovoj karti (v. ovdje 430). Vjerojatno su tako mislili i rimski agrimenzori kad su povlaili temeljne pravce limitacije. I u naih mornara gore (prema izlasku Sunca) jest pravac prema jugois toku, a dolje prema sjeverozapadu. Budui da su gotovo sve kolonije u nas bile smjetene uz obalu, to su agerski limesi priblino okomiti na nju ili usporedni s njo me.Tako su orijentirane i starije crkve u mnogim naim historijskim gradovima uz obalu: jugoistok je istok, sjeverozapad je zapad. Prema tome, one limese agera koji slijede liniju obale valja smatrati dekumanima. Po rigoroznom potivanju etruanske discipline raster i orijentacija grada s njegovim ulicama morali bi se potpuno, to se orijentacije tie, poklapati s taste rom i limesima agera. ak jo vie: geometrijsko sredite grada (umbilicus) treba lo bi ujedno biti i sredite sustava limitacije u ageru, kao njegovo ishodite (si. 40). No to je samo teorija i vrlo su rijetki primjeri njezine stroge primjene. U nas je to bilo nemogue i neprovedivo ve zbog geografskog smjetaja gradova - kolonija. Potpunu koincidenciju gradskih pravaca s agerskim limesima susreemo u Parenciju, gdje se jedan dekuman produava u ager u potpuno istom smjeru (si. 52). U Jaderu gradski pravci odstupaju od agerskih za 7 (si. 53). Neke podudarnosti zam jeuju se i u Saloni, u njezinu starijem dijelu gdje ulice uz forum i sam forum slije de ope pravce agerske limitacije, dok se u istonom dijelu grada to zapaa mno go bolje (si. 54). U Poli, koja je sauvala raster histarske gradine, to se i nije moglo dogoditi. Reeno je da agronomija prethodi astinomiji, odnosno da se u povijesnom raz vitku sustav najprije pojavio kao procedura organizacije terena, a potom gradskog naselja. Pitanje je koji je od tih dvaju postupaka bio primaran prilikom dedukcije kolonija: organizacija agera ili gradskog prostora. U naelu su oni trebali biti isto-

dobni, u praksi nisu, niti su to mogli biti, osim u rijetkim optimalnim prilikama. Ager je i prije dedukcije odnosno centurijacije bio organiziran u gramatikom smislu kao dio dravnog agera. S druge strane, redovito se i nije radilo o osnivanju potpu no novoga naselja, neke urbane premise postojale su i prije osnutka kolonije, a po gotovo linija gradskog pomerija. Navedeno odstupanje u jaderskoj koloniji trebat e moda zahvaliti injenici da je premjeravanje obavljeno u dva navrata, posebno za grad, a posebno za ager. Izmeu njih je proteklo neko vrijeme to je moglo izaz vati a se linije kara i dekumana agera ne poklapaju s onima u gradu. No pojave to ih susreemo u Saloni nedvojbeno pokazuju da je limitacija agera bila primar na. Prvo to je trebalo sagraditi nakon osnutka naseobine, bili su gradski bedemi. Trakt gradskih zidina sredinjeg dijela Salone (urbs vetus prema Dyggveu) s isto ne strane na vlas se poklapa s pravcem jednog agerskoga karda pa je mnogo vjero jatnije da se linija bedema povela za linijom limesa nego da se ovaj pruio po liniji

SI. 54. Odnos gradskog areala i agerskog rastera: Salona; istoni trakt bedema stare jezgre poklapa se s jednim agerskim kardom, a dio junog bedema istonog dijela gra da poklapa se s jednim agerskim dekumanom

165

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

bedema. Uostalom, i sami gramatici predviaju sluajeve da se limitacija provodi neovisno o organizaciji gradskog prostora. Ageri naih primorskih kolonija Parencija, Pole, Jadera, Salone, Ekva, Narone i Epidaura pokrivaju znatnu povrinu od koje se vei dijelovi mogu identificirati kao njihov ager centuriatus (Sui 1955.; Chevallier 1957.). Polski ager obuhvaen Imi tacijom zaprema itav dio istarskog poluotoka ispod linije Limskoga zaljeva (i na ziv mu potjee od lat. limes; si. 49, 50). Parencijski se na njega nadovezuje i pokri va dobar dio ravniarskog terena izmeu Limskoga zaljeva i doline rijeke Mirne, dok sjeverozapadni dio poluotoka koji je bio podijeljen izmeu parencijske i tergestinske kolonije nije - po svemu sudei - bio limitiran (Krizmanich 1981.; Imamovi 1987.; Matijai 1988.). Limitirani dio agera jadestinske kolonije protee se na kopnu od sela Diklo do sela Bibinja, a u zaleu do hrpta Bilog briga (si. 51). Ager salonitanske kolonije sistematiziran u centurije ide od zavretka Katela pa do Unije Stobrea i rjeice rnovnice, a u zaleu see do izdanaka Kozjaka. Naronski obuhvaa ravniarsko poue Neretve i dolinu njezina donjeg toka, s dijelom p o luotoka Peljeca oko Stona. Epidaurski se protee od mora do Konavala. Salonitanski i jadestinski ager imali su svojih dijelova sistematiziranih u centurije i na otoci ma: prvi na otoku Hvaru oko dananjega Staroga Grada (Pharus). U rasteru se pre poznaju dvije faze i dva sustava. Stariji bi bio predstavljen mreom pravilno raspo reenih skamna i striga. Mlai sustav je kasnijega, rimskog postanka. Povezujemo ga s novim poloajem grada, s preseljenjem urbanoga sredita na otoku iz dananje ga Staroga Grada u dananji Hvar. Odjelita cjelina centurija veoma je dobro sauva na oko Trogira, ali izmeu nje i salonitanskog agera u Katelima postoji velika cezura. Vjerojatno je tu rije o sekundarnoj dedukciji i kasnijoj limitaciji, za to bi govo rila i Plinijeva vijest da je car Klaudije poslao u mjesto Siculi (kod dananjih Bijaa) svoje veterane (in quem locum divus Claudius veteranos misit;Plin. NH III, 141, v. ovdje 420). Moda je ta njegova akcija sinkronizirana s osnivanjem veteran ske kolonije u Ekvu nakon uguenja Skribonijanove pobune. Ostaci limitacije jaderskog agera na otoku Ugljanu pokazuju da je gotovo polovina otonog terena (sje verna) bila takoer pokrivena centurijama koje su bile sastavni dio agera, iste ori jentacije, iste veliine i istoga sustava. Vjerojatno je juna polovina Ugljana imala svojstvo agera in soluto, gdje su se prostirale ume i panjaci. Ta se podjela jasno raspoznaje po ravnome pravcu posljednjega limesa koji se prua du otoka, a vrlo se dobro uoava u sjeverozapadnom dijelu Ugljana, posebno u zaseoku Muline. Ta podjela dugo je bila u funkciji, to se vidi iz rasporeda naselja i na sjevernom i na junome dijelu otoka. Sjeverni dio, suprotno od junoga, bio je kultiviran, prven stveno maslinama i vinovom lozom. Na tom dijelu otoka izrastao je centar s opim nazivom Selo (kasnije Ugljan). Na ovakvim terenima on ima istu ulogu kao grad prema selima. Glavni atributi takvoga naselja i ovdje su u kasnijim vremenima up na crkva, kola i samostan. Zbog takve distribucije kakvoe i takve teritorijalne pod jele koje su mogle i due perzistirati, neka su naselja podignuta izvan odgovaraju ih smjetaja, npr. Kali koje je zapoelo kao vano ribarsko naselje izvan limitiranog agera i podalje od mora Zadarskoga kanala. Kad je rije o agerima kolonija u Jaderu, Saloni i Naroni, vano je naglasiti da su centurije u odvojenim dijelovima njiho

vih agera orijentacijom, veliinom i sustavom potpuno sukladne s centurijama na glavnoj povrini agera. Na temelju broja centurija u agerima naih kolonija, koje se mogu raspoznati na zranim snimkama, a onda i unutranje raspodjele unutar njih, mogue je utvr diti agrarnu ekonomsku mo pojedinih naseobina, a detaljnijim prouavanjem i broj kolonista. Ali, dok ne bude mogue konkretizirati barem jedan sluaj koji bi mogao sluiti kao model (odnosno dok se ne otkrije kakva lex colonias ili mapa nekog agera), sve e te komputacije biti suvie aproksimativne. Evo broja centurija po kolonijama (Sui 1955.;Wilkes 1969.226; Dilke 1971.. 150 i d.): Parentium (Pore) oko 450 centurija, Pola (Pula) oko 650 centurija, Iader (Zadar), bez otonih, oko 50 centurija, Salona (Solin), bez otonih i onih do Trogira, oko 80 centurija, Epida.urum (Cavtat) oko 50 centurija. Iz ovoga se vidi da su histarske kolonije bile mnogo opsenije i da su imale znatno vie kolonista, dakle izrazito agrarnog stanovnitva. U dalmatinskim koloni jama broj je mnogo skromniji pa ve iz toga proizlazi da je bilo manje kolonista i da je agrar bio samo jedna komponenta njihove ekonomike, dok su u istoj mjeri, ako ne i vie, vanu ulogu imale ostale privredne djelatnosti. To se jo bolje uoava ako se usporede veliine gradskih areala s agerskim. Salona je npr. gotovo tri puta vea od Parencija, a ima pet puta manji broj centurija! Ostaje, napokon, jo jedan drutveni sloj koji se ne moe zanemariti u proua vanju elemenata to su pridonijeli urbanistikom razvitku centara na naoj obali.To su vojnici i veterani (Vittinghoff 1952., 123); ne samo oni u kolonijama (samo za onu u Ekvu moe se pouzdano utvrditi da je bila veteranska). Na tlu provincije pos tojala su dva legijska okola, jedan u Ivoevcima kod Kistanja u istonoj Bukovici, a drugome je sjedite bilo u Gardunu u Dalmatinskoj zagori (Sanader 1998.; 1998a; 2000,). Ovi okoli, kako sve pokazuje, nisu, za razliku npr. od Emone (Ljubljane), ni kada bili pretvoreni u civilna naselja. Naprotiv, za onaj u Burnu znamo da je ostao vojni centar sve do izmaka antike i do ratova za istjerivanje Istonih Gota u 6. st., a civilno naselje nalazilo se do njega. Ali ono je starije od okola. Uz vojne okole obi no se formiraju civilna naselja kako se to najbolje vidi na podruju podunavskoga i rajnskog limesa. U nas su ta naselja bila preteno epihorskoga karaktera, iako va lja pretpostaviti snane utjecaje iz okola jer su mnogi vojnici, legionari i pripadni ci pojedinih pomonih jedinica (auxilia), tu dugo boravili i sklapali brakove s do maim enama. Osim otputanja cijelih veteranskih grupa uz dodjelu zemlje (missio agraria), to se obavljalo dedukcijom kolonija, prakticirao se i individualni ot pust veterana pojedinih jedinica. Nakon to bi odsluio vojsku (u prosjeku je rim ski vojniki sta iznosio oko 25 godina), islueni vojnik je dobivao asni otpust (honesta missio) i uza nj redovito zemlju kao naknadu za slubu i kao izvor daljnje eg zistencije u civilu. Vojni su okoli raspolagali dijelovima dravnog zemljita (prata

" Buli. 1893.: 1900.: fcisi 1913a; Abram i 1924.: Zaninovi 1968.: Sui 1971.:

167

ANTIKI GRAD

U svitanju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

legionis) gdje su veterani dobivali male parcele. Oni takoer ne ive trajno na se lu, na svojemu imanju, ve se smjetaju u oblinji gradski centar.Tako se i oni ukla paju u iroku skalu drutvenih kategorija koje su pridonosile urbanizaciji naega obalnog prostora. Ne treba, naravno, iskljuiti ni vojnike u slubi koji su javnim gra evinama takoer dali svoj prilog unapreenju pokrajine i njezinih centara. U naj ranijem Carstvu bili su to uglavnom legionari regrutirani na teritoriju sjeverne Ita lije, iz Briksije (Brixia, Brescia), Parme (Parma), Verone (Verona), Arecija (Aretium, Arezzo), Florencije (Florentia, Firenca), Bononije (Bononia, Bologna), Patavija (Palaviuni, Padova), Kremone (Cremona) i dr., dakle odreda iz gradskih centa ra koji su se urbanizirali i stekli konstituciju prije naih primorskih gradova. To su dakle elementi, i to su socijalne grupacije, koji su u prtim dodirima utje cali na proces urbanizacije naeg primorja i na izgradnju naeg antikoga grada. Posve nove formacije poput kolonija za autohtoni svijet i za njegov grad bile su mo del koji treba nasljedovati i dostii. To je veinom i uspjelo, kako e se vidjeti. No to nisu ipak svi strani kulturno-etniki faktori koji su djelovali na ovom planu. An tiki grad uope, a pogotovo grad ranog Carstva, nezamisliv je bez stalekih ozna ka i onoga donjeg drutvenog sloja na kojemu je poivala gotovo sva proizvodnja tadanjeg drutva, ne samo na selu nego jo vie u gradu. U ranom Carstvu robovi su u urbanim familijama fenomen posebnog znaenja i znatna demografska olina. Izmeu njih se izdvajaju drutveni fermenti koji e izazvati korjenite transformaci je u drutvu na svim sektorima, poevi od carske kancelarije i dvora do sitnog tr govca i obrtnika u provinciji.To su gotovo odreda elementi naoko orijentalnog pod rijetla, esto visokih kvalifikacija, bez kojih je privredni ivot nezamisliv. Budui da su robovi istonjakoga podrijetla imali reputaciju kolovanoga kadra, dogaalo se da trgovci robovima u zapadnome dijelu Carstva povoljno nabavljaju Gale i druge poslovine barbare, koluju ih i prodaju povoljnije kao helenske ili helenizirane istonjake. Sustavom manumisije (oslobaanja od ropstva) oni vrlo esto stjeu ne samo slobodu ve i posjed, odnosno kapital, a nerijetko su bili i zakoniti nasljedni ci patrona za kojega su kao robovi radili.Taj sustav prinove visokokvalificirane rad ne snage u korijenu je uguio provedbu rimskoga zakonodavstva o reprodukciji rimskih obitelji. Mnogi se rimski graani nisu enili, a svoje su seksualne porive bez ikakvih zakonskih zapreka zadovoljavali s robinjama, javnim enama i ljubavnica ma. U mnogim gradovima najimuniji sloj su skorojevii, bivi robovi, kojima je ne dostajala drutvena afirmacija jer nisu imali tradiciju i krvne pretke s ugledom. Afir miraju se ponajee munificijencijama - dareljivou, javnim gradnjama na vlas titi troak, snoenjem trokova za javne slube ili za potrebe kulta, pa su se iz nji hovih redova gotovo uvijek regrutirali lanovi kolegija augustala (Augustales) ili sevira augustala (VI viri Augustales) koji su se brinuli za oficijelni kult i za tova nje carske osobe. U mnogim centrima, osobito u onima uz obalu, oni e stvarati po sebnu atmosferu koja e se odraziti na planu materijalne i jo vie duhovne kultu re, oni e esto, kao sinovi dalekoga helenistikog Orijenta, biti nosioci i propaga tori novih ideja u sferi kultova, umjetnosti i dr. Kad se govori o tom etniko-kulturnom supstratu, valja uzeti u obzir i onaj na domai grki element koji je preivio u nekim primorskim centrima. Ovaj stariji urbani sloj nakon dolaska pod rimsku

vlast brzo se uklopio u novu situaciju. Njega je na neki nain i Rim respektirao, to bi se moglo zakljuiti po injenici da su sva istaknutija grka naselja ili naselja in filtrirana grkim elementom postala u najranijem Carstvu municipiji rimskih graa na (oppida civium Romanorum), kao Isa,Tragurij, Rizinij, Butua i Olcinij. Za upotpunjenje demografske slike pojedinih gradova i ocjenu uloge to su je u procesu urbanizacije imali pojedini slojevi, od goleme bi vanosti bilo poznavati za nimanja gradskog stanovnitva. Jer bez obzira na to je li grad bio sredite agrarne ko lonije, emporij na poloaju zgodnom za trgovinu ili autohtoni centar s naslijeenom tradicionalnom ekonomikom, sastav stanovnitva bio je kompleksan s obzirom na ak tivnosti pojedinaca: u svakom od njih bilo je pomalo zemljoposjednika, trgovaca, ob rtnika, pomoraca, slobodnih zanimanja i intelektualnih zvanja. O njima znamo toliko koliko se spominju u natpisima (Novak 1948.).Tako se npr. u Saloni susree trgovac vinom (negotiator vinarius, CIL 3-2131) i trgovac graevnim materijalom (negotiator materiarius, CIL 3-12924), u Jaderu trgovac uljem (negotiator olearius, CIL 3.2936), u Saloni vitrarius (trgovac staklom vjerojatnije negoli tvomiar stakla, CIL 3-9542), u Naroni lapidarius (klesar, kamenar, CIL 3-1777; 3-1829), u Saloni tokar (CIL 3 8839), votar (ceriolarius, CIL 3 .2112), ljeva u radionici olova (plumbari(a), CIL 3-2117) itd. Od kolegija najee se susree collegium fabrum (CIL 3.8824; 3.8829) i centonarium (tkaa, CIL 3-8843). Od intelektualnih zvanja najei su pravnici, uitelji i lijenici. U Jaderu je registriran jedan student prava (iuris studiosus, CIL 3.2936) koji je bio brat trgovca uljem (olearius). Dvojica su brae bila idea lan poslovni par: strunjak za pravno poslovanje mogao je s pravne strane pomagati poslovima svojega brata. U Saloni je zabiljeen pravnik (magister iuris, CIL 3-2163). Lijenici (medici) vie se puta spominju u Saloni (CIL 3-6203; 12925; 14727), a u Riziniju i jedan nadlijenik (arkhiatros kleinikos, ael 1986., ILJug 25, 1855A). Uite lje, gramatike i ak retore, imali su mnogi gradovi. Jedan se retor (rhetor - uitelj govomitva) susree u Riziniju, pedagog dvaput u Saloni (paedagogus, CIL 3-2111; 3-14731), a u Dokleji je djelovao gramatik koji je bio veoma verziran u grkoj gra matici: artis Graecae grammaticae peritissimus! Odreda su to bili elementi orijen talnog podrijetla, a po svojoj drutvenoj provenijenciji libertini, ali su bili cijenjeni i dobro nagraeni. Bilo je sigurno i mnogo drugih zvanja i zanimanja ali ih natpisi ne registriraju pa tako izmiu naoj evidenciji. O ulozi i poloaju domaeg svijeta ve je bilo govora. Valja samo ponoviti mi sao da su pojava i nazonost gore navedenih urbanogenih faktora vanjske proveni jencije snano utjecale na stanovnitvo autohtonih centara ne samo prema romanizaciji ve i u prihvaanju vieg stupnja urbane kulture, to se onda odrazilo u broj urbanizaciji tih centara. Na taj nain, asimilacijom tekovina civilizacije, i domai svi jet postaje vaan aktivan urbanogeni imbenik. Uz faktore koji su djelovali pozitivno i stimulirali urbanizaciju, bilo je i onih ko jih se djelovanje odrazilo u negativnom smislu. Ve smo spomenuli kakvu je ulogu pri tome imao agerpublicus na teritoriju agrarne kolonije. Stvaranje veih teritori jalnih cjelina blokiralo je urbani i municipalni razvitak mnogih naselja koja su ve bila na putu da se razviju u prave gradove, kao to su u Istri bili Rovinj, Umag, Pi-

AN TIKI GRAD

; Abram i 1927.: M aver 1940.: Sergejevski 1955; Paali 1960.; Bojanovski 1974.; 1988.. 66 - 67: M atijaS i< ] 1998.. 414 - 431; kegro 1999.. 275-277.

ran, Vizae i dr., dok su na salonitanskom podruju bili poneto degradirani centri kaoTragurij, Epetij, Far, a vjerojatno i Isa. Rim je mogao i izravno destimulirati ili sprjeavati urbanizaciju. Tako se pretpostavlja da je August mogao zabraniti dodje ljivanje civiteta centrima na teritoriju starih Japoda, dakle i formiranje samouprav nih municipaiiteta, to je imala biti njegova odmazda zbog neugodnih ratnih iskus tava. Moda bi i to mogao biti jedan od razloga to je to podruje bilo slabo urba nizirano, to je malo naselja steklo atribute grada, a i om koja su ih stekla nisu bila na visini naselja u drugim, primorskim regijama. Ve je reeno kako i prirodni uvjeti mogu ne samo utjecati na izbor mjesta za naselje ve i odrediti njegovo ekonomsko usmjerenje i time pridonijeti njegovoj ur banizaciji. Pri tome su vanu ulogu odigrale komunikacije, kopnene i morske. Sus tav komunikacija na naem primorju poinje se izgraivati za namjesnika Dolabele.'2 Nema sumnje da su trase to ih je on dao izgraditi u temeljnim crtama pos tojale i prije konane uspostave rimske vlasti. Prometnica moe dvojako utjecati na razvitak naselja: njezina trasa moe odrediti pravce kretanja i temeljno usmjerenje gradskog prostora, pa e u novoformiranom gradu esto njezin dio biti jedna od glavnih gradskih komunikacija, S druge strane komunikativna konvergencija nekog poloaja uvjetovat e izrastanje naselja na tako povoljnoj lokaciji (Laessig et al, 1968.; Mumford 1968., 77 i d.). Kolonija Aequum izrasla je na vanoj raskrsnici u unutranjosti (si. 75), dok su gradovi na obali redovito mjesto susreta i raskra ma gistralnih cesta (usp. si. 45-48). Posebno je zanimljiv primjer kako vane promjene politikih i ekonomskih prilika mijenjaju hijerarhiju prometnica. U doba svoje sa mostalnosti i ekonomskog prosperiteta Isa je upravljena u dva smjera prema kop nu: prema Traguriju i Epetiju, a Salona izmeu njih je pomoni (ilirski) emporij (si. 34-1), S dolaskom pod rimsku vlast situacija se mijenja: Isa i druga otona naselja komuniciraju s novim centrom - Salonom, a stara prometnica na kopnu stjee prio ritet i odreuje usmjerenje grada Salone (si. 34-11). U to doba Salona je na rijeci Sa lonu posjedovala lokalitet posebne namjene to ga Strabon (Strah Geo.VII, 5, 5; v. ovdje 412) naziva eptneion Delmateon, ega bi latinski ekvivalent bio navale, od nosno s upotpunjenim sadrajima navalio.. Tim terminima (gr. epineion, lat, na vale, navalio) oznauje se mjesto za opremu brodova.

T. III. Slavoluk Melije Anijane u Zadru, Lavallee - Cassas 1802,

170

IV. dio

OSTVARENJA GRADA KLASINOGA SVIJETA NA ISTONOM JADRANU

Jo smo daleko od vremena kad e biti mogue sustavno obraditi na antiki grad u njegovoj cjelokupnoj objektivizaciji. Da bi se to postiglo, bit e potrebne mnoge predradnje, studije i istraivanja na terenu. Ogranienja to smo ih istakli na poet ku vrijede i ovdje. Sustavna istraivanja uope, a istraivanje naselja posebno, zah tijevaju dugotrajan, strpljiv i ustrajan rad i esto je potrebno poduzimati vie kam panja da bi se dolo do novih spoznaja i veih rezultata. Pokuaj sistematizacije i sinteze koji slijedi temelji se na istraivanjima koja na hrvatskoj obali imaju stoljet nu tradiciju.

1. Nova iskustva
U doba uspostave rimske vlasti i razmaha procesa urbanizacije u nas sve strukture i tehnike rimskoga graditeljstva bile su uglavnom doraene. Kasnije promjene u do ba Carstva samo su varijacije prijanjih iskustava, a promatrane u njihovu povijes nom trajanju tijekom itave antike, moglo bi se rei da su na mnogim poljima de kadentne. Nae je primorje imalo u antici, kao i danas, vanu prednost nad mnogim dru gim provincijama u tome to je bogato temeljnim graevnim materijalom - kame nom. Iskustva graenja u kamenu ovdje su veoma stara jer potjeu od najranijih prethistorijskih epoha, pa tako neke tehnike i strukture koje su kodificirane u rim skoj graditeljskoj disciplini susreemo u rudimentarnoj formi i prije prihvaanja stranih tekovina na tom polju, a i do dana dananjega u domaoj seoskoj graditelj173

ANTIKI GRAD

Ostuarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 55- Gradska vrata, Bribir kod ibenika (Varvaria); rekonstrukcija zapadnog ulaza u grad

skoj praksi. Domai klesar i zidar rano je uoio svojstva i kakvou pojedinih vrsta kamena i znao ih je prilagoditi svojim potrebama. Ovim pitanjima trebali bi posve titi posebnu panju svi oni koji se bave prouavanjem ruralnoga graditeljstva, jed nako arheolozi kao i etnolozi.Tada e se pokazati da postoje mnoge analogije u tom smislu izmeu domae autohtone djelatnosti i one to ju je elaborirala rimska teorija i praksa. A to nee biti neobino kad se zna da je i ova posljednja nastala na temelju stoljetnih iskustava. Upotreba buke jedna je od najvanijih tekovina to ih je antiki svijet donio na hrvatske obale i u nau zemlju uope. U nas se buka prvi put pojavljuje u grad njama u grkim naseobinama (na mjestu Visa, Staroga Grada, Lumbarde i dr.). Pita nje je nije li pod njihovim utjecajem domai svijet, barem u nekim regijama i u na seljima koja su se nalazila u radijusu njihova utjecaja, asimilirao tu inovaciju. To je mogue, ali sigurnih potvrda nema. Na naim gradinama ima prilino zida vezanog bukom (recinkt, temelji zidova, ostaci cisterni i dr.), ali to je sve iz rimskog doba (osim, moda, cisterne u Lumbardi). Primjena buke uvjetovala je i prihvaanje rim skih modula (odnosi debljine zida prema njegovoj visini i dr.), a i usvajanje novih rjeenja ili usavravanje starijih (gradnja svoda i luka). Pitanje izradbe i dobavljanja vapna u antici u nas je naeto (Zaninovi 1980.). Reambulacijom naih otoka mogue je na nekim mjestima identificirati ostatke veoma starih japnenica koje se tu nalaze ab immemorabili, npr. na otocima Ugljanu i Pagu, a te stare tradicije sauvane su do danas npr. na otocima olti, Pagu, Rabu i dnigdje. to se tie pijeska, bio je u upotrebi i morski i kopneni, kojega ima u veim koliinama ne samo u koritima rijeka ve i u dubokim naslagama ispod slo ja humusa u mnogim ravniarskim predjelima primorja. Ima sigurnih potvrda da se ovaj posljednji upotrebljavao i u naseljima pri moru, osobito u izradbi podne pod loge, vodonepropusne buke u cisternama i za podlogu oslikanih zidova, bez obzi ra na velike koliine morskoga pijeska na dohvatu ruke. Jo uvijek nedostaju anali ze sastava buke u ziu antikih graevina u ovom prostoru, omjera mjeavine, kak

voe vapna, vezivne vrstoe, otpornosti na djelovanje razliitih vanjskih i unutra njih faktora i si., koje bi dale vrijednih spoznaja u opem studiju graditeljstva na hr vatskoj obali. Ima konkretnih potvrda da se kao vezivno tkivo upotrebljavala i gli na, sama ili pomijeana s vapnom (ivim), a u kasnoj antici i u srednjemu vijeku ta se smjesa esto upotrebljavala u gradnji temeljnih struktura. Inae, sama glina es to se susree kao izolacijski sloj s vanjske strane zida cisterni za vodu (npr. u Varvariji), ili pak kao podna podloga odnosno gornji sloj ognjita (vatrita) u skromnijim kuama (npr. Enona), to je nesumnjivo nastavak tradicije iz predrimskoga doba. Po sebnog sastava bila je tzv. vodonepropusna buka kojom su se oblagale stijene re zervoara za vodu. Ona se dobivala mijeanjem sitnog i krupnijega pijeska, ugaenog vapna i tucane opeke, a nanosila se na zid u vie slojeva (obino tri), od kojih je posljednji (vanjski) bio finijeg sastava i zaglaen. Kako je reeno, kamen dominira kao materijal u izgradnji naih antikih grado va, opeka je ovdje imala sekundarnu ulogu. Hrvatsko priobalje ve je u antici nudi lo kamen u velikom izboru i u neogranienim koliinama, a utvreno je da se on iz ovih krajeva izvozio u sjeveroistonu Italiju (iz Istre u podruje oko Akvileje, za so lidnije gradnje kao to su bedemi i si.). Plinije Stariji kae za tadanji Tragurij (Tro gir) da je bio marmore notum (glasovit po mramoru, Plin. NH III, 141; v. ovdje 420), no nema sumnje da je kamenoloma s kvalitetnim vrstama bijeloga kamena (koji danas obino ne nazivamo mramorom) bilo i na drugim mjestima, prvenstve no na o. Brau (npr. Puia i krip odakle se najvjerojatnije dobavljao kamen za gradnju Dioklecijanove palae; Buli 1900a; Ward Perkins 1975.), a sigurno i na Koruli, i dr. Na to upuuju i toponomastiki ostaci, npr. naziv otoka Lavara u Sred njem kanalu (od lapidaria, lat. lapis, -idis, kamen), Lapada kod Dubrovnika i si. O uporabi afirmiranoga trogirskoga kamena svjedoi sauvani toponim Seget (Gornji i Donji), koji ne valja izvoditi od rijei lat. siccata - suha nego od lat. seco 1. - sje i, piliti (Skok 1971.-1974.; Jelii-Radoni 1981.; Sui 1991 b). Nije rije samo o bijelom vapnencu kojega, kako se zna, ima vie vrsta s obzirom na tvrdou, topivo st, kompaktnost, lomljivost i si. ve i o mnogim drugim vrstama kamena koji se upotrebljavao za zidanje i u druge svrhe, poevi od obinog vapnenca, mrkog ili sivkastog, kriljevaca razliite debljine, do kamena osobite vrstoe (sivkastoga, ze lenkastoga, ruiastog i dr.) pogodnog za poploavanje ulica, trgova i drugih javnih povrina. Osobito je vano pratiti dobavljanje, ishodite i transport kamenog mate rijala to se upotrebljavao za izradbu najkvalitetnijih elemenata urbane arhitekture, svih onih blokova koji su zahtijevali minuciozno "dovravanje (kapiteli, baze, tam buri stupova, frizovi, vijenci i si.). Koliko je mogue prosuditi na temelju dosada njih istraivanja, svi su se ovi blokovi u naim gradovima u velikoj veini izraivali od razliitih vrsta najkvalitetnijega domaega bijelog vapnenca. Problem uvoza ka mene grae, iskljuivo mramorne, poeo se sustavno prouavati tek posljednjih go dina. Danas se pouzdano zna da bijeli kristalni mramor od kojega su se izraivale ne samo monumentalne statue i portreti ve i pojedini arhitektonski elementi (stu povi, kapiteli, baze), potjee preteno iz Grke (Prokonez ili Pentelik), rjee iz Carrare u Italiji (marmor Lunense). Veinom su orijentalnog podrijetla mramori u bo jama, s venoznim sfumaturama (npr. tzv. cippollino), a granit s granulatom razliitih

ANTIKI GRAD

Ostvarenja graa klasinoga svijeta na istonom Jadranu

nijansi uglavnom se dobavljao iz Egipta. Koliko je kvalitetnih glavica, stupova, pod noja i si. pri tome zavrilo na dnu Mediterana! Veinom su uvezene i mramorne ploice u razliitim tonovima kojima su se oblagali zidovi raskonijih graevina. Ve je na poetku Carstva antika teorija elaborirala pojedine strukture i teh nike gradnje pa je tada i stvorena odgovarajua terminologija s nazivom za svaku pojedinu tehniku (opus, structura), kako se vidi u djelu arhitekta Vitruvija (Arch. ID i enciklopedista Plinija Starijeg (NH I,36a; XXXV, 172; XXXVI, 169-174). Neki su termini nainjeni u novije doba kako bi se razliite tehnike mogle lake determini rati i klasificirati. Meu najstarije tehnike pripadaju one koje su se upotrebljavale u izgradnji for tifikacija ili slinih masivnih konstrukcija. Rije je odreda o strukturama s velikim blokovima, koje esto nazivamo megalitskim, mada se takav izraz ne uklapa posve sretno u arheoloku terminologiju jer je megalit opozicija mikrolitu".U pomanj kanju pogodnijeg naziva i mi emo se njime sluiti. Upotreba velikih blokova u navedene svrhe ima na Mediteranu dugu tradiciju i ve su stari Grci bedeme s takvom strukturom nazivali kiklopskim zidinama. U starijoj literaturi taj se naziv i u nas upotrebljavao kad se pisalo npr. o tekim struk turama Salone, Varvarije i drugih centara. Meutim, u tipolokom pogledu takav je izraz neadekvatan. Postoje, uglavnom, dva temeljna tipa tehnike zidanja velikim blo kovima: zidovi poligonalne strukture i zidovi pravokutne strukture. Za one prve predloio je izvrsni poznavalac rimske graditeljske tehnike G. Lugli naziv opus siliceum. On evoluira od posve nepravilnih poligonainih tehnika, preko tehnika s pra vilnijim poligonainim oblicima finije obraenim i dobro sljubljenim, do pravilnih pravokutnih struktura (opus quadratum; Lugli 1957..;Crema 1959., 4 i d,; 134 i d.). Na naemu podruju nema istih poligonainih tehnika, a to je i razumljivo jer nji hova upotreba poinje, po Lugliju, negdje u 6. st. pr. Krista. Naprotiv, susreu se pri jelazni naini gradnje, u strukturama u kojima prevladavaju pravokutni oblici blo kova, uz upotrebu poligonainih, veinom peterokuta koji se u daljnjem razvitku sve vie pribliavaju pravokutniku. Primjena ove manire poinje priblino u 2. st. pr. Krista. Ostaci poligonalne tehnike zapaaju se u strukturama gdje uz pravokutne blokove ima i trapezoidnih. Takve kompozicije se npr. susreu u zapadnom traktu bedema stare Varvarije. Uzevi u cjelini, na istonoj jadranskoj obali ipak prevlada va posljednja manira - opus quadratum klasinih oblika (si. 56), bilo u grkim gradovima i zdanjima (Vis, Stari Grad, Tor kod Jelse, Stobre) bilo u gradovima koji su u predrimsko doba bili pod grkim utjecajem (Ulcinj, Medun, Oanii), ili napo kon u rimskim gradovima (Salona, Narona), osobito onima na podruju Liburnije (Varvarija, Aserija, Nedin, Jader, Enona, Kurik i dr.).7i Ishodite ovoj strukturi valja svakako traiti u grkom svijetu. K Etruanima, a potom i pojedinim gradovima Italije, ona je dola izravnim dodirima Grka i Etru ana na tlu Italije. K nama je dola posve drugim putem, iz Grke preko Epira i ju ne Iliride, i svojim je rasprostiranjem zatvorila krug jadranske obale sve do Istre. Zbog toga je ona i doivjela tako bogat procvat i estu primjenu na tlu dananje Al banije ve u predrimsko doba (Garaanin 1967.; Prendi - Zheku 1972.). gdje se laSI. 56. Gradski bedem, Krk (Curicum, Kurile); zid je izraen od veih rustino obraenih kamenih blokova (opus quadratum)\VzbQt 1965. ) 0______________________

B uli 1897 a; Liebd - W iiberg 1908.; A bram i 1949.; Sui 1958.; 1968.; Faber 1965.

ko raspoznaje i primjena naela grkoga graditeljstva, ne samo u obradbi zidnog li ca, u dimenzijama i si. ve i u slaganju blokova uzdu i poprijeko (dijatoni, kljuevi zida od lica do lica) koji su se u grkom graditeljstvu vezivali eljeznim sponama, u doba kad se buka u takvoj tehnici jo nije upotrebljavala. Rekonstruiran je tipo loki razvitak tih tehnika i vremenski redoslijed njihovih manira od najstarijih do najmlaih, to bi moglo sluiti kao podloga jednoj relativnoj kronologiji. No sama tipologija struktura uzeta za sebe, bez drugih popratnih elemenata, ne moe se uvi jek uzimati kao kriterij za vremensko opredjeljivanje, a pogotovo ne za apsolutno datiranje. U obzir valja uzimati mnogo faktora, kao to su sastav kamena, njegova podatnost detaljnijoj obradbi, dostupnost kamena odreene kakvoe, ambijentalni uvjeti, namjena gradnje itd. Na hrvatskom priobalju ta se tehnika pojavljuje s osni vanjem grkih naseobina, dakle poetkom 4. st. pr. Krista te, kao ni drugdje, ne ide dalje odTrajanove vladavine, tj. see do poetka 2. st. n. e. Manirama tehnike nazi vaju se zapravo faze njezina razvitka, u kojemu bunje variraju od golemih megalita jo uvijek nepravilnih oblika i povrne obradbe, do manjih blokova s izrazitim do vravanjem. Visina blokova esto je unaprijed zadana uslojenou sedimenata u pri rodi pa je u tom sluaju bilo nepotrebno doraivati njihovu gornju i donju povri nu. Naprotiv, uvijek je trebalo obraditi sljubnice blokova s lijeve i s desne strane, ko je su u prijanjim fazama esto kose, pa blokovi tada imaju preteno trapezoini ob lik. U kasnijim manirama i sljubnice postaju vertikalne, a itavo zie na duim po tezima uslojava se u horizontalnom smjeru. Vanjska povrina bunja takoer se u raznim manirama razliito doraivala. Prva se intervencija sastojala u potklesavanju rubova kako bi se blokovi mogli pravilno slagati u oba pravca, po duini i po visi ni. Tom je cilju u kasnijim manirama pridonijelo i klesanje rubnjaka na sve etiri strane lica bunje, ime je ujedno jasnije izraena vanjska plastika bunja. Osobito e se takva obradba bridova (anathyrosis) primjenjivati na otrijim lomovima zida (si. 58). U kasnijim fazama, uglavnom od 1. st. n. e. anatiroza e biti jae istaknuta i brinije izraena finijim dlijetom pa e na taj nain zidno platno dobiti istaknutu plas tiku i efekt tamnosvijetlog, dok e pri kraju razvitka itavo zie imati na licu dva plana: udubljeni to ga ine anatiroze na sljubnicama i izboeni od povrine bunja koje, iako rustine, ipak stre do iste ravnine. to se tie dimenzija blokova, oni su

176

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

a* ; - 1

o-i ->-4

Si. 57. Tehnike gradnje (structurae, opera ) u ranom Carstvu: 1. opus isodomum, pravilna tehnika sa stro gom tendencijom uslojavanja i brinom obradbom kamenih blokova, primijenjena redovito u gradnji javnih mo numentalnih graevina (hramovi u Poli, Saloni i dr., peribol kapitolija u Jaderu itd.); 2. opus reticulatum , mreasta struktura graena u kalupima od dasaka tako da se manji blokovi postupno slau uz stijenku i zalijevaju bu kom, u nas rijetka (vila u Lumbardi na o. Koruli): 3. opus mtxtum , mijeana struktura s redovima opeke i buke, esto primijenjena u gradnji terma (Tarsatika); 4. opus caementicium, cementna smjesa buke i kalje u kalupima od dasaka privrenih na uspravne grede (terme uTarsatici), 5. opus caementicium , cementna struktura postup kom slina onima pod br. 2. i 4., gdje se u kalup od dasaka s vanjske strane utiskuje sitnije amorfno kamenje (te melji zgrada uz forum u Zadru); 6. opus incertum, neodreena struktura s izraenom tendencijom k vodoravnom uslojavanju; 1. opus incertum , bez tendencije k vodoravnom uslojavanju, veoma esta u rustinim graevinama; 8. opus spicatum, tehnika zidanja u obliku klasa, riblje kosti ili na no, primijenjena ponajvie u gradnji podova od opeke u bazenima, cisternama i piscinama

bili zaista megalitski: duina im je ponekad iznosila i do 2 m, a visina do 1 m pa su teili i nekoliko tona.Tijekom razvitka dimenzije su se smanjivale, ali su ipak najvi e ovisile o lokalnim prilikama i upotrijebljenom materijalu, a prvenstveno o nam jeni graevine. Pojedinim manirama odgovara i stupanj ispupenosti bunja, koja se tijekom razvitka takoer smanjuje.Ta struktura, koja je kompozicijom i masivnou trebala izazvati dojam snage i vrstoe, dosta se esto primjenjuje u grkom i u rim skom graditeljstvu na hrvatskoj obali: ponajprije za gradnju vanjskog lica gradskih bedema i kula, za vanjsko oblaganje veih substrukcija razliitih graevina (mosto va, akvedukata), kao obloga povienim podijima i platformama, pri gradnji nosivih elemenata u pojedinim graevinama (piloni u teatrima i amfiteatrima), pa ak i za gradnju itavih veih objekata (npr. amfiteatra u Puli). U rimsko doba blokovi bu nja redovito se vezuju bukom pa je ve time otpala potreba da se oni komponira ju po starijoj grkoj tradiciji upotrebom poprenih blokova (dijatona). Temelj svih kasnijih graevnih struktura inila je buka. Ona je bila temeljna graa samosvojne strukture koja se zvala structura caementicia ili opus caemen ticium. Ime je dobila po sitnom kamenju (caementa) koje se dodavalo buci (concretum). S druge strane ta je tehnika uvjetovala postanak nekih drugih, u ko jima je buka inila neophodnu komponentu. Gradnja bukom imala je niz pred nosti, kao to danas ima zidanje betonom. buka (pijesak i vapno u pogodnom omjeru) pomijeana s veom i manjom kaljom, stvarala je vrstu masu koja je bi la sama sebi dovoljna za itavu zidnu strukturu, a ne samo za temelj za koji se ina e redovito nalijevala u temeljni jarak do visine poriza. Zid se podizao nalijevanjem smjese u kalup (forma) sastavljen od usporednog niza dasaka postavljenih jedna povie druge (u naih primoraca zidanje na kaune). Kalupi su se podiza li kako je zid rastao u visinu, pa se esto susreu okomiti ljebovi - otisci letava koje su podravale tu drvenu armaturu (npr, u ziu termi izTarsatike) i udubljenja u zidu u koja su bili usaeni nosai dasaka i ujedno nogostupi radnika koji su na lijevali smjesu (si. 57,4).Takvih konstrukcija bez vanjskog paramenta ima vie na hrvatskoj obali, ponajvie u ziu rezervoara za vodu, npr, u piscinama velike vile u uvali Verige na o. Brijunu, na o. Murteru i dr. Takav sustav gradnje otvorio je velike mogunosti u podizanju lukova i svodova koji takoer dolaze k nama s prvim rim skim graditeljskim iskustvima, pogotovo onda kad estetski moment nije bio vaan ili pak u unutranjosti strukture koja je s vanjske strane bila obloena kamenom presvlakom. Lijep primjer nadsvoivanja pomou polukrunoga kalupa (emer u domaemu pukom govoru) jest svod trakta zadarskog akvedukta od Grobljan skog potoka prema gradu.Tu se jo danas raspoznaju, kao i u ostacima spomenu te cisterne u Murteru, otisci dasaka od kalupa. Korak dalje od takva postupka je oblaganje vanjskog lica zida kamenjem, to e uzrokovati uvoenje dviju novih tehnika. Naime, uz nadolijevanje smjese za opus caementicium poeli su se uz sti jenku kalupa dodavati neto vei komadi kalje ili manjega kamenja, bez ikakve posebne doradbe, biranjem komada koji su imali jednu stranu glatkiju. Kamen se usaivao u smjesu tako da mu se glatko lice doticalo kalupa od dasaka. Nakon ski danja armature, zid je dobio svojevrsno lice (facies) na kojemu se buka znatno gubila, a nazirale su se nepravilno poloene glatke povrine sitnog kamenja (si. 57,

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

5). Primjer tako graenoga zida, ne tako estog na naoj obali, nalazimo u zidu gra evine koja sa sjeverne strane flankira rimsku ulicu to se od Ulice . Koiia Benje (prije Petranovieva ulica) odvaja i ide prema starijoj gradskoj bazilici (danas katedrali) u Zadru. Daljnjim razvitkom takva naina graenja nastala je ve na razmei 3. i 2. st. pr. Krista jedna od najstarijih rimskih tehnika koja se upotrebljavala kroz itavu antiku, a i kasnije do danas. To je prema suvremenoj terminologiji opus incertum. Zid se vie ne die pomou kalupa od dasaka, ve nizanjem redova ka menja na oba njegova lica, a razmak izmeu njih ispunjava se bukom i kaljom. Pravilnost podizanja zida po vertikali osigurava se pri tome upotrebom kutnika i viska (perpendiculum), upravo kao i danas. Tako je graen veoma velik broj rim skih graevina i na istonojadranskom primorju. Naravno je da se kamen morao prethodno doraivati, a sam stupanj doradbe varira od potklesavanja radi prilagod be strukturi pa do detaljnije obradbe klesarskim priborom. Iz istog je izvora potekla jo jedna tehnika. To je mreasta struktura, lat. opus reticulatum (si. 57,2). Za oblaganje vanjskoga i unutranjeg lica zida, kojemu je sr i dalje bio opus caementicium, uzimali su se u primjeni ove tehnike omanji koma di kamena oblikovani poput piramide kojoj je osnovica imala priblian oblik kvadrata.Ta se baza postavljala s vanjske strane zida, i to tako da joj je dijagonala tekla po vertikali pa se na taj nain u zidnom platnu dobio sustav romboidnih fuga. Najprije bi se nanizalo nekoliko redova koso poloenih kocki (cubilia, tesserae), a onda bi se u prostor izmeu njih nasula smjesa buke. I pri toj gradnji upotrebljavao se kutnik i visak.Takva manira graenja uzima maha od Augusta dalje. Osim u ziu ostata ka ladanjske vile u Lumbardi na o. Koruli, u nas je susreemo u prefurniju vile u Maloj Proversi na Dugom otoku (datirana Trajanovim novcem), u zidnoj oplati nosa a zadarskoga vodovoda u dijelu koji prelazi preko mjesnoga groblja i see do origi nalne piscine,gdje se na gornjem zavretku jo nalaze ostaci kanala sastavljenoga od tegula, u ranijoj vili u Mulinama na o. Ugljanu koja je kasnije poruena, u otisku mre e u cisterni u Murteru, u ladanjskoj vili na o. edru. U postantikom graditeljstvu ponekad su se itavi blokovi u ovoj tehnici rabili kao gotova graa. Kad je uveden postupak zidanja struktura s vanjskim kamenim paramentom i unutranjom ispunom od buke, posebno u primjeni opus quadratum, incertum i caementicium, vanu ulogu za postignue vrstoe zida preuzela je zidna posta va. Sada su se mogli graditi i zidovi vee debljine s relativno manjim blokovima vanjskog paramenta. U tanjim se zidovima ubacivala izmeu redova kamenja na li cu buka i u nju su se utiskivali manji komadi kamenja i kalja. Na debljim zidovi ma (bedemi, obzidane platforme, podiji, podnoja, i dr.) prostor izmeu redova ka menja s lica ispunjao se naizmjence slojem buke i slojem kamenja (veih dimen zija i esto ploastoga). Kvadratna je struktura na naemu primorju doivjela velik procvat i donekle samosvojni razvojni put koji se moe slijediti barem u ranijem Carstvu.Tome je pri donijela i kakvoa kamenog materijala koji je bio pogodan i za najfiniju obradbu. Ova pak ovisi prvenstveno o karakteru i namjeni objekta, ali jednako tako i o vre menu gradnje. to se samih oblika tie, moe se zapaziti da u najranijoj antici (kraj 180

Republike i poetak Carstva) na hrvatskom primorju preteu vrlo izdueni paralelopipedi, kojih se duina prema visini odnosi ak i 5:1. Ve tijekom 1. st. n. e. ti se omjeri mijenjaju, duina se postupno smanjuje pa krajem 1. st. susreemo struktu re u kojima te relacije iznose 2:1, a u prvim desetljeima 2,st.,zaTrajanai dalje, es to i 1:1, bilo djelomino bilo na veim zidnim povrinama. U daljnjim stoljeima pravilne su strukture rjee i upotrebljavaju se samo za gradnju najkvalitetnijih gra evina javne namjene pa je teko pratiti njihov kontinuirani razvitak. Primjena pot puno pravilne izodomije gotovo se i ne susree. U arhitekturi ranijeg Carstva vani javni objekti esto imaju zidove s pravilnim horizontalnim slojnicama, ali im verti kalne ne alterniraju u smislu izodomije iako se nikada i ne poklapaju. Ve u odmak lom Carstvu tenja k vodoravnom uslojavanju oituje se i u grubljim tehnikama (opus incertum), gdje zidar urezuje u fuge linije kojima eli stvoriti iluziju pravil nosti (si. 57,6).Treba naglasiti da su se esto primjenjivale i najfinije tehnike vanj ske obradbe kamenja s lica zida (pravilne pseudoizodomije i finije isklesano vidlji vo lice) i onda kad je zie trebalo biti obloeno zidnom bukom. Antika klesarsko-zidarska tehnika poznavala je vie-manje sve instrumente i alate koji su i danas u upotrebi. Za grublju obradbu upotrebljavali su se klin i iljak kojima su se otkidali komadi kamenog iverja, a za grubu obradbu veih povrina (plonici ulica ili trgova) upotrebljavala se eljezna grebalica (grafun u nazivu primorskih klesara). Kamene povrine pomnije su se obraivale zubaom (ferrum dentatum) s manjim i veim zupcima, o emu je ovisio i stupanj finoe u obradbi. Dlijetom su se izraivale anatiroze i glaale vidljive povrine, a ono se upotreblja valo i u klesarskoj obradbi plastinih elemenata arhitektonskog dekora. Istoj svrsi ponekad je sluilo i svrdlo kojim se postizao efekt kontrasta svjetla i sjene. Nesumnjivo su i u nas postojale radionice za ukrasne graevne elemente (kapiteli, vijenci i dr.) od domaega kamena koji su se rabili uz istovrsne uvozne, od kamena kakvoga ovdje nema. Kako je navedeno, upotreba opeke u zidnim strukturama nije na istonojadran skom primorju tako esta, u Istri je neto ea, ali svakako mnogo rjea negoli u Italiji. Ako se pojavljuje, onda je to ponajee u dijelovima i instalacijama termal nih postrojenja. Ve u Augustovo doba dolazi u upotrebu crijep suen u pei (a ne na suncu kako je to bilo prije), oblikovan u standardnim dimenzijama, koji sam mo e posluiti kao zidna struktura (opus testaceum) ili u druge svrhe, npr. u izradbi podova i nosaa podova kaldarija u termama (suspensurae caldariorum), ili pak u kombinaciji s kamenom (opus m ixtum) tako da se u zidnoj strukturi izmjenjuju redovi opeka s redovima kamena. Primjeri upotrebe takve tehnike susreu se npr. u ziu ostataka termi stare Tarsatike, a u kasnom Carstvu takav se opus upotreblja vao u gradnji nekih objekata Dioklecijanove palae u Splitu. Ima, naravno, i drugih mijeanih struktura koje se ne mogu svrstati ni u kakvu posebnu grupu (npr. izmje njivanje redova ploastoga kamena postavljenog poput klasa ili riblje kosti (opus spicatum) s redovima horizontalno postavljenoga kamena, primjer vile u Mulina ma na o. Ugljanu), jer ovise o lokalnim prilikama, raspoloivomu materijalu i si. Rimski zidovi imaju standardne module koji se esto ponavljaju na itavu obal nom prostoru. Modularna su istraivanja u nas meutim tek u zametku, pa tako i

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

toje od manjih cjelina komponiranih u kvadratne okvire ili u medaljone, veoma es to s centralnom figuralnom kompozicijom (primjeri iz Pule, Solina, Nina, Risna i dr.). Neki od njih su vrsna dostignua ovog umijea. U vanijim zgradama javne namjene zidovi su se esto oblagaii mramornim ploicama u razliitim bojama (opus sectiie), osobito u dvoranama terma, bazilika, kurija i si., pa se tijekom istraivanja ploice redovito pronalaze. Mnogo su ee zi dovi javnih i privatnih graevina bili dekorirani obojenom ili oslikanom zidnom bukom. Na zidnu stijenu nanosili su se slojevi buke, od kojih je onaj posljednji bio veoma tanak i pripremljen za bojenje odnosno slikanje. Ponajee se zidna sti jena bojila u pojasevima po visini i u sektorima po duini. Donji sloj redovito je podnoje izraeno bojom, srednji sloj obino se sastoji od pravokutnih okvira s du om okomitom stranom, a gornji je zavretak esto bio plastino oblikovan zavr nim profiliranim vijencem, bilo od mramora bilo od tukature. U zidnim bojama dominirala je crvenosmea (pompejanska), uz utu, zelenu i bijelu (veinom kao tanku diskriminantu), a onda i crna. Okviri se ponekad obiljeavaju nizovima vegetabilnih motiva. Figurativno slikarstvo, u nas dokumentirano vie-manje fragmentarnim nalazima prilikom iskopavanja, prati, u glavnim linijama, razvitak poznatih sti lova (zapravo manira) pompejanskoga zidnog slikarstva, kojega posljednji, etvrti stil zavrava propau Pompeja 79- god. n. e. Jo je preuranjeno govoriti o primje ni tili stilova u graditeljstvu antike na naemu primorju jer nedostaju i graa u prik ladnoj kakvoi i koliini, i prethodne studije. Prvi je stil bio na izmaku kad se u nas poelo afirmirati rimsko graditeljstvo. Njegove se tradicije, npr., oituju u tome to se podnoje na zidu oslikava poput mramora (marmorizzante). Elementi drugo ga stila oituju se u vizualnom probijanju zidne stijene i u upotrebi arhitektonskih elemenata na slici, a elementi treega stila u razmjerno dugotrajnoj upotrebi crne boje koju je taj stil lansirao i u distribuciji zidnog dekora, gdje figuralni motiv izgle da kao zidna slika na obojenome zidu. esto se susreu fragmenti s likovnim reper toarom etvrtoga stila, koji je bio kratkog vijeka (od potresa 63 . god. do erupcije Vezuva 79. god.). Nastao kao reakcija na hermetino zatvaranje zidne plohe u treem stilu, etvrti je stil iznova otvorio i probio zid motivima pejzaa i prirodne fantasti ke na pozadini nebeskog plavetnila. To plavetnilo kao pozadina slike susree se i u fragmentima naenim u naemu primorju, ali ono to je ostalo od treega i etvr tog stila jesu veoma esti motivi gracilnih predmeta (svijenjaka npr.) i arhitekton skih elemenata koji su se pojavili pod utjecajem iz Egipta. U daljnjem razvitku, na kon ovih pompejanskih stilova, zidno slikarstvo i u nas ide svojoj baroknoj fazi pod snanim neohelenistikim utjecajem (npr. freske iz Kibelina ciklusa u Zadru). Drvo je i u nas imalo veoma veliku ulogu u antikom graditeljstvu, ne samo za izradbu krovita i podova pojedinih zgrada. U visokim kuama (tip viekatnice, tzv. insula ) kakvih je sigurno bilo u lukim gradovima, od drva su bili izraeni i preg radni zidovi. Drvo se upotrebljavalo i kao armatura podova povie kojih se, umjes to dasaka, postavljao sloj podne buke (npr. desno krilo kapitolija u Zadru). Krovni se pokriva sastojao od glinenih ploa (tegula, -a e,f) s krajevima izvijenim prema gore na dvije strane povie kojih su se postavljale kupe kanalice (imbrex, -cis, f) . Tegule esto imaju ig tvornice u kojoj su bile izraene.

ona koja se odnose na relacije u dimenzijama zidova. U pravilnijim strukturama prevladavaju dva modula u pogledu irine zida: zidovi irine (izraene u suvreme nim mjerama) 45 cm i zidovi irine 60 cm, ne raunajui, naravno, debljinu zidova u graevinama posebne namjene (piloni, podgradnje, povieni podiji i si.)-To su no sivi zidovi kojih dimenzije ovise o visini i veliini objekta. Pregradni (nenosivi) zi dovi imaju redovito irinu oko 30 cm. Na pravilno utemeljenim zidovima (s teme ljima u temeljnom jarku s opus caementicium ) irina temelja je obino s obje stra ne zidnog lica za oko 7 cm vea od irine zida. Za izradbu podova upotrebljavali su se posebni materijali i specifine tehnike, u buci, opeci i kamenu, odnosno mramoru. Podne opeke vrlo su esto manjih di menzija, a postavljaju se u pravilnim nizovima plotimice, ili na no u motivu riblje kosti (odnosno klasa, odatle i naziv opus spicatum), ponajvie u piscinama ili u drugim prostorijama sline namjene. U bazenima za vodu (piscinae, cisternae), ali i u drugim prostorijama privatnih zgrada i u zgradama javne namjene, po dovi su veoma esto bili izraeni u vie slojeva od smjese sa bukom koja je po sas tavu slina navedenoj vodonepropusnoj buci, s brinije zaglaenom povrinom. No, esto se na takvu podlogu postavljao sloj kamenog materijala. Tako je nastala podna struktura nazvana lithstroton. Ona se sastoji od omanjih mramornih ploi ca, esto i raznobojnih, koje se mogu komponirati slobodno ili pak u geometrijskim likovima. U nas je sauvano veoma malo takvih podova; ee se susreu u starok ranskim bazilikama (npr. u Puli). S tom je strukturom u vezi i antiki podni mo zaik koji se postavljao u zgrade razliite namjene: u gradske kue i ladanjske vile, u terme, javne dvorane i drugdje. Najpriprostija mozaina struktura su jednobojne (redovito bijele ili sivkaste) kamene kockice ( opus tessellatum, od tessella - koc kica), a veoma se esto upotrebljavala u popoivanju rezervoara za vodu.Viebojni mozaici (opus musivum), s geometrijskim, vegetabilnim i figurativnim motivima, ponekad i s kockicama izraenim od stakla u boji (utjecaj iz Egipta), redovito se sas 182

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga sirijeta na istonom Jadranu

2. Sredstva za izgradnju
Ostvarenja u autohtonim naseljima protourbane faze plod su zajednikih napora lanova zajednice, nekih vie, nekih manje, ovisno o socijalnoj strukturi i ekonom skoj moi. Izgradnja vitalnih objekata naselja kao to su npr. bile njegove fortifika cije, rezultat je kolektivnih pothvata njihovih stanovnika i obveza koje su proistjecale iz drutvene meuzavisnosti. U drutvu koje jo nije poznavalo novca niti pos jedovalo vlastiti novani sustav, ili je ipak upotrebljavalo novac ali on jo nije bio preuzeo ulogu temeljnog i jedinoga sredstva u razmjeni dobara, drukijeg naina izgradnje nije ni moglo biti. Meutim, izgradnju klasinoga grada nemogue je za misliti bez novane privrede koja je, uostalom, ve na pragu antike utvrena histo rijska stvarnost i na hrvatskom obalnom podruju, najprije u grkom jadranskom svijetu, a zatim i u domaem ilirskome. Za potpunije razumijevanje urbanistike iz gradnje ovdanjih primorskih gradova u ranijoj antici neophodno je potrebno uo iti faktore, instrumente i mehanizme financijske konstrukcije investicijskih pot hvata to su obogatili nae gradove tako kvalitetnim objektima. Antiki grad uope, pa i na, promatran sa stajalita ekonomske efikasnosti, kao organizam s utvrenim drutvenim funkcijama, bio je na neki nain ujedno i jeftin i skup. Da je morao biti skup, vidi se ako se promotri golemi inventar urbanih i ur banistikih elemenata od kojih se sastojao, osobito oni mnogobrojni i raznovrsni ar hitektonski objekti i urbani kompleksi javne namjene to su ispunjavali gradske areale i davali peat i fizionomiju svakomu pojedinom gradu. To vie kad znamo da je velika veina tih graevina nastala u relativno kratkom vremenu, u prosjeku i vota etiriju generacija, ako uzmemo, kao to su i stari grki kronografi uzimali, da je vijek jedne generacije oko trideset godina. Promatrajui stvarne ili kalkulirane termine realizacije suvremenih urbanistikih programa i planova s jedne, a tehno loke mogunosti, karakter i izraenu tendenciju k monumentalnosti antikih gra evina s druge strane, moemo zakljuiti da su ritam izgradnje i razdoblje materi jalne realizacije antikoga grada bili razmjerno brzi, odnosno kratki. No, naravno, ni antiki grad kao ni bilo koji drugi nikada nije bio dokraja, odnosno zauvijek, iz graen. Mnoga su stanja bila konzervirana tijekom duih razdoblja i mogla su se ra dikalno mijenjati tek afirmacijom novih ideja koje su, zapravo, negirale ideju svije ta u kojemu je antiki grad ponikao. Kako nije doivljavao prostome artikulacije, jer mu je jezgra redovito ostajala unutar prvobitnog perimetra, to i nije mogao fa vorizirati inovacije na raun naknadno integriranog prostora. No mogunosti za to pruale su se i na samom uem arealu, pa i nakon konane" dogradnje grada. Ru ilo se staro da bi se sagradilo novo, esto su se popravljali oteeni ili zaputeni objekti, a jo ee preinaivali, dograivali i si., a ponekad su se iz temelja (a solo ili a fundam entis) ponovno podizali. Za sve te pothvate trebalo je osigurati mate rijalna sredstva. Tu su postojala dva izvora: drutvena (municipalna, dravna) i pri vatna inicijativa i investicije. 184

Drutvena sredstva u blagajni municipalnih zajednica nisu bila osobito velika i po njima samima gradovi ne bi nikada bili mogli razvijati onakvu izgradnju kak vu su razvijali. Rimska je fiskalna politika bila centralizirana, a municipalna su tije la imala i ulogu instrumenta u provedbi te politike. Dakako, mnogo je povoljnija situacija bila u naim grkim gradovima u doba kad su uivali politiku slobodu i, barem u naelu, nezavisnost (eleutberia) koja je za njih znaila i punu ekonom sku nezavisnost pa su dravnim prihodima mogli u cjelini slobodno raspolagati. Meutim, propau isejske samostalnosti krajem Republike i Isa i gradovi - lano vi njezine zajednice, postigavi status municipija i rimsko graansko pravo, bili su izjednaeni s ostalim municipalitetima provincije: od ona tri temeljna atributa po lisa - eleutberia, autonom ia i autarkeia - ostala im je samo autonomija i djelo mino autarkija jer su i municipiji bili uklopljeni ne samo u tokove privrede ita va rimskog svijeta (orbis Romanus) ve jednako tako i podvrgnuti jedinstvenomu fiskalnom reimu. Prema tome i prihodi tih gradova, sada rimskih municipija, bilo onih s potpunom autonomijom (Issa i Tragurium) ili s ogranienom (prefekture Pharus i Epetium), formirali su se na isti nain kao i prihodi ostalih municipalnih zajednica jer je Rim na Zapadu potpuno uveo svoj fiskalni sustav, dok je na Istoku esto respektirao stanje s tekovinama razvijene i komplicirane helenistike ekono mike to ga je tu zatekao. Unato autonomiji, gradovi nisu imali velikih mogunos ti stjecati stalne prihode koji bi alimentirali drutvenu blagajnu. Ni nai gradovi, izuzevi pojedine, nisu imali posebnog dunosnika (quaestor) koji bi se brinuo za gradske financije i za municipalnu blagajnu ve su to redovito obavljali sami edili, koji su inae imali zaseban vaan sektor u municipalnoj upravi. Grki pak gradovi imali su u doba samostalnosti redovito blagajnike (logiste) kao to pokazuje prim jer Ise. Gradovi uz more imali su svakako povoljniji poloaj jer su uz ostale takse ubirali i luke pristojbe (kao to su oni na kopnu imali i svoje maltarine) iz svo jega lokalnog portorija koji je djelovao usporedno s dravnim portorijem (carin skom slubom) i do ukinua naplaivao takse na robu namijenjenu vanjskoj trgo vini. itava provincija Ilirik (odnosno Dalmacija) pripadala je meu carske provin cije i potpadala pod carski fisk, o kojemu su brigu vodile posebne institucije ali i municipalni magistrati (npr. zakupi terena u dravnom ageru i si.). Oni su npr. nap laivali i takozvane dvadesetine, odnosno pristojbe od pet posto to ih je uveo Au gust, koje su ile dravi (odnosno popido Romano kako donose natpisi). Naime, rimski graani i Italici uope nisu plaali izravnih poreza na prihode. Ne elei di rati u tu povlasticu, a opet u nastojanju da oporezuje imune slojeve, car je uveo pristojbu od pet posto koja se plaala na nasljedstvo (vicesima hereditatium), pri oslobaanju robova (vicesima manumissionum) i dr.Ta je institucija veoma va na jer se iz natpisa naenih u naim gradovima vidi da su mnogi objekti sagrae ni po elji oporuitelja (ex testamento) i da je na investicijsku svotu bila naplae na ta taksa (deducta vicesima populo Romano). U okviru svojih kompetencija vi jee i magistrati mogli su uvoditi lokalne takse, stalne ili privremene. No, ipak, re dovitih prihoda nije bilo dovoljno. Temeljna komponenta municipalne samoupra ve u gradovima s rimskim civitetom jest i njihova financijska autonomija. Osim na vedenih taksa, bilo je i stalnih izvora prihoda, prvenstveno od zakupnina i najam

ANTIKI GRAD

Ostvarenja graa klasinoga svijeta na istoCnom Jadranu

nina. To su porezi na dravno zemljite to ga je municipij administrirao u ime dr ave, zakupi uma za sjeu drveta, zakupi panjaka koji su tretirani kao municipalno zemljite, takse za upotrebu zemljita u nekropolama, takse za koritenje vodo vodom, zakupnine javnih municipalnih termi ili ulaznice u javne terme, najmovi za upotrebu javnih prostora, posebno taberni na trgovima i prodajnih mjesta u bazilikama, osobito ustupanja gradilita u gradu i u suburbiju, itd. No blagajna se pu nila legatima i darovima pojedinaca, osobito onih ambicioznijih koji su pretendi rali na asti gradskih magistrata ili su te poloaje ve bili postigli.Tako npr. oni da reljivost iskazuju kad steknu magistraturu (ob honorem aedilitatis - natpis iz Nadina CIL 3-2871) i dok obnaaju ast i dunost (ex pecunia honoraria duoviratuus , itluk CIL 3-9749). U pomo su mogli pritei i gradski patroni, koji su se i bi rali iz reda najuglednijih linosti u provinciji ili ak u dravi. S druge strane su i ca revi iskazivali svoju irokogrudnost (liberalitas) prema pojedinim gradovima i da vali sredstva za izgradnju vanijih objekata (bedema, vodovoda i si.), a imperator osniva kolonije esto je, uz zemljite iz dravnoga fonda, davao svojim kolonisti ma i novanih sredstava, kao to su to prije davali i osnivai grkih naseobina. No najizdaniji u tome bio je posebni drutveni sloj - stale skorojevia koji je u ivo tu grada i zajednica imao osobitu ulogu, pak e trebati o njemu kazati koju rije vie. Radi se o posebnoj kategoriji urbanogenih faktora bez kojih je nemogue za misliti funkcioniranje antikoga grada i antikog drutva uope. To su veinom ele menti orijentalnog podrijetla to su djelovali u svim sektorima privrede, posebno u tercijarnim aktivnostima pojedinih urbanih familija. Oni ovamo dolaze s prvim nosiocima razvijene privrede, posebno na polju trgovine i drugih slinih privred nih djelatnosti. Bili su to najprije grko-helenistiki elementi koji su se jo u protourbanoj fazi smjetali u vanije emporije uz obalu i koegzistirali s autohtonim svi jetom prije negoli je doao pod vlast Rima. Oni su nesumnjivo utrli i prve staze pro cesu urbanizacije pojedinih obalnih sredita. Da bi se vidjelo da je tome tako, do voljno je pogledati koja su sve naselja najprije stekla municipalnu konstituciju, rim sko graansko pravo i municipalnu autonomiju. Bila su to sredita koja su i prije or ganizacije provincije to ju je proveo August ve imala mnoge atribute urbane kul ture pa je njihovo prerastanje u municipalni organizam samo logina posljedica prije zapoetog procesa. Za Cezara to postaju Salona i Lis, vrlo vjerojatno Narona i jo pokoji istaknutiji emporij, a za Augusta, uz Isu i gradove to su inili njezin koinon, upravo primorski gradovi u junom dijelu Ilirika: Rizinij, Butua i Olcinij. Grki, dakle, faktor u isejskoj zajednici, a onda helenistiki u istaknutijim primorskim gra dovima, uvjetovao je bru urbanizaciju tih naselja, odnosno stjecanje municipalnog ureenja. No u rimsko doba mnogo je vaniju ulogu imao drugi, isto tako orijentalno-helenistiki element koji je u velikom broju nadolazio s Istoka. Bili su to robovi, kako je ve navedeno - redovito viih kvalifikacija, koji su djelovali u urbanim fa milijama i inili velik postotak stanovnitva. Oni su donosili svoje navike, svoja shvaanja, svoj stil ponaanja; oni su nosili gradsku privredu. Na podruju itava Im perija, a posebno u njegovu zapadnom dijelu, oni su izazvali velike kulturne i soci jalne transformacije i bitno utjecali na mijenjanje starih rimskih institucija u svim 186

sferama drutvene djelatnosti. Sustavom oslobaanja, koji je jednako iao u prilog robu kao i njegovu gospodaru, stvorio se poseban drutveni sloj libertina. Bili su to odreda sposobni, poduzetni, beskrupulozni elementi (koji su esto sa svojim ro bovima postupali gore negoli njihovi prijanji gospodari s njima), ponajee pos jednici velikoga kapitala, kojima je nedostajalo samo jedno: nisu potekli iz prizna tog braka ve iz kontubernija, nisu imali tradicije, nedostajao im je drutveni ugled. Jedino sredstvo kojim su to mogli nadoknaditi bio je novac. U naelu, u prvoj gene raciji nisu mogli stei ast gradskog magistrata. Zauzvrat im se pruala lijepa prili ka da se istaknu upravo ulaganjem novca u javne svrhe, bilo kao augustali (Augus tales) ili lanovi augustalskog sevirata (u Naroni: VI virAugustalis, CIL 3.1768; magister Mercurialis, CIL 3.1769,1770.1799,1801,1827) koji su se brinuli za odra vanje carskoga kulta bilo, pak, investiranjem u pojedine gradnje na korist sugraa na. To je stimuliralo ambicije skorojevia i, kako natpisi pokazuju, urodilo dobrim rezultatima. U drugoj generaciji oni su se mogli vinuti do najviih asti u municipal noj zajednici. Tijekom prva dva stoljea Carstva ti su elementi postajali sve brojni ji i igrali su vanu ulogu u ivotu grada. Njihovo sudjelovanje u izgradnji naih gra dova vidjet e se iz natpisa to ih u nastavku donosimo. To su, uglavnom, bili putevi kojima su pritjecala sredstva zajednici. A izdaci su bili poprilini. Grad je imao zakonsku obvezu trajno financirati slube koje e odr avati ceste i pristupe gradu, nekropole (od kojih je grad takoer ubirao neke tak se), vodovod na uemu gradskom podruju (izvan njega to je pripadalo u dunost oblinjih pagusa), hramove, bazilike, kurije i druge javne objekte, morao se brinuti za dovoz i raspodjelu anone (opskrba itom), za odravanje kanalizacije, istoe i javnog reda na trnicama i javnim prostorima, financirao je javne priredbe i svea nosti, pogotovo one koje su imale oficijelni znaaj, dodjeljivao je nagrade i prizna nja istaknutim graanima (npr. odlikovanje dravnim konjem - equo publico ili podizanje statua, obinih i konjanikih - statua equestris), itd. Te su obveze proistjecale ve iz same naravi municipija kao takvog: stjecanjem municipalne konstitu cije zajednica preuzima obvezu (lat. m unus capere, odatle naziv municipium) da e za Rim obavljati sve one funkcije koje su svojstvene Rimu samome. Plaenih funkcionera nije bilo: m unus je ujedno bio i ast (honor) pa duoviri (odnosno kvatuorviri) besplatno obavljaju poslove iz svoje jurisdikcije, a edili s podruja komu nalnih slubi. Plaeni su bili samo gradski robovi (servi publici) koji su se brinuli za odravanje reda i istoe. No, iako je njihov poloaj bio znatno povoljniji negoli onih robova koji su radili u urbanim i ladanjskim familijama jer su uivali vie osob ne slobode, njihov je materijalni poloaj bio tei jer je plaa bila minimalna, a per spektive da e osloboenjem stei vei imutak nikakve. Sve su te obveze znatno premaivale mogunosti gradske blagajne. Za neke zahvate bilo je potrebno orga nizirati sabirne akcije, to se onda i registrira u natpisu pa se kae da je objekt po dignut skupljenim novcem (ex aere conlato), dok se na graevinama izvedenim drutvenim sredstvima nerijetko zapisuje da su sagraene publice ili ex pecunia publica ("sredstvima zajednice). Antiki je grad bio, dakle, skup u mjeri u kojoj su njegove funkcije bile kompleksne, a njegova izgradnja opsena i na visini tada suv remenih dostignua. U ne manjoj mjeri bio je opet jeftin jer su se redovito, na svim

'' Za robove i osloboenike v. W estermann 1955.; za m unicipalne financije v. L angham m er 1973., 96 i d.

187

ANTIKI GRAD

Ostvarenju grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

poljima, drutvenim naporima i sredstvima pridruivale inicijative i napori pojedi naca iz svih struktura i drutvenih slojeva: od vladara do onoga na najniem stup nju ljestvice drutvenog ugleda. Konkretan uvid u to daju podaci iz natpisa (Medini 1967.). Ovdje se donose sa mo oni iz uega primorskog podruja, i samo oni koji se odnose na investicijske zahvate, ostavljajui po strani ovei broj natpisa koji govore o podizanju spomeni ka pojedincima (carevima, patronima, zaslunim graanima i si.), mada i oni, zajed no s arhitektonskom izgradnjom, upotpunjuju opu urbanistiku facies svakog na selja posebice. Natpisi su svrstani po znaenju i namjeni objekata, a prema njihovoj proveni jenciji moe se iz ovog kataloga sastaviti i zbroj investicija u pojedinim gradovima.

B) Svetita
Broj investicija u gradnji hramova, svetita i edikula zaista je impozantan ako uzmemo u obzir brojanu ogranienost sauvanih epigrafskih potvrda. Senia (Senj): darovatelj je iz temelja obnovio (a solo restituit) Liberov hram i arhi tektonske elemente uz njega (prilaz, rtvenik, leaje i sjedite), Gabrievi 1956. Nedinum (Nadin): uz proslavu svog ediliteta dao jeTitTuranije Ruf sagraditi sveti te domaoj boici Latri, s trijemom, CIL 3- 2871. Salona (Solin): popravljen je hram posveen uberu i Liberi koji je bio oronuo od starosti (vetustate dilapsum) i uz njega je sagraen trijem (adiectis porticibus), CIL 3.6362,1790,8484; jedan libert dao je sagraditi hram (aedem) Nim fama i Silvanu (Nymphis et Silvano), CIL 3.1958; brigom privatnika sagraeno je ili popravljeno nekoliko Kibelinih svetita: hram (aedem) Velikoj Boici, maj ci bogova i ljudi, sagradio je na svoj troak (de pecunia sua) u protourbanoj fazi kvinkvenal Lucije Stacije Fakula da bi ispunio zavjet (ex voto), CIL 3-1954; netko drugi obnovio je (refecit) svetite (fanum) istoj boici i postavio njezi na znamenja (signa larophorum, cvmbala, tympana, catillum, forfices), CIL 3.1952; jedna orijentalka libertinskog podrijetla obnovila je i proirila Kibelin hram (aedem refecit et ampliavit), CIL 3.14243; druga osoba sagradila je na svoj troak (impensa sua) edikulu istoj boici (...aediculam MatriMagnae), CIL 3.13903. Andetrium (Mu): u natpisu se govori o gradnji svetita (sacerum) Kastoru i Poluksu, CIL 3.2743. Narona (Vid kod Metkovia): jedan sevir (dakle osoba iz osloboenikog stalea) dao je oporuno sagraditi svetite Eskulapu, CIL 3.1768; neki drugi obnovio je Liberov hram, CIL 3.8430; Publije Anej Epikad osloboenik KvintaAneja, sagra dio je hram ocu Liberu (aedem Leiberipatrus), CIL 3.1784. U Humcu, na irem teritoriju Narone, bio je popravljen Liberov hram i uza nj je bio pridodan trijem, u jednom vikusu kojega potpuno ime nije predano (Z/c. vici), CIL 3.1789; Prva kohorta Belga obnovila je (173- god.) od starosti poruen hram Libera i Libere dodavi mu trijemove, CIL 3-1790.

3. Svjedoanstva u natpisima
A) Bedemi
Gradnja bedema stoji na poetku procesa urbanizacije upravo kao to je bila i na poetku procesa poleogeneze u dalekoj prethistoriji. Bedemi su se svakako gra dili drutvenim sredstvima, nerijetko i uz novanu pomo careva. No njihovo odr avanje esto je padalo na teret pojedinaca. O tome raspolaemo sljedeim potvr dama: Curicum (Krk): gradnja bedema u duini od 111 stopa, visine 20 stopa, CIL 3.13295. Arva (Rab): car August daje gradu zidine i kule (murum et turres), CIL 3.3117. Argyruntum (Starigrad Paklenica): carTiberije poklanja gradu zidine i kule (mu rum et turres), CIL 3.14322 Iader (Zadar): car August daruje koloniji zidine i kule (murum turris ded.it), CIL 3.13264; Tit Julije Optat na svoj troak (impensa sud) obnavlja kule dotrajale od starosti (vetustate consumptas), CIL 3.2907. Salona (Solin): za cara Marka Aurelija (170. god.) obnavljaju se gradske zidine u du ini od 800 stopa i dograuje se jedna kula zauzimanjem (sub cura) tribuna Prve kohorte Delmata, CIL 3.1979; posebno je bio obavljen (valjda?) popravak svih kula (...cunctasque turres, tekst je nepotpun), CIL 3.1984.

C) Bazilike i kurije
Gradnja gradske vijenice spominje se samo u etiri napisa; u onima iz Krekse, Aserije, Salone i Senije. Crexa (Cres): Za cara Tiberija gradski duoviri su se pobrinuli za izgradnju kurije i portika (porticum curiam decreto decurionum faciundum curavere), CIL 3.3148= 10131.

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Asseria (Podgrae kod Benkovca): Tit Julije Celer, veteran Druge legije Auguste oporuno je dao sagraditi kuriju? (... a m ... testamento fieri iussit). Navedena je i cijena, ali prva tri slova nedostaju, ita se samo XX, moda CCCXX tisua sesterecija?, CIL 3.15024. Salona (Solin): U manjkavom natpisu spominje se obnova ili nastavak izgradnje gradske kurije (curiam inchoatam) od nepoznate osobe, na vlastiti troak (sua pecunia), CIL 3.8817. Senia (Senj): jedan graanin dao je sagraditi kuriju (curiam) preuzevi dunost (... mu[nere susceptoj). Glavii 1982.

Melita (Polae,o. Mljet):Jedan nadstojnik imanja (villicus) proirio je Liberov hram dodavi mu trijem (templum cum portico adampliavit), Zaninovi 1990. Epidaurum (Cavtat): Neki Pomponije (natpis je nepotpun) oporuno je dao sagra diti trijem na neiji troak (ex pecunia eius) i ispred njega neto (svetite?), vlastitim trokom (ex pecunia sua), CIL 3-1749-

E) Slavoluci
Pola (Pula): Obitelj Sergijevaca dala je sagraditi slavoluk uz gradska vrata. Imena la nova familije: CIL 530;Inscr.It. 10,1,72. Iader (Zadar): Melija Anijana na uspomenu svojemu muu oporuno je dala podii slavoluk i izraditi povie njega statue (arcum fieri et statuas superponi testa mento iussit)-, zajedno s poploanjem emporija to je stajalo 600 tisua sester cija i k tome pet posto takse na nasljedstvo, CIL 3-2922 = 9987. Asseria (Podgrae kod Benkovca): Lucije Lelije Prokul financirao je izgradnju sla voluka na ulaznim gradskim vratima i priredio prigodnu gozbu (fieri iussit epuloque dedicari),CIL 3-15034.

D) Trijemovi
I za te graevine natpisi donose nekoliko potvrda. Rije je veinom o portiri ma to su bili pridodani nekim drugim graevinama, ponajvie hramovima, pa su neki ve spomenuti. Crexa (Cres): Bio je sagraen trijem uz ve navedenu kuriju, CIL 3-3148 = 10131. Arva (Rab): Jedan je graanin povjerio (vjerojatno oporuno) svojoj sestri i nasljed nici da sazida portik posveen Kibeli (Matri deum), CIL 3.3115. Nedinum (Nadin): Spomenuti Tit Turanije Ruf sa svojima dao je uz Latrino svetite sagraditi trijem dugaak 100 stopa, irok 20 stopa (porticum longum pedes C, latum pedes XX), CIL 3-2871. Asseria (Podgrae kod Benkovca): Jedan ekurion i augur oporuno je dao sagra diti trijem i u tu svrhu priloio 80 000 sestercija (porticum testamento fieri iussit ex sestertium LXXX milibus), CIL 3.15027. Varvaria (Bribir): Neka domorotkinja (od imena sauvana je filijacija Apli f ) dala je, po preuzetom zavjetu (voto suscepto), sagraditi trijem Dijani (DianaeAugustae... porticum fecit),CIL 3-9881. Salona (Solin): Osloboenik Publije Antej Herma (Syri libertus\ orijentalac), sevir i augustal, sagradio je portik u ast pokojnog cara Klaudija (54. god.) na mjestu to su mu ga dodijelili dekurioni (loco accepto decurionum decreto), CIL 3.1947; u ve navedenom natpisu govori se o dogradnji trijema (adiectis porticibus) uz Liberov hram, CIL 3.1790; 6362; 8484. Aequum (itluk kod Sinja): S novcem to su ga priloili u ast svojega duovirata podigla su dva duovira nekom boanstvu portik s triklinijem (porticus et trichlinam dei) kad su dobili odobrenje od gradskog vijea i besplatan teren (locus datus publice decurionum decreto), CIL 3.9767. Issa (Vis): U tom je gradu gradski patron Kvint Numerije Ruf na svoj troak (de sua pecunia) dao popraviti trijem (porticum reficiundum coeravit), CIL 3-3078. Humac, na irem teritoriju Narone: Bili su pridodani portiri (adiectis porticibus) uz popravljeni Liberov hram, CIL 3-1789.

F) Trgovi
Samo jedan natpis govori o poploavanju trga. To je onaj maloprije spomenuti. Iader (Zadar): Uz gradnju slavoluka Melija Anijana dala je poploati emporij (emporium sterni... iussit),CIL 3.2922 = 9987. Aenona (Nin): Ovamo bi se mogao pribrojiti natpis koji govori o gradnji taberae, pergutle i menijana (loe) koji su se vjerojatno nalazili na trgu (tabemam, pergularn, moenianum).To je na poklon gradu dao izraditi (reipublicae dedit) edil Kvint Bebije Zuprik, CIL 3.14322.

G) Terme i kupalita
Albona (Labin): Tiberije Gavilije Lambik po uinjenom zavjetu sagradio je u ast Nimfa kupalite (balineo effecto) za zdravlje pripadnika svojega municipija (pro salute municipii), CIL 3.3047. Senia (Senj): Lucije Domicije Galikan Papinijan obnovio je od starosti porueno ku palite (balneum vetustate conlapsum), valjda na vlastiti troak, CIL 3.10054. Narona (Vid kod Metkovia): Iz ovoga grada potjeu tri natpisa koji govore o grad nji terma, odnosno kupalita. Jedan natpis spominje javne zimske terme (thermae hiemales) to ih je dao sagraditi jedan graanin od svoje skromne ute-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

devine (de frugalitate sucu i predao graanima da se u njima kupaju (Javantes rei publicae tradidit). a k tome je priredio gozbu za svoje sugraane (epulum quoque civibus suis), CIL 3.1805; u dva druga natpisa spominju se balnea: u jednom se govori o njihovoj posveti (dedicationem balnei), CIL 3.1806, a u drugom, takoer fragmentarnom, o oporunoj gradnji kupalita (balneum... testamenta),CIL 3-1807.

H) Vodovodi i cisterne
Pola (Pula): Ovei natpis donosi kako je Lucije Menacije Prisko, s veoma bogatom vojnikom i municipalnom karijerom (bio je ujedno i patron kolonije), doveo vodu augustu (aquam Augustam) u gornji i u donji dio kolonije (in superiorem partem coloniae et in inferiorem) na vlastiti troak (inpensa sua) i odvojio u tu svrhu 400 tisua sestercija, Inscr.lt. 10,1,40. Fulfinum (Omialj na o. Krku): Za cara Domicijana popravljen je vodovod koji je dovodio vodu do Flavijskog Fulfina (Plavio Fulfino). Neobjavljen. Arva (Rab): Po elji i na troak gradskog patrona Gaja Recija Rufa, a u ast Nimfa ma, dao je njegov osloboenik Gaj Recije Leon dovesti vodu u grad (173. god.), i to takvu kakvu nitko od starih ne pamti (aquam quam nullus antiquorum in civitate meminerit)'., CIL 3.3116. Iader (Zadar): CarTrajan dao je da se njegovim novcem (sua pecunia) izgradi akvedukt kolonistima (aquae ducturn colonis... perfecit), CIL 3-2909Epidaurum, (Cavtat): Dva duovira dala su na raun zajednice (ex publica pecunia) obnoviti cisternu (reficiendam curaverunt), CIL 3-1750.

Narona (Vid kod Metkovia): Osloboenik Gaja Julija Makrina Marcijal, koji je pos tigao ast sevira, upravo u povodu toga za nj velikog dostignua (ob honorem) organizirao je scenske predstave (ludos scaenicos) koje su trajale tri dana (per triduum) i za to potroio kantar srebra teine od sedam uncija, CIL 3-1769; je dan natpis donosi kako je neki drugi sevir, istoga socijalnog podrijetla, priredio sveanost za mlade (thiasus iuventutis fecit) , CIL 3.1828. Epidaurum (Cavtat): Jedna majka i baka, na uspomenu sinu i unuku Publiju Eliju Osilijanu, podigle su spomenik i u toj prilici udijelile dekurionske, augustalske i seviratske sportule (sportulis decurionalibus, augustalibus et sexviris dalis). tj. igre na dar, i posvetile postavljanje spomenika hrvakim natjecanjem (itevri pugilum spectaculo dedicGvevmit). a sve to a bi mu vijee dekunona iskazalo ast i odredilo mjesto na kojemu e mu se podii statua (ordo decurionatus honorem et locum statttae decrevit), CIL 3-1745. To bi bio izbor vanijih epigrafskih izvora koji govore o graevinskim pothva tima zajednica i pojedinaca u antikim gradovima na hrvatskom priobalju. Neki od objekata spomenutih u natpisima mogu se jo danas identificirati, npr. sergijevski slavoluk u Puli, ostaci slavoluka Melije Anijane u Zadru, ostaci vodovoda u Zadru, ostaci bedema u Zadru, Saloni i Krku, ostaci trijema u Visu, itd. Nema sumnje da je takvih natpisa bilo kudikamo vie nego to ih se sauvalo jer ie uz svaku investici ju postojala i odgovarajua posveta, bez obzira na to je li objekt graen drutvenim ili privatnim sredstvima. Do nas su od toga bogatoga, iscrpnog i indikativnog mate rijala doli samo neznatni ostaci koji nisu dostatni za egzaktne statistike rezultate. No ipak, ako se u historijsko-epigrafskim studijama, esto s uspjehom, izrauju komputacije u razmatranju pojedinih problema: demografskih, sociolokih, eko nomskih i si., onda e to biti, uza sva ogranienja, mogue i doputeno takoer i u naem sluaju. Najvie se natpisa odnosi na gradnju ili popravak hramova i svetita, zatim na dogradnju, popravak i odravanje fortifikacija, te posebno na izgradnju trijemova. Kapitalne investicije u izgradnju veih i skupljih objekata ulagala je zajednica.To se samo po sebi razumije, iako nas broj sauvanih natpisa ne ovlauje na takav zak ljuak. Brojnija su svjedoanstva o privatnim investicijama. Velika i uestala ulaga nja u gradnju i adaptaciju svetita ne zauuju kad se zna koliku je ulogu imao kult u drutvenom ivotu municipalne zajednice, I ta su ulaganja indikatori drutvenokulturne atmosfere u pojedinim gradovima. Kako se vidi, gradili su se ili popravlja li ponajvie hramovi posveeni orijentalnim boanstvima, Uberu (Dionizu) i Kibeli. Postoje spomenici koji govore o gradnji rtvenika ili kakvih drugih slinih obje kata u ast rimskih bogova iz kruga slubenoga dravnog kulta, ali nije naena, ba rem dosad, niti jedna potvrda o nekoj veoj investiciji u ast lanova kapitolijske trijade, ak ni u kolonijama koje su donekle bile obvezane posebno njegovati nje zin kult. Pojavu nee biti teko objasniti: velika veina investitora privatnika potje e iz libertinskoga kruga orijentalaca koji su u naim gradovima irili orijentalne kultove i podizali kultne objekte za orijentalna boanstva. Popravci i ulaganja u odr avanje gradskih bedema imali su, sve do provale Kvada i Markomana u drugoj po

I) Mostovi
Gradnju mosta spominje samo jedan natpis. Aenona (Nin): Jedan domorodac, Gaj Julije Kurtik Etor, na svoj je troak (de sua pe cunia) dao sagraditi most dugaak 187 stopa, irok 10 stopa (pontem.. .longum pedes CXXCVIL latum pedes X), Sui 1950.

J) Javne priredbe
Iako ne pripadaju u arhitektonsku izgradnju, dobro je navesti i u natpisima re gistrirane investicije u organiziranje javnih priredbi. Jer i one ine dio urbane kul ture, i one rta svoj nain objanjavaju atmosferu u kojoj je pulsirao ivot u gradu.To su izrazi posebne panje prema sugraanima, najdrai pokloni - sportulae, jednos tavno darovi. 192

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

lovini 2. stoljea, prvenstveno moralnu vrijednost. Bio je to vie in panje i dokaz odanosti svojemu gradu negoli izraz stvarnih potreba. Trijemovi su kao elementi ur bane scenografije imali posebnu urbanistiku vrijednost u svakom gradu. Oni su se mogli naknadno graditi i dograivati, adaptirati uz postojeu izgradnju; sjenovitih i natkritih prostora u mediteranskom gradu nikada dosta, pogotovo na mjestima ve e frekvencije kao to su bile terme, javna kupalita, esme i si. Oni su takoer bili element gradskog standarda. Uz ve prije spomenuti oprez, moglo bi se govoriti i o teritorijalnoj distribuci ji tih spomenika. Po njihovoj provenijenciji na prvo mjesto dolazi antika Liburnija.Ti pokazatelji, unato tome to su izvedeni na temelju relativno malog broja nat pisa, nee biti sluajni. Ve su izneseni razlozi socioloke naravi koji su mogli uvje tovati da proces poleogeneze u Liburna tee bre. Na isti nain mogli bi se potra iti i imbenici koji su djelovali na to da proces urbanizacije na njihovome podru ju bude bri i djelotvorniji i da se autohtone zajednice pretvore u municipalne za jednice s rimskim civitetom. Spomenuti natpisi slue kao indikatori koji vode k zak ljuku. Ako je, naime, urbanistika izgradnja odraz i ekonomskog potencijala zajed nica u kojima pojedini gradovi imaju ulogu sredita, onda bi se to za Liburniju mog lo protumaiti poznatim povijesnim injenicama. Kako je navedeno, mnogi su nje zini centri s pripadnim zajednicama bili ve krajem Republike stekli poseban pri vilegij, tzv. italsko pravo, koje je ukljuivalo i potpuni imunitet pripadnika zajedni ce i veoma povoljan fiskalni tretman. Upravo ovo uklanjanje zahvatima centralnih fiskalnih institucija prualo je stanovnitvu Liburnije (koje je najkasnije doTrajanovih vremena po. 2. st. n. e. vjerojatno itavo steklo taj privilegij) znatne mogunos ti da se vine do ekonomskog prosperiteta veega nego u etnikim zajednicama ko je takve povlastice nisu imale, gdje se tribut esto ubirao nasilno i bezobzirno. Zbog toga nee biti neobino to se upravo na tlu Liburnije pojavljuje relativno vei broj natpisa o investicijama u gradsku izgradnju, gdje se navode darovatelji koji nesum njivo potjeu iz kruga domaeg stanovnitva. Mnogo je tee govoriti o tome kolika je bila stvarna vrijednost tih investicija. Ponajprije, malo ima natpisa koji donose i cijenu izgradnje. U nekima ona nije bila ni navedena, na nekima je izgubljena jer je natpis oteen, dok neki donose cijenu ali se ne zna, opet zbog oteenosti spomenika, na to se ona odnosila (npr. u nat pisu iz Risna gdje se navodi ulaganje od 35 000 sestercija, CIL 3.1717). Svako pre raunavanje cijena izraenih u rimskim sestercijima u dananje valute moe biti sa mo aproksimativno, pa i onda kad se kao temelj preraunavanja uzme vrijednost zlata, kojega je cijena takoer evoluirala za vrijeme Carstva. Svaka, dakle, iole prih vatljiva kalkulacija ostaje bez vreg temelja. No ipak, kad smo ve kod toga, pos luimo se jednim neobinim ali jednostavnim i svakome dostupnim raunanjem. Oko est litara rimskoga garuma (garum, specijalno preparirana soljena riba), jela iroke potronje s cijenom vie-manje ujednaenom na svjetskom tritu, stajalo je 1000 sestercija.7 5 Portik uAseriji stajao je 80 tisua sestercija, slavoluk Melije Anijane u Jaderu (bez takse) 600 tisua zajedno s poploavanjem emporija, vodovod u Poli 400 tisua, poznati monumentalni spomenik Pomponije Vere iz Salone (koji je mogue idealno rekonstruirati) 20 tisua,kurija uAseriji vjerojatno 320 tisua ses-

tercija. Koliko je to litara onoga popularnog i svakome dostupnog jela? Za nae da nanje pojmove relacije su potpuno pobrkane: jelo je skupo, a izradba i monumentalnijih graevina razmjerno je jeftina. Jer po tome proizlazi da je jedan portik, sa stupovljem, kapitelima i trabeacijom vrijedio koliko i 480 litara soljene ribe; jedan slavoluk ukraen statuama Tritona zajedno s poploenjem trga na kojemu se dizao, 3600 litara istog jela; jedan vodovod koji je dovodio vodu u gornji i u donji dio ko lonije, sa svim supstrukcijama i instalacijama 2400 litara garuma. A to da se kae o scenskim priredbama koje su trajale tri dana i o glumakoj trupi (koja se sastoja la od robova ili osloboenika) iji su trokovi bili pokriveni omanjim upom sreb ra u teini od sedam uncija? Jeftina je bila radna snaga, poev od projektanta do iz voaa, a skupi su bili materijali i usluge onih to su ih dobavljali: najvie su zarai vali posrednici, dakle trgovci. U antikom gradu prosperirali su oni i svi drugi no sioci tercijarnih djelatnosti. Oni su novac uzimali, ali su ga, vidjeli smo, znali i dava ti kad su se njihovi osobni interesi poklapali s interesima grada u kojemu su djelo vali. U tome je sutina ovoga lokalnog patriotizma stanovnika i naega primorsko ga grada u prvim stoljeima Carstva.

4. Fortifikacije
Antiki grad meu prvima mora zadovoljiti postulate sigurnosti svojih stanovnika i svih pripadnika zajednice kojoj je on sreitem.To i Aristotel (Polit. MI, 10,5; v. ov dje 404) istie kao jednu od glavnih odlika grada, preporuujui ujedno da utvre nja budu na visini suvremene tehnike osvajanja i obrane grada (poliorkecije). Gra dovi na istonoj jadranskoj obali imaju u tom pogledu neke tehnoloke i u funkcio nalne osobitosti pa ih je potrebno ovdje naglasiti, ostavljajui po strani ope spoz naje koje se odnose na vie-manje sve gradove antikoga svijeta. Odmah na poetku razmatranja valja uoiti da je potrebno i ovdje razlikovati dvije kategorije gradskih naselja. U jednu pripadaju ona koja su, barem u naelu, bi la planirana, u drugu ona koja su se spontano razvijala, jer se to odraava i na uktus utvrda i na mnoga funkcionalna rjeenja u fortificiranju naselja. Pri planiranju gradova (kojima odgovara i pravilna planimetrija urbanog prostora meu bedemi ma) morali bismo oekivati pravilne linije zidina, s duim potezima i veim preglednim traktima, s funkcionalno rasporeenim kulama ili nekim drugim obrambe nim istacima. Za one druge prirodno je oekivati da e se duktus bedema oslanja ti na liniju utvrda iz prijanjega, protourbanog razdoblja, naravno ondje gdje posto ji topiki kontinuitet naselja. Tako je uglavnom i bilo, ali svejedno se ne moe tvr diti da su ti kriteriji tako vrsti i strogi jer odstupanja postoje i u jednoj i u drugoj kategoriji. Razloga tome ima vie.

" Zahn 1910., po Pliniju (M/ X X X I. 95) garumse proizvo dio u D alm aciji, po K asiodoru iVar. X II. 22) u Istri.

194

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Mnogim je gradovima duktus (a po tome i morfologija naselja) bio odreen pri rodnim uvjetima. Onima koji su bili smjeteni na otoiu ili poluotoiu uz obalu (Pore, Rab, Zadar, Nin, Stobre, Trogir, Cavtat i dr.) liniju bedema utvrdila je mor fologija prirodnog smjetaja. Na isti nain i onim gradskim naseljima koja su nasta vila gradinske tradicije, a tih je, kako je navedeno, najvie bilo na podruju Istre i u zemlji Liburna jer se tu urbana naselja veinom nisu pomicala u ravnicu. U njima perimetar slijedi konfiguraciju terena pa tako nastaju razliiti geometrijski oblici o kojima je bilo govora kod protourbanih formacija. Meutim, ni planirana naselja ni su mogla izbjei prilagoivanje terenskoj situaciji, to se lijepo vidi u Saloni, u Ek vu i drugdje. Posebno je pitanje tehnika kojom su bedemi graeni. Ve u protourbanoj fazi neka su istaknutija ilirska naselja (Lje, Medun, Oanii i dr.) prihvatila i usvojila strukturu opus quadratum u razliitim manirama i ta struktura ostaje glavno obi ljeje bedema u naim primorskim gradovima, i grkima i rimskima. Ta je tehnika krenula k nama iz jugoistonih krajeva, iz Epira i iz june Iliride i postupno se prim jenjivala i razvijala, susrevi se usput s iskustvima grkog svijeta u kolonijama na otocima i na obali (Vis, Stari Grad na Hvaru.Tor nad Jelsom, Stobre), doprijevi sve do krajnjega sjeverozapada i histarskih gradova. Ta robusna, rustina i teka tehni ka osiguravala je vrstou zidne mase, a ujedno i odraavala duboku plastiku vanj skoga zidnog platna. Nas, razumljivo, najvie zanimaju funkcionalna rjeenja. I tu se susree nekoli ko varijanti. Zanimljivo je opaziti da se kule uz bedeme susreu relativno rijetko, a kad ih i ima, veoma esto su sekundarno pridodane uz liniju zidina. Pri sadanjemu stanju istraivanja naih grkih gradova, Ise, Fara, Epetija i dr. kule su posve rijetko potvrene (Stari Grad, Jelii-Radoni 1995.; 2000.). Moda su ih imali uz glavna gradska vrata, no ta nisu otkrivena. U Faru je kula osiguravala istoni ulaz u grad. Isa npr. ima jedan otar lom na jednoj od duih strana bedema koji, zapravo, zamjenju je kulu i nadzire cijeli trakt bedema; Oanii s lijeve strane glavnog ulaza imaju istak s istom ulogom. Prvotnu i organsku vezu kula s bedemom ima Aserija, gdje se uz svaki lom linije bedema pojavljuje po jedna kula, izraena (to je takoer vano) u istoj tehnici rustinih bunja (Fadi 1999.; 1999a; 2001.; 2001a).Varvarija, koja ima masivne bedeme iz prve faze debele i do 2 m, nema kula na lomovima zia. Kule uz masivni bedem iz prve faze u Saloni nemaju organske veze s vanjskim zidnim platnom pa valja pretpostaviti da su bile sekundarno prislonjene uz bedem, a i iz raene su u drukijoj tehnici. Uostalom, i natpisi, kako smo vidjeli, donose da su se kule naknadno gradile ili prestrukturirale.To to esto nema kula ondje gdje bi ih trebalo oekivati s obzirom na norme rimske kastrametacije, valja dijelom zahvali ti i injenici da su neki dijelovi bedema bili solidno zatieni prirodnim smjetajem, ili da su bili orijentirani prema strani s koje opsada nije bila mogua ili nije dolazi la u obzir. No, kule se redovito susreu uz gradska vrata, najosjetljiviji i najranjiviji dio fortifikacijskoga sustava svakoga grada. Prostorna i funkcionalna rjeenja ulaza pojavljuju se u nekoliko varijanti, od ko jih neke nesumnjivo nastavljaju stare gradinske tradicije. Uglavnom moemo govo-

S I 59- Gradska vrata, Bribir kod ibenika (Varvaria), prostorni razvitak istonog ulaza u grad: I. faza: vrata vode u tri pravca unutar grada, k jednoj uzdunoj gradskoj komunikaciji, te lijevo i desno uz bedeme; H. faza: izgrad njom javnog nimfeja uz bedeme lijevi pravac preuzima ulogu jednog od ulaza u nimfej;III. faza: kasnoantikom iz gradnjom u 5. i 6. st. i negiranjem ulice vrata slue kao pristup rezervoarima za vodu i kroz nimfej u grad, a ote eni bedemi iz rane rimske faze dobivaju potpornjake i kulu na desnoj strani ulaza; IV faza: u srednjem vijeku (13. - 14. st.) vanjsko platno bedema je djelomino sauvano, lijevo do ulaza uz bedem podie se etvrtasta kula

riti o bonom pristupu, o pristupu rijeenom po principu Skejskih vrata ili o fron talnom pristupu. Svaki od njih ima svoje odlike i nedostatke, a sastoje se u tome da se ponekad estetski moment podredi boljoj funkcionalnosti ili obratno. Boni pris tup je gradinsko rjeenje i njega npr. susreemo na zapadnom bedemu u Varvariji (Sui 1968.).Tu se ulazni prostor prua usporedno s linijom bedema s kojom zatva ra ui unutranji i vanjski propugnakul. Prema tome ulaz nije u osi gradskog prosto ra. Oanii pruaju primjer glavnoga ulaza koji je na periferiji zidnoga platna u pros pektu, ali je orijentiran frontalno, s istakom na lijevoj strani (gledano izvana).Tako se pribliava tipu Skejskih vrata kakva susreemo na istonom ulazu u Varvariju (si. 59, I). Kod tih vrata istaknut je bedem s desne strane (gledano izvana) i tvori koljeno ko je zamjenjuje bonu kulu, pruajui braniteljima mogunost da napadaju opsjedatelje s njihove desne, titom nezatiene strane. Meutim, veina gradova ima frontal na rjeenja koja su se lake prilagoivala unutranjoj organizaciji gradskog areala, a s druge strane pruala mogunost da se izgrauju monumentalniji prospekti na glav nim pristupima gradu. Primjer za to prua tzv. Porta Caesarea u Saloni, flankirana oktogonalnim kulama, s trodijelnim ulaznim prostorom i bogatim dekorom arhitek tonskih elemenata (si. 62; Gerber 1917.; Kahler 1934.; si. 63). Jo je dekorativniji do jam izazivao ulazni prostor na liniji jednog dekumana u Jaderu, gdje je izmeu be dema od rustinih bunja bio interpoliran slavoluk s tri otvora, flankiran osmerokutnim kulama od fino tesanog bijelog vapnenca (si. 65; Bersa 1911.). Dok srednja vrata (porta media) nisu imala nikakvih slinih elemenata, trea vrata na liniji dananjih Kopnenih vrata imala su s boka po jednu kulu kvadratnog tlocrta, izgraenu takoer

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

ftl

SI. 60. Gradski bedemi, Zadar (lader), niveleta gradskih bedema s kopnene strane: I. bedem od rustinih bunja iz najranijeg Carstva; II. kasnoantiki zid od kamenih vodovodnih fistula; III. srednjovjekovni zid

brinijom tehnikom u bijelom kamenu (si. 61,65; Sui 1958.; 1981.). Tenja k pros pektu sve se vie afirmirala kako su bedemi u ranom Carstvu, za rimskog mira, pos tajali neakt.ualni.To se lijepo vidi na glavnom ulazu stare Aserije (si. 64). Prvotno, u doba gradnje zidina u tehnici rustinih bunja, ulaz je i ovdje bio na gradinskim is kustvima komponiran lateralno, pa su i kule uz otvor bile izmaknute. Meutim, kad je 113. god. u taj prostor bio interpoliran slavoluk u ast caraTrajana, dolo je do is pravljanja, otkinut je dio kule, linije bedema su ostale meusobno izmaknute, ali je slavoluk postavljen frontalno i na taj nain doveden u izravnu meuzavisnost s or ganizacijom prostora unutar bedema (Liebel - Wilberg 1908.). Rije je, dakle, o prim jeru iortoze koja je posljedica tenji da se gradsko ruho to vie priblii klasinim

SL 62. Gradska vrata, Salona: Porta Caesarea u istonom ziu bedema stare gradske jezgre; tlocrt i rekonstrukcija vanjske fasade; Gerberl 1917a

rjeenjima.. Istona vrata u Enoni pak pruaju primjer istog rjeenja, s vratima koji ma se s bokova nalazi po jedna kula kvadratnog tlocrta, posve frontalno poloena, u smjeru ulice koja vodi na forum i na kapitolij. Dvojna vrata u Poli (Porta gemina), kolikogod ranjiva s obzirom na konstrukciju i smjetaj, artikulacijom potenciraju do ivljaj prospekta na tom dijelu pulskog perimetra (Gnirs 1904.;Mansuelli 1971.;Mlakar 1958.). Osim glavnih gradskih vrata, gotovo svaki na grad ima i sporednih ulaza, koji rastereuju glavne i omoguuju laki pristup iz agera u grad. U naseljima s gradin skim tradicijama, kao to su npr. Aserija i Varvarija, susreu se uski prolazi (propus ti) iroki jedva 1 m, koji se u sluaju nude mogu lako zatvoriti. No takvih spored nih vrata bilo je i u drugim gradovima, u Saloni (tzv.porta suburbia ), u Jaderu i dr. Posebno su nai primorski gradovi poput Kurika, Epetija, Jadera i dr. imali perfora cije kroz platno bedema u luci, gdje se odvijao luki promet.Vrata u obliku slavo luka s tri ulaza obino se na srednjemu dijelu ukraavaju figuralnim motivima, po najvie etveropregom u trku. Natpis postavljen na slavoluku to se dizao uz emporij grada Jadera svjedoi o postavljanju upravo takvoga skulpturalnog ukrasa (CIL

SL 61. Gradski bedemi, Zadar (lader ), tlocrt s kopnene strane: I. bedemi iz ranog carskog doba; II. kasnoanti ki bedem s ostatkom kule na lijevoj strani; IH. srednjovjekovni bedem s gradskim vratima (d) i s peterokumom ku lom (e); a) gradska vrata s uklopljenim slavolukom koja vode u ulicu to sa sjeverne strane flankira forum; b) sred nja vrata (porta media u natpisu) kojima poinje gradska ulica koja uz taberne izlazi na forum; c) vrata s bonim etvrtastim kulama, na mjestu kasnijih kopnenih vrata; f) ranosrednjovjekovna crkvica; prema Bersa 1926.

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 63. Gradska vrata, Salona: Porta Caesarea. rekonstrukcija vanjske

prema Kahler 1934.

3.2922; 9987). Posebni otvori bili su nainjeni na mjestima gdje je iz grada trebalo izvesti kanalizaciju (npr. u Varvariji); u mnogim gradovima gradinskog postanka be demi su ujedno sluili i kao zatita od erozije, dok je trakt bedema u staroj Saloni sluio istodobno i kao nosa akvedukta za distribuciju vode po gradu. Autohtoni pagus, sa sreditem na starim gradinama, sauvao je funkciju kate la s pripadnim fortifikacijama. One sada meutim jedva da imaju kakvu defenzivnu vrijednost. Mnoge gradine opasuju se recinktom koji je zidan u buci, ali redovito u tehnici sa sitnijim blokovima i male debljine, pa zaista on ima vie ulogu ograde negoli fortifikacijskog sustava. Ostaje napokon pitanje koliko je onaj golemi napor oko izgradnje bedema bio zaista i djelotvoran. O tome znamo veoma malo jer su povijesna zbivanja pruala veoma rijetkih prilika u kojima se mogla iskuati efikasnost obrambenog sustava u doba ranijeg Carstva. Izvori govore samo o opsjedanju Salone u vrijeme graanskog rata izmeu Cezara i Pompeja. Napadao ju je Pompejev legat Oktavije s mora. Salonitanci su tom prilikom izgradili posebna utvrenja, kako donosi Cezar (Bell. civ. III, 9,2-3), njima se pridruila velika hrabrost branitelja i grad je izdrao. Meutim, za obranu Salone koja je s mora djelomino bila i bez bedema, bilo je s te strane dovoljno improvizirati drvenu ogradu. Pompejevci nisu imali nikakvih sredstava ko jima bi ruili zidove, a Salonitanci su imali dovoljno potrebne drvene grae, poseb no iz Strabonova pristanita (epineion, Strab. Geo. VII, 5, 5; lat. navale; v. ovdje 412). Ovdje se prua prilika da se razjasni jedan problem iz salonitanske prolosti za koji je G. Novak dao tumaenje koje se nikako ne moe prihvatiti. On, naime, ka e da je Salona dobila naslov Martia po boanstvu Martu, jer da je bila uzdignuta na rang kolonije (colonia Martia lulia Salonae) u doba graanskoga rata izmeu Cezara i Pompeja (Novak 1949.; Sui 1963 ). Salona je puni sadraj rimskog municipaliteta postigla kao konvent znatno prije no to su nastupile ratne okolnosti. Gradski bedemi Krka (Curicum) grade se u vrijeme istog rata (Faber 1965.; Margeti 1987.), upravo pred bitku koja se ovdje u tjesnacu izmeu otoka i kopna odigrala izmeu dviju mornarica, a na kopnu izmeu dviju vojski. Jesu li bedemi Kr ka u toj prilici odigrali bilo kakvu ulogu, nije poznato. Utvrde postaju aktualnije na kon provale Kvada i Markomana ezdesetih godina 2. st., ali opsjedanja u ovim kra jevima nije bilo. Prva iskuenja bedemi su doivjeli za borbi s istonim Gotima u prvoj polovini 6. st. kad ih mnogi gradovi na istonoj jadranskoj obali obnavljaju. Ipak nisu mogli odoljeti silovitom naletu Avara i Slavena u prvim desetljeima 7. st. Osvajajui kastra i katela na limesu barbari su svladali tehniku poliorkecije, a i ov dje se pokazalo da je ljudski faktor esto vaniji i sudbonosniji od tehnike. Poseb nom izgradnjom ulaznih prostora sa zatvorenim pretprostorom uz gradska vrata

Si. 64. Gradska vrata, Podgrae kod Benkovca (Asseria); tlocrt i rekonstrukcija fasade: umetanjem slavoluka u ast caraTrajana ulaz i prospekt gube boni i stjeu frontalni izgled; Liebel - Wiiberg 1908.

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 66. Gradslu bedemi, Zadar (Jader), idealna rekonstrukcija prospekta s kopnene strane u rano carsko vrijeme

i u predantiko doba imalo izgraeni ulazni kompleks, ureen po naelima tada nje obrambene arhitekture.

'

__ i__i__ 1 1 I 1 s

5. Planimetrija i morfologija urbanog areala


Prouavanje urbanistike strukture naselja jedno je od najvanijih poglavlja urba nizma uzetog u irem smislu rijei, a nerijetko se urbanistika razmatranja i ograni uju samo na ta pitanja. Hrvatski primorski gradovi pruaju u tom pogledu nekoli ko primjera i specifinih pojava, koji se u globalu mogu uklopiti u poznate sheme klasine urbanistike. Na planimetrijsku strukturu jednoga grada utjecali su mnogi faktori, prirodni i kulturni. Smjetaj naselja esto je determinirao njegovu urbanistiku facies i uvje tovao odstupanje od idealnih apstraktnih shema, dok su s druge strane kulturni, drutveno-ekonomski i drugi momenti ponekad uvjetovali odstupanje od iste tak ve sheme i ondje gdje se ona mogla primijeniti. Naelno uzevi, moe se kazati da nai gradovi planimetrijom pokazuju dvije tendencije: jednu prema potpuno pravilnoj i cjelovitoj tlocrtnoj shemi i drugu, pre ma nepravilnoj shemi, bez vrste prostorne koherencije. Pravilne sheme susreu se u dvije varijante, meusobno potpuno nezavisne: jedna je strogo ortogonalna, dru ga radijalno-koncentrina. Nepravilne ili manje pravilne oituju se u specifinim primjenama koje nije mogue svesti pod zajedniki nazivnik. Pravilne se ortogonalne strukture esto nazivaju hipodamskim. To ipak nije posve tono. Ve i zbog temeljnog razloga to je Hipodamova aksijalnost bila jed nosmjerna, a rimska je poznavala ravnopravnost u oba pravca. Dovoljno je pogle dati ona ostvarenja za koja se pouzdano zna da su Hipodamova, kao to su Milet (si. 68) ili Pirej, pa da se vidi kako su nai primorski gradovi u aksijalnom ili u ortogonalnom sustavu neto drugo, kao i mnogi drugi u zapadnoj sferi rimskoga svijeta. Rimljanin praktiar, ograniene fantazije, tako malo sklon apstraktnim spekulacija-

SL 65. Gradska vrata, Zadar (lader), slavoluk je uklopljen u zidno platno; rekonstrukcija Sui prema tlocrtu Bersa 1911.

f i Pjesnik i sveenik Juraj Barakovi (Plem ii kraj Zad ra 1548. - R im 1628.) autor je spjeva V ila Slovinka u tri naest pjevanja gdje je m no go prostora posveeno Zad ra. Navedeni izraz upotrijeb ljen je u 7. pjevanju, 197, 695- 700 =Barakovi 1889-, 128: Cvilu to mi cviljae drobna ptica lastovica, ! ona mala ptica; / cinlu to mi citijae drobnaptica lastovica, / ona cvilu cviljaSe Zadru gradu na pridvratju, / ona mala ptica; / ona cvilu cviljae Zadru gradu napridvratju.

pojaava se obrambena sposobnost ulaza u grad. To su tzv. propugnakuli, u nas sa uvani npr. na zapadnim gradskim vratima Dioklecijanove palae. Sama ideja o jed nomu obvezatnom ulaznom pretprostoru nije inovacija antike arhitekture. Mnogi ulazi u utvrene pretpovijesne gradine planirani su kao labirint kroz koji se nepri jatelj teko mogao snalaziti. Takve prostore na ulazima u gradove na J. Barakovi naziva pridvratjima (knjievni bi oblik bio predvraa, jedn. predvrae).7 6 ire njem gradskog areala pomicala se i linija bedema. Opet upuujemo na Zadar, iji bedemi zasad imaju tri utvrene faze: antiku iz Augustova doba, kasnoantiku i srednjovjekovnu. Sauvani su ostaci bedema iz svih faza izgradnje, na nekim pote zima do gornjeg zavretka. Nakon istraivanja J. Berse, ureen je itav taj obilazni kompleks zajedno s ostacima nosaa ulaznih vrata sa slavolukom. Naalost, Bersa nije mogao utvrditi titulara crkvice koja se nalazila uz njih. Na drugom mjestu upo zorio sam (Sui 1999a) da su se takva svetita uz gradska vrata nazivala po sv. Spa su. Moda je analogna crkvica na zapadnome izlazu takoer bila posveena, s nazi vom Santa Maria della Salute. Kompleks uz kopnena vrata, naalost, nije konzervi ran po suvremenim naelima konzervacije povijesne arhitekture. Posebno to vrije di za istoni bedem (dijelom sauvan do krunita), gdje je zavrni dio okomitog lo ma zatvoren, umjesto autentine tehnike slijeda kamena i ispune. Ona je, na prim jer, sauvana u rekonstrukciji presjeka zida na zadarskome kapitoliju, od temelja do zavrnoga profila. Spomenuti lom na srednjovjekovnom bedemu zaepljen je jed nim kosim zidom koji moe mnogo toga sugerirati, ali nikako imitaciju poprenog loma bilo kojega zida. Svakako moramo pretpostaviti da je naselje na mjestu Zadra

7 7Lavedan 1926.; Castagnoli 1951.; M artin 1956.; Crem a 1959-; M orini 1963; Giuliano 1966.

202

203

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 67. Gradski raster, Milet (Balat), Turska: 1. zapadna luka; 2. sje verna luka; 3 i 4. kipovi lavova; 5. bedem; 6. kule; 7. Sveta vrata; 8. Sveti put; 9. stara akropola; 10. nekropola; l i . breuljak s kulom; 12. istoni breuljak; Bayhan 1999-

ma, uporno je nastojao primijeniti svoju vlastitu shemu kad god je osnivao neki no vi grad, a napretkom romanizacije svaki se drugi grad dovijao kako e se to vie pribliiti istoj toj idealnoj shemi.Tako je strogi ortogonalni sustav postao jedini mo del savrenoga grada u rimskom svijetu, u metropoli i u provincijama. Pravilne planove treba ponajprije oekivati u planiranim gradovima kao to su bile kolonije, grke i rimske, a onda i u gradovima koji su krajem Republike ili na sa mom poetku Carstva bili centri municipalnih zajednica rimskih graana. Od etiri pouzdano ubicirana grka grada na istonom Jadranu (Vis, Stari Grad na Hvaru,Tro gir i Stobre) samo dva pruaju kakav-takav uvid u svoju urbanistiku strukturu. Sta ra Isa, oblika nepravilnog etverokuta na padini prema luci, pokazuje niz uspored nih linija koje se pruaju s vrha prema moru (si. 30).Takvih linija u poprenom prav cu nema, odnosno nema onih koje bi u istom takvom paralelnom sustavu presijeca le one longitudinalne i formirale na taj nain nekakav ortogonalni raster (Gabrievi 1966.). Uoljive linije zatvaraju due gradske pojaseve to se pruaju prema moru i oni daju temeljni izgled unutranje organizacije naselja. Ovdje dakle nema ravnop ravnih komunikacija u oba pravca kao u rimskom gradu s njegovim kardima i dekumanima. Valja imati na umu dvije injenice: Isa je stekla temeljnu urbanistiku fizio nomiju gotovo etiri stoljea prije negoli su se na hrvatskim obalama poeli prim jenjivati principi rimske urbanistike, svojom pak kulturom ima ishodite u sicilskom i junoitalskom krugu, pa je logino da su ideje i iskustva bili odatle prenesem na

.......*.

. yw

Si. 68. Gradski raster, Aosta (4ugusta Praetoria ), Italija: primjer stroge ortogonalne organizacije s ravnop ravnim aksijalnim komunikacijama u oba pravca; osnovnim oblikom i unutranjom organizacijom prostora pribliuje se idealu etvrtastoga grada (urbs quadrata) u koji su uklopljeni svi sadraji, uljuujui i amfiteatar

ovu koloniju. Prema tome, potrebno je i mogue traiti analogije izmeu Ise i grkih gradova na tom prostoru, a jedna je od temeljnih znaajki tih gradova da se razvija ju jednosmjerno u aksijalnom pravcu (si. 29). U junoj se Italiji prije uspostave rim ske vlasti i nezavisno od nje razvio i poseban sustav organizacije terena, takozvana skamnacija (scamnatio\Taxmzn Hinrichs 1974., 23 i d.), nazvana po izduenim pa ralelnim parcelama - skamnima (scamnum, -i, n.). Veze izmeu organizacije terena i planimetrije naselja dobro su poznate i o tome je ve bilo rijei.

ANTIKI GRAD

Ostvarenja graa klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 69. Gradski raster, Aosta (Augusta Praetoria ), Italija: idealna rekonstrukcija; Comi 1989.

SI. 70. Gradslki raster, Verona, Italija: druga faza urbanistike izgradnje s integ riranim amfiteatrom unutar bedema i iz graenim kompleksom foruma i teatra; Beschi

Pharos prua sasvim drukiju sliku (si. 31) iako je nastao malo nakon osnutka Ise. Ako su dosadanja opaanja pouzdana, na prvi pogled on se pokazuje kao orga nizirana i koherentna urbs quadrata , sa sredinjim javnim prostorom i gradskom dominantom, u sustavu gotovo ravnopravnih gradskih komunikacija koje se sijeku pod pravim kutom i na taj nain zatvaraju pravilne gradske blokove (Gabrievi 1966.; Jelii-Radoni 1995.; 2000.). Prema tome on se, barem po tome, pribliava kasnijim rimskim shemama (si. 32,33). Dok se ne utvrdi detaljnija kronologija urba nistike izgradnje (to pretpostavlja istraivanja na veim prostorima), valjat e vo diti rauna o injenici da je Far od osnutka bio preteno agrarna kolonija. Kao to to pokazuje tekst psefizme iz Lumbarde (a i mnogi drugi iz grkoga svijeta), takva naselja od postanka imaju izrazitu demokratsku crtu, svi naseljenici poinju s pod jednakih pozicija i imaju podjednake anse u ivotu grada i u njegovoj ekonomiji, pa se socijalno-ekonomska jednakost reflektira na ujednaenost organizacije i distri bucije gradskog prostora. S druge strane, ne smije se smetnuti s uma a je Far bio poruen za drugoga ilirskog rata krajem 3- st. pr. Krista, nakon ega je doao pod rim sku vlast. Obnovom se rehabilitirao kao gradsko naselje iako nije stekao municipal nu autonomiju jer je postao sreditem jedne salonitanske prefekture. U takvim uv jetima mogle su ideje iz rimskoga kruga snanije djelovati na potenciranje onih od lika koje su Far pribliavale rimskomu modelu grada s pravilnim rasterom. Donekle to vrijedi i za Tragurij. Njegov raster i perimetar gotovo su potpuno nepoznati, tek retencije medievalne urbane strukture sugeriraju da je rije o naslje u iz antike. to je u tome grko (osim topikoga kontinuiteta koji je neporeciv) pokazat e istraivanja, a zasad ostaje samo opi zakljuak da je stara gradska jez gra, smjetena u istonom dijelu otoia izmeu kopna i iova, u slojevima sauva 206

la ideju antikoga grada, kojoj u glavnim crtama odgovara uktus perimetra i ras pored ulica, s dominantom gdje se i danas nalazi trg s katedralom. Pravilne ortogonalne rastere trebali bi imati planirani gradovi kao to su bile kolonije. Od njih su bolje poznate Parencij, Pola, Jader, Ekvum i Salona. Pore i Zadar, kako je ve prije navedeno, imaju mnogo analogija i prirodnim smjetajem i unutranjim rasporedom (si. 73,74). Na relativno malom prostoru poluotoia bio je u rimsko doba primijenjen strogi ortogonalni sustav, s longitudinalama i transverzalama koje zatvaraju pravilne blokove pravokutnog tlocrta. Uobia jilo se da te gradske prometnice nazivamo kardima i ekumanima.Tako u Poreu one ulice koje idu po duoj strani i vode prema kopnu oznaujemo kao dekumane, a one koje ih sijeku pod pravim kutom kao karde. U Zadru su ulice koje teku du poluotoia u smjeni sjeverozapad-jugoistok dekumani, a one iz suprotnog pravca kardi. Kako je navedeno, kardi u naelu teku u pravcu sjever-jug, dekumani istok-zapad. Valja naglasiti da su te identifikacije u biti ipak samo teorijskog znae nja. Denominacije cardo i decumanus odnose se primarno i poglavito na organi zaciju agera i na njegovu centurijaciju, tek sekundarno one se odnose na gradski prostor. Ondje gdje su oba rastera, agerski i urbani, bili u istom sustavu i s identi nom orijentacijom, to je posljedica jednovremenosti organizacije agerskog i urba noga prostora, tu je i primjena tih naziva posve opravdana. No vidjeli smo da u nas takvih sluajeva praktino nema; Pore se samo donekle pribliava takvom rjeenju (Sui 1955 -)- Poklapanje obaju sustava moglo je doi do izraaja u naseljima koja su leala u sredini svojega teritorija, a u nas je takav odnos mogao postojati praktiki

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 71. Gradski raster, Rimini (Arintinum ), Italija: kasno republikansko do ba, amfiteatar naknadno integriran u gradske fortifikacije; Mansuelli 1964.

samo u koloniji Aequum (si. 75). Sve ostale kolonije nalaze se na obali, prema to me nedostaje im polovina agerske organizacije, odnosno dva kvadranta koordinatnog sustava. Izjednaivanje glavnih agerskih pravaca s onima na uemu gradskom podruju izraz je racionalne konvergencije okolia prema gradu. Zbog prirodnih uvjeta u naim primorskim gradovima nije moglo biti takve konvergencije, ona se rjeavala na druge naine. Ue gradske regije stjecale su svoje vlastito nazivlje, po

SL 73. Gradski raster, Zadar (Jader): inzule su planirane u modulima ope gradske izgradnje (1:2); Sui 1976.; Fadi 1999.;Giunio 2001.

SI. 72. Gradski raster, Timgad (Thamtigadi ), Alir; A) sjeverne terme; B) istone terme; C) knjinica; D) istona trnica; E) forum; F) kazalite; G) june terme; H) Trajanov slavoluk; I) Sertijeva trnica;}) kapitolij; Liberati-Bourbon 2000.

nekomu hramu, svetitu, larariju na raskrima i si., po objektima koji su zapremali ue prostore i na sto drugih naina, vlastita imena imale su i pojedine ulice, ali ne u smislu suvremenih naziva. Ipak, sluit emo se i dalje terminima kardo i dekuman i pri determinaciji gradskih ulica, s time da emo kao dekumane prepoznavati one koji idu priblino u pravcu istok-zapad, jer to odgovara kriterijima i praksi rimskih gromatika i agrimenzora. Rjeavanju dileme malo moe pomoi utvrivanje hijerar hije pojedinih ulica s obzirom na urbanu funkciju (namjena uz njih lociranih gra evina, kapacitet protonosti i si.), a jednako tako i odnos broja jednih prema bro ju drugih. U naelu, grad planiran kao urbs quadrata morao bi imati podjednak broj karda i dekumana. U praksi se to veoma rijetko dogaa. Stari Jader (si. 73) imao je pet dekumana i etiri karda, Pore etiri dekumana i est karda. Neto e lake biti utvrditi koji je kardo bio glavni (kardo m aximus) i koji je dekuman bio glav ni (decumanus maximus). Tu postoje dva bitna kriterija: poloaj u sustavu raste ra, a jo vie funkcija konvergencije prema forumu, jer se on u naelu nalazi uz kri anje dviju glavnih gradskih ulica. Prema tome u Zadru e glavni dekuman biti ona ulica koja je nastavak ceste to je iz agera vodila kroz monumentalna gradska vrata sa slavolukom u prospektu grada s kopna, a glavni kardo ona koja s jugoistone strane tee uz forumske adjacencije (tabeme s trijemom). Njihova hijerarhija u sklopu ostalih ulica je izvan svake sumnje. Pitanje je njihove meusobne hijerarhi je. U naelu su kardi i dekumani ravnopravne ulice. No tijekom vremena izmeu njih dolazi do diferencijacije po funkciji, a nju uvjetuju mnogi faktori, kao to su ka rakter izgradnje i namjena objekata uz ulicu, drutveni sadraji koji se u vezi s time 209

ANTIKI GRAD

Ostvarenja graa klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 74. Gradski raster, Pore (Parentium ): inzule su planirane u kvadratnom modulu; a) hram na kapitoliju; b) poloaj foruma; DM glavni dekuman; Prelog 1957.

SI. 75* Gradski raster, itluk kod Sinja (Aequum)t tendencija k aksijalnom razvitku u oba pravca s odstupanji ma koja je uvjetovala morfologija tla; a) poloaj foruma s kapitolijem; b) izboenje gradske povrine; Reisch 1911.

na njoj zbivaju, a posebno njezin udio u frekvenciji na liniji centar grada (forum) okolica i obratno. Zadar je npr. kroz itavu povijest sauvao naziv iroka ulica (tal. Calle larga) za onu antiku komunikaciju u kojoj prepoznajemo glavni dekuman i tu pridjev iroka nesumnjivo odraava onaj antiki atribut maximus. U srednjem vijeku ona se zvala Velika ulica. No to ne rjeava pitanje radi ii se o kardu ili o dekumanu. Hijerarhiju vrijednosti odreuje tek sadraj ulice, a ulice su imale razliite sadraje u antici kao to ih imaju i danas. Zadarski kardo (Ulica . Koiia Benje, prije Petranovieva ulica) povezivao je vane objekte i prostore jadestinskog urba nog tkiva: poinjao je od gradske luke i emporija (trnice) uz luku, s jedne su ga strane flankirale forumske terme (danas samostan sv. Marije), a sa suprotne lea taberni uz forum; zavravao je stranjom fasadom kazalita koje se dizalo na prosto ru jugozapadno od crkve sv. Marije i aneksima gradske bazilike, pa se zbog toga i nije produavao do bedema uz Zadarski kanal ve je bio prekinut. Njegova proto nost bila je dakle od vanosti za promet to se odvijao izmeu luke s emporijem i forumskoga kompleksa. Unato tako vanoj ulozi u gradskom prometu i unato vanim urbanim elementima koji su ga flankirali, trebat e ipak prednost dati ekumanu na liniji iroke ulice. Problem rjeava injenica koju su potvrdila istraiva nja da su kue u gradskim blokovima (inzulama) to ih zatvara ortogonalna mrea ulica bile ulazima i proeljima orijentirane prema dekumanima: pruale su se po kraoj strani inzula, od jednog dekumana do drugoga, jedna uz drugu, po tri do e tiri u istoj inzuli. Budui da je.rimska kua okrenuta prema unutranjosti i da nije imala bonih otvora ne samo kad je bila prislonjena uz neku drugu u istom bloku, ve ni onda kad joj je bona strana bila slobodna, sadraji kue upravljeni prema van nalazili su se na proeljima uz dekumane, U prizemlju kua tu su se nalazile taberae (trgovine, manje radionice i si.) pa je jasno da je ivot kljuao preteno na dekumanima. Stoga je povijesni atribut velika ili iroka posve opravdan. No ne manje vaan je i kriterij protonosti. Pristup k sreditu grada (forumu) s kopna

(gdje se nalazio i suburbij, kako e se vidjeti) imao je mnogo vee znaenje negoli pristup s mora, iako su u Jaderu postojala gradska vrata i kod luke i na suprotnoj strani prema bazilici. Dekumani su dakle vodili ravno k sreditu grada, a glavni de kuman vodio je izravno na forum. Topografija Porea (si. 74) nije tako dobro prouena kao topografija Zadra. No uzevi u obzir slinosti u prirodnom smjetaju, u opoj orijentaciji naselja, u pros tornoj organizaciji grada i dr., valja zakljuiti da su i ovi odnosi bili slini. Ulica ko ja danas nosi naziv Dekuman neovisno o moguem kontinuitetu tradicije, imala je u antici ulogu glavnoga dekumana. Njezina funkcija u smislu konvergencije na li niji ager - forum poveana je injenicom da je ona izravan produetak glavne ces te to vodi u grad, u produetku glavnoga agerskog dekumana. Glavni kardo mora la je biti ona ulica koja se sjekla s ekumanom, a tekla je du istone krae strane foruma (Prelog 1957.;Ivanevi 1964.;Baldini 1997.). Imamo premalo materijalnih potvrda za idealnu sliku mree parcelacijskih inzula. Vano je dostignue da su one ipak uglavnom kvadratnog oblika. No pitanje distribucije prostora za objekte unu tar pojedinih inzula, pitanje ulaza, prolaza, eventualnih vrtova i dr. nije rijeeno, a posve je sigurno da su poneke inzule bile rtvovane da bi se dobite nune vrijed nosti jednoga klasinoga grada. Pore pokazuje jo jednu vanu podudarnost sa Zadrom. Oba imaju gradsku dominantu, kapitolij i forum, na periferiji, na zavretku poluotoia (Sui 1965.; 1981.). U Poreu pri samom kraju, dok u Zadru ostaje manji prostor iza kapitolija (sjeverozapadno od njega).Takva lokacija, koja je u suprotnosti s naelima rimskog urbanizma, bila je uvjetovana veinom geografskim momentima. Postavljanjem fo ruma u samo sredite stvorio bi se iza njega prostor koji ne vodi nikamo, jer je na selje okrueno morem, dobili bi se kvadranti koji bi bili izrazito neravnopravni jer bi se nalazili centru iza lea. A budui da su forum i kapitolij glavna privlana to ka i sredite konvergencije itava naselja i njegova teritorija, bilo je logino da se

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

5C

100

ttO

2Q0m

S t 76. Gradski raster, Starigrad Paklenica (Argyruntum ): tendencija k pravilnoj planimetriji kojoj se podreuju i gradske ko munikacije; iz jedne gradske ko munikacije izvire cesta uz koju se razvija nekropola; Abrami - Colnago 1909.

SI. 77. Gradski raster, Rijeka ([Tarsatica): historijska jezgra s dosta jas nim odnosom linije perimetra prema osnovnom urbanom rastera uz odstu panje na jugoistonoj strani gdje se na uu rijeke nalazila luka; a) ostaci antikog bedema; b) poloaj sauva nog luka u starom dijelu Rijeke; c) po loaj gradskih termi; d) poloaj mo zaika; prema Mateji - Faber 1969. i Novak 2000.

eo kad su se uz gradske zidine izvan perimetra pojavili i suburbiji, s artikulacijom du prometnica koje vode u grad. U Varvariji je redovita pojava da se u kasnijim fa zama na bedeme naslanjaju zgrade, ne samo javne nego i privatne. Strogu pravilnost gradskoga rastera moramo oekivati i u koloniji Aequum (it luk kod Sinja, si. 75; Reisch 1911), najprije zbog vremena kad je utemeljena (za ca ra Klaudija), a onda i zbog njezina znaaja (veteranska kolonija). Poznato je da je od prvog stoljea dalje, a osobito za Trajana i njegovih prvih nasljednika, rimska urbanistika teila rigoroznoj planimetriji, s rasterom u formi kvadrata, kojemu odgovara i geometrijski lik samog naselja koje takoer ima kvadratni tlocrt. To se dobro razabire u gradovima koji su tada osnivani u Africi, pa Hispaniji i dr. (Crema 1959-, 335 i d.). Ekvum, naalost, nije istraen do te mjere koliko bi bilo potrebno da se donesu konkretniji zakljuci. Smjetaj gradskih vrata na sreditima stranica koje zatvaraju ur bani areal, centralni poloaj foruma na gradskom prostoru prema kojemu se stjeu ceste to vode kroz gradska vrata, sve to sugerira pretpostavku da je ovdje rije o planiranom naselju u kojemu su dosljedno bile provedene norme rimske kastrametacije i urbanistike. Odstupanje od toga bilo je uvjetovano prirodnim faktorom: uzvienje terena na dijelu istone stranice perimetra moralo se iskljuiti iz urbanog areala, pa se jugoistoni doima kao izboenje. Nove podatke o planimetriji kolonije Ekvum donosi A. Miloevi (1987.; 1990.; 1998.), gdje nalazimo tlocrte mnogih gra evina koje se u biti poklapaju sa sustavom grada, ali se ne mogu definirati. Planimetrija salonitanskoga gradskog areala takoer nije detaljnije istraena ni obraena, iako su topografski podaci s gradskog podruja veoma iscrpni (si. 79). Sa lona je, u odnosu prema drugim kolonijama uz more, imala posebnih uvjeta za raz vitak. On je tekao u longitudinalnom pravcu du obale kuda je jo prije osnivanja kolonije tekla cesta zaTragurij, pa se donekle moe uzeti da je i njezin nukleus u po etku bio jedan forum uzet u izvornom znaenju (stjecite u svrhu izmjene doba ra). Daljnjom evolucijom Salona je dosegla maksimalni razvitak (si. 147,148), u faza ma koje je uvjerljivo objasnio Dyggve. Vjerojatno je preuranjeno njegovo miljenje 213

smjeste na poloaju koji privlai sve dijelove grada podjednako. No ne treba pri to me mimoii ni mogunost retencija iz protourbane faze. Sveta se mjesta konzerva tivno uvaju, ona su i u protourbanoj fazi bila toke drutvene konvergencije pa je na taj nain bio sauvan i kontinuitet kultnog mjesta. U Zadru su u donjim slojevi ma kapitolija pronaeni ostaci jednog recinkta kojemu se moe pridati upravo ta funkcija. Poloaji kapitolija su povieni, to im je i predodredilo urbanu funkciju. Nerijetko se srednjemu vijeku pripisuju pojedine pojave nepravilnosti, prostor ne dezorganiziranosti i urbanistike degradacije u gradovima koji su imali pravilan ortogonalni raster (a na neki nain su ga imali svi, bilo da su ga stekli odmah na po etku ili u toku kasnijih prestrukturiranja). No to ne mora biti uvijek sasvim tono. U tkivu suvremenoga Zadra moe se raspoznati navedem manji gradski predio ko ji se nalazi sjeverozapadno od kapitolija (iza njega), neugledne izgradnje, bez unutranjeg reda, potpuno izvan dominirajuega ortogonalnog sustava. Nema sum nje da je toj neurednoj etvrti temeljni peat dao srednji vijek. No opravdana je pretpostavka da drukije nije bilo ni u antici. Linijom kapitolija zavravao je pravil ni raster i sustav zatvorenih pravilnih inzula, a dalje prema sjeverozapadu, izmeu kapitolija i bedema, ve tada su se formirale cjeline koje nisu bile usklaene s te meljnim sustavom. Moda je ve u antici imao svoje poetke i Varo u Zadru, smje ten uglavnom prema vanjskom moru izmeu zadnjeg dekumana i gradskih zidina. U najranijem Carstvu prostor uz bedeme (intervallum) s unutranje strane morao je ostati slobodan, imao je pravno znaenje obilaska (ambitus) upravo kao i pros tor izmeu dviju kua. No u daljnjim stoljeima ispunjavaju se i ti prostori, kue se naslanjaju na same bedeme pa su ti tijesni prostori, izvan mree ulinog sustava, bi li ispunjeni guom izgradnjom koja nije potivala temeljnu urbanistiku ideju gra da, adaptiravi se preostalomu slobodnom prostoru. Taj je proces vjerojatno zapo-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 78. Gradski raster, Duklja (Doclea) kod Podgorice, Crna Gora: jasno se razabire ortogonalni sustav s prevagom longitudinalnih pravaca; a) glavni dekuman sa slavolukom do gradskih vrata; b) forum s bazilikom; c ) gradske terme; d) Dijanin hram s trijemom; e ) stambena zgrada; f) hram s trijemom; g ) ostaci stam bene zgrade; h) starokranski objekt; i) trasa akvedukta; Sticotti 1913.

da Salona nije imala pravilnoga ortogonainog rastera i sustav karda i dekumana, U to doba njemu nisu bili poznati rezultati istraivanja centurijacije u ageru, a prema to me ni odnos limitacije prema urbanom sklopu, posebno prema njegovoj jezgri to ju Dyggve naziva urbs veto. Ve je navedeno da se linija istonoga bedema te jez gre gotovo na itavu potezu priblino poklapa s linijom jednoga karda agerske limitacije, a isto tako i jedan potez zidina na junoj strani s linijom jednoga agerskog de kumana. Ta meuzavisnost nikako ne moe biti sluajna. Dyggve ima pravo ako smatra da urbani raster Salone, uzevi u cjelini, nema onakvu strogost kao to je ima Jader. No paljivije promatranje uih gradskih cjelina, smjetaja pojedinih javnih gra evina i njihova meusobnog odnosa, te sauvanih gradskih komunikacija, pokazu je da se i u Saloni izravno odrazila ideja pravilno organiziranoga rimskog grada. Mo gue je da su neki pojedinani presedani iz pretkolonijskog doba (dok je Salona bi la ilirsko-grki emporij, a potom sjedite konventa rimskih graana) uvjetovali kas niju izgradnju i oteali dosljednu primjenu urbanistikih principa. No i Parencij je prije (najdalje od Augusta) bio municipij rimskih graana, a kolonijom je postao za Tiberija, pa ipak tako lijepo odraava jasnu ideju ortogonalno organiziranoga grada. Kako je reeno, urbana izgradnja trajala je nekoliko generacija pa se s vremenom moglo ispraviti mnogo toga to je bilo u suprotnosti s temeljnom zamisli. Komuni 214

kacije u istonom dijelu grada (urbs orientalis) imaju pravilan raspored i slijede pravce limitacije, to je posve razumljivo kad se zna da je ovaj dio grada nastao in tegracijom suburbija istono od prvotne jezgre, a suburbij, kao i nekropole, slijedi zateene pravce. Najjasnije se to vidi na ulici koja sa zapadne strane tee uz staro kranski kompleks, a onda na drugoj koja je s njome usporedna, a tekla je s isto ne strane episkopija (si. 170). No u tom sustavu bile su i komunikacije u samoj jez gri. Glavni dekuman vodio je u grad kroz monumentalna vrata Porta Caesarea, u is tome pravcu kao i agerski dekumani i flankirao je sa sjeverne strane forumski kom pleks. Daljnja provjeravanja pokazat e koliko se taj dekuman nastavlja prema za padnom dijelu grada (urbs occidentalis). Kod foruma se kriao s jednim karom, u kojemu e valjati prepoznati glavni kardo gradske jezgre, a time ujedno i itava grad skog areala. Taj je kardo tekao usporedno s forumom na njegovoj zapadnoj strani, dio njegova plonika vidljiv je jo danas. Opravdana je pretpostavka da se nastavljao prema sjeveru sve do gradskih bedema pa nas logika i ope poznavanje rimske urbanistike navodi na zakljuak da se na mjestu njegova susreta s bedemom nalaze gradska vrata koja su iz ovog dijela grada vodila u ager. Postupak da se antike grad ske komunikacije rekonstruiraju na temelju kasnijih poljskih prometnica, nastalih po sustavu preaca u vrijeme kad je Salona postala posve seosko poljoprivredno podruje, nije ispravan. Unato strmini i padu terena na pravcima karda, valja pret postaviti da su oni tekli u ravnoj liniji. To potvruju primjeri iz drugih gradova gdje su strmine bile jo vee (npr. Rab), a gdje su kardi do danas sauvani u svojim prvo bitnim pravcima. Poloaj foruma s kapitolijem na krianju glavnoga karda i glavno ga dekumana, priblino u sredinjem dijelu najstarijega dijela grada, pokazuje da je i ta jezgra, nerazmjerno mala s obzirom na to da je rije o sijelu prostrane kolonije i sreditu provincijalne uprave, u temelju potivala norme rimske urbanistike. Pros torna evolucija Salone unijela je meutim neke nove momente koji se ne opaaju u planiranim gradovima, izgraenima kao cjeline, na duak.To je odreeno razbija nje gradske cjeline, koje je zamjetljivo i neovisno o injenici to su bedemi jezgre s istone strane bili sauvani i nakon prostorne artikulacije. Tome je pridonijela po najprije izduenost grada koja ga je veoma udaljila od tipa kvadratnog naselja kakvo je bilo urbs vetus. U takvoj situaciji svaki dio ini cjelinu za sebe, pa je gotovo bilo nemogue postii potpunu organsku koherenciju itava evoluiranoga gradskog prostora i podjednaku konvergenciju ager - centar. No takvo nam stanje omoguu je da bez velikih tekoa utvrdimo hijerarhiju gradskih prometnica. Ona je, zapravo, bila na neki nain determinirana i prije izgradnje grada. Glavna je prometnica mo gao biti samo dekuman koji je tekao du naselja, dotiui negdje na sredini toka gradsku dominantu s forumom i kapitolijem. Trebat e due ekati da bi se moglo raspravljati o urbanistikoj fizionomiji ko lonija Narone i Epidaura. Narona je zanimljiva zbog povijesne injenice da se tu na lazio vaan emporij nekoliko stoljea prije osnutka kolonije pa je zbog toga i prije mogla stei neke urbane atribute. Vjerojatno e valjati protourbanim presedanima zahvaliti injenicu da je u areal rimskoga grada bio uklopljen i dio naselja na uzvienju gdje se u predrimsko doba nalazilo sredite naseobine. U ravnici podno uzvienja vjerojatno se sterao grad organiziran u ortogonainom sustavu. Koliko je bio

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 79. Gradski areal Salone: prostor je podijeljen n a istoni (urbs orientalis) i zapadni d io (urbs occidentalis)-, 1 . forum; 2. kapitolij; 3. teatar; 4. amfiteatar; 5. starokranski kompleks; 6. velike gradske terme; 7. kompleks kasnoantike izgradnje, Ilinac; 8. zapadna nekropola; 9. Manastirine; 10. Kaplju; 11. Marusinac: prema Dyggve 1951.

SL 80. Gradski raster, Krk (Curicum ): u sredinjem dijelu naziru se tradicije antikog ortogonalnog rastera; kasniji perimetar djelomino slijedi duktus antikog be dema (a); A, B, C gradska vrata; b) ostaci termi; prema Faber 1965. i Mohorovii 1971.

ovisan o limitaciji agera pokazat e daljnja istraivanja. Odnos naronskog Augusteja prema gradskoj dominanti takoer jo nije dovoljno definiran (Marin 1999a; 1999b; 2001.). Epiaur smjetajem ima analogija s jaderom i Parencijem. No reljef je ovdje mnogo izrazitiji, i pitanje je u kolikoj je mjeri bilo mogue i ovdje primijeniti stro gu geometrijsku shemu. Oslanjajui se na sve to je dosad izneseno, ne bismo se morali iznenaditi kad bismo i ovdje, unato tehnikim i geomorfolokim tekoa ma, utvrdili pravilan raster u uemu gradskom prostoru. Dominanta naselja morala se nalaziti na uzvienju to se die pri kraju poluotoia, s istih razloga kao u Zad ru i u Poreu. Rimska kolonija, agrarna kao i sve druge, bila je i Pola. Njezinu planimetriju i prostornu organizaciju ne moemo svoditi ni pod kakvu klasinu urbanistiku for mulu. Smjetena svojim sreditem na prirodnom uzvienju, koje je u predrimsko do ba bilo sjedite histarskoga kateljera, u svojoj prostornoj organizaciji sauvala je i u rimsko doba, kao naselje s municipalitetom visokoga ranga, sve odlike autohtonog naselja (si. 83). No ipak, ako ve pokuavamo naselja razvrstati na ona pravilnih i na ona nepravilnih oblika, onda Pulu svakako treba ubrojiti meu prva. Studijem njezi ne topografije iz rimskog vremena uoava se na prvi pogled jasna zamisao naselja s koncentrinim komunikacijama to opasuju uzvienje, a od njegova tjemena zrakasto tee niz komunikacija koje zavravaju do linije gradskog perimetra (Gnirs 1904b; Mlakar 1958.; Mansuelli 1971; Fischer 1996.). U grkoj urbanistici postojala je, ba rem u teoriji, zamisao o gradu prostorno organiziranom u sustavu paukove mree koji se takoer pripisivao Hipodamu iz Mileta, a aluziju na nj donosi Aristofan u Pti cama (1004 -1009). No nema nikakve potvrde da je ta zamisao bila ostvarena u gr kom svijetu. Pula i sve druge nae gradine ne mogu se pogotovo dovoditi u vezu s

216

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

^ Svetite Kapitolijskog troj stva u pretpostavljenoj sred njoj graevini izmeu Aug u s m i Dijanina hrama uz polski forum gledaju Mirabelia Roberti 2949-: Krizmanich 1988.: Fischer 1996.: Starac 1996.: Matijai 1999.

nekim takvim idejama; one su ovdje autohtone i tradicionalne. Postavlja se samo pi tanje zato je tradicija ovdje pobijedila, zato se kolonija nije organizirala na ravnu terenu kad je za to bilo uvjeta. Na drugomu mjestu istakli smo da su nosioci autoh tonih tradicija ponajvie bila ona naselja koja su se prije urbanizirala. Pola je sigur no postala kolonijom rimskih graana prije 43. god. pr. Krista, u doba graanskih ra tova kad je mnoge narode u provinciji tek trebalo pokoriti (Degrassi 1943.;Fraschetti 1983.; Starac 1999.). Obrambena vrijednost bila je, dakle, jo uvijek aktualna. Na selje na uzvienju s pristanitem uz obalu dominira itavom lukom - zaljevom, a da je ona bila vana, svjedoi pojava carinskog ureda koji pripada u najstarije postaje ilirikog portorija na naoj obali. Vjerojatno je i Pola ve u pretkolonijsko vrijeme imala nekih urbanih vrijednosti u mjeri u kojoj su i ovdje bili stacionirani italski ele menti, trgovci i si, pa bi u tom sluaju izgradnja kolonije nastavljala proces koji je bio zapoeo jo prije. No sve to nisu tako uvjerljivi argumenti koji bi mogli oprav dati ne samo topiki kontinuitet ve i autohtonu ideju u urbanoj planimetriji i mor fologiji. Pojava da se gradina urbanizira nije usamljena: ne susreemo ju samo u Histriji ve i u Liburniji. Meutim, to je karakteristino za Histriju, a nije za Liburniju, jest injenica da su histarska naselja u veini (iskljuivi Pore) sauvala autohto ne tradicije i u oblikovanju prostora. To vrijedi i za Rovinj (si. 86), za Kopar (si. 85) i mnoga druga naselja. Prema tome valja takav koncentrino-radijalni sustav tumai ti kao jedno od bitnih svojstava histarske kulture koja je u ovom sluaju nadjaala vanjske utjecaje. Paukova mrea na gradskom prostoru tvori nekoliko inzula koje, naravno, nemaju ortogonalni tlocrt. Do sudara dvaju sustava, ortogonalnoga i kru nog, moralo je ipak doi na onom prostoru koji je u koloniji preuzeo ulogu gradsko ga sredita, gdje se sterao forum s kapitolijem, u podnoju brijega, blie gradskoj lu ci. Meutim, to ne moe biti primarno rjeenje usvojeno kad se kolonija osnivala. Hramovi su nastali tek u doba cara Augusta, potkraj njegove vladavine, pa je teko zamisliti da je grad do tog vremena bio bez svojega najvanijeg atributa. Centralno svetite, jamano posveeno kapitolijskoj trijadi, kako se to u kolonijama redovito susree, moralo se nalaziti na tjemenu uzvienja gdje je sada katel. Ovdje se zaista moe govoriti o dominanti, a ona je nesumnjivo nastavljala prethodne tradicije jer se tu prije moralo nalaziti svetite pulskih Histra.Tek za Augusta kultni se centar sputa uz forum s kojim je idejno i prostorno integriran.8Tako se formira manja ortogonalna cjelina koja ipak ne naruava opi kateljerski dojam naselja. Nije isklju eno da je upravo ovdje u Puli bilo mogue doslovno primijeniti naelo jedinstve noga geometrijskog sredita (pupka, lat. umbilicus, gr. omphalos) prilikom iz vedbe centurijacije agera. Umjesto da se trai sredite limitacijskog sustava kod da nanje Galiane, loginije ga je pretpostaviti na samom tjemenu naselja, na njegovoj prirodnoj i drutvenoj dominanti, gdje se upravo susreu jedan kardo s jednim dekumanom.Ako ima sudara dvaju oprenih sustava na uemu gradskom prostoru, daljnji razvitak naselja ih je izmirio. Sve to je bilo izgraeno izvan pomerija koji te e podno brijega prilagodilo se ortogonalnoj mrei centurijacije, najprije suburbiji koji su se tu razvijali, a onda i kasniji dijelovi grada do novijih vremena. Gradske pro metnice nije teko valorizirati jer je ideja grada jasna, a poznati su i mnogi urbani elementi. U kateljerskoj fazi, prije sputanja kultnog sredita do foruma, prvenstvo

su imale zrakaste komunikacije jer je toku konvergencije ipak obiljeavalo svetite na tjemenu. Meutim, izgradnjom foruma i hramova koji ga omeuju s jedne krae strane, prvenstvo na hijerarhijskoj ljestvici preuzima ulica koja tee od gradskih vra ta sa Sergijevskim slavolukom do foruma i tu je funkciju sauvala do danas. Uvjetno bismo je mogli nazvati glavnim dekumanom jer vodi iz agera u grad, dok bi radijal nim ulicama s neto vie opravdanja pristajao naziv karda. Od njih su dva vanija, onaj koji kroz Dvojna vrata (Porta gemina) vodi prema teatru, a na suprotnoj stra ni onaj koji se uz crkvu sv. Franje penje prema tjemenu. Preostaje jo niz gradia u primorskom pojasu koji su stekli municipalnu kon stituciju i gradsku fizionomiju u ranom Carstvu, a ne moemo ili tretirati kao pla nirane gradove. Svi su oni vie-manje, ako uzmemo u obzir i njihovu protourbanu fazu, spontane formacije, ime se, naravno, ne negira svjesni utjecaj pri urbanom prestrukturiranju. Meu njima posebnu skupinu tvore liburnski gradovi koji su iz rasli na starim predrimskim gradinama. Ovdje se takoer moe uoiti jasna tenden cija da se uva potpuni kontinuitet naselja na prijelazu iz protourbane u urbanu fa zu. No dok u Istri kateljeri ponajvema uvaju i svoju autohtonu prostornu organi zaciju, liburnske gradine veoma rano pokazuju tenju da se priblie ortogonalnim shemama, u emu neke uspijevaju vie, a neke manje. Zasad su nam na raspolaganju dva grada iz kontinentalne Liburnije, Aserija i Varvarija, gdje su arheoloka istraiva nja dala toliko materijala da je mogue utvrditi neke njihove temeljne znaajke. Po najprije, vano je utvrditi smjetaj gradske dominante. I uAseriji i uVarvariji ona se nalazila negdje po sredini uzdunog pravca gradine, ali na samoj periferiji popre nog pravca, na najvioj apsolutnoj visini naselja, uz sam jugozapadni perimetar, dak le na mjestu koje ni s klimatskoga (jake bure) ni s funkcionalnog stajalita (perifer ni poloaj) nije odgovaralo optimalnim uvjetima. Rije je i ovdje nesumnjivo o u vanju tradicija kultnog mjesta iz predrimskih vremena (Sui 1965.). Pravci glavnih gradskih komunikacija prilagoeni su geomorfolokim uvjetima: teku od jednoga do drugog kraja gradine po duoj strani. U Aseriji od gradskih vrata koja su bila preob likovana interpolacijom Trajanova slavoluka ime su dobila frontalan prospekt, pa do jugoistonog zavretka naselja. U Varvariji od zapadnih bonih ulaznih vrata do istonih Skejskih vrata. Ovdje su uoeni i tragovi te uzdune osi, s podnicom is klesanom u ivoj stijeni. Dok uAseriji ne moemo konkretnije govoriti o unutranjoj kompoziciji gradskog prostora jer nedostaju podaci (si. 82), djelomino istraeni areali uVarvariji daju naslutiti kako je izgledao sustav gradskih inzula. Naime, istrai vai Aserije unijeli su u tlocrt niz konstrukcija (ostataka kua i si.), ali nisu utvrdili njihovu stratigrafiju i barem relativnu kronologiju. Ima tu detalja koji drastino izla ze iz sustava, dok se neki u nj veoma dobro uklapaju. Oni prvi zacijelo pripadaju srednjovjekovnoj izgradnji, kao i oni njima slini iz Varvarije gdje je bilo mogue ut vrditi da srednjovjekovna izgradnja nije potpuno slijedila prostornu orijentaciju an tike izgradnje. U svakom sluaju, vjerojatno je da su u urbanom arealu prednost imale uzdune komunikacije koje teku u smjeru sjeverozapad-jugoistok, od kojih su glavne (glavni dekumani) one koje idu od vrata do vrata. Kako pokazuju nalazi u Varavariji, ini se da kardi i nisu uvijek ili od jednog kraja naselja do drugoga. Prema tome valja zamisliti da su takva naselja bila komponirana preteno u uzdunim po-

218

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

jasevima, to nas neovisno o bilo kakvim utjecajima vodi sustavu junoitalske skamnacije.To moe imati i svojih praktinih razloga. Bura je ovdje tako silovita da su i ulice morale biti zatvorene na pravcima otkuda se ona rui s Dinare i Velebita. Unu tar tih pojaseva bilo je manjih ortogonalnih cjelina u koje su bile ukomponirane ku e i ostali objekti. Kue se pruaju duom stranom u smjeru karda, priblino sjever-jug, pa su im glavni ulazi i izlazi bili na uzdunim ulicama - dekumanima. Mjesto koje se u antici zvalo Aserija (Asseria) u hrvatskome je jeziku dobilo na ziv Podgrae. Kako se vidi, kad je u pitanju grad i gradina, ono je u naemu jeziku nazvano openito mjesto ispod gradine. Sauvani krnji naziv Naseri (Documenta 1877., 167 = CD 1,151) o kojemu su bili raspravljali M. Baraa i A. Mayer nije os tatak hipotetskog toponima InAsseriam gdje bi sc bilo izgubilo poetno -i- od pri jedloga in. Oblik je latinski u hrvatskome kontekstu. Na poetku imena stvarno je bio hrvatski prijedlog na, dok se samo ime naselja pojavljuje u varijanti Serie, Seriem, dakle bez poetnoga A-. Gubitak takvoga sloga koji je shvaen kao prijedlog viekratno je potvrena kasnoantika pojava. Hrvati su za ime samoga naselja uze li naziv koji se odnosi na prostor ispod gradine s opom imenicom grad, gradina, dok se kasnoantiko ime naselja na gradini, prvobitno jedinoga, sauvalo u oblici ma Serie, Seriem (Anon. Rav. IV 16; v. ovdje 442).To je interesantan hibridni latinsko-hrvatski toponim. Valjalo bi utvrditi kako je u kasnoj antici bilo strukturirano drutvo, a onda to su Hrvati stvarno zatekli pod toponimom za antiku Aseriju. Stara Aenona, smjetena na pjeanom sprudu u zatvorenom zaljevu, nepravil noga krunog oblika (si. 81), imala je sve uvjete da ponajvie sauva predrimsku facies. Meutim, upravo ona prua pouan primjer kako su naselja s preteno autoh tonom podlogom slijedila uzore razvijenijih gradova iz blie i dalje okolice. ivei u sjeni Jadera, prihvatila je od njega brojne poticaje to se ogleda na mnogim poljima, a ponajvie u izgradnji kasnijega flavijevskoga kapitolija s monumentalnim hramom kapitolijskog tipa kakav se inae ne pojavljuje u gradovima preteno peregrinskog postanka, a svojim dimenzijama nikako nije razmjeran veliini grada. Hram poiva na podiju koji visinom premauje uobiajene standarde. Oito se time ostvaruje za misao graditelja i graana da se s kapitolija moe sagledati itav areal grada koji je pod zatitom bogova. Ve analiza zrane snimke pokazuje temeljne pravce koji su geriraju u glavnim crtama postojanje ortogonalne strukture (Sui 1968a; 1969 ). Is pravljanjem glavne ulice koja vodi od Donjeg mosta (u produetku ceste iz Zadra) do foruma, koje je posve opravdano jer su uoena antika gradska vrata istonije od dananjih, dobiva se glavni kardo koji se, kako sve pokazuje, produavao do zavret ka perimetra na sjeveru (Kolega 1996.; 2001; 2001a). Glavnim dekumanom treba smatrati ulicu koja je od antikih istonih gradskih vrata s kvadratnim bonim kula ma vodila k forumu. To su glavne koordinate naselja kojima su se podredili svi osta li pravci. Meutim, kako pokazuju noviji rezultati istraivanja, ni ovdje ne treba oe kivati posve pravilan i cjelovit raster na itavu arealu. Postojale su i ovdje vee i ma nje inzule nejednakih dimenzija, ukomponirane izmeu ulica koje teku u pravcu de kumana (priblino istok - zapad), pa je na taj nain cjelovitost jedinstvenoga raste ra bila razbijena na vie prostranijih cjelina, koje nisu uvijek bile koherentne s te meljnom idejom ortogonalnog sustava (Beloevi 1999 ; 2000.).
220

S i 81. Gradski raster, Nin (Aenona ): na temelju arheolokih rezultata i zranih snimaka m oe se utvrditi tenja k ortogonalnoj organizaciji gradskog areala, neovisna o morfologiji krunog oton og spruda; 1. kapitolij na forumu; 2. istona gradska vrata s kvadratnim bonim kulama; 3. poloaj junih gradskih vrata; 4. inzulat oko crkve Sv. Kria; 5. pravac pronaene rimske ulice; Sui; Beloevi 1999.; Kolega 2001.

ANTIKI GRAD

Ostvarenja graa klasinoga svijeta na istonom Jadranu

ni moglo bi se kad bi bio poznat smjetaj gradskog centra, kapitolija i foruma. Po najprije se postavlja pitanje jesu li forum i kapitolij bili ukomponirani u jedinstve nu cjelinu kao to je to bilo u veini ostalih gradova. Otar zavretak poluotoka pru a za to malo mogunosti. Ako romanika katedrala nastavlja tradicije starokran ske crkve, onda je malo vjerojatno da se na tom mjestu u ranijem Carstvu nalazio hram, jer je pomicanje kultnog centra u doba afirmacije kranstva u naim grado vima redovita pojava, kako e se vidjeti. Kao glavna arterija mogla je sluiti uzdu na ulica koja tee uz sam hrbat naselja na njegovoj zapadnoj strani (to je manje vjerojatno), a jednako tako i ona koja ide uz bedem s istone strane do luke. U priv rednom pogledu ova posljednja svakako je imala veu vanost. Meutim, u sred njovjekovnom sklopu prednost je stekla ona zapadna koja vodi do katedrale i uz koju su nanizane sve crkvice iz ranoga i iz odmakloga srednjeg vijeka. Ipak je mo gue da su se i forum i hram nalazili na kraju poluotoia, u produenju one komu nikacije koja tee uz bedeme do luke, a da je nova lokacija kultnog sredita s roma nikom katedralom poremetila prvotnu hijerarhiju i dovela u prednost ulicu koja ide linijom perimetra na suprotnoj, zapadnoj strani.
SI. 8 2 . Autohtone predaje u organizaciji naselja, Podgrade kod Benkovca (Asseria): a) glavna gradska vrata u koja je p o etkom 2. st. uklopljenTrajanov slavoluk; b) bona vrata s izboenim bedemom; c ) uski propust s kulom; d) forum s adjacencijama; Liebl -W iiberg 1908.

Ostaje otvoreno i pitanje prostorne strukture gradova na liburnskim otocima. Stari Fulfinij (dananji Omialj na Krku) tip je gradine uz morsku obalu. Je li ona prostornom organizacijom slijedila primjere gradina iz kontinentalne Liburnije ili je dosljednije uvala predrimske tradicije kao naselja u Histriji, pokazat e iskopa vanja. Ako se pokae ovo drugo, bit e to potvrda vie da je to podruje dijelilo sud binu graninog podruja izmeu Histra i Liburna, na to upuuju rezultati istraiva nja u drugim domenama materijalne i duhovne kulture (onomastika, toponomasti ka, kultovi i dr.). Od staroga Kurika (Krk, si. 80) moe se odrediti linija perimetra koji zatvara luku, no o unutranjoj prostornoj organizaciji jedva da neto znamo. Naprotiv, stara Arva (Rab) unato gotovo potpunoj neistraenosti, jo danas u svo joj prostornoj organizaciji upuuje na urbanistike temelje steene u antici. Rab le i na jezicu koji se prua u more, zatvarajui s istone strane gradsku luku, pa po tome ima slinosti sa Zadrom i s Poreom (si. 191). Meutim, slinost ipak nije pot puna. Iako Arva nije bila kolonija pa se ne moe smatrati planiranim gradom, moe se utvrditi da u njoj takoer postoji strogi unutranji red u jednom ortogonalnom sustavu koji je izduen kao i sam poluotoi, pa se u tome vidljivo udaljava od Zad ra i od Porea. Zbog toga je i odnos broja karda i dekumana razliit, u korist onih prvih ako se kao kardi mogu uzeti one poprene ulice koje se sa zapadnog hrpta sputaju prema luci, zatvarajui s uzdunim dekumanima prilino pravilne inzule, koje su izduene u longitudinalnom smjeru. Oito je da su dekumani imali vanu funkciju u komuniciranju ager - centar. Precizno odgovoriti koji je od njih bio glav
222

Neki zakljuci nameu se promatranjem areala antike Tarsatike, u povijesnoj jezgri dananje Rijeke (si. 77). Kasniji slojevi naruili su strogi unutranji red nase lja no ipak je raspoznatljiv sustav unutranjih komunikacija koji je bio ortogonalan. Glavni pravci - dekumani prolazili su du naselja, oni su, zapravo, okosnica naselja od njegovih prvih poetaka, koje valja traiti u prvobitnom forumu na vanom raskru cesta, uz emporij na uu Rjeine (Faber - Mateji 1969.; Novak 1993 ). Glavna komunikacija morala je biti ona koja je preko sredita naselja vodila do pris tanita. Prvobitna jezgra oblikom je bila urbs quadrata, a trapezoidnu formu je stekla uklapanjem suburbija na istonoj strani. Forum s hramom nalazio se u sjever nom dijelu grada, iznad gradskog dekumana, ondje gdje je u kasnom Carstvu izras lo zapovjednitvo kastra u sklopu sustava alpske klauzure, o emu e kasnije biti govora. U svakom sluaju, moe se i u Tarsatici pretpostaviti prostorna organizaci ja u sustavu karda i dekumana, s inzulama koje su bile gotovo kvadratnog tlocrta, to sugerira i oblik prostora obuhvaenog perimetrom. Slabo je poznata i planimet rija gradova u Hrvatskom primorju. Koliko su tu bila primijenjena naela rimske urbanistike, pokazat e terenska istraivanja. Za Argyruntum (Starigrad Paklenica) moe se takoer zakljuiti da je izrastao kao mali emporij du ceste koja je tvorila i temeljnu uzdunu magistralu naselja (si. 76). Ona se logino nastavljala prema ju goistoku i sluila je kao okosnica gradskoj nekropoli. Sam je grad imao oblik prili no pravilnog etverokuta pruenog uz obalu pa su i unutranji prostori morali biti usklaeni s takvim oblikom i s tom orijentacijom (Abrami - Colnago 1909.;Fai 1995a). O sreditu grada nema nikakvih podataka pa stoga nedostaju bitni elemen ti za promatranje unutranje funkcije naselja. Dananje Crnogorsko primorje bilo je dobro urbanizirano. Meutim, to je zaklju ak koji se mnogo vie temelji na pisanoj izvornoj grai negoli na materijalnoj doku mentaciji. Rije je, zapravo, o naseljima prvoga reda jer su to veinom bili municipi ji rimskih graana. Priljev italskih elemenata poeo je ovdje vrlo rano, ve nakon pr

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

voga ilirskog rata.Tada su italski trgovci i ostali pripadnici rimskoga poslovnog svije ta malo-pomalo zauzeli pozicije u centrima koji su i prije imali nekih urbanih tradi cija jer su u njima djelovali helenistiki elementi, u ekonomskom smislu iste vrijed nosti kao i rimski koji su ih zamijenili. No na temelju sporadinih fragmenata teko je stvoriti potpuniju predodbu. Od njih etiri (Risan, Kotor, Budva i Ulcinj) samo Ko tor i Budva (si. 87) uvaju neke zasade koje se mogu pripisati rimskoj urbanistici. Po gotovo Kotor, koji uva kontinuitet iz antike, s temeljnim oblikom rimskog okola, u kojemu je vidljiva temeljna tlocrtna shema u pravokutnom sustavu. No kako se nita ne zna o distribuciji urbanog prostora i o njegovoj dominanti, svako raspravljanje o unutranjim odnosima ostaje u granicama pukog domiljanja (Bokovi 1959.). Ostaje na kraju stara Doclea koja je dobro istraena. Ona zasluuje i posebnu panju jer se ubrajala meu najprostranije gradove u provinciji Dalmaciji.7 9 Smje taj na platou izmeu tri rijeke odredio joj je temeljni oblik. Otkriveni dijelovi grad skih komunikacija te sauvani temeljni pravci koji se naziru u njezinoj planimetri ji otkrivaju dva ortogonalna sustava: jedan u zapadnom i drugi u istonom dijelu grada (si. 78). Oni su razliite orijentacije kao i objekti koji se nalaze na njihovu prostoru. Dijeli ih unutranja prometnica koja spaja sjeverni s junim bedemom. Ona vjerojatno u temeljnoj liniji slijedi pravac jedne antike diskriminante. Pojava je neobino zanimljiva i sugerira zakljuak da je i Dokleja, slino kao i Salona, do ivjela prostornu artikulaciju, i to u jedinomu moguem pravcu - prema istoku.Vje rojatno je naknadno bio integriran suburbij koji se mogao formirati jedino s isto ne strane (ostale su omeene rijekama). Budui da grad nije bio kolonija, nije imao ni centurijacije u ageru pa pravci limitacije nisu mogli posluiti kao orijentacija novododanom prostoru. Meutim, upravo u istonom dijelu koji ima planimetrijski sustav nezavisan od zapadnog dijela grada, unutranji raster pokazuje visok stupanj koherencije s perimetrom, kao to i starokranski kompleks upuuje na podree nost temeljnim pravcima rastera ovoga dijela grada. Pretpostavka je zanimljiva i pri mamljiva, no ipak ju treba provjeriti pomnijim istraivanjima. Okosnicu zapadnom dijelu grada ini irok dekuman priblino u pravcu istok - zapad to ga je Sticotti (1913-, 29 i d.) nazvao via triumphalis. Uz dekuman su odreda kvalitetni objekti javne namjene: sa sjeverne strane nalazi se forum s bazilikom, s june centralne ter me i hram - glavno svetite. U urbanom tkivu nema komunikacije koja bi se mog la mjeriti s ovim dekumanom. Stotinjak metara juno od njega razabire se uspored ni pravac (si. 78), moda trag sporednog dekumana. Razmak je, oito, odve velik da bi posluio kao stranica jedne inzule. Sauvane linije na terenu izravno navode na zakljuak da su meuprostori bili ispunjeni uim pojasevima, irine oko 50 m, u koje su bili smjeteni pojedini objekti, pa i stambene kue. Ne nazire se njihov kon tinuitet od jednoga do drugoga kraja grada (od sjevera prema jugu), to s jedne stra ne dokazuje da je unutranja dispozicija blokova bila daleko od idealnoga ahov skog polja, a s druge strane da su kardi imali podreenu ulogu u odnosu prema dekumanima. To smo, uostalom, ustanovili i u mnogim drugim gradovima sponta nog postanka. Naprotiv, u istonom dijelu grada pravci karda su koherentniji, dok bi se uloga vanijeg dekumana mogla pridati onome koji je tekao juno od starok ranskoga kompleksa.

Sticotti 1913- odakle su preuzete i ilustracije. Usp. Mijovi 199-

SI. 83. Autohtone predaje u organizaciji naselja, Pula (Pola): A - H duktus bedema; 1. Herkulova vrata; 2. Dvojna vrata; 3. malo kazalite; 4. cisterna; 5. Augustov hram; 6. istoni hram uklopljen u gradsku vijenicu; 7. forum; 8. slavoluk Sergijevaca; 9, veliko kazalite; 10. osmerokutni mauzolej; 11. nimfej; 12. amfiteatar; 13. ostaci an tikih graevina; 14. ostaci srednjovjekovnog zdenca, plonika, bedema i kule: 15. antiki kanali; 16. ostaci ploni ka; 17.kue u suburbiju; 18. katedrala; 19, kompleks sv. Marije Formoze; 20. kapelica sv. Nikole; 21. pravoslavna cr kva; 22. crkva sv. Stjepana; 23. crkva sv. Ivana; 24. kapelica sv. Martina; 25. crkva sv. Franje; 26. katel i crkva sv. Vida, 27. grobovi; 28. starokranski mozaici; 29- ostaci dviju krunih kula uz slavoluk Sergijevaca; 30. ostaci fortifikacijskog sustava - kule; Mirabella-Roberti 1949.; Mlakar 1956.: Din 2001.

224

225

ANTIKI GRAD

Ostvarenja graa klasinoga svijeta na istonom Jadranu

\ \

SI. 85- Autohtone predaje u organizaciji naselja, Kopar (Agida ), Slovenija: kombinacija histarskog kateljerskog rastera s ortogonalnim SL 84. Autohtone predaje u organizaciji naselja, Vizae (Nesactium): 1. prvotni gradski perimetar; 2. Por ta Polsnsis-, 3. gradinski ulaz; 4. istona vrata; 5. termalni sklop; 6. ostaci stambene arhitekture; 7. kaoitolij; 8. poloaj foruma; 9- starokransko groblje; 10. rimskodobna nekropola; 1 1 . starokranske bazilike; 12. zid koji dijeli grob lje od urbanog areala; Rosada 1999.

6. Odnos izmeu perimetra i rastera


Po normama gramatike discipline i usvojene prakse rimske kastrametacije u ideal nom gradu trebala je biti uspostavljena vrsta unutranja zavisnost izmeu rastera grada i perimetra. Pravilni ortogonalni raster uklopljen je u pravilnu geometrijsku formu graa to ga omeuju zidine.Takav odnos uvijek postoji u rimskom okolu, a po tome i u onim civilnim naseljima koja su se razvila na temeljima okola, kao sta ra Emona (Ljubljana). Takav odnos imali su i Dioklecijanova palaa u Splitu, Aequum, palaa u Mogorjelu i dr. No istraivanja pokazuju da je jedno teorija, a drugo praksa. Neki primorski gradovi, nastali u razliitim uvjetima, na razliitim so cioekonomskim i kulturnim temeljima, djelovanjem razliitih urbanogenih faktora, u razliitim prirodnim uvjetima, nastojali su se takvom idealnom modelu to vie pribliiti, dok se u nekih takva tendencija uope ne zamjeuje. Prema tome moe mo govoriti o gradovima u kojima postoji unutranji odnos i meuzavisnost izme u rastera i perimetra i o gradovima gdje tog odnosa nema. U rimskom urbanizmu ima mnogo primjera gdje je grad planiran u strogim od nosima, s vrstom koherencijom izmeu ortogonalnog rastera i geometrijskog lika naselja. Ti se gradovi navode kao primjer i model kad se ovaj odnos eli to plasti-

nije objasniti, no oni su rjee pojave i u irim relacijama. Takva je bila npr. stara Aosta, koja je imala oblik pravilnog etverokuta koji se veoma pribliuje kvadratu, s jas no oznaenim kardima i dekumanima koji teku usporedno s gradskim bedemima (si. 68,69). Tu opu kvadratnu strukturu u tlocrtu grada i u sustavu gradskih inzula ne remeti ni uklapanje u kvadratni sustav onih objekata koji imaju drukije geometrij ske oblike, kao to su teatar i amfiteatar. Slinih primjera ima vie na tlu Italije (si. 70, 71), a jednako tako i u provincijama, kao npr. Timgad ( Thamugadi, si. 72) u Africi. U nas takvih primjera nema, ali ima gradova koji od takvog modela nisu bili daleko. Taj odnos treba ponajprije traiti u planiranim gradovima, odnosno u kolonija ma. Jader i Parencij prilino su blizu takvomu modelu. Njihovi kardi u gradskom tkivu paralelni su s linijom bedema s kopnene strane, a dekumani okomiti na tu li niju. Due strane bedema nemaju takve relacije, odnosno imaju ili samo na pojedi nim potezima. To jasno pokazuje da se linija perimetra prilagodila morfologiji poluotoia koji se nisu mogli svesti u posve pravilnu geometrijsku formulu. U Saloni najstarija jezgra grada pokazuje sline tendencije: bedemi su se djelomino prilago dili pravcima centurijacije, unutranji gradski raster takoer, pa su zbog toga deku mani okomiti prema sauvanomu istonom bedemu, a kardi gotovo paralelni s nji me, dok su u glavnim linijama kardi okomiti na liniju bedema uz more, a dekuma ni paralelni s njima. U ostalim dijelovima grada meuzavisnost je manje dola do iz raaja: mogue je utvrditi neke relacije izmeu pravaca karda u istonom gradu i linije bedema na sjevernoj strani. Najtjenji odnos morao je imati Aequum (si. 75), kojega perimetar zatvara prostor kvadratnog oblika, sa spomenutim izboenjem na istonoj strani. Oblik foruma i njegova orijentacija pokazuju da se ovaj grad u naj veoj mjeri pribliio idealnom tipu urbs quadrata. No tendencije u usklaivanju

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

tih relacija zamjetljive su i u neplaniranim gradovima.Tarsatika se takoer formira la u razmjerno pravilnom geometrijskom liku. Njezina se tri poteza bedema sijeku pod pravim kutom, samo se etvrti prilagodio toku Rjeine, pa grad ima oblik tra peza (si. 77). Gradski raster u cjelini slijedi linije pravokutnog odnosa zapadnoga, sjevernoga i junoga gradskog zida. Antiki Rab, iako veoma izduen, s naglaenim nerazmjerom izmeu broja karda i dekumana, odraava iste odnose; zid prema age ru okomito sijee poluotoi, s njime su usporedni svi kardi u gradu, a bedemi s is tone i veinom sa zapadne strane slijede liniju gradskih dekumana. Minijaturna ag lomeracija kao to je bio Argyruntum ima oblik pravilnog etverokuta; glavni de kuman koji po duini sijee naselje usporedan je s linijom bedema uz more i pre ma Velebitu pa valja oekivati da su i drugi pravci rastera bili u loginom odnosu prema bedemima (si. 76). Gradovi kontinentalne Liburnije pokazuju naprotiv pot puno nezavisan odnos. Perimetar tu slijedi liniju starijih gradinskih fortifikacija ko je su bile prilagoene geomorfolokim uvjetima. Iako je njihovom urbanizacijom bila negirana (naravno, ne odjednom) stara gradinska prostorna organizacija, koja je nesumnjivo bila u odnosu s linijom perimetra, primjena ortogonalnog sustava ni je mogla ni na kakav nain uspostaviti pravilne relacije izmeu unutranje ortogonalnosti i ovalne ili sline temeljne forme naselja, kako pokazuju primjeri Aserije (si. 82) i Varvarije. Slina je situacija i u Enoni (si. 81). Zbog prirodne konfiguracije ona je imaia sve uvjete da sauva stari predrimski raster grainskog tipa, s unutra njim komunikacijama koje se podvrgavaju ovalnoj liniji perimetra. Meutim, i tu je dolo do sraza dviju oprenih geometrijskih formi: pravokutne i krune. Dokleja, kako je navedeno, odaje veu meuzavisnost perimetra i rastera u svojemu isto nom dijelu, dok u zapadnom takva odnosa nema. Pitanje je napokon kako treba promatrati te odnose u naseljima koja su sau vala i topografski i morfoloki kontinuitet iz predrimskog vremena (Finocchi 1970.), kao to su Pula i neki drugi istarski gradovi (Vizae, si. 84; Rovinj, si. 86; Ko par, si. 85 i dr.). Kako god se to inilo neloginim, ovdje su relacije u vrstoj unut ranjoj organskoj vezi. Sauvavi staru histarsko-gradinsku liniju perimetra i uz nju temeljnu ideju autohtone prostorne organizacije, sauvali su u najveoj moguoj mjeri i logine odnose izmeu linije perimetra i gradskog rastera.Tu nema sukoba dvaju sustava, prema tome ni sukoba dvaju shvaanja grada odnosno dviju kultura. Prevagnuli su, dakle, autohtoni elementi koji se uporno odravaju ne samo u nase ljima na uzvienju kao to je Pula ve i u onima gdje se ortogonalni sustav mogao bez tekoa primijeniti, npr. u Kopru (si. 85) To je dokaz vie da takve pojave valja definirati kao osebujne kulturne znaajke starih Histra.

SL 86. Autohtone predaje u organizaciji naselja. Rovinj (Ruginium): prema crteu iz 17. st. razabira se histarske kateljerske tradicije

7. Arhitektonska izgradnja
Hrvatski priobalni prostor obiluje ostacima antike arhitekture, koja je izazvala i ra doznalost okrunjenog pisca Konstantina Porfirogeneta ve u 10. stoljeu, a onda osobito naih humanista iz dalmatinskih gradova Splita, Zadra, Dubrovnika, kao i svjetskih putopisaca iz 17., 18. i 19. stoljea. Meutim, do danas nemamo sustavne obrade te vrijedne batine po kojoj se Hrvatska svrstava meu klasine zemlje. Bez podrobnijih i dubljih spoznaja o naemu antikom graditeljstvu nemogue je u pot punosti obraditi urbanizam antike na hrvatskom primorju. Povijest antikoga gradi teljstva na istonoj obali Jadrana ostaje i dalje deziderat nae znanosti koji bi treba lo to prije ostvariti. Na ovome mjestu bit e u sumarnom pregledu prikazani poje dini spomenici, elementi urbane izgradnje, u onoj mjeri koliko je to potrebno i mo gue u okviru teme kojoj je djelo posveeno.

A) Hramovi i svetita
Ve je navedeno kako je osnivanje grada bilo proeto religioznim inima i ka ko su religiozna naziranja utjecala na postanak i razvitak naselja. U tom pogledu slona su miljenja svih istraivaa, dok se razilaenja pojavljuju kad se hoe utvr diti gdje je kult imao primarno znaenje, a gdje se on pojavljuje kao posljedica (odraz) drutvenih stanja i zbivanja. U pitanju je, dakle, znanstveni pristup. Neki su kultu i religiji pridavali glavnu ulogu ne samo u procesu poleogeneze ve i u i tavu drutvenom ivotu,8 0 dok su je neki drugi neopravdano nastojali podcijeniti.

' Fustel d e Couianges 18(w.: usp. i Mumford 1968.. 5 i d. ("Svetite, selo. utvrenje"). 93 i d i dr.; Bloch 19/0.

228

229

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Antiki grad grkoga i rimskog svijeta nije samo objektivizirana ideja organizi ranoga ljudskog prebivalita. On je i moralno bie koje posjeduje i svoju transcedentalnu projekciju, on, kao i ostala naselja, ima svojega daimona, upravo kao i ov jek, on se i tuje kao njegov genij (genius loci) kojemu se podiu zavjetni spome nici,8 1 a sami gradovi esto imaju simbole i likovne personifikacije s figurom hele nistike Tykhe, rimske Fortune, ovjenane krunom u obliku gradskih zidina, kao npr. Salona (Abrami 1949.: Cambi 1965; vidi ovdje 15). U rimsko carsko doba, kad na naim obalama poinje iri razmah urbanizacije, bilo je potencirano politiko znaenje kulta u gradskoj zajednici pa se to odraava i u tipologiji kultnih objeka ta i u organizaciji prostora na kojemu se kult obavljao. Katalog kultnih objekata na istonoj jadranskoj obali nije velik. Zanimaju nas prvenstveno hramovi u gradskim naseljima, ali ne treba mimoii ni one u ruralnim ambijentima, pogotovo kad imaju izraenu visoku kakvou urbane arhitekture, kao npr. hramovi u sklopu raskone rezidencije u uvali Verige na o. Brijunu. Osobitu po zornost valja pokloniti hramovima uz koje je bio povezan slubeni kult u gradu, ko ji su se redovito dizali na gradskom kapitoliju. Ostaci tih hramova otkriveni su u Po reu, Puli, Zadru, Ninu, Saloni, Naroni i u Dokleji, a ovamo bi se mogli pribrojiti i hramovi u Dioklecijanovoj palai u Splitu, iako su nastali mnogo kasnije i po tome odraavaju znatno drukija poimanja u religijsko-ideolokom smislu. Tip kapitolija, njegova planimetrija i prostorna organizacija u tijesnoj su vezi s karakterom gradskog naselja i s time je li grad posve rimski kao to su bili kolo*N p r. u sk ard o n i. F erro nije i municipiji rimskih graana, ili je grad spontanog postanka sa snanim pealM i ,a L . 3 f8 0 2 !*"! tom autohtonosti. Moe se krenuti, barem u naelu, od vie-manje openito prih-7. m untapu}. u varvanji, bine 1 9 7 0 . (g p n iu $lo ci) i d r. vaenog miljenja da su gradovi koji su bili urbanizirani planskom izgradnjom (ko
230

lonije) ili organiziranim doseljenjem italskih elemenata (oppida civium Romano rum), slijedili primjer Rima i posjedovali kapitolijski hram koji je u temeljnoj za misli reproducirao Kapitolijski hram u Rimu, pa su i oni, kao i onaj u Rimu, bili pos veeni kapitolijskoj trijadi, Jupiteru, Junoni i Minervi, kako je to uostalom i Vitruvije predlagao ( Vitruv . I, 7, 1, v. ovdje 410; Cagiano de Azevedo 1941.; Bianchi 1950.).Takvi kapitoliji imaju po tome tri cele ili jedinstvenu graevinu s unutra njom trodijelnom elom. Na hrvatskoj obali susreu se oba tipa. Gradovi koji nisu imali tako izrazit rimski karakter, u kojima je prevladavala autohtona kulturno-etnika komponenta, mogli su imati i drukijih rjeenja i uope nisu morali imati hram posveen rimskoj trijadi. Openito je poznato da su autohtona, prvenstveno gradinska naselja ispoetka imala jedno boanstvo gentilnog karaktera koie je predstavljalo itavo naselje jedne vrste krvno povezane skupine. Izrastanje zajed nikog sredita na istomu mjestu gdje se nalazilo prethodno glavno naselje zae tak je nekakvoga domaeg Olimpa u kojemu se jo uva uloga starijega gentilnoga glavnog i jedinog boanstva. Tu smo na terenu razvitka duhovne kulture po jedinih naselja koja su nastala takozvanim sinekizmom, za to nam kao zorni prim jer slui postanak Atene kako ga prikazuje Plutarh u Tezejevu ivotopisu (Plut. Thes. 24 i 25). U mnogim je gradovima karakteristina pojava da u razvitku dolazi do integracija, gdje je esto nemogue utvrditi to kojoj skupini pripada. Meutim, elementi rodovske kulture, krvne kulture rodovskih skupina, sauvali su usprkos svim promjenama podjelu na bratstva (fratrije) koja su uvari starih rodovskih in stitucija u svim sferama duhovnog ivota, dok su npr. rodovi (file) ponajprije u fun kciji politikog i ekonomskog ivota. Rimljani su u pogledu tuih kultova bili libe ralni i esto su povezivali kult svojih boanstava s kultom domaih boanstava ko ji su zatekli u peregrinskog stanovnitva.To su tzv. interpretacije (interpretatio Ro mana), kao to je npr. povezivanje rimske Venere s autohtonim enskim boan stvom plodnosti stare Enone, to je i likovno i epigrafski vrlo uvjerljivo pokazano (Venus Anzotica, Sui 1951.; ael 1963., ILJug 5,823). Iako je u naelu ispravno razlikovati dvije grupe gradova po gore spomenutom kriteriju, bilo bi promaeno prepoznavati kao iskljuivo ili preteno rimske sve one gradove gdje se susree tip kapitolijskog hrama. Primjeri iz veih gradova utjecali su na manje u susjedstvu upravo kao i danas, pa stoga npr. susreemo u staroj Enoni kapitolijski hram koji je ak vei i raskoniji od onoga u nedalekom Jaderu, ali u osnovi ponavlja ideju zadarskoga, iako sve upuuje na to da je Enona u ranom Carstvu u demografskom smislu imala preteno epihorski karakter. Od svih dosad istraenih kapitolija onaj u Zadru prua najjasniju i najkoherentniju sliku kao kompleks za sebe i kao ui prostor u tkivu itavoga grada, iako mu je hram sauvan samo u temeljima, i to djelomino. itav kapitolij zamiljen je kao istaknuta dominanta to se izdie nad vie-manje ravnim naseljem, na umjetno iz graenom podiju koji je od susjednoga foruma vii oko 1,80 m. Posred tog prosto ra bio je podignut hram prostil heksastil, orijentiran prema forumu, svakako na znatno uzdignutom podiju od kojega su se sauvali samo temelji i fragmenti gor njega i donjeg profila. Idealnu rekonstrukciju omoguuju mnogobrojni arhitekton ski ulomci tambura trijemskih stupova, baza, arhitrava, vijenca, friza i dr., dijelom ot-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja gradu klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI 89- Kompleks foruma i kapitolija, Varadinske Top lice (Aquae Ia s a e \ tlocrt i aksonometrija: 1, forum; 2. kapitolij; 3- ranije terme; 4. kasnorimske terme; 5. bazilika; Nemeth-Ehrlich et ai, 1997.

Si. 88. Kapitolij, Brescia (B rix ia \ Italija: ostaci hrama iz republikanskog doba i kapitolija s tri cele iz flavijevskog raz doblja; Mirabella-Roberti 1947.

kriveni prilikom istraivanja, dijelom uzidani u temelje Sv. Donata, a itav stup s kapitelom sastavljen od pronaenih dijelova podignut je poetkom 19- st. na dana njemu Zelenom trgu (Hauser - Buli 1884.; Brunelli 1913-, 132; Cecchelli 1932.). Uz stranji zid cele nalaze se solidna utemeljenja, u svakom dijelu cele po jedno, povie kojih su bile postavljene baze kipova (simulacra) kapitolijske trijade, od ko jih su takoer naeni fragmenti. Kao baze su sluili oni tobonji rtvenici to ih je A. Hauser rekonstruirao, podignuti na troak Apuleje Kvinte. Posveeni su Jupitrujunoni i Minervi (CIL 3. 2904; 2905). Stilski i dekorativni elementi hrama poka zuju da je bio sagraen u Augustovo doba, i to u prvom razdoblju njegova vladanja. U prvoj fazi izgradnje pristup kapitoliju bio je rijeen frontalno: na povieni plato vodila su dva stubita (si. 93). U drugoj fazi ta su stubita bila zatvorena, a pristup kapitoliju bio je rijeen lateralno, kroz trijem koji je podignut oko platoa negdje u doba Flavijevaca, istodobno kad je bio podignut trijem oko foruma (si. 94).Trijem oko kapitolija (peribolos) imao je dva niza stupova, vanjski i unutranji, a s vanjske strane bio je opasan zidom. Na taj se nain formirao povieni prostor pravokutnog tlocrta okruen trijemom, otvoren prema forumu, u sukladnom i loginom kontra punktu s forumskim prostorom i s njegovim trijemom (si. 96; Sui 1981., 209 i d.). Ispred proelja hrama bio je postavljen rtvenik, a sam podij kapitolija izdignut nad povrinu foruma mogao je sluiti i kao gradska javna tribina (rostra). Ovakvo pros torno rjeenje kapitolija i njegova odnosa prema forumu zasad je u primorskim an tikim gradovima na hrvatskoj obali jedini primjer, dok mu se analogije mogu nai

u drugim provincijama, osobito na galskom podruju. Smatra se da takva kompozi cija upuuje na prethodnu fazu ivota kad je na mjestu naselja bilo vojniko sredi te, za to u Zadru nema potvrda, ili na udio vojnih menzora u planiranju grada. Istom tipu pripada i kapitolijski hram u Enoni (si. 97). Analiza njegovih arhitek tonskih dijelova upuuje na zakljuak da je bio podignut u doba Flavijevaca (Cagia110 deAzevedo 1941.; Sui 1968., 1969.;Skefich 1971.), odnosno upravo Vespazijana, a to potvruje i ulomak natpisa to je bio uklesan na njegovu proelju. Istrai vanja pruaju elemente za zakljuak da se na istom mjestu prije toga dizao manji hram, orijentiran priblino kao i ovaj flavijevski, podignut vjerojatno u vrijeme kad je Enona stekla civitet i konstituciju. Hram u Ninu najvei je od svih u nas dosad poznatih. Imao je trodijelnu celu i dubok trijem ispred nje, i on je bio prostil heksastil (ili moda pseudoperipter?), a dizao se na visokom podiju, od kojega su sau vani ortostati fasade i zavrni profili. Novija istraivanja znatno su korigirala prija nje prijedloge rekonstrukcije. U prvoj fazi hram je imao izboene paraste izmeu kojih je bilo poloeno monumentalno stubite, a tek je kasnije sa strana na proe lju dobio poviene podije. Ako je vjerovati tlocrtu to ga je izradio . Ivekovi, e la je na bonim zidovima u unutranjosti imala sa svake strane po tri polukrune nie, pa to navodi na zakljuak da su moda ovdje, a ne u trijemu oko foruma, bile postavljene monumentalne statue imperatora julijsko-klaudijevske familije od kojih su etiri sauvane. U tom sluaju valjalo bi pretpostaviti da je i ovdje slubeni orto doksni kapitolijski kult bio zamijenjen kultom carske osobe, da je hram postao Augusteum , a to se ne bi protivilo naim znanjima o demografskoj strukturi stare Enone gdje su u ranom Carstvu prevladavali epihorski i orijentalni elementi. Drugi tip kapitolija ima odvojene cele, u nas u Nezakciju, u Saloni i u Poli. Najizrazitiji primjer takva rjeenja prua kapitolij iz druge faze u Briksiji (Brixia , dan. Brescia) u Cisalpinskoj Galiji (si. 88), a istome tipu pripada i kapitolij u Veroni (si. 91). Tome se rjeenju znatno pribliava kapitolij u Nezakciju (si. 98), iako onaj u Briksiji zbog zajednikog trijema ispred cela djeluje kao jedinstveni arhitektonski sklop, uvajui stare tradicije hrama s trodijelnom elom (consuetudo Italica), dok cele u Nezakciju djeluju kao samostalni elementi, odvojeni, ali u potpunom meu-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 91. Kompleks fonima i kapitolija, Verona, Italija: trodijelni hram izbeen prema forumu; Malgherini Frotingham

SI. 90. Kapitolij, Trst ( Tergeste ), Italija: a) ostaci istaknutog rizaiita sa stupovima na povienom podiju; b) os taci gradske bazilike; c) rankranska bazilika sv.Justa;d) baptisterij;e) zdenac; Scrinari

sobnom skladu, s izraenom simetrijom.8 - Srednja cela prostranija je od bonih, to je neobino, ali im je obrada i kompozicija identina, a to pokazuje da je cijeli kom pleks bio unaprijed programiran kao jedinstvena cjelina. Sve cele imaju dubok pronaos, vjerojatno s dva niza stupova. Za razliku od hramova u Poli i Ekvu ini se da je ovdje svaka cela imala zasebni podij, izmeu kojih su tekli uski hodnici. Arhitek tonski ulomci sugeriraju datiranje izgradnje u flavijevsko doba. Posebnu vrijednost imaju ostaci kapitolija u Puli ve i zbog injenice da je je dan hram gotovo potpuno sauvan. Meutim, ovdje se postavlja pitanje, radi li se zaista o kapitoliju u pravom smislu rijei. Neka pitanja ostaju otvorenima i vrijedi lo bi pokuati na njih dati odreeniji odgovor. Kapitolij se die na relativno niskom podiju koji je stubama povezan s forumom, a na njegovoj desnoj i lijevoj strani di e se po jedan hram prostil tetrastil, identinih dimenzija i obradbe. Relativna nizi na hramskog podija kompenzirana je naglaenom elegancijom i visinom zdanja, s etiri glatka stupa na proelju i s dubokim trijemom, pa u itavoj konstrukciji cela zaprema tek polovinu. Za razliku od zadarskog hrama, koji takoer potjee iz vre mena Augustove vladavine i na kojemu plastini i dekorativni elementi upuuju na strogost i jednostavnost, ovaj u Puli istie se raskono obraenim kapitelima, frizom

' M aasudli 1971.. 129 i (I.; Mutijui 1990.; Bodon 1999: Kos-idu 1999. Cijeli svezak HAiil 2-1996. posveen je Nezakciju. ' G nirs 1915.-. Forlati-Tamam 1923.: 1926: M lakar 1958.: lavan 1958.: 1971.: Crema 1959.. 176: Mansuelli 1971.. 131 i d.: Krizmanich 1988.: MaiijaSi 1990.: Fischer 1996: Starac 1996.

i ostalim dijelovima trabeacije (T. I.). Prostorna zamisao ovakva kapitolija s dva hra ma koja bono zatvaraju prostrani podij to gleda na forum odluno se odvaja od rimske tradicije u koncepciji i izgradnji kapitolija. On bi se takvoj koncepciji znat no pribliio kad bi se sa sigurnou moglo dokazati da se izmeu ovih dvaju hra mova, posred podija, dizao srednji (Krizmanich 1988.). Izmeu dvaju hramova mo gao je stajati i rtvenik. Postavlja se onda pitanje: zar je mogue da Pula nije imala pravi kapitolij posveen kapitolijskom trojstvu? Hramovi do foruma sagraeni su tek potkraj vladavine cara Augusta. To otvara drugo pitanje: zar je mogue da Pula vie od pola stoljea nije imala kapitolijskog hrama i organiziranog prostora za slu beni kult, kad je poznato da je kolonija rimskih graana ovdje bila utemeljena pri je 43. g. pr. Krista? Sama od sebe namee se pretpostavka da je prije izgradnje hra mova uz forum, koju ujedno treba povezati s konanom izgradnjom samoga foru ma s kojim oni ine loginu cjelinu, u Poli postojalo drugo kultno mjesto s odgova rajuim hramom. Uzimajui u obzir naglaen kontinuitet u prostornoj organizaciji gradske jezgre unutar bedema i potivanje ranijih kateljerskih tradicija u prostor noj organizaciji naselja, valjat e dopustiti da se i kultno mjesto prije izgradnje sa uvanih hramova i organizacije forumskog prostora nalazilo na onomu mjestu gdje je bilo u predrimsko doba, dakle na tjemenu uzvienja, koje je ujedno umbilicus grada i vjerojatno sustava agerske centurijacije. Tu se ve pedesetak godina prije iz gradnje foruma morao nalaziti kapitolijski hram koji je jamano svojim tlocrtom i volumenom reproducirao tip kapitolijskog hrama izgraenog po starim rimskim tradicijama. Treba naglasiti da su kultna mjesta najkonzervativnija i da se ona nisu bez velikih razloga pomicala na prijelazu iz predrimskoga u rimsko doba, ne samo u gradovima s autohtonom podlogom ve i u kolonijama kako pokazuje primjer Zadra, gdje su u donjim slojevima do hrama pronaeni ostaci suhozidnog recinkta koji je vjerojatno pripadao prerimskom svetitu. Lijevi hram u Puli bio je posve en Rimu iAugustu" (Romae etAugusto). Poznato je da August, pouen nemilim iskustvom svojega pooima Cezara, nije doputao da ga za ivota tuju kao boan stvo i da mu se podiu hramovi. Doputao je da se to radi na Istoku, gdje su takve tradicije bile prihvaene u helenistiko doba i gdje se vladarima iskazivala boan-

234

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 92. Kapitolij, Salona, faze razvitka: a) dvije odjelite cele s izgraenim meuprostorom; b) trodijelna zgrada; c) pregradnja uz dodatak trijema sa sjeverne strane; Dvggve 1933.

ska poast. Na Zapadu su takve pojave rijetke, a gdje se i susreu, uz Augustovo ime moralo je biti povezano i ono boice Rome, kao u Puli. Oito je prema tome da je u Poli zarana prevladao onaj drutveni sloj kojemu nije bilo zazorno tovanje vlada ra, a to su morali biti preteno orijentalni elementi. Stoga hramovi ovdje vie izra avaju politiki smisao kulta kao odraz graanske lojalnosti i izvjesno dodvoravanje podanika caru negoli tradicionalnu religioznost rimskih graana. Ova se vjerojatno njegovala u starijem hramu, koji je zbrisala kasnija izgradnja, crkva i katel. Kapitolij u Saloni nije dovoljno istraen. E. Dyygve (1933 ) pokuao je sondi ranjem u veoma tekim uvjetima (koji su danas jo tei poradi naknadne izgrad nje) utvrditi njegovu tlocrtnu shemu i faze razvitka (si. 92 a, b, c). Po njegovu se tu maenju prostorna organizacija i tlocrtna situacija salonitanskoga kapitolija pribliuju onima iz Pule. Kao i ondje, kapitolij se die uz krau (sjevernu) stranu foru ma i svojom irinom odgovara irini foruma. U kompleksu kapitolija raziuuju se tri zasebna arhitektonska elementa, postavljena na odjelitim podijima. S bonih strana je po jedan hram, prostil tetrastil, proeljem okrenut prema forumu, a izme u njih je na neto niem podiju konstrukcija gotovo kvadratnog tlocrta, takoer sa stubitem koje omeuju paraste. To bi po Dyggveu bila prva faza izgradnje (si. 93 a), a vremenski bi se podudarala s izgradnjom hramova uz forum u Puli, tj. pot jecala bi s kraja Augustove vladavine. Ako je tome tako, onda bi i ovdje, jo opravdanije negoli u Puli, trebalo postaviti nekoliko pitanja. Ponajprije valja zastati pred injenicom da je Salona postala rimski grad ve sedamdesetih godina pr. Krista i da ve u Cezarovo doba ovdje postoji organizirani rimski municipalitet, konvent rimskih graana, koji e domala postati sjedite kolonije rimskih graana.Teko je zamisliti da Salona, ne samo rimska kolonija nego k tome i glavni grad provincije, nije imala svojega kapitolija do tog doba, da on nije bio izgraen krajem Republi ke ili najkasnije poetkom Carstva, kad se to dogodilo u manjim centrima provin cije (npr. u Zadru i u Ninu hram iz prve faze). No on o tom sluaju nije mogao ima ti ovakvu prostomu i tlocrtnu organizaciju ve je bez svake sumnje reproducirao ustaljenu consuetudo Italica , tj. imao je tri odjelite cele ili pak hram s trodijelnom elom. Prema tome ostaje i dalje zadatak da se detaljnije istrai sredinji prostor iz meu dvaju bonih hramova i pokua utvrditi nije li se tu u prvoj fazi nalazio sre dinji hram posveen Jupitru. Ili pak treba traiti na drugome mjestu lokaciju ka236

SL 93. Kompleks foruma i kapitolija, Zadar Uader'): prva faza izgradnje s pristupom na podij kapitolija stubama na proelju; Sui; poloaj zdenca prema Fadi 1986a

pitoiijskoga kulta iz starijeg vremena. Mogua je i pretpostavka da je u prvoj fazi, svakako predaugustovskoj ili iz samog poetka Augustove vladavine, na sredi njem meuprostoru bio podignut kapitolijski hram s trodijelnom elom (dimenzi je i proporcije iskazanoga temeljnog perimetra tome se ne bi protivile), s neto pli im pronaosom, pa da je on bio negiran izgradnjom bonih hramova, ime bi se salonitanski kapitolij zaista znatno pribliio polskom. Druga i trea Dyggveova fa za negiraju funkciju kapitolija uope (si. 92 b, c). Dok je tumaenje tree faze kao gradske javne tribine (rostra) mogue, tee e biti prihvatiti tumaenje da je dru ga faza bila u funkciji gradske kurije samo zato to je tu naen natpis koji govori o poetku gradnje kurije (. ..curiam inclhoatam]... CIL 3.8817) ili o njezinoj dog radnji. Trea faza meutim unosi jo jedan vaan moment: cijeli se kompleks ori jentira koso u odnosu prema forumu, dok je linija trijema izgraenog sa sjeverne strane usklaena s opom orijentacijom objekata na kapitoliju u ovoj fazi. To po kazuje da se neto promijenilo ne samo u funkciji i organizaciji prostora ranijeg kapitolija ve vjerojatno i samoga foruma. Ne treba iskljuiti pretpostavku da su se sadraj i izgradnja na mjestu prvobitnoga kapitolija promijenili (i da su se uope mogli promijeniti) zato to je izgradnjom pretorija (monumentalnog sredita s re zidencijom namjesnika) bio stvoren nov javni prostor, s novim javnim trgom i sre dinjim svetitem, koje je preuzelo ulogu slubenoga municipalnog kulta. Da je ka pitolij relativno rano izgubio svoju prvobitnu funkciju, govori i injenica da je u 4. st. dospio u posjed gradskog biskupa, i da su na prostoru nekadanjega kapitolija pronaeni ostaci agrarne ekonomije (turnjanica, Rendi-Mioevi 1953.). No sve su to pretpostavke koje treba verificirati sustavnim istraivanjima. Hram u Poreu, orijentiran prema forumu, smjeten pri zavretku poluotoia, nesumnjivo je imao funkciju kapitolijskog hrama. Miljenje da je bio posveen bo-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 95. Kompleks forama i kapitolija, Zadar (Iader ): pokuaj rekonstrukcije severijanske faze

SL 94. Kompleks foruma i kapitolija, Zadar (Iader) nakon zavretka izgradnje: a) kapitolijski hram s trodi jelnom elom; b) dvostruki trijem oko kapitolija; c) rtvenik ispred hrama; d) boni prilazi na kapitolij; e) jednos truki trijem s lodom oko foruma; f) monumentalni ukrasni stupovi; g) niz taberni s dvije strane foruma; h) ugao ni sklop taberni, stubite za uspon na iodu trijema; i) nimfej s javnom esmom i latrinom; j) severijanska bazilika; k) zdenac; Sui; poloaj zdenca prema Fadi 1986a

gu Marsu, temeljeno na pogrenoj interpretaciji naziva Marafor kako se u doku mentima zove prostor foruma (ista denominacija susree se na forumu u Zadru), tj, da dolazi od Martis forum, ne moe se odrati (Sui 1990a). Jednako tako valja odbaciti miljenja po kojima ostaci trijema s kaneliranim stupovima sjeverno od hrama pripadaju Neptunovu hramu (Amoroso 1908.). Radi se zacijelo o ostacima peribola koji je s tri strane zatvarao prostor kapitolija te u isti mah oznaavao kraj arhitektonske izgradnje na poluotoiu. Za razliku od zadarskog peribola koji je zatvarao povieni plato kapitolija, ovaj u Poreu je imao mnogo veu vrijednost u smislu komunikativnosti jer razlika izmeu nivelete foruma i kapitolija nije bila ve lika pa je tako peribol u neku ruku bio nastavak trijema to je okruivao forum. Ni je teko zamisliti koliku je on ambijentalnu vrijednost imao, kad se nalazio na sa mom rtu poluotoia i bio s tri strane okruen morem. S istog razloga teko je za misliti da mu je vanjski perimetralni zid bio izgraen u neprekinutom slijedu zid nog platna, vjerojatno je za razliku od onoga u Zadru imao due otvorene poteze s vanjskim trijemom i s prospektom na more. Problem kapitolija u Ekvu (itluk kod Sinja) nije potpuno rijeen (si. 104). Poz nat je njegov smjetaj uz forum, s ostacima koje je uoio jo Buli. Njegov poloaj u odnosu prema forumu posve je koherentan i funkcionalan, kao i u Parenciju, Po li, Jaderu i u Saloni. Ostaje otvorenim pitanje njegove kompozicije i arhitektonske izgradnje. Abrami, po Dyggveu (1933 ), pretpostavlja da je i tu primijenjena zami sao slina onoj u Poli i u Saloni iz prve faze. Ovdje je takva pretpostavka na mjes tu. Kaptolij nije mogao nastati prije sredine 1. st., a to je vrijeme kad slubeni kult stjee posve politiko znaenje. 238

Izmeu novootkrivenog Augusteja u Naroni i otvorene javne povrine uz koju on stoji nesumnjivo postoji meuodnos. Istraivai su spremni poloaju Augusteja pridati presudno znaenje dominante cijeloga sklopa, dok se trg uza nj interpreti ra kao forum Narone. Dosadanja istraivanja nisu pokazala gdje se nalazio stariji hramski sklop kapitolijskoga kulta koji je u Naroni, julijevskomu municipalitetu, morao postojati. S obzirom na blizinu rijenoga toka i gradski perimetar odreen bedemima, mogue je stoga pomiljati i na druge namjene otvorenoga javnog pros tora uz rijeku, kojemu je takoer dolikovalo reprezentativno ureenje (emporij, poploan i ureen poput onoga u Jaderu). Odsutnost ideje kapitolijskoga kulta na irem obalnom potezu provincije Dal macije pokazuju hramovi u Dokleji (Crna Gora), podjednakih dimenzija i gotovo

SL 96. Kapitolij, Zadar (Iader): visinski odnos hrama i peribola, presjek u ravnini hramskog proelja; a) prirodna niveleta terena; b) presjek kroz kanale za skupljanje kinice

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

x3]
0 5 10 m

Si. 98. Kapitolij, Vizae (Nesactium): tri odjeiite cele od kojih je srednja izboena; MirabeliaRoberti 1947.

Ij |j

nom za kult carske osobe. Na taj bi nain forum sauvao jednu od svojih bitnih fun kcija kao sastajalite u obavljanju rituala slubenoga kulta, kako je to posvuda bilo, dok su dva druga hrama imala funkciju svetita odgovarajuih boanstava kakvih je, izvan kapitolija, bilo i u drugim gradovima. Dijanin hram uklopljen je u studioz no planiran prostor juno od glavnoga dekumana, s pristupom koji vodi od deku mana prema hramskom prostoru. Orijentiran je priblino istok - zapad. Sastoji se od cele koja na zapadnoj strani ima plitku polukrunu niu i od trijema in antis na proelju. Produene ante s dva stupa meu sobom formiraju relativno dubok pronaos. Stranja (zapadna) fasada svetita postavljena je u liniji ogradnoga zida svetinog prostora kvadratnog tlocrta s unutranjim trijemom koji ima pristupe s isto ne i sjeverne strane (si. 99). Omanji kompleks, zatvoren prema van i potpuno neo visan o forumu, ini u tkivu grada zasebnu urbanistiku cjelinu namijenjenu kultu, bez ikakve tendencije da se uspostavi funkcionalni odnos prema nekoj susjednoj cjelini. I po tome se on dakle odvaja od funkcionalnosti svetita kapitolijskoga kaSL 97. Kapitolij, Nin (Aenona): hram s troijeinom ceiom; tlocrt Ivekovi i rekonstrukcija pogleda na proelje Sui

identinih tiocrtnih i konstruktivnih odlika (Sticotti 1913-, 66 i d.; 80 i d.; Basler 1963.)- Jedan od njih (si. 78 d) bio je posveen Dijani (si. 99). Drugi, u zapadnom dijelu grada, bio je drukije orijentiran (si. 100), a ne zna se kojemu je boanstvu bio posveen (si. 78 f). Iako su oba nesumnjivo bila namijenjena javnom kultu, te ko da su imali oficijelni karakter municipalnoga kulta.Treba uzeti u obzir da je Dokleja relativno kasno (u usporedbi s drugim gradovima u primorskoj regiji) stekla ci vitet i municipalnu konstituciju i da su u njoj prevladavali epihorski elementi pa su se stoga i mogla pojaviti svetita ovakvoga tipa, s lokacijom koja nema unutranjeg odnosa prema centru oko foruma. S druge strane, Dokleja je u znatnoj mjeri bila iz loena orijentalnim utjecajima. Mogue je da se slubeni kult obavljao u prostoriji s niom na istonoj strani foruma, suelice bazilici (si. 105 f), u heroonu adaptira240

SL 99* Hramski kompleks, Duklja ( Doctea ), Crna Gora: a) cela s polukrunom niom; b) trijem meu antama; c) portik; Sticotti 1913.

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 100. Hram, Duklja (Doclea), Crna Gora:


e d a s plitkom polukrunom niom, trijem meu antama. pristupno stubite; Sticotti 1913-

raktera koje redovito iskazuje jasnu tenju konvergencije u sklopu gradske dominante. Drugi, zapadniji hram (si. 78 f, si. 100), neutvrenog boanstva, tipom i pros tornim rjeenjem donekle ponavlja onaj maloas spomenuti, s time da je orijenti ran priblino sjever - jug, s proeljem na sjeveru du glavnog dekumana. I on ima ante i polukrunu niu u stranjem zidu, a i po urbanistikomu prostornom rjee nju ugleda se na Dijanin hram jer je i on bio okruen pravokutnim peribolom, sa mo to se ne uklapa u nj ve je postavljen u sredite zatvorenog prostora. Prema tome, dokleatska svetita imaju i u smislu arhitektonske tipologije i u smislu pros torne organizacije samosvojne crte koje se mogu smatrati lokalnim varijantama i pojavama. Dedikacija jednog od njih Dijani, boanstvu koje se vezuje u sklop Silvanova kulta (a Silvan je bio osobito tovan u stoarskim ilirskim zajednicama), mog la bi upuivati i na izvjesnu epihorsku komponentu i na uvanje starijih tradicija jer nije iskljueno da se pod imenom Dijane tovalo jedno staro domae boanstvo. Primjer klasinoga kultnog zdanja prua hram to se nalazio juno od teatra u Saloni, stilskim i konstruktivnim elementima odgovara Augustovu hramu u Puli (si.

SL 102. Hram, Salona: hram uz teatar s dograenim tri jemom, 2. faza; prostil tetrastil s elom i trijemom, na po diju kome se pristupa stubama izmeu parasta:Weilbach 1933.

102), a i datira se u isto doba. F. Weilbach (1933.) je utvrdio nekoliko faza razvitka hrama i pripadnog prostora, ime se ipak bitna koncepcija graevine nije mijenja la (si. 101). Ako izostavimo prvu fazu, u kojoj postoji samo ograeni prostor pravo kutnog tlocrta, hram se uklopio u taj prostor u drugoj fazi izgradnje. Bio je prostil tetrastil, s dubokim pronaosom, na visokom podiju s izduenim parastama izmeu kojih se dizalo osam stuba (si. 102). Po Weilbachovu prijedlogu, izgradnjom teatra usporedno s proeljem (si. 101, III) ime je formirana komunikacija izmeu toga zi da i proelja hrama, bilo je uklonjeno pristupno stubite i podignut zid koji je zat vorio ograeni prostor oko hrama; ovaj se prislonio uz stupove na proelju, s otvo rom izmeu srednjih stupova, a dva nova ulaza otvorena su na stranjem zidu ogra de (si. 101, FV). U posljednjoj fazi (si. 101, V) hram s bonih strana dobiva trijem, a pristup na podij itava kompleksa rjeava se uklapanjem lateralnih stubita izmeu trijema i proelja hrama. itav je prostor dobio nov odnos prema komunikaciji du fasade, a hram intimni peribol u kojemu je prednja fasada izboena u odnosu na tri jem. Nema sumnje da je ta graevinska evolucija bila uvjetovana evolucijom kulta, a ne samo urbanistikom transformacijom toga gradskog prostora. Hermetiko zat varanje prostora na proelju, njegovo distanciranje od gradske komunikacije, lateralno proirivanje dodavanjem trijema i postavljanje bonih pristupa na povieni podij, sve to podsjea na rjeenja to se susreu u Dokleji, ali jo vie na kapitoliju u jaderu iz druge faze. Ne zna se kome je ovaj hram bio posveen. S obzirom na

242

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

blizinu teatra (iako je prva faza starija od gradnje teatra) mogue je da je kasnije bio posveen Dionizu (Liberu), pa bi u tom sluaju ovakva prostorna hermetinost od govarala hermetikom karakteru tog izvorno orijentalnoga kulta koji je ovdje vje rojatno imao i svojih prethodnih tradicija, iz vremena kad je u Saloni bio snaan grki isejski element.
SI. 103- Kompleks foruma i kapitolija, Zadar (Jader ): od nos prema kasnijoj izgradnji na istome prostoru: a) crkva sv. Do rata: b) katedrala na mjestu sta rije javne bazilike; c) biskupska palaa; d) biskupski vrt; e) cr kva sv. Ilije s okolnim zgradama; f) stara, preteno srednjovje kovna izgradnja na kapitoliju i oko njega; g) severijanska bazi lika

B) Forumi s adjaceneijama
Forum, kao sredite javnoga i politikog ivota u gradu, odraz je najviih dos tignua u arhitektonskoj izgradnji grada. Tu se odvija ivot od jutra do mraka, u mnogostrukim sadrajima i funkcijama. Kao prostor uz kapitolij on slui za sastaja lite puka prilikom obavljanja kulta; tu se prireuju skupovi i dre harange; tu se tr guje; tu je i prostor ne samo za rekreaciju u zaklonjenim i sjenovitim trijemovima ve i za odravanje raznih priredbi, pa i gladijatorskih u onim gradovima koji nisu imali amfiteatar; on je u neku ruku foyer grada gdje se uvijek neto zbiva, on jedna ko privlai poslovne ljude kao i radoznale besposliare. Naalost, u vezi s naim antikim gradovima vrlo se malo govori o opoj ulozi foruma koja je stvarno bila mnogostruka. Krivo se tumai uloga foruma u staroj Mursi, oko kojega je bogati graanin Homulin dao sagraditi trijem s pedeset taberni. U natpisu stoji nakana ubi mercatus ageretur (CIL 3-3288). Po tome podatku neki smatraju da je taj trg bio trnica. Meutim, radi se o tome da je vienamjenski javni prostor trga okruen tabernama gdje se odvija trgovina (mercatus agitur; Sui 1985.).Trgovanje je djelatnost neotuiva od foruma, od najpriprostijih naselja do samoga Rima, gdje je npr. golemi Trajanov forum okruen tabernama u vie re dova. Antologija foruma primorskih gradova veoma je skromna. Razlog tome je ne dovoljna sauvanost, ali isto tako i slaba istraenost tih povrina u gradovima. Zasad iscrpnijih podataka pruaju forumi u Dokleji Jaderu, Aseriji i u Ekvu, dok s foruma u Saloni, u Parenciju, u Poli i u Enoni imamo samo neke naznake koje jedva omo guuju a se utvrdi smjetaj i povrina trga. Forum u Zadru i u drugim primorskim gradovima iskazuje konstruktivne odli ke po kojima se bitno razlikuje od foruma u drugim europskim provincijama (Bri tanija, Galija, Panonija itd.). Vrlo je esto u izravnome dodiru s gradskim kapitoli jem. Uklapanje foruma u gradsko tkivo iziskuje najkvalitetniji urbani prostor koji e sadravati najkvalitetnije arhitektonske objekte. Forum u Dokleji smjeten je u srednjem dijelu grada, ali uz samu periferiju do sjevernog bedema (si. 78 b). Orijentiran je priblino u smjeru sjever-jug, a junom stranicom prati liniju glavnog dekumana (Sticotti 1913., 106 i d.; Crema 1959-, 366). Sredinji plonik, kvadratnog tlocrta (to je karakteristino i za maloas navedene zatvorene gradske komplekse), bio je omeen dvjema stubama i za toliko je bio ni i od okolnih povrina (si. 105). Ostaci baza stupova in situ pokazuju da je bio ok244

ruen trijemom, jamano sa svih strana. Meutim, dok portik s june, istone i sje verne strane ima prostran hodnik izmeu stupovlja i stranjeg zida, na zapadnoj je strani stupovlje bilo prislonjeno uz same lezene bonog zida bazilike (si. 105), bez imalo dubine, to jasno pokazuje da je stupovlje s ove strane imalo primarnu funkci ju uspostaviti cjelovitost dekora i doivljaj zatvorenosti forumskog ambijenta, a sa ma blizina stupova fasadi bazilike izaziva dojam da su stupovi uz bone ulaze u ba ziliku u isti mah i neke vrste protironi tih ulaza. Kompozicija adjacencija to ome uju forumsku povrinu umanjuje protonost kompleksa to bi, naelno uzevi, tre balo tumaiti kao nedostatak u prostornom rjeenju. Trg ima samo tri ulaza koji vo de kroz portik do njegova plonika iz glavnog dekumana, a est prolaza preko kojih komunicira s bazilikom. Samo jedan prolaz pojavljuje se na istonoj fasadi trijema (si. 105 c). Portik je bez sumnje bio prizeman, tj. nije imao gornjeg trijema s lodom, a to je i razumljivo s obzirom na dimenzije foruma i na visinu bazilike koja ga zatva ra sa zapadne strane, tako da je itav izazivao dojam jednoga prostranijeg peristila, s ujednaenim gabaritom koji nije remetila nikakva susjedna dominanta. Izuzevi baziliku i pretpostavljenu kuriju (?) na sjevernoj strani (si. 105 h), te svetite - heroon na istonoj (si. 105 f), ostale prostorije protumaene su kao scholae, exedrae i tabernae. Vjerojatno je da su to bile preteno prostorije za rekreaciju i sastanke, no niti jedna od njih nema uobiajeni tlocrt tabemi, a ako su neke i sluile toj svr si, njihov broj je tako neznatan te se postavlja pitanje gdje se nalazilo trgovako sre dite Dokleje, pitanje tim opravdanije kad se uzme u obzir da bazilika u unutranjos ti nije imala gornje lae, koja takoer slui trgovini. Ako ova razmiljanja nisu bez te melja, forum u Dokleji prvi i u najveoj mjeri upuuje na pojavu u kojoj ovaj javni prostor sve vie gubi svoj prvobitni smisao trgovakog sredita. Forum u Zadru, iako tek djelomino otkriven (Sui 1949-; 1958.; 1981.; 203-216; Fadi 1986a; 1999b), koliinom i kakvoom pronaenih elemenata prua mogunost konkretnije rekonstrukcije (si. 103). Bio je omeen s tri gradske komu nikacije: s june (zapravo jugoistone) strane kardom to tee du Ulice . Koii-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 10 4 . Forum , itluk k o d Sinja (Aequuni)\ kompleks kapitolija je na sjevernoj strani; Reisch 1911.

SL 105- F orum , D u klja (oclea), C rna Gora: a) pristup na forum s glavne ulice; b ) lijevi ulaz; c ) boni prolaz; d) kanal za skupljanje voe iz termi; e ) ostaci rubnih stuba forumskog plonika i trijema; f) prostorija s niom, vjerojatno kultno mjesto; g ) scfoolae, exedrae, tabemae; h ) kurija(?); 0 ulaz u pretprostor bazilike; j) sredinji prostor bazilike; k) tribunal bazilike; Sticotti 1913.

a Benje (prije Petranovieva ulica), sa sjeverne strane glavnim gradskim dekumanom (irokom ulicom, prije Ulica 1. Lole Ribara, Kalelarga), a sa zapadne kardom ko ji je razdvajao kompleks kapitolija od kompleksa foruma. U uzdunom smjeru na nj su vodile dvije ulice, jedna od Srednjih vrata (Porta media) i druga od gradskih vra ta koja su se nalazila na liniji kasnijih Kopnenih vrata. Kroz taberne to se niu uz jugoistoni rub foruma one su vodile ravno na forumski plonik. S lateralne strane vodili su prilazi iz ulica do trijema, a jednako tako i kroz bazilike koje su flankirale forum uz njegove due strane. Na taj nain bila je omoguena maksimalna komunikativnost i protonost u itavu kompleksu, uz izrazitu tenju konvergencije u lon gitudinalnom smjeru, to je osobito vano s obzirom na periferni poloaj foruma u gradskom tkivu. Kao prostor zamiljen i izgraen sukladno s kapitolijem, i on je u doba Flavijevaca, u isto vrijeme kao i kapitolij, bio s tri strane okruen raskonim trijemom. Otvoren je bio prema kapitoliju kao i ovaj posljednji prema forumu, pa je na taj nain oblikovan veliki prostor izduena oblika okruen trijemom, u dvije razine, s cezurom koju je oznaavao kardo koji je tekao podno kapitolija. Razlika u niveleti tih dviju intimno oblikovanih povrina i njihova naglaena prostorna odvo jenost nisu ostavljale dojam hermetinosti kako se to susree na forumima ili u cje linama to omeuju kultne objekte u Dokleji. Forumski plonik, dosta dobro sau van, organiziran u simetrinim pojasevima koji teku po njegovoj duoj strani, nii je od plonika okolnog trijema za dvije stube (si. 133). Trijem je bio izgraen s dva kata stupovlja, s monolitnim trupcima cipollina, raskonim kompozitnim kapitelima, frizovima s akantovim volutama i kontrastnim elementima gornje i donje trabeacije, dok je izmjenjivanje bijelih mramornih pojaseva s toniranim trupcima stu povlja i sivoplavkastom bojom plonika odraavalo tenju k dikromiji koja je karak teristina za scenografiju ovoga razdoblja. Gornja loa imala je parapet koji se sas-

tojao od pilastara poloenih iznad trabeacije donjeg trijema, s protomama iz dionizijskoga kruga (satir, bakhant), izmeu kojih su se nalazili pluteji s motivom amora to pridravaju enkarp (si. 111). Pristup na gornju lou bio je rijeen stubitima ko ja su se vjerojatno nalazila na zavrnim elementima duih krila trijema suelice ka pitoliju, te u sklopu taberni uz sjeveroistoni ugao foruma, a vrlo je vjerojatno da su meusobno komunicirale gornje loe trijema s gornjom galerijom bazilike iz do ba Severa. Prije izgradnje trijema, forum je bio omeen graevinama koje su imale preteno gospodarski karakter. Iz te faze, koja pada u poetak 1. st. n. e., ostao je niz taberni na sjevernoj i istonoj strani foruma, koje su svojim irokim otvorima sve orijentirane prema forumu (si, 103). Osim tili arhitektonskih elemenata visoke kakvoe, forum je imao i bogati dekor to su ga inili nizovi statua poloeni na do nju stubu fonima, uz svaki stup po jedna (si. 145), ime je bio uspostavljen kontra punkt u forumskoj altimetriji, u kojoj je vanu ulogu imao ovjek koji se kretao na tom prostoru, kao mjerilo u svim trima dimenzijama. Forum u Poli, koliko se zna, imao je posve logian odnos prema hramovima i prostoru odreenom za kult.8 4U organizaciji toga gradskog kompleksa Pola napu ta strogi radijalno koncentrini sustav rastera i pribliuje se ortogonalnosti, koja je prevladavala u etvrtima izvan pomerija. I ovdje je kompleks hramova prema forumskom kompleksu na neki nain kontrapunkt u jednoj veoj cjelini, gdje dva bona hrama s povienim podijem zatvaraju prostor kulta, kao to je trijem oko fo ruma zatvarao itav trg s triju strana. Vjerojatno je raspoloivost slobodnog terena uvjetovala ne samo uspostavljanje odnosa prema naselju na uzvienju i prema luci sa suprotne strane ve i same dimenzije trga: bio je dugaak 81 m, irok 37 m. Imao je dakle odnose gotovo 1:2,2 (jaderski 1:2), pa je prema tome najizdueniji forum v. . . . . . . ..... . .... , , u naim gradovima. Svi ostali se u mnogo veoj mjeri pribliavaju obliku kvadrata.

1 9 5 8 .; M ansuki 1 9 7 1 ., 1 9 6 ; K * >"ich ; F isch


1996.;Starac 1996.;MatijaSic 1999,

247

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 106. Forum, Podgrae kod Benkov ca (Asseria): a) plonik foruma; b) trijem oko foruma; c) bazilika s polukrunim niama; d) naknadno izgraena cisterna; d) srednjovjekovna crkvica Sv. Duha; Liebl Wilberg 1908.

Oko foruma bio je podignut trijem s gornjom loom, a njegovi su rubovi takoer bili ukraeni statuama patrona, odlinika i zaslunih graana kao i u Jaderu. U dis harmoniji nastaloj sukobljavanjem dvaju sustava, radijalnokoncentrinoga i ortogonalnog, problem komunikativnosti i protonosti naao je ovdje samosvojna rjee nja. Glavni je pristup bila prometnica koja je vodila iz gradskih vrata sa Sergijevskim slavolukom. Ona je forumom i zavravala. Meutim, niz prometnica sputao se pa dinom uzvienja prema forumu pa su ovdje lateralne komunikacije imale znatniju ulogu, a ne manje i one koje su vodile do luke uz bedem. Povezanost foruma s lu kom i pristanitem nesumnjivo je potencirala gospodarsku ulogu foruma, koju su u nekim drugim gradovima, npr. u Jaderu i u Saloni, forumi dijelili s trnicama i skla ditima to su se nalazili do pristanita. Od foruma u Saloni poznati su samo smjetaj (si. 79,1) i dimenzije njegova zr cala; bio je dugaak 70 m, irok 45 m (Dvggve 1933.). Oito je da te relacije nisu

SL 108. Bazilika, Duklja (iDoclea), Crna Gora: unutranjost, rekonstrukcija; Sticotti 1913.

primjerene veliini dugakih Salona kako ih naziva Lukan (Phars. IV , 404) ve pr vobitnoj gradskoj jezgri to ju je inila ona Dyggveova urbs vetus. Prostornu artiku laciju grada nije, ini se, pratilo i proirivanje forumskog areala, a i forum nije izgu bio svoju primarnu funkciju u isto doba kad je prvobitni kapitolij izgubio svoju, o emu je ve bilo govora. O njegovoj arhitektonskoj izgradnji gotovo i nema pouzda nih dokumenata. Trijem to je bio izgraen u treoj fazi sjeverno od nekadanjega kapitolija, sa stupovljem koje se dizalo povie kockastih postamenata, zacijelo nema jaeg izravnog odnosa s forumom. Prije bi to mogao biti ostatak trijema jedne ulice s trijemom (via porticata) izgraenim kasnije, u doba posvemanjega prostornog i namjenskog prestrukturiranja nekadanjega kapitolija. U tom sluaju u ovoj bi ulici trebalo prepoznati jedan od glavnih, ako ne i glavni dekuman stare Salone. U smis lu komunikacijskog povezivanja foruma sa sreditem grada vanu je ulogu imala uli ca (jedan kardo) koja se u padu sputala i flankirala forum sa zapadne strane. Forum u koloniji Ekvu zaprema sredinji prostor naselja8 5 i, to se toga tie, naj blii je kanonskim shvaanjima rimskog urbanizma. Nalazi se uz krianje dviju te meljnih gradskih komunikacija, karda koji tee u smjeru sjever-jug od jednih grad skih vrata do drugih, i dekumana koji ide od istonih gradskih vrata i see do kar da (si. 75). I sam je orijentiran u smjeru sjever-jug. irina mu iznosi oko 35 m, dok mu je duina neodreena. Bio je okruen trijemom, iza kojega se nalazi niz prosto rija koje su vjerojatno sluile kao taberne, dok se na sjevernoj strani nalazio kom pleks kapitolija (si. 104). Neto je konkretnija slika foruma u Aseriji (si. 106; Liebl - Wilberg 1908.; Fadi 1999; 1999a; 2001.). Forumski je kompleks izgraen po sredini due osovine nase

SL 107. Bazilika, Duklja (Doclea ), Crna Gora: pogled na bonu fasadu sa strane trijema na forumu; Sticotti 1913.

! Buli 1885.; 1885a; Reisch 1913-: Miura 1921.: Miloevi 1987.: 1990.: 1998.

248

249

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Donjih gradskih vrata k sreditu. Jedan kardo tekao je iza hrama paralelno s glavnim, a tu su pronaeni ostaci trijema, odnosno stupova koji su pripadali gornjem redu tri jema (loi). U natpisu se spominju taberne i moenianum u kojemu valja prepozna ti upravo ovaj gornji kat trijema (CJl 3-14322'*; Sui 1969 ). Budui a Enona nije imala amfiteatra, to je loda sluila kao gledalite pa je stoga i naziv uzet iz amfiteatarske terminologije. Istraivanja pokazuju da trijem nije tekao oko foruma ve da je bio prekinut na bokovima hrama, gdje su se dizali objekti javne namjene. Enona prua u nas jedinstven primjer odnosa hrama prema forumu.Tu nije bilo kontrapozicija kompleksa kapitolija prema forumskom kompleksu kao u drugim gradovima, ve je hram izgraen na samom forumu, izdignut na poviem podiju, i uokviren je dinstvenim arhitektonskim okvirom, slino kao to je to bilo npr. u Pompejima. Pi tanje je u kolikoj je mjeri ovakvo arhaino rjeenje plod nekog utjecaja izvana, od nosno nije li ono nastalo spontano, moda na temeljima stare predrimske tradicije, naslijeene zajedno s kultnim mjestom liburnske Enone koje je, moda, slino kao u Jaderu, imalo svoj temenos posred kojega se nalazilo glavno svetite zajednice.

SI. 109. Bazilika, Zadar (lader): severijanska bazilika uz jugoistoni trijem foruma; a) trijem oko foruma s ostatkom ranijega zida; b) srednja lada; c) bone lae; d) tribunal

C) Kurije i bazilike
Forum je, uz ulogu u kultu i trgovini, imao i vanu ulogu u administrativno-upravnoj sferi grada i njegove zajednice. Uza nj se stoga redovito podiu kurije i bazi like. Kurija slui kao sastajalite gradskog vijea dekuriona, a bazilika ima mnogos truku ulogu, kao javno sastajalite puka u obavljanju trgovine, komicija, kao sudni ca i uope mjesto gdje se gradski magistrati obraaju narodu. Poradi uloge i smje taja uz forum te se graevine redovito odlikuju visokom kakvoom. Meutim, cje lovitije je sauvana samo bazilika iz Jadera. Obje graevine, bazilika i kurija, identi ficirane su u Dokleji. Stari Jader imao je dvije bazilike: jednu iz najranijeg Carstva i drugu iz vreme na Severa (poetak 3- st.). Na ostacima one prve bila je negdje u 6. st. izgraena sta rokranska bazilika, nad kojom je kasnije nastala dananja romanika crkva sv. Stoije (Vei 1988 ). Bazilika je bila prislonjena uza stranji zid taberni koje su se ni zale sa sjeverne strane foruma, bila je nesumnjivo trobrodna i imala je gornju gale riju, a kroz taberne je komunicirala s forumom. Istraivanja pokazuju da je jedna sporedna ulica tekla od glavnoga karda prema junoj lai bazilike (onoj do foruma) i produavala se u samoj bazilici. Druga, vea bazilika, nalazila se du foruma na suprotnoj strani. Slijedei smjernice suvremene arhitekture severijanskog razdob lja, ona je projektirana kao izduena zatvorena cjelina pravokutnog tlorcta u potpu noj simetriji bonih i eonih strana (si. 109). Na krajevima su bile plitke nie - tribunali upisani u perimetar, ispred kojih su se nalazila dva stupa. Srednja lada bila je okruena trijemom koji je na kraoj stranici imao etiri stupa, a na duoj ih je vje rojatno imao najmanje tri puta toliko. Gornja galerija tekla je na sve etiri strane, a njezino sjeverno krilo vjerojatno je komuniciralo s gornjom loom forumskog tri jema. Osim tlocrta, sauvanog samo djelomino, postoje i neki arhitektonski ele-

lja, ali uza sam rub gradskog areala, uz bedeme na jugozapadnoj strani (si. 82 d). To je i najmanji forum dosad otkriven u istonojadranskim primorskim gradovima: iri na mu iznosi oko 28 m, a s obzirom na kompoziciju i smjetaj, toliko mu je mogla iznositi i duina. Povrina foruma svakako nije razmjerna povrini i veliini naselja: Aserija je duga oko 450 m, a prosjena joj je irina oko 150 m. Poloaj fonima se ori jentacijom prema perimetru i smjetajem odluno odvaja od tradicionalnih rimskih shvaanja pa tome ovdje, kao i u nedalekoj Varvariji, treba traiti uzroke u kontinui tetu uvanja naseobinske dominante i kultnog mjesta iz predrimskoga, gradinskog perioda. Forum je bio izgraen kvalitetnim ostvarenjima, s funkcionalnim prostor nim rjeenjima. S oba boka dizao se dosta dubok trijem, a vjerojatno je imao krilo i na treoj strani, uz gradski bedem, koji je ovdje bio veoma strm, pa su eventualne egzedre i drugi ambijenti uklopljeni u trijem mogli pruati izvanrednih doivljaja i veduta okolnoga ravniarskog pejsaa. Gradsko svetite nalazilo se vjerojatno u sre ditu sjeveroistonog krila koje je uklonila naknadna izgradnja cisterne (si. 106 b), dok su ostale graevine bile namijenjene potrebama municipalne uprave. Unato skromnim dimenzijama, forumski kompleks uAseriji kao malo koji otkriva koheren tnost arhitektonskih elemenata, ali i izvjesnu hermetinost u odnosu na ostali grad ski areal, koji se jo istrauje. U klimatskim uvjetima koji vladaju na ovoj istaknutoj gradini forum s adjacencijama kao cjelina je racionalno rjeenje, zaklon od bure za tien s tri strane i prisojno boravite izloeno insolaciji, sa sjenovitim istonim trije mom do podneva, s osunanom sredinjom stranom vei dio dana. Forum u Enoni (si. 81), nedovoljno istraen, organski se uklopio u veu inzulu to ju zatvaraju gradske prometnice, od kojih su glavne one koje vode od Gornjih i

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

107), dok oni u unutranjosti tvore ritam nia s lunim zavretkom (si. 108). Budu i jednobrodna i relativno uska, nije imala gornje galerije ve je povie lae bio pos tavljen krov drvene konstrukcije. Nije posve uvjerljivo tumaenje odnosa velike dvorane prema onoj prizidanoj s tribunalom. Podij tribunaia, esto u polukrunoj nii kao i ovdje, po svojoj funkciji mora biti otvoren prema brojnom auditoriju, a u Dokleji je on zatvoren i komunicira s bazilikom iz prve faze kroz (vjerojatno kasni je otvorena) vrata. Stoga e biti bolje tumaiti onu manju prizidanu prostoriju kao kuriju koja je komunicirala s bazilikom, a kao tribunal bazilike mogao je sluiti pros tor izmeu stupova i stranjeg zida koji je za jednu stubu bio povien u odnosu pre ma sredinjem prostoru bazilike, N'a taj je nain bila postignuta najtjenja prostor na i funkcionalna veza izmeu ovih dviju graevina namijenjenih za sastajanje pu ka i za sjednice gradskog vijea. Ako je ovakva interpretacija tona, onda, naravno, treba potraiti neku drugu namjenu prostoriji koju su istraivai identificirali kao kuriju (si. 105 h).

SI. 110. Bazilika, Zadar (Iader): rekonstrukcija poprenog presjeka ispred tribunaia; lijevo stup forumskog tri jema

D) Terme
Termalni kompleksi neotuivi su dio urbane kulture u rimskom gradu ma ka ko on bio edan. Bez njih je nezamisliv drutveni ivot u gradu u prva etiri stolje a. ivot u njima poinjao je poslije podne i trajao do naveer. Terme su uz kupa nje (valja spomenuti da ni u gradovima na moru nije bilo kupanja u dananjem smislu) pruale mnogostruke mogunosti rekreacije i zabave: tu su se znanci sasta jali, etali i razgovarali, esto su se tu nalazile i biblioteke, tu se njegovalo tijelo preznojavanjem i masaama, tu su bila roita poslovnog svijeta i dokonih susreta.Tak voj funkciji odgovarala je i njihova arhitektonska izvedba.

menti koji pruaju uvid u altimetrijsku rekonstrukciju bazilike (si. 110). Stupovi unutranjih trijemova bili su izraeni od granita crveno-bijele granulacije, a kapiteli i trabeacija od bijelog mramora, pa je na taj nain i ovdje bio naglaen dojam polikromije. Pronaeni su i pilastri gornje balustrae koja je, kako Vitruvije donosi, morala biti toliko visoka da se iz prizemlja ne moe vidjeti to se dogada na galeri ji (Vitruv. Arch. V, 1, 3 i 5; v. ovdje 412). To su masivni pilastri s likovima Jupitera Amona i Gorgone, izmeu kojih su se nalazili pluteji s enkarpima od hrastova lia. Krovna konstrukcija srednje i pobonih laa bila je drvena. Drugih cjelovitijih nalaza nema. Kuriju u Saloni spominje jedan natpis naen na prostoru kapitolija (Dyggve 1933.). Malo je vjerojatno da se ona tu i nalazila na kon to je kapitolij bio eliminiran. Kompleks bazilike s kurijom vjerojatno je flankirao istoni dio foruma po njegovoj duoj strani, moda kao jedinstvena cjelina. Nje gov dio mogla bi biti omanja prostorija s apsidalnim zavretkom i upravo bi ona od govarala ulozi kurije. Dokleatska bazilika zatvara forum sa zapadne strane i prati ga u itavoj njego voj duini * To je bila izduena jednobrodna prostorija (si. 105 j) kojoj je naknad no bila dodana prostorija s apsidalnim tribunalom (si. 105 k) na sjevernoj strani. U baziliku su vodila tri ulaza iz glavnog dekumana, pet ulaza s foruma i tri ulaza sa za padne strane. Glavni pristup bio je na junoj strani gdje se iz pretprostora odijelje nog s dva stupa ulazilo u sredinju prostoriju. Analogno rjeenje nalazi se i na sup rotnoj, sjevernoj strani, a prolaz izmeu velike dvorane i one prizidane s tribuna lom bio je otvoren kad je bazilika dobila ovaj aneks. Boni zidovi bili su s vanjske i S tim tti 13 ili a- C re- s unutra n)e strane ralanjeni istaknutim lezenama. Uz one du foruma bili su pris na 1 9 5 9 .. 3 7 1 . lonjeni stupovi trijema koji vizualno povezuju stupovlje trijema oko foruma (si. 252

0 .

1 0

1 5

S t 111. Trijem, Zadar (Iader): rekonstrukcija presjeka kroz trijem i taberne na istonoj strani foruma, s pogledom na proelje sjevernog trijema

a n ti k i g ra d

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 112. Terme, Vizae ( Nezakcij): sklop s viestrukim termalnim postrojenjima; l.kaldarij; 2. tepidarij; 3. frigidarij; 4. prefurnij; 5. kaldarij; 6. tepidarij; 7. hodnik; 8. unutranje dvorite; 9- mali hipokaust; 10. mali kaldarij; 11. spremite; 12. antika piscina adaptirana za suvremenu cisternu; 13. pomone prostorije i prostorije neodreene namjene; 14. uvareva kuica; Puschi 1914.

SI. 113. Terme, Duklja (Doclea), Crna Gora: sklop javnih gradskih termi; a) ulazi s glavne ulice; A) ulazni prostor; B) ekaonica; C) sredinji prostor s trije mom; D) apoditerij (svlaionica i pohra na odjee); E) mramorom poploana dvorana; F) pretprostor; G) svlaionica; H) latrina; X) tepidarij s mozainim podom;J) rezervoari tople i mlake vode; K) uvareva soba; L) tepidarij i kaldarij; M) i N) biblioteke; O) i P) drutvene prostori je; R) kaldarij; S) prolaz; T) unutranji ot voreni prostor; Sticotti 1913.

L=~.J

2 0

__ $ 0 m

Kao i ostale kategorije graevina, i terme su od kraja Republike dalje doivlja vale razvitak u arhitektonskoj kompoziciji i u tehnolokim inovacijama, emu su pridonijele i provincije, osobito sjeverne. Ostaci na istonoj jadranskoj obali ilustri raju samo neke etape tog razvitka. Po arhitektonskoj, funkcionalnoj i prostornoj zamisli termalni sklop u Nezakciju reproducira stariju tradiciju najranijih rimskih termi kakve se npr. nalaze u Pompejima.^Tu jo nema jedinstvene arhitektonske zamisli ve se kompleks razvija spa janjem dviju cjelina oko zajednikoga centralnog prostora (si. 112); svaka od tih cje lina reproducira iste bitne elemente termalnog postrojenja s kaldarijem, tepidarijem i frigidarijem.Vei kompleks namijenjen je mukarcima, a manji enama, upravo kao u Pompejima. U tom zbroju nema unutranjeg reda, a ne podudaraju se ni orijenta cije pojedinih dijelova. Po tome terme u Nezakciju odraavaju graditeljstvo termal nih postrojenja iz ranog Carstva i nose izrazit peat arhainosti prema ostalima. Terme u Dokleji (Sticotti 1913., 98 i d.) zapremaju itavu gradsku etvrt (si. 78 c). Iako u tlocrtnoj dispoziciji jo ne slijede kanone klasinih termi, pokazuju unut ranju koordiniranost i loginu prostornu artikulaciju, koherentnu funkciji arhitek tonske cjeline. Jezgra kompleksa su dva sredinja prostora (si. 113 C i T) od kojih je jedan bio okruen trijemom; unutranje komunikacije suvislo povezuju pojedine termalne elemente i drutvene prostorije s periferno smjetenim ostavama i po monim prostorijama. Prema tome, ako dokleatske terme i ne reproduciraju arhi tektonski tip koji je ve bio usvojen u doba njihove izgradnje (po. 2. st.), one iz riito upuuju na jedinstvenost arhitektonske zamisli.
r Puschi 1914.; Sticotti 1934.; M lakar 1962.; Mansuelli 1971., 99 i d.; Rosaa 1999.

Prostorna organizacija salonitanskih termi (Gerber 1917a) u istonom dijelu grada u potpunosti reproducira ideju kanona u gradnji tih objekata.Ve krajem 1. st.

SL 114. Terme, Salona: javne gradske terme u istonom dijelu grada; rekonstruk cija tlocrta; a) ulazi s ulice; b) prostorija za uvara; c) prostorije otvorene prema ulici; d) ulaz sa zapadne strane; f) izlaz iz frigidarija na istonoj strani; A) ulazni prostor vestibul gdje se dobivaju tesere i gdje se nalazi uvar pohrane (capsarius); B) pros torija s apsidom za boravak i vjebanje; Q trijem oko palestre; D) sredinji otvoreni prostor - palaestra - s impluvijem; E) veli ka dvorana, pretprostor s bazenom (F) u apsidi; G) apoditerij; H) apoditerij za odlinije posjetitelje, s maserima (unctores) i si. I) tepidarij; K) laconicum ili sudatorium; L) tepidarij; M) kaldarij; N).prefumij; 0) ku paonice za pojedince; P) frigidarij; Q) pret prostor; R) latrine; Gerber 1913-

254

255

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Si. 116. Terme, Zadar (Iader)-. djelomina rekonstrukcija tlocrta; a) kaldarij; b) tepidarij;c) prefumij;d) svlaio nica i pohrana; e ) sudatio ili laconicum; f) zdenci iz vremena nakon ruenja termi

lOOtn

To su samo istaknuti primjeri koji su bolje sauvani i detaljnije istraeni. U mnogim drugim gradovima naeni su pojedini detalji ili samo pokazatelji koji upu uju na postojanje gradskih kupalita. U Zadru je otkriven dio kompleksa s kaldarijem i tepidarijem (Sui 1958.) te ostacima lateralnih aneksa (si. 116). Ovdje je arti kulacija moraia ii u suprotnom smjeru, u irinu ulijevo i udesno, jer irina gradske inzule nije doputala razvijanje u longitudinalnom pravcu: gradski dekumani iznad kaldarija i ispod tepidarija tekli su u kontinuitetu i tu su morale zavravati sjeverna i juna fasada kompleksa. Druge terme uoene su u sklopu samostana sv. Marije.To su bile forumske terme i one su morale biti vee i raskonije od ovih (Sui 1981., 198-200). Gotovo da nema grada u kojemu nisu bili uoeni ostaci kupalita i pros torija s hipokaustom (Pula, Rijeka, Krk, Cavtat i drugi), a jednako tako su i vee vi le imale termalne sklopove, od kojih je najvredniji onaj uz palau u uvali Verige na o. Brijunu (Begovi Dvorak 1998.).Termalne ureaje imale su i pojedine stambe ne kue u gradu; oni su primamo sluili za zagrijavanje prostorija. Primjer termalnog ureaja u naselju koje je bilo relativno kasno urbanizirano prua Danilo kod ibenika, stari Rider (Faber - Zaninovi 1963.). Prije se smatralo da je veliko nepokriveno dvorite dio urbanoga rezidencijalnog objekta koji je kas nije bio inkorporiran u kontekst jednoga starokranskog objekta. Na taj zakljuak upuuju ostaci starokranskih zdanja (si. 117). Meutim, na zranoj snimci kom pleksa razabira se ostaci forumske arhitekture, posebno niz taberni uz istoni dio termalnog postrojenja. Blokovi s obiju strana dvorita pripadaju jedinstvenome ob jektu, gradskim termama uz forum. Vrlo je izraena aksijalna usmjerenost i koheren tnost junoga i sjevernog dijela. Ta je cjelina kasnije razbijena, a njezin dio preure en je za starokranski kult, vjerojatno s tekuom vodom koja je bila dovedena u najranijoj fazi forumskih termi.

SI 115. Terme, Trier (Augusta Treverorum), Njemaka: javne carske terme, tlocrt i idealna rekonstrukcija;
C) caldarium; T) tepiarium; F) frigidanum- L) laconicum; Pfretschner 1909-

n. e., zaTrajana, terme se poinju razvijati u aksijalnim pravcima, s istaknutom te njom simetriji po uzdunoj osi. Vrhunsko dostignue te ideje su poznate Karakaline terme u Rimu. I sada, kad se radi o veem sklopu, ponavljaju se i multipliciraju pojedini elementi, ali to nije zbrajanje odjelitih cjelina ve organska integracija unu tar sklopa (si. 114). Geometrijsko sredite termi zaprema prostor otvorenoga dvori ta okruenog trijemom; ulazni prostori su du ulice, s june strane, a na suprotnoj je strani, na sjeveru, kaldarij s polukrunom apsidom i bazenom koji je odvojen stupo vima. Tri apside na sjevernoj strani logini su zavreci longitudinalnih pojaseva i u tlocrtu jo vie naglaavaju aksijalnu razvedenost itava kompleksa.

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Judranu

d= > r i ~ i> i T L .J
1 1 M1 1

T i

S i 117. Terme, Danilo kod ibenika (Rider ): a) grijani dio s hipokaustiranim prostorijama (kaldarij, tepidarij i dr.); b) sre dinja otvorena palestra s okolnim prostorijama za drutveni i vot; Rendi-Mioevi 1975.

E) Teatri i amfiteatri
Teatar u nekom gradu kao malo koji drugi objekt otkriva atmosferu urbane de mografije i kulturnu razinu gradskog stanovnitva. On nikako ne ovisi o veliini gra da i o njegovoj povrini: stara Dokleja bila je najvea nakon Salone a, kako sve upu uje, teatra nije imala, dok ih je Pola imala dva, a teatar je imala i malena Isa na da lekom otoiu, gdje su stare grke tradicije bez sumnje i u tom pogledu igrale va nu ulogu. Dosad su obraeni samo teatri iz Pule; obradu onoga iz Salone pripremio je Dyggve, ali ju nije objavio; ostao je neobjavljen i teatar iz Visa. Nema sumnje da su i mnogi drugi gradovi imali svoja kazalita. Na to upuuju rezultati istraivanja, npr. u Zadru gdje su naeni arhitektonski elementi koji su pripadali teatru, ili u Na roni gdje se susreu munera, u natpisu koji govori o organizaciji scenskih igara (lu di scaenici, CIL 3.1769). Rimski teatar, kao i grki, ima tri glavna elementa: scenu (skenS, scaena), gleda lite (tbeatron, cavea) i orkestru (orkhSstra, orchestra). U rimskom kazalitu ima sasvim razliitu ulogu negoli u grkom, ovisnu o karakteru scenskih priredbi: kora vie nema pa i orkestra esto slui kao dio gledalita. Redovito je polukrunog obli ka. Radnja se odvija na povienom podiju ispred gledalita, a kulisa je proelje sce ne (scaenae frons), dinamiki ralanjeno i ukraeno izuzetno bogatim arhitekton skim elementima, s najbljetavijim prospektom to su ga mogle imati antike grae vine. Konstruktivno-tehniki momenti u izgradnji kazalita ovisili su o prirodi tere na gdje je ono bilo podignuto.Teatri graeni na ravnom zemljitu imali su odgova rajue supstmkcije na kojima je poivalo gledalite, kao npr. gornja kavea u Saloni (si. 121). No vrlo esto se za smjetaj kavee iskoritava neka prirodna padina (gdje je ima), kao npr. u Trstu (si. 118) i u oba kazalita u Puli. U tu svrhu bilo je potrebno 258

veoma esto teren pripremiti i oblikovati, osigurati gledalitu solidnu podlogu, pa je nerijetko valjalo rezati i ivac kamen, kao npr. u gradskom teatru u Puli: u takvim slu ajevima su stube gledalita bile izraene klesanjem ivca. Oborinske vode slijevale su se niz gledalite prema orkestri pa je bilo potrebno osigurati otjecanje. Zbog to ga se redovito du perimetra orkestre gradi kanal za odvod. Vei teatar u Puli (si. 120), smjeten na uzvienju izvan gradskog perimetra (si. 83,9), nastao negdje potkraj Republike ili na samom poetku Carstva kao i onaj u Veroni, tlocrtnom morfologijom izraava jedinstven kompleks u kojemu irina scenske zgrade odgovara promjeru gledalita.8 8 Kavea je izgraena na sustavu kon centrinih polukrunih zidova, radijalno ispresijecanih supstrukcijama koje se sputaju od vanjskog luka i gornjeg reda prema orkestri. Zatvorenost arhitekton skog sklopa i organska povezanost scenske zgrade s gledalitem upuuju na zaklju ak da je pristup gledalitu bio rijeen silaskom publike iz gornjih redova (summa cavea). Sredinji dio scene okrenut prema gledalitu neznatno prelazi duinu osno vice orkestre, a smjeten je izmeu dva prolaza koji kroz proelje scene vode na podij, po emu se ovaj teatar razlikuje od veine ostalih gdje je glavni pristup bio rijeen centralno, preko glavnih vrata (porta regia). Sa stranje strane imao je tri jem koji je tekao itavom duinom scenske zgrade. Manji teatar u Puli smjeten je na istonoj padini uzvienja (si. 119). Donji pojas stepenastog gledalita poloen je izravno na teren dok je gornji izgraen na radijalnim supstrukcijama i koncentri nim zidovima koji tvore temeljni stroj gornjeg dijela gledalita. Scenska zgrada je

* Gniis 1905-; 1911.; Mlakar 1958.; 1981.; Mansuelli 1971., 15, 217; Verzar Bass 1990.; Macijai 1994. * Gnirs 1908a; 1915-; Mlakar 1958.; 1981; Mansuelli 1971, 96. 153; Verzar Bass 1990.; Matijai 1994.

259

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 120. Teatar, Pula (Pola): vee


rimsko kazalite na brdu Zaro, tlocrt; Gnirs 1905.

20 40 1 5.10 ....^ -r . 30 r.. .

50 m

SL 119. Teatar, Pula (Pola): manje rimsko kazalite, tlocrt; a) polukruna orkestra; b) proscenij; c) gledalite; d) boni pristupi; e) cisterna; Mlakar 1957a

odvojena od gledalita, izmeu njih se nalaze lateralni pristupi orkestri i gledalitu. Scenska zgrada svojom duinom ne odgovara promjeru gledalita, znatno je kraa i see otprilike do pojasa koji je dijelio gornju od donje kavee (im ma cavea). Scen ska zgrada je bila ivo artikulirana s jedne i s druge due strane. Izboeni elementi na proelju (frons scaenae) koji su nosili udvojene stupove svojim pomacima po tencirali su scenografsku plastinost; porta regia je uvuena, a lateralna vrata su izboena. Na stranjoj fasadi, na liniji pobonih vrata, bile su smjetene dvije duboke nie. Parasceniji na bokovima scenske zgrade bili su uski, komunicirali su s podijem ispred scenskog proelja i imali su ulaze izvana. Podno scenskog podija du osno vice orkestre usjeen je u ivoj stijeni irok i dubok jarak, koji je vjerojatno sluio za smjetaj mehanizma potrebnog pri primjeni deus ex machina, ali i za smjetaj zastora (velum) koji se prije poetka igre dizao prema krovu scene. Gornja kavea ima na tjemenu koso poloen prolaz koji je vodio na sredinji pojas gledalita, to govori da je i ovdje pristup kavei bio mogu i silaskom iz gornjeg reda. Prema teat ru su iz predgraa vodili pristupi kroz Dvojna (Porta gemina) i Herkulova vrata, kod kojih je poinjala ulica koja je opasivala gornji dio pulskog uzvienja. Teatar u Saloni smjeten je zapadno od foruma, sa scenskom zgradom na junoj strani (si. 121). Orijentiran je neto drukije od foruma, prilagodivi se vjerojatno smjeru gradske komunikacije koja je tekla du june fasade teatra i proelja hrama 260

(si. 79, 3). Izgradnjom kazalita, koju po konstruktivnim odlikama valja smjestiti u Trajanovo doba (kraj 1. ili poetak 2. st.), prostor na proelju hrama doivio je novu adaptaciju po kojoj su teatar i hram inili jednu arhitektonsku cjelinu. Salonitanski teatar izgraen je na ravnoj povrini i zbog toga je itava njegova kavea bila podig nuta na supstrukcijama od koncentrinih i radijalnih zidova (si. 121). Vanjski plat kavee inili su redovi pilastara - nosaa lukovlja, koji su s vanjskim perimetrom supstrukcije tvorili unutranji hodnik. Klinaste elije supstrukcije donje kavee bile su nasute, dok je gornja kavea imala prolaze koji su vodili u sredinji pojas gledalita i na gornje redove sjedita. Scenska zgrada odnosom duine i promjera gledalita od govara onoj u manjem kazalitu u Puli: dosee do srednjeg pojasa izmeu gornje i donje kavee. Frons scaenae tlocrtom, funkcionalnim rjeenjem, a vjerojatno i sce nografskom dekoracijom odgovara sceni teatra uTrstu (si. 118). Sredinji dio proe lja scene ima oblik polukrune nie u tjemenu koje su se nalazila sredinja vrata to vode na podij (porta regia), dok se bona vrata nalaze u pliim niama pravokut nog tlocrta. U tom pogledu se ova dva teatra podudaraju s kanonskim rjeenjima teatara s kraja 1. i poetka 2. stoljea, kada je artikulacija scenskog proelja s izboenim elementima i stupovima odvojenim od fasade dosegla najvii uspon, a u to me je i bitna razlika izmeu ovih kazalita i onoga veeg iz Pule, sagraenoga izvan grada, koje na proelju scene ima nie nanizane u pravocrtnom slijedu. Teatar u Visu nalazi se na poluotoiu Prirovo. Veim dijelom pokrila ga je iz gradnja franjevakog samostana. Vidljiv je dio vanjskog plata, izvedenog od fino iz raenih klesanih blokova, s lezenama koje oivljuju zidno platno. Znatno je manjih dimenzija od naprijed navedenih, a vjerojatno je imao kaveu ispunjenu nasipom, bez prohodnih supstrukcija. injenica da je bio sagraen izvan uega gradskog areala su261

ANTIKI GRAD

Ostvarenja graa klasinoga svijeta na istonom Jadranu

A ' O sim pretpostavljenoga ludus legionis, svakako ma nje zahtjevne graevine, po kraj okola u Bumu. !! Staneovich 1882.; Gnirs 1915-: 1915a; Mirabella Roberti 1943.; Mlakar 1957a; Crema 1959, 205 i d.; Man suelli 19 71,185 i d.; Krizmanich 1979.

gerira zakljuak da je rimska Isa u 1. st. n. e. sauvala stariju urbanu izgradnju iz predrimskog vremena i da za gradnju teatra vie tu nije bilo slobodnoga mjesta. Na itavoj istonoj obali Jadrana sauvana su samo dva amfiteatra, u Puli i u Sa loni. No takvih je graevina bilo i u drugim istaknutijim gradovima. Iz koresponden cije to ju je I. Lui vodio sa zadarskim kroniarem . Ljubavcem vidi se da je za darski amfiteatar bio podignut na mjestu gdje su Mleani u 17. stoljeu sagradili vanjsko utvrenje mezzaluna, dananji gradski park. Tom prilikom postavljen je i natpis koji govori da je bedem sagraen na mjestu gdje se nalazio rimski amfitea tar (Brunelli 1913., 134 i d.). Atribucije to se susreu u literaturi o amfiteratrima u Epidauru i u Ekvu nisu pouzdane, no unato tome vrlo je vjerojatno da su i te ko lonije imale svoje amfiteatre. Naalost, nema natpisa u kojima se spominje organi zacija borbi u areni (munus gladiatorium), to bi takoer bio pokazatelj za posto janje amfiteatra u nekom gradu, iako ne posve pouzdan jer su se borbe, kako je na vedeno, izvodile i na forumu, pogotovo ondje gdje nije bilo amfiteatra. U prvi mah iznenauje da nisu uoeni ostaci takvih graevina uz okole u Burnu i u Gardunu,5 0 kad se zna da amfiteatri redovito prate sjedita legija, pa u nekim gradovima (npr. u Karnuntu) postoje dva takva objekta, jedan civilni i drugi vojni. No valja uzeti u obzir da su legije napustile Dalmaciju za Flavijevaca, a upravo to je bilo doba kad je zapoela izgradnja amfiteatara u veem broju u Italiji i po provincijama. Ako se kao modeli u tipolokom i tehniko-konstruktivnom pogledu uzmu am fiteatar u Pompejima i Kolosej u Rimu, naa dva pripadala bi provincijalnim vari jantama, to nikako ne umanjuje njihovo znaenje. Amfiteatar u Pompejima, od svih najstariji, nastao je u Sulino vrijeme, 79- god. pr. Krista. Izgraen na ravnom terenu, bio je obuhvaen elipsastim platem koji je podravao nasip na koji su bila poloe na sjedita u gledalitu, bez ikakve unutranje mree i supstrukcije. Naprotiv, Kolo sej, koji je takoer podignut na ravnu terenu, itav poiva na spletu supstrukcija i presvoenih prolaza - unutranjih komunikacija u horizontalnom i u vertikalnom smjeru. Amfiteatri u Puli i u Saloni ponavljaju dijelom rjeenje iz Rima, a dijelom ono iz Pompeja, samo koliko je to uvjetovala izgradnja jedne strane gledalita uz prirodno uzvienje. Ne radi se dakle o ekonomiji izgradnje ni o kakvoi izvedbe, ve o mogunosti prilagoivanja izabranoj lokaciji. Arena u Puli (si. 123) orijentirana u smjeru sjever-jug, smjetena je sjeverois tono od gradske jezgre, na padinama breuljka, uz cestu koja je vodila na sjever i oko koje se razvijala gradska nekropola.9 1 Po duoj osi razmak joj iznosi 132,50 m, po kraoj 105 m; sama arena dugaka je 67,90 m, iroka 11,60 m i prema tim pro porcijama neto je kompaktnija od amfiteatra u Saloni koji1 djeluje izduenije (si. 125). Masivnost zdanja pojaana je impresivnom i snanom rustinom tehnikom vanjskog paramenta, a jednako tako i dvjema kulama pravokutnog tlocrta uz zapad ni plat, koje su svojim stubitima vodile na pojedine menijane sve do gornjeg (moenianum sum m um ) neovisno o unutranjim komunikacijama. Kao i u Veroni (si. 122), vanjski plat graevine, izgraen u redovima pilona nosaa arkada, djeluje potpuno neovisno i odvojeno od graevinske mase supstrukcija koje nose gledali te s izvjesnom statikom autonomijom. est otvora - nadsvodenih pristupa vodi kroz ulazne arkade i hodnik izmeu vanjskog paramenta i lica supstrukcijske mase

SL 121. Teatar, Salona; tlocrt; a) frons scaenae\ b) proscenij; c) or kestra; ) boni pristupi; e) potpornjaci gledalita; Dyggve 1993a

na gledalite sa zapadne strane, od kojih dva ulaza ishode iz bonih kula. Istona strana je donjim pojasom gledalita (moenianum prim um ) poloena na prirodnu uzvisinu, dok je sljedei red (moenianum secundum) splet supstrukcija i nadsvoenih komunikacija (si. 124). Na taj nain i prirodni uvjeti izgradnje istone i zapad ne polovine arene to ih dijele porta Libitinae i porta triumphalis (na junom tje menu) odredili su konstruktivnu razliitost u prostornoj sukladnosti. Gornji kat ( moenianum sum m um ) imao je pravokutne prozore u vanjskom platu te red ar kada od trijema povie drugog menijana. Glavna loa za ugledne posjetioce nalazi la se u sredini due strane donjega zapadnog menijana. Zatvor za zvijeri (carceres), podzemni hodnik ispod arene, pruao se po duoj osi graevine, a komunicirao je prolazom koji vodi od sredita zapadne fasade i jednim uim koji vodi do libitinskih vrata. Izvjesne arhaine crte i samosvojnosti pulske Arene (kule, nepoznate u dru gim amfiteatrima Italije i provincija) potjeu od injenice to poetak njezine grad nje pada u najranije Carstvo, dakle znatno prije izgradnje rimskog Koloseja, a bila je dovrena nastupom vladavine Flavijevaca. Amfiteatar u Saloni (si. 125) potjee iz neto kasnijeg vremena (Buli 1927.; Dyggve 1933a). Njegovu gradnju valja sinkronizirati s izgradnjom zapadnog bede ma Salone, poetkom 2. st. Za istodobnost govore odnosi zidnih struktura vanjskog plata amfiteatra uz bedem i bedema samog. Oni tvore organsku vezu pa ne ostav ljaju mogunost za zakljuak da je amfiteatar bio sagraen ranije, a bedemom op koljen kasnije, dok je oito da su duktus bedema i amfiteatar usklaeni. Amfiteatar je medu veima dosad otkrivenim: duina mu je iznosila 124,75 m, irina 100,65 m. Arena je bila dugaka 64,30 m, iroka 40,20 m, dubine (tlocrtna irina) gledalita 30,23 m. Bedem prati vanjski perimetar graevine na sjevernoj strani gotovo u po-

262

ANTIKI GRAD

Ostvarenja graa klasinoga svijeta na istonom Jadranu

to su se na istom mjestu kasnije pojavili oratoriji muenika. Carceres za ivotinje bili su smjeteni uz istona trijumfalna vrata. Naposljetku se valja osvrnuti i na broj gledalaca koje su nai amfiteatri mogli primiti.Tu je u starijoj literaturi bilo velikih pretjerivanja. Po Dyggveovoj komputaciji, koja se temelji na solidnoj i minucioznoj analizi ukupne duine sjedeih (13 400) i stajaih mjesta (oko 2000), raunajui da na svako mjesto otpada 0,5 m pros tora, proizlazi da je salonitanski amfiteatar mogao odjedanput primiti oko 20 000 gledalaca. Malo manje od toga moglo se smjestiti i u pulski amfiteatar.

SL 122. Amfiteatar, Verona, Italija: tlocrt; Pompei 1877.

lovici opsega (si. 79,4). Arena, uz koju tee odvodni kanal, okruena je visokim po dijem koji slui i kao kruna prometnica u prvom menijanu. Vanjski plat (si. 126), kao i u Puli, nose vrsti piloni s prislonjenim stupovima na kojima poiva trabeacija katova, ovdje izvedeni od veih glatko isklesanih blokova. U junom traktu, oslo boenom bedema, plat superponiranih redova tvori vanjski hodnik. Drugi, sredi nji hodnik, dijeli prvi od drugog menijana. Moenianum sum m um sa stajaim mjestima bio je prema van otvoren kvadratnim prozorima, a natkriven je bio trije mom oko kavee to su ga nosili stupovi izmeu kojih su bili postavljeni parapeti s hermulama. Izmeu prozora gornjeg menijana dizali su se jarboli (mali) koji su ov dje, kao i u Puli, sluili za razapinjanje platna (velum; si. 127), Donji menijan imao je 14 redova sjedita (stepenica), gornji 16. U gornjem u itavu pojasu kavee izbija ju u gledalite izlazi, a u donjem samo u junom dijelu, jer se sjeverni izravno nas lanjao na poviem teren. U sredinjem dijelu due strane donjeg menijana nalazile su se poasne loe, do kojih su izvana vodili posebni prilazi: na sjevernoj strani one odreene za gradske magistrate, na junoj za namjesnika provincije i njegovu prat nju. Ispod gledalita po duoj osi nalaze se iri ulazi, po jedna porta pompae, iz ko jih su izlazile ekipe protivnika u borbi i stupale u mimohodu prije poetka igara. Kroz juni plat vodilo je u gledalite kroz nadsvoene prolaze osam otvora u ivoj stijeni, od kojih je posebno bio oblikovan onaj koji je vodio na glavnu lou. U nadsvoenim elijama ispod junog dijela gledalita nalazili su se, po Dfggveu, nemezeji, svetita boice osvete koju su tovali gladijatori, a to on zakljuuje i po tome 264

SL 123. Am fiteatar, Pula (Pola ): tlocrt i presjeci po duoj i kraoj osi: crte Faber - Petkovi u Sui 1976.

265

ANTIKJ GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

F) Memorativne graevine
U ovu kategoriju arhitektonskih spomenika mogu se smjestiti graevine koje su podizale zajednice ili pojedinci u neiju poast, ili na uspomenu nekoj osobi, ili kao ukras gradu i pojedinim njegovim ambijentima. Svi su nai gradovi u veoj ili u manjoj mjeri obilovali ovakvim objektima, oni su bili integralni dio urbane kulture i urbanistike izgradnje, a uvijek i dekor gradskih povrina. Njihova izgradnja ozna ivala je oplemenjivanje urbanog areala, humaniziranje ovjekova obitavalita, os miljavanje prostora namijenjenih kretanju i okupljanju, potenciranje vrijednosti graevina i ambijenata i veoma esto punktove vizualne i komunikativne konver gencije. Na prvo mjesto valja postaviti slavoluke. Slavoluci u pravom smislu rijei sa mostalni su objekti, ono to takoer zovemo i trijumfalnim lukom, no u irem smis lu rijei ovamo se mogu pribrojiti i trijumfalni lukovi ukomponiram u gradska vra ta. O ovima posljednjim bilo je ve govora u skladu s njihovom funkcijom u fortifikacijskim sustavima. Potrebno je jo osvrnuti se na njihove stilske i dekorativne ele mente.
SI. 125- Amfiteatar, Salona: rekonstrukcija tlocrta; Dyggve 1933a

SI. 124. Amfiteatar, Pula (Pola): rekonstrukcija u perspektivi; Mirabella-Roberti 1943. 266

Slavoluk Sergijevaca u Puli9 2 ide u red najcjelovitije sauvanih spomenika u na oj zemlji i ujedno najvrednijih ove kategorije u svijetu uope (T. II.). Postavljen je kao samostojei objekt s unutranje strane glavnih gradskih vrata antike Pule pa je i sa svih strana obraen, s vie panje na unutranjoj strani koja je okrenuta pre ma ulici koja kroz vrata vodi iz grada u suburbij. Kako pokazuju natpisi i njegova stilska analiza, sagraen je poetkom Carstva, mnogi misle oko 29. god. pr. Krista, kao poklon gradu od obitelji Sergijevaca ija su imena navedena na gornjoj trabeaciji i na atiku. Jedan od njih borio se u bitci kodAkcija 31 god. pr. Krista (CIL 5.50; Inscr.It. X, 1,72). Prema tome, slavoluk je meu najranijima dosad poznatima, isto doban s onima u Suzi i u Aosti. Kao spomenik predodreden da stoji izolirano, bio je prostudiran u svim svojim pojedinostima. Podignut povie dva pilastra nosaa, koji mu slue i kao stilobat, u prospektu se izdie na kaneliranim stupovima od kojih su unutranji polustupovi, a ugaoni tri etvrti, tvorei tako okvir s proelja i s bone strane. Bogati korintski kapiteli nose arhitrav, a friz na istacima povie stupova ima sa svake strane po dva bogata festona. Suenost lunog otvora naglaava dojam altimetrije, koja je na sljemenu pojaana visokim atikom s imenima darovatelja. Ugao ni pilastri to nose luk dekorirani su sa sve tri strane motivom akantovih vitica, od kojih one na unutranjem licu podsjeaju na gracilne akantove volute s Augustova rtvenika mira (Ara pacis). Prostore izmeu arhivolta (visine dijametar i pol) i trabeacije ispunjaju likovi viktorija, motiv inae poznat sa slavoluka prikazanih na novcima, ali ne i s onih izvedenih. Po svemu tome ovaj se slavoluk odluno izdvaja iz kruga provincijalne umjetnosti i pripada u najbolja ostvarenja klasine arhitektu re. Drugi sauvani, onaj u Zadru (Brunelli 1913-, 124 i .; Sui 1958.; 1981., 201,

k: Cnirs 1915.: ForlaEi-Tamaro 1924.; Miakar i95S.; Crcm a 19-59-.. 213; Mansueili 1971., 185 i d.; Traversari 1971.

267

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

202) mnogo je skromnije izvedbe, iako i njega valja smjestiti najdalje u prvu polo vinu 1. st. n. e. (T. III.). On se i ne nalazi na svojemu izvornom mjestu: u gradska vra ta (Morska) bio je uzidan u 16. st. kad je Venecija izgradila terapjenate i bastione grada prema luci. Nalazio se na gradskom emporiju, vjerojatno je bio uklopljen iz meu velikih hala (horrea) to su se tu dizale, a sve govori da je u srednjem vijeku bio kao proelje uklopljen u crkvicu sv. Foske. Sauvani dijelovi pokazuju da se ra di o slavoluku s jednim otvorom, koji se takoer poradi suavanja otvora razvijao u visinu, a nju su potencirali likovni elementi postavljeni na atik: tritoni i ribe kako donosi Cirijak iz Ankone, dakle motivi koji su tijesno povezani s prostorom na ko jemu se dizao. Plastini ukras prospekta veoma je jednostavan: po jedna lezena sa svake strane die se prema trabeaciji zavravajui korintskim polukapitelom, a luk s profiliranim arhivoltom naslanja se na jednostavan impost. Trei slavoluk koji se moe pouzdano evidentirati bio je onaj to se dizao u okleji povie glavne ulice, nedaleko zapadnih gradskih vrata. Po njemu su istraivai i nazvali ulicu Via trium-

SI. 127. Amfiteatar, Salona: rekonstrukcija u perspektivi; Dyggve 1933a

S CT10 TKAJf Sr i kSA

phalis (Sticotti 1913-, 27 i d.). Meutim, od njega su sauvani samo postamenti i pojedini arhitektonski ulomci pa nam vizija njegove cjeline ostaje nepoznata. Luk u Tarsatici, sauvan u starom dijelu dananje Rijeke, rustine izrade i siromane raz rade, pripada nesumnjivo u period kasnog Carstva pa e o njemu i o njegovoj ulo zi biti govora na odgovarajuemu mjestu. Preostaje jo da se s nekoliko rijei osvrnemo na slavoluke koji su bili uklop ljeni u gradska vrata. Nastup rimskog mira dao je povoda i mogunosti da se po sebno istakne i estetski oblikuje izgled ulaza u grad, mada u najranijem Carstvu uvijek postoji oprez, pa tako tzv. Porta gemina u Puli5 5 fino komponirana u par lunih otvora s tankom vanjskom stijenom, kao defenzivno osiguranje, uva unut ranji propugnakul. Posebno je zanimljivo rjeenje tzv. Porta Caesarea u Saloni (Gerber 1917a; Kahler 1934.). Po Gerberovoj rekonstrukciji vrata djeluju teko i masivno izmeu dviju oktogonalnih kula (si. 62). Po Kahleru itava cjelina se izdi e uvis, kule postaju elegantnije, a povie svodova to natkrivaju ulazni prostor di e se loa s trijemom izmeu kula (si. 63). Na taj nain zidine i kule stjeu odgo varajuu visinu, a ulaz u grad reprezentativni prospekt koji razbija monotoniju zid nog platna od rustinih blokova. Trajanov luk u vratima Aserije (Liebl - Wilberg 1908.; Fadi 2001a) nosi kakvou graditeljstva Trajanova vremena: uzdignutou konstrukcije i ujedno proirenjem otvora da bi se uskladio s visinom postojeeg bedema, a osobito izboivanjem plastinih elemenata i potpunim odvajanjem stu pova od zidne plohe, postignuta je dubina prostora i ostvaren kontrast svjetla i sje ne (si. 64).Time je ujedno bio ublaen sudar izmeu fino obraenih elemenata lu ka, stupova, kapitela i trabeacije s jedne strane i rustikalnih bunja u bedemu s dru ge. Najreprezentativnije je nesumnjivo djelovao slavoluk s tri otvora uklopljen u jedna od triju gradskih vrata istonog bedema u Zadru (Bersa 1911.; Sui 1981., 188 - 191). Veoma visoke baze, srednje i bone, pridonose od svoje strane dojmu visine, koji se dalje razvija udvojenim polustupovima na sredinjim pilonima i po jednim polustupom na bonima. Oktogonalne kule, izraene od finoga bijelog kle-

w Gnirs~1906.; Mlakar 1958.; Crema 1959- 447; Mansuelli 1971.. 128

269

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

sanca, izboene u odnosu na slavoluk podjednako prema van i prema unutra, ine s njim cjelinu i prate ga izduenim plohama i bridovima sve do zavrnog atika (si 65). Kad bi se moglo barem malo konkretnije naslutiti kakve su likovne kompozi cije bile postavljene povie atika (statue, bige, kvadrige?), dojam monumentalnos ti bio bi potpun. Ovaj spomenik je dokaz vie koliko je prvo stoljee znailo za ur banistiko dovravanje antikog Jadera. U hrvatskim primorskim gradovima naeno je mnogo baza i postamenata na koje su bili postavljeni kipovi ili neki drugi memorativni spomenici. Njih je bilo na forumu, na svim trgovima i javnim mjestima, na ulicama, u niama, u trijemovima i drugdje. Sve je to pomelo vrijeme, uglavnom ve u kasnoj antici. ovjek toga vre mena vie nije bio u stanju uspostaviti odnos s davnim vladarima, patronima i istak nutim graanima, on je esto u njihovim kipovima vidio prvenstveno graevni ma terijal upravo kao i u arhitektonskim elementima naputenih ili uruenih hramova, trijemova i drugih palaa: krasnom mramornom nimfom iz forumskog nimfeja u Zadru bit e pokrivena gradska kloaka. Ostao je jedan jedini primjerak iz ove boga te antologije, monumentalni stup to se die na piramidalnom postolju na forumu u Zadru (Cecchelli 1932., 32; Sui 1981., 209). Njegov par s druge strane ostao je u temelju ispod nadbiskupskog vrta. Povie visokoga glatkog stupa sastavljenog u tamburima die se kapitel, a nad njim je vjerojatno dominirala statua imperatora ili odlinika, ili moda neki monumentalno izraeni simbol. Ostao je samo jedan stup, i to zahvaljujui injenici da je u srednjem vijeku, sve do kraja mletake vladavine, sluio kao stup sramote.

SI. 128. Stambena izgradnja, Duklja (Doclea), Crna Gora: rimska kua sa svetitem, tlocrt; a) glavni ulaz s
ulice; a j ulaz s glavne ulice u dvorite; a2 ulaz u dvorite termalnog sklopa; b) ulazni prostor, c) vratarnica; d) atrij s impluvijem, oko atrija su spavaonice i blagovaonice, tablina nema; e ) uski hodnik s latrinom; f) kuhinja; g) frigidarij kunih terma; h) kaldarij; i) prefumij; j) i k) dvorita; 1) dvorite s trijemom; m ) kuno svetite; Sticotti 1913.

G) Stambena izgradnja
Iako u prvi mah izgleda neloginim, stambena antika arhitektura i u metropo li i u provincijama jedno je od pitanja na koje je najtee dati iscrpniji odgovor. Ona je pak pokrivala svakako vie od polovine urbanog prostora. Ima vie razloga tom nepoznavanju. Jedan je interes starijih istraivaa koji su veu panju poklanjali os tacima monumentalne arhitekture, dok je privatna izgradnja bila na sporednom ko losijeku. A kad se i pojavila, vee zanimanje nego ona sama izazivali su njezini deko rativni i umjetniki elementi, osobito mozaici. K tome je ona, po prirodi stvari, sla bije sauvana i po tome tee pristupana sustavnom istraivanju. I napokon, u gra dovima koji su kao naseljenja trajali u kontinuitetu (a oni su na naemu primorju ve ina), kasnija se stambena izgradnja nadovezivala na najstariju antiku podlogu ko ja je esto bila negirana, stvarala se komplicirana stratigrafija izgradnje jer su nova vremena donosila nove potrebe i nove ideje o kui kao prostoru za organiziranje i vota, pa pri tome esto antika supstrukcija nije bila ni evidentirana. Dogaalo se stoga da su neki antiki temeljni ostaci bili interpretirani kao srednjovjekovni, ili jo ee da je srednjovjekovna izgradnja bila smatrana antikom (npr. uAseriji). Kad se govori o rimskoj kui.ponajee se pomilja na poznate primjere iz sta rih Pompeja gdje je kobna prirodna kataklizma 79. god. n. e. konzervirala itav grad 270

i njegove zgrade gotovo do krova. Pompejanska je kua postala model za studij raz vitka i organizacije ranorimskoga stambenog objekta. Meutim, da je erupcija Vezuva mogla birati ono to e kasnijim pokoljenjima osvijetliti ivot jednoga grada u prosjeku, tada bi trebalo zakljuiti da je izabrala najneprikladniji primjer. Pompeji su naime, kao i Herkulanej i ostali susjedni gradii u Kampaniji, imali izuzetan poloaj i znaenje u drutvenom i ekonomskom ivotu rimskoga svijeta. Tu je bilo stjecite onoga to bismo danas zvali jet-setom kasnorepublikanskoga i ranocarskog svijeta. Tu su mogla biti ostvarena i najvea dostignua, a mnoge pojave iz sfere arhitektu re i umjetnosti nisu ni prelazile regionalne okvire. Pompejanska kua ostaje i dalje apstraktna ideja rimske kue u njezinu razvitku do klasine punoe, no traiti njezi nu realizaciju u ostalim regijama Italije ili u provincijama znailo bi forsirati neke sheme posve neovisno o konkretnim prilikama i uvjetima. Rimska kua doivjela je najpotpuniji razvitak prihvaanjem helenistikih elemenata, prvenstveno peristila sa svim njegovim dijelovima (oecus, andron, exedra i dr.). Tradicionalna italska, od nosno rimsko-etruanska kua bila je mnogo skromnija i jednostavnija. Kroz tijes ne fauces, hodnik izmeu dviju prostorija na proelju (koje su esto bile otvorene s uline strane pa su sluile kao tabernae) ulazilo se u atrij, u produetku kojega se nalazio tablinum. Ako je kua imala i mali vrt na stranjoj strani (hortus), pristup njemu vodio je uz boni zid tablina. Slijedei helenistike uzore i preuzimajui po jedine dijelove helenistike kue, rimska domus kree prema naglaenoj ekstenzivnosti, a kad su potrebe urbane familije zahtijevale vei prostor, ona udvostruuje sas tavne elemente, osobito otvorene unutranje prostore, atrij i peristil, ime se, zapra vo, postie zbroj dviju kua povezanih u jedinstven kompleks.

ANTIKI GRAD

Osi varenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 129. Stambena izgradnja, Zadar ( Iader): tlocrt i presjek


ostataka rimske kue; sauvan je sredinji dio peristila; Ilakovac 1969.

Da bi se moglo naslutiti kakva je bila kua to se na naoj obali pojavljuje s do laskom italskih doseljenika, potrebno je osvrnuti se na njihov kulturni i drutvenoekonomski standard. Veleposjednika aristokracija koja je imala posjeda u Histriji i u pojedinim podrujima Dalmacije nije mogla izravno pridonijeti afirmaciji tipa rimskog urbanoga stambenog objekta. Ona je gradila raskone rezidencije na svo jim imanjima, s trijemovima, termama, peristilima. S gradom na podruju kojega se nalazio njezin posjed ona je imala malo veze. Veleposjednici su imali posjeda (fundi) i u drugim zemljama, neki su i tamo gradili vile i za taj je kozmopolitski svijet grad bio Grad (Rim) ili neki drugi megalopol. No upravo tom sloju treba zahvaliti za kvalitetne inovacije u stambenoj kulturi i u nas. Peristil kao element gradske ku e i u nas je zacijelo preao iz ladanjske arhitekture u urbanu, a ne obratno. Najbroj niji doseljenici, kolonisti koji su dobili terene u gradskim agerima, pripadali su slo ju koji se krajem Republike i poetkom Carstva, kad su deducirane nae kolonije, u rimskom drutvu nalazio gotovo na dnu ljestvice slobodnih ljudi. Stjecanjem skromnih est do deset jugera zemljita oni su u novoj postojbini postali netko i neto". No opseg njihova ekonomskog i kulturnog potencijala bio je zaista vie ne go skroman. U prvim generacijama oni nisu mogli biti prenosioci visoke kulture stanovanja: mogli su samo presaditi opu ideju tradicionalne rimske kue ili ju asi milirati s onim to su zatekli ovdje. Tek kasnije, s razvitkom gradske provincijalne aristokracije, domus e i u naemu gradu sve vie stjecati odlike i kakvou razvije ne kue, s peristilom koji se ve bio pojavio u ladanjskoj arhitekturi. Trei sloj, pos lovni i trgovaki, po prirodi je bio vagilan i mobilan, a njegova e uloga u stambe noj izgradnji visokog dometa doi do izraaja onda kad i on postane sjedilaki, to je povezano i s njegovom proirenom orijentacijom u ekonomiji: i taj sloj ulae kapital u terene koji donose dobru i sigurnu rentu te drutveni ugled. Ove uopeno formulirane misli mogue je ilustrirati s nekoliko primjera to ih pruaju rezultati istraivanja. Ostaci kua koje u tlocrtnoj kompoziciji odraavaju zamisao razvijene rimske kue cjelovitije su sauvani u Nezakciju i u Dokleji. U os talim gradovima uoeni su samo fragmenti. Kua u Dokleji (Sticotti 1913-, 79 i d.) ima odlike urbane vile s dva otkrivena sredinja prostora, s atrijem i peristilom (si. 128). Vrata s uline strane vode u pretprostor gdje se nalazi i elija vratara (cella ostiaria), i odatle se ulazi u atrij s impluvijem, a trabeaciju kompluvija podravaju

3 4

SL 130. Stambena izgradnja, Zadar (Iader): tlocrt i presjek ostataka rimske kue; a) sadanja ulica; b) kanal rimske kloake; c ) ostaci plonika rimske ulice; Ilakovac 1961.

etiri stupa s due i tri s krae strane. U zapadnom dijelu sklopa je autonoman ter malni kompleks, a na istonoj strani peristil s trijemom uz dva perimetralna zida. Uz njegov juni zid nalazi se kuno svetite. U biti, graevina svojom temeljnom koncepcijom reproducira model stambenog objekta s pretenzijama, ali uz neke bit ne specifinosti koje ju udaljuju od kanonskog tipa. Iako u prostornoj artikulaciji izraava tenju k aksijalnosti kojom se klasina rimska kua odlikuje s obzirom na unutarnju distribuciju svojih temeljnih elemenata, boni smjetaj glavnog ulaza i ulaza u peristil bitno mijenja organizaciju unutranjih komunikacija zgrade. Nema tablina uz atrij, a kuno svetie (sacellum) odvojeno od atrija i dislocirano u peris til naznauje nove ideje koje se udaljuju od tradicionalnih rimskih. Prosjek gradske stambene arhitekture pruaju ostaci rimskih kua iz Zadra (Ila kovac 1962.; 1962a; Sui 1981., 196, 198), iako sauvani u fragmentima. Zidne strukture iz prve (ranocarske) faze jedne od njih (si. 129), uz pretpostavku simet rine korespondencije temeljnih elemenata po duini, upuuju na uzdunu aksijalnost i kanonsku distribuciju unutranjih prostora, vjerojatno s fauces i tabernama uz ulicu na sjeveroistonoj strani i s peristilom na jugozapadnoj, to ujedno poka zuje da su kue (domus) svojom prostornom artikulacijom bile locirane jedna uz drugu po irini gradskih inzula, od jednog dekumana do drugog. Druga kua (si. 130) razvija se u istom smjeru i na sjeveroistonom zavretku see do nogostupa rimske ulice (koji se nije sauvao). Ovdje su meutim unutranji elementi bili po redani u obratnom pravcu: otvoreni prostor (raniji peristil?), kasnije pretvoren u gospodarsko sredite, nalazi se na sjeveroistonoj strani, pa to navodi na zakljuak da su skupine kua uklopljenih u pojedine inzule bile naizmjenino suprotno ori jentirane: nekima je uz jedan te isti dekuman bila smjetena fasada s glavnim ula zom, a drugima dvorite ili peristil. Kue na bonim stranama inzula vjerojatno su

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

velike povrine poploene mozaikom s geometrijskim i animalnim motivima pa je opravdano oekivati da e se na tom mjestu pojaviti raskonija urbana vila. Na taj nain i studij kue za stanovanje, to je i logino, pokazuje kako standard stanova nja ide usporedno s demografsko-ekonomskim i kulturnim prilikama u gradu. Odreenu gradaciju pokazuju i kue u staroj Varvariji. Zajedniko je svima da imaju otvoreni centralni prostor s piscinom za vodu koji se, s obzirom na svoj od nos prema ostalim elementima kue, mora smatrati atrijem. A i ti atriji odaju prim jenu razliitih standarda kao i kue same. Veinom je to bio tradicionalni i jednos tavni tuskanski atrij (atrium Tuscanicum) bez stupova, gdje su otvoreno krovite podravale ukrtene grede, no u jednoj od kua koja je ostala ispod kompleksa fra njevakog samostana otkriven je atrij okruen trijemom (atrium Corintbium), ko ji je u tom objektu preuzeo i neke namjene peristila. Izneseni primjeri su samo blijedi traci koji tu i tamo osvjetljavaju onaj bogati i raznovrsni inventar stambene arhitekure u istonojadranskim primorskim grado vima. Naoj mati i intuiciji vie prostora ostavljaju pronaeni detalji visokog dome ta koji su pripadali gradskim kuama i palaama, npr. onima gdje su se nalazili broj ni mozaici, poput one u Puli gdje se nalazio mozaik s prizorom kanjavanja Dirke; one u Saloni kojoj su pripadali figuralni mozaici to ih je ve Buli bio uoio, bez obzira na to jesu li zaista pripadali rezidenciji namjesnika Dalmacije; one u Risnu s

SL 131. Stambena izgradnja, Nin (Aenona): ostaci rimskih kua oko crkvice Sv. Kria; kue su jednostavnih tlocrtnih oblika, veinom s dvije prostorije u prizemlju od kojih jedna gleda na ulicu i slui kao taberna; A) ulice; B) nogostupi u z ulicu; Q kua s tetrastilnim atrijem; a) bunari u prizemljima kua

* Djelomino objavljeno na kon iskopavanja oko crkve sv. Kria, Sui 1968a; Beloevi 1998.; 1999.: 1999a: 2000.; Kolega 2001.

imale i bonih ulaza iz gradskih karda. Time ipak nije bila negirana temeljna ideja kompozicije inzula, ako ovi boni pristupi nisu uvjetovali i aksijalnu orijentaciju ku e u smjeru dekumana. Lokalno-provincijalnu atmosferu u kulturi stanovanja otkriva ovei kompleks kua u inzulama stare Enone9 * 1u okoliu crkvice Sv. Kria (si. 131). Tu su, izmeu us kih ulica to teku u pravcu gradskih dekumana, potujui imovinsko-pravne norme po kojima se zidovi jedne kue ne smiju naslanjati na zidove druge, smjetene jed na do druge stambene kue koje ne moemo svrstati ni u jednu kategoriju strogo rimskih kua. Radi se o zdanjima skromnih dimenzija s dvije do etiri prostorije, od kojih su pojedine uz ulicu imale funkciju taberne. U jednoj od tih prizemnih pros torija obino se u uglu nalazi ognjite, a esto i bunar za kaptiranje podzemnih vo da. Oito je da su u ovoj gradskoj etvrti Enone spojene stare tradicije i nova iskus tva, a to naglaava i injenica da su se stambeni objekti ovakva tipa potpuno uklo pili u ortogonalni sustav rastera, dok su skromne dimenzije kua uvjetovale gui raspored gradskih prometnica. U veoj je mjeri rimska kua u sjeveroistonoj inzuli (si. 131 c), od koje je otkriven dio atrija kojega su trabeaciju kompluvija podr avala etiri stupa (atrium tetrastylum). To, kao i ostaci kvalitetnih zidnih slikarija u prostoriji do atrija, govori svakako o jednoj vioj kakvoi. Orijentacija atrija i sklop okolnih zidova pokazuje da je ova domus bila razvijena u pravcu dekumana pa joj proelje treba oekivati uz ulicu koja danas vodi prema Gornjim vratima. No ipak ednost ovoga kompleksa ne moe sluiti kao mjerilo za ocjenu stambene kulture cijele Enone, jednako kao to njezin monumentalni hram ne moe biti tuma velii ne grada. Zgrada nekoliko desetaka metara sjeveroistono od kue s atrijem imala je

SL 132. Stambena izgradnja, Pompeji, Italija: presjek


i idealna rekonstrukcija kue s geometrijski formiranim vrtom; Boethius - Ward*Perkins 1970.

274

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

prizorom boanstva Sna, itd. Uvid pak u otkopani inventar stambene arhitekture pokazuje koIiJko je ostalo otvorenih problema i koliko je mnogo zadataka pred is traivaima.

H) Komunalije
Koliko standard stambene arhitekture odraava drutveni standard pojedinaca i pojedinih gradskih familija, toliko ono to nazivamo komunalnom izgradnjom od raava standard grada u cjelini, U tu sferu svrstavaju se mnogobrojni urbani i urba nistiki elementi od kojih su naemu promatranju dostupni samo neki.

ivot u mediteranskom gradu zbiva se na ulici i ona kao sredstvo kretanja i po vezivanja uih cjelina dobiva i odgovarajui tretman. Mediteranski je grad sav u ka menu, kamen mu slui ne samo za izgradnju objekata ve i za poploavanje ulica. U tu svrhu upotrebljavao se kamen vee tvrdoe, a za poploavanje natkrivenih povrina (npr. u trijemu oko foruma u Zadru, podno kapitolija u Ninu i dr.) i bije li kamen. Unutranji red i prostudirane efekte odaje plonik foruma, s pravilnom geometrijom ploa slojevito naslaganih po duoj osi foruma, ime se vizualno po tencira njegova duina i sugerira glavni pravac komuniciranja i konvergencije pre ma kapitoliju. Srednji pojas je najiri, a oni lijevo i desno od njega postaju sve ui. Stube koje okruuju forum nisu poloene na plonik, to bi moglo upuivati na to da je on bio postavljen nakon to su ve bile oblikovane margine forumskog zrca la. Naprotiv, plonik trijema je svojom orijentacijom podreen krilima trijema, te e usporedno s rubnim stubama na svim trima stranama, i na taj nain stvara vrst okvir forumskom ploniku. Geometrijska pravilnost ogleda se u injenici da svi odgovarajui pojasevi u svakom krilu imaju istu irinu (si. 133). Ulini plonici pokazuju razliitu strukturu. Negdje su ploe iismjerene po du ini ulice, negdje po irini, ima ulica gdje su ploe imale oblik kvadrata, a ima i kom pozicija bez nekog odreenog poretka. Od jaderskih ulica, koje su uoene gotovo ispod svake danas postojee, najzanimljiviji primjer prua jedna od glavnih, vjero jatno glavni kardo (si. 134). Ne samo zbog strukture plonika.Tu se vidi odnos uli ce prema bonim nogostupima: oni su otprilike iste irine kao i sama ulica. No ni ovdje ni u drugim ulicama (npr. ispod Ulice N. Matafara, prije Rijeka ulica) oni ni izdaleka ne doseu visinu pompejanskih nogostupa, a to isto se zapaa u Saloni i u Enoni. Nogostupi u Enoni bili su poploani, poloeni gotovo u razini ulice (si. 131), dok same ulice, barem one otkrivene, uope nisu bile poploane. Tragova ulinih plonika nije se dosad nalo ni u staroj Varvariji; naprotiv, jedna uzduna ulica koja je tekla uz kapitolij imala je kao podlogu ivac kamen koji je bio isklesan i u koji je bio uduben kanal za otjecanje vode. Ostaci plonika mjestimino su otkriveni u Po li, Saloni, Dokleji i drugdje. Istraeni ili sluajno otkriveni ostaci gradske kanalizacije pokazuju da je u tom pogledu antiki grad malo to trebao zavidjeti suvremenim gradovima. Otkriveni su itavi sustavi ili dijelovi veih sustava. Blizina mora pruala im je pogodna rjeenja 276

Si. 133. P o p lo a v an je, Zadar (Iader): sustav popioavanja forumskog zrcala i trijema; ploe forumskog zrcala poredane su u longitudinalnim nizovima koji su sve ui prema rubovima foruma; ploe u trijemovima su sve jed nake irine i niu se usporedno sa stranicama foruma

za odljev oborinskih i otpadnih voda. U Zadru je bilo mogue pratiti jednu gradsku kloaku koja je tekla linijom dekumana od Srednjih gradskih vrata do foruma i dru gu koja se nalazila ispod karda to prati forum s jugoistone strane. Duboki kanal (si. 135) s podnicom od tegula bio je pokriven ulinim plonikom, po sredim kojega su se nizali kruni otvori za ienje kloake (si. 134 d). Njezini su krajevi sezali do jed nog i drugoga mora. U kompleksu biveg samostana sv, Dominika otkriven je trakt kanalizacije koji transverzalno sijee gradsku inzulu.Tu je kanal bio nadsvoen.To pokazuje da su temeljni problemi kanalizacije bili rijeeni prije poetka intenzivni je izgradnje objekata. Dobro je poznat sustav iz Dokleje, a jednako tako i iz Salone. Kloake su skupljale vode iz termi i javnih esmi, a isto tako i s ulica. Nedaleko od emporija u Zadru otkriven je konkavni kameni lijevak za izlijevanje vode u kloaku. No nisu svi gradovi imali tako razgranat sustav niti su sve ulice imale kanalizaciju, pa je sigurno da su se mnoge od njih za obilnih kia pretvarale u potoke. Boljem otjecanju pridonosio je nagib ulinog plonika, to se lijepo zapaa na spomenutom kardu u Jaderu (si. 135). I plonik foruma u Jaderu imao je blagi nagib prema bo nim stranama. Voda je tekla lijebom ispod donje stube oko foruma (si. 140). Nada-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

* Pula: G nirs 1901.; 1924.; D e Franceschi 1934.; Omi alj: ; Rab: Medini 1967.. 48 i .; aska: Sui 1953.; Nin: Uakovac 1969-; Zadar: Alacevich 1898.; Sui 1958., 1981, 218 i 220: Salona: Gerber 1917.; Cavtat: Bojanovski; llakovac; Dioklecijanova pa laa: Belamari 1999-: DukIfa: Sticotti 1913- 39 i d.

ve je pouan primjer drenae kompleksa foruma i kapitolija (si. 137). Peribol oko ka pitolija obuhvaen je kanalima s unutranje i s vanjske strane, skupljene vode teku dalje du foruma i zavravaju u glavnoj kloaki. Specifine lokalne prilike uvjetovale su i primjenu specifinih rjeenja. Oborinske vode uVarvariji slijevale su se kroz ka nale ili kroz u ivcu usjeene ljebove niz strmu liticu na junoj strani, ili kroz po sebno izgraene kanale u temeljima bedema s istone strane. S foruma u Dokleji vo da je otjecala iijebom koji je bio uklesan u ploniku do stube. Opskrba vodom bila je od vitalnog znaenja za egzistenciju grada, kao i rural nih naselja i gospodarskih sredita u gradskim agerima. Gdje god su to prirodni uv jeti omoguavali, bio je izgraen akvedukt koji je vodu dovodio u grad iz nekoga bli eg ili daljeg izvorita. Gdje to nije bilo mogue, gradili su se itavi sklopovi javnih cisterni koje su se punile kinicom, a negdje se voda crpla iz bunara koji su kaptirali podzemne vode. Primjere svih tih rjeenja susreemo u istonojadranskim grado vima. Materijalni nalazi i natpisi govore da su akvedukte imali Pola, Fulfinij, Arva, Ki a (o. Pag), Enona, Jader, Salona, Ekvum, Epidaur, Aspalat (Dioklecijanova palaa), Dokleja (si. 136) i drugi.9 5Bunare nalazimo u Zadru i u Ninu, a rezervoare (piscinae) u Aseriji i u Varvariji, no nesumnjivo ih je bilo i drugdje. Izgradnja akvedukata u spo menutim gradovima (izuzev onoga za Dioklecijanovu palau) pada u rano Carstvo, no gradnja niti jednoga ne poklapa se s vremenom poetka intenzivne urbanizaci je, to znai da su postojali periodi kad su pojedini gradovi opskrbu vodom morali rjeavati na neki drugi nain. Tehnika i funkcionalna rjeenja vodovoda ostvarena su na visini tada suvremenih dostignua, uz primjenu specifinih postupaka koji su

60

qo

igoci
SL 136. Opskrba vodom, Duklja (Doclea): presjek kanala vodovoda; Sticotti 1913.

SL 135. Odvodnja, Zadar (lader): presjek kloake ispod


glavnog karda

bili uvjetovani lokalnim prilikama. Rimski grad, pa i onaj na istonoj jadranskoj oba li, bio je veliki potroa vode. Goleme koliine troile su terme, kojih je bilo nekoli ko u svakom gradu. Znatna je bila potronja u kuanstvima koja su imala prikljuak na gradsku mreu, ali isto tako i na javnim esmama koje su se podizale na nekoli ko mjesta u gradu. Kapacitet vodovoda, profili dovodnih kanala, prirodni pad vode u toku, rijetko su omoguavali da se izravno dobije toliko vode koliko je bilo pot rebno za dnevnu potronju i za sve vrste potreba. Stoga je bio uveden racionalni na in kumuliranja i distribucije vode. Gdje je to bilo potrebno, gradili su se vei rezer voari (castella aquae) na ulazu vodovoda u grad, a ako je dotok bio nedostatan i pad preslab, postavljale su se i naprave za podizanje razine vode u rezervoaru iz ko jega se voda distribuirala (castella ad aquas elevanas). Iz njega je ila mrea cije vi koja je opskrbljivala potroae. Najdublje su se polagale cijevi koje su dovodile vodu na javne esme; povie njih ile su one koje su davale vodu termama i slinim javnim objektima, a najplie su bile ukopane cijcvi za privatnu potronju. Na taj je nain automatski bio rijeen problem prioriteta u potronji. Sputanjem razine vo de u sabirnom rezervoaru najprije bi bez vode ostali privatni potroai, poslije njih terme i drugi, a posljednju rezervu koristile su javne esme. Konkretno nas zanima na koji je nain voda stizala do nimfe nad bunarom nimfeja uz jaderski forum. Pri dovretku istraivanja na dijelu gdje nema ulice otkrive ni su temelji okruglog tlocrta. Nae je miljenje da je to ostatak posebnoga vode nog tornja, leite jednog okruglog kastela.Taj je castettum hranio i druge objekte, posebno forumske terme. Ostaje pitanje rezervoara uz zadarski forum. Poznato je da se ispod plonika Zelenoga trga nalazi mrea nadsvoenih kanala dobro sauva nih do danas, gdje se mogla uvati vea koliina vode. Opravdana je pretpostavka da je gradski vodovod stizao na tlo Jadera mostom preko Foe (fossa). Nae je miljenje da su se na dananjem Trgu pet bunara nala zili rezervoari. Vodena masa koja se akumulirala uz june bedeme nije se mogla distribuirati slobodnim padom jer joj je razina bila ispod nivelete gradskih ulica. Potrebna visina mogla se dobiti jedino gradnjom katela koji su podizali vodu do 279

SL 134. Poploavanje, Zadar (Jader)-. dio plonika glavne poprene ulice jugoistono od taberni, djelomina rekonstrukcija tlocrta i presjek; tonirani dijelovi su izvorni ostaci ulinog plonika; a) rubnjaci nogostupa s obje strane ulice; b) nogostupi; c) stranji zid taberni; d) kruni otvori za ienje kloake

278

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 137. O dvodnja, Zadar (Iader): mrea kanala za skupljanje i odvod kinice s foruma; kanali zavravaju u glav noj kloaki ispod glavne ulice a - a koja odvodi vodu u oba pravca prema moru, u gradsku luku i u Zadarski kanal; Sui; poloaj zdenca prema Fadi 1989a

SL 138. N im fej, Balat (M ilet), Turska: rekonstrukcija;Ward-Perkins 1970.

visine ulica i graevina. Prema tome, nisu Mleani gradili pet bunara, oni su samo iskoristili postojei rezervoar iz kojega se voda crpila runo, pomou naprava po put onih koje jo i danas stoje. Isto tumaenje moramo primijeniti i na Trg tri bu nara na suprotnoj strani poluotoka. Dakako, jo nismo doli do arheolokih potvr da da je Jader uivao relativno veliku koliinu vode putem mree koja je imala tri razine: podzemnu (velike olovne cijevi), povrinske kanale i poviene kanale na nosaima. Mnogi vodovodi, u situaciji kao to je zadarska, imaju nosae - mostove u tri nivelete preko istoga mosta, jedna povie druge. Primjer je glasoviti Pont du Gard u Provansi, dok s naega terena nedostaje arheoloka dokumentacija. Ostaci vodovo da povie bedema Salone pokazuju da su se pojedini trakti vodovoda mogli zatvara ti, a postojale su i slavine raznih kombinacija kojima su se mogli zatvoriti dotoci. Unato postojanju akvedukta, istraivanja pokazuju da je bilo veoma malo pri vatnih kua koje su bile prikljuene na vodovod. U nekim gradovima prikljuak su imale samo terme i nimfeji (nymphaeum) na kojima se uzimala voda i nosila ku ama.Ti su nimfeji naeni ili dokumentirani natpisima u Saloni, Rabu, Puli i Zadru, no imao ih je sigurno svaki grad. Salona je imala idealne uvjete za postavljanje es mi i za njihovu opskrbu vodom jer je dotok bio obilan a pad vode s visine bedema velik. Jedan se nimfej nalazio kod tzv. Porta Caesarea, a drugi uz sjeverni bedem najstarije gradske jezgre. O nimfejima u Rabu i u Puli govore natpisi i nalazi, a u Zad ru je otkriven nimfej na jugoistonoj strani foruma (si. 94 i).To je bila nadsvoena prostorija u kojoj se nalazio bunar (puteal) krunog tlocrta u koji je tekla voda i odatle odlazila u gradsku kloaku. Povie bunara bila je podignuta edikula takoer krunog oblika, u koju je bila smjetena Ieea nimfa s amforom ispod pazuha. Iz te je amfore kroz olovnu cijev voda padala u bunar. Kapaciteti vodovoda esto se 280

uzimaju kao kriterij za odreivanje broja gradskog stanovnitva. No valja imati na umu da su vodu iz njih eksploatirali i usputni pagusi, ladanjski kompleksi i gospo darski centri koji su se nalazili blizu njihove trase. Rauna se da je opskrbna spo sobnost salonitanskog akvedukta iznosila oko 3001 na dan po glavi stanovnika, a is to se predlae za Enonu. Ako su komputacije pouzdane, ti su gradovi u opskrbi vo dom bili na visini standarda glavnoga grada. Primjer opskrbe vodom grada koji nije imao akvedukta moe pruiti stara Varvarija. Tu je uz istona gradska vrata u rani jem Carstvu bio izgraen nimfej s itavim nizom piscina (si. 139) pa su se vodom lako mogli opskrbljivati i intramurani i stanovnici suburbija. itav sklop prua jas nu ideju organiziranog prostora s unutranjim komunikacijama i centralnim pros torijama, posebno ulazni hodnik uz bedem i ulazni prostor sa zapadne strane, s mozainim podovima. Iako je svaka kua u Varvariji imala vlastitu piscinu, javni nimfej je trebao osiguravati opskrbu u kritinim periodima i pruati vodu onima koji nisu imali vlastitih bunara. To je ujedno bio i izvor prihoda za municipij. Postojanje pak bunara u prizemlju kua u Ninu (si. 131) pokazuje da se samim vodovodom prob lem vode nije mogao rijeiti. Gradske sanitarije slabo su poznate. Ako iskljuimo terme, koje po svojoj pri rodi spadaju u ovu kategoriju, ostaju javni nunici. Oni su se nalazili na javnim mjes tima uz kloaku. U Jaderu pak do samog nimfeja,s crnom jamom" u podu sastavlje nom od na no poloenih opeka, da bi se lako mogao prati. U komunalije valja ubrojiti i javne graevine utilitarnoga karaktera kao to su bile luke s pristanitima, trnice i javna skladita. O lukama znamo neto s podru ja Istre. Javna trnica (emporium) neto je bolje poznata u Zadru gdje se spominje u natpisu i gdje je bio uoen dio njezina plonika, povienog od ulinog plonika za dvije stube. Luka skladita (horrea) sauvala su ostatke u Saloni uz cestu koja preko Katela vodi k Trogiru. To su masivne konstrukcije sa svodovima, koje su bi-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SL 139. Nimfej, Bribirska glavica ([Varvaria): sklop kolektora i cisterni za kinicu s veini i manjim piscina
ma uz istoni bedem; a) sadanji put; b) odvodni kanali za prelijevanje vode u bazenima iznad maksimalnog vo dostaja i za ienje bazena

le izgraene na kat. Zid takve graevine otkriven je i u Zadru, vee debljine i s kontraforima, orijentiran po duoj strani emporija uz gradsku luku. Horrea su prven stveno sluila za smjetaj ita i za njegovu distribuciju (annona). Sve gradske ko munalne slube, instalacije i objekti bili su u kompetenciji gradskih magistrata, po sebno edila, koji su imali mnogostruka zaduenja (curae), kao to su opskrba vo dom (cura aquaru?n), opskrba itom (cura annonae) i dr. U gradovima je bilo i niih slubenika. Za javni red i istou brinuli su se gradski robovi (servi publici) koji su za to dobivali novanu naknadu. Luki promet imao je u ovdanjim primor skim gradovima veliko znaenje u trgovini Jadranom i Mediteranom. Itinerariji do nose plovidbene rute i duinu prelazaka od naih do italskih luka (v. ovdje 430). Ve i gradovi, posebno s veim prostorima uz bedeme kod luke, imali su javne kue koje su bile u privatnom zakupu. Nadzor nad njima vodio je posebni upravitelj, tzv, praefectus voluptatum (Cassiod.Var;v. ovdje 436). Taj posao nisu mogli voditi po tomci krvnika i glumaca.

nom, moemo openito zamiljati u kakvim su uvjetima ivjeli i kakve su mogu nosti imali nai grki gradovi od 4. do 1. stoljea pr. Krista, ivei na periferiji regi je grke ekspanzije kao izolirane enklave helenstva u barbarskom svijetu, a kasni je, nakon rimske okupacije nae obale, kao nominalno samostalne zajednice na tlu provincije. No konkretnih spomenika nema. Intervencija Kvinta Numerija Rufa, isejskog patrona, u obnovi trijema u lsi pedesetih godina pr. Krista zapravo znai prodor rimske arhitekture u grki grad, kada portik, sudei prema ostacima, dobi va nie za postavljanje statua. Vjerojatno je da su i drugi gradovi, Far.Tragurij i Epetij potkraj Republike bili izloeni rimskim utjecajima pa se ne moe odbaciti pret postavka da su u to doba i oni prihvaali inovacije koje prodiru na tlo istone jad ranske obale. itava istona jadranska obala golem je luk kojemu su se temeljna uporita na lazila s jedne strane u sjevernoj Italiji na tlu Cisalpine, a s druge u junoj Hiridi i u Epiru. Arhitektonska izgradnja gradova na istonoj jadranskoj obali ne moe se pro matrati izolirano od tih dviju perifernih regija. Romanizacija Cisalpinske Galije po inje prodorom rimskog elementa ve krajem 3- st. pr. Krista kada Rim osniva upo rita u toj provinciji (npr. A rim inum - Rimini), a u prvim desetljeima 2. stoljea osnovana je kolonija u Akvileji, vaan centar na sjevernom Jadranu, ve u Ciceronovo doba sjedite portorija gdje e domala biti i glavno sredite carinske slube za itav Ilirik. S njom e nai primorski gradovi i dalje odravati intenzivne veze. itav Transpadum 43. godine pr. Krista dolazi u sastav Italije, a potkraj Cezarove vlada vine osnivaju se kolonije na naoj obali.Tako Transpadana, posljednja provincija na tlu Italije koja se integrirala s metropolom, postaje ishodite ekonomskoga i kultur nog utjecaja prema obalama istonog Jadrana, a jedan njihov dio, staru Histriju, Au gust e naknadno uklopiti u desetu regiju Italije. U to doba sjeverna je Italija bila dobro urbanizirana, gradovi su bili gotovo potpuno izgraeni pod utjecajima koji su dolazili iz sredinjih oblasti Italije (Mansuelli 1965.). Urbanizacija centara na junoj ilirskoj periferiji na podruju dananje Albanije poela je jo ranije. Epicentri kulturne radijacije nalazili su se u grkim gradovima i naseobinama, a njezin se utjecaj osjea u autohtonim istaknutijim sreditima ju ne Iliride (Prendi - Zheku 1972.; Cabanes 1988., 213 - 226). Nakon prvoga ilirskog

I) Zaglavak
Izabrani primjeri bogatog arhitektonskog patrimonija razraeni u svojoj tipo logiji i kronologiji sugeriraju niz zakljuaka koji se smjetaju u opi kultumo-povijesni kontekst. Ponajprije valja utvrditi da nam od arhitekture grkih gradova nije ostalo goto vo nita. Poznajui ope prilike u grkom svijetu na Mediteranu, posebno zapad 282
SL 140. Odvodnja: ljebovi za otjecanje oborinskih voda; a) Duklja (Doclea), kanal je isklesan u ploniku foruma du donje stube; Sticotti 1913.; b) Zadar (lader), kanal tee ispod donje rubne stube foruma

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta, na istonom Jadranu

rata u posljednjim decenijima 3. st. poinje prodor italskih elemenata u primorske gradove, a u Cezarovo vrijeme ve su tu nazoni rimski municipalni organizmi ko ji e postupno romanizirati ilirsko-grki supstrat u gradovima.Tu e prevladati rim ski duh pa e tako npr. stari Dirahij, raniji grki Epidamno, sagraditi i amfiteatar ko ji je inae stran grkom poimanju. Isti elementi u relativno kratkom vremenu smi jenit e helenistike elemente u junim gradovima, od Epidaura do Lisa, i svi e oni ve u Augustovo doba postati gradovi rimskih graana s rimskom municipalnom konstitucijom. Sigurno je da su prvi utjecaji krenuli upravo iz ovih junih regija. Oni se pr venstveno oituju asimilacijom tehnike za gradnju gradskih bedema. Ve u 4.st.pr. Krista istaknutiji ilirski centri kao to su bili Lje,Medun i Oanii grade utvrenja u strukturi velikih rustinih blokova i ti paramenti esto doseu klasine forme.Ta je struktura i prije dolaska Rima na istone jadranske obale krenula na povijesni put prema sjevernom Jadranu, ohrabrena izravnim utjecajima to ih je na tom pu tu susrela, a koji su dolazili iz naih grkih gradova na srednjem Jadranu. Tom teh nikom bili su utvreni gotovo svi gradovi na ovom obalnom prostoru, u najinten zivnijoj izgradnji koja pada u kraj Republike i na sam poetak Carstva. Utjecaj iz is tonih provincija, posebno iz Makedonije kojoj je pripao i dio stare Iliride juno od rijeke Drima, osjea se u junoj Dalmaciji. Neka arhitektonska rjeenja, npr. u staroj Dokleji, posebno u izgradnji kultnih objekata i u organizaciji prostora za kult, oito upuuju na orijentalna shvaanja koja dolaze do izraaja i u rano carsko doba. Kudikamo je snaniji bio utjecaj to je dolazio sa sjeverozapada. Dok ne bude sustavno obraena antika arhitektura u Hrvatskoj, bit e teko dati ocjenu tih ut jecaja i veza. No ve sada mogue je utvrditi da se arhitektonska izgradnja na isto noj obali u mnogo emu odvaja od one u Cisalpini. Diskriminanta se nalazi upravo na razmedi najstarijeg Ilirika i Italije, ondje gdje i poinje istona obala, u Tran skom zaljevu. To pokazuju tipologija i prostorna rjeenja u nekim gradovima isto nog Jadrana. U ovdanjim gradovima kapitoliji se pojavljuju u sve tri varijante: kao sklopovi s tri odjelite cele (Nezakcij), kao kapitolijski hramovi s trodijelnim elama (Zadar, Nin a vjerojatno i Pula i Salona u prvoj fazi) i kao dominante s dva bona hrama (Pula, Salona, itluk, a slino je bilo i u Trstu). Prvi tip mogao je imati uzor u kapitoliju stare Briksije iz druge faze, dok je drugi na izvjestan nain kanonski i ne pretpostavlja oponaanje nikakvih modela iz te regije. Trei se pak uestalou i osobitostima odvaja od primjera iz susjedne Italije pa se u neku ruku moe smat rati i regionalnim specifikumom.. Kako je navedeno, u Ekvu se on pojavio odmah u prvoj fazi, a to je razumljivo kad se zna da je tu kapitolij mogao nastati tek sredi nom 1. st. n. e. i da je on neposredan odraz opega tadanjeg shvaanja o politikoj ulozi slubenog kulta. Primjeri iz Pole i iz Salone vjerojatno su sekundarnog pos tanka, nastali u vrijeme kad je stara italska ideja kapitolijskoga kulta bila napute na i kad su prevladala nova shvaanja, ali jo uvijek dosta rano, ve u doba Augus tove vladavine. Kad se napusti pogrena pretpostavka o Neptunovu kultu na parencijskome kapitoliju, on hramom iz najranijeg Carstva i peribolom mlaim nekoliko 284

decenija, iako jo uvijek nije sustavno obraen, prua, za razliku od onih u Poli i u Nezakciju, klasian primjer ranijih kapitolija u Hrvatskoj. Primjeri pak iz Dokleje ne mogu se ni svojom morfologijom ni svojim prostornim rjeenjima dovoditi ni u kalam izravnu vezu s ostvarenjima na podruju sjeveroistone Italije. to se tie terma, vidi se, barem sudei po sauvanim primjerima, da one ve slijede konano oblikovane modele s kraja 1. i poetka 2. st. s izrazitom tendenci jom k aksijalnosti i simetriji po uzdunoj osi. Arhainost onih iz Nezakcija svaka ko nije posljedica ugledanja na neke uzore izvana; radi se o izvjesnoj retardaciji ko ja je l i tom ambijentu posve razumljiva. U ovdanjim gradovima tako komponiranih terma bilo je sigurno vie, iz doba dok kanonski tip nije prevladao. Premalo je sauvanih ostataka bazilika da bi se moglo govoriti o njihovoj tipo logiji. Ona iz Dokleje svakako je specifina, izgraena kao dugaka hala uz jednu stranu foruma, u jednoj lai koja je podijeljena po duini. Po tome se ona odvaja od bazilika graenih poetkom Carstva koje su redovito trobrodne s gornjom galeri jom. Druga bazilika u Zadru slijedi opa kretanja rimske arhitekture u Italiji i u pro vincijama (npr. u Africi Leptis Magna), dok je ona prva iz Augustovih vremena vje rojatno bila slina onoj iz Tergeste, koja je bila trobrodna i imala s vanjske strane dodanu apsidu - tribunal. U nekim primjerima arhitektonska izgradnja prethodi onoj u susjednim provin cijama. Gradnja sergijevskog slavoluka u Puli prethodi podizanju carskih trijumfal nih lukova u Rimu, a gradnja pulske arene bila je zapoeta nekoliko decenija prije izgradnje Koloseja u Rimu. Sauvani amfiteatri u Puli i u Saloni pripadaju tipu koji se dobrim dijelom naslanja na prirodno uzvienje, pa zbog toga ima i posebna rje enja unutranjih i vanjskih komunikacija. Po tome su oni arhainiji od onih iz Cisalpine (Verona, Padova, Aosta i dr.) koji su izgraeni potpuno nezavisno na ravnom terenu, s neprekinutim vanjskim platom i odgovarajuim supstrukcijama. Arena u Puli ima k tome i kule uz fasadu na zapadnoj strani, po emu se odvaja od svih do sad poznatih amfiteatara u rimskom svijetu. Izvjesnu konzervativnost susreemo i u gradnji teatra u Saloni koji je, unato injenici da se dizao na ravnu terenu, imao donje pojaseve kavee nasute. Umjetnika i arhitektonska strujanja u metropoli veo ma su brzo nalazila odjeka na suprotnoj obali: tako npr. tekovine arhitektonske sce nografije s dubokom plastikom i izdvojenim stupovima na fasadi s kraja 1. i poet ka 2. st. nalaze ovdje primjenu ve pri gradnjiTrajanova slavoluka uAseriji. Cjelovi ta studija o kapitelima to su pripadali gradskoj monumentalnoj arhitekturi iz ra nog Carstva nesumnjivo bi pokazala da je kakvoa izgradnje u ovdanjim urbanim centrima drala korak s onom iz metropole. To to stambeni objekti iz ovdanjih antikih gradova ne reproduciraju klasi ni model rimske kue ranocarskog vremena ne treba iznenaivati. Jednako tako ni osjetan raspon u kakvoi koja ide od raskonih urbanih vila (Nezakcij, Dokleja i dr.) do skromnih nastambi koje izmiu bilo kakvom uklapanju u klasine kanone (Enona). No poseban interes mora pobuditi aktivni doprinos domaeg stanovnitva ra cionalnoj primjeni komponenata antike stambene (kao i druge utilitarne) arhitek ture, gdje se klasini elementi (npr. atrij) svrsishodno uklapaju u situaciju koju dik

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

tira teren (Varvarija), ili gdje se asimilira predrimsko nasljee i usavrava novom tehnologijom i novim sadrajima (Enona). Veina foruma o kojima postoje materijalni podaci uklapa se u tip tradicional noga italskog foruma. Izuzetak je opet Dokleja gdje se pojavljuju, kako je navede no, neke specifinosti. Forum u Zadru, najdostupniji istraivanju, prostornim rjee njem, a pogotovo izgradnjom, moe se dovoditi (barem zasad dok nema iscrpnijih podataka o forumima u Puli, Saloni i u drugim istaknutijim centrima) u vezu s Ak vilejom.Trijem s loom oko foruma, likovni i dekorativni elementi slinog sadra ja, susreu se na oba mjesta. No sama izvedba, upotrijebljeni materijali i stilske od like veoma se razlikuju. Tamo strogi kanoni, masivni elementi trabeacije i dekora, kanelirani stupovi, ovdje moduli elegancije i naglaena tenja polikromiji. Usamljen u nas ostaje primjer prostornog rjeenja kapitolija u Ninu i u Zadru. U Ninu je hram na visokom podiju okruen forumom pa time jo jednom upuuje na one arhai ne primjere koji se udaljuju od uobiajenoga italskog tipa. U Zadru je kapitolij kao prostor zatvoren trijemom i suprotstavljen analognom prostoru foruma. Po tome se odvaja od svih drugih u provinciji Dalmaciji, ali i od primjera iz susjedne sjeverne Italije, dok mu se brojne podudarnosti mogu nai u galskim provincijama (npr. Lutetia Parisiorum - Pariz i dr.). Zato je tome tako, zasad je teko objasniti. Je li to odraz kastrizma koji moe biti posljedica prethodnoga vojnog zaposjednua mjesta, a ovdje je vjerojatnije rezultat intervencije rimskih vojnih menzora pri pla niranju grada, pokazat e moda daljnja istraivanja. Peribol oko porekoga kapito lija stoji nekako po sredini izmeu transkog i zadarskoga kapitolija. Uzdignut na povienom podiju, kojega niveleta odgovara stilobatu kapitolijskog hrama, znatno se pribliava rjeenju u Trstu, dok stilskom obradom stupovlja, smjetajem na kraju poluotoka i odnosom prema forumu donekle ponavlja situaciju u Zadru. No od nje ga se odluno odvaja po tome to nema onu hermetinost i veoma izraenu distin kciju dvaju susjednih areala, forumskog i kapitolijskog. Naemu luku to se protee du obale od Ljea do Trsta nedostaju dva vana uporita: Narona neto manje zahvaljujui sustavnim istraivanjima posljednjih go dina, a Epidaur potpuno. Rezultati to e ih iznijeti na svjetlo dana istraivanja u tim gradovima ne samo da e ispuniti prostorne i vremenske lakune, ve e zacijelo pruiti novih spoznaja za ocjenu i prouavanje postanka i razvitka rimskoga gradi teljstva na hrvatskoj obali. No i ovo to je dostupno prouavanju i analizama, poka zuje nepobitno dvije stvari: da je arhitektura u gradskim sreditima na hrvatskoj obali, i to ne samo u onima koja su bila kompletni gradovi u pravom smislu rijei, nego i u drugim vanijim naseljima, aurno slijedila ope tokove razvitka rimskoga graditeljstva, a s druge strane da se u toj arhitektonskoj batini mogu raspoznati po jave koje su specifine za graditeljstvo provincije, to takoer potvruje misao ko ju zastupaju hrvatski istraivai, da je postojala istonojadranska antika, specifi na po mnogim pojavama iz sfere materijalne i duhovne kulture.

8. Teorija i praksa
U posljednja dva stoljea pr. Krista rimska je arhitektura, a zajedno s njome donek le i rimski urbanizam, pomalo asimilirala helenistike tekovine. Grad helenistiko ga svijeta postao je privlanom tokom obrazovanog Rimljanina i stranim su utje cajima vrata Rima bila irom otvorena. Livije donosi da je tijekom drugoga punskog rata, nakon osvojenja Sirakuze, u Rimu zavladalo oduevljenje za grku umjetnost (Liv. XXV' 40), a da je oko 187. god. pr. Krista tuinsku rasko u Grad poela unosi ti vojska iz Azije (Liv. XXXIX, 6). Taj zanos nisu mogli utiati ni suzbiti konzervativ ni i antigrki raspoloeni pojedinci na elu s Katonom Starijim. Pad Korinta 146. god. pr. Krista jo vie je tome pridonio priljevom helenistiki obrazovanih eleme nata u Grad. Stare italsko-etruanske tradicije i iskustva, ono to Vitruvije naziva italskim obiajem (consuetudo Italica; VitruuArch. V , 11,1;VI, 3,10; usp. i V , 1,1; v. ovdje 410), ustupali su mjesto novim strujanjima (Boethius - Ward-Perkins 1970., 115 i d.). Uvode se nove kategorije graevina, raaju se nova teorija i praksa, a ot prije postojei urbani prostori i pojedine graevine doivljavaju transformaciju u smislu nove discipline, koja je na Zapadu kulminirala krajem Republike i poetkom Carstva, posebno izgradnjom carskih foruma u Rimu od Cezara dalje, koji su posta li model i gradovima izvan metropole. I sam simbol starih vremena, etruanski hram trijade na Kapitoliju, bio je nakon poara 83. god. pr. Krista tako bogato i ve lianstveno obnovljen i ukraen kako dostojanstvo hrama i ime nae vlasti zahtije vaju, pie Ciceron (In Verr II, 4,68). I upravo u to doba i u takvim prilikama po etkom Carstva pie Vitruvije za Augusta traktat o arhitekturi koji je zapravo sinte za svekolikih iskustava tadanjega graditeljstva na Istoku i u Rimu. Sam je pisac vje rojatno precijenio znaenje i ulogu svojega djela kad je smatrao da e postavke, smjernice i preporuke koje ponekad formulira i kao pravila (kanone) bitno utjeca ti na razvitak arhitekture u metropoli i u provincijama, koje upravo u to doba do ivljavaju razmah urbanizacije i arhitektonske izgradnje. On je iao i dalje od toga pa je kao primjer kako treba graditi, preporuivao svoj izvedeni projekt (Vitruv. Arcb.V, 1,6). Meutim, niti je to u njegovih suvremenika i nasljednika izazvalo neko ga osobitog dojma niti mu je moderna kritika u tom pogledu izrazila priznanje. Ne sumnjivo je on bio vie erudit i teoretiar inspiriran prethodnim idejama i ostvare njima negoli dobar praktiar, a na momente imamo dojam da izravno reproducira misli starih grkih teoretiara, posebno Aristotelove. No, njegova je zasluga to je elaborirao taj bogati i viestoljetni patrimonij, i to upravo u momentu kad su tradi cije bile usvojene i kad su bile utrte nove staze kojima e se kroz daljnja stoljea kretati antiki grad sa svojim graditeljstvom. Vitruvijevo djelo jo danas ima vrijed nost riznice u kojoj se mogu traiti uvijek nove i nove provjere pojedinih arheolo kih nalaza i arhitektonskih objekata antike, i grke i rimske. Ono je ujedno i simbol jedinstva jedne od najvanijih disciplina, koja nema samo svoj tehniki ve i dubo ko humani smisao, jedinstva na podruju golemog svijeta (Orbis terrarum) to ga je Rim ve u Vitruvijevo doba bio izgradio.

286

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Nulla architecto maior cura esse debet nisi uti proportionibus ratae partis habeant aedificia ratiomim. exactiones: Arhitekt se ni o emu ne smije brinuti vie nego da zgrade imaju proraune izvedene u razmjerima s utvrenim dijelom (Vitruv. A rch S 1,2,1). Tim je problemima Vitruvije posvetio znatan dio djela. Na te melju njega provode se modularna istraivanja (Betoni - Kurent 1963.) koja su ne sumnjivo veoma korisna i na veem broju graevina i urbanih prostora mogla bi pruiti vrijednih spoznaja o antikom graditeljstvu u Hrvatskoj, a u daljnjoj razrad bi dovesti do odreenih zakljuaka u pogledu datiranja, razvitka, regionalne usmje renosti, tipoloke ogranienosti i si. pojedinih graevina i njihovih elemenata. Na svim graevinama mogu se verificirati oni moduli to ih je Vitruvije propisivao i po kojima su, barem naelno, bile projektirane i izvedene monumentalne graevine ne samo u Rimu i u veini sreditima Italije nego i u provincijama. Preputajui takva istraivanja strunjacima koji se njima posebno bave, ovdje bi bila prilika pokuati provjeriti neke Vitruvijeve preporuke i smjernice na primjerima iz hrvatskih pri morskih gradova. Raster. Vitruvije je nesumnjivo bio pod utjecajem kritike iznesene na raun hipodamske doktrine kad i on, slijedei Aristotela (Polit. VII, 10,4-5; v. ovdje 404), pre poruuje da se izbjegava posve pravilna ortogonalna planimetrija gradskog areala, i to prvenstveno zbog lake obrane ako neprijatelj uspije prodrijeti u grad. Meutim, takvih tendencija u ovdanjim primorskim antikim gradovima nema, ortogonalni raster ostaje trajni model i krajnji cilj prostome organizacije svakoga grada. No, to me nee biti razlogom samo injenica to faktor vanjske opasnosti u doba razmaha urbanizacije na hrvatskom priobalju nije vie bio tako aktualan kao prije. Rije je pr venstveno o tome da je ba tu prevladala ona stara consuetudo Italica, koja se u gradskoj planimetriji odrazila jasnom tenjom ka kastrizmu, a taj je kastrizam, ka ko je navedeno, rimsko-italska inovacija koja je odigrala vanu ulogu pri planiranju gradova ne samo u tehnikom ve jednako tako i u prostornom i u morfolokom smislu, pa stoga i moemo govoriti o kastrametaciji gradova koji, zapravo, nikada ni su bili okoli (castra), dok je u Emoni (Ljubljana) okolski urbanistiki supstrat posve evidentan (si. 141). Upravo od Vitruvijevih vremena aksijalnost i simetrija postaju glavne odlike eukozmije rimskoga grada i njegovih monumentalnih graevina, njoj se jednako podreuju pojedine arhitektonske cjeline kao i itavi gradski prostori unutar bedema. Podaci to ih prua prostorna topografija naih primorskih gradova potvruju to potpuno. Strogo apliciran ortogonalni raster imaju ponajprije oni gra dovi to smo ih definirali kao planirana naselja. To su u prvom redu kolonije, ali ne samo one, kako smo vidjeli. I mnoga gradska naselja spontanog postanka, koja su se u prijanjoj fazi urbanizacije prilagoivala tekovinama klasine kulture, urbanistike i graditeljstva, veoma rano su izrazila tendenciju razvitka u smislu pravilnoga ortogonalnog sustava, ako ne na itavu arealu, a ono barem na njegovim dijelovima gdje je to bilo provedivo. Takav unutranji red postao je donekle mjerilo vrijednosti po jedinoga gradskog naselja i ta bi se tenja mogla unekoliko usporediti s opsesijom mnogih suvremenih gradia u provinciji da imaju barem jedan neboder koji e im povisiti karatnu vrijednost. Promatrajui prostornu facies gradova na hrvatskoj oba li u krajnjem dometu procesa razvitka tijekom antike, esto e se pokazati da su u

10 20 30 m * __a I

SI. 141. Okol i grad: Ljubljana (Emoiut), Slovenija; antika Emona u tkivu suvremene Ljubljane, plan; omjeri
naselja (irina : duina) odnose se kao 1 :1 ,2 ; u rimskom okolu (si. 43) kao 1:1 ,3 ; u Zadru (si. 73) kao 1 : 2;Plesniar-Gec 1999.

288

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

zavrnici u tom pogledu postojale male razlike izmeu planiranih i neplaniranih gra dova. Druga je stvar to tu modu u planimetriji ne prati i odgovarajua kakvoa iz gradnje, pa tako dolazi do drastinih sukoba npr. u istraenom dijelu stare Enone, gdje uz uske uliice (ak nepoploane, kako je navedeno!) u pravokutnom sustavu teku nizovi kuica koje se temeljnim tlocrtnim i kompozicijskim shemama naslanja ju na stare autohtone tradicije. U svakom sluaju, na temelju onoga to je ve, poz nato (a upravo su na tom polju akvizicije jo najbogatije) moe se tvrditi da ideje to ih je zastupao Vitruvije o ovim pitanjima nisu nale odjeka ni u nas kao to ga nisu nale ni u mnogim gradovima drugih provincija. Moduli gradskih inzula u naim gradovima, koliko su poznati, slijede u opim crtama tokove koji se susreu u metropoli i u provincijama najranijeg Carstva. Pro porcije uih gradskih etvrti u Zadru blie su npr. Vitruvijevim preporukama od onih u Aosti (si. 68 i 69), u Poreu ili uVeroni (si. 70) i Riminiju (si. 71) gdje imaju tlocrt kvadrata, to nesumnjivo treba zahvaliti izravnom ili neizravnom utjecaju voj nih menzora. U daljnjem razvitku rimske urbanistike ti e moduli prevladati pa e se to nesumnjivo odraziti u planimetriji naih gradova u panonskom podruju, gdje urbanizacija zapoinje u vrijeme kad je na primorju uglavnom ve bila dovrena, u dobaTrajana i Hadrijana poetkom 2. st. n. e.Tu e vojni menzori iz jedinica dislo ciranih na limesu redovito sudjelovati i pri planiranju civilnih naselja. Forum. Vitruvije (V, 5,1) preporuuje da se forum planira tako da mu odnos i rine prema duini bude u relaciji 2:3. Forumi gradova na istonoj obali Jadrana (ra zumije se, oni ije su dimenzije poznate) daleko su od takva modela. Jaderski je fo rum bio irok 45 m, a dugaak neto manje od 90 m: tu su dakle uspostavljeni od nosi 1:2. U Saloni je utvrena irina foruma 45 m i duina 70 m, to je blie Vitruvijevu mjerilu ali mu jo uvijek ne odgovara potpuno. U Aseriji je irina maloga trga okruenog trijemom iznosila 22 m, a duina 27 m, te su relacije gotovo 1:1, slino kao kod gradskog trga u Dokleji koji je bio irok 48,50 m i dugaak 50,70 m. OdVitruvijevih proporcija osjetno se udaljava i forum u Poli. On je bio irok 37 m i duga ak 81 m. Da bi im mogao odgovarati, sauvavi istu povrinu, morao je imati relaci je 47,2 (irina) : 70,8 (duina), a ovako dimenzije stoje u odnosu 1:2,2. Naprotiv, u Naroni je irina trga bila 38 m a duina 55 m, to je 1 :1,4, te se jedino on gotovo potpuno pribliava Vitruvijevim mjerilima! A da i ne govorimo o povrini foruma koja bi trebala biti primjerena veliini samoga grada.Tu je nemogue uspostaviti bi lo kakav kriterij meuzavisnosti. Za jaderski se npr. moe tvrditi da je bio neto pre dimenzioniran u odnosu prema povrini grada; za polski da je bio kako-tako razmje ran povrini uega gradskog areala; za onaj u Dokleji a je bio znatno manji nego to bi trebalo oekivati u gradu takve prostome artikulacije, dok su forumi u Saloni i u Aseriji kudikamo ispod bilo kakva razmjera. Zato je tome tako, nee biti teko ob jasniti. Prvotni nukleus Salone (koja je vjerojatno imala i predrimskih - grkih urba nistikih presedana i koja pripada u naselja to su najprije bila zahvaena procesom urbanizacije u rimskom smislu) formirao se veoma rano, jo potkraj Republike, na relativno malom arealu, u doba kad se jo nije mogla predvidjeti tako velika prostor na ekspanzija grada - metropole provincije ni neobina artikulacija urbanog areala na raun agera. U doba formiranja, prvobitna gradska jezgra (Dyggveova urbs vetus)

bila je prostorno ograniena na oko 120 000 m \ a zrcalo fonima koji je smjeten u tom dijelu grada zaprema 3150 m2 . Za prvu fazu razvitka Salone relacije su veoma povoljne: povrina foruma prema povrini toga najstarijega grada odnosila se kao 1:38 (u Jaderu 1:39). Naravno, nakon proirenja grada ti su odnosi bili poremeeni, forum je ostao tijesan, pa moda ne treba odbaciti miljenje a je osim njega bio iz graen jo jedan. to se tie Aserije, uzroci su u slinim razlozima. Zbog relativno ra nijeg poetka urbanizacije (to je karakteristino za itavu Liburniju) forum je bio planiran adekvatno vanosti i stupnju razvitka naselja u to doba, vjerojatno u okvi rima koji su bili odreeni jo u protourbanoj fazi naselja. Jedanput organiziran i iz graen, nije se irio ni kasnije kad je ivot u gradu nesumnjivo zahtijevao prostrani ji gradski trg. Hramovi. Vitruvije donosi i posve odreene tlocrtne proporcije u kojima tre ba graditi hramove ( Vitruv.Arch. III i IV; poetak v. ovdje 410). Njegove se prepo ruke mogu provjeriti na hramovima kojih su ostaci sauvani u Puli, Vizau, Zadru, Ninu, Saloni i u Duklji. irina hrama mora iznositi polovinu duine, tlocrtno dakle moraju biti u odnosu 1:2. Ni ti Vitruvijevi razmjeri nisu se potovali. Hram u Puli (ne samo onaj posveen Romi i Augustu ve i njegov desni blizanac) irok je 8,05 m, a dugaak 17,63 m i jo je najblii Vitruvijevu klasinom modulu; hram u Saloni (ne kapitolijski, ve onaj do teatra) bio je irok 8,38 m, a dugaak 14,85 m i tu su relacije ve osjetnije poremeene zbog vee relativne irine u odnosu prema dui ni: za takvu irinu trebao je biti dugaak 16,76 m. Izrazitu disproporciju u smislu Vitruvijevih postavki pokazuje hram u Duklji koji je bio irok 9,50 m pa bi mu du ina morala iznositi 19 m, a stvarno je iznosila 14,20 m. Zanimljivi su omjeri triju cela na nezakcijskom kapitoliju. Lijeva pobona cela (a jednako tako i ona s desne strane koja je slabije sauvana) bila je iroka 7,80 m, a dugaka 22,55 m, pa se tako i ona, kao i hramovi na pulskom kapitoliju, vie razvija po duini, dok je srednji ob jekt irinom od 9,55 m imao mnogo povoljnije odnose ako mu je fasada trijema na proelju bila na istoj liniji na kojoj su bili i trijemovi pobonih cela. Vitruvije nada lje pie (Arch. IV 3,10) da sama laa (cella) treba biti za jednu etvrtinu dua od irine. U naim hramovima odnosi su ovakvi: u Puli je cela iroka 8,03 m, po Vitruviju bi morala biti dugaka 10,06 m, a stvarna joj je duina 11,5 m; srednji hram u Nezakciju ima celu iroku 9,50 m, dugaku 10 m, dok bi prema navedenim omjeri ma trebala biti dugaka 11,87 m; cela hrama u Saloni ima irinu od 8,38 m i dui nu gotovo istih dimenzija, dok bi po naem arhitektu teoretiaru morala biti duga ka oko 10,50 m. Napokon, cela hrama u Dokleji pruala se po irini 9,5 m i isto to liko po duini, pa se po tome veoma pribliuje omjerima hrama iz Salone. Potrebno je jo pogledati u kakvom su meusobnom odnosu bila tri unutra nja prostora cele u tripartitnom hramu, kao to su to bili kapitolijski hramovi u Zad ru i u Ninu. Za njih bi trebali vrijediti odnosi to ih je na autor predvidio za hram etruanskog tipa, o kojemu posebno govori ( Vitruv. Arch. IV , 6,6) jer su se ugle dom na taj model gradili hramovi s unutranjom trodijelnom elom.Takav bi hram trebao imati tlocrtne odnose kao 6:5 (odnos duine prema irini). I zaista, tome priblino odgovara situacija hrama u Zadru (irina 10,70 m, duina 11,10 m). Od nosi u raspodjeli unutranjeg prostora cele dobivaju se tako da se njezina irina po

ANTIKJ GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

dijeli na deset dijelova, od kojih se po tri pridaju desnom i lijevom prostoru, a os tatak (etiri dijela) sredinjem, dakle: 3 - 4 - 3 . Zadarski hram (uraunavi i polovi nu debljine perimetralnog zida) bio je irok 10,70 m pa bi po tome cela bila po i rini raspodijeljena: 3,21 m - 4,28 m - 3,21 m. Stvarni su meutim odnosi: 3,4 m 4,2 m - 3,4 m i vidi se da su oni na samoj granici klasinih proporcija. Hram u Ni nu neto je dalje od njih: tu su unutranji prostori gotovo dvostruko iri od pobo nih prostora, a same se proporcije time pribliavaju planimetriji bazilikalnog unut ranjeg prostora. Na slian nain mogli bi se promotriti odnosi izmeu irina triju odjelitih ccla nezakcijskog kapitolija. Ukupna irina svih triju cela iznosi 25,10 m, desetina od toga je 2,51 m. Po tome bi pobone cele trebale biti iroke po 7,53 m, a zapravo su bile irine ,80 m; sredinja bi cela morala imati irinu oko 10 m, a stvarno je bila iroka 9,50 m. Odstupanja dakle nisu velika, kao to nisu ni drugdje to se tie ovih relacija. Znatno stri primjer hrama u Enoni koji se najvie udaljava od Vitruvijeva etruanskog hrama. To bi se moglo objasniti injenicom to je taj hram, graen u takvom tipu trodijelnog svetita, nastao zapravo u retardaciji, ugle dom na susjedni jaderski koji mu je posluio kao model, i to gotovo itavih sto go dina nakon zadarskog. Zbog toga ovaj posljednji u usporedbi s ninskim djeluje arhainije" u smislu proporcija i stroe u smislu stila izradbe.Ta strogost i ozbiljno st jaderskog hrama ogleda se i u injenici da su mu stupovi s trijema na proelju imali svega 24 kanelire, unato injenici da su, s obzirom na vitkost, pripadali u naj viu kategoriju, a sam Vitruvije kae da broj kanelira varira od 28 do 32, ovisno o eleganciji stupa ( Vitruv.Arch. IV, 4,2). Bazilika. I za te graevine Vitruvije (Arch.V., 1,5) propisuje tlocrtne proporci je. Po njemu irina bazilike mora iznositi jednu treinu njezine duine. U obzir za provjeru dolazi samo bazilika iz Dokleje ije su obje tlocrtne dimenzije poznate, dok je jaderska samo djelomino otkrivena pa je poznata samo njezina irina; ne uzima se u razmatranje mala bazilika uz trijem na forumu Aserije. Bazilika u Dokle ji bila je dugaka 59 m, pa bi joj po navedenim omjerima irina morala iznositi ne to manje od 20 m, a zapravo je dosezala tek 13,50 m, to je vrlo daleko od Vitruvijevih preporuka. Od zadarske (severijanske) bazilike utvrena je irina na temelju koje bi se mogla priblino ustanoviti njezina duina oslanjajui se upravo na ove Vitruvijeve odnose, no pitanje je jesu li oni i ovdje bili potovani. S obzirom na re lativno kasni postanak te graevine prije treba oekivati da je zadarska bazilika, u jo veoj mjeri negoli ona iz Dokleje, bila razvijena po duini u odnosu prema iri ni. Isti pisac donosi da trijem u unutranjosti bazilike mora biti irok toliko koliko iznosi irina sredinjeg prostora (lae) bazilike. Zadarska je bazilika, koja je imala unutranji trijem, bila iznutra iroka (od jednog perimetralnog zida do drugog) 12,40 m, od ega na sredinji prostor od trijema do trijema otpada 6,4 m. Po tome bi trijemovi morali biti iroki 2,13 m, a zapravo su znatno iri, itavih 2,50 m. Vje rojatno je da je ona prijanja zadarska bazilika (julijevska) bila blia klasinim kano nima, no to se moe provjeriti samo autentinim nalazima ispod starokranske, od nosno romanike bazilike. Anastiloza, Provjeravanja bi se mogla nastaviti i dalje na drugim objektima kojih su tlocrtne osnove sauvane (teatri, amfiteatri, trijemovi) ili po drugim krite292

SL 142. Stup s kapitelom, Salona, hram; Weilbach 1933.

SL 143- Anastiloza, Zadar (Iader), kapitolij: odnosi


arhitektonskih elem enata stupa kapitolijskog hrama

rijima (interkolumniji i dr.). No, naa je zadaa ovdje pokuati provjeriti samo u uem izboru, ostavaljajui zadau u cjelini posebnim istraivanjima na temelju ko jih e biti mogue doi i do potpunijih zakljuaka. Za provjeru modula i meusob nih relacija u trodimenzionalnoj arhitektonskoj izgradnji potrebno je analizirati anastiloze, ondje dakako gdje je analiza mogua, tj. na objektima koji su u dovoljnoj mjeri sauvani (hramovi u Puli, hram u Dioklecijanovoj palai u Splitu, slavoluk Ser gijevaca u Puli i dr.) ili na onima kod kojih je mogue provesti egzaktnu rekonstruk ciju na temelju raspoloivih elemenata (npr. u Saloni, si. l42).Te su proporcije u Vitruvija detaljno razraene (usp. Arch. V , 1, 5; v. ovdje 412). Budui da je ovdje rije tek o oglednim pokuajima, uzet emo u razmatranje elemente anastiloze dvaju ob jekata: kapitolijskog hrama i trijema oko foruma u Zadru. Po klasinim modulima visina korintskoga kapitela mora iznositi koliko i deb ljina stupa pri dnu (dijametar, odnosno dva modula). Kapitel hrama u Zadru visok je 94 cm. Po tome se vidi da su propisane relacije ovdje bile gotovo egzaktno pri mijenjene (si. 143). Glavica (kompozit) sa stupovlja trijema oko foruma bila je viso ka 56 cm, dok je dijametar stupa pri dnu iznosio 52 cm, to opet pokazuje da su odstupanja bila vrlo mala pa se gotovo mogu zanemariti (si. 145). Isto vrijedi za i

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

rinu kapiteia pri dnu: ona mora odgovarati debljini (promjeru) stupa pri vrhu (bez apoteze). Na hramu u Zadru i jedna i druga su potpuno identine, iznose 81 cm, a takoer i na trijemu gdje gornja debljina stupa i gornja debljina kapiteia iznose 13,5 cm pa time potpuno potuju Vitruvijeve propise. Na isti nain odgovaraju irine tih kapiteia pri vrhu debljini stupa pri dnu. Kapitel sa zadarskog hrama potpuno po tuje relacije utvrene za visinu redova akantova lia. Ukupnu visinu listova treba podijeliti na tri dijela, od kojih se dva pridaju donjem redu a jedan gornjem. U Zad ru je upravo tako: ukupna visina pojasa listova oko kapiteia iznosi 66 cm; donji red visok je 44, a gornji 22 cm. Egzaktno po kanonu. Visina a rhitrava ovisi ponajprije o visini stupa: to je on vitkiji, to se u pro porciji smanjuje visina arhitrava. Tako npr. ako visina stupa iznosi do 15 stopa, arhitrav e biti visok jedan modul, tj. radijus stupa pri dnu. Na stupovima visina kojih se kree izmeu 15 i 20 stopa visina e se arhitrava izraunati tako da se modul po dijeli s 13 i od njega e se oduzeti trinaestina; za stupove visoke 20 do 25 stopa mo dul e se pomnoiti s 12,5 i od njegove e se visine oduzeti dvanaestim i pol; gdje stup visok od 25 do 30 stopa, visina e se arhitrava dobiti ako se modulu oduzme dvanaestim. Na trijemu kapitolijskog hrama u Zadru stup (sastavljen u tamburima) bio je visok 8,52 m i prema tome pripada u etvrtu kategoriju s obzirom na visinu (si. 143). Modul (radijus stupa pri dnu) iznosio je 48 cm, Prema Vitruvijevu mode lu arhitrav bi trebao biti visok 48 cm manje jedna dvanaestim, dakle 44 cm, a zap ravo je visok 52 cm, 8 vie od kanona. Mogue je takoer utvrditi module arhitra va (koji je u jednom bloku s frizom) na forumskom trijemu jer je sauvano nekoli ko ulomaka u duini jednog interkolumnija. Stup trijema bio je visok 4,66 m (oko 15,6 stopa) pa prema tome pripada u drugu grupu stupova razvrstanih po vitkoi. Polumjer pri njegovu dnu iznosio je 28 cm pa bi arhitrav morao biti visok toliko umanjeno za jednu trinaestinu. Stvarno je bio visok 44 cm, dakle znatno vie i tu je odstupanje osjetno. Istaknuta tri po lja na vanjskom i unutranjem licu arhitrava takoer imaju svo je omjere. Oni se dobiju tako da se visina svih polja podijeli na 12 dijelova, od ko jih se donjem polju pridaju tri dijela, srednjemu etiri, a gornjemu pet dijelova. Na arhitravu hrama u Zadru koji je visok 52 cm ostaje za raspodjelu na polja (kad se oduzme visina od 8,5 cm gornjega profiliranog zavretka) 43,5 cm, od ega dva naestim iznosi 3,62 cm. Prema tome bi ritam visine pojedinih polja odozdo prema gore morao biti: 10,86 - 14,48 - 18,10 cm, a stvarno je u slijedu: 10 - 15 - 18 cm, to je takoer prilino u skladu s utvrenim proporcijama. Polja na arhitravu trije ma oko foruma (vanjska) imaju ukupnu visinu od 83,5 cm (bez zavrnog profila ko ji s ove strane iznosi 5,5 cm visine), koja podijeljena s 12 daje koeficijent od 3,21 cm. Po kanonu ritam bi trebao tei: 9,63 - 12,84 - 16,05 a izvedene su relacije: 10,5 -13-15. Za utvrivanje visine friza nema posve odreenih relacija: ona u naelu iznosi 3/4 visine arhitrava, no ako je friz imao plastini dekor, kako je to bilo na frizu hra ma i trijema u Zadru, visina friza moe biti vea, do 5/4 arhitrava.Toj se kvoti pribliuju frizovi obiju zadarskih graevina: friz hrama bio je visok 72 cm (arhitrav 52 cm), dakle 7 cm vii od arhitrava. Friz na trijemu bio je visok 42 cm (arhitrav 44 294

SL 144. T rabeacija, D uklja (Doclea), b azilika; odnosi ele menata trabeacije; Sticotti 1913.

cm), pa bi to priblino odgovaralo onoj prvoj normi unato injenici da je on bio veoma bogato dekoriran nizom plastinih akantovih voluta. Posve je strogo bilo provedeno sukcesivno irenje arhitrava prema visini. Pra vilo da donja irina (debljina) arhitrava treba biti adekvatna donjoj irini kapiteia, a gornja irina arhitrava gornjoj irini kapiteia, potovano je u trabeaciji i hrama i tri jema. Jednako je tako mogue provjeriti dosljednu primjenu proporcije u visini i u istaku zavrnog vijenca na hramu i na trijemu. Ovi nasumce uzeti primjeri ne mogu, naravno, posluiti izvoenju bilo kakvih konkretnijih zakljuaka. Problem bi trebalo obraditi kompleksno i studiozno, s gra fikim demonstracijama, i u smislu vremena i u smislu prostora. No ipak i ovaj skromni izbor sugerira neke zakljuke koje bi trebalo dalje razraivati i verificirati. Nesumnjivo je da se moduli u nekim sluajevima prilino pribliuju onima to ih je formulirao Vitruvije, dok se u drugima znatno od njih udaljuju. Oito je npr. da im je bio mnogo blii hram u Zadru negoli trijem oko foruma, a to je razumljivo jer je hram upravo i bio graen u doba kad je Vitruvije razraivao svoje proporcije, dok je trijem nastao znatno kasnije, kad je rimska arhitektura i umjetnost uope doivjela jo jedan snaan priljev utjecaja s Istoka za Flavijevaca, pa su na hramu istaknute cr te klasicistikog stila Augustova vremena, a na trijemu bogatstvo dekora i snanija plastika, uz eleganciju koja je postignuta izmjenom modula. K tome valja uzeti u ob zir da je na trijemu arhitrav s frizom bio u jednom bloku pa su stoga i jedan i drugi mogli biti relativno neto nii, a s druge strane ne smije se smetnuti s uma da je tri jem imao i gornju lou na katu s parapetom to je bio na trabeaciji, pa je smanje njem njezine visine bio ublaen opi dojam u visinskim odnosima, a pojaan dojam elegancije i horizontalne ralanjenosti. Faktor vremena imao je odreenu ulogu i u izmjeni proporcija unutranjeg prostora hrama u Ninu u odnosu prema onom iz Zadra, kako je navedeno, ali to se isto zapaa i u obradbi arhitektonskih elemenata i u vanjskom dekoru. Djelovao je svakako i faktor prostora; daljnja e istraivanja ne sumnjivo potvrditi da je mogue govoriti o nekim specifinostima odreenih regi ja, npr. Istre s jedne, prema srednjem i junomu primorju s druge strane, to se oi tuje npr. u tlocrtnim proporcijama hramova gdje je ona consuetudo Italica vie do la do izraaja na sjeverozapadu, a helenistiko-istone zasade na jugoistoku.

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

9. Namjenska raspodjela gradskog prostora


Da bi se mogla ocijeniti funkcija grada, njegova drutvena uloga i visina standarda to ga je pruao svojim stanovnicima i svim ostalim pripadnicima zajednice kojima je bio sreditem, potrebno je razmotriti kako je bila provedena distribucija grad skog areala po namjeni i u kakvim su meusobnim odnosima bili pojedini ui pros tori u odnosu prema cjelokupnomu urbanom prostoru. Pitanje je od velike vanos ti, a moe biti zanimljivo i za dananjeg ovjeka koji esto ocjenjuje grad u kojemu ivi upravo po tom kriteriju, alei se nerijetko na disproporcije do kojih dolazi zbog izgradnje objekata jedne namjene u nerazmjeru s objektima drutvenih fun kcija i standarda uope. Nema sumnje da je takvih nerazmjera bilo i u antikom gra du, pogotovo u prvim decenijima njegove urbanistike izgradnje kad je prevladava la stambena izgradnja nad izgradnjom javnih prostora i objekata, osobito u planira nim gradovima. Meutim, u doba kompletne izgradnje, a ta je, kako smo istakli, bi la vie-manje dovrena u smjeni triju ili etiriju generacija, bila je i u tom pogledu uspostavljena unutranja ravnotea koja u daljnjim stoljeima nije bila bitno pore meena jer za to nije bilo ni osobite prilike ni veih mogunosti uzevi u obzir i njenicu da u antikom gradu redovito nije dolazilo do prostornog irenja uega gradskog areala i njegove prvobitne jezgre. 1 pri ovim razmatranjima bilo bi potrebno raspolagati s vie primjera jer bi jedi no na taj nain bilo mogue doi do tonijih srednjih veliina. Naalost, stupanj istraenosti gradova na hrvatskom priobalju ne prua takvih mogunosti: potpuno istra enih gradova zapravo i nemamo. S druge strane, kad bismo i imali dovoljno podata ka za statistiku elaboraciju, morali bismo tada i u ovim razmatranjima izdvajati ue skupine pojedinih gradskih naselja, kao to ih. izdvajamo po kriteriju kuiturno-etnikog podrijetla (odnosno kontinuiteta), drutveno-ekonomske uloge, morfoloko-planimetrijskih odlika, itd. Sigurno je da e drukije izgledati ove relacije u gradu spon tanog postanka od onih u planiranom gradu, drukije u gradu koji je preteno ili is kljuivo ivio od trgovine i razvijanja tercijarnog sektora privrede od grada kojemu je ekonomska osnovica preteno bila u agraru. No uza sve to, uza sva ogranienja o kojima je ve prije bilo govora, vrijedi pokuati barem ondje gdje je to koliko-toliko mogue. Zasad takve mogunosti prua jedino antiki Jader (Zadar) kojega je anti ka topografija, stjecajem prilika, ponajbolje poznata. Tu postoje uvjeti da se doe do konkretnijih zakljuaka (sl. 146). Pa ako ti zakljuci i ne budu imali apsolutnu vrijed nost (mogue je govoriti samo o aproksimacijama), ako i ne budu dali ovlatenje za bilo kakva uopavanja, moda e pruiti priliku da se izae iz okvira uopavanja ba rem u nekim temeljnim postavkama i zakljucima koji e konkretno potvrditi makar u jednom primjeru one ope spoznaje to ih u tom pogledu imamo. Sve ue gradske prostore i objekte s gradskog areala unutar recinkta mogli bis mo, s obzirom na funkciju, podijeliti u nekoliko skupina, onako kako smo postupi-

.
SL 145. Anastiloza, Zadar (Iader ), forumski trijem: a) pogled i presjek; b) detaij pluteja

Ne uzimajui u obzir razlike i odstupanja to se pojavljuju zbog razlika u vre menu gradnje ili zbog nekih nesumnjivih regionalnih odlika, openito se moe tvr diti da je potivanje modula i proporcija bilo dosljednije provoeno u obradbi po jedinih arhitektonskih elemenata anastiloze negoli u prostornim ili u tlocrtnitn od nosima pojedinih graevina. Ni to nee biti teko objasniti. Vei dio arhitektonskih elemenata (baze, stupovi, kapiteli, dijelovi trabeacije i sl.) bio je izraivan u speci jaliziranim radionicama koje su se, kako e se vidjeti, nalazile u predgraima. Klesa ri i kamenari imali su opa rutinska znanja i poto bi dobili temeljne elemente, mo dul i dr., bili su kadri u serijama izraditi sve dijelove prema zadanim, predlocima, utvrenim mjerilima i uhodanoj praksi, bez nekih posebnih detaljnijih nacrta i pro jekata. Naprotiv, projektant gradnje mogao je pokazati veu slobodu u planiranju prostornih i tlocrtnih oblika graevina i odstupati od pravila pogotovo onda kad je morao svoje projekte prilagoavati postojeoj izgradnji ili nekim drugim specifi nim uvjetima.

296

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

!i u razmatranju planimetrijskih, likovnih i funkcionalnih odrednica grada. Ti ui prostori mogli su biti namijenjeni: kultu municipalnoj upravi ekonomskom ivotu javnom ivotu i funkciji kretanja razonodi i rekreaciji te stanovanju.

Valja odmah upozoriti da su mnogi gradski prostori i objekti u tom pogledu bili polivalentni. Ne moe se na primjer tvrditi da je kultu u gradskom tkivu sluio samo onaj prostor to su ga zapremali hramovi, svetita i slini objekti. Mnoge su se manifestacije kulta obavljale na javnim povrinama, u naelu uvijek na otvore nom, osobito na forumu ako se do njega nalazio glavni hram, podno kapitolija i na drugim slinim prostorima. Gradska je bazilika sluila openito kao dvorana za ve e skupove graanstva, bilo u svrhu trgovanja (po emu ulazi u ekonomsku sferu), bilo u svrhu zborovanja, obavljanja sudstva i si. u svim onim prilikama kad su ma gistrati opili s narodom (agere cum populo). Prema tome ona pripada i u sferu uprave, sudstva i si. jednako tako kao i u djelokrug gospodarskog ivota grada i i tave zajednice. Pogotovo je forum imao kompleksnu namjenu. On je imao veoma vanu ulogu u kultu, u trgovini, u zabavi i rekreaciji (tu su se esto prireivale ig re), ali jednako tako u upravi i u politikom ivotu zajednice uope (na njemu su se odravala zborovanja na otvorenom), itd. Napokon, djelokrugu ekonomskog i vota pripadaju i one taberne to su se nalazile s uline strane stambenih objekata, kao trgovake ili obrtnike radionice. No uza sve to, imajui na umu i ova ua di ferenciranja, mogue je u glavnim crtama odrediti urbani prostor po temeljnoj namjeni uih povrina i pojedinih graevina te utvrditi u kojim su meusobnim re lacijama bili. Antiki Zadar intra moenia bio je dugaak od gradskih bedema na jugoistoku do zavretka tadanjeg poluotoia na sjeverozapadu (tu je bilo kasnijih nasipanja i proirivanja) oko 700 m, a prosjena mu je irina iznosila od bedema do bedema oko 230 m. Imao je dakle povrinu oko 154 000 m2. Dobar dio tog prostora bio je izuzet od izgradnje: javni prostori unutranjih komunikacija (ulice), prostori du gradskih bedema i si. na to otpada 35 600 m2 ili 23% sveukupnog areala. Za ras podjelu na pojedine funkcije preostaje dakle oko 118 400 m2. Kult. Sferi kulta valja pridati itav prostor kapitolija s hramom i peribolom, ko ji ima povrinu od 3540 nr, to je 2,3% sveukupnog areala, odnosno 2,9% areala pod izgradnjom. To, naravno, pod pretpostavkom da na uemu gradskom prostoru nije bilo i drugih hramova i svetita, to je malo vjerojatno jer esto gradovi imaju i po vie svetita, npr. Salona, Dokleja, Narona i dr. No povrina samo jednoga hra ma, osim kapitolijskog, nee bitno mijenjati utvreni odnos. Municipalna uprava. Ne raunajui udio foruma u upravljanju gradom i poli tikom ivotu uope, ovdje emo uzeti u obzir samo kuriju i bazilike. Kurija dodu-

S L 146. Gradski prostor, Zadar (Jader)-. raspodjela p o drutvenoj namjeni

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

e nije posve sigurno identificirana, no sve upuuje na to da se nalazila, kako je na vedeno, do one starije (julijevske) bazilike s kojom je inila organsku cjelinu. Zajed no s tom bazilikom zapremala je povrinu od 2260 m2. Druga, kasnije graena ba zilika sa suprotne strane foruma (severijanska) mogla je imati (oslanjajui se na nje zinu irinu i poznate module) zajedno s pridodanim elementima i pripadajuim prostorom oko 2700 m2(ne raunajui gornju lou koja je takoer sluila istim sa drajima), i to sve skupa iznosi 4960 m2 , odnosno 3,2% cjelokupne gradske povri ne i oko 4,2% gradskog areala pod izgradnjom. Ekonomski ivot. Ponajprije tu valja uzeti u obzir povrinu to ju je pokrivao emporij uz gradsku luku, sa skladitima i ostalim pripadajuim elementima, zatim niz taberni uz dvije strane foruma kao i trijem uokolo foruma. Emporij zaprema prostor gotovo dviju gradskih inzula s povrinom oko 6000 m2, taberne oko foru ma 1550 m2 , trijem 1620 m2, to sve zajedno daje 9170 m2 . To je oko 5,9% gradskog areala, a oko 7,7% izgraenih gradskih povrina. No, ponavljamo, ovamo valja prib rojiti i povrine gradskih bazilika (koje su ve iskazane) i privatnih taberni u stam benim objektima koje potpuno izmiu naoj evidenciji. Javni ivot, razonoda i rekreacija. Udovoljavanju tih funkcija sluilo je vie objekata i odgovarajuih prostora: forum sa zrcalom i trijemom (koji je ve ukalkuliran) koji je takoer imao lou u prvom katu, teatar kojega se lokacija nazire (dok je amfiteatar, kao i u Puli, bio izvan gradskih bedema pa se ne uzima u obzir) i grad ske terme koje su uoene na tri mjesta (do foruma, do emporija i du glavne uz dune ulice). Aproksimativni zbroj svih tih povrina iznosi 15 850 m2 , dakle 10,2% itave gradske povrine, odnosno 13,4% izgraenog areala. Stambena izgradnja. Sav preostali prostor organiziran u oko 50 inzula pros jene veliine od 52 x 34 m (s povrinom oko 1768 m2 po inzuli) zapremali su stambeni objekti. Oni su, koliko je mogue suditi na temelju dosad postignutih re zultata, zauzimali povrinu oko 86 500 m2, dakle 56% cjelokupnoga gradskog pros tora, a 73% izgraene gradske povrine. Ako su te kalkulacije i priblino tone, mogle bi se onda utvrditi i relacije izme u povrina namijenjenih stambenoj izgradnji i povrine izgradnje koja je zadovolja vala ostale drutvene funkcije.Tada bi se pokazalo a je stanovanje zauzimalo 56% ukupnoga gradskog prostora, a sve ostale funkcije 44%, pa je prema tome izgradnja drutvene namjene stajala prema stambenoj izgradnju u odnosu 1 :1,3. Preputamo stanovniku suvremenoga grada da ocijeni je Ii i koliko antiki grad, u ovom konkretnom sluaju stari Jader, imao povoljne ili nepovoljne odnose u distribuciji urbanog areala po namjeni. Nema sumnje a je sudjelovanje stambe ne izgradnje s oko 56% u eksploataciji gradskog prostora znatno. No valja uvijek imati na umu da je stambena izgradnja u prostornom pogledu bila preteno eksten zivna, a volumenom niska (samo dio kue dizao se na kat), da su stambeni objekti tipa domus imali unutranjih otvorenih prostora i da je jedan njihov dio, kako je navedeno, sudjelovao i u gospodarskim djelatnostima. S druge se strane jednako ta ko ne smije smetnuti s uma navedena polivalentnost mnogih objekata koja bi, kad bi se ukalkulirala, osjetno povisila postotke prostora i objekata namijenjenih eko 300

nomskim funkcijama. No ni tako relacije nisu nepovoljne, kako pokazuje hijerarhi ja izvedena iz navedenih priblinih postotaka: za stambenu izgradnju prostorne komunikacije i si. javni ivot, rekreacija ekonomski ivot municipalna uprava kult 56,0% 22,0% 10,2% 5,9% 3,2% 2,3%.

Oslanjajui se na te relacije s jedne i na ukupnu povrinu grada unutar bede ma s druge strane, vrijedilo bi pokuati utvrditi koliko su gradovi na istonom Jad ranu mogli imati stanovnika u ranijem Carstvu. Naravno, ni ovdje ne raspolaemo egzaktnijim pokazateljima za provedbu komputacija. Stoga je teko ulaziti u detalj nije proraune jer se lako moe upasti u zamke kojima nisu izbjegli ni oni koji su prije tako spekulirali. Govorilo se tako o nekih 60 000 stanovnika stare Salone, a u svakom sluaju o nekoliko desetaka tisua stanovnika nekih drugih gradova. Jed ni su kao kriterij uzimali npr. kapacitete amfiteatra, drugi gradskog akvedukta, tre i povrinu foruma i si. No to nije ispravno. Amfiteatar, kako se zna, ne slui samo stanovnitvu unutar bedema i onome u predgrau ve svim pripadnicima zajedni ce, dakle i onima to ive na selu, a u nekim prilikama ak i pripadnicima drugih zajednica. to vrijedi za amfiteatre, vrijedi i za kapacitete ostalih javnih objekata. Kapaciteti vodovoda, na primjer, mogli bi se uzimati kao kriterij kad bismo imali na raspolaganju sve tehnike podatke o njegovu funkcioniranju i kad bismo u sva kom sluaju mogli izraunati potronju vode. No kad smo kod toga, dovoljno je spomenuti da je Jader imao akvedukt, ali da je bilo mnogo zgrada i uih povrina koje se nisu opskrbljivale vodom iz vodovoda ve iz bunara koji su kaptirali pod zemne vode. O tome smo ve neto napomenuli. Koliko je apsurdan kriterij veli ine foruma pokazuje upravo primjer Jadera i Salone. Forum u Saloni mnogo je manji od onoga u Jaderu, a areal Salone bio je vie negoli dvostruk u odnosu pre ma arealu Jadera. Zadarski forum po svojoj veliini (povrina forumskog zrcala) odgovara forumu Rima s kraja Republike koji je od bazilike Julije do bazilike Emilije bio irok 45 m, upravo kao i jaderski, a dugaak 100 m od javne tribine (rostra) do Julijeva hrama, dakle malo vie od jaderskoga. Odmah se vidi do kakva bi apsurda dovele kalkulacije temeljene na takvim kriterijima kad se zna da je Rim ve u to doba bio pravi megalopolis iji se broj stanovnika mjerio s vie stotina ti sua! No ipak se teko posve oteti napasti i ne pokuati predloiti barem aproksi mativni broj stanovnika jednoga takvoga grada u razdoblju njegova najveeg uspo na za ranijeg Carstva. Tonosti prorauna mnogo bi pomoglo kad bismo detaljnije poznavali ne sa mo povrine to ih je zapremala stambena izgradnja ve i tipologiju samih stambe nih objekata. Kako je navedeno, ona je, barem koliko se zna, bila veoma raznolika i esto izmie poznatim klasinim shemama, a ponegdje se moe ak govoriti i o kontinuitetu kue iz autohtone protourbane faze u rano rimsko doba (npr. Nin), to e se logino ee pojavljivati u gradovima spontanog postanka i s jaom autoh-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

1751. Camozzino

1826. Lanza

1919. Dyggve

Sl. 147. Gradski prostor, Salona: prijedlozi kompozi cije; I. jedinstven prostor; II. dvodijelni prostor; III. trodijelni prostor

tonom tradicijom. Pa i poloaj i uloga grada znatno e utjecati i u ovoj sferi. Dok npr. Pompeji kao grad bogatijih slojeva imaju preteno nastambe tipa domus , u Ostiji kao u lukom gradu prevladavaju nastambe tipa insula, tj. takve koje se razvija ju u visinu. Budui da su i gradovi na istonoj jadranskoj obali imali razvijen luki promet i sve ono to on sobom nosi, valja pretpostaviti da je i u njima bilo stambe nih objekata takva tipa. to onda preostaje kao kriterij za procjenu demografske gustoe ovdanjih antikih gradova? Nita konkretno ili egzaktno, tek poneka ap roksimacija na temelju svega to je naprijed izneseno. Kad smo ve kod primjera starog Jadera (koji je u tom pogledu stajao nekako po sredini izmeu veih i ma njih gradova), moe se uzeti da broj gradskog stanovnitva u urbanim familijama unutar bedema nikako nije mogao prelaziti kvotu od oko osam do najvie deset ti sua stanovnika. Za nae prilike to jo uvijek nije bio malen grad: bilo je i prilino manjih. Ako pretpostavimo da je predloena brojka blizu povijesnoj stvarnosti, on da bi proizlazilo da je na svakog stanovnika otpadalo oko 10 m2stambenog prosto ra, to je i za dananje pojmove veoma povoljno, a za antike kudikamo povoljnije kad se ima na umu socijalni i klasni sastav stanovnika i zbog toga velike razlike u kulturi stanovanja. Neovisno o tim pokazateljima, korisnim ak i ako su aproksimativni, u ocjeni antikoga grada uope, pa i ovoga na istonoj jadranskoj obali, valja uvijek imati pred oima sve ope odlike mediteranskoga grada i poznavati ivot u njemu kako bi se moglo utvrditi npr. kakav je on bio u odnosu prema gradu dananjice. Bez ob zira na to koliko je prostora otpadalo na javne a koliko na privatne namjene, on je bio relativno malen i prostranstvom i brojem stanovnika unutar bedema. Stambena kua, introvertirana prema van, a ralanjena prema unutra, uvala je intimnost ku nog ivota, ali su zato javni prostori i objekti bili elementi maksimalne frekvencije u svakodnevnom ivotu. Sve se, takorei, odvijalo na otvorenom: od kulta i ekonom skog ivota do javnog i politikog. U takvom se gradu ovjek (razumije se, slobo dan graanin) nije osjeao otuenim. Raspodjela funkcija (koja se reflektira u ras podjeli prostora) jasno podcrtava ulogu grada kao centra, pojanjava njegov odnos prema pripadajuem teritoriju na kojemu ivi mnogo vei broj pripadnika zajedni ce negoli u gradu samome. Jer on je i krojen ne po mjeri stanovnika unutar zidina ve i svih onih koji su pripadali zajednici i koje su interesi veoma esto dovodili u centar. Jednostavno reeno, njegova je temeljna uloga sluiti svim svojim pripadni 302

cima sa svim svojim elementima javnih funkcija. Pa ako zanemarimo itavu tu igru brojkama i postocima, ostaje injenica da je takav grad, ne samo Jader nego i mno gi drugi koji su imali sve objekte standarda, mogao npr. na forumu primiti itavo svoje stanovnitvo aktivno u drutvenom i politikom ivotu, da je u amfiteatar mo gao smjestiti sve svoje odrasle slobodne graane, da je u termama i teatrima mog la nai mjesta veina stanovnitva koju su sadraji tih objekata zanimali, da su pros tori namijenjeni trgovini i ostalim gospodarskim djelatnostima u najguoj frekven ciji mogli zadovoljiti potrebe svih pripadnika gradske municipalne zajednice. U tom je gradu bila uspostavljena racionalna i vrsto izbalansirana unutranja ravno tea izmeu svega onoga to ulazi u sferu javnoga drutvenog ivota i svega onoga to ulazi u sferu privatnog i individualnog. I upravo zbog toga ni grad rane antike na istonoj obali Jadrana ni u jednom asu nije imao znaenje onoga to danas na zivamo spavalitem. Bio je to kompletan organizam. Pa ako se danas ponekad i svaljuje krivnja na antiki grad zato to je inicirao i ostvarivao neke prostorne i planimetrijske zasade koje su se kasnije u temeljnoj ideji reproducirale i primjenjiva le ak i u izgradnji modernih hrvatskih gradova, krivnja nije na antikom gradu. On je bio dobar, primjeren i funkcionalan upravo zato to je u velikoj veini bio mikropolis. On se, u naelu, nije prostorno artikulirao ve se reproducirao onako i ono liko kako se razvijao proces urbanizacije, koja je na istonojadranskoj obali bila naj intenzivnija u 1. st. n. e. Oito je da za suvremeni megalopol valja traiti drukija rje enja, pa i onda kada taj velegrad vue svoj postanak iz daleke antike jezgre. No si gurno je jedno: koji je god suvremeni grad na hrvatskom obalnom podruju nasli jedio historijski nukleus to se formirao u antici, nije bilo sluaja da se ta ista jez gra, ak i ona s maksimalno sauvanim antikim urbanistikim nasljeem, ne bi bi la mogla prilagoditi potrebama suvremenog ivota. U tom smislu antiki grad na hr vatskom priobalju nije samo grad prolosti ve, jednako tako, i grad sadanjosti, a na dananjoj je generaciji da bude i grad budunosti.

303

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

10. Mogunost doivljaja


Mnogi historijski filmovi nude nam kulise antikoga gradskog ambijenta kopiraju i klasinu scenografiju i kostimografiju, trude se u nama izazvati iluziju prenoe nja u grad kakav je bio prije dvije tisue godina. No u tome mogu postii samo pri vidnih uspjeha, uz najveu panju i akribiju strunih suradnika. Kako je navedeno, historik se nastoji tom doivljaju to vie pribliiti, upravo kao to se u svojim istra ivanjima tei to vie pribliiti znanstvenoj istini. Arheoloke etnje' Pompejima, Ostijom, naom Salonom, Poreom, Pulom, Zadrom, i dr. izazivaju reminiscencije, potiu na razmiljanja, ilustriraju steene ope teorijske spoznaje, ali nas ne mogu vratiti dva milenija unatrag. Pa i kad bismo imali jedan cjelovito sauvan i netaknut antiki grad, jo uvijek bi nam mnogo toga nedostajalo za potpun doivljaj: trebali bismo premostiti onu golemu vremensku distancu koja je zapravo nesavladiva. Pred time zastaje i onaj koji se bavi prouavanjem antikog urbanizma ako mu je cilj ne samo istraivanje morfologije naselja ve grada kao ivog organizma u nje govoj drutvenoj funkciji. A to je drutvo bilo posve razliito od ovoga u kojemu mi ivimo, i njega vie nema. Iz dosadanjeg izlaganja lako je razabrati to nam preostaje da shvatimo anti ki grad na istonoj jadranskoj obali, ne u onom povijesnom totalitetu ve u njego voj urbanistikoj cjelini. Raspolaemo ponajvema planimetrijskim dokumentima, studiramo prostorne i tlocrtne oblike pojedinih objekata i uih cjelina, njihove od nose i si. Nedostaje trea dimenzija grada bez koje je potpun doivljaj nemogu. I to je jednako tako vano, nedostaje nam autentina scenografija gradskih zda nja i ambijenata koju je antiki grad u rimsko doba prihvatio pod utjecajima hele nistike kulture. Pokoji svjetliji traak nude cjelovitije sauvani izolirani spomenici ili bolje sauvane ruine. Neto potpuniju vizualnu predodbu prua trodimenzio nalna raunalna rekonstrukcija s gabaritima gradskih zdanja. Uz nju se mogu prou avati ne samo pianimetrijski ve i visinski odnosi. Prijedlozi za rekonstrukciju po jedinih graevina ili uih gradskih cjelina postoje i oni se mjestimino reproduci raju u ovom djelu. Mogue je poi i mnogo dalje od toga, predloiti ak viziju ita va gradskog sklopa u silhueti koja se temelji na rezultatima istraivanja, od kojih ov dje donosimo tri: po jednu Ise (si. 151) i Epetija (si. 152) kao manjih gradia uz mo re, i treu Jadera, kao urbanistiki razvijenoga naselja (si. 153). No sve to: i rekonstrukcije izraene s najveom moguom akribijom kao i pri jedlozi vizura i silhueta, ostaju u okvirima kabinetskih studija koje nesumnjivo po mau uoavanju stvarnosti iezle zauvijek. Istinski je doivljaj onaj to ga izaziva ju sami materijalni ostaci, spomenici bolje ili slabije sauvani i ruine urbanih cjelina.Taj doivljaj ima svoju racionalnu i emotivnu komponentu. Suvremeni e ovjek redovito podlei fascinaciji ruevnih ostataka organiziranih po naelima suvreme ne konzervatorske discipline i prikladno prezentiranih, moglo bi se rei sve to vi e ako je izloen otuenju u suvremenomu dnevnom ivotu. Odgovarajua obja-

Jliieka_

T A J R S fikTI'

SL 149- Gradski prostor, usporedna tablica: odnos povrine antikih gradova na istonoj jadranskoj obali

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

njenja, poev od prospekata, vodia do monografija i studija izlaze u susret njego vu naporu da stekne to potpuniju viziju cjeline na temelju sauvanih autentinih detalja. U tome se ogleda i veoma velika didaktika vrijednost arheolokih ostataka in situ, koju ne mogu zamijeniti nikakvi kabinetski elaborati ni muzejski ekspona ti. Nije jednostavno odgovoriti na pitanje kako predoiti ovjeku dananjice anti ki grad i njegovu spomeniku batinu u uvjetima u kojima se on danas nalazi. Rje enja ima vie, a u svakoj prilici potrebno je traiti ono najpogodnije. Koliko je emo tivni faktor vaan pokazuje primjer totalne rekonstrukcije Atalove stoe (trijema) na starom trgu u Ateni. Ona je bez svake sumnje izvedena lege artis, svaki i najmanji arhitektonski element izgraen u rekonstrukciji dokumentiran je izvornim ostaci ma, a ipak nas ona ostavlja hladnima, laik e je doivjeti kao neku suvremenu gra evinu inspiriranu grkim klasinim uzorima kakvih u Ateni ima vie (zgrada Sveu ilita i dr.). Tu je gledaocu oteta i posljednja mogunost imaginacije koju je trajno stimulirao razgledajui ruine ostalih graevina na trgu. Treba li rekonstruirati i do koje mjere je doputeno ulaziti u rekonstrukcije esto je pitanje osjeaja u veoj mjeri nego egzaktnih kalkulacija: to uvijek ovisi o specifinim uvjetima u kojima ivi pojedini spomenik ili neka urbana cjelina. U jadranskoj urbanistikoj batini antike mogla bi se u Hrvatskoj jednako tako primjenjivati razliita naela u pogle du konzervacije, rekonstrukcije i prezentacije spomenika i spomenikih cjelina. Salona je imala sve uvjete da postane "polje arheolokih ruina u dobrom smislu rijei, kao cjelovit urbani kompleks kojega bi ostaci - istraeni, konzervira ni, parcijalno rekonstruirani i dolino prezentirani - zaista bili mogli pruiti cjelo vitiju viziju cvatuega grada u povijesnom trajanju od oko est stoljea. Meutim kasnija izgradnja, a posebno ona iz novijih vremena, izrasla kao parazit na tom his torijskom arealu, onemoguila je (zar trajno?) uspostavljanje cjelovitosti i potpuni doivljaj antikoga grada. Naprotiv, ruine Nezakcija u Istri jo uvijek pruaju tak vu, naalost, rijetku ansu jer nisu bile izvrgnute teim manumisijama, a nakon is traivanja to bi se postiglo i u nekim drugim gradovima (Nadin, a djelomino i Bri bir, i dr.). Na putu je projekt da se to vrlo prikladno ostvari u Naroni. Posebni se problemi pojavljuju u ivuim naseljima u kojima je antika urbanistika batina veoma prisutna. Stara se Enona npr. prua ispod naselja seoskog tipa s relativno razrijeenom izgradnjom. Tu se pokazuje prilika izvlaenja veih urbanih cjelina koje se nalaze na slobodnim povrinama. Situacija je mnogo sloenija u gradovima s intenzivnom izgradnjom, tu je mnogo tee utvrditi naela po kojima bi se valori zirali ostaci antike i uklopili u suvremeni ivot. Nema sumnje da bi bilo mogue npr. potpuno obnoviti Peristil Dioklecijanove palae u Splitu. No to bi se time do bilo, a koliko bi se izgubilo! Epuracija ima temelja kad je rije o parazitskoj izgrad nji bez kulturno-povijesne vrijednosti, ali ona ne moe biti na mjestu u sluajevima kada su u okviru antikoga zdanja i ambijenta izrasle nove vrijednosti, u meusob noj asimilaciji, kojima je vrijeme dalo jednako pravo na egzistenciju. Nikakvo ukla njanje postantikih stilskih elemenata u sklopu Peristila i nikakva rekonstrukcija ne mogu mu vratiti njegov prvotni smisao jer on ve stoljeima nije peristil palae ve javni trg s izrazitom fizionomijom i odreenom drutvenom funkcijom. Neto ma lo drukije postavlja se problem rekonstrukcije forumskoga kompleksa u Zadiru. I

SL 150. Mogunost doivljaja; forum u Zadru (Iader), prijedlog djelomine rekonstrukcije forumskog trijema i prezentacije u prostoru, dio pred proeljem crkve sv. Marije

tu bi bilo mogue, zahvaljujui rezultatima istraivanja, ii u rekonstrukciju veih cjelina, npr. trijema oko foruma, koje se nalaze na slobodnim prostorima. No i tu postoji granica koju ne bi trebalo prekoraiti. Postojee vrijednosti (Sv. Donat, ka tedrala, kompleks sv. Marije, crkva sv. Ilije i dr.) jesu one koje e odrediti do koje se mjere smije ulaziti u rekonstrukciju da bi ona postigla svoju svrhu a da ne pozlije di ostale spomenike i ambijentalne vrijednosti.Tu se pojavljuje jo jedan problem koji se ne susree u gradovima ruinama ni u mnogim drugim ivuim gradskim naseljima: kako uskladiti antike urbane preostatke na forumskom arealu s budu om novom izgradnjom na okolnom neizgraenom terenu (Petricioli 1958.; Raduli 1970.). Bilo bi previe jednostavno i jednostrano zastupati stajalite kako je pravilno najprije obaviti konanu konzervaciju i parcijalnu rekonstrukciju autenti nih elemenata rimske arhitekture, a da se onda nova izgradnja mora njima prilago diti. Mediteranski grad (pogotovo u svojoj povijesnoj jezgri) jedna je cjelina, njego va cjelokupna artikulacija mora imati unutranju logiku i meuzavisnost u prostor nom, visinskom, oblikovnom i funkcionalnom smislu, pa e stoga biti nemogue iz graivati odvojenu viziju oivljavanja povijesnih vrijednosti neovisno o totalnoj vi ziji itava kompleksa u njegovoj konanoj realizaciji. U tom je smislu i prijedlog to se ovdje donosi samo prijedlog, jedna od vie mogunosti na putu do konanog rjeenja (sl. 150). U visinskoj artikulaciji antikoga grada vanog je udjela imao reljef terena na kojemu se on dizao. Gradskih naselja podignutih na potpuno ravnom ili planira nom terenu jedva da i ima na hrvatskom priobalju. Urbana naselja koja su naslijedi la predrimske gradinske tradicije kao to su ona u kontinentalnoj Libumiji zadra-

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

SI. 151. Mogunost doivljaja: grki grad Is:x (Issa , Vis); pretpostavljeni volumen i izgied naselja prema Gabrievi 1958.

vala su i zateene visinske relacije: na njima se gradska dominanta nalazila i prije urbanistikog preobraaja.Tu se dizao hram, uz vei ili manji javni prostor, kojega je dominantna uloga bila pojaana prirodno viom visinskom kotom, kao npr. u Aseriji i u Varvariji. U gradovima koji su se sterali na padinama, dominirajui je cen tar redovito bio smjeten na vioj strani padine (Epetij.Tarsatika i dr.). Naselja pak kojima je urbani areal bio po prirodi formiran u dva plana, redovito su iskoristila tu prirodnu prednost (npr. Epidaur) i izgradila sredinje objekte na povienom dijelu gradskog prostora. U onim opet naseljima, kojih teren nije bio visinski razvijen ve preteno ravniarski, bilo je potrebno umjetnim putem podignuti ovei plato za smjetaj dominantnoga urbanog sklopa, kao npr. u Jaderu, Parenciju i dr. No svuda ipak nije bilo tako. Pola na primjer, koja je kao stari kateljer imala iijepih uvjeta da izgradi svoju gradsku dominantu na sredinjemu najviem prostoru, kako je to bilo npr. u Tergeste, nije iskoristila tu pogodnost, ve je njezin kapitolij podignut podno brijega, do gradske luke. No, vidjeli smo, postoji vjerojatnost da se najstariji kultni centar ipak nalazio na sljemenu brijega, a da je kasnije, izgradnjom foruma za koji na vrhu nije bilo mjesta, kapitolij ukljuen u forumski kompleks. Toliko o artikula ciji koja je bila uvjetovana smjetajem dominante. Postojala je meutim i artikulaci ja u pojedinim dijelovima grada kad se ovaj nalazio na osjetnoj padini, kad su poje dine gradske magistrale slijedile u jednom pravcu reljefne horizontale pa su na taj nain sukcesivni blokovi izgradnje stepenasto padali. Tako je moralo biti u lsi, vje rojatno u Ekvu barem na jednoj strani koja je bila izdignuta, ali i na platoima gradi na koji su imali osjetnije padove. Poseban je doivljaj morala pruati antika Pola, organizirana u radijalnocentrikom sustavu, s prstenastim komunikacijama koje te ku oko brijega. Tu bi se morali jasno zapaati nizovi kaskada od sljemena do dna brijega, s mnogih perspektiva bilo s morske strane bilo s ravniarske okoline. Ali ipak, unato ovoj tenji k visinskom ralanjivanju, ono ni u hrvatskom prio balnom gradu nije bilo tako naglaeno. A to zbog injenice da ni javni ni privatni objekti nisu imali tendenciju razvitka po visini. Zbog te ujednaenosti opi je gaba rit bio prilino smiren, izveden vie-manje u blagim prijelazima. Iz njega se izdvaja la dominanta, prirodno uvjetovana ili umjetno naglaena. Od Augusta dalje podiji kapitolija i hramova sve vie dobivaju na visini, hramovi su pak po svojoj prirodi monumentalni ak i onda kad su manjih dimenzija, i na taj nain se uspostavljaju visinske relacije i postie uklanjanje monotone linije gradskih krovova. Stoga mo emo kazati da u planiranim gradovima na ravniarskom terenu monotoniji pravil ne organizacije gradskih prometnica odgovara monotonija gabarita. Ali, ako grad 308

promatramo iz perspektive stanovnika - pjeaka koji u njemu ivi, onda se stjee posve drukiji dojam. Jednolinost pojedinih uih gradskih cjelina, npr. foruma ok ruenih trijemom, bila je prekinuta ne samo povienim podijima hramova ve i po sebnim akcentima postavljenim u slobodnom prostoru, monumentalnim stupovi ma kao u Jaderu i si. To isto vrijedi i za uline fasade kojih je ritam veoma esto bio prekinut interpolacijom kakvoga veeg objekta javne namjene (termi, svetita i si.). Pravilan ritam gradskih ulica esto je bio prekidan izgradnjom prostranijih urbanih cjelina specifine namjene, osim foruma i drugih trgova, te su cjeline takoer bile u odreenom smislu introvertirane, s bonim prilazima, pa je na taj nain i vizual no i funkcionalno taj dio grada prekidao jednolinost, a time ujedno stvarao iluziju o veoj povrini naselja nego to je stvarno bila, nudei pjeaku mogunost iznena enja. S druge pak strane pojedini su akcenti na poecima ili na krajevima gradskih ulica imali ulogu privlane toke (stupovi, slavoluci i si.), bilo da se pjeak kretao ravnom ulicom ili pak da se sputao ili uspinjao strmenitim ulicama i ak stubama gdje su one bile potrebne. Za nae dananje pojmove svakako da bi nam bio blii grad koji se u duem vremenskom razmaku spontano razvijao, pa je stoga bio mno go meki i u planimetriji i u gabaritu od planiranoga graa koji reproducira jed nu isto geometrijsku shemu. U kasnoj antici, vidjet emo, a pogotovo u srednjem vijeku, to omekavanje doi e do punog izraaja. Ostaje na kraju jo jedno pitanje koje se na neki nain uklapa u naa razmatra nja iako ima vie historijski i kulturno-historijski karakter negoli urbanistiki. Rije je o poznatom prikazu jednoga obalnog grada na reljefu Trajanova stupa u Rimu. Otkad je Cichorius objelodanio itav slijed reljefa s tog spomenika5 6traje i neka vrst ' > j o r > polemike oko toga koji se tu grad krije: prijedloga i kombinacija bilo je vie, no i-

slikama gradova v. Giuuano

kdionus 1 9 0 0 .0raa

1966.. 211 i 4

SI. 152. Mogunost doivljaja: grki grad Epetij (Eption , Stobre); pretpostavljeni volumen i izgled naselja prema Gabrievi 1966.

309

ANTIKI GRAD

Ostvarenja grada klasinoga svijeta na istonom Jadranu

Sl. 153. Mogunost doivljaja; rimski grad Jader (Jade r, Zadar); pogled iz zraka na urbanu cjelinu antikog Zadra

ni se da je preostala samo jedna dilema: Salona ili Jader. Grad na reljefu prikazan je isto shematiki, bez potivanja bilo kakvih mjerila i proporcija, ali s jasnim ozna kama koje bi mogle biti odluujue u ovoj raspri. Gledan je s gradske luke, a u pr vom planu su liburne s nekoliko legionara uz obalu, te gradski bedemi. Unutar be dema s desne strane prikazan je hram i uz njega trijem, negdje po sredini reljefa is tie se teatar, a na lijevom kraju nazire se popreni bedem s lukovima gradskih vra ta, odnosno slavoluka s tri otvora. Dalje, jo vie lijevo prua se konstrukcija na lu kovima, a u pozadini reljefa naziru se obrisi planine ili breuljaka. E. Dvggve, poto su bili istraeni ostaci malog hrama koji je u kasnijoj fazi bio okruen trijemom, od luno se opredijelio za Salonu a protiv Jadera upravo zbog toga novog momenta, ali i zbog nekih drugih (Dyggve 1928., 15 i d.). U hramu s trijemom u reljefu vidi on mali hram s trijemom to ga je Weilbach istraio i objavio.Taj se ui kompleks u Saloni zaista nalazi blizu teatra pa bi i ova podudarnost topografije Salone s relje fom ila u prilog Saloni. Napokon, vrata formirana kao slavoluk s lijeve strane prikazivala bi monumentalan ulaz u najstariji dio Salone, tzv. Porta Caesarea, a br dovita pozadina planinu Kozjak. Usput, Dyggve je posve pravilno odbacio prijanja miljenja da je niz lukova na obali iz prvog plana horrea stare Salone (kojih se os taci naziru uz staru cestu to vodi u Trogir) i vidi u njemu konstrukciju pristanita u luci. Odbacio je mogunost da bi to mogao biti Jader ne samo zato to tu nije bio naen neki hram s trijemom to ga nagovijeta reljef, ve i zbog toga to, po njego vu miljenju, teatar starog Jadera ne bi bio sagraen unutar bedema ve na perife riji. U svoje doba, prije negoli su bila poduzeta istraivanja u Zadru, takva je kom binacija bila prilino uvjerljiva. Sada je valja revidirati. Ponajprije valja primijetiti da je Salona potpuno obrnuto orijentirana u odnosu prema prikazu na reljefu. Na njemu su gradska vrata s lijeve strane, u Saloni su bila, 310

gledano iz luke, s desne strane. U Jaderu su pak stvarno s lijeve strane, ako se taj de talj odnosi na monumentalni slavoluk s tri otvora to se dizao na ulazu u grad s kop nene strane. Ona konstrukcija na lukovima sasvim na lijevo, do gradskih vrata, mog la bi se odnositi na nosae akvedukta kojima je bila premotena stara fossa, na mjes tu kasnije srednjovjekovne koja je bila produbljena. U Saloni je vodovod tekao po vie bedema pa nije imao posebne nosive konstrukcije. to se tie hrama s trije mom, mnogo je vjerojatnije da u tome valja prepoznati kapitolij s okolnim peribolom, negoli neki drugi hram, jer je on upravo jedan od najizrazitijih atributa grada municipija, a jo vie kolonije rimskih graana. A jaerski je kapitolij upravo tako komponiran s hramom posred trijema s tri strane. Uostalom, u vrijeme postanka Trajanova stupa trijem oko salonitanskoga hrama jo nije bio sagraen; nastao je za Harijana ili malo poslije njega. to se pak tie teatra, tu je Dyggve bio u zabludi jer je pogreno tumaio podatke iz korespondencije I. Luia sa zadarskim kroniarom . Ljubavcem. Ovaj je, naime, mislio da je naiao na ostatke teatra, no Lui je sam u Ri mu, na temelju nacrta to mu ih je Ljubavac poslao, odmah zakljuio da je rije o amfiteatru, a postoje i drugi dokumenti koji potvruju da je Lui imao pravo.5 Pre ma tome nema nikakvih dokaza da se zadarski teatar nalazio izvan gradskih bede ma; naprotiv, postoje vrijedni indiciji da se nalazio jugoistono od forumskog kom pleksa. Kako se vidi, svi elementi shematski prikazani na reljefu (kao i vie-manje svi ostali na spomeniku) govore u prilog Zadra, a veinom se protive Saloni. Naoj kom binaciji ide u prilog i niz povijesnih injenica. Trajan je na put krenuo iz Ankone, i to po noi. Vjerojatno je da je izabrao naj krau relaciju i najpogodniji prijelaz, a to je bio onaj Ankona - Zadar. Iz Zadra je la ko mogao doi do Burna i pohoditi tamonji garnizon. U vezu s ovim njegovim pu tovanjem moe se dovoditi njegova liberalitas prema Jaderu, kojemu je dao izgra diti akvedukt. Istim tim putovanjem trebalo bi protumaiti i gradnju slavoluka u gradskim vratima stare Aserije na atiku kojeg se nalazio natpis s posvetom Trajanu. Valja ipak upozoriti da postoje i drugi prijedlozi za rekonstrukciju toga Trajanova itinerarija, koji ne uzimaju u obzir ni Salonu ni Jader (Stucchi 1965.). Ako je ipak na Trajanovu stupu rije o nekom grau istone jadranske obale, kako mnogi smatra ju, bit e najvjerojatnije da je rije upravo o antikom Jaderu.

r Luieva pisma iz Rima V. Ponteu o d 14. lipnja i 2. ko lovoza l660.. Lui 1907.. 42 i 45. Takoer u DeRegno... Lui 1668., 33 = 1986.. 234. lisp. i Bnineiii 1913-, 13^ i ci.

311

T. IV Juna fasada Dioklecijanove palae u Splitu, Adam 1764.

V. dio

ODNOS IZMEU GRADA I SELA U RANOJ ANTICI

Uloga sela u sklopu antike municipalne zajednice prilino je dobro poznata i u mnogoemu se podudara s ulogom dananjega sela prema gradu kojemu ono gravitira.9 8To bi se jednostavno moglo izraziti onim to su Rimljani nazivali cura annonae (briga za opskrbu trnice), a Grci po Aristotelu he peri tSn agoran epimeleia (istog znaenja;Polit. VI, 5,2; v. ovdje 402). No to je samo jedan aspekt problema. Iz meu antikoga grada i sela postoji vrsta meuzavisnost i na mnogim drugim po ljima, u kojoj grad i selo daju i primaju, u smislu spomenute Aristotelove autarkije (Polit. 1,1,8; III, 1,8;V, 5,2; v. ovdje 400) koja je neotuiva odlika grada. Da bi se te relacije mogle uspostaviti, bilo je potrebno osigurati dobar sustav prometnica i mogunost transporta iz grada u selo i obratno. Kako je navedeno, ideal antikog ovjeka koji je preteno ivio na selu bio je a moe u jednom da nu doi u grad i vratiti se kui, pjeke ili prijevoznim sredstvom. I to je svakako je dan od odluujuih momenata koji su uvjetovali teritorijalno prostranstvo zajedni ca jo u protourbanom razdoblju, kad su se formirale njihove granice. Rije je, vid jeli smo, o prosjenim udaljenostima od oko 10 km pa je svaki lan zajednice mo gao u jednom danu putovati do grada i vratiti se kui. Nije to bilo vano samo sa stajalita stanovnika sela kojemu je grad potreban. Vano je to bilo i za upravne strukture, da bi grad bio sposoban obavljati svoju ulogu na vlastitom teritoriju. Kad teritorij prekorai te granice, stvorit e se novi organizmi koji e rasteretiti centar. Tako je bilo u kolonijama s veoma prostranim agerima, gdje se formiralo nekoliko manjih centara - prefektura, koji su imali i mnoge gradske atribute i oblike ograni ene samouprave. Velika povrina agera takvih centara i manja zavisna sredita u njima stvorit e u kasnoj antici povoljne uvjete da se istaknutija podreena naselja emancipiraju. Ona e postati urbana sredita sa statusom kasnoantike civitas, s vlastitim teritorijem. U odravanju veze s gradom od vee su vanosti bile vicinafne i prigradske komunikacije negoli magistralne to ih registriraju itinerariji. Oko svakoga gradskog centra razvile su se prometnice koje su povezivale naselja na nje govu teritoriju. One su nesumnjivo sekundarnoga postanka jer je rast centra i nje gove uloge izazvao i razvitak komunikacijske mree kojoj je ishodite bilo u grad skom centru. Za sam pak proces poleogeneze mnogo su vanije magistralne ceste.

54 Sui 1973a, 16 i d.; pristup prouavanju problem a usp. uvar 1973-, 110 i d.

315

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

U nekim sluajevima blizina trase takve ceste ili jo vie njezina krianja mogli su naselju pruiti uvjete da se bre razvija i stekne ulogu centra. S drage pak strane i samo postojanje naselja-centra jo u protourbanom razdoblju moglo je utjecati na stvaranje trase prometne magistrale, s tenjom da ona povee vanija naselja unu tar regije ili izmeu regija. Kao potvrda za ovu misao mogla bi se navesti injenica da trase magistrala veoma esto idu preko gradinskih naselja, pogotovo onih koja su se urbanizirala u najranijoj antici. Na teritorijima kolonija ceste vrlo esto slijede trasu agerskih limesa (mea; Sui 1955a). To se lijepo vidi u okolici Porea, Pule, Zadra i Salone (odnosno Spli ta koji se nalazio u salonitanskom ageru). Na primjer, ravna cesta to spaja Pulu sa selom ian nije nita drugo doli jedan dekuman pulskog agera. Dijelom to vrijedi i za cestu koja iz Pule vodi za Medulin, ili iz Faane za Galianu, itd. U ageru staro ga Jadera takoer se dijelovi izvangraskih komunikacija poklapaju s pravcima li mitacije, kao npr. dio Ulice V Maeka (stara Biogradska cesta), dijelovi cesta to vo de prema Stanovima i Bilom brigu, te one koja iz Puntamike kree prema Bokanjcu. Na tlu salonitanskog agera u sustavu centurijacije je npr. u Splitu stara cesta, da nas gradska ulica Zrinsko-Frankopanska koja ide u pravcu karda, te dio ceste pre ma Stobreu koja slijedi trasu jednog agerskoga dekumana. No bilo je i na podru ju kolonijskih agera cesta koje nisu respektirale pravce limitacije ve su tekle dija gonalno preko centurija, kao npr. stara cesta koja je vodila iz Jadera u Enonu5 5 i ne ke druge na tlu pulskoga i salonitanskog agera. Takvih prometnica koje su imale svojstva prave ceste osposobljene za kolni promet, pa do konjskih i pjeakih sta za, bilo je na teritoriju svih gradova veoma mnogo. One su po rimskom pravnom shvaanju bile javno dobro bez obzira na to preko ijih su terena tekle. Vlasnici imanja nisu ih mogli zatvoriti u skladu s onime: iterpopulo debetur (dunost je na rodu dati prolaz). Morskim putovima veze s gradom bilo je znatno tee odravati, pogotovo stanovnicima sela koja su se nalazila na udaljenijim otocima koji su bili atribuirani centrima na kopnu (Jaderu, Saloni, Naroni). Bezbroj je razloga zbog kojih e stanovnik sela putovati u grad. Treba li mu nadgrobni spomenik ili kakav obraeni element arhitekture za vilu (prag, ovratnik, stup, kapitel ili si.), obratit e se lapidariju ili lapicidi (lapidarius, lapicidaf, tre ba li mu mozaini pod za kuu ili jo ee za cisternu, potrait e odgovarajueg majstora u specijaliziranoj radionici (officina) koja se obino nalazi u predgrau; u posebnim radionicama nabavit e poljodjelski alat i sav drugi pribor, a u trgovina ma uz forum ili u ulinim tabernama kupit e sve to mu treba za opremu doma instva. U grad e ga dovesti i njegove graanske dunosti: da pribiva zasjedanjima komicija (gradskih skuptina), da rjeava parnice pred gradskim magistratima, da bi ra magistrate i si., a ako je k tome i lan gradskoga vijea dekuriona, da sudjeluje u radu toga tijela. Posebno je grad bio privlaan za svijet sa sela kad su se odravale igre i sveanosti, osobito natjecanja i borbe u amfiteatrima. Smatra se da dimenzije i kapaciteti amfiteatara odgovaraju broju ukupnog stanovnitva zajednice, onoga u gradu (intramurani) i onoga to ivi na selu (extramurani), pa je prema tome ve liina amfiteatra mnogo pouzdaniji kriterij za utvrivanje brojnosti itave zajedni ce negoli samoga grada - centra. Na gradnju amfiteatra u pojedinim sredinama mog

* U dokum entim a via an!iqua: Documem 18"?.. 69 Enchiridion 1914.. 249 = CD t. 107: Brunelli 19131 0 1 : via grandis. colnicus: Documenta 1877.. 146 = CD
ft. 211.

la je presudno utjecati povremena prisutnost cara. U gradu se prireuju i druge ig re i sveanosti, religioznog i profanog znaenja, sveane rtve, ophodnje (posebno u praksi orijentalnih kultova koji su veoma rano uzeli maha u gradu) i si., a u teat rima ili (gdje nije bilo kazalita) na forumu prireivale su se scenske igre (ludi scaenici) koje su, kao i mnoge druge javne priredbe, financirali imuniji graani. U vri jeme najgue vreve na forumu su se stjecali razliiti zabavljai, akrobati i drugi ko ji su zabavljali puk, a u vrijeme izbora tu su se drale harange. Isto je tako vano da e doljak sa sela ovdje, kao i na trnici ili u termama, susresti znance i doznati mno go novosti koje drukije ne stiu do sela. Ako je bolestan, potrait e u gradu lije niku pomo, a onda e opet nakon ozdravljenja doi u grad, do hrama ili nekog svetita, da zahvali bogovima i poloi svoj zavjetni dar (ex voto). Isto e uiniti i u znak zahvalnosti za ozdravljenje govea, ovce ili kojega drugog ivineta. Ako graanin ima zemljini posjed, za selo ga veu interesi posjednika. U svom ladanjskom zdanju on e esto provoditi dokolicu (otium). Osobito e due bora viti na selu za berbe, izradbe ulja i vina, do prodaje proizvoda. Nekoga drugog tamo e odvesti poslovi kad selu bude potreban kvalificirani strunjak, posebno za rado ve koje fam ilia rustica nije mogla sama izvesti. No, selo moe biti zanimljivo sta novniku grada ne samo zbog poslova i rekreacije ve i zbog zabave, jer je i selo ima lo sveanosti i festivale, stare kultove naslijeene iz pradavnih vremena, pogotovo u zajednicama koje su sauvale autohtonu kulturno-etniku osnovicu. Sudjelovanje u tim priredbama bilo je za ovjeka iz grada zanimljivost i osvjeenje.Tu valja po najprije ubrojiti sveanosti i rituale povezane s berbom groa i proizvodnjom vi na ujesen. Kult boga Libera (Bakha, grkog Dioniza) njegovao se prvenstveno na selu. U natpisu iz Polaa na o. Mljetu navodi se kako je jedan upravitelj imanja (villicus) za zdravlje (pro salute) svojega patrona sagradio trijem uz Liberov hram (templum portico ampliavit, Zaninovi 1990.). Takvih svetita bilo je u agerima kolonija vie jer je Liber bio zatitnik vinogradarstva (Zaninovi 1984.; 1997c; Oluji 1990.; Matijai 1998.). Priroda odnosa izmeu grada i sela spoetka je bila dvojaka: jedna u novonas talim formacijama kao to su bile kolonije ili municipiji rimskih graana, druga u zajednicama koje su se izgradile na autohtonim tradicijama. U autohtonoj zajedni ci grad je dio nje same, nastao kao njezina funkcija s poloajem prim us inter pares u krugu pridruenih sredita. On nije, barem na poetku, faktor eksploatacije svojega podruja, odnosno nije to bio sve dok se nije i u sadrajnom pogledu insti tucionalizirao, odnosno romanizirao. Stanovnici izvan grada nisu ovdje samo cives rure consistentes (graani koji borave na selu), a to na teritoriju rimskog munici pija ili kolonije jesu, oni su zapravo populus rure consistens (narod u pravnom smislu koji boravi na selu) kojemu je grad sredite i kojemu grad slui. Po tom shva anju, kako je ve navedeno, i naziv stanovnika (etnik) postaje emotik, i to za sve lanove koji imaju isto sredite. To je pojam ukupnosti naroda zajednice i njegova gradskog centra. Promatran s juridiko-gromatikog stajalita autohtoni je grad imao veu samostalnost i vee kompetencije na svojemu teritoriju jer je npr. za raz liku od kolonija, raspolagao veim povrinama koje nisu bile uklopljene u dravno zemljite, dijelove privatnog i panjakog agera. Neki su pak autohtoni centri Libur-

316

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu graa i sela u ranoj antici

m Alfo!dy 1965., passim. 1!,; Za Tarsatiku usp. Mirabella-Roberti 1949a; za Nezakcij MatijaSi 1996.

nije imali jo vei privilegij jer su bili osloboeni plaanja provincijalnog tributa (immunes). U kolonijama je bilo drukije. Tu je izvangradski teritorij (kolonijski ager) bio podruje eksploatacije grada - centra nad selom u svojoj domeni. To su bitne razlike koje su uvjetovane genetikim faktorima. S vremenom, na duem raz vojnom putu, one e se ublaiti. Jer i na teritorij autohtonih zajednica naseljavat e se pojedinci izvana, rimski i romanizirani elementi, ne samo posjednici imanja na dijelovima dravnog zemljita adsigniranog zajednici ve i predstavnici ostalih za nimanja, trgovci, obrtnici i dr.1 1 1 0Tako e mnoga seoska podruja stanovnitvu gra da autohtone zajednice postati ono isto to je selo bilo stanovniku grada - koloni je.Time e opet domae selo i s njime domai seoski svijet biti potisnuti u drugi plan. No upravo to i takvo selo za nas je posebno zanimljivo jer je ono jedino osta lo uvarem domaih autohtonih tradicija. Na izvangradskom podruju, na teritoriju agera, nalazile su se nekropole grad skog stanovnitva. One se obino smjetaju uz ceste (via) ili uz raskrija (diverticulum) glavnih i sporednih prometnica, a esto se proteu u duini od nekoliko kilometara. U Zadru, npr., gdje su nekropole prilino istraene, ustanovljeno je da su se pruale uz Ulicu E lisice (stara Benkovaka cesta) sve do sela Babin Dub, uz staru cestu prema selu Murvica i uz Ulicu V . Maeka (stara Biogradska cesta; Petricioli 1952.; Sui 1958.; Fadi 1985 .; 1989 ); u Enoni uz cestu prema Jaderu i uz onu koja vodi u Murvicu; u Argiruntu takoer du prometnice koja vodi iz grada du obale (Abrami - Colnago 1909.); u Saloni je poinjala od zapadnih bedema i raz vijala se du ceste koja je vodila zaTragurij (Buli 1905.; Abrami 1949-; Kirigin et al. 1987; Mileti 1989 ); u Puli odmah kod gradskih tzv. Dvojnih vrata (Porta gemina; Mlakar 1970.; 1972.; Girardi-Jurki 1975.; Matijai 1991.), a tako i drug dje.1 0 1 Kako je to bilo u protohistorijskom odnosno protourbanom razdoblju, i sa da je nekropola kao grad mrtvih (necropolis) odraz grada ivih. Afirmacijom rim ske vlasti i kulture naglo prevladava ritus incineracije (spaljivanja pokojnika). Na samom groblju pripremalo se mjesto za spaljivanje (ustrinum) s lomaom. Imu niji su spaljene ostatke spremali u ovee staklene ili keramike posude (olla cinenaria),z ove opet u posebne kamene are s poklopcem (u m a cineraria) koje su pokapali u zemlju. Siromaniji su spaljene ostatke polagali izravno u aru, ili ak u zemlju. Prilozi to su se polagali u grob odraz su imovnog stanja pokojnika: svje tiljke (lucemae), sitne staklene posude (balsamaria, lacrimaria i dr.), osobni pri bor i nakit itd. Pojedine familije kupovale su terene u ageru za pokop svojih lano va, pa se na nadgrobnim spomenicima ponekad navode i dimenzije grobnih par cela po duini uz cestu (in fronte) i po dubini u polju (in agro) , dok je za ukop gradske sirotinje zajednica dodjeljivala posebna mjesta u predgrau namijenjena za pokope siromaha (CAR 67; v. ovdje 418). Socijalne razlike jo plastinije odra ava kakvoa nadgrobnih spomenika: stela, nadgrobnih ara i cipusa, od kojih ne ki nose samosvojne regionalne crte u tektonskom i u likovnom pogledu, kao tzv. liburnski cipus i monumentalne stele s teritorija Liburna, te neki posebni tipovi stela i nadgrobnih spomenika iz junih ilirskih podruja. Takvi spomenici, esto monumentalnih razmjera i visoke kakvoe izradbe, s bogatim dekorom i portreti ma pokojnika, stajali su uz ceste iji su dugi potezi bili prave galerije koje su nam-

SL 154. Memorativne graevine: oktogonalni mauzolej, Pula (Pola); a) tlocrt; b) rekonstrukcija; Mirabella-Roberti 1949

jerniku nagovjetale sjaj i veliinu grada i njegovih graana. Sepulkralna arhitektu ra nerijetko dosee monumentalne razmjere, kao to je npr. oktogonalni mauzolej u Puli (sl. 154 a,b) ili nadgrobni spomenik Pomponije Vere u Saloni (sl. 155).Tije kom stoljea nekropole su se produivale, zauzimajui nove povrine terena zajed nice, kako su nadolazili novi stanovnici grada mrtvih. Ali oni tu nisu bili sami. Po evi od samih gradskih vrata, gdje je poinjala i nekropola, dizale su se gostioni ce, radionice i drugi objekti, tu su nicala nova naselja.Tako su se mrtvi pomijeali sa ivima. Naime, u gradovima koji zbog prirodnih uvjeta ili nekih drugih razloga nisu imali dovoljno urbanog prostora (a ve je reeno da su urbani prostori antikoga grada i inae bili mali i da se redovito nisu proirivali) stvarali su se ne samo suburbiji (suburbium - podgrae), ve su se izvan grada podizali i neki javni objekti, npr. amfiteatri, kao to je to bilo u Poli i u Jaderu, ili teatri, kako je to bilo u lsi, jer za njih na uemu gradskom prostoru nije bilo mjesta. Akvedukti, naravno, uvijek prolaze preko agera municipalne zajednice, a ponekad im trasa prelazi okvire mu nicipalnog teritorija, kao to je to bilo s jaderskim vodovodom, kojemu se ishodi te nalazilo kod Vrane. Stanovnici sela i ruralnih ekonomija morali su se brinuti za odravanje onoga njegova trakta koji je uz njih tekao, pogotovo onda kad su se i sami njime sluili. Izlazak grada iz okvira njegovih fortifikacija i gradskog pomerija poinje u 2. st. kad se kao priznata gradska regija stvara suburbij, koji donekle prostorno povezu je selo s gradom. Redovito on poinje kod samih gradskih vrata, gdje se malo-pomalo formiraju vee periferne aglomeracije. Na natpisu naenom u Zadru koji se moe datirati najranije zavretkom 2. i poetkom 3. st. spominje se drugi vikus u 319

318

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

uoj regiji oko srednjih gradskih vrata, a spomenik su svojemu drugu podigli sta novnici tog vikusa (vicani vici IIporta media; Sui 1949.). Taj se vikus morao na laziti gdje i amfiteatar, na prostoru dananjih parkova u bivim mletakim utvre njima. Iz natpisa proizlazi da su postojala dva vikusa, koje je vjerojatno dijelila ces ta to je od srednjih vrata (iji se ostaci nalaze u dvoritu dananjega Djejeg dis panzera) vodila u ager. Kako se vidi, termin je ruralnog znaenja mada se naselje na lazilo tik do gradskih bedema. Odavde e on u kasnoj antici prijei u sferu urbane denominacije pa e se njime oznaivati manje urbane cjeline i uliice, a esto e se susretati i u srednjovjekovnim dokumentima (usp. tal. vicolo cieco - slijepa uli ca). I suburbiji tijekom razvitka stjeu urbanu fizionomiju, posebno unutranji red u rasporedu i eksploataciji prostora. To se npr. vidi u Poli, gdje su se suburbiji pod redili pravilnoj ortogonalnoj mrei centurijacije pa stoga i oni imaju pravilan raster, kao uostalom i vei dio suvremene Pule koja se razvila izvan najstarije historijske jezgre. U predgraima su se ponajprije smjestili oni za koje na uemu gradskom arealu vie nije bilo mjesta. Uivali su mnoge prednosti: ovdje su tereni bili jeftini ji, forum im je bio vrlo blizu i mogli su vie puta u jednom danu posjetiti ui cen tar, imali su i vie mira, ali ipak ne i sve prednosti ladanjskog ivota na selu. No suburbij je samo djelomino sluio za stanovanje i za rjeavanje onoga to danas nazivamo stambenom krizom. On je preuzeo mnoge sadraje neophodne gradu, ko ji su esto po svojoj naravi nespojivi sa ivotom na uemu gradskom terenu.Tu su se vrlo rano pojavili gostinjci koji su ujedno imali i ulogu postaje (stationes, mutationes), pogotovo u gradovima gdje je kolni promet bio zabranjen ili nemogu. Ov dje su se mogli smjestiti konji i zaprega, obaviti popravci i si. U predgraima su se zarana nalazile radionice razliitih obrta koji su traili vei prostor ili nisu pripada li u ui gradski areal: klesarske radionice, kovanice, koare, mastionice i si. U suburbijima su se podizali i kultni objekti, osobito u malim gajevima ili u uvalama uz more na periferiji grada, posebno onih boanstava kojima ortodoksno shvaanje jo nije doputalo da se ugnijezde na uemu gradskom prostoru kao to su to bili neki tui, mahom orijentalni kultovi, ili pak oni za koje Vitruvije kae da im sveti ta valja graditi izvan grada (Mars,Venera i dr.; Vitruu Arch. 1,7,1). U tom svjetlu moe se npr. promatrati gradnja svetita Apolona Likijskog u da nanjim Kolovarama u Zadru (Medini 1967.), ili pak Venere iz Nina, ija je statua na ena u drijcu, na poluotoiu to zatvara ninsku luku (Sui 1969.). U grkim su ko lonijama takvi sluajevi ei. Kasnije, kad su ti kultovi bili priznati, i njihovo e se odravanje regulirati na isti nain kao i onih u gradu, kao to e se i ivot u suburbiju podvri gradskoj Iegislaturi. Do te integracije na elu pojedinih vikusa bit e vicimagister koji nema nikakva udjela u gradskoj upravi i konstituciji niti se ubraja u gradske magistrate. Njega biraju njegovi vicani ili vidni (oba su naziva istog postan ka i imaju spoetka isto znaenje) koji e mu odati i priznanje kad ga zaslui, jedna ko kao to to ini u ime grada vijee dekuriona za pojedine istaknute graane. Izmeu grada i sela postoji iskonska antinomija. Potrebno je upozoriti u emu se oituje diferenciranje izmeu njih i u emu se sastoje suprotnosti izmeu nase lja tih dviju kategorija. 320

St 155- Memorativne graevine: nadgrobni spomenik Pomponije Vere, Salona; prema Buli 1925.

Diferencijacija sela i grada odraz je podjele rada kojoj u autohtonim sredinama poeci seu u doba drutvenog raslojavanja, a kvalitetno se zaotrila s dolaskom stranih elemenata o kojima je bilo rijei. Postoje gradska zanimanja i seoska zani manja, privreda grada i privreda sela. Selo u svakoj zajednici ima prvenstveno agrar no znaenje, bez obzira na to je li rije o zajednici autohtonog postanka ili o gradu u kojemu preteu rimski elementi. Ali odnosi nisu isti, niti su strukture iste. Autohtono selo sauvalo je i2 predrimskog vremena, kako je reeno, stoarstvo kao veoma vanu a ponekad i bazinu privrednu granu. Stoarstvo je i kasnije viemanje ostalo u rukama domaeg svijeta, ali valja dopustiti da su i vlasnici zemljoposjeda nastalih rimskom intervencijom s vremenom uvidjeli rentabilnost te priv redne grane. Oni su je organizirali na viem stupnju, bilo za proizvodnju vune bilo pak mesa i mlijenih proizvoda. Takvom ekstenzivnom gajenju stada mogli su dob ro odgovarati manji i srednji nenaseljeni ili slabo naseljeni otoci, gdje je bilo malo obradivih povrina i gdje se nisu formirale vee agrarne ekonomije, a koji su pru ali izvrsnih prilika za ispau veih stada u rimsko doba, kao i prije autohtonom sta

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

novnitvu. Naravno da je to onda izazvalo i promjenu vlasnikih odnosa, a rimsko je zakonodavstvo davalo, vidjeli smo, mogunost za to, posebno u agerima koloni ja. No uza sve te mogunosti ostaje injenica da je domae selo, bilo na teritoriju zajednice autohtonog postanka bilo zajednice rimskih graana, dugo vremena kroz antiku sauvalo tu svoju tradicionalnu privrednu djelatnost. Usporedno uz nju i ek sploataciju umskih povrina drvarenjem, to je domaem selu takoer donosilo znatnih prihoda i omoguivalo mu da u gradu nabavi sve ono to samo nije proiz vodilo. Tome treba pridodati i proizvode s malih imanja na privatnom ageru, osobi to povre i voe kojim je domae selo opskrbljivalo svoj gradski centar. Ribarstvo seoskog stanovnitva na otocima i uz obalu na kopnu takoer je vie-manje ostalo u rukama domaeg svijeta. Meutim, i u toj djelatnosti, kao i u mnogim drugima, sudjelovao je i gradski svijet, ulaganjem kapitala u organiziranu proizvodnju, osni vanjem kompleksnih postrojenja za obradbu i trgovanje ribom. Ribnjaci za dranje ive ribe (vivaria piscium, piscina vivaria) susreu se uz vee ekonomije na oba li, npr. u uvali Verige na Brijunima (Gnirs 1908c; Mlakar, 1971., 26; Begovi Dvorak 1990.) i vjerojatno u Maloj Proversi na prevlaci izmeu Dugog otoka i Katune (Sui 1954.) odakle se riba odvozila na trite. Osim soli dobivene iz rudnika, upot rebljavala se i morska sol, a na njezinu proizvodnju upuuju i brojne priobalne toponimije tipa soline (lat. salinae) i sl. Kao to je to bilo u Africi, vjerojatno su se uz njih nalazila postrojenja za soljenje ribe i za pripremanje poznatoga rimskog specijaliteta (garum). Ona su se podizala do same obale, gdje bi se izgradio itav sustav manjih nepropusnih bazena kvadratnog tlocrta gdje se riba solila, a onda po sebni odjeli s termalnim ureajima gdje se pripremao i isparavao garum. Vjerojat no je toj svrsi sluio objekt s takvim malim bazenima otkriven kod Solina blizu Biograda na moru. Izvori govore o proizvodnji garuma u Dalmaciji i u Istri (Plin. NH, XXXI, 95; Casiod. Var. XII, 22). Gradski poslovni svijet mogao je investirati ka pital i u razvijanje drugih djelatnosti: u kamenolome npr., ili u izradbu vapnenica. Te su se djelatnosti mogle povezati i s agrarnom proizvodnjom u okviru ladanjske vile. Domai svijet mogao je u tako organiziranim postrojenjima sluiti kao radna snaga. Na ruralnim podrujima nalazile su se i pei za izradbu keramikih proizvo da, kakvi se npr. susreu u Istri, ili opeke koju je esto izraivala i vojska, kao npr. u Smrdeljima u Bukovici. Ruralni monici esto su bili i urbana elita i opskrbljivali su grad potrebnim proizvodima (Whittaker 1990., 111). No glavni su produkti sela u nas bili, kao i u susjednoj metropoli, ulje i vino, i tarice u mnogo manjoj mjeri, uglavnom u autarkinim ambijentima autohtonog se la. Na to upuuju materijalni ostaci naprava za njihovu preradu pronaeni u veem broju u ruralnim ekonomijama na tlu Istre i Dalmacije (Matijai 1998., 145 i .; kegro 1999., 179 i d.). U jednoj prostoriji vile u Mulinama na o. Ugljanu pronae no je skladite karboniziranih maslina. itav proces njihove obradbe odvijao se unutar centralnog dvorita gospodarske zgrade. U prvom stupnju obradbe bilo je potrebno razbiti mesnatu pulpu. U tu svrhu sluila je naprava (mlin) s kamenim ko taima (mola olearia ili trapetum) koji su se okretali oko osovine horizontalno ili vertikalno, a prvi iscjedak (amurca) taloio se pri tome u konkavno izdubenu ka menu osnovicu (mortarium). U drugoj je fazi postupak slian tijetenju groa: u

posebnom tijesku (torcular) cijedilo se ulje koje je teklo izravno u posebne baze ne, kao to to lijepo ilustriraju ostaci iz spomenute vile u Mulinama (Sui 1960.). Rezultati podmorskih istraivanja upuuju na zakljuak da su se iz nae primorske regije izvozili i ulje i vino.'0 2 S pojavom razvijenih ekonomija na dravnom zemljitu koje je adsignirano do seljenicima ili isluenim vojnicima, afirmirao se i novi tip ruralnog naselja - ladanj ska vila (villa rustica). Njezino e se znaenje teko prepoznati po njezinu imenu i po izvedenim apelativima, a pogotovo po onome to je od te rijei postalo u fran cuskom jeziku, gdje ia ville znai grad. Izvornom znaenju mnogo je blii talijanski naziv villaggio i pridjev villano sa znaenjem prost, neotesan. Pojam ladanjske vile poklapa se sa znaenjem naziva sala, franc. la ferme, tal. fattoria, njem. Meierhof, engl. Farm, no to nije bilo njezino prvotno znaenje. Spoetka to ime nose ma nji gradski sklopovi rezidencijalnog znaenja u kojima njihovi vlasnici imaju trajno ili povremeno boravite. Ve krajem Republike postoje u Rimu kompleksi s nazivom villa, a postoji i termin villa urbana za graevinu reziencijalne i poslovne namje ne. Odatle nastaje i njezina suprotnost ne samo u terminolokom ve i u sadrajnom smislu - villa rustica. S njom se na hrvatskoj obali pojavljuje novi tip naselja koji e postati pojmom seoskog naseljenja na poljoprivrednim dobrima. U njegovu se okvi ru formira odgovarajua fam ilia rustica u kojoj radna snaga, robovska ili najamna, trajno ivi i radi za svojega gospodara. Na njezinu je elu iskusniji upravitelj (villicus) koji se u ime vlasnika brine za itavo gospodarstvo. To su bile prilino kom pleksne proizvodne jedinice koje su osim naprava za proizvodnju ulja i vina imale i sve ostalo to je potrebno za funkcioniranje ekonomije, skladita za alat, pribor i urod, staje za zaprenu stoku i sl., pa i pojedine radionice za kovanje eljeza, izrad bu alata i dr. Kako se vidi, u tehnolokom pogledu one su znatno ispred maloga seos kog posjednika u autohtonom pagusu i on im nije mogao konkurirati. Meutim, kad se govori o ladanjskim vilama (villae rusticae), valja imati na umu to taj termin stvarno pokriva. Bogati patrimonij arhitektonskih ostataka izvan urbanih aglomeracija, dakle na selu, ne moe se openito svrstati pod pojam rus tine, pa ni ruralne arhitekture. Mnogi od njih ruralni su samo po tome to su iz van gradskog areala. Ako se promotre u cjelini, onda se mogu utvrditi tri temeljna tipa s obzirom na namjenu, a u vezi s njom i na kvalitetu izgradnje.m U prvu kate goriju pripadaju kompleksi vrhunske kvalitete, znatno iznad prosjeka urbane stam bene arhitekture, luksuzne palae i rezidencije tankoga gornjeg drutvenog sloja, od cara pa nanie. To su odreda ekskluzivne ladanjske konstrukcije, raskono op remljene i veih dimenzija, locirane na pomno odabranim poloajima, namijenjene iskljuivo rekreaciji, kao one u okolici Neapola, Hadrijanova vila u Tiburu, prostor no razvedena palaa u Sirmioneu na jezeru Garda i mnoge druge. Drugoj skupini pripadaju reziencijalne palae koje su uz to imale i gospodarsku komponentu, kao ona u uvali Verige na Brijunima, kasnoantika palaa u Mogorjelu i dr. U treu sku pinu valja svrstati one kudikamo brojnije koje su imale preteno gospodarsko zna enje, kao centri ruralnih ekonomija, gdje je ladanjski i rezidencijalni karakter bio sporedan.Tih na hrvatskom obalnom prostoru ima najvie.

Degrassi 1956.; za pomor sku trgovinu .Mediteranom usp. Rouge 1966. " 0 gospoda rsko-ladanjskim zdanjima usp. Crema 1959, 120 i d .; 'Mansuelli 1958.: Boethius - \Vard-Perkins 1970, 318 i d.; Mc Kay 1975, 206 i d.

323

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

SL 156. Ladanjska vila, uvala Verige, o. Veliki Brijun: l.prvotna villa rustica, jezgra kompfeksa; 2. dogradeni peristil; 3. rezidencijalni dio; 4. terase i trijem s (odama; 5. potez hramova s prospektom prema moru; 6. temelj krunog objekta; 7. temelj portika s kriptoportikom; 8. diaeta, 9 palaestra, 10. terme s aneksima; 11. gospodarski dio; 12. bazen za ribe (vivarium)\ 13. antiko pristanite; 14. vrtovi na terasama; Gnirs 1915.; Begovi Dvorak 1998.

" Gnirs 1902.. 1 5 9i d, 1903, I9 < M .. i3i i i; crera 1959,


32 5id.;M lakar 1962..72id .; Mansueiii 1971 178 i d

Promatrajui smjetaj vila kojih su ostaci identificirani u topografiji primorske regije, osobito u Istri, vidi se da su vlasnici imanja paljivo birali poloaj za njihovu izgradnju. Ako su im posjedi bili nedaleko morske obale, izabrat e redovito loka ciju to blie moru, u dragi ili uvali, po mogunosti u prisoju, veoma esto na bla goj padini prema moru ili pak na terasastom terenu, kako pokazuju veoma brojni primjeri: aska na o. Pagu, Muline, Gospodska Gomila i Rt Supetar na o. Ugljanu, Boana kod Biograda na moru, vila na o. Murteru i o. edru, vila u Lovreini na o. Bra u, Zorna kod Porea, vila na o. Brijunu i veoma mnogo drugih (Zaninovi 1967.). To isto vrijedi i za vile u unutranjosti, koje takoer nastaju na padinama ili terasa ma (u Istri,1 0 Ravnim kotarima, u Neretvanskom i Dubrovakom primorju i dr.), a i na ravniarskom terenu, nikada na breuljcima, po mogunosti blizu izvora ive vo de ako ga ima. itav kompleks orijentirat e se opet tako da mu prospekt bude pre ma moru ako je uz obalu, a ako je podalje od obale, onda na onoj strani na kojoj se teren sputa. S time u vezi odredit e se i prostori za pojedine funkcije vile, nasto jei iskoristiti sve prirodne prednosti. Tako e se npr. bazeni kolektori kinice reovito smjetati na sjevernoj strani, gdje nisu izloeni djelovanju sunane topline, a svakako na viem terenu da bi se omoguilo otjecanje vode iz bazena u druge . . , , . , . , ,, prostori e. Jedan periferni trakt redovito e se namijeniti skladitima alata i pnbo-

324

325

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

SL 159- Ladanjska v ila , b rd o K olci, o . V elik i Brijun:

A) spremite za alat;B) sredinje dvorite; Q spremite za ulje s posudama; ) hodnik; E) trijem; F) pree za masli ne; Gnirs 1908.

SI. 158. Ladanjska vila, reziencijalni d io kompleksa u uv a li Verige, o. Veliki Brijun: 1. ulazno dvorite; 2. ulaz; 3. hodnik; 4. portik; 5. loa; 6; stubite; 7. soiarij; 8. spavae sobe; 9. kupaonica; 10.porticus triplex\ 11. tu$\ 12, triklinij; 13. egzere; 14. bazilikalna dvorana; 15. cisterna ispod poda dvorita; 16. korintska sala; 17. malo dvorite s bunarom, vezano za cisternu; 18. prea za groe; 19. lacus\ 20. vinski podrum (cella vinaria)\ 21. kuhi nja; 22. predvorje; 23. latrina; 24. ogradni zid; 25. terasa; 26. vrtovi; 27. bazeni; 28. portik koji spaja reziencijalni dio s hramovima; 29. graena obala; Gnirs 1915; Begovi Dvorak 1990.

ra, drugi preradbi poljoprivrednih proizvoda i njihovoj pohrani, dio radnoj familiji, a reziencijalni dio vlasniku imanja. Kako se vidi, ladanjska vila (villa rustica) ranijeg Carstva rustina je ponajvema po tome to se nalazi izvan grada, na selu (rus, niris, n.). Ona uz gospodarsku ulogu ima i veoma istaknuto ladanjsko znaenje jer vlasnik u njoj ne boravi samo kad se skuplja urod, nego esto i preko godine. Zahvaljujui takvoj namjeni, ona ima 326

i sve elemente urbane nastambe koji pruaju vii standard stanovanja, i to ne samo u odnosu prema gradskoj najamnoj kui (insula) nego i prema kui tipa domus, kakvu su ponekad, osobito oni imuniji, imali i u gradu. No koliko god bili imuni, na urbanom prostoru nisu mogli u irinu razviti sve komponente komfornog stan darda kakve je mogla imati ladanjska vila: vie odaja, viestruke reprezentativne prostorije, vie prostranijih termalnih sklopova, trijemove i natkrite etnice, vee ot vorene prostore i sl., a pogotovo ne izboenja na fasadama koja su u gradu bila neos tvariva na privatnim objektima (ne na javnim!). U grau se kua morala uklapati u oblikovane gradske regije, morala se adaptirati postojeoj izgradnji. Na selu je gradi telj imao potpunu slobodu izabrati lokaciju, mogao je razvijati zdanje u irinu i isko ristiti sve prednosti to ih je teren pruao za prostornu i visinsku artikulaciju, isko ritavajui nagibe, terase i sl. Ne samo to. Primjer velike i raskone vile na Brijunima pokazuje kako su projektant i graditelj oplemenili prirodni ambijent i dali mu nove vrijednosti koje se skladno uklapaju u priobalni pejza uvale Verige (sl. 156). Kom pleks pripada tipu ekstrovertiranih panoramskih graevina kakvu spominje Ciceron (Ad fam. VII, 1,1), a opisuje Piinije Mlai (Epist, II, 17) s prozranim porticima uz more i prostorijama orijentiranim na more ili prema svjeemu zelenilu vrtova, liva da i breuljaka. Funkcionalno odvojene cjeline - reziencijalni dio, hramovi, diaeta , palaestra, terme i gospodarski dio bili su porticima i kriptoporticima povezani u je dinstvenu cjelinu koja je zauzimala unutarnji dio zaljeva Verige s formiranom zati enom lukom. Vlasnici su vila morali ii u irinu jer su tim graevinama bili prido dani elementi koje gradska kua nije imala, kao to je gospodarski trakt i sustav ko lektora za vodu, bez kojih ne bi bilo mogue razvijati agrarnu proizvodnju. Ipak, vi la u dijelu za stanovanje ima sve bitne znaajke urbane stambene arhitekture, a od

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

SL 160. Ladanjska vila, uvala Stari Trogir; Kirigin - Marin 1989-> prema Jeli

S i l6 l. Ladanjska vila u Barbarigi kod Pule: prim jer zgrade s krilima oko peristila; 1. ulaz; 2. ulaz s pri stanita; 3- peristil okrenut prema mom; 4. manji termalni sklop; 5. etnica; 6. centralni hodnik; 7. trijem (danas ispod razine mora); Schwalb 1902.

nje se bitno razlikuje po dijelovima za svoje specifine funkcije i po izoliranom po loaju. Vila ponajprije nije prema van zatvorena tako hermetiki kao to je domus u gradu, ona ima mogunosti nai sebi oduka izboujui pojedine dijelove i bogatije artikulirajui proelje, veoma esto s prospektom u okolni pejza ili prema moru, ako je pri njemu. No uzevi arhitektonsku masu u cjelini, vila se oblikovanjem osta lih fasada i perimetralnili zidova koji nisu imali mnogo otvora prema van donekle povodi za gradskom kuom. S gradskom kuom je posebno vee unutranji slobod ni prostor koji se oblikuje kao centralno dvorite odnosno peristil, koji joj slui i kao peristil i kao atrij to ga u naelu ima kua u gradu. Bogati rimski veleposjednik te i da njegova luksuzna vila poprimi izgled grada. Zato se u uvali Verige tijekom 1. st. izgrauje postupno cijela unutranjost zaljeva da bi namjerniku koji dolazi s mora izgledalo kao da pred njim iz vode izranja i die se grad (Purcell 1995 ). Maritimne vile izgrauju se kao mali gradovi u scenografskoj arhitekturi stila koji se u Rimu po inje uvoditi u Kaiigulino doba (De Franceschini 1998., 759). Odnos elemenata od reenih za ekonomiju prema onima namijenjenim rezidenciji slian je odnosu ka kav u gradskoj kui postoji izmeu duana i radionica u tabernama orijentiranim prema ulici i trakta za stanovanje koji je od njih funkcionalno odvojen i orijentiran prema unutranjosti. Vila kao ladanjska i gospodarska kua u ranijem Carstvu nee biti tako introvertirana kao domus u gradu koja je izolirana prema okoliu i strogo usmjerena prema centralnim prostorima, atriju i peristilu. Ako se vila razvija u irinu, to se nee postizati ponavljanjem istih elemenata (atrija, peristila i dr.) ve dogradnjom novih kompleksa specifine namjene (rezidencija, termi, piscina, gos podarskog trakta; si. 156,158). Naravno je da su i tehnika i oprema takve vile na vi 328

sini tekovina urbane arhitekture, to se vidi ne samo po obradbi arhitektonskih de talja (stupova, kapiteia, vrata, krovne konstrukcije i si.) nego i po kvaliteti dekora (zidne freske, tukature, mozaini podovi i dr.). Veliina vile, kvaliteta njezine izradbe i opreme, razvijenost svake njezine funk cionalne komponente pokazuju koliko je ona ladanjska, a koliko gospodarska. Neg dje e prevladavati prva, negdje druga.Tako vila s unutranjim sredinjim dvoritem (kortilom) obino s hodnikom du svih strana, oko kojega su okupljene prostorije namijenjene finalnoj obradbi produkata (ulja i vina) s odgovarajuim naprijed spo menutim napravama, jasno pokazuje to je u njoj prevladavalo (si. 159). U onih dru gih, koje imaju sredinji peristil s traktom stambenih prostorija uza nj, gdje je gos podarski trakt odvojen kao posebna cjelina, ladanjska je komponenta mnogo izrazitija (si. 158). Otiurn to su ga tu provodili vlasnici imanja i gospodari (domini) la danjske radne familije zacijelo u nas nije bio isti kao u Laciju, Kampaniji ili uz al pska jezera u sjevernoj Italiji gdje su ljetnikovce imali prosvijeeni krugovi iz Rima, nije to bila dokolica u kojoj su stvarali umni radnici, iako bi se neki kompleksi na hrvatskoj obali (npr. onaj na Brijunima, si. 156; u Barbarigi, si. 161; na poluotoku Zorna, si. 162) mogli usporeivati s pojedinim kompleksima iz Italije. ivot na selu, u dodiru s prirodom, pruao je mnogostruke prednosti i mogunosti rekreacije: ne samo rjeavanje stambenog pitanja za one koji u gradu nisu imali vlastitoga doma (a takvih je bilo dosta, kako smo upozorili), ne samo odmor i uklanjanje neugod nostima gradskoga ivota, nego i priliku za razonodu i sport, posebno lov, a uz mo re i ribolov, koji su u povoljnim uvjetima mogli biti i dopunska privredna grana.

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

jedna od djelomino istraenih luksuznih vila bila je i ona u uvali Stari Trogir (si. 160). Pojedinane nalaze strelica u vilama ne treba dakle pripisivati nekoj efenzivnoj ulozi kakvu one u ranom Carstvu nipoto nisu imale nego upravo lovu, kao to i nalaze bronanih udica, olovnih i glinenih utega za mreu valja dovoditi u vezu s ribolovom. Na hrvatskom priobalju utvreno je mnogo ostataka ladanjske arhitekture ali je vrlo malo vila do kraja istraeno i prezentirano, osim u Istri.1 0 5 Ima mnogo poda taka o poloaju vila i detaljnih nalaza, ali koliina istraenih objekata i kvaliteta sa mih nalaza jo nisu takvi da bi se na temelju njih mogla izgraditi potpunija tipolo gija. Tek na temelju opih znanja o strukturi i kompoziciji ove kategorije grae vina u rimskom svijetu mogue je, prema parcijalnim otkriima i topografskim in dikacijama, stvoriti o njima potpuniju sliku. Jezgra vile redovito ima tlocrt kvadrata ili pravokutnika. Njezin vanjski perime tar moe biti jednostavan i ravnih poteza, ali je esta pojava da se pojedine fasade ralanjuju izboenim elementima kvadratnog ili polukrunoga tlocrta, koji u unut ranjosti zgrade mogu imati ulogu egzedri ili nia, pogotovo ako su bile dijelovi ter malnog postrojenja u vili (si. 157). Ponekad je itav kompleks vile s uim terenom bio ograen niskim zidom, uz koji se prislanjaju neki gospodarski elementi: staje, skladita za alat i pribor, skladita za urod, pa ak i prostor za boravak radne snage (ergastulum). Kod djelomino istraene vile u Loronu kod Porea definirani su prostori skladita uz more i pristanite (Tassaux et al. 2001.). Ladanjska vila obino ima najmanje dva ulaza, od kojih stranji redovito slui za komuniciranje gospodar skom dijelu. Ako se ekonomija ne napaja tekuom voom, izgradit e se uz jednu njezinu fasadu sustav bazena za skupljanje kinice. U nepotpunom katalogu vila na hrvatskom primorskom prostoru, veinom sa mo djelomino istraenih, mogu se uoiti tri tipa: jedan s unutranjim peristilom (vila u uvali Verige na Brijunima, si. 158; Barbariga, si. l6l;vila na poluotoku Zorna, si. 162), drugi s unutranjim dvoritem (Labinci, si. 164; ijana, si. l67;Velika araja, si. 168) i trei s trijemom na glavnoj fasadi (Murter, si. 166; vila na poluotoku Viula kod Medulina), s time da ima primjera da ista vila ima i dva od tri navedena elemen ta. U novijoj literaturi prihvaena je podjela vila na one s peristilom, one s trijemom i kombinirane (War Perkins 1980.). to se pak tie prostorne artikulacije (koja ovi si o funkciji pojedinih dijelova vile), moe se govoriti o vilama u jednom arhitek tonskom bloku i o vilama u vie blokova. U ranijem Carstvu u mnogim je vilama sredite rijeeno kao unutranji peristil, otvoreni prostor kvadratnog ili pravokutnoga tlocrta, okruen sa sve etiri strane tri jemom. On moe biti vei i raskoniji, to ovisi o kvaliteti same graevine i o njezi nim dimenzijama. Posred peristila, na otvorenu prostoru, nalazi se ponekad ureena zelena povrina (viridarium ) , a vjerojatno su i u nas neki peristili u vilama bili uk raeni skulpturama. U vili u Begovai kod sela Kaia, nedaleko Zadra, nalazio se pos red peristila mali bazen poligonalnog tlocrta, u koji se iz oblinjeg izvora kroz olov nu cijev dovodila tekua voda koja izbija s dna bazena i pod tlakom stvara vodoskok. Oko peristila niu se prostorije namijenjene stanovanju i rekreaciji: spavaonice, je

Gnirs 1908a (Rudela. ijaii3. Kolci. Verige. Barbariga): 1908c; 1908d (M edulin); 1911.. 1912. (ValbandonV 1915. (V erige. Banjoie); Amoroso 1908a (Zorna): Girardi-jurki 1979. (ervar): 1983.: Maiijai 1982.: 1998.. 99 i cl. i> Sui 1954. (.Mala Proversa}. 1960, (Muline): Zaninovi 1967.. 1987a (Kupinovik. o. H var): 1988. (podm je Hpidaura); 1990. (Polae, o. Mljet); 1995.; Fabe r 1998.; kegro 1999. 2a Crnogorsko primorje Garasanin 1967.

dan ili vie triklinija, egzedre za odmor i si., a ako je termalni kompleks u istom blo ku, onda i popratne prostorije uz kupelji. U takvom tipu vile gospodarski su elemen ti smjeteni periferno uz jednu od bonih fasada. Mnoge ladanjske vile na kojima je gospodarska komponenta bila naglaenija i koje nisu bile tako luksuzno opremlje ne, imale su kao sredinji prostor umjesto peristila unutranje dvorite, zametak kortila u kasnoantikoj i srednjovjekovnoj stambenoj arhitekturi, eventualno sa stre hom na stupovima s jedne strane, a unaokolo dvorita bili su okupljeni prostori na mijenjeni gospodarskim poslovima. U tim vilama prostor za stanovanje nalazio se esto na kam. Ponekad je ipak teko razluiti je li rije o dvoritu ili o malom peris tilu. U vilama koje su doivjele veu prostornu evoluciju i bile komponirane u vie cjelina, posebno e se nalaziti stambeni i reprezentativni dio s peristilom u sredini, a posebno gospodarski s dvoritem i odgovarajuim postrojenjima (si. 156). Primje re svih tih tipova susreemo na hrvatskom priobalju. Primjer vile posve gospodar skog znaaja pruaju ostaci otkriveni u Mulinama na o. Ugljanu, s centralnim neto povienim dvoritem, s prirunom malom piscinom za vodu oko koje se nalaze nap rave za proizvodnju ulja (si. 189). Odvojenost vile od njezina termalnog sklopa po kazuje npr. vila na poluotoku Zorna kod Porea (si. 162), gdje je termalni dio smje ten uz samo more, a vila na uzvienju izmeu dva mora. Prostorije vile grupirane su oko dva peristila u ortogonalnom rasporedu (Matijai 1999-, .127). Najpouniji primjer u tom smislu je vila u uvali Verige na Brijunima, gdje je gospodarski dio zap ravo itavo industrijsko postrojenje za proizvodnju vina, a termalni je izdvojen kao posebna cjelina (si. 156). Vila s dva proizvodna postrojenja koja moda nisu istodob na istraena je na junoj obali zaljeva ervar sjeverno od Porea (si. 163). Dvije ar hitektonske cjeline presjekla je cesta prema luci pa nije mogue ustanoviti njihov spoj ni potpun tlocrt. Jugoistoni dio zaprema velika keramika pe koja je bila u upotrebi do kraja 1. stoljea. U sjeverozapadnom dijelu je pogon za proizvodnju ulja (Girardi-Jurki 1983.; Matijai 1999-, l4l).Tip vile s trijemom na glavnoj fasadi sus ree se, koliko se zna, ponajvie uz morsku obalu (villae maritimae), To su zapra vo raskoni ladanjski dvorci i palae kakve nam doaravaju poznati motivi pompejanskog slikarstva tzv. etvrtog stila, u kojemu se esto reproduciraju slike takve ar hitekture posred pejzaa koji obiluje fantastikom. Rekonstrukcija prospekta brijunske vile na temelju rezultata istraivanja odaje primjenu klasinoga kanona u formi ranju prospekta i vizure objekta s morske strane, s trijemom koji slijedi blagi ugib uvale, razluen na dva poteza koje u sreditu i na zavrecima povezuju istaknuti ele menti (si. 165). Trijem uz more imale su vila u Barbarigi, si. 161 i vila na poluotoku Viula kod Medulina (Din 1995.). Djelomino istraena vila na otoku Murteru ( Colentum , si. 166) imala je trijem s panoramskim pogledom na more. Daljnja e is traivanja iznijeti na vidjelo mnogo vie takvih primjera ne samo s podruja Istre ve i iz ostalih primorskih regija, na kopnu i na otocima. Neophodna komponenta vila bili su bazeni za skupljanje kinice, pogotovo na otocima koji od pamtivijeka oskudijevaju vodom. U naim vilama susreu se sva tri tipa objekata ove namjene: bazen (piscina), vodosprema (cisterna) i bunar (puteal). Oni su u ladanjskim arhitektonskim sklopovima sauvani u veoj mjeri zah valjujui injenici da su zbog namjene bili vre konstrukcije, da su imali utilitar-

330

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

SL 16 3 . Ladanjska v ila, ervar Porat k o d Pule: 1.

prostor za tijetenje maslina; 2. mortarij za odvajanje ulja; 3. skladite; 4. prostorija za pretakanje ulja; 5. dvo rite; 6. opekarska pe (figlina)] 7. stambene prostorije; 8. kupalini sklop; 9. cisterna; 10. kasnoantiki sakralni sklop; Matijai 2001.

SL 162. Ladanjska v ila . Z orna k o d Porea: 1 i 2 .peristili;3 .triklinij;4. termalni dio;5.por tik; 6. kasnoantiki borreum', Jurki-Girari 1981.

nu vrijednost i nakon to je vila poruena ili naputena, a kad je rije o vilama uz more, imali su i tu prednost da su se nalazili na povienom mjestu pa nisu dospje li pod razinu mora kako se veoma esto dogodilo s dijelovima vila koji su leali uza sam obalni rub. Piscine se u naelu ne ukopavaju u zemlju, a na krevitom terenu to bi i bilo vrlo teko. Kad su na padinama, ukopava se samo unutranja (obino sje verna) strana. Zbog toga s vanjske strane ponekad imaju jake potpornjake (kontrafore) kako bi mogle izdrati pritisak vodene mase. Svrsi su najbolje odgovarale pis cine s podom u dvije razine koji je omoguavao taloenje neistoe u dubljem di jelu (piscina limaria), kao npr. u Maloj Proversi (Sui 1954.), u Mulinama (Sui 1960.) i dr. esto su itave, ili onaj njihov dio iz kojega se crpila voda, bile popoene mozaikom, u blagom padu, a u jednom su uglu imale udubljenje, talonicu, ako nisu imale odvodni kanal koji se mogao zatvarati. Manje piscine imale su ponekad pod sastavljen od sitnih opeka poloenih obino u strukturi opus spicatum, Pisci ne su bile potpuno ili djelomino natkrivene, a vodu su skupljale sa svojega krova ili s krova vile kad su bile uklopljene u isti graevni blok. Cisterna se obino itava ukopava u zemlju ili barem do visine maksimalnog vodostaja, redovito je pokrive na, a ponekad i nadsvoena, kao npr. u vili na Puntamiki kod Zadra, I njezin se pod sastoji ili od mozaika ili od manjih opeka, ali katkad i o debelog sloja vodonepropusne buke. Dok su se piscine redovito gradile na povienom terenu, esto u sus tavu od nekoliko bazena na razliitim niveletama, pa je voda mogla u prostorije vi le otjecati slobodnim padom, iz cisterni se voda redovito morala crpsti. Puteal je bio u irokoj upotrebi gdje se god mogla kaptirati podzemna voda, u gradu i na se lu. Po njemu je dobilo ime i naselje Puie na o. Brau. To su obino obzidane

krune jame iz kojih se voda crpla vjerima (situla). Ali ima i sloenijih konstruk cija, pogotovo ondje gdje se kaptiranje vode kombiniralo sa skupljanjem kinice, kako pokazuje primjer puteala to je pripadao vili na poloaju Boana kod Biogra da na moru. Rije je o sustavu dvaju cilindara, vanjskog i unutranjeg. Voa se skup ljala u vanjskom i kad bi dosegla odreenu razinu, prelijevala se kroz posebno u tu svrhu napravljene otvore u unutranji, pa se na taj nain proiavala kao i u talo nim piscinama. Brojniji istraeni primjeri vila u Istri mogu pruiti vrijednih spoznaja o ulozi, strukturi,organizaciji i tehnologiji ruralne ekonomike (Matijai 1998.,95 i d.). Me utim, poznavanje rasprostiranja ladanjskih vila znatno prelazi interes puke arheo loke topografije. Posebno je zanimljivo stei detaljan uvid u distribuciju tih obje kata na uim prostorima i u njihov meusobni odnos. Zasad u tom pogledu koris tan primjer prua dislokacija vila u sjeverozapadnom podruju otoka Ugljana koji se, kako je reeno, nalazio u sklopu jadestinske kolonije. Na irem prostoru sela Ug ljan, koje se sastoji od vie zaselaka, uoen je niz ostataka ladanjskih vila: Muline, Gospodska gomila, Batalaa, Rt Supetar, izmeu kojih razdaljina iznosi tek koji kilo metar. Iz toga se vidi da imanja posjednika u tom dijelu kolonijskog agera nisu mog la biti velika. Dislokacija na veim udaljenostima upuivat e na suprotan zaklju ak. Takvo okupljanje vila na uem prostoru stvorilo je uvjete da se one povezu, da u neemu i ovise jedna o drugoj: tu je zametak novoga veeg ruralnog naseljenja koje se pojavljuje s uspostavom rimskog zemljoposjeda. Korak dalje je okupljanje vie vila na uem prostoru. Takvu tendenciju moemo pratiti npr. u uvali aska na otoku Pagu, gdje se nalazila stara Cissa. Tu se mogu prepoznati ostaci najmanje tri ju veih ladanjskih kompleksa, udaljenih meu sobom jedva nekoliko stotina meta ra. Razloge toj blizini valja vjerojatno traiti u povoljnim uvjetima za gradnju i smjetaj graevina, posebno u povoljnim klimatskim uvjetima (zaklon od bure). To bi znailo da su zemljoposjednici toga ueg podruja gradili rezidencije na samoj 333

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

i
S L 165. Ladanjska vila, uvala Verige, o. Veliki Brijun: idealna rekonstrukcija kompleksa; Begovi Dvorak 1994.

10

15

20 m

SL 164. Ladanjska vila, Velika araja u Peroju kod Pule: a) periferni trakt za mljevenje i tijetenje maslina; b) spremite za prikupljanje maslina prije obradbe; c) spremita za ulje; d) sredinje dvorite; e) boravite familije s kuhinjom i spremitem; I) spremita za orue, pribor i sl; g) sterna s potpornjacima za skupljanje kinice; h) spremite ili staja; Mlakar

periferiji svojih imanja, ili ak i izvan njih. Slina se pojava susree i u kompleksu ladanjske arhitekture na o. Murteru. Male razdaljine izmeu vila i njihovo okuplja nje na relativno uim prostorima neobino su vana pojava koja e imati osobitu ulogu u kasnoj antici, kad na tim prostorima budu nicali objekti starokranskoga kulta, koji e biti glavni faktor integracije veih ruralnih cjelina. Utjecaj urbanoga posjednikog elementa u ruralnim sredinama oituje se i u sferi toponomastike, kako je spomenuto, budui da su mnoga imena mjesta nasta la po imenima vlasnika posjeda (fundus, praedium, terra).7u je gotovo jedini iz vor iz kojega je nastala skupina naziva mjesta stranog, u ovom sluaju rimskog pod334

ANTIKI GRAD

Odnos izmeu grada i sela u ranoj antici

fe j

SI. 166. Ladanjska vila, o. Murter; Faber 1998.

rijetla, jer su gotovo sva druga imena mjesta, veih rijeka, planina i dr. predrimska, ako, naravno, nisu slavenska. Broj sauvanih toponima nije ujednaen po uim re gijama. Predijalna toponimija najbolje se sauvala na tlu Istre (mnogi nazivi s nas tavkom -ana ili -anum , u hrv. -an ili -ana), dosta dobro na otocima, na kopnu sa mo uz uski pojas pri moru, a dalje prema zaleu veoma slabo ili nikako. Pojavu ni je teko protumaiti. Rije je o kontinuitetu naseljenja i o povijesnim uvjetima u kojima su se smjenjivali stari i novi kulturno-etniki elementi. Neka sela koja i u imenu nose taj pojam postala su kasnije gradovi, kao npr. Pag na o. Pagu (pagus selo) i Komia na o.Visu (kom Issaia). Dramatini obrati, to ih je hrvatsko prio balje doivljavalo od srednjega vijeka dalje, s razdobljima duih cezura u trajanju na selja, nepovoljno su se odrazili i na uvanje starih toponomastikih tradicija pa ta ko danas otono stanovnitvo sve to je staro, od pamtivijeka, pridaje Grcima, a kopneno stanovnitvo u zaleu Turcima. Kultura stanovanja domaega svijeta na selu nije se bitno izmijenila dolaskom u sferu rimske kulture. Uvid u to pruaju ostaci nastambi na gradinama koje su u neprekinutom kontinuitetu nastavile ivot u rimsko doba, kao npr. gradina Danilo kod ibenika ili ona na Beretinovoj glavici u selu Radovinu kod Zadra (Batovi 1968.). Inovacije se uglavnom sastoje u usvajanju savrenijih tehnika, posebno u upotrebi buke pri zidanju kua i osobito cisterni. Tlocrtni oblici nastambi ostali su gotovo isti kakvi su bili u predrimsko doba. Na primjeru Raovina ak se vidi da su stambeni objekti rimskog doba bili postavljeni izravno na ostatke iz prethodnog razdoblja (upotrijebljeni isti temelji), pa su na taj nain sauvali iste oblike i iste di menzije. Jo uvijek se primjenjuju prije steena iskustva, npr. u upotrebi kunog ljepa, u naboju kunih podova i si., a i u gradnji suhozidom za ogradna dvorita i pros tore u kojima se uvala stoka. Tlocrti su jo uvijek nepravilni, pravokutni ili trapezoidni, a ponekad je oblik nastambe bio predodreen samim smjetajem, kao npr. u Danilu gdje se i sada kuice postavljaju na omanje terase u prisoju, na mjesta za tiena od bure, a jednom se stranom naslanjaju izravno na liticu. Na mnogim gradi nama u zaleu, npr. u prirodno zaokruenoj regiji oko Plavna, naziru se ostaci recinkta graenog bukom, koji prati prirodan perimetar gradine. Meutim, tu se ne radi o fortifikacijama u pravom smislu rijei (koje sada vie ne bi imale nikakva op336

SI. 167. Ladanjska vila, Sijana k o d Pule; Gnirs 1908.

ravdanja), ve o vroj ogradi koja je mogla imati viestruku funkciju: da slui kao ograda za stoku na gradini, a je brani od nasrtaja divljih zvijeri, ali jednako tako da onemogui eroziju tla i otpiavljivanje zemljita s gradinskog platoa.Takvoj funkciji odgovara i debljina ovog recinkta koja rijetko dosee 1 m. Na kraju je potrebno s nekoliko rijei osvrnuti se na problem suprotnosti iz meu antikoga grada i sela. O tome je ve poneto reeno (Sui 1973a). Suprot nosti svakako nisu imale klasni znaaj. Upozorili smo na odnos sela prema grau u municipalnoj zajednici koja je izrasla na autohtonim tradicijama i u zajednici koja

SI. 168. Ladanjska v ila Seksta Apuleja H erm ije, Labinci kod Porea; a) prostorija s trijemom

i sredinjim bazenom; b) djelo mino natkriveno sredinje dvorite; c ) spremite; d) kuhinja; e) ulazni prostor: Babudri 1920.

337

ANTIKI GRAD

je nastala kao rimski municipalitet s doseljenim elementima. Kako je navedeno, tu su razlike bile znatne i trajale su due vrijeme, dok se i svi gradovi, bez obzira na njihov postanak, nisu izjednaili. Temeljnu suprotnost izmeu rimskoga grada i au tohtonog sela mogli bismo definirati kao suprotnost kulturnog, a u najranijem Car stvu i kultumo-etnikog znaaja. S druge strane ista suprotnost postoji izmeu au tohtonog sela i ruralnih naseljenja koja se pojavljuju s uspostavom rimskog posje da, izmeu staroga autohtonog pagusa koji nastavlja ivot na starim tradicijama i na vlastitim ekonomskim temeljima i seoskog naselja kojemu je sredite ladanjska vi la ili grupa -sila, s novim proizvodnim odnosima, s novom tehnologijom i novom ekonomikom. Ta su dva svijeta dugo koegzistirala, a razlike izmeu njih smanjivale su se kako je napredovao proces romanizacije. Grad je svakako bio podatniji romanizaciji i tu su procesi usvajanja strane kulture bre napredovali, selo je bilo mno go konzervativnije i mnogo otpornije u tom pogledu. Koliko je grad centar kultur ne radijacije, toliko je selo arite retencija i rezistencije. Otpori stranoj civilizaciji oituju se u prikupljanju moralnih snaga, u uvanju vlastitih tradicija i ustanova: imena, obiaja, nonje, kultova i drugih podruja duhovne kulture. Sve te pojave, bez obzira na to gdje se susreu, valja zahvaliti otpornosti i konzervativizmu autoh tonog sela. U toj borbi, koja je trajala vie od dva stoljea, domae e selo podlei romanizaciji. Ali ne potpuno i ne na svim poljima. U odmaklom Carstvu koje karak terizira slabljenje uloge metropole i opa "barbarizacija, rehabilitirale su se provin cije, i to je vrijeme kad su mnoge tekovine domae kulture stekle izglede da izraze svoje specifinosti.

T.V Sjeverna vrata i kule Dioklecijanove palae u Splitu, Niemann 1910.

VI. dio

INOVACIJE KASNE ANTIKE

Razvitak naih primorskih gradova u sklopu rimske drave za ranijeg Carstva slije dio je ope tokove drutvenih kretanja. Karakalinom konstitucijom iz 212. godine n. e. (onstitutio Antoniniana) postali su svi stanovnici Imperija slobodna stalea rimskim graanima. Tako je institucija civiteta, u najranijem Carstvu povlastica samo nekih zajednica i gradova koju su njezini uivatelji ljubomorno uvali, sada prven stveno iz fiskalnih razloga postala svojinom svih slobodnih ljudi pa se izgubio po jam peregrina. Bila je to s jedne strane posljedica uspjeha procesa romanizacije ko joj je vie od dva stoljea bio izvrgnut domai svijet, a s druge snaan poticaj da se isti proces jo vie stimulira i afirmira. Takav prijelaz u novo stanje, po kojemu su mase autohtonog stanovnitva, dotad esto izolirane i podalje od zahvata rimskih in stitucija i rimske kulture, postale subjektom politikog ivota u svojim uim zajed nicama koje s civitetom asimiliraju i municipalnu autonomiju, izazvao je ponajprije u odreenom smislu rehabilitaciju autohtonih zajednica koje sada ine punopravni rimski graani. S druge strane takvo naglo uklapanje neromaniziranih ili poluromaniziranih elemenata u opi drutveni kontekst moralo je dovesti do novih kakvoa u daljnjem procesu asimilacije. Autohtone vrijednosti relativno dobro sauvane na polju materijalne i duhovne kulture u domaemu konzervativnom krugu sada su si lom zakona povijesnog razvitka dole u poloaj da se jae oituju kao trajno tinjaju i etniki i jo vie kulturni supstrat u odnosu prema rimskoj civilizaciji. Tu treba traiti jedan od glavnih izvora poecima ope barbarizacije Imperija koji se rodio u njegovu krilu, uz one koji su djelovali izvana. Zapoinje razdoblje kad e provin cijalne crte na mnogim poljima jae doi do izraaja pa e se dosljedno tome poje dine provincije i ue regije u njima sve jasnije diferencirati i u sferi kulture, i u sfe ri jezika, i u sferi materijalne proizvodnje. Rimski i romanizirani adstrat nee vie smoi toliko snage a sve te latentne elemente asimilira i unificira. Sama pak inje nica da su sada i druga naselja, koja su ve imala mnoge znaajke gradskih sredita, stekla potpuni civitet i u tome se izjednaila sa starijim historijskim gradovima, bi la je prilika za mnoga od njih da se vinu do ranga civitas (si. 178). To se i dogodilo. S provalom germanskih naroda Markomana i Kvada u drugoj polovini 2. st. n. e. bila je prekinuta stoljetna pa x Romana , ugroen je ne samo Imperij ve i sama me-

341

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

Clausira 1971, 0 defen zivnom karakteru kasnog Carstva usp. A ltheim 1961.. 131 i d.

tropola Italija/Otada dalje, osobito u iduem i stoljeima koja su slijedila, obrana Car stva i metropole s Rimom postat e glavna briga rimske politike i pojedinih careva. Poslije gotovo dvije stotine godina mira i nesmetanog razvitka gradovi su se suoili s opasnou da postanu rtvom barbarske pljake. U svim barbarskim invazijama upravo su gradovi one arobne toke koje privlae osvajae, obeavajui im bogati plijen. Gradske utvrde na koje gotovo nitko i nije mislio u onomu dugom mirnom razdoblju, koje su u mnogim gradovima zacijelo i same od sebe bile oteene zubom vremena, opet postaju aktualne. Defenzivno znaenje antikoga grada koje mu je imanentno od zametka poleogeneze, opet se afirmira, faktor sigurnosti jo jednom stjee prvorazredno znaenje. Panika nije dugo trajala, ali nije niti bila zaboravljena. Natpisi iz Salone (CIL 3-1979,1980) potvruju da je upravo taj germanski upad po takao Salonitance da renoviraju trakt sjevernih gradskih bedema koji se jo danas moe raspoznati. Nema sumnje da je tako bilo i u drugim naim gradovima, poseb no u onima na tlu Istre koji su se nalazili upravo na boku onoga povijesnog hodni ka kuda su kretale sve invazije prema Italiji i prema Rimu, kroz prolaze istonih Al pa. Upravo na tom podruju poet e nakon markomanskog rata organizacija zatit ne granine zone s vojnim posadama (tzv.praetentura Italiae, Degrassi 1954., 113 i d.), a u 4. st. izgradit e se na potezu odTarsatike pa sve do granica Panonije i Norika itav sustav utvrda, bedema i katela, koji e kontrolirati putove to vode u Ita liju i braniti ih.Ti e se zapori (clausura Alpium Iuliarum, Alpium vallum, claustraAlpium Iuliarum) ubrzo razviti u pravi limes, sa stalnim vojnim posadama.1 0 7 Daljnje invazije, seobe i pohodi to e se valjati panonskim magistralama, iako e ri jetko dotaknuti gradove u primorju, stvarat e trajnu atmosferu nesigurnosti s ko jom e rasti defenzivna uloga grada. I to je bio jedan od faktora koji su vidno utjeca li na ivot graa i izazvali odgovarajue inovacije na svim poljima, pa tako i na urba nistikom, pogotovo u razdobljima i situacijama kad je grad bio jedino kako-tako pouzdano pribjeite okolnom stanovnitvu. Od 3. st. dalje Carstvo potresa teka ekonom ska kriza u kojoj su gradovi bili prve rtve. Neprestani pritisak barbarskih naroda na granice Carstva iziskivao je ve like izdatke za odravanje vojske. Ponekad je Rim prihvaao barbarske skupine i upotrebljavao ih u borbi protiv drugih barbara, ali problem time nije bio rijeen. Naprotiv, pojavio se tako jo jedan strani element na tlu Carstva koji je djelovao korozivno iznutra. Vojnike je trebalo platiti, a da bi se namaknula sredstva, posezalo se za novim fiskalnim instrumentima koji su teko opteretili i gradsko i seosko sta novnitvo. Obrana limesa prea je od svega, njoj se podreuje unutranja i vanjska politika Carstva pa se i njegovi centri pomiu k periferiji u nove prijestolnice, kao to su bili Mediolanum (Milano), Cam untum (Petronell kod Bea), Augusta Treverorum (Trier), Sirmium (Srijemska Mitrovica) i dr., a sama metropola s Rimom gubi znaenje centra i izjednauje se s provincijom. Reforme to su ih provodili po jedini carevi, a osobito na zemljak Dioklecijan, nisu imale uspjeha. Direktno uple tanje drave i njezina aparata koji se od 4. st. umnaao u sfere privrede, trgovine i politike, izazvalo je suprotan efekt. Nestalo je robe na tritu, vrijednog novca vie nije bilo u optjecaju, pojavljuju se oblici naturalne privrede koju i sama drava esto potie traei podavanja u naturi. Razbijeno je ekonomsko jedinstvo Carstva,

20

ap_______ 40

50

K m

SL 16 9 . Gradski starokranski sklop, istoni dio Salone; temeljnu kompoziciju sklopa i orijentaciju ulica u kasnoj antici uvjetovali su pravci naslijeeni iz ranog Carstva; crno su oznaene rimske graevine, crtkano staro kranske; A) gradske terme; B) rimska kua pretvorena u oratorij; Q ostaci rimske stambene arhitekture; D) ostaci rimske zgrade u episkopiju; E) baptisterij s aneksima; F) gradska bazilika; G) krina bazilika; 1. gradske ulice izme u episkopija i apsida bazilike te termi sa suprotne strane, na pravcu ranijeg agerskog karda; 2. ulica du proelja bazilike koja slui kao narteks, takoer na pravcu agerskog karda; Gerber 1917.

342

343

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

ve sada se oituju otrije razlike izmeu njegova istonog (para Orientis) i zapad nog dijela (pars Occidentis), pa se izmeu njih nerijetko uspostavljaju stroge fiskal ne i carinske barijere. Velike stoljetne trgovake magistrale na kopnu i na moru pa ralizirane su, roba ne cirkulira iz jedne regije u dragu.To e uvjetovati uspostavlja nje ekonomske autarkije pojedinih uih teritorijalnih cjelina, a ta autarkinost opet bitne izmjene struktura i odnosa u proizvodnji u grau i na selu. Shodno to me pojavit e se u novom aspektu i odnos izmeu grada i sela u kasnoj antici. Najvei teret svih tih nedaa osjetio je grad kasne antike. I prije je on, kao sre dite samoupravne zajednice, imao ulogu transmisije izmeu drave i stanovnitva u mnogim domenama. Sada je bio sveden na puki instrument centralne vlasti, s naj preim zadatkom da osigura provoenje pogubne fiskalne politike, ubiranje svih onih mnogobrojnih taksa, poreza, zemljarina, kuarina, glavarina, carina i dr. Strada la je ponajprije gradska autonomija, bitna znaajka klasinoga graa. Proces m uni cipalne dekadencije tekao je prilino brzo, kako se ekonomska kriza zaotravala. Tu je dolo do korjenitih promjena. Obnaanje pojedinih funkcija u upravi grada na poloaju gradskih magistrata, douvira, edila i dr. bilo je za svakoga graanina rano ga Carstva maksimum postignua u politikoj i u drutvenoj karijeri, na isti nain kako je to bilo u Rimu, gdje je to bio ujedno m unus i honos (ast). Ne samo da su se sve te funkcije obavljale besplatno nego su bile povezane i s velikim izdacima magistrata, bilo tijekom izborne kampanje bilo tijekom slube. Oni su veoma esto vlastitim sredstvima pridonosili izgradnji i uljepavanju grada, podiui spomenike i javne graevine. Gradski vijenici (decuriones), birani na temelju cenza, takoer su esto zaduili svoj grad, redovito poseui u vlastiti dep. Razne igre, priredbe, sveanosti, sve se to organiziralo vie-manje na njihov troak, to je ona liberalitas municipalnih magistrata koja se ugledala na dareljivost vladara, to je ona atmosfe ra, kako bismo danas kazali, lokalnog patriotizma" u pozitivnom smislu rijei, u ko jemu su se natjecali svi graani pa ak i oni na najnioj drutvenoj ljestvici. Muni cipalna zajednica ranijeg Carstva pruila je mogunost i dojueranjem robu da sudjeluje u drutvenom ivotu grada, ponajvie u kolegijima koji su se brinuli za slubeni kult, a on je, poaen prvom stepenicom na putu do ravnopravnog gra anina, rado prihvaao dunosti i u te aktivnosti ulagao nemala novana sredstva. Mogli bismo stoga rei da su grad ranoga Carstva i njegova autonomija bili jeftini ji jer se stvarno mnogo toga temeljilo na financiranju sredstvima pojedinaca. Sada, u kasnom Carstvu, sve se to izmijenilo, stvari i pojmovi dobili su drukiju vrijed nost. Gradska je autonomija bila degradirana, munus nije vie ast, munera posta ju onera (teret) kojima svatko nastoji izmaknuti, ako je to ikako mogue. Magistra ti su prema dravi jamac da e se utjerati svi oni mnogobrojni nameti i takva ast mogla ih je financijski upropastiti. Posrednici izmeu njih i drave, plaeni slubenici, esto e pribjei zloporabama pa je drava bila primorana, da bi se po tivali zakonitost i municipalna prava, uvoditi po gradovima nove slubenike kao svoje nadzorne i izvrne organe, najprije skrbnika grada (curator civitatis9,a kas nije i branitelja grada (defensor civitatis; Cassiod. Var. VII, 11; v. ovdje 436) koji se, s manjim prekidom, odrao sve do izmaka antike. Pripadnici gradskog vijea, sa da kurijali (curiales), formiraju se kao poseban stale i funkcija postaje nasljed-

SI. 170. Gradski starokranski sklop, episkopi) i baptisterj, istoni dio Salone; a) rimski zidovi; b) raniji starokranski zidovi; c) kasnoantiki starokranski zidovi; vggve 1939.

nom. Kao to se zemljoradnik (rob ili kolon) prisilno vee uz zemlju, obrtnik i nje gova djeca uz obrt, tako se ni kurijal ne moe oteti neugodnoj obvezi mijenjanjem boravita ili kojim drugim nainom. Sve je to bilo kodificirano uTeodozijevu, a kas nije i u justinijanovu zakoniku. Siromatvu drave odgovaralo je sirom atvo gra da, nema vie ni dareljivosti ni investicija privatnika i bogatijih pojedinaca, grad ska je blagajna stalno prazna. To se moralo odraziti i u urbanizmu: nema vie ni no vih javnih gradnji, pogotovo ne monumentalnih, a i stare se odravaju slabo ili ni kako te postaju zaputene. Od ne manjeg znaenja su i nove ideje koje se raaju na prijelazu iz ranog u kasno Carstvo. One su sazrijevale u stoljeima ranoga Carstva, a sada su dole do iz raaja i drutveno se afirmirale. To poglavito vrijedi za afirmaciju kranstva kao dravne vjere. Religija je u ivotu grada u svim epohama imala veoma vanu ulogu, koja se ponekad i precjenjuje, ali se nikako ne moe mimoii pri prouavanju ivo ta odreene zajednice. Takvo znaenje imala je i u onomu prvobitnom predurbanom razdoblju kad su se pojavila prva naseljenja na gradinama, na kojima je zajed niko kultno mjesto bilo najsnanija spona drutvene kohezije. I kasnije, u protourbanom razdoblju kult je takoer izraz drutvene meuzavisnosti i odraz zajednike pripadnosti autohtonoj opini, dok je u rimsko doba slubeni kult, bilo kapitolijske trijade bilo nekoga drugog boanstva, bilo pak carske osobe (koji je prevladao i ko ji se sinkretizirao i s nekim orijentalnim kultovima, mitraizmom, kultom Kibele i dr.), imao i duboki etiki i politiki smisao jer je bio vanjska manifestacija graanske lo jalnosti i dravotvornosti. Sada je tu ulogu preuzelo kranstvo, koje je ediktom o to-

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

C o
DOCLEA
POLA

PARENTIUM

IADER

1 ______ 1 _______ I _______ l_______ I

10

20

30

40 m

S RED ITE POGANSKOG KULTA

e SREDITE KRANSKOG KULTA

SI 171. Pogansko i kransko kultno sredite u gradskom tkivu: odnos lokacifa

SL 172. Gradski starokranski sklop, Sv. Marija Formoza, Pula: bone kapelice krinog tlocrta; Gnirs 1919.

leranciji to ga je 313. izdao Konstantin Veliki izilo iz ilegalnosti, a koji decenij kas nije, za caraTeodozija, postalo dravnom vjerom. Na taj nain se ono identificiralo s Imperijem. Na pragu cemeterijalne bazilike u Manastirinama u Saloni revni e kra nin - Rimljanin ukiesati poznati natpis: Boe na, budi milostiv rimskoj dravi (.Deus noster, propitius esto rei publicae Romanae ; Pisana rije 1985., 402). Nas talo kao gradska religija, koja je stajala u opoziciji s poganstvom seoskog svijeta (paganus i znai stanovnik sela), ono e ui u sve pore drutvenog ivota grada pa e se i njegova hijerarhija formirati kao paralela civilnoj. Kad ova posljednja bude u krizi, gradski e biskup postati vrhovni autoritet kasnoantike civitas. Kao religija gradskog stanovnitva, pogotovo njegovih irih slojeva, postat e i kranstvo jed nom od komponenata u novim odnosima izmeu graa i sela. Selo je sada upravo po tom kriteriju u shvaanju urbanog ovjeka intra muros postalo neto zaostalo i neisto (usp. naziv Paganismus kod Splita koji su Hrvati preveli Smrdeac"). Kao ravnopravan, a ponekad i dominantan faktor u gradu, kranstvo e bitno utjecati na mijenjanje starih i na stvaranje novih urbanih i urbanistikih vrijednosti. U gradu kasne antike izrast e posve nove gradske etvrti odreene za smjetaj objekata kr anskog kulta s popratnim zdanjima. Nove ideje to niu u kranskom gradu, ko je odraavaju Augustinovu civitas Dei (usp. XI, 1;XV, 28; XIX, 19-21,24; XXII, 24, 35; 30,1-4), mijenjat e ne samo nazore i vjerovanja ve i ope drutveno ponaanje u mnogim sferama javnog i privatnoga ivota. Tako se odsad nee vie graditi nove terme jer su one po kranskom nazoru ne samo nepotrebne ve i tetne; amfiteat re, uz koje su iz vremena progona vezane herojske i tragine uspomene kranstva, pokrit e pusto; jednako tako i objekte poganskoga kulta i dr., ili e se svi oni upot rijebiti za neke nove svrhe. Mijenjaju se, naravno, i meusobni odnosi ljudi u gradu

pa se i to na neki nain odrazilo u prestrukturiranju gradskog areala i graevina na njemu. Isto e se dogoditi i na izvangradskom prostoru, gdje e se razviti kranske nekropole s cemeterijalnim kompleksima to izrastaju na tlu agera. Pri izmaku antike, poetkom 6. st., primorski je pojas doao pod vlast Istonih Gota. To je ujedno bila jedina dua barbarska okupacija ovog podruja koja je tra jala gotovo do kraja etvrtog decenija istog stoljea. Prijanje provale, kao ona Za padnih Gota krajem 4. i poetkom 5. st., pa invazija Huna, nisu ostavile vidnijih tra gova niti su izazvale izravnih posljedica, iako su uzrokovale mnoge potrese i neda e, to se razabire iz alopojki naega zemljaka sv. Jeronima, roenog Dalmatinca, koji crnim tonovima slika prilike u provinciji i pustoenja to su ih izazvali upadi barbara (Hyeronim. Epist. IX ad Heliod. 16). Vladari Istonog Carstva uzeli su u svoju slubu Istone Gote (kao to su to i prije radili s drugim barbarskim narodi ma) kao plaenike da im brane granice. Kad im je njihova prisutnost postala opas nom, Carigrad ih je upuivao prema Zapadu. Tako je i istonogotskom kralju Teodoriku povjerio da istjera Germane iz Italije. Goti su to uinili, ali su uspostavili svo ju vlast i protegli je na Dalmaciju. Jesu li tom prilikom stradali pojedini gradovi na naem primorju, je li bilo opsjedanja i otpora, je li koji od njih bio i poruen, nije mogue utvrditi jer pisani izvori o tome ne govore. Iz djela bizantskog pisca Prokopija (Bell Goth. I) saznajemo o borbama za istjerivanje Gota iz Dalmacije. Dopu teno je pretpostavljati da su neki gradovi bili i silom zauzeti, da su pri tome bili i djelomino porueni. Moda bi se na taj nain mogla lake protumaiti obnova gra dova i rekonstrukcija utvrenja koja redovito, koliko je mogue utvrditi, nosi peat improvizacije, a dogodila se nakon odlaska Gota. Istonogotski barbarski svijet upoznao je mnoge tekovine antike civilizacije boravei dugo na du Istonog Carstva. No, vlastite urbane kulture nije stvorio. An

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

tiki grad ovoga doba glavni je instrument njegove vladavine, sa svim institucijama to ih je u viestoljetnoj tradiciji izgradio. Oslonac gotske vlasti u gradu su posjedni ci i kurijali (possessores, curiales), a uprava je u rukama gotskih funkcionera. Svaki grad - centar municipalne zajednice ima po jednoga gotskog komesa (comes Gothorum per civitates) koji je na elu gradske uprave, a gradskim vijeem sada uprav lja curator civitatis... laudabiles ordines curiae gubernans. Interese romejskoga gradskog stanovnitva zastupa gradski branitelj (defensor civitatis) to ga je opet bio uveo car Valentinijan. Za nae gradove izvori registriraju gotskoga komesa ija se kompetencija protezala na otoke Krk i Cres (comes insulae Curitanae et Celsinae, Cassiod. Var VII, 16). U svakom imalo vanijemu gradu naselile su se grupe got skog elementa, pripadnici vladajueg Herrenvolka, kojemu je baza egzistencije, up ravo kao i romejskim starincima, bila u zemljinom posjedu. Jo jednom u povijes ti tih krajeva teren je ponovno podijeljen, i to zacijelo opet onaj najplodniji, od ko jega su Goti uzimali jednu treinu. To su one nesretne teniae partes koje su bile trajni kamen smutnje izmeu Gota i Romeja. Iako je gotsko vladanje na mnogim po ljima bilo razdoblje rehabilitacije provincije, mirnog razvitka i ekonomskog oporav ka, gospodarska se kriza zaotravala i dalje jer su Goti, uglavnom, usvojili sustav to su ga zatekli, pa tako i fiskalni sustav koji su esto bezobzirno primjenjivali. U na em se primorskom gradu ubrzo pojavila protugotska reakcija, ne samo kao izraz ot pora pokorenoga prema osvajau i vladajuem narodu nego i kao moralna rezisten cija prema stranomu kulturnom elementu. Prokopije (Bell. Goth. 1,7) biljei da su stanovnici Salone bili neprijateljski raspoloeni prema Gotima, a toga je zasigurno bilo i u ostalim gradovima. Opet se, nakon vie od pet stoljea, pojavio kulturno-etniki dualizam u naemu primorskom gradu. Sada to nije bio samo dualizam u up ravi i vlasti, u kojemu je romejski svijet sa svojim institucijama, aparatom i iskustvom sluio vladajuem sloju, ve i dualizam kulture i mnogo ega drugog iz materijalne i duhovne sfere, koji se unato poznatoj gotskoj toleranciji nije ublaavao. Ovdje u gradu sukobila su se dva svijeta: rimski, u vjerskom pogledu ortodoksni, nepovjerljiv prema svemu to dolazi s Istoka, esto razdiran izmama i vjerskim borbama (upra vo u ovo doba dalmatinske su crkve prihvatile herezu tzv. triju poglavlja), jo uvi jek zatonik makar i onog ogranienoga gradskog samoupravljanja, i drugi, gotski, istonjaki i arijanski, nosilac vlasti i podinjavanja. Istjerivanje Istonih Gota iz Dal macije i Istre to ga je poduzeo i ostvario Justinijan, njegova rekonkvista teritorija zaposjednutih od Gota na koje je Bizant neprekidno polagao pravo kao sljednik rim skog Imperija, bilo je sigurno olakano upravo protugotskim raspoloenjem grad skog stanovnitva. Sada, ukljuenjem u politiko-administrativnu sferu Bizanta, nai e primorski gradovi doivjeti posljednje odbljeske u dugom trajanju kao gradovi antikog svijeta. To bi bio letimian pregled i iri povijesni okvir u koji treba smjestiti razvitak kasnoantikih gradova na hrvatskoj obali. U tom sklopu i u tom prilino irokom vremenskom rasponu valja promatrati mnoge pojave koje daju obiljeje tadanjem gradu. Vanjski faktori na koje smo se osvrnuli, a ne manje i oni unutranji, uvjeto vat e pojavu niza inovacija na urbanim prostorima koje treba promotriti odvoje no iako su rezultat jednoga jedinstvenog procesa.

Gradske fortifikacije ostaju kroz itavu kasnu antiku temeljna briga gradskog stanovnitva. Na kraju trajanja antikoga grada defenzivni momenti bit e u prvom planu kao to su bili na njegovu poetku. Utvreni gradovi bit e i za gradsko i za ire pripadno stanovnitvo siguran zaklon od vanjske opasnosti. U ranijoj antici gradska su se utvrenja gradila jer su bila jedan od glavnih atributa grada, pa ak i onda kad je p a x Romana ve bila nastupila i kad nikakve opasnosti od opsada ni je bilo. Seoba naroda i provale barbara aktualizirale su postulat sigurnosti u jedna koj mjeri kao u protourbanom razdoblju i pri njegovu zavretku, kad su utvrenja domaih gradina i katela sluila kao toka otpora i zbjega prilikom rimskog osva janja, ili u ranom rimskom razdoblju kad provincija jo nije bila do kraja pacificira na. Meutim, u ta su stara dobra vremena relativnog prosperiteta gradova i grad skih zajednica, ma koliko je gradnja bedema traila goleme napore, svi iole vaniji centri bili utvreni po naelima tadanje kastrametacije, u skladu sa stupnjem raz vitka tadanje poliorketske discipline. Kasna antika je, vidjeli smo, razdoblje stagna cije i ekonomske krize koja najvie pogaa gradove, pa je u takvoj situaciji bilo veo ma teko smoi dovoljno sredstava za generalnu rekonstrukciju fortifikacija. A ove su, kako je navedeno, i bez izravnih barbarskih napada, bile u jadnom stanju jer se

Sl. 173- Kasnoantika stam bena arhitektura, poloaj Ilinac, istoni dio Salone; Cambi et. al, 1970.

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

SL 174. Gradski starokranski sklop, dvojne bazilike, istoni dio Salone: tlocrt; Gerber 1912.

stoljeima nisu adekvatno odravale. Da se zaista radilo pod tekim uvjetima, poka zuju kasnoantiki ostaci bedema u onim gradovima gdje su oni sauvani ili otkrive ni, npr. u Puli, Zadru, Saloni, na Bribiru, u Duklji i dr. Ve je spomenuta jedna sigur no utvrena faza obnove bedema iz doba provale Kvada i Markomana. U Saloni i oko nje, kako donosi Prokopije (Bell. Goth. 1.7), voene su borbe s Gotima. S nas tupom bizantske vlasti, nakon steenih iskustava, poele su se dotjerivati i obnav ljati utvrde vie-manje u svim gradovima. U Saloni se popravljaju dijelovi perimet ra, uz bedem sa sjeverne strane (s koje je grad bio najizloeniji) grade se nove ku le, odnosno stanje kvadratne dobivaju na vanjskoj strani otre zavretke trokutastog tlocrta (Forscbungen I., Y ) \ l .\Recherches I., 1928.).U Zadru se gradi posve no vi trakt zidina s kopnene strane izvana (si. 60,61), usporedno s linijom ranoantikog bedema iz Augustova doba, gotovo iste debljine kao to je bio i onaj prijanji (Sui 1958.). Stari je i dalje ostao u funkciji pa je na taj nain dobiven meuprostor

SL 175. Gradski starokranski sklop, isto ni dio Salone, idealna prostorna rekonstrukci ja; Gerber 1917.

(neka vrst propugnakula) izmeu novoga i staroga zida. Umjesto irokih otvora na prospektu s kopna, gdje su se prije nalazila troja gradska vrata, sada u grad vodi uzak prolaz, a suuju se i vrata u prijanjemu augustovskom bedemu. U Puli, koja je bila vie izloena psihozi nesigurnosti ve zbog svojega poloaja, rekonstrukcija be dema poinje provalom Huna sredinom 5. st. Tada su bili pojaani i podebljani po jedini potezi, a kule su bile opasane novom strukturom. Vjerojatno u isto doba tre ba smjestiti i obnovu utvrda u starom Nezakciju koje tehnikom i sastavom odaju gradnju u urbi, pa na mnogim mjestima takoer pokazuju da je rije o improviza ciji. Bedemi stare Varvarije pruaju slinu sliku. Ona je u najranijoj antici bila opa sana solidnim zidinama radenim u tehnici velikih rustinih bunja. Istraivanja po kazuju da je do manjih intervencija dolazilo u nekoliko faza. Meutim, u kasnoj an tici bio je poruen itav trakt zidina s istone strane, u duini oko 100 m, neto valj da i sam od sebe (zbog nesolidnog utemeljenja), ali vjerojatno i zbog vanjske inter vencije, kad se zna da su tuda proli Istoni Goti na putu za vojni okol u Burnu, na kon bitke kod Skardone. Vjerojatno je tom prilikom stradala i Skardona. Fortifika cije u Varvariji obnovljene su zaista malim sredstvima i primitivnom tehnikom, na nekim mjestima gotovo suhozidom (Sui 1968.). Uz vanjsku liniju bedema iz prija njeg vremena bio je prizidan red masivnih potpomjaka, izmeu njih su bili postav ljeni pregradni zidovi, a tako dobiveni meuprostori pravokutnog tlocrta bili su is punjeni zemljom i ruevnim materijalom (si. 58, III). Do istonih gradskih vrata i na mjestu gdje se linija bedema osjetno lomi bile su prizidane kule kvadratnog tlocr-

350

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

SI. 177. Cemeterijalni starokran ski sklop, Marusinac, Salona: idealna prostorna rekonstrukcija; Dyggve 1939.; 1951.

ta. Daljnja istraivanja fortifikacija u naim primorskim gradovima, prvenstveno u onima na kopnu, nesumnjivo e pokazati da je tako bilo i drugdje i da tu aktivnost preteno valja smjestiti u razdoblje neposredno nakon rekonkviste. Tehnika grad nje obnovljenih bedema pokazuje zajedniku crtu koja, dodue, nije karakteristi na samo za hrvatske primorske gradove i gradove uope u Hrvatskoj jer se susre e i u drugim provincijama, npr. u Africi, koja je bila jae izloena barbarskim inva zijama. To je upotreba spolija, graevnog materijala koji je pripadao prijanjim zgra dama razliite namjene. Materijal se nije nabavljao vani u kamenolomima, nije se ni posebno obraivao, uzimalo se sve to je bilo na dohvatu ruke. U kasnoj antici naj vie se graevnog materijala moglo izvui iz naputenih i vjerojatno poluporuenih javnih graevina: hramova, trijemova, bazilika, termi i dr. Bilo je, dodue, nastojanja da se takve devastacije sprijee, u samom Rimu su oko toga nastojali pape, a zabra ne ruenja spomenika i koritenja njihova materijala izricali su i carevi, posebno sam Justinijan, ali bez veeg uspjeha. Sigurnost grada bila je iznad svega. Prve poja ve sekundarne upotrebe arhitektonskih elemenata klasinog razdoblja susreu se u Dokleji, kako su pokazala istraivanja, gdje su npr. stariji obraeni blokovi bili upotrijebljeni za prezidavanje gradskih vrata, prvi put negdje oko 254. godine (Sti cotti 1913-, 35 i d.). U temeljima kasnoantike Pole jo danas se naziru blokovi ko ji su pripadali monumentalnoj arhitekturi iz ranijeg Carstva. U Varvariji su pri re konstrukciji nakon istjerivanja Istonih Gota bili upotrijebljeni stupovi nekog trije ma i drugi elementi, osim bunja otpalih s bedema. U Jaderu je vei dio spomenuto ga kasnoantikog zida sagraen od kamenih ljebova to su pripadali vodovodnoj mrei akvedukta, pa upravo to govori da se uzimao materijal do kojega se moglo najlake doi, bez ikakve prethodne preradbe. Da je tome tako, govori uostalom rjeit primjer rotunde sv. Donata u Zadru s itavim lapidarijem dijelova klasine monumentalne arhitekture u temeljima, koji treba, vidjet emo, takoer datirati u ovo doba. Sve to pokazuje u kakvoj su se atmosferi obnavljale i popravljale fortifi353

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

fo

SL 179. Kasnoantiki luk, Rijeka (Tarsatica): vjerojatno na ulazu u pretorij alpske klauzure iz 4. st.

kacije u ovim vremenima, a s druge strane oito govori u kakvom su se stanju na lazili i javni objekti koji su sada sluili kao kamenolomi. Unato ovim intervencijama i gustoi gradskog stanovnitva (o emu je pot rebno napose rei rije-dvije), linije se utvrda nisu pomicale, gradski pomerij slije dio je trase koje su bile odreene u ranoj antici, a to znai da se ni gradski areal ni je mijenjao. Naprotiv, postoje pokazatelji da su se obrambenim zidom opasivale i pojedine ue urbane cjeline intra moenia. Vjerojatno je iskustvo pokazalo da pod naletom velike mase osvajaa padaju i najsolidnije utvrde i bez upotrebe savreni jih strojeva. Trebalo je, dakle, u samom gradu organizirati drugu liniju obrane, osi gurati najpogodniju ili najvaniju uu gradsku cjelinu, a to su ponajprije bile grad ske dominante, samo to sada nisu vie oni stari kapitoliji s hramovima i ajacencijama. Takvu ulogu mogla je u Saloni imati urbs occidentalis koja je, zbog vodovo da, bila sauvala svoj istoni bedem. On je ostao i poto vodovod vie nije funkcio nirao. No, to bi bio samo sretan stjecaj okolnosti. Izravniji pokazatelji susreu se u Zadru. Tu je kod zvonika crkve sv. Stoije otkrivena heksagonalna kula koja nesum njivo ima fortifikacijski karakter, a vjerojatno je bila ugaona kula obrambenog zida koji je zatvarao itav gradski kompleks u kojemu se nalazio centar kranskoga kul ta s bazilikom, baptisterijem i episkopijem i s gospodarskim dvoritem koje je zap remalo dio forumskog plonika. Moda je naznaka druge kule mala prostorija kvad ratnog tlocrta to je opasivala Stup sramote na forumu, takoer graena od starijih spolija, s vratima prema unutranjosti kompleksa. Nije iskljueno da je i Pula imala tako omeen ui prostor pri vrhu kasteljera, gdje se u predrimsko doba, a vrlo vje rojatno i u rano rimsko, nesumnjivo nalazila gradska dominanta. Slino bi se mog lo oekivati i u starom Epidauru, gdje je geomorfoloka konfiguracija sugerirala is to rjeenje i u predrimsko doba i u kasnoj antici. Takav unutranji utvreni dio gra da imala je i stara Tarsatika, a za to je ovdje postojalo posebno opravdanje. U kasnoj 354

SL 180. Dioklecijanova palaa, Split: tlocrt; 1. fortifikacije; 2. ugaone kule; 3- osmerokutne kule koje brane ulaze; 4. Zlatna vrata; 5. Srebrna vrata; 6. eljezna vrata; 7. Mjedena vrata; 8, dvorana za audijenciju; 9. stambene prostorije; 10- triklinij; 11. terme; 12. mauzolej; 13. Jupiterov hram; 14. vestibul; 15. objekti za smjetaj vojske i radionice; Marasovi - Marasovi, 1997.

355

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

SL 181. Dioklecijanova palaca, Split: idealna prostorna rekonstrukcija pogleda s juga i istoka; Marasovi 1994a

antici ona je bila prvi castrum u sustavu alpskih klauzura, a naziv castra imali su dananji Kastav kod Rijeke i Ajdovina u Sloveniji. Spomenuti slavoluk u produet ku gradskih vrata antike Rijeke (si. 179. Politei 1854.. 1858.) vjerojatno je imao funkciju ulaza u pretorij koji je bio organiziran kao posebna urbana cjelina, gdje se nalazilo vojno zapovjednitvo za itav trakt klauzure. Daljnja istraivanja iznijet e na vidjelo novih primjera i potvrda za maloprije iznesenu misao. Time dolazimo do pitanja kastrizma naih primorskih gradova u kasnoj anti ci koji nije isti kao to je bio onaj u ranoj. Tamo smo mogli govoriti o kastrizmu kao korelatu kastrametacije, jer nema sumnje da su se pri planiranju gradova pri mjenjivali postupci analogni onima pri podizanju okola, kao to je oito da je sva ki grad rane antike, u veoj ili manjoj mjeri, imao neke elemente po kojima se mo gao dovoditi u vezu s okolom, ako ni u emu drugome, a onda barem u primjeni ope ideje prostorne organizacije. Sada je to mnogo naglaenije, defenzivna uloga grada je istaknutija, on je sada u svakom sluaju i civitas i castrum. To je opa pos ljedica psihoze koja je zahvatila kasnoantiki svijet, posebno onaj koji je bio trajno izloen upadima iz panonskog bazena pa su se unutar podunavskog limesa morale organizirati unutranje obrambene linije rasporeene po dubini. Trebalo je braniti ne samo gradove, koji su bili najizloeniji, ve i njihove teritorije od kojih su oni iv jeli. Poradi toga u kasnoj antici moemo govoriti o opoj tendenciji kastrizacije ar hitektonskih kompleksa, dijelova naselja, cijelih naselja i uih regija. U tom svjetlu valja, dakako, promatrati i rekonstrukciju gradskih bedema o kojoj je maloas bilo rijei, ali jednako tako i fortificiranje naselja koja prije nisu bila opasana bedemima. To pogotovo vrijedi za naselja koja su se upravo u ovoj epohi afirmirala kao nove urbane formacije, o emu domala. Izravan poticaj takvim kretanjima dala je prova la Huna, no najvei zamah doivjela su nakon gotovo dvadesetogodinjeg ratovanja izmeu Bizanta i Istonih Gota, sve do propasti njihove drave sredinom 6. st. n. e. Kako pokazuju arheoloka istraivanja, ladanjske vile na hrvatskom priobalju u ve likoj veini nisu bile utvrene, u emu se vidno razlikuju od vila na panonskim prostorima. U primorskoj zoni susreu se, kako e se vidjeti, samo izolirani primje ri utvrenih palaa ili sredita veih ekonomskih pogona. Prema tome ulogu refugija zadrao je i dalje grad, i to ne samo onaj historijski, tj. koji je kao takav nas tao ve u najranijoj antici, nego i mnogi posve novi castrum koji e uz to sada pos tati i civitas. Takav razvojni put slijedili su prvenstveno gradii uz more, koji u ra noj antici nisu imali municipalne konstitucije. U obrani teritorija i uih regija va nu su ulogu imali pojedini istaknuti punktovi, osobito na pravcima eventualnih pro diranja s kopna. Vjerojatno e u tom svjetlu trebati promatrati izgradnju kasnoan 356

tikoga kompleksa Dvigrad u junoj Istri, moda i katel na podruju Vranskog je zera ( Arausa , za koju Ljetopis popa Dukljanina donosi da je bila castellum zadar skog podruja; IX: Arauzonam, quod nunc est castellum Jadrae...'), dok su ana lognu funkciju nesumnjivo imali i stari gradovi - oppida u sjevernoj Dalmaciji (Nedin, Aserija.Varvarija) koji su se nalazili na liniji posljednje obrane ire zadarske re gije. Logina posljedica kastrizacije naselja je naputanje suburbija, ako se nisu in tegrirali u gradsku cjelinu, za to na hrvatskoj obali nema brojnijih primjera, barem zasad. Nova predgraa (varoi) uz historijske jezgre pojavit e se tek u srednjem vijeku. ini se da je kastrizacija doivjela veliki razmah za bizantske vladavine, nakon odlaska Istonih Gota, i to prvenstveno na samoj obali ili jo vie na nekim otoci ma. Kako nas informira Kasiodor, gotski kralj Teodorik imao je ambiciozan plan iz gradnje velike flote ali ga nije uspio ostvariti. Bizant je pak bio ivo zainteresiran za osiguranje kopnenih i jo vie pomorskih putova i iz teksta Justinijanova kodeksa naziru se planovi za obnovu provincija. Sada se organizira itava mrea utvrenja ta kastra , ak i u Africi, koju bismo mogli promatrati kao novu obrambenu liniju, s utvrenim uporitima u koja su bile smjetene vojne posade (limitaneP.). Takav sustav bio je organiziran du plovnih putova Jadranom. Najrjeitiji primjer ostaje poznati kastron to ga je Bizant podigao na otoku Velikom Brijunu (si. 188). To je zapravo mali utvreni grad (Mlakar 1971.; 1986.) gdje je boravila vojna posada, s bazilikom i nekim drugim urbanim elementima, ali isto tako i s ostacima gospodar skih postrojenja (vila s opremom) koja su sluila za uzdravanje posade i stanovni tva. Ostaci drugoga kastrona naziru se na otoku Cresu. Nekako u isto doba podig nuta je utvrda naTarcu na o. Kornatu, kao vana izvidnica koja dominira plovnim putovima u vanjskom moru (kulfu) i u Srednjem kanalu izmeu otoka Ugljana i Pa mana s jedne te Dugog otoka, uta i Kornata s druge strane. Do nje se nalaze osta-

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

Sl. 184. Utvreni reziencijalni i gospodarski kompleks, Mogorjelo kod apljine, Bosna i Hercegovina; idealna prostorna rekonstrukcija, pogled sa zapada; l)yggve - Vetters 1966.

( j T T T T T | j j^ T T T T T T T , i :
? * as , ap i

SL 183- Utvreni reziencijalni i gospodarski kompleks, Mogorjelo kod apljine, Bosna i Hercegovi na: tlocrt; kule na uglovima i uz vrata, dvije glavne aksijalne komunikacije (SZ - JI; SI - JZ), sredinje dvorite s tri jemom na sjeveroistonoj strani, gospodarski trakt na sjevernoj strani, stambeni trakt uz jugozapadni hodnik; Dyggve - Vetters 1966.

ci starokranske bazilike (Petricioli 1970.; Gunjaa 1986.;Tomii 1996.). U isti krug nesumnjivo pripadaju i ostaci utvrenja na otoiu Vrgadi, koji kontrolira ju goistoni ulaz u Zadarski kanal. Njega Konstantin Porfirogenet svrstava meu kastrone ranosrednjovjekovne Dalmacije (fd Lumbrikaton, De admin. Imp. 29,140), no kompozicija i tehnika sauvanih ostataka nedvojbeno pokazuju da je rije o ut vrenju iz kasne antike. Po tlocrtu, dimenzijama i konstruktivnim obiljejima utvr di na Tarcu odgovara utvrenje Sv. Damjan povie sela Barbata na o. Rabu, s kojeg se moe dobro kontrolirati plovidba kanalom izmeu otoka Paga i Raba te Raba i otoia Dolina. Takvih utvrenih punktova bilo je nesumnjivo i na srednjodalmatinskim i na junim elafitskim otocima, i to e daljnja istraivanja zacijelo dokazati. Nama pak ostaje mogunost za opi zakljuak da u kasnoj antici na hrvatskom priobalju imamo uz kastrizaciju naselja i urbanih aglomeracija uope, takoer i kastrizaciju teritorija. Dioklecijanova palaa u Splitu prvi je i najblistaviji primjer ostvarenja ideje palae - kastruma na pragu kasne antike. esto se raspravljalo o tome reproducira li ona i koliko ideju antikoga grada, vojnog okola ili raskone vile.1 0 8Zapravo, ona ima sve bitne elemente i prvoga, i drugoga i treega. Po prostornoj i tlocrtnoj kon cepciji kao i po unutranjoj dispoziciji i artikulaciji, ona jasno odraava klasinu ideju urbs quadrata u najrigoroznijem smislu rijei, s pravokutnim tlocrtom i pos ve pravilnim ulinim rasterom u strogom ortogonalnom sustavu, s loginim i organ ski meuzavisnim odnosima izmeu perimetra i unutranjeg areala (sl. 180). Impo

1 ,8U izboru: Niem ann 1910.: Hebrard Zeiiler 1911.; Buli Karam an 1927.-, M arasovi et al. 1972.,; M c K ay 1975.; M arasovi 1994.

zantnim i solidnim utvrenjima, bedemima, ugaonim kulama kvadratnog tlocrta i poligonalnim kulama uz troja gradska vrata: sjeverna (Porta aurea), istona (Porta argentea), i zapadna (Porta ferrea) uz koja se s unutranje strane nalazi po jedan propugnakul, oslanja se na tradicije rimske kastrametacije i po tome ima takoer izrazite odlike kasnoantikoga kastrona. Arhitektonskim pak ruhom i unutranjim sadrajem, kao rezidencija monoga boanskog vladara (dominus et deus - Iovius), a posebno bogatim prospektom prema moru (T. IV - VI) i raskonim trije mom, neposredno izaziva reminiscencije na objekte ladanjskog znaaja veoma vi soke kakvoe, poznate u svjetskom arheolokom inventaru i na sauvanim likov nim prikazima. U palai se zorno razluuje unutranja hijerarhija urbanog prosto ra, kako je to bilo u gradu i u vojnom okolu, a ega u vili posve rezidencijalnog zna aja nije moralo biti, barem u naelu. Njezin dekuman, koji jo potuje principe sta re gromatike discipline i tee od istoka prema zapadu, dijeli itav kompleks na dvije vee cjeline, upravo kao u okolu i u planski izgraenom gradu, gdje on razlu uje gradsku dominantu (forum s kapitolijem) od ostale gradske povrine, a u oko lu zapovjednitvo (pretorij s pripadnim elementima, svetitem i sl.) od vojnikih nastambi. Unija karda (danas Dekumanska ulica) prekida se dodirom s Peristilom, po emu bi ovo rjeenje bilo blie praksi kastrametacije, po kojoj je via praetoria sezala do zapovjednitva, dok u gradovima kardo redovito tee du itava naselja od jednog lica perimetra do drugoga. No to je ovdje samo logina koincidencija, uvjetovana rasporedom unutranjeg sadraja palae, a ne ugledanjem na okol. Pos tavljanje trijemova uz uline fasade (viae porticatae), pod nesumnjivim utjecajem helenistikih tradicija, nije bilo ogranieno samo na monumentalne komplekse re zidencijalnog i ladanjskoga karaktera ve je prodrlo i u urbane centre. Mogue je da su u nekim istaknutijim gradovima postojali trijemovi uz vanije ulice i prije gradnje Dioklecijanove palae, pa bi u tom sluaju uzori njezinim graditeljima bili pri ruci. Kao kompleks urbanoga karaktera (urbanog ne samo kakvoom ve i kom pozicijom) palaa se mogla bez veih tekoa transformirati u gradsko naselje kas ne antike, a onda u grad srednjega vijeka. Intervencije su se dogaale ve u kasnoj antici kad se palaa poela naseljavati, kad je i ona, uz matinu Salonu, mogla pru ati siguran zaklon i stalno boravite mnogim Salonitancima u ovom dijelu agera. Ve tada je vei priljev stanovnitva morao izazvati mnoge promjene i redukcije javnih povrina, upotrebu monumentalnih objekata u sekundarne svrhe, itd. Bez 359

358

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

SI. 186. Kasnoantika vila, Polae, o. Mljet: idealna pros torna rekonstrukcija pogleda s mora; Dvggve 1959.

Prijatelj 1949.; K aram an 195'.; D yggve 1959.; C agiano de Azevedo 1968.. 277; v . Cassiod. V ar. X . 32. 360

obzira na to, ostala je sauvana temeljna ideja kompleksa s rasterom kojemu su kar do i dekuman glavne koordinate (Gabrievi 1962a), te je dala peat itavu naselju i u srednjemu vijeku.Tako je opet u krilu kasne antike nikla jezgra nove urbane for macije koja e u postantikom razdoblju biti sposobna naslijediti tradicije grada matice - Salone. Primjer ladanjskoga i rezidencijainog arhitektonskoga kompleksa s izrazitom tendencijom kastrizacije pruaju Polae na o. Mljetu. Palaa je sagraena potkraj 5. st., vjerojatno nikada potpuno dovrena. Poeo ju je graditi comes Pierius kojemu je Ooakar poklonio otok kako bi iskupio svoj dug prema komesu,w a imala je, ka ko se misli u novije doba, ulogu rezidencije za lov, slino kao to je to bilo na Sici liji u poznatoj vili del Casale (Piazza Armerina). Mljetska je palaa smjetena na bla goj padini do same morske obale, s ulazom i prospektom s morske strane (si. 186). Velika sredinja dvorana ima bazilikalni oblik, a po visini zahvaa prizemlje i prvi kat objekta. Du proelja palae na katu prua se loa, a na njezinim se krajevima nalazi po jedna ovea kula, iznutra krunog, a izvana poligonalnog tlocrta. Bazilikalna pak dvorana ima sa svake strane po jedno vee krilo pravokutnog tlocrta s pri zemljem i prvim katom, a po jedno manje krilo u prizemlju. Sredinja dvorana zav rava polukrunom niom (si, 185,186). Iskljuivi ulazne prostore na glavnoj fasa di, itav je sklop hermetiki zatvoren i orijentiran prema unutranjosti, a kule na prospektu, kao i zie nie na zavretku dvorane, odraz su defenzivne ideje kojom su se graditelji vodili. Zadatak daljnjih istraivanja bio bi da se utvrdi nije li se u pri janjim vremenima na tom istom mjestu nalazio gospodarski kompleks ladanjske vile s ve navedenim svetitem boga Libera (Bakha) to se spominje u natpisu (Zaninovi 1990.). Povie palae otkriveni su ostaci ovee starokranske bazilike koje postanak nikako ne moe biti mlai od same palae, pa e zbog toga vjerojat no trebati odbaciti pretpostavku da je loa izmeu kula na glavnoj fasadi sluila kao kapela. Tipu kastrona pribliava se gospodarski kompleks u Mogorjelu kod apljine (si. 183). Ve se u 1. st. n. e. tu nalazila ladanjska vila na prediju koji je nesumnjivo bio u sklopu naronskog agera. Poetkom 4. st. na istom mjestu izrastao je itav ar-

hitektonski sklop ladanjskog znaaja, no kojemu se ne mogu posve odrei ni rezidencijalne odlike (Dyggve 1958.; Dyggve - Vetters 1966.). Sklop je bio utvren zi dinama pravokutnoga tlocrta, s ugaonim kulama i s trojim vratima koja su takoer bila flankirana kulama (si. 184). I tu susreemo temeljnu shemu kastrona, s dvije glavne komunikacije koje su, kako pokazuju ostaci, takoer bile s trijemovima (porticatae). Kao i u carskoj palai u Splitu, i ovdje dekuman ima ulogu diskriminante izmeu rezidencijainog dijela kompleksa i dijela namijenjenoga gospodarstvu. Kas nije se unutar perimetra formirao starokranski centar, s bazilikom, krstionicom i dr. Zasad je primjer Mogorjela usamljen u krugu ostalih ruralnih graevina kasne antike, ali nema sumnje da e on, nakon opsenijih istraivanja ladanjske arhitektu re na istonojadranskom obalnom prostoru, biti prototip za neke druge utvrene vile iako, kako je navedeno, vile hrvatskog priobalja u kasnoj antici u veini nisu bi le utvrene. Da Mogorjelo nije na istonoj jadranskoj obali bilo jedino, pokazuju podaci natpisa iz Izbinja, iz Justinijanova doba, koji bi se mogao gotovo u detalje odnositi na Mogorjelo i o kojemu e jo biti rijei (v. str. 373). TJ nizu kastrona to se pojavljuju pri izmaku antike posebno valja izdvojiti ut vreno naselje Onogot (Garaanin 1967.) blizu poloaja gdje se prije nalazilo rim sko utvrenje castrum Anderba u dananjem Nikiu u Crnoj Gori (si. 187). Smat ra se da je kastron dobio ime po gotskom komesu (Anagast; Anegast, odatle Anagastum) koji je tu imao rezidenciju. Kastron je kvadratnog tlocrta, sa sustavom ku la na svakoj stranici. Zidna platna izmeu kula razmjerno su male debljine pa se po takvom rjeenju Onogot pribliuje sustavu koji je bio primijenjen u gradnji spo menutoga kastrona na otoku Vrgadi. Unutar Onogota jasni su ostaci komunikacija u prilino pravilnom ortogonalnom sustavu. Jedna ulica, u kojoj treba prepoznati dekuman, ide po sredim naselja od jednoga do drugoga kraja i dijeli itav kompleks na dva podjednaka dijela, a vrata kojima na oba kraja zavrava bila su probijena kroz sredinje kule. Druga prometnica, okomita na dekuman, nije ni ovdje, kako se ini, tekla do kraja naselja pa bi na njezinu zavretku trebalo oekivati onaj ui repre361

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

zentativniji reziencijalni dio. Rije je, dakle, o jo jednoj palai - rezidenciji kastronu kakvih je na istonojadranskom primorju moralo biti vie. Iako se u do maoj tradiciji sauvao naziv iz gotskog izvora (na isti nain kako su prije nastajala predijalna imena), nema sumnje da Onogot nisu gradili Goti ve domae romejsko stanovnitvo, moda ak i prije uspostave gotske vlasti, a onda je sekundarno pos tao sjeditem gotskoga komesa po kojemu je dobio ime, vjerojatno jer je tu imao posjed iz onih tertiae partes. Posebno je zanimljivo razmotriti injenicu da je u kasnoj antici bilo vie urba nih naselja nego u ranoj, to po sebi i ne bi moralo izazivati uenje jer su kroz razdoblje od nekoliko stoljea mnoga naselja mogla prerasti u urbane centre. Da bismo se u to uvjerili, dovoljno je pogledati katalog gradova (civitates) to ih regis trira kasnoantiki autor, anonimni kozmograf iz Ravene (si. 178) i usporediti ga s katalogom primorskih gradova to ga donosi Plinije Stariji koji se, kako je navede no, uglavnom oslanjao na izvore iz Augustova doba. Samo na teritoriju Istre Ravenjanin (IV, 30 - 31; v. ovdje 444) navodi dvanaest gradova (ne raunajui one koji se danas nalaze u Italiji, kao Trst i dr.): Capris, Piranon, Silbio, Siparis, Humago, Neapolis, Parentium, Ruginio seu Ruigno, Pola, Nessatio (za cara Gordijana sigur no municipij: res publica Nesactiensium, u Plinija, NH III, 129 samo oppidum, Incer. It. X /l, 672; op. a.), i Arsia. Jednako tako mnogo novih civitates ima u kata logu gradova Dalmacije i Liburnije, idui od Lisa prema sjeverozapadu sve do Albone. Na temelju ovoga moglo bi se u prvi mah zakljuiti da je kasna antika pruala veoma povoljnih uvjeta za razmah urbanizacije pojedinih naselja. No takvo bi rasu ivanje bilo pogreno. Nicanje novih gradskih naselja koja su stekla bitne urbane atribute valja promatrati kroz prizmu ondanjeg shvaanja grada, a to znai grada antike na izdisaju u 6. st. Razmahom kastrizacije ije smo uzroke spomenuli, sva su vanija naselja, dislocirana na pogodnim tokama unutar teritorijalne cjeline starih municipija, poela stjecati svojstva kastrona, mnoga od njih ne samo u svojoj mate rijalnoj objektivizaciji ve i u funkciji, jer se sada nazonost vojnih posada u gradu ne kosi s gradskom autonomijom, dok je u ranom Carstvu, u Rimu i u drugim municipalitetima, vrijedilo naelo nepovredivosti (sacrosancta militiae vacatio). U tom pogledu nema vie razlike izmeu onih starih historijskih" gradova - munici pija i ovih novih gradova - kastrona, razvitak i jednih i drugih iao je sada istim tokovima, a ono u emu su se izjednaivali bila su upravo utvrenja i zadovoljava nje faktora sigurnosti. Bili su to dakle gradovi prvenstveno po svojim fortifikacija ma. Procesi su meutim imali dublje uzroke, socijalne, ekonomske i politike, koji su uvjetovali ne samo kastrizaciju ve i politizaciju (u smislu formiranja nove civi tas') te, shodno tome, i dourbanizaciju tih centara. To je posljedica opeg rastvaranja veih cjelina, atomizacije prostranijih zajednica, to odgovara opim kretanjima kasnoantikog drutva. Carstvo (kojega na zapadu i nema, ve samo Bizant uva u svojoj svijesti ideju njegova jedinstva) razbijeno je, razbijene su i provincije, nasta le su manje regije i autarkine cjeline. to je manja cjelina i to je manja jedinica, to bolje: bit e time olakano njezino funkcioniranje. Vei grad s veim teritorijem - vee je zlo, manji grad s manjim teritorijem - manje je zlo. Situacija je dakle sas vim suprotna onoj koja je vladala u najranijoj antici, kad su pojedini istaknuti cen362

SL 187. Kasnoantika utvrda (kstron ) Onogot kod Nikia, Crna Gora, vjerojatno iz vre mena gotske vladavine; pravilan raspored komunikacija, ulazna vra ta izmeu kula; Garaanin - Kovaevi 1967.

tri nastojali u svoju domenu integrirati to vea podruja i to vie zavisnih naselja, kao to se to vidi za Salonu, Naronu, Polu i dr. Velikim teritorijima bilo je teko up ravljati, kasnoantiki grad sa svim upravnim, ekonomskim, religioznim i drugim strukturama nije mogao pokriti velika podruja, nije mogao ispunjavati obveze, pa je za nj manji teritorij zapravo bio i manji gubitak. Da je tome tako, dovoljno je pog ledati zakljuke salonitanskih sinoda odranih tridesetih godina 6. st. Biskup iz Bestoe tui se da je njegova biskupija prevelika i siromana pa ne moe ispuniti svoje dunosti, a salonitanski metropolit na svojemu uem podruju formira tri nove biskupije.1 1 0To su pojave iz sfere crkvene organizacije i uprave, ali one su nesumnjivo refleks situacije kakva je vladala i u svim drugim sferama, u politikim, upravnim i ekonomskim, a osobito u ovim posljednjima. Kasna antika i na ovome polju inicira procese i anticipira situacije kakve e biti karakteristine za grad srednjega vijeka na hrvatskom priobalju: tenju emancipaciji i stvaranju manjih cjelina, u gradiima - centrima gdje interesi i ideje esto nee prelaziti sjenu crkvenog zvonika. Ope drutvene prilike na istonoj jadranskoj obali nisu se u kasnoj antici od razile samo na maloprije navedenim poljima. Pod utjecajem povijesnih zbivanja, ekonomskih faktora, politiko-upravnih promjena te novih kulturnih i idejnih stru janja, grad kasne antike doivio je i transform aciju, koja se moe pratiti ne samo u domeni institucija ve i na planu novog strukturiranja gradske povrine. Zbog ne dovoljne istraenosti nije mogue pratiti razvitak svakog naselja posebice, no rezul tati u istraenim gradovima nude neke konstante koje se mogu uzeti kao ope mje rilo i primijeniti na neistraena gradska naselja. Temeljnu ideju grada kranstvo je u cijelosti asimiliralo, ali joj je, kao pobjedonosan i utjecajan imbenik, dalo novu

l Tekst sinodalnih zakljua ka v. Enchiridion 1914., 52 i d.

363

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

dimenziju. Kranstvo nije zamjena staromu tradicionalnom i slubenomu pogan skom kultu, ono je, u kasnoantikoj situaciji, mnogo vie od toga. U poganstvu i u rimskom oficijelnom kultu religija se identificira s politikom pa se na vrhu u jedno stapaju i odgovarajue strukture. Kranstvo se identificira s idejom Imperija, ali stvara posebne strukture, paralelne dravnima, i to su zaeci dualizma i dijarkije u kasnoantikom gradu, gdje je nadmona sad jedna sad druga strana, ovisno o op im prilikama. Dioklecijan je bio posljednji monarh koji je pokuao starim bogovi ma pruiti nov sjaj i ugled, u svojoj apsolutnoj moi on se i sam izjednaio s boan stvom u nastojanju da svojoj vlasti na Zemlji prida moralne vrijednosti uzete iz kru ga starih rimskih tradicija. No bilo je ve prekasno, nije uspio, kao to nije uspio ni Julijan Otpadnik koji je oekivao i iskreno vjerovao da e propagandom mitraizma postaviti prepreku irenju kranstva. Gradske mase kasne antike demokratizirale su se, njima je kranstvo nudilo rjeenja izvan i iznad teke drutvene stvarnosti. Nostalgija za starom veliinom Imperija i njegovih institucija i nastojanje da se opeljudske dileme rjeavaju na izvorima antike filozofije ivjeli su samo u svijesti pojedinih intelektualaca kasnoga Carstva. Sada, u kasnoj antici, i veliki se umovi priklanjaju kranstvu i njemu vie nita ne stoji na putu da odigra historijsku ulo gu koju je ostvarilo prvenstveno kroz kasnoantiku civitas , koja postaje medijem jedinstva. Promatrajui smjetaj i organizaciju objekata starokranskoga kulta u gradovi ma hrvatskog priobalja (Gnirs 1919 ), na prvi pogled se vidi da staro kranstvo ni je naslijedilo poloaj kultnih mjesta iz starijeg razdoblja (sl. 171). I u tome je bitna razlika izmeu grada rane i kasne antike, jer u onome prvom, kako je navedeno, bila je jasno izraena tendencija za odravanjem kontinuiteta kultnih mjesta, ak i na pri jelazu iz protourbanog u urbano razdoblje. Kapitolij sa svojom ulogom u poganskom razdoblju ostao je u svijesti ranih krana mjesto zlih demona, mjesto stradanja tisu a vjernika koji nisu htjeli pogaziti svoje uvjerenje plativi to ivotom kao martyres u doba progona, ali i mjesto ponienja gdje su mnogi poklekli i odrekli se Krista, pa su po tome i dobili pogrdni naziv capitolini. Kako kranstvo nije zamjena staromu rimskom kultu, tako nee naslijediti ni njegov poloaj u grau. Bez obzira na to to su se objekti kulta u kasnoj antici nalazili zaista u jadnom stanju, kako smo vidjeli, za potrebe kranskoga kulta poeli su se rabiti veoma kasno, najranije u 6. st. Na hr vatskom prostoru bilo je to vrlo rijetko i zapoelo je jo kasnije, nakon pada Salone, kad je carev mauzolej u Splitu pretvoren u katedralu, a Jupiterov hram (jedini od tri koji se sauvao) u krstionicu. Slian primjer daje i Sv. Marija Formoza u Puli (Minervin hram?). Meutim, uz averziju krana prema poganskim hramovima postoji mno go vaniji razlog to se kranski kompleksi okupljaju na posebnim gradskim prostorima.To je u vezi s razvitkom kranskoga kulta u gradu u doba koje je prethodilo ediktu o toleranciji. Prvi su se krani okupljali na svojim grobljima (coemeterium) gdje su bili i donekle zatieni jer su se imali pravo udruivati kao i ostale asocijaci je u svrhu pokapanja svojih pokojnika. Tu se razvio kult martira s posebnim objek tima (martyrium) koji su redovito izrastali u itave komplekse, s memorijalnim e lama (cella memoriae) i cemeterijalnim bazilikama. Kao njihovo sastajalite u gradu sluile su ponajee kue imunijih pojedinaca, gdje su u peristilu ili u nekoj dru

goj prostoriji sudjelovali u obredima. Na taj se nain uz odreena mjesta vezala tra dicija kulta pa se ona na istome mjestu nastavljala i razvijala i kasnije, kad su progo ni prestali i kad je nova vjera dobila slobodu. Primjer takva razvitka prua u nas Sa lo n a (sl. 169), kako je to pokazao E. Dyggve (1957.). Do ugla sjevernoga i zapadnog trakta bedema istone Salone (urbs orientalis) bio je najprije u privatnoj kui ure en mali oratorij. Kasnije, nakon edikta o toleranciji, s druge strane gradske ulice ko ja tee uz oratorij bio je ve u 4. st. izgraen omanji kompleks, gradska bazilika foasilica urbana) s krstionicom (baptisterium). U 5. st. gradi se na istom mjestu nova bazilika (...nova post vetera... s natpisa na mozaiku njezina prezbiterija, Forschungen I., 89 i d.), znatno veih dimenzija, a uz nju krstionica s konsignatorijem (consignatorium) za pripremu katekumena. Uz tu baziliku prislonila se u 6. st. krina bazilika, a na sjevernom dijelu kompleksa izrasla je posebna cjelina - biskup ska palaa (episcopium)'1 ' prostrana graevina s unutranjim dvoritem i s nizom gospodarskih prostorija u prizemlju (sl. 170). U urbanistikom pogledu to je posve n o v a gradska etvrt, koju s istone i zapadne strane omeuju dvije usporedne grad ske prometnice: iz one na zapadnoj strani (koja ujedno slui i kao narteks - nartex) ulazi se u bazilike i u krstionicu, iz one istone u sklop episkopija. Pravci tih ulica bi li su zacijelo odreeni i u prijanjemu gradskom tkivu, a sada se izmeu njih formi rala itava gradska inzula koja je ujedno najpotpunija i najpravilnija od svih dosad poznatih na iremu salonitanskom gradskom arealu. Slino se dogodilo i u starom P aren ciju (Prelog 1957.; onje 1963a; 1965.). Prva jezgra kulta nalazila se u dijelu kue koja je pripadala parencijskom graaninu Mauru, pogubljenome za progona u doba cara Valerijana sredinom 3. st. Odravanje tradicije kulta ovog martira na tom mjestu uvjetovalo je da se oratorij u 4. st. proiri na prostor to ga je prije zauzimao trijem kue, a kasnije je ovamo bilo preneseno i tijelo muenika.Tom prilikom je i tav prostor preureen i proiren. Sredinom 5. st. podie se do tog prostora velika trobrodna bazilika s upisanom apsidom i s narteksom ispred proelja (tzv. predeufrazijevska bazilika). Tridesetih godina 6. st. gradski biskup Eufrazije na istom mjestu gradi novu baziliku i uz nju itav organizirani kompleks koji je sauvan do danas. On zaprema gotovo itavu gradsku inzulu izmeu dekumana i utvrda to teku uz liniju obale sa sjeverne strane grada. Uliica koja vodi u kompleks slijedi liniju jednoga sta roga karda i njome se ulazi u narteks bazilike, koji je ujedno istono krilo sredinjeg atrija oko kojega su okupljeni bazilika, baptisterij i episkopij. Atrij je kvadratnog tloc rta, s etiri ugaona pilastra izmeu kojih su sa svake strane dva stupa s koarastim kapitelima, oite bizantsko-ravenske inspiracije. Baptisterij je oktogon, a unutar nje ga je piscina heksagonalnog tlocrta. Episkopij se prua u pravcu sjever-jug. Uz fasa du s june strane ima predvorje s etiri stupa, a u prizemlju su se nalazile prostorije odreene za skladita, dok su na katu bile biskupske odaje i konsignatorij. Dobro su sauvani ostaci mozainih podova iz svih razvojnih faza: kue - oratorija, predeufrazijevske i eufrazijevske bazilike, a isto tako i zidni mozaik u centralnoj apsidi bazilike.To je svakako najbolje sauvani starokranski kompleks u Hrvatskoj, s potpuno jasnim odnosima prema gradskom arealu s obzirom na tlocrt i na visinu, pa na taj na in ilustrira poloaj, organizaciju i ulogu urbanih cjelina posveenih kranskom kul tu u primorskim gradiima kakav je bio Pore i mnogi drugi.

Egger 1917,; 1926.; Gerber 191"; eci 1963.. gdje je i literatura.

365

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

SI. 188, Kasnoantika utvrda (kstron), o. Veliki Brijun: I . rimska vila iz l.st.pr. Krista; 2. objekt s krunim i etverokutnim rizalitom; 3. kasnoantike i bizantske graevine; 4. fortifikacije iz 5-/6. st.; 5. propugnaculum\ 6. vrata u kasnoantiku utvrdu; 7. dvokiake stepenice; 8. kontrafori; 9. cisterna; Miakar 1986.

Starokranski kompleks u Puli (Gnirs 1915.;Mirabella Roberti 1948.) takoer se razvio podalje od fonima i kapitolija, podno citadele na zapadnoj periferiji grad skog areala, tik uz same gradske bedeme do luke. Razvitak bazilike, baptisterija, episkopija i konsignatorija moe se pratiti kroz 4. i 5. st., ali nije mogue utvrditi potpunu razvojnu nit od prve pojave kultnog mjesta do izrastanja itavog monu mentalnoga kompleksa, kao to se to moe u Saloni i u Poreu. Vjerojatno je ipak da je isti razvojni put slijedila i Pula, moda adaptacijom nekih elemenata gradskih termi, to ne bi bio usamljeni sluaj. Cjelina takoer zaprema omanju inzulu koju je s jedne strane zatvarala linija gradskih bedema uz more slino kao i u Poreu, s istone strane jedna gradska komunikacija koja je na tom traktu tekla usporedno s bedemima, a s drugih dviju strana po jedna od ulica koje se s vrha grada sputaju prema mora. Drugi kompleks, takoer izrastao uz bedeme s morske strane, zapre mao je junu periferiju gradskog prostora. To je poznata bazilika sv. Marije Formoze, sagraena u 6. st. na mjestu gdje se vjerojatno prije nalazio Minervin hram. Ba zilika je bila trobrodna, sa sredinjom apsidom poligonalnom izvana, kakve se obi no susreu u nas u kranskim objektima nastalim krajem 5. st. i dalje. Uz nju, na mjestu pastoforija, nalazile su se s obje strane simetrino postavljene kapelice kri nog tlocrta s kupolom, koje svojom arhitektonskom koncepcijom (si. 172) podsje aju na mauzolej Gale Placidije u Raveni. I taj je kompleks zaposjeo gotovo itavu inzulu koja je ovdje bila i prilino pravilno formirana linijom bedema i dvjema us porednim ulicama koje su vodile prema bedemu. O starokranskih gradskih cje-

Sl. 189- K asnoantiki sklop, Muline, o. Ugljan: a) martirij, naknadno proiren memorijalnim elama; b) bazilika s aneksima; c) nadsvoeni mauzolej; d) kasnoan tika vila na ostacima ranoantike vile; 1. sredinje dvorite; 2. skla dite maslina; 3. spremita; 4. mlino vi za masline; 5. tijesci za ulje; 6. ku hinja; 7. spremite za ulje s posuda ma; 8. rezervoari za vou

lina na tlu Istre valja spomenuti i ostatke dvojnih bazilika (dvije usporedno prislo njene crkve) u Nezakciju koje su u 5. st. nastale na prostoru starijih termalnih pos trojenja. Starokranskom kultu u Z adru zasad nije mogue utvrditi potpuni povijesni razvitak. Svi dosad uoeni objekti starokranske arhitekture mogu se smjestiti u 5. ili u 6. st. Nedostaje dakle ona faza koja prethodi gradnji monumentalnijih raz mjera (eventualni oratorij ili sl.) i formiranju posebne gradske etvrti odreene za smjetaj kultnoga kompleksa. Jednako se tako jo uvijek nisu pojavili najraniji ob jekti iz 4. stoljea iz Konstantinove epohe, kojih je nesumnjivo bilo i ovdje. Poka zatelja o postojanju starokranskih crkava u Zadru ima vie (kompleks Sv. Marije, Sv. Lovre i dr.), meutim prva cjelovitije sauvana i istraena bazilika jest ona sv. Tome, koja se nalazi s drage strane ulice prema romanikoj bazilici sv. Krevana. Sv.Toma je nastao vjerojatno u 5. st., kako pokazuju njegovi ostaci, a izrastao je na periferiji oveeg termalnoga kompleksa koji se tu pruao. Ve krajem 5. i u 6. st.

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

Za kasniju dataciju usp. Vei 1985.: 1988.

centar kranskoga kulta i sjedite gradskog biskupa sigurno su se nalazili uz sje verni rub foruma, ondje gdje se i danas nalazi katedrala sv. Stoije. Kako se razabire iz opisa to ga prua Konstantin Porfirogenet (De admin. Imp. 29,139), crkva je do njegova doba jo imala mozaini dekor koji sigurno potjee iz kasne antike. Kako se vidi, u Zadru je kranski kult smjeten u sreditu grada, nedaleko od ka pitolija, uza sam forum. Istraivanja su pokazala da se na mjestu bazilike sv. Stoi je (u starokransko doba sv. Petra) nalazila civilna gradska bazilika iz Augustovih vremena (tzv. basilica lulia), koja je sa sjeverne strane zatvarala iri areal foruma. Grad je imao i drugu baziliku uz suprotnu, duu stranu foruma, sagraenu za care va Severa poetkom 3- st. Vjerojatno je zbog toga bilo mogue da se ona prijanja pretvori u kransku baziliku, i to se moglo dogoditi ve u 4. st. Elementi komplek sa imaju logine unutranje odnose. Bazilika je smjetena uza samu gradsku ulicu, a u internom prostoru sa suprotne strane nalazio se baptisterij iz 6. st. kojemu ipak valja traiti raniju fazu. Uz prezbiterij katedrale, a nasuprot krstionici, nalazi se da nas crkvica sv. Barbare koja slui kao sakristija, no i ona ima poetke u starokran skom razdoblju. Ispod poda sakristije sauvan je podni mozaik s motivom jelena na izvoru, veoma est u starokranskoj umjetnosti, pa ve to upuuje na zaklju ak da se tu nalazio konsignatorij, analogno situaciji u Saloni, s loginim odnosom vie prema baptisteriju negoli prema bazilici. Episkopij nema tako starih ostataka ali je sigurno da se nalazio na prostoru to ga pokriva biskupska palaa. Napokon i Sv. Donat, nastao posljednji u nizu arhitektonskih objekata negdje sredinom 6. st.1 1 2 , ima razloan prostorni i funkcionalni odnos s baptisterijem i konsignatorijem (Sv. Barbarom). Unutranja dispozicija pojedinih elemenata u kompleksu ne odaje red kakav se susree u Poreu, ali zato starokranski kompleks u Zadru kao nig dje drugdje pokazuje uvanje reda u odnosu prema postojeoj urbanoj prostornoj strukturi i respektiranje zateenih temeljnih vrijednosti, pa se veoma logino uk lapa u gradsko tkivo. Jedan od uzroka tome je svakako injenica to se glavni ob jekt kompleksa, basilica urbana, nalazi gdje i stara gradska bazilika, bilo da je ona adaptirana ili da se na njezinim temeljima gradila nova. Prostor je omeen dvjema starim gradskim ulicama, jednim kardom i jednim dekumanom, dok je itav sklop pravokutnog tlocrta, kako je navedeno, bio omeen ogradnim ziem s ugaonim kulama. Na taj je nain gradski biskup preuzeo dio foruma za smjetaj episkopija i svojega gospodarskog pogona pa je tako, izgradnjom itave cjeline, trg bio suen, a negirani svi oni periferni elementi uza sjevernu stranu foruma gdje se dizao niz taberni. U Duklji, gdje su objekti gradske dominante bili smjeteni nekako po sredini naselja uz gradski dekuman, starokranski kompleks (manja i vea bazilika) izgra en je u perifernom istonom dijelu grada, to vie podsjea na Salonu (Sticotti 1913., 238 i d.). Ostataka gradskih kranskih bazilika naeno je i u drugim gradovima, ali je teko govoriti o prostornim rjeenjima i odnosima unutar njihova gradskog areala, kad je ovaj u veini gotovo potpuno nepoznat. Izneseni primjeri pruaju uvid u ove probleme, to ne znai da nije bilo i drukijih rjeenja koja se udaljuju od navede

nih. Iz svega se moe izvesti openit zakljuak da su pojava i afirmacija kranstva izazvale unutranje p restru k tu riran je gradskog areala, uvjetovale stvaranje novih cjelina koje su sve vie preuzimale ulogu gradskog sredita i dominante, a sve to ne bez nekoga loginog odnosa prema ostalomu gradskom ambijentu. Zapremivi od reene povrine, kranski su objekti redovito negirali postojee stanje i zateene objekte, bile to javne graevine kao to su terme, gradske bazilike i sl., ili pak pri vatne stambene kue. Prostor gradske dominante iz starije poganske epohe posto jao je i dalje, dodue bez funkcije i zaputen. Nad njim jo nije bila zapoela inten zivna nova izgradnja, redovito stambena, koja e ga potpuno negirati. Zbog toga je formiranje prostranijih starokranskih cjelina via facti izazvalo i smanjivanje grad skog areala, sada neophodno potrebnog za stambenu izgradnju, tim vie to je u ne kim gradovima (Pola, Jader, Salona i dr.) bilo i vie cjelina namijenjenih kranskom kultu. Intenzivna izgradnja bazilika u pojedinim gradskim etvrtima doivjet e raz mah u 6. st., a nastavit e se kasnije u ranomu srednjem vijeku pa e u pojedinim gradovima tog doba biti vie crkva i kapelica uz gradske ulice i na njihovu krianju, uz gradska vrata i dr. negoli je bilo lararija u antici. Grad kasne antike, 5. i 6. stoljea, doivljava i druge radikalnije promjene koje se mogu pratiti ponajvie na temelju arheoloke dokumentacije. Poticaj novoj iz gradnji dale su nove politike, demografske i ekonomske prilike u mnogim grado vima, a posebno u onima koji su bili oteeni ratovima ili prirodnim kataklizmama ili su se kroz stoljea nalazili u neprekidnoj stagnaciji. Mimo razdoblje gotske up rave s relativnim prosperitetom, a onda pogotovo razdoblje bizantske uprave u tra janju triju generacija, od istjerivanja Gota tridesetih godina pa do provale Avara u prvim decenijima 7. st., prilino je dugo razdoblje kad su se gradovi mogli obnovi ti i kako-tako stabilizirati. Primjer Zadra pokazuje kako su u tim uvjetima nicali no vi objekti, i kako su se oni uklapali u postojeu situaciju. Izgradnja, uglavnom stam bena, jer u gradu kasne antike vlada permanentna stambena kriza, esto ima karak ter improvizacije. Iskoritavaju se ostaci starijih zdanja, adaptira se npr. kompleks taberni uz zadarski forum pa se neke od njih preureuju za stanovanje. Manji kom pleks stambenih zgrada na arealu Istonoga grada Salone uz bedem na njegovoj zapadnoj periferiji, izgraen u ednim modulima i priprostoj tehnici, takoer je do kaz takva stanja (sl. 173), a nisu rijetke ni pojave skromnih adaptacija izvedenih usuho, kao npr. u Enoni i u Varvariji. Ostaci javne monumentalne arhitekture koji su bi li nepogodni za upotrebu u ove svrhe iskoritavaju se uglavnom kao graevinski materijal, i to je opa pojava koja se moe pratiti u svim primorskim gradovima ti jekom itavoga 5. i 6. stoljea. Pomanjkanje kamenoga graevnog materijala osjea se svuda, kamenolomi vie ne rade, pa i u tom pogledu valja promatrati kasnu anti ku kao preteu srednjega vijeka kada je drvo imalo prvorazrednu ulogu u stambe noj izgradnji u gradovima na hrvatskom priobalju. Izmijenile su se i dem ografske prilike u gradu i na selu. Gradsko je stanovnitvo poraslo, ne zbog neke posebne demografske eksplozije ve iz jednostavnog razloga to su mogunosti fluktuacije u tekim uvjetima autarkinosti i vraanja naturalnoj privredi bile veoma skromne: grad se guio prirodnim priratajem stanovnitva, na to upuuju i spomenute po jave intenzivnije stambene izgradnje. Egzodus gradskog stanovnitva prema selu,

368

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

Sto je prirodna posljedica tekih ekonomskih prilika, zacijelo se odrazio u revalori zaciji agrarne proizvodnje i revitalizaciji seoskih naselja i ruralnih ekonomija, na to upuuju arheoloki nalazi, ali on nije mogao rijeiti problem gustoe gradskog sta novnitva, ve i zato to je bio ogranien i zakonski otean. Traenje novih areala za stambenu izgradnju urodit e redukcijom javnih povrina, ne samo foruma i ka pitolija nego i mnogih drugih koje su sada mnogo manje potrebne, kao to su trni ce, emporiji i dr. Usporedno s time suavaju se i gradske prometnice, gubi se onaj pravilni i ponekad monotoni duktus gradskih ulica i ritam gradskih blokova, linije se zakrivljuju i time stjeu odreenu mekou, a ambijenti to ih zatvaraju posebnu atmosferu intimnosti. Dekadencija urbanog ivota i grada kao nosioca urbane kulture vodila je nive laciji grada i sela pa se moe govoriti i o odreenoj rustifikaciji grada. Dekadenci ja grada ide usporedno s promjenom socijalno-ekonomskih struktura i ovisna je o njima. Tercijarni sektor privrede antikoga grada, tako visokih postignua u ranoj

antici, gotovo je potpuno eliminiran, a ni sekundarni nije imao boljih uvjeta. Ostao je uglavnom sam agrar. Na svojemu dugom povijesnom putu antiki se grad naao, takorei, na toki s koje je krenuo jo u protourbanom razdoblju. U grad stoga pro diru elementi ru ra ln e ekonomije i s njome rustine arhitekture. Najplastinije primjere za to pruaju elementi agrarne proizvodnje u skiopu palae gradskog bis kupa, koji je ujedno i jedan od vodeih posjednika, gdje se redovito susreu napra ve za izradbu ulja i vina, s torkularima, kamenicama i sl.To se moe pratiti i u kua ma pojedinaca, i dovoljno je samo pogledati topografski raspored antikih torkulara otkrivenih na tlu Zadra da bi se to bolje uoilo. U Saloni torkular se pojavljuje na samom forumu, blizu ostataka hrama (Dyggve 1933.; Rendi-Mioevi 1953 ). Pre ma tome koliko je u ranoj antici bilo opravdano govoriti 0 nekoj urbanizaciji sela, toliko se u kasnoj moe govoriti o rustifikaciji grada. Dosljedno tome zbivala se transformacija gradske stambene kue u konstruktivnom i u funkcionalnom smis lu. Stara domus iz klasinog razdoblja nestaje iz gradskog tkiva ili se bitno preobli kuje. Ona se sada zapravo donekle vraa ideji kue tipa insula, a to znai a se ne razvija tlocrtno ve gradnjom u visinu, da gubi hermetinost i potpunu orijentaci ju prema unutranjim prostorima, koji se sada takoer osjetno reduciraju. Nestaje peristila i atrija (gdje ih je bilo), a njihovu ulogu preuzima sredinje dvorite, oma nji trijem, koji slui prvenstveno za smjetaj kune poljoprivredne ekonomije, s napravama za izradbu ulja i vina, s kamcnrcama za spremanje proizvoda, dakle sa sadrajima koji su karakteristini za ladanjsku vilu (sl. 129). Po tome se gradska ku a i tipoloki pribliuje gospodarskoj vili iz kasne antike kojoj je jezgra centralno dvorite. Tu su zameci onoga sredinjeg kortila u palacinama naih srednjovjekov nih primorskih gradova. Sve su se te inovacije odrazile na opu strukturu grada i na organizaciju grad skog prostora. Svi gradovi, bez obzira na to jesu li bili planirani u pravilnomu geo metrijskom sustavu ili ne, stjeu nove odlike i novu fizionomiju, uvajui, naravno, uvijek izvornu i temeljnu urbanistiku zamisao. Prva posljedica izgradnje novih kompleksa i prestrukturiranja uih areala bilo je razbijanje jedinstvene cjeline uklanjanjem ili negiranjem onih mnogobrojnih javnih graevina koje su u grad skom tkivu bile logine i organske spone izmeu uih gradskih regija, i dr. S druge strane, forsiranje stambene izgradnje i podizanje manjih, gue rasporeenih kua dovodi do odreene homogenizacije objekata u itavim gradskim etvrtima, gdje vie nema uoljivih cezura i gradskih akcenata, otvaranja irih prospekata i dr. ime se odlikovao ranoantiki grad. Tu e monotoniju razbijati za tadanji grad relativno vee mase sakralnih objekata, ali samo u kvantitativnom smislu, dislociranjem gra evina bazilikalnog tipa po gradskom arealu. Nova izgradnja izmijenit e i gradske gabarite. U ranoj antici gradski akcenti i elementi gabaritske prominencije bili su pojedini javni objekti koji su se vidno isticali nad prosjenom niskom stambenom gradnjom koja je ipak, kako je u svoje vrijeme kazano, zapremala manjinu gradskog prostora. Gradska kua je tada bila opa diskriminanta u treoj dimenziji graa, po gotovo u onim gradovima koji su se pruali na ravnom terenu. Ona i sad ima tu ulo gu, ali su se relacije vidno izmijenile: zbog oskudice terena za gradnju, a s druge strane zbog uvoenja novih gospodarskih sadraja u prizemlje kue, ona e se re

SL 190. Gradovi s kontinuite tom iz antike na istonoj jad ranskoj obali u 10. s t; kao na puena kastra popisao ih je Konstantin Porfirogenet, De admin. imp.

370

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

dovito graditi na kat, itava ili samo jednim svojim dijelom. Time je opi gradski ga barit bio znatno povien. Starokranski pak objekti, ma koliko bili veliki i monu mentalni, ipak nisu mogli znatno strati iznad te temeljne diskriminante, pa je zbog toga opravdano govoriti o opoj smirenosti gabarita u kasnoantikom gradu. Ulo gu vertikalne dominante preuzet e na izmaku antike zvonici uz bazilike, kojih os taci u nas, barem dosad, nisu otkriveni. Promijenila se, napokon, i funkcija grada u odnosu prema njegovu stanovniku. Sauvana je, dodue, intimnost kunog ivota kakvu je pruala i stara domus, sada moda u jo veoj mjeri. Ali nestalo je onih relacija izmeu privatnoga i javnog i vota koje se tako lijepo mogu pratiti u gradu rane antike. Dekadencija municipal nog ivota, prestanak funkcije kapitolija, fonima, gradske bazilike, termi i drugih ob jekata koji su sluili okupljanju graana u javne i privatne svrhe, razbit e koheziju grada i graana iz rane antike. Municipalne institucije, svedene sada na izvrne or gane centralne uprave (kad takve uprave uope i ima!), ili preputene nepogoda ma vremena, esto e djelovati u sjeni crkvene hijerarhije i Crkva e preuzeti ulo gu faktora drutvenog okupljanja, dakako na posve novim temeljima. Uz sijelo grad skog biskupa formirat e se manje gradske javne povrine koje e dijeliti ulogu gradskog centra s prostorima na kojima su djelovali organi uprave, i to e biti od raz diarkhije koju je kasnoantiki grad ostavio u nasljedstvo ranosrednjovjekovnom gradu. Ako je i bilo zajednikih napora graana da pridonesu izgradnji i razvitku grada, oni su bih ogranieni prvenstveno na osiguranje gradskih bedema i na iz gradnju kultnih objekata. Investicije pak pojedinaca nee prekoraiti okvire jednog medaljona u crkvenom mozainom podu. Zajednike komunalne slube bile su pa ralizirane, nije bilo ni sredstava niti adekvatnih institucija da bi one mogle djelova ti. Vodovodi su npr. u mnogim gradovima prestali funkcionirati, kanalizacija tako er, plonici su bili razbijeni i esto zakrpani sekundarno upotrijebljenim materija lom. Opskrbu vodom rjeavat e svatko za sebe, bilo izgradnjom cisterni, bilo kopa njem bunara gdje je bilo uvjeta za kaptiranje podzemnih voda, kao npr. u Zadru, Ni nu i dr. Nema vie bljetavih gradskih sveanosti, festivala, igara, javnih priredaba. Glavni spektakl graaninu kasnoantikoga grada bit e vjerske ceremonije, s ras konim ritualom koji je prihvatio mnoge forme kasnocarske aulike kostimografije i scenografije. Sudbinu grada dijeli i kasnoantiko selo, sada jo vre povezano s gradom, u jo veoj meuzavisnosti. Vila je i dalje sredite ruralnih ekonomija, odravaju se i preureuju stare, a u predasima mira i relativnog blagostanja grade se i nove. Neke od njih imaju zaista izuzetnu kakvou, pogotovo one rezidencijalnog znaaja od ko jih smo neke naveli, s izrazitim atributima urbanog ugoaja pa, koliko je opravdano govoriti o rustifikaciji grada kasne antike, toliko se moe govoriti o odreenoj ur banizaciji sela. No, to vrijedi samo za ui primorski pojas. Kasnoantiki pagus u zabitnijim brdovitim regijama sauvao je mnoge odlike i institucije iz prijanjih raz doblja. No i tu je moralo doi do vanih promjena. Opa nesigurnost uvjetovala je ponovnu valorizaciju gradine kao trajnog naseljenja, ne samo one koja je nastavila ivot u kontinuitetu kroz itavu antiku ve i nekih koje su u meuvremenu bile na putene. I to se uklapa u ve iznesene ope tendencije kastrizacije i valoriziranja 372

defenzivnog znaenja naselja uope, bez obzira na njegovu kakvou. Sada je stoar stvo u tim krajevima opet bilo rehabilitirano. U plodnim i urbaniziranim regijama vila je bilo veoma mnogo. Sv. Jeronim navodi u jednome pismu da je putovao u do movinu i posjetio svoje oteene vilice (villulas, Epist. 1N\,Ad Pammacb. 14), a Kasiodor, historiar i ministar na dvoru gotskoga kralja, pie da su vile izmeu Vrsara (Ursaria) i ervara (Cervera) u Istri niz bisera ( Cassiod. Var. XII, 22) na glavi lijepe ene. Novu kakvou stjeu ti kompleksi s opom kristijanizacijom sela i iz gradnjom objekata kranskoga kulta, meu kojima se mnogi odlikuju dimenzija ma, izradbom i opom opremom, kao npr. kompleksi na otocima Pagu (Novalja), Ugljanu (Muline, sl. 189), Brau (Lovreina i Povija) itd. Posljednji odsjaji gradnje kvalitetnih ruralnih kompleksa padaju u doba to slijedi bizantskoj rekonkvisti, za cara Justinijana. Iz Izbinja kod Prijepolja u Crnoj Gori potjee natpis koji gotovo u detalje opisuje to je sve takav sklop sadravao. itajui ga, i nehotice nam pred oi dolazi Mogorjelo, iako je kompleks iz natpisa bio jo kvalitetniji.Tu neki antistes (zar biskup?) navodi to je sve u kratko vrijeme sagradio: Omnia quae cernis magno constructa lahore: moenia, templa, domus, fontes, stabula, atria thermes. auxilio Cristi paucis construxit in annis antistes Stephanus, suh principe lustiniano. Sve to pogled ti hvata, uz napor sazdano velik - zidine, svetita, kue, esme, pojate, terme, palae - uz pomo Krista za malo sazida ljeta, za cara Justinijana, poglavar crkveni Stjepan.1 '3

Na izdisaju antike agoniju doivljava i njezin grad. Dug je bio put to ga je pre valio u est stoljea, pun obrata, uspona i padova, na isti nain kako ih je doivljava lo i samo Carstvo. Na poetku principata Imperij je jo uvijek velika zajednica gra dova - dravica, organizama s potpunom municipalnom samoupravom. To je doba difuzije rimskog civiteta na istonojadranskoj obali, ekspanzije urbane kulture, naj vee ekspanzije rimske drave i stvaranja novoga kozmopolitizma u kojemu su se susretale i asimilirale razliite narodnosti, kulture i religije, emu je i ova obala dala prilog. To je na hrvatskoj obali najranija antika, kad je Rim kao Urbs stvarao svoj Orbis (Svijet), kojega su dijelovi postali i ovdanji gradovi, formirani po modelu Grada - metropole. U njima su djelovali vrlo aktivni urbanogeni faktori razliitih socijalnih struktura, od najniih do najviih. To je razdoblje apogeja naega antikoga grada na svim poljima. Razdoblje opadanja poet e za odmaklog principata kad poinje i su avanje municipalne autonomije i afirmacija centralne vlasti u gradu. Uvoenje bi rokratskog aparata od Trajana do Marka Aurelija jo uvijek nije ugroavalo gradsku

Vuli 1931.. 138; prepjev Rendi-Mioevi 1987.. 115.

373

ANTIKI GRAD

Inovacije kasne antike

t)aw son 1952.. IS h lirinton - Christopher - Lee Wolf 1965.. 64 i d.

;,t Prudenl. Symmacb. II.

610-615:
Viiitur omnigenis partibus baud secus ac si / cives congeiiiios concludai moenibus unis / urbspatria alque orn im Lan conctlimur avito.! Dislantes regione plagae diii$aqi .e ponto / Utora conveniunt ntinc per uadimonia ad unum / et commimefo rum. ...

autonomiju i sposobnost grada da samostalno ivi. Za cara filozofa Marka Aurelija idealna je ona vlast koja ima iste zakone za sve i koja iznad svega potuje slobodu podanika. Nevolje e poeti u 3. st., u razdobljima vojne anarhije i vojnog despotizma, kad poinju i pogubne intervencije drave u sferu municipalnog ivota i fiskal na optereenja da bi se izdravale trupe na granicama. Ako u tom razdoblju ima i neto dobroga u emu su mogli sudjelovati i gradovi, to je ona ve spomenuta reha bilitacija provincija (koja je u nekim regijama unaprijedila proces urbanizacije), nji hova afirmacija ne samo na planu kulture ve i politike, kad se provincije meusob no natjeu i bore da na carsko prijestolje postave svoje zapovjednike. Nijedna pro vincija nije rimskoj dravi dala toliko vladara kao Ilirik, gotovo odreda sve dobrih i sposobnih. U tom razdoblju mogle su doi do izraaja pojedine retencije iz sfere do mae kulture jer je univerzalna kultura bila veoma oslabljena. Dominat je doba cen tralistike apsolutne monarhije organizirane po modelu starih helenistikih despot skih monarhija.To je doba recesije grada, urbane misli i urbanizma uope, negacije temeljnih atributa grada rane antike. Sve nedae drave i drutva plaao je sada grad, on je postao pukim instrumentom centralne vlasti i predmetom ekonomske ek sploatacije. Sve je to izazvalo one radikalne promjene kojih smo se maloas dodir nuli, u domeni politike, ekonomije, demografije, kulture i dr. Za samo odravanje gra da i sada su, kao i prije, bile vane njegove socijalne strukture. I na tom je polju grad bio degradiran. Ostala su u njemu zapravo samo dva slobodna drutvena sloja: pos jednici i zemljoradnici na njegovu selu, oba skuena i pod pritiskom teke krize, je dan vezan za zemlju (adscriptitii glebae), drugi uz funkcije i djelatnosti u gradu, op tereeni tekim fiskalnim obvezama ( iugatio, capitatio i dr.). Nestalo je iz grada onoga vanog i vitalnoga graanskog stalea koji je odigrao tako veliku ulogu u ra noj antici pri izgradnji grada i urbane kulture na hrvatskom priobalju, nestalo je pri padnika poslovnog svijeta: trgovaca, obrtnika, novara i dr. Proces njegove recesije poeo je ve u ranoj antici kad su imuniji pripadnici grada ulagali svoj kapital u kupnju zemlje, ime su stjecali uvjet da dou do povoljnog cenza i da postanu pri padnici gradske aristokracije i dekurionskoga municipalnog nobiliteta. U gradu je za njih sada bilo veoma malo posla jer su stagnirale sve djelatnosti od kojih su ivjeli. Kasna antika i razdoblje koje slijedi nakon propasti Zapadnoga Carstva doba je stvaranja nove velike ekumene. Sada e Orbis (Svijet, Ekumena) postati Urbs (Grad), ali ta urbs nije vie onaj stari Rim, majka bogova i ljudi, to je Rim kao ideja i sub limacija nove ekumene, kao nosilac svijesti o univerzalnoj misiji, kojoj je temelj ne vie Imperium ve kranstvo koje se s njime identificiralo.'1 " Ono e vrijediti kao temeljna diskriminanta u ekumeni: kranin je Rimljanin, poganin je barbarin. Os tvarila se Augustinova vizija Bojega grada (civitas Dei) s Bojim narodom. Posvuda se ivi upravo kao da oinski grad jednim zidom opasuje graane is toga roda i kao da nas sve pomiruje djedovski lar. Daleki krajevi i obale koje dijeli puina, okupljaju se sada sigurni na jedan i zajedniki forum ...,pie Prudencije."5 I zaista! Na prostorima razbijenoga panonskog limesa upravo se pripremaju na rodi iz dalekih zemalja da se spuste na jadranske obale kako bi ubrzo po dolasku postali graanima ovoga grada i lanovi ove obitelji, dolaze da se okupe oko za jednikoga foruma. U sumraku onoga to je ostalo od antikoga grada irit e se

poari preko Dinarida k obali i plameni jezici s gradina dojavljivat e jedan drugo me kobni svretak. Bila su potrebna mnoga stradanja, udesi, ruenja i kataklizme da bismo mogli doi do svojega foruma,postati batinici urbane kulture i dati prilog europskomu kulturnom jedinstvu. Jer, kako je kazao kasnoantiki senator Rutilije Namacijan (Red. 1,140), smisao ponovnog raanja sastoji se i u tome to se moe napredovati i u nevoljama: Ordo renascendi est crescere posse malis.

374

T.VI. Peristil Dioklecijanove palae u Splitu, Adam 1764.

VII. dio

ANTIKA URBANISTIKA BATINA

Dolazak Slavena i provala Avara na hrvatsko priobalje u prvim desetljeima 7. st. bi li su sudbonosna raskrsnica u razvitku grada na istonojadranskom prostoru. Godi ne 614. pada Salona, nekadanja metropola itave Dalmacije i u kasnoj antici jo uvijek najistaknutiji gradski centar, i taj dogaaj ujedno oznauje kraj antike na ovim prostorima. Sudbinu Salone dijelili su i drugi gradovi u kojima je antika tako er umrla nasilnom smru, pa se na taj nain corpus primorskih gradova na pod ruju nekadanje Dalmacije veoma stanjio. Dok su na teritoriju Istre sauvala kon tinuitet vie-manje sva starija naselja to se susreu u kasnoantikim i ranosrednjovjekovnim izvorima, na podruju dananjega hrvatskog i crnogorskog priobalja tu je

Sl. 191. Antike pre daje i moderno u r bano tkivo: Rab (Ar va); primjer grada koji je u kontinuitetu sau vao temeljnu ranorimsku urbanistiku struk turu; Brusi 1925.

379

ANTIKI GRAD

Antika urbanistika batina

povijesnu oluju preivjelo tek njih nekoliko: na kopnu Zadar,Trogir, Split, Dubrov nik i Kotor, a na otocima Krk, Osor i Rab (sl. 191), veoma malo s obzirom na situa ciju kakva je bila u antici, no ipak dovoljno da se sauva kontinuitet antikog urba nizma i ideja mediteranskoga grada. Izvan okvira ovoga djela je razmatranje sloene problematike medievalne poleogeneze i urbanizma na hrvatskoj obali jer bi bilo potrebno ukljuiti izlaganja iz mnogih specifinih historiografskih sfera: pravno-administrativne, ekonomske, so cioloke, demografske i crkvene. To nadmauje nae mogunosti antiara. U ovoj prilici bit e dovoljno ako se sumarno projicira daljnja sudbina nekadanjih anti kih gradova i istakne uloga koju su oni imali u procesu poleogeneze i urbanizacije hrvatske primorske regije. S tim u vezi bit e potrebno i ovdje iznijeti neke ope nite postavke i utvrditi polazne toke koje bi mogle posluiti kao temelj svakomu daljnjem istraivanju hrvatskoga primorskog srednjovjekovnoga grada. Potrebno je odmah na poetku naglasiti da se problemi preitka antikoga gra da, s jedne strane, a onda i problemi nastajanja novih urbanih formacija, s druge strane, manifestiraju u ovim regijama u neto drukijem svjetlu negoli se to susre e u susjednoj Italiji ili u drugim zemljama gdje se romanitet razvijao u organskom kontinuitetu, kao npr. u Francuskoj, na Iberskom poluotoku i dr., gdje je on histo rijski preivio. Preivjeli antiki grad na istonojadranskom primorju ostao je due vrijeme zatvorena heterogena enklava u slavenskom okruenju iako ne svuda u is tim uvjetima, pa stoga i ne moemo govoriti o jedinstvenom procesu na tlu Histrije, na podruju kasnoantike Dalmacije i kasnoantike Prevalitane. Usprkos tim raz likama koje su historijski objanjive, postoje neke zajednike konstante. Kako je poznato, podruje starog Ilirika u irem smislu rijei pripada onim regijama neka danjeg Imperija koje su bile, neke bre a neke sporije, potpuno asimilirane novopridolim etnikim elementima. To se moralo odraziti ne samo na antiki grad koji je preivio, a romansko-slavenskom simbiozom i asimilacijom umrijet e prirod nom smru, ve jednako tako i na gradske formacije koje e spontano ili planirano izrasti u novom etniko-kulturnom kompleksu. Zato u svojim razmatranjima i ne moemo primjen jivati sheme i modele predloene u studiju medievalnog urbaniz ma drugih europskih zemalja, mada, u pojedinim sluajevima, i hrvatski primorski gradovi slijede neke ope razvojne magistrale koje, naravno, ne treba tumaiti kao oponaanje uzora, ve kao posljedicu koja izvire iz istog nasljea. U ope tijekove razvitka hrvatskog srednjovjekovnoga grada uklapa se, u glav nim crtama, njegova periodizacija, uz odreene retardacije koje su razumljive s ob zirom na periferni poloaj istone jadranske obale u ranomu srednjem vijeku. Raz vitak srednjovjekovnoga grada razluuje se u dva vea razdoblja: prvo priblino do godine 1000., a drugo do kraja srednjega vijeka. U Hrvatskoj i nakon to je srednji vijek po konvencionalnoj periodizaciji ve bio proao. No ipak, neovisno o tim retencijama i retardacijama, koje su posve razumljive ako se uoi tadanji specifini odnos istone jadranske obale prema snagama koje su utjecale na politike i kul turne prilike u tom dijelu Europe, mogli bismo i za hrvatsko priobalje prihvatiti raz diobu na dva vea razdoblja te posebno razmatrati:
380

- gradove ranoga srednjeg vijeka do poetka 11. st. i - gradove odmakloga srednjeg vijeka, od 11. st. dalje. Diskriminantu tih razdoblja oznauju inovacije na ekonomskom polju i uspo redno s time dogradnja gradske municipalne samouprave. U ekonomskom pogledu prvo razdoblje je prijelazno za sve gradove, pa i za one s kontinuitetom. Po Pirenneovoj definiciji medievalnoga graa njegova je temeljna znaajka trgovina."A nje na hrvatskom priobalju iz razumljivih razloga nije moglo biti u veoj mjeri. Privre da je imala preteno agrarni karakter i trgovina e se u veim razmjerima pojaviti tek na razmei navedenih razdoblja. To to Konstanti!) Porfirogenet pie da su Ro mani ivjeli od mora (De admin. Imp. 30,143) ne znai da je bilo i velike trgovine. U ekonomskom pogledu su za njih bili vani posjedi na otocima s kojima su odra vali veze morskim putovima, kao i posjedi u neposrednoj okolici grada. Kako je prije navedeno, grad se kasne antike praznio a selo punilo, i ovaj je eg zodus gradskog stanovnitva bio izravna posljedica gotovo permanentne ekonom ske krize. Odraz tog stanja je poznata rehabilitacija sela i agrarne proizvodnje, i to se vidi u agerima primorskih gradova, posebno na njihovu otonom dijelu, gdje iz rastaju vani centri kranskoga kulta. To je doba kada i crkvene strukture uzimaju udjela u politikom i ekonomskom ivotu grada. Doseljenjem Slavena situacija se u tom smislu jo vie zaotrila, ali ne na isti nain i ne u jednakoj mjeri u Istri i na os talom dijelu primorja. Temeljna je razlika u tome to je Istra, uz kontinuitet urba nog ivota u mnogim centrima (od kojih su neki svojstvo grada i stekli u kasnoj an tici), naslijedila veinom i potpun kontinuitet gradskih teritorija, i k tome, to je ne manje vano, i kontinuitet ruralnog stanovnitva. Stoga se tu na gradskim podruji ma susreu dva razliita etnika i kulturna elementa: preivjeli romanski i novopridoli slavenski, usporedno koegzistira stari pagus s novim slavenskim selom pa pos toji i dvojni antagonizam: odnos izmeu grada i sela i odnos izmeu romanskoga i slavenskog sela. Odraz takve situacije su lamentacije Romana iz istarskih gradova i sela na poznatom Rianskom placitu 804. godine. Na teritoriju Dalmacije u irem smislu nije bilo takve dvojnosti.Tu je dolo do drastine kontrakcije grada, ne samo u urbanistikom smislu zato to je nestalo suburbija koji se nije mogao obraniti, toga vanog elementa antikoga graa koji e se u srednjem vijeku nanovo formirati, ve je i itavo preivjelo stanovnitvo s age ra bilo vie-manje stjerano u ui gradski recinkt, a sami su gradovi ostali kao male enklave u slavenskom okruenju. Odatle suprotnosti to se u tom razdoblju pojav ljuju izmeu romanskoga i slavenskog elementa. U Dalmaciji to su preteno suprot nosti izmeu romanskoga graa i slavenskoga sela. Neprijateljstva su bila veoma is taknuta, kako se vidi kad Toma Arhiakon (IX, X; usp. i XII) pie o neprijateljstvu iz meu Spliana i okolnog stanovnitva. Hrvati su ometali posjed i obraivanje zem ljita gradskom stanovnitvu, a gradsko je stanovnitvo nastojalo povratiti prava nad agerom koji je neko pripadao Saloni, a sada je bio u rukama hrvatskog stanovni tva. Spliani su se obratili Bizantu traei zatitu i priznanje svojih starih prava i To ma kae (X) da su to i postigli.To, meutim, ne stoji: astareja ranosrednjovjekovnog Splita mnogo je manja negoli je bio nekadanji salonitanski ager, a to je posve ra-

:l" Pircnne 19 % ..7 i c l Brir.ton - Chrisiopher- Lee Wolf 1965.. -84 i d.: o medieval* nom gradu i urbanizmu usp. Egli 1962.

3 81

ANTIKI GRAD

Antika urbanistika batina

Sl. 192. Antike predaje i moderno urbano tkivo: Dubrovnik ( RaUsion ); faze evolucije gradskog naselja; I. Katel, najstariji dio iz kasnog rimskog vremena, jezgra Rauzija; II. Sv. Petar; DL i IV dio naseljen u 11. i 12. st. i in tegriran sa starijim jezgrama; Prelog 1972.

zumljivo i s pravnog stajalita jer je ruenjem Salone nestalo i nosioca teritorijalnog prava, to se odrazilo i na drugom polju, npr. u emancipaciji Tragurija kao samostal noga municipalnog organizma. Slino je moralo biti i u Dubrovniku, koji je takoer samo posredno batinik starog, za seobe poruenog Epidaura, pa je svoj teritorij morao stvarati gotovo iz poetka. Znatno drukije bilo je u Zadru. On je sauvao potpuni kontinuitet a s njime i jurisdikciju nad uim agerom (nekadanji ager centuriatus), barem pravnu koju je, kako se ini, i faktiki izborio. Razliita situacija u agerima uvjetovala je i razliiti razvitak i daljnju sudbinu primorskoga grada u Istri i u tadanjoj Dalmaciji. Govorei o Splitu,Toma (X) donosi da su neprijateljstva dos kora prestala i da je gradsko stanovnitvo poelo sklapati brakove s onim iz hrvat skog sela. To je i potpuno razumljivo. U svim formacijama i u svim epohama grad se i bioloki pothranjuje sa sela i drukije nije moglo biti ne samo u Splitu nego i u svim drugim dalmatinskim gradovima. Male enklave stisnute uza sam obalni rub mogle su se revitalizirati samo preuzimajui svjee snage iz zalea. Na taj je nain u Dalmaciji zapoeo proces slavizacije primorskih romanskih gradova koji je ve u prvom razdoblju imao velikog uspjeha, kako se vidi iz hrvatskih imena u najstari jim dokumentima njihovih stanovnika, ak i onih koji su pripadali sloju gradskog patricijata. Na to je mogla znatno utjecati i enska eljad u kuama 0aki-Cestari

1974.). U Istri tada nije bilo povoljnih uvjeta za takav proces, ponajprije zbog toga to se u nekim uim regijama sauvalo i romansko selo u brojnim katelima - nas ljednicima starih histarskih naseljenja pa se tu mogla razvijati prirodna fluktuacija na liniji selo-grad u okviru etniki homogenog elementa. S druge strane, to je isto tako vano, nalazei se na periferiji prema Italiji, gradsko se stanovnitvo moglo ob navljati i odravati kulturno-etnike i urbane tradicije putem veza sa susjednim le gijama. Tu se razvijao i proces slavizacije sela koji je, kako je razumljivo, odmah na kon pokrtenja doseljenoga slavenskog stanovnitva tekao znatno bre negoli slavizacija grada, a samo djelomino ga je pospjeio zahvat feudalizma to se pojavlju je uspostavom franake vlasti u Istri. Kako je agrar temeljna privredna grana gotovo kroz itavo prvo razdoblje, i re lacije izmeu sela i grada bile su od prvorazrednog znaenja, bez obzira na kulturno-etnike razlike. ak ni politike granice nastale organizacijom slavenskih dra va u primorskim regijama nisu mogle biti zapreka tim odnosima. Naprotiv, proua vajui kulturu i umjetnost ranoga srednjeg vijeka na hrvatskoj obali, posebno ostat ke crkvenih graevina i njihova namjetaja, moe se utvrditi da je rije o jedinstve nomu kulturnom horizontu kojemu su ishodita zraenja nesumnjivo u preivjelim antikim gradovima. Meutim, ti su ostaci temeljnim stilskim, tipolokim i tehni kim obiljejima naglaeno ujednaeni, a koliinom, kako je i razumljivo, pripadaju gradskom zaleu. To s jedne strane ilustrira zaista skromne mogunosti grada u stvaranju novih kulturnih dobara, s druge strane pokazuje sposobnost slavenskoga sela a gotovo bez znatnijega kanjenja asimilira suvremene tekovine. Slavensko-romanska simbioza na hrvatskim obalama urodila je specifinim i veoma zanimljivim rezultatima koji se mogu istraivati iz aspekta razliitih znanstve nih disciplina: lingvistike, povijesti umjetnosti, arheologije, ekonomske, politike i pravne povijesti, itd., a i same urbanistike. Neemo pogrijeiti ako ustvrdimo da su znanstvenici koji prouavaju jezine ostatke dosad dali najvei prilog za raniji pe riod. Oni su utvrdili djelovanje i rezultate jezino-kulturne simbioze, ulogu koju je pri tome imao svaki od dva elementa, a to su spoznaje koje su i te kako vane za sva koga tko nastoji razumjeti poetke i razvitak specifine slavenske poleogeneze na hrvatskim obalama. Nije rije samo o problemu nasljeivanja pojedinih vrsta toponimija preko romanskoga i slavenskog medija, to je po sebi od velikoga znaenja, o vremenskoj stratigrafiji pojedinih usvojenih i u jezinom smislu prilagoenih na ziva i termina, o nastanku tzv. semantikih kalka koji pretpostavljaju i odreene po jave bilingvizma u hrvatskom primorskom gradu, ve i o doprinosu pojedinih aktiv nih elemenata u svim sferama urbanog ivota,1 1 7 pa onda i urbanistikog, to poka zuje da ideja grada ovdje nije bila prihvaena samo u formalno-materijalnom smislu ve i u dubljem kulturao-sociolokom. No propust je naih lingvista to su uznasto jali na heteroglotskim elementima, a zapravo se radi o pohrvaenim romanskim ter minima (npr. Uhlinac prema oklinak", dio obradivog terena; Sui 2001., 17). Prou avanje odredaba statuta naih primorskih gradova, koji esto reflektiraju pojave iz vremena prije konane redakcije, trebalo bi usmjeriti i u tim pravcima. Preobraaj to ga doivljava grad naslijeen iz antike u mnogim elementima ima poetke u kasnoj antici i na njezinu izmaku. No sada, u 7., 8.. i 9. st. neki proce

* Najvei doprinos pozna vanju ove problematike u nas dao je u brojnim prilozi ma P. Skok, a poslije njega, s novim pristupom i suvre menom- orijentacijom . .Muljai, V. Vinja, V. JakiCestari, R. Katii i dr.

383

ANTIKI GRAD

Antika urbanistika batina

si zaeti u antici dolaze vie do izraaja. Fortifikacije, koliko se zna, nisu doivljava le veih izmjena, osim najnunijih popravaka. Nakon stabilizacije i uspostavljanja odnosa sa zaleem, gradu odatle vie nije prijetila opasnost. Izvana samo povreme no, i to s morske strane (upadi Normana i sl.). Obrana e postati vea briga tek kra jem prvog razdoblja pa e se bedemi ponovno dograivati i dotjerivati, ne samo u svrhu obrane od vanjskog neprijatelja nego i zbog uvanja gradske autonomije od presezanja feudalnih potentata i Venecije. Kontrakcija grada odrazila se u veoj gus toi gradskog stanovnitva, a ovo naseljavanje nije bilo praeno porastom ekonom ske moi grada. Zbog toga i nema novih graevina, proces adaptacije antikih zda nja nastavlja se i poprima drastine razmjere, kako pokazuje primjer Splita unutar Dioklecijanove palae. Takvih improvizacija, nastambi skromno graenih gotovim materijalom to se naao na dohvatu ruke, znatnim dijelom izgraenih na raun jav nih povrina, bilo je u svim preivjelim antikim gradovima. Upotreba drva, inicira na ve u kasnoj antici, sada e postati karakteristina i zadrat e se i u iduem raz doblju. Otok Silba (silva - uma) ostao je uvijek prostorom za eksploataciju drva, bilo graevnog bilo za gradnju brodova. Ulice se suavaju, gube geometrijsku pra vilnost, a neke i nestaju iz urbanog tkiva, kako pokazuje primjer Zadra.To je razdob lje vegetiranja i borbe za samoodranje, i tek u 10. stoljeu, s ponovnim razvitkom trgovine i drugih djelatnosti, grad e pokazati veu graevinsku aktivnost koja se s pojavom romanike uklapa u razvitak svjetske arhitekture. Dekadencija municipalnog ivota i gradskih institucija jo vie je dola do izra aja u prvim stoljeima srednjega vijeka, naravno ne kao rezultat djelovanja central ne vlasti koja je daleko i esto nije kadra izravno intervenirati,1 1 8 ve kao logina posljedica izoliranosti i ope ekonomske dekadencije. Gradski je biskup i sada au toritet, on je ponekad i zastupnik interesa svojega grada, pa se na Rianskom placitu pojavljuju, uz ostale predstavnike, i biskupi pojedinih gradova, a sve dalmatinske gradove u sporu izmeu Bizanta i Karla Velikog poetkom 9. st. predstavljat e za darski biskup Donat, koji e u tu svrhu putovati na dvorove obaju vladara (Eginh. Ann. 806). U drugom razdoblju grad se ekonomski oporavlja, vre se povezuje sa slaven skim zaleem i uklapa u jednu cjelinu pod istim vladarima. S druge strane to je i vrijeme kada se formiraju novi gradovi djelovanjem novih politikih sila, kao novi politiki ili crkveni centri. Sve gradove na istonojadranskom priobalju u srednjem vijeku mogli bismo, s obzirom na postanak i na poetke urbanog ivota, podijeliti u tri skupine: - gradovi s kontinuitetom naslijeenim iz antike o kojima je upravo bilo govora - gradovi nastali kao spontane formacije bez neposredne antike urbane podloge - gradovi izgraeni prema unaprijed utvrenom planu.
m 0 Dalmaciji pod bizara-. skom upravom v. Ferluga 1957.; Goldstein 1992.; za Split v. Karaman 1940.; Gu njaca 1973.; za Zadar v. Klai 1964.

I ovdje se, dakako, prua mogunost razluivanja tih kategorija u ue potkategorije, kao to je to bilo u prethodnim poglavljima pri razmatranju antikoga gra da. Kada se npr. govori o gradovima s naslijeenim kontinuitetom, onda medu njih svrstavamo i one koji su batinili urbane tradicije nekoga poruenog grada, ali ne i sam geografski smjetaj, kao Split i Dubrovnik. Split je nasljednik poruene Salone,

jer se u nj sklonilo njezino stanovnitvo, kako pripovijedaTomaArhiakon (X). Car ska palaa je i prije toga bila naseljena, ali padom Salone Split (Aspalathos) preu zima njezinu ulogu i prema Bizantu i prema hrvatskim vladarima. Na slian nain nale su izbjeglice iz Epidaura utoite na zatienim hridinama staroga Rauzija (Ratision), koji je i prije toga bio naseljen (sl. 192). Obino prevladava miljenje da su barbari palili i ruili gradove koliko god su mogli. To je posve pogreno gleda nje. Barbari su ubijali starce i mukarce sposobne za oruje. uvali su ene sposob ne za reprodukciju i djecu koju su odgajali. Poslije pljake i porobljavanja stanov nitva, ruenje grada nije imalo svrhe. Naprotiv, nakon osvojenja prostranog terito rija, primjena gradskih institucija omoguivala je barbarima da ostvare svoju vlast. To je pomagalo zateenim stanovnicima a im posreduju po mogunosti iste sus tave koje su posjedovali i prije osvajanja. Barbarima su oni bili posve nepoznati, a bez njih ne bi mogli upravljati novim prostorima te su ih naposljetku oni sauvali i primjenjivali. Veu pusto je na mjestima antikih gradova izazvalo ruenje zbog materijala (kamena) koje se, naalost, jo i danas ponegdje susree. Prema tome postoji dvojaki kontinuitet: kulturno-etniki i topiki (Krk, Osor, Rab, Zadar,Trogir te Kotor u dananjoj Crnoj Gori) i samo kulturno-etniki (Split i Dubrovnik). Jed nako tako trebat e meu spontano nastalim gradovima razlikovati dvije kategori je. U jednu bi pripadala gradska naselja koja su nastala na mjestu gdje se u antici nalazilo gradsko naselje koje je bilo porueno, kao to su bili Nin, Skradin, Budva i mnogi drugi. Iako ovdje nema neprekinuta kontinuiteta, ipak je mogue ustanoviti da su neki zateeni antiki presedani odigrali odreenu ulogu u formiranju novoga gradskog naselja. Vidi se to npr. iz injenice da perimetar bedema tih gradova redo vito prati liniju antikoga perimetra, a esto se na nju i naslanja, da su u njima sa uvane neke glavne gradske magistrale koje slijede pravce antikih iako na vioj niveleti, da su ostale sauvane neke sadrajne tradicije, posebno kranskih kultnih mjesta, itd. Ma koliko je ruenje bilo temeljito, jo su se u kompleksu mina nazirale konture pojedinih zdanja, pa i stambenih, koja su se mogla, uz improviziranu ob novu, ponovno iskoristiti. Smjetaj nekih graevina u srednjovjekovnom gradu ne mora biti samo posljedica topikog kontinuiteta. Lokacije nekih institucija izabra ne su ne (samo) zbog znaenja tih institucija u gradskom tkivu ve zbog prirode lokacije koja je vrlo slina onoj iz prethodnih vremena. Zanimljivo je, npr., utvrditi da su za kompleks kapitolija u gradovima - poluotocima (Parencij, Jader), odabira ni poloaji na samome vrhu poluotoka. Moda je i u srednjemu vijeku postojalo raz likovanje loca sacra i loca religiosa, koja su se u prostoru mogla poklopiti.Tako se moglo dogoditi da edna crkvica sv. Mihovila legne na kolosalni kapitolij Nina, ko ji je najvei dosad poznati. I gradovi, nastali djelovanjem novoga postantikoga sla venskog elementa zadravaju u odreenoj mjeri neke bitne elemente urbane mor fologije iz antike. Takvih naselja, gradskih i ruralnih, ima na hrvatskom priobalju mnogo. Moda zbog toga ovdje rijetko susreemo formacije koje reflektiraju ideju radiocentrikog naselja, poput onih germansko-slavenskih u ranomu srednjem vije ku, a u zapadnoj Europi kasnije. Izuzetak su, naravno, kateli na tlu Istre gdje je ri je o oitom neprekinutom kontinuitetu iz predrimskog doba. Hrvatski pak spon tano nastali gradovi, ako imaju neki pravilniji unutranji red, obino slijede stare an

384

ANTIKI GRAD

Antika urbanistika batina

tike tradicije s vie-manje ortogonainim shemama.Te e pak sheme manje doi do izraaja u gradovima koji se nisu izdigli na ruevinama nekog antikoga grada, a is to tako e svaku urbanu organizaciju negirati i seoska naselja koja su nastala na mjestu gdje se u antici nalazio grad, kako to pokazuje primjer Solina. Planirani gra dovi, npr. Ston i Pag, nastali su relativno kasno. Prema tome oni i nisu mogli u pri morskom urbanizmu Hrvatske imati ono znaenje to su ga imali axitiki planirani gradovi, tj. nisu sluili kao model drugim gradskim naseljima koja su spontanog pos tanka. tovie, moe se tvrditi da su planirani gradovi imali morfoloke odlike anti koga planiranoga grada u manjoj mjeri negoli gradovi nastali spontanim razvitkom, jer oni odraavaju urbanistike koncepcije svojega doba, iako i njihova ishodita va lja traiti u neprekinutim tradicijama staroga mediteranskog urbanizma. Gradovi spontane formacije mnogo su ranijeg postanka, pa su ve u prvim fazama razvitka slijedili modele preivjelih antikih gradova ne samo u oblikovanju naselja i u or ganiziranju gradskog prostora ve i u sferama institucija, to se sve odraava u sta tutima hrvatskih primorskih gradova. to se tie medievalne poleogeneze na hrvatskom priobalju, ona ima mnoge cr te koje je imala i ona na prijelazu iz protoantikog u antiko razdoblje ali, naravno, u skladu s posve specifinim rutveno-ekonomskim, demografskim i politikim prili kama. S obzirom na put to su ga pojedini ranosrednjovjekovni centri na primorju prevalili do izrastanja u gradska sredita, mogli bi se svi podijeliti u tri skupine: - gradovi naslijeeni iz antike - sredita nastala kao castrum na mjestima koja su se mogla lake braniti, uz koja ili na kojima e se razviti srednjovjekovna civitas - sredita izrasla oko jednog katela (castellum), esto sijela parohije, koja takoer ponekad izrastaju u civitas. Time prelazimo na pitanje terminologije koja se susree u historijskim doku mentima. Nazivi to se susreu u srednjovjekovnim izvorima za oznaivanje poje dinih kategorija naselja znatno su malobrojniji od onih koje je poznavala rana anti ka. Termin oppidum potpuno se gubi, bilo u oznaivanju tipa naselja bilo njegovih municipalnih kvaliteta. Donekle to vrijedi i za rije urbs. Ako se pojavljuje, to je on da samo opa apstrakcija u poimanju gradskog naselja prema selu, ima dakle prven stveno ulogu kulturne diskriminante, ali ne i atributa uz odreeno gradsko naselje. Na isti nain iezava i termin pagus u oznaivanju seoskih naselja. Rije pagus bi la je povezana s pridjevom paganus od nje izvedenim, a on je ve u kasnoj antici, kako je navedeno, postao sinonim za nekranina, poganina, pa se nakon pokrtenja slavenskog elementa vie nije mogao upotrebljavati u prvotnom znaenju. Od raz gledanja gradskog ovjeka - kranina na nekrtenog stanovnika sela jest spo menuti toponim Paganismus kod Splita, koji je vjerojatno nastao upravo u doba ra ne simbioze nekrtenih Hrvata i gradskog stanovnitva, svakako prije 9. st. Pojam pak vicus , ve smo spomenuli, preao je iz ruralnih u urbane denominacije za na zivanje ulica i manjih gradskih etvrti, vjerojatno preko suburbija koji se u sred njem vijeku, kako e se vidjeti, integrirao sa starijom gradskom jezgrom. Iz antike je preivio termin civitas koji se na njezinu izmaku upotrebljavao za gradska nase

lja - centre municipalnih zajednica. On, meutim, u srednjem vijeku ima specifi no znaenje koje se samo djelomino oslanja na antiku tradiciju. U zaista skromnom repertoaru nazivlja za pojedine tipove naselja susreu se termini: civitas, to kastron, castrum, castellum i to kastellion. Denominaciju to kastron upotrebljava npr. Konstantin Porfirogenet sredinom 10. se. u djelu De administrando Imperio. U njega taj naziv nema isto znaenje kao castrum srednjovje kovnih dokumenata. Za cara ta kastra su ona gradska naselja koja su preivjela an tiku i koja su naseljena Romanima koji su naslijedili municipalnu autonomiju i svo je stare institucije. Po tome pod taj pojam on svrstava Krk (Bekla), Osor (psara) i Rab (Arbe) na odgovarajua tri otoka (Const. Porph. De admin. bnp. 29,128 i 140), dok su mu drugi otoci eremokastra, tj. otoci na kojima nema romanskih naseljenja. Na kopnu u tu skupinu ubraja Zadar (td Diadora),Trogir (Tetrangurin), Split (lspalathos), Dubrovnik (Rausion) i Kotor (td Dekatera ; Const. Porph. De admin. Imp, 29, 128 i 136-139). Takvu shvaanju careva termina protivi se samo injenica da on meu gradove kastra ubraja i Vrgadu (to Lumbrikato72', De admin. Imp. 29, 140) na istoimenom otoiu zadarskog arhipelaga. Rije je vjerojatno o nespretnom koritenju dobivenih podataka jer ostaci utvrenja naVrgadi svojom tehnikom i di menzijama oito pokazuju da je rije o kastrumu - uporitu nastalom na izmaku an tike, vjerojatno nakon Justinijanove rekonkviste, a nikako o romanskom gradu i mu nicipiju, o emu se uostalom i nije sauvala nikakva tradicija. Izuzevi ovaj posljed nji, svi su gradovi to ih Konstantin spominje bili ujedno i civitates, tj. gradski sa moupravni organizmi (Kunti-Makvi 1998a), bez obzira na to to Trogir jo nije imao svojeg biskupa. Da je tome tako, vidi se iz djela Anonimnog Ravenjanina, koje je nastalo malo nakon provale Avara (npr. on ve poznaje Raguzij koji se formirao nakon ruenja Epiaura), a u kojemu se i za Trogir kae a je civitas (Anon. Rav. F V ; 16;Y 13; v. ovdje 446). Trogir je ve u ranoj antici bio integriran u iru salonitansku zajednicu i mogao se kao samostalna civitas emancipirati tek nakon pada Salone. Nakon toga se mogao emancipirati i u pogledu crkvene jurisdikcije, dobivi svojega biskupa. Naprotiv, termin castrum iz naih srednjovjekovnih dokumenata ne poklapa se s pojmom civitas (npr. castrum Sibinici - ibenik, castrum Tiniense - Knin). On sadri najstarije izvorno slavensko znaenje grad u onom smislu u kojemu se sauvalo u slovenskom jeziku. U kasnijem razvitku uz kastrum se esto razvija no vo naselje, obino podgrae, koje se onda s kastrumom integrira u jednu urbanu cjelinu. Kad takvo naselje postane biskupskim sjeditem, i ono e stei naslov civi tas (Nin, ibenik, Knin, Biograd na moru, Stari Bar i dr.). Izraz castellum oznaava isto to i gr. td kastellion u Konstantina Porfirogeneta (De admin. Imp. 30,140). Kateli se spominju u Istri (u Rianskom placitu, 21 r, 9 i 15; 21 v, 5/6 = Rianski placit 1993-, 426), u zadarskoj regiji (npr.Vrana - Arausiona u Ljetopisu popa Dukljanina, IX), u Crnogorskom primorju td kastllia (Ulcinj, Bar i Ije u Konstantina Porfirogeneta, De admin. Imp. 30,145) i dr. U Istri su to odreda stara naselja to su se dizala na histarskim gradinama, a sada su bila sjedita opinskih zajednica i, u na elu, crkvenih upa. Mnoga od njih nastavila su neprekinutu tradiciju iz antike, dok

ANTIKI GRAD

AntiCka urbanistika batina

Po urbanom morfolokom kriteriju mogu se srednjovjekovni gradovi na isto noj jadranskoj obali opet podijeliti u tri skupine: - gradovi pravilne ortogonalne planimetrije - gradovi linearnih i aksijalnih shema - gradovi radiocentrikih shema. Podjela organski povezana s podrijetlom grada. Pravilne su ortogonalne sheme u naelu zadrali oni gradovi koji su uspjeli sauvati potpuni i neprekinuti konti nuitet iz antike, kao npr. Zadar ili Split, uz one preinake, modifikacije i adaptacije o kojima je bilo govora. Znanstvenom vrijednou istie se istovjetnost imena grada s imenom rijeke, gdje je ime rijeke kao prirodnog fenomena svakako starije (Naron - Narona; Salon - Salona, itd.), to se nastavlja i u ranomu srednjem vijeku (Karin Karinica > Karinica; Bribir - Bribirica itd.). I gradovi s radijalno centrikim shemama razvili su se uz potpuni kontinuitet iz antike. Novih tvorevina s takvom planimetrijom nije bilo, rije je o preivjelim naseljima iz starine, kao to je bila Pula i neki drugi istarski gradii. I spontane for macije koje imaju antikih urbanistikih presedana, iako s veom cezurom izmeu ruenja i nastanka novoga grada, esto e u cjelini ili u detaljima preuzeti neke za teene i prepoznatljive znaajke nekadanjega antikoga grada, to se npr. zapaa u

SL 193. Antike predaje i moderno urbano tkivo: Stari Bar, Crna Gora; Bokovi 1962.

115 Enchiridion 1914., 217224 = CD 1, 30-33, i 36-39 3 Historia Salonitana Maior 1967., 98-106.

su kateli u Dalmaciji veinom nastali na ruevinama nekadanjih antikih gradova ili utvrenih gradina - sredita pagusa. Ni termini znaenja suprotna nazivu urbs, za oznaivanje seoskih naselja uope, nisu tako brojni. Rijetko je u upotrebi stari klasini naziv vicus koji je bio uao i u gradsku terminologiju. U zakljucima Split skog sinoda iz 925. godine potvreni su nazivi za naselja villa, civitas i curtis."9Na ziv villa susree se na mjestu gdje se govori da nije doputeno rediti biskupa u se lima ili u skromnim gradiima (... in modicis civitatibus). Umjesto antikog termi na villa, kojim se oznaivalo sredite ruralne agrarne proizvodnje, sada se pojavlju je rije curtis za gospodarski kompleks u kojemu se nalazi i kua zemljoposjedni ka (domus dominica) u to uvid prua Supetarski kartular (78 i 95 = Supetarski kartular 1952., 224, 227). Na hrvatskom priobalju nema primjera da bi civitas iz rasla iz curtis ili iz jezgre nekog samostana, mada su oni mogli imati neke atribute koji su ih pribliavali srednjovjekovnom gradu (utvrenja i unutranji raspored prostora).

Sl. 194. Antike predaje i moderno urbano tkivo: Pag: naselje je sredinom 15. st. planirano po zamisli Jurja Dalmatinca; prema Rui 1780.

388

ANTIKI GRAD

Antika urbanistika batina

planimetriji najstarijeg dijela Staroga Bara (sl. 193; Bokovi 1962.) gdje se u kasnoj antici vjerojatno nalazio jedan kastron, ili pak u Ninu. Neki pak antiki gradovi kao to je bila stara Arva (Rab), koja je sauvala potpuni kontinuitet, modificiraju urba nu strukturu prema novim idejama u smislu prevladavanja linearnih i longituinalno-aksijalnih elemenata na raun starih oriogonalnih (sl. 191). Vano je utvrditi te momente kako bi se moglo pokazati da novonastale urbane formacije nisu trebale kopirati ope uzore tadanjega meievalnog urbanizma ve da su se temeljne mor foloke znaajke srednjovjekovnoga grada autohtono razvile na tom prostoru, a da im je ishodite u aktivnoj prisutnosti preivjelog antikoga grada. Valja ipak nagla siti da u spontanim formacijama pojedine unaprijed dane sheme sada nemaju isto znaenje kao u antici. Sama po sebi pravilna ili nepravilna planimetrija ne govori za spontani ili planski postanak, tu su mnogo vaniji povijesni momenti. Sigurno je da su hrvatski planirani gradovi, kao to su bili Ston, Pag, pa donekle i Dubrovnik pri je potresa, uvijek pravilni i, to je razumljivo, prostorno organizirani prema dostig nuima tadanje urbanistike. Rije je samo o tome dolaze li te planske sheme od nekud izvana na hrvatsku obalu ili su nastale ovdje kao posljedica organskog i nep rekinutoga kontinuiteta urbane misli i urbanistike prakse. Problem se ne moe promatrati izolirano: izvornost i autohtonost urbanistike nedjeljivo su povezane s pitanjem kontinuiteta, izvornosti i autohtonosti na podrujima institucija, graditelj stva, umjetnosti, knjievnosti, itd. Mnoge odiike planiranih gradova imaju i oni sta riji, nesumnjivo spontanog postanka, npr. linearnost s tendencijom pribliavanja ortogonalnom rasteru (ibenik, koji nema antikih presedana), na isti nain kao to e se ortogonalne sheme nekad antikih gradova tee pribliiti linearnim shema ma. Gradovi ive, razvijaju se, u razvitku se meusobno proimaju, i sve se to zbiva u krugu koji je sposoban samostalno stvarati. Nesumnjivi preitak grada ne moe se u potpunosti sagledati ako se ne utvr di njegov kontinuitet kao drutvene zajednice, sa svim institucijama koje su mu imanentne. Ne moe biti sporna tvrdnja da je antiki grad to ga je potedjela pos ljednja seoba zadrao ne samo gradsko ruho ve i institucije. No pitanje je kakve institucije. Kad bismo imali iscrpnijih informacija o politikoj i opedrutvenoj strukturi gradova na izmaku antike, problem ne bi bilo teko rijeiti. Ovako nam ostaje zadatak da na temelju oskudnih povijesnih izvora iz ranijega srednjeg vije ka pokuamo odrediti u emu se oituje, a u emu se ne oituje kontinuitet u toj sferi. Zadatak nimalo lagan. Gledita o tome su disparatna. Po nekima je kontinui tet kompletan organski i nepomuen, po drugima su inovacije ve na pragu sred njega vijeka negirale antike tradicije.1 2 0Vjerojatno su oba stajalita pretjerana. Mnogo se uopava, to je uostalom bilo nuno raditi i kad je bilo govora o kasnoj antici. Raspravlja se o ulozi gradskog biskupa, koliko je u njegovu poloaju bilo ele menata vlasti u municipalnom organizmu, a koliko samo drutvenoga ugleda; o podjeli civilne i vojne vlasti i o ulozi i znaenju vojnog tribuna (ije su kompeten cije neporecive u prvim stoljeima nakon seoba), o udjelu priora, patricijata i pu ka u voenju civilnih i crkvenih poslova, o ulozi crkvene opine1 2 1 itd. Uopava nja, ma koliko bila potrebna i korisna, ne vode rjeenju. Analogije s drugim regija ma postantikog svijeta takoer. No to su pitanja koja izlaze iz okvira naih razma

" Mayer 1093. itav niz ra dova s tom problematikom pojavio se u zborniku HKP 1996.: v. posebno: Sui 1996a, 16/ i 168: Babi 1996.: KuntkS.Makvi 1996b. 13 i 14. 1999.; Ivanevi 1996. Kostreni 1929. gdje va lorizira ulogu crkvene zajed nice; Margeti 1975., 34 i d.. s hiperkritikim stavom pre ma zastupnicima kontinuite ta.

tranja, a o njima ppstoji i opsena literatura. Mi bismo upozorili na dva momenta koja su za ekonomsko odranje grada u ranomu srednjem vijeku imala gotovo vi talno znaenje: pitanje prava i pravne svijesti o kontinuitetu gradskog agera kao ekonomskog temelja u doba kad trgovina i obrtnitvo jo nisu bili uzeli veega ma ha, te pitanje javnih (opinskih) povrina odreenih za drvarenje i za ispau. Na drugome mjestu pokuali smo utvrditi da su grad i gradsko stanovnitvo ranoga srednjeg vijeka sauvali ivu svijest o svojemu pravu na ager to im je u antici pri padao i da su to pravo, barem u naelu ako ne u potpunosti, uspjeli osnaiti i u od nosu na Bizant i u odnosu na hrvatskog vladara.1 2 2Podaci to ih prua Rianski placit s poetka 9. st. pokazuju da je romansko stanovnitvo sauvalo ak iz rane an tike ope shvaanje o imovinsko-pravnom karakteru panjaka i uma, to se vidi u sporovima oko herbatika i glandatika. Oni su ovdje jo javna dobra, opinska dobra bez obzira na pravo eksploatacije i na uzurpaciju, dakle ostali su na stupnju teritorijalizacije, ali ne i potpune privatizacije (usp .R ianskiplatit 1993., 430 = 21 v, 43; 22 v, 13 i osobito 434 = 22 v, 20). U sferi kulture vana je komponenta jezik. Ovdje se formirao i sauvao pose ban jezini romanitet (tzv. dalmatski govor), koji se razvijao neovisno o govoru u drugim regijama na kojima se romanitet odrao. Uz latintinu koja je bila oficijelno sredstvo komunikacije u ispravama i poveljama, dobrano natruhnutu vulgarnim po javama, u intimnom ivotu gradskog kruga njegovao se specifini govor koji do ne ke mjere moemo smatrati i gradskim govorom (sermo urbanus) toga razdoblja. Dobar je dio te batine nestao, sauvani su samo fragmentarni zapisi u arhivima, a posljednji poznavalac toga govora umro je prije jednoga stoljea u Krku.Treba to istaknuti da bi se jo plastinije mogla podcrtati temeljna.misao da na hrvatskim obalama postoji specifian, na kontinuitet i da tom kontinuitetu u jeziku odgo vara niz kontinuiteta u drugim sferama kulturnoga, ekonomskog i opedrutvenog ivota. Institucije preivjelih gradova nesumnjivo su sluile kao modeli novim ur banim formacijama to na isto hrvatskim temeljima poinju nastajati krajem 10. st. Ve u 10. st. dalmatinski gradovi dolaze pod jurisdikciju hrvatskog vladara, a u drugoj polovini 11. st. i u sastav hrvatske drave.Time su bili ispunjeni svi uvjeti da pojedina istaknutija naselja u prirodnoj i loginoj politikoj zajednici krenu putem urbanizacije, gdje e urbanizacija nai primjenu u domaoj sredini, a romanski grad doivjeti pohrvaivanje. U to doba njegova e povijesna misija biti ispunjena. I na kraju jo jedna konstatacija, vana za daljnji slijed procesa urbanizacije na obalama istonog Jadrana. U srednjem vijeku mediteranski urbanizam biva ograni en zaista na sam obalni rub. Sve ono urbano to e se poja\riti u zaleu ima pose ban peat i nije daleko vrijeme, vjerujemo, kada e se moi govoriti o tipu srednjov jekovnoga grada u zaleu, na isti nain kao to se govori o srednjovjekovnom tipu grada koji je izrastao u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Istraivanja npr. srednjovje kovnoga Bribira, sredita jedne hrvatske upanije i kasnije sijela bribirskih knezo va, pokazuju da su gotovi uzorci obalne urbane arhitekture imali, iroki radijus i do pirali ovamo (npr. u izgradnji franjevake crkve i samostana), no ideja bribirskoga pravne svijesti grada posve se razlikuje i od ideje preivjelih antikih gradova kao i onih koji su o Kontinuitet integritetu gradskoga teri nastali kasnije. Ni tip kua, ni njihov raspored, ni organizacija urbanog areala nisu torija usp. u Sui 1956a. 391

390

ANTIKI GRAD

isti, malo zajednikog imaju s onima iz ueg primorja. No jednako tako gotovo ni ega zajednikog taj grad nema s formacijama feudalnog drutva srednje Europe. U mediteranskom krugu vjerojatno e biti mogue izdvojiti poseban jadranski krug i utvrditi dodire i interferencije u smislu onih magnetnih silnica koje su na tom moru bile djelotvorne jo u dalekim prethistorijskim epohama. Kao to se hr vatska romanika ne moe promatrati neovisno o onoj na suprotnim obalama (ime se ne minorizira njezina vrijednost i samosvojnost), tako se ni urbanistika hrvatsko ga srednjeg vijeka na jadranskoj obali ne moe promatrati odvojeno od. teorije i prakse suprotne obale, posebno u junoj Italiji. Neke konstante su im zajednike. No jedno je izvan svake sumnje: urbanistika misao i urbana kultura imale su na is tonom Jadranu tradiciju dugu vie od tisuu godina u doba kad je poela hrvatska medievalna poleogeneza na jadranskoj obali. Izgraeni urbani centri, njihova pri rodna nametljivost i fascinacija njima nisu mogli ostati bez uinka. Pa kad su se os nivali i planirali hrvatski srednjovjekovni gradovi (Ston i dr.), kad je Juraj Dalmati nac sredinom 15. st. elaborirao plan novoga Paga1 2 5u zadivljujuem unutranjem re du pravilnoga ortogonalnog rastera (sl. 194), u optimalnoj koordinaciji komunika cija sa sredinjim prostorom, u funkcionalnoj povezanosti vitalnih djelatnosti novo ga grada: kolegijate (nesuene katedrale), biskupskog dvora i kneeve palae na sredinjem trgu, pred sobom, zacijelo, nije imao samo uopeno iskustvo i tenju ko ja je odraavala duh vremena ve isto tako i konkretnu viziju ovdanjih starih his torijskih gradova koji su mu neprestano pruali izvore inspiracija, ne samo u njego vu kiparskom djelu ve i u realizaciji novoga grada. Antika urbanistika batina i danas moe biti djelotvorna u nastajanju i rastu primorskih naselja u Hrvatskoj, ona ujedno i obvezuje svakoga onog kome je povjerena briga da duh Mediterana ne na pusti nae obale.To je temeljna poruka antike naoj i buduim generacijama.

:i Zajameno je djelovanje Jurja Dalmatinca i njegove kole u Pagu; sigurnih potvr da da je izradio plan grada zasad nema. ali je pretpos tavka veoma prihvatljiva. Suif 1953a. 2001.

392