Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Unutar ove dvije skupine pojavljuju se metode zatite kao to su rekonstrukcija, konsolidacija, anastiloza, interpolacija, dislokacija, o kojima de biti kasnije rijei.
Historiografija
Historiografsko istraivanje razvoja zatite graditeljskog naslijea uglavnom se zasniva na prouavanju: 1. graevina i historijskih cjelina, 2. grafikih izvora, 3. historijskih izvora i dokumenata, 4. normativnih akata, te 5. literature iz te znanstvene discipline.
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Historiografija
1. PROUAVANJE GRAEVINA I HISTORIJSKIH CJELINA Historijske graevine ili cjeline pruaju, kroz temeljito istraivanje i znanstvenu obradu, itav niz podataka, koji se mogu koristiti i za prouavanje nekih pitanja vezanih uz doktrinu ili tehniku izvedbu zatitnih i restauratorskih radova. U nekim sluajevima do tih podataka se dolazi temeljitom
analizom zidova, naina gradnje, istraivanjem prvobitnog oblika i razliitih faza u razvitku graevine ili cjeline, a u nekim, dodue rjeim, sluajevima, sama graevina moe izravno pruiti podatak o zatitnoj ili restauratorskoj intervenciji kroz natpise na samoj graevini.
Historiografija
2. PROUAVANJE GRAFIKIH PODATAKA
Grafiki podaci veoma esto pruaju dragocijene podatke o nekoj intervenciji, jer ilustriraju stanje prije zatitnog ili restauratorskog zahvata, pokazuju katkad izvorni projekt zatite ili pak stanje neposredno prije njegove realizacije.
njegovih dijelova, izvorni nacrti, projekti, stari katastarski planovi, prvi urbanistiki projekti, te stare fotografije kao dragocijeni i pouzdani dokumenti stanja nekog objekta ili cjeline ili izvoenja zahvatnih radova u odreenom razdoblju.
Historiografija
3. PROUAVANJE HISTORIJSKIH IZVORA I DOKUMENATA
Pisani i historijski izvori su takoer dragocijene i katkad jedine informacije o restauratorskom problemu i zahvatu.
notarski akti i ostali pravni spisi, statuti gradova i brojni drugi dokumenti koji donose podatke o ruenju grada ili naselja.
Historiografija
4. PROUAVANJE NORMATIVNIH AKATA
Normativni akti pruaju vane podatke o razvoju konzervatorske misli, naroito u novijem vremenu otkad postoji pravno regulirana sluba zatite.
nacionalne i meunarodne povelje, konvencije, rezolucije i povelje, koje se odnose na zatitu i obnovu graditeljskog naslijea.
Historiografija
5. PROUAVANJE LITERATURE IZ NAUNE DISCIPLINE ZATITE GRADITELJSKOG NASLIJEA
Konano, historiografija zatite graditeljskog naslijea slui se literaturom i svim drugim objavljenim informacijama (ukljuujudi i novinske vijesti) koje se odnose na problem zatite, a vremenski obuhvataju veoma irok raspon od antikih spisa i renesansnih traktata do savremenih teorija i drugih studija i lanaka, koji razmatraju tu grau.
U staroj Grkoj obnavljale su se zgrade i uglavnom hramovi, ali je poticaj za takav postupak iskljuivo bilo odravanje objekta za obavljanje odreene funkcije, pa su esto pojedini dijelovi objekata koji su dotrajali zamjenjivani potpuno novim dijelovima od boljih, vrdih materijala. Hram Boice Here izvrena je zamjena prvobitnih drvenih stupova novom kamenon graom.
Nakon pljake Korinta 146. g. p.n.e. Rim je bio poplavljen grkim statuama.
Emilije Paulus je osvojio Makedoniju i dopremio u Rim 200 kola kipova i slika (2. st.p.n.e.). Takve devastacijske postupke je osuivao Ciceron (106-43. g. p.n.e.) u govoru protiv Vera optuije namjesnika Sicilije za unitenje kulturnih spomenika i istie stav Marcela i njegovu brigu za kulturna dobra. Asinius Pollio - sakuplja starih umjetnina u doba Oktavijana Augusta (kraj 1. st. p.n.e.).
RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU Predmet: ZATITA SPOMENIKA Predmetni nastavnik: Doc. Dr Lemja Chabbouh - Akamija Filozofski fakultet, Odsjek Historija, Katedra historija umjetnosti
Najznaajnije historiografske injenice: Postepeni prijelaz prema kulturi srednjeg vijeka. Pojava krdanstva + velika kriza na svim podrujima ljudskog ivota. Novi filozofski pogledi (neoplatonizam, 3. st.). Misticizam, iracionalno, metafizika. Raste svijest o kulturnom nasljeu jer se vie poinje cijeniti duhovno od materijalnog pozitivni odnos prema starijim umjetninama npr. rekompozicija kiparskih radova iz Hadrijanova vremena u novosagraenom Konstantinovom slavoluku (mix 2. i 4. st.). Papa Damas I (366-384.g.) se istie u zatiti i obnovi katakomba. Car Teodozije (347-395.g.) je zatvorio sva poganska svetita u 4. st. Car Majorijan (457-61.g.) je ediktom zatitio stare graevine i spomenike prvipravi konzervatorski akt upuden graanskom prefiksu Emilijanu.
Srednji vijek
U srednjem vijeku postojao je takoer odreeni respekt
prema historijskim graevinama izraen od strane vladara, crkvenih poglavara i drugih znaajnika, ali dosta izoliran i potican eljom za isticanjem, politikim, vjerskim i drugim razlozima, pa se ne moe smatrati karakteristinim. To je i period ruenja i devastacije, a vedina obnova historijskih graevina poduzimala se radi ponovne upotrebe te graevine u odreene svrhe.
Srednji vijek
Najznaajnije historiografske injenice: Najstarije srednjevjekovne popise o batini donio je istonogotski kralj
Teodorik.
On dobiva naslov magister militum od bizantskog cara Zenona koji eli ukloniti Gote sa svojih granica. Teodorik odlazi u Italiju i pobjeuje germanskog kralja Odoakara i uspostavlja samostalnu istonogotsku dravu s prijestolnicom u Raveni. Teodorikovi savjetnici: - Kasiodor pisao historijska djela, zabiljeio kraljevu naredbu da se godinje proizvede 25 000 opeka za popravak zidova te zabranu koritenja starih hramova kao izvora kamene grae. - Simah obnova Pompejevog kazalita u Rimu, restauracija Koloseuma (508.g.).
Srednji vijek
Rim u srednjem vijeku karakterizira ispreplitanje ruilakih i restauratorskih tenji. 2 primjera ruilakih postupaka: Koloseum i Panteon Corpus iuris civilis - kodeks cara Justinijana (527-65.g.), a nalagao je carskim vlastima brigu o odravanju carskih palaa, izmeu ostalog. Mirabilia urbis Romae - popis historijskih spomenika grada Rima iz 12. st. prvi popis umjetnikih djela.
Srednji vijek
Karakteristian je primjer Koloseuma koji je izgraen 80.godine n.e., tri puta je obnavljan zbog potresa dva puta u antiko doba i jednom u srednjem vijeku. U XI vijeku je znatno poruen od strane Normana, u XII vijeku pregraen u neku vrstu tvrave, a zatim se nastavlja ruti - u ponovnom potresu i vaenjem kamena radi izgradnje novih objekata u neposrednoj blizini.
-Srednji vijek karakteristian primjer tadanjeg pristupa degradacija prema dananjem stavu apsolutni nedostatak svijesti o znaaju objekta
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Srednji vijek
Panteon, izgraen 117. godine n.e., degradiran je ve u VI vijeku kada su iz njega povaene statue. 609. godine dobiva novu funkciju kranske crkve. U XII vijeku se dograuje romaniki zvonik, a zatim postaje utvrda sve do kraja srednjeg vijeka.
-Srednji vijek - karakteristian primjer tadanjeg pristupa degradacija prema dananjem stavu - apsolutni nedostatak svijesti o znaaju objekta
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Renesansa
U periodu renesanse zapoinje prouavanje antikih
graevina kao ni u jednom razdoblju prije, ali to nije znailo i povedan interes za zatitu tih istih graevina, a pogotovo graevina iz drugih perioda. Vladalo je uvjerenje da spomenike antike treba prouiti i shvatiti kako je stvarala antika epoha, da bi se na temelju tih saznanja moglo, po njihovom miljenju, bolje stvarati. Nastavlja se nebriga i svjesno ruenje, popravljavanje svojstveni srednjem vijeku. Ukoliko objekti nisu rueni da bi ustupili mjesto novim, njihova adaptacija je predstavljala ne samo prilagodbu objekta u funkcionalnom smislu, nego i njegava izmjena formalnih elemenata u skladu s ukusom tog vremena.
Renesansa
Najznaajnije historiografske injenice: Papa Nikola V (1447-55.) naredio je da se s rimskog Koloseuma odveze preko 2 500 kola natovarene grae da bi se podizali novi objekti. Taj isti papa pokrenuo je obnovu starokrdanske crkve San Stefano Rotondo; projekt radi arhitekta B. Rossellino koji reducira crkvu na opseg prstena. Papa Pio II Piccolomini u 15. st. je naredio ruenje crkve sv. Marije u Pienzi da bi Rossellino mogao sagraditi novu katedralu. Isti papa izdao je Bulu kojom proklamira zatitu antikih graevina i ruevina. Papa Julije II (1503-13.) uklonio je staru crkvu sv. Petra, te je Bramanteu povjerio projekt nove.
Renesansa
Papa Pavao III izdao je Bulu kojom poziva graane na zatitu spomenika u 16. st.
A. Palladio (1508-80.) je obnovio Sv. zgradu Palazzo della Ragione u Vicenzi. B. Peruzzi (1481-1556.), Vignola (1507-73.) i Palladio (1508-80.) su dali prijedloge za odnovu fasade crkve S. Petronio u Bologni.
Renesansa
Interesantan je primjer Malatestinog hrama u Riminiju, nastao obnavljanjem gotike crkve iz XIII stoljea po projektu Albertija. Sauvana je stara jezgra crkve, (i danas se doivljava u enterijeru), koju je sasvim zatvorio novom konstrukcijom. Pri tome uopte nije pokuao ostvariti vezu izmeu unutranjosti i fasade.
-Renesansa karakteristian primjer tadanjeg pristupa degradacija prema dananjem stavu restauratorske doktrine napotovanje prethodnih historijskih slojeva
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Renesansa
Zanimljiv je primjer crkve Santo Stefano Rotondo, gdje arhitekta Bernardo Rosselini starohriansku crkvu funkcionalno reducira na opseg srednjeg prstena, a neke detalje prilagoava tadanjem ukusu, npr. prvobitno okrugle prozore zamjenjuje renesansnim.
-Renesansa karakteristian primjer tadanjeg pristupa degradacija prema dananjem stavu restauratorske doktrine napotovanje prethodnih historijskih slojeva
Renesansa
Ranohrianska bazilika Svetog Petra se u potpunosti rui, da bi Bramante preuzeo projekat izgradnje nove crkve.
-Renesansa karakteristian primjer tadanjeg pristupa - degradacija prema dananjem stavu restauratorske doktrine uklanjanje vrijednog objekta da bi ustupio mjesto novom
Renesansa
Ranohrians ka bazilika Svetog Petra se u potpunosti rui, da bi Bramante preuzeo projekat izgradnje nove crkve.
-Renesansa karakteristian primjer tadanjeg pristupa - degradacija prema dananjem stavu restauratorske doktrine uklanjanje vrijednog objekta da bi ustupio mjesto novom
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Barok
Barokno razdoblje nije ni teoretski, a ni kroz svoje
stvaralatvo, koje se udaljuje od antikih principa, pridonijelo vrednovanju graditeljskog naslijea. Kao sastavni dio protureformacije i arhitektura je htjela donijeti svoj doprinos novim izrazom. Taj izraz, zbog svojih prostornih rjeenja, nije doputao koegzistenciju razliitih stilskih perioda. Meutim, mnogo je rjea bila praksa ruenja postojedih objekata, te je uglavnom vreno prekrajanje ili dograivanje fasada, a u unutranjosti do preoblikovanja u baroknom stilu.
Barok
Najznaajnije historiografske injenice: Dokumenti o zatiti koji se javljaju u baroku: - 17. st. vedska prvi akti i organizacije o zatiti. Kralj Gustav Adolf II je 1630. g. osnovao prvi dravni konzervatorski zavod sa zadatkom da ispita, opie i sabere sve stare spomenike. - Kralj Karlo XI (1660-97.) izdaje dva akta za zatitu spomenika 1666. g. kraljevsku proklamaciju o historijskim spomenicima i starinama (govori o nebrizi prema historijskim vrijednostima, trai zatitu i sankcije protiv prekritelja) i eklezijastiki akt iz 1686. g. kojim se odreuje zatita crkava.
Barok
Opet primjer Panteona po Berninijevom projektu se nadograuju dva mala zvonika nad atrijem, koji se podreuju cjelokupnoj dominantnoj masi centralne graevine s kupolom.
-Barok slinosti sa dananjim stavovima doktrine zatite Bernini je podredio doprinos tadanje epohe vrednijoj strukturi
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Klasicizam
Klasicizam kao umjetnika epoha je upravo roen u krugu
istarivanja starina. Znaaj te epohe je u tome to ona donosi prvu konzervatorsku doktrinu zasnovanu na zatiti i obnovi antikih spomenika. Organizuju se i prve konzervatorske slube, te se poinje vidjeti znanstveni pristup istraivanju i snimanju objekata i podruja koja se obrauju, a u restauraciji se nastoji materijalom i tehnikom obiljeiti obnovljene dijelove. Negativne posljedice se ispoljavaju u tome to su uklanjane one graevine ili dijelovi graevina koji su nastali nakon klasinog razdoblja, a koje takoer, prema dananjim shvatanjima, sadre vrijednosti, koje u ovom razdoblju nisu uvaavane.
Klasicizam
Najznaajnije historiografske injenice: Najpoznatije Vitruvijevo djelo De architectura libri X otkriveno u Montecassinu 1414., a objavljeno u Rimu u prvoj inkunabuli 1480. g. Samo kroz 16. st. knjiga je imala 26 izdanja, a u 18. i 19. st. jo 24. Donesena su dva edikta koja svjedoe o zabrani nedoputenih iskapanja i otuivanja: Edikt kardinala Spinole, 1704. g. i edikt kardinala Albanija. Nova arheoloka istraivanja pridonose klasicizmu: - Istraivanja Herculanuma, 1711. g. arhoeloka devastacija, ali 1738. g. pod vodstvom napuljskog kralja Karla Burbonskog poinju sistematska iskopavanja (do 1759. g .) - Iskopavanja na rimskom Palatinumu, 1720. g. - Iskopavanja u Hadrijanovoj vili kod Tivolija, 1742. - Otkride Pompeja, 1748. g. - Arheoloke kampanje na nalazitima june Italije i Sicilije, istraivanja dorskih hramova Paestunma, Agrigenta i Selinunta.
Klasicizam
Dvije osobe su najvie doprinijele razvoju arheoloke znanosti i povijesti umjetnosti: J.J. Winkelmann (1717-1768.) i A.R. Mengs (1718-1779.). J.J. Winkelmann u rodnom Dresdenu objavljuje studiju Misli o ponaanju Grka u slikarskim i kiparskim djelima. Na putu za Grku dolazi u Rim 1755. g. i u Italiji boravi due vrijeme. Razvio je teoriju ljepote zasnovanu na skladu klasine antike epohe; klasificirao umjetnost, njena razdoblja i umjetnike i doao do tzv. kulminacijskih taaka koje prepoznaje u djelima Fidije, Michelangela, Rafaela, i konstatira o devalviranim razdobljima koja se nalaze izmeu tih vrhova. Mengs se u svojim djelima najvie ugleda na Rafaela, jer se uglavnom oslanjao na antike slikare visoke renesanse.
Klasicizam
Franc. slikar David i tal. kipar Canova su kasnije razvili klasicizam u umjetnikom stvaralatvu. Francesco Milizia - teoretiar arhitekture koji je prihvatio Winkelmannove ideje. Koncept prirodnih modela nastojao je primijeniti u tumaenju porijekla i civilne arhitekture. Traio je da se sve to je lijepo odraava kao i korisno pa i arhitektonski ukras treba proizlaziti iz karaktera zgrade i njene funkcije. Njegov racionalizam doao je do izraaja u djelima ivot najslavnijih arhitekata iz 1768. g. i Princip arhitekture iz 1785. g.
Giovanni Battsta Piranesi (1720-1778.) je teoretiar koji je pridonijeo razvitku klasicizma. Napisao Velianstvenost arhitektura Rimljana, 1761. (vrednovanje rimske arh. u odnosu na grku). Za vrijem pontifikata pape Pija VII obnavlja se: - Koloseum izrada kosog potpornog zida, ujedno i prvo obiljeje znanstvenog pristupa jer su potporni elementi izraeni od opeke da bi se razlikovali od izvornog zida.
Klasicizam
G. Valadier - Zahvate na Titovu slavoluku izvodili su R. Stern i G. Valadier (najpoznatiji konzervator 19. st.). 1821. g. osloboen je kasnijih dodataka, a zatim i kompletiran prema izvornom obliku. Novi dijelovi se razlikuju materijalom od izvornih, a izvedeni su bez dekorativnih detalja. - Slavoluk Septimija Severa obnovio je i uredio Valadier na isti nain kao i Titov slavoluk. - Valadier radi ambijentalnu restauraciju hrama Antonina i Faustine u Rimu na osnovu svoga projekta i pretvara ga u baroknu crkvu. - Valadier radi niz projekata kompletiranja nedovrenih crkvenih objekata u neoklasinom stilu u Rimu (S. Pancrazio i Ss. Appostoli). - Najzanimljiviji prijedlog za obnovu daje Valadier 1823. g. On predlae modifikaciju transepta u S. Paolo furi le mura koja je izgorjela, a zadravanje samo 5ine tijela crkve. Komisija pape Lava XII. odluila se za vradanje na prvobitno stanje, ukljuujudi i obnovu atrija.
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Klasicizam
Dovrenje Milanske katedrale pokazuje primjenu stilske obnove jedne srednjevjekovne graevine - najizrazitijeg primjera zapadnoeuropske gotike u Italiji. U 15. st. ostala je nedovrena (gornji dijelovi bonih strana i zap. proelje). Pellegrini je 1547. g. projektirao dovretak gradnje, a projekt nastavlja Richini, dok na kraju Buzzi vrada gotiki izgled. 1700. g. javlja se Castellijev projekt i niz razliitih varijanti tijekom 18. st. Krajem stoljeda Amati i Zamoia projektirali su konano rjeenje. Prve kompozicije arheolokih spomenika u neokl. stilu (prva anastiloza). Obnavljaju se i djelomino podiu graevine u Pompejim i na Siciliji gdje je 1836. g. dolo do djelominog preslagivanja hramova Kastora i Poluksa u Agrigentu.
Klasicizam
Hram Antonine i Faustine, koji je bio preureen u baroknu crkvu, nije se samo oslobodio barokne nadogradnje, nego je bio predvien i za ambijentalnu restauraciju.
-Klasicizam karakteristian primjer tadanjeg pristupa - degradacija prema dananjem stavu restauratorske doktrine napotovanje prethodnih historijskih slojeva
Klasicizam
Iskopavanje rimskog Foruma i popravak pojedinih spomenika, a karakteristian je zahvat na Titovom slavoluku, koji je prvo osloboen dijelova iz kasnijih perioda, a onda dovren prema izvornom obliku.
-Klasicizam karakteristian primjer tadanjeg pristupa - degradacija prema dananjem stavu restauratorske doktrine napotovanje prethodnih historijskih slojeva
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Klasicizam
Akropola nakon oslobaanja od Turaka postaje poprite raznih zahvata obnove i zatite. Citadela u turskom periodu, i kao takva meta mletakih napada, a osim toga i degradirana od strane stanovnitva koje je izgradilo naselje na antikim ruevinama, dalje je degradirana i u periodu klasicizma, kada ekspedicija Lorda Elgina ogroman broj skulptura odnosi u englesku, gdje su danas izloene u British Museum-u.
-Klasicizam karakteristian primjer tadanjeg pristupa - degradacija prema dananjem stavu restauratorske doktrine
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Klasicizam
Romantizam
Kako je romatizam nastao kao reakcija na racionalizam klasicistikog perioda, tako i u oblasti arhitekture dolazi do odbacivanja racionalnog modela svjetskog nazora klasinog antikog svijeta i zapoinje vrednovanje srednjovijekovne kulture i umjetnosti. To interesovanje upravo za period srednjeg vijeka je posljedica buenja nacionalne svijesti u epohi romantizma, a nacionalna svijest mnogih zemalja Evrope zapoinje upravo ranim srednjim vijekom.
Romantizam
Najznaajnije historiografske injenice:
Merime (1803-70.) francuski generalni inspektor spomenika, upozorava na konzervaciju kao primaran zadatak, ali stvara teoretsku osnovu za rest. akcije stavom: Kad su izgubljeni tragovi starijeg stanja najpametnije je kopirati analogne elemente istog vremena i podruja = rest. romatizam. U njegovo vrijeme pojavljuje se najvedi resturator historijskih graevina 19. st. V. le Duc. Katedrala u Kolnu je najpoznatiji primjer romatiarskih restauracija u Njem. Podignita je u 13. st. i sukcesivno dograivana; 1824. i 1842. izgrauju se nedovreni dijelovi. Radovima rukovodi Schmidt. Alfredo dAndeade sljedbenik V. le Duca u Piemontu i Liguriji. Obavio je zahvate na crkvi S. Donato u Genovi, rekonstrukciju Val daosta i rekonstr. u Parco del Valentino.
Katedrala u Amalfi - uklanjanje autentine arhitektura kasnijeg razdoblja u svrhu vradanja stilskog jedinstva. 1880. i 1894. g. arhitekti Alvino i dellaCorte su poduzeli radove uklonivi barokno proelje, a novo su sagradili u almafitanskom stilu.
Romantizam
Milanski Castel Sforzesco - obnova srednjevjekovne arhitekture i kasna romantiarska restauracija Luca Beltrami 1893. Crkva Sta Maria in Cosmedin u Rimu obnovljena je1892-8. Uklonjena je Sardijeva barokna fasada iz 1718.g.
Nastaje kao protest na nekontrolirane akcije, a zaetke vidimo kod Hugoa i Vitea. Glavni ideolog bio je Ruskin.
W. Morris - osniva drutva za zatitu starih graevina (Society for the Protection of Ancient Buildings) 1877. Bavi se stilskim obnovama. Montalambert, Dederon, Anatol France suprostavljaju se le Ducu. Prihvadaju borbu protiv restauracija i nastavljaju Hugoove i Viteove ideje.
Romantizam
Carcassone u Francuskoj buenje nacionalne svijesti, koje se odrazilo u arhitektonskim restauracijama. Upravo je srednjevijekovni stil u arhitekturi izraavao regionalnu posebnost.
-Romantizam zapoinje razvoj doktrine zatite restauratorski pravac. Iako je Viollet le Duc dvorac rekonstruirao prema preciznim analizama stilskih karakteristika srednjeg vijeka, to je i dalje samo pretpostavka o autentinom izgledu.
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Romantizam
Obnova katedrale u Kolnu, koja je podignuta u XII vijeku i tokom stoljea konstantno dograivana, raena je s zahtjevom za stilskim kompletiranjem, a na temelju iskljuive komparacije sa drugim gotikim objektima.
4. RAZVOJ METODA ZATITE KROZ HISTORIJU
Romantizam
Primjer uklanjanja arhitekture kasnijih perioda, a u svrhu stilskog jedinstva, jeste katedrala u Amfali, koju je obiljeavala barokna fasada bogata tukaturama. Arhitekti Alvini i Della Corta uklanjaju barokno proelje i grade novo u srednjovjekovnom amalfitanskom stilu. Nije poznato koliko je bilo ostalo od izvornog srednjevjekovnog proelja, poto arhitekti nisu ostavili nikakvih podata to je takoe jedna od karakteristika nekontrolisanih restauratorskih radova tog perioda.
Romantizam
Romantizam
Obnova zvonika crkve Sv. Marka u Veneciji iz XII vijeka, koji je na poetku 20. vijeka bio toliko dotrajao, da se uruio. Tada su se javile dileme oko toga da li se treba restaurirati u nekom novom obliku, da li rekonstruisati ili ga nikad ne obnoviti na izvornom mjestu. Na kraju je prevladalo miljenje da ga treba faksimilski rekonstruisati na istom mjestu i u istom obliku, volumenu i materijalu. To su zhtijevali ne samo funkcionalni i historijski razlozi obnove tako jednog znaajnog objekta, ve i urbanistiki razlozi vraanja ravnotee dvama trgovima: Piazzi i Piazzeti Sv. Marka, koje je ba zvonik regulirao.
Romantizam