ANTUN GUSTAV MATO, POEZIJA - predstavnik moderne u hrvatskoj knjievnosti ( vidi o obiljejima moderne kod Nehajeva ) - poezija hrvatske

moderne impresionizam, ija je znaajka tenja opem skladu i dosezanju vie ljepote i simbolizam pronalaze svoj izraz u pjesnitvu A.G.Matoa. - od 1906. Mato objavljuje pjesme u knjievnim asopisima koje su tek kasnije okupljene u zbirku Lirika. - Matoev pjesniki opus obuhvaa osamdesetak pjesama preteito simbolistikoga stila, od kojih su veina soneti. Osvrt na odabrane pjesme ( samostalno ih pronaite u udbeniku ) Utjeha kose ( Suvremenik 1906. )prva je njegova objavljena pjesma, u njoj uoavamo kako je ljepotu mogue vidjeti i doivjeti i u smrti. Najkrae bi se pjesma mogla opisati rijeima: ljubav i smrt. itava lepeza ljudskih osjeaja koji se kreu izmeu tih krajnosti. (zaprepatenost, zadivljenost, oaj, strava,muka i utjeha ) u susretu s mrtvim tijelom voljene ene. Da bi poljepao prizor pokojnice na odru pa i same smrti, ( smrt krasnau smrti se sniva) pjesnik se koristi oksimoronom kao i brojnim figurama ponavljanja i figurama konstrukcije kojima postie pjesniki ritam i stvara ugoaj (Gledo sam te sino. U snu. Tunu. Mrtvu.- eliptine reenice) ili ( u dvorani kobnoj, mislima u sivim- inverzija ) ili anaforom u treoj strofi kad na poetku stihova ponavlja rijei Sve ba ili se koristi preteito glagolima. Najee su teme Matoevih pjesama ljubav ( Utjeha kose, Djevojici mjesto igrake, Samotna pjesma ) domoljublje ( Gospa Marija, 1909., Stara pjesma, Iseljenik) i pejza kojega kao samostalnu temu u hrvatsku poeziju uvodi upravo Mato. ( Jesenje vee, Notturno ) Jesenje vee Tema ove pjesme je jesenji pejza kojeg pjesnik doarava motivima iz prirode: oblaci, rijeka, njive, vrbe, jablan Jesenski ugoaj u prirodi je turoban, teak i prljav to je povezano s ljudskim raspoloenjem: nemirom u ovjeku. Taj dojam pjesnik izraava ukrasnim pridjevima (olovni i teki snovi; monotone sjene; uta rijeka) vizualnim i auditivnim pjesnikim slikama koje ostvaruje ritmom i stilskim figurama: asonancom ( olovne i teke snove), aliteracijom (vrbe, crnei se crnim vranama) inverzijom ( olovne i teke snove snivaju oblaci), personifikacijom ( sunce mre i motri; oblaci snivaju ). Ovakav pejza koji se povezuje s ljudskim raspoloenjem zove se humanizirani pejza. U prirodi u kojoj je sve turobno i u sveopem umiranju, izdvajaju sekuice i toranj koji se skrivaju iza mokrih njiva u maglama i jablan koji kao motiv prerasta u simbol: izdvojeno drvo koje apue o ivotu kao izdvojeni pojedinac tj. pjesnik koji se opire pesimizmu i govori o ivotu. Auditivnom slikom naglaava poruku pjesme,a u tu svrhu koristi se i arhaizmima:suhijem, gluhijem Pjesma je pisana u formi soneta koji se sastoji od dva katrena i dvije tercine s rasporedom rima: abab abab cdc cdc, a stih je jedanaesterac. 1.strofa: atributi, inverzija, personifikacija, uta boja 2.strofa: aliteracija, personifikacija, pleonazam ( crne vrane ) 3.strofa: metafora ( ceste tonu u daljine ljudskih nemira) 4.strofa: arhaizmi, aliteracija, epiteti, poredba

Matoevu domoljubnu poeziju moemo podijeliti na dvije faze: - kao prognanik pie zanosnu, osjeajnu i patetinu poeziju u kojoj idealizira domovinu npr. pj.Gospa Marija - u pjesmama koje pie nakon povratka u domovinu ( 1909., Stara pjesma ) ironijski i kritino progovara o domaim prilikama sasvim depatetizirajui domoljubnu temu. 1909. U ovoj pjesmi tema je surova hrvatska stvarnost. Mato vizualnom slikom alegorinog znaenja (Na vjealima. Suha kao prut.) progovara o politikom stanju u Hrvatskoj poetkom 20.st. Matoev unutarnji svijet pobunio se protiv tekog i sramotnog stanja u Hrvatskoj; osobno proivljava i pjeva svoj najosobniji bol, bol iz ljubavi i privrenosti rodnom tlu ( Jer takvo lice ima moja mama) Ponos i udivljenje koje nosi u sebi prema Hrvatskoj bore se u njemu s ogorenjem zbog gaenja njezinih prava, a ta borba raa u ovoj pjesmi njegove osjeaje: skamenjenost, gr, simpatiju prema rtvi do poistovjeivanja s domovinom i glasnog jauka i prosvjeda nad fizikim i duhovnim negiranjem domovine. ( I mjesto nje u kobnu rupu skoih/ I krvavim si njenim znojem smoih / moj drski obraz kao suzama ) Stilske figure: elipsa ( nema glagola u prvim stihovima ); personifikacija; alegorija; grube rijei ( pejorativi ); poredbe; metafore Forma: sonet 4 strofe 4 slike 1.slika: slika ukazuje na simultanost ( svi podraaji traju istovremeno pred naim oima)
Na vjealima. Suha kao prut. / Na uznikome zidu. Zidu srama. / Pod njome crna zloinaka jama,/ Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

2. slika: intimno sjeanje ( prijelaz u lirsku naraciju )

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,/ Jer takvo lice ima moja mama,/A sline oi neka krasna dama: Na lijepo mjesto zaveo me put!

3. slika: dinamina slika ( rtva )

I mjesto nje u kobnu rupu skoih/I krvavim si njenim znojem smoih/Moj drski obraz kao suzama

4. slika: Hrvatska, saznajemo temu

Jer Hrvatsku mi moju objesie,/ Ko lopova, dok njeno ime brie, / Za volju ne znam kome bir u uzama!