Sie sind auf Seite 1von 8

Vreme - Kratka istorija sloma - Jugoslavenska narodna armija 198919...

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=299960&print=yes

VREME 564, 25. oktobar 2001. / VREME

Poetkom novembra 1991. vukovarska tragedija je dosegla finale. Tone granata iz topova, minobacaa i viecijevnih raketnih bacaa zasipale su grad prema nekim procjenama, JNA je na Vukovar ispalila svoju dvogodinju zalihu artiljerijske municije
Sukobi u istonoj Slavoniji prerasli su u septembru 1991. u otvoreni rat. Zajedno sa lokalnim srpskim teritorijalcima, ali i raznim paravojnim skupinama iz Srbije, JNA je bila u Baranji, na Dravi ispred Osijeka, pored Vinkovaca... "Opi vojni napad na Vukovar poeo je 24. kolovoza sa zrakoplovnim i topnikim udarima", pie u zborniku Rat u Hrvatskoj i BiH 19911995. general Antun Tus, tadanji naelnik Glavnog stoera Zbora narodne garde, a danas predstavnik Hrvatske u NATO-u. "Osim o oruju, streljivu i ljudstvu, gradu je trebala i pomo u organizaciji obrane, pa ondje 31. kolovoza dolaze potpukovnik Mile Dedakovi kao zapovjednik i kapetan Branko Borkovi kao njegov zamjenik i organiziraju krunu obranu obranu grada po sektorima. Bilo je est sektora i za svaki je bila zaduena po jedna bojna, no djelovali su kao jedinstvena cjelina u sklopu 204. brigade. (...) Nae snage u gradu nisu uspjele pronai rjeenje za vojarnu JNA Petrova gora, a velika je greka to ona nije zauzeta i prije dolaska Vukovara u potpuno okruenje."

VUKOVAR: Jesen 1991.

Upravo oslobaanje kasarne Petrova gora iz okruenja, vrh JNA je navodio kao razlog angamana u Vukovaru. Meutim, nakon njene konane deblokade 20. septembra, borbe su se tek intenzivirale. "Vukovar je za Hrvate bio simbol pobune, a za JNA simbol utvrenja pobunjenike instant-drave", kae pukovnik Ljubodrag Stojadinovi, u to vrijeme naelnik Odeljenja za analizu sredstava javnog informisanja i kasnije, do 1994. godine, naelnik Uprave za informisanje Vojske Jugoslavije. "Nareenje je glasilo: Zauzeti Vukovar po svaku cenu." MOBILIZACIJSKA KRIZA: Zbor narodne garde u Vukovaru raspolagao je malim brojem minobacaa, protivoklopnim orujem i velikom koliinom minskih sredstava. Na drugoj strani, JNA je imala za date okolnosti impresivnu koliinu vojne tehnike. Problem su, meutim, bili ljudi. Mobilizacija u Srbiji, kao posljednjoj regrutnoj bazi JNA, doivjela je slom: odziv u unutranjosti bio je 50, a u Beogradu svega 15 odsto. Pobune i naputanje jedinica postali su pravilo, nipoto izuzetak. "Osipanje srpskih rezervnih jedinica odvija se svuda", zapisao je bivi predsjednik Predsjednitva
1 of 8

12/26/2012 8:05 PM

Vreme - Kratka istorija sloma - Jugoslavenska narodna armija 198919...

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=299960&print=yes

Borisav Jovi u svojoj knjizi Poslednji dani SFRJ 28. septembra. "Jedna elitna jedinica Gardijske divizije doivela je rasulo ostala je bez vojske odlaskom regruta posle odsluenja vojnog roka, a popuna rezervistima nije uspela. Jedino je uspeno mobilisana Trea brigada iz Poarevca. Ona je izvukla iz blokade vinkovaku jedinicu. Druga mehanizovana brigada (Valjevci) kompletno je pobegla. To su ortodoksni srpski nacionalisti. Sada u idu stoji kompletna tehnika Druge mehanizovane brigade bez vojske. Za Slavoniju je trebalo mnogo vojske, oni peadiju nemaju." Na terenu je jo uoljivije da JNA ne moe nadivjeti dravu ija je oruana sila bila. "Mnoge jedinice su se na samom poetku jednostavno rasturile, nesposobne da izau na prvu borbenu liniju", nastavlja Stojadinovi. "Javnosti je bio poznat sluaj onog nesrenog bombardovanja sopstvenih snaga kod Tovarnika, kada su neke brigade iz Kragujevca i Valjeva odbile da idu dalje i vratile se kuama." Dva sluaja oslikavaju dramu obinih ljudi pozvanih u rat u kome Srbija, po Miloeviu, nije uestvovala. Vladimir ivkovi iz Valjeva dovezao je transporter iz ida i parkirao ga ispred Skuptine SFRJ u Beogradu evo vam ga, pa ratujte. Miroslav Milenkovi iz Gornjeg Milanovca, takoer kao rezervist, zatekao se u idu 17. septembra 1991. Bila su postrojena dva stroja. "Milenkovi je bio porodini ovek srednjih godina", kae Nataa Kandi, direktor Fonda za humanitarno pravo. "U susretu sa ljudima koji su spremni da ratuju, on je video da to nije svet kome on pripada, da tu postoji neka ideologija koju on ne razume, kao i neki drugi interesi. U sudaru s tim on je stalno bio u dilemi: nakon to bi preao u vod koji ide na front prema Tovarniku, on bi se uvek vraao u jedinicu u kojoj su bili ljudi koji su takoe imali nedoumice kao i on. On se nekoliko puta vraao i na kraju, izmeu te dve jedinice jedne gde su bili rezervisti koji odlaze na front i druge, dodue manje, onih koji su bili odluili da po svaku cenu ne odu Milenkovi uzima puku i ubija se." Mobilizacijska kriza uzdrmala je odnose vojnog vrha sa politikim vrhom Srbije. Generali Veljko Kadijevi i Blagoje Adi uporno su zahtijevali od Slobodana Miloevia i Jovia da politiki osude "dezerterstvo" i aktiviraju se u agitaciji za ratita. Ovaj posljednji im je 27. oktobra 1991. u svojim zapisima otpisao: "Nauili su (vojni vrh op. aut.) godinama da nemaju tutora i da im se sve usvaja kako kau, a sada je to malo tee." Ionako nizak, ugled vojnog vrha je u jeku vukavarske bitke dosegnuo dno. Jugoslavenska narodna armija samo je jo blijeda slika same sebe: petokrake na ljemovima zamijenjene su jugoslavenskom trobojnicom na kojoj je irilicom ispisano JNA. Rjeenje za opi debakl, dio niih srpskih starjeina vidio je u smjenjivanju generala Kadijevia, ali i komandanata koji nisu Srbi. U noi izmeu 28. i 29. septembra 1991. u zgradu Generaltaba je upala grupa oficira Prve gardijske brigade predvoena majorom Veselinom ljivananinom. Zahtijevali su od generala Adia da smijeni generala Kadijevia. Nakon njegovog odlunog odbijanja, puisti su se povukli. Nisu snosili nikavu odgovornost: uostalom, Miloevi i Jovi ve su due vrijeme inzistirali da vojni vrh smijeni oko 2000 starjeina nesrba. U tom trenutku, JNA je samo nominalno jugoslavenska: iskljuivo iz meunarodnih razloga Miloevi Armiju nije preimenovao u Srpsku vojsku. "Nova koncepcija je glasila otprilike ovako: ostaemo s onim narodima koji JNA ele kao svoju", nastavlja Stojadinovi. "Pokazalo se da sve manje naroda eli tu vojsku i dolo je do strategijske defanzive, to jest sukcesivnog povlaenja. Iz toga je proizila ubitana formula Vojislava eelja linija ViroviticaKarlovacKarlobag." VRIJEME GOSPODARA RATA: U kasnu jesen 1991. JNA i njene starjeine bile su potrebne samo radi iskoritavnja ratne tehnike i kakvog-takvog taktikog osmiljavanja akcija. Nastupilo je vrijeme razliitih paravojski, poput one eljka Ranatovia Arkana, koje kao nadopuna JNA na terenu ine sve ono to ona nije mogla ili htjela da radi. "Paravojne formacije su bile dodatne jedinice JNA", kae Kandi. "To nije bio sticaj okolnosti nego

2 of 8

12/26/2012 8:05 PM

Vreme - Kratka istorija sloma - Jugoslavenska narodna armija 198919...

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=299960&print=yes

jasan plan tadanje vlasti su znale da je profesionalizam velika smetnja za sprovoenje politike koja je suprotna pravilima struke kakva je vojska. Prema brojnim izjavama Srba i Hrvata sa vukovarske teritorije, oficiri su im govorili kada su ih sretali: 'Beite! Morate da odete odavde. Tu su Arkanovci, tu su mnogi drugi. Mi vam ne moemo pomoi, mi nemamo ovde kontrolu.' Na poetku je toga bilo vie, a vremenom dolazi do stapanja, poistoveivanja, gubljenja profesionalnosti koja je bila karakteristina za JNA." Paravojnici su se prema starjeinama JNA odnosili kao prema sumnjivim projugoslavenskim elementima koji ne razumiju ciljeve rata; sukoba je bilo gotovo svakodnevno. "Prilikom ulaska i izlaska iz Vukovara, zaustavljale su nas neke oruane formacije za koje nismo znali ni koje su ni ije su", sjea se pukovnik dr Zoran Stankovi, naelnik patologije na VMA. "Na svakih 200 metara bili su neki ljudi sa bradama ili bez brada, sa redenicima na ramenima, sa ovim ili onim oznakama. Zaustavljali su, upirali oruje i legitimisali... Meu tim paravojnim formacijama dogodio se jednog dana sukob u kome su dvojica-trojica njih bili ubijeni. Ta tela su bila dopremljena na Ciglanu gde je bila smetena moja ekipa, da bi se potom pojavio jedan ovek sa bradom i ogromnom ubarom. On je jednom stareini naredio da uzme jedno od tih tela, stavi ga u sanduk i spremi za prevoz do Beograda. Ovaj, zbunjen, poeo je to i da radi. Kada sam sve to video, pozvao sam jednog drugog streinu koji je bio nakien kao boina jelka raznim orujem. Rekao sam mu: 'Sluaj, ide ovome iza lea, a ja idem prema njemu. Istog trenutka kad ti kaem da puca, pucaj i ubij ga.' Postojala je mogunost da nas takvi ljudi potpuno diskredituju u oima ljudi s kojima smo radili. Priao sam ovome sa ubarom i rekao: 'Pakuj se i gubi odavde.' On je krenuo da se hvata za pitolj, ali kada je postao svestan automata uperenog u njega, stao je i mi smo ga razoruali. Ovo je bilo poniavajue za nas, ali se deavalo." Arkanovi Tigrovi, Beli orlovi, etnici sa svojim vojvodama i ostale paramilitarne grupe raznih imena nisu se na ratitu mogle pojaviti po slobodnom nahoenju. Iako su pod dobrovoljakim imenom bile formalno stavljenie pod komandu JNA jednim nareenjem, njihovi pravi kontrolori bili su na drugom mjestu. "Tadanje srpsko rukovodsvo i MUP Srbije imali su vlast nad sastavima paravojnih formacija iz ega je proistekao i njihov odnos prema oficirima JNA", kae Stojadinovi. "Sigurno je da e istorija ratovanja JNA i MUP-a Srbije otkriti mnoge mrane stvari koje su se deavale iza patriotskih fraza borba za materijalne interese, pljakanje, nemerljivo bogaenje... Tada, u tom ratu, stvoren je simbiotiki odnos izmeu tadanje vladajue oligarhije i podzemlja u kome nije bilo mogue razlikovati ko se nalazi na vrhu, a ko u podzemlju." OVARA I LOVAS: Poetkom novembra 1991. vukovarska tragedije je dosegla finale. Tone granata iz topova, minobacaa i viecijevnih raketnih bacaa zasipale su grad prema nekim procjenama, JNA je na Vukovar ispalila svoju dvogodinju zalihu artiljerijske municije. Krvave borbe vodile su se za svaku ulicu, a za sve to vrijeme avioni JNA bombardovali su grad. "Kopnena vojska bez veih rtava i u vremenu koje joj je stajalo na raspolaganju s obzirom na to da se bliila zima nije mogla zauzeti grad bez toliko velikog i estokog dejstva avijacije", kae general ivan Mireti, tada naelnik taba RV-a i PVO-a JNA. "Moje miljenje je da se u tome suvie preteralo i da je onaj grad doiveo katastrofu dobrim delom i zahvaljujui prekomernoj upotrebi avijacije." Zajedno sa raznim srpskim formacijama, JNA je 18. novembra 1991. zauzela potpuno opkoljeni Vukovar. Prema reima generala ivote Pania, u to vrijeme komandanta Prve armijske oblasti, na vukovarskom ratitu poginula su 1503 pripadnika JNA. "U Vukovaru smo izgubili oko 1100 branitelja i vei dio od 2600 nestalih civila i branitelja", napisao je general Tus. Grad je, u svakom sluaju, bio mrtav. Po zauzimanju, iz Vukovara su krenule dvije kolone: izbjeglice

3 of 8

12/26/2012 8:05 PM

Vreme - Kratka istorija sloma - Jugoslavenska narodna armija 198919...

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=299960&print=yes

ka hrvatskim linijama, zarobljenici u zatvor u Sremskoj Mitrovici. Voin, Pakraka poljana, kabrnja, Gospi neka su od mijesta sa masovnim grobnicama civila hrvatske i srpske nacionalnosti iz godine 1991. Zarobljenici iz vukovarske bolnice nisu stigli ni do jednog zarobljenikog logora. Na farmi Ovara, u noi izmeu 19. i 20. oktobra, likvidirana je dvjesta ezdeset jedna osoba. Za taj zloin Haki tribunal je optuio trojicu oficira JNA: Veselina ljivananina, Milana Mrkia i Miroslava Radia. "Podaci pokazuju da su zarobljenici izvedeni iz bolnice u Vukovaru", kae Kandi. "Oficir JNA major Veselin ljivananin razgovarao je sa predstavnicima Meunarodnog komiteta Crvenog krsta iispred ulaza u bolnicu i govorio kako e svi oni biti transportovani. S druge strane zgrade, preko drugog izlaza, oni su izvedeni, odvezeni u Ovarui tamo streljani. Ima preivelih koji e, kada taj postupak zapone u Tribunalu, svedoiti. Ima i Srba koji su sve to videli i koji su spremni da o tome govore." JNA nikad nije priznala umijeanost i odgovornost za zloin u Ovari. "Mrki je bio komandant tog sektora, ljivananin njegov pomonik za bezbednost, a za tog Radia ne znam ni ta je bio", kae general Pani. "Vojska je profesionalno izvravala sve zadatke. Mi smo zarobljenike slali na odreena mesta, najee u Sremsku Mitrovicu gde su se nalazili do razmene. Ja sam za Ovaru uo mnogo kasno, kada je o tome poelo da se pria. Nikada nikakav izvetaj o tome nisam dobio. Siguran sam da se tu JNA nije uplitala. Mi smo stalno postupali po svim merilima i standardima koji postoje za vreme rata." Ni tadanje pravosue nije reagiralo. "U novembru i decembru 1991. znali smo da su tamo neki ljudi pobijeni, a tek kasnije saznali smo ta se tano dogodilo priajui sa nekim akterima i itajui tampu", kae pukovnik dr Jovan Buturovi, predsjednik Krivinog vijea Vrhovnog vojnog suda do 1992. "Ne mogu da shvatim zato pravosudni organi i vojni i civilni nisu vodili nijedan krivini postupak u vezi sa zloinom iako je poznato da ih je bilo. Pravosue je naprosto krahiralo. Bilo je potpuno pod kontrolom politike koja se sprovodila na svim nivoima pa i u JNA..." Istraga nije pokrenuta ni posle izvetaja potpukovnika Milana Eremije o zloinu u selu Lovas. "Za tog oficira bilo je pitanje asti da napie ono to je video, a videlo se da on nema nikakvu kontrolu, da je jedino to moe da uradi da napie zapisnik i da ga, kao u neko mirnodopsko vreme, prosledi svojim pretpostavljenima", kae Nataa Kandi. "On je vrlo precizno, vrlo konkretno opisao ta se tamo dogodilo: da je zatekao jednu paravojnu grupu koja je pokupila oko 60 hrvatskih civila, da ih je pri tom vezala nekim lancima, da su ih uterali u minsko polje. On je video kako ti ljudi ginu u minskom polju, a da pri tom nita nije mogao da uini: ne moe da ue u polje, ne moe nita, moe samo da gleda smrt tih ljudi. Kada je taj njegov izvetaj izaao u javnost, nije bilo ak ni neke reakcije. Ljudima koji su to proitali to je teko palo, ali to se tie vlasti, generala, pretpostavljenih kojima je uputio taj zapisnik, nije bilo nikakve reakcije. Bio je to jasan znak da vojska prelazi u neku drugu formaciju u kojoj zakon vie ne vai, u kojoj nema zatite za one koji u ratu moraju da budu zatieni, a to su civili bilo koje nacionalnosti." EPILOG: Iako je Zbor narodne garde ovladao zapadnom Slavonijom decembra 1991, obje strane su bile iscrpljene. Poslije prihvatanja mirovnog plana Sajrusa Vensa, u Sarajevu je 2. janura 1992. sklopljeno posljednje primirje koje je omoguilo Miloeviu da preko Krajine kontrolira treinu Hrvatske. Vojni vrh tada je izgubio posljednji politiki znaaj: general Kadijevi je 6. januara podnio ostavku, a istog dana je MIG JNA grekom oborio helikopter s promatraima Evropske zajednice. Meutim, Plavi lemovi nisu odmah stigli: krajiki predsednik Milan Babi zahtijevao je da Krajina postane protektorat UN-a i da mirovni plan sadri politiko rjeenje koje e joj obezbijediti postignuti satus. Poslije Babieve smjene, Unprofor se rasporedio u etiri zone u Hrvatskoj. U ime JNA, koja se po drugi put povlaila, general Adi garantovao je bezbijednost krajikim Srbima.

4 of 8

12/26/2012 8:05 PM

Vreme - Kratka istorija sloma - Jugoslavenska narodna armija 198919...

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=299960&print=yes

"Otiao sam kod Adia da mu kaem da se mi oseamo nezatieni odlaskom JNA i bez priznatog politikog rjeenja za Krajinu", sjea se Milan Babi. "Odgovorio mi je: 'Mi emo zaposliti deset hiljada vaih Krajinika u JNA u Bosni i Hercegovini; ako vas Hrvatska napadne, mi smo tamo za nekoliko minuta, a ne za nekoliko sati.' To je govorio u trenutku kada su Bugarska i Turska ve priznale BiH kao nezavisnu dravu." Rat u Hrvatskoj je, bar kada je u pitanju JNA, bio gotov po drugi put, ona se povukla sa dijela teritorije na koji je pretendirala. Zapravo, poslije sarajevskog primirja, JNA je isto kao i SFRJ bila mrtva: ona vie nije bila nita drugo do vojna organizacija koju Miloevi koristi kao instrument sad za stvaranje "skraene Jugoslavije", sad za utemeljivanje Republike Srpske zavisno od toga kakve e biti prilike i okolnosti. General armije Veljko Kadijevi je 1993. u svoj knjizi Moje vienje raspada napisao da su od JNA nastale tri vojske: Vojska Jugoslavije, Vojska Republike Srpske i Srpska Vojska Krajine. Slobodno je mogao dodati i da su starjeine JNA inile kostur svih oruanih snaga osamostaljenih republika. Suoena sa izborom socijalizam ili drava, Jugoslavenska narodna armija izgubila je oboje. Instrumentalizirana od jedne politike i na strani samo jednog naroda, raspala se u ratovima koje nije smjela voditi i kojima nije mogla dobiti.
Filip varm, Tamara Skrozza, Biljana Vasi

Izgubljene letelice "Gubici Ratnog vazduhoplovstva bili su prilino veliki jer su dejstva izvoena neprekidno najvie ih je bilo u novembru", kae general ivan Mireti. "Mi smo neprekidno delovali jer nije bila uspostavljena linija fronta. Oni su raspolagali izuzetnim naoruanjem protivavionske topove su uzeli iz Teritorijalne odbrane, a u meuvremenu su dobili protivavionske rakete. Ne bih mogao da kaem precizan broj, ali izgubili smo vie od dvadeset letelica, to helikoptera, to aviona. Izgubili smo najvie letelica manjih borbenih sposobnosti "galebova" i "jastrebova", najmanje MIG-ova 21. Oboreno nam je i nekoliko helikoptera. General ivota Pani, komandant I armijske oblasti do 1992. i naelnik Generaltaba 1992/93 "Kasarna je bila u obruu, pa je doneta odluka da se oslobodi. Akcija je poela, ali, po meni, nije bilo odlunosti da se to pre zavri. Jedinice su narastale poslat je jedan bataljon iz jedne jedinice, poslat je drugi iz druge i tako su pomeale jedinice na prostoru severno, juno i zapadno od Vukovara. Oni su imali jake separatistike snage u Vukovaru. Cilj im je bio da se slomi JNA. Zato su oni drali Vukovar? Drali su ga iz jednog jednostavnog razloga: Vukovar je na Dunavu i ako je Vukovar u sastavu Hrvatske, Hrvatska e biti podunavska zemlja; ako Vukovar izae iz Hrvatske, ona nee biti podunavska zemlja", objanjava general ivota Pani kako je dolo do vukovarske operacije. "VREME": Ali, kasarna Petrova gora u Vukovaru bila je deblokirana do 20. septembra? PANI: Ona je bila deblokirana, ali su stalno trajala dejstva prema kasarni. Ako smo mi deblokirali kasarnu, ne znai da smo bili potpuno mirni. Napadi na kasarnu i na pripadnike JNA bili su stalni i zato smo morali da odradimo taj posao. Ili da njih izbacimo sa prostora Vukovara, ili da se na neki nain sklone, da vojska ne trpi nikakve gubitke. Zato je grad bio izloen onakvim razaranjima?

5 of 8

12/26/2012 8:05 PM

Vreme - Kratka istorija sloma - Jugoslavenska narodna armija 198919...

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=299960&print=yes

Kada su mene su postavili za komandanta armije, reorganizovali smo jedinice na tom prostoru i krenuli da konano zavrimo s Vukovarom; da se vie ne mui ni jedna ni druga strana, nego da se to pre zavri i da bude to manje rtava. Zato se Vukovar razarao? Borba za svako naseljeno mesto je karakteristina borba. U svetu i u ratnoj istoriji do sada se to uvek tako pokazalo. Evo, vidite ta su Rusi i njihova mona armija uradili sa Groznim. Da bi uzeli Grozni, morali su na neki nain da ga osvoje, a ako ga osvajaju dok se brani svaka kua, morali su svaku kui i da rue. Vukovar je imao lepih graevina, ali one su preteno stare, male, pa su se i lako ruile, ne od toliko jakog dejstva, ali su se uglavnom ruile. Kad to pogledate izgleda stravino, ali bolje ga je i sruiti i to pre osvojiti da ljudi ne ginu. Ginulo je mnogo ljudi koji su iveli u Vukovaru, nisu bili zatieni, i ginuli su i sa jedne i sa druge strane. Hrvati su se na tim prostorima jako dobro branili. Oni su doveli fanatike i ti fanatici su se branili od kue do kue. Na primer, postoji ulica sa onim ahtama ako zauzmete taj prostor, oni se sutra pojavljuju iza nas. Onda smo doneli odluku da se sve ahte zavare da ne mogu da se koriste. Vukovar je imao jako veliku i iroku kanalizaciju, a oni su to pretvarali u magacine i tamo su mogli godinama da se brane jer su raspolagali velikim materijalnim sredstvima. Vukovar je bio okruen njivama sa kukuruzom oni su te njive koristili za dovlaenje pojaanja i za snabdevanje. Kada smo Vukovar hermetiki zatvorili, taj problem je bio potpuno reen i za 17 dana, kad sam ja primio dunost, zavrili smo problem sa Vukovarom i tu se stalo. Zato se stalo? Tadanje dravno rukovodstvo donelo je odluku da se zatite samo mesta sa srpskim stanovnitvom. Jer, kad je Vukovar pao, mi smo ve uli u Osijek, uli smo i u Vinkovce, doneli smo odluku da se produi da bismo sauvali Jugoslaviju koliko je mogla da se sauva. Trebalo je da jedna grupacija vojske krene podravskom, a druga posavskom magistralom i mi bismo brzo stigli do Zagreba. Sve te hrvatske separatistike jedinice bile su dezorganizovane, nisu mogle brzo da se povrate i mi bismo sigurno brzo doli do Zagreba i sauvali Jugoslaviju. Ali, nije postojala takva odluka dravnog rukovodstva i stali smo tu gde jesmo. Tokom vukovarske operacije uniten je znaajan broj tenkova. Tenkovi su u koloni ulazili u Vukovar. Kako to objanjavate? Pogrena upotreba. Ulice u Vukovaru su uske. Tenk M84 je irok. Ako on ue u jednu ulicu i bude uniten, ostali tenkovi ne mogu dalje da idu. Ako se izvlae, uvek su meta za unitavanje. Postoji posebna tehnika upotrebe oklopnih jedinica u naseljenim mestima, ali tu nije primenjena. Kada sam ja primio dunost, tenkove smo izvukli od spolja, oni su davali odreenu podrku dok smo mi sa specijalnim jedinicama ili i zauzimali ulice i kvartove. Kada su tenkovi mogli da se upotrebe, mi smo ih upotrebljavali. Zato se sa tenkovima ulazilo u naseljeno mesto? Kada je dolo do te guve u Vukovaru, postepeno su se dovlaile manje ili vee jedinice. Kako je koja jedinica dovedena, uvodila se u borbena dejstva. Kasnije se to promenilo pa se svaka jedinica vratila u svoj sastav, a svaki komandant je odgovarao za svoju jedinicu. To se sve povezalo, komandanti su imali sve u svojim rukama, lako su mogli da komanduju i lako su mogli da izvravaju svoje zadatke. Kod Vukovara su se pojavili teritorijalci iz Istone Slavonije kojima je komandovao Bada, srpske paravojne formacije, Arkanovi Tigrovi, Beli orlovi itd. Kako je JNA gledala na srpske dobrovoljake i paravojne jedinice? Nae dravno rukovodstvo je donelo odluku da se sve paravojne jedinice izbace. To smo mi delimino sproveli. Sve te jedinice su vraene nazad, a neke smo i hapsili. Meutim, Arkanova jedinica koliko mi je poznato, on nikada nije imao vie od 50-100 ljudi bila je u sastavu MUP-a. On za vojsku nije bio paravojna jedinica. MUP je drao severni deo, pokojni Stoji je

6 of 8

12/26/2012 8:05 PM

Vreme - Kratka istorija sloma - Jugoslavenska narodna armija 198919...

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=299960&print=yes

bio komandant i to je bilo van struktura vojske. Jednom je on doao kod mene da vidi ta moe, ja sam mu dao odreene zadatke koje bi taj MUP trebalo da izvri. Oni su to lepo uradili. Meutim, kada je pala no, oni su se povukli. Separatistike hrvatske jedinice su ponovo popunile taj prostor i sutra se ponovo ide na osvajanje. Jedinicama JNA u to vreme to nije moglo da se desi kad jedinica doe i zauzme odreeni prostor, dri ga dok ne doe druga jedinica koja nastavlja dejstva ili oni produavaju dejstva. Inae, moda je bilo pojedinanih grupa koje su ubijale ili ile iz neke materijalne koristi. To su bile grupe koje mi nismo mogli ni da uhvatimo. One dou, zavre posao i napuste tu teritoriju. Postoje svedoanstva da su te skupine pretile oficirima JNA... Ja to ne znam. Nije niko mogao da preti. Vojsci da preti? Pa, nema govora! Koliko je pripadnika JNA poginulo, a koliko je ranjeno u Vukovaru? Poginula su 1503 vojnika, a koliko je ranjeno, taj podatak nemam. Pogibija generala Bratia "General Mladen Brati bio je komandant severnog dela", kae general ivota Pani "Vidim ja da ne ide kako treba, doem na osmatranicu na bradinskom silosu i tu odluimo da Brati formira jednu operativnu grupu, da komandant te grupe bude Enes Taso, da se od bradinskog silosa krene i izbije na Dunav, da se ne bi prelivale hrvatske jedinice. Brati je tu odluku poeo da sprovodi u delo i ujutro je doao na mesto gde su tenkovi prelazili preko jednog kanala. Tu je bio sa jo desetak oficira i prvi put nije nosio zatitni prsluk zato ga tog dana nije obukao, to mi nije jasno. Uglavnom, meni na mom komandnom mestu javljaju da je Brati teko ranjen; ja sam onda naredio da Biorevi primi dunost i da mi javlja kako je Brati. Posle jednog sata javljaju mi da je umro. Kako se to desilo? Jedna jedina mina od minobacaa 62 mm koju su Hrvati ispalili pala je izmeu oficira, eksplodirala i samo je Bratia pogodila u predelu stomaka. Svi ostali su bili neozleeni... To je bila velika teta za JNA, ali se u ratu svata deava." Pukovnik dr Zoran Stankovi, naelnik patologije na VMA "Ja sam bio odgovoran za sudsko-medicinsku obradu leeva. U poetku smo radili sa ekipom lekara iz Novog Sada, a nakon toga smo sve obraivali mi sa VMA. Tim je imao obavezu da izvri istrane radnje povodom svakog mrtvog tela ili masovne grobnice koja je pronaena na tom prostoru. To je podrazumevalo da se odradi uobiajena istraga da oni dou, da snime svako telo i obave sve istrane radnje koje bi mogle da optue neposredne poinioce tog krivinog dela", kae pukovnik Zoran Stankovi. Bilo je indicija koje su govorile o ratnom zloinu. Mi smo imali samo svedoke Srbe koji su ostali u Vukovaru i koji su mogli da govore o tim rtvama. Kao to je recimo bilo ono obdanite za koje se tvrdilo da ima 40-oro dece, to nije bilo tano. Ali, smo ipak registrovali da je tu bilo ubijanja nekih ljudi kao to su Luki, Vezmar, Uro Udovii, koje je pobila grupa Martina Sabljia, ibaria, ipoa i ostalih. Osim toga, potvreno je i postojanje ubijenih Srba u ulici Nikole Demonje 72, odnosno 74, gde je bila ubijena cela porodica eevac znai onaj mali, otac i majka. Veliki broj tela naen je oko bolnice i oko luke kapetanije gde je bila cela porodica, Aleksandar Matej, njegov otac i majka. "VREME": Da li ste imali inidicija za masovnu grobnicu Ovara?

7 of 8

12/26/2012 8:05 PM

Vreme - Kratka istorija sloma - Jugoslavenska narodna armija 198919...

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=299960&print=yes

STANKOVI: Ne. Da smo znali, izvrili bismo ekshumaciju posmrtnih ostataka kao i u sluaju nekih drugih grobnica koje smo nali na podruju Vukovara. Prevashodno mislim na grobnicu Jevrejsko groblje gde je bilo 200 i neto tela koja smo morali da ekshumiramo zato to su bila sahranjena u dva reda po tri sanduka poreana jedan iznad drugog. Mislim i na masovnu grobnicu na igralitu "Sloga" i na neke druge. Za grobnicu Ovara prvi put sam uo na sastanku sa hrvatskom delegacijom koju je predvodio njihov sadanji predstavnik u UN imonovi kada su izjave o Ovari dali Kunevi i akali. Oni su rekli da ih je jedan oficir sa tog prostora pustio. Tada nisam ni znao gde je Ovara. Da smo znali, obavili bismo ekshumaciju i izvrili pojedinana sahranjivanja da bi ljudi posle mogli da preuzmu posmrtne ostatke. Tek kasnije sam stekao neka saznanja o toj Ovari, ali tada to nismo znali. Kada ste doli do dokaza o ratnim zloinima, ta ste s tim nalazima radili? Svako telo obraivali smo na isti nain. Za svako telo formiran je dosije koji je nosio broj ekipe i jedan rastui broj, onako kako su tela nalaena. Recimo: 3/21, 3/22, ... Svako od tih tela moralo je da ima zabeleen opis mesta gde je pronaeno, snimak tog mesta, pa je nakon toga prebacivano u Ciglanu. Skidali smo odeu i uzimali line stvari, dokumentaciju, nakit to je evidentirano i stavljano u posebne plastine kese koje su posle prebaene u Vojni sud u Beogradu. Takav dosije predat je istranom sudiji koji je sa tuiocem dalje sprovodio istrane radnje. Bilo je i glasina. Kad se prialo o krematorijumu, mi smo otili tamo da proverimo prie ljudi koji su ranije radili u bolnici i koji su tvrdili da su tu spaljivana ljudska tela. Konstatovali smo da tamo nije bilo spaljivanja tela, ve delova tela amputiranih kao posledica povreda u ratnim sukobima ili kao posledica gasne gangrene. Kako sada ocenjujete ulogu JNA? Ja vidim rat s jedne strane. Video sam rtve rata i te oblike nasilja, uglavnom o tome mogu da govorim. Ja nisam ovek koji e za sve to to je obraivano u Vukovaru da kae: "Neko je odgovoran za tu obradu leeva". Ako neto ne valja, ja sam odgovoran i od toga ne beim. Ako je dobro, onda smo svi dobro radili. Ono to sam ja tada primetio jeste injenica da postoji velika neodgovornost prema rtvama tog rata. Jer, ako ste neije dete uzeli i doveli ga u svoju sredinu, ako odgovarate za njegov ivot, a vratite ga roditeljima u kovegu, onda je vaa obaveza da kaete zbog ega je on i kako stradao. Mene je frapirala inertnost ljudi koji su za to zadueni. Drugo, frapirala me je i injenica da su u sve to upleteni neki politiki aspekti. Kod mene su dolazili ljudi traei da uestvujem u propagandi. Ja sam odbio, ali sam rekao da u, ako niko nee, ja govoriti o svemu onome to mi radimo. I ja sam priao, moda i previe. Ali, priao sam iz prostog razloga da bi se znalo ta je to to mi radimo, kakve su rtve i ko su te rtve, bez obzira na nacionalnost. Krivo mi je to tada nismo istupili u javnost sa tim podacima. Kad sam insistirao na tome da objavimo imena rtava, doiveo sam da me sklone kao prohrvatski orijentisanog. Za mene je to bila notorna glupost. Ne beim od toga da govorim otvoreno. Govori se o broju ubijenih Hrvata i Srba, nigde se ne pominju vojnici. To je neki broj od oko 500 vojnika iji su leevi sa tog prostora dopremljeni na VMA i koji su obraeni. Da li je jedna slabo naoruana grupacija mogla da ubije toliki broj ljudi? Zato mi o tome utimo sve ovo vreme? O tome treba drugi da priaju.

Copyright 1998-2012 Vreme, Beograd

8 of 8

12/26/2012 8:05 PM

Das könnte Ihnen auch gefallen