You are on page 1of 119

PRAISTORIJA JUGOSLAVENSKIH ZEMALJA V

ŽELJEZNO DOBA

ORIGINALNI RUKOPIS: Sanja Gospodinović


TRANSKRIPT: Kristina Grubišić
Andreja Kudelić
ZAGREB, kolovoz 2004.
SADRŽAJ

1. JUGOISTOČNOALPSKA REGIJA sa Z Panonijom


- S.Gabrovec, Uvod
- Dolenjska grupa
- Svetolucijska grupa
- Notranjska grupa
- Ljubljanska grupa
- K.Vinski-Gasparini – Grupa Martijanec-Kaptol
- B.Čović – Grupa Donja Dolina-Sanski most

2. JADRANSKO-ZAPADNOBALKANSKA REGIJA
- B.Čović, Uvod
- S.Gabrovec, K.Mihovilić – Istarska grupa
- Š.Batović – Liburnska grupa
-R.Drechsler-Bižić – Japodska grupa
- B.Čović – Srednjodalmatinska grupa
- B.Čović – Srednobosanska grupa

3. SREDNJOPODUNAVSKA REGIJA
- R.Vasić – Uvod
- Daljska grupa
- Bosutska grupa
- Sremska grupa Zbalkanskog kompleksa
- Trako-kimerski, skitski i trako-getski utjecaji u jugosl.Podunavlju

4. CENTRALNOBALKANSKA REGIJA
- R.Vasić – Uvod
- B.Čović – Glasinačka kultura
- R.Vasić – Kneževski grobovi iz Novog Pazara i Atenice
- Moravsko-timočka oblast
- Oblast I Kosova, J Srbije i S Makedonije
- Srednja i I Makedonija
- Đevđelijska grupa
- Pelagonija
- Ohridska oblast

5. ETNOGENETSKA PITANJA
A.Benac – O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji

6. KELTSKA KULTURA U JUGOSLAVIJI


B.Jovanović – Uvod
- Istočna grupa
D. Božić – Zapadna grupa
B.Jovanović – Zaključak

2
UVOD (S.Gabrovec)

U željeznom dobu imamo 4 geografske regije/zone kao i u brončanom:


a) JI alpska regija sa Z Panonijom
b) jadransko-zapadnobalkanska regija
c) srednjepodunavska regija
d) centralnobalkanska regija

Raspad KPŽ-a označava kraj brončanog i početak željeznog doba. Nove snage su se
formirale na Mediteranu, u Grčkoj na jednoj, i Italiji na drugoj strani, utječući na naše
područje kako na jugu preko Makedonije i vardarsko-moravske doline, tako i sa zapada –
preko Jadrana. Postoji i treće žarište – karpatsko-podunavski prostor, gdje se krajem IX.st
počinje raspadati KPŽ te se tamo javlja keramika sa žigosanim ornamentima i
inkrustacijom. Povezana s Pontom ona utječe na formiranje Basarabi stila, koji obuhvaća
prostor od Crnog mora do Vojvodine, snažno zračeći do Alpa na zapadu i Makedonije na
jugu.
- počinje se javljati i konjska oprema (paralele na Kavkazu)
- dakle, 3 su komponente pri nastanku željeznog doba na našem tlu – grčka, italska
i istočna (kavkaska)
- važno je spomenuti da su JI alpska i Z balkanska regija izuzetno bogate željeznom
rudom (to odmah utječe na formiranje novih kultura, ali i novih trgovačkih putova
i veza)
- u ovo se doba formiraju etničke cjeline

europsko Fe doba je podijeljeno na


- starije – halštatsko
- mlađe – latensko
s granicom negdje oko 450.g.pr.Kr.

- Početak Fe doba vezan je uz pojavu nove konjske opreme kojoj se porijeklo može tražiti
u sjevernocrnomorskom i kavkaskom području. Istraživači su to povezali s Herodotovim
informacijama o Kimeranima, koje su, po Herodotu, Skiti protjerali iz pontskih stepa,
gdje im je bila domovina.

- Arheološki nalazi u Podunavlju govore da se Kimerani nisu povukli samo na jug u Aziju
kako Herodot kaže, nego i na zapad
- borbe Kimerana u Aziji o kojima govori Herodot, točno su datirane, 714.g.pr. –
Kimerani su nanijeli težak poraz Rusu I, kralju Urartu-a. To bi označavalo i prijelaz
brončanog u željezno doba (no ne smijemo zaboraviti da je prijelaz ipak proces, a ovaj je
započet još krajem IX.st.)

- početak FE doba u sred. Europi vidimo u halštatskom periodu i smještamo ga u kraj


VIII.st.; u Italiji do njega dolazi već u IX.st, a u Grčkoj – na prijelazu iz submikenskog u
(proto)geometrijski period, oko 1050.pr.Kr.

3
Stoga je jasno da kronologiju nasih kulturnih skupina ne možemo označavati
srednoeuropskom kronoloskom shemom, nego upravo suprotno – sa 3 žarišta – grčkom,
Italijom i istočnim utjecajima pontsko-kavkaskog porijekla.

I. JUGOISTOČNOALPSKA REGIJA SA ZAPADNOM PANONIJOM (S.Gabrovec)

Ova regija zauzima područje današnje Slovenije, sj.Hrvatske, sj.Bosne (alpski i


predalpski prostor, dinarsko visočje i Z panonsku ravnicu)

Halštatska kultura je pojam koji ne obuhvaća jednu kulturu niti jedinstven geopolitički
prostor. Ime je dobila po eponimnom lokalitetu – Hallstatt, koje uslijed svog bogatstva i
centralnog položaja stvarno objedinjuje neke pojave u duhovnoj i materijalnoj kulturi
koja povezuje srednje-europski alpski teritorij od rijeke Saonne na Z do dunavske
vertikale na I. Njome označavamo starije željezno doba srednje Europe, razlikujući ga od
kultura željeznog doba u Italiji i jadr.-balk.prostoru.
JI alpska halštatska kultura na Z graniči s estenskom kult., na SZ s unutrašnjim alpskim
krugom (skupina Melaun-Fritzen po Pittioniju), na S sa samim Hallstattom, a na SI s
istočnoalpskim halštatskim krugom (Kalenderberška skupina, tj. skupina Gemeinlebarn-
Statzendorf po Pittioniju). Na teritoriju ex-YU ona na JZ graniči sa istarskom skupinom,
u Lici s Japodima i srednjobosanskom grupom. Na istoku naša regija graniči s
kult.skupinom Dalj i kult.kompleksom Bosut-Basarabi u Podunavlju.

Ova se regija dijeli u slijedeće skupine:


1. dolenjska
2. svetolucijska
3. notranjska
4. skupina Martijanec-Kaptol
5.Donja Dolina-Sanski Most

- između dolenjske i svetolucijske nalazi se gorenjska, u kojoj ljubljanska skupina KPŽ-a


živi i u željezno doba.

I. DOLENJSKA GRUPA

- zauzima prostor Dolenjske između Save i Krke, a na J do Kupe (karta 1). Na


sjeveru obuhvaća predalpska, posavska brda, na J dinarsko-kraške zaravni i polja,
a na I periferiju panonske nizine
- blage padine i debeli sloj zemlje pružali su povoljne uslove za poljoprivredu –
karakteristična je veoma gusta naseljenost
- dolenjska povezuje Panonsku ravnicu i Ljubljansku kotlinu
- iskopavanja je vršila Bečka akademija i R.Dežman
- lokaliteti:
- Vače
- Šmarjeta
- Mokronog
- Podzemelj

4
- Magdalenska gora
- Stična (R.Ložar istraživao)
- Novo Mesto
- Libni

KRONOLOGIJA

- prvu kronološku podjelu postavio je M.Hoernes razdvojivši dolenjsku skupinu


st.ž.doba na 2 stupnja (stariji i mlađi halštatski stupanj). Oba pojma i danas su u
upotrebi i slažu se sa Reineckeovim Ha C i D (VII. i VI.st.pr.Kr.). Novi stupnjevi
dobivali su nazive na različite načine, ili prema nalazištima ili prema
karakterističnoj građi. Dakle, kronološki stupnjevi/horizonti su:

1. Podzemelj (s podstupnjevima Podzemelj I i II)


2. Stična (s podstupnjevima Stična I i II)
3. stupanj zmijolike fibule
4. stupanj certoške fibule (s podjelom na stariji i mlađi stupanj)
5. negovski horizont (stariji i mlađi stupanj)
- kronologijom slovenskog halštata su se bavili i F.Stare, G.Kossack, B.Teržan, ali i
M.Karpe i H.Frey.

STUPANJ PODZEMELJ (T.1-2; sl.1)

Halštatska skupina u dolenjskoj se ne razlikuje od ljubljanske (KPŽ) po sahranjivanju


pod tumulima (najprije s inkremacijom, a kasnije inhumacijom), ali drugačija je struktura
grobnih priloga (prepoznatljiva prvenstveno po polaganju oružja u grobove). Ove se
promjene prvi puta javljaju u Beloj Krajini, istočna Dolenjska.
Ljubljanska skupina KPŽ geografski je širi pojam od dolenjske halštatske skupine, pri
čemu možemo na dolenjskim nalazištima sasvim dobro pratiti prijelaz Ljubljanske
skupine žarnih polja u dolenjsku halštatsku skupinu (J.Dular je dokazao da ove Z grupe
neko vrijeme čak i žive zajedno – npr. u Podzemelju, Metliki i Črnomelju).

- početak halštatske grupe u Dolenjskoj stavljamo u 2/2 VIII.pr.Kr., u vrijeme kada


se u Beloj krajini 1.puta javljaju tumuli i nova struktura priloga.
- U materijalnoj kulturi u stvari nema velike razlike između dolenjske halštatske
skupine i odgovarajućih faza Lj. skupine (gdje se ona produžava u Ha period):
- Podzemelj I = Ljubljana IIb
- Podzemelj II = Ljubljana IIIa
- U Podzemelju možemo dobro razlikovati M grobove (oružje i igle) i Z (fibule,
grivne, ogrlice i utezi za razboje)

PODZEMELJ I
- antenski mač (T.I, 1) – datiran u kraj VIII.st; veze s Italijom
- sjekira sa zaliscima (sl.1; 10)
- sjekira s tuljcem (sl.1; 12)
- željezna koplja (sl1; 9 i 11) – u M grobovima

5
PODZEMELJ II
- prvi put nalazimo na obrambeno oružje – kaciga zdjelastog tipa (T.II, 6; sl.1; 22);
u Šmarjeti se javlja s konjskom opremom trako-kimerskog tipa (T.II, 1-5)
- ova kaciga je izrazita tvorevina dolenjske halštatske skupine!!!
- Poznato je 20 primjeraka (+ Škocjan, Kleinklein, Batina)
- Prvi puta se javlja i krivi željezni mač (sl.2; 6) – rasprostranjen od Podunavlja do
Picenuma, a pretpostavlja se da je nastao na Istoku, na području Bosut-Basarabi
kompleksa
- Igle – imamo starije iz KPŽ-a (sl.1; 1,2) + mlađe – s glavicom i profiliranim
vratom (sl.1; 4); troglave igle (sl.1; 3); troglave s trbušastim završetkom (sl.1; 5) –
česte u Podzemelj II
- Fibule - u Podzemelj I se prvi puta javlja 2petljasta lučna F (T.I; 4; sl.1;13)
- F s produženom nogom (sl.1; 16)
- Vačka čvorasta F je vodeći oblik u Podzemelju II (T.II; 7) – karakterističan je
brončani čvorasti omotač, dok su jezgra i ostatak željezni
- U Ž nošnju spadaju i ogrlice i obručasti ukras (željezni) – (T.I., 6 / sl.1; 20 / T.II,
7)
- Keramika – česti su pitosi (sl.1; 24) s rebrom u donjem dijelu (T.I, 2, 10)
- Amfore (T.I; 7)
- Lonac sa stožastim vratom (T.I; 5)
- Zdjele s podignutom drškom tipa HOSTUMICE (sl.1; 26)
- Zdjele s uvučenim obodom (T.I; 9 / T.II; 12 / sl.1; 27) – služe i za pokrivanje urni
- UKRAS – skroman; spiralni motivi (sl.1; 25) – veze sa SI
- Malteški križ – vezan uz Basarabi kult.
- Karakterističan je ornament izveden apliciranjem brončane dugmadi (sl.1; 28, 29)
– tradicija KPŽ-a

STUPANJ STIČNA (T.III – VI; sl.2 i 3)

- definiran je na osnovu grobova u Stični i Novom Mestu


- zanimljivo je da tzv.M kneževske grobove (s oklopima, kacigama, situlama i
apulskom keramikom) stavljamo u stariji horizont Stične, dok bogati Ž grobovi,
koje karakterizira čunjasta F, pripadaju mlađem stupnju Stične (čudno je da u II
stupnju nema M grobova - možda je greška u determinaciji)

- ORUŽJE I ORUĐE
- potpuna vojna oprema se sastoji od oklopa, kacige, štita, 2 koplja, bojne sjekire i
konjske opreme (iako niti u jednom grobu ne nalazimo na punu ratnu opremu)
- OKLOP (T.III, 2) – nađen u 3 primjerka (2 u Stični, 1 u N.Mestu); karakterističan za JI
alpsku kulturu (Kleinklein). Prvi put na ovakav oklop nailazimo već u KPŽ (Re D) u
Slovačkoj. Iz mlađeg KPŽ imamo nekoliko primjera iz Z alpskog područja; zatim iz
Grčke (Argos i Olimpija; VIII./VII.st.), i tu u Sloveniji. Budući da postoji hijatus između
slovačkih i slovenskih primjera, izgleda da je ipak poticaj za izradu ovih oklopa u JI
alpskoj regiji dospio iz Mediterana (Dolenjska nema izravne veze/kontakte s Grčkom, ali

6
zato ima susjedna južnoštajerska skupina). To bi potvrdile i metalne fijale
istočnogrč.porijekla nađene uz oklop T.III; 14)

- KACIGE
- 1. sastavljenog tipa (sl.2; 1) – u Dolenjskoj imamo 6 primjera te je nalazimo u
Picenumu (sj.Italija); ograničena je strogo na stupanj Stična I – koji je
zahvaljujući njoj i apsolutno datiran 2/2 VII.st. toj dataciji doprinose i ornament
na kacigi te rozeta i polukružni preplet (T.IV, 5 / sl.2; 21a)
- 2. zdjelastog tipa – Šmarjeta, Stična
- 3. zvonasti komad (T.III, 3) iz groba s oklopom u Stični – Barth to vidi kao gornji
dio kožne kacige (a taj bi tip bio povezan s asirsko-elamitskim tipom)

- koplja, bojne sjekire (T.III, 15 / sl.2; 3-5)


- strijele su rijetke (T.III, 5 / sl.2; 2)
- krivi mač (sl.2; 6)
- mač KPŽ-a tipa TAHLOVICE (T.III, 1) – izuzetak
- u kneževskim grobovima horizonta Stična I nalazimo i metalne posude – vedra
tipa KURD. Za razliku onih u KPŽ (20 cm), ovi su veći (50cm), tijelo mu je
načinjeno od više metalnih dijelova međusobno spojenih zakovicama. Rame je
oštro odvojeno od tijela, često žlijebljeno. Halštatska varijanta se javlja i u Italiji,
Dolenjskoj, ali i cijelom JI alpskom prostoru (Kleinklein, Breg, Most na Soči)
- u Stični I nalazimo i druge metalne posude:
- SITULE – pripadaju različitm tipovima, a za sve je karakteristično da su dno i
omotač međusobno spojeni zakovicama, što ih razlikuje od kasnijih primjeraka –
u kojih dno obuhvaća omotač s unatrag savijenim rubom)
- Plitke zdjele (Vače i Magdalenska gora) – paralele imamo u Italiji (Tomba
Regulini Galassi)
- Tronožac iz Novog Mesta – predstavlja unikat izvan Italije, radi se o importu iz
Etrurije. Gotovo iste nalazimo u Tomba del Duce iz Vetulonije. Datirani su u 2/2
VII.st., što znači da je to i apsolutna datacija Stične I.
- Metalna fijala (T.III, 14) – u grobu s oklopom (Stična), isto je tako jedinstvena u
našoj građi. Radi se ili o lokalnom proizvodu prema rodoskom utjecaju ili o
pravom importu s Rodosa, iz 2/2 VII.st.
- U tim kneževskim grobovima nalazimo i konjsku opremu trako-kimerske tradicije
(T.III, 10 / sl.2; 8-13)
- Moramo napomenuti da osim ovakve opreme u dolenjskom krugu nalazimo i
konjsku opremu kojoj su paralele prvenstveno u Italiji (oprema iz Malenšekovog
tumula u N.Mestu i iz Špilerovog na Libni – T.VI; 1 i 2), te komad iz Boštanja –
mogao bi se dovesti u vezu s Grčkom (Olimpija). Znači radi se o grčkim uzorcima
koji su preko Italije (Picenum) došli do Dolenjske (svi ovi tumuli pripadaju Stični
II)
- U st.halštatskom periodu konjska oprema je pod utjecajima trako-kimerske – onda
je kratkotrajno pod italo-grčkim, da bi ponovno bila pod istočnim utjecajima
(Skiti) – certoški horizont!!
- Višeglava igla s trubastim završetkom, pripada M nošnji; sada je razvijena, a
glavice su od jantara (T.III; 11) – grob s tronošcem, N.Mesto

7
- Igla s nagnutom glavicom (sl.2, 15)
- Kopče za pojas – romboidna (sl.2; 7)
- pravokutna (sl.2, 19)
- Žezlo od željeza (sl.2; 14) – statusni simbol
- pila – sl.2, 17
- u M grobu F je izuzetna – npr.grob s oklopm iz Stične (T.III, 4)

FIBULE
- glavni znak Ž grobova su čunjaste F (T.IV; 3 / sl.3; 4)
- najstariju varijantu predstavlja velika čunjasta F (do 20cm) s dugačkom nogom i
profiliranim završetkom; omotač je ukrašen cik-cak linijama. Česta je u
dolenjskoj i svetolucijskoj skupini. Karakteristična je za stariji stupanj (Stična I).
Nastala je prema starijim italskim uzorcima, a u svojoj rasprostranjenosti
povezana je sa sj.Italijom
- F s duguljastim rebrima, tzv.ŠMARJETSKI tip (sl.3; 9)
- Čunjasta F s poprečnim rebrima (sl.3, 10) – i njoj i šmarjetskoj se rasprostiranje
veže uz istok
- F s 2 ili 3 dugmeta na luku (sl.3; 2, 5, 7) – ove F su vezane uz sr.Italiju (naročito
Picenum)
- Mlađe varijante F su:
- F s oblogom od kosti i jantara (T.V, 2)
- F sa staklenom oblogom, tzv.ježevka (sl.3, 11)
- Predloške im nalazimo u Italiji, iako su svi dolenjski primjerci nastali na
domaćem tlu – što posebnu važi za ježevku
- Zmijolike F – mlađe su (u Stični i na Libni)
- Zmijolike F s tučkovima (T.V, 4 / sl.3; 6)
- Zmijolike F s petljom (T.V, 1)
- U oba slučaja F na prijelazu luka u iglu ima malo dugme, ili ga nema, što će je
razlikovati od još mlađih varijanti s vrlo velikim dugmetom. Tek s ovim F
prekoračili smo prag VII.st. stupivši u mlađe halštatski period

- NARUKVICE
- Brončane, nezatvorenog kruga, nepravilnog presjeka (T.V, 11 / sl.3; 20)
- S krajevima koji prelaze jedan drugi (sl.3, 19)
- U Beloj krajini moda je malo drugačija – česte su narukvice kakve znamo iz
Črnomelja (sl.3, 18) + manžete izrađene od trakaste (T.IV, 4) i okrugle žice (sl.3,
17): B.krajina je u nakitu ostala konzervativna (utjecaji s japodskog područja)

- OGRLICE – čvoraste od bronce (T.IV, 2 / sl.3, 14) produžavaju tradiciju prethodne


faze (česte u dječijim grobovima)
- staklene perle, jantar (sl.3, 15)
- Stična – Ž kneževskoj nošnji pripadaju narukvice i manžete (T.V, 13-15); plašt
prošiven brončanim dugmetima (T.V, 17), dijadema (T.V, 5-8) sastavljena od 1 lamele
u obliku drveta, 4 trokutasta listića i 2 listića u obliku djeteline i križa (nalazimo ih u
Šmarjeti i Magdalenskoj gori, a paralele na istoku ukazuju na njihovo rano
predskitsko porijeklo)

8
KERAMIKA
- u stupnju Stična dolazi do promjena (pogotovo u Z Dolenjskoj – Stična i
Magd.gora) dok u I Dolenjskoj vlada konzervativizam (Bela krajina). Od starih
formi zadržavaju se pitosi, lonci sa stožastim vratom, situle od gline (sl.2, 24),
zdjele...
- nove forme – tzv.CIBORIJI (posude s visokom nogom i širokim tijelom) – T.V;
18, 19 / sl.3, 22 / T.VI; 9
- situle s nogom – sl.3, 24; različiti tipovi poklopaca
- loptaste posude s cilindričnim vratom (sl.3, 25)
- novost!! – nova TEHNIKA PEČENJA – u lončarskoj peći redukcijskim i
reoksidacijskim postupkom (ova je nova – stigla u to vrijeme iz Italije); slično
vrijedi i za upotrebu usporenog lončarskog kola

STUPANJ ZMIJOLIKIH FIBULA (T.VII i sl.4)

Vremenska faza koja nastupa nakon stiškog horizonta i traje do pojave najstarijih
certoških F
Neposredno je povezana sa stiškim horizontom
Kasnije je nazvana i faza DVOGREBENASTE kacige, ali budući da se ona nastavlja i u
certoškom horizontu (u kojem je česta) – ipak je šire prihvaćeno ime stupanj zm.F
(imamo više tipova koji su karakteristični za JI alpsko područje, pogotovo Dolenjsku i
Sv.Luciju, gdje se masovno javljaju:
- zmijolika F s krilcima (sl.4, 10 / T.VII, 11)
- zmijolika F s pločicama (sl.4, 12)
- zmijolika F s jednostavno odlivenim sedlastim lukom (sl.4, 6 / T.VII, 10)
- u ovom stupnju isto razlikujemo M i Ž grobove, samo što se sada igla više ne
upotrebljava za kopčanje odjeće, a F (naročito zmijolike) se često nalaze i u M
grobovima
- među karakterističnim bogatijim M grobovima treba navesti grobove s
dvogrebenastom kacigom na Magdalenskoj gori (T.VII, 1.6), dok za kneževske Ž
uopće ne znamo

ORUŽJE
- vodeće obrambeno oružje je dvogrebenasta kaciga (T.VII, 2 / sl.4, 1)
- u Dolenjskoj je pronađena u čak 20 primjeraka
- zahvaljujući nalazima iz M.gore ove kacige su precizno datirane
- u upotrebi je i u certoškom horizontu
- porijeklo joj treba tražiti u Italiji (ali npr. primjerak iz Populonije je izrađen od 1
komada, a većina dolenjskih od više dijelova), što znači da su dolenjske ipak
proizvod domaće radionice, te su 2 primjerka izvan Dolenjske (Kleinklein,
Hallstatt) vjerojatno import iz Dolenjske
- ofenzivno oružje – i dalje ostaju bojna sjekira i 2 koplja (T.VII, 4-6 / sl.4, 2-4) +
nož
- konjska oprema se samo izuzetno javlja
- M nošnji i dalje pripada pravokutna kopča za pojas (T.VIII, 18 / sl.4; 15, 16)
- FIBULE – dominantna je zmijolika F

9
- Izuzetno još nalazimo zmijoliku F s tučkovima (sl.3; 6) i s lukom u obliku petlje
(T.V, 1 / sl.4, 8), a najčešća je zmijolika F sa sedlasto uvijenim lukom (T.VII, 10 /
sl.4, 6) – njene varijante su s krilcima i pločicama (sl.4; 10 i 12)
- U ovom horizontu je poznata i SANVISUGA F (T.VII, 8 / sl.4; 7 i 9) – stariji
primjerci su iz Stične II, a imamo je i u certoškom horizontu
- Bliže kraju stupnja zmijolikih F pojavit će se i trakasta F (T.VIII, 12 / sl.4, 13) –
nastavlja se još u certosa horizontu
- Rjeđi su tipovi poput F s poprečno rebrastim lukom i dugačkom nogom (sl.4, 11)
ili F s lukom oblikovanim poput životinje s uobičajenim zavojem, koje čine
prethodnicu dosta sličnim brojnijim samostrelnim F u certoškoj fazi (sl.5; 14) – te
su nam F značajne jer u njima vidimo vezu s italskim F sa životinjskim likovima,
na osnovu kojih su se potom razvile dolenjske sa samostrelom

NARUKVICE – imamo tipove iz prethodne faze (sl.4, 14); nove su rebraste narukvice s
krajevima koji se preklapaju (sl.4; 13)

NAUŠNICE – uobičajeni tipovi u toj fazi su trakaste s ornamentiranim krajevima i


načinjene od dvostruke trakaste žice (sl.4; 12a i 12b), a prvi puta se javljaju cilindrične
(T.VIII; 10 / sl.5, 23)
Imamo velik broj ogrlica od stakla i jantara i koštane valjke , koji se često javljaju u
parovima (starije paralele nalazimo u estenskim grobovima)

KERAMIKA
- uspostavljena je nova tehnika pečenja redukcijskim i reoksidacijskim postupkom,
što je zahtijevalo upotrebu lončarske peći
- nova je tehnika omogućila sada izradu složenijih oblika
- prvi, preuzeti iz sj.Italije, odakle je i tehnika bila preuzeta, javljaju se još i u
prethodnoj fazi (npr.estenske situle na nozi), a u našem horizontu javljaju se i novi
oblici
- u Dolenjskoj žive i stare tradicije (u I Dolenjskoj poznata nam je sivocrna
keramika proizašla iz tradicije KPŽ-a) i novi elementi (u Z Dolenjskoj razvio se
reoksidacijski postupak i upotreba usporenog lončarskog kola; njihovi uzori nisu
više samo estenski nego i etruščanski). Očito je da oni potječu iz 2/2 VII.st (stil
orientalizzante), ali su se u Dolenjskoj mogli prihvatiti tek s pojavom nove
tehnike bez koje je proizvodnja tih posuda bila nemoguća. Primjer – ciboriji (sl.4;
20, 22) – koji se u Dolenjskoj prvi puta javljaju u našoj fazi
- u sveopćoj upotrebi ostaju i dalje estenske situle s nogom i poklopcima
- karakteristična je naborana površina (novina), poznata na crnoj pečenoj keramici
(sl.4; 17, 18, 21)
- u stupnju zmijolikih F javljaju se i neki oblici koji ne moraju biti italskog
porijekla – npr. KERNOSI (sl.4, 21) odnosno PSEUDOKERNOSI (posude s
apliciranim čašama na ramenu) – nalazimo ih od horizonta Stična I do negovskog
horizonta. Sigurno je da su proizvod domaćih radionica!

10
STUPANJ CERTOŠKE FIBULE (T.VIII. i IX.; sl.5)

- prvi puta je bio uveden 1971. a preciznu formulaciju dala je B.Teržan


monografskom obradom certoške F i s njom objedinjenom objavom Dolenjskih
Toplica
- razlikujemo stariji i mlađi podstupanj
- i dalje možemo razlikovati M i Ž grobove

ORUŽJE
- javlja se novi tip kacige, tzv. NEGOVSKI tip, ali treba razlikovati:
- JI alpski tip negovske kacige (T.X, 2 / sl.6; 1) – karakterističnu za narednu fazu –
negovski horizont
- I 'italski' tip (sl.5, 1) – koji je sačuvao glavna obilježja izvornog uzorka, a to su
prvenstveno široki rubovi oboda (M.gora, Stična, Libna – znači i u ovom stupnju
su nađene 'italske' kacige)
- U to vrijeme prisutna je i dvogrebenasta kaciga (M.gora), a samo 1 primjer iz
M.gore nam govori o posebnom tipu kacige koji je sigurno domaći proizvod
- ofenzivno oružje – i dalje ista kombinacija – 2 koplja, 1 bojna sjekira (T.IX; 9 i 10
/ sl.5; 5-7)
- novinu predstavlja uvođenje skitske bojne tehnike – lik, trobridne strijele (sl.5; 3)
na 14 nalazišta; skitska bojna sjekira (sl.5; 8) – sporadično nađena
- KONJSKA OPREMA
- U našem horizontu se događaju velike promjene u vezi opreme
- Nasuprot starijoj opremi koja se razvila iz trakokimerijske (ili grčke) sada se
javlja SKITSKA OPREMA TIPA VEKERZUG!! (T.VIII, 6 / sl.5; 9) – sastoji se
od đema i psalija. Porijeklo skitskih đemova je iz karpatskog područja i otuda ih
je prihvatio vodeći sloj dolenjskog kruga (postale su statusni simbol)
- Skitskoj konjskoj opremi pripadaju i životinjske svastike (T.VIII, 1-2 / sl.5; 2),
kao i našivci za remenje, oblikovani u vidu volovske glave i slova 'S'
- No dolenjski halštatski krug oblikuje svastike i samostalno – npr. u Magdalenskoj
gori imamo svastiku na kojoj jedna od konjskih glava proždire ljudsku nogu
(prikaz je preuzet iz etruščanskih motiva) – znači, ova je svastika spoj halštatskog
umjetničkog zanata i etruščanskih motiva
- Konjskoj opremi pripadaju i FALERE – s dvostrukom petljom na unutrašnjoj
strani koje se u grobovima obično nalaze u 4 primjerka. Njihovo je prisutstvo
dokazano još i u negovskom horizontu (T.X, 6)ostruge (sl.5; 4) – posebnost
halštatskog dolenjskog kruga

METALNO POSUĐE

Po završetku stupnja zmijolikih F, koji gotovo da ne zna za metalno posuđe, u certoškom


se stupnju ponovno javljaju u velikom broju situle
Čini se da su brojnije u mlađem podstupnju kamo spadaju prvenstveno ornamentirani
primjerci, kako figuraln (T.IX, 7), tako i geometrijski ornamentirani primjerci (M.gora,
N.Mesto, Šmarjeta)

11
- situle našeg horizonta razlikuju se po svojoj izradi od starijih, a po obliku i od
mlađih iz negovskog horizonza
- glavno obilježje situla našeg vremena je izbočeno dno s unatrag zabijenim
rubovima koje diže donji rub plašta situle (sl.5; 28)
- ornamentirane situle su raščlanjene vodoravnim rebrima; drške su masivne (mogu
biti i tordirane), a krajevi im završavaju u shematiziranoj pačjoj glavici
- brončani poklopci – ornament je geometrijski (nalazimo ih od Stične I preko
stupnja zmijolikih F, a česti su i certoškom stupnju)
- česti su i kotlići s krstastim atašama (sl.5; 26) – iako je Merhart pokazao da im je
porijeklo u KPŽ, njihova pojava u Dolenjskoj sada je nova, bez direktne veze s
KPŽom jer ih ne nalazimo niti u stupnju Podzemelj niti u stupnju Stična
- česte su ciste – u Dolenjskoj su nam poznata 2 tipa – s pričvršćenim pobočnim i s
pokretnim ručkama (sl.5; 25 i 27)
- u M nošnji i dalje su u upotrebi pravokutne kopče za pojas (T.VIII; 18 / T.IX; 3 /
sl.5 / 20) + drugi tip kopči (sl.5, 24)
- okovi za pojas (T.IX; 8), tj.privjesci za pojas
- za kopčanje odjeće – F – nalazimo ih u bogatijim M grobovima
- METALNE NATIKAČE (??!! Hahhaha) – za hodanje po ledu – brončane
nalazimo već na M.gori (sl.4; 5), dok su željezne porijeklom iz certoškog stupnja
(isto na M.gori)
- S obzirom na funkciju predstavljaju kuriozitet alpskog kraja; osim iz M.gore i
Vača, imamo ih u Koruškoj, Hallstattu i Tirolu; najstarije su iz KPŽ
- žezlo – statusni simbol (T.IX; 4 / sl.5; 21) – u stiškom horizontu je bio željezni, a
sada je od bronce (isto i u negovskom horizontu sl.6; 20); po svojoj formi
predstavlja izrazitu specifičnost dolenjskog kruga

NEGOVSKI HORIZONT

...nemoguce identificirati...

- nazvan je po kacigi negovskog tipa, i to po njenoj specifičnoj JI alpskoj varijanti


(T.X,2 / sl.6, 1), koja se formirala upravo u Dolenjskoj te je svojina njenog
područja (zanimljivo je da je kaciga dobila ime po nalazištu ostave u blizini
Negove kraj sv.Benedikta u Štajerskoj – što će reći po nalazištu koje ne leži na
teritoriju Dolenjske nego u granicama kulturne skupine Kleinklein-Martijanec,
odnosno Martijanec-Kaptol)
- važno je reći da u ostavi u Negovi (3 vrste kaciga) nisu nađene samo negovske
kacige JI alpske regije nego i centralno alpska s krijestom i italska varijanta sa
širokim rubom.
- I negovski je horizont bio podjeljen na 2 podstupnja (napravila B.Teržan u svojoj
obradi certoške fibule 1976.)
- Za označavanje negovskog horizonta služe nam upravo dugmad s negovskom
kacigom (npr.grobovi iz tumula u N.Mestu T.X i XI. i M.gori)
- Ovim grobovima trebamo priključiti i halštatske grobove u kojima već nalazimo
građu ranolatenske faze srednjo-europskog inventara – M.Gora: ranolatenski
mačevi (sl.6; 3) i probušene kopče za pojas (sl.6, 18)

12
- Grobove negovskog horizonta ne označava samo građa preuzeta iz latensko-
keltskog svijeta već i pojedini komadi što ih u to vrijeme oblikuje Dolenjska,
odnosno sama JI alpska halštatska kultura: npr. sjekire s ušicama (sl.6; 9); sjekire
s jednostranim zaliscima (sl.6; 8); istočnoalpska životinjska F (T.XI, 5 i 6 / sl.6;
15)
- ORUŽJE
- JI alpski tip negovske kacige (T.X, 2 / sl.6, 1) – izlivena iz 1 komada, zatim
kovanjem dorađena i s vanjske strane polirana, u prosjeku visoka 20 cm, promjera
28x26 cm
- Nasuprot talijanskoj varijanti, kaciga ima šire rubove, no glavna je razlika u
oblikovanju ivica rubova. Dok italska varijanta ima široku ivicu, u našem tipu ova
je uvijena i na donjem dijelu rubova drži poseban komad lima. Služio je za
pričvršćivanje podloge i na obje strane često je bio uvijen u petlju, u koju je bio
utaknut remen radi pričvršćivanja kacige za vrat
- U Dolenjskoj je pronađeno 16 kaciga naše varijante (nasuprot 3 italske varijante)
dok ih je izvan Dolenjske poznato – 20 iz negovske ostave, 2 iz Gorenjske, 1 iz
Koruške, 5 iz Primorske (ovi primjerci pripadaju kasnolatenskom periodu i
lijevani su iz 2 dijela koji su po sredini zalemljeni) i 1 iz Bosne
- 3 ranolatenska mača s Magdalenske gore (sl.6; 3) – sve ih moramo smatrati
importom iz keltskog područja
- sl.6; 2 – dio pojasne opreme (mali obruč s pomičnim ...) – mogli bi zaključiti da
je pokojnik nosio mač, ali da on nije bio položen u grob
- koplja i sjekire (T.X; 5,7,8 / sl.6; 4, 5, 8-10) – standardno halštatsko oružje
- sjekira s tuljcem – ona je sada obično vitka i ima male ušice
- NOVOST – sjekire s ušicama (sl.6; 9) i sjekire sa zaliscima na 1 strani
- U skromnijim grobovima se javlja 1 koplje, ponekad u kombinaciji s nožem – to
nedvosmisleno govori da je keltski način naoružanja počeo potiskivati halštatski!
- U grobovima velikaša i dalje nalazimo skitsku konjsku opremu, željezne đemove
(T.X, 4) i falere (T.X, 6)
- Kao što pokazuju grobovi na M.gori i u N.Mestu, kada je riječ o đemovima, radi
se o proizvodima koje je u to doba uobličio dolenjski halštatski krug

METALNE POSUDE
- još uvijek su brojne situle (M.gora, Vače, N.Mesto)
- javljaju se i brončani kotlići i ciste – koji su poznati još iz prethodnog horizonta
(sl.5; 26, 27)
- do znatne je promjene došlo u M nošnji: u bogatim grobovima se vrlo često nalazi
garnitura za pojas, čiju jezgru čini i brončana kuka u obliku šipke (T.XI, 1)
pričvršćena obručastim zakovicama uz uski pravokutni brončani lim. Ovoj
garnituri pripada niz okova i privjesaka (T.XI, 3)
- značajan je jedan od tih privjesaka (T.XI, 2) koje je analizirao Pauli i nije shvatio
njihovu funkciju ali je našao paralele – široka rasprostranjenost spomenutog
komada od Z Panonije do Francuske – svuda vezan uz ranolatenski period (a tu
spada i naš negovski horizont)
- istom vremenu pripada i ovalna kopča za pojas (sl.5; 24) izrađena u tehnici
bušenja

13
- ova dva navedena primjerka pripadaju dolenjskom halštatskom kult.krugu, dok je
trokutasta kopča, izrađena u tehnici bušenja (sl.6; 18), izrazit primjer proizvoda
koji je došao iz ranolatenske kulture (s tzv.područja latenskog kruga A); ovi su
nađeni primerci vjerojatno rađeni u Dolenjskoj (14), ali predstavljaju prilično
grubu imitaciju predloška
- u novomeštanskom grobu s negovskom kacigom nađene su narukvice i nanogvice
(T.XI, 8 i 9)

FIBULE
- nađene i u Ž i u M grobovima
- u M grobovima su češće u onim bogatim
- česta je I alpska živ.F (sl.6; 15 / T.XI, 5 i 6) – derivat certoške F; obje su
ograničene na alpsko područje
- česte su i kasne varijante certoške F (sl.6; 16-19) koje se sada prvi put javljaju i
kao varijante koje se nastavljaju iz certoškog horizonta
- nove su F ranolatenske sheme – npr.dvoglava F iz Toplica (možda je čak i import)
- latensko oblikovanje očituju i prstenovi s Vača, ornamentirani maskama kao i
životinjske glave iz Šmarjete (sl.6; 12)
- brončane narukvice (sl.6; 22-24)
- za cjelokupni ukrasni inventar negovskog horizonta karakteristika je da
predstavlja izbor iz certoške baštine. Ukoliko ima novina, one su plod utjecaja
latenske kulture

KERAMIKA
- ne nailazimo na latenski utjecaj, nego na izbor iz ranijih faza (T.XI; 10 i 11)
- crvena, reoksidacijski pečena nestaje, a sada imamo crnu, dobro poliranu
keramiku, često s vertikalnim rebrima ili urezima
- u siromašnim grobovima keramika je rijetka
- ukoliko se i javlja, jednostavnih je oblika. Najviše je lonaca (sl.6; 25-28),
ornament je češće nalijepljen, a nisu rijetki ni valovito rebro i čepovi s
udubljenom sredinom
- forma i ornament produžavaju se u latenski period

- apsolutnu dataciju naših faza omogućava nam povezanost dolenjske kult.skupine


prvenstveno s Italijom, kao i direktni import iz Mediterana
- za početne faze važan je grob s antenskim mačem u Podzemelju. To je mač tipa
WELTENBURG; posvuda je, pogotovo u Bologni, datiran u posljednje desetljeće
VIII.st. Preko njega uspostavljamo pouzdanu povezanost s bolonjskom i
estenskom kronologijom, a one su povezane s etruščanskom
- završetak faze je sa sigurnošću determiniran početkom stičkog horizonta (u ovom
horizontu imamo izravni uvoz apulske keramike – vrč/oinohoe iz Stične, tronožac
iz N.Mesta), sredinom VII.st
- apulsku keramiku iz Dolenjske kod nas je prvi skupio i kartirao Frey, da bi
istraživanja na Dalmaciju proširio Batović, dok je istarsku detaljnije obradila
Glogović. Zaključke svih istraživača je povezao J.Dular

14
- tzv.apulska keramika pripada krugu daunijske, dok slovenske primjerke uglavnom
možemo povezati s istarskim i picenskim, čime je predočen i put dolenjskog
importa
- za apsolutnu dataciju značajan je u prvom redu Picenum, gdje odgovarajuću
keramiku datiramo u 2/2 VII.st., a nalazimo ih u nekropolama Novilara i Fabriano
(iz Picenuma su također stizali i metalni predmeti – F s 2 ili 3 dugmeta na luku)

- oinohoe iz Stične (sl.2; 22) – predstavlja korintsko-italski rad; radi se o pravom


importu. Paralele moramo tražiti u etruščanskim grobovima VII.st, a izvrsne
analogije nalazimo na slavnoj oinohoe s Tragliatelle (640./630.g.)

- tronožac iz Novog Mesta – također pravi import. Najbolja paralela – Vetulonija, u


grobu Tomba del Duce (2/4 i ¾ VII.st.)

- moramo spomenuti i motiv polukružnih pletenica i biljnog cvijeta (sl.2, 21a) –


odgovaraju ranolatenskim (rozete), a ti motivi se često nalaze i u etruščanskoj
Italiji VII.st. Odatle dolaze u predalpske i alpske kulture.
- stilske faze se paraleliziraju s fazama Este IIc i II/III., te s fazama Picenum III i
IVa (na temelju nekih situla)
- tako se kraj stičkog stupnja (Stična II) stavlja usporedno s krajem faze Este II/III,
prema Freyu, u vrijeme oko 600.g. (konfuziju za taj kraj stičkog horizonta radi
jedna zmijolika F u GROBU 27, tumul 48 iz Stične – ali ovo pitanje ostaje
otvoreno – koliko se daleko može ići sa datacijom u VI.st.??)
- stupanj zmijolikih F u cjelini možemo pouzdano usporediti s fazom Este IIIa,
prema Freyu; dok je donja granica određena pojavom certoške F, za koju je
Teržanova s čvrstim argumentima pokazala da se javlja istovremeno kao u
Bologni i Este krajem VI.st. (u ovaj horizont spada i apulski krater s živ.glavama s
M.gore)
- certoška faza počinje istodobno s Este IIIb i certoškom u Bologni. U to nam je
vrijeme poznat i grčki import (kiliks s M.gore – iz ½ V.st). za početke datacije ove
faze osim certoške F važan je i nalaz negovske kacige italskog tipa (sl.5; 1) koju
možemo dobro usporediti s etruščanskim primjercima – sigurno datiranim u kraj
VI.st. (npr.grob u Vulciju ili Bisenziju)
- što se tiče starijeg i mlađeg dijela ove faze – nemoguće ih je odrediti. Može se
samo reći da grobovi s negovskom kacigom italskog tipa i najstarijim certoškim F
(varijante 1a, 2, 3a i 4 po Teržanovoj) spadaju u vrijeme oko 500.g., dok su ostali
mlađi.
- Negovski horizont – teško ga je izdvojiti od certoške faze; granica se postavlja
oko 450.g. – na taj se način htjelo pokazati usporednost razvoja s estenskom
kulturom, ali i paralelnost s ranolatenskom fazom u srednjo-europskom smislu (Lt
A i B1) – čiji se početak obično stavlja u sredinu V.st.
- Predloženo vrijeme je provizorno i približno; dakle, faza negovske kacige = Lt A i
B1 = Este IIIc
NASELJA
- vodeći tip su gradine – Stična (površine 23 hektra); Magdalenska gora, Šmarjeta,
Vače, Toplice, Podzemelj, Libna

15
- oko njih redovito nalazimo tumulusna groblja
- + nizinska naselja – Metlika, Črnomelj, Pusti Gradec, Novo Mesto (na položaju
između rukavca Krke gdje je i danas grad)
- gradine su bile opasane zidinama, a najbolje je istražena STIČNA – stariji, prvi tip
zidine (zid I) sagrađen je već u fazi Podzemelj (2m širok suhozid); drugi tip (tip
II) sagrađen je u fazi Stična II u fazi zmijolikih F (isto suhozid, ali s dodatnom
drvenom konstrukcijom – vertikalni drveni potpornji). Kasnije je izgrađen i zid
III, ali je loše očuvan i ne zna se nešto više o izgradnji
- oba tipa zidina u Stični možemo smatrati karakterističnima za dolenjski halštatski
krug (npr.Libna, Vače) – kod svih ovih nalazimo na suhozid i zemljani nasip – ali
stički zid II, u stvari predstavlja jedinstvenu konstrukciju (za sada)
- kamena konstrukcija (suhozid) je mediteranski element i mogao je doći do Stične
preko Istre i Krasa, gdje već u brončano doba imamo iste, dok su drvena
konstrukcija i zemljani nasip stara svojina kontinentalne Europe bronč.doba i
KPŽ-a
- dakle, imamo miješanje mediteranskih i kontinentalnih elemenata

NAČIN POKOPA
- karakteristična ja inhumacija pod tumulom
- zanimljivo je da je to zapravo porodični tumul, ukopavan tijekom više generacija
(npr.tumul 48, Stična – od faze Stična I do certoške faze, tj.oko 200.g.)
- grobovi u tumulu leže tangencionalno u krugu i to oko nepopunjene sredine (iako
se može dogoditi da budu i oko središnjeg groba)
- ova grupa se tako oštro odvaja od svojih susjeda:
- dolenjska grupa – inhumacija/tumul
- svetolucijska – inkremacija/ravni grobovi
- Martijanec-Kaptol – inkremacija/tumul
- Notranjska – inkremacija+inhujmacija/ravni grobovi
- Tumuli su obično veličine 15-30 m, iako su nam najznačajniji mnogo veći –
npr.Stična, M.gora i Podzemelj – mjera 50-70 m i s visinom do 6 m!
- Tumul 5 u Stični ima 21m – 31 grob
- Umrli su bili polagani u drvene kovčege (sve se to dosta slabo očuvalo, kao i
kosti, zbog kisele dolenjske ilovače)
- Grobovi su ponekad bili pokrivani teškim kamenim pločama ili obloženi
kamenjem (a to se u prvom redu odnosi na one bogatije)
- Mrtvi su bili pokapani odjeveni i većina priloga pripada nošnji (+amuleti, oružje i
konjska oprema)
- Ponekad je uz noge postavljena i keramika
- Specifičnost dolenjskih tumula predstavlja i ukop konja s umrlim (konj je mogao
biti pokopan u cjelosti, u posebnoj grobnoj jami, ili samo djelomično (glava, ili
gornji dio tijela)
- Npr. u tumulu 5 – imamo 2 djelomična ukopa konja i 1 cijeli
- Tumul 48 – 3 samostalna i 1 uz noge skeleta (glava i gornji dio tijela)
- Konjske pokope imamo potvrđene i na Magdalenskoj gori, Brezju i Libni (odakle
nam je poznat i najstariji ukop konja, stupanj Stična II)

16
- Zanimljivo je da su konji pripadali skitskom tipu (proučavao S.Bököny, 1968.) –
tipu različitom od konja u Z halštatskom krugu, ali različitom i od onih u stičkoj
naseobini
- Znači: 'porodični tumul' npr. tumul u 48 u Stični, nastajao je postepeno – prvo je
podignut manji tumul (promjera 24m, visine 3m), gdje su bili smješteni najstariji
grobovi. Onda su se promjer i visina povećavali. Ovaj tumul od početka nije imao
centralni grob, niti je on bio opljačkan (kao kod tumula 5 npr.) – pa se postavlja
pitanje je li ovo najstariji humak – kenotaf?
- Treba još spomenuti prelaz inkremacije u inhumaciju i humke: u Beloj Krajini
imamo najstariji tumul (iz faze Podzemelj I), čiji je najstariji grob s inkremacijom
i njemu pripada središnje mjesto. Izgleda da su u početku bili tumuli s
malobrojnim pokopima. U tumulu s antenskim mačem spominju se 3 groba, među
kojima je grob s antenskim mačem bio najniži, ali većinom već i ovi najstariji
tumuli s najstarijim grobom s inkremacijom imaju po više desetina skeletnih
grobova.
- I u Podzemelju imamo već u najstarijoj fazi inhumaciju
- Prelaz u pokop inhumacijom, kao i pojava tumula, u I dijelu dolenjske skupine
odigrali su se već u stupnju Podzemelj, da bi se potom (stupanj Stična I) raširili i
u centralnoj i Z Sloveniji
- Porodični tip dolenjskog tumula, koji je u I alpskom prostoru ograničen na
dolenjsku skupinu, ima svoje dobre paralele u klasičnim ilirskim skupinama
(npr.Glasinac i Mati u Albaniji – gdje ovaj način ukopa seže u ranije doba). Ipak
između Dolenjske i područja Glasinac-Mati rasprostiru se pokrajine s drugačijim
načinom pokopa

PRIVREDA
Osnovne su grane ostale ratarstvo i stočarstvo
Skeletni ostaci konja pripadaju Z grupi europske rase, dok konji koji su nam poznati iz
ukopa pripadaju I skupini – moguće je da je za grobni kult služila druga rasa od one za
domaću upotrebu (zaprege i jahanje).
Moramo spomenuti proizvodnju i obradu željeza:
JI alpski prostor bio je pun Fe rude na površini. U Vačama i M.gori imamo bakrenu,
olovnu i cinkovu rudu. Velike količine troske u svim prapovijesnim gradinama govore
nam da su halštatski žitelji FE doba rudu i prerađivali. U naseljima nailazimo i na ostatke
topionica (N.Mesto), glinenih obloga za peći, ostatke napola pretopljene rude s
mješavinom uglja, rude i troske... U Vačama imamo grob s urnom i komad FE troske
omotan u tkaninu zajedno s brončanim kopljem i Fe sjekirom sa zaliscima (stupanj
Podzemelj I).
Sličan kult nalazimo i kasnije: npr. u Zagorju nam je poznat skelet koji je u rukama imao
Fe rudu, a s M.gore Ž kostur pun ukrasa od jantara pokriven FE troskom.
Analiza prapovijesne troske govori nam da je u njoj obično stajalo 50/60% željeza.
Treba spomenuti i veliko tehničko znanje kojim su vladale domaće radionice (o alatu
znamo malo: poznati su nam samo pješčani kalupi za lijevanje; Fe dlijeta, svrdla i pile).
U Dolenjskoj skupini posebno treba istaknuti STAKLARSKI zanat (npr.samo u tumulu
48 Stična, nađeno je 2500 staklenih perli). A poznate su nam i F sa staklenom oplatom, te
staklene posudice.

17
U najstarijim grobovima s urnama u N.Mestu (proučavao Knez) često su bile na
željeznim fibulama pričvršćene sitne modre perle – to bi sve upućivalo na domaću
proizvodnju a ne uvoz.
Što se tiče lončarstva (proučavao Dular), možemo reći da se početkom Fe doba koristi još
tehnologija preuzeta iz KPŽ-a (oksidacijski i redukcijski postupak pečenja); ali u
horizontnu Stična – javlja se i novi tehnički postupak tzv.reoksidacijsko pečenje, koji je
zahtijevao pečenje u lončarskoj peći. Zajedno s ovim postupkom dolazi i upotreba
usporenog lončarskog kola. Obje 'novine' su već dugo poznate na Mediteranu. Ove su
obje novosti u doba Stična faze preuzele i dolenjska i svetolucijska skupina.
O trgovini ne znamo pouzdano ništa previše, osim da je sol, posve sigurno, dolazila iz
Hallstatta (u starijem periodu), a u mlađem iz Dürrenberga. Budući da se Dolenjska
nalazi na rubu italskog prostora tako je također među prvima prihvatila niz mediteranskih
tekovina – te ih preko Alpa prenosila na istok i sjever.
O uvozu možemo govoriti u vezi apulske keramike, te eventualno grčke keramike (vrlo
skromno)
2 puta – kopnom – sj.Italija (Este kultura)
- morem – Istra – srednja i južna Italija (Picenum)
prema istoku važno posredničko središte – Donja Dolina ( tu se susrećemo i sa JI
alpskom robom, a preko njih i sa italskom, panonskom, balkanskom, pa i grčkom).

DUHOVNA KULTURA
- odmah na početku Fe doba u dolenjskoj se skupini javlja novost – kako
zoomorfno, tako i antropomorfno figuralno stvaralaštvo, različito od onog u KPŽ.
Nalazimo ga u Beloj Krajini (mjesto začetka dolenjske skupine) – npr.glinena
plastika konjića na kotačima (Podzemelj, Dragatuš)
- konjska plastika, koja se u to vrijeme snažno afirmira u arhaičnoj Grčkoj, u
Dolenjsku stiže s istoka, ali sa posuda kalenderberške skupine (najklasičniji
primjer je posuda – situla iz Vača, ali takvu umjetnost nalazimo i na poklopcima
metalnih posuda, pravokutnim kopčama za pojas, kacigama i naušnicama). Svijet
što ga je uobličila situlska umjetnost bio je ograničen, motivi su standardni i
ponavljaju se.
- Opis vačke situle:
- Gornji friz – muškarci koji vode konja, konjanik i kola sa zapregom
- Srednji friz – 2 muškarca ubacuju tamjan u žrtvenu posudu; prizor M-velikaša na
prijestolju (jedan svira, a drugi drži žezlo) + sluge im donose piće; prizor dvoboja
s ručkama s kacigom u sredini (kao nagardom); sluga sa sjekirom vodi ovna
(žrtva)
- Donji friz – lav ždere ljudsku nogu, 'divojarci' i jeleni (životinjski repertoar je bez
sumnje preuzet i orijentalnog je porijekla)
- Prizor dvoboja konjanika imamo na kopči za pojas iz Vača, a motiv lova na kopči
iz Zagorja (konjanik lovi jelena)
- Porijeklo situlske umjetnosti treba tražiti u orijentalizirajućem stilu etruščanskog
svijeta (odnosno, orijent.stilu iz Male i Prednje Azije, stigli su ovdje posredstvom
Etruščana) – npr. živ.iz donjeg friza su, općenito, orijentalne, ali u obliku u kojem
ih je preuzela situlska umjetnost one su tipično etruščanske.

18
Pretpostavimo da je situlska umjetnost već krajem VII.st. bila upoznata s
temeljima/motivima (iako nije poznata niti jedna situla iz VI.st.) – jer ne može biti govora
o preuzimanju motiva u V.st., jer je tada već estenski prostor stvarao drugačije, a Bologna
je bila tada etruščanska. Što nam govori da JI alpska situlska umjetnost ne nastaje više iz
italske umjetnosti svoga vremena, već iz vlastitog korijena, premda ni ono nije izvorno,
nego je preuzeto iz orijent.stila VII.st. (JEL JASNO????)
U tom smislu situlska umjetnost nije napredna, nego arhaična, ali originalna je u
oblikovanju tema prema vlastitom izboru (domaći elementi: borci nose domaće oružje,
bore se domaćom tehnikom, domaća odjeća i kape, a i orijent.živ.dobivaju domaći
element – lav s vučjim repom).
Što se tiče značaja situlske umjetnosti – mišljenja su podijeljena (prikaz života gornjeg
sloja, povezanost s grobnim kultom, prikaz idealiziranog herojskog svijeta, mitovi...).
najvjerojatnije ima religiozno značenje, a simboli su u službi kulta (vjerojatno je grčko-
italski svijet utjecao s duhovnim sadržajem + motivi).
Pored situlske umjetnosti plastično oblikovanje je manje poznato – npr.statua borca iz
Vača; Ž figurica iz Stične. Također treba spomenuti i par natpisa sačuvanih u dolenjskoj
skupini – pisani su venetskim pismom (Vače, Ženjak- ostava s negovskim kacigama).
Zapravo se radi o varijanti venetskog pisma, za koje Slovenci kažu da postoji mogućnost
da je dolenjska skupina poznavala svoje posebno pismo.

GENEZA
Dolenjska halštatska skupina nastala je na prostoru Ljubljanske kulture KPŽ-a (ali na
užem području). Znači, prva i osnovna komponenta dolenjske skupine je ljubljanska.
Mijenja se način življenja – podižu se gradine, dolazi do povećanja broja stanovništva.
Mijenja se duhovni život – javljaju se tumuli, religijski simboli postaju sve više
antropomorfni. Mijenja se shvaćanje pojedinca, a time i društvena struktura (pojava
oružja, konjska oprema).
Promjene koje smo ustanovili su djelomičo nastale zbog novina na istoku – na prostoru
podunavskog KPŽ-a dolazi do novosti koje označavaju nove skupine – bosutska,a
kasnije i Basarabi, zatim pojava tzv.trakokimerijskog fenomena (udar koji se dogodio
krajem VIII.st.). Ove istočne elemente nalazimo i ovdje: trakokim.konjska oprema,
Basarabi ornamenti, niz lučnih F s pravokutnom nogom, niz naočarastih F s osmicom.

Jedan od razloga bogate naseljenosti Dolenjske bio je taj što je bogata željeznom rudom.
A otkuda poznavanje željeza? B.Čović je opširno razmotrio sve 3 teorije:
I.) poznavanje bi bilo autohtono, a domovina bi mu bila sjevernobalkanski, podunavski i
istočnoalpski prostor
II.) porijeklo poznavanja željeza je maloazijsko. S propašću hetitskog carstva poznavanje
Fe se već u XI.st. proširilo u Grčku, te se u X.st.afirmiralo u Italiji, a djelomično već i na
Balkanu i Podunavlju
III.) trakokimerijskog je porijekla i po Europi se raširilo zajedno s TK fenomenom
Kako bilo, poznavanje željeza do nas je došlo posredno iz Italije. Za zapadne skupine
(svetolucijsku i notranjsku), to je svakako najvjerojatnije, ali i za dolenjsku bi moglo
važiti. U slučaju Dolenjske možemo misliti i na istočni izvor putem Kimerana (pri čemu
za nas nije važno da li su to donijeli sa sobom iz svoje domovine ili su se upoznali s tim u
Podunavlju, što je vjerojatnije).

19
Uzrok promijena moramo gledati i u kontaktu s mediteranskim svijetom (to već počinje u
Ljubljanskoj skupini KPŽ-a). Novi su duhovni elementi, religijska simbolika, a prije
svega nova struktura društva. Nastavak nove društvene strukture u detaljima nam nije
poznat, ali ga možemo usporediti sa zbivanjima koja su nam nešto ranije poznata u Italiji
(nastajanje protu-urbanih centara – villanovska naselja, koja će kasnije postati
etruščanskim gradovima; npr.Tarquinia, Veji, Cerveteri, Vulci).
Kod nas se ovaj proces sporije razvija, a ideju o formiranju plemstva H.M.Karpe izgradio
je na 'kneževskim grobovima', koji su, mada u skromnijem obliku, ipak refleks starijih
knež.grobova spomenutih villanovskih naselja.
Riječ je o procesu koji posvuda izbija na rubu italskog, kao i grčkog, prostora, a ne samo
u JI Alpama. O visoko i dobro organiziranom društvu govore nam i zidine u Stični (zid I)
iz faze Podzemelj (tako velik posao nije moglo obaviti malobrojno i loše organizirano
društvo). Smatra se da je tu živjelo čak oko 1000 ljudi!
Dosad smo shvatili da svaki tumul ima svoje bogatije grobove – u njima možemo
prepoznati grobove prvaka (starješine, principes), kojima je u proširenoj porodici (rodu)
pripadalo vodeće mjesto. U tim bogatijim grobovima nalazimo – oklope, situle, kacige,
apulsku keramiku. Uočava se postojanje centralne vlasti, iako u dolenjskoj skupini nikada
nije došlo do tako jake centralne vlasti u rukama jednog čovjeka (kao npr. u Trebeništu ili
Novom Pazaru). Gotovo je neobjašnjivo kako se tako jedinstveno organizirano društvo
nenadano raspalo. U negovskoj fazi (oko 400.g.) vidimo još izvjestan uspon, koji zatim,
još u istom stoljeću iščezava. Poslije 300.g. ne znamo više niti za jedan tumul s
porodičnim pokopom, a nekropole počinju imati keltski karakter. Nestaju oba
najvidljivija znaka dolenjske skupine, tumul i inhumacija! Slijede ravne nekropole
mokronoške skupine s inkremacijom.
Ipak, u Stični se život nastavlja i poslije negovske faze – slijedi latenski horizont. To
znači da je domaće stanovništvo fizički preživjelo kraj dolenjske halštatske skupine, ali je
izgubilo svoju kulturnu samostalnost. Dakle, većina stanovništva se lateniziralo, osim
južnog dijela Bele Krajine (Vinica) koji se našao pod vlašću Japoda.
Možda još treba reći da Stična u vrijeme rimske okupacije sasvim prestaje živjeti, dok
nekropola, a i naselje u Novom Mestu (te Šmarjeti), nastavljaju življenje i u rimsko doba.
Što se tiče etničke pripadnosti nosilaca dolenjske skupine – situacija je zamršena. U
principu, Dolenjska spada u područje razgraničenja Ilira (simpozij u Sarajevu 1964.) i
zbog ritusa pokapanja, već smo rekli da bi je vezali uz skupinu Glasinac-Mati, ali...
Gabrovec naglašava da u Dolenjskoj nemamo 'ilirske' kulture, tj.materijalne kulture
tipične za skupinu Glasinac-Mati (osim jedne 2petljaste lučne F glasinačke sheme) –
ovakva situacija bi možda značila ovo: Iliri, koji su došli nosiocima ljubljanske KPŽ,
nametnuli su svoj jezik, a preuzeli njihovu kulturu, te se od tada zajedno razvijali?!
Postavlja se dakle pitanje – je li više manje iznenadno uspostavljanje porodičnog tumula
sa skeletnim pokopom predstavlja zadovoljavajući dokaz ilirizacije dolenjske skupine?

SVETOLUCIJSKA GRUPA (S.Gabrovec)

Ova grupa zauzima područje gornjeg i donjeg Posočja + njene pritoke Bače i Idrijica.
- lokaliteti – Most na Soči (na ušću Idrijice i Bače u Soču)
- - Tolmin (u Tolminskoj dolini)
- - Kobarid (gdje se Soča veže sa Nadižom)

20
- skupina je dobila ime po sv.Luciji, kako se do 1952.g. nazivalo glavno nalazište
Most na Soči
- svetolucijsko područje u gornjem Posočju je izrazito alpskog karaktera, ali budući
da je rijekom Sočom ona povezana s morem – alpska klima je blaža
- područje je orijentirano na Jadran, a preko njega i na sj.italsku ravnicu
- za istraživanje svL skupine važan je rad C.Marchesettija (direktor muzeja u Trstu)
koji je prije 1900. otkrio sva važnija nalazišta (Most na Soči, Kobarida)
- važan je i rad J.Szombathy-a (Most i Idrija)
- M.Hoernes je podijelio Most na stariju i mlađu fazu, a u novije vrijeme izrađena
je i nova detaljnija periodizacija na 6 faza (s osloncem na Freyevu kronologiju
nalazišta Este)
- Prvo je bila podjela – sv.Lucija I i II, a onda je svaka faza podijeljena na 3 dijela
(I a-c, II a-c)
- Posljednju kronološku shemu utemeljili su B.Teržanova i N.Trampuž 1973.

STUPANJ SV.LUCIJA Ia (T.XII; 1-7) – ½ VIII.st.

- čitava faza svL Ia pripada još KPŽ-u, što će reći da prethodi Ha C1 stupnju
- u sinkronizaciji s italskim kronološkim sistemima, razgraničenje bi bilo oko
700.g., što bi značilo da faza Ia obuhvaća cijelo VIII.st., a time i Podzemelj I
- za ovu fazu najznačajniji su nam grobovi iz Tolmina
- u materijalu nailazimo na kasni KPŽ:
- igla s tordiranim vratom (T.XII, 4)
- s profiliranom koničnom glavicom (T.XII, 1)
- a česte su i igle s koničnom glavicom (T.XII, 6), sa spiralnom glavom
- najviše ima lučnih jednopetljastih F (sl.7, 4); polumjesečasta F (T.XII, 5)
- keramika je skromna i ograničena gotovo na zdjele s uvučenim obodom (T.XII, 7)
i na nozi (sl.7; 27) i čaša s drškom (T.XII, 3)
- svL Ia = Notranjska II = Ljubljana IIa = S.Vito na tagliamentu (sj.Italija)
- svL Ia pripada u ½ VIII.st., mada neke igle KPŽ-a upućuju i na starije razdoblje

STUPANJ SV.LUCIJA Ib (T.XII; 8-13 / T.XIII, 1-4; 9-12 / sl.7; 1-8,12,17,22,27-33)

- u ovoj fazi život na Mostu i Kobaridi su u punom zamahu, a produžava se i život


u Tolminu
- ukrasni predmeti su pretežno od željeza: 2petljaste F (T.XII, 11 / sl.7.; 5)+ ogrlice
i narukvice
- prvi puta se javlja i mala naočarasta F bez osmice (T.XIII, 3 / sl.7; 8)
- česte su i polumjesečaste F (sl.7., 7)
- F su dio ženske nošnje
- U M grobovima nalazimo : igle s više glava (T.XII, 9 / sl.7, 2) koje potkraj faze
imaju trubaste završetke (T.XIII, 12 / sl.7, 8)
- Željezni noževi (sl.7; 12)
- Keramika je jednolika – karakterističan je vrč (T.XII, 13 7 sl.7, 28); lonci niskog
stožastog vrata (T.XIII, 14; sl 7; 30)

21
- svL Ib = Ljubljana IIb i IIIa = Notranjska IIIa = Dolenjska = Podzemelj (veza su
lučne F)

STUPANJ SV.LUCIJA Ic – sr. i 2/2 VII.st.


(T.XIII, 5-8; 13-15 / T.XIV; 1-6 / sl.7; 9-16, 18-21, 23-26) Most i Kobarid

- za stariji dio ove faze karakteristične su 2petljaste lučne F – čvorasta (T.XIII, 7 /


sl.7; 9)
- nastavlja se trajanje naočaraste F bez osmice (T.XIII, 5), ali postaje veća
- čunjaste F su česte (masivne), ali imamo i rjeđu varijantu – s romboidnim lukom i
s dugmetima (sl.7; 11) – ove F su česte u Bologni i Este
- česte su i čvoraste ogrlice (T.XIII, 8) + tordirane
- lučne F s tordiranim lukom
- igle s više glava
- situle tipa Kurd
- u mlađoj podfazi iščezava inventar F prethodne starije faze, a javlja se mnoštvo
novih (poticaji iz Italije VII.st.):
- manje čunjaste F (sl..7; 14, 15)
- F sa 2 ili 3 dugmeta na luku (T.XIV; 6 / sl.7; 13 i 20)
- Niske F dugih nogu (T.XIV, 13 / sl.7; 18, 25)
- Sangvisuga F (T.XIV, 2 / sl.7, 19)
- Grebenaste lučne F
- F s oblogom (sl.7, 26)
- Protocertoške F (sl.7, 24)
- Neklasični zmijoliki tip F (sl.7; 16) s više puta zavijenim lukom
- Keramika – ista kao u prethodnoj fazi
- Nova je crvena, reoksidacijski pečena keramika, u prvom redu situla s nogom i
bojanim ukrasom na njoj (T.XIV, 8 / sl.8, 26, 28)
- svL Ic = Este IIc i II/III = Stična I i dio II = sr. i 2/2 VII.st.

STUPANJ SV.LUCIJA IIa – VI.st. (T.XIV; 7-13 / sl.8, 1-8, 23, 25-29)

Novu fazu označava prije svega pojava zmijolikih F:


- zmijolike F s tučkovima (T.XIV, 7 / sl.8, 3)
- i slivenom petljom (sl.8, 2)
- a mlađe su – zmijolike s krilcima (sl.8, 8) i pločicama (T.XIV, 12/ sl.8, 7)
- sa sedlastim lukom (sl.8; 5)
- nova je svetolucijska F (sl.8; 13 / T.XIV, 11) – prvenstveno je dio Ž nošnje, dok
zmijolike nalazimo i u M grobovima
- igala gotovo da i nema
- nove su situle kojima je dno pregibom pričvršćeno za omotač (T.XIV, 13) – ivica
je situle obično obavijena oko olovne žice, uvijek prema vani (ta razliku od
mlađih, kojima je ivica savijena prema unutra)- Sanja je napisala da ona to ne
kuži!!
- Nakit je, osim F, skroman – trakaste naušnice i narukvice (sl.8, 23)
- Stupanj svL IIa = Este IIIa (po Freyu) ili IIIc (po Peroniju) = VI.st.

22
- Stupanj IIa je nešto stariji od dolenjskog horizonta zmijolikih F
- Zmijolika F s tučkovima je u zapadno-halštatskoj kronologiji predstavnik Ha D1
stupnja!

STUPANJ SV.LUCIJA IIb (T.XV, 1-5 / sl.8; 7-13; 15-18, 22, 24-29)

- novinu predstavljaju varijante certoške F – osnovna F rane podfaze (IIb1):


- certoška F II vrste po Teržanovoj (sl.8, 10)
- certoška F Ia, IIIa i IV vrste
- dok se mlađe varijante javljaju u IIb2 podfazi:
- certoške F IX, X i XIII vrste (sl.8, 21, 22)
- u oba podstupnja (svL IIb i IIc) nailazimo na certošku F Ib, V i VI vrste (sl.8, 12 i
15)
- nove su i F koje moramo pripisati utjecaju zapadno-halštatskog kruga:
- F u obliku pauka (T.XV, 2)
- F s ukrasnom nogom (sl.8; 17, 18)
- F s poprečno ižljebljenim lukom, čija se noga završava živ.glavicom (sl.8, 16) – F
su samostrelne (?) i čini se da predstavljaju začetak nove konstrukcije
- Starija samostrelna F ima samo 4 zavoja, slično Z halštatskim, što samo dokazuje
da je samostrel odande i preuzet. Pojava ovih Z halštatskih elemenata u GROBU
1008 na Mostu (T.XV, 1-5) s importiranom keramikom (jonski kiliks) dobro je
datirana u vrijeme oko 500.g.
- Brojne su metalne posude, kako situle, tako i ciste, a mlađe sada imaju ivicu
omotača uvijenu prema unutra oko metalne žice
- U M se grobovima javljaju i kopče za pojas, naročito ljevane, koje ostaju i u IIc
fazi (T.XV, 12 / sl.8, 14)
- Stupanj IIb = Este IIIb = početak certoškog horizonta u dolenjskoj skupini
- B.Teržan je dokazala (1973, 1976.) istovremenost pojave certoške F u estenskoj i
svetolucijskoj skupini

STUPANJ SV.LUCIJA IIc (T.XV, 6-12 / sl.8; 14, 17-22)

- ovaj je stupanj definiran kasnim varijantama certoških F (T.XV; 8-10) i običajem


polaganja oružja u grob (T.XV, 6 i 7 / sl.8, 17 i 22)
- certoška F XIII vrste (T.XV, 10 / sl.8, 22) – u Dolenjskoj je karakteristična i za
certošku i negovsku fazu
- certoška F X vrste (T.XV, 8 / sl.8, 21) – često se nalazi u M grobovima s oružjem
- gotovo su sve F izašle iz upotrebe
- još uvijek nailazimo na metalne situle koje su sada obično neornamentirane

REZIME:

FAZA Ia – predhalštatska, VIII.st


FAZA Ib – 750. - 650.g. = Este IIa
FAZA Ic – 650. - 600.; jaki utjecaji iz Italije = Este IIc i II/III

23
FAZA IIa – VI.st.- import! – bronč.oinohoe tzv.krute forme, čije je kronološko mjesto
pouzdano određeno u vrijeme između rodskog i kljunastog vrča – ½ VI.st.
- Drugi import je jonski kiliks tipa A2 po Vallet-Villardu – datiran oko 620.-600.
FAZA IIb – import! – jonski kiliks tipa B2 (T.XV, 4) datiran u kraj VI.st. + najstarija
varijanta certoške F (oko 500.g.)
FAZA IIc – nemamo nikakav oslonac za apsolutnu dataciju osim općih usporedbi sa Este
IIIc. Granica između svL IIb i IIc je oko 450.g. – tako bi se razgraničila halštatska i
latenska kultura

NASELJA

- gradine, ali ne tako grandiozne kao u Dolenjskoj, Notranjskoj, Krasu


- Kobarida, Bovec, Korotnica
- Otvorenog tipa – Most na Soči – istraživanja su trajala 12.g. Naselje je bilo
podignuto na umjetno napravljenoj terasi. Istražena je bila površina od 40 000m2
- Nađeno je 30 kuća iz halštatskog perioda, 2 iz latenskog i 8 iz rimskog; kuće su
bile pravokutne, s 2/3 prostorije, a po svemu sudeći, imale su i kamene ograde
- Remelji i pod od kamena, a zidovi su bili ožbukani
- Na stranama ukopanim u padinu brijega bio je izgrađen poseban drenažni zid
(suhozid) radi zaštite drvenih zidova od vlage i zasipavanja
- Naselje je bilo zaštićeno prirodnim položajem
- Izvjesno je da je arhitektura nastala pod utjecajem Italije
- Osim kuća za stanovanje, imamo i radionice

NAČIN POKOPA
- ravan pokop s inkremacijom – spaljene kosti s pepelom bi se postavljale u jamu, a
samo iznimno u urnu
- u starijoj fazi svL grupe, mrtvi su bili spaljivani u odjeći, zajedno s metalnim
prilozima, a kasnije je veći dio tih priloga bivao polagan u grobnu jamu
- grobna je jama bila poklopljena kamenom pločom, vjerojatno vidljiva izvana jer
straiji grobovi nisu ometani mlađima
- keramičke su posude bile više prilog nego urne
- na dnu grobne jame – često su se nalazile živ.kosti – kultni obred
- u grobovima nema oružja!!
- Poznata su 2 ukopa konja s opremom
- Ovakav način pokopa ne poznaju ni ranija ljubljanska ni dobovsko-ruška grupa,
ali niti estenska

PRIVREDA
- stočarstvo, poljoprivreda
- bogatstvo željezne rude oko Bohinja
- zanimljive su kuće u Mostu koje se jasno razlikuju od stambenih i predstavljaju
pravu obrtničku četvrt
- zbog položaja na kojem se nalaze, svL obrtnici su vjerojatno bili posrednici
zanatskih vještina estenske kulture dolenjskoj skupini i dalje ka istoku.

24
DUHOVNA KULTURA
- slično kao i u Dolenjskoj (živ. i antrop. oblici)
- poznata im je situlska umjetnost
- značajan je dio figuralnog oblikovanja – živ.fibule (luk je mogao biti uobličen u
obliku konja, psa, sfinge, a noga često u obliku pačeta. Uzori su svakako italski iz
VII.st., da bi se u svL skupini ustalili u V.st., budući da tu većina F ima razvijenu
samostrelnu konstrukciju)
- najvrijednija umjetnička tvorevina ja statua VOJNIKA IZ IDRIJE, kraj Bače (faza
IIc) – ima kacigu negovskog tipa, obučen je u suknju i opasan, drži rog i koplje,
ima narukvicu i nanogvicu (sve je realistično)
- natpisi iz Idrije, potiču iz latenskog perioda, posebna su varijanta venetskog pisma

GENEZA
- nailazimo na veze karakteristične za širi prostor oko Caput Adriae (tu se susreću
jadr.-medit. elementi s KPŽ-om Alpa i Podunavlja). Iz toga se razvijaju lokalne
skupine – npr.notranjska i svL grupa
- svL skupina je za razliku od dolenjske, iz KPŽ preuzela i zadržala naočarastu F, a
iz jadr.-italskog prostora lučnu 1petljastu F (iz koje se razvila 2petljasta)
- iz KPŽ-a se nastavljaju neke igle
- u svL skupinu nisu prodrli trakokimerijski elementi, kao u dolenjsku npr.
- ona ne poznaje polaganje oružja u grob!! – a to je veže sa Z (estenskom) i
japodsko-liburnskom grupom
- također nije preuzela ni 2petljaste F glasinačke varijante (što bi u dolenjskoj
trebao biti dokaz balkansko-ilirske komponente)
- jači su utjecaji iz Italije, pogotovo od 2/2 VII.st.
- uzrok kraja svL skupine su KELTI. Promjena se događa u posljednjoj fazi kada u
većoj mjeri nalazimo u grobovima oružje (karakt.za Kelte) –a taj običaj je do tada
bio potpuno stran svL skupini
- pritisak je dakle dolazio sa Z, iz Italije, a ne kao na Dolenjsku sa istoka!
- Što se etnosa tiče neki govore da su to Iliri, neki da su to Veneti, a stariji
istraživači su govorili o 'ilirskim Venetima'. Ipak o nije točno jer su novija
istraživanja dokazala da su Veneti samosvojan etnos, s vlastitim jezikom. Za Ilire
ne postoje nikakvi argumenti koji bi išli u prilog toj tezi. Pokop inkremacijom
svojstven je široj zajednici koja ni u kojem slučaju nije isključivo venetska, a u
materijalnoj kulturi upravo na početku svL i venetske estenske kult.postoje velike
razlike (kasnije podlijeganje estenskim utjecajima objašnjeno je trgovinom).
Venetsko pismo ne može dokazati venetski jezik, a kamoli venetski etnos. Tako
nam svL skupina ostaje i dalje anonimnom.

NOTRANJSKA GRUPA (S.Gabrovec)

- obuhvaća tršćanski kras, postojnski kras, te kraška polja – JZ Slovenija (utjecaji


Mediterana)
- notranjska grupa ima vrlo važnu saobraćajnu ulogu- kroz 600m visoka Postojnska
vrata prolazi najpovoljniji put iz Podunavlja i europske unutrašnjosti za

25
Mediteran. Naravno, važan je i obratan put – iz Italije u unutrašnjost Slovenije, pa
dalje do Podunavlja i srednje Europe!
- Na granicama ove grupe živjeli su Japodi, Istri i Veneti – koji su snažno utjecali
na notranjski prostor
- Krajem XIX.st. istražuje C.Dežman (groblje u Teržišću), a i C.Marchesetti
(Škocjan – 5 nekropola i 3 gradine)
- Prije WWI bila je objavljena ostava u Mušjoj jami kod Škocjana, kao i ostava u
Tržišću kod Cerknice
- Početkom XX.st. istraživaju W.Schmid i R.Battaglia
- M.Guštin je objavio cjelokupnu stariju građu koju čuvaju Ljubljana i Beč, a
B.Teržan je obradila nekropolu na Križnoj gori

KRONOLOGIJA
Početak notranjske skupine išao bi već u mlađi KPŽ (Ha B) – Mušja jama.
Što se kronologije tiče Gabrovec se drži sheme koju je postavio M.Guštin (1973, 1979) –
posljednje dvije faze su latenske, pa se nećemo njima ovdje baviti.
Iako je sadržaj faza donekle izmijenjen:

STUPANJ NOTRANJSKA I – X. i IX.st (T.XVI, 1-6)

- nekropola u Škocjanu, ostava u Mušjoj jami, nekropola sv.Barbara kod Milja –


zaleđe Trsta
- lučne F s dugmetom na luku (T.XVI, 4) – predstavljaju izrazito jadranski element
- dvodijelna zmijolika F
- mač s jezičastim drškom
- brončani noževi s tordiranom ili trakastom drškom (T.XVI, 1)
- paralele u Ljubljani I: britva tipa Oblekovice, igle s tordiranim vratom (T.XVI, 2),
križna kopča za pojas
- tordirane ogrlice s romboidnim završecima (T.XVI, 17)

STUPANJ NOTRANJSKA II – VIII.st. (T.XVI; 7-17 / sl.9; 1-3, 5, 6, 9-13, 25-29)

Ovaj stupanj karakteriziraju igle s koničnom ili strehastom glavicom, u M nošnji (sl.9, 1),
a u Ž – lučne F s jednom petljom (T.XVI, 16; T.XVII, 2)
- F naočaraste sa ili bez osmice (T.XVI, 15 / sl.9, 12)
- F sa lisnatim lukom (T.XVI, 14 / sl.9, 10)
- Polumjesečasta F (T.XVI, 13 / sl.9, 13)
- Igla sa spiralnom glavicom (sl.9, 3)
- Glavičasta igla s prstenovima ispod glave (sl.9, 5)
- Troglava igla (sl.9, 2)
- Tordirane i glatke ogrlice od bronce i željeza (sl.9, 18)
- U M grobovima nalazimo i oružje:
- Brončana i željezne koplja (sl.9, 7 / T.XVI; 9 i 12)
- Brončani noževi (T.XVI, 8)
- Britva u obliku polumjeseca (T.XVI, 7) – sve u Škocjanu
- Mač s punokovinskom drškom (T.XVI, 10)

26
- U 2 groba nailazimo na brončane đemove – više su vezani uz italske nego
trakokimerijske primjerke
- Keramiku poznaje prvenstveno Križna gora: glinene situle (sl.9, 26 / T.XVII, 5),
loptaste posude s cilindričnim vratom (sl.7, 25) – rijetko
- Pitosi i lonci (sl.9, 28-29), zdjele s uvijenim obodom (T.XVII, 3 i 12 / sl.9, 27) –
ovo i u slijedećoj fazi
- Notranjska II = Ljubljana IIa-b = S.Vito al Tagliamento

STUPANJ NOTRANJSKA III (T.XVII / sl.9; 7, 8, 11, 13-29 / sl.10; 1-6, 9, 22, 23)

IIIa)
- dvopetljaste lučne F (sl.9, 11 i 12 / T.XVII, 1) – češće brončane, ali i željezne
- polumjesečaste F (T.XVII, 6)
- višeglava igla s trubastim završetkom (T.XVII, 11)
- češće su bez trubastog završetka, a najčešća je sa spiralno uvijenom glavicom
- narukvice (sl.9, 21 / T.XVII, 10 i 11) – trakaste ali prevladavaju masivne 'O'
presjeka
- nove su naušnice sa spojenim završecima (sl.9, 22)
- metalna šalica s drškom (sl.9, 8) – Škocjan + veze s Istrom

IIIb)
- novost – naočarasta F s pločicom (sl.9, 19) – preuzeta iz japodskog prostora
- 2petljasta lučna F sa šupljim lukom (T.XVII, 4)
- čunjasta F (T.XVIII, 6 / sl.9, 16)
- zmijasta F s višestruko savijenim lukom (sl.9, 15)
- protocertoška (T.XVIII, 3 / sl.9, 20)
- u M grobovima – višeglava igla s pravokutno savijenim donjim dijelom (T.XVIII,
2)
- ovo do sada je bila građa iz zatvorenih grobova glavnih nekropola – Škocjan,
Križna gora, Šmihela
- ostava iz Teržišća kod Cerknice:
- sjekire sa zalicima (sl.10; 6)
- 4 sjekire s tuljcem (sl.10; 5)
- veliki broj kopalja (sl.10; 1-2)
- krivi željezni mač (sl.10; 4)
- željezni đem (sl.10; 3)
- brončana kaciga (italska forma)
- čunjaste F s 2 ili 3 dugmeta na luku (sl.9; 16, 17)
- u ovoj ostavi je materijal koji je manje povezan s Picenumom, a više s JI Alpama
2/2 VII.st.
- notranjska III = svL Ib2 i Ic = dolenjska (Podzemelj II, Stična I i djelomično II)
- notranjska grupa ima naravno najveće kontakte s Italijom, ali zanimljivo je da se
taj kontakt krajem VII.st. gotovo potpuno prekida! To je upravo dokaz kada
dolenjska i svetolucijska skupina doživljavaju svoj procvat i to upravo zbog
kontakata s Italijom. Umjesto toga u Notranjskoj jačaju veze sa Z Balkanom,
naročito s japodskom grupom

27
STUPANJ NOTRANJSKA IV i V (sl.10; 10-18)

- Škocjan, Križna gora i Trnovo u ovim stupnjevima više ne žive, ali ovu fazu
najbolje poznajemo iz grobova bez grobnih cjelina u Tržišču kod Cerknice,
nekoliko u Šmihelu
- Notranjska IV – VI.st = svL IIa = zmijolike F u Dolenjskoj
- Notranjska V – V.st. = svL IIb = certoške F u Dolenjskoj
- Glavni zastupnik Notranjske IV je zmijolika F – najstarija varijanta je lijevana
(sl.10; 10) – predstavlja tip koji je S i J rasprostranjen od Alpa; imamo i zmij. sa
sedlastim lukom (sl.10; 12) i sa petljom (sl.10; 14)
- Dakle, ovi tipovi su u dolenjskoj i svL skupini sigurno datirani u ½ VI.st
- Notranjska skupina ne poznaje mlađe varijante – s krilcima i pločicama!
- Za Notranjsku V nam svjedoči nekoliko F – trakaste (sl.10; 11), certoške F iz
Teržišča i Šmihela (sl.10; 13, 15-18)

STUPANJ NOTRANJSKA VI (T.XVIII; 7-12 / sl.10; 7-8, 19-21)

- snažno je zastupljen u Šmihelu


- Notranjska VI = negovski horizont/Dolenjska = svL IIc
- Nalazi su skromni, a glavninu predstavljaju:
- Kasne certoške F – vrsta X-XII po Teržanovoj (sl.10; 19-20 / T.XVIII; 12)
- Glatka ogrlica sa spiralnim završecima (T.XVIII, 11)
- Obruč s petljom (T.XVIII, 10)
- Željezna koplja (T.XVIII, 8)
- Sjekira s ušicama (T.XVIII, 9)
- Krivi mač (T.XVIII, 7)
- U ovu fazu spada i ostava iz Škocjana – bila je zakopana uz zidine škocjanske
gradine i pokrivena pločom; sadrži 1169 predmeta, među kojima je i 497 perli od
jantara + ogrlice, ukrasni obruči s kuglicama, saltaleoni, brončane falere i ukrasna
dugmad + brojni privjesci
- Riječ je ili o blagu bogate porodice ili putujućeg trgovca, ili je zavjetni dar

- zanimljivo je da notranjska skupina gotovo uopće nema italskog importa (osim 1


apulskog kratera iz Trnovog i vrča iz Tržišća – ali im ne poznajemo grobne cjeline, tako
da su beznačajni za apsolutnu dataciju)
- među svim istočnoalpskim skupinama ima najmanje kontakte s Italijom – nije čak
prihvatila ni novu tehniku pečenja keramike, a izbor italskih F (u odnosu na dolenjsku i
svL) je minimalan
- zbog loših veza s Italijom, teško je odrediti apsolutnu dataciju, pa je predložena
periodizacija utemeljena na povezanosti s Dolenjskom i Mostom na Soči

NASELJA
- gradine – na vrhu brda, opasane zidinama
- - na obronku brda, ispod vrha
- - 'gradine blizanci' – 2 gradine na istoj ravnini objedinjene u jednu

28
- - 'dvostruke gradine' – svaka na svom brdu sa zajedničkim zidinama
- nizinsko naselje – npr.Volčji grad – ima zidine
- naselja je proučavao i skicirao Marchesetti, ali ni mi još danas ne znamo objasniti
te razlike u njegovoj tipologiji, niti kronološki, niti sociološki

NAČIN POKOPA

- prevladava ravni pokop/inkremacija (u urni ili bez) – Škocjan, sv.Barbara kod


Milja
- ali nalazimo i inhumaciju (Križna gora, čak 40%)
- spominju se tumuli, ali to je upitno
- grobna se jama poklapala kamenom pločom
- u notranjskoj skupini nalazimo oružje u grobovima na početku (faza I i II; vezano
za pokope u Italiji, a ne uz I alpski KPŽ) i na kraju (faza VI, pod keltskim
utjecajem)
- oružje dakle ne nalazimo u vrijeme koje po mjerilima srednjoeuropske
kronologije spada u halštatski period. U starijem željeznom dobu, u
srednjoeur.smislu oružja u grobovima NEMA, što znači da su notranjska i svL
skupina povezane sa zapadnobalkanskim skupinama!
- Izuzetak su ukopi u špilji – Okostna jama (jama I na Prevalu), kraj Škocjana – 8
M i 3 Ž groba (nađena i situla s venetskim natpisom) – pripada mlađem
halštatskom periodu (Notranjska V-VI)

PRIVREDA

- na kraju je prevladavalo stočarstvo, s jako razvijenim ovčarstvom i kozarstvom,


dok su velika kraška polja služila za ispašu krupnije stoke
- Fe rude, limonita i hematita, mnogo se nalazi u okolici Šmihela, dok su u samom
naselju znatni ostaci troske i topionica
- Ipak, tragovi prerade Fe na kraškim gradinama su rijetki, tako da je Šmihel u tom
pogledu izuzetak
- Trgovina – upravo se put između srednje Europe i Italije odvijao kroz ove krajeve

DUHOVNA KULTURA

- notranjska skupina ne poznaje ni situlsku umjetnost ni druge vidove figuralnog


oblikovanja
- iz najstarijih faza (Notranjska I i II) treba spomenuti ostavu u Mušjoj
jami/Škocjan gdje je figuralno oblikovanje vezano uz KPŽ (sunčeve lađe, ptice), a
i punktbukel manira
- ostava nedvojbeno pripada području kulta
- OKOSTNA jama (jama I na Prevalu) – udaljena 200m od Mušje jame – nalazimo
nekoliko skeletnih ukopa, ali i mnoštvo životinjskih kostiju – kult! nije moguće
objasniti njihovu svrhu zbog teškog pristupa špilji, u koju je prilaz moguć jedino
kroz 14m visok, okomit rov???
- Pripadala bi fazi Notranjska V i VI

29
- OSTAVA IZ ŠKOCJANA – pripada Notranjskoj VI, i tumači se kao skriveno
blago
- Kamena ploča iz Stare Sušice (konjanik s kopljem i kacigom + 5 slova venetskog
pisma) – paralele za stil i motive nalazimo kod Japoda + još neki natpisi rano ili
kasnovenetski

GENEZA I DRUŠTVENO UREĐENJE

U notranjskoj skupini na početku postoje jaki jadransko-italski elementi:


- lučna F s 2 dugmeta
- 2djelna zmijolika F
- dvokrilne narukvice
- lučna F s 1 petljom
- perle od kosti
- manžete i mačevi
+ elementi koje ljubljanska grupa poznaje (ali ne više i dobovsko-ruška KPŽ) – igla s
koničnom glavicom + F s listolikim lukom
Mediteransko-italski utjecaji su vidljivi i u polaganju oružja u grob; najranije se pojavilo
u Škocjanu!
Drugi element geneze je KPŽ I alpskog-podunavskog smisla:
- naočaraste F
- brončani noževi s trakastom drškom
- tordirane ogrlice
- križna kopča za pojas
- + sva građa škocjanske ostave
Nema baš trakokimerijskih elemenata, a vačka čvorasta F (koja povezuje Dolenjsku i
Podunavlje) nađena je u samo 1 primjerku.
No jake su veze s Ljubljanom – preko LJ u Notranjsku su stigli neki jadransko-italski
elementi, a iz LJ velika naočarasta F s malom osmicom.
Kasnije su jaki utjecaji Japoda:
- naočarasta F s velikom osmicom (T.IV, 4)
- naočarasta F s pločicom na unutrašnjoj strani (sl.9, 19)
- višeglava igla s podvijenim završetkom (T.XVIII, 2)
Iznenađujuće je da se notranjska sasvim zatvorila prema Italiji sredinom VII.st., a time se
zatvorila i prema dolenjskoj i svL skupini. No još više čudi što u vrijeme najvećeg
procvata ove 2 skupine, u notranjskoj (faza IV i V) odumiru gotovo sva važnija nalazišta.
Život se ponovno nastavlja u većoj mjeri u fazi VI.
Ne zna se kako bi se to moglo objasniti. Situacija s prekidima života se javlja i u skupini
Kleinklein-Martijanec, Martijanec-Kaptol, i Dalju). J.Šašel to objašnjava ili kugom ili
upadima susjednih plemena, ali sve ostaje hipotetski.
Područje je u IV.st. opet vrlo naseljeno (npr.Škocjan, Šmihel) i to do rimske okupacije.
Poslije faze Notranjska VI zašli smo u doba propadanja halštatske kulture u JI Alpama –
dolaze Kelti (ali za Notranjsku ne znamo koja točno kulturna skupina, kao što znamo npr.
za Dolenjsku – mokronoška, ili za svL – idrijska – snažno keltizirana). To je razdoblje
Guštin označio Notranjska VII i VIII.

30
Snažan prelom za prostor Notranjske neosporno je označilo osnivanje Akvileje 181.g.
Preko prolaznog teritorija notranjske skupine vodi jedini put iz Akvileje na I ka
Podunavlju, srednjoj Europi i na Balkan – otuda je razumljivo da ovo područje spominju
Strabon i Plinije!
Koncentriraju se oko Okre – danas ili planina Nanos, odnosno Razdrto, prolaz ispod nje;
a u gradu Okri najprije bismo mogli vidjeti današnji Šmihel, gdje je A.Mullner u
zidinama pronašao rimsko oružje iz vremena opsade.
Etnički je naš prostor, prema izvorima, bio okružen Histrima, Japodima i Karnima (ali
oni su mlađi, te su se vjerojatno formirali poslije provale Kelta na području Z od
notranjske skupine). Za Notranjsku se ne može reći da su je naseljavali niti Histri niti
Japodi, ni Iliri ni Veneti. Možda je čak na početku VI.st (faza Notranjska IV i V) došlo do
promjene stanovništva poslije prekida života...

LJUBLJANSKA GRUPA (S.Gabrovec)

Na prostoru između dolenjske i svL skupine u Fe dobu i dalje živi Ljubljanska skupina
KPŽ-a, ne preuzimajući bitna obilježja svojih susjeda (porodični tumuli će se proširiti do
samih vrata Ljubljane, ali samu Lj neće doseći. svL skupina obuhvaća još čitav bohinjski
kut, ali ne i bledski). U to granično područje spada uglavnom Ljubljanska kotlina i veći
dio Gorenjske. Najznačajnije nalazište je Ljubljana, gdje se nekropola koja ja skupini
KPŽ-a dala ime, nastavlja tijekom cijelog željeznog doba.
+ Bled, Kranj, Mengeš
+ čitav niz gradina između Ljubljane i Vača, i na brdima koja okružuju gorenjsku ravnicu
Ako je Sanja dobro shvatila, događa se slijedeće: ljubljanski KPŽ zauzimao je Dolenjsku
i Gorenjsku, ali tijekom halštatskog perioda lokaliteti u Dolenjskoj su dobili značajke
dolenjske skupine (skeleti u tumulu, nova struktura priloga), ali ono što sada bitno odvaja
Gorenjsku od Dolenjske je da gorenjska nalazišta poslije faze Ljubljana IIb-IIIa:
1.) ne preuzimaju karakteristike dolenjske skupine
2.) ne doživljavaju sličan procvat kao dolenjska; upravo suprotno, nakon snažne početne
faze (Ljubljana IIb-IIIa; Lj IIb inače = Podzemelj I-II) ona zamiru.

- ženska nošnja – prevladavaju 2petljaste lučne F, ovdje je više naočarastih F nego


u Dolenjskoj, što znači da je Gorenjska bliža svL skupini
- muška nošnja – i tu je sličnost sa Dolenjskom očita, jedino što imamo više
višeglavih igala, što opet ukazuje na veću povezanost sa svL skupinom
- u keramici se snažno očituje tradicija KPŽ-a; u oblicima, dobroj tehnici pečenja.
Zanimljive su i brojne posude koje oponašaju metalne oblike (npr.šalice tipa
HOSTOMICE – ornamentirane poput čavlića, a paralele nalazimo u estenskoj
kulturi), a slično bi mogli reći i za situlu u glini iz Mengeša i Molnika
- važna su 2 bogata groba iz MOLNIKA (sa zdjelastom kacigom; željeznim
kopljem, metalnom posudom, 2 igle, konjskom opremom trako-kim.tipa) i
KRANJA (s tronošcem, kopljima, konjskom opremom). Ovo su kneževski
grobovi koji nisu začetnici novog razvoja nego predstavljaju završetak ljubljanske
skupine KPŽ-a!!
- Po M.Karpeu to su vodeće ličnosti koje su nakon nemira u VIII.st. ponovno
ujedinili stanovništvo i time postali začetnici novog razvoja – kada u JI Alpama

31
počinje željezno doba. Ipak, grobovi u Gorenjskoj to nisu, ali imamo ih u Beljaku
(koruška skupina), Podzemelju (dolenjska), Gleinstättenu (Martijanec-Kaptol).

LJUBLJANA IIIb – 2/2 VII.st.


- samo 4 groba poznata; po materijalu identičan je dolenjskoj i svL skupini, ali
pokop je isti kao kod KPŽ-a

LJUBLJANA IV – VI.st.
- samo 2 groba (sa zmijolikom F); pokop – tradicija KPŽ-a

LJUBLJANA V i VI – certoška i negovska faza


- 2 groba s certoškom F i negovskom kacigom

- u V.st. dolazi do promjena – prvi se puta u Gorenjskoj javlja tumul i sa


inhumacijom i inkremacijom. U vezi s pokopom važan je i podatak da ravni
grobovi s inkremacijom certoško-negovske faze nemaju urne (kao što je ranije
bilo uobičajeno) već da su spaljene kosti jednostavno stavljane u zemlju (na način
koji je karakterističan za svL). To bi značilo da od V.st nadalje, dotad slabo
naseljenu Gorenjsku, počinju zaposjedati žitelji, kako dolenjske, tako i svL
skupine. Ipak, na ta je pitanja teško odgovoriti bez poznavanja naselja, a ona nisu
još istražena.

GRUPA MARTIJANEC-KAPTOL (K.Vinski-Gasparini)

Na teritoriju ex YU grupu je prvi identificirao Stane Gabrovec, te je osim na austrijsku i


slovensku Štajersku, njeno rasprostiranje protegnuo i na SZ Hrvatsku (objava
istraživanog tumula u Martijancu u Podravini 1957.). Tumuli u Kaptolu kod Požege,
iskopavani od 1965.-1971. ukazali su da rasprostiranje grupe seže i do srednje Slavonije
(iako između srednje Podravine i Požeške kotline postoji izvjesna praznina – vjerojatno
zbog neistraženosti).
Gabrovec je grupu nazvao Martijanec-Kleinklein (toponimi tumula u Martijancu i onih u
austrijskoj Štajerskoj u Kleinkleinu s teritorija rasprostiranja grupe Wies). Neki autori
grupu nazivaju Martijanec-Wies. R.Vasić razlikuje 2 grupe: Martijanec-Wies i kaptolsku
ili požesku grupu – no ovo nije prihvatljivo jer se radi o jednoj grupi.

PODRUČJE GRUPE I POVIJEST ISTRAŽIVANJA


- savsko-dravsko međurječje, i to kako na JI predalpskom i alpskom, tako i na JZ
panonskom području, obilježeno je u vrijeme starijeg željeznog doba pojavom
tumula (incineracija) i pretežno visinskim utvrđenim naseljima
- ono počiva na jakoj tradiciji KPŽ-a, što se naročito ispoljava u vrijeme njegovog
početka na prijelazu Ha B3 u Ha C1 stupanj usporednim sporadičnim
pokapanjima i u ravnim žarnim grobovima (tako su npr. ravni žarni grobovi u
nekropoli Lepa ravan pod Poštelom datirani u 2/2 VIII.st. i prijelaz u VII.st.,
istovremeni sa srodnim materijalom iz nekih tumula – npr. kod Benedikta u
Slovenskim goricama)

32
RASPROSTIRANJE
- slovenska Štajerska, Podravina i Pomurje
- hrvatska Podravina i Međimurje, pa uz izvjesnu 'lakunu' do srednje Slavonije
- područje austrijske Štajerske, naročito dolina rijeke Solbe, a to je teritorij
rasprostiranja grupe Wies s njenim najpoznatijim tumulima u Kleinkleinu (bliske
paralele, s obzirom na keramiku i način pokapanja i teritorijem rasprostiranja,
mogu se povući s tzv.Kalenderberg grupom na istočnoalpskom arealu u Donjoj
Austriji, Gradišću, Z Mađarskoj i JZ Slovačkoj)
- ipak, npr. tumul u Dugoj gori kod Generalskog Stola na Kordunu ne tendira ka
skupini Martijanec-Kaptol, nego ka dolenjskoj skupini (inhumacija)
- tumul u Budinjaku/Žumberak (incineracija) kulturno tendira grupi tumula u Beloj
krajini

LOKALITETI:
- Poštela – na obroncima Pohorja (utvrđeno naselje, a ispod su nekropole s
tumulima); istraživao S.Pahič, W.Schmid, B.Teržan)
- Rifnik – kod Celja, visinsko utvrđeno naselje – Lepa ravan
- Brinjeva gora – gradina
- Libna – u J Štajerskoj u Posavini; naselje s tumulima
- Sv.Petar Ludbreški – Podravina, nizinsko naselje
- MEĐIMURJE: Goričan (+ 18 tumula u blizini), Donji Kraljevec, Hodošan
(+tumuli), Vidovac, Donja Dubrava, Kotoriba – nizinska naselja
- Kaptol - kod Požege, na obroncima Papuka, gradina i nekropola tumula (14)
- PODRAVINA: Martijanec, kod Ludbrega, samo 1 tumul; Jalžavet - ... (ne vidi se
šta piše)
- Tumuli u Slovenskim Goricama: H...; Benedikt; Gornja Radgona – 1830. – nalaz
ratnika s kultnim kolicima i mačem tipa TACHLOVICE (danas im se zameo trag)
- + nekropole Legno i Gradišče (naselje) – Štajerska
- + tumuli pod Ptujskom gorom

KRONOLOGIJA
- Ha B3/Ha C1 – Ha D1
- U slovenskoj Štajerskoj, ali i u naselju sv.P.Ludbreški u Podravini možemo pratiti
početke grupe (Ha B3-Ha C1), dok se u Martijancu, Goričanu i Kaptolu, počeci
mogu slijediti tek od Ha C1 stupnja, preko Ha C2 do Ha D1 – VII./VI.st., a to bi
bilo i okvirno trajanje ove grupe, od sredine VIII. do sredine VI.st.

HORIZONT I

Treba istaknuti ravne grobove s incineracijom pod Poštelom-Lepa Ravan, počinju još u
vrijeme KPŽ-a (grupa Ruše u Štajerskoj) u Ha B3 stupnju, na što upućuju oblici
keramike – bikonične žare podravskog tipa i specifična ugrebena ornamentika, uz pojavu
novih oblika:
- Brončana 2petljasta lučna F (sl.11; 14)
- F s čvorovima na luku (sl.11; 11 i 12) – tipa Vb po Gabrovcu
- Rane igle s više glava (sl.11; 3, 4, 13) – nagovještava prisutnost Ha C1 stupnja

33
Ista situacija je sa 6 ravnih grobova (incineracija) u Šempetru kraj Celja:
- lučna 2petljasta F tipa Ia po Gabrovcu (sl.11; 14)
- igla s više glava bez trubastog završetka (sl.11; 13) – sve su to predstavnici Ha B3
stupnja
- grobovi u Lepoj ravni i Šempetru označavaju početak halštatskog razdoblja u
Donjoj Štajerskoj, i to u vrijeme dok na tom području još traje grupa Ruše
- tumuli iz Legna – dvojne pasne (??) spone – sl.11, 8; ravne igle s više glava (sl.11;
4)
- tzv. 'Kramarškova gomila' u Legnu – zakrivljeni mač mahaira s T drškom (al.11;
6) – pripada Basarabi tipu i donjopodunavskog je porijekla
- imamo i mač tipa Tachlovice iz tumula u Gornjoj Radgoni (sl.11; 1) + mač s
antenama iz Kleinkleina
- svi ovi mačevi dokumentiraju način ratovanja koji je još vezan uz tradiciju KPŽ-
a, kasnije u horizontu II, mač se gubi, i ustupa mjesto kopljima i bojnoj sjekiri
- naselje u sv.Petru Ludbreškom – nađena je talionička peć s kalupima od gline i
pješčenjaka: za šuplje sjekire, dlijeta, mala lovorasta koplja (svi tipični za Ha B3)
+ kalup noža (sl.11; 9) – tipa Este II, rani (polovica VIII.st.)
- + glineni kalupi za jednokratno odlijevanje razvođača remenja trakokim.stila
(sl.11; 10)
KERAMIKA – povezana s uzorima iz KPŽ-a grupe Ruše i Dalj (bikonične posude s
visokim stožastim vratom, plitice, lonci...); ornamentika je facetiranje i kaneliranje +
eventualno ugrebeni ornament
- u austrijskoj Štajerskoj (Wies, Kleinklein) – faza I susreće se od nove
ornamentike – bojanje grafita na crvenoj podlozi (trokuti i trake)

HORIZONT II – Ha C2 – od sredine VII.st. do 600.g. = Stična I

- M grobovi ratnika – naoružani su uglavnom s 2 ili 3 koplja, željeznom bojnom


sjekirom + nožićem; katkad i sa zaštitnom opremom
- Ž grobovi – s F, i bogato ukrašenom keramikom
- Horizont II dobro je predstavljen 'kneževskim grobovima' ratnika iz Kaptola +
grob iz tumula u Martijancu
- KNEŽEVSKI GROB 1, TUMUL IV, KAPTOL – kraj VII.st : kaciga grčko-
ilirskog tipa (T.XIX; 5) – slične poznajemo iz Donje Doline, Trebeništa i Rečice
kod Ohrida. Po svom obliku, s produženom zaštitom za vrat, predstavlja stariji
oblik grčko-ilirskih kaciga, a E.Kunze ih datira u kraj VII.st. Vjerojatno je preko
Makedonije stigao u savsko-dravsko međuriječje
- U Donjoj Dolini je uz kacigu pronađen i umbo štita arhajskog tipa, a sličan
imamo u Čitlucima-Glasinac (a također i knemide – slične kao i ovdje u Kaptolu)
- KNEMIDE – neornamentirane s naznačenom muskulaturom noge (T.XIX; 1 i 2);
nisu pogodne za datiranje jer su u Grčkoj rasprostranjene od kraja VII. do IV.st.
- ORNAMENTIRANA PRSNA ZAŠTITNA PLOČA – po rubu sa zakovicama za
pričvršćivanje na kožnu podlogu, u obliku prsluka, odnosno kožnog oklopa
(T.XIX; 3). U sredini je rozeta, motiv sunčevog koluta, a on je vezam uz srednju
Italiju, za razliku od šljema i knemida.

34
- BOJNA SJEKIRA – s brončanim tuljcem za nasad i željeznim sječivom (T.XIX,
4) – jedan od najstarijih elemenata u grobu (tradicija KPŽ-a)
- 3 ŽELJEZNA KOPLJA – ilustriraju način borbe ratnika iz Kaptola
- 2 IGLE VIŠE GLAVA (T.XX, 1 i 2) – inače su karakteristične za nošnju svL-
estenskog grobnog kruga (Este II i II/III), ali isto tako i za skupinu Wies, za
skupinu Kalenderberg, kao i za daljsku skupinu. Ovdje imamo igle bez trubastog
završetka, ali njihova barokna forma ih smješta u Ha C2
- BRONČANI OKOV S REMENA (T.XX; 3) – rađen u punktbukel maniri,
tradicija KPŽ-a
- DIJELOVI KONJSKE OPREME – trakokimerijskog obilježja – žvale s ulomkom
psalije (T.XX; 7 i 8); 3 okova razvodnika kožnog remenja (T.XX; 5 i 6) – sve od
bronce. Takav oblik psalije rasprostranjen je S i J od Alpa, u Podunavlju i I
Karpatskoj kotlini već u Ha C, pa i Ha D stupnju. Paralele ovih naših (s ukrasom
jelove grančice ili riblje kosti) imamo u nekropoli daljskog tipa u Batini – koja
obiluje trakokimerijskim nalazima. Za razvodnike paralele nalazimo u Dolenjskoj
(horizont Stična – Novo Mesto I) i to za sloj kenževskih grobova – npr.grob s
oklopom iz Stične i grob s tronošcem iz Novog Mesta
- Košarasti privjesci (T.XX; 4) – datirani grobom s oklopom iz Stične i Ha C2

- GROB RATNIKA I, TUMUL X, KAPTOL – kraj VII.st. (sl.12; 1-5)


- kaciga korintskog tipa, loša rekonstrukcija – donji dio mu nije sačuvan, a prikazan je
da ima zaštitu za vrat, što bi govorilo o mlađoj varijanti (sličan imamo s Glasinca iz
Arareve gomile, ali ga Čović zbog tamošnje incineracije datira u 2/2 VI.st.)
- GARNITURA UKRASA REMENJA s konjske opreme – bronca; ima sva obilježja
trakokimerijskog porijekla, znači grob treba datirati u kraj VII.st.

- od ostalih grobova s kovinskim prilozima iz Kaptola, veći dio ima obilježje Ha C2


stupnja:
- sjekira s ručicama, sjekira s tuljcem za nasad, koplja, brončane igle s diskovima
(paralele u D.Dolini)
- BRUS S OKOVOM (sl.12; 26) – analogije imamo u Ilijaku gdje je otkriven i mač
glasinačkog tipa i 2 narukvice s prebačenim krajevima (materijal koji je
specifičan za Glasinac IV b, brus nalazimo i u Glasincu IV c)
- KRSTOLIKI RAZVODNIK za remen – ilirsko-glasinačko-Z balkanskog obilježja

- GROB IZ TUMULA U MARTIJANCU


- ilustrira bogatstvo ukrašavanja keramike
- datiran je u horizont Stična-N.Mesto I
- razvijeno Ha C razdoblje – 2/2 VII.st. do 600.g.
- u grobu imamo ostatak brončane situle tipa Kurd (porijeklom iz JI alpskog prostora),
mlađe varijante, što je neobično jer inače te situle nalazimo u starijem KPŽ-u

GROB 1, TUMUL XII, GORIČAN


- askos na čijij su ručki aplicirana 3 bovida (T.XXI, 8)
- velike posude bojane crno na crvenoj podlozi s ornamentima cikcak i spirala
(T.XXI; 11)

35
- manja čunjolika F (T.XXI; 9) – pripada starijem halštatu, Ha C2 stupnju, i izraziti
je faktor u JI alpskom krugu – analogije u kasnom Este II
- kotlić – zdrobljeni, imao je funkciju žare, ataše mu nisu sačuvane; ishodište JI
alpski prostor

GROB 1, TUMUL VI, GORIČAN


- isti tip kotlića
- sjekira sa zaliscima
- koplje
- zavinuti nož
- sve T.XXII; 5-7; standardni materijal Ha C2 i Ha D1

TURČIŠĆE-DVORIŠĆE – imamo primjerak 'minijaturnih žvala' (T.XI, 2-4) – to su u


stvari zatvarači remenja s opreme konja, uz koje obično ide i karika kroz koju se
provlače; prisutne su često među nalazima konjske opreme trakokim.obilježja, naročito
na području S od Alpa, ali i na JI, J alpskom prostoru, kao i u Karpatskoj kotlini
- imamo ih i u Magdalenskoj gori, Podzemelju, Šmarjeti i Vačama – pripadaju Ha
C2 i Ha D1
- na istom lokalitetu (TD) imamo i bikoničnu posudu s apliciranim predstavama
vodenih ptica (patka) na ramenima (T.XXI, 1) – jaka tradicija KPŽ-a. Iako po
obliku pripada III.stupnju (vrat posude je sužen i snižen), ipak s obzirom na
grobnu cjelinu mora se datirati u Ha C2
KERAMIKA
- dominiraju bikonične posude s visokim konusnim vratom, zdjele, zdjelice s
povišenom ručkom – koje često imitiraju metalne (kao npr.one tipa Stillfried-
Hostomice), vrčevi s ručkom, plitice, te kupe na nozi
- sva ta keramika srodna je oblicima KPŽ-a (Ruše, Dalj, Stillfried, Val, Podoli..)
- NOVOST – kaneliranje; bojanje (crno na crvenoj podlozi) ili izvođenje grafita
(geometrijsko) na tamnoj podlozi, premazivanje posuda grafitom (što daje dojam
metalnog sjaja)
- Ukras meandra obložen olovnim ili kositrenim lamelama i motiv tekuće spirale –
1.put!! Ovakav ukras (meandar) čest je na Z YU, ali općenito na I alpskom
prostoru. Imamo ga i u Štajerskoj, svL skupini, dolenjskoj, koruškoj, ali i na
panonskom Hrvatskom tlu – Martijanec (T.XX, 16) sve do srednje Slavonije –
Kaptol. Također ga imamo u Dalju (2 askosa), ali i u Istri (Beram, Picugi), te u
Austriji, Z Mađarskoj, JZ Slovačkoj, ali i J od Alpa (Este II), Villanova, Etrurija,
Apulija.
- U Grčkoj je pojava tekućeg meandra uočena u protogeometrijsko vrijeme, u 2/2
X.st., a na I alpskom prostoru se javlja za trajanja Ha C1 stupnja
- Ipak u Martijancu imamo kosi meandar, te ga je Frey paralelizirao s koncepcijom
orijentalizirajućeg koncentričnog meandra VII.st u Grčkoj (Rodos, Samos) – te bi
u JI i I alpski kulturni krug dospio preko Apulije i Etrurije ili direktno morskim
putem preko Jadrana
- Motiv spirale – samostalno stojeća (T.XXI, 11) – antitetična, raširena u cijelom JI
alpskom prostoru; tekuća (sl.12; 7) – Austrija, Koruška, Mađarska (Sopron)

36
- Porijeklo spirale na JI alpskom prostoru Dular i Siegfried-Weiss dovode u vezu s
prodorom grupe Basarabi iz podunavsko-karpatskog bazena prema Z u srednje
Podunavlje (bosutska grupa) za vrijeme trakokim.prodora
- Bojanje posuda i ornamenata, grafitiranje, tipična je pojava na I alpskom prostoru
do Z Panonije
- Bojanje grafitom na crvenoj podlozi – motiv trokuta – Goričan, Poštela, Legen
(zanimljivo je da se ne javlja u Kaptolu)
- Grafit – mrežasti ornament (T.XXIII; 2) u unutrašnjosti posude – sve su to
udomaćene pojave u dolini rijeke Solbe već u vrijeme Ha C1, kao i unutar grupe
Kalenderberg
- Ukrašavanje posuda protomama životinja počiva djelomično na tradiciji KPŽ-a,
ali predstave cijeli živ. na askosima – tipične su za Italiju i egejsko područje. Ovi
su ukrasi u vrijeme halštata vezani u prvom redu za I i JI alpski prostor (grupe
Kalenderberg i M-K)
- Ručke sa završetkom u obliku ptičijih glava iz Martijanca i Goričana (T.XX, 17 /
T.XXI, 10)
- Askosi s ručkama u obliku bika ili jelena – najbliža analogija su askosi iz Dalja
- Askos iz Goričana (T.XXI, 8) – bik nalikuje plastici bika iz Býá skále u
Moravskoj
- Karakteristika horizonta II je realistični prikaz životinja, što će u horizontu III biti
stilizirano (T.XXIII, 6)
- Ovakvo je ukrašavanje keramike sigurno imalo svoje značenje u kultnom obredu
(javljaju se uglavnom u grobovima) – vezano za predstave zagrobnog života,
tj.rađanja novog života, prirode i sunca (ptice) – što je u okvirima KPŽ-a bilo
primjenjeno na kult Apolona

HORIZONT III – ½ VI.st. – Ha D1

Nakon velikog uspona za vrijeme horizonta II, ovo je doba stagnacije i opadanja da bi
grupa prestala živjeti u sredini i 2/2 VI.st.
Teško je razlučiti prelaz horizonta II u III jer se nastavljaju svi elementi, ali ono što je
očigledno novo na keramici – snižavanje visokog konusnog vrata i nedostatak oboda na
otvoru ili nesrazmjerno povišavanje vrata (Poštela)
- javlja se namreškana keramika (sl.13, 15)
- stilizirane protome glava (T.XXIII, 6)
- F s pticom na luku (T.XX, 12) s prstenastim oblogama od kosti (izgorjele su) –
datiraju se u kraj VII./poč.VI.st. – ova F ukazuje na prijelaz horizonta II u III
- F sa širokim narebrenjima na luku (T.XX, 15) tipičan je predstavnik nošnje
početkom VI.st. na JI alpskom prostoru (Glasinac, Grčka, D.DOlina, Esta,
Hallstatt)
- 2 male F s kuglicama na luku (a tre bottoni); T.XX; 13 i 14; tipične su za sav
halštatski krug Slovenije, naročito Dolenjsku, te JZ za Liku – gdje im je
domovina (Glasinac ih ne poznaje, a u Este imamo samo 4 primjerka)
- sredinom VI.st., odnosno krajem Ha D1 stupnja naglo prestaje život grupe i ona
ne doseže mlađi halštat. Nema F Ha D2 stupnja (zmijolike, certosa F ili skitskih
utjecaja), ali niti Ha D3 elemenata – stupanj horizonta negovskih kaciga

37
NASELJA
- gradine – u Sloveniji: Poštela, Novine, Rifnik, te u sr.Slavoniji
- nizinska naselja – u Podravini i Međimurju
- u Štajerskoj su bedemi na gradinama pojačani drvenim palisadama, što je
drugačije od onog u Dolenjskoj gdje su bedemi građeni od kamena

NAČIN POKAPANJA
- incineracija (preuzeto od KPŽ-a) pod tumulima
- tumuli označavaju novo razdoblje, iako se pokapanje incineracijom u ravnim
grobovima nastavlja sporadično i dalje. To su već spominjani ravni grobovi na
Lepoj ravni pod Poštelom (7 grobova), u Šempetru kod Celaj (6) i nekropola na
Rifniku (preko 200 grobova)
- način pokapanja pod tumulima je od poodmaklog VIII.st.pojava karakteristična na
širem području I i J od Alpa, a ona se može dovesti u vezu s ekonomsko-
društvenim razvojem tog vremena, a nikako s nekim korjenitim etničkim
promjenama. Svi tumuli grupe imaju obilježje pojedinačnog pokopa (a ne
plemenski-tumuli kao u Dolenjskoj ili na Glasincu)
- ta obilježja su – 1 do 2 groba, te zemljani tumuli (jedino tumul IV na Kaptolu ima
5 ukopa; kneževski!
- Nekropole se razlikuju po broju tumula: Legno i Pivola - oko 60 tumula; pod
Poštelom, u Martijancu i Kaptolu – tumuli su pojedinačni; a u Međimurju,
Goričani, 30 tumula. Kod većine nekropola je u blizini naselje.
- U Štajerskoj je ponekad grob (žara) bio obrubljen kamenom – religiozno značenje
(imamo i u Pošteli i na Lepoj ravni)
- A nađena je i arhitektura od suhozida: Poštela, Pivola, Kaptol

EKONOMIJA
- poljoprivreda, stočarstvo (konj+goveda), metalurgija (poznato je rudno bogatstvo,
pogotovo Pohorja, podsjećamo na nalaze talionice, peći i kalupa za lijevanje –
sv.Petar Ludbreški – iz horizonta I, tj.samog njenog početka), trgovina

IMPORTI I KULTURNI UTJECAJI


- od I Sredozemlja, tj. Grčke, donjeg Podunavlja (veze sa Basarabi kult.), do Z
Sredozemlja, sj.Italije (veze, ionako slabije, s Este kulturom), SZ Balkana
(D.Dolina, Glasinac), a naročito sa susjedima – dolenjskom, svL grupom;
područjem u dolini rijeke Solbe i Kalenderberg grupe sve do SZ Panonije
(Sopron)
- glavna komunikacijska veza I-Z bile su rijeke Dunav, Sava, Drava i Mura sa
svojim porječjima
- putujući ljevači-majstori bili su, čini se, manje prisutni na području Martijanec-
Kaptol (jer nema situlske umjetnosti)
- ipak, trebamo razlikovati import (npr. grčko-ilirske i korintske kacige) od stranih
utjecaja koji su dospjeli kao rezultat međusobnih dodira, prvenstveno trgovinom

38
DUHOVNA KULTURA
- jedan od bitnih faktora u okvirima duhovne kulture je svakako umjetnost, ali u
prapovijesnom smislu, kroz koju je čovjek izražavao ne samo svoj stupanj
kulture, već i poimanje o svijetu u kojem je živio, društvenim odnosima i
religioznim shvaćanjima, a kroz tu umjetnost sagledavamo i veze sa susjednim
područjima s kojima je dolazio u dodir.
- Već smo rekli da u našoj grupi nemamo situlske umjetnosti (iako je Kleinklein,
Sesto Calende i Sopron imaju); ovdje imamo dvojaki izraz:
- Geometriziran i apstraktan
- Figuralan i naturalistički, ali ne antropomorfan, nego samo teriomorfan
- Impulsi koji su doprinijeli stvaranju ove umjetnosti su ili poticaji iz KPŽ-a ili iz I
Sredozemlja
- O naturalističkim predstavama na keramici smo već govorili. Također o tehnici
ukrašavanja (spirale, meandrim grafiti...)
- Predstave protoma jelena su imale apotropejsku moć, kao i sunčani kolut, bile su
u vezi sa solarnim kultom (vjerojatno preuzet iz KPŽ-a, tj.grčkog kulta Apolona)
- Protome bikovskih glava otkrivene su i u grobovima I i JI alpskog prostora
- Uz spomenutu tradiciju KPŽ-a, moramo uzeti u obzir i poticaje iz I Sredozemlja,
tj.Egeje, a nikako iz Etrurije, odnosno Italije
- Kameni prsten oko tumula nije im poznat (što je karakt.kod Ilira), ali okruživanje
grobova kamenim oblucima jest – vjerojatno kao zaštita od negativnog htoničkog
utjecaja
- Poznato im je i razbijanje keramičkog posuđa prigodom pokopa (u tumulima) – to
poznaje još i KPŽ
- Umatanje oružja u tkaninu, i to željeznih kopalja i sjekira (Kaptol, Goričan) imalo
je također apotropejsku namjenu
- Imamo 1 primjer prinošenja ljudske žrtve – zabilježen u naselju sv.P.Ludbreški: u
jami ljevkastog oblika je ognjište, keramika, jedan sjedeći skelet – jama je
zatrpana slojem vrlo nabijene zemlje – ovakav način žrtvovanja valja razlikovati
od pojave pokapanja u samom naselju ili ispod kuća (npr.D.Dolina) jer oni imaju
sasvim različit sadržaj
- Ovdje se ipak radi o ljudskoj žrtvi kultnog obilježja prinesenoj ili nekom
domaćem božanstvu, ili sa svrhom zaštite naselja od uroka

DRUŠTVENI ODNOSI
- u vrijeme KPŽ-a dolazi do pojave vladajućeg sloja – vojnici
- razvitak rodovskog društva pri kraju KPŽ-a dosegao je svoju kulminaciju krajem
VIII., početkom VII.st. kada se naglo počeo izdvajati vodeći vojni sloj, vojna
aristokracija, a početkom horizonta II došla je do punog izražaja
- 2 su komponente pospješile ovaj razvoj:
- šira upotreba željeza i trgovina
- trakokimerijski prodori – halštatskom vojnom sloju su predali osnovnu oznaku
njihovog statusa, a to je konjska oprema
- 'kneževski' centri bili su trgovinom povezani s Mediteranom (potvrđuju nam
grobovi), ali taj sloj nije prešao granice pojedinih rodovskih zajednica (npr.u

39
Grčkoj i Italiji došlo je do formiranja višerodovskog, odnosno nadrodovskog
saveza)
- GENEZA – početak grupe M-K i završetak KPŽ-a unutar Ha B3 stupnja se
vremenski djelomično poklapaju. Nekropola s ravnim grobovima na Rifniku u ½
Ha B3 stupnja ispoljava još karakteristike KPŽ-a (igle sa stožastom glavom), da
bi u 2/2 Ha B3 stupnja poprimila već elemente ranog halštata (npr.žarni grob 6 po
Poštelom ima obilježja KPŽ-a, ali nad njim je tumul)
- Znači, za genezu ove grupe je osim KPŽ-a, važan i trakokimerijski prodor, koji je
izazvao povlačenje populacije KPŽ-a iz nizinskih krajeva u gorovite predjele, ali
im je dao konja i konjsku opremu, te način ratovanja stepskog značaja kopljem i
bojnom sjekirom, koji istiskuju mač
- Impulsi za podizanje tumula dolaze iz I alpskog prostora s kojim je grupa u svom
razvoju i povezana

ODNOSI S DRUGIM GRUPAMA


- s austrijskom Štajerskom (dolina rijeke Solbe) – grupa Wies ili Kleinklein;
povezuje ih način pokopa, arhitektura groba i sama kronološka dinamika razvoja,
a razlika je u keramici, dok Kleinklein poznaje situlsku figurativnu umjetnost
- s Kalenderberg grupom na I alpskom prostoru (Donja Austrija, JZ Slovačka, Z
Mađarska i Gradišće-Sopron) – vezuje ih ornamentika meandra i spirale, te
protome bovida na keramici i pokapanje
- s drugim grupama Slovenije – tip polumjesečaste, te pijavičaste F (Goričani)
imamo u svL grupi, a domovina višeglavih igala je također u svL i Este grupi
- sa SZ Balkanom (Glasinac i Donja Dolina) – jači dodiri su u srednjoj Slavoniji –
brus s brončanim okovom, narebrene F, igle s diskosima
- utjecaji – trakokimerijski, Basarabi grupa, grčki

GRUPA DONJA DOLINA – SANSKI MOST (B.Čović)

- rasprostire se na području bosanske Posavine, između ušća Une i Vrbasa u Savu,


kao i u brdskim područjima nešto južnije, porječje Sane, predio bogat željeznom
rudom
- LOKALITETI:
- Sanski Most – naselje i nekropola; iskopavao F.Fiala krajem XIX.st.
- Donja Dolina – naselje; Mandić, Truhelka, Marić
- Otoka, Vrpolje kod S.Mosta – ravničarsko naselje; A.Benac
- Zecovi kod Prijedora – gradina + nekropola Čarakovo; Benac
- Petkovo brdo kod Banja Luke – nekropola; Nikolić i Čović
- Zemunica – gradinsko naselje
- Nakon iscrpnih izvještaja i analiza koje su dali Fiala, Truhelka i Benac, važan je i
Marić koji je dao detaljnu periodizaciju i kronologiju D.Doline (ne smatra ovo
područje ilirskim)
- Marić je Fe doba podijelio u faze Ic; IIa, b, c; IIIa, b, c, ali se Čović baš ne slaže
(neke stvari treba korigirati), pa ćemo ovdje ipak definiciju razvojnih faza osloniti
na periodizaciju i kronologiju Fe doba I alpskog područja, ali glasinačkog!

40
PERIOD I – Ha B3 – VIII.st; oko 800.-650.g.pr.
- prijelazno razdoblje između kasnog brončanog i željeznog doba
- Petkovo brdo u Radosavskoj – nekropola – spaljivanje + urne (tradicija KPŽ-a);
neki oblici keramike (T.XXIV, 9 / sl.14; 1 i 9), ali imamo i nove elemente: mali
pehari-amforice sa po 2 'X' drške s urezanim ornamentom(T.XXIV; 8 i 10) –
analogije u završnim fazama Poda B, ali i područje bosutske grupe u Srijemu
- Brdašce (naselje) u Laktašima (sl.14; 8) dao je identičan primjer, pa tako možemo
u ovaj period postaviti i još neke oblike: duboki, jajoliki pitosi, trbušasti lonci s
drškama na ramenu, dublje ili pliće bikonične zdjele s izvrnutim facetiranim
(iznutra) obodom, zdjele s turbanskim obodom i dr. (al.14; 2, 4-7)
- Zecovi II – isto pehari s X drškama (sl.14; 3) + girlande, urezane linije...
- Donja Dolina – po interpretaciji Marića u ovom periodu još se odvija život na
STARIJEM naselju osnovanom u Ha A1
- Našem periodu I starijeg željeznog doba odgovarala bi završna faza tog naselja, s
keramikom u tradiciji KPŽ što se slaže s Brdašcem i Zecovima
- METALNI NALAZI (T.XXIV; 6 i 7) iz Petkovog brda – unutrašnjebalkanski
tipovi, a ornamentika srednjobosanska – uglavnom, utjecaji idu iz J prema S, a ne
obrnuto kako je bilo u brončanom dobu. Taj unutar balkanski utjecaj prema
sjeveru je proces kojim počinje Fe doba
- Pojasna kopča (T.XXIV, 3) – vjerojantno D.Dolina
- 2 igle s koničnom glavom i diskovima (T.XXIV; 1 i 2) – takve su tipične za
Ljubljana IIa i Mokronog
- igla s čašastom glavom i željezni kolutić (T.XXIV, 4 i 5) – grob s urnom iz
Bajinaca

PERIOD II (IIa, b, c) – oko 650.-500.g.pr.


- čine ga Zecovi II (mlađi dio), Brdašce (gornji sloj naselja), najstariji sloj u
Sanskom Mostu, te D.D.
- važno je reći da se u ovo doba počinje razvijati Sanski M. u snažan metalurški
centar, a naselje u D.D. doživljava vrhunac – staro ravničarsko je napušteno i
pretvoreno u nekropolu, a novo je sojeničkog tipa
- FAZA IIa – oko 650.-575.g.pr.
- Keramika – grube zvonaste urne s 4 drške (sl.14; 10)
- Trbušaste urne s 4 drške (sl.14, 11)
- Zdjele s proširenim vratom, iznutra kanelirane (sl.14, 12)
- Jednostavne zdjele s uvučenim obodom (T.XXIV, 12)
- Šalice s 1 drškom (T.XXIV, 19)
- Oružje/oruđe – željezno koplje s dosta širokim listom i snažnim rebrom (T.XXIV,
11); željezni bojni nož, mali željezni nožić (T.XXIV; 13)
- Nakit – sljepoočničarke (T.XXIV, 14, 15 / T.XXV,1, 2)
- Ogrlice – čvoraste, tordirane
- Dijadema od brončanog lima (sl.14; 13)
- Masivne brončane narukvice s prebačenim krajevima (T.XXIV, 16) – česte u
Glasincu IVb/IVc
- Igle (T.XXV, 7) – višeglave, od Fe, obložene broncom
- Male naočaraste F bez osmice

41
- F u obliku beotskog štita s nogom (T.XXV, 5, 6)
- Donjodolinske kolutaste F (tipa kao T.26; 5)
- Pojas od brončane dugmadi s pojasnom kopčom glasinačkog tipa s laticama na
obodu (sl.14; 15)
- Kompozitni pojas (sl.14; 14)
- Glinene perle i brončani privjesci (T.XXV; 3 i 4)
- Ž grobovi – reprezentativniji – ogrlice, F, pojasevi, dijademe, sljepoočni kolutovi
- M grobovi – igle + predmeti koji oponašaju višeglave igle (paralele u Kaptolu i
Glasincu); tipa kao T.XXVI; 15-17 – to je u stvari lokalna interpretacija
(višeglave igle karakteristične su za svL, ali ovakve barokizirane kakve imamo u
Dolini više bi sličile onima u Stični)
- F tipa T.XXV, 5 i 6 – nalazimo u prijelazu Mokronog u stupanj Stična-N.Mesto,
znači naša faza IIa bi bila paralelna sa Stična I = svL Ib2/Ic1 = Glasinac IVb/IVc
- Ovo je otprilike postavljena situacija
- F s nogom u obliku beotskog štita – imamo je i na Glasincu IVc, te je datirana u
kraj VII.st. (oko 625.); inače je rasprostranjena na širokom prostoru od Grčke,
Makedonije, Trakije do D.D. pa i Slovenije
- Paralele s Glasincem su i višeglave igle (usporedi T.25; 7 sa T.62, I)
- U fazi IIa – 6 spaljenih – urne + 3 inhumirana groba

- FAZA IIb – oko 575.-525. = sredina VI.st.


- faza ratničkih grobova, ali i dalje su brojni bogati Ž grobovi
- keramika – urne širokih bokova s visokim vratom i izvijenim obodom (sl.4; 17)
- jednostavnije urne (sl.14, 22), grube zvonolike urne (sl.14, 10), trbušasti pehari s
2 drške (sl.14, 18), zdjele s uvučenim obodom (sl.14, 16), bikonične zdjele (sl.14,
19)
- specifične su kruškolike posude s rupicama ispod oboda i poklopcem (nose se na
uzici) – T.XXV, 15
- ukras – najčešće plastični; kose kanelure na obodu (turbanskom), vertikalne i kose
kanelire (urne, pehari, šalice): česta su i vertikalna rebra (sl.14; 19 / T.XXVI, 19),
šrafirani trokutovi (T.XXVI, 18) i rombovi (paralele na keramici VI.st. iz Poda)
- brončano posuđe – sl.14; 20, 21
- oružje/oruđe – prilično je raznovrsno
- uz koplje i bojni nož, sada nastupa i jednosjekli mač s oštrim prelazom iz sječiva
u ukošenu dršku i s trnom između drške i oštrice (sl.15, 3)
- nova pojava u DD je i defenzivno oružje:
- brončana kaciga grčko-ilirskog tipa (x2) – sl.15; 4
- brončane i željezne obloge štitova s umbom u sredini (sl.15; 5), a vjerojatno i
brončani oklop
- u Sanskom Mostu još imamo: željeznu sjekiru s tuljcem (T.XXV; 13), krstastu
željeznu sjekiru (T.XXV, 12), dvosjekli željezni mač (T.XXV, 8)
- nakit: mnogo je toga naslijeđeno iz prethodne faze (sljepoočničarke, ogrlice, F)
- neki predmeti dolazne do punog izražaja: donjodolinske brončano-željezne igle s
diskovima (T.XXVI, 15-17) – tipične za M grobove i donjodolinske pločaste F od
tankog pločastog lima, ukrašene iskucavanjem (T.XXVI, 5) – tipične za Ž
grobove

42
- brončano dugme s ušicom (T.XXVI, 7) – vjerojatno za kompozitni pojas
- glasinačke, okrugle pojasne kopče (T.XXVI, 10)
- novo – sljepoočni kolutovi od tanke narebrene žice s ušicom na jednom kraju
(T.XXVI, 12)
- lijevanja dugmad za pojas (T.XXVI, 9)
- duge, spiralne narukvice (sl.15; 6)
- dvojna igla s trokutastom glavicom (T.XXVII, 4)
- brončane i brojne jantarne perle
- fibule – arhaične, dvopetljaste (sl.15; 12)
- čunjaste s dugom nožicom (T.XXVI, 3 / T.XXVII, 9)
- F s lukom od jantarnih perla (al.15; 15)
- Male lučne F s izduženom trokutastom nogom i glatkim ili narebrenim lukom
(T.XXVII, 7 i 8)
- Lučne F sa sedlasto uganutom nogom (T.XXVI, 2)
- F a tre bottoni (sl.15, 11)
- S privjescima na luku i kraju noge (T.XXVII, 1)
- F s niskim lukom ukrašenim graviranim prepletom (sl.15, 14)
- Kolutasta F s krupnim laticama na obodu (sl.15; 13)
- U fazi IIb – 7 incineracija u urnama, ali 26 inhumacija!!!
- Ž grobovi opremljeni su bogato – nakit
- Keramiku nalazimo i u M i u Ž grobovima
- Bojna oprema bogatijeg ratnika – kaciga, štit s brončanom ili željeznom oplatom,
2 koplja, mač i nož
- Prosječno naoružanje – 2 koplja, mač nož, i vjerojatno štit
- Zbog sličnosti F koje nalazimo u Sloveniji (čunjaste, a tre bottoni..) zaključili bi –
faza IIb = svL Ic1 i IIa = Este II/III i Villanova IVB2 = Stična II = Glasinac IVc
- Veze s Kaptolom – grčko-ilirske kacige, F s vrlo dugom nogom, s 3 dugmeta, s
narebrenim lukom
- Veze s Glasincem IVc – glasinačke pojasne kopče, masivne narukvice s ukrštenim
krajevima; F s nogom u obliku beotskog štita; kalotna pojasna kopča s perlama na
obofu (T.XXVI, 8); narukvice s većim brojem navoja (sl.15; 6); pseudokiparske
(??) igle (T.XXVII, 5) – osim u Glasincu, nalazimo ih u I Hercegovini, C.Gori, i S
Albaniji – 2/2 VI.st.

- FAZA IIc – oko 525.-500.g.


- Mogli bi je nazvati horizontom zmijolike F
- Radi se o kratkotrajnoj fazi u DD, ali zmijolikih F nema u Sanskom Mostu, što ne
znači da nema grobova IIc faze
- Keramika – jednostavne, bačvaste urne; zdjele s uvučenim obodom (sl.15, 23);
trbušaste kanelirane šalice s 1 drškom (sl.15, 22)
- Oružje/oruđe – duga željezna koplja u obliku rogozova lista (sada kraća i šira) –
sl.15; 16-17
- Bojni nož – sl.15, 19
- Mač s vrlo kosom drškom – sl.15; 20-21
- Novost – koplja s rebrom do polovine lista (sl.15, 18)

43
- Nakit – sljepoočni kolutovi s narebrenom žicom; glatki i tordirani – T.XXVII, 11,
12
- Ogrlice od jantarnih ili staklenih perli
- Narebrene narukvice (T.XVIII, 2) ili ukrašene urezima (sl.15; 26)
- Donjodol. pločaste F – T.XXVII, 13
- Fibule – jednostavne zmijolike s diskom na luku (T.27; 15)
- S krilcima na luku – T.27; 14
- S dugom nogom i 2 dugmeta na luku – sl.15; 29
- Glasinačke rebraste F – T.28; 1
- Glasinačke 2petljaste F – T.28; 4
- Glasinačke krestaste F – T.28; 6
- Čunjaste s prstenastim završetkom noge – T.62; 28
- U fazi IIc – 90% je inhumacija
- Ž grobovi i dalje imaju više priloga
- Naoružanje – 1 do 2 koplja, mač, vjerojatno okrugli štitovi sa željeznim oblogom
i umbom
- Faza IIc = stupanj zmij.F u Dolenjskoj = Glasinac Va

- PERIOD III (IIIa1, a2, IIIB)


- Obilježen je upotrebom certosa F
- Sada je većina nalaza iz S.Mosta (nekropola) + nekropola u Čarakovu i gradini
Zecovi I
- Problem periodizacije Marić-Teržan-Čović (str.254/255.PJZ, Sanja kaže da je
dosadno)
- FAZA IIIA1 – 500.-450.g.
- Kratkotrajna, malo nalaza
- Naslijeđuju se 2 tipa nakita i traju još samo ovdje: dvodijelne pločaste F (sl.16; 1)
i sljepoočni kolutovi (T.28; 12)
- Novo – trakasta F (sl.16, 3), lučne protocertoške F s ptičijom glavom na nozi
(T.28; 8); certosa F malih dimenzija (tipa I i II po Teržanovoj) – sl.16; 5
- Još jedna varijanta malih certosa F (T.28; 7)
- Privjesci u obliku bule; staklene perle
- Oružje – koplje s jakim srednjim rebrom do ½ lista (sl.16; 7); usko s dugačkim
tuljcem (sl.16; 17); jednosjekli mač (sl.15; 20-21); mali bojni noževi
- Keramika – 1 plića zdjela s uvučenim obodom (sl.15; 23)
- Od 7 promatranih grobova – 1 spaljeni/urna, a ostali skeletni
- M i Ž grobovi relativno siromašni

- FAZA IIIA2 – 450.-350.g.


- Dugotrajnija; zastupljena u Sanskom M. i DD s nekoliko desetina grobova +
nekropola u Čarakovu i Zecovi I
- Keramika – pliće zdjele uvučena oboda; trbušasti ili bikonični pehari s drškom;
male kruškaste posudice (sl.16; 9-14)
- Ukras – osim već znanih kanelira – novost su plastična kuglasta ispupčenja na
trbuhu (T.28; 10 / sl.16; 13-14), te modeliranje roščića i životinjskih glavica ma
drškama (T.28; 10)

44
- Oružje – koplja (do 60cm) – duža, ali i kraća s dugim tuljcem (sl.16; 16 i 17), te
kraća bez rebra
- Kratki mačevi (35-40 cm) – 3 varijante: bez žlijeba za krv na gornjem dijelu
sječiva (sl.16, 18) – stariji tip; mlađi – s jednim sedlasto formiranim zadebljanjem
između sječiva i drške (sl.16; 25); tip sa 'S' sječivom i '3' drškom (tzv.tip mahaira
ili falkata) – T.28; 9
- Nađeni su i bojni noževi (20-25cm), a u nekim Ž grobovima – standardni mali
nožići
- Važna je ponovna pojava defenzivnog oružja – par knemida s modeliranom
muskulaturom (sl.16; 15); brončana grčko-ilirska kaciga; kameni brusovi
- Nakit - fibule – mlađe varijante certosa F s jednostranim navojima na glavici
(vrste V, X, XI i XII po Teržanovoj) – T.28; 15, 18
- Jadranski tip certosa F sa završetkom noge raskovanim i neznatno zavrnutim
prema luku – T.28; 14
- Starije varijante samostrelnih certosa F – T.28; 13 i 20
- Lokalna varijanta samostrelnih F sa završetkom nogice u obliku živ.glave – T.28;
19
- JI alpske živ.fibule – T.28; 17
- Naočaraste F s osmicom i brončanom trakom na poleđini – T.28; 21
- Neobična certosa F iz S.Mosta (T.28; 16) čiji je luk vjerojatno modeliran pod
utjecajem ranolatenskih F u obliku maske ('Maskenfibel')
- Sljepoočni kolutovi – arhaični (T.28; 12)
- Prvi puta se javljaju i vrlo dekorativni sljepoočni kolutovi tipa Sanski Most (T.28;
11)
- Ogrlice – od jantara i stakla
- Prvi puta se javljaju lijevane višeglave igle mlađe vrste (T.29; 6) – karakteristične
za Ž grobove; možda namjena ukosnica za punđe )
- Dvojne igle, sa 'omega' i sa krstastom glavom (T.28; 26 / T.29; 11) – karakt. za M
grobove
- Narukvice – masivne ili sa rebrima (T.29, 15 / T.28; 24) + spiralne i od brončanog
lima
- Pojasne brončane kopče - jednostavne (sl.16, 21) ili s prečkom po sredini (T.28,
22). Mogu biti i željezne u obliku sočiva ili pravokutne s prečkom (T.28; 22)
- Pinceta – T.28; 23
- U fazi IIIA2 od 41 promatranog groba – 1 incineracija/urna, 2 incineracije/bez
urne + 38 inhumacija
- Ž grobovi – nakit
- M grobovi – dvojne igle, u manjem broju F, pojasne kopče
- Standardno naoružanje – 2 koplja i kratki mač ili bojni nož

- FAZA IIIB – 350.-300./275.g.


- Ovdje su vodeći tipovi lokalna varijanta samostrelnih F i veći broj tipova i
varijanti F ranolatenske sheme + jedan poseban tip F poznat iz SZ Bosne (pločica
od tanjeg brončanog lima, ukrašena tehnikom tiještenja, te željeznim zakovicama
pričvršćena za željeznu F samostrelnog tipa. Nema prethodnice na ovom

45
području. Ne možemo je izvesti niti iz starijih pločastih F tipa Donja Dolina –
T.26; 5 / T.27; 13)
- U DD i S.Mostu imamo te F poznate iz SZ Bosne (T.29; 16) – pa se smatra da im
je osnovni oblik i ukras preuzet s paragnatida italo-keltske kacige (npr.tipa
MONTEFORTINO), koji je nekako dospio u SZ Bosnu, vjerojatno uvezen
- Keramika – mali bikonični lonci bez drške (sl.16; 22); duboke zdjele (sl.16, 23);
veći broj bikoničnih i trbušastih pehara i šalica s 1-2 drške, uglavnom istih formi
kao i u fazi IIIa2
- Karakt. za ovu fazu i novo – trbušasti pehar s koničnim vratom i 1 drškom (sl.16;
24)
- Ukras – ispupčenja na trbuhu, roščići na drškama, trokuti izvedeni upisivanjem
obrnutog 'V' motiva, šrafirani trokuti...
- Oružje – koplja – kratka bez rebra (sl.16, 26); duga, sa ili bez rebra
- Kratki mač sa sedlasto profiliranim zadebljanjem (sl.16; 25)
- Bojni nož sličan maču, ali kraći i tanji
- Brus
- Par knemida iz S.Mosta
- Nakit – karakteristične su i ranolatenske F s nogom koja završava zmijskom ili
nekom drugom glavicom; kuglicom s produžetkom ili bikoničnim zrnom i slične
rane forme (T-29; 1-3, 5)
- Naočaraste F
- Starije varijante samostrelnih F
- Kasna varijanta jadranske latenoidne F (T.29; 13)
- Lokalna F s glavom samostrelne sheme (T.29; 4)
- Sljepoočni kolutovi tipa Sanski Most (T.29; 8), sada su u punoj upotrebi
- Ogrlice od željezne žice i jantarnih perli ili staklenih
- Sada se javljaju ranolatenske perle od neprozirnog bjeličastog stakla u obliku
posude, kao i perle od zlatnog lima
- Višeglave igle – ukosnice (T.29; 6) – u Ž grobovima
- Dvojne igle – omega tipa (sl.16; 30) i krstaste (T.29; 12 / sl.16, 31) – u M
grobovima
- Narukvice – masivne s jagodama (T.29; 15)
- Pojasne kopče – osim malih ili velikih (T.29; 7), sada se pojavljuju i željezne
pređice s uvrnutim krajevima i iglom (sl.16; 31), kao i posebno dekorativne
ažurirane okrugle brončane spone (sl.16, 27)
- Mala naušnica od brončanog lima (T.29; 12) – srodna je luksuznim primjercima iz
Čuruga
- Od 33 groba ove faze – 6 incineracija, a 26 inhumacija
- Što se nošnje tiče, tipološki se ona ne mijenja, s obzirom na prethodne faze
- Važno je reći za period III da se u to doba ne možemo više oslanjati na paralele s
Glasincem jer se utjecaji s njega više ne osjećaju
- Pojava certosa F (starijih varijanti) se u SZ Bosni događaju s izvjesnim
zakašnjenjem, u odnosu na estenski i JI alpski prostor. Certosa F se ne miješaju
niti u jednom grobu sa zmijolikim F (mlađim). Zbog toga se faza IIIa1 ne može
staviti prije početka V.st.

46
- Faza IIIa2 sadrži više vrsta certosa F; pravokutne pojasne kopče, masivne
narukvice s jagodama...te je istovremena s «mlađom fazom certoškog horizonta»
po Teržan, te s fazom IIc svL skupine + knemide + mačevi tipa mahaire (falkate)
– isto pripadaju u 2/2 V.st. i ½ IV.st.
- Faza IIIb sadrži elemente starijeg željeznog doba, sa već izrazitim utjecajima
keltsko-latenske kulture = mlađi dio negovskog horizonta dolenjske grupe = faza
Čurug po D.Božiču u Podunavlju. U ovu IIIb fazu pripada i pločasta F tipa Sanski
Most (T.29; 14) kojoj je nesumnjiva tipološka povezanost paragnatida na italo-
keltskim kacigama tipa Montefortino – što nedvosmisleno upućuje na 2/2 IV.st.

- Donja Dolina-Sanski Most – IIIa1 = 500.-450.g.


- - IIIa2 = 450.-350.g.
- IIIb = 350.-300/eventualno 275.g.
- u svojo studiji o DD Marić je pokazao da ne postoji prekid u životu tog naselja. Ono
kontinuirano traje do kraja mlađeg željeznog doba, odnosno do rimskog osvajanja. To su
faze IIIb i IIIc po njegovoj podjeli.

Keltski materijal – nakit, oružje, keramika – javljaju se u značajnoj količini, ali se i


autohtoni oblici (pogotovo rukom rađena keramika) održavaju do kraja života naselja.
Nešto je drugačija situacija sa Sanskim Mostom – tu još postoji nekoliko grobova koji bi
se mogli pripisati Latenu B2 ili C. Kasnolatenskih metalnih nalaza tu nema, a nedostaje i
keltska keramika, kao i u Zecovima I.

NASELJA
- gradinska (preko 100), otvorena ravničarska (12), sojenička (samo 1, na 'Gradini'
u DD)
- one gradine na dominantnim položajima, imale su lako obranjiv položaj, te
nemaju vidljivih ostataka fortifikacija, pa se pretpostavlja da su bile branjene
palisadom ili nečim sličnim
- u sjevernom dijelu našeg područja čest tip fortifikacijski sistema čini kombinacija
dubokog usjeka i tzv.limitnog tumula; ili šanac i polukružni bedem. U J dijelu
poznati su ovakvi obrambeni sistemi, ali su češći oni izvedeni od lomljenog
kamena, bedemi ili rijetko suhozid. Naravno, tip fortifikacije zavisio je od osobine
tla, tj.konfiguracije terena.
- Važno je reći da je naselje na GRADINI u DD bilo sojeničarsko samo u starijim
fazama, a zatim, taloženjem kulturnih slojeva nivo zemljišta je narastao, i nastalo
je otvoreno ravničarsko naselje, s podovima kuća položenim na tlo. Radilo se o
dobro organiziranom i uređenom naselju, s kućama raspoređenim SZ-JI, te sa
komunikacijama između nizova kuća. One su bile vrlo velike (10x15m) s više
prostorija. Konstatirana su 2 tipa peći. Zidne konstrukcije su bile od drveta i ljepa
koji je ponekad bio ornamentiran.
- Sojenice su bile postavljenje uspravno na tok Sane. Između tih redova bili su
iskopani duboki i široki kanali koji su vodili u rijeku (za odvod vode u vrijeme
kiša). Oko kuća su bile terase od greda, podignute kao kuće na visokom kolju.
Između kuća su bili mostovi (preko kanala). Truhelka je prvi istraživao, ali je
previše fantazirao, pa je to napravio opet Marić.

47
NAČIN POKOPA
- imamo 2 osnovna ritusa: incineraciju i inhumaciju, te dolazi do značajnog
preloma u ½ VI.st. (u periodu I i fazi IIa dominira spaljivanje, a onda u IIb
prevladava inhumacija, i tako do IIIb iako cijelo vrijeme postoji i spaljivanje
- u starijim fazama - incineracija + urne, a od IIb faze – osim urna, javljaju se i
izdužene jame u koje je nasuta paljevina
- u DD otkriveno je i nekoliko grobova ukopanih ispod kuća sojeničkog naselja.
Radi se o pretežno inhumacijama. Vjerojatno pripadaju fazi IIb- grobovi su imali
drvene okvire od dasaka (inače, osnivanje sojeničarskog naselja podudara se s
početkom faze IIa)
- posebno su zanimljivi dvojni grobovi – osim jednostavnih dvaju skeleta položenih
jedan uz drugi, u DD imamo desetak dvojnih grobova posebnog tipa
- o - = M – on je vjerojatno bio ranije zakopan jer su mu ponekad kost malo
- =-oŽ poremećene, a onda bi se žena pokopala (možda udovica), a to znači da
je grob M morao biti nekako označen na tlu
- u DD je Truhelka uočio i nekoliko grobova od samo dijelova skeleta (npr.lubanja i
butna kosta), ali sa prilozima. Očigledno se radi o prenošenju kostiju umrlog s
nekog drugog udaljenijeg mjesta na nekropolu (možda ratnici ili trgovci)
- unutarbalkanska pojava su duhaljke s kovačkih mijehova u obliku konjske
protome (sl.28; 23) – Sanski M., Ripče, Pod
- važno je reći da kulturne grupe Fe doba evoluiraju naspram brončanodobnih tako
da je jedan od mogućih pravaca te evolucije razvoj kulta heroiziranih pokojnika
(to je u vezi s kultom kneževskih grobova starijeg željeznog doba)
- kult mrtvih – ratnički sloj – rodovska aristokracija (iako kneževski grobovi nisu
tako bogati kao npr. u Dolenjskoj ili na Glasincu, oni pak postoje i to od ½ VI.st.)
- u starijem razdoblju (od VIII.-sr.VI.st.) u ukrašavanju konstatiramo dvije izrazite
tendencije:
- a) naslijeđe KPŽ-a – facetiranje, kaneliranje, tehnika iskucavanja kombinirana s
punciranjem (npr. pločaste F tipa DD)
- b) utjecaj s juga iz centralne Bosne i sa I, iz Bosutske grupe, uvođenje urezanog
ornamenta s bijelom inkrustacijom na keramici i finog graviranog ukrasa na
metalnim proizvodima (T.24; 3, 6-10)
- u daljnjem razvoju svi ovi elementi gube značaj, osim iskucavanja, a povećava se
važnost plastičnog ukrasa (u 2/2 VI.st.javljaju se primjerci posuda s roščićima i
živ.glavama na drškama, što je zapaženo i u dr.dijelovima Z panonskog i I alpskog
prostora u to doba)
- u V i IV.st. imamo snažan utjecaj dolenjskih lončarskih centara: nizovi ovalnih ili
okruglih ispupčenja na trbuhu, u kombinaciji s roščićima ili živ.gl. na dršci +
ponekad urezi ili ubodi (T.28 i 29) – odlično glačanje i posebna tehnika pečenja
davali su izrazito crnu keramiku što je bila imitacija metalnog posuđa

PRIVREDA
- zemljoradnja, stočarstvo, lov, ribolov, proizvodnja i prerada metala, trgovina
- DD (tzv.starije naselje) bila je važan radionički centar još u KBD. Tu su
izrađivana oruđa i oružja kao i nakit, i kalupi su nađeni. To se sve nastavlja u Fe

48
doba, to potvrđuju autohtoni tipovi nakita, a i nađeni kalupi, posudice za taljenje
bronce, grude bronce, komadi žice. Druga metalurška grana bila je vađenje FE
rude, taljenje Fe, njegova prerada i izrada Fe predmeta (željezna troska je nađena
praktično u sloju svakog gradinskog naselja). Imamo i primjerke kovačkog alata
(T.29; 10). Vrlo je vjerojatno da se Fe proizvodilo i za izvoz i to u velikim
količinama a da je glavnu posredničku ulogu imala DD. Trgovina je bila vrlo
važna za DD što se vidi po predmetima koji potječu iz Grčke, Makedonije,
Trakije, Dakije, pa do JI alpske oblasti i od Apeninskog poluotoka i srednjeg
Podunavlja do Glasinca. Možda je trgovina bila i osnovni razlog što su stanovnici
DD bili prisiljeni da napuste staro naselje na 'gredama' (brončanodobno) i uporno
nastojali i dalje ostati uz obale Save, pa i po cijenu podizanja novog naselja na
stotinama debelih hrastovih pilona

DUHOVNA KULTURA
- predstava ptice, točka i svastike na metalnim objektima, 4 's' motiva spojena u
svastiku – odrazi solarnog kulta
- predstava konja (figurica T.24; 18) ili F (T.28, 17) – rezultat importa ili utjecaja s
Egeje ili I Alpa

GENEZA I SUSJEDI
Teze Z.Marića:
1.) nosioci KPŽ naselili su sj.Bosnu u posljednjem stoljeću 2.tisućljeća (Ha A), u Ha B ta
se kultura u S Bosni potpuno konsolidirala
2.) stanovnici SZ Bosne u Fe doba (izuzevši Japode u Pounju) direktni su potomci
nosilaca KPŽ-a
3.) potomci nosilaca KPŽ-a Z panonskog područja su najvjerojatnije bili Panoni
4.) dosljedno tome stanovnici DD i njihovi srodnici u S Bosni isto bi trebali biti Panoni
5.) područje DD u rimsko doba pripadalo je panonskim Oserijatima. Vjerojatno su onda i
predrimski stanovnici DD bili isto Oserijati
6.) mezejski teritorij (oko rijeke Sane) ima vrlo naglašen panonski karakter, odnosno vrlo
mnogo elemenata KPŽ-a i njenih izdanaka
Dakle, utjecaji prema J su sigurni, a ostaje otvoreno pitanje jesu lli utjecaji s J prema S iz
područja srednjobalkanske grupe i glasinačke kulture (u VIII., VII. i ½ VI.st.) zaista samo
rezultat trgovačkih veza? Moglo je doći (nakon micanja KPŽ prema J) u starije Fe doba
do obratnog populacijskog pomicanja i suprotnog smjera (od J prema S i SZ) – na to su
već pomišljali Z.Vinski i K.Vinski-Gasparini (zbog određenih pojava na nekropoli u
Vukovaru), a zatim je Gabrovec iznio pretpostavku da je na genezu dolenjske grupe bitan
utjecaj imao priliv novog stanovništva s glasinačkog područja (ta se teza još ispituje)

UTJECAJI / ZAJEDNIČKI ELEMENTI


- srednjobosanski (Pod C i D) – šalice i pehar s 1 ili 2 drške, šrafirani trokutovi,
rombovi, vertikalna rebra, drške s roščićima
- srednjodalmatinski (preko sr.bosanske) – male F s dugom trokutastom nogom,
naočaraste, certosa F, dvojne igle, itd
- + specifični elementi - mlađa varijanta višeglave igle, lunulasta F s četvrtastom
nožnom pločom s lančićima, duge željezne pravokutne pojasne kopče, sljepoočni

49
kolutovi tipa S.Most (T.29; 8) – svi ovi predmeti su vjerojatno išli od JI alpskog
prostora preko DD do srednjobosanske i srednjodalmatinske skupine
- srednjopodunavsko područje (Szentes, Vekerzug, Velem st.Vid) – srodnost u
metalnom inventaru, kako DD grobova, tako i tumula u Kaptolu kod SI Požege
- na Z od DD razlikujemo 2 zone:
- sjevernu (Banija) – vezana za JI alpsko područje i s DD
- južnu (Japodi) – oko Une, zanimljivo ali u DD imamo samo 1 antrop.japodsku
figuricu, a kod Japoda samo 1 pločastu F tipa S.Most – znači nisu bili u
'prijateljskim' odnosima
- JI alpsko područje – dolenjska, svL, notranjska grupa – oblici nakita, a u V i IV.st.
specifična vrsta keramike. DD je također prenosila utjecaje iz unutrašnjeg
Balkana (Glasinac) prema Sloveniji

II. JADRANSKO-ZAPADNOBALKANSKA REGIJA

- granice ove regije se podudaraju s onima u KBD


- u KBD u JI Bosni je glasinačka grupa, ali u st.Fe doba dolazi do promjena – na
prostoru JI Bosne, JZ Srbije – do srednje Albanije, nastala je jedna široka
zajednica, tzv.kultura Glasinac-Mati. Dakle, glasinačka kultura kao cjelina ipak
pripada centralnobalkanskoj regiji, ali Z dio njenog areala pripada Z Balkanu
- na S naša regija doseže do srednjih tokova Une i Bosne, zatim skreće J i JI tako da
Romanija, Bjelašnica, Prenj i Neretva u svom srednjem toku odvajaju našu regiju
od područja rasprostiranja glasinačke kulture
- Z i J dio naše regije pripada mediteranskoj klimatskoj zoni, priobalni pojas i otoci
- Kulturne grupe:
- Istarska
- Liburnska
- Japodska
- Srednjodalmatinska
- Srednjobosanska
- Za J primorje veoma slabo istraženo dan je samo kraći sumarni prikaz

ISTARSKA GRUPA (S.Gabrovec, K.Mihovilić)

- prvi ju je odredio Š-Batović na svom predavanju na Hvaru 1968.g., ali je u tu


grupu uključio i slovenski kras (koji je ovdje ipak uključen u notranjsku skupinu)
- istarska grupa na sjeveru graniči s notranjskom, na JI s Liburnima, dok su u
Gorskom kotaru Japodi
- BERAM – krajem XIX.st. istražuju K.Moser, a onda Marchesetti. Nekropola je
ustanovljena na terasi između 2 gradinska bedema, otkriveno je oko 100 grobova,
a onda je kasnije Amorso otkrio još 72 žarna groba – kao niše usječene u živcu;
svaka žara je bila poklopljena kamenom pločom, pa se još većom prekrivala
grobna konstrukcija
- PICUGI – 2 nekropole smještene J od naselja. Prvo je Amorso vodio istraživanja
do 1889. kod nekropole I i II, te istražio oko 500 grobova, a onda je Marchesetti
početkom XX.st. otkrio još 250 grobova (njegove su bilješke sačuvane kao

50
dnevnik). Najčešći tip groba je nepravilna jama ukopana u zemlju i obložena
pločicama ili četvrtasta cela većih dimenzija (dok su jednostavni ukopi u jami sa
žarom ili bez žare vrlo rijetki). Osim grobova u podnožju naselja, česti su grobovi
(slučajni nalazi) unutar bedema kod II.Picuga
- PULA – krajem XIX.st. započinju istraživanja pulske nekropole. Prema Gnirsu
iskopano je 1000 grobova, od kojih većina nije bila dokumentirana. Grobovi su
slični kao u Picugima + 6 žarnih grobova (otkrio Bačić 1957.)
- NEZAKCIJ – Vizače; nekropola, istraživana 1900.-1905.g. (Benussi, Sticotti,
Puschi – opisao konstrukciju i sadržaj 114 grobova koji su bili koncentrirani u Z
dijelu naselja, unutar bedema i spomenuo je također nalaze žarnih grobova izvan
područja 'nekropole' unutar naselja, što je potvrđeno revizornim radovima 1981.
na području rimskih hramova). 1905. objavljen je rad M.Hoernesa po kojoj
istarske nekropole zajedno s nezakcijskom postavlja u halštatski period. Nalaze
uspoređuje s estenskom kulturom, a kronološki s podjelom prema Prosdocimiju
započinje s II stupnjem za Este i paralelizira sa svojom kronologijom za svL.
Posebno je važna Marchesettijeva podjela željeznog doba Istre prema kojoj ovo
razdoblje u Istri započinje drugim valom naseljavanja, početkom prvog tisućljeća
s pojavom spaljivanja u grobnom ritusu. Sam razvoj željeznog doba podijelio je u
3 stupnja, od X.-IV.st. Dvije manje nekropole (istraživane poslije WWII).
- KAŠTEL – kod Buja; 24 žarna groba; žare su polagane u usjeku u živcu ili su
bile zaštićene kamenim pločama
- GRADINA – iznad Limskog kanala – nekropola. 60-ih godina istraživao je
Mladin, nađena su 74 žarna groba unutar naselja i uz glavne gradske bedeme, na
SZ strani. Posebno su bili važni nalazi grobnih cjelina koje su pomakle dataciju
početka spaljivanja u Istri već u XI.st.
- Š.Batović je izdvojio istarsku skupinu i početak željeznog doba datira s prodorom
KPŽ-a u IX.st. Raniji početak istarske grupe u X.st. s podjelom na 3 stupnja do
IV.st. dao je Gabrovec 1970.g.
- KRONOLOGIJA – Istra I i II – pripadaju još KPŽ-u
- Istra III – VII.st.
- Istra IV – VI.st
- Istra V – V.st.
- Istra VI – preostalo vrijeme do kraja istarske samostalnosti
- Početak žarnog pokopa moramo postaviti već u XI.st. kako je utvrdila
K.Mihovilić (1972.)

I STUPANJ (T.30) – X / IX.st

- iako se mijenja način pokopa, počinje spaljivanje, domaća brončanodobna


tradicija zadržana je u gradnji grobnica, tipu nekropole uz bedem naselja i
posebno u pojedinim elementima starije keramike
- u grobovima uobičajene su žare u obliku šalice s visokom ručkom (T.30; 2 i 14) –
oblik potječe još iz SBD, kao i koncentrični krugovi oko bradavice, a ukras na
br.14, sličan je grupi ZG-Vrapče i grobu iz Martijanca Ha A1
- igla tipa FONTANELLA (T.30; 6) javlja se od KBD u Peschieri i traje do XI.st. u
nekropoli Fontanella

51
- tordirani torkvesi (T.30, 1) – KBD porijekla; nađene u Limskoj gradini i
Nezakciju, uz žare oblika šalica s urezanim ornamentom
- perle od staklene paste (T.30; 7 i 8) – poznate su samo iz Limske gradine, to su
tzv.Pfahlbauperle s velikom koncentracijom nalaza na području švicarskih
sojenica, kraj Ha A, pa Ha B
- narukvice dvoslivnog presjeka (T.30; 11 i 12)
- česti su naočarasti privjesci s visokom petljom (T.30; 4)
- koštane perle (T.30; 20), traju i kasnije – Nezakcij, Limska gradina, Picugi
- česti su torkvesi romboidnog presjeka (T.30; 5)
- spiralni prstenovi (T.30; 3)
- sljepoočničarke (T.30; 15 i 16) i spiralna narukvica (T.30; 17) – nađene uz žare
oblika šalice s visokom ručkom i kanelurama (T.30; 14)
- narebrene narukvice (T.30, 22) – veze s Glasincem IIIb
- dakle, Istra stupanj I – vezan uz stare elemente brončanog doba, jaki utjecaji
KPŽ-a i Mediterana (protovillanova)

II STUPANJ – VIII.st. – (T.31 / sl.17; 1, 2, 4, 8, 10, 20-23)

- dolazi do promjene u materijalnoj kulturi, ali način pokopa i nekropole ostaju isti
- najizrazitija karakteristika ove faze su grobne žare – sasvim novog tipa, vrč
'WASSERKRUG' ili 'HENKELKRUG' (T.31; 2, 3,13)
- javlja se na različitim i međusobno udaljenim područjima, npr. u nekropolama
Dalj i Vukovara ove posude obično imaju vertikalno kaneliran trbuh i dosta viskoi
konični vrat, a datirane su već u Ha B1
- na bosanskim gradinama, npr.na Varvari C (Ha A-B) ili iz Fortice (Ha B)
- na Apeninskom poluotoku su uobičajeni već od IX.st. fossa kultura od Rima do
S.Consiline dok se na S Jadranu (Este, Padova, Sv.L) pojavljuju u VIII:st.
- ovaj tip žara je u Istri ukrašen bogato, urezanim ili pseudovrpčastim
geometrijskim motivima + često inkrustacija
- grobovi s ovakvim žarama obično imaju vrlo malo priloga ili nimalo
- motive koji se javljaju, rombovi, spirala, meandar, možemo povezati s
protogeometrijskom i geometrijskom keramikom u Grčkoj
- villanovske urne imaju takav motiv, ali nikad u pseudovrpčastoj tehnici
- za dataciju ovih žara važni su nalazi noževa (nađeni zajedno) – (T.31; 1 i 2 –
Picugi II) + (T.31; 3 i 4 – Nezakcij; s trnastom drškom i rebrasto zadebljanim
leđima, slično u Ljubljani I)
- pseudovrpčasti ornament s inkrustacijom uobičajen je već u X.st. u ruškoj grupi,
kao i u IV fazi KPŽ-a (V.Gorica)
- osim trbušastih vrčeva s geometrijskim ukrasom, imamo s istim ukrasom i
narukvice (T.31; 5, 7 i 11 – zajedno s 3 vrste igala – s pločastom, koničnom i
zadebljanom glavom; one su u Ljubljani datirane u stupanj IIa – ½ VIII.st) koje se
u literaturi spominju kao pojasevi
- igle iz Pule pripadaju starijim tipovima, kao i F s listolikim lukom (T.31; 15)
- 2. tip žara (T.31; 6 i 10) – bez vrata, s plastičnim ornamentom na ramenu ili
trbuhu – spirala, meandar, potkovaste aplikacije

52
- u jednom grobu u Picugima sa žarom imamo i narukvice, trakaste sa suženim
dijelom (T.31; 8-10)
- već u IX. i VIII.st. u Istri se pojavljuje importirana keramika geometrijskog
japigijskog tipa iz Daunije, u grobovima Nezakcija i Picuga (T.31; 14)
- južnoetrurskog porijekla ke slikana vaza iz Nezakcija (sl.17; 20), porijeklom iz S
Italije dio je posude Stillfried + Hostomice + žezlo sa stiliziranim konjićem (sl.17;
10)
- igle s čašastom glavom povezuju Istru i Škocjan u IX. do VIII.st. (T.31; 16) sa
Ljubljanom I, Dobovom IV i Mariborom (Ha B2)
- dakle, Istra II je sada pod utjecajem Grčke u ornamentici i vezana je za kulturne
grupe oko jadranskog bazena, od Daunije i Picenuma do Veneta, Notranjske i
Liburna

III STUPANJ – VII.st. – (T.32 / T.33; 3-7 / sl.17; 3,5-7, 9, 12-19, 24-27)

- za ovaj je stupanj važna nekropola u Kaštelu kod Buja


- u III stupnju se razvija samostalna jedinstvena slika Istre, koju prije svega
označava vlastita keramika i ornament, u kojem prevladava meandar. Jačaju
utjecaji Picenuma i S Italije, jaka je također povezanost s japodskim JI alpskim
prostorom. Često ne znamo što je Istra preuzela, a što je sama ostvarila i što je
zajedničko cijelom S jadranskom prostoru (Caput Adriae)
- među predmetima M grobova moramo spomenuti:
- koničnu kacigu (T.32; 6) – Picugi, Beram
- zakrivljeni željezni mač (sl.17; 5)
- višeglave igle (T.32; 2 i 10) – tipologija i razvoj su japodski
- česte su i metalne posude – važna je šalica s ručkom (sl.17; 18 /T.32, 4) – Kaštel
kod Buja, paralele u Este i Notranjskoj
- situle sa zakovicama pričvršćenim dom (T.33; 13 /sl.17; 19)
- ciste sa ukucanim dnom (T.33, 11)
- kotlići s križnim atašama
- u suprotnošću s prva dva stupnja sada nailazimo na fibule:
- čunjasta (a navicella) s dugom nogom – sl.17; 6 / T.32; 7
- istarske varijante moramo povezati s Picenumom i S Italijom, a ne s JI alpskim
prostorom. Njihova pojava u Istri moguća je već sredinom VII.st., a ne tek u 2/2
VII.st. kako ih datiramo u Dolenjskoj
- F s 2 ili 3 dugmeta na luku (sl.17; 7 i 9 / T.32; 8)
- Zmijolika F (T.32, 5)
- F s koštanim zrnom (T.33, 3)
- Protocertoška F (T.33; 5 i 7)
- Naušnice s rupicom i kvačicom (sl.17; 15) – često provučeno jantarno zrno
- Narukvice od savijene žice (sl.17; 12) – takve poznaju Japodi
- Česte cjevaste ogrlice, kao u Notranjskoj – T.33; 6
- KERAMIKA – nestali su vrčevi i ukras kakav smo imali u prethodnom stupnju
- U keramici prevladava situla (njen izvor sigurno je estenski, ali izrada je domaća,
jer ukras su udubljene točkice i jamice, a ne utiskivanje čavlića, kako je

53
uobičajeno u estenskoj kulturi) počinje dobijati nogu; Kaštel kod Buja T.32; 3
/sl.17;25 i 26
- Domaće oblike opet pokazuje Kaštel, radi se o loncima (sl.17; 27) – ovalnog
oblika s jednostavnim plastičnim ukrasom
- Brojna je importirana keramika i to prije svega APULSKA keramika (T.32; 1), za
razliku od I alpskog prostora gdje se javlja u 2/2 VII.st. u tipološki uskom izboru,
u Istri je njen izbor znatno širi, kao i vrijeme njene prisutnosti, i to ne samo u
grobovima, nego i u naseljima
- Iz istraživanja De Juliiusa (1975) vidimo da se radi o daunijskoj keramici (u
Italiji) koju autor dijeli u 4 faze:
- 1.) geometrijska protodaunijska (IX.-VIII.st.)
- 2.) subgeometrijska daunijska I (700.-550.)
- 3.) daunijska II (550.-400.)
- 4.) daunijska III (IV.st.)
- za import apulske keramike preko Jadrana važni su radovi Freya, Batovića,
Dulara, Glogovićke
- sa studijom De Juliisa smo dobili odličan pregled tipologije i način ukrasa, ali
manje kronologije, koja je upravo za naše razdoblje, odnosno za keramiku koju
De Juliis stavlja u svoj daunijski stupanj I, još nije dosta široka
- mnogobrojna i raznovrsna daunijska keramika u Nezakciju pojavljuje se najčešće
u cjelinama koje sadrže više pokopa (npr.komplex grobnice I/12) ili je pomiješana
- u Istri već nalazimo geom.protodaunijsku keramiku, tj.japigijsku (6 komada u
Nezakciju), a u naš stupanj spada daunijska I:
- monokromni krateri sa i bez noge (T.32; 1 / sl.17; 24), ali očito i prvi dvobojni sa
skromnom upotrebom crvene (koju inače De Juliis stavlja u svoj II stupanj). To
nam dokazuje sama istarska građa gdje zajedno nalazimo jedno i dvobojne kratere
i primjerci iz Slovenije gdje su krateri ove vrste datirani u 2/2 VII.st. (Stična I)
- istarska i slovenska daunijska keramika povezane su prije svega s Picenumom,
često u varijantama koje sama Daunija ne poznaje
- u Picenumu ova vrsta keramike također spada u VII.st. – Picenum III

IV STUPANJ – VI.st. (T.33; 1-2: 8-13 / sl.18; 2-4, 6-7, 14-16,22)

- ovaj stupanj je vrlo slabo označen zatvorenim cjelinama, pa možemo navesti


građu koja je dobro datirana kod susjeda (Este IIIa, SvL IIa, stupanj zmijolikih F
Dolenjske, Picenum IVa)
- možemo navesti kao novinu zmijolike F raznih varijanti (T.33; 9 i 10 / sl.18; 2, 4,
6 i 7); npr.Picugi i Beram
- sangvissuga F (T.33; 8) – Istra je povezana sa Slovenijom
- višeglave igle se nastavljaju iz ranijeg razdoblja kao i ogrlice, naušnice, kao i
brojno metalno posuđe – situle, ciste, šalice s ručkom (sl.18; 14-16 / T.32;4)
- keramika – brojna je estenska keramika, prije svega narebrene crvene situle na
nozi (T.33, 12), a nastavlja se takđer import daunijske keramike (u ovo razdoblje
moramo postaviti dvobojne posude s jakom upotrebom crvene boje i apliciranim
plastičnim rogatim živ.glavicama tzv.SFAGEION (T.33; 1)

54
- u ovaj stupanj spada i većina kamenih spomenika iz Nezakcija o kojima ćemo
kasnije

V STUPANJ – V.st. – (T.34; 1-7, 10 / sl.18; 5, 8-16, 23-24)

- uspoređujemo ga s Este IIIb i djelomično IIIc, svL IIb, Picenum IVb i V, te s


certoskim horizontom Dolenjske
- u ovom stupnju isto raspolažemo s malim brojem zatvorenih grobnih cjelina –
obično mislimo na nalaze iz grobnice 12 u I zoni Nezakcija
- među F prevladavaju (u toj grobnici):
- starije F s 2 ili 3 dugmeta na luku
- F s oblogom
- Protocertoške F iz kraja VII. i početka VI.st.
- Zmijolike F iz VI.st.
- Samo 1 certoška F
- Mlađe keramike ima više, ali brojniji su stariji oblici – tako nalazimo estensku
keramiku VI i V.st., mlađu apulsku keramiku VI.st. i razmjerno mnogo grčko-
italske keramike koja još nije detaljno obrađena. Njoj pripada i crnofiguralna
oinohoe (T.34; 2) koju datiramo oko 490.g., ali važno je reći da ona NE datira
cijelu grobnicu u to doba
- Također su u ovoj grobnici važne i situle (nađeno oko 20 komada), a među njima i
figuralno ornamentiranih, u klasičnom situlskom i u estenskom stilu (T.34; 1 i 3)

VI STUPANJ – IV – I.st. (T.34, 6-13 / sl.18; 11-14, 17-21, 25-27)

- lokaliteti su već spominjani – Picugi, Beram, Nova vas, Limska gradina,


Pula..važnu ulogu ima i Nezakcij, pored već poznate nekropole, ima i novih
nalaza na području rimskih hramova
- nastavak utjecaja iz JI alpskog i S italskog područja – najmlađi izraz situlske
umjetnosti – situle s 1 figuralnim nizom (T.34, 3)
- iz istog pravca preko notranjske skupine prodire upotreba oružja kao što je:
sjekira na 'uho' (sl.18; 21) i duga željezna koplja
- kasno halštatsko razdoblje označavaju razni oblici certoških fibula koje imaju svoj
početak već u kasnom V.st.
- u IV.st se nastavlja import iz područja Daunije i to novog tipa posuda rađenih na
kolu (razni oblici vrčeva) slikanih horizontalnim trakicama (T.34; 11 / sl.18, 26)
- ova vrsta keramike glavna je karakteristika subgeometrijske daunijske III faze, a
proizvodi se kroz cijelo IV.st.
- u Istri je poznata samo iz Nezakcija sa područja rimskih hramova
- vjerojatno u isto vrijeme pod utjecajem južnoitalskih trbušastih pitosa s ojačanim
rubom ušća nastaje i domaća, histarska imitacija (sl.18; 25)
- iz južnoitalskih i gornjojadranskih radionica uvozi se crvenofiguralna keramika
raznih oblika (Nezakcij)
- u II nekropoli kod Picuga nalazimo pelike i skifnos etrursko-kampanske izrade
- također iz etrurskog područja potječu i fragmenti vedra – situla

55
- na području rimskih hramova u nezakciju nađeni su i primjerci helenističkog
srebrnog nakita; najčešće se pojavljuje kod Liburna
- nastavlja se uvoz iz jž italskih radionica gnathia keramike (T.34; 13) dok se među
kasnohelenističkim fragmentima reljefne i crnofirnirane keramike nalaze možda i
viški proizvodi (T.34; 12)
- indirektno keltski utjecaji u Istri koji su prodrli preko idrijske skupine u srednji
laten, pored zasada samo 1 fragmenta torkvesa od prepletene žice s čvorovima iz
Nezakcija (sl.18; 19), najčešće su F srednjolatenske sheme (T.34; 8 / sl.18, 17)
koje imaju nogu pričvršćenu za luk i jedan navoj samostrela omotan oko glave
luka (T.34, 8), a zatim i nekoliko kasnolatenskih F tipa Gorica, Jezerine i 1 tipa
Cenisola (sl.18; 18 i 20)
- kao što vidimo u Istri se ne mijenja način života s događajima 177.g. kao kod
Liburna. Do potpunog prekida razvoja histarske helenizirane kulture dolazi na
početku nove ere.

NASELJA
- gradine; kašteliri visinskog tipa, utvrđeni
- gradine u Istri postoje još od SBD, a proučavali su ih Marchesetti, Gnirs,
Battaglia, Baćić
- ipak, postoje neke nedoumice za neke gradine – jesu li brončano ili željeznodobne
- zato su ih podijelili u one koje se javljaju prije KPŽ-a (Brioni, Mordele,
Makadanj, Vrčin) i koje započinju tek s pojavom KPŽ-a (Kaštel)
- većina ih je započela život već u SBD, ali neke nastavljaju i u Fe doba- Nezakcij,
Picugi, Limska gradina, Beram, Nova Vas

NAČIN POKOPA
- od KBD od XI.st. pa do kraja prapovijesnog doba u Istri se koristi isključivo
spaljivanje pokojnika. S obzirom na veliki broj gradina do danas je konstatirano
samo 25 žarnih nekropola, a samo 9 ih je istraženo. One se nalaze u sklopu
gradskih bedema, između I i II ili II i III vijenca zidova (Pula, Beram), unutar
samog glavnog platoa naselja (Nezakcij), ili u neposrednoj blizini u podnožju ili
na padini (Picugi, kaštel)
- spaljivanje se moglo vršiti unutar nekropola na manjim vatrištima (Pula, Beram,
Nezakcij...), ali konstatirani su i položaji ... (ustrina, notrina..???)obično uz
nekropole
- vjerojatno je postojao grobni ritual jer je nađena velika količina fragmenata
keramičkog posuđa i ostataka hrane (nađeni izvan grobnica)
- 3 osnovna oblika grobnih konstrukcija:
- a) jednostavna jama s ostacima pokojnika u žari ili bez žare, prekrivena pločom ili
kamenjem
- b) grobna jama obložena neobrađenim kamenjem sa 1 ili više žara i prekrivena
kamenom pločom
- c) grob ograđen obrađenim kamenim pločama koje čine pravokutni sanduk
prekriven s 1 ili više poklopnih ploča
- znači više poklopnih ploča mogle su biti vidljive i izvana, kao oznaka, što je bilo
važno zbog naknadnih ukopa u isti grob (izrazit u Nezakciju)

56
DUHOVNA KULTURA
- javlja se figuralno oblikovanje (stilizirana ljudska figura na keramičkoj posudi u
nezakciju i živ.figurice u Picugima, Nezakciju i Bermu)
- figuralno oblikovanje povezuje Istru sa mediteranskim svijetom (Italija i JZ
Balkan)
- iznimka je motiv sunčane lađe
- vlastiti izraz Istra dobiva kasnije, glavna posebnost su KAMENI SPOMENICI –
većina ih je nađena u Nezakciju (50). Mogu biti s geometrijskim ornamentom
(spirala, svastika, meandar) ili reljefna plastika (konjanik, ali i lik žene koja doji i
rađa dijete) ili puna plastika (2 M poprsja; konjanik na konju, dvojna Ž glava,
fragment noge)
- kameni spomenici su nađeni u okviru nekropole, ali ne više u prvobitnom
položaju tako da o njihovoj funkciji imamo 2 teze: jedna je da su to ostaci svetišta
s kultom božjeg prijestolja ili dvojnog božanstva (Gnirs) ili htonskog božanstva
(Sticotti). Druga je da su to dio grobne arhitekture i predstavljaju grobne ploče ili
stele.
- Na jednom reljefu imamo prikazane M noge, ali i geom.motiv što dokazuje da
obje varijante spomenika nisu vremenski različite
- Za ploče sa spiralnim ornamentom imamo najbolje paralele u nadgrobnim stelama
Novilare, a drugu usporedbu daju nam kamene ploče iz Bugarske
- Ukras meandra nalazimo često na daunijskim stelama
- Novilarske stele se datiraju u ½ VII.st. pa bi i ove naše mogle biti tu negdje
- Paralele za punu plastiku imamo u J Italiji (Aressa, bellanta). Imamo i jedan
plastični nadgrobni spomenik čak iz J Njemačke (Hirschlanden), čiji su uzorci isti
u J Italiji. Datiraju se u VI.st.
- Konjaničku plastiku bi mogli donekle usporediti s etruščanskim – poznaju
naoružanog konjanika, ali i hipokampe (posebno je blizak nezakcijskom
spomeniku hipokamp iz Vulcija)
- Nezakcijski je konjanik, kao i etruščanski, gol, ali s dignutim falusom kao i sva
prahistorijska alpska M plastika, i na nogama nosi čizme. Grčki konjanici su
obučeni, izrađeni u dubljoj plastici, a južnoitalski nose plašt
- Nez.konjanika moramo razumjeti bar posredno iz slične etruščanske plastike.
Upravo su E rado prenosili sitnu grčku plastiku ili prikaze s vaza u veliku
skulpturu (npr.već spomenute hipokampe i sfinge)
- Nezakcijski reljef s prikazom žene koja doji i rađa dijete nema paralele. Jedino u
Megari Hibleji i Sparti nalazimo spoj tih dvaju motiva; kult plodnosti
- 'dvojna glava' ima paralele u Orvietu (VI.st.)
- s paralelnom građom iz Italije smo dobili razmjerno sigurnu dataciju za istarske
spomenike – ploče s geometrijskim ornamentom možemo postaviti već u VII.st.;
povezanost s reljefnom plastikom pokazuje da su ih izrađivali još i kasnije, u
VI.st, gdje moramo postaviti nezakcijsku plastiku, vjerojatnije prema kraju tog
stoljeća
- Istra je povezana s egejskim svijetom prije svega preko srednje i južne Italije. To
još nije čisti grčki svijet, ali je od njega dobio elemente (veze sa sr.i J Italijom
dobro pokazuje importirana daunijska keramika)

57
- druga povezanost je neposredno etruščanska (dvojna Ž glava i fragment Ž glave
su vjerojatno etr.importi)
- u potpuno drugi svijet nas vode figuralno ornamentirane situle. Više fragmenata je
nađeno u Nezakciju grobnica I/12. Prikazi na situlama pokazuju dvojnu
povezanost:
- 1.) situle JI alpskog kruga – tu spadaju situle s antropomorfnim prikazima:prikazi
konjske zaprege, kola na kojima su vozač i gospodar – sjedi, a 2 žene mu donose
piće, 2 M koja stoje uz ciborij, M koji koračaju u redovima – sve su to uobičajeni
prikazi na JI alpskim situlama
- 2.) Bologna – imamo motiv M s plugom i prikaz vepra, a to dolenjski krug ne
poznaje, također ni estenski, nego Bologna
- nezakcijske situle datiramo oko 500.g.
- druge dvije situle izrađene su u mlađem estenskom situlskom krugu. Iz njega su
antropomorfni prikazi gotovo sasvim nestali, a prikazi životinja imaju poseban stil
koji iz realizma prelazi u fantastiku
- inače, prapovijesni grobni kult izražavao se prije svega u grobnim prilozima,
obredima na grobu; socijalna diferencijacija, bogatstvo se iskazivalo u kvantiteti.
Prilozi najvišeg sloja su brojniji, dragocijeniji; u Istri toga NEMA
- s povećanjem bogatstva ne raste broj priloga. Izgleda da se individualnost
odnosno status pokojnika izražavao prije svega nadgrobnim spomenicima (ovakav
grobni kult poznaju Etruščani)

GENEZA
- za istarsku skupinu važne su 3 komponente:
- KPŽ ( u XI.st. donosi spaljivanje)
- Mediteran (protovillanova) + Egeja
- Domaća

SUSJEDI
- u II se stupnju intenziviraju odnosi sa Italijom (Picenum i Apulija, što vidimo po
importu). Iz tog je kontakta kasnije nastala i istarska kamena plastika i duhovno-
religiozni svijet. Najmlađa skulptura govori o vezi s Etrurijom. Sa estenskom
kulturom kontakti su kasni i nikad ne prevladavaju.
- Jače su veze s JI alpskim prostorom i naročito japodskim
- Istra je bila posrednik u trgovini između Picenuma i JI alpskog prostora. Preko nje
je dolazila daunijska keramika i niz fibula, te oružja
- Sa Z Slovenijom kontaktira dok sa centralnom veze prestaju (čiste keltske građe
Lt B2 i C stupnja u suprotnosti s Dolenjskom, Istra ne poznaje. Latenski oblici
koji se u to vrijeme nalaze u Istri već su sekundarni, nastali i svL i notranjskom
prostoru)
- Također su vidljivi i utjecaji helenističke kulture u Istri, to se vidi u keramici, dok
u japodskoj i JI alpskim skupinama je gotovo i nema
- Da li su Histri Iliri ili ne? Možda jesu, a možda i nisu (pročitati na strani
337./338.)

58
Ha C1 – ½ VII.st.
C2 – 2/2 VII.st.
Ha D1 – ½ VI.st.
D2 – 2/2 VI.st.
D3 – ½ V.st.
Lt A – 450.-350.
Lt B1 – 350.-300. –rani Lt
B2 – 300.-250.
Lt C – 250.-100. – srednji Lt
Lt D – 100.-1.g.pr.Kr.- kasni Lt

LIBURNSKA GRUPA
(Šime Batović)

Rasprostire se na području od Krke do Raše. Graničila je sa Histrima na sjeveru,


Japodima u zaleđu i Delmatima na JI. U pisanim izvorima Liburne spominje Strabon u
8.st.pr.Kr. (734.g.) u sukobu sa Grcima koji su im oduzeli otok Krf.
Istraživanja su vodili svi mogući muzeji (Zadar, Beč, Knin/Split, Pula, Zagreb, Trst,
Šibenik, Rijeka, Senj….) tj. Marchesetti, Abramić, Batović, Suić…

Lokaliteti: Nin, Zadar, Radovin, Bribir, Lisičić (Asseria), Ivadin, Zaton ninski, Privlaka,
Vrsi, Jagodnja Gornja, Filip Jakov, Ljubač, Dobropoljci, Velika Mrdačovica, Dragišić,
Murter, Sali, Kolan, Novalja, Jablanac, Lopar, Šula, Baška na Krku, Osor, Kastav i
Grobnik.

Poznato nam je i 18 ostava, a sve sadrže građu iz posljednje faze liburnske kulture od 4.
do 1.st.pr.Kr. (Jagodnje Gornje, Baška , Nin(3), Molata, Rijka (2), Osor, Kruševac,
Zadar, Karlobag…).
Pisani izvori:
- iako su podaci brojni u cjelini su vrlo oskudni i ograničavaju se na pojedinačne vijesti ili
rijetke događaje. Npr. Plinije Stariji (Naturalic Historia) daje nam zemljopisni opis
Liburnije u 1.st. nove ere, ali važniji su nam podaci o kretanju Liburna po Jadranu u
pojedinim fazama od 8.st.pr.Kr., zatim vijesti o Liburnima u 8.st. na Krfu, (Strabon);
zatim o sukobu s Grcima u 4.st.pr.Kr na Hvaru (Diodor Sikulski), o sukobu s Dalmatima
(opširnije str. 345.).
Razvoj i podjela kulture:
- periodizacija i datiranje je izveo Š.Batović 1964.g.
- I faza – između 2. vala balkansko panonskih seoba u 11. i 10. st.pr.Kr.
- II – IV faza - razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu od 9. do 5.st.pr.Kr.
- V – VI – razdoblje opadanja liburnske prevlasti od 5. do 1.st.pr.Kr.
Ipak, 1968.g. su se dogovorili malo drugačije jer su kao skužili da je I faza ustvari
prijelazna iz brončanog u željezno, pa je ustvari izdvojena i smatra se kao zasebna faza
KBD-a.

59
Prema tome povijesni i kulturni razvoj Liburna u željeno doba odvijao se kroz 2 glavna
razdoblja i 5 faza: - I – III faza - razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu, od 9. do 6.
stoljeća pr.Kr.
- IV – V faza – razdoblje gubitka prevlasti Liburna na Jadranu, od 5. do
1.st.pr.Kr.
Općenito:
Nakon balkansko panonskih seoba Liburni su postupno zaposjeli jadranske otoke,
vjerojatno na osnovu snažno razvijenog pomorstva i brodarstva, osobito srednju
Dalmaciju, ušće Pada, pokrajinu Picenum (danas Manche) na suprotnoj obali Jadrana
(nazvanu po liburnskom plemenu Piceni), kao i JI Italiju – Apuliju (danas Puglia),
prvenstveno njezin S dio zvan Damnija po ilirskim Damnima. Bez sumnje su na to
potaknuli masovnim seljenjem stanovništva s istočne jadranske obale, pa i s liburnskog
prostora na suprotnu Z obalu, zbog nemira potkraj brončanog doba. Zbog toga su Liburni
sve do 6.st.pr.Kr. imali vodeće mjesto u trgovini na Jadranu. Na izlasku iz Jadrana
sukobili su se s Grcima, koji su se širili sredozemnim morem. Grčki pisac Strabon
prenio je raniju vijest da su se Liburni 734.g. na Krfu sukobili s Korinćanima koji su im
oduzeli raj otok. To je jačim Grcima omogućilo postupno širenje po Jadranu i
ograničavanje liburnske moći od 7. do 4.st.pr.Kr. Osnivanjem kolonija u 7. i 6. stoljeću
Grci su zagospodarili u J Jadranu i dijelom Z obale, a u 4.st. nakon posljednjeg sukoba s
Grcima na Hvaru (384-381) Liburni gube prevlast i na Srednjem Jadranu. Širenjem
Etrušćana u Italiji od 7.st., a poslije i Rimljana, pa konačno doseljenjem Kelta u S Italiju
u 4.st.pr.Kr. liburni gube utjecaj i na S Jadranu. Tako su svedeni opet na matično
područje. Opadanjem moći smanjivao se i njihov utjecaj, pa su postupno osiromašili i
zaostajali. To iskorištavaju Japodi, koji su vjerojatno u 3. i 2. stoljeću, čini se, oduzeli dio
obale u hrv. Primorju , a Dalmati 51.g.pr.Kr. zauzeli su Promonu i JI dijelove. Znatno su
oslabili i učešćem u rimskom građanskom ratu između Cezara i Pompeja 49-47.g.pr.Kr.
Ipak su konačnim slabljenjem Liburna ponajviše pridonijeli Rimljani, kada su im
35.g.pr.Kr. oduzeli brodovlje i posadu– navodno zbog gusarenja i ili neplaćanja tributa.
Kasnije su ponovo u savezu sa Rimljanima , 31.g. pomažu Augustu u bitci kod Akcija, a
kao rimski saveznici u borbi protiv Ilira u Batonskom ustanku 9 – 6.g.n.e., što označava i
konačno gubljenje njihove samostalnosti i postupno romaniziranje.
Usporedno s prevlašću na Jadranu, od 9. do 7.st.pr.Kr., prevladavali su liburnski utjecaji i
u kulturi, osobito na području Dalmata, u Picenumu i u Dauniji. Od 7. do 5.st. razdoblje
je snažnog razvoja kulture i vrlo razgranatih veza; razvijene na Jadranu, naročito s
Picenumom, Apulijom i s Grčkom, pa s Venetima, Histrima i Japodima. Od 5. do 1.st.
Liburni opadaju, prekidaju se veze s Italijom, tako da se veze svode uglavnom na uvoz
brončanih proizvoda iz J Italije i preuzimanje sranih utjecaja, osobito širenjem
helenističke kulture.

I faza - 9. st.pr.Kr. (T.37.;1-11)


- nastavljaju se domaće predaje, slabe kontakti sa balkanskim zaleđem, osim sa
Japodima
- po uzoru na prethodne faze nastale su i velike lučne fibule bez diskova ,
odebljanja (T.37;1,2,5)

60
- javljaju se spiralnonaočaraste fibule (T.37,3) koje nemaju prethodnika na
liburnskom tlu; česte su i lučne i dvodjelne zmijolike fibule sa spiralnim
diskovima na nozi (T.37;6)

II faza - A) 8.st.pr.Kr. (T.37;12-21)


B) 7.st.pr.Kr (T.38)
-uspon Liburna; svoje proizvode izvoze po većem dijelu Jadrana, osobito u Picenum i
dalmatsku kulturu, ali i uvoze dosta strane robe:
- keramika sa slikanim geometr. ukrasom, starije tzv. japiške vrste iz Apulije
(T.36,1),(T.38)
- crno glačane posude iz Apulije i s Venetskog područja na S Jadranu (T.36;3,4)
- jednodijelne zmijolike fibule (T.38;12,13)
- mačeve sa spiralnim ručicama (T.37;12)
-nastavlja se uporaba predmeta iz prethodne faze spiralne i lučne f. (ali one su sada manje
i rade se od žice bez ukrasa – T.37,14)
-a iz prijašnjih f. sa spiralnim diskom nastaju čučne dvopetljaste f. sa pločastim diskom
na kraju noge (T.37,13), (T.38;21)
-od novih proizvoda u prvom redu je nakit od jantara – kao npr. Fibule, ogrlice,
narukvice, naušnice s nizom zrnja, pa pravokutne pločice sa 2 dvostruke životinjske
glave (T.37;15,17),/T.38;4-8,14,16-18)
-u B stupnju nestaju lučne fibule (sl.20;8-10), a javljaju se one sa 2 dugmeta na luku,
brončani češljevi, križne vezice za pojas, sa upisanim križem (sl.19,23), veliki prsni nakit
– pektorali (sl.21;1) ili privjesci sa 2 trapezaste pločice s ptičjim glavama na kraju

III faza - 6.st.pr.Kr. (T.39), (T.40;1-10)


-nastavlja se na prethodnu fazu, veze sa Picenumom i J Italijom – množe se velike
količine posuda s geometrijskim ukrasom dalmatske vrste mlađe faze (T.36;2) (T.39;8), a
s Venetskog područja pojedine metalne predmete i zemljana vjedra (situle) (T.36;9)
-žive su veze sa Dalmatima, Japodima, a ponešto i sa Istrom
-novi proizvodi: - pracertosa fibula (T.39;3),/T.40;6)
- čovjekoliki privjesci (osobito ženski i u obliku ratnika, trokutasti)
- zmijolike fibule

IV faza - 5.st.pr.Kr. (T.40;11-17)


- Grci preuzimaju vodstvo u trgovini na Jadranu i od tada znatno utječu na razvoj
kulture i gospodarstva
- Nastavlja se uvoz apulske robe i proširuje se uvoz grčke robe (T.36;7)
- Smanjuje se upotreba jantarskog nakita
- Od novih proizvoda česti su pojasevi od brončanih ploča s dvostožastim
privjescima (T.40;11) + kružni olovni naljepci s upisanim križem + ranolatenske
fibule mjesne vrste koje su se razvile od pracertosa fibula na domaćem tlu
(T.40;7,17)(sl.19;24,30,35)

V faza - A) 4. i 3. st.pr.Kr (T.41)


B) 2. i 1. st.pr.Kr (T.42)

61
- mjestimično se preuzima helenistički način pokapanja s mnogo priloga, jaka
društvena i gospodarska podvojenost u grobnim prilozima, obilan niz grčke i
italske keramike, osobito gnathia (T.42;2,3,6-8) i helenističke vrste (T.42;4,5,10)
- neki predmeti se nastavljaju ili se dalje razvijaju , npr. kasnocertosoidne fibule
(T.41;3,13,14), potkovaste naušnice (T.41;10,21), čovjekoliki privjesci , prstenje,
ogrlice i naušnice + pločaste fibule (T.41;11,16,26)

Naselja:
- gradine – oko 400 – 600
- pećine – ponekad (Pećina kod Pašmana, pećina na otočiću Rični)
- nizinska naselja – vrlo rijetko
Najveća i najbogatija su redovito naselja koja su bila upravno, kulturno, proizvodno i
vjersko središte šire okolice. Plinije je naveo oko 30, 35 općinskih zajednica (civitates),
a vjerojatno ih je bilo svega oko 50 s po jednom središtem (oppidum) kao npr. Iader
(Zadar), Aenona (Nin), Nedinum (Nadin), Asseria (Varvaria (Bribir) i dr. oko kojih se
okupljalo niz drugih manje važnih i manjih gradina.

Sahranjivanje pokojnika:
- u zajedničkom groblju na ravnom zemljištu, pokraj ili podno naselja (zgrčenci)
- u kamenim gomilama, razasutim po velikom prostoru podalje od naselja
(zgrčenci)
Pokojnici su bili položeni ili u kamene škrinje (od 5 ploča) ili izravno u zemlju.
Novorođenčad su, čini se sahranjivali u velikim zemljanim posudama, pokrivenim
zdjelom (T.35;1-3) – npr. Ivin ili otočić Rični. Sahranjivanje u ispruženom položaju je
rijetko (Kastav iznad Rijeke),a to je od utjecaja Japoda, kao što se vidi i na nekim
grobnim prilozima (T.41;2) – datira se u 4-1.st.pr.Kr.
Grobni humci su u velikom broju na cijelom liburnskom području, a nazivaju se
gomilama, a građeni su najčešće od lomljenog kamena nabacivanog iznad groba u
stožastom ili polukuglastom obliku, često obzidani po rubu (vjerojatno radi zaštite od
obrušavanja). Na većim poljima, oko Ivina nalazimo i veće humke od zemlje sa
kamenom jezgrom. Neki su humci bili samo spomen-grobnice, bez grba ali sadrže
tragove posmrtnog obreda, obično razbacane ulomke posuda. Općenito su promjera oko
3-40 m i visine od 0,5-6 metara. Obično se u gomilama nalazi po jedan grob a ponekad 2
ili više. U skupinama gomila naziru se društveni i rodovski odnosi jer se npr. između
Zatona i Nina izdvajaju manje skupine gomila među kojima se ističe jedna veća,
vjerojatno u njoj pokopana glava porodice ili roda.
S pokojnikom Liburni su sahranjivali razne predmete, većinom nakit, dijelove nošnje i
osobni pribor. Rijetko su prilagali oružje i oruđe te posude. Ulomke posuđa nalazimo oko
grobova, osobito u humcima, što je ostatak posmrtnih obreda. Poznat je samo ulomak i
kamenog nadgrobnog spomenika – stele s urezanim prikazima brodova, ali ne zna se
mjesto nalaza; isti kao i u Picenumu.

Pokretni materijal:
Oružje: - slabo ga poznajemo jer se obično ne nalazi u grobovima

62
- mačevi su poznati samo iz Ivina (3 kom.); 2 su sa punom metalnom ručicom koja
završava u dvije zavojnice – antenski (T.37;12), vjerojatno su nalazi iz Italije gdje
ih često nalazimo u grobovima u 8.st. u Bologni ili Picenumu
- treći mač je kratak mač s jezičastom ručicom za pričvršćivanje drvenih korica
(sličan kasnobrončanodobnim balkanskim mačevima, pa je moguće da on
svjedoči o domaćim predajama u izradi takvih mačeva do 8.st.).
- krivi noževi ili bodeži oko 40 cm dugi, željezni (slične nalazimo na širokom
području ,a datiraju se od 7/6.st do 1.st.pr.Kr.)
- krivi noževi, 20-ak cm dugački, željezni (Nin, Zaton, Radovin)
O naoružanju Liburna: donekle nam govore i 2 brončana lika ratnika, izrađeni kao
privjesci oblikovani plošno i stilizirano s okruglim štitom i poluloptastom kacigom s
perjanicom (T.40;4).
Znači poznavali su okrugli štit i tzv. Zdjelastu vrstu kacige, kakve su najčešće raširene u
predalpskom prostoru oko S Jadrana, ali nije poznato jesu li se njima i koristili u svome
naoružanju jer do sada nisu pronađeni. Dosad su nam poznate samo pojedine tzv.
grčko-ilirske kacige na 2 nalazišta (Tupolje kod Knina i nepoznati lokalitet u
blizini)vjerojatno su preuzete od Dalmata, koji su se njima šire koristili (5.-3-st.). također
su pronađene i veće količine sitnih brončanih gumbića i pojedine kalotaste toke, kakvima
su se često oblagale kožnate kape u Japoda i u dolenjskoj kulturi, što je također neka
vrsta kaciga pa je moguće da su ih liburni upotrebljavali.
Oruđe: - od kamena (žrvnjevi, kugle, brusevi)
- od kosti (šiljci, šila, dlijeta)
- od bronce ( češljevi, brijači, privjesci) (T.39;5) (T.40;9)-najčešće u 3. fazi
(7i6.st.); brijači najčešći u 2.fazi (8.i7.st.) , (T.38;15,20)
- od željeza (sjekire, noževi, šila, alke …)
- od srebra – 1 igla za pletenje
Nakit: - vrlo obilan i raznolik, većinom iz grobova; od bronce, jantara, rjeđe srebra i
olova, staklene paste, kosti, kamena
- fibule su najbrojnije; lučne, zmijolike, lučne s jantarom, spiralnonaočaraste, luče s
produženom nogom, s 2 ili3 dugmeta na luku, pracertosa i certosa ili certosoidne,
rano, srednje i kasno latenske fibule, pločaste, glasinačke vrste, pa u obliku konja
i konjanika i dr. (T.37;1-3,5,13-16),(T.40;6,7,17)
- igle su najbrojnije sa kuglastom, stožastom i diskoidnom glavom, pa s glavom u
obliku ušice
- privjesci su raznoliki; ističe se vrsta velikog prsnog nakita (pektorala) oko 60 cm
dugački od 2 trapezaste ploče s ptičjim glavama na krajevima (sl.21;1) – Nin i
Zaton
- vezice za pojas, raznolikih oblika; često su imale simboličko značenje i ukrasnu
namjenu osobito jedan glomazni primjerak i Asserije s ljudskim glavama
(T.41;27); najčešće su okrugli sa upisanim križem (sl.19;21-29) (T.41;12,17,27)
- brončane ploče za oblaganje pojasa (sl.19;30) (T.40;11) – bogato su ukrašene
iskucanim točkicama
- toke, puce, aplike
- naušnice ili sljepoočničarke u ranijim fazama (8-5.st)jednolične su , većinom u
obliku brončane alkice s 2 zrna jantara (T.39,4) ili u obliku spiralnog diska ili

63
cjevčice; u posljednjoj fazi (od 4 – 1.st.), pod helenističkim utjecajem izrađivane
su 4 nove vrste s više varijanti, osobito potkovaste (T.41;9,10,21,25)
- ogrlice su najčešće od zrna jantara i od savijenog lima, često spojene, od 8 – 5. st.
(T.38;18), a rijetko su tordirane (T.37;7); izrazite su dvije vrste od pečene zemlje:
od koluta, a druga je od zrna sa srcolikim privjescima (T.40;12,14) – od 7. – 4.st.
- narukvice su spiralne (T.37;18)(T.38;3)(T.40;8), pa od savijenog lima sa 2 zrna
jantara (T.37;?)
- prstenje, rijetko do 4.st., a od onda pod helenističkim utjecajem je češće (T41;19)
Nakit i dijelovi nošnje većinom su izrađeni i nastali na domaćem tlu, što potvrđuju
njihovi posebni oblici i mjesna svojstva često ograničeni na liburnski prostor

Plastične izrađevine:
- poznata nam je sitna plastika samo većinom od jantara, bronce i srebra
a)plošna
b)reljefna
c)puna plastika
- životinjski prikazi su stariji i javljaju se kroz cijelo željezno doba, a ljudski lik od
6.st. do kraja željeznog doba
- najčešći su privjesci u obliku 2 suprotstavljena lika životinjskih glava, obično
ptica, od jantara, česti od 8. do 5.st. (T.38;8,17), ponekad su i od bronce (T.38;9);
naliče na velike privjeske u obliku sunčeve lađe pa su podrijetlom i stilski od
KPŽ-a, iako su ove izrađevine samostalna oblikovana tvorba i posebnost
liburnske kulture!!!
Čovjekolika liburnska plastika: - stilizirani ženski likovi (T.40;1-3)
- stilizirani likovi ratnika (T.40;4)
- plošni oranti (sl.21;9) kao u Japoda
- ženske glave zbiljski prikazane u reljefu, iz Nina, Asserije i Baške, nastale pod
helenističkim utjecajem od 4. do 1. st. (T.41;24,27)

Novci:
S liburnskog područja poznato je do sada 43 nalazišta raznih vrsta novaca koji potječu iz
23 kovnice. Također spomenuli smo da je nađeno i 18 ostava s novcima iz ovoga doba.
Među njima su pojedine ostave s novcem: Metaponta (6/5.st, grčka kolonija u J Italiji)
Herakleje, Atene, Numidije, Egipta, Kartage, Sirakuze i Itake.
Liburni nisu kovali svoj vlastiti novac!!!!! Veće količine novca počinju se javljati
osnivanjem grčkih kolonija u Srednjoj Dalmaciji u 4.st., a češće se nalaze od kraja 3.st.
(do tada su ih oponašali – nosili ih kao nakit), usporedo s prodiranjem Rimljana na
Balkan, osobito krajem 2.st. kada su pokorili Liburne i Japode – 129.g.pr.Kr. Tako
nalazimo i rimski novac iz doba Republike, ali i makedonskih vladara i keltski.
Brončane posude: pronađene su samo u Baškoj na Krku i u Karinu; znači bilo ih je ali
nisu sačuvane (jer ove nisu polagane u grobu).
Staklene posude samo u Ivadinu i na Rabu (vjerojatno su se rijetko koristile)

Keramika:
-najčešće je nalazimo u naslagama naselja
-u grobovima su prisutne rijetko, kao i pršljenovi i ogrlice od zemljanih zrna

64
-jedino u pojedinim grobovima helenističke vrste zemljanih proizvoda su česti
(T.42;2,6,8,10)
-ulomci keramike nabacani su po grobnim humcima a služile su i za sahranu
novorođenčadi (T.35;1-3)
-brončani proizvodi većinom su izrađeni na domaćem tlu, a manji dio je uvezen
T.35 =
- ukrašavala se mala količina brončanih proizvoda i to jednostavno i jednolično
- češći je jedino ukras brazdanjem, u obliku okomitih, kosih i cik-cak linija
- u posljednjoj fazi uobičajen je i ukras reljefnim valovnicama ispod oboda
stožastih i loptastih posuda (T.35;13)
- u domaćem lončarstvu nije poznato slikanje
Importi:
- manje iz Grčke i I Sredozemlja, od 8.st.
- prevladavao je uvoz iz J Italije: posude s geometr. slikanim ornamentima od 8-
4.st., kroz 3 stilske faze (T.36;1,2) (T.38;1) (T.39;8); gnathia vrsta (T.42;2,3,6-8);
one s crvenim likovnim ukrasom (T.36;7) (T.42;1); posude premazane crnim
lakom (T.36;8)(T.41;4); sa žigosanim ukrasom (T.42;9); neukrašene velike posude
i amfore za držanje hrane i dr.; crno glačane posude (T.36;3,4)
- iz Venetskog područja imamo uvoz: obojene situle (T.36;9); crno glačane posude;
čaše ukrašene brončanim pucama
- Picenske posude (T.36;5)
- Grčka keramika: atičke vrste iz 6. i 5. st. (T.36;6); pojedine posude iz Jonije;
posude s crvenim likovnim ukrasom iz 5. i 4.st.; helenistička se obilnije uvozila
od 3. – 1.st. kao npr. ona iz Nadina (T.42;10)
Gospodarstvo:
- zemljoradnja i stočarstvo (Plinije spominje sir koji se izvozio u Rim, a Varon navodi
kako je 82. vidio žene u Iliriku i Liburniji napasaju stoku, donose drva i kuhaju)
- lov i ribolov (školjke, puževi) i pomorstvo i brodarstvo ( u ninskoj zatonskoj luci
otkriveni su ostaci dvaju liburnskih drvenih brodova, dugih 7-8 metara, izrađeni
tehnikom «šivanja» konopom, što izravno spominje Flak, koji ih naziva serilia; Liburni
su poznavali i veće brodove za duge plovidbe i borbe, a te su brodove Rimljani preuzeli u
svoju flotu pod imenom liburna.)
- prerada kovina i trgovina; Liburni su trgovali po cijelom Jadranu i Sr. Sredozemlju, od
S Afrike, JI Azije i Grčke do Sicilije i SZ Balkana
- na susjedna područja najviše su izvozili proizvode za dalmatsko i japodsko područje, a
preko Jadrana u Picenum i u J Italiju.
- uvozili su također mnogo, osobito iz Italije, a onda manje i iz Grčke – posebno
keramiku
- još se ne može dokazati da su Liburni uvozili i jantar sa Baltičkog mora, pa se može
možda pretpostavljati da se jantar dobivao na liburnskom tlu iz neke vrste smole – jer se
isti oblici liburnskog jantarnog nakita ne nalaze drugdje, osim ponešto kod Japoda,
Dalmata, u Apuliji i Picenumu (upravo na područjima na koje su Liburni vršili najveći
utjecaj)

65
Društveni odnosi:
Širi oblik srodničkog ili rodovskog okupljanja poznat također u Liburna, ali po
krvnom srodstvu i označen u pisanim izvorima kao cognatio - rod (kognatski sustav);
umjesto gens-rod u širem smislu, što označava srodstvo, određivanje srodstva i podrijetla
od zajedničkog umrlog pretka po ženskoj, majčinskoj nasljednoj lozi – znači kod Liburna
imamo poseban položaj žena (matrilinearno srodstvo), što je ustvari u to doba bila
rijetkost, pojava koja je davno iščezla u Grka i Rimljana. Ovo potvrđuju natpisi
nadgrobni iz rimskog doba, a također govore o tome da su žene održavale kult predaka i
podizale nadgrobne spomenike (od 70-ak poznatih 46 ih podižu žene po rodbinskim
odnosima). Plemstvo, raslojavanje, aristokracija – do toga dovodi jaka trgovina i višak
proizvoda.

Podrijetlo i kulturni odnosi:


- nasljeđe i razvoj na domaćem tlu
- veze sa SZ Balkanom, sa Jadranskim primorje i S Italijom, sa Sredozemljem
- iz prethodne faze KBD nastavljaju se gradine i način pokapanja, iako se
početkom željeznog doba premještaju na nove istaknutije položaje (gradine) i
mnogo su gušća nego ranije
- od KPŽ-a naslijeđene su neke fibule – zmijolike, ogrlice, privjesci i igle…
- ipak osnovno svojstvo liburnske kulture je bogat i izrazito samostalan razvoj kroz
cijelo željezno doba; veliki dio proizvoda potpuno su nezavisne tvorevine nastale
na ovom tlu, kao što su fibule: lučne, spiralne, pracertosa, pločaste,
kasnocertosoidne; proizvodi od jantara, aplike, vezice za pojaseve, češljevi,
pektorali
- veze sa Z pomorskim i SZ Balkanskim prostorom u željezno doba nisu više tako
izrazite, kao u KBD pod utjecajem tog područja Liburni su započeli proizvoditi
dvodijelne spiralnonaočaraste fibule
- veze s Japodima: u pozadini Riječkog zaljeva (Grobnik i Kastav) pod japodskim
utjecajem proširilo se sahranjivanje u ispruženom položaju, prsni nakit s konjskim
glavama (T.41;2); Liburni su utjecali i na Japode – prenoseći fibule, privjeske,
apulske i helenističke proizvode i novce
- veze s Dalmatima: Liburni im prenose isto što i Japodima, a Dalmati Liburnima
pojedine fibule glasinačke vrste i grčko- ilirske kacige (uz J granicu, nađene kod
Knina)
- veze s Histrima: oskudnije su ; više su Liburni utjecali na Istru nego obratno (npr.
mačevi, narukvice, lučne f. u Brežcu kod Škocjana); ustvari obje kulture se
razlikuju, ne samo u sahranjivanju već i u obilnoj uporabi metalnih posuda (situla)
kam. Plastika, venetski utjecaji i dr.
- veze s Italijom: kontakti i utjecaji su obostrani (pogotovo sa Picenumom,
vjerojatno zbog naseljavanja liburnskog življa u tom kraju) + J Italija – Daunija
(keramika)
- veze s Grčkom: nisu obimne, ali su značajne; uvoz grčke robe, uglavnom
posvuda, zapaža se od kraja 7. i od 6.st., a to su korintske i atičke crnofiguralne
posude; zatim u 5. i 4. st. Češći je uvoz crvenofiguralnih, a od 3.st. veća je
količina posuda helenističke vrste s reljefnim ukrasom, ali i svjetiljke, staklene
geme, privjesci, prstenje, naušnice i dr. (T.36;6)(T.41;9,22,25) (T.42;4,5,10);

66
poznata je samo jedna grčka kamena glava muškarca s Raba, pa veća količina
grčkog novca od 6. – 2. st.
- Veze s krajevima sredozemnog mora: novac – Kartaga, Numidija, Egipat
(ptolomejski vladari)
- Utjecaji Kelta su rijetki i vide se na pojedinim novcima i nalazima nekih
narukvica i rijetkih fibula (T.41;23)

Etnogeneza:
Po svemu, Liburni su se razvijali na indoeuropskim osnovama još od bakrenog doba,
ali na poseban način uz prenošenje mnogih sredozemnih kulturnih predaja, u samostalnu
narodnosnu zajednicu izdvojenu od okolnih naroda, ali i s očitim sličnostima i vezama na
širem ilirskom i jadranskom prostoru.

JAPODSKA GRUPA
(Ružica Drechsler – Bižić)
- na temelju povijesnih izvora i materijalnoj kulturi granice japodske grupe su:
- na sjeveru: srednji tok rijeke Korane, Gline i Mrežnice
- na istoku: do desne obale Une (Jezerane, Ripač i Ribič)
- na zapadu: oko današnje Vinice i dijelu Belić Krajine
- na jugu: do Velebita i rijeke Zrmanje
- Lika, Gorski kotar i Kordun
Lokaliteti: su istraživani od 2/2 19.st.
- Prozor, kod Otočca, istraživali su M.Marković i Š. Ljubić krajem 19.st.; ravna
nekropola, više skeleta i nešto urni; u blizini gradine je Veliki i Mali Vital
- Kompolje; u podnožju gradine Crkvine, krajem 19. st. Otkrivene su 2 nekropole –
više skeleta; nekropola I (na S strani) istraživao Brunšmid; nekropola II (na J
strani)-M. Vukelić
- Smiljani, nedaleko od gradine Miljače, istraživap je V. Hoffiler; 22 skeleta i
nekoliko urni
- Vrebec, kod Gospića, nalazi se nekoliko važnih lokaliteta koje je otkrio
J.Brunšmid 1896.g.
- Stražbenica, gradina, a u podnožju 2 veća tumula te u blizini ravna nekropola
Velika njiva – Brunšmid
- Vinice – Slovenija, gradina
- Pritoka, kod Bihaća, lokalitet Jezerine – velika ravna nekropola (8-2.st.); skeletni i
spaljeni
- Golubić, na lijevoj strani Une, 46 urne i 24 skeleta
- Ribić, na desnoj obali Une (sjevernije od Jezerina); istraživao V. Čurčić krajem
19.st.; 302 groba (samo 6 skeletnih); tu je nađena i jedna japodska kamena urna
- Ripač, JI od Bihaća, sojeničarsko naselje
- Osredak, JZ od Cazina, gradina Čungar (?), a u nasipu pronađen je i skelet
muškarca i 2 dječja skeleta (jedan jedini primjerak kacige negovskog tipa)
- Slatina , dvojna gradina Velika i mala gradina

67
Pokretni inventar i kronologija:
Početkom željeznog doba u većini japodima susjednih regija dovodi se u vezu s
pojavom novih tzv. Trakokimerskih elemenata u materijalnoj kulturi, odnosno s dolaskom
novog življa koje sa sobom nosi promjene i u duhovnoj kulturi, što se posebno
manifestira novim načinom ukopa – inhumacija smjenjuje do tada široko rasprostranjeno
spaljivanje, karakteristično za KPŽ. Ipak kod Japoda, trakokimerski elementi u
materijalnoj kulturi zapažamo samo na prostoru Pounja, a u Lici takvih novih infiltracija
nema, nego se nastavlja razvoj započet u 9.st. u KBD kada i započinje faza 1 u razvoju
japodske kulture.
- Faza 1 - HaB (1,2,3)
- Faza 2 - HaC (sl.22)
Skeletni grob iz Cazina (sl.22;16-20) – datiran iglom sa pločastom glavom u HaB3. I
drugi predmeti na sl. 22 pripadaju tom periodu, ali ne odvode se u vezu sa KPŽ-om nego
sa kulturom starijeg željeznog doba istočnoalpskih, italskih i dr. kultura u Sloveniji i
Liburniji:
- npr. fibula koja pripada 3. generaciji tipa Golinjevo (sl.22;9)
- fibule sa raskucanim lukom (sl.22;7,8), paralele u Ljubljani II, G. I Šmihel
(Notranjska IIb), te u Este – kulturi od 8.st.
- igle sa stožastom glavom (sl.22;14,15) – paralele u Sloveniji i Liburniji
- u ovoj fazi javljaju se i pijavičaste fibule (T.43;3)(sl.22;4)(T.43;1,1a) – vjerojatno
domaće proizvodnje (linije u metopama) – paralele u Este kulturi, 8.st.
- keramika – nema baš; loša istraživanja; uglavnom su to konične posude sa
jezičastim drškama i bikonične žare razgrnutog oboda (sl.22;2) + zdjela/poklopac
(sl.22;1)
Faza 3. - HaC1 i C2 - 7.st.
- česte su fibule sa rebrastim lukom – gusjeničaste (sl.23;1), srodne su u Este,
datirane u ½ 7.st.
- jednopetljaste lučne fibule sa zrnom jantara na luku (sl.23;2); rasprostranjene su
kod Japoda i Liburna u 7 st. Ali i u sr.Italiji, Apuliji i Bologni
- s njima su često u grobovima i oglavlja od brončanog lima ukrašena geom.
Motivima, rađenim u tehnici iskucavanja (T.43;12)(sl.23;5)
- specifičan proizvod japodskih radionica su lučne jednopetljaste fibule sa više
jantarnih zrna na luku, često imaju i privjeske od nekoliko lančića
(sl.23;8)(T.43;5,7)
- spiralno naočaraste f. sa osmicom karakteristične su za KBD ali javljaju se kroz
cijelo stoljeće i ml. želj. doba (sl.22;19)
- za 3. fazu karakteristične su spiralno naočaraste f. većih dimenzija koje na
poleđini imaju široku ploču od brončanog lima (sl.23;9) (T.44;1,1a)
- brončani okovi za pojas redovito su pravokutni sa geometrijski urezanim
motivima (T.43;10)(sl.23;12); česti su inventar JZ predalpskog prostora odnosno
kruga halštatske kulture
Igle: - sa okruglom glavom (T.43;16)(sl.23;10)
- dvokrake sa više osmica u nizu (T.43;11)(sl.23;11) = Ha C1 i C2
- javljaju se i fibule sa 2 dugmeta na luku i dugačkom nogom (T.44; 2-4)(sl.23:7);
imamo ih i na liburnskom i picenskom prostoru

68
Faza 4. - 6.st.
- nekropole u Prozoru, Kompolju i Smiljanui Š??????, povećava se broj fibula sa
dugom nogom koja završava okruglim ispupčenjem; fibule sa 2 dugmeta na luku
- ukrasne igle s više kuglica (Rake)
- puno lijevanih brončanih privjesaka – ptice, životinje, ribe, naročito konji
- jantar je i dalje omiljeni dio nakita
- zmijolika f. sa diskom na luku (sl. 24;2)
- protocertosa f. – inače karakteristična za kasni Ha C2 na S Jadranu, a na prostoru
Liburna i Japoda datira se u Ha C2-Ha D1, prema analogijama iz Slovenije
(sl.24;1)
- specifikum Japoda su fibule sa 3 krupne kuglice na luku na dugoj nozi
(T.44:12,15) (inače su takve f. ali sa manjim kuglicama česte u Sloveniji, a u
Notranjskoj se datiraju u Ha D1-D2 stupanj); tijekom 6.st. imamo ih i u
Picenumu isto sa malim kuglicama; u Picenumu imamo i nekih primjeraka sa
pticama na luku, pa je možda i jedini primjerak kod Japoda pod picenskim
utjecajem (T.44;8)
- raznovrsni privjesci – u obliku muških i ženskih likova (T.44;13,14,17-
20)(sl.24;8,9); češći su u Lici , nego u Liburniji
- pojas (T.44;22) sa stiliziranim figurama ratnika (kacige – možda ilirsko-grčke)
- privjesci u obliku životinja – Ha D1 (T.45;1-3,8,9)(sl.24;11)
- glinena plastika – manje terakote – plosnate sa naznačenim licem, valjkasti idoli,
prizmatični oblici (sl.24;10,10a) – lik u zvonastoj suknji, sa5 torkvesa i
pektoralnom i kapom
Faza 5. - 5. i 4.st. (Ha D2 – D3)
Ovo je doba kraja starijeg i početka mlađeg željeznog doba jer je u S Europi to vrijeme
keltskog uspona, odnosno vrijeme ranog latena.
- certosa fibule (T.45;12,13)(sl.24;14) ali u većem broju imaju naglašenu lokalnu
komponentu; javljaju se krajem 5.st. i traju kroz 4.st.
- varijante certosa fibule (sl.25;2,7)
- derivat certosa f. (T.45;7)(sl.25;1), noga završava konjskom ili ovnujskom
glavom, shema ove fibule je certoska sa samostalnom konstrukcijom a Gabrovec
smatra da je izraziti proizvod s JZ alpskog prostora
- pločaste naočaraste f. (T.45;15,15a)(sl.24,17), u ovoj se fazi izrađuje od dva
posebno lijevana diskosa koja na prednjoj strani i poleđini povezuju četverokrake
pločice
- privjesci – često vise na igli fibule (T.47;8)(sl.25;5)(sl.24;4)(T.45;11)
- pojasna kopča iz Jezerina (sl.25;8) – rađena u tehnici na proboj ; unikatna je
pojava na japodskom prostoru; predstavljen je ratnik sa kacigom u pokretu (jer
inače su figure uvijek stilizirane)
Faza 6.
U 4. st. Započinje snažna ekspanzija Kelta na šire područje Sr. Europe, kao i u Italiju
gdje 387.g. na kratko zauzimaju Rim. U Sloveniji se od Latena A i Latena B javljaju
češće keltski importi (pogotovo u Dolenjskoj). Iz južnopanonskog prostora djeluju ti
utjecaji na Pounje i Donju Dolinu. Ipak svi ti nalazi nisu dokaz fizičkog prisustva Kelta u
spomenutim regijama, nego su samo znak novih pojava i zbivanja. Nakon poraza kod
Delfa i povratka prema sjeveru započinje prodor Kelta u najbliže susjedstvo Japoda, na Z

69
u Sloveniju , na S u Posavinu – po Gabrovcu to je početak 3.st. po srednjoeuropskoj
kronologiji to je vrijeme srednjeg La tena ( La.C tj 3-2. st.). Japodi su od tih keltskih
upada i utjecaja ostali u većoj mjeri pošteđeni, a pogotovo oni u Lici (pod neposrednim
keltskim utjecajem bili su Z prostor (vinički) i I – Pounje. U ovoj fazi nastavljaju se
prethodni oblici certosa f. i one sa 3 kuglice na luku.
Novost – pod keltskim utjecajima, ali po lokalnom ukusu:
- fibule sa čunjastim lukom i unazad prebačenom nogom (sl.25;17)
- fibula sa okruglim proširenjem na prebačenoj nozi u koje je umetnuto zrno jantara
ili stakla, često u Pounju (T.47;4,4a)
- fibula od brončane žice sa 2 spirale i zrnima jantara ili stakla
(T.47;5,5a)(sl.25;23)
- fibula okruglog punolijevanog luka s profilirano nogom prebačenom na luk
(sl.25;22)
- pločaste fibule liburnskog tipa (sl.25;25,25a); pincete (sl.25;10); okovi za pojas
(T.47;2)(sl.25;18); brončana krstolika dugmeta (T.47;3)(sl.25;20); staklene
narebrene narukvice (Vinica)(T.47;13)(sl.25;12)
- zrna sa 3 lica (T45;5) – import – najveći broj ovih zrna potječe iz radionica u
Kartagi i Egiptu, a u naše krajeve su vjerojatno došli iz Italije, možda kopnenim
putem, jer ih imamo i u Istri; datiraju se u 3.st.

Keramika:
- na tradiciji starijeg željeznog doba; tipa Este (crno i crveno bojane posude na nozi
)
- jedna tipično latenska posuda inače latenskih posuda i nema
Faza 7.
Posljednja faza jer od 35.g.pr.kr cijeli japodski teritorij potpada pod vlast
Rimljana.Iz Liburnije se uvoze pločaste fibule i pojedina staklena zrna; također u
Liburniji imamo i helenističke utjecaje na nakit od srebra, privjesci ili prstenje – jer
neki od ovih oblika dospijeva i na japodski teritorij
- srebrni privjesak u obliku ljudske figure
- srebrna aplika
- trapezoidni privjesak s iskucanim ljudskim likom (sl.25;15,19,24)
- aplika u obliku ženske glave (sl. 25;11)
- nož sa očuvanim dijelom drvenih korica (sl.25;11)
Naselja:
- gradine – najčešće
- pećine – rjeđe
- sojenice – u Pounju (Ripće, Golubić)
Nekropole:
- ravne – brojnije: na ravnom terenu; u podnožju gradina; na padinama gradinskih
naselja
- pod tumulima: a) tumuli manjih dimenzija s vijencem
b) tumuli većih dimenzija, veći kameni humci nastali ukopavanjem
umrlih u kamene konstrukcje
Način sahrane:
- inhumacija (ispruženi položaj)

70
- spaljivanje (zemljane ili kamene urne, a rjeđe samo u zemlju)
U Lici prevladavaju inhumacija, a u Pounju srazmjer je jednak (na njih utječe KPŽ). U
mlađem željeznom dobu u Lici jačaju utjecaji iz panonskog prostora, gdje se pored
autohtonih osjeća i keltski utjecaj (spaljivanje) + oružje – nož.
Japodske kamene urne najviše se javljaju u Bihaćkom polju – Pounje i datiraju se u
mlađe željezno doba.
Ekonomika:
- metalurgija, zanatska trgovina
- stočarstvo, zemljoradnja, lov i ribolov
Lika ne obiluje rudnim blagom, pa je vjerojatno dopremala trgovinom i razmjenom ( u
blizini Japoda bilo je područje Mezeja – oko rijeke Sane pa na SZ oko Kupe i Bosanskog
Novog – područje poznato po bogatstvu željezne rude).
Domaća proizvodnja:
- spiralne dvodijelne fibule tipa Prozor
- punolijevane figurice raznih životinja
- pojasni okovi
- fibule sa 3 masivne kuglice na luku
Obrađeni jantar: - figuralne predstave, konjić iz Vrepca (T.46;13); komad sa fino
urezanim geom. Motivima (T.46;9,10)
Trgovina: - najviše s Liburnima, ali i sa Z Panonijom i I alpskim prostorom, i Italijom
U J. Italiji bili su poznati centri za izradu sitne plastike od jantara koja trgovačkim putem
stiže do Spine i Adrije na S Jadrana, a od tamo na teritorij Japoda:
- iz Kompolja (T.46;1,1a,4,7) – ženske glave
- zrno jantara u obliku glave ratnika s halkidskim kacigama i štitovima (T.46;12)
Zanimljiv je i nalaz kaori – školjki (T.45;10) – koje su inače iz indijskog oceana i JI dijela
Pacifika, a u Sredozemlje se prenose trgovinom, a tako onda i do Japoda. Iz sjeverno
afričkih radionica, posebno iz Kartage dobavljala su se polikromna staklena zrna sa 3 lica
(T.45;5).

Duhovna kultura:
Specifikum Japoda su razne vrste kapa, oglavlja i dijadema od brončanog lima ili
ispletenih brončanih lančića (T.43;12); stilizirane ovnujske glave – jantar (T.46;6) i jedna
vrlo realistična (T.46;8); prikaz muške glave (T.46;2,2a), konjić (T.46;13) + maloprije
spomenuti import jantarnog predmeta (T.46;1,1a,4,7,12,11,9); životinjski likovi (T.45;1-
3,8); neobična je i fibula iz Jezerina (T.47;1,1a)-s glavom bika i ovna, a između jantar.
Ljudski lik je stiliziran, osnovna shema je trokut (T.44;13,17-20).
Trapezoidna pločica (iz Prozora)(T.47;11) – odiše simbolikom heroiziranih pokojnika i
mitovima vezanim za htoničke kultove – centralna figura je glava krilate meduze na
koplju, a s obje strane koplja je po jedan delfin ispod su 2 čamca sa 2 ratnika u potpunoj
opremi (kaciga, štit i koplje).
Japodske urne (sl. str.435)+(T.47;11); sve 4 strane ukrašene su figuralnim predstavama ili
geometrijskom ornamentikom (konjanici, povorke žena na pogrebu, heroizirani pokojnici
na tronu, scene izlijevanja ljevanice u veliku amforu (libacija); sve je to vezano za
zagrobne kultove i uopće za zagrobni život, a u stilskom pogledu upućuje na grčke
arhajske uzore kao i na neke scene s situlske umjetnosti alpsko-venetskog kruga +
snažna autohtona komponenta. Stipčević ih datira već u 6/5 st. , a Sergejevski i Čović u

71
1.st.pr.Kr. U grupu najmlađih kamenih spomenika ubrajaju se i žrtvenici posvećeni
pretežno epihorskom božanstvu Bindu – Neptunu. Locirani su na izvoru potoka Privilice
kod Bihaća. Na većini latinski zapisi, a figuralne i geometrijske predstave sastavni su dio
rimske ikonografije – nag muškarac, grančice lovora, vijenci. Kameni spomenici su
izuzetan i originalan izraz japodskog duha – urne; sahranjivanje u grobnoj konstrukciji
od većeg kamenja ili prirodnih neobrađenih ploča, vjerojatno je posljedica vjerovanja u
zagrobni život (predstavlja kuću umrlog).

Geneza:
Autohtoni, balkanski supstrat i u mlađim fazama brončanog doba određeni utjecaji
KPŽ-a koji struje iz panonskog prostora. Period od kraja 8.st. do 4.st.pr.Kr. (faze 3-5)
vrijeme je punog procvata mnogobrojnih, izrazito domaćih oblika materijalne kulture,
najviše nakita i dijelova odjeće od bronce. U 5 stoljeću Unska regija postaje japodska, a
Čović misli da su se pomakli na to područje iz ekonomskih razloga, odnosno težnje za
osvajanjem plodnih površina oko rijeke, a i lakšeg dobavljanja rude iz neposrednog
susjedstva (Krupa, Bos.Novi). u 4.st. javljaju se Kelti, ali bez nekog većeg utjecaja na
Japode. U 2. st. Koškaju se sa Rimljanima, a 35.g. August ih osvaja. Apijan u «Libri de
rebus Illyrics» govori da su japodski gradovi padali bez većeg otpora što bi govorilo da
nisu imali snažnu politički organiziranu cjelinu, nego da su vjerojatno bili sastavljeni od
više plemena. Zadnji je pao glavni japodski grad METULUM.

SREDNJODALMATINSKA GRUPA
(B. Čović)
- od Krke do Neretve + kraška polja JZ Bosne
Ovdje ne koristimo naziv «dalmatska grupa» kako je predložio Batović, jer ova grupa
pokriva i neka područja koja nisu pripadala Delmatima. Također arheološki materijal ove
grupe pripada najviše razdoblju od 8-4.st., a u posljednja 3 st. Jačaju helenistički i
djelomično keltski kulturni utjecaji.
Lokaliteti: - Vuča Luka u Bobovišću i Žaganj dolac u Sumartinu (Brač)
- Solin; Otišić,; Postranje kod Imotskog; Gradac kod Posušja
- Gorica, Drinovci, Grude , Potočani, Vašarovine (Livanjsko polje)
- Crvenice kod Duvna
Istraživali su Š. Batović, B. Govedarica (JZ Bosna), A. Benac (cjelovitu sintezu gradina
je dao); B.Čović. Batović je obrado cjelovito ovu grupu, sa stanovišta teriotorije, geneze,
kronologije i periodizacije. Nazvao ju je Dalmatska grupa ali ističe kako nije dokazano da
su Delmati nastanjivali cijeli srednjodalmatinski prostor kroz čitavo željezno doba.
Faze: 1. - KBD
2. - Ha B3 – 8.st.pr.Kr
3. - kraj 8.st. – sred. 6.st.
4. – sred. 6.st. – sred. 4.st.
5. - sred. i druga polovina 4. st. i prijelaz na mlađe željezno doba (bolje rečeno
helenističko doba u najjužnijim dijelovima (ovdje to ne obrađujemo)

Faza 2. – 8.st. (800 – 725.g)


- reprezentiraju je ostava iz Krehin Gradca i skupni nalaz (vjerojatno votivna
ostava) iz Otoka (Vitina)

72
- Krehin gradac – dao je poznate velike tutule fino granirane (sl.26;3), veliku
ukrasnu dugmad (falere) sa šiljkom – granirane (T.48;1), ulomke pektorala,
masivne spiralne narukvice (sl.26;2), tordirane ogrlice, jednu veliku kolutastu
fibulu (sl.26;49 i malu sjekiru – kelt
- Otok – fibula lučna tipa Golinjevo (3. vrste – generacije) (T.48;2); spiralni svici
za kosu s obješenim lančićima (sl.26;1); naočarasti privjesci, 5 tordiranih ogrlica
- + pojedinačni nalazi. Tutuli(T.48;7), igla s prstenastom glavicom (T.48;3), okrugla
pojasna kopča (sl.26;5)
Faza 3. – kraj 8.st. – sr. 6.st. (725.-550.g.)
Drinovci, Gorica, Grude, Kopačina/Vis, Žaganj dolac/Brač
- nakit: velike jednopetljaste fibule sa ili zrnom jantara na luku ili lančićem na igli
(T48;8) – 8-10cm; dvopetljaste f. (T.48;9-11) paralele u Glasincu IVa i b; dvopetljaste s
nogom u obliku beotskog štita (T48;19); igle sa prstenastom glavicom (T.48;12,14)
(sl.26;6); masivne i duge igle s velikom bikoničnom glavom (T.48; 13,15), sa stožastom
glavom (sl.26;7); falere/toke (T.48; 5-7); okrugle pojasne kopče glasinačkog tipa
(T.48;18,20,21)(tipične za Glasinac IV b i početak IV c, odnosno za Donju dolinu Sanski
most 2a 2b)
Faza 4. – sr. 6.st. do sr.4.st. (550.-375.g.)
(D.Dolina – Sanski most 2b i 3a=Glasinac IV c2=Liburni i Japodi III)
Grude , Drinovci, Gorica (JZ Herc.), lokaliteti na Livanjskom polju, Otišić kod Sinja,
Žaganj-Brač
Oružje: - od ofenzivnog oružja – poznate su 4 vrste koplja (sl.26;8,9,10)
- kratki i krivi jednosjekli mač (sl.26;19)
- kratki mač tipa «mahajre» (sl.26;17)
- od defanzivnog oružja najvažniji i najbrojniji su:
- grčko – ilirske kacige
- brončane knemide grčkog tipa (Zagvozd, Viča Luka)
Nakit: - male lučne fibule s izduženom nogom (T.49;1,2)
- fibule s nogom i 2 dugmeta na luku (T.49;9), lomljene na ovom području a
nađeno ih je oko 60
- polumjesečaste f. sa privjescima (49;8) – starije – ali i mlađe varijante (49;6) –
5.st.
- čunjaste f. glasinačkog tipa (T.49;3)
- starije pojasne kopče u obliku kalote (T.50;10),ili sa vijencem latica na rubu
(T.50;9)
- glasinački privjesci u obliku praporca (T.50;14)
- ogrlice tordirane ili u obliku lire (T.49;20,15)
- među mlađe fibule spadaju: deriviran niz varijanti fibula nastalih iz tipa Novi
Pazar (T.49;5,7,4) sa asimetričnom četvrtastom nogom; oblik noge tipa N.Pazar
prešao je i na polumjesečaste fibule ; brojne su i protocertosa, certosa f. stariji i
mlađi tip, a i lokalni zvan «latenoidni» (T.49;10-12)
- najmlađe fibule u ovoj grupi bit će sa kratkom prema luku punjenom nogom
(sl.26;15,16); dvopetljasta f. čiji je oblik preuzet iz Glasinca IV a (T.49,14)
- sljepoočni kolutovi (T.49;16) analogije u D.Dolini, a kolutovi sljepoočni
(T.49;23) – paralele u S. mostu (mlađi su)
- delmatski tip naušnice (T.49;17,18)

73
- igle: osim već spomenutih tipova imamo; sa svitkastom glavicom (T.50;4); sa
glavom savijenom u spiralni disk (T.50;6) (karakt. za naše područje); dvopetljaste
– omega igle (T.50;5,7,8) i dvojne; mlađe višeglave igle (T.50;2) u 5. i 4. st. su
rasprostranjene po čitavom SZ Balkanu
- privjesci u obliku astragalnog štapića (T.50;12) u obliku košarice ili bule
(T.50;15,18); u obliku stiliziranog ljud. Lika (T.50;19)
- toke sa šiljkom (do 7cm) (T.49;19) – karakt. za ovu grupu
- mlađe pojasne kopče, od željeza (T.50;11)
Faza 5. – 2/2 4.st.pr.Kr. (375.-300.g.)
Viča Luka , Vašarovine
- bojni nož (sl.26;11)
- koplje sa izrazito širokim listom (sl.26;12) – pod utjecajem ranolatenskih kopalja
- kaciga grčko-ilirskog tipa (Viča Luka)
Od stranih oblika nakita u ovoj fazi traju još tzv. Latenoidne istočno jadranske fibule i to
varijanta sa široko raskovanim lukom i vrlo dugim , također raskovanim završetkom noge
povijenim posve unazad iznad luka; ove fibule rađene su od bronce ali i od srebra
(T.50;22-31).
Tip ove faze su i male fibule tipa Štrpci (T.50;27) rađene od srebra.
Najmlađe su ranolatenske f. raznih tipova, sa pretežno završetkom noge u obliku
životinjske glave (T.50;25,28-30).
- igle omega tipa ili sa glavom u obliku palmete (T.50;24)
- brončani pečetnjak (T;50;23) s ugraviranim likom (paralele u Glasincu V b)
- pojasna kopča sa jednim krakom u obliku palmete (T.50;21)
Naselja:
-gradine; nisu sve gradine bile stalna naselja, dio u JZ Bosni imao je pretežno ili
isključivo fortifikacionu namjenu (ili u funkciji dopunskih fortifikacija ili kao stražarnice,
osmatračnice)
a) na padini brda
b) «rubne gradine» - postavljene na rubu visoke terase ili na ravnom
mjestu uz strme stijene i provaliju
c) na brdu – malobrojne
Način sahrane:
- ravni grobovi, više skeleta (rod)
- inhumacija – ispruženi položaj
- kamena konstrukcija – sanduci od kamenih ploča
- muški grobovi – oružje i nakit
- ženski - nakit
Privreda: - delmatska plemena bavila su se:
- stočarstvom i zemljoradnjom
- metalo – prerađivačko zanatstvo
- trgovina (uvoz, vjerojatno ingota iz Bosne, kacige, knemide i već od 6.st. grčke
keramike)
Duhovna kultura:
Znalo se već odavno da su snažno izraženi kultovi autohtonih božanstava, u doba rimske
vladavine poznatih pod imenima SILVANA, DIANE, zapravo interpretatio romana
veoma starih anonimnih božanstava, izuzetno poštovanih među delmatskim plemenima.

74
Tako je B. Čović 1976. g. Pokazao da je objekt u Gorici (kod Gruda) ustvari hram, a ne
krematorij kao što je mislio Truhelka. Radi se o građevini rađenoj u suhozidnoj tehnici
6x5 metara s još jednom prostorijom s prednje strane (2x5 m) – znatno slabijih zidova,
možda je bilo ograđeno predvorje. U naosu je postojala pregrada zidna sa vratima a iza
toga riznica (tezaur) sa nizom predmeta: brončana kaciga, 30-ak kopalja, 10-ak bojnih
noževa, preko 300 primjeraka nakita: fibula, igala, naušnica, sljepoočničarki… I oblik
objekta i položaj (u zadnjem dijelu naosa) i sadržaj riznice više nego jasno govore da se
radi o hramu, vetištu nekog božanstva kojemu su u određenim prilikama donošeni darovi
(nakit) kao i dio ratnog plijena. Predmeti se datiraju od kraja 8.st./poč.7.st. do
kasnolatenskih i njima istovremenih kopljastih fibula – to jasno ukazuje da je objekt bio
u funkciji sve do početka rimske vladavine.
Kameni tumul tj Mandina gradina – Duvanjsko polje
- radi se o tumulu impozantnih dimenzija – osnove 30m, a visine 5 m
- nije niti grob ni fortifikacijski sustav – znači kultne je namjene
- tumul sadrži osim kamenja i hrpu fragmentirane keramike – vjerojatno se radi o
određenom ritualu razbijanja posuđa
O umjetnosti smo već govorili, osim nakita + brončana plastika autohtonog porijekla:
- životinjski likovi (T.50;16,17)
- ženska figurica iz Sovića (vjerojatno inspirirana italskom plastikom)
Društvena organizacija:
Po Čovićevom mišljenju to su plemena koji su se zbližili zbog ekonomskih potreba ali i
porijekla (krvno srodstvo ili možda jezik). Izostaju vrlo bogati grobovi – kneževski. Ipak
možda je to rezultat nedovoljne istraženosti jer kao što smo vidjeli imamo grčko-ilirske
kacige i knemide – znači u 6. 5. st. već se izdvajao sloj ratnika. Delmati se javljaju kao
snažna zajednica plemstva tek u helenističko doba.
Geneza:
Nastavlja se na dalmatsku skupinu KBD, a oni osim autohtone tradicije SBD imaju i
utjecaje KPŽ-a, srednjobosanske grupe. Ovi naši Delmati imaju veze sa:
- Liburnima (Kopačina, Žaganj – dol)
- Sr. Bosnom (Krehin Gradac – utjecaji na metal)
- Glasincem (Kopačina, Livno, Gorica)
U mlađem periodu (6-4.st) glasinački utjecaji slabe i ograničeni su na JI dio srednje
dalmatinskog područja (Grude, Gorica ), ali jačaju veze sa srednje bosanskom grupom
Donja Dolina i Sanski Most (vidi se po nakitu, ali vjerojatno su i ingoti bili u pitanju).
Sve to dovodi do helenizma koji nas sada ovdje ne zanima.

SREDNJOBOSANSKA GRUPA
( Borivoj Čović )
- poriječje gornjeg i srednjeg Vrbasa i Bosne, kao i Lašve, gl. pritoka Bosne u njenom
srednjem toku
Lokaliteti: - Pod, Alihodže, Kopilo, gradina Grad kod Semizovca
- Putićevo, Nević polje kod Travnika
- Grbavica kod Viteza
- Podastinje kod Kiseljaka
- Gračanica u Malom Čajnu
- Vratnica kod Visokog

75
Stratigrafsku osnovicu periodizacije naše grupe čine slojevi POD – kod Bugojna:
- Pod - A - RBD
B - KBD - faza 1 traje do kraja 8.st.
C - faza 2 - 7.st.
D - faza 3 - ½ 6.st.
- faza 4
Faza 2. - 725. – 600. (625).g.pr.Kr
Osnovni oblici keramike, karakteristični su za najmlađe horizonte Poda B (faza 1), nalaze
se u upotrebi i tokom faze 2: (sl.27;1,2,3,4) (T.52;21)
Novost: - posude (uglavnom pehari i šolje) sjajno glačane površine, crne sa ukrasom od
finih ureza (T.51;1,3)(T.52;3-5)(sl.27;6)
- tendencija k oštrom profiliranju (T.52;3,5)(T.52;6 ili sl.27;5)
- novi motivi – arhitektonska kompozicija – (T.52;5) ili izduženi šrafirani trokutovi
(T.52;3,4) + tzv. «malteški križ» (sl.27;5) ili (T.51;3) + žigosani trokuti (T.52;6)
Oružje: pronađena su 2 koplja (sl.27;7,8); pronađeni su i grumeni željezne rude
Nakit: - dvopetljaste fibule (sl.27;9)(T.52;7) – tip 1c po Gabrovcu
- igle s tordiranim vratom i polukuglastom glavom (T.52;1) i gracilniji tip (2)
- otvorene (nožne?) grivne s graviranim ukrasom (sl.27,10)(T.52;8) –
karakteristične za 8.st. (Gornja Tuzla, Ciglenik, Jezerine) i Glasinac IV a
- dijademe (sl.27;11)(T.52;11) – po ukrasu oslanjaju se na srednjobosanski period a
po obliku odgovaraju onima u Glasincu IV b
- veliko ukrasno dugme (T.52;9)
Dakle, ovu fazu paraleliziramo sa Glasincem IV a i IV b (također fini urezani ornamenti
na keramici stoje u vezi s ponovnim oživljavanjem finog graniranog ukrasa na
glasinačkom nakitu od brončanog lima faze IV b a isto je i s motivom malteškog križa
koji je čest na predmetima glasinačke kulture).
Faza 3. - 600.(625.) – 550.g.pr Kr.
Pod – 2 izrazita građevinska horizonta i jedan međusloj katastrofalni požar i ponovna
organizacija naselja uz ojačanje fortifikacionog sistema.
Keramika: - zdjele s uvučenim obodom (sl.27;12)
- bikonični ili zaobljeni pehari (sl.27;13,14)
- amforice sa cilindričnim vratom (T.52;21)
- žlice s drškom na obodu (sl.27;18)i s drškom kao ptičjom galvom (sl.27;16)
- keramičke svjetiljke (sl.27;17)
- ukras: urezani motivi i izduženi šrafirani trokuti (karakt. za fazu 2) iščezavaju, ali
ostaju žigosani ukrasi + urezivanje, udubljivanje, kaneliranje; apliciranje male
brončane dugmadi na površinu suda, prije pečenja (T.52;18,19)
Oružje: - 1 željezno koplje, jedan kelt i jedna željezna dvojna sjekira;
- 5 željeznih noževa i veći broj primjeraka koštanih obloga za drške noževa i
mačeva (sl.27;15,19) (T.51;2)
- nađeni su i KALUPU za izlijevanje brončanih šipki i različitog sitnog nakita;
kalupi za pojasne kopče sa laticama (T.52;12,12a); kalupi za izlijevanje brončane
dugmadi s negativom izdubljenim na zaravnjenoj površini ružice jelenskog roga
(tipa sl.28;16)
- pronađena je i znatna količina željezne rude i toske – velike naslage pepela, brojni
ulomci brončane žice i lima, amorfne grude bronce – jedan brončani «kolač» -

76
težak 750.grama i ulomci željeznih i brončanih objekata ….. sve to govori o vrlo
živoj djelatnosti kovača i ljevača i dr. majstora.
Nakit: - dvopetljaste fibule s nogom u obliku beotskog štita
(T.52;15,16) – karakteristične za D.Dolinu-S.Most i Glasinac IV c
- igle sa sitkastom (?) glavom (sl.27;23)
- prstenaste pojasne kopče s laticama (.52;12a)
- kalotne pojasne kopče s laticama (tipa T.53;3)
- jedna naušnica delmatskog tipa (T.52;13)
- 50-ak manjih brončanih gumbića
- različiti privjesci (T.52;14) – u obliku posude
- veći broj staklenih perli i jedna kauri školjka
- nekoliko dekorativnih koštanih češljeva (tipa T.53;9,10)
(kalote pojasne kopče nalazimo na Glasincu od sredine 6.st. do kraja faze IV c2; dok su
prstenaste autohtone)
Plastika: - tzv. Stubasti idoli (sl.29;1,2) nađeni u ruševinama svetišta, u sloju velikog
požara koji pripada početku ove faze (oko 600.g); radi se o reljefima izrađenim tehnikom
oblaganja drvenih greda glinom na kojoj su zatim izvođeni geometrijski ukrasi (na trupu),
te stilizirane ljudske glave (lica) na vrhu, u 2 osnovne varijante, sa četvrtastim i s
zadebljanim čelom.
(sl.29;3) – ljudski lik je zamijenjen sunčanim diskom

Faza 4. - 550. - 450.g.pr.Kr.


U slojevima Poda postoje brojne izmjene u organizaciji naselja koje postoje snažan centar
zanatstva i trgovine s karakterističnom protourbanom anglomeracijom. U tipološkom
smislu, ova faza odlikuje se pojavom novih tipova autohtonog nakita i keramike, kao i
importom brončanih posuda i keramike
Keramika: - i dalje su u upotrebi jajoliki lonci, zdjele sa uvučenim obodom i zaobljeni
ili bikonični pehari, amforice sa 3 trakaste drške, pehari sa 1 ili 2 drške koje nadvisuju
obod….(sl.28;1,3,4,7,8)(T.53;21) (znači sve forme naslijeđene iz prethodne faze).
Novost su:
- poluloptaste šalice sa specifičnom koljenastom drškom (sl.28;2)
- poluloptaste zdjele s ravnim obodom i sa istaknutim, širokim, horizontalnim
rebrom (T.53;14)(sl.28;5) sa perforacijama – «čipkast izgled»
- čaše na nozi sa valjkastim drškama na obodu (sl.28;6)
- svjetiljke tipa sl.27;17)
- ukras: karakteristični su snopovi vertikalno urezanih udubljenih linija ili kanelura
(sl.28;8); horizontalne i vertikalne linije urezane i niz zareza (sl.27;13); izduženi
šrafirani trokuti degeneriranog oblika; kose linije ili kanelure najčešće na
zdjelama uvučenog oboda (sl28;7); sl.29;9 – izuzetak složena kompozicija
- import: jedan fragment keramike sa figuralnim ukrasom (vjerojatno glava sove i
palmino lišće na osnovi od sjajnog crnog firnisa) – ili atička roba ili italska kopija
uglavnom keramika 5.st.
Brončano posuđe: je bilo uvoženo , a po svoj prilici i proizvođeno ili barem prepravljano
u zanatskim radionicama – nađeno je više fragmenata brončanih ručki
(T.51;5,8,10)(sl.28;17).

77
Oružje i oruđe: - ništa posebno zanimljivo; osim grčko – ilirske kacige iz Putičeva, kraj
Tovarnika (sl.28;12) – pripada nekom prijelaznom obliku, između starijeg i
mlađeg tipa, a pripadala bi 2/2 6.st.pr.Kr
Nakit: - polumjesečasta fibula sa krestom i nogom u obliku beotskog štita (T.52;22) –
hibrid – polumjesečasti oblik preuzet je JI alpske regije a noga iz unutrašnjosti
Balkana – ukras je karakt. za tzv. Krestaste-glasinačke Fibule iz faze IV c (dr.pol.6.st.);
krestaste f. imamo i u D.Dolini-S.Most u isto doba
- fibule sa 2 ili 3 dugmeta na luku (T.52,24,23)- paralele imamo u D.D-S.M. 2b i 2c
- kalotne pojasne kopče s laticama (T.53;3)
- velike, masivne brončane igle s prstenastom glavom i kuglom na vratu (T.53;1)
(srodne su iglama srednjodalm. Grupe, faze 3 – znači u srednjobosanskoj grupi se
javljaju sredinom 6.st. kada izlaze iz mode u Dalmaciji)
- dvojne igle dvopetljastog tipa (T.53;18)
- narukvice s prebačenim krajevima, gracilnije izrade (T.52;26,27)
- astragalni članci pojaseva (sl.28;15)
- kalotna i kupasta brončana dugmad (T.51;4)
- delmatske naušnice (tipa T.52;13) važne za datiranje (inače ih imamo u
srednodalm. Grupi u fazi 4 – sredina 6.st.-sr. 4.st.
- mali brončani privjesci u obliku vrećice (T.51;4), bule (sl.28;14)
- različite staklene perle, među njima i krupne, dinjastog oblika (sl.28;13) – inače
se javljaju krajem 6./5.st. a na glasinačkom području taj oblik se javlja među
perlama od jantara
- dekorativni koštani češljevi (T.53;10)
- pincete (T,53;6)
Plastika: - glava bradatog čovjeka u reljefu, modeliranom na rubnom zidiću jednog
ognjišta
(žrtvenika) (sl.28;11) nađenog u jednoj kući u Podu
Faza 5. - 450-350.g.pr.Kr
Materijal je skromniji jer su mlađi slojevi u Podu oštećeni ili posve uništeni erozijom
Keramika: - tipovi isti kao i u prethodnoj fazi; vjerojatno kraju ove faze pripada i
keramička svjetiljka (T.53;21)
Oružje i oruđe: - javlja se i dalje metalurški pribor: sopalj kovačkog mijeha – u obliku
glave konja (sl.28,23)
- kalupi; velika količina troske i drvenog materijala, otpadaka; par kopalja
(sl.28;23) – inače taj tip je dobro poznat u grobovima mlađe faze grupe D.
Dolina-S. Most
- grčko – ilirska kaciga iz Podastinja (sl.28;21), kod Kiseljaka
Nakit: - 2 certosa fibule tankog luka s poprečnim rebrima (T.53;17)
- dvojne igle omega tipa
- masivna narukvica (možda nožna grivna) s krupnim jagodama (T.53;15)
- pojasna spona (T.53;16)
- glasinačke rebraste fibule i glasinačke narukvice od brončanog lima s iskucanim
ornamentom (T.53;19,20)
Faza 6. - 350. – 300.g.pr.Kr.
Definiran je slojem u Podu koji se sačuvao samo u S dijelu platoa s ostacima dvaju
građevinskih horizonata + sadržaj bogate ratničke grobnice u VRATNICI kod Visokog

78
(sl.28;26,27) (duga željezna koplja sa izraženim srednjim rebrom, nešto kraća željezna
koplja, jednosjekli krivi mačevi ili bojni noževi od kojih jedan propada tipu Mahajre) =
D. Dolina – S. Most 3 B2 = Glasinac V b
Naselja: - gradine
- jedna od karakt. fortifikacije gradina naše grupe je dosta česta uporaba tzv. Limitnog
tumula, što je već Korošec konstatirao za gradine u okolici Travnika; češće su na S, kao
i gradine potkovičastog oblika (koje su tipične za S dio Delmatskog područja) tako je i
Pod u suštini potkovičastog oblika; usjeci i opkopi (šanci) također su česti kod
fortifikacija gradina srednjobosanske grupe
- otvorena naselja
- smještena su na nižem pristupačnom terenu i bez fortifikacija npr. Gračanica kod
Gornjeg Vakufa, Borak u Katićima kod Busovače, Ukućevci kod Podastinja
Način sahranjivanja: - ravni grobovi sa inhumacijom
- ako uzmemo u obzir da su ti grobovi karakt. za 1. fazu naše grupe (Donji Vakuf,
nekropole u okolini Kaknja) možemo zaključiti da su i najvjerojatnije i u priodu
od kraja 8.st. do kraja 4.st. prevladavali takvi grobovi
- neobični su ukopi jedino u Vratnici (lokaliteti Gornji Skladovi) – faza 6.;
Vratnica: grobna komora podijeljena na 3 dijela a krov je kupolasto složen od
kamenih ploča muljike; jedino su lubanje stajale u određenom redu, u 3 izdvojene
grupe, uz zidove grobnice, a željezna koplja stajala su u 2 velika snopa između
lubanja; ostale kosti i ratni drugi prilozi; nakit, ulomci mačeva i noževa, brus,
keramika…. Nađeni su razasuti po čitavoj grobnici; (pretpostavlja se da su to
ratnici koji su bili masakrirani pa su njihovi dijelovi tijela bili prikupljeni i
pohranjeni – Lj. Tomčić )(ili B. Čović koji kaže da se radi o ratnicima poginulim
u nekom boju, ali da su kosti bile tek kasnije prebačene u ovu, već pripremljenu
grobnicu).
Privreda: - zemljoradnja i stočarstvo
- metalurgija (pronađeno je i svim slojevima mnogo željezne rude i troske - znači
intenzitet eksploatacije želj. rude i proizvodnje bio je takav da se mora pomišljati
na znatne viškove odnosno proizvodnju za tržište
- obrada bronce
- lončarstvo
- trgovina (sa srednjodalmatinskom grupom, grupom D. Dolina – S. Most,
Glasincem, I Alpama, Istrom + pojava keramike rađene na lončarskom kolu
porijeklom iz J i Sr. Italije – također i kacige grčko-ilirskog tipa = Travnik,
Putičevo i Podastinje)
Duhovna kultura: - inhumacija je bila jedini i obavezni ritus, sve od prelaza 4. u 3.st. kada
dolazi do relativno naglog prelaska na incineraciju.
- svetište u Podu (+kultna plastika): otkriven u sloju velikog požara – poč. faze
(oko prelaza 7. u 6.st), u Z periferiji naselja
- dio objekta imao je platformu a u sredini ognjište; čitava platforma bila je
prekrivena šutom koja se sastojala od većih i manjih ulomaka različitih objekata,
rađenih u tehnici kućnog lijepa i ukrašenih udubljenim ornamentima
- 2 su grupe tih objekata:
1) deblji i kompaktniji komadi – vjerojatno su prvobitno služili kao unutrašnja oplata
zidova

79
2) dijelovi jedne konstrukcije koja je nesumnjivo stajala na platformi, vjerojatno iza
ognjišta – žrtvenika; ta konstrukcija imala je oblik rešetke načinjene od vertikalnih i
horizontalnih drvenih greda i oblica oblijepljenih glinom. Na sloju gline izvedeni su
udubljeni geom. Ukrasi + ljudske glave tj. lica tzv. stubasti idoli.
Radi se o shematiziranim ljudskim licima čije tijelo ima oblik stupca, ukrašenog geom.
Motivima – sl.29. Jedan od stubastih idola ima predstavu sunčeva diska (sl.29;3) –
najvjerojatnije se radio o sunčevu božanstvu.
Također možemo spomenuti i keramičke sopalje kovačkih mjehova (sl.28;23) u obliku
konjske protome (paralele u S. Mostu) – možda na oba mjesta ta pojava vezana je za
metaluršku vještinu koja se oduvijek smatrala božanskom.
Umjetnost: - srednjobosanska grupa bila je jedan od glavnih centara zapadnobalkanskog
geometrijskog stila KBD. Za željezno doba važne su 2 tendencije. Prvo, preoblikovanje
tog stila na početak željeznog doba i njegovo postepeno gašenje i prodor novih likovnih
shvaćanja karakt. za novo vrijeme koje nastupa. Najizrazitiji predstavnik te posljednje
faze zapadno-balkanskog geometrijskog stila je već spomenuta nova vrsta fine keramike
iz faze 2. Izdužene šrafirane trokute možemo pripisati utjecaju južno balkanske slikane
keramike tipa Devoll, a čest je i u fazi Kuci Zi. Malteški križ poznat je također J
Albanskoj slikanoj keramici ali i u Basarabi stilu u srednjem Podunavlju (taj Z Balkanski
geom. Stil završava na prijelazu 7. u 6.st. ali u degeneriranom obliku). U razvijenom
željeznom dobu karakt. su plastična rebra vertikalna (a to imamo na keramici D. Dolina –
S. Most već od 6.st.pr.Kr.). Apliciranje brončane dugmadi vjerojatno potječe iz I alpskog
kruga (T.52;19). Neobičan je i jedan urezani prikaz strijelca na unutrašnjoj strani
fragmenta keramike (T.52;20)(nađen u slojevima poslije velikog požara). Zanimljiva je i
vaza sa natpisom nađena u sloju požara (oko 600.g.). Radi se o kopiji, prijepisu natpisa s
neke metalne posude vjerojatno umbro-etrurskog, a sadržaj bi bio posveta trgovca Janu i
Juturni. Budući da je vaza domaće proizvodnje a natpis je na stranom jeziku – vjerojatno
je imao kultni magijski značaj.
Društvena organizacija: - nedostatak nekropola ne dozvoljava nam sasvim uvid u taj
problem pa se okrećemo gradini Pod – zbog odličnih fortifikacija (koja su tokom
vremena obnavljane i poboljšavane) govori nam o visokoj organiziranosti društva.
- plemenska organizacija
- sloj ratnika i rodovske aristokracije mora se ovdje uzeti kao pretpostavka – jer
bez obzira na skroman broj poznatih grobnih nalaza nađena su 3 brončane
kacige, a to je na ovim prostorima (D. Dolina, Glasinac) uvijek indikator
postojanja tog sloja. + grobnica iz Vratnice govori nam o rangu koji je ratnički
sloj zauzimao u ovom društvu.
Zaključak:
Geneza – odigrala se krajem 2 milenija pr. Kr. Asimilacijom više različitih etničkih i
kulturnih elemenata krajem 11.st. kada se pojavljuje u dolini gornjeg Vrbasa, ona čini
već gotovu , razvijenu kulturnu pojavu.
Veze i utjecaji: - grupa D. Dolina – S. Most
- Glasinac (grivne, narukvice, fibule, dijademe + granirani ukras kakav nalazimo na
Glasincu IV b
- Južno balkanska slikana keramika (u fazi 2)
Postoje i indicije širenja srednjobosanske grupe ka jugu - na Velikoj gradini u Varvari
nađeni su ostaci jednog kulturnog sloja koji pripada željeznom dobu – oblici keramike i

80
ukrasi odgovaraju fazama 4 i 5 na Podu. Kako je život brončanodobnog naselja na tom
lokalitetu prestao još krajem 9.st. (Varvara C3) , očigledno je da se radi o novoj
populaciji. Ipak najveći broj elemenata karakterističnih za srednjobos. Grupu nalazimo
na Debelom Brdu (blizu Sarajeva) između ostalog i tipične kupe s dekorativnim
valjkastim drškama na obodu (tipa sl.28;6). Što se tiče etničke pripadnosti nosilaca
srednjobos. Grupe situacija je ovakva:
- gornji i srednji tokovi Vrbasa i Bosne bili su naseljeni još u KBD i tvorili su
kompaktnu i stabilnu cjelinu – kao i u željezno doba (razvija se dosta intenzivna
privreda, pogotovo metalurgija i trgovina – što bi vodilo do stvaranja sloja
aristokracije , kao i ratničkog sloja).
- Područje oko gornjeg toka rijeke Bosne bilo je početkom nove ere (a i krajem
stare) naseljeno DESITIJATIMA, što potvrđuju epigrafski spomenici. Znači
postoji direktna veza između dijela populacije srednjobosanske granice naseljene
oko gornjeg toka Bosne i jedne etničke zajednice, višestruko potvrđene u
izvorima.
Čović pretpostavlja da je pretežni dio plemena naše srednjobosanske željeznodobne
grupe ušao u tu zajednicu Desitijata a drugi su prešli u njima susjedne zajednice.

SREDNJOPODUNAVSKA REGIJA
(R. Vasić)
UVOD

- regija obuhvaća Vojvodinu, S Srbiju i I Slavoniju (J dio Panonske nizine)


- u prijelazu bronce u željezo, odnosno u željezno doba (po Garašaninu) ovdje su se
formirale kulturne grupe: - daljska grupa u I Slavoniji
- bosutska grupa Vojvodini i S Srbiji
(obje grupe doživljavaju vrhunac na početku željeznog doba da bi zatim tokom ovog
perioda došlo do njihova slabljenja i dezintegracije).
Novi elementi javljaju se utjecajem glasinačkog kulturnog kompleksa ali i slovenskih
grupa - pogotovo Dolenjske. Javljaju se i pojedini komadi zlatnog i srebrnog nakita
inspirirani ostvarenjima u Makedoniji ili Grčkoj. Iz S dijelova panonske nizine i sa
Karpata zapažaju se tzv. Tračko kimerski elementi, a kasnije - krajem halštata i pojava
trakoskitskih - trakogetskih elemenata. Krajem 4.st. dalji razvoj ovih kasnohalštatskih
grupa prekida prodor keltskih plemena sa Z u J Panoniju koji označava početak mlađeg
željeznog doba na ovom teritoriju. Čitava materijalna kultura se iz osnova mijenja,
stvaraju se nove zajednice i novi odnosi, mada se kroz dominaciju latenskih oblika
provlači i dobar broj domaćih formi, naročito u keramici, koje doživljavaju dalju
evoluciju.

DALJSKA GRUPA
(R.Vasić)
Rasprostranjena je na pojasu od Baranje do Z Srijema, zahvativši i do Z Bačke.
Egzistirala je kontinuirano od 10. do 4./početka 3.st.pr.Kr.; a nastala je širenjem grupe Val
iz JI Transdanubije prema jugu, a tipičan je predstavnik sredjopodunavske KPŽ. U 8. i
7.st. prihvatila je izvjesne strane elemente, nastale pod utjecajem Kimeraca i njima
srodnih grupa iz J Rusije u Sr. Europu, ta je nastavila svoj razvoj sve do početka 6.st.

81
Lokaliteti: - Dalj, Batina, Lijeva Bara – Vukovar (skeleti + Basarabi keramika),
Doroslovo u Bačkoj
Keramika: i daje prevladavaju velike urne (incineracija) bikonične sa razgrnutim
obodom i naglašenim vertikalnim rebrima; bikonični pehari i šolje sa 1 ili 2 ručke i
ukrasima – metopama; zdjele uvučenog oboda …Kao i u bosutskoj grupi i obdje u 5. i
4.st. dolazi do osiromašenja ornamentike. Nađena je i jedna situlasta urna nastala
vjerojatno pod utjecajem I Alpa.
Nakit: - dvojna igla s dvopetljastom glavom
- lučna fibula sa četvrtastom nogom i dugmetom
- šarnirske fibule sa zvjezdastim ukrasom na luku
- ranolatenske f.
- dijelovi astragalnih pojaseva
(sve to imamo u sremskoj grupi Z Balk. Kompleksa na koju je utjecala Glasinačka
kultura, a šarnirske f. su vrlo rasprostranjene u Pelagoiji).

BOSUTSKA GRUPA
(R. Vasić)
- Zahvaća Srijem, dio Bačke, Jugoslav., Rumunjsku i S dijelove Srbije
Termin «Bosutska grupa» prvi je upotrijebio Tasić, označavajući time Z varijantu
rumunjske Basarabi kuture, rasprostranjene pretežno u Srijemu i S Srbiji.
Lokaliteti: - Gradina – na rijeci Bosutu
- Gomolava kod Hrtkovaca na Savi
- Kalakača kod Beške na Dunavu
- Srijem – Pećine u Vrdniku, Kalvarija, Pereš …
- Banat - Židovar, Slovenska grad kod Idoša, Rudin
- S Srbija – Dorćol i Karaburma kod Beograda, Selište kod Kostolca, Petnica kod
Valjeva, Ostrovo na Đerdapu
- Rumunjska – Leta de Sus, Tarmuri
Pokretni materijal: - po Medoviću – Bosut I – neolitik
II – RBD
III – (a,b,c) – željezno doba
IV - laten
Ali pošto se ova grupa javlja i na drugim lokalitetima prihvatljivija je periodizacija N.
Tasića:
Bosut I (faza Kalakača) – halštat B – željezno doba I
II (faza Basarabi) - halštat B3/C1 – željezno doba II a
III (horizont kanelirane keramike) – halštat C2/D – željezno doba II b i III
Faza Bosut I - 11/10. – 8.st.pr.Kr. (sl.30)
- nalazi na bosutsko gradini i+ Kalakača
osnovni keramički oblici: - lonci ukrašeni plastičnom trakom (sl.30;7,8)
- bikonične urne ili pitosi ukrašeni valovitim lažnim šnurom ispod oboda
(sl.30;12,13)
- zdjele uvučenog oboda (sl.30;9-11)
- trbušasti pehari sa koničnim vratom , ukrašeni na ramenu urezivanjem ili
ubodima (sl.30;1,2,4)
- šolje, najčešće neornamentirane (sl.30;3,5,6)

82
- posude sadžaci (sl.30;14)
Faza Bosut II - ½ 8.st. – 600.g.pr.Kr. (sl.31)
Izražena u sloju III b na Bosutskoj gradini + Gomolava. U odnosu na prethodnu fazu,
keramika se odlikuje bogatijim ukrašavanjem, boljom i finijom izradom naročito manjih
posuda i pojavom nekih novih oblika što se vezuje sa širenjem Basarabi keramike sa
Istoka; najvjerojatnije iz Oltenije i sa Đerdapa. Ornamentika je izvedena urezivanjem,
utiskivanjem i inkrustacijom. Dominira «S» motiv, ali i uske trake sa kosim zarezima
(lažni šnur), spirale, malteški križ …. (sl.31;9,11); duboka zdjela S- profilacije
(sl.31;1,3,5,7,8).
Faza Bosut III - poč. 6.st. – kraja 4.st. (sl.32)
Obuhvaća sloj III c u Bosutu + Gomolava. U keramici – oblici prate oblike I i II faze ali
se bogatstvo ornamentike gubi i dominira kanelura (na vratu, ramenu, obodu i trbuhu).
Zdjele S-profilacije evoluiraju u plitke tanjure ukrašene po čitavoj unutrašnjosti
(sl.32;6,9-12,14,15). Pehari imaju često ukrašeno rame tordiranjem ili kaneliranim
girlandama (sl.32;1-5).
Metalnih nalaza je malo (Gomolava, a na Bosutskoj gradini ništa) i njihova
sinkronizacija sa keram. Fazama na bosutskim naseljima predstavlja izvjestan problem.
U vrijeme Bosut I i veći dio Bosuta II = Halštat B3/C1, željezno doba II a po M.
Garašaninu – datirali bi se grupom nalaza iz Adaševaca, Sinoševića, Budišća, Ružanaca,
Rudanovaca (T.54 i 55) – kojima su bliske ostave iz Šarengrada i Iloka
- naočaraste fibule bez osmice (T.54;9,10)
- lučen dvopetljaste f. sa narebrenim lukom ili kuglastim ukrasima (T.55;14)
- torkvesi sa T završecima
- masivne narukvice sa prebačenim krajevima
- sljepoočničarke (T.55;,1,2)
- falere kalotasta dugmad (T.54;14-17)
- zvonasti privjesci (T.55;12); privjesci u obliku pričjih protoma
- dijelovi konjske opreme – psalije (tip Gallus I – Kossack Ia) (T.54;4,5)
+ psalije savijene na sredini (Gallus II – Kossack II) (T.54;6,7)
- dugmad za razvođenje remenja (T.54;1-3)(T.55;13,15)
- oružje: - keltovi i koplja sa dugačkim tuljcem i kraćim listom (T.54;11-13)
Među ovim mnoštvom materijala koji se javlja na čitavom centralnobalkanskom
prostoru, pa i šire, možemo reći da postoje i karakteristične bosutske forme, zvonasti
privjesci; u obliku ptičjih protoma privjesci ; varijanta psalija Kossack I a (čiji su
kalotasti završeci žljebljeni). S kraja faze Bosut II i početkom faze III – Ha C2 – 2/2 7.st.
– željezno doba II b po Garašaninu, potječe znatno manje nalaza:
- dvopetljaste fibule sa nogom u obliku beotskog štita
- narukvice ukrašene urezanim geom. Motivima
- pojasevi
- željezne psalije tipa Gallus III
- jednosjekli mačevi i vrhovi kopalja
Iz perioda Ha D – željezno doba III po Garašaninu, potiče veći broj metalnih nalaza,
pretežno iz grobova (posebno će biti obrađeni).
Naselja: - gradinskog tipa (Kalakača, Židovar)
- neka vrsta telova (Gomolava i Gradina na Bosutu)
- ravničarska naselja prolaznog karaktera ( podizana uz rijeke)

83
U bosutskoj gradini , faza III , nađene su veće nadzemne pravokutne kuće… tu su
pronađeni i veći keramički objekti kružnog oblika sa punim ili perforiranim dnom,
promjera 1 m (sl.32;13) – najvjerojatnije su služila kao pokretna ognjišta – mangali za
zagrijavanje protorija (nađene i u PopovomSalašu, Židovaru, ali i Donjoj Dolini i u
Olteniji u grupi Feriđile – gdje se datiraju u 6. i 5.st.).
Način sahrane: - ravni grobovi (inhumacija ili incineracija), spaljenih malo
O sahranjivanju bosutske grupe malo je podataka izuzetak predstavlja GOMOLAVA sa
78 skeleta (grobna jama promjera 3 metra sadržavala je sve ove kosture od kojih su pola
djeca – vjerojatno se radi o bolesti jer skeleti nemaju tragove nasilne smrti). Spaljeni =
grob iz Ritopeka i Sremske Mitrovice.
Ekonomija: - zemljoradnja
- stočarstvo
- prerada metala (kalupi za lijevanje bronce iz Kalakače)
Duhovna kultura: - posebnu zanimljivost predstavljaju stilizirane figure konja i ptica na
keramici basarabi faze na Bosutskoj gradini (sl.31;9,11). Istovremene i znatno složenije
pojave imamo u SOPRONU u Z Mađarskoj , gdje su prikazane i čitave kompozicije : 2
žene žrtvuju ovna, adoratkinja pred pticama. Također ovakve motive susrećemo i dalje na
I , na Đerdapu u VAJUGI i BASARABI, i u POPESTI-NOVACI u Olteniji. O umjetnost
Bosutske grupe najviše možemo govoriti u sferi keramičkih formi i ukrasa.
Društveni odnosi: - ne zna se baš mnogo
Jedino bi mogli spomenuti izuzetno bogate grobne nalaze iz Rudovaca- gdje je bila riječ
o grobovima istaknutih pojedinaca, najvjerojatnije plemenskih starješina, na čiju su
pojavu pored lokalnog raslojavanja stanovništva, morali utjecati i strani konjanički
elementi sa I, o kojima će kasnije biti riječi.
Geneza i susjedi:
Osnovna komponenta u njenom nastanku, bili su najvjerojatnije autohtoni elementi, kako
iz mlađe faze Belegiš grupe, koja joj prethodi, tako i st. tradicije koje vuku korijene iz
Vatinske grupe srednjeg i kasnog brončanog doba. Ipak, imamo i nove elemente, nove
forme u keramici djelomične promjene u načinu sahrane…U fazi Bosut II dolazi do
novih kretanja – glavni uzrok bio je dolazak konjaničkih grupe sa I – Kimerani i srodna
im plemena, koja su pod pritiskom Skita prodrla u I Europu + kretanje drugih grupacija –
npr. dolazak etnički nove grupe sa JZ Đerdapskog područja (nekropole tipa Balta Verde –
Basarabi) – a to sve govori da je oblast Panonije i centralnog Balkana ponovo postala
nemirna i nesigurna.
Basarabi stil na keramici jedan je od glavnih elemenata Bosuta II, a raširile su ga
vjerojatno stočarske grupe u svojim kretanjima na velikom prostranstvu - tako da se
Basarabi keramika sreće od J Rusije d J Austrije (bogata ornamentika sa dominantnim S –
motivom).
Od 6.st. (Bosut III) zapažaju se u Srijemu i I Slavoniji sve jače utjecaji i prodor dvaju
snažnih halštatskih grupa, Glasinačke i Dolenjske (što se odražava u pojavi bogatih
grobova 5. i 4.st.)dok je nekako istovremeno u Banatu i S Bačkoj primjetan pritisak
skitsko-agatirskih grupa iz Mađarske i Transilvanije.

84
SREMSKA GRUPA ZAPADNOBALKANSKOG
KOMPLEKSA
(Ratko Vasić)
Ovu grupu prvi je izdvojio M. Garašanin , pripisujući joj jedan broj ravnih skeletnih
grobova sa bogatim prilozima iz Srijema i I Slavonije koji se datiraju u 5. i 4.st.. Pitanje
je da li se ovi grobovi mogu dovesti u vezu sa naseljima faze III bosutske grupe??
- Srijem (Sremska Mitrovica, Adaševci, Kuzmina)
- Bačka – ostava iz Čuruga (T.56 i 57) - sredina i1/2 4.st.
- I Slavonija (Vučedol, Bogdanovci, Vinkovci) – karta 4
Način sahranjivanja . ravni grobovi i skeleti u ispruženom položaju
Pokretni inventar: se sastoji od nakita i oružja
- Fibule: – glasinačke rebraste s trapezoidnom nogom, 5.st.
- lučne sa kvadratnom nogom i dugmetom često od srebra i zlata, 5.st.
- certosa fibule (V i XIII vrste)
- samostrelne fibule, sredina i kraj 4.st.
- šarnirske fibule , često srebrne (T.56;5)(T.57;10)
- Nakit: - narukvice sa zmijskim glavama (T.56;1-3)
- Sr. Naušnice i prstenje (T.56;4,6,7)
- Srebrne kutijice za miris
- Dvojne igle
- Perle od staklene paste i jantara (T.57;2-9)
- Zlatne ogrlice
- Oružje: - željezna koplja, duža i kraća
- Izuzetno se javlja krivi mač (mahaira)
- Fragmenti ilirskih kaciga u S. Mitrovici
Utjecaji: - Glasinca (rebraste f., sa kvadratnom nogom i dio certosa fibula + dvojne igle)
- Dolenjske )šuplje brončane narukvice, certosa fibule smostrelne f. - mogle su
doći sa Z preko D.Doline i S. Mosta)
- Strani elementi (zlatni i srebrni nakit ukrašen filigranom i granulacijom – ostava
u Čurugu)
Veze s Glasincem krajem 6.st. i u 5.st. tako je došlo do potpunije simbioze sa domaćim
življem, također veza sa fazom III bosutske grupe; na Gomolavi i Bosutskoj gradini
morala je postojati na neki način, ali je društveno-ekonomski procvat ove nove grupe
vjerojatno u mnogome prerastao seoski karakter spomenutih naselja gdje su
zemljoradnja i stočarstvo i dalje predstavljali osnove privredne djelatnosti.
Kelti dolaze ….ali ova grupa nastavlja život sve do rimskog doba – možda se mogu
dovesti u vezu s plemenima Amantina i Breuka, koja su ovdje živjela poslije sloma
Skordiska, na početku rimske vladavine.

CENTRALNOBALKANSKA REGIJA
(R. Vasić)
UVOD
Ova regija rasprostire se na Z preko doline Drine i Drima, na I do rijeke Iskera u
Bugarskoj, na S do Save i Dunava i na J do obala Solunskog zaljeva – dakle obrađuje
grupe I Bosne, Crne Gore, uže Srbije, Kosova i Makedonije (karta5).bez obzira na

85
planinsku oblast, saobraćajnice su doline Morave iVardara, te Drima. Kronologiju
centralnobalkanske regije možemo uklopiti u podjelu željeznog doba M. Garašanina na 4
faze odnosno njegovo
- željezno doba II (od 8.do 6.st.)
- željezno doba III (od 6. do 4. st.)
(ova kronologija pogotovo od 6.st. ne važi za Makedoniju)

GLASINAČKA KULTURA
(Borivoj Čović)
Riječ je o kulturi a ne o grupi. Riječ je o kulturnoj cjelini koja jednim svojim dijelom(i to
značajnim) prelazi okvire jugoslavenskih zemalja obuhvaćajući S i Srednju Albaniju
gdje se govori o kulturi Glasinac-Muti. Budući da poznajemo praktično samo grobove, o
naseljima malo znamo, a opći podaci bit će sažetiji.
Rasprostranjenost: - JI Bosna
- JZ Srbija , bez Kosova
- Metohija
- Crna Gora
- I Hercegovina
- S i Sr. Albanija (Glasinac-Muti)
Glasinačko područje omeđeno je na Z sa planinom Romanijom, sa I planinama Kapitom i
Devetakom, sa J i I Drinom i njenom pritokom Pračom, dakle prostor preko 1000 km2.
Prvi istraživači bili su Truhelka i Fiala. Za početak istraživanja glasinačke kulture bilo je
presudno nesistematsko prekopavanje nekoliko tumula u bližoj okolici Sokoca i na
susjednom Glasinačkom polju, poduzeto najprije u toku građevinskih radova na cesti
Sokolac-Rogatica koje je izvodila okupacijska vojska 1880.g. kada su pronađena i
čuvena glasinačka kultna kolica.
Moramo reći da na glasinačkom području kao i u JI Bosni u cjelini (Štrpci) postoji
pouzdan kontinuitet između završne faze Glasinca KBD (Glasinac III C-2) i početka
željeznog doba (Glasinac IV a) (također glasinačku grupu u KBD imamo u Z Srbiji –
sve to imamo i u željeznom dobu ali onda se glasinačka kultura još širi na J i JI – I
Hercegovina, C-Gora i Albanija). Kronološki sistem za Glasinac izveli su 1954.g. A.
Benac i B. Čović, a 1962.g. M. Garašanin ga ispravlja korektira.
Glasinac IV a
IV b
IV c-1
IV c-2
Va
Vb
- Gradac – Sokolac, tumul III – faza IV a
- Arareva gomila - IV c-2 (2/2 6.st)
- Kneževski grob iz Brezja - poč. IV c-1 (kraj 7.st)
- Kneževski grob Osova - ½ 6.st.
- Kneževski grob iz Čitluka - sr.6.st.

Faza IV a - 800.-725.g.pr.Kr (JI Bosna i I Hercegovina)


Tipovi koji su nasljeđeni iz prethodne (III c)faze , a ne javljaju se u idućoj (IV b)fazi:

86
- probijene ukrasne brončane ploče s krstastim srednjim dijelom (sl.33;3)
- naočarasti privjesci (T.60;3)(sl.33;4)
- tordirane ogrlice (sl.33;1)
- spiralne narukvice s malim brojem zavoja (T.60;7)
Tipovi karakteristični za 8.st. i kasnije se ne javljaju:
- fibula tipa Golinjevo, treće generacije (T.60;2)
- masivne, eliptične grivne (T.60;4,8)(sl.33;2)
Tipovi koji se na širem području javljaju krajem 9.st. i tokom 8.st. ali traju i u sljedećim
st.:
- dvopetljaste brončane f. (T.60;6,9)(sl.33;5,6,8,9)
- mlađi tipovi koji se javljaju tokom sljedećih stoljeća
Tipovi vezani za Glasinac, sada se javljaju 1. put, a do punog izražaja dolazi u sljedećoj
fazi
- masivne narukvice s prebačenim krajevima (T.60;5)
- željezne naočaraste f. (sl.33;11)
Fazu IV a reprezentiraju grobovi:
- Gradac – Sokolac III, 1
- grobovi iz Brezja
- Ilijak XI, 1
- Rusanovići 38, 4
1.) GRADAC-SOKOLAC, tumul III (Truhelkin), grob 1
a) luksuzna brončana velika fibula tipa Golinjevo, treće generacije (T.60;2); može se
povezati sa fibulama u SZ Bosni , s 1. fazom D.Dolina, a na J sa srednjodalm.
Fazom 2
- po jednu takvu fibulu imamo i u ostavama Osredak kod Bosanske Krupe i Gajina
pećina kod Drežnika – obje datirane u 5.fazu (horizont) ostava u S Hrv. I S Bosni , i
pripadaju grupi koje su nešto starije od onih sa trakokimerskim elementima (Legrad,
Batina. Ilok, Šarengrad)
b) 2 masivne eliptične grivne (T60;4,8); kronološki su osjetljjive, pripadaju 8.st. (npr.
Jezerine, Golubići, Ostrošac kod G. Tuzle, te u nalazima tzv. Trakokim. Horizonta,
u Srbiji: Manastirica, Stari Kostolac, Budišići)
c) okrugla pojasna kopča s otvorom u sredini (T.60;1); ukrašena urezanim i
punktiranim ornamentom; karakt. za 8.st. (npr.Gornja Tuzla i Donji Unac)
2.) TALINE, tumul X
a) velika dvopetljasta f. s krupno tordiranim lukom (T.60;6) – ovakav oblik i
petougaoni oblik noge karakterističan je za 8.st. (vjerojatno prethodi srodnim
dvopetljastim g. S rebrastim ili čvorastim lukom, tzv. Trakokimerskog horizonta u
susjednim oblastima
b) spiralne narukvice – karakteristične za III c fazu ali i IV a
c) masivne eliptične grivne (T.60;8)
d) naočaraste privjeske (T.60;3) naslijeđene iz III c
e) tordirana brončana ogrlica (sl.33;1) također je nasljeđe iz III – c faze, ali ne javlja
se kasnije (za razliku od srednjodalmatinskih, srednjobosanskih i grupe D.Dolina –
gdje su ostale u upotrebi do 6. pa i 5.st.)
3.) RUSANOVIĆI, tumul 38, grob 4

87
a) 2 dvopetljaste f. s trougaonom nožnom pločom i krupno tordiranim lukom (T.60;9)
(mlađa varijanta ima sitno tordirani luk)
b) masivne narukvice (T.60;10); javlja se već od IV a, a traje i u drugim fazama;
imamo je već u ostavi Krehin Gradac (sl.26;4) a i grčke kalotaste f. se javljaju već
u 8.st. (obično od slonovače ili kosti, rjeđe od metala)
Faza IV b - 725. – 625.g.pr.Kr.
- Glasinac, JI Bosna, Pešter, C.Gora, I Hercegovia, oko rijeke Mati u Albaniji
- Obradit ćemo kramiku, brončano posuđe, oružje i nakit iz grobova – odnosno
grobne priloge
Keramika:
- trbušasti pehar sa plitkim kanelurama i drškom (sl.33;14)
- pehari ravnog oboda (sl.33;15)
- šolje s 2 drške (sl.33;16)
- pehari sa 2 drške vezane za jezičaste nastavke na obodu (sl.33;17) – sada se
javljaju 1. put
- zdjele sa kasnim turban obodom (sl.33;18)
- iste takve kupe na nozi (sl.33;19)
Brončano posuđe: - svi pripadaju 7.st.; vezano samo uz sahranu članova vodećeg
društvenog sloja
- pehar sa 1 drškom i kljunom za izlijevanje oinohoe (sl.34;1) (nađen je u
centralnom grobu tumula u blizini mosta na Rešetnici – gdje su nađena i čuvena
glasinačka kultna kolica)
- brončani skifos – kneževski grob, Ilijak, tumul II, grob 1 (sl.34;2)
- bazen s izvraćenim obodom (sl.34;3), Ilijak
- zdjela s kratkim vratom s rebrima (sl.34:4), Ilijak
- mala omfalos-fiale, Ilijak (sl.34;5)
Oružje:
- dugi dvosjekli mačevi glasinačkog tipa (sl.34;6,7)
- dugi jednosjekli mač s «T» drškom (sl.34;8), poznat je samo iz Podilijaka,
vjerojatno import
- željezni mač iz Previje s jezičastom drškom i trnom (sl.34;15)
- željezna koplja – duga i uska s jakim rebrom (sl.34;12) i kraća sa širokim listom
(sl .34;11)
- krstasta bojna sjekira (sl.34;14)
- šuplja sjekira – kelt (sl.34;13)
- kraći krivi ili ravni bojni noževi (sl.34;9)
- mali krivi noževi zastupljeni samo u ženskim grobovima (sl.34:10)
U ovoj fazi se prvi put spominje defanzivno oružje - brončane knemide domaće izrade ,
mogli bismo glasinačkog tipa (sl.34;26) – Ilijak.
Budući da su napravljene prerađivanjem brončanog oklopa može se zaključiti da je u
opremu ratnika ulazio i oklop istog tipa kakav se u to doba upotrebljavao i u dolini rijeke
Mati u Albaniji (par sličnih knemida nađeno je i u Dabrici - kod Stoca).
Nakit:
- fibule – naslijeđene iz prošle faze (sl.34;17,27,28)(T.60;17); opća karakteristika
ovih fibula je to što su malih dimenzija i u suštini su malobrojne
- male brončane naočaraste fibule tipa (T.60;21)

88
- željezne naočaraste f. Većih dimenzija bez osmice (T.60;20)
- željezne lučne s trokutastom nogom (T.60;16) – česte su u grobovima bez oružja
- karakt. Ove faze su kolutaste ili pločaste fibule (T.60;18)(T.61;10)(sl.34;16)
- nekoj vrsti kolutastih fibula pripadaju i brončani nosači za takve fibule (T.60;15)
- igle - jednopetljaste (sl.34;18-22)
- dvopetljaste dvojne (T.60;13,14)(sl.34;23) (igle su često nalažene u grobovima s
oružjem)
- sljepoočni kolutovi (sl.35;4)
- dijademe, (sl;35;5) (T.61;9) - nalažene u grobovima i sa i bez oružja, znači nisu
isključivo vezane za kneževske grobove
- ogrlice od jantara ili staklene paste
- toke – dugmad – jednostruke ili višestruke (T.61;2-4)(sl.35;10,11) (mogle su biti
pričvršćene na pojas ali i na prsa)
- okrugle pojasne kopče – obavezno ažuriran srednji dio – karakt. Ove faze
(T.61;7,8)(sl.35;7,8)
- spiralne narukvice s atrokutastim srednjim dijelom (T.61;12)(sl.35;,1)
- narukvice sa prebačenim krajevima, obično ukrašenog urezanim i punktiranim
motivima (sl.35;3)(T.61;15) - karakt. Za ovu fazu iako ih poznaje već i IV a faza
a u upotrebi su i u IV c1 i IV c2 stupnju.
- Privjesci najčešći su duguljasti ažurirani (T.61;5)(sl.35;12)
- Kam. Žezlo s ažuriranim brončanim okovom (T.61;1) – nađen u Ilijaku II ,1
- Glasinac IV b = Ljubljana II b/III a = Podzemelj ½ = Sv.Lucija I b = kraj 8. i
7.st.pr.Kr.
Faza IV C-1 - 625. – 550.g.pr.Kr.
Na ovom mjestu se prvi put formirala ova faza jer je po periodizaciji iz 1957.g. postojala
samo IV c. Ovo vrijeme je važno za glasinačku kulturu. Širi se prema SI obuhvaćajući
novi prostor u centralnom dijelu Z Srbije. Povećava se broj tumula i grobova i raste
postotak ratničkih grobova, u naoružanju i bojnoj taktici nastaju promjene što se
odražava prelaskom s dvosjeklog na jednosjekli mač i pojavom ratnika – konjanika.
Važna pojava u ovoj fazi je fibula s nogom u obliku beotskog štita.
- najstariji primjerci su velikih dimenzija (8-11cm), najčešće je luk oktogonalnog
presjeka, s prstenastim zadebljanjem na krajevima luk, sredina ploče nožne
ukrašena je slovom «V» (T.61;13,16)
- mlađi primjerci su manji, guvi se poligonalni presjek luka i
zatvara se izrez sa strane nožne ploče (T.62;5)
- najmlađe varijante (T.62;9)

IV C-1 faza -Rusanovići, Luburić polje, Kusače, Mlađ, Ilijak, Gosinja planina, Osovo,
Štrpci.
Keramika: - održavanje tradicionalnih formi, kao i motiva i tehnika
Brončano posuđe: - (Ilijak XIII, 2; Brezje II, 1 i 2; Osovo II, 1)
- jedna fiale s visokim profiliranim omfalosom (sl.35,15)
- 3 fiale s uobičajenim omfalosom (sl.35;16)
- 1 lotos fiale (sl.35;17)
- basen većih dimenzija (sl.35;18)

89
Oružje:
- dvosjekli mač glasinačnog tipa (sl.35;19)
- jednosjekli, krivi mač (sl35;20)
- koplja; duga uska (sl.35;22)i kratka šira (sl.35;21)
- par knemida iz Ilijaka XIII , 2 (sl.35;28) – autohtonog glasinačkog tipa
Na prvi pogled začuđuje činjenica da ni u jendom grobu faze IV c-1 nema bojne sjekire
mada je to oružje bilo zastupljeno u prethodnoj fazi , IV b, ali i u sljedećoj IV C-2. Ipak
treba imati na umu da na glasinačkom području prilaganje bojne sjekire u grob ima
statusni karakter i da se alternira sa žezlom. Kako su u oba muška groba iz kneževskih
grobova naše faze IV C-1 (Ilijak XIII, 2; Osovo II, 1) pojavljuje žezlo (a u Brezju je
srodnim objektom zamijenjeno) za bojnu sjekiru nije bilo mjesta. U realnom životu ona
je vrlo vjerojatno spadala u naoružanje, možda u manjem obimu nego koplja ili mačevi.
Nakit:
- fibule - osim fibula iz prethodnih faza – naočaraste, dvopetljaste, kolutaste
/pločaste (traju od IV a – Iv C-2)(T.60;10)(T.61;10)(T.62;3); karakteristične za
ovu fauz (T.61;14)(sl.35;34)
- najbrojnije u ovoj fazi su ipak fibule s nogom u obliku beotskog štita (fibule
općenito češće nalazimo u grobovima bez oružja ali imamo ih i u tipično
ratničkim grobovima)
- igle - s kuglastom glavom (T.62;10)(sl.34;19)
- višeglava igal velikih dimenzija sa štitnikom za vrh (T.62;1) – vjerojatno import
(paralele u D. Dolini i JI Alpama)
- dvojne igle (sl.35;29,30)
- dvopetljaste dvojne igle (sl.35;32)
- tzv. «pseudokiparcke igle « (sl.35;32) – reprezentativan primjerak od srebra,
Čitluci II, 6 – paralele D. Dolina
- dijademe od brončanog lima
- sljepoočni kolutovi od kositra, karakt. Za fazu IV b
- ogrlice od jantara ili staklene paste
- dugmad/toke (sl.35;10,11)
- aplike (sl. 35;36)
- pojasne kopče (sl.35;7)ili (T.61;8) – a najkarakt. Za ovu fazu je kopča s laticama i
kalotastim srednjim dijelom (sl.35;23)(T.61;19)
- brončane aplike za pojas (sl.35;33) – preteče tzv. Astragalnih članaka za pojas
- narukvice, privjesci i pincete
Kneževskim grobovima pripadaju već spomenuta žezla od kamena s ažuriranim
brončanim okovom (tip T.61;1). Posve nova pojava je konjska oprema (T.62;2,2a) iz
Osova II, 1 _ željezne žvale s pritegama, brončani dijelovi uzda, razvođač remenja u
obliku krstastog tutula.
Glasinac IV C-1 = željezno doba II za Srbiju (po Garašaninu) = horizont 2, po Vasiću =
željezno doba II b za Makedoniju.
Faza IV C-2 - 550. – 500.(475.).g.pr.Kr.
Učvršćivanje pozicije u Z. Srbiji i u Sanđaku, prodire na S rubove Kosova polja; a uz
Drim proširuje se i glasinačka (Mati) kultura i na Prizrensku kotlinu. Arareva gomila 1 i
2; Potpećine II,1; Rusanovići 72; 1,2,3; Brankovići III,1; Miletine I, 1,2; Taline 19;5.
+ lokaliteti u Z Srbiji i Pešterevu i Metohiji

90
+ Lisjevo polje (C. Gora), Kličevo kod Nikšića
Keramika: (sl.36;1-5)(T.63;2,5)
- zdjele sa uvučenim obodom, pehari, turbanski obod, kanelure
- urezani ili udubljeni ukras
- dominiraju geometrijski motivi
Brončano posuđe: - javljaju se već znani oblici (basen i rebrasta zdjela) koji su u
prethodnoj fazi bili isključivo vezani uz kneževske grobove. Ovdje se javljaju i u
grobovima koji to nisu – ukrasi / fragmenti (T.64;1,2)-takav se javlja i u Atenici (ptice i
grifoni)
Oružje:
- importirani grčki mač (ksifos)(T.63;7) (takvi dvosjekli mačevi zadnji su
primjerci )
- jednosjekli mač sada je glavno oružje za borbu izbliza (sl.36;7), uz koplje i
bojnu sjekiru
- krivi ili ravni kratki mač/nož (T.63;13)
- bojne sjekire – više varijanti: sa 2 paralelna sječiva (sl.36;8), nadžak sa unakrsno
povijenim sječivima (sl.36;9), nadžak sa jednim sječivom i čekićem (T.63;12)
- koplja su najbrojnija ; češće su mlađe varijante izduženi list bez pravog rebra
(sl.36;6)
- defanzivno oružje počinje igrati veću ulogu :
- brončane knemide s modeliranim prostorom za mišiće (sl36;13), grčkog tipa (ali
pitanje je da li potječu iz Grčke ili iz Italije) – Čitluci 2/2 6.st. – IV C-2
- brončani umbo štita (sl.36;10) – import – Čitluci
- korintska kaciga (sl.36;14); iz Arareve gomile
Nakit:
- fibule - od ranijih tipova : kolutaste, naočaraste, dvopetljaste sa beotskim štitom
– sada već u degeneriranoj formi koja iščezava (T.62;9)
- prava nasljednica te fibule je dvopetljadta s 2 otvora na četvrtastoj nožnoj ploči
(T.62;24)(sl.36;20)
- početkom IV C-2 faze javljaju se : fibule s izduženom nožnom
pločom bez i sa 3 dugmeta (T.62;21,22), a ubrzo i prave
glasinačke dugmetaste fibule (T.62;13); stariji
primjerci glasinačke rebraste f. (T.62;30);
krestaste glasinačke f. (T.62;18) – spadaju među
mlađe oblike ove faze – a u vezi s njima su i pojasne
kopče (T.62;8,29); čunjaste f. – glasinačke sa alkicom
za vješanje privjesaka (T.62;25,28,33)
- igle: sa kuglastom glavom (T.62;10) – Arareva gomila (sa štitnikom za vrh)
- velike igle sa željeznom jezgrom i vrhom (T.62;6,7) – paralele u Podunavlju, D.
Dolina
- dvopetljaste fibule (T.62;34)
- dvojna sa krestastom glavom (T.62;25)

IV B - ILIJAK - kr.8. i poč. 7.st.:


- brončano posuđe (skifos, basen s izvrnutim obodom, zdjela, omfalos-fiale)
- žezlo

91
- brončane knemide glasinačkog tipa/ oklop
- pločaste fibule
IV C-1 - ILIJAK; OSOVO; BREZJE - sr. 7.st/1/2 6.st.pr.Kr.
- brončano posuđe + oružje – dvosjekli mačevi ; jednosjekli mačevi; knemide
glasinčkog tipa
- javlja se i fibula sa nogom u obliku beotskog štita
IV C-2 - ČITLUCI; ARAREVA GOMILA - 2/2 6.st./sr.6.st.
- konjska oprema; korintska kaciga, brončane/limene narukvice + masivne;
knemide i umbo štita; jednosjekli mač; koplja; bojna sjekira
- + brončano posuđe (ne samo u kneževskim grobovima)
- + grčki mač – KSIFOS – import
- + fibule – krestaste, rebraste, čunjaste, sa dugom trokutastom nogom
V a - 500. – 350.g.pr.Kr. - NOVI PAZAR, ATENICA - kr.6./poč.5.st.
- Čitluci: uvezena grčka ili italska keramika (skifos); brončano posuđe (2 srebrna vrča)
- Plane: (Hercegovina); skifos; 2 grčko-ilirska šljema
- Kačanj (I Herc.): 5 grčko-ilirskih kaciga + zlatne i srebrne narukvice sa zmijolikim
glavama
= pojava Čertoza fibulai tipa Štrpci
Igle – lijevane u kalupu – novost:
- prstenaste glave i horizontalnom prečkom koju bismo mogli nazvati i
antropomorfnim (sl36;12) (Rusanovoći, Čitluk)
- s lunulastom, ažuriranom glavom (sl.36;17)
- glava u obliku ljestvica (tipa sl.36;35)
- ogrlice od jantara, perli, brončanih, od staklene paste (sl.36;24,25)
- narukvice sa prebačenim krajevima, deblje i tanje ponekad i vrlo gracilne
(sl.35;2); masivne (Sl.36;15)-pronađene u kneževskim grobovima iz Čitluka,
Arareve gomile
- novi tip narukvica koji se ovdje 1. put javljaju – od brončanog lima sa
geometrijskim motivima izvedenim iskucavanjem (sl.36;19) (najstariji primjerci
ovog tipa su oni iz kneževskog groba u Ararevjoj gomili) + brončana kaciga
korintskog tipa (datirana oko sr. 6.st.) + brončane igle st. Tipova + masivne
narukvice
- pojasne kopče – osnovni oblik je kalotna ploča: s ravnim neukrašenim obodom
(T.62;31) ili s obodom od latica ili perli (T.62;8,29)
- za IV C-2 fazu, za ratničke grobove karakteristični su pojasevi s našivenim
astragalnim štapićima i privjescima (sl.36;21) – npr. Arareva gomila
- privjesci (T.62;27) + oni na čunjastoj fibuli (T.62;25)
Konjska oprema: - nađena u Čitlucima II, 5 (željezne žvale i brončani razvodnici
remenja); u Ararevoj gomili ih nema
Žezla nisu zastupljena, nego bojne sjekire (u kneževskim grobovima) – znači situacija je
posve obrnuta od one u fazi IV C-1. Čitluk I,5 – oko sredine 6.st. (najstariji u ovoj fazi )
ostali kneževski grobovi spadaju na prelaz 6/5.st.. Pitanje za sebe su manja grupa grobova
sa Glasinca koji su posredno ili neposredno vezani za Atenicu i Novi Pazar tj. Horizont
Atenica-N. Pazar – koji je od posebne važnosti za kronologiju mlađe faze glasinačke
kulture.

92
Rusanovići 16, 8; Ilijak 21, 1; Brezje Konogovo 6, 1; Gosinja planina 35, 5 (također su
vezani za taj horizont) : - sva 4 groba sadrže brončane jednopetljaste fibule sa
četvrtastom sedlastom nogom, bez dugmeta na vrhu (T.64;9); u pitanju je jedna od
mlađih varijanti izvedenih evolucijom iz oblika grčkih fibula, a proširenih na centralni
Balkan i Podunavlje u 6. i poč. 5.st.pr.Kr. Slične takve ali s dugmetom na vrhu nožice
nalazimo u N.Pazaru također u to doba; a rađene su od plemenitog metala (srebro, zlato)
tzv. FIBULA TIPA NOVI PAZAR (T.64;4)
- Atenica – 1 srebrna
- N. Pazar - 1 zlatna i 7 srebrnih
- Kačanj - 2 srebrne
+ ovaj primjer sa Glasinca – Crvena Lokva (T.64;4) – srebrna
Ovime je data određena orijentacija u pogledu odnosa tzv. Horizonta A.-N.P. prema
završetku faze IV C-2 i početka faze V a. Po Garašaninu to je početak željeznog doba u
Srbiji ; po Vasiću je to 3. horizont željeznog doba Srbije; po Srejoviću i Palav estru to je
vrijeme kraja 6.st i poč. 5.st.pr.Kr. Kilian je N. Pazar datirao u vrijeme početka
crvenofiguralnog stila u Atici , odnosno željezno doba II po Makedoniji, prelaz 6. u 5.st.
Dakle, svi su tu negdje; a u okviru tog vremenskog raspona padala bi i granica između
IV C-2 i V a faze (ipak Čović je skloniji nešto užem datiranju pogotovo za N. Pazar koji
je bar desetljeće, dva mlađi od Atenice; datirao bi ih u ¼ 5.st.
Faza V a - 500.(475.) – 350.g.pr.Kr.
Od grobova obuhvaćenih periodizacijom 1957.: Potpećine, Brankovići, Rudine-
Rusanovići...dodani su i novi: Čitluci V, Čavarine, Crvena Lokva, N. Pazar, Kačanj ...+
neki grobovi u Metohiji.
Na prijelazu iz 6. u 5.st. glasinačka kultura dosegla je svoj najveći teritorijalni opseg, a
društveni razvoj smo mogli pratiti od skromnih početaka u Ilijaku, preko Brezja, Osova,
Čitluka, Arareve gomile i Pilatovića ilustriran je postepeno snaženje aristokratskog sloja.
Novi Pazar pripada početku Va faze i njen je najdragocjeniji nalaz, zato će se zajedno
sa Atenicom posebno obraditi.
Keramika: - oblici karakt. Za prethodnu fazu – zdjele sa uvučenim obodom , pehari
(T.63)
- uvozna keramika (grčka ili italska); ovdje je važna i osim bogatih načaza u N.
Pazaru imamo i u Čitluku V: - skifos sa figuralnom predstavom (sl.36;27)
- skifos iz Plane (I Herc.)
- vrč s jednom drškom (sl.36;26), oinohoa, skifos, hidria iz
Kačnja
Brončano posuđe: - uvozno; ne računajući luksuzne primjerke iz N. Pazara, važna su i 2
posrebrena vrča s 1 drškom atičkog tipa – Čitluci V. + jedna brončana
cjeliljka (sl.36;28,29)
Oružje: - koplja
- krivi noževi
- grčko-ilirska kaciga (najbrojniji su u I Hercegovini; u Plani (2), u Kačnjiu (5)) +
1 iz Ražana (S dio glasinačkog područja) + jedan iz Talina (Glasinac)
Nakit:
- katakteristične su rebraste fibule većih dimenzija , s izrazito velikom trapezastom
nožnom pločom (T.64;11)
- f. Tipa N.Pazar

93
- slične ovima ali bez dugmeta (tipa T.64,9) ili (sl.36;34) – mlađa varijanta kraj 5. i
početak 4.st.
- potpuno novu pojavu čine Certosa fibule (T.62;37)(T.64;7,13) – treba napomenuti
da su one ograničene samo na glasinačko područje – utjecaji sa SZ nisu, kako
izgleda prodirali dalje na J i JI
- dvojne igle – karakt. Za ovu fazu; tip omega i krstaste (osim na Glasincu imamo
ih i u I Hercegovini ali i na N. P. – 4 primjerka od srebra)
- ljevane igle - najčešći tip je s ljestvičastom glavom (sl.36;35)
- vjerojatno kao naušnice (s obzirom na analogije u N.P.) služili su objekti od
srebrnog lima (sl.36;30)
- ogrlice: od jantara, staklene perle, granulirane srebrne perle (tipa T.65;13)-novost
- narukvice – od brončanog lima ukrašene iskucavanjem, sada dolazi do punog
tipološkog razvoja (T.64;10,12) – manji primjerci ali i oni većih dimenzija:
glasinačka varijanta s pravolinijskim ukrasom; i hercegovačko – sjevernoalbanska
– s motivom tekuće spirale (sl.36.32)
- rijeđei tip narukvica su luksuzne srebrne ili zlatne masivne - koje završavaju
zmijskim glavama (sl.36;31) – Kačanj i N. Pazar
- početak ove faze određen je pojavom šarnirskih fibula mlađe varijante sa
zvjezdicama na luku (tipa Štrpci) kao i fibule ranolatenske sheme, a završava
isredinom 4.st.pr. Kr.
Faza V b -
Uočljiva je samo na Glasincu ; a sadržaj grobova je malobrojan i dosta siromašan, a
čine ga tipovi nakita unutarbalkanskog ili helenističkog porijekla (T.65;1,5,6,11,13,14),
zajedno s onima koji dolaze kao rezultat utjecaja sa SZ (T.65;2-4,7,8-10,12). Zatim
početkom 3.st. nestaje arheoloških izvora kao da je došlo do totalne depopulacije čitavog
tog područja.
Južno od Neretve imamo jedino u Stonu željezno doba – a tipološki pokazuje miješanje
glasinačkih oblika i tipova karakterističnih za srednjodalm. Grupu. Nalazišta starijeg
željeznog doba u I Hercegovini (Mazlumi, Gubavica, Mosko, Plana, Kačanj, Ljubomir)
pripadaju u osnovi glasinačkoj kulturi ali pokazuju i neke lokalne specifičnosti,
pogotovo u glasinačkoj Va fazi. Glasinačkoj kulturi bez sumnje pripadaju i nalazišta u
unutrašnjosti C.Gore (Kličevo kod Nikšića, Lisijevo polje kod Ivangrada) i u
neposrednoj blizini Crnogorskog primorja. U SZ Albaniji nalaze starijeg želj. Doba
imamo u široj okolici Skadra – pokazuju blisku povezanost s Mati – odnosno glas. Kult.
Sredinom 4.st. na otm području J Jadrana dolazi do utjecaja Grčke, a zatim i do
političkog razvoja.
Naselja: - gradine (većinom utvrđene suhozidom, mada postoje i one sa zemljano-
kamenim bedemima i šančevima)
Privreda:
- stočarstvo
- metalna proizvodnja . najvažniji izvori željeza u cenralnoj Bosni te u Z. Srbiji ;
bakar i kositar se uvozio
- trgovina - vjerojatno je prvo aristokracija trgovala, a onda i šira populacija,
prvenstveno sa Grčkom i Italijom.
- Postojale su intenzivne veze nosilaca glasinačke kulture i starih grčkih religijskih
središta , potvrđene brojnim nalazima glasinačkog nakita , rijeđe oružja u

94
tezaurima starih helenskih hramova (naročito u 7. i ½ 6st.); te veze su mogle biti
ostvarene kroz nekoliko različitih tumačenja: ili od pohoda ilirskih ratničkih
odreda ns Grčku; ili kao darovi koje su Grci donosili sa svojih putovanja po
balkanskim zemljama ili transhumantnim stočarskim kretanjima glasinačke
populacije.
Kult mrtvih: - tumuli (inhumacija ili incineracija) – incineracija češća u 2/2 6.st. i ½
5.st.;
Nasljeđe iz brončanog doba, a služi kao mjesto sahranjivanja članova jedne zajednice ,
vjerojatno porodice ili roda + izgradnja pojedinačnih grobnih konstrukcija.
Pojava KNEŽEVSKIH GROBOVA – uslovljena društvenim razvojem a pratimo je od
faze IV b – Ilijak pa preko bogatijih grobova 6.st. (Brezje, Čitluci, Arareva gomila),
ponekad u već monumentalnim konstrukcijama (Pilatovići), do kulminacije poč. 5.st. u
N. Pazaru i Atenici (bez obzira da li Atenicu pripisujemo glasinačkoj kulturi ili ne).
Umjetnost:
- unikatna glasinačka kultna kolica : tehnika graniranja poznata još iz brončanog doba
(faza IIIc-falere) te se ponovo javlja u IV b – ali sada na dijademama, poramenicama i
narukvicama (impuls tog stila vjerojatno treba tražiti u širenju motivike južnoilirske
Devoll – grupe prema sjeveru u područje Mati kulture, koja dobro poznate motive sa
slikane keramike prenosi na keramiku ukrašeni urezivanjem i na objekte koje gravira) –
knemide iz Ilijaka III, 9.
- tehnika iskucavanja od IV b faze – umbo štita(Čitluk), a u 6. i 5.st. dostiže vrhunac –
zlatni i srebrni pojasevi iz N. Pazara.
- u glasinačkoj kulturi pojavile su se i prve tendencije oživljavanja figuracije –
apstraktne; predstava brodova na paru knemida (prerađeni prsni oklop) iz Ilijaka III,9;
gravure jelena na knemidama iz Ilijaka XIII, 2.
Etnicitet: - Iliri u širem smislu.
- možda Autarijati (ogranak Mati kulture, oko rijeke Drima pripada njima -
potvrđeno antičkim izvorima – Strabon)
- ipak nosioci glasinačke kulture pripadali su velikom broju plemenskih zajednica ,
a jedna od tih vjerojatno najekspanzivnija i u određenom vremenu najmoćnija bili
su AUTARIJATI.
- Otvoreno je pitanje gdje te Autarijate, kao nosioce jednog dijela kulture Glasinac-
Muti treba locirati?. Jer Strabon govori o širem području Drima ...... što znači to
«šire»???

KNEŽEVSKI GROBOVI IZ NOVOG PAZARA I ATENICE


Ratko Vasić
- na prostoru JZ Srbije , datirani u kr. 6./poč.5.st.pr.Kr
NOVI PAZAR (T.57,58,59)
1957.g. otkriven je nalaz u temeljima crkve Sv. Petra u Rasu – bogat metalnim i
keramičkim predmetima domaće i grčke izrade – te se prvo mislilo da je ostava.
Ponovna istraživanja 1960. i 1962.g. utvrdila su da se ovdje radi o velikom tumulu (55m)
sa perifernim kamenim prstenom , centralnom kamenom kupastom konstrukcijom i
spalištem u međuprostoru. U blizini spališta, u pravokutnoj kamenom ograđenoj jami, u
drvenom sanduku pronađeno je spomenuto blago : nakit i drugi ukrasni predmeti, a
pored veše brončanih (hidrija sa drškom u obliku nage muške figure, mala oinohoa, 2

95
suda na tronošcima, cista a cordonni, cjediljka, srebrna fiala mesomfalos sa pozlaćenim
aplikama u unutrašnjosti) i 2 kreamičke posude( olpe sa Dionizom i Satirima (T.57;12) i
kiliks sa predstavom psa u crnofiguralnom stilu s kraja 6.st.).
Nakit iz kovčega:
- mnogo jantarnih perli (figurativne) (T.58;4-10)
- zlatna igla sa dvije petlje i 4 srebrne sa «M» glavom (T.59;12,13)
- fibule – 4 zlatne i 5 srebrnih lučnih sa četvrtastom nogom i dugmetom na vrhu
(T.59;1-5)
- 2 zlatna pojasa tipa Mramorac i 2 zlatne naušnice istog tipa (T.59;14,15)
- 2 srebrne narukvice sa zmijskom glavom na kraju
- zlatne perle ukrašene granulacijom (T.59;6,10)
- cjevčice od zlatnog lima
- 4 zlatna prstena (T.59;11)
- 3 para kružnih pektorala (T.58;3)
- 3 polukružne ploče (T.58;1,2)
- oko 1000 aplikacija svih mogućih oblika + dugmeta
Zbog nedostatka oružja pretpostavlja se da bi blago moglo pripadati ženi, a ne muškarcu
ali pitanje je otvoreno. Brončano posuđe ukazuje na porijeklo iz grčke radionice u J
Italiji (također tu nalazimo i paralele za mnogobrojni obrađeni jantar). Keramika je
atička i mogla je stići preko Italije ili Makedonije. Igla sa spiralnom glavom predstavlja
varijantu igle sa petljom, poznatih sa Peloponeza i Krete, ali i Albanije i Makedonije.
Neki oblici nakita vjerojatno su nastali na domaćem tlu ; a to je sigurno za fibule koje
prema tipu pripadaju glasinačkom kulturnom krugu.

ATENICA
2 tumula su otkrivena: - manji 35 m
- veći 70 m
1958. i 1959.g. istraživali su Milena Đuknić i B. Jovanović. U oba tumula postoji
centralna konstrukcija od kamena i zemlje nakoju su položeni ostaci pokojnika i prilozi
sa lomače + potporni prsten; ali u tumulu III imamo žrtvovanje životinja prilikom
liveliranja (pas, divlja svinja, tur), spalište i neobičnu žrtvenu konstrukciju – obilježenu
oblucima sa 13x9 jama koje su bile ispunjene pougljenjenim drvetom, izgorjelim
kostima i fragmentima keramike. Možda su to bili grobovi žrtvovanih saplemenika ili
zarobljenika ili je taj prostor jednostavno obilježavao posvećenu arhitektonsku cjelinu.
Tumul I - spaljena ženska osoba (nakit+2 kolica i 1 konj) + periferni grob=muško dijete
Tumul II - spaljena muška osoba (2 štita, dvosjekli mač, koplja...)+ četveropreg i 2
konja
Za razliku od N. Pazara, gdje su grobni prilozi stavljeni u stranu, u Atenici je najveći
dio priloga spaljen zajedno sa pokojnikom sa izuzetkom predmeta od jantara, stakla i
kosti koje su dodani kasnije. Od mnogobrojnog nakita (str.647.) treba istaknuti i kutiju
od kosti (vjerojatno iz Etrurije) (sa prikazom borbe lava i jelena) koštani ležeći lav,
drške mačeva i noževa sa glavama grifona itd. U oba humka javljaju se ostaci brončanog
posuđa grčkog porijekla koje imaju paralele sa N.P. i u Trebeništu, dok se oružje : dva
štita, fragmenti dvosjeklih mačeva i koplja – nalazi samo u grobu kneza.
Posebnu zanimljivost predstavljaju ostaci kola kao i psalije i žvale od konjske opreme
- kneževski grob - kola sa 4 kotača i 2 konja

96
- grob kneginje - dvokolica i 1 konj
Važno! - humka I (žena) sadrži blago koje je približno istovremeno N,Pazaru
- humka II (muš.) sadrži nešto arhaičnije brončane predmete te bi se trebao datirati
desetljeće dva ranije
N. Pazar i Atenica vežu se uz glasinački kulturni krug i smatraju se grobovima
plemenskih glavara ovog kulturnog kompleksa ....ali.atenički materijal se nešto razlikuje.
Neki oblici iz Atenice ne javljaju se na Glasincu :
- igle s glavom u obliku vaza
- «skitske» brončane strelice
- psalije tipa Vekerzug V i kao najznačajnije sahrana na kolima – koja na Z Balkanu
nije poznata i čije najbliže analogije iz istog ili malo kasnijeg vremena su
zabilježene u SZENTES VEKERZUG u Mađarskoj i u STRELČI i VRACI u
Bugarskoj
Povezanost sa Glasincem očituje se u tumulima, spaljivanju, geografskoj blizini. Atenica
odaje jednu drugačiju kulturnu tradiciju koja je vezana više za ranije autohtone
elemente na centralnom Balkanu i manje za tradicije Z Balkana; iako postoji mogućnost
da je Atenica u jednom trenutku pripadala plemenskom savezu glasinačkog kulturnog
kruga.
Bez obzira na sve kr.6./poč.5.st. na cenralnom Balkanu imamo kneževske grobove sa
karakteristična 2 elementa:
1) važnost sahrane pojedinih kneževa kojima ne samo da se dižu posebni tumuli,
ogromnih razmjera; nego su i odvojeni od mjesta sahranjivanja drugih
saplemenika
2) velika pojava količine zlatnog i srebrnog nakita (domaće i strane proizvodnje)
Dvorska umjetnost ovih kneževa odlikovala se geometrijskim oblicima koji su potpuno
dominirali nad figurom , i ako su tu i tamo umjetničke ideje Grčke ili Italije probile
do svijesti onih vladara, oni nisu bli u stanju prihvatiti sjaj zlata i zveket željeza bili su
osnovni argumenti moći ovih plemenskih kenževa + monumentalni spomenici grobne
arhitekture koji su moć kneževa simbolizirali i poslije njihove smrti.

MORAVSKO – TIMOČKA OBLAST


R. Vasić
- obuhvaća centralnu i I Srbiju, odnosno doline Velike Morave, Nišavo i Timoka – karta 5
3 grupe:
1) Pomoravlje oko Svetozareva (+grupa Rača-Ljuljaci)
2) Istočna Srbija (Zlotska pećina)
3) područje Đerdapa

POMORAVLJE
- Žirovnice – želj. Doba II po Garašaninu
- Mramorac – (T.66) – želj. doba III (sr. pojasevi i grivne)
- + lokaliteti u okolici Svetozareva – Sarina međa, Belica (prelaz iz brončanog u
željezno doba, 10-8.st)
Keramika: - bikonične zdjele, sa uvučenim obodom..... ornamentika: S motivi i čažni
šnur

97
- Basarabi faza nastala je pod utjecajima iz Podunavlja, ne pokazuje uvijek
identičnost sa Bosutskom grupom (horizont 2. – 8. i 7.st.)
- Period kasnog halštata – horizont III – 6.-4.st. : keramika gubi bogatstvo
ornamentike i prevladavaju grubi lonci
- Srebrni pojasevi iz Batinica tipa Mramorac – 5.st.
- Tračka fibula (tip Va) i 2 ostave iz sela Majura na Juhoru – sr. 4.st.
Naselja: - prvo ravničarska paonda gradinska (starije željezno doba); pa opet
ravničarska (horizont II i III)
Sahrana: - 8. – 6.st. spaljivanje u urnama bez tumula, ali u kasnohalštatsko doba i
skeletni (grob iz Grivca)
Geneza: - Paraćinska grupa (SBD) utjecaji sa sjevera – kultura polja sa urnama; paralele
sa Bosutskom grupom (neki autori se zalažu da ovo područje pripišu Bosutskoj grupi –
ali ima razlika u materijalu i načinu sahranjivanja).

GRUPA RAČA-LJULJACI - 5. i dio 4.st.


Kasno halštatski lokaliteti u donjem i srednjem toku V.Morave; grobovi u Ljuljacima i
Kostolcu (T.67) i sa naselja Rača. Ova grupa tijesno je vezana za okolicu Svetozareva.
Keramika: - siva rađena rukom
- zdjele (T.67;3)
- šolje i pehari (T.67;4,5)
- pehari kosog oboda i trolisne osnove (T.67;1,2)
Nakit: - dvojne igle sa «M» glavom (tipa IV) (T.67;12,13)
- lučne fibule sa četvrtastom nogom
- srebrne grivne sa zmijskim glavama (T.66;2)
- pojasevi tipa Mramorac )T.66;1)
- perle od srebra, bronce, staklene paste (T.67;10)
- koplja sa štitnicima
- jednosjekli noževi i brusevi (T.67;6,7,14)
metalni oblici jasno opredjeljuju grupu u željezno doba III po Garašaninu; tj. 5.st. i dio
4.st..
Naselja: - nisu poznata
Sahrana: - skeleti u jami bez posebne konstrukcije jedino u Ljuljacima su otkrivena 2
tumula
- ova grupa pokazuje vezu sa sremskom grupom Z balkanskog kompleksa
- pehar sa drškom koja završava uprošćenim (?) životinjskim glavama iz Kostolca
(T.67;5) – veze sa S. Bosnom + veze s Atenicom, JZ Srbijom i Glasincem
- pojasevi tipa Mramorac (T.66;1) – 5.st.pr.Kr. = veliki izduženi komadi srebrnog
lima suženi prema krajevima, ukrašeni geometrijskim iskucavanjem (paralele s
Glasincem – Garašanin i Srejović pretpostavljaju da su odličja tribalske
zajednice/aristokracije koja je živjela u dolini Morave i da su odavde utjecali na
pojavu sličnih oblika u glasinačkoj kulturi.). Ovo mišljenje temelji se na
činjenici da su pojasevi iz Pomoravlja načinjeni na višem tehničkom nivou (nego
glasinačke) te se čak smatra da su ih radili grčki putujući majstori: osim zlatnih
pojasa iz N.Pazara i zlatnih narukvica iz Pećke banje, ovakvi komadi nakita
načinjeni od bronce su manjih dimenzija i jednostavnije izrade (T.59;14,15).

98
Srebrni pojasevi nađeni su u Pomoravlju u Mramorcima, Kolarima, Umčarima,
Miloševcu, Batincu + neki u Vojvodini koji su došli sa ušća Morave.
- Zajedno, ovi nalazi govore o postojanju značajnog centra mjesne izrade u donjem
Pomoravlju sa više majstora; ipak primjerci iz Arareve gomile (takav primjerak
narukvice) javljaju se u dr.pol. 6.st.; dok se nijedan od pojaseva iz Pomoravlja ne
može sa sigurnošću datirati prije 5.st.; to daje izvjestan kronološki prioritet
nalazima na Z. mada je teško pretpostaviti postojanje direktnog utjecaja
uprošćenih glasinačkih komada na nastanak složenih i masivnih pomoravskih
proizvoda.
- Ustvari, vjerojatno se radi o tome da je u periodu intenzivne raazmjene
zanatskih iskustava i kulturnih dobara na S Balkanu i pojačanih veza sa
Makedonijom i Grčkom kada su trokutaste i izdužene forme nakita bile šire
prihvaćene u domaćoj sredini , došlo do razovoja istih oblika u 2 susjedne oblasti
pri čemu međusobni utjecaji nisu morali biti izraženi u velikoj mjeri.

ISTOČNA SRBIJA
- obuhvaća doline Timoka i Nišave; Zlotska pećina, Vrtište
- u kroknološkom pogledu razlikujemo stariju i mlađu grupu
Starija grupa - ranija faza željeznog doba II
- ostava iz Rujišta (sl.37;1-12) ; paralele sa ranije spomenitim grupama S Srbije,
Vojvodine i Slavonije (Rudovci, Gomolava, Šarengrad) – što opravdava njihovo
svrstavanje u date kronološke okvire
Mlađa grupa - kasna faza željeznog doba II; Zlotska pećina, Vrtište(T.68) i Dubs
(T.69;1-6)
- veze sa starijom grupom (sl.37;22)(T.68;9,10,20,21), ali imamo i nove oblike
karakteristične upravo za mlađi horizont:
- ažurirani pojasevi (sl.37;13)(T.68;3,4)
- ukrasni čeoni dijelovi konjske opreme (sl.37;15)
- igle sa pečastom glavom (sl-37: 16,17)
- dvopetljste fibule sa trokutastom nogom
- fibule s nogom u obliku beotskog štita (sl.37;17,18)(T.68;7,8,15)(T.69;1,2,3,5)
(datirana je u Grč. U 3/3 7.st.)
- tripla dugmad (T.68;5) (javljaju se u Tokri u S Africi u sredini 6.st.)
Keramika: - crna, glačana, osnovni su oblik zdjele sa uvučenim fasetiranim obodom;
ornamenitka su kanelure
Uz metalurške centre morale su postojati zanatske radionice – geometrijski stil – npr.
ažurirani pojasevi ukrasne ploče, konjski čeoni ukrasi, privjesci, fibule, igle
(sl.37;13,15,16)(T.68;3,4)(T.69;6). U ovoj faazi grupa dostiže vrhunac i širi svoj utjecaj
na susjedne oblasti, koji se najbolje očitavaju kroz rasprostiranje ažuriranih pojaseva,
predstavnika par excelance Zlotskog dekorativnog stila, od J Mađarske do Peloponeza i
od Kosova do C. Mora. Na SZ je ovaj utjecaj naročito vidljiv u Srijemu u ranoj fazi III
Bosutske kulture.
Moguće je da su elipsasti i loptasti privjesci (T.68;12-14), tripla dugmad (T.68;5) i mala
srebrna narukvica iz Vrišta (T.68;16) i možda igle s pečastim glavama iz Zlotske pećine
(sl.37;16,17) pod utjecajem Makedonije i Grčke. Glasinački utjecaji u Sr. Pomoravlju i I
Srbiji javljaju se kr.6. i u 5.st. u vidu nekih tipova dvojnih igala, fibula i dr. oblika.

99
PODRUČJE ĐERDAPA I KLJUČA
- Ostrovo, Padina, Hajdučka vodenica, Mala vrbica, Livade, Korbovo, Vajuga ... –
karta 5
- + lokaliteti u Rumunjskoj
U rano željezno doba ovdje je bila raširena grupa OSTROV ili INSULA BANULUI;
Ornamentika na keramici sastoji se od žigosanih kružića, trokutova, rombova, «S» i
omega ornamenata. Prema ovim odlikama, grupa Ostrov pripada širokom krugu
žigosane keramike raširene na teritoriju Rumunjske i Bugarske u kome se javlja više
grupa sa sličnim karakterom (Pšeničevo u J Bug., Babadag u Dobruđi, Kozija u
Moldaviji) – datira se u kraj 1. mil.
Geneza – od srednjeg i KBD grupe Žuto Brdo – Girla Mare i grupe Gava prelaznog
prioda – znači autohtono porijeklo grupe Ostrov.
Slijedi horizont Basarabi keramike, pretpostalja se da se dobrim dijelom razvila iz
lokalnih elemenata (ali Basarabi – kramika je drugačija na Đerdapu od ostalih nalazišta te
keramike).
Metal: - željezne i brončane dvopetljaste f. Sa trokutastom nogom, naočaraste f. Bez
osmoce, igle, masivne narukvice (nekropole u Vajugi i Moldova Veche).
Vajuga – tumuli sa skeletima
Moldova Veche – tumuli sa skeletima ali i spaljencima
Kasnija faza starijeg željeznog doba na Jugoslav. Strani Đerdapa nije potpuno istražena.
Treba spomenuti još i 3 «ilirske» kacige kasne varijante iz JZ Rumunjske (Jidovin,
Gostavat, Ocna Muresu).

U etničkom pogledu stanovništvo Moravsko – Timočke oblasti se najvećim dijelom


vezuje za autohtone starosjedilačke elemente i upadima većih ili manjih stranih grupa u
prelaznom periodu i početku željeznog doba. Oni bi tako pripadali različitim plemenima,
označenim kao dako-mizijskim, koji se nalazio između 2 etnički oformljene cjeline,
ilirskog kulturnog kruga na Z i tračkog na I, i potpadao povremeno pod njihov utjecaj.
Tako se prodiranje Basarabi keramike na Z i J može pretpostaviti kao širenje izvjesnih
tračkih elemenata, dok bi ilirizacija Pomoravlja značila potpadanje ove teritorije pod
ilirski utjecaj i prihvaćanje nekih ilirskih elemenata od strane domaćeg stanovništva.
U ovu grupu plemena , smještenu između ilirskog i tračkog kompleksa, ubrajaju se i
TRIBALI, koji su (po antičkim izvorima) živjeli na području Morave i Iskera. Upravo se
na ovom prostoru razvija kr.7. i poč. 6.st. veća kuturna grupa - «Zlotska grupa» - koja se
ipak sa sigurnošću ne može povezati sa Tribalima. Uočene razlike u pogrebnom ritualu i
inventaru grobnih priloga u pojedinim dijelovima ove oblasti govorile bi o postojanju
više manjih grupa u okviru tribalskog plemena.

OBLAST I. KOSOVA, J. SRBIJE I S. MAKEDONIJE


R. Vasić
Na zapadu ovaj kompleks graniči sa Glasincem , na S sa širokim pojasom Basarabi
keramike, a na I. sa Cepina grupom u Z Bugarskoj; no najbrojnije paralele su sa SI
Makedonijom, odnosno okolinom Štipa i Kočana...
Lokaliteti: - nekropola Vlaštica kod Gnjilana (T.71) + ostava Maćedonaca kod Medveđe
(T.70).

100
U kronološkom pogledu materijal starijeg Ž. doba odgovara II i III željeznom dobu po
Garašaninu – te se datira od 8. do kraja 4.st.
Keramika: - Belaćevci – sl.38. – slična je keramici u J. Moravskoj;
- pored ove tipične halštatske keramike, rađene rukom javljase i keramika na kolu,
siva i slikana – već krajem 7./poč.6.st.. Neke forme ukazuju na vezu sa J – kao što
su pojedini tipovi narukvica – masivne s prebačenim pečastim krajevima iz
ostave u Janjevu – raširene su najviše u JI Albaniji i Z Makedoniji (sl.38;10,11).
- Neki oblici se vežu uz S , za I Srbiju i SZ Bugarsku – kao kružni privjesci sa
produžetkom na gornjem dijelu iz Maćedonaca (T.70;5-8)
- Iz mlađeg horizonta gradine na Belećevcu poznati su od metalnih nalaza križni
jednosjekli mač (sl.38:25), naočaraste fibule bez osmice (sl.38;23) koja se na
Glasincu a i ovdje zadržava do 5.st.; dvojna igla s kružnom glavom (sl.38;24).
- Ovaj horizont pripada kraju željeznog doba II i dijelu ž.d. III po Garaš. - 6.-5.st.
- Druga polovina 5.st. i 4.st. pripada helenizacija materijalne kulture + više tračkih
i šarnirskih fibula različitih varijanti, nađenih na gradinama Skopske kotline
Naselja: - gradine
Tip grobova: - spaljivanje (sa tumulom ili bez)
- skeletno (ravni)
Ovaj teritorij se obično vezuje uz DARDANCE (vjerojatno su uz ilirske
komponente tu bile preuzete i neke druge – u vezi mjesta nastanka). Stanovnici Skopske
kotline možda su bili Tribali ali možda je ova kotlina u 5. i 4.st. bila kulturno povezana sa
oblašću sr. Vardara, odnosno da su se ova naselja sa etnički miješanim stanovništvom
nalazila pod jakim peonskim utjecajem. Prestanak života na ovim naseljima datiran je u
kraj 4. ipočetak 3.st., u vrijeme kad je obilovalo vojnim pohodima – Dardanaca,
Makedonaca i Kelta.

SREDNJA I ISTOČNA MAKEDONIJA


R. Vasić
U dolini Bregalnice, na području Štipa i Kočana. Materijal iz I Makedonije obradio je M.
Garašanin u željeznom dobu Makedonije, dok su o nalazima oko Štipa posebno govorili
Vasić i Kilian – prilikom kronološke obrade starijeg želj. Doba Makedonije.
Lokaliteti: - Krim dol - nekropola
Gornje polje - nekropola
Orlova Čuka - tumuli
Jekešinsko lozje - kod Kočana
Orešan (T.69;7-18)
Pokretni materijal: - u kronološkom pogledu nalazi potječu od ž.d. II i III Makedonije po
G., odnosno dobu 8.-6.st. i od 6. do 4.st.
Prva faza se vezuje za atipine oblike makedonskog halštata (sl.39;1-18); dok se u Drugoj
fazi zapaža veliki postotak helenizacije i lagano prevladavanje grčkih oblika u keramici i
nakitu (sl.39;19-30). K. Kilian je raščlanio ž.d. II na 3 faze:
II a - oko 700. – 630.g.pr.K.
II b - oko 630. – 570.
II c - oko 570. – 530.
Keramika: - ž.d. II je crvenkaste boje , pretežno rađena rukom; ukras = kanelure + urezi i
ubodi (geom.motivi) (sl.39;1-6)

101
- u ž.d. III kramika je pretežno rađena na kolu, najčešće je siva i neukrašena;
osnovni oblici su zdjele uvučenog oboda i pehari sa 2 drške ali javljaju se i dr.
grčki oblici: skifos, kantaros, krateri itd, (Sl.39;29,30)
Metalni nalazi:
Ž.d. II (8.-6.st.) - naočaraste f. Sa osmocom i bez nje (sl.39;11)
- dvopetljaste f. (sl.39;12)
- tzv. «trački tip» (sl.39;10) javlja se i u većem broju na donjem
Vardaru
- narukvice (sl.39;13); privjesci (sl39; 14-18)(T.69;9,14,15)
- glave vretena (sl. 39;14) javljaju se u Čaušici i Delfima
- lučne f. Sa izduženom četvrtastom nogom i dugmetom na kraju
(sl.39;23)
(nastaje od grčkog geom. Oblika)
- dvojne igle sa trokutastom i dvopetljastom glavom tipovi I c i III c
sl.39;19,20)
Ž.d. III (6.-4.st.) - f. na šarnir sa 3 ili 5 prstenastih ukrasa naluku kao i tip bez ukrasa
koji se veže za solunsku oblast (sl.39;26,27)
- dvojne igle sa «M» glanom tip IV . sl39;24)
- jantarne i staklene perle (sl.39;25)
Oružje: - željezna koplja i krivi jednosjekli mačevi i noževi
- željezni dvosjekli mač sa jezičastom drškom (sl.39;8), pripada ž.d. II
- dvosjekli krstasti mač i dvojna sjekira pripadaju kraju želj. Doba II/poč.III
Najstariji su bili tumuli iz Orlove Čuke – 8.st.
Tumuli iz Kunove Čuke – 7.st.
Nalazi iz Radanje – 7. i 6.st. + nekropole u Gornjem polju – 5.st.
(spaljenci)
Naselja: - gradine
Način sahrane: - tumuli
- ravni grobovi ( u kamenim sanducima)
- spaljivanje
Privreda: - stočarstvo , zemljoradnja
- sudeći prema postojanju značajnih rudnika zlata i bakra u okolini , možda se u to
vrijeme razvilo i rudarstvo
Društveni odnosi: - na osnovu sahranjivanja vidi se da su rodovski odnosi bili brlo
razvijeni na početku željeznog doba (npr. u tumulima u Orlovoj Čuki, u sredini je
bio centralni grob, a uokolo radijalno postavljeni ostali)
- ipak grobovi nisu bogati i nisu dostigli noć kao npr. kneževski grobovi JZ Srbije
- nedostatak bogatog grčkog importa naročito kaciga, knemida i brončanih posuda
podupire možda pretpostavku da je u ovom regionu diferencijacija društvenih
slojeva tekla sporije nego u susjednim područjima.
Geneza i etnicitet: - pokretni materijal rane faze starijeg ž.d. ili želj. Doba II, povezuje se
sa I Makedonijom i Kosovom i J Srbijom
- stanovništvo, vjerojatno PEONCI - mješavina autohtonih i izvjesnih
makedonskih, tračkih i naročito ilirskih elemenata
- snažna helenizacija Makedonije kreće u 6.st

102
ĐEVĐELIJSKA GRUPA
R. Vasić
- donjovardarska grupa
Lokaliteti: - ravna nekropola u Dedeliju (T.73;10-17)
- Suva Reka (T.72;73;1-9)
- Nekropola u Maruncima, Zeleništu
- Telovi – Vardarovca, Vardina, Kastanas
Keramika: - žurocrvenkaste boje , rađena na kolu
- trbušasti krčazi (T.72;2,8)(T.73;11)
- bikonični pehar sa 1 ili 2 ručke (T.72;1,9)(T.73;10)
- zdjele
- ova keramika ukrašena je horizontalnim slikanim trakama a nastala je u 7.st. pod
jonskim utjecajem
- keramika iz nekropola rađena je rukom, crne je boje ili sive i mahom je gruba i
neukrašena
Metal: - dvojne igle: dvopetljaste glave (tip III)-nastale pod utjecajimaiz unutrašnjosti
Balkana i datiraju se u kraj 7.st.; sa trouglom (tip I c) – vezane za Maked. 6. i ½
5.st; kružne glave (tip II a)-isto ko i za I c
- fibule: naočaraste sa ili bez osmice
- dvopetljaste – beotski štit (T.73;15,16)- raširena po cijelom Balkanu a datira se u
kr.7/poč.6.st.
- lučna fibula sa četvrtastom nogom (T.72;6) – nastaje pod utjecajem grč. Geom.
Fibula koje se graniraju u više varijanti i zadržavaju do 5.st.
- narukvice(T.73;17) – zadržavaju se do 2/2 6.st
- dugmadi (T.72;7), (T.73;4,5,7-9), ti oblici javljaju se u 7.st. i ½ 6. na široj
teritoriji centralnog Balkana
Plastika: - antropomorfan figura može biti plastično stilizirana (primjeri iz Grčke) ili
krajnje šematizirani i krajnje geometrizirani (Tesalija, Halkidika, Bohemice, Dedelija
(T.73;12,13), Suva Reka, Stobi, pa i Glasinac i D. Dolina);
- « plastična grupa « - kr.7.st., raširena u SZ Grčkoj
- «linearna grupa» kr.7./2/2 6.st. – nastala na Halkidiki i odatle se širila dolinom
Vardara na sjever
- štapićasti privjesci (T.72;3-5)
Naselja: - gradine
Način sahranjivanja: - polaganje pokojnika u kamene sanduke –ciste
- grobni pitosi (javljaju se u manjem broju ) sa skeletima
- oba oblika sahrane raširio se po svojoj prilici iz Grčke gdje je bio poznat od SBD,
u unutrašnjosti Balkana javlja se rijetko, u kasnijem periodu i u drugačijem
kontekstu
- spaljivanje (od 2/2 5.st.; ali od kr.4.st. – poč.3.st. opet prevladavaju skeletni ukopi
u cistama)
Privreda: - zemljoradnja i stočarstvo
- lončarstvo
- metalurgija – ostaci željezne zgure u Dedeliju i dr. indicije govore o rudnim
bogatstvima

103
Veze: - sa unutrašnjosti Balkana, odnosno južnomoravsko-sjevernomakedonskim
kulturnim krugom
Etnicitet: - ova grupa bi najvjerojatnije pripadala PEONCIMA; 429.g. odrijski kralj
Sitalk u svom pohodu na Makedoniju prvo je zauzeo makedonski grad Idomene, koji se
po mnogim indicijama može identificirati sa antičkim naseljem kod Mravinaca na ušću
Anske reke u Vardar. Na osnovu tog Tukididovog podatka može se zaključiti da je
teritorij đevđelijske grupe u 2. polovini 5.st. ulazila u sastav Makedonije. Arheološki to
potvrđuje vrlo primjetna helenizacija ove oblasti i prihvaćanje novih makedonskih
oblika materijalne kulture koje se zapaža već od 6.st.pr.Kr.

I LI RI
- po Čoviću na osnovu arheoloških nalaza centralno ilirsko područje =
- dio Albanije
- Crna Gora
- J Dalmacija , Hercegovina, i srednja Dalmacija
- J Bosna, JZ Srbija sa Sanđakom, Metohija
Supstrat: - badenska, kostolačka, vučedolska, kultura zvonastih pehara, vrpčasra
keramika
- pomicanje tih kultura uzrokovali su kretanje nekoliko valova stepskih nomada
sa I. – proces indoeuropeizacije u Podunavlju (Panoniji) i na Balkanu (ovo se
zove i fazom formiranja predilirskih grupa)
- u toku ranog i srednjeg brončanog doba = protoilirsko doba
- u KBD oformljene su prailirske zajednice
- tek u drugoj polovini starijeg željeznog doba sasvim su izdefinirane veće
plemenske zajednice i tada počinje prava ilirska era
Spominju ih grčki pisci (Hekataios, Pseudo-Skylax, Psudo-Skymnos) + Polibije, Livije,
Apian, Strabon, Cassius Dio , Plinije (govori o ilirskim «civitates». Postoji i legenda o
postanku ilirskih plemena koja je očuvana kod Apijana:
- ...zemlja je nazvana po Iliriju, Polifemovu sinu, da su naime Kelt, Ilirij, Galo =
sinovi Kiklopa Polifema i Galateje, napustili svoju domovinu Siciliju i zavladali
onima koji su po njima nazvani Kelti , Iliri i Galati.....
- spominju se i Ilirijevi potomci (Antanej, Dardan, Daortho) – to su uglavnom
južnoilirska plemena, a u 3. koljeno spadaju Panonije, Skordisk i Tribal – što bi
ukazivalo na njihovo odvajanje od ostalih
U svakom slučaju, prvobitna jezgra ilirske zajednice plemena nalazila se na teritoriju
Albanije. Odatle se ovo ime proširilo preko C.Gore dalje prema S. i I. – do rijeke
Neretve do rijeke Krke i dalje. Antički izvori uglavnom odvajaju Liburne od ilirskih
plemena
TRAČANI – JI. Balkan
- između Crnog mora , Propontide, Egejskog mora, Stare planine i Strume
- živjeli su uglavnom na teritoriju Bugarske + mali dio I Juge.
PANONI - plemena na području između Save i Drave
- Z. Marić kaže da su nosioci KPŽ-a dijelom bili Panoni
DAKO-MEZI - u nosioce Basarabi stila treba ubrojiti i dako-mezijsku skupinu
plemena

104
- na prostoru SI Srbije, a dijelom i u sr. Pomoravlju i Vojvodini (Srijemu)
- prema Dionu Kasiju, Geti i Mezi su jednom davno nastanjavali čitav prostor
između Dunava i Hema; kasnije su stanovnici prostora između Dalmacije ,
Makedonije , Trakije i Panonije prihvatili ime Meza, a rijeka Sava ih je odvajala
od Panonije.
- Mezi su vjerojatno jedno od sjevernotračkih plemena
PEONCI - kod Herodota – Peonija leži na rijeci Strymonu (Strumi), a prema Strabonu i
Polibiju oni su živjeli od izvorišta Vardara do crnomorskih obala; granicu Peonije prema
Trakiji , po Strabonu čine Rodopi, najviša planina poslije Hema; a prema S dolaze ilirske
zemlje, zemlja Autarijata i Dardanija.
- stanovništvo I Makedonije identificira Vasić kao Peonce, a ant. Pisci spominju njihova
plemena na izvoru i na ušću Vardara i Strume. Peoncima bi tebali pripadati i nalazi
đevđelijske grupe .
PELAGONCI - na J prostoru Jugoslavije tj. U Z Makedoniji
- u Pelagoniji je željezno doba trajalo samo do početka 6.st. kada pod utjecajem sa J
počinje arhajsko i klasično doma u smislu periodizacije na teritoriju Grčke

M. Suić govori kako je nekada jedan centar uzeo ulogu općeg narodnog centra npr.
METULUM - kod Japoda
NESACTIUM – kod Histra
DELMINIUM – kod Delmata
T. Livije kod nabrajanja naroda, odnosno plemena na Jadranu daje sljedeći redosljed:
Illyrii, Liburni, Histri; dakle još u tako kasnom vremenu Liburni i Histri ne ulaze u ilirsku
skupinu plemena.
Histri, Liburni i Japodi - ne ubrajaju se u prava ilirska plemena!!!

HISTRI - Istra
- formirani su na području koje je bilo izloženo jačoj infiltraciji KPŽ-a u KBD ali
i Histri su živjeli i u susjedstvu Veneta (kult. Doticaj)
LIBURNI - S- Dalmacija
- zadržali su dugovječnu autohtonu tradiciju
- od treće panonsko-balkanske (egejske)seobe Liburni su postali dominantna snaga
Jadrana
- dugo se zadržao kod njim materijalni konzervativizam staromediteranaca
JAPODI - Gorski Kotar, Kordun i Lika + SZ Bosna i Bela Krajina
- masiv Velebita i Zrmanja su dijelili Japode od Liburna a gornjom Unom se
pružala granična linija prema Dicionima(?).
- autohtona baza + KPŽ koji su se u 7. i 6.st. naselili na japodska područja u
Pounju (nasljednici nosioca KPŽ-a)
- u početku starijeg željeznog doba prevladava autohtona baza (inhumacija ,
nedostatak oružja u grobovima) dok kanije jača ta zapadnobalkanska
komponenta (incineracija)
DELMATI - u toku starijeg želj. Doba zapremali su područje sa unutrašnje strane
Dinarida, da bi se krajem ovog perioda i u toku mlađeg željeznog doba pomicali prema
jadranskoj obali
- Duvanjsko polje, Livanjsko, Glamočko i Sinjsko polje (Dinaridi)

105
- Geneza – prvenstveno Cetinska kultura i njeni derivati u RBD + eventualno
Ljubljanska kultura i kultura zvonastih pehara
- Mnogi elementi KPŽ-a su krajem brončanog doba stigli sve do područja Delmata
(tako bi se moglo objasniti i postojanje jedinstvenog delmatsko-panonskog
imenskog područja)
- Delmati su svojevrsna plemenska zajednica koja se ne može striktno ubrojiti
među Ilire, a pogotovo među Panone

Na prostoru J i JI os ovih plemenskih zajednica postojali su i ARDIJEJCI (prvo žive u


unutrašnjosti onda se spuštaju do mora), AUTARIJATI (oko planine i rijeke Tare, a onda
se šire u I Bosnu JZ Srbiju ; vjerojatno nosioci glasinačke kulture; predmeti tzv.
Mramoračkog tipa) , PIRUSTI (ili Albanija ili Sanđak) , DAORSI (gradina Ošanići kod
Stoca; lijeva strana Neretve).
DARDANCI - oblast Kosova i dio J Srbije i S Makedonije
- za njihovo ime veže se i naziv Dardanela a zna se da su u M.Aziji živjeli neki ,
valjda srodni Dardancima
- oni su etnička međuzona na centralnom Balkanu, između Ilira i Tračana
TRIBALI - područje Z i Velike Morave i Iskera
- kod Tribala postoji pitanje isto kao i za Dardance – ulaze li oni u tračku ili ilirsku
grupaciju
- istrebljivački ratovi sa Skordiscima uklonili su Tribale sa povijesne pozornice
Balkana

Krećući se od istoka prema zapadu najvažnija panonska plemena S od Save su:


AMANTINI, ANDIZETI, KORNAKATI, BREUCI, OSERIJATI, SEGESTINI,
KOLAPIJANI, JASI, SERETI, SERAPILI.
Za alpski i predalpski prostor S. Gabrovec je predložio kulturnu podjelu:
- dolenjska, svetolucijska, unutaralpska, koruška i grupa Wies – Martijanec +
dobovsko-ruška grupa u dolini Save i Maria-Rast grupa u dolini Drave
- nosioci ovih grupa su anonimni, osim za dolenjsku grupu koju Gabrovec pripisuje
ilirskoj grupaciji

Najsnažniji otpor rimskim osvajačima na kraju stare ere pružile su posebne


zajednice – Histri, Japodi , zatim Delmati i Ardijejci, da bi na kraju glavnu ulogu u
otporu preuzela desitijatska zajednica plemena. Vjerojatno to znači da su u Delmati pri
kraju stare ere stekli znatnu kompaktnost i političko jedinstvo što bi se odnosilo na
srednjobosanske Desitijate. Samo tako bi se mogla razumjeti njihova uloga u dugotrajnim
ratovima sa rimskim osvajačkim legijama.

K E LT I
Borislav Jovanović
UVOD
Ime Kelta se spominje već krajem 6.st. kada grčki povijesničar i geograf Hekataios
spominje grčku koloniju Masaliju «kod keltske zemlje». Grci su ovaj narod mlađeg
željeznog doba Z i Sr. Europe nazivali Keltoi, a rimski pisci - Celtae. Ime Galati

106
primjenjuje se od oko poč.3.st. za Kelte koji su došli migracijama do M.Azije. Naziv
Gali isto označava Kelte u cjelini.
Nalazište La Tène otkriveno je 1858.g. (na ušću rijeke Tiele u jezero Noj šatel –
Švicarska). Inače nalazište je počelo živjeti od ½ 3.st.pr.Kr što znači da ne pripada
početku ovog perioda. Vjerojatno je bio trgovački i plemenski centar koji je kasnije
nastradao od poplava.
Porijeklo Kelta dopire do KBD ali odlučuje je starije željezno doba, jer je tada Z varijanta
halštatske kulture već dobila keltsko obilježje . obrazovanje keltskih plemena izvršeno
je tako na srodnoj etničkoj osnovi , u okviru zajedničke društvene organizacije, privedeno
kraju početkom 6.st. (HaD). Sličan kulturni i etnički razvoj dešavao se istovremeno u
cijeloj protohistorijskoj , barbarskoj Europi i označen je kao period kneževskih grobova.
VIX – centralna Francuska kr.6/poč.5.st.
KLEIN ASPERGLE (Z Njemačka, Württemberg, 2/2 5.st)
RHEINHEIM – (Z Njemačka, Saar, poč.4.st.)
(ovo su primjeri kneževskih grobova i pojava najranijeg stila keltske umjetnosti)
Kelti ulaze u porodicu indoeuropskih naroda sa jezikom valjda, srodnim sa romanskim i
germanskim.
Matična oblast: - gornji tokovi rijeka Rajne, Rone i Dunava (Švicarska, Franc., Austrija,
Njem., Čehoslovačka)
Migracijama od 2/2 5.st. do poč. 3.st. , preplavili su kontinentalni dio Europe. Zauzeli su :
- S. Italiju (oko 400.g.) potisnuvši pri tome Etrurce i Rimljane, a opsadu Rima
(390-385.g.) napustili su tek poslije bogatog otkupa; protjerani su tek
180.g.pr.Kr.
- Sr. Podunavlje: Panonsku nizinu . zauzeli su u cjelini i to do 2/2 4.st. do ½ 3.st.
- Napadaju Makedoniju i Grčku, prodrijevši drugim putem , preko Trakije sve do
M.Azije ; zaustavljeni su kod Delfa 279.g. od strane udruženih grčkih snaga,
Kelti stalno naseljavaju jugoslavensko Podunavlje, Posavinu i Pomoravlje,
zasnovavši plemensku zajednicu SKORDISKA.
Istovremeno Taurisci naseljavaju SZ dio Jugoslavije. Njihova nezavinost traje posljednja
3.st. kada podunavske Kelte, prethodno ugroženi od strane germanskih plemena, konačno
pokoravaju rimske legije ranog Carstva.

2 kronološka sistema:
O. Tischler (4. do kr. 1.st.pr.) P.Reinecke (od5.do kr. 1.st.)
Faza I Lt. A
II B
III C
Podjela Reineckea uglavnom je upotrebljavana u Sr.Europi – ali je i dalje dijeljena tako
je prvo faza B (kojom ustvari Laten počinje u J Panoniji i Sr. Podunavlju) podijeljena na
2 etape (B1 i B2). Slično razdvajanje srednjeg Latena (Lt.II ili Lt C) tj. Vrijeme između
300. i 100.g., podrazumijeva dvije potfaze Lt. C1 i Lt. C2; također i završna faza latena
(Lt.D) dobiva 2 faze 1 i 2 , što je u Sr. Europi bilo potkrijepljeno relativnom
kronologijom značajnog keltskog utvrđenja «oppidum» Manching(Lt.D) na gornjem
Dunavu.
Keltska umjetnost – sklonost ka shematiziranom rasčlanjivanju osnovnog motiva i
njegovog svođenja na linearnu, pojednostavljenu formu. Bogatstvo detalja, kićenost

107
nakita, biljni motivi; maštoviti svijet stiliziranih, a neki put i zastrašujućih životinja na
posudama i vrčeviam. Gusto isprepletene mreže, geometrijski slikani motivi na amforama
i kupama.
- rani stil - 450. – 400.
- Waldalgesheim stil - 400. – 300.
- Plastični stil - 300. – 200.
- Stil «oppiduma» - 200. – početka nove ere
Umjetnost Kelta (rana) nastala je nalokalnoj tradiciji starijeg želj. Doba te pod dnažnim
utjecajem kl. Mediteranske toreutike i lončarstva.
Umjetnost I Kelta uključuje osim elemenata st.želj.doba Karpatskog bazena sa
značajnim učešćem skitskih elemenata ali prihvaća i starobalkansku tehniku granulacije
(inače grčkog porijekla).

I. Kelti - Skordisci Z. Kelti - Taurisci i Noric


- I. dio centr. Europe - Slovenija
- Karpatski bazen sa Sr. Rumunjskom - Z Slavonija
- Z i SZ Balkan

Sava je činila prirodnu J granicu, a također i sr. Pomoravlje, dok Drina čini granicu prema
Z bar u njenom gornjem toku. Stoga je teritorija Juge bila zapravo zona – pogranična, za
matične oblasti, kako za Z tako i za I. Kelte. Kolonizacija ovog područja u cjelini
izvršena je pri kraju 4.st. i tokom ½ 3.st.. Iako su Kelti zaposjeli samo sjeverni dio Juge,
ipak su utjecaji latenske kulture prodirali duboko na J Balkana. (nekropola Krajčinović u
Z Srbiji ili Gostilj na obali Skadarskog jezera).
T. Livije i Justin navode da se poslije pohoda na Grčku 278.g.pr.Kr. dio keltske vojske
nije vratio u Podunavlje, već je krenuo prema M. Aziji i osnovao svoju državu
GALATIJU (SZ Anadolija, 3-2.st.) + još jedna u J Trakiji – TYLIS, oko 277.g. do kraja
2.st. (osim Tauriska i Skordiska ovo su bili najjužnije naseljeni Kelti).
«Oppidum» - označava kod Kelta utvrđeno naselje koje nije samo središte političke i
vojne moći nego i proizvodni centar.

ISTOČNA GRUPA
B. Jovanović
Izvori za povijest Skordiska
Skordisci – nosioci latena u našem Podunavlju i donjem Pomoravlju.
Već smo rekli da Kelti po povratku sa neuspješnog pohoda na Gčku i poraza kod Delfa
(279.g.) su naselili oblasti na sastavu Dunava i Save, nazvavši sebe Skordiscima. Prema
Strabonu, Skordisci su bili podijeljeni na Velike i (Posavina, Podrinje i dio Podunavlja) i
Male (dalje na I., duž Dunav, graničeći sa Tribalima i Mezima) – karta 6.
Najbrojiniji u izvorima su nabrajanja ratnih sukoba Skordiska sa Rimljanima – te borbe
su se odigravale u Makedoniji i Trakiji. Dok su Tračani sačuvali svoju samostalnost sve
do 46.g. Makedonija je potpala pod rimsku vlast već 168.g., a 48.g. postaje rimska
provincija, tako da su je branile konzularne vojske. Najezde Skordiska , često u savezu
sa drugim tračkim plemenima ili Dačanima, preuzimane su prvenstveno radi zadobijanja
plijena. Ovi napadi su naročito učestali u 2/2 2.st. i to sa promjenjivom ratnom srećom.,
84.godine Skordisci zajedno sa Medima i Dardancima ipak uspjevaju opljačkati Delfe. U

108
16.g.pr.Kr. Skordisci ovog puta sa ilirskim Denteletima napadaju Makedoniju ali već
13./12.g. car Tiberije pokorava Panonce. Ubrzo poslije toga Skordisci također gube svoju
samostalnost, zadržavši jedino neku vrstu samouprave u svojoj lokalnoj zajednici
(civitas scordiscorum) u I i srednjem Srijemu (dakle bili su ozbiljna prijetnja provinciji
Makedoniji i Grčkoj – kao što navode antički izvori).

Povijest istraživanja
Prvi su Skordiske proučavali N.Vulić, M.Vasić i J.Brunšmid. sistematska istraživanja
utvrđenog naselja Židovar kod Vršca istovremeno i početak arheoloških iskopavanja u
Podunavlju.
M. Garašanin – izradio je svoj kronološki sistem željeznog doba centralnog Balkana, 4
faze, a zadnja je obuhvaćala latensko razdoblje:
IV – a,b,c1,c2
J. Todorović je svoju podjelu zasnovao a povijesnim datumima i događajima:
- 400. – 320. – predkeltski period
- 320. – 280. – period keltskog naseljavanja i stabilizacije
- 280. – 85. – period kulturnog i ekonomskog prosperiteta
- 85. . 15. – period ekonomske i kulturne stagnacije
- 1. – 2. st.n.e. - Skordisci u doma rimske dominacije
Materijalna kultura Skordiska u Srijemu i Slavoniji izradio ke V.Mirosavljević, a Panđa
ih je objavila i datirala ( pogotovo su važne nekropole u Kupinovu i Surčinu u J
Srijemu). Izdvojena su 4 horizonta keltsko latenske kulture u Slavoniji i Srijemu,
datirana od 2/2 4.st.do 1.st. A. Benac i B. Čović su odredili trajanje latenskog perioda na
ovom području od sr.4.st. do sr. 3.st. (kraj faze V a i V b). D. Božić je prema nekropoli
Skordiska – Karaburma (Bg.) složio 3 stupnja Beograd 1,2,3.
Keltsku numizmatiku je proučavao P.Popović (novčarstvo Skordiska).
MATERIJALNA KULTURA
- naselja – Židovar, Slankamen, Gomolava, Turski Šamac kod Bačke Palanke,
Gradina na Bosutu, Orolik i Privlaka na Bosutu, Donja Bebrina u I Slavoniji –
karta 6 (svi pripadaju 1.st.n.e.) – keramika rađena rukom (Dačka) i ona na kolu,
grafitirana – keltska.
- Naselja iz vremena kolonizacije kelta (kr.4., ½ 3.st.) sasvim izostaju
Nekropole: - Karaburma
- Pećine (Kostolac) kraj 4./3. st. do poč.2.st (T.79 – 82); 17 inhumacija i 17
spaljivanja + 9 sahrana domorodačkog stanovništva (nosilaca st.ž.doba) T.67.
- Kupinovo i Surčin - Srijem – ukopavanje + spaljivanje
- Kod Osijeka – keltski grobovi nađeni- granično Z područje Skordiska
Među pojedinim grobovima najpoznatiji je onaj iz Batine (Baranja) (T.84;1,2) sa
očuvanom kacigom i ukrašenim koricama mača. Grob je datiran u prelaz 2. u 1.st. i
pripisa je Eraviscima, ali moglo bi se pomisliti i na granično područje Skordiska.
Paljevinski grob iz Vršca – Ata - ovdje je bila sahranjena žena (T.84;6) , a narukvica
odaje povezanost dačkih i keltskih elemenata.
+ lokaliteti u Semberiji (ravničarski dio između S ogranaka Majevice, Save i Drine)
periferni dio: - Dvorovi
- Brdo - pripadaju kasnom latenu (1.st.pr.Kr.)
- Rapanović polje

109
SKORDISCI

Keramika: - siva, rađena na kolu (najstarija keltska keramika u Pomoravlju potječe uz


nekropole Pećine – T.82)
- zdjele , amfore, rijeđe pehari, dok lonci uglavnom nedostaju
Glačanje je osnovna tehnika ukrašavanja keramike, omiljena je valovita linija.
Rjeđa je pojava žigosanja i ta se tehnika uglavnom vezuje za starije doba latena u
Karpatskom bazenu (imamo i jedan primjer u Pećinama – T.81;6).
Keramika se proizvodi, npr. u utvrđenom naselju na Gomolavi u količinama koje su
sigurno namjenjene trgovini jer daleko nadmašuju potrebe naselja (sl.42;24,26,27). Da
izrada latenske keramike dobre kvalitete nije bila lak posao, pokazuju i gomile
odbačenih sudova pored svake peći , npr. u Gomolavi imamok peć ispunjenu u cjelosti
nedopečenim posudama, te je ostala do trenutka iskopavanja u takvom stanju (dakle,
neki lončar nije bio zadovoljan svojim radom). Slikana keramika je tipično obilježje
najmlađe faze latenskog perioda u Podunavlju (1.st) – slikavaju se samo konične zdjele,
kupe i amfore. Tamno crvena keramika + bijela podloga + tamnosivi geometrijski motivi.
Izuzetno mjesto u keramičkoj proizvodnji ove faze zauzimaju i posude ukrašene
isključivo u tehnici glačanja – radi se o geometrijskim motivima izvedenim uglačanim
linijama: posude su sive boje i rađene su rukom npr. plitke zdjele i pehari sa 2 ušice.
(sl.42;25).
Gruba keramika je i u ovoj fazi ograničena na lonce i pitose ; ukras – urezi ili metličasti
ornamenti.
Keramika dačkog porijekla (sl.42;26,27) – uvijek je izrađivana rukom, grube je fakture i
slabije pečena.
Metalni nalazi:
- najstarije fibule u latenskom periodu jugo. Podunavlja pripadaju tipološki horizontu
označenom u Sr. Europi kao DUCHCOV-MŰNSINGEN.
Duchcov – u Češkoj votovna ostava sa nakitom ranog latena
Műnsingen – nekropola u Švicarskoj , čije su grobne cjeine omogućile izradu
kronološkog sistema za latenski period – Z i centralne Europe.
- (T.72;2a,b) – masivan brončani luk, ukrašen paralelnim rebrima ili plastičnim spiralama
sa slobodno povijenom nogom, na čijem se kružnom završetku nalaze medaljoni od
koralja ili emajl - sljedeća serija fibula, nešto mlađih, jednostavnija je po proizvodnji
(T.79;4,7) – ovalne medaljone zamjenjuju na povijenoj nozi kuglaste perlice a sama noga
se sve više oslanja na povijen i nešto skraćen luk, koji može biti i znatno proširen.
- U razdoblju koje prethodi fazi utvrđenih naselja prevladavaju duge i uske fibule sa
nogom pričvršćenom na luk, tako da e dobija cjelovita konstrukcija (sl.41;1-6).
- Ovi oblici f. Nastavljaju živjeti i tijekom završne etape latenskog perioda – u nekim
slučajevima se ponovo vraća izdignuti luk (lažna srednjolatenska shema) (sl.42;1-3.5).
- U vremenu utvrđenih naselja javlja se i velika fibula (tip Jarak) , izrađena od solidne
srebrne žice sa kopljasto proširenim lukom, na koji se pričvršćuje povijena noga (T.84;4).
- narukvice (T.80;1-6)(sl.40;7,9)(sl.41;7-9)(sl.42;7-11)
- kod Skordiska su prvo rađene od brončanog lima i izdijeljene na reljefne režnjeve
različitih oblika i učestalosti
- u daljnjem razvoju to plastično isticanje je jače

110
- tokom 1.st.pr.Kr. u upotrebi su često narukvice od plavog stakla sa ukošenim ili
podužnim rebrima na kojima su posute raznobojne većinom žute granule.
Metalni pojasevi: - značajni i za mušku i žensku nošnju
- uz astragaloidne pojaseve nasljeđene iz st.ž.doba (sl.40;22) imamo i nove od
brončanog lima i složene kompozicije (sl.42;13)
- pojasne kopče - «tip Laminci» (T.83;4),(sl.42;12) – važni su za kronološki
značaj, a dobile su ime po lokalitetu u SZ Bosni; ovalne metalne ploče ,
presvučene brončanim limom sa iskucanim mkotivima krugova i girlandi –
datiraju se u 1.st.pr.
Oružje: - izrađeno je od željeza
- u vremenu kolonizacije Podunavlja izrađuju se dvosjekli mačevi sa oštrim vrhom i
ovalnim medaljonom na završetku kanija.
Tokom ratova u Makedoniji i Trakiji javlja se najznaimljivija serija – mačevi su još duži,
njihove kanije ukrašavaju se floralnim motivima i stiliziranim mitskim životinjam. Taj
karakterističan stil dekoriranja korica mačeva označen je još ranije kao «UGARSKI», jer
se izrada i rasprostiranje tih mačeva vezuje uz Panoniju. Medaljoni se sada stapaju sa
vrhovima kanija dobijajući izduženi listoliki oblik.
Najzad u posljednjem st.stare ere dugi mačevi također sa 2 sječiva imaju zaobljen vrh,
ukrašavanje korica se napušta dok medaljoni prerastaju u ojačanje klinasto završenih
kanija (T.83;2a,b,3a,b)(T.84;2)(sl.40;20),(sl.41;24)(sl.42;22).
Koplja – (T.81;5)(sl.40;18)(sl.41;21-23)(sl.42;20,21)
- Kratka listolika koplja odgovaraju periodu naseljavanja Kelta u Podunavlju, zatim
dobijaju sve izduženiji oblik
Umbo – (sl.40;11-13)(sl.41;14-17)(sl.42:14,15)
- od bronce ili željeza stavljani u centar dugog drvenog štita
- a) najstariji od 2 iste lučno povijene ploče
- b) periodu ratova odgovaraju pravokutni – jednodjelni sa klobučastim
ispuipčenjem u sredini
- c) okrugla umba sa centralnim kupastim uzvišenjem – ulaze u uporabu u doba
utvrđenih naselja
Bojni noževi - od željeza, omiljeni kod I Kelta; mlađi tipovi su izduženiji, na završetku
drške je obično mali prsten, a ne kuglica (T.81;1)(sl.40;14)(sl.41;18,19)(sl.42;19).
Pored nakita i keramike iz skitsko-tračkog željeznog doba ili astragaloidnih pojaseva iz
ilirske tradicije, u upotrebi su i krivi željezni noževi, dačke «sike». Ipak, treba spomenuti
i dugatrajnu uporabu sličnih tipova noževa u panonsko-ilirskom starijem željeznom dobu
(sl.40;15,16)(sl.41;20)(sl.42;17,18).
Novac - skordisci ga kuju od kraja 2.st.
- isprva su to bile kopije helenističkog novca, pretežno tetradrahmi Filipa II
- u 2/2 1.st. proizvodi se moneta male veličine i neznatne težine još uvijek od srebra
- gubitak samostalnosti Skordiska znači i kraj ovog lokalnog novčarstva
KRONOLOGIJA
- vjerojatno su došli u Podunavlje na prelazu Lt.B/B1(kronologija Sr. Europe) tj.
Lt.I C (kron. Z Europe)
- razlikujemo 4 razdoblja u životu Skordiska
1. vojni pohod i kolonizacija Podunavlja – kr.4. – ½ 3.st.pr.Kr. - Lt. B2

111
- prodori Kelta na Balkan samo su nastavak njihovog invazionog kratanja prema J
Panoniji, usmjerenog na Grčku i I Mediteran (dokaz za to su osnovanje kraljevine Tylis i
Galatj).
- materijal iz nekropole Pećine, Karaburma i Kupinovo: fibule tipa Duchcov-
Munsingen; narukvice sa pl. Režnjevima, trbušaste amfore sa visokim vratom; zdjele i
pehari sa 2 ušice; mačevi sa ovalnim medaljonima = kakrakt. Za ovu fazu.
- naselja iz ovog perioda nisu poznata
- na nekropolama – dvojni ritual
- keramika i oružje i metalni nakit (dvojne igle, tipa Omega, fibule sa lukom, duga koplja,
pehari sa ukošenim i romboidnim ravnim dnom), sve to odgovara Glasincu – sve to
imamo u Pećinama); Glasinac – period keltskog naseljavanja i stabilizacije (J.Todorović)
etapi Bg. 1 (D.Božić) = Lt.B2 ili Lt.I = faza IV a na IV b (po Garašaninu).

Ratovi sa Makedonijom i Rimom - 2/2 3.st. i 2.st. pr.Kr. . Lt. C


- materijal iz grobova Karaburme i Srijema:
- duge uske fibule «sredjolatenske sheme» (T.83;7,8)
- narukvice , nanogvice i torkvesi izrađuju se u Plastičnom stilu (T.83;5,6)
- mačevi dugi sa propojenim medaljonom na koricama (T.83;2,3)
- umbo – pravokutni
- amfore i lonci imaju kraći vrat, a zdjele dobivaju raščlanjeniji obod (sl.41;25-28)
Nema utjecaja domorodačkog društva, Skordisci su ostvarili potpuno gospodarejne na
ovom području i keltska materijalna kultura potisnula je u cjelii tradicije st.ž.doba.
Izrazire su veze sa Keltima u Panoniji jer se tipološki uzevši, radi o istoj materijalnoj
kuturi (šira upotreba pehara sa 2 ušice možda je jedina odlika keramike Skordiska, strana
zapadnoj grupi i istočnim Keltima).
Zanimljivo je da nema nikakvim vidljivih tragova o pohodima Skordiska, toliko puta
spominjanim u tekstovima grčkeih i rimskih pisaca (nađene su samo 2 situle i brončana
posudica, sa Karaburme, helenističkog porijekla).
Ova faza = period kulturnog i ekonomskog prosperiteta (J.Todorović) = faza IV B (M.
Gara.) = Bg. 2a-2b (D.Božić) = Lt.C ili Lt. II
Utvrđena naselja u Podunavlju i Posavini - tokom 1. st.Pr.Kr. – Lt.D
- gubljenje moći Skordiska, počinju sve više trpiti od rimskih legija vrijeme je jačanja
dačke prevlasti, slabljenje i potiskivanje panonskih Kelta, koji gube bitku sa dačkim
kraljem Boirebistom - sve to prouzrokuje podizanje utvrđenih naselja (ali «oppidumi»
se podižu u cijelom keltskom svijetu od Galije do Panonije).
Materijal: - f. Sa visokim lukom od glatke brončane žice «pseudolatenske sheme»
- želj. F. Većih dimenzija, kao i one importirane sa Z i iz noričkih oblasti, sa
slobodnom nogom i jednostavnim lukom, neki put bez opruge već na šarnir tj.
zapinjanje se vrši preko nale osovine na glavi fibule (sl.42;1-6)
- narukvice od staklene paste (sl.42;10,11)
- mačevi dvorezni
- izdužena koplja, bojni noževi (sl.42;19-22)
- umba su potpuno kružna (sl.42;14,15)
- jajolike amfore, grafitirani lonci sa češljastim ornamentima, zdjele S profilacije,
pehari (sl.42;24,25)
- slikana keramika

112
- glačana keramika (rađena rukom)
- keramika dačkog porijekla (sl.42;26,27)
- nakit dačkog porijekla (T.83;4)(T.84;4,9)(sl.42;4,7,9,12)
- pojas tipa «Laminci» (T.83;4)
- fibula «tipa Jarak» (T.84;4)
- česti je rimski import (npr. pribor za vino brončane plitke činije i kutlače
«simpulum», pehari sa 1 drškom i zdjelice u tehnici «terra sigilata» - one dolaze
tek poslije dolaska Rimljana)
Naselja su utvrđena zemljanim bedemima sa palisadama i obrambenim rovom. Izuzev
uporabe suhozida na nekim od ovih naselja (Slankamen, Turski Šamac) nije primjećena
primjena tehnike za građenje bedema, tipična za keltska utvrđenja u sr. i Z Europi
(«murus gallicus»). Utvrđena naselja Skordiska žive uglavnom tokom 1.st. sve do
dolaska Rimljana između 12.-8.g.pr.Kr., kada je i dr. Latenske populacije Podunavlja i J
Panonije gube svoju samostalnost. Ovo je priod ekon. i kult. stagnacije (J.T.) = po
Garašaninu IV C1 = Bg. 3 = Lt. D i Lt. III.
Latenska tradicija u rimskoj provincijalnoj kulturi
Dolazak pod rimsku vlast imalo je za Skordiske najprije političke posljedice, dok je
materijalna kultura ostala bar za neko vrjeme nepromijenjena.
Sirmijum i Gomolava – materijal:
- «terra sigilara» - import iz Arecijuma i drugih S.italskih radionica sa kraja
1.st.pr.Kr i poč. 1.st.n.e.
- kasnolatenska keramika – trbušstae amfore, grubi lonci, dačke šalice, pehari i
zdjele
- slikana keramika – jednostavniji motivi u linijama crvenkastog tona
Vidljiv je prestanak upotrebe kasnolatenskih žičanih fibula, te pojava ranorimskih lučnih
lijevanih f. Ova faza uglavnom traje kroz 1.st.n.e. Skordisci u doma rimske diminacije
(J.T) =po mG. To je faza IV C2
Kronološki sistemi latenskog perioda u cenralnoj i Z Europi završavaju se početkom
nove ere.

DRUŠTVENO EKONOMSKI ODNOSI


Po svom društvenom uređenju, S. Se nisu bitno razlikovali od populacije st,ž.doba –
predvodili su ih plemenski vođe – starješine vojnog staleža. Ratnici su vjerojatno imali
odlučujuću ulogu u društvenom uređenju. Nadmokć od domorodačkog društva ogledala
se u izradi velikih serija proizvoda, ujednačenih po obliku i funkciji. Ali keltsko oružje i
oruđe nije bilo sako masovnije i brže proizvedeno već je bilo usavrđenije i prema
namjeni, postižući određeni stepen specijalizacije (npr. osnovni tipovi oružja ne mijenja
se tokom sva 3 stoljeća). Na ovom području važna je sirovinska osnova – tu leži vrlo
velika važnost centralnog i Z Balkana u latenskom periodu (rudarstvo na Balkanu
započinje još u eneolitiku). Moguće je da su S. Snabdijevali sirovinama ostale I Kelte u
Panoniji. S druge strane, balkanska tehnika ukrašavanja filigranom prihvaćeno je i od
strane I Kelta. 2. velika tehnološka novina je i uporaba lončarskog kola.
Raznovrsni alati namijenjeni poljoprivredi i zanatima ukazuju također na razvijenu
proizvodnju, koj ase odvija po dobro razrađenim tehnološkim obrascima. Unutrašnju
razmjenu dobara dokazuje i kovanje novca. Potrebu za novcem dokazuju i brojni nalazi
rimske republik. Denara kao i grčko-ilirskih drahmi jadranskih gradova Dirahiona i

113
Apolonije. Vjerovanja Skordiska ostaju nepoznata, ne zna se ništa posebno, osim da su
upražnjavali dvojni način sahrane.

POVIJESNA INTERPRETACIJA
Zanimljivo je da se u izvorima ne spominje da S. žive izmiješani sa Dačanima, a arh.
podaci govore suprotno (najstariji grobovi u Pećinama, Karaburmi i Rospi-Ćupriji sadrže
priloge čije je porijeklo dačko – pehari sa 1 ušicom) ili iz istočne Panonije st.ž.doba sa
skitskim elementima (sr. naušnice – T.80,5).
Neobično je to što Dačani uništavaju najbliže srodnike Skordiska –Tauriske i Boje i
odbacuju ih daleko na Z Panonske nizine; dok sa Skordiscima žive ili zajednički
napadaju Grčku. Priroda njihovog odnosa prije je srodnička nego saveznička.
Drugačija je situacija prema ilirskim plemenima centralnog i Z Balkana – ne znase točna
granica rasprostiranja Skord. Prema jugu ali računa se oko Save (desna obala).
Pojedine nekropole npr. Mahrevićina (JI Bosna) i Krajčinovićima (JZ Srbija) svjedoče o
snažnim utjecajima koji prožimaju centralne ilirske oblasti i sa helenističkog juga i
keltskog sjevera. Imamo oružje , posude i fibule keltskog porijekla ali i helenistički
materijal.
Sa Dardancima su vjerojatno bili u dobrim odnosima jer su pohodi Skordiska na Grčku i
Makdoniju išli dolinom Morave i Vardara što znači preko Dardanije. Sa Panoncima su S.
Vodili ratove kako tvrde ant. Pisci, što bi bilo potvrđeno prisvajanjem njihova teritorija u
I Slavoniji ili Srijemu.
Gubitak samostalnosti i osnovanje manjih administrativnih zajednica pod rimskom
upravom na području ove latenske plemenske zajednice, otkriva pojedinosti o njenoj
etnikoj strukturi. Tako se granice civitas keltskih Skordiska u okviru I i sr Srijema , dok
se dr. Zajednice, Kornaka???, Amantina i Trikorneza, nalaze I od Kelta.
ZAKLJLUČAK
Skordisci se javljaju na povijesnoj sceni tek poslije poraza kod Delfa u 3.st. Nekropole u
Transilvaniji i Panoniji kao i ona u Pećinama kod Kostolca potvrđuju i određene odnose
sa domorodačkim st. (Autarijati, Tribali, Panonci). Ipak u tom mješovitom etničkom
sastavu Skordiska dkominantna je keltska komponenta. Zanimljivo je da se S. Spominju
u izvorima kao nemili i nemilosrdni pljačkaši a od svog tog plijena nema ni P u smislu
dosadašnjih arh. nalaza. Pa gdje je onda svo to blago Makeodnije i Grčke.
Skordisci su ustvari predstavljali «vojnu krajinu» istočnog keltskog svijeta, koja je onda
ratovala sa rimljanima, Makedoncima i Grcima. Opadanje vojne snage Skordiska se
poklapa sa gubitkom keltske prevlasti u Karpatskom bazenu poslije teškog poraza Boja i
Tauriska u bitci sa dačkim kraljem Boirebistom, sr.1.st.pr.
Savezništvo sa Dačanima koje slijedi vjrojatno je priznanje snazi i značaju Skordiska u
ratovima protiv Rim.Republike ili ranog carstva. To bi objašnjavalo i pažnju rim. Pisaca
koju su im poklanjali. Pokoravanje S. Od rimljana nije usamljena pojava u keltskom
svijetu ; približno u isto vrijeme izloženi pritiscima sa Sjevera, odakle nadiru Germani,
kao i sa Juga – Rimljani – Kelti gube bespovratno svoju samostalnost utapajući se
postepeno u široku etničku sliku rimskog provincijalnog stanovništva.

ZAPADNA GRUPA
Dragan Božić
Izvori: Strabon (1.st. /1.st.n.e.) – kaže da su Taurisci pripadali Keltima

114
Apijan (2.st)
Kasije Dion (2/3.st.) – kaže da su bili ratoborni i pljačkaši
Livije (1./1.st)
Plinije (1.st)
Nauporthus (Vrhnika) – bio j e njihovo naselje (Strabon)
- do ovdje se je roba prevozila kolima (iz Akvileje) a onda se pretovarivala na
čamce idalje prevozila rijekama Ljubljanicom i Savom.
- Ratovali su s rimljanima u 2 st. a potkraj 1. Taurisci su stupili u savez sa Boima
u Panoniji. Udružene pod zapovjedništovm Kritasira gotovo da su ih uništili
Dačani po vodstvom kralja Boirebiste (Strabon).
- Po Pliniju St. – pored Karna su se nalazili Taurisci, koji se sada nazivaju Norci –
to moramo tumačiti ovako – poslije gubitka snage zbog poraza od DAčana, onaj
dio Tauriska koji je graničio sa Karnima došao je pod vlast Norika (a Norik je
Tiberije zauzeo 15.g.) , a ostali Taurisci koji nisu došli u sastav norikog
kraljevstva, nastavili su pljačkati .... dok također nisu potpali pod Rim (Okravijan
35-33.g.) .
POVIJEST ISTRAŽIVANJA
Lokaliteti: Bresternica – kod Maribora
Lemberje kod Celja
Križovljani kod Varaždina
Slepšeg kod Mokronoga , J Pečnik
Valična Vas
Podzemelj
Magdalenska gora
Dežman je mislio da gobovi iz Valične Vasi pripadaju Galima, koji su iselili iz S Italije u
Panoniju i u Makedoniju i za duže vrijeme se naselili i na tlu Kranjske. Ali ..... Gabrovec
je na kolokviju «Kelti u Sloveniji» 1964.g. rekao da nosioci mokronoške skupine nisu
došli iz Italije nego sa istoka odnosno da su u vezi sa povijesni posvjedočenim upadima
Kelta u Makedoniju i GRčku u 3.st. Podijelio je latensko doba u Sloveniji na 4 skupine:
mokronoška (Kelti), vinička u Beloj krajini – Japodi, idrijska u Posočju . Karni te
šmarjetska sa 3 nalazišta u Dolenjskoj (starosjedioci).
Ostali istraživači: T. Knez (N.Mesto), B. Teržan (V.Vas),M.guštin (Brežice, Dobova),
Panđa (SZ.Hr.).
Rasprostiranje i glavna nalazišta
- od gornje doline na Savi na Z, do Bilogore i Moslavačke gore na I Pohorja i Prekomurja
na S, od Bele Krajine i Karlovačke kotline na J
- Mokronoška skupina obuhvaća: Slov.KOrušku; Štajersku (Brinjeva Gora,
Poštela), Podravlje (Pobrežje i Ptuj), Celjska kotlina (Lemberg), Gorenjska (Bled,
Kranj), Ljubljnasku kotlinu (Vrhnika, Ljubljana), Posavlje (Brežice, Dobova),
Dolenjsku ( Magd.gora, Stična, Valična Vas, Šmarjeta, Mokronog, N.Mesto); S
dio Bele Krajine (Podzemelj, Metlika) , SZ. Hrvatska – Podravina (kod Varaždina
i Koprivnice), kod Križevaca (Vojakovac), u Prigorju (Kuzelin), od Karlovca do
Zagreba (Lipovac, Samobor).
-Z od mokronoške skupine – idrijska grupa (Posočje); a JZ – vinička skupina + Japodi; na
J – keltizirana panonska plemena (Sisak, D.Dolina); na S - kultura Norika u austirijskoj

115
Koruškoj, keltska kutura austrijske Štajerske i keltizirana kutura pononskih plemena u JZ
Mađarskoj.
Glavna nalazišta:
Brežice – 60-ak grobova prilično bogat inventar; brončane fibule (sl.44,15); bogato
ukrašene korice mača (T.86,15), nekropola pripada stupnju Mokronog II
Dobova – 25 grobova; obilje keramike (sl.44,19,20)(sl.45;14,16)(T.86,7)(T,87;6); korice
mačeva (sl.44,2)(T:86;1,16,17), (T.87;1); faza II a / III
Mokronog – 50 grobova iza crkve Sv Križa; u neposrednoj blizini nalazili su se
halštatski a i kasnobrnočanodobni i rimski grobovi; stupanj I – II; (sl.43;2,3,5,6,9-
12)(sl.44;7,12,17)(sl.45;9,15)(sl.46;17)
Novo Mesto – 3 latenske nekropole; I nekropola pripada I stupnju – 22 groba; II
nekropola «Znančeve njive» - 64 groba, pripada I i II stupnju i karakteristična je
keramika rađena rukom sa halštatskom tradicijom (sl.43;13,15)(T.85;6) + kandija –
glineni kantaros (T.86;9); III nekropola, blizu Marofa – 222 latenska i rimska groba;
kontinuitet od 3.st. do 3st.n.e.; dosta keramike (T.88;10)(sl.46;23); fibule tipa Belerov vrt,
tipa Jezerine (sl.46;22)
Formin – nekropola sa 50-ak grobova , faza I i IIa
Šmarjeta – nekropole, stupnja III, brončana kaciga tipa N. Mesto(T.88;13); mač sa
ažuriranim koricama (T.88;18); okov roga za piće geermanskog porijekla (T.88;14)
Valična Vas – nekropola, stupanj I, IIa i b, III; ranolatenske fibule (sl.43;8), mač (T.87;5),
brončani člankoviti pojas (T.86;8), keramika sa žigosanim ukrasom (T.8510)
Rojane kod Moravča – nekropola, stupanj III, kermika (sl.46;20,21), mačevi
(8)(sl.46;1), umba(7)(sl.46;4,5)
Grm kod Podzemelja – nekropola, stupanj IIb i III; fibule tzv. igle u vidu pastirskog
štapa; 2 glatka torkvesa, 2 željezna noža
Delovi – kod Koprivnice – stupanj III – naselje
Malunj – kod Jastrebarskog – paljevinski grobovi stupnja II ukopani u humku, (grobne
cjeline nisu dsačuvane pa se na osnovu nalaza može zaključiti da se radilo o 3 ratnička i 1
ženskom grobu)
KRONOLOGIJA I MATERIJAL
M. Guštin je mokronošku skupinu podijelio u 2 horizonta;
- stariji koji dijeli na 3 stupnja (Mokronog 1.2.3) – koji bi bio istovremen srednjeeurop.
Stupnjevima Lt. B2, C1 i C2
- mlađi horizont – Belerov vrt – podijelio je također na 3 stupnja (Mokronog 4-6),
stupanj 4 predstavljao bi prelaz iz srednjeg u kasnolatensko razdoblje, a stupnjem 5 i 6
odgovarali bi Lt.D1 i D2
Sve bi to bilo divno ali došlo je do promjena.
Ipak se napravila nova podjela koja je u biti zasnovana na ovoj maloprije:
Mokronog I Mokronog 1
II a 2
II b 3
III 5i6
Mokronog I - Lt B2
- grob iz Pobrežja , N. Mesto, Mokronog, Valična Vas – karkt. Su za ovaj stupanj
- mač ranolatenske sheme (T.85;1)(sl.43;2)
- koplja, podsjećaju na halštatska (T.85;3,4)

116
- pojas tipa Mokronog (sl.43;3)
- umba dvodjelna (sl.43;7)
- kaciga iz TRbinca (T.85;7,8) nađen je zajedno sa sjekirom s uhom (zbog sjekire
ovo bi mogao biti kasnohalštatsko razdoblje također grob je skeletni, a kelti su
inače paljevinski
- brončana kaciga iz Bele Cerkve (T.85;9) – uzrađen a u nekoj italskoj radionici –
isto pripada kraju halštata ili Mokronogu I
- željezne fibule ranolatenske sheme (sl.43;8-10)
- keramika (sl.43;13-15)(T.85;5,10)
Mokronog II a - Lt. C1
- grobovi iz Brežica, Doboe, Mokronoga, N.Mesta, Kandija :
- mačevi u koricama grupe A po De Navarru (T.86;1)(sl44.1) s vrhom korica u
obliku «V»
- zmajevi (?) tipa III po De Navarru (T.86;1,15)
- ukras u «mađarskom stilu» (T.86;15,17)
- mačevi u koricama grupe C po Navarru (sl.44,2)
- koplja (sl.44;5) dugački list i kratak usadnik
- umba (sl.44;8,9)
- pleteni pojas tipa Brežice 2 (sl.44,4) (žen. I muš. Nošnja)
- člankoviti pojas (Sl.44;3) samo u muškoj nošnji
- bojni noževi (sa kuglicom) (sl.44,6,7)
- fibule srednjelatenske sa kratkom spiralom obično od 4 navoja, te relativno duge
noge (sl.44;12-15)
- u muškom grobu : željezne narukvice (sl.44;18)
- u ženskom grobu : brončane sa bradavicom (sl.44;17) + nanogvice
(sl.44;16)(T.86;11) – sastavljene od 3 ili 4 kalote
- ženski pojas (sl.44;10)(T.86;8) – člankoviti
- škare (sl.44;11)
- keramičke – flašaste posude bikonične (sl.44;20) + čuveni kantaros iz N Mesta
(T.86;9)
U dva groba iz Brežica bili su nađeni ostaci keltskih kola sa 2 kotača a u jednom od njih i
tipične obručaste konjske žvale.
Mokronog II b - Lt. C2
- grobovi : Dobova, Skorbe i Mokronog
- srednjelatenski mačevi u koricama grupe B (sl.45;4)(T.87;1) sa srcolikim vrhom
okova korica, visokim zvonastim graničnikom i ukrasom u švicarskom stilu
(T.87;1,15.17)
- koplja – vrboliki list (sl.45;2)
- pojasevi od kolutića (sl.45;3)(T.87;7-10) sada zamjenjuju člankovite
- umba štita tipa Skorba (sl.45;5)(T.87;4)
- fibule – brončane srodne tipu Mőtschwil (sl.45;11)(T.87;13)
- željezne fibuke slične onima (sl.45;7,10) oba tipa imaju sličan luk koji se širi
prema glavi
- poseban tip fibule je na (sl.45;8)(T.87;14). Luk joj se širi rema glavi relativno
kratka noga i duga spirala od 20 zavoja
- škare u obliku slova omega (sl.45;13)

117
- keramika ,bikonične posude (sl.45;14,16)
- pojas s privjeskom (T:87;12)
Mokronog III - Lt. D
- grobovi iz Dobove, Valične Vasi i Mokronoga + svi kasnolatenski grobovi iz
Mihovg i Belerovog vrta + latensko doba Roja, Šmarjete, Magda. Gore , Stične
- mač kasnolatenske sheme (sl.46;1)(T.88;1) – sa spojnicom korica u obliku dvaju
ležećih «S»
- mačevi (sl.46;3)(T,88;17,18) čije korice imaju na zadnjoj strani uređaj za
provlačenje remena, a na prednjoj brončanu ili srebrnu pločicu sa ažuriranim
geom. Ukrasom ili urezanim filigranskim
- koplja (sl.46;8)(T.88;2) sa ukrasom
- kaciga tipa N. Mesto (sl.46;9)(T.88:13)
- umbo tipa Mokronog (sl.46;4) + okrugla (sl. 46;5)(T.88;3)
- škare sa završetkom omega (sl.46;6)
- fibule – tipa Nova Vas (sl.46;14) s nožicom kao okvir
- srednjolatenska shema tipa Belerov vrt (sl.46;15) sa spiralom od 4 zavoja
- željezna fibula sa nožicom kao okvirom i dugom spiralom (sl.46;16)
- brončane i srebrne f. Sa astragalnim zadebljanjem na nozi (sl.46;22)
- f. Šarnir tipa Kovačevše (sl.46;19)
- f. Tipa Nauheim (T.88;7=
- kalotaste staklene perle (sl.46;12)(T.88;6)
- prvi put susrećemo brončano posuđe koje reprezetiraju 2 simpula različitih tipova
iz N.Mesta: tip Pescate (sl.46;13), sa horizontalnom i tipa sa vertikalnom drškom
- keramika je brojna; bikonične posude sa stepenastim gornjim dijelom (sl.46;23)
- duboke zdjele (sl.46;20)
- rabraste čaše (sl.46;21)
- kaleži (T.88;10)
- figurica vepra sa Brinjeve gore (T.88;15)
- konjanik iz Mihovog (T.88;12)

Mokronog I = Bg. 1 = Lt. B2


Mokronog II a = Bg. 2a = Lt. C1
Mokronog II b = Bg. 2b = Lt. C2
Mokronog III = Bg. 3 = Lt. D
- apsolutni datumi:
Mokronog I - 300. – 250.g.pr.Kr
IIa - 250. – 180.
IIb - 180. – 110.
III - 110. – poč. Nove ere

Naselja – gradine; vrlo loše istražena; naseljavaju već poznata naselja (Stična)
- ravničarskog tipa - to se zaključuje pio nekropolama
Nekropole:
- na terasama rijeka i potoka (Brežice, Dobova, Formin, V.Vas)
- na padinama (Šmarjeta)
- na grebenima brda (Mokronog i Roje)

118
- ravne nekropole
- paljevinski grobovi
Nekropole u Dolenjskoj često se nalaze u neposrednoj blizini halštatskih naselja (N.
Mesto – Kandija , V. Vas, Mokronog)
Ekonomika:
- metalurgija (pretpostavlja se ), trgovina , novčarstvo
- novčarstvo vlastitog novca nazvanog Góblu istočno-norički novac koji očituje
uske veze sa Z noričkih novcem, koji su na tlu današnje austrijske Koruške kovali
Norici
- tipini su istočnonorički veliki srebrnjaci s Apolonovom glavom s jednorednim
lovornim vijencem na aversu i konjem na revesu
- kovnica je sigurno bila u Celju, a po Góblu vjerojatno i u okolici Samkobora i
Đurđevca
Društvo – vjerojatno skup plemenskih zajednica
Umjetnost:
- mađarski stil – karkt. Za I Kelte (floralni, isprepleteni ukras)
- ukras sa 2 zmaja « II tip – karakt. za Z i I Kelte
- švicarski stil – motiv uvojka ili lire + vitice (također je opće karakt. za Kelte)
Zaključak:
- kajem 4.st. Taurisci se naseljavaju na prostoru današnje centralne i I Slovenije i
SZ Hrvatske
- uvode nove tehnološke procese , novo naoružanje, dijelove nošnje i ritus
spaljivanja (prestaju pojave velikih rodovskih humki sa skeletnim grobovima)
- laten: fibule, nanogvice i narukvice – (tipičan su ukras halštatskih žena , perle od
jantara i stakla – izlaze iz mode)
- laten: mač , štit, koplje (halštatski ratnik bio je naoruža bojnom sjekirom i parom
kopalja)
- i Taurisci i Skordisci pripadaju I Keltima; postoje i određene razlike među njima ,
npr. pojava bojnih sjekira samo u Z , a astragalnih pojaseva u I skupini;
- tadašnjeg dodira sa helenističkim svjetom (bornč. Kaciga iz Karaburme ili
općenito kantarosi kod Skordiska) ili npr. razlike u ženskim pojasevima
- veze sa Skordiscima (u početku) jer oppiduma u Sloveniji nema ) – japodima;
Italijom (f. Tipa Jezerine, tip Kovačevše)
- prvo Tauriske napada konzul G. Kasije Longin 171.g. (vjerojatno su već tada bili
saveznici Norika) te su se vjerojatno odnosi sa Italijom poboljšali - jer izvori
spominju da su Italici na ovom mjestu došli kopati zlato – nekoliko desetljeća
kasnije; ali su ih Taurisci ipak prognali što je dovelo do konačnog pogoršanja
odnosa sa Rimom i kako izgleda i do kraja savezništva s noričkim kraljevstvom
koje je s rimljanima bilo u prijateljskim odnosima.

119