Profesor Boris kifid, sudedi prema tvrdnjama generacija njegovih uenika, najoboavaniji je i najomiljeniji splitski nastavnik.

Grupa uenika kojima je predavao napravila je na Facebooku grupu posvedenu svom legendarnom i nezaboravnom profesoru. Roen na malom, simpatinom otoku Zverincu kraj Zadra, ovaj nesebini ovjek najvede bogatstvo svojeg duha ostavilja u batinu svojim uenicima, uedi ih prije svega, kae, da postanu ljudi. - Roen sam na Zverincu, u kudi, lijenik i bolnica za nas u tim vremenima nisu postojali. Mater je cijeli dan brala masline, a naveer me poela raati, babica je dovezena iz Velog Rata i muila se do jutra jer sam izlazio naopako, vjerojatno zbog njezinog skakanja po maslinama po cijele dane. Prije maslina ranim jutrom bi skakala po stijenama oko Zverinca traedi ugarce za ruak. Kada ribe ne bi bilo, trebalo je nekako preivjeti, rangljetiva slanina ili prisuge girice s kupusom se jelo za veeru, uglavnom. Ruak je trebalo izmisliti. Bilo je godinje neto janjetine, sira, svinjetine, to bi pojeo pop, lijenik ili gradski odvjetnik u krajnjoj nudi, te jo neki od kojih se oekivala kakva pomod. Roen sam 26. studenoga davne 1957. godine. Rodila me tek ujutro malo ivoga pa joj je nana rekla, im me ugledala, a nede ti taj mali dugo. Naime, od estoro djece etvoro nas je preivjelo to je za to vrijeme na otoku bez lijenika bio dobar prosjek, a nana me na prvi pogled ubacila u one za koje mlijeko ne treba uzalud troiti. I kada bi napravio kakvu glupariju pri odrastanju, a inio sam ih veoma esto i ustrajno, mater bi rekla naopako si se rodio, pa si i naopak. A ta nana, kad sam je ved spomenuo i kada govorim o djetinjstvu, zvala se Ana, oeva mater, posebno je zanimljiva faca i pria o njoj djeluje pomalo legendarno. Godinama nije mogla imati djece, ukudani su je tjerali

iz kude to je bila normalna sudbina nerotkinje. Vrati se doma i budi nadniarka za koricu kruha cijeli ivot. Lake je bilo umrijeti. Jednog dana se skupila i otila nekom vrau u Bukovici koji joj je prorekao pet sinova u pet godina. Tako je i bilo, pet sinova u pet godina, moj otac je bio tredi, i svi su bili dugovjeni osim jednog koji je za vrijeme rata umro mlad od tuberkuloze. Jedan sin se rodio slijep, nana ga nije putala nigdje dalje od dvora, kao sramota je, i gotovo se osuila se od suza. Na Badnjak, imao je tri godine, plakao je nani da ga odvede tamo gdje svi idu, na Polnodku, nevoljko je pristala, i dogodilo se udo, navodno je progledao u crkvi. A djetinjstvo, kakvo moe biti usred netaknute prirode, okruen morem, moe biti samo bajkovito. Kada roenjem uroni u tu zverinaku ljepotu, ne treba ti itati bajke, bajka ti je svaki dan. Roditi se na Zverincu i nije takva nesreda kako izgleda, naprotiv. A kada nodu s ocem i mirisom njegovih cigareta zaplovi Maknarama u ribolov, pa kada te blistava zora iznad mora dotakne svojim maginim rukama, ini ti se da je cijeli svemir u tvojem oku. Kao dijete nisam znao objasniti fenomen te ljepote, a ni danas mi nije posve jasno zato poludim od ljepote i blaenstva kada se naem na moru. Ne sjedam se pojedinosti, ovjek pamti rune slike, a tamo je meni sve bilo lijepo iako nas je muila bjesomuna glad i hladnoda u prekrojenom oevom kouhu to ga je otac davno donio iz navigacije. Jedne zime dva puta su me gliste totalno uguile, ali me mater izvukla iz mrtvih lukom ispod nosa. Sjedam se mirisa zemlje na materinim rukama kada bi se vratila s kopanja, mirisa oevih cigareta i naninog osmijeha dok me je gledala onako mravog i nikakvog moledi Boga da mi da snage proivjeti tegoban ivot koji me eka, pria profesor kifid za Z NET. * Fiziki podsjedate na Tomu Bebida. Jeste li ga poznavali? - Nisam ga poznavao, mislim da je umro prije nego sam doao u Split. uo sam neto o njemu, uo sam par njegovih pjesama i nisu me posebno oduevile. Poprilino banalno i nategnuto. Ali da je i bio iv, sigurno ga ne bih upoznao jer se ne kredem ni u kakvim takvim splitskim krugovima gdje obitavaju legende. Stranac sam u ovom gradu i tako de ostati. Ne volim se nametati, ivim poprilino osamljeno to se tie drutvenih dogaanja, zapravo potpuno sam izvan toga i to me ne zanima. Previe tu ima izvjetaenosti i naprasne napuhanosti. To je talent dodvoravanja, pojavljivanja, uskakivanja, trgovanja, a ja taj talent nemam, ne kaem da je to dobro, ali je to tako. Iskreno reeno i nisam neki ovjek od talenta osim za ribanje. E na moru, u tome sam faca, osjedam ribe kako diu. Uostalom nede ti splitskih dogaanja, najobinija bezvezarija. to se tie knjievnosti, ako ved moemo Bebida uvjetno nazvati kao nekog pjesnika, najvedi splitski uspjeh,

nakon Marulida, je stih Nadalina muti jaja. A neto je ispalo i iz Smojine kabanice pa ima nekoliko novinara koji piu dobru zajebanciju, knjige na koje se istinski moe nasmijati, ali ih vrlo brzo zaboravi. Ima neto mladih ljudi, mislim prvenstveno na mlade pisce, to me posebno raduje i navijam za njih, koji se neto sastaju, promoviraju i itaju, valjda poeziju i kratke prie, ali mene osobno to ne zanima, a da me i zanima, nitko me ne poznaje pa me i ne zovu niti pojma imaju da ja neto piem, to je u krajnjem sluaju jako dobro. Ne valja se nepotrebno blamirati. Ako te netko eli itati, neka uzme knjigu pa neka ita. Dobro je to rijeeno u Europi, tamo pisci ive od toga, od itanja po klubovima. Ja ne bih itao ni za kakve novce, ali ovi koji itaju, trebalo bi im to dobro platiti. Navijam da ih se poziva i da im se to plati. Dobra knjievnost je rijetka, ali ba zato je neprocjenjive vrijednosti. Tako da Bebid i ostale splitske legende, prole i novonastale, nemaju ba nikakve veze sa mnom to je u redu jer ja nisam od tamo, a i nisam sklon upoznavanju legenda bilo kakvih prostora. * Kako ste zavrili u Splitu? - Neki osobni razlozi obiteljske naravi su me iskrcali u Splitu, nisam ga birao, ali nemam nita protiv njega. Dobra je klima, sve je blizu, toplo, sunano, i imam posao koji volim i u kojem mi doputaju da se izrazim na svoj nain bez pretjerane zajedljivosti. Ima jedna zanimljivost oko tog dolaska u Split. Nikad ne reci nikad i nikad ne zna to sutra donosi. Naime, kao momak sam jednom davno nakon vrlo runog iskustva odlazio iz Splita i rekao sebi da vie nikada nedu dodi u taj grad, da ako autobus bude prolazio kroz taj grad, nedu sidi ni kavu popiti. Evo ved skoro dvadeset godina ivim ovdje i sve je u redu to se tie grada. Zna on biti lijep na svoj nain. A to to sam elio otidi iz Zadra, ivio sam tamo dvadeset godina i oduvijek sam to elio, ne znam to je i kako je sada, ali tada su gradskim zadarskim ulicama puhali nesnoljivi provincijalni vjetrovi. Potpuno beznadno guenje, beskrajni oaj. A Zadar je prekrasan grad i nije tada zasluio takvu sudbinu. Nadam se da ovih zadnjih godina se stanje promijenilo i da su mladi, od malograanskih okova slobodni ljudi, promijenili stanje duha tog lijepog grada. * Vai uenici, oduevljeni vaim ljudskim i nastavnikim kvalitetama, izradili su Facebook grupu posvedenu vama. Na njoj pie u znak zahvalnosti za sve one koji ga vole. Kako to komentirate? Koja je tajna? - Zanimljivo pitanje. Odgovor znaju oni, a ja ga mogu samo pretpostaviti. Nedokuiva zagonetka. Stvarno me vole i na neki nain oboavaju, tu nema

dileme. Na kraju godine im dam anonimnu anketu da piu to god hode o meni i mojem radu u svrhu da se ispravi krivo. Glupo je sada govoriti o tome, ali ti iskreni zapisi zaista znaju i mene iznenaditi. Pomalo se i prestraim jer je to velika odgovornost. Vole te, ali i oekuju od tebe da bude uvijek imidevski velik ispod zvijezda kako i ti od njih oekuje i kako ih ui. E to i nije zajebancija. Mislim da ljubav ne moe opstati ako nije obostrana, a vjeruj mi, ne priam bez veze, ja njih oboavam i u ovom tekom i smijeno pladenom poslu lijepo je biti tamo, u njihovom drutvu to god netko mislio o tome i koliko god sustavno omalovaavali uiteljski posao. Dijete, ako zna, a kukac je, njegovo znanje je ni za to, treba djecu odgajati i svako je dijete fenomen za sebe. Nema pravila. Tek moralan i poten ovjek ima pravo znanje, sve ostalo je teka bljezgarija pa bili oni to god hode, bit de nita ako ne budu ljudi. I zato je kola kao odgojna ustanova temelj svakog drutva. Kako kae Raich, kada budete uitelje pladali deset puta vie nego generale, ivjet dete u sretnom drutvu. A kod nas generali bogovi. Ili Finci, kae se najbolja kola na svijetu, ali tamo uitelji imaju vede plade nego odvjetnici uz svakodnevne kontrole rada uitelja. kola treba biti prepuna smijeha i radosti, na mom svakom satu se ozbiljno radi i ne dajem ocjene bez veze, ali ima smijeha, radosti, cirkusa. Oni zaista uivaju, blago njima. * Mnogi uenici istaknuli kako ste vi ovik koji ih je nauija svemu i svaemu, a najvie kako biti ovik, a ne mala gnjida. Uz njega smo, navode vae uenici, masovno zavolili Azru - Nije lako odgajati djecu u drutvu gdje vlada srednjovjekovno stanje duha, gdje je nemoral, licemjerstvo i la, lopovluk, ratno profiterstvo, sve to dignuto u visine i caruje, gdje je lopovska banda sve ivo pokrala i osiromaila ovaj narod, a za nagradu se svakodnevno smijei s teve ekrana tom narodu i toj djeci, nije lako u tom izvrnutom poretku vrijednosti objasniti djeci to je to faca od ovjeka, a to gnjida, to je to potenje, a to nepotenje. Moji uenici kau da su oni kifidisti i njihova vjera kifidizam. Nije to nikakva sada posebna vjera, nego, kau oni, kifidizam vjeruje u sveto trojstvo istinskog ovjeka, u potenje, dobrotu i istinu, i nita vie. Tako jednostavno, a tako znaajno. A Azra, na satovima se osim knjievnosti razgovara o svemu ako to uenici ele, pa tako i o glazbi, posebno o rijeima pjesama. Kako sam ja nekada sluao kao momak Azru, poeli su i oni, i svidjelo im se. oni je bio jako dobar dok nije skrenuo u neke druge bezvezne prie. teta. I ne ba svi, neki sluaju lakoglazbene note uz banalne stihove i cajke uz sauvajmeboe stihove, no to je njihov izbor i to je u redu. Samo ih upozorim da

ne shvadaju ozbiljno te i takve stihove jer bi im duh mogao biti kljasto drvo bez cvijeta i ploda. * Navodno su se na vaim ispitima pisali i stihovi? - Dijete se, valjda, treba odgajati u slobodarskom duhu. Posebno pri njegovom izraavanju. Nita nije vrjednije od slobode izraza, ma slobode u bilo kojem smislu. Odgoj bez slobode je odgoj degenerika. Nikada ne zna jesi li uspio u tom poslu. To je vjeno pitanje i veliki nedostatak ovog posla kojim se ja bavim. Posadi sjeme, izraste biljka, a to de izrasti nakon mene, veliko je pitanje. Oni koji pri pokazivanju svojeg znanja izraze i koji stih, e to je via razina. Djeca me znaju odueviti i esto neto nauim od njih, a i tisudu puta sam se ispriao kada bih u neem pogrijeio. Biti objektivan i uvaavati ih, unijeti u razred dobrotu bez rauna, to bi bio dobar putokaz pri radu, ali nema pravila, svaki sat si na ispitu, pozornica je tvoja, zabavi ih, naui ih i pokuaj ih u neemu odgojiti. Da budu slobodni i svoji, samo svoji. * Dolazite li svako ljeto na va otok? - Koje pitanje? Bio bih ja tamo i zimi kada bih mogao. Nekako mi se ini da sam roen kao zverinaki ribar, ali sam zalutao u grad. Sredom volim ovaj posao koji radim. Dolazim svako ljeto na otok i to me posebno veseli. * Planirate li kada odete u mirovinu vratiti se u naruje rodnog Zverinca? - Svi demo se mi jednog dana vratiti tamo odakle smo potekli. Mogu lutati svugdje, ali tamo du se vratiti kad-tad. Zaokruiti postojanja. Istog trenutka kada bude mogude, kupujem kartu u jednom smjeru, zauvijek. Ima na StjepanTafra.com nekih mojih pria, i tamo ima Zverinaka molitva, proitaj je ako uhvati par minuta vremena, sve de ti biti jasno. Volim taj otok i toka.

* Napisali ste do sada dva romana Pria o etiri empresa i Let leptira? - Let leptira nije roman, nego zbirka pria koju vee nit nepostojanja i kratkode ivljenja, ili kako se uzme. Teko mi je govoriti o onome to sam napisao, nekako muno, kao da izdajem dobrog prijatelja jer su mi rijei opore i grijeim dok govorim o tome to sam pisao i to sam sanjao, zato prezirem i uasavam se promocija knjiga. Roman Pria o etiri empresa mi je nekako posebno drag, to je roman o otoku, o odrastanju, ali ipak mi se ini da je to pria o potrazi za ljubavlju kroz cijeli jedan ivot prepun samode i nestajanja, a ljubav je sve u ivljenju ovjeka, ostalo je samo iluzorno trajanje. Prekrasan je to roman zaista i trajat de kao i empresi, vjeno. * Piete li togod trenutno? *Biti uitelj i pisati, mnogi kau da je to nemoguda misija. Zaista je ajme meni jer uiteljstvo, ako radi u redu, te uzima potpunog, a pisati moe jedino ako si potpuno u tome, osim ako nisi zanatlija od pisca pa moe pisati i dok sjedi na zahodu. A biti uitelj, neto pokuavati i pisati sanjaredi neki svijet koji postoji samo u tvojoj glavi i u tvojem srcu, i pritom kao ribar sanjati miris mora, mogu ti redi da i nije neka dobitna kombinacija. Svejedno, od pisanja, pa kakvo god ono bilo, ne mogu se maknuti, mada bih ja rae ivot ivio nego ga pisao. Piem trenutno neke prie koje me opsjedaju. A jesam li pisac, kao jesam li uitelj, kao jesam li ovjek koji vrijedi biti, i jesam li na kraju krajeva ribar kojega nijedna oluja nede slomiti, e odgovori na ta pitanja de priekati.