Jednog dana Alisa je vidjela bijelog zeca. Bio joj je udan zato jer je bio obuen.

Pola je za njim u zeju rupu. Kada je ula u rupu poela je padati, dugo padati. Kada je pala nala se u nekom hodniku. Opet je vidjela onog zeca koji je uao u jedan lijepi vrt. Alisa je htjela udi unutra, no bila je prevelika. Na jednom stolidu u boici bio je napitak, i pisalo je da ga popije. Kada ga je popila smanjila se, ali su vrata bila zakljuana. Na kraju je ipak nekako ula u vrt. Tamo je sa kraljicom igrala poker. Jednog dana netko je na dvoru ukrao kolae, pa je bilo suenje. Na suenju je Alisa poela rasti. Odjednom se probudila i bila je doma. Shvatila je da je to sve bio san. Divan san. San je prepriala sestri. Kasnije je otila veerati i spavati. Najuzbudljiviji dogaaj u prii: Alisa dohvati lepezu i jedne rukavice, i upravo kad poe iz sobe ugleda jednu boicu. Ona je uzme i popije to to je u njoj bilo. Mislila je da de je to povedati kao i ostale boice. Odjednom je poela rasti i narasla je toliko puno da vie nije mogla izadi iz kude. Ideja: Ova pria me nauila da mati nikad nema kraja, i da lijepe snove treba pamtiti i sjedati ih se. Likovi: Alisa, kneginja, kraljica, kralj, krvnik, prase, maka, mi Najvie mi se svia Alisa, zato jer je puno putovala i puno toga vidjela. Dojam o djelu: Ova knjiga mi nije dobra. Uopde ju nisam htjela itati, no morala sam jer lektira je lektira.