SIRIUS broj 56 veljaa 1981 Urednik: Borivoj Jurkovi U ureivanju ovog broja sudjelovali su: Krsto Maurani, predsjednik

nik kluba Sfera, in. Damir Mikulii te mr Zoran ivkovi Grafika oprema: Ivica Bartoli (omotne stranice) i Ljudevit Gaj Lektor: uro najder, knjievnik.

SADRAJ: Philip K. Dick: UDOVITE Damir Mikulii: MORSKA ZVIJEZDA A. Balabuha: OPERACIJA BISERJE PRED SVINJE Eric Frank Russell: IFRA: NEMO Zoran Ogrizovi: VELIKI NUMIZMATIAR JE ZADOVOLJAN Fred Saberhagen: IGRA DAME S BJESOMUNIM Frederic Brown: KONAC DJELO KRASI Philipe Jos Farmer: SJENKA SVEMIRA

str. 8 27 51 64 92 98 108 109

SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinskoizdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Predsjednik Izdavakog savjeta Redakcije: prof. dr. Adolf Dragievi Struni savjet redakcije: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Cijena pojedinom primjerku 30 dinara. Pretplata: za jednu godinu 360 dinara (s popustom 10% 324 dinara), za est mjeseci 180 dinara (s popustom 162 dinara). Samo unaprijed uplaena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-833-1216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik n.sol.o. OOUR Novinska rotacija n.sub.o. i OOUR TM n.sub.o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Ekonomska propaganda: Vjesnik OOUR Agencija za marketing, 41000 Zagreb, Trg bratstva i jedinstva 6.

Rije recenzenta
Dragi moji zeleni prijatelji! Kada sam u jesen 1980. godine obavijestio urednika SIRIUSA Borivoja Jurkovia da u 1981. godini ne bih vie mogao recenzi-rati domae znan-fan prie, dogo-vorili smo se da uinim neki rezime svoga trogodinjeg rada u redak-ciji SIRIUSA. To je u redu, i to upravo inim. Posla je bilo preko glave, i to je jedini razlog zbog ega ne mogu vie uivati u doma-im znan-fan tvorevinama. Imam drugog posla. Pa tako, dragi pr-ijatelji, do vienja! Piite i dalje u jugoslavenskom prosjeku jednu pri-u na dan, piite kao da vam prie nikada nisu bile odbijene (ne zam-jerite), piite uvijek iznova, piite jo vie, jer kako sada stvari stoje sa stabilizacijom, moe se dogoditi da ostanemo samo na domaoj prii. To bi, uostalom, bio jedan od povoljnih rezultata stabilizacije. No, da kaem: pune tri godine sam, kao struni recenzent SIRIU-SA, pratio zamalo sve to se u Jugoslaviji napisalo u domenu znanstvene fantastike. To je prema mojoj evidenciji koju, pazite, cjelokupnu predajem novom recen-zentu ukupno oko hiljadu pria od oko dvjesta pedeset autora. Kar-tice nisam brojao. Ti su brojevi u tolikoj mjeri fascinantni, da najbo-lje govore o pravoj dimenziji zanimanja za naunu fantastiku kod nas. (Aha, izdavai!) Nauna je fantastika uspjela kod irokog kruga ljubitelja aktivirati i odreen stvaralaki potencijal, koji je, lista-

jui SIRIUSE, uistinu impresivan. Posebno je, meutim, vrijedno pa-nje to to je meu dvjesta pedeset autora samo nekoliko profesional-nih pisaca. (Sad bi izdavai rekli Aha!. A ja bih isto tako njima neto rekao, ali neu, pa ostavljam tri tokice zna se.') Ta injenica govori da je kreativno ishodite naune fantastike sama nauna fantastika, odnosno, da se. poticaj za pisanje naune fantastike nalazi unutar samog anra. Ne bismo tre-bali pretjerivati pa govoriti sami sebi kako piemo naunu fantastiku zato to, kako bismo rekli, osjea-mo u sebi poriv da se izrazimo, da pjevamo da rjeavamo sudbinska pitanja odnosa otac-sin i obratno, ili suptilne odnose mukarac-ena. Ne, podruje zanimanja autora kojih sam prie itao oito je ogra-nieno sintagmom nauna fanta-stika. Ali, u to je ukljueno sve! I ljubav, i psihologija, i poetski svijet mate . Da ova tvrdnja ima osnova, svjedoe i pisma koja su stizala u redakciju. U njima pie: Veliki sam ljubitelj naune fantastike .. pa se eto latih pera... itd. Ili: Uvijek su me mamili ti udesni svijetovi gore u tmini svemira. Evo aljem vam tako jednu priu... ili: itam ja SIRIUS pa si mislim; da i ja probam...i Ili: Gutam sve to mi doe pod ruku. Osjetio sam neo-doljiv poriv da vam opiem jedan svoj doivljaj. Idem ja kroz umu, a iza grma neto svijetli plaviastim svijetlom. Kad. tamo, letei tanjur... i tako dalje. Toliko pisa-ma. Ona govore da potrebu pisanja naune fantastike u naelu treba traiti, kao to rekoh, unutar anra. Put iz pasive u aktivu oigledno je mukotrpan, ali takav je ivot. to ja tu mogu. Ko je sudbina mnogih od nas: bili mi i najuspjeniji, koji puta nam ko ne gine. Poem od

samog pisanja tu dileme nema, to nije pitanje naune fantastike, ve ope prosvjete, a za to su drugi nadleni. Problemi se meutim jav-ljaju kada na primjer, netko ima dobre ideje ali ih teko uobliuje u primjerenu narativnu formu. Takve su prie neka vrsta amaterizma, neto kao naiva u slikarstvu, to bez sumnje moe imati arma, ali ovdje moraju biti primijenjeni i drukiji kriteriji vrednovanja. Tematski izvori pria ove vrste nalaze se u pop-kulturi masovnih medija koji su oarani problemima poput Ber-mudskog trokuta, sibirskog me-teora ili razliitim varijantama denikenovtine. Takve se prie prepoznaju po tipinoj paleoteh-nikoj ikonografiji kao to su na primjer svjetlucava dugmeta, opru-ge, sjajna odijela ili blistavi hodni-ci obloeni nekim svijetlim materi-jalom, a tipino oruje takvih pria su zrake smrti. ivio Gernsback! Dobar dio takvih pria pripada onim 99 posto naune fantastike koja zavrava u kou. Openita prevlast anglo-ame-rike naune fantastike ima odreene reperkusije i na jugosla-venski znanfan. Jeff, Mary, Billy, Jane esta su imena junaka i junakinja jugoslavenskog znan-fana. Lokalizacija radnje takoer znade esto puta biti obiljeena angloamerikim toponimima. Sve-mirska scenografija obiluje USAF letjelicama. Plateno sredstvo, ako ve nije dolar, onda je kredit, tipina izmiljotina kapitala. S druge strane, treba rei da posve neobino zvui Perica u svemiru, ili Jovan u razliitim vremenskim dimenzijama. Jo neobinije zvui Prvi kontakt u Svetozarevu, ili sonda s Deneba u Tuzli. Htjeli-ne htjeli, balkansko lokaliziranje rad-nje na odreen nain ini naunu fantastiku manje uvjerljivom od one koja operira egzotima. Ovdje je za-

pravo rije o sindromu anglo-amerike naune fantastike; od tog sindroma pati uostalom nauna fantastika u manje-vie svim zem-ljama ije je jeziko podruje relativno maleno pa i ne samo u njima (SSSR). Ukratko: najvei broj pokuaja naune fantastike kod nas rezultira neuspjehom. Razlozi neuspjeha su slijedei: a) nepismenost; b) banalnost teme ili motiva; c) ikono-grafski ili scenografski stereotipo-vi; d) iscrpljivanje na dosjetki. Pa iako govorimo o punom kou otpada, u apsolutnim relacijama slika i nije tako tragina. Ako uzmemo u obzir da je u toku tri godine SIRIUSA slalo svoje radove oko domaih 250 autora, podatak da su u SIRIUSU objavljene prie od njih sedamdeset troje govori da je ak 30 posto autora uspjelo. To je daleko iznad prosjeka Lemovog pravila! Ali i SIRIUS je iznad prosjeka naklade slinih evropskih mjesenika! to moemo kad smo takvi! Tematski okvir jugoslavenskog znanfana poklapa se u osnovi s registrom tema uobiajenih u svjetskoj naunoj fantastici. Izvjes-nu specifinost predstavljaju tako-zvane naivne teme, kao to su na primjer poruke ovjeanstvu, ili otkrie bogova, ili Atlantida. Radi lake orijentacije i budue kompjutorske obrade podataka, predlaem ovakav pregled tema karakteristinih za jugo-znanfan: 1. KONTAKT 1.1. ovjek s biima 1.2. bia s ovjekom 1.3. Prvi kontakt 2. ROBOTIKA 2.1. kompjuter 2.1.1. kompjuter caruje 2.1.2. kompjuter luduje 2.1.3. kompjuter pomonik

2.1.4. humor, varijante 2.2. aridroidi 3. SOCIJALNE TEME 3.1. utopija 3.2. totalitarizam 3.3. komunizam 3.4. tehnokracija 4. HOROR/ STRAVA 4.1. mutanti 4.2. umj. ovjek/transpl. 4 3. hibernacija 5. KATASTROFA 5.1. prirodna 5.1.1. sunce umire 5.1.2. sudar planet/meteor 5.1.3. novo ledeno doba 5.1.4. bio-razlozi, razni 5.2. umjetno izazvana 5.2.1. nuklearna 5.2.2. unitenje izvana izazvano vanjskim faktorima 6. AVANTURA 6.1. otmica 6.2. istraivanja nepoznatog 6.3. western 6.4. galaktiki rat 7. PUT KROZ VRIJEME 7.1. naprijed 7.2. natrag 7.3. amo-tamo/naprijed-natrag 8. OSTALO 8.1. biblijske teme 8.2. velike zagonetke pop-kul-ture 20. vijeka 8.3. NLO 8.4. poruke ovjeanstvu To je sumarni pregled, koji unato moguih nedostataka zahvaa sve teme prisutne u naoj naunoj fantastici. Kvalitativne oscilacije unutar tog globala vrlo su velike. Dogodi se da ak i banalna tema iz toke broj 8. bude dobra, ali isto tako i Prvi kontakt moe biti tako banalan da se ovjeku digne kosa na glavi. Tako je to! Ako pogledamo rezultate, odnos-

no objavljene prie, nemamo se to aliti. Goran Paveli, Iskra Mika-i, Branko Piha, Slobodan ur-i, Ognjen Nikoli, Gluhak, Tano-vi, Cerar, Moskovljevi, Snjeana Buli i tako dalje nova su imena, koja dodue nemaju neki posebni knjievni status, ali predstavljaju onu garnituru ljudi s kojom bismo odmah mogli dolino reprezentirati jugoslavensku naunu fantastiku na svjetskom tritu. Ti rezultati ohra-bruju i ispunjavaju nas optimiz-mom, YU-SIRIUS, prva zbirka ju-goslavenskog znan-fana, objavljena 1978. godine, pokazala je takvu razinu zrelosti i takvo bogatstvo ideja i mate, da profesionalni knjievnici mogu jo jedino gristi vlastite nokte. Na kraju, da se podsjetim. Teko je u ovom kratkom recenzentskom izvjeu pisati o polemikoj barok-noj mati Branka Pihaa, ili o lirinosti Iskre Mikai. Neposred-na naivnost amerikanijade Milan-eta Markovia u dva je navrata naila na moju pozitivnu ocjenu. Isto tako i ona aava amerikani-jada Darija okia. Jest, tono je, i amerikanijada moe biti prihvatlji-va ukoliko je dovoljno originalna i matovita da ponese itaoce u neo-bini svijet naune fantastike. I premda sam znao esto iziti na minie, ipak se i tamo znalo nai antologijskih primjera. Takva mi je na primjer bila Gluhakova pria Dva, krvnika i jedna rtva iz YU--SIRIUSA. Kaem, teko je pisati o svim tim lijepim i uzbudljivim pri-ama, jer bi za to trebalo jo mnogo dragocjenog mjesta u SIRI-USU. Najbolja solucija bila bi da-kako nova zbirka jugoslavenskog znanfana, jer konano, djelo najbolje govori samo za sebe. Ipak na kraju moram rei jedno veliko HVALA onim autorima koji su me obradovali svojim pria-ma, i ije su prie objavljene u SI-

RIUSU. Onima koji su to pokuali bez uspjeha isto hvala (manje, dodue, jer sam se ipak ruku na srce nagnjavio itajui polupi-smene sastave) jer su ipak pri-donijeli onom impresivnom broju od tisuu pria. Kako bi se reklo: do vienja, idem na novu dunost. Pa-pa, moji dragi zeleni prijatelji' ELIMIR KOEVI

Rije urednika
Dragi itatelju, dopustite mi najprije da se, u Vae i svoje ime, zahvalim elimiru Koeviu na zaista golemome i nesebinome zalaganju za proboj do-mae SF na stranice SIRIUSA, i to ne proboj u inae tako esto pri-mjenjivanoj elitistikoj formuli, nego proboju u zaista impozantno masovnom obliku. Naime, vie od sto pedeset domaih pria objavlje-nih u SIRIUSU ponos su ne samo SIRIUSA nego i elimira Koe-via. Odabirui ih izmeu vie od tisuu Vaih pria on je pokazao ne samo visoku razinu strunoga zna-nja i odgovornosti za posao koji radi nego i silan osjeaj za Va ukus, dragi itatelju: njegov ste odabir prihvatili gotovo bez pogo-vora (osim u jednom sluaju, rije je, dakako, o famoznom Memfisu kojemu sam kumo-vao ja a ne elimir), a to to su neke domae prie izazvale pole-mike i Vaa polarizirana miljenja o njima, govori opet samo u prilog Koevievu kriteriju prilikom re-cenziranja: kao neosporan znalac i autoritet na podruju teorije SF-a, on se potvrdio i kao sjajan prak-tiar, hrabro i argumentirano pre-poruujui za objavljivanje i one prie koje su iskakale iz uobiaje-

nih i kliiranih okvira SF na koju smo navikli (sjetimo se pria Tatjane Vrani, Branka Pihaa, Milaneta Markovia, Vesne Popo-vi, Ruice Terzi, Miroslava Trbo-via i dr.) i pri tom nije ni jed-nom pogrijeio! HVALA, dakle, njemu, ali i Vama, dragi itatelju, to niste utjeli ni u onim rijetkim sluajevima kad se ukus recenzenta nije posve podudarao s Vaim; svo-jim ste reagiranjima pomogli Koeviu i meni, no u prvome redu SIRIUSU i desecima tisua prija-telja SF koji ga vjerno prate i itaju. Duboko sam uvjeren da e se slian takav odnos razviti izmeu Vas i SIRIUSOVOG novog recenzenta, domaih pria KRSTE MAURANIA nita manjeg znalca nego to je to elimir Koevi; to to Krsto ne moe imati jednake kriterije kao elimir vjerujem da je ne samo prirodna razlika izmeu dva individualiteta, nego i vrlo korisna stvar za SIRIUS: nakon gotovo pet godina izlaenja, mora se i SIRIUS u neemu izmijeniti uvjeren sam: ne na utrb Vaega uitka dok ga itate, dragi itatelju' Kad je ve rije o domaim priama, evo i dva Vaa reagiranja na rije Gorana Stankovia iz Nia objavljenu u pretprolom SIRIUSU o Pihaevoj prii avolji vrtovi dra Hirnemiusa. PRVO: Goran Stankovi kao da je mene pitao kad je ono pisao; nadalje, ne znam koji su kriteriji da SF pria ugleda svjetlo dana u SIRIUSU (injenica je da itamo ono to nam Vi servirate), no uvjerio sam se da IME ipak nije glavni adut. Naime, ako smo mogli, uz hrpu bisera, itati i neuspjela djela Asimova, Russella ili Sheckleya, zato bi Piha bio izuzetak? Moda nisam posve objektivan kad ovako piem, no znam samo to da elim da SIRIUS ostane naa vodea SF edi-cija i bilo bi mi ao da ga nekakav

Hirnemius sputa ispod te razine, pa bio mu autor Anderson, Piha, Farmer ili tko mu drago... (En passant: u istome pismu pledirate za dvotjedno izlaenje SIRIUSA; moj odgovor: jedva smo se izborili i za koliinu papira to omoguuje izlaenje lista u ovoj uestalosti i opsegu!). DRUGO: italac iz Nia, koji inae cijeni pisanje Branka Pihaa, tvrdi da motiv u Hirnemiusu nije ni originalan ni nov; ako je to tono (a jest), zato Piha ne bi smio koristiti motiv koji koriste toliki drugi, pa i veleslavni Lem? Ako je, kako to tvrdi itatelj iz Nia, rije o eksploatiranom stereotipu, to je samo dokaz da je taj stereotip pogodan za eksplo-ataciju zato ne i za Pihaa? iva je istina, kako to tvrdi i itatelj iz Nia, da je rije o prii strave i uasa, no i to je posve prihvatljivo u usporedbi s drugim stravino ogavno morbidno gadljivim motivima u priama inozemnih autora koje su se znale nai na stranicama SIRIUSA. Sve to Piha-evo u Hirnemiusu je A) monotono (osim, moda, ljubiteljima vestern-skih spejsopera) i B) pseudo--naunonaivno (ovisno o ukusu i razini itatelja). A sad ono glavno: odakle slinost s Lemovim Diago-rasom? Podudarnost je u temi a ne rijeima (inae bi to bio plagijat), a dograbljivanje istih motiva samo potvruje iskoristivost takvih motiva. I kao zakljuak: trebalo bi pohvaliti Pihaa to se uhvatio ukotac s tako eksploati-ranom iliti vjenom temom... A to onda s Lemom, velikim Stanislavom Lemom? Njega bi trebalo osuditi to se, u svoj svojoj veliini, laa otrcanih, pseudonaunih i naivnih tema... NAPOMENA: Ne navijam za Pihaa zato to bi mi on bio prijatelj tovie, uope ga ne poznajem ak ni ne tvrdim da je on dobar pisac (njegova prva pria

u SIRIUSU nije mi se ni najmanje svidjela); tvrdim samo to da je bolji od Lema! to da kaem? Samo jedno i dalje u dobru priu, makar i na otrcanu temu, pretpostaviti looj prii, takvoj za koju mogu pretpostaviti da e uspavati a ne zaintrigirati Vas, dragi itatelju. Na tu temu mogu odgovoriti i na Va protest zbog moje ocjene Vae prie LOV: napadate me to sam napisao da sam tu temu ve negdje proitao i tvrdite da sam Vas time okvali-ficirao kao falsifikatora. Nipo-to! ak Vas ne smatram ni plagi-jatorom! Jednostavno mislim kako ste ve izrabljenu temu obradili slabije nego netko prije Vas (da ste je obradili bolje. Vaa bi pria ula u S1RIUS, to Vam jamim!). Daka-ko, moja je greka, to Vam (ni sad) ne znam rei gdje, kada, kako na kojem jeziku i zato sam tu Vau temu ve itao; mogu Vam samo rei da sam je itao U VIE NAVRATA, ali... vjenih tema ima daleko vie nego bizarnih i originalnih; neka Vas to utjei i ohrabri da krenete u potragu za onim manje vjenim temama... i boljim obradama... Vae pismo (iz Novog Beograda) moda najslikovitije odgovara na pihaevsko-lemovsko-lovake dvoumice: Kritikantstvo domaeg SF stvaralatva je u najmanju ruku neargumentirano. Lako je Amerikancima: samo u proloj (1979.) godini u njih je objavljeno 380 NOVIH SF romana! Tamo se ve DUGO pisanjem znanstvene fantastike bavi VELIKI BROJ ljudi, a najbolja se djela tampaju u velikim tiraima (slino je i u SSSR-u). O priama da i ne govorimo: nai su pokuaji u odnosu na svjetske ipak pionirski, i kao takve im treba i prilaziti kad ih kritikujemo. U istom tom svom pismu, dragi i

tatelju, nastavljate o ilustra-cijama na naslovnim stranicama S1RIUSA: ... slaem se s onima koji tvrde da su naslovne ilustracije kiaste, no moram primetiti da su one s poslednjih stranica esto vie SF nego one s prvih. Tipian primer za to je novembarski (53) SIRIUS: oito je da bi trebalo neto menjati. i to to pre! Smijem li i ja neto rei, nakon svega to sam ve, u vie navrata napisao o domaim i panjolskim crtaima naslovnih stranica, o kiu, umje-tnosti i tome da sam i sm sluajno stekao visokokolsko obrazovanje ba likovnoga smjera? Ne, neu nita novo rei; samo sam namjerno i kao odgovor na slina Vaa pisma, dragi itatelju, u ovom broju SIRIUSA stavio na naslovnu stranicu (panjolski!) crte koji prilino odgovara naslovnoj prii; a na posljednju omotnu stranicu etiri reprodukcije najnovijih nas-lovnih stranica jednoga od naj-poznatijih svjetskih SF mjesenika, onoga to ga izdaje i potpisuje Isaac Asimov viestruki doktor nauka, pisac stotina visokocije-njenih znanstvenih djela, isto toliko znanstvenopopularnih knjiga ili lanaka te dvostruko toliko vrlo omiljenih SF pria, romana i polilogija ovjek koji je oito za svoj izdavaki pothvat angairao najbolje svjetske kreatore naslovnih stranica. Ocjenu o tome to nije ki, to je ki, to je vie a to manje ki i to je totalni ki preputam Vama, dragi itatelju. Sebi sam samo dopustio slobodu da ovaj put stavim na naslovnu stranicu crte koji smatram zanat-ski vrlo uspjelim a o ijoj kiastosti ili nekiastosti ne mogu govoriti zato to bi mi netko mogao prigovoriti (opravdano) da govorim iskljuivo s akademsko-likovnim jezikom... a to ne bih elio;

dovoljno mi je da ta naslovna strana svojom neobinou privlai pogled prolaznika koji promie pokraj kioska u kojemu je izloena. Ako je ta stranica uope izloena, i ako je uope stigla u mjesto u kojemu je taj kiosk. No to su ve visoko-akademske rasprave izmeu distribucije, urednitva i itatelja, koje svojim znanstvenim rangom daleko nadmauju moje bijedno likovno obrazovanje i Vau, dragi itatelju, vrelu elju da za trideset dinara kupite novi Sirius. Stabilizirajmo ivce i Vi i ja, pa moda time pridonesemo, zajedniki, stabilizaciji nae birokracije... Prilino stabilan pozdrav od Vaeg Borivoja Jurkovia

Philip K. Dick:

The Infinites
Preveo Boidar Stani

udovite
To mi se ne svia rekao je major Crispin Eller. Promatrao je, namrten, kroz prozor. Asteroid je imao vode u izobilju, umjerenu temperaturu, u atmosferi kisika i duika kao na Zemlji... Nema tragova ivota rekao je Harrison Blake, zamjenik komandanta, koji se pribliio. Nema ivota unato idealnim uvjetima. Zrak, voda, ugodna temperatura. Zato? Pogledali su se. Pod oplatom zrane krstarice -43 prualo se spreno i jednolino tlo asteroida. -43 je bio daleko od baze, usred galaksije. Natjecanje s trijumviratom Mars-Venera-Jupiter natjeralo je Zemlju da se upusti u istraivanje svakog komadia stijene u galaksiji, kako bi poslije mogli zahtijevati svoja prava na iskop ruda. I skoro godinu dana -43 je tumarao ovuda pod svojom plavobijelom zastavom. Tri lana posade zaista su ve zasluila odmor na Zemlji i priliku da potroe nagomilani novac. Mali izviaki brodovi provodili su opasan ivot probijajui se po periferiji sustava koji su brazdali kamenii prijeteih meteora, oblaci bakterija i zrani gusari... Pogledajte primijeti Eller. Savreni uvjeti za ivot, a niega osim golih stijena. Moda je to sluajno odvrati Blake slegnuvi ramenima. Mora postojati neki razlog zbog kojeg taj asteroid nije plodan. Imam dojam da neto nije u redu. 8

 Pa, to da radimo? zapita Blake kiselo se nasmijeivi. Vi ste komandant. Prema uputama, smijemo aterirati na svaki ateroid koji prelazi promjer klase D i uspostaviti karte. Ovaj je klase C. Hoemo li izai ili neemo? Eller je oklijevao. Ne svia mi se to. Nitko ne poznaje smrtonosne faktore koji mogu lebdjeti u svemiru. Moda... Da se sluajno ne mislite vratiti izravno na Zemlju? zapita Blake. Pomislite samo: nitko ne bi znao da smo propustili ovaj komadi stijene. A ja im neu rei, Elleru. Nije u tome stvar. Imam u vidu nau sigurnost. Vi stalno navijate za povratak na Zemlju. Eller je promatrao ekran. Kad bismo samo znali... Pa da pustimo van hrke i da vidimo to e biti? Nakon nekog vremena znat emo vie. ao mi je ak to smo pristali ovdje. Blakeovo je lice poprimilo preziran izraz. Postajete vrlo oprezni sad kad se blii povratak kui. Eller je neraspoloeno promatrao sive i neplodne stijene i vodu koja je protjecala. Ima vode, stijena, malo oblaka, jednolika temperatura. Savreno mjesto za ivot, a nema ga. Stijena je ista i glatka. Neplodna, bez bilja. Spektroskop nita ne pokazuje. Onda dobro odlui Eller. Otvorite izlaz. Zatrait u od Silv da pusti hrke. Dohvatio je interkom i okrenuo broj laboratorija. Ispod njih u brodu Silvia Simmons je radila, okruena retortama i kontrolnim instrumentima. Eller je uspostavio vezu. Silv? Na ekranu se pojavilo Silvijino lice. Da? Pustite hrke na malu etnju, oko pola sata. S uzicom i ogrlicom, dakako. Ovaj me asteroid zabrinjava. Moda u okolici ima otrova ili radijacija. Kad se ivotinje vrate, podvrgnite ih pretragama. U redu, Cris odvratila je Silvia smijui se. Moda uzmognemo izai na trenutak da protegnemo noge. Rezultate testa poaljite mi to prije uzmognete. Eller je prekinuo vezu i okrenuo se prema Blakeu. Nadam se da ste zadovoljni. Blake se slabano nasmijeio. Bit u zadovoljan kad se vratimo na Zemlju. Putovanje pod vaim vostvom je maksimum to mogu podnijeti. 9

 udno je primijeti Eller kako se u toku trinaest godina slube niste nauili kontrolirati. Ne moete im oprostiti to vam nisu dodijelili pripadajui oficirski in. Sluajte, Elleru! Stariji sam deset godina od vas! Sluio sam dok ste vi jo bili djeak. Za mene uvijek ostajete krljavac. Idui put... Cris! Video-ekran se upalio i pokazalo se Silvijino uplaeno lice. Da? Eller je dohvatio interkom. to je? Hrci, Cris... bila sam kod kaveza...Hrci su se ukoili, obamrli... nepomini. Bojim se... Blake, neka brod uzleti naredi Eller. to? promrmlja Blake. Jesmo li...? Neka brod uzleti! Uinite to! Pourite! Eller je potrao prema komandnoj ploi. Moramo se izvui odavde! Blake ga je slijedio. Je li neto... poeo je, ali je zautio, kao da je obeshrabren. Lice mu se ukoilo, eljust mu je olabavila. Polako je pao na metalni pod kao prazna vrea. Eller ga je zapanjeno gledao. Onda se pribliio komandnoj ploi. Tada vrcne neka iskra pod njegovom glavom, u glavi kao da mu je eksplodiralo, tisue iskara iz oiju ga je zaslijepilo. Posrnuo je, pipajui potraio sklopke. Kad se sve u njemu ugasilo, prsti su mu pronali i stisnuli automatsku komandu za uzlijetanje. Zatim se sruio na pod, u mrak i nesvijest. Brod se dizao u svemir, automatski aparati su uvlaili zrak, ali se u brodu nitko nije micao Eller je napokon otvorio oi i muno se digao. I Harrison Blake je doao k sebi. Pri tom je jaukao, lice mu je bilo boleljivo uto, oi zakrvavljene, na ustima pjena. Promatrao je Crisa Ellera i trljao elo drhtavom rukom. Izvukli smo se rekao je Eller pomaui mu da se digne. Blake je sjeo. Hvala. Odmahnuo je glavom. to se dogodilo? Ne znam. Idem u laboratorij da vidim to je sa Silv. Da poem s vama? promrmlja Blake. Sjedite ovdje. Ne preoptereujte srce. Kreite se to je manje mogue. Blake kimne. Eller je preao kontrolnu kabinu i izaao na hodnik, pa u dizalo. Zaas se naao u laboratoriju. Silvia se naslonila na jedan od radnih stolova, ukoena i nepomina Silv! povikao je Eller, priao joj, uhvatio je i prodrmao. Bila je ukoena i hladna. 10

 Probudite se! U ormariu s priborom Eller uzme ampulu stimulansa, razbije vrak i stavi Silviji pod nos. Ona zastenje. Cris? promrmlja slabanim glasom. To ste vi? to... to se dogodilo? Je li sve u redu? Podigla je glavu i zatreptala kapcima. Ba poslije razgovora pribliila sam se stolu i odjednom... Sve je u redu. Eller se namrtio, razmiljajui. to je to moglo biti? Radijacija s asteroida? On pogleda na runi sat. Oh! to je? Silvia se uspravi na stolici. to je, Cris? Pa bili smo u nesvijesti puna dva dana primijeti Eller gledajui na sat i trljajui si bradu. Ali zasad je sve dobro, zar ne? zapita Silvia pokazujui hrke u kavezima. Gledajte... probudili su se i poeli se vrtjeti u krug. Doite ree Eller i uhvati je za ruku. Treba da poemo gore i da se posavjetujemo, da pogledamo sve instrumente i brojanike. elim znati to se dogodilo. Moram priznati odmah je rekao Blake zbunjeno da sam pogrijeio. Nismo se smjeli spustiti. ini se da je radijacija dola iz sredita asteroida. Eller je povukao liniju na karti. Ovo pokazuje val koji se stvara pa brzo nestaje. Pulsacija u samom asteroidu. Da nismo uzletjeli primijeti Silvia bili bismo pogoeni drugim valom. Instrumenti su zabiljeili drugi val etrnaest sati poslije prvoga. Asteroid zacijelo sadri naslage minerala to emitira radijacije u odreenim razmacima. Gledajte kako su ti valovi kratki. Poput kozmikih zraka. Ali ipak toliko razlini da mogu kroz na zatitni omota. Jest. Val nas je udario svom snagom. To objanjavs zato na asteroidu nema ivota. Nije se mogao razviti. Cris? Mislite li da bi nam radijacija mogla nakoditi? Jesmo li izvan opasnosti? Ili... Pa nisam ba siguran. Pogledajte. Eller joj prui grafikon na milimetarskom papiru. Na sustav krvnih ila se oporavio ali nae neuroloke reakcije nisu vie iste. Dolo je do modifikacija. U kojem smislu?

11

 Ne znam. Nisam neurolog. Mogu zapaziti jasne razlike izmeu krivulje od prije mjesec dana ili dva, ali ne znam to one znae. Mislite li da bi moglo biti neto ozbiljno? Vrijeme e to pokazati. Nai su organizmi bili desetak sati zahvaeni valom nepoznate radijacije. Ne bih znao rei kakav je njen trajni uinak. Zasad se vrlo dobro osjeam. A vi? I ja. Kroz okno je pogledala crnu neizmjernost svemira. Idemo prema Zemlji. Sretna sam zbog toga. Trebalo bi da se odmah podvrgnemo pregledu. Bar su se naa srca izvukla. Nema ugruaka krvi u ilama, stanice nisu razorene. To me najvie zabrinulo u poetku. Koliko nam je potrebno do Suneva sustava? zapita Blake. Tjedan dana. Prilino Blake e stisnutih usana. Nadam se da emo dotle jo biti ivi. Potedjet u vas prekomjerne vjebe napomene Eller. Odmarat emo se ostatak puta. Nadam se da e se na Zemlji popraviti svako oteenje organa. Mislim da smo se relativno dobro izvukli primijeti Silvia i zijevne. Oh, kako sam pospana! Digla se i odmakla stolicu. Mislim da u odmah u krevet. Slaete li se? Samo idite odvrati Eller. Da se kartamo malo. Blake? Moram se malo opustiti. Moe sloi se Blake. Zato ne? I on izvadi snop karata iz depa. Proi e nam vrijeme. Igrali su ravnoduno, bez nekog osobitog zanimanja. Blake je bio zbunjen, nezadovoljan to je Eller imao pravo. Eller je pak bio umoran i loe volje. Boljela ga je glava premda je uzeo praak za smirenje. Skinuo je kacigu i protrljao elo. Hajde, igrajte promrlja Blake. Pod njihovim su nogama brundali motori. Za tjedan dana ui e u Sunev sustav. Nisu vidjeli Zemlju vie od godinu dana. Kako izgleda? Je li jo ista?. Velika zelenkasta kugla s prostranim oceanima i majunim otocima... Zatim e stii u njujorku Svemirsku luku. Bit e to ugodno. Mnotvo Zemljana, dobrih starih djetinjastih Zemljana, to se ne brinu oko onoga to se dogaa u svijetu. Nasmijeio se Blakeu, ali se tada i namrtio. Blakeova se glava spustila na prsa i oi su mu se zatvarale. Drijemao je. Probudite se. to se dogaa? 12

Blake je neto progunao i uspravio se. Poeo je dijeliti karte, ali mu je glava ponovo pala na prsa. Oprostite promrmljao je. Podigao je ruku da stavi ulog. I Eller je posegao u dep da izvadi novac. Kad je podigao pogled, Blake je ve spavao. Eller se die. Blake je hrkao, diui ravnomjerno. Eller je ugasio svjetlo i uputio se prema vratima. to je to s Blakeom? Nije obiavao zaspati pri partiji karata. Eller je uao u svoju kabinu. Bio je umoran, pospan. Skinuo se i pustio toplu vodu. Bit e ugodno lei i zaboraviti sve to se dogodilo, to iznenadno zraenje, muno buenje, strah. Poeo se umivati. U glavi mu je tutnjilo. Stavio je ruke pod vodu. Zamijetio je to potkraj umivanja i dugo se promatrao bez rijei dok mu je voda tekla niz ruke. Nije mogao prozboriti ni rijei: nokti su mu otpali. Teko je disao i pogledao se u ogledalo. Proao je rukom kroz kosu i ona mu je ostajala u rukama u upercima. Kosa i nokti... Zadrhtao je, pokuao se smiriti. Kosa i nokti. Radijacija. Dakako, bila je to radijacija. Pogledao je ruke. Nokata vie nije bilo. Ni traga od njih. Okretao je ruku i promatrao prste. Vrhovi su bili glatki i tanki. Borio se protiv panike koja ga je obuzimala. Da li se to dogodilo samo njemu? A Silviji? Obukao se i ponovo se pogledao u zrcalo. Gotovo se onesvijestio. Njegova glava... to se to dogodilo? Uhvatio se prstima za sljepooice. Njegova glava. Neto je polo po zlu. Promatrao se raskolaenih oiju. Bio je gotovo posve elav. Na ramenima su mu uperci kose, a glava je sjala elava i ruiasta, bezono ruiasta. I ne samo to. Njegova se glava proirila. Postala je kuglasta. Ui su mu se zgrile, a i nos, nosnice se stanjile. Mijenjao se, a to se sve vie pogoravalo. Drhtavom je rukom opipao svoja usta. Zubi su mu se klimali. Povukao je i nekoliko zuba je ispalo. to je to? Da li on to umire? Dogaa li se to samo njemu? to je s drugima? Brzo je izaao. Disanje mu je bilo bolno i otro. Kao da su mu prsa stlaena, guio se. Srce mu je teko lupalo, naprezalo se, noge su mu poputale. Uao je u dizalo. Iznenada je do njega dopro urlik, glas Blakeov, pun groze i uznemirenosti. Tu smo ree sam sebi Eller u dizalu. Barem nisam sam. Harrison Blake ga je gledao zaprepaten i ustraen. Eller nije mogao a da se ne nasmijei. Blake nije pruao lijep prizor onako elav, ruiaste i sjajne lubanje. I njegova se glava poveala, i on je ostao bez nokata. Pogledao je Ellera. pa sebe. Stajao je kraj 13

kontrolnog stola. Njegova je uniforma postala preiroka za njegovo smanjeno tijelo. No? primijeti Eller. Imat emo sree ako se izvuemo. Svemirske radijacije imaju udne posljedice. Bio je to lo dan za nas kad smo aterirali na taj... Elleru promrmlja Blake to da radimo? Ne moemo ovako ivjeti. Znam. Eller je stisnuo usne. Bilo mu je teko govoriti sada kad je ostao bez gotovo svih zuba. Odjednom se osjeao kao novoroene. Bez zuba, bez kose, bespomoan. Gdje e se zaustaviti taj preobraaj? Ne moemo se ovakvi vratiti napomene Blake. Ne moemo se vratiti na Zemlju. Oh, boe, Elleru! Mi smo udovita! Mutanti. Zatvorit e nas u kavez kao ivotinje. Ljudi... Uutite. Eller proe prostorijom. Imamo sree to smo ivi. Sjednite. I Eller mu priblii stolac. Mislim da valja vie tedjeti nae noge. Obojica su sjela. Blake je duboko uzdahnuo i stalno je trljao svoje elo. Nisam ja zabrinut za nas ve za Silviju primijeti Eller nakon nekog vremena. Ona e najvie trpjeti. Pitam se da li da siemo k njoj ili ne. Ako ne siemo, ona moe... Zaula se zujalica, upalio se video-ekran iz laboratorija. Cris? zauli su Silvijin panian glas, ali se ona nije pojavljivala na ekranu. Oito se skrivala. Da? Kako ste? Kako sam? U njezinu se glasu osjetila histerija. Cris, je li i vas pogodilo? Bojim se i pogledati. Nastala je tiina. Je li i vas? Ja vas mogu vidjeti, ali vi mene nemojte gledati. Neu da me gledate. To je strano. to da uinimo. Ne znam. Blake kae da se nee vratiti na Zemlju u takvom stanju. Ne, ne moemo se vratiti. Ne moemo! Opet je nastala tiina. Napokon se javio Eller: Poslije emo odluiti. Zasad to jo ne moramo rijeiti. Ove promjene u naem organizmu posljedica su radijacija, a mogu biti i samo privremene i nestati s vremenom. Moe nam pomoi i kirurgija. Zasad si nemojmo time razbijati glavu. Da si ne razbijamo glavu? Ne, dakako. emu si razbijati glavu zbog tako beznaajne stvari. Cris, zar ne shvaate? Mi smo udovita! elava udovita! Nemamo ni kose, ni zuba, ni nokata. Nae glave... 14

 Shvaam... ostanite dolje u laboratoriju. Blake i ja razgovarat emo s vama preko videofona. Ne morate se pokazivati. Silvia je duboko uzdahnula. Kako hoete. Vi ste jo komandant. I povue se s ekrana. No, Blake, osjeate li se dovoljno dobro da porazgovaramo? Spodoba s kupolom iznad ramena kimne polako ogromnom elavom lubanjom. Neko krupno Blakeovo tijelo smanjilo se i pognulo. Ruke su nalikovale na cijevi, prsa su mu bila upala i boleljiva. Eller ga je promatrao. to je? zapita Blake Nita. Samo sam vas gledao. Pa ni vi ne izgledate lijepo. Dakako. Eller sjedne u kut. Srce mu je lupalo, teko je disao. Jadna Silv. Za nju je to gore nego za nas. Jadna Silv potvrdi Blake. Sve nas treba aliti. Ona ima pravo, Elleru. Mi smo udovita. Kad se vratimo na Zemlju, ili e nas zatvoriti ili potamaniti. Moda bi najbolja bila brza smrt. udovita, fenomeni, hidrokefali... Ne, nismo vodoglavci odvrati Eller. Na mozak nije zahvaen. Tome se moemo obradovati. Jo moemo misliti. U svakom sluaju, sad znamo zato nema ivota na asteroidu ironino e Blake. To je uspjeh nae ekspedicije. Imamo podatak: radijacija, smrtonosna radijacija to unitava organsko tkivo. Izaziva mutaciju i preobraaje u razvoju stanice, te promjene strukture i funkcioniranja organa. Eller ga je promatrao zamiljeno. Ueno govorite, Blake. To je toan opis. Blake podie glavu. Budimo realistini. Mi smo kancerozne nakaze oprene snanim radijacijama. Nismo vie ljudi, ljudska bia, Mi smo... to smo? Ne znam. udno primijeti Eller. Sjetno je promatrao svoje prste. Micao ih je. Bili su dugi i tanki. Proao je njima po ploi stola. Bili su vrlo osjetljivi. Osjetio je svaku izboinu, svaku prugu, svaku brazdu. to radite? zanimalo je Blakea. Znatieljan sam. 15

Eller je stavio prste pred oi. Pogled mu se mutio. Sve je bilo nejasno i zamagljeno. Pogledao je Blakea. I njegovo su se oi suzile i uduble u glavu bez kose. I Eller odmah pomisli kako poinje gubiti vid. Postat e slijepi. Obuzela ga je panika. Blake! Postajemo slijepi! Postupno nam se kvare oi. Znam odgovorio je Blake. Ali zato? Gubimo i oi. Sue se. Zato? Atrofiraju napomene Blake. Moda. Eller dohvati brodski dnevnik i pisaljku to ostavlja trag pa napie neto na plou. Sve je slabije vidio, ali prsti su mu postajali sve senzibilniji. Reakcija koe bila je neuobiajena. Je li to kompenzacija? to mislite o tome? zapita Eller. Neke funkcije gubimo, druge dobivamo. U rukama? Blake je promotrio svoje ruke. Gubitak nokata omoguava novu upotrebu ruke. Protrljao je prste o uniformu. Osjeam svako vlakno, to prije nisam mogao. Otpadanje nokata imalo je, dakle, svrhu! Mislite? Pretpostavljali smo da sve to nema smisla. Sluajne opekline, razaranje tkiva, modifikacije. Pitam se... Eller odloi pisaljku na knjigu. Prsti: novi organi za percepciju. Bolji dodir, bolja taktilna reakcija. Ali sve mutniji pogled... Cris! Silvia je viknula panino i otro. to je? Gubim vid! Ne vidim vie! Ne uznemiravajte se. Ja... bojim se. Eller prie ekranu. Silv, mislim da gubimo neka osjetila i dobivamo druga, pogledajte svoje prste. Ne zapaate? Opipajte neto. Nastala je uznemirujua tiina. Imam dojam da mogu razaznati pojedine predmete. Zbog toga smo izgubili nokte. to to znai? Eller opipa svoju ispupenu glavu i opipa prstima glatku kou. Iznenada stegne ake. Silv! Moete li staviti u pogon ureaje s X-zrakama? Moete li se kretati laboratorijem? Mislim da mogu. Nainite jednu snimku, odmah. im bude gotova obavijestite me. Rendgen-snimku? ega? 16

 Svoje glave. elim znati kakve je promjene doivio na mozak. Mislim da poinjem shvaati. to? Rei u vam kad vidim snimku. I na Ellerovu se licu pojavi jedva zamjetan smijeak. Ako imam pravo, mi smo se prevarili u onome to nam se dogodilo. Kad se na ekranu pojavila snimka, Eller ju je dugo prouavao. Nejasno je razabirao brazde lubanje jer mu je vid slabio. Silvijina je ruka drhtala. to ste uoili? zapitala je. Imao sam pravo, Blake. Pogledajte ovo, ako moete. Blake se polako pribliio. to je to? Promatrao je snimku trepui kapcima. Jedva vidim. Mozak se mnogo promijenio. Pogledajte ovo poveanje ovdje. Eller je prstom pokazivao obrise lubanje kod ela. to mislite to bi to moglo biti? Nemam pojma. Nije li to podruje procesa miljenja? Ovdje su smjetene najrazvijenije spoznajne funkcije. I ba je ovdje dolo do najveeg rasta. I to zakljuujete iz toga? zapita Silvia. Moda je moja pretpostavka pogrena, ali to se podudara. Odmah sam pomislio na to kad sam vidio da mi otpadaju nokti. Eller je sjeo za kontrolni stol. Bolje je da ne stojite, Blake. Ne vjerujem da su nam srca tako jaka. Masa naeg tijela se smanjuje, tako da... Ma kakva je ta vaa pretpostavka? Mi smo se razvili. Radijacija s asteroida ubrzala je rasit stanica, kao rak. Ali u tom mijenjanju ima cilja, ima smisla, Blake. Mi se mijenjamo brzo, prelazimo stoljea u sekundi. Blake ga je gledao. Uvjeren sam... Mozak se poveava, smanjuje nam se vid, otpada nam kosa, zubi. Poboljava se opip. Tijelo gubi, ali duh dobiva. Mi razvijamo visoke spoznajne mogunosti, vei percepcijski kapacitet. Na je duh ve u budunosti. Na duh evoluira. Evoluira! Blake je polako sjeo. Moda je to i istina. Uvjeren sam. Nainit emo jo snimaka. urim se da bih vidio promjene unutranjih organa, bubrega, eluca. Pretpostavljam da smo izgubili dio... Evoluirali! ree Blake. To bi znailo da evolucija nije rezultat sluajnih vanjskih agresija. To implicira i da organizam 17

sadri u sebi vodeu nit svoje evolucije, da je ona teleoloka, da ima svoj cilj, da nije sluajna. Naa evolucija odvrati Eller najprije je, ini se, unutranji rast i promjena prema jasnim crtama. Bit e zanimljivo saznati koja ih sila vodi, To baca novo svjetlo na stvari promrmlja Blake. Znai da, na kraju krajeva, nismo udovita. Mi smo... mi smo ljudi budunosti. Eller ga pogleda. Neto udno je titralo u Blakeovu glasu. Jest, moglo bi se tako rei priznao je Eller. Ali na Zemlji bi nas svejedno smatrali udovitima. I prevarili bi se ree Blake. Jest, rekli bi da smo udovita... Ali mi to nismo. Za koji milijun godina i ostalo ovjeanstvo bit e takvo. Mi smo avangarda naeg vremena, Elleru. Eller je promatrao golemu ispupenu Blakeovu glavu. Nejasno je vidio njezine obrise. I kontrolna kabina, premda dobro osvijetljena, ve mu se inila polumranom. Vid mu je znatno oslabio. Zapaao je samo sjene. Ljudi budunosti spomene Blake. Da, to baca novo svjetlo na stvari. Nervozno se nasmijao. Jo prije nekoliko minuta gnuao sam se zbog svojeg stanja. A sada... to sada? Vie nisam tako siguran. Kako to mislite? Blake nije odgovorio. Polako je ustao. Kamo ete? zapita Eller. Blake je jedva preao kontrolnu kabinu i pipajui pronaao vrata. Moram razmisliti o svemu. Ima u tome novih neobinih elemenata, koje je vrijedno razmotriti. Slaem se, Eller, imate pravo. Evoluirali smo. Nae spoznajne mogunosti su se znatno poboljale. Kad dobro promislim, mislim da smo dobili. Paljivo je kucnuo prstom po ogromnoj lubanji. Da, mislim da smo prilino dobili. Sjeat emo se toga dana kao velikog dana, Elleru. Uvjeren sam da je vaa pretpostavka ispravna. Kako se proces nastavlja, tako mogu osjetiti promjene u svojim pojmovnim sposobnostima. Pojaala se sposobnost percepcije oblika. Mogu pojmiti neke veze... Dosta! ree Eller. Ja sam jo zapovjednik broda. Kamo idete? Kamo idem? U svoju kabinu. Moram se odmoriti. Ovo tijelo nije osobito adekvatno. Neophodno je zamisliti mala vozila, pa i organe, kao na primjer umjetna plua i srce. Uvjeren sam da sustav 18

plua i krvoilja nee dugo izdrati... Ja u vas ipak vidjeti, majore Elleru. Moda se ne bi trebalo sluiti izrazom vidjeti. Slabano se nasmijeio. Neemo se ba osobito vidjeti. Podigao je ruke. Ovo e zamijeniti mnoge stvari. Zatvorio je vrata za sobom. Eller je uo kako koraa hodnikom oprezno i teturavo. Priao je video-ekranu. Silv? ujete li? Jeste li sluali na razgovor? Jesam. Znate, dakle, to nam se dogodilo? Znam, Cris. Ja sam gotovo potpuno slijepa. Nita ne vidim. Eller naini grimasu sjetivi se njezinih ivih blistavih oiju. ao mi je, Silv. Radije bih da se to nije dogodilo. Volio bih da opet budemo isti kao prije. Ne vrijedi... Blake misli da vrijedi. Znam. Sluajte me, Silv. Volio bih da doete u kontrolnu kabinu. Zabrinut sam za Blakea i volio bih da doete ovamo. Zabrinuti ste? Kako to? On je ponesen nekom idejom. I nije otiao u svoju kabinu samo da bi se odmarao. Doite i vidjet emo to bi valjalo uiniti. Prije nekoliko minuta ja sam bio za to da se vratimo na Zemlju, ali sad mislim da sam promijenio miljenje. Zato? Zbog Blakea? Valjda ne pretpostavljate da e Blake ii... Porazgovorit emo o tome kad doete. Hodajte pipajui. Moda se i ne smijemo vratiti na Zemlju. Ali volio bih vam izloiti svoje razloge. Doi u im budem mogla. Budite strpljivi. I, Cris... nemojte me gledati. Neu da me vidite ovakvu. Neu vas vidjeti odvrati Eller. Dok vi stignete ovamo, neu ni moi vie bogzna to vidjeti. Silvia je sjela za kontrolni stol. Obukla se u svemirski kombinezon to ga je nala u ormaru laboratorija. Plastino-metalna odjea skrivala joj je tijelo. Eller je priekao dok se ne sabere. No? upitno e Silvia. Prije svega treba da skupimo sve oruje koje se nalazi na brodu. Kad se Blake vrati, objavit u da se ne vraamo na Zemlju. On e se vjerojatno naljutiti. Ako se ne varam, on mnogo dri do toga da se vrati na Zemlju jer poinje shvaati implikacije tih promjena. A vi se ne elite vratiti... 19

 Ne elim. Ne smijemo se vratiti. Ondje smo izloeni opasnosti. Velikoj opasnosti. Blake se zanosi novim mogunostima primijeti Silvia zamiljeno. Mi smo u prednosti pred drugim ljudima za nekoliko milijuna godina i na se razvoj nastavlja. Blake se eli vratiti na Zemlju, ali ne kao obian ovjek nego kao ovjek budunosti. Moglo bi nam se uiniti da su Zemljani idioti, a mi geniji. Ako se evolucija nastavi, oni bi u usporedbi s nama bili primati. Neko su vrijeme utjeli. I u takvim okolnostima ima li to prirodnije nego da im pomognemo? Jer mi smo pred njima nekoliko milijuna godina. Mogli bismo uiniti mnogo toga za njih ako nam dopuste da ih vodimo, da upravljamo njima. A budu li se usprotivili, mi emo vjerojatno nai naina da uspostavimo dominaciju nad njima spomene Silvia. I to bi, naravno, bilo za njihovo dobro. To se razumije. Imate pravo, Cris. Ako se vratimo na Zemlju, prezirat emo ljudski rod. eljet emo da ih vodimo, da ih uimo ivjeti, milom ili silom. Da, iskuenje e biti golemo. Eller se digao i poao prema ormaru s orujem. Izvadio je iz njega puku visokoga kapaciteta i donio je na stol. Najprije treba unititi ovo oruje. Zatim moramo oboje paziti da Blake ne doe do kontrolne kabine. Ja u prepraviti program leta. Udaljit emo se od Suneva sustava i usmjeriti prema nekom udaljenijem podruju. To je jedini nain. Otvorio je puku i izvadio ureaje za paljenje, pa ih zdrobio. Tada su zauli neku buku i okrenuli se. Blake, to ste vi ree Eller. Ne mogu vas vidjeti, ali... Imate pravo odvrati Blake. Svi smo gotovo slijepi. I tako, unitili ste puku. Bojim se da nas to nee sprijeiti da se vratimo na Zemlju. Poite u svoju kabinu - ree Eller. Ja sam zapovjednik, nareujem vam... Blake se nasmije. Vi mi nareujete? Vi ste gotovo slijepi, Elleru, ali mislim da ete moi vidjeti... ovo! Neto se podiglo u zrak oko Blakea, kao blijedi oblak. Eller ustukne dok ga je oblak obavijao. inilo mu se da se razdvaja, da se rastae... Blake je vratio oblak u majuni disk koji je drao u ruci. 20

 Ako se sjeate, ja sam bio prvi zahvaen radijacijama. Ja sam u maloj prednosti pred vama. Ionako bi puke bile neupotrebljive u usporedbi s onim ime ja raspolaem. Pa sjetite se, sve ovo to je u ovom brodu staro je vie od milijun godina. A ovo to ja drim u ruci... Gdje ste nali taj kolut? Nigdje. Ja sam ga izumio im sam shvatio da ete pokuati skrenuti brod. Bilo je to lako. Uskoro ete i vi tako oboje poeti osjeati kako u vama bujaju nove mogunosti. Zasad ste, bojim se, u zaostatku. Eller i Silvia pokuali su doi do daha. Eller se naslonio na ormar, iscrpljen. Gledao je stalno u onaj kolut koji je Blake drao u ruci. Nastavit emo prema Zemlji dodao je Blake. Nita vi neete mijenjati u programu leta. Dok stignemo u njujorku zranu luku, ve ete drukije gledati stvari. Moramo se vratiti, Elleru. To je naa dunost prema ovjeanstvu. Dunost? Dunost, dakako. ovjeanstvo nas treba. Mnoge stvari moemo uiniti za Zemlju. Vidite, ja sam hvatao neke vae misli. Ne sve, ali dovoljno da bih doznao to smjerate. Zapazit ete da ve poinjemo naputati govor kao nain komuniciranja. Poinjemo se izravno ukljuivati u... Ako moete itati moje misli prekine ga Eller tada znate i zato se ne bismo smjeli vratiti na Zemlju. Mogu itati vae misli, ali vi se varate. Moramo se vratiti za njihovo dobro. Blake se blago nasmijeio. Mnogo moemo uiniti za njih. Njihova e se znanost promijeniti u naim rukama. I oni e se promijeniti prema naim odredbama. Izmijenit emo Zemlju, uinit emo je jaom... Nas troje emo transformirati ljudsku vrstu, ona e se proiriti preko cijele galaksije. Ojaat emo Zemlju. Ona e dominirati svijetom. To, dakle, planirate? primijeti Eller. A ako se Zemlja usprotivi? to onda? Moda Zemljani i ne shvate ree Blake. Ali nareenja se moraju izvriti, ak ako se i ne shvaa njihov smisao. Vi ste bili zapovjednik brodova pa znate. Za dobro Zemlje i za... Eller je skoio, ali ga je njegovo krhko i nejako tijelo izdalo. Pao je prije nego to je dospio do Blakea, koji je ustuknuo i opsovao. Glupane! Hoete li... Kolut je zasjao i plavi je oblak vrcnuo u Ellerovo lice. On je pao na bok, zatim se stropotao. Silvia se digla i pola prema Blakeu, 21

polako i udno u svome tekom kombinezonu. Blake se okrene prema njoj podignuta koluta. Podie se oblak, Silvia je zaurlala kad ju je oblak obavio. Blake! Eller je s mukom kleknuo. Silvia se zateturala i pala. Eller je zgrabio Blakea za ruku i poeo ga natezati. No, osjetio je kako ga naputa snaga, zanio se i udario glavom o pod. Kraj njega je nepomino i mirno leala Silvia. Udaljite se od mene zagunao je Blake maui kolutom. Zar ne shvaate da vas oboje mogu unititi? Ubili ste je! vikne Eller. Vaom krivnjom. Vidite li to ste postigli odupiranjem? Maknite se. Budete li se pribliili, pustit u jo jedan oblak i tada je gotovo i s vama. Eller se nije maknuo, neprekidno je gledao nepomino tijelo. Dobro ree Blake glasom koji se inio kao da dolazi iz velike daljine. Sad me posluajte. Nastavljamo prema Zemlji. Vi ete voditi brod dok u ja raditi u laboratoriju. itam vam misli, pa u odmah znati budete li namjeravali skrenuti putanju. I ne pomiljajte na to! Ostali smo nas dvojica, to je dovoljno za ono to valja uraditi. Za nekoliko dana smo u Sunevu sustavu. Treba mnogo toga uiniti... Moete li se dii? Eller se polako dizao. Dobro ree Blake. Moramo sve briljivo pripremiti. U poetku emo moda imati tekoa sa Zemljanima. Moramo se pripremiti na to. Vjerujem da u u meuvremenu biti u stanju konstruirati materijal koji nam je potreban. Kad va razvoj dosegne moju razinu, moi emo raditi zajedno na izradi. Eller ga je gledao. Mislite da u ii s vama? Opet je pogledao nepomino Silvijino tijelo kraj sebe. Mislite li da bih poslije svega mogao...? Hajde, hajde, Elleru Blake e nestrpljivo. Iznenaujete me. Ve biste morali gledati stvari pod drukijim kutom. Previe ima razloga. Tako ete postupati s ljudima? Ovim nainom ete ih spasiti? Nadoi ete na realistinije ponaanje mirno e Blake. Vidjet ete da emo kao ljudi budunosti... I zbilja vjerujete u to? Dvojica ljudi su se gledala licem u lice. Izraz sumnje je proao Blakeovim licem. 22

 Potrebno je, Elleru. Moramo gledati stvari iz novoga kuta. Naravno, i vi ete to uraditi. Skupio je obrve, podigao kolut. Moe li biti sumnje u to? Eller nije odgovorio. Moda ete me mrziti zamiljeno e Blake. Moda je vae vienje pomraeno ovim dogaajem. Kolut se njihao. U tom sluaju morao bih se pomiriti s idejom da radim sam. Ako ne elite biti sa mnom, moram vas se rijeiti. Njegovi su prsti stiskali kolut. Uinit u to sam, Elleru. Moda je i bolje tako. Prije ili poslije taj je trenutak morao doi. Bolje je za mene da... Blake je zaurlao. Neki nejasni prozirni lik kao da se odvojio od zida. Polako se pribliavao kontrolnoj kabini. Iza njega jo jedan lik, pa jo jedan. Bilo ih je pet prikaza. Neznatno su treperile i sjale nekim nejasnim unutranjim svjetlom. Sve su bile jednake, bez karakteristinih crta. Nasred kontrolne kabine prikaze su se zaustavile. Lebdjele su malo iznad poda, beumno, i kao da su ekale. Eller ih je gledao, Blake je spustio svoj kolut i bio je nepomian, blijed i zgren, otvorenih usta od uenja. Odjednom u Ellerovoj glavi bljesne ideja i on zadre. Od straha. On nije vidio te likove, bio je gotovo slijep, ali ih je osjeao na nov nain, novim osjetilom. Trudio se da shvati. I odjednom je shvatio. Znao je zato ti likovi nisu jasni, s karakteristinim crtama. Oni su bili energija u istom stanju. Blake se sabrao. to...? mucao je. Tko....? Tad je uhvatio neku misao i zautio. Ta je misao ula i u Ellerov duh, gruba i prodorna, hladna, bezlina, daleka i izdvojena: Najprije djevojku. Dvije se prikaze upute prema Silvijinu nepominom tijelu to je lealo kraj Ellera. Zaustavile su se blizu nje, sjajne i treperave. Od njih se odvojio svjetlucavi prsten, skoio na djevojino tijelo i obavio je bljetavim svjetlom. Bit e dovoljno. Druga je misao ula u Ellerov duh nakon nekoliko trenutaka. Prsten se povukao. Sad onoga koji ima oruje. Jedna se prikaza uputi prema Blakeu. On se pokua povui prema vratima iza sebe. Tijelo mu je drhtalo od straha. Tko ste vi? zapitao je podigavi kolut. Odakle dolazite? Prikaza se pribliavala. Ne pribliavajte se! vikne Blake. Inae... Bljesnuo je plamen, plavi je oblak obavio prikazu. Ona 23

je na trenutak zatreperila i upila oblak, zatim nastavila prema Blakeu. Blakeova eljust se spustila. Povlaio se u hodnik, spotiui se. Prikaza je oklijevala pred vratima, zatim im prila. Prema Blakeu sukne vatrena kugla iz prve prikaze. Kad se svjetlo ugasilo, na mjestu gdje je stajao Blake nije bilo niega. Bilo je jadno javila se misao ali potrebno. Je li djevojka oivjela? Jest. Dobro. Tko ste vi? zapita Eller. Je li Silv spaena? Oporavlja se. Prikaze su pole prema Elleru i okruile ga. Morali smo moda intervenirati prije nego to je bila ranjena, ali smo htjeli priekati dok onaj koji je imao oruje ne zagospodari situacijom. Dakle, znate to se dogodilo? Sve smo vidjeli. Tko ste vi? I...odakle dolazite? Bili smo ovdje... na brodu. Od poetka. MI smo prvi bili ozraeni. Naa je transformacija poela prije Blakeove. I morali smo proi dugi put.... Naa je vrsta tek na poetku. Vaa vrsta? Prva je primila radijacije? Eller se ogledavao. Poeo je shvaati! Znai vi ste... Da glasio je misaoni odgovor. Pogodili ste. Mi smo hrci iz laboratorija. ivotinje koje vodite sa sobom radi eksperimenata. No, mi vam ne zamjeramo, uvjeravam vas. Mi se i ne zanimamo osobito za vau vrstu. Osjeamo samo da smo vam duni zato to ste nam pomogli da naemo svoj put, to smo nazreli svoju sudbinu u nekoliko trenutaka bolje nego u 50 milijuna godina. Zahvalni smo vam. Mislim da smo vam se ve oduili. Djevojka se oporavlja, Blake je nestao, vi ete nastaviti put na svoj planet. Vratiti se na Zemlju? Eller se namrti. Ali... Jo nam neto predstoji prije nego to odemo. Raspravljali smo o tome i sloili se. Vaa e vrsta dosei svoj pogodni stadij prirodnim putom. Nije prednost u tome da se ubrzaju stvari. Za dobro vae vrste i vas dvoje jo emo neto uiniti prije nego to odemo. Shvatit ete. Plamena kugla se podie iz prve prikaze i pone kruiti oko Ellera, dodirne ga i prijee k Silviji. Tako je bolje javi se misao. Nema sumnje. Gledali su bez rijei preko okna. Prva svijetlea kugla odvojila se od broda i poletjela u prazninu. Gledajte! viknula je Silvia. 24

Plamena je kugla jurila sve veom brzinom i udaljavala se od broda. Druga se kugla odvojila od broda i poletjela svemirom za prvom. Zatim trea, etvrta i peta. Sve su se izgubile u prostoru. Kad su nestale, Silvia se sjajnih oiju okrene prema Elleru. Kamo idu? Tko zna? Vjerojatno daleko. Nekamo u galaksiju. Eller je pruio ruku i pomilovao Silvijin obraz i kosu. Znate li rekao je da su vae vlasi najljepe u cijelom svemiru? Svaka nam se kosa sada ini lijepom odvratila je smijui se. ak i vaa, Cris. Smijala se crvenim i toplim usnama. Eller ju je dugo promatrao. Imali su pravo napokon ree. Pravo? Bolje je tako. Eller je gledao djevojku, njezinu kosu, tamne oi, poznati vitki stas. Slaem se, nema sumnje.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

25

Damir Mikulii:

Morska zvijezda
(filmska pria skraena verzija)
Rezonatori su ekali strpljivou kakvu poznaju samo strojevi. Ubaeni kao sonde u ovaj svemir u asu njegova stvaranja, u trenutku one eksplozije praatoma koji je poput erupcije iknuo iz Rezonatorova starog svijeta plavei nove prostore i nova vremena materijom sastavljenom od novih tipova elementarnih estica, Rezonatori su bili sada ovdje jedina veza izmeu roditeljskog prauniverzuma i ovog tek izleglog kozmikog jajeta. vorovi na beskonanoj niti postojanja. 26

Bivali su sada ovdje u ovome obliku prostorno-vremenskog trajanja i samo ekali. Da izvre povjeren im zadatak. Oni koji ga izvre. Od golemog broja njih samo e moda poneki pasti na plodno tlo, obaviti zadau i vratiti se u izvorite svih metamorfoza poput parapodijskog pipka koji istrauje okoli i zatim se uvlai u tjelesnu masu. Vrijeme njima nije znailo nita, milijuni godina prolazili su jednako jednolino i jednako beznaajno jer oni nisu mjerili vrijeme. Rezonatori nisu mjerili ni prostor kojim su lutali nasumce izabranim stazama sluaja. ira verzija ovog teksta napisana je po narudbi Zagreb filma, a za potrebe filmskog projekta Gosti iz galaksije (radni naslov Dom meu zvijezdama) koji se realizira u jugoslavenskoehoslovakoj koprodukciji prema ideji i temi Duana Vukotia i Miloa Macoureka. Oni nisu nita mjerili ni ispitivali. Osim jednog. Bili su graeni samo za jednu svrhu. Za rezonanciju. Rezonatori su ekali titraj koji e ih trgnuti iz letargije. Tada e tvar od koje su graeni ivnuti u sebi zapretenim poljima svoga svijeta i Rezonatori e osjetiti toplinu zadatka zbog kojeg postoje. Oni nee znati zato e upravo taj i taj impuls izazvati buenje u njima i emu slui taj zadatak, jer to stroj pa makar bio savren kao to su bili savreni Rezonatori ne moe i ne treba da zna. Oni e samo znati to i kako da postupe tada, jer to je znanje bilo utkano duboko u sve subatomarne veze njihove tvari, tog naoko neuglednog meteorskog kamenja grube grae i na prvi pogled nepravilna oblika. Oblika obinog meteorskog stijenja hrapave povrine koja je, zapravo, bila nezamjetljiv reljef izbrazdan od prvih 7128 harmonika eksponencijalne funkcije baze prirodnog broja e s amplitudama kao viekratnicima konstante zraenja h. I. bilo ih je sedam. U unutranjosti, ispod gravitonske opne to je titila Rezonatore od bilo kakva fizikog prodora ili razbijanja, leao je zaspali mehanizam izvankozmikoga porijekla, mehanizam nikome u ovom svemiru dokuiv ni jasan. Rezonatori su samo ekali impuls kao to sjeme eka toplinu da probudi u njemu sokove ivota koji e kolati silei ga na bubrenje i klijanje. Koje e prirode biti impuls, to Rezonatori nisu unaprijed znali. 27

Jedini osjeaj koliko se kod artefakta o osjeaju i moe govoriti jedini utisak svijesti to im ga je njihov tvorac tako snano utisnuo da su ga stalno bili svjesni ak i u ovom stanju letargije, bila je za Rezonatore spoznaja da je izvrenje zadatka nekako povezano s povratkom. Povratkom u svijet gdje postoje njihovi gospodari. Njihov sirenski zov omamljujui e bubnjati u nutrini i nee biti nieg to bi moglo sprijeiti Rezonatore da mu se ne odazovu i ne pohrle natrag noeni blaenstvom ispunjavanja zudatka. Onda kad pone rezonancija... Gledajui zamiljeno ar cigarete, a znao je tono da mu je to danas peta (svatko je od puaa nauio ovdje taj mali trik da pamti koju cigaretu pui), Robert sa zadovoljstvom pomisli da mu je za danas do spavanja ostala jo posljednji. esta. Sutra ujutro u kantini e u svome pretincu zajedno s dorukom nai sljedovanje od est cigareta za taj dan, paketi omotan arkocrvenom vrpcom i tekstom Svemirska stanica UN-1. Dok je promatrao kolutove dima kako se lijeno izduuju na svome putu prema reetkastom otvoru erkondina na stropu prostorije, Robert pusti mislima da mu odlutaju zajedno s tim dimom u ventilacijski otvor, u onaj splet od bezbroj vodova i cijevi to su se ispreplitali u nevidljivoj utrobi goleme stanice. Bilo je dovoljno da samo zaklopi oi pa da se pred njim redaju konstrukcijski nacrti, sve ono to je mjesecima i mjesecima uio duboko u no na Zemlji kad se pripremao za prijemni ispit kojeg je polaganje bila posljednja stepenica u njegovoj karijeri to ju je podredio jednom jedinom cilju: doi na stanicu. Ovdje, 20.000 kilometara iznad Zemlje, u svemiru od ije ga je ubitane praznine dijelio samo tanak inilo mu se uvijek: pretanak zid ove prostorije, konstruktori stanice omoguili su mu ipak da se ne mora liiti ni svog omiljelog poroka, puenja, premda je znao koliko im je to dodatnih tekoa zadavalo kao da ih i bez cigaretnog dima nisu imali dovoljno. Uskoro e sedam. Odlui da se vrati u laboratorij kad mu pogled padne na kalendar na kojem je jo jutros pribiljeio: 19h Renan Tajne oceana. Bio je to novi film stigao posljednjom potom. Jednom je jo na Zemlji gledao jedan Renanov film, Francuzi su u tim podmorskim stvarima ostali nenadmaivi nastavljajui tradiciju svog zemljaka Cousteaua iz prolog stoljea. Dvorana se upravo mraila kad je Robert, gotovo pretravi dvjesta metara, koliko je dijelilo njegov 12. segment od 14., 28

rekreacijskog, meu malobrojnim gledaocima u posljednji tren jo uspio prepoznati Nelin karakteristini profil. Sjedne do nje. Film je bio dokumentaran i prikazivao je neku eksperimentalnu podvodnu stanicu u kojoj je ekipa ronilaca ivjela samo od proizvoda mora i obavljala raznorazna ispitivanja flore i faune. Prizor na platnu prikazivao je ribu, bila je to enka lososa, kako polae ikru. Nakon nje pojavio se mujak i ispustio oblak mlijei. Robert trkne laktom Nelu. Ovi nemaju problema s kontracepcijom. Nela ga pogleda napuivi usne. No da, losose moj. Veeras imamo i mi u biolu oplodnju. Kreemo. Veeras? apne zaueno Robert ogledajui se da vidi ne smeta li ostalim gledaocima njihovo avrljanje. Jo ne vjerujem da ete se upustiti u to, iako itam svakodnevne izvjetaje. To nije u redu, Nela, tu neto nije u redu. Hajde ne budi staromodna zemaljska baba. Sve je tu u najboljem redu. Projekt je dobio odobrenje svih tijela Ujedinjenih naroda. Doi veeras k nama u biol, tono u 11 i 15 putamo sveano uterus u pogon. Dobit e aicu, a sad umukni da gledam film. Ali... promuca Robert, no Nela ga mune pod rebra i on zauti. S ove udaljenosti bila mu je najljepa. Volio je polako prolaziti pokraj nje da joj prvo promotri lice iz sve otrijeg kuta, sa strane, da joj uhvati zatim, profil na tamnoj pozadini. Na bokovima su joj treperila svjetla i Ivanu se naas uini da e se sad evo odgegati negdje u daljinu i on je vie nee moi dostii i vratiti se u njeno toplo okrilje. No, ona je i dalje posluno i majestetino lebdjela pred njim, njegova najvea ljubav, i znao je da ga ne moe napustiti, da su vezani nevidljivim silama, jer ih oboje dri mona ruka Zemlje oko koje pleu vjeni svadbeni ples. Lijepa je. I nijema. Uivao je uvijek iznova u toj ludoj, posve beumnoj jurnjavi njenih oblina, u tom kolosalnom trku mase od dva milijuna tona, najveeg kotaa zamanjaka ikad sagraenog. Uinit e jo jedan krug, ovaj put tik uz obod opsega dva kilometra prije nego li krene na mjesto kvara. Metalna cesta, iroka trideset metara, bjesomuno je jurila pod njim brzinom od gotovo dvjesta kilometara na sat i on postavi automatskog pilota tako da malen servobrod zadri stalnu udaljenost od oboda. Sad je klizio tik 29

uz plou na visini od oko pet metara na dovoljno sigurnoj udaljenosti da ga ne zahvati neko od konstrukcijskih ispupenja. Ovdje dolje, s unutarnje strane ploe, normalno je ivjelo i radilo 158 stanovnika stanice pripijenih svojom punom teinom uz strop, za njih pod, stanice. Nita nisu osjeali od ove brzine koja je odnosila sad pod njim eline grede i montane ploe u mahnitoj vrtnji napreui metal titanskim silama koje je on proraunavao godinama. Tonije, jedanaest godina. Imao je sreu da se odmah po zavretku studija ukljui u jednu od meunarodnih grupa konstruktora stanice. Jedanaest godina, detalj po detalj tisue ljudi je crtalo, proraunavalo. Zatim jo osam godina proizvodnje i montae stanice. Radilo se paralelno na stotinjak mjesta irom svijeta, gotovo sve su zemlje, svaka prema svojim mo gunostima, sudjelovale u velikoj tehnikoj avanturi koja je nadilazila sve dosadanje. Ivan sa sjetom pomisli na svoj nemali prilog svemu tome. Svoj cijeli dosadanji radni vijek dao je za ovu rotirajuu plou koja sad visi meu zvijezdama kao predstraa Zemlje. Signal radio-veze se upali. Vjerojatno Vili. to je novo, Vili? Prije nekoliko minuta registrirali smo novi udar. K vragu, to su danas navalili ovi meteori. Kakav promet! Nema ih tjednima, a onda ih bubne nekoliko. Sluaj, cijeli etrnaesti segment ostao je bez energije, ini se da je udarilo negdje u vorite solarnih vodova. Ja odavde kamerom ne vidim detalje, kutija mi izgleda itava, ali to nita ne znai. Rezervno vorite ima na brodu. Popravi to to prije, pozvani smo veeras u 11 u biol na malu proslavu u povodu onog njihovog ludog eksperimenta. Ivan nita ne odgovori ve uputi servobrod prema mjestu kvara. Oni iz biola htjeli su, dakle, sada ovdje, u svemiru, praviti djecu. On gotovo nesvjesno okrene glavu prema prozoriu broda koji je gledao na Zemlju. Plava lopta proarana bijelim formacijama oblaka i konturama kontinenata. Odavde gledana inila se kao nogometna lopta koju netko dri u ispruenoj ruci. Oni tamo dolje, njih pet milijardi, pravi sada djecu, prave ih onako kako su to ljudi inili od pamtivijeka gonjeni nagonom za odranje vrste. Tisue djece se upravo ovoga asa zainje dolje na toj plavoj lopti, a da nikakav laboratorij zbog toga ne zove na proslavu. Samo budui roditelji u biolokom mraku najdublje intime svoga bia pale iskre zadovoljstva u ast nesvjesne pobjede nad smrtnosti vrste. Ova djeca ovdje, koja e se noas zaeti u epruveti biola, nemaju roditelja. Pratvar njihova postanka samo je anonimni rasplodni materijal, muke i enske spolne stanice dopremljene sa 30

Zemlje od nepoznatih davalaca. Na neki nain roditelji su im cijelo ovjeanstvo, ali ta djeca, pomisli Ivan, ipak nee biti njihov dio. Brod je uskladio brzinu s obodnom brzinom mjesta kvara i on se javi Viliju, premda je znao da ga Vili prati preko argusovskih oiju svojih kamera. Evo ga, ugledao sam ga. Oho, dobio je dobro po glavi Kao da ga je mitraljirao itav roj metaka, ekaj da vidim, da, ima ih sedam, sedam rupa iste veliine. Dobro, pusti sad sliku pogodaka, nisi na strelitu. Neka se time zabavljaju astronomi, ako je unutra jo ostao itav poneki kameni njima na veselje. Zna koliko se raduju svakom meteoru to ga ieprkamo iz oplate. Na njihovu veliku alost, veina se pri sudaru potpuno razbije i rastali. Mehanika ruka na trbuhu broda, voena Ivanovom, podigne oteenu kutiju vorita, a druga je ve istodobno iz spremita sputala na prazno mjesto novu. Kvar je bio otklonjen i Ivan zamoli Vilija da mu pristavi aj jer se uskoro vraa u stanicu. U svojoj kristalininoj memoriji Rezonatori su zabiljeili samo podatak o naglom zaustavljanju. Njihovo putovanje kroz prostor prekinulo se i oni su sada bili u direktnom dodiru s materijom ovog univerzuma. Na emu i zbog ega su zaustavljeni, to nisu znali. Nebrojeno mnotvo takvih istih, to su nasumce lutali svemirom, bili su kao cvjetni prah noen vjetrom, natapajui prostor svojom prisutnou i nisu vodili rauna gdje e pasti i hoe li na tom novom tlu sazreti za misiju zbog koje su poslani. Rezonatori su i dalje, strpljivou stroja, ekali kamo e ih odvesti igra sluaja. Postojali su samo zato da budu. Da se nau spremni kada i ako zatreba da odigraju ulogu koju su im namijenili njihovi tvorci. I bilo ih je i dalje na okupu svih sedam. Tono koliko i treba da ih bude. Poslije filma o podmorskom svijetu Robert se uputi u laboratorij gdje nae svoga suradnika Nboju, jednog od onih skrivenih talenata crnog kontinenta koje je na svjetlo dana izbacila prava kia stipendija Ujedinjenih naroda plodonosno zalijevajui iz fondova za gradnju stanice i najudaljenije kutke Zemlje. Nboja je itao neku knjigu i odmah ga, bez pozdrava, zapita: Jesi li uo za veeranji eksperiment u biolu? O, zar i ti sine Brute? Sad e svi moji fiziari otii u biologe. Moda to i ita neto o homunkulusima? 31

 Gotovo da si i pogodio. Genetika. Mijenja profesiju? Ne. Mene problem zanima sa isto etikog stajalita, ako shvaa to mislim pod tim. A to bi ti? Da ih pita, da ih pita ele li se roditi iz epruvete? Uostalom, tko je nas pitao, tebe ili mene elimo li se roditi. Jednostavno smo se rodili. To ipak nije isto. Mene ljuti drskost biologa, drskost njihova eksperimenta kojim se na rang nekih kemikalija profanira najljudskije elementarno pravo ovjeka da ga rodi iva majka, pravo da bude zaet iz ljubavi, mrnje, nehaja, sluaja, nije vano, ali da zatim raste kao embrio i fetus okruen ivotnim sokovima svoje majke. A ne kemikalijama, a ne da bude ovisno o biokemiji, osmotskom tlaku, koncentraciji otopina to e je pripravljati tamo neki kompjuter, o plastinim cijevima, regulatorima krvotoka, doziranju enzima i stalnoj paski preko monitora. Kao umiranje u ok-sobi, a ne nastajanje novog ivota. I... emu, zapravo, sve to? Ne znam ni ja odgovori Robert. Bit e jednostavno naa prokleta znanstvena znatielja, to drugo. U nauci, kad se neto moe napraviti, to se i napravi. Moe se eventualno zabranama odugovlaiti, ali kad-tad netko e ve uiniti kljuni pokus. To je uvijek tako. No pustimo sad to, to je briga onih u biolu, imamo i mi svojih problema. ta ima novo posljednjih sati? Ima odgovori Nboja i prui mu sa stola nekoliko fotografija tragova kozmikog zraenja. Razvijene su prije pola sata. Bile su vani izmeu 18 i 20 sati, tragovi su znai nastali negdje u to vrijeme. Sedam ih je. Robert fiukne. Vidi, vidi, pravi kapitalci. Bit e najmanje reda veliine deset na osamnaestu. to ti misli? Ne znam. Trebalo bi izraunati, ali ini mi se da je to najvii nivo energije koji smo uspjeli snimiti dosad. udno je samo da ih se u roju nalo ak sedam. Prekine ih telefon. Bio je to Kutogava, radio-astronom Sluajte, vas dva mudraca, kronotraka mi je zabiljeila neto udno u 19 sati 48 minuta 7,4 sekunde, neka smetnja prola je kroz radio-teleskop, a po obliku signala ini se kao da je dola sa stranje strane, razumijete, iz pravca stanice. Registrirali smo samo kratkotrajno kranje i poslije je opet bilo sve u redu, no zanima me ipak to je to bilo. Jesu li to zabiljeile vae fotoploe? 32

Robert i Nboja se pogledae. Kae u 19 i 48? To bi odgovaralo ree Robert, a Nboja zapita: Kuti pogledaj malo bolje taj svoj dijagram. Ima li moda u finijoj strukturi sedam amplitudnih vraka? S druge strane linije nakon krae utnje zauje se uzvik i nekoliko rijei japanskog. Tako mi galaktike Nboja, ima ih sedam. Kako si znao? ekajte, stiem odmah k vama, ovo moramo raspraviti. I raspravljali su puna dva sata, ali diskusija ih nije dovela do rjeenja zagonetke. Oko 11 sati Robert ih ostavi uz plou iaranu kredom (zanimljivo da su i na stanici u svim naunim diskusijama jo upotrebljavali te smijene starinske rekvizite plou i kredu), opere ruke i krene prema biolokom laboratoriju. , koja ast, dola nam je prva glava fizike u posjet zauje Robert ve na vratima biola Harija koji se uputi prema njemu sa aom u ruci. Vodi li te ovamo znatielja za naim umjetnim uterusom ili je posrijedi interes prema kriancima izmeu ljudskih rasa? bockao ga je Hari znajui za njegove simpatije prema kreolki Neli. Da, ovog kozmikog bludnika zanima sve to je u bilo kakvoj vezi sa spolnim stanicama pa makar bile i u epruveti uzvikne Nela i cijelo se drutvance nasmije. Vidim da se dobro zabavljate na moj raun pa u zato ja odmah popiti neto na va raun, da bude jedan-jedan. Dobro, tata Hari, kad e ve jednom ta oplodnja, treba li ugasiti svjetla povie netko iz pozadine u sveopem agoru i smijehu. Dragi suradnici i prijatelji povie Hari i krene prema monitoru u kutu prostorije. Svi znate zato smo se skupili ovdje na malo slavlje i svi znate kako se rodio ovaj ureaj. Veina je vas i sudjelovala u gradnji. Znate i gdje je smjetena, u nultoj komori, u samom srcu stanice, tamo gdje vlada nulta gravitacija kao i u svemirskom prostoru. Odluili smo se za tu lokaciju da nai budui mali svemirci ve od zaetka rastu u besteinskom stanju. Kad je ovjek krenuo u svemir prije osamdeset godina morali su se astronauti privikavati na stanje bez teine, za njih neprirodno. Mi emo sada stvoriti ljude kod kojih e taj proces ii obratno. Oni e se morati postepeno privikavati na ono to je za nas normalno: na teinu. 33

On zastane jer je u prostoriji vladao muk. Zatim se nasmije i nastavi: No dobro, neu vie filozofirati, sve vi to znate. Da krenemo. Ja u pustiti na cilj pripremljene spermatozoide... evo on okrene jedno dugme na monitoru. A sada, vama je jasno da nije red da se ja kao mukarac petljam dalje u te enske stvari, pa bih molio nau laboranticu Veru da odigra ulogu domaice. Ona je najmlaa meu nama pa... Sa svih strana uo se smijeh i veseli povici. Ali, prosefore, ja, ovaj, zato ba ja branila se Vera sva crvena u licu. Hajde Veruka, ne stidi se, neemo gledati smijao se Hari i gotovo je odvue do monitora. Hajde okreni regulator uterusa. Ona uini kako joj je reeno i prostorijom se razlijee pljesak. Bravo, mama Veruka uli su se povici i od tada laborantici Veri osta zauvijek nadimak mama djece iz umjetnog uterusa. to kae na sve ovo? Robert se okrene i ugleda iza sebe Vilija iz kontrolnog centra. Nita odvrati on osim da se svi lijepo zabavljamo. Da ti iskreno kaem ja jo ne vjerujem da e se iz tih staklenki i cijevi poroditi... Zamalo sam rekao: izlei ljudi. Ima li to novo kod vas? Nita ovako spektakularno kao to je spolni ivot naih biologa odvrati Robert i namigne Neli koja im se pribliavala. Evo nam najljepe frankentajnovke koju znam. No, kad ve pita za fiziku, Vili, dobili smo nekakvu udnu sliku kozmikog zraenja veeras, ini se u 19 i 48. U 19 i 48... jesi li siguran? ekaj malo. On izvue iz depa notes. Pazi, tono u 19 sati i 48 minuta sedam zarez etiri sekunde prekinut je dovod energije iz solarnih elija segmenta 14. Udar meteora. Robertu je skoro ispala aa iz ruke. Ne ali se, Vili, s ozbiljnim stvarima opomene ga on. Ma kad ti kaem. Vrijeme je uostalom zabiljeeno u dnevniku kontrole i u memoriji kompjutera, ja sam ga samo prepisao. Moe provjeriti. Ali kakve, ovjee, veze mogu imati meteori s kozmikim zraenjem? 34

 Na to pitanje odgovori ti, ali koincidencija na tonost od desetinke sekunde ne moe biti sluajna. ekaj, gdje je tu, do vraga, najblii telefon da javim onim mojim jadnicima uz plou? Ali pazi ako si me nasamario. Oni ve dva sata grizu kredu nad tim problemom. On dohvati telefon. Nboja, Robert, sluaj, tu je sa mnom Vili iz kontrolnog. Kae da je neki meteor udario u ono vrijeme, tono na desetinku sekunde... pa znam i ja da je nemogue, ali on tvrdi... U razgovor se umijea Vili: Meteora ima sedam komada Kae da ih je sedam... ma nisam pijan Nboja, popio sam samo jednu aicu... dobro, dobro, znam da mi ne vjeruje... Molim? Sedam patuljaka... Sluaj stari drue, pusti sad priu o Snjeguljici, ma nisam se napio... Vili mu oduzme slualicu. Ovdje Vili iz kontrolnog centra, sluaj me, Nboja, dosta natezanja, potrai Ivana... da, onog iz energetskog... kod njega su ti meteori, unio ih je u brod i jo ih nije dao astronomima. Okrene se prema Robertu: Ne vjeruje, misli da smo to smislili kao dobar vic... Sluaj, Nboja. potrai molim te odmah Ivana, njegov broj je 347... Jedan je bio potpuno bijel i to gotovo bljetee bijele boje, drugi je bio crn, barunasta crnila poput prostora, poput apsolutno crnog tijela. Preostalih pet imalo je osnovne boje vidljiva spektra, svaki po jednu: crvenu, naranastu, utu, zelenu i plavu. Nedostajala je samo ljubiasta. Zbog tih boja ovi su jedinstveni meteori uli u strunu literaturu pod nazivom polikromni sideriti jer im je jedan od glavnih sastojaka bilo eljezo, premda je rendgenska analiza i difrakcijska slika s elektronima pokazala da gotovo i nema elementa koji ne bi bio zastupljen u njima, pa makar i u tragovima. Kakvi su, meutim, to bili minerali ostalo je nerazjanjeno jer se kamenii nisu mogli ispitati poznatim metodama. Nebrojene su se diskusije vodile o tim meteorima, otkako su onoga dana, kad je u biolokom laboratoriju startao eksperiment s umjetnim uterusom, izvaeni iz oplate stanice. Napisano je bezbroj znanstvenih radova i doktorskih dizertacija o polikromnim sideritima, iznosile su se raznorazne kontradiktorne teorije o njihovu porijeklu, a jedino to je svima bilo jasno jest da ne spadaju ni u to dosad poznato u svemiru. Najsmjelije hipoteze smjetale su ih ak u sam prapoelak univerzuma, a neki su tvrdili da uope ne potjeu iz naeg svijeta. Dokaz tome su bile injenice da su ostali uzaludni svi pokuaji mehanikog djelovanja na njih. Oni su se odupirali svim kemikalijama, laserskim zrakama, pa ak je propao i posljednji oajniki pokuaj da ih se jednostavno zdrobi. Nikakva sila ni 35

energija nije ih mogla promijeniti. Na laserske zrake, na primjer, reagirali su tako da su jednostavno svu primljenu energiju odmah isijavali i to u vrlo irokom spektru, a da im se temperatura nije povisila ni za stupanj. Postali su i ostali jedna od nerjeivih zagonetki znanosti, ptica rugalica svim njenim naporima. Prolazile su godine i gotovo da i nije bilo tjedna da na stanicu ne doe poneki strunjak u nadi da e otkriti neto o polikromnim sideritima. S vremenom je ipak gasnuo interes za njih i oni su sve rjee naputali vitrinu mineraloke zbirke gdje su pohranjeni zajedno s ostalim meteorima, spremljeni za vrijeme kada e se nai netko tko e odgonetnuti njihovu tajnu. A taj se netko pojavio mnogo prije negoli je itko od fiziara i slutio. A nije ni bio fiziar, ni astronom. Laborantici Veri bila je 21 godina kad je dola na stanicu. Pripadala je meu pomono osoblje, jo potrebno svakom laboratoriju bez obzira na velik broj elektronskih pomagala. Bila je primljena zbog izvanredno spretnih ruku, prstiju vjetih kao u kirurga, to je pri pripremi biolokih pokusa na malenim uzorcima bilo i te kako vano. Rukujui laserskim noem u vidnom polju mikroskopa, sva napeta i panje usmjerene prema celularnom mikrosvijetu koji je pulsirao, ivio po svojim protoplazmatskim zakonima, Vera je nalikovala na maioniara koji, naoko nepokretan, izvodi trikove komunicirajui s okolinom, pokretima samo njemu znanim. Ispod njena mikro-noa mijenjali su se stanini kozmosi, eksplodirale su vakuolne zvijezde, bjeale galaktike citoplazme, a ona je, okom tvorca, prikovanim na okular mikroskopa, kao iz nekog drugog svijeta, motrila te grudice protoplazme to su se trzale, jurile ili treperile zato to su ivjele i htjele ivjeti i dalje. Kad bi se ona umijeala u njihov ivot plamenom otricom svoga noa sijala je smrt, ali i oslobaanje, mijenjala je sluaj u nunost, igru u pravilo, modelirala je budunost rezom sadanjosti, a iza oiljaka od nje zadanih kretale su se stanine sudbine novim putovima. Vera bijae bog citoplazme. Bila je najmlai lan ekipe na stanici. Ta joj je mladost i bila krivcem za onu alu profesora Harija na dan putanja u pogon umjetnog uterusa. Netko ju je tada nazvao mamom i nadimak je ostao kao neizbrisiv benigni made, ali ipak drag. Ona je bila majka svemirske djece iji su fetusi uspjeno rasli. Kako je prolazilo vrijeme sazrijevanja, vrijeme trudnoe, ljudi su joj se sve ozbiljnije obraali mama Veruka, ak ve i bez onog u poetku primjetnog tona ale, kao da su svi zaboravili porijeklo toga 36

nadimka i kao da je i njima samima trebalo da nekog na stanici imenuju majkom budue djece. Vera je prihvatila tu igru i bila je zadovoljna. ak se i sama poela tako osjeati. U dubini due znala je da je sve to glupo i da im ona nije majka. Njihova je majka bila rasplodni materijal, dva jajaca i dva spermatozoida, genetska rasko ivota ljudske vrste i njene besmrtnosti, a sve to kombinirano s ludim, bezobraznim, znalakim, upravljanim, bezosjeajnim kemizmom umjetnog uterusa koji je kroz devet mjeseci sazrijevanja davao fetusima dozirane enzime, hormone i sve potrebne hranjive sastojke. Prihvaajui sve to kao znanstveni eksperiment, a opet zadravajui poznatu im etiku, ljudi sa stanice posegnuli su za jedinim i njima najbliskijim simbolom materinstva koji je antropomorfan i svet. I zato je Vera morala biti mama. Eksperiment je uspio. Prvi udah djece djevojicu su nazvali Stela, djeaka Geo bio je propraen kao i kod sve novoroenadi, plaem, tim prirodnim refleksom kojim se dini putovi tek roenog bia iste od tjelesne tekuine da bi preuzeli svoju novu funkciju. Bio je to prvi djeji pla koji se razlijegao svemirom. Istina, nije otiao dalje od zidova stanice, no mikrofon instaliran u nultoj komori gdje je bio uterus i gdje su lijenici izveli operaciju odvajanja novoroenadi od aparature, prenio je pla preko sistema ozvuenja u sve kutke velike stanice, u sve laboratorije, drutvene prostorije, privatne sobe, cijelo osoblje stanice zastalo je na svome poslu, zamukli su razgovori, prekinute rasprave. Gotovo punu minutu na stanici se nije nita drugo ulo osim te praiskonske dernjave koja je najavljivala da je ljudska vrsta bioloki, a ne samo fiziki, probila ljusku svoje postojbine i prosula svoje sjeme meu zvijezdama. U vitrini mineraloke zbirke Rezonatori su osjetili zrane vibracije to odjekivahu cijelom stanicom. Bile su to vibracije pune nekog naboja koji je odreene sklopove u unutranjosti Rezonatora postavio na novu razinu. To jo nije bila rezonancija ve samo njen nagovjetaj; glavni sistemi jo se nisu budili. Samo su neki kristali promijenili strukturu postavljajui Rezonatore u stanje jaeg senzibiliteta, jer su negdje u blizini nastala iva bia. Rezonatori nisu bili u stanju registrirati postojea iva bia ve samo novonastala. Zato je moralo biti tako, o tome stroj nije vodio rauna. Tako su htjelt njegovi tvorci. Jedan je relej u njima prvi put otkad postoje Rezonatori, poeo otkucavati vrijeme i mjeriti prostor, otvorile su se latice mikroskopskih senzora na svim spektrima i 37

Rezonatori su pokrenuli svoja zaspala osjetila. Znali su to i je dalje initi. Da je netko toga asa bio u prostoriji mineraloke zbirke opazio bi u mraku da je pet kamenia zasjalo naas u pet boja oslobaajui se energije nastale pri promjeni energetskog nivoa, bijeli kameni ostao je jednako bijel, a crni jednako taman kao prostor iz kojeg su doli. ekali su i dalje rezonanciju strpljivou kakvu poznaju samo strojevi. Rezonancija je, meutim sada bila ostvariva. Naveer, 31. sijenja 2043. Vera je zapisala u svoj dnevnik: Dananji sastanak odbora bio je vrlo buran. Djeca imaju osamnaest mjeseci i jo nisu napustila zonu nulte gravitacije gdje su im uredili sobu spuvom podstavljenih zidova da se ne ozlijede. Brzo su nauila kako da se spretnim odgurivanjem doepaju bilo kojeg mjesta i predmeta u prostoriji. Ponekad, bilo je i smijenih scena jer su djeca bila vjetiji letai od odraslih, pa ih nije bilo lako uhvatiti u prostoru sobe. Hari je ak jednom, bijesan to ne moe nikako dohvatiti Gea, predloio da se napravi neka mrea slina onoj za lov na leptire, no ja sam ga uspjela odgovoriti od te smijene ideje. Sastanak je bio buran. lanovi odbora podijelili su se u dva tabora. Jedni su tvrdili da je posljednji as da se djeca postepeno prebace u podruje sile tee, prvo na 0,2 g, koliko je na etvrtoj razini, a zatim dalje, na vie razine. Druga je struja zastupala stajalite da bi prebacivanje djece iz besteinskog stanja, dok im je tek godina i pol, upropastilo cijeli eksperiment. Naime, ne bi se u punoj mjeri iskoristile sve mogunosti za prouavanje djelovanja nulte gravitacije na ljudski organizam, poev od roenja. Prva je struja, meutim upozoravala da e poslije biti moda prekasno, da bi djeca mogla postati nekorisni invalidi, prvi takve vrste u povijesti, jer se nikada vie ne bi mogla normalno osjeati u normalnim uvjetima zemaljske gravitacije kad se jednoga dana vrate na Zemlju. Ili, moda, zlobno je primijetio jedan od najvatrenijih pristalica teinske struje, kolege besteinci namjeravaju ve sada osuditi djecu na vjeno progonstvo sa Zemlji ili, u najmanju ruku, na vjenu pokoru pod teretom gravitacije? Razvila se beskrajna diskusija izmeu genetiara i embriologa o tome da li su djeca, fizioloki gledano pravi ljudi i da li imaju u tijelu naslijeenu spoznaju o postojanju sile tee i potrebu za njom, ili to tek ovjek stjee na Zemlji iskustvom, jer je u majinoj utrobi, 38

premda uronjen u plodnoj vodi ipak pod djelovanjem gravitacije, a pogotovo kasnije kad se rodi i doe u dodir s tvrdom podlogom. Embriolozi su tvrdili da se za bilo koji embrio na Zemlji moe rei da se razvija u besteinskom stanju, iako ne potpuno, jer ve i u njegovu krvotoku kola krv prema gore, odnosno prema dolje. Ova djeca sa stanice ni u embrionalnoj fazi, a ni kasnije, nisu jo osjetila vertikalizaciju prostora, kako se netko bio izrazio. Ljudi normalno ive u prostoru iji smjerovi nisu ravnopravni ve je stalno prisutan vektor vertikalne sile kojem je podreena komponenta motorike, a moda dijelom i miljenje. Mi mislimo gravitacijski, rekao je Hari. Kako e se ponaati mozak koji nema osjeaja za poseban smjer ve su mu svi pravci ravnopravni? (pita Mahdi). Profesor Husein pitao je prisutne da li je tono poznata veza izmeu gravitacijskog polja i pritiska na vitalne toke kao to je hipotalamus. Nadalje, postoji li neka anizotropija u smjerovima prolaza elektrinih impulsa u mozgu s neurona na neuron, a koja anizotropija se nee razviti kod ove djece zbog pomanjkanja vertikalizacije prostora. Za ovjeka sa Zemlje, koji kasnije doe u besteinsko stanje, to nije vano, jer su njegovi neuroni ve ranijim iskustvom formirani pa se samo prilagouju izotropiji svemira (doktor Heller). I tako redom, sate i sate. Bilo je trenutaka kad vie nisam imala snage ni da sluam, a kamoli da biljeim. Bila sam stoga zahvalna Hariju kad je negdje oko 13 sati prekinuo sastanak. Stela i Geo uli su ve u estu godinu ivota kad su jedne veeri prije odlaska na spavanje zadravali Veru stalno se neto dogovarajui oima, sve dok se Geo nije ohrabrio i zapitao je: Veruka, hoe li nam rei? A to, zlato, to da vam kaem? Stela je legla pri tome na sag i prelazila preko njega dlanovima kao da neto trai. Pa zna ve. Ono. Zna. Gdje su? Neemo te nikome odati, samo nam reci gdje su. Mi emo ih samo malo maknuti i opet staviti na mjesto nastavi Geo. Vera ih je gledala, ne shvaajui djecu koja su se valjala po sobi pipajui dlanovima i oslukujui uhom prislonjenim o pod. Pa kao da ne zna sad e ve nestrpljivo Geo. Pa magneti. Kakvi magneti, duo? odgovori Vera samo da dobije na vremenu, iako je ve poela shvaati o emu je rije. 39

 Oni zloesti magneti to su ih u sobu stavili zloesti ljudi pa vie ne moemo letjeti. A ti si dobra, pa nam reci gdje su pa da ih maknemo. A tko vam je rekao da su tu magneti? Nitko nam nije rekao, ali mi to znamo. Kako moete znati, ako vam nitko nije rekao? Zapravo, rekao nam je Robert. Ne, on nam nije rekao da su tu u sobi magneti, on nam je samo danas, kad smo bili kod njega, pokazao magnete. Jedan je veliki privlaio k sebi male. I jo nam je rekao da ih dri nevidljivom silom. I mi sada znamo da su i u nau sobu stavili te magnete, kao i u sve druge sobe, ali nama oni smetaju i ljepe bi nam bilo bez njih. Sad je vrijeme za spavanje. Ugasit u svjetlo i ne elim vie uti ni rijei. U sobi nema nikakvih magneta. Svi mi moramo hodati, imamo teinu jer se stanica vrti i... A zato se vrti? upadne joj brzo u rije Geo. Neka je zaustave. Ona se vrti da bi ljudi mogli ovdje normalno ivjeti kao to ive na Zemlji odgovori Vera svjesna ipak neloginosti svojih rijei upuenih djeci koja jo nikad nisu ivjela na Zemlji. Postidi se i zauti. Ja ne vjerujem da Zemlja postoji ree odluno Stela. Veruka, jesi li ti bila na Zemlji? Dakako da jesam. Tamo sam se i rodila. Zemlja postoji, pa vidjeli ste na filmovima.I ume i mora i planine. Ako ta Zemlja postoji, kako moe biti tako velika da na nju stanu sve one stvari iz filmova. To bi znailo da je ak vea od stanice. Pa i jest vea od stanice. Mnogo, mnogo vea. Vea od stanice? S jo vie soba? smijao se Geo. I jo irim hodnikom? djeca su poela pljeskati rukama jer ih je pomisao na tako veliku Zemlju zabavljala. Stela se poela valjati po podu smijui se. Znai sve je ono doista istina to smo gledali na filmovima? Pa jasno da je istina. To sve postoji i vi ete kad jo malo odrastete ii na Zemlju. I letjet emo do Zemlje u raketi? Svakako. Hura, a kada emo ii? Sutra? Ne ba sutra. Kad jo malo odrastete. 40

 A kad emo se vratiti sa Zemlje? Brzo? uli smo da je tamo jo vea teina nego ovdje nadopuni je Geo. Neu da ujem vie ni rijei. Na spavanje prekine ih Vera i ugasi svjetlo. Kad su djeca proslavila sedmi roendan, odbor odlui da ih se odvede na Zemlju i tako pone druga faza eksperimenta: kako e se djeca svemira adaptirati na zemaljski svijet. Slanje djece na Zemlju moglo se, bar s njihova stajalita, usporediti sa slanjem prvog ovjeka u svemir prije osamdeset godina. Nekoliko dana prije polaska djeca su u sklopu programa upoznavanja cijele stanice posjetila i zbirku meteora. Bilo ih je na stotine skupljenih u toku devet godina rada stanice. Djeci je rastumaeno ukratko to su to meteori. Psiholozi koji su ih pratili posebno su u izvjetaju odbora zabiljeili da su se djeca dugo zadrala pokraj vitrine s polikromnim sideritima i ak traila da ih im daju u ruke. Ovaj je interes objanjen lijepim bojama meteora, a oni su, uostalom, privlaili pogled svakog posjetioca zbirke. Nitko nije zbog toga tome pridavao panju. No uoi odlaska djeca su normalno legla, no da je netko te noi u sitne sate proao glavnim hodnikom izmeu etrnaestog i osamnasetog segmenta vidio bi dva mala bia kako se uljaju pogledajui uokolo. Uli su na vrata s natpisom Mineraloka zbirka i uskoro izali trei natrag. Imam ih, imam ih vikala je u sobi Stela istresajui iz ake po krevetiu sedam kamenia. Daj da ih vidim. Nisu samo tvoji. Zna kako smo se dogovorili. Uostalom, moja je bila ideja da ih ponesemo na Zemlju. Pa dat u ti ih, ne boj se, nai su, zajedniki. Ali rekao si da e meni dati ove u boji, a ti e uzeti crnog i bijelog. Dobro, ali svi moraju biti zajedno. Ako se ikad razdvojimo, jedno e drugome dati svoje. Znam. Moraju svi biti na okupu. I bili su. Bilo ih je sedam, tono koliko i treba da ih bude. Planirano je da boravak djece na Zemlji traje est mjeseci. A to da se radi nakon toga, o tome nije bilo jedinstvenog stajalita. Neki su u odboru predlagali da se djeca zauvijek ostave na Zemlji, odnosno da bar ostanu do punoljetnosti, drugi su traili da ih se ve 41

nakon tih est mjeseci vrati u svemir, a trei su mislili da odluku o tome treba donijeti kasnije, ovisno o ponaanju djece na Zemlji i njihovim eljama. Odlueno je takoer da djeca prvih mjeseci ne dolaze u kontakt s drugom djecom ve da se posve posvete prilagoavanju na prirodni okoli. Kasnije, kad se pokuavao rekonstruirati cijeli sluaj, ispisana su brda papira o svakom i najmanjem detalju vladanja djece, pri emu je, osim sjeanja lanova pratee ekipe, posluilo i mnotvo magnetofonskih i magnetoskopskih traka. Nije naeno nita sumnjivo, djeca su uvijek bila s nekim odraslim, osim nou i jednom kad ih je Vera ostavila na plai na kratko vrijeme. Kasnije se pokazalo da je kamera u djejoj sobi snimila Gea samog kako je uletio u sobu, uzeo neto to je bilo skriveno u jednoj igraki, i odjurio odmah napolje. Da su oi kamere mogle pratiti djecu i na plai bili bi ljudima mnogo jasniji dogaaji koji su zatim uslijedili. Djeca su tog poslijepodneva bila nakratko sama, a Veri su obeali da nee zalaziti u duboku vodu. Uostalom, bili su dobri plivai. Skupljali su, kao i obino, po plai koljke i lijepe kamenie. Iz metra dubine Geo je ak uspio izroniti morsku zvijezdu, prvu koju su nali, premda su je ve poznavali s filmova. Bila je lijepa, s pet krakova to su se lagane izvijali u zraku kao da trae izgubljenu podlogu. Poloili su je na pijesak i poeli po njoj slagati kamenie to su ih nali na plai. Zna to ree Stela. Sjetila sam se. Hajdmo zvijezdu ukrasiti onim naim kameniima. Moe odgovori Geo. Idem po njih. On odjuri u kuu i uskoro se vrati s punom akom obojenih kamenia. Evo, poslagat emo ih ovako. Crnog na ovaj krak, a bijelog na krak uz njega... Ne, to nee biti lijepo usprotivi se Stela. Na vrhove krakova stavit emo ove obojene. Ovdje crvenog, a ovdje zelenog... Ne! Sjetio sam se uzvikne Geo. Sjea li se to nam je Robert priao onda u mineralokoj zbirci? Da ovi meteori imaju osnovne boje spektra. A kojim redoslijedom idu boje spektra? Prvo je crvena, dobro, onda emo crvenog staviti ovdje. Koja je boja zatim u spektru? uta? Ne, naranasta. Njega ovdje. A zato ne lijevo od crvene? Ma dobro, svejedno na koju stranu. Dobro, sad doe uta... Pa zelena... I plava. 42

 Tako, sad smo zvijezdu ukrasili spektrom. A na sredinu emo jo staviti crni i bijeli. Jedan uz drugi. Ne ree Stela. Nije lijepo tako. Stavi crni na bijeli. Moe li? Stoji? Nee, pada. ekaj da pokuam obratno. Evo. Sada stoje. Oni zapljeskae rukama divei se ukraenoj zvijezdi. Prvo su zauli zvuk. Prvo dubok ton nalik na brujanje, zatim sve vii, dok nije preao u cijuk i izgubio se. Vratio se opet iz visokih oktava, preao sada bre cijelu tonsku ljestvicu, opet se dizao, sputao, sve bre i bre. Zatim se pojavilo svjetlo. Svaki kameni sve je jae ario, svaki svojom bojom, omatajui se plinovitom aureolom koja je tako blistala da su djeca instinktivno pokrila oi. Iz svakog kamenia pruile su se zatim zrake pripadne boje i spojile ih sa crnim i bijelim u sredini. Cijela kompozicija polako se zatim odigla s tla i ostala lebdjeti u visini djejih oiju. Kad su djeca makla ruke s lica, ugledala su taj dvostruki pentagram sada ve blaeg, podnoljiva sjaja kako se polako vrti oko glavne osi. Oni se odmakoe od njega, no on ih nije slijedio; ostao je i dalje iznad morske zvijezde. to je to, to je to? zamuckivala je Stela. Ne boj se, nee nam nita zatitniki ree Geo. To lebdi, a sve to lebdi dolazi iz svemira i dobro je. I ja mislim da nije opasno sad ve hrabrije potvrdi Stela. Misli da je to ivo? Ne znam, ali ne bojim se. To je neto iz svemira. Zna da su to meteori. Moda s neke zvijezde. Doi, idemo blie. On uzme s tla jednu poduu granu i pone se oprezno pribliavati pentagramu. Kamenii su mirkali kao svjetionici. Jedan za drugim bljesnuo bi u krugu. Moda nam ele neto dojaviti primijeti Stela. to e se dogoditi ako ga dirnem? Moda on ne zna da ga mi vidimo. Ovom u granom. On priblii oprezno vrak grane do svijetlee zvijezde i takne je. Ne osjeti tvrd predmet. Gurne granu dublje sve do sredita, no grana kao da je ila kroz zrak. Zvijezde kao da nije bilo, a tu je evo stajala pred njima, sva blistava, vrtei se i njiui. Pa to je samo svjetlo, kamenia vie nema uzvikne Stela. Uzet u ga na dlan. Geo prui ruku da uhvati ntagram, no sjajni oblaii u bojama proli su kroz dlan i izali na drugu stranu poput zrake svjetla kroz staklo. Kao da ruke nije bilo. Geo ih 43

pokua odgurnuti rukom, ali oni nisu uope reagirali pa ma to se radilo s njima. Bili su poput slike projicirane u zraku. Djeca se poee ve radovati novoj igraki kad oblaii najednom jae zasjaju, pa se Stela i Geo odmakoe nekoliko koraka. Sjaj je ve bio sada za oko nepodnoljiv i pentagram se poeo polako uzdizati. Jo su ga samo mogli vidjeti kao slabu, jedva zamjetljivu tokicu visoko na nebu. Tu je ostao. Djeca se dogovorie da o tome nee rei nikome nita. Uostalom, kamenii su bili njihova tajna, oni su ih ukrali sa stanice. Poslije veere, Geo usred jednog razgovora zapita ozbiljnim glasom: Kada emo natrag na stanicu? U sobi nasta tajac. To je prvi put nakon tri mjeseca boravka na Zemlji da su djeca postavila takvo pitanje. Nitko se ne osudi odgovoriti, no Robert ipak ree: Gle ti klince. A zato biste natrag gore? Zar vam nije ovdje ljepe? Pa nismo jo poteno ni noge opruili, a vi biste ve gore u ona etiri zida. Oko stanice je prostor bez kraja promrmlja u bradu Geo. Pa ima i ovdje prostora bez kraja. Nisi jo ni obiao cijeli ovaj otoi, a on je tek zrnce pijeska na velikoj Zemlji. Svemir je ipak vei uporno e Geo. Pa dobro, sluajte vi psiholozi obratio se Robert prisutnima. Ovog klinca treba izudarati po guzici, a ne bucibuc. Po guzici. Stara dobra metoda. Ja njemu o Zemlji, a on meni o svemiru. I to meni koji sam cijeli ivot posvetio zvijezdama i znam o njima malo vie od tog klinje. Striek Robert, nemojte se ljutiti ree Stela dok je Geo utke gledao u pod. Geo je samo htio znati, ovaj, mi elimo znati hoemo li se uskoro vratiti na stanicu. Ovdje se ne moemo nimalo odmoriti od sile tee, ne moemo izai van na etnju u prostor. Ili u dvoranu s nultom gravitacijom. A osim toga, moramo na stanicu. Imamo vanog posla. Ma ujte vi njih. Oni da imaju posla! A ja sam doao ovamo pecati ribe, zar ne? A oni moraju zato to... Prekine ga psiholog Albert. Dobro Roberte, dosta diskusije. Djeco, na spavanje, razgovarat emo sutra jo o tome. Kad su djeca otila u svoju sobu, diskusija je trajala duboko u no i na kraju bi odlueno da se ispuni djeja elja. Odvest e ih 44

sutra na nekoliko dana na stanicu da se nauivaju nulte gravitacije, a zatim opet na Zemlju. Oni e nam se zacijelo vratiti. Znaju da su nai, zar ne? aputala je Stela u mraku sobe. Sigurno da znaju odgovori Geo. Oni e nas odvesti do zvijezda. Zato su i doli. Kako zna? Znam. A zato bi inae bili ovdje? Pa mi smo ih donijeli sa stanice. Jesmo. A zato? Zato to sam se ja sjetio da ih uzmemo. Zar si zaboravila? Tko se sjetio da ih ukrademo? Ja. Zato to sam znao da e nam pomoi da odemo do zvijezda. Nisi znao. Sad se pravi vaan, a kad si ih vidio na plai bio si iznenaen kao i ja. Bio sam iznenaen. A tko ne bi bio? A gdje su sad, to misli? Pa rekao si malo prije da e doi sami. Ali kada? Kad se vratimo na stanicu? Oni e doi kad budu htjeli. Spavaj sad. Ako dou noas ja u te probuditi. Titrajui poljima jednog drugog univerzuma, Rezonatori su ivjeli ivotom pokrenutog stroja ispunjenog tenzijom koja se oslobaala u ispunjavanju sada im ve jasnog zadatka. Rezonancija je bila uspostavljena pa ih vie nita nije moglo zaustaviti na putu do cilja. Sloeni u geometrijski raspored polja, u kakvom su morali da budu i u kakav su ih mogla sloiti samo razumom obdarena bia ovog univerzuma, Rezonatori su sada znali kome pripadaju i kome treba da prenesu svoje poslanstvo. Strpljivou kakvu poznaju samo strojevi, oni e ekati na trenutak kad e dva krhka organska tijela povesti tamo kamo su teile sve Rezonatorove silnice od asa buenja. I kamo su teile i misli dvoje ljudskih bia. Jednom pokrenut, u Rezonatorima je stalno bubnjao jedan jedini impuls upravljajui svim ostalima: povratak, povratak. S djecom su putovali samo Hari i pilot, a Vera je otila jo rano ujutro redovnom linijom da im pripremi sobu. Startali su po runom 45

kiovitom vremenu tako da je ak i Hari, koji inae nije uivao u boravku na stanici i smatrao to samo nunim zlom, korisnim jedino zbog dobrih laboratorijskih uvjeta rada, osjetio zadovoljstvo kad su probili naoblaku i ugledali beskraj prostora. Moda e jednoga dana, pomisli, shvatiti i tu djecu, ovdje roenu. Sat kasnije svemirski brod je parkirao u stazu stanice i automatski pilot je zakoio brod tako da su joj se sada pribliavali polako, brzinom od pedeset kilometara na sat. Pilot preuzme komande od automata i pone operaciju mekog spajanja s pristaninim dokom stanice. Hari je ukljuio i tv kameru koja je kontroli u stanici prenosila sliku iz unutranjosti pilotske kabine. Djeca su bila u susjednoj prostoriji i promatrala na monitoru manevar pristajanja. Tada se pojavio pentagram. Izronio je iz stijenke broda i ostalo lebdei pokraj djece. Vidi da nas nisu ostavili, vratili su se ree Geo, a Stela pomiluje rukom oblai, premda je znala da nema to dodirnuti. U to vrijeme u pilotskoj kabini pilot se dogovarao s kontrolom leta na stanici. Poinjem koenjem, faza tri. Motori ukljueni. Njegov pogled ostao je kao prikovan za komandnu plou, a zjenice mu se rairie. Oh izusti. Pogleda u Harija, a lice mu je postajalo sve bljee. Motori nisu proradili. Kontrola ovdje. Jesmo li pravilno uli? Motori nisu proradili? Nastao je tajac. Pilot skoi sa sjedala i pone brzo oitavati instrumente. Nemogue, sve je mrtvo. Svi su instrumenti na nuli. Nigdje nema energije. Radi samo baterija za telekomunikaciju. Hari ga je gledao nita ne shvaajui. Kako: ne rade? Pa uinite neto! Brzinom od dvanaest metara u sekundi, trista tonska raketa pribliavala se golemoj masi stanice udaljene tri kilometra. Pri toj brzini doi e do nje za etiri minute. Noen inercijom, brod su mogli zaustaviti samo njegovi raketni motori jer nikakva sila nije mogla za samo etiri minute promijeniti kurs stanice kojoj je masa dva milijuna tona. Raketa je morala zakoiti. Jane, izbaci prednje rakete za prisilno koenje. uje li nas? Izbaci manevarske rakete. Promijeni bar kurs javio se kontrolni toranj. 46

Jan je pritiskao crvenu dugmad, ali do oekivanog spasonosnog osjeaja teine pritiska, uslijed koenja, nije dolo. Nita se nije pomaklo. Raketa je bila potpuno mrtva, nita nije funkcioniralo. Na stanici je dan znak za uzbunu. Preostale su jo tri i pol minute do sudara, ako motori broda u meuvremenu ne prorade. Sirene su zavijale svim prostorijama stanice, a razglas ponavljao: Odmah napustiti sektore jedanaest i dvanaest. Meusektorska vrata otvorena su jo tri minute i deset sekundi. Trenutna evakuacija sektora jedanaest i dvanaest. Jo tri minute. Svi u glavne hodnike na pokretne trake. Meusektorska vrata zatvaraju se za 150 sekundi... Na brodu, pilot i Hari su opsjednuto zurili as u mrtvu komandnu plou, as u gromadu stanice koja se pribliavala polako, ali neumitno. Kontrolni toranj. Sudar za dvije minute i etrdeset. Zapovijed. Odustati od pokuaja upravljanja i odmah napustiti brod. Ponavljam. Svi putnici neka uu u kapsule za spaavanje. Ekipa za prihvat kapsula ve kree sa stanice. Zapovijed. Djeca krikne Hari i poleti prema vratima. Pritisne na dugme elektrine brave, ali vrata se nisu otvorila. Jane, vrata su zaglavljena... brzo laser! On usmjeri zraku lasera na elina vrata. Metal je prtio iz tankog reza koji se prokleto sporo produavao. Kontrola. Jo minuta i trideset. Najkasnije za minutu ui u kapsule. Zatim se iz zvunika zauje drugi, uzbueni glas: Hari, gledamo te. Pokuaj izrezati samo bravu. Lijevo dolje, jo, jo nie, tako. No vrijeme je isteklo. Hari se pripije uz elina vrata viui: Otvorite se. Jan ga povue za ruku da uu u kapsulu On ga odgurne. Jan uzme s poda odbaen laser i udari njime Harija po glavi. Ovaj padne i pilot ga odvue do kapsule, potegne u nju, zatvori poklopac i povue polugu za komprimirani zrak. Kapsula jurne u svemir. On se baci u drugu i izleti van sedam sekundi prije sudara. U svojoj sobi djeca su se za to vrijeme igrala s blistavim pentagramom. Iznenada, areni zvjezdasti oblak napusti prostoriju i postavi se oko iljka rakete to je sad prevaljivala posljednje metre prije neizbjenog sudara s masom stanice. U kontrolnom tornju ljudi su stiskali usne oekujui svakog trena eksploziju. Veina je posljednjih sekundi zatvorila oi i samo su oni najhladnokrvniii pratili na monitoru put rakete do toke dodira. 47

Sad! Nita se nije dogodilo. Poput tanke igle kad prolazi kroz tkaninu, ulazilo je vretenasto tijelo broda u tkivo stanice. Raketa je bila dugaka oko pedeset metara i pune je etiri sekunde dostojanstveno i beumno prolazila kroz elik stanice UN-1. Gledajte povie netko i svi otvorie oi pratei prolaz rakete. Upravo joj je jo rep virio s ove strane stanice kad se na monitoru, koji je prenosio sliku druge strane, pojavio iljak rakete kako neoteen izlazi van. Prola je kroz nas kao kroz prazninu proape netko. Za nju kao da mi ne postojimo. U njoj su Stela i Geo promrmlja jedva ujno Vera. U raketi, sjajni pentagram vratio se u prostoriju i zauzeo svoje staro mjesto pokraj glava djece. Proli smo kroz stanicu ree Geo nekako izmijenjenim glasom. Da, znam odgovori Stela gledajui ravno pred sebe. Kreemo na dalek put. Rezonatori e nas odvesti prema najdaljim zvijezdama ree Geo, a zatim doda: Jo i dalje. Mrtvih motora, raketa je ubrzavala noena silama to ih je crpla iz samog prostora. Na stanici su je svi pratili utke... Netko je samo oitavao na glas brzinu s radara. 7... 15... 40... 100...300 kilometara u sekundi. Uskoro emo je izgubiti. Koji je kurs? netko zapita. Deklinacija plus trideset i dva, osamnaest, rektascen Nevjerojatno. Bio je to glas astronoma Ila. To su koordinate crne jame XR-5.

48

A. Balabuha:
Preveo Ivan Paprika

Operacija Biserje pred svinje

Coup-Ridge se rasprostro ravnicom du auto-strade kao kakva golema lavlja koa s dvjema ispruenim apama od kojih je lijeva drala veliki stup s golemom oglasnom ploom na kojoj se ponosno i izazovno koio natpis: DOBRO DOLI U NA GOSTOLJUBIVI COUP-RIDGE U KOJEM IVE DVADESET I DVIJE TISUE VESELIH LJUDI I DVA STARA ANGRIZALA Gerald kliznu okom po oglasnoj ploi, smanji brzinu i odlui da usporedi konkretnu situaciju s planom po kojem se trebao ravnati... Sada jo samo mora pripaziti da ne propusti etvrti zaokret desno po Hannover-streetu, nakon ega mora skrenuti du Grinhilreada sve dok ne stigne na svoj konani cilj. Poeo je brojiti skretanja, odnosno ulice to su izbijale zdesna na ulicu kojom se vozio. Sto puta neka su prokleti ti provincijski gradii! Koliko li je jednostavnije tamo gdje postoji jednak adresni sustav te je dovoljno samo naravnati kd na disk autodemonta pa da se automobil zaustavi tono pred vratima pred kojima treba da se zaustavi, nakon ega sam, bez vozaa, krene dalje i parkira se na najbliem parkiralitu... 49

Aha. Otro je zaokrenuo svoj thunderstorm udesno tako da su oba desna kotaa poskoila kao da ih je odozdo udarila kakva golema pesnica. Gerald zaklima glavom i jo malo smanji brzinu... ... Dovela ga je ovamo jedna od eksplozivnih misli njegova efa, kojem su se po glavi vjeito rojile kojekakve genijalne ideje... Gledajte, Geralde, rekao je jednog dana ef, kako je sve nekako pusto i prazno. Prava pravcata abokreina. Moramo je nekako uzburkati, pokrenuti iz smrdljiva mira. Duboko sam uvjeren da bi bilo izvanredno mudro kad biste se povezali sa svim patentnim uredima i, pod bilo kakvim izgovorom, pokupili od njih sve podatke o raznim luckastim i potpuno ludim izumiteljima. Onima koji podnose prijedloge da im se patentiraju kojekakve stvari u vezi s antigravitacijom ili aparate koji su u stanju proizvesti sve ni iz ega. Moda se u svemu tome smeu nae i koje zrnce bisera. Pedanti iz patentnih ureda mogu vrlo lako baciti takav biseri na smetite zajedno s pravim smeem... Eto, tako se rodila operacija Biserje pred svinje. U roku od mjesec dana Gerald je sastavio popis vrlo solidnih razmjera. Za sada je dosta rekao je ef. Sada krenite na put i sve ih opipajte. Naravno, vrlo oprezno. Ili, ne. To bi trajalo predugo. Bolje da vam u tom poslu pomognu Johnson i Brentley. Popis su podijelili na tri dijela. Naravno da je Gerald ostavio sebi sve to je smatrao i najmanje perspektivnim. Ostalu je sitne ostavio Bobu i Dersiju. Na alost, ni jedan od njih nije otkrio slavni efov biser, pa je ovaj mad scientist iz Coup-Ridgea bio posljednja Geraldova nada. Uostalom, Gerald se nije obiavao previe zavaravati nadama. Znao je iz iskustva da su efove ideje rijetko kada plodonosne. Na njegovu sreu kad bi se ipak u kojoj otkrilo ma i najmanje racionalno zrnce, ono bi otkupilo i naplatilo sve one prazne hodove, sva lutanja, kolikogod ih do tada bilo. Oito da su upravo zbog toga oni odozgo i cijenili efa. U najblioj budunosti ef e zacijelo dobiti in brigadira i otii iz Odjela, a onda... Gerald je od svih u odjelu imao najvie anse da ga naslijedi. Nije bilo ni najmanje sumnje da e i sam ef ba njega, Geralda, preporuiti kao svog nasljednika. Grinhilreadom je vozio polagano, zagledajui na kuama brojeve. Zatim je jo jednom provjerio adresu. Sve je bilo tono. Napokon se Gerald odlui i pritisnu dugme na razvodnoj ploi... Vrata se smjesta beumno otvorie, a sjedalo kliznu unatrag i u stranu. Gerald lako izie iz automobila i poe razgibavati noge na asfaltu. Bile su mu prilino otekle u toku tri sata vonje. 50

Mike U, Crafton. Zavrio Massachusetski politehniki fakultet, nakon ega se zaposlio u Istonom elektroopskrbnom poduzeu, odakle prelazi u General Electric Limited. Prije est godina naputa slubu, iako su ga smatrali perspektivnim kadrom, tj. radnikom koji mnogo obeava. Od toga se vremena trinaest puta obratio raznim patentnim uredima prijavljujui vjeni motor perpetuum mobile zbog ega su ga svuda ismijali. Ubrzo su se proirile i glasine da je jadni Crafton... no, da je malo enuo. No bilo ovako ili onako, razmiljao je Gerald, ja mu ipak moram osobno opipati puls. Imanje je bilo sa svih strana ograeno visokom ivicom, veoma gustom, iz daljine nalik na zelenu spuvu. Meutim, kroz rijetke pukotine u ivici nazirao se sivi ton, to je iskusnu oku govorilo da se iza ograde nesumnjivo nalazi betonska ograda. Iznad ograde uzdizale su se kronje drvea to je raslo na imanju i nekakva kupola u sferinu obliku koja je podsjeala na plinski rezervoar ili moda na zgradu u kojoj se smjestio radio-teleskop. Metalna su vrata bila zatvorena. Gerald se na trenutak zaustavio a zatim odluno pritisnuo signalno dugme kraj vrata. to elite? javio se glas iz skrivenog dinamika. Ovdje je Gerald Cremasky iz Oldkrikskog patentnog ureda. Ipak ste se konano probudili? Za to vam je zaista trebalo mnogo vremena, Cremasky... Napokon, kako bilo da bilo, dobro doli u ovaj na grad, to ste ve zacijelo proitali na ploi na ulazu u grad. Ujedno vas upozoravam, jedno od dva stara angrizala koja se tamo spominju, to sam osobno ja. U toku razgovora vrata su propala nekud u dubinu i otvorio se prolaz dovoljno irok da kroza nj proe i najvei vojni teretnjak. U dubini parka vidjela se kua, zapravo vila sva od stakla i betona u stilu Luisa Kahna. Garaa se nalazi iza kue s lijeve strane zavrio je glas svoje upute. Za as u i ja sii. Gerald se vrati u svoj automobil i polako ga uveze na teritorij starog angrizala. U zrcalu je opazio kako su teka vrata poela puzati prema gore im je teka krma njegova thunderstorma prola preko njih. Solidna zvijer zau se odnekud poznati glas. Trista konja, najmanje. Zar ne? Tri stotine i osamdeset. itav dinosaur. Zato dinosaur? 51

 Jer e uskoro izumrijeti. im izie na scenu moj novi motor, takve zvijeri moraju izumrijeti. Uz garanciju senatske komisije za zatitu ovjekove okoline. Poelo je, pomisli Gerald i natmuri se nevoljko. Valja ga se to prije rijeiti. No do sto avola, gdje je ta prokleta garaa? Svijetlozelena asfaltna traka dovela ga je na etverokutnu plohu na kojoj se mogao smjestiti najvie jedan automobil. Naglo je zakoio. U isti taj tren ploha je propala u dubinu i on se naao u podzemnoj garai gdje se ve nalazio jedan landrover-safari te automobil Geraldu savreno nepoznate marke: tuponos kao autobus ali svakako malotiraan. Evo, to je moje edo rekao je nepoznati glas zvonko. Akustika je ovdje bila izvanredna. Nazvao sam ga kuki. ta mislite, Cremasky, koliko ima konja? Pedesetak rekao je Gerald poto je jo jedanput paljivo pregledao kukia. Prevarili ste se tono za etiri stotine puta, mister Cremasky u glasu je zvualo zlobno zadovoljstvo. Jadni Crafton, nema nikakve sumnje da je malo... Pruit u vam priliku da se sami uvjerite, Cremasky obeao je glas s istim prizvukom zlobe. Za sada pak utjerajte svoga dinosaura u staju. Hvala ree Cremasky. Hajde, dinosaure, poimo. Kad se vratio na povrinu, Gerald je najzad upoznao i svoga domaina Craftona. Uljudno su se predstavili jedan drugome poto su se jo uljudnije pozdravili. Zar su zaista oni tupoglavci iz Patentnog ureda konano shvatili da ima smisla da sa mnom makar i samo porazgovaraju? upitao je Crafton. Tako nekako izjavio je oprezno Gerald. Ipak bi moda bilo tonije kad bih vam priznao da je to moja osobna inicijativa. Naao sam u arhivu vae prijave patenta, ustanovio da su isto takve stizale i u druge patentne urede, pa me zainteresirala vaa upornost, to vie to vas malice i poznajem iz General Electrica. Veoma ste astohlepni, Cremasky. Zacijelo vas tjei pomisao na to kako je i Einstein radio neko vrijeme u patentnom uredu. U pravu ste, nije to najvei nedostatak. ak bi se moglo rei da to predstavlja i odreenu prednost, pa moda i privilegij ili vrlinu... Samo mi ipak jedna stvar nije jasna. Kako to da va dinosaur nosi vaingtonski registarski broj? I otkad su slubu u patentnim uredima poeli prihvaati apsolventi West Pointa, oficirske akademije? 52

Gerald se ugrizao za usne... Kako je samo mogao zaboraviti da zamijeni brojeve na automobilu? Hajde da razgovaramo ozbiljno nastavio je Crafton. No prije nego prijeemo na ozbiljan razgovor, bit e bolje da potraimo kakvo zgodnije i udobnije mjesto. Slaete li se? U razgovoru su stigli i do kue pa i uli u nju. to biste voljeli popiti? upitao je tada Crafton. Daykiri, ako se slaete. Ukus vam nije lo, Cremasky. A sad jo budite tako ljubazni pa mi kaite ta ste po inu? Naravno, ako smijete rei. Major. Major Gerald Cremasky iz Odjela za perspektivna istraivanja. Tako sam otprilike i mislio. Izvolite, zauzmite mjesto. Gerald se spusti u niski naslonja, blaeno isprui noge i srknu gutljaj. Daykiri je bio ba kako treba, suh i hladan. to se tie pia, Crafton se u to svakako razumio. Bilo bi sjajno kad bi bio takav i u drugim stvarima. Ipak je taj suludi znanstvenik izazivao kod Geralda osjeaj simpatije. Bilo bi mu zaista krivo kad bi i kod njega izvukao praznu mreu... Recite mi, Craftone, zbog ega ste svoju vilu pretvorili u savrenu i neosvojivu tvravu? Ne bih se zaudio kad bih u zidovima otkrio i zamaskirane pukarnice. Znate, Cremasky... Bit e jednostavnije budete li me zvali samo Gerald. Slaete li se? U redu, no onda i vi mene zovite samo Mike. Tako e biti najbolje, a uz to je stopostotno amerikanski, zar ne? Dakle, na redu je razgovor o mojoj kui, odnosno domu. Vjerujem da vam je poznato, kako nai engleski prijatelji govore: Moj dom, to je moja tvrava. Pa eto, ja sam i ostvario tu metaforu. Vrlo je zanimljiv posao ostvarivati metafore. O tom u vam jednom prilikom pripovijedati potanje, Geralde, a sad da razgovaramo o poslu. Kao to je i vama samome sigurno jasno, nikada ja nisam izumio nikakav vjeni motor, nikakav perpetuum mobile. Gerald ga je otro i pomalo iznenaeno pogledao. Craftonovo lice bilo je savreno ozbiljno, jedino mu se u kutovima usana i sitnim naborima oko oiju iskrio pritajen smijeak, isto toliko zloban kao i maloprijanja intonacija glasa. elite rei...? ... da je moja patentna prijava bila samo rezultat elje da privuem neije zanimanje, zanimanje nekog inteligentnijeg nego to su inovnici i ostali slubenici patentnih ureda. Evo u emu je stvar. 53

Prilino je logino, ako neki inenjer iznenada otkae slubu, a odmah poslije toga poalje gotovo svim patentnim uredima u zemlji prijave da je izumio perpetuum mobile: prvo to e o njemu pomisliti bit e da je u najmanju ruku poaavio. No ipak e se nai i ovjek koga e zainteresirati nema li u tom prijavljivanju perpetuum mobilea i zrnce neeg ozbiljnijeg. ovjek, kao to ste, na primjer, vi. I, kao to vidite, moj se nain privlaenja panje pokazao uspjenim. Moram vas razoarati, Mike, no mi smo se zainteresirali za sve poaavjele. I? Za sada je o tome prerano govoriti. Shvaam; vi oite radite za vrlo tajnu slubu, majore. Tono, vrlo tajnu nasmijeio se Gerald, a njegov je smijeak toliko razoruavao i oaravao da je to bilo nevjerojatno. I,to je najljepe, Gerald je bio svjestan osobina toga svoga smijeka. U redu, vjerujem da od mene neete otii praznih ruku. Samo, da ne bude zabune, ja nisam oekivao, a nisam ni mogao oekivati, da ete vi ba danas doi, pa stoga nisam mogao pripremiti nikakvu praktinu demonstraciju svoga izuma. No, dosta o tome. Poimo radije za poetak u moje glavno svetite, pa emo tamo vidjeti to emo i kako emo. Moda nas iznenada obasja Duh sveti. Vjerujete li, Geralde, u iznenadni silazak Duha svetoga? Vila je bila jednokatna i Gerald se zaudio kad se proavi kroz podugaak hodnik naao pred liftom. Crafton je pritisnuo dugme oznaeno s brojem tri. Gerald je ekao. Vrata su se za njim sklopila i lift propao u dubinu. Padanje je trajalo svega tri sekunde. Da, padanje, dobro ste uli, jer se to kretanje u dubinu ne moe nazvati drugaije. Zatim su se otvorila vrata na liftu i oni su uli u hodnik s betonskim zidovima. Pod stropom slabo su mirkale stropne svjetiljke. Protuatomsko sklonite uskliknuo je oduevljeno Gerald. Savrenstvo fortifikacije dodao je u istom tonu Crafton. No nisam ja taj koji je to zaradio i sagradio. Do svega sam toga doao nasljedstvom. A sad, evo nas pred vratima svetita nad svetitima. Izvolite, uite i Crafton otvori vrata. Gerald je oekivao da e se nai u kakvoj golemoj strojarskoj dvorani, kakvoj prostoriji s raznim aparatima, laboratoriju ili emu drugome, samo ne u prostoriji kakvu je ugledao... Toliko se sve zajedno doimalo ubogim i u neskladu s velianstvenim nazivom svetite nad svetitima. Bila je to soba, dvadesetak etvornih metara, kao i hodnik golih betonskih zidova. Du lijeve stijene smjestila se metalna polica, ispunjena jednakim redovima crnih 54

kocaka sa stranicom otprilike 30 cm. Odoka bilo ih je etrdeset, najvie pedeset Usred prostorije nalazila se na betonskom postolju jo jedna takva kocka. Na gornjoj joj je plohi bila privrena ruka od plastine mase da bi se lake, prenosila, te dvije spojke, od kojih su se prema omanjoj ploi to se nalazila s desne strane vukla dva debela kabela. Evo, pogledajte, ovo su moji pilii rekao je Crafton. Kako vam se sviaju, majore? to da vam reknem, kad jo ne znam to je to zapravo. to je to? Kronokvantni generatori. Sjeate li se kad sam ono govorio o metaforama? Eto vidite, meu ostalim metaforama postoji i jedna koja glasi: Vrijeme je novac. A to je novac drugo, nego mjerilo odreenih vrijednosti u naem svijetu kao to je, na primjer, energija? Dakle vrijeme je i energija. Uostalom, nisam ja prvi na svijetu krenuo u istraivanja u tom pravcu. Koliko mi je poznato, bio je to neki Rus, Kozirev. Za njim su krenuli Rotblat u Njemakoj i Shelington u Velikoj Britaniji, zapravo u njenoj tadanjoj koloniji Novom Zelandu. Meutim, ja sam taj koji je uspio pronai ono to su oni traili. Ovi moji pilii pretvaraju energiju vremena u elektrinu energiju. Na alost, ja sam obian praktiar, pa ne mogu objasniti, pa gotovo ni shvatiti, na koji se to nain i zbog ega zbiva. No to je vaa briga. Mislim da ete vrlo lako pronai, ako ustreba, i cio puk teoretiara. Evo ovaj pili ovdje tu je on pokazao kocku to se smjestila u sredini prostorije opskrbljuje cijelo moje gospodarstvo elektrinom energijom. Ako elite, moete upitati Istonu elektrinu kompaniju. Oni e vam smjesta rei da ne postoje nikakvi kabeli, nikakvi elektrini vodovi koji bi vodili na moju katastarsku esticu. Ako mi ne vjerujete, vaa stvar, ja vas nikako ne namjeravam specijalno uvjeravati. Ipak vam usput moram spomenuti da ne iskoriujem ni puni jedan posto od energije koliko je moe proizvesti ovaj generator. A kompletno jato ovih mojih pilia moglo bi mirne due opskrbljivati elektrinom energijom sve istone drave nae zemlje. Ovi ovdje? Gerald kimnu prema polici. Tako je... Proizvodim ih otprilike po jedan komad svaki tjedan. Vie ne mogu, budui da radim sam, bez pomagaa. No meni je to dovoljno. to se pak iskoritavanja tie, jedan vidite ovdje u pogonu, dok je drugi montiran u kukiu, kako zovem svoj automobil. Vie mi i ne treba. No, a sad je na vama red, da malo pomuite te svoje miie, majore. Zacijelo su prilino omlohavjeli od kabinetskog ivota. Uzmite jedan od ovih generatora pa poimo gore. 55

 No kamo da vas odvuem? nastavio je Crafton kad su izili iz dizala. Ha! Ideja. Poimo. Gerald pokorno krenu za njim. Sandui se pokazao neobino lakim, najvie kilogram i pol. Skrenuli su udesno i na kraju se zaustavili pred vratima koja je Crafton otvorio sveanom gestom. Bila je to kupaonica. to ste smislili, Mike? Vidjet ete. Stavite ga ovdje pokaza Crafton porculansku koljku kade. Ne bojte se, izdrat e. Nagnuvi se nad kadom, Crafton zaepi odvod vode. A sad pronaite negdje dva naslonjaa i dovucite ih ovamo. Dotada u ja ovdje prirediti sve ostalo. Hoete li ih moi pronai? Smijeno pitanje, ta jedna je od mojih profesija snalaenje po tuim kuama odazvao se Gerald. Naslonjae je pronaao u salonu. Bili su neobino laki, same aluminijske cijevi i porolon, pa je uspio odjednom ponijeti oba naslonjaa. Kada se vratio u kupaonicu, Crafton je sjedio nad kadom, u koju je iz potpuno otvorene slavine kuljala voda, a on je iz plastinog omota sipao sol. Potrebno je da u vodi bude najmanje dva postotka soli, Geralde, koliko je otprilike ima i u morskoj vodi. ta mislite, hoe li biti dovoljno pol omota? Usput, uzmite u obzir da sam jedan omot ve usuo. Uostalom, nije previe vano i Crafton istrese itav omot do kraja. Naslonjae postavite ovdje. Hvala bogu, moj je roditelj oboavao udobnost pa mjesta ima koliko ti srce eli. I desetero bi ih se udobno smjestilo. Od vas bi ispao izvrstan asistent. Moda bi bilo mudro da promislite i o takvoj varijanti, poto dobijem Nobelovu nagradu, a vojska odlui da me zadri pod svojom kontrolom? Nastavljajui avrljati u takvu tonu, Crafton uvrsti na spojke generatora dva voda to su zavravali sa dvije metalne ploe, otprilike dvadeset na dvadeset centimetara svaka, koje je nakon toga spustio u vodu tako da je meu njima ostao razmak od desetak centimetara. Za to se vrijeme i kada napunila, pa je zatvorio slavinu. Zavladala je mrtvaka tiina. A sad sjednite, Geralde. I hajde da malo razmislimo. Pretpostavimo da vas elim povui za nos i da je sve ovo zajedno najobiniji akumulator, iako ste se ve mogli uvjeriti da nije tako, sudei makar samo po teini. No, dopustimo da je ipak tako. Kakav je u tom sluaju njegov, prosudite odoka, kapacitet? Otprilike kao kod automobilskoga. etrdeset do pedeset amper-sati. Savreno procijenjeno. A sada pretpostavimo da sam ja genij, to zapravo i jesam, pa sam konstruirao akumulator kojem je 56

kapacitet po jedinici obujma i teine deset puta vei od obinoga, to jest etiri stotine amper-sati... Gerald je kimnuo. Budui da ovaj as ne mogu smisliti nita solidnije ni uvjerljivije, pozvat emo u pomo obini kolski vodeni reostat. Izraunajte, molim vas, koliko vode moe ispariti za jedan sat obian akumulator, a koliko deseterostruki. Ja u za to vrijeme donijeti neto otro za ispiranje grla. Jesmo li se dogovorili? Samo, upozoravam vas, nemojte ni pokuavati da otvorite generator, on je protiv toga osiguran na odreeni nain, pa biste mogli stradati. Gerald se nasmijeio. Kad se Crafton vratio desetak minuta kasnije s koaricom iz koje su kao jeeve bodlje virila grla solidnog broja boca, odmah mu je dobacio: Izraunao sam, Mike. Sedamdeset i dva, odnosno sedam stotina i dvadeset grama. Samo mi nije jasno kako da odredim koliko je to vode sedamdeset i dva odnosno sedam stotina i dvadeset grama u kadi punoj vode? Kako emo ustanoviti, kad se toliko isparilo? Dragi moj prijatelju, vama jo nije jasno to sam rekao, odnosno stvorio. Shvatite, konstruirao sam k r o n o k v a n t n i generator rekao je vano Crafton i nakon te izjave priao je kocki te pritisnuo dugme to se nalazilo ispod ruke a koje Gerald sve do sada nije opazio. Nakon toga je izvadio iz koarice srebrnu mijealicu za koktele i bacio je Geraldu na koljena. Smijeajte neto to e vam najbolje prijati, majore. Sam je pak sjeo na rub kade i poeo zuriti u vodu. Pogledajte rekao je nakon etiri ili pet minuta. Gerald se, s rukama zauzetim mijealicom, odnosno mukalicom, nekako iskoprcao iz naslonjaa i fiuknuo od iznenaenja: voda je zakipjela izmeu ploa, kljuala i isputala velike mjehure iz dubine to su se rasprskavali na povrini prekrivajui je valiima, dok su se sitniji mjehuri razbjeavali na sve strane kao kakvi vodeni kukii. U zrak se poeo uzdizati stupi pare. Pol sata kasnije kada je bila na etvrt prazna, a sama prostorija prepuna pare. Odjea je upila vlagu i nabrekla, a Gerald otpustio kravatu i otkopao ovratnik na koulji. Uh rekao je pomirljivo nepodnoljivo je vrue. Poimo odavde. Smatrajte da ste me uvjerili... A, ni govora. Radije u donijeti hladna piva. Hoete li? Uostalom, para ne lomi kosti, kako govore Rusi ili Finci, kako mi se ini. Ili moda koji drugi parnokupaoniki narod. Osim toga, predlaem, da se i razodjenemo. Hladno pivo bilo je to boanstvena stvar. Ali i pomalo opasna. Kod drugog tuceta piva sjedili su samo u gaama uspjevi u 57

meuvremenu razjasniti da je popis poslova u Geraldovu kartotenom listu mnogo bogatiji negoli Craftonov, koji se iscrpljivao u sluenju vojske u Nacionalnoj gardi. Umjesto toga, Crafton je znao himnu Huliganske patrole, koju nije znao Gerald i koju su zajedno poeli uiti pjevati u duetu uz pratnju benda, to ga je tko zna iz kojeg zakutka izvukao Crafton. Uskoro su zajedniki pjevali tu himnu prilino skladno u dva glasa, dok su im se glasovi kovitlali i komeali u gotovo neprozirnoj magli kao muhe u crnom eernom sirupu. S vremena na vrijeme Crafton bi ustajao, dolijevao vodu u kadu otvarajui i zatvarajui slavinu i solio je, ili bi pak otiao da donese jo nekoliko konzervi hladnog piva. Kako para zaista nije lomila kosti, Gerald je bio uvjeren da nema ni najmanjeg smisla da se ponovo povezuje sa svojim Odjelom za perspektivne izume, kad mu se otkriva tako zanimljiva perspektiva da postane asistentom Mikea Craftona koji umije natjerati vodu u kadi da zakipi i kuhati u toj istoj vodi rakove koji tako sjajno pristaju uz pivo. Jednostavno, osjeao se kao da se malo prije rodio, zdrav i snaan kao ragbi reprezentacija sveuilita Yale. Kad se potpuno ukuhala i trea kada vode, Gerald je zakljuio da je provjera prola uspjeno i odluio da je doao trenutak da smjesta sjedne u svoj automobil i krene u Washington, odande dovue ovamo svoga efa i tu mu estita ostvarenje njegove velianstvene ideje, te efa upozna i s Craftonom i s njegovim generatorom i finskom faunom u kojoj Gerald je bio spreman da postavi na okladu svoje budue potpukovnike epolete prema deset centi njegov ef nikada nije bio. Crafton ga je nagovarao da prenoi kod njega pa tek sutra krene na put, ali je Gerald ostao odluan, pa oni pooe onamo gdje je stajao ve izvezen iz garae njegov thunderstorm, koji je, kad se pojavio njegov vlasnik, usluno otvorio vrata i ponudio mu sjedalo na vozakom mjestu. Zagrlili su se na rastanku i Gerald je krenuo da sjedne u automobil, kad li je prokleti dinosaur, kako ga je pravilno nazvao mudri Mike, osjetio miris alkohola, naglo povukao sjedalo i zatvorio vrata, tako da je Gerald zamro u vrlo neugodnu i smijenu poloaju, napola uei. Sva srea to nije jo i pao od iznenaenja. Prokleti kemoreceptori! Bijesno je udario nogom po kotau ali se odmah i iskrivio od boli zaboravio je da je bos i gol. Stoga se ipak na kraju dao nagovoriti od Craftona i odluio da kod njega zanoi. Meutim, prije nego to se doepao kreveta, morao je jo asak posjediti s Craftonom i ispiti nekoliko aica. to se dalje zbivalo nije se sjeao, tek se sjeao zavretka: slika golog Craftona nalik na glavnog kuhara u paklenoj kuhinji, kako golemom kutlaom s drvenom rukom mijea u kadi stravino varivo koje naziva punem i kako sipa u kadu pune ake cimeta, klinia i jo kojekakvih zaina govorei usput: 58

 U kuharici pie: Dodaj prema ukusu. ta misli, Gery, da dodam jo malo? *** Nekakav mu je podlac uspio ugurati u lubanju teku gvozdenu kuglu koja se kod najmanje kretnje kotrljala u lubanji gnjeei mozak i drobei kosti. Pola bi ivota dao za aspirin. No aspirina nije bilo. Postelja se ritmiki ljuljala. Kako je, do vraga, dospio na brod? I ako je zaista na brodu u kajiti, kako to da vidi vani drvee? Ah, da, ta nije on ni na kakvu brodu nego u Mikeovoj vili. Sve je jasno. Jedino, gdje da doe do aspirina? Ustao je. Kugla se prebacila na novi poloaj i zamrla. Kad ve nema aspirina, valja stati pod hladan tu. Krenuo je u kupaonicu. Iz slavine je jo ikljala voda, kada je kipjela i isparavala je. Sve je zajedno obavijao oblak pare, a u zraku visio gust i ogavan zapah mjeavine raznih zaina. Gerald zalupi vrata, tekom mukom zadravajui u podgrlacu slatkasto kiselu grudu to mu se iz utrobe dizala u grlo. Kad e to konano svriti, sto mu avola! prasnuo je Gerald. Nikada. Morate znati da kronokvantni generator upotrebljava energiju vjenosti. Iza njega je stajao Crafton, koji je izgledao mnogo manje zguvano nego to bi ovjek oekivao. Dobro jutro, Gery. Ima li aspirin, Mike? Aspirin? to e ti aspirin? Imam ja neto bolje. Poi za mnom. U kuhinji je Crafton iknuo sodu u au i kapnuo nekoliko kapljica salmijaka. Gerald je ispio. Odurno svjea, ogavna amonijana struja udarila je u mozak, izazvala u sjeanju West-Point i prekoredno ienje nunika (naravno, po kazni). No poslije toga bilo mu je lake, a iz lubanje se najzad iskotrljala ona strana kugla. A sada za stol. Na redu je zajutrak izjavio je Crafton, uhvatio Geralda ispod ruke i odveo ga u blagovaonicu. Poslije jaja sa unkom i dvije alice jake mirisne kave, Gerald se osjeao vrlo dobro. Za svaki sluaj, poprskao je usta deodoranom i ovaj put bez ikakvih neprilinih iznenaenja uspio sjesti za volan svoga thunderstorma. Na kraju se oprostio od Craftona, dogovorio se kad e se ponovno vidjeti i otkotrljao kroz vrata to su vodila u perivoj oko vile. Desetak minuta kasnije ve je napustio Coup-Ridge i cestom broj 128 jurio prema Washingtonu, zviduui usput i razmiljajui kakvim izrazima da raportira efu sve to je doivio, a da ovaj ozbiljno shvati izvjetaj. 59

*** Poto je ispratio gosta, Crafton je ispio jo alicu kave i ispruio se na lealjci na terasi. Glava mu je bila teka tono onoliko koliko mora biti poslije ozbiljne pijanke, neutralizirane pomou dvije tablete alkalamida jednoj prije i drugoj poslije banenja. Zapalio je cigaretu. Dim se dizao u tankoj gipkoj struji i rasplinjavao pod platnenim krovom u obliku plaviasta prozirna oblaka. Tek sad se opustio. Napokon su kljucnuli! Bila je to pobjeda. Tonije reeno najava pobjede, budui da se pred njim nalazila jo jedna dugotrajna borba. Ipak, mora biti zadovoljan, jer prva je bitka dobivena. Samo, koliko je to smijeno i glupo, pa i mrsko: mora lukaviti, izvrtati i lagati da bi mogao podariti ljudima bezdan besplatne energije. Uostalom, drugo i ne moe oekivati u toj sretnoj zemlji u kojoj je John Bell morao prvu polovinu ivota utroiti da dokae kako takav jednostavan aparat kao to je telefon djeluje, odnosno uope moe djelovati, a drugu polovinu hodati po sudovima dokazujui svoj nepobitni prioritet. No to njegovo iskustvo nije propalo, nije ostalo uzaludno. Zbog toga Crafton i jest djelovao i ubudue e djelovati mnogo opreznije. Oni su ga tupoglavci iz patentnog ureda ismijali, jer zna se da kamenje ne moe padati s neba, perpetuum mobile ne moe biti izumljen, a aparati tei od zraka ne mogu i nikad nee moi letjeti, kako je to svojedobno meritorno zakljuila ugledna Francuska akademija. No sada su naletjeli na Craftona. S njim e se morati zgrabiti. A on ima kronokvantni generator koji radi, to nitko ne moe nijekati. Teoretiari e poeti kopati na sve strane po svim moguim knjigama i knjiurinama i graditi hipoteze koje bi mogle objasniti injenicu postojanja toga fenomena, a on e se ve pobrinuti da dolije u vatru njihove polemike to vie ulja i to takvoga koje e dati to vie gustog i neprozirnog crnog dima. Proi e nekoliko godina, ne manje nego to je njemu bilo potrebno da konstruira taj agregat, prije nego to oni, poto se naviknu na generator i njegov rad, dospiju do zakljuka da je cijela ta kronokvantna tehnika najobinija glupost, besmislena zmeancija oko jednog jedinog realnoga radnog vora perpetuum mobilea, vjenog motora koji ne moe postojati. A i mora tako. Zna se: baci li pred svinje biserje, one ga nee ni dirnuti. Stoga ga mora obloiti neim drugim, to svinje vole i u to vjeruju, pa ma to bilo i... 60

Eric Frank Russell:

Study in Still Life

Preveo Aleksandar Gvoi

ifra: Nemo
Strano me ljuti ree Purcell uljivo da danas ovjek ne moe nita dobiti samo na temelju stvarnih i hitnih potreba. Da, da ree Hancock ne prekidajui pisanje. Ako nam i odobre zahtjev i poalju odreeni artikl nastavi Purcell otro onda je to iz sasvim drugih razloga, a nikako zbog hitnih potreba. Odobrenje za nabavku i isporuku tog artikla dobivamo samo zato to smo vrlo pomno ispunili odgovarajue formulare, dali ih potpisati i supotpisati nadlenim glupanima i poslali ih odgovarajuim kanalima kompetentnim organima na Zemlji. Da ree Hancock dok mu se vrak jezika pomicao zajedno s pokretima pera. Da, da, da ponovi za njim Purcell povienim tonom. Zar ne zna rei nita drugo nego samo da, da? Hancock uzdahne, prestane pisati i obrie elo rupiem. Sluaj, bilo bi mnogo bolje da se prihvati posla za koji si plaen. Gunanje i prigovaranje ne vodi niemu. 61

 A, molim te, za koji sam ja to posao plaen? Ja mislim da bivi piloti svemirskih letjelica uope ne bi smjeli raditi u administraciji. Ovakvima kakav si ti ni najmanje ne odgovara administrativni, rutinski posao. To nije odgovor na moje pitanje. Nalazimo se ovdje na Alipanu, novoosnovanom planetarnom sistemu B417 pone Hancock dosadnim glasom sa zadatkom da koordiniramo redoslijed dopreme osnovnih artikala sa Zemlje s obzirom na raspoloivi brodski prostor. Naa je zadaa takoer da rjeavamo interne zahtjeve za nabavku odreene robe te da odreujemo koji artikli imaju prioritet pri isporuci. Ma nemoj! ree Purcell ljutito. Zgrabi jedan formular i pone njime mahati. Kakav bi prioritet, molim te lijepo, trebalo odrediti kad su u pitanju dvadeset etiri sanduka dina? Pogledaj malo bolje, pa e vidjeti odvrati Hancock. Rije je o uvozu Kategorije B. Osobno sam udario ig, a ti si potpisao taj zahtjev. Mora da sam bio slijep. Kako moe din imati pravo prvenstva isporuke pred bocama s kisikom, na primjer? Tko to kae, molim te lijepo? Letheren Hancock se namrti i pone vrtjeti perom. Ako ba eli znati, ni ja se ne slaem s takvom odlukom. Mislim da je to velika nepravda. Ali Letheren je na visokom poloaju. Dok si jo bio pilot mogao si mirne due psovati rukovodee ljude u administraciji, i nita ti se nije dogodilo. No, sada nisi pilot nego obino uredsko piskaralo. Kao takav treba da zna da ba nije uputno mrsiti raune slubenim osobama visoka ranga. Njih, naime, stalno premjetaju iz odjela u odjel i to na vie poloaje, jer sve vie efova umire od neprirodne debljine i pretilosti. Tko zna, za pet, deset ili petnaest godina Letheren moe postati moj ef. To je, vidi, razlog zbog kojeg mu ba ne bih elio pomrsiti raune. Ne misli, valjda, da bi se on nakon toliko godina jo sjeao da si mu ti odbio zahtjev za brzom isporukom dina? Ne samo da mislim nego sam i potpuno siguran. Zato sam i odobrio hitnu nabavu i isporuku tog dina, pa on nee imati razloga za ljutnju. Kakav je to sistem! ree Purcell ogoreno. Pogledao je mrko kroz prozor prema suncu B417. Osjetio je muninu promatrajui njegov zelenkasti sjaj. Dakle, obistinilo se sve ono ega sam se pribojavao prije mnogo godina; svemirom polako ali 62

sigurno poinje vladati aica starih budala koje rade protiv interesa Zemlje. U tome im sasvim nesvjesno pomae mala grupa nadobudnih pilota kojima se neobino svia juriti po svemiru u raketnim brodovima. Oni postiu svoje ciljeve bez obzira na sve tekoe s kojima se susreu. Budui da si i sam jednom bio pilot, potpuno si neobjektivan kad je rije o efovima administrativnog aparata ree Hancock branei efove. Uostalom, netko mora obavljati i taj administrativni posao. Ne bih se ja bunio da su ti administrativni poslovi doista nuni. Ali da nema tih poslova, obojica bismo ostali bez namjeten ja. To je tono. Dakle, na ovom planetu ima nas dvije tisue koji grijemo stolice u raznim uredima i dajemo posla jedni drugima. Nakon odreenog vremena bit e nas pet tisua, pa zatim deset tisua. To je dobro ree Hancock radosno. Kad do toga doe, onda emo zacijelo biti unaprijeeni. to je vei broj pomonih slubenika u administraciji, to e biti vii na poloaj. Moda. Premda mi nije nita lake pri dui, radujem se unapreenju. I ja sam od krvi i mesa i posjedujem sve ljudske slabosti. Purcell srdito pogleda na svoj radni stol i nastavi. Vjerojatno jo nisam dosta star i zagriljiv da bi se mogao pomiriti s gubljenjem vremena. Ima trenutaka kad bih mogao puknuti od jada kao ovo danas. Hancock koji je nastavio pisati, opet odloi pero i upita: to te sada mui? Evo, gledaj, tu je zahtjev jednog kukcologa. Entomologa ispravi ga Hancock. Molim te pusti me da bar govorim kako hou ree Purcell. Dakle, taj kukcolog trai nabavku ureaja za zraenje kobaltom 60. Teina ureaja iznosi 150 kg. Zato mu treba taj ureaj? Da bi oblast Velike ume oistio od neke vrste muha, prijenosnika opasne bolesti. Kako to namjerava izvesti? Prema stavci D7 njegova zahtjeva gdje se iznose RAZLOZI, on navodi da e mujaci muha zraeni tim ureajem uspjeno sterilizirati enke s kojima se budu parili. On tvrdi da e uz dovoljan broj uhvaenih mujaka, nakon njihova zraenja i 63

ponovnog putanja na slobodu, moi unititi cijelu tu vrstu. Kae takoer da se prije nekoliko stoljea Zemlja uspjela osloboditi trakavica, cece-muha i drugih insekata ba na taj nain. Uvjerava nas nadalje da bi se tim postupkom cijelo podruje Velike ume moglo pretvoriti u korisnu povrinu i da bi mnogi ivoti bili spaeni. Zbog toga zahtijeva prioritet isporuke. Mislim da ima pravo prizna Hancock. Ti bi mu, dakle, odobrio takav prioritet? Svakako. Uvoz Kategorije A. To mi je drago uti ree Purcell. Odmah se osjeam bolje kad vidim da mi kolega zna suvislo razmiljati. Zatim mu prui formular sa zahtjevom. Pogledaj, neki je glupi i zatucani inovnii rijeio tu molbu kao Kategoriju L. Dakle ovaj kukcolog nee dobiti svoj ureaj za unitavanje muha jo bar sedam godina. Ja nisam rjeavao taj zahtjev usprotivi se Hancock buljei u formular. Sjeam se da sam ga primio prije etiri mjeseca i poslao ga dalje Rohmu na obradu. Zato njemu? Zato jer umarstvo spada u njegovu nadlenost, i on je ef tog odjela. Ljudi moji! ree Purcell. Kakve veze imaju muhe sa umarstvom? Podruje Velike ume spada u djelokrug rada Rohmova odjela i sve to se tamo nalazi njihova je briga. A on je taj zahtjev rijeio kao uvoz Kategorije L. Taj mora da je lud. Ne smijemo sumnjati u rad i efikasnost drugih odjela odgovori Hancock. Moda ima na tisue drugih artikala koji su Rohmu potrebniji. Recimo, medicinska oprema. Da, osobito lijekovi kojima e izlijeiti vrtoglavicu u ljudi koje su ubole one opasne muhe brzo e Purcell. Da su pioniri svemira postupali poput nas, oni bi jo skupljali potvrde o roenju i vjenanju pripremajui se za let na Mjesec. Uzeo je natrag formular i pogledao ga s gaenjem. Ljut sam na onaj Letherenov din. Osim toga, ne volim okus tog pia. Podsjea me na smrad psee strvine. Ako on moe smicalicama progurati na brod sanduk pia, zato i mi ne bismo mogli ugurati taj aparat za zraenje kobaltom 60? Ovaj sistem ne moe izigrati izjavi Hancock. Bar ne tako dugo dok ne postane jedan od rukovodeih ljudi u administraciji. 64

 Ovog trenutka najavljujem rat sistemu ree Purcell. Posegne za novim formularom i pone ga ispunjavati. Upravo podnosim zahtjev za prioritetnu isporuku ureaja za unitavanje insekata u ime planeta Nemo. Nemo? Hancock ga pogleda zapanjeno. to je to? Purcell nehajno mahne rukom prema prozoru. Novootkriven planet tamo gore u svemiru. Odgurnuvi stolicu, Hancock se odgega do prozora i pone promatrati nebo. Dugo je gledao, ali ba nita nije vidio. Nakon nekoliko minuta vrati se sav zadihan, obrie znojno elo i podigne interfonsku slualicu. Spusti slualicu! bijesno e Purcell. Hancock brzo vrati slualicu na mjesto i ree: Ako su poeli radovi na novom planetu, onda me je Collisterov odjel morao o tome slubeno obavijestiti. Ne svia mi se ova usmena predaja najnovijih vijesti privatnim putem. Svi vaniji podaci i obavjetenja moraju se slati pismenim putem i dostavljati pojedinano nadlenim referentima. Collisterov odjel nema pojma o planetu Nemo. Zbilja? Kako to? Jer sam ja to sve izmislio ree Purcell ravnoduno. TI si sve IZMISLIO? Ba tako. Popunivi obrazac, Purcell lupi po njemu velikim, crvenim peatom s oznakom TP, a onda pritisne manji ig na kojem je pisalo ISPORUKA VIA ALIPAN B417. Dok je Hancock zurio u njega, on je potpisao zahtjev i gurnuo ga u pneumatsku cijev. Za etiri minute radio-faksimil bit e poslan na Zemlju. Hancock ree zgranuto: Ti si lud. Slaem se s tobom prizna Purcell potpuno mirno. Pa oni nee htjeti primiti zahtjev u ime neregistriranog planeta bez slubene potvrde o njegovu otkriu i bez podataka o njegovim koordinatama. Zahtjev je dokument i potvrda sam po sebi, a ja sam priloio koordinate. Oni e to provjeravati upozori ga Hancock. Kod koga? U odjelu za planet Nemo? Takav odjel ne postoji ree Hancock. Tono. Dakle morat e provjeriti cijelu stvar kod Yehudija. 65

 Prije ili kasnije oni e ustanoviti da su prevareni. A onda e biti neprilika. Upozoravam te. Purcellu, da ne elim snositi bilo kakvu odgovornost za tvoje postupke. Ja slubeno pojma nemam o emu je ovdje rije. To je potpuno i samo tvoja zamisao. Ne brini. Preuzimam na sebe svu odgovornost za ovu hvalevrijednu inicijativu. Do onda, kukcolog e ve dobiti svoju opremu i sve e muhe ve biti unitene. Hancock se smirio za pet minuta, a onda se ponovo strahovito uzrujao sjetivi se neega. Ako oni ukrcaju teret od 150 kilograma znanstvene opreme, onda postoji vrlo velika vjerojatnost da nee utovariti din. E, to mi se ba svia u svemu tome. Letheren e pomahnitati od bijesa. Neka pomahnita ree Purcell. Bar se nee praviti vaan. Purcellu, ja za ovo ne preuzimam nikakvu odgovornost. To si ve maloprije rekao. Zatim doda pakosno. Upamti dobro, Hancock; ja nisam tako glup kao to moda izgledam! Ovaj slubeni zahtjev stigao je na Zemlju i to na Bonhoefferov radni stol, budui da je on bio ef Odjela za slubene poiljke. Bonhoeffer je bio tip mukarca koji se sviao enama, pravi ljepotan, visok, miiav i usto neizmjerno glup. Svoj je visoki poloaj zauzimao zahvaljujui injenici da se broj prispjelih poiljki u periodu od deset godina poveao dvanaest posto, a broj njegovih slubenika ak sto etrdeset posto. Nevoljko, Bonhoeffer je uzeo zahtjev u ruke. To mu je, uostalom, bio i jedini papir na radnom stolu. Njegovi su robovi ve pokupili sve predmete koje je trebalo rjeavati, oslobaajui ga tako svih poslova. Obino bi mu ostavljali samo kompliciranije sluajeve. Njemu je to odgovaralo savreno; imao je dovoljno slobodnog vremena i nije morao razbijati glavu kojekakvim glupostima. Gledajui ovaj zahtjev, znao je da se u njemu nalazi neka kvaka i da e morati upotrijebiti svu svoju inteligenciju i otroumnost kako bi ustanovio u emu je problem. Proitao je formular vrlo polagano i paljivo od poetka do kraja, i to etiri puta. inilo mu se da je sve u redu, a to ga je uznemirilo. Znao je da e morati pozvati osobu koja je svu odgovornost prebacila na njega i pitati je to ona misli o tome predmetu. 66

Pogledao je u lijevi gornji kut formulara da vidi tko je ta osoba. Vidio je inicijale F. Y. Znaci, osoba o kojoj je rije je Feodor Yok. To je mogao i oekivati. Yok je bio pametna glava i volio se pravniti vaan u svome poslu. Bio je slian Rasputinu s kratko oianom kosom. Bonhoeffer bi radije umro nego pitao Yoka za savjet i miljenje. To je jo vie oteavalo cijelu stvar. Pomno je prouio zahtjev jo etiri puta, no nita u njemu nije ukazivalo na tekoe. Tada se dosjeti da ipak postoji izlaz iz ove neugodne situacije. I on moe prenijeti odgovornost i tekoe na nekoga drugog! I to, po mogunosti, na nekog trebera. To je bar bilo lako... Pritisnuo je jednu od mnogih tipki na svome radnom stolu i naredio: Poaljite mi Quaylea. Quayle je doao svom uobiajenom tonou. Doimao se kao izgladnjeli kuni, i taj je svoj nedostatak nastojao prikriti vojnikom pokornou. Lice mu je odisalo poslunou osobe koja e salutirati ak i onda ako s pretpostavljenim razgovara telefonski. A, Quayle! poeo je Bonhoeffer svisoka. Pratim va rad i napredak ve due vremena i s velikim zanimanjem. Zaista, efe? ree Quayle blistajui od zadovoljstva. Da, zaista. Ja vrlo pomno pratim to ljudi rade, premda oni nisu toga svjesni. Istinsko mjerilo sposobnosti jednog rukovodioca je njegova umjenost da svoju odgovornost prenese na potinjene. Zbog toga on mora dobro poznavati svoje slubenike i imati razumijevanja za njih. On e na taj nain uoiti da su neki struniji i sposobniji od drugih. Shvaate o emu govorim, Quayle? Da, efe sloi se Quayle, trudei se da shvati to bolje Bonhoefferove rijei. Yok mi je uputio ovaj predmet da bih ga osobno razmotrio i prouio. Bonhoeffer mu prui formular. Upravo sam se spremao da ga poaljem na dalje rjeavanje, kad mi je palo na pamet da ne bi bilo loe da i vi prouite predmet. Zanima me, naime, da li ete i vi uoiti problem koji se tu pojavljuje i isto tako brzo, kao Yok i ja, donijeti odluku o tome to treba poduzeti. Quayleova je zanosa nestalo u trenu, a lice mu je dobilo izraz uhvaena takora. Prouavao je zahtjev vrlo temeljito, itajui ga od poetka do kraja nekoliko puta. Konano je progovorio nesigurnim glasom: Mislim da je zahtjev u redu, jedino to se odnosi na Nemo. Ne sjeam se da sam taj planet vidio na popisu. 67

 Vrlo dobro, Quayle, vrlo dobro pohvali ga Bonhoeffer. A, to bi, prema vaem miljenju, trebalo uiniti? Pa nastavi Quayle silno ohrabren premda su mu se koljena jo tresla budui da zahtjev dolazi preko Alipana, koji se nalazi na naem popisu, smatram da je on valjan bar to se tie naeg odjela. Ja bih ga poslao znanstvenom odjelu koji treba potvrditi iznijete razloge i tonost specifikacije. Odlino, Quayle. Zaista mogu rei da ste ispunili moja oekivanja. Hvala, efe. Ja sam uvijek pristalica pohvale kad to netko zasluuje. Bonhoeffer se neiskreno osmjehnu sugovorniku. Budui da ve imate zahtjev u svojim rukama, moete ga rijeiti do kraja. Yok mi ga je dodue poslao, no meni bi bilo mnogo drae da ga vi osobno obradite. Hvala, efe ponovi Quayle u zanosu i izie iz sobe. Bonhoeffer se zavali u stolicu gledajui sa zadovoljstvom prazan stol. Nakon tri tjedna Znanstveni odjel je sveano potvrdio i dao pismenu izjavu da ureaj za zraenje kobaltom 60 stvarno postoji i da je razmnoavanje muha nakon obrade tim instrumentom nemogue. Quayle je tu potvrdu, uz postojei zahtjev, poslao Odjelu za nabavu kao hitni predmet. Osjeao je da je njegov postupak potpuno opravdan unato tome to se tajanstveni Nemo jo nije nalazio na slubenom popisu. Uostalom, Bonhoeffer ga je ovlastio da poduzme sve to je potrebno, a Znanstveni odjel je prema svim propisima potvrdio da je zahtjev osnovan. Dakle, osigurao se s obje strane, jer Quayle je bio takav tip ovjeka na emu mu se moglo zavidjeti. Zahtjev i priloena potvrda sada su doli do Stanislanda, goropadne i prgave osobe koju su svi nazivali kojekakvim pogrdnim imenima, naroito onima u vezi s kujinim potomstvom. Stanisland je proitao prispjele dokumente i ljutito zagunao jer je po stoti put bio u uobiajenom kripcu. Njegov prodajno-nabavni odjel morao je znati gdje se sve artikli mogu nabaviti bez obzira da li je bila rije o kikirikiju ili umjetnim hormonima. Za to je i postojala vrlo velika i bogata priruna knjinica, no traenje materijala u njoj bilo je ravno istraivakoj ekspediciji. Knjinica je inae sluila uglavnom zato da bi se glaveinama pokazalo koliko je opsean posao ovog odjela. 68

Mnogo je lake bilo uputiti nekoliko odgovarajuih pitanja pravoj osobi nego krenuti u safari kroz neprobojnu praumu knjiga. Osim toga, Stanisland je morao znati sve podatke, jer su njegovi slubenici bili uglavnom glupi i slaboumni. I u ovom sluaju, kao i svaki put, primijenio je svoju omiljenu taktiku. Namrgoeno je pogledao oko sebe da bi se uvjerio da ga nitko ne promatra i strpao dokumente u dep, zatim je ustao, promrmljao neto o zahodu i iziao. Hodajui polagano proao je kroz tri hodnika, doao do skupine telefonskih govornica, uao u jednu, nazvao Znanstveni odjel i rekao da eli govoriti s Williamsom. Izgovorio je to ime preko volje, jer je po njegovu miljenju Williams bio predodreen za ludnicu. Kad se Williams javio, Stanisland je rekao: Ovdje Stanisland iz nabavnog odjela. Kako vaa u? pozdravi ga Williams svjestan da su jednaki po rangu i da nitko nikome nije ef. Ne osvrui se na to pitanje, Stanisland nastavi: Va je odjel izdao potvrdu D2794018 u vezi s ureajem za zraenje kobaltom 60 prema zahtjevu s Alipana. Ne vjerujem vam na rije ree Williams. Ponovite taj broj jo jedanput i priekajte dok ne pronaem kopiju. Stanisland mu je dao broj i ekao. Stajao je drei slualicu deset minuta znajui dobro da je Williamsu trebala jedna minuta da pronae kopiju, a da ga je onih preostalih devet minuta namjerno pustio da eka. No, tu on nije mogao nita uiniti. Konano, Williams se ponovo javio: Zaboga, zar jo ekate? upitao je podrugljivo. Mora da nemate to raditi na odjelu. Da smo ba tako besposleni kao neki drugi odjeli, ne bismo ih morali pitati za savjete povikao je Stanisland. Tada bismo imali dosta vremena da sami pronaemo potrebne podatke. Aha! ree Williams slavodobitnom zlobom. Znai, ne znate gdje biste nali ureaj za zraenje, zar ne? Nije rije o tome odvrati Stanisland. Rije je o utedi vremena u pronalaenju podataka. Ako traim pod K kao kobalt, zacijelo neu nai ono to traim. Podatke neu nai niti pod Z kao zraenje. Niti pod kao ezdeset. Za otprilike tjedan dana ustanovit u da se traene informacije nalaze pod H, jer je ispravni tehniki naziv ureaja hiperdidliki ureaj ili slino. Sve bi bilo mnogo 69

jednostavnije da vi pametnjakovii dajete artiklima prava imena i da se toga drite. Sramota ree Williams. Dalje nastavi Stanisland zajedljivo svi dodatni podaci namijenjeni naoj knjinici dolaze nam tek nakon sedam godina. Zato? Zato to ih vai nazovi-slubenici dre u ladicama i arhivi sve dok potpuno ne zastare. Ti su nam dodatni podaci potrebni da i mi drimo korak s vremenom pokuao je objasniti Williams. Znanstveni odjel je taj koji ne smije sebi dopustiti da zaostane za razvojem nauke. Dakle, vidite ree Stanisland pobjedonosno mene ne zanima ni najmanje tko je bio proizvoa prvih ureaja za zraenje u ona davna vremena kad je televizija jo bila dvodimenzionalna. Mene zanima tko ih proizvodi DANAS. Ne bih elio Abelsonu poslati slubenu albu o zakasnjelim podacima i namjernom ometanju u radu. Da li vi to meni prijetite? upita Williams. Stanisland ponovo pone vikati. Ne elim doi u sukob s Abelsonom. Znate i sami kakav je. Da, znam, znam. Williams rezignirano uzdahne. Priekajte malo. Ovaj put ga nije bilo dvanaest minuta, a kad se vratio izdiktirao je kratak popis imena i adresa. Vrativi se svome radnom stolu, Stanisland je prepisao sva ta imena uisto, priloio popis zahtjevu i potvrdi i poslao cijeli taj snop niem slubeniku. Glasom koji je jasno odzvanjao cijelim uredom, rekao je: Srea je to je ovaj zahtjev dospio u moje ruke. Sasvim sluajno poznajem sve one koji proizvode taj ureaj. Potrudite se sada da to prije dobijete njihove proraunske cijene i onda ih dostavite meni osobno. Pogledao je zadovoljno sve oko sebe, uivajui u njihovim smrknutim licima i znajui da ga mrze iz dubine due. Pokazao je on njima tko ima najvie zasluga i anse za unapreenje Poduzee FORMAN ATOMICS ponudilo je najniu cijenu i najbre rokove isporuke. Mjesec dana kasnije dobili su nalog da hitno poalju potvrdu o svom statusu ovlatenog dobavljaa. To su odmah uinili. Nakon tri dana morali su takoer poslati garantnu izjavu da se meu njihovim slubenicima nalazi deset posto bivih 70

astronauta. Poslali su i to. Dva agenta obavjetajne slube posjetili su njihovu upravu i utvrdili sa zadovoljstvom da je zastava na vrhu jarbola originalna zemaljska. U meuvremenu pomoni slubenik iz Odjela za kontrolu financija pregledao je kartoteku Odjela za proizvodna poduzea uz pomo dvojice niih inovnika iz ove zavjetrine. Oni su svi zajedno provjerili da ni jedan jedini dolar Formanova kapitala ne pripada predstavniku neke strane sile, osobno ili preko zastupnika. Ovdje treba rei da tu strane sile uope nije bilo, no to u cijelom sluaju uope nije bilo bitno. U ovome trenutku prvobitni zahtjev za nabavu i isporuku ureaja za zraenje kobaltom 60 imao je u prilogu ove dokumente: 1. Potvrdu Znanstvenog odjela. 2. Interodjelnu karticu s potpisom Quaylea kojom on obavjetava Stanislanda da je predmet dostavio njemu na obradu. 3. Ista takva kartica s potpisom Bonhoeffera kojom on potvruje da je izdao nareenje Quayleu da proslijedi predmet. 411. Osam ponuda proizvoaa za isporuku ureaja za zraenje. Formanova ponuda imala je peat Prihvaeno. 12. Kopija o statusu Formana kao ovlatenog dobavljaa. 13. Formanova garantna izjava. 14. Izvjetaj obavjetajne slube o zadovoljavajuem stanju u poduzeu FORMAN ATOMICS. 15. Izvjetaj Odjela za financije koji navodi isto kao i stavka 14, samo opirnije. Stavka dvanaest predstavljala je vrlo star i potpuno beskoristan pokuaj da se izigra sistem. Prije mnogo, mnogo godina netko je strahovito pogrijeio i pozvao u pomo jednog lana Instituta za sinergistiku statiku Kolumbijskog sveuilita. Smatrajui da je pravac najkraa udaljenost izmeu dvije toke, pridolica je izumio opi sistem dravnih ovlatenja koji bi po njegovu naivnom miljenju ukinuo stavke 13, 14 i 15. Ovaj podli pokuaj da se ukinu tri odjela jednim udarcem, urodio je jedinim pravednim plodom: osnovan je, naime, novi odjel ija je nadlenost bila stavka 12, a svi drugi odjeli i dalje su ostali na snazi. Zbog svega toga, autor prvobitnog elaborata premjeten je na brzinu u najudaljenije podruje skupine Bootes. Stanisland je dodao stavku 16 na interodjelnu karticu kojom obavjetava Taylora, efa nabavnog odjela, da je ovaj predmet rijeen i da sada on treba poslati narudbu. Taylor, koji je bio stari zec, pokazao je to on misli o takvoj neprimjerenoj urbi. Skinuvi 71

ve rairenu spajalicu, dodao je tome snopu i svoju cedulju, privrstio je velikom kopom i sve vratio Stanislandu. Na cedulji je pisalo: Vjerojatno znate da poiljka gornjeg opisa moda ne spada u nadlenost Odjela za testiranje instrumenata. Ako je to tono, onda emo morati zatraiti potvrdu od Ureda za standarde. Poduzmite odmah sve to treba u skladu s naim traenjem. Ovo je natjeralo Stanislanda da se hitro uputi u etnju hodnicima kako bi mu se ispario naglo stvoreni gnjev. Nikada mu se nije sviao Taylor koji je oigledno uivao u svome efovskom poloaju i sadistiki gnjavio i muio svoje podreene. Osim toga, taj je tip u svoje slobodno vrijeme uzgajao mieve arene dlake. Oi su mu bile sitne, a zalisci se pomicali gore-dolje tako da je bio slika i prilika svojih omiljenih tienika. Kad se malo primirio, Stanisland se vratio svome radnom stolu, pozvao pomonog slubenika i pruio mu snop svih dokumenata uz cedulju na kojoj je pisalo Moete li ispitati ovaj instrument? Za deset dana svi su se papiri vratili uz priloeni odgovor koji je glasio: Testirati moemo samo zraenje. Ne moemo ispitivati njegovu funkcionalnost. Za to bi nam trebala odreena koliina navedenih insekata, odnosno Nemo muha. Uputiti na Odjel uvoza (Suzbijanje tetoina). Stanisland je telefonirao Chaseu, koji se upravo sunao uz prozor, a ovaj je osorno rekao: Uvoz zabranjen! Moete li navesti prema kojim propisima? upitao je Stanisland. Naravno! odsijee Chase kratko. Pogledajte propise o bakteriolokoj zatiti, svezak trei pod naslovom Insekti s drugih planeta, dio etrnaesti Poznati ili mogui prijenosnici bolesti, citiram... Nije potrebno ree Stanisland prekidajui ga. I onako mi sve to morate napisati u izjavi. U redu. Dajte mi broj zahtjeva, a ja u vam poslati dokumentiranu zabranu. Ne znam to e odjel za ispitivanje uiniti u ovim okolnostima. To je njihova stvar, a ne vaa savjetovao ga je Chase. Budite pametni! 72

Nakon odreenog vremena, odnosno za tri tjedna, Chaseova zabrana je prispjela sa svim igovima, potpisima i supotpisima. I ona je priloena uz snop papira koji je postajao sve deblji. Stanisland je sada bio suoen s vrlo ozbiljnim pitanjem: da li je dovoljno ureaj ispitati samo s obzirom na zraenje i da li je to u skladu s propisima. Rijeiti taj problem na ovaj ili onaj nain znailo bi doi do odluke. A, to je mogao samo netko na odgovornom poloaju. Da, Taylor! Pri pomisli da e morati razgovarati s Taylorom i vjerojatno ga pitati za savjet, obuzela ga je tuga i jad. Drugim rijeima, to je znailo da on, Stanisland ne moe skupiti potrebnu hrabrost za takav susret. No, alternativa je bila jo gora, naime da prekorai svoju nadlenost. Protrnuo je od straha pri samoj pomisli na to. . Svi su papiri dva dana leali na njegovu stolu dok je on pokuavao pronai nekakav drugi izlaz iz te situacije. No, na alost, drugog izlaza nije bilo. Ako stavi taj cijeli sveanj dokumenata na Taylorov stol i onda se iznenada razboli, Taylor ne bi ni prstom maknuo ekajui njegov povratak. Kad bi poslao cijeli sluaj drugom odjelu na rjeavanje, oni bi ga zlurado vratili uz pismenu opasku o naruavanju reda i nedostatku priloene narudbenice. Bilo je neizbjeno da se susretne s Taylorom. Konano je skupio svu hrabrost, psihiki se pripremio, uao u Taylorovu sobu, predao mu dokumente i upozorio ga na posljednja dva stavka. Tu se jasno vidi da se ne moe obaviti odgovarajue ispitivanje ureaja zbog ogranienja i zabrane uvoza. Da, dragi moj Stanislande rekao je Taylor, na svoj uljudan, ali neugodan nain. Iskreno reeno, oekivao sam ovakvu vrstu tekoa. Stanisland nije rekao nita. Prilino sam iznenaen da tako neto niste mogli unaprijed predvidjeti dodao je Taylor otro. Oprostite, efe, ja zaista imam mnogo posla, a esto nije mogue predvidjeti ba sve pojedinosti. Drim da je djelotvornost u poslu mnogo vanija od isprika primijetio je Taylor milozvunim glasom. A za mene je mjerilo efikasnosti u poslu sposobnost rjeavanja spornih predmeta na takav nain da na odjel moe uvijek predoiti dokumentirane i opravdane dokaze za sve sluajeve koje rjeava, naravno ako se za to ukae potreba. Drugim rijeima, ako smo mi isti i ako nismo poinili 73

nikakve rutinske pogreke, ne tiu nas se ni najmanje greke to su se potkrale u radu drugih odjela. Da li me razumijete, dragi moj Stanislande? Da, efe ree Stanisland lanom poniznou. Dobro! Taylor se zavali u naslon stolice, stavi palce u izrez rukava i pogleda ga kao da je Stanisland jedan od njegovih arenih mieva. Dakle, jeste li donijeli narudbenicu da je potpiem? Stanisland je pocrvenio do uiju i progutao knedlu. Nisam, efe. A zato niste? Mislio sam da bi trebalo najprije dobiti vae odobrenje i odluku o tome da li je ispitivanje zraenja dovoljno u ovom sluaju. Moje odobrenje? Moju odluku? Taylor je upitno podigao obrve. Jeste li poludjeli? Ja ne donosim nikakve odluke niti zakljuke u ime drugih odjela, valjda to znate? Znam, ali... Svaki onaj tko ima moralne snage da istini pogleda u oi prekine ga Taylor lupkajui kaiprstom po snopu dokumenata moe se uvjeriti da ovdje imamo pismenu izjavu odgovarajueg odjela da se taj ureaj moe podvrgnuti ispitivanju. To je sve to nam treba. Pitanje kako e se to ispitivanje obaviti i to e se ispitivati uope nas se ne tie. Imamo dosta vlastitih obaveza i odgovornosti da bismo mogli preuzimati i one koji su stvari drugih odjela. Razumijem, efe sloio se Stanisland, ne elei ulaziti u dalju prepirku. Rjeavanje ovog predmeta ve uvelike kasni nastavi Taylor. Zahtjev je postavljen prije godinu dana. Sramota! Uvjeravam vas, efe, da to nije moja... Prestanite se ispriavati i poduzmite to treba. elite li da odmah ispostavim narudbenicu? Nije potrebno. Donesite knjigu narudbenica, dajte je mojoj tajnici i recite joj da u se ja osobno pozabaviti tim poslom. U redu, efe. Stanisland se udalji, osjeajui gnjev i olakanje u isto vrijeme. Uzeo je knjigu s narudbenicama i odnio je tajnici. Ona je bila ena bezizraajna lica koja mu se uvijek potajno divila. Ime joj je bilo Hazel. 74

Dakle, stvari su ipak krenule u vezi s tim ureajem. Najprije je poslan zahtjev za nabavu, zahtjev je provjeren i odobren, dobiven je proraun trokova izrade i naruen je ureaj. Sada je jo samo preostalo da poduzee FORMAN ATOMICS isporui ureaj za zraenje, da ga Odjel za ispitivanje testira, da Odjel za transport odobri otpremu na Alipan, te da ga Odjel za utovar ukrca na odgovarajui svemirski brod. Dodue, jo je desetak odjela moralo obraditi sve veu gomilu dokumenata i potvrda u vezi s tim zahtjevom. Oni su jo zadrali predmet pune dvije godine, dok na kraju svog mukotrpnog puta nije stigao i do posljednjeg prebivalita u Odjelu za dokumentaciju i arhiv. No, to su sve bili odjeli koji su prouavali taj predmet nakon njegove otpreme, pa svi oni dugi dani, tjedni i mjeseci koje su utroili igrajui se priloenim dokumentima, uvjerenjima i potvrdama nisu imali nikakvu ulogu, budui da je ureaj ve bio na najboljem putu da krene prema odreditu. Sada se na pourivanja s Alipana moglo otresito odgovoriti da su poduzete sve mjere. Stanisland se smirio i opustio zadovoljan to je uspio savladati tu prepreku bez veih sukoba s Taylorom. Uivao je takoer to je svoje pomone slubenike u uredu mogao jo jedanput podsjetiti, da je on bio taj koji je pronaao potrebne podatke o jednom rijetkom ureaju, a da se prije toga nije morao posluiti prirunom knjinicom. Kad im je to utuvio u glavu, nastavio je svoj rutinski posao i pomalo poeo zaboravljati cijeli sluaj. No, to nije trajalo dugo. Otprilike za est tjedana, telefon na njegovu stolu prodorno je zazvonio i onda se zauo glas: Ovdje Keith iz Inspekcije. Da? zabrinuto se javio Stanisland. Nikad nije uo to ime. Imamo nekih tekoa ovdje nastavio je Keith cmoknuvi ustima. Obratio sam se na Odjel za utovar u vezi s tim, oni su me uputili na Odjel za transport, ovi na Ispitivanje, a Odjel za ispitivanje uputio me je na Nabavni odjel. Prema dokumentima vidim da je narudbu izvrio Taylor, a da ste vi rjeavali taj predmet. to nije u redu? upita Stanisland osjeajui da sugovornik eli svaliti odgovornost na njega. Na popisu robe koju treba ukrcati na brod Starfire nalazi se i ureaj za zraenje kobaltom 60 koji treba isporuiti Alipanu. Isporuilac je poduzee Forman atomics prema vaoj narudbi broj BZ1-10127. Pa to? 75

 Odjel za ispitivanje izdao je potvrdu da zraenje ureaja zadovoljava nastavi Keith. Znate li to to znai? Stanisland nije imao pojma to bi to moglo znaiti, ali to nije elio priznati. Izbjegao je odgovor pitanjem: Kakve to veze ima s ovim odjelom? Ima to i te kakve veze s nekim odjelom, odvrati Keith. Ne mogu svi odbijati odgovornost. Jo tapkajui u mraku, Stanisland ree oprezno: Moda u o tome morati obavijestiti Taylora ili Abelsona. Oni e zahtijevati da im iznesem va prigovor od rijei do rijei. Zato ne biste o svemu tome poslali pismenu obavijest? Nemogue ree Keith. Za to vie nema vremena. Brod polijee veeras. U redu. to u, dakle, rei Tayloru? Keith je uletio u zamku i rekao: Ovaj ureaj s kobaltom 60 ne moe zraiti na zadovoljavajui nain ako pri tom nije radioaktivan. Zbog toga dolazi pod udar stavke Opasni teret. Brod Starfire ne moe preuzeti otpremu ako ne dobijemo potvrdu da je ureaj propisno zatien i da nee ugroziti ostali teret. Oh? ree Stanisland osjeajui da ga od uspona na vrh dijele samo ljestve. Takvu je potvrdu trebalo izdati ve mnogo ranije dodao je Keith bezobrazno. Netko je zabrljao. Imam u ruci snop papira debeo deset centimetara u kojem se nalaze svi mogui dokumenti, ali te potvrde nema. Razljuen ovim rijeima, Stanisland se izdere: Ne vidim razloga zato bi izdavanje takve potvrde trebalo spadati u nadlenost ovog odjela. U Odjelu za ispitivanje kau da su oni prethodno izjavili da mogu ispitati samo zraenje ureaja i da ste vi pristali na takvo rjeenje odvrati mu Keith. Dokumenti pokazuju da je njihova izjava tona. Sve je tu preda mnom na stolu. To je samo puka isprika tvrdio je i dalje Stanisland Vaa je dunost da ih prisilite da ispitaju ureaj s obzirom na njegovu opasnost za okolinu. Naprotiv brzo e Keith moja dunost nikad nije bila nit e biti da ispravljam greke drugih odjela. Starfire polijee veeras u deset. Ako ne nabavite potvrdu, ureaj nee biti otpremljen. Sredite to kako znate. Prekinuo je vezu onemoguujui na taj nain svaku dalju prepirku. 76

 Stanisland je dugo razmiljao o ovoj nepravdi, a onda je ponovo poao k Tayloru poput gomile jada. Taylor je, uvi vijesti, poeo naglas meditirati o ljudima koji ne mogu nita napraviti, a da ne izazovu neprilike. Onda je zgrabio telefon i desetak minuta izmjenjivao optube s Jurgensenom iz Odjela za ispitivanje. Jurgensen, okorjeli neenja, glatko je odbio preuzeti bilo kakvu odgovornost. Mrko gledajui Stanislanda, Taylor je sada pokuao prebaciti krivnju na Znanstveni odjel. No, Williams mu je vrlo otro rekao to misli o svemu tome. Gunajui sebi u brk, telefonirao je Keithu koji mu se podrugljivo nasmijao i ozbiljnim tonom ponovio svoju prijanju izjavu da ako ne nabave potvrdu, nema ni otpreme. Na kraju je odgurnuo telefon i rekao: Dakle, dragi moj Stanislande, lijepu ste guvu napravili. Ja? ree Stanisland paraliziran ovakvom himbenom izjavom. Da, vi. Ovo je prevrilo mjeru. Stanisland je povikao: Ali, vi ste odobrili narudbu i sami je rijeili. Da, to sam uinio pod pretpostavkom da su zadovoljeni svi rutinski uvjeti i to na vrijeme, to uvijek oekujem od svojih podreenih. Oito je da moja oekivanja nisu ispunjena ve iznevjerena. To zaista nije poteno, efe, jer... utite! Taylor je razmetljivo pogledao na svoj runi sat. Preostalo nam je jo sedam sati do odlaska Starfirea. Odjel za ispitivanje i Znanstveni odjel nee nam izdati potvrdu koju trai Keith. Mi sami nemamo ovlatenja da izdamo takvu potvrdu, ali je moramo negdje namaknuti. Razumijete li, Stanislande? Da, efe. Budui da ste vi neposredno odgovorni za ovaj ozbiljni propust, na vama je da sve to i ispravite. Idite i malo munite glavom. Vratite se kad smislite neto pametno. Pa, ja ne mogu krivotvoriti potvrdu, efe protestirao je Stanisland. To vam nitko nije ni rekao kiselo e Taylor. Rjeenje, ako ono uope postoji, mora biti u skladu s postojeim propisima i unutar postojeih zakona. Na vama je da ga pronaete. I nemojte razmiljati predugo. 77

Nakon nekog vremena krenuo je u etnju prema telefonskim govornicama gdje je mogao nesmetano razgovarati, nazvao Znanstveni odjel i traio Williamsa. Williamse rekao je laskajui bio sam prisutan kad vas je Taylor pokuao navui na tanak led. Uope mi se nije sviao njegov stav. Niti meni ree Williams. Vi ste nam mnogo puta pomogli u raznim situacijama trudio se Stanisland u svojim pohvalama. elio bih da znate koliko sam vam zahvalan za sve to, premda Taylor tako ne misli. Vrlo ste ljubazni ree Williams zlobno se smijui. Usprkos svim vaim pohvalama ipak neete uspjeti izmamiti od naeg odjela dokument koji nismo ovlateni izdati. To mi uope ne pada na pamet uvjeravao ga je Stanisland. Ni u snu ne bih na to pomislio. Taylor je to ipak pokuao. On valjda misli da ima posla s gomilom naivina. Znam ree Stanisland grabei priliku koja mu se sama pruila. Bit u iskren. Zanima me da li biste bili voljni da mi pomognete da Tayloru zadam udarac. Kako? Dajui mi neku sugestiju o tome kako da rijeim taj problem opasnog tereta. A zato bi to bio udarac Tayloru? On misli da moe sa mnom raditi, to hoe. elio bih mu pokazati da nije ba tako kako on misli. Neke od ovih efova treba nauiti pameti. Zastao je, a onda dodao lukavo: Abelsona, na primjer. Spominjanje tog imena imalo je zaista uinka na Stanislandova sugovornika i Williams je rekao ne oklijevajui ni trena: Dobro, rei u vam neto. to? upita Stanisland nestrpljivo. Nijedno ugledno poduzee, kao na primjer Forman Atomics, nee isporuiti radioaktivni ureaj bez odgovarajue zatite. Vrlo je vjerojatno da sedamdeset posto teine cijelog ureaja otpada na njegov zatitni dio. Pitajte firmu Forman i oni e vam sve objasniti, i to pismeno. Williamse ree Stanisland oduevljeno. To vam nikad neu zaboraviti. 78

 Vi hoete usprotivi se Williams ali ja neu. Stanisland je odmah telefonirao poduzeu Forman Atomics i objasnio sve pojedinosti tog sluaja. Oni su reagirali vrlo brzo: poslat e, u roku od dva sata po specijalnom kuriru Keithu, pismenu potvrdu o zatitnoj opremi ureaja. Stanisland je odahnuo kao da mu se veliki kamen odvalio sa srca. Slijedeih nekoliko dana Stanisland je s prikrivenom zluradou oekivao Taylorov poziv. No, ekao je uzalud. Stanisland nije znao da je Taylor nazvao Keitha da uje to se dogodilo. Taylor je tada shvatio da bi razgovor sa Stanislandom omoguio ovome da trijumfira. A to je bilo potpuno nezamislivo da ef iskazuje poast podreenome. I tako je Stanisland i dalje ekao, najprije silno razoaran, zatim rezigniran, dok na kraju nije zaboravio na sve to. Tjedni su prolazili, a sveanj papira provlaio se kroz razne urede i postajao sve tei. Jednog je dana tako stigao i do Odjela za dokumentaciju. Teio je oko tri kilograma i bio pun rijei, brojanih podataka, imena i potpisa. Iz te je gomile svakakvih podataka neki revni uredski takor iskopao udnu rije Nemo. Poeo je micati nosom. Nakon diskretno provedene istrage utvrdio je (a) da je netko pogrijeio i (b) da se taj kreten ne nalazi u njegovu odjelu. Poslao je cjelokupan predmet Odjelu za svemirsku statistiku. Daleko gore na Alipanu kopija brodskih isprava STARFIREA s popisom dopremljenih artikala stigla je na Hancockov radni stol. On ju je paljivo proitao i prouio. Veina navedenih artikala zatraena je prije tri ili etiri godine. On je imao vrlo dobro pamenje i im je na popisu ugledao ureaj za zraenje kobaltom 60 silno se uznemirio. Brzo je dao popis Purcellu. Uzmi ti taj popis i obradi ga. Ja? Zato? Da nisi moda dobio gr od pisanja? Brod donosi vrlo skupi dar namijenjen planetu koji uope ne postoji. Neu se baviti poiljkama robe za izmiljene svjetove. Boji se, ha? Ne, samo nastojim biti razuman ree Hanckok. Prouivi brodski dokument, Purcell je poeo gunati.

79

 Dugo im je trebalo. Nitko se ba nije pretrgnuo od posla. Da su se piloti-izviai kretali takvom brzinom, Zemlja ne bi tako brzo zakoraila u svemir. Zbilja mi je ve dosta tih pria o pilotima-izviaima ree Hanckok. A gdje bi bio bez njih? Na Zemlji. A to bi radio? Poteno zaraivao svoj kruh ree Hancock. Da, ispunjavajui formulare ree Purcell. Hancock se pravio kao da nita nije uo. Ovdje je dokaz kako je nae pravo u odluivanju i odreivanju prioriteta vrlo korisna stvar nastavio je Purcell, maui brodskim ispravama kao da je to zastava slobode naeg kukcologa, budui da su njegove potrebe hitnije od onih. Sada emo donijeti odluku o novom prioritetu u korist na planetu Nemo. Ureaj za unitavanje muha doi e na taj nain u njegove ruke bez ikakva pogovora, jer nitko ne dovodi u sumnju propisani formular, uredno ispunjen, propisno oznaen peatima i s potrebnim potpisima. Tako emo ispuniti svoje obaveze i dunosti prema ovjeanstvu sluei mu odano i vjerno. Moe izostaviti ovo mi i nae zapovjedi Hancock. Ja s tim nemam nikakve veze. Zatim je jo dodao nakon nekoliko minuta. Ve sam ti prije rekao da sistem ne moe izigrati. Ja sam ga ipak uspio izigrati. Jo nisi ree sa sigurnou Hancock. Ne osvrui se na njegove rijei, Purcell je ispisao formular o prioritetu, udario peat, potpisao ga, pomno pogledao od poetka do kraja i ponovo ga potpisao. Krivotvorio sam tvoj potpis. Ima li to protiv? Naravno zaurla Hancock. Nemoj vikati, ujem te dobro. Purcell baci pogled na krivotvoreni potpis s bestidnim zadovoljstvom. alim, ali sada je prekasno da se buni. to je, tu je. Sluaj, Purcellu, ako doe do ikakvih neprilika, neu oklijevati ni tren i izjavit u da je moj potpis laan. Nije loe oduevljeno e Purcell. Onda u se i ja zakleti da je i moj potpis falsificiran. Da se nisi usudio ree Hancock zaprepateno. 80

 Trebat e im najmanje deset godina da utvrde tko od nas dvojice lae, a niti onda nee u to biti potpuno sigurni nastavi Purcell s neprikrivenim uitkom. U meuvremenu u im objasniti da vjerojatno svi dokumenti s Alipana i njih polovina sa Zemlje imaju krivotvorene potpise koje stavljaju potinjeni zaobilazei svoje efove da bi prikrili vlastite greke. Kaos koji e tada nastati dat e posla tisuama kontrolora i inspektora. Ti si potpuno poludio izjavi Hancock. Nisi ni ti daleko od toga ree mu Purcell. Pokazao mu je brodske isprave na daljinu. Imam novosti za tebe. O emu to govori? Na popisu nema dina. Hancock pone teko disati, a zatim izjavi: Za sve si ti kriv. Glupost! Nemam ja nikakva udjela u onome to Zemlja utovaruje ili odbija poslati. Ali... Rekao si mi bar stotinu puta nastavi Parceli nemilosrdno da ni pod kojim okolnostima nijedan odjel na Alipanu nee preuzeti odgovornost za odluke donijete na Zemlji. Ba tako sloio se Hancock predajui se. U redu. Ti si naruio din i to moe dokazati. Dao si toj narudbi prioritet i to moe takoer dokazati. Osigurao si se sa svih strana. Dovoljno ti je samo otii do Letherena i rei mu: ao mi je, ali din nije stigao. Kad se on pone pjeniti i divljati, ti samo reci Zemlja! i prezirno pljuni. To je bar jednostavno. Jedva eka da vidim kako e ti na isti nain rijeiti problem planeta Nemo ree Hancock sadistiki. Nitko nije rekao ni rije o planetu Nemo. Taj planet nikoga ne zanima. Onda i ja, James Walter Armitage Purcell, mogu mirne due rei da mi puca prsluk za Nemo. Pucat e ti od muke obea mu Hancock. Nakon odreenog vremena, a na Alipanu to je znailo poslije tri mjeseca, interfonski zvunik na zidu je zakrijetao i zauo se glas: Referent Purcel iz Odjela za prioritetne zahtjeve treba da se javi Vogelu u jedanaest sati. Hancock pogleda na sat, zlobno se smijuljei, i ree: Ima tono trideset sedam minuta. 81

 Za to? Da se pripremi za svoj kraj. Uh? Vogel je visoki rukovodilac s devedeset dva pomona slubenika. On rukovodi etirima odjelima ukljuujui tu i Sekciju za koordinaciju na Zemlji. to onda? Njegova je omiljela zabava da osobno rjeava sve pritube koje dolaze sa Zemlje. Svaki onaj kojega Vogel pozove na razgovor je izgubljen, ako nema dokumentirane dokaze o svojoj nevinosti. Mora da je naroito simpatian momak ree Purcell mirno. Vogel se nastavio je Hancock prije bavio oglaavanjem i reklamiranjem raznih proizvoda, ali mnogo mu bolje lei itanje bukvica podreenima. Popeo se vrlo visoko gazei svoje slubenike, i jo se uspinje na tom putu. Zastao je, a onda dodao: Uope mi se ne svia. Vidim ree Purcel hladno. Mnogi ga ljudi ne vole. Letheren ga ne moe smisliti. Tako dakle? Pretpostavljam da ni on nije oduevljen Letherenom, ha? Vogel cijeni samo mo, a to znai samo one koji su vii po rangu od njega. Hm-m-m Purcell se malo zamislio, zatim je iziao, vratio se nakon dvadesetak minuta i razmiljao jo neko vrijeme. Gdje si bio? upita Hancock. U raunovodstvu. Da podigne plau dok jo ima priliku? Ne. Samo sam elio provjeriti da li je 105 jednako 1700. Govori gluposti, ali te to nee spasiti. Hancock krajikom oka pogleda na sat. Kad je dolo vrijeme, on ree: Treba da krene. Sad e dobiti ono to si zasluio. Hvala. Otvorio je svoj radni stol, izvukao golemi svitak papira i stavio ga pod pazuho. Odluna je koraka iziao iz sobe, uputio se na mjesto sastanka i uao u Vogelov ured. Vogel, mukarac tamnih oiju i crne kose promatrao ga je bezizraajno i ravnoduno. Sjednite, Purcellu. Pri tom je iskesio duge, otre zube i rekao Zemlja me je upozorila na zahtjev koji je navodno doao s planeta zvanog Nemo. 82

 To je, efe... Vogel je otresito odmahnuo rukom. Molim vas utite, Purcellu, dok ja ne zavrim. Onda moete rei to elite. Zubi su mu ponovo bljesnuli. Utroili smo mnogo dragocjenog vremena da provjerimo njihovu izjavu. Ja uvijek nastojim da najprije utvrdim sve pojedinosti prije razgovora s odgovornom osobom. Razumijem, efe ree Purcell vrsto drei svitak papira i pravei se da ga sve ovo impresionira. Utvrdio sam kao prvo, da je izjava sa Zemlje potpuno tona. Takav je zahtjev zaista upuen i vi ste ga osobno rjeavali. Drugo, ureaj za zraenje naveden u tom zahtjevu isporuen je vaom zaslugom na odreenu adresu ovdje, na Alipanu. Tree, planeta Nemo uope ne postoji. Sklopio je ruke kao da se priprema na molitvu. Mogu zamisliti sve one neprilike i gnjev koji je ovaj sluaj izazvao na Zemlji. Nadam se, Purcellu, da ete mi sve ovo potpuno objasniti. Mislim da hou, efe uvjerljivo odgovori Purcell. Sluam vas. Dakle, svu ovu prainu podigao je netko na Zemlji tko je potpuno pogreno i samovlasno zakljuio da je Nemo naziv planeta. Nemo je naime ifra kojom se moj odjel slui kad je rije o provizornom prioritetu. Provizorni prioritet? ponovi Vogel upitno podiui obrve. Kakva je to glupost? Zar ne znate, Purcellu, da se svi zahtjevi procjenjuju i klasificiraju samo prema njihovoj vanosti i hitnosti i da tu nema mjesta neodlunosti? Kako moe neki artikl dobiti status provizornog prioriteta? Malo mi je nezgodno govoriti o tome ree Purcell hinei pravinost. Traim da mi objasnite sve pojedinosti odvrati Vogel. Pretvarajui se da je zbunjen i uvrijeen, Purcell zapone svoje izlaganje: Budui da je brodski prostor za utovar tereta strogo ogranien, problem prioriteta teak je i zamren: A kad ovjek na visokom slubenom poloaju zapovjedi mome odjelu da njegovu zahtjevu treba dati prioritet koji mu ne pripada, onda iz toga slijedi, posluamo li takvu zapovijed, a neki drugi teret sline teine ili zapremine mora dobiti drugorazredni prioritet. Meutim, postojei propisi mi ne doputaju da samovlasno promijenim kategoriju prvorazrednog prioriteta navedenog u zahtjevu. Ne preostaje mi, 83

dakle, nita drugo nego da takvu zahtjevu dodijelim status provizornog prioriteta, to znai da e taj artikl imati prvenstvo pri utovaru ako se ne umijea nitko sa strane i ne sprijei ukrcavanje. Vogelove su oi poele svjetlucati. To se, dakle, dogodilo u ovome sluaju? Da, na alost. Drugim rijeima, vi tvrdite da esto dolazi do neopravdanog i neovlatenog mijeanja sa strane? Ba tako ree Purcell glumei nevoljkost premda ste vi to izrazili malo preotrim rijeima. Purcellu, sada je trenutak da to raistimo i ne moemo birati rijei. Recite mi tono to vam je nareeno da transportirate kao poiljku najvieg prioriteta? Din, efe. Din? Vogelovo je lice izraavalo uas i sumnju. No, vrlo brzo taj je izraz nestao, a zamijenio ga je skriveni trijumf. Tko vam je naredio da dopremite din? Moram li to rei? Je li to moda bio Letheren? Purcell nije odgovorio, ali se pretvarao kao da se moli za spas Letherenove due. Vogel je likovao. Trljao je ruke od zadovoljstva i odjednom postao neobino ljubazan. Dakle, Purcellu, u ovom sluaju rije je samo o manjem propustu s vae strane. Ako smatrate da je potrebno pribjei upotrebi ifre u administrativnom postupku, o tome treba svakako slubeno obavijestiti Zemlju. Baz takve obavijesti moe doi do velike zbrke kao to i sami vidite, zar ne? Da, efe ree Purcell ponizno. U ovoj situaciji mislim da sada ne bi imalo nikakva smisla obavjetavati Zemlju o pravom znaenju rijei Nemo. Bilo bi, naime, vrlo neugodno otvoreno priznati da je na postojei sistem prioriteta izloen hirovima kojekakvih efova. Nadam se da smo se razumjeli, Purcellu? Da, efe. Predlaem da Zemlji javimo da je do ovog nesporazuma dolo zbog greke na jednom od odjela i to zbog velikog opsega posla i nedostatka radne snage. Ponovo je iskosio zube. To e ih bar natjerati na razmiljanje. Naravno, efe. 84

 Vas, Purcellu, molim da se vie ne sluite iframa bez moga odobrenja. U meuvremenu poduzet u sve to je potrebno da se glavni krivci kazne i da na taj nain prestane to mijeanje sa strane u poslove vaeg odjela. Hvala vam, efe! Purcell je ustao i poeo premetati svitak papira u rukama, oklijevajui. Ima li jo to? upita Vogel. Ima, efe. Purcell je najprije oklijevao, a onda su rijei poele navirati same od sebe. Mislio sam, moda, da je ovo pravi trenutak da vam pokaem svoj predloak novog formulara koji sam sastavio. Formular? Da, efe. Odmotao je svitak stavljajui jedan njegov kraj u Vogelove ruke, a drugi je rastegao sve do zida. Ovo je, efe, formular ili glavni formular u koji treba unijeti podatke o porijeklu, namjeni, svim pojedinostima i odreditu ostalih formulara koje treba ispuniti. Drugim rijeima, ovo je formular nad formularima. Zbilja? upita Vogel mrtei se. Pomou njega nastavi Purcell umiljato moi emo pronai svaki pojedini formular, utvrditi sve propuste ili protivurjenosti, te ustanoviti tko je odgovorna osoba u svakom pojedinanom sluaju. Ako se neki od formulara zametne ili sluajno izgubi, moi emo vrlo lako utvrditi u kojoj je on fazi nestao i tko ga je zametnuo. Priekao je malo, a onda dodao. S obzirom na sve ono to sam uo o zbrkama i nesporazumima do kojih dolazi meu pojedinim odjelima, a efovi o tome nita ne znaju, vjerujem da bi se primjenom ovakva formulara moglo utedjeti oko dvadeset tisua radnih sati godinje. Zaista? ree Vogel, pokazujui vrlo slabo zanimanje. No, tu ipak postoji jedna tekoa nastavi Purcell. Da bismo mogli utedjeti tako veliki broj radnih sati, bit e nuno zaposliti dosta novih slubenika. Budui da bi se njihov posao sastojao uglavnom od koordiniranja rada pojedinih odjela, oni bi doli pod vau upravu, to bi, na alost, samo jo povealo vau odgovornost. Da, da ree Vogel diui rep. Zapravo bismo morali osnovati novi odjel kako bismo mogli smanjiti opseg posla. No, ja sam vrlo temeljito prouio cijelu stvar i uvjeren sam da bi nam za poetak bilo dovoljno trinaest ljudi. 85

 Trinaest? ponovi Vogel brojei na prste. Sjedio je buljei u formular dok mu se licem irio izraz zadovoljstva koji je bilo teko prikriti. Purcellu, mislim da imate pravo. Zaista. Hvala, efe. Znao sam da ete vi pokazati razumijevanje za to. Mogu li ovaj formular ostaviti kod vas da ga detaljno razmotrite? Svakako, Purcellu. Vogel je sada ve pokazivao znakove dobrog raspoloenja. Njeno je gladio formular. Da, svakako ga ostavite kod mene. Pogledao je Purcella i rekao: Ako ovo uspije, bit e mi potreban netko tko e preuzeti rukovoenje novim odjelom. Netko tko zna svoj posao i u kojeg mogu imati potpuno povjerenje. Mislim da ste vi najbolji kandidat kojeg bih mogao poeljeti. Vrlo ste ljubazni, efe ree Purcell vrlo dostojanstveno. Oprostio se i udaljio, ali na samim vratima se okrenuo i oi su im se srele. Iz njih je zrailo meusobno razumijevanje. Kad se vratio u svoju sobu, Purcell se bacio u stolica i rekao: Kad se dva proroka sretnu na ulici, oni se uvijek osmjehuju jedan drugome. O emu to govori? upita ga Hancock. Citirao sam jednu drevnu izreku. Podignuo je uvis dva prsta, vrsto isprepletena. Vogel i ja smo u vrlo dobrim odnosima. Ne pravi budalu od mene podrugljivo e Hancock. Ui su ti jo vrue. Vogel ljubi mene, a ja ljubim Vogela. Pogodio sam ga tono u osjetljivo mjesto. Nema on osjetljivih mjesta, dragi moj! Jedino to sam uinio rekao je Purcell bilo je da sam mu ukazao na injenicu: ako se broj njegovih slubenika povea od devedeset dva na sto i pet on e automatski biti unaprijeen iz Kategorije 9 u Kategoriju 8. Time bi dobio poviicu od 1700 jedinica godinje, imao bi posebne povlastice i, naravno, viu mirovinu. To Vogelu ne treba nitko rei jer on to sam zna mnogo bolje nego drugi. Dobro. Recimo onda da sam ga samo podsjetio na neke injenice. Zauzvrat, rekao mi je da bi mi mnogo bolje bilo kao efu dvanaestorice podreenih nego da dijelim sobu s jednim mrzovoljnim tipom poput tebe. 86

 Ja od tebe ne traim niti oekujem da mi ispria u tanine sve one strahote koje si upravo doivio gunao je Hancock. Zato i nije potrebno da mi pria ovakve gluposti. Jednog dana ree mu Purcell cerei se moda e ti ipak sinuti da je mogue izigrati sistem, svaki sistem. Treba samo okrenuti kvaku na pravu stranu. uti ree Hancock i govori samo onda kad ima neto pametno rei...
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

Zoran Ogrizovi:

Veliki Numizmatiar je zadovoljan

87

 Smistit e van nai tri komada! navijaki pakosno priprijeti Frane Zviri (zvan Zvir) svome susjedu Ferdinandu Haklecu dok su polako odmicali kroz kiom opranu Maksimirsku ulicu prema stadionu plavih. Haklec se kiselo nasmijeio kao to emo jo vidjeti, ali nije odgovorio svome susjedu i dobrom prijatelju Frani. Nije bilo vrijeme za navijake prijetnje: plavi su ve dugo igrali po formuli bod kod kue, gae na tapu u gostima, a sva je prilika da e im zahuktali bili ovaj put odnijeti i taj bijedni domai bod. Poput kakve srednjovjekovne poasti ispraznila je atmosfera velikog derbija zagrebake ulice. Sve ivo slilo se k Maksimiru naoruano plavim i bijelim zastavama, trubama, egrtaljkama i ponekom dobro skrivenom bocom, ako sucu, zlu ne trebalo, bude potrebno pokazati crveni karton. Konica tribina ljuto je brujala ve sat prije poetka utakmice. Navijai su se nadmetali pjesmom, vikalo se kao da ve padaju golovi. Ne bu dobro, iga me v levoj cevanici skrueno u Sebi pomisli Ferdinand Haklec i jo vie se zguri i uvue u kaput. Slubeni spiker je preko razglasa itao obavijest: Potovani gledaoci, na internoj kladionici plavih uplaeno je rekordnih milijun novih dinara! Sve to pripast e sretniku koji pogodi toan rezultat utakmice. Svatko od prisutnih bubamaromana mogao je ba sebe zamisliti kao novopeenog milijunaa. Poelo je Zviriu za duu. Bili su dumanski nadirali, redovi plavih su se povijali pod njihovim naletima i mnogi bi od igraa plavih, da su mogli birati, u tom trenutku rado bili negdje daleko, daleko... a igradu, sriu in jubin! trijumfirao je Frane Zviri zvan Zvir, odmila udarajui Hakleca po zgrbljenim navijakim leima. As ti gospe, ma vidi a su ampijuni cilega svita! Gol je visio u zraku, gol u mrei plavih. Centarfor bilih, reprezentativac, silovito je nadirao. Prevario je najprije jednog plavog igraa, drugog je vjetom varkom tijela bacio na koljena. Centarhalf plavih odzujao je nekamo u prazno. Bila devetka je negdje oko penala kao iz topa opalila. Lopta je, vidjeli su to svi, ulazila u sam gornji lijevi ugao. Na stadionu se ve zaorilo goooool. Zviri je u ekstazi neopisiva navijakog blaenstva 88

visoko podigao ruke, a Haklec se jo vie uvukao u sebe; zamirio da ne vidi neizbjeno i utke grizao ovratnik. A tada... Ba kao da je takva putanja neto sasvim obino i zakonima fizike propisano, lopta je prije samog susreta s gornjim lijevim uglom otro skrenula nagore, a zatim nekom ludom i dotad nevienom brzinom otfijukala u maksimirsku umu! Da je na centru igralita pala igla, ulo bi se to na vrhu istone tribine. Prvi se, ba kako dolikuje, snaao sudac Kartonije Zvidi i u duhu pravila igre zatraio novu loptu. Utakmica se nastavila, bili su jo jae navalili da razbiju sportsku nesreu. Centarhalf bilih, poznat po snanu udarcu, krvniki je oinuo loptu negdje na rubu esnaesterca plavih. Golman je bio nemoan, bio je to jedan od onih projektila koji se ne brane, ve pogledom ispraaju u mreu. Lopta nije tako mislila. Metar pred golom odjednom se zaustavila u zraku, a zatim polako, polako kao balon od sapunice pala u travu. Bili igra s brojem deset zasprintao je kao leopard, samo metar je nedostajao da nesretna lopta pocijepa mreu plavih... Opalio je iz sve snage i sruio se na zemlju previjajui se od bolova! Tvrdoglava buba mara ostala je na mjestu. Lopta je poludjela! Dobra stara okruglica crno-bijelih pjega, koja je na svim stadionima iz tjedna u tjedan trpjela da je mue, guraju, udaraju bez veze i utiraju u aut i korner, kao da je zaeljela da sama odlui o pobjedniku i prekine viegodinju dominaciju 'bilih', patetino je u svoju novinarsku biljenicu upisao okosnicu svog budueg izvjetaja stari reporter ljivko Plavi, poznat po svojoj bezgraninoj objektivnosti kad su plavi u pitanju. A tada je igra promijenila tok. Ohrabreni neoekivanom sreom, plavi su navalili. Ne ba osobito silno, ali kako se to kae, preuzeli su inicijativu. Kapetan plavih bezvoljno je tukao prema golu, vie da se otrese lopte nego u elji da ozari plave tribine. uvar mree bilih bacio se samo reda radi, bilo mu je hladno, a i Jutropodnevni sport je toga dana objavio da e utakmici prisustvovati i slavni meneder John McDollar. Nikad se ne zna... Na svom bezvoljnom putu prema golu lopta kao da je na siuni djeli sekunde zastala, poekala dok golman bilih paradom zahvati zrak i bubne u travu, a onda je produila i zatresla mreu! Stadion je eksplodirao u erupciji plavog oduevljenja. eljni pobjede, navijai nisu zapazili ili nisu htjeli zapaziti da se na zelenom etverokutu dogaa neto tajanstveno, neobjanjivo i dotad nevieno. 89

 Ha, si videl kak se igra! sad je Haklec podbadao ojaenog Zviria. Kapetan Cico brije kao brico odvaio se na stih poznati radio-reporter, potajni navija plavih koji je svoje prijenose obavezno zainjao rimama. Na dva-nula nije se dugo ekalo. Jo jedan udarac, jo jedna sigurna parada vratara bilih. No lopta je i o tome imala svoje miljenje: poput poskoka se izvila ve pred samim vratarovim prstima i nekom samo njoj znanom putanjom zakoprcala se u mrei. Tek to se krenulo sa centra, penal za plave. Jedan bezvezan centarut bio je siguran plijen bilog stopera... a onda je lopta odskoila i sjela mu u ruku! Zabezeknuti igra tresao je rukom, tresao, ali uzalud: lopta kao da je bila zalijepljena. Otpala je tek kad se zaula Zvidieva zvidaljka. Uzalud je centarhalf bilih grizao travu: penal je bio ist kao suza naoigled itava stadiona. Zviri je od muke vakao bice kiobrana. Nije imao snage ni da vikne fuj, sudac!. Zgureni Haklec je odjednom porastao za petnaest centimetara. Jesmo vam ga metnuli! zlurado se cerio Zviriu, i u trijumfu zelen od pakosti zbog viegodinjeg ponienja i poraza svoje momadi. Plava mora za majstore s mora! oduevljavao se reporter-pjesnik u radio-valove. Rima je stizala rimu, lopta loptu u mrei bilih. *** Utakmica je zavrila neuvenim rezultatom: dvadeset etiri prema nula za plave. Bilo je to neto nezapameno u nogometnim analima. Zbunjena publika brzo je naputala stadion. Kolone navijaa odlazile su prema centru grada, gdje se na Trgu Republike, na uvenoj zagrebakoj pici okupilo ve vie od desetak tisua diskutanata. Po stoti put prepriavalo se vieno na utakmici, nagaalo, alilo i slavilo... U svlaionicama stadiona vladao je muk. Ni jedni ni drugi nisu shvaali to ih je to snalo. Voa puta bilih Toni Balun nekako se dokopao lopte kojom je odigrana utakmica. Rasporio ju je britvom traei neto, ni sam nije znao to. U slubenom zapisniku vodstvo bilih trailo je da se ostaci inkriminirane bubamare odmah podvrgnu strunoj analizi Instituta za dinamometrika mjerenja. Dok su njegovi stariji kolege u telefon svojim redakcijama diktirali izvjetaje, rjeitou prikrivajui vlastitu zbunjenost, mlai suradnik Veernjeg sporta Nonparelije Ciceri nadoao je na zamisao karijere. Na alost, prekasno. Poletio je kao mahnit prema 90

alteru interne kladionice i upitao je li moda ipak tko pogodio rezultat. uo je odgovor da su prije nepune dvije minute dva neznanca dokazala svoj pogodak, utrpala milijun u konatu torbu i nestala. Neprozirna koprena tajne ovila je nogometnu senzaciju stoljea. *** S piste zagrebakog aerodroma Pleso vinuo se te veeri put Splita boeing 727 s pokislom momadi bilih. Pilot je rutinski usmjerio avion na jug, a onda se u njegovim slualicama zaulo: JU-345, javi se! JU-345, javi se! JU-345 oblasnoj kontroli. to vas mui? Prenosimo nareenje splitskog SUP-a. Promijenite smjer leta i sletite u Dubrovnik. ini se da je masa od pedeset tisua ojaenih navijaa blokirala prilaze aerodromu. Pilot, kojeg je u Splitu oekivao neobino blizak susret s jednom ljupkom zemaljskom stjuardesom, opsova u sebi. Kud ba mene da zapadne da vozim ove bezveznjake! Izgubiti s nula prema dvadeset etiri, neuveno! Pogled mu odluta kroz prozor kokpita u mranu no. Tre se kao oparen i odmah pozva kontrolu letenja: Oblasna kontrola, javi se, ovdje JU-345! Imate li kakav neregistrirani promet desno od mene? Vidim jako svjetlo koje se kree usporedo sa mnom. ini se da je NLO! JU-345, ne zezajte nas tim svojim leteim posuem! Vi ste danas ve etvrti koji ima halucinacije, a posla nam je i bez toga preko glave. Uostalom, na radaru nema nita! *** Strelovitom brzinom se prema rubu Suneva sistema udaljavao svemirski brod Intergalaktikog servisa namijenjen specijalnim zadacima. Kozmonauti agenti Hrljg II i Zmnjf I obavljali su posljednje pripreme za ukljuivanje nadsvjetlosnog pogona koji e im pomoi da i zarone u crne dubine svemira i veoma brzo stignu do udaljenog centra galaksije. Njegova ekscelencija Veliki Numizmatiar bit e veoma zadovoljan ree Hrljg II. Jo se nitko nije vratio s takvom zbirkom zemaljskih novanica. Bit e ih za sve muzeje u galaksiji. Bit e jo radosniji kad sazna kako smo to izveli doda Zmnjf I. Sjeam se dobro njegovih nareenja: raditi neopazice, izbjegavati upotrebu sile i drati se, koliko je god mogue, zemaljskih obiaja. Sila si, Hrlje! Sad mi je drago to nismo 91

ostvarili moju prvobitnu zamisao i podigli na brod jednu od onih kua u kojima Zemljani dre svoj novac. Da, nije bilo loe. No udne li igre i udnih obiaja! Kad se sjetim urlika i zavijanja onog mnotva, kristali i sada u meni zatitraju (Hrljg II bio je kristalinog sastava i nije mogao rei krv mi se ledi u ilama). Zaista, nije nikakvo udo to Veliko vijee tim barbarima ne eli otkriti postojanje Intergalaktikog sistema. Ne znam zamiljeno e Zmnjf I. Sada, kad je sve prolo i kad smo sretno obavili zadatak, ini mi se da sam se zapravo dobro zabavljao. Pa uj, mi smo uz pomo psiho-energije u stvari oplemenili tu njihovu primitivnu igru guranja napuhanog omotaa ivotinjskog lea. Kako je samo zovu... nogomet? Upravljajui loptom psivalovima, mi smo igrali mozgomet. Igra i nije tako loa! Kad bolje razmislim, ini mi se da ima pravo ree Hrljg II. uj, vratit emo se kad-tad na taj smijeni planet i opet se zabavljati igrajui mozgomet. Samo, bez unaprijed dogovorenog rezultata: ti za jedne, ja za druge, pa iji psi-potencijal bude jai, neka odnese pobjedu. Vrijedi? Brod se udaljavao, Zemlja se gubila u mranom bezdanu. No Hrljg i Zmnjf mogli su jo dugo odrediti njezin poloaj i bez gledanja u galaktograf. Veoma osjetljivi na psi-energiju, registrirali su enormno psi-pranjenje s jedne siune toke Zemljine lopte. Bilo je jedan u noi po srednjoevropskom vremenu. Na jugoistonom kraju centralnog zagrebakog trga gomila ljudi i dalje je uzbueno raspravljala o nevjerojatnim dogaajima toga nogometnog poslijepodneva.

92

Fred Saberhagen:

Without a Thought
Preveo Boidar Stani

Igra dame s Bjesomunim

Bia to su ve odavna nestala konstruirala su ogroman stroj brod bez znakova ivota, namijenjen unitavanju svakog ivota. Taj stroj, kao i mnogo isto takvih, ostavila je u nasljee Zemlji jedna od zaraenih strana u velikom meuzvjezdanom sukobu koji se nekad zbio. Takav stroj, svemirski brod, bio je kadar pretvoriti u prah povrinu bilo kojega planeta naseljenog ljudima, ili u pusto zastrtu dubokim oblakom praine i pare. Jedino je to znala ta svemirska sprava, a to je zaista inila djelotvorno. U nemilosrdnom i razornom ratu protiv ivota, taj brod nije imao nikakve predvidive taktike. Neznanci, koji su u prolosti 93

konstruirali to udo, zamislili su ga kao neobinog i lutajueg ubojicu kojega e pustiti nad neprijateljski teritorij da bi nanio to je mogue vie tete. Nikakvi mozak, ni ovjeji ni elektronski, nije bio u stanju izraditi ni teorijski strategiju obrane. *** Del Murray, strunjak za elektronske mozgove, uurbano je u svom lovcu jednosjedu popravljao tetu koju mu je nanijela raketa s takvoga smrtonosnog broda, koji su ljudi zvali Bjesomuni. Raketa je, na sreu, samo okrznula Delov brod, pa su Del i njegov suputnik, ivotinja nalik na psa prednjim dijelom, a na majmuna stranjim, skupljali krhotine. Majmun-pas, pasmun, kojega je Del zvao Newton, nosio je krhotine i pokuavao zaepiti rupe. U kabini je lebdjela para i vidjela se napuklina u stijeni, pa je pritisak naglo pao. Pasmun Newton se trudio da zaepi rupe i napuklinu. Halo, Foxglove! vikne Del u mikrofon, nadajui se da e ovaj put aparat raditi. I zaista, odjeknuo je odgovor. Halo, Murray, ovdje Foxglove. Na kojoj ste udaljenosti? Del je bio preumoran da bi pokazivao radost zbog uspostavljanja veze. Rei u vam zaas, ako me ovaj Bjesomuni ovdje prije ne satre. Pusti me da proem, Newtone! obratio se pas-munu. Pas-majmun, ivotinja koja je bila pripitomljena, odmakne se od ovjekovih nogu i nastavi traenje napuklina na stijenama. Za jednu minutu je Del ponovo sjeo u veliki naslonja na komandnom mjestu, koje je bilo sastavljeno od komandne ploe. Bilo je pravo udo to raketa Bjesomunog nije nanijela vie tete i to ni ovjek ni pasmun nisu bili ozlijeeni. Nalazim se na petnaest kilometara od njega, Foxglove. Oba zemaljska broda i Bjesomuni nalazili su se pola svjetlosne godine od najblieg sunca. Kolonije ljudi na planetima toga sunca nisu imale druge zatite osim Foxglovea i Dela. Na Foxgloveovu brodu bila su dva ovjeka, ali je brod imao aparate koji su znatno poveavali njegovu mo. Ipak, dva su broda bila samo palii ukoliko bi htjeli napasti golijata. Del je pogledao na radar i vidio udovinu konstrukciju, ve izjedenu, s velikim rupama poput otoka Manhattan, s tragovima zemaljskih raketa, koje nisu oslabile razornu mo Bjesomunoga. Nitko od ljudi kojd su stupili u borbu s njime nije preivio. Bjesomuni je mogao u trenutku unititi mali Delov jednosjed. Ali je ekao, prema svojoj uobiajenoj taktici, da neprijatelj osjeti strepnju pred nepredvidivim, to je kod neprijatelja razvijalo strah, koji je jo 94

i poveavao osjeaj uvjerenosti da nita ne moe uznemiriti toga hladnokrvnog protivnika. Gorko i tragino iskustvo iz borbi protiv Bjesomunih uvjerilo je Zemljane da je potrebno uvijek napadati najmanje sa tri strane odjednom. Ovaj put su ekali da doe i trei brod, koji je brzao ovamo. Dok ne stigne, Foxglove i Murray su u kripcu, a Bjesomuni je mozgao o svojim udovinim planovima. Mogao je udariti odmah, mogao je i odustati. Mogao je da se i ne makne satima, ali e odgovoriti ako ga napadnu. Nauio je i jezik Zemljana i mogao je razgovarati s njima. No. ipak, njegov je krajnji cilj bio onaj koji su integrirali ratnici to su ga konstruirali: razaranje svih vrsta ivota. Prije nekoliko tisua godina on bi ih zacijelo pomeo sa svoga puta, kako god bili naoruani. Sad je ve spoznao u svojoj elektronskoj inteligenciji da su ga bezbrojne borbe, premda pobjedonosne, ipak prilino otetile, a stoljea gusarenja preko galaksija nauila su ga i da bude oprezan. Iznenada su detektori oznaili da se iza Delove letjelice pojavilo polje sile, koje je brodu presjeklo svaku odstupnicu. Del je ekao odluujui udarac, drei prst na crvenom dugmetu kojim se lansiraju atomske rakete. Ali napadne li sam, ili ak s Foxgloveom, taj pakleni stroj e se braniti bez tekoa, unitit e oba broda i poi e u dalja razaranja prema drugim planetima. Pritisak na crveno dugme trebalo je da bude posljednje utoite. Del je obavijestio Foxglovea o polju sila, a tada je osjetio prvi udar drugog napada. Newtone! viknuo je i ostavio radio otvoren da bi Foxglove mogao uti i shvatiti to se dogaa. Pasmun je odmah skoio sa svoga leaja i uspravio se pred Delom kao da je hipnotiziran, oiju uprtih u Delovo lice. Del se ponosio njime. Pokaite mu shemu neke komandne ploe u dvanaest boja s oznakama rukovanja i postavite zatim pred njega pravu plou govorio bi svojim prijateljima i on e stavljati u pogon dugmeta, kontakte, prekidae a da se ne zabuni. Pasmun nije, meutim, imao ljudske sposobnosti da naui i izmisli neto apstraktno. Del prekine kontakt u brodskim kompjutorima jer i oni e biti poremeeni kao i ljudski mozak psihikim napadom koji je poinjao. Uzbuna! vikne zatim Newtonu. 95

ivotinja odmah skoi i uini ono to je nauila u takvim sluajevima: zgrabi vrsto Delove ruke i odvede ga do naslonjaa na ijim su naslonima bile lisice. Ljudi su imali gorka iskustva s efektima psihikog napada koji je mogao lansirati Bjesomuni, premda nisu shvatili naela i sredstva takva napada. Nakon prvog bi napada slijedio kratkotrajni odmor. Djelovanje nije moglo trajati due od dva sata, a u toku druga dva sata inilo se da Bjesomuni nije u stanju ponoviti napad. Posljedica napada bilo je potpuno eliminiranje svake mogunosti razmiljanja ili predvianja u ljudskom ili elektronskom mozgu, s time to rtva nije bila svjesna umanjenja svojih mogunosti. Newton je bio drag suputnik, ali je esto iao predaleko u svojim alama. Ostavio je kutijice napunjene kockicama u boji, svoju omiljelu igraku, i zabavljao se eprkanjem po dugmadi i kontaktima na komandnoj ploi. Bilo je to zabavno, pod uvjetom da se ne otegne, jer je bilo besmisleno i nepodnoljivo. Borba je svakoga trenutka mogla poeti. Del se naprezao da oslobodi ruke, zvao je Newtona, ali je on mirno ostajao kraj komandne ploe. Newtone, psetino gadna, odmah me oslobodi! Ja sam sasvim pri sebi. Newtone, gdje su ti igrake? Pokai mi svoje slatke kockice! Newton je imao mnogo kutija i na stotine kockica svake boje. Strano ih je volio. Vadio bi kutije, okretao kockice apama. Del se ogledao po kabini. Newton je ostao pred komandnom ploom i dodirivao ruke i dugmeta kao to je bio nauen, od ega se brod kako-tako kretao i Bjesomuni je imao dojam da inteligentno bie ravna brodom i zadrava kontrolu nad njim unato napadu. Newtonova apa nije se pribliavala crvenom dugmetu. On je znao da to moe uiniti samo u smrtnoj opasnosti, bude li smrtno ranjen ili ako pogine Del. Shvaam, Del! javio bi se svakoga trenutka radio, kao odgovor na tobonju poruku. Foxglove bi dodao i nekoliko nesuvislih rijei i neke brojke kako bi obmanuli Bjesomunog. No sada je to Dela nerviralo. Dugo mu je trebalo da shvati kako Foxglove nastoji drati Bjesomunoga u uvjerenju a brodom upravlja ovjek. Onda je sa strahom ustanovio da je proao glavni psihiki napad. Genijalni idiot Bjesomuni bio je sav zaokupljen svojim mozganjem i propustio je unitenje jednosjeda. Je li to dio paklenog plana? Newtone! ivotinja je osjetila promjenu u Delovu glasu pa se okrenula. Del Murray je sada bio u stanju izgovoriti one rijei koje su vaile kao lozinka i dokaz Newtonu da je opasnost prola i 96

da moe osloboditi svoga gospodara. Bile su to rijei koje ne bi mogao izgovoriti ovjek koji je pod djelovanjem psihikog napada. Del je poeo: ... nee izginuti i nikad nee biti protjerani s lica Zemlje. Newton ga je s uitkom sluao, zatim je vrisnuo od veselja i otkljuao lisice. Del se odmah nagnuo nad mikrofonom. Djelovanje prolo! javio je.. Njegov je glas odjeknuo u kabini drugoga broda i komandant je olakano uzdahnuo. Opet je pri sebi, pri punoj svijesti. Jo dva sata smo znai u punoj formi. Da napadnemo? zapita drugi oficir. Komandant odmahne glavom. Nemamo nikakve anse ako smo samo dvojica. Moramo ekati da doe Gizmo. Bit e teko, ali to je jedina nada da emo se izvui. Za dva sata on e opet psihiki napasti Dela, a zatim e napasti brod primijeni drugi oficir. Ne vjerujem da smo ga obmanuli svojim radio-porukama. Ovdje smo izvan dohvata njegovih psihikih tosova. Ali Del se ne moe maknuti, a bez njega ne moemo nita. Pasmun sam ne moe nita... Moramo ekati! odvrati komandant gledajui u komandnu plou. Tko kae da e napasti za dva sata kad Del bude pod psihikim pritiskom...? U taj trenutak je Bjesomuni progovorio i njegov je glas zatitrao u oba zemaljska broda. Brodiu, neto bih vam predloio. Imao je smijean, pomalo razbijen glas nekoga tko mutira. Bila je to kombinacija snimljenih glasova zarobljenika. to biste predloili? mirno e Del. Izmislio sam jednu igru. Igrat ete sa mnom. Budete li dobro igrali, neu vas odmah ubiti. Za boga! ree drugi oficir na drugom brodu. to emo jo vidjeti! Komandant je nekoliko sekundi razmiljao, a onda lupio akom o naslon fotelje. ini se da je naa varka uspjela i sada se on pita da li je Del Murray izdrao psihiki pritisak i njegovo djelovanje. Hoe biti siguran. Pokuat e razline varijante za vrijeme igre i tada ga neemo moi prevariti. Kad bude siguran, napast e. To je njegova igra. 97

 Razmislit u o vaoj ponudi hladno e Del. Kako elite ree Bjesomuni. Ne uri mu se promrmlja komandant. Zna da je psihiko oruje Bjesomunoga neupotrebljivo u idua dva sata. I nama su potrebna dva sata prije nego... Kakva je to vaa igra? zapitao je Del. Pojednostavljena verzija vae dame odvrati Bjesomuni. Ako igrate dobro... Komandant i drugi oficir su se zgledali. Nisu mogli zamisliti da bi Newton mogao igrati dame dok je Del pod psihikim pritiskom koji ga potpuno blokira. Newton nije dobro igrao. A ulog u igri su dva broda i jedan planet. Kako bismo igrali? javi se opet Del. Poteze bismo javljali radiom odvrati Bjesomuni. I on pone opisivati igru, onakvu kakvu je on preinaio na smanjeni broj polja i s manje piona. Ako prihvatim, tko e otvoriti igru? On pokuava dobiti na vremenu ree komandant grizui nokte. Moda pokuava pronai neto to bi nam omoguilo da mu pomognemo. Ali kako? Jadni Del? Da pojednostavimo stvari, ja povlaim prvi potez odluio je Bjesomuni. *** Del je izradio plou dame sa svjetlosnim znakovima koji su oznaavali poloaj piona i prenosili poteze preko radija. Snimio je i nekoliko reenica koje su zvuale izazivaki, kao No, to je, igrate li ili ne?! i Bolje bi bilo da priznate da ste potueni, kako bi ih povremeno mogao emitirati bude li pod psihikim pritiskom. Bio je gotov jedan sat prije nego to je Bjesomuni mogao poslati svoje agresivne psihike valove. Morao je sastaviti sistem koji bi omoguio Newtonu da igra umjesto njega. Newton se ispruio na svome leaju i gunao igrajui se kutijama s kockicama. Sustav koji je izradio Del trait e od pasmuna maksimum mogunosti. Ali zato Newton ne bi bio i za to sposoban? Uz pomo kompjutora Del je analizirao sve mogue poteze pojednostavljene igre koju je izmislio Bjesomuni i prenio na dijagrame sve odgovore na svaki potez protivnika. Za svaki potez u igri nacrtao je minijaturnu plou dome, gdje je strelica oznaavala najbolji idui potez. Time e moi vrlo brzo nauiti Newtona da igra dame. 98

 Dobit u te! mrmljao je promatrajui preko okna nepomino udovite u prostoru. Jednom je u ivotu Del Murray sudjelovao u ekshibiciji svaki potez u igri nacrtao je minijaturnu plou dame, gdje je simultanku na 60 ploa, a Del je bio jedan od 60 protivnika. Nije bio tako lo. Polovica igraa bila je eliminirana poslije etiri-pet poteza. Del je bio u drugoj polovici. Sjeao se kako je pomaknuo piona vjerujui da time uklanja opasnost i priprema protuofenzivu. Veliki se igra zaustavio pred njegovom ahovskom ploom i ravnoduno pomaknuo kulu, pa proslijedio k drugoj ploi. Delu se taj potez uinio nekodljivim. Bezazlen potez. Ali odjednom je shvatio: Blankenship mu je dao ah i mat u etiri poteza. On je mogao parirati u etiri poteza, ali mogao je povui samo tri. Da je mogao predvidjeti samo taj jednostavan potez kulom... *** Komandant je glasno i masno opsovao, tako da se drugi oficir trgnuo jer komandant nije obiavao kleti. Neto ste rekli? Jest, rekao sam uzdahne komandant. Nadao sam se da e Murray neto izmisliti kako bi Newton mogao igrati... ili barem stvoriti dojam da igra. Ali to je nemogue. Newton bi mogao samo ponoviti unaprijed utvrene poteze, uvijek iste u svakoj situaciji. Sustav bi moda bio izvrstan, ali nijedan ovjek ne igra tako. Zato sam opsovao. ovjek grijei, mijenja taktiku, pa i u pojednostavljenoj igri kao ova koju je nametnuo Bjesomuni. A vie od svega, ovjek ui igrajui. Usavrava se shvaajui metode i lukavtine protivnika. To e odati Newtona, a to taj razbojnik i eli. Moda je i nanjuio da postoji pasmun. I im bude siguran da igra sa ivotinjom a ne sa ovjekom ili kompjutorom... Primam neke signale primijeti drugi oficir. Poeli su igrati. Morali bismo si izraditi jednu plou dame. Zbog ega? Mi moramo samo biti spremni na sve odvrati komandant, gledajui crveno dugme na komandnoj ploi, svjestan da e proi dva sata prije nego to stigne Gizmo brodom. Mislim da je zavrena prva partija primijeti malo poslije drugi oficir. Del je izgubio... Opet je prolo neko vrijeme. Gospodine ree drugi oficir opet primam signal identian onome kakav smo primili kad je Del bio pod psihikim pritiskom. 99

Komandant nije odgovorio. Nije znao to da odgovori. Mogao je samo ekati. ekati napad, nadajui se da e pogoditi protivnika prije nego to bude uniten. Poeli su drugu partiju napomene oficir. Del upravo govori No, to je, igrate li ili ne? Pretpostavljam da je to unaprijed snimio. Neto je vjerojatno smislio kako bi Newton mogao igrati umjesto njega. No, nee nasamariti Bjesomunoga... Prolazile su duge spore minute. Izgubio je etiri prve partije primijeti drugi oficir. Ali ne ponavlja iste poteze. Morali smo izraditi jednu plou dame... Ostavite me na miru s tom vaom damom! Da imamo damu, gledali bismo plou dame umjesto komandne ploe. A sad nam zabava ne treba... Opet je prolo vrijeme, dugo poput stoljea. Nevjerojatno! vikne drugi oficir. Neodluena partija! Znai da Del nije pod djelovanjem psihikog napada ree komandant. Siguran sam da jest. Evo, ista indikacija kao i prvi put. Ve je jedan sat pod psihikim djelovanjem, pa ak i jaim nego prvi put. Komandant je pogledao na skalu koja je reagirala na zagonetna zraenja. Bilo je nevjerojatno, ali on je vjerovao i svome oficiru i skali na manometru. Greke nije moglo biti. Iz toga valja zakljuiti da netko ili neto, bez invencije, moe nauiti igrati dame. Komandant bi se nasmijao da situacija nije bila tako ozbiljna. *** Slijedeu je partiju dobio Bjesomuni. Zatim je i drugi put bio blokiran. Slijedeu je partiju opet dobio, a zatim su tri idue bile neodluene. Drugi je oficir iznenada zauo kako je Del smireno rekao Bolje bi bilo da priznate da ste potueni!. No, u slijedeem je trenutku izgubio partiju. Zatim opet neodlueno. Osim toga, Del je due razmiljao poslije svakog poteza nego njegov protivnik. Odugovlaio je, ali je trebalo misliti na to da udovite ne postane nestrpljivo. Stalno mijenja jainu pritiska na Dela primijeti drugi oficir. Ulae najveu snagu. 100

Komandant je neto progunao. U vie je navrata pozvao Dela radiom da bi ga ohrabrio ili umanjio deprimirajue djelovanje, da bi uhvatio neki trag koji bi mu omoguio da shvati to se dogaa. Nije mogao povjerovati u neobjanjivi uspjeh u igri. Pa i kad je bilo oito da igraju dva ravnopravna ampiona, komandant je bio uvjeren da to nee dugo trajati. Oekivao je katastrofu. *** ... nee izginuti i nikad nee biti protjerani s lica Zemlje odrecitirao je Del Murray i grozniave Newtonove ruke stupile su u akciju. Partija koja je bila u toku prekinuta je. Psihiki je pritisak popustio u trenutku kad se Gizmo sa svojim brodom naao na najpogodnijem mjestu i udaljenosti. Bjesomuni je morao usredotoiti svu svoju energiju da bi se suoio s neprekidnom paljbom koju su na njega otvorili Foxglove i Gizmo. Del je opazio da su i kompjutori doli k sebi i nanianio je. Na ekranu se pojavio Bjesomuni. ah i mat! viknuo je Del i bacio plou dame u kut, pritisnuvi odmah crveno dugme. *** Sva srea da taj gad nije zatraio da igramo ah ree Del komandantu nedugo nakon bitke. U tom sluaju ne bih mogao izmisliti tako djelotvoran sustav. Del Murray sjedio je sada u komandantovoj kabini. Preko okna mogli su vidjeti kako se veliki i gusti oblak raspruje u svemiru. Taj je oblak bio nekad Bjesomuni. Nestalo je zla. Izradili ste, dakle, dijagrame to su pokazivali sve mogue poteze na ploi dame? Jedan dijagram za jedan potez. I Newton je samo morao reproducirati ono to je vidio. To shvaam. Ali kako je mogao nauiti igrati? Del se nasmijeio. On nije mogao, ali su mogle njegove igrake. Pozvao je pasmuna i uzeo iz njegovih apa kutiju s kockicama. Na kutiji je bio prilijepljen dijagram s jednom od moguih pozicija u dami. Strelice razliitih boja pokazivale su mogue poteze svakog piona. Trebalo je gotovo dvije stotine slinih kutija. Ova je kutija dio onih kojima se sluio pri etvrtom potezu. Pregledao ih je sve i izabrao onu koja je predstavljala stanje na ploi. Morao je uzeti jednu kockicu nasumce. To mu je bilo najtee zabiti u glavu. Del uze jednu kockicu. 101

 Ova je plava i znai: naini potez koji pokazuje plava strelica. Naranasta strelica znaila je tada opasnu situaciju. Ali... On isprazni kockice iz kutije. Nije ostala nijedna naranasta kockica. Naglasio sam Newtonu da stavlja kockice na kutiju i da ih ne stavlja ponovo u nju osim ako dobije partiju. Izgubi li, trebalo je da makne sve izvaene kockice i da tako eliminira pogrean izbor. I tako su malo-pomalo ostajale dobre kockice i dobre kutije, pa su Newton i njegove kutije igrali kao ampioni. No, tko bi to vjerovao! primijeti komandant milujui Newtona iza uha. Ima neto u ovoj glavi! Morao sam na to prije misliti ree Del. Ideja je stara. uli ste za kompjutore...? Zar ja nisam specijalist za kompjutore? Trebalo bi vau zamisao poslati svim patrolama ree komandant smijui se... Mogli bi se tako odigravati prijateljski meevi u dami s Bjesomunim. Tko zna zamiljeno e Del. Mislio je na onoga Blankenshipa... Da sam malo bolje razmislio...

Frederic Brown:

The End
Preveo Krsto A. Maurani

102

Konac djelo krasi

Profesor Jones je proveo mnoge, mnoge godine predano prouavajui paradoks vremena. I najzad, pronaao sam kljunu jednadbu rekao je on ponosno jednoga dana svojoj keri. Vrijeme je polje. Stroj koji sam izradio moe manipulirati tim poljem, tovie, moe ga ak i usmjeriti u suprotnom smjeru. Pritiskajui prstom jedno dugme dok je to govorio, on ree: Ovo bi moralo natjerati vrijeme da potee natrake potee da vrijeme natjerati moralo bi ovo ree on, govorio to je dok dugme jedno prstom pritiskujui. Smjeru suprotnome u usmjeriti i ak ga moe, tovie, poljem tim manipulirati moe izradio sam koji stroj. Polje je vrijeme. Keri svojoj dana jednoga ponosno on je rekao jednadbu kljunu sam pronaao, najzad i. Vremena paradokse prouavajui predano godine mnoge, mnoge proveo je Jones profesor. Krasi djelo konac Maurani A. Krsto preveo End The Brown Fredric

Philip Jos Farmer:

Prevela Mirjana ivkovi

Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

The Shadow of Space

103

Sjenka svemira
Klakson proisti svoje plastino grlo i poe klicati. uto i crveno stade naizmjenino pulsirati na konzolama obavijenim poput narukvica oko zglavaka kapetana i navigatora. Na golemim pomonim ekranima smjetenim na pregradama mosta takoer poe da bljeti uto i crveno. Kapetan Grettir, trgnut iz sanjarenja, kao i stolice, skoi na noge. Slova i brojke 20-G-DZ-R jarko su zasjale u odreenom sektoru svakog ekrana. Takoer su zablistale konzole na zglavku, to je sve privuklo panju kapetana. Zatim su slova i brojke nestali, da bi se ponovo pojavili na konzoli zglavka, uveali se, pa se istanjili do nitavila. Ciklus se poeo ponavljati. 20-G-DZ-R. Kodirani znaci ukazivali su da je uzbuna potekla iz hodnika koji je vodio u strojarnicu. Grettir okrenu zglavak i podie ruku tako da smjesti donju polovinu konzole na odgovarajuu udaljenost za gledanje i govor. 20-G-DZ-R, izvjetaj! Plamena, irea, lebdea slova zgasnue i na tom dijelu konzole pojavi se siuna slika izduena lica koatih jagodica MacCoola, glavnog inenjera. Ista slika mogla se vidjeti i na ekranima smjetenim na pregradama mosta. A onda lice stade rasti i poveavati se, hrlei prema Grettiru, da bi zatim skliznulo u stranu, a iza njega se pojavilo novo krupno lice. I na ekranu konzole zglavka iza MacCoola stajao je Comas, oficir malena rasta, a ubrzo se pojavio i Grinker, strojarski podoficir. Lica im nisu plutala zato to se nisu nalazila u sredinjem dijelu ekrana. Iza njih stajala je grupa marinaca, a tu je bio i jedan top kalibra 88 na lebdeem postolju. Imamo problema s Wellingtonovom ree MacCool. Upotrijebila je foter s niskim nabojem i oamutila dvojicu straara koji su stajali pred ulazom u strojarnicu. Zatim je nas trojicu, mene, Comasa i Grinkera istjerala van. Kazala nam je da e pucati ako pruimo otpor. Zatim je zavarila reetku otvora, tako da se moe 104

otvoriti samo ako se razvari. Ne znam zato sve to ini. Ali povezala je pogonske vodove s jednim pomonim mostom tako da sama moe kontrolirati ubrzanje. Ne moemo je sprijeiti ako ne uemo u strojarnicu. On zastade, proguta pljuvaku, pa nastavi: Mogao bih poslati ljude napolje da se pokuaju probiti kroz zranu komoru strojarnice ili da prosijeku oklop broda i tako dopru do nje. Dok bi joj to odvraalo panju, mi bismo odavde mogli krenuti u elni napad niz hodnik. Ali ona tvrdi da e pucati na svakoga tko joj se suvie priblii. Mogli bismo izgubiti nekoliko ljudi. Vrlo je ozbiljno mislila to to je kazala. Ako prosijeete rupu u oklopu broda, ostat e bez zraka i umrijet e za minutu ree Grettir. Ima skafandar uzvrati MacCool. Ba zato i nisam hermetiki zatvorio to podruje i pustio plin unutra. Grettir se nadao da mu se na licu ne vidi da je okiran. uvi uzvik koji je ispustio Wang s mjesta pokraj njegova, Grettir okrenu glavu i ree: Kako je, do vraga, izila iz bolnikog odjela? Istog asa je shvatio da Wang nije u stanju da na to odgovori. MacCool ree: Ne znam, sir. Pitajte doktora Willsa. Dobro, pustimo to sada! Grettir baci pogled na niz brojaka koji je tekao navigatorovim pomonim ekranom. Oznaka 0,5 brzine svjetlosti ve se pretvorila u 0,96. Brojka je nastavila da se mijenja svake etiri sekunde. Oznaka 0,96 pretvorila se u 0,97, pa u 0,98... 0,99, a onda u 1,0. Zatim je uslijedilo 1,1 i 1,2. Grettir se prisili da ponovo sjedne. Da se bilo to trebalo dogoditi, ve bi se dogodilo; TSN-X krstarica Sleipnir, teka 280 milijuna tona, u trenu bi se pretvorila u istu energiju. Jedna zvijezda nova, blistava ali vrlo kratkotrajna, zasjala bi na nebu. A teleskopi u orbiti oko Zemlje vidjeli bi taj bljesak poto njegova svjetlost prevali put od 20,8 svjetlosnih godina. Kako stoji sa emc sponom i ublaivaima ubrzanja? upita Grettir. Nisu preoptereeni... bar ne jo uzvrati Wang. Ali energija otjee... ako nastavi ovako... pet megakilovata svake dvije sekunde, a tek smo poeli. Mislim ree Grettir polako da emo ustanoviti ono to smo ionako namjeravali ustanoviti. Ali stvar nee biti obavljena pod briljivo kontroliranim uvjetima, kao to je bilo planirano. 105

ooo Eksperimentalna krstarica Zemaljske svemirske mornarice, Sleipnir, krenula je s baze na Asgardu, osmom planetu Altaira (alfe Orla) prije dvadeset osam dana brodskog vremena. Imala je nareenje da prvi put pokua premaiti brzinu svjetlosti letjelicom u kojoj je ljudska posada. Ako bi misija uspjela, ljudi bi mogli putovati izmeu Zemlje i koloniziranih planeta u vremenskim razmacima koji bi se mjerili tjednima, a ne godinama. Cjelokupna galaksija postala bi dostupna Zemlji. U toku protekla dva tjedna Sleipnir je obavio nekoliko testova na 0,8 jedinica brzine svjetlosti koji su trajali najvie do dva sata. Sleipnir je bio opremljen golemim motorima i masivnim sponama, ublaivaima ubrzanja i proirivaima prostornovremenske strukture (otvaraima rupa) neophodnim za kretanja bliska brzini svjetlosti, kao i onima iznad nje. Nijedan brod u historiji Zemlje nije posjedovao takvu mo. niti sredstva da tu mo dri pod kontrolom. Sam pogon kubno pojaavanje energije kontroliranim mijeanjem materije, antimaterije i polumaterije osiguravao je takvu energiju koja je mogla sebi prokriti put kroz eljeznu jezgru nekog planeta. Ali dio te energije morao se troiti za napajanje spona koje su pretvarale energiju u masu i tako spreavale da se sam brod ne pretvori u energiju. Otvarai rupa takoer su zahtijevali veliku energiju. Te naprave iji je slubeni naziv bio proirivai prostorno-vremenske strukture ili neutralizatori ispravljali su lokalnu zakrivljenost svemira i tako stvarali rupu kroz koju je putovao Sleipnir. Ta rupa neutralizirala je 99,3 posto otpora s kojim bi se Sleipnir suoio pod normalnim okolnostima. Sve je to omoguavalo preinaenje, pa ak i potpuno otklanjanje posljedica kretanja brzinama koje su se sasvim pribliavale svjetlosnoj, pa je ak i nadmaivale. Sleipnir se ne bi saeo po svojoj duini do nulte vrijednosti, niti bi dostigao beskrajnu masu kada bi dosegao brzinu svjetlosti. Saimanje i okrupnjenje je postojalo, ali samo u vrijednosti od 1/777.777 onoga to bi se dogodilo da nije bilo tih naroitih naprava. Brod bi na kraju poprimio oblik diska ali mnogo sporije nego to bi to bilo bez otvaraa, spona i ublaivaa. S one strane granice brzine svjetlosti tko zna ta e se tamo dogoditi? Upravo je Sleipnirov zadatak bio da to ustanovi. Ali, pomisli Grettir, ne pod ovakvim uvjetima. Sir! ree MacCool. Donna Wellington prijeti da e pucati na svakoga tko se priblii strojarnici. On zastade za 106

trenutak, a onda doda: Vi ste jedini izuzetak. eli razgovarati s vama. Ali nee posredstvom interkoma. Zahtijeva da doete dolje i popriate u etiri oka. Grettir se ugrize za donju usnu i ispusti zvuk kao da neto sisa. ta u joj ja? upita on, ali dobro je znao odgovor, a po MacCoolovu izrazu lica vidio je da ga i on zna. Sii u dolje za minutu. Nego, kai mi, postoji li bilo koji nain da je zaobiemo i ponovo uspostavimo kontrolu nad pogonom? Ne postoji! To znai da joj je uspjelo doepati se i rezervnih vodova u strojarnici? aknuta jest, ali i dovoljno bistra da poduzme sve mjere opreza. Nita nije previdjela. Wang! Kolika je sada brzina? 2,3 bs/pm. Grettir pogleda veliki zvjezdani ekran na prednjoj pregradi mosta. Bio je crn, osim nekoliko plavih, bijelih, crvenih i zelenih treptaja, kao i galaksije XD-2 to je nepomino leala ravno pred njima. Galaksija je bila veliine narane i te razmjere nisu joj se mijenjale. On se netremice upilji u ekran moda cijelu minutu, a onda ree: Vidim li ja ovo dobro, Wang? Crvena svjetlost sa XD-2 ima crveni pomak, zar ne? Tako je, sir! Pa zato... zato se onda XD-2 ne poveava? Mi jurimo za njom kao lisica za zecom. Mislim da nam se stvarno pribliava, sir. Ali stvar je u tome to mi postajemo vei odgovori Wang. II Grettir se izvue iz sjedala. Preuzmi komandu dok sam je odsutan. Iskljui alarm; naloi posadi da nastavi uobiajeno obavljanje dunosti. Ako se bilo to dogodi dok sam u strojarnici, smjesta me izvijesti. Zamjenik mu otpozdravi na vojniki nain. Razumijem, sir! ree on odsjeno. Grettir sie s mosta. Znao je da ga oficiri i lanovi posade, koji su sjedili u prstenu sjedala na mostu, prodorno promatraju. Zastao je za trenutak da bi pripalio cigaretu. Bilo mu je milo kada je ustanovio da mu ne drhte ruke, a nadao se i da mu je izraz lica pribran. Lagano, uzdravajui se da ne potri, nastavi prema skonom kanalu. Natrake je zakoraio u kanal i nonalantno odbijao kolutove dima dok je tonuo s vidika ljudi na mostu. Ubacio se na odsjek za brzo 107

sputanje i podesio nivo usporavanja. Zatim je programirao zaustavljanje na palubi 14; kada je stigao, vrata su se glatko otvorila i on izie u hodnik gdje su ga ekala g-kola s vozaem. Grettir se pope u kola, sjede i ree vozau gdje da ga prebaci. Dvije minute kasnije stigao je do MacCoola. Glavni inenjer pokaza niz hodnik. Blizu njegova kraja na podu su i dalje leala dva onesvijetena marinca. Vrata strojarnice bila su otvorena. Ali zato su druga vrata, takozvana reetka, ostala zatvorena. Rasvjeta u strojarnici bila je iskljuena. S druge strane reetke micalo se neto bijelo. Bilo je to lice Donne Wellington koje se vidjelo kroz vizir skafandra. Ne moemo izdrati ovakvo ubrzanje ree Grettir. Ve se kreemo bre nego to je ak i eksperimentalnim brodovima bez ljudske posade bilo doputeno. Postoji mnogo teorija o tome ta se moe dogoditi brodu pri ovakvim brzinama, ali ini se da su sve raunice pogrene. Ve smo opovrgli nekoliko teorija uzvrati MacCool. Glas mu je bio pribran, ali na elu su mu izbile grake znoja, a pod oima su mu stajale sjenke. MacCool nastavi: Milo mi je to ste doli. Upravo je zaprijetila da e presjei vodove emc spone ako se ne pojavite u naredne dvije minute. On podie obje ruke da bi pokazao prema velikoj lopti svjetlosti to se irila. Razgovarat u s njom ree Grettir. Iako mogu zamisliti to hoe. MacCool ga pogleda sumnjiavo. Grettir ga je htio upitati to je, do vraga, pomislio, ali se predomisli u posljednji as i samo ree: Zadri ljude ovdje. Ne smijete ak ni izgledati tako kao da ete poi za mnom. A to da radimo ako bude pucala na vas? Grettir zamirka. Upotrijebite top. I ne oklijevajte ni asa ako vam se sluajno naem na liniji vatre. Raznesite je! Ali pazite dobro da vam snop bude kratak, kako ne biste otetili motore. Smijem li vas upitati zato to ne uinimo prije no to stavite ivot na kocku? ree MacCool. Grettir je malo oklijevao a onda odvrati: Moja glavna odgovornost su brod i njegova posada. A ona ena je vrlo bolesna; uope ne shvaa posljedice toga to ini. Ili bar ne u potpunosti. Pokuao bih je odgovoriti od toga, ako uspijem. On skine komunikator s pojasa i krenu hodnikom prema reetki i tami u kojoj se micala bjelina. Osjeao je marke po leima. Ljudi 108

su ga netremice promatrali. Tko zna to su sada govorili, ili mislili o njemu. Cijelu posadu ve je neko vrijeme zabavljala strast Donne Wellington prema njemu i njegova nesposobnost da izie s njom na kraj. Govorili su da je ona luda za njim, ne shvaajui da je stvarno luda. Smijali su se. Ali sada im zacijelo vie nije do smijeha. ak i tako, znajui da je ona doista luda, neki su sigurno njega okrivljavali za ovu opasnost. Bez sumnje, pomiljali su da sada ne bi bili toliko blizu smrti da je on prema njoj postupao drugaije. Zaustavio se na samo korak od reetke. Sada je mogao vidjeti lice Donne Wellington ahovsku plou bijelih i crnih kocaka. ekao je da mu se ona prva obrati. Protekla je cijela minuta prije no to se oglasila: Roberte! Glas koji je normalno bio visok i ugodan sada je zazvuao tanko i napeto. Ne Robert, ve Eric ree on u komunikator. Kapetan Eric Grettir, gospoo Wellington. Uslijedila je tiina. Ona se primae blie reetki. Svjetlost joj obasja jedno oko koje se zacakli plavkasto. Zato me toliko mrzi, Roberte? upita ona tuno. Nekada si me volio. ta sam to uinila da si se promijenio prema meni? Ja nisam va mu ree Grettir. Pogledajte me. Zar ne vidite da ja nisam Robert Wellington? Ja sam Eric Grettir, kapetan broda Sleipnir. Siguran sam da vidite tko sam ja zapravo, gospoo Wellington. Vrlo je vano. Ti me ne voli! kriknu ona. Pokuava me se otarasiti, pa se pretvara da si neki drugi ovjek! Ali nee ti upaliti! Uvijek bih te i svuda prepoznala, ivotinjo! ivotinjo! Mrzim te, Roberte! Grettir nesvjesno ustuknu pred estinom tog bijesa. A onda joj ugleda ruku kako izranja iz sjenke i u trenu spazi odbljesak svjetlosti na revolveru. Ali, bilo je kasno; ona opali; snop zasljepljujue bjeline sijevnu prema njemu. Iza svjetlosti uslijedi tama. Ispred ili iznad stajao je neki disk sivila u tami. Grettir se kretao lagano i u trzajima prema tom sivilu, kao da ga je progutao neki kit koji ga je sada izbacivao prema otvorenim ustima: miii grla goleme morske nemani potiskivali su ga van. Daleko iza njega, duboko u utrobi kita, oglasi se Donna Wellington: 109

 Roberte? Eric! viknu on. Ja sam Eric! *** Tek to se otisnuo s Asgarda, milei brzinom od 6200 kilometara u sekundi, Sleipnir je registrirao poziv za pomo. Poticao je s jednog svemirskog broda na pola puta izmeu dvanaestog i trinaestog planeta Altaira. Iako se Grettir mogao ogluiti o taj signal, a da ga zato pretpostavljeni ne pozovu na odgovornost, on je ipak promijenio kurs i ubrzo naao ostatke broda razorenog meteoritom. Unutra je ugledao pola tijela jednog mukarca. I cijelu enu u dubokom oku. Robert i Donna Wellington pripadali su drugom pokoljenju Asgardijaca; bili su doktori biotatologije, a upravo su spremali i disertaciju iz astrogacije. Tragali su za primjercima svemirskih planktona i svemirskih hidri, oblika ivota roenog u podruju izmeu vanjskih planeta Altaira. Sudar s meteoritom, smrt mua i razoran osjeaj izoliranosti, naputenosti i beznadnosti u toku osamdeset etiri sata prije no to je stigla pomo sasvim su slomili Donnu Wellington. Moda je slomiti pogrean izraz. Bolje je rei raskomadali. Od poetka onoga to se u prvi mah inilo kao oporavak, ona je povrnu slinost izmeu Grettira i svog supruga shvatila kao istovetnost. Grettir je bio blag i ljubazan prema njoj i u poetku ju je esto posjeivao u bolnikom odjelu. Kasnije, po savjetu doktora Willsa, postao je strog, to je i dovelo do nepredvienog ishoda. Donna Wellington kriknu i, najednom, krug sutona pred Grettirom postade svijetao; nita ga vie nije sputavalo. On otvori oi i ugleda lica nad sobom. Doktor Wills i MacCool. Nalazio se u bolnikom odjelu. MacCool se osmjehne i ree: Za trenutak smo pomislili... ta se dogodilo? upita Grettir. A onda doda: Znam to je uinila. Mislim... Ispalila je u vas snop pod punim nabojem ree MacCool. Ali poluge reetke apsorbirale su vei dio energije. Do vas je stiglo toliko da vam oprlji kou na licu i da vas oamuti. Sretna okolnost je to ste na vrijeme zatvorili oi. Grettir se pridie u sjedei poloaj i opipa lice; bilo je pokriveno nekom mau, ublaivaem bola i preparatom za regeneraciju koe. Vraki me boli glava. Doktor Wills ree: 110

 Prestat e za koji trenutak. Kakva je situacija? upita Grettir. Kako ste me izbavili? MacCool ree: Morao sam pucati, kapetane. Ona bi inae i drugi put pucala u vas. Top je raznio ono to je ostalo od reetke. Donna Wellington... Je li mrtva? Jest. Ali ne od topa. udno. Skinula je skafandar i potpuno se svukla. Zatim je kroz zranu komoru izila iz strojarnice. Naga, kao da je naumila da bude nevjesta Smrti. Gotovo nas je sve pomelo estoko strujanje zraka, budui da je tako podesila kontrole da unutranja vrata ostanu otvorena. Malo je nedostajalo da ih ne zatvorimo na vrijeme. Ja... ovaj... nije vano. Ima li tete u strojarnici? upita Grettir. Nema. Ve smo povezali vodove, za normalan rad. Jedino... to: jedino? MacCoolovo lice tako se izduilo da je nalikovao na zastraenog psa-tragaa. Upravo prije no to sam povezao vodove dogodila se udna... neobina... stvar. Cio brod i sve na njemu prolo je kroz svojevrsno izoblienje. Valovito, kao da smo svi postali mekani kao vosak, ili kao zastave to lepraju na vjetru. S mosta izvjetavaju da se prednji dio broda najprije rairio poput balona, da bi se zatim namrekao, a onda je to talasanje prolo cijelim brodom. Sve nas je obuzela munina dok je ono trajalo. Uslijedila je tiina, ali po izrazu lica bilo je oito da jo nisu rekli sve. Da ujem... onda? MacCool i Wills se pogledae, a zatim MacCool proguta pljuvaku i ree: Kapetane, nemamo pojma gdje smo! III Doavi na most, Grettir najprije poduze ispitivanje prednjeg vanjskog ekrana. Nije bilo zvijezda. Na sve strane svemir je bio ispunjen svjetlou, sivom i priguenom poput lane zore na Zemlji. U tom sivom sjaju, na jo neutvrenoj udaljenosti, nalazio se izvjestan broj lopti. Izgledale su malene, ali ako su po razmjerima 111

bile ravne onoj to se nalazila tik uz krmu Sleipnira, onda su bile goleme. Kugla iza njih, za koju su procijenili da se nalazi na udaljenosti od pedeset kilometara, bila je u odnosu na brod velika kao Mjesec prema Zemlji. Povrina joj je bila glatka i siva kao da je posrijedi kakva olovna lopta. Darl izgovori jedan binarni kod u konzolu na svom zglavku i kugla na zvjezdanom ekranu kao da odjednom pohrli k njima. Poela je ispunjavati ekran, sve dok Darl nije promijenila kut gledanja. Promatrali su pod kutom od otprilike dvadeset stupnjeva od obrisa kugle. Evo je! ree Darl. Neki mali objekt pojavio se iza ruba obrisa kugle i krenuo prema njima. Darl ga uvea i tijelo se pretvori u malu, sivu kuglu. Orbitira oko velike ree Darl i zastade za trenutak, a onda doda: Mi... brod... izili smo iz te male kugle. Iz nje. Kroz njenu opnu. Hoe rei da smo se nalazili u njoj? upita Grettir A sad smo izvan nje? Da. Tono tako! Ona duboko uzdahnu i izusti: Oh, oh...! Oko velike kugle, malo iznad ravni orbite male kugle, ali u njenu domaaju u okviru jedne unutranje orbite, kretao se jo jedan objekt. Bar pedeset puta vei od male kugle. On dostie malu kuglu i oba tijela zaoe za matinu kuglu. Tijelo Wellingtonove! ree Grettir. On se okrenu od ekrana, naini jedan korak, a onda se ponovo okrenu. Neto nije u redu! Trebalo bi da se kree iza nas, ili bar usporedo s nama, moda pod nekim kutom, ali i dalje u naem pravcu. Ali ugrabila ju je velika kugla! Ula je u orbitu oko nje! Kakva joj je samo veliina: gargantuovska! Nema nikakva smisla! Ne bi smjelo da bude ovako! Nita ne bi smjelo da bude ovako ree Wang. Vrati nas natrag zapovjedi Grettir. Postavi nas u orbitu oko matine kugle, na istoj ravni kao i sekundarno tijelo, ali neto dalje, priblino na kilometar i pol od njega. Darlin izraz lica bio je vrlo rjeit: A ta onda? Grettir se upita misli li ona isto to i on. Lica ostalih na mostu bila su sumnjiava. Strah, iako prikriven, ipak se probijao na povrinu. Osjeao je njegov miris. Jesu li i oni pogodili? 112

 Kolikim privlaenjem matica djeluje na brod? upita on Wanga. Nema nikakva utjecaja koji bi se mogao registrirati. Sleipnir kao da posjeduje neutralni naboj, ni pozitivan ni negativan u odnosu na obje kugle. Ili na tijelo... Wellingtonove. Grettir malo odahnu. Misli su mu bludjele tako nesputano da ih je on odbijao prihvatiti kao bilo to ozbiljnije od histerinih matarija. Ali Wang je svojim odgovorom pokazao da i on prihvaa Grettirove slutnje. Umjesto da odgovori u smislu djelovanja gravitacijske sile, on je uzvratio kao da je brod subatomska estica. Ali ako matica nije djelovala na brod, zato je onda djelovala na tijelo Wellingtonove? Kolika nam je brzina u odnosu na maticu? upita Grettir. Iskljuili smo ubrzanje im su vodovi bili ponovo povezani uzvrati Wang. To se dogodilo neposredno poto smo izili u ovu... u ovaj prostor. Nismo pokrenuli retropogon. Ako je suditi po utroku energije, brzina nam je deset megaparseka u minuti. Tako bar pokazuju instrumenti. Ali na radar, koji uope ne bi smio da bude upotrebljiv pri ovaj brzini, ukazuje na pedeset kilometara u minuti u odnosu na veliku kuglu. Wang se zguri u sjedalu, kao da je oekivao da e Grettir prasnuti zbog nevjerice. Ali ovaj samo zapali novu cigaru. Ovaj put ruke su mu drhtale. Odbi velik oblak dima i ree: Ovdje oigledno djeluju neki drugi nazovi zakoni. Wang blago uzdahnu. I vi, dakle, to mislite, kapetane? Da, razliiti zakoni. A to znai, da svaki put, kad krenemo ovim prostorom, neemo moi saznati kakav e biti ishod. Smijem li vas upitati kakav nam je plan akcije? *** Grettir je znao da navigator dijeli njegovu zabrinutost ovim pitanjem, koje se inae nikada ne bi osmjelio ranije izrei glasno, iako mu je ono, bez sumnje, esto padalo na pamet. Pupana vrpca bila je prekinuta; Wang je krvario iznutra i to ga je boljelo. Je li to i on poeo lebdjeti u sivoj praznini? Naputen kao nijedan ovjek prije njega? Potreban je naroiti tip mukarca ili ene da se otisne sa Zemlje ili nekog drugog matinog planeta i krene na put meu zvijezde, toliko daleko da rodno sunce vie ne predstavlja ni iskricu na nebu. Takoer su potrebni naroiti uvjeti za naroitu vrst ovjeka. On je morao vjerovati, u najdubljem dijelu svoje podsvijesti, da je brod dio 113

majke Zemlje. Morao je u to vjerovati; inae, raspao bi se na komadie. Stvar je mogua. Stotinama njih to je polo za rukom. Ali ak ni te koji se najvie udaljuju od matinih svjetova nitko nije pripravio na potpuno odvajanje od samog svemira. Uas od praznine poeo je boljeti Grettira. Praznina se poela namotavati u njemu, siva zmijurina, gmizavac nitavila. A to e se dogoditi kad se odmota? I to e biti s posadom kada bude obavijetena to se ne moe izbjei o potpunom razdvajanju? Postojao je samo jedan nain da im mozgovi ostanu vezani za bazu. Moraju vjerovati da se mogu vratiti u Svijet. Ba kao to i on u to mora vjerovati. Postupat u po instinktu ree Grettir. Molim? Postupat u po instinktu! uzvrati Grettir otrije nego to je namjeravao. Samo sam ti odgovorio na pitanje. Zar si zaboravio da si me pitao ta namjeravam uiniti? Oh, nisam uzvrati Wang. Samo sam pomislio... Bolje ti je da misli na svoj posao ree Grettir. Zatim je kazao Darli da on preuzima stvar, pa izgovorio ifru kojom aktivira sve prijemnike; priguen zvuk koji je rastao i opadao oglasio se u svim prostorijama Sleipnira, a na svim ekranima poelo je blijetati crno i zeleno ahovsko polje. A onda su vizualna i akustika upozorenja prestala i oglasio se kapetan. Govorio je dvije minute. Ljudi na mostu izgledali su kao da su im sve svjetiljke pogaene u mozgu. Bilo im je gotovo nemogue shvatiti da su izvan svemira. Teka je bila predodba o njihovu nezamislivo velikom matinom kozmosu koji je sada samo elektron, to orbitira oko jezgre jednog atoma. Ako je ono to je kazao kapetan istina (ali kako bi moglo biti?), brod se sada nalazi u prostoru izmeu superatoma neke supermolekule jednog supersvemira. Iako su znali da se Sleipnir naduo pod djelovanjem brzine koja je priblino 300.000 puta premaivala svjetlosnu, nikako nisu mogli tu spoznaju strpati u vijuge svojih mozgova. Ona se pretvorila u dim i rasplinula. *** Bilo je potrebno deset minuta brodskog vremena da se okrenu i izvedu manevar koji je doveo Sleipnira na orbitu usporednu s drugim lanom sistema, ili, kako ga je Grettir zamiljao, naim svemirom. 114

Zapovjednik je opet ustupio sjedalo Darli i poeo koraati gore-dolje po mostu promatrajui zvjezdani ekran. Ako ih je i morilo odvajanje, otcijepljenost, stvar su ipak drali pod kontrolom. Kapetan im je kazao da se vraaju natrag, a ne samo da e to pokuati. Mnogo toga su progurali preko glave s njim i on ih nikada nije iznevjerio. Uz to povjerenje mogli su izdrati i agoniju raskidanja. Kada se Sleipnir postavio usporedo s drugim lanom sistema, tijelo Donne Wellington ponovo se pojavilo iza ruba velike lopte i stalo prolaziti mimo male kugle i broda. Ruke divovskog tijela bile su kruto ispruene s obje strane, a noge rairene. Pri sivoj svjetlosti koa je izgledala plavkasto-crna od rasprslih vena i arterija. Donnina ria kosa, svezana u konjski rep, inila se crna. Oi, od kojih je svako bilo vee od mosta Sleipnira, bile su otvorene, iskolaene grude crne krvi. Usne su bile povijene, a zubi su nalikovali na aavu reetku. Obrui se, ona proe pokraj kugle i broda. Wang izvijesti da se na povrini matinog tijela nalaze tri sjenke. Kretale su se u skladu s malom kuglom, mrtvim tijelom i brodom. Uveliane na ekranu mosta, svaka sjenka ocrtavala je jedno od tri orbitirajua tijela. Sjenke su bile tek za nijansu tamnije od povrine i uzrokovalo ih je pokretno nabiranje na omotau matice. Povrina je bila izboena du rubova sjenki stvarajui tako plitko udubljenje. Ako je sjenka Sleipnira predstavljala vjerodostojnu oznaku broda, onda je Sleipnir izgubio svoje iglasto oblije, postavi vreteno, zadebljano s oba kraja, a u sredini sueno. Kada je tijelo Wellingtonove prolo pokraj male kugle i broda, njegova sjenka ili otisak najednom se izokrenu. Tamo gdje je trebalo da se nalazi glava sjenke, bila su stopala, i obrnuto. Donna nestade iza prijevoja matice, a u trenu kad se ponovo pojavila s druge strane, sjenka joj je ponovo postala pravi odraz. Ostala je takva sve dok nije prola pored male kugle, a onda se opet izokrenula. Grettir je bio obavijeten da, kako se ini, u prostoru izvan kugli nije bilo apsolutno nikakve materije. Nije se mogao otkriti nijedan jedini atom ili neka subatomska estica. Osim toga, nije bilo nikakva zraenja, a temperatura brodske oplate, te prostora do deset metara oko njega, iznosila je u prosjeku dvadeset stupnjeva, odstupajui najvie do deset stupnjeva gore i dolje. IV 115

Tri orbite kasnije Grettir je pouzdano znao da se veliina broda znatno smanjila. Ili se mala kugla poveala. A moda su se dogodile obje promjene. tovie, na optikom ekranu drugi lan sistema izgubio je svoj loptasti oblik i za prvog kruenja broda dok je ulazio u orbitu postao plosnat disk. Zbunjen tom pojavom, Grettir je upravo pomiljao da pozove Van Voordena, glavnog fiziara, kada se mrtvo tijelo Donne Wellington ponovo pojavi iza prijevoja matice. Tijelo stie drugi satelit i za trenutak se matica, njen pratilac i brod naoe u liniji, nanizani na nevidljivoj niti. Najednom, mala kugla i tijelo pohrlie jedno prema drugom. Prestali su se kretati kad ih je razdvajalo jo etvrt kilometra. Satelit zadobije opet svoj globularni oblik istog asa kada se naao na novoj orbiti. Ruke i noge Donne Wellington pripie se uz tijelo za vrijeme te promjene, kao da je silom oivjela. Ruke joj se prekriie preko grudi, a noge skupie, tako da su joj bedra dola u visinu trbuha. Grettir pozva Van Voordena. Fiziarev glas imao je nesiguran prizvuk. Nemam pojma to se dogaa, niti to da oekujemo. Podaci kojima raspolaemo odve su neprimjerni, zbunjujui. Jedino bih mogao pretpostaviti da je dolo do razmjene energije izmeu Donne Wellington i male lopte. Kvantni skok? upita Grettir. Ako je tako, zato onda brod nije iskusio neki gubitak ili stjecanje? Oprostite, iskusio je! Zabiljeen je gubitak od pedeset megakilovata za osam desetinki sekunde umijea se Darl. Ponovo se oglasi Van Voorden: Moda se relativna veliina Sleipnira smanjila zbog smanjivanja brzine. Ili moda brzina nema nikakve veze s tim, odnosno ima samo djelomino. Moda izmjena prostornih odnosa izmeu tijela uzrokuje ostale promjene, to se tie oblika, veliine, prijenosa energije i tako dalje. Ne znam. Recite mi, koliko je velika ena... njezin le... u odnosu na brod u ovom trenutku? Radarska mjerenja pokazuju da je vea osamdeset tri puta. I dalje se poveava. Ili se mi smanjujemo. Van Voordenove oi se rairie. Grettir mu se zahvali i prekide vezu. Zatim naredi da se Sleipnir postavi tono na istu orbitu kao i mala kugla, ali na deset dekametara ispred nje. Ponovo se oglasi Van Voorden: Skok se dogodio kada smo bili u liniji s ostala tri tijela. Moda je Sleipnir svojevrstan geometrijski katalizator pod odreenim uvjetima. Razumije se, ovo je samo analogija. 116

Wang izda verbalno nareenje u kompjuterski ulaz na konzoli zglavka i Sleipnir je uskoro hitao ispred male lopte. Radar je izvijestio da su brod i tijelo koje ga je pratilo sada priblino iste veliine. Ponovo se pojavivi iza ruba matice, le je i dalje bio istih relativnih razmjera kao i ranije. Grettir naredi da se brod okrene kako bi mu prednji dio bio okrenut prema kugli. Kada je to uinjeno, naredi da se smanji brzina. Retropogon je poeo koiti dok su boni potisnici djelovali tako da bi brod zadrali u istoj orbiti. S obzirom na to da matica nije privlaila Sleipnir, brod je mogao ostati na orbiti uz neprestano djelovanje mlaznica. Kugla, koja se sada nadimala, poela se primicati brodu. Radar pokazuje da se kreemo brzinom od dvadeset est dekametara u odnosu na maticu izvijesti Wang. Ali ako je suditi po utroku energije, kreemo se dvadeset pet tisua puta bre od svjetlosti. Uzgred budi reeno, to nije razmjerno vrijednostima koje su zabiljeene kad smo naputali na svijet. I dalje koite ree Grettir. Smanjite brzinu na petnaest dekametara. Kugla se jo vie nadu, ispuni ekran, a Grettir se nehotice nape da sprijei sudar, iako mu je takva mogunost bila toliko daleko ak i od pomisli da se uope nije vezao u sjedalu. I sudara odista nije bilo u trenutku kada se brod probio kroz kou svemira. Grettira su upozorili na izoblienje broda u asu kada su izili iz svemira, tako da nije bio previe iznenaen. Pa ipak, obuzeo ga je strah i zaprepatenje kad se prednji dio mosta najednom naduo, a onda namrekao. Ekran, pregrade, pult i posada zatalasae se poput zastava na snanom vjetru. Grettir osjeti kao da je bio nabijen u tisuu razliitih uglova istodobno. *** A onda Wang kriknu, pa ostali prihvatie njegov krik. Wang skoi iz sjedala i isprui ruke preda se. Stojei postrance iza njega, Grettir se skameni kada je vidio na desetine malih objekata, veliine svitaca, koji su plamtjeli jarko, kako prolaze kroz zvjezdani ekran i pregradu i hrle prema njemu. Trgao se iz ukoenosti ba na vrijeme da umakne jednoj siunoj, bjeliastoj, jarkoj lopti. Ali naredna ga pogodi u elo i on uzvikne. Nekoliko tjelaaca promae pokraj njega. Neka su bila bijela, druga plava, trea zelena, a postojala su i topazna. Nalazila su se na svim razinama: iznad glave, u visini struka, a jedno je gotovo dodirnulo pult. On se pognu da bi propustio dva da ga prelete, spazivi pri tom Nagyja, oficira za vezu, kako nagnut povraa. 117

Sadraj koji mu je kuljao iz usta dohvati jednu sjajnu kuglicu i ugasi je u oblaku dima. A onda prednji dio mosta ponovo uspostavi vrstinu i stalnost oblika. Vie nije bilo plamenih objekata koji su prolijetali unaokolo. Grettir se okrenu i opazi kako stranje pregrade mosta podrhtavaju u prugi valova. I one su ubrzo opet postale normalne. Grettir uzviknu kodni signal, preuze kontrole od Wanga koji je vritao od bola te naloio promjenu kursa broda: okomito nagore. No, nije se javio osjeaj kretanja nagore, zato to se umjetno gravitacijsko polje u brodu trenutno prilagodilo. Najednom se prednji dio mosta ponovo izoblii, a valovi zastrujae kroz tvar broda i posadu. Zvjezdani ekran, na kome nije bilo niega do tame svemira, proarane rijetkim zvijezdama, sada poe pokazivati veliku sivu kuglu u jednom putu i svjetlost sutona. Potiskujui bol na elu i muninu, Grettir izda novo nareenje. Uslijedio je razmak od tridesetak sekundi, a onda Sleipnir poe manevar koji je trebalo da ga vrati na usporednu orbitu s malom kuglom. Shvativi to se dogaa neposredno poto je bio oprljen, Grettir je ponovo izveo Sleipnir iz svemira. Uputio je poziv bolniarima i doktoru Willsu, a zatim pomogao Wangu da se pridigne iz sjedala. Na mostu se osjeao zadah sprena mesa i kose, jer ga sistem za klimatizaciju jo nije uklonio. Wangovo lice i ruke bili su opaljeni na pet ili est mjesta, a i pramen dugake, guste, crne kose s desne strane glave bio je oprljen. Tri bolniara i Wills dotrae na most. Wills odmah stade premazivati Grettirovo elo pseudoproteinskom mau, ali mu Grettir naredi da se najprije pobrine za Wanga. Wills je brzo radio; poto je premazao Wangove opekotine i postavio zavoje od lane koe, ponovo je priao kapetanu. im se mast malo upila u kou na elu, Grettir osjeti kako bol poputa. Trei stupanj ree Wills. Prava je srea to ove stvari... ma to da su... nisu bile vee. Grettir podie cigaru koja mu je bila ispala na pult kada je prvi put opazio objekte kako hrle prema njemu. Cigara je i dalje gorjela. Pored nje leao je komad ugljena koji je brzo crnio. On ga oprezno uze. Bio je vru, ali se ipak mogao drati u aci. Grettir isprui ruku, s dlanom okrenutim nagore, tako da je doktor mogao vidjeti komad crne materije na njemu. Sada je bio jo manji nego onda kada je prodro na most kroz trenutno otvorene meuprostore molekula koji sainjavaju oplatu i pregrade. Ovo je jedna galaksija proaputa on. Doktor Wills nije razumio. 118

 Galaksija iz naeg svemira doda Grettir. Doktor Wills problijedi i glasno proguta slinu. Mislite...? Grettir kimnu. Nadam se.'.. Wills ree ne naa... Zemljina... galaksija! Sumnjam uzvrati Grettir. Nalazili smo se na rubu najvanjskijih zvjezdanih polja, odnosno najblie... opni... svemira. Ali da smo nastavili naprijed... Wills odmahnu glavom. Milijarde zvijezda, s vjerojatno milijunima nastanjivih (dakle i nastanjenih) planeta, nalazile su se u toj maloj platnenoj lopti koja je sada bila hladna i saeta. Bilijuni bia sposobnih da osjeaju, i nezamisliv broj ivotinja, izgubili su ivote kada se njihov svijet sudario s Grettirovim elom. Wanga ponovo spopade munina kada su ga obavijestili o pravom uzroniku njegovih opekotina. Grettir naredi da ga odvedu u bolniki odjel, a na njegovo mjesto postavi Comasa. Ubrzo na most doe Van Voorden. Pretpostavljam da nam je glavni cilj povratak ree. Ali zato ne bismo pokuali ui u maticu? Shvaate li kakve zapanjujue... Grettir ga prekide. Shvaam. Ali zalihe goriva su nam tanke, vrlo tanke. Ako se... ovaj, hou da kaem kada se vratimo kroz opnu, ekat e nas jo dugi put prije povratka u bazu. Moda odve dug. Ne usuujem se prekoraiti odreenu brzinu zbog veliine. Bilo bi suvie opasno... Ne elim vie da unitim nijednu galaksiju. Nitko iv ne zna kakvi nas sve psiholoki problemi ekaju kada istinski pojmimo razmjere krivice. Za sada se ne miemo odavde. Ne! Nee biti vie nikakvih istraivanja! Ali moda e se i slubeno zabraniti nove misije ovoga tipa! ree Van Voorden Cijeli svemir odve je izloen opasnosti ako bi se nastavilo eksperimentirati ovakvim brodovima! Tono uzvrati Grettir. Imam obzira prema tvojoj elji za naunim ispitivanjima. Ali od toga su pree sigurnost broda i posade. Osim toga, mislim da bi izbila pobuna, ako bih naloio istraivanja. Ne bih zbog toga nita mogao zamjeriti ljudima. Reci mi, Van Voordene, zar tebe ne obuzima izvjestan osjeaj... razdvojenosti? Van Voorden kimnu i ree: Ali spreman sam da mu se oduprem. Ima toliko... Toliko toga to treba pronai ree Grettir. Slaem se. Ali vlasti neka odrede da li emo se upustiti u to. 119

Grettir ga otpusti i Van Voorden se udalji. Nije ostavio dojam ovjeka koji je silno rasren. Zapravo, pomisli Grettir, potajno mu je bilo milo zbog kapetanove odluke. Van Voorden je uloio svoj protest u ime nauke. Ali kao ljudsko bie zacijelo veoma udi da se vrati kui. V Na kraju manevra Sleipnir se naao na istoj orbiti kao i svemir, ali dvadeset kilometara ispred njega i ponovo okrenut prema njemu. S obzirom na to da nije bilo privlaenja izmeu broda i matice, Sleipnir se morao koristiti energijom da bi se zadrao u orbiti; bilo je potrebno i neprekidno precizno podeavanje bonim mlaznicama. Grettir naredi da pone koenje. Kugla stade da se iri zvjezdanim ekranom, sve dok ga sasvim ne ispuni, obojivi mu povrinu u jednolino sivilo. Promatraima nije izgledalo da se povrina okree, ali radar je ustanovio da je globus pravio krug oko polarne osi jednom u svake trideset tri sekunde. Grettiru se nije svidjelo ono to slijedi iz te okolnosti. Van Voorden je nesumnjivo primio izvjetaj, ali nita nije poduzeo da obavijesti kapetana. Moda je, kao i Grettir, smatrao da to ih manje misli o tome, to bolje. Maketni je ekran prikazivao, u vidu kontura, relativne veliine kugle, koja se pribliavala, i broda. Svemir je bio kao lopta za koarku, a Sleipnir kao akalica. Grettir se nadao da je ovo dovoljno smanjenje da se vie ne razore mnoge galaksije. im letjelica bude probila opnu, Sleipnir e ponovo poeti koiti, to e izazvati njegovo dalje smanjivanje. Trebalo bi da postoji prilino velika udaljenost izmeu opne i ruba najbliih zvjezdanih polja. Idemo ree Grettir, netremice promatrajui ekran koji je pokazivao udaljenost u metrima izmeu broda i kugle. Ponovo se nehotice ukopao u mjestu. Uslijedila je tutnjava i gruvanje. Pult poskoi nagore, pa skrenu nalijevo. Grettir polete za pultom, prevrnu se nekoliko puta i uz tup udarac zaustavi se na jednoj pregradi. Za trenutak je bio oamuen, a kada se pribrao, brod se ve vratio u normalno stanje. Comas je uspio da ga vrati u ravnoteu. Imao je obiaj da se vee remenima za navigatorsko sjedalo, iako pravila to nisu izriito nalagala, osim ako kapetan ne bi naredio. Grettir zatrai da mu se podnese izvjetaj o oteenjima i dok je ekao poziv Van Voordena. Fiziar je krvario iz posjekotine na elu.

120

 Oigledno ree on potrebna je odreena sila da bi se probio vanjski omota energetskog tita ili to je ve to to obavija svemir. Mi je nismo imali u ovom pokuaju. Prema tome... Suoeni smo s problemom ree Grettir. Ako se kreemo dovoljno brzo da se probijemo, preveliki smo i unitit emo mnoge galaksije. Ako, pak, idemo odve polako, ne moemo se probiti. On zastade za trenutak, a onda nastavi: Na um mi pada samo jedna metoda. Ali nisam u stanju predvidjeti posljedice, a one mogu biti katastrofalne. Ne za nas, ve za svemir. Uope nisam siguran da smijem poduzeti takav rizik. Uslijedila je dugotrajna utnja, tako da Van Voorden na kraju nije izdrao. Dakle? Misli li da bi dolo do nekakva kolapsa ili poremeaja na kozmikoj razini ako bismo napravili rupu u opni? Hoete da probuite rupu u opni? upita Van Voorden lagano. Lice mu je bilo blijedo, ali takvo je izgledalo i prije nego to mu je Grettir postavio pitanje. Grettiru pade na um da se Van Voorden poinje slamati pod djelovanjem razdvojenosti. Zaboravi na sve ree Grettir. Nije trebalo da te pitam. Ni ti, ba kao ni bilo tko drugi, ne moe znati kakve bi bile posljedice. Oprosti. Mora da sam pokuao prebaciti na tebe dio krivice ako bi neto krenulo naopako. Zaboravi na stvar. *** Van Voorden se netremice upilji i jo je tako zurio kada ga Grettir iskljui. Stao je koraati gore-dolje, nagazivi u jednom trenutku na siuan crni predmet na pultu, a onda se isceri kad je shvatio da je odve kasno da bi mario zbog toga. Milijuni zvijezda, milijarde planeta, bilijuni stvorenja. Svi hladni i mrtvi. A ako bude i dalje eksperimentirao u nastojanju da se vrati u matini kozmos, ta e se onda dogoditi? Kolapsirajui svemir? Grettir prestade koraati i ree glasno: Dva puta smo proli kroz opnu, ne nanijevi joj nikakvu tetu. Pokuat emo je probiti snopom! Nitko mu nita nije odgovorio, ali izrazi njihovih lica pokazivali su da im je kamen pao sa srca. Petnaest minuta kasnije Sleipnir se nalazio tik uz kuglu, licem okrenut prema njoj. Poto je vie minuta odravana ista brzina i udaljenost u odnosu na kuglu, laserski snopovi izmjerie tonu duinu izmeu vrha topa i povrine globusa. 121

Zapovjednik topnika, Abdul White Eagel, podesi jedan od prednjih topova. Grettir je zakasnio nekoliko sekundi u izdavanju nareenja. Tako je snano stisnuo zube da je gotovo pregrizao cigaretu napola, prigueno zabrundavi pri tom. Trenutak kasnije ree: Pali! Darl prenese zapovijest. Snop suknu, dodirnu opnu i nestade. Zvjezdani ekran prikaza crnu rupu na sivoj povrini kugle. Rupa se bono kretala i ubrzo je nestala iza ruba kugle. Tono trideset tri sekunde kasnije vratila se u svoj prvobitni poloaj. Bila je manja. Kada se zavrila etvrta rotacija potpuno se zatvorila. Grettir uzdahnu i obrisa znoj sa ela. Darl izvijesti da e rupa biti dovoljno velika da brod proe prilikom druge rotacije. Poslije toga postat e premalena. Proi emo za druge rotacije ree Grettir. Podesite kompigator za automatski ulazak; poveite top s kompigatorom. Ne bi trebalo da bude problema. Ako se rupa prebrzo suzi, proirit emo je novim hicem iz topa. Operacija poela! prenese Darl Comasov izvjetaj. Bijeli snop bljesnu u obliku stoca, udari u opnu i ieznu. Istog trena stvori se krug tame, trostruko vei od promjera broda, i skliznu prema bonoj strani ekrana. Pod kontrolom kompigatora, retropogon Sleipnira munjevito poe djelovati. Kugla se mono uznosila, poput kakva siva zida koji prekriva cio zvjezdani ekran. A onda se rub rupe pojavi na vidiku i tama se rairi ekranom. Uspjet emo, pomisli Grettir. Kompigator ne moe pogrijeiti. On se osvrnu oko sebe. Ljudi na mostu bili su vezani remenima za sjedala. Veina lica djelovala je pribrano: bila je to disciplinirana i hrabra posada. Ali ako su osjeali isto to i on... a druge nije bilo... onda su negdje duboko u sebi priguivali krik. Nisu vie dugo mogli podnositi ovu vrstu nostalgije. A kada se probiju, kad se vrate u maternicu, morat e im dopustiti da se i nevojniki ponaaju. Smijat e se, plakat e, vikat e. Ba kao i on. Nosni dio Sleipnira proe kroz rupu. Ako bi sada neto krenulo naopako, top na prednjoj strani vie se nije mogao upotrijebiti. Ali bilo je nemogue da... *** Klakson pisnu, a Darl kriknu: Oh! Neto ne valja! Rupa se smanjuje prebrzo! Grettir zabrunda: Udvostruite brzinu! Ne! Smanjite je na pola! 122

Ako bi se brzina poveala, brod bi se smanjio po duini ali bi se bono proirio i tada bi se bre kretao kroz rupu, ali bi se u isti mah smanjio prostor izmeu njegove vanjske oplate i ruba rupe. S druge strane, smanjivanjem brzine na pola brod bi postao razmjerno manji u odnosu na rupu, ali bi se poveala udaljenost koju treba savladati, pa bi, moda, ipak dodirnuo rubove. Zapravo, Grettir nije znao kakvu zapovijed da izda, kao ni to da li bi ma koja zapovijed poveala njihove izglede da umaknu. Jedino je mogao poduzeti ono to mu se u datom trenutku uini najprikladnijim. Sivilo stade da se iri iz perimetara zvjezdanog ekrana. A onda se razlegnu kripa pokidane plastike, od ega se zatresoe pregrade i pultovi, pa cijela posada pohrli naprijed pod djelovanjem inercije, koja, meutim, odmah prestane, poto se u trenutku uspostavilo unutranje gravitacijsko polje koje je potrlo sva vanjska djelovanja. Na mostu su svi zapomagali. Grettir je morao uloiti silan napor kako bi obuzdao vlastiti krik. Ponovo su bili u sivilu. Velika kugla rairila se ekranom. U kutu se nalazila mala kugla, a najednom se pojavi i divovsko plavo-crno stopalo. Zatim ponovo sivilo. Kovitlac drugih velikih kugli u daljini. Opet matica. Pa manja kugla. Ruka Donne Wellington, slina kakvoj izoblienoj lignji. Kada je Grettir ponovo ugledao mrtvo tijelo, znao je da je brod bio odbaen od kugle i da se kretao prema Donni Wellington. Nije, meutim, oekivao da e doi do sudara. Orbitalna brzina mrtve ene bila je vea od orbitalnih brzina i male kugle i Sleipnira. Naredivi da mu se podnese izvjetaj, Grettir je doznao ono u to je sumnjao. Nos broda bio je otkinut. Ponijevi sa sobom i etrdeset pet lanova posade, on je sada bio unutar svemira, hrlei prema domu do koga nikada nee stii. Prolazi koji su vodili do odsjeenog dijela bili su, razumije se, automatski zavareni, tako da nije postojala opasnost da e brod izgubiti zrak. Ali, na nesreu, stradao je i retropogon. Sleipnir se mogao i dalje kretati naprijed, ali nije vie bio u stanju koiti, izuzev ako se ne bi okrenuo za sto osamdeset stupnjeva i tako upravio krmeni dio u pravcu kretanja. VI Grettir je naloio da se najprije stabilizira brod, a onda da se okrene. MacCool je, meutim, uzvratio iz strojarnice da se nijedan od ova dva manevra ne moe izvesti u ovom trenutku. Sudar i kidanje otetili su kontrolne vodove. On jo nije znao u emu je stvar, ali elektronski traga za kvarovima upravo je ispitivao sva kola. Nekoliko trenutaka kasnije MacCool pozva kapetana da mu 123

kae da ni taj traga ne radi kako treba, odnosno da e on i njegovi ljudi sami morati nastaviti da tragaju za kvarom, dok se ta naprava ne popravi. MacCool je izgledao smeten. Nije umio nikako objasniti ovaj krah sistema, jer tako je neto, teorijski, bilo nemogue. ak ni sudar i gubitak prednjeg dijela nisu mogli omesti funkcioniranje glavnih vodova. Grettir mu ree da uini ono to moe. U meuvremenu, brod se kretao bez kontrole i oigledno iao u susret divovskom leu. Uslijedila je jo jedna neobjanjiva razmjena energije, poloaja i momenta, a onda je sudar izmeu Sleipnira i Donne Wellington postao neizbjean. Grettir odvee remene i poe koraati gore-dolje po mostu. Iako se brod okretao, unutranje gravitacijsko polje neutraliziralo je ovo djelovanje na posadu. Letjelica je izgledala ravna i stabilna, ako se nije promatrao zvjezdani ekran. Grettir zatrai da mu se izrauna kada e doi do sudara, kao i u koji e dio tijela udariti Sleipnir. Nije bilo svejedno da li e to biti meki ili tvri dio. Sudar, dodue, nee otetiti brod, ali e zato odrediti kut odbojne putanje i brzinu udaljavanja. Ako vodovi budu prije popravljeni, ili neposredno nakon konvergencije, Grettir bi znao to treba poduzeti. Wang uzvrati da je ve zatraio od kompigatora procjenu podruja sudara, pod uvjetom da prilike ostanu kakve su sada. Jo dok je govorio, jedna kodirana kartica izie iz proreza na pregradi. Wang je proita, a onda je prui Grettiru. Grettir ree: U bilo koji drugi trenutak od srca bih se nasmijao. Vratit emo se, dakle, u doslovnom smislu, u maternicu. Kartica je takoer pokazivala da to je brod blii Donni Wellington, to mu je brzina manja. Osim toga, relativna veliina broda, prema izvjetaju radara, opadala je upravno razmjerno s pribliavanjem tijela. Comas ree: Mislim da dolazimo pod utjecaj te... ene, kao da je postala planet koji je zarobio satelit. Nas. Ne djeluje, dodue, nikakvim gravitacijskim privlaenjem ili elektrinim nabojem na nas, ali... Ali postoje i drugi inioci dovri Grettir misao. Moda su posrijedi prostorni odnosi koji u ovom svemiru predstavljaju ekvivalent gravitaciji. *** 124

Sleipnir se sada nalazio toliko blizu da je tijelo u potpunosti ispunjavalo zvjezdani ekran kada bi se brod naao okrenut prema njemu. U vidno polje najprije je ulazila golema glava. Zakrvavljene i izbuljene oi netremice su zurile u njih. Zatim je promakao nos poput Brobdingnagianove giljotine; usta su im se iscerila, kao da bi uivala u tome da ih progutaju. Potom vrat, poput dioritnog stupa koji je meka stijena ostavila izloena zubu vremena; udolina izmeu pocrnjelih himalajskih dojka; pupak, kao oko uragana. Onda je nestala iz vidnog polja, a ekranom su stale promicati velika kugla, mala kugla, te one druge, udaljenije, optoene sivilom. Grettir ukljui prijem na svim stanicama da bi saopio osoblju, koje nije radilo na mostu, to se dogaa. im MacCool pronae kvar, odmah kreemo van. Preostalo nam je jo mnogo energije, sasvim dovoljno da prokrimo sebi put i kroz stotinu leeva. Budite spokojni i ne brinite. Sada je samo pitanje vremena. Glas mu je odzvanjao vedrinom koju on nije osjeao, iako im nije lagao. Nije oekivao nikakvu reakciju, bilo pozitivnu ili negativnu. Mora da su bili na iglama kao i on. Njihov mozak, itav ivani sistem, bili su zacijelo uzavreli. Jo jedna kartica iskliznu iz proreza na pregradi, ispravka predvienog mjesta sudara. Zbog nastavljenog smanjivanja veliine brod e pogoditi le gotovo tono u pupak. Minutu kasnije, nova kartica je predvidjela da e do sudara doi blizu trtice. Trea kartica preinaila je to u vrh glave. etvrta je tvrdila da e mjesto sudara biti donji dio prednje strane desne noge. Grettir ponovo pozva Van Voordena. Fiziarevo lice stade da poskakuje na povrini konzole koju je Grettir drao oko runog zgloba, ali zato je bilo stabilno na pomonom ekranu pregrade. Slika je tu bila mnogo vea i prikazivala je Van Voordena kako gleda preko svoje rune konzole na ekran u svojoj kabini. Na ekranu su stajala krupna, jarka slova, koja su izricala posljednje prognoze o mjestu sudara. Kao rukopisi na zidu u danima kralja Belshazzara ree Van Voorden. A ja sam jedan Daniel koji je iziao pred strani sud. Udarit emo je, dakle, u nogu, heh, ala e je zagolicati potkoljenica. Hi, hi! Nita ne shvaajui, Grettir se zapilji u Voordena, a onda prekide vezu. Nekoliko sekundi kasnije sinu mu ta je Van Voorden htio kazati. Nije ga zaudila ta lakomislenost u ovako kritinom trenutku. Bio je to nain da se malo ublai duboka zabrinutost i smetenost. Ali takoer je moglo znaiti da se ve slama, budui da 125

takvo ponaanje nije bilo nimalo tipino za Van Voordena. Ali Grettir mu u ovom asu nije mogao pomoi. Pribliujui se mrtvom tijelu, Sleipnir se i dalje smanjivao. No, ovo smanjivanje nije se teklo postojanim ritmom, niti je bilo mogue predvidjeti njegovu tonu stopu. Ono je djelovalo u impulsima koji su trajali od dvije do trideset sekundi, s nepravilnim meurazmacima. A onda, kada je iz proreza izila tristota kartica, postalo je sasvim izvjesno da e, ako se ne pojavi neki novi inilac, Sleipnir. ui, okreui se, u otvorena usta. Dok glava bude rotirala nanie, brod e proi kroz veliki prostor izmeu usana. Tako je i bilo. Na zvjezdanom ekranu pojavi se donja usna, masivni vijenac pun naboranih planina i izdubljen dolinama. Mrlje crvenila za usne stadoe promicati, crno-crveni Havaji. S vidnog polja iskliznu jedan zub, slian kakvom neboderu. Sleipnir je polako uranjao u tamu. Zidovi su odlazili u stranu i nagore. Vanjska tmina se zgusnu. Mogao se vidjeti samo djeli siva neba u trenutku kada bi se zvjezdani ekran naao okrenut nagore u toku stalnog okretanja broda. Zatim taj otvor postade samo pramen sivila, pa pruga i na kraju ga sasvim nestade. udno ili moda nije bilo udno? ali oficiri i posada najednom izgubie osjeaj razdvojenosti. Grettirov eludac rairi se od olakanja; zastraujue komadanje je minulo. Sada mu se pojavio utisak kao da mu se neto ovjesilo ili ponovo ovjesilo za eludac. Rubb, glavni psiholog, izvijestio ga je da je poduzeo ispitivanje sa svakim pedesetim lanom posade i da su svi opisali slina uvstva. No, usprkos tome, osoblje je skinulo s vrata tek jednu brigu i bilo je jo daleko od toga da se potpuno nae izvan opasnosti. Temperatura se polako dizala jo od onog asa kada je brod bio odbaen od male kugle i stao hitati prema leu. Energetski sistem i klimatizacija neko vrijeme su se stabilizirali na 30 stupnjeva Celzija. Ali temperatura brodske oplate rasla je geometrijskom progresijom, tako da je njena unutranja temperatura sada dostigla 2500 K. Jo, meutim, nije postojala opasnost od topljenja; oplata je mogla izdrati ak 56.000 K. No, sistem za klimatizaciju zahtijevao je sve vie i vie energije i nakon trideset minuta brodskog vremena Grettir je morao dopustiti da se unutranja temperatura popne na 40 stupnjeva, kako bi se time smanjilo optereenje. Grettir je zapovjedio da svi navuku skafandre, kako bi ljudi radili na podnoljivoj temperaturi. Upravo dok je zapovijed izvravana, MacCool izvijesti da je otkrio uzrok kvara. Wellingtonova je za sve kriva! uzviknu on. Dobro nas je sredila! Postavila je monolitski supestiki prekida u vodove; 126

prekida je imao satni mehanizam koji ga je pokrenuo nakon odreenog vremena. Puka je podudarnost to su vodovi iznevjerili ba u trenutku kada se nismo uspjeli vratiti u na svijet! VII Htjela je, dakle, da se osigura, ako je sprijeimo u strojarnici, i da nas na svaki nain uniti ree Grettir. Kreni odmah u potragu za drugim mikroprekidaima ili drugim napravama za sabotau. MacCoolovo lice se izdui: Spremni smo da odmah ponemo djelovati, samo... do vraga! Ne moemo odvojiti ni malo energije da bi se zaustavilo okretanje zato to su nam potrebne sve zalihe da odravamo temperaturu. Ali to je sve. Zaboravi sad na to ree Grettir. Ponovo je uspostavio vezu s Van Voordenom, koji se, ini se, oporavio. Ovaj je potvrdio kapetanovu teoriju o porastu temperature. Posrijedi je bilo brzo saimanje broda koje je uzrokovalo emitiranje toplote. Kako je to saimanje mogue? upita Grettir. Da li se to atomi broda i naih tijela jedni drugima pribliuju? Ako je tako, to e se dogoditi kada se ponu dodirivati? Ve smo proli tu toku smanjivanja ree Van Voorden. Ali to je nemogue uzvrati Grettir. A onda, nakon kratke pauze, ispravi se: Zaboravi na ovo to sam rekao. to je mogue? Mogue je ono to se dogaa. Grettir prekide vezu i pone koraati gore-dolje, alei to ne moe popuiti cigaru. Namjeravao je da pria o tome to e Sleipnir zatei ako se uspije probiti u matini svemir. Grettir je imao utisak da e kozmos izgledati toliko izmijenjen da ga nitko na brodu nee vie prepoznati. Svaki put kada mala kugla svemir napravi krug oko svoje osi, proteknu bilijuni, moda trilijuni zemaljskih godina. Zemaljsko Sunce moda je postalo najsvetlija toka u svemiru, ili je moda potpuno nestalo. ovjek, koji moda opstane na drugim planetima, vie ne bi bio homo sapiens. Osim toga, kada je Sleipnir stekao superkozmiku masu na svom putu iz svemira, to je moda katastrofalno djelovalo na druge mase u svemiru. S druge, pak, strane, nita se od svega toga nije moralo dogoditi. Sasvim je bilo mogue da je vrijeme unutar kugle potpuno neovisno o vremenu izvan nje. Ova pomisao nije bila ni tako fantastina. Prije samo sedamdeset minuta Donna Wellington nalazila se u ovom brodu. Sada je brod bio u njoj. 127

A kada elektroni i jezgre atoma koji ulaze u sastav broda i posade dou u vezu, to e biti onda? Eksplozija? Ili su moda elementi nainjeni od djeljivih podelemenata, tako da e se saimanje nastaviti do unutranje beskonanosti? Na pamet mu padoe prie iz dvadesetog stoljea o ovjeku koji se smanjuje sve dok molekuli ne postanu jata sunaca, jezgre pojedinana sunca, a elektroni planeti. Konano, junak se naao na jednom elektronu-planete s atmosferom, morima, rijekama, ravnicama, planinama, drveem, ivotinjama i domorodakim stanovnitvom. Prie su predstavljale samo puki plod mate. Atomska materija sazdana je od valtica, grae koja se u isti mah opisivala i kao valovi i kao estice. Parahomunkulski junak naao bi se u kozmosu koji bi bio podjednako zbunjujui kao i ovaj izvansvemirski prostor u kome se obrela posada Sleipnira. No, ova matarija koja mu je galopirala nebom uma, brza poput prvobitnog Sleipnira, osmonogog konja Sveoca Odina iz religije njegovih predaka, morala je da bude odbaena. Donna Wellington nije bila enski Ymir, praiskonski div iz ijeg je lea stvoren svijet; lubanja nebo, krv more, meso Zemlja, kosti planine. Ne, toplota od saimanja neizbjeno e se pojaavati sve dok se ljudi ne budu skuhali u skafandrima. Ono to se nakon toga bude dogodilo, posada nee moi doznati, pa nije bilo ni vano. *** Kapetane! Na pomonom ekranu, koji je stalno bio otvoren za strojarnicu, pojavi se Mac Coolovo lice. Bit emo spremni za pokret za jednu minutu. Znoj koji se mijeao sa suzama zamuti sliku inenjerova lica. Znai, uspjet emo ree Grettir. etiri minute kasnije okretanje je bilo zaustavljeno, brod je bio okrenut nagore i upravljen prema izlazu. Temperatura se poela smanjivati u unutranjosti broda stopom od jednog stupnja za minutu. Tamu je naruila najprije siva pruga; pruga se zatim proirila u traku; traka se pretvorila u rubove planinskih lanaca, od kojih se jedan pruao ispod, a drugi iznad, a oba su bila izokrenuta. Ovaj put ree Grettir napravit emo rupu koja e biti vie nego dovoljno iroka. Van Voorden ue na most u asu kada je Sleipnir prolazio kroz otvor. Grettir ree: 128

 Rupa se zatvara jo bre nego proli put. To je i razlog to je nosni dio bio odsjeen. Nismo znali da to je rupa vea, bra joj je i stopa zatvaranja. Van Voorden ree: Tri tisue est stotina milijardi godina, pa ak i vie! Zato bismo marili da se vratimo kui kada dom vie ne postoji? Moda nije toliko vremena proteklo ree Grettir. Sjea li se klasine izreke Minkowskog? Od sad pa nadalje sam prostor i samo vrijeme postaju samo puke sjenke, a samo svojevrstan spoj ova dva elementa moe oekivati nezavisno postojanje. Ovo vrijedi za svijet unutar kugle, na svijet. Ali moda je ovdje vani taj spoj na neki nain razgraen, vrijeme i prostor su razdvojeni. Moda u naem svemiru nije proteklo nimalo vremena, ili sasvim malo. Mogue je ree Van Voorden. Ali previdjeli ste jednu stvar, kapetane. Ako na svijet i nije bio obiljeen vremenom dok smo mi bili odsutni, mi jesmo bili obiljeeni. Stekli smo oiljke ne-prostora i ne-vremena. Nikada vie neu vjerovati u uzrok i posljedicu i poredak u kozmosu. Postat u neobino sumnjiav. Ja sam ruevina od ovjeka. Grettir zausti da odgovori, ali ni sam sebe nije uspio uti. Mukarci i ene na mostu plakali su, jecali i zvonko se smijali u isto vrijeme. Kasnije, na ovo van pomiljat e kao na komar i trudit e se da ga potpuno izbace iz svijesti. A ako ih i neki drugi komari budu pohodili ovdje, to e bar biti none more koje poznaju.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

Zoran ivkovi: PHILIP JOS FARMER

Jedna od rijetkih osobina klasine naune fantastike u emu se slau i gotovo svi istraivai jest da je bila potpuno aseksualni anr. No ta aseksualnost naune fantastike nije obina, u smislu da se razlikuje od, recimo, aseksualnosti naunih disciplina (s oiglednim izuzetkom onih koje za predmet izuavanja imaju ovjeka, odnosno ivotinjske i biljne vrste). to je bilo sa enom u tom kontekstu? ini nam se da je ona rtvovana prije svega vrlo konzervativnoj predrasudi da je nauka u prvom redu muki posao, u kome ene s rijetkim izuzecima koji samo potvruju pravilo nemaju to traiti. A kako je klasina nauna fantastika dobrim dijelom bolovala od gernsbekovske boljke, u smislu da joj je glavni cilj bio

129

Karakteristike osobine o kojoj je rije mogu se ponajprije izvesti iz injenice da je takozvana klasina nauna fantastika bila muki anr. Kao to je u ovoj seriji ve jednom prilikom reeno, SF su sve doskora pisali samo mukarci, o mukarcima, za mukarce. stajao). Jedna od tih zakonitosti bila je da je osnovni izvor autentine tenzije svakog knjievno-umjetnikog djela odnos meu likovima. U prvo vrijeme ta tenzija ostvarivana je preko dualiteta dobar uenjak zao uenjak, ali ubrzo je postalo jasno da mogunosti varijacija ovdje nisu velike, te je tako rekli bismo, nuno u igru uveden i enski protagonist. Da, uveden je, ali i odmah drastino sputan, kako ne bi ugrozio svetost i neporonost osnovnog naunog konteksta. Drugim rijeima, eni je uskraeno svako pravo da bude seksualno bie, a nametnuta joj je srednjovjekovna odora danteovske ednosti, koja je po svaku cijenu trebala ostati sauvana do kraja djela. I tako je nastala svojevrsna paradoksalna, donkihotska situacija: protagonisti su se upirali iz petnih ila, pomaui se svom silom naunih izuma, da spase junakinje sudbine gore od smrti, odnosno seksualnih odnosa s antagonistima. Da bi ovi odnosi izgledali to nepriliniji, pisci su pribjegavali deantropomorfizaciji antagonista, u irokom rasponu od njihova predstavljanja kao lanova neke druge zemaljske rase (Crnci, Azijci), to je posebno sablanjavalo puritanskorasistiku italaku publiku, pa do pretvaranja u najneobinija udovita, koja su, meutim, uz svu svoju neobinost, ipak posjedovala neophodan instrumentarij za gnusni seksualni in s ljudskom junakinjom. Neka novija psiholoka prouavanja klasine naune fantastike istiu da iz ovakve koncepcije proizlazi prije svega tipino adolescentno nepoznavanje prave enske prirode. Idealizacija ene njezinom aseksualizacijom karakteristina je za pubertetske godine a upravo su se itaocima te dobi najee obraali pisci klasine naune fantastike. No nevolja je bila u tome to su se upravo iz redova tih

anticipiranje nekog naunog pronalaska ili otkria, jasno je zato su gotovo svi protagonisti bili mukarci. Mukarci uenjaci. No, ak ni u ovakvoj naunoj fantastici nisu se mogle izbjei neke zakonitosti umjetnike proze (to je SF anr, htio to ili ne, neumitno poitalaca kasnije regrutirali mnogi znameniti autori moderne naune fantastike, kojima je vrlo dugo bilo potrebno da se oslobode uvrijeene predrasude o neumitnoj aseksualnosti anra. (Nekim nepobitno velikim suvremenim SF piscima to nikada nije polo za rukom tipian primjer je Asimov dok se drugi, kao Frederik Pohl, nasilno uspaljuju pod stare dane. No, vratimo se jo malo u prolost. John Campbell, siva eminencija zlatnih godina amerike naune fantastike, ija je ksenofobija bitno usporila razvoj SF anra s druge strane Atlantika, iako je to posljednja stvar koju e veina tamonjih pregalaca na ovom polju priznati, spremno je prihvatio gernsbekovsko naelo aseksualnosti, pa ga ak i osnaio. Ako se izuzmu rijetki ambivalentni izuzeci, cjelokupna nauna fantastika koju je on objavio kao urednik bila je edna rekli bismo gotovo do ukopljenosti. Pokuajmo se sjetiti bar jednog uvjerljivijeg enskog lika iz SF djela objavljenih izmeu 1937. i 1952. i odmah emo shvatiti to je posrijedi. Ima neke ironije da ne kaemo pravde u injenici da je upravo John Campbell 1952 godine, na samom zalasku svoje ere, odbio tampati u Astoundingu, zbog navodne opscenosti jednu novelu koja e ui u historiju naunofantastinog anra kao prvo djelo koje je u SF uvelo seks na velika vrata. Za Campbellovim primjerom poveo se i urednik Galaxyja, H. L. Gold, kome je djelo takoer bilo ponueno, ali je zato urednik asopisa Startling Stories, iako ni izbliza tako ugledan kao prva dvojica, postupio mnogo dalekovidnije i spremno objavio Ljulavnike (Lovers), djelo koje e svom autoru samo godinu dana kasnije donijeti prvu nagradu (pomalo ironino!) Hugo Gernsback kao

130

najperspektivnijem mladom piscu. Ime ovog autora bilo je Philip Jose Farmer. Philip Jose Farmer rodio se 26. sijenja 1918. godine u mjestu North Terre Haute, u saveznoj dravi Indiani, kao jedno od petoro djece u porodici preteno anglosaksonskog porijekla. (Srednje ime Jose Farmer je uzeo prema baki po ocu, elei, prema vlastitom svjedoanstvu, da malo osvjei prozainost prezimena.) Po ve ustaljenoj shemi koja vrijedi gotovo za sve velike SF pisce ije izbijanje u prvi plan pada negdje na prijelazu izmeu etrdesetih i pedesetih, godina, i Farmer se prvi put susreo sa SF anrom kao desetogodinjak na stranicama Gernsbackova Amazinga. No, za razliku od veine svojih vrnjaka, kao to su Asimov. Bradbury, Blish, Clarke i drugi, on je neto kasnije poeo pisati praktino od poetka pedesetih godina, budui da tokom prethodne decenije kada su ostali uveliko hvatali SF zalet, za to nije bilo vremena, jer je valjalo izdravati etvorolanu obitelj, bavei se raznim poslovima. Tek kada je 1950. godine diplomirao engleski jezik na univerzitetu Bradley, Farmer se ozbiljnije posveuje pisanju naunofantastinih djela, a nakon dobre proe Ljubavnika, kao i nekih drugih pria meu kojima su naroito ostale zapamene Plovi, plovi! (Sail on! Sail on!) i Majka (Mother) odnosno dobivanja Hugove nagrade, on postaje profesionlani pisac. No stjecajem nepovoljnih okolnosti ovaj zalet uskoro biva zaustavljen. U toku 1954. godine Farmer je napisao dva znaajna romana ivotinja polja (A Beast of the Fields) i Dugujem za tijelo (I Owe for the Flesh) koja, meutim, iako su bila prihvaena za tampu, nee biti objavljena. (Do objavljivanja e, dodue, ipak doi, ali tek mnogo

kasnije: prvo djelo izii e 1965. pod naslovom Dare (Dare), a drugo e predstavljati glavnu okosnicu najpoznatijeg Farmerova ciklusa Svijet rijeka (Riverworld.) Te nepredviene tekoe oko publiciranja nagnale su Farmera da se prestane profesionalno baviti pisanjem; vratit e mu se tek pred kraj ezdesetih godina. U meuvremenu, u toku druge polovice pedesetih godina, SF stvaralatvo tog amerikog pisca nee sasvim presahnuti, premda e biti mnogo skromnijeg opsega nego to se moglo oekivati. U spomenutom periodu Farmer e, osim nekoliko pria, objaviti samo jedan roman Zelena Odiseja (Green Odyssey); 1956. godine. Farmerovo naunofantastino spisateljstvo ponovo postaje obilnije od poetka ezdesetih godina i ta stvaralaka plodnost traje sve do danas. Tokom posljednje dvije decenije on je objavio pedesetak knjiga, uglavnom nauno fantastinog anra, koje se mogu podijeliti u dvije glavne grupe: u prvoj su zasebne bibliografske jedinice, odnosno pojedinani SF romani i zbirke pria, dok u drugu ulaze takozvane serije ili ciklusi Kao to je ve reeno, najpoznatija Farmerova serija jest Svijet-rijeka, ija je tematska okosnica sjajna zamisao o rijeci dugakoj mnogo milijuna kilometara na nekom planetu, rijeci du ijih obala nastaje cijela ljudska vrsta, od praovjeka do ovjeka iz dvadeset prvog stoljea Ciklus se sastoji od etiri romana: Idi ka svojim rasturenim tijelima (To Your Scattered Bodies Go), Bajni rijeni brod (The Fabulous Riverboat), Mrani projekt (The Dark Design) i arobni labirint (The Magic Labyrinth). (Za prvo djelo iz ove serije Farmeru je 1972. godine pripala nagrada Hugo Gernsback; isto priznanje dobio je jo jednom, 1968. godine, za izvrsnu novelu

131

Purpurni jahai (Riders of the Purple Wage.) to se tie historijskih, odnosno knjievnih junaka s tom serijom su na izvjestan nain srodne jo tri. Prva, iji su glavni junaci Doc Caliban (alias Doc Savage) i Lord Grandrith (alias Tarzan), govori o okraju te dvojice klasinih junaka popularne avanturistike proze s jednim tajnim drutvom besmrtnika. Taj ciklus obuhvaa tri romana: Neznani pir (A Feast Unknown), Gospodar drvea (Lord of the Trees) i Ludi goblin (The Mad Goblin). Ista dva lika predmet su i svojevrsnih biografija, iji je zajedniki imenitelj sljedea pretpostavka: jedan meteorit koji je 1975. godine pao kod Wold Newtona izazvao je odreene genetske promjene kod izvjesnog broja prolaznika, iji blii ili dalji potomci postaju na ovaj ili onaj nain nadljudska, poluboanska bia. Razumije se, meu njima su Tarzan i Doc Savage, a ono na to posebno valja skrenuti panju u vezi s ovim djelima jest Farmerovo domiljato parodiranje akademske uenosti (neto slino poduzeo je i Stanislaw Lem u knjizi prikaza i recenzija nepostojeih djela). Kao lik, Tarzan se jo pojavljuje i u seriji o Oparu, koja obuhvaa sljedea tri djela: Posljednji dar vremena (Time's Last Gift), Hadon drevnog (Hadon of Ancient Opar) i Let za Opar (Flight To Opar). Osim navedenih, Farmer je napisao jo dvije serije, prva, Svijet poretka (World of Tiers) donosi zanimljive varijacije starog SF motiva o superiornim tehnolokim bogovima, koji se poigravaju niim vrstama. Ciklus je nainjen od pet knjiga: Tvorac svemira (The Maker of Universes), Dveri stvaranja (The Gates of Creation), Privatni kozmos (A Private Cosmos), Iza zidina Zemlje (Behind the Walls of Terra) i Lavalitski svijet (The Lavalite World) vjet slikar sjajnih likova, svjedoe njegovi najpoznatiji romani, a prije svega znameniti Ljubavnici, nastali proirivanjem istoimene novele iz 1952. godine. Prije no to, meutim, kaemo nekoliko rijei o tom djelu, potrebno je istai da vrijednost Farmerovih romana

Konano, postoji i jedna nezavrena Farmerova horror-erotska trilogija, koja obuhvaa samo dva romana: Slika zvijeri (The Image of the Beast) i Otpuhnuo (Blown). Knjige tog amerikog fantasta koje nisu obuhvaene serijama takoer se mogu podijeliti u dvije grupe: zbirke pria i romane. Farmer je do sada objavio ukupno est zbirki pria, sakupivi u njima praktino sve ono to je vrijedno iz svog nauno-fantastinog opusa. Reprezentativno djelo meu njima nesumnjivo je zbirka Knjiga Philipa Josa Farmera (The Book of Philip Jose Farmer), koja obuhvaa esnaest storija iz sada ve tridesetgodinjeg Farmerova SF stvaralatva. No, mi emo ovom prilikom posebnu panju skrenuti na zbirku Dolje u crnoj bandi (Down in the Black Gang), izvorno objavljenu 1971. godine, zato to se u njoj nalazi pria Sjenka svemira (The Shadow of Space), koju smo izabrali kao oglednu u Farmerovu opusu. Djelo je tipino za tog amerikog fantasta zato to na razmjerno malom pripovjedakom prostoru odslikava gotovo sve vrline i mane njegova prosedea. Storija o prodiranju prvog zemaljskog nadsvjetlosnog broda u transcendentno ukazuje prije svega na prvorazrednu imaginativnost autora, koji se smjelo uputa u nimalo jednostavno zamiljanje sasvim s one strane iskustvenog svijeta. No, kako to kod Farmera esto biva, ponesenost idejom ne doputa mu da posveti dovoljno panje nekim drugim elementima prozne strukture, pa su mu likovi u prii prilino papirnati i pojednostavljeni, a radnja mjestimino isforsirana. No, neprofesionalni italac teko da e ovo uoiti, budui da e i on, po uzoru na autora, biti oaran odista neuobiajenom idejom. Da Farmer, meutim, i te kako umije da bude

seks bi Campbell jo i progutao krijumario se on i prije Farmera u nekim priama koje je on objavljivao ali njegova se paranoidna ksenofobinost nikako nije mogla pomiriti s milju da do seksa moe doi izmeu dvije raznorodne vrste. Izvjesna

132

nije ujednaena. Meu dvadesetak samostalnih naslova (ba kao i meu onim djelima koja su obuhvaena ciklusima) ima velikih uspona, ali i nepotrebnih padova. Do tih padova dolazilo je onda kada je ameriki pisac podlegao komercijalizaciji, piui tek da bi zadovoljio slovo ugovora i oigledno nimalo ne hajui za ugled. Jedino se time mogu objasniti tako minorna djela kao to je, na primjer, roman Dveri vremena (The Gate of Time). No, vratimo se Farmerovu istinskom remek-djelu, romanu Ljubavnici. ta je to to je u ovoj knjizi toliko zgranulo Campbella? Nije to bio sam seks, iako je Farmerova opozicija Izmeu ukopljene Zemlje, ogrezle u neoislamsko mranjatvo, i jednog seksualno potpuno nesputanog svijeta koji nastanjuju neobine djevojkeinsekti izmeu ostalog i otvorena kritika dvolinog morala puritanske Amerike, kojega je urednik Astoundinga bio veliki branitelj. No, sam

olakavajua okolnost za njega bila je ta to je Farmer zamislio situaciju u kojoj se seksom bave muki pripadnik ljudske vrste i enska pripadnica Drugih. Na to je on jo eventualno i mogao pristati da nije dobro znao da e se za Farmerom, ako mu objavi priu, ubrzo povesti i drugi, jo smjeliji pisci, koji nee ustuknuti ni od takve hereze da dovedu u seksualnu vezu ensku pripadnicu ljudske vrste i mukog predstavnika Drugih. No, sreom, poetkom pedesetih godina Campbell vie nije bio jedino autoritativno boanstvo SF scene, tako da je izuzetno Farmerovo djelo ipak ugledalo svjetlost dana i pored njegove anateme. Danas, skoro tri decenije nakon izvornog objavljivanja Ljubavnika, nauna fantastika ve uveliko zna ne samo za sve oblike zemaljskog seksa, nego i za mnoge izvanzemaljske. I nikome nije pala ni dlaka s glave zbog toga. Jednostavno, anr je odrastao...

PRIKAZI VIJESTI OSVRTI DOGAAJI POLEMIKE SFera javlja...

NAGRAEN NAS SF CRTI.. . Prvu nagradu na festivalu nauno fantastinog filma u panjolskoj dobio je animirani film Joka AMERIKA KNJIEVNA NAGRADA BEZ SF-A... Amerika knjievna nagrada (TABA) ove e godine biti dodjeljena djelima u 17 a ne kao do sada u 33 kategorije. Izmeu ostalog, nagrada se vie nee

133

Maruia Riblje oko. Taj je film dobio i niz drugih nagrada od kojih su najznaanije: prva nagrada na festivalu animiranog filma u Tampereu, Specijalna nagrada kritike na filmskom festivalu u Ottawi te druga nagrada na prologodinjem Svjetskom festivalu animiranog filma u Zagrebu. PAKLENA NARANA U ZAGREBU... Slijedea premijera zagrebakog Kazalita ltd bit e poznato djelo A. Burgessa Paklena narana. SARAJEVSKI SF KLUB... Radosna vijest za sve ljubitelje SF-a: klub Apeiron je registriran i slubeno poinje djelovati. NOVI SF ASOPIS... Postoji mogunost da IGRO Svjetlost iz Sarajeva pokrene novi SF asopis iji bi izdavaki odbor bio sastavljen od lanova SF kluba Apeiron. PROGRAM RADA SFERE... Program rada SFere za mjesec veljau: 10. II Filmska tribina; B. Marini: Povijest SF filma; 17. II Igraonica (SF igre); 24. II Predavanje; B. Ogorelec, N. Antievi: Joe Haldeman; 28. II i 1. III III YUCON (u sklopu YUCONA je i izloba koja e biti otvorena i nakon zavretka konvencije); 3. III Predavanje; . Leskovek: J. Ballard. Sve priredbe (osim YUCONA) poinju u 18 h u prostorijama Centra za kulturu. Ivanigradska 41a, Zagreb.

JEDINA JUGOSLAVENSKA BIBLIOTEKA NAUNOFANTASTICNIH ROMANA Prosveta, OOUR Izdavaki zavod Jugoslavija
U godinjem kolu od osam knjiga KENTAUR donosi najbolja ostvarenja svetske naune fantastike. Do sada su objavljena sledea dela: 1. Riard Metison: Ja sam legenda, 2. Rene Baravel: Neoprezni putnik, 3. Filip Hoze Farmer: Ljubavnici, 4. Rej Bredberi: Tetovirani ovek, 5. Volter Tevis: ovek koji je pao na Zemlju, 6. Roberto Vaka: Smrt megalopolisa, 7. Kobo Abe: etvrto meduledeno doba, 8. Anatolij i Boris

KENTAUR

dodjeljivati ni SF djelima. GALAXY i GALILEO POD STEAJEM... Ukoliko u doglednom vremenu netko ne kupi ova dva SF asopisa i ne otplati njihove dugove, Gala i Galileo definitivno e nestati sa SF scene. Preporuujemo svima koji su se namjeravali pretplatiti na njih da saekaju dok se problem ne rijei. NAGRADE CLARKEU I BRADBURYJU... Nagradu Hugo za prolu godinu u kategoriji romana dobio je A.C. Clarke za Rajske vodoskoke dok je Ray Bradbury dobio nagradu Gandalf. CHICAGU SVJETSKA SF KONVENCIJA 1982... Chicago je izabran za domaina 40. jubilarne svjetske SF konvencije koja e biti odrana 1982. godine, od 2. do 6. rujna. ALIEN... A.E. van Vogt i 20th Century Fox dogovorili su se o visini odtete za koritenje ideje iz van Vogtove prie Discord in Scarlet u filmu ALIEN (Osmi putnik). FANTASTIKA U UMJETNOSTI... Brian Aldiss i John Barth sudjelovat e svojim referatima na Drugoj meunarodnoj konferenciji o fantastici u umjetnosti koja e biti odrana u oujku na Univerzitetu Florida Atlantic u SAD. POSMRTNA NAGRADA SELLERSU... Akademija za SF, fantastiki i strava-uas film posthumno je dodjelila nagradu za ivotno djelo poznatom glumcu Peteru Sellersu.

134

Strugacki: Gola na urvini, 9. Dord Orvel: 1984., 10. Oldos Haksli: Vrli novi svet, 11. Miel 2eri: Neodreeno vreme, 12. Anatolij i Boris Strugacki: Teko je biti bog, 13. Filip Dick: ovek u visokom dvorcu, 14. Pol Anderson: uvari vremena, 15. Erih Ko: Sneg i led, 16. Don Vindhem: Dan Trifida, 17. Kliford Simak: Grad, 18. Teodor Sterden: Vie nego ljudski, 19. Don Kristofer: Smrt trave, 20. Fred Hoil i Don Eliot: A kao Andromeda , 21. Isak Asimov: Ja, robot, 22. Stanislav Lem: Nepobedivi, 23. Artur Klark: Kraj detinjstva, 24. D. Balard: Potopljeni svet, 25. Frederik Pol i Siril Kornblut: Reklamokratija, 26. Dejms Bli: Zvezdane spore, 27. Olga Larionova: Leopard sa Kilimandara, 28. Stanislav Lem: Glas gospodara, 29. Tomas Di: Logor koncentracije, 30. Filip Kirval: ovek naopako, 31. Robert Hajnlajn: Metusalemova deca, 32. Ursula Legvin: Leva ruka tame, 33. Jevgenij Zamjatin: Mi, 34. Kurt Vonegat: Kolevka za macu U redovnom kolu KENTAURA za 1980. godinu bie objavljeno stedecih osam SF romana: 53. Ursula Legvin: Svet se kae uma, 54. Artur Klark: Rajski vodoskoci, 55. Ivan Ivanji: Na kraju ostaje re, 56. Lari Niven: Prsten, 57. Karl Ameri: Kraljevski projekat, 58. erar Klajn: Gospodari rata, 59. Sam Lundval: Nije vreme za heroje, 60. Roder Zelazni: Gospodar svetlosti Osim izdanja iz redovnog kola. KENTAUR je poeo svake godine da objavljuje i specijalno kolo od est knjiga pod nazivom Izbor iz opusa velikih majstora anra. Posebno vam skreemo panju na ovu jedinstvenu biblioteku iz dva razloga: prvo, prua vam se izuzetna prilika da na jednom mestu naete sabrana najbolja SF ostvarenja vaih ljubimaca, koji su svojim opusom veoma zaduili nauno-fantastini anr; drugo, popularnost ovih kompleta ve je uveliko doivela potvrdu kod italaca-ljubitelja naune fantastike, o emu najbolje svedoe podaci da su Asimovljeva dela bezmalo rasprodata, da se od Klarkovih vie ne moe nabaviti ni jedan primerak, kao i da vlada nezapameno interesovanje za sekstalogiju Frenka Herberta Peana planeta, koja postaje pravi bestseler. Ali odbacite svaku bojazan da ete ostati bez svojih primeraka ovih izuzetno traenih SF knjiga. Dovoljno je samo da popunite ovu narudbenicu i ostalo je briga KENTAURA. Tano je, dodue, da Klarkovog kompleta vie nema, da je Asimovljen na samom izmaku, kao i da e to po svoj prilici uskoro biti sa Herbertovim, iako se tek nedavno pojavio iz tampe ali mi vas i dalje pozivamo da ih naruujete, iz prostog razloga to emo, onog asa kada sakupimo odreen minimalan broj vaih narudbenica, odmah prirediti drugo izdanje onih kompleta koji su rasprodati. U pogledu naruivanja kompleta uvodimo jednu novinu, koju su pravi ljubitelji naune fantastike ve uveliko preutno usvojili: re je, naime, o tome da predviamo naruivanje samo celih kompleta, a ne pojedinanih dela iz njih. Stvar je u tome to se rasparavanjem gubi smisao kompleta, kao koncentracije najboljih ostvarenja datog autora, koja treba da celovito predoe njegov SF opus. Osim toga, rasparavanje u sluaju Herbertove serije Peana

135

planeta nema smisla iz jednostavnog razloga to su posredi romani koji se organski nastavljaju jedan na drugi. Konano, pre no to damo popis objavljenih dela u ediciji Izbor iz opusa velikih majstora anra, koristimo priliku da vas obavestimo da za sam poetak 1981. godine imamo u planu objavljivanje kompleta od est romana Herberta Dorda Velsa, velikog rodonaelnika moderne naune fantastike objavljivanje za koje smo uvereni da e predstavljati pravi praznik za sve poklonike SF anra. I za Velsove romane ve sada moete slati narudbenice, to je najpouzdaniji nain da doete do svojih primeraka knjiga. I) Isak Asimov 35. Zadubina 36. Zadubina i carstvo 37. Druga zadubina 38. Pod elinim nebom 39. Golo sunce 40. Kraj venosti II) Artur Klark 41. Grad i zvezde 42. S druge strane neba 43. Izgubljeni svetovi 2001. 44. Svetlost zemaljska 45. Sastanak sa Ramom 46. Matica Zemlja III) Frenk Herbert 47. Arakis 48. Muad Dib 49. Prorok 50. Mesija 51. Deca Arakisa (I) 52. Deca Arakisa (II) IV) Herbert Dord Vels 61. Vremepolov (I druge prie) 62. Prvi ljudi na Mesecu 63. Ostrvo doktora Moroa 64. Rat u vazduhu 65. Hram bogova 66. U danima komete

Napominjemo na kraju da cene navedenih knjiga nisu jednoobrazne, ve da se razlikuju u zavisnosti od godine izdanja u rasponu od 80 do 150 dinara. Taan iznos bie zaraunat prilikom slanja rauna koji ete dobiti sa knjigama (pouzee). Na sve knjige kupljene ovom narudbenicom itaoci uivaju 5% popusta.

NARUDBENICA
Ovim neopozivo naruujem sledee knjige (ispisati redne brojeve prema gornjem navodu): _______________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ Raun u platiti potaru prilikom isporuke knjiga. Narudbenice slati na adresu: Izdavaki zavod Jugoslavija, Nemanjina 34/Il, 11000 Beograd

136

Ime i prezime: Adresa:

______________________________________________

___________________________________________________

Broj line karte: _________________________ SUP: _______________

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: Tanjica Prelom: MasterYoda www.sftim.com

137