SIRIUS broj 62 kolovoz 1981 Urednik: Borivoj Jurkovi U ureivanju ovog broja sudjelovali su: Krsto Maurani, predsjednik

nik kluba Sfera, in. Damir Mikulii te mr Zoran ivkovi Grafika oprema: Ivica Bartoli (omotne stranice) i Ljudevit Gaj Lektor: uro najder, knjievnik.

SADRAJ: Neil R. Jones: JAMESONOV SATELIT Branko Belan: UNUM I UNA Bob Shaw: BESMISLENA KOPIJA Gordon R. Dickson: KOMPJUTERI NE RASPRAVLJAJU Murray Leinster: UDNI SLUAJ JOHNA KINGMANA Krsto Maurani: RECEPT MILOSTIVE ADELIJE A. E. Van Vogt: DRAGI PRIJATELJU Milane Markovi: SEJA Robert Silverberg: SAKUPLJAKA EKIPA

str. 4 25 37 54 67 84 99 107 117

SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinskoizdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Predsjednik Izdavakog savjeta Redakcije: prof. dr. Adolf Dragievi Struni savjet redakcije: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Cijena pojedinom primjerku 30 dinara. Pretplata: za jednu godinu 360 dinara (s popustom 10% 324 dinara), za est mjeseci 180 dinara (s popustom 162 dinara). Samo unaprijed uplaena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-833-1216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik n.sol.o. OOUR Novinska rotacija n.sub.o. i OOUR TM n.sub.o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Ekonomska propaganda: Vjesnik OOUR Agencija za marketing, 41000 Zagreb, Trg bratstva i jedinstva 6.

Rije urednika
Dragi itatelju! Dat u, evo, odmah rije Vama i objaviti zanimljivo pismo koje sam upravo primio: U OBRANU A. E. VAN VOGTA U broju 61 Siriusa na stranici 133 mogli smo proitati nekoliko tekih rei o piscu van Vogtu. Stajalo je: ...minorni pisac... moe se dopasti samo imbecilima. Dopustile da kaem nekoliko rei u odbranu van Vogta. Alfred Elton van Vogt (ita se: van Fogt) roen je 1912. godine u Kanadi. Poev od 1939. pie i ob-javljuje naunu fantastiku. Te je godine izaao njegov Crni raza-ra (Black Destrover. 1939) Iste godine se i oenio. Njegova supruga Edna Mayne Hull (1905 1975) autorica je nekolicine SF pria i romana; dve njene prie videli smo u Siriusu (broj 17 i broj 33). A. E. van Vogt postao je za samo nekoliko godina jedan od nosilaca takozvanog zlatnog doba amerike naune fantastike. Pod snanim uticajem slavnog urednika Johna W. Campbella. van Vogt, Isaac Asimov. Robert A. Heiniein. Theodore Sturgeon i drugi dali su nov sadraj naunoj fantastici. Godine 1944. van Vogt se dose-ljava u SAD gde i ostaje tako da se ovaj pisac holandskog imena (sin holandskih roditelja), roen i odrastao u Kanadi, danas ipak smatra amerikim piscem. Svoja najvea dela stvara do 1950, godine, ali je aktivan pisac i danas u poznim godinama.

Napisao je mnogo izvrsnih SF pria, od kojih se izvestan broj pojavio i u Siriusu (na primer u brojevima 6. 20. 29, 46. 49). Njegovi najbolji romani, po mnogim miljenjima, su Slan (1946), Oruarnice Ishera (1941-2) i Oruari (1946). Intenzitet i snaga ovih dela. njihov zamah i kompleksnost, nisu do tada vieni. Junaci ovih dela su ljudi posebnih sposobnosti koje se u toku radnje postepeno otkrivaju. Nema potrebe da navodimo kompletnu i detaljnu van Vogtovu bibliografiju, ali pored ta tri romana, moram spomenuli jo i sledee njegove knjige: Svet A (aristotelovski). 1948: Svet nul-A, 1949; Knjiga Ptatha. objavljeno kasnije i pod naslovom Leto gospodnje 200.000. 000 (1943. 1947); Zver, 1944; Putovanje svemirskog Beaglea. 1950; Odredite svemir. 1952; Dalje i iza, 1952; Rat protiv Rulla. 1940 1950 (serija pria ujedi-njena 1959. u roman); Kavez za um, 1957: Silkie, 1969; Planete na prodaju. 1965; Nasilnik, 1962: Deca sutranjice, 1970; Tajni Galaktici 1974, Covek sa hiljadu imena 1974; Seperum. 1977; Vie nego nadljudski. 1971. Tipian van Vogtov zaplet je kompleksan, a svaki novi dogaaj daje novo znaenje predhodnim dogaajima. Tipina van Voglovska bitka vodi se u nanosekundima. intelektom, direktnom kontrolom energije, kako e to u najdaljoj budunosti moda i biti. Neka njegova dela jesu slabija od drugih, ali za kojeg pisca se to ne moe rei? Ako naunu fantastiku vrednujemo, kao to i

moramo initi, po kriterijima koji su njoj samoj inherentni, a ne samo po optim kriterijima glavnog toka, onda ne moemo prevideti van Vogtovu veliinu i znaaj. U ovome anru, on je jedan od velikana. Njegovi grandiozni jurii kroz celokupnost univerzuma u prostoru i vremenu, vatrometni i bezdahni ivoti njegovih junaka, zadivljuju nas i oduevljavaju bez obzira na mnoge slabosti i promaaje, generacija van Vogta je generacija divova koji su. u odreenom periodu. pokrenuli naunu fantas-tiku silovito napred; na njihovim pleima stoje mnogi potonji pisci. To ne smemo podceniti; jer, kao to je kazao pisac i urednik Donald Wollheim. nauna fantastika se zida na naunoj fantastici. Vrednost van Vogtovih dela nije samo istorijska. nego i aktuelna: i danas, u devetoj deceniji dvade-setog veka. mnoga njegova dela jednostavno su bolja od veine drugih SF dela na policama velikih knjiara. (To naravno vai samo za knjiare u inostranstvu. Kod nas ie uvoz knjiga pre dve godine prekinut.) Zakljuio bih: iako nije U svemu najbolji, potujmo van Vogta. Prof. mr Aleksandar B. Nedeljkovi xxx Dopustite, dragi itatelju, da na kraju i ja pokuam rei koju o pismu, njegovu autoru i o Van Vogtu. Prof. Nedeljkovi je magistar knjievnosti (magistrirao je 1976. u Beogradu s tezom o

znanstvenoj fantastici) i njegova saeta, a ipak krcata podacima obrana Van Vogta svakako je vrijedan prilog SIR1USU i zahvaljujem mu se u svoje, a nadam se i u Vae ime. Samo jo jedna napomena, tek da ne bude zabune: ono o minornom piscu... koji se moe dopasti samo imbecilima doista pie u SIRIUSU, ali kao Lemova ocjena svoga kolege po peru Van Vogta. Uostalom, u SIRIUSU je objavljeno ve mnogo Van Vogtovih pria, to se vjerojatno ne bi dogodilo da se urednitvo slae s Lemovim miljenjem o tom autoru. Eto, vidite, ja dogurao do kraja ovog ljetnog pisma sve s tuim miljenjima. Pa da i zavrim u tom stilu: itateljica iz Sarajeva (koja nije napisala adresu pa joj ne mogu odgovoriti na drugi dio pisma) pie: Oduevljena sam naslovnom stranicom 59. SIRIUSA, ne znam treba li je nazvati crteom ili slikom, a bila je pun pogodak ne samo zbog likovne obrade nego i zbog tematske povezanosti s priom, to se kod itanja odmah moglo uoiti. Moje iskrene estitke Vjekoslavu Iveziu, a i SIRIUSU zbog odluke da naslovnu stranicu povjeri domaem likovnom stvaraocu. Dakako, takvih je pisama jo, sva otprilike u tom stilu. Ne da se hvalim. Ima i drukijih, dodue ne na temu domae naslovne stranice, no o njima u jednoj od iduih prilika. Va Borivoj Jurkovi

Neil R. Jones:

The Jameson Satellite

Preveo Nikola Popovi

Jamesonov satelit
U dubini svemirskog prostora, nekih dvadeset tisua milja od Zemlje, tijelo profesora Jamesona u jednom raketnom kontejneru kruilo je u gigantskim krugovima. Raketa je bila satelit golema svijeta to se okretao oko sebe i drala se njegove orbite. Godine 1998. profesor Jameson poeo je traiti postupak koji bi mu omoguio da sauva svoje tijelo vjeno poslije smrti. Na tome je radio vrlo dugo i naporno. Jo od faraonskih vremena ljudi su nastojali da sauvaju svoje mrtve od zuba vremena. Veliko je bilo umijee starih Egipana u balzamiranju mrtvih. Praksa koja je kasnije bila zaboravljena, naroito u doba mehanike, nikada vie nije bila obnovljena. Ali ak i balzamiranje na nain starih Egipana bilo bi nedovoljno tako je razmiljao profesor Jameson suoeno s milijunima godina. Raspadanje tijela bilo bi isto tako neizbjeno kao i rezultati kremiranja odmah poslije smrti. Profesor je pokuavao pronai postupak pomou kojeg bi tijelo bilo sauvano potpuno netaknuto zauvijek. Ali u toku vremena doao je do zakljuka da se na Zemlji sve mijenja poslije odreenog vremena. I sve dok je traio mogunosti da to ostvari na Zemlji, bio je nezadovoljan. Svi zemaljski elementi bili su sastavljeni od atoma koji su se stalno mijenjali ili rastavljali ili gradili, ali se nikada nisu unitavali. ibicu ste mogli zapaliti, ali atomi su ostajali 4

nepromijenjen ako su se pretvorili u dim, ugljini dioksid, pepeo i neke druge bazine elemente. Profesoru je postalo jasno da nikada nee ostvariti svoj naum ako se bude oslanjao na atomsku strukturu sredstava za balzamiranje, ili na druga sredstva koja bi trebalo da sauvaju neki drugi sistem atomske strukture kao to je npr. ljudsko tijelo, jer je cjelokupna atomska struktura podlona univerzalnim promjenama bez obzira koliko one traju. On je tako raspravljao sam sa sobom o mogunosti da sauva ljudsko tijelo nedirnuto sve do kraja svijeta kad e se Zemlja vratiti Suncu od kojeg se odvojila. Iznenada je jednog dana naao odgovor na pitanje koje ga je muilo tako dugo. Mora svoje tijelo pomou rakete izbaciti u svemirski prostor, zatvoreno u kapsulu, koja e postati zemaljski satelit i tako ostati sve dok Zemlja bude postojala. Razmiljao je vrlo logino. Svaka materija, bilo da je organskog ili anorgansko porijekla, ako se izbaci u svemir ostat e nepromijenjena zauvijek. Ve je vidio svoje tijelo zatvoreno u kapsuli koju e raketa odnijeti u svemir. Ostat e savreno sauvan, dok e na Zemlji milijuni generacija ivjeti i umirati, a tijela e im trunuti i pretvoriti se u prah. A on e postojati nepromijenjen sve do dana kada ovjeanstvo pod ohladnjelim Suncem iezne zauvijek u razrijeenoj atmosferi umirueg svijeta. Njegovo e tijelo ostati nepromijenjeno i savreno ouvano u raketnom kontejneru kao i onoga dana u davnoj prolosti kad je pomou rakete napustilo Zemlju. Kakva velianstvena ideja! Najprije su ga obuzimale sumnje. Pretpostavimo razmiljao je da posmrtna raketa sleti negdje na drugi planet ili da privuena Suncem bude spaljena u njegovoj blizini? A raketa bi mogla i napustiti Sunev sistem i krenuti kroz beskrajni prostor milijunima godina i na kraju ui u sistem nekog drugog sunca, kao to meteori esto ulaze u na sistem. A to ako raketa tresne na neki planet, ili na zvijezdu, ili postane satelit nekog drugog nebeskog tijela? Razmiljajui tako odluio je da raketa s njegovim tijelom mora postati satelit Zemlje. Profesor je izraunao koliinu radija potrebnog da ponese raketu dovoljno daleko da se ne bi vratila i pala na Zemlju, a da ostane dovoljnu blizu tako da je gravitacija Zemlje uvijek privlai i ne dopusti da ide iz Suneva sistema. Izabrao je za svoju raketu orbitu od sto tisua kilometara od Zemlje. Najvie su ga zabrinjavali veliki meteori to su jurili svemirskim prostorom fantastinom brzinom. No i tu je nepriliku savladao ugradivi poseban aparat, tako da vie nije strahovao od sudara s tim zvijezdanim otpacima. Naime, u raketu je postavio 5

radijske odbojne zrake koje bi skretale meteore s puta rakete ako bi se sluajno nali u blizini. Profesor, koji je ve bio u poodmaklim godinama, pripremio je sve za svaki sluaj i sada se mogao odmarati od rada uivajui u neusporedivom rezultatu koji e tek postii. Tijelo mu nikada nee biti izloeno truljenju, nikada mu kosti nee biti pretvorene u prah zemaljski od kojeg su ljudi postali i u koji se moraju pretvoriti. Tijelo e mu ostati milijunima godina potpuno ouvano, netaknuto stranom rukom vremena kakvu mogu zamisliti samo geolozi i astronomi. Njegovi e napori nadmaiti sve snove suvremenika, pa i one najlue. Ridera Haggarda, koji je obradio nevjerojatno umijee starih naroda u balzamiranju u besmrtnoj noveli ONA, u kojoj Holly zajedno s Ajom otkriva velianstvene mumije, remek-djela balzamiranja prethistorijskih naroda. Uz pomo neaka, koji je izvravao sva njegova nareenja i upute, nakon smrti profesor Jamesson je bio lansiran na svoj posljednji put u svemir raketom koju je sam izradio. Neak je tu tajnu zadrao u svom srcu i nije je nikome odao. Generacija za generacijom prolazila je i odlazila i postepeno je ovjeanstvo izumiralo sve dok ga jednoga dana nije nestalo sa zemaljske kugle. Bilo je zamijenjeno drugim oblicima ivota koji su trajali dok takoer nisu izumrli. Godine su prolazile i slagale se jedna na drugu, nagomilali su se milijuni godina, a Jamesonov je satelit uporno kruio oko Zemlje polagano smanjujui razmak i teei da se spoji s maticom Zemljom. Nakon etrdeset milijuna godina putanja satelita pribliila se na svega trideset tisua kilometara dok se ohladnjela Zemlja sve vie primicala Suncu to je zastiralo sve vei dio zemaljskog neba svojim crvenilom. Raketa to je nosila ostatke profesora Jamesona nastavljala je svoju usamljenu turneju oko velikog planeta koji je prestao rotirati i zauvijek okrenuo Suncu samo jednu stranu. Slijedio ju je u sjaju blijedih zvijezda i u dubokoj tiini svemirskog prostora na tom usamljenom putu samo jedan koveg s posmrtnim ostacima. U takvoj usamljenosti povremeno naruenoj jedino prolaskom kojeg meteora, nastavljao je besciljno putovanje kroz svemirski prostor izmeu izgubljenog svijeta Zemlje i ohladnjela Sunca. Da li e satelit nastaviti svoj put sve do kraja svijeta ili e kroz toliko eona mali satelit postati plijenom prvog malo veeg meteora koji mu se priblii? Hoe li se jednog dana vratiti na Zemlju, poveati svoju akceleraciju, kako bi u velikom luku pao na mrtav 6

planet? Kad satelit padne, da li e tada tijelo profesora Jamesona biti sasvim ouvano ili samo hrpa praine? *** Velika tamna letjelica sa iljastim vrhom ula je u podruje Suneva sistema i krenula prema maloj svijetloj toki, tamnocrvenoj svjetlosti umirueg Sunca koje je bilo na putu da postane hladan planet, a jednoga dana i planet bez svjetlosti. Kao neki veliki meteor, poput munje, sjevnula je letjelica iz nekih drugih svjetova udaljena sistema u beskrajnom svemiru prema velikom crvenom Suncu. Brzina je bila neshvatljivo velika. U unutranjosti neka udesna bia od metala upravljala su i kontrolirala let svemirske letjelice koja je nezadrivo letjela prema tom za njih udaljenom sistemu. Velikom brzinom prola je orbitom Neptuna i Urana te nastavila prema Suncu. Tijela tih bia bila su etvrtasti blokovi metala to je podsjeao na elik, a kretali su se pomou etiriju ekstremiteta sa zglobovima, dok su na gornjem dijelu imali po est metalnih produetaka takoer sa zglobovima koja su oito sluila za rukovanje instrumentima. Na mjestu glave bila je udna okruglina to se zavravala iljkom ispod kojeg je bio krug oiju postavljen tako da je bie istovremeno gledalo na sve strane. Jedno je oko bilo postavljeno na vrhu glave u malom udubljenju. Bili su to Zoromi s planeta Zor koji se okretao oko svojeg Sunca to je bilo udaljeno na milijune svjetlosnih godina od naeg Suneva sistema. Zoromi su prije nekoliko stotina tisua godina dostigli stupanj znanstvenog razvitka koji im je omoguilo da se oslobode svih bolesti i svih onih nedostataka koji optereuju organizam od krvi i mesa, te tako postigli i besmrtnost. Teili su oslobaanju od smrti i uspjeli su, ali su istovremeno unitili svaku seksualnost i raanje. Nekoliko stotina tisua godina nije se nitko rodio, a umrlo ih je svega nekoliko u cijeloj povijesti Zoroma. Ta udna bia konstruirala su mehanika tijela, a operacijama koje su izvodili jedno na drugome presadili su mozgove u metalne glave, odakle su otada upravljali svim funkcijama svoga metalnog tijela. Kada bi se neki dio istroio, zamijenili bi ga novim. Nije se moglo umrijeti od iscrpljenosti. Tako su Zoromi nastavili ivjeti besmrtnim ivotom s vrlo malo ranjavanja. Istina, otada je bilo nekoliko nesretnih sluajeva, unitenja metalnih glava s mozgovima, to se nije moglo popraviti. No, takvih je sluajeva bilo samo nekoliko i za toliko se smanjio broj Zoroma. Mehanika bia nisu imala potrebu za atmosferom niti ih je smetala strana hladnoa svemirskih prostora, mogli su opstati u zrakopraznom prostoru kao i na nekom planetu s bilo kakvom atmosferom. Metalna tijela s 7

mozgovima u metalnim lubanjama mogla su opstati i na temperaturama na kojima bi se bie od krvi i mesa odmah smrzlo. Najomiljenija razonoda Zoroma bilo je istraivanje svemira. Uporno su i s velikim zadovoljstvom otkrivali raznolike planete i njihove stanovnike, na svojim beskrajnim putovanjima. Na stotine svemirskih brodova otputilo se u razne pravce od kojih su mnogi putovali vie od stotinu godina prije nego to su se vratili na rodni planet. Ovaj zoromski svemirski brod uao je u Sunev sistem promatrajui planete to su u sve uim spiralama kruili oko tamnocrvene kugle umirueg Sunca. Nekoliko metalnih Zoroma paljivo je prouavalo planete tog sistema pomou specijalnih teleskopa goleme snage. Ta bia od metala nisu imala imena ve su se oznaavala slovima i brojkama. Meusobno su se sporazumijevala neujnim impulsima misli i u prostorima u kojima nitko nije mogao proizvesti niti uti zvuk. Kamo emo? upita jedan od njih, koji je bio na kontroli leta. drugoga to je stajao i na zidu prouavao mapu toga kvadranta. ini se da su to sve neki mrtvi svjetovi 4R-3579 odgovori upitani ali drugi planet od Sunca kao da ima atmosferu u kojoj bi moglo biti ivih bia. a trei je takoer zaniIjiv jer ima satetita. Najprije emo prouiti unutranje planete, a ostale emo kad zakljuimo da ima nekog smisla da ih traimo. Previe posla ni za to odvrati mu 9G-721. Ovaj sistem planeta ne prua mnogo vie od onoga to smo ve susretali tako esto na naim putovanjima. Sunce se ohladilo i ne moe vie podravati ivot na planetima, onu vrstu ivota koju najee sreemo. Trebalo bi da posjetimo neki planetni sustav s toplijim suncem. Govori o obinom ivotu primjeti 25X-987. A ta je s ostalim oblicima ivota? Zar nismo nalazili ivot i na vrlo hladnim uvjetima, na mrtvim planetima bez sunca i i bez ikakve atmosfere? Da, jesmo prizna 9G-72J ali takvi su sluajevi i vrlo rijetki. Dakle, postoji mogunost i u ovom sluaju podsjeti 4R3579 i ne smeta ako provedemo malo vremena bez koristi u ovom planetnom sistemu, ta zar nije ivot pred nama beskrajan? Vjenost je naa. zar ne? Najprije emo posjetiti drugi planet odredi 25X-987 koji je bio ef ove posebne ekspedicije Zoroma i na putu tamo kruit 8

emo oko treeg planeta, tako da bismo vidjeli to ima na povrini. Tada emo saznati ima li neto zanimljivo. Ako ima, poslije posjeta drugom planetu, vratit emo se na trei. Prvi planet nije uope zanimljiv. Zoromski svemirski brod krenuo je pravcem koji e ih dovesti na nekoliko tisua milja od Zemlje, a onda do Venere. Brod se velikom brzinom pribliavao Zemlji i usporio je kako bi je Zoromi mogli malo bolje istraiti teleskopima. Odjednom jedan od njih dojuri, jako uzbuen, u prostoriju u kojoj je 25X-987 razgledao topografiju nepoznata svijeta. Pronali smo neto! uzviknuo je usplahireno. to? Jo jedan svemirski brod! Gdje? Nedaleko od nas, na naem kursu. Doite u prednji dio broda i moi ete ga vidjeti dalekozorom. Kojim kursom plovi? pitao je 25X-987. Ponaa se vrlo udno odgovori prvi Zorom. ini se da krui oko planeta. Pretpostavljate li da bi na tom mrtvom svijetu bilo inteligentnih bia poput nas i da je to njihov svemirski brod? Moda je to neki istraivaki brod poput naega iz nekog drugog svijeta primijeti drugi. Ali, svakako, ne iz naega ree 25X-987. Oba Zoroma pourila su u prostoriju za promatranje gdje se ve okupilo nekoliko ljudi-strojeva ispitujui misteriozni svemirski brod, a misaone impulse izmjenjivali su hitro poput tanadi bez materije. Vrlo je malen! Brzina mu je vrlo mala! Taj brod moe da ponese jedva nekoliko ljudi. Pa mi jo ne znamo koliko su velika ta bia podsjeti ih jedan. Moda ih ima na tisue u tome brodu. Moda su tako maleni da emo ih povealom jedva pronai. Takvi sluajevi nisu nam nepoznati, zar ne? Uskoro emo ga dostii i vidjeti to je. Pitam se da li su oni opazili nas? to mislite odakle je doao? 9

 Pa sa svijeta ispod nas ree trei. Moda!? udni ljudi-strojevi okupili su se oko svoga sefa 25X-987 koji je znatieljno promatrao tui brod. Jeste li pokuali uspostaviti kontakt s njim? upitao je najbliega. Nisu odgovorili na nae signale glasio je odgovor. Usmjerite na brod usporedo s njim naredi komandant. Dovoljno je malen da ga uvuemo u na prtljani odjel i pogledamo naim aparatima to je u brodu i kakva su to stvorenja. Da su inteligentni dokazuje njihov svemirski brod. Zoromski svemirski brod usporio je i pribliio se tajanstvenoj letjelici to je lebdjela u blizini umirueg svijeta. Kakav udan oblik ree 25X-987. Nekoliko puta je manji nego to smo mislili. Zorome je obuzelo neko udno raspoloenje. Neto kao znatielja kojoj nisu mogli odoljeti. Navikli su da vide razne udne pojave i bia na svojim putovanjima, da se sreu s vrlo udnim brodovima, da ulijeu u neobine avanture u raznim dijelovima svemira, te su ve postali imuni za iznenaenja. Susret s ovim malim brodom nije bio nita naroito. Trebalo bi da bude nelo mnogo uzbudljivije, pa da ih uzdrma u njihovu vjenu miru. No, neto novo u vezi s tim udnim brodom uzbudilo im je matu i moda im se nekakav podsvjesni osjeaj uvukao u mozgove da upravo sada otkrivaju neto vrlo neobino. Zadrite brod usporedo s njim ponovio je komandant 25X-987 onome pokraj komandnih ureaja, pogledajui kroz prozor prema strani na kojoj se nalazio mali svemirski putnik. Pokuavam odvrati onaj za komandama ali ini se da svaki put kad mu se pribliimo on odskoi dalje, a na brod kao da se povue unatrag. Pokuava li, moda, umai? Ne znam. Morali bi mnogo vie poveati brzinu ako bi htjeli pobjei. Moda su postigli svoju najveu brzinu i sada je ne mogu vie poveavati. Pogledajte! uzvikne onaj za komandama. Jeste li vidjeli ovo? Brodi je opet odskoio. I na se brod pokrenuo ree 25X-987. Vidio sam bljesak svjetla iz brodia kad je jurnuo naprijed. 10

Prie im trei ovjek-stroj i obrati se komandantu zoromske ekspedicije. Koriste se radijskim odbojnim zrakama kako bi nas zadrali da im se ne pribliimo ree on mirno. Eliminirajte im to naredi kapetan 25X-987. ovjek se udalji i uskoro onaj za upravljakim pultom opet se pokua pribliiti misterioznoj letjelici. Sada je uspio i vie nije bilo bljeska iz svemirskog brodia. Uli su u odjel uz koji je sada bio privuen mali metalni cilindar, u odjel gdje su spremali razliite predmete iz svemira. Strpljivo su ekali da strunjaci otvore vrata svemirskog broda i uvuku taj udni duguljasti brodi. Stavite ga pod zrake za ispitivanje da bismo vidjeli to je unutra! naredi kapetan 25X-987. Vea grupa Zoroma okupila se oko duguljastog predmeta iji je oklop od nikla i krom-vanadija blistao. S velikom radoznalou promatrali su taj tri metra dugaki objekt koji se malo proirivao prema bazi. Prednji dio bio je zailjen kao na tanetu. Osam cilindrinih mlaznica bile su privrene za bazu na kojoj su bila mala krilca kao na avionskim bombama. Sa strane je imao vrata koja su se oito otvarala na vanjsku stranu. Jedan od ljudi-strojeva prui ruku da ih otvori ali ga misao komandanta zaustavi usred pokreta. Ne otvaraj ga jo! upozorio je. Ne znamo to je unutra. Pod upravljanjem jednog od ljudi-strojeva snopovi zraka obuhvatie metalni brod. Bio je obavljen maglicom svjetla od koje su stranice brodia postale providne kao staklo, tako da se vidjela unutranjost. Ljudi-strojevi oekivali su da e ugledati bar nekoliko malenih bia kako se kreu, ali su ostali zapanjeni ugledavi unutranjost broda. Vidjeli su samo jedno bie koje je lealo savreno mirno kao u nekom stadiju zaustavljena ivota ili kao mrtvo. Tijelo je bilo dvaput vie od ljudi-strojeva. Dugo su ga tako promatrali zamiljeni, bez komunikacija, a onda im kapetan naredi. Izvadite ga iz toga predmeta. Zrake su bile iskljuene i dva Zoroma pristupie ustro metalnom cilindru te otvorie vrata. Jedan od njih zurio je u udno tijelo sa etiri uda. Bie je lealo u luksuzno ureenom brodiu. Vezovi su bili privreni za bradu i za etiri uda kako bi drali tijelo u sreditu broda. Zorom oslobodi tijelo tih vezova i uz pomo svoga prijatelja izvue ga iz brodia, iz tog kozmikog sarkofaga jer drugo nije ni bio. 11

 On je mrtav! objavi jedan Zorom poslije dueg i paljivog ispitivanja. On je u ovom stanju ve dosta dugo. udni su utisci ostali u njegovu mozgu primijeti drugi Zorom. Jedan, koji je dotada stajao po strani, a tijelo mu je imalo malo drugaiji sjaj od ostalih, stupi naprijed i nagne se nad mrtvaca. Ispitivao je podue taj mrtvi organizam, a onda se okrene svojim suputnicima. Da li biste eljeli uti njegovu ivotnu priu? elimo odgovorie mnogi. Dobro, ut ete ree on. Dopremite ga u moj laboratorij. Izvadit u mu mozak i stimulirati stanice da se aktiviraju. Oivjet emo ga kad mu mozak transplantiramo u jedan od naih strojeva. Naredio je dvojici Zoroma da ponesu tijelo u laboratorij. I dok je zoromski svemirski brod kruio u blizini treeg planeta, koji je komandant odluio posjetiti poslije susreta s misterioznim brodiem sa udnim putnikom, 8B-52, eksperimentator, neumorno je u svom laboratoriju pokuavao oivjeti ve dugo mrtvi mozak. Nakon dugotrajnih napora, koji su napokon urodili uspjehom, stavio je mozak profesora Jamesona u glavu jednog stroja. Mozak je doveden k svijesti. Tijelo toga udnog stvora bilo je uklonjeno kada je izvaen mozak sa svim potrebnim dijelovima. *** Kada je profesor Jameson doao k sebi, osjetio je neto udno. Bio je bolestan. Lijenici se nisu nadali da e preivjeti. Otvoreno su mu to i kazali, ali on na to nije obraao panju imajui na umu dugi i sretni niz godina iza sebe. Moda i nee jo umrijeti. Pitao se koliko je dugo spavao. udno, osjeao je kao da nema tijela. Zato ne moe otvoriti oi? Pokuavao je bezuspjeno. Neka je magla lebdjela pred njim. To je vrlo udno, zakljui on. Sve je oko njega tiho. Zar su ga svi lijenici i bolniarke ostavili da zaspe i da umre sam? Neka avo nosi tu maglu koja mu sve zamrauje. Pozvat e svoga neaka. Uzalud je pokuavao dozvati Douglasa. Nije ilo. Ta gdje su mu usta? inilo se kao da ih nema. Zar je to sve bio nekakav delirij? Ta udna tiina! Moda je izgubio ulo sluha zajedno sa sposobnou da govori, a osim toga nita nije mogao vidjeti jasno i odreeno. Maglica se pretvorila nekakvu zbrku nejasnih predmeta od kojih su se neki i kretali. 12

Odjednom je postao svjestan nekih impulsa u vlastitom mozgu koji su ga pitali kako se osjea. Bio je svjestan nekih tuih, nametnutih misli, utisnutih u mozak, zaokupljenih njegovim otporom i kao da su potiskivale manje vane misli. inilo mu se kao da mu se netko obraa, a on je pokuavao proizvesti neki glas i kazati kako se osjea loe. Ali nije mogao progovoriti ma koliko se trudio. udno, kao da je njegov odgovor zadovoljio neije pitanje pa je odmah stiglo novo pitanje. Odakle je? Kako udno pitanje, ako je bio u svojoj kui. Ta oduvijek je ovdje ivio. Ipak im je odgovorio. Oduvijek je ovdje ivio, da, emu takvo pitanje? Vremeni profesor sve se vie udio svome poloaju. Najprije se nekako mlitavo, pasivno udio vlastitoj nemoi i tuini, neobinim mislima koje su ga obuzimale i sijevale mu mozgom. Pokuao se pridii iz te letargije. Odjednom mu se pogled razbistrio, i kakva li iznenaenja! Mogao je vidjeti sve oko sebe bez okretanja glave! A mogao je vidjeti i strop svoje sobe! Svoje sobe? Ne, to nije njegova soba. Ta gdje se nalazi? Kakvi su to udni strojevi pred njim? Kretali su se na etiri noge. est ticala prualo se iz njihovih etvrtastih tijela. Jedno ticalo se isprui i dotae ga po elu. Imao je neki udan osjeaj nad obrvom. Instinktivno je posluao impuls i pokuao rukom da sprijei metalni dodir. Ruka mu nije posluala. Umjesto nje, est ticala se podie da sprijei pokret toga stroja. Profesor Jameson zaprepastio se promatrajui rezultat pokuaja da odgurne od sebe taj stroj nezemaljska izgleda. Sa strepnjom je pogledao niz vlastito tijelo da bi ustanovio odakle su se to ispruila ticala. Vie nije bio iznenaen. Samo strano uplaen i zauen. I njegovo je tijelo nalikovalo na te pokretne strojeve! Ta gdje se on nalazi? to mu se to odjednom dogodilo? Samo jo prije nekoliko trenutaka bio je u svom krevetu s lijenikom i neakom koji ga je nagnut promatrao, oekujui njegovu smrt. Posljednje to je uo bila je skeptina primjedba jednog od lijenika. On e uskoro. Ali, on, oito, nije umro. Strana mu misao prostruji mozgom. Da li je to, moda, ivot poslije smrti? Ili je to bila samo jedna od iluzija bolesnog mozga? Odjednom osjeti da mu stroj ispred njega eli neto saopiti. Kako je to mogue kad stroj nema usta, pomisli profesor. Tenja za komunikacijom postajala jc sve urgentnija, sve 13

silovitija. Misao pitanje ovjeka-stroja sve mu je vie prodirala u mozak. Telepatija, pomisli profesor. Taj stvor ga je pitao odakle je doao. Nije znao to bi odgovorio. Misli su mu bile zbrkane i sukobljavale su se jedna sa drugom. Dopustio je da ga ti strojevi dovedu do prozora. Stroj s vijugavim ticalima pokazao mu je neki predmet vani. udan je bio osjeaj hodati na etiri metalne noge. Pogledao je kroz prozor i ono to je vidio zaprepastilo ga je toliko da umalo nije pao. Zurio je kroz beskrajni prostor svemira. Ispod njega lebdjelo je neko nebesko tijelo, neki veliki planet. Bio je sada siguran da je sve to samo iluzija, proizvod bolesna mozga. On je u nekom groznom snu. Paljivo je prouavao topografiju velikog globusa koji je lebdio na velikoj udaljenosti. Istovremeno mogao je vidjeti i strojeve to su se okupili oko njega i bio je svjestan njihovo telepatske komunikacije. to je, napokon, bilo naprijed? Oi su mu bile rasporeene oko glave i nije bilo nikakve razlike meu stranima uglate konstrukcije u kojoj se nalazio profesor. Mehanike noge mogle su se lako kretati u bilo kom pravcu to je brzo ustanovio. Planet pod njima nije bio Zemlja. U to je bio siguran. Nijedan poznati kontinent nije prepoznao. Ugledao je veliku plamenu crvenu loptu umirueg Sunca. To nije bilo Sunca njegove Zemlje. Ono je bilo mnogo sjajnije. I Jeste li vi, moda, s tog planeta? osjeti misaoni impuls od stroja pored sebe. Nisam odvrati profesor na isti nain. Zatim je dopustio tim ljudima-strojevima (pretpostavljao je da su to ljudi-strojevi i zakljuio je da su na neki njemu nepoznati nain i od njega uinili ovjeka-stroj), da ga povedu kroz letjelicu koju je tek sada poeo uoavati. Bio je vrsto uvjeren da je to interplanetarni svemirski brod. 25X-987 poveo ga je u odjel broda gdje je jo leao zagonetni brodi iz kojeg su ga izvadili. Pokazali su mu taj dugaki cilindar. Pa to je moja raketna satelitska letjelica! uzviknuo je profesor Jameson za sebe. iako su, zapravo, svi prisutni razumjeli njegov uzvik. to radi ta letjelica ovdje? U njemu smo pronali tvoje mrtvo tijelo odgovori mu 25X-987. Tvoj smo mozak izvadili i stavili ga u stroj poto smo ga revitalizirali i aktivirali. Mrtvo tijelo smo odbacili. Profesor je stajao nijem, zgranut impulsima ovjeka-stroja. 14

 Dakle, ja sam umro! uzvikne profesor. I moje tijelo su stavili u raketni satelit kako bi se ouvalo sve do kraja ovog svijeta! Znai, doivio sam nevjerojatan uspjeh! Obratio se ljudima-strojevima. Kako sam dugo bio mrtav? pitao je neobino uzbuen. Kako bismo mi to mogli znati? odvrati jedan Zorom. Pronali smo te nedavno u toj letjelici. Ovo je na prvi posjet ovom planetnom sistemu i sluajno smo naili na tvoju letjelicu. Je li to satelit? Nismo ga promatrali dovoljno dugo da bismo to mogli utvrditi. Najprije smo pomislili da je to svemirski brod, ali kako nije odgovarao na nae signale, prihvatili smo ga da ga prouimo. Znai ovo to sam maloprije promatrao bita je ipak Zemlja zamiljeno e profesor. Nije nikakvo udo to je nisam prepoznao. Topografija se u teku vremena promijenila vrlo mnogo. Kako je Sunce razliito od onoga kojeg ja poznajem, mora da je prolo vie od milijun godina od kada sam umro! Vie milijuna godina ispravi ga 25X-987. Sunce ove veliine ne hladi se tako brzo kako ti misli. Profesor Jameson je bio potresen ovim spoznajama, iako je udesne stvari predviao i prije svoje smrti. A tko ste vi? zapitao je napokon profesor. Mi smo Zoromi s planeta Zor iz drugog kraja svemira. 25X-987 nastavio je tumaiti profesoru Jamesonu kako su Zoromi postigli visok stupanj razvoja i kako su zaustavili svako raanje, evoluciju i smrt, postavi ljudi-strojevi. A sada nam priaj o svome svijetu ree 25X-987. I o sebi. Profesor Jameson bio je jedan od najsposobnijih ljudi, pa je mogao inteligentno i razumljivo ispriati cijelu povijest Zemlje, do trenutka kad je umro. Telepatski nain razgovora najprije ga je malo smetao, ali se ubrzo na to navikao, tako da je lako saopavao misli i vrlo brzo je ustanovio da je taj nain komuniciranja mnogo laki i uspjeniji od govornog jer su se pojmovi mnogo lake saopavali. Zoromi su zainteresirano sluali tu dugu, zanimljivu priu profesora Jamesona. Neak je zavri profesor oito posluao moje instrukcije i stavio tijelo u ovu raketu, koju sam za ivota sagradio; ispalio ju je u svemir, i tako sam postao satelit Zemlje kroz ove milijune godina. Da li doista eli saznati koliko si dugo bio mrtav prije nego to smo te nali? upitao je profesora 25X-987. 15

 Da, to bih vrlo rado saznao odvrati profesor. Rei e ti na veliki matematiar 459C-79. Matematiar mu prie. S jedne strane njegova etvrtasta tijela bilo je mnogo puceta u dugim redovima i kvadratima. Koja je vaa jedinica za mjerenje duine? upita on. Kilometar. Koliko je puta kilometar vei od duine tvoje raketosatelita? Moja raketa-satelit duga je etiri metra. Kilometar je tisuu metara. Matematiar pritisnu nekoliko puceta. Kako je daleko bio tvoj planet od Sunca u to vrijeme? pitao je dalje matematiar. Sto pedeset milijuna kilometara odgovori profesor. A tvoj satelit, zemaljski satelit, kojeg naziva Mjesec koliko je bio udaljen od Zemlje? Trista ezdeset tisua kilometara. A tvoja raketa? Raunam da je kruila na sto tisua kilometara od Zemlje. Bila je samo trideset tisua kad smo je nali ree matematiar pritisnuvi jo nekoliko puceta. I Mjesec i sunce sada su mnogo blie tvom planetu... Da li zna koliko si vremena kruio oko svoga planeta u satelitu-raketi? Od vremena kada si ti zapoeo svoje kruenje oko planeta koji naziva Zemljom, ona je obila oko Sunca vie od etrdeset milijuna puta! etrdeset milijuna puta? uzvikne profesor Jameson iznenaeno. ovjeanstvo je moralo za to vrijeme nestati s planeta i to vrlo davno! Znai da sam ja posljednji ovjek Zemlje! To je sada mrtav svijet upade mu u rije 25X-987. Svakako zakljui matematiar. Posljednjih nekoliko milijuna godina bile su mnogo krae nego godine u kojima si ti ivio. Zemaljska orbita je manjeg promjera, a brzina revolucije znatno se poveala sudei po blizini Sunca koje se hladi. Rekao bih da je tvoja godina bila etiri puta dua nego to je sada. Koliko je dana bilo u toj tvojoj godini dok si bio iv? Tri stotine ezdeset i pet. Planet se sada prestao okretati oko svoje osi. udno da si sve do sada izbjegao sudare s meteorima primijeti matematiar 459C-79. 16

 Ugradio sam automatsko zraenje atoma koji su odbili sve objekte od letjelice. To zraenje i nas je odbijalo od tvoje letjelice zakljui 25X-987 sve dok ga nismo neutralizirali. Ti si, dakle, umro i tebe su izbacili u svemir mnogo prije nego to se pojavio ivot na Zoru razmiljao je jedan od Zoroma, onda kada smo bili od krvi i mesa i kad nam je stalno prijetila smrt. U to smo se vrijeme i mi raali, ivjeli i brzo umirali. Dakako dolo je doba kada nam vrijeme vie nije nita znailo, pogotovo kad smo putovali svemirom ree 72N-4783. Sluajte samo naeg filozofa ree 25X-987. On voli priati o prolosti, o ivotu na Zoru. Mi nikada ne mjerimo vrijeme na naim ekspedicijama, iako na Zoru to rade. Uzgred da te pitam, zna li koliko smo dugo ovdje stajali dok si nam ti priao povijest svoga planeta? Naa tijelastrojevi nikada se ne umaraju, to ti je, valjda, razumljivo. Pa poeo je razmiljati profesor Jameson, pretpostavljajui da je prolo malo vie vremena nego to je zapravo mislio. Rekao bih pola dana, iako mi se ini da je i to suvie. Sluali smo te etiri dana odvrati mu 72N-4783. Profesor Jameson bio je preneraen. Doista nisam htio da budem tako dosadan poeo se izvinjavati. Nita, nita odvrati mu sugovornik. Tvoja je pria vrlo zanimljiva, pa da je bila i dvaput dua ne bi nita znailo, niti bi se inila tako dugom. Vrijeme je vrlo relativna stvar, a u svemiru ono, zapravo, i ne postoji i tvojih etrdeset milijuna godina otkako si umro i ovih nekoliko trenutaka od maloprije isto je. Krenimo dalje na tvoj planet Zemlju ree 25X-987. Moda emo tamo nai na jo vie iznenaujuih nalaza. Brod Zoroma pribliavao se lopti s koje je prije etrdeset milijuna godina profesor Jameson bio lansiran u svemir, a on se pitao na to e sada Zemlja biti nalik i kakve e radikalne promjene zatei. Ve je znao da su se geoloke prilike promijenile, pojedini kontinenti drugaijeg su oblika. Toliko je mogao vidjeti sa svemirskog broda. Malo kasnije stigli su u blizinu Zemlje. Zoromi i profesor ubrzo su se nali na planetu. Zemlja se prestala okretati oko svoje osi, pa joj je jedna strana stalno bila okrenuta Suncu. Ta strana Zemlje bila je osunana i 17

zagrijana do izvjesne mjere, ali je zato druga strana bila za sva vremena hladna i pusta. Putnici sa Zora nisu se usuivali krenuti u jednu od hemisfera nego su se zadrali na graninu pojasu od tisuu milja to je dijelilo hladnu i tamnu polovinu od one obasjane crvenim Suncem. Profesor Jameson se vrlo zaudio kada je kroio na Zemlju sa zoromanskog svemirskog broda zajedno s 25X-987. Promatrao je goleme promjene koje su se desile za stotine tisua stoljea koje je on opisao Zoromima. I Sunce i Zemlja promijenili su se toliko da su izgubili u potpunosti prijanji izgled. Tamo na istoku crvena lopta sve hladnijeg Sunca mirovala je na horizontu obasjavajui jednu stranu Zemlje gdje je bio vjeni dan. Zemljina je rotacija potpuno nestala i ona je stajala nepokretna u prostoru okreui se sve polaganije oko Sunca u spirali kojom se stalno i polagano pribliavala velikom nebeskom tijelu. Dva unutranja planeta Merkur i Venera bili su sada ve vrlo blizu krvavo crvenoj lopti koja je izgubila svoj sjaj u procesu hlaenja. Uskoro e se ta dva blia planeta, privuena golemom snagom Sunca, strmoglaviti u Sunce i tako vratiti u plamenu kuglu iz koje su se, svojevremeno, kao plamena eksplozija odvojili i krenuli svojom putanjom, onda kad su poeli postojati. Atmosfere je gotovo nestalo tako je postala rijetka, pa je profesor mogao sve vidjeti izvanredno jasno i bez smetnji, a s obzirom na svoje oi mogao je gledati i u samo Sunce. inilo se, zbog blizine, da je mnogo vee nego to ga je on znao za svoga ivota. Zemlja se oito vrlo mnogo pribliila velikoj zvijezdi. Nebo prema zapadu bilo je crno, osim to su ga tu i tamo osvjetljavale zvijezde s toga sektora neba. Dok je tako promatrao, malo svjetlo na zapadnom nebu postajalo je sve svje tlije i puni mjesec se velianstven pomolio iznad horizonta rasprostirui blijedo svjetlo na umirui svijet. Bio je mnogo vei nego to ga je profesor Jameson ikada vidio za svog ivota na Zemlji. Poveanje Zemljine gravitacije djelovalo je na Mjesec, kao to je Sunce djelovalo na Zemlju privlaei je sve blie. Taj sumorni krajolik s kojim se profesor susreo bio je sadanja stvarnost Zemlje. Bila je to velianstvena osamljenost i pusto koje nije nitko bio svjedok, da bi razlikovao ovaj stupanj od boljih dana koje je ovaj svijet znao prije mnogo, mnogo godina. udna, pa ipak lijepa okolina prostirala se melankolino pred njegovim oima, odvlaila mu je misli u mrane apstrakcije i stvarala munim osjeaj potitenosti. 25X-987 trgao je profesora Jamesona iz tih mranih misli. 18

 Da proetamo malo okolo. Moda emo neto pronai. Mogu zamisliti kako ti je kad pomisli na prolost. To je svakako velik ok, ali to e zadesiti sve svjetove prije ili kasnije, pa ak i na Zor. Kada doe vrijeme, Zoromi e pronai neki novi planet na kome e dalje ivjeti Ako krene s nama postepeno e se naviknuti na svjetove bez ivota, ali i na nove i prekrasne koji pulsiraju ivotom i energijom. Naravno, budui da je ovo bio tvoj svijet, on ima za tebe svojevrsnu sentimentalnu vrijednost, ali je to Ipak samo jedan planet medu milijunima. Profesor Jameson je samo utio. Zanima me da li emo nai mnogo ruevina? pitao Je 25K-987 Ne vjerujem odvrati mu profesor. Sjeam se predavanja jednog znanstvenika koji je tvrdio da e poslije pedeset tisua godina svaka struktura i sve tvorevine ljudskih ruku nestati s lica Zemlje. Imao je pravo potvrdi 25X-987. Vrijeme je veliki unitavatelj. Podue su ljudi-strojevi lutali po pustoj povrini, a onda je 25X-987 predloio da krenu negdje drugdje u istraivanje. Svemirskim brodom obili su Zemlju i doli joj s druge strane drei se jo graninog pojasa koji je obavijao zemaljsku kuglu kao neki veliki prsten. Spustili su se na podruje gdje su se uzdizali stoasti bregovi s otvorom na vrhu. Vulkani! uzvikne profesor. Ugaeni dometne ovjek-stroj. Pedesetak ljudi-strojeva. zajedno s profesorom Jameriom, krenulo je da istrauje podruje udnih planinskih vrhova. Profesor je odlutao malo dalje od ljudi-strojeva i krenuo prema udolini koja je bila nalik na neko ulegnue na vrhu brda, izvan pogleda svojih novih prijatelja. *** Bio je stigao nasred ulegnua kad je mekano tlo pod njim popustilo i on poe padati u neto to je bilo kao neki beskrajni ponor. Napokon je pao na neto tvrdo. Tanka kora na vrhu se prolomila i on je pao duboko u grotlo ugaena vulkana Dugo je padao, tako mu se bar inilo. Zato se nije onesvijestio i kako to da nije ozlijeen ili mrtav? Onda je osjetio svoja tri ticala. Metalne noge su mu se slomile, a donji dio tijela bio je zdrobljen. Nije se mogao kretati, a polovica od est ticala bila je paralizirana. 19

Kako da se izvue iz ove provalije, pitao se. Ljudi-strojevi, Zoromi moda ga nikada nee nai. to e se s njim dogoditi? Ostat e u ovom besmrtnom monotonom stanju, zauvijek u toj mranoj rupi ugasla vulkana, nesposoban da se pomakne. Kakva strana misao! Nije mogao umrijeti od gladi, jelo nije bilo poznato Zoromima. Ta strojevima ne treba hrane. Nije mogao poiniti ak ni samoubojstvo. Jedino je mogao umrijeti ako bi snano udario metalnom glavom o neto, ali mu to u ovom poloaju nije bilo mogue. Odjednom se sjetio da mislima poalje poziv u pomo. Da li e Zoromi dobiti tu poruku? Pomislio je koliko daleko dopiru telepatske poruke. Koncentrirao je snagu svojih misli na poziv i opetovano je opisivao poloaj u kojem se nalazi i mjesto. Zatim je prestao slati poruke kako bi uo eventualni odgovor Zoroma. Nije bilo odgovora. Pokuao je opet. Nije primao odgovore. Profesor Jameson je poeo oajavati. Sve je bilo uzalud. Telepatske poruke nisu stizale do Zoroma. Moda su bili predaleko, kao to netko moe biti izvan granice do koje dopire ljudski glas. Bio je osuen na stranu sudbinu i jezivo postojanje! Bilo bi bolje da nikada nisu ni pronali njegovu raketu. Poelio je da su ga Zoromi unitili, umjesto to su ga vratili u ivot u kakav ivot! Odjednom su mu misli bile prekinute. Dolazimo! Ne oajavaj! Da je profesorovo tijelo imalo srce, ono bi skakalo od radosti. Malo kasnije pojavila sr na otvoru metalna glava jednog od ljudistrojeva. Brzo emo te izvui iz tog ponora ree mirno. Profesor nije saznao kako su ga izvukli jer je izgubio svijest pod utjecajem nekakvih zraka koje su pustili odozgo. Kad se osvijestio, nalazio se u unutranjosti svemirskog broda. Da si u padu razbio glavu, sve bi bilo svreno bile su prve misli koje je primio i kojima su ga pozdravili. No, kako jest da jest, sada te moemo prvoklasno popraviti. Zato niste odgovorili prvi put kada sam vas zvao? pitao ih je profesor. Zar me niste uli? uli smo te ali ti nisi uo nas. Vidi, tvoj se mozak malo razlikuje od naega i misli moe slati na istu daljinu kao i mi, ali ih ne moe primati s iste daljine. Ja sam oteen ree profesor, pogledajui iskrivljene noge i paralizirana ticala. 20

 Sve emo popraviti doe odgovor. Imao si sreu to ti je glava ostala cijela. to ete uiniti sa mnom? pitao je zabrinuto profesor. Da li ete premjestiti moj mozak u neki drugi stroj? To nije potrebno. Samo emo premjestiti tvoju glavu na drugo tijelo. Zoromi su se odmah dali na posao i za kratko je vrijeme glava profesora Jamesona bila odvojena od oteena tijela koje se deformiralo prilikom pada u krater. Za sve vrijeme bezbolne operacije profesor je pratio razmjenu miljenja te i sam sudjelovao u razgovoru. inilo se da je vrlo brzo njegova glava bila ugraena u novi stroj. Za operacije svemirski je brod doao na novi poloaj, i otkad su se iskrcali 25X-987 je bio stalno uz profesora Jamesona. Moram malo pripaziti na tebe ree. Imat e jo neprilika dok se navikne na to metalno tijelo. Profesor Jameson je mnogo razmiljao. Bez svake sumnje ti udni ljudi-strojevi koji su pokupili u svemirskom prostoru raketu s njegovim tijelom i vratili ga u ivot, oekivali su da im se pridrui i da s njima nastavi putovanje po svemiru, da bude primljen meu Zorome, kao jedan od njihovih. Da li on eli poi s njima? Jo nije mogao odluiti. Zaboravio je da ljudi-strojevi mogu itati njegove misli. Zar eli ostati sam na ovom pustom planetu? pitao ga je 25X-987. Sam e odluiti. Ne znam da li elim odvratio je profesor Jameson. Sjetio se one praine oko sebe. Vjerojatno je to nekada bio sastavni dio materije nekog ovjeka i s vremenom se mijenjao u atomske strukture drugih oblika ivota to su slijedili nakon ljudskog. Bio je to zakon atoma koji nikada ne umire. A evo sada i njemu je nadohvat ruke mo stalnog postojanja. Mogao je biti besmrtan ako to zaeli! Bila bi to besmrtnost u beskrajnoj avanturi u beskrajnom prostoru svemira meu galaksijama zvijezda i planeta. Osjetio je veliku osamljenost. Da li e biti sretan meu tim ljudima-strojevima? Bili su vrlo obazrivi i mnogo su se brinuli o njemu. Pa kakvu bi bolju sudbinu mogao oekivati? Ipak, enja za biima slinim njemu zahvatila ga je. Zov za ovjeanstvom! Bila je ta enja neodoljiva. A to je mogao uiniti? Zar nije sve bilo uzalud? ovjeanstvo je davno, davno nestalo sa Zemlje, prije mnogo milijuna godina. Pitao se to lei iza smrti. Stvarna smrt poslije koje se tijelo raspadne i vraa u prah da bi zauzelo neko drugo mjesto kao nova atomska struktura. 21

Pitao se nije li bio sve ove milijune godina ne mrtav nego u nekom stanju zaustavljena ivota? Sjeao se znanstvenika koji je tvrdio da tijelo ne umire u trenutku klinike smrti. Prema rijeima toga uenjaka, stanice ovjekova tijela ne umiru kada prestane disanje, rad srca i cirkulacija krvi, nego ostaju u nekoj vrsti ivota joS nekoliko dana, naroito stanice kotanog tkiva koje umiru posljednje. Moda su u trenutku kad su ga nakon smrti lansirali u svemirski prostor kozmike zrake izazvale usporeno umiranje njegovih stanica, pa ga je to odralo u stanju suspendirana ivota kroz milijune godina? Pretpostavimo da doista umre unitivi svoj mozak. Sto lei iza smrti? Da li bi to bio bolji plan postojanja nego to mu nude Zoromi? Da li e ponovo otkriti ovjeanstvo, ili su oni dostigli vii stupanj postojanja ili reinkarnacije? Postoji li vrijeme iza misterioznog portala smrti? Da li je doista bio mrtav sve ovo vrijeme? Ako jest, to moe oekivati uniti li svoj mozak? Nitavilo! Zaborav! Opet je snaan osjeaj osamljenosti obuzeo profesora Jameson a im se iznova naao na zemlji i drao ga u melankolinom gru. Oajniki je odluio da pronae najbliu liticu i da skoi na glavu. ovjeanstvo ga je zvalo, ali nijedan ovjek nije bio iv da s njim suosjea. Metalne noge ponijele su ga do oblinje uzvisine. Zalo se ne poigrati s onim to dolazi poslije svega? 25X-987 razumio je pravac njegova razmiljanja i nije ga pokuao zaustaviti. Umjesto toga. ovjek-stroj je ekao strpljivo. I dok je profesor Jameson stajao tako nad ponorom I meditirao o tome da li da skoi, to bi ga odnijelo u novi oblik postojanja, do njega stigoe misli koje je emitirao 25X-987. One su bile rezultat mudrosti, prikupljene na mnogo planeta, i iskustva od tisue stoljea. Zato bi skoio? pitao ga je ovjek-stroj. Umirui svijet te je uhvatio u svoja morbidna klijeta. Sve je napokon pitanje mentalnog raspoloenja i uvjeta. Oslobodi svoj um od tog zamagljujueg utjecaja i kreni s nama da posjeti druge svjetove, a mnogi od njih su i lijepi i novi. Tada e se osjeati mnogo bolje... Hoe li nam se pridruiti? Profesor je malo razmiljao. Oklijevao je opirui se elji da se baci u dubinu na otro stijenje. Obuzelo ga je neko udno raspoloenje. Udaljio se od strme litice i pridruio se 25X -987. Idem s tobom ree profesor. On e postati besmrtan poslije svega i pridruiti se Zoromima na njihovu putovanju kroz svemir koje nikada nee imati kraja, od jednog svijeta do drugog, od jednog planeta do drugog. 22

Pourili su do svemirskog broda kako bi to prije pobjegli od sumornog tunog umirueg svijeta koji je zamalo satjerao profesora Jamesona da naini fatalni skok u nitavilo.

Branko Belan:

Unum i Una
23

Pred vratima dvorane odmora za ene, Unum je morao stati u stranu jer su tog trenutka izlazila dvojica ili trojica. On im se zagledao u lica. Bili su prvi koje je susreo u termitnjaku municipalne Obrane, prokopanom na mjestu poznatom samo stratezima, iz kojega nikome osim stratezima nema izlaza do kraja ivota. Unum je bio nov pripadnik Obrane, jo radoznao i eljan drugarske prisnosti, ali ona su dvojica ili trojica proli mimo njega kao da ga nema. Nije se to dogodilo iz nebrige. Bili su dovoljno dugo unutra da bi ih ita zanimalo osim programa. Jeste li odabrali? pitao ih je Unum nesigurna glasa. Ve su odmicali, ali jedan se od one dvojice ili trojice ipak napol okrenuo, podsmjeljivo se nasmijeio neznalici i krenuo dalje. Unum im je neko vrijeme gledao u lea. Osjeao se krivim to je postavio budalasto pitanje. Kad ih vie nije bilo. oklijevajui je otvorio vrata dvorane. Znao je to mu je initi, ali ipak je ostao na pragu. U dvorani je bilo nekoliko djevojaka. Sjedile su svaka za se, utjele i gledale u prazno. Nisu imale to rei jedna drugoj. Ako nisu bile tu gdje ih je Unum zatekao, bile bi svaka u svojoj sobi. ili u hranilnici, ili u radnoj kuhinji, gdje bi primale odnekuda ifrirane poruke, za njih bez znaenja, i slale ih adresatu, neznano kuda. Jedino su nove, kao i Unum, dolazei iz vanjskog svijeta, imale potrebu da neto kau o sebi ili neto uju od zateenih, ali iskustva koja su u onom svijetu donosila promjene, polako su u jednolikosti bivala zaboravljana, a u termitnjaku nijedna nije doivljavala neto to druga ne bi doivjela na isti nain. Tako je u dvorani za odmor ena, to su je stratezi zasnovali kao mjesto oputanja, svaki razgovor postajao besmislen, pa se jezik zaboravljao i misli se nisu imale ime baviti. Umjesto oputanja vladala je ravnodunost koju nee prekinuti operativac kad ue, proeta dvoranom, zaviruje u oi djevojaka, opipava im put, mirie kosu, oslukuje unutranji glas: uzmi je ili kreni dalje. Kad se odlui na izbor, proita s privjeska to visi djevojci o vratu, broj njezine sobe, a zatim izlazi da bi joj doao u posjet kad mu se slobodno vrijeme poklopi s njezinim. A i za poklapanja vremena nee se brinuti on nego netko od stratega. Slobodan si, slobodna je, ut e u svojem zatvorenom terminalu. 24

Odabrana bi ga smjela odbiti, ali emu? I operativci dijele njihovu sudbinu. Jedino im posao nije isti: operativac ima svoj orar kao i one, od nula sati do nula sati, ali on zna poruku ifre i izvrava po njoj zadatke. Ako je nov, kao sto je Unum nov, pokazat e isprva potrebu da govori o sebi i slua o drugome, ali ubrzo e iscrpsti osobne zalihe sjeanja iz vanjskog svijeta, zaboravljati rijei, zaboravljati svoja imena, jer ga nitko nee zaustavljati, nitko mu se nee obraati, zahirit e mu i misli. Zato e odabrana djevojka prihvatiti izbor, ne razlikujui jednog operativca od drugoga, i oni e neko vrijeme biti seksuspartneri: dva tijela koja se nalaze u odreeno vrijeme i spajaju uvjebanim pokretima, i bit e to karnalni pasijans, utnjiv kao ljubavna igra riba u akvariju. I to su stratezi smislili. Neutaeni bi libido ometao ljudstvo u poslu. Moda su jednom zamiljali da e se u sobama djevojaka, izmeu dvoje to su se odabrali, raspredati neki veseli razgovori kao oduci, ali to se nije dogaalo. ak i oni koji su prvi put ulazili u sobu djevojke, ili djevojke koje su prvi put primale operativce, bili su duhovno vrlo sudrani, nespretni, jer su morali pripremati to e rei. Svi su zidovi u termitnjaku Obrane mogli imati uha, a togod kae da kae, tako su ih uili i nauili, moe imati jo neko znaenje. One njihove prve bezazlene izjave, ostatak potrebe za razmjenom misli i osjeaja, otele bi im se po navici, a zamrzle bi iz opreza. Tako je to bilo. Tako bi to bilo i za Unuma da nije zastao na pragu. Odatle je nevoljko etkao pogledom od jedne do druge. inilo se da je svrha njegova dolaska neto drugo. Ta sitna promjena u ponaanju navela je neke djevojke da se probude iz umalosti. Ili mu je svejedno ili sam sebe smatra tako vanim da oekuje njihovo prilaenje na tezgu, kako bi prije odluke mogao jednu po jednu podvri testu valjanosti? Jedino je Uni palo na um da Unum stoji tako jer mu je nelagodno. Zato ga je u sebi odabrala. Bio je drukiji, a i ona sama se odjednom osjetila drukijom od ostalih, pa i od same sebe kakva je bila do tada. Kad se njegov raspren pogled zadrao neto dulje ba na njoj, ustala je, zakoraila brzo da je nijedna ne pretekne, zaustavila se ispred njega i dodirnula ga rukom. Unum je nesigurne ruke podigao privjesak s djevojina vrata, proitao broj sobe i polako iziao ne okreui joj lea, kao da se bojao uvrede koju bi joj nanio nepotivanjem. 25

U istom smo se trenutku odabrali, ti mene, ja tebe, rekao joj je kad su se prvi put nali u njezinoj sobi. I njoj se tako inilo. Kad sam poeljela tebe, ti si poelio mene, rekla mu je. Da sam smjela, bila bih odmah krenula za tobom, pretrala i ekala te ovdje. Nije smjela, a da i jest, ne bi ga tako brzo doekala. Unum se morao vratiti u svoj terminal. Do dvorane za odmor enaa dospio je sluei se spacioindikatorom i njime e se sluiti da doe do svog terminala. Proi e vie od mjesec dana dok ne naui napamet doputene mu pravce kretanja kroz hodnike koji se izmeu sebe niim ne razlikuju osim po oznakama koje su ukazivale na dubinu trakta. Spacioindikator mu je bio uglavljen u uhu, programiran za vrijeme, toke zadravanja i smjerove na vodoravnicama i okomicama. Morao ga je sluati i sluao ga je, premda nije znao za vrstu kazne. One su bile to stranije po njega, to je manje znao u emu su. Zapravo, nije uope znao. Stratezi nisu mogli izmisliti tee kazne od onih koje je mata dijabolino doaptavala potencijalnim prekriteljima posluha. Uz svaku informaciju, koju su u preparandiji Obrane uili i nauili, obavezno je slijedilo: neposluh se kanjava. Tako je prijetnja kazne postala dio njih samih, kao i steeno znanje. Za bilo to drugo nije u njihovoj svijesti bilo mjesta. Tako je to bilo. Tako bi bilo i za Unuma da nije bio drukiji. *** Vrativi se u terminal, Unum je nastavio preispitivanje komandnih ureaja. U preparandiji Obrane uoio je na simulatoru, ali ovdje su tasteri, poluge, skale, monitori, usmjerivai zraenja i jo kojeta, sve nalik na kabinu svemirske letjelice, porazmjeteni drukije. Stratezi su to smislili ne samo da bi osigurali tajnost, ve i da bi novog operativca slavili na kunju snalaljivosti. On je sam morao otkriti razlike, a naprezanje uma pomoi e mu da prestane misliti na prolost. Zatim e dobivati ifre s fingiranim porukama. On e ih izvravati, a stratezi e ocjenjivati je li svladao zanat. Jednom e ifra biti prava: u kvadrantu 67-C iri se plin koji izbezumljuje ljude, ili: u aveniji 403-F sudaraju se teledirigirani mobili, ili: orbitalna stanica Killer-M-h izbaena je iz svog itinerera, ili: znanstvenik (taj i taj) obolio je od amnezije, od katalepsije, od raspadanja tkiva... Tada e Unum poevi od posljedice tragati za prouzrokovateljem, pronai ga i onemoguiti. 26

Unum je razlike savladao mnogo bre negoli se to pretpostavljalo, ali nije urio da stratezima prenese poruku: Spreman! Krio je jednu od zabrana formalne naravi, jer je izvan ikakva nadzora; obnavljao je u sebi zbivanja to su ga dovela u termitnjak iz kojega se vie ne moe nikada izai: Po zavretku osnovnog obrazovanja stoji on suoen s holografskom slikom mentora i napeto eka u kojoj e se preparandiji usavravati za jedno od municipalnih zvanja. Njegovi indeksi su tako visoki da nimalo ne sumnja u najsretniji ishod. S obzirom na steena znanja i umijea nije osjeao neke posebne sklonosti. Uostalom, razlike izmeu humanistikih i tehnikih znanosti vie nisu postojale. Ideal inenjera dua bio je ostvaren. Minimalna razlika sastojala se u tome hoe li imati posla sa ivim biima ili sa strojevima i napravama, ali na radnom se mjestu s ljudima saobraalo kao sa strojevima, a sa strojevima kao sa ljudima. Feed-in, feed-back! Ljudi su mogli zatajiti, a strojevi su se mogli pokvariti. To je sve. Meutim, maksimalna razlika je bila u stupnju asti i odgovornosti; to vea odgovornost, to vea ast. Unum nije sumnjao da e ga pripasti administrativna preparandija, a po apsolviranju najvea ast, organizacija. Odatle mali korak, za njega, do poloaja jednog od otaca municipija. Mentor je rekao: Pripremat e se za najasnije zvanje. estitam! Unum je to i oekivao. Mentor je rekao: Zacijelo misli da e u administrativnu preparandiju? Unum nije imao pojma to bi bilo asnije. Mentor je rekao: Najasnije zvanje je Obrana Unum nije znao da neto takvo postoji, niti u emu je. Mentor je rekao: Uio si da ratova vie nema, pa je shvatljivo da te udi emu Obrana? Unum je uio da su ratovi postojali sve do proteklog, drugog tisuljea, kad je Zemlja bila podijeljena na drave, a drave odijeljene granicama. Mentor je rekao: Ratova vie nema, ali ima prisvajanja vlasti nad teritorijima i nad dobrima, kao i gubljenja vlasti nad teritorijima i dobrima, ali teritoriji nisu geografske kategorije, a dobra su vana jedino kao opredmeenje ideja. Na istom prostoru mogu se nai razne vlasti koje djeluju ovdje ili s nekog drugog mjesta, blieg ili 27

daljeg, pa ak i sa suprotne strane nae zemaljske polutke. Vrioci vlasti u naem municipiju mogu i ne biti nai oevi municipija, a kad to nisu, onda su nam neprijatelji. Od njih nas brani Obrana unitavajui ih, ali i preventivnim mjerama, zauzimanjem poloaja odakle djeluju, tonije, nametanjem nae vlasti nad duhovnim prostorom njihove vlasti, neprijateljske, na to nam daje pravo ne samo njihovo zasizanje u nau vlast, nego i pravednost koja je na naoj strani. Unum se sjeti da su sve drave u prolom tisuljeu i prije toga, od pamtivijeka, napajale pravednou koja je bila na strani svake pojedine od njih. Mentor je rekao: Koje su to vlasti to nas ugroavaju, i nikada nee saznati osim ako postane strateg, kao to je vjerojatno da hoe, jer tvoja izvanredno razvijena intuicija nije nimalo otetila tvoju izvanrednu inteligenciju. Unum je bio opijen sreom koja ga je dopala. Mentor je rekao: Odsad nee pripadati nikome do Obrani. Tvoji te roditelji nee vie nikada vidjeti. Bit e obavtjeteni da ti je pripala najvea ast u municipiju. Unum je to primio posve hladno. Najvea ast, najvea odgovornosti Mentor je rekao: Izai kroz vrata broj 6! *** Preparandiju Obrane zavrio je Unum jednako tako uspjeno kao i osnovno obrazovanje. Meu najboljima, moda najbolji. Po apsolviranju dopala ga je najvea ast meu najveim astima. Otpremljen je u zatvorenom sanduku u termitnjak Obrane sa zvanjem destruktora. Mentor preparandije mu je na rastanku rekao: Tvoj e zadatak biti da prema zapovijedi ifre pronalazi neprijatelja i da ga prema zahtjevu stratega privremeno ili trajno uniti. Bit e ubilac. estitam! Unum je i to primio posve hladno. Uili su ga i nauili da sve prima posve hladno. Jedino Unu nije primao posve hladno. tovie, bilo mu je u njenom naruju sve toplije, toliko toplije da se osjeaj vrenja najvee asti nekako sam od sebe topio. Nije prolo dugo vremena do trenutka kad je primio nefingiranu ifru. On je to znao, jer se na monitoru pojavilo lice 28

ovjeka kojega je ubio, a da nije znao tko je taj i gdje je. To lice, mladenako kao i njegovo, trebalo je da ga ispuni ponosom uspjenosti izvrena zadatka, jer su mu lik ubijenog poslali stratezi kao trofej i estitku. Ali nije ga ispunilo ponosom. Preplavilo ga je neto nalik tuzi. Ubio je neznanca, ali dok ga je promatrao mrtva na ekranu, poeo je sumnjati po emu je to zadatak najasnijeg zvanja. Njegov in je bio, nametnula mu se ta misao, nalik na puani metak vojnika koji je u povijesnim ratovima ubio sebi ravna vojnika samo zato da od njega sam ne bude ubijen. Instruktori povijesti govorili su o toj besmislici s podsmijehom koja je proimala sljedbenike finalizma. Zamislite, ako moete, govorili su, generali su slali na bojita milijune ljudi koji su se izmeu sebe ubijali na kopnu, na moru, u zraku, u podmorju, u planetarnim orbitama. Zatim su sjedali za pregovarake stolove, iznosili brojke ubijenih i iznova pomicali granice. Kakva gluposti Izmislili su i neutronske bombe da bi sauvali zgrade, tvornice i strojeve, i unitavali su samo ljude, do jednog koji bi se zatekao na prostoru zraenja, bez odabira, na tone! Kakva zloinaka glupost! I preparandisti su se zajedno s instruktorima grohotom smijali. A onda su zaraeni brojili ive i vrednovali osvojeno, pa bi ustanovili da pravdi nije posve udovoljeno, da su pobijedili poraeni, a izgubili pobjednici, i ponovno su ratovali... Grohot! Grohoti Grohot!.,.. I sada je grohot bubnjao u Unumovoj glavi, ali izrugivao je njega samoga, jer je sve bilo isto samo to se mrtvi ne broje na tone, granice se poklapaju, a stratezi, kao i generali, ne ubijaju i ne bivaju ubijeni. Moda su se tako dogovorili za pregovarakim stolom otelo bi se iznenada Unumu. Una ga nije pitala ni tko ni to. Kad bi u mislima odlutao od nje, izustio bi neku reenicu koja se nije ni na ta nastavljala niti je kazivala ita sama po sebi. Dogaalo mu se to i za vrijeme kratka sna u koji bi iznenada utonuo. to se vie mrtvih lica redalo na ekranu monitora, sve su ea bila njegova nestajanja iz Unine prisutnosti. Ona bi ga tada milovala i strepila za njega. Bila je skoro tri godine u Obrani. Imala je za to vrijeme mnoge seksus-partnere, ali ulaskom Unuma u njezin ivot... njezin ivot je bio jedino vrijeme s Unumom... svi su se oni pretopili u jednog jedinog, a i taj se jo jedva odravao u njezinu pamenju, premda je poneki od njih, ako je bio nov kao i Unum, i dok je bio nov, pokuavao unijeti neto osobna u odnosu s njom. Una ih je krtim odgovorima ili utnjom polako odvikavala pitanja i usklika: Zna, da si sjajna! . Moe li biti 29

malo pasivnija?... To je za mene novo! Tko te je tome nauio?... to ne bi bila malo aktivnija?... Kako ti je bilo s onim prije mene?... Ovo pitanje ne bi nijednom preutjela: Zar nisi bio i prije sa mnom? Imala je spreman odgovor i za pitanje: Jesam li bio dobar? Glasio je: Nemam pojma i ne zanima me. Ima li jo koje pitanje?... Partner bi tada gledao oko sebe kao da trai pristanak zidova, ali kako nije mogao znati jesu li je uli i hoe li njega uti, za svaki bi sluaj rekao: Nemam. S Unumom tako nije bilo. Ono to su jedno drugome htjeli rei, saznavali su iz oiju, iz pokreta, iz tiine, iz neke udnovate neimenovane sukladnosti osjeaja. On je urio k njoj kao da bi mu mogla pobjei, premda je to bilo iskljueno, a ona ga je doekivala kao da je ve izgubila nadu da e doi, premda je i to bilo iskljueno. Stratezi su i ljubav podvrgli posluhu. Oni koji su se odabrali, morali su u odreeno im vrijeme biti zajedno, ali bilo im je na volju da ga iskoriste ili ne iskoriste za ljubav. Usprkos tome, Unum je sve bre pretravao hodnike, kao da raste mogunost da je nee nai, a ona ga je doekivala kao da je bilo sve manje nade da e doi. *** Nekoliko mjeseci poslije prvog susreta Unuma i Une, prvi put je uao kao da ne zna gdje, kamo i zato. Vrata je otvarao tako polako da je ona u prvi tren mislila da joj netko drugi dolazi u posjet. Ugledavi njega olakano se zaletjela, ali dranje Unuma odrezalo joj je krila zaleta kao ranjenoj ptici. Poznavao sam ga iz preparandije. Bio mi je drag rekao je Unum gledajui u prazan translucentni zid. Una se nije usudila da pita o kome on to govori i zato tako odsutno. Moda zidovi ipak sluaju! Uvijek se Una bojala da bi Unum mogao rei neto to ne smije, ali nije pri tome mislila da bi i sama bila ugroena, premda je rei i uti za stratege jedno te isto! A kad ga je odabrala i bila odabrana, vrijedila je sebi samo toliko koliko je vrijedila njemu. Zato mu je prila vrlo paljivo kao krhkom leptiru koji se izmeu dva zapuha vjetra zaustavio na latici cvijeta. Poloila ga je na leaj i blago milovala. Ubio sam ga! Ubio sam ga! Ubio sam ga!... mucao je moda u snu, moda budan. Una pritisne svoje usne na njegove da bi ga omela u ispovijedanju. Neko je vrijeme mirovao, ali nije dugo izdrao Otklonio je lice u stranu. 30

 Satelitska stanica... Saturn... Orbit 11... Ulazak u orbit 12... Sudar... Koercija itinerera zrakama omikron 92 Unum Unum... aputala mu je u uho i naslanjala ruku na njegova usta. I cijelim je svojim tijelom pokuala zastrijeti njegov glas. Naao sam emitenta smrtonosnih zraka u neprijateljskom satelitu nastavljao je on. Bio je u orbitu 4... Ubio sam ga... Bio mi je prijatelj u preparandiji... Unum! uti! molila je Una. Imao sam dojam da me s monitora gleda ravno u oi i osuuje za besmisleno umorstvo vikao je Unum trgajui se. Nije joj preostalo drugo nego da se vrsto pripije uz njega, prislanjajui mu, savinuta nad njim, svoje tople grudi. Uspjela je. Smirio se kao dijete koje se tek oslobodilo fantazmagorinog sna, ali jo je neko vrijeme drhturio kao od zime, pa ga je Una grijala dahom. Od tada je Unum bio sve nemirniji. ak i kad su bili jedno u istovremenom ljubavnom srhu, misao nije uvijek slijedila tijelo, odlazila je i gubila se u labirintima prisjeanja ne nalazei izlaza. Ali vie nije govorio ni u snu ni budan. Htio je, ali ona mu je odmah rukama zatvarala usta, a on se pokoravao tom pokretu, jer mu je napisala: Najdrai, otimaju ti se naglas misli koje te lako mogu odvesti u propast. Dopusti mi radi sebe da te u tome makar i silom sprijeim. Ljubim te neodoljivo. Samo tebe. Izgubim li te, ubio si me. Unum je to nekoliko puta proitao i svaki put kimnuo glavom da pristaje. Polako je zaboravljao da je ubio prijatelja, vrlo polako. Vie tjedana je prolo a da nije bio u stanju ozariti se to ima Unu, ali ona je strpljivo ekala i doekala da se ozari i da nju ozari... Sve dok... Uao je jednog dana k Uni oklijevajui kao i onda kad je ubio prijatelja, ali ne s onim izrazom izgubljenosti, ne kao da ne zna gdje je i kome je doao. Bio je blijed, oiju uronjenih, tamnih, kao da su prikrivene ustajalom movarnom vodom. Una je kao i onda ustala da ga povede do leaja, ali on joj rukom, tekom kao da je od olova, dade znak da mu se ne pribliuje. Ona nasluti da mu se dogodilo neto jo gore. to? to uope moe biti jo gore? Promatrala ga je pod teretom neshvatljive zloslutnje ne 31

znajui to e. Odjednom je opazila da mu se crte lica nekako rasplinjuju. Tjeila se da je obmanula; suosjeanje joj je slabilo vid, pomislila je. Vie mi se to nee nikada dogoditi govorio je sjetno. I zvunost njegova glasa je bilo drukija, zasjenjena. Neto se u njemu opiralo izgovoru. Samoglasnici su bili mukliji, suglasnici su zapinjali kao da mu je otekao jezik. Bolestan si! rekla je Una i uinila jo jedan korak prema njemu, ali on je podigao i drugu ruku, teku poput olova. Dobio sam ifru koju nisam znao... Morao sam uzeti kodeks... Stratezi to ne vole... Stratezi... Ne ubijaju i ne bivaju ubijeni... ti stratezi... Teak zadatak, Una... Ubiti pijuna!... Gdje je? U terminalu do mojega? Na suprotnoj strani geoida? U nekom od planetarnih orbita?... Od taktikog poteza neprijatelja, koji je zasnovan na poznavanju tajne, do pijuna... koji je tajnu odao... hotei... nehotei... ne znajui?... Krivudava putanja jednog glaska... Jedno, i to ba to jedno, zrnce pijeska iz Sahare, zavitlano uraganom!... Nai ga!... Dematerijalizirati ga, izbrisati kao da ga nikada nije bilo i... kao da ni najmanji trag nije ostavio o sebi dok ga je bilo... nikome... ni u sjeanjima... Uspjeh je put do poloaja stratega... Uspio sam. To nije smio rei! Nita nije smio rei! Izmeu nje i njega bile su njegove ruke rairenih prstiju, zgrenih u zglobovima. Na fonu svjetla, prsti su se inili gotovo prozirni. Ona je imala osjeaj da postaje gluha. Morala je napinjati sluh, jer su njegove rijei dopirale sve izdaljega, premda je ostajao na mjestu. Ako zidovi sluaju, Unum potpisuje sebi smrtnu osudu, a i njoj. Vie nije imalo smisla opirati se. Neka joj kae sve i neka joj prie olakan od tmore, i neka se zatim utopi u nju kao u moru. U modrim e ih dubinama spojiti konana radost. Kao strateg... izgubio bih te... Htio sam otkazati posluh, ali u tom te sluaju ne bih nikada vie vidio... Nisam imao izbora... Ispunio sam zadatak da bih sada bio s tobom... Unine su se oi ispunile suzama. Umrijeti s Unumom, zar to nije nebeski? Nekoliko sati sam traio pijuna... Podaci iz memorije terminala bili su proturjeni, ukrtavali su se, potirali... Formule zakona vjerojatnosti postaju gotovo nemone... Kompjutor je pokazivao znakove poremeenosti... Ali uspio sam. Una, uspio... 32

Una ga nije razumjela. Uspio je! Zato zatvara vrata do poloaja stratega? Ona bi znala da ga vie nema ne zato to on nee da je ima, ve zato to je to Obrana... Oplakala bi ga i ponovno bi se redali operativci. Ostala bi joj uspomena na veliki, jedinstveni doivljaj. Ona bi postala krinja te uspomene. Zato se ubija? Nisu je zanimale rijei. Osjeala je bol koji je vatrometno izbijao iz njih. Unum je bio sve vie vulkan koji potmulom tutnjavom najavljuje buenje, a ona uje tutnjavu koja ne nalazi put do nje. oprata se od nje. trai prostor praska izvan njihova svijeta. Uspio sam i budui mrtvac se pojavio na monitoru sitan, udaljen... Predznak da ga imam... Sjedio je spokojno u terminalu, okrenut mi leima. Jo samo jedan potez i atomi... od kojih je sastavljen... prelazit e u negmateriju... Stratezi znadu gdje je... Kad ne bi znali ne bi mi ga mogli pokazati... Uostalom, svejedno je!... Artik? Antartik? Pacifiki atol? Podmorje? Bespua Anda ili Himalaje? Zemlja ili Svemir?... Svejedno je!... Jo samo jedan potez!... Povukao sam ga. Bila je to biljarska putanja dezintegrirajuih zraka... Uspio sam... Na ekranu monitora njegov mi se lik pribliio s potiljka. Tada sam uinio neto suvino. Htio sam ga vidjeti s lica. Mogao sam to postii, premda radoznalost nije preporuljiva. Da su to stratezi smatrali vanim, vidio bih ga ne samo s potiljka. Zato bi onda meni to bilo vano?... Ne znam... Ipak sam okretao njegov poloaj i ugledao ga... Smjeno!... Zaista se Unum nekako blijedo nasmijeio. Tada je uinio nekoliko koraka do Une, nekoliko tekih koraka kao da noge vue kroz gusto blato. Poljubi me, Una! rekao je bunarskim glasom. Poljubila ga je posve laganim dodirom usana. Moda je tog trenutka ve znala istinu, ali cijelo se njezino bie opiralo da je samoj sebi prizna. Zato i jest njezin poljubac htio biti samo leptirski dodir. I bio bi da se Unum nije prignuo naprijed i tako je prisilio da se suoi s neizbjeivim. Osjetivi neprirodnu mekou njegova tkiva, Una je ustuknula, ali prepast je samo sekundu, dvije, bila jaa od ljubavi. Htjela ga je zagrliti kao da e ga time zatiti. Nije joj dopustio. Podigao je olovno jo jednom ruke da je sprijei, primakao se translucentnom zidu, utisnuo se u nj, rairio prate... Sada je mogla vidjeti obrise lubanje, kraljenjaka, kljunih kostiju, prstnih lanaka... Ono to je govorio jedva je razabrala: 33

 Proitao sam jo jednu poslanu mi ifru... Glasila je... Kazna za prekraj apsolutne utnje... izvrena je... besprijekorno... estitamo!... Bilo ga je sve manje. Okrenuo se prema njoj. U dupljama oiju bile su jo samo sjenke. Krenuo je prema vratima. Ve mu je i skelet bio proziran. Uz parajui jecaj Una se bacila prema njemu, prema onoj maglici koja je bila jo uvijek Unum. Ali ono neto prolo je kroz vrata koja su ostajala zatvorena. U sobi je bila jo jedino njegova odjea. Una ju je drala. Ostavtina! Poloila je odjeu na leaj, pomno je sloila onako kakva je bila dok je njoj bio Unum. Legla je na njegovu odjeu i obujmila se rukavima. Tako je ekala kaznu. Jer stratezi ne trpe da netko zna ono to ne smije znati.

34

Bob Shaw:

Unreasonable Facsimile
Preveo Zoran Milovi

Besmislena kopija
Coburn je buljio u svoju djevojku sve zaplaeniji. uo je da se stvari kao to je ova dogaaju savreno normalnim mladim enama ali je oduvijek smatrao da je Erica na takvo neto imuna. Nikada ranije nisi mi spominjala brak tupo joj je odgovorio. Osim toga... ti si zoolog. ime oito eli rei da imam buhe? Ili moda neto drugo? upita Erica, uspravljajui se u svojoj punoj visini, s oima koje su bile dva centrimetra iznad Coburnovih. Kretnja koju je uinila imala je za njega sasvim drugaiji efekt i njezino atletski 35

razvijeno tijelo elio je vie no ikada, no to ga je podsjetilo i na kobru koja se uzdie prije napada. Ne, ne brzo je odvratio. Samo sam elio rei kako netko, tko se bavi poslom kao to je tvoj, mora znati da je monogamno stanje sasvim neprirodno izmeu... Izmeu ivotinja. Ti znai tako misli o meni, je li? No, ti svakako nisi ni povre ni mineral smijuljio se Coburn, iako je bio oajan. Problem je u tome da se ja ne mogu oeniti tobom. Zato ne? No, pa... vidi... njegov je mozak ubrzano radio traei inspiraciju. Rije je o tome da... ah... da sam se pridruio Svemirskoj trgovinskoj korporaciji. Erica se trgnu. Samo zato da bi pobjegao od mene! Ne zato Coburn pogleda ukri, nadajui se da e mu to dati izgled ovjeka koji je zaluen svemirom. Draga, to je poticaj izvana. Ne mogu se boriti protiv toga. Divlji, neistraeni, tamni prostori mame me. Noge mi gore od elje da zakorae na povrinu dalekih nepoznatih zvijezda. Planeta odvrati Erica okrutnim glasom. Da, da, planeta, upravo sam to i elio rei. U tom sluaju, i ja u otii nekamo daleko. Oi su joj bile zamagljene suzama. Otii u da te zaboravim. Coburn je bio mlad ovjek meka srca i bio je alostan. to se Erica rastuila, ali ubrzo ga je smirila pomisao da je uspio umai braku koji je, kao to zna svaki stanovnik dvadeset prvog stoljea, dosadan i zamoran anakronizam. To vie bio je iznenaen kad je otkrio tri dana poto je Erica otila na znanstveno putovanje u neko mjesto kojem je ime bilo gotovo nemogue izgovoriti da mu se ivot vie uope ne ini vrijedan ivljenja. Nijedna od ugodnosti to su mu se u onom trenutku kad mu je Erica govorila o braku inile tako atraktivnima sada uope nije bila primamljiva. Na kraju zakljuujui da je dospio do najnie toke svoga ivota uinio je ono to mu se u tom trenutku inilo jedino logino. Pridruio se Svemirskoj trgovinskoj korporaciji. *** 36

Neto kasnije Coburn je otkrio da je pogrijeio to se tie najnie toke svoga ivota. Ova mu je misao dola na pamet iznenada, poto je proveo tri mjeseca u slubi. Iako nije imao nikakva iskustva u pilotiranju svemirskim brodovima i mada ga posao nije osobito zanimao, ipak je uspio zavriti osnovni teaj za svega dva tjedna, zahvaljujui univerzalnim komandama koje su prividno bile iste na svim vrstama transportnih vozila, od automobila, aviona i podmornica, pa sve do svemirskih brodova. Ta zgodna stvarica omoguavala je ovjeku da se koncentrira na to kamo ide, umjesto da misli kako e stii na cilj. Coburn je upravo to i inio: koncentrirao se na prijevoz svjetleih krzna izmeu dva zvjezdana sistema negdje daleko s one strane Granice, kad iznenada na potiljku osjeti leden dodir metala. Uzviknuo je od iznenaenja najvie stoga to je otkrio da se na njegovu svemirskom brodu za jednu osobu naao i slijepi putnik, ali novi nalet straha zapljusnuo ga ie kad je zakljuio da je jedina stvar koju bi slijepi putnik prislonio uz njegov potiljak mogla biti revolver. Ovo je revolver potvrdio je njegove slutnje hrapav, promukao glas. Samo ti lijepo uini onako kako u ti rei, pa ti se nee dogoditi nita runo. Ne elim nita drugo nego da se vratim kui, ako vi nemate nita protiv. Bio je to srazmjerno popunjen, poduzetan ovjek naglih kretnja, etrdesetih godina, obrijane glave, sa crvenim injem posutim ozeblinama po lubanji i licu. Coburn kimnu glavom. Da ste eljeli doi do moje baze ostali biste sakriveni do kraja puta. Tono. Prema tome pretpostavljam da se elite spustiti negdje drugdje. Opet ima pravo, sinko. A sada okreni prema planetu Toner Dva, eno tamo odvrati ovjek i kucnu prstom svijetlu sjajnu toku na ekranu. Ma ne, vi, zacijelo, ne elite ii tamo! To je mjesto potpuno nenastanjeno! Sinko moj, upravo zato i elim otii tamo. Ja sam Patsy Eckert. Na spomen toga imena Coburnovo srce trenutno je oslabjelo. Eckerta se ne bi moglo opisati kao kralja kriminalaca suvie esto 37

su ga ulovili a da bi mu pristajao taj naziv ali su ga traili na najmanje stotinu svjetova, jer je svima postalo oigledno da on jednostavno nije sposoban uiniti neto to bi bilo u skladu sa zakonom. Krae, otimaine, ucjene, silovanja i ubojstva bili su njegov nain ivota i njemu je sve to bilo tako jednostavno kako je drugim ljudima jednostavno raditi, zabavljati se, igrati se. Mislio sam... proaputa Coburn mislio sam da ste... Pogubljen? Ne, ovaj put ne. Pobjegao sam, ali mi se ini da u se nekoliko godina morati skrivati i to na nekom mjestu gdje im nee biti ni nakraj pameti da me trae. Coburn nije bio glup, i pokuao je sprijeiti svoj proces razmiljanja da ne bi doao do neizbjenog zakljuka o vlastitoj sudbini. Ali vi ste svakako sposobni pronai i neko mnogo bolje sklonite pokae brzo rukom na ekran i svemir oko njih. Pogledajte samo koliko je prostora u galaksiji. Svaka od ovih milijuna svijetlih toaka predstavlja jedan planet... Zvijezdu doda Eckert promatrajui Coburna sa zanimanjem. Ma da, upravo sam to i elio rei. Sasvim sigurno u tim golemim praznim prostorima... Eckert podie revolver. Sinko, ako ne eli da ti se u glavi pojave neki golemi prazni prostori, upravi brod tamo gdje sam ti rekao. Coburn zlovoljno kimnu glavom i poe na tastaturi otipkavati komande za brodski kompjuter koji e promijeniti kurs i usmjeriti letjelicu prema najblioj zvijezdi i spustiti je na njen drugi planet. Bilo je sasvim oito da Eckert, kad se jednom spusti na tlo, nee dopustiti da brod nastavi putovanje, i Coburnu postade jasno da je najbolje emu se moe nadati poloaj zarobljenika na neistraenom planetu. Druga mogunost bila je brza smrt ubrzo nakon slijetanja, no to mu se nije ba svidjelo. U turobnoj tiini brod je prolazio kroz seriju dimenzionalnih skokova. Sistem prema kojem su ili bio je sve blii, dok je njegova slika na ekranu postojala sve vea, sve dok se nije pojavila slika drugog planeta. Bila je lopta blage bijele boje, pokrivena oblacima. Nema nikakvih pomagala za sputanje, tako da ne moemo prokapati dolje ree Coburn. Za sputanje mora biti normalan prostorno-linearni pristup. 38

 Nita ti ne brini znam ja ovaj planet ve odavna. Ispod tog oblaka samo je velika travnata ravnica. Dok je Coburn na radaru velikog dometa promatrao povrinu planeta, pokuavajui potvrditi tvrdnju o ravnici, Eckert mu je ponovo stao iza lea i pritisnuo cijev revolvera u udubinu pri dnu njegove glave. Coburn je za to vrijeme eznutljivo i s beznadnim oajem razmiljao o braku i blaenstvu u kojem je mogao ivjeti s Ericom samo da nije bio toliko lud da je ostavi i da napusti toplu sigurnost Zemlje. Ovo je to, govorio je sam sebi, dok je letjelica ronila kroz nemirnu maglovitu atmosferu. Ovo je stvarno najnia toka mog ivota stvari jednostavno no mogu postati jo gore. Naravno, opet nije imao pravo. Dok ih je dugi, kosi pad broda sputao kroz donje slojeve oblaka koji su okruivali planet, pred sobom je ugledao smrt tamo gdje je trebalo da se nalazi beskrajna ravnica golem i udno poznat oblik snijegom pokrivenih planina. Jedva da je dospio zavritati, a onda brod udari ravno u kameni zid. *** Svijest mu se polako vraala dok je leao na drhtavom ali neoteenom podu kontrolne kabine. Eckert je svojim tijelom ukraavao konzolu s instrumentima, a na licu mu se vidjelo koliko je zbunjen i zaprepaten. Mnogobrojni elektroniki monitori svjetlucali su i buili, ali ve sama injenica da ih je ostalo dovoljno ispravnih da prave bilo kakvu buku, po Coburnovu je miljenju predstavljalo izvanredno udo. Slabo je zatresao glavom i odmah je uvidio da je situacija i dalje vrlo teka. Eckert je podigao revolver i ponovo ga uperio u njega. Kako si to uinio? reao je Uinio? to? Manipulirao dimenzionalnim skokovima tako da se spustimo na Zemlju. Odakle vam je na pamet pala tako luda pomisao? Ne vuci me za nos, sinko. Ta planina koju smo zamalo pogodili je Mount Everest. Coburnu je postalo muno, bio je zbunjen i bijesan. Otkrio je da ga revolver u Eckertovoj ruci vie ne zabrinjava ni pola posto. 39

 Pokuajte utuviti u tu svoju glavu ovo: da sam otkrio tehniku skokova sposobnu da uini neto takvo bio bih milijarder, a ne bih... Coburnov je glas zamro u trenutku kada mu se u mozgu pojavila udna misao. Monstruozna kamena planina koju je za treuntak ugledao na ekranu nalikovala je na Mount Everest. Skoio je na noge i zabuljio se u ekran, ali i on je, kao i svi ostali ekrani, bio taman ili razbijen od udara. U glavi su mu se komeale najrazliitije misli. I rei u vam jo neto nastavi Coburn mi nismo zamalo pogodili tu planinu: ili smo ravno na nju! Mogli smo biti prah i pepeo. Eckert duboko udahnu i mrkim opasnim pogledom pogleda Coburna. Sluajno, sasvim sigurno znam da na Toneru Dva nema nikakvih planina, dakle... Iznenada se zauje alarmno zvono javljajui da su iz oteenih kuita izali radioaktivni materijali i uli u brodski prostor. Sredite to kasnije ree Coburn. Moramo to prije izai odavde. Skoi na noge i iroko otvori izlazna vrata, iza kojih se ukazae goleme bijele urvine, i s praga se odbaci u snjeni nanos. Eckert je skoio trenutak kasnije i prizemljio mu se gotovo na lea. Sjedoe, udiui hladan smolast zrak, i pogledae naokolo. Brod je leao na kraju dugakog plitkog lijeba, okruen morenama i nanosima snijega koje je napravio sputajui se, dok su se iza njega vidjeli kruti iljasti kameni bedemi upravljeni prema olovnom nebu. Coburn se opet sjeti Everesta to je bilo isto tako udno kao i to da su jo ivi. . Ovo ovdje je toplo povie Eckert drei u ruci aku bijelih pahulja. To uope ne nalikuje ni na kakav snijeg. Coburn uze nekoliko pahulja i priblii ih licu. inili su se kao komadii plastine pjene. Teak smolast miris, za koji mu se inilo da proima atmosferu Tonera Dva, zapahnu ga i otea mu dah, a glava mu nesigurno zapliva. Maknimo se dalje od broda ree ne odvie sigurnim glasom. Neto bi se moglo razletjeti. Umornim, tekim korakom izvukli su se iz udoline, instinktivno se uputivi niz obronak. Jai povjetarac kovitlao je trake snijega i magle oko njih, no s vremena na vrijeme hvatali su u udaljini odbljeske onoga to se pokazalo kao sivo-zelena ravnica, kilometrima daleko ispod njih. 40

 ini mi se, nakon svega, da ovo ipak nije Zemlja prizna Eckert. A isto tako mi se ini da se zbiva neto prilino udno. Sat kasnije uvidjeli su da nisu osobito napredovali prema podnoju planine. Bijeli materijal po kojem su hodali, iako po izvjesnim osobinama sasvim razliit od zemaljskog snijega, bio je pod nogama isto tako klizav a isto se tako sabijao u staklaste klizave grude. Coburn je zapao u tihu potitenost, prekinutu jedino dahtanjem i gunanjem svaki put kada bi izgubio ravnoteu i pao. Sa enjom je razmiljao o Eriki koja je bila stotine svjetlosnih godina daleko, negdje na Zemlji, i pitao se hoe li ona uope ikada saznati za njegov tajanstveni nestanak kada mu ui uhvatie zvuk udaljena povika. Vjetar je otpuhao slabaan zvuk dalje, ali se i na Eckertovu licu vidjelo da je i on uo neto. Na onu stranu tamo ree Eckert i pokae prstom nalijevo. Tamo je netko. Promijenili su pravac i uputili se ravno po boku padine. Nekoliko minuta kasnije Coburn je postao svjestan podruja blijedozelene svjetlosti to je osvjetljavala maglu ispred njih. Bilo je oigledno da svjetlost ne dolazi iz prirodnog ve iz umjetnog izvora. Coburnov prvi impuls bio je da potri prema njemu, ali Eckert je jo jednom podigao revolver i zaustavio ga. Ne tako brzo, sinko ree Eckert. Ja svoju glavu ne guram u prvu omu koja naie. Stigli su do niskog breuljka, iza koga se svjetlost nazirala mnogo jasnije i sjajnije. Na Eckertov prijedlog spustili su se na sve etiri i tako dopuzali do vrha breuljka i oprezno provirili promatrajui padinu s druge strane. Gotovo stotinu koraka dalje, na drugoj strani, stajala su u snijegu uspravljena dva velika crna stupa, udaljeni jedan od drugoga malo vie od metra. Pri dnu svakog stupa nalazio se cijeli snop kablova i metalnih kutija, a pravokutno podruje izmeu njih doimalo se poput plohe svjetlucave prtave svjetlosti to je obasjavala dio breuljka koji se sputao pred njihovim pogledom. Snijeg u blizini i svuda naokolo bio je izgaen mnogobrojnim stopama. Iz nekog nejasnog razloga, Coburn je pomislio kako je to portal, neka vrst ulaznih vrata koja su ostavljena otvorena. Nekoliko sekundi kasnije taj se dojam pojaao iznenadnom pojavom dvaju smeih, upavo-dlakavih gorila koji su iznikli iz svjetlucavog pravokutnika i stali otresati snjene pahulje sa sebe. estok nalet snijega izletio je iz pravokutnika iza njih, iako Coburn opazi nije snijeilo, a vjetra na Toneru Dva sada gotovo da nije ni bilo. Poeo je predosjeati smisao prave prirode tih vrata. 41

 Koje ogavne ivotinje! proapta Eckert Pada li ti na pamet kakva ideja o tome to su oni zapravo i odakle su? Nema ih u korporacijskom priruniku za identifikaciju, ali i sami znate da je Zemljina federacija samo mali dio Gataktike zajednice. U galaksiji postoje tisue kultura i svjetova o kojima ne znamo nita. to manje znamo o tipovima kao to su ovi, to bolje odvrati Eckert, pokazujui ovinizam koji se Coburnu. s obzirom na Eckertov antagonizam prema svim ljudskim standardima, blago reeno, nije uinio udnim. Ima ih sve vie. uj... nije li ta stvar neka vrst prijenosnika materije? nastavi Eckert. Iz pravokutnika pojavie se jo etiri gorile. Dvojica su nosili nekakve sprave na tronocima, instrumente koji su malo podsjeali na teodolite. Jedan poe govoriti glasnim njauim glasom koji je bio tako udno moduliran, da je Coburnu trebalo nekoliko sekundi da shvati da ta kreatura govori jezikom galingua. kojim se sada sluio dobar dio vrsta u galaksiji. ...od efa Strukturalnog podravanja govorio je gorila. Izvjetava nas da je prije neto manje od dva sata na planet nepredvieno sletjela mala letjelica zemaljskog tipa. Apsorpcijsko polje onemoguilo je da se letjelica pokae na radarskim ekranima, tako da je udarila u sredinji dio sjeverne strane, odnosei pri padu dio novopostavljenog sistema za grijanje i rashlaivanje; zaustavila se tono iznad ledenjaka Khumbu na junoj strani. Drugi gorila uzbueno se ponadao: Proli su ravno kroz planinu! To znai da je letjelica, moda, ovdje negdje u naoj blizini. Upravo zato su i pozvani svi istraivaki timovi sa Zemlje, kako bi pomogli u potrazi. Svi poslovi, ukljuujui i konstrukcijske, odlau se do daljega, dok se ne uvjerimo da je posada broda mrtva. Moramo li ih ubiti ako ih ne pronaemo mrtve? Ako bude potrebno. Nakon toga moramo pronai letjelicu i izbrisati je iz sistema Tonera prije no to njeni ostaci privuku brodove koji e krenuti u potragu. Izgleda dosta muke za jedan obian primitivan brod, ha? Ne previe. Moe li zamisliti to bi nam Komitet uinio kada bi saznao za Everest Dva? Dva stoljea rada otilo bi u vjetar! Eckert stegnu Coburnovo rame. 42

 Jesi li uo to su rekli? Da su istraivaki timovi pozvani sa Zemlje... a ti su divljaci doli iz tog zelenog pravokutnika nosei istraivaku opremu. Rekao bih da je to jedna strana prijenosnika materije i da treba samo da koraknemo kroza nj da bismo stigli na Zemlju. Mislio sam da se elite sakriti na neko mjesto gdje nema guve primijeti Coburn otupljenim glasom, dok su mu glavom promicale druge misli koje su ga nemalo uznemiravale. Ako trenutno stignem na Zemlju i ne ostavim nikakva traga, to e mi onda biti najbolje skrovite. Kome bi mogla pasti na pamet da me tamo trai? Coburn nestrpljivim pokretom odmaknu Eckertovu ruka sa svoga ramena i ree: Tko mari sada o tome? Sluajte, upravo sam otkrio zbog ega smo uspjeli udariti u planinu i ne poginuti, i zato ovdje zrak mirie na smolu, i zato ovaj snijeg ovdje uope ne nalikuje na pravi snijeg. to ti je na pameti, sinko? U Eckertovu glasu mogao se osjetiti prizvuk nemarnog poputanja, dok je sa druge strane gladnim pogledom jednostavno gutao svjetlucavi zeleni pravokutnik. Zar ne shvaate? Ove kreatura grade kopiju naseg Mount Everesta od staklenih vlakana i plastike! Zabava. Momci se zabavljaju komentirao je Eckert prijaznim glasom ne okreui glavu. Leao je savreno mirno, gledajui tuince kako se zaposleno vrzu naokolo, a zatim kreu stazom to je vodila s lijeve strane breuljka iza kojega su se skrivali Coburn i Eckert, no nisu ih opazili. im su zamakli za jedan snjeni smet, Eckert se okrenu, spremno drei revolver u ruci. Na ovom emo se mjestu rastati ree. Ja tu proi kroz to zeleno svjetlo. I ja bih htio ii. Sasvim sam siguran u to, sinko, ali ti si jedini koji moe uperiti prst na mene. ao mi je odvrati Eckert podiui revolver. Nai upavi prijatelji ut e ako budete pucali na mene. Lako bi mogli biti blizu nas, zar ne? Mogli bi i poi za vama. Eckert se zamisli na trenutak. Da, ima pravo. Bit e najbolje da sredim te crne kutije kod stupova. To e zatvoriti vrata kada budem proao, i u meuvremenu ih zadrati, dok se ja tamo preko ne snaem. 43

Iznenada se trgnu i zabije cijev revolvera u Coburnov pleksus silinom karate udarca. Coburn osjeti kako mu zrak izlazi iz plua iako nije izgubio svijest i kako njegov paralizirani grudni ko odbija uzeti zrak. Zabrinuo se da moda ne umire. Dok su Coburnu kripavi zvuci izvirali iz grkljana, Eckert se uspravi i pognute glave potri prema zelenkastom pravokutniku izmeu stupova. Ve je gotovo stigao do vrata, kada iz njih izroni jo jedan gorila. Eckert mu opali u trbuh, pa kreatura s muklim udarom sjede u snijeg, napol presavijena, i tada lagano pade na lea. Iz pravca u kojem je otila glavna skupina zaue se zvui nalik na trubljenje. Eckert se osvrnu na sve strane, skoi u zeleni pravokutnik i nestade iz vida. Coburna obuze iznenadan predosjeaj i uvjerenje da je Toner Dva sada postao za njega jo nezdravije mjesto. Taj je osjeaj bio tako jak da je uspio nadvladati paralizirana plua i podii se na koljena. elio je dosegnuti zelenkasta vrata, ali je ve uo glasove tuinaca koji su se vraali, i bilo mu je sasvim jasno da vie ne moe umai na vrijeme. Ponovo se bacio na tlo i zagnjurio glavu u snijeg, dok su se tree prilike humanoida pojavljivale iz mutne izmaglice. etvorica su bila tipa gorile, no dva su bila bez krzna, mnogo tanji, zelenkaste koe, djelomino pokrivene zelenim tunikama. elave glave ljeskale su im se poput briljivo ispoliranih i ulatenih jabuka. Sva estorica sakupie se oko mlitave, nepokretne prilike ubijenog gorile. Nekoliko trenutaka dogovarali su se tihim trubljenjem, a zatim, razjareni, poee pretraivati okolinu pogledima. Coburn iznenada postade svjestan Eckertovih stopa u snijegu koje su vodile ravno od portala prema breuljku, a trenutak kasnije postade mu jasno da su i tuinci opazili te tragove. Rairili su se u polukrug i poeli opkoljavati mjesto na kojem se sakrivao Coburn. Pokuavao je utonuti u nepopustljivo tlo, kada se dogodi neto nepredvieno. Patsy Eckert iskoi natrag kroz pravokutnu zelenkastu svjetlost portala. Od glave do pete bio je pokriven pravim snijegom, a tresao se tako estoko da je jedva stajao na nogama, dok mu se lice gotovo i nije vidjelo pod ledenim naslagama to su mu davale mrtvaki blijedu boju. Jedan gorila opazio je Eckerta u trenutku kad se ovaj pojavio. Povikao je, a ostali su pojurili za njim. Eckert pokua podii 44

revolver ali su mu prsti bili tako smrznuti da mu je oruje palo u snijeg. Ona dva stvora bez krzna odmah su ga nagradila s nekoliko udaraca nogom, koji, iskreno govorei i nisu bili tako loi u nogometnom smislu, i ve idui trenutak Eckert nestade u guvi tijela, ruku i nogu. U donekle sigurnom skrovitu, Coburnu se pomalo kristalizirala ideja o kopiji Mount Everesta sagraenoj od staklenih vlakana i plastike. Ako je ta ideja tona, tada portal ne vodi na bilo koje mjesto na Zemlji sasvim je jasno da vodi na isto mjesto na pravom Everestu, tako ga gorilske istraivake ekipe nemaju veih tekoa oko mjerenja i premjeravanja. U tom sluaju, Eckert se pojavio na Mount Everestu usred zime, u okolini u kojoj ovjek bez zagrijanog odijela i maske moe preivjeti samo nekoliko sekundi. Oigledno je da ta bia nalik na gorile mogu preivjeti u ondanjim uvjetima, sa svojim dugakim krznenim kaputima, a ako je istina da neprestano posjeuju Zemlju ve nekoliko stoljea, onda to znai da su oni zapravo... Coburnu sijevnu: Pa ja gledam u Snjene ljude! Jetije! Svi ti stari nepotvreni susreti, svi neobjanjivi otisci stopala u snijegu himalajskog gorja, sve legende o Snjenom ovjeku, sve je to potjecalo od ovih stranih bia koja su iz nekog njima znanog razloga .gradili plastinu imitaciju najvie zemaljske planine. Tajna motiva i razloga zbog kojih je sve ovo napravljeno obuzela je Coburnove misli, a zatim ga opet prenue novi dogaaji pokraj portala. Ne obraajui panju na tijelo svog mrtvog druga, tuinci podigoe nemonog Eckerta i odnesoe ga u zeleno obojenu maglu. Ponovo su proli pored breuljka, ni ovaj put ne zapaajui Coburnovo skrovite. Disanje je Coburnu postalo ponovo normalno, a put kojim je mogao pobjei kroz portal sada je bio slobodan, no ve je imao priliku vidjeti da se tim putem nije imalo kamo umai. Uzeo je iz vreice na pojasu hranjivu tabletu, zamiljeno je sisao i na kraju progutao, a zatim je ustao i krenuo za skupinom tuinaca, pazei da uvijek bude na sigurnoj udaljenosti. Kad su preli neto manje od kilometra, preko padine, na mjestu gdje su iz snijega virile kamene gromade, grupa se susrela sa etiri stvorenja bez krzna, koja su stala prouavati Eckerta koji je jo drhtao od hladnoe. Jedno od njih suvie se pribliio zarobljeniku koji je u trenu pokazao da mu se snaga vratila: opalio ga je poteno u nos. Coburn osjeti zavist i potovanje prema nekim aspektima Eckertova poduzetnog karaktera, dok se lagano i oprezno pribliavao 45

rubom breuljka iznad staze, pokuavajui uti o emu priaju tuinci. Poeo je vjerovati da su bia prilino kratkovidna, tako da nije osjetio neku osobitu opasnost zbog toga to je bio sve blie skupini. ... po onome to smo nali u brodu, ini se da su tamo bila dvojica Zemljana njakao je jedan od novopridolih zelenkastih humanoida na jeziku galingua. Moramo.pronai tog drugog prije nego to ef stigne ovamo. Pretpostavljam da e nas kao i obino kriviti alio se najmanji gorila. Oduvijek sam govorio da bi trebalo da imamo nekakvu obranu u orbiti. I da time privuemo panju, je li? Sam zna kako je Komitet galaktikih igara strog kada otkrije da je netko izigrao pravila. Ako pronau da je na alpinistiki tim vjebao uspon na Everest prije nego to su poele Igre, bit emo diskvalificirani za najmanje deset stoljea. Mali gorila nije bio zadovoljan odgovorom. U svakom sluaju, zato su morali uzeti ba Everest? Tvoje rijei poinju zvuati nelojalno i nevjerno ree jedan bez krzna. Everest je izvanredna planina. Znatno iznad standarda propisanih za natjecanje. A i sam zna kako je izviaima Komiteta teko svakih pet stotina godina pronai odgovarajuu planinu, kada smiju odabirati planine samo s onih svjetova za koje su sasvim sigurni da e se pridruiti Galaktikoj zajednici prije iduih Igara. To je daleko od lakoga, osobito kad domoroci imaju dobre oi, a uz to poinju istraivati pojave neidentificiranih leteih objekata Ja i dalje smatram da ovaj model za vjebanje nije vrijedan ovolikih napora. Drago moje mlado mome, oigledno je da si ti jo isuvie nezreo da bi mogao shvatiti vrijednost prestia i golemog politikog dobitka za svijet koji je pokrovitelj pobjednike ekipe. Ostali iz skupine se pridruile i svi zajedno poee dokazivati najmanjem gorili. Coburn je bio toliko privuen eljom da deifrira smisao tih glasova, da se neoprezno podigao iznad plastine sive stijene. Osjetio je kako mu ledeni marci struje kimom kada mu se pogled susreo s Eckertovim. Eckert je leao pored skupine tudinaca poloen na tlo. Coburn nije znao zato bi trebalo da se boji pogleda ljudskog bia, jer su gorile i oni bez krzna sada bili zaokupljeni pravom mukom raspravom i uope ga nisu opaali. Coburn podie ruku i prijateljski mahnu Eckert je ranije bio spreman da ga ubije, 46

ali sada, sada su njih dvojica bila dva Zemljanina u tuem svijetu, sami, u sukobu s negostoljubivom okolinom. Eno ga onaj drugi! povie Eckert pokazujui ravno prema stijeni iza koje se skrivao Coburn. Eno tamo se sakrio. Iznenadna tiina pade na skupinu tudinaca dok se okrenue i zabuljie svojim kratkovidnim oima u pravcu stijene iza koje se Coburnova glava hitro spustila, proklinjui Eckerta i u mislima se eznutljivo opratajui od Erike. Eckert je istoristio situaciju i pokuao umai. ivotinjskom brzinom skoio je na noge i poeo bjeati. Dva tudinca pojurie za njim, no on jednostavno preskoi jednu kamenu gromadu i skoi u dubinu, na zaravan s druge strane, i doskoi na noge. Zau se otar zvuk cijepanja, dok je proletio ravno kroz povrinu tla. Coburn opazi nazupanu crnu rupu iz koje su dopirali oajniki krici, sve tii i tii, izoblieni Dopplerovim efektom, na kraju gotovo nalik na stenjanje. Bio je to zvuk koji kao da je govorio da je Eckert dugo, vrlo dugo padao u dubinu. Aha, znao sam ja da ovdje negdje ima tankih dijelova komentirao je jedan od gorila. Mildo je opet krtario na materijalu. Ostavi sada to odvrati jedan od tudinaca bez krzna zajedljivim glasom. Bit e nam bolje da provjerimo to je iza onih stijena. Skupina se rairi u polukrug, ba kao to su to i ranije uinili i poe opkoljavati mjesto gdje se skrivao Coburn. A on je skoio na noge i potrao, instinktivno smjerajui prema zelenkastom odbljesku portala. Uhvatite ga! Ubijte ga! vikao je ludinac. Coburn gadno prokune prepoznajui nazalno njakanja najmanjeg gorile, kojeg je jo ranije ocijenio kao onoga koji pravi najvie neprilika. Oduvijek je bio prilino dobar trka, ali sada je okovan strahom da ne bude uhvaen ili da ne propadne kroz tlo u beskrajnu provaliju jednostavno klizio snjenim predjelom, nesposoban da dodirom osjeti tlo pod nogama. Dok su se tudinci sputali za njim, zelenkasto svjetiucanje postajalo je sve sjajnije, da bi se na kraju pretvorilo u poznati sjajni portal. Mrtvi gorila jo je leao pokraj jednog od crnih stupova, presavijen u snijegu. Kada je poeo bjeati, Coburnu se uinilo, bio je maglovito svjestan, da bi ovako lako mogao istom brzinom optrati cio pianet, ali sada kilometar dalje sve je vise gubio dah, a skupina razbjesnjelih tudinaca vie nije bila tako daleko. 47

Dojurio je do portala, gurnuo jednu nogu kroz pravokutni pojas zelenkasta svjetla, a zatim je jo bre povukao natrag Himalajska zima epala mu je tijelo poput podivljale votinje. Glasno diui, osjeajui slanu slinu iscrpljenosti u ustima, strovalio se na tlo. Rjeenja koja su mu sada stajala na raspolaganju bila su neugodno ograniena na sigurno brzu smrt u ledenom snijegu pravog Everesta, ili vjerojatno brzu smrt u rukama tudinaca na lanom Everestu. Odabrao je ovu posljednju mogunost, ponajvie stoga jer ga je ona potedivala muke da ponovo stane na noge. Povici njegovih progonilaca postajali su sve glasniji. To je to, Erica, mislio je. A stvarno sam te volio, znaj. Pogledao je malodunim pogledom naokolo, pokuavajui dosei filozofsku mirnou, ali je pronaao malo zadovoljstva gledajui na ne odvie simpatian lik mrtvog gorile. Dugake vlasi leprale su na povjetarcu, na mahove otkrivajui i sakrivajui odsjaj neeg mjedenog, tik ispod koe lica. Nakit, ukras? Coburn se nagnu nad nepokretno tijelo mrtvog gorile i razgrnu vlasi na stranu. Ugledao je patentni zatvara i mjedenu crtu koja se pruala od obraza do prepona. Podie pogled, oiju punih raznih slutnji, i u nevelikoj daljinu ugleda prethodnicu drutva koje ga je progonilo. Zelenkasti tuinci bez krzna bili su skupini na elu. Ostala mu je moda jo svega minuta ili dvije. Povukao je zatvara na gorilinoj odori do kraja, odmaknuo ivotinjsku masku za lice, i naao unutra jednog od zelenkastih tudinaca, mrtvog. Dlakav vanjski pokrov bio je u isto vrijeme i zatita od hladnoe i odijelo za preruavanje pri posjetima, ne odvie ugodnim izletima na Zemlju. Coburn je nejasno blebetao od uzbuenja, dok je u panici svlaio tuinca i skidao mu krznenu odoru. Povici progonitelja postadoe jo zlokobniji kada su ugledali to radi. Jo malo pa e ga uhvatiti. Uskoio je u labavu kou, spustio masku gorile na lice i, ne ekajui da zatvori patentni zatvara, skoio kroz svjetlucava zelenkasta vrata, ba u trenutku kad mu je zelena aka s pandama zaparala po leima. Himalajski je vjetar, a s njime i teki nalet ledene hladnoe provalio kroz nezatvoreni prorez na koi gorile. Coburn urno povue zatvara prema gore, usporen nesprctnou aka u rukavicama, i odmaknu se od portala to je i s ove strane bio predstavljen sa dva jednostavna crna stupa. Vjetar je udarao u 48

estokim naletima i bilo je gotovo nemogue odrati ravnoteu na neravnoj podlozi, no bilo je prijeko potrebno da se to bre udalji od portala. Oni tuinci koji su na sebi nosili koe gorila bili su znatno sporiji pri progonjenju od svojih nesputanih drugova, ali bilo je sasvim sigurno da e se vrlo brzo pojaviti i poi u potragu za njim. Coburn otetura dalje, u slijepe snjene oblake. Desetak minuta kasnije poeo se osjeati prilino sigurnim da ga nee uloviti; nakon jednog sata bio je apsolutno siguran da vie nikada nee vidjeti tuince zelenkaste koe. Nevolja je bila u tome da je poeo sumnjati u to da e ikada ikoga vidjeti. Ovo je Everest, grozan i silan kralj Himalaje, gospodar u urlajuem trijumfu svuda naokolo, a Coburn nije imao ni iskustva ni opreme da bi se mogao nadati svjetlijoj budunosti. Nastavio je hodati, teturajui, sputajui se najbolje kako je mogao, u nadi da je odijelo dovoljno toplo i da ga nee iznevjeriti. Ipak, snaga ga je sve vie naputala. Sve je ee padao i trebalo mu je sve vie vremena da se podigne. Napokon je zakljuio da nema apsolutno nikakva smisla nastavljati dalje. Sjeo je na nisku stijenu i ekao da ga pokrije snijeg, da izbrie i posljednje tragove njegova jalova i beskorisna postojanja. Primirio se i suoio sa svojim vjenim poinkom. Prolo je svega tridesetak sekundi vjenog poinka, kad iznenada na sebi osjeti grubo tkanu mreu koga ga obavi i srui na tlo. Iznenaeno je dahnuo i pokuao se osloboditi, ali ilavi konopci samo mu se jae slegnue oko ruku i nogu. Shvatio je da su ga tuinci napokon ipak pronali i da ovaj put nita ne ele riskirati. Improvizirajui kletve na galingui, borio se da stane na noge, da umre kao ovjek ali ak je i ta staromodna elja bila onemoguena razornim udarcem u potiljak. Dok mu je svjetlost nestajala pred oima, opazio je da oni koji su ga uhvatili nose uobiajenu ljudsku odjeu za ovakve uvjete... Slijedilo je nejasno razdoblje kada se nalazio negdje na rubu izmeu svjesnog i nesvjesnog, vrijeme koje je ponajvie proveo bez svijesti, a za onih kratkih svjesnih trenutaka mogao je uoiti jedino to da ga nose u mrei. Kad se dovoljno oporavio, pokuao je protestirati i objasniti situaciju, ali iz usta maske, koja su bila sasvim zatvorena, izlazili su mnogobrojni zanimljivi zvuci, ali se nikakav inteligentan govor nije mogao razumjeti. Coburn odusta od daljih pokuaja i ponovo se oprui na lea, usmjerujui svoju panju na to kako da izbjegne otro kamenje to je 49

lealo na stazi kojom su ga nosili. Nekoliko minuta kasnije, skupina je zastala, i jedan od nosaa skinu masku s lica. Imamo jednoga! govorio je na engleskom nekome tko se nalazio izvan Coburnova vidokruga. Uhvatili smo jetija! Kako fantastino! Coburn je bio ogoren jer su ga nazvali ivotinjom, no ogorenje je nestalo kada mu je enski glas dopro do uiju. Sjeo je i poeo grozniavo petljati oko zatvaraa. ena kleknu pred njega. Jeti brzo je disala moj Jeti! Coburn povue zatvara i podie svoju gorila-masku. Erica ree moja Erica! Zaboga! dahnu ona iznenaeno, a zatim joj se lice rairi u smijeku koji ak ni hladnoa nije mogla pomutiti. Oh, ti luckasti, divni ovjee! A ja sam zaista povjerovala da si pobjegao u svemir i zaboravio me. Nikada odgovori on pruajui joj ruke. Sada za to nemamo vremena ree ona pomaui mu da stane na noge. Moramo te uvesti unutra prije nego to se smrzne. Nema sumnje, da ima neku fantastinu priu kojom e objasniti kako si doao na to da u ivotinjskom odijelu slijedi moju ekspediciju. Corbun je obgrli oko struka. Pa, pokuat u neto izmisliti.

50

Gordon R. Dickson:

Computers Dont Argue

Preveo Zoran Milovi

Kompjuteri ne raspravljaju
Klub kolekcionara knjiga MOLIM VAS NE SAVIJAJTE I NE OTEUJTE OVU KARTICU! Walter A. Child saldo: 4 dolara 98 centa Potovani kupe, priloena je knjiga koju ste izabrali iz nae prodajne liste: Kidnapiran Roberta Louisa Stevensona. o Klubu Kolekcionara knjiga, Chicago Panduk, Michigan, 16. studenoga 1965. 51

Potovana gospodo! Nedavno sam vam pisao o kompjuterskoj kartici koju ste mi bili poslali, naplaujui mi knjigu Kim Ruyarda Kiplinga. Paket s knjigom nisam otvorio sve dok na vau adresu nisam poslao ek sa svotom to se nalazila na kartici. Kad sam otvorio paket, ustanovio sam da nedostaje gotovo polovina stranica knjige. Knjigu sam vam vratio, zahtijevajui ili ispravan primjerak ili novac koji sam uplatio. Umjesto toga, poslali ste mi primjerak knjige Kidnapiran, Roberta Louisa Stevensona. Hoete li, molim vas, razmrsiti ovaj nesporazum? Uz ovo pismo vraam vam i primjerak knjige Kidnapiran. Iskreno va, Walter A. Child o Klub kolekcionara knjiga DRUGA OBAVIJEST; MOLIM VAS NE SAVIJAJTE I NE OTECUJTE OVU KARTICU! Gospodin: Walter A. Child sadio: 4 dolara 98 centa Za: knjigu Kidnapiran Roberta Louisa Stevensona. (Ako je za gornji naslov isplaena novana doznaka, molim vas ne obraajte panju na obavijest) o Klubu kolekcionara knjiga, Chicago Panduk, Michigan, 21. sijenja 1966. Potovana gospodo! Mogu li vas upozoriti na moje pismo od 16. studenoga 1965? Jo nastavljate utjerivati dugove za knjigu koju nisam naruio, stalno mi aljui kompjuterske kartice. Meutim, vaa kompanija, zapravo, meni duguje novac. Iskrino va, Walter A. Child o Klub kolekcionara knjiga, Chicago 1, veljae 1966. Potovani gospodine Child! Poslali smo vam nekoliko opomena u vezi sa svotom koju nam dugujete, a to je nastalo kao rezultat narudbe knjiga. Svoti koju ste nam trebali isplatiti, 4 dolara i 98 centa, odavno je istekao posljednji rok isplate. 52

Nama je ova situacija vrlo neugodna, to vie jer s nae strane nije bilo oklijevanja kada je trebalo produiti va kredit, u vrijeme kad ste izvrili narudbu. Ako u najkraem moguem roku ne primimo vau uplatu, bit emo prisiljeni da stvar predamo agenciji za utjerivanje dugova. Vrlo iskreno va, Samuel P. Grimes, ef kreditnog odjela o Panduk, Michigan, 5. veljaa 1966. Potovani gospodine Grimes! Hoete li mi ve jednom prestati slati kompjuterske kartice i pisma formulare, te mi napokon poslati odgovor koji e napisati ljudsko bie? Ja ne dugujem novac vama. Vi dugujete novac meni. Moda bi trebalo da ja predam vau kompaniju agenciji za utjerivanje dugova. Walter A. Child o FEDERALNA AGENCIJA ZA UTJERIVANJE DUGOVA Chicago, Illinois, 28. veljae 1966. Potovani gospodine Child! Va raun u Klubu kolekcionara knjiga, od 4 dolara i 98 centa plus kamate i kazne, prebaen je naoj agenciji za utjerivanje. Iznos koji dugujete sada je 6 dolara i 83 centa. Molim vas da nam poaljete ek na ovaj iznos inae emo biti prisiljeni da poduzmemo neophodne mjere. Jacob N. Harshe, potpredsjednik o FEDERALNA AGENCIJA ZA UTJERIVANJE DUGOVA Chicago, Illinois, 8. travnja 1966. Potovani gospodine Child! ini se da ste spremni ignorirati nae uljudne zahtjeve da podmirite svoj dug Klubu kolekcionara knjiga, kojemu je posljednji rok za plaanje odavno istekao i koji sada iznosi, ukljuujui narasle kamate i kazne, 7 dolara i 51 cent. Ako punu isplatu ne izvrite do 11. travnja 1966. bit emo prisiljeni predati stvar odvjetnicima i sudskom gonjenju. Ezekijel B. Harshe, predsjednik o 53

MALONEV. MAHONEY, MACNAMARA I PRU1T, odvjetnici Chicago, 29. travnja 1966. Potovani gospodine Child! Vae dugovanje Klubu kolekcionara knjiga prebaeno je u nau nadlenost radi zakonske akcije utjerivanja duga. To dugovanje sada iznosi 10 dolara i 1 cent. Ako nam iznos koji dugujete poaljete tako da ga primimo 5. svibnja 1966, stvar e biti sreena. Ako do tog datuma ne primimo vau punu uplatu, bit emo prisiljeni da poduzmemo potrebne korake kako bi se dug utjerao sudski. Siguran sam da ete uvidjeli koje su za vas prednosti izbjegavanja suenja, koje e, ako do njega bude moralo doi, nanijeti trajnu tetu vaoj kreditnoj sposobnosti i mogunostima. Vrlo iskreno va, Hagthorpe M. Pruilt mladi, odvjetnik o Panduk, Michigan, 4. svibnja 1966. Potovani gospodine Pruitt! Nemate pojma kakvo mi je zadovoljstvo bilo primiti pismo o ovoj stvari od ivog ljudskog bia kojemu mogu objasniti situaciju. Cijeli problem je aav i smijean. Sve sam detaljno objasnio u svojim pismima Klubu kolekcionara knjiga, no mogao sam isto tako pokuati cijelu stvar objasniti kompjuteru koji bui njihove kartice, bilo bi isto. Ukratko, ono to se zapravo dogodilo bilo je to da sam naruio primjerak Kima Rudyarda Kiplinga za 4 dolara i 96 centa. Kada sam otvorio paket koji su mi poslali naao sam da knjiga ima samo polovinu svojih stranica, no ve sam im ranije bio poslao ek s uplatom za knjigu. Knjigu sam im vratio, zahtijevajui ili novi primjerak ili povrat novca, no umjesto toga oni su mi poslali knjigu Kidnapiran Roberta Louisa Stevensona koju nisam naruio, i za koju mi pokuavaju utjerati nekakav dug. U meuvremenu ja jo ekam novac koji mi duguju za primjerak Kima koji nisam dobio. To je cijela pria. Moda biste mi mogli pomoi i objasniti im stvar. S olakanjem va, Walther A. Child P. S.: Takoer sam im vratio njihov primjerak knjige Kidnapiran, i to im sam ga primio, no to, ini se, nita nije pomoglo. Nisu uope potvrdili da su knjigu primili. W. A. Ch. 54

o MALONEY, MAHONEY. MACNAMARA i PRUITT, odvjetnici Chicago, 9. svibnja 1966. Potovani gospodine Child! Ne posjedujem nikakvu informaciju koja bi nagovjetavala da je bilo koji primjerak koji ste naruili od Kluba kolekcionara knjiga vraen. Teko mi je vjerovati da bi, ako se dogidilo ono to ste vi naveli, Klub kolekcionara predao stvar nama, s namjerom da zakonskim putem utjera svotu koju dugujete. Ako u roku od tri dana, do 12. svibnja 1966, ne primimo puni iznos koji dugujete, bit emo prisiljeni pribjei zakonskoj akciji. Vrlo iskreno va, Hagthorpe M. Pruitt mlai, odvjetnik o SUD ZA MANJA POTRAIVANJA, Chicago, Ilinois Gospodinu Walteru A. Childu Obavjetavamo vas da je danas, 26. svibnja 1966, odrano suenje i donesena presuda protiv vas, za svotu od 15 dolara i 66 centa, ukljuujui i sudske trokove. Isplata u okviru ove presude moe biti izvrena ovom sudu ili tuitelju, odnosno stranci koja je dobila spor. U sluaju da isplata bude izvrena na raun tuitelja, bit ete osloboeni dugovanja, a takoer i zakonskih obaveza u vezi s ovom presudom. S obzirom na nedavno donesen Zakon o recipronim potraivanjima, ako ste graanin druge drave, otvara se paralelno potraivanje i suenje protiv vas u vaoj dravi, tako da se dug moe utjerati i u vaoj dravi, isto kao i u dravi Illinois. o SUD ZA MANJA POTRAIVANJA, Chicago, Illinois MOLIM VAS NE SAVIJAJTE I NE OTECUJTE OVU KARTICU! Presuda je proslijeena danas, 27. svibnja 1966. u okviru Zakona. (15 dolara i 66 centa). Protiv: Child, Walter A., Panduk, Michigan. Molim vas da otvorite zahtjev za izvrenje presude. U: sud Picayune, Panduk, Michigan. Za svotu: Zakon 941 o 55

Samuelu P. Grimesu, potpredsjedniku Kluba kolekcionara knjiga, Chicago Panduk, Michigan, 31. svibnja 1966. Grimes! Sve ovo otilo je predaleko. Sutra poslovno dolazim u Chicago. Vidjet emo se i konano jednom zauvijek srediti cjelu stvar tko kome to duguje, i koliko. Va Waller A. Child o Sa stola tajnika suda Picayune 1. lipnja 1966. Harry. Pristigla kompjuterska kartica iz Suda za manja potraivanja iz Chicaga, protiv A. Waltera, ima broj Zakona iz senje 1500. To znai da je ona za Kriminalni odjel kod tebe, a ne za Civilni kod mene. Prilazem je za tvoj kompjuter a ne za moj. Kako posao? Joe o KRIMINALNI SPISI, Panduk, Michigan MOLIM VAS NE SAVIJAJTE I NE OTEUJTE OVU KARTICU! Optueni: (Child) A. Walter, Panduk, Michigan Datum: 26. svibnja 1966. Zloin: Zakon: 1566 (Ispravka) 1567 Zloin: Kidnapiranje Datum: 16. studenoga 1965. Biljeke: Opirno. Da se uhapsi odmah. o POLICIJSKI ODJEL, PANDUK, MICHIGAN. POLICIJSKOM ODJELU CHICAGO, ILLINOIS. OPTUENI SUBJEKT A. (KOMPLETNO PRVO IME NEPOZNATO) WALTER, TRAEN OVDJE U VEZI S IZVJETAJEM I VASE OBAVIJESTI O SUENJU ZBOG KIDNAPIRANJA DJETETA S IMENOM ROBERT LOUIS STEVENSON 16. STUDENOGA 1965. OVDJE INFORMACIJE INDICIRAJU DA JE SUBJEKT NAPUSTIO BORAVITE U PANDUKU I VJEROJATNO SE PONOVO NALAZI U VAEM PODRUJU. VJEROJATNI KONTAKT U VAEM PODRUJU: KLUB: KOLEKCIONARA KNJIGA, CHICAGO, ILLINOIS. 56

PRETPOSTAVLJA SE DA SUBJEKT NIJE NAORUAN. ALI SE SMATRA OPASNIM. UHVATITE I UHAPSITE, OBAVIJESTITE NAS O HAPENJU... o POLICIJSKOM ODJELU, PANDUK, MICHIGAN. IZVJETAJ O VAEM ZAHTJEVU DA SE UHAPSI A. (KOMPLETNO PRVO IME NEPOZNATO) WALTER, TRAEN U PANDUK, MICHIGAN, PO ZAKONU 1567, ZLOIN KIDNAPIRANJA: SUBJEKT UHAPEN U PROSTORIJAMA KLUBA KOLEKCIONARA KNJIGA, DOK JE OPERIRAO POD IMENOM WALTER ANTHONY CHILD I NAMJERAVAO UZETI 4 DOLARA I 98 CENTA OD SAMUELA GRIMESA, NAMJETENIKA KOMPANIJE KLUB KOLEKCIONARA KNJIGA. UREDBA: EKAMO VAS SAVJET. o POLICIJSKI ODJEL PANDUK, MICHIGAN. ZA: POLICIJSKI ODJEL CHICAGO, ILINOIS. ODNOSI SE NA: A. WALTER (POD IMENOM WALTER ANTHONY CHILD) SUBJEKT TRAEN ZBOG ZLOINA KIDNAPIRANJA, U VAEM PODRUJU. TRAI SE: VAA KOMPJUTERSKA KARTICA S NOTIFIKACIJOM SUENJA, DATIRANA 27. SVIBNJA 1966. KOPIRAJTE NAE KARTICE S KRIMINALNIM IZVJETAJIMA I OTPREMITE IH VAEM KOMPJUTERSKOM ODJELU. o KRIMINALNI IZVJETAJI, Chicago.Ilinois. MOLIM VAS NE SAVIJAJTE I NE OTECUJTE OVU KARTICU! SUBJEKT (ISPRAVKA IZOSTAVLJENI IZVJETAJ NADOMJETEN) PRIMIJENJEN ZAKON BROJ 1567 PRESUDA BROJ 456789 IZVJETAJ SA SUENJA: OEVIDNO NEREGISTRIRAN I NEDOSTUPAN UPUTA: POJAVITI SE ZBOG PRESUDE PRED SUCEM JOHNOM ALEXANDEROM MCDIVOTOM, SUDNICA A, 9. lipnja 1966. o Sa stola Suca Alexandra J. McDivota 57

2. lipnja 1966. Dragi Tony! U etvrtak ujutro dolazi mi na suenje jedan ve osuivan kriminalac, ali izvjetaj s prethodnog suenja je nedostupan. Potrebne su mi neke informacije (u vezi: A. Walter ) Presuda broj 456789, Odjel za kriminal). Na primjer, to je sa rtvom kidnapiranja, da li je ozlijeena? Jack McDivot o 3. lipnja 1966. Odjel za istraivanje izvjetaja Obavijest: trai se: Presuda broj 456789 da li je rtva ozlijeena? Tonio Malagasi, Odjel za izvjetaje o 3. lipnja 1966. Za: Statistiki ured Sjedinjenih Drava, Odjel informacija Subjekt: Robert Louis Stevenson Pitanje: Vane zabrinjavajue informacije Odjel za istraivanje izvjetaja Odjel za kriminal Policijski odjel Chicago, Illinois o 5. lipnja 1966. Za: Odjel za istraivanje izvjetaja Odjel za kriminal Policijski odjel Chicago, Illinois Subjekt: Va zabrinjavajui Robert Louis Stevenson (kartoteka broj 189623) Stanje: Subjekt umro. Dob smrti 44 godine. Dalje informacije potrebne? A. K. Odjel inofrmacija, Statistiki ured Sjedinjenih Drava o 6. lipnja 1966. Za: Statistiki ured Sjedinjenih Drava Odjel: informacije Subjekt: odnosi se na Kartoteku broj 189623 58

Dalje informacije nisu potrebne. Hvala. Odjel za istraivanje izvjetaja Odjel za kriminal Policijski odjel Chicago. Illinois o 7. lipnja 1966. Za: Tonio Malagasi Odjel za izvjetaje Povratna informacija: Presuda broj 456789 rtva je mrtva. Odjel za istraivanje izvjetaja. o 7. lipnja 1966. Za: Sudac Alexander J. McDiviot Dragi Jack: Obavijest: Presuda broj 456789. rtva kidnapiranja oigledno je ubijena. Sudei po udnom nedostatku dodatnih informacija o ubojici i njegovoj rtvi, isto kao i o rtvinim godinama, sve mi to smrdi na obraun bandi. Ovo tebi za informaciju. Ne pozivaj se na mene za vrijeme procesa. ini mi se, ipak, da mi je Stevenson ime rtve odnekud poznato. Vjerojatno jedan iz bande s istone obale, jer mi asocijacije govore da ima nekakve veze s gusarima vjerojatno razbojnici s njujorkih dokova i nekakvim zapaljenim plijenom. Kao to rekoh, ovo gore su samo moje spekulacije koje bi ti moda mogle pomoi u vlastitoj potrazi. Ako ti budem mogao biti od kakve pomoi... Sve najbolje, Tony Malagasi Odjel za izvjetaje o MICHAEL R. REYNOLDS, odvjetnik Chicago, 8. lipnja 1966. Dragi Time; alim, ali ne mogu u ribolov. Sud me postavio da predstavljam ovjeka koji e sutra biti osuen zbog kidnapiranja. Zapravo, mogao sam traiti da me se oslobodi i da postavi nekog drugog a McDivot, 59

koji vodi proces, vjerojatno bi tako i uinio, ali sve je to najudnija i najprokletija stvar za koju si ikada uo. ovjek koga su uhvatili ne samo da je optuen, ve je i proglaen krivim i to sve kao rezultat cijele komedije greaka za koje bi mi trebalo dosta vremena da ti ih objasnim. Ne samo da je nevin ve ima najbolji sluaj za koji sam ikada uo u vezi s odtetom i to protiv jednog od veih klubova kolekcionara knjiga ovdje u Chicagu. A moram ti priznati, tog bih se sluaja stvarno htio dohvatiti, odrao bih ih da bi se sve prailo. Nepojmljivo je, ali i prokleto mogue kad jednom prestane razmiljati, kao to je to sa nama svima sluaj u ovom dobu strojno napravljenih izvjetaja i zapisa da savreno nevin ovjek moe dospjeti u ovakav poloaj. Ne bi trebalo biti mnogo problema u vezi sa svim tim. Uredio sam da sutra, prije suenja, razgovaram s McDivotom i objasnim mu cijelu situaciju. A nakon toga u bez urbe raspraviti sa svojim klijentom o tubi i odteti za sve ovo. Ide li u ribolov idueg vikenda? Tvoj Mike o MICHAEL REYNOLDS, odvjetnik Chicago, 10. lipnja 1966. Dragi Time! U urbi... Ni ovog vikeda nita od ribolova. Zao mi je. Nee vjerovati. Moj kao janje nevin klijent upravo je osuen na smrt zbog ubojstva prvog stupnja u vezi sa smru svoje kidnapirane rtve. Da, cijelu sam stvar objasnio McDivotu, a kad je on svoju situaciju objasnio meni, zamalo da nisam pao sa stolice. Nije uope stvar u tome da ga nisam uspio uvjeriti. Trebalo mi je manje od tri minute da mu pokaem kako moj klijent nije smio ni sekundu provesti s one strane zidova Dravnog zatvora. Ali pokuaj to shvatiti McDivot nije nita mogao uiniti u vezi sa svim tim. tos je u tome da je moj klijent ve proglaen krivim, kako to pokazuju kompjuterizirani izvjetaji. U nedostatku izvjetaja sa suenja naravno da nikada tog izvjetaja nije ni bilo (ali to je neto to ti za sada ne mogu objasniti) sudac se mora ravnati prema izvjetajima koji su mu dostupni. I, u sluaju ve osuenog 60

zatvorenika, jedino to je McDivot zakonski mogao uiniti bilo je da ga osudi ili na doivotni zatvor ili na smrt. Smrt kidnapirane rtve, prema zakonu, doputa samo smrtnu kaznu, s vremenskim ograniavanjem mogunosti albe i apelacije. Novi zakoni odreuju vrijeme u kojem se mora predati alba, a koje je skraeno zbog novog sistema kompjuteriziranih izvjetaja, kako bi se eliminiralo nepravedno odugovlaenje i mentalne patnje osuenih. Jednom rijei, imam pet dana u roku kojih moram registrirati albu i deset da ona postane pravomona. Nepotrebno je uope rei to, nemam namjeru ii mehanikom malju i njemu davati albu. Idem izravno guverneru radi pomilovanja nakon ega e se ova farsa razrijeiti. McDivot je ve takoer pisao guverneru objanjavajui mu da je njegova osuda aava i apsurdna, ali da nije imao nikakva izbora. Meu nama, to mi je pomilovanje potrebno u najkraem moguem roku. Zatim emo ih odrati... pa na pecanje. Sve najbolje, Mike o URED GUVERNERA DRAVE ILINOIS 17. lipnja, 1966 Potovani gospodine Reynolds! Odgovarajui na vae pitanje u vezi sa zahtjevom za pomilovanje Waltera A. Childa (A. Walter), obavjetavam vas da je guverner jo na putu s Komitetom guvernera Srednjeg zapada, i nalazi se u Berlinu, gdje prouava berlinski zid. Vratit e se idueg petka. Skrenut u mu panju na va zahtjev i pismo istog trenutka kada se bude vratio. Vrlo iskreno vaa Clara B. Jilks sekretarica guvernera o 27 lipnja 1966. Michaelu R. Reynoldsu, odvjetniku Dragi Mike! Sto je s tim pomilovanjem? Dan moga pogubljenja je za samo pet dana) Walt o Walter A. Child (A. Wa4ter) 29 lipnja 1966. 61

Kaznionica drave Illinois elija Blok E Dragi Walt! Guverner se vratno, al su ga odmah pozvali u Bijelu kuu u Waington da iznese svoje vienje problema meunarodne kanalizacije. Kampiram na njegovim ulaznim vratima i na njemu sam im stigne. U meuvremenu, slaem se s tobom o ozbiljnosti situacije. Tamonji upravitelj zatvora, Alan Magruder, donijet e ti pismo i privatno razgovarati s tobom. Uvjeravam te da ga dobro saslua a prilazem ti i pismo od tvoje porodice koja te takoer moli da poslua upravitelja Magrudera. Tvoj Mike o 30. lipnja 1966. Dragi Mike! (Ovo je pismo prokrijumario van upravitelj Magruder) Dok sam s upraviteljem Magruderom razgovarao ovdje, u svojoj eliji, dobili smo vijest da e se guverner napokon vratiti i da e sutra rano ujutro biti u svome uredu. Dakle, imat e dovoljno vremena da mu sve objasni i da potpise pomilovanje na vrijeme kako bi sprijeio moje pogubljenje prekosutra. U vezi sa tim, odbio sam upraviteljeva ljubaznu ponudu da mi da priliku da pobjegnem; rekao mi je da mi ne moe jamiti da e ba svi stralari biti izvan mog puta kada budem bjeao: tako da postoji mogunost da me ubiju pri pokuaju bijega. No, sada e se sve napokon razrijeiti. Zapravo, ovako fantastina stvar mora se prije iti kasnije sruiti pod vlastitom teinom. Sve najbolje, Walt o U IME SUVERENE DRAVE ILUNOIS Ja, Hubert Daniel Willikens, guverner drave Ilinois, ovlaen autoritetom i mogunostima koje uz njeg idu, ukljuujui i pravo pomilovanja onih koje je sud pogreno osudio ili koji na neki drugi nain zasluuju milost, danas, 1. srpnja 1966, najavljujem i proglaavan da je Valter A. Child (A. Walter) sada u zatvoru, zbog pogrene osude za zloin koji nije poinio, potpuno i slobodno pomilovan. Ovime nareujem vlastima koje uvaju spomenutog Valtera A. Childa (A. Walter) bez obzira na kojem mjestu ili mjestima je uvan, da smjesta oslobode i puste gore navedenog, da mu omogue slobodan odlazak iz kaznionice... 62

 o Sluba meuodjelnih komunikacija MOLIM VAS NE SAVIJAJTE I NE OSTECUJTE OVU KARTICU! Greka: nepravilno abloniziranje dokumenta Za: Guverner Hubert Daniel Willikens Odnosi se na: Pomilovanje izdano za Waltera A. Childa, 1. srpnja 1966. Potovani dravni slubenie! MOLIM: Ponovo dostavite dokument s ovom karticom i formularom 876, objanjavajui svoja ovlatenja za stavljanje kategorije SUPERHITNO na ovaj dokument. Formular 876 mora potpisati pretpostavljeni naeg odjela. PONOVNA DOSTAVA: Najblii mogui datum kada je SLUBA KOMUNIKACIJA I RUTINE otvorena. U ovom sluaju, utorak, 5. srpnja 1966. UPOZORENJE: Ako ne priloite formular 876 S POTPISOM SVOGA PRETPOSTAVLJENOG postajete odgovorni zbog namjernog nepravilnog koritenja slube dravne vlade. U tom e sluaju biti izdan nalog za vae hapenje. NEMA izuzetaka. Vi ste UPOZORENI.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

Murray Leinster:

The Strange Case of John Kingman

Prevela Nada Kralj

63

udni cluaj Johna Kingmana

Sve je poelo onoga dana kada je dr Braden posegnuo za bolesnikim kartonom Johna Kingmana. U bolnici za duevne bolesti u Meadvilleu postoji sjajno uvedeni sistem kartoteke jer se ondje posveuje mnogo panje psihijatrijskim istraivanjima. To je najstarija bolnica za duevne bolesti u zemlji, poznata pod imenom New Badlam. Osnovana je nekoliko godina prije proglaenja Sjedinjenih Amerikih Drava. Sistem kartoteke s podacima o pacijentima bio je savren. I ba zbog toga je dr Braden bio iznenaen to na bolesnikom kartonu Johna Kingmana nije bilo vanih podataka. Kingman John, pisalo je na bolesnikom kartonu. Bijele koe, visok 175 cm, tamnosmee kose. Primjedba: fizika anomalija. Pacijent na objema rukama ima po est prstiju. esti prst je anatomski identian ostalim prstima i obavlja iste funkcije. Dob.,. Rubrika je bila prazna. Rasa... Takoer bez teksta. Mjesto roenja... Budui da su prethodni podaci nepoznati, moglo se oekivati da i ovdje nita ne pie. Dijagnoza vii stupanj atipine paranoje. I ovdje je bila dodana opaska: Pacijent, ini se, ponekad razumije engleski, ali oito vrlo malo. Ne govori. U narednim rubrikama Najblii roaci... Prazno. Povijest bolesti... Prazno. Dan primanja u bolnicu... I to je bilo prazno. Bolesniki je karton oito bio nepotpun s obzirom na to kako su se detaljno i precizno ispunjavali kartoni u toj bolnici. Mogue je da pacijentova dob i rasa ostanu nepoznate ako je on bio jednostavno pokupljen s ulice, tko zna gdje. U takvim okolnostima takoer se 64

moe prihvatiti i to da se ne zna tko su mu najblii roaci i gdje se rodio. Ali trebalo bi da postoje neki najosnovniji podaci, a prije svega to mu se dogodilo prije dolaska u bolnicu. A ono osnovno, to apsolutno neobjanjivo nedostaje, to je datum njegova primanja u bolnicu. To bi moralo biti uvedeno u karton. Mladi dr Braden bio je uznemiren. Bilo je to vrijeme kada je prvi put uvedena Janzenova metoda lijeenja pomou euforijskog oka i mladi je dr Braden vjerovao u tu metodu. Bilo je u njoj neke logike. Brinulo ga je to je naiao na ovakav sluaj ba u bolnici Meadville i to s pacijentom kod kojeg nije postojala ni najmanja nada da e mu se poboljati stanje. Odnio je bolesniki karton slubeniku u bolniku arhivu i zatraio da mu pronae sve podatke u vezi s ovim sluajem. Dva sata kasnije udobno se ispruio na gustom travnjaku pokraj upravne zgrade i puio svoju smrdljivu lulu. Nad glavom mu se prostiralo divna plavo nebo, a sjenke razgranatih hrastova pokrivale su uredno podrezanu travu. Mladi dr Braden zamiljeno je itao neki ameriki psihijatrijski asopis. lanak se zvao Reagiranja desetorice paranoinih bolesnika na ok-terapiju. Pacijent John Kingman sjedio je ponosno na oblinjim stepenicama. Na sebi je imao nekakvu bezlinu odjeu pa je nalikovao na siromana pacijenta kojeg rodbina nije opskrbila odjeom. Buljio je u daljinu i po svemu se inilo da svjesno razmilja o nekim uzvienim stvarima i da je beskrajno superioran u odnosu na obine ljude oka sebe. Dob mu je bila neodreena; moglo mu ie biti etrdeset ili ezdeset godina, a moda i izmeu toga. Ruke sa est prstiju bile su blago poloene u krilu. Namjerno je ignorirao sav ljudski rod i sve to su ljudi oko njega inili. Dr Braden zavri itanje lanka. Zamiljeno povue dim iz ve dogorjela duhana u luli. Iako to nije bilo uoljivo, opet je pogledao Johna Kingmana. Kod duevnih bolesnika reakcije su nepredvidive, ali kao kod djece i divljih ivotinja i ovdje se moe mnogo uiniti ako im se pristupi oprezno. Trenutak kasnije dr Braden ree: Johne, mislim da bi se za tebe moglo neto uiniti. ovjek kraljevska dranja skrene pogled. Oi su mu promatrale mlaeg ovjeka. S distance su odmjeravale to obino ljudsko bie to se obraa Johnu Kingmanu, a on je toliko iznad tog obinog ljudskog bia da ga nije ak ni nervirala ta ljudska drskost. Zatim John Kingman opet pogleda u stranu. Pretpostavljam zamiljeno e Braden da je tebi prilino dosadno. Vidjet u da li se neto moe uiniti. Zapravo... 65

Netko mu je prilazio hodajui po travi. Bio je to slubenik iz arhiva. Djelovao je vrlo utueno. Drao je karton koji mu je dao dr Braden sa zahtjevom da pronae potpunije informacije. Braden je ekao. Eh... doktore skrueno e slubenik neto je tu krivo. Mislim na podatke. Suzdrano dranje Johna Kingmana jo se vie povealo dolaskom tog drugog, niskog, ljudskog bia u njegov vidokrug. Buljio je u daljinu dostojanstveno ravnoduan prema ovakvim stvorevima. Onda? upita Braden Ne postoji podatak o njegovu primanju u bolnicu! uzbueno e slubenik. Svake godine sastavlja se kompletan popis pacijenata, to znate. Mislio sam da bih mogao pogledati samo koju godinu unatrag, potraiti koje se godine njegovo ime prvi put spominje u popisu i prelistati po uputnicama iz te godine. Ali, traei otiao sam ak dvadeset godina unatrag, a ime Johna Kingmana je svake godine na popisu pacijenata. Onda pogledajte u popis od prije trideset godina ree Braden. Pa. i to sam uinio s bolom a glasu oe slubenih I prije trideset godina je bio na pacijent. A etrdeset? upita Braden. Slubenik proguta knedlu. Doktore Bradenu oajno e on otiao sam ak i do liste umrlih, pa tako sve do godine 1850, dakle do samog osnivanja bolnice... I... doktore, on je i tada bio na popisu pacijenata. Braden ustane s travnjaka i mehaniki se otrese. Besmislica ree. Pa to je bilo prije devedeset osam godina. Slubenik se snudio. Znam doktore. Nainjena je neka grozna pogreka! Nikada prije nisam ovako pregledavao svoju kartoteku. Ovdje sam ve dvadeset godina... Poi u s vama i sam to potraiti ree dr Braden. Poaljite po bolniara da doe ovamo i da ga odvede na njegov odjel. Da-a... doktore prozbori slubenik jo zbunjen. O... odmah. Udalji se brzim korakom, gotovo trei. Dr Braden je ostao namrgoen. 66

Tada opazi da ga John Kingman opet gleda. Gledao ga je kao da ga sve ovo zabavlja ili kao da se podsmjehuje. Svakog drugog bi to strano iznerviralo, ali dr Braden je na avaj sluaj gledao profesionalno a ne osobno. To je besmisleno promrmlja Braden, gledajui na pacijenta kao na savreno normalna ovjeka, kako postupa svaki dobar psihijatar. Ti ne moe biti ovdje devedeset osam godina. Nemogue! Jedna od ruku sa est prstiju se pokrene. Dok je John Kingman gledao Bradena s beskrajno nadmonim prezirom, est se prstiju pokretalo kao da piu. A tada je ispruio cijelu ruku. Braden mu tutne olovku u ispruenu ruku. I druga se ruka ispruila prema Bradenu. Braden stane pipati po depovima i pronae komad papira. Ponudi mu ga. John Kingman je suzdrano gledao u daljinu ne marei za ono to su mu inile ruke. A prsti su neto ispisivali, brzo, uvjebano, Iako. Trajalo je to svega nekoliko asaka. Najvie deset sekundi. A tada opet isprui ruke i vrati Bradenu olovku i papir. Ponovo zauzme stav svetake ravnodunosti prema obinim smrtnicima. Ipak, na njegovu se licu ukae jedva vidljiv traak osmjeha. Bio je to izraz nadmona trijumfa. Braden pogleda na iarani papir. Na njemu je bio nekakav crte. Postojala je neka nevjerojatna zamrenost u odnosima izmeu dviju krivulja, a izmeu tih krivulja i nepravilna lika u sredini. To nikako nije bio crte duevnog bolesnika. Jest da je bio zagonetan, ali ipak vrlo racionalan. Osnovna je karakteristika duevnih bolesnika da su u biti djetinjasti. U ovom sluaju ba nita nije bilo djetinjasto. tovie, crte je nevjerojatno podsjeao na neto poznato. Braden se sjetio da je ve negdje vidio neto slino, ali to nije u vezi s psihijatrijom, ve podsjea na neke dijagrame iz fizike. Doao je bolniar da odvede Johna Kingmana na odjel. Braden savije papir i stavi ga u dep. Iako to ne spada u moju struku, Johne obrati se Johnu Kingmanu provjerit u to je to. Mislim da u moi neto uiniti za tebe. John Kingman nevoljko je dopustio da ga odvedu. Hodao je podalje od bolniara i tako potpuno izbjegao da ga ovaj dotakne kao da bi taj dodir bio svetogre, a to ovi obini ljudi i onako ne mogu shvatiti. Braden se uputi u arhivu. Uz pomo uznemirena slubenika pronaao je ime Johna Kingmana na popisu prvih pacijenata. Kako je listao godinu za godinom unatrag, podaci ispisani pisaim strojem 67

prelazili su na rukom pisane. Papir je postajao sve ui, rukopis sve kitnjastijj, spenserovski. Zatim sve vie nalik na bakrorez. Papir je bio krut i tvrd, a tinta smea. Doao je do kraja, sve do 1850. godine kad se dananja bolnica Meadville nazivala ludnica istone Pennsilvanije. I u kartoteci je svake godine bio prisutan i bolesniki karton na ime Johna Kingmana. Dvaput je dr Braden naiao na primjedbu uz Kingmanovo ime. Na kartonu iz 1880. godine neki je lijenik ope prakse (u to vrijeme nije bila psihijatara) zapisao Visoka temperatura. I nita vie. A na kartonu iz 1853. stajala je uz ime sitno ispisana opaska: Ovaj ovjek ima est zdravih i normalnih prstiju na svakoj ruci. Taj je zapis bio star tono devedeset pet godina. Dr Braden pogleda u nervoznog slubenika. Ovaj se oite osjeao krivim i pripisao je ovaj sluaj povrnom voenju kartoteke. Netko je suho e Braden (ali ni sada nije u to vjerovao) zaboravio upisati primjedbu s objanjenjem. Bit e da je netko nepoznat primljen u bolnicu u isto vrijeme kad i John Kingman. Nakon nekog vremena je umro. No, bez obzira na to, ime John Kingman postalo je nekom vrstom opeg imena koje bi trebalo oznaavati neidentificirana pacijenta. Pogledajte popise umrlih i potraite Johna Kingmana. Oigledno je da je John Kingman umro i da je iste ili slijedee godine neki nepoznati pacijent primljen pod istim imenom. U tome je stvar! Slubenik je odahnuo. Sav sretan poe da provjeri popis umrlih. Ali, Braden nije vjerovao u ono to je rekao. Godine 1853. netko je zapisao da John Kingman ima est prstiju na svakoj ruci. Takva sluajnost da dva pacijenta u jednoj bolnici imaju est prstiju, pa makar i u rasponu od stotinu godina, nezamisliva je. Braden je bio uporan. Krenuo je u bolniki muzej. Tamo su sauvani instrumenti i pribor koji se koristio za lijeenje duevih bolesnika u bolnici od vremena dok se bolnica jo zvala New Bedlam. Bolnica za duevne bolesti Meadville osnovana je jo 1778. godine pod imenom New Bedlam i najstarija je takva institucija u Sjedinjenim Dravama. Nije ba bila ugodna pomisao na vrstu tretmana koji se tada primjenjivao na pacijentima, a koje su u to davno doba nazivali luacima. Tanki hrapavi papir. Divan kitnjast rukopis ispisan perom. Dr Braden je traio iz godine u godinu. John Kingman je bio upisan 1820. i 1801. Takoer i 1795. U godini 1785. nije bilo imena John Kingman. Braden je pronaao podatke o njegovu dolasku u bolnicu 1786. godine. Bilo je to 21. svibnja 1786 deset godina nakon osnivanja New Bedlama i stotinu ezdeset dvije godine prije sadanjeg vremena. Tekst na prijemnom listu glasio je ovako: 68

Ovaj siroti luak kojeg smo danas primili u bolnicu upisan je pod imenom John Kingman i to zbog svog besmislenog kraljevskog dranja i prenaglaenog ponosa. Visok je 175 cm, ini se da ne govori ni rije engleskog ili bilo kojeg jezika koji bi bio poznat uenim ljudima u ovom kraju. Ima est prstiju na svakoj ruci, a esti prst je savreno normalan i obavlja iste funkcije kao i ostali prsti. Dr Sanford je konstatirao da Kingman ima povienu temperaturu. Na njegovu lijevu ramenu uoen je neobian crte koji nije tetoviran ni na koji poznati nain. Njegovo ludilo manifestira se kao snano uvjerenje u veliinu vlastite linosti, pa on stoga kao da i ne zapaa ljude oko sebe. Gleda ih s mnogo potcjenjivanja, i da ga nisu prisilili, vjerojatno bi gladovao prije nego to bi prihvatio od njih hranu. Ipak, povremeno, kada su ga prouavali fiziari, nestrpljivo bi pruao ruku traei pisai pribor. Ispisivao je tada vrlo udne i nerazumljive znakove. Svi su se sloili da oni ne znae nita. Proglaen je ludim, a to je prihvatila i komisija sastavljena od lijenika: Sanforda, Smytha, Halla i Bodea. Mladi dr Braden proita tekst po drugi put, zatim jo jednom. Proe rukama kroz kosu. A onda se vratio slubenik i uzbueno ga obavijestio kako u cijeloj dugoj povijesti ove institucije nije umro nijedan pacijent po imenu John Kingman. Braden vie nije bio iznenaen. Sasvim ispravno ree slubeniku kojeg je ve hvatao oaj. On nije umro. elim da se John Kingman prebaci na moj odjel. Temeljito emo ga ispitati. Bio je prilino zapostavljen. Zapravo, prava lijenika briga i panja posveeni su mu samo jednom i to prije sto ezdeset dvije godine. Molim vas, hoete li mi izdvojiti te papire o njegovu primanju u bolnicu. Bio je primljen 21. svibnja 1786. godine. A tada Braden ode, ostavivi za sobom slubenika koji je ve bio na rubu sloma. Slubenik je istinski vjerovao da je dr Braden poludio. Ali kada je izvadio papire o Kingmanovu primanju u bolnicu, pomislio je sa zebnjom da je on sam taj koji e se uskoro nai na odjelu kao pacijent. *** Kada su ga doveli u bolniki laboratorij, John Kingman se zainteresirao za ono to se deava. U samo deset sekundi Braden ga je pomno promatrao Kingman je pogledom prelazio s jednog aparata na drugi. I kao da nije bilo sumnje da je otprve shvatio kako se upravlja svakom napravom u ultramodernom bolnikom laboratoriju i emu ona slui. Ali, on je pokazao i posebno zanimanje za to. Na primjer, gledao je u veliki rendgenski aparat i smijeio se s takvim prezirom da se rendgenski tehniar najeio. 69

 Nema paranoinih reakcija ree Braden. Veina paraonika posumnja da e ih se muiti ili ubiti onoga asa kada ih se dovede na mjesto gdje ima stvari koje ne poznaju ili ne razumiju. John Kingman skrene pogled prema Bradenu. Isprui ruku od est prstiju i naini pokret koji je znaio da eli pisati. Braden mu prui olovku i notes. Poeo je neto crtati. Uskoro prestane i prui notes Bradenu prezirui sve oko sebe. Braden pogleda to je to na papiru. Mahne glavom, a rendgenski tehniar mu prie. Ovo suho e Braden nalikuje na shemu rendgenske cijevi, zar ne? Tehniar zatrepta oima. Ne koristi se normalnim simbolima i primijeti ali... ipak... da. Ovo je njemu znak za plou, a ovo za katodu. Hm-mm. Da. A tada iznenada ree: Hej! Ovo nije tono! Prouavao je dijagram. A tada ree sav uzbuen: Pogledajte! Tu je smjestio polje kao u elektronskom mikroskopu. Pa to je ideja! Kad bismo tako uinili, dobili bismo izravni tok elektrona i uu rendgensku zraku. Braden ree: Pitam se to predstavlja onaj drugi crte. Drugi tip rendgenske zrake? Rendgenski je tehniar pomno prouavao drugi papir. Nakon nekog vremena on e sumnjiavo: Ne koristi se poznatim simbolima. Ne znam. Ovdje ima isti znak za plou i za katodu. To nalikuje na... hm-m... neto to ubrzava elektrone. Kao u Coolidgeovoj cijevi. Samo poee se po glavi shvaam to je htio rei. Ako bi neto poput ovog moglo ispravno raditi, mogla bi se koristiti bilo koja cijev pri bilo kojoj voltai. Da! I cijeli sistem EMF bi se nalazio u cijevi. Bez opasnosti. Heh! Pa to bi se moglo koristiti na obine baterije. Lijenik bi mogao nositi rendgenski aparat u torbi. Tehniar je buljio sve uzbueniji. U jednom asu zavapi: To je ludo! Ali... gledajte, doktore! Mogu li to dobili za potanje prouavanje? Ovo je velika stvar. Ovo je... Dajte mi priliku da nainim neto poput ovog i da to onda iskuam. Jo mi nije sve sasvim jasno, ali... Braden uzme papir i stavi ga u dep. John Kingman primijeti on ovdje je ve sto ezdeset dvije godine. Mislim da emo doivjeti jo iznenaenja. Idemo na posao! 70

*** John Kingman je nesumnjivo bio zainteresiran za sve to. Sada je ve bio i popustljiv. Njegov izraz prezira koji je nalikovao na prezir nekog savrenog bia prema imbecilima, u drugim bi se okolnostima samo pojaao. Sada je dopustio da ga se podvrgne rendgenskom snimanju i doimao se poput djeteta kojem su dopustili da se poigra nekom igrakom. Pogledao je na termometar i ironino se nasmijeio. Dopustio je da mu pod pazuhom izmjere temperaturu tijela. Elektrokardiograf je u njega pobudio takvo zanimanje kao u djeteta kad promatra nepoznatu igraku. S nekim udnim veseljem dopustio je da mu se snimi tetovirani crte na ramenu. Povremeni izrazi prezira na licu samo su pokazivali kako mu sve ovo ne dosauje, ve on odista reagira na ono to se u tom trenutku zbiva oko njega. Ali, Braden je postajao sve bljei u licu, dok nije ugledao konaan rezultat mjerenja. Kingmanova temperatura iznosila je 55C. Visoku temperaturu opazili su jo 1850. dakle prije devedest osam godina i 1786. jo prije stoljea i pol. On je ipak izgledao kao netko u dobi etrdeset i ezdeset godina. Kingmanovi otkucaji srca bili su sto pedeset sedam u minuti, a elektrokardiograf je zabiljeio potpuno normalnu krivulju koja nije imala nikakva znaenja... dok Braden odjednom ne izusti: On ima dva srca, bar mi se tako ini. Kada su izvadili rendgenske snimke iz fiksira, pogledao ih je namrteno ve unaprijed oekujui nevjerojatno. I bilo je zaista neto nevjerojatno. Kad je John Kingman primljen u bolnicu New Bedham, tada jo nije postojao rendgen. Zato je i shvatljivo da dosad jo nije bio sniman. Da, imao je dva srca. Sa svake je strane imao tri rebra vie od normalna ovjeka. Takoer je imao i etiri kraljeka vie. Zglob njegova lakta bio je vrlo neobina oblika. Lubanja je bila najmanje dvanaest posto vea od normalne. Ni zubi mu nisu imali normalan oblik. Kad su testovi bili gotovi, Kingman je gledao Bradena s prezirnim trijumfom. Nije govorio. Dopustio je tehniaru da ga odjene a pri tom je gledao u daljinu i inilo se da razmilja o neemu uzvienom. Kada su ga obukli, ponovo pogleda Bradena opet s nedokuivim prezirom njegovih je est prstiju ponovo zaigralo u elji da piu. Braden problijedi ako je uope mogao biti bljei ali mu ipak prui papir i olovku. Zaas je Kingman ispisao na papiru dvadesetak odvojenih grupa krivulja i znakova. Kad je vraao papir Bradenu. doimao se suzdrano ali zadovoljno. Prva je skupina znakova i krivulja bila 71

tona kopija onoga to je jutros napisao ispred upravne zgrade. Odmah do toga bili su novi skupovi znakova vrlo slini prvima, ali ipak drugaiji. Trei je crte bio kombinacija prvog i drugog. Svi ostali crtei bili su razliite verzije onih prvih triju, samo to su sada pojedini elementi bili posebno razraeni u detalje. Posljednja dva crtea kao da su zatvorila krug i opet se izjednaili s poetnim i osnovnim crteom, samo je sada sredinji model bio podijeljen u dvije bliske cjeline. Braden je sve to pregledao gotovo u jednom dahu. Isto kao to se rendgenski tehniar zaprepastio kad je prvi put ugledao nepoznate simbole, tako je i sada Braden bio zapanjen zbog nedokazive prepoznatljivosti prvog crtea. Ipak, posljednji je dijagram sve razjasnio. Neobino je podsjeao na standardne dijagrame koji su opisivali diobu elemenata na atome. Postalo mu je oito da je to shema nekog fizikog procesa koji poinje normalnim i stabilnim atomima i dolazi do nestabilnog atoma pri emu se jedan od prvobitnih stabilnih atoma vraa u svoje prijanje stanje. To je bio, ukratko, proces fizike katalize koja moe proizvesti energiju. Braden podie pogled prema oima Johna Kingmana, u kojima se stalno oitovao prezir i podsmijeh. ini mi se da si pobijedio ree drhtavim glasom. Jo mislim da si lud, ali moda smo mi jo ludi. *** Prijemni list Johna Kingmana bio je star ezdeset i dvije godine. Bio je ut i hrapav, a ispisan sitnim, gustim slovima. John Kingman pisalo je na tom dokumentu prvi je put vien 16. travnja 1786. Opazio ga je ovjek po imenu Thomas Hawkes dok je vozio teret ita u Auroru, Pennsilvania. John Kingman bio je u nekoj vrlo neobinoj odjei, svakako ne u onakvoj kakvu su nosili obini ljudi. Materijal je nalikovao na svilu, iako je bio nalik i na neku vrstu metala. Hawkes je bio zapanjen, ali je istog asa pomislio da je to moda neki putujui glumac koji se napio pa luta u kostimu iz predstave ili s kakve parade. Zaustavio je konja i dopustio strancu da se popne na kola, namjeravajui da ga oveze do grada. Stranac se drao vrlo ponosno i prezrivo i nije izustio ni rije. Kada ga je Hawkes upitao tko je i odakle je. ovaj ga je samo prezrivo pogledao. Onda ga je upitao o tome su svi priali tih dana u Aurori da li je no prij toga vidio kako meteor pada. Stranac se nije obazirao na njegove rijei. Kad su stigli u grad, stranac stane na ulici drei se kraljevski i a prezirom stane promatrati ljude. Gomila ga je prouavala znatieljno, ali doimalo se da je on isuvie nadmoan i ponosan da bi 72

to opazio. Napokon se netko osmjeli i prie mu blie. Bio je stari sijedi Wyckerly. Stranac mu pokae prstom na prainu na cesti. Trenutak kasnije se sagne i pone povlaiti neke neobine crte u praini tik do noge. Budui da se starac Wyckerly udio tim crtarijama koje nije razumio i koje su mu izgledale besmislene, vidjelo se da stranca obuzima prava provala bijesa. Iz sve je snage pljunuo na gomilu ljudi, a ovi su uvrijeeni stali rogoboriti; pojavio se straar i odveo ga u zatvor. Braden je strpljivo ekao da direktor bolnice Meadville i ovjek iz Washingtona zavre itanje poutjelih papira. Tada Braden pone staloeno svoje izlaganje. On je lud, svakako. Rije je o paranoji. Uvjeren je u svoju nadmo kao sto bi, na primjer, Napoleon ili Edison bili uvjereni u svoju nadmo da su se iznenada nali u nekom australskom plemenu. injenica je, meutim, da John Kingman ima sasvim dovoljno razloga da se osjea nadmonim. Na alost, da je pri zdravu razumu, on bi to i rastumaio. Umjesto toga, on se povukao u zatvoreni krug matanja o svojoj veliini. Dakle, on je paranoik. Netko bi mogao naslutiti da je bio lud kad se prvi put pojavio. Direktor ga prekine suzdravajui se da ne povisi ton: Doktore Bradenu! Govorite o njemu kao da nije ljudsko bie. On to i nije ree Braden. Tjelesna mu je temperatura pedeset pet Celzijevih stupnjeva. Ljudsko tijelo jednostavno ne bi podnijelo toliku temperaturu. Ima viak kraljeaka i viak rebara. Zglobovi mu takoer nisu kao nai. Ima dva srca. Krvotok smo mu mogli provjeriti tek pomou infracrvenih zraka, i nije kao na! Zakljuio bih da je on pacijent u ovoj bolnici ve sto ezdeset dvije godine. Ako i jest ljudsko bie, onda je u najmanju ruku netko koga bi trebalo zapaziti. ovjek iz Washingtona ree sa zanimanjem: Doktore Bradenu, to vi mislite, odakle je on? Braden rairi ruke i odgovori: Nemam pojma. Poslao sam foto-kopije njegovih crtea u ured za standarde. Napomenuo sam da je to uinio jedan pacijent i da mi se ini da bi to mogle biti sheme atomske strukture. Upitao sam da li to ima veze s fizikom. A vi pogleda na ovjeka iz Washingtona vi ste doli trideset est sati nakon toga. Zakljuujem da on zna neto iz fizike. Zna polako e ovjek iz Washingtona. Obrisi rendgenskih zraka bili su dosta zanimljivi, ali njegovi crtei... Oigledno je da nam je on dao do znanja kako da se dobije 73

kontrolirana atomska energija iz derivata silicija koji su vrlo rasprostranjeni na Zemlji. Odakle je on, doktore Bradenu? Pa... vidjeli ste da se u prijemnom listu spominje neki meteor o kojem se u ono vrijeme prialo uvelike. Prolistao sam neke novine iz tog vremena. Sve su pisale o velikom meteoru koji je opaen kako pada na Zemlju. A onda su neki promatrai izjavili da se vrlo brzo meteor opet vinuo u zrak. Nekoliko sati kasnije, meteori razliitih veliina kruili su nebom uzdu i poprijeko, a da nisu pali na Zemlju. Direktor bolnice Meadville aljivo primijeti: udim se da bolnica New Bedlam, u ono vrijeme, nije bila krcata pacijentima. Mislim... nakon takvih tvrdnji. ovjek iz Washingtona nije se nasmijeio. Mislim zamiljeno e on. da nam je doktor Braden svojim tumaenjem sluaja sugerirao da je rije o svemirskom brodu koji se spustio na Zemlju kako bi omoguio johnu Kingmanu da izae, a potom se opet vinuo u svemir. Kasnije su ga, vjerojatno, traili. To su bili oni meteori koji su kruili uokolo. Direktor se nasmijao ali nita nije rekao. Ako John Kingman ree ovjek iz Washingtona nije ljudsko bie i ako potjee iz svijeta gdje se sve o atomskoj energiji znalo jo prije dva stoljea, kako nam je on to i pokazao, i ako je i tamo bio duevni bolesnik, on se moda dokopao neke letjelice i odletio u njoj zato to je moda bio obuzet osjeajem proganjanja. A to bi moglo biti i logino, pod pretpostavkom da je on u to vrijeme doista bio duevno bolestan. Mogue je da su ga stoga slijedili i progonili. Ako su mu progonitelji bili vrlo blizu, on je tada moda odluio da se spusti na Zemlju. Ali letjelica! aljivo e direktor. Nai preci iz onog doba negdje bi spomenuli da su pronali nekakvu letjelicu ili neto poput aviona. Pretpostavimo ree ovjek iz Washingtona da su oni koji su ga slijedili imali neto kao... recimo... radar. ak i mi to imamo. Kingman je mogao poslati letjelicu natrag u svemir uz pomo automatskog upravljanja, tako da zavede svoje progonitelje to je mogue dalje odavde. Sto vi kaete, doktore Bradenu? Braden slegne ramenima. O tome nemamo pojma, Sada je on duevni bolesnik. Kada bismo ga lijeili... I vi biste ga sada lijeili? upita ovjek iz Washingtona. Vjerovao sam da je paranoja praktiki neizljeiva. 74

 Ne sasvim ree mu Braden. Donedavna se okovima lijeila shizofrenija, s vrlo dobrim rezultatima. Jo prole godine nije bilo nita slino za paranoju. Tada je Jonsen pokuao s euforijskim okom. U biti, zamislio je da se stvaranjem halucinacija otklone iluzije. Direktor se stane vrpoljiti s izrazom neodobravanja. ovjek iz Washingtona je ekao. Kod euforijskog oka oprezno e Braden napetosti i tjeskobe u psihiki poremeenog pacijenta nestaju pomou lijekova koji u istih pacijenata izazivaju ili euforiju ili normalno stanje. Jansen je tako, uz primjenu oka, ukljuio i lijekove koji pospjeuju halucinaciju. Takvom kombinacijom lijeenja, ini se, pacijent je privremeno u nekoj vrsti kozmosa pri emu su mu sve elje i matanja ispunjeni, a napetosti otklonjene. Tako se privremeno odmara od svoje neprestano prisutne borbe sa stvarnou. Takoer, on ima neku vrst superkatarze kada se uspije uvjeriti u ostvarenje svih svojih elja. Vrlo se esto vrati iz euforijskog oka, privremeno zdrav i razuman. Procentualno je rezultat konanog izljeenja vrlo visok. ovjek iz Washingtona ree: Tjelesna kemija? Braden ga pogleda s potovanjem. Ne znam ree. ivio je na ljudskoj hrani dva stoljea, to svakako dokazuje da su bjelanevine identine na svim planetima i pod svim suncima. Ali, nisam u to siguran. Moda tu ima i alergije. Kaete da su njegovi crtei vrlo znaajni. Bilo bi pametno da se prije primjene euforijskog oka pokua iz njega izvui sve to je mogue. Ah, da! popustljivo e direktor. Ako je na to ekao to ezdeset dvije godine, nekoliko tjedana ili mjeseci nee nita bitno izmijeniti. Ja bih htio pratiti pokus, a upravo mi poinje godinji odmor... Teko ree ovjek iz Washingtona. Pa, rekao sam da moram na godinji odmor... John Kingman opet e ovjek iz Washingtona ve sto ezdeset dvije godine pokuava nam kazati kako da dobijemo kontroliranu atomsku energiju i depni rendgenski aparat, i tko zna to jo. Vrlo je mogue da u ovoj zgradi postoji jo niz crtea antigravitacijskih aparata, djelotvornih atomskih bombi, upravljaa svemirskim brodom ili oruja koje moe unititi stanovnitvo na Zemlji. Bojim se da nitko od nas ne bi uspostavio vezu s vanjskim svijetom na bilo koji nain tako dugo dok ova zgrada i sve njezino 75

osoblje ne bi bili povueni na neko drugo mjesto... h-m-m... prilino oprezno. To je besmislica ljutito e direktor. Tono. Tisue godina ljudskog napretka zakljuano je u mozgu jednog luaka. Gotovo dvije stotine godina razvoja i napretka otilo je u zrak, zato to je on bio ovdje zatvoren. Ipak, najvea bi besmisao bila kad bi njegove informacije dospjele do ostalih luaka koji nisu pod kljuem jer upravljaju i dre vlast u rukama. Direktor sjedne. ovjek iz Vashingtona ree: A sada, doktore Bradenu... *** John Kingman je provodio dane vladajui se kao i prije: ukoeno, s mrnjom i pobjedonosnom radou, sve istodobno. Braden ga je promatrao sumorno. Bolnica za duevne bolesti Meadville bila je dobro uvana, posvuda straarnice s naoruanim uvarima, a sada naroito u dijelu gdje je boravi John Kingman. Oko njega se vrtjela gomila raznih znanstvenika i psihijatara, a on je bio blaeno zadovoljan. Sjedio je ponosan, pobjedonosno ravnoduan. On je bio najvea, najvanija i najzagonetnija pojava na ovom planetu. Glupa bia koja su tu ivjela napokon su zapazila njegovu superiornost. Sada su ga okruivala i obraala su mu se svojim glupim jezikom, koji mu je bilo ispod asti nauiti. Ali, oni nisu puzali. ak ni puzanje ne bi bio dovoljan izraz potovanja ovih imbecila kad se obraaju Johnu Kingmanu. On je, vjerojatno, odredio u svojoj glavi tonu etiketu koju ta glupa stvorenja moraju uvjebavati prije nego sto se udostoje da ga zapaze. Temeljito su ga ispitali. Ignorirao je njihove postupke. Na razliite lukave naine pokuavali su doi do novih otkria o snazi i moi koju on nosi u sebi. Jednom je, zlobno se zabavljajui, ispisao formulu neke atomske reakcije koju ovi nii mozgovi nikako nee razumjeti. Bili su beskrajno uzbueni, a on se isto tako beskrajno zabavljao. Kad budu pokuali izvesti tu reakciju i kad im postane jasno da nita ne mogu uiniti s tim, uvidjet e da ga ne mogu varati ili prisiliti da im prenese bogatstvo svoga uzvienog uma. Moraju biti ponizni, skromni i spremni da se rtvuju za nj. Moraju zanijekati postojanje svih ostalih boanstava, i prihvatiti samo jedno Johna Kingmana. Kao reakcija, koju je maloas ispisao na papiru, uniti milijune ljudi, tada e shvatiti da je u njemu sva mudrost, sva mo i veliina ovog svijeta.

76

Braden je sprijeio da se to dogodi. Kada je jedan od pridolih znanstvenika htio izvesti pokus na temelju Kingmanove formule za novu atomsku energiju, Braden se mrko suprotstavio. Pacijent je ree namrteno ipak paranoik. U njegovu umnom procesu stalno je prisutna sumnja i varljivost. Svakog asa, u elji da pokae svoju veliinu, on moe pokuati proizvesti ope unitenje. Vi mu apsolutno ne moete vjerovati! Budite oprezni! Ipak su odluili ispitati tu atomsku reakciju, ali s materijalom u mikroskopskim koliinama. Rezultat je bio unitenje svega to se nalazilo u polumjeru od pedesetak metara. A to je odluilo o konanom miljenju lijenika. John Kingman je neuraunljiv. Zna o nekom vanom predmetu vie nego cijela generacija ljudi. Ali tako dugo dok je neuraunljiv, ne moemo se pouzdati u njegovo znanje. To bi jedino bilo izvedivo kada bismo riskirali i pokuali ga izlijeiti. Braden se opet odluno usprotivio: Zahtijevao sam da ga se lijei prije no to sam saznao da je ovoj zemlji utedio nekoliko stoljea mukotrpna rada na podruju atomske energije. Tada sam ga promatrao kao pacijenta. Za njegovo vlastito dobro, bilo koji rizik bio bi opravdan. Ali sada, kad znam da on nije ljudski stvor, povlaim svoj zahtjev za lijeenjem. Ne znam to bi se dogodilo. Svata bi se moglo dogoditi. Bradenovo odbijanje pomaklo je cijelu stvar za jedan tjedan. Onda je Izvrno predsjednitvo naloilo da se sluaj rijei. Trebalo ga je pokuati lijeiti raunajui na rizik., Dr Braden je bio taj koji to mora izvesti. I uinio je to. Ispitao je kako John Kingman podnosi euforine lijekove. Nikakvih nepovoljnih reakcija. Ispitao je i kako se vlada kad uzima lijekove koji izazivaju halucinaciju. Opet nije bilo nepovoljne reakcije. A tada... Ubrizgao je u Kingmanovu venu odreenu koliinu kombinacije lijekova koja je kod ljudskih bia bila najdjelotvornija. Najprije je te lijekove, svaki napose, iskuao na Kingmanu. Nisu se pokazali tetnim. Injekcija, u koju su bila ukomponirana oba lijeka, nije proizvela sasvim eljeni rezultat. Braden je zakljuio da treba poveati dozu najmanje dvostruko ili trostruko, kako bi dolo do odgovarajue, euforije. Ipak, nije se htio prenagliti. Ubrizgao mu je jo jednu injekciju, nakon koje se nije trebalo zbiti nita osim osjeaja blage, ali neprestane razdraganosti. John Kingman se poeo tresti. Strano tresti. Postoje takve reakcije kao to su alergija i takve kao sinergizam. Neki se pacijenti onesvijeste kada im se dade obian aspirin. Neki dobivaju osip kad prime penicilin. Neki lijekovi koji se 77

uzimaju sami uzrokuju jednu vrst reakcije, a kada se uzimaju u kombinaciji s nekim drugim lijekom, mogu dovesti do drastinih posljedica. Kombinacija lijekova halucinacije i euforije nije mu tetila. Ali sinergizam ili alergija ili tko e ga znati to dakle kombinacija tih dvaju lijekova bila je otrov. Bio je potpuno bez svijesti tri tjedna, a dva se dana neprestano trzao. Odrali su ga na ivotu pomou umjetnog hranjenja, glukoze, infuzije svega toga zajedno. Ali je i dalje ostao u komi. etiri su puta mislili da je umro. Nakon tri tjedna dogodilo se udo. Otvorio je oi. Za slijedeih tjedan dana mogao je ve i govoriti. Isprva je bio nesiguran i sumnjiav. Ni triga od nekadanjeg ponosa. Poeo je uiti engleski. Nije pokazivao simptome paranoje. Bio je potpuno zdrav i razuman. Zapravo, kada su mu kasnije ispitali kvocijent inteligencije, iznosio je devedeset, dakle otprilike na razini normalne inteligencije. Nije bio suvie bistar, ve negdje u prosjeku. I nije se sjeao tko je. Nije se uope sjeao niega iz svog ivota prije vraanja iz kome u bolnici Meadville. Bas niega. To je oito bila ili cijena ili uzrok njegova izljeenja. Braden je smatrao da je to bio jedini nain izljeenja. Branio je svoje stavove pred nezadovoljnim znanstvenicima koji su sada eljeli pokuati hipnozom i serumom istine i ostalim sredstvima kako bi opet otkljuali put do Kingmanova mozga. Dijagnoza je ree Braden odbacivi namjeru da bude previe krut i struan da je postojalo neto vrlo snano to ga je progonilo, a mi nikada neemo saznati to. Njegova psihika konstitucija to nije mogla podnijeti, i tako je poludio. ivio je u ovom svijetu vie od stoljea i pol da bismo ga napokon pronali. I nismo mu dopustili da zadri svoje divne iluzije da je on velik, uzvien i svemoan. Bili smo nemilosrdni. Mi smo mu se nametnuli. Ispitivali smo ga. Na kraju smo ga gotovo otrovali. Ali njegove opsjene nisu se mogle ukloniti. Nije mogao priznati da nema pravo i nije mogao izmiriti to iskustvo sa svojom obmanom. Postojala je samo jedna stvar koju je mogao: zaboraviti sve i to potpuno. Ono to mu se dogodilo obiava se nazivati demantia praecox. Zapravo, to je infantilizam. Odhujao je natrag u djetinjstvo. Stoga i njegov kvocijent inteligencije iznosi svega devedeset, umjesto neslueno vie to je, vjerojatno, imao kad je bio normalan, odrastao ovjek u svojoj vrsti. Mentalno, on je sada dijete. On spava, ovog asa, u poloaju embrija. A to je upozorenje! Ako se jo samo jednom pokua uiniti neto s njegovim mozgom, otii e u jedini stadij koji mu je preostao u potpunu tamu mozga koju ima neroeno dijete. 78

Priloio je dokaze. Bili su nepobitni. Na kraju su Johna Kingmana ostavili na miru. Dobro napreduje. Radi u arhivu bolnice Meadville, jer na tom poslu nisu tako upadljive njegove ruke sa est prstiju. Vrlo je precizan u poslu i savreno sretan. Ipak, paljivo ga motre. Lijenike sada najvie mui pitanje koliko e jo dugo ivjeti. Sto ezdeset dvije godine samo su dio njegova ivota. Ali, kada ne biste znali za to, zakleli biste se da mu nije vie od pedeset.

Krsto Maurani:

Recept milostive Adelije

79

Kladim se, da Zagreb nema samo sedamsto i resto tisua stanovnika koliko je javljeno u tampi. Ima ih ohoho vie. (Vozite se malo u tramvaju pa ete i vi u to povjerovati.) Da moda ne mislite kako su gazdarice prijavile sve svoje podstanare? Jesu ipak i trule brokve! Moja je bila prva da zataji Elzu i mene, pa smo morale poi same. Stara vjetica je to nekako saznala pa nam promptno dala otkaz, onako za kaznu. Ljudski dipet. Moramo iseliti do kraja mjeseca. A nismo ni mi popisivai krivi. Zar da nam daju puke i milicijske vujake, pa da ilegalce istjerujemo na silu? Premda ne vjerujem da bi nam i to puno pomoglo. Jo se nije rodio junak koji e stati na kraj tim prepredenim stvorenjima. Gospe moja, to sve nee izmisliti! Koje li mate! *** ekajui da se otvore vrata promatrala sam ploicu s ukrasnim slovima: Rehner. Zato nema c? Ovako mi izgleda nekako krnje. Toboe da ne bude njemako a kladim se, da govori njemaki bolje od vaba. Kladim se, da je zovu milostiva. Ona blebetua dolje, na prvom katu, ba je se dosita izogovarala. Melje li, melje! Gospe moja, valjda neu i ja kad ostarim... Ma gdje je tako dugo! Eh, trei put joj neu doi. Lijepo sam joj napisala oko jedanaest. A poslije mi ne vjeruju da ljudi nisu doma. Popis mora biti gotov na vrijeme! kau. Za ovih nekoliko tisua... Da pozvonim jo jednom, pa idem. Ne. Moda ima slobodni krevet, nikad se ne zna. Ona s prvog kata pripovijeda bajke. Tko da joj povjeruje? To vam je kod nje kao na korzu, znate. Ima sigurno trideset podstanara. I muke i eske, zamislite! Ovo uz znaajno namigivanje. Prostakua. Po cijeli dan samo ulaze i izlaze. Ma gdje e bijedna smjestiti trideset podstanara! S ove strane su dvoiposobni stanovi. Da ih slae po dva u krevete na kat... pa jo muke i... Izvolite? Oh. Dobar dan. Popis. A, izvolite, izvolite. Oprostite kaj vam nisam bre otvorila. Via sila, znate, ha ha. Samo hodite, ne sramite se. Nije ba pospremljeno . . 80

Zato sve toliko pripovijedaju? Pospremi, pa se ne mora ispriavati. Milostiva. Ba sam pogodila. Gospe ti, ova narukvica ima najmanje kvarat kila zlata u sebi. enska se dobro dri, moram priznati. Sijedo joj dobro stoji. Ba je je kako vele Zagrepani. Disciplinirana dijeta, masaa lica, to ti je. ... samo hodite naprijed u sobu, tu desno... teta, kaputi u hodniku su svi muki. Mako, tu za te nema mjesta. Jo u se ja natraiti. Teko je nai sobu usred semestra. ...jednu kavicu, vi se samo sjednite, odmah bum ja. Ne hvala, ve sam popila... Kaj god. Kaj ne bi popila kavicu. To bu odmah. Ve je kuhana. Ba imam finu hausbranticu. Haustrandt! Pa da, ide u Leibnitz po kavu. Lijepa joj je soba. Volim kad nije pretrpano. teta, tepih je malo odve ivih boja, ne pristaje uz ovaj starinski namjetaj. Uh, joj, koliko knjiga! Vidi, ima ih puno na engleskom. Nije ih valjda sve proitala... Vidi, molim te, ima sve Siriuse. Ma nemoj! Naravno, i papiga. Neizbjena kompenzacija u njezinim godinama... Sva srea to nije maka ili jo gore, pekinezer. Kladim se, da je zove Lora! Pa dobra, milostiva, daj tu kavu! Nisam dola na akule. Kau Petnaest, dvadeset minuta po stanu, to e vam biti dosta. Jest, ipak i trule brokve. Pa naleti na onakvog tipa kao juer, sve otee, cukun, muva se, prodaje idiotske duhovitosti, samo da mi moe dulje prouavati demper. Fetiist. Edip. Noge mi uope nije ni pogledao. A, dobit e svoje od ene! Nije mu ni onu kavu prolila po hlaama sluajnojno! Tovar. Evo mene! Niste me dugo ekala, ne? Evo, sad burno mi. Hajde, pitajte. Jeste li za jedan Lord? Oh, hvala. Evo, vidite... Jesus, koliko papira! Sve vas to zanima? ... vidite, tri su upitnika. Jedan za domainstvo, jedan je za pojedine lanove domainstva, a ovaj trei je za stan. Bome, svata vas zanima. Kod mene vam bu lako. Ja sam sama. Dobro, doi emo na to. Sad mi recite na koga glasi domainstvo? Pa, na mene! Logino, ako sam sama, kaj ne? Ah. Logina enska. S takvima je teko. 81

 Dobro, najprije ete mi rei o sebi, pa emo zatim ostalo. Recite mi vae prezime i ime. Kako to mislite, prezime i ime? Valjda obratno, pa nismo Maari. Kaj ne znate da je po pravopisu ispravno najprije ime pa tek onda prezime? Vi dananja djeca ni ne znate. Kaj vi velite Tesla Nikola i Dedi Arsen? Znam to. Takoer znam da se izmeu prezimena i imena stavlja zarez ako se zbog nekog razloga mora pisati obratnim redoslijedom. Tako, sad sam joj rekla. Dananja djeca. Ve su mi navrh glave dananja djeca. Znate? sumnjiavo me pogledala. Bravo. Danas djeca ni ne znaju, samo rokenrol. Pitam se, kamo ide ovaj... Recite mi, molim vas, vae prezime i ime. Ovo je rekord. Ovdje sam ve deset minuta, a nisam ni poela upisivati. Rehner, Adelija. Rehner se pie bez c? O, da. Zna, mala moja, Rechner na njemakom znai raundija, pa su me zafrkavali da sam proraunata. Osim toga, nismo u Njemakoj, ne? Opet predavanje. Kladim se, da je profa u penziji. Ah, doli su deki. Oprosti, odmah sam natrag. Netko je bio uao u stan. uli su se muki glasovi, ukanje kaputa, koraci kroz hodnik. Ovi deki su sigurno neki od podstanara, Zato je morala izii iz sobe? Da im kontrolira jesu li obrisali cipele? Ili da nisu doveli make ili neki slian tos tipian za gazdaricu... Gospe moja, kakvo je to brujanje? Cijelim je stanom odjeknulo nekakvo resko brujanje kao od prevelikog, oronulog elektrinog mlinca za kavu. Trajalo je to nekoliko trenutaka, a onda je utihnulo i milostiva se vratila u sobu. Evo mene. Oprosti, mala moja, kaj si me morala ekati. Morala sam dekima uspostaviti most da mogu doma. Ha? Molim? Kakav most? Pa, Einstein-Rosenov. Einstein? Rosenou? Most? Luda baba. Bolje da ne pitam da ne izazovem novo predavanje. Bit e najpametnije ako se budem pretvarala kao da mi je sve jasno. 82

Joj, ve je jedanaest i kvarat. Mako, pouri! Mjesto i... ovaj... datum roenja? Ha ha, ne boj se, ja se ne sramim svojih godina. Ja sam ti enska iz ovog stoljea. Moderna. Zagreb. 1913. A ti, mala? Molim? Ti nisi iz Zagreba? Ne, nisam. A oakie si? Gospe moja, kako je znatieljna. Iz Tkona. To vam je... Pa znam ja gdje je Tkon! Priao mi Jerko. On je iz Filip Jakova. Jerko iz Filip Jakova. Bakoti? Jerko Bakoti? Ne Jerko Miliev. Aha. Kako je svijet malen! Dakle, tu stanuje Jerko... Oh, on je iz Krmine, stara je pomijeala... Cukun jedan, uva tu tajnu kao da je dravna. U ivotu nisam srela ovjeka koji bi tako uporno tajio gdje stanuje. Sad mi je jasno. Stidi se ove adaje. Ili boji? Tko zna to bi nam uinila da me zatekla kod njega... Kaj ti je, mala? Sva si crvena u licu. Pa nije vrue... Lisica, Jel to ona meni namignula, ili mi se ini? Perverzna... Ne, nije mi nita. Rekli ste, da ste sami. Udovica? Ne, kaj god. Nisam se nikad udavala. Ha, sigurno je i njoj mati zanovijetala ui, ui, dijete, ima vremena za momke. Gospe ti svete, neu valjda i ja tako... Zvanje? Penzioner. A prije? Dok ste jo radili? Nastavnica u srednjoj koli. Engleski i njemaki. Nastavnica. Predavanja su joj u krvi. Odakle joj samo pare za narukvicu i ovaj kristal u vitrini i Leibnitz?... Ah, cufcunu jedan, pa stanarina! Nekoliko podstanara, po nekoliko tisua svaki... A ti, mala, studira? Kemiju. Bolje da joj odmah kaem, ionako e me pitati. A, ne. Nije ti to pametno. Nije. Kaj bu... Oh, oprosti. Ja tu brbljam kajkavski, sigurno me nita ne razumije. Htjela sam rei, to e poeti s kemijom? Ii u nekakvu tvornicu ili institut, mijeati 83

svakakve smrdljive tekuine, moe ti jo i eksplodirati u ruci. Astronomija, mala moja, astronomija! To ti je prava znanost! Astronomija, astrofizika, kozmologija... to su korisne stvari! Nikad neu sebi oprostiti to sam ila na preparandiju... Oh, opet deki. Odmah sam natrag! Luda kua. Jo gore nego to mi je bila opisala baba s prvoga kata. Ma kakav korzo, to je kao prvomajska parada. Nikakvo udo to se Jerko ne usuuje da mu doem u posjete. Ovo brujanje je grozno. Cijeli stan vibrira. Da mi je samo znati... Prokleta automatika. Stalno se kvari, u grob e me potjerati prije vremena. Kakva automatika? Pa satni mehanizam, ne? Valjda ne misli da ja uvijek ovako skaem uspostavljati most! Kao da nemam pametnijeg posla! O kakvom vi to mostu... Rekla san ti ve, Einstein-Rosenov most. No dakle, vi mladi nemate pojma o niemu. Katastrofa. Svet bu propnl kad nas starih vie nebu: A kaj se ja udim... pardon, to se ja udim. U moje vrijeme je sve bilo drugaije. Sve ove eksperimentalne kole... i novine vas ue glupostima. Evo, ba danas itam u Veernjaka, u filateliji, o prijedlogu da u Americi meu reklame na marke. I zamisli, pie da amerika pota puta u promet est bilijuna maraka godinje. est bilijuna, zamislit... Je li. mala, zna li ti koliko je to bilijun? Gospe moja! Znam, Tisuu milijardi. to je ovo. Ispit? Bravo! Vidi, za Amerikance bilijun je milijarda. Oni ne kau milijardu, zna, nego biliion. A onaj koji je toboe napisao onaj lanak u Veernjaku nigdje ne kae da je to zapravo preveo s engleskog, i nema pojma, ignoramus, da se tu ne radi o bilijunima maraka, nego samo o... Otplivaj stara, nisi vie za katedrom! Oprostite, ali meni se uri, znate. Danas jo moram obii... Oh, joj, jasno! Jasno. Samo ti mene prekini. Ja ti se ovako znam zaletjeti, pa bez kraja i konca. Navika! Imate li kakvih prihoda osim mirovine? Znate ve, zemljite, iznajmljivanje soba... Tu smo. Sad u znati. Nemam nikakvih. Osim to mi deki plaaju za koritenje mosta. Htjeli ste rei: koritenje kreveta? Ma ne. Mosta. Lijepo sam ti rekla: mosta. 84

Eh, stara, ovo ti je bogato, to jo nee izmisliti? Bit e bolje da je ne izazivam, jo bi mi mogla prirediti kakvu neugodnost. Mako, uvaj ivce i ini se too. Kako bi to nazvala? Usluna djelatnost, moe li? Ba tako. Pametna si ti glavica. Hvala. Gospe ti, od koga sam dobila kompliment? Sad smo gotove s ovim formularom, hajdemo na slijedei. Divota. Dvadeset minuta za jedan jedini formular! Kako se zovu ostali lanovi domainstva? Koji ostali lanovi? Pa rekla sam ve, da sam sama! Ne morate se bojati. Ako vam podstanari nisu prijavljeni, nitko nee saznati. Podaci koje upisujem u upitnik stroga su tajna i koristit e se samo u statistike svrhe. Koliko u jo puta izrecitirati ovu frazu? Lijepo ti kaem... Kod mene ne stanuje nitko! Oni svi kaputi u hodniku... A kaj se tebe tiu kaputi! Valjda ne popisuje koliko kaputa netko ima u hodniku! A oni ljudi to su u dva navrata... Vidi ti detektivke! Ti, mala moja, misli da su to moji podstanari! Kaj god. Oni su samo u prolazu. Ha? Kako to mislite: u prolazu? Pa lijepo. U prolazu. Ne govorim kineski. Ma kamo bi to oni mogli prolaziti? Valjda ne u neki drugi stan? Ili to, to oni prolaze kroz hodnik u svoju sobu vi zovete u prolazu a jasno je... Sluaj me, mala moja, ne budi bezobrazna Jesi li mene dola popisati ili me vrijeati... I LORA! ISS! Prokleta papiga. Nije nala pametnije mjesto kamo da sleti nego na rub alice s kavom. Samo mi je jo trebala mrlja od kave na suknji! Joj, oprosti Lori, tak mi je neugodno. I, Lora, srami se! Betija jedna! Ba mi je neugodno. Hodi brzo da te operem. To se da fino oprati, samo brzo dok je jo friko! Mogu i sama, hvala. Samo mi recite gdje je kupaonica. Kad ue u hodnik, odmah vrata nadesno. Ba mi je neugodno... 85

Bila bih se okladila da je papiga namjerno sletjela na alicu. Prokleta ptiurina, kao da je znala da mora gospodaricu vaditi iz neugodne situacije! Ah, tu je kupaonica... Joj, to to zvoni... To je valjalo vidjeti, pa da ovjek povjeruje. Pravo pravcato zvonce objeeno o dovratak, kao u starinskim trgovinama, da vlasniku javi kako je netko uao. Mora da je gust promet u ovoj kupaonici. Vidi, vidi, isto kao apoteka. to bi se reklo, moglo bi se jesti s poda. Pustila sam vodu u umivaonik i poela istiti mrlju. Sva srea, nije velika. Ova mi suknja treba prekosutra za ispit. Staroj analitiarki bi pao mrak na oi da joj istrim u neem izazovnijem. Ve je i ova na rubu...Ah, fino, vie se ne vidi. Briui ruke, lutala sam pogledom po kupaonici. Panju mi je privukla kada. Zapravo je isprve nisam ni primijetila iza one zavjese. Bila sam radoznala, pa sam provirila iza nje. Ukazala se kada. Obina kada kao svaka kada, ali je ova bila puna neega to mi se uinilo kao nekakva sasvim bijela kaa. Pogledala sam izbliza, opipala prstom, liznula... to vam je naa bolest kemiarska!... i zaista! Kada je bila puna rijetke kae od penine krupice! Puna kada neslane bijele kae. Moram priznati da sam se u sobu vratila pomalo uplaena i nestrpljiva da to prije dovrim ovaj posao i dam petama vjetra. Milostiva je sjedila kao da je sve na ovom svijetu apsolutno normalno. Takve su najopasnije. Mirne, mirne, a onda, ako ih izazove tres po glavi! Je li nestala mrlja? Nikad ne bih oprostila Lori da ti je upropastila suknju! Da, sasvim je u redu. Ne brinite. I ne ljutite se, nije ptica kriva. Tako, tako, samo njeno! Ve je kasno, morala bih dovriti posao kod vas. Imam jo same nekolika pitanja. Samo pitaj. to vam to tako vonja? Samu sam sebe iznenadila. Pitanje mi je izletjelo sasvim nehotice, inilo mi se, kao da je neto jako zagorjelo. Kao da je prekipjelo mlijeko, ili neto slino. Mrzim taj vonj, jo od doma. Meni uvijek prekipi mlijeko, a mati mi to ne moe oprostiti. to si rekla? uje se neki strani vonj. Ne razumijem? Vi Dalmatinci... Neto smrdi! 86

Milostiva se trgnula, ukoila, frknula nosom, a onda uz vrisak Jesus! Moja rupa za Stevu izletjela iz sobe kao da je svi vrazi gone. Sad mi je bilo dosta. Onaj most bih jo mogla shvatiti kao djetinjastu izmiljotinu kojom je naivno htjela zamagliti moje pitanje o podstanarima. Kaa u kadi je svakako ludost, ali moda enska ima nekakvoga razloga da svoju kadu napuni kaom. Moda se u njoj kupa, kao Kleopatra u mlijeku. Ali ovaj vrisak je bio spontan. Sjeat u ga se dok ivim. Jesus! Moja rupa za Stevu! Kome zagori rupa za Stevu spada u ludnicu i tu nema diskusije. Mako, kidaj dok si iva i u jednom komadu. Brzo sam trpala formulare u mapu skupljajui ih sa stola, onda sam opazila da mi je jedan list pao na pod i odsklizao se ispod naslonjaa. Dok sam ga dohvatila i uvukla u mapu izgubila sam previe vremena. Milostiva se vratila u sobu. Sve sam morala baciti. Kakva teta. Dvije kile najboljeg kukuruznog grisa i pet deka kave! Zna li ti, mala moja, koliko to danas kota? A germu sam jedva i nala. Sva srea, ostalo mi je dovoljno za novu rupu. Sutra dolazi Stevo, siromah, ne mogu ni zamisliti da ga ne doeka njegova rupa. Zna, on ti ima astmu, pa sam mu za roendan, zna... pa sam mu obeala depresiju. Tako se veselim! Ve ga vidim kako e se radovati kad mu kaem da ima most do jedne divne depresije! Sluala sam je kao opinjena. Gospe ti, to je mata! Sasvim nehotice sam je upitala: Kakve depresije? Jesus, mala, kaj ti nisi ila u kolu? Depresija, to je kad je tlo nie od mora. Tamo je gui zrak, a to je dobro za astmatiare. Kao u Izraelu oko Mrtvoga mora, ili u Kaliforniji Dolina smrti. Mati moja, nee me vie vidjeti ivu! Pa mrtvo ovo, pa smrt ono... ...jasno, neu mu uspostaviti most u Dolinu smrti, tamo je prevrue i suh je zrak. Imam jednu predivnu depresiju... Zaustila sam da je poaljem k vragu i da se pokupim glavom bez obzira, ali se umjesto toga smrzoh od uasa. ula sam kako odjekuje ono zvonce objeeno nad vrata od kupaonice, pa kako ona cvile otvarajui se, neije teke korake sa zvonkih ploica na podu kupaonice na meki, mukli parket u hodniku, a onda se sobna vrata otvorie... mati moja... i na njima se pojavi neki dasa. *** 87

Danas, tjedan dana kasnije, mogu sabrano i logino objasniti zato sam se onda uplaila. Jednostavno, bila sam u onoj kupaonici nekoliko minuta ranije i u njoj nije bilo nikoga. Kao to sam bila potpuno sigurna da nitko nije uao u tu kupaonicu poslije mene. Kako je, dakle, netko mogao izii iz kupaonice ako nije bio u njoj? Tih mi se nekoliko trenutaka uasa glavom utrkivalo cijelo udo najluih misli. Lude babe, vjetice, Landru, frankentajni i drakule, misteriozni nestanci, tajna vrata u zidovima, mrtvaci to izranjaju iz kade napunjene hladnom, sluzavom kaom. Moete zamisliti! Sva je srea da je dasa izgledao sasvim drugaije nego to ovjek zamilja nadnaravne posjetioce. isti skandinavski tip. Visok, vitak, atletskih miia koliko hoe, plava kosa, polnjumenovske oi. Igrom sluaja upravo tip na kakve sam slaba. Nisam jo preboljela Darka (bio me ostavio cukun za volju one koze... ni ime joj neu spomenuti. A Jerko je slaba utjeha) a ovaj mu je tip bio slian kao brat roeni. Pomoglo mi je i njegovo ponaanje. Sasvim je nedrakulinski za trenutak zadrao pogled na mojoj kosi (toga mi je jutra ba uspjela frizura) pa znalaki spuznuo pogled niz demper (sporo: nisam ba daska) i suknju, opet ga za trenutak s oitim odobravanjem zadrao na nogama, pa ga naglo podigao do moga lica, nasmijeio se i rekao Bok Sjeam se, kako sam pomislila da mrane sile valjda ne pozdravljaju s bok. Osim toga, nije ga zainteresirao moj vrat kako bi se moglo oekivati od jednoga drakule (a vrat mi, da budem samokritina, i nije nita naroito), nego ba noge. No, dobro, imam gala noge na zavist svim makama na godini ali je njegov interes za njih jasno govorio da je obian, iv ovjek. Vraki zgodan ovjek. Imponiraju mi tipovi koji se ne boje pokazati maki kako im se svia to na njoj vide. (U ovakvim situacijama ovjek pomilja na najbezveznfje stvari. Meni se kroz glavu naganjala misao kako je ono Elza nedavno rekla Stara moja, ostarjele smo, vie nam se deki ne okreu za nogama. Jadna Elza, ne vjerujem da se njoj ikad itko okretao za nogama.) Bilo kako bilo, dasa se onda okrenuo k milostivi, pruio joj tri crvendaa, rekao To je taksa za ovaj mjesec, milostiva, jo jednom me oinuo pogledom (tu sam se ak malo najeila), namignuo, iziao iz sobe, ula sam mu korake kroz hodnik, pa kroz ulazna vrata van iz stana. Tko zna, to je milostiva proitala na mome licu, jer se nekako lukavo nasmijeila i rekla: 88

 To je Andrija. Voli se skijati, pa sam mu uspostavila most u ekvivalent Alpa. Aha rekla sam. A to bih drugo? Baba je oito luda. Ili pak misli da je puno lukava. Ako joj se izmiljaju ovakvi hijeroglifi da sakrije svoje podstanare, neka joj. Neu je valjda pitati da mi polae raune! Imam preega posla. Samo da mi jo Andrija popravi motor, ula si, kako bruji? Nikako da uhvatim vremena da ga podmaem kako valja. Jedoga e mi dana donijeti nevolju. Ve mi se ini da mi se rupa ne vrti dovoljno brzo. Molim? Pa da, mora se vrtjeti dovoljno brzo. Inae zjenica rupe nije dovoljno velika, pa deki ne bi mogli kroz horizont dogaanja bez opasnosti da upadnu u singularitet. Taj je sigularitet strano opasan, zna, moe te zaas zgnjeiti kao muhu. Bolno je uzdahnula. Taj e mi motor ivce pojesti. Neki me vrag potjerao da se krenem egaiti sa starom pa sam rekla: A ne bi moglo bez motora? Jel' ti to mene zeza? Pa jo je 1975. Robinson dokazao da je Kerrovo rjeenje Einsteinovfh jednadbi iz 1916. tono, i da je Kerr imao apsolutno pravo kad je u Schvvartzschildov model ukljuio rotaciju. Sama sam imala problema tko e mi nacrtati Kruskalov dijagram, razumije, i bilo bi povuci potegni da nije bilo Ksenije. Ta mala tako lijepo rie! Najbolja je u razredu. Umjetnica. Ona je moja neakinja, zna. Ide u kolu primjenjene umjetnosti. Ima zlatne ruke... Milostiva je vjerovato dalje brbljala, ali je ja nisam ula. Robinson! Kerr! Schumrtzschild! Kruskal! Pa ona to bulazni o crnim rupama, gospe moja! Astronomskim rupama, a ne... Ako se dobro sjeam, Einstein-Rosenov most je veza kroz hipersvemir izmeu crne rupe u naem svemiru i bijele rupe kvazara?? u nekom drugom... Nije mogue da me hoe nasanjkati na taj tos! to sve nee izmisliti da zataje podstanare. (Ne udite se to znam za ove stvari. Ako sam zgodna maka i studiram kemiju ne mora znaiti da sam tupoglava. I Marija Curie je bila maka i studirala je kemiju... ) Milostiva! Kaj? Izgleda, da sam je prekinula u pola reenice. Nije se odmah snala. Vi to u stanu imate Einstein-Rosenov most? Pa to ti sve ovo vrijeme govorim! 89

 A kako ste ga, zaboga... Krivo je razumjela to je elim pitati. Poela mi je tumaiti kako je dola na ideju da uspostavi most. Oh. sluajeo. Sasvim sluajno. tefa je jednoga dana... zna tefu, bila si ve kod nje na prvome katu... Ona mi je i rekla za vae podstanare! Opet ti o podstanarima! Sad mi je jasno, to je tebi tefa napunila glavu. Zavidna babetina. Primitivna. Ne razlikuje znanost od vica. Glupa kao no. Moe li mi vjerovati, pokuala je s dalekozorom! Hahaha, toboe ako si smanji podstanare, moi e ih vie smjestiti u onaj svoj sobiak. Jasno, da joj nije uspjelo. Ne razumijem. Zna li onaj vic kako se love krokodili pomou dalekozora? Aha, to je onaj, kad gledate krokodila naopako kroz dalekozor, pa krokodil izgleda mali, pa ga strpate u depl Ba taj. Zamisli blaene glupae, ona je htjela tako sa svojim podstanarima! I nije joj uspjelo? Moj lajavi jezik bri od pameti! Milostiva se namrtita i uvrijeeno rekla: Jel' ti to mene zafrkava? Sram te bilo! Razoarala si me, da zna. Ve sam ti povjerovala da si pametna djevojka. Htjela sam ti ve ponuditi da i tebi uspostavim most kod mene. Nezahvalno derle. Oprostite mi. Pobjeglo mi je. Samo mi je jo trebalo da se naljuti na mene. Kako da je umirim? Jo e me neim tresnuti po glavi... Nisam ja to ozbiljno mislila. Poeli ste mi pripovijedati kako ste... Ah, da tefa. Bila je jednog dana kod mene na kavici; to ona uvijek nanjui kad ja imam hausbranticu. esto ulo... Dobro je; izgleda, da sam je umirila, Mako, dri jezik i pretvaraj se da joj sve vjeruje! Usput gledaj prema vratima ... Jadikovala, kako je kuanstvo rupa bez dna. A ba sam nekako u ono vrijeme itala o crnim rupama. To mi je dalo ideju. Ali, odakle vam crna rupa? Nisi je valjda kupilo na Ponterossu. Pa skuham je, ne? Sku-ha-te-je? Ona je skuha. Gospe ti. Crna rupa na leo. Naravno. Imam prvoklasni recept. Znanost, mala moja, znanost. Astronomija! Kao to sam ti ve rekla. Sve tamo pie. Ma nemoj. 90

 Ali crne su rupe, ako se he varam, puno guste? Jo kako. Osam puta deset na petnaestu grama na kubini centimetar. Ali to je prosjek. Singularitet je kud i kamo gui: deset na stotu grama! Cijeli jedan googol! Dugo sam se muila... bezuspjeno, moram priznati... da dosegnem tu gustou. Sve dok se nisam dosjetila kvasca. Koja korist od kvasca? Pa da masa jae kolabira, to je bar jasno! Opet se poela nervirati. Kolabirana masa, to ti je, mala moja, kad se slegne pa bude strano gusta. Vi mladi nemate pojma. Poj-ma. Metne kvasac, pa kad se masa pone dizati, brzo metne na hladno. Slegne se k'o sam vrag. Zar se tvojoj materi nikad nije dogodilo da joj se dizani kola slegne? Moe zube polomiti. Pa, jest, ima pravo. Sjeam se, mati je bila bijesna poput poskoka. Prvi put sam je ula psovati. I posljednji. udno je, kako luaci uvijek pronau neku logiku kojom e se opravdati. Ova stara je fascinantna. I zato meete kvasac u kola? Kakav kola? Tko govori o kolau? Kaa, mala moja, kaa. Najbolja je od fine kukuruzne krupice kuhane u kinici. Voda iz vodovoda je pretvrda. Stefa se zeznula; nije me htjela sluati, pa je ila kuhati gance. To vi na moru zovete palentom, zar ne? Aha. Dakle, Stefa je kuhala palentu, pa nije postigla nita. Kaa je rijetka, pa se ima kamo zgusnuti. A ganci... ne, palenta je ve tako i tako gusta, ne? Nema se vie kamo zgusnuti. A kavu meem da rupa bude crna. Logika, kaem vam! Najvie sam se namuila dok sam izraitnala koliko veliku rupu trebam. Nigdje nisam nala formulu odnosa promjera crne rupe i zjenice. To je jako vano. Ako je zjenica premala, bu! upadoe deki u singularitet. Bilo bi mi ao. Neki su jako simpatini. I zgodni. Naroito onaj Skandinavac... Andrija. I kako ste se snali? Neka samo pripovijeda. Kau, da luaci nisu opasni dok pripovijedaju. Bogme sam se naraunala. Primijetila sam, da je odnos otprilike koliko kilometara promjera crne rupe, toliko metara promjera zjenice, pomnoeno sa deset. Recimo, ako crna rupa ima promjer od 58,3 kilometara, zjenica joj je promjera 590 metara. Ili 23,7 kilometara i 240 metara. A kom da smjestim rupu od 23 kilometra, ha? Koliko bi mi samo grisa trebalo! Osim toga, ne trebam 240 metara zjenice. Dovoljno je koliko treba da se provue ovjek. Tako mi je ispalo da mi treba 0,04 kilometra crne rupe kako 91

bih dobila 40 centimetara zjenice. Tu sam imala sree! Zamisli sluaj: trebaju mi etiri metra crne rupe, a ba je toliko velika tava u kojoj Grci u Ateni peku one fine palainke... kako to oni zovu .., paksos, maksos, tako nekako... zaboravila sam. Nema veze. Bila sam si jednu nabavila, i sad mi je ba dobro posluila. Neto mi se nije slagalo. Izbrbljala sam: Milostiva, 0,40 kilometra nije etiri metra, nego etrdeset! Nemoj mi rei! Bila je jako zauena. Zar zaista? Izvadila sam digitron i izraunala. Nije se mogla nauditi. Vidi, vidi. Ima pravo. Zamisli, kako ovjek moe pogrijeiti! Zato ja nikad ne vjerujem mesarima. Prevare te za tili as. Kae, etrdeset metara? Kakva srea! Kako bih samo smjestila rupu od etrdeset metara u ovaj moj sobiak od etiri na etiri i po? Kako je dobro, to to nisam ispravno izraunala! Oh, matematiari cijeloga svijeta, gdje ste? Evo vam ovdje rjeenja za sve vae probleme! Samo me tjei, to je i Adrian Berry pogrijeio. On je napisao onu krasnu knjigu iz koje sam sve to nauila... ekaj malo, ili je to bio Carl Sagan? Mmmm... ne. Berry. Sagan je onaj prostak koji je poslao one svinjarije u Svemir na Pioniru Deset. Onu ploicu s golim mukarcem i enom. Sve im se vidi. Prostak. I jo se vadi da to nije on nacrtao, nego njega ena. Linda. Kako ga nije stid? Svodnik. Gospe moja, kako da pobjegnem? Proklet neka je dan kad sam se prihvatila ovoga posla. U ivotu nisam srela toliko prostaka, fetiista i... sad jo ova. Za par bijednih tisua. Ma skoro da bi mi bilo bolje da sam stala na plonik... Takav uenjak, taj Berry, pa mu se dogodila takva pukokolska greka. Zamisli, prema njegovom raunu treba mi 0,005 posto mase Sunca da nainim takvu crnu rupu kakva meni treba. Kaj god. Pa on nema pojma da se od nula cijelih dvjestadvadesetipet grama kukuruzne krupice ne moe skuhati ni da se mrav dosita najede, a kamoli kae za etiri metra promjera? A gdje je jo kava i kvasac i voda. ha? Vidi se, da u ivotu nije nita skuhao. Ali, milostiva, 0,005 posto mase Sunca ne moe biti nula cijelih koliko-ste-rekla? Evo ti, pa vai sama, ako mi ne vjeruje! Evo ti sunce, ima etiri i po kile, pa raunaj sama! Rukom je pokazala na elektrino sunce... sobnu grijalicu... u kutu. Gospe sveta! Ma on je mislio na pravo Sunce, na nebu... 92

 Glupost. Kako je mogao misliti na pravo Sunce, pa sama kae da je ono na nebu. I vrue je, ake nisi znala. Povrh toga. Sunce ima masu od skoro 2 000 000 600 000 000 000 000 000 000 000 kiia! I sad izraunaj 0,005 posto od toga. Neka te ne zavara mali postotak! To je jo uvijek 100 000 000 000 000 000 000 000 000 kila. Gdje da naem toliko krupice, ha? U emu da skuham toliko kae? Jesi li ti, mala moja... Opet je netko uao u stan. Milostiva se ispriala i izila iz sobe da... da pusti motor sa staroga mlinca za kavu u pogon kako bi dala potrebnu rotaciju crnoj rupi koja je potrebna da njeni deki ne upadnu u singularitet, i da tako uspostavi Einstein-Rosenov most... valjda do kakve lijepe depresije , . Nisam oklijevala. im sam zaula poznate mi resko brujanje taj bi motor zaista valjalo podmazati! strugnuti sam iz stana glavom bez obzira. Na dizalo nisam ni pomislila. Sletila sam niza stepenice kao da ih nema (izgubivi usput potpeticu s lijeve cipele moj najbolji par cipela; na ispit sam morala u starima), izjurila van na ulicu (uope se ne sjeam kako sam otvorila vrata; moda su bila otvorena), i trala, ne marei za damsko dostojanstvo, kao da me vile gone dok me nisu noge izdale. *** Formulare sam poslije do kraja ispunila napamet, odoka. Nisu primijetili nita. Odnijela ih je Elza i rekla da sam bolesna, da ne mogu nastaviti posao. Sobu jo nismo nale. Usred semestra... Imamo JO dva danu. Nemamo pojma kako emo. Na klupi u parku... ak sam pomislila da ipak odem do milostive. Konano, premda je oito luda, nije mi se inila agresivnom. Mui me onih trista dinara. Hajde naite krevet u Zagrebu sa ciglih trista dinara. Ako nita drugo, tamo bih moda mogla jo jednom sresti onoga Skandinavca Andriju. (Elza mi ne da mira priama neka priekam da me potrai s onom potpeticom... kao Pepeljugu. Dok joj ne dam jednu preko nosa.) Najvie me mui nepobitna injenica da je taj dasa zaista iziao iz kupaonice u kojoj nije bilo apsolutno nikoga. Moda sam ja luda to nisam povjerovala milostivi?

A. E. Van Vogt:
93

Dear Pen Pal

Preveo Zoran Milovi

Dragi prijatelju
Dragi prijatelju, Kada sam primio tvoje prvo pismo, preko interstelarnog dopisnog kluba, moja je prva reakcija bila da na njega uope ne obratim panju. Raspoloenje ovjeka koji je posljednjih sedamdeset planetarnih perioda ini mi se da ih vi nazivate godinama proveo u zatvoru na Aurigaei, nije raspoloenje koje bi omoguilo ugodno razmjenjivanje pisama. No ipak, ivot je tako dosadan, da sam napokon odluio da ti odgovorim. Tvoj opis Zemlje doista zvui uzbudljivo i zanimljivo Volio bih bar neko vrijeme proivjeti tamo. U vezi s time imam zanimljiv prijedlog, no neu ti ga iznijeti sada ve neto kasnije, kad ga malo bolje prouim i razvijem. Opazit e da materijal na kojem ti piem ovo pismo ima neke neobine karakteristike. To je visoko osjetljiv metal, vrlo tanak i savitljiv. Priloio sam ti nekoliko listova, kako bi mi na njima odgovorio. Volfram umoen u bilo koju jau kiselinu ostavlja na njima izvanredno jasne tragove. Neobino mi je vano da svoja pisma pie na ovim listovima. Razlog je taj to su moji prsti isuvie vrui doslovno je tako da bi u njima mogao drati va papir a da ga ne unitim. To bi bilo sve za prvi put, vie ti neu nita napisati u ovom pismu. Moda ti nije stalo do dopisivanja s osudenim kriminalcem, tako da sljedei potez proputam tebi, pa odluci. Hvala ti na pismu to si mi ga poslao. Iako nisi znao kamo e dospjeti, ono je unijelo trenutak radosti u moj sumorni ivot. Skander 94

*** Aurigae II Dragi prijatelju, Tvoj brz odgovor na moje pismo doista me mnogo razveselio i usreio. ao mi je to tvoj lijenik smatra da te moje pismo suvie uzbudilo, a isto tako mi je ao ako sam svoje stanje opisao na nain koji ti je pokvario raspoloenje i uinio te tunim. Zahvaljujem ti na mnotvu pitanja koja si mi postavio, pa u pokuati da ti na sva i odgovorim. Kae da meunarodni dopisni klub nema nikakva traga da je bilo kakvo pismo poslano na Aurigaeu. Takoer mi pie da je, prema njihovim tvrdnjama, temperatura na drugom planetu sistema Aurigae vea od 280 stupnjeva Celzijusa, te da nije poznato da li na tom planetu postoji ivot. to se svega toga tie, moram priznati da tvoj klub ima pravo to se tie visoke temperature, po vaim mjerilima, i pisama. Kod nas je, to biste vi rekli, vrua klima. No mi ne pripadamo ugljikovodikim oblicima ivota, tako da je za nas temperatura od vaih 280 stupnjeva vrlo ugodna. Moram te zamoliti da mi oprosti to sam te malo prevario u vezi s nainom na koji je tvoje pismo stiglo do mene. Nisam te elio moda preplaiti, govorei ti sve odjednom. Napokon, nisam mogao oekivati da e biti oduevljen to ti piem. Radi se o tome da sam znanstvenik, i, zajedno s ostalim pripadnicima svoje vrste, ve nekoliko stotina godina znam da u galaksiji postoje i drugi naseljeni sistemi. Budui da mi je doputeno da se u slobodnim trenucima bavim eksperimentiranjem i istraivanjima, pozabavio sam se problemom komuniciranja. Razvio sam nekoliko jednostavnih sistema za ubacivanje u tokove galaktikih komunikacijskih putova, no sve dok nisam razvio naine kontrole subsvemirskih zraka nisam mogao uhvatiti tvoje pismo (zajedno s nekoliko ostalih, na koja nisam odgovorio) u hladnu komoru. Koristim hladnu komoru i kao predajni i kao prijemni centar. Kako si bio dovoljno naklonjen prema meni i mojoj molbi, te si se pri pisanju koristio materijalom i postupkom koji sam ti preporuio, bilo mi je mnogo lake otkriti tvoje pismo izmeu mnotva pote koja je stigla u najbliu ispostavu interstelarnog dopisnog kluba. Pita me jo i to kako sam nauio tvoj jezik. On je posve jednostavan, a posebno se prilino jednostavno moe nauiti pismo. Nisam s time imao nikakvih problema. 95

Ako si jo zainteresiran, bit u vrlo sretan da nastavimo nae dopisivanje. Skander *** Aurigae II Drugi prijatelju, Tvoje me oduevljenje doista osvjeuje. Pie mi da sam propustio odgovoriti na tvoje pitanje kako namjeravam posjetiti Zemlju. Priznajem ti da sam tom uinio namjerno, a razlog je taj to moji pokuaji u tom smislu i moji eksperimenti da to postignem jo nisu daleko odmakli. elim da se jo neko vrijeme, da tako kaem, strpi, a onda u ti moi pruiti vie detalja. Ima pravo kad mi pie da e se bie koje ivi na 280 Celzijusovih stupnjeva biti veoma teko slobodno ponaati na Zemlji i mijeati se s tamonjim ljudima. To mi uope nije bila namjera, iako da moe biti potpuno miran. No, ostavimo za sada taj problem po strani. Cijenim tvoju paljivost kojom prilazi pitanju mog zatoenja, no tvoje je ustruavanje sasvim nepotrebno. Obavljao sam neke zabranjene eksperimente na svome tijelu, na nain koji su proglasili opasnim za ope dobro planeta. Na primjer, jednom sam, izmeu ostalog, spustio svoju tjelesnu temperaturu na svega sedamdeset stupnjeva, tako da sam skratio vrijeme radioaktivnog poluraspada svoje okoline. To je uzrokovalo neoekivani prekid u meusobnom protjecanju energije izmeu stanovnika moga grada, tako da su me zbog toga optuili. Ostalo mi je jo tridesetak godina zatoenitva. Bit e divno kada napustim svoje tijelo i ostavim ga ovdje, a sam krenem na put svemirom... no, kao to rekoh, o tome emo raspraviti neto kasnije. Ne bih rekao da smo mi superiornija vrsta. Mi imamo kvalitete koje vaa vrsta nema. Due ivimo, no ne zbog toga jer smo u tom smjeru uinili neka velika otkria, ve zato to je na organizam uglavnom graen od jednog, neto trajnijeg, elementa; ne znam kojim ga vi imenom nazivate, no atomska teina mu je 52,9. Naa su znanstvena otkria od one vrste koju bi u normalnim uvjetima ostvarila bilo koja vrsta nae tjelesne grae. injenica da moemo raditi s temperaturama koje su tako visoke kao ne znam sa ime bih to tono mogao usporediti bila nam je od velike pomoi pri razvijanju subprostornih energija izuzetne snage, koje, izmeu ostalog, zahtijevaju izuzetno precizna podeavanja. U kasnijim se fazama ta podeavanja mogu obavljati i uz pomo strojeva, no najvaniji dio posla, razvijanje u poetnoj 96

fazi, mora biti obavljeno 'runo' stavio sam ovu rije pod navodnike zbog toga jer mi nemamo ruke onako kako ih vi imate. Uz pismo ti aljem i jednu fotografsku plou, dovoljno ohlaenu i kemijskim sredstvima obraenu da bi mogla djelovati i u vaoj klimi. elio bih da mi na njoj poalje svoju sliku. Sve to je potrebno da uini jest da je postavi u skladu sa zakonima kretanja svjetlosti to e rei, kako svjetlost putuje u pravcu, mora stati ispred ploe. Kada bude spreman, samo pomisli Sad! i slika e automatski biti gotova. Hoe li mi uiniti to? Ako te zanima, i ja tebi mogu poslati svoju sliku. No, unaprijed te moram upozoriti da e te moj izgled najvjerojatnije okirati. Iskreno tvoj, Skander *** Aurigae II Dragi prijatelju, Da ti samo ukratko odgovorim na tvoje pitanje. Nije potrebno postaviti plou u foto-aparat. Taj si instrument opisao kao tamnu komoru. Ploa e napraviti sliku im pomisli Sad!. Uvjeravam te da e biti sasvim dovoljno osvijetljena. Skander *** Aurigae II Dragi prijatelju, Kae da si u oekivanju odgovora na svoje posljednje pismo pokazao fotografsku plou jednom od doktora u bolnci ne mogu sebi predoiti to znae rijei doktor ili bolnica, no to i nije bitno a on je taj problem iznio vladinim organima. Problem? Ne razumijem. Mislio sam da mi vodimo ugodnu korespondenciju, privatnu i osobnu. Bit u ti zaista zahvalan ako mi poalje tu svoju sliku. Skander *** Aurigae II Dragi prijatelju, Uvjeravam te da me nije naljutio tvoj postupak. Samo sam zbunjen i alim to ti ploa nije vraena. Kako mi je sasvim dobro poznato kakve su vlade, mogu zamisliti da ti ploa nee biti vraena 97

jo neko vrijeme. Stoga se osjeam slobodnim da ti poaljem jo jednu plou. Ne razumijem zato su te opomenuli i savjetovali ti da prekine dopisivanje. to oekuju da u uiniti? Moda misle da u te pojesti na ovoliku daljinu? ao mi je, no kisik ne prija mojoj dijeti. Svakako bih volio da imam tvoju sliku kao uspomenu i podsjetnik na nae prijateljstvo, a ja u ti poslati svoju im tvoja stigne meni. Moe je zadrati, baciti, ako eli, ili je dati svojim vlastima no, u najmanju ruku, znat u da je razmjena bila potena. S najljepim eljama, Skander *** Aurigae II Dragi prijatelju, Tvoje posljednje pismo stiglo je s tolikim zakanjenjem da sam ve pomislio kako si odluio da prekine dopisivanje. Sa aljenjem sam uoio da svome pismu nisi priloio fotografiju. Iznenadila me i zbunila vijest da si bolestan, no razveselile su me tvoje rijei da e mi poslati sliku im se bude osjeao bolje, mada mi nije sasvim jasno to time eli rei. No, u svemu je tome najvanije da si mi se javio, i, naravno, cijenim stav tvoga kluba koji od lanova trai da u pismima ne piete o odvie pesimistiki obojenim stvarima. Svi mi imamo svoje probleme, za koje, usput budi reeno, smatramo da su vei od problema s kojima se sukobljavaju drugi. Evo, ja se nalazim ovdje, u zatvoru, osuen da provedem iduih trideset godina iskljuen iz drutva i glavnih ivotnih tokova. I sama pomisao na to teko pada mom nemirnom duhu, iako znam da me eka jo dug ivot nakon to izaem odavde, slobodan. Unato tvom prijateljskom pismu, neu moi osjetiti da si potpuno, iznova ostvario kontakt su mnom sve dok mi ne poalje svoju sliku. U oekivanju, tvoj Skander *** Aurigae II Dragi prijatelju, Tvoja je slika napokon stigla. Kao to si i pretpostavljao, tvoja me slika, odnosno izgled iznenadio. Prema tvojem opisu inilo mi se 98

da sam uspio zamisliti tvoje tijelo i izgled. To jo jednom potvruje da rijei nisu u stanju opisati predmet, sve dok ga ne vide oi. Opazit e da sam ti uz pismo priloio svoju sliku, kao to sam i obeao. Zdepast, kao od metala napravljen momak, zar ne, prilino razliit od onoga to si oekivao, nisam li pogodio? Razne vrste s kojima bismo uspostavljali kontakte postajale bi vrlo oprezne kada bi otkrile da smo visoko radioaktivni, da smo u doslovnom smislu rijei radioaktivna forma ivota, jedina (za koju se zna) u cijelom svemiru. Vrlo je teko biti ovako izoliran kao to smo to mi i, kao to sam ti ve pisao, nadam se da u ipak uspjeti umai iz ovog nesnosnog zatvora na koji sam osuen, no ne samo iz zatvora ve i iz tijela iz kojeg se obino ne moe pobjei. Moda e te interesirati da uje koliko sam daleko otiao u razvijanju ove svoje ideje. Problem koji je u sve ta ukljuen jest izmjena linosti s nekom drugom osobom. Zapravo, to i nije izmjena u onom smislu u kojem se obino upotrebljava ta rije. Neophodno je dobiti otisak obje osobe, isto kao i otisak njihovih mozgova, misli i tijela. Kako je u ovoj fazi procesa stvar jedino tehnike prirode, potrebno je jednostavno dobiti kompletne fotografije i izmijeniti ih. Kada kaem kompletne, onda time mislim rei da na njima mora biti zabiljeena svaka vibracija. Idui je korak provjera jesu li fotografije doista razmijenjene, odnosno, da li svaka strana ima u svojoj blizini kompletnu fotografiju onog drugog. (Ve ti je prekasno, dragi moj prijatelju. Ve sam pustio u pokret subprostorni meutok energije izmedu ploa, tako da ti je ve svejedno i moe isto tako nastaviti itati kao i dosad.) Kao to ve rekoh, to nije izmjena linosti u doslovnom smislu. Originalna linost svake individue jednostavno je da tako kaem izbaena iz svijesti, a zamjenjuje ju slika linosti s fotografske ploe. Sa sobom e ponijeti potpuno sjeanje na svoj prijanji ivot na Zemlji, isto kao to u ja sa sobom ponijeti sjeanje na svoj ivot na Aurigaci. Istovremeno, zamuena sjeanja tijela u koje smo stigli takoer e nam stajati na raspolaganju. Nae e se potisnute linosti stalno boriti da dou do svijesti, no nikada nee imati dovoljno snage da u tome uspiju. im osjetim da sam se zasitio Zemlje, izmijenit u tijelo s pripadnikom neke druge vrste. Za trideset godina, bit u sretan da ponovo dobijem svoje tijelo, a ti e onda moi dobiti tijelo u kojem se tada budem nalazio. 99

Mislim da e ovo biti vrlo sretno rjeenje za nas obojicu. Ti e, izbjegavi svoj kratkotrajni ivot, nadivjeti sve svoje suvremenike, a uz to e doivjeti zanimljivo iskustvo. Priznajem da ja za sebe oekujem bolji dio u ovoj zamjeni, no, za sada, bilo bi dosta objanjenja. Dok stigne do ovih rijei, pismo u ve itati ja a ne ti. No, ako postoji jo ijedan svjesni dio tebe, do vienja, za sada, dragi prijatelju. Bilo je ugodno razmjenjivati pisma s tobom. Javljat u ti se s vremena na vrijeme, obavjetavajui kako stoje stvari sa mojim putom po svemiru. Skander *** Aurigae II Dragi prijatelju. Mnogo ti zahvaljujem to si ubrzao stvari. Dugo sam oklijevao razmiljajui da li da te pustim da na sebi izvede taj trik. Vidi, vladini su znanstvenici analizirali prirodu i osobine one prve fotografske ploe koju si mi poslao, tako da su mi dopustili da konanu odluku donesem sam. Odluio sam da svakako treba uspjeti u svojim nastojanjima da me usrei. Sada znam da te ne moram aliti. Tvoj plan da osvoji Zemlju nikamo te ne bi doveo, no injenica da je ta ideja potekla od tebe doputa mi da prema tebi ne osjeam saaljenje. Do ovoga trenutka mora da si ve shvatio da ovjek koji od roenja lei paraliziran, i pati od sranih mana i napada, ne moe oekivati dugotrajan ivot. Sretan sam to ti mogu javiti da tvoj, nekad usamljeni, dragi prijatelj uiva u svom novom tijelu i da se s velikim zadovoljstvom potpisuje imenom na koje oekuje da e se ubrzo navii. S najboljim eljama, Skander
Objavljeno prema dogovoru i GPA Mnchen

100

Milane Markovi:

Seja

101

Na svaku poalicu prisutnih Danica bi se zarumenela i onda stidljivo spustila pogled. Sedela je za stolom kraj Petra, koji je, za razliku od nje, s oduevljenjem primao estitke roaka i prijatelja to su stizali na svadbu. Ka bi rekao da je naoj Danici ve devetnaesta udila se tetka. Koliko do jue igrala se s devojicama, a ve je dolo vreme i da je udajemo. Vreme kao da jednostavno leti. Da nije dece, ne bismo ni opazili da starimo rekla je Stanka, nevestina majka. Danica nije volela ovu guvu, muziku i narod to sedi za stolom prepunim jela i pia. Bila je obina skromna povuena devojka. I vrlo lepa to je svako morao da prizna. Bela, venana haljina koju je sada nosila, isticala je svu lepotu mlade, nedirnute ene. Petra je poznavala od detinjstva; prijateljstvo se pretvorilo u ljubav i niko nije imao nita protiv da se njihova veza okruni brakom. Peter je krupan, stasit mladi. etiri godine stariji od nje, dobar i poten... idealna prilika za mladu i vrednu devojku. Nestrpljivo je oekivala da ude u njegov dom i preuzme ulogu domaice. Tri je jo dana trebalo da proe do tog trenutka. Obiaj je nalagao: pre nego ue u novi dom, nevesta mora da provede tri dana u Sejaevoj kui. Obiaj su svi potovali. I svi su mu se pokoravali. Tri dana u kui Sejaa. Tri dana u kui Sejaa... Tri dana... Kao mora uvlailo se ovo saznanje u svaku njenu misao. Drhtala je, iako se trudila da ne pokae svoje uzbuenje. ast je za svaku mladu i zdravu enu da ue u Sejaevu kuu, govorili su joj odmalena. Kada odraste i bude se udala, najpre e otii Sejau. I onda e postati ena. i ponosie se time. Ipak, drhtala je. Zato si zamiljenja, keri? upita je majka. Moda ti nije dobro? Nita od toga, majko. Dobro mi je. Samo sam malo umorna. Stanka se nasmei. Znam ja ta tebe .mui, dete moje. Previe tragino shvata obiaj, a to nije dobro. Mora shvatiti da nisi prva koja ide u njegov dom. A ako bog da, opet e ti ii k njemu. Ali, mama, ja ne elim da idem tamo. Stidim se. 102

 Ludo malena ukori je majka. Sve ene idu Sejau, ne jednom ve vie puta, i nijedna se nije zastidela toga. I kada bismo te sada potedeli posete, za nekoliko godina bi sama otila k njemu. Zato ti je bolje da o tome vie ne misli ve prihvati obiaj kao neophodnost. Danica nije znala ta bi mogla da odgovori, kako da se brani. Zar je imalo znaaja to to ona voli samo Petra, to eli u njegov dom, a ne u Sejaev dom. A Petar? Kako e me posle gledati? upita. Petar nije dete, keri. I njega su pripremali za ovaj dan. Ve zna da se obiaj odnosi i na mukarce, kao i na nas, ene. Govore im: Kada se oenite vaa e nevesta najpre otii Sejau. I ostae kod njega tri dana. I biete sreni ta je postala ena i s ponosom ete je odvesti svojoj kui. Vee je bilo ve odavno palo na selo kad neko najavi da je vreme da se isprati nevesta. Petar je dostojanstveno posmatrao devojku pokuavajui da zatomi svoj nemir. Ni on, kao ni drugi, nije voleo obiaj, ali je s ozbiljnou mua i oveka prihvatao njegovu neophodnost. Tada mu rekoe da isprati nevestu. Ili su lagano kroz gustu, crnu umu. Za sobom su ponovo uli pesmu veselih gostiju. Zatim je pesma utihnula u daljini i prijatno utanje lia mealo se s kricima nonih ptica. Zna, Petre ree ona stidljivo Ja bih najradije sada s tobom... Znam, znam pokuavao je da je utei. To nije tvoja volja ve se jednostavno pokorava obiaju. To je iznad nas. Ne smemo se suprotstavljati obiaju. Ali pre dvadeset godina...? To je bilo drugo vreme, vladali su drugi obiaji. Sada se sve promenilo... I nisu imali vie nita da kau jedno drugom. Sejaeva kua nalazila se na vrhu brega, okruena gustom umom. Nekada je to bio lovaki dom, ali su je seljaci preuredili i ivot Sejaa uinili udobnijim. Ve je petnaest godina iveo u toj kui. Kad izbie gore, dva se mlada bia zaustavie neodluno, ta sada rei? ekau te oglasi se Petar. Ne brini, biu sve vreme tu. A onda emo otii u na dom. 103

Pokuao je da se osmehne i time je ohrabri. Nije uspeo. Umesto toga Danica mu pade na grudi jecajui. Ne elim ii tamo! Hou s tobom. Zar moramo iveti u selu? Moemo nekamo otii i biti sami, samo ti i ja. U gradu emo pronai sve to nam je potrebno za normalan ivot. Moda za normalan ivot ree on ali ne i srean. Ne moe se sve nai u gradu. Da moe, zar bi postojao Seja? Uz njegovu pomo ivot e nam biti lepi. Uostalom, zna i sama da drugaije ne moe da bude. Ti me ne voli! povikala je ljutito. Ne elim te sada nagovarati da uini ono to i onako mora uiniti. ivci su ti popustili i ja te razumem. I volim te. Molim te, veruj mi. I ekau te tri dana... Dobro rekla je tiho briui rukama suze. Oprosti, popustila sam. Zna Petar ju je neno milovao po licu ni ja ne volim to ide tamo. Ali tako mora biti. Moramo se pokoriti obiaju. To je za nae dobro, za dobrobit civilizacije. Dugo joj je ljubio gustu kosu, lice i usne. A onda su bez rei krenuli prema kui. Na vratimo je ve stajala sluavka, stara i runa ena. Uvela je devojku u kuu i Petar je ostao sam. Teka se drvena vrata zalupie i odvojie ga od Danice. Znao je da te je videti tek tree veeri. I bio je spreman da je eka. *** Sejaa je videla mnogo puta dok je dolazio u selo, i uvek je pri tom ispunjao nemir jer je znala da e jednoga dana morati da ode k njemu. Meutim, sada je on bio drugaiii; bio je mnogo vie i krupniji nego to ga je poznavala; a zatim i tako star! Znala je da on za sobom ima etrdeset pet godina, ali joj nikada nije izgledao toliko star kao ovaj put. Bila je tu, i on je bio tu samo njih dvoje u sobi. Uinilo joj se da uje otkucaje njegova srca, mada je oduvek verovala da on nema srea. A ipak, bilo je na njemu neto to se nije uklapalo u njenu viziju o Sejau. Za nju je on obina bitanga koja se koristi situacijom da radi s devojkama ta hoe, da im nemilosrdno unitava ponos. Postojalo je na njemu neto to se nije uklapalo u tu sliku. Bile su to Sejaeve oi. Nene i tople ljudske oi. Najpre se pobunila protiv toga: Seja ne moe biti dobar, on enama nanosi zlo. 104

Ipak, te oi... Kao da su plakale, kao da su alile nju i ono to e se dogoditi. Na trenutak se ponadala da e se zaaliti i pustiti je da ode Petru. Ali, bila je to samo pusta nada... Svuci se! ula je najednom. Te rei sruile su sve trenutne iluzije o Sejau kao dobrom oveku. On je bio i ostao bitanga koja iskoritava ene. Svui se ree jo jednom. I ne boj se. Mora se osloboditi straha i stida. Moramo uiniti ono to nalae obiaj. Stidu tu nema mesta. Nije nita rekla, niti je imala ta da kae. Najpre je pomislila da e se onesvestiti od snanog uzbuenja, ali se nekako primirila, i shvativi ta se od nje oekuje, pruila je ruku da rastvori venanicu. Svukla je haljinu bez oklevanja. Najpre se upitala otkud joj ta iznenadna hrabrost, ali je odluili da o tome vie ne razmilja. Obiaj je morao da se potuje. Svuci sve sa sebe u ponovo Sejaev glas. Godinama su je spremali za ovaj susret, godinama su je uveravall u neumitnost ovog susreta. I koliko ju je ranije oblivao stid na svaku pomisao o Sejau, sada ju je neka nepoznata sila ispunjavala hrabrou da tom oveku pokae ono najlepe na sebi. Bio je to, zapravo, njen ponos, spremnost da prkosi njegovoj pohoti, a da ne ispolji svoje uzbuenje. Otkopala je grudnjak i bacila ga na pod. Prosule su se gole, krupne, bele grudi, poigravajui pri svakom pokretu. Da nita ne ostane na tebi. Nemajui izbora, svukla je i taj poslednji deo odee. Njenih golih devetnaest godina stajalo mu je na raspolaganju. Seja je utao. Iskreno je alio njenih golih i nedirnutih devetnaest godina koje e sada morati da povredi. alio ih je i znao da mu to ona nikada nee poverovati. Prokleti obiaj, opsovao je u sebi. Prokleti da su svi ratovi koji su ikada voeni na ovom planetu. Zar sam ba ja morao biti predodreen da im nanosim toliko boli? Shvatajui da se mora pokoriti obiaju, bila je spremna da mu preda svoje telo. Ali samo telo! Tek kada bude uz Petra bie spremna da prui i ljubav, da u taj uzvieni in utka i celu sebe. Imao je na sebi samo kuni ogrta. Bilo je potrebno samo da ga svue da bi ugledala njegovu nagost. Nikada ranije nije videla golog mukarca i laki joj stid obli obraze. Ne boj se, devojko ree on blago. Znam da ti ovo nije po volji, ali mora uiniti ono to se oekuje od tebe. Treba da shvati da su ovaj obiaj nametnule okolnosti u kojima smo se 105

iznenada nali. Nisam ga ja izmislio, niti bilo ko drugi. Jednostavno je nastao iz potrebe da se ouva oveanstvo. Prihvatili su ga tvoji susedi i tvoji roditelji. Znali su da e jednoga dana i njihova ki morati da doe k meni. Ali, ta je mene briga za oveanstvo usprotivila se ako se ono mora odrati jednim nemoralnim inom? Svaka ena ima ast koju eli sauvati... Oh, kako ti to ne razume. ene nisu izgubile svoju ast zato to dolaze k meni. Naprotiv, ona je potpuno ouvana. ena i dalje pripada muu, dok Sejau dolazi iz nude. Mora to prihvatiti. I dalje je nemoralno otii u susedov krevet, zar ne? Svaka potena ena hoe da pripada samo jednom mukarcu. Ona svoju ast gubi im ode drugome u krevet, bez obzira da li je to zbog linog uivanja ili iz nude. Pa ti zaista nita ne razume. Mogu ti rei da o toj asti, koju pominje, ene uopte ne razmiljaju kad dolaze k meni. Zapravo, one su se prve odluile da se oslobode tih stega. Danas je moralno ono to je jue bilo nemoralno. Pravila od jue ne vrede i danas. Uostalom, to su problemi o kojima e razmiljati budui narataji. Mi za to nemamo vremena. Ja ipak mislim da ni jednom mukarcu nije milo da mu ena doe u ovu kuu bez obzira to je re o obiaju koji su sami doneli; ak da je ovo i moralno. Nasmeio se. Nije mu to bilo prvi put da se prepire. I dok sa ve udatim i zrelim enama nije imao problema, neveste je esto morao da ubeuje. Ima pravo rekao je. i meni se ponekad ini da ljudima nanosim zlo jer spavam s njihovim enama. Naravno da mukarcima nije milo to im ene pripadaju i nekom drugom, makar to bilo i jednu no. Ni tvome Petru nije ovo po volji; on bi sam najpre spreio da doe ovamo, ali shvata da sve ovo mora biti. Htela je da opet neto kae. ali je on prekinu pre nego je uspela da progovori. Zar ne misli da je u ovom trenutku razgovor najmanje poeljan? Postelja nas eka. Nezainteresovano je prila krevetu, legla je i pokrila svoju nagost. On je ugasio svetio, a zatim se naao kraj nje. Oseala se udno uz njegovo golo telo. Nekakav zlokobni nemir obuzimao ju je sve vie. esto je matala o trenutku kada e se spojiti s mukarcem. Sada je imala mukarca u krevetu; to ju je uzbuivalo, iako Seja nije bio onaj koga je volela. Zarekla se da e njegova milovanja 106

poneti hladno. Ipak, bio je to mukarac potpuno nag, kakva je i sama bila. Mukarac sposoban da oplodi enu. Najpre je osetila Sejaevu ruku na svojim grudima. Od njegova milovanja umalo da zaboravi obeanje. On je mukarac i ja sam ena. I ovo je normalna, prirodna stvar, mislila je. Ali on nije moj mu. Petar me eka napolju jer me voli. Ne smem ga prevariti. Bio bi tuan kad bi znao da sam mu neverna. Ledeno hladna, osetila je medu nogama Sejaev snani pritisak. I onda se sve zbilo. *** Probudila se kasno izjutra i zatekla sebe samu u postelji. U sobi nije bilo nikoga. Kroz otvoren prozor milovali su je zraci jutarnjeg sunca. Tada se otvorie vrata i u sobu ude sluavka nosei u rukama veliki posluavnik sa dorukom. Hoe li jesti u krevetu ili za stolom? upita devojku. Stavi na stol odgovori Danica. Sluavka tako i uini, a onda iz ormara izvadi dugaku kunu haljinu. Danica je ve bila ustala i golo joj se telo presijavalo na suncu. Dok se oblaila, upita: Koliko je ena ve oblailo ovu haljinu? Tu haljinu oblae sve koje dou u ovu kuu. To je nepisano pravilo. Svaka koja doe Sejau ostaje tri dana i za to vreme ne izlazi iz kue i na sebi ne sme imati nita drugo do ovu haljinu. Poto se umila, sela je za stol. Za to vreme sluavka je nametala leaj. Tvoj momak te zaista voli ree ona poto je prila prozoru. Cele se noi nije micao odavde. Zar je to neto? upita devojka. Sluavka se osmehnu. Ima ih koji ne uspevaju da spavaju na betonu. Dok im je nevesta sa Sejaem oni kriom odlaze kui na poinak i vraaju se rano izjutra. Takvi nikada nee voleti i potovati svoje ene. A zato obiaj zahteva od mukaraca da svoje nevoste ekaju tri dana ne odlazei? Da bi pokazali da zaista ele svoju suprugu. To je deo obiaja, a ako eli to sasvim da shvati mora znati kako je nastao obiaj. Danica prekinu na trenutak doruak. Ti si starija ena, preivjela si rat, priaj mi o toj velikoj katastrofi pre dvadeset godina 107

 Bila su to strana vremena ree ena. Nikada nismo bili sigurni da ti emo doekati sledee jutro. Bio je to rat tehnike i strano razornih oruja. Nisu postojale vojske kao nekada. Nije bilo ruenja. U tom su ratu stradala samo iva bia... ljudi i stoka, dok su materijalna dobra ostala nedirnuta. A kako je dolo do velike katastrofe? Svet je bio podeljen, kao to i sama zna, na dve strane: Severnu i Junu. Svaka je strana pokuavala da uniti narod suprotne strane i prisvoji njene teritorije. Proizvele su bombu velike razorne snage, mnogo vee nego to se oekivalo. Bomba je bila napunjena nekim hemijskim sredstvima koja su mogla odjednom da unite pola hemisfere. Tako je bar mislila jedna strana. Uzbuna je data vrlo kasno i samo je mali deo stanovnitva uspeo da se sakrije u sklonite. Kada su posle mnogo dana izali na povrinu zemlje, vie nisu zatekli nikog ivog. Ubrzo je ustanovljeno da je sadraj bombe raznesen po celom planetu i da je stanje svuda jednako. Nije bilo pobednika ni pobeenih, samo mrtvaca. Gradovi su postali legla zaraze. A kada ste izali, zar na vas bomba nije uticala? Strunjaci su nam objasnili da je sadraj bombe delovao trenutano. Najveu snagu ispoljio je prvih nekoliko dana, a zatim se razloio i postao neopasan. Meutim, ne ba potpuno neopasan kao to smo verovali. Ljudi su se organizovali u sela i nastavili da ive ivot bez rata, ali u svetu sa vrlo malo stanovnika. Meutim, verovali su da e svet, uz malo vie napora, dobiti veliki podmladak i da e oveanstvo biti spaeno. I onda? I onda se dogodilo da se u narednih godinu i po dana nije rodilo ni jedno jedino dete. Panika je obuzela ljude, strahovito su se uplaili tog otkria. Zatim su doli strunjaci i objasnili ta se dogodilo. Zbog uticaja ostataka zraenja mukarci su postali neplodni. A Seja? To se zbilo pola godine kasnije. Ljudi su se ve bili pomirili sa sudbinom koja je pretila da uniti ljudski rod. ene su, i dalje sposobne da raaju, patile to nikada vie nee moi da imaju decu, a mueve je progonio oseaj krivice zbog neplodnosti. Ali, kad vie nitko nije u to verovao, u selu se jednoga dana rodila beba. ena Sejaa, koji tada jo nije bio Seja, rodila je sina. Zatim su do nas doprli glasovi o jo nekoliko slinih sluajeva. Ponovo su doli strunjaci da nam to objasne. Igrom sluaja, ili moda prirodnom otpornou, Sejaevi geni ostali su neoteeni. 108

 Mora da je to bio srean dan ree Danica udubljena u priu. Na doruak je bila ve sasvim zaboravila. Da, bio je to srean dan. U enama se ponovo probudio materinski nagon. Meutim, ispreile su se nepremostive barijere; brak, potenje, moralna istota... Ona koja bi rodila dete pokazala bi svetu da je prevarila mua. Pod pritiskom svojih ena koje su elele da raaju, muevi su morali da se dogovore ta da ine. Tako je ustanovljen obiaj koji je u svojoj sutini delimina izmena dotadanjim moralnih naela. Odlazak Sejau nije vie znaio prevaru mua ve jedan uzvien i svetao in. Spas oveanstva pripadao je enama i one su time mogle da sa ponose. Naravno, u poetku je sve to ilo vrlo teko. Velik broj mueva nije, zbog uroene ljubomore, svojim enama doputao da odu Sejau. Kasnije su se ve navikli na to. Kada je pristao da ljudima ini usluge, Sejaa je napustila supruga i danas on ivi sam. Ja sam dugo sa njim i mislim da je on nesrean ovek, iako mu mnogi zavide: Jeste da je imao svaku enu o kojoj je ranije mogao samo da sanja, ali seks nije isto to i ljubav, a jedino ljubav ispunjava oveka sreom. oveku moe pravu sreu da prui jedino seks koji je odraz iskrene ljubavi.. Meutim, Seja je prihvatio ovakav ivot i smatram da mu ene duguju mnogo. Videvi devojku kako je netremice posmatra, upita je: Zar sve ovo nisi znala? Znala sam dosta toga ree Danica ali vi to tako lepo priate. Sada me interesuje zato mladoenja mora sva tri dana da bude pred kuom? Da bi dokazao da je prihvatio obiaj kao sastavni deo ivota. Da bi te sutradan, kada poeli novo dete, opet pustio da doe Sejau. Svojim ekanjem pred kuom on mora da pokae da je pobedio ljumoboru i da ti ovu posetu nikada nee zameriti. Ostaju pred kuom tri dana, po kii i suncu, ive od onoga to im se donese iz sela, da bi sutradan mogli kazati da su i oni podneli rtvu za spas oveanstva. Znam da ti mrzi to si ovde, mogu ti rei da ni jedna ena ne voli obiaj. Ali je on preduslov da bi se dalje ivelo. I zato se nemoj mnogo opirati Sejau. Zatrudnee i postae majka. I rodie bebu i tvoj e je mu prihvatiti kao svoju. A pravi roditelj je onaj ko odneguje dete. Ja sam roena neposredno posle katastrofe. Meutim, svi kasnije roeni Sejaeva su deca. ta e se desiti kad oni odrastu? Tada Seja vie nee biti potreban jer sva su novoroena deca, i muka i enska, sposobna da produe vrstu. Kad odrastu, izmeae se sa omladinom iz drugih sela i obiaj e biti suvian. 109

Danica je utala. Shvatila je da e uskoro doi i takvo vreme. Meutim, ako je elela da ima decu. Seja je bio tu kao jedini izlaz. Nije imalo smisla da mu se protivi, njen je stid zaista bio suvian. *** Sa venanicom na sebi stajala je pred Sejaem. Napolju se ve sputao mrak. Tri je dana provela u njegovom domu i sada je doao as da ode k Petru. Ja bih da poem rekla je. Naravno sloio se on. elim samo jo ovo da ti kaem: ti e sada otii i, siguran sam u to, mrzee me dugo, jako dugo. A onda e jednoga dana ostaviti svoga mua i opet e doi u moju postelju. Jer tako mora biti. Ne ljutim se na tebe; biu tu da ti pomognem. Napustila je sobu bez rei i nestrpljivo otrala do izlaznih vrata. Stidljivo se pribliavala Petru i sa zebnjom oekivala kako e reagovati. Petar je zagrlio svoju nevestu i poljubio je u obraz. I onda su bez rei krenuli prema selu.

110

Robert Silverberg:

Collecting Team
Prevela Nevenka Furjan

Sakupljaka ekipa
S visine od 80.000 kilometara situacija se inila povoljnom. Bio je to srednje velik, smee-zelen planet privlana izgleda, bez znakova gradova ili slinih komplikacija. Jednostavno, ugodno mjesto, ba onakvo kakvo smo traili da bismo izvukli ovu dosad gotovo uzaludnu ekspediciju. Okrenuo sam se prema Clydeu Holdrethu koji se zamiljeno zagledao u elektrini termometar. Onda to misli? Dobro izgleda. Tamo dolje temperatura je oko 20 stupnjeva: ugodno i toplo, s dosta zraka. Mislim da bi vrijedilo pokuati. Lee Davidson doetao je iz spremita, donosei sa sobom miris ivotinja, kao i obino. Drao je plavog majmuna, jednog od onih koje smo pokupili na Alpherazu, a mala ivotinja puzala mu je po ruci. 111

 Da li smo pronali neto? Pronali smo planet rekao sam. Da li jo ima mjesta u spremitu broda? Ne brini o tome. Ima jo mjesta za cijeli zooloki vrt prije no to se napuni. Ovaj izlet ba i nije bio plodonosan Nije sloio sam se. Nije bio plodonosan. Dakle, hoemo li se spustiti i pogledati to tamo ima da se vidi? Mogli bismo rekao je Holdreth. Pa ne moemo se vratiti na Zemlju samo s parom plavih majmuna i nekoliko mravojeda. Ja sam takoer za to da se spustimo rekao je Davidson. A ti? Kimnuo sam glavom. Ubiljeit u poloaj u karte, a ti udobno smjesti svoje ivotinje i pripremi ih za deceleraciju. Davidson je krenuo u spremite, dok je Holdreth bijesno drljao po brodskom dnevniku, upisujui koordinate planeta ispod nas, njegov opi opis i sve ostalo. Osim to skupljamo primjerke ivotinja za zooloki odjel Zavoda za medjuzvjezdane poslove, djelujemo i kao brod za nadgledavanje, a planet ispod nas bio je na naim kartama oznaen kao neistraen. Bacio sam pogled na arenu, smee-zelenu loptu koja se polako vrtjela, i osjetio upozorujui nalet tuge koja me je obuzimala svaki put kada bismo se sputali na neki novi i strani svijet. Potiskujui potitenost, poeo sam izraunavati krivulju spusta. Iza mene zaulo se estoko brbljanje plavih majmuna koje je Davidson vezivao remenom za njihove akceleraoijske kolijevke, i neto dublje, nemelodiozno trubljenje rigelskih mravojeda koji su buno izraavali svoje nezadovoljstvo. Planet je bio nenastanjen. Domaa fauna poela se skupljati, a nije prola ni minuta otkako smo se spustili. Stajali smo uz prozor na boku broda i zaueno gledali van. To je kao jedna od onih stvari o kojima se samo sanja rekao je Davidson nervozno ekajui bradu. Pogledaj ih! Tamo vani vjerojatno ima tisuu razliitih vrsta Nikada jo nisam vidio neto poput ovoga rekao je Holdreth. Procijenio sam koliko je jo slobodnog prostora u spremitu i koliko emo tih stvorenja to su se gurala vani moi ponijeti sa sobom. 112

 Kako emo odluiti to da uzmemo, a to da ostavimo? Da li je to vano? veselo ree Holdreth. Pretpostavljam da je to ono to se naziva preobiljem bogatstava. Zgrabit emo tucet najneobinijih stvorova i odletjeti, a ostatak emo sauvati za drugi posjet. teta to smo potratili toliko vremena lutajui oko Rigela. Ali ipak smo nabavili mravojede istakao je Davidson. Oni su bili njegovo otkrie i zbog toga je bio ponosan. Kiselo sam se nasmijeio. Aha. Imamo mi ovdje i mravojeda. Mravojedi su u tom asu zatrubili jasno i glasno. Zna, mislim da je to vrsta ivotinja bez koje bih mogao. Lo stav rekao je Holdreth. Neprofesionalan. Tko je uope i rekao da sam ja zoolog? Ja sam samo pilot svemirskog broda, upamti to. I ako mi se ne svia nainila koji se ti mravojedi glasaju i vonjaju ne vidim razloga zato bih... Hej pogledajte ono tamo ree Davidson iznenada. Nehajno sam pogledao kroz prozor i ugledao novu ivotinju koja se pojavila iz gusto izrasle vegetacije u pozadini. Vidio sam ve neka zaista udna stvorenja otkako sam dodijeljen zoolokom odjelu, ali evo bi osvojilo prvu nagradu Bilo je veliine irafe, kretalo se na dugakim, klimavim nogama, a na vrhu pretjerano dugakog vrata nalazila mu se siuna glavica. Ali, imalo je est nogu i hrpu zmijolikih ticala sa alcima, a oi, velike ljubiaste lopte, stajale su ogoljeno na krajevima dviju debelih stabljika. Bila je visoke gotove est metara Kretalo se pretjerano graciozno kroz gomilu ivotinja to su okruile brod i zurile ozbiljno kroz prozor u unutranjost. Jedno grimizno oko buljilo je ravno u mene, a drugo u Davidsona. udno, uinilo mi se da mi pokuava neto rei. Velika je, zar ne? konano je progovorio Davidson. Kladim se da bi htio povesti i jednu sa sobom. Moda bismo mogli smjestiti mladune na brod ree Davidson. Ako uspijemo pronai jedno mladune. Okrenuo se prema Holdrethu. Kako napreduje analiza zraka? Volio bih izai i poeti skupljati. Kako ludo izgleda ta ivotinja! ivotinja vani prestala nas je zagledati. Okrenula ja glavu i, podvivi noge pod sebe, uala je u blizini broda. Malo stvorenje slino psu zalajalo je na veliko stvorenje, ali ono nije obraalo 113

panju. Druge ivotinje svih oblika i veliina i dalje su se vrpoljile ako broda, oito eljne da saznaju neto o doljacima u njihov svijet. Mogao sam vidjeti kake ih Davidson guta oima, elei ponijeti na Zemlju sve mogue. Znao sam to mu se vrze u glavi. Sanjario je o nebrojenim tisuama vrsta izvanzemaljskih divljih ivotinja koje su lutale tu napolju, i svakoj je u mislima stavljao urednu ploicu: Ovo ili Ono Davidsoni. Zrak je u redu iznenada je najavio Holdreth diui pogled sa svojih epruveta. Uzmite svoje mree za leptire, pa da vidimo to moemo uloviti. *** Neto u vezi s tim mjestom nije mi se svialo. Jednostavno, bilo je prelijepo da bi bilo istinito, a ve odavno sam nauio da nita nikada nije predobro. Uvijek se negdje krije nekakva zamka. Ali ovo je izgledalo poteno. Planet je bio zlatan rudnik za istraivae, pa su Davidson i Holdreth uivali kao nikad dosad, silno se trudei da ulove primjerke. Nikad dosad nisam vidio neto takvo govorio je Davidson, ve sigurno pedeseti put, dok je lopaticom uzimao siuno ljubiasto stvorenje slino vjeverici i znatieljno ga ogledavao. I vjeverica je zurila u njega gledajui ga isto toliko znatieljno. Ponesimo nekoliko od ovih ree Davidson. Sviaju mi se. Onda ih unesi unutra rekao sam slijeui ramenima. Nije me bilo briga koje e primjerke odabrati. Jedino mi je vrlo vano da brzo napune spremite i tako omogue polijetanje po planu. Gledao sam Davidsona kako grabi par tih vjeverica i unosi ih u brod. Holdreth mi se pribliavao. Nosio je neku vrstu psa s oima kao u insekta i svjetlucavom koom bez dlake. Kakvim ti se ini ovaj, Gus? Divan je rekao sam hladno. Prekrasan, Spustio je ivotinju na tlo, a ona nije pobjegla. Sjedila je mirno smjekajui nam se i promatrala me. Holdreth je provukao ruku kroz kosu koja je svakim danom postajala sve rjea. Sluaj me, Gus. Cijeli si dan tuan. to te grize? Ne svia mi se ovo mjesto rekao sam. Zato? Je li to neto neodreeno? 114

 Prelagano je, Clyde. Suvie lagano. Sve te ivotinje samo etaju naokolo u gomilama i ekaju da ih pokupimo. Holdreth se smijuljio. A ti si navikao na borbu, zar ne? Ljuti se na nas jer je ovdje sve tako jednostavno! Kad se samo sjetim kroz kolike smo nevolje proli da bi doli do para jadnih mravojeda neugodna vonja, i... Prestani s tim, Gus. Pourit emo s utovarom, ako ba hoe. Ali ovo je mjesto pravi zooloki rudnik! Stresao sam glavom. Ne svia mi se to, Clyde. Nimalo mi se to ne svia. Holdreth se ponovo nasmijao i podigao svoga psa s oima kao u kukca. Reci, zna li gdje mogu pronai jo jednog ovakvog, Gus? Tamo rekao sam pokazujui rukom. Pokraj onog drveta, s ispruenim jezikom. Samo eka da ga odnese. Holdreth pogleda i nasmijei se. to ti o tome zna! Uhvatio je novi primjerak i ponio oba psa unutra. Odetao sam da bih promotrio teren. Planet je bio potpuno nevjerojatan da bih prihvatio njegovu oitu vrijednost, a da se vlastitim oima u to ne uvjerim, usprkos veselosti s kojom su moja dva druga lovili svoje uzorke. Jedno je sigurno: ivotinje ne ive na taj nain u velikim mjeovitim gomilama, koegzistirajui sretno. Opazio sam ih tek nekoliko od svake vrste, a bilo je oko 500 razliitih rodova, sve jedan neobiniji od drugoga. U prirodi toga nema! A drugo, ini se da su se meusobno vladale prijateljski, iako su sve priznavale neslubeno vodstvo stvorenja slinog irafi. Priroda ne postupa ni tako. Jo nisam vidio ni jednu svau medu tim ivotinjama to je potvrivalo da su sve biljoderi, to s ekoloke strane nije bilo logino. Slegnuo sam ramenima i nastavio etnju. *** Pola sata kasnije znao sam ve neto vie o zemljopisu naeg zlatnog rudnika. Nalazili smo se na nekoj vrsti otoka ili poluotoka jer se petnaestak kilometara dalje, uz rub kopna, mogla nazreti golema masa vode. Oko nas je tlo bilo prilino ravno, osim poveeg breuljka s kojeg sam promatrao okolicu. 115

Nedaleko od broda prostirala se neprohodna gusto izrasla prauma u jednom pravcu sve do ruba vode, ali je na drugoj strani zavravala naglo. Sletjeli smo na sam rub istine Oito je veina ivotinja koje smo vidjeli ivjela u praumi. Na drugoj strani, kod krevine, nalazila se duboka, prostrana ravnica koja je u daljini prelazila u pustinju; vidio sam neprivlano podruje neplodna pijeska koji je bio u udnom kontrastu s plodnom praumom. Na kraju se nalazilo malo jezero. Vidio sam da je to zemlja koja moe privuci vrlo lako razliite vrste ivotinja, jer je tu na malom prostoru bilo svih vrsta ivih bia. A fauna! Iako sam zoolog jedino po interesu i znanju koje sam pokupio iz druge ruke, upijajui ga od Holdretha i Davidsona, iznenadilo me mnotvo udnovatih ivotinja. Bile su svih oblika i veliina, boja i mirisa, a jedina zajednika crta bila im je dobroudnost. Za mog poslijepodnevnog lutanja gotovo stotinu ivotinja nabasalo je ravno na mene, odmjerilo me od pete do glave i odetalo dalje. Meu njima bilo je i pet-est vrsta koje nikada nisam vidio, zatim irafa inteligentna izgleda izboenih oiju, te bezdlaki pas. I opet sam imao osjeaj da mi irafa pokuava neto priopiti. Nije mi se to svidjelo. Uope mi se to nije svidjelo. Vratio sam se na nau istinu i ugledao Holdretha i Davidsona kako jo zuje naokolo kao ludi, pokuavajui natrpati to vie ivotinja u tovariti prostor broda. Kako napreduje posao? upitao sam. Spremite je puno rekao je Davidson Sada odabiremo primjerke. Vidio sam kako Davidson iznosi dva bezdlaka psa i umjesto njih kupi par osmonogih stvorova nalik na pingvine koji su bez ikakva otpora dopustili da ih unese u brod. Holdreth se, nesretan, mrgodio. to e ti ovi, Lee? Oni slini psu izgledaju mnogo zanimljivije, ne misli li i ti tako? Ne mislim rekao je Davidson. Radije bih ponio sa sobom ovo dvoje. Nisu li to udne zvjerke? Pogledaj im samo mreu miia koja povezuje... Prestanite, momci rekao sam. Zagledao sam se u ivotinju u Davidsonovim rukama i, podigavi pogled, rekao: Ovo je zaista udna zvjerka. Ima osam nogu. Zar postaje zoolog? upitao je Holdreth zabavljajui se. 116

 Ne ali postajem zbunjen. Zato bi ova ivotinja imala osam nogu, dok neke druge ovdje imaju est, a neke samo etiri? Blijedo su me gledali, s prezirom profesionalaca. Mislim, trebalo bi da postoji neka logina evolucija, zar ne? Na Zemlji se razvio etverononi ivotinjski svijet, na Veneri obino tre estoronoci. A jeste li ikad vidjeli ovakvu evolucijsku zbrku kao to je ova ovdje? Imi i neobinijih evolucija ree Holdreth. Simbioti sa Siriusa Tri, lisice s Mizara.... ali, ima pravo, Gus. Ovo je zaista osebujna evolucijska rasprenost. Mislim da bismo morali ostati i detaljno to istraiti. U trenu sam po ozarenosti Davidsonova lica shvatio da sam teko pogrijeio i uinio stvari gorima no ikada. Pokuao sam ispraviti to se jo moglo. Ne slaem se s tobom rekoh. Mislim da treba da odletimo s ovim to imamo i da se vratimo kasnije, s veom ekspedicijom, Davidson se smjekao. Hajde, Gus, ne budi smijean! Ovo je naa ivotna ansa. Zato bismo pozvali cijeli zooloki odjel da u tome sudjeluje? Nisam im htio rei da se bojim da dulje ostanemo. Prekriio sam ruke. Lee. ja sam pilot ovoga broda i morat ete me sluati. Prema planu, ovdje jc trebalo da se zaustavimo samo nakratko i da odmah nastavimo dalje. Ne govori mi da sam smijean. Ali ti to jesi, ovjee! Sasvim sluajno naao si se na putu velikog znanstvenog otkria... Sluaj me, Lee Koliina nae hrane proraunata je u tanine, i vrlo je ograniena, i to radi toga da biste vas dvojica imali vie mjesta za spremite. A osim toga ovo je ekipa za sakupljanje Nemamo zaliha za produeni boravak na bilo kojem planetu. Predlaem da nam omoguite odlazak odavde osim ako ne elite zavriti jedui vlastite primjerke. Za trenutak su uutjeli, a onda je Holdreth rekao: Protiv toga se ne moemo boriti, Lee. Posluajmo Gusa i vratimo se ovaj put. Imat emo joi vremena napretek da istraimo ovo mjesto, a onda emo due ostati. Ali... no dobro sloio se Davidson protiv svoje volje. Podigao je osmonoge pingvine. Stavit u ove stvarice na sigurno, u spremite, pa onda moemo otii. 117

udno me je gledao, kao da sam uinio neko zlodjelo. Kad je krenuo prema brodu, zazvao sam ga. Neto nije u redu, Gus? Sluaj. Lee. Ne elim te odvlaiti odavde, radi se samo o hrani lagao sam prikrivajui svoje maglovite sumnje, Znam kako ti je, Gus. Okrenuo se i uao u brod. Zastao sam na trenutak ne razmiljajui ni o emu, a onda sam i ja uao i poeo se pripremati za izbacivanje u orbitu. Upravo sam izraunao potronju goriva, kad sam iznenada opazio neto. Dovodni kablovi vislli su mlitavo iz kontrolne kabine. Netko je pokvario na pogonski mehanizam, i to temeljito. Dugo sam ukoeno buljio u komandnu plou, a onda sam se okrenuo i uputio prema spremitu. Davidsonel to je, Gus? Doi ovamo na trenutak! Priekao sam nekoliko minuta, a onda se pojavio Davidson. mrtei se nestrpljivo. to hoe, Gus? Imamo toliko posla i... usta mu ostadoe irom otvorena. Pogledaj komandnu plou! Ti je pogledaj! izderao sam se. Zlo mi je. Pozovi odmah Holdretha! Davidson je otrao po Holdretha, a ja sam pokuao popraviti uniteni mehanizam. im sam skinuo gornji dio komandne ploe i vidio unutranjost, osjeao sam se malo bolje; mehanizam nije bio nepopravljivo uniten iako je oteenje bilo prilino. Tri-etiri dana naporna rada s odvijaem i lemilom moglo bi brod vratiti u ispravno stanje. Ali to nije smanjilo moj bijes. uo sam kako mi se s lea pribliavaju Holdreth i Davison, pa sam se naglo okrenuo. U redu, glupani! Koji je od vas dvojice ovo uinio? Obojica su u isto vrijeme otvorila usta, uvjeravali me i krijetali protestirajui. Sluao sam ih neko vrijeme, a onda sam viknuo: Jedan po jedan, molim vas! Ako misli da je jedan od nas namjerno izvrio sabotau na brodu rekao je Holdreth htio bih da zna da... Ja nita ne mislim, ali kako mi se ini, vas ste dvojica odluili ostati ovdje malo due da biste mogli nastaviti istraivanja, i 118

smislili ste najlaki nain da se sloim s vama na ste pokvarili pogonski mehanizam. Gledao sam ih uzrujan. Hm, imam novosti za vas. Mogu popraviti kvar za nekoliko dana. Zato odlazite, nastavite posao. Strpajte sve mogue primjerke u brod, dok jo imate vremena. Ja... Davidson mi blago spusti ruku na rame. Gus ree tiho. Mi to nismo uinili. Ni on, ni ja. Iznenada je sav bijes ispario iz mene, a zamijenio ga je strah. Vidio sam da Davidson zaista misli ono to govori. Ako to nisi uinio ti, nije Holdreth, a ni ja nisam, tko je onda? Davidson je slegnuo ramenima. Moda je to ipak uinio netko od nas ne znajui to radi. Moda... prekinuo sam se Oh, to su gluposti. Dohvati mi alat, Lee. Otili su svojim ivotinjama, a ja sam se prihvatio posla, otjeravi sva nagaanja i sumnje iz misli, usredotoivi se samo na spajanje veze A na ulaz A i tranzistora F s polenciemetrom K, kao to je bilo oznaeno. Bio je to spor posao koji je kidao ivce i do ruka sam zavrio tek pripreme. Prsti su mi zbog preciznog, pipavog posla poeli drhtati od napora, pa sam odluio prekinuti za taj dan i nastaviti sljedeeg. Spavao sam nemirno, a moje none more prekidalo je zavijanje onih prokletih mravojeda, povremeno kvocanje. skvianje. blejanje i siktanje raznih stvorova iz spremita. Bila su ve etiri sata ujutro prije nego to sam zaspao u zdrav san, pa je ostatak noi proao brzo. Sljedee ega sam postao svjestan bile su neije ruke koje su me tresle. Otvorio sam oi i ugledao blijeda, napeta lica svojih drugova irom sam otvorio slijepljene oi i zatreptao. Oh? Sto se dogodilo? Holdreth se sagnuo i grubo me prodrmao. Ustaj! Gus! Polako i s naporom uspravio sam se na noge. Kakva jeziva stvar, probuditi nekog usred... Odvukli su me iz sobe niz hodnik u kontrolnu kabinu. Nejasno sam vidio pravac koji mi je pokazivao Holdreth, a onda sam se na brzinu razbudio. Mehanizam je ponovo bio uniten. Netko ili neto potpuno je upropastilo ono to sam bio popravio. *** 119

Ako je ikada medu nama i bilo svae, sada je prestala. Ovo nije bila ala; nismo se tome mogli smijati, i ponovo smo radih kao povezana grupa, oajniki pokuavajui rijeiti problem prije no to bude prekasno. Hajdemo ponovo razmotriti cijelu situaciju rekao je Holdreth koraajui nervozno gore-dolje po kabini. Mehanizam je dvaput pokvaren. Nitko od nas ne zna tko je to uinio, a svaki je uvjeren da on to nije uinio svjesno. Postoje dvije mogunosti rekao sam. Ili, kao to je Gus natuknuo, netko od nas eprka po mehanizmu, a da toga nije svjestan, ili to ini netko etvrti kad ga nas trojica ne vidimo. Nijedna mogunost nije ba optimistina. I zato predlaem spavanje u smjenama, a to znai da netko uva mehanizam dok ga ja ne popravim. Takoer predlaem da izbacimo sve ivotinje s broda. to kae? Ima pravo ree Davidson. Ne znamo to smo sve donijeli na brod. ivotinje se ne doimaju kao razumna bia, ali u to ne moemo biti sigurni. Ono irafino mladune grimiznih oiju, na primjer, pretpostavimo da nas hipnotizira i da sami unitavamo pogonski mehanizam. Nikad se ne zna. Da, ali... Holdreth se poeo buniti a onda je zastao namrgodivi se, zatim nastavio: Pretpostavljam da moramo dopustiti i tu mogunost kazao je, oito nesretan zbog izgleda da se oslobode nai zarobljenici. Ispraznit emo spremite, a ti pogledaj moe li to popraviti. Moda emo ih kasnije moi sve ponovo uhvatiti, ako se ne dogodi neto nepredvieno. Sloili smo se s njim. Holdreth i Davidson izbacili su ivotinje s broda, dok sam se ja odluno prihvatio posla na komandnoj ploi. Do sumraka sam uspio popravili onoliko koliko i prethodnog dana. Ostao sam bdjeti u prvoj smjeni, na neobino tihom brodu. Koraao sam gore-dolje po kabini borei se s velikim iskuenjem da zadrijemam. Ipak, uspio sam se odrvati sve do trenutka kada je Holdreth stigao da me zamijeni. Samo, kad se pojavio, zaprepateno je pokazao na komandnu plou. Bila je ponovo razrovana. Ovaj put nismo imali ni izgovora, ni objanjenja. Mogao sam samo tvrditi da sam ostao budan sve vrijeme deurstva, i da nisam vidio nekoga niti ita da se pribliava komandnoj ploi. A takvo nas objanjenje nije moglo zadovoljiti. Ili 120

sam ja saboter, ili je neka nevidljiva vanjska sila kvarila mehanizam. Nijedna od tih pretpostavki nije imala smisla, bar meni. Dosad smo na tom planetu proveli etri dana i hrana nam je postajala najvaniji problem. Prema mojem paljivo isplaniranom letu mogli smo se na ovom planetu zadrali dva dana pri povratku na Zemlju. A mi nismo bili blii polasku nego prije etiri dana. ivotinje su i dalje lutale naokolo. Njukale su oko broda, ispitujui ga, gotovo ga tetoei, a one proklete pseudoirafe stalno su buljile u nas, kao da imaju duu. Zvjerke su se vladale prijateljski kao i obino, ne znajui nita o napetosti koja je vladala na brodu i postajala sve veom. Nas trojica hodali smo naokolo poput zombija, sjajnih oiju i stisnutih usana. Bili smo uplaeni. Neto nas je spreavalo da popravimo mehanizam. Neto nije eljelo da napustimo planet. Pogledao sam kroz brodski prozor u blago lice irafe grimiznih oiju koje su me krotko promatrale. Naokolo se sakupio ostatak mjesne faune, ta nemogua zbrka nevjerovatnih vrsta i rodova. Te noi na strai u kontrolnoj kabini ostali smo sva trojica. Ali mehanizam je i tako bio neupotrebljiv. ice su dosad bile zalemljene na toliko mjesta da je kontrolna ploa nalikovala na hrpu svjetlucava kositra, i znao sam da bi jo nekoliko zlonamjernih kvarova na stroju potpuno onemoguilo popravak ako za to ve i sada nije kasno. Slijedee noi nisam posustao. Nastavio sam lemljenje poslije ruka (a bio je to vrlo krt ruak jer su nam sada obroci bili umanjeni), duboko u no. A jutro je sve bilo kao da nita nisam uradio. Odustajem najavio sam pregledajui tetu. Nema nikakva smisla da unitavam ivce pokuavajui popraviti neto to ne moe ostati popravljene. Holdreth je kimnuo glavom. Bio je strano blijed. Morat emo pronai neko novo rjeenje. Naglo sam otvorio ormar i pogledao zalihe. Raunajui i sintetiku hranu, kojom bismo hranili ivotinje da ih nismo pustili, nae su zalihe bile mrave. Prekoraili smo ak i posljednje rezerve. Bio bi to gladan povratak ako se ikada budemo vraali. Popeo sam se kroz vrata do velike stijene nedaleko od broda. Jedan bezdlaki psi pribliio mi se i ponjuio mi koulju. Davidson me je pozvao kroz prozor. to radi napolju, Gus? Izaao sam udahnuti malo svjeeg zraka. Dosta mi je ivota na tom brodu. 121

Poeao sam psa iza uzdignutih uiju i pogledao uokolo. ivotinjama smo prestali biti zanimljivi. Vie se nisu kretale u grupama. Krivudale su po cijeloj ravnici, grickajui kupie neke bijele krobaste tvari koja je padala poput kie svake noi. Zvali smo je mana. ini se da su se sve ivotinje njome hranile. Prekriio sam ruke i naslonio se. Osmog dana bili smo ve strano mravi. Nisam vie ni pokuavao popraviti pogonski mehanizam. Glad me je poela iscrpljavati. Vidio sam Davidsona kako tumara s mojim lemilom u ruci. to to radi? Popravit u stroj rekao je. Ti to ne eli, a ne moemo se samo vrzmati ovuda. Zabio je nos duboko u moj prirunik za popravke i prtljao oko prekidaa lomila. Slegnuo sam ramenima. Nastavi samo, ako ba eli. Nije me bilo briga to radi. Sve o emu sam brinuo bilo je kako da ispunim zjapeu prazninu u elucu, i o injenici koju sam nasluivao da smo se zaista nasukali. Gus! Hm? Mislim da je vrijeme da ti neto kaem. Ve etiri dana jedem manu. Hranjiva je to stvar. Jeo si manu? Neto to raste na stranom planetu? Jesi li ti lud? A to drugo moemo uiniti? Pocrkati od gladi? Slabano sam se nasmijeio priznajui da ima pravo, uo sam Holdretha kako hoda u unutranjosti broda. Njega je to pogodilo najtee. Na Zemlji ima obitelj i poeo je shvaati da je vie nikad nee vidjeti. Zato ne ode po Holdretha? predloio je Davidson. Izaite i natrpajte se te mane. Ta morate neto jesti. Da, to time mogu izgubiti? Kreui se poput robota uputio sam se k Holdrethovoj kabini. Izai emo i utoliti glad, bilo kako bilo. Clyde! zazvao sam ga. Clyde? Uao sam u njegovu kabinu. Sjedio je na radnom stolu, tresui se i grei, zurei u dva potoia krvi to su u crvenim mlazovima tekla iz njegovih prerezanih ila. 122

Clyde! Nije se opirao dok sam ga vukao prema prostoriji za prvu pomo i podvezao mu ile vrstim zavojem, spreavajui krvarenje. Samo je tupo zurio preda se i jecao Pljusnuo sam ga da doe k sebi. Stresao je glavom kao da je u transu, ne znajui gdje je. Ja ja... Polako, Clyde. Sve je u redu. Nije u redu rekao je promuklo. Jo sam iv. Zato me nisi pustio da umrem? Zato nisi... Davidson je uao u kabinu. to se dogodilo, Gus? Clyde... pritisak je za njega prevelik. Pokuao se ubiti, ali mislim da mu je sada dobro. Natjeraj ga da neto pojede, hoe li? *** Do veeri, Holdreth je ojaao. Davidson je skupio najvie mane to je mogao, pa smo imali gozbu. Da bar imamo malo vie hrabrosti i ubijemo neku od ovih ivotinja rekao je Davidson. To bi tek bila gozba, odresci i sve ostalo! A bakterije? tiho je kazao Holdreth. Ne usuujemo se. Znam. Samo sam razmiljao. Bez razmiljanja otro sam rekao. Sutra ujutro ponovo emo poeti popravljati komandnu plou. Moda emo s punim elucem biti u stanju probdjeti cijelu no i vidjeti to se zbiva. Holdreth se nasmijeio. Dobro. Ne mogu doekati da izaem iz ovog broda i vratim se u normalan ivot. Jedva to ekam! Hajdemo malo odspavati. Sutra emo ponovo pokuati. Vratit emo se mi rekao sam sa samopouzdanjem koje nisam osjeao. Rano sljedeeg jutra ustao sam i uzeo alat. Glava mi ja bila bistra, no bezuspjeno sam pokuavao sastaviti dijelove. Krenuo sam prema kontrolnoj kabini. I stao. I pogledao kroz prozor. Vratio sam se i probudio Holdretha i Davidsona, 123

 Pogledajte kroz prozor kazao sam promuklim glasom. Pogledali su i zinuli od uda. Izgleda ba poput moje kue rekao je Holdreth. Moje kue na Zemlji. I sa svim komforom, u to bih se mogao okladiti. Krenuo sam uzbuen prema vratacima i izvirio. Pogledajmo je izbliza. Pribliili smo se kui dok su ivotinje skakutale pored nas. Velika nam se irafa pribliila i ozbiljno zakimala glavom. Kua je bila usred iskrene poljane, mala, uredna i sjee obojena. Sad mi je bilo jasno. U toku noi nevidljive su je ruke tu postavile. Sklopile dijelove i sagradile udobnu kuicu, zemaljskog tipa, spustile je pokraj naeg broda da bismo u njoj ivjeli. Ista je kao i moja kua zaueno je ponavljao Holdreth. Trebalo bi biti rekao sam. Iz tvojih misli ukrali su njen oblik im su ustanovili da u brodu ne moemo ivjeti do beskonanosti. Holdreth i Davidson upitali su kao jedan: to time misli kazati? Hoete rei da jo niste shvatili ovo mjesto? Oblizao sam usne, privikavajui se na injenicu da u ovdje provesti ostatak ivota. Zar jo ne shvaate to bi ova kua trebala predstavljati? Odmahnuli su glavom, zbunjeni. Pogledom sam kruio naokolo, od kue do beskorisnog broda, od praume do ravnice i malog jezera. Sada je sve imalo smisla. ele nas usreiti rekao sam. Znai, shvatili su da ne moemo ugodno ivjeti na brodu, pa su nam sagradili neto to vie slii dom. Oni? irafe? Zaboravi na irafe. One su nas pokuale upozoriti, ali sad je kasno. One su razumna bia, ali su zatoene kao i mi. Govorim o gospodarima ovog mjesta. Ti supertuinci koji nas navode da sami unitavamo svoj brod a da to i ne znamo, oni koji odnekud zure u nas. Govorim o onima koji su sakupili ove raznovrsne ivotinje iz cijele galaksije. A sad smo i mi dio te zbirke. Cijelo je ovo prokleto mjesto zooloki vrt za tuince, koji su toliko napredni da se ne usuujemo ni sanjariti o tome kako izgledaju. Pogledao sam u svjetlucavo plavo-zeleno nebo, na kojem su se nalazile nevidljive reetke to su nas zarobile, i klonuo sam neveselo 124

na prag naeg novog doma. Pomirio sam se sa sudbinom. Nije imalo nikakva smisla boriti se protiv nadmonih gospodara. U mislima sam ve mogao vidjeti malen, uredan natpis: ZEMLJANI Native Habitat, Sol III.
Objavljeno prema dogovoru sa GPA Mnchen

Prilike na amerikom izdavakom tritu moda najuoljivije odraavaju paradokse ortodoksnog kapitalizma. Da bi se razumjela bit te situacije, kao vrlo dobar primjer moe posluiti upravo nauna fantastika. Izuavateljima toga anra dobro je znano da praktino sve do poetka ezdesetih godina nije postojala gotovo nikakva kritika literatura o naunoj fantastici po emu se ona razlikovala od svih ostalih vrsta tzv. paraknjievnosti kojoj se ona ak i danas, kada je situacija sa sekundarnom literaturom neusporedivo bolja, ponegdje i dalje

Zoran ivkovi: ROBERT SILVERBERG

nasilno prikljuuje. Postoje, naime, ve due vrijeme vrlo ozbiljne teorijske studije o, recimo, kriminalistikom anru pa se profesionalni, ak i akademski izuavalac knjievnosti nimalo ne ustee da pie i o njemu. Sasvim je, meutim, druga stvar u kojoj su mjeri teorijske studije o kojima je rije doprle do ire publike i pomogle joj da se snae u nepreglednom moru unda, odnosno da u gomili pljeve pronae prave bisere kojima kriminalistiki anr, budui da je stariji od naunofantastinog,

125

zaista obiluje. Ako je suditi po injenici da je i dalje oko devedeset pet posto amerike produkcije na polju kriminalistikog anra samo puki ki. bez ikakvih literarnih, odnosno anrovskih vrijednosti, to mu, meutim, nipoto ne smeta da se dobro prodaje, onda je jasno da glas strunjaka ili nije prodro do ire publike. Ili ona jednostavno ne haje za njega. Gotovo je istovetna situacija i na polju naune fantastike. Kritike literature o njoj danas ima na stotine jedinica, u kojima su postavljeni vie nego solidni temelji solidne aksiologije anra, ali sve to nimalo nije povealo onaj sasvim skromni postotak za koji Sturgeon istie da je jedini vrijedan spomena kad je rije o naunoj fantastici (pet posto). I dalje, naime, lavlji dio produkcije tog anra otpada na treerazredna ostvarenja koja se mogu sviati jedino osobama sumnjive literarne izobrazbe i ukusa. Krivica za dobru prou ovakvih djela ne pada, meutim, samo na plea one amorfne i nedefinirane kategorije koja se naziva masovnom publikom. Ta bi masovna publika, naime, rado itala prvorazredna djela i s vremenom nesumnjivo promijenila svoj prizemni ukus kad bi joj se za to ukazala prilika. A prilika joj se ne ukazuje zbog tog jer to nikako ne ide u raun onim monicima na ijem je kapitalu osniva paraliterarno trite u najjaoj SF zemlji svijeta. Sjedinjenim Amerikim Dravama. Postoji vrlo mnogo razloga koji amerike izdavae prisiljavanju da naunu fantastiku nasilno odravaju u granicama para knjievno tj. ne doputajui joj osim u rijetkim izuzecima da se vine do vrhova onoga to se naziva mainstream, glavna struja a to je, zapravo, umjetnika knjievnost. Prije svega, kada bi se tampala samo mainstream SF ostvarenja, nauna fantastika bi u to nema nikakve sumnje odmah ostala bez rar, samo zahvaljujui injenici to izdava dobro zna da zatitni znak Isaac Asimov djeluje magino na masovnu publiku, odnosno da e mu se uloeni novac vratiti viestruko. U takvoj situaciji situaciji neobino malih honorara za pisce bez imena

svoje masovne publike, a to izdavai nipoto ne ele da se dogodi, budui da bi im tada ozbiljna bio ugroen profit. A kako se kod paraliteralure profit ostvaruje samo kroz masovnost, budui da se knjige tampaju najee u depnom formatu, dakle jeftino, jasno je da tu nekog velikog koketiranja s mainstreamom ne moe da bude. Od ovakve situacije koristi imaju jedino izdavai, koji naunu fantastiku nemilice srozavaju na razinu obine robe, dok svi ostali koji stoje u bilo kakvoj vezi sa SF anrom gube: poev od italaca, preko fanova i profesionalnih izuavalaca, iji protesti ostaju nasilno prigueni do neujnosti sasvim skromnim nakladama knjiga, tako da uopa ne dopiru do masovne publike kojoj se u prvom redu obraaju, pa sve do pisaca. Stvari, moda. najtraginije stoje na samam piscima. Da bi jedan autor stekao ime u amerikom SF establiimentu te tako doao do kakvetakve samostalnosti u odnosu na izdavae (a takvih je autora, uistinu, vrlo malo), on mora prijei izuzetno trnovit put do zvijezda (postoje, istini za volju, i neke preice, ali one su rezervirane samo za odista genijalne stvaraoce kakva je, na primjer, Ursula LeGuin koja se zahvaljujui svom izvanrednom talentu u rekordno kratkom vremenu vinula do vrhova SF Olimpa). Obini smrtnici, meutim, zapadaju u svojevrstan zaaran krug iz koga se nikako ne uspijevaju izvui i koji nemilice unitava svaki eventualni talent u njima. Stvar je, naime, u ovome: honorar pisca ije ime ne jami izvrsnu prou, bez obzira na stvarnu kvalitetu djela, odnosno na sud kritike, sramno je malen. (I obrnuto: jedan Asimov, na primjer, moe napisati sasvim bezvrijedan tekst to mu se i dogaalo ali da za njega ipak dobije golem hono svoj danak, te lako autori koji su obiektivno mogli stajati na vrhu SF Olimpa zauvijek ostaju nekoliko koraka ispod njega. Osim dvojice spomenutih pisaca postoji jo jedan autor, iji je sluaj moda najtraginiji. Rije je o Robertu

126

autorima ne preostaje nita drugo, ako ele sauvati profesionalno jedino prihvatljiv status tzv. full-time writera (profesionalnog pisca) nego da se upuste u pravu hiperprodukciju, kako bi time osigurali egzistenciju. Pitanje je, dakle, biti ili ne biti: dii potpuno ruke od SF anra, ili prihvatiti nasilno nametnuta pravila igre, koja, dodue, proliferantnim piscima osiguravaju izvjesno mjesto pod suncem, ali po cijenu itavog niza nimalo povoljnih ustupaka. Jedan je od tih ustupaka ve spomenut guenja vlastita talenta. Hiperprodukcija, naime, nikako ne ide pod ruku s istinskim talentom: djela koja se piu brzo samo da bi se ispunio ugovor i izvukao vrlo skroman honorar umjetniki su sasvim minorna, bez obzira to se za pisca eventualno zna da je nadaren. Amerika nauna fantastika zna za veliki broj takvih ostvarenja, odnosno takvih autora i upravo oni predstavljaju najtraginiju epizodu suvremenog SF anra na engleskom jeziku. Nitko tko je dobro upuen u naunu fantastiku nee porei da jedan Philip Jose Farmer, na primjer, ili Poul Anderson imaju prvorazredan talent, koji bi im da je jedino taj inilac relevantan nesumnjivo osigurao najvie mjesto u SF hijerarhiji s druge strane Atlantika. Opusi te dvojice pisaca, meutim, biljee i nemalo beznaajnih tekstova u kojima taj talent ne samo to ne dolazi do izraaja nego se stjee upravo suprotan dojam, kao da je, naime, dotino djelo napisao ovjek koji bi trebalo da se bavi prije svime drugim nego pisanjem. Na alost, hiperprodukcija nemilosrdno ubire

Siiverbergu. U toku dvadeset godinjeg stvaralakog rada taj je pisac ostavio rekordan broj od preko sedamdeset naunotantastinih knjiga i kolosalnih dvije stotine SF pria i novela koje nisu obuhvaene nijednom zbirkom. Razumije se, kad u toj masi ne bi bilo istinskih remekdjela koja su i te kako zaduila anr, Silverberg uope ne bi bio vrijedan spomena. S druge strane, podjednako je tono da velik broj ostvarenja tog amerikog fantasta spada u ki, za koji nikada ne biste rekli da je potekao iz istog pera koje je sroilo, na primjer, roman Nona krila (Nightwings), ili takoer roman Umirui iznutra (Dying Inside). No, kao to rekosmo, hiperprodukcija je kancerogena tvar na tkivu talenta i tu se nita ne da uiniti. Na vrhove SF Olimpa mogu raunati samo oni koji u svojim opusima ne znaju za takve padove. Roen u porodici idovskih doseljenika iz Istone Evrope (bas kao i Asimov) 1936. godine, Silverberg je prvi susret s naunom fantastikom ostvario preko velikih klasika anra: prema vlastitom tvrenju u biografskom tekstu u knjizi Kartografi pakla (Hell's Cartographers), s Verneom se sreo kad mu je bilo devet godina, dok je na Wellsa naiao s deset. Zanimljivo je da se tek kasnije upoznao s tada suvremenom SF produkcijom, onom, naime, iz asopisa, budui da su ga dugo odbijale naslovne strane tih izdanja, najee s vrlo neobinim udovitima. U prve ozbiljnije pothvate na polju naune fantastike Silverberg se upustio kao student sveuilita Co

127

lumbia u New Yorku, a prvu SF priu Planet Gorgon (Gorgon Planeti) objavio je kao osamnaestogodinjak (1954). Samo godinu dana kasnije iz tampe mu izlazi prvi omladinski naunofantastini roman, Pobuna na Alfi C Revolt on Alpha C a ve naredne sezone Silverberg dobiva specijalnu nagradu Hugo Gernsbak kao mladi autor koji najvie obeava. Iako je u toku druge polovine pedesetih godina izuzetno aktivan, vie u domeni pria i novela, nego romana, izuavatelji Silverbergova opusa nali su se pred ozbiljnim tekoama u nastojanju da se snau u njegovoj prvoj fazi. Stvar je, naime, u tome to je veliki dio onoga to je budui autor Nonih krila tada napisao objavljeno pod pseudonimima, to bolje od svega drugog potvruje da je Silverberga tada uglavnom zanimao novac, dok je malo mario za to pod kojim e imenom i u kom obliku djelo ugledat svjetlo dana. No, sve i tako piui, ameriki autor ipak je i u tom vremenu objavio nekoliko znaajnih romana, meu kojima je jedan od najuzbudljivijih Gospodar ivota i smrti (Master of Life and Death), orvelovska vizija o drastinim metodama rjeavanja prenaseljenosti Zemlje. Poetak ezdesetih godina donio je veliku krizu naunofantastinih asopisa u SAD, a s obzirom na to da je Silverberg pisao za asopise, dolo je do izvjesne oseke u njegovu stvaralatvu koja je trajala priblino do 1966; u toku tih godina on gotovo nije napisao nita novo ve je uglavnom preraivao djela iz prethodnog razdoblja. Istodobno, Silverberg postaje proliferantan pisac i izvan domene naune fantastike, pa se donekle i financijski osamostaljuje. Upravo ta okolnost omoguila je velik zaokret u drugoj polovini ezdesetih godina. Iako ga inercija hiperpro dukcije zapravo nije nikada napustila, Silverberg ipak poinje pretpostavljati kvalitetu pukoj kvantiteti, prethodne dvije. Silverbergov stvaralaki opus predstavlja izvrsno ogledalo prilika i neprilika na planu amerikog SF izdavatva. Kao rijetko koji pisac, on je na vlastitoj koi osjetio sve nepravde

to je omoguila da je njegov nesumnjivi talent doao do punog izraaja, o emu najbolje svjedoi cio niz sjajnih romana, poev od Bodlji (Thoras), iz 1967, preko ve spomenutih Nonih krila, iz 1969, pa sve do moda najboljeg Silverbergova ostvarenja uope, romana Umirui Iznutra, iz 1972. (Zanimljivo je da on tvrdi kako su mu izdavai upravo taj posljednji roman masakrirali, jer da se objavljena verzija drastino razlikuje od one koju je on predao u tampu; nije li i to jedan od uvjerljivih pokazatelja svemoi izdavakog establimenta u SAD. ak i kad je rije o autorima koji su stekli ime?) Usprkos ovim traumama, Silverberg nastavlja pisati i objavljivati uglavnom prvorazredna ostvarenja, kako romane tako i kratke prie, sve do polovine sedamdesetih godina, kad konano odluuje da prestane pisati, razoaran prema vlastitom priznanju trinom filozofijom SF izdavaa. Silverberg se, istina, nedavno vratio na naunofantaatinu pozornicu, na kojoj je, zapravo, posredno ostao prisutan i u toku druge polovine sedamdesetih godina, najee kao prireiva prvorazrednih antologija, meu kojima su najpoznatije Nove dimenzije (New dimensions) koje izlaze godinje od 1971. godine. Robert Silverberg nije ba esto bio nagraivan vodeim amerikim SF priznanjem koje dodjeljuju itaoci: dobio ga je, osim ve navedenog, jo samo jednom, za Nona krila, ali u verziji novele. S drugom vanom anrovskom nagradom koja se dodjeljuje n SAD, Silverbeg je Imao vie sree: jednom ju je dobio za roman posrijedi je Vrijeme promjena (A Time of Changes) a triput za prie, u rasponu od 1968. do 1974. Neka djela dobila su mu i druge, ne tako ugledne nagrade kao koje proistjeu iz shvaanja jednog umjetnikog anra kao puke robe, ali je i u takvoj situaciji uspio napisati nekoliko izvrsnih ostvarenja, koja e mu, bez sumnje, osigurati trajno mjesto u historiji naune fantastike.

128

PRIKAZI VIJESTI OSVRTI DOGAAJI POLEMIKE

SF film 81 u Trstu

Devetnaesti put za redom Trst je i ovoga srpnja bio domain najvee evropske i jedne od najveih svjetskih smotri naunofantastinog filma. Okosni program smotre, filmska parada SF ostvarenja snimljenih u rasponu od prolog festivala do poetka ovogodinjeg, donio je djela iz trinaest evropskih i izvanevropskih zemalja u tri kategorije, kratkometranoj, srednjemetranoj i dugometranoj. Bilo je prikazano ukupno dvadeset devet filmova praktiki sve (osim nekih ostvarenja iz Sjedinjenih Drava) to je stvoreno u svjetskim razmjerima u toku protekle sezone. Uvodni dan festivala donio je ak pet filmskih djela, ali valja odmah skrenuti panju na to da je, unato ovoj obimnosti, to ujedno bio i dan koji je ostavio najblei dojam a njime praktino kao da se potvrdila i ona narodna, da se po jutru dan poznaje. Festival je poeo kratkim animiranim filmom amerike sineastkinje Faith Hubley pod naslovom Big Bang i ostali mitovi, u kome se u kolanoj formi vizualiziraju najizrazitiji momenti mitova o stvaranju svijeta kod itavog niza mikrokultura Afrike i Azije. Ono to bi se moglo rei o ovom filmu a tu reenicu ete ima etvrti film prve festivalske veeri. Svemirski taksi: misija u budunosti, je NASAin dokumentarac o nedavno okonanoj prvoj misiji raketoplana ili svemirskog taksija. S povremenim ekstrapolacijama o mogunostima budue primjene. Zanimljivo ali bez ikakvog SF sadraja. No, dok se ovdje

ti prilike da proitate u ovom tekstu jest da je posrijedi nesumnjivo zanimljivo ostvarenje, ali na kraju ostaje sasvim nejasno to je tu nauna fantastika. Uz mnogo dobre volje, izvjesni SF elementi jo bi se i mogli nai u drugom filmu prikazanom prve festivalske veeri, Sendviu italijanskog redatelja Bruna Bozzettoa, koji je s mnogo duha poduzeo desetominutno razmatranje nevidljivih sprega nadreenosti i podreenosti u svijetu punom raznih hijerarhija, gdje se uviijk zna ko koga jede. Jedino kinematografsko ostvarenje prvog dana transke smotre koje se bez oklijevanja mora svrstati u naunu fantastiku takoer je proizvedeno u talijanskim studijima. Posrijedi je film tandema Andrea Ferrei i Lucio Gaudino Biljka koja se osmjehuje prvo iz serije veoma efektnih kratkometranih djela, koja sva imaju za okosnicu razmatranja nekog od moguih vidova novog svijeta, nastalog na ruevinama termonuklearne kataklizme. Ovai put je rije o zanimljivoj zamisli o mutiranoj biljci koja posjeduje mo da potpuno ovlada glavnim ljudskim junakom, koji opsjednut, ne preza ni od toga da oduzme ivot supruzi. Sva ostvarenja iz ove serije Izvanredno su opominjua. to se uostalom i istie kao njihov glavni cilj u zajednikoj pici. nou i vjetinom crtea i zanimljivosu siea. Razumije se. rije je o filmu namijenjenom ponajprije djeci, ali ova okolnost nipoto ne bi trebalo da sprijei odrasle da uivaju u njemu. Uostalom zar jedan znameniti SF pisac nije jednom prilikom razlono ustvrdio da se posvetio naunoj fantastici upravo

129

odsustvo autentinog naunofantastinog konteksta jo i moglo pravdati izvjesnom marginalnou sa SF anrom, to nipoto nije bio sluaj s jedinim dugometranim filmom prve veeri transke smotre. Golemom poljskog redatelja Piotra Szulkina Stari SF motiv o Golemu tu je, dodue, prisutan, kao i izvjestan napor da se on aktualizira u jednoj paranoidnoj viziji budueg svijeta s mnotvom umjetno sazdanih linosti, iji bi komari navodno, trebalo da budu odraz neumitnog kraha prema kojem hita civilizacija nesposobna da zauzda vlastitu nauku, ali sve je to do zla boga razvueno, jednolino jednom rijei: dosadno. Uostalom, najbolja potvrda da se dobri SF filmovi vie tako ne prave bilo je masovno odlaenje projekcije u amfiteatru San Giusto... Drugi festivalski dan poeo je novim ostvarenjem iz talijanske serije o svijetu poslije termonuklearne kataklizme. Posrijedi je film Uzrast istog redateljskog tandema FerrerlGaudino (njih dvojica su naime, radila sva etiri dijela iz ovog ciklusa prikazana na ovogodinjoj manifestaciji). Ovoga puta je rije o djeaku koji biva ozraen prilikom holokausta i koji se narednog jutra budi. na razumljivi uas oca i majke, kao potpuno oronuli starac. Reditelji hotimice diraju u najdublje ljudske osjeate kako bi postigli punu efektnost svoje poruke. Film Tajna treeg planeta doao je iz Sovjetskog Saveza i djelo Je redatelja R. Kaclanova. To je srednjemetrani crtani film koji je napreac osvojio naklonost publike ljupkou svoje vizualizacije, efekt

stoga to mu ona jedina omoguuje bezopasna poniranja u nesputane djeake matarije. Dugometrani film druge festivalske veeri je djelo redatelja Andrasa Szurdija i doao je iz maarskih studija, pod naslovom Transport. Tu se, na uzbudljiv i napet nain, podvrgavaju sineastikom vivisekciranju prvi primjeri ortodoksne zloupotrebe nauke. Posrijedi je. naime, pria o nastanku po zlu uvene epidemije panjolske groznice negdje poetkom ovoga stoljea epidemije koja je prema zamisli scenarista, izazvana na umjetni nain, nakon krajnje nehumanog eksperimentiranja s ljudima kao zamoriima. Kao to rekosmo, uzbudljiv film, iju dodatnu vrijednost predstavlja izvrsna gluma glavnog protagoniste, ali i ovdje, na alost, moramo da se zapitamo gdje je tu nauna fantastika... Trei festivalski dan poeo je filmom Alefah dvojice belgijskih redatelja. Ceralda Frydmana i Luea Mazela. Posrijedi je svojevrsna parabolina fantazmagorija. puna sloene eshatoloke simbolike, koja nikako ni]e mogla da prokri sebi put do publike programirane da prepozna kakavtakav zatitni znak SF anra. U dlaku ista ocjena vrijedi i za francuski film Manipuliranje redatelj JeanPierrea Jeuneta koji se iscrpljuje u opskurnim naznakama jedne demonske veeri u pustom gradu. Srednjemetrani sovjetski film Povratak doktora, iako sasvim evidentno ulazi u domenu naune fantastike, takoer je imao problema oko uspostavljanja kontakta sa publikom.Ovaj put zato to je posrijedi drugi dio iz

130

predviene serije filmova o robotima koji osvajaju svijet. Bez vidljivog prvog dijela i s povremenim napadnim ideologiziranjem u ovom drugom, teko i da se mogla oekivati neka izuzetna proa kod gledalaca. No tu smo bar imali posla sa sasvim izvjesnim SFom. Dugometrani film tree festivalske veeri Ljepotica i zvijer redatelja Juraja Herza u svakom pogledu je izuzetno ostvarenje, uz samo jedan izuzetak. Djelo je izvanredno vizualno stilizirano. sa sjajnom kamerom, dekorom i scenarijem, zasnovanim na drevnom folklornom motivu izvrsnom glumom i prvorazrednim maskama ali to sve to vrijedi kad tu ne moe da bude ni govora o naunoj fantastici? O tome zato su selektori transke smotre ipak uvrstili ovaj film u glavni festivalski program, ba kao, uostalom. i itav niz drugih, bie vie rijei kasnije. etvrti festivalsku dan takoer je donio pet filmova kao i prvi, ali je za razliku od ovoga bio znatno anrovskiji. Dodue, ovo se nikako nije moglo naslutiti po prvom prikazanom filmu Satanstvo francuskog redatelja JeanClaude Barmerdera koji se kree u krugu magijskog vienja svijeta, bez ikakvih ambicija da neto kae iz SF perspektive. U ovom pogledu je oito poduzimljiviji drugi film etvrte festivalske veeri. Izgnanstvo u svemir talijanskog sineasta Oskara Melannoa, jer se u njemu bar naas i u sasvim prenesenom znaenju pojavljuje jedan klasian SF motiv, dolazak svemiraca na Zemlju, ali teko da je to dovoljno da se ova groteskna parabola nategne do svrstavanja u SF anr, sto su selektori ipak uinili, uvrstivi je u glavni program ali to njima na duu... I kada su gledaoci posle treeg filma Nebeske igre amerike redateljke Faith Hubley (Big Bang i ostali mitovi) ve doli u iskuenje da ponovo poduzmu masovno na donio jo jednu storiju iz serije o

putanje velikog amfiteatra, budui da je i u ovom sluaju htjelo da im se kao nauna fantastika prokrijumari svojevrsno fantazmagorino kolairanje uslijedilo je prvo istinski prijatno iznenaenje festivala. Engleski srednjemetrani film Stroj Tom redatelja Paula Bamborougha donosi izvanrednu SF storiju o junaku koji pokuava da pronae izlaz iz besmislenog sivila i odljuenosti vlastite egzistencije, da bi, kada istraje u tome, bio suoen s jo katastrofalnijom istinom o sebi istinom ija poraznost potpuno opravdava sve prethodne kamuflae. Posrijedi je veoma uzbudljivo i anrovski neosporno isto ostvarenje jedno iz sasvim skromne skupine takvih na ovogodinjem transkom festivalu. Glavni film etvrte festivalske veeri doao je iz panjolske; redatelj Puta u nepoznato Sebastlan D'Arbo imao je kao oigledan uzor znameniti engleski fantastini triler Duboko u noi, jer se i on opredijelio za oprobani klie sakupljanja odreenog broja osoba na jednom mjestu, pri emu svako od njih pria neku svoju neobinu dogodovtinu: no. na stranu to to je slina konstrukcija ve uveliko iskoritena u historiji sedme umjetnosti: pisac ovih redova nikako ne misli da se linearna parapsihologija moe bezrezervno proglasiti za naunu fantastiku a ovaj film nije imao nikakve druge ambicije do da glorificira upravo jedno parapsiholoko vienje svijeta, pa se ak ilo i dotle da se ustvrdi kako su svi izloeni sluajevi zapravo autentini. No jedno valja razjasniti: nae zamjerke nikako ne idu na raun redatelja: on je naime htio napraviti film o parapsiholokim fenomenima, sto je i uinio, u zanatskom pogledu sasvim korektno, i njega nipoto ne treba kriviti sto su transki selektori to djelo proglasili za naunu fantastiku... Peti dan transke smotre najprije je Sovjetski film ulna privatnost T.

131

postatomskoj Zemlji. Film pod naslovom Materinstvo pria o majci koja sa svojim djetetom bjei u planine pred potjerom, neumornom u nastojanjima da je stigne, oduzme joj dijete i uniti ga. To e se na kraju i dogodili, ali e se prilikom ina egzekucije ispostaviti da je nesretna ena rodila majmune... Sovjetski film Mala zelena lutka redatelja A. Kviliaciscivlija temelji se na poznatoj Bradburyjevoj prii Mala lutka i pria o dobrovoljnom podvrgavanju jednog uenjaka zraenju, nakon ega on prerasta u svojevrsno bie vieg reda. no kako to ve biva kod tog fantasta, teite storije nije na ovom naunom elementu, ve na praenju emocionalnih previranja promatraa ovog preobraaja. Redatelj je ispravno osjetio osnovnu Bradburyjevu intenciju i napravio dobar film koji nipoto ne iznevjerava svoj literarni uzor. O posljednjem filmu pete transke veeri naprosto no treba troiti mnogo rllei. Inseminacija Normana Warrera jeste dodue, nauna fantastika, ali epigonska. Sve to je dobro u ovom filmu ve je vieno u Osmom putniku (Alien), ali zato ima mnogo toga to ne volja, a prije svega krajnje nepotrebnih masakra i neloginih obrata. esti festivalski dan poeo je posljednjim dijelom talijanske serije o svijetu nakon termonuklearnog rata. Kriza krtice je pria o klaustrofoblnol paranoji stanovnika podzemnih nastambi, nesposobnih da iziu na kontaminiranu povrinu Zemlje, pa ak i da se posredstvom snimaka suoe sa prizorima nekadanjeg planeta, koji je sav vrvio ivotom 1 ljepotom. Ponovo je posrijedi izuzetno efektan film. potresan u svojoj poruci koja se nesumnjivo tie svih nas. Naa televizija napravila bi pravi potez ako bi nabavila cijelu ovu seriju, koja ie nesumnjivo znatno jeftinija od raznih pejtonskih surogata.

Civikove nalazi se negdje na granici izmeu igranog i dokumentarnog. Posrijedi su doivljaji dobrovoljca podvrgnutog eksperimentu u okviru koga se njegova osjetila liavaju svih vanjskih stimulansa. Ni ovdje, meutim, nije sasvim jasno sto je tu naunofantastino, budui da su se slini pokusi odavno preselili iz SF knjiga u naune laboratorije. Trei film estog festivalskog dana Video i Juliet holandskog redatelja Sandera Franckena opet bi se tek sasvim uvjetno mogao uzeti za naunu fantastiku. U ovoj sineastikoj storiji rije je o procesu razaranja jednog suvremenog braka, rastrganog izmeu obezljuenosti ivljenja u megalopoliskim kavezima i emocionaIne ispraznosti modernih medija, a prije svega televizije, koji mono deluju na nas. Ovakav sie bi se jo i mogao proglasiti za SF anr da sline simptome ne oseamo ve svi mi, u manjoj ili veoj mjeri... Film Opsjednutost reditelja Andrzeja Zulawskog doao je u Trst ovjenan Zlatnom palmom iz Canesa, koja je pripala glavnoj glumici, sjajnoj Isabelle Aani. A moda bi tanije bilo rei da je film zalutao u Trst, budui da su u ovom sluaju ve sasvim iznevjereni svi okviri anra. Jedina spona koja ovaj Inae u sineastikom pogledu veoma uspjeli film vezuje s naunom fantastikom jest postojanje svojevrsnog udovita, ali svima je ve od poetka projekcije jasno da to udovite nikako ne moe nositi zatitni znak. budui da je posrijedi metafora za odreena kaotina emocionalna i psihika stanja jednog somnambulnog svijeta, nimalo sluajno smjetenog u Zapadni Berlin. Recimo jo jednom, dobar film, izvan svake sumnje, ali nipoto i SF film. Pretposljednji festivalski dan donio je samo dva filma koji se takoer nikako ne mogu svrstati u SF anr. Prvi je od

132

njih Muzika Ericha Zanaa redatelja Johna Strysika sasvim osrednje djelo, zasnovano na jednoj Lovecraftovoj prii, dok drugo Mahniti lov kralja Staha sovjetskog redatelja B. Rubincika poiva na bjeloruskoj folklornoj fantastici, koja se na kraju filma pretae u jeftin horror rasplet. Valjda je jedino selektorima jasno gdje lee granice naune fantastike, kada i ove filmove svrstavaju u glavni program transke smotre... Posljednja festivalska veer bila je moda anrovski najuspjenija, budui da od tri prikazana filma dva nesumnjivo pripadaju naunoj fantastici. Osmi dan stvaranja sovjetskog redatelja S. Babajana takode ima za potku prie Raya Bradburyja, ovaj put iz znamenitih MARSOVSKIH KRONIKA. Kada se dobro ekranizira, Bradbyru naprosto ne moe da ne uspije a ovdje je njegovo pretoavanje u medij sedme umjetnosti izvedeno zanatski sasvim korektno, s impresivnom glumom uvjerljivim mizanscenom, premda uz neto prenaglaene patetine tonove. to sovjetskim redateljima nije strano. Kako izgleda, svjetski sineasti poinju obilno eksploatirati Bradburvjev opus, veoma podatan za kinematografske transpozicije (ovdje se valja sjetiti prologodinje ekranizacije prie Afrika pustara, kojoj nije promakla odgovarajua festivalska nagrada.) Drugi film posljednjeg festivalskog dana samo je zamorio gledaoce, budui da je kao i mnogi prethodni, oigledno pogreno doao na transku smotru. Rije je o ostvarenju kanadskog redatelja Pierrea Guimonda pod naslovom Pierre Guimond: Izmeu Freuda i Drakule u kome se na prilino suhoparan nain izlau mogunosti kolairanja materijala izrezanog iz ilustriranih asopisa. Ako i to sjeckanje i lijepljenje uvrstimo u naunu fantastiku, onda je ovaj gene njihov aplauz na kraju posljednje projekcije predstavlja potvrdu da su najzad dobili ono to su od poetka

riki termin odista izgubio svaki smisao. Konano, ast da zatvori festival pripala je vjerovatno prvom autentinom jugoslavenskom naunofantastinom filmu, Posjetiocima iz galaksije redatelja Duana Vukotia. (Netko e se moda ovdje s razlogom zapitati to je s Izbaviteljem Krste Papia. koji je 1977. dobio prvu nagradu ba u Trstu. Na je odgovor kao to to i ovogodinji primjer dokazuje. Zlatni asteroid nipoto ne predstavlja jamstvo anrovske pripadnosti: Papiev film je, nema zbora, veoma dobar, ali u krajnjoj liniji se lako moe dokazati da on naprosto nije nauna fantastika, ve znatno prije politika parabola o dobru i zlu.) Osnovna vrlina Vukotievog filma je njegovo veoma uspjeno osciliranje izmeu parodiranja podvrgavanja grotesknoj kritici ljudske nesposobnosti za istinski kontakt sa Svemircima. Na trenutke gledalac ima dojam da je posrijedi puka parodija, po uzoru na eku SF filmsku kolu, ali ga onda Vukoti vrati na zemlju nekim sjajnim obratom, replikom Ili cijelom sekvencom; u tom kontekstu moda najuvjerljivije djeluje scena masakra koji ini svemirsko udovite masakra u kome. za razliku od Osmog putnika, na primjer. ili njegovih epigona, nema ni kapi prolivene krvi. to mu nesravnjivo poveava sineastiku efektnost. Ono na to jo valja skrenuti panju u Vukotievom filmu su izvanredno uspjeli specijalni efekti i trik snimci, bez kojih dobar SF film jamano vie ne moe. A da je ovo posljednje tono, da je naime, ovdje posrijedi odista dobar film, najbolje svjedoe reakcija publike koja je vrlo poneseno pratila projekciju. I tako je krug bio zatvoren: dok su uvodne festivalske veeri gledaoci masovno naputali amfiteatar San Glusto, oigledno razoarani u svojim oekivanjima, ovaj film trati u paradi prvonagraenih. Ovdje moramo biti rigorozni: ako se selektorima jo i

133

oekivali. A sada obeana rije o selektorima; najlake je, naime, na njih svaliti krivicu, predbaciti im da su sasvim ukinuli anrovske granice time to su na festival uvrstali veliki broj filmova koji s naunom fantastikom nemaju nikakve veze. Cijela situacija, meutim, ima i drugu stranu: stvar je, naime, u tome to selektori naprosto nisu ni bili u prilici da se opredijele za neto bolje i anrovski ie, jednostavno zato to je prologodinja produkcija SF filmove u svjetskim razmjerima bila izuzetno slaba (ako se izuzmu neki veoma skupi ameriki filmovi, nedostupni ovom festivalu). Pod takvim okolnostima postojale su samo dvije mogunosti: ili ne odrati ovogodinju transku smotru ili se opredijeliti za izvjesnu kompromisnu varijantu, pa makar i po cijenu estokih kritika. Dajemo puno pravo selektorima to su se opredijelili za tu drugu varijantu, jer ve dvadesetogodinja tradicija festivala ipak te nesravnjivo znaajnija od efemernih kritika zbog ovogodinjeg izbora filmova, koje e se ve sasvim zaboraviti do idue smotre. Konano, spomenimo i odluke irija. Petolana meunarodna komisija, kojoj je predsjedavao Krsto Papi, dodijelila je ukupno sedam festivalskih nagrada od kojih se mi samo s jednom nipoto ne bismo sloili, a to je upravo ona glavna. Prvu nagradu devetnaeste transke filmske SF smotre. Zlatni asteroid. osvojio je film Opsjednutost, za koji smo ve istakli da je u medijskom pogledu odlian, alt zato nikako ne moe ui u okvir SF anra, ma koliko oni iroki bili. Jednog dana kad se bude priredila smotra transkih pobjednika (a to e moda biti ve idue godine, povodom jubilarnog dvadesetog festivala) uvjereni smo da e samo svakako nije bio ni sa isto medijske strane. ta nam na kraju ostaje da zakljuimo o devetnaestom festivalu SF filma u Trstu? Kao dugogodinjim prijateljima ove smotre ne prilii nam da budemo pretjerano kritini ili ak kritizerski nastrojeni prema njoj, premda bi se mogli pronai povodi za takva stanovnitva. Stoga emo jedino izraziti nadu da e naredni, jubilarni festival biti

moglo progledati kroz prste to su Opsjednutost uvrstilili na festival, budui da nisu imali izbora, za iri nema nikakvog opravdanja to je ovom filmu dodijelio prvu nagradu, budui da je on imao izbora. Najoitiji je bio upravo na film Posjetioci iz galaksije a da ovde nije u pitanju samo pristranost pisca ovih redova najbolje svjedoi odluka irija da Vukotievo ostvarenje nagradi specijalnim priznanjem za svjeinu i duhovitost reijskog postupka, ime je samo djelomino ispravljena prethodna pogreka. Drugu specijalnu nagradu iri je jednoglasno i s puno razloga dodijelio izvrsnom filmu Stroj Tom, moda najanrovskijem od svih na ovogodinjoj smotri. Srebrni peat grada Trsta, koji se dodjeljuje u srednje metranoj kategoriji, pripao je ove godine takoer zaslueno sovjetskom filmu Osmi dan stvaranja, to na odreen nain predstavlja i kontinuitet nagraivanja djela po motivima Bradburijevih pria. Za najboljeg glumca festivala, kome je pripao Srebrni asteroid. proglaen je protagonist maarskog filma Transport Pal Hetenyi dok je po miljenju irija najbolja glumica bila Kristina Janda. junakinja poljskog Golema, premda je svima bilo Jasno da je i ovdje posredi iskupljenje za promaaj u pogledu dodjeljivanja glavne festivalske nagrade, budui da se Jandova ba nikako ne moe mjeriti sa sjajnom Isabelle Aani. Konano, iri je sebi dopustio jo jedno anrovsko ogreenje nagradivi u kategoriji najboljeg televizijskog filma Video i Julija holandskog redatelja Sandera Frackena, za koji je ve istaknulo da se tek krajnje uvjetno moe proglasiti naunom fantastikom, dok za neku nagradu Celje prerasla u Drutvo ljubitelja znanstvene fantastike Konstelacija. Najbolje zelje za uspjeh u daljnjem radu od SFere. SIRIUS... U utorak. 30. lipnja u organizaciji SFere, u prostorijama Centra za kulturu na Peenici u Zagrebu, odran je razgovor na temu

134

znatno bolji od ovogodinjeg... Zoran ivkovi

SFera javlja...
PRIKAZIVANJE TV SF DRAME... Drutvo ljubitelja znanstvene fantastike NOVA iz Ljubljane i urednitvo dramskog programa RTV Ljubljana pripremit e za lanove drutva NOVA posebnu projekciju domae TV znanstveno fantastine drame Vida Pejaka Trei ivot koja je na festivalu u Berlinu dobila nagradu Prix Futura. Datum e biti naknadno odreen. GLASILO NOVE... Drutvo ljubitelja znanstvene fantastike NOVA pokrenulo je istoimeno glasilo iji je prvi broj nedavno izaao. Adresa na koju moete dobiti blie informacije je: DLZF NOVA. Krajevna Skupnost Trg osvoboditve. idovska steza 2. 61000 Ljubljana Prvi broj, uz novosti donosi lanke o filmu Stalker te o knjigama Mihe Remeta IKSION I PREPOZNAVANJE. Iz pera Z. Leksoveka. E. arani pie o ilustratoru Franku Frazetli a tu je i pria R. F. Younga Godine, u prijevodu M. Zupania. KONSTELACIJA... U Celju je nekadanja sekcija za znanstvenu fantastiku Konstelacija pri ZSMS

Poloaj i uloga SIRUSA u domaoj znanstvenoj fantastici, kojemu je uz lanove SFere prisustvovao i glavni i odgovorni urednik SIRIUSA Borivoj Jurkovi. POHL U ZAGREBU... 24 i 26. kolovoza u Zagrebu e boraviti poznati ameriki SF pisac i predsjednik udruenja WORLD SF Frederik Pohl OGRANAK SFERE... U Beogradu e se uskoro osnovati ogranak SFere. Svi zainteresirani mogu se javiti na ovu adresu: Aleksandar Mani, Peristerska 5. 11050 Beograd. ili na telefon (011) 422-213. svaki dan od 15:30 na dalje. VEER sf-a... 13. svibnja, u Klubu simfonijskog orkestra u Niu, odrana je Veer naune fantastike. U prvom dijelu Zoran Pei proitao je esej o povijesnim i nekim teorijskim aspektima anra, a zatim Slaven Bonjak dio svoje SF poeme, Goran Milovanovi i Goran Stankovi po jednu svoju priu a Zoran Pei tri pjesme iz svoje zbirke Minut do beskraja. U drugom dijelu veeri voen je razgovor izmeu publike i uesnika o problemima, mogunostima i vrijednostima SF-a. Nakon toga razgovaralo se o osnivanju ogranka SFere a Niu (za sada esnaestak zainteresiranih).

135

JEDINA JUGOSLAVENSKA BIBLIOTEKA NAUNOFANTASTICNIH ROMANA Prosveta, OOUR Izdavaki zavod Jugoslavija
U godinjem kolu od osam knjiga KENTAUR donosi najbolja ostvarenja svetske naune fantastike. Do sada su objavljena sledea dela: 1. Riard Metison: Ja sam legenda, 2. Rene Baravel: Neoprezni putnik, 3. Filip Hoze Farmer: Ljubavnici, 4. Rej Bredberi: Tetovirani ovek, 5. Volter Tevis: ovek koji je pao na Zemlju, 6. Roberto Vaka: Smrt megalopolisa, 7. Kobo Abe: etvrto meduledeno doba, 8. Anatolij i Boris Strugacki: Gola na urvini, 9. Dord Orvel: 1984., 10. Oldos Haksli: Vrli novi svet, 11. Miel 2eri: Neodreeno vreme, 12. Anatolij i Boris Strugacki: Teko je biti bog, 13. Filip Dick: ovek u visokom dvorcu, 14. Pol Anderson: uvari vremena, 15. Erih Ko: Sneg i led, 16. Don Vindhem: Dan Trifida, 17. Kliford Simak: Grad, 18. Teodor Sterden: Vie nego ljudski, 19. Don Kristofer: Smrt trave, 20. Fred Hoil i Don Eliot: A kao Andromeda , 21. Isak Asimov: Ja, robot, 22. Stanislav Lem: Nepobedivi, 23. Artur Klark: Kraj detinjstva, 24. D. Balard: Potopljeni svet, 25. Frederik Pol i Siril Kornblut: Reklamokratija, 26. Dejms Bli: Zvezdane spore, 27. Olga Larionova: Leopard sa Kilimandara, 28. Stanislav Lem: Glas gospodara, 29. Tomas Di: Logor koncentracije, 30. Filip Kirval: ovek naopako, 31. Robert Hajnlajn: Metusalemova deca, 32. Ursula Legvin: Leva ruka tame, 33. Jevgenij Zamjatin: Mi, 34. Kurt Vonegat: Kolevka za macu U redovnom kolu KENTAURA za 1980. godinu bie objavljeno stedecih osam SF romana: 53. Ursula Legvin: Svet se kae uma, 54. Artur Klark: Rajski vodoskoci, 55. Ivan Ivanji: Na kraju ostaje re, 56. Lari Niven: Prsten, 57. Karl Ameri: Kraljevski projekat, 58. erar Klajn: Gospodari rata, 59. Sam Lundval: Nije vreme za heroje, 60. Roder Zelazni: Gospodar svetlosti Osim izdanja iz redovnog kola. KENTAUR je poeo svake godine da objavljuje i specijalno kolo od est knjiga pod nazivom Izbor iz opusa velikih majstora anra. Posebno vam skreemo panju na ovu jedinstvenu biblioteku iz dva razloga: prvo, prua vam se izuzetna prilika da na jednom mestu naete sabrana najbolja SF ostvarenja vaih ljubimaca, koji su svojim opusom veoma zaduili nauno-fantastini anr; drugo, popularnost ovih kompleta ve je uveliko doivela potvrdu kod italaca-ljubitelja naune fantastike, o emu najbolje svedoe podaci da su Asimovljeva dela bezmalo rasprodata, da se od Klarkovih vie ne moe nabaviti ni jedan primerak, kao i da vlada nezapameno interesovanje za

KENTAUR

136

sekstalogiju Frenka Herberta Peana planeta, koja postaje pravi bestseler. Ali odbacite svaku bojazan da ete ostati bez svojih primeraka ovih izuzetno traenih SF knjiga. Dovoljno je samo da popunite ovu narudbenicu i ostalo je briga KENTAURA. Tano je, dodue, da Klarkovog kompleta vie nema, da je Asimovljen na samom izmaku, kao i da e to po svoj prilici uskoro biti sa Herbertovim, iako se tek nedavno pojavio iz tampe ali mi vas i dalje pozivamo da ih naruujete, iz prostog razloga to emo, onog asa kada sakupimo odreen minimalan broj vaih narudbenica, odmah prirediti drugo izdanje onih kompleta koji su rasprodati. U pogledu naruivanja kompleta uvodimo jednu novinu, koju su pravi ljubitelji naune fantastike ve uveliko preutno usvojili: re je, naime, o tome da predviamo naruivanje samo celih kompleta, a ne pojedinanih dela iz njih. Stvar je u tome to se rasparavanjem gubi smisao kompleta, kao koncentracije najboljih ostvarenja datog autora, koja treba da celovito predoe njegov SF opus. Osim toga, rasparavanje u sluaju Herbertove serije Peana planeta nema smisla iz jednostavnog razloga to su posredi romani koji se organski nastavljaju jedan na drugi. Konano, pre no to damo popis objavljenih dela u ediciji Izbor iz opusa velikih majstora anra, koristimo priliku da vas obavestimo da za sam poetak 1981. godine imamo u planu objavljivanje kompleta od est romana Herberta Dorda Velsa, velikog rodonaelnika moderne naune fantastike objavljivanje za koje smo uvereni da e predstavljati pravi praznik za sve poklonike SF anra. I za Velsove romane ve sada moete slati narudbenice, to je najpouzdaniji nain da doete do svojih primeraka knjiga. I) Isak Asimov 35. Zadubina 36. Zadubina i carstvo 37. Druga zadubina 38. Pod elinim nebom 39. Golo sunce 40. Kraj venosti II) Artur Klark 41. Grad i zvezde 42. S druge strane neba 43. Izgubljeni svetovi 2001. 44. Svetlost zemaljska 45. Sastanak sa Ramom 46. Matica Zemlja III) Frenk Herbert 47. Arakis 48. Muad Dib 49. Prorok 50. Mesija 51. Deca Arakisa (I) 52. Deca Arakisa (II) IV) Herbert Dord Vels 61. Vremepolov (I druge prie) 62. Prvi ljudi na Mesecu 63. Ostrvo doktora Moroa 64. Rat u vazduhu 65. Hram bogova 66. U danima komete

Napominjemo na kraju da cene navedenih knjiga nisu jednoobrazne, ve da se razlikuju u zavisnosti od godine izdanja u rasponu od 80 do 150 dinara. Taan iznos bie zaraunat prilikom slanja rauna koji ete dobiti sa knjigama (pouzee). Na sve knjige kupljene ovom narudbenicom itaoci uivaju 5% popusta.

137

NARUDBENICA
Ovim neopozivo naruujem sledee knjige (ispisati redne brojeve prema gornjem navodu): _______________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ Raun u platiti potaru prilikom isporuke knjiga. Narudbenice slati na adresu: Izdavaki zavod Jugoslavija, Nemanjina 34/Il, 11000 Beograd Ime i prezime: Adresa: ______________________________________________

___________________________________________________

Broj line karte: _________________________ SUP: _______________

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: ender33 Prelom: MasterYoda www.sftim.com

138