You are on page 1of 763

KRIVINI/KAZNENI ZAKON BOSNE I HERCEGOVINE

44

OPI DIO

I - GLAVA PRVA - ZNAENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU

Literatura: Stanojevi, N., (1975), O znaenju zakonskih izraza u krivinim zakonima, JRKK, 4/1975, str. 579-583; Komentar Krivinog zakona SRJ, Beograd, 1995., str. 415-424 (autor tog dijela je dr. F. Bai); Tahovi, J., (1953), Pojam slubenog lica, Arhiv, 1/1953, str. 215-224; Zlatari, B., (1956), Krivini zakonik u praktinoj primjeni, I. svezak, Zagreb, 1956, str. 317-331; Lazarevi, Lj., (2003), Krivini zakon RS, sa kraim komentarom, Beograd, 2003., str. 31-33; Horvati, ., (1997), Novo hrvatsko kazneno pravo, Zagreb, 1997, str. 301-304; ejovi, B., (1983), Krivino pravo u sudskoj praksi, (o.d.), Beograd, 1983, str. 637-654; Komentar KZSKiV (redakcija: Nikola Srzenti), Beograd, 1981, str. 89-99; J. Tahovi, (1997), Komentar KZ, Beograd, 1957, str. 288-299; Pavii Vei, (1998), Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 1998, str. 220-248; Rjenik kaznenog prava (redakcija: eljko Horvati), Zagreb, 2002, str.77, 97, 532, 643, 644, 658; Babi, M., (2000), Krivini zakonik RS, kratki komentar, B. Luka, 2000, str. 170-173.; Babi, M., Osvrt na neka rjeenja Krivinog zakona BiH, Pravni savjetnik, 6/2003, str. 20-28; Aleksi, ., Milovanovi, M., (1993), Leksikon kriminalistike, Beograd, 1993. str. 46-47; Beirevi, E.,(2003), Meunarodni krivini sud International Criminal Court, Meunarodni centar za mir, Sarajevo, 2003; Haki Tribunal, Fond za humanitarno pravo, Beograd, 1999, str. 020-039; kuli, M., (2003), Maloletnici kao uinioci i kao rtve krivinog dela, Beograd, 2003, str. 79-103.

lan 1.

(1) (2) (3)

(4)

Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine sainjavaju krivinopravne odredbe sadrane u ovom zakonu i u drugim zakonima Bosne i Hercegovine. Teritorija Bosne i Hercegovine je suhozemna teritorija, obalno more i vodene povrine unutar njenih granica, kao i zrani prostor nad njima. Slubena osoba je izabrani ili imenovani funkcioner u organima zakonodavne, izvrne i sudske vlasti Bosne i Hercegovine i u drugim dravnim i upravnim ustanovama ili slubama koje vre odreene upravne, strune i druge poslove u okviru prava i dunosti vlasti koja ih je osnovala; osoba koja stalno ili povremeno vri slubenu dunost u navedenim upravnim organima ili ustanovama; ovlatena osoba u privrednom drutvu ili u drugoj pravnoj osobi kojoj je zakonom ili drugim propisom donesenim na osnovu zakona povjereno vrenje javnih ovlatenja, a koja u okviru tih ovlatenja vri odreenu slubenu dunost, te druga osoba koja vri odreenu slubenu dunost na osnovu ovlatenja iz zakona ili drugog propisa donesenog na osnovu zakona. Kad je kao uinilac odreenog krivinog djela oznaena slubena osoba, osobe iz stava 3. ovog lana mogu biti uinilaci tih djela, ako iz obiljeja pojedinog krivinog djela ili iz pojedinog propisa ne proizilazi da uinilac moe biti samo neka od tih osoba. 45

(5)

(6)

(7)

(8) (9) (10)

(11) (12) (13) (14) (15)

Odgovorna osoba je osoba u privrednom drutvu ili drugoj pravnoj osobi kojoj je s obzirom na njenu funkciju ili na osnovu posebnog ovlatenja povjeren odreeni krug poslova koji se odnose na primjenu zakona ili propisa donesenih na osnovu zakona ili opeg akta privrednog drutva ili druge pravne osobe u upravljanju i rukovanju imovinom, ili se odnose na rukovoenje proizvodnim ili nekim drugim privrednim procesom ili na nadzor nad njima. Odgovornom osobom smatra se i slubena osoba u smislu stava 3. ovog lana kad su u pitanju radnje kod kojih je kao uinilac oznaena odgovorna osoba, a nisu propisane kao krivino djelo u odredbama glave o krivinim djelima protiv slubene i druge odgovorne dunosti, ili odredbama o krivinim djelima uinjenim od strane slubene osobe propisanim u nekoj drugoj glavi ovog zakona ili drugim zakonom Bosne i Hercegovine. Kad je kao uinilac krivinih djela oznaena slubena ili odgovorna osoba, sve osobe iz st. 3. i 5. ovog lana mogu biti uinilaci tih djela, ukoliko iz zakonskih obiljeja pojedinog krivinog djela ne proizlazi da uinilac moe biti samo neka od tih osoba. Strana slubena osoba je lan zakonodavnog, izvrnog, upravnog ili sudskog organa strane drave, javni funkcioner meunarodne organizacije i njezinih organa, sudija ili drugo slubeno lice meunarodnog suda, na slubi u Bosni i Hercegovini. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navrila etrnaest godina ivota. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navrila osamnaest godina ivota. Pravna osoba je, u smislu ovog zakona, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska, Brko Distrikt Bosne i Hercegovine, kanton, grad, opina, mjesna zajednica, svaki organizacioni oblik privrednog drutva i svi oblici povezivanja privrednih drutava, ustanova, institucije za vrenje kreditnih i drugih bankarskih poslova, za osiguranje imovine i osoba, kao i druge finansijske institucije, fond, politike organizacije i udruenja graana i drugi oblici udruivanja koji mogu da stiu sredstva i da ih koriste na isti nain kao i svaka druga institucija ili organ koji ostvaruje i koristi sredstva i kojem je zakonom priznato svojstvo pravne osobe. Privredno drutvo je, u smislu ovog zakona, korporacija, preduzee, firma, partnerstvo i svaki organizacioni oblik registriran za obavljanje privredne djelatnosti. Udruenje je bilo koji oblik udruivanja tri ili vie osoba. Vie osoba je najmanje dvije osobe ili vie njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili vie njih. Grupa ljudi je udruenje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog injenja krivinih djela, pri emu svaka od tih osoba daje svoj udio u uinjenju krivinog djela.

46

(16) Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana, a nije


spontano nastala, radi neposredno slijedeeg uinjenja krivinog djela i iji lanovi ne moraju imati formalno definirane uloge, koja ne mora imati kontinuitet lanstva ni razvijenu organizaciju. Zloinaka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujui u cilju uinjenja jednog ili vie krivinih djela za koja se po zakonu moe izrei kazna zatvora tri godine ili tea kazna. Osoba pod meunarodnom zatitom je ef drave, ukljuujui bilo kojeg lana kolektivnog organa koji obavlja funkciju efa drave prema ustavu te drave, predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova, kadgod se bilo koja od tih osoba nalazi izvan svoje drave, kao i lanovi njihovih obitelji koji su u njihovom drutvu, te svaki funkcioner ili predstavnik drave ili funkcioner ili drugi predstavnik meunarodne organizacije koja ima meudravni karakter, koji je u vrijeme i na mjestu kada je nad njim, njegovim slubenim prostorijama, privatnim stanom ili prijevoznim sredstvom uinjeno krivino djelo, prema meunarodnom pravu ima pravo na posebnu zatitu od napada na njegovu osobu, slobodu ili dostojanstvo, kao i lanovi njegove obitelji koji ine njegovo domainstvo. Izbjeglice i raseljena lice su, u smislu ovog zakona, vie osoba koje su napustile svoju imovinu na teritoriji Bosne i Hercegovine, u vremenskom periodu izmeu 30. aprila 1991. i 4. aprila 1998. godine na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a izmeu 30. aprila 1991. godine i 19. decembra 1998. godine na teritoriji Republike Srpske, za koje se pretpostavlja da su izbjeglice ili raseljena lica po Aneksu 7. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Dravna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili opim aktom nadlenog tijela donesenim na osnovu zakona, odreena dravnom tajnom, a otkrivanjem koje bi nastupile tetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Bosne i Hercegovine. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske, drugim propisom Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske, ili aktom nadlenog organa Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske donesenim na osnovu zakona proglaena vojnom tajnom. Slubena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom Bosne i Hercegovine, drugim propisom Bosne i Hercegovine ili opim aktom nadlene institucije Bosne i Hercegovine donesenim na osnovu zakona proglaena slubenom tajnom. Isprava ili dokument je svaki predmet koji je podoban ili odreen da slui kao dokaz kakve injenice koja je od znaenja za pravne odnose. 47

(17)

(18)

(19)

(20)

(21)

(22)

(23)

(24) Novac je metalno i papirnato sredstvo plaanja koje je na osnovu


zakona u opticaju u Bosni i Hercegovini ili u stranoj dravi.

(25) Znaci za vrijednost podrazumijevaju i strane znakove za vrijednost. (26) Pokretna stvar je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje
svjetlosti, toplote ili kretanja, kao i telefonski i drugi impulsi.

(27) Motorno vozilo je svako prometno sredstvo na motorni pogon u (28) (29)
suhozemnom, vodenom i zranom saobraaju. Sila je i primjena hipnoze ili omamljujuih sredstava s ciljem da se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. Opojna droga je medicinski lijek ili opasna supstanca s adiktivnim i psihotropnim svojstvima, ili supstanca koja se lahko moe pretvoriti u takvu supstancu, ako podlijee kontroli prema meunarodnoj konvenciji koju je Bosna i Hercegovina ratificirala, ili supstanca koja je proglaena opojnom od strane nadlene institucije Bosne i Hercegovine ili nadlene institucije entiteta. Hemijsko oruje je svaka hemikalija koja svojim djelovanjem na ivotne procese moe prouzrokovati smrt, privremenu nesposobnost ili trajna oteenja na ljudima, ivotinjama ili biljkama, bez obzira na njeno porijeklo ili proizvodnju (otrovna hemikalija); svaki hemijski reagens koji sudjeluje u bilo kojoj fazi u proizvodnji neke hemikalije bilo kojim nainom (prekursor); municija i naprava namijenjena izazivanju smrti ili drugog zla ili tete te svaka oprema posebno nainjena za neposrednu upotrebu u vezi s primjenom te municije ili naprave, ako takva hemikalija, reagens, municija, naprava ili oprema podlijeu kontroli po meunarodnoj konvenciji koju je Bosna i Hercegovina ratificirala ili po propisima Bosne i Hercegovine. Meunarodni krivini sud podrazumijeva Meunarodni krivini sud za podruje bive Jugoslavije. Izraavanje u jednom gramatikom rodu, mukom ili enskom, ukljuuje oba roda fizikih osoba.

(30)

(31) (32)

Odredbe ovog poglavlja (tzv. zakonske definicije) u svim zakonima imaju zadatak da se definisanjem izraza i pojmova koje koriste u svojim odredbama olaka tumaenje i primjena zakona. Meutim, valja imati u vidu da je krajnja i osnovna svrha ovih odredaba obezbjeivanje pravilne primjene zakona u sluajevima kada bi upotrijebljeni pojmovi mogli izazvati dileme u pogledu njihovog znaenja, odnosno dovoditi do razliitog tumaenja i arbitrernosti u primjeni zakona. Kao takve, ove odredbe su interpretativnog karaktera kojima sam zakon tumai pojedine pojmove koje upotrebljava u odredbama opteg ili posebnog dijela. To je jedan vid zakonskog odnosno autentinog (vjerodostojnog) tumaenja koje je obavezujueg karaktera, ali kako se ne radi o opteinterpretativnim

48

pravilima ove definicije vae samo za Krivini zakon Bosne i Hercegovine1. Iako to ne proizilazi iz naslova ovog poglavlja, ipak ne bi trebalo biti sporno da ove odredbe vae i u odnosu na sporedno krivino zakonodavstvo na nivou BiH. U pogledu entitetskog krivinog zakonodavstva, vae odredbe ovih zakona u kojima su ovi pojmovi definisani (lan 147. KZ RS i lan 2. KZ FBiH i KZ BD BiH). U najveem broju zakonodavstava ovakve odredbe ili poglavlja su svrstana na kraju odredaba opteg dijela. Kada je u pitanju KZ BiH ne postoji zvanino obrazloenje zato je ovo poglavlje u legislativnoj hijerarhiji dobilo poziciju najznaajnije odredbe, koja u kontinentalnom zakonodavstvu tradicionalno pripada uglavnom naelu zakonitosti. Ni jedan drugi krivini zakon sa prostora bive Jugoslavije nema ovakvo rjeenje. Inae, po svom sadraju odredbe ovog poglavlja su najslinije ovim odredbama u KZ RH. Pored ove, u odnosu na ranije zakonodavstvo, u ovom poglavlju su uinjene i neke druge izmjene koje se odnose na uvoenje nekih sasvim novih pojmova, ali i redefinisanje nekih ve postojeih. Nekoliko pojmova, uglavnom onih koji se odnose na razliite vrste tajni, preneseno je iz odredaba posebnog dijela, kako se ne bi kod svake inkriminacije kod koje se pojavljuju objanjavali, to je svakako legislativno tehniki ispravnije. Od novih pojmova treba navesti pojam "stranog slubenog lica", koji je neophodan radi toga to su neka lica na slubi u BiH kao lanovi zakonodavnog, izvrnog, upravnog ili sudskog organa strane drave, javni funkcioneri meunarodnih organizacija i njezinih organa, itd. Neki izrazi su opet rezultat potreba suprotstavljanja organizovanom kriminalitetu, kao to je "zloinaka organizacija", "organizovana grupa ljudi", "grupa ljudi", itd. Navedeni broj pojmova se mogao redukovati na manji broj, ali je moglo biti i vie. Moglo se, npr. poput KZ Slovenije ili BJR Makedonije, na ovom mjestu definisati i pojmove koji se kao opisni izrazi javljaju kao zakonska obiljeja nekih krivinih djela (npr., vea, velika, znaajna imovinska korist, teta ili vrijednost, itd.), ime bi se izbjegli odreeni problemi oko njihovog tumaenja od strane sudske prakse. Meutim, valja imati u vidu da ovakvo definisanje odreenih zakonskih izraza i pojmova ima dobre ali i loe strane: nekada adekvatno objanjava odreeni pojam, ali ponekad premnogo ograniava mogunosti interpretacije odreenog krivinog djela. Ipak se dobija utisak da je, makar neke pojmove, posebno one koji se odnose na organizacione forme uea vie lica u izvrenju nekih krivinih djela, trebalo svesti na manji broj i neto jasnije definisati, kako bi se izbjegli problemi u praktinoj primjeni onih inkriminacija u kojima se oni pojavljuju.
Krivini zakon Bosne i Hercegovine proglasio je Visoki predstavnik za BiH 24.01.2003. godine Odlukom br. 101/03 i objavljen je u Sl. glasniku BiH br. 3/03. od 10. 02. 2003. godine. Ispravke KZ BiH su objavljene u Sl. glasniku BiH, br. 32/03. od 28. 10. 2003. godine. Navedeni tekst KZ BiH usvojila je i Parlamentarna Skuptina BiH, nakon ega je objavljen kao preieni tekst KZ BiH u Sl. glasniku BiH, br. 37/03. od 22. 11. 2003. godine. KZ BiH stupio je na snagu 01. 03. 2003. godine (v. l. 252.). Izmijenjen je Odlukom Visokog predstavnika o izmjenama i dopunama KZ BiH, objavljenom u Sl. glasniku BiH, br. 54/04 od 8.12.2004. i Zakonom o izmjenama i dopunama KZ BiH koji je usvojila Parlamentarna skuptina BiH, objavljenom u Sl. glasniku BiH, br. 61/04. od 29. 12. 2004. godine.
1

49

(1) U st. 1. ovog lana definisan je pojam krivinog zakonodavstva Bosne i Hercegovine koje sainjavaju sve krivinopravne odredbe u ovom zakonu kao i u drugim zakonima BiH. Ova odredba je od posebnog znaaja s obzirom da je u materiji krivinog zakonodavstva u BiH dolo do podjele nadlenosti izmeu BiH i entiteta, odnosno BD BiH. Izraz "krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine" upotrijebljen je u odredbama l. 8. do 12. ovog zakona. (2) Pojam teritorija Bosne i Hercegovine kako je definisan u st. 2. obuhvata suvozemno ili kopneno podruje, vodene povrine unutar granica BiH, obalno more, kao i vazduni prostor nad tim povrinama. Cjelokupnost suvozemne ili kopnene teritorije odreena je dravnom granicom koja je utvrena meunarodnim sporazumima (v. l. I/1. Ustava BiH). Dravna granica je odreena linija koja razdvaja povrine susjednih drava i odreuje dokle se protee suverenitet svake od drava. Ta granica moe da se razlikuje od tzv., carinske granice, to ponekad moe da ima odreeni znaaj za neka krivina djela, uglavnom fiskalnog karaktera. Ukoliko se radi o granici kopnene teritorije, ona je obiljeena odreenim znacima, a ako su u pitanju granine rijeke ili jezera, onda dravna granica prolazi sredinom rijeke ili jezera, odnosno granicom utvrenom meunarodnim sporazumima drava. Isto vrijedi i ako se dvije drave granie mostovima. Teritorijalni suverenitet svake drave protee se na svaki dio koji pripada njenom teritoriju i na tom cjelokupnom teritoriju drava ima pravo i obavezu da vri svoju represivnu vlast, tj. da odreena ponaanja proglaava krivinim djelima i da njeni sudovi sude svim uiniocima takvih djela. (3)(4) Definisanje pojma slubenog lica (st. 3.) je u funkciji odreivanja kruga lica koja mogu da se pojave kao uinioci onih krivinih djela u ijem zakonskom opisu se zahtijeva da njihov izvrilac ima navedeno svojstvo (delicta propria). Pojmom slubenog lica obuhvaen je vei broj subjekata koji vre funkcije u razliitim dravnim organima, upravnim ustanovama ili slubama na nivou BiH. Kod takvih djela slubenim licima se smatraju sva lica koja su navedena u ovoj odredbi, osim ako iz obiljeja pojedinog krivinog djela ili iz pojedinog propisa ne proizilazi da uinilac tog djela moe biti samo neko od tih lica (st. 4.). Krivina djela kod kojih je svojstvo slubenog lica konstitutivno obiljeje njegovog osnovnog oblika su brojna i ona su prava delicta propria, dok jedan broj delikata, kod kojih je svojstvo slubenog lica kvalifikatorno obiljeje, spada u grupu nepravih delicta propria. Kako se radi o slubenim licima u institucijama BiH, ovo je istovremeno i diferencirajue obiljeje koje sve navedene delikte razdvaja od istovrsnih djela predvienih u entitetskim krivinim zakonodavstvima. (5) Definicija pojma odgovornog lica (st. 5.) data je slino pojmu slubenog lica, pa stoga u odnosu na ovaj pojam uglavnom vrijedi sve to je reeno za pojam slubenog lica. (7) Pojam stranog slubenog lica (st. 7.) je nov zakonski pojam ije znaenje je bilo neophodno odrediti radi toga to su neka lica na slubi u BiH kao lanovi zakonodavnog, izvrnog, upravnog ili sudskog organa strane drave, javni funkcioneri meunarodnih organizacija i njezinih organa, itd. Ovakvo rjeenje je na liniji zahtjeva koji proizilaze iz nekoliko veoma znaajnih dokumenata Komiteta 50

ministara Savjeta Evrope, prije svih Rezolucije Savjeta Evrope, broj 24/97 o dvadeset osnovnih naela za borbu protiv korupcije od 6. novembra 1997. godine, Rezolucije od 5. maja 1998. (br. 7/98) pod nazivom "Grupa zemalja protiv korupcije" (Group of States Against Corruption) pod operacionalnim nazivom GRECO, te najznaajniji dokument Krivinopravna konvencija protiv korupcije (Criminal law convention on corruption) od 27. januara 1999., br. 173. Ovo je od posebnog znaaja u odnosu na krivina djela protiv slubene dunosti, a posebno u odnosu na ona krivina djela koja ine korpus korupcionih delikata. Ovaj pojam je slino odreen i u KZ Slovenije (l. 126. st.1. t. 5, 6., i 7.) i KZ RH (l. 89. st. 3.). (8)(9) Odreivanje pojmova dijete i maloljetno lice (st. 8. i 9.) znaajno je radi njihovog krivinopravnog poloaja, bilo da su izvrioci ili rtve krivinog djela. Sam KZ BiH (lan 8.) iskljuuje svoju represivnu vlast prema djeci, tj. prema licima uzrasta do etrnaest godina ivota. To znai da se prema licima ovog uzrasta ne mogu primijeniti nikakve krivine sankcije, odnosno da je dravna vlast kanjavanja (ius puniendi) prema njima iskljuenja. Prema odredbi l. 341. ZKP BiH kada se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvrenja krivinog djela nije navrio etrnaest godina ivota, krivini postupak e se obustaviti i o tome e se obavijestiti organi starateljstva. Meutim, to ne znai da se ova lica ne mogu pojaviti kao izvrioci krivinih djela, to moe biti znaajno posebno kod institucije sauesnitva (vie o ovome v. komentar uz l. 8.). Maloljetna lica su lica uzrasta od etrnaest do osamnaest godina ivota koja imaju poseban krivinopravni poloaj i prema kojima se primjenjuje krivino zakonodavstvo u skladu sa pravilima Glave X ovog zakona koja obuhvata pravila o vaspitnim preporukama, vaspitnim mjerama i kanjavanju maloljetnika, pa u tom smislu v. i komentar uz te odredbe (lan 9.). Ove pojmove na istovjetan nain regulie i KZ RH. (10) Pojam pravno lice (st. 10.) takoe spada u nove pojmove ovog poglavlja i njegova osnovna karakteristika je da pravno lice u okvirima svog redovnog poslovanja ostvaruje i stie sredstva koja koristi i sa njima raspolae. O pravnom licu kao subjektu krivinog djela v. komentar uz Glavu XIV. (11) Kako se ne bi u svim sluajevima posebnog dijela u kojima se pojam privrednog drutva koristi, posebno odreivalo njegovo znaenje, zakon je u ovom poglavlju na jednom mjestu definisao ovaj pojam (st. 11.). (12 - 17) Fenomen organizovanog kriminaliteta koji podrazumijeva kriminalne kolektivitete odnosno razliite oblike uestvovanja vie lica u izvrenju krivinih djela, determinisao je potrebu da se u krivinom zakonodavstvu definiu neki od tih vidova zajednikog vrenja krivinih djela (st. 12. 17.). Ovakvo rjeenje je bilo potrebno i radi izostavljanja organizovanja zloinakog udruenja kao posebnog oblika sauesnitva koje je poznavalo prethodno zakonodavstvo kao optu ustanovu. Prema vladajuem stanovitu u krivinopravnoj teoriji taj oblik sauesnitva je odstupao od optih pravila krivine odgovornosti (djelimino se kroz ovu ustanovu u krivino pravo provlaila objektivna odgovornost (slino instituciji conspiracy anglosaksonskog prava), jer je organizator odgovarao i za djela koja su proizala iz zloinakog plana i koga kao optu instituciju uglavnom ne poznaju savremena krivina zakonodavstva. 51

Izvrenje ili uestvovanje vie lica u krivinom djelu ureeno je odredbama koje se odnose na sauesnitvo (v. l. 29. 32.) koje mogu izuzetno da se primjenjuju i na ove oblike uea u izvrenju krivinih djela, ali treba imati u vidu da se ovdje ipak radi o krivinim djelima koja po svojoj zakonskoj strukturi odnosno opisu njihovih zakonskih bia obuhvataju vie lica meusobno povezanih, a to znai da je ovdje primjena propisa o sauesnitvu iz opteg dijela uslovljena okvirima koji su odreeni propisom posebnog dijela krivinog zakona (v. PaviiVei, str. 229). Zakon je naveo vie formi i oblika u kojima vie lica kao kolektivitet moe uestvovati u krivinom djelu, sa razliitim stepenom razvijenosti organizacije udruenja. To su udruenje, vie lica, skupina ljudi, grupa ljudi, organizovana grupa ljudi i zloinaka organizacija (zadnji pojam uveden tek Ispravkama). Prva tri oblika se bitno razlikuju od ostalih, jer ovi podrazumijevaju razvijenije oblika kriminalnog povezivanja vie lica, kolektivitete koji su po svojoj strukturi i organizovanosti organizacione forme vieg stepena. Grupa ljudi ipak predstavlja najnii, poetni ili osnovni stepen kriminalnog povezivanja ili udruenja, dok kriminalna udruenja vieg stepena karakterie vii stepen organizovanosti, jasno postavljeni ciljevi i planovi, disciplina i hijerarhija. Ipak ostaje utisak da neki od navedenih pojmova nisu jasno odreeni, to moe stvoriti izvjesne probleme oko primjene inkriminacija u kojima se oni pojavljuju kao njihova obiljeja. Ovo posebno vrijedi za grupu ljudi i organizovanu grupu ljudi, ali donekle i zloinaku organizaciju, koja prema zakonu moe da bude organizovana za izvrenje samo jednog krivinog djela, iako je jedan od neophodnih (minimalnih) uslova za ovaj organizacioni oblik postojanje najmanje tri lica koja su se udruila za vrenje (vie) krivinih djela. Stoga bi bilo bolje da su ovi pojmovi svedeni na manji broj, sa jasnijim i preciznim sadrajima i uslovima za njihovo postojanje, pa i adekvatnijim nazivima (v. ire, Babi, rad u as. PS, str. 23.). Najzad, treba imati u vidu da se u ovom smislu vie lica u krivinim djelima moe javiti kao sauesnici, odnosno saizvrioci datog krivinog djela, ali i kao pasivni subjekti odnosno kao rtve krivinog djela. To znai da odreivanje navedenih pojmova nije samo u funkciji pojmovnog odreivanja zloinakih oblika kriminalnog djelovanja, ve ima i ire znaenje u tumaenju pojedinih kanjivih djela. Kao zakonsko obiljeje niza krivinih djela, posebno njihovih kvalifikovanih oblika, vie lica u razliitim oblicima navodi se kod vie krivinih djela, kao to su djela iz l. 176.; l. 193. st.2; l. 195. st.2.; l. 215.; l. 249., l. 46., st. 1. i 2., l. 186. st. 3., l. 249. i dr. Ponekad je organizovanje grupe ljudi za vrenje nekih krivinih djela inkriminisano kao posebno krivino djelo, kao to je na primjer u l. 215. Vie lica je u izvjesnim sluajevima predstavlja objekat radnje krivinog djela, kao to je kod djela iz l. 173. 175.; 177. stav 2.; l. 175., itd. (18) Pojam lica pod meunarodnom zatitom (st. 18.) je takoe nov pojam koji je u ovim odredbama definisan, jer za razliku od ranijeg krivinog zakonodavstva, ovaj zakon poznaje i posebnu inkriminaciju kojom se prua krivinopravna zatita ovim licima (l. 192.). Detaljnije o pojmu ovih lica v. komentar uz navedeni lan kao i Konvenciju o spreavanju i kanjavanju krivinih 52

djela protiv lica pod meunarodnom zatitom, ukljuujui i diplomatske agente (v. komentar uz l. 192.; takoe i Komentar KZJ, str. 531.). (19) Nov je i pojam izbjeglice i raseljena lica (st. 19.) i u tom smislu v. komentar uz lan 146. ovog zakona u kojem je inkriminisano spreavanje povratka izbjeglica i raseljenih lica, kao i Aneks 7. Opteg okvirnog sporazuma za mir u BiH. (20) Pojam dravne tajne (st. 20.) nije nov, ali do sada nije bio u ovom poglavlju ve je njegovo znaenje bilo odreeno u posebnom dijelu, uz krivino djelo odavanja dravne tajne. Kao i u prethodnom zakonodavstvu, dravna tajna predstavlja podatke ili dokumente navedene u taki 20. ijim bi otkrivanjem nastupile tetne posljedice za nacionalnu bezbjednost ili nacionalni interes BiH. Na istovjetan nain ovaj pojam je definisan u lanu 89. KZ RH. Zapravo, u ovoj odredbi nije definisan pojam dravne tajne, ve ona samo upuuje na posebne propise kojima je ona odreena, tzv. upuujua definicija (to su zakoni, drugi propisi ili akti nadlenih organa). Stoga su krivina djela u ijim se opisima navodi dravna tajna blanketnog karaktera (pijunaa i odavanje dravne tajne iz l. 163. i 164.; v. komentare uz te odredbe). (21) Pod vojnom tajnom (st. 21.) smatraju se podaci ili dokumenti koji su navedenim propisima BiH ili odgovarajuim entitetskim propisima, ili aktima nadlenih organa proglaeni vojnom tajnom. Kao ni kod dravne tajne, KZ BiH ni ovdje ne daje definiciju ovog pojma, ve samo ukazuje na propise kojima se ona odreuje, pa su stoga krivina djela u ijim se opisima navodi vojna tajna takoe blanketnog karaktera. U KZ BiH vojna tajna je navedena samo kod krivinog djela pijunae (l. 163.), s obzirom da su tzv., vojna krivina djela u entitetskom krivinom zakonodavstvu. Za razliku od prethodnog krivinog zakonodavstva, u definiciji pojma vojne tajne KZ BiH, pored prvog konstitutivnog elementa ovog pojma koji se sastoji u tome da je odreeni podatak ili dokument proglaen vojnom tajnom, ne zahtijeva i drugi koji se sastoji u tome da bi njeno odavanje imalo ili moglo imati (tee) tetne posljedice za odbranu ili bezbjednost zemlje. Takvo limitiranje je uinjeno kod definisanja dravne tajne u stavu 20., jer se zahtijeva da bi otkrivanjem dravne tajne nastupile tetne posljedice za nacionalnu bezbjednost ili nacionalni interes BiH. Na identian nain ovaj pojam je definisan u l. 89. ta. 13. KZ RH. (22) U odnosu na pojam slubene tajne (st. 22.), mutatis mutandis vrijedi sve to je istaknuto kod vojne i dravne tajne. Kao i kod vojne tajne, ni ovdje KZ BiH ne navodi drugi limitirajui uslov koji se sastoji u tome da bi odavanje takve tajne imalo ili moglo da ima tetne posljedice za slubu, to je sadravalo ranije zakonodavstvo. Identinu definiciju ovog pojma ima i KZ RH. I entitetsko zakonodavstvo i KZ BD BiH na isti nain reguliu ovaj pojam. Slubena tajna je navedena u opisu krivinih djela odavanja slubene tajne iz l. 225. i pijunae iz l. 163., kao objekat radnje tih djela. (23) Dokument ili isprava (st. 23.) dati su u njihovom najirem znaenju: kao svaki predmet koji je podoban da moe posluiti kao dokaz kakve injenice koja je od znaenja za pravne odnose. Dakle, u smislu ove odredbe, pod dokumentom ili ispravom podrazumijevaju se, ne samo pismena izdata od 53

nadlenog organa koja sadre izjavu volje od znaaja za pravne odnose, tj. isprave u uem smislu, ve i svaki drugi predmet koji je po svom sadraju takav da je podoban i/ili namijenjen za dokaz istinitosti neke injenice znaajne za pravne odnose. Prema stanovitu nae judikature to moe biti i fabriki broj utisnut na motornom vozilu jer je podoban za dokazivanje pravno relevantne injenice identiteta, odnosno vlasnike pripadnosti vozila, zatim registarske automobilske tablice, ulaznice na odreene sportsko-zabavne manifestacije, granini kamen (kao dokaz dravne granice ili granine linije izmeu parcela i sl., v. Komentar KZJ, str. 421.). Kao ispravu, sudska praksa smatra i poruku koja je poslata putem teleksa koja obuhvata ponudu za zakljuivanje odreenog pravnog poslova (Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 1046/93, v. S. Vukovi, 1999., str. 22.). Ovi pojmovi se koriste u opisima krivinih djela iz lana 154. i 155. kao izborne isprave, ali se u inkriminaciji iz lana 155. koristi i pojam isprave u irem smislu, jer se navodi i "predmet koji slui za izbor ili za glasanje o opozivu", te u lanu 226. i to kao "slubena ili poslovna isprava". (24) Novac (st. 24.) je definisan kao metalno ili papirno sredstvo plaanja koje je na osnovu zakona u opticaju u BiH ili u stranoj dravi, to je istovjetno odreenju ovog pojma u odredbi iz l. 89. ta. 25. KZ RH. Termin novac spominje se u odredbama l. 12. st. 1. ta. b), l. 111. st. 1., u opisu krivinih djela falsifikovanje novca, l. 205.; pranje novca, l. 209.; pronevjera u slubi, l. 221.; posluga u slubi, l. 223. Znaajan je i kod svih imovinskih krivinih djela ili krivinih djela sa koristoljubivom motivacijom bez obzira u kojoj su grupi krivinih djela, a naravno i kod imovinskih sankcija. Na isti nain ovaj pojam je definisan i u entitetskom krivinom zakonodavstvu. (25) Pojam znaci za vrijednost (st. 25.) zapravo nije u ovoj odredbi ni definisan, ve je samo navedeno da se pod tim pojmom podrazumijevaju i strani znaci za vrijednost. S obzirom da se ovaj pojam koristi kod krivinog djela falsifikovanje znakova za vrijednost iz l. 207. kao objekat radnje, za njegovo znaenje v. komentar uz ovaj lan. (26) Pojam pokretne stvari (st. 26.) odreen je tako da obuhvata pored ostalog i svaku proizvedenu ili sakupljenu (pravilnije nego "skupljenu" kako stoji u zakonu) energiju za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja, kao i telefonske ili druge impulse. Pojam pokretne stvari je od naroito znaaja kod krivinih djela protiv imovine iz entitetskog krivinog zakonodavstva gdje predstavlja predmet veeg broja krivinih djela, pa o ovom pojmu treba v. komentar uz ta djela. Moda stoga ovaj pojam nije ni trebalo definisati u ovoj odredbi, jer djelo iz l. 178. nije dovoljan razlog za to. (27) Za pojam motornog vozila (st.27.), kako je odreeno u ovoj odredbi, odluujue je da se radi o vozilu na motorni pogon i da se koristi kao saobraajno sredstvo u suvozemnom ili vodenom saobraaju. Dakle, u smislu ovog zakona, motornim vozilom se ne smatraju ona saobraajna sredstva koja se koriste u vazdunom saobraaju, za razliku od entitetskih KZ i KZ BD BiH. I KZ RH pod motornim vozilom podrazumijeva i saobraajna sredstva koja se koriste u vazdunom saobraaju (l. 89. st. 28.). 54

(28) Pojam sile (st.28.) u ovoj odredbi je odreen samo djelimino, jer se pri njegovom definisanju samo kae da je sila i primjena hipnoze odnosno omamljujuih sredstava s ciljem da se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. Sila u krivinom pravu ima viestruki znaaj i uglavnom se pod njom podrazumijeva upotreba fizike ili druge snage prema nekom licu kako bi se od njega iznudilo neko ponaanje. Redovno se dijeli na neodoljivu ili apsolutnu (lat. vis absoluta) i odoljivu ili kompulzivnu (lat. vis compulsiva). Apsolutna sila postoji kada je njen intenzitet takav da iskljuuje mogunost izbora ponaanja od strane onoga na koga se primjenjuje, kada dakle iskljuuje njegovu mogunost odluivanja. Kao takva ona je osnov negiranja radnje a time i samog krivinog djela. Takvom silom se smatra i sila iz ove odredbe. Sila je elemenat odreenog broja krivinih djela ili njihovih kvalifikovanih oblika, odnosno obiljeje njihove radnje izvrenja, npr. kod djela iz l. 156., 157., 168., 197., 198., 201., itd. Odoljiva ili kompulzivna sila predstavlja prijetnju odreenim zlom koje se primjenjuje i u tom smislu ona se javlja kao psiholoka sila. Ovoj sili slina je prijetnja koja se od kompulzivne sile razlikuje u tome to se ovdje zlo samo stavlja u izgled, a kod sile se primjenjuje. Uz ispunjenje odreenih uslova kompulzivna sila i prijetnja mogu imati karakter opasnosti koja zasniva situaciju krajnje nude, pa u tom smislu v. komentar uz l. 25. KZ BiH. (29) Pod pojmom opojna droga ili narkotik (st.29.) podrazumijevaju se supstance ili materije koje imaju psihoaktivni efekat i utiu na promjene stanja svijesti, miljenja, zapaanje, raspoloenje, itd., i koje u kontinuiranom uzimanju mogu dovesti do stanja zavisnosti i izazvati ozbiljne zdravstvene i socijalne probleme. KZ BiH daje opirnu definiciju pojma droge i naglaava da su to odreene supstance koje su domaim propisima proglaene opojnom drogom, ili supstance koje se lako mogu pretvoriti u takve supstance, ako podlijeu kontroli prema meunarodnoj konvenciji koju je BiH ratifikovala. Prema svom porijeklu droge se mogu klasifikovati na prirodne i sintetike, a Svjetska zdravstvena organizacija ih klasifikuje u etiri osnovne grupe, s obzirom na njihovo djelovanje na centralni nervni sistem: depresante, stimulanse, halucinogene i kanabis. Zloupotreba droga i kriminalitet vezan za narkotike predstavlja jedan od najozbiljnijih problema sa kojima se suoava savremeni svijet, a BiH naroito u novije vrijeme. Procjenjuje se da se godinje u svijetu proizvede i proda droge u vrijednosti preko 350 milijardi dolara. irenje ovog vida kriminala i pogubne posljedice uivanja narkotika, prvenstveno od strane mlade populacije, nagnale su meunarodnu zajednicu da ve poetkom prolog vijeka preduzme odreene mjere kojima e uspostaviti efikasniju i organizovaniju borbu protiv ilegalne proizvodnje, prometa i uivanja pojedinih narkotikih sredstava. U tom smislu je ve 1909. godine odran prvi meunarodni kongres o drogama u angaju, nakon ega slijedi niz meunarodnih konvencija: iz Haga 1912.; eneve 1925., 1931., 1936. i 1939., zatim Njujorka 1964., Bea 1971., eneve 1975., itd., pa sve do Konvencije UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih supstanci od 20. decembra 1988. koja predstavlja jedan od najznaajnijih meunarodnopravnih izvora koji se odnosi na suzbijanje zloupotreba droga. 55

(30) Pojam hemijsko oruje (st. 30.) je uveden Zakonom o izmjenama i dopunama KZ BiH (Sl. glasnik BiH, br. 61/04. od 29. 12. 2004.). Pod tim se podrazumijeva svaka hemikalija koja moe tetno djelovati na ljude, ivotinje ili bilje, odnosno koja svojim djelovanjem moe prouzrokovati smrt, privremenu nesposobnost ili trajna oteenja na ljudima, ivotinjama ili biljkama. Pored toga, taj pojam obuhvata i svaki hemijski reagens koji se u bilo kojoj fazi u ili na bilo koji nain koristi u proizvodnji neke hemikalije (prekursor), zatim municija ili naprava namijenjena izazivanju smrti ili druge tetne posljedice, te svaka oprema posebno izraena za neposrednu upotrebu u vezi s primjenom municije ili naprave, ako takva hemikalija, reagens, municija, naprava ili oprema podlijeu kontroli po meunarodnoj konvenciji koju je BiH ratifikovala ili po propisima BiH. BiH je 14. decembra 1995. godine ratifikovala Konvenciju o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korienja hemijskog oruja i o njegovom unitenju. (31) Pod Meunarodnim krivinim sudom (st.31.) podrazumijeva se Meunarodni krivini sud za podruje bive Jugoslavije. Kolokvijalni naziv za ovaj sud je "Haki ili Meunarodni tribunal" ili samo "Tribunal", a puni naziv ovog suda je Meunarodni krivini sud za gonjenje lica odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava na podruju bive Jugoslavije od 1991. (MKSJ), naravno uz svoj originalni naziv na engleskom jeziku sa skraenicom ICTY. Osnovan je Rezolucijom br. 827 Savjeta bezbjednosti 25. maja 1993. godine, kojom je usvojen i njegov Statut. Specifinost Hakog tribunala sastoji se u tome to se radi o ad hoc sudu, nastalom izvan klasinog koncepta suverenosti drava, primjenom normi Povelje UN koje se mogu smatrati kogentnim normama meunarodnog prava. Za razliku od ovog suda, stalni Meunarodni sud je konsenzualnog karaktera i nastao je usvajanjem odgovarajue meunarodne konvencije (Rimski statut Stalnog meunarodnog suda BiH je ratifikovala). Nadlenost Tribunala proizilazi iz ovlaenja ustanovljenog u paragrafu 1. Rezolucije 808 (1993). Prema Statutu Tribunala (l. 1.) stvarna nadlenost (ratione materiae) odnosi se na gonjenje lica za teke povrede meunarodnog humanitarnog prava uinjene na teritoriji bive Jugoslavije od 1991. godine za teke povrede enevskih konvencija iz 1949. (l.2.), krenje ratnog prava i ratnih obiaja (l. 3.), genocid (l. 4.), te zloine protiv ovjenosti (l. 5.). Nadlenost ratione personae (lina nadlenost) obuhvata suenje svim fizikim licima koja su inila teke povrede meunarodnog humanitarnog prava, odnosno koja su planirala, inicirala, naredila, izvrila ili na drugi nain pomogla ili uestvovala u tim radnjama (l. 6. i 7.), ime je uspostavljeno naelo line krivine odgovornosti za navedene zloine. Teritorijalna nadlenost (ratione loci) obuhvata navedena krenja na prostoru bive Jugoslavije, dok vremenska nadlenost (ratione temporis) obuhvata vrijeme od 1991. i koje nije ogranieno (l.8.), to govori da se u tom trenutku oekivao nastavak sukoba i njegovo irenje (Kosovo, Makedonija). Haki tribunal je nadlean da istovremeno s nacionalnim sudovima progoni lica za navedene povrede (tzv., paralelna nadlenost), ali on ima prioritet u odnosu na ove sudove i moe u bilo kojoj fazi postupka od njih preuzeti suenje, dok obrnuto to nije mogue (l. 9. - sukob nadlenosti). Pri Sudu BiH uspostavljeno je Vijee za ratne zloine koje je otpoelo sa radom poetkom 2005. godine. 56

Sudska praksa:
Pojam odgovornog lica u smislu l.35. st. 3. KZ SRBiH ne odreuje rukovodei poloaj radnika u drutveno pravnom licu, ve injenica da je tom radniku povjereno ovlaenje i dunost kontrole raspolaganja sredstvima drutveno pravnog lica. Zbog toga svojstvo odgovornog lica ima i radnik banke na poslovima dinarske i devizne likvidature jer u taj krug poslova spada i kontrola pravilnosti obrauna kamate na tedne uloge graana. Odluka VS BiH, K. 18/88 od 16.6.1988. Poslovoa ugovorne organizacije udruenog rada ima svojstvo odgovornost lica u smislu l. 35. st. 3. KZ SRBiH i stoga moe biti izvrilac krivino djela zloupotrebe ovlaenja u privredi iz l. 121. KZ SRBiH. Odluka VS BiH, K. 29/90 od 25.04. 1990.

57

II - GLAVA DRUGA - OSNOVNE ODREDBE


Literatura: Srzenti, N., Principi krivinog zakonodavstva osnova za odreivanje krivine represije, GPFS, br. XXXVI, str. 278-293.; Staji, A., (1952), Naelo legaliteta i individualizacije kazne u krivinom pravu, Arhiv, 4/52, str. 123-134; Lazarevi, Lj., (1989),Vea afirmacija naela zakonitosti i legitimnosti u daljoj izgradnji jugoslovenskog krivinog zakonodavstva, Pravna misao, 3-4/90; str. 56-69; Babi, M.,(2004), Pitanje retroaktivnosti krivinih zakona, Pravni savjetnik, 78/2004, str.7-19; Delibai, T., (1995), Primena blaeg zakona, Beograd, 1995; Bai, F., (1987), Krivino pravosue, ustavnost i zakonitost, JRKK, 4/1987, str. 11-25; Pihler, S., (1970), Prilog prouavanju analogije u krivinom pravu, JRKK, 4/1970, str. 673-688; Pihler, S. (1970), Proces primene analogije u krivinom pravu, NZ, 9/1970, str. 671-683; Bavcon, Lj., (1997), Mednarodno kazensko pravo, Ljubljana, 1997, str. 55-65; ejovi, B., (1983), Krivino pravo u sudskoj praksi, opti deo, Beograd, 1983, str. 1-22 ; P. van Dijk, G.J.H.van Hoof, (2001), Teorija i praksa Evropske konvencije u ljudskim pravima, str. 450-459; Lazarevi, Lj., (1989), Budui razvoj jugoslovenskog materijalnog krivinog zakonodavstva, JRKK, 4/89 (dio koji se odnosi na naelo zakonitosti i naelo legitimnosti, str. 8-25); Bavcon, Lj., (1986), Deset godina novog Krivinog zakonodavstva u SFRJ, JRKK, 1/1988, str. 32-45; Horvati, ., (1997), Novo hrvatsko kazneno zakonodavstvo, Zagreb, 1997, str. 157-169; Izvodi iz sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, I., (2001), (Savjet Evrope - Fond otvoreno drutvo BiH), str. 785-796; Kambovski, V., (2001), Kazneno-pravnata reforma pred predizvicite na XXI vek, s. 95-192; Krapac, D., (2000), Kazneno procesno pravo, knj. I, Institucije, Zagreb, 2000, str. 36-41; Lazarevi, LJ., (1997), Mjesto i znaaj krivinog zakonodavstva u suzbijanju kriminaliteta, JRKK, 2-3/97., str. 7-31; Roxin, C., (1998), Da li krivino pravo ima budunost, JRKK, 3/98. str, 3-21; Tahovi, J., (1957), Komentar Krivinog zakona, Beograd, 1957, str. 8-15; Zbirka meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima, II, Centar za ljudska prava, Beograd, 1996; Marjanovik, G., (1994), Za (itna!) kodifikacija na makedonskoto krivino pravo, MRKPK, 1/1994. str.42-55; Kramari, I., (1998), Kazneni zakon - Sudska praksa, Zagreb 1998; uri, V., Jovaevi, D., (2003), Praktikum za krivino pravo, knj. I., opti deo, Beograd, 2003.

Osnova i granice krivinopravne prinude lan 2. (1) Krivina djela i krivinopravne sankcije se propisuju samo za ona ponaanja kojima se tako ugroavaju ili povreuju osobne slobode i prava ovjeka, te druga prava i drutvene vrijednosti zajamene i zatiene Ustavom Bosne i Hercegovine i meunarodnim pravom, da se njihova zatita ne bi mogla ostvariti bez krivinopravne prinude. Propisivanje krivinih djela i vrste i raspona krivinopravnih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene krivinopravne prinude i njenoj srazmjernosti jaini opasnosti za osobne slobode i prava ovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

(2)

(1) Princip ogranienja krivinopravne prinude predstavlja jedno od osnovnih naela modernog krivinog prava po kojem se zatita osnovnih sloboda i prava ovjeka, te drugih prava i drutvenih vrijednosti garantovanih ustavom i meunarodnim pravom, ostvaruje krivinopravnom prinudom samo pod uslovom 58

da se ta zatita ne moe ostvariti drugim nerepresivnim sredstvima predvienim u drugim granama prava. Odredbom ovog lana ureuju se osnovi i granice krivine represije, odnosno izraava se naelo legitimiteta prema kojem je krivinopravna prinuda opravdana samo ukoliko zatitu ovjeka i drugih osnovnih vrijednosti drutva nije mogue obezbijediti na drugi nain. To znai da ozbiljnost povrede ili ugroavanja zatienih vrijednosti mora biti takve jaine da legitimira primjenu krivinopravne represije, da je stepen povrede preao pretpostavljenu liniju ispod koje krivino pravo ne djeluje, ili prema zakonskoj ekspresiji, da se zatita tih vrijednosti ne bi mogla ostvariti bez krivinopravne prinude. Ovim se etablira princip ogranienja krivinopravne represije na neophodan minimum i istovremeno izraava mogunost korienja drugih odgovarajuih sredstava za suzbijanje krivinih djela. Radi se dakle o supsidijarnosti krivinopravne zatite, odnosno o principu da je krivino pravo posljednje sredstvo (ultima ratio societatis)u suzbijanju protivpravnih ponaanja. Ova naela obezbjeuju legitimnost krivinopravne prinude i ona su znaajni kriminalnopolitiki kriterijumi u njenom odreivanju. Meutim, ovi postulati relativizirani su utoliko to realno stanje u savremenom krivinom zakonodavstvu pokazuje tendenciju irenja krivinopravne intervencije. Takav trend je prisutan i u naem krivinom zakonodavstvu, kako osnovnom tako i dopunskom ili sporednom, to jasno proizilazi iz proirivanja opte zone kanjivosti kod niih stadijuma u nastajanju krivinog djela (pripremanje i pokuaj), ali i kroz znatan broj novih inkriminacija, kao i proirivanje zone kanjivosti kod nekih ve postojeih. Poseban problem u ovom pogledu je sporedno krivino zakonodavstvo koje se u novije vrijeme izuzetno iri i krivino pravo vodi u inflaciju inkriminacija, to predstavlja ozbiljnu prijetnju njegovom integritetu, pravnoj sigurnosti i naelu zakonitosti. (2) U odredbi st. 2. je utvreno naelo da se propisivanje krivinih djela, te vrste i rasponi krivinih sankcija zasnivaju na principu neophodnosti i njenoj srazmjernosti jaini opasnosti za line slobode i prava ovjeka, te druge osnovne vrijednosti. Ovim se zapravo na izvjestan nain parafrazira ono to je ve izraeno u odredbi iz stava 1., s tim to se principu neophodnosti krivinopravne prinude dodaje i princip srazmjernosti te prinude stepenu povrede ili ugroenosti zatiene vrijednosti. Najzad, treba napomenuti da je ovim odredbama u sutini obuhvaen i sadraj odredbe iz prethodnog krivinog zakonodavstva koja se odnosila na zatitnu ili protektivnu funkciju krivinog zakonodavstva i koja je tradicionalno bila postavljena u l. 1. Rije je o odredbi kojom je definisana svrha krivinog zakonodavstva koja se sastoji u zatiti odreenih individualnih i optih vrijednosti, kao i odreivanju naina ostvarivanja te zatite. Na ovaj nain zakonodavac je zapravo uao u podruje koje se redovno ostavlja teoriji, tj. u podruje ratio legis, to moe biti svojevrsno nepovjerenje u teorijsko definisanje i odreivanje svrhe krivinog zakonodavstva. Radi se dakle o odredbi deklarativnog karaktera koju veina savremenih krivinih zakona ne poznaje. Sada su pored vrijednosti zajemenih i zatienih Ustavom BiH, navedene i vrijednosti zajemene meunarodnim pravom. 59

Naelo zakonitosti lan 3. (1) (2) Krivina djela i krivinopravne sankcije propisuju se samo zakonom. Nikome ne moe biti izreena kazna ili druga krivinopravna sankcija za djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije bilo zakonom ili meunarodnim pravom propisano kao krivino djelo i za koje nije bila zakonom propisana kazna.

(1) Odredba iz st.1. sadri princip prema kojem je krivino pravo zakonsko pravo. Rije je o znaajnom naelu savremenog krivinog prava prema kojem se krivina djela i krivine sankcije mogu propisivati samo zakonom. To znai da je zakon neposredni izvor prava o krivinim djelima i krivinim sankcijama; krivino djelo je samo ona radnja, ono ponaanje koje odgovara odreenom zakonskom opisu bia krivinog djela. To je opravdano ako se ima u vidu karakter krivinih sankcija kojima se u znaajnoj mjeri zahvata u najznaajnije ljudske vrijednosti. Znaaj ovog naela nije umanjen time to kao posredni ili dopunski izvori krivinog prava mogu da budu i neki drugi akti, kao to su ustavi, meunarodni ugovori (koji izuzetno mogu biti i neposredni izvori), a izuzetno i podzakonski propisi koji su po pravilu uvijek posredni izvori dopunjujueg karaktera kod blanketnih krivinih djela, jer se njima ne mogu propisivati krivina djela i krivine sankcije. Najzad, iako nisu izvori krivinog prava, za primjenu krivinog prava od neprocjenjivog znaaja su i sudska praksa i nauka krivinog prava. Materijalno krivino zakonodavstvo je u najveem broju zemalja regulisano krivinim zakonikom koji predstavlja sistemski i najznaajniji zakonodavni akt u kojem je u osnovi, cjelovito i sistematski obuhvaena i regulisana jedna cijela grana prava. Ovakvo sveobuhvatno i cjelovito zakonsko ureivanje ove materije predstavlja opti trend u razvoju savremenog krivinog zakonodavstva.1 Krivino pravo je, dakle, u svojoj evoluciji prolo proces pretvaranja nepisanog ili obiajnog prava u pisano, zakonsko pravo. Naelo da se krivina djela i krivine sankcije mogu statuirati samo zakonom ulo je u katalog osnovnih ljudskih prava i predstavlja garanciju od samovolje nosilaca politike vlasti, sudova i drugih pravosudnih organa. (2) Odredba iz st. 2. sadri naelo zakonitosti koje se obino izraava u svojoj klasinoj latinskoj formulaciji Nullum crimen, nulla poena sine lege (koja se uglavnom pripisuje njemakom teoretiaru Anselmu Fojerbahu). Ovo naelo predstavlja neizostavnu odrednicu savremenog krivinog prava, ono je garant njegove progresivnosti i demokratinosti. Za razliku od drugih grana prava u kojima se ponekad tolerie odstupanje od ovog naela, u krivinom pravu se zahtijeva da se ono bezuslovno uvaava i primjenjuje (up. Bai, II, str. 10.). Stoga
U tom smislu v. Babi, Komentar KZ RS, (2000), str.27. 30.; rad u JRKK, 1/98, str.30; G. Marjanovik, Za (itna) kodifikacija, MRKPK, 1/1994., str.42. - 55.
1

60

stoje upozorenja, da garantivna funkcija krivinog prava, nalae da krivino pravo mora zatititi naelo zakonitosti, a time i ljudska prava i od samoga sebe, onemoguavanjem da se ono pretvori u instrument za krenje tog naela i ljudskih prava kroz neodreene opise zakonskih bia krivinih djela, uvoenjem specijalnih mjera, zloupotrebom krivinog prava od strane politikih i dravnih struktura i sl.2 Ovo govori da se radi o osnovnom i najznaajnijem naelu savremenog krivinog prava koje je po svojoj vanosti prelo svoje klasine okvire i smatra se posebnom tekovinom civilizacije i svrstano je u katalog osnovnih ljudskih prava. Ono, kao jedinstven pojam naela zakonitosti, obuhvata dva meusobno povezana sadraja koji vae kao osnovni principi u ureivanju krivinih djela i krivinih sankcija i koji su sutinski elementi vladavine prava: (a) zakonitost krivinog djela, odnosno princip da presuda moe biti zasnovana samo na normi (zakonu) koja je postojala u vrijeme kada se inkriminisano djelo dogodilo (nullum crimen sine lege), i (b) zakonitost kazne, odnosno princip da se ne moe izrei tea (nepovoljnija) kazna odnosno krivina sankcija od one koja se mogla primijeniti u vrijeme kada je krivino djelo uinjeno (nulla poena sine lege)3. Ovim su izraene dvije osnovne garantije koje su opteprihvaene u dananjem krivinom zakonodavstvu: prvo, da graani mogu biti sueni samo za djelo koje je, prije nego to je uinjeno, bilo predvieno u zakonu, i drugo, da mogu biti kanjeni samo kaznom koja je bila zakonom predviena za to djelo. Na ovaj nain je izraena garantivna funkcija krivinog prava koja predstavlja fundamentalni princip savremenog krivinog zakonodavstva koji podrazumijeva sveobuhvatno osiguranje zakonitosti na podruju krivinog prava. To je izuzetno znaajna funkcija odredbe iz lana 3. KZ BiH kojom se obezbjeuju slobode i prava ovjeka, zatita od samovoljnog gonjenja, presuivanja i kanjavanja4. Znaaj ovog principa uzdigao ga je na nivo ustavnog naela, kao i naela meunarodnog krivinog prava. U tom smislu treba podsjetiti da je ovo naelo predvieno ve u Univerzalnoj deklaraciji o pravima ovjeka iz 1948. godine (l. 11. st. 2), te u ve citiranom l. 7. EKLJP i l. 15. MPGPP, kao i nekim drugim meunarodnim dokumentima. U tom smislu je sada i dopunjeno ovo naelo, jer je u stavu 2. uz zakon navedeno i meunarodno pravo u kojem mogu biti predviena krivina djela i za njih biti propisane kazne.5
2

Z. Stojanovi, Krivino zakonodavstvo i zatita ljudskih prava, Publikacija UKPK, Beograd, 2001, str.9 - 21. Slina upozorenja daje i N. Kristi, naglaavajui da najvea opasnost od kriminaliteta u savremenim drutvima nije sam kriminalitet, ve to to borba protiv njega moe odvesti ta drutva u totalitarne oblike razvoja, N. Christie, Crime Contol as Industry? Toward Gulags Western Style?, London and New York, 1993, str. 14. 3 Up. P. van Dijk, G.J.H. van Hoof, (Teorija i praksa EKLJP - ECHR) str. 451. i fusn. 1117. , a u vezi sa lanom 7. EKLJP koji sadri princip zakonitosti, odnosno zatitu od povratnog dejstva krivinog zakonodavstva. V. i presudu od 22. novembra 1995., SW. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, A. 335-B i C.R. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, A.335-C, str. 41 i str. 68. 4 V. Srzenti, Principi krivinog zakonodavstva, str. 278.; Bai, Krivino pravosue i ustavnost i zakonitost, str. 11.; Lazaravi, Budui razvoj, str. 8. - 9. 5 I Rimski statut Stalnog meunarodnog suda (ICC) ovo naelo statuira u dvije odredbe: kao nullum crimen sine lege (l. 22. st. 1. 3.) i kao nula poena sine lege (l. 23.). Zanimljivo je da je u st. 2. l. 22. regulisano naelo odreenosti krivinog djela (lex certa), prema kojem krivino djelo mora biti jasno odreeno i da nee biti u tumaenju proirivano po analogiji. U sluaju dvojbi, tumaie se u korist osumnjienog ili optuenog

61

Ovo naelo implicira vie ideja, odnosno zahtjeva. Tu je prije svega zahtjev koji se odnosi na obavezu odreivanja krivinog djela i kazne u zakonu (nullum crimen, sine lege scripta), to u ovoj oblasti iskljuuje sve ostale izvore krivinog prava, kako one pisane koji su nieg ranga od zakona, tako i nepisane izvore, a prije svih obiajno pravo, kao i sudsku praksu. Drugi zahtjev obuhvata naelo odreenosti krivinog djela (nullum crimen sine lege certa - koje se esto skraeno oznaava kao lex certa), to nalae da se to jasnije i odreenije dadnu svi elementi krivinog djela: radnja izvrenja, izvrilac djela, zabranjena posljedica i drugi objektivni i subjektivni elementi. Neodreena zakonska bia krivinih djela i uopte neodreeni propisi predstavljaju veliku opasnost za naelo pravne sigurnosti (Ubi ius incertum, ibi ius nullum). Stoga je neophodno, gdje god je to mogue, izbjegavati uoptene formulacije i klauzule, pravne standarde, dvosmislene pojmove, analogiju inter legem, tj. otvorene odredbe i sl. Tamo gdje su upotrijebljene, sudovi ih ne bi trebali tumaiti preiroko, analogijom, osim izuzetno ako bi takva analogija ila u prilog optuenom (U tom smislu i Dijk-Hoof, str. 452.)6. Ovakav stav proizilazi i iz zahtjeva upravljenog zakonodavcu da zakonska bia krivinih djela moraju biti formulisana jasno i razumljivo, u svojoj cjelini odreena tako da nedvosmisleno proizilazi osnov kanjivosti, kako za onog koji primjenjuje zakon, tako i za onoga na koga se zakon primjenjuje.7 Sljedei zahtjev se odnosi na princip zabrane retroaktivne primjene krivinog zakona, to nalae potrebu da zakon mora stupiti na snagu prije nego to je krivino djelo uinjeno da bi se mogao primijeniti na uinioca (nulum crimen sine lege praevie: nema krivinog djela bez prethodnog zakona). Iz garantivne funkcije proizilazi i naelo zabrane stvaranja inkriminacija ili pootravanja kazne putem analogije (nulla poena sine lege stricta). Zatim, znaajan je i zahtjev koji se odnosi na zakonsku odreenost kazne (nulla poena sine lege scripta), koja mora biti odreena bar relativno, odnosno po vrsti i u odreenim okvirima. Najzad, zahtjev da moe biti izreena zakonom predviena kazna samo ako je bila propisana prije izvrenja krivinog djela, osim ako nije u pitanju nova blaa kazna (nulla poena sine lege praevie). Navedeni zahtjevi predstavljaju integralne segmente jedinstvenog naela zakonitosti i oni tek u svojoj ukupnosti i jedinstvu obezbjeuju potpunu primjenu ovog naela, sveobuhvatno osiguranje zakonitosti na podruju krivinog prava. U formulaciji ovog naela u odredbi lana 3., naroito ako se ima u vidu i odredba iz l. 4. koja predstavlja izraz naela zakonitosti, obuhvaeni su svi navedeni segmenti ovog naela. Zanimljivo je da Krivini zakonik Danske od 1930. godine, koji je uz neke parcijalne izmjene i danas na snazi, predstavlja jedinstven evropski krivini zakonik koji jo i sada poznaje analogiju. U l. 1. tog zakonika stoji: Ne moe se izrei kazna osim za djela iji je kazneni karakter odreen u zakonu, ili za djela koja su potpuno slina tim djelima.). I pored toga to ovu odredbu krivinopravna doktrina tumai dosta restriktivno, sudska praksa uvijek ne slijedi takvo stanovite.
6
7

V. i odredbu st. 2. l. 22. Rimskog statuta. V. Bai II., str. 73., Lazarevi, Budui razvoj, str. 9. - 10.; Dijk - Hoof, str. 452.

62

Isto tako i za druga skandinavska zakonodavstva, posebno vedsko i norveko, je svojstveno ekstenzivno tumaenje zakonskih odredbi, to esto vodi istim rezultatima kao i dozvoljena analogija danskog KZ (up. Kambovski, Kaznenopravnata reforma pred predizvicite na XXI vek, str. 98.,108.). Vremensko vaenje krivinog zakona lan 4. (1) (2) Na uinioca krivinog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme uinjenja krivinog djela. Ako se poslije uinjenja krivinog djela jednom ili vie puta izmijeni zakon, primijenit e se zakon koji je blai za uinioca.

(1) Vaenje krivinog zakona znai da je on na snazi i da ga organi pravosua primjenjuju, odnosno da po njemu sudovi sude u krivinim stvarima. Meutim, krivini zakon, kao ni bilo koji drugi zakon, nije univerzalan; on djeluje u odreenom vremenu, na odreenom prostoru i u odnosu prema odreenim licima. S obzirom na to razlikuje se vremensko, prostorno i vaenje krivinog zakonodavstva prema licima ili osobno vaenje krivinog zakonodavstva. Vremensko vaenje krivinog zakona je opte pravno pitanje i jednako se rjeava kod svih zakona. Svaki zakon je smjeten u odreeno vremensko razdoblje, ima svoj poetak, krae ili due vrijeme trajanja i kraj. Da bi poeo da vai, da bi postao egzistentan, svaki zakon prvo treba da bude proglaen (obnarodovan) ili publikovan, iz ega proizilazi osnovno pravilo da objavljivanje zakona mora prethoditi njegovom stupanja na snagu. Poetak vaenja jednog zakona je dan ili momenat njegovog stupanja na snagu, to moe biti eksplicitno odreeno u samom zakonu (uglavnom u njegovim zavrnim odredbama), ili se primjenjuju opta pravna pravila o stupanju zakona na snagu.8 Vrijeme od objavljivanja zakona u slubenom glasilu pa do njegova stupanja na snagu (vacatio legis) moe biti krae ili due, u zavisnosti od karaktera zakona, njegove sloenosti ili znaaja, te da li se radi o posve novom, znatno ili neznatno izmijenjenom zakonu. Kod obimnijih i/ili sloenijih zakona, vacatio legis je obino dui da bi se ostavila mogunost da se oni na koje e se zakon primjenjivati, a posebno oni koji e ga primjenjivati, sa njim to bolje upoznali. Ovo naroito vrijedi za nae novo zakonodavstvo koje je prihvatilo neke posve nove i naoj strunoj pravnikoj javnosti nepoznate krivinopravne ustanove i rjeenja, ali su naalost ostavljeni veoma kratki rokovi za njihovo upoznavanje. Krivini zakon vai do dana stupanja na snagu novog zakona koji ga izriito ili preutno ukida. Od naih novih zakona, izriitu odredbu o prestanku
Loa je praksa koja se u novije vrijeme kod nas koristi da jedan zakon stupi na snagu, pa se onda u cjelini odlae njegovo vaenje i primjena, to komplikuje primjenu zakona jer se otvara pitanje koji zakon u to vrijeme vai.
8

63

vaenja prijanjeg krivinog zakona (tzv. abrogacijska klauzula ili norma), sadre entitetski krivini zakoni (KZ FBiH - l. 419.; KZ RS -l. 439.; KZ BD BiH - l. 393.), dok je KZ BiH ne sadri, ali to proizilazi iz optih pravila vremenskog vaenja krivinih zakona, jer kasniji zakon kao lex posterior stavlja van snage ili derogira krivinopravne norme ranijeg zakona. Tako npr., iako KZ BiH koji je stupio na snagu 1. marta 2003. godine nema takvu izriitu normu, derogirao je sve krivinopravne odredbe iz posebnog dijela tadanjeg entitetskog krivinog zakonodavstva koje je on preuzeo u svoju iskljuivu nadlenost, bez obzira to su ti zakoni i dalje bili na snazi sve do 1.07., odnosno 1.08. 2003. godine (npr., krivino djelo falsifikata novca, krivina djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, i dr. ). Treba napomenuti da krivini zakon ne moe prestati vaiti njegovim prostim, pukim neprimjenjivanjem (non usu), ali faktiki moe da prestane njegova primjena jer je postao bespredmetan. Rije je o tzv., opsolentnim zakonima, koji se iz razliitih razloga faktiki ne primjenjuju, ali oni formalno postoje. Ipak, to nije ukidanje zakona, on i dalje vrijedi pa e otpadanjem razloga zbog kojih je postao bespredmetan ponovo doi do njegove primjene (up. Zlatari, str. 102; Marjanovik, str. 73.). Pitanje vremenskog vaenja krivinog zakona se javlja u onim situacijama kada je nakon izvrenja datog krivinog djela pa do njegovog (pravosnanog) presuenja dolo do izmjene krivinog zakona, jednom ili vie puta, tzv. sukcesija krivinih zakona, to stvara situaciju tzv., vremenskog sukoba zakona, sukoba zakona u vremenu njihova vaenja. Ovo je aktuelno u onim zemljama koje esto mijenjaju svoje krivino zakonodavstvo, naroito u poetku primjene novog krivinog zakonodavstva, u tzv. prelaznim periodima. Tada se postavlja pitanje, na osnovu kojeg zakona e se uiniocu suditi, da li na osnovu zakona koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela ili na osnovu zakona koji vai u vrijeme suenja, ili ako je zakon mijenjan vie puta na osnovu zakona koji nije vaio ni u vrijeme izvrenja krivinog djela niti vai u vrijeme suenja. To pitanje je rijeeno odredbama l. 4. st. 1. i 2., o kojima se govori ovdje pod 2. i pod 3. (osnovno pravilo i izuzetak). Kada se govori o vremenskom vaenju krivinog zakona, ne treba ga mijeati sa vremenom vaenja krivinog zakona, jer se radi o razliitim pojmovima. Tako e krivini zakon koji vie nije na snazi jer je prestao vaiti, ipak moi biti primijenjen a to e biti onda kada je novi zakon od njega stroi ili je isto strog. U odredbi iz st. 1. sadrano je osnovno naelo vremenskog vaenja krivinog zakona prema kojem se na uinioca krivinog djela primjenjuje onaj zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela naelo neretroaktivnosti ili zabrane povratnog djelovanja krivinog zakona nullum crimen, nulla poena sine praevie lege poenali. To znai da je za izbor krivinog zakona koji e se primjenjivati mjerodavno vrijeme izvrenja krivinog djela. Niko, dakle, ne moe biti kanjen za krivino djelo niti mu moe biti izreena krivina sankcija, ako takvo ponaanje u krivinom zakonu nije bilo predvieno kao krivino djelo u vrijeme njegovog izvrenja. Otuda pravilo da e se novi zakon primjenjivati samo na krivina djela uinjena poslije njegovog stupanja na snagu. U nekim 64

krivinopravnim sistemima zabrana povratnog djelovanja krivinih zakona ne odnosi se na krivinopravne mjere koje se izriu u korist uinioca. Zabrana povratnog djelovanja se ne odnosi ni na krivinoprocesne norme koje se u pravilu primjenjuju od momenta stupanja na snagu. Ovakvo rjeenje je direktna posljedica naela legaliteta i garantivne funkcije krivinog zakona koja iz tog naela proizilazi. To je na kraju konsekvencija i naela pravednosti, jer je jedino ispravno da krivini zakon prvo opomene pa tek onda nekoga pogodi. Ovo je istovremeno i princip meunarodnog prava koji je predvien u najznaajnijim meunarodnim dokumentima: l. 7. EKLJP i l. 15. MPGPP. I Rimski statut Stalnog meunarodnog suda takoe regulie ovo naelo (l. 24.) pod naslovom zabrana retroaktivnosti ratione personae. Ovo sve govori da se radi o pitanju koje je posebno znaajno u segmentu zatite ljudskih prava. Zabrana retroaktivnosti krivinih zakona ima svoje utemeljenje u naelu pravne sigurnosti kao vrhunskom naelu pravnog poretka. Doputenje retroaktivnosti razara povjerenje u pravni poredak i organe pravosua, jer se graani vie u njih ne mogu pouzdati; to predstavlja izraz dravne samovolje i karakteristika je totalitarnih reima.9 Za razliku od materijalnog, ovo pitanje u procesnom krivinom pravu se rjeava prema odredbama zakona koji je na snazi u asu preduzimanja radnje (pravilo tempus regit actum), to znai da nije od znaaja to je neko krivino djelo izvreno prije stupanja na snagu zakona o krivinom postupku, ve se pretpostavke za preduzimanje i valjanost neke procesne radnje odreuju prema zakonu koji je vaio u vrijeme njezina preduzimanja. Problem je, meutim, u odnosu na one krivine postupke koji su u toku u momentu stupanja na snagu novog zakona, jer bi neograniena primjena novog zakona mogla onemoguiti usklaivanje rezultata procesnih radnji koje su preduzete po starom s onima koje se preduzimaju po novom. U takvim sluajevima stari propisi bi se primjenjivali u konkretnim predmetima sve do zakljuenja stadijuma ili dijelova zapoetih po starom zakonu, a novi na one dijelove koji slijede nakon stupanja na snagu novog zakona. Radi se o kompromisu radi zatite stranaka u krivinom postupku u kom pogledu postoje dva pravila: jedno, prema kojem se stare procesne radnje ne moraju ponavljati, jer su njihovi rezultati valjani i po novom zakonu, i drugo, da se rokovi u toku, na dan stupanja na snagu novog zakona moraju raunati prema propisima koji su povoljniji za stranku (v. detaljnije, Krapac, knjiga I, institucije, str.36., 37.; takoe i Babi, cit. rad, PS, 7. 8./04, str. 18. - 19.). (2) U odredbi st. 2. predviena je izuzetna mogunost retroaktivne primjene novog blaeg krivinog zakona (izuzetna dozvola retroaktivnosti kada je novi zakon blai - retroaktivnost in mitius). Pitanje blaeg zakona (lex mitior) javlja se u onim situacijama kada je krivino djelo izvreno za vrijeme vaenja jednog zakona, a do donoenja pravosnane presude zakon je izmijenjen jednom ili vie puta. Radi se o (obaveznoj) retroaktivnoj primjeni novog zakona ukoliko se utvrdi da je on povoljniji za uinioca datog krivinog djela.
9

V. i Bai II., str. 72.; Babi, cit. rad, PS, 7. 8./04, str. 7. - 9.

65

Kao i u prethodnoj situaciji, da bi se rijeilo pitanje koji e zakon biti primijenjen, potrebno je prvo raistiti dva pitanja: vrijeme izvrenja krivinog djela i koji je zakon u to vrijeme bio na snazi. I jedno i drugo pitanje zakon je rijeio u svojim odredbama (v. l. 22. i 253.). Mnogo vie tekoa ima kod odgovora na pitanje koji je zakon blai odnosno povoljniji za uinioca u sluaju sukcesije zakona. Osnovno polazite je da se pitanje izbora povoljnijeg zakona ne rjeava in abstracto, ve in concreto, tj. ne uoptenim uporeivanjem starog i novog ili novih zakona, ve njihovim uporeivanjem u odnosu na dati, konkretni sluaj. Pri tome je potrebno utvrditi sve okolnosti koje mogu biti relevantne za navedenu ocjenu, pa shodno tome izvriti procjenu, primjena kojeg zakona bi predstavljala istinski povoljniji ishod za uinioca, koji zakon daje vee mogunosti za povoljniju odluku u konkretnom sluaju (naelo konkretnosti). Jednostavno uporeivanje tekstova zakona na konkretni sluaj moe dati siguran odgovor samo u sluaju ako je novi zakon dekriminisao neto to je po starom bilo krivino djelo, jer je tada novi zakon oigledno blai. U svim drugim sluajevima, kada je krivino djelo kanjivo po oba zakona, rjeenje nije nimalo jednostavno, pa je stoga tada potrebno utvrditi sve okolnosti koje mogu biti relevantne u izboru blaeg zakona, zakona koji je povoljniji za uinioca. Tek uporeivanjem zakona na taj nain mogue je sagledati sve mogunosti koje prua primjena jednog ili drugog zakona, pa e se sud morati odluiti za onaj zakon koji je blai za konkretni sluaj. Pri tome valja imati u vidu da ovdje nije bitno koji od ova dva zakona daje vee mogunosti za povoljniju presudu, ve koji od njih uistinu daje povoljniji ishod u datom sluaju, za datog uinioca. To jasno proizilazi ako se odredba iz l. 4. st. 2. tumai primjenom samo jezikog tumaenje, jer zakon nije kazao primijenit e se blai zakon, ve primijenie se zakon koji je (naj)blai za uinioca Ako oba zakona vode istom rjeenju tada se primjenjuje zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja djela, jer je to osnovno pravilo, ili obrnuto, ako se to tumai kroz izuzetak, naprosto zato to novi zakon nije blai.10 Pri navedenom uporeivanju zakona mogue su razliite solucije i modifikacije, jer postoji niz momenata koji mogu uticati na odluku kod izbora blaeg zakona. Stoga sud pri tome treba imati u vidu sve odredbe koje se odnose na kanjavanje: odredbe o kaznama, njihovom odmjeravanju odnosno ublaavanju (koji je zakon u tom smislu povoljniji), mjere upozorenja, eventualne sporedne kazne, nove mjere koje predstavljaju supstitute kazni (npr. rad za opte dobro na slobodi), mjere bezbjednosti, pravne posljedice osude, odredbe koje se odnose na krivino gonjenje, da li je ono uslovljeno odobrenjem, privatnom tubom ili prijedlogom, itd. Isto tako, potrebno je imati u vidu i to da li novi zakon neku od okolnosti predvia kao osnov koji u konkretnom sluaju iskljuuje protivpravnost, krivinu odgovornost ili kanjivost, ili s druge strane, proiruje kanjivost, kako putem odredbe opteg karaktera (npr. novim zakonom proirena je zona kanjivosti za pokuaj na sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili teom kaznom, a u odredbama posebnog dijela i za pripremne radnje (v. l. 248.), tako i
10

U tom smislu i naa ranija sudska praksa, v. ejovi, str. 12 - 13; Marjanovik, str. 74; Babi, op.cit, str. 11; suprotno Kobe - Bavcon, str.142.

66

modifikovanjem zakonskih opisa pojedinih krivinih djela kod kojih je ulazak u kanjivu zonu postavljen restriktivnije uvoenjem novih ili stroih uslova kanjivosti ili tzv., objektivnih uslova inkriminacije (npr. vei imovinski iznosi kod nekih djela i sl.), ili obrnuto, proirivanjem kaznene zone kod odreenih krivinih djela, ukidanjem ili uvoenjem novih kvalifikatornih ili privilegiuih okolnosti, itd. Stoga nije iskljuena ni mogunost da zakon sa teom kaznom bude za uinioca na kraju povoljniji, jer primjena nekih njegovih drugih odredbi dovodi do povoljnijeg rjeenja za uinioca (npr. radi toga to je predvidio neki novi ili povoljniji osnov za iskljuenje krivine odgovornosti, ili osloboenje od kazne, i sl.). S druge strane, samo postojanje mogunosti primjene nekog krivinopravnog instituta povoljnijeg za uinioca, samim tim ne ini novi krivini zakon blaim, ve samo onda ukoliko sud nae da takav institut treba primijeniti11. Meutim, ima i miljenja da sama mogunost izricanja blae sankcije ini zakon blaim, bez obzira da li je ta mogunost realizovana (tako Komentar KZ SFRJ, str.21.). Najzad, treba se sloiti i sa stanovitem da promjena naziva krivine sankcije pri procjeni strogosti zakona nije od znaaja, ve njena sadrina (v. infra, (fusn.7.), presudu ESLJP). U teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se na konkretni sluaj u cijelosti moe primijeniti samo jedan zakon, onaj za koji se utvrdi da je za datu injeninu situaciju povoljniji (naelo alternativiteta zakona). Prema tome, iskljuena je mogunost kombinacije zakona, starog i novog (stari je npr. povoljniji u minimumu, a novi u maksimumu), jer bi to zapravo znailo da sud primjenjuje zakon koji ne postoji, jer se kombinacijom zakona, od kojih su neki prestali da vae, ne moe uspostaviti postojei i pravno vaei zakon.12 Ako se ima u vidu ratio legis odredbe iz stava 2., ovaj problem se moe prevazii i bez kombinacije zakona na taj nain to e sud, procjenjujui pravac odmjeravanja kazne izabrati u svakom sluaju (jedan) povoljniji zakon, na taj nain to e, ukoliko se bude sa kaznom kretao prema minimumu, primijeniti zakon koji ima povoljniji minimum, a u protivnom zakon koji ima povoljniji maksimum. To je rjeenje prema kojem se metodom racionalnog tumaenja navedene odredbe izbjegava situacija kombinacije zakona, pa bi drugaije postupanje predstavljalo izigravanje smisla odredbe iz stava 2., koji obavezuje na primjenu blaeg zakona za dati sluaj (vie o tome v. Babi, Pitanje retroaktivnosti, str. 10., 11. i 13.). U vezi sa pitanjem primjene novog, blaeg zakona, treba rei da l. 7. EKLJP ne sadri odredbu koja to izriito regulie. U tom smislu nije dovoljna odredba u kojoj se istie da izreena kazna nee biti tea od one koja se
11

U tom smislu i stanovite Krivinog odjeljenja VS Srbije, v. B. Blagojevi, Aktuelna sudska praksa iz krivinog prava, Beograd, 1996., str. 7. 12 Kombinaciju zakona u ovim sluajevima kod nas je ranije zastupao prof. B. Zlatari, (v. Zlatari, Uvod, str. 104.). Na liniji ovakvog shvatanja je i raniji Komentar KZ SFRJ (str. 22. 23.) koji polazi od toga da se to pravilo ne treba apsolutizirati na tetu racionalnog rjeenja, pa bi u tom smislu ipak trebalo prihvatiti kombinaciju, npr. povoljnijeg minimuma i maksimuma, dakle novog i starog zakona (U tom smislu i Horvati, str. 161. 162.; Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 110.; suprotno ejovi, str. 184.; Bai II., str. 89; Marjanovik, str.75.; Pavii - Vei, str.14.; protiv kombinacije zakona se izjanjavala i ranija sudska praksa, npr. VSH, 23.09.1977.

67

primjenjivala u vrijeme izvrenja krivinog djela, l. 7. st. 1. in fine. U literaturi se naglaava da je ovo propust koji je za aljenje (tako Dijk - Hoof, str. 455.). Nasuprot EKLJP, MPGPP u l. 15. navodi da ako, nakon to je krivino djelo poinjeno, zakon omogui izricanje lake kazne, uinilac krivinog djela e to iskoristiti. Iako, dakle, EKLJP u navedenoj odredbi ovo pitanje ne rjeava eksplicitno, moe se ipak rei da i meunarodno pravo obavezuje na primjenu novog - blaeg zakona (Up. Dijk - Hoof, 455.). I prije navedeni Rimski statut Stalnog meunarodnog suda u l. 24. st. 2. istie da e se u sluaju promjene zakona do pravosnane presude, primijeniti onaj zakon koji ide u korist okrivljenog. U naoj teoriji ima i miljenja prema kojima bi se retroaktivna primjena krivinog zakona trebala omoguiti samo u situaciji kada novi zakon ne predvia ranije izvreno djelo kao krivino djelo, ili ako je predvidio neki novi osnov za iskljuenje krivinog djela ili krivine odgovornosti (U tom smislu npr. Lazarevi, Krivino zakonodavstvo i kriminalitet, JRKK, 2-3/97, str. 21.). Ovakvo shvatanje je blizu doktrini apsolutne zabrane retroaktivnosti. Doktrinu apsolutne dozvole retroaktivnosti, kod nas je ranije ini se zastupao prof. Frank (v. Bai II.,88.). U politikom kontekstu gledano, potpuna retroaktivnost odgovara karakteru totalitarnih sistema, dok mjeovito shvatanje, odnosno dozvola retroaktivnosti samo kada je novi zakon blai, odgovara karakteru demokratskih pravnih sistema (up. Bai II., 88.) U vezi sa ovim, posebno je kontroverzno pitanje tzv., blanketnih krivinih djela ija su bia dopunjena obiljejima iz nekih drugih zakonskih propisa, pa ti propisi budu ukinuti ili izmijenjeni, razumije se na blae. Prema jednom miljenju koje polazi od krivinog djela kao cjeline, bez obzira gdje su statuirana njegova obiljeja, vrijedi pravilo obavezne retroaktivne primjene novog blaeg zakona, jer izmjenom toga propisa mijenja se i sadraj samog krivinog zakona u odnosu na dati sluaj.13 Prema drugom, za ovo je odluno da li je promjenom blanketnog krivinog zakona izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu socijalne negativnosti i tetnosti konkretnog krivinog djela, pa ako nije onda izmjena takvog propisa nema uticaja na primjenu blaeg zakona.14 Drugo stanovite se ini prihvatljivijim, jer iako i blanketna zakonska bia krivinih djela predstavljaju krivinopravnu cjelinu, ipak je pri ovome neophodno uzimati u obzir i jedan dopunski vrijednosni, kriminalnopolitiki kriterijum, a to je da li data promjena predstavlja i izmjenu kriminalnopolitike ocjene negativnosti i tetnosti toga ponaanja. Ako toga nema, onda izmjena blanketnog propisa nema uticaja na primjenu starog krivinog zakona. U ovom sluaju se kao ilustrativan primjer najee navodi kasnija izmjena saobraajnih propisa, kao blanketnih u odnosu na krivino djelo ugroavanja javnog saobraaja, koja ne mijenja kriminalni znaaj ponaanja uinioca u vrijeme kada je stari propis bio na snazi, pa ukoliko bi se prihvatilo pravilo uticaja takve izmjene odnosno primjene blaeg zakona, tada bi se esto dolazilo u paradoksalne situacije.
13 14

Tako Srzenti, Staji, Lazarevi, str. 112; Bai II, str. 91.; ejovi, str. 188. U tom smislu Zlatari, Uvod, str. 103., 104., Marjanovik, str. 76.; Pavii, Vei, str. 14, 15.

68

Iz zakonskog teksta odredbe iz st. 2. jasno proizilazi da se primjenjuju i tzv. meuzakoni ili interimni zakoni, tj. zakoni koji nisu vaili ni u vrijeme izvrenja krivinog djela ni u vrijeme suenja, s obzirom da zakon obavezuje na primjenu blaeg zakona i onda kada je zakon izmijenjen i vie puta. U tom pogledu je dosta zanimljiva situacija koja je kod nas nastala nakon 1995. godine potpisivanjem tzv., Dejtonskog sporazuma, kada su EKLJP i njezini protokoli, meu kojima i Protokol 6. koji se odnosi na smrtnu kaznu, postali sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Stoga je smrtna kazna uklonjena za sva krivina djela za koja je bila predviena, a koja nisu pravosnano okonana, nije mogue izricati kaznu zatvora u duem trajanju od 15, odnosno 20 godina (period koji je pokriven pravilom vaenja tzv., meuzakona: od 1995. do 1998. u FBiH, odnosno 2000. u RS). Takvo shvatanje slijedi i naa sudska praksa koja upravo na taj nain u takvim sluajevima rjeava pitanje retroaktivne primjene krivinog zakona. Tako je VS FBiH postupio kada je odluku Kantonalnog suda u Sarajevu kojom je smrtna kazna, koju je Okruni vojni sud u Sarajevu 1993. godine izrekao, pretvorena u kazne dugotrajnog zatvora od etrdeset godina, preinaio radi toga to je ta kazna uvedena kasnijim Krivinim zakonom koji je stupio na snagu tek 1998. godine. Umjesto u navedene kazne, VS FBiH je smrtnu kaznu zamijenio kaznom zatvora u trajanju od dvadeset godina, upravo primjenom najblaeg, tzv. meuzakona koji je vaio od 14.12. 1995. do 28.11. 1998. godine, jer u to vrijeme nije postojala kazna dugotrajnog zatvora (Rjeenje VS FBiH, K-58/99, od 16.04.1999.). U teoriji je sporno pitanje da li se pravilo o zabrani retroaktivnosti krivinih zakona odnosi i na druge krivine sankcije, odnosno na mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kao to je poznato, KZJ od 1951. godine je propisivao (l. 63a) da se mjere bezbjednosti propisane tim zakonikom mogu primijeniti i kada nisu bile propisane u vrijeme izvrenja krivinog djela, jer se polazilo od stava da te mjere nisu punitivnog (kaznenog) karaktera, ve se primjenjuju uvijek u korist uinioca radi njegove uspjenije resocijalizacije. Takav stav je naputen ve u ranijem krivinom zakonodavstvu (KZ SFRJ od 1976/77. godine). S obzirom da zakon u ovim odredbama zabranu retroaktivne primjene ne ograniava samo na kaznu zatvora, treba rei da je krivini zakon ovo pitanje na identian nain rijeio u odnosu na sve krivine sankcije. Prema tome, kako iz odredbe l. 3. (princip zakonitosti), tako i iz odredbe l. 4., proizilazi da se pravilo zabrane retroaktivne primjene zakona odnosno obavezne retroaktivne primjene blaeg zakona, jednako primjenjuje i na druge krivine sankcije.15 Tako npr., ako je novi krivini zakon predvidio novu mjeru bezbjednosti koja nije bila predviena u starom zakonu kada
U tom smislu je i presuda ESLJP u predmetu Welch protiv Ujedinjenog Kraljevstva, u kojoj je Sud zauzeo stav da mjera konfiskacije imovine u vezi sa krivinim djelom trgovine drogom, koja je primijenjena retroaktivno, u predmetnom sluaju ima karakter kazne, jer je podnosilac predstavke pretrpio vei gubitak od onog kojem je bio izloen za vrijeme izvrenja krivinog djela za koje je optuen, to predstavlja krenje lana 7. st. 1. EKLJP - presuda od 9.02.1995. Mutatis mutandis i u presudi od 28.06.1984. u predmetu Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva, serija A, br. 80, str. 38. st. 72. (nezvanini saetak predmeta v. u Izvodi iz sudske prakse ESLJP, (1), Sarajevo, (2001), str. 785. - 789.
15

69

je krivino djelo izvreno, onda ona nee moi biti primijenjena, jer je novi zakon stroi. Druga je situacija ako je novi zakon predvidio istu ili drugu mjeru bezbjednosti ali koja se razlikuje od mjere iz starog zakona; tada e primjena novog zakona zavisiti od odgovora na pitanje da li je nova mjera koja je slina staroj po svom sadraju i eventualnom trajanju povoljnija odnosno blaa za uinioca ili nije (v. i Bai II.,str.90., 91.). Sve navedeno slino vrijedi i za vaspitne mjere, za koje npr. Krivini zakon Austrije to i izriito navodi (par. 1. st. 2.). Postavlja se pitanje da li princip zabrane retroaktivnosti vrijedi i u odnosu na pravne posljedice osude, kao jednu vrstu parapenalnih krivinih sankcija, koje i ne spadaju u krivine sankcije. Pozitivan odgovor na ovo pitanje bi proizilazio iz smisla naela zabrane retroaktivne primjene krivinog zakona, koje bi bilo izigrano ukoliko ne bi obuhvatalo i pravne posljedice osude, jer se radi o takvim mjerama koje su po svom uinku i sadraju esto iste, a nekada ak i punitivnije od kaznenih mjera. Bolje bi, meutim, bilo da je to i izriito navedeno u odredbi l. 4. ovog zakona. U krivinopravnoj teoriji i sudskoj praksi je vladajue stanovite da se primjena blaeg zakona mora obezbijediti u svim instancama redovnog krivinog postupka. Stoga e, u sluaju da je nakon donoenja prvostepene presude donesen novi zakon koji je povoljniji za uinioca, drugostepeni sud u albenom postupku morati obezbijediti primjenu toga zakona, ali su izraavana i drugaija stanovita (v. i kod Pavii - Vei, str.13.,14.). Meutim, u postupku vanrednih pravnih lijekova rjeavanje ovog pitanja je sloenije. Prema jednima primjena blaeg zakona nakon pravosnanosti presude je iskljuena, jer takav zakon nema nikakav uticaj na pravosnano presuene sluajeve, niti takva izmjena zakona moe biti osnova za ponavljanje postupka (M. Grubia, Krivini postupak, 1987., str. 367.;). Prema tome, ako je krivini zakon izmijenjen nakon pravosnanosti presude, nee moi biti primijenjen ak i kada ukida stari zakon dekriminisanjem datog krivinog djela, osim ako sam zakon u tom pogledu ne odreuje drukije.16 Prema drugom shvatanju, koje je svakako ispravnije, ako nakon pravosnane presude povodom vanrednog pravnog lijeka (kod nas samo ponavljanje krivinog postupka) doe do ponovnog suenja uiniocu, onda se mora obezbijediti primjena novog blaeg zakona koji je u meuvremenu stupio na snagu.17 Kod sloenih konstrukcijskih modela, odnosno krivinih djela iji su zakonski modeli sastavljeni od vie radnji ili djela, ili ije protivpravno stanje moe da traje odreeno vrijeme (trajna, kolektivna ili sloena krivina djela), ako je u toku izvrenja tih djela dolo do izmjene zakona, primjenjivae se onaj zakon koji je vaio u vrijeme kada je to djelo dovreno (v. i par. 2. njemakog KZ). Pri tome nije bitno da li je novi zakon blai ili stroi. Tako npr. ako je (produeno) krivino djelo falsifikovanja novca, ije je vrenje zapoeto ranije a dovreno tek nakon 1. marta 2003. godine, kada je na snagu stupio KZ BiH, kada je iz entitetskog krivinog zakonodavstva preuzeto u taj zakon, taj zakon e se u cijelosti primijeniti na konstrukciju produenog krivinog djela bez obzira da li je blai ili stroi.
16

17

V. Kobe - Bavcon, str.143; ejovi, str.188. V. Komentar, str. 20; Bai II.,str. 91; Babi, op.cit., str. 17; Marjanovik, str.78.

70

Kada je u pitanju vremensko vaenje krivinog zakona, zanimljivo je da Krivini zakonik Danske, kao i kod naela zakonitosti, prihvata rjeenje koje u evropskom krivinom zakonodavstvu predstavlja kuriozitet. Naime, ovaj zakonik u pogledu vremenskog vaenja usvaja princip prema kojem se primjenjuje onaj zakon koji vai u vrijeme suenja, a ne onaj koji je bio na snazi u vrijeme izvrenja krivinog djela. Ipak, predvia ogranienje prema kojem ovo ne treba da vodi stroem tretmanu izvrioca u poreenju sa zakonom koji je vaio u vrijeme izvrenja djela (up. Kambovski, cit. rad, str. 98.). Suenje ili kanjavanje za krivina djela prema opim naelima meunarodnog prava lan 4.a) lanovi 3. i 4. ovog zakona ne spreavaju suenje ili kanjavanje bilo kojeg lica za bilo koje injenje ili neinjenje koje je u vrijeme kada je uinjeno predstavljalo krivino djelo u skladu s opim naelima meunarodnog prava. Odredba ovog lana uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama KZ BiH od 29. 12. 2004. godine (Sl. glasnik BiH, br. 61/04). Ovakva odredba predstavlja izraz opteg procesa univerzalizacije i harmonizacije koji u zadnjoj deceniji predstavlja optu tendenciju koja karakterie krivinopravne reforme, posebno tranzicijskih zemalja. Time se vri harmonizacija nacionalnih krivinih zakonodavstava sa optim standardima i optim pravnim pravilima meunarodnog prava, to je karakteristika najnovijih reformi krivinog zakonodavstva u svim tranzicijskim zemljama. Ova tendencija je dola do izraaja u toj mjeri da su je neki zakoni i izriito ugradili u svoje odredbe u kojima se pozivaju na norme meunarodnog prava kao izvore prava na kanjavanje. Tako je postupio i na zakon koji pri definisanju naela zakonitosti u l. 3. st. 2. predvia da nikome ne moe biti izreena kazna ili druga krivinopravna sankcija za djelo koje, prije nego to je uinjeno, nije bilo zakonom ili meunarodnim pravom propisano kao krivino djelo i za koje zakonom nije bila propisana kazna (identinu odredbu sadri i KZ RH u l. 2. kod istog naela). Pri ovome svakako treba podsjetiti da pozivanje na opte prihvaena pravila meunarodnog prava, odnosno prihvatanje univerzalistike koncepcije, u naem krivinom zakonodavstvu na odreeni nain datira jo od KZ SFRJ od 1977. godine, kada je u vezi sa univerzalnim principom ugraena norma (l. 108. st. 4.) prema kojoj se krivino gonjenje stranca moglo preduzeti (tada po odobrenju saveznog javnog tuioca) bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo uinjeno, ako je u pitanju djelo koje je u vrijeme kada je izvreno smatrano krivinim djelom prema optim pravnim naelima priznatim od strane meunarodne zajednice. Isto rjeenje su zadrale i sve nekadanje jugoslovenske republike, to predstavlja potvrdu supremacije meunarodnog nad nacionalnim krivinim zakonodavstvom, 71

dakle, ne samo meunarodnih konvencija ve i optih pravnih naela. Pored toga, gotovo sve tzv. tranzicijske zemlje su prihvatile rjeenje prema kojem je predviena neposredna primjena, pa ak i primat meunarodnog prava18. Takvu odredbu sadri i Ustav BiH u l. 2/II. Meutim, treba ipak upozoriti da su u teoriji miljenja podijeljena u pogledu mogunosti da ovakva jedna odredba, koja za osnovu ima odredbu iz st. 2. l. 7. EKLJP, predstavlja osnov za kanjavanje i u domaem krivinom zakonodavstvu i pravosuu. Ovo pogotovo ako se ima u vidu mogunost neposredne primjene opteprihvaenih pravila meunarodnog prava. Teorija ovih prostora uglavnom stoji na stanovitu da je zasada i u bliskoj budunosti gotovo potpuno iskljuena potreba i mogunost da bi se nekome sudilo za kazneno djelo koje je meunarodnim pravom odreeno kao kazneno djelo (tako npr., Horvati, Novoselec, opi dio, str. 45.). Slino miljenje zastupaju i neki drugi autori. Tako Stojanovi, tumaei odredbu iz st. 2. l. 7. EKLJP, izraava velike rezerve u pogledu mogunosti da se ova odredba uzme kao osnov za kanjavanje u unutranjem krivinom zakonodavstvu, zbog njene neodreenosti i nejasnosti. Kao takva, ova odredba po miljenju ovog autoru, i nije naila na opti konsenzus zemalja lanica Savjeta Evrope te da su neke od njih stavile rezerve u pogledu ove odredbe, tj. da je nisu ratifikovale (kao npr., Njemaka).19 Navedeno shvatanje svoje ishodite nalazi u naelu o apsolutnom suverenitetu drava, a koje je najsnanije izraeno u krivinom zakonodavstvu, jer se polazi od toga da je drava sasvim suverena u vrenju svoje represivne vlasti i njoj pripada pravo na kanjavanje (ius puniendi). Ova Bindingova koncepcija danas ipak doivljava duboke promjene pod uticajem novih shvatanja o graanskoj umjesto nacionalne drave, Evropskoj uniji kao federaciji graana, supranacionalnoj zatiti ljudskih prava, stalnom Meunarodnom krivinom sudu, te meunarodnom krivinom pravu kao nadnacionalnom sistemu krivinih normi (up. Kambovski, ibid.). Pored toga, ve je naglaeno da ovo nije ni potpuna novina u naem krivinom zakonodavstvu, jer ga je predviao kako raniji, tako i sadanji zakon. Stoga neki autori u ovoj odredbi i vide osnovu za tumaenje prema kome domai sud moe da odluuje na osnovu takvih pravila i u odnosu na djela izvrena na domaoj teritoriji i kad one nisu sadrane u ratifikovanoj meunarodnoj konvenciji, prema optem pravnom principu da ne moe neto da vai u jednom (ako je djelo izvreno u inostranstvu), a da ne vai u drugom sluaju (ako je djelo izvreno na domaoj teritoriji).20 Prema tome, odredba iz l. 4a) omoguava izuzetno odstupanje od principa iz l. 3. i 4. i omoguava kanjavanje za one postupke koji predstavljaju krivina djela prema meunarodnom pravu, odnosno koja predstavljaju krenje normi i
18 V. Kambovski, Meunarodni standardi o ljudskim pravima trea dimenzija kaznenog prava, Zbornik sa Meunarodnog naunog skupa, Tara, maja 2004., str. 7. i 8. Takvo rjeenje sadri i Ustavna povelja dravne zajednice SCG (l. 16.), kao i Ustav Makedonije. Up. Kambovski, ibid. 19 Z. Stojanovi, Zakonitost u odreivanju krivinih djela, propisivanju i izricanju krivinih sankcija u krivinom zakonodavstvu Srbije i Crne Gore i EKLJP, Publikacije UKKSiCG, Zlatibor, 2004., str. 107., 108. 20 U tom smslu se izjanjava Kambovski, cit. rad, str. 8.

72

pravila tipa zabrana, a koje imaju optu podrku od svih naroda, koje su opteg znaaja, odnosno koje se smatraju ili koje predstavljaju univerzalne civilizacijske tekovine savremenog krivinog prava. To znai da se drave u oblikovanju svog nacionalnog krivinog zakonodavstva moraju pridravati normi i pravnih standarda koji predstavljaju opteprihvaena pravila savremenog krivinog prava, pravila koja predstavljaju civilizacijske vrijednosti, dio opteg pravnog nasljedstva civilizovanih naroda. Na taj nain se ograniava arbitrernost nacionalnih zakonodavaca u kreiranju unutranjih krivinopravnih rjeenja, kako onih koja se odnose na opte institucije krivinog prava, tako i u odnosu na pojedine inkriminacije ili skupine inkriminacija (up. Babi, Komentar, 2000., str. 33., 34.). Iz iznesenog proizilazi da jedno lice moe krivino odgovarati odnosno biti kanjeno za djela koja predstavljaju krenje navedenih zabrana, kao to su genocid, ratni zloini i sl., ak i onda kada oni izuzetno nisu bili predvieni kao takva krivina djela u nacionalnom odnosno unutranjem krivinom zakonodavstvu u vrijeme kada su bila uinjena (up. i Pravino suenje, str. 125.). Na ovom postulatu se i bazira odredba iz l. 4a), a to je zapravo norma koja je statuirana, kako je naglaeno, u najznaajnijim meunarodnim dokumentima (l. 11(2) Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, l. 7(2) EKLJP, te l. 14(1) MPGPP). Na liniji ovakvog tumaenja odredbe iz l. 4a) je i naa ranija sudska praksa, ili bar jedan njen dio. U tom smislu je zanimljiva jedna odluka nekadanjeg Okrunog suda u Zagrebu iz 1984. godine, prema kojoj ratni zloini izvreni za vrijeme Drugog svjetskog rata, iako u to vrijeme nisu bili propisani u nacionalnom krivinom zakonodavstvu, predstavljaju krenje pravila meunarodnog prava za vrijeme rata ili oruanog sukoba ili okupacije.21 Sudska praksa
Kada se nakon izvrenja odreenog krivinog djela izmijeni propis, koji ne sadri krivinopravne odredbe, ali od koga zavisi neko bitno obiljeje toga djela, taj propis se mora primijeniti, ako je blai za uinioca. Odluka VS BiH, K. 29/90 od 25.04. 1990. Nisu od uticaja na odmjerenu kaznu navodi u zahtjevu za vanredno ublaavanje kazne da je ubrzo, poslije izricanja pravosnane presude izmijenjen zakon, tako da u radnjama koje mu se stavljaju na teret stoje obiljeja krivinog djela teke krae iz l. 222. st. 1. KZ RS, a ne iz st. 3. istog zakona, za koji je pravosnano oglaen krivim i osuen. Ovo iz razloga to u postupku po zahtjevu za vanredno ublaavanje kazne ne vai primjena blaeg zakona (l. 4. KZ RS). VS RS, Kvl-18/01 od 15.04.2001., Glasnik pravde,10-11/03. Ovo stanovite je zapravo zauzeo jo 1952. godine VS NRBiH, Rjeenje K. 1439/52, v. kod ejovia, str.14.
21

Presuda Okrunog suda u Zagrebu, K. 91/84, Pravna praksa, dodatak uz Pravni ivot, 10/86, 131. 132., prema Praktikumu, str. 19.

73

Sud nije duan da u odluci obrazloi zato nije primenio novi krivini zakon kad nae da on nije blai za uinioca, jer se u smislu l.4. KZSFRJ na uinioca krivinog dela, po pravilu, primenjuje zakon koji je vaio u vreme izvrenja krivinog dela. Prema tome, odluka suda treba da sadri razloge o tome koji je krivini zakon blai za uinioca samo u onom sluaju kada se u smislu l. 4. st. 2.KZ SFRJ ima primeniti novi krivini zakon kao blai. Pravno shvatanje Krivinog odeljenja VSS od 8.02.1978., v. B. Blagojevi, Aktuelna sudska praksa, str. 7.; ejovi, str. 8. Kad drugostepeni sud nae da prvostepenu presudu treba preinaiti i krivino delo kvalifikovati po novom krivinom zakonu kao blaem za uinioca, nije duan da samo zbog primene blaeg zakona, obavezno izrekne i blau kaznu uiniocu. Stanovite Saveznog suda Jugoslavije, v. ejovi, str. 8. - 10. Okolnost da je posle izvrenja krivinog dela brisano iz krivinog zakona krivino delo pljake, za koje je okrivljeni oglaen krivim, nije od znaaja za pravnu kvalifikaciju jer je u konkretnom sluaju primenjen zakon koji je vaio u vreme izvrenja dela, a novi zakon nije blai za uinioca. Presuda VSS, K. 919/90 od 8. 02. 1991., Simi, str. 9. Preinaenje prvostepene presude u postupku po albi zbog izmene pravne kvalifikacije krivinog dela po blaem zakonu zbog izmene novanih vrednosti, ne povlai automatski i izricanje blae kazne. Presuda VSS, K. 969/89 od 10.11.1989., Simi, str. 9. Ako neko krivino delo sadri vie alternativa u pogledu radnje izvrenja od kojih su neke izostavljene u novom krivinom zakonu, novi zakon nee se samim tim smatrati blaim, ve samo onda kada primenom na konkretni sluaj, krivinopravna situacija uinioca usled izostavljanja ovakve radnje izvrenja postaje povoljnija, Pravno shvatanje Krivinog odeljenja VSS, v. ejovi, str. 9. Optuenika koji je tijekom 1990. godine kao poslovoa prodavaonice pronevjerio 110.488 dinara, a protiv koga je presuda prvog stupnja donijeta 19. rujna 1991. godine, valjalo je oglasiti krivim zbog krivinog djela pljake iz l. 143. st. 1. KZH, a ne zbog krivinog djela pronevjere iz cl. 229. st. 3. KZH, kako je to uinio sud prvog stupnja. Na optuenika je valjalo primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvrenja djela, bez obzira na to to je u vrijeme suenja krivino djelo pljake bilo brisano jer to djelo nije ukinuto, nego se samo raspalo na krivina djela od kojih je bilo sastavljeno, a novi zakon, tj. l. 229. st. 3. KZH, nije blai za poinitelja. VS RH, IK-784/91. od 29.04. 1992. NZ, Pregled br. 52. Kada optueni odgovara za izvrenje krivinog dela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lana 142. KZ SFRJ, a u vreme izvrenja krivinog dela je bio mlae punoletno lice, mora se primeniti KZ sa izmenama i dopunama iz 1959. kao blai zakon za optuenog jer se pri oceni blaeg zakona moraju uzeti u obzir i meuzakoni. Presuda VSS, K. I 1101/82, Bilten VSS, 3/83,3-4.

74

U pravilu prilikom izbora koji je izmeu dva zakona blai uvijek se mora odluiti samo za jedan od njih, i to u cjelini, jer krivini zakon uvijek predstavlja jedinstvo opteg i posebnog dijela. U skladu sa izloenim nipoto se ne moe u pravilu neko djelo pravno oznaiti sada po novom KZH i za njega izricati primjenom propisa o ublaavanju ili uvjetovanju kazne iz biveg KZ-a. Odluka VSH iz 1977. v. Pregled sudske prakse, NZ, br.12/77. Zastara nije nikakav privilegij za uinioca, ve institut donesen zbog oportuniteta pa se pitanje primjene blaeg zakona, u smislu l. 4. st. 2. KZ SFRJ, ne postavlja u odnosu na pitanje zastarijevanja. Prema tome, zastara -apsolutna- ako po prijanjem zakonu nije nastupila do asa odluivanja, prosuuje se prema novom zakonu, i onda kad je novim zakonom produljen rok zastare, i onda kad je zastara bila ak novim zakonom i posve ukinuta. VSH, I K.-256/83 od 9.09.1983.,v. Horvati, str. 164. U postupku izvrenja novane kazne, zamijenjenom za kaznu zatvora ne moe se primijeniti blai zakon. Iz obrazloenja: U postupku izvrenja kazne zamjenom za kaznu zatvora ne moe se primijeniti odredba l. 3. st. 2. KZ. Primjena blaeg zakona prema odredbi l. 3. st.2. KZ dolazi u obzir samo kad je kazneni postupak u tijeku, a ne i kada je pravomono dovren, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je osueniku izvrio zamjenu novane kazne kaznom zatvora na temelju l. 36. t. 3. OKZRH. Osim toga, odredba l. 52. KZ stroa je, a ne blaa od odredbe l. 36. st.3. OKZRH. Prema odredbi l. 36. st. 3. OKZRH sud e novanu kaznu izvriti zamjenom za kaznu zatvora tek ako se novana kazna ne moe ni prinudno naplatiti, dok se prema odredbi l. 52. KZ novana kazna ne naplauje prisilno, nego, kada ona nije u cijelosti ili djelomino plaena u ostavljenom roku, pretvara se u kaznu zatvora. upanijski sud u Bjelovaru, K. 363/1998., www.vsrh.hr. Ako je injenino stanje ostalo neizmenjeno, sud u ponovljenom postupku nije ovlaen da primeni blai zakon koji je stupio na snagu posle donoenja ranije presude. Presuda VSS, K. 800/2000 od 8.09. 2000., Sudska praksa, 5/2002, 21.

Vrste krivinih sankcija lan 5. Krivinopravne sankcije su: kazne, uvjetna osuda, mjere sigurnosti i odgojne mjere. U odredbama ovog lana regulisan je sistem krivinih sankcija prihvaen u KZ BiH. Jasno je da je prihvaen pluralistiki sistem krivinih sankcija koga ine etiri vrste krivinopravnih mjera: kazne, uslovna osuda kao upozoravajua 75

sankcija, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Kod izlaganja pojedinih krivinih sankcija svakako e se naglasiti da su uvedene i nove krivinopravne mjere iz segmenta tzv., alternativne krivinopravne reakcije za laka krivina djela (rad za opte dobro na slobodi, l. 34. i vaspitne preporuke, l. 65. 67.), ali one predstavljaju samo varijacije kazne zatvora odnosno vaspitnih mjera, pa stoga u osnovi ne mijenjaju opti sistem krivinih sankcija. Za razliku od ostalih krivinih sankcija koje se izriu prema odredbama opteg dijela, kazna se uvijek odreuje uz krivino djelo propisano u posebnom dijelu. Detaljnije o svakoj od sankcija v. komentar poglavlja koja se odnose na pojedine sankcije. Odredbu ovakvog karaktera uglavnom ne poznaju dananja krivina zakonodavstva. Svrha krivinopravnih sankcija lan 6. b) c) Svrha krivinopravnih sankcija je: preventivni uticaj na druge da potuju pravni sistem i ne uine krivina djela; spreavanje uinioca da uini22 krivina djela i podsticanje njegovog preodgoja.

U ovoj odredbi definisana je opta svrha propisivanja i izricanja krivinih sankcija koja se sastoji u suzbijanju protivpravnih ponaanja kojima se povreuju ili ugroavaju osnovne, opte ili individualne vrijednosti, ili ako se sluimo jezikom zakona u generalnoj i specijalnoj prevenciji, tj. preventivnim uticajem na druge da potuju pravni sistem i ne ine krivina djela odnosno spreavanje samog uinioca da ini krivina djela i podsticanje njegovog prevaspitanja. Odredbe ovakvog karaktera uglavnom ne sadre evropska krivina zakonodavstva, osim onih sa prostora bive Jugoslavije, to je pomalo i tradicija ovih prostora. Ovim se zapravo samo deklarie opta svrha krivinog prava i stoga ova odredba nije neophodna, pogotovo to je kod propisivanja svrhe kazne ova odredba gotovo ponovljena a i kod svih ostalih sankcija predviena i njihova posebna svrha: za kazne u l. 39.; uslovnu osudu u l. 58.; mjere bezbjednosti u l. 68.; vaspitne preporuke u l. 77.; krivine sankcije prema maloljetnicima u l. 81.

Ogranienja u izvrenju krivinopravnih sankcija lan 7. Uiniocu krivinog djela u izvrenju krivinopravne sankcije mogu biti oduzeta ili ograniena odreena prava samo u mjeri koja odgovara prirodi i
22

Ispravnije bi bilo da stoji ini

76

sadraju te sankcije i samo na nain kojim se osigurava potivanje osobe uinioca i njegovo ljudsko dostojanstvo, u skladu sa meunarodnim pravom. Ova odredba regulie problematiku koja po svom sadraju spada u podruje izvrnog krivinog prava, to je predmet regulisanja posebnog zakona o izvrenju krivinih sankcija. Meutim, kako je izvrenje krivinih sankcija veoma vaan segment krivinopravne prinude, krivino materijalno zakonodavstvo treba da sadri naelne stavove o realizaciji te prinude i njenim ogranienjima radi zatite ljudskih prava, obezbjeenja potovanja linosti uinilaca krivinih djela i njihovog ljudskog dostojanstva u procesu izvrenja krivinih sankcija. Ovo proizilazi iz vrste meusobne povezanosti i neodvojivosti segmenta sadraja i segmenta izvrenja krivinih sankcija i odnosi se na sve krivine sankcije. Donoenje odluke o izricanju kazne ili druge krivine sankcije predstavlja tek poetni stadijum u procesu primjene krivinopravne prinude i tek njihovim izvrenjem taj proces se smatra dovrenim. Iz toga proizilazi da ova pitanja, iako se u uem pravnom smislu odnose na izvrenje krivinih sankcija, nisu samim tim prestala biti predmet regulisanja materijalnog krivinog zakonodavstva. Ratio legis ove odredbe je zapravo postavljanje naelnih granica u izvrenju krivinih sankcija kako bi se sprijeilo pootravanje krivinopravne prinude izraene sudskom odlukom kojom je izabrana i postavljena mjera ogranienja prava uinioca krivinog djela. U tom pogledu zakon je postavio dvostruko ogranienje, to ima izuzetan znaaj u njihovom izvrenju. Prvo ogranienje se odnosi na oduzimanje i ograniavanje prava osuenih lica, a drugo na ovjeno i humano postupanje, u kom smislu su postavljena i primjenjuju se odreena pravila kao meunarodni pravni standardi koji su utvreni u mnogim meunarodnim dokumentima (navedeni ovdje, in fine). Granice i mjeru ogranienja prava osuenih lica prilikom izvrenja krivinih sankcija opredjeljuje karakter same izreene sankcije, to znai da se u tom pogledu ne moe ii preko tih granica, pa se stoga ne moe limitirati osueno lice u pravima koja ne podrazumijeva data sankcija. Isto tako, posebno je znaajno ogranienje koje se odnosi na ovjekovo pravo na potovanje njegove linosti i njegovog ljudskog dostojanstva u vrijeme izdravanja kazne zatvora, ali je zbog znaaja ovog prava u odredbi l. 7. ono istaknuto kao princip u odnosu na izvrenje svih krivinih sankcija a ne samo kazne zatvora. U krivinom zakonodavstvu BiH osnov izvrenja krivinih sankcija su, pored ove odredbe i odredbe iz l. 6. u kojoj je data opta svrha krivinih sankcija, i odredbe iz Glave XI koja obuhvata vie optih odredaba o izvrenju krivinopravnih sankcija (l. 106. - 109.). Pri tome se, pored ostalog, regulie i pitanje granica izvrenja kazni, pa se u tom smislu naglaava da se lice prema kojem se izvrava kazna, liava prava ili ograniava u pravima samo u granicama nunim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni (l. 7.), zatim pitanje rada osuenih lica u kom pogledu se postavljaju odreena ogranienja (l. 8.) i najzad pitanje izvravanja kazne maloljetnikog zatvora, koje je u nekoliko odredbi l. 109. detaljno regulie pitanje izvrenja ove krivine sankcije prema starijim maloljetnicima, mlaim punoljetnim licima, zatim pitanje izbora posla za lica 77

prema kojima se primjenjuje ova kazna, radno vrijeme, uslovni otpust i dr. (vie u vezi sa ovim v. komentar uz ovo poglavlje). Sva ova i mnoga druga pitanja koja se odnose na organizaciju izvrenja pojedinih krivinih sankcija, tretman pojedinih kategorija osuenih lica, obezbjeenje njihovih ivotnih uslova, kao to je istaknuto, ulaze u domen regulisanja propisa o izvrenju krivinih sankcija odnosno u domen izvrnog krivinog prava. Osnove za ovu odredbu nalaze se kako u meunarodnom, tako i unutranjem pravu i u tom smislu v. npr. l. 5. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima; l. 4. EKLJP; l. 7. MPGPP; Konvenciju protiv muenja (torture) i drugih svirepih, nehumanih i poniavajuih kazni i postupaka iz 1984. v. posebno odredbe iz l. 1. - 4. Konvencije (Rez. UN, br.39/46 od 10.12. 1984.-stupila na snagu 1987.); Kodeks ponaanja lica odgovornih lica za primjenu zakona, - v. posebno odredbe lana 1. - 3. (Rez. UN br. 34/169, od 17.12. 1979.); Standardna minimalna pravila UN za postupanje sa zatvorenicima (Rez br. 663 C (XXIV) od 31.07.1957. i br. 2076 (LXII) od 13.05.1977.); Standardna minimalna pravila za ostvarivanje krivinog pravosua prema maloljetnicima Pekinka pravila; Pravila UN o zatiti maloljetnika lienih slobode; Osnovni principi tretmana zatvorenika, usvojeni Rez. 42/104., od 7.12.1987, i dr., kao i Ustav BiH, l. II., posebno st. 3. ta.b/c/e/.

78

III - GLAVA TREA - PRIMJENA KRIVINOG ZAKONODAVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE

Literatura: Mrevi, Z., (1991), Prostorno vaenje KZ SFRJ, Publikacija: Reforma Opteg dela KZ SFRJ i savremene tendencije u jugoslovenskom krivinom zakonodavstvu, IKSI, Beograd, 1991, str. 11.1-11.13; Bai II; Srzenti-Staji-Lazarevi, (1998), Krivino pravo, opti deo, str.113-118; Bavcon elih, (1996), Kazensko pravo, sploni del, str. 109-114;. Cari, A., (1985), Krivinopravni status broda, str. 32-34; Corpus juris (2000), Hrvatska udruga za europsko kazneno pravo, Zagreb, 2003.; ejovi, B., (1995), Krivino pravo, opti deo, str. 188-206; ejovi, B., (1983), Krivino pravo u sudskoj praksi, opti deo, str. 612-630.; Hirjan-Singer, (1987), Maloljetnici u krivinom pravu, str. 34-49; Horvati, ., (1997), Novo hrvatsko kazneno zakonodavstvo, str. 185190; Bavcon-elih, (1998), Kazensko pravo, sploni del, str.109-114; orevi, M., (1986), Odgovornost pravnih lica, Beograd, 1986, str. 25-49; urevi, Z., Kaznena odgovornost i kazneni postupak prema pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, HLJKPP, br. 2/2003, str. 719-770; Barbi, J., (2003), Osobe koje vode poslove kao odgovorne osobe i odreivanje predstavnika pravne osobe po zakonu o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, HLJKPP, 2/2003, str. 779-842; Komentar KZSRJ, (redakcija: Lj. Lazarevi), (1995), str. 401-413; Kosovi,J., (2003), Maloljetniko krivino zakonodavstvo- Materijali sa Savjetovanja, (Neum, 2003.); Novoselec, P., (2004), Opi dio kaznenog prava, Zagreb, 2004., str; Novoselec, P., (2003), Temeljne crte Novele Kaznenog zakona, HLJKPP, 2/2003, str. 263-306; Pavii-Vei, (1998), Komentar KZ, str. 22-38; Peri, O., Prirunik za primenu krivinopravnih propisa o maloletnicima, str. 19-45; Babi, M., Osvrt na neka rjeenja Krivinog zakona Bosne i Hercegovine, as. PS, 6/2003, str. 20-28; Radulovi, D., (1999), Meunarodno krivino pravo, str. 123-137; Mari, Z., (2003), Krivina odgovornost pravnih lica, Pravni ivot, tematski broj, Tom I, str. 781-798; Roxin, C., (1998), Da li krivino pravo ima budunost, JRKK, br. 3/1998, str. 3-21; Standardi i norme UN iz podruja krivinog pravosua, Ujedinjene Nacije, CMPK, 1998, str. 39-140; kuli, M., (2003), Maloletnici kao uinioci i kao rtve krivinih dela, str. 79-103; Tahovi, J., (1957), Komentar, str. 273-285; Zakon o odgovornosti pravnih oseb za kazniva dejanja, s komentarjem (avtorji komentarja: Bele, I., Deisinger, M., Balai, V., Jakulin, V.), Ljubljana, 2000; Zlatari,B., (1977), Krivino pravo, Uvod-Krivini zakon, Zagreb, 1977. str. 107-122; Zlatari, B., (1979), Meunarodno krivino pravo, Zagreb, 1979, str. 113-143; Prirunik Pravino suenje, Fond za humanitarno pravo, Beograd, 2001 (naslov originala: Amnesty International, Fair Trials Manual, Amnesty International Publications 1998, predgovor David Weissbrodt).

Ovo zakonsko poglavlje sadri odredbe o vaenju, odnosno primjeni materijalnog krivinog zakonodavstva BiH. Tu su odredbe o iskljuenju primjene krivinog zakonodavstva prema djeci, njegovoj primjeni prema maloljetnicima, pravnim licima, zatim prostorno vaenje krivinog zakonodavstva, te primjena opteg dijela KZ BiH. Ve je kod vremenskog vaenja navedeno da krivini zakon nije univerzalan i da njegovo vaenje podrazumijeva da je on egzistentan na odreenom prostoru, u datom vremenu i da na osnovu njega sudovi sude u krivinim stvarima. Prostorno i vremensko vaenje podrazumijeva da se krivino zakonodavstvo BiH primjenjuje na svakoga ko na njenoj teritoriji u vrijeme vaenja tog zakonodavstva uini krivino djelo, a pod odreenim uslovima i kada je krivino djelo uinjeno izvan njene teritorije. Za razliku od ovog, kod linog vaenja ne utvruje se krug lica na koja se ono primjenjuje, ve obrnuto, lica na koja se ono ne primjenjuje, odnosno koja se zbog odreenih svojstava izuzimaju od primjene krivinog zakona. Stoga je i odredbe ovog poglavlja trebalo postaviti 79

drugim redoslijedom, jer pitanje iskljuenja primjene krivinog zakonodavstva prema odreenim licima, kao izuzetak od pravila da se krivini zakon primjenjuje na sve, moe biti raspravljeno tek nakon ispitivanja njegovog prostornog i vremenskog vaenja. Osnovno i najsloenije pitanje iz ovog poglavlja je prostorno vaenje krivinog zakonodavstva ili vaenje i primjena krivinog zakonodavstva s obzirom na mjesto izvrenja krivinog djela (ratione loci). Ono obuhvata posebna pravna pravila ili norme kojima se ureuju pitanja primjene naeg krivinog zakona na krivina djela koja su uinjena na naoj teritoriji, ali, to je znaajnije, i na mogunost primjene naeg krivinog zakonodavstva na krivina djela izvrena izvan teritorije nae zemlje. Naime, s obzirom da primjena u prvom sluaju i nije posebno sporna, pravila o prostornom vaenju krivinog zakonodavstva se uglavnom odnose na situacije izvrenja krivinih djela izvan teritorije nae zemlje, odnosno na djela sa inostranim elementima, kada se otvara pitanje da li i takva djela i pod kojim uslovima dolaze pod represivnu vlast ili vlast kanjavanje nae zemlje. Ti elementi se mogu sastojati u tome da je djelo uinjeno u inostranstvu, da je uinilac stranac, da su povrijeena vana pravna dobra nae zemlje, da je uinilac i rtva na dravljanin, da je uinilac stranac i da povrijeeno dobro pripada strancu ili stranoj dravi, itd. Prema tome, radi se o izvrenju krivinih djela u takvim situacijama da za suenje njihovim uiniocima moe biti zainteresovano vie drava, kada, dakle, dolazi do konkurencije vie vlasti kanjavanja, s obzirom da vie drava moe da istie zahtjev da njihovi sudovi rasprave dati sluaj. Stoga su neophodna pravila kojima e se urediti pitanje granica primjene krivinog zakonodavstva jedne zemlje, to proizilazi iz podijeljenosti savremenog svijeta na veliki broj drava koje su suverene i samostalno ostvaruju svoju vlast kanjavanja primjenom svog krivinog zakonodavstva putem svojih sudova. Valja, meutim, imati u vidu da je, za razliku od meunarodnog privatnog prava, navedeni sukob u krivinom pravu neto to je u naelu pozitivno, jer onemoguava da uinioci, naroito najteih krivinih djela, ostanu nekanjeni. To, s druge strane, ima i svoje negativne posljedice koje se sastoje u opasnosti od dvostrukog kanjavanja, jer jo i sada nema neke opteusvojene norme koja bi to iskljuivala (Bai II, str. 93.). Da bi se to izbjeglo, u odreenoj mjeri se uvaava pravilo ne bis in idem kroz uvaavanje strane sudske odluke, zatim ustupanje postupka i kanjavanja drugoj dravi, i dr. KZ BiH sadri dvije skupine pravila kojima ureuje ovo pitanje: jedna koja se odnose na primjenu naeg krivinog zakonodavstva u sluajevima kada je krivino djelo izvreno na teritoriji BiH ili prostorima koji su sa tim izjednaeni (l.11.), i druga, kada je krivino djelo izvreno izvan tog prostora (l.12.). Prva pravila imaju ishodite u naelu da su zakoni emanacija dravnog suvereniteta i primjenjuju se na teritoriji drave koja ih je donijela, a druga, u karakteru i znaaju zatienog dobra koje je napadnuto ili ugroeno uinjenim krivinim djelom, zatim na statusu samog uinioca i najzad na kriminalnopolitikim razlozima, odnosno meunarodnoj obavezi ili solidarnosti u suzbijanju tekih krivinih djela. Kada je u pitanju, tzv. lino vaenje i primjena krivinog zakonodavstva (ratione personale), koje obuhvata pravila kojima se ureuju sluajevi i uslovi 80

iskljuenja njegovog vaenja prema odreenim kategorijama lica, treba rei da u osnovi toga mogu stajati okolnosti razliitog karaktera, kao to je njihova ivotna dob, dravnopravni, diplomatski ili neki drugi status, a nekada i razlozi kriminalne politike. Pri tome treba razlikovati sluajeve kada je zbog nekih od navedenih svojstava iskljuena ili ograniena represivna vlast drave od sluajeva kada je iskljuena ili ograniena samo jurisdikcija njenih pravosudnih organa. Dakle, prije navedeni princip da krivino zakonodavstvo vai za svakoga ko na teritoriji BiH uini krivino djelo, predstavlja opte pravilo koje ipak nije apsolutnog karaktera, jer postoje odreene kategorije lica u odnosu na koje se krivino zakonodavstvo ne primjenjuje ili se primjenjuje samo pod odreenim uslovima. KZ predvia samo neke od sluajeva u kojima je iskljuena njegova primjena, dok su ostali predvieni u drugim propisima. Jedan od takvih sluajeva predvien je u ovoj glavi u odredbi iz lana 8., prema kojoj je iskljuena primjena krivinog zakonodavstva prema djeci, tj. licima koja u vrijeme izvrenja djela nisu navrila etrnaest godina ivota. Slino je i sa neuraunljivim licima, samo to to nije i eksplicitno navedeno u osnovnoj odredbi iz l. 34. (kao to je, npr. uinjeno u l. 40 KZ RH koji je i posluio kao uzor odredbi iz l. 34. KZ BiH), ve iskljuenje primjene krivinih sankcija prema tim licima proizilazi iz l. 71. KZ BiH, odnosno odredbe l. 389. st. 1. ZKP BiH u kojoj je predvieno da, ukoliko sud u toku postupka utvrdi da je uinilac krivinog djela tempore criminis bio neuraunjliv (l. 206. ZKP BiH), on e na prijedlog tuioca utvrditi da je uinilac krivino djelo izvrio u stanju neuraunljivosti i predmet uputiti nadlenom organu socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajueg postupka (vie o tome v. Babi, rad u asopisu: "Pravni savjetnik", 6/03., str. 23., 24.). Razlozi kaznene politike nametnuli su ogranienje u primjeni krivinog zakona u odnosu na lica koja se nalaze na izdravanju kazne zatvora, kada za to vrijeme uine neko lake krivino djelo (sa propisanom novanom kaznom ili zatvorom do jedne godine), kada su svrsishodnije mjere disciplinskog kanjavanja (l. 55. st. 3.). U osnovi isto rjeenje je predvieno u entitetskom krivinom zakonodavstvu i za vojna lica koja izvre krivina djela protiv oruanih snaga za koja je predviena kazna zatvora ak do tri godine, ako je djelo dobilo osobito lak vid i ako to zahtijevaju interesi slube (v. l. 334. KZ RS i l. 391. KZ FBiH). Neki sluajevi su predvieni drugim propisima, unutranjeg ili meunarodnog karaktera. Tako su sasvim specifinog karaktera one situacije kada prema odreenim kategorijama lica ili uopte ne vai krivino zakonodavstvo ili vai sasvim uslovno, radi nesmetanog vrenja njihovih javnopravnih funkcija, kao to su, npr., poslanici ili zastupnici u parlamentima, sudije redovnih i ustavnih sudova, ili zbog odreenog meunarodnopravnog statusa nekih lica, npr. diplomatski i konzularni predstavnici, kao i neki drugi meunarodni slubenici (imunitetsko pravo kao osnov iskljuenja ili ogranienja primjene krivinog zakonodavstva). Poslanici i sudije, kao nosioci posebnih dravnih dunosti, imaju, tzv. materijalnopravni imunitet ili indemnitet u odnosu na krivina djela uinjena u funkciji vrenja te dunosti, tj. pri glasanju ili donoenju odluka u sudskim vijeima, odnosno izraavanju miljenja u parlamentarnim tijelima (Dom naroda i 81

Predstavniki dom Parlamenta BiH). U ovakvim sluajevima (tzv., verbalnih krivinih djela) imunitetsko pravo predstavlja osnov koji iskljuuje krivinu odgovornost, odnosno mogunost da navedena lica budu kanjena (detaljnije o ovome v. ejovi (1995), str. 188. 206.). Radi se o linim razlozima iskljuenja krivine odgovornosti, odnosno kanjivosti i kao takve one djeluju ad personam, a ne ad rem, jer se uzimaju samo licu koje je nosilac imuniteta. Ova privilegija vrijedi i nakon prestanka mandata, odnosno obavljanja navedene funkcije i toga prava se lica koja su nosioci imuniteta ne mogu odrei. Takav imunitet uivaju, dakle, samo parlamentarci, sudije, tuioci i njihovi zamjenici, dok lanovi izvrne vlasti, odnosno Predsjednitva BiH i Savjeta ministara BiH ovu povlasticu nemaju (v. l. 3. Zakona o imunitetu BiH; l. 62. Zakona o visokom sudskom i tuilakom savjetu BiH; za meunarodne sudije v. l. 65. st.2. ZoS BiH)1. Za razliku od ovog, procesnopravni imunitet se odnosi i utie samo na zapoinjanje, odnosno voenje krivinog postupka i gasi se nakon isteka mandata. Meunarodno pravo predstavlja osnov iskljuenja primjene naeg krivinog zakonodavstva i jurisdikcije naih sudova u odnosu prema nekim licima zbog, kako je naglaeno, njihovog meunarodnopravnog statusa, a to su: efovi stranih drava i njihova pratnja kada se nalaze u naoj zemlji, efovi diplomatskih misija i lanovi njihove ue porodice, lanovi diplomatskog osoblja i lanovi njihovih porodica, naravno ako nisu nai dravljani (v. Beku konvenciju o diplomatskim odnosima iz 1961., kao i Beku konvenciju o konzularnim odnosima iz 1963. godine). Iskljuenje primjene krivinog zakonodavstva Bosne i Hercegovine prema djeci lan 8. Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine se ne primjenjuje prema djetetu koje u vrijeme uinjenja krivinog djela nije navrilo etrnaest godina ivota. U savremenim krivinim zakonodavstvima uzrast ili starosna dob uinioca krivinog djela predstavlja znaajnu opredjeljujuu komponentu njegovog ukupnog krivinopravnog poloaja, kako u materijalnom, tako i procesnom i izvrnom krivinom pravu. U tom smislu sve zemlje u svom zakonodavstvu, pored ostalog, odreuje i minimalnu starosnu granicu kao uslov za sticanje krivinopravnog legitimiteta, tj. da se bude subjektom krivinog djela i krivine odgovornosti.
1

Treba meutim pomenuti da l. 3. Zakona o imunitetu BiH u regulisanju imuniteta koristi dosta neodreenu formulaciju koja nije uobiajena u savremenom zakonodavstvu i ustavnopravnoj praksi, jer predvia iskljuenje krivine odgovornosti za bilo koji postupak izvren u okviru njihovih dunosti, to koristi i odredba l. 65. ZoS BiH kada regulie imunitet meunarodnih sudija, a jedino imunitet domaih sudija u navedenoj odredbi je eksplicitno limitiran na, tzv. verbalna krivina djela, odnosno izraeno miljenje ili dati glas. Ovakva formulacija e stvarati znatne probleme u tumaenju i praktinoj primjeni ove ustanove, ali ovdje nije mjesto za kritiku analizu navedenih zakonskih odredaba.

82

KZ BiH je, kao i u ranijem zakonodavstvu, starosnu granicu za sticanje krivinopravnog subjektiviteta postavio na uzrast od 14 godina, a sva lica ispod te granica tretira djecom i prema njima iskljuuje primjenu krivinog zakonodavstva. Ako takva lica izvre krivino djelo, bez obzira na njegovu prirodu ili teinu, prema njima se ne mogu izricati nikakve krivine sankcije, to podrazumijeva i vaspitne preporuke. Prema tome, ovdje je represivna vlast drave iskljuena samo djelimino, u aspektu reagovanja krivinom sankcijom (ius puniendi) i to samo prema licu kod koga navedena okolnost linog karaktera djeluje kao osnov iskljuenja odgovornosti i kanjivosti, to ne tangira odgovornost i kanjivost nekih drugih lica koji mogu biti involvirana u izvrenje datog krivinog djela. To znai da krivino djelo u objektivnom smislu ipak postoji (suprotno Horvati koji smatra da djeca ne mogu poiniti kazneno djelo, ve samo ostvariti zakonska obiljeja nekog kaznenog djela, Horvati, str. 185.), to znai da navedeno svojstvo uinioca takvom ponaanju ne oduzima socijalno negativni i nevrijednosni karakter i stoga za njega mogu odgovarati eventualni sauesnici (u istom smislu i u Zlatari, Uvod, str.121; Pavii-Vei, str. 24.). Prema tome, u odnosu na djecu represivna vlast drave je iskljuena, jer se prema njima ne primjenjuju nikakve sankcije krivinog prava. U tom smislu se u odredbi l. 341. ZKP BiH navodi da se postupak prema maloljetniku obustavlja kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvrenja djela nije bio navrio etrnaest godina ivota i o tome se obavjetava organ starateljstva (v. komentar uz tu odredbu). O odreivanju vremena izvrenja krivinog djela v. komentar uz l. 22. ovog zakona. Komparativna zakonska rjeenja koja se odnose na zvaninu starosnu granicu krivine odgovornosti (Official Age of Criminal Resposibility) u raznim zemljama svijeta, prema podacima UNICEF-a, odreena je razliito i u tom pogledu sve zemlje se mogu podijeliti u vie skupina: 7 godina (Australija, Irska, itd.); 8 godina (kotska, itd.); 9 godina (Etiopija, Irak, itd.); 10 godina (Velika Britanija, Vels, Novi Zeland, itd.); 12 godina (Kanada, Holandija, itd.); 13 godina (Francuska, Poljska, Alir, itd.), 14 godina (Njemaka, Italija, Austrija, Rusija, Rumunija, itd.); 15 godina (eka, Danska, Bjelorusija, Finska, Island, vedska); 16 godina (Argentina, Portugalija, panija, Ukrajina, itd.). U Norvekoj je do zadnje reforme bila 14, a nakon izmjena krivinog zakonodavstva od 1990. ona iznosi 15. Zanimljivo je da ova granica u vajcarskoj iznosi svega 7 godina, a uinioci izmeu 7 i 14 godina starosti su u nadlenosti organa koji su vie organi socijalnog staranja nego sudski organi (detaljnije o navedenim granicama v. kod kulia, str. 88. 94., 101. 102.; Criminal Justice System in Europe, 103.). U krivinim zakonodavstvima drava sa nekadanjeg jugoslovenskog prostora, navedena granica je bila i ostala na 14 godina, mada je prema zvaninim podacima UNICEF-a RH svrstana u zemlje u kojoj je ta granica 13 godina (v. kod kulia, str. 102., i UNICEF, Innocenti digest, Juvenile Justice, Florence Italy, January, 1998, 5). Odredba l. 26. Rimskog statuta Stalnog meunarodnog krivinog suda od 17. jula 1998. godine, u odnosu na lica uzrasta ispod 18 godina iskljuuje jurisdikciju Stalnog meunarodnog krivinog suda, ime je ostavljeno nacionalnim zakonodavstvima na volju hoe li krivinu odgovornost prihvatiti i za mlai uzrast. 83

Ovakvo rjeenje, koje je predloila Italija i Kanada, profesor Eser ocjenjuje veoma elegantnim (v. detaljnije kod A. Esera, Na putu ka Meunarodnom kaznenom sudu, HLJKPP, 1/2003, str. 157.). U ovom pogledu su zanimljive dvije odluke ESLJP od 16.12.1999. godine u sluajevima T. protiv Ujedinjenog kraljevstva i V. protiv Ujedinjenog kraljevstva, u kojima je raspravljeno pitanje da li utvrena krivina odgovornost aplikanata za djela koja su poinili u dobi od 10 godina, sama po sebi, predstavlja nehumano i poniavajue postupanje i u tom smislu povredu odredbe iz l. 3. EKLJP. Iako je u odnosu na veinu evropskih zakonodavstava ova starosna granica dosta niska, ESLJP nije naao da navedeno utvrivanje krivine odgovornosti aplikanata dovodi do povrede ove odredbe, pri emu je poao od stava da ne postoji jasan standard u zemljama lanicama Savjeta Evrope u postavljanju donje starosne granice za krivinu odgovornost. Pri tome se navodi da je ova granica kod nekih zemalja via od one u Engleskoj i Velsu, ali je s druge strane kod nekih ak i manja, pa se u tom smislu navodi npr., vajcarska, Irska, Lihtentajn i dr., (to se vidi i iz dijela gornjeg teksta koji se odnosi na komparativna zakonska rjeenja). Uz to se navodi da se jasna tendencija u odnosu na ovo pitanje ne moe izvesti ni iz relevantnih meunarodnih dokumenata, kao to je Konvencija UN o pravima djeteta. (V. A Guide to Human Rights Law in Scotland, The Honourable Lord Reed/Jim Murdoch, 2001, str. 186,187. Dostupno na web stranici: http://www. Echr.coe.int/Eng/Press/1999/Dec/T&V%20jud%20espresse.htm Iako u je evropskim krivinim zakonodavstvima starosna granica krivine odgovornosti mladih lica, odnosno maloljetnika postavljena razliito, ipak je potrebno naglasiti da je u najveem broju evropskih zemalja ova granica etrnaest, petnaest ili vie godina (v. supra, komparativni prikaz). Dakle, ipak su rijetke zemlje koje tu granicu sputaju ispod te ivotne dobi, a i kada to ine valja imati u vidu da se u takvim sluajevima ne vodi krivini postupak, ve postupak pred specijalnim organom koji vie ima karakter organa socijalnog staranja nad djecom, nego suda za maloljetnike Tako je, npr., u vajcarskoj (koju ESLJP i navodi kao primjer) sa licima do etrnaest godina prema kojima se vodi postupak upravo u tom smislu, a slino je, npr. i u vedskoj u kojoj se lica koja nisu navrila petnaest godina predaju organima socijalne zatite koji postoje na nivou lokalne zajednice. Tek se prema licima preko te starosne granice vodi krivini postupak i utvruje krivina odgovornost pred posebnim organom, odnosno sudom za maloljetnike (v. kuli, str. 94.). Prema tome, pri rjeavanju i procjeni ovog pitanja, pored datih starosnih granica u jednom krivinom zakonodavstvu, potrebno je voditi rauna i o tome kako je organizovano pravosue, odnosno kako je ustrojeno rjeavanje pitanja kriminaliteta mladih lica. U Engleskoj i Velsu deset godina jest postavljeno kao granica krivine odgovornosti, ali se za presuivanje za lica do etrnaest godina zahtijeva da je osumnjieni bio sposoban da ispolji kriminalnu prirodu svog djela, odnosno takvo lice se moe smatrati krivim samo ako se procijeni da je imao sposobnost razlikovanja izmeu dobra i zla, to se u ovom sluaju izriito ne navodi kao okolnost koju su nacionalni sudovi cijenili (v. kuli, str.85). Dakle, ako se navedene odluke ESLJP procjenjuje u ovom kontekstu, onda se ne bi moglo rei da one nisu upitne i podlone kritici. U tom smislu je upitna i 84

tvrdnja da u tom pogledu ne postoje odreene tendencije koje proizilaze iz relevantnih meunarodnih dokumenata. Iako navedena Konvencija UN o pravima djeteta u tom pogledu ne obavezuje nacionalna zakonodavstva, treba ipak imati u vidu da ona ve u l. 1. starosnu granicu maloljetstva postavlja dosta visoko, sa 18 godina. I Rimski statut Stalnog meunarodnog krivinog suda u odredbi l. 26. iskljuuje jurisdikciju Stalnog meunarodnog krivinog suda u odnosu na lica ispod 18 godina. Nadalje, u Standardnim minimalnim pravilima za ostvarivanje pravosua prema maloljetnicima ili, tzv., Pekinkim pravilima u l. 4. se preporuuje pravnim sistemima koji postavljaju starosne granice krivine odgovornosti, da ovu granicu ne odreuju na suvie niskom nivou, imajui u vidu emocionalni, mentalni i fiziki razvoj i zrelost maloljetnika (v. Standardi i norme UN iz podruja krivinog pravosua, Interregionalni institut za istraivanje kriminaliteta i krivino pravosue, Rim, 1998., str. 87.). Primjena krivinog zakonodavstva Bosne i Hercegovine prema maloljetnicima lan 9. Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema maloljetnicima u skladu s glavom X (Pravila o odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o kanjavanju maloljetnika) ovog zakona i drugim zakonima Bosne i Hercegovine. Krivino zakonodavstvo BiH, u skladu sa modernim trendovima vladajuim u dananjem krivinom zakonodavstvu u odnosu na kriminalitet mladih, uvaava specifinosti maloljetnih uinilaca krivinih djela i maloljetnike delinkvencije i u zasebnom poglavlju na poseban nain regulie krivinopravni poloaj ovih lica. Kao i u veini drugih evropskih krivinih zakonodavstva, maloljetnicima se smatraju lica uzrasta izmeu 14 i 18 godina ivota, a to su lica koja su u vrijeme izvrenja krivinog djela navrila 14, a nisu navrila 18 godina ivota (l. 80. st. 2. i 3.). Ova odredba u pogledu primjene krivinog zakonodavstva prema maloljetnicima upuuje na odredbe Glave X ovog zakona koja sadri pravila o vaspitnim preporukama i vaspitnim mjerama, odnosno kanjavanju maloljetnika. U tim odredbama je regulisano niz pitanja koja se odnose na maloljetne uinioce krivinih djela, kao to su: vrste krivinih sankcija koje se mogu izrei ovoj kategoriji uinilaca; vaspitne preporuke kao novi vid krivinih sankcija diverzionog karaktera ija je svrha da se kod lakih krivinih djela (sa propisanom novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, l. 76.) izbjegne voenje krivinog postupka i time pomogne takvim licima u prevaspitanju; podjela maloljetnih uinilaca na mlae i starije maloljetnike; pitanje izmjene odluke i ponovno odluivanje o vaspitnim mjerama; mogunost i pravila izricanja mjera bezbjednosti maloljetnicima; pitanje kanjavanja maloljetnih uinilaca krivinih djela i dr. 85

Zakon u istoj glavi sadri i odredbe o mogunosti primjene ovih odredaba i prema punoljetnim licima kada im se sudi za krivina djela koja su uinila kao maloljetnici (l. 100.), odnosno o izuzetnoj mogunosti njihove primjene i prema, tzv. mlaim punoljetnim licima koja u vrijeme suenja nisu navrila 21 godinu ivota (l. 101.). Rije je o supsidijarnoj primjeni ovih odredaba, jer se prema tim licima primarno primjenjuju odredbe koje se odnose na punoljetna lica, a ove odredbe tek ako sud ocijeni da se, s obzirom na linost maloljetnika i okolnosti pod kojima je krivino djelo uinjeno, moe oekivati da e se i vaspitnim mjerama (zavodskog karaktera) postii svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne. Primjena krivinog zakonodavstva Bosne i Hercegovine na pravne osobe lan 10. Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se na pravne osobe u skladu s glavom XIV (Odgovornost pravnih osoba za krivina djela) ovog zakona i drugim zakonima Bosne i Hercegovine. Stupanjem na snagu KZ BiH krivino pravo BiH, pored fizikih lica, uvodi i pravna lica u krivino pravo kao subjekte krivinog djela i krivine odgovornosti (Gl. XIV, l. 122. - 144.). Time krivino pravo BiH naputa jedno od svojih osnovnih naela koje se temelji na individualnoj krivinoj krivinoj odgovornost, tj. na principu da samo fizika lica imaju krivinopravni subjektivitet, jer jedino ta lica mogu initi krivina djela i biti nosioci krivine odgovornosti. Pravna lica su bila izvan krivinog prava, jer je krivina odgovornost ovih lica bila strana duhu i tradiciji evropskog krivinog prava, to je bilo u skladu sa poznatim naelom societatis delinquere non potest. Pri tome su isticani razliiti argumenti, od nepostojanja elementa svijesti i volje kao osnovnih komponenti krivine odgovornosti koja su individualne kategorije, pa do toga da je uvoenje kolektivne odgovornosti suprotno ciljevima i prirodi krivinog prava. Meutim, u novije vrijeme, u evropskoj krivinopravnoj doktrini se sve vie prihvataju argumenti koji idu u prilog drugog shvatanja koje za osnovu ima suprotno naelo (societatis delinquere potest) koje se zasniva na teoriji realnosti (up. Roxin, str. 17., Kambovski, str. 165.; Delmas-Marty et Lazerges, str. 151.; urevi, str. 721.725.). Takav zaokret po ovom pitanju rezultat je izuzetnog porasta, tzv. korporacijskog kriminala, naroito u oblasti privrednog i finansijskog poslovanja (ekonomski kriminal), proizvodnje i prometa tetnih i opasnih proizvoda, zatite ivotne sredine, iza kojih upravo stoje velike korporacije. Na to ukazuju najnovija kriminoloka istraivanja i pri tome naglaavaju da su glavne karakteristike ovog kriminaliteta njegove izuzetno teke posljedice koje se odnose na ljudske ivote i zdravlje neogranienog broja ljudi, ekoloke katastrofe, kao i negativne reperkusije takvog kriminaliteta na privredu i njeno funkcionisanje. Prema tome, u krivinom pravu postaje dominirajue shvatanje da pravno lice vie ne moe da se tretira kao fikcija, ve kao realno bie odnosno subjekt sa svojim pravima i obavezama, iz 86

ega proizilazi da ono ima svoju volju koja predstavlja kolektivni izraz interesa njegovih lanova. Sve vie se u kriminolokoj literaturi govori o kriminalitetu pravnih lica kao socijalnoj realnosti koju savremeno krivino pravo vie ne moe i ne smije da ignorie. Uz to se sve vie upozorava da dosadanju model odgovornosti prema kojem se u takvim sluajevima kanjavalo samo odgovorno lice, vie nije odgovarajui ni dovoljan. Naime, esto je teko, a nekada gotovo i nemogue pronai i dokazati krivicu odgovornog lica, jer se odgovornost uglavnom dijeli, to znai da za isto krivino djelo bude odgovorno vie lica, koja se po funkciju koju imaju u pravnom licu esto zamjenjuju, to oteava ne samo utvrivanje koje je lice u pravnom licu odgovorno lice, ve i dokazivanje njegove krivnje (up. Roxin, str. 17.). Navedeno predstavlja osnovne razloge to u novije vrijeme sve vei broj i evropskih zemalja odstupaju od ranijeg shvatanja i u svoje krivino zakonodavstvo statuiraju instituciju krivine odgovornost pravnih lica. Trend uvoenja ove odgovornosti zapoeo je jo sedamdesetih godina prolog vijeka kada je u okviru Savjeta Evrope zapoela rasprava o odgovornosti pravnih lica za kanjive postupke, u kom smislu je doneseno nekoliko preporuka u kojim se predlae njihovo uvoenje u krivinopravne sisteme evropskih drava. Najznaajnija meu njima je Preporuka R (88) 18 od 20. oktobra 1988. pod nazivom Odgovornost preduzea za krivina djela koja preporuuje uvoenje krivine odgovornosti preduzea za krivina djela koja su uinjena u okvirima njihove djelatnosti i izvan postojeih oblika graanskopravne odgovornosti (v. urevi, str. 727.) 2. Prva kontinentalna evropska drava koja je u svoje krivino pravo uvela krivinu odgovornost pravnih lica je Holandija, koja je ovu odgovornost za pojedina krivina djela uvela jo 1950. godine, a 1976. odgovornost pravnih lica proiruje i na sva druga krivina djela (prema l. 51. st.1. KZ Holandije izvrioci krivinih djela su fizika i pravna lica). Nakon toga u svoje krivino zakonodavstvo uvode ovu ustanovu mnoge druge zemlje, meu kojima je prva Portugalija, koja 1984. godine posebnim krivinim zakonodavstvom odgovornost pravnih lica predvia za privredna i finansijska krivina djela, a 2001. godine tome dodaje i krivina djela korupcije. Zatim slijede vedska (1986.)3, Norveka (1991.), Francuska (1994.), Danska (1996.), Slovenija (1999.), Belgija (1999.), Maarska (2001.), vajcarska (2003.), RH (2003.) i eka 2003. godine. Pri statuiranju krivine odgovornosti pravnih lica prihvaena su razliita rjeenja, odnosno modeli, u zavisnosti od toga da li je odgovornost pravnog lica samostalna ili je vezana za odgovornost fizikog kao odgovornog lica u pravnom licu. Prva je
Nakon toga u Savjetu Evrope su donesene jo tri krivinopravne konvencije o odgovornosti pravnih lica za krivina djela izvrena u okvirima svog djelovanja: Konvencija o zatiti ivotne sredine kroz krivino pravo iz 1998. godine, Krivinopravna konvencija o korupciji iz 1999. godine i Konvencija o kibernetikom kriminalu iz 2001. godine. Navedene konvencije obavezuju drave strane konvencije da stvore pretpostavke za odgovornost pravnih lica za krivina djela koja predviaju a koja uine odgovorna lica u njihovo ime i za njihov raun (vie o tome v. urevi, str. 727.) 3 vedska ima specifino rjeenje jer krivino pravo ove zemlje ne poznaje krivinu odgovornost pravnih lica, ali KZ predvia posebnu kaznu u vidu globe za pravna lica (corporate fines) ako je krivino djelo koje je uinilo odgovorno lice nastalo nepotovanjem posebnih poslovnih obaveza ili je na drugi nain teko (v. urevi, str. 736., fusn. 65.).
2

87

autonomna ili neposredna, dok je druga izvedena ili akcesorna, jer se izvodi iz odgovornosti odgovornog lica i ovaj koncept je i najzastupljeniji oblik odgovornosti pravnih lica u krivinom pravu. Iako je i na raniji pravni sistem poznavao jedan vid kaznene odgovornosti (prestupne i prekrajne) pranih lica, ipak je uvoenje ovog vida krivine odgovornosti u najveoj mjeri izazvalo panju nae strune pravnike javnosti, jer nai sudovi do sada nisu utvrivali pitanje krivine odgovornosti ovih lica. Ovim je krivino zakonodavstvo BiH u subjekte krivinog djela i krivine odgovornosti ukljuilo i pravna lica i tako pojmom ratione personae sada obuhvatilo i ova lica, to istovremeno predstavlja i proirivanje jurisdikcije sudova i na ova lica. KZ BiH je prihvatio model autonomne ili samostalne odgovornosti ovih lica, jer prema odredbi l. 125. odgovornost pravnog lica postoji i onda kada izvrilac kao fiziko lice nije odgovoran za uinjeno krivino djelo. Ovakvo rjeenje je opravdano, jer kako je ve naglaeno esto je iz pravnih ili stvarnih razloga dosta teko ili nemogue utvrditi krivinu odgovornost odgovornog lica kao neposrednog izvrioca djela. Ako bi se krivina odgovornost pravnih lica vezivala za krivinu odgovornost fizikog(ih) lica, pravna lica bi esto izmicala krivinoj odgovornosti, posebno u velikim korporacijama sa sloenim sistemima rukovoenja, kada je ta funkcija podijeljena izmeu vie lica koja se esto zamjenjuju. Pri takvoj strukturi i organizaciji rukovoenja dosta je sloeno pitanje dokazivanja individualne krivice, pa se stoga u teoriji za ovakve sluajeve esto koristi pojam organizovane neodgovornosti. Navedeni problemi su otklonjeni usvajanjem samostalne odgovornosti i kanjivosti pravnih lica, pa je on iz pragmatikih i kriminalnopolitikih razloga ipak prihvatljiviji, radi ega se sve vie zagovara u teoriji, a u kombinaciji sa konceptom akcesorne odgovornosti sve se vie prihvata i u zakonodavstvu (v. urevi, str. 742.). Pravna lica, izuzimajui dravu BiH, entitete, BD BiH, teritorijalne jedinice sve do mjesne zajednice, krivino su odgovorna za krivino djelo koje je uinilac izvrio u ime, za raun ili u korist pravnog lica. Krivina odgovornost pravnog lica ne iskljuuje paralelnu odgovornost i fizikog lica, kao izvrioca ili sauesnika u izvrenju krivinog djela, niti kao to je navedeno odgovornost pravnog lica zavisi od odgovornosti fizikog lica. Zakon sadri i poseban sistem kazni koje se mogu izrei pravnom licu koje ini novana kazna, kazna oduzimanja imovine i kazna prestanka pravnog lica (l. 131. - 136.), te mjere bezbjednosti: oduzimanje predmeta iz l. 74., objavljivanje presude i zabrana obavljanja odreene privredne djelatnosti (l. 137. - 139.), i kao posebna mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom (l. 140). Pored toga, predviena je mogunost nastupanja pravnih posljedica osude, koje kod pravnog lica djeluju i kada je izreena novana kazna (l. 141.). Zakon je u ovom poglavlju regulisao i niz drugih pitanja vezanih za krivinu odgovornost pravnih lica, kao to je npr., pitanje osnova i granica te odgovornosti, sauesnitva, primjene konstrukcije produenog krivinog djela, razloga za ublaavanje ili osloboenje od kazne, zastarjelosti krivinog gonjenja i dr. Detaljnije o svim ovim pitanjima v. komentar uz ovo poglavlje.

88

Primjena krivinog zakonodavstva Bosne i Hercegovine prema svakom ko na teritoriji Bosne i Hercegovine uini krivino djelo lan 11. (1) (2) (3) Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine se primjenjuje prema svakom ko uini krivino djelo na teritoriji Bosne i Hercegovine. Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine se primjenjuje prema svakom ko uini krivino djelo na domaem plovilu, bez obzira gdje se plovilo nalazilo u vrijeme uinjenja krivinog djela. Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine se primjenjuje prema svakom ko uini krivino djelo u domaem civilnom zrakoplovu dok je u letu ili u domaem vojnom zrakoplovu, bez obzira gdje se zrakoplov nalazio u vrijeme uinjenja krivinog djela.

Kao to je u optim napomenama navedeno, KZ BiH sadri dvije grupe pravila kojima se ureuje prostorno vaenje naeg krivinog zakonodavstva: jedna, koja su u odredbama ovog lana i koja obuhvataju sluajeve izvrenja krivinog djela na naoj teritoriji, i druga, kada je krivino djelo izvreno izvan tih prostora (l. 12.). Prema tome, u odredbama ovog lana predvieno je vaenje, odnosno primjena krivinog zakonodavstva BiH po teritorijalnom principu kao polaznom i osnovnom principu prostornog vaenja krivinog zakonodavstva. Po tom principu ovo krivino zakonodavstvo vai za svakoga ko na teritoriji BiH izvri krivino djelo bez obzira na dravljanstvo uinioca. Dakle, kada se utvrdi da je krivino djelo uinjeno na teritoriji BiH, primjena naeg krivinog zakonodavstva je obavezna bez obzira da li je uinilac dravljanin BiH, stranac ili lice bez dravljanstva, da li je djelo izvreno protiv nae ili neke druge drave, prema naem ili stranom dravljaninu, protiv naih ili dobara neke druge zemlje ili meunarodne organizacije. Prihvatanje ovakvog naela vaenja i primjene krivinog zakonodavstva u skladu je sa vladajuim shvatanjem o legitimnosti i suverenosti svake drave da na svojoj teritoriji osigura primjenu svojih zakona, tj. da sudi za sva krivina djela izvrena na njenom podruju. To je i razumljivo jer je svaka drava prvenstveno zainteresovana da se na njenom podruju titi uspostavljeni pravni poredak, pa stoga ovo i predstavlja osnovni princip na osnovu kojeg se praktino najee i ostvaruje primjena krivinog zakonodavstva, dok ostali principi dolaze u obzir tek supsidijarno. (1) Da bi nae krivino zakonodavstvo bilo primijenjeno na osnovu odredbe iz st. 1. ovog lana potrebno je utvrditi da je krivino djelo izvreno na teritoriji BiH, a za to je opet nuno utvrditi to sve obuhvata teritorija BiH (za pojam "teritorija BiH" v. l. 1. st. 2.) i da li je krivino djelo izvreno na tom podruju, za to je mjerodavna odredba iz l. 23. u kojoj su postavljena pravila utvrivanja mjesta izvrenja krivinog djela (v. komentar uz tu odredbu). (2)(3) Teritorijalni princip je dopunjen sa jo dva principa: principom zastave broda i principom registracije aviona (st. 2. i 3.), to je u skladu sa pravilima meunarodnog prava. To znai da se krivino zakonodavstvo BiH 89

obavezno primjenjuje prema svakome ko uini krivino djelo na domaem brodu, odnosno plovilu, bez obzira da li se brod nalazio na otvorenom moru, stranim teritorijalnim vodama ili nekoj stranoj luci. Kada je u pitanju otvoreno more takvo rjeenje je neophodno, jer se radi o prostoru koji pravno nije ni pod ijom jurisdikcijom, pa je stoga ne samo pravo ve i obaveza drave iju zastavu brod vije, da na takvom prostoru obezbjeuje primjenu prava odnosno vri krivinopravnu vlast. Ovakvo rjeenje je opteprihvaeno pravilo meunarodnog prava i u skladu je sa enevskom konvencijom o otvorenom moru (eneva, 1958.). U situacijama kada je krivino djelo uinjeno na naem brodu koji se nalazio u stranim teritorijalnim vodama ili stranoj luci, represivnoj vlasti nae drave konkurie i represivna vlast strane drave ije je obalno more, ali ukoliko ta druga drava nije direktno ugroena tim djelom, meunarodno pravo daje prednost dravi zastave borda - enevska konvencija o obalnom moru, 1958. (v. Zlatari, Otmice aviona, str. 61., Meunarodno krivino pravo, str. 121. 123.; Cari, krivinopravni status broda, str. 32. 34.). Za razliku od principa zastave broda koji podjednako vai za sve kategorije brodova, princip registracije vazduhoplova pravi razliku izmeu civilnog i vojnog vazduhoplova: ako je u pitanju vojni vazduhoplov nae zakonodavstvo se primjenjuje bez obzira gdje se vazduhoplov nalazio u vrijeme izvrenja djela, dok je u sluaju civilnog vazduhoplova to mogue samo ako je u tom asu vazduhoplov bio u letu, odnosno ako nije bio na teritoriji druge drave. Ako je npr. u momentu izvrenja djela vazduhoplov bio na aerodromu druge drave, tada se po ovom principu nae zakonodavstvo ne moe primjenjivati; to je eventualno mogue samo po nekom drugom principu koji se odnosi na primjenu naeg krivinog zakonodavstva kada je krivino djelo uinjeno u inostranstvu. U vezi sa pitanjem kada je vazduhoplov u letu, kao i mnogim drugim pitanjima ove problematike, izvori prava su mnoge meunarodne konvencije, kao to su Tokijska konvencija o krivinim djelima i nekim drugim aktima izvrenim u vazduhoplovu iz 1963. godine, Haka konvencija o suzbijanju otmica vazduhoplova iz 1970. godine, Montrealska konvencija o suzbijanju nezakonitih akata usmjerenih protiv bezbjednosti vazdune plovidbe iz 1971. godine, itd. (vie o tome v. Zlatari, Meunarodno krivino pravo, str. 121. - 124.; Otmica aviona, str. 61. i dalje). Princip zastupnike jurisdikcije, kao izuzetak od teritorijalnog principa, sada je regulisan u ZKP BiH (Poglavlje XXX) koji omoguava da se naa drava, u sluaju kada je na teritoriji BiH krivino djelo uinio stranac koji ima prebivalite u stranoj dravi, moe odrei prava kanjavanja i ustupiti jurisdikciju toj dravi, pod odreenim uslovima: da se ta drava tome ne protivi i da se radi o krivinim djelima iz nadlenosti Suda BiH sa propisanom kaznom zatvora do deset godina. Ustupanje nije doputeno ako se njime stranac moe izloiti nepravednom postupku, nehumanom i poniavajuem postupanju ili kanjavanju. Isto tako, ako je na graanin oteen krivinim djelom, ustupanje nije doputeno ako se on tome protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva. Razumije se da ustupanje nije obavezno ve fakultativno. Prije podizanja optunice odluku o ustupanju donosi Tuilac, a nakon podizanja optunice sudija 90

za prethodno sasluanje (v. komentar uz odredbe iz l. 412. st.1. - 5. ZKP BiH; vie o ustupanju stranoj dravi radi suenja, v. Krapac-Birin, str. 82. 99.). Prihvatanje ovog principa posljedica je velike mobilnosti savremenog ovjeka, masovnog prelaenja granica i raznovrsnih delikata koji u takvim situacijama nastanu. U odreenim situacijama domaa drava nema interesa za voenje krivinog postupka, ili je oigledno da bi voenje postupka i izvrenje kazne bilo cjelishodnije i svrhovitije u zemlji prebivalita uinioca djela. Ranije zakonodavstvo je ovo dozvoljavalo za saobraajne delikte i isto tako djela sa kaznom do deset godina (kao i dananji KZ SRJ, l. 108. st.5.), dok KZ RH ustupanje doputa za sva djela (l.15. st. 2. KZ RH), kao i KZ Slovenije, l. 124. st. 6. (v. Zlatari, Meunarodno krivino pravo, str. 142. 143.; Srzenti-StajiLazarevi, str. 115. 116.; Bai II, str. 99. -100.; Kazenski zakonik Republike Slovenije, z uvodnim pojasnili Lj. Bavcona, Ljubljana, 1995.). Sudska praksa:
Optuenik se neosnovano poziva na zakon Republike Tanzanije, prema kojem se navodno punoljetnost stie s navrenih 20 godina ivota, jer se na njega kao poinitelja krivinog djela na teritoriju R. Hrvatske primjenjuje odredba l. 99. OKZRH, a punoljetnost, prema odredbama zakona R. Hrvatske, stjee se s 18 godina ivota. VS RH, I K 96/95., od 9.3.1995., Horvati, 191. Prema vladajuoj teoriji aprehenzije kraa je dovrena zasnivanjem nove detencije, a kod krae kao trenutnog krivinog djela u posljedicu se ne rauna stanje koje je izazvano djelom. Prema tome, ako su okrivljenici ukrali automobile na teritoriju SR Njemake, a onda se njime dovezli na podruje R. Hrvatske, gdje su uhvaeni, djelo je izvreno iskljuivo na teritoriju SR Njemake, pa RH ne moe u tom sluaju zasnivati svoju represivnu vlast na teritorijalnom principu. Meutim, drukije stoji stvar ako se radi o krivinom djelu oduzimanja vozila na motorni pogon iz l. 136. KZH, koje je trajno krivino djelo pa je ono, ako je vonja zapoeta u SR Njemakoj a zavrena u RH, izvreno i na podruju RH i u tom se sluaju represivna vlast RH zasniva na teritorijalnom principu. VS RH, IV K 94/91. od 19.2.1992., Horvati, 191. Nije zatien krivinopravnim imunitetom odbornik u skuptini optine, koji mimo dnevnog reda na skuptinskom zasedanju iznosi klevete na raun privatnog tuioca. Presuda Okr. suda u Beogradu, K.129/03. od 27.01 2003., Bilten Okr. suda u Beogradu, 62/2004, str. 67.) Prema odredbi l. 103. st. 5. OKZRH, ustupanje krivinog predmeta stranoj dravi radi krivinog gonjenja i suenja strancu koji ima prebivalite u stranoj dravi, a na teritoriju R. Hrvatske je poinio krivino djelo, uz uvjet uzajamnosti, predvieno je samo kao mogue, dakle ne i obvezno. VS RH, III Kr-469/94. 26.09.1995., Pavii-Vei, 36.

91

Primjena krivinog zakonodavstva Bosne i Hercegovine za krivina djela uinjena izvan Bosne i Hercegovine lan 12. (1) Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema svakome ko izvan njene teritorije uini: a) bilo koje krivino djelo protiv integriteta Bosne i Hercegovine iz glave XVI (Krivina djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine) ovog zakona; b) krivino djelo krivotvorenja novca ili krivotvorenja vrijednosnih papira Bosne i Hercegovine, krivino djelo krivotvorenja znakova za vrijednost ili krivotvorenja znakova za obiljeavanje robe, mjera i utega izdatih na osnovu propisa institucija Bosne i Hercegovine iz l. 205. do 208. ovog zakona; c) krivino djelo koje je Bosna i Hercegovina obavezna kanjavati prema propisima meunarodnog prava, meunarodnih ili meudravnih ugovora; d) krivino djelo protiv slubene ili odgovorne osobe u institucijama Bosne i Hercegovine u vezi s njezinom slubom. Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema dravljaninu Bosne i Hercegovine koji izvan teritorije Bosne i Hercegovine uini bilo koje drugo krivino djelo osim onih koja su obuhvaena odredbom stava 1. ovog lana. Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema strancu koji izvan teritorije Bosne i Hercegovine prema Bosni i Hercegovini ili njezinom dravljaninu uini bilo koje krivino djelo koje nije obuhvaeno odredbom stava 1. ovog lana. Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema strancu koji izvan teritorije Bosne i Hercegovine prema stranoj dravi ili prema strancu uini krivino djelo za koje se po tom zakonodavstvu moe izrei kazna zatvora od pet godina ili tea kazna U sluajevima iz stava 2. i 3. ovog lana krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primijenit e se samo ako se uinilac krivinog djela zatekne na teritoriji Bosne i Hercegovine ili joj bude izruen, a u sluaju iz stava 4. ovog lana samo ako se uinilac zatekne na teritoriji Bosne i Hercegovine i ne bude izruen drugoj dravi.

(2)

(3)

(4)

(5)

U ovom lanu sadrana je druga grupa odredbi prostornog vaenja krivinog zakonodavstva u kojima su utvreni principi i pravila primjene krivinog zakonodavstva BiH u sluajevima kada su krivina djela izvrena u inostranstvu, tj. kada se njegova primjena ne moe ostvariti putem teritorijalnog principa iz l. 11. Radi se, dakle, o prostoru koji ne pripada represivnoj ili krivinopravnoj vlasti nae drave, to predstavlja podruje koje je pod krivinopravnom vlau neke druge zemlje ili prostoru koji ne pripada ni jednoj krivinopravnoj vlasti. Za primjenu 92

naeg krivinog zakonodavstva u ovakvim sluajevima zakon predvia nekoliko principa: realni, personalni i univerzalni princip. Treba naglasiti da su ove odredbe, sve do Novele od 9.07. 2003. gotovo u potpunosti odgovarale odredbama iz lana 14. KZ RH. (1) U st. 1. ovog lana predviena je primjena naeg krivinog zakonodavstva prema tzv., realnom ili zatitnom principu za odreeni broj krivinih djela koja su izvrena u inostranstvu, odnosno izvan prostora obuhvaenog l. 11., a za koja se zbog njihove opasnosti za BiH, odnosno znaaja dobara na koja su upravljena, ne moe oekivati da e drava na ijoj su teritoriji ta djela uinjena dovoljno uspjeno obezbjeivati zatitu tim vrijednostima ili interesima. U odnosu na ranije zakonodavstvo, broj ovih djela sada je dosta heterogen i znatno proiren, pa je u tom smislu teko govoriti da su ona data taksativno (numerus clausus), odnosno da su takvog karaktera, naroito ako se imaju u vidu djela pod ta. c) i d) Ako se ima u vidu ovakva priroda ovih djela, onda je unoenje krivinih djela koja je BiH obavezna kanjavati prema propisima meunarodnog prava, kao i nekih drugih, u ovu odredbu pogreno. Primjenu naeg krivinog zakonodavstva za ova djela trebalo je obezbijediti u okviru univerzalnog principa iz stava 4., to je sasvim logino, a u skladu je i sa tendencijom da se ovo naelo proiri na meunarodna krivina djela.4 Pored toga, neophodno je datu formulaciju precizirati u tom smislu da se ipak zna da li je rije samo o krivinim djelima iz Glave XVII KZ BiH, ili jo nekim drugim djelima, to vai i za djela iz take d), kao i neka iz take b) (npr., djelo iz l. 207. sa novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine). U protivnom, obaveze BiH su jako proirene, jer je prema ovakvom zakonskom tekstu obavezna progoniti i kanjavati svakog izvrioca koji je izvrio navedena djela bilo gdje, pa i onda ako je osuen i kaznu izdrao u nekoj drugoj zemlji, to je nerealno i neopravdano (up. Novoselec, str. 284.). (2) Dok se kod realnog principa radi o proirenju vaenja naeg krivinog zakonodavstva na svakoga ko van granica BiH uini samo krivina djela nabrojana u st. 1., kod principa iz st. 2. (princip aktivnog personaliteta ili nacionalni princip) represivna vlast nae zemlje odnosi se samo na krivina djela naih dravljana koja izvre u inostranstvu, izuzimajui ona krivina djela koja su navedena u st. 1. kod realnog principa. Svakako da je za ovo uslov da se na dravljanin nae na naoj teritoriji ili da joj bude izruen, to je istaknuto u odredbi iz st. 5. ovog lana. Ostali uslovi za primjenu naeg zakonodavstva po ovom principu, kao i u drugim sluajevima izvrenja krivinih djela izvan teritorije BiH, dati su u odredbama l. 210. ZKP BiH (u tom smislu v. i komentar uz l. 210. ZKP BiH). Osnovni razlog opravdanja i usvajanja jednog ovakvog principa proizilazi iz postulata pravinosti i interesa svake zemlje da njeni graani u inostranstvu potuju pravne norme (res publicae interest habere bonos subditos), pa se stoga ne bi smjelo dopustiti da jedno lice samo radi toga to je na graanin izbjegne pravdi i ostane nekanjen za kriminalna djela sklanjanjem u svoju zemlju. S obzirom da
4

U tom smislu i u par. 1. Njemakog meunarodnog krivinog zakonika (Vlkerstrafgesetzbuch) od 26.06.2002., nav. prema Novoselec, cit. rad, str. 284., v. i fusn. 64.

93

takvi uinioci po pravilu ne mogu biti ekstradirani, bez ovakve odredbe oni bi ostali nekanjeni. Stoga ova odredba i predstavlja svojevrsnu zamjenu za pravilo o neizruenju svojih dravljana - aut dedere, aut judicare (ili izrui ili sudi). (3) U stavu 3. ovoga lana predviena je mogunost primjene naeg krivinog zakonodavstva i na stranca koji u inostranstvu uini prema BiH ili prema njenom dravljaninu neko drugo krivino djelo, osim onih navedenih u st. 1. ovog lana na koja se primjenjuje, vidjeli smo, realni princip prema kojem su obuhvaeni i nai graani ukoliko u inostranstvu uine neko od, u toj odredbi, navedenih djela (supsidijarni ili ogranieni realni princip). Prema tome, zatita naih pravnih dobara u inostranstvu proiruje se i na druga pravna dobra koja su povrijeena krivinim djelom koje izvri stranac, izvan onih djela navedenih kod primarnog realnog principa iz st. 1. Dakle, na osnovi zatite naih pravnih dobara od krivinih djela izvrenih u inostranstvu, nastalo je vie principa na temelju kojih se primjenjuje nae krivino zakonodavstvo. Prvi princip (st. 1.) obezbjeuje njegovu primjenu kada je u pitanju zatita znaajnih pravnih dobara, po pravilu politikog karaktera, i ta djela su posebno navedena, dok su u ovoj odredbi sadrana zapravo dva principa: jedan kojim se obezbjeuje primjena naeg zakona kada se radi o krivinim djelima izvrenim izvan BiH a kojima se povreuju pravna dobra koja nisu obuhvaena realnim principom iz st. 1. (supsidijarni realni princip), i drugi koji se odnosi na primjenu naeg krivinog zakonodavstva onda kada su u pitanju krivina djela izvrena u inostranstvu, a koja su upravljena protiv naih dravljana. Radi se, dakle, o djelima gdje su nai dravljani rtve krivinog djela, u krivinopravnom smislu pasivni subjekti, pa se stoga ovo pravilo jo naziva i principom pasivnog personaliteta, koje takoe spada u realni princip. Ova odredba se odnosi samo na stranca kada u inostranstvu izvri neko djelo u smislu ove odredbe. Meutim, ako su izvilac krivinog djela i rtva tog djela nai dravljani, tada su u koliziji naelo aktivnog (st. 2.) i naelo pasivnog personaliteta iz ove odredbe, i pri takvoj situaciji u pravilu daje se prednost naelu aktivnog personaliteta (up. Bai II, str. 98.). Navedeni principu su supsidijarnog ili uslovnog karaktera, jer se primjenjuju samo pod odreenim uslovima, koji su isti kao i kod aktivnog personalnog principa iz st. 2. (4) U st. 4. sadran je univerzalni ili kosmopolitiski princip prema kojem se krivino zakonodavstvo BiH primjenjuje i prema strancu koji izvan teritorije BiH prema stranoj dravi ili prema strancu izvri krivino djelo za koje se prema tom zakonodavstvu moe izrei kazna zatvora od pet godina ili tea kazna. Rije je dakle o takvim situacijama u kojima krivino djelo, njegov uinilac, ni ugroena ili povrijeena pravna dobra, nisu u bilo kakvom odnosu sa naim pravnim poretkom, to otvara pitanje osnova primjene naeg zakonodavstva u takvim situacijama. Pravi smisao ovog principa proizilazi iz meunarodne solidarnosti i potrebe spreavanja tekih krivinih djela upravljenih protiv takvih vrijednosti koje su kosmopolitske, koje predstavljaju opte interese svih naroda i svih ljudi i ija povreda iritira sve civilizovane ljude. Takva su sva krivina djela protiv meunarodnog humanitarnog prava, kao to su genocid, ratni zloini i druga djela protiv ovjenosti, ali su to i sva krivina djela koja su po svom karakteru 94

internacionalna, kao to su npr., trgovina ljudima, neovlatena proizvodnja i promet opojnim drogama, opasnim orujima, terorizam i pomaganje teroristikih aktivnost, razliiti vidovi organizovanog kriminala koji ne poznaje nacionalne granice i dr. Prema tome, osnov ovog principa nalazi se u meunarodnim obavezama svake zemlje da se bori protiv (tekog) kriminala bez obzira da li je on ili nije direktno upravljen protiv nje, njenih dobara ili njenih graana. Iz navedene odredbe se vidi da je nae zakonodavstvo ovaj princip postavilo ire, jer obuhvata sva teka krivina djela (sa kaznom od pet godina ili teom), bez obzira da li su po svom karakteru internacionalna ili nisu. Meutim, neopravdano je izostavljena ranija odredba koja je predviala ogranienje da se u takvom sluaju ne moe izrei tea kazna od kazne propisane zakonom zemlje u kojoj je djelo uinjeno. Iako ovo ogranienje moe da proizilazi iz l. 15. st. 1. MPGPP, bilo bi bolje da je to i izriito istaknuto, kao to je to npr. u KZ SRJ, l. 107.st. 2.; KZ Slovenije, l. 123. st.2. (5) Pored navedene teine djela, uslovi za primjenu naeg krivinog zakonodavstva po ovom principu, su da se stranac-uinilac zatekne na teritoriji BiH i da ne bude izruen stranoj dravi, to znai da se u sutini po ovom principu primjena naeg zakonodavstva svodi samo na stranog dravljanina (uinioca krivinog djela) koji ne bude ekstradiran. Ostali uslovi za primjenu naeg krivinog zakonodavstva prema ovom principu dati su u odredbi iz l. 210. ZKP BiH i oni su u naelu isti kao i kod personalnog i supsidijarnog realnog principa iz st. 2. i 3. ovog lana, iz ega proizilazi da je i ovaj princip supsidijarnog karaktera. U naoj sudskoj praksi su rijetki sluajevi primjene krivinog zakonodavstva po ovom principu. Ve smo naveli da se primjena ovog principa svodi samo na situacije izvrenja teih krivinih djela i to kada stranac ne bude izruen stranoj dravi. Meutim, ako se ima u vidu da se u ovakvim situacijama u praksi uglavnom vri ekstradicija stranaca ako su ispunjeni uslovi za to (v. Glava XXXI ZKP BiH), to jo vie suava primjenu zakona po ovom principu, jasno je da se on zaista veoma rijetko koristi. To ipak ne umanjuje naelni znaaj ovog principa jer on omoguava da se prema uiniocu teih krivinih djela uvijek moe primijeniti krivini zakon. Nerijetko se uz prostorno vaenje krivinog zakonodavstva, raspravljaju i institucije ekstradicije i azila. Ekstradicija je zakonom ureeni postupak izruenja uinioca iz jedne u drugu zemlju radi krivinog gonjenja ili izvrenja ve izreene kazne (v. Glavu XXXI, l. 414. - 431. ZKP BiH). Azil ili utoite podrazumijeva zatitu koju jedna drava prua graaninu druge drave od akata njegove drave. Iako su povezane sa pitanjem prostornog vaenja krivinog zakonodavstva, ove ustanove su ipak procesnog karaktera (vie o tome v. Krapac-Birin, Meunarodna krivina pomo, Zagreb, 1987.).

95

Sudska praksa:
U kaznu koju izrekne za isto krivino delo domai sud, uraunava se samo kazna koju je uinilac za isto delo prema presudi stranog suda u stranoj dravi stvarno izdrao, a ne i onaj deo kazne za koji je uinilac osloboen ili za koji je dato pomilovanje ili amnestija. Presuda Vieg suda u Kopru, Kp. 22/80, od 30.01. 1980. , ejovi, 629,630. Okolnost da uinitelji moraju biti zateeni na teritoriju R. Hrvatske kao jedna od pretpostavki za primjenu principa aktivnog personaliteta (l.106. KZJ), odnosno univerzalnog principa (l. 107. st.2. KZJ), znai da ih R. Hrvatska mora trajno drati i biti u mogunosti da im sudi. Prema tome, ako su dva uinitelja krae izvrene na podruju SR Njemake, od koji je jedan hrvatski a drugi njemaki dravljanin, uhvaeni na podruju R. Hrvatske, ali odmah nakon toga puteni pa su napustili teritorij RH, ne moe se smatrati da su oni zateeni na teritoriju RH te se u odnosu na njih represivna vlast RH ne moe zasnivati na principu aktivnog personaliteta niti na univerzalnom principu. VS RH, IV K 94/91. od 19.2.1992. Prema Horvatiu, str. 191. - 192.

Primjena opeg dijela ovog zakona lan 13. (1) (2) (3) Odredbe opeg dijela ovog zakona primjenjuju se prema uiniocima svih krivinih djela propisanim u zakonima Bosne i Hercegovine Odredbe opeg dijela ovog zakona primjenjuju se prema maloljetnicima, osim ako zakonom nije drugaije propisano Odredbe opeg dijela ovog zakona primjenjuju se na pravne osobe, osim ako ovim zakonom nije drugaije propisano

(1) Odredba ovakvog karaktera neophodna je kako zbog postojee koncepcije zakonodavne nadlenosti inaugurisane u BiH u oblasti krivinog zakonodavstva, tako i radi toga da se ukae na potrebu da se ove odredbe primjenjuju i u odnosu na dopunsko ili sporedno krivino zakonodavstvo kada se u njima reguliu pojedina krivinopravna pitanja, to u najveoj mjeri podrazumijeva propisivanje odreenih krivinih djela, tzv. izvankodifikacijske inkriminacije. Zapravo, osnovna funkcija ove odredbe sastoji se prvenstveno u tome to ona predstavlja osnov za koncipiranje i ustrojstvo cjelokupnog krivinog zakonodavstva na nivou BiH. Dakle, odredbe opteg dijela osnovnog zakonodavstva vae ne samo za krivinopravne odredbe u ovom, ve i u svim drugim zakonima koji sadre krivinopravne odredbe. Upravo u odnosu na ove druge zakone, ova odredba je od posebnog znaaja, jer je njegovo nekontrolisano irenje karakteristika ovog vremena. Prema tome, da bi se obezbijedila unutranja 96

usklaenost ili harmonizacija cjelokupnog krivinopravnog sistema, jedinstvo opte kaznene politike na nivou tog sistema, neophodno je da se pri statuiranju krivinih djela i propisivanju krivinih sankcija u sporednom krivinom zakonodavstvu potuju odredbe Opteg dijela ovog krivinog zakona. Nepotovanje ovog zahtjeva predstavlja opasnost od ozbiljnog naruavanja integriteta krivinog zakonodavstva i njegove unutranje usklaenosti. Prema tome, ovakva jedna odredba je na liniji obezbjeenja principa zakonitosti, garantivne funkcije krivinog prava, jasnijeg postavljanja granica kanjivosti i odreenijeg postavljanja granica ovjekovih prava i afirmaciju pravne sigurnosti uopte. Ozbiljnija odstupanja od ovoga mogu da vode do delegitimacije, naroito odredaba posebnog dijela krivinog zakonodavstva, jer bi se pri pretjeranom prenoenju zakonske regulative u ovo zakonodavstvo moglo desiti da posebni dio osnovnog krivinog zakonodavstva bude dobrim dijelom van primjene. Istina, treba naglasiti da po ovom pitanju postoji i drugo stanovite prema kojem se drugim zakonima moe odstupati od ovih odredaba, bez obzira na njegov sistemski znaaj. Pri tome se naglaava da se radi o tzv. specijalnim zakonima koji mogu odstupati od odredaba opteg dijela KZ, odnosno da se njima preutno mogu mijenjati takve odredbe. Ako bi i postojali izuzetni razlozi koji bi eventualno opravdavali odstupanje od rjeenja predvienih u osnovnom krivinom zakonodavstvu, ipak je mnogo ispravnije u tom sluaju pristupiti promjeni normi sistemskog zakona, nego initi odstupanja putem posebnih zakona. Prema tome, ako se takva potreba ve ukae, onda je jedino ispravno da se to ini na nain kojim se obezbjeuje jedinstvo opte kaznene politike i unutranja usklaenost krivinopravnog sistema kao jedinstvene grane zakonodavstva. Isto tako, kada su u pitanju, tzv. izvankodifikacijske inkriminacije, za ije postojanje jo i sada postoje odreeni razlozi, najbolje bi bilo ukoliko se pri njihovom statuiranju ne bi naputali postavljeni okviri u odredbama opteg dijela ovog zakona. Tretiranje tih zakona kao specijalnih kojima se mogu mijenjati odredbe ovog zakona je neprihvatljivo za jedan demokratski i stabilan pravni sistem, a i pravno pogreno jer se ovdje uopte ne radi o takvom odnosu zakonskih normi. Ustanove opteg dijela su univerzalnog karaktera i one obavezuju sve ostale zakonodavce i u tom pogledu ne mogu postojati specijalni zakoni koji bi ih mijenjali. To proizilazi eo ipso iz karaktera samog krivinog zakona koji predstavlja osnovni i jedini akt u svakoj dravi koji statuira opta naela, ustanove koje obavezuju sve ostale zakone kada reguliu pitanja iz krivinopravne oblasti. Stoga se ne mogu u tim posebnim zakonima naputati opti okviri postavljeni u KZ, npr. propisivati kazna zatvora izvan u ovom zakonu predvienih granica, mijenjati rokovi zastare, predviati pravne posljedice i kod onih krivinih sankcije kod kojih ih po KZ nema, npr. uslovne osude, novane kazne itd. Isto tako, ne bi se smjelo desiti da se posebnim zakonima predviaju krivina djela koja ve postoje u osnovnom krivinom zakonodavstvu, sa sasvim drugaijim opisima njihovih zakonskih bia, kao i sa drugaijim propisanim kaznama, uglavnom mnogo stroim. (2)(3) U odredbi stava 2. utvreno je da se odredbe opteg dijela KZ BiH primjenjuju i prema maloljetnicima, izuzev sluajeva kada u ovom ili nekim 97

drugim propisima nije neto drugo propisano. To znai da su odredbe opteg dijela ovog zakona supsidijarnog karaktera i primjenjuju se samo pod uslovom da u drugim zakonskim normama nije prihvaeno drugaije rjeenje. Isto se odnosi i kada je u pitanju vaenje i primjena ovih odredaba u odnosu na privredna drutva (st.3.), u odnosu na koja vrijede i posebne odredbe sadrane u Glavi XIV u kojima su postavljena posebna pravila krivine odgovornosti koja se odnose na pravna lica. Detaljnije u vezi sa primjenom krivinog zakonodavstva prema ove dvije kategorije lica se raspravlja u poglavljima X i XIV.

98

IV - GLAVA ETVRTA - ZASTARA


Literatura: Bai, F., Kazneno pravo, opi dio, V. preraeno i proireno izdanje, Zagreb 1988., str. 479.-485.; Pavii, B.-Vei, P., Komentar kaznenog zakona, Zagreb 1999., str. 70.-78.; Bai, F., Marginalije uz novi kazneni zakon, HLJKPP br.2/1997., Lazarevi, LJ., Krivini zakon SRJ s kraim komentarom, Beograd 1999., str. 206.-225.; Zlatari, B., Krivini zakonik u praktinoj primjeni, I. svezak-opi dio, Zagreb 1956., str. 287.-295.; Bavcon, Lj. et al, Krivini zakonik s objanjenjima, Ljubljana 1961., str. 158.-165.; Bai, F. et al, Komentar krivinog zakona SRJ, Beograd 1995., str. 380.-393.; Bai, F. et al, Komentar krivinog zakona SFRJ, Beograd 1982., str. 362-374.; Horvati, .-Novoselec, P., Kazneno pravo, opi dio, Zagreb 2001., str. 483. i 484.; Kramari, I., Kazneni zakon sudska praksa, Zagreb 1998., str. 210.-214.; Garai, A., Kazneni zakon u sudskoj praksi, Zagreb 2001., str. 16.-25.; Pavii, B. Grozdani, V., Komentar Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske, Rijeka 1996., str. 167.-174.; Jovaevi, D., Komentar Krivinog zakona SRJ, Beograd 2002., str. 217.-226.; Simi, I., Zbirka sudskih odluka iz krivinopravne materije, 4. knjiga, Beograd 2002., str. 63.-65.; Lazarevi, Lj., Krivino pravo, opti deo, Beograd 2000., str. 424.-433.; Tahovi, J., Komentar krivinog zakonika, Beograd, 1957. , str. 243.-252.; Stojanovi, Z., Komentar krivinog zakona SRJ, Beograd, 2003., str. 150.-154. i 155.-157. Kurtovi, A., Pomilovanje u kaznenom postupku, HLJKPP br.: 2/2003, Zagreb 2003., str. 479.-511.

Zastara je opi institut kaznenog prava koji je prihvaen u veini suvremenih kaznenih sustava, a kojim se iskljuuje pravo drave na kanjavanje ius puniendi, odnosno koji predstavlja osnov za prestanak ovlasti nadlenih tijela na izvrenje kaznenih i dugih sankcija (zastara kaznenog progona) ili na izvrenje pravomonih sudskih odluka (zastara izvrenja kazni i sigurnosnih mjera). U ovoj glavi predviene su odredbe o zastari kaznenog progona (l. 14.), tijeku i prekidu zastare kaznenog progona (l. 15.), zastari izvrenja kazni, sporednih kazni i sigurnosnih mjera (l. 16. i l. 17.), odredbe o tijeku i prekidu zastare izvrenja kazni i sigurnosnih mjera (l. 18.), te odredbe o nezastarivosti kaznenog progona i izvrenja kazni (l. 19.). Zastara je jedan od zakonskih osnova uslijed kojeg prestaje ovlast nadlenih tijela kaznenog progona, odnosno pravosudnih tijela na pokretanje kaznenog postupka ili nastavljanje ve zapoetog kaznenog postupka protiv odreene osobe za odreeno kazneno djelo, odnosno uslijed kojeg prestaje ovlast nadlenih tijela za izvrenje kazni, sporednih kazni ili sigurnosnih mjera izreenih sudskom odlukom odreenoj osobi zbog poinjenog kaznenog djela. O pravnoj prirodi zastare kaznenog progona postoje podijeljena miljenja. Dok jedni istiu proceduralni karakter zastare, drugi primat daju materijalnopravnom karakteru ovog instituta. Postoje mjeovite teorije koje uzimaju u obzir i materijalnopravnu i procesnopravnu prirodu zastare. Prema teoretiarima koji prioritet daju procesualnom karakteru zastare, kod zastare se ne radi o nekoj materijalnopravnoj osnovi prema kojoj bi se ugasilo pravo na kaznu, ve o procesualnoj zapreki. Protiv materijalnopravnog karaktera zastarijevanja govori to da nikad samim istekom vremena ne moe ostati nekanjeno neto to je bilo kanjivo; protiv nezastarijevanja govore razlozi tekoe dokazivanja, opasnost od pogrenih odluka, tako da razlozi pravne sigurnosti ine osnovu koja opravdava zastaru. S druge strane, oni koji u zastari vide instituciju materijalnopravnog 99

karaktera istiu prioritet materijalnopravnih odredbi u odnosu na procesualne; to to nema mjesta za progon u biti je posljedica prestanka potrebe za kanjavanjem, te se ne moe negirati da u pravu i ivotu istek vremena ima nekad produktivnu, a nekad destruktivnu snagu na zakon, odnosno da jedna injenina situacija svojim trajanjem stie svojstvo pravne situacije (Bai, str. 480.). O dvojbenoj prirodi ovog instituta u naem pravu govori injenica da iz zakonskih odredbi proizilazi da je institutu zastare u pojedinim sluajevima dat procesnopravni karakter, a u drugim sluajevima materijalnopravni karakter. Tako je na primjer u ZKP BiH u l. 283. predvieno, izmeu ostalog, da e sud izrei presudu kojom se optuba odbija ako se kazneni progon ne moe poduzeti zbog zastare, to ukazuje na proceduralni karakter ovog instituta, dok se u l. 298. st. 1 to. c) istog zakona nastupanje zastare navodi kao jedna od povreda kaznenog zakona. Kao osnovni razlog koji opravdava institut zastare istie se da po proteku odreenog vremenskog perioda poslije poinjenog kaznenog djela, odnosno poslije donoenja pravomone sudske odluke nije vie kriminalnopolitiki opravdano kanjavanje poinitelja, jer protekom vremena svrha kanjavanja gubi znaaj, kako s aspekta ope prevencije (djelo i poinitelj padaju u zaborav) tako i sa aspekta posebne prevencije. S druge strane u prilog instituta zastare govore i procesni razlozi: poslije proteka izvjesnog vremena izvoenje pojedinih dokaza je esto nemogue ili znatno oteano (npr., neki svjedoci su umrli, sjeanje na dogaaje je nejasno, zbog promijenjenih uvjeta nije mogue izvriti valjanu rekonstrukciju dogaaja, neki dokazi su vremenom uniteni ili ih je nemogue sprovesti). Pored toga, razlozi pravne sigurnosti govore u prilog injenici da se graanin ne moe beskonano drati u neizvjesnosti u pogledu pokretanja ili nastavka kaznenog progona i izvrenja kaznenih sankcija. Po svojoj prirodi zastara je ustanova javnog karaktera; ona ne proizilazi iz uvaavanja nekih osnovnih prava ovjeka, niti predstavlja privilegij pojedinca, tako da osoba na koju se ima primijeniti institut zastare ne moe inzistirati, traiti da se, iako je nastupila zastara, protiv nje vodi kazneni postupak i da bude osuena, odnosno da ne moe zahtijevati da se izvri kaznena sankcija ako je zastara kaznenog progona, odnosno izvrenja ve nastupila. Na zastaru kaznenog progona i zastaru izvrenja kaznenih sankcija tijela kaznenog progona, pravosudna i druga tijela paze po slubenoj dunosti. Zastarjelost krivinog gonjenja lan 14. (1) Ako u ovom zakonu nije drukije propisano, krivino gonjenje ne moe se poduzeti kada od uinjenja krivinog djela protekne: a) tridesetpet godina za krivino djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora; b) dvadeset godina za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora preko deset godina;

100

(2)

petnaest godina za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina; d) deset godina za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora preko tri godine; e) pet godina za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora preko jedne godine; f) tri godine za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novanom kaznom. Ako je za krivino djelo propisano vie kazni, rok zastarjelosti odreuje se po najteoj propisanoj kazni.

c)

(1) (2) U ovom lanku predviena je zastara kaznenog progona. Protekom odreenog vremena kazneni postupak ne moe se pokrenuti. Ukoliko kazneni postupak jo nije ni pokrenut, nastupanjem zastare kaznenog progona, kazneni postupak se ne moe ni pokrenuti; prestalo je pravo nadlenog tijela pokrenuti postupak. U sluaju da je zastara nastupila u tijeku ve pokrenutog kaznenog postupka, kazneni postupak se prekida, a ako je postupak bio u fazi presuenja, sud donosi presudu kojom se optuba odbija. Zastara kaznenog progona poinje tei od vremena poinjenja kaznenog djela. Prema odredbi l. 23 st. 1 KZ BiH kazneno djelo je poinjeno kako u mjestu gdje je poinitelj radio ili bio duan raditi, tako i u mjestu gdje je posljedica njegovog injenja ili neinjenja potpuno ili djelomino nastupila. Imajui u vidu naznaene odredbe rok zastare kaznenog progona poinje tei od dana kad je poduzeta radnja izvrenja djela. Ponekad ovako odreenje roka poetka zastare ima lou stranu da u nekim sluajevima rok zastare poinje tei i prije nego je kazneno djelo dovreno (onda i prije nego je bilo mogue poeti kazneni postupak). Naime kod pojedinih kaznenih djela vremenski mogu biti razdvojeni radnja i posljedica kaznenog djela (npr., kod kaznenog djela nepropisnog izvoenja graevinskih radova, ruenje kue nekoliko godina po dovrenju zgrade). U ovakvim situacijama trebalo bi podrazumijevati da rok zastare poinje tei od dana kad je posljedica nastupila, jer ne moe zastarjeti ono to nije bilo kanjivo. (Bai, str. 483.). Kod kaznenih djela neinjenja zastara kaznenog progona poinje tei od trenutka kad je poinitelj bio duan raditi, odnosno kad je proputena obveza injenja. Posebno pitanje predstavlja nain odreivanja rokova zastare kod produenog, kolektivnog i trajnog kaznenog djela te, tzv. kaznenih djela stanja. Kod produenog kaznenog djela radi se o jednom kaznenom djelu sainjenom od vie radnji. Prema preteitom stajalitu zastara kaznenog progona kod produenog kaznenog djela se rauna od dana poduzimanja posljednje radnje koja ulazi u sastav produenog kaznenog djela, a rok se odreuje prema kvalifikaciji koja je prihvaena za produeno kazneno djelo. Kod viekratnih kaznenih djela zastara se rauna od dana poinjenja posljednje radnje iz sastava takvog djela. Kod trajnih kaznenih djela zastara se rauna od dana prestanka protupravnog stanja, npr. kod kaznenog djela protupravnog lienja slobode 101

radnjom izvrenja smatra se itavo vrijeme dok traje prouzroeno protupravno stanje, tako da zastara poinje tei od trenutka prestanka lienja slobode. Ukoliko je kod produenog kaznenog djela za pojedine radnje, kaznena djela koja ulaze u sastav produljenog kaznenog djela nastupila apsolutna zastara kaznenog progona, kazneno gonjenje za te radnje, odnosno to kazneno djelo, ne bi bilo mogue (npr. odluka VSH K-658/79 od 12. 02. 1980.). Postoje i protivna stajalita koje rok zastare kaznenog progona i kad je u pitanju apsolutna zastara vezuju iskljuivo za posljednju poinjenu radnju iz sastava produljenog kaznenog djela. Kod kaznenih djela kvalificiranih teom posljedicom rok zastare se odreuje prema kazni koja je propisana za kvalifikatorni oblik kaznenog djela, a kod privilegiranih oblika kaznenih djela rok zastare se odreuje prema kazni propisanoj za taj oblik kaznenog djela. U sluaju da se radi o pokuaju kaznenog djela, mjerodavna je propisana kazna za dovreno kazneno djelo. Zastara kaznenog progona za kaznena djela poinjena od strane sudionika odreena je kaznenim djelom glavnog poinitelja, a to je posljedica akcesornosti sudionitva. Ukoliko su u pitanju kaznena djela poinjenja u stjecaju, zastara kaznenog progona odreuje se za svako pojedino kazneno djelo poinjeno u stjecaju. Ukoliko vrijeme poinjenja kaznenog djela nije decidirano navedeno nego se u optunici navodi da je ostvareno odreene godine i odreenog mjeseca, ali ne i odreenog dana, onda se moe uzeti da je djelo poinjeno i posljednjeg ali i prvog dana tog mjeseca, a ako pitanje nastupa zastare ovisi o tome je li djelo poinjeno prije ili poslije u tijeku odreenog mjeseca, kad se dan poinjenja ne moe pouzdano utvrditi, mora se uvijek uzeti ono to je za poinitelja povoljnije (Garai, str. 17.). Rokovi zastare utvreni su prema godinama, a raunaju se kalendarski, dakle, razliito od postupovnih rokova. Zastara je nastupila poetkom kalendarskog dana koji odgovara poetku dana zastare. Utvrivanje roka zastare je injenino pitanje. S obzirom na to, glede dvojbe o injenicama o kojima ovisi zastara vrijedi naelo in dubio pro reo (Pavii, str. 73.). Okolnost da rok zastare pada u neradni dan odnosno praznik nema utjecaja na raunanje roka zastare, zastara se ne produuje na sljedei radni dan. U ovom lanku predvieno je pet kategorija rokova zastare odreenih za pojedine skupine kaznenih djela, a prema propisanoj kazni. Najdui rok zastare je 35 godina, a najkrai rok zastare je 3 godine. Prema odredbi stavka 1. zastara kaznenog progona nastupa kada od poinjena kaznenog djela protekne: a) trideset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora; b) dvadeset godina za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora preko deset godina; c) petnaest godina za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina; 102

deset godina za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora preko tri godine; e) pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora preko jedne godine; f) tri godine za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novanom kaznom. Stavkom 2. ovog lanka propisano je da, ako je za kazneno djelo propisano vie kazni, rok zastare odreuje se prema najteoj propisanoj kazni. Ako je za kazneno djelo propisano vie alternativnih kazni ili kumulativnih kazni, rok zastare kaznenog progona se odreuje prema najteoj propisanoj kazni. Na rok zastare nemaju utjecaja zakonske mogunosti oslobaanja od kazne ili ublaavanje kazne. U vezi odredbi o zastari kaznenog progona posebne dvojbe izaziva pitanje mogunosti primjene l. 4. st. 2 KZ BiH o vremenskom vaenju kaznenog zakona, odnosno mogunosti primjene blaeg zakona, kao i mogunosti primjene instituta in dubio pro reo. Ukoliko bi dolo do izmjene kaznenog zakona na nain da je kod odreenog kaznenog djela promijenjena vrsta i mjera kazne treba primijeniti odredbe l. 4 KZ BiH. Naime, ukoliko se novom propisanom kaznom skrauje rok zastare rok zastare bi se odreivao prema novoj propisanoj kazni (zakon je blai za poinitelja). Ako bi se radilo o novoj propisanoj kazni kojom se produava rok zastare u obzir bi dola primjena samo odredbi zakona koji je bio na snazi u vrijeme poinjenja kaznenog djela. Povratnu snagu nema onaj zakon koji bi produio ve zapoeti rok zastare ili ukinuo nastupjelu zastaru, ali povratnu snagu ima onaj zakon koji bi skratio te rokove. Nije doputeno da kasniji zakon oivi ve protekle rokove tj. nastupjelu zastaru (Bai, str. 481.). Ukoliko je nejasna kvalifikacija kaznenog djela zastarni rok se rauna prema djelu koje je zaprijeeno lakom kaznom, naime za koje djelo bi za krae vrijeme nastupila zastara. Takoer, u dvojbi o vremenu pa i danu kad je djelo poinjeno odnosno kad je otpoela zastara uzima se u obzir ono vrijeme koje je povoljnije za poinitelja (Komentar 2., str. 283. i 284.) Sudska praksa:
Za zastaru kaznenog progona odluan je protek rokova propisanih u zakonu od poinjenja kaznenog djela, dakle odluno je vrijeme poinjenja djela, a ne vrijeme kad je ovlateni tuitelj saznao za kazneno djelo. Odluka Okrunog suda u Zagrebu, br. K-929/82 od 27.06. 1982. Nema nastupanja relativne zastare kaznenog progona kada je od dana izdavanja tjeralice protekao rok zastare pokretanja kaznenog postupka ukoliko tjeralica nije povuena; sve dok je tjeralica na snazi zastara se prekida tek nastupom apsolutne zastare. Presuda VSH, br.: K-463/81 od 11.06. 1981.

d)

103

Nepoduzimanjem procesnih radnji od strane suda u periodu od donoenja i javnog objavljivanja presude do dostavljanja prijepisa pismeno izraene presude strankama, istekom roka propisanog u zakonu nastupa zastara kaznenog gonjenja. Presuda VSS, KZZ-3/99 od 28.01.1999. Kod trajnih kaznenih djela zastara poinje tei od prestanka protupravnog stanja .Prvostupanjskim rjeenjem je obustavljen kazneni postupak zbog zastare kaznenog gonjenja s obrazloenjem da dan i mjesec izvrenja kaznenog djela samovlaa nije mogue sa sigurnou utvrditi, a poznata je samo godina izvrenja. Meutim, drugostupanjski sud je naao da se ovdje radi o trajnom kaznenom djelu kod koga rok zastare poinje tei tek kada je prestalo protupravno stanje odnosno kada je trajno kazneno djelo dovreno. Rjeenje Okrunog suda u Beogradu, br.: K-393/01 od 21.03. 2001. Kad je u tijeku postupka po albi nastupila apsolutna zastara kaznenog progona poto je donijeta oslobaajua presuda, ista se nee preinaiti jer je povoljnija za okrivljenog. Prvostupanjskom presudom okrivljeni je osloboen optube na osnovu l. 350. 3. ZKP da je u stjecaju izvrio kaznena djela iz l. 225.st.1 i l. 176. st.1 KZS. Odluujui po albi drugostupanjski sud je naao da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao neosnovanu albu u odnosu na kazneno djelo iz l.176. st.1 KZS, a u odnosu na kazneno djelo iz l. 225. KZS da je u tijeku albenog postupka nastupila apsolutna zastara kaznenog progona. Meutim, s obzirom da je u konkretnom sluaju donijeta oslobaajua presuda koja je povoljnija za okrivljenog, to je drugostupanjski sud samo konstatirao da je u konkretnom sluaju nastupila zastara kaznenog progona na koju je sud duan da pazi po slubenoj dunosti u tijeku cijelog postupka. Presuda Okrunog suda u Beogradu br.K 2142/99 od 31.01. 2000.

Tok i prekid zastarjelosti krivinog gonjenja lan 15. (1) (2) (3) (4) (5) (6) Zastarijevanje krivinog gonjenja poinje od dana kad je krivino djelo uinjeno. Zastarijevanje ne tee za vrijeme za koje se po zakonu krivino gonjenje ne moe poduzeti ili nastaviti. Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se poduzima radi gonjenja uinioca zbog uinjenog krivinog djela. Zastarijevanje se prekida i kad uinilac, u vrijeme dok tee rok zastarjelosti, uini isto tako teko ili tee krivino djelo. Sa svakim prekidom zastarijevanje poinje ponovno tei. Zastarjelost krivinog gonjenja nastupa u svakom sluaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se po zakonu trai za zastarjelost krivinog gonjenja.

104

U ovom lanku predviene su odredbe o tijeku i prekidu zastare kaznenog progona, tj. odredbe o poetku zastare kaznenog progona (st. 1), o obustavi i prekidu zastare kaznenog progona (st. 2. 5.) i apsolutnoj zastari (st. 6.). (1) Odredbom stavka 1. predvieno je da zastara kaznenog progona poinje od dana kada je kazneno djelo poinjeno. Detaljna objanjenja vezana za poetak kaznenog progona data su u obrazloenju lanka 14. ovog zakona. (2) Stavkom 2. ovog lanka propisano je mirovanje (obustava) zastare kaznenog progona, odnosno da zastara ne tee za vrijeme za koje se po zakonu kazneni progon ne moe poduzeti ili nastaviti. Mirovanje zastare znai da zastara u odreenom vremenskom periodu ne tee zbog postojanja smetnji koje onemoguavaju otpoinjanje ili nastavak ve zapoetog kaznenog progona. U sluaju nastupanja mirovanja zastare kaznenog progona ve zapoeti kazneni postupak ne moe se nastaviti odnosno kazneni postupak ne moe otpoeti. U teoriji kaznenog prava postoje dvije skupine okolnosti, odnosno smetnji uslijed kojih dolazi do mirovanja zastare i to - faktike i pravne smetnje. Nae zakonodavstvo kao i veina suvremenih zakonodavstava uzima u obzir samo smetnje pravne prirode, tj. zakonske smetnje za nastupanje zastare, dok su faktike smetnje sa stajalita instituta zastare pravno irelevantne (faktike smetnje su npr.: nepoznato prebivalite, boravite poinitelja kaznenog djela, nepristupanost odreenog podruja zbog elementarnih nepogoda, poplave, poara i dr., bjekstvo osumnjiene osobe, privremeno zauzimanje odreenog podruja od strane neprijatelja i dr.). Pravne smetnje za voenje kaznenog postupka su npr., zastupniki imunitet, prethodno pribavljanje odobrenja predstavnikog tijela za kazneni progon odreene osobe, privremena duevna bolest ili poremeenost, prejudicijalno pitanje od kojeg ovisi pokretanje kaznenog postupka potrebno da bi se odluilo o ekstradiciji i dr. Mirovanjem zastare kaznenog progona rok zastare se produava za onoliko vremena koliko je trajalo mirovanje; u rok zastare se uraunava vrijeme koje je proteklo do nastupanja mirovanja i vrijeme koje protekne nakon prestanka mirovanja. U sluaju mirovanja, za razliku od prekida zastare, o emu e biti rijei kasnije, ne ponitava se vrijeme zastare koje je proteklo do nastupanja mirovanja. Ukoliko je u poinjenju kaznenog djela sudjelovalo vie osoba kao sudionika, mirovanje zastare odnosi se samo na onu osobu na koju se odnosi odreena okolnost, smetnja za kazneni progon; u odnosu na ostale sudionike zastara nesmetano tee. (3-6) U st. 3., 4. i 5. sadrane su odredbe o prekidu zastare kaznenog progona. Prekidom zastare kaznenog progona, kao i mirovanjem zastare produavaju se rokovi zastare. Za razliku od mirovanja zastare, prekid zastare kaznenog progona ima za posljedicu da se vrijeme zastare koje je proteklo do nastupanja prekida zastare ne rauna u rok zastare i taj rok po prestanku osnova za prekid tee iznova.

105

Prekidom zastare zaustavlja se tijek zastare progona usljed nastupanja odreenih okolnosti. U zakonu su predviena dva osnova za nastupanje prekida zastare kaznenog progona i to: a) poduzimanje svake postupovne radnje radi progona poinitelja zbog poinjenog kaznenog djela i b) poinjenje novog isto tako tekog ili teeg kaznenog djela od strane osobe koja je poinila kazneno djelo u odnosu na koje tee zastara kaznenog progona. Kod prvog osnova za prekid zastare kaznenog progona trebaju biti ispunjeni sljedei uvjeti: postupovna radnja treba da je poduzeta od strane nadlenog tijela ili osobe postupovna radnja treba da je poduzeta radi progona odreenog poinitelja radi odreenog kaznenog djela postupovna radnja treba da je zakonita. Svaka radnja ako ima karakter procesne radnje i ako je poduzeta od osobe koja je ovlatena za poduzimanje procesne radnje izaziva prekid zastare. Za nastupanje prekida zastare treba utvrditi da li poduzeta radnja ima karakter procesne radnje i da li je poduzeta od nadlenog tijela kaznenog progona ili od osobe koja je ovlatena za poduzimanje procesne radnje u konkretnom sluaju, pri emu je neodluno da li je procesna radnja poduzeta za vrijeme trajanja kaznenog postupka ili u cilju zasnivanja kaznenog postupka (Komentar 4., str. 385.). Nain, oblik i sadrina procesne radnje moraju ispunjavati uvjete predviene zakonom. Uz ispunjenje prednjih uvjeta nije odluno u kojoj fazi je radnja poduzeta i od kojeg tijela. Mogu biti u pitanju radnje poduzete od strane tuitelja, suda, tijela unutarnjih poslova po nalogu suda odnosno tuitelja i sl. Takve radnje su npr.: ispitivanje osumnjienika, ispitivanje svjedoka, vrenje oevida, izdavanje naredbe za dovoenje osumnjienika, sprovoenje vjetaenja, radnje pretresanja stana i osoba, privremeno oduzimanje predmeta, izdavanje naloga o pretrazi, donoenje rjeenja o odreivanju pritvora i dr. Sljedei uvjet je da je procesna radnja poduzeta radi progona odreene osobe odnosno da je poduzeta protiv odreene osobe kao poinitelja kaznenog djela. Nebitno je u kojem svojstvu je poinitelj poinio kazneno djelo (poinitelj, pomaga, poticatelj). Poinitelj kaznenog djela ne mora biti u potpunosti identificiran po imenu i prezimenu ali iz poduzete procesne radnje nedvojbeno mora proizlaziti na koju osobu se radnja odnosi. Takoer je neophodno da je postupovna radnja poduzeta u odnosu na odreeno kazneno djelo. To pretpostavlja da su nadlenom postupovnom subjektu poznate odreene okolnosti koje ukazuju na osnovanost sumnje da je poinjeno neko kazneno djelo, pri emu je bitno saznanje o injeninom stanju, a ne o pravnoj kvalifikaciji djela; postupovna radnja treba da se odnosi upravo na utvrivanje da li takvo stanje postoji (Lazarevi 2, str. 217.). U sluaju da je u poinjenju kaznenog djela sudjelovalo vie osoba, prekid zastare nastupa samo u odnosu na osobu na koju se odnosi konkretna postupovna 106

radnja, izuzev ako je u pitanju radnja poduzeta i u odnosu na ostale sudionike u poinjenju kaznenog djela. Poseban osnov prekida zastare predvien je u stavku 4. Zastara se prekida i kad poinitelj u vrijeme dok tee rok zastare poini isto tako teko ili tee kazneno djelo. Uvjeti za nastupanje ovog vida prekida zastare su: - poinjenje novog kaznenog djela od strane poinitelja - poinjeno kazneno djelo treba da je iste teine ili tee od ranije poinjenog kaznenog djela - djelo treba da je poinjeno u vrijeme dok tee rok zastare. Da li je poinjeno isto ili tee kazneno djelo procjenjuje se po osnovu propisane vrste i mjere kazne, propisanog maksimuma i minimuma kazne, odnosno po tome da li je uz glavnu kaznu propisana i sporedna kazna. Odredbom stavka 5. predvieno je da sa svakim prekidom zastara poinje ponovo tei. S obzirom da bi neogranienom primjenom instituta mirovanja i prekida zastare u pojedinim sluajevima postojala nemogunost nastupanja zastare uope, zakonodavac je u cilju pravne sigurnosti predvidio da zastara kaznenog progona nastupa u svakom sluaju kada protekne dvaput onoliko vremena koliko zakon propisuje za zastaru kaznenog progona. Nastupanjem apsolutne zastare vie nema mogunosti zapoinjanja ili nastavljanja kaznenog progona uope. Zastara kaznenog progona djeluje po sili zakona. Poinitelj kaznenog djela ne moe se odrei zastare, a nadlena tijela imaju obvezu da po slubenoj dunosti utvruju da li je nastupila zastara kaznenog progona. Sudska praksa:
Kao procesna radnja koja prekida zastaru u smislu l. 96. st. 3. KZJ smatra se rjeenje o spajanju dva predmeta u postupku protiv istog optuenika, a temeljem l. 32. st. 7. ZKP-a. Presuda VSH, br.: Kzz-9/81 od 25.03. 1981. Samo podnoenje kaznene prijave, neovisno tko ju je podnio, ne prekida tijek zastare, ve se ona prekida postupovnom radnjom ovlatene osobe, a kada je u pitanju ovlateni tuitelj onda je to istrani zahtjev odnosno optuni akt, pri emu nije odluno ijim propustima i zbog ega je dolo do zastare. VS RH, br.: K-32/00 od 06.04. 2000. Prema propisu l. 20. st. 3. KZ zastara kaznenog progona prekida se svakom radnjom nadlenog dravnog tijela koja se poduzima radi progona poinitelja zbog poinjenog kaznenog djela. Takvom radnjom dravnog tijela smatra se i podnoenje zahtjeva dravnog odvjetnika za provoenje istrage. Tim zahtjevom dravni odvjetnik kao nadleno dravno tijelo za podnoenje zahtjeva za provoenje istrage poduzima radnju radi progona odreene osobe zbog odreenog kaznenog djela. Iz takvog zahtjeva na posve pouzdan nain proizilazi volja

107

nadlenog dravnog tijela da taj zahtjev poduzima radi kaznenog progona odreenog poinitelja zbog poinjenog kaznenog djela. To je u skladu i s propisom l. 2. st. 3. ZKP prema kojem je dravni odvjetnik duan poduzeti kazneni progon, ako postoji osnovana sumnja da je poinjeno kazneno djelo za koje se goni po slubenoj dunosti. VSRH , Kzz-15/97 od 31.10. 1997. Izdavanjem naredbe da se prvostupanjska presuda dostavi strankama i njenim otpravljanjem uinjeno je sve to se u takvom stadiju postupka moglo i trebalo uiniti da se kazneni postupak odri u tijeku i da se dovede do pravomone osude okrivljenog. Prema tome, i takve radnje imaju se smatrati radnjama suda poduzetim radi gonjenja poinitelja kaznenog djela kojima se u smislu l. 20. st. 3. KZ prekida zastara kaznenog progona. VSRH, Kzz-10/96 od 11.08. 1997. Apsolutna zastara kaznenog progona odvojeno tee za svaku radnju koja ulazi u sastav produenog kaznenog djela porezne utaje. Presuda VSV, br.: K-8/91 od 22.10. 1982. Nije ispunjen uvjet za konstrukciju produenog kaznenog djela u sluaju kad vremenski razmak izmeu pojedinih radnji koje su obuhvaene kaznenim djelom predstavlja vrijeme koje je due od roka relativne zastare gonjenja za te radnje. Presuda Saveznog suda, Kps-36/90 od 28.05. 1991. Ukoliko apsolutna zastara kaznenog gonjenja za odreeno kazneno djelo nastupi u tijeku albenog postupka, albeni sud e povodom ma ije albe donijeti presudu kojom e preinaiti albenu presudu i optubu odbiti. Presuda Vrhovnog vojnog suda II, K-148/89 od 01.06.1989.

Zastarjelost izvrenja kazne lan 16. Ako u ovom zakonu nije drukije propisano, izreena kazna nee se izvriti kad od dana pravosnanosti presude kojom je kazna izreena protekne: a) tridesetpet godina ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora; b) dvadeset godina ako je izreena kazna zatvora preko deset godina; c) petnaest godina ako je izreena kazna zatvora preko pet godina; d) deset godina ako je izreena kazna zatvora preko tri godine; e) pet godina ako je izreena kazna zatvora preko jedne godine; f) tri godine ako je izreena kazna zatvora do jedne godine ili novana kazna.

108

U ovom lanku predviene su odredbe o zastari izvrenja glavnih kazni (kazna dugotrajnog zatvora, kazna zatvora i novana kazna kao glavna kazna) dok su l. 17. propisane odredbe o zastari izvrenja sporednih kazni i sigurnosnih mjera. Zastara izvrenja u kaznenom pravu predstavlja osnov za prestanak ovlasti nadlenih tijela izvriti pravomono izreene kaznene sankcije nakon proteka odreenog vremenskog perioda, a raunajui od dana donoenja pravomone sudske odluke kojom je izreena kaznena sankcija. Osnovni razlog primjene instituta zastare izvrenja kaznenih sankcija je kriminalnopolitike prirode. Naime, smatra se da nema potrebe pristupiti izvrenju kaznenih sankcija odnosno kazne nakon proteka odreenog roka jer se smatra da je svrha kanjavanja u sutini ostvarena i bez izvrenja kazne. Pri svemu ovome treba imati u vidu i razloge pravne sigurnosti. Za zastaru izvrenja kazni neophodno je da je kazneni postupak protiv poinitelja kaznenog djela okonan donoenjem sudske odluke koja je pravomona odnosno protiv koje se ne mogu ulagati pravni lijekovi. Potrebito je takoer da se nije pristupilo izvrenju izreene kazne ili da je izvrenje kazne prekinuto. Za rok zastare izvrenja kazne mjerodavna je iskljuivo kazna izreena pravomonom sudskom odlukom; nema nikakvog utjecaja visina kazne predviena u zakonu za odreeno kazneno djelo. U sluaju da se radi o stjecaju kaznenih djela rok zastare se odreuje prema jedinstvenoj kazni koja je izreena za sva kaznena djela poinjena u stjecaju; zastara izvrenja kazni ne moe nastupiti odvojeno za pojedina kaznena djela. injenica da je osuena osoba bila u pritvoru odnosno da je pritvor presudom uraunat u izdranu kaznu nema utjecaja na utvrenje roka zastare. Dvojbeno je da li kasnije izmjene u pogledu vrste i mjere kazne do kojih je dolo aktom amnestije ili pomilovanja mijenjaju nain raunanja roka zastare. Preovladava stajalite da naknadna izmjena kazne utvrene pravomonom presudom aktom amnestije ili pomilovanja ne utie na rok zastare. Suprotno stajalite zauzimaju pojedini autori (npr., Bavcon) koji istie da, ako je kazna aktom amnestije ili pomilovanja promijenjena u blau kaznu odluna je zastara izvrenja tako izmijenjene kazne budui da se u tim sluajevima radi o aktima konstitutivne prirode koji imaju tu posljedicu da pravomonom presudom izreena kazna vie ne postoji (Bavcon et al, str. 162.). Zastara nema utjecaja, iako predstavlja osnov za gaenje kazne, na opstojnost presude. Zastarom ne prestaju pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani stjecanja odreenih prava (zabrana obavljanja odreenih poslova ili dunosti; zabrana stjecanja odreenih zvanja, poziva ili zanimanja ili unapreenja u slubi; zabrana stjecanja odreenih dozvola ili odobrenja l. 114. st. 2. KZ BiH), jer je poetak trajanja ovih posljedica vezan za dan izdrane, oprotene ili zastarjele kazne (l. 115. st. 2 KZ BiH). Zastara je irelevantna i u odnosu na brisanje osude na kaznu ije je izvrenje zastarjelo. Naime, prema odredbi l. 121. KZ BiH osuda na kaznu brie se u odreenom roku od dana izdrane, zastarjele ili oprotene kazne iz ega 109

proizilazi da je uvjet za brisanje kazne protek odreenog roka od dana zastarjele kazne. Zastara izvrenja kazne poinje tei od dana pravomonosti presude kojom je izreena kazna, s tim to se dan pravomonosti uraunava u rok zastare. U sluaju opoziva uvjetne osude zastara izvrenja kazne koja je u tom sluaju izreena poinje tei od dana pravomonosti odluke o opozivu uvjetne osude. U sluaju opoziva uvjetnog otpusta, zastara izvrenja kazne poinje tei od dana kada je postala pravomona presuda kojom je opozvan uvjetni otpust i kojom je izreena jedinstvena kazna. U sluaju kada osuena osoba pobjegne sa izdravanja kazne zatvora zastara poinje tei od dana bjekstva iz zatvora. Isto vrijedi i u sluaju da se osuena osoba ne vrati sa odobrenog odsustva van kaznene ustanove; zastara izvrenja kazne poinje tei u ovom sluaju od dana kad je osuena osoba bila obvezna da se vrati u ustanovu u kojoj izdrava kaznu. Zastara izvrenja kazne nema utjecaja na graanskopravno potraivanje i naknadu tete. Zastara tih potraivanja regulira se graanskopravnim propisima (Zakon o obveznim odnosima i dr.). Rokovi zastare izvrenja kazne odreeni su prema vrsti i visini kazne koja je izreena pravomonom sudskom odlukom. Najdui rok zastare izvrenja kazni iznosi 35 godina, a najkrai rok je tri godine od izreene kazne. Zastara izvrenja kazne nastupa kad od dana pravomonosti presude kojom je kazna izreena protekne: a) trideset i pet godina ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora; b) dvadeset godina ako je izreena kazna zatvora preko deset godina; c) petnaest godina ako je izreena kazna zatvora preko pet godina; d) deset godina ako je izreena kazna zatvora preko tri godine; e) pet godina ako je izreena kazna zatvora preko jedne godine; f) tri godine ako je izreena kazna zatvora do jedne godine ili novana kazna. U odnosu na ranija zakonska rjeenja u kaznenim zakonima na podruju BiH vidljivo je da su znatno poveani rokovi zastare izvrenja kazni kako u odnosu na najtee izreene kazne tako i u odnosu na minimalne izreene kazne zatvora ili novane kazne. U l. 142. ovog zakona sadrane su posebne odredbe o zastari kaznenog progona i izvrenja kaznenopravnih sankcija izreenih pravnim osobama. lankom 99. KZ BiH propisane su odredbe o zastari izvrenja kazne maloljetnikog zatvora. Prema odredbi l. 19. KZ BiH izvrenje kazne ne zastarijeva za kaznena djela genocida, zloina protiv ovjenosti te ratne zloine, kao ni za ostala kaznena djela za koja po meunarodnom pravu zastara ne moe nastupiti (vidjeti komentare uz navedene lanke).

110

Sudska praksa:
Zastara izvrenja kazne prekida se danom kad je izdan nalog za izvrenje kazne od prvostupanjskog suda-odsjeka za izvrenje sudskih sankcija, a ne tek danom kad je taj nalog otpremljen od suda, jer je ve donoenje naloga radnja poduzeta radi izvrenja kazne. Odluka VSRH, br.: Kzz-19/91 od 24.07. 1991. Vrijeme zastare izvrenja kazne odreuje se, kako to nedvojbeno proizilazi iz odredbe l. 92. OKZ RH, prema pravomono izreenoj kazni, tako da je beznaajno kad je osuena osoba amnestijom osloboena od izvrenja dijela kazne Odluka VSRH, br. K-839/94 od 26.04. 1995. Relativna zastara izvrenja kazne zatvora prekinuta je radnjom nadlenog tijela za izvrenje kazni kad su osuenoj osobi upueni pozivi radi izdravanja kazne da se javi u zavodsku ustanovu. Rjeenje Okrunog suda u Beogradu, br.: K-456/93 od 07.04.1993. Relativnu zastaru izvrenja kazne zatvora prekida radnja suda nadlenog za izvrenje kazne koji je od Centra za socijalni rad zatraio dostavu socijalne ankete za osuenika, jer po Zakonu o izvrenju kaznenih i prekrajnih sankcija izvrni sud je duan pribaviti socijalnu anketu za osuenika, pa se stoga radi o radnji poduzetoj radi izvrenja kazne. Odluka upanijskog suda Bjelovar, br.: K-634/94 od 27.10. 1994.

Zastarjelost izvrenja sporednih kazni i mjera sigurnosti lan 17. (1) (2) (3) Zastarjelost izvrenja novane kazne kao sporedne kazne nastupa kad protekne dvije godine od dana pravosnanosti presude kojom je ta kazna izreena. Zastarjelost izvrenja mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja i mjere sigurnosti oduzimanja predmeta nastupa kad protekne pet godina od dana pravosnanosti odluke kojom su te mjere izreene. Zastarjelost izvrenja mjere sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere.

Dok su u prethodnom lanku propisane odredbe o zastari izvrenja glavnih kazni (kazna dugotrajnog zatvora, kazna zatvora i novana kazna kao glavna kazna) u ovom lanku predviene su posebne odredbe o zastari izvrenja sporednih kazni i zastari izvrenja sigurnosnih mjera kao kaznenih sankcija sui generis. 111

(1) U stavku 1. predvieno je da zastara izvrenja novane kazne kao sporedne kazne nastupa kad protekne dvije godine od dana pravomonosti presude kojom je ta kazna izreena. Za razliku od zastare izvrenja novane kazne kao glavne kazne gdje je rok zastare tri godine, rok zastare izvrenja novane kazne kao sporedne kazne odreen je u kraem trajanju, a to je i razumljivo obzirom na akcesornu prirodu novane kazne kao sporedne kazne. (2) (3) U st. 2. i 3. propisane su odredbe o zastari izvrenja sigurnosnih mjera. Kao i kod zastare izvrenja kazni (glavnih i sporednih) i kod zastare izvrenja sigurnosnih mjera protekom odreenog vremenskog perioda gasi se ovlast nadlenih tijela da izvre izreene mjere odnosno da prekinuto izvrenje izreenih mjera nastave. Sadrajna razliitost, ciljevi i svrha sigurnosnih mjera (otklanjanje stanja ili uvjeta koji mogu utjecati da poinitelj u budue poini kazneno djelo) u odnosu na kazne uvjetuje i drugaiji nain odreivanja rokova zastare izvrenja sigurnosnih mjera. KZ BiH u lanu 69. predvia sljedee sigurnosne mjere: a) obvezno psihijatrijsko lijeenje; b) obvezno lijeenje od ovisnosti; c) zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti i d) oduzimanje predmeta. Zakonodavac regulira zastaru izvrenja samo u odnosu na sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog lijeenja, oduzimanja predmeta i zabranu obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti, dok u odnosu na sigurnosnu mjeru obveznog lijeenja od ovisnosti ne sadri bilo kakve odredbe o zastari izvrenja to, bez obzira na specifinu prirodu ove sigurnosne mjere, sa stajalita pravne sigurnosti i sloboda i prava osuenih osoba nije odgovarajue rjeenje, pogotovo to zakonodavac na gotovo istovjetan nain regulira ovu sigurnosnu mjeru kao i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog lijeenja. Prema stavku 2. ovog lanka zastara izvrenja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog lijeenja i sigurnosne mjere oduzimanja predmeta nastupa kad protekne pet godina od dana pravomonosti odluke kojom su te mjere izreene. Stavkom 3. predvieno je da zastara izvrenja sigurnosne mjere zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere. U pitanju je sigurnosna mjera sa neodreenim trajanjem, trajanjem koje ne moe biti krae od jedne godine niti dulje od deset godina raunajui od dana pravomonosti odluke pri emu se vrijeme provedeno na izdravanju kazne zatvora ne uraunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. Ukoliko je aktom pomilovanja skraeno trajanje sigurnosne mjere zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti to nema utjecaja na rok zastare izvrenja sigurnosne mjere, rok se odreuje prema trajanju sigurnosne mjere koji je odreen u sudskoj odluci (Vidjeti komentar o zastari izvrenja kazne i utjecaj akta pomilovanja na zastaru izvrenja kazne dat uz l. 18. ovog zakona koji pojanjava da se mogu mutatis mutandis primijeniti i na zastaru izvrenja ove sigurnosne mjere). U sluaju da je sudskom odlukom izreeno vie sudskih mjera rokovi zastare izvrenja raunaju se za svaku sigurnosnu mjeru posebno. 112

O tijeku i prekidu zastare izvrenja sigurnosnih mjera vidjeti komentar uz lan 18. ovog zakona. Tok i prekid zastarijevanja izvrenja kazne i mjera sigurnosti lan 18. (1) (2) (3) (4) (5) (6) Zastarijevanje izvrenja kazne poinje od dana pravosnanosti presude kojom je kazna izreena, a u sluaju opoziva uvjetne osude, od dana pravosnanosti odluke o opozivu uvjetne osude. Zastarijevanje ne tee za vrijeme za koje se po zakonu izvrenje kazne ne moe poduzeti. Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadlenog organa koja se poduzima radi izvrenja kazne. Sa svakim prekidom zastarijevanje poinje ponovno tei. Zastarjelost izvrenja kazne nastupa u svakom sluaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se po zakonu trai za zastarjelost izvrenja kazne. Odredbe st. 2. do 5. ovog lana primjenjuju se i na zastarjelost izvrenja mjera sigurnosti.

Kao i kod zastare kaznenog progona i kod zastare izvrenja kazni i sigurnosnih mjera moe doi do mirovanja (obustave) i prekida zastare izvrenja. U ovom lanku sadrane su odredbe o poetku roka zastare izvrenja kazne (st. 1.), odredbe o mirovanju zastare izvrenja kazne (st. 2.), odredbe o prekidu zastare izvrenja kazne (st. 3. i 4.), odredbe o apsolutnoj zastari izvrenja kazne (st. 5.), dok je stavkom 6. predvieno da se odredbe st. 2. do 5. (mirovanje, prekid i apsolutna zastara izvrenja kazni) primjenjuju i na zastaru izvrenja sigurnosnih mjera. (1) Prema st. 1. zastara izvrenja kazne poinje od dana pravomonosti presude kojom je kazna izreena, tj. od dana kad se ta presuda vie ne moe pobijati redovitim pravnim lijekovima. Dan kada je presuda postala pravomona obuhvaen je rokom zastare. Od pravila da zastara izvrenja kazne poinje tei od dana pravomonosti presude postoji nekoliko izuzetaka. Ukoliko nije plaena novana kazna te je ista zamijenjena kaznom zatvora zastara izvrenja te kazne poinje tei od dana kad je sudska odluka kojom je novana kazna zamijenjena kaznom zatvora postala pravomona. U sluaju opoziva uvjetne osude, zastara izvrenja kazne koja je obuhvaena uvjetnom osudom poinje od dana kada je odluka o opozivu uvjetne osude postala pravomona. Na slian nain rjeava se i pitanje zastare izvrenja kazne kada se radi o opozivu uvjetnog otpusta (l. 45. KZ BiH); zastara izvrenja nastupa kad presuda kojom je opozvan uvjetni otpust i izreena jedinstvena kazna postane pravomona. U pogledu raunanja roka zastare izvrenja kazne kad osuena osoba pobjegne sa izdravanja kazne zatvora odnosno kada se osuena osoba ne vrati sa 113

odobrenog odsustva iz kazneno-popravnog zavoda vidjeti pojanjenja data uz lanak 16. ovog zakona koja se mutatis mutandis mogu primijeniti i na ove sluajeve. (2) Stavak 2. sadri odredbe o mirovanju zastare izvrenja kazne. Zastara ne tee za vrijeme za koje se po zakonu izvrenje kazne ne moe poduzeti. Nemogunost izvrenja kazne moe biti prouzroena razliitim okolnostima. Prije svega mogu biti u pitanju smetnje stvarne naravi (npr., bjekstvo osuene osobe, nepoznato boravite osuene osobe, nemogunost osuene osobe da se javi na izdravanje kazne zbog prekida komunikacija usljed elementarnih nepogoda i sl.), a mogu biti i pravne naravi. Za zastaru izvrenja kazni irelevantne su okolnosti faktine naravi, njih zakon ne uzima u obzir. Odlune su samo smetnje pravne naravi odnosno okolnosti koje zakon odreuje kao osnov za nastupanje zastare izvrenja kazne. Vremenski period u kojem se po zakonu nije mogla izvriti kazna ne uraunava se u rok zastare izvrenja kazne. Zastara se nastavlja nakon prestanka smetnji usljed kojih nije bilo mogue izvriti kaznu. Mirovanje zastare izvrenja kazne moe nastupiti odvojeno za glavnu i sporednu kaznu ovisno od osnova za obustavu koji vrijede za jednu ili drugu kaznu, pa se i rokovi zastare izvrenja raunaju odvojeno za glavnu i za sporednu kaznu. (3) (4) Stavci 3. i 4. sadre odredbe o prekidu zastare izvrenja kazne. Zastara se prekida svakom radnjom nadlenog tijela koja se poduzima radi izvrenja kazne. Za razliku od zastare kaznenog progona, zakon kao osnov prekida zastare izvrenja kazne ne predvia izvrenje novog kaznenog djela kao to je to predvieno u lanku 15. st. 4. ovog zakona. Da bi dolo do prekida zastare izvrenja kazne potrebito je da je radnja poduzeta od nadlenog tijela te da je poduzeta radi izvrenja kazne. Pored toga, opeprihvaeno je stajalite da treba da se radi o zakonitoj radnji nadlenog tijela. Tako npr., poziv referenta kojim se svjesno kri zakonito rjeenje suda o odgodi izvrenja kazne zatvora samo je prividna radnja koja ne moe prekinuti zastaru (odluka Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, br. K-514/89 od 03.10.1989.). Radnja nadlenog tijela treba biti poduzeta protiv odreene osobe osuene za odreeno kazneno djelo. Radnje kojima se prekida zastara izvrenja kazne su npr., poziv osuenoj osobi koja se nalazi na slobodi da se javi odreenog dana na izdravanje kazne u zatvorsku ustanovu, izdavanje tjeralice u sluaju bijega osuenika iz ustanove u kojoj izdrava kaznu, izdavanje naloga suda ili ravnatelja ustanove za izdavanje potjernice tijelima policije radi uhienja osuene osobe i sl. Zastara izvrenja kazne prekida se danom kad je izdan nalog za izvrenje kazne od prvostupanjskog suda odsjeka za izvrenje kaznenih sankcija, a ne tek danom kad je taj nalog otpremljen iz suda, jer je ve donoenjem naloga poduzeta radnja radi izvrenja kazne (Presuda VSRH, br. K-19/91 od 24.06.1991.). Kod novane kazne prekid zastare izvrenja novane kazne nastupa svakom radnjom poduzetom u cilju njenog izvrenja, npr. upuivanjem opomene osuenoj 114

osobi da plati novanu kaznu. Poslije nastupanja zastare izvrenja novane kazne ne moe se vie odluivati o zamjeni ove kazne kaznom zatvora. Kao i kod mirovanja zastare izvrenja kazne, tako i kod prekida zastare izvrenja kazne, prekid moe nastupiti odvojeno za glavnu i za sporednu kaznu. Uslijed prekida zastare izvrenja kazne vrijeme do prekida izvrenja kazne ne rauna se u rok zastare i sa svakim prekidom zastara poinje tei iznova. Za razliku od mirovanja zastare izvrenja kazne, kada se zastara samo nastavlja nakon prestanka okolnosti koje su prouzroile mirovanje, odnosno zbog kojih nije bilo mogue izvriti kaznu, kod prekida zastare rok zastare poinje tei iznova. (5) U stavku 5. predviene su odredbe o apsolutnoj zastari izvrenja kazne. Apsolutna zastara izvrenja kazne nastupa u svakom sluaju kada protekne dvaput onoliko vremena koliko zakon propisuje za zastaru izvrenja kazne tj., za relativnu zastaru izvrenja. Apsolutna zastara izvrenja nastupa bez obzira da li je i koliko bilo prekida i mirovanja zastara izvrenja kazne. Kod primjene odredbi stavka 5. ovog lanka dvojbeno je da li moe nastupiti apsolutna zastara izvrenja kazne kada se osuena osoba nalazi na izdravanju kazne zatvora. Po jednima, kazna ije je izvrenje apsolutno zastarjelo ne moe se ni pod kojim uvjetima izvriti, ak i kad je poelo njeno izvrenje. Jeziko tumaenje odredbe stavka 5. koja je dosta eksplicitna (u svakom sluaju) kao i drugi argumenti (ako se izvrenje kazne ne moe zapoeti poslije nastupanja apsolutne zastare, onda se ono ne bi moglo ni nastaviti ako u tijeku izvrenja kazne nastupi apsolutna zastara izvrenja kazne), idu u prilog tome da apsolutna zastara moe nastupiti i u tijeku izvrenja kazne zatvora (Stojanovi, str. 154.). Postoje i suprotna stajalita po kojima se izvrenju kazne uvijek moe pristupiti kada nije proao relativni odnosno apsolutni rok zastare izvrenja. Kad je izvrenje kazne zatvora zapoeto u zakonom predvienom roku zastara nema vie utjecaja, budui da se djelovanje zastare izvrenja kazne protee samo do zapoinjanja njenog izvrenja; ako je kazna poela da se izvrava kad je to po zakonu bilo mogue, tada se gase svi efekti zastarjelosti jer nije ispunjen uvjet za njezino nastupanje (Lazarevi 2, str. 224.). U pravnom shvatanju VSRH sa sjednice Kaznenog odjeljenja od 10.11. 2000. u vezi sa navedenom dvojbom, izmeu ostalog, se navodi: Tijekom izvrenja kazne zatvora ne tee relativna zastara izvrenja kazne. Ako doe do prekida izvrenja kazne zatvora zbog bilo kojeg razloga, relativna zastara poinje ponovo tei i to od dana prekida, u tom sluaju apsolutna zastara se rauna od dana kad je presuda postala pravomona. Tijekom izvrenja kazne tee apsolutna zastara izvrenja, tako da se izvrenje te kazne mora izvriti unutar roka apsolutne zastare. S obzirom da poetak, trajanje i zavretak izvrenja kazne imaju isti pravni sadraj i da stoga ne mogu uvjetovati razliite pravne situacije, nesporno je da se izvrenje kazne ne moe zapoeti poslije proteka apsolutne zastare, izvrenje kazne ne moe se ni nastaviti ako u tijeku izvrenja kazne nastupi apsolutna zastara. Ovo tim prije to zakon nije odredio neki drugi poetak tijeka zastare ve samo od dana kada je presuda postala pravomona. (6) U stavku 6. propisano je da se odredbe st. 2. do 5. (mirovanje, prekid i apsolutna zastara) primjenjuju i na zastaru izvrenja sigurnosnih mjera. 115

Posebne odredbe o zastari izvrenja sigurnosnih mjera za pravne osobe predviene su u lanku 142. KZ BiH. Sudska praksa:
Tijekom izdravanja kazne zatvora iz bilo kojeg razloga (pa i bijega) relativna zastara poinje ponovo tei, i to od dana prekida. U tom sluaju apsolutna zastara rauna se od dana kad je presuda postala pravomona. Za razliku od alitelja u pravu je sud prvog stupnja kada zakljuuje da apsolutna zastara izvrenja kazne nastaje u svakom sluaju kada protekne dva puta onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru izvrenja kazne, kako to proizilazi iz l. 94. st. 5. OKZ RH, a zastarijevanje izvrenja kazne poinje od dana kad je presuda postala pravomona, kako je to izriito navedeno u l. 94. st. 1. OKZ RH. Ako doe do prekida izdravanja kazne zatvora zbog bilo kojeg razloga pa i bijega, kao u konkretnom sluaju, relativna zastara poinje ponovo tei, i to od dana prekida, ali se apsolutna zastara rauna od dana kada je presuda postala pravomona, prema zauzetom pravnom stajalitu, jer u protivnom institut apsolutne zastare ne bi imao smisla, budui da postoji mogunost da u velikom broju sluajeva apsolutna zastara ne bi nikada nastupila. VSRH, br.: K-216/97 od 18.06. 1997. Radnja kojom je nadleni sud za izvrenje kazne, dok je jo u tijeku rok relativne zastare izvrenja kazne, zatraio od prvostupanjskog suda na temelju l. 136. st. 1. ZKP-a da odlui o uraunavanju pritvora u pravomono izreenu kaznu, predstavlja radnju poduzetu radi izvrenja kazne, u smislu l. 99. st. 3. KZ SFRJ, pa je danom poduzimanja takve radnje rok relativne zastare izvrenja kazne poeo ponovo tei. Presuda VSH, br.: K-2/83 od 19.01. 1983. Kad je rjeenjem nadlenog prvostupanjskog suda na temelju l. 415. st. 5. ZKP, izvrenje kazne s obzirom na sadraj podnesenog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomone presude, odloeno, onda kroz vrijeme za koje je izvrenje kazne odloeno, u smislu l. 94. st. 2. OKZ RH, zbog obustave zastare ne tee zastara izvrenja kazne (relativna zastara izvrenja kazne), jer se u tom vremenu prema zakonu izvrenje kazne ne moe ni poduzeti. Meutim, u smislu l. 94. st. 5. OKZ RH, zastara izvrenja kazne nastaje u svakom sluaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru izvrenja kazne (apsolutna zastara izvrenja kazne). Pravno shvaanje sjednice Krivinog odjela VSRH od 15.02. 1990. Kada su osuenom spojene kazne zatvora iz dvije presude, zastara izvrenja kazne tee iznova i to upravo od dana pravomonosti presude koja je donijeta na osnovu l. 401. ZKP-a. Presuda VSS, br.: K-20/00 od 25.05.2000.

116

Nemogunost izvrenja kazne zbog toga to se osueni nalazi u inozemstvu, gdje mu je boravite nepoznato, ne predstavlja smetnju takve pravne prirode zbog koje vrijeme zastare ne bi teklo, ve je to smetnja faktike prirode kad zastara tee. Odluka VSH, br.: K-499/68 od 01.04. 1968.

Nezastarivost krivinog gonjenja i izvrenja kazne lan 19. Krivino gonjenje i izvrenje kazne ne zastarijeva za krivina djela genocida, zloina protiv ovjenosti te ratnih zloina, kao ni za krivina djela za koja po meunarodnom pravu zastarjelost ne moe nastupiti. Ovim lankom predviene su odredbe o nezastarivosti kaznenog progona za odreena kaznena djela propisana ovim zakonom kao i za kaznena djela za koja po meunarodnom pravu zastara ne moe nastupiti. Radi se o izuzetku od primjene instituta kaznenog progona i zastare izvrenja kazni kao opeg naela koje se u sutini primjenjuje u odnosu na svako poinjeno kazneno djelo i na svaku izreenu kaznu. Nezastarivost kaznenog progona i nezastarivost izvrenja kazni za naznaena kaznena djela temelji se na injenici da se radi o najteim kaznenim djelima kojima se kri meunarodno humanitarno pravo i koja se sastoje u najgrubljim vidovima neovjenog postupanja, masovnim ubojstvima, muenjima, silovanjima, progonu puanstva, brutalnim razaranjima i dr. i koja se vre s krajnje neovjenim ciljevima i pobudama. Ovakva djela po pravilu se vre u tijeku rata i oruanih sukoba, najee na okupiranim teritorijima, to im daje dodatnu teinu. Upravo iz navedenih i drugih slinih razloga, kod ovih kaznenih djela ne postoji opravdanje da prestane pravo drave na kanjavanje, odnosno da njihovi poinitelji padnu u zaborav. Ovom odredbom izriito je predvieno da kazneni progon i izvrenje kazne ne zastarijeva za kazneno djelo genocida (l. 171.), kazneno djelo zloina protiv ovjenosti (l. 172.) i za kaznena djela ratnih zloina (l. 173., l. 174. i l. 175.). Iako to nije izriito reeno, iz smisla zakonskih odredbi nedvojbeno proizilazi da nema zastare kaznenog progona i zastare izvrenja kazne i za kazneno djelo organiziranja grupe ljudi i poticanja na poinjenje genocida, zloina protiv ovjenosti i ratnih zloina, kao i za planiranje, pokretanje, nareivanje, poinjenje ili poticanje ili pomaganje u planiranju, pripremanju ili poinjenju kaznenih djela iz l. 171. - 175. KZ BiH (l. 176. i l. 180. KZ FBIH). Osim kaznenih djela koja su izriito navedena u ovom lanku nezastarivost kaznenog progona i nezastarivost izvrenja kazni odnosi se i na kaznena djela za koja po meunarodnom pravu zastara ne moe nastupiti. Tako je odredbom l. 1. Konvencije o nezastarijevanju ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti predvieno da ne postoji vremenska zastara u pogledu pojedinih zloina bez obzira na datum kad su poinjeni (ratni zloini, zloini protiv ovjenosti bilo da su poinjeni 117

u ratu ili u doba mira i dr.). Odredbom l. 29. Rimskog statuta propisano je da kaznena djela iz nadlenosti Meunarodnog kaznenog suda ne zastarijevaju. Radi se o kaznenom djelu genocida iz l. 6., kaznenom djelu zloina protiv ovjenosti iz l. 7. i kaznenom djelu ratnih zloina iz l. 8. navedenog Statuta. Odredba o nezastarijevanju se odnosi i na kazneno djelo agresije ija definicija e biti naknadno odreena.

118

V - GLAVA PETA - KRIVINO DJELO

Literatura: Atanackovi, D., (1990), Prilog definisanju opteg pojma krivinog dela, Anali PFB, 5/1990, str. 134-152; Srzenti, N., (1953), Prilog pitanju pojma krivinog dela, Arhiv, 1953, str. 147163; Mihajlovski, A.,(1985), O pojmu krivinog dela, Beograd, 1985; orevi, M./Mihajlovski, A., (1978), Delikti kaznenog prava, Beograd, 1978; ejovi, B., (1980), Drutvena opasnost i protivpravnost krivinog dela u jugoslovenskom krivinom pravu, GPFK, 1980, str. 31-48; orevi, M., (1969), Mali znaaj krivinog dela kao uslov za postojanje neznatne drutvene opasnosti, JRKK, 4/1969, 123-132; Pihler, S., (1996), O nekim predlozima u radnom tekstu predloga Opteg dela KZ SR Jugoslavije, JRKK, 1-2/1996, str. 35-49; Atanackovi, D., (1991), Neki problemi u vezi sa objektivno-subjektivnim shvatanjem pojma krivinog dela, Anali PFB, 1-3/1991, 238-245; Atanackovi, D., (1972), Krivina dela kvalifikovana teom posledicom ili naroitom okolnou, JRKK, 3/1972; Singer, M., (1967), Pojam bia krivinog djela u sistemu krivinog prava, NZ, 12/1967, str. 33-41; Aimovi, M., (1966), Subjektivni elemenat krivinog dela u amerikom krivinom pravu, Beograd, 1966; Radulovi, Lj., (1991), Neznatna drutvena opasnost jedan od zakonskih osnova koji iskljuuje postojanje krivinog dela, Anali PFB, 4/1991, str.187-199; Tomaevi, G., (1974), Razmatranje o nastanku i znaaju pojma drutvene opasnosti, ZRPFS, Split, 1974; Kurtovi/Beli, (1989), Trajno krivino djelo, NZ, 5/1989, str. 601-613; Kambovski, V., (1982), Problematika na proputanjeto vo krivinoto pravo, Skopje, 1982; Bojani, I., (1997), Pojavni oblici i pojam prekoraenja granica nune obrane, HLJKPP, 1/1997, str. 43-76; Babi, M., (1987), Krajnja nuda u krivinom pravu, Banja Luka, 1987; Atanackovi, D., (1981), Objektivni uslovi inkriminacije u jugoslovenskom krivinom zakonodavstvu, ZPFM, br. II-III, Mostar 1980/8, str. 21-46; Babi, M., (1985), Princip srazmjernosti kod instituta krajnje nude, JRKK, 1/1985, str. 57-73; Babi, M., (1996), Elemenat neskrivljenosti opasnosti kod instituta krajnje nude, Anali PFB, 4-6/1996, str. 200213; Vouk, V., (1962), Krajnja nuda u krivinom pravu, Beograd, 1962; Babi, M., (1996), Ustanova produenog krivinog djela, JRKK, 1-2/1996, str. 49-60; Babi, M.,(1997), Novo materijalno krivino zakonodavstvo Republike Slovenije, GPFBL, XX-XXI/1997, str. 149-157; Bele,I., Deisinger,M., Balai,V., Jakulin, V., Zakon o odgovornosti pravnih oseb za kazniva dejanja, s komentarjem, Ljubljana, 2000; Jakovljevi, D., (1971), Pokuaj krivinog dela, Anali, 5-6/1971, str. 531-547; orevi, M., (1971), Pokuaj sloenog krivinog djela, JRKK, 2/71, str. 75-87; T. ivanovi, (1966), Poloaj dragovoljnog odustanka od pokuaja u sistemu krivinog prava, Beograd, 1966; Jakovljevi, D., (1969), Pripremna radnja kao krivino delo, Anali, 2/1969, str. 215-228; Bai,F., (1984), O kanjivim pripremnim radnjama, ZPFZ, 1-2/1984, str. 155-172; Bai, F, (1977), Sauesnitvo kod kanjivih pripremih radnji, NZ 4/1977, str. 50-54; Babi, M., (1979), Pojam stadijuma ostvarenja krivinog djela, Pravna misao, 9-10/1979, str. 73-87; Komentar KZJ (redakcija: Lj. Lazarevi), Beograd, 1995, str. 103-126; ejovi, B., (1983), Krivino pravo u sudskoj paksi, opti deo, Beograd, 1983, str. 164-190; Cari, A., (1976), O subjektivnoj strani pokuaja, NZ, 1/1976, str. 49-57; Kambovski, V., (1975), Objektivna strana dobrovoljnog odustanka od izvrenja krivinog djela, NZ, 6/1975, str. 18-31; Kambovski, V., (1975), Subjektivna strana odustanka od izvrenja krivinog dela, JRKK, 2/1975, str. 247-263.; Atanackovi, D., (1995), Sauesnitvo u krivinom delu, JRKK, 1-2/1995., str. 5-71; Jon E. Ackeram i Eugen O Sullivan (2002), Praksa i procedura Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju, str. 37-95; Bai, F., (1982), O saizvrilatvu, NZ, 1/1982, str. 3-24; orevi, ., (1963), Uticaj linih okolnosti na krivinu odgovornost i kanjivost sauesnika, Anali 3-4/1963, str. 548-556; orevi,M., (1988), Saizvrilatvo , JRKK, 1/1988., str. 29-36; orevi,., (1994), Posredni izvrilac krivinog dela, Anali PFB, br. 1-2/1994, str. 53-61; Kurtovi, A., (1998), Organizirani kriminalitet - kaznenopravna pitanja odgovornosti (krivnje) i sankcija, HLJKPP, 2/1998, str. 725-751; Nikoli-Ristanovi, (1991), Sauesnitvo, Publikacija IKSI, Beograd, 1991, str. 4.1-4.11; Petrovi,D., (1994), Pomaganje kao oblik sauesnitva, Beograd, 1994; Tomi, M., (1983), Pomaganje kao oblik sauesnitva, Banja Luka, 1983. Zlatari,B., (1951), Napomene o sauesnietvu u novom Krivinom zakoniku, Arhiv 1/1951, str. 114-134.

119

Krivino djelo lan 20. Krivino djelo je protupravno djelo koje je zakonom propisano kao krivino djelo, ija su obiljeja propisana zakonom i za koje je zakonom propisana krivina sankcija. Veina savremenih krivinih zakonodavstava ne odreuje opti pojam krivinog djela, jer se polazi od stava da je cjelishodnije to pitanje prepustiti nauci krivinog prava i sudskoj praksi. Iako se ne bi ozbiljnije ugrozio princip zakonitosti i naputanjem zakonske definicije ovog pojma, KZ BiH se opredijelio za dosadanje rjeenje i definisao opti pojam krivinog djela. To je opravdano ako se ima u vidu da opti pojam krivinog djela predstavlja okosnicu cijelog krivinopravnog sistema, osnovnu ustanovu krivinog prava koja predstavlja ishodite za sva druga krivinopravna pitanja. Smisao odreivanja njegovog opteg pojma u krivinom zakonodavstvu sastoji se u tome da se odrede zajedniki i opti elementi koje kao zajednika obiljeja treba da sadri svako ovjekovo ponaanje koje je inkriminisano kao krivino djelo. Krivino djelo je prvenstveni i temeljni uslov i osnov za mjeru krivine represije, kao i za primjenu krivinih sankcija u svakom konkretnom sluaju; zajedno sa krivicom ono je mjerilo pravinosti, to dolazi do izraaja kroz naelo srazmjernosti izmeu krivinog djela i kazne i naelo individualizacije krivinih sankcija. Otuda i potreba da se kroz definiciju opteg pojma krivinog djela odrede elementi koji predstavljaju opte pretpostavke kanjavanja, one okolnosti koje moraju uvijek postojati da bi jedno ponaanje bilo kanjivo1 U odreivanju opteg pojma krivinog djela u krivinopravnoj teoriji na prostorima bive SFRJ ne postoje znaajnije razlike. Ako se zanemari objektivni pojam krivinog djela koji je zastupao T. ivanovi, moe se rei da postoji opta saglasnost da pojam krivinog djela ukljuuje tri najznaajnija elementa a to su radnja, protivpravnost i vinost ili krivica. Veina je, bar do sada, tim pojmom obuhvatala i odreenost krivinog djela u zakonu i drutvenu opasnost. U novije vrijeme elemenat drutvene opasnosti se sa tom formulacijom izriito ne navodi, jer se uglavnom vezuje za biva socijalistika zakonodavstva, iako je zapravo ovaj elemenat, u teoriji krivinog prava poznat jo od prije jednog vijeka, kao materijalna strana protivpravnosti (Liszt) ili kao zakonodavni motiv inkriminacije. Ipak je materijalni elemenat krivinog djela, formulisan na neto drugaiji nain, i sada kod veine autora na ovim prostorima prisutan u definiciji opteg pojma krivinog djela. Naime, u teoriji navedenih prostora uglavnom se pojam krivinog djela odreuje kao protivpravno ponaanje koje je u zakonu odreeno kao krivino

Up. Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 132.; Bavcon-elih, str. 118.; Bai II, str. 103.,104.

120

djelo, kojim se povreuju ili ugroavaju zatiena dobra i koje je uinjeno sa vinou2. Iako je odreivanje opteg pojma krivinog djela prvenstveno i veoma znaajno teorijsko pitanje, ono je znaajno i za praktinu primjenu krivinog zakonodavstva. Naime, opti pojam krivinog djela sadri osnovne elemente ije postojanje sud mora utvrditi u svakom konkretnom sluaju, tj. svako pojedino krivino djelo mora da sadri te elemente. Oni ine strukturu, krivinopravno bie svakog krivinog djela i ukoliko bilo koji od tih elemenata nedostaje, krivinog djela po pravilu nema. Radi se o optim odnosno zajednikim obiljejima koji karakteriu sva krivina djela, jer predstavljaju opte pretpostavke njihove kanjivosti. Kao konstitutivna obiljeja krivinog djela mora ih sadravati svako krivino djelo koje je u zakonu odreeno i opisano kao kanjivo djelo. U protivnom, sud takvu zakonsku odredbu ne moe ni primijeniti, jer da bi se dato ljudsko ponaanje moglo kvalifikovati kao krivino djelo, mora biti utvreno da postoje svi elementi opteg pojma krivinog djela. To je izraeno i u l. 284. ZKP BiH prema kojem sud donosi presudu kojom se optueni oslobaa od optube ako djelo za koje se optueni optuuje po zakonu nije krivino djelo ili ako postoje okolnosti koje iskljuuju njegovu krivinu odgovornost, itd. Svakako da je pri ovome potrebno imati u vidu i specifinosti konstrukcijskih modela pojedinih krivinih djela, jer neka zakonska bia neke od njih u svom zakonskom opisu ne obuhvataju. Tako npr., posljedicu a samim tim i uzronu vezu, ne sadre tzv., formalni delikti, te krivina djela pravog injenja koja u tom pogledu odgovaraju formalnim deliktima, kao ni delikti apstraktnog ugroavanja. Premda se radi teorijskog analiziranja i izuavanja krivinog djela njegovi elementi mogu analizirati zasebno, krivino djelo ipak ini jedinstvenu i loginu cjelinu i svi njegovi elementi su u naelu po svom znaaju i funkciji jednaki. Pojam krivinog djela upravo se bazira na tijesnoj meusobnoj povezanosti svih njegovih elemenata, na njihovom jedinstvu, jer potpun i kompletan pojam krivinog djela moe egzistirati samo u njihovoj ukupnosti. I pored toga, prilikom rjeavanja konkretnih sluajeva i praktinoj primjeni krivinog zakona, potrebno je razmatranje njihovog meusobnog odnosa, radi pozicije koju imaju u strukturi djela koja ih ini meusobno zavisnim. To namee potrebu odreenog redoslijeda u njihovom praktinom utvrivanju, jer nepostojanje nekih od elemenata zapravo ini posve deplasiranim utvrivanje drugih. Tako bi bilo posve neprihvatljivo prvo pristupiti ispitivanju postojanja protivpravnosti, ako prethodno nije rijeeno pitanje da li jedno ovjekovo ponaanje predstavlja radnju odreenog krivinog djela. Tek ako je izvan svake sumnje utvreno da dato ponaanje predstavlja krivinopravnu radnju, pristupa se utvrivanju protivpravnosti, odnosno ispitivanju da eventualno ne postoji neki od osnova njegovog iskljuenja (kao npr. razlog iskljuenja protivpravnosti odavanja dravne tajne iz st. 5. l. 164., ili neki od optih osnova kao to je nuna odbrana ili krajnja nuda i dr.), jer ukoliko se utvrdi njihovo postojanje krivino djelo ne postoji. Utvrivanje vinosti ili krivice uinioca
2

U tom smislu npr., Bai II, str. 104. i dalje; Bavcon-elih, (1996.), str. 134. i dalje; Srzenti-StajiLazarevi, (1996.), str. 134. i dalje; Komentar KZ SRJ, str. 37. i dalje; ejovi, (1995.), str. 84. i dalje; Pavii-Vei, str. 49.

121

pretpostavlja da je na nesumnjiv nain utvreno postojanje oba prethodna elementa. Prema tome, praktino rjeavanje postojanja krivinog djela nalae potrebu potovanja redoslijeda utvrivanja elemenata koji ulaze u njegov sastav, da bi se na kraju dato ovjekovo ponaanje moglo kvalifikovati kao krivino djelo. Prvo se, dakle, poev od radnje pa preko protivpravnosti, utvruje da li su ispunjena sva zakonska obiljeja jednog krivinog djela u objektivnom smislu, pa se tek nakon toga pristupa utvrivanju i subjektivnog elementa krivinog djela koji se sastoji u krivici uinioca, odnosno nekih drugih elemenata koji ulaze u subjektivnu stranu odreenog krivinog djela. Ovim se ipak test postojanja krivinog djela ne zavrava, jer krivino djelo na kraju moe da otpadne radi eventualnog nepostojanja objektivnog uslova inkriminacije ili postojanja nekog linog razloga iskljuenja kanjivosti (npr. nepostojanje imovinskog ili tetnog iznosa u mjeri koja se zahtijeva kod nekih djela (v. l. 210., 216., 224.), srodniki ili neki drugi odnos kod nekih djela koji iskljuuje kanjavanje (v. l. 230. st.3., 231. st. 2., 232. st. 5., itd.), postojanje imuniteta i sl.). KZ BiH je u l. 20. krivino djelo definisao kao protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao krivino djelo, ija su obiljeja propisana u zakonu i za koje je propisana krivinopravna sankcija. Time je KZ BiH, kao i veina bivih socijalistikih krivinih zakonodavstava3, ostao pri dosadanjem rjeenju i definisao opti pojam krivinog djela, ali je pri tome napustio materijalni pojam i prihvatio formalnu koncepciju krivinog djela. Materijalno-formalni pojam krivinog djela iz prethodnog krivinog zakonodavstva, posebno njegov materijalni pojam, nailazio je na kritike, najvie zbog uvjerenja da je elemenat drutvene opasnosti prevashodno politika kategorija kojoj se mogu dati razliiti sadraji. Umjesto drutvene opasnosti, kao opti elemenat pojma krivinog djela sada je i eksplicitno istaknut elemenat protivpravnosti, koji se prema zakonskoj ekspresiji tretira kao najznaajniji elemenat ovog pojma. Ovo je na liniji shvatanja da nema dovoljno opravdanja za unoenje elementa drutvene opasnosti u definiciju ovog pojma, jer se materijalni pojam krivinog djela ne moe izraziti i obuhvatiti samo jednim ovakvim elementom. Iz odredbe l. 20. proizilazi da je neophodno da svako krivino djelo bude u zakonu predvieno kao krivino djelo i da njegova obiljeja isto tako budu propisana zakonom. Takav zahtjev proizilazi i iz naela zakonitosti iz l. 3. ovog zakona (nullum crimen sine lege) i u tome se ogleda garantivna funkcija krivinog zakona (v. komentar uz l. 3.). Prema tome, da bi postojalo bilo koje krivino djelo moraju biti ostvarena njegova bitna obiljeja, tj. moraju biti ostvarena zakonska obiljeja bia krivinog djela. Pod biem krivinog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata koji predstavljaju obavezna obiljeja jednog krivinog djela. Ta obiljeja koja ine jedno posebno krivino djelo koja ga odvajaju od svih drugih
3

Zanimljivo je da je veina od tih zemalja zadrala materijalno-formalni koncepciju ovog pojma (tako npr. KZ eke, Rusije, Poljske, SRJ, Maarske, Slovenije, Crne Gore, dok makedonski KZ prihvata formalnu koncepciju, v. Kambovski, str. 282. - 296.). S druge strane, KZ RH ne sadri odredbu kojom se odreuje opti pojam krivinog djela, ve to preputa teoriji i sudskoj praksi. V. Bai II, str. 104: Pavii-Vei, str. 47.

122

djela, navode se u onom dijelu krivinopravne odredbe koja se naziva dispozicijom. Ovi elementi u stvari izraavaju ono to je bitno za postojanje odreenog krivinog djela, ono po emu se to djelo razlikuje od svih drugih krivinih djela, oni ine korpus samo toga krivinog djela. Najkrae, zakonsko bie krivinog djela izraava sutinu neprava odreenog krivinog djela, sadraj zabranjenog ponaanja, one elemente koje ovjekova radnja mora da ima da bi predstavljala kanjivu radnju koja ima kvalitet dotinog krivinog djela iz date zakonske odredbe u kojoj je to krivino djelo opisano. Tako npr. zakonsko bie ubistva iz l. 167. KZ BiH, uz ostale pretpostavke, postoji samo ako je lienje ivota nekog od predstavnika najviih institucija BiH uinjeno u namjeri ugroavanja ustavnog poretka ili bezbjednosti BiH. Ukoliko nedostaje navedena namjera, ili neko drugo bitno obiljeje ovog djela, nije ostvareno njegovo zakonsko bie i stoga ovo krivino djelo ne postoji. Na jednak nain ovo vrijedi i za sva druga krivina djela. Zakonsko bie krivinog djela je povezano sa zakonskim opisom krivinog djela, ali se ipak od njega razlikuje. To je radi toga to ima i takvih krivinih djela kod kojih je zakonsko bie krivinog djela samo jedan dio zakonskog opisa krivinog djela, koje sadri i neke dodatne elemente koji ne ulaze u zakonsko bie, npr. objektivne uslove inkriminacije ili kanjivosti (tako kod krivinog djela poreske utaje iz l. 210., ili djela iz l. 224., 230., 231.). Slino je i kod nekih krivinih djela u entitetskim zakonima. Tako, krivino djelo uestvovanje u samoubistvu iz l. 170. KZ FBiH ini onaj koji navede drugog na samoubistvo ili mu pomogne u tome, pa ono bude uinjeno. Dio zakonskog opisa djela koji obuhvata i onaj uslov da djelo "bude uinjeno" ne ulazi u zakonsko bie krivinog djela, u njegovo nepravo, ve predstavlja uslov ili pretpostavku kanjavanja za ovo djelo. Prema tome, zakonsko bie krivinog djela predstavlja samo onaj dio zakonskog opisa krivinog djela kojim se odreuje samo nepravo, one okolnosti koje ine sadraj zabranjenog ponaanja, onog ponaanja koje predstavlja krenje krivinopravne norme. Obiljeja krivinog djela redovno se dijele na objektivna i subjektivna, odnosna na osnovna ili dopunska. Prva obuhvataju elemente objektivne strane krivinog djela, a to je prvenstveno radnja, zatim posljedica, sredstvo i nain izvrenja, lino svojstvo, lini odnos ili status izvrioca, vrijeme ili mjesto izvrenja krivinog djela i dr. Druga ine subjektivnu stranu bia krivinog djela i obuhvataju, pored razliitih oblika umiljaja i nehata, i neke druge elemente subjektivnog karaktera, kao to je odreena namjera (npr., u l. 161., 167., 168. itd.) ili neki drugi subjektivni elemenat kao to je npr., pobuda, znanje neke okolnosti (npr., u l. 205. st. 4., 209. st. 1., itd.) i sl. Osnovni elementi predstavljaju obiljeje osnovnog oblika zakonskog bia odreenog krivinog djela, dok dopunski elementi ine obiljeja teeg ili lakeg oblika krivinog djela, tj. predstavljaju kvalifikatorna ili privilegiua obiljeja. U krivinom zakonu veliki broj krivinih djela je odreen u svojim kvalifikovanim oblicima, dok je znatno manji broj onih koja se pojavljuju i u privilegovanim oblicima. Iako neki elementi kroz definiciju nisu direktno ukljueni u opti pojam krivinog djela, oni se podrazumijevaju, s obzirom da za odreivanje njegovog 123

pojma imaju poseban znaaj. Rije je o subjektu i objektu krivinog djela koji su u neraskidivoj vezi sa pojmom krivinog djela, pa su nuno i njegovi neizostavni i konstitutivni elementi. Stoga izlaganje o ova dva pojma spadaju u uenje o optem pojmu krivinog djela i upotpunjuje analizu ovog pojma. a) Izvrilac ili uinilac krivinog djela je onaj ko je ostvario sva zakonska obiljeja odreenog krivinog djela, tj. ko je uestvovao u ostvarenju krivinog djela preduzimajui radnju izvrenja. Uz izvrioca krivinog djela, status subjekta imaju i saizvrilac i tzv., posredni izvrilac (v. komentar uz l. 29.). Pored njih, status subjekta imaju i sauesnici, odnosno podstrekai i pomagai. Status subjekta je iri od samog pojma krivca, pa stoga on obuhvata i lica koja bez krivice ostvaruju krivino djelo, odnosno uinilac djela ne mora biti istovremeno i krivac (v. komentar uz l. 8. ovog zakona, kao i l. 34.). Danas je opteprihvaeno shvatanje da se subjektom krivinog djela smatra i lice koje se pri izvrenju krivinog djela posluilo ivotinjama, prirodnim ili mehanikim silama. Neka krivina zakonodavstva izriito definiu pojam izvrioca definiui ga kao lice koje uini krivino djelo samo ili posredstvom drugoga (npr., KZ Njemake, par. 25. st.1.). Za razliku od ranijeg krivinog zakonodavstva, KZ BiH meu subjekte krivinog djela, pred fizikih lica, ukljuuje i pravna lica, to jasno proizilazi iz Glave XIV u kojoj je statuirana i njihova odgovornost za krivina djela (v. l. 122., kao i komentar uz to poglavlje). Pored (aktivnog) subjekta krivinog djela postoji i pasivni subjekt krivinog djela prema kojem je uinjeno krivino djelo ili rtva djela. b) Objekat krivinog djela predstavlja dobro ili vrijednost na iju povredu ili ugroavanje je upravljeno odreeno krivino djelo. To su razliite individualne i opte vrijednosti koje su od posebnog znaaja za ovjeka i drutvo, vrijednosti na kojima poiva njihova egzistencija i funkcionisanje i kojima je radi toga obezbijeena krivinopravna zatita. U jednoj sasvim uoptenoj formi, u odredbi o osnovima i granicama krivinopravne zatite odnosno u odredbi u kojoj je odreena legitimnost krivinopravne zatite, one su izraene kao line slobode i prava ovjeka te druga prava i drutvene vrijednosti garantovane i zatiene ustavom i meunarodnim pravom (l. 2. st. 1.). Tako dat objekat zatite, kao neka sinteza svih posebnih vrijednosti, ukupnost svih dobara i interesa koji su stavljeni pod krivinopravnu zatitu, u teoriji se oznaavaju kao opti zatitni objekat. Takav jedan generalni iskaz podrazumijeva posebne vrijednosti pojedinca i drutva kao to su: ovjekov ivot i tjelesni integritet, osnovna prava i slobode, polni integritet, imovina, privreda, zdrava ivotna sredina, bezbjednost zemlje i njeno ustavno ureenje i dr. Ovako date zatiene vrijednosti obino nazivamo grupnim objektom zatite koji obuhvata vie srodnih posebnih objekata koji su zajedniki za odreene skupine krivinih dela. Ovi grupni objekti od posebnog su znaaja za sistematiku posebnog dijela krivinog zakonodavstva, jer predstavljaju osnov za oblikovanje manje ili vie homogenih grupa krivinih djela, to se legislativno izraava kroz zasebna poglavlja ili ue skupine u okviru jednog te istog poglavlja. Od objekta zatite potrebno je razlikovati objekat radnje, koji zapravo predstavlja vidljivu materijalizaciju objekta krivinog djela, odnosno zatienog 124

dobra. U krivinopravnoj teoriji se za ovaj objekat sve vie koristi novi pojam predmet napada, to podrazumijeva neposredni predmet ili objekt koji je konkretnim krivinim djelom napadnut ili ugroen, na kojem je preduzeta radnja izvrenja. Razumije se da se pod pojmom predmet ne podrazumijeva samo veoma razliit repertoar stvari, ve i odreena prava ili sam ovjek. Tako je npr. kod ubistva predmet napada konkretni ovjek, dok je objekat zatite ivot svakog ovjeka, dakle ivot kao opta vrijednost; stvar je objekat napada kod krae, dok je opti objekat zatite vlasnitvo kao drutveni odnos, a razliiti vidovi imovine koji predstavljaju materijalnu inkorporaciju tog odnosa, predstavljaju posebni ili grupni zatitni objekat. Pravilno i jasno odreivanje objekta krivinog djela ima posebno znaenje za tumaenje i primjenu krivinog zakona. Jasnim postavljanjem objekta zatite precizira se i sam sadraj krivinog djela odnosno smisao odreene inkriminacije. Pravilno odreivanje objekta djela polazna je osnova i za objanjenje mnogih nejasnih pitanja pred koja nas esto stavlja sam zakonski tekst. Bez toga je teko razumjeti i razjasniti odnos izmeu mnogih krivinih djela, to je od velikog praktinog znaaja za pitanje sticaja krivinih djela. Isto tako, tano utvrivanje objekta zatite od velikog je znaaja za procjenu opasnosti jednog djela, a to je vano ne samo za zakonodavca pri postavljanju odgovarajue kazne za to djelo, ve i za sud prilikom njenog izricanja odnosno odmjeravanja. Osim toga, kako je ve reeno, odreivanje objekta krivinog djela od posebnog je znaaja za izgradnju sistema posebnog dijela krivinog zakonodavstva. Nain uinjenja krivinog djela lan 21. (1) (2) Krivino djelo moe se uiniti injenjem ili neinjenjem. Krivino djelo je uinjeno neinjenjem kad je uinilac koji je pravno obavezan sprijeiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivinog djela to propustio uiniti, a takvo je proputanje po djelovanju i znaenju jednako uinjenju toga krivinog djela injenjem.

U teoriji krivinog prava odreivanju opteg pojma radnje posveena je posebna panja. To posebno vai za njemaku doktrinu. Naglaava se da je radnja osnovno konstitutivno obiljeje svakog krivinog djela, pa stoga bez radnje djelo ne postoji (nullum crimen sine actione). Radnja je njegova temeljna i neizostavna karakteristika, njegovo sutinsko obiljeje koje mu daje kvalitet djela koje moe dovesti do povrede ili ugroavanja zatienih vrijednosti. U strukturi elemenata pri odreivanju pojma krivinog djela, kako je ve naglaeno, prvo se mora krenuti od radnje kao osnovnog elementa te strukture, jer je ona to ime se krivino djelo realizuje i to uz druge pretpostavke postaje krivino djelo; jednom rijeju radnja je osnovni uslov i temelj svakog krivinog djela. Stoga joj mnogi pridaju takav znaaj 125

da je tretiraju kao vii rodni pojam, genus proximus pojma krivinog djela, okosnicu i kimu krivinog djela, dok su ostali elementi samo njezini atributi koje ona povezuje u jednu jedinstvenu cjelinu. Ovim se istovremeno izraava vaan krivinopravni postulat prema kojem je sutina krivinog djela ovjekovo ponaanje, njegov postupak, a ne osobine njegove linosti, njegova subjektivna uvjerenja. To je temeljno polazite i za stav prema kojem samo razmiljanje, namjere i planovi uinioca, bez obzira koliko se oni inili opasnim i tetnim, moraju biti eliminisani iz pojma radnje, a time i samog krivinog prava kao nekanjivo ponaanje. Kako je radnja veoma kompleksna kategorija, u njenom odreivanju postoje razliiti teorijski pristupi i samim tim i razliite teorije o njenom pojmu. Svakako je najpoznatija naturalistika (kauzalna) teorija radnje koja je nastala u starijoj njemakoj doktrini. Prema toj teoriji, koja je kod nas poznata kao objektivno-subjektivna teorija, radnja je voljno ponaanje ovjeka ili voljni tjelesni pokret koji dovodi do neke promjene u spoljnjem svijetu. Neinjenje se opet odreuje kao voljno proputanje preduzimanja odreene radnje ili voljno nespreavanje posljedice u vanjskom svijetu. Prema ovim teorijama volja se uzima samo kao sastavni dio same radnje, dok je za njeno postojanje sasvim nebitna usmjerenost volje uinioca, odnosno ono to je on tom radnjom htio ostvariti. Iako je ova teorija dosta praktina, prigovara joj se da ima jedan isto naturalistiki pristup pojmu radnje i tako je suvie pojednostavljuje i praktino je svodi na tjelesne pokrete ili njihovo proputanje. isto objektivni pojam radnje kod nas je, kao to je poznato, zastupao T. ivanovi koji za njeno postojanje uopte nije zahtijevao postojanje volje (osniva sistema triparticije u krivinom pravu koji je, pored djela i kazne, kao treu autonomnu krivinopravnu kategoriju izdvojio krivca i uz njega sve subjektivne elemente djela, pa i same radnje). Za razliku od ovih teorija, ciljne ili finalne teorije radnju odreuju ne samo kao voljnu djelatnost, ve i kao djelatnost koja je usmjerena prema nekom cilju; bitna odrednica radnje je njena ciljnost, njen finalitet ili voljna usmjerenost. Prigovara joj se da prenaglaava subjektivnu stranu radnje i kao takva ne moe pojmom radnje obuhvatiti i neinjenje, pa je stoga neinjenje bilo neophodno tretirati kao drugi samostalni oblik radnje. Pored toga, finalne teorije dovode do znatnih tekoa u odreivanju nehatnih krivinih djela i odreivanju njihovog mjesta u krivinom pravu. Prema socijalnim teorijama, koje spadaju u novije teorije, radnja se odreuje kao ponaanje ovjeka koje ima odreeni drutveni znaaj, ona predstavlja takvo ponaanje koje ima odreene efekte u socijalnoj stvarnosti kod ega je bitan smisao koji ponaanje ima u drutvenom ivotu. Prema personalnim teorijama radnja je ispoljavanje linosti, ona predstavlja sve ono to se moe pripisati ovjeku kao duhovno-drutvenom sreditu djelovanja. Bez obzira na razliitost u teorijskim pristupima u odreivanju krivinopravnog pojma radnje, treba primijetiti da (osim navedenog izuzetka) postoji jedinstvo u shvatanju da pojam radnje uvijek podrazumijeva ovjekovo voljno ponaanje. Radnja je u svakom sluaju voljni akt ovjeka i to je njena unutranja strana, dok se spoljna strana radnje sastoji u tjelesnom, fizikom djelovanju, u ovjekovoj akciji ili proputanju djelovanja kao drugoj vrsti radnje, 126

ali to opet u svakom sluaju mora biti voljno djelovanje ovjeka. Radnja se tako pojavljuje kao neraskidivo jedinstvo volje i akcije, realizacija ovjekovog voljno usmjerenog ponaanja. Treba ipak imati u vidu da se ovdje volja naglaava samo kao sastavni dio radnje u smislu da je sama radnja voljni in, pa je stoga ne treba mijeati sa voljom u njenom punom kapacitetu, sadrajem koji volja ima kod vinosti ili krivice u vidu htijenja krivinog djela, to e biti razmatrano kasnije, u poglavlju o krivinoj odgovornosti. Stoga je potrebno razgraniiti volju kao komponentu same radnje, za to sposobnost mogu imati i neuraunljiva lica, od volje koja se odnosi na vinost ili krivnju, odnosno koja je relevantna za krivinu odgovornost uinioca. Odreivanje pojma radnje ima znaajne praktine efekte jer ona predstavlja dovoljnu osnovu za odreivanje da li dato ovjekovo ponaanje predstavlja krivino djelo ili ne. To je i osnovna, tzv. razgraniavajua ili eliminatorna funkcija radnje koja se sastoji u tome da se iz pojma radnje, a time i samog krivinog djela, iskljue sva ponaanja koji nemaju kvalitet radnje odreenog krivinog djela. Tako se preko radnje ve na prvom nivou ocjenjivanja postojanja krivinog djela, putem eliminisanja sadraja koji nemaju karakter radnje, vri procjenjivanje postojanja krivinog djela. Naravno, sudovi e ovo initi samo onda ukoliko okolnosti odreenog sluaja na to ukazuju, pa ako se ve na tom nivou iskljui postojanje radnje, onda je sluaj u krivinopravnom smislu okonan, jer su sasvim nepotrebna dalja ispitivanja, npr. postojanja drugih elemenata kao to je protivpravnost ili krivica uinioca. Tako radnja nee postojati kada je ona preduzeta pod uticajem apsolutne ili neodoljive sile (vis absoluta), kada je ovjeka na preduzimanje ili nepreduzimanje neke radnje prinudilo drugo lice upotrebom prinude kojoj se on ni na koji nain nije mogao oduprijeti (npr., neko je silom prinuen da puca u drugoga, da mu da otrov, da ukljui eksploziv i sl.). Radnja ne obuhvata ni tjelesne pokrete preduzete u besvjesnom stanju (duboka nesvijest, san, narkoza, iznenadna onesvijeenost i sl.), kao i nevoljne tjelesne pokrete koji nastanu usljed sluaja (okliznuem drugome je nanesena tjelesna povreda). Kada je u pitanju psihika ili tzv. kompulzivna sila (vis compulsiva) i prijetnja situacija je neto drugaija, ali i delikatnija. Naime, u ovakvim situacijama ne postoji neodoljiva prinuda kao kod apsolutne sile, ali se radi o djelovanju na drugoga da se on sam, makar pod prinudom, odlui na preduzimanje radnje. Iako je time radnja iznuena, mogunost odluivanja nije bila posve iskljuena, pa stoga nije iskljueno postojanje ni same radnje (tako npr. kada se neko dri zatvorenim dok ne potpie falsifikovani dokument ili kada razbojnik sa uperenim pitoljem od kasirke zahtijeva novac i ova mu ga preda). Iako radnja ovdje postoji, ne mora znaiti da je time ostvareno i krivino djelo ili da postoji krivina odgovornost. Ovdje e se svakako morati ispitati postojanje uslova za primjenu ustanove krajnje nude, pa ukoliko se pokae da su ispunjeni uslovi za primjenu tog instituta, onda krivino djelo moe otpasti ve radi toga to je po ovom osnovu iskljuena njegova protivpravnost (v. objanjenja iznesena u komentaru uz l. 25.). To je ve drugi nivo ocjene postojanja krivinog djela. Radnja ne postoji ni kada su u pitanju tzv. refleksni i instinktivni pokreti, jer su u pitanju radnje koje se izvode bez svijesti, oni predstavljaju reakciju na vanjske nadraaje i nisu praeni voljom ovjeka. 127

Od svih navedenih radnji potrebno je razlikovati tzv. impulsivne radnje (ili radnje "kratkog spoja") kod kojih se, bez ikakvog prethodnog razmiljanja radi o neposrednoj reakciji na vanjske povode. Ovakve radnje ipak potiu iz svjesnih procesa pa se tretiraju kao voljne radnje (npr. nanoenje tjelesne povrede drugom na mah, bez razmiljanja, jer ga je ovaj uvrijedio). U ovu skupinu radnji mogle bi da se svrstaju i radnje preduzete pod uticajem nagona (tako i Bai II, str. 141.). Ovdje se moe postaviti i pitanje postoji li uvijek kod preduzimanja ovakvih radnji i uraunljivost, to je ve sasvim drugo pitanje koje se raspravlja u poglavlju o krivinoj odgovornosti (v. komentar uz Glavu VI.). (1) Odredbom ovog stava predviena su dva osnovna naina ili modela izvrenja krivinih djela. Prvi se sastoji u injenju koje podrazumijeva aktivnu radnju, a drugi u neinjenju koje se sastoji u proputanju dunog injenja. Kod krivinih djela injenja ili komisivnih delikata (delicta comissiva) uinioevo postupanje je suprotno zabranjujuim ili prohibitivnim normama i ovakva krivina djela su najbrojnija u krivinom zakonodavstvu. Krivina djela neinjenja ili omisivni delikti (delicta omissiva) sastoje se u voljnom proputanju injenja koje je uinilac bio duan izvriti i kao takva predstavljaju krenje imperativnih ili nareujuih normi. Kod ovih krivinih djela uinilac, dakle, proputa da preduzme radnju koja se od uinioca zahtijeva, koju mu namee pravni poredak. U skladu sa socijalnim uenjem o radnji, i neinjenje je po svom socijalnom znaaju ovjekovo ponaanje i kao takvo ono moe biti obuhvaeno jedinstvenim pojmom radnje. Time se neinjenje i injenje po svojim drutvenim efektima i znaaju izjednaavaju i ukljuuju u okvire jedinstvenog pojma - radnje krivinog djela. Ovim se potvruje stav da je i neinjenje ovjekovo djelovanje i vid drutvenog ponaanja, to se ne moe izjednaiti sa obinim mirovanjem, pasivnim dranjem. Stoga odgovornost za neinjenje nije odgovornost za samu pasivnost ili mirovanje. Ovakvo shvatanje izraz je zajednikog ivljenja baziranog na uzajamnosti i solidarnosti, kada ovjek esto ima obaveze koje mu namee drutvo, izraz potrebe da se nekim vrijednostima osigura zatita, da se sprijei nastupanje tete u odreenim situacijama u kojima prijete opasnosti od njihove povrede (opasnosti npr. za neiji ivot ili opasnosti opteg karaktera). U tome se i nalazi osnov i razlog za postojanje normi koje od ovjeka zahtijevaju da ne ostane pasivan, ve da preduzme odreene aktivne radnje. To su civilizacijski postulati koji potvruju da je i neinjenje takvo ovjekovo ponaanje koje ima krivinopravni legitimitet u tom smislu da ga je opravdano staviti u istu ravan kao i injenje. Meutim, iako su po svom drutvenom znaaju ova djela u sutini ista, ipak valja imati na umu da djela neinjenja imaju i odreene specifinosti i da se sve ono to vrijedi za djela injenja ne moe automatski prenositi i na ova djela. Iz tog razloga u savremenom krivinom pravu preovlauje shvatanje blaeg kanjavanja za ova djela (tako npr., i KZ Njemake u l. 13. st. 2. predvia mogunost blaeg kanjavanja, ali samo kod tzv. nepravog neinjenja; isto i KZ RH, l. 25. st.3.). (2) Krivina djela neinjenja redovno se dijele na prava krivina djela neinjenja i neprava krivina djela neinjenja. a) Prava krivina djela neinjenja se sastoje u nepreduzimanju dune radnje, kod njih je inkriminisana sama povreda dunosti na injenje, jer 128

imperativna norma u takvim situacijama i ne zahtijeva nita drugo. Iako i ova djela imaju funkciju da sprijee nastupanje tetnih posljedica, od uinioca se to ne zahtijeva. To znai da nastupanje posljedice kod ovih djela nije njihov sastavni dio, ona je izvan njihova zakonskog bia, pa ova djela u tom pogledu odgovaraju formalnim krivinim djelima (Novoselec, str. 138.). Prema tome, kod ovih djela se od uinioca ne zahtijeva da mora otkloniti posljedicu; dovoljno je da on nije uinio ono to se od njega zahtijeva i to je bilo u njegovoj moi. Njima je inkriminisana samo povreda dunosti na injenje i stoga se ona i iscrpljuju samo u proputanju preduzimanja radnje koju imperativna norma nalae i time je ono dovreno. Krei navedenu obavezu takav uinilac pokazuje da ne uvaava pravila opteljudske solidarnosti u situacijama kada postoje smrtne opasnosti, nesree ili neke opte opasnosti (up. Bai II, str. 146., Novoselec, str. 138.). Kod ovih djela povreda dunosti na injenje nije povreda posebne garantne dunosti, pa ih stoga moe uiniti svako ko se nae u takvoj situaciji, pa ona kao takva spadaju u opta krivina djela (delicta communia). Osnovno krivino djelo i tipini delikt ove vrste neinjenja je krivino djelo nepruanja pomoi iz entitetskog zakonodavstva (l. 157. KZ FBiH, 161. KZ RS, kao i l. 172. KZ BD BiH). b) Neprava krivina djela neinjenja (delicta commissiva per omissionem) ili tzv., garantna djela neinjenja, su ona krivina djela koja se sastoje u krenju dunosti ili garantne obaveze spreavanja nastupanja posljedice. Za razliku od krivinih djela pravog ili obinog neinjenja, kod ovih djela krug moguih uinilaca je ogranien, jer za njih moe odgovarati samo garant, tj. ono lice koje je u pravnoj obavezi da sprijei nastupanje posljedice. Stoga se ova krivina djela u vezi sa licima koja se mogu pojaviti kao mogui uinioci istovremeno javljaju i kao specijalna krivina djela (delicta propria). Ako se ima u vidu da je smisao ovih djela da se dunom radnjom sprijei nastupanje posljedice, ova djela su skoro redovno postavljena kao materijalna krivina djela, tj. djela kod kojih je posljedica unesena u njihovo zakonsko bie. Stoga kod njih, za razliku od prvih djela, izmeu neinjenja i posljedice mora postojati uzrona veza. Postoje zakonski regulisana i zakonski neregulisana neprava krivina djela neinjenja: b1.) Zakonski regulisana neprava krivina djela neinjenja imaju svoja posebna zakonska bia u kojima je odreeno u emu se sastoji njihova radnja, zatim ko je njihov uinilac odnosno odreuje se krug lica koja imaju obavezu spreavanja nastupanja posljedice, tj. ko je garant i u emu se sastoje njegove obaveze, kao i sama posljedica djela. Jedno od takvih djela je npr. krivino djelo izazivanja opte opasnosti iz l. 402. st.2. KZ RS u kojem je radnja postavljena kao neinjenje i sastoji se u nepostavljanju propisanih ureaja za zatitu od poara, eksplozija i dr., a krug lica kao moguih izvrilaca ogranien je na slubena ili odgovorna lica, dok se posljedica sastoji u opasnosti za ivot ljudi ili imovinu veeg obima. Mogui su i drukiji konstrukcijski modeli ovih krivinih djela kod kojih se alternativno navodi i injenje i neinjenje. Tako je npr. kod krivinog djela nesavjesnog postupanja pri spravljanju lijekova i izdavanju lijekova, koje se moe uiniti injenjem ali i neinjenjem, ili kod krivinog djela zloupotrebe povjerenja iz

129

l. 291. KZ BD BiH koje se takoe moe uiniti injenjem (zloupotreba datih ovlaenja), ali neinjenjem (neispunjavanje zakonskih dunosti). b2.) Zakonski neregulisana neprava krivina djela neinjenja su takva krivina djela koja nemaju svoje posebno zakonsko bie; ona nisu posebno u zakonu predviena kao neinjenje. Ona su sadrana ili obuhvaena krivinim djelima injenja, materijalnim krivinim djelima odnosno djelima sa posljedicom. Iako su ta djela legislativno konstruisana tako da odgovaraju krivinim djelima koja se izvravaju injenjem, ona pod odreenim uslovima u svoje zakonsko bie ukljuuju i neinjenje. Tipino takvo krivino djelo, koje se kao primjer u literaturi redovno navodi, je krivino djelo ubistva sa opisom "ko drugog lii ivota", ali to su i tjelesne povrede, opta djela ugroavanja, oteenje tue stvari i dr. Iako takva djela nemaju svoju vlastititu egzistenciju u vidu posebne inkriminacije, ona ipak krivinopravno postoje u okviru krivinih djela injenja i kao i ta djela sastoje se u povredi ili ugroavanju istog zatienog dobra. Ubistvo postoji kada neko lii ivota drugoga aktivnom radnjom, npr. pucanjem iz puke, ali isto tako i kada se liavanje ivota javlja kao rezultat neinjenja nekog lica koje je bilo duno sprijeiti nastupanje te posljedice (redovno se navodi primjer sa majkom koja ne hranei dijete prouzrokuje njegovu smrt). Meutim, ovakvo interpretiranje ovih inkriminacija moglo bi dovoditi do izvjesnih problema u pogledu odreivanja kruga lica koja su kao garanti u obavezi spreavanja posljedice, jer bi se taj krug mogao dosta iroko tumaiti. To radi toga to se takvim krivinim djelima obuhvata samo injenje, a ne odreuje i pojam garanta, odnosno lica koja bi mogla biti odgovorna za neinjenje. Radi toga je bilo neophodna jedna opta odredba kojom se omoguava kanjavanje za neinjenje i u ovakvim sluajevima, tj. kada neinjenje nije izriito opisano u krivinom djelu, pri emu se istovremeno definie i krug lica koja se mogu pojaviti kao eventualni uinioci takvih krivinih djela. To je uinjeno odredbom iz l. 21/2. u kojoj stoji da je krivino djelo uinjeno neinjenjem kada je uinilac koji je pravno obavezan sprijeiti nastupanje posljedice krivinog djela to propustio uiniti, a takvo je proputanje po djelovanju i znaenju jednako izvrenju toga krivinog djela (odredba je identina odredbi l. 25/2. KZ RH, a ova l. 13/1 KZ Njemake). Stoga e osnov za primjenu ovih inkriminacija predstavljati ne samo odredbe iz posebnog dijela koje ukljuuju i krivina djela neinjenja, ve i ova odredba koja u svojoj sutini predstavlja dopunu tim odredbama. Iz izloenog proizilazi da je za postojanje nepravih krivinih djela neinjenja neophodno da budu ispunjena dva uslova: prvo, postojanje garantnog odnosa, jer je ve naglaeno da za ova djela ne odgovora svako lice, i drugo, da je neinjenje u vrijednosnom smislu ekvivalentno injenju, odnosno izvrenju tog krivinog djela. a) Pitanje obaveze ili garantne dunosti na preduzimanje injenja zasniva se na tome da su neka lica u takvom odnosu prema odreenim zatienim vrijednostima ili dobrima koji im namee obavezu da tite ta dobra ukoliko budu ugroena ili napadnuta. Stoga je potrebno utvrditi kada postoje i iz ega mogu da proizilaze garantne obaveze za odreeno lice. Pitamo se zapravo ko je garant, ko je taj koji u datoj opasnoj situaciji ima dunost preduzimanja radnje kojom bi se 130

otklonila prijetea opasnost. U tom pogledu kod krivinih djela nepravog neinjenja koja su zakonski regulisana nee biti posebnih potekoa, jer je u njihovim zakonskim opisima navedeno koje je lice garant. Kod zakonski neregulisanih krivinih djela neinjenja to pitanje je otvoreno, jer se kod njih to ne navodi. U tom smislu odredba iz st. 2. l. 21. ne daje pouzdane i konkretne kriterijume za utvrivanje navedenih obaveza, pa je stoga rjeavanje ovog pitanja u osnovi preputeno teoriji i praksi. Jedino je sada posve jasno da za ovakve sluajeve nisu relevantne moralne dunosti, ve se mora raditi o pravnoj obavezi otklanjanja posljedice. Naa dosadanja teorija i praksa je postojanje garantnih dunosti odreivala uglavnom na bazi osnova ili izvora iz kojih su takve dunosti mogle da proizilaze, a to su: zakonski propisi, pravni posao odnosno ugovorne obaveze ili prethodna opasna radnja. Ako se za neko lice po nekom od navedenih osnova utvrdi postojanje dunosti da preduzme radnju, takvo lice e biti izvrilac ukoliko to propusti uiniti. Novije krivino pravo pri odreivanju garantnih dunosti polazi od funkcionalnog uenja o ovim dunostima i pravne obaveze na injenje odreuje prema tome kakvu funkciju ta lica imaju prema tome dobru. Ipak se ini prihvatljivijim kombinacija ova dva pristupa jer se na taj nain omoguava adekvatnije i potpunije obuhvatanje raznovrsnih situacija koje mogu predstavljati izvore ovih dunosti. Pri tome se sve dunosti zatite odreenog pravnog dobra mogu svrstati u nekoliko grupa. Prve su one koje nastaju na osnovu uske prirodne i ivotne povezanosti, a to naravno redovno ima i pravnu osnovu u nekim propisima (takve su npr., obaveze na osnovu propisa porodinog prava). Pod ovim se podrazumijevaju prije svega obaveze roditelja koje imaju prema djeci, zatim brane obaveze i sl. Drugu grupu obaveza ine obaveze koje nastaju na osnovu ue ivotne zajednice, kao to je npr. vanbrana zajednica, ali bi ovdje spadali i neki drugi oblici uskih ivotnih povezanosti i zajednitva, kao to su npr. zajednitvo kod nekih opasnih poduhvata kao to su alpinisti, neke opasne i rizine ekspedicije, gdje se dobrovoljno preuzimaju obaveze na meusobno pomaganje i zatitu u sluaju opasnosti. Treu grupu ine one obaveze ili dunosti koje neko preuzme lino, odnosno dobrovoljno. Ovdje lice samo preuzima obavezu da e se starati o odreenim dobrima, a sopstvenik toga dobra mu zatitu preputa i oekuje od njega da e to uiniti. Takvi su npr. sluajevi preuzimanja obaveze uvanja tueg djeteta ili preuzimanje obaveze uvanja bolesnika; obaveze uitelja ili nastavnika koji vode djecu na izlete ili ekskurzije; obaveze uitelja plivanja u odnosu na neplivae pod njegovom kontrolom; obaveze planinarskog vodia prema turistima koje vodi i sl. etvrtu grupu ine obaveze na osnovu prethodnog injenja kojom je stvorena opasna situacija: npr. konobar koji je gostu dao otrovane gljive obavezan je na pruanje pomoi, isto tako ljekar koji je pri operaciji u pacijentu zaboravio neki od instrumenata; lice koje je drugom dalo heroin duno je pozvati ljekara ako se taj ne osjea dobro, itd. Najzad, petu grupu ine dunosti koje proizilaze iz obaveze nadzora nad izvorima opasnosti, a kao njena podvrsta je posebna garantna dunost koja proizilazi iz obaveze nadzora nad treim licima. Ovdje spadaju npr. obaveze kontrole odreenih opasnih postrojenja, kontrole ispravnosti sredstava javnog prevoza, automobila, liftova, otvorenih jama gdje prolaze ljudi, izvoenje opasnih 131

radova, dranje opasnih ivotinja i sl. Ovdje bi se mogle ukljuiti i obaveze roditelja prema djeci (dijete je npr., nalo oev pitolj i ubilo drugo dijete), obaveze odgovornih - slubenih ili vojnih lica da sprijee krivina djela podreenih, uitelja prema uenicima, itd. b) Kako je naglaeno, drugi uslov postojanja neregulisanih garantnih djela neinjenja sastoji se u tome da je takvo neinjenje u vrijednosnom smislu jednako injenju ili kako se navodi u odredbi iz l. 21. st. 2. da je takvo proputanje po djelovanju i znaaju jednako izvrenju tog djela injenjem (klauzula jednake vrijednosti). Taj uslov proizilazi iz logike stvari, jer da bi u okviru krivinog djela injenja koje je opisano u zakonu moglo da postoji i ovo drugo koje nije izriito opisano i navedeno (neinjenje), onda ono u pravilu mora biti po svom znaaju jednako tome djelu. Ako se ovaj uslov ne bi potovao, onda bi krivina djela injenja koja ine osnov za ove delikte mogla obuhvatati i ona ponaanja koja po svom znaaju i nevrijednosti ne odgovaraju nepravu takvog krivinog djela u vidu injenja, to bi bilo neprihvatljivo. Stoga je potrebno da sud u svakom sluaju utvrditi navedenu ekvivalenciju (suprotno Noveselec, str. 146.). Meutim, klauzula jednake vrijednosti otvara znaajan problem ovih delikata, odnosno namee pitanje da li se svako djelo injenja moe izvriti i neinjenjem. Ova klauzula je naime primjenjiva samo onda kada se radi o takvim krivinim djelima iji je zakonski opis dat jednostavnim formulacijama, uglavnom kroz posljedicu, kao to je npr. kod osnovnog oblika ubistva gdje je opis sasvim jasan i jednostavan: "ko drugog lii ivota". Tu e biti dovoljno da je dolo do nepreduzimanja dune radnje koja je dovela do zabranjene posljedice. U svim drugim sluajevima u kojima se navode neki posebni oblici, dodatni momenti ili modaliteti koji se mogu odnositi na nain vrenja radnje, sredstvo itd., npr. na grub ili prevaran nain, ako je upotrijebljena sila, opasno sredstvo, onda se u svakom sluaju mora ispitati da li takva djela mogu biti izvrena i neinjenjem. Teko je prihvatiti stav da se i neinjenjem moe izvriti djelo za ije izvrenje se zahtijeva upotreba nasilja, opasnih sredstava i sl. (u ovom smislu i Bai II, str. 148.). Sudska praksa:
O prekidu uzrone veze izmeu radnje okrivljenog i nastupjele posljedice moe se govoriti samo ako se radnjom treeg lica, koja je uslijedila nakon prethodne radnje okrivljenog, uspostavlja samostalni uzroni odnos sa nastupjelom posljedicom koji bi bio potpuno neovisan od prethodne radnje okrivljenog. Presuda Kantonalnog suda u Tuzli, broj K. 82/99, od 24.9.1999. Ako je re o krivinom delu sa blanketnom dispozicijom, neophodno je u obrazloenju presude navesti materijalno pravni propis od koga zavisi postojanje krivinog dela, ali ne i u izreci presude. Presuda VSS, K. 1278/84, Pravna praksa, dodatak uz Pravni ivot, 3/86, str. 51. - 52.

132

Smrt oteenika je u izravnoj uzronoj vezi s tjelesnom ozljedom prijelomom u podruju gornjeg remusa desne pubine kosti, koju je zadobio u prometnoj nesrei prilikom pada s bicikla, usljed koje ozljede se razvila upala plua i embolija arterije, to je rezultiralo smru oteenika. Okolnost da je oteenik na vlastiti zahtjev napustio bolniko lijeenje nikako ne prekida uzronu vezu izmeu prometne nesree, odnosno tjelesne ozljede koju je zadobio u toj nesrei i smrtne posljedice. VS RH, K -67/1994 od 11.05. 1994. Kada optueni pokojnom nanese vie telesnih povreda koje ine teku telesnu povredu pa kod njega usled naglog pogoranja ve postojeeg i dugotrajnog oboljenja srca doe do smrti, ne moe biti re o krivinom delu ubistva ili teke telesne povrede kvalifikovane smru ve samo o tekoj telesnoj povredi. Presuda VSS, Km. 100/80, Pravna praksa, dodatak uz Pravni ivot, broj 11/86, str. 155. - 156. Okolnosti da su stvari koje su bile predmet krae vraene oteenom i da okrivljeni nisu osuivani su okolnosti koje ne mogu imati uticaja pri ocjeni da li se radi o neznatnoj drutvenoj opasnosti. Reenje Okrunog suda u Beogradu, K. 474/94, od 11.05. 1994., Simi (1998), str. 10.

Vrijeme uinjenja krivinog djela lan 22. Krivino djelo je uinjeno u vrijeme kad je uinilac radio ili bio duan raditi, bez obzira na to kad je posljedica injenja ili neinjenja nastupila. U teoriji je poznato nekoliko pristupa u rjeavanja pitanja vremena izvrenja krivinog djela kada su u pitanju tzv., temporalni delikti kod kojih izmeu preduzete radnje i nastupjele posljedice proe odreeno vrijeme. Prema teoriji djelatnosti za odreivanje vremena izvrenja krivinog djela mjerodavno je vrijeme preduzimanja radnje izvrenja, dok je prema teoriji posljedice odluujue vrijeme nastupanja posljedice. Rijetki su autori koji u odreivanju vremena izvrenja krivinog djela zastupaju teoriju ubikviteta. Ako bi se za rjeavanje ovog pitanja prihvatilo zadnje shvatanje, odnosno njegovo rjeenje ne bi vezalo za jedan momenat, kod veine ustanova ija primjena zavisi od vremena izvrenja krivinog djela, dolazilo bi do delikatnih situacija (npr., odreivanje ivotne dobi uinioca, primjene blaeg zakona, itd.). Stoga je dobro to KZ BiH izabrao rjeenje veine krivinih zakonodavstava i pitanje vremena izvrenja krivinog djela (tempus commissi delicti) bazirao na teoriji djelatnosti i time ga vezao samo za jedan momenat. Time 133

je za vrijeme izvrenja krivinog djela kao mjerodavno izabrao vrijeme kada je uinilac radio ili je bio duan raditi, dok je vrijeme nastupanja posljedice pri tome irelevantno. Stoga, za razliku od mjesta izvrenja djela, ovdje nije bilo potrebno u posebnoj odredbi rjeavati pitanje pokuaja, jer je i za pokuaj relevantno vrijeme preduzete radnje. Kod krivinih djela neinjenja zakon je kao bitan momenat uzeo vrijeme kada je uinilac propustio radnju koju je bio duan preduzeti. Kako kod nekih krivinih djela neinjenja postoji odreeno vrijeme odnosno vremenski period u kojem se mogla preduzeti radnja kojom bi se sprijeilo nastupanje posljedice, kao vrijeme izvrenja trebalo bi uzeti momenat kada vie nije mogla biti preduzeta radnja kojom bi se mogla otkloniti posljedica krivinog djela (npr. kod neprijavljivanja krivinog djela i uinioca, lan 230., to je momenat kada vie nije bilo mogunosti blagovremenog otkrivanja krivinog djela ili uinioca.). Za odreivanje vremena izvrenja trajnih krivinih djela mjerodavno je vrijeme prestanka protivpravnog stanja, odnosno vrijeme dovrenja radnje izvrenja, jer se ova radnja preduzima tokom cijelog vremena trajanja protivpravnog stanja radi odravanja takvog stanja. Kod produenog krivinog djela, koje se po vladajuem shvatanju teorije i sudske prakse tretira kao jedno djelo, mjerodavno je vrijeme izvrenja posljednje krivinopravne radnje koja ulazi u sastav produenog krivinog djela. Postoji i miljenje da vremenom izvrenja trajnih i produenih krivinih djela treba smatrati sve vrijeme trajanja protivpravnog stanja, odnosno vrijeme izvrenja svake radnje u sastavu produenog djela, tj. cijelo vrijeme njegovog vrenja, a da je za rjeavanje svih pitanja kod kojih se mora utvrditi vrijeme izvrenja mjerodavan prestanak protivpravnog stanja, odnosno dovrenje posljednjeg djela koje ulazi u sastav produenog krivinog djela (Srzenti- Staji- Lazarevi, str.195.; Komentar KZ SFRJ, str.162., 222.). Kada je u pitanju sauesnitvo, shodno teoriji akcesornosti prema kojoj se kod sauesnitva radi o jednom krivinom djelu, tada bi za primjenu krivinog zakona trebalo kao odluno uzeti vrijeme izvrenja glavnog krivinog djela, a ne vrijeme sauesnikih radnji. Prema drugom miljenju, prihvaenom u nekim zakonodavstvima, kod sauesnitva se kao odluujue uzima vrijeme preduzimanja svake sauesnike radnje, a ne vrijeme preduzimanja radnje izvrenja od strane glavnog izvrioca (tako npr., i Bai I, str.159.; v. i Komentar KZ SFRJ, str.163.). Odreivanje vremena izvrenja krivinog djela neophodno je radi toga to od toga zavisi rjeavanje niza krivinopravnih pitanja, kao to je vremensko vaenje i primjena krivinog zakona, odreivanje poetka toka zastarjelosti, neuraunljivost i krivina odgovornost s obzirom da se one utvruju prema psihikom stanju i psihikim odnosima tempore criminis, uzrast lica odnosno njihov krivinopravni status (dijete, maloljetnik, mlae punoljetno lice). Ova okolnost je vana i za ona krivina djela ije je konstitutivno obiljeje vrijeme izvrenja djela (npr., djela iz lana 173., 174., 181., 183. KZ BiH, kao i djela iz lana 436., 437., stav 1. KZ RS i l. 319., 320. st.1.KZ FBiH). Pitanje vremena izvrenja krivinog djela od naroitog je znaaja u tzv., prelaznim periodima kada se vre obimne promjene u krivinopravnoj regulativi, 134

pogotovo kada se vri preraspodjela i konstituisanje razliitih nivoa zakonodavne regulative ureenja krivine materije, posebno u pogledu pitanja primjene krivinog zakonodavstva, odnosno odreivanje nadlenog suda za rjeavanje odreenih sluajeva. U tom smislu se upravo sada kod nas javljaju odreene sporne situacije kada je u pitanju primjena KZ BiH i entitetskog krivinog zakonodavstvo u vezi sa krivinim djelima koja su nakon stupanja na snagu KZ BiH statuirana samo u KZ BiH (npr. falsifikovanje novca i dr.), a koja su vrena u duem vremenu koje je zahvatilo i vrijeme nakon stupanja na snagu KZ BiH. Kako se u vezi sa pitanjem primjene krivinog zakona, ovo vrijeme odreuje prema vremenu zadnjeg djela odnosno radnje koja ulazi u sastav produenog krivinog djela, tada je nesporno da je za cijelo djelo nadlean sud BiH i da u tom sluaju to pitanje nije potrebno rjeavati primjenom odredbe iz lana 449. ZKP BiH, jer se ta odredba odnosi samo na ona krivina djela koja su izvrena prije stupanja na snagu KZ BiH. Sudska praksa:
Ratni zloini izvreni za vreme Drugog svetskog rata iako u to vreme nisu bili propisani u nacionalnom krivinom zakonodavstvu, predstavljaju krenje pravila meunarodnog prava za vreme rata ili oruanog sukoba ili okupacije. Presuda Okrunog suda u Zagrebu, K. 91/84, Pravna praksa, dodatak uz Pravni ivot, 10/86, 131. 132., prema Praktikumu, 19. Kada optueni odgovara za izvrenje krivinog dela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lana 142. KZ SFRJ, a u vreme izvrenja krivinog dela je bio mlae punoletno lice, mora se primeniti KZ sa izmenama i dopunama iz 1959. kao blai zakon za optuenog jer se pri oceni blaeg zakona moraju uzeti u obzir i meuzakoni. Presuda VSS, K. I 1101/82, Bilten VSS, 3/83,3-4.

Mjesto uinjenja krivinog djela lan 23. (1) (2) Krivino djelo je uinjeno kako u mjestu gdje je uinilac radio ili je bio duan raditi, tako i u mjestu gdje je posljedica injenja ili neinjenja potpuno ili djelimino nastupila. Krivino djelo je u sluaju kanjivog pokuaja uinjeno kako u mjestu gdje je uinilac radio ili je bio duan raditi, tako i u mjestu gdje je prema njegovom umiljaju posljedica njegovog injenja ili neinjenja potpuno ili djelimino trebala nastupiti. Krivino djelo je u sluaju sauesnitva uinjeno u mjestu utvrenom u stavu 1. ovog lana i u mjestu gdje je sauesnik radio ili je bio duan 135

(3)

raditi ili u mjestu gdje je prema umiljaju sauesnika posljedica njegovog injenja ili neinjenja trebala nastupiti. (1) Iz navedenih odredaba jasno proizilazi da je KZ BiH za odreivanje mjesta izvrenja krivinog djela (locus commissi delicti) prihvatio teoriju jedinstva ili teoriju ubikviteta (lat. ubique, na svakom mjestu, svugdje) koja se temelji na shvatanju da je krivino djelo jedan nedjeljiv dogaaj i kao cjelina se dogaa svugdje tamo gdje se odvijao proces izvrenja djela, te je zato logino da se kao mjesto njegovog izvrenja uzima svako to mjesto, odnosno kako mjesto preduzimanja radnje tako i mjesto gdje je posljedica potpuno ili djelimino nastupila ili je prema umiljaju uinioca trebala da nastupi. Kod krivinih djela neinjenja mjesto izvrenja djela je ono mjesto gdje je uinilac bio duan da djeluje da bi otklonio nastupanje posljedice, kao i mjesto gdje je posljedica zbog nepreduzete radnje nastupila, ili je po umiljaju uinioca trebala da nastupi. Ovakvo rjeenje je od naroitog znaaja kod tzv. distancionih krivinih djela, ija se radnja preduzima u jednom a posljedica nastupi na drugom mjestu (nekada i u inostranstvu), kao i kod tzv. tranzitnih krivinih djela koja pored mjesta izvrenja radnje i mjesta posljedice, obuhvataju i meuprostor odnosno prostor izmeu ta dva mjesta koji ponekad moe zahvatiti i prostor vie drava (npr., djela iz l. 189. i 214., ili djelo iz l. 193. i 194.). Ovo je svakako posebno vano kada je u pitanju princip teritorijaliteta u primjeni prostornog vaenja krivinog zakonodavstva. U krivinopravnoj teoriji postoje jo dva pristupa u rjeavanju ovog pitanja. Prema teoriji djelatnosti za odreivanje mjesta izvrenja krivinog djela mjerodavno je mjesto gdje je preduzeta radnja izvrenja, odnosno gdje je ona trebala biti preduzeta (djela neinjenja), a prema teoriji posljedice, za mjesto izvrenja djela odluujue je mjesto nastupanja posljedice. I teorija posljedice se temelji na djelu kao cjelovitom i jedinstvenom fenomenu ije je oblikovanje okonano tek momentom nastupanja posljedice, pa prema tome moe se uzeti da je ono tek tada definitivno ostvareno. (2) Mjesto izvrenja pokuaja takoe je rijeeno u skladu sa teorijom jedinstva, pa se kao mjesto izvrenja uzima i ono mjesto gdje je prema umiljaju uinioca posljedica njegovog injenja ili neinjenja potpuno ili djelimino trebala da nastupi (st. 2.). Pored toga, mjestom izvrenja bi trebalo smatrati i svako ono mjesto za koje je, prema okolnostima datog sluaja, objektivno postojala mogunost ili vjerovatnoa njenog nastupanja (v. Komentar KZJ, 164.,165.). Iako u ovoj odredbi nisu navedene kanjive pripremne radnje, ovo pitanje treba rjeavati analogno pokuaju. Kada su u pitanju tzv. viedjelatna krivina djela, zatim trajno, produeno i kolektivno krivino djelo, mjesto izvrenja takvih djela je svako mjesto u kojem je preduzimana radnja izvrenja koja ulazi u sastav takvih djela, odnosno pojedine djelatnosti kao dio radnje jedinstvenog krivinog djela, kao i mjesto nastupanja posljedice. (3) Mjesto izvrenja krivinog djela u sluaju sauesnitva, odreeno je odredbom iz stava 3. prema kojoj je za to mjerodavno, kako mjesto koje je predvieno u st. 1. za izvrioca (dakle, mjesto radnje i posljedice), tako i mjesto 136

djelovanja (ili proputanja djelovanja) sauesnika, odnosno mjesto gdje je prema umiljaju sauesnika posljedica njegovog injenja ili proputanja trebala da nastupi. Ovakvo rjeenja je u skladu sa vladajuom teorijom akcesornosti u ureenju i rjeavanju ustanove sauesnitva, kao i teorijom ubikviteta ili jedinstva krivinog djela. Odreivanje mjesta izvrenja krivinog djela znaajno je jer od toga, kao i kod vremena izvrenja, zavisi rjeavanje i primjena vie krivinopravnih pitanja, kao to su npr. prostorno vaenje krivinog zakona, odreivanje mjesne nadlenosti sudova, te postojanje krivinih djela kod kojih je kao konstitutivno obiljeje njihovog zakonskog bia predvieno mjesto ili prostor na kojem su izvrena (npr. djela krijumarenja iz l. 189. i 214. KZ BiH, ili djela umske krae i pustoenja ume, l. 430. st. 2. i 431. st. 2., 437. st. 1. KZ RS, i l. 316. st. 2. 320. KZ FBiH). Sudska praksa:
Ako nije poznato mesto izvrenja krivinog dela ili ako je to mesto izvan teritorije SR Jugoslavije, nadlean je sud na ijem podruju okrivljeni ima prebivalite ili boravite. Presuda Okrunog suda u aku, K. 102/2001 od 23.05. 2001., Praktikum, 20.

Nuna odbrana lan 24. (1) (2) (3) Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u nunoj odbrani. Nuna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili direktno predstojei protivpravni napad, a koja je srazmjerna napadu Uinilac koji prekorai granice nune odbrane moe se blae kazniti, a ako je prekoraenje uinio zbog jake razdraenosti ili straha izazvanog napadom, moe se i osloboditi od kazne.

Nuna odbrana je pravno ureeno pravo ovjeka na samoodbranu poznato u najstarijem pravu i pravnim izvorima, radi ega ova ustanova spada meu institute krivinog prava sa najduom istorijom.4 Kao osnov iskljuenja krivinog djela u starijem pravu, nuna odbrana se primjenjivala samo kod krivinog djela ubistva, a kasnije postaje optim institutom koji opravdava zatitu bilo kojeg
4

Meu antikim pravnicima vladalo je shvatanje o vjenosti prava odbrane ije korijene su oni traili u prirodnim i neotuivim pravima ovjeka. O odbrani kao pravu govori se i u tako drevnim zakonima kao to su Zakoni Manu (Indija, oko 1200. - 900. g.p.n.e.), Drakonovi zakoni (Grka, 621. g.p.n.e.), Jevrejski zakoni, oko 400. g.p.n.e., itd. Pravo na nunu odbranu je bilo pravno ureeno jo u rimskom i srednjevjekovnom pravu (Vim vi repellere licet, modo fiat moderamine inculpatae tutelae, non ad sumendam vindicatam, sed ad propulasandam iniuriam (Dozvoljeno je silu odbiti silom, samo da bude u granicama nune odbrane i ne smije da slui za osvetu, nego samo za odbijanje nepravde).

137

individualnog ili opteg pravnog dobra od protipravnih napada. I sva dananja krivina zakonodavstva mu priznaju karakter opteg osnova koji u potpunosti negira postojanje krivinog djela, to je nepodijeljeno gledite i savremene krivinopravne teorije i prakse. Ono to je danas sporno u vezi sa ovim institutom su osnovi opravdavanja i nekanjavanja ovako uinjenog djela, a naroito granice za pravo pojedinca da zatiuje svoja dobra u ovakvim situacijama. U tom pogledu danas u teoriji uglavnom postoje dva razliita koncepcijska pristupa, jedan individualistiki koji opravdanje ovog instituta povezuje sa prirodom ovjeka i njegovim pravom na samoodranje (princip samozatite) i drugi socijalni koji se temelji na principu zatite pravnog poretka, u tom smislu da postoji neogranieno pravo zatite svakog napadnutog dobra. U novije vrijeme preovladava stanovite o ambivalentnosti nune odbrane koja u sebi objedinjuje i jedno i drugo. Dakle, ovu ustanovu treba postaviti tako da se dovede u sklad princip samozatite i princip zatite prava, odnosno samoodbrana pojedinca i odbrana pravnog poretka. Time bi ona dobila onu socijalnu funkciju koja je opravdava, a to je u prvom redu da je ona sredstvo odbrane protiv neprava, pravo zatite od protivpravnih napada koje drava prenosi na pojedinca kada to ona sama ne moe osigurati. Svakako da se pri tome mora uvaavati ideja srazmjernosti i potovanje pravnog osjeanja, kako se ne bi neopravdano proirivala primjena ovog instituta. (1) Nuna odbrana prema st. 1. ovog lana predstavlja opti osnov iskljuenja postojanja krivinog djela, to je razumljivo ako se ima u vidu da postupanje upravljeno na odbijanje protivpravnog napada nema karakter protivpravnog djela. Prema zakonskoj definiciji iz ovog lana nuna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno5 predstojei protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. Ona dakle obuhvata takve konfliktne ivotne situacijama u kojima su u sukobu pravo i nepravo. Nuna odbrana postoji ne samo onda kada se napad odbija od sebe ve i od nekog drugog (tzv., nuna pomo). (2) Opteprihvaeno je da nuna odbrana ima dvije komponente, napad s jedne i odbijanje napada sa druge strane. Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu, ali i da svaka odbrana nije nuna odbrana. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter (nune) odbrane kao osnova koji iskljuuje protivpravnost, tog inae kanjivog i inkriminisanog djela (jer je to osnovna pretpostavka da bi se uopte moglo govoriti o nunoj odbrani), potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju odreene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi. Napad predstavlja ljudsku radnju upravljena na povredu pravno zatienog dobra kojom se za ovo dobro stvara neposredna opasnost od povrede. Radnja napada se redovno sastoji u injenju, ali nije iskljueno da izuzetno i neinjenje, proputanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr., odbijanje ljekara da prui pomo licu kome je ivot u opasnosti ima karakter napada i sl.). Preovlauje shvatanje da je mogu i verbalni napad. Za postojanje nune odbrane
5

U zvaninom zakonskom tekstu stoji izraz direktno koji ni u jednoj od naih jezikih varijanti nije izraz koji je ovdje odgovarajui. Ispravniji su termini neposredno ili izravno.

138

nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivino djelo. Po prirodi stvari je jasno da napada moe biti samo ovjek, jer samo on moe biti nosilac takve radnje, samo se ovjek moe ponaati protivpravno. Bez znaaja je njegov uzrast ili mogunost rasuivanja odnosno uraunljivost, da li je napad preduzet umiljajno, nehatno ili bez krivice, da li uiva imunitet i sl. Napada je ovjek i onda kada koristi ivotinju kao sredstvo napada ili neka tehnika postrojenja ili naprave. Napad moe biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozatienog dobra, to ne znai da se mora raditi o krivinopravnoj zatiti. To su najee dobra koja pripadaju pojedincu (ivot, sloboda, imovina, itd.), ali to mogu biti i dobra koja pripadaju pravnim licima ili dravi. Ipak, to ne moe biti pravni poredak sam po sebi, kao cjelina, ve se mora raditi o pojedinanom dobru. Napad mora biti protivpravan, jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaenja, odnosno kada se tim napadom povreuju pravni propisi bilo koje grane prava. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlaenja, iako sadrajno ukljuuju i akte napada, "napadnutom" se u takvim sluajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. lienje slobode na osnovu naredbe o pritvoru; pretresanje stana od strane organa gonjenja; liavanje slobode lica zateenog u izvrenju krivinog djela, itd.). Navedene radnje nisu protivpravne samo ako se izvode u granicama ovlaenja, pa e u sluaju njihovog prekoraenja i takve radnje postati protivpravne. Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nunoj odbrani nema nune odbrane na nunu odbranu. To vrijedi meutim, samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijee granice dozvoljene odbrane. Ako se to desi tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napada stie pravo na nunu odbranu. U vezi sa ovim, mnogo je tee odgovoriti na pitanje da li je dozvoljena nuna odbrana u odnosu na radnje koje se preduzimaju u krajnjoj nudi s obzirom da i djelo preduzeto u krajnjoj nudi nije protivpravno. Ovo vrijedi pogotovo za one situacije kada se radi o koliziji istovrijednih dobara, npr. otklanja se opasnost od jednog na raun drugog ivota (uzima se npr. ivotno potreban lijek od jednog pacijenta i daje drugom, jedan pacijent se skida sa aparata za odravanje ivota da bi se stavio drugi, iako je ovome ugroen ivot, itd.). S obzirom da su ovo situacije krajnje nude koje su po svojoj prirodi bitno drugaije od onih koje obuhvata nuna odbrana (sukob prava sa pravom), ovdje se onom na koga se prebacuje opasnost ne moe osporiti pravo da se brani. U ovakvim sluajevima se zapravo obje strane nalaze u stanju opasnosti i takve sluajeve treba razrjeavati kroz ustanovu krajnje nude6.
6

Ovo je primjer koji oigledno upozorava da koncepcija instituta krajnje nude u naem krivinom zakonodavstvu koja je prihvaena jo Novelom od 1959. godine ne zadovoljava. Neprihvatljivo je da je protivpravnost djela krajnje nude iskljuena u svim, veoma raznorodnim sluajevima krajnje nude. Ako je to opravdano kada se ivot spaava na raun materijalnih dobara, to je teko prihvatiti kada se to ini na raun ivota jednog drugog, posve nevinog lica. Stoga su mnogo prihvatljivija drugaija rjeenja u smislu tzv. diferencirajuih teorija, sa dvije vrste ove ustanove (ili nekim drugim rjeenjem), sa razliitim dejstvom odnosno krivinopravnim efektima.

139

Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao, odnosno skrivio. Pri tome ne smije da se radi o tzv. insceniranoj nunoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nune odbrane izvrilo krivino djelo, odnosno povrijedilo neko napadaevo dobro Radi se o zloupotrebi prava na nunu odbranu, to se ne moe odobriti. Napad mora stvarno postojati odnosno biti stvaran, a ne uobraen, kada postoji tzv. putativna nuna odbrana. U takvim sluajevima nema nune odbrane i odbrambene radnje tada e biti protivpravne, a pitanje eventualne krivice rjeava se na nivou krivine odgovornosti, konkretno kroz stvarnu zabludu (l. 37.). Napad i odbrana moraju biti istovremeni. Radi se dakle o elementu koji ulazi u oba segmenta ove ustanove, i napad i odbranu, jer su ove dvije komponente u korelaciji, pa ga stoga neki autori i izlau u segmentu odbrane. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane), tako i onda kada neposredno predstoji (npr. jedno lice sa noem tri prema drugom licu u namjeri da ga udari). I naa sudska praksa istovremenost napada tumai u navedenom smislu. Inae, napad znai da postoji neposredna opasnost od povrede za neko dobro, njegova neposredna ugroenost. Ovdje je odluujue da li se prema ivotnom iskustvu i logici stvari datog sluaja moe oekivati da e napad zaista i uslijediti i da svako oklijevanje moe ugroziti odbranu. Ocjena o postojanju napada je faktiko pitanje i za takvu ocjenu su mjerodavni objektivni kriteriji. Takvo ocjenjivanje podrazumijeva uzimanje u obzir svih okolnosti konkretnog sluaja. Nuna odbrana nee postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon zavretka napada, jer bi to znailo legalizovanje osvete. Pri tome je znaajno praviti razliku izmeu obustavljanja i prekida napada. Ako se radi o tome da je napada samo privremeno i nakratko napad prekinuo da bi ga recimo uinio efektnijim (posezanje za drugim sredstvom, promjena naina njegove upotrebe i sl.), onda se ne moe uzeti da je on bio dovren, pa e se i tada raditi o aktuelnom napadu. U ovom pogledu u doktrini je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijeteih napada, a koja se sastoje u preduzimanju tzv., zatitnih mjera (npr. elektrine ograde, postavljene eksplozivne naprave koje se aktiviraju ulaenjem i sl.). Ovaj segment ustanove nune odbrane kod nas je postao aktuelan posebno u zadnje vrijeme, jer sve vie ima sluajeva smrtnog stradanja u sluajevima provala u vikendice u kojima su bile postavljene eksplozivne naprave. Veina u teoriji prihvata stav da je i ovakvim situacijama ispunjen uslov istovremenosti, jer do aktiviranja ovih naprava dolazi tek u momentu napada. Ovakvo shvatanje nosi veliki rizik, jer je se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budueg napada, za koje se ne moe unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta e biti, pa je teko tvrditi da je ovakva odbrana neophodno potrebna. Odbrana ili odbijanje napada je druga strana ovog instituta koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povreuje neko napadaevo dobro. Ona moe biti defanzivna, ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu ako se drugaije ne moe odbiti napad. Kao to iz zakonskog teksta proizilazi, neophodno je da se odbrana odvija u odreenim granicama, jer svaka odbrana nije nuna odbrana i da bi ona imalo takav karakter, potrebno je da budu ispunjeni odreeni uslovi. 140

Nesporno je da ovjeku pripada pravo da se brani od svakog napada, ali to pravo ne moe biti neogranieno, svim sredstvima i po svaku cijenu. Iako je u pitanju odbijanje protivpravnog napada, odbrana je legitimna i u skladu sa pravom samo dotle i ukoliko i sama ne postane nepravo. Ali, treba se uvati i druge krajnosti i ne postavljati previsoke zahtjeve koji e ugroziti smisao i socijalnu funkciju nune odbrane. Da bi se uopte mogli govoriti o nunoj odbrani, prvo je potrebno da su radnjama odbrane ostvarena obiljeja nekog krivinog djela (tzv., djelo nune odbrane), jer ako bi napad bio otklonjen bez navedene povrede, odnosno radnjama kojima nije ostvareno krivino djelo, onda takva situacija nije ni relevantna sa krivinopravnog stanovita. Meutim, protivpravnost ovog djela je upitna i moe biti iskljuena ukoliko su ispunjeni svi, kako emo vidjeti, potrebni uslovi. Odbrana treba biti usmjerena protiv napadaa ili nekog njegovog dobra, ako je to potrebno radi odbijanja napada. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara, nema nune odbrane, ali moe da postoji eventualno krajnja nuda. Meutim, postojae nuna odbrana ukoliko je izvrilac djela nune odbrane unitio ili otetio tuu stvar koju je napada koristio kao sredstvo napada. Ako je pak napad odbijen istovremenom povredom napadaa i nekog drugog lica ili njegovih dobara, tada su izvrena dva djela, u odnosu na napadaa djelo nune odbrane koje se raspravlja po pravilima nune odbrane, a u odnosu na drugo lice djelo krajnje nude koje se raspravlja po pravilima ove ustanove. Dakle, radi se o situaciji kada su ostvareni elementi i nune odbrane i krajnje nude. Tako npr. jedno lice u odbrani jednim hicem pogodi napadaa, a drugim ga samo okrzne i pogodi drugo lice kome nanese teku tjelesnu povredu. Najznaajniji uslov odbrane ipak se sastoji u njenoj nunosti, neophodnosti da bi se odbio napad. Mora biti neophodan sam akt odbrane, ali to podrazumijeva i odgovarajui intenzitet odbrane. Cilj ovog uslova je postavljanje granica nune odbrane. Ovaj elemenat sutinski opredjeljuje funkciju i smisao ovog instituta, ali je on istovremeno i najsporniji, posebno u njegovoj praktinoj primjeni. Kada je odbrana neophodna faktiko je pitanje koje se procjenjuje na osnovu okolnosti svakog sluaja. Moe se sasvim naelno rei da je to ona odbrana koja u konkretnoj situaciji obezbjeuje efikasno odbijanje napada sa najracionalnijom mjerom ugroavanja ili povrede napadaevog dobra. Pri ocjeni da li je odbrana bila neophodna, osnovno mjerilo je karakter napada, kao i pozicija napadnutog u konkretnoj situaciji. U tom pogledu je znaajno to je zakon sada i eksplicitno, jer se to i do sada podrazumijevalo, naglasio potrebu postojanja "srazmjere" izmeu napada i odbrane. Nuno je imati u vidu sve momente date situacije, a posebno jainu napada, sredstva koja su upotrijebljena, objektivne prilike, mogunosti i stanje napadnutog, odbrambena sredstva koja su njemu u datoj situaciji stajala na raspolaganju, itd. (navedeni orijentacioni kriteriji su uglavnom prihvaeni i od nae sudske prakse). Ako situacija napadnutom omoguava izbor intenziteta odbrane, postoji obaveza najrazumnijeg izbora, tj. naina i mjere koji dovode do najmanje povrede napadaevih dobara. To je u skladu sa nastojanjem da se nunoj odbrani sve vie postave odreene socijalno-etike granice, jer se ona ne moe dopustiti po svaku cijenu i neogranieno. Mora se, s druge strane meutim, imati u vidu da se 141

od uinioca djela nune odbrane ne moe zahtijevati posve trezveno prosuivanje i matematiko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. Nuna odbrana je kolizija prava i neprava iz ega proizilazi i pravo na nunu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu, bjeanjem ili na drugi nain. Takvo rezonovanje prihvata i naa sudska praksa. Postoje ipak i takve situacije u kojima se radi o napadima koji ne mogu opravdati odbranu ako je napadnuti mogao da se adekvatno ukloni ili izmakne napadu, a da to istovremeno ne znai i ponienje. Ovo vai posebno za napade koji dolaze od odreenih osoba, kao to su duevno bolesni, djeca, pijani, stari, i sl. To pogotovo vrijedi kod onih napada koje je sam napadnuti svojim postupcima izazvao i/ili skrivio, pod uslovom da se ne radi o namjerno isprovociranim napadima kako bi se napada povrijedio. Ovdje se pravo na nunu odbranu mora ograniiti loginim zahtjevom da se napadnuti uzdri u preduzimanju radnji odbrane ako je to mogue, pa i tzv. prikladnim udaljavanjem koje ne znai i sramotni i poniavajui bijeg (commodus discessus i turpis fuga), a tek ako se na taj nain ne uspije mogu se preduzeti radnje odbijanja napada sa najmanjom mjerom povrede napadaa. Iako srazmjernost vrijednosti dobara nije odluujui za postojanje nune odbrane (kao npr., kod krajnje nude), ipak je opteusvojen stav da odbrana nije opravdana ukoliko se radi o povredi nesrazmjerno vrednijih dobara. Osnov za ovo ogranienje sada je izriito i istaknut u zakonskom tekstu, ali on proizilazi iz smisla i funkcije ovog instituta. S druge strane, navedeni proporcionalitet izmeu napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju izmeu kolidirajuih dobara. Radie se o nunoj odbrani i onda kada se povreuje napadaevo dobro vee vrijednosti od onog koje je zatieno. Sporno je da li je potrebna i subjektivna komponenta odbrane koja se sastoji u tzv. odbrambenoj volji da se radnja preduzima radi odbijanja napada, svijesti napadnutog da to ini radi odbrane. Jer, nisu iskljuene ni situacije tzv. "sluajne nune odbrane", kada je uinilac izvrio krivino djelo a da uopte nije svjestan da je zapravo time uinio djelo nune odbrane, odnosno odbio protivpravni napad koji mu je prijetio. Preteno je stanovite teorije da je ovakav subjektivni elemenat nuan da bi odbrana bila opravdana, da bi nuna odbrana uopte postojala (stoga nune odbrane i nema u dogovorenom fizikom obraunavanju). Ovo stanovite je opravdano jer ono proizilazi iz smisla i same prirode ove ustanove. Ve je naglaeno da institut nune odbrane obuhvata i sluajeve kada se protivpravni napad odbija od drugoga (tzv. nuna pomo). To se eksplicitno istie i u samom zakonskom tekstu kada se naglaava i "od drugog". Irelevantno je da li je to tree lice dalo saglasnost za ovu pomo, ali je sporno ako je to uinjeno i pored njegovog izriitog protivljenja. (3) Prekoraenje ili eksces nune odbrane moe biti intenzivni i ekstenzivni. Prvi postoji kada preduzeta obrana nije bila neophodno potrebna, a drugi kada je napad ve bio prestao. Preteni dio teorije i naa sudska praksa opravdano prihvataju samo intenzivni eksces, jer prestankom napada prestaje i stanje nune odbrane i povreivanje dobara napadaa nakon toga ne predstavlja nunu odbranu. Djelo izvreno pri ovakvoj situaciji predstavlja krivino djelo i izvrilac odgovara po optim pravilima krivine odgovornosti (to prvobitnom 142

napadau daje pravo na nunu odbranu). Ipak, imajui u vidu da izvrilac esto nije u mogunosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane, KZ BiH je u stavu 3. prekoraenje nune odbrane predvidio kao fakultativni osnov za ublaavanje ili osloboenje od kazne, u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoraenje izvreno. Sudska praksa:
Pozivanje na fiziki obraun ili prihvatanje takvog poziva, iskljuuje mogunost da se radnje uesnika obrauna pravno ocijene kao nuna odbrana ili prekoraenje njenih granica. Te radnje, u zavisnosti od prouzrokovanja posljedice, sadre obiljeje odgovarajueg krivinog djela. VS BiH, K-695/88 od 28.12.1988. Da bi se izveo pravi zakljuak o postojanju nune odbrane u smislu lana 10.stav 2. KZ FBiH, potrebno je izmeu ostalog , da postoji srazmjernost (proporcionalnost) u intenzitetu izmeu napada i odbrane, pod im se podrazumijeva da optueni nije uinio nita vie ni tee nego to je bilo potrebno da se napad odbije. VS FBiH, K-95/97, od 17.11.1998. Kada je optuenik tokom prepirke nekoliko puta akom udario drugu osobu i tako izazvao reakciju te osobe i njezina prijatelja koji su dohvatili cjepanice i potrali za optuenikom, tada takva provokacija ograniava optuenikovo pravo na nunu odbranu pa on nema pravo na protunapad, kao u konkretnom sluaju kad je s komadom cigle izaao iz dvorita u koje se sklonio i taj komad bacio u oteenikovu glavu nanijevi mu teke tjelesne povrede. Okruni sud u Bjelovaru, K-110/90, od 03.05.1990., NZ, Pregled, br.47. Optuenik je nakon svae u zajednikoj spavaonici, u prisustvu jo triju svjedoka, ubo noem oteenika u grudni ko, zadavi mu teke tjelesne povrede opasne po ivot, a sve u trenutku kad je oteenik priao njegovu krevetu i udarao ga takama po glavi. Time je uinio krivino djelo ubojstva u pokuaju iz lanka 35. stavak 1. KZH u vezi s l. 19. KZSFRJ u prekoraenju nune odbrane. Optuenik je napad mogao odbiti i ubadanjem u neki drugi, ne tako vitalni dio tijela ili ne tako snanim udarcem. Oteenik nije u rukama imao nikakav predmet, a napadu je donekle pridonio i sam optuenik svojim prethodnim ponaanjem. Osim toga, optuenik je mogao oekivati da e oteenika u daljem napadu sprijeiti tri prisutna svjedoka koji su i prije intervenirali te na kraju i razdvojili optuenika i oteenika. VS RH, Ik-928/90., od 25.05.1991. NZ, Pregled br.49. Postupao je u granicama nune odbrane optuenik koga je oteenik napao u parku udarajui ga tvrdim predmetom po glavi i tijelu i koji je oteeniku zadao noem tri ubodne rane na grudnom kou koje su bile teke naravi jer oteenik nije prestao s napadom ni nakon zadobivena prva dva uboda noem. VS RH, IK-226/91.od 17.07.1991., NZ, Pregled br.50.

143

Kod odluivanje o primjeni odredbe o nunoj odbrani iz l. 7. st. 1. OKZRH, a posebno kod ocjene intenziteta protupravnog napada na optuenika, treba uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pod kojima se djelo dogodilo. Kad je meusobni poloaj oteenika i optuenika bio na udaljenosti oko 10 metara i kad je oteenik stajao drei sjekiru objema rukama u visini trbuha, a nije je podizao, nije se kretao, te nije ni verbalno prijetio optueniku da e ga fiziki napasti, ve mu je dobacivao da mora iseliti, a optuenik mu je govorio da brie jer mu je isteklo vrijeme, onda takav postupak oteenika ne moe predstavljati ni napad, a ni nagovjetaj neposrednog napada, jer ivot i tjelesni integritet optuenika neposredno nisu bili ugroeni. Kad je optuenik u toj situaciji, kad se ima jo u vidu i to da je na licu mjesta od poetka samog dogaaja bio prisutan policajac i da je oteenik fiziki znatno slabiji od optuenika izvadio pitolj i s udaljenosti oko 10 metara ispalio nekoliko hitaca u oteenika, otpada svaka mogunost da se optuenikov postupak procjenjuje u smislu l. 7. OKZRH kao nuna obrana. VS RH, Ik-292/94. Izbori br.5/94. Sluaj putativne nune odbrane rjeava se preko instituta stvarne zablude. Krivino delo ubistva u pokuaju iz l. 47. KZSRJ moe se izvriti samo sa umiljajem, pa je stoga bez znaaja da li je to delo izvreno u otklonjivoj ili pak neotklonjivoj stvarnoj zabludi jer i jedna i druga zabluda iskljuuje umiljaj.

Iz obrazloenja:
Za krivino delo za koje je optuen, a to je ubistvo u pokuaju, bez znaaja je da li je optueni krivino delo izvrio nalazei se u otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi, jer i otklonjiva stvarna zabluda iskljuuje umiljaj, a ubistvo u pokuaju se moe izvriti samo sa umiljajem. Meutim, ova injenica nije od znaaja za ocenu o postojanju krivinog dela teke telesne povrede iz l. 53. KZRS jer se to krivino delo moe izvriti i iz nehata pa se stoga sud morao izjasniti da li se ovde radi o otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi. Saglasno navedenom, optueni nije mogao biti oglaen krivim ni za krivino delo teke telesne povrede iz lana 53. KZRS. Presuda Okrunog suda u Valjevu, K.44/00 od 26.1. 2001., Izbor, 1/2004., 36,37. U situaciji kada dolazi do fizikog obrauna dva lica, najpre u kafani, a potom i van kafanske prostorije, oni se ne mogu pozivati na nunu odbranu. Presuda VSS, Kzz. 40/98 od 9. 11. 1999., Izbor sudske prakse, 9/2002., 25. Optuenik koga je oteenik, prethodno razvalivi ulazna vrata, napao s podignutom lopatom i koji je iz automatske puke ispalio jedan metak u vrat oteenika, prekoraio je granice nune odbrane jer je bio duan pucati u dijelove tijela oteenika koji nisu vitalni. VS RH, I K- od 8.11. 1994., HLJKPP, 2/95, 396.

144

Prilikom ocene postojanja nune odbrane sud mora centi i da li je optueni objektivno bio ugroen napadom oteenog. Presuda VSS, K. 790/99 od 17. 05.2001. , Praktikum, 43. Kada je optuenik ubio oteenika zato to je pogreno zakljuio da ga je oteenik napao time to je nou s pukom na ramenu jae kucao na vrata njegove kue, postupao je u skrivljenoj putativnoj nunoj odbrani jer je propustio identificirati oteenika pa je poinio kazneno djelo nehatnog prouzrokovanja smrti iz l. 38 (sada 37.) KZRH. VS RH, I k-692/92. od 31.03. 1993. , Izbor odluka VS RH, 345., prema HLJKPP, 2/95, 399. Sud je duan da ceni da li je optueni postupao u nunoj odbrani ili moda u prekoraenju nune odbrane kada su oteeni pojurili za optuenim i doli do praga njegove kue koji je tada pucao u njih. Reenje VSS, K. 1826/2001 od 17.01. 2001., Bilten Okr. Suda u Beogradu, 58/2002, 5. Kada kod optuenog nije postojala namera da manjom verbalnom provokacijom izazove napad provociranog, ali je provokacija ipak imala za posledicu napad optuenog, optueni u daljem toku dogaaja ima pravo da se poziva na nunu odbranu. Presuda VSS, K. 433/01 od 18.02. 2002., Praktikum, 44.

Krajnja nuda lan 25. (1) Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u krajnjoj nudi. (2) Krajnja nuda postoji kad je djelo uinjeno da uinilac od sebe ili drugog otkloni istovremenu ili direktno7 predstojeu neskrivljenu opasnost koja se na drugi nain nije mogla otkloniti, a pritom uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo. (3) Uinilac koji sam izazove opasnost ali iz nehata ili prekorai granice krajnje nude, moe se blae kazniti, a ako je prekoraenje uinjeno pod osobito olakavajuim okolnostima, moe se i osloboditi od kazne. (4) Nema krajnje nude ako je uinilac bio duan izloiti se opasnosti . Na bazi stanja nude u krivinom pravu su se razvila dva instituta, institut krajnje nude i institut nune odbrane. Institut nune odbrane obuhvata samo onaj manji dio takvih situacija u kojima opasnost dolazi u vidu protivpravnog napada,
7

Kao i kod institute nune odbrane, ni ovdje ovaj izraz nije odgovarajui, pa bi bilo ispravnije da stoji neposredno ili izravno. V. komentar uz l. 24.

145

dok krajnja nuda obuhvata niz drugih meusobno veoma razliitih konfliktnih situacija. Institut nune odbrane je poznat u najstarijim pravnim izvorima i spada meu najstarije ustanove opteg dijela, dok krajnja nuda kao opti pojam nema tako dugu krivinopravnu tradiciju. Ona je kao opta krivinopravna institucija prihvaena tek u savremenim krivinim zakonodavstvima s poetka 20. vijeka. (1) Iz odredbe st. 1. proizilazi da KZ BiH i krajnjoj nudi, kao i nunoj odbrani priznaje karakter opteg osnova iskljuenja krivinog djela, iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nune odbrane. Ovakvo rjeenje je rijetkost u savremenom krivinom zakonodavstvu, koja ureenje ove institucije baziraju redovno na uenju teorija diferenciranja, prema kojima je, kako e se vidjeti, neophodno razlikovati bar dvije situacije stanja nude, u zavisnosti od karaktera i vrijednosti dobara koja su u koliziji. U krivinopravnoj teoriji postoje dosta razliita shvatanja o pravnoj prirodi ove ustanove i osnovima nekanjavanja djela uinjenog u takvoj situaciji. U starijoj doktrini vladalo je shvatanje prema kojem su za sve sluajeve krajnje nude isticani jedinstveni osnovi nekanjavanja (objektivni ili subjektivni - tzv. monistike teorije) i u tom smislu ovaj institut je regulisan uglavnom jedinstvenom odredbom sa priznavanjem jednakih uslova i jednakog pravnog dejstva u svim njenim sluajevima. U novijoj teoriji vladajue je shvatanje koje polazi od toga da je teko sve, meusobno veoma razliite, sluajeve krajnje nude vrednovati na isti nain i istom argumentacijom opravdavati djelo uinjeno u takvoj situaciji. Jedno su sluajevi kolizije dobara razliitog karaktera i vrijednosti (npr., ivot i imovina), a opet drugo oni kada kolidiraju dobra iste vrijednosti, pogotovo kada se radi o najvrednijim dobrima ovjeka kao to je njegov ivot. I pravno i moralno teko je osporiti jednom, u opasnosti nesudjelujuem licu, pravo na zatitu svog ivota od napada onoga koji nalazei se u krajnjoj nudi spaava svoj ivot. Stoga se u sve veem broju dananjih zakonodavstava u regulativi krajnje nude najee koriste rjeenja sa vie vrsta krajnje nude ili neto ire i uoptenije odredbe koje omoguavaju fleksibilniju interpretaciju ove ustanove (tzv., diferencirajue teorije). Ustanova krajnje nude obuhvata veoma sloene i heterogene ivotne situacije koje se meusobno veoma razlikuju. To su one ivotne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti titi rtvovanjem tueg dobra, pri emu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obiljeja odreenog krivinog djela. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nude, onda takvo djelo nije protivpravno, odnosno nije krivino djelo (Quod non est licitum in lege, necessitas facit licitum - to nije po zakonu dozvoljeno, nuda ini dozvoljenim). Na taj nain se i krajnjoj nudi priznaje karakter opteg osnova iskljuenja krivinog dela, to nedvosmisleno proizilazi iz zakonskog teksta l. 10. st. 1. (kod nas i u sluajevima kolizije istovrijednih dobara; takvo rjeenje poznaje jo jedino KZ SRJ i KZ Slovenije). Za razliku od nune odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava (kada u teoriji postoji saglasnost oko vrednovanja i kvalifikacije djela uinjenog u odbijanju protivpravnog napada), ovdje su u konfliktu pravo sa pravom, odnosno podjednako pravno zatiena dobra, to je u pogledu pravnog vrednovanja i razrjeavanja mnogo sloenije, jer otvara niz 146

teorijskih dilema u vezi sa pravnom prirodom krajnje nude i opravdanjem nekanjavanja za djelo uinjeno u tom stanju. To je istovremeno i razlog to su, u odnosu na nunu odbranu, zakonski uslovi za priznavanje krajnje nude postavljeni drugaije i stroe. (2) Iz zakonske definicije jasno proizilazi da krajnja nuda obuhvata dvije osnovne komponente: opasnost za odreeno dobro, s jedne, i neophodnost otklanjanja te opasnosti na tetu tueg, odnosno drugog dobra, s druge strane. Opasnost je stanje ugroenosti odreenog dobra u kojem je prema objektivnim okolnostima date situacije i optim naelima iskustva nastupanje povrede vjerovatno. Po prirodi stvari nuno je da se radi o znaajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije tete. Neznatna ugroavanja, neugodnosti svakodnevnog ivota, ne mogu zasnovati pravo na krajnju nudu. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nude, teorija i sudska praksa su izgradile nekoliko kriterijuma. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozatienom dobru. Opasnost koja ne prijeti nikome i niemu ne moe zasnovati stanje krajnje nude. Iako je naelno svako pravno dobro podobno za krajnju nudu, u praksi ovaj institut najvie dolazi do izraaja u otklanjanju opasnosti za ivot, tjelesni integritet, zdravlje i imovinu. Naravno i ovdje se mogu titi kako svoja tako i tua dobra. Opasnost mora biti stvarna. Ako opasnost objektivno ne postoji moe se raditi o putativnoj krajnjoj nudi, za to mutatis mutandis vai sve to je reeno za putativnu nunu odbranu. Moe se, meutim, raditi i o tome da uinilac pokuava opravdati izvreno krivino djelo pozivanjem na krajnju nudu. Za razliku od nune odbrane, opasnost kod krajnje nude moe dolaziti iz razliitih izvora (od radnji ovjeka, djelovanja prirodnih sila, nepogoda, ivotinja, zatajivanja tehnikih ureaja, itd.). Opasnost koja dolazi od ovjeka moe biti kako neprotivpravno tako i protivpravno ponaanje, ali ga je potrebno razlikovati od protivpravnog napada kod nune odbrane. Ve je ranije naglaeno da e postojati krajnja nuda i onda kada je uinilac djela nune odbrane pri odbijanju napada povrijedio, pored napadaa i neko drugo lice i/ili njegova dobra, ali e to postojati i kada je pri tome povrijedio samo drugo lice ili njegova dobra. Ali, opasnost moe dolaziti od ovjeka i u vidu protivpravnog ponaanja, npr. putem tzv. kompulsivne, odoljive sile ili prijetnje (vis compulsiva i vis moralis), to se po opteprihvaenom shvatanju teorije tretira kao opasnost kod krajnje nude - tzv. krajnja nuda prinude. To neka zakonodavstva izriito i predviaju. Opasnost ne smije biti izazvana skrivljeno od uinioca. To znai da se nee moi pozivati na krajnju nudu onaj uinilac koji je bio umiljajan ili nehatan u odnosu na injenicu da njegovo ponaanje moe prouzrokovati opasno stanje iz koga moe proizai povreda odreenih dobara. Neophodno je da postoji vinovnost u odnosu na mogunost povrede pravno zatienih dobara. Ukratko, potrebna je svijest ili mogunost svijesti da e njegov postupak izazvati prinudnu situaciju, stanje nude. No, kako se institut krajnje nude odnosi na meusobno veoma razliite situacije, teko je u odnosu na ovaj elemenat dati neko generalno pravilo koje bi vailo za sve njene sluajeve, pogotovo u pogledu opravdanosti zahtijevanja ovog uslova. U teoriji se naglaava da je u mnogim sluajevima 147

neopravdano iskljuivanje pozivanja na krajnju nudu, naroito u sluajevima nesvjesnog izazivanja opasnosti. U tom smislu se navode neki ilustrativni primjeri kojima se to potvruje: npr. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuu planinsku kuu da bi se spasio; prekid trudnoe iz razloga medicinskih indikacija iako se ena u vrijeme trudnoe nije pridravala ljekarskih uputa, radi ega je intervencija postala nuna; lice A nakratko liava slobode lice B da bi sprijeilo njegovo samoubistvo koje je i ono djelimino skrivilo svojim ponaanjem, ostavljanje bez pomoi lica koje je uinilac povrijedio u saobraaju, da bi spasio svoj ivot, itd. (vie o ovome v. Babi, Krajnja nuda u krivinom pravu, str. 106. i dalje). I ovo pokazuje da su za stanje krajnje nude prikladnija rjeenja sa dvije vrste krajnje nude, jer se i ovo pitanje rjeava u zavisnosti o kojoj se krajnjoj nudi radi. Tako se u njemakom KZ ovaj uslov istie samo kod izvinjavajue (par. 35), ali ne i krajnje nude koja iskljuuje protivpravnost (par. 34.), niti ga zahtijeva teorija, a sudska praksa ga cijeni kod elementa neophodnosti. Austrijski KZ koji poznaje samo izvinjavajuu krajnju nudu (par. 10.), zahtijeva da opasnost nije svjesno izazvana. Neka zakonodavstva se ograniavaju samo na umiljajno, ili jo vie, samo namjerno izazivanje opasnosti. Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije, jer uinilac prijeteu opasnost sa jednog prebacuje na drugo pravno dobro. Time se ugroenom dobru prua zatita a povreuje dobro nekog drugog lica. Samo izuzetno, moe se raditi i dobru istog lica kome prijeti opasnost, kada se radi o tzv. nunoj pomoi (ve navedeni primjeri kada se liava slobode ili se vri prinuda prema licu da bi se sprijeilo njegovo samoubistvo, ili pristanak pacijenta na rizinu operaciju da bi mu se spasio ivot, ime se stavlja u drugu opasnost, i da bi bio spaen povreuje se njegov tjelesni integritet, ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata unitavanje ploda da bi spasila svoj ivot i sl.). Radnja otklanjanja opasnosti redovno znai ostvarenje odreenog krivinog djela (djelo krajnje nude), ali u uslovima krajnje nude, prema naem zakonu, protivpravnost takvog djela je anulirana. Takva radnja ponekad moe biti upravljena na dobra koja se javljaju izvorom opasnosti (ubijanje ivotinje koja napada), ali je ona najee upravljena na ona dobra koja nisu povezana na nastankom stanja opasnosti. Ovim se u konfliktnu situaciju uvlai dobro jednog drugog, neutralnog i posve nevinog lica kome je samo slijed toka dogaaja opredijelio takvu poziciju. Ponekad su oba dobra u tzv., zajednikoj opasnosti (poznati primjer dvojice planinara na uetu, sa kojeg se jedan mora odvojiti da bi se spasio drugi). Otklanjanje opasnosti, ili djelo krajnje nude, se redovno vri injenjem, ali izuzetno to moe biti i proputanjem dunog injenja. Radi se o takvim situacijama kada se neizvrenjem jedne dunosti spaava odreeno dobro, kao to je npr. neprijavljivanje krivinog djela i uinioca da bi se spasio ivot; neodazivanje pozivu za svjedoenje da bi se takoe spasio ivot, itd. S obzirom da u krajnjoj nudi kolidiraju dobra jednakopravno zatiena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujue i nevino lice, pravni poredak ne odobrava bilo kakav izlaz iz navedene situacije. Stoga su za otklanjanje opasnosti kod krajnje nude postavljeni dosta strogi uslovi bez kojih djelo pri tome uinjeno ostaje protivpravno djelo. 148

Prvi i najstroi uslov sastoji se u neophodnosti povrede tueg dobra. Za razliku od nune odbrane, krajnja nuda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi nain (princip suspsidijarnosti). Ukoliko je postojao drugi, ili manje tetan izlaz iz te situacije (npr., sklanjanje od opasnosti, bijeg, dozivanje u pomo, organizovanje zatite, povreda nekog svog manje vanog dobra, i sl.), ne moe se odobriti krajnja nuda. Ovaj princip proizilazi iz same prirode konfliktne situacije, smisla i sutine ovog instituta, jer povreda jednog dobra da bi se zatitilo drugo, ovdje ima smisla samo ako nije bilo drugog izlaza iz takve situacije. U suprotnom, pravni poredak zahtijeva takav izlaz iz tog stanja, jer se ne moe odobriti komotno i besmisleno rtvovanje tuih dobara. Ovaj uslov stoga predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta, jer najpotpunije izraava sav njegov smisao i sutinu, pa je iz toga logino proizaao i sam njegov naziv. I u teoriji postoji opta saglasnost o potrebi njegovog postojanja. Razilaenja postoje jedino u odnosu na pitanje ta se podrazumijeva pod nemogunou otklanjanja opasnosti na drugi nain Posebnog znaaja je i uslov srazmjernosti kolidirajuih dobara. Princip jednakovrijednih interesa ja u osnovi ovog instituta jo od davne 1959. godine, kada je poznatom Novelom KZ/51 naputen princip zatite pretenijeg interesa. Prema tome, u pogledu proporcionaliteta kolidirajuih dobara potrebno je da povrijeeno dobro nije vee vrijednosti od zatienog, ili kako se u zakonskom tekstu naglaava da uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo. Zahtijeva se, dakle, da postoji odreena srazmjernost izmeu prijeteeg i prouzrokovanog zla, da bi uopte djelo krajnje nude moglo biti opravdano, neprotivpravno. Vidimo da je ovaj uslov kod krajnje nude postavljen stroe nego kod nune odbrane, to je razumljivo ako se ima u vidu razlika izmeu ova dva instituta. Rjeavanje ovog elementa krajnje nude zavisi prvenstveno od vrijednosnog rangiranja dobara i interesa u jednom drutvu. Meutim, u samoj teoriji ne postoji saglasnost po tom pitanju, jer je veoma teko dati neki pouzdan kriterijum za rangiranje i uporeivanje meusobno razliitih dobara. U teoriji se esto navodi da su meusobno veoma razliita dobra i interesi u mnogim kolizionim situacijama vrijednosno nemjerljivi ili inkomenzurabilni, pa se smatra da se ovaj problem moe rjeavati samo na osnovu okolnosti svakog konkretnog sluaja. Drugi smatraju da polazna osnova za odmjeravanje dobara treba da bude njihovo vrijednosno rangiranje, hijerarhija od strane pravnog poretka. Ipak se ini prihvatljivijim tree (kompromisno ili mjeovito) stanovite prema kojem rangiranje dobara od strane pozitivnog zakonodavstva moe predstavljati samo polaznu osnovu, ali to ne moe biti jedino mjerilo za vrednovanje dobara u smislu ovog instituta. Opta rangovna vrijednost dobara jest najznaajnija, ali konkretno odmjeravanje zahtijeva i ocjenu drugih okolnosti koje su od znaaja u datoj situaciji. To radi toga to klasini postupak odmjeravanja dobara koji se bazira samo na vrijednosti dobara u sukobu ne zadovoljava jer je preuzak. Vrednovanje i drugih okolnosti nametnule su nove tzv., ciljne teorije (Zwecktheorie), prema kojima za valjanost djela krajnje nude nije dovoljno samo da se titi dobro vee vrijednosti, ve je potrebna i njegova ocjena sa socijalno-etikog stanovita, naime, 149

da li se ono u tom smislu javlja kao prikladno i odgovarajue sredstvo. Tako npr., pacijent protiv svoje volje ne smije biti podvrgnut eksperimentima, iako bi to moda bilo od izuzetnog znaaja za medicinu; ne moe se ovim institutom pravdati preduzee koje falsifikuje dokumentaciju da bi se spasilo od steaja; ne moe se jednom licu protiv njegove volje uzeti bubreg da bi se spasio drugi; oduzimanje ivotno potrebnog lijeka jednom bolesniku da bi se dao isto tako tekom bolesniku, itd. Za odmjeravanje u navedenom smislu, za pravosue mogu biti korisne sljedee okolnosti: 1) vrsta i obim prijeteih povreda, s jedne strane, i razmjere i obim neophodnih potreba, s druge strane; 2) da li se radi o povredama dobara neutralnog lica, ili dobara lica u ijoj se sferi odgovornosti nalazi izvor opasnosti; 3) daljnje posljedice koje mogu da nastanu povredom dobara; 4) stepen vjerovatnoe od nastupanja povrede; 5) interes lica u sluaju kada oba dobra u koliziji pripadaju jednom te istom licu. Dakle, kolidirajua pravna dobra se odmjeravaju prema njihovim konkretnim zatitnim vrijednostima, to podrazumijeva kako njihovu optu rangovnu vrijednost tako i sve druge navedene okolnosti konkretne situacije. Zato nije iskljueno da jedno dobro manje opte rangovne vrijednosti u konkretnom sluaju ima prednost u zatiti. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnou. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala, dok traje kao i kad neposredno predstoji. To znai da, kako minula tako i budua opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zatite ne preduzmu odmah. Drugim rijeima, opasnost je prisutna ako je prisutna neophodnost odbrane. U ovom pogledu situacija je slina ovom uslovu kod nune odbrane, ali se ipak mora imati u vidu da se izvori opasnosti kod krajnje nude po svojoj prirodi razlikuju od protivpravnog napada. Nekada opasnost ne mora biti prisutna u jednom strogom vremenskom smislu, ali je ona izvjesna i kao stanje koje prinuava postoji, tako da se moraju ili odmah preduzimati mjere zatite ili prihvatiti teta. Pored navedenih, opteprihvaen je stav da je za valjanost djela krajnje nude potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. Ovo, slino kao i kod nune odbrane, proizilazi iz same prirode ove ustanove. Postupak u ovakvim situacijama moe se opravdati samo onda kada su, pored objektivnih, postojali i subjektivni uslovi opravdanja, samo onda kada je uinilac djela krajnje nude svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost, slijedi cilj spaavanja, zatite. Dakle, samo prisustvo takve subjektivne komponente moe opravdati povredu pravnozatienih dobara. (3) Ako sud utvrdi da nema krajnje nude, izvreno djelo ostaje krivino djelo, to vai i u sluajevima kada je uinilac djelo izvrio u prekoraenju granica krajnje nude. Meutim, zakon polazi od toga da uinilac djela krajnje nude nije uvijek u mogunosti da pravilno ocijeni njene granice, pa izvrenje djela u prekoraenju ovih granica tretira kao fakultativni osnov za ublaavanje kazne, pa ak i osloboenje. Naravno, relevantna su samo ona prekoraenja koja se odnose na uslov neophodnosti i proporcionaliteta (tzv., intenzivni ekscesi). U teoriji postoji i stanovite da se ne priznaje pojam prekoraenja granica ovog instituta kao osnov 150

ublaavanja, a pogotovo osloboenja od kazne. Uglavnom se polazi od stava da se ovaj institut sutinski razlikuje od nune odbrane, kod koje je odbrana upravljena protiv napadaa, a ovdje se ugroava jedno posve neutralno i nevino lice i njegova dobra. Iako zakon, kao jedan od uslova krajnje nude trai da opasnost nije izazvana skrivljeno, nehatnu skrivljenost tretira kao fakultativni osnov za ublaavanje kazne. Ovo je opravdano koristiti naroito kod nesvjesnog nehata, kada dakle uinilac nije bio svjestan da svojom radnjom izaziva opasnost. Ovim se donekle ublaava, pri ovakvoj koncepciji ovog instituta, ipak strog stav da se lice koje i nesvjesno izazove opasnost uopte ne moe pozivati na krajnju nudu, pogotovo kada je ugroen ivot koji se titi na raun manje vrijedne imovine. (4) Privilegija krajnje nude ne vrijedi za one sluajeve kada su odreena lica zbog vrenja odreenih profesija duna da se izlau opasnosti. Meutim, ovo ogranienje nije apsolutno, jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom ivotu. Sudska praksa:
Postupao je u krajnjoj nudi i stoga nije poinio teko djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz l. 168. st. 3. u vezi s l. 163. st. 3. KZH optuenik koji je kao voza kamiona s prikolicom natovarenom umjetnim gnojivom, izaavi iz lijevog zavoja, uoio stablo bora preprijeeno preko ceste te se zbog male razdaljine od prepreke i velikog tereta kamiona i prikolice, nije odluio na koenje, nego na obilaenje stabla krajnje desnom stranom, pri emu je zahvatio bankinu koja se odronila, zbog ega je dolo do prevrtanja kamiona i prikolice, kojom prilikom je nastupila teta preko 330.000 HRD, jer je u toj prometnoj situaciji reagirao da bi izbjegao opasnost koju nije skrivio, a koju nije mogao izbjei na drugi nain. Okruni sud u Bjelovaru, K-54/92. od 13.02.1992. Kada uinilac posle izvrene razbojnike krae puca u graane za koje je mislio da pokuavaju da ga uhvate, ne moe se pozivati da je bio u krajnjoj nudi. VSS, K. I. 1401/96 od 12.12. 1996. i presuda Okrunog suda u Beogradu K.433/92 od 4. 03.1996. Da bi postojala krajnja nuda u smislu stava 2. lan 10. KZ SFRJ, opasnost mora da bude stvarna, objektivna. Nema li takve opasnosti, ve neko samo misli da ona postoji, pa otklanjajui je, ostvari obeleja nekog krivinog dela, radilo bi se (iako su ispunjeni ostali uslovi predvieni u navedenoj odredbi) o tzv. putativnoj krajnjoj nudi. VSS-II, K. 81/78 od 31. 05.1978, Zbirka I, 32. Ne postoji krajnja nuda za vozaa motornog vozila koji je izloio konkretnoj opasnosti ivot drugog lica otklanjajui od sebe opasnost koja je nastala upotrebom neispravnog vozila, a pritom je bio svestan injenice da mu je neispravno vozilo, dakle skrivljeno je izazvao opasnost. VSH, I-K. 771/72, Komentar KZ SFRJ, 60.

151

Pozivanje na krajnju nudu u saobraaju bilo bi opravdano onda kada bi se optueni neskrivljeno naao u takvoj saobraajnoj situaciji da nastalu opasnost ne bi mogao izbjei na drugi nain osim naletom na drugog uesnika u saobraaju. VSH, I-K. 1608/72, Komentar KZ SFRJ, 60. Ne postoji krajnja nuda za vozaa motornog vozila koji dovede u konkretnu opasnost ivot drugog lica otklanjajui od sebe opasnost koju je sam izazvao, ali ako je on tu opasnost izazvao iz nehata, moe se blae kazniti. Proputanje suda da po ovom osnovu ublai kaznu uiniocu ne predstavlja povredu krivinog zakona. VSS, Kzp. 42/91 od 26.02. 1991, Praktikum, 47. Kada u kafani doe do tue izmeu nekoliko lica pa optueni puca iz pitolja u vis da bi spreio tuu i projektil prilikom odbijanja rani lice koje se nalazilo u kafani, ne moe se pozivati na krajnju nudu. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K.23/53 od 14.02.1996., Sudska praksa, 5/1996, 21. Kada sud nae da je krivino delo uinjeno u krajnjoj nudi, duan je da u izreci presude navede opis radnji iz kojih proizilazi da je delo uinjeno u krajnjoj nudi, na osnovu ega optuenog oslobaa od optube. Reenje Okrunog suda u Beogradu, K.1497/2000. od 17.10. 2000., Pravni informator, Beograd, 4/02, 67, prema Praktikumu, 49. Makar da je optueni skretanjem vozila na levu stranu puta, zbog ega je na toj strani puta dolo do sudara s vozilom koje se kretalo iz suprotnog smera, izbjegavao udar u peake koji su se kretali desnom stranom kolovoza, ne moe se uzeti da je postupio u krajnjoj nudi u smislu lana 10. KZ SFRJ ako je opasnost po ivot i telo peaka izazvao on sam time to je propustio da vonju podesi prema osobinama puta i uslovima saobraaja. VSS-II, K. 92/83 od 3.03. 1983., Zbirka I, 31. Ne postoji krajnja nuda u smislu lana 10. KZ SRJ u sluaju da profesionalni oficir, za vreme dok se njegova ustanova nalazila u najviem stepenu borbene gotovosti, ne izvri nareenje pretpostavljenog stareine koje se odnosi na odbranu vanog vojnog kompleksa bez obzira na postojanje rizika da u borbenim dejstvima izgubi ivot. Presuda Vrhovnog Vojnog suda, II K 199/98 od 22.02. 2000., Praktikum, 50. Kada optueni svojim vozilom naglo skrene preko pune linije u suprotnu kolovoznu traku da bi izbegao direktan sudar sa vozilom koje mu je dolazilo u susret velikom brzinom nepropisno u levoj traci, i na taj nain udari u vozilo iz suprotne kolovozne trake, postupao je u krajnjoj nudi. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 994/2001 od 13.04. 2001., Sudska praksa, 7-8/2002, 19.

152

Pokuaj lan 26. (1) Ko s umiljajem zapone injenje krivinog djela, ali ga ne dovri, kaznit e se za pokuaj krivinog djela ako se za to krivino djelo moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, a za pokuaj drugog krivinog djela kad zakon izriito propisuje kanjavanje i za pokuaj. Uinilac e se za pokuaj krivinog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivino djelo, a moe se i blae kazniti.

(2)

Za razliku od stadija pripremanja kao pretkrivinog stadija, stadij izvrenja je nuan u ostvarenju svakog krivinog djela. On je stoga glavna faza, centralni dio u strukturi ostvarenja krivinog djela. Sastoji se u preduzimanju radnji koje su navedene u zakonskom opisu krivinog djela, kojima neposredno otpoinje realizacija uinioevog plana; na ovom stadiju uinilac pripremnim radnjama stvorenu mogunost pretvara u realnost, tj. proizvoenje posljedice to je i bio cilj njegovog djelovanja. Kao to je ve reeno, on moe biti okonan u obliku dovrenog krivinog djela ili kao njegov pokuaj. Pokuaj je, dakle, jedan od moguih vidova okonanja stadija izvrenja i on obuhvata one radnje kojima uinilac ve ulazi u stadij izvrenja. U tom smislu on se javlja kao skraeni proces dovrenja krivinog djela, zapoeto a ne dovreno krivino djelo; radnja je zapoeta ili je dovrena ali krivino djelo nije ostvareno. U literaturi se uglavnom naglaava da je pokuaj smjeten izmeu pripremnih radnji i dovrenog krivinog djela. Pokuaj zapravo ne predstavlja autonoman stadij u ostvarenju krivinog djela, on je samo mogua forma, nain realizacije stadij izvrenja, pa u tom smislu i predstavlja samo krnji oblik dovrenog krivinog djela. On kao takav sam po sebi ne egzistira, ne postoji, ve tek u vezi sa odgovarajuim krivinim djelom iz posebnog dijela. On se po svom sadraju i strukturi kvalitativno razlikuje od pripremnih radnji koje spadaju u djelatnosti pretkrivinog stadija i koje po pravilu nemaju karakter krivinog djela, one nisu obuhvaene opisom bia krivinog djela, pa se stoga one u naelu nalaze van krivinog prava. Za razliku od dovrenog krivinog djela kao osnovne forme kanjivog ponaanja, pokuaj kao nepotpuno krivino djelo nije kanjiv kod svih krivinih djela, dok bi pripremne radnje trebale biti samo izuzetno kanjive. Meutim, po KZ BiH one su kanjive kod svih djela kod kojih je kanjiv i pokuaj (v. l. 248.). U krivinom pravu postoje razliita shvatanja o tome to je sutina pokuaja i koji su razlozi za njegovo kanjavanje. Nije sporno da je pokuaj opravdano kanjavati, naroito kod teih krivinih djela. Meutim, kako je pokuaj nedovreno krivino djelo, kod koga je izostala posljedica, namee se pitanje to je osnov njegovog kanjavanja, to legitimie zakonodavca da predvia kanjivost i za nedovreno krivino djelo. U vezi s tim u krivinom pravu postoji nekoliko teorija: objektivne, subjektivne i mjeovite. Objektivne teorije sutinu pokuaja i opravdanje za njegovo kanjavanje vide u napadu na zatiena dobra, u ugroavanju krivinim pravom zatienih dobara. S druge strane, subjektivne 153

teorije sutinu pokuaja nalaze u volji uinioca da izvri krivino djelo koju je ispoljio preduzimanjem radnje izvrenja (zloinaka volja) i u tome vide razlog koji opravdava njegovo kanjavanje. Objektivne teorije prenaglaavaju objektivnu dimenziju pokuaja, to generalno posmatrano vodi suavanju njegove kanjivosti. Subjektivne teorije naprotiv prenaglaavaju njegovu subjektivnu stranu, pa zasnivajui kanjavanje pokuaja uglavnom na volji uinioca i njenoj usmjerenosti ka izvrenju krivinog djela, proiruju kanjavanje pokuaja. Zbog ovih jednostranosti, u dananjem krivinom pravu preovlauju mjeovite teorije koje u odreivanju pojma pokuaja uvaavaju kako njegovu objektivnu tako i subjektivnu dimenziju. Zato se sutina pokuaja prema ovim teorijama sastoji kako u napadu na zatiena pravna dobra, tako i u ispoljenoj volji uinioca koja je ostvarena kroz taj napad. Ovakav pristup je opravdan jer pokuaj, kao i krivino djelo u dovrenom obliku, u svom biu objedinjuje i objektivnu i subjektivnu komponentu koje tek zajedno i u jedinstvu, pokuaj kao nedovreno krivino djelo, ine opasnim. Radi se uvijek o opasnosti djela umjerenog na napad i ugroavanje zatienog dobra, kao i opasnosti uinioca zbog njegove rijeenosti da izvri krivino djelo, to je nedvosmisleno izraeno kroz njegovo djelovanje u pravcu izvrenja krivinog djela. U pitanju su dvije razliite vrijednosti iji intenzitet moe biti razliit, posebno moe biti smanjen intenzitet opasnosti objektivne komponente, ali i tada djelo ostaje opasno zbog usmjerenosti radnje na povredu zatienog dobra i zbog opasnosti uinioca kao nosioca takve djelatnosti (Komentar, str. 101.; Bai II, str. 285.). Ovakav pristup u odreivanju pokuaja je vladajui u krivinom zakonodavstvu i krivinom pravu. Iz zakonskog teksta proizilazi da je na zakon kod pokuaja usvojio ovo shvatanje. Naime, u odreivanju pokuaja on u nekim rjeenjima uvaava stavove objektivnih a u nekim subjektivnih teorija. Tako je poetak pokuaja vezao za poetak radnje izvrenja, zatim predvidio mogunosti ublaavanja a kod nepodobnog pokuaja i dobrovoljnog odustanka i oslobaanja od kazne, ime je preferirao objektivne teorije. Subjektivne teorije su dole do izraaja posebno prihvatanjem kanjavanja i za nepodobni pokuaj, ali i kroz stav da se za pokuaj moe kazniti kao i za dovreno krivino djelo, odnosno da blae kanjavanje za pokuaj nije obavezno (v. Srzenti- Staji- Lazarevi, str. 187.,189.). (1) Prema odredbi l. 26. pokuaj je sa umiljajem zapoeto ali nedovreno krivino djelo. To znai da je za postojanje pokuaja potrebno da budu ostvarena tri elementa koji se sastoje u tome da je: a) zapoeto izvrenje krivinog djela, b) da je u pravilu izostala posljedica i c) da kod uinioca postoji umiljaj odnosno volja da izvri krivino djelo. Osnovni konstitutivni elemenat pokuaja sastoji se u tome da je uinilac preduzeo radnje kojima je zapoeto izvrenje krivinog djela. To znai da je nuno da se uinilac svojim radnjama vie ne nalazi u fazi pripremanja, ve da je uao u stadij izvrenja. To ukazuje da ovaj elemenat ima izuzetno krivinopravno znaenje, jer je rije o povlaenju granice izmeu nekanjivog i kanjivog ponaanja, o postavljanju granice do koje djeluje krivino pravo, s obzirom da stadij pripremanja po pravilu ne podlijee kanjavanju. U naem krivinom zakonodavstvu ovo pitanje je u velikoj mjeri izgubilo na svom znaaju, s obzirom 154

da su, kako je reeno, kod svih krivinih djela kod kojih je kanjiv pokuaj, istovremeno kanjive i pripremne radnje (v. l. 248.). Meutim, razgranienje ova dva stadija je ipak znaajno kod izbora i odmjeravanja kazne, s obzirom da je za pokuaj i pripremne radnje predvieno razliito kanjavanje. Poetak izvrenja krivinog djela kao momenat na osnovu koga se odreuje postojanje pokuaja, odnosno njegovo razgranienje od radnji pripremanja, esto moe predstavljati dosta sloeno pitanje. Iako u tom pogledu ne postoji neko optevaee pravilo, jedinstvena formula ili kriterijum koji bi vaio za sve sluajeve, ipak je polazna osnova za razgranienje pokuaja i pripremnih radnji sam zakonski opis datog krivinog djela, pri emu je posebno znaajan onaj njegov dio kojim se opisuje sama radnja i nain izvrenja. Ovo stanovite koje se bazira na zakonskom biu krivinog djela, omoguava rjeenje ovog pitanja u mnogim situacijama. Uopte uzev, moe se rei da je izvrilac zapoeo izvrenje krivinog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obiljeja krivinog djela (npr. zapoeo je daviti rtvu u namjeri da je ubije). Kod viedjelatnih krivinih djela za pokuaj e biti dovoljno da je uinilac preduzeo prvu radnju koja ulazi u zakonski opis djela. Nekada e biti dovoljno da je uinilac primijenio neko od sredstava ili naina izvrenja datog djela, kao npr. kod razbojnitva ili silovanja, kod kojih pokuaj postoji ve samom primjenom sile od strane uinioca. Ali i ovdje moe biti dosta sporno kada je otpoela upotreba sile, posebno kod krivinog djela silovanja, kod kojeg u povodu nekih praktinih sluajeva sudska praksa zauzima razliite stavove. Tako je npr. sporno da li ve postoji upotreba sile i time i pokuaj silovanja kvalifikovan smru rtve u sluaju kada je voza odbivi pustiti iz automobila dvije autostoperice u namjeri da ih odveze na skrovito mjesto i siluje, nakon ega su one iskoile u vonji pa je jedna od njih izgubila ivot. VS RH na to pitanje je odgovorio potvrdno (I K-108/91, HLJKPP 2/1996, 935.), dok je npr., Okruni sud u Poegi zauzeo stav da ovdje jo nije zapoela upotreba sile kao elementa silovanja, te je uzeo da se radi o protivpravnom lienju slobode kvalifikovane smru (K-28/1990. i K-36/1992.). Posljednje stanovite odobrava i jedan dio teorije, jer se smatra da vonja rtve na skrovito mjesto moe predstavljati upotrebu sile kao obiljeje silovanja samo ako je rtva dovedena u stanje u kojem joj se svaki otpor ini besmislenim, to ovdje nije bio sluaj, jer su dvije djevojke imale izgleda da se odupru poinitelju (u tom smislu se izjanjava npr., Novoselec, str. 276.). U ovom sluaju ipak treba odobriti stanovite VS RH, jer je upitno, na osnovu veoma dvojbene pretpostavke da je bilo izgledno da se dvije djevojke odupru uiniocu, kvalifikovati navedene radnje. Pored toga, sporna je i teza da se o upotrebi sile moe govoriti tek onda kada je rtva dovedena u stanje u kojem joj se svaki otpor ini besmislenim, kao i to da se u ovom sluaju radi o protivpravnom lienju slobode jer se radi o stoperkama koje su dobrovoljno pristale na vonju. Uz to, valja imati u vidu da, im je bilo izvjesno da uinilac vozi na navedeno mjesto u spomenutoj namjeri, radi ega su djevojke i iskoile iz automobila, navedene radnje ne mogu biti ispravno kvalifikovane ako se ne stavljaju u okvir uiniteljevog plana, pa e od toga momenta, sve te radnje trebati cijeniti kao radnje upravljene na silovanje, u kom smislu i treba traiti odgovor na navedeno pitanje. 155

Nekada je opet na osnovu preduzetog posve jasno da li je rije o pokuaju ili nije: npr. izvjesno je da postoji pokuaj u sluaju kada je uinilac pucao u drugoga u namjeri lienja ivota i promaio; ili ako je neko ko je imao namjeru izvriti terorizam (l. 201.), nabavio samo eksploziv, jasno je s obzirom na zakonsko bie tih djela da se radi samo o pripremnim radnjama; ili ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca (l. 205.), pa je uhvaen ve prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava, takoe je tek u fazi pripremanja. Naalost, mnogi sluajevi ne mogu ovako jednostavno biti rijeeni, jer je esto sporno da li je u konkretnom sluaju zapoeto izvrenje krivinog djela. U takvim sluajevima je neophodno, kao to je reeno, polaziti od zakonskog bia konkretnog krivinog djela i u njegovom tumaenju vrednovati sve relevantne okolnosti datog sluaja: znaaj navedene radnje i njenu povezanost sa onim radnjama koje nesumnjivo predstavljaju radnju izvrenja, zatim da li preduzeta radnja ve predstavlja ugroavanje ili napad na zatieno dobro, pri emu je od posebnog znaaja sam plan uinioca o izvrenju krivinog djela. Ako su preduzete radnje objektivno posmatrano i na osnovu ivotnog iskustva tako meusobno povezane da predstavljaju jedinstvenu cjelinu, koja se logiki i po prirodi stvari, s obzirom na plan uinioca o izvrenju krivinog djela, moe uzeti kao integralni dio radnje iz opisa djela, odnosno za koju se moe rei da u datoj situaciji predstavlja konkretno ugroavanje zatienog dobra, onda e te radnje predstavljati ve poetak ostvarenja datog djela. U tom smislu zapoeo je ostvarivati krivino djelo i onaj uinilac koji je preduzeo radnju koja sama po sebi jo ne predstavlja ostvarenje nijednog obiljeja krivinog djela, ali je prema njegovom planu ili zamisli tako usko povezana sa izvrenjem krivinog djela da on u meuvremenu ne mora preduzimati nikakve dodatne radnje za izvrenje krivinog djela. Tako npr. postoji pokuaj ubistva ako je uinilac postavio eksplozivnu napravu koja e se aktivirati kada proe automobil sa rtvom, dok e se raditi samo o pripremnoj radnji ako uinilac mora aktivirati bombu u trenutku nailaska automobila. Isto tako, ve postoji pokuaj ubistva kada je uinilac rtvi usuo u au vina otrov, oekujui da e to on popiti, to ovaj nije uinio zbog udna okusa (VS RH, I K-139/91, Pregled 50., str. 147.); ili pokuaj teke krae ini izvrilac koji se popeo na zid dvorine zgrade spojene sa kuom da bi preko tavanskog otvora uao u kuu radi krae, jer je ve penjanjem na zid poeo savladavati vee prepreke, to je obiljeje navedenog krivinog djela (Okruni sud u Bjelovaru, K-449/91, Pregled 51., str. 187). Ovo predstavlja shvatanje individualno-objektivne teorije koja s jedne strane polazi od plana ili zamisli uinioca (individualna odrednica), a sa druge zahtijeva neposrednu povezanost tako zamiljene pripremne radnje i radnje kojom se ostvaruje krivino djelo (objektivna odrednica). Individualna komponenta je znaajna jer od nje zavisi smisao koji dobija prethodna radnja pripremanja (v. Novoselec, str. 276.). Prema ovoj teoriji pitanje poetka izvrenja shvata se ire nego to to omoguava klasina formulacija koja potie iz francuskog KZ od 1810. godine prema kojoj je za pokuaj potrebno zapoinjanje radnje izvrenja (commencement d' execution). Sporno je, ali francuska sudska praksa, i pored navedene formulacije u njihovom zakonu, kao pokuaj protivpravnog prekida trudnoe kvalifikuje i sluaj ljekara 156

koji je u namjeri da izvri pobaaj s potrebnim priborom doao u kuu pacijentice, iako sam pobaaj nije zapoeo. U ovakvim graninim sluajevima ipak treba ovo razgranienje initi s velikim oprezom i radnje koje prethode radnji izvrenja olako ne kvalifikovati kao pokuaj djela. Samo izuzetno, pod ve navedenim uslovima, cijenei i plan uinioca o izvrenju djela, takve radnje mogu biti integralni dio radnje iz zakonskog opisa datog krivinog djela. Naravno da e se pri rjeavanju ovog pitanja kod nas morati voditi rauna i o odredbi iz l. 248. gdje su odreene pripremne radnje, koje ne ulaze u radnju izvrenja, osim ako to nije posebno kod nekog krivinog djela uinjeno. U tom smislu poseban problem e predstavljati one pripreme radnje koje su po svom karakteru neodreene, odnosno kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvrenje, ali nisu dio izvrenja krivinog djela. Sljedee obiljeje pokuaja sastoji se u tome da krivino djelo nije dovreno. Nedovrenost krivinog djela je negativni elemenat, negativna pretpostavka pokuaja. Ve je reeno da je krivino djelo dovreno kada su ostvarena sva njegova zakonska obiljeja. Razgranienje izmeu pokuanog (ili nedovrenog) i dovrenog krivinog djela ima znaaja posebno kod onih djela kod kojih pokuaj nije kanjiv, jer se time odreuje granica ulaska u kanjivu zonu, slino razgranienju izmeu nekanjivih pripremnih radnji i pokuaja. Naravno, to je vano i kod djela kod kojih je pokuaj kanjiv ali ne radi postavljanja navedene granice, ve radi izbora i odmjeravanja kazne. Navedeno razgranienje stvara potekoe posebno kod onih djela koja u svom zakonskom opisu ne sadre posljedicu, ali i kod nekih drugih kod kojih radnja izvrenja u praksi izaziva odreene dileme oko tumaenja momenta njenog dovrenja. Tako je npr., sa radnjom oduzimanja kod krae, koja je prema vladajuoj teoriji aprehenzije, dovrena kada je uinilac nad oduzetom stvari zasnovao priteanje. Radi toga se nee raditi o pokuaju ve o dovrenom krivinom djelu krae kada su provalnici ukradene stvari iznijeli iz prodavnice, a onda budu uhvaeni od strane patrolne milicije (Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 1735/97, Simi, str. 21.), ili u slinom sluaju kada su provalnike policajci koji su bili u zasjedi pozvali da se predaju, a oni su odbacili stvari i pobjegli (VS RH, I K-732/91, Iudex, 2/92, str. 129.). Isti sud smatra da je krivino djelo krae dovreno i onda kada je uinilac provalio u kiosk, napunio etiri vree cigaretama u namjeri da ih odnese, ali je bio sprijeen jer ga je u tom trenutku uhapsio deurni policajac (VS RH, I Kzz-24/01, HLJKPP, 1/2002, str. 201.). Po drugom, ispravnijem shvatanju, ovdje postoji samo pokuaj, jer samo dranje stvari nije dovoljno ako nije ostvarena i mogunost njenog odnoenja (v. Novoselec, str. 277.). Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovrenom krivinom djelu, a ne o pokuaju koga u naelu karakterie izostanak posljedice krivinog djela. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvije vrste pokuaja: svreni ili dovreni i nesvreni ili nedovreni pokuaj. Svreni ili dovreni pokuaj postoji kada je uinilac radnju izvrenja ostvario do kraja, odnosno kada je uinio sve to je prema njegovoj zamisli bilo potrebno za izvrenje krivinog djela. Stoga kod svrenog pokuaja uinilac vie ne moe obustaviti 157

svoje djelovanje, pa se stoga dobrovoljni odustanak od ovog pokuaja moe sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na spreavanje posljedice (v. infra, komentar uz l. 28.). Nesvreni ili nedovreni pokuaj postoji kada je uinilac preduzeo samo dio radnje izvrenja, odnosno kada nije uinio sve to je prema njegovoj zamisli bilo potrebno da bi krivino djelo u potpunosti bilo ostvareno. Najzad, jedno od obiljeja pokuaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umiljaju ili volji uinioca da izvri krivino djelo. Umiljaj kod pokuaja treba da odgovara umiljaju kod svrenog krivinog djela, to znai da je uinilac svjestan svih obiljeja krivinog djela i da kod njega postoji volja da izvri krivino djelo. Ne postoji neki poseban umiljaj na pokuaj krivinog djela, jer se uvijek radi o umiljaju na dovrenje krivinog djela, s obzirom da se subjektivna strana dovrenog i pokuanog krivinog djela ne razlikuju.8 U tom smislu je za pokuaj dovoljan i eventualni umiljaj, ukoliko je rije o djelu koje moe biti uinjeno i sa tim umiljajem. Kada je npr., izvrilac bacio sa mosta u rijeku djevojku, svjestan da ona moe izgubiti ivot i pristajui na takvu posljedicu, ali se ona ipak spasila, radie se o pokuaju ubistva s eventualnim umiljajem. U tom smislu i sudska praksa (npr., VS RH, I K - 913/94.). Naravno da je potrebno da uz umiljaj postoje i drugi subjektivni elementi koji se trae za postojanje krivinog djela, pa tako nee postojati pokuaj krivinog djela prevare ili krae bez namjere pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Za postojanje pokuaja nuno je da je odluka o izvrenju djela definitivna, konana. Stoga nema pokuaja npr. kod onog ko je samo posegnuo (ko se samo maio) za pitoljem, ali se nije jo odluio da puca, ve eventualno samo da zaprijeti. Odluka je konana i onda ako izvrenje krivinog djela zavisi od postojanja odreenih uslova. Tako e postojati pokuaj krae kada je uinilac provalio u dvorite kue, iako e ona biti izvrena samo pod uslovom da niko ne bude kod kue. Budui da je umiljaj konstitutivno obiljeje pokuaja, u teoriji je vladajue shvatanje da je nehatni pokuaj nemogu. Meutim, ako se izuzetno i prihvati takva mogunost (npr., lovac puca na ovjeka mislei da je divlja pa promai), postoji opta saglasnost da takva radnja nije kanjiva. Iako predstavlja jedan od naina ostvarenja stadija izvrenja, pokuaj ponekad moe da obuhvati i ono to nije obuhvaeno dovrenim krivinim djelom. U tom smislu pokuaj moe biti realizovan tako da ne postoje nikakve mogunosti za istinsku povredu zatienog dobra. To je radi toga to se pokuaj u svojoj objektivnoj komponenti moe da razlikuje od dovrenog krivinog djela, dok je njegova subjektivna komponenta uvijek ista kao i kod dovrenog djela. To se posebno vidi kod nepodobnog pokuaja koji moe postojati i tamo gdje dovreno krivino djelo nije mogue, npr. pokuaj ubistva ovjeka kod koga je ve nastupila smrt, ili pokuaj pobaaja enom koja nije trudna i sl. (3) U vezi sa kanjavanjem pokuaja treba razlikovati dva pitanja: kada i kako se kanjava za pokuaj. U prvom sluaju se odreuju krivina djela kod kojih je pokuaj kanjiv, iji je krug nae zakonodavstvo proirilo, jer je pokuaj kanjiv
8

Za sluajeve navoenja na pokuaj krivinog djela v. komentar uz l. 30. KZ BiH, tzv. agent provokator koji navodi pretpostavljenog delinkventa na izvrenje krivinog djela, kako bi bio uhvaen ve u pokuaju krivinog djela.

158

kod svih djela sa propisanom kaznom od tri godine i teom (ranije bilo pet ili tea),9 a za pokuaj drugog krivinog djela kad zakon izriito odreuje kanjavanje za pokuaj (l.26/1). U KZ BiH nema ni jedno krivino djelo za koje je posebno odreeno kanjavanje za pokuaj. Naravno, to je radi toga to je kazna ispod granice predviene za kanjivost pokuaja propisana svega za nekoliko krivinih djela. Kada je u pitanju nain kanjavanja za pokuaj, mjerodavna je odredba iz st. 2. l. 26. u kojoj stoji da e se uinilac za pokuaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivino djelo, ali se moe i blae kazniti. Pokuaj je na taj nain predvien kao fakultativna okolnost za ublaavanje kazne (pravi pokuaj), dok je zakon kod nepodobnog pokuaj dao jo ire mogunosti za ublaavanje, jer je predvidio ak i mogunost osloboenja od kazne, to naravno podrazumijeva i neogranieno ublaavanje (v. komentar uz l. 27.). Da li e sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovreno krivino djelo, kako se prvenstveno u zakonu sugerie, ili e (i u kojoj mjeri) iskoristiti mogunost ublaavanja kazne, zavisie od niza okolnosti svakog konkretnog sluaja. I kod kanjavanja pokuaja krivinog djela mjerodavne su odredbe i opta pravila za odmjeravanje i ublaavanje kazne (l. 48. i 49.). Pri tome e svakako sud uzimati u obzir mjeru ostvarenja radnje izvrenja, odnosno da li se radi o svrenom ili nesvrenom pokuaju, koji je stepen uinioeve volje za izvrenjem djela (njegove krivice ili krivnje), da li je nastojao ili elio sprijeiti nastupanje posljedice, iako je ona izostala iz drugih razloga, da li je u pitanju nepodobni pokuaj itd. To su samo neke od okolnosti koje e sud imati u vidu, jer konana kazna koju e sud odmjeriti za pokuaj krivinog djela moi e se izrei samo nakon uvaavanja cjelokupne situacije datog sluaja. U dosadanjoj praksi sudovi su za pokuaj djela redovno ublaili kaznu, iako to ne proistie iz zakonske ekspresije, gdje se forsira kazna u granicama propisane za dovreno djelo. Pokuaj kao vid realizacije izvrenja nekog krivinog djela nije mogu kod svih krivinih djela. On se najee javlja kod materijalnih krivinih djela, dok je njegovo postojanje kod nekih drugih krivinih djela upitno ili nemogue. Postoje i takva djela koja zbog svoje prirode ne mogu biti izvrena u vidu pokuaja, tj. kod kojih pokuaj nije mogu, kao to je to npr. kod krivinog djela uestvovanja u tui ili verbalnih delikata, zatim kod istih omisivnih delikata, kod nehatnih djela (kod kojih i ako pokuaj dopustimo, on nije kanjiv), ili radi toga to je radnja pokuaja ve inkriminisana u vidu svrenog krivinog djela (npr., djela iz l. 156. i 157. KZ BiH). Kod krivinih djela pravog neinjenja pokuaj nije mogu radi toga to se kod tih djela momenat dovrenja djela i momenat kada ono postaje kanjivo posve podudaraju, nastupaju istovremeno. Naprotiv, on je mogu kod djela nepravog neinjenja (npr. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani, ali to uini neko drugi, izvrila je pokuaj ubistva neinjenjem). Kod nekih krivinih djela ne moe postojati samo svreni pokuaj, jer se takva djela iscrpljuju u preduzimanju same radnje izvrenja, takva krivina djela u svom zakonskom biu
9

Od republika bive SFRJ , samo je KZ Slovenije ovu granicu postavio ovako, dok su drugi zadrali staro rjeenje.

159

ne obuhvataju i posljedicu kao konstitutivni elemenat (npr. davanje lanog iskaza, kao formalno krivino djelo). Ali, stoga moe biti nesvreni pokuaj takvog djela, ako je npr. radnja zapoeta a nije dovrena, to posebno moe da bude ako se radnja djela sastoji od vie akata (opet kod djela davanja lanog iskaza), ili ako nisu ostvarena sva obiljeja krivinog djela, npr. kod silovanja, kada je uinilac otpoeo sa upotrebom prinude, ali nije izvrio obljubu (v. i Bai II, str. 293., 294.; Stojanovi, str. 205.; Novoselec, str. 277., 278.). Mogu je i pokuaj kvalifikovanog krivinog djela, a to e biti onda kada je pored osnovnog djela zapoelo ostvarenje i kvalifikatornih obiljeja, ali je djelo ipak ostalo u pokuaju (npr., uinilac koji je rtvi dao napitak sa otrovom, ali nije dolo do smrtne posljedice, uinio je pokuaj tekog ubistva, ili uinilac koji je zadao nekoliko uboda noem licu da bi doao do novca, ali je rtva ostala iva, uinio je pokuaj tekog ubistva). Kada su u pitanju krivina djela kvalifikovana teom posljedicom, pitanje pokuaja je sporno, odnosno on je u nekim sluajevima mogu, ali nekad nije. Pokuaj e biti mogu npr. onda kada je osnovno krivino djelo ostalo u pokuaju, ali tea posljedica nije nastupila, iako je uinilac to planirao; npr., on je zamislio protivpravno lienje slobode iz l. 147 st. 2. KZ BiH koje treba da traje due od mjesec dana, ali je ono trajalo krae. Ili, to e biti i u sluaju pokuaja silovanja kada se npr. rtva, ve u trenutku kada je uinilac zapoeo sa upotrebnom sile, dakle prije nego je izvrena obljuba, bacila kroz prozor sa sprata, usljed ega je nastupila smrt, ili u prije navedenom primjeru kada je iskoila iz automobila koji se kretao usljed ega je takoe nastupila smrt. Meutim, pokuaja nema odnosno nema mjesta za strou kaznu ukoliko je pri takvoj konstrukciji tea posljedica vezana uz cjelokupno osnovno djelo, kada je ona posljedica tog osnovnog djela. Tako npr. teka tjelesna povreda i smrt kao posljedica tog osnovnog djela, ili protivpravno lienje slobode i teko naruenje zdravlja (l. 147. st. 2.). U takvim sluajevima se zahtijeva da je osnovno djelo dovreno (za ovu problematiku v. i Bai II, str. 294.; Novoselec, str. 278.). Kvalifikovani pokuaj predstavlja posebnu vrstu pokuaja kod koje se nisu ostvarila obiljeja onog krivinog djela koje je uinilac namjeravao izvriti, ve nekog drugog djela koje je predvieno kao posebno krivino djelo. Ovo je jedan od sluajeva kada pokuaj postoji iako je dolo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokuaj), ali ne one koju je uinilac imao u vidu, to se u praksi esto deava posebno kod krivinog djela pokuaja ubistva, kada kod rtve kod koje nije nastupila smrtna posljedica, uglavnom nastupaju teke tjelesne povrede. U ovakvim sluajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokuaj krivinog djela na koje je bio upravljen umiljaj, a ne kao dovreno krivino djelo koje je ostvareno pokuajem toga djela. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokuanim djelom pa se stoga uinilac za njega nee kanjavati, ali e se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokuano krivino djelo, vodei pri tome rauna i o kazni koja je propisana za ono djelo koje je u cjelini ostvareno pokuajem teeg krivinog djela (v. Srzenti- Staji- Lazarevi, str. 187.).

160

Nepodobni pokuaj lan 27. Uinilac koji pokua uiniti krivino djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu, moe se osloboditi od kazne ili se moe blae kazniti. Nepodoban (neprikladan ili nemogu) pokuaj postoji kada je zapoeto izvrenje krivinog djela koje je objektivno nemogue zbog nepodobnosti radnje odnosno sredstva ili zbog nepodobnosti objekta radnje. Kod ovog pokuaja uinilac dri da e ostvariti krivino djelo, ali grijei jer na zamiljeni nain izvrenje krivinog djela u konkretnoj situaciji nije mogue. Stoga se u sluaju ovog pokuaja uinilac nalazi u zabludi jer pogreno misli da ostvaruje krivino djelo u potpunosti, to je obrnuto zabludi o biu krivinog djela, gdje uinilac ima pogrenu predstavu o postojanju nekog od elemenata krivinog djela. Uinilac npr., daje otrov drugome ne znajui da je otrov izgubio svojstvo otrova, ili pri tome upotrebljava premalu koliinu otrova, ili puca u drugoga ne znajui da je pitolj prazan ili je metak bio vlaan pa nije dolo do opaljenja. Slini ovima su i primjeri postavljanja eksplozivne naprave koja nije mogla da eksplodira zbog neispravnosti detonatora, pokuaj pobaaja ajem od kamilice, pokuaj obaranja aviona pucanjem iz pitolja, ili umjesto otrovnog vina uinilac je dao pravo vino, i sl. (nepodobnost sredstva); pokuaj pobaaja na eni koja nije bremenita, pucanje u ve mrtvog ovjeka a uinilac misli da je iv, podmiivanje pogrene osobe koja nije nadlena za rjeavanje sluaja za koji se daje mito, zavlaenje ruke u tui pogrean dep radi krae, jer je novanik bio u drugom depu (nepodobnost objekta); pokuaj pobaaja pomou napitka koji nema nikakvo dejstvo na eni koja nije bremenita (dvostruka nepodobnost). Da bi se radilo o nepodobnom sredstvu ono mora biti takvo samo po sebi, jer se nee raditi o ovoj vrsti nepodobnosti onda kada je inae podobno sredstvo pogreno ili loe koriteno od strane uinioca. Kod svih nepodobnih pokuaja vano je da uinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. U protivnom, ako je uinilac toga svjestan, onda nema ni volje da se izvri krivino djelo, pa ni samog pokuaja. Nepodoban pokuaj zbog nepodobnosti samog uinioca i teoriji je sporan (Bai II, str. 289.). Zakon ga ne poznaje, sudska praksa takoe. Tako npr., pokuaj silovanja nije nepodoban radi toga to uinilac nije mogao dovriti silovanje zbog nedostatka erekcije (VS RH, I K-206/95, Izbor 2/99, str. 133.). U starijoj teoriji razlikovale su se dvije vrste nepodobnog pokuaja, apsolutno i relativno nepodoban pokuaj. Prvi postoji kada nije mogue ostvarenje krivinog djela (npr., pobaaj nad enom koja nije trudna), a drugi kada je u naelu izvrenje krivinog djela mogue, ali ne i u konkretnom sluaju (npr. trovanje malom koliinom otrova, bacanje eksplozivne naprave u prostoriju iz koje je rtva upravo izala). Savremene teorije koje prihvataju nepodobni pokuaj kao posebnu vrstu pokuaja, ovo razlikovanje odbacuju zbog velike nepouzdanosti u pogledu 161

njihovog diferenciranja. Navedena podjela se ipak donekle uvaava kod kanjavanja. Na liniji ovog shvatanja je i rjeenje koje je prihvatio KZ BiH koji ne razlikuje ove dvije vrste pokuaja. Inae, nepodobni pokuaj je kanjiv uvijek kada je kanjiv i obini pokuaj. Razlika je jedino u tome to je kod ovog pokuaja zakon u veoj mjeri vodio rauna o stepenu ugroenosti zatienog dobra koji je ovdje manji, pa je predvidio mogunost osloboenja od kazne - nepodobni pokuaj kao fakultativni osnov osloboenja od kazne. To se posebno odnosi na tzv., apsolutno nepodobni pokuaj, kada djelo ni pod kojim uslovima nije moglo biti izvreno (v. infra, komentar uz l. 51.). Kao to je ve navedeno, kod ovog pokuaja na zakon, kao i veina drugih, je prihvatio mjeovite teorije. Naelno kanjavanje i ovog pokuaja je posljedica prihvatanja subjektivnih teorija, a mogunost osloboenja od kazne je uvaavanje argumenata objektivnih teorija. Ipak, valja imati u vidu da kod nepodobnog pokuaja u najveem broju sluajeva nije opravdano osloboenje od kazne, jer on ne predstavlja takvo smanjenje stepena krivice i neprava koji bi to uvijek opravdavali, pa je stoga potrebno osloboenje od kazne kod ovog pokuaja koristiti restriktivno.10 Od nepodobnog pokuaja je potrebno razlikovati neke druge sluajeve u kojima nedostaci nisu vezani za sredstvo ili objekat radnje. To je prije svega tzv., irealni ili nemogui pokuaj (npr., uinilac hoe nekoga ubiti koritenjem vradbina, aranjem i sl.). Tu spadaju i neki drugi sluajevi kod kojih je izvrenje djela nemogue zbog nedostataka koji se odnose na neko drugo zakonsko obiljeje djela, kao to je izvrenje neke radnje za koju uinilac pogreno misli da je krivino djelo, npr. sklapanje novog braka pri emu uinilac pogreno misli da mu raniji brak nije prestao, ili pogreno misli da mu je brani partner jo iv, a on je ve mrtav, davanje pred sudom istinitog iskaza a uinilac pogreno dri da je laan, itd. O nepodobnom pokuaju se ne radi ni u sluajevima nepodobnosti subjekta, kada se nedostaci odnose na posebna svojstva koji se u opisu djela zahtijevaju za poinioca krivinog djela. Npr. uinilac pogreno smatra da je slubeno lice i da izvrava djelo koje moe uiniti samo lice sa tim svojstvom. U ovakvim sluajevima treba uzeti da nema krivinog djela, jer se i kod nepodobnog pokuaja trai protivpravnost djela, a toga nema zbog nepodobnosti subjekta. Ovdje se preteno u pitanju tzv. putativna krivina djela kod kojih uinilac pogreno dri da su krivino djelo, iako nisu (npr. neko misli da je preljuba u braku krivino djelo i sl.). Iako su slini, putativni delikt se razlikuje od nepodobnog pokuaja u tome to je kod putativnog delikta uinilac imao ispravnu predstavu o tome to ini, ali je pogreno mislio da je to to ini kanjivo. Dovreno krivino djelo postoji kada su ostvareni svi zakonski elementi krivinog djela, odnosno kada se ostvareno krivino djelo poklapa sa svim njegovim obiljejima datim u zakonskom opisu djela. Momenat dovrenja jednog djela zavisi od konstrukcijskog modela zakonskog bia konkretnog djela, odnosno
10

Ima miljenja da nije opravdano ni pretjerano korienje neogranienog ublaavanja kazne. Tako npr. Novoselec koji upuujui u tom pogledu kritike VS RH, navodi KZ Njemake koji doputa osloboenje od kazne samo kada se radi o zabludi uinioca koja proizilazi iz grube nerazumnosti v. Novoselec, str. 280.).

162

od toga o kakvom djelu se radi i kako je u opisu djela postavljena posljedica djela. Kod delikata povrede zakon zahtijeva da je nastupila posljedica u vidu oteenja ili unitenja, odnosno povrede objekta radnje, dok se kod delikata ugroavanja zahtijeva stanje opasnosti koje je nekad zakonski elemenat krivinog djela (delikti konkretnog ugroavanja) pa je postojanje navedene opasnosti neophodno za postojanje djela, a nekada je ta opasnost samo zakonodavni motiv inkriminacije, jer je zakon ne navodi u opisu djela (delikti apstraktnog ugroavanja). U nekim sluajevima nepravo jednog djela se iscrpljuje samo u radnji djela koja je navedena u opisu krivinog djela (tzv. formalna krivina djela), pa je stoga djelo dovreno samim preduzimanjem radnje izvrenja (npr. davanje lanog iskaza na sudu, sva djela sa apstraktnom opasnou i dr.). Kada su ostvarena sva zakonska obiljeja krivinog djela, tada je djelo u pravilu dovreno u formalnom smislu. Meutim, kod nekih krivinih djela neophodno je pored njegovog dovrenja u formalnom smislu razlikovati i dovrenje u materijalnom smislu, to moe imati praktino znaenje u vezi sa odreenim krivinopravnim pitanjima, kao to je npr. sauesnitvo, pokuaj, itd. Tako je npr. kod trajnih krivinih djela momenat dovrenja tih djela prestanak protivpravnog stanja stvorenog tim djelom, recimo kod protivpravnog lienja slobode, pa e npr., biti saizvrilac i lice koje se prikljuilo izvrenju toga djela sve dok traje lienje slobode; ili npr. kod krae e biti pomaga i lice koje je pomoglo kradljivcu da pobjegne, iako je kraa u formalnom smislu dovrena ve u momentu kada je uzeo stvar i poeo da bjei. Sudska praksa:
Dogovor na poinjenje kaznenog djela (l. 322.) poinila su tri poinitelja koji su izradili detaljan plan napada na blagajnika i skicu mjesta na kojem su namjeravali poiniti kazneno djelo, ali su u meuvremenu od planiranog razbojnitva odustali. VS RH, Ik-635/99. Poinilac koji je usuo svom ocu u vino otrov (trikloretilen) poinio je pokuaj ubojstva jer je pretpostavio da e otac uzeti vino, to je ovaj i uinio, ali ga nije popio zbog udna okusa. VS RH, Ik139/91, Pregled 50., 147. Krivino delo teke krae ostalo je u pokuaju kada je uinilac odustao od izvrenja krivinog dela zbog toga to se ukljuio alarmni sistem u kafiu u koji je uao na taj nain to je nasilno otvorio prozor i po ulasku izazvao aktiviranje alarmnog sistema. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 461/00, od 6. 04. 2000. Pokuaj ubistva postoji i onda ukoliko je uinilac postavio eksplozivnu napravu na ulazu u garau u namjeri da je rtva aktivira prilikom ulaska automobila u garau. VS RH, Ik-733/94, HLJKPP, 1/1995, 218.

163

Napomena: Ovdje sudovi trebaju voditi rauna da se radi o graninim sluajevima koji se rjeavaju u zavisnosti od uinioevog plana. Naime, ako je prema planu ili zamisli uinioca za izvrenje djela trebalo preduzimati i dodatne radnje (npr. da uinilac sam mora aktivirati eksplozivnu napravu u trenutku nailaenja automobila, ili da je tek namjeravao ponuditi rtvu otrovanim vinom, onda bi preduzeto predstavljalo samo pripremne radnje, koje su kod nas kanjive (osim prema KZ RS). Krivino djelo razbojnitva je ostalo u pokuaju kada je optueni upotrebom sile prema maloljetnom licu pokuao da od ovoga oduzme mobilni telefon, na taj nain to je priao oteenom i zatraio od njega obavetenje o nekom licu, pa je iznenada udario oteenog pesnicom u glavu, a zatim mu istrgao mobilni telefon iz ruke i pokuao da pobegne, ali je oteeni potrao za njim, sustigao ga i spreio u daljem izvrenju krivinog dela. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K.383/02 od 25.09. 2002., Bilten Okrunog suda u Beogradu, 62/2004, str.69. Izvlaenje cilindra iz brave automobila i izrada kopije kljua pomou tog cilindra radi kasnijeg otvaranja i oduzimanja automobila, nije jo pokuaj krae automobila jer poinitelj i kad posjeduje kopiju kljua mora izvriti jo niz drugih radnji da pokrene automobil; stoga pokuaj krae u tom sluaju poinje tek guranjem takvog kljua u bravu na vratima automobila (up. Sud u Puli, K-11/94). Isto tako, izrezivanje broja asije s jednog automobila u Hrvatskoj u namjeri da ga se navari na drugi automobil koji e poinitelj tek pribaviti u Italiji, je samo nekanjiva pripremna radnja, a ne pokuaj krivinog djela krivotvorenja isprave iz l. 311. st. 2. KZH, jer nedostaje vremenska i prostorna povezanost izmeu tih dviju radnji. upanijski sud u Bjelovaru, K.247/99, HLJKPP, 2/2000, 1030. Krivino delo krae je izvreno u pokuaju kada je optueni u ribnjaku oteenog ribarskog gazdinstva postavio etiri mree, pa kada je sledeeg dana doao po uhvaenu ribu, spreili su ga u daljem izvrenju dela, koje je sa umiljajem zapoeo, radnici milicije. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 622/97, od 1.04. 1997. Ako po miljenju vetaka proseno paljiv ovek ne bi posumnjao u ispravnost falsifikovanih novanica, ne moe se raditi o nepodobnom pokuaju krivinog dela iz lana 168. KZJ. Oigledno je da se u konkretnom sluaju radi o novcu koji je tako napravljen da se na prvi pogled ne moe lako zapaziti da taj novac nije pravi, odnosno da se od njega ne razlikuje bitno, a to je i vetak formulisao kroz svoje miljenje da proseno paljiv ovek ne bi posumnjao u ispravnost navedenih novanica, pa je zbog toga neosnovan albeni prigovor da se zbog navodno oigledno loeg falsifikata novca radi o nepodobnom pokuaju. Presuda VSS, K. 285/97, od 4. 12. 1997. Ne postoji dobrovoljni odustanak, ve nepodobni pokuaj, ako se novac ili stvar koju je uinilac nameravao ukrasti nije nalazila na mestu izvrenja krae. VSV , K. 1075/57, Komentar KZ SFRJ, 110.

164

Dobrovoljni odustanak lan 28. (1) (2) Uinilac koji je pokuao uiniti krivino djelo, ali je dobrovoljno odustao od kanjivog pokuaja, moe se osloboditi od kazne. U sluaju dobrovoljnog odustanka od kanjivog pokuaja, uinilac e se kazniti za one radnje koje ine neko drugo samostalno krivino djelo.

(1) Krivino djelo moe ostati u pokuaju iz razliitih razloga, ali do toga dolazi najee zbog uticaja nekih okolnosti koje su nezavisne od volje samog uinioca. Meutim, nerijetko se moe dogoditi da djelo ostane nedovreno radi toga to je sam uinilac tako odluio, iako je bio svjestan da zapoeto djelo moe dovriti. Ovakav preokret kod uinioca u odnosu na izvrenje krivinog djela u krivinom pravu se oznaava kao dobrovoljni ili dragovoljni odustanak. O pravnoj prirodi dobrovoljnog odustanka i njegovim krivinopravnim efektima, u krivinom pravu postoji nekoliko teorija: teorija zlatnog mosta, teorija premije, teorija cilja kazne, teorija jedinstva kriminalne situacije i dr. Teorija zlatnog mosta polazi od toga da je kriminalnopolitiki opravdano, obeanjem nekanjavanja, stimulisati uinioca da odustane od izvrenja djela, da se dakle nekanjeno vrati na obalu prava. Teorija premije opravdanje nekanjavanja nalazi u psihikom, unutranjem prelomu ili obrtu kod uinioca, njegovoj promjeni odluke koja zasluuje nagradu, premiju. Teorija vezana za ciljeve kanjavanja, to vidi u tome to razlozi generalne ni specijalne prevencije, kao ni razlozi pravednosti, ne zahtijevaju kanjavanje uinioca koji je dobrovoljno odustao od djela. Teorija jedinstva kriminalne situacije, prihvatajui sve pozitivno iz prethodnih shvatanja, polazi od toga da se u ocjeni dobrovoljnog odustanka treba vrednovati kao cjelina preduzeta radnja upravljena na izvrenje djela i odustajanje od djela. Pozitivna transformacija volje koja se dobrovoljnim odustajanjem od kriminalne aktivnosti deava kod uinioca, dovodi do transformacije i preduzete radnje, ona kanjivoj radnji daje novi i drugaiji kvalitet, vodi je u pravcu smanjenja opasnosti uinioca i smanjene potrebe za njegovim kanjavanjem. Ali, kako situacije dobrovoljnog odustanka mogu biti dosta razliite, ovo shvatanje ne namee obavezno nekanjavanje u sluaju dobrovoljnog odustanka. Zadnje teorije se ine najprihvatljivije i stoga su one u osnovi rjeenja ove institucije u naem zakonodavstvu. Prema l. 28. dobrovoljni odustanak je samo fakultativni osnov za osloboenje od kazne. Veina dananjih krivinih zakonodavstava prihvata mnogo radikalnije rjeenje, pa ovdje predvia obavezno osloboenje od kazne. Na zakon jedino kod sauesnika predvia obavezno osloboenje od kazne u sluaju da dobrovoljno bude sprijeeno izvrenje krivinog djela (v. infra, komentar uz l. 32. st. 2.).11
Ovakvo rjeenje je prvobitno predviao i KZ RH, ali je izmjenama od 14. 12. 2000. godine vraeno fakultativno osloboenje i kod sauesnika, ime su sauesnici i pojedinani izvrioci u pogledu dobrovoljnog odustanka izjednaeni, to je ispravnije rjeenje.
11

165

Odustanak od izvrenja krivinog djela u osnovi ima dva oblika, u zavisnosti od toga da li se radi o svrenom ili nesvrenom pokuaju. Iako na zakon, za razliku od nekih drugih, npr. KZ RH, izriito ne predvia ove dvije vrste odustanka, potrebno je na to ukazati, jer se oni bitno razlikuju. Kod nesvrenog pokuaja, za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je uinilac prekinuo dalje djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje (npr. uinilac koji je oborio rtvu sa zamahnutim noem u ruci odustao je od ubistva i sl.). Ovdje se odustanak sastoji u jednostavnom prekidu radnje i to je dovoljno, jer sam prekid dovodi do iskljuenja nastupanja posljedice. Odustanak od nesvrenog pokuaja mora biti definitivan pa stoga nee biti dovoljno privremeno prekidanje radnje izvrenja. Radi toga nee biti dobrovoljnog odustanka u sluaju silovanja kada je uinilac dopustio rtvi da ode u toalet, to je ona iskoristila i pobjegla (VS RH, I K69/94.).12 Za razliku od nesvrenog pokuaja kod koga je dovoljna obina pasivnost, kod svrenog pokuaja se zahtijeva mnogo vie, djelovanje u vidu aktivnog ponaanja usmjerenog na spreavanje posljedice (npr. uinilac rtvi zada teke tjelesne povrede u namjeri da je ubije, ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl.). Ovdje se odustanak sastoji u svjesnoj protuakciji usmjerenoj da uzroni tok izazvan prethodnom radnjom zaustavi i sprijei nastupanje tetne posljedice, pa ukoliko aktivno djelovanje radi sprjeavanja posljedice izostane ne moe se govoriti o dobrovoljnom odustanku (v. tom smislu odluku VS RH, Ik-623/91. od 11. 12. 1991. NZ, Pregled br. 51.). Zato je dobrovoljni odustanak kod svrenog ili dovrenog pokuaja mogu samo kod materijalnih krivinih djela, jer kod djela koja u svom opisu nemaju posljedicu nema se ta spreavati, pa je stoga kod njih dobrovoljni odustanak mogu samo kod nesvrenog pokuaja. Nije nuno da je uinilac sam, lino to uinio, jer to moe biti i preko nekog drugog, ali to uvijek mora biti njegova odluka i inicijativa. Stoga nee biti odustanka ako je to neko drugi, mimo njega uinio, npr. kada je smrt sprijeena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo uinioca (tako u presudi Okrunog suda u Beogradu, K. 635/98, Simi, str. 19.). Isto tako nee se raditi o odustanku ako je uinilac sluajno sprijeio nastupanje posljedice. Naravno, nee postojati odustajanje ni onda kada je uinilac preduzeo sve to je bilo potrebno, ali je posljedica i pored toga nastupila, ali to treba uticati na kanjavanje. Pri tome svakako treba praviti razliku izmeu momentalnih i temporalnih delikata, jer kod prvih dobrovoljni odustanak nije mogu (npr., uinilac puca na rtvu u namjeri da je ubije i promai). Da bi odustajanje od izvrenja djela moglo biti osnov za osloboenje od kazne, ono mora biti dobrovoljno. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci uinioca, tj. kada je ona u sutini rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog uinioca, kada ona nije nastala pod pretenim uticajem vanjskih okolnosti. Naelno, dobrovoljnost postoji uvijek kada je uinilac i pored toga to je bio svjestan da krivino djelo moe dovriti, od njegovog izvrenja
12

Ovo je u teoriji sporno, jer ima i shvatanja da za dobrovoljnost nije neophodno da je uinilac definitivno napustio odluku o izvrenju djela (u tom smislu npr., Maurach, Bai, itd. v. Bai II, str. 299.).

166

odustao. Ovo naelo je dobrim dijelom zasnovano na Frankovoj formuli prema kojoj dobrovoljnost postoji kada uinilac sam sebi kae: neu dovriti krivino djelo, iako bih mogao, ili mogu dovriti krivino djelo, ali neu. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je uinilac odustao, jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene teine, ili nije izvrio razbojnitvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoruanom napadau (VSS, K. 952/95), ili se prodavaica suprotstavila razbojniku kome nije dala traeni novac (VSS, K. 1297/95), ili je naoruani uinilac odustao radi toga to je nailo drugo lice i apotekarka je poela da vie i poziva u pomo (VSS, K. 1297/95.), ili nije mogao dovriti silovanje zbog upornog otpora rtve (VS RH, I K-308/94.), ili zbog nedovoljne erekcije, ili je naiao na tekoe sa kojima nije raunao (npr. odustao je od silovanja zbog skuenog prostora u automobilu, ili zbog toga to nije znao da rtva ima mjesenicu, ili radi toga to su pored njega esto nailazili drugi automobili sa dugim svjetlima i sl.). Etika vrijednost motiva je irelevantna, jer dobrovoljni odustanak nije etiki, ve psiholoki pojam. Stoga odustanak moe biti moralne prirode (npr., saaljenje, stid, probuena savjest i sl.), ali i ne mora, pa e dobrovoljni odustanak npr. od razbojnitva ili silovanja postojati i onda kada se uinilac prilikom susreta sa rtvom uplaio i pobjegao. Eventualno vrednovanje motiva odustanka je mogue kod odmjeravanja kazne, pogotovo kada se sud odluuje hoe li uinioca osloboditi od kazne. Poseban problem za utvrivanje dobrovoljnosti su tzv. relativne spoljne smetnje koje samo oteavaju dovrenje djela, ali ga ne onemoguavaju (npr. u prije navedenom primjeru odustanka od silovanja zbog otpora rtve koji je uinilac uz upotrebu jae sile mogao savladati, ali bi to povealo rizik od ozbiljnijih povreda rtve, pa zbog toga uinilac odustane. U principu nema dobrovoljnosti ni onda ukoliko je odustanak uslijedio radi toga to bi izvrenje djela bilo skopano sa neugodnostima po izvrioca, a sa kojima on nije raunao. Stoga se smatra da je pogreno priznat dobrovoljni odustanak uiniocu koji je odustao od pokuaja silovanja zato to ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da e ga prijaviti policiji i da e mu se njen mladi osvetiti (VS RH, I K66/91, Pregled 49., str. 103.). Dobrovoljnosti nema ni onda kada uinilac pogreno dri da postoji neka spoljna okolnost koja ne postoji, npr., pogreno je mislio da je naiao deurni policajac, ili je odustao od razbojnitva jer je pogreno smatrao da rtva tom prilikom kod sebe nema novca. Tako e biti i onda kada uiniocu djelo ne donosi ono to je planirao, kada je npr. umjesto vrijedne umjetnine naiao samo na bezvrijednu kopiju, ili je u kasi bilo sasvim malo novca, u crkvi u koju je provalio nije naao slike koje je elio ili ih je ostavio jer ih je sam otetio, ili radi toga to je na ulici bilo mnogo policajaca, ili je ulica bila izuzetno dobro osvijetljena, rtva je prepoznala uinioca, itd. (VSH, K. 1266/70.). Kod nepodobnog pokuaja, zbog njegove prirode, nema mjesta dobrovoljnom odustanku, jer se tu nema ta sprijeiti ili ukloniti, ali sud moe vrednovati novi izmijenjeni stav uinioca pri odmjeravanju kazne (Bai II, str. 299.). Iako KZ BiH u Optem dijelu nije regulisao pripremne radnje, trebao je rijeiti pitanje dobrovoljnog odustanka i od pripremnih radnji, jer su one odredbom iz posebnog dijela, u pogledu teine krivinih djela kod kojih su kanjive, 167

izjednaene sa pokuajem. ak i pri drugoj koncepciji kanjivosti, to ima svoje opravdanje, jer iako su sve inkriminisane pripremne radnje formalno posebna krivina djela, neophodno je imati u vidu da prave pripremne radnje (delicta preparata) u krivinopravnom smislu nemaju karakter samostalnih krivinih djela, jer su supsidijarne u odnosu na primarno krivino djelo, pa je dobrovoljni odustanak mogu kod takvih pripremnih radnji bez obzira to su posebno inkriminisane. Istina, to je mogue rijeiti i logikim tumaenjem same odredbe iz l. 28. prema kojoj je dobrovoljni odustanak predvien kao fakultativna oslobaajua ili ublaavajua okolnost kod pokuaja, pa tim prije ona vai i u sluaju pripremnih radnji kao raniji stadij, dakle neto to je udaljenije od izvrenja krivinog djela i tim samim i manje opasno po zatiene vrijednosti. Pri tome e veliki problem biti pitanje koje inkriminisane pripremne radnje spadaju u jednu a koje u drugu kategoriju, odnosno koje su delicta preparata a koje delicta sui generis. Dobrovoljni odustanak pojmovno-logiki podrazumijeva da je djelo ostalo u pokuaju, pa je stoga on iskljuen u svim sluajevima kada je krivino djelo dovreno. Ako je dakle uinilac odustao od izvrenja djela, ali ono ipak bude dovreno, tada nema dobrovoljnog odustanka ve se radi samo o neuspjelom odustanku.13 Isto tako, nema dobrovoljnog odustanka ni kada uinilac nakon formalnog dovrenja krivinog djela pokua sprijeiti nastupanje posljedice, ili nakon izvrenog djela uklanja tetne posljedice djela. Ovdje je rije o tzv. stvarnom kajanju (izraz nije adekvatan, jer se ovdje, kao ni kod dobrovoljnog odustanka ne trai moralna motivacija) koje je slino dobrovoljnom odustanku. Takvo pozitivno ponaanje uinioca zakon u Posebnom dijelu na vie mjesta uvaava pa, pod odreenim uslovima, predvia mogunost osloboenja od kazne (tako npr., u l. 249. st. 4., ili l. 250. st. 5. KZ BiH; l. 165. st. 5., l. 255. KZ RS, itd.).14 (2) Prema odredbi stava 2. u sluaju dobrovoljnog odustanka uinilac e se kazniti za one radnje koje ine neko drugo samostalno krivino djelo. U tumaenju ove odredbe u doktrini i praksi nastaju odreene dileme, jer nije uvijek jasno ta se podrazumijeva pod drugim samostalnim krivinim djelom. Nema sumnje da se radi o takvim sluajevima kada u pokuanom djelu od koga je uinilac odustao sadrano i neko drugo dovreno djelo (ili je ono ukljueno u proces njegovog izvrenja), ali samo ako je ono samostalno, a to znai ako je ono u idealnom sticaju sa pokuanim krivinim djelom. Ipak, uvijek nije jednostavno odgovoriti na ovo pitanje. Tako npr. u sluaju falsifikovanja isprave kojom je uinilac pokuao izvriti prevaru ili pronevjeru, od kojih je dobrovoljno odustao, pitanje je njegove
13 Tako nije dobrovoljno odustala od pokuaja ubistva majka koja je u namjeri da izvri samoubistvo i istovremeno ubije svoga 14-mjesenog sina, skoila s njim u more sa stijene visoke 6 metara, a onda se predomislila te isplivala s njime, ali se on u meuvremenu utopio (VS RH, I K-458/92). Ovdje je majka uinila dovreno krivino djelo ubistvo sina, a njen neuspjeli pokuaj odustanka sud e cijeniti kao olakavajuu okolnost pri odmjeravanju kazne (v. Novoselec, str. 286.). 14 U KZ RS u l. 41 st. 2. predvien je, pored ve postojeeg, jo jedan poseban osnov za osloboenje od kazne ako je uinilac poslije izvrenog krivinog djela, a prije nego to je saznao da je otkriven, dobrovoljno otklonio posljedice djela ili naknadio tetu prouzrokovanu krivinim djelom. Pored toga, ovaj zakon je kod nekih krivinih djela predvidio ak i obavezno osloboenje od kazne (npr., kod pobune lica lienih slobode i zloinakog udruenja, l. 373. st. 3. i l. 383. st. 3.).

168

odgovornosti za falsifikovanje isprave; ili da li e uinilac koji je dobrovoljno odustao od razbojnitva ili silovanja, odgovarati za prinudu, to je sastavni dio tih djela; ili da li e uinilac koji je odustao od ubistva odgovarati za teku tjelesnu povredu, ili koji je odustao od teke krae da li e odgovarati za oteenje tue stvari, jer je razbio vrata, itd. Iz zakonskog teksta proizilazi da se pod drugim djelom ne podrazumijevaju nesamostalna krivina djela, a to su sva ona djela koja su po svom karakteru u prividnom sticaju sa pokuanim krivinim djelom od koga je uinilac dobrovoljno odustao. Ovdje se treba polaziti od odnosa ovog djela sa pokuanim djelom, kada bi ono bilo dovreno, pa ukoliko bi po pravilima sticaja ovo djelo bilo konsumirano tim djelom, odnosna kada bi sa njim bilo u prividnom sticaju, onda se za takvo djelo uinilac ne bi trebao kanjavati. Tako e biti u spomenutim sluajevima kod razbojnitva, silovanja, ubistva i krae15. S druge strane, o samostalnom djelu radie se uvijek ukoliko bi to djelo bilo u idealnom sticaju sa pokuanim djelom, kao to je to sluaj u primjeru sa falsifikovanom ispravom. Ovo shvatanje je vladajue i u naoj sudskoj praksi. Ovo pitanje je od posebnog znaaja u onim krivinopravnim sistemima u kojima je dobrovoljni odustanak osnov obaveznog osloboenja od kazne. Kod nas, ono nije od nekog naroitog znaaja, s obzirom da dobrovoljni odustanak predstavlja samo fakultativni osnov za osloboenje od kazne, pa u tom sluaju sud uinioca nee osloboditi od kazne, ve e mu izrei kaznu koju bi uglavnom izrekao za to djelo kada bi samo za njega kanjavao (npr., za teku tjelesnu povredu ako je uinilac odustao od ubistva). Meutim, ovo pitanje je od znaaja kod sauesnika kod kojih je po naem zakonu osloboenje od kazne obavezno, pa e na navedene probleme sudovi nailaziti upravo u tim situacijama (v. l. 28. st. 2.). Sudska praksa:
Dobrovoljno je odustao od izvrenja krivinog djela silovanja iz l. 83. st. 1. KZH optuenik koji je oteenici, koja je uporno pruala otpor, rekao da e je pustiti ako ga ne bude prijavila organima unutranjih poslova, pa ju je zaista i pustio kad mu je ona to obeala. Takva njegova odluka jest rezultat njegova slobodnog samoopredjeljenja, a ne utjecaja vanjskih faktora. VSH, Ik-348/90. od 29.07. 1990. NZ, Pregled br. 47. Ne postoji dobrovoljni odustanak ni onda kad su optueni odustala da iz crkve ukradu umetniku sliku, jer nisu bili u mogunosti da je iznesu iz crkve. VSH, K. 1370/75,v. Komentar KZ SFRJ, 111.
15

Stoga je pogreno stanovite VSH koji je izvrioca koji je dobrovoljno odustao od silovanja, kaznio za pokuaj silovanja i krivino djelo bludnih radnji. Bludne radnje imaju karakter nesamostalnog krivinog djela, jer su one samo prolazna i nia faza u odnosu na silovanje i stoga se nalaze u prividnim sticaju sa ovim djelom i njegovim pokuajem, pa je okolnost da su uinjene zajedno sa pokuajem silovanja sud mogao uzeti samo pri odmjeravanju kazne za pokuaj silovanja (VSH, I K-361/90, Pregled 51., str. 188, kao i I K-710/92.).

169

Neosnovano je stajalite odbrane u albi da je optuenik, koji je u svojoj obiteljskoj kui u svai ubo noem duine 17 cm svoju suprugu u trbuh, nanijevi joj teku tjelesnu povredu opasnu za ivot i izvrivi time krivino djelo pokuaja ubojstva iz l. 35. st. 1. KZH u svezi s l. 19. KZJ, dobrovoljno odustao od izvrenja djela jer ga je mogao dovriti, ali nije htio. U ovom sluaju radi se o svrenom pokuaju jer je optuenik izvrio sve to je bilo u njegovom planu. On je, naime, smatrao da je i jedan udarac noem u trbuh oteenice dovoljan da je lii ivota pa iz tog razloga nije zadavao daljnje udarce. Stoga je samo daljnje aktivno djelovanje radi spreavanja posljedice moglo biti ocijenjeno kao dobrovoljni odustanak, a do njega nije dolo. VS RH, Ik-623/91. od 11. 12. 1991. NZ, Pregled br. 51. Samo se od pokuaja krivinog djela moe dobrovoljno odustati i koristiti onim beneficijama koje predvia lan 21. KZSFRJ. Povodom svrenog krivinog dela iz lana 217. KZ SFRJ ne moe biti dobrovoljnog odustanka, ve se eventualno moe primeniti odredba iz lana 217. stav 7. KZSFRJ. VSS-II K. 309/60 od 14.07. 1960, Zbirka I, 50. Optuenik je presudom suda prvog stupnja oglaen krivim da je izbo noem oteenika nanijevi mu teke tjelesne povrede opasne po ivot pa da je tako poinio krivino djelo ubojstva u pokuaju iz l. 35. st. 1. KZH u vezi s l. 19. OKZH. Taj je sud, meutim, propustio prosuditi je li injenica to je optuenik nakon toga prevezao oteenika u bolnicu dobrovoljni odustanak u smislu l. 21. KZH. VS RH, Ik-159/92. od 08.07. 1992. NZ, Pregled br. 53. Kad posle izvrenja 10 kraa koje su kvalifikovane kao jedno krivino delo iz l.166. st. 1. t. 1. KZS uinilac u prisustvu svoga oca koji ga je odveo u MUP i prijavio nadlenom organu izvrenje kraa, ne moe se raditi o dobrovoljnom odustanku. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 643/98 od 8.04. 1998.

Sauinilaci16 lan 29. Ako vie osoba, uestvovanjem u uinjenju krivinog djela ili preduzimajui to drugo ime se na odluujui nain doprinosi uinjenju krivinog djela, zajedniki uine krivino djelo, svako od njih kaznit e se kaznom propisanom za to krivino djelo.
16

Jeziki su ispravniji izrazi sauinitelji, saizvrioci ili sapoinitelji. Meutim, krivinopravno bi bilo ispravnije da stoji saizvrilatvo, sauinilatvo ili sauiniteljstvo, jer se radi o krivinopravnom institutu. Ako bi se slijedila ova logika, onda bi trebalo i u l. 30. i 31. da stoji podstreka i pomaga.

170

Iako zakonska bia krivinih djela redovno upuuju na jedno lice kao izvrioca, nisu rijetki sluajevi da u ostvarenju jednog krivinog djela uestvuje vie lica. Uee vie lica u realizaciji jednog krivinog djela u krivinom pravu se oznaava kao sauesnitvo (concursus plurium ad delictum). Zapravo, rije je o sticaju vie lica u izvrenju jednog krivinog djela ije su radnje tako meusobno povezane da izvreno djelo i nastala protivpravna posljedica predstavljaju rezultat zajednikog djelovanja svih uesnika. Sintagma zajedniko djelovanje pojmovnologiki implicira kako objektivnu tako i subjektivnu dimenziju sauesnitva. To znai da je, pored zajednikog djelovanja vie lica u ostvarenju datog djela, potrebno da kod njih postoji i svijest o tome da izvreno djelo predstavlja zajedniki rezultat njihovih radnji. To podrazumijeva da oni znaju jedan za drugoga, kao i za krivino djelo i uinioca. S druge strane, uinilac u pravilu treba da zna za sauesnike. Dakle, sauesnik je svjestan da zajedno sa drugim uestvuje u ostvarenju krivinog djela, kao to je i izvrilac u pravilu svjestan da dato djelo ostvaruje u saradnji sa drugim (v. Radovanovi, str. 214., Komentar KZJ, str. 131.). Prema tome, sauesnitvo je zajedniko ostvarenje krivinog djela od strane dva ili vie lica uz istovremeno postojanje svijesti o zajednikom djelovanju. Postoje veoma raznovrsni oblici zajednikog ostvarenja krivinog djela od strane vie lica, sa razliitim ulogama i stepenom doprinosa svakog uesnika u ostvarenju tog djela. Po stepenu organizovanosti oni mogu da se kreu od trenutnog povezivanja vie lica radi izvrenja odreenog krivinog djela, odnosno od manje organizovanih do onih sa visokim stepenom organizacije, trajnih i vrsto ustrojenih zloinakih organizacija koje djeluju kao kriminalne korporacije, sa veoma razvijenim planovima i organizovanim rukovoenjem. Rije je o posebnom obliku kriminaliteta koji se u kriminolokoj literaturi oznaava kao kolektivni kriminalitet, sa specifinom prirodom i karakteristikama, ali je od posebnog znaaja onaj njegov vid koji se pojavljuje kao organizovani kriminalitet ija opasnost i tetnost za savremeno drutvo dolazi do posebnog izraaja naroito u novije vrijeme (up. Bai II, str. 301.; Bavcon-elih, str. 266.). U krivinopravnoj teoriji postoje razliita shvatanja i razliiti pristupi u odreivanju pojma sauesnitva odnosno njegove krivinopravne prirode. U osnovi sva se ona svode na pitanje odreivanje krivinopravnih pozicija pojedinih uesnika u ostvarenju krivinog djela; potrebe njihovog diferenciranja s obzirom na razliitost njihovih uloga i doprinosa, te pitanje odnosa sauesnitva i glavnog djela, tj. da li sauesnitvo ima svoju vlastitu krivinopravnu autonomiju ili je ono uslovljeno postojanjem glavnog krivinog djela i uinioca. Bitno je pri tome naglasiti da se sva ta shvatanja temelje na dva osnovna polazita: jednom tzv., monistikom modelu sauesnitva prema kojem se svi uesnici u ostvarenju jednog djela jednako tretiraju, i drugom tzv., dualistikom modelu prema kojem se svi uesnici u ostvarenju jednog krivinog djela dijele na izvrioce i sauesnike i koji se meusobno kvalitativno razlikuju. Na bazi ovog uenja u krivinom pravu je nastalo nekoliko koncepcijskih modela sauesnitva. Prema prvom shvatanju, koji se zasniva na teoriji ekvivalencije, svi uesnici u ostvarenju jednog krivinog djela se izjednaavaju i jednako tretiraju (to vodi pojmu tzv., jedinstvenog uinioca), pa stoga u tim sistemima koji prihvataju ovaj model nema potrebe za posebnim 171

regulisanjem sauesnitva u uem smislu, osim kada se eli propisati razliito kanjavanje (blae ili stroije) u odnosu na obino izvrilatvo. Prema drugom shvatanju koje takoe ne pravi razliku meu razliitim oblicima uestvovanja u ostvarenju krivinog djela, svi uesnici se tretiraju kao uinioci samostalnog krivinog djela. Ovo shvatanje je poznato kao principalno i prema njemu se uee svakog sauesnika tretira kao samostalno i neovisno od toga da li je glavno krivino djelo uinjeno ili nije, pa shodno tome u njihovim radnjama vidi samostalna krivina djela i svakog sauesnika tretira kao izvrioca takvog djela. Zato se ovo shvatanje ponekad u literaturi naziva i teorijama o samostalnoj ili nezavisnoj pravnoj prirodi sauesnitva ili principalnim teorijama. Veoma su rijetka dananja zakonodavstva koja ovo shvatanje prihvataju. Razlika izmeu ovog i prvog shvatanja sastoji se u tome to prvo shvatanje u sebi sadri i dimenziju akcesornosti, jer polaze od stava da vie lica kada zajedniki uestvuju u izvrenju krivinog djela, ipak ine samo jedno zajedniko djelo, ali im je zajedniko to to odbacuju njihovo diferenciranje i sve ih tretiraju kao izvrioce (dimenzija principalnosti). Ovakvo shvatanje koje u sebi objedinjuje i elemente akcesornosti i elemente monistikog odnosno principalnog modela sauesnitva, zapravo negira sauesnitvo i uvodi pojam tzv., jedinstvenog uinioca krivinog djela. Na ovakvom teorijskom uenju neka zakonodavstva ureuju ustanovu sauesnitva, npr. italijansko i austrijsko. Od navedenih se bitno razlikuje shvatanje koje za svoju osnovu ima dualistiku koncepciju sauesnitva (izvrilako-sauesniki model) prema kojoj se sva lica koja uestvuju u ostvarenju jednog krivinog djela dijele na izvrioce i sauesnike i koje postojanje sauesnitva u pravilu uslovljava postojanjem glavnog krivinog djela - teorije zavisnosti ili akcesornosti sauesnitva (ili: diferencirajue akcesorne teorije). Prema tome, kako je prema ovim teorijama sauesnitvo zajedniko ostvarenje krivinog djela, za njegovo postojanje je bitno da je glavni uinilac izvrio krivino djelo, odnosno preduzeo kanjiv pokuaj ili kanjive pripremne radnje, tj. preduzetim radnjama uao u kanjiv stadij ili kanjivu zonu ostvarenja krivinog djela. Za razliku od principalnih teorija prema kojima za postojanje sauesnitva nije relevantno da li je glavni uinilac preduzeo kanjivo djelo, kod ovih teorija je to neophodna pretpostavka postojanja sauesnitva, koje pojmovno pretpostavlja postojanje djela na strani izvrioca, jer se ne moe uestvovati u neemu to uopte nije uinjeno. U protivnom dolazilo bi se u nelogine situacije u kojima bi odgovornost i kanjivost sauesnika nastupala prije nego kanjivost glavnog izvrioca, odnosno za preduzimanje jedne iste radnje (npr. pribavljanje sredstava za izvrenje krivinog djela) odgovarao bi pomaga, ali ne i izvrilac ukoliko bi te radnje on sam preduzeo. Iako ni ovo shvatanje nije bez tekoa u ureenju ove institucije, ipak se ono pokazalo najprihvatljivijim i stoga je i prihvaeno u najveoj mjeri, kako u teoriji tako i u zakonodavstvu. Osnovno polazite kod ovog shvatanja sastoji se u tome to ono izvreno krivinog djela od strane vie lica vidi kao zajedniko djelo, ali za razliku od prethodnih shvatanja, ono pri tome istovremeno uvaava i potrebu diferenciranja sauesnika prema njihovom ueu i doprinosu u izvrenju djela. Takav pristup u najveoj mjeri omoguava pravilno krivinopravno vrednovanje i 172

ocjenu uinjenog krivinog djela, ali istovremeno i vrednovanje pojedinanog udjela svakog od sauesnika, na osnovu ega se moe jedino ispravno vriti individualizacija njihove odgovornosti i odrediti pravedna mjera kanjavanja. Sauesnitvo u krivinopravnom smislu podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje odnosno sauesnitvo u uem smislu, jer ono pojmovnologiki predstavlja radnje kojima se uestvuje u krivinom djelu koje preduzima neko drugo lice. To proizilazi iz navedenog akcesornog uenja na kojem se bazira institucija sauesnitva, jer saizvrilac uestvuje u svom a ne u tuem djelu, pa stoga za ono to je on uinio ne vrijedi princip akcesornosti kao kod pomagaa i podstrekaa. Saizvrilatvo je samo jedna posebna vrsta izvrilatva, saizvrilac je ve izvrilac, pa stoga njegovo djelo ne moe zavisiti od neije radnje izvrenja. To proizilazi i iz same teorije vlasti nad djelom koju svojom definicijom saizvrilatva preferira i sam zakon koji govori o odluujuem doprinosu saizvrioca u izvrenju krivinog djela. Takvu poziciju u ostvarenju krivinog djela sauesnici, odnosno pomagai i podstrekai nemaju; oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)uestvovanje u tuem djelu, djelu koje ostvaruje neko drugi. Najzad, sauesnici odgovaraju samo za umiljajno uee u ostvarenju krivinog djela, dok saizvrioci odgovaraju i za nehatno uee. Sve ovo upuuje na opravdanost stava da je, kod diferenciranja svih uesnika u ostvarenju krivinog djela na izvrioce i sauesnike, saizvrioca neophodno i jedino ispravno svrstavati u kategoriju izvrilaca. Jer, i saizvrioci ulaze u kategoriju izvrilatva koje podrazumijeva vlastito ostvarenje djela, dok to nije sluaj sa sauesnicima. Ovo i nije posebno sporno ni u teoriji ni u zakonodavstvu. Stoga se u kanjavanju i ne pravi razlika izmeu ove dvije kategorije uesnika, to neka zakonodavstva i izriito reguliu (tako npr. par. 25. st. 2. KZ Njemake). Meutim, sporovi nastaju kada se postavi pitanje kriterijuma razgranienja izmeu ova dva oblika uea u krivinom djelu. KZ BiH pitanje zajednikog izvrenja krivinog djela od strane vie lica regulie u poglavlju koje se odnosi na materiju krivinog djela. U okviru tih odredaba nalaze se i odredbe o sauenitvu, ali bez posebnog naslova ili podnaslova, kao to je to bilo u ranijem krivinom zakonodavstvu ("sauesnitvo u krivinom djelu"), u kojima se reguliu saizvrilatvo, podstrekavanje, pomaganje i granice krivine odgovornosti i kanjivosti sauesnika (l. 29. - 32.). Ureenje ove institucije na zakon bazira na akcesornom uenju, prihvatajui varijantu limitirane akcesornosti kao najprikladniju, to proizilazi upravo iz odredbe l. 32. st. 1. u kojem su postavljeni okviri za to. Iako pojam izvrioca zakon izriito ne regulie, meu izvriocima odnosno saizvriocima razlikuju se neposredni izvrilac, saizvrilac i posredni izvrilac, a meu sauesnicima podstreka i pomaga. Saizvrilatvo, dakle, podrazumijeva sauestvovanje u saizvrilakoj formi, to je oblik zajednikog ostvarenja koji se bitno razlikuje od podstrekavanja i pomaganja kao pravog sauesnitva. Stoga bi se moglo zakljuiti da sauesnitvo, pojmovno-logiki, podrazumijeva, kako je ve navedeno, samo sauesnitvo u uem smislu (sa-uesnitvo u djelu drugog), koje prema KZ BiH obuhvata podstrekavanje i pomaganje, to je bitno drugaije od saizvrilatva koje je samo jedan modalitet izvrilatva. 173

Pitanje razgranienja saizvrilatva i sauesnitva predstavlja najspornije pitanje dualistikog sistema sauesnitva. Pri tome je osnovno pitanje odreivanje izvrilatva, odnosno saizvrilatva kao primarnih pojmova, s obzirom na akcesornost sauesnitva u uem smislu. Tek nakon toga je mogue pristupiti odreivanju samog sauesnitva i njegovom razgranienju od saizvrilatva. Iako su u tome veoma znaajni, opisi zakonskih bia krivinih djela nisu dovoljni, pa stoga ostaju i dalje velike tekoe, posebno kada je u pitanju postavljanje relevantnih kriterija za diferenciranje te dvije sauesnike kategorije. Prema odredbi l. 29. saizvrilatvo postoji kada vie lice zajedniki izvre krivino djelo uestvovanjem u izvrenju krivinog djela ili preduzimajui to drugo, ime se na odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela. Saizvrilatvo je dakle oblik izvrilatva koji postoji kada vie lica, koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvrioca, na osnovu zajednike odluke, svjesno i voljno, uine odreeno krivino djelo. Za razliku od sauesnika u uem smislu, saizvroci ne uestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuem djelu), ve svi zajedniki ostvaruju (svoje) zajedniko djelo, pri emu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivino djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamiljeni nain. Iz navedene zakonske odredbe o saizvrilatvo se vidi da je, u odnosu na prethodno zakonodavstvo, prihvaena nova koncepcija ove institucije koja se zasniva na teoriji vlasti nad djelom i koja je u najveoj mjeri i prihvaena u savremenom krivinom zakonodavstvu. Iako preciznija nego u prethodnom krivinom zakonodavstvu, ni ova definicija pojma saizvilatva nije rijeila sva otvorena pitanja vezana za ovu ustanovu. Nemogue je oekivati da sve probleme i tekoe ove instituciju, pogotovo pitanje njenog razgranienja od pomaganja, rijei bilo koja druga zakonska definicija. Radi se o takvom pitanju koje je dosta otvoreno i teko je nai tako preciznu definiciju koja ne bi bila u izvjesnoj mjeri uoptena ili nepotpuna.17 U svakom sluaju pojam saizvrilatva je dat ue, jer je uee koje ne predstavlja radnju izvrenja sada ogranieno na one doprinose koji na odluujui nain pridonose ostvarenju krivinog djela. To znai da svaki od uesnika u ostvarenju datog djela ima takvu ulogu koja je od bitnog znaaja u procesu izvrenja djela odnosno ostvarenju zajednikog plana. Iz takvog znaaja njegove uloge, proizilazi i njegova funkcionalna vlast nad djelom kao cjelinom, jer ako bi neko od saizvrilaca propustio da izvri svoj dio zadatka, djelo ne bi moglo biti realizovano, odnosno ono ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano18. Stoga e imati ulogu saizvrioca i lice koje je, u skladu sa prethodnim dogovorom da e izvriti razbojnitvo ili krau, imalo zadatak da eka u
M. orevi navodi da je to bio jedan od osnovnih razloga to pojam saizvrilatva u ranijem krivinom zakonodavstvu dugo nije bio regulisan, sve do KZJ od 1976/77., v. orevi, Saizvrilatvo, str. 29. 18 U tom smislu pojam saizvrilatva odreuje i naa nova sudska praksa koja za njegovo postojanje pored zajednike odluke o djelu zahtijeva i objektivni doprinos izvrenju djela, koji ako se ne sastoji u ueu u radnji izvrenja djela, pretpostavlja preduzimanje takve radnje koja ima odluujui znaaj u procesu izvrenja djela i bez kojeg djelo ne bi moglo biti izvreno ili ne bi moglo biti izvreno na nain na koji je izvreno. Presuda VS FBiH, br. K-308/03, od 4.09.2003. godine, Sudska praksa, br. 1/2004., str. 36.
17

174

automobilu i ostale lanove grupe nakon oduzetog novca i stvari, odveze ih sa mjesta razbojnitva ili krae, nakon ega su svi meusobno podijelili plijen.19 Bitnu i opredjeljujuu karakteristiku saizvrilatva predstavlja zajedniko uee u izvrenju krivinog djela. To znai da je za postojanje saizvrilatva potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: zajednika odluka ili kolektivna izvrilaka volja i preduzimanje radnje kojom se uestvuje u ostvarenju krivinog djela. a) Zajednika odluka o djelu pretpostavlja da na strani svakog saizvrioca postoji svijest i volja o izvrenju djela, svijest i volja da djeluje sa drugima na ostvarenju zajednikog kriminalnog cilja. To jasno proizilazi iz zakonske formulacije "zajedniki izvre krivino djelo", ali i bez toga je, po samoj logici stvari, jasno da saizvrioci moraju znati jedan za drugoga, odnosno da zajedniki djeluju (orevi, str. 31.). Stoga saizvrilatvo nee postojati u sluajevima "zajednikog" izvrenja djela od strane vie lica koja nisu znala jedno za drugo, odnosno koja su djelovala bez zajednike odluke, nezavisno jedno od drugog. Tada se zapravo radi o sluajnom saizvrilatvu ili paralelnom izvrilatvu, npr. dva lica ne znajui jedno za drugo daju otrov rtvi i sl. Svijest o zajednikom djelovanju ne znai istovremeno i postojanje zajednikog umiljaja o djelu, jer je rije samo o svijesti o saizvrilakoj radnji, dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umiljaj, ne mora biti ista kod svih saizvrilaca, jer je mogue da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu (orevi, str. 31.).20 Nehatno saizvrilatvo je sasvim izvjesno i kod krivinih djela kvalifikovanih teom posljedicom, ako su saizvrioci u odnosu na teu posljedicu postupali nehatno. Navedeni problem, ipak, nema veliko praktino znaenje, jer se posljedica moe pripisati saizvriocima i putem paralelnog saizvrilatva (Rjenik str. 570.). Otvoreno je pitanje da li zajednika odluka da se izvri odreeno krivino djelo istovremeno podrazumijeva i dogovor da se zajedniki izvri dato djelo. Iako e to biti u veini sluajeva, postojanje prethodnog dogovora (komplota) koji pored toga obuhvata i plan vrenja djela, nije neophodno za postojanje saizvrilatva. U tom smislu i sudska praksa koja ima stav da za postojanje saizvrilatva (npr., kod krivinog djela krae) nije neophodan prethodni dogovor za izvrenje djela21. Suprotno shvatanje bi vodilo do iskljuenja mogunosti postojanja sukcesivnog saizvrilatva koje izuzetno moe da postoji kada neki od saizvrilaca u toku izvrenja pristupi ostalim saizvriocima. Ono e postojati kod svih djela kod kojih je to mogue, tj. kod kojih se razlikuje dovrenje u formalnom i materijalnom smislu, pa je saizvrilatvo odnosno sauesnitvo mogue sve do njegovog dovrenja u materijalnom smislu. Tako e npr., biti saizvrilac i ono lice koje se tokom trajanja protivpravnog lienja slobode ukljui u djelo preuzimajui nadzor
19

I ovakvo uee sudska praksa opravdano kvalifikuje kao saizvrilatvo (VS RH, I K-635/91, Iudex 2/1993, 127; takoe i Presuda VSS, K. 1387/93, Simi, 27.). VS RH je u ovom sluaju odbio albu optueniku koji je ekao u automobilu u kojoj je tvrdio da nije bio saizvrilac, ve samo pomaga, pozivajui se na njegovu vlast nad djelom kao opravdanje njegovog saizvrilatva (v. Novoselec, str. 304). 20 U njemakoj krivinopravnoj teoriji preteno je shvatanje da nehatno saizvrilatvo nije mogue, jer u tom sluaju nedostaje zajednika odluka o djelu, v. Rjenik, str. 570.). 21 Tako VSS, Kzz. 42/01. od 3.10.2001. Izbor sudske prakse, Glosarijum, 12/2003, str.41.

175

nad rtvom tog djela, ili nakon formalnog dovrenja krae ukradene stvari sklanja na sigurno mjesto, itd. Takvo ukljuivanje u izvrenje djela moe biti i preutno. Obavezno postojanje prethodnog dogovora za postojanje saizvrilatva ne proizilazi ni iz same definicije date u l. 29. b) Zajedniko izvrenje krivinog djela je objektivna komponenta saizvrilatva koja ukazuje na postojanje jednog krivinog djela koje saizvrioci zajedniki ostvaruju. Zajedniko ostvarenje djela podrazumijeva uee u radnji izvrenja, ali i preduzimanje neeg drugog to na odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela. Nesporno je da je saizvrilac onaj ko je, uz postojanje svih drugih uslova koji se zahtijevaju za izvrioca, preduzeo makar djelimino radnju izvrenja datog djela. Tako, ako vie lica zajedniki ukradene stvari stavljaju u vree i odnose u automobil, saizvrioci su u krai; ako zajedno daju otrov rtvi, ili je zajedniki do smrti tuku motkama, ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme dre, saizvrioci su u ubistvu (u tom smislu i sudska praksa, npr., VS RH, I K-382/92; I K-394/92, Iudex 2/1993, str. 127.). Kada su u pitanju viedjelatna krivina djela, za postojanje saizvrilatva je dovoljno preduzimanje jedne od radnji koje ulaze u sastav cjelovite radnje toga djela, pa e tako biti saizvrilac u razbojnitvu i lice koje je samo uzelo novac od rtve koju je oborio drugi i sl. (u tom smislu VS RH, I K-382/92; VSS, K.1328/94). O pojmu saizvrilatva postoje razliiti teorijski pristupi odnosno teorije koje, odreujui sam pojam saizvrilatva zapravo treba da odgovore na pitanje ko je ko u ostvarenju jednog krivinog djela. U tom pogledu postoje tri grupe teorija: objektivne, subjektivne i objektivno-subjektivne odnosno mjeovite teorije. Najpoznatija varijanta objektivnih teorija su formalno-objektivne teorije. U odreivanju saizvrilatva ove teorije polaze od restriktivnog pojma saizvrioca, pa je po njima saizvrilac ono lice koje makar djelimino preduzima radnju izvrenja. Prema tome, saizvrioci su oni uesnici koji su preduzeli radnju izvrenja radi zajednikog ostvarenja krivinog djela i u tom smislu oni se u potpunosti izjednaavaju sa izvrilatvom. Svi ostali uesnici koji na drugi nain doprinose izvrenju krivinog djela su sauesnici. Iako ove teorije na taj nain veoma jasno i precizno definiu pojam saizvrilatva i daju jedan objektivni kriterijum za njegovo odvajanje od sauesnitva, one su neprihvatljive jer su sa svojom formalnom definicijom saizvrilatva u suprotnosti sa realnou raznovrsnih sluajeva zajednikog izvrenja krivinih djela. Postoje, naime, i takvi sluajevi zajednikog izvenja djela kada neko lice koje neposredno ne preduzima radnju izvrenja, ima znaajniju ulogu od onoga koji uestvuje u samoj radnji izvrenja, pa je stoga neopravdano takvo lice svoditi na nivo pomagaa. One dakle suvie suavaju krug uesnika koji se smatraju saizvriocima i nekada ne obuhvataju vrlo opasne sluajeve uea u zajednikom izvrenju djela, kao ni situacije posrednog izvrilatva. Po ovim teorijama je samo pomaga a ne saizvrilac npr. lice koje dri rtvu dok joj drugi do smrti tue, jer on drugog "ne liava ivota" (v. Novoselec, str. 293.). Stoga su ove teorije i odbaene u savremenoj krivinopravnoj teoriji i zakonodavstvu, jer neopravdano preusko tumae sam pojam izvrilatva i izvrioca. Sudska praksa takoe ih ne prihvata i upravo sluajeve izvrenja ubistva

176

u kojima neko samo dri rtvu dok je drugi ubija, tretira kao saizvrilatvo (u tom smislu npr. VS RH, I K-394/92., Iudex 2/93., str. 127.). S druge strane, subjektivne teorije koje sa svojim ekstenzivnim pojmom izvrioca suvie proiruju pojam saizvrilatva, jer je prema njima svako saizvrilac ko sauzrokuje u ostvarenju krivinog djela. Najpoznatija varijanta ovih teorija je teorija animusa ili teorija volje. Prema ovoj teoriji svaki uesnik koji postupa sa izvrilakom voljom (cum animo auctoris) je izvrilac bez obzira koju radnju je preduzeo, dok je s druge strane sauesnik svaki onaj koji ima sauesniku volju, odnosno koji postupa tako da djelo hoe kao tue (cum animo socii). Tako e po ovoj teoriji sauesnik biti ak i onaj koji je preduzeo radnju izvrenja, ako postupa sa sauesnikom voljom. Ova teorija dakle posve zanemaruje objektivni doprinos izvrenju krivinog djela, pa u sutini svim sauesnicima daju status uinioca. Druga varijanta subjektivnih teorija je teorija interesa, koja pored volje zahtijeva i jedan dopunski momenat koji se sastoji u interesu za izvrenje djela. Po toj formuli postojanje izvrilake ili sauesnike volje zavisi od stepena interesa za izvrenje djela, odnosno od tog interesa e zavisiti da li neko djelo eli kao svoje ili kao tue. Stoga, ako se ne utvrdi postojanje neposrednog interesa da se djelo ostvari, tada se takvo uee ne moe tretirati kao saizvrilatvo ve samo kao sauesnitvo. Velika slabost i ovih teorija se ogleda posebno u onim situacijama kada je neki uesnik sam izvrio krivino djelo koje je "htio kao tue". U tom smislu se u literaturi esto citira uveni sluaj "kade" (Badewannenfall) u kojem je u interesu i na molbu majke vanbranog djeteta, njena sestra to dijete sama liila ivota tako to ga je udavila u kadi sa vodom. Drugostepeni sud je dosljednom primjenom teorije interesa, sestru "izvrioca djela" lienja ivota djeteta smatrao pomagaem, a majku izvrocem jer je samo kod majke postojao interes za izvrenjem djela, odnosno izvrilaka volja (v. Stojanovi, str. 232.; Bai II, str. 314.; Srzenti-StajiLazarevi, str. 294.; Novoselec, str. 295.). Ove teorije zapravo predstavljaju pokuaj da se makar donekle ublae slabosti ekstremne teorije, ali i one u svojoj osnovi ostaju iskljuivo na subjektivnim pozicijama. I pored svojih slabosti, one su dosta zastupljene u krivinopravnoj teoriji, posebno u njemakoj i vajcarskoj. Slijedi ih i sudska praksa ovih zemalja, ali se u novije vrijeme osjeaju znatna odstupanja od ovog shvatanja pod uticajem teorija vlasti nad djelom (Novoselec, str. 295.; Bai II, str. 315.). U naoj krivinopravnoj teoriji i praksi, kako ranijoj tako i aktuelnoj, subjektivne teorije opravdano nisu nailazile na odobravanje. Karakter ili usmjerenost volje odnosno stepen interesa za ostvarenjem djela, ne predstavljaju mjerilo na osnovu kojeg se u mnogim situacijama moe valjano odgovoriti na pitanje ko je ko u izvrenju jednog djela. Stoga se s pravom naglaava da ove teorije pothranjuju samovolju i subjektivizam u sudskoj praksi, ime se ozbiljno naruava legalitet i garantivna funkcija krivinog prava (tako Bai II, str. 315.). Zapostavljajui potpuno znaaj objektivnog doprinosa izvrenju krivinog djela, ove teorije pomagaa i podstrekaa zapravo proglaavaju izvriocima, ime u sutini negiraju postojanje sauesnitva, odnosno onih uesnika koji imaju sporednu ulogu u izvrenju krivinog djela i koji se ne mogu izjednaiti sa 177

izvriocem. Samim tim one zagovaraju svojevrsni oblik krivinopravne uravnilovke koja predstavlja artificijelnu konstrukciju i ne moe izdrati zahtjeve stvarnosti raznovrsnih sluajeva izvrenja krivinih djela u ijem ostvarenju uestvuje vie lica. Kao takve suprotne su i principu pravinosti. S obzirom da objektivne i subjektivne teorije u svojim istim varijantama nisu zadovoljavale, pojavile su se mjeovite odnosno objektivno-subjektivne teorije koje su u sutini vodile jednom kompromisnom rjeenju. Ove teorije, koje su bile i najvie zastupljene u naoj prethodnoj krivinopravnoj teoriji i sudskoj praski, polazile su od stava da saizvrilatvo podrazumijeva i objektivnu i subjektivnu dimenziju, pa se u tom smislu u zavisnosti od svakog konkretnog sluaja zahtijevalo ispunjavanje i jednog i drugog uslova. Teorija podjele rada, koju je dobrim dijelom zastupao i jedan dio nae ranije prakse, kao osnov za postojanje saizvrilatva uzima postojanje prethodnog dogovora o podjeli uloga u zajednikom ostvarenju krivinog djela. Saizvrilac je dakle onaj uesnik u ostvarenju djela koji na osnovu dogovora o izvrenju djela i podjeli zadataka, ostavaruje svoj dio u procesu izvrenja djela. Prema ovim teorijama, za postojanje saizvrilatva je dovoljan bilo koji doprinos uesnika u ostvarenju djela ukoliko je to uinjeno u okviru dogovora o podjeli rada. Iako podjela rada nije bez znaaja kod saizvrilatva, ona sama po sebi nije mjerodavno mjerilo, jer su u okviru toga mogui i sasvim beznaajni doprinosi pojedinih uesnika u djelu koji ne mogu opravdati status saizvrioca. U svojoj sutini ove teorije predstavljaju samo jednu varijantu subjektivnih teorija, jer iz postojanja dogovora o zajednikom izvsrenju djela, koji implicira htijenje djela kao vlastitog, zapravo proizilazi teorija animusa. Prema tome, i ova teorija slino subjektivnim, u osnovi izjednaava sve sauesnike i time otklanja njihovo diferenciranje na osnovu doprinosa u djelu, na emu se i bazira ureenje sauesnitva u savremenom krivinom zakonodavstvu. One time neprihvatljivo proiruju saizvrilatvo i u naelu vode stroijem kanjavanju onih sauesnika koji imaju status pomagaa. Pored toga, zasnivanje saizvrilatva na dogovoru o podjeli rada iskljuuje se mogunost postojanja nehatnog saizvrilatva. Time one dolaze u sukob i sa rjeenjima ustanove sauesnitva u naem zakonodavstvu, pa su stoga i neodgovarajue. Teorija vlasti nad djelom (Tatherrschaftslehre) ili materijalno objektivne teorije uglavnom su nastale kao reakcija na subjektivne teorije koje su sve do Drugog svjestskog rata bile vladajue u njemakoj praksi i doktrini. Teorija vlasti nad djelom, iji je najpoznatiji pobornik C. Roxin, danas je najzastupljenija u krivinopravnoj teoriji i praksi. Iako je njemaka sudska praksa jo uvijek nije u cijelosti prihvatila, ova teorija ve predstavlja vladajue shvatanje i u njemakoj doktrini (up. Novoselec, str. 296., 297.). Prema ovoj teoriji saizvrilatvo je zajedniko ostvarenje krivinog djela od strane vie lica koja uestvovanjem u radnji izvrenja ili na neki drugi nain odluujue doprinosi njegovom izvrenju. Radnja saizvrioca objektivno treba da ima bitnu, odluujuu ulogu u izvrenju djela, ali se djelo ne moe izvriti bez djelovanja drugih saizvrilaca, pa je stoga i vlast nad djelom zajednika (funkcionalna vlast nad djelom), ali svi odgovaraju za cijelo djelo. Tako e npr. saizvrioci u krai ili razbojnitvu odgovarati za cijelo 178

djelo odnosno za sve oduzete stvari, a ne samo za onaj dio koji je pripao pojedinom od njih. U protivnom, ako bi svaki odgovarao samo za onaj dio koji je njemu pripao, onda bi se time njihovo uee tretiralo kao paralelno ili prividno saizvrilatvo. U tom smislu zauzima stav i sudska praksa koja u jednom sluaju svih sedam saizvrilaca koji su bezobzirno tukli rtvu rukama i nogama zbog ega je ona izgubila ivot (lin), proglaava saizvriocima i svima stavlja na teret krivino djelo u cjelini (VS RH, I K-792/93.); ili u drugom sluaju zauzima stav da je za postojanje saizvrilatva u ubistvu neodluno koji je saizvrilac zadao smrtonosni udarac (VSH, I K 1060/66, NZ 6/66., str. 51.). Ve je navedeno da je KZ BiH ustanovu saizvrilatva uredio na bazi ovih teorija, to proizilazi iz zahtjeva da drugi doprinosi moraju imati odluujui znaaj za izvrenje krivinog djela. Da li e ovo, u odnosu na ranije shvatanje ove institucije, dovesti do znaajnijih promjena na praktinom planu, teko je pouzdano rei i treba saekati postupanje prakse. Prema nekim miljenjima razlike izmeu ove i ranijih vladajuih teorija, npr. one o podjeli rada, praktino ne dovode do znaajnijih promjena (u tom smislu se izjanjava npr., Novoselec, str. 297.). Ipak, treba naglasiti da izmeu teorije vlasti nad djelom i ranijih shvatanja, pogotovo teorije o podjeli rada, koja u sutini predstavlja samo jednu varijantu subjektivnih teorija, postoji bitna razlika i stoga naa sudska praksa tu injenicu treba da ima na umu u praktinoj primjeni ove institucije. Kao to je ve prethodno istaknuto, naa ranija krivino pravna teorija je u ovakvim sluajevima uglavnom prihvatala mjeovite ili objektivno subjektivne teorije, koje su bile vladajue i u sudskoj praksi toga vremena. Prema tom shvatanju, ako su preduzete odreene radnje izvan radnje izvrenja, za postojanje saizvrilatva bilo je potrebno da je subjektivni elemenat bio jae izraen, gotovo u izvrilakoj formi (animus auctoris) da bi bio kompenziran slabije izraen objektivni elemenat. Meutim, i tada su te radnje morale objektivno imati vei znaaj za ostvarenje krivinog djela, one su morale biti tijesno vezane sa radnjom izvrenja, sa radnjama ostalih saizvrilaca inile su prirodnu i loginu cjelinu (u tom smislu npr., VSJ, K. 32/65.). Pri tome je posebno bilo sporno (a i danas je) kvalifikovanje radnje uvanja strae, kao radnje koja sama po sebi predstvlja radnju pomaganja. U veini sluajeva ranija sudska praksa je na bazi teorija o podjeli rada i uee lica koje vri samo ovu radnju (uglavnom kod tekih odnosno razbojnikih kraa) smatrala saizvrilatvom. U tom smislu se u jednoj odluci VSS naglaava da "u sluaju kada je uvao strau optueni se javlja kao izvrilac krivinog djela. Jer, izvrilac je svaki onaj ko na bazi sporazuma o podeli uloga u zajednikom izvrenju dela ostvaruje svoj deo u procesu izvrenja koji mu je dodeljen, pri emu samo izvrenje dela hoe kao svoje i kao zajedniko" (Presuda VSS, K. 1155/92.). Ovo shvatanje, koje je i ranije bilo kritikovano od jednog dijela teorije, danas kod ovakvog zakonskog odreenja saizvrilatva nije zadovoljavajue. Meutim, i pored toga to je saizvrilatvo ureeno restriktivnije i danas se u teoriji zastupa slino shvatanje prema kojem je uvanje strae bitan doprinos izvrenju djela i stoga oblik saizvrilatva, dok e ono biti pomaganje samo ako lice koje uva strau ima nebitnu ulogu, tako da bi se krivino djelo i bez toga 179

doprinosa moglo izvriti na zamiljeni nain (tako se izjanjava npr., Roxin i Novoselec, v. str. 306., zatim VS RH, I K-637/93.). Ovakvo shvatanje nije u skladu sa odredbom iz l. 29. KZ BiH, ni teorijom vlasti nad djelom na bazi koje je i statuirana ova odredba, jer lice koje uva strau po pravilu nema funkcionalnu vlast nad djelom. Stoga je prihvatljiviji stav da je ova radnja po pravilu pomagaka radnja, a samo izuzetno, ako postoje dodatni uslovi, ona moe da se transformie u saizvrilatvo. Prema tome, saizvrilac moe biti samo onaj uesnik koji je u vrijeme izvrenja djela imao takvu ulogu bez koje se djelo ne bi moglo izvriti, a to je potrebno vezivati za cjelokupni kontekst konkretnog sluaja, npr. da je postojao prethodni dogovor oko podjele stvari to je i uinjeno, da se to djelo uopte ne bi moglo izvriti bez uvanja strae, da je to lice prije izvrenja djela preduzelo i neke druge sauesnike radnje i sl. Prema tome, uvanje strae kao ni druge radnje izvan radnje izvrenja, ne moe se izjednaavati sa radnjom izvrenja samo zato to je neko, u okviru plana o podjeli uloga, unaprijed prihvatio da radnjom pomaganja doprinese izvrenju krivinog djela (u ovom smislu se izjanjavaju i Bai II, str. 309., kao i Stojanovi, str. 54., 55.). Pored toga, valja imati na umu i injenicu da je podjela uloga u odreenom smislu prisutna i kod samog sauesnitva, npr. kod izvrioca i pomagaa ili podstrekaa, i oni nee moi postati izvrioci ili saizvrioci samo radi toga to su djelovali u okviru podjele uloga, bez obzira na znaaj njihovog doprinosa. Zapravo, ovdje je sutinsko pitanje upravo pitanje znaaja i kvaliteta tog doprinosa; radnja koja prema samom zakonu predstavlja radnju pomaganja, ona to ostaje bez obzira kako je preduzeta. Da bi i takva radnja mogla biti transformisana u radnju izvrenja i lice koje je preduzima prevela u status saizvrioca, od bitnog je znaaja uslov koji je sam zakon postavio - da ona "na odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela". Takav doprinos e, po logici stvari, postojati onda kada onaj koji ga ostvaruje u svakoj fazi ima presudnu ulogu u ostvarenju djela u smislu da je njegov prilog od odluujueg znaaja za izvrenje datog djela. To pretpostavlja da taj doprinos ima znaaj radnje izvrenja, da je on takvog kvaliteta da ta radnja vie nije ono to zakon podrazumijeva kada govori o pomaganju kao neemu to samo olakava i podupire tue djelo. Mora se raditi o takvom doprinosu koji se po svom kvalitetu izjednaava sa izvrilatvom, koji lice koji ga vri ini partnerom samom uiniocu, koji mu obezbjeuje funkcionalnu vlast nad djelom, takvu poziciju da on sudbinu djela dri u svojoj vlasti. To proizilazi iz same injenice da je saizvrilatvo samo oblik izvrilatva, pa stoga taj doprinos mora biti takav da odgovara onom doprinosu koji ima i sam izvrilac (Bai, II, str. 309.). U tom smislu i novija praksa hrvatskih sudova koji ovu radnju uglavnom kvalifikuju kao pomaganje (u KZ RH saizvrilatvo je definisano slino naem). Tako je npr. proglaeno pomagaem u razbojnitvu lice koje je uvalo strau izvan kladionice, dok je drugi unutar kladionice vrio razbojnitvo (VS RH, I K-198/02., prema Novoselcu, str. 307.). I pored toga to je i dalje zadrano ranije rjeenje ove institucije, i novija sudska praksa Srbije u tom pogledu slijedi slino shvatanje. U tom smislu je ilustrativan primjer preduzimanja radnje izvan bia krivinog djela po prethodnom dogovoru sa ostalim uiniocima na bazi podjele uloga, koje je sud, istina, kvalifikovao kao saizvrilatvo, ali uz uslov i konstataciju da su te radnje 180

"bitni deo procesa njegovog izvrenja, pri emu je samo izvrenje dela (to lice) htelo kao svoje i kao zajedniko" (VSS, K. 1482/99.). U tom smislu bi i naa sudska praksa trebala voditi rauna i rjeavanje ovog pitanja uskladiti sa novim rjeenjem koje instituciju saizvrilatva postavlja restriktivnije, restriktivnije nego to to ini npr., KZ RH, jer izraz ili sintagma "bitno doprinosi" je nii stepen doprinosa od onoga koji namee izraz u "odluujuoj" mjeri, koji koristi KZ BiH. Stoga bi se teko moglo, na bazi teorije o podjeli rada kao u ranijoj sudskoj praksi, kvalifikovati kao saizvrilatvo i oni sluajevi kada je jedno od vie lica, koja su se unaprijed dogovorila o podjeli uloga i napravili plan izvrenja djela, imalo samo ulogu pomagaa i takvu ulogu zadralo do kraja u toku izvrenja djela. Sudska praksa:
Okrivljeni su postupali kao saizvrioci u izvrenju krivinog djela tekog sluaja razbojnitva iz lana 151. stav 1. KZ SR BiH, kada su se prethodno dogovorili da oduzmu nova od oteenog i u sluaju kada je jedan od njih oteenom zaprijetio i izvadio mu novac iz depa, kojeg su kasnije zajedno potroili, jer su ostala trojica koja su se nalazila na mjestu dogaaja od kojih ga je jedan i dovezao automobilom samim prisustvom, iako nisu upotrebljavali silu i prijetnju niti oduzimali novac, djelovali na oteenog zastraujue, tako da on nije smio da prui otpor onome koji mu je uputio prijetnju i uzeo novac. VS BiH, K. 222/90, od 18. 10. 1990. Saizvrilatvo je svjesno i voljno zajedniko izvrenje krivinog djela, pa je za njegovo postojanje potrebna zajednika odluka o djelu, ali i objektivni doprinos izvrenju djela, koji ako se ne sastoji u ueu u radnji izvrenja djela, pretpostavlja preduzimanje takve radnje koja ima odluujui znaaj u procesu izvrenja djela i bez koje djelo ne bi moglo biti izvreno ili ne bi moglo biti izvreno na nain na koji je izvreno. Presuda VS FBiH, br. K-308/03, od 4.09.2003. godine, Sudska praksa, br. 1/2004., str. 36. Da bi postojalo saizvrilatvo kod krivinog djela krae nije nephodno postojanje prethodnog dogovora u odnosu na radnju izvrenja. Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je pravilno zakljuio da su optueni kao saizvrioci uinili krivino delo krae iz l. 165. st. 1. KZ RS kada su naiavi na prazan izlog prodavnice (butika) svi zajedno uli u prostor prodavnice i uzeli vie odevnih predmeta, koje su delimino obukli na sebe, a delimino odneli kui. Iako iz njihovih iskaza ne proizilazi izriit dogovor da delo izvre zajedniki na opisani nain, odnosno reima iskazana doneta odluka koju e zatim i sprovesti, svojim radnjama optueni su nesumnjivo i pokazali zajednitvo i svest o zajednikom delovanju na ostvarivanju bia krivinog dela u pitanju. Presuda VSS, Kzz. 42/01. od 3.10.2001. Izbor sudske prakse, Glosarijum, 12/2003, str.41.

181

Optueni je saizvrilac u izvrenju krivinog dela razbojnitva ako je po prethodnom dogovoru sa ostalim izvriocima na bazi podele uloga preduzeo radnje koje su van bia krivinog dela, ali su bitni deo procesa njegovog izvrenja. Presuda VSS, K. 1482/99 od 6.04. 2000. Neodluno je za postojanje saizvrilatva ko je od etiri strijelca ubio rtvu, za koju je dokazano da je ubijena samo jednim metkom, ako su svi pucali na nju s namjerom da je ubiju; smrt rtve uraunava se svima i svi su oni supoinitelji u ubojstvu. VS RH, I K-21/94, HLJKPP 1/1994, 347.

Podstrekavanje lan 30. (1) (2) Ko drugog s umiljajem podstrekava22 da uini krivino djelo kaznit e se kao da ga je sam uinio. Ko drugog s umiljajem podstrekava na uinjenje krivinog djela za koje se po zakonu moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, a krivino djelo ne bude ni pokuano, kaznit e se kao za pokuaj krivinog djela.

(1) Podstrekavanje je umiljajno navoenje ili nagovaranje drugog na izvrenje krivinog djela, tj. formiranje odluke kod podstekavanog da izvri krivino djelo. Kod podstrekavanja je vano da kod izvioca u vrijeme preduzimanja radnje podstrekavanja nije bila donesena vsta odluka o izvrenju krivinog djela. Ako je kod izvrioca takva odluka ve postojala (tzv. omnimodo facturus), podstrekavanje ne postoji, ve se radi o tzv., neuspjelom podstrekavanju ili "nepodobnom pokuaju". Podstrekavanje je mogue i prema licu koje ima samo kolebljivu odluku ili izvrenje krivinog djela uslovljava ispunjenjem odreenih uslova, davanjem nagrade i sl. Za podstekavanje nije bitno ni to da li je podsteka prvi dao ideju za izvrenje krivinog djela, ona moe da potekne od izvrioca ako on pokazuje samo naelnu spremnost za izvrenje djela, a definitivnu odluku donosi tek uz ispunjenje odreennih uslova. Tako npr. ako lice A obea licu B da e mu nabaviti lanu diplomu o zavrenoj srednjoj koli ili neki drugi dokument (npr., vozaku dozvolu) za 500 KM, nakon ega ovaj pristane, onda je u ovom sluaju lice A izvrilac djela falsifikovanja isprave a lice B podstreka na to djelo. U svim takvim ili slinim sluajevima kod podstrekavanog nema definitivne odluke o izvrenju krivinog djela (u ovom smislu i sudska praksa, v. npr. presudu VSS K I 873/86, Zbirka sudskih odluka, 1986. 1991.; VS RH, I K-702/93, Iudex 3/93., str. 200.).
22

Umjesto podstrekava treba da stoji podstrekne, to vai i za odredbu iz st. 2.

182

Za razliku od pomaganja, KZ BiH u odredbi l. 30. ni primjerice ne navodi djelatnosti kojima se moe izvriti podstrekavanje. Prema opteprihvaenom stanovitu teorije i prakse to moe biti svako sredstvo i djelatnost kojima se moe uticati na volju drugoga i donoenje odluke o izvrenju krivinog djela (u tom smislu i jedna starija odluka VSH, K-1973/66.). To moe biti: upuivanje molbe, ubjeivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od izvrenja djela, davanje ili obeanje poklona, prijetnja, kompulzivna sila (ne i apsolutna sila), zloupoteba odnosa podreenosti ili zavisnosti, dovoenje ili odravanje u zabludi odnosno prevara, davanje savjeta, opklada, uvjeravanje da djelo nee biti otkriveno, i sl.23 Ipak, ni jednom od tih radnji podstreka ne uestvuje u radnji izvrenja i u tom smislu se razlikuje od saizvrioca. Za razliku od pomaganja, postrekavanje je mogue samo injenjem. Ako je odluka o izvrenju krivinog djela rezultat (sporazumnog) podstrekavanja vie lica, radi se o sapodstrekavanju24. Ako ne postoji svijest o zajednikom podstrekavanju, radi se o tzv. paralelnom ili prividnom podstrekavanju. U tom sluaju svaki od njih je samostalni podstreka i svaki e odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvrenje djela. Ako se podstrekava preko treeg lica ili vie lica, radi se o posrednom ili sukcesivnom podstrekavanju, ili tzv. lananom podstrekavanju. Pri tome je dovoljno da podstreka koji je ukljuen u podstekaki lanac zna lice koje on podstrekava, ali ne mora znati lino ostale posrednike niti njihov broj, kao ni glavnog izvrioca. Ako je podstreka u vie navrata i na razliite naine uticao na izazivanje odluke o izvrenju djela, radie se o podstrekavanju u produenju, tj. samo o jednom podstrekavanju. Ako se sa jednim podstrekavanjem jedno ili vie lica navede na izvrenje vie krivinih djela, postoji idealni sticaj na strani podstrekaa, a ako se sa vie podstrekavanja podstrekne na vie krivinih djela, postojae realni sticaj na strani podstrekaa. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvrenju krivinog djela odgovarae za pomaganje, jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. Isto tako, i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstreka i pomaga, pomaganje je konsumirano podstrekavanjem. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvrenje krivinog djela koje je usljed toga i izvreno ili makar pokuano. Podstrekavanje mora biti upravljeno na odreeno krivino djelo i odreenog uinioca, ali to ne znai da uinilac mora biti i individualno odreen a jo manje da treba biti lino poznat podstrekau. Dovoljno je da je podstreka
23 U naoj ranijoj sudskoj praksi su zabiljeeni i sluajevi indirektnog djelovanja na volju podstreknutog: radnik je naveo upravnika na pronevjeru time to mu je rekao da se pronevjerene stvari mogu lako unoviti i da on zna kupce (presuda VS Slovenije, K-413/53.); magacioner je podstrekao blagajnika da izvri pronevjeru time to mu je saoptio koliki su mu godinji vikovi u magacinu na osnovu kojih se moe prisvojiti novac iz blagajne (presuda VSV K -774/56.). 24 U sluaju kada se sapodstrekavanje vri jednovremeno, onda u pravilu nema problema u vezi sa utvrivanjem svijesti o zajednikom djelovanju, ali problemi nastaju ako su radnje podstrekavanja, ili samo neke od njih, preduzete u razliito vrijeme (vie o ovom pitanju v. kod Atanackovia, Sauesnitvo, str. 38.). Neki autori smatraju da u ovom sluaju nema sapodstrekavanja, npr. B. ejovi, op. deo, 1979., str. 333.

183

svjestan kruga lica, koja su na neki nain odrediva ili povezana (prostorno, idejno, sportski, poslovno i sl.) i da je neko od njih potencijalni izvrilac (ovo je nesporno kako u naoj tako i stranoj teoriji). Ako se navoenje odnosi na krug lica koja nisu u navedenom smislu povezana, odnosno koja nije mogue odrediti, podstrekavanje nee postojati, ali se moe raditi o nekom posebnom krivinom djelu, npr. podstrekavanje na vrenje genocida i ratnih zloina (l. 176. st.4.). S druge strane, ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekaa, niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvri krivino delo nastala pod uticajem podstrekaa" (tako VSS K. I 875/86, Zbirka sudskih oduka, 1986. 1991.), jer se podstrekavanje nekada moe izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjeaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. Iz limitirane akcesornosti proizilazi da za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvrilac krivino odgovoran, niti da uopte moe biti krivino odgovoran (podstreknuti moe biti i dijete ili duevno bolesno lice). To je vladajui stav u naoj teoriji i sudskoj praksi. U tom smisu sud je u jednom sluaju uzeo da postoji podstrekavanje kada je podstreknuto dijete od deset godina (presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 62/96.). Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umiljaja. Nehatno podstrekavanje, iako je mogue nije kanjivo, jer bi to znailo nedopustivo proirivanje krivine odgovornosti (Objanjenja, str. 102.). Podstreka mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvrenje krivinog djela, tj. da je njegovo ponaanje upravljeno na izvrenje krivinog djela. Dovoljan je i eventualni umiljaj. Voljna komponenta umiljaja se sastoji u htjenju izvrenja krivinog djela ili makar pristajanje na njegovo izvrenje. Dakle, umiljaj podstrekaa je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog, tako i krivino djelo odnosno njegovo izvrenje. Umiljaj treba da obuhvati sva bitna obiljeja krivinog djela, slino kao i kod izvrioca (u tom smislu odluka VSH, 1973/66), ali on ne mora obuhvatiti pojedinosti i detalje djela. Ni neka bitna obiljeja, kao npr. pasivni subjekat kod ubistva, ne moraju uvijek biti konkretizovana, pa je u tom smislu VSJ (K. 1/73.) pravilno naao da se radi o podstrekavanju na krivino djelo ubistva iako nije bilo konkretizovano lice koje je trebalo liiti ivota, ve se podstrekavanje odnosilo na to da se lii ivota jedan (bilo koji) od lanova odreene porodice. Ako se za odreeno krivino djelo zahtijeva postojanje posebnog subjektivnog elementa (npr. namjera, pobuda i sl.), on ne mora da postoji na strani podstrekaa, ali podstreka mora znati da on postoji na strani izvioca. U teoriji je dosta sporno pitanje odgovornosti podstrekaa ija je radnja podstrekavanja upravljena na to da podstreknuti samo zapone vrenje krivinog djela, kako bi bio uhvaen u njegovom vrenju prije nego ga dovri, zbog lakeg dokazivanja izvrenja djela i njegove odgovornosti. Rije je o korienju ustanove pod nazivom agent provokator, koju ve neko vrijeme koriste neki krivinopravni sistemi u suzbijanju odreenih opasnih vidova (naroito organizovanog) kriminaliteta, kao to je nedozvoljeni promet opojnim drogama, terorizam, trgovina ljudima i dr. Prema jednima ovdje se ne radi o podstrekavanju, jer nema navoenja na dovrenje djela (vladajue miljenje u njemakoj krivinopravnoj teoriji), dok drugi misle da je i to podstrekavanje i da takvo lice treba uiniti odgovornim (u tom smislu npr. Tahovi, str. 127., Bai II, str. 336., ire Bai I, str. 378.). Tu 184

prilino problematinu krivinopravnu ustanovu legalizuje i ZKP BiH u okviru Glave IX - posebne istrane radnje, kao prikrivenog istraioca (v. l. 116. st. 2 ta. e), a s tim u vezi regulie i simulirani otkup predmeta kao i davanje podkupnine (ta. f). U njemakoj krivinopravnoj teoriji vladajue je miljenje da je kanjavanje agenta provokatora iskljueno, jer mu nedostaje namjera za dovrenje djela, povredu zatienog dobra. No, ako se kanjivost sauesnikih radnji u uem smislu odreuje u smislu limitirane akcesornosti i s tim u vezi ako se nepravo ovih radnji posmatra samo u odnosu prema nepravu glavnog krivinog djela, onda je nekanjivost agenta provokatora dosta teko objasniti, jer je glavni uinilac svojim radnjama ve uao u kanjivu zonu. Ima i miljenja da je agent provokator nekanjiv ak i kada je njegov umiljaj upravljen na dovrenje, jer njegov motiv nije kriminalan, budui da on nastoji sprijeiti povredu zatienog dobra (npr., navodi drugog na prodaju droge da bi je na taj nain iskljuio iz prometa (v. Rjenik, str. 15.). Navedeno ukazuje na specifinosti ove ustanove i sloenosti odreivanja osnova kanjivosti ili nekanjivosti. S jedne strane, u osnovi nekanjivosti stoji kriminalnopolitika opravdanost ove institucije u suzbijanju najopasnijeg kriminaliteta, ali se istovremeno, s druge strane, u kontekstu zatite ljudskih prava, osnovano ukazuje na opasnost i neprihvatljivost od njene nekontrolisane i masovne upotrebe u navoenju na izvrenje krivinih djela i onih lica koja prije toga nisu bila spremna za izvrenje krivinog djela. Stoga se prihvatljivijim doima shvatanje o odgovornosti ovih lica jer je zatieno dobro bilo izloeno opasnosti, to je i on prihvatio. Ovo shvatanje je preovlaujue u krivinopravnoj teoriji ovih prostora (tako Frank, str. 186.; Tahovi, str. 127; Bai I, str. 351., itd.) Prema st. 1. ove odredbe podstreka je u krivinopravnom smislu posve izjednaen sa samim izvriocem, to znai da je podstrekavanje kanjivo kod svakog krivinog djela bez obzira na njegovu teinu, kao i da se podstreka kanjava kao da je sam uinio krivino djelo (naelo ekvivalencije u kanjavanju podstekaa i izvrioca). To, meutim, ne znai da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekau ne moe izrei blaa ali ponekada i stroija kazna nego izvriocu, to je u skladu sa naelom individualizacije. Tee kanjavanje podstrekaa u izuzetnim sluajevima, opravdano je radi toga to on u izvjesnim situacijama ima odluujuu ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog ina, to je esto on sam, koristei odnos podreenosti ili autoriteta, "glavni krivac" za izvrenje krivinog djela. Dakle, kanjavanje podstrekaa zavisi od ocjene od strane suda svih konkretnih okolnosti datog sluaja. U tom smislu zanimljiva je jedna ranija odluka VSS K. I 24/75. u kojoj se ispravno naglaava da je pogreno ocijenjena i uzeta u obzir kao oteavajua okolnost injenica da je podstreka bio inicijator za izvrenje krivinog djela, s obzirom da bi u suprotnom jedna te ista okolnost bila uzeta dva puta u obzir, jednom kao osnov za zasnivanje krivine odgovornosti a drugi put i kao oteavajua okolnosti. Ako je djelo ostalo u pokuaju, i podstreka e se kanjavati kao za pokuaj djela, to znai da se i njemu kazna moe ublaiti. Naravno, to se odnosi i na kanjive pripremne radnje, dakle dovoljno je da je uinilac preduzeo bilo koje 185

kanjivo djelo. U teoriji se izuzetno mogu sresti i miljenja da je to mogue samo onda ako se podstrekavanje odnosilo i na pripremne radnje, a to postoji onda kada su te pripremne radnje obuhaene umiljajem podstrekaa25 (2) U st. 2. je predvieno da e se kazniti kao za pokuaj onaj ko drugog sa umiljajem podstrekava na izvrenje krivinog djela za koje se po zakonu moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, a krivino djelo ne bude ni pokuano. Rije je o tzv. neuspjelom podstrekavanju ili tanije pokuaju podstrekavanja, za koje neki autori smatraju da nije ni sauesnitvo ni podstrekavanje, jer nije dolo do protivpravnog ostvarenja krivinog djela, ve se zapravo radi o posebnom krivinom djelu postavljenom u optem dijelu, za koje je na poseban nain odreena kazna (u tom smislu npr. Bai, I., str. 349.). Neuspjelo podstrekavanje moe da se manifestuje u nekoliko razliitih oblika: prvi i najei postoji kada podstreka nije uspio formirati odluku kod podstreknutog (nesvreni pokuaj podstrekavanja); drugi, kada je u tome uspio, ali podstreknuti iz bilo kojeg razloga (predomislio se, sprijeen i sl.) nije izvrio ni pokuao krivino djelo (svreni pokuaj podstrekavanja); trei, kada podstreknuti uopte nije shvatio ili razumio podstrekaa ili je kod njega ve bila donesena odluka o izvrenju djela26 (nepodobni pokuaj podstrekavanja); etvrti, kada je podstreknuti izvrio neko sasvim drugo krivino djelo a ne ono na koje ga je podstreka navodio (promaeno podstrekavanje). Navedeni sluajevi neuspjelog podstrekavanja, po svom sadraju i znaaju, se meusobno razlikuju, to sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. Meutim, svima im je zajedniko da nije dolo do izvrenja krivinog djela odnosno ulaska u kanjivu zonu, to je od znaaja kada su u pitanju kanjive pripremne radnje. To govori da je kanjavanje za neuspjelo podstrekavanje na liniji
25

U tom smislu se izjanjava, npr. Atanackovi, i dozvoljava da ovdje jedino ostaje eventualno mogunost kanjavanja za neuspjelo podstrekavanje, v. Sauesnitvo, str. 44.). 26 Ve je navedeno da se u sluaju podstrekavanja lica koje ve donijelo odluku o izvrenju djela, ne radi o podstrekavanju. Rije je zapravo o posebnom obliku neuspjelog podstrekavanja, koji se u literaturi oznaava i kao nepodobni pokuaj, jer se radi o podstrekavanju nekog ko je ve odluio da izvri krivino djelo, ili tzv. omnimodo facturus (onaj koji e svakako uiniti). U teoriji se mogu susresti i miljenja da se u sluaju podstrekavanja nekog kod koga ve postoji odluka o izvrenju krivinog djela, ne radi o podstrekavanju, ve o psihikom pomaganju (npr., Tahovi, opti deo, str. 304.). Ipak je u ovom sluaju prihvatljivije ovakve radnje tretirati kao podstrekavanje, a kada one nisu dale rezultate kao neuspjelo podstrekavanje, ali ako bi u tim radnjama sud naao i psihiki doprinos ili potporu izvrenju krivinog djela, onda se tu radi o konkurenciji neuspjelog podstrekavanja i pomaganja, pa se, s obzirom da se kod sauesnitva moe odgovarati samo po jednom osnovu, postavlja pitanje koji je izlaz principijelno ispravniji, jer sa gledita kanjavanja nema razlike s obzirom da i u jednom i u drugom sluaju zakon predvia mogunost blaeg kanjavanja. ini se prihvatljivijim stanovite prema kome ovaj sluaj treba tretirati kao psihiko pomaganje, jer ono predstavlja sauzrokovanje u ostvarenju djela i u tom smislu je od veeg znaaja od neuspjelog podstrekavanja, koje je u svakom sluaju bez uspjeha. (u istom smislu se izjanjavaju i Zlatari, str. 98.; Srzenti-Staji-Lazarevi, str.285.; Atanackovi, Sauesnitvo, str. 42. 43.). U ovom smislu je zanimljiva jedna stara odluka Okrunog suda iz Ljubljane, K. 84/53., u kojoj je sud uzeo da se radi o pomaganju, a ne o neuspjelom podstrekavanju, u produenom djelu krae. Naime, radilo se o sluaju gdje je ve prije bio stvoren umiljaj kod uinioca (iam alius facturus), pa je svakako takvo podstrekavanje bilo neuspjelo, ali je pri tome "podstreka" obeao i da e otkupiti stvari pribavljene kraom, to je uinilac i prihvatio, pa je sud ovo ispravno uzeo kao (psihiko) pomaganje, a ne kao neuspjelo podstrekavanje.

186

mjeovitih ili principalnih teorija o sauesnitvu, jer je ovo jedini opti izuzetak od pravila da je sauesnitvo u uem smislu akcesorne prirode (izuzetak od naela akcesornosti sauesnitva, ali i u ovom sluaju postoji tzv. hipotetika akcesornost). Za postojanje neuspjelog podstrekavanja, pored umiljaja, zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja, tj., da je vren uticaj na volju podstrekavanog. Tako, nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. pismena poruka nije ni stigla adresatu odnosno "podstrekavanom". Prema zakonskom tekstu odredbe iz st. 2. neuspjelo podstrekavanje je kanjivo samo ako je u pitanju krivino djelo za koje je predviena kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, ili drugim rijeima kod svih djela kod kojih je kanjiv i pokuaj toga djela. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umiljaj podstrekaa bio upravljen i da to djelo tano navede u izreci svoje presude. Isto tako, predvieno je da e se u tom sluaju kazniti kao za pokuaj krivinog djela, to znai da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivino djelo, ali sud moe izrei i blau kaznu (v. l. 26.). Nuno je primijetiti da je u odnosu na ranije krivino zakonodavstvo, proirena zona kanjavanja kod podstrekavanja, a time i primjena principalne koncepcije kanjavanja za sauesnike radnje, jer je prema ranijem zakonu to bilo ogranieno samo na krivina djela sa kaznom zatvora od pet godina ili teom kaznom. To je zapravo posljedica proirivanja kanjavanja za pokuaj krivinog djela koji je kanjiv kod svih djela sa kaznom od tri godine ili teom kaznom (v. l. 26.). O toj injenici sudovi moraju voditi rauna, jer proirivanje kanjavanja za pokuaj i pripremne radnja na gotova sva krivina djela iz KZ BiH bitno je uticalo i na poziciju sauesnitva. Ako se ima u vidu koncepcija akcesornosti prema kojoj je za postojanje kanjivog sauesnitva dovoljno da je uinilac uao u kanjivu zonu, onda je jasno da je kanjavanje za sauesnitvo proireno. Naime, uinilac je ranije ulazio u kanjivu zonu ako je npr., pokuao izvrenje djela a to je bilo samo kod djela sa kaznom od pet ili vie godina, a sada su to sva djela sa tri ili vie godina. Svakako, uinilac je u kanjivoj zoni i kada je preduzeo kanjive pripremne radnje, ali je to ranije bilo samo ako su te radnje posebno inkriminisane, a to je bilo sasvim izuzetno. Sada je prema odredbi l. 248. (a ako se ima u vidu i l. 247.) pripremanje kanjivo kod svih djela sa kaznom od tri godine ili teom kaznom, ime je kanjavanje za sauesnitvo izuzetno proireno (v. Babi, Nova rjeenja, PS, 6/03, str. 25. 26.). KZ SRJ, RH i BJR Makedonije su i dalje ostali na starom rjeenju kanjavanja za pokuaj, a shodno tome i neuspjelo podstrekavanje. Jedino je KZ RH kanjavanje za neuspjelo podstrekavanje vezao za pokuaj, jer je u l. 37. st. 2. rekao da je on kanjiv kod svih djela kod kojih je pokuaj kanjiv, ime je proirio ovu ustanovu na sva djela gdje je pokuaj kanjiv, dakle i na ona djela ispod pet godina kod kojih je posebno odreeno kanjavanje za pokuaj. Zanimljivo je isto tako da je ovaj zakon predvidio mogunost osloboenja od kazne u sluajevima tzv. nepodobnog pokuaja podstrekavanja, odnosno podstrekavanje onoga koje je ve odluio izvriti krivino djelo (l. 37. st. 3.).

187

Prema ovim rjeenjima neuspjelo podstrekavanje nije kanjivo kod mnogo veeg broja krivinih djela; kod svih djela sa kaznom ispod pet godina, dok je to po KZ BiH samo za onih nekoliko djela sa kaznom ispod tri godine. Zakon podstrekavanje ponekada predvia kao posebno krivino djelo u odredbama posebnog dijela. To zakonodavac ini uglavnom radi toga to u nekim sluajevima eli posebno naglasiti ulogu podstrekaa kod nekih djela i za njega postaviti drugaiju (nekada i strou) kaznu nego za izvrioca, ili radi toga to prema optim pravilima radnja podstrekavanja ne bi bila kanjiva, jer ono na to se navodi, na strani izvrioca nije krivino djelo. Tako je npr., u l. 176. st. 4. kao posebno krivino djelo predvieno pozivanje ili podstrekavanje na vrenje krivinih djela genocida i ratnih zloina, sa propisanom kaznom zatvora od jedne do deset godina, ili u l. 159. za vrbovanje graana BiH za slubu u neprijateljskoj vojsci predviena je znatno stroa kazna nego za izvrioca djela slube u neprijateljskoj vojsci; ili u entitetskim KZ pozivanje ili podsticanje vie lica na neodazivanje vojnom pozivu ili izbjegavanje vojne obaveze. Za drugi sluaj bi se mogao navesti primjer krivinog djela navoenje na samoubistvo ili pomaganje u samoubistvu, takoe iz entitetskog krivinog zakonodavstva, s obzirom da samoubistvo nije krivino djelo, pa zbog akcesorne prirode ni sauesnitvo u njemu ne bi bilo kanjivo. U ovakvim sluajevima ova djela sudovi nee raspravljati prema pravilima sauesnitva, pa dakle ni neuspjelog podstrekavanja, ve kao i svako drugo samostalno krivino djelo (o ovoj problematici v. i kod Tahovia, str. 127. 128.; Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 313. 314.). Za dobrovoljni odustanak kod podstrekavanje v. infra, komentar uz l. 32. st. 2. Sudska praksa:
Uinio je krivino djelo podstrekavanja na krivotvorenje slubene isprave iz l. 227. st. 1. KZH optuenik kao bivi direktor kad je nagovorio skladitara da izda otpremnice iz kojih proizilazi da su odreene osobe kao kupci u skladitu preuzeli robu, iako to nije bila istina, bez obzira na to to je skladitar pravomonom presudom osloboen optube za to djelo jer je utvreno da nije znao za neistinitost tih navoda i da se, prema tome, nalazio u stvarnoj zabludi. Optuenik bi, na temelju l. 23. st. 2. KZSFRJ, odgovarao ak i kad do izdavanja otpremnice ne bi dolo (neuspjelo podstrekavanje). Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-529/89. od 20.2.1990. Ako je optuenik podstreknuo odgovornu osobu da izda otkupne blokove za drva na imena razliitih osoba, a ova je to uinila u uvjerenju da otkupljena drva zaista potjeu od tih osoba, to znai da je bila u stvarnoj zabludi, iskljuen je umiljaj na njenoj strani, a time i postojanje krivinog djela iz l. 227. st. 1. KZH. Ako pak na strani glavnog izvrioca nema krivinog djela, onda ne moe biti ni govora o podstrekavanju jer odredba l. 23. KZSFRJ trai da uinilac mora izvriti krivino djelo. Okruni sud u Bjelovaru, K-1142/89, od 4.10.1990.

188

Poto joj je kerka rodila tree dijete, baka je rekla svom suprugu: Stari, ovoga se treba rijeiti, sam radi, a troje imamo!, nakon ega je njezin suprug zaista uguio dijete. Baka je poticatelj na ubojstvo, a njezin suprug glavni poinitelj ubojstva. VSH, I K-694/90. Zastupnik osiguravajueg zavoda koji je predloio da e mu osigurati baraku na visoki iznos, s time da je onda zapale i naplate tetu, neuspjeli je poticaj na kazneno djelo prijevare, jer je svjedok odbio to uiniti. VSH, I K-1186/86, Pregled 41, 120. Kada uinilac maloljetniku obea da e mu dati 300 DEM ako za njega oduzme i doveze mu putniko vozilo odreene marke, to je maloletnik i uinio, izvrio je krivino djelo iz lana 166. stav 1. taka 1. KZS podstrekavanjem, lan 23. stav 1. KZJ. Okruni sud u Beogradu, K-1300/98., od 29.10. 1998. Kada optueni zatrai od svedoka da lii ivota erku lica koje je izazvalo saobraajni udes u kome je izgubio ivot sin optuenog, pa svedok izjavi da pristaje i uzme novac od optuenog za kupovinu pitolja kojim je trebalo da bude izvreno ubistvo, ali ga potroi za druge svrhe i do ostvarenja postignutog dogovora ne doe, radi se o neuspelom podstrekavanju na ubistvo. VSS, K- 68/00, od 9.03. 2000.

Pomaganje lan 31. (1) (2) Ko drugom s umiljajem pomogne u uinjenju krivinog djela, kaznit e se kao da ga je sam uinio, a moe se i blae kazniti. Kao pomaganje u uinjenju krivinog djela smatra se osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se uini krivino djelo, stavljanje na raspolaganje uiniocu sredstava za uinjenje krivinog djela, otklanjanje prepreka za uinjenje krivinog djela, te unaprijed obeano prikrivanje krivinog djela, uinioca, sredstava kojima je krivino djelo uinjeno, tragova krivinog djela ili predmeta pribavljenih krivinim djelom.

(1) Pomaganje kao oblik sauesnitva obuhvata one radnje koje su usmjerene na omoguavanje izvrenja krivinog djela koje ini drugo lice, koje su na liniji unapreenja ili olakavanja izvrenja tueg krivinog djela, radnje koje podupiru drugo lice u izvrenju krivinog djela. Pomaga ni djelimino ne 189

uestvuje u izvrenju krivinog djela, on je samo (sa)uesnik u tuem djelu, djelu koje ostvaruje neko drugi. Objektivno posmatrano, radnje pomaganja predstavljaju pripremne radnje koje se preduzimaju prije izvrenja djela (pribavljanje sredstava, uklanjanje prepreka, i dr.) i kojima se priprema izvrenje djela, ili radnje preduzete za vrijeme izvrenja krivinog djela kojima se olakava njegovo izvrenje. Da bi predstavljale pomagake radnje one moraju doprinositi ostvarenju krivinog djela, imati odreeni znaaj u njegovu izvrenju, moraju potpomagati, unapreivati njegovo izvrenje. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvrenju krivinog djela ili ih izvrilac uopte nije koristio, radi se samo o pokuaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kanjivo. S druge strane, ne zahtijeva se da one imaju odluujuu ulogu u izvrenju krivinog djela u smislu formule conditio sine qua non, odnosno da bez tih radnji djelo ne bi bilo ni izvreno (u tom smislu i Tahovi, str. 129., Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 312., Bai I, str. 351.). Prema KZ BiH kanjivo je samo umiljajno pomaganje, dok nehatno pomaganje, iako je mogue i nerijetko se deava, po zakonu nije kanjivo. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje, kada izmeu pomagaa i izvrioca ne postoji neko drugo lice, kada mu dakle pomo prua neposredno. Meutim, ako se to ini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju, to je zapravo pomaganje pomagau, tj. pomaganje u pomaganju. Posredni pomaga ovdje prua pomo neposrednom pomagau, ali on postoji i kada podstrekava pomagaa na pruanje pomoi, kao i onda kada prua pomo podstrekau. Rije je o tzv. lananom pomaganju, a ono postoji kada se vie lica nalazi u lancu pomaganja. Kada vie lica istovremeno pomae izvriocu radi se o tzv., pomagakom saizvrilatvu. Ako je pomaga izvrenje djela pomogao sa vie istih ili razliitih pomagakih radnji rije je o pomaganju u produenju, to se tretira kao jedno pomaganje. Ako je pored pomaganja isto lice preduzelo i neku drugu sauesniku radnju (npr., podstrekavanje, saizvrilatvo), postojae samo taj drugi oblik sauesnitva a ne i pomaganje koje je kao najlaki oblik sauesnitva u tom sluaju konsumirano teim oblikom sauesnitva. Za razliku od podstrekavanja, pomaganje moe biti izvreno i neinjenjem koje se sastoji u proputanju preduzimanja dune radnje kako bi se pomoglo drugome u izvrenju krivinog djela (npr., noni uvar ostavi otvoren prozor ili otkljuana vrata, da bi olakao izvrenje krae). S druge strane, pomaganje je mogue i kod krivinih djela neinjenja i kod krivinih djela koja mogu izvriti samo odreena lica (delicta propra), uglavnom kao psihiko pomaganje. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagakih radnji kod lica kojem se pomae ve bila stvorena odluka o izvrenju djela, da je ono ve bilo odluilo da e djelo uiniti. Ako je pomagaka radnja preduzeta prije nego se to lice odluilo da izvri djelo, nema pomaganja, ali se moe raditi o podstrekavanju. Tako npr. savjetovanje ili obeanje pomoi nakon izvrenja krivinog djela, ako je uinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvrenju djela, predstavljae podstrekavanje ako se na taj nain izaziva ili uvruje odluka za izvrenje djela. To odgovara koncepciji akcesorne prirode sauesnitva, karakteru

190

odnosa izvrioca i pomagaa, njihovim pozicijama u procesu izvrenja krivinog djela27 (2) Za razliku od podstrekavanja, zakon je u l. 31. st. 2. naveo neke od radnji koje mogu biti pomagake radnje. S obzirom na njihovu prirodu, one mogu predstavljati psihiko (intelektualno) i fiziko pomaganje. Jednom rijeju, pomaganje se sastoji u omoguavanju (radnjom ili savjetom) drugom licu izvrenja krivinog djela. U skladu s tim zakon u citiranoj odredbi, kao mogue oblike pomaganja, navode: davanje savjeta ili uputa kako da se uini krivino djelo, stavljanje uiniocu na raspolaganje sredstva za izvrenje krivinog djela, uklanjanje prepreka za izvrenje krivinog djela, te unaprijed obeano prikrivanje krivinog djela, uinilaca, sredstava kojima je krivino djelo izvreno, tragova krivinog djela ili predmeta pribavljenih krivinim djelom. Zakon je oblike pomaganja ovdje dao samo primjerice, pa se ono dakle moe javljati i u nekim drugim oblicima. Zakon je ispravno postupio jer mogu postojati i takve radnje pomaganja koje je teko podvesti pod neki ve predvieni oblik ili tip ove radnje. Psihiko pomaganje predstavlja jaanje volje uinioca koje se, prema zakonskom tekstu, moe sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvri krivino djelo (npr. kako da izvri krijumarenje iz l. 189., djelo prevare itd.) ili unaprijed obeanim prikrivanjem krivinog djela. To podrazumijeva vrenje niza radnji koje se odnose na pomaganje uiniocu nakon dovrenja djela, kao to je njegovo prikrivanje, prikrivanje sredstava izvrenja djela, predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivinog djela. Najkrae, psihiko pomaganje se sastoji u psihikom podupiranju krivinog djela. Jedan od eih vidova ovog oblika pomaganja je obeanje da e se realizovati prodaja robe pribavljene krivinim djelom krae (npr. obeanje trgovca automobilima da e ukradene automobile plasirati na tritu kao oblik pomaganja u tekoj krai, VS RH, I K-687/03.). Ovaj vid pomaganje bi postojao i onda kada se prisustvuje izvrenju djela razbojnitva, radi zastraivanja rtve prilikom upotrebe sile ili prijetnje, ali i davanja osjeaja sigurnosti uiniocu (VS RH, I K-101/90., Pregled 47). Psihiko pomaganje, osim prije navedenih, moe obuhvatati i neke druge radnje: npr. kada pomaga savjetima, isticanjem dodatnih motiva odrava i stabilizuje ve stvorenu izvrilaku volju, uklanja skrupule u odnosu prema djelu, kada uputama i savjetima utie na uinioca da due i jae zlostavlja rtvu djela, itd. Ve je istaknuto da navedeni savjeti, ukoliko se preduzimaju prije donesene odluke o izvrenju djela, mogu predstavljati podstrekavanje. Iako se psihiko pomaganje najee vri verbalno, te ne mora biti u svakom sluaju, jer npr. prikrivanje koje se unaprijed obeava ne mora uvijek biti eksplicitno izraeno rijeima. To obeanje moe proizilaziti ne samo iz konkludentnih radnji, ve i iz cjelokupnog naina ponaanja izvrioca i pomagaa prije izvrenja krivinog djela i njihovih ranijih meusobnih odnosa (u tom smislu VSV, Kzp. 71/87., v. Stojanovi, Komentar
27 U tom smislu Komentar, str. 152.; Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 312. 313.; Bai I, str. 353.; Tahovi, str. 120. Suprotno Zlatari , str. 111., koji smatra da se za pomagaa trai svijest da drugome pomae u izvrenju krivinog djela i da se zato njegova djelatnost moe odvijati i prije odluke tog drugog lica o izvrenju krivinog djela. Ovaj stav vie odgovara shvatanju o pomaganju kao samostalnom krivinom djelu.

191

KZJ, str. 60.). Valja ipak imati u vidu da iz takvog ponaanja, obeanje mora nesumnjivo proizilaziti, jer nije dovoljno da se ono samo da naslutiti. Isto tako, ne smije se svaka psihika podrka poistovjeivati sa pomaganjem, npr. puko odobravanje, solidarisanje sa poiniocem, to kod njega moe da stvara osjeaj zadovoljstva, ali ne utiu na vrstinu ili intenzitet njegove odluke. Psihiko i fiziko pomaganje uvijek nije lako ni razlikovati, ali to i nema naroitog znaaja s obzirom da su i jedno i drugo pomaganje. Ali, treba voditi rauna i o tome da ponekad neiskoriteno fiziko pomaganje moe biti psihiko, pa je stoga potrebno, prije nego se zakljui da se radi o neuspjelom pomaganju, potrebno ipak provjeriti da li moda postoji pomaganje u vidu psihike pomoi. Fiziko pomaganje je pruanje materijalne, fizike podrke u njegovom injenju. U praksi su najei oblici fizikog pomaganja stavljanje izvriocu na raspolaganje sredstava za izvrenje krivinog djela, kao to je npr. pribavljanje tih sredstava prije izvrenja djela, ali i u toku njegova vrenja, npr. dodavanjem noa izvriocu za vrijeme tue (VSH, I K-795/90., Pregled 52, str. 134), ili dodavanje alata za provaljivanje, stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krae stvari u preduzeu, stavljanje na raspolaganje prostora uz mjesenu naknadu za bavljenje neovlaenom trgovinom (Okruni sud u Beogradu, K-1528/00.) i sl. Pored ovih, fiziko pomaganje moe da se sastoji i u drugim radnjama kao to su npr. uklanjanje prepreka za izvrenje djela (npr. iznoenje keramikih ploica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvrilac krae lake iznio (Okruni sud u Bjelovaru, K-787/88.), ili zatvaranje vrata posebne prostorije u lokalu u kojoj se nalaze izvrilac i rtva i putanje glasne muzike kako bi se olakalo silovanje (VS RH, I K-115/93.), zatim uvanje strae ili obezbjeenje izvrenja krivinog djela, izvianje mjesta izvrenja krivinog djela, prebacivanje izvrioca na mjesto izvrenja djela, davanje odreenih obavjetenja koja su od znaaja za izvrenje krivinog djela i sl. Kao to je ve navedeno, fiziko pomaganje objektivno posmatrano obuhvata radnje pripremanja, kojima pomaga priprema izvrenje krivinog djela za drugoga. Da ih je preduzeo sam izvrilac radilo bi se o pripremanju28 Pomagake radnje su mogue sve do definitivnog okonanja krivinog djela, odnosno do njegovog dovrenja u materijalnom smislu. One mogu prethoditi samom izvrenju krivinog djela (prethodno pomaganje, npr. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvrioca i djevojku koja je kasnije silovana, automobilom dovezao u taj objekat, otvorio im vrata i tamo ih ostavio), a mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvrenja, ali i nakon njenog preduzimanja ali prije nego to je posljedica nastupila (tzv., meupomo), odnosno i poslije dovrenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovrenja u materijalnom smislu (npr. neko na zahtjev ucjenjivaa prenosi novac koji je rtva ucjene ostavila; ili pomae izvriocu na taj nain to spreava pomo koju tree lice eli pruiti povrijeenom; nakon formalnog dovrenja krae pomae izvriocu da pobjegne sa ukradenim stvarima i sl.). Za pravilnu kvalifikaciju pomagakih radnji u ovakvim i
28 O odnosu pripremnih radnji i radnji pomaganja v. detaljnije Babi, cit. rad u Pravnoj misli, str. 90. 95.).

192

slinim situacijama neophodno je poznavati prirodu krivinih djela, posebno onih sa sloenim konstrukcijskim modelima, i razlikovati dovrenje djela u formalnom i materijalnom smislu, kako bi se utvrdila dva razliita momenta njegova dovrenja. Stoga je nuna analiza zakonskog bia konkretnog krivinog djela na osnovu koje se utvruje da li se kod datog delikta razlikuju ove dvije faze dovrenja, od ega i zavisi odgovor na pitanje da li je jedna radnja pomagaka ili nije. U tom smislu je kod trajnih krivinih djela (npr., protivpravnog lienja slobode) pomaganje mogue sve do njihovog dovrenja u materijalnom smislu, tj. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja, sve do njegovog prestanka (a ne samo do lienosti slobode, dovrenje u formalnom smislu). Razliiti oblici pomaganja nakon dovrenja krivinog djela (auxilium post delictum) u starijoj doktrini tretirani kao pomaganje odnosno sauesnitvo. To su radnje prikrivanja ili sakrivanja i oznaavane su kao podravanje, pogodovanje, jatakovanje (ili doticaj sa krivinim djelom, v. Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 314., Bai I, str. 339.). U savremenoj krivinopravnoj teoriji i praksi opteprihvaeno je stanovite da se u takvim sluajevima ne radi o pomaganju, jer takve djelatnosti vie ne predstavljaju doprinos izvrenju krivinog djela. Samo ako je takvo ponaanje bilo unaprijed obeano, onda zapravo samo takvo obeanje predstavlja psihiko pomaganje, jer ono sauzrokuje odnosno doprinosi izvrenju djela, ono jaa ili stabilizuje odluku za izvrenje djela. Razumije se da u takvim sluajevima pomaga odgovara kao sauesnik u djelu izvrioca. U protivnom, takve djelatnosti se redovno predviaju kao posebna krivina djela, kao to je pomo uiniocu poslije izvrenog krivinog djela (l. 232.), pomo licu optuenom od strane meunarodnog krivinog suda (l. 233.), kao i neka krivina djela iz entitetskog krivinog zakonodavstva. Ove djelatnosti nova doktrina posve odvaja od sauesnitva, jer one nemaju niti mogu imati bilo kakav doprinos djelu koje je ve izvreno; sutina njihovog neprava, njihov kriminalni sadraj, ne sastoji se u doprinosu izvrenja predhodnog djela, ve ometanju pravosua. Pomaganje je umiljajno podupiranje tueg krivinog djela, to proizilazi i iz st. 1. ove odredbe. Po pravilu radi se o direktnom umiljaju, jer je pomaganje upravljeno na izvrenje krivinog djela, ali je dovoljan i eventualni umiljaj (u presudi VSH K-765/74.). Umiljaj mora biti upravljen na dovrenje krivinog djela. Ve je navedeno, da nehatno pomaganje, iako je mogue, nije pomaganje u krivinopravnom smislu odnosno nije kanjivo, ali moe biti kanjivo kao nehatno saizvrilatvo (u tom smislu se izjanjava i Bai I, str. 340.)29. Umiljaj se sastoji u svijesti da se prua pomo odreenom uiniocu u izvrenju odreenog krivinog djela, pa mu je stoga i sadraj dvostruk: on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomae u izvrenju nedoputenog djela drugog lica, kao i bitnih obiljeja krivinog djela. Ne mora biti svjestan pojedinosti, kao to je konkretan
29

Kako je u ivotu mogue i nehatno pomaganje, veoma je ilustrativan jedan primjer iz nae ranije sudske prakse. Naime, u jednom sluaju se postavilo pitanje da li bifedija moe da odgovara za pomaganje u krivinom djelu ugroavanja javnog saobraaja ako je, znajui da oferu autobusa predstoji vonja, ovoga posluio rakijom i drugim piem i zajedno sa njim pio, usljed ega je dolo do izvrenja djela ugroavanja javnog saobraaja. Sud je naao da u ovom sluaju postoji nehat bifedije i da zbog toga on ne moe da odgovara za pomaganje (Bilten VSM, br. 54/64.).

193

tok zbivanja, mjesto i vrijeme izvrenja djela, itd. Iako su pomaga i izvrilac djela redovno meusobno povezani, nije neophodno da se oni meusobno i poznaju, niti je nuno da je pomagau izvrilac individualno poznat, dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih e proizai izvrilac ( u tom smislu VSS, K. 232/86., v. i Stojanovi, Komentar, str. 60., Tahovi, str. 131.). S druge strane, nije uslov za postojanje pomaganje ni da izvrilac zna za pomagaa niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. potajno pomaganje). Konano, za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvrilac krivino odgovoran, kao ni da je kanjen (limitirana akcesornost). Kao i kod podstrekavanja, za postojanje i kanjavanje pomaganja potrebno je da je izvrilac izvrio krivino djelo, odnosno da ga je pokuao ili da je preduzeo kanjive pripremne radnje. Ono je kanjivo kod svih krivinih djela, bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokuaju, pomaganje je kanjivo ako je kanjiv pokuaj, a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili teom kaznom, to je znatno proirenje kanjavanja za pomaganje u odnosu na ranije zakonodavstvo (u kojem je ta granica bila pet godina, v. komentar uz pokuaj, l. 26.). U pogledu granica kanjavanja pomagaa, zakon predvia da se pomaga kanjava kao da je sam izvrio krivino djelo, ali omoguava i ublaavanja kazne. To znai da ve sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlaki oblik sauesnitva, pa stoga gotovo redovno sudovi pomagau izriu blau kaznu, mada nisu iskljueni ni sluajevi da se pomaga kazni stroe od izvrioca (u tom smislu se izjanjavaju i Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 316.). Ovakav stav zakona je posve opravdan ako se ima u vidu, kao to je navedeno, da su radnje pomaganja redovno pripremne djelatnosti koje su od sekundarnog znaaja, koje nemaju odluujui znaaj u izvrenju krivinog djela. Konano, u sluajevima kada je djelo ostalo u pokuaju, potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublaavanje kazne: sam pokuaj kod kojeg se kazna i inae moe ublaavati, kao i pomaganje, to sudovi moraju cijeniti i uvaavati prilikom kanjavanja pomagaa (u tom smislu i Bai, I, str. 341.). Kao i podstrekavanje i pomaganje je u izvjesnim sluajevima predvieno kao posebno krivino djelo. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja, da se u nekim sluajevima pomaganje posebno inkriminie ili se eli predvidjeti stroe kanjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao sauesnitvo, ili kada se eli inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao sauesnitvo, s obzirom da djelo u kojem se pomae samo po sebi nije kanjivo. Kod pomaganja postoji i jedan dodatni razlog, koji postoji onda kada se eli za pomagaa izbjei mogunost blaeg kanjavanja (v. Stojanovi, (o.d.), str. 240.). Za prvi sluaj moe se navesti kao primjer djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane graanina BiH iz l. 160.; a za drugi - djelo pomaganja drugome u samoubistvu, ili pomaganja bremenitoj eni da ona sama izvri prekid trudnoe, iz entitetskog krivinog zakonodavstva. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvrio ni pokuao izvrenje krivinog djela ili je to uinio nezavisno od radnje pomaganja. Naravno, ono e postojati i ako je uinilac odbio pomaganje, kao i u sluaju tzv. 194

kvalitativnog ekscesa izvrioca, odnosno kada je izvrilac izvrio sasvim drugo krivino djelo. Neuspjelo pomaganje, iako dakle mogue, po pravilu nije krivinopravno relevantno, odnosno kanjivo. U tom smislu ni u zakonu, za razliku od podstrekavanja, ne postoji posebna odredba, pa se i iz toga vidi da se radi o nekanjivim radnjama. Radi se o opravdanom rjeenju, jer bi se u protivnom deavalo da kanjavanje pomagaa nastupa prije nego kanjavanje samog izvrioca, s obzirom da on nije otpoeo sa izvrenjem djela odnosno nije uao u kanjivu zonu. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predvia kanjavanje i za neuspjelo pomaganje, kada ga predvia kao samostalno krivino djelo (npr. izraivanje i nabavljanje oruja i sredstava namijenjenih za izvrenje krivinog djela iz entitetskih krivinih zakona). I ovdje, kao i kod neuspjelog podstrekavanja, treba imati u vidu da je sada ostao mali prostor za neuspjelo pomaganje, s obzirom da se lako ulazi u kanjivu zonu s obzirom da stadij pripremanja nije kanjiv samo kod malog broja krivinih djela (v. supra, komentar uz pokuaj (l. 26.) i neuspjelo podstrekavanje, primjedbe uz l. 30.). Za dobrovoljni odustanak pomagaa v. infra, komentar uz l. 32. st.2. Sudska praksa:
Postojanje pojedinih oblika sauesnitva nije uslovljeno krivinom odgovornou izvrilaca odnosno saizvrilaca ili drugih sauesnika, ve samo injenicama da je izvrilakom radnjom uinjeno neko krivino djelo i da su u vezi s njim preduzimane sauesnike radnje (podstrekavanje ili pomaganje). VS FBiH, br. Kvl-45/98. od 19.08.1998. Za pomaganje u izvrenju krivinog dela nije neophodno da pomaga lino poznaje izvrioce krivinog dela ve je dovoljno da kod njega postoji svest o tome da pomae izvriocima pri izvrenju krivinog dela. Iz obrazloenja: Prvostepenom presudom prvooptueni je oglaen krivim za izvrenje krivinog dela pljake iz lana 172. st. 1. u vezi sa l. 242. st.4. u vezi sa st. 1. i 5. KZS, a drugooptueni za isto krivino delo izvreno pomaganjem, dok su ostala dvojica optuenih oglaeni krivim za izvrenje krivinog dela zloupotrebe slubenog poloaja pomaganjem iz l. 242. st. 4. u vezi sa st. 1. i 4. KZS u vezi sa l. 24. KZJ. Neprihvatljivi su navodi u albi branioca treeoptunog i etvrtooptuenog kojima se osporava pravna ocena dela ovih optuenih i istie da se u njihovim radnjama stiu elementi krivinog dela falsifikovanja slubene isprave, a ne pomaganja u vrenju zloupotrebe slubenog poloaja jer po shvatanju albi ovi optueni nisu bili upoznati sa detaljima itavog posla, niti su znali sve uesnike u poslu, odnosno poznavali su samo drugooptuenog koji je pomaga glavnom izvriocu - prvooptuenom, koga oni nisu poznavali, pa bi stoga znailo da su ovi optueni zapravo pomagai pomagaa. Izneti albeni navodi su neosnovani, jer i po nalaenju drugostepenog suda za pomaganje u izvrenju jednog krivinog dela nije neophodno da pomagai lino poznaju izvrioce ovog krivinog dela ve je dovoljno da kod njih postoji svest o tome da pomau ostalim izvriocima u izvrenju ovog krivinog djela. U konkretnom sluaju iz izkaza

195

drugooptuenog, kao i odbrane samih optuenih, a naroito treeoptuenog koji je objanjavajui kako je ila predaja novca i koliko je zadrao za sebe istakao da mu je drugooptueni predoio da njemu ostaje samo 50.000 dinara od ovog posla, te da ostatak pripada "nekom direktoru". Iz toga proizilazi, iako nisu lino poznavali prvooptuenog, da su u svakom sluaju znali za njegovo postojanje. S druge strane, ak i da nisu bili upoznati da u izvrenju ovog krivinog dela uestvuje jo neko sem drugooptuenog, ova nesporna injenica bila bi dovoljna za postojanje u teoriji poznate kategorije posrednog pomagaa, zbog ega je, po nalaenju drugostepenog suda neprihvatljivo stanovite odbrane o neodrivosti "konstrukcije pomagaa pomagau". Iz svega izloenog na pravilno utvreno injenino stanje, u odnosu na treeoptuenog i etvrtooptuenog pravilno je prvostepeni sud primenio krivini zakon kada je naao da se u radnjama ovih optuenih stiu elementi krivinog dela zloupotrebe slubenog poloaja pomaganjem iz lana 242. st. 4. u vezi sa st. 1. i 5. KZS u vezi sa l. 24. KZJ. VSS K- 232/86. i presuda Okrunog suda u Beogradu K-151/85. Optuenik je krivino djelo neovlaene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz l. 196. st. 1. OKZRH poinio pomaganjem, a ne kao supoinitelj, kad je utvreno da je doao u stan drugog optuenika, koji je posjedovao drogu radi prodaje, da bi ovome bez ikakve namjere daljnjeg sudjelovanja u prodaji droge pomogao formirati tzv. "pizeve" heroina za jednokratnu uporabu, te je u tu svrhu izrezao izvjesnu koliinu staniol papiria. VS RH, Ik- 606/94. od 29.09. 1994. Izbor br. 1/95. Stavljajui svoj automobil na raspolaganje drugim osobama radi prevoenja otuene stvari tako to je dozvolio da druge osobe stave bicikl u prtljanik njegova automobila, iako je prije toga vidio odakle su te osobe uzele bicikl i bio svjestan da se radi o oduzimanju tueg bicikla, a zatim te osobe odvezao automobilom s mjesta gdje su uzele bicikl, okrivljenik je pomogao u dovrenju krivinog djela krae i time poinio krivino djelo iz l. 125. st. 2. KZRH u svezi s l. 22. OKZRH. upanijski sud Bjelovar, K-156/97. od 24.04.1997. Izbor 1/97. Kada je optueni drugooptuenom koji je izvrio razbojnitvo obezbijedio pitolj koji je bio vlasnitvo njegovog oca kao sredstvo za izvrenje krivinog dela, time je izvrio krivino delo razbojnitva pomaganjem iz l. 168. st. 1. KZS u vezi sa l. 24. KZJ. VSS, K- 1180/02. od 17.12. 2002. Optueni je umiljajno pomogao drugom licu da izvri krivino delo nedozvoljene trgovine iz lana 147. stav 1. KZS jer se sa istim dogovorio da mu za utvrenu mesenu naknadu iznajmi plac na kojem je ovaj instalirao cisterne za gorivo i pumpe, pa je nemajui ovlaenje za trgovinu nabavio veu koliinu motornog benzina koji je graanima prodavao. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 1528/00., od 12.09. 2000.

196

Kada optueni dvojici sauesnika koji su ve bili reeni da izvre neku krau da bi doli do novca, da podatke o licu koje ima novca, pa oni od njega oduzmu novac, radi se o pomaganju, a ne o podstrekavanju na izvrenje krivinog dela. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 154/98., od 7.04. 1998. i presuda VSS, K. 2151/98., od 15. 06. 1999.

Granice krivine odgovornosti i kanjivosti sauesnika lan 32. (1) (2) (3) Sauinilac je krivino odgovoran u granicama svojeg umiljaja ili nehata, a podstreka i pomaga u granicama svog umiljaja. Sauinioca, podstrekaa ili pomagaa koji dobrovoljno sprijei uinjenje krivinog djela sud e osloboditi od kazne. Osobni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuuje krivinu odgovornost ili doputa osloboenje od kazne ili ublaavanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom uiniocu, sauiniocu, podstrekau ili pomagau kod kojeg takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

I kod sauesnitva vrijedi pravilo individualne krivine odgovornosti, jer svaki sauesnik bez obzira na oblik njegovog uea u izvrenju krivinog djela, odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu, stepenu svoje krivice, nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi uesnici i da li oni uopte odgovaraju (naelo samostalne odgovornosti sauesnika). Zahtijeva se, prema koncepciji limitirane akcesornosti, samo to da je izvrilac izvrio djelo, odnosno da je preduzeo kanjive radnje, to podrazumijeva i kanjive pripremne radnje. To proizilazi iz principa subjektivne krivine odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih, bez obzira da li se radi o izvriocu ili nekom drugom uesniku u izvrenju krivinog djela (Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 320. 321.). Meutim, kako je sauesnitvo ipak specifian i poseban oblik tzv. kolektivnog vrenja jednog krivinog djela, neophodno je da se, pored optih pravila koja se inae odnose na krivinu odgovornost i jednako vrijede i za sauesnike, u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se regulie krivina odgovornost u takvim situacijama. Odredba l. 32. upravo sadri ta posebna pravila o krivinoj odgovornosti i kanjivosti sauesnika. (1) Iz naprijed navedene limitirane akcesornosti proizilazi osnovno pravilo odgovornosti sauesnika koje se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umiljaja, nezavisno od odgovornosti glavnog uinioca. To pravilo je prihvaeno u odredbi iz st. 1. u kojoj se istovremeno istie da i saizvrioci odgovaraju, kako u granicama svog umiljaja, tako i nehata. Iako se umiljaj sauesnika i izvrioca kao uesnika u zajednikom djelu, u osnovi podudaraju, nisu rijetki sluajevi postojanja i tzv., ekscesa na strani 197

izvrioca (excessus auctoris), pri emu postoji bitna diskrepancija izmeu njihovih umiljaja, koja moe da se manifestuje u nekoliko pravaca i u razliitoj mjeri. U osnovi sva ta odstupanja mogu da se svedu u dvije osnovne kategorije: u neslaganja ili ekscese u kvalitativnom i neslaganja ili ekscese u kvantitativnom smislu. Prvi (kvalitativni ekscesi) postoje u onim situacijama kada je izvrilac uinio sasvim drugo krivino djelo, kada se dakle radi o kategorijalnom odstupanju jer je izvreno neto sasvim drugo od onoga to je sauesnik (podstreka ili pomaga) imao u vidu. U takvoj situaciji rjeenje je prilino jednostavno, jer je sauesnitvo iskljueno i krivina odgovornost na strani sauesnika ne postoji, pa prema koncepciji akcesornosti nema osnova za odgovornost sauesnika, jer djelo koje su sauesnici imali u vidu nije ni pokuano, odnosno uinilac nije ni uao u kanjivu zonu. Ako je npr., podstreka podstrekavao na silovanje, a podstreknuti je izvrio teku tjelesnu povredu ili razbojnitvo, tu nema zajednikog djelovanja vie lica, pa dakle ni samog sauesnitva; ili ako je pomaga nabavio sredstva za izvrenje krae, a podstreknuti je izvrio ubistvo i sl. Svakako da e u tom sluaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo, ali to nema veze sa izvrenim djelom, jer e ono postojati i onda kada ovo djelo nije ni pokuano, odnosno kada izvrilac nije nita ni uinio. Naravno, ukoliko je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna ispod tri godine, onda nema krivine odgovornosti podstrekaa jer tada neuspjelo podstrekavanje nije kanjivo. I ovdje je posve irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvreno (v. l. 30. st.2.). U drugim (kvantitativni ekscesi) sluajevima izvrilac istina ostaje na istovrsnom ili jednorodnom krivinom djelu, ali je pri izvrenju djela napravio relevantno odstupanje i ostvario njegov tei oblik, to vodi u drugu (teu) kvalifikaciju djela. Tako, ako se umiljaj sauesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela (npr. krae), a uinilac izvri tee krivino djelo, npr. provalnu krau ili razbojnitvo, onda e sauesnik odgovarati samo u granicama svog umiljaja, tj. za obinu krau. Ovakva odstupanja dovode do drugaije kvalifikacije djela, ali je mogue i odstupanje koje uopte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju krivinog djela, ali o tome ipak sudovi moraju voditi rauna prilikom odmjeravanja kazne, naravno ako je mogue utvrditi tano umiljaj sauesnika. Ako je npr., podstreka od podstreknutog traio da ukrade samo tano odreenu stvar a ovaj je prilikom krae uzeo i neke druge stvari (pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije krae), onda e i jedan i drugi odgovarati za obinu krau, ali e sud pri odmjeravanju kazne morati voditi rauna o sadraju umiljaja podstrekaa). Svakako da ovdje sudovi trebaju imati na umu da podstreka uglavnom pojedinosti izvrenja djela zanemaruje ili ih preputa samom izvriocu, pa e stoga samo znaajnija odstupanja biti relevantna (tako i Bai I, str. 362.). Izuzetno, moe postojati i trea situacija u kojoj podstreka izvriocu na neki nain daje punu slobodu, odvezane ruke, kada npr. izvrenje djela trai po svaku cijenu. U takvom sluaju, granice njegovog umiljaja dijele sudbinu izbora samog izvrioca, naina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja: da li je npr. traena stvar oduzeta obinom, tekom ili razbojnikom kraom; da li se do droge dolo prevarom, ucjenom ili ak uz izvrenje i nekog drugog krivinom djela, npr. 198

podmiivanjem; da li se npr. do supstance za proizvodnju droge (anhidrid siretne kiseline) dolo falsifikovanjem uvoznih dokumenata, zloupotrebom slubenog poloaja, protivzakonitim posredovanjem; ili na koji nain se dolo do lica radi prostitucije, itd.). Svakako da u svakom konkretnom sluaju, na osnovu okolnosti date situacije, sud mora utvrditi sadraj i granice umiljaja sauesnika, odnosno mjeru njegove neodreenosti, pa u zavisnosti od toga rijeiti pitanje granica njegove odgovornosti. Najzad, postoji i mogunost da je izvrilac uinio laki oblik istorodnog krivinog djela, odnosno manje od onoga na to se sauesnitvo odnosilo (tzv. negativni kvantitativni eksces). Npr. lice koje je podstreknuto na razbojnitvo izabralo je ipak samo obinu krau, ili umjesto ubistva iz l. 167. ono se ograniilo samo na otmicu iz l. 168. KZ BiH, i sl. U takvim sluajevima ipak je primaran princip akcesornosti kao osnovni, jer je odluujue ono to je izvrilac uinio, pa se stoga ovdje izuzetno naputa princip granica umiljaja i odgovornost sauesnika se ograniava samo na ono to je izvreno, ali e sud prilikom odmjeravanja kazne svakako imati na umu sadraj i usmjerenost sauesnikog umiljaja. (2) U odredbi st. 2. regulisano je pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog spreavanja izvrenja djela od strane sauesnika, to ovdje podrazumijeva sauesnitvo u irem smislu, odnosno kako podstrekaa i pomagaa tako i saizvrioca. Prema tome, ovdje nije dovoljno odustajanje sauesnika od daljeg preduzimanja radnje sauesnitva, ve je neophodno da je sauesnik sprijeio izvrenje djela, to je vladajue stanovite u praksi (tako npr. u jednoj odluci VSS K-192/92. se istie da je "...nuno da podstreka izdejstvuje promenu odluke kod podstrekavnog..."). Ove situacije po svom karakteru odgovaraju onima kod svrenog pokuaja, pa je stoga nuno aktivno djelovanje sauesnika, njegova protuakcija usmjerena na spreavanje izvrenja djela. Iako se ovdje to izriito ne navodi, ovo vrijedi i kada su u pitanju kanjive pripremne radnje, bez obzira o kojim kanjivim pripremnim radnjama je rije. Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji nain je sauesnik sprijeio izvrenje krivinog djela, bitno je samo da je samo odustajanje od izvrenja krivinog djela bilo dobrovoljno. Za razliku od ranijeg krivinog zakonodavstva, i za razliku od dobrovoljnog odustanka uinioca od izvrenja krivinog djela (v. l. 28.), KZ BiH je dobrovoljno spreavanje izvrenja djela od strane sauesnika, predvidio kao osnov za obavezno osloboenje od kazne. Isto rjeenje u vrijeme donoenja KZ BiH je postojalo i u KZ RH, ali je ono naknadnim izmjenama od 9.07.2003.promijenjeno, pa je sada i u jednom i u drugom sluaju osobodoenje od kazne fakultativno (v. l. 34. i 36. st.4. KZ RH). (3) Odredbom iz st. 3. odreeno je da lini odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuuje krivinu odgovornost ili doputa osloboenje od kazne ili ublaavanje kazne, mogu da se uzmu u obzir samo onom izvriocu, saizvriocu, podstrekau ili pomagau kod koga takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje. Iako se to ovdje ne navodi, pod ovim bi svakako trebalo podrazumijevati i one line okolnosti koje su samo olakavajue, kao i okolnosti koje vode stroem kanjavanju ili potpunom ukidanju kazne.

199

Ako se ima u vidu da se sutina akcesornosti sastoji u tome da kanjivost ili nepravo sauesnikih radnji zavisi od radnje glavnog izvrioca, odnosno kazne koja je predviena za izvreno djelo, ova odredba se u biti sastoji u ograniavaju efekata akcesornosti, jer se njome onemoguava takva stroga zavisnost; zakon ovim ne doputa da se u svim sluajevima na sauesnike prenose svi elementi ili obiljeja neprava izvrenog krivinog djela i njegovog izvrioca (stoga se ova odredba ponekada u literaturi oznaava kao antiakcesorna). Stroga i kruta primjena akcesornosti koja podrazumijeva prenoenje svih obiljeja jednog krivinog djela i na sauesnike, bila bi pretjerana i neopravdana i nepravedna, jer bi se time sve ono to je vrsto, usko vezano za linost i to tereti ili privilegie jednog sauesnika, moralo prenositi i na druge kod kojih to ne postoji. (v. Bai II, str. 328.; Rjenik, str. 18.). Ovakvu ili slinu odredbu poznaju i druga zakonodavstva i njima se takoe navode okolnosti linog karaktera koje su relevantne za krivinu odgovornost i kanjavanje sauesnika. Radi se o okolnostima isto personalnog karaktera koje su toliko vezane za linost sauesnika, njegove osobine i stanja, da ih je nedopustivo protezati i prenositi i na druge uesnike u djelu, pa su stoga redovno u zakonima ograniene samo na onog sauesnika kod koga postoje i utiu na njegovu krivinopravnu poziciju (tzv. neprenosive personalne okolnosti). Nije uvijek ni jednostavno odrediti da li jedna personalna okolnost spada u okolnosti koje podrazumijeva ova odredba. U odredbi st. 3. l. 32. se samo istie da se radi o okolnostima personalnog karaktera koje su krivinopravno relevantne za krivinu odgovornost ili kanjavanje, tj. okolnostima na osnovu kojih zakon iskljuuje krivinu odgovornost ili doputa osloboenje od kazne ili ublaavanje kazne. Line okolnosti zbog kojih zakon iskljuuje krivinu odgovornost su npr. neuraunljivost i zablude koje iskljuuju krivinu odgovornost i koje su toliko vezane za linost da su neprenosive na druge sauesnike. Okolnosti na osnovu kojih zakon doputa osloboenje od kazne ili ublaavanje kazne su npr. pravna zabluda, bitno smanjena uraunljivost, dobrovoljni odustanak, prekoraenje granica nune odbrane i krajnje nude, i dr. Rije je takoe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti samo onim sauesnicima kod kojih se nau, a ne i onima koji nisu bili u zabludi, koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnou, itd. Ove okolnosti obuhvataju i neke koje se nalaze u opisima pojedinih krivinih djela kao isto line okolnosti koje zakon tretira kao privilegiue ili kvalifikatorne okolnosti, zbog kojih sam zakon predvia blau ili strou kaznu. Takve su npr., svojstvo majke-rodilje kod krivinog djela djeteubistva ili edomorstva iz entitetskih zakona i kao strogo personalna okolnost ona je neprenosiva i na sauesnike, tj. ne moe uticati na njihovu krivinu odgovornost i kanjavanje. Ova okolnost je ovdje takvog efekta da dovodi do toga da se radnje sauesnika krivinopravno kvalifikuju drugaije nego radnje izvrioca, jer sauesnici mogu odgovarati samo za ubistvo, obino ili teko, a nikako za privilegovano. I neka kvalifikatorne okolnosti personalnog karaktera kao obiljeja nekih djela imaju karakter neprenosivih okolnosti, kao to su npr. motivi koji su isto line prirode. Ako je npr. jedan od sauesnika izvri ubistvo iz koristoljublja, 200

osvete, niskih pobuda, ove okolnosti ne mogu da se proteu i terete druge sauesnike. Na kraju se postavlja pitanje da li postoje izuzeci od pravila da su navedene okolnosti neprenosive, drugim rijeima da li postoje i okolnosti na koje se ne odnosi odredba iz l. 32. st. 3. Iako KZ BiH kao ni raniji zakon, u tom smislu u ovoj odredbi nita ne navodi, to su one okolnosti koje predstavljaju bitna obiljeja nekog krivinog djela, bez obzira da li se radi o okolnostima linog ili stvarnog karaktera. Za krivinu odgovornost sauesnika u ovakvim sluajevima nije potrebno da te okolnosti postoje i kod njih, dovoljno je da one postoje samo na strani izvrioca. Tako e npr., krivino odgovarati i ono lice koje, nemajui svojstvo slubenog lica navede slubeno lice na izvrenje krivinog djela zloupotrebe slubenog poloaja ili ovlaenja. Pored ovih isto linih okolnosti, to mogu biti i neke okolnosti koje su bivalentne odnosno i stvarne i line, koje se odnose na izvrioca ali su one vezane i za djelo, za njegovu radnju ili nain izvrenja, koje obiljeavaju objektivnu stranu djela (nazivaju se i personalne okolnosti stvarne prirode). Takve su npr. svirepost ili podmuklost kao kvalifikatorne okolnosti koje se odnose na izvrioca, ali one prvenstveno obiljeavaju djelo, nain njegovog izvrenja i u tom smislu bitno opredjeljuju njegov karakter (svirepo postupanje i muenje rtve, prikriveno ili prevarno postupanje ili koritenje povjerenja ili bespomonosti rtve). Stoga e lice koje npr. navede drugoga na ubistvo na svirep ili podmukao nain odgovarati kao podstreka u tekom a ne obinom ubistvu. KZ RH, pored ranije navedenih okolnosti koje su neprenosive, regulie i ove okolnosti kao prenosive. Naime, u l. 36. st. 2. stoji da "stvarne i osobne okolnosti poinitelja koje predstavljaju obiljeja kaznenog djela ili utjeu na visinu propisane kazne uzimaju se u obzir i sudionicima"

201

VI GLAVA ESTA - KRIVINA ODGOVORNOST


Literatura: orevi, M., (1999), Osnovni problemi krivine odgovornosti, Publikacija udruenja za krivino pravo i kriminologiju, Beograd, 1999, str. 43-53; Bavcon, Lj., (1985), Neki teoretski problemi krivine odgovornosti, JRKK, 3/1985, str. 535-549; Damaka, M., (1965), Problem razgranienja stvarne i pravne zablude, NZ/1965; Ignorantia legis prodest, ZPFZ, 3/1965; Aimovi, M., (1984), Postupak prema mentalno obolelim uiniocima, ZPFZ, 1-2/1984, str. 73-84; Zlatari,B., (1964), Pravni status duevno abnormalnih delinkvenata, JRKK, 3/1964, str. 303-332; Aimovi, M, (1978), Problemi duevno obolelih uinilaca krivinih dela u krivinim naukama, ZPFZ, 3-4/1978; Atanackovi, D., (1997), Pojam zablude u krivinom pravu, JRKK, 1/1997, str. 62-73; Atanackovi,D., Krivina odgovornost za krivina djela kvalifikovana teom posljedicom; Komentar KZJ, Beograd, (1995), str.68-103 (autor dijela koji se odnosi na krivinu odgovornost je dr. M. orevi); Horvati, ., (1980), Krivina djela iz nehata, njihovo spreavanje i postupanje sa delinkventima, JRKK, 2/1980, str. 235-244.; Bavcon, Lj., (1964), Nehat kao oblik vinosti u savremenom krivinom pravu, JRKK, 2/1964; Babi, M., (2003), Osvrt na neka rjeenja Krivinog zakona BiH, PS, 6/2003, str. 20-29; Krivino pravo pred izazovom velikih drutvenih promjena, JRKK, 1/1998, str. 19-43; Osnovi i pravci reforme krivinog prava, Zbornik PFBL, 1997, str. 261287; Atanackovi,D., Actiones liberae in causa u savremenom krivinom pravu, Anali, 1/1966, str.66-78; Staji, A., (1980), Actiones liberae in causa u jugoslovenskom kriviinom pravu, JRKK, 2-3/1985; Petrovi, M./Kalaba, D., (2003), Actiones liberae in causa, Pravni ivot, tematski broj, Tom I, str. 135-142; Babovi, M., (1985), Nehat u krivinom pravu, Beograd, 1985; Bai,F., (1986), Neophodnost promjena u oblasti krivnje u jugoslovenskom krivinom zakonodavstvu, Publikacija IKSI, Beograd, 1986, str. 149-164; Marginalije uz novi Kazneni zakon, HLJKPP, 2/1997, str. 419-436; Singer, M. (1956), O pojmu krivnje u krivinom pravu, NZ5/1956, str. 391; Novoselec, P., (1987), Sloboda, krivnja i krivino pravo, Zagreb, 1987; Bojani, I., (2003), Znaajne promjene na podruju krivnje prema treoj noveli Kaznenog zakona, HLJKPP, 2/2003 (bitno smanjena ubrojivost, str. 307-340); Buturovi, J., (1980), Znaaj afekta za krivinu odgovornost, JRKK, 1/1980, str. 27-44; ejovi, B., (1983), Krivino pravo u sudskoj praksi, opti deo, str. 94-163; Grozdani,V., (1990), Smanjena uraunljivost u krivinom pravu, ZPFR,11/1990; Grozdani, V., (1996), Prani poloaj osoba s duevnim smetnjama u Hrvatskoj, HLJKPP, 2/1996, str. 501-510; Grozdani/Turkovi, (1999), Smanjena ubrojivost prema novom zakonskom ureenju, HLJKPP, 2/1999, str. 519-530; Horvati,., (1997), Novo hrvatsko kazneno zakonodavstvo, Zagreb, str. 229242; urevi, Z., (2002), Pravni poloaj poinitelja kaznenih djela s duevnim smetnjama, Zagreb, 2002; Kambovski, V., (1981), Problemot na pravnata zabluda vo krivino pravo, Godinik-FB, 1981., str. 132-153; Kapamadija, B., (1980), Ubistvo u afektu (sudskopsihijatrijski pristup), JRKK, 1/1980, str. 45-54; Karanovi, M., (1981), Obim i sadrina vinosti u krivinom pravu, JRKK2/1981, 181198; Maji, M., (2000), Komandna odgovornost, JRKK, 1-2/2000, str. 225-240; Vimpluek, ., Umiljaj i nehat kod krivinog dela ugroavanja javnog saobraaja, JRKK, 1/1963; Mrevi, Z., (1996), Krivinopravni znaaj pravne zablude, Publikacija udruenja za krivino pravo i kriminologiju, Beograd, str. 33-46; Novoselec, P., (2003), Temeljne crte novele Kaznenog zakona od 9. srpnja 2003, HLJKPP, 2/2003, (Promjene u odnosu na ubrojivost, str. 274-275); Novoselec, P., (1985), Odredbe o pravnoj zabludi u Krivinom zakonu SFRJ i princip krivnje, JRKK, 1/1985, str. 73-87; Turkovi, J, (1997), Pravni poloaj osoba s duevnim smetnjama protiv kojih se vodi kazneni postupak, HLJKPP, 1/1997, str. 77-109; Kramari, I., (1998), Kazneni zakon - Sudska praksa, Zagreb 1998; uri, V./Jovaevi, D., (2003), Praktikum za krivino pravo, knj. I., opti deo, Beograd, 2003.

202

Elementi krivine odgovornosti lan 33. (1) (2) (3) Krivino je odgovoran uinilac koji je uraunljiv i kriv za uinjeno krivino djelo. Uinilac je kriv ako je krivino djelo uinio s umiljajem. Uinilac je kriv i ako je krivino djelo uinio iz nehata, ako to zakon izriito propisuje.

(1)(2)(3) U savremenom krivinom pravu opteprihvaen je princip da je za kanjavanje uinioca, pored protivpravnog djela, potrebno da postoji i krivina odgovornost. Krivina odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedoputeno i protivpravno djelo moglo pripisati uiniocu, staviti mu na teret. To predstavlja izraz principa subjektivne odgovornosti i objektivno-subjektivne koncepcije krivinog djela. Uvaavanje ovog subjektivnog elementa predstavlja imperativ savremenog krivinog prava, ono je izraz garantija ovjekovih prava i ogranienja dravnog prava na kanjavanje (ius puniendi). Zbog takvog znaaja ono je postalo jedno od osnovnih krivinopravnih naela koje se izraava kroz maksimu "nulla poena sine culpa" (nema kazne bez vinosti, krivice). Krivica za izvreno djelo je istovremeno i osnov i granica za kanjavanje. U krivinopravnoj doktrini postoji visok stepen saglasnosti da krivino pravo svake pravne drave mora da se temelji na ovom naelu kao jednom od osnovnih kriminalnopolitikih postulata. Bez ovog ne moe se govoriti o postojanju liberalne i demokratske drave ija je funkcija da slui gaanima u zatiti njihovih prava. Sve to potvruje da pitanje krivine odgovornosti zauzima centralno mjesto meu teorijskim i praktinim problemima krivinog prava. Iako veina od njih nisu nova, ona su uvijek aktuelna i izazivaju izuzetno zanimanje, kako meu teoretiarima tako i meu praktiarima. I pored toga to su neke izmjene u zadnjoj reformi uinjene, treba rei da osnovno pitanje koje se odnosi na ovu instituciju nije mijenjano. Naime, i dalje se ostalo pri ranijoj psiholokoj koncepciji vinosti ili krivnje, to je u veini tranzicijskih zemalja naputeno, a sa prostora prethodne Jugoslavije to su uinila sva zakonodavstva. U krivinom pravu pojam krivine odgovornosti se shvata dvojako, u uem i irem smislu. U uem smislu krivina odgovornost podrazumijeva one subjektivne elemente koji trebaju da postoje kod uinioca na osnovu kojih mu se to djelo moe staviti na teret, dok u irem smislu, pored ovoga, obuhvata i samo krivino djelo koje je izvreno, tako da ona ini ukupnost svih pretpostavki za kanjavanje (up. i orevi, str. 43.). Pojam krivine odgovornosti u naem krivinom pravu i praksi uglavnom se shvata u uem smislu, a u tom smislu je ovaj pojam odreen i u odredbi l. 33. KZ BiH. Iz ove odredbe takoe proizilazi da konstitutivne komponente krivine odgovornosti ine dva subjektivna elementa koji tempore criminis karakteriu uinioca, a to su njegovo psihiko stanje i psihiki odnos prema krivinom djelu, tj. 203

uraunljivost i krivica ili vinost. Tako se institut krivine odgovornosti javlja kao skupni, vii ili genusni pojam koji obuhvata ova dva elementa. Uraunljivost je svojstvo normalnog i duevno zdravog ovjeka da ispravno rasuuje odnosno da shvati znaenje odreenog djela i da se u skladu sa tim ponaa, to ga ini podobnim da bude krivino odgovoran za izvreno krivino djelo. Vinost ili krivica podrazumijeva njegov psihiki odnos prema izvrenom djelu koji potvruje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove odgovornosti. Ona moe biti razliitog intenziteta odnosno moe se izraavati u razliitim stpenima teine, koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umiljaj i nehat. Pri tome, umiljaj predstavlja tei oblik krivice za koji se redovno predvia kanjavanje, dok je nehat laki oblik i stoga je za nehatno izvrenje krivinih djela odgovornost izuzetna, samo kada je to izriito predvieno. To je eksplicitno istaknuto i u odredbama st. 2. i 3. l. 33. Iz navedenog proizilazi da je odreivanje krivine odgovornosti povezano sa odredbama koje se odnose na pitanje neuraunljivosti, umiljaja i nehata kao i stvarne zablude, pa u tom smislu v. komentar uz te odredbe iz l. 34. - 37. Krivina odgovornost je u osnovi individualna kategorija; ona je neprenosiva i svaki uinilac odgovora samo za ono to je on uinio ili je propustio uiniti, za ono to je bio duan i mogao da uini. Meutim, KZ BiH je u Glavi XIV konstituisao i krivinu odgovornost pravnih lica, ime je prvi put u nae krivino pravo uvedena i krivina odgovornost kolektiviteta. Time je krivino zakonodavstvo BiH napustilo jedno od osnovnih naela kontinentalnog prava o neodgovornosti pravnih lica (societas delinquere non potest) i pored fizikih lica, krivinopravni subjektivitet priznalo i pravnim licima1. Takav zaokret je uglavnom rezultat izuzetnog porasta tzv., korporacijskog kriminaliteta, sa izuzetno tekim posljedicama, naroito u oblasti zatite ovjekove okoline, zdravlja ljudi, privrede i finansijskog poslovanja (v. i Roxin, str. 17.; urevi, str. 721. - 725.). Krivina odgovornost maloljetnika predstavlja izraz specifinosti ove kategorije uinilaca i ona je posebno regulisana u savremenom krivinom zakonodavstvu, u okviru opteg krivinog zakonodavstva ili u posebnom krivinom zakonodavstvu za maloljetnike. Tako je npr., u RH ovo pitanje regulisano Zakonom o sudovima za mlade. U naem krivinom zakonodavstvu ta pravila su odreena u Glavi X KZ BiH, kao i odgovarajuim odredbama u entitetskim KZ i KZ BD BiH. U odnosu na ranije zakonodavstvo, u ovom poglavlju vie nema odredbe koja je regulisala poseban oblik krivine odgovornosti za krivina djela kvalifikovana teom posljedicom, a KZ/51 je sadravao i odgovornost za krivina djela kvalifikovana posebnim okolnostima. Rije je o djelima kod kojih, uz osnovni oblik, zakon predvia i njihove tee oblike koji obuhvataju dodatne okolnosti odnosno posljedice koje osnovno djelo ne transformiu u neko novo djelo, ve samo stepen njegove kriminalnosti podie na vii nivo, radi ega zakon i predvia takav konstrukcijski model djela i za njega predvia strou kaznu. Te
1 Vie o ovoj problematici v. supra, komentar uz l.10., kao i komentar uz odredbe iz Glave XIV KZ BiH.

204

dodatne okolnosti su nekada tea posljedica ili neke druge posebne okolnosti, pa otuda krivina djela kvalifikovana teom posljedicom i krivina djela kvalifikovana naroitim okolnostima. O ovoj izmjeni je teko govoriti u nedostatku zvaninog obrazloenja, ali valja primijetiti da su u posebnom dijelu ipak ostali konstrukcijski modeli krivinih djela koja takav vid odgovornosti opravdavaju, pa stoga nije posve jasno to je zapravo bio cilj jednog takvog rjeenja. Pri ovakvom stanju stvari, treba preporuiti praksi da u svim sluajevima kada se nakon osnovnog oblika djela, navodi i njegov tei oblik, kada je dakle tea posljedica nastala usljed djela iz st. 1., onda bi za teu kaznu kao i do sada trebalo zahtijevati makar nehat u odnosu na tu posljedicu. Naravno, ukoliko u takvim situacijama slijedi i umiljajni oblik djela, onda je jasno da e se tada raditi samo o nehatu u odnosu na tu teu posljedicu. Isto tako, izostale su i posebne odredbe o krivinoj odgovornosti za krivina djela izvrena putem sredstava javnog informisanja i komunikacije, odnosno medijska krivina djela, za to takoe nema obrazloenja. Nesporna je potreba da se u svakoj demokratskoj i pravnoj dravi garantuje sloboda tampe i drugih sredstava informisanja, da bi ona mogla uspjeno i profesionalno da vre svoju drutvenu funkciju. Od opteg interesa je da mediji slobodno i kritiki objavljuju injenice i dogaaje, odnosno da daju ocjene i miljenje o svim pitanjima od javnog interesa. Samo krivino pravo je to omoguavalo time to je pod odreenim uslovima iskljuivalo kanjavanje za vrenje krivinih djela protiv asti i ugleda ukoliko su uinjena u vrenju ovog poziva. S druge strane, meutim, mediji nerijetko zloupotrebljavaju svoju poziciju i ovlaenje i slue se ne samo neprovjerenim ve ponekad i montiranim informacijama i tako povreuju prava pojedinaca, posebno kada je u pitanju njihova intimnost i privatni ivot. Ustavno pravo na objavljivanje neistinite informacije ili pravo naknade tete povrijeenima putem graanskopravne zatite, esto su nedovoljne, pa i neprikladne. Stoga se u svakom demokratskom pravnom poretku uspostavlja i krivinopravna zatita, kao dodatni vid zatite od bezobzirnosti koju ponekad koristi ova sila u odnosu prema potovanju prava ovjeka, a sve zbog elje za informacijama i senzacionalnim prilozima. Na kraju, treba rei da ni jedno drugo krivino zakonodavstvo sa prostora prethodne drave ove odredbe nije izostavilo. Sudska praksa:
Kada je za neko krivino delo predvieno da se moe izvriti samo sa umiljajem sud nije duan da u izreku unese oblik vinosti. Iz obrazloenja: Okruni sud je ocenio kao neosnovan albeni navod da je izreka presude nerazumljiva zbog toga to u izreci nije odreen oblik vinosti okrivljenog. Okrivljenom je stavljeno na teret izvrenje krivinog dela falsifikovanja isprave iz lana 233. stav 3. u vezi stava 1. KZS. lanom 11. KZJ je predvieno da je za krivino delo uinjeno iz nehata uinilac krivino odgovoran samo kada je to zakonom odreeno. Kako za konkretno krivino delo nije predviena mogunost da se moe izvriti iz nehata, proizilazi da se ovo krivino djelo moe uiniti samo sa umiljajem.

205

Kako se u konkretno sluaju krivino delo moe izvriti samo sa umiljajem to nije nerazumljiva izreka presude. Prvostepeni sud je u obrazloenju presude obrazloio da je okrivljeni izvrio delo sa direktnim umiljajem. To je dovoljno i u potpunosti razumljivo. Presuda Okrunog suda u Beogradu K. 205/03 od 13.02.2003., Bilten Okr. suda u Beogradu, 61/03, str. 54.

Uraunljivost lan 34. (1) Nije uraunljiva osoba koja u vrijeme uinjenja krivinog djela nije mogla shvatiti znaaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja (neuraunljivost). Uinilac krivinog djela ija je sposobnost da shvati znaaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog lana moe se blae kazniti (bitno smanjena uraunljivost). Krivino je odgovoran uinilac krivinog djela koji je upotrebom alkohola, droga ili na drugi nain doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovoenja u to stanje djelo bilo obuhvaeno njegovim umiljajem ili je u odnosu prema krivinom djelu kod njega postojao nehat a zakon za takvo djelo propisuje krivinu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuraunljivost). Bitno smanjena uraunljivost u koju se uinilac doveo na nain iz stava 3. ovog lana ne moe biti osnov za ublaavanje kazne.

(2)

(3)

(4)

Za postojanje krivine odgovornosti neophodno je da je uinilac u vrijeme izvrenja djela bio sposoban za rasuivanje i odluivanje, odnosno da je bio u stanju da se racionalno i smisleno opredjeljuje, da se ponaa u skladu sa normama koje vladaju u datom drutvu. Bez ovoga nema njegove vinosti, djelo mu se ne moe pripisati u krivicu. Funkcija uraunljivosti sastoji se upravo u tome da odredi neophodne sposobnosti uinioca koju su potrebne da bi bio odgovoran, sposobnosti za njegovu vinovnost i kanjivost - doli et culpae capacitas. Teorijski spor oko toga da li je uraunljivost pretpostavka ili elemenat krivine odgovornosti nije posebnog praktinog znaaja, jer u svakom sluaju bez uraunljivosti, bez sposobnosti za vinost i krivnju nema krivine odgovornosti. Dakle, da bi postojala krivina odgovornost i da bi uinilac mogao biti kanjen, mora u svakom konkretnom sluaju biti van svake sumnje da je bio uraunljiv. Iz navedenog proizilazi da uraunljivost podrazumijeva ispravnost psihikog aparata, intelektualnu i voluntaristiku sposobnost uinioca za shvatanje datog djela i za pripisivanje djela u njegovu krivicu. Ovako shvaena uraunljivost 206

predstavlja osnov vinosti ili krivnje koja podrazumijeva unutranji psihiki odnos uinioca prema uinjenom djelu koji se izraava kroz umiljaj ili nehat i koji predstavlja osnovu za upuivanje socijalno-moralne osude, prekora za uinjeno djelo. Dakle, uraunljivost je opta sposobnost za odgovornost, za svijest i volju prema odreenom djelu, dok je vinost konkretizacija te sposobnosti; kod uraunljivosti se ispituje ispravnost uinioevog psihikog aparata, a kod vinosti ili krivnje konkretni psihiki odnos prema izvrenom djelu. (1) Kao i ranije, uraunljivost je u naem krivinom zakonodavstvu definisana negativno, kao i u veini drugih zakonodavstva. To je radi toga to se uraunljivost pretpostavlja, jer je opte pravilo da kod uinioca postoji uraunljivost, osim ako ne postoji neki zakonom predvieni razlog koji je iskljuuje. Ako pitanje uraunljivosti uopte nije problematino i ako na to okolnosti datog sluaja ukazuju, to postoji u najveem broju sluajeva, sud se i ne uputa u ispitivanje postojanja uraunljivosti, pa se stoga u definisanju uraunljivosti i pristupa sa negativne strane, to je svakako ispravnije i praktinije rjeenje. Dakle, sud e pristupiti utvrivanju neuraunljivost samo onda kada postoje okolnosti koje u konkretnom sluaju izazivaju sumnju u odnosu na uraunljivost uinioca (u tom smislu v. odredbu iz l. 110. ZKP BiH, kao i komentar uz tu odredbu). Ukoliko se u toku postupka utvrdi da je uinilac krivinog djela u vrijeme izvrenja krivinog djela bio neuraunljiv, prema odredbi iz l. 206. ZKP BiH, Sud e u tom sluaju donijeti odgovarajuu odluku u smislu odredbe iz l. 389. ZKP BiH (v. komentar uz ove odredbe, kao i komentar uz l. 284. ta. c) ZKP BiH). Polazei od zakonske odredbe (stav 1.), neuraunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost uinioca da u vrijeme izvrenja djela shvati znaaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja. Da bi se otklonili jednostrani isto bioloki ili psiholoki pristupi, zakon pri odreivanju neuraunljivosti koristi bioloko-psiholoki ili mjeoviti metod koji je preovlaujui u definisanju ove institucije. To podrazumijeva da je za postojanje neuraunljivosti potrebno postojanje kako biolokih tako i psiholokih osnova, odnosno nekog od abnormalnih duevnih stanja i njime izazvanog poremeaja odreenih psihikih funkcija. Kao bioloke osnove zakon navodi trajne ili privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti i zaostali duevni razvoj, a kao psiholoke, nemogunost shvatanja znaaja svog djela ili nemogunost upravljanja svojim postupcima (nemogunost rasuivanja i odluivanja, odsustvo intelektualne ili voluntaristike funkcije). Za postojanje neuraunljivosti potrebno je kumulativno ostvarenje najmanje po jednog biolokog i psiholokog osnova, to znai da zbog jednog od nenormalnih psihikih stanja uinilac nije mogao shvatiti znaaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. Postojanje uraunljivosti, odnosno neuraunljivosti relevantno je samo u odnosu na uinioevo psihiko stanje u vrijeme izvrenja krivinog djela (tempus commissi delicti), sa izuzetkom koji se odnosi na ustanovu iz odredbe stava 3.actiones liberae in causa. Iako ima uticaja na voenje krivinog postupka, kasnije promjene u stanju uraunljivosti nisu relevantne za krivinu odgovornost. 207

Neuraunljivost se uvijek utvruje u odnosu na konkretno krivino djelo, jer kod odreenog lica moe postojati uraunljivost u odnosu na jedno djelo, ali ne mora i u odnosu na druga. Tako npr., jedno lice nedovoljne duevne razvijenosti moe biti svjesno znaaja krivinog djela ubistva a istovremeno da ne bude svjesno znaaja neprijavljivanja krivinog djela ili nepruanja pomoi. Postoje izvjesna bolesna duevna stanja koja zahvataju samo neke psihike sposobnosti, tako da druge psihike funkcije ostaju normalne i neporemeene. Takva duevna stanja kod kojih je poremeenost uglavnom u sferi voljnog odluivanja odlikuju se neodoljivim nagonima koji naprosto guraju takvo lice na izvrenje odreenog krivinog djela, bez obzira na eventualno postojanje svijesti o znaaju toga djela. Takve psihike poremeenosti stvaraju kod uinioca instinktivnu sklonost za odreena krivina djela i u kriminalnoj psihologiji su poznate kao monomanije. Kod uinioca mogu da iskljuuju uraunljivost samo u odnosu na odreena krivina djela, ali ne moraju i u odnosu na ostala. Takve su npr. homicidne monomanije (sklonost za vrenje ubistava), kleptomanije (za krae), piromanije (za paljevine), itd. KZ BiH je u odnosu prema neuraunljivim licima napustio klasinu koncepciju, prema kojoj su ovakvi uinioci, iako neuraunljivi i bez krivice za uinjeno djelo, ostajali u krivinom pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. Po ugledu na neka zakonodavstva, KZ BiH je prihvatio drugo rjeenje prema kojem su ova lica iskljuena iz domena krivinog prava, to znai da za ova lica nisu predviene nikakve krivinopravne mjere. Iz takvog kriminalnopolitikog stava konsekventno slijedi prihvatanje takvog modela krivinog djela koje moe uiniti samo uraunljiv i kriv izvrilac, odnosno modela krivinog prava koje je zasnovano posve na naelu vinosti ili krivice. Prema tome, izricanje krivinopravne sankcije uvijek ima za pretpostavku vinost uinioca, a neuraunljivo lice za to ne posjeduje sposobnost. Time se naputa i dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti: kazna za uraunljivog i vinog uinioca, a mjera bezbjednosti za neuraunljivog uinioca. Istina, ovakvo rjeenje ne proizilazi iz ove odredbe, ve tek iz odredbe iz l. 71. KZ BiH prema kojoj se mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeena, pod odreenim uslovima, izrie uiniocu djela koji je krivino djelo uinio u stanju bitno smanjene uraunljivosti odnosno smanjene uraunljivosti. U tom smislu su i odgovarajue odredbe iz ZKP BiH u kojima je navedeno da ukoliko se nakon vjetaenja utvrdi da je uinilac u vrijeme izvrenja krivinog djela bio neuraunljiv, sud e na prijedlog tuioca utvrditi da je uinilac krivino djelo uinio u stanju neuraunljivosti i predmet uputiti nadlenom organu socijalnost staranja radi pokretanja odgovarajueg postupka (v. odredbe l. 110. i 389. ZKP BiH).2 (2) Ustanova bitno smanjene uraunljivosti je rezultat novijih shvatanja prema kojima se izmeu potpune uraunljivosti i neuraunljivosti nalaze odreena
2

Sud e presudom utvrditi da je djelo izvreno u stanju neuraunljivosti, a rjeenjem e uinioca uputiti nadlenom ogranu socijalnog staranja na dalji postupak. Ako se pak neuraunljivost utvrdi na glavnom pretresu, sud donosi presudu kojom se optueni oslobaa od optube (l. 284. ta. b) ZKP BiH).

208

prelazna stanja u kojima mogu da postoje bitno razliiti stepeni intelektualnih i voluntaristikih sposobnosti. Time su obuhvaeni sluajevi psihikih poremeenosti koje se ne javljaju u mjeri koja se zahtijeva za neuraunljivost, ali takva lica nisu ni sasvim normalna da bi mogla biti tretirana kao uraunljiva. Dakle, za razliku od neuraunljivosti koja moe samo da postoji ili ne postoji, uraunljivost se moe stepenovati, manifestovati u razliitoj mjeri. Polazei od odredbe iz st. 2. moglo bi se rei da je bitno smanjena uraunljivost takvo stanje uinioca u vrijeme izvrenja krivinog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati znaaj svoga djela ili mogunost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja. Dakle, osnovi i metodologija utvrivanja su isti kao i kod neuraunljivosti, ali je razlika u stepenu nenormalnosti psihikog stanja i stepenu poremeenosti psihikih funkcija. Zapravo, osnovna razlika izmeu neuraunljivosti i bitno smanjene uraunljivosti sastoji se u intenzitetu poremeenosti psihikih funkcija; kod neuraunljivosti one su posve iskljuene, a ovdje one postoje ali su usljed postojeih abnormalnih stanja bitno smanjene. To znai da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih mogunosti veeg intenziteta, da je ono izraeno u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujue uticalo na uinioca u odnosu na izvrenje djela. Umanjenja ovih psihikih mogunosti koja su manjeg intenziteta ne iskljuuju uraunljivost, ali se mogu uzeti pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivine odgovornosti (l. 48. KZ BiH). Naravno, kao i kod potpune neuraunljivosti i ovdje je potrebno da kumulativno postoje po jedan od biolokih i psiholokih osnova, pri emu je dovoljno da je samo jedna od psihikih funkcija poremeena. Postojanje smanjene uraunljivosti, kao i neuraunljivosti, ne moe se pretpostavljati ako postoje odreena stanja koja na nju ukazuju. U tom smislu se i u ZKP BiH naglaava (l.110. st.1. ZKP BiH) da ako se pojavi sumnja da je uraunljivost smanjena, ona se mora u svakom konkretnom sluaju da utvruje, kao to se to ini kada je u pitanju i neuraunljivost. Zakon bitno smanjenu uraunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublaavanje kazne, iz ega se zakljuuje da takvo stanje uinioca ne iskljuuje njegovu krivinu odgovornost, odnosno da ovakav uinilac moe da postupa kako umiljajno tako i nehatno. Zbog takve ambivalentne situacije, ovim licima se uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti (v. l. 71. st. 2. KZ BiH). (3) Ustanova sa latinskim nazivom (actiones liberae in causa) koji je postao uobiajen za njeno teorijsko oznaavanje, obuhvata one situacije u kojima je uinilac u vrijeme izvrenja krivinog djela bio u neuraunljivom stanju u koje se sam doveo upotrebom alkohola, droga ili na neki drugi nain, pri emu je prije dovoenja u takvo stanje djelo bilo obuhvaeno njegovim umiljajem ili je u odnosu prema izvrenom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predvia krivinu odgovornost i za nehat. U odredbi stava 3. se izriito navodi da je uinilac koji je pod navedenim okolnostima izvrio krivino djelo krivino odgovoran. Ovo stanovite se zasniva na tome da je uinilac bio u uraunljivom stanju kada se odluio na izvrenje svog djela, odnosno kada je bio svjestan i mogao biti svjestan da u takvom stanju moe uiniti takvo djelo. Upravo se zato 209

koristi skraena latinska formulacija, koja u prevodu znai da se radi o djelima koja su slobodna u odluci (uzroku), ali ne i izvoenju, izvrenju (actiones liberae in causa, seu ad libertatem relatae). Ipak, smislu ovog instituta najvie odgovara domai naziv "samoskrivljena neuraunljivost", to konano i stoji na kraju odredbe st. 3. Specifinost institucije actiones liberae in causa sastoji se prvenstveno u komponenti subjektivne strane ovako uinjenih krivinih djela, odnosno vinosti za takva djela i nainu njihovog utvrivanja. Ovaj institut predstavlja izuzetak od opteg pravila prema kojem je za utvrivanje krivine odgovornosti mjerodavno vrijeme izvrenja krivinog djela, odnosno da neuraunljivost koja je postojala u vrijeme izvrenja krivinog djela iskljuuje krivinu odgovornost. Momenat u kojem se ocjenjuje uinioeva uraunljivost ovdje se pomjera na vrijeme preduzimanja prethodnih radnji kojima se dovodio u stanje neuraunljivosti. Ovo rjeenje se smatra prihvatljivim od ranijeg, s obzirom da ono vie odgovara sutini ovog oblika krivine odgovornosti. Ranije rjeenje je bilo neprecizno jer se prema njemu umiljaj i nehat, odnosno vinost cijenila u odnosu na cijelo vrijeme prije nego se uinilac stavio u stanje privremene duevne poremeenosti (v. orevi, str. 47.). U teoriji se ova ustanova smatra kriminalnopolitiki opravdanom i istie da ona ne predstavlja negiranje principa vinosti i krivine odgovornosti, jer izmeu djela koje je uinilac izvrio u takvom stanju i njegove svijesti i volje prema tom djelu dok se nalazio u uraunljivom stanju, postoji psihika veza na osnovu koje se moe proglasiti vinovnim i kazniti. Ovdje je oigledno da je uinilac jo dok je bio uraunljiv svjesno "otvorio proces" ostvarenja djela i da su njegove "radnje izvrenja" koje su preduzete u stanju neuraunljivosti u takvoj vezi sa njegovim prethodnim radnjama da mu se s osnovom djelo moe pripisati u krivicu, jer je pokriveno tzv., prethodnim umiljajem ili nehatom. Dakle, ne moe se rei da ovdje nema uinioeve vinosti, ve se ona samo javlja u jednom specifinom obliku. U suprotnom, amnestirali bismo od odgovornosti sva lica koja svjesno, zloupotrebljavajui naroito vlastitu alkoholizovanost, koriste sebe kao sredstvo za izvrenje krivinih djela. Polazei od odredbe st. 3. moe se rei da je za primjenu ovog instituta, odnosno zasnivanje krivine odgovornosti uinioca, potrebno da je kod uinioca prije nego to se na navedeni nain doveo u stanje neuraunljivosti, postojala uraunljivost i vinost u odnosu na kasnije izvreno krivino djelo. Vinost se moe pojaviti u obliku umiljaja ili nehata, to zavisi od toga koji oblik vinosti se zahtijeva kod toga djela, da li umiljaj ili nehat. To znai da u tom pogledu postoje umiljajne actio liberae in causa i nehatne actio liberae in causa. Kod umiljajnih neophodno je da je kod uinioca u vrijeme stavljanja u stanje neuraunljivosti (in causa) postojao umiljaj (direktni ili eventualni) u odnosu na to djelo, odnosno da se uinilac svjesno i voljno doveo u stanje u kojem nije mogao biti svjestan znaenja svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima. Kod nehatnih actio liberae in causa, u vrijeme actio praecedens postoji nehat u odnosu na krivino djelo koje je uinjeno u stanju neuraunljivosti, tj. kada je uinilac prije nego se doveo u to stanje bio svjestan ili je bio duan i mogao biti svjestan da u 210

takvom stanju moe uiniti odreeno krivino djelo. Ovakve situacije u praksi su mnogo ee od onih kod kojih je u odnosu na uinjeno djelo postojao umiljaj. To znai da ukoliko kod uinioca u momentu actio praecedens u odnosu na izvrenje datog djela nije postojao ni umiljaj ni nehat, onda ne postoji njegova krivina odgovornost, odnosno mogunost primjene ovog instituta. Institut actio liberae in causa u praksi se primjenjuje najee kod krivinih djela protiv ivota i tijela, protiv opte sigurnosti ljudi i imovine, zatim kod nekih imovinskih i saobraajnih delikata. On je posebno potreban kada se radi o krivinim djelima injenja (komisivnim deliktima), mada se primjenjuje i kod krivinih djela proputanja (omissio liberae in causa), iako on uvijek nije ni neophodan za ova djela, jer je zbog prirode tih djela odgovornost takvog lica jasna ukoliko se sam svjesno stavio u takvo stanje sa ciljem da ne preduzme dunu radnju. Kada se npr., ljekar koji zna da u odreeno vrijeme mora da izvri planiranu operaciju, opije i dovede u stanje nemogunosti rasuivanja da ne bi izvrio tu dunost, onda je to isto kao kada bi se iz istog razloga udaljio iz operacione sale, ili kada bi isto uradio npr. skretniar koji je duan da pomjeri skretnicu, itd. Jedan od uslova za primjenu ustanove actio liberae in causa je da se uinilac na navedeni nain sam doveo u stanje neuraunljivosti. Najei su sluajevi da to uinilac ini pomou alkohola i droga, ali to moe biti, kako se navodi u zakoni i na neki drugi nain, kao to je npr., uzimanje tableta za spavanje ili nekih drugih farmakolokih ili psihotropnih supstanci. To lice u pravilu ini samo svojim radnjama, ali nije iskljueno da se radi i o radnjama drugog lica (koje mu npr., nalijeva alkohol, daje tablete, ubrizgava drogu). Ovdje je bitno da je sam uinilac svjestan toga i saglaava se sa tim, odnosno da je takva radnja rezultat njegove, makar i preutne volje. Ako je uinilac doveden u takvo stanje mimo svoje volje (npr. podmetanjem odreenih opijajuih supstanci, uzimanjem odreenih sredstava za ije efekte nije mogao znati i sl.), onda se radi o sluaju (casus fortuitus) ili odgovornosti nekog treeg, ponekada i radi toga to je uinioca iskoristio samo kao sredstvo izvrenja krivinog djela (tzv. dolozno sredstvo), pri emu treba imati u vidu i ustanovu posrednog izvrioca. Prema zakonskoj ekspresiji odredbe st. 3. proizilazi da ovaj institut podrazumijeva po pravilu samo stanje privremene duevne poremeenosti, jer druga dva abnormalna stanja iz stava 1. ne bi dolazila u obzir s obzirom da se uinilac u ta stanja uglavnom sam ne dovodi. Meutim, donekle moe biti sporno da li se kao "drugi nain" dovoenja, odnosno kao to stanje mogu tretirati i neka druga stanja kao to su npr., stanje iscrpljenosti, umora ili sna, koja se u jednom striktnom smislu ne mogu izjednaavati sa privremenom duevnom poremeenou. Tome se u teoriji poinju da dodaju i apstinencijske krize toksikomana na koji se nain (neuzimanjem npr., droge) takoe moe dospjeti u stanje nemogunosti rasuivanja ili odluivanja, a to je u praksi nekih zemalja bili posebno ispitivano. ini se da prema zakonskom tekstu ove odredbe i ove situacije, iako se ne radi uvijek o stanju privremene duevne poremeenosti, mogu tretirati kao actiones liberae in causa, to kod nas moe biti uputno naroito na podruju saobraajne delinkvencije. 211

Na kraju, treba imati u vidu da u primjeni ove institucije i dokazivanju krivine odgovornosti, ima mnogo tekoa i uglavnom ostaju odreene dileme, jer se ipak radi o specifinom izuzetku koji se odnosi na utvrivanje krivine odgovornosti lica koje je u momentu izvrenja djela bilo neuraunljivo. U teoriji se ak izraavaju odreenje sumnje u odnosu na opravdanost primjene ove ustanove i u situacijama kada je krivino djelo izvreno nehatno, a naroito kada se radi o nesvjesnom nehatu. Stoga se u tumaenju i primjeni ove odredbe treba postupati restriktivno, a u sluajevima nehatnih actio liberae in causa i krajnje obazrivo. (4) Jasno je da se ovaj institut primjenjuje samo ako je u vrijeme izvrenja djela (in actu) kod uinioca postojalo stanje neuraunljivosti. Ako se radi samo o stanju bitno smanjene uraunljivosti, odgovornost uinioca je nesporna s obzirom da njegove intelektualne i voluntaristike sposobnosti nisu bile iskljuene. Stoga u ovom sluaju primjeni ove ustanove nema mjesta, jer se ona, vidjeli smo, zasniva na drugoj konstrukciji odgovornosti koja se postavlja u relaciji prema ranije preduzetim radnjama, samo radi uinioeve neuraunljivosti u momentu izvrenja djela. Ranije se, meutim, kao sporno u ovom sluaju javljalo pitanje mogunosti ublaavanja kazne, to je sada otpalo, s obzirom da je u st. 4. eksplicitno istaknuto da to nije mogue. To proizilazi i iz same logika stvari, jer ako mu se okolnost da se npr. umiljajno sam stavio u takvo stanje da bi izvrio krivino djelo ne mora uzimati kao oteavajua okolnost, onda tim vie nema opravdanja da mu se na taj nain stvoreno stanje bitno smanjene uraunljivosti tretira kao osnov za ublaavanje kazne. I druga linija logikog zakljuivanja pri tumaenju (argumentum a fortiori) dovodi do istog zakljuka. Dakle, ako se prihvata puna krivina odgovornost, odnosno kanjava istom kaznom takvo lice kao i kada bi to djelo uinilo u uraunljivom stanju, zato bi se kazna ublaavala onda kada se lice dovelo samo u stanje bitno smanjene uraunljivosti. Sudska praksa:
Kada je sud utvrdio da je uinilac izvrio krivino delo u stanju bitno smanjene uraunljivosti ne moe se primjenjivati odredba iz lana 12. st. 3. KZJ (actiones liberae in causa). Presuda VSS K. 1552/ od 25.06. 1997. Da bi se osoba koja je neuraunljiva zbog teko pijanog stanja oglasila krivom zbog krivinog djela pokuaja ubojstva iz l. 35. st. 1. u vezi s l. 19. st. 1. KZJ, mora joj se dokazati umiljaj na ubojstvo prije nego se dovela u neuraunljivo stanje. Stoga se ne moe usvojiti stajalite suda prvog stupnja koji, osuujui optuenika za navedeno krivino djelo zato to je u beznaajnoj prepirci ubo noem u trbuh konobara s kojim je do tada bio u dobrim odnosima, opravdava to primjenom l. 12. st. . KZJ (actio liberae in causa). Sud prvog stupnja tvrdi da nije nuno da je optuenik znao koga e povrijediti i kakve e mu povrede nanijeti, ve je dovoljno da je kod njega postojala svijest da u sluaju tunjave u alkoholiziranom stanju moe upotrijebiti no i njime nanijeti povredu drugoj osobi. Takvo obrazloenje ne ukazuje na to da je optuenik, prije nego se doveo u neuraunljivo stanje, barem bio svjestan da moe oteenika liiti ivota i na to pristao te vie upuuje na nehat. VS RH, IK-877/90 od 21.05.1992. NZ, Pregled br. 52.

212

Poinitelj, inae duevno zdrav, bez ikakvog je motiva nou uao u susjedov stan i izbo noem susjeda s kojim nije bio ni u kakvoj svai, izvrivi na taj nain pokuaj ubojstva. Djelo je izvrio u sumranom stanju u koje je zapao zbog umora i utjecaja alkohola. Zbog privremene duevne poremeenosti proglaen je neubrojivim pa mu je izreena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog lijeenja na slobodi. VSH. I K-255/89., Kramari, Sudska praksa, str. 253.

Umiljaj lan 35.

(1) Krivino djelo moe biti uinjeno s direktnim ili eventualnim umiljajem. (2) Uinilac postupa s direktnim umiljajem kada je bio svjestan svog djela i
htio njegovo uinjenje.

(3) Uinilac postupa s eventualnim umiljajem kada je bio svjestan da zbog


njegovog injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje. Pod vinou (krivicom, krivnjom) obino se podrazumijeva psihiki odnos uinioca prema izvrenom krivinom djelu na osnovu koga mu se ovo djelo moe pripisati u krivicu, odnosno na osnovu koga mu se moe uputiti prijekor za izvrenje djela koje mu se stavlja na teret. Bez obzira kako vinost shvatali, da li kao elemenat neprava odnosno krivinog djela ili kao uslov krivine odgovornosti, odnosno koju teorijsku koncepciju zastupali pri njenom definisanju (psiholoku, psiholoko-normativnu ili normativnu), bez ovog subjektivnog uslova nema krivine odgovornosti i kanjavanja. Vinost ili krivnja je najautentiniji izraz legitimiteta krivinog prava i dravnog prava na kanjavanje. Kategorija ovjekove vinovnosti je kriterijum na osnovu kojeg krivino pravo odvaja krivina djela od njegovih tetnih ponaanja uinjenih bez krivice. Stoga se ona ponekad oznaava kao most izmeu djela i uinioca ili kao vrata na koja uinilac ulazi u krivino pravo. Jer, za primjenu krivinog prava odnosno kanjavanje uinioca u pravilu nije dovoljno samo ostvarenje protivpravnog djela; pored toga zahtijeva se i krivica uinioca za to djelo. Savremeno krivino pravo odbacuje presumpciju vinosti (koja zapravo predstavlja prihvatanje objektivne odgovornosti) i polazi od stava da se ona mora u svakom konkretnom sluaju utvrditi. Vinost je veoma kompleksna subjektivna kategorija kod ije se ocjene mora imati u vidu linost uinioca, nain na koji se odluio za izvrenje krivinog djela, njegova motivacija i unutranji razlozi koji stoje iza izvrenja djela, itd. Kao takva ona uvijek pretpostavlja postojanje djela, jer ona lei u sutini samog krivinog djela, ona je osnovni razlog zato se jedno ljudsko ponaanje moe smatrati krivinim djelom. To znai da vinost ne moe da postoji bez ostvarenja odreenog protivpravnog djela, tek kada je nedvosmisleno 213

utvreno postojanje krivinog djela, moe se pristupiti utvrivanju i njegove krivice. Psihiki odnosi uinioca prema krivinom djelu po svojoj sadrini i intenzitetu mogu biti razliiti, ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu uglavnom svode na svoja dva osnovna oblika: umiljaj i nehat. Takvo rjeenje prihvata i KZ BiH koji u svojim odredbama l. 35. i 36. definie ova dva oblika vinosti. Umiljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara s obzirom da se on zahtijeva kod svih krivinih djela, dok se za nehatno izvrenje djela odgovara samo izuzetno, onda kada je to u zakonu izriito odreeno. Dakle, umiljaj kao oblik vinosti je pravilo propisano u odredbama opteg dijela, pa se stoga on ne unosi u bia krivinih djela, a nehat je izuzetak koji se unosi u bie krivinog djela, ime on postaje pored oblika vinosti i subjektivni elemenat bia krivinog djela. Umiljaj je istovremeno i tei oblik i stepen vinosti radi ega je kod umiljajnih krivinih djela propisana tea kazna. KZ BiH se nije pridruio brojnijoj grupi tranzicijskih zakonodavstava koja su napustila psiholoku koncepciju vinosti i krivinu odgovornost uredila na bazi normativno-psiholokih ili normativnih teorija. Na pozicijama ove koncepcije vinosti ostala su i krivina zakonodavstva nekih drugih tranzicijskih zemalja, kao to su npr. Rusija, Poljska, Ukrajina, Bugarska, eka, i dr. Sutina psiholoke teorije vinosti sastoji se u tome to se vinost ili krivica sastoje u psihikom odnosu koji obuhvata umiljaj i nehat, dok se prema normativnim teorijama u svim varijantama pored toga zahtijeva i svijest o protivpravnosti odnosno zabranjenosti djela. Psiholoke teorije vinosti baziraju se na staroj maksimi error iuris nocet odnosno ignorantia iuris non exusat, prema kojima se nepoznavanje zakona ne uvaava, negira se znaaj pravne zablude i bez obzira na stepen opravdanosti razloga, ona ne iskljuuje krivinu odgovornost. Strah da e pravni poredak izgubiti na uspjenosti ako se napusti to stanovite, strah da e se uiniocu osigurati dobar izgovor da nije znao za zabranjenost djela i tako stvoriti mogunost za neosnovano osloboenje od odgovornosti, razlog je da su se psiholoke teorije odrale do danas, ali te klasine postavke, malo po malo, rui bujica novih zakonskih propisa (Bai, str. 212.). Veina drugih tranzicijskih krivinih zakonodavstava, meu kojima se nalaze i zakonodavstva sa prostora bive Jugoslavije, prihvatila su normativne koncepcije, prema kojima je sastavni dio vinosti, kako je naglaeno, pored umiljaja i nehata i svijest o protivpravnosti, pri emu se uglavnom polazi ne samo od aktuelne, ve i od dune i mogue svijesti u odnosu na zabranjenost krivinog djela. Tako je npr. prema l. 15. KZ Slovenije, kao i l. 39. KZ RH krivino odgovoran izvrilac koji je uraunljiv i kriv; a kriv je uinilac koji je djelo izvrio umiljajno ili nehatno, a pri tome je bio svjestan ili je bio duan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno. Konsekventno takvom rjeenju ovi zakoni sadre i odredbe o izvinjavajuem dejstvu pravne zablude. Prema tim odredbama nije odgovoran uinilac koji iz opravdanih razloga nije bio svjestan zabranjenosti djela, a ako je mogao biti svjestan zabranjenosti djela moe se blae kazniti. Slino rjeenje sadri i KZ Makedonije. Jedino novi KZ Crne Gore odredbom o pravnoj zabludi ne obuhvata drugi sluaj pravne zablude, odnosno sluajeve kada je 214

uinilac mogao biti svjestan zabranjenosti djela. Slina rjeenja ve due vrijeme prihvata i veina zapadnoevropskih krivinih zakonodavstava. (1) Prema odredbi l. 35. umiljaj (dolus) postoji kada je uinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvrenje ili kada je bio svjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje. Pri tome treba imati u vidu da se radi o uoptenoj formulaciji koja postavlja samo opte okvire za razliite sadraje u kojima se umiljaj moe da manifestuje u konkretnim sluajevima. To moe da bude momentalna i iznenadna odluka nastala u afektu, posve svjesno i hladno izvrenje djela, izvrenje djela iz milosra, dugo razmiljanje u formiranju odluke, itd. Dakle, konkretna svijest i volja uinioca u izvrenju djela mogu da se razlikuje po nainu i vremenu formiranja, zatim stepenu odreenosti, kao to mogu naravno i da se javljaju u razliitim stepenima teine i intenziteta. Takvi razliiti sadraji umiljaja relevantni su kod ocjene uinioeve krivice a time i kod izbora i odmjeravanja kazne. Za razliku od ranijeg rjeenja, sadanji zakon izriito naglaava da krivino djelo moe biti uinjeno direktnim i/ili eventualnim umiljajem, koje regulie odvojeno, u posebnim stavovima. Prema odredbi iz st. 2. direktni umiljaj (dolus directus) se sastoji se u svijesti i htijenju ostvarenja odreenog krivinog djela, ili prema zakonskoj terminologiji uinilac postupa s direktnim umiljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo izvrenje. U st. 3. odreen je tzv., eventualni umiljaj (dolus eventualis) koji se sastoji u svijesti o mogunosti nastupanja posljedice i pristajanju na njeno nastupanje, ili prema zakonskom tekstu izvrilac postupa s eventualnim umiljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje. Sadraj i jednog i drugog umiljaja ine dvije komponente: intelektualna i voluntaristika, tako da se umiljaj odreuje prema uinioevoj svijesti o djelu i njegovoj volji da to djelo uini. Meutim, ovi elementi su razliito postavljeni kod jednog i drugog umiljaja. Daljnja izlaganja e ukazati na specifinosti intelektualne i voluntaristike komponente kod direktnog i eventualnog umiljaja, to predstavlja osnovu za njihovo razlikovanje. (2) Direktni umiljaj predstavlja svjesno i hotimino izvrenje odreenog krivinog djela, svijest i htijenje zabranjenog krivinog djela. Prema zakonskoj formulaciji, sadraj direktnog umiljaja ine dva elementa: svijest i volja. Svijest o djelu, kako se izraava zakon, podrazumijeva da uinilac u momentu izvrenja krivinog djela ima ispravnu predstavu o djelu koje ini, to znai da je svjestan svih obiljeja koja ine zakonsko bia konkretnog krivinog djela. Kako su zakonska bia krivinih djela veoma razliita po svojoj strukturi, to e i sadraj svijesti biti razliit; kod jednog djela e se za umiljaj zahtijevati da svijest obuhvati jedan broj okolnosti a kod drugog sasvim drugi. Svijest o djelu prvenstveno podrazumijeva svijest o radnji, jer je radnja izvrenja osnovni i neizostavni elemenat svakog krivinog djela. Naravno, to znai i postojanje svijesti o eventualnim modalitetima radnje izvrenja i svim drugim okolnostima koje se odnose na radnju ako su istaknute kao elementi zakonskog opisa djela, kao to su npr., nain i sredstva izvrenja, mjesto i vrijeme izvrenja i sl. Ako zakonsko bie 215

krivinog djela obuhvata i posljedicu, uinilac treba biti svjestan kako posljedice tako i uzrone veze izmeu radnje i posljedice. Pri tome se ne trai da se svijest o konkretnom odvijanju uzronog toka potpuno podudara sa njegovim stvarnim odvijanjem; umiljaj e postojati i onda ako u tom pogledu postoje odreena odstupanja pod uslovom da ona nisu bitna, odnosno ako se ona kreu u granicama koje su po optem iskustvu predvidive. U protivnom, nema umiljaja, odnosno treba razmotriti pitanje tzv. aberacije. Ako je objekat radnje istaknut kao obiljeje djela, uinilac takoe treba imati pravilnu predstavu o njemu (npr,. godine starosti pasivnog subjekta, njegov status - npr., parlamentara, najvieg dravnog predstavnika, ratnog zarobljenika, itd.). Isto tako, kod krivinih djela sa posebnim svojstvom uinioca (delicta propria), za umiljaj se zahtijeva svijest i o toj okolnosti. Kod delikata proputanja potrebna je svijest o nespreavanju posljedice, a kod krivinih djela kvalifikovanih naroitim okolnostima svijest o tim okolnostima. Za umiljaj se zahtijeva svijest o svim obiljejima krivinog djela bez obzira na njihovu prirodu. Kada je rije o obiljejima stvarnog karaktera za njihovo razumijevanje se ne istiu neki posebni zahtjevi, jer se redovno radi o opepoznatim pojmovima (npr., most, ovjek, oruje, itd.) i stoga su ih u pravilu svi podjednako svjesni. U odnosu na normativna obiljeja (npr., brak, isprava, licenca, grupa, itd.) nuno je da je uinilac svjestan njihova znaenja, da razumije funkciju koju u socijalnom ivotu imaju takve okolnosti ili pojmovi. Ovdje za umiljaj nije neophodno da uinilac ima svijest o samom pravnom pojmu takve okolnosti, a pogotovo njene pravne kvalifikacije, podvoenja pod zakonski opis (supsumpcije). Tako je npr., kod falsifikovanja isprave dovoljno da je uinilac svjestan da se radi o neem to slui za dokazivanje; kod kockanja je dovoljna svijest da se radi o igrama na sreu, a nije potrebno da postoji i svijest o pravnom pojmu kocke, itd. Meutim, treba imati u vidu da je razgranienje okolnosti stvarne i normativne prirode ponekad prilino fluidno i relativno, jer je za njihovo odreenje potrebno cijeniti istovremeno oba aspekta, kako normativni tako i stvarni. U naoj teoriji gotovo je opteprihvaeno shvatanje da se za umiljaj ne zahtijeva svijest o tzv., uslovima inkriminacije ili kanjivosti, jer se radi o okolnostima izvan bia krivinog djela. Ipak, ovdje valja postupati sa oprezom, s obzirom da postoje izvjesne dileme u odnosu na kvalifikaciju i status ovih okolnosti u zakonskom biu nekih djela, pa bi olako iskljuivanje nekih od tih okolnosti izvan umiljaja moglo da slabi naelo subjektivne odgovornosti. Svijest o drutvenom znaaju djela se zahtijeva ve na nivou uraunljivosti, pa ga stoga kod umiljaja nije potrebno posebno ni zahtijevati. Meutim, miljenja su podijeljena kada je u pitanju svijest o pravnom znaaju djela, odnosno njegovoj protivpravnosti ili zabranjenosti. Kao to je poznato, u naoj ranijoj teoriji preovladavao je stav da svijest o protivpravnosti djela nije potrebna, osim u sluajevima u kojima je protivpravnost bitan elemenat bia krivinog djela. Takav stav je proizilazio iz psiholokog shvatanja vinosti, mada je bilo i drugaijih tumaenja, odnosno shvatanja prema kojima u pojam vinosti treba ukljuiti i normativni elemenat koji se sastoji u ocjeni da se uinilac nije ponaao u skladu sa 216

odreenim normama, odnosno onako kako se od njega oekivalo. Takvo psiholoko-normativno shvatanje zahtijeva da je uinilac, pored tetnosti, bio svjestan i nedoputenosti svog postupka. Takvo dvostruko vrednovanje samu vinost ojaava na taj nain to se za njeno postojanje zahtijeva da uinilac u datoj situaciji nije postupao u skladu sa pravnim zahtjevima drutva, iako je to mogao. Ovakvo shvatanje vinosti je vladajue u savremenom krivinom pravu, jer vie odgovara realnostima novog vremena u kojem se krivino pravo sa svojim zabranama sve vie iri na nova podruja, radi ega su isto psiholoke teorije postale posve neprikladne i neodrive. Za ovakvo poimanje vinosti ne bi se moglo rei da je u suprotnosti sa odredbama KZ BiH, iako svijest i volja kao psiholoki elementi dominiraju u definisanju umiljaja i nehata. Danas je gotovo nemogue negirati stav da je za vinost ili krivnju potrebna i svijest o nepravu i da je takva svijest primarna karakteristika uinioeve vinovnosti, krivice. Volja za ostvarenjem krivinog djela je druga komponenta koja ulazi u sadraj umiljaja i manifestuje se kao htijenje izvrenja djela. "Htijenje izvrenja djela" moe postojati u razliitim situacijama, ali se sve one uglavnom mogu svrstati u dvije osnovne: umiljaj kao intencija, namjera usmjerena odreenom cilju i umiljaj kao htijenje (neizbjene) uzgredne posljedice. U prvom sluaju uinilac preduzima radnju upravo radi toga da bi ostvario zabranjenu posljedicu, izvrenje djela je cilj njegove djelatnosti (npr. uinilac nekome zadaje udarac jer hoe da ga povrijedi; ubija lice iz osvete, itd.). Htijenje postoji i onda kada uinilac ini djelo koje mu slui kao sredstvo za ostvarenje glavne posljedice, krajnjeg cilja koji eli da realizuje (npr., falsifikuje ispravu radi zaposlenja ili pronevjere; ubija radi nasljea, da bi doao do novca, i sl.). Kod nekih krivinih djela htijenje u vidu namjere je sastavni dio njihovog zakonskog bia, kod kojih uinilac ima cilj koji je izvan bia krivinog djela (tzv. dolus coloratus), pa on ne mora ni biti ostvaren da bi djelo postojalo. Tako npr., kod prevare cilj kojem uinilac tei (pribavljanje imovinske koristi ili nanoenje tete drugom) ne mora biti i ostvaren da bi ovo djelo postojalo. Umiljaj kao htijenje postoji i onda kada je uinilac svjestan da e uz posljedica koja je njegov glavni cilj, neizbjeno i sasvim izvjesno nastupiti i druga tzv. uzgredna ili daljnja posljedica. Iako se radi o neeljenoj posljedici, posljedici koja uopte nije cilj uinioevog postupanja, ona je obuhvaena njegovom voljom, on je i nju htio jer je ona neizbjena u ostvarenju glavne posljedice, ega je uinilac bio svjestan (npr., uinilac ponudi otrovano vino licu koga eli ubiti, ali je svjestan da i drugo lice koje sjedi za stolom moe popiti to vino; da bi prouzrokovao smrt jednog lica, izaziva saobraajnu nesreu u kojoj pogine jo jedno ili vie lica, baca bombu u kafani radi ubistva jednog lica ali je svjestan da e povrijediti i neka druga, itd.). Ovdje se ne smije mijeati htijenje i eljenje posljedice, jer se radi o razliitim kategorijama. Ako je nastupanje odreene posljedice izvjesno i relativno sigurno, onda e htijenje (tj. direktni umiljaj) postojati bez obzira to uinilac "nije elio" nastupanje navedene posljedice. Dakle, kada je nastupanje posljedice izvjesno, onda je za postojanje htijenja irelevantno da li je uinilac posljedicu elio ili nije. U tom pogledu isto vrijedi i obratno: nema htijenja iako je eljena posljedica nastupila ali je nije uinilac voljno ostvario, jer je ona nastupila npr. 217

nehatno ili sasvim sluajno. S druge strane, kada je radnja usmjerena na postizanje posljedice, kada se voluntaristiki elemenat manifestuje kroz tzv. dirigovanu volju, za postojanje htijenja irelevantno je da li je nastupanje posljedice predvieno kao izvjesno ili samo kao mogue. To znai da, za razliku od eventualnog umiljaja, koji postoji samo onda kada postoji svijest o mogunosti nastupanja zabranjene posljedice, direktni umiljaj moe postojati kako onda kada je uinilac svjestan izvjesnosti nastupanja posljedice, tako i onda kada on predvia to samo kao mogunost. (3) Eventualni umiljaj postoji onda kada je uinilac bio svjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenja moe nastupi zabranjena posljedica ali je pristao na njeno nastupanje. Iako, dakle, i eventualni umiljaj predstavlja svjesno i voljno ostvarenje krivinog djela, ovi elementi su kod njega postavljeni neto drugaije nego kod direktnog umiljaja. Toga istina ne ini posebnim, treim oblikom vinosti, ali ga ipak ini specifinim vidom umiljaja koji se bitno razlikuje od direktnog umiljaja. Prije svega, kod eventualnog umiljaja, intelektualna komponenta je data kao svijest o mogunosti nastupanja zabranjene posljedice, to znai da je ovdje intenzitet svijesti manji, jer time nisu obuhvaene situacije u kojima je nastupanje posljedice izvjesno. Kao to je naprijed naglaeno, to znai da eventualni umiljaj postoji samo onda kada je uinilac nastupanje posljedice predviao kao mogue, kada on nije siguran da e njegovo ponaanje prouzrokovati zabranjenu posljedicu. Za razliku od direktnog umiljaja, ovdje uinilac nikada ne preduzima radnju radi ostvarenja zabranjene posljedice, niti njeno nastupanje predstavlja kao izvjesno, sigurno. Radnja uinioca je upravljena na postizanje nekog drugog doputenog ili nedoputenog cilja, ali je on svjestan opasnosti i rizinosti situacije i mogunosti da time prouzrokuje i tu drugu, neeljenu i nedoputenu posljedicu. Iako uinilac, dakle, ne ini nikakav voljni napor da do zabranjene posljedice doe, on je svjestan takvog ishoda, pa i pored toga ne odustaje ve radnju preduzima i prihvata nastupanje posljedice (npr., ljekar svjestan rizinosti zahvata, ne odustaje od toga i kod pacijenta izazove pogoranje zdravlja; uinilac pali kuu iako je svjestan da u njoj moe neko da nastrada; lovac puca u divlja iako je svjestan do moe pogoditi i prolaznika, i sl.). Iako zakon kod eventualnog umiljaja naglaava samo potrebu postojanja svijesti u odnosu na posljedicu, treba rei da svijest ovdje treba da obuhvati i sva druga obiljeja bia krivinog djela. U tom pogledu, odnosno po pitanju sadraja svijesti, nema razlike izmeu eventualnog i direktnog umiljaja. U intelektualnoj komponenti, razlika izmeu ova dva vida umiljaja je dakle u izvjesnosti postojanja odreenih obiljeja bia djela kao i u intenzitetu svijesti u odnosu na mogunost nastupanja posljedice. Kao to je istaknuto, eventualni umiljaj nikada ne postoji ako je nastupanje posljedice izvjesno odnosno sigurno, odnosno ovdje uinilac nikada nije siguran da e posljedica nastupiti. Meutim, kako je veoma teko praktino diferenciranje situacija kada je nastupanje posljedice izvjesno i samo mogue, ipak se sutinska razlika izmeu ova dva umiljaja nalazi u elementu volje.

218

Voljnu komponentu kod eventualnog umiljaja zakon odreuje kao pristajanje, to je u odnosu na direktni umiljaj manji stepen volje, odnosno volja se pojavljuje u drugoj, blaoj formi. Meutim, i ovdje je posljedica ukljuena u volju, jer ko predvia mogunost da njegov postupak izazove i zabranjenu posljedicu, on i takvu posljedicu obuhvata odlukom o svom ponaanju kao cijenu da postigne neki drugi cilj. Stoga neki autori i istiu da se i ovakva volja izraava kao htijenje (npr. Bai), jer je i ona za sluaj da doe do zabranjene posljedice, na odreeni nain bezuslovna i sigurna. Zato pitanje razgranienja direktnog i eventualnog umiljaja i nije od nekog posebnog znaaja, kao to je to problem razgranienja u odnosu na svjesni nehat, kao oblik vinosti kod koga vrijedi pravilo samo izuzetnog kanjavanja. S obzirom da izmeu eventualnog umiljaja i svjesnog nehata nema razlike u elementu svijesti, treba odgovoriti na pitanje u emu se sastoji razlika izmeu "pristajanja na posljedicu" i "olakog dranja da e je moi sprijeiti ili da ona nee nastupiti", kao elemenata na osnovu kojih zakon diferencira ova dva oblika vinosti. Pojam pristajanja kod nas se tradicionalno tumai pomou Frankove formule, koja polazi od pretpostavljenog dranja uinioca u konkretnoj situaciji. Pri situaciji kod koje je uz nastupanje jedne, mogue nastupanje i druge, zabranjene posljedice, postavlja se pitanje kako bi se uinilac ponaao da je predvidio sigurno nastupanje i te posljedice. Ako bi i pri takvom ishodu stvari radnju preduzeo, postoji eventualni umiljaj, a ako bi se suzdrao onda se radi o svjesnom nehatu. Iako na prvi pogled ova formula izgleda sladunjavo i simpatino, njena praktina vrijednost je veoma mala jer u njenoj primjeni postoje znatne tekoe. Ni teorija pristajanja ni teorija vjerovatnoe, koje se odnose na odreivanje sadraja eventualnog umiljaja, pa samim tim i na problem razgranienja ova dva oblika vinosti, same po sebi ne daju zadovoljavajue kriterije. Jer i predvianje posljedice vjerovatnom je neophodna pretpostavka za pristajanje, s obzirom da se ne moe pristati na neto to se ne predvia, to se ne smatra vjerovatnim. Radi se dakle o korelativnim, meusobno povezanim pojmovima. Sudu ipak ostaje teak zadatak da situaciju, kada uinilac nastupanje posljedice predvia kao mogue, procjenjuje na osnovu njegova dva mogua stava: da li je on radio u pouzdanju da e posljedica nastupiti ili da e izostati, odnosno da li je pristao na posljedicu ili nije. Ako je u pitanju uinilac koji ishod situacije ne dri pod svojoj kontrolom i preputa sve sluajnom toku odvijanja situacije, odnosno ako ne postoje okolnosti na kojima bi se zasnivalo njegovo uvjerenje o nenastupanju posljedice, onda e se raditi o pristajanju na posljedicu. U suprotnom, ako se radi o uiniocu koji radnju preduzima sa pojaanom panjom i u uvjerenju da e u datoj situaciji sprijeiti eventualno nastupanje posljedice, tj. uiniocu koji nastupanje posljedice vezuje za svoje ponaanje i pouzdavanje da pri postojanju odreenih okolnosti moe otkloniti njeno nastupanje, onda se nee raditi o pristajanju, jer je uinilac imao osnova za uvjerenje da posljedica nee nastupiti ili da e je moi sprijeiti. Zakon redovno ne unosi u zakonske opise djela elemente koji bi ukazivali da li se radi o direktnom ili eventualnom umiljaju, to praktino znai da subjektivna strana svih djela obuhvata i direktni i eventualni umiljaj. Izuzetno, meutim, neka krivina djela mogu biti uinjena samo pri postojanju direktnog ili 219

eventualnog umiljaja, to moe da zavisi od same prirode datog djela ili naina na koji je njegovo zakonsko bie odreeno. Krivina djela kod kojih je elemenat njihove subjektivne strane odreena namjera ili koja su usmjerena na postizanje odreenog cilja, karakterie samo direktni umiljaj. Tako je, na primjer, kod svih prevarnih delikata, kod pronevjere, kod djela iz l. 143. st.2. KZ FBiH, ili djela iz l. 248., 252., 286., 287. KZ RS, odnosno odgovarajuih odredaba KZ FBiH, itd. Iako mnogo rjea, postoje i djela koja po svom karakteru mogu biti uinjena samo pri postojanju eventualnog umiljaja, kao to je npr. nesavjesno lijeenje bolesnika, kod kojeg bi postojanje direktnog umiljaja u odnosu na pogoranje zdravlja kao posljedicu djela dovelo do izmjene njegove kvalifikacije, odnosno tada se ne bi radilo o ovom ve o djelu tjelesne povrede ili ubistvu. Kad zakon kod nekih djela upotrebljava izraze kao to su: zna, svjesno, znajui i sl., onda se tek tumaenjem takvih djela moe odgovoriti na pitanje da li se radi o djelima koja mogu biti uinjena samo sa direktnim ili pored ovog i sa eventualnim umiljajem.. Iako zakon u pogledu kanjavanja ne pravi razliku izmeu direktnog i eventualnog umiljaja, direktni umiljaj je ponajvie zbog svoje voljne komponente, ipak tei jer predstavlja vii stepen krivine odgovornosti uinioca, to se uzima u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Sudska praksa:
Voza koji je nou, po magli, u naseljenom mjestu, ostavio na kolniku ispred kue neosvijetljeno teretno vozilo, zbog ega je dolo do naleta drugog vozila, kojom prilikom su dvije osobe zadobile teke tjelesne povrede, bio je svjestan da time ugroava sigurnost javnog prometa i na to je pristao pa je osnovno krivino djelo ugroavanja javnog prometa iz l. 163.st. 1. KZH izvrio s umiljajem. Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-240/90. od 03.06.1990. Okrivljenik je, iako epileptiar, zbog ega nema vozaku dozvolu i ne smije konzumirati alkohol, upravljajui posuenim automobilom u alkoholiziranom stanju doivio u toku vonje napad epilepsije i izazvao prometnu nezgodu u kojoj je jedna osoba zadobila teke tjelesne povrede, ime je poinio krivino djelo ugroavanja javnog prometa iz l. 161. st.1. u vezi l. 156. st. 1. KZRH. Okrivljeni je djelo poinio sa eventualnim umiljajem, jer je bio svjestan da zbog svoje bolesti ne smije konzumirati alkohol upravljati vozilom, ali je ipak cijeli dan pio i posudio automobil za vonju, to znai da je pristao na tetne posljedice (i ranije je okrivljeni imao napade epilepsije, no ipak je upravljao i svojim osobnim automobilom). upanijski sud Bjelovar, K-766/94. od 22. 12.1994. Bilten 19/94. Nije zatien krivinopravnim imunitetom odbornik u skuptini optine, koji mimo dnevnog reda na skuptinskom zasedanju iznosi klevete na raun privatnog tuioca. Presuda Okr. Suda u Beogradu, K.129/03. od 27.01.2003., Bilten Okr. Suda u Beogradu, 62/2004, str. 67.

220

Kada je optueni sa odstojanja od jedan do dva metra ispalio jedan hitac iz pitolja i pogodio oteenog u nogu nanevi mu laku telesnu povredu iz toga ne proizilazi njegov umilja da je eleo da ga lii ivota. . Presuda Saveznog suda (SRJ) Kzz.1/00 od 26.01. 2000.

Lienje ivota pri izvrenje razbojnitva moe biti izvreno i sa eventualnim umiljajem. Presuda VSS K. 1141/98 od 19.05. 1999. Kada je uinilac u napadu na oteenog koristio oruje pitolj, s obzirom da je ispalio vie projektila, lokacija povreda na telu ubijenih ukazuje da je on pri tome morao znati da takvim radnjama moe izazvati smrt oteenih, pa je to i hteo, to znai da je postupao sa direktnim umiljajem. Presuda VS, K. 759/03 od 19. 06. 2003., Bilten Okr. Suda u Beogradu, 62/2004, str. 68. Kada je utvreno da je optuenik doavi u zavadu s vlasnikom ugostiteljskog objekata, u namjeri da ga usmrti, otiao kui i uzeo vie bombi M-57, te znajui da se u ugostiteljskom objektu uz vlasnika nalazi vei broj ljudi, svjestan da moe usmrtiti i ostale osobe i pristajui na to, aktivirao jednu runu bombu i kroz otvorena vrata ubacio u lokal, tako da su usljed eksplozije bombe zadobili, i to jedna osoba smrtonosne povrede, a 15 osoba ozljede od kojih su etiri teke i 11 lakih tjelesnih ozljeda, dok su dvije osobe ostale nepovrijeene, poinio je u stjecaju jedno krivino djelo ubojstva iz l. 34. st.1. KZRH i 17 krivinih djela ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. KZRH. VS RH, K-434/93 od 30.11.1993. Bilten 19/94.

Nehat lan 36.

(1) (2) (3)

Krivino djelo moe biti uinjeno iz svjesnog ili nesvjesnog nehata. Uinilac postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko drao da ona nee nastupiti ili e je moi sprijeiti Uinilac postupa iz nesvjesnog nehata kad uinilac nije bio svjestan mogunosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio duan i mogao biti svjestan te mogunosti.

(1) (2) (3) Nehat (culpa) je laki i po nastanku mlai oblik vinosti od umiljaja. U odnosu na nevrijednosni karakter krivinog djela zahtijevao se po pravilu umiljaj, jer nehat kao opti oblik vinosti dugo vrijeme uopte nije postojao. 221

U starijim zakonodavstvima ovaj oblik vinosti se pojavljivao samo kod nekih krivinih djela, prvo kod djela protiv ivota i tijela koja su u osnovi umiljajna djela, ali kod kojih, ne tako rijetko, i nepanja ili nemarnost biva uzrok smrti ili povrede tijela ovjeka. Tek u drugoj polovini devetnaestoga vijeka proces industrijalizacije, razvoj saobraaja, tehniki kao i svaki drugi napredak drutva, a posebno visokorazvijeno dananje drutvo, uslovili su nebrojene mogunosti za vrenje nehatnih djela u mnogim segmentima drutvenih odnosa, sa izvanredno tekim posljedicama, kao to je npr. trovanje velikog broja ljudi nepaljivim ponaanjem ovjeka, izazivanjem saobraajnih nesrea ili velikih katastrofa nepaljivim rukovanjem ili upotrebom opasnih sredstava koja savremeni svijet sve vie stvara i posjeduje i sl. Razumije se da je to nametnulo zahtjev za veom paljivou ljudi, ali istovremeno i prisililo krivino pravo na intervenciju i kada je zabranjena posljedica rezultat nepanje i nemarnosti. Za takve sluajeve je ve na poetku 19. vijeka A. Fojerbah (Feuerbach) naao rjeenje u konstrukciji krivinih djela ugroavanja (v. Bavcon-elih, str. 237.). Prema tome, nehatna krivina djela u dananje vrijeme imaju sve vei znaaj radi toga to savremeno i visokorazvijeno drutvo u sve veoj mjeri stvara uslove za njihovo nastajanje.3 Navedeno je uslovilo da je nehat kao opti oblik vinosti dobio svoje mjesto, prvo u krivinopravnoj teoriji, a kasnije i u zakonodavstvu i naravno sudskoj praksi. U poetku je nehat kao oblik vinosti postojao samo kao svjesni nehat, a tek kasnije, na poetku dvadesetog vijeka, u teoriji i praksi se razvija i uvodi i drugi oblik u vidu nesvjesnog nehata. Za razliku od umiljaja kao redovnog oblika vinosti koji se zato i ne postavlja u bia pojedinih krivinih djela, nehat je izuzetak i odgovornost za nehatno izvrenje djela e postojati samo ako je to posebno odreeno (l. 33. st.3. KZ BiH). Dakle, nema opteg nehatnog krivinog djela (crimen culpae) ve samo posebno odreenih nehatnih krivinih djela (crimina culposa). S obzirom da se radi o lakem obliku vinosti, za nehatno izvrenje krivinog djela uvijek je predviena blaa kazna nego kada je to djelo uinjeno umiljajno. Isto tako, za razliku od umiljaja, kod nehatnih uinilaca krivinih djela nikada ne postoji voljna komponenta, odnosno on niti hoe niti pristaje na djelo i nastupanje zabranjene posljedice. Zato se esto za nehatne delikte naglaava da se radi o tzv., nevoljnim krivinim djelima. Kada je u pitanju nesvjesni nehat, tu ne postoji ni intelektualna ni voluntaristika komponenta, dakle ovaj nehat ne sadri ni jedan psiholoki elemenat, radi ega se kao oblik vinosti teko moe uklopiti u psiholoke teorije o vinosti. Ovo zapravo pokazuje da na zakon u nekim svojim odredbama neke oblike vinosti vezuje i za izvjesne elemente normativne prirode, odnosno ne prihvata samo isto psiholoke teorije o vinosti.

To je razlog to su nehatna krivina djela veoma esta tema strunih rasprava na mnogim meunarodnim strunim skupovima, od kojih su najznaajniji 8. meunarodni kongres za krivino pravo koji je odran u Lisabonu septembra 1961. godine, na kojem je pored ostalih raspravljana i tema "Problemi koji se pojavljuju u modernom pravu porastom nehatnih krivinih djela", te 12. kongres za krivino pravo odran u Hamburgu 1979. na kojem je takoer raspravljana problematika "Krivina djela iz nehata, spreavanje i postupanje sa uiniocima".

222

Pored navedenih, nehatna krivina djela imaju i neke druge specifinosti koje ih ine zasebnom kategorijom delikata koji su po svojoj konstrukciji i strukturi razlikuju od tipinih umiljajnih krivinih djela. Prije svega, osnovni elemenat strukture ovih djela izraava se u tome to njihovo vrenje predstavlja povredu dune panje, to svakako ima uticaja i na nepravo i protivpravnost ovih delikata. Ako se uinilac ponaao u skladu sa zahtjevima dune panje u datoj situaciji, onda treba uzeti da njegovo ponaanje nije protivpravno, a ne samo da ne postoji krivica, odnosno vinost uinioca. Kategorija dunosnog ponaanja, odnosno dune panje tako postaje za ova djela od sutinskog znaaja i predstavlja etiki i drutveni osnov njihove kanjivosti. Pored toga, nehatna krivina djela podrazumijevaju nastupanje tetne posljedice koja predstavlja bitan dio njihove strukture i kroz koju se izraava opasnost djela , dok umiljajna mogu postojati i bez posljedice, odnosno ona izuzetno mogu biti dovrena preduzimanjem same radnje (tzv., formalna krivina djela i djela apstraktnog ugroavanja). Isto tako, na ova djela se ne mogu primjenjivati neki opti instituti kao to je ustanova pripremnih radnji, pokuaja, te sauesnitva u uem smislu. I nain ostvarivanja svrhe kanjavanja kod ovih djela, naroito u segmentu generalne prevencije, je veoma upitan i problematian. Krivina djela za koja je u naem zakonodavstvu predviena odgovornost kada su izvrena iz nehata, uglavnom se nalaze u onim grupama djela ije vrenje je vezano za one djelatnosti koje su vezane sa znatnim rizicima opasnosti, koje nose neodreene i vee opasnosti, kao to su: krivina djela protiv opte sigurnosti ljudi i imovine, zatim zdravlja ljudi, bezbjednosti javnog saobraaja, te krivina djela protiv ivotne sredine. U drugu grupu bi spadala djela koja su vezana za vrenje odreene slube kao to je npr. vojna sluba ili neke slubene funkcije ili dunosti, te najzad krivina djela protiv ivota i tijela kod kojih se prvo i poelo kanjavati za nehat. Kao to se vidi, samo je mali broj krivinih djela u KZ BiH za koja je eksplicitno propisana odgovornost i kada su uinjena nehatno. To su djela iz sljedeih odredaba: l. 164 st. 4.; l. 186. st. 4.; l. 193. st. 3.; l. 198. st. 6.; l. 225. st. 4. Iz odredbi l. 36. jasno proizilazi da KZ BiH poznaje dvije vrste nehata: svjesni i nesvjesni. a) Svjesni nehat (luxuria, samopouzdanje, lakomislenost) postoji kada je uinilac bio svjestan da usljed njegove radnje (injenja ili neinjenja) moe nastati zabranjena posljedica, ali je olako drao da e je sprijeiti ili da ona nee nastupi. Vidljivo je da se svjesni nehat u pogledu elementa svijesti ne razlikuje od eventualnog umiljaja, jer se i ovdje radi o uiniocu koji predvia mogunost nastupanja zabranjene posljedice. To znai da se svjesni nehat od eventualnog umiljaja razlikuje po drugom elementu, odnosno po elementu volje. Vidjeli smo da je kod eventualnog umiljaja prisutan elemenat volje u vidu pristajanja, dok kod svjesnog nehata uinilac ne pristaje na posljedicu, ve se olako pouzdava da e je sprijeiti ili da ona uopte nee nastupiti. Kod uinioca je prisutno samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogunosti da e sprijeiti nastupanje posljedice ili pouzdavanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica nee nastupi iako za to postoje mogunosti. Ovdje se, dakle, radi o pogrenoj procjeni situacije, pogrenoj 223

kalkulaciji uinioca ili uiniocu koji je samopouzdan, koji precjenjuje svoje sposobnosti: posljedica koju je on predvidio, a koju nije htio niti je na nju pristao, ipak je nastupila. Razgranienje izmeu svjesnog nehata i eventualnog umiljaja, o kojem se raspravljalo i kod eventualnog umiljaja, znaajno je naroito zbog toga to se za nehat ne kanjava uvijek, a i kada se kanjava kazne za nehat su blae od kazni predvienih za umiljaj. I u ranijim izlaganjima kod eventualnog umiljaja naglaene su tekoe u praktinom razgranienju izmeu dva stava uinioca u situaciji kada on posljedicu predvia kao moguu - njegovog pristajanja na djelo i pouzdavanja da do posljedice nee doi. U teoriji se s razlogom navodi da je ovo jedno od najteih i najspornijih pitanja krivinog prava. Sudu ostaje da veoma briljivo ispita i razjasni niz okolnosti, a posebno: cilj uinioevog postupanja, odnos prema nastupjeloj posljedici i postojanje eventualno posebnih interesa prema njoj, da li posljedica pogaa i uinioca ili neka njemu bliska lica, s kojim je okolnostima uinilac raunao kada je smatrao da do posljedice nee doi ili da e je moi otkloniti, na koji nain je uinilac manifestovao svoju volju da nee doi do posljedice, da li je u tom smislu moda preduzimao neke mjere koje bi mogle sprijeiti ili umanjiti tetne posljedice ili je to samo imao u planu, itd. U teoriji se posebno otvara pitanje ovog razgranienja u sluajevima kada je u pitanju indiferentan i ravnoduan odnos uinioca prema nastupanju posljedice, odnosno kada se uinilac oslanja na sluajne ili sasvim neodreene okolnosti na osnovu koji rauna da e posljedica izostati. U ovakvim sluajevima ipak se ne moe rei da se radi o uiniocu koji dri da do posljedice nee doi. Ukoliko za procjenu i uvjerenje uinioca ne postoje realni osnovi, ako se radi o oslanjanju samo na golu nadu da e posljedica izostati ili se jednostavno tok stvari i ishod situacije preputa sluaju, ako se dakle uinilac praktino uputa u igru na sreu, onda se radi o uiniocu koji rauna sa nastupanjem posljedice, pa stoga treba uzeti da postoji pristajanje na posljedicu i eventualni umiljaj. Na kraju, valja podsjetiti da e u razgranienju izmeu ova dva oblika vinosti sumnje ipak esto ostajati. Stoga ovdje treba uzeti da bi zakljuak o postojanju eventualnog umiljaja u tom pogledu morao biti sasvim ist, odnosno nesumnjiv. U sluaju dvojbi i dilema, svakako da e se po priznatim postulatima tumaenja sud prikloniti gleditu da se radi o nehatu. Dakle, ako se sa izvjesnou ne moe utvrditi postojanje teeg oblika vinosti, onda se opet ide na nesumnjiv i ist zakljuak da se radi o lakem obliku, odnosno svjesnom nehatu. Ovakvo stanovie je preteno etablirano u teoriji i praksi. b) Nesvjesni nehat (negligentia, nemar, nepanja) kao oblik vinosti je specifian po tome to kod njega ne postoji nikakva psihika veza izmeu uinioca i djela odnosno posljedice, iz ega je proizaao i sam njegov naziv. To je ona differentia specifica koja nesvjesni nehat odvaja od svih drugih oblika vinosti. Radi toga je nesvjesni nehat, kako je ve podvueno, teko staviti u okvire psiholoke koncepcije o vinosti. To nije, meutim, razlog samo za probleme koji se odnose na njegovo teoretsko ishodite, ve i osnov za sumnje u pogledu svrsishodnosti postojanja ovog oblika vinosti u krivinom pravu i djelotvornosti kanjavanja za nehatna djela. U literaturi se ponekad sreu i stavovi da je nesvjesni nehat stalna 224

opasnost za prodor objektivne odgovornosti u krivino pravo. Drugi opet naglaavaju da je kanjavanje i ovdje potrebno i opravdano i da predstavlja neizostavan faktor koji e uticati da se ljudi ponaaju paljivije i bre prilagoavaju uslovima i normama ivota u tehniki veoma razvijenom drutvu. Moe se konstatovati da savremeno krivino pravo ipak ide ovim drugim putem i predvia sve vei broj nehatnih inkriminacija. Iako nesvjesni nehat ne sadri elemente svijesti i volje, ipak se krivica uinioca ovdje temelji na njegovoj dunosti i mogunosti da prema okolnostima i svojim linim svojstvima predvidi nastupanje posljedice. Nedostatak panje koju je uinilac u datoj situaciji mogao i bio duan da ima, zbog ega nije predvidio inae predvidivu posljedicu, predstavlja sutinu nesvjesnog nehata, onu njegovu komponentu koja ga ini oblikom vinosti. Da je bi paljiv u mjeri u kojoj se u takvim situacijama to od njega oekuje po vaeim standardima datog drutva, odnosno da je bio paljiv koliko je mogao i koliko je trebalo, uinilac bi predvidio posljedicu i time bi bilo izbjegnuto povreivanje tuih vrijednosti i dobara. Ovo je sasvim dovoljno za postojanje krivice, za upuivanje socijalno-etike osude, a time i krivinu odgovornost uinioca. Iako kod uinioca nije postojala svijest da njegovo ponaanje moe prouzrokovati povredu tuih dobara, rizinost i opasnost situacije koje je uinilac mogao i trebao biti svjestan, eo ipso predstavlja potvrdu njegove nepanje i nemarnosti u odnosu na uvaavanje tuih vrijednosti i dobara, a to je dovoljno za njegovu odgovornost. Stoga se s pravom ponekad u teoriji naglaava da nepotovanje tuih dobara ne poinje tek sa svjesnom odlukom da se ide protiv njih, ve jo onda kada se ta dobra tako malo cijene da se uinilac uopte ne trudi da razmilja o tome kakvu opasnost za druge moe da znai njegovo ponaanje (up. Bai I, str.267.). Za ocjenu uinioeve dunosti i mogunosti predvianja posljedice odluujua su subjektivna svojstva uinioca i objektivne okolnosti pod kojima je djelo uinjeno, na to upuuje i sam zakon. To je i logino jer se radi o okolnostima koje su meusobno vrsto povezane i ine kompleks, jedinstvo date situacije. Zato je za navedenu ocjenu odluujui uinilac, njegove mogunosti i svojstva i ukupnost okolnosti konkretne situacije. Kada je u pitanju uinilac, mjerodavne su individualne okolnosti, line i subjektivni mogunosti i svojstva uinioca. To podrazumijeva razliite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu, kao to su njegov uzrast, intelektualne mogunosti, stanje njegovog vida i sluha, njegovo iskustvo, psihofiziko stanje, odnosno eventualno stanje premorenosti, straha i sl. Kada su u pitanju objektivne okolnosti, treba uzeti u obzir, u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvrenje djela, razliite okolnosti kao to su mjesto izvrenja radnje, vremenske prilike, da li je bila no ili dan, stepen vidljivosti, postojanje buke, prisustvo drugih lica, sredstva sa kojima je uinilac raspolagao, sloenost situacije, odnosno da li je situacija nalagala hitnost u postupanju ili je uinilac imao mogunosti da razmisli o moguim izlazima iz date situacije itd. Pri tome je svakako neophodno imati u vidu prirodu same situacije i karakter izvrenog krivinog djela. Na jedan nain e se cijeniti nepanja u ponaanju npr. u proizvodnji lakozapaljivih ili uopte opasnih proizvoda i slinim djelatnostima, a na drugi u djelatnostima u kojima je taj rizik mnogo manji. 225

U naoj teoriji i sudskoj praksi vladajue je shvatanje da za postojanje nesvjesnog nehata treba da budu kumulativno ispunjena oba navedena uslova, kako postojanje dunosti na predvianje posljedice tako i same mogunosti. Ipak, pri ovome valja imati u vidu da su vinost i krivina odgovornost individualne kategorije, pa stoga za svoju osnovu ne mogu imati mjerilo jednog apstraktnog i idealnog, ili kako je uobiajeno kod nas rei "prosjenog" ovjeka. Ovdje se radi o konkretnom ovjeku sa njegovim svojstvima i mogunostima. Prema tome, od uinioca se moe zahtijevati, prema optim mjerilima, samo ona panja i opreznost koju bi svjesna i razumna linost, koja pripada istoj drutvenoj kategoriji u kojoj se nalazi uinilac, imala u objektivno istoj situaciji. Stoga je kod utvrivanja nesvjesnog nehata potrebno poi od toga da li bi neki drugi ovjek koji po svojim osobinama, svojstvima i mogunostima najvie odgovara, koji je u tom smislu najsliniji uiniocu, u konkretnoj situaciji mogao predvidjeti nastupanje posljedice. Opravdano je negirati i nesvjesni nehat ako se uinilac u odreenoj situaciji, zbog svojih linih svojstava, nije mogao ponaati u skladu sa zahtjevima dune panje koji proizilaze iz usvojenih standarda paljivog ponaanja. Ovdje vrijedi pravilo ultra posse nemo tenetur (niko ne odgovara preko svojih mogunosti), koje treba ispotovati. Jer, bilo bi sasvim neopravdano od uinioca zahtijevati vie od onoga to je on u odreenoj situaciji mogao da predvidi; tada to ne bi bila krivica, vinovnost. S druge strane, moe se prigovoriti i drugom stanovitu prema kojem nema nesvjesnog nehata ukoliko su mogunosti i sposobnosti uinioca bile iznad mogunosti prosjenog graanina, kada je dakle on, ali ne i prosjeni graanin, mogao da predvidi nastupanje posljedice. Ovakvo stanovie u odreenoj mjeri tendira ematizaciji i objektivizaciji krivine odgovornosti, to kolidira sa naelom subjektivne-individualne odgovornosti koje predstavlja jedno od osnovnih naela savremenog krivinog prava. Rjeenje koje se ovdje sugerie i koje preferira subjektivne sposobnosti i mogunosti uinioca su predviala neka krivina zakonodavstva, kao to je npr. bivi jugoslovenski KZ od 1929. godine (par.16.st.2.). Zakonski pojam nesvjesnog nehata ne bi se mogao shvatiti na taj nain da se njegovo postojanje pretpostavlja u svim sluajevima u kojima nije utvreno postojanje svjesnog nehata. Nesvjesni nehat je samostalan oblik vinosti koji mora biti u svakom sluaju nesumnjivo utvren u svim svojim konstitutivnim elementima. Ovaj oblik krivice je kriterij za razgranienje izmeu vinosti, odnosno ponaanja ovjeka koja zahtijevaju krivinopravnu intervenciju i sluajnog prouzrokovanja tetnih posljedica, za to krivino pravo ne predvia odgovornost i primjenu svojih sankcija. c) Kao poseban oblik nehata, u teoriji se pominje i tzv. profesionalni ili pozivni nehat koga karakterie to to uinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen panje u predvianju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. Rije je dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju (npr., ljekari, profesionalni vozai, finansijski eksperti, strunjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr.) bila duna da budu paljivija u vrenju svoje profesije, nego to se to inae u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. To je razlog to ovaj nehat neki zakoni predviaju kao tei oblik nehata. Iako ga na zakon posebno 226

ne regulie, to ne znai da se pri utvrivanju nehata ne moe uzeti u obzir i profesija uinioca u okviru svojstva uinioca, to zakon posebno i istie kod odreivanja nehata. Okolnost da je u pitanju vrenje profesionalne dunosti, moe da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. Naravno, pri takvoj situaciji dunost i mogunost predvianja posljedice je vea, jer je rije o profesiji uinioca kod koga postoji mnogo vei stepen poznavanja i razumijevanja odreenih procesa i situacija a time i svijesti o mogunosti nastupanja tetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogunosti olakog dranja da do posljedice nee doi ili da e je moi sprijeiti, jer je kod takvih uinilaca stepen svijesti o mogunosti nastupanja zabranjene posljedice vei. Takvu okolnost kao oteavajui treba cijeniti i pri odmjeravanju kazne. d) U teoriji postoji i stepenovanje i jednog i drugog nehata po teini nepanje, analogno njegovom stepenovanju u graanskom pravu. U tom smislu postoji grub, teki nehat (culpa lata), lak nehat (culpa levis) i veoma lak nehat (culpa levissima). U prvom sluaju nastupanje posljedice u datim uslovima je mogao predvidjeti svaki ovjek, u drugom se za to zahtijeva sposobnost opreznog i paljivog ovjeka; dok se u treem zahtijeva izuzetna opreznost i sposobnost. Iako zakon ni ovo stepenovanje nehata ne predvia, ono se moe uzimati u obzir pri ocjeni krivine odgovornosti, odnosno odmjeravanju kazne. Slino kao i kod umiljaja, zakon ne pravi razliku u pogledu krivine odgovornosti izmeu svjesnog i nesvjesnog nehata. Uopte uzev, svjesni nehat je tei, ali u izvjesnim sluajevima moe biti i drugaije. Sudska praksa:
Poinio je teko djelo ugroavanja javnog prometa iz nehata iz l. 161. st. 4. u vezi l. 156. st. 3. KZRH, a ne sa umiljajem, kako se optubom stavlja na teret, optuenik koji je nou u naseljenom mjestu bez upaljene uline rasvjete, pri jakoj kii, upravljao osobnim automobilom sa oborenim svjetlima brzinom za 15. km/h veom od brzine koja bi bila primjerena konkretnim prometnim uvjetima, tako da zbog neprimjerene brzine nije uoio biciklistu koji se ispred njega kretao uz desni rub kolnika, naletio na njega i nanio mu smrtonosne povrede. VS RH, K1047/93.od 14.04.1994. Bilten 19/94. Okolnost da brzina kojom se kretao optuenik automobilom od 61 km/h nije bila prilagoena nonim uvjetima vonje, prolasku kroz zavoj, irini ceste od 4,1 m, te da se kretao oborenim svjetlima (adekvatna brzina za te uvjete bila bi 40 km/h, iako je u stvari morao upotrebljavati dugaka svjetla u skladu sa l. 40. st. 1. ZOSPC, nisu meutim argumenti za tvrdnju da je optuenik sa eventualnim umiljajem zbog alkoholiziranosti (ima u vrijeme prometne nezgode 1,65 promila apsolutnog alkohola u krvi) skrivio prometnu nezgodu. Ovakvo krenje prometnih propisa tipino je i za trijezne vozae , tim vie to optuenik nije vozio ekscesnom brzinom, pa je tano i prihvatljiva ocjena suda prvog stupnja da reagiranje optuenika u konkretnom sluaju nije odstupalo od reagiranja prosjenog trijeznog vozaa, i da stoga izmeu alkoholiziranosti optuenika i naina

227

njegove vonje nema potrebne uzrone veze, ve se radi o nehatnom ugroavanju javnog prometa u kojem je jedna osoba smrtno stradala, i poinjenju krivinog djela iz l. 161. st.4.u vezi l.156.st.3. KZRH. VS RH, K-726/94. od 08.12.1994 , Bilten 20/96.

Stvarna zabluda lan 37. (1) Nije krivino odgovorna osoba koja u vrijeme uinjenja krivinog djela nije bila svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obiljeja, ili koja je pogreno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo doputeno. Ako je osoba bila u zabludi iz nehata, krivino je odgovorna za krivino djelo uinjeno iz nehata ako zakon za to krivino djelo propisuje kanjavanje i za nehat.

(2)

(1) Zabluda (lat. error) u pravu uopte predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrene svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadrajima. U krivinom pravu, zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrene svijesti uinioca o relevantnim okolnostima krivinog djela koje ini. U zavisnosti od toga na koje se elemente krivinog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi, u krivinom pravu se razlikuje vie vrsta zabluda. U naem krivinom pravu, svakako je najpoznatija ve tradicionalna podjela na zabludu o injenicama (lat. error facti) i zabludu o pravu (lat. error iuris), na osnovu ega se razlikuje stvarna i pravna zabluda. Iz naslova odredaba iz l. 37. i 38. KZ BiH proizilazi da je u osnovi navedena podjela prihvaena i u naem krivinom zakonodavstvu i da stoga i u naem krivinom pravu postoje dvije osnovne vrste zabluda: stvarna i pravna. Prema odredbi lana 37. stvarna zabluda postoji kada uinilac u vrijeme izvrenja krivinog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obiljeja, ili je pogreno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, ako bi one stvarno postojale, to djelo bilo doputeno. Pravna zabluda (l. 38.) postoji kada uinilac u vrijeme izvrenja djela iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno. Meutim, ako se ima u vidu zakonska ekspresija iz st. 1. l. 37., onda se jasno vidi da se stvarna zabluda pojavljuje u dva oblika: stvarna zabluda o zakonskim obiljejima krivinog djela i stvarna zabluda o okolnostima koje bi, ako bi uistinu postojale, to djelo inile doputenim. Navedene dvije vrste ove zablude u naoj krivinopravno literaturi poznate su uglavnom kao zabluda u uem smislu ili zabludu o obiljejima krivinog djela i zabluda u irem smislu ili zabluda o okolnostima koje iskljuuju protivpravnost djela (u tom smislu v. Komentar KZJ, str. 97.; Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 276.; Bai I, str. 259.; ejovi, str. 246., 247.; Horvati, str. 239., 240.; Marjanovik, str. 237., itd.). Na osnovu toga neki 228

autori uvode i treu vrstu zablude, pa bi tako postojale sljedee vrste zabluda: zabluda o biu djela ili tzv. stvarna zabluda; zabluda o osnovima iskljuenja protivpravnosti djela; i zabluda o protivpravnosti djela ili pravna zabluda, koja se bitno razlikuje od prve dvije. Za krivinopravne efekte neke zablude nije odluujue da li se radi o zabludi o injenicama ili pravu, stvarnim ili pravnim injenicama, ve da li se ta zabluda odnosi na obiljeja krivinog djela ili ne. Pojmovno, zabluda o obiljejima krivinog djela pravnog karaktera je pravna zabluda, ali je ona po svojim efektima jednaka zabludi o injenicama, odnosno stvarnoj zabludi. Stoga, zakonski nazivi "stvarna" i "pravna" zabluda nisu odgovarajui, jer oni sugeriu da se prva odnosi samo na injenice stvarne prirode, dok se druga odnosi samo na injenice pravne prirode, to je u smislu rjeenja KZ BiH pogreno (u tom smislu se izjanjava i Marjanovik', str. 237.). Naime, jasno je da se prema odredbi l. 37. radi o tzv. stvarnoj zabludi i onda kada se ona odnosi na odreena obiljeja normativnog karaktera koja su unesena u zakonski opis datog krivinog djela, kao to su npr. brak, isprava, tui predmet, i sl.). Isto tako, ni pojam pravne zablude ne obuhvata zabludu o bilo kojoj okolnosti pravne prirode, ve samo okolnost da se radi o doputenosti odnosno zabranjenosti ovjekovog ponaanja. Bez obzira na to, u tekstu ovog komentara bie nuno koriteni navedeni nazivi, s obzirom da ih zakonski tekst koristi za oznaavanje ovih zabluda. Ako se ima u vidu naprijed navedeno, moe se rei da odredba iz st. 1. ovog lana sadri dva oblika stvarne zablude: zabludu o biu krivinog djela i zabludu o okolnostima koje, kada bi zaista postojale, inile djelo doputenim. Bez obzira to se u prvom sluaju radi o okolnostima koje se nalaze u zakonskom opisu bia krivinog djela, a u drugom o okolnostima van bia krivinog djela, i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste krivinopravne efekte. To je stoga to su i jedne i druge okolnosti, iako razliite, od podjednakog znaaja, pa e i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti znaaj i dejstvo. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u uem i irem smislu, koja je uobiajena u naoj literaturi, nije od posebnog praktinog znaaja. Zabluda o biu krivinog djela, u smislu l. 37. st.1. postoji kada uinilac u vrijeme izvrenja krivinog djela nije bio svjestan bilo kojeg zakonom propisanog obiljeja krivinog djela. U tom smislu, ova zabluda se moe odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obiljeja krivinog djela, kao to su radnja, posljedica, objekat radnje, uzronost ili kauzalitet. Ona se moe odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivinog djela u njegovom osnovnom, privilegovanom ili kvalifikovanom obliku, bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. U ovoj zabludi nalazi se npr. lice koje plaa lanim novanicama ne znajui da su lane (djelo falsifikovanja novaca iz l. 205.); ili kada brat i sestra vre obljubu (krivino djelo rodoskrnjavljenja iz entitetskih KZ) ne znajui da su brat i sestra; neko uzme tuu stvar pogreno mislei da je njegova; lice stupi u brak sa drugim pogreno mislei da mu je raniji brak prestao, itd. Ova zabluda se moe odnositi i na mjesto, vrijeme, sredstvo ili nain izvrenja, lino svojstvo uinioca ili svojstvo pasivnog subjekata, ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obiljeje nekih krivinih djela. Ukoliko je kod nekog djela 229

neki elemenat posebno konkretizovan i istaknut sa specifino postavljenim obiljejima, na strani uinioca postojae zabluda ukoliko on nije bio svjestan i tog obiljeja (npr., da se radi o rtvi sa odreenim svojstvima, licu koje nije navrilo odreene godine starosti kod nekih djela; ili licu pod meunarodnopravnom zatitom kod djela iz l. 192., ili djela iz l. 181. ili 182.; ili da navedeni predmeti predstavljaju vojnu opremu, kod djela iz l. 193., itd.). Iako ponekad uinioeva predstava o djelu ne odgovara stvarnosti, zablude o biu krivinog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obiljeja krivinog djela. Ako je uinilac liio ivota jedno lice, pogreno mislei da se radi o drugom, ili ako je kod krijumarenja lica mislio da se radi npr., o Albancima, a radilo se o Kurdima, ili ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge, pogreno mislei da se radi o drugoj vrsti, ipak je ostvario sva i objektivna i subjektivna zakonska obiljeja datih krivinih djela, iako njegova predstava o datoj situaciji ne odgovara realnosti. Zabluda o biu krivinog djela ovdje ne postoji, rije je samo o zabludi koja je krivinopravno irelevantna. Stvarnu zabludu o biu krivinog djela nije uvijek lako odvojiti od pravne zablude, posebno kod djela blanketnog karaktera. Kao opte pravilo moglo bi se uzeti da ova zabluda postoji onda kada kod uinioca nedostaje predstava o sadraju norme na koju upuuje blanketna inkriminacija, dok e pravna zabluda ili zabluda o protivpravnosti postojati kada kod uinioca postoji zabluda o postojanju norme na koju upuuje blanketna norma. Za razumijevanje ove vrste zablude, potrebno je poi od umiljaja, jer umiljaj pretpostavlja svijest o svim obiljejima krivinog djela, a zabluda se sastoji upravo u tome da uinilac nema predstave o tim obiljejima. Stoga se ova zabluda javlja kao druga, negativna strana umiljaja koja ga iskljuuje, negira. Umiljaj pretpostavlja svijest o svim okolnostima odreenog krivinog djela, a zabluda se upravo sastoji u tome da ta svijest nedostaje uiniocu. Pri takvom odnosu uinioca prema djelu, kada postoje takvi nedostaci na njegovoj intelektualnoj strani, ne postoji ni voluntaristika veza sa djelom, jer njegova volja ne obuhvata takvo djelo, pa se ne moe rei da je on voljno postupao pri ostvarenju datog djela. Zabluda o okolnostima iskljuenja protivpravnosti, postoji kada je uinilac u vrijeme izvrenja djela, pogreno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojala, to djelo bilo doputeno odnosno dozvoljeno. Dakle, ovdje se ne radi o zabludi o biu krivinog djela, ve o zabludi o okolnostima koje se nalaze van bia krivinog djela i koje imaju karakter osnova iskljuenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela, pa samim tim i postojanja krivinog djela u cjelini. Iako je ovdje uinilac svjestan bia krivinog djela, ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i uincima jednaka zabludi o biu krivinog djela, jer se radi o zabludi o injenicama koje su materijalni osnov razloga iskljuenja protivpravnosti. Uinilac ovdje pogreno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo, injenina situacija koja daje legitimitet njegovom ponaanju, to znai da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela, pa stoga ni nema razloga da se tako ne ponaa. Ako npr. policajac hapsi jedno lice u pogrenom uvjerenju da je to uinilac razbojnitva za kojim je 230

raspisana potjernica, ili vojnik u ratu ubija svog vojnika mislei da je neprijateljski, provaljivanje u susjedov stan pogreno mislei da iz njega tee voda ili se doziva u pomo, i sl. Slinog su karaktera i neki drugi sluajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude, kao npr. putativna nuna odbrana ili krajnja nuda. Zbog ovakvog karaktera ove zablude, neki je autori i ne tretiraju kao posebnu vrstu stvarne zablude, ve samo kao jedan poseban vid jedne te iste zablude koja iskljuuje krivinu odgovornost (u tom smislu Tahovi, str. 88.). Bilo da je rije o jednoj ili drugoj zabludi, ovdje uinilac ima pogrenu predstavu o tome to stvarno ini, o injenicama koje su u datoj situaciji krivinopravno relevantne. On radi jedno, a zapravo misli da radi drugo. Stoga, ako neko zbog pogrene predstave o takvim injenicama, svoje ponaanje predstavlja i vidi tako da mu to ne daje nikakvog osnova da ne radi to to radi, onda takva zabluda mora uticati na krivinu odgovornost, nekada u smislu da je posve iskljuuje, a nekada samo smanjuje. (2) Ve je navedeno da stvarna zabluda uvijek iskljuuje umiljaj, jer uiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umiljaja. Meutim, to ne znai da ona u svakom sluaju negira svaki oblik krivine odgovornosti. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu odnosno krivinu odgovornost uinioca ima ova zabluda, potrebno je utvrditi da li je uinilac za tu zabludu kriv ili nije, tj. da li je zabluda u kojoj se naao rezultat njegove nepanje koju je, da je bio obazriviji, trebao i mogao izbjei. Drugim rijeima, treba utvrditi da li se navedena zabluda uiniocu moe staviti na teret ili ne moe, odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajua, ili je bila neskrivljena ili izvinjavajua. U naoj krivinopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi. Prva je rezultat nehata samog uinioca, to znai da je on bio duan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je uinio, pa je stoga i krivino odgovoran za uinjeno djelo ako zakon za to djelo propisuje kanjavanje i za nehatno izvrenje. U tom smislu je upravo takva odgovornost i predviena u odredbi iz st. 2. l. 37. U protivnom, radi se o neotklonjivoj zabludi koja bi postojala kada uinilac nije bio duan da ima, niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je uinio. Ovakva zabluda, bez obzira da li se radi o zabludi o biu djela ili okolnostima koje iskljuuju protivpravnost, iskljuuje krivinu odgovornost. Praktino, to znai da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda, onda se nee pristupati ispitivanju da li je rije o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludu, ukoliko se radi o krivinom djelu za koje zakon ne propisuje kanjavanje i za nehatno izvrenje takvog djela. Ukoliko je uinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost, postojae njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela, dok e u sluaju postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuu okolnosti, ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela (u tom smislu se izjanjava i Bai II, str. 263.). Iako zakon na njih neposredno ne upuuje, u praksi se javljaju ili se mogu javiti i neki posebni sluajevi ili oblici ove zablude, to je uslovljeno specifinostima sadraja zakonskih opisa djela. Svi ti sluajevi u literaturi se

231

uglavnom svode na zabludu o objektu, zabludu o licu, zabludu o kauzalitetu, te sluajeve aberacija, koje neki svrstavaju u zabludu o kauzalitetu. Zabluda o objektu krivinog djela (error in objecto) i zabluda o licu (error in persona) su zablude o identitetu objekta radnje i njihov krivinopravni znaaj zavisi od toga kako je navedeni objekat (predmet, lice) odreen u zakonskom opisu djela, da li njegov identitet ili neke osobine i svojstva predstavljaju ujedno i obiljeja krivinog djela ili ne predstavljaju. Ako uinilac u svojoj predstavi nema svijest koja bi odgovarala objektu kako je on dat u biu datog krivinog djela, radi se o zabludi o biu krivinog djela, pa je stoga takva zabluda relevantna. To proizilazi i iz samog umiljaja kod koga se zahtijeva svijest o objektu odnosno licu koje je rtva djela, upravo u onom smislu kako je ono odreeno odnosno konkretizovano u opisu toga djela. Ako npr. slubeno lice u institucijama BiH ogranii slobodu kretanja licu pod meunarodnopravnom zatitom, pogreno mislei da se radi o nekom drugom licu, nee odgovarati za krivino djelo iz l. 192. KZ BiH, ve za krivino djelo protivpravnog lienja slobode iz l. 147. KZ BiH; ili ako neko oduzme tuu stvar ne znajui da se radi o stvari od posebnog istorijskog znaaja, nee odgovarati za teku krau, ve za obinu krau iz entitetskih KZ ili KZ BD BiH, itd. Ovi i slini primjeri pokazuju da su ovakve zablude relevantne jer se odnose na bie krivinog djela, pa e za ispravnu kvalifikaciju djela i odreivanje odgovornosti biti mjerodavan onaj objekat koji je uinilac imao u svojoj predstavi, jer se on od stvarno povrijeenog objekta razlikuje u pogledu onih osobina koje predstavljaju obiljeje krivinog djela (v. i Komentar KZJ, str. 98; Bai I, str. 261.). Meutim, ako se zabluda odnosi na objekat koji se meusobno ne razlikuje po nekoj osobenosti koja predstavlja obiljeje krivinog djela, odnosno kada stvarno povrijeeni objekat ima jednak znaaj kao i onaj koji je uinilac imao u vidu, takva zabluda je krivinopravno irelevantna. Ovdje su oba objekta, zamiljeni i povrijeeni odnosno realizovani, jednako krivinopravno zatieni i uinioeva zabluda nije od takvog krivinopravnog znaaja da bi vodila promjeni kvalifikacije djela. Ovdje e se stoga raditi o umiljaju bez obzira na pogrenu predstavu o objektu radnje, ako data okolnost nije posebno oznaena kao obiljeje djela. Kao primjeri ove zablude u literaturi se najee navodi lienje ivota pogrene osobe zbog zamjene identiteta, ili kraa stvari drugog kvaliteta ili svojstva od zamiljenog i sl. Rije je dakle o zabluda koja se odnosi na okolnost koja nije sastavni dio zakonskog bia krivinog djela, pa i uz takvu njegovu pogrenu predstavu o objektu djela, on je imao ispravnu predstavu o svim obiljejima krivinog djela, pa stoga postojea zabluda uinioevu odgovornost za uinjeno djelo ne ugroava. Zabluda o kauzalitetu u svojoj osnovi spada u zablude o biu krivinog djela jer se radi o elementu djela i stoga svijest kod umiljaj treba da obuhvati i taj elemenat. Ova zabluda postoji kod uinioca koji je odvijanje radnje, odnosno kauzalnog toka zamislio na jedan nain a to se dogodilo na drugi nain, tj. posljedica je prouzrokovana na drukiji nain nego to je uinilac zamislio; predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. Za ocjenu krivinopravnog znaaja ove zablude mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. S obzirom da nije mogue uvijek sagledati kauzalni tok u svim 232

detaljima i pojedinostima, zabluda e biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od zamiljenog kauzalnog toka. Tako npr. uinilac je radi ubistva bacio rtvu s mosta u vodu da se utopi, ali je rtva umrla prije radi sranog udara i sl. Ovdje su odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umiljajna odgovornost ostaje. Dakle, tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi e se o zabludi koja je od znaaja i koja iskljuuje umiljaj u odnosu na posljedicu. Poseban sluaj zablude o kauzalitetu predstavljaju sluajevi kada uinilac misli da je posljedicu prouzrokovao jednom radnjom, a zapravo je to uinio drugom, naknadnom radnjom (dolus generalis); tako npr. uinilac mislei da je kod rtve koju je davio i udarao smrt ve nastupila, baca je u vodu da bi prikrio djelo i tek tada smrt nastupa utapanjem. Prema jednima, ovdje se radi o nebitnom odstupanju, jer je druga radnja samo dio cjelokupne radnje izvrenja i ostvarena posljedica je u okvirima cijelog dogaaja i kao takva predvidiva, pa stoga ovdje ostaje odgovornost za umiljajno djelo. Drugi zastupaju stav da se u ovakvim situacijama radi o dvije radnje i dva djela, pokuaju ubistva u sticaju (eventualno) sa nehatnim ubistvom. Promaeni udarac, aberacije (aberatio ictus sive impetus) su veoma sline zabludama o kauzalitetu i postoje kada uinilac nije prouzrokovao posljedicu na eljenom nego na nekom drugom objektu. Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi, ve je u pitanju devijacija u izvoenju radnje, skretanju udarca, pogrenom smjeru radnje radi toga to je loe izvedena pa je stoga promaila eljeni cilj. Npr. uinilac je u namjeri ubistva bacio kamen na komiju u vrtu, ali je pogodio njegovu suprugu pored njega; pucao je na jedno lice a pogodio drugo; supruga je htjela otrovati mua, ali je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice; (aberacije s objektom iste vrijednosti); ili, uinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom razliite vrijednosti). Prema pretenom shvatanju u ovakvim sluajevima postoji idealni sticaj pokuaja eljenog krivinog djela i nehatnog krivinog djela stvarno izvrenog prema drugom objektu. (v. Komentar KZJ, str. 99.; Staji-Srzenti-Lazarevi, str. 281.; Bai I, str. 262., itd.; u tom smislu VS RH, I K-1275/92, v. Rjenik, str. 11.). Smatra se da ono vie odgovara prirodi ovakvih sluajeva, posebno onda kada izmeu objekata postoje odreene razlike u pogledu osobenosti koje imaju znaaj obiljeja krivinog djela. Valja ipak upozoriti da, se u zavisnosti od sluaja, treba ispitati da li je uinilac doputao mogunost da pogodi drugo lice, to se raspravlja po pravilima alternativnog umiljaja (dolus alternativus). Ako je on s tim raunao, tada se nee raditi o aberatio ictus-u. Sudska praksa:
Putativna nuna odbrana kao oblik stvarne zablude (zablude o okolnostima koje iskljuuju protivpravnost) moe se priznati samo ako bi poinitelj, uz pretpostavku da je njegova predodba ispravna, imao pravo na nunu odbranu. Poinitelju koji pogreno smatra da postoji istodobni protupravni napad ne mogu se, prema tome, priznati vea prava, nego prema poinitelju koji bi se zaista naao u ovako zamiljenoj situaciji. Pravo na nunu odbranu postoji samo ako postoji istodobni napad, pa e se i putativna nuna odbrana moi

233

priznati samo ako poinitelj pogreno smatra da protiv njega postoji istodobni protupravni napad. VS RH, K-931/93. od 16.11. 1994., Bilten 19/94. Kada je optueni neovlaeno drao eksploziv, ne moe se pozivati da je bio u stvarnoj zabludi da dri eksploziv velike razorne moi, s obzirom da je bio neposredni uesnik ratnih dogaanja i da je znao da se radi o plastinom eksplozivu. Presuda VSS, K.1336/99 od 20. 04. 2000. Pravilno je prvostupanjski sud zakljuio da se radi o krivinom djelu nehatnog prouzrokovanja smrti iz l. 37., a ne o krivinom djelu ubojstva iz l. 34. st. 1. KZRH, jer pogrena predodba optuenika da je oteenik napada, u situaciji kad je on objektivno mogao poduzeti radnje kako bi u mraku prepoznao oteenika, npr. paljenjem svjetala, a to nije uinio, rezultat je njegove zablude iz nehata, a ne umiljajnog postupanja da oteenika lii ivota. Okruni sud u Bjelovaru, K65/92, od 26.06.1992. Ako sud nae da je optueni bio u stvarnoj zabludi, mora se pozvati na zakonsku odredbu i opredeliti da li je zabluda postojala samo za tei oblik krivinog dela ili za delo u celini. Reenje VSS K. 2095/98 od 31.05. 2000. Ne moe se pozivati okrivljeni da nije bio svestan da ini zabranjeno delo, da je dobijanje orunog lista za puku samo formalnost s obzirom da je puka registrovana na ime njegovog pokojnog oca i da je on po reenju suda nasledio tu puku, kada je sa istom bio zateen da je nosi u lovitu. Presuda Okrunog suda u Beogradu K.1087/00 od 28.06. 2000. Prvostepeni je sud optuenika oglasio krivim to je prisilio na obljubu oteenicu staru 13 godina te izvrio krivino djelo obljube s djetetom iz l. 87. st. 3. KZH. Sud, meutim, nije niim obrazloio da li je optuenikov umiljaj obuhvatio obiljeje "dijete", tj. da li je optuenik bio svjestan da je oteenica dijete ili je barem dopustio tu mogunost i uprkos tome htio s njome obljubu. Ako bi se optuenik nalazio u stvarnoj zabludi u pogledu navedenog obiljeja, mogao bi odgovarati samo zbog krivinog djela silovanja iz l. 83. st. 1. KZH. Kako, dakle, u prvostepenoj presudi nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama, uinjenja je bitna povreda odredaba krivinog postupka iz l. 364. st. 1. t. 11. ZKP. VS RH, I. K-547/91. od 28.8. 1991.

Pravna zabluda lan 38. Uinilac krivinog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno, moe se blae kazniti ili osloboditi od kazne. 234

Pravna zabluda (lat. error iuris) u krivinopravnom smislu predstavlja pogrenu predstavu uinoca o zabranjenosti krivinog djela, odnosno njegovoj protivpravnosti. Radi se o situacijama kada uinilac pogreno dri da ono to ini nije pravno zabranjeno, on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom sluaju morao da potuje. Za razliku od stvarne zablude kod koje uinilac nije svjestan onoga to ini, kod pravne zablude on je toga svjestan, ali ne zna da je to to radi pravno nedoputeno odnosno propisano kao krivino djelo. Kod stvarne zablude uinilac nije svjestan svog ponaanja, ne zna ta ini, jer da je svjestan ta uistinu ini ne bi to inio, a kod pravne zablude on zna ta radi, ali pogreno ocjenjuje pravnu doputenost toga to ini, ne zna da je to djelo pravno zabranjeno. Tako npr. ako uinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodnikog odnosa, postoji stvarna zabluda, a ako takva svijest postoji, ali uinilac smatra da to nije zabranjeno, rije je o pravnoj zabludi; ili uinilac vri obljubu sa djetetom znajui da ono nije navrilo 14 godina starosti, ali ne zna da je to pravno zabranjeno. U svakom sluaju kod uinioca krivinog djela u pravnoj zabludi nedostaje svijest o nedoputenosti djela, pri emu je mogue da on nije svjestan norme koja se odnosi na dato djelo ili je pogreno razumije. Ovo su sluajevi pravne zablude koji se u krivinopravnoj literaturi esto nazivaju direktnom pravnom zabludom, jer se zasnivaju na pogrenom uvjerenju uinioca o doputenosti njegovog djela. Osim ove, postoji i drugi sluaj pravne zablude koji se sastoji u pogrenoj predstavi o nekom od razloga iskljuenja protivpravnosti, a koja se naziva indirektnom pravnom zabludom.4 Ovdje je uinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela, ali on pogreno procjenjuje da u datom sluaju postoji posebna norma koja njegovo ponaanje ini doputenim, ili pogreno dri da postoji neki osnov iskljuenja protivpravnosti, ali kojeg pravni poredak ne priznaje, a to on ne zna, odnosno pogreno shvata granice jednog inae pravno priznatog razloga za iskljuenja protivpravnosti. Npr. uinilac smatra da je vrenje ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva doputeno ukoliko ga vri po nareenju pretpostavljenog; slubeno lice pogreno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga ini po nareenju pretpostavljenog; uinilac misli da eutanazija njegovo djelo ini doputenim ili u istom smislu ocjenjuje pristanak oteenog ili neopravdano proiruje njegovo dejstvo; neko misli da kao stariji moe primjenjivati disciplinske mjere kanjavanja prema djeci svojih roaka, pa ih na odreeno vrijeme zatvara i sl. Iz navedenog proizilazi da se kod stvarne zablude pogrena predstava odnosi na injeninu, materijalnu osnovu na kojoj se temelji krivino djelo, a kod pravne je rije o zabludi u odnosu na doputenost djela. Stvarna zabluda, bez obzira da li se ona odnosi na obiljeja bia djela ili okolnosti van bia djela, predstavlja nepostojanje svijesti ili postojanje pogrene svijesti o postojanju tih
4

Uenje o ove dvije vrste pravne zablude potie iz njemake krivinopravne nauke, koja takvu podjelu opravdava jer, iako se radi o pravnim zabludama, ipak meu njima postoje razlike u pogledu onoga u odnosu na to uinilac ima pogrenu predstavu, o emu svakako sud treba da vodi rauna pri procjeni njenog krivinopravnog znaaja. Vid. H.H. Jescheck, Lehrbuch des Straftrechts, All. Teil, IV. izd., str. 342; Wessels, J., Beulke, W., Strafrechts, All. Teil, 1999, str. 140-141; up. i Bai I, str. 267, Stojanovi, str. 179, 180.

235

okolnosti. Kod pravne zablude uinilac nije svjestan da je njegovo ponaanje predvieno kao krivino djelo (prva zabluda), ili, iako je svjestan postojanja svih okolnosti, ali pogreno misli da te okolnosti imaju znaaj osnova koji iskljuuje protivpravnost njegovog djela, on pogreno cijeni i shvata domaaj tog inae pravno priznatog razloga za iskljuenje protivpravnosti (druga zabluda). Kao to je ve naglaeno, uinilac kod stvarne zablude ne zna to radi, a kod pravne zablude ne zna da ono to radi ne smije raditi. U starijoj teoriji i zakonodavstvu pravnoj zabludi se nije pridavalo posebno znaenje i pri procjeni njenog znaaja polazilo se od naela error iuris nocet, tj. da nepoznavanje zakona trpi onaj ko ga ne poznaje odnosno da njegovo nepoznavanje nikoga ne izvinjava, opravdava - ignorantia legis non excusat. Rjeenje iz l. 38. u osnovi se zasniva na ovim principima, to je u novije vrijeme mnogo kritikovano i veina savremenih evropskih krivinih zakonodavstava navedeno rjeenje je napustilo, jer je u suprotnosti sa naelom krivice ili krivnje za ije postojanje se zahtijeva svijest o protivpravnosti.5 Ovo stanovite kao to je poznato zasniva se na psiholoko-normativnoj ili normativnoj teoriji vinosti ili krivnje prema kojoj je u ovakvim situacijama iskljuena krivina odgovornost. Prema rjeenju koje je statuirano u l. 38. pravna zabluda nema ekskulpirajue znaenje6, to ukazuje da je nae zakonodavstvo jo i sada na liniji psiholokih teorija o vinosti ili krivnji, prema kojima svijest o protivpravnosti djela nije od znaaja za postojanje njegove krivine odgovornosti. Stoga, nepostojanje svijesti o protivpravnosti odnosno zabranjenosti krivinog djela, o kojoj je rije kod pravne zablude, ne utie na postojanje njegove krivine odgovornosti. Ovo potvruje da pravna zabluda kao malo koji institut najbolje pokazuje u kojoj mjeri se u krivinom zakonodavstvu i praksi jednog drutva ostvaruje princip subjektivne odgovornosti, kao jedno od osnovnih naela savremenog krivinog prava. U sve razvijenijem, a posebno nestabilnom i nesreenom pravnom sistemu, neodriva je ranije isticana pretpostavka opte poznatosti svih propisa, pa je stoga naprijed navedeno naelo error iuris nocet opravdano napueno u gotovo svim evropskim zemljama, jer je ovu zabludu u onim sluajevima u kojima se ona nije mogla izbjei, neophodno uvaavati. Prema odredbi l. 38. pravna zabluda proizvodi krivinopravne uinke ili dejstvo samo u segmentu kanjavanja, jer se predvia mogunost ublaavanja ili osloboenja od kazne. Meutim, takvu mogunost sud moe koristiti samo pod uslovom da je uinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga. S obzirom da u tom smislu zakon ne daje nikakve kriterije, ostaje da ga sud rjeava u svakom konkretnom sluaju, pri emu e biti potrebno procjenjivati sve objektivne i
5

I krivini zakoni bivih jugoslovenskih republika, osim KZ Srbije, su prihvatili novu koncepciju pravne zablude, prema kojoj ova zabluda iz opravdanih razloga iskljuuje krivinu odgovornost, odnosno krivicu. U tom smislu l. 17. KZ Makedonije, l. 21. KZ Slovenije, l. 46. KZ RH, kao i l. 19. KZ Crne Gore, koji je na snazi od 1. aprila 2004. godine. Jedino KZ Crne Gore ne sadri i odredbe prema kojoj se u sluaju otklonjive zablude uinilac moe blae kazniti. 6 Jedino u sluajevima kada je protivpravnost bitno obiljeje krivinog djela, pravna zabluda je u svom dejstvu izjednaena sa stvarnom zabludom o biu krivinog djela i iskljuuje umiljaj, radi ega se prema nekim autorima takvi sluajevi zablude smatraju stvarnom zabludom (tako npr. orevi, Komentar, str. 91.).

236

subjektivne okolnosti, to e svakako u velikoj mjeri zavisiti od samog krivinog djela, ali i od uinioca odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu. U tom smislu je potrebno prvo imati u vidu razliku izmeu otklonjive i neotklonjive pravne zablude. Pravna zabluda je otklonjiva u onim sluajevima ako je uinilac prema okolnostima tempore criminis mogao da zna da je djelo koje ini zabranjeno, dok e biti neotklonjiva ako uinilac nije mogao da izbjegne zabludu u kojoj se nalazio, dakle, kada uinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedoputeno. Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi, osnovno polazite je karakter krivinog djela koje je u pitanju. Ako je rije o krivinim djelima koja ulaze u kategoriju djela ija je neprihvatljivost oigledna, odnosno za koja je oigledno i opte poznato da imaju protivdrutveni karakter (delicta per se), onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga, odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude, svakako moraju biti veoma strogi. Kod nekih od njih kao to je npr. ubistvo, silovanje, razbojnitvo i slina djela praktino je iskljuena mogunost postojanja pravne zablude. Rije je o tzv., prirodnim krivinim djelima koja obuhvataju takva ponaanja koja su drutveno nevaljala sama po sebi (mala in se) i koja kao takva predstavljaju nedoputena ponaanja u gotovo svim drutvima i svim istorijskim etapama; ona ne predstavljaju povrede samo pravnog poretka, ve i osnovnih moralnih naela koja predstavljaju opte civilizacijske vrijednosti i stoga nije teko spoznati njihovu nevrijednost, neprihvatljivost. Radi se o opteprihvaenim vrijednostima pravnog poretka, pa svako pa i poinilac, lako moe imati predstavu o neprihvatljivost takvog postupka, njegovoj protivpravnosti. Prema tome jasno je da e pravna zabluda dolaziti u obzir prvenstveno kod delikata iz druge kategorije ili mala prohibita kod kojih su kriteriji ocjene opravdanosti drugaiji i oni se temelje u najveoj mjeri na okolnostima konkretne situacije, samom djelu i uiniocu i njegovim svojstvima. Ovdje se radi o djelima ija neprihvatljivost nije tako oigledna i kod kojih drutvena nevrijednost i kriminalnost nije tako izrazita, spoznaja njihova neprava ne proizilazi iz suprotnosti djela sa elementarnim moralnim normama, pa stoga ona nisu lako prepoznatljiva. Radi toga se u takvim sluajevima polazi od niza okolnosti date situacije, ukljuujui posebno svojstva samog uinioca, njegovo zvanje i zanimanje, odnos uinioca prema djelu i sl. U tom pogledu moe se rei da je zabluda izvinjavajua, opravdavajua samo ako je, s obzirom na sve okolnosti date situacije, njegovo ponaanje bilo savjesno, tj. ako bi pod istim okolnostima u takvu zabludu upao svaki razuman i savjestan ovjek (Bai I, str. 268). Zabluda e se tretirati otklonjivom i skrivljenom, odnosno ona se nee moi smatrati zabludom iz opravdanih razloga, ako se radi o uiniocu koji, s obzirom na sve okolnosti sluaja i svoja svojstva, nije pokazao potrebnu i dunu mjeru opreza kako bi uvidio zabranjenost svog djela. Kako stepen opravdanosti razloga zbog kojih se uinilac moe nalaziti u pravnoj zabludi moe biti vei ili manji, zakon je dao mogunost sudu da sam cijeni da li e kaznu uiniocu ublaiti ili e ga osloboditi od kazne. Od ocjene suda zavisi da li e izabrati jednu ili drugu mogunost. Postoji i stanovite, koje polazi od normativne teorije vinosti, da se u sluaju postojanja neotklonjive pravne 237

zablude, odredba iz l. 38. treba tumaiti tako da je osloboenje od kazne obavezno, to je prema postojeoj zakonskoj ekspresiji neosnovano (u tom smislu se izjanjava i Stojanovi, Komentar, str. 44.). Prema jednima odredba l. 38. ne obuhvata i otklonjivu pravnu zabludu, pa je stoga sudovi ne bi mogli uzimati u obzir u smislu ove odredbe (takav stav zastupa npr. orevi u Komentaru KZJ, str. 102.), dok opet drugi smatraju da se ova odredba izuzetno odnosi i na ovu zabludu (tako se izjanjava Stojanovi, Komentar, str. 44.). Sudska praksa:
Optueniku, ljevau crkvenih zvona, stavljeno je na teret da je sa zvonika crkve bacio zvono i unitio ga te na taj nain poinio k.d. oteenja, unitenja i nedoputenog izvoza spomenika crkvene kulture i zatienih objekata prirode iz l. 201. st. 1. KZH, jer su i crkva i zvono imali status spomenika kulture. Okrivljenik je tako postupao sukladno s ugovorom to ga je sklopio s crkvenim odborom, prema kome se obvezao da e izraditi nova zvona, dok mu je crkveni odbor ustupio stara. Okrivljenik je znao da je zvono spomenik kulture jer je na njemu bilo nekoliko neogotikih reljefa, pa je iskljuena zabluda o biu djela. On je, meutim, pogreno uzeo da pristanak crkvenog odbora kao imatelja spomenika kulture iskljuuje protupravnost. To bi se moglo prihvatiti da se radilo o k.d. oteenja tue stvari, ali ne i glede k. d. koje je okrivljeniku stavljeno na teret. Okrivljenik je, prema tome, neosnovano proirio granice pristanka oteenika kao priznatog razloga iskljuenja protupravnosti i nalazio se u (neskrivljenoj) indirektnoj zabludi o protupravnosti. Okruni sud u Bjelovaru, K-129/81, Kramari, Sudska praksa, Zagreb, 1998, str. 529. Ne moe se okrivljeni pozivati na pravnu zabludu i sud ga na osnovu l. 44. KZJ osloboditi od kazne za neovlaeno noenje pitolja poto je sa sobom imao oruni list Republike Srpske Krajine i to je iveo due vreme u inostranstvu. Presuda Okrunog suda u Beogradu K. 589/94 od 1.06. 1994. U vezi sa potrebnim odobrenjem odbrana okrivljenih se ne moe svesti na to da oni nisu znali za neophodnost odobrenja. Sud je ocenio tezu odbrane okrivljenog da se on nalazio u pravnoj zabludi, da naime nije znao da je to to ini zabranjeno, te da je odobrenje potrebno imajui pre svega u vidu navode okrivljenog da je bio u optini gde se interesovao za organizovanje igara na sreu te da su mu upravo tamo rekli da dozvolu ne izdaju te da je ova okolnost uprkos njegovim navodima da je znao da to svi rade kao i okolnosti da je njegovo preduzee registrovano samo za proizvodnju aparata za zabavne igre i servisiranje istih, dovelo sud do nesumnjivog zakljuka da okrivljeni nije bio u neotklonjivoj pravnoj zabludi da ini neto to je zabranjeno. Presuda Drugog optinskog suda u Beogradu, K. 983/94 od 10.03. 1995. godine, Sudska praksa, 10-11/95, str. 59.

238

Optuenik je kao potar neovlateno u dostavnoj knjizi za preporuenu potu potpisao primatelja, iako je poiljku predao treoj osobi i zamolio je da ju preda primatelju. Na taj nain napravio je lanu ispravu, a kako se radi o slubenoj knjizi koja se mora voditi na temelju zakona, poinio je k.d. krivotvorenja isprave iz l. 212. st. 2. KZH. Neosnovano prvostupanjski sud uzima da je optuenik bio u pravnoj zabludi iz opravdanih razloga i neosnovano ga zbog toga oslobaa kazne. Optuenik je kao iskusan potar znao da je takvo postupanje zabranjeno, bez obzira na to to je u njegovoj poti bio obiaj da se na taj nain raznosi pota u selo primatelja zato to je ono bilo udaljeno oko 56 km od pote i to je cesta do njega bila loa. Stoga je valjalo preinaiti prvostupanjsku presudu i umjesto osloboenja od kazne izrei optueniku uvjetnu osudu. Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-469/89 od 7.12. 1989.

239

VII - GLAVA SEDMA - KAZNE


Literatura: Lazarevi, Lj., (1997), Krivine sankcije institucionalnog karaktera i predstojea reforma jugoslovenskog krivinog zakonodavstva, JRKK, 1/1997, str. 3-22; ejovi, B., (1989), Sistem krivinih sankcija i budui razvoj jugoslovenskog krivinog zakonodavstva, JRKK, 4/1989, str. 3553; orevi, M., Dualitet i unifikacija kazni lienja slobode, JRKK, 3/1972; Lazarevi, Lj. (1989), Osnovi i pravci budueg razvoja jugoslovenskog materijalnog kaznenog zakonodavstva, JRKK, 4/1989, (sankcije, str. 20-24); Lazarevi, D.,(1974), Kratkotrajne kazne zatvora, Beograd, 1974.; Babi, M., (1997), Alternativne krivine sankcije, JRKK, 2-3/1997, str. 43-73; Lejins,P.P.,(1976), Kazna lienja slobode u svetlu savremenih teorija u kriminologiji, JRKK, 2/76, str. 165-170; Babi, M.(1997), Novo krivino zakonodavstvo Republike Slovenije, GPFBL, XX-XXI/97, str. 148-179; Mrvi-Petrovi, N./ orevi, ., Mo i nemo kazne, Beograd, 1998; Babi, M. (1997), Kriza politike suzbijanja kriminaliteta, Aktuelnosti 3/1997, str. 53-63; Lazarevi, Lj., (1969), Kazne i mere bezbednosti u krivinom pravu, JKKK, Beograd, 1969; Ignjatovi, ., Dugotrajne kazne zatvora, Pravni ivot, br. 9/2003, str. 525-538; Babi, M., (2003), Osvrt na neka rjeenja KZ BiH, Pravni savjetnik, 6/2003, str 20-28; Jankovi, I., (1985), Smrt u prisustvu vlasti (Smrtna kazna u Jugoslaviji i svetu), Beograd, 1985; Roxin, C., Prilog novijem razvoju kriminalne politike, JRKK, 4/90, str. 3-13; Bai, F., (1995), Nacrt Kaznenog zakonika RH Kritike primjedbe na opi dio, HLJKP, 2/1995, str. 311-344; Novoselec, P., (1989), Sistem sankcija, alternative kazni zatvora i ljudska prava, publikacija Prava oveka i savremena kretanja u kriminalnoj politici, IKSI, Beograd, 1989, Roxin, C., (1998), Da li krivino pravo ima budunost, JRKK, 3/1998, str. 3-20; Tomi, M., Babi, M., (1986), Savremeni pogledi na smrtnu kaznu, Godinjak PF u Banjaluci, X/1986, str. 83-93.; Veovi, M., (1985), Prilog rjeavanja pitanja regulisanja novane kane u naem krivinom zakonodavstvu, GPFS, XXXII, Sarajevo, 1985; Fati, A., (1995), Kazna kao metafora, Beograd, 1995; Pihler, S., (1975), Svrha kazne u jugoslovenskom krivinom pravu, Penologija, 2/1975, str. 5; Bai, F. (1997), Marginalije uz novi Kazneni zakon (opio dio), HLJKPP, 2/1997, 427-428.; Novoselc, P.,(2003), Temeljne crte novele Kaznenog zakona od 9. srpnja 2003., HLJKPP, 2/2003, str. 263-306; Marjanovi, .,(1991), O mogunosti unifikacije krivinih sankcija, Publikacija: Reforma Opteg dela KZ SFRJ i savremene tendencije u jugoslovenskom krivinom pravu, IKSI, Beograd, 1991, str. 10.1-10.10; . Ignjatovi, Savremeni oblici zamene kazne zatvora, P, 9/1996; Markovi, I., (2004), Kritiki osvrt na regulativu novih krivinopravnih mjera-rad za opte dobro na slobodi i novi model novane kazne, PS, 7-8/2004, str. 20-30; Lazarevi, Lj. (1996), Izmene i dopune u odnosu na sistem sankcija, publikacija: Novo jugloslovensko krivino zakonodavstvo, Beograd, UKPK; Gruba, M., Telesne kazne u Srbiji (1804-1873), Beograd, 2004; eparovi, Z., Krivine sankcije i izmjene u KZ SFRJ, JRKK, 2-3/85; Vidovi,V., Kazna lienja slobode, Banja Luka, 1981; str. 95; J. iri, Novana kazna-neki aktuleni problemi u praski naih sudova, publikacija Utvrivanje injeninog stanja, izricanje i izvrenje krivinih sankcija, IKSI, Beograd, 1989; Nikoli, R., O nekim neadekvatnim rjeenjima i pravnim prazninama u krivinom zakonodavstvu BiH, Materijali, Neum 2004; Mrevi, Z., Kazna konfiskacije imovine i organizovni kriminal, JRKK, 1/93, str. ; Tomi, M., Smrtna kazna, Banjaluka, 1985; Kambovski, V., Kazneno-pravnata reforma pred predizvicite na XXI vek, Skopje, 2002; Grozdani, V. Sistem sankcija u Nacrtu novog hrvatskog Kaznenog zakonika, HLJKPP 1/1994, str. 49-62; Kurtovi, A., Novosti u podruju kaznenih sankcija prema prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona u: Bai i dr. Konaan prijedlog Zakona o izmjenama o dopunama KZ, Zagreb 2003, str. 37-57; Svedrovi, M., Trea radionica: Novosti na podruju kaznenopravnih sankcija HLJKPP, 1/1998, str. 169-181; Tomi, M., (1985), Smrtna kazna u krivinom pravu, Banjaluka, 1985; Grozdani, V., (2000), Kazne, nova rjeenja u Kaznenom zakonu i njihova provedba u sudskoj praksi, HLJKPP, 2/2000, str. 327-247; Svedrovi, M.,(2003), Kriminalnopolitika opravdanost promjena kaznenih sankcija s osvrtom na uvoenje doivotnog zatvora i na sustav izricanja kazne, HLJKPP, 2/2003, str. 341-428; Kos, D., (2003), Institut ublaavanja kazne u procesu njezine individualizacije, HLJKPP, 2/2003, str. 429-448; Jovanovi,S., (2003), Mogui pravci preispitivanja instituta uslovnog otpusta (s osvrtom na francusko reenje), Temide, 3/2003, str. 21-26; ukovi, M. (1971), Uslovni otpust, Beograd, IKSI; Deli, N. (1996), Uslovni otpust u kontekstu novih ideja koje se odnose na izvrenje krivinih sankcija, Publikacija: Teorijski i praktini problemi

240

krivinih sankcija, Beograd, (IKSI); Veovi, M., (1989), Komparativni prikaz alternativa kazne zatvora u francuskom i engleskom krivinom pravu, Pravna misao, 5-6/89, str. 31-42; Gomien, D., (1996), Kratki vodi kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, BCLJP, Beograd, 1996.

I pored odreenih nastojanja da se klasina kazna zamijeni nekim drugim krivinim mjerama, ona se jo i danas smatra kljunim sredstvom za suzbijanje kriminaliteta. Dananje krivino pravo je nezamislivo bez krivine sankcije tipa kazne, ona je jo i sada nezaobilazno sredstvo odbrane drutva od kriminaliteta, zatite vanih zajednikih i individualnih dobara od opasnih vidova kriminaliteta. Kao to je kriminalitet konstantan fenomen ljudskog drutva, samim tim je i kazna nezaobilazno sredstvo reakcije drutva na kriminalitet. U sistemu kazni i krivinih sankcija uopte, ona zauzima najznaajnije mjesto, naroito kada su u pitanju teka krivina djela, djela sa elementima nasilja, terorizam, kao i djela organizovanog kriminaliteta. Po svojoj sutini kazna je prinudno oduzimanje ili ograniavanje prava i sloboda, ali ona istovremeno predstavlja i optu moralnu osudu i drutvenoetiki prekor koji drutvo upuuje uiniocu zbog uinjenog krivinog djela. Njome se izraava javno neodobravanje takvog ponaanja; sud o tetnosti i neprihvatljivost uinjenog djela; opomena uiniocu koji je prekrio pravila zajednikog ivljenja i upozorenje svim drugima da to ne ine. Kazna je dakle prisilna mjera kojom drutvo reaguje prema onima koji ne potuju pravni poredak, pravila zajednikog ivljenja u ureenim ljudskim zajednicama. U tome se i nalazi njeno opravdanje, osnov njene primjene i kanjavanja; ona je izraz ovjekove potrebe da osigura svoju normalnu egzistenciju u takvim zajednicama. Kazna je u funkciji obezbjeenja normalnog odvijanja drutvenog razvoja i meuljudskih odnosa. Prema tome, kazna predstavlja neizbjeno sredstvo za odravanje i zatitu jednog drutva i njegovih vrijednosti i kao takva pokazuje se nunom i korisnom sve dok drutvo ne smisli neke bolje i modernom ovjeku primjerenije mehanizme svoje zatite od kriminalnih ponaanja. Oblici i praksa kanjavanja su se vremenom mijenjali i uvijek su bili u funkciji odreenog vremena i sredine, vladajuih moralnih, filozofskih i politikih shvatanja jednog drutva. Stoga je kazna izraz socijalne i kulturne strukture, dravnog i pravnog sistema datog drutva. U tom pogledu je ovu mjeru nuno dovoditi u vezi sa stanjem u kojem se u ovom trenutku nalazi nae drutvo. Naime, raspad prethodne dravne zajednice doveo je istovremeno i do raspada ukupnog vrijednosnog sistema koji je uslijedio sa velikim drutvenim promjenama nakon devedesetih godina. Na nivou cjelokupnog drutva dolo je do znaajnog opadanja pravne svijesti i pravne kulture; postojei kontrolni mehanizmi kriminaliteta a time i efikasnost krivinopravne zatite su u znatnoj mjeri oslabili; dravni organi pa i pravosue djelovali su ponekad neorganizovano i nedosljedno. Takvo stanje generisalo je, pored klasinih oblika kriminaliteta, i ekspanziju novih formi tzv., tranzicijskog kriminaliteta koji opasno ugroava ovjekovu sigurnost i njegova prava i dovodi u pitanje uspjeno ostvarivanje garantivne funkcije krivinog prava. Prelaz na trinu privredu i otvoreno trite znaio je istovremeno i otvorenost za organizovani, ekonomski i finansijski kriminal, pranje novca, kriminal u okviru 241

meunarodnih finansijskih transakcija, korupciju i kriminal u privrednim i dravnim strukturama, utaje poreza, razliite oblike verca i sl. Takva slika drutva stvorila je kod graana nepovjerenje u vladavinu prava, dravu i njene mogunosti da efikasno vri svoju funkciju obezbjeenja funkcionisanja pravnog poretka. Takvo stanje u kojem se nalazi nae drutvo, legitimie kanjavanje i kaznu kao neizbjean nain i sredstvo zatite drutva, reafirmaciju povjerenja graana u zajedniko i civilizovano ivljenje. Propisivanja i izricanje kazne zatvora ipak je limitirano odreenim naelima savremenog krivinog prava, kao to je naelo krivice ili krivnje, naelo legaliteta i legitimiteta, naelo pravednosti, humanosti i dr. Naelo krivice predstavlja bitnu i opredjeljujuu odrednicu kazne i kanjavanja, pa e njena funkcija biti ispunjena samo pod uslovom da je zasnovana na krivici uinioca. Kazna je pravedna samo ako je proporcionalna teini izvrenog krivinog djela i srazmjerna stepenu krivice uinioca. Ovo naelo predstavlja osnovni kriminalnopolitiki postulat svakog demokratskog krivinog prava. Ako bi se odgovornost uinioca i njegovo kanjavanje kretali van okvira izvrenog krivinog djela i njegove krivice, onda bi se nuno ulo u vode samovolje i arbitrernosti, to je uvod u drutvenu dezorganizaciju koja je svojstvena totalitarnim sistemima. Isto tako, iz supsidijarne prirode krivinog prava kao sredstva ultima ratio u zatiti pravnih dobara, proizilazi i restriktivna primjena kazne i drugih krivinih sankcija odnosnao ogranienje u primjeni krivinopravne represije. Ona je legitimno sredstvo samo kada je nuna, tj. ako na drugi nain nije mogue obezbijediti odranje pravnozatienih vrijednosti. Pored ovog, neophodno je da kazna sadri i humanu komponentu, tj. da se primjenjuje uz puno potovanje linosti i ljudskog dostojanstva uinioca krivinog djela i uz ograniavanje prava samo u mjeri i granicama nunim za ostvarenje svrhe kazne. Pri njenoj primjeni i/ili izvrenju ne smiju se primjenjivati postupci muenja, neovjenog i poniavajueg postupanja.1 Na kazneni sistem obuhvata kaznu zatvora i novanu kaznu, koje se mogu izrei krivino odgovornim punoljetnim uiniocima. Pod odreenim uslovima predvienim u Glavi X, moe se krivino odgovornim starijim maloljetnicima, izrei i kazna maloljetnikog zatvora, koja po svojoj svrsi, prirodi i nainu izvrenja predstavlja posebnu krivinu sankciju. Iako je kazna dugotrajnog zatvora zauzela mjesto smrtne kazne, a donekle i fiksno postavljene kazne zatvora od 20 godina iz prijanjeg zakonodavstva, zakon je ne tretira kao posebnu vrstu kazne lienja slobode, ve samo kao kaznu zatvora u duem trajanju. U stvari, zakonodavac je trajanje kazne zatvora podigao na 45 godina, pa smo na taj nain dobili jedinstvenu kaznu lienja slobode sa veoma iroko postavljenim kaznenim okvirom od 30 dana do 45 godina (v. komentar uz l. 42.). Ovako postavljen kazneni okvir nije daleko od neodreenih kazni i kao takav on je u suprotnosti sa naelom odreenosti kazne.

V. infra, komentar uz l.107.; v. i l. 3. i 4. EKLJP, kao i l. 2. Konvencije protiv muenja i drugih svirepih, nehumanih ili poniavajuih kazni ili postupaka; v. i Gomien, Kratki vodi kroz EKLJP, str. 15. 17.; takoe i Komentar KZJ, str. 167.).

242

Bitno je izmijenja i novana kazna koja se sve vie primjenjuje i mnogi je smatraju sankcijom budunosti. Pored klasinog modela novane kazne, uveden je novi model ove kazne koji se ve due vrijeme primjenjuje u mnogim evropskim zemljama, poznat kao sistem dnevnih iznosa ili dnevnih globa (dani-novana kazna) koji se pokazao prikladnijim i pravinijim, jer u veoj mjeri obezbjeuje ravnopravnost u kanjavanju uinilaca razliitog imovnog stanja. Na krivini zakon je dakle prihvatio mjeoviti sistem novane kazne koji poznaju neka, uglavnom skandinavska krivina zakonodavstva. Novina kod ove kazne je i naputanje njene prinudne naplate, odnosno njeno gotovo automatsko pretvaranje u tzv. supletorni ili supsidijarni zatvor. Dakle, najznaajnije izmjene u odnosu na ranije krivino zakonodavstvo je izostavljanje smrtne kazne iz sistema kazni i uvoenje kazne dugotrajnog zatvora, kao i novi model novane kazne koji je uveden kao osnovni sistem ove kazne. Svakako da znaajnu novinu predstavlja i uvoenje rada za opte dobro na slobodi, kao zamjene za ve izreenu kaznu zatvora do est mjeseci, dakle kao svojevrsne modifikacije izvrenja kratkih kazni zatvora. Rije je o mjeri koja je prihvaena u najveem broju dananjih evropskih zakonodavstva i po mnogima predstavlja najprogresivniju alternativnu krivinu sankciju. Kod kazne zatvora korigovane su njene granice, podignuta je i jedna i druga, minimum sa petnaest na trideset dana, a maksimum sa petnaest na dvadeset godina. Ove izmjene se uglavnom odobravaju, posebno podizanje minimuma, zbog poznatih tetnosti kratkih kazni zatvora. U sagledavanju naeg kaznenog sistema, ne smije se zaboraviti na sistem kazni predvien za pravna lica kao subjekte krivinog djela i krivine odgovornosti. Razumije se da je osnovna krivina sankcija koja se moe primjenjivati prema ovim licima novana kazna, ali su pored nje predviene i kazna oduzimanja imovine i kazna prestanka pravnog lica, koje im se pod odreenim uslovima mogu izricati (v. komentar uz l. 131.). Za promjene u oblasti drugih krivinih sankcija, posebno vaspitnih mjera, v. komentare uz poglavlja koja reguliu te sankcije. Svrha kanjavanja lan 39. Svrha kanjavanja je: a) da se izrazi drutvena osuda uinjenog krivinog djela; b) da se utie na uinioca da ubudue ne ini krivina djela; c) da se utie na ostale da ne ine krivina djela; d) i da se utie na svijest graana o pogibeljnosti krivinih djela i o pravednosti kanjavanja uinioca. U krivinom pravu od najranijeg vremena prisutan je problem osnova prava na kanjavanje i svrhe kazne. I danas je ovo pitanje najsporniji segment opte 243

problematike kanjavanja. O tome postoje dosta razliita shvatanja koja se temelje na osnovnim polazitima politike suzbijanja kriminaliteta u jednom drutvu, organizaciji i karakteru date drave, njene kulture, tradicije i dr. U tom pogledu u zadnja dva vijeka formirane su tri osnovne grupe teorija o svrsi kanjavanja: apsolutne, relativne i mjeovite teorije. Prema apsolutnim teorijama, koje su i najstarije, osnovni cilj kazne se sastoji u vraanju zla uiniocu zbog zla koje je on sam svojim djelom drugima nanio, kroz kaznu on treba da ispata za djelo koje je uinio. U tome se u osnovi i iscrpljuje smisao i svrha kanjavanja. U stvari ovako shvatanje kanjavanja pokazuje da kazna i nema neke posebne ciljeve i bez obzira da li se primjenjuje u ime boanske, moralne ili zakonske pravde, ona je uvijek sama sebi cilj. Relativne teorije polaze od toga da je kazna sredstvo za postizanje korisnih drutvenih ciljeva, odnosno da je svrha kanjavanja suzbijanje krivinih djela i prevencija. Iako se primjenjuje radi krivinog djela koje je uinjeno u prolosti, kanjava se prvenstveno radi toga da se ubudue ne bi inila krivina djela. Kazne se propisuju da bi se svi upozorili i zastraili, a primjenjuju da se dokae ozbiljnost prijetnje i da se taj strah potkrijepi odlunou drave da koristi krivinopravnu prinudu, te da se uinilac krivinog djela odvrati od daljeg kanjivog ponaanja. Stoga su relativne teorije u svojoj osnovi na pozicijama utilitaristikih shvatanja o svrsi kanjavanja. Mjeovite teorije polaze od shvatanja da svrha kanjavanja podrazumijeva i jedno i drugo i kao takve one predstavljaju neku sintezu apsolutnih i relativnih teorija. Ove teorije u razliitim varijantama su dominirajue u savremenom krivinom zakonodavstvu. One su u osnovi i naeg modela svrhe kanjavanja. Svrha kanjavanja u naem krivinom zakonodavstvu odreena je na dva naina. Zakon najprije u odredbi l. 6. odreuje optu svrhu svih krivinih sankcija a to je preventivni uticaj na druge da potuju pravni sistem i ne ine krivina djela, te spreavanje uinioca da ini krivina djela i podsticanje njegova prevaspitanja. Polazei od tako postavljenih optih okvira svrhe kanjavanja, zakon je u ovoj odredbi propisao samo svrhu kazne odnosno svrhu kanjavanja koja se sastoji u: a) izraavanju drutvene osude uinjenog krivinog djela; b) uticaju na uinioca da ubudue na ini krivina djela; c) uticaju na druge da ne ine krivina djela i d) uticaju na svijest graana o neprihvatljivosti i tetnosti krivinih djela i o pravednosti kanjavanja uinioca. Iz ovako postavljenih ciljeva kanjavanja moglo bi se zakljuiti da je na zakon svrhu kanjavanja naelno bazirao na relativnim preventivnim teorijama. Meutim, iako to izriito nije reeno, ipak je i retribucija sastavna komponenta kazne i kanjavanja u naem krivinom zakonodavstvu. To proizilazi iz same prirode kazne koja je osnovna, kljuna sankcija naeg kaznenog sistema. To znai da se na model svrhe kanjavanja u stvari temelji na mjeovitim teorijama o svrsi kanjavanja. Iako veina evropskih krivinih zakonodavstava ne odreuju izriito svrhu kanjavanja, jednoduna je ocjena u literaturi kod nas da je dobro to je na zakon prihvatio ili bolje rei zadrao ovakvo rjeenje. To je korisno jer predstavlja odreene putokaze sudu pri odmjeravanju kazne, s obzirom da na zakon primjenu mnogih instituta vezuje za ostvarivanje svrhe kanjavanja: odmjeravanje kazne, 244

ublaavanje i osloboenje od kazne, posebne sluajeve osloboenja od kazne, odmjeravanja kazne osuenim licima, primjenu vaspitnih mjera kod mlaih punoljetnih lica, itd. Na ovaj nain odreena svrha kanjavanja, objedinjuje u sebi ciljeve specijalne i generalne prevencije, koje se ostvaruju kaznom koja obuhvata dvije vrijednosti a to su retribucija i prevencija. Imajui u vidu ove vrijednosti, zakon je istako kao svrhu kanjavanja izraavanje drutvene osude zbog uinjenog krivinog djela i istovremeno uticaj na svijest graana o opasnosti i tetnosti krivinih djela i opravdanost kanjavanja uinioca. Ovim je izraena nova dimenzija svrhe kanjavanja koja se ponekad u literaturi oznaava kao tzv. pozitivna generalna prevencija. Ovo je jedan novi kvalitativni elemenat koji se posebno u novije vrijeme naglaava u okviru svrhe kanjavanja i smisao mu je da ve kroz samu osudu, izraavajui drutvenu nevrijednost djela, djeluje preventivno utiui na svijest graana o potrebi potovanja zakona, o tome da zajedniko ivljenje ljudi neminovno namee obavezu svima da uvaavaju pravila i norme pravnog poretka. Vrste kazni lan 40. Krivino odgovornim uinilacima krivinih djela mogu se izrei ove kazne: a) kazna zatvora; b) novana kazna. Sistem kazni je u najveoj mjeri izraz filozofije odreenog drutva, njene tradicije i kulture i najznaajnije mjerilo pravde i pravinosti, poloaja i vrijednosti ovjekovih prava. U reformama krivinopravnih sistema svih zemalja, sistem kazni predstavlja centralno pitanje jer se radi o najznaajnijem podruju krivinog prava i istovremeno najdinaminijoj materiji u kojoj se, naroito u novije vrijeme, vre este promjene. Odredbom ovog lana odreen je sistem kazni koji je prihvaen u krivinom zakonodavstvu BiH. Po broju kazni on spada u jednostavne sisteme jer obuhvata samo dvije vrste kazni, kaznu zatvora i novanu kaznu. Smrtna kazna iz ranijeg zakonodavstva zamijenjena je kaznom dugotrajnog zatvora, a kazna konfiskacije imovine izostavljena je jo novelom iz 1990. godine. Iako se radi o kaznenom sistemu koji je sveden na mali broj kazni, on je ipak dosta fleksibilan, jer pod odreenim zakonskim uslovima, sud moe uiniocu umjesto zaprijeene kazne zatvora izrei uslovnu osudu, a u entitetskim zakonima i sudsku opomenu. Isto tako, zakon predvia ne samo mogunost ublaavanja i neogranienog ublaavanja, ve i osloboenja od kazne, kao i mogunost da ve izreenu kaznu zatvora do est mjeseci, uz pristanak optuenog, zamijeni radom za opte dobro na slobodi. 245

Sistem kazni iz ove odredbe je opteg karaktera i vrijedi za sve krivino odgovorne i punoljetne uinioce krivinih djela. Prema uiniocima krivinih djela koji nisu krivino odgovorni ne mogu biti primijenjene ne samo kazne, ve ni mjere bezbjednosti odnosno obavezno psihijatrijsko lijeenje (v. infra, komentar uz l. 71.). Ve je navedeno da se maloljetnim uiniocima, pod odreenim uslovima moe izrei kazna maloljetnikog zatvora, koja predstavlja posebnu vrstu kazne lienja slobode (v. l. 42. st. 2.) i ne ulazi u opti sistem kazni iz ove odredbe. Takoe je u uvodu ukazano i na posebne kazne koje se mogu izrei pravnim licima, a to su pored novane kazne i kazne oduzimanja imovine i kazna prestanka pravnog lica (v. l. 131.). KZ BiH ne predvia neke posebne vrste kazni koje bi se izricale odreenim kategorijama uinilaca, niti poznaje posebno kategoriju sporednih kazni, pa stoga sud osim navedenih, ne moe izricati neke druge vrste kazni. Kazne u ovoj odredbi su rangirane prema svojoj teini i znaaju, to ima i odreeno praktino znaenje, posebno pri ublaavanju kazne. Kazna zatvora je svakako tea vrsta kazne i ona je vremenska kazna lienja slobode, dok je novana kazna imovinska krivina sankcija i predstavlja najlaku kaznu u naem sistemu kazni. Podruje krivinih sankcija zasigurno je veoma vano za ostvarivanje osnovnih zadataka koji obiljeavaju savremeno krivino pravo i kaznenu politiku. Ve je naglaeno da svaka reforma krivinog prava zahtijeva ozbiljne zahvate u postojei sistem sankcija da bi se navedeni ciljevi i zadaci ostvarili. Stav zakonodavca da se ostane samo na dvije kazne, kazni zatvora i novanoj kazni, svakako je upitan i ima mjesta razmiljanju o proirenju repertoara kazni uvoenjem i nekih drugih, ne samo kazni lienja slobode (posebno onih koje bi se mogle kombinovati sa povremenim boravkom osuenog na slobodi), ve i nekih drugih kojima ima mjesta. Izvjesno je da je prisutan trend ogranienja kazne zatvora, jer je ova kazna u krizi, a ni novana kazna u drutvu u kojem je ogromna veina ljudi veoma siromana i na ivici egzistencije, ne moe imati ono mjesto i one efekte koje ima u zemljama visokog standarda. Stoga je potrebno preispitati ovakvo rjeenje i otvoriti mogunost uvoenja, pored ovih, i novih kazni kao to je npr. gubitak slube, zabrana vrenja slube ili poziva ili neke druge profesionalne djelatnosti i dr. U naoj stvarnosti, moda bi imala mjesta i kazna protjerivanja iz zemlje (slino i Bai, rad u HLJKPP, 1/1995, str. 311. 344.). Zapravo, ovo nisu nove mjere, ve mjere koje imaju status mjera bezbjednosti i koje bi bile prevedene u kazne jer bi kao takve bile mnogo efektnije. Kazna gubitka slube ili funkcije, koja bi se mogla izricati kao glavna i kao sporedna, sasvim je opravdana i primjerena za uinioce koji teko i grubo zloupotrijebe svoju slubu i ovlaenja koja iz te slube proistiu, kao i kazna zabrane njenog vrenja za uinioce koji su nedostojni za vrenje takvih funkcije. To bi bilo posve primjereno stanju ovog vida kriminaliteta u naem drutvu. Iako za ovakve rasprave ovdje nije mjesto, treba naglasiti da su mogue i druge inovacije koje se odnose na kaznu zatvora, opravdanost njenog izricanja do tri ili est mjeseci, njeno izvravanje, zatim u odnosu na rad za opte dobro, koji e teko ovako postavljen funkcionisati, itd. 246

Glavne i sporedne kazne lan 41. (1) (2) (3) (4) Kazna zatvora moe se izrei samo kao glavna kazna. Novana kazna moe se izrei i kao glavna i kao sporedna kazna. Ako su za jedno krivino djelo propisane obje kazne, samo se jedna moe izrei kao glavna. Za krivina djela uinjena iz koristoljublja novana kazna kao sporedna moe se izrei i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisano da e se uinilac kazniti kaznom zatvora ili novanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.

(1 4) Ove odredbe odreuju meusobni odnos kazni prilikom njihovog izricanja, ali njihov praktini znaaj nije veliki, ako se ima u vidu da na sistem kazni ukljuuje samo dvije kazne i da se novana kazna moe izricati samostalno ili uz kaznu zatvora, odnosno kao glavna ili sporedna kazna. Podjela na glavne i sporedne kazne bazirana je na sutini same kazne. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo njihovom primjenom u cijelosti moe ostvariti svrha kanjavanja. Kao takve, one su za odreena krivina djela propisane kao osnovna mjera kanjavanja i sud ih izrie samostalno. Sporedne kazne su one kazne kojima se ne moe u potpunosti postii svrha kanjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu da bi se pojaalo ili dopunilo njeno dejstvo. Kazna zatvora se moe izrei samo kao glavna kazna (st.1.), dok se novana kazna moe izrei i kao glavna i kao sporedna kazna (st.2.). Kada su za jedno krivino djelo propisane obje kazne, samo se jedna od njih moe izrei kao glavna kazna (st.3.). Isto tako, samo se jedna kazna moe izrei kao sporedna, jer kazna zatvora ne moe biti ni u ovakvoj kombinaciji izreena kao sporedna kazna. Novana kazna kao glavna uvijek se izrie kao jedina kazna. Nain izricanja novane kazne zavisi od naina njenog propisivanja, ali i od toga da li je krivino djelo uinjeno iz koristoljublja, kao i od toga da li se uiniocu sudi za jedno ili vie krivinih djela. Kao glavna, novana kazna se moe izrei kada je za odreeno djelo propisana kao jedina kazna (u osnovnom zakonodavstvu nema ni jednog takvog sluaja), kada je propisana alternativno sa kaznom zatvora, te izuzetno kada je propisana kazna zatvora i kada se primjenom odredaba o ublaavanju kazne, umjesto kazne zatvora izrie novana kazna tzv., ublaavanje po vrsti (v. l. 50. st. 1. ta. f). Kao sporedna, novana kazna se moe izrei u sljedeim sluajevima: kada je za odreeno krivino djelo propisana kumulativno sa kaznom zatvora; kada je krivino djelo izvreno iz koristoljublja i kada novana kazna nije ni propisana za to djelo ili je propisana alternativno sa kaznom zatvora, a sud kao glavnu izrekne kaznu zatvora (l. 41. st. 4.). Najzad, ako se radi o sticaju krivinih djela, kada je za neka krivina djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora a za drugo ili druga novane kazne, tada e sud izrei jednu jedinstvenu kaznu zatvora kao glavnu kaznu i jednu ili jedinstvenu novanu kaznu kao sporednu kaznu (l. 53. st. 4.). 247

Kazna zatvora lan 42. (1) (2) (3) (4) (5) Kazna zatvora ne moe biti kraa od trideset dana ni dua od dvadeset godina. Za najtee oblike tekih krivinih djela uinjenih s umiljajem moe se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do etrdeset pet godina (dugotrajni zatvor). Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne moe propisati kao jedina glavna2 kazna za pojedino krivino djelo. Kazna dugotrajnog zatvora ne moe se izrei uiniocu koji u vrijeme uinjenja krivinog djela nije navrio dvadesetijednu godinu ivota. Pod uvjetima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o kanjavanju maloljetnika) ovog zakona, moe se izrei kazna maloljetnikog zatvora. Kazna maloljetnikog zatvora je po svojoj svrsi, prirodi, trajanju i nainu izvrenja posebna kazna lienja slobode. Kazna zatvora se izrie na pune godine i mjesece, a do est mjeseci i na pune dane. Kazna dugotrajnog zatvora se izrie samo na pune godine. Ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdranih tri petine te kazne.

(6) (7)

Bez obzira na njene nedostatke i kritike koje joj se upuuju, kazna zatvora jo i danas zauzima najznaajnije mjesto u sistemu krivinih sankcija. Takva pozicija ove kazne rezultat je shvatanja da je ona jedini prikladni odgovor i najdjelotvornije sredstvo reakcije na najtee vidove krivinih djela, kao to su djela sa elementima nasilja, terorizam, razni oblici organizovanog kriminaliteta, plaena ubistva, trgovina drogom i dr. Stoga je ona namijenjena prvenstveno za tee oblike krivinih djela, dok se za laki pa donekle i srednje teki kriminalitet prikladnijim pokazuju druge krivine sankcije koje predstavljaju njene supstitute, prije svih novana kazna i uslovna osuda, a u novije vrijeme i neke druge krivinopravne mjere alternativne krivinopravne reakcije. To je posljedica praktinih iskustava u primjeni ove kazne koja pokazuju da ona ne daje oekivane rezultate, radi ega jaa uvjerenje da ova kazna vie ne moe biti glavno sredstvo kaznene politike u suzbijanju kriminaliteta (up. Roxin, str. 10. i dalje; BaiII, str. 396., 397.). To je osnovni razlog to je u zakonodavstvima mnogih zemalja i sudskoj praksi prisutan trend ograniavanja kazni zatvora a forsiranje drugih nezavodskih mjera sa razliitim tretmanima na slobodi. Naroito je uoljivo potiskivanje kazne zatvora od strane novane kazne koja se u novije vrijeme u nekim zemljama (npr., u Japanu, Njemakoj, Austriji, itd.) primjenjuje u izuzetno velikoj mjeri, u preko 80% pa i 90% (Japan) sluajeva svih izreenih kazni (v. Roxin, ibid.).
2

Rije glavna je suvina jer se kazna zatvora kao glavna samo izrie, a ne i propisuje.

248

U naem krivinom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna krivina sankcija. Ona je propisana za svako krivino djelo, nekada kao jedina kazna a nekada alternativno sa novanom kaznom. Za razliku od nekih ve navedenih zemalja, kod nas se jo i sada kazna zatvora ee izrie od novane kazne. (1 - 7) U odredbi st.1. odreena je trajanje kazne zatvora, odnosno najmanja i najvia mjera kazne, tj. opti minimum i maksimum ove kazne. Opti minimum je trideset dana a opti maksimum dvadeset godina. Minimalna granica od trideset dana prihvaena je u najveem broju krivinih zakonodavstava i njegovo poveanje u odnosu na ranije krivino zakonodavstvo (to je bilo uinjeno jo entitetskim zakonima) u funkciji je otklanjanja svih negativnih efekata kratkotrajnih kazni zatvora. Kada je u pitanju maksimum od dvadeset godina zatvora, takva duina kazne moe biti opravdana, kako radi izuzetno tekih krivinih djela i opasnosti njihovih izvrilaca, tako i radi toga to postojanje ovakve kazne umanjuje mogunosti olakog posezanja za kaznom dugotrajnog zatvora U pogledu propisivanja kazne zatvora na zakon se opredijelio za sistem relativno odreenih kazni, koji se pokazao kao najcjelishodniji sistem. To znai da on za svako krivino djelo propisuje kaznu u odreenim okvirima, odreujui njenu donju u gornju granicu, pri emu postupa razliito. Smatra se da je ovakav sistem propisivanja kazne zatvora najbolji, jer najvie omoguava njenu individualizaciju, odnosno njeno prilagoavanje okolnostima svakog konkretnog sluaja. Nekada je odreena i jedna i druga granica, odnosno i posebni minimum i posebni maksimum, a nekada samo jedna od njih, odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. U sluajevima kada je odreena samo donja granica, kao gornja granica kazne uzima se opti maksimum, a u obrnutom sluaju, kada je odreena samo gornja granica, kao donja granica uzima se opti minimum od trideset dana. Kada se radi o granicama kazne za jedno krivino djelo u okviru kojih sud moe odmjeriti kaznu, treba imati u vidu i alternativni nain propisivanja kazne. U takvim sluajevima, izmeu dvije kazne zatvora od kojih svaka moe biti glavna, sud bira jednu od njih i izrie je kao glavnu. Takav specifian kazneni okvir odnosno nain propisivanja kazne uslovljen je prirodom krivinog djela, jer se time postavljaju iri rasponi za odmjeravanje kazne, to odgovara onim djelima koja se mogu javljati u dosta razliitim stepenima teine odnosno opasnosti. Na zakon ni u jednom sluaju zatvor ne propisuje kumulativno sa novanom kaznom. Kumulacija ovih kazni postoji jedino na osnovu odredbe iz lana 41. st. 4. Za razliku od kazne zatvora, kod novane kazne zakon uglavnom ne postavlja neke posebne granice, pa sud u takvim sluajevima tu kaznu izrie u optim granicama. Opti okviri kazne zatvora ne mogu se naputati pri odmjeravanju kazne, bez obzira o kakvim krivinim djelima je rije. Za razliku od nekih krivinih zakonodavstava, na zakon ne predvia mogunost prekoraenja opteg maksimuma kazne ni u sluaju sticaja krivinih djela. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim sluajevima moe dostii opti maksimum, ali u sluajevima sticaja djela sa propisanom kaznom zatvora do tri godine, jedinstvena kazna ne moe ni dostii opti maksimum kazne zatvora, odnosno ona prema odredbi l. 53. st. 2. ta. c) ne moe biti vea od osam godina. 249

Prema st. 6. kazna zatvora se izrie na pune godine i mjesece, a do est mjeseci i na pune dane. U st. 3. predvieno je da se za najtee oblike tekih krivinih djela uinjenih umiljajno moe propisati i zatvor u trajanju od dvadeset do etrdeset pet godina, ili kako ga zakon naziva dugotrajni zatvor. Ogranienja za propisivanje i izricanje ove kazne slina su onim koja su postojala ranije u odnosu na smrtnu kaznu. I kada su u pitanju krivina djela za koja je predviena, nema bitne razlike u odnosu na ranije rjeenje, jer se uglavnom radi o najteim oblicima krivinih djela za koja se ranije mogla izrei smrtna kazna. Rije je dakle o najteoj krivinoj sankciji u naem krivinom zakonodavstvu, pa je stoga sasvim opravdano da je zakonodavac u ovoj odredbi predvidio niz ogranienja za njeno propisivanje i izricanje. Prvo ogranienje se odnosi na teinu krivinih djela i oblik vinosti pri njihovom vrenju. Prvi uslov nije najprecizniji i izaziva odreene dileme, jer se postavlja pitanje da li se ova kazna moe propisati i za osnovni oblik djela ili samo za njegove kvalifikovane ili teke oblike. Iako je ona u najveem broju sluajeva predviena za kvalifikovane sluajeve krivinih djela, postoji i izvjestan broj krivinih djela kod kojih to nije sluaj, jer se ona i ne pojavljuju u teim oblicima (npr. krivino djelo iz l. 167. ili 171.). Iz zakonske formulacije prema kojoj se ova kazna moe propisati samo za najtee oblike krivinih djela, proizilazio bi zakljuak da se kazna dugotrajnog zatvora ne moe propisati za osnovne oblike krivinih djela, pa se odmah postavlja pitanje opravdanosti njenog propisivanja za ve navedena djela ubistva predstavnika najviih institucija BiH iz l. 167. ili genocida. Ipak se ini da zakonodavac sa ovakvom formulacijom nije podrazumijevao samo kvalifikovane oblike krivinih djela, ve je prvenstveno mislio na teka krivina djela, odnosno najtee sluajeve takvih djela. Meutim, u takvom sluaju je morao zadrati ranije rjeenje prema kojem se ovo ogranienje odnosilo na izricanje, a ne propisivanje najtee kazne. Radi se o bitnoj razlici, jer je prema ranijem rjeenju sud najteu kaznu mogao izrei samo ako se radilo o najteem sluaju tekog krivinog djela za koje je ona ve propisana, pa tako npr. ova kazna iako propisana za teko ubistvo, mogla je biti izreena samo ako se radilo o najteem sluaju takvog djela. Na ovaj nain zakonodavac je sam izabrao sluajeve kada se moe izrei ova kazna, pa stoga ranije ogranienje u tom smislu, bar normativno, za sud vie ne postoji. Pored toga, mogunost izricanja ove kazne ograniena je samo na umiljajna krivina djela, ali i time to se ona uvijek propisuje alternativno sa kaznom zatvora, odnosno nikada se ne propisuje kao jedina kazna (st. 3.), pa sudu uvijek ostaje mogunost da pri izboru kazne, bira izmeu ove dvije kazne onu koja vie odgovara konkretnom sluaju. Iako, kako je navedeno, ne postoji ranija obaveza koja se odnosila na ovakve situacije, ipak je potrebno naglasiti da je ovu kaznu opravdano izricati samo ako sud nae da se radi o najteem sluaju tekog krivinog djela i da izricanje redovnog zatvora u najduem trajanju ne bi bilo opravdano s obzirom na teinu djela i stepen krivice uinioca. Pri izricanju ove kazne zatvora, posebno je potrebno voditi rauna o generalnoj prevenciji, s obzirom da je ovako duge vremenske kazne teko pravdati iz isto specijalnopreventivnih razloga. 250

Ova kazna je iskljuena i prema mlaim punoljetnim uiniocima, tj. licima koja u vrijeme izvrenja krivinog djela nisu navrili dvadeset jednu godinu ivota (st. 4.). Izrie se samo na pune godine (st. 6. in fine). Kazna dugotrajnog zatvora je propisana za krivina djela protiv integriteta BiH i protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, ukupno za 22 krivina djela (7 iz Glave XVI i 15 iz Glave XVII). U krivinim zakonima entiteta i BD BiH ova kazna je predviena i za teke oblike ubistva, najtee oblike nasilja u porodici, tekog razbojnitva i razbojnike krae, polnog nasilja nad djetetom kada su nastupile smrtne ili neke druge teke posljedice. U naoj literaturi ve je otvoreno pitanje pravne prirode kazne dugotrajnog zatvora.3 Zakonsko rjeenje ove kazne ne daje pouzdane kriterije za odreivanje njenog karaktera, da li se naime radi o posebnoj i samostalnoj kazni lienja slobode ili je rije samo o kazni zatvora u duem trajanju, odnosno o nekakvoj produenoj kazni zatvora. Iako ima mnogo argumenata koji govore da se radi o posebnoj kazni lienja slobode (poseban naziv, propisana za najtea i to umiljajna djela, ne moe se propisivati sama niti se moe izricati licima do 21 godine ivota, drugaije su rijeena neka druga pitanja kod ove kazne, kao to je npr. odmjeravanje kazne za sticaj, pitanje uslovnog otpusta, pomilovanja, itd.), ipak je zakon ne tretira na taj nain. To je nesporno ako se ima u vidu st. 2. ove odredbe u kojem se, nakon to se u st. 1. odreuju kazneni okviri redovnog zatvora, istie da se za najtee oblike tekih krivinih djela moe propisati kazna zatvora od 20 do 45 godina. Dakle, zakon ovu kaznu nije ni u minimumu odvojio od obinog zatvora, pa je jasno zapravo da se radi samo o produenju kazne zatvora koja se propisuje i izrie pod reimom koji se donekle razlikuje od redovne kazne zatvora. Time je u stvari dobijena jedinstvena kazna zatvora sa nevjerovatnim kaznenim rasponom od 30 dana do 45 godina. Istina, ovaj raspon je neto manji ako se imaju u vidu krivina djela za koja je ova kazna propisana, a on se kree od 10 do 45, a u entitetskim zakonima ponekad i od 5 do 45 godina, to je takoe prevelik raspon kazne koji nije daleko od neodreenih kazni. Na ovakav zakljuak posebno ukazuje i odredba iz l. 40. u kojoj su odreene vrste kazni meu kojima se ne navodi dugotrajni zatvor.4 Rad za ope dobro na slobodi lan 43. (1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najvie est mjeseci, istovremeno moe odrediti da se izreena kazna, uz pristanak optuenog, zamijeni radom za ope dobro na slobodi.

3 4

Tako npr. R. Nikoli u radu iz Publikacije sa Savjetovanja u Neumu, (juni, 2004.). Zbog ovih slabosti dugogodinjih zatvorskih kazni, neka zakonodavstva se radije odluuju na rjeenje za fiksnim kaznama npr., od 30 godina, kao to je npr. KZ Slovenije (novela od 23. 03. 1999.) i KZ Crne Gore (Sl. list RCG, 70/2003) ili 40 godina kao to je npr., KZ SRJ odnosno KZ R. Srbije (Novela KZSRJ, Sl. list SRJ, 37/93 i novela KZ R. Srbije, Sl. glasnik R. Srbije, 10/02).

251

(2)

(3)

(4)

(5)

(6)

(7)

Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za ope dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da, uzimajui u obzir sve okolnosti koje odreuju vrstu i raspon kazne, izvrenje kazne zatvora ne bi bilo neophodno za ostvarenje svrhe kanjavanja, ali istovremeno uvjetna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje ope svrhe krivinopravnih sankcija. Rad za ope dobro na slobodi odreuje se u trajanju srazmjernom izreenoj kazni zatvora, od najmanje deset do najvie ezdeset radnih dana. Rok izvrenja rada za ope dobro na slobodi ne moe biti krai od jednog mjeseca niti dui od jedne godine. Odmjeravajui trajanje rada za ope dobro na slobodi kao i roka izvrenja tog rada, sud e uzeti u obzir izreenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogunosti uinioca u pogledu njegove osobne situacije i zaposlenja. U sluaju kada osueni po isteku odreenog roka nije izvrio ili je samo djelimino izvrio rad za ope dobro na slobodi, sud e donijeti odluku o izvrenju kazne zatvora u trajanju srazmjerno vremenu preostalog rada za ope dobro na slobodi. Zamjena kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi moe se primijeniti i u sluajevima kada se novana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama lana 47 (Zamjena novane kazne) ovog zakona. Rasporeivanje na rad za ope dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta vri Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, vodei rauna o sposobnostima i znanjima osuenog.

Rad za opte dobro na slobodi ili drutveno koristan rad (community service) predstavlja posebnu krivinopravnu mjeru, jednu od mjera iz kategorije (novih) alternativnih krivinih sankcija. Rije je o mjeri koja je izazvala najvei publicitet i koja je doekana sa velikim odobravanjem, ali i podozrenjem i osporavanjem. Ona danas predstavlja jednu od najire prihvaenih i prema mnogima i najprogresivnijih alternativnih mjera kojima je unaprijeen tradicionalni sistem krivinih sankcija. Rije je o sui generis mjeri, mjeri koja je specifina u tom smislu to nije kazna u klasinom smislu, ali joj je slina jer se i ovom mjerom nalau odreene obaveze. Od nje se ipak bitno razlikuje jer nije prinudnog karaktera. Punitivni elemenat ove mjere nije vezan za prinudni rad, koji se u krivinom pravu savremenih drava kao krivina sankcija izbjegava, jer organizacija takvog rada bez teeg povreivanja ljudskog dostojanstva skoro da nije mogua (v. Roxin, str. 14.; Mrvi-Petrovi-orevi, str. 106.). Prihvatanjem takvog rada osueni pokazuje spremnost da savjesno izvri preuzetu obavezu, pri emu je jednako vano njegovo osjeanje da ini neto korisno, ime se njegova socijalna integracija i resocijalizacija ostvaruje efikasnije nego klasinim kaznama. Ova mjera prvi put je uvedena u Engleskoj 1972. godine pod nazivom community service (Criminal Justice Act, 1972.), a nakon toga i u gotovo svim drugim zemljama zapadne i sjeverne Evrope. 252

Rad za opte dobro kao mjera predstavlja odgovor na krizno stanje u kojem se nalazi savremeno krivino pravo i politika suzbijanja kriminaliteta, koji se nalaze u fazi koja bi se mogla oznaiti kao veliko preispitivanje sistema krivinih sankcija, traenja adekvatnih supstituta kazni zatvora, posebno onima kraeg trajanja. Mnoge zemlje, naroito u zadnjih dvadesetak godina, otvaraju procese forsiranog uvoenja alternativa i supstituta kazni zatvora, kako bi se otklonile negativne posljedice lienja slobode: smanjio veliki broj zatvorske populacije i smanjili izuzetno veliki trokovi koji se odvajaju za funkcionisanje zatvorskih ustanova. Moe se rei da je trend inovacije klasinog sistema sankcija postalo jedno stalno nastojanje koje se sve vie intenzivira i ve je donijelo pozitivne rezultate u mnogim evropskim zemljama (up. Roxin, str. 14., 15.; Babi, str. 122. 130.; Markovi, str. 22. 26.; Mrvi-Petrovi-orevi,str. 105. 109.). Sutina ove mjere sastoji se u tome da osueno lice u slobodno vrijeme obavi izvjesne neplaene poslove u korist drutvene zajednice, ne naputajui svoje socijalno okruenje. Time se omoguuje osueniku da uini koristan doprinos drutvenom ivotu i da na taj nain ispuni svoj moralni dug prema drutvu. Na taj nain se, s jedne strane, eli postii razvijanje odgovornosti kod uinioca, a s druge strane, obezbijediti i uee drutvene zajednice u izvrenju sankcije (Markovi, str. 22.). Prednost ove sankcije se dakle sastoji u tome to osuenik ne naputa svoju sredinu, ne gubi svoje radno mjesto i kanjen je prvenstveno time to gubi svoje slobodno vrijeme. Prema tome, koncepcija ove mjere se zasniva na shvatanju da je njenom primjenom mogue istovremeno ostvariti tri cilja: kanjavanje, rehabilitaciju osuenog i reparaciju priinjene tete. Stoga je ona mnogo prihvatljivija od kratkotrajne kazne zatvora koju zamjenjuje, jer je mnogo ekonominija i svrhovitija od nje. Pored navedenih, njena prednost se sastoji i u tome to ona podrazumijeva konstruktivan rad koji od uinioca zahtijeva veu linu angaovanost i predanost, to nije sluaj npr. kod kazne zatvora kod koje takvog motivacionog odnosa uinioca nema, jer on radi samo ono to mu se namee. To je istovremeno i na liniji uspjenijeg ostvarivanja funkcije reintegracije i resocijalizacije uinioca, jer se uinilac dobrovoljno saglaava sa izricanjem takve mjere, ije je trajanje, sadrina i vrsta rada prilagoena njegovim sposobnostima i sklonostima. Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za njegu, ve i svaki drugi rad u dravnim ustanovama, poev od kurirskih poslova, poslova odravanja istoe, pomoi enama i rtvama nasilja, pomoi raznim oblicima graanskih udruenja, humanitarnih organizacija, restauracije istorijskih spomenika, batovanskih poslova na javnim zelenim povrinama i drugim slinim poslovima. Iz navedenog se moe zakljuiti da se radi o jednoj specifinoj mjeri iz repertoara mjera nekustodijalnog karaktera, mjeri koja podrazumijeva jednu novu tehniku kanjavanja koja se bazira na dva momenta koji predstavljaju konstitutivne elemente ove mjere: prvi se sastoji u tome da je za njenu primjenu neophodan pristanak osuenog, i drugi, rad osuenika na slobodi kao sredinji i osnovni elemenat, koji kako je istaknuto, ima posebnu socijalno-integrativnu vrijednost, 253

naroito u smislu resocijalizacije uinioca. Stoga se istie da se radi o jednom socijalno konstruktivnom obliku kaznene reakcije.5 (1) Prema KZ BiH rad za opte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izreenu kaznu zatvora do est mjeseci, to jasno govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora. Naime, prema odredbi iz st. 1. kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora do est mjeseci, istovremeno moe odrediti da se izreena kazna, uz pristanak uinioca, zamijeni ovom mjerom. KZ RS jedini predvia mogunost da i drugostepeni sud, odluujui po albi, donese odluku o zamjeni kazne ovom mjerom, svakako ako su ispunjeni navedeni uslovi (v. l. 34. st. 2.). (2) Ovakvu svoju odluku prema st. 2. sud zasniva na uvjerenju da izvrenje izreene kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kanjavanja, ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opte svrhe krivinopravnih sankcija. Pri tome sud cijeni sve okolnosti, kako zakon naglaava, koje odreuju vrstu i visinu kazne. Ovakvom formulacijom zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene mjere, pogotovo kada je u pitanju njen odnos sa uslovnom osudom. Iz navedenog proizilazi da se ova mjera nalazi negdje izmeu kazne i uslovne osude, pa bi se moglo zakljuiti da je ona stroa i tea mjera od uslovne osude, to je teko prihvatiti ako se ima u vidu da se uslovna osuda moe izricati i kada je utvrena kazna zatvora od dvije godine. Pri razrjeenju date dileme, sudu preostaje da cijeni optu svrhu krivinih sankcija odnosno generalnu prevenciju. Za ovakav stav sud ipak ima uporite u zakonskom tekstu u kojem se, pri odluci izmeu ove dvije mjere, teite stavlja na optu svrhu krivinih sankcija (mada zakonski tekst upuuje samo na uslovnu osudu). Ukoliko, dakle, sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvrio uticaj na druge da potuju pravni sistem i ne ine takva krivina djela, onda zamjena kazne radom za opte dobro na slobodi ne bi bila opravdana, pa bi sud tada morao odustati od takve zamjene (u tom smislu i u odluci I K-839/02, HLJKPP, 2/03, 971., prema Novoselcu, str. 351.). Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan, ini se ipak da bi kod odluke u ovakvim sluajevima osnovno mjerilo trebala biti linost uinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i da radom, koji predstavlja sutinsku odrednicu ove mjere, ispuni svoj moralni dug prema drutvu i uini makar simboliku reparaciju za uinjeno nedoputeno djelo. Ovo stoga to su upravo rad na slobodi i saglaavanje uinioca sa takvom odlukom suda, dva integrativna elementa ove mjere i stoga oni i moraju biti temeljni elementi na osnovi kojih sud i zasniva svoju odluku o njenom izboru. Dakle, iako iz zakonskog teksta proizilazi da se mjera rada za opte dobro nalazi negdje izmeu kazne i uslovne osude, ipak teina krivinog djela nije odluujue mjerilo pri njenom izboru.
5

Rije je o osudi uz simboliku reparaciju za uinjeno krivino djelo, uz oekivanje da je to od koristi i za pojedinca i za drutvo. Kao takva ova mjera je na liniji onoga to se u novije vrijeme oznaava kao neki trei put u krivinom pravu (uz kazne i mjere upozorenja), put kojim se uvodi konsensualizam u krivino pravo, to podrazumijeva da se krivinopravni konflikti rjeavaju na nepenalan nain, sporazumijevanjem uinioca, rtve i suda (v. Bai II, str. 407., 408.; Damaka, Napomene o sporazumima u kaznenom postupku, HLJKPP, 1/2004, str. 3-20.).

254

Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuenog. Prinudni rad kao krivina sankcija ne samo da ovdje ne bi imao smisla, ve bi bio posve neopravdan, jer je u suprotnosti sa karakterom i sutinom ove mjere. Pored toga, prinudni rad kao sankciju skoro da nije mogue organizovati bez teeg povreivanja ljudskog dostojanstva, pa je stoga ova mjera u savremenom krivinom pravu odbaena. Otvoreno je, meutim, pitanje u kojem trenutku, na koji nain i pod kojim uslovima se navedeni pristanak daje: da li su to mora utvrditi prije ili nakon donoenje presude, odnosno izricanja kazne, da li je za to potrebna prethodna inicijativa uinioca ili sud to moe da ini i bez toga i sl. Iz zakonskog teksta proizilazi da se te sve radnje dogaaju istovremeno, tj. sud kaznu odmjerava i izrie i istovremeno odreuje da je, uz pristanak uinioca, zamjenjuje radom za opte dobro, to je dosta teko izvedivo uz potovanje svih uslova i proceduralnih pravila. Ako se ima u vidu da je za ovu zamjenu potrebno da je utvrena kazna zatvora do est mjeseci, to znai da je neophodno da je ve poznata visina kazne zatvora, onda bi sud morao prvo donijeti presudu kojom izrie kaznu, pa onda pristupiti utvrivanju pristanka, odnosno pitati uinioca da li prihvata da mu se izreena kazna zatvora zamjenjuje radom za opte dobro.6 Ima i shvatanja koja polaze od postojanja tzv. pretpostavljenog pristanka, odnosno prijedloga da sud ne bi ni trebao traiti pristanak uinioca, ve bi u presudi zamjenu trebao usloviti time da uinilac ne uskrati pristanak do poetka izvrenja rada za opte dobro. Ovako neto nije prihvatljivo naprosto radi toga to je bitna i nuna pretpostavka za navedenu zamjenu pristanak uinioca koji mora biti izriito dat prije donoenja odluke i ne moe se presumirati. Stoga se ini ipak najprihvatljivijim rjeenje da sud, ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom sluaju ima mjesta, poslije odmjerene odnosno utvrene (izreene) kazne zatvora nakon vijeanja i glasanja, dakle prije nego je ona objavljena, pita uinioca da li pristaje na ovu mjeru ili ne, naravno saoptavajui mu kazna koja je u pitanju. Iako je za oekivati da e pristanak uglavnom uslijediti, uinilac moe izjaviti i da nije spreman odmah dati odgovor, radi ega sud moe donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave. Naravno, situacija je jasna u sluaju da uinilac ne dadne pristanak. (3) Prema st. 3. rad za opte dobro odreuje se u trajanju od deset a najvie do ezdeset radnih dana, s tim da mora biti izvren u roku koji ne moe biti krai od jednog mjeseci ni dui od jedne godine. Ovdje je nejasno to se podrazumijeva pod radnim danom, da li je to npr. osmosatno ili neko drugo radno vrijeme. U drugim zakonodavstvima to je odreeno ukupnim brojem sati, a prosjena evropska mjera za to je raspon od 40 sati do jedne godine. Takvo rjeenje veina autora smatra ispravnijim rjeenjem i opravdano se istie da e ovakvo rjeenje izazivati probleme u njegovoj praktinoj primjeni (up. Bai, str. 405., Novoselec, str. 352.; Markovi, str. 24.). Zakon odreuje da se trajanje rada za opte dobro odreuje srazmjerno s izreenom kaznom zatvora, pa je nejasno da li je sud vezan duinom izreene kazne zatvora, npr. tako da je deset radnih dana jednako jednom mjesecu zatvora.
6

U tom smislu Horvati, str. 258.; Svedrovi, rad u HLJKPP, 1/1998, str.179.; Markovi, str. 23.

255

U praksi e se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od est mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od ezdeset radnih dana, pa e na osnovu toga traiti odnos izmeu visine izreene kazne zatvora i trajanja rada za opte dobro i odmjerie je upravo prema navedenom odnosu: jedan mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana, itd. (4) Pri odluivanju o trajanju ove mjere sud treba, pored izreene kazne zatvora da uzima u obzir i mogunosti uinioca u pogledu njegove line situacije i zaposlenja (st. 4.). Na taj nain je predviena obaveza za sud da prije izricanja ove mjere utvrdi da li, s obzirom na line i porodine okolnosti uinioca, postoje realne mogunosti za primjenu ove mjere i njeno izvrenje. U tom smislu treba posmatrati i pristanak uinioca, jer on na odreeni nain predstavlja garanciju sudu da postoji spremnost uinioca da u postavljenom roku obavi rad koji mu je odreen (Markovi, str. 24.). (5) Ako osueni po isteku odreenog roka ne izvri, ili samo djelimino izvri ovu mjeru, sud donosi odluku o izvrenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opte dobro na slobodi (st. 5.). (6) Zakon je u st. 6. predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opte dobro na slobodi i u sluajevima tzv. supletornog zatvora, odnosno kada se novana kazna zamjenjuje kaznom zatvora u smislu odredbe iz l. 47. Svakako da sud tada mora voditi rauna o pravilima navedene zamjene datim u ovoj odredbi. Ovim se zapravo rad za opte dobro na slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora, ve novanoj kazni, odnosno on je alternativa alternativi. (7) Rasporeivanje na rad za opte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta, prema odredbi iz st. 7. vri Ministarstvo pravde BiH, vodei rauna o sposobnostima i zanimanju osuenog. Prema KZ BD BiH predvieno je da ovo obavlja Pravosudna komisija prema mjestu prebivalita, odnosno boravita osuenog. Najzad, neophodno je rei da naa sudska praksa teko prihvata ovu mjeru, jer ve godinu dana njenog normativnog postojanja nije poznat ni jedan sluaj njenog izricanja. Za takav odnos sudova prema ovoj sankciji moglo bi se navesti vie razloga. Prvi i osnovni se sastoji u tome to nadleno Ministarstvo BiH nije postupilo u smislu naprijed navedene odredbe iz st. 7. i nije donijelo nikakvu odluku o primjeni i izvravanju ove mjere. Drugi razlozi se uglavnom sastoje u prigovorima koji se upuuju ovoj mjeri. Neki od njih su dosta opravdani i sastoje se u tome da je primjenu ove mjere dosta teko organizovati, pogotovo u vrijeme velike nezaposlenosti i nedostatka radnih mjesta, jer ni graani koji nisu izvrioci krivinih djela nemaju posla. Pored toga istie se i nedostatak sredstava za funkcionisanje slubi koje bi organizovale, pratile i kontrolisale primjenu ove mjere, nedostatak struno osposobljenih i obrazovanih lica sa odgovarajuim iskustvom, neadekvatnost nekih zakonskih rjeenja u vezi sa ovom mjerom, itd. Vjerovatno za to postoje odreeni razlozi i na strani sudova, jer se radi o sasvim novoj mjeri i sudovi se ne odluuju za ovu dosta zahtjevnu mjeru, jer imaju druga, jednostavnija rjeenja.

256

Uvjetni otpust lan 44. (1) Osueni koji je izdrao polovinu, te izuzetno osueni koji je izdrao jednu treinu kazne zatvora, moe biti osloboen izdravanja kazne zatvora pod uvjetom da ne uini novo krivino djelo prije isteka trajanja kazne (uvjetni otpust). Osueni koji je izdrao polovinu kazne zatvora moe biti osloboen izdravanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdravanja kazne zatvora njegovo ponaanje popravi do te mjere da se moe opravdano oekivati da e se nakon otpusta s izdravanja kazne zatvora ponaati primjereno, a naroito da nee uiniti krivina djela. Prilikom odluivanja o uvjetnom otpustu osuenog, uzet e se u obzir njegovo ponaanje u toku izdravanja kazne kao i druge okolnosti koje ukazuju na to da je svrha kanjavanja postignuta. Osueni koji je izdrao jednu treinu kazne zatvora moe biti uvjetno otputen ukoliko postoje uvjeti iz stava 1. ovog lana i ukoliko posebne okolnosti vezane za linost osuenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kanjavanja. Osueni na kaznu dugotrajnog zatvora moe biti uvjetno otputen nakon izdrane tri petine te kazne.

(2)

(3)

(4)

Iako se po pravilu osueno lice sa izdravanja kazne otputa nakon isteka roka njenog trajanja, njegovo otputanja izuzetno moe uslijediti i ranije uz ispunjenje odreenih pretpostavki i uz obavezu potovanja odreenih uslova. Rije je o instituciji uslovnog otpusta koja u krivinom pravu egzistira jo od 19. vijeka zahvaljujui irskom progresivnom sistemu izvrenja kazne zatvora. Nastao je na ideji popravljanja kao svrsi kanjavanja7, to znai da nije potrebno insistirati na izdravanju kazne zatvora ako se uinilac popravio, ve mu naprotiv treba pomoi u njegovoj socijalnoj readaptaciji putanjem na slobodu uz odreene uslove i obaveze. Dakle, uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otputanju osuenika sa izdravanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene odreene pretpostavke i ispotovani postavljeni uslovi. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta, kazna se smatra izdranom, osim ako uslovno otputeni ne prekri postavljene uslove, kada
7 Upravo se zbog neuspjeha ideje resocijalizacije, protiv ove ustanove upuuju i odreeni prigovori, a nisu rijetki ni zahtjevi za njeno potpuno ukidanje, kao npr. u SAD. Najee se prigovora da zapravo i nije u funkciji resocijalizacije ve se pretvara u nagradu za dobro vladanje, a time i sredstvo za odravanje discipline; pri njegovom odobravanju prisutna je arbitrernost, pogotovo u onim sistemima u kojima tu odluku donose upravni organi, a time se otvara i pitanje derogiranja pravosnane sudske odluke, kao i nezavisnosti i autoriteta suda; odlukom o uslovnom otpustu se zanemaruju sve okolnosti koje su uticale na odmjeravanje kazne a koje je utvrdio sud na glavnoj raspravi koja je javna, za razliku od donoenja odluke o uslovnom otpustu; njegova primjena je esto negativno selektivna, ime se pored ostalog dovodi u pitanje i jednakost graana, itd. Up. Jovanovi, str. 22 i dalje; Kurtovi, ZPFR, 2/1995, str. 313. i dalje; Novoselec, str. 356.

257

se otvara pitanje njegovog opoziva. Ovako odreen uslovni otpust ima slinosti sa uslovnom osudom, jer se i u jednom i u drugom sluaju na odreeni nain suspenduje kazna lienja slobode, s tom razlikom to uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimino izdravanje kazne i to uslovnu osudu mogu da prate odreeni oblici nadzora, dok u naem sistemu uslovnog otpusta vrenje nadzora nad uslovno otputenim ne postoji. U krivinopravnim sistemima drugih zemalja vrenje nadzora je konstitutivni elemenat ustanove uslovnog otpusta, to bitno opredjeljuje njegov karakter i tek tada ga ini fazom u izvrenju kazne zatvora. Stoga se opravdano od jednog dijela teorije naglaava da je kod nas uslovni otpust osnova za gaenje kazne, njeno suspendovanje i modifikovanje (Kurtovi, str. 314., Jovanovi, str. 24.), nasuprot vladajuem shvatanju da uslovni otpust nije ni gaenje ni modifikacija kazne ve jedan od naina njenog izvrenja, to potvruje mogunost njenog reaktiviranja ukoliko doe do opoziva uslovnog otpusta. U krivinom zakonodavstvu su poznata dva modela uslovnog otpusta. Prvi je administrativni ili upravni u kojem o uslovnom otputanju odluuju upravni organi, najee komisije za uslovni otpust pri nadlenim ministarstvima pravde, u koji spada i na model, a drugi predstavlja sudski model u kome je uslovni otpust u nadlenosti suda. Sve vei broj zemalja prihvata ovaj drugi model, odnosno otvara proces tzv. juridizacije ustanove uslovnog otpusta. Najsvjeiji primjer je francusko krivino zakonodavstvo u kojem je ovaj institut, uz radikalne izmjene uinjene Zakonom od 2000. godine (Loi no. 2000 - 516) a stupio na snagu 1.01.2001., iz ministarske nadlenosti u potpunosti prenesen u nadlenost suda (Jovanovi, str. 24.). (1) (2) U uporednom krivinom zakonodavstvu najee je prihvaeno rjeenje prema kojem je uslovni otpust mogu tek nakon dvije treine izdrane kazne, a samo izuzetno nakon jedne polovine. Kod nas je uslovni otpust mogu ako je osueni izdrao polovinu, a izuzetno i jednu treinu kazne zatvora, pod uslovom da ne uini novo krivino djelo prije isteka trajanja kazne (st. 1.). Pored navedenih formalnih pretpostavki, za koritenje privilegije uslovnog otputanja, neophodno je ispunjenje i odreenih materijalnih uslova koji se odnose na stepen postignute socijalne readaptacije samog osuenog lica, odnosno da je on sam svojim dobrim vladanjem pokazao ozbiljno zalaganje u svom popravljanju. Zakon u st. 2. teite stavlja na njegovo ponaanje tokom izdravanja zatvorske kazne, pa naglaava da se u toku izdravanja kazne tako popravio da se moe opravdano oekivati da e se na slobodi dobro vladati, a posebno da nee initi krivina djela. Pri tome se jo jednom naglaava da je prilikom odluivanja o uslovnom otputanju osuenog, potrebno uzeti u obzir njegovo ponaanje u toku izdravanja kazne, kao i druge okolnosti koje ukazuju da je postignuta svrha kanjavanja. (3) Kada je u pitanju uslovno otputanje nakon izdrane jedne treine kazne, neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za linost osuenog koje oigledno ili kako se zakon izraava jasno ukazuju da je postignuta svrha kanjavanja (st. 3.). (4) Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne dugotrajnog zatvora koji moe uslijediti nakon izdrane tri petine te kazne (st. 4). 258

Ovako ustrojena ili koncipirana ustanova uslovnog otpusta, sa veoma iroko postavljenim uslovima, omoguavaju u velikoj mjeri arbitrernost i diskreciono odluivanje od strane organa koji odluuju o njegovoj primjeni. Stoga model uslovnog otpusta koji je prihvaen u naem krivinom zakonodavstvu trpi veoma ozbiljne kritike8, o kojima je ve bilo naprijed govora, to je sasvim opravdano i nalae njegovo preispitivanje i preureivanje. Sudska praksa:
Postizanje svrhe kanjavanja procenjuje se iskljuivo na dan odluivanja o molbi za uslovni otpust, a ne u odnosu na neki datum u budunosti. Reenje VSS, K. 1241/02, od 26.11. 2002.

Opoziv uvjetnog otpusta lan 45. (1) (2) Sud e opozvati uvjetni otpust ako osueni za vrijeme uvjetnog otpusta uini jedno ili vie krivinih djela za koja mu je izreena kazna zatvora od jedne godine ili tea kazna. Sud moe opozvati uvjetni otpust ako osueni na uvjetnom otpustu uini jedno ili vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora do jedne godine. Prilikom odluivanja da li da opozove uvjetni otpust, sud naroito uzima u obzir slinost uinjenih krivinih djela, njihov znaaj, motive iz kojih su uinjena, kao i druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uvjetnog otpusta. Prilikom izricanja opoziva uvjetnog otpusta, sud izrie kaznu uzimajui ranije izreenu kaznu kao ve utvrenu. Dio kazne koji je osueni izdrao prema ranijoj presudi uraunava se u izdravanje naknadne kazne, ali se vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu ne uraunava. Odredbe stavova 1. do 3. ovog lana primjenjuju se i kada se osuenom na uvjetnom otpustu sudi za krivino djelo uinjeno prije njegovog uvjetnog otpusta. Ako je osueni na uvjetnom otpustu osuen na kaznu zatvora do jedne godine i ako sud ne opozove uvjetni otpust, vrijeme uvjetnog otpusta se produava za vrijeme koje je osueni proveo na izdravanju kazne zatvora.

(3)

(4) (5)

Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o definitivnom odustanku od kazne, ve tek ako je proteklo predvieno vrijeme i ako osueni nije uinio novo krivino djelo, odnosno ako nije otkriveno krivino djelo uinjeno
8

U tom smislu v. posebno Jovanovi, str. 22. i dalje; Stojanovi, rad u ZPFZ, 1-2/2984; .Kurtovi, str. 313. i dalje.

259

prije odluivanja o uslovnom otpustu. Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta koji moe biti obavezan i fakultativan. (1) (2) Prema st. 1. opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osueni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uini jedno ili vie krivinih djela za koje mu sud izrekne kaznu zatvora od jedne godine ili teu kaznu. Fakultativni opoziv (st. 2.) je mogu ako osueni u vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvri jedno ili vie krivinih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do jedne godine. U ovom sluaju sud cijeni da li e opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u obzir slinost uinjenih krivinih djela, njihov znaaj, motive iz kojih su djela uinjena, kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost opoziva uslovnog otpusta. Ovdje je ipak pogreno izabrana formulacija postavljene mjere izreene kazne zatvora, jer i formulacija od jedne godine (st.1.) i formulacija do jedne godine (st. 2.) obuhvataju izreenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, to e stvarati probleme kod rjeavanja pitanja da li je uslovni otpust obavezan ili nije. Ranije je u st. 1. stajalo preko jedne godine. Pri ovakvom stanju stvari moralo bi se u tom sluaju poi od stava da opoziv nije obavezan, to proizilazi iz pravila primjene povoljnijeg zakona u tumaenju zakona (naelo in dubio mitius, na koje se sud ipak ne smije olako pozivati, ali je ovdje to nuno). (3) U sluaju opoziva uslovnog otpusta, sud izrie jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za sticaj krivinih djela iz l. 53. i 55. st. 1. KZ BiH, s tim to se dio kazne koji je osueni izdrao prema ranijoj presudi uraunava u jedinstvenu kaznu, ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uraunava (st. 3.). Na osnovu odredbe iz l. 55. st. 2. sud izuzetno moe odstupiti od ovih pravila. Naime, prema navedenoj odredbi, za krivina djela uinjena za vrijeme izdravanja kazne, to podrazumijeva i vrijeme trajanja uslovnog otpusta, sud moe izrei kaznu nezavisno od ranije izreene kazne, ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za krivina djela u sticaju iz l. 53. ne bi mogla ostvariti svrha kanjavanja s obzirom na trajanje neizdranog dijela ranije izreene kazne (v. komentar uz odredbu iz l. 55.). (4) Opozivanje uslovnog otpusta mogue je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za krivino djelo ili djela uinjena prije njegovog upuivanja na uslovni otpust. U takvim sluajevima primjenjuju se pravila iz naprijed navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne (st. 4.). (5) Ako je osueni koji je na uslovnom otpustu osuen na kaznu zatvora do jedne godine i ako u takvom sluaju uslovni otpust ne bude opozvan, vrijeme uslovnog otpusta se produava za ono vrijeme koje je osueni proveo na izdravanju nove kazne zatvora (st. 5.). Iz ovog proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije mogu ako je za novo krivino djelo izreena novana kazna. Novana kazna lan 46. (1) 260 Novana kazna se izrie u dnevnim iznosima, a ako to nije mogue moe se izrei u odreenom iznosu.

(2)

(3)

(4)

(5)

(6)

(7)

(8)

(9)

Ako se novana kazna izrie u dnevnim iznosima, moe iznositi najmanje pet a najvie tristoezdeset dnevnih iznosa, a za krivina djela iz koristoljublja najvie hiljadu petsto dnevnih iznosa, osim u sluajevima propisanim ovim zakonom. Ako se novana kazna izrie u odreenom iznosu, najnii iznos ne moe biti manji od 150 KM a najvii iznos ne moe biti vei od 50.000 KM, a za krivina djela uinjena iz koristoljublja taj iznos ne moe biti vei od 1.000.000 KM, osim u sluajevima propisanim ovim zakonom. Prilikom izricanja novane kazne za krivina djela uinjena iz koristoljublja, sud moe izrei novanu kaznu u veem iznosu od najvieg iznosa propisanog u stavu 2. i 3. ovog lana, ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je uinilac pribavio krivinim djelom prelazi iznos od 1.000.000 KM. U tom sluaju, uiniocu se moe izrei novana kazna u iznosu koji ne moe biti vei od dvostrukog iznosa od vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio krivinim djelom zbog kojeg mu se izrie novana kazna. Broj dnevnih iznosa novane kazne odreuje sud primjenjujui opa pravila o odmjeravanju kazne. Visinu dnevnog iznosa sud odreuje tako to uzima u obzir visinu dnevnog dohotka uinioca prema iznosu njegove tromjesene neto plae i njegove druge dohotke, kao i obiteljske obaveze. Prilikom odreivanja visine iznosa sud se oslanja na podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od est mjeseci. Podatke iz prethodnih stavova ovog lana koji sudu nisu poznati osigurava optueni u roku koji odredi sud, a najkasnije do zavretka glavnog pretresa u krivinom postupku. Ako do zavretka glavnog pretresa u krivinom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za odreivanje visine dnevnog iznosa novane kazne, novana kazna se izrie u odreenom iznosu, pri emu se primjenjuju opa pravila za odmjeravanje kazne. Najnii dnevni iznos novane kazne iznosi jednu ezdesetinu a najvie jednu treinu zadnje zvanino objavljene prosjene mjesene neto plae zaposlenih u Bosni i Hercegovini koju objavljuje Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. U presudi se odreuje rok plaanja novane kazne, koji ne moe biti krai od petnaest dana ni dui od est mjeseci, ali u opravdanim sluajevima sud moe dopustiti da osueni isplati novanu kaznu i u otplatama, s tim da rok isplate ne moe biti dui od dvije godine. Novane kazne izreene i naplaene po ovom zakonu su prihod budeta Bosne i Hercegovine.

Novana kazna je krivina sankcija imovinskog karaktera i sastoji se u obavezi uinioca krivinog djela da u odreenom roku plati novani iznos odreen sudskom odlukom u korist drave. U naem krivinom zakonodavstvu ona je najlaka kazna. Predstavlja najstariju nezatvorsku kaznu. Do istinske ekspanzije 261

novane kazne dolazi nakon Drugog svjetskog rata, to se pripisuje pozitivnim ekonomskim trendovima u pogledu zaposlenosti i ivotnog standarda.9 Zbog svojih pozitivnih odlika i prednosti, novana kazna se u modernom krivinom pravu sve vie afirmie i, kako mnogi smatraju, postoje krivina sankcija budunosti10. S obzirom na sve izraeniju tendenciju ograniavanja kazni lienja slobode, novana kazna nesumnjivo predstavlja jednu od najadekvatnijih njenih zamjena, naroito onih kratkog trajanja. Posebno je pogodna za laka krivina djela, a sve vie se koristi i za srednje teki kriminalitet, jer se sa kratkim kaznama koje se najee izriu za takva djela (re)socijalizacija ne moe postii. Njene su prednosti upravo ono to su slabosti kazne lienja slobode. Ona je prije svega humanija od kazne zatvora, ne izaziva deprivaciju i ne ugroava dostojanstvo uinioca, za dravu je mnogo jeftinija, uinioca ne izlae negativnom uticaju iskusnih delinkvenata i ne stigmatizira ga kao kriminalca, ne dovodi do gubitka radnog mjesta i ne odvaja ga od porodice11. Najzad, djeljiva je pa se moe bolje prilagoavati konkretnom sluaju i zahtjevima individualizacije. Poseban znaaj u naem krivinom zakonodavstvu ova kazna ima nakon statuiranja krivine odgovornosti pravnih lica (v. Glavu XIV) za koje ova kazna predstavlja osnovnu i najznaajniju krivinu sankciju. Zbog toga se u teoriji i praksi ovoj kazni poklanja posebna panja, naroito u rjeavanju nekih problema vezanih za ovu kaznu i pronalaenju najoptimalnijih rjeenja u pogledu njene primjene. Kao i kod kazne zatvora, njen smisao je da opomene i zastrai uinioca, ali za razliku od nje zlo koje sadri ova kazna sastoji se samo u tome da za odreeno vrijeme pogodi ivotni standard uinioca krivinog djela. Zahvatanjem materijalnih vrijednosti i ograniavanje potronje i standarda veoma je znaajno i ozbiljno pogaa savremenog ovjeka kao pripadnika potroakog drutva. Da bi navedeno bilo postignutu sa ovom kaznom, neophodno je da se njena primjena zasniva na dobrom upoznavanju ukupnih materijalnih prilika uinioca krivinog djela. U protivnom, ona gubi svaki smisao. U sutini tada ova kazna postaje asocijalna, suprotna svojoj namjeni, principu pravinosti i jednakosti graana, postaje preteka za siromane, a bogati je i ne osjeaju. Iako se primjenom optih pravila odmjeravanja kazne treba imati u vidu i imovinska korist pribavljena krivinim djelo, ova kazna ipak ne smije imati funkciju oduzimanja takve koristi, jer se njeno oduzimanje vri posebnom mjerom koja se moe izrei i uz samu novanu kaznu (u tom smislu i Bai II, str. 402.). I pored ovakvog poveanog znaaja novane kazne u novije vrijeme, ona ipak ne moe u svim sluajevima zamijeniti kaznu zatvora. Zbog sve vee razlike u imovnom stanju u savremenom drutvu i mogunosti ozbiljnog ugroavanja jednakosti graana, ona je nepogodna za teka krivina djela, smatra se ak i alternativno (tako Mrvi-Petrovi-orevi, str. 61). Ona je dakle rezervisana za laka i srednje teka krivina djela, naroito ona imovinskog karaktera, djela protiv privrede, ekoloka krivina djela, djela korupcije i zloupotrebe slubenog poloaja,
Istraivanja su pokazala direktnu povezanost primjene ove kazne i stope zaposlenosti u dravi. U tom smislu v. Kambovski, str. 207. 10 Up. Roxin, str. 12.; Mrvi-Petrovi-orevi, str. 61.; Markovi, str. 26.; Babi, str. 124.,125. 11 Up. Roxin, str. 12.; Babi, str. 124.,125.;
9

262

posebno kada se vre iz koristoljublja, djela ugroavanja javnog saobraaja i sl. Pored toga, novana kazna nije pogodna krivina sankcija u vrijeme recesije, pogotovo u situacijama velike nezaposlenosti i visokih stopa inflacije odnosno deprecijacije novca, kada je gotovo onemoguena primjena novane kazne. Prema uiniocima krivinih djela koji nisu u mogunosti da je plate gubi svaki znaaj (up. Roxin, str. 13.). To je razlog to se ona mnogo manje primjenjuje u siromanim ili tranzicijskim drutvima, nego u zemljama visokog standarda. Tako je u posljednjih desetak godina prisutna tendencija pada u primjeni novane kazne i na prostorima prethodne Jugoslavije, kao to je Makedonija, Srbija i Crna Gora i RH u kojima se izrie u oko 17 - 18%, dok se na drugoj strani u bogatim zemljama njena primjena izuzetno poveava i dostie procenat i preko 80% (Njemaka, vedska, Austrija i dr.), a u nekim zemljama kao to je Japan dostie nevjerovatnu cifru od 97%. I u BiH njeno izricanje je simbolino. (1) Radi pronalaenja to boljih rjeenja kojim bi se obezbijedila to djelotvornija i pravinija primjena ove kazne, u krivinim zakonodavstvima je poznato nekoliko sistema propisivanja i izricanja ove kazne. Najstariji sistem je sistem fiksnih iznosa koji se propisuje i izrie u odreenom novanom iznosu unutar postavljenog zakonskog minimuma i maksimuma. Ovaj sistem sve vie potiskuje tzv. skandinavski model novane kazne ili sistem poznat pod nazivom dani-novana kazna (engl. day-fine). Prvo se pojavio u Projektu reforme vedskog krivinog zakonodavstva, ali je zakonodavno najprije realizovan u Finskoj 1921., vedskoj 1939., Danskoj 1939., a nakon Drugog svjetskog rata prihvaen je i u mnogim drugim evropskim zemlja. Za razliku od tradicionalnog sistema odreivanja kazne, on se sastoji u tome to se novana kazna odreuje na danenovane kazne, odnosno ona se izrie u dnevnim iznosima koje u odreenoj proceduri sud utvruje na osnovu imovnog stanja uinioca. Osnovna ideja na kojoj se zasniva ovaj sistem je jednakost uinilaca krivinih djela s obzirom na njihovo razliito imovno stanje, to je istovremeno osnovna slabost novane kazne tradicionalnog sistema, jer nejednako pogaa siromane i imune uinioce krivinih djela (Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 361.). Ovo je istovremeno i prednost ovog sistema jer on obezbjeuje vei stepen pravinosti i jednakosti uinilaca s obzirom da on osigurava potpuniju individualizaciju, to se izraava posebno kroz potpuniju srazmjeru i zavisnost novane kazne od platenih mogunosti uinioca. Pored ova dva vladajua sistema neka zakonodavstva prihvataju i sistem prosjenih linih dohodaka, koji se moe javiti u dvije varijante, kao prosjeni lini dohodak uinioca ili prosjeni lini dohodak na nivou drave, federalne ili neke druge ue teritorijalne jedinice (prihvaen je u KZ Ruske federacije). Jedan od starijih sistema je proporcionalni sistem prema kojem se propisuje minimum i maksimum novane kazne, a kazna se odmjerava i izrie u odreenoj proporciji najee sa imovinskom koristi pribavljenom krivinim djelom ili tetom koja je tim djelom priinjena. Ovaj sistem se uglavnom pojavljuje u kombinaciji sa ostalim sistemima, to prihvataju neka zakonodavstva (up. N.M. Petrovi-orevi, str. 109. i dalje). Da bi se otklonile slabosti prethodnih sistema u njihovim istim varijantama, sve vei broj zakonodavstava u novije vrijeme pribjegava njihovom 263

kombinovanju, odnosno prihvata tzv. mjeoviti sistem. Naime, naroito sistem dani-novana kazna sudove esto dovodi u velike tekoe i iskuenja u njegovoj primjeni, pa se u mnogim zemljama pored njega zadrava ili ponovo uvodi klasini sistem odreenih iznosa, ili se ovaj sistem ak u potpunosti naputa. Tako je npr., Engleska nakon uvoenja ovog sistema 1991. godine, zbog tekoa u njegovoj primjeni, nakon ve dvije godine ovaj sistem napustila (Noveselec, str. 367.). Neto slino se dogodilo i u Sloveniji, koja je nakon to je ovaj sistem uvela KZ od 1994. godine, novelom iz 1999. godine ponovo uvela sistem fiksnih iznosa koji se primjenjuje kada primjena sistema dani-novana kazna nije mogua. Primjenom razliitih sistema ele se obezbijediti optimalni uinci novane kazne. Pri tome se najee uzima jedan sistem kao osnovni koji se u odreenim sluajevima dopunjuje drugim sistemom. Tako npr. KZ Danske sistem daninovana kazna kao osnovni kombinuje sa fiksnim iznosima novane kazne kada se ona izrie uz kaznu zatvora ili za djela iz koristoljublja. KZ Italije prihvata sistem fiksnih iznosa, ali predvia i sistem dani-novana kazna. Sline sisteme poznaju i KZ panije, Finske, vedske i neke druge zemlje (detaljnije v. orevi, JRKK, 3/98., str. 103. i dalje). U tom smislu u teoriji se mogu sresti i prijedlozi da se pored sistema dnevnih dohodaka, za laka krivina djela i kada je novana kazna sporedna, koristi tradicionalni sistem novane kazne (tako npr. Bai, str. 44.). U ovu grupu zakonodavstava spada i KZ BiH, koji je ipak dosta specifian jer prihvata mjeoviti sistem kombinovan kako sa proporcionalnim tako i sa sistemom prosjenih linih dohodaka. Neka krivina zakonodavstva u velikom obimu odnosno kod velikog broja krivinih djela predviaju mogunost kumulacije novane kazne sa kaznom zatvora (npr. KZ Francuske), dok neka druga (npr. KZ Njemake) takvu mogunost u naelu ne prihvataju zbog opasnosti da pri takvom -dvostrukom kanjavanju, kazne vie ne bi odgovarale stepenu krivice. Meutim, i njemaki KZ (par. 41.) kumulaciju izuzetno doputa, a to je u svim onim sluajevima ako se uinilac krivinim djelom obogatio ili se namjeravao obogatiti, odnosno kada su u pitanju uinioci koji su posebno osjetljivi na novanu kaznu (prema Novoselcu, str. 364.). Ovom rjeenju je slino i nae rjeenje, s obzirom da u posebnom dijelu KZ BiH ni u jednom sluaju ne predvia navedenu kumulaciju, ali je ona mogua na osnovu odredbe iz l. 41. st. 4. prema kojoj se ova kazna moe izrei i kada nije propisana ako je djelo uinjeno iz koristoljublja. Isto tako, prema naem zakonu novanu kaznu je mogue izrei i uz uslovnu osudu (l. 59. st. 6.). (2) (3) (4) Kao to je ve navedeno, na zakon je prihvatio mjeoviti sistem novane kazne, s obzirom da je u st. 1. predvidio da se ova kazna izrie u dnevnim iznosima, a ako to nije mogue moe se izrei u odreenom iznosu. Okviri tako predviene novane kazne postavljeni su tako da ona moe iznositi najmanje pet a najvie tristo ezdeset dnevnih iznosa, a ako se radi o krivinim djelima izvrenim iz koristoljublja, onda ona ne moe biti vea od hiljadu petsto dnevnih iznosa, osim u sluajevima predvienim u ovom zakonu (st. 2). Kada se novana kazna izrie u odreenim iznosima, najnii iznos ove kazne je 150 KM a najvii 50.000 KM, a za djela iz koristoljublja do milion KM, osim u sluajevima propisanim u zakonu (st.3.). Takva mogunost postoji kod krivinih djela kod kojih je vrijednost 264

pribavljene imovinske koristi izvrenjem toga djela vea od milion KM. U takvim sluajevima novana kazna se moe izrei u iznosu koji je jednak dvostrukom iznosu vrijednosti protivpravne imovinske koristi koju je uinilac pribavio krivinim djelom zbog kojeg mu se izrie kazna. To se odnosi kako na sistem dnevnih tako i na sistem odreenih iznosa novane kazne (st. 4.). Ovim posve novim sistemom novane kazne eli se postii ravnomjernije optereenje uinilaca krivinih djela bez obzira na njihovo imovno stanje, ravnopravnost u kanjavanju siromanih i imunih. Iako je to gotovo nemogue postii, naroito zbog sve veih razlika u imovnim stanjima meu ljudima12, ovaj sistem ipak daje vee mogunosti za ravnopravnije kanjavanje uinilaca krivinih djela pri izricanju novane kazne. Iako ni ovaj sistem u odnosu na utvrivanje pravog stanja imovinskih prilika uinioca nije posve pouzdan, on ipak u veoj mjeri obavezuje sud da odmjeravanje novane kazne prilagoava tim prilikama, odnosno platenim mogunostima uinioca. Stoga se proces izricanja novane kazne po ovom sistemu obavezno odvija kroz dvije faze. Najprije se u prvoj fazi utvruje broj dana odnosno broj dnevnih iznosa novane kazne, i to primjenom optih pravila za odmjeravanje kazne iz l. 48., Pri tome sud, kao i kod odmjeravanja kazne zatvora, cijeni sve olakavajue i oteavajue okolnosti iz navedene odredbe, osim imovnog stanja uinioca. U drugoj fazi sud utvruje visinu jednog dana odnosno visinu dnevnog iznosa konkretnog uinioca djela, pri emu su od odluujueg znaaj upravo njegove imovinske prilike, koje u prvoj fazi sud nije uzimao u obzir. Tako dobijeni iznos na kraju se mnoi sa ukupnim brojem dana, da bi se na taj nain dobio novani iznos koji predstavlja novanu kaznu koju sud izrie. Tako, ako dva uinioca razliitog imovnog stanja uine isto krivino djelo pod slinim okolnostima i sa istim stepenom krivice, pa im bude odmjereno po 40 dana novane kazne, ako jedan dan odnosno dnevni iznos jednoga od njih iznosi 120 KM a drugoga 20 KM, prvome e biti izreena kazna u visini od 4.800 KM, a drugome od 800 KM. Iako su, dakle, na kraju uinioci nominalno razliito novano kanjeni, radi se u stvari o kaznama koje jednako pogaaju oba uinioca. U presudi se moraju navesti svi navedeni elementi: broj dnevnih iznosa, visina jednog dnevnog iznosa, kao i iznos mnoenja ove dvije veliine. Broj dnevnih iznosa je neophodan radi eventualnog pretvaranja novane kazne u tzv. supletorni zatvor, a druge veliine radi toga da uinilac zna na kraju novanu kaznu na koju je osuen radi njenog plaanja. (5) Visinu dnevnog iznosa odnosno iznosa za jedan dan, sud odreuje tako to uzima visinu dnevnog dohotka uinioca prema iznosu njegove tromjesene neto plate i njegova druga primanja, ili kako zakon kae druge dohotke, kao i porodine obaveze. Podaci na osnovu kojih sud odreuje visinu dnevnog iznosa ne smiju biti stariji od est mjeseci u momentu izricanja novane kazne (st. 5.). Odluka se donosi na osnovu imovinskih prilika optuenog u vrijeme odmjeravanja kazne, a ne u vrijeme izvrenja krivinog djela. Ovdje sud polazi od iznosa koji uinilac ostvaruje (putem plate ili na drugi nain) za jedan dan (otud dnevni iznos), odbijajui od tog trokove koji podrazumijevaju porodine obaveze. Formulacija
12

Bogatima ni veliku novana kazna nije teka, a siromanim je i najmanja prevelika.

265

porodine obaveze nije dovoljno jasna; da li ona npr. ukljuuje i neke druge trokove, kao to su trokovi izdravanja drugih lica koje je uinilac duan izdravati i sl. Kako je zakon u tom smislu posve eksplicitan, de lege lata ne preostaje nita drugo nego da se pod ovim podrazumijevaju samo porodine obaveze (suprotno Markovi, str. 27.). Kada su u pitanju trokovi samog uinioca, zanimljivo je da njemaki sistem neto dohotka (Nettoeinkommensiprinzip), kojem je slian na sistem, ove trokove ne ukljuuje. Ipak, pojam porodine obaveze podrazumijeva i ove trokove, ali samo na nivou tzv., egzistencijalnog minimuma. Stoga je pri utvrivanju visine dnevnog iznosa potrebno voditi rauna o tome da je smisao novane kazne u tome da za odreeno vrijeme pogodi ivotni standard osuenog, ona mora biti takva da je uinilac osjeti kao kaznu, kao smanjenje svog linog ivotnog standarda. To e biti onda ako se zahvata u njegovu vlastitu imovinu, ako se ona umanjuje, pa stoga ovu kaznu treba odvajati od oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom (up. Bai II, str. 402.; Markovi, str. 27.). Pri utvrivanju dnevnog dohotka kao osnove za odreivanje dnevnog iznosa, sud se ne moe ograniiti samo na plate ili penzije uinioca, ve mora uzimati u obzir i druge njegove prihode. Na to i sam zakon upuuje i stoga e sud morati uzimati u obzir i prihode kao to su npr. dividende, kamate, najamnine, prihodi od zemljita, honorari i dr. To mogu biti kako prihodi koji podlijeu, tako i prihodi koji ne podlijeu oporezivanju, jer ovdje je dohodak krivinopravni a ne poreznopravni pojam (v. Novoselec, str. 368.). Ako bi se postupalo drugaije, odnosno ako bi se ovaj model novane kazne bazirao samo na prosjenoj plati, onda bi se izricanje i ove novane kazne svodilo na klasini sistem, jer se imovno stanje uinioca uopte ne bi odraavalo na novanu kaznu. (6)(7) Kada je u pitanju visina dnevnog iznosa, zakon je postavio ogranienje tako da najnii dnevni iznos iznosi jednu ezdesetinu, a najvii jednu treinu zadnje zvanino objavljene prosjene mjesene plate zaposlenih u BiH koju objavljuje Agencija za statistiku BiH (st. 7.). Na ovaj nain je odreen dosta irok raspon u odreivanju najnie i najvie mjere dnevnog iznosa, to daje velike mogunosti za prilagoavanje novane kazne imovnom stanju uinioca, odnosno njenu individualizaciju. Sve podatke koji su potrebni za odreivanje visine dnevnog iznosa, a koji nisu poznati sudu, prema st. 6. obezbjeuje optueni u roku koje odredi sud, a najkasnije do zavretka glavnog pretresa. Ako do tog momenta sudu navedeni podaci nisu poznati, sud tada koristi tradicionalni sistem izricanja novane kazne, tj. izrie novanu kaznu u odreenom iznosu koju odmjerava prema optim pravilima za odmjeravanje kazne iz l. 48. KZ BiH. Na zakon je propustio rijeiti pitanje odreivanja dnevnog dohotka uinilaca koji ne ostvaruju nikakav dohodak, kao to su nezaposleni, studenti, domaice i dr. To pitanje je rijeeno u KZ RH, prema kojem e u takvim sluajevima sud kao dnevni dohodak uinioca smatrati prosjeni dnevni dohodak u RH (l. 51. st. 4.). Ovakvo rjeenje u literaturi se kritikuje jer se smatra da je nedopustivo primijeniti prosjeni lini dohodak kada uinilac ne ostvaruje nikakav prihod, jer se takav uinilac dovodi u tei poloaj od onoga koji ostvaruje 266

ispodprosjeni dohodak.13. Kada je takav uinilac vlasnik imovine ili imovinskih prava, sud e dnevni dohodak utvrditi po slobodnoj procjeni, prema vrijednosti imovine ili imovinskih prava (l. 51. st.5. ). U odnosu na ovu kategoriju uinilaca pitanje opravdanosti izricanja novane kazne po novom modelu je otvoreno; u sudskoj praksi e biti dosta problema u vezi sa utvrivanjem njihovih dnevnih iznosa. Pitanje je to uzeti kao osnovu za utvrivanje visine dnevnog iznosa, ak i ako uinilac ima izvjesnu imovinu ili imovinska prava. Da li se u takvim sluajevima visina dnevnog dohotka moe vezivati za vrijednost imovine ili imovinskih prava ako uinilac nema nikakvih prihoda od te imovine, npr. najamnine, dividende itd. Ovdje su miljenja podijeljena. Bai zastupa stav da se kod utvrivanja visine dnevnog dohotka treba uzimati u obzir uinioeva imovina, to je u principu opravdano, ali se mogu pojaviti izuzetne situacije kada to nije tako (up. Bai II, str. 403; Novoselec, str. 369). Ima i miljenja prema kojima se ovakvim licima ne bi ni smjela izricati novana kazna14. Drugi to kritikuju, jer bi ta lica bila u neravnopravnom poloaju u odnosu na lica koja ostvaruju prihode.15 Ona bi u odnosu na njih bila dvostruko diskriminisana. Iako nemaju vlastiti dohodak i takva lica mogu imati odreene prihode, jer ih dobijaju od drugih, npr. studenti. Ako bi ve bilo opravdano izricanje novane kazne u ovakvim sluajevima, ovdje bi bilo prikladnije izricanje novane kazne na klasini nain, to je za razliku od hrvatskog, po naem zakonodavstvu to mogue. Meutim, sudovi e u ovakvim situacijama vjerovatno najee pribjegavati uslovnoj osudi. Novana kazna na klasini nain, odnosno u odreenom iznosu e se izrei i u postupku izdavanja kaznenog naloga (l. 334. ZKP BiH), s obzirom da u tom postupku nije mogue utvrivanje imovnog stanja uinioca koji predstavlja osnovu za izricanje ove kazne u tom obliku. Za sve kazne, pa tako i za novanu kaznu, u krivinom pravu u naelu vrijedi pravilo da se izvravaju odmah. Meutim, postoje i takvi sluajevi kada postoje takve okolnosti koje dovode u pitanje njegove mogunosti da udovolji takvom zahtjevu, jer osueni mora udovoljiti nekim tekuim obavezama koje ima. Iz tih razloga, zakon je u st. 8. ove odredbe predvidio dva oblika pogodnosti kao izuzetke od navedenog pravila da se kazna izvrava odmah, a to su odgodno i obrono plaanje ili plaanje novane kazne u otplatama u odreenim vremenskim rokovima (olakice u plaanju novane kazne). Naime, na zakon je prihvatio veoma fleksibilan sistem plaanja novane kazne jer su navedeni rokovi dosta dugi. Odgoda plaanja je pogodnost koju sud odobrava osuenom, postavljajui pri tome konani rok do kojeg mora platiti novanu kaznu, dok plaanje u otplatama (obrocima) podrazumijeva plaanje novane kazne u dijelovima koji se moraju platiti u odreenim vremenskim intervalima. Rok u kojem se kazna mora platiti ne moe biti krai od petnaest dana ni dui od est mjeseci.
13 14

U tom smislu Grozdani, rad u HLJKPP, 2/200, str. 343. Tako npr. Svedrovi, HLJKPP, 2/2003, str. 368. 15 Up. Grozdani, rad u HLJKPP, 2/2000, str. 343.; Novoselec, str. 369., fusn. 104.

267

(8) Pri primjeni odredbe iz st. 8. ipak je neophodno imati u vidu opte pravilo koje je u savremenom krivinom pravu vladajue i prema kojem se sve pravosnano izreene novane kazne izvravaju u cijelosti i odmah. Davanje olakica je izuzetak i u tom smislu i treba posmatrati i tumaiti ovu odredbu i voditi rauna da se olakicama ne ide predaleko, jer bi se tada mogla ugroziti svrha ove kazne, a to je da se njome ostvari znatno umanjenje linog standarda osuenog koji on mora ozbiljno da osjeti. Sudska praksa:
Kada sud uinioca oglasi krivim i izrekne mu novanu kaznu za izvreno krivino delo a u tu kaznu mu ne urauna novanu kaznu za uinjeni prekraj ija su obeleja obuhvaena radnjom izvrenja za koju je oglaen krivim i osuen na novanu kaznu, to ne predstavlja bitnu povredu krivinog zakona, jer se na osnovu lana 136. ZKP moe doneti posebno reenje o uraunavanju kazne. Presuda VSS, K. 1355/96 od 14.11. 1996.

Zamjena novane kazne lan 47. (1) (2) (3) Novana kazna se ne naplauje prinudno. Ako se novana kazna ne moe u cijelosti ili djelimino naplatiti u roku koji je utvren presudom, sud e bez odlaganja donijeti odluku da se novana kazna zamijeni kaznom zatvora. Novana kazna e se zamijeniti kaznom zatvora tako to e se za svaki zapoeti dnevni iznos novane kazne, odnosno ako je novana kazna bila izreena u odreenom iznosu, za svakih 50 KM novane kazne, odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor u tom sluaju ne moe biti dui od jedne godine. Ako osueni isplati samo dio novane kazne, ostatak e se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osueni isplati ostatak novane kazne, izvrenje zatvora e se obustaviti.

(4)

(1 4) U odredbama ovog lana pod naslovom zamjena novane kazne, zakon je regulisao pitanje izvrenja novane kazne. Ve iz odredbe st. 1. jasno proizilazi da je na zakon napustio raniji sistem prisilne naplate novane kazne, pa tek ako taj nain naplate bude bezuspjean , sud je novanu kaznu zamjenjivao kaznom zatvora, koji se u literaturi oznaava kao supletorni ili supsidijarni zatvor. Prema sadanjem rjeenju te prve faze vie nema, pa e sud im se osueni oglui o svoju obavezu plaanja novane kazne, bez odlaganja donijeti odluku da se novana kazna u cijelosti ili djelimino zamijeni kaznom zatvora. Novana kazna se mijenja ili pretvara u kaznu zatvora tako to e se za svaki zapoeti dnevni iznos novane kazne ili za svakih zapoetih pedeset KM (u zavisnosti kako je ova 268

kazna izreena) odrediti jedan dan zatvora, ali u takvim sluajevima zatvor ne moe trajati due od jedne godine. Ako osueni plati dio novane kazne, ostatak se srazmjerno pretvara u zatvor odnosno zatvor se srazmjerno smanjuje, a ako plati i ostatak, izvrenje zatvora se obustavlja. Ovakvo rjeenje je viestruko sporno i dosta nepopularno; ono praktino daje pravo osuenim licima da biraju da li e izabrati jednu ili drugu kaznu, novanu ili kaznu zatvora. To je suprotno sutini i prirodi kazne, koja je i kada se pojavljuje kao imovinska, prinudnog karaktera, pa stoga ne moe biti preputeno na volju osuenom da li e je izvriti ili nee. Pored toga, to je suprotno namjeni i svrsi ove kazne, koja je veoma znaajna krivina sankcija i kojoj se, kako je naprijed istaknuto, opravdano pridaju izuzetne mogunosti u savremenom krivinom pravu u suzbijanju lakeg i srednje tekog kriminaliteta. To je diskutabilno i sa aspekta krivice odnosno krivine odgovornosti, jer se jedna kazna koja je i po svom sadraju i vrsti blaa, u postupku izvrenja transformie u sasvim drugaiju i teu kaznu.16 Ono pored toga vodi i do neselektivne primjene ove mogunosti prema razliitim kategorijama osuenih, jer ne vodi rauna o tome da li se radi o licu koje nee da plati kaznu ili o licu koje to eli ali to u postavljenom roku ne moe da uini. Pored toga, ne vodi se rauna ni o visini novane kazne, odnosno injenici da zbog limitiranosti supletornog zatvora, kod visokih novanih kazni, znatan dio novane kazne je posve van operacije pretvaranja, dakle ne moe se pretvoriti i on je faktiki oproten.17 Ona je stoga veoma znaajan supstitut kratkotrajnim kaznama zatvora, a u postupku izvrenja sve se vraa na ono to se htjelo izbjei. Time se zapravo novana kazna praktino dobrim dijelom eliminie upravo u onom segmentu gdje bi trebala da ostvaruje najbolje rezultate, tamo gdje joj je u kriminalno-politikom smislu mjesto. Ako se, pored ovog, ima u vidu i da novi model novane kazne jo nije afirmisan u naoj sudskoj praksi, kao i to da je inae izricanje novane kazne kod nas u novije vrijeme u silaznoj putanji (a po nekim sasvim simbolino), onda je nuno upozoriti da je potrebno da sudska praksa promijeni svoj odnos prema ovoj sankciji.18 19

16 Vie o tome v. Grozdani, Kazne-nova rjeenja u kaznenom zakonu i njihova provedba u sudskoj praksi, HLJKPP, 2/2000, str. 343.; takoe Svedrovi, Kriminalnopolitika opravdanost promjene krivinih sankcija, HLJKPP, 2/2003, str. 370.. i dalje; P. Novoselec, Izvrenje novane kazne i primjena supletornog zatvora u kaznenom postupku, NZ, 2-3/89, str. 278. Supletorni zatvor neki autori odobravaju, npr. Horvati, koji istie da je on utemeljen na zakonu i tovie u skladu sa naelom zakonitosti, v. Izbor kazne u jugoslovenskom pravu, (1980.), str. 253. 17 Detaljnije o tome v. Markovi, str. 29. 18 U tom smislu i Markovi, v. cit. rad, str. 28. i dalje. 19 Kada je u pitanju automatizam pretvaranja novane kazne u kaznu zatvora, on je predmet veoma ozbiljne kritike strune pravnike javnosti u RH, o emu raspravljaju i piu i tamonji mediji. Tako Globus u broju od 30.07.2004. godine (str. 25. - 27.) navodi podatak da samo u bjelovarskoj regiji oko 10.000 ljudi eka na izdravanje zatvorske kazne (supletornog) zatvora, kao i izjavu ministrice pravde da e se od takvog rjeenje, kao veoma skupog za dravu, brzo odustati. Kritiki o supletornom zatvoru i Svedrovi, v. cit. rad, str. 372.

269

Opa pravila za odmjeravanje kazne


Literatura: Atanackovi, D., (1975), Kriterijumi odmjeravanja kazne, Beograd 1975; Bai, F., (1978), Sudsko odmjeravanje kazne, ZPFZ, 3-4/1978; Staji, A.,(1952), Naelo legaliteta i individualizacije kazne, Arhiv 4/1952; orevi, M.,(1991), Kazne i njihovo odmeravanje, u Publikaciji IKSI: Reforma Opteg dela KZSRJ, Beograd, 1991. godine, str. 5.1-5.23; orevi, .,(1998), Odmeravanje novane kazne, JRKK, 3/1998. str. 101-114; Peri, O., (1994), Kazneni okviri u jugoslovenskom krivinom zakonodavstvu, Publikacija: Slobode i prava gaana i jugoslovensko krivino zakonodavstvo, UKPKJ, Beograd, 1994, str. 66-83; Veovi, M., (1992), Osnovi za iskljuenje kazne, domet i perspektive, JRKK, 1-2/92; ejovi, B., (1983), Krivino pravo u sudskoj praksi, (opti deo), Beograd, 1983; Horvati, ., (1980), Izbor kazne u jugoslovenskom krivinom pravu i sudskoj praksi, Zagreb 1980; Horvati, ., (1979), Princip legaliteta i individualizacije kazne, JRKK, 1/1979; Bai, F., (1982), Neki praktini aspekti sudskog odmjeravanja kazne, NZ, 9/1982; Markovi, I., (2004), Kritiki osvrt na regulativu novih krivinopravnih mjera, Pravni savjetnik 7-8/2004, str. 20-30; Vlaisavljevi, M., (1977), Odmeravanje kazne prema KZSFRJ, Pravna misao, 1977; Grozdani, V., (1984), Institut ublaavanja kazne u jugoslovenskom krivinom pravu i sudskoj praksi, ZPFR, 1984; iri, J., (1996), Ranija neosuivanost kao olakavajua okolnost kod odmeravanja kazne, JRKK, 1-2/1996, str. 93-102; Maleevi, L., (1980), Osloboenje od kazne u jugoslovenskom krivinom zakonodavstvu, GAKV, 1980; orevi, .,(1983), Dranje uinioca u krivinom postupku i odmjeravanje kazne, JRKKP, 12/1983, str. 125-135; Bejatovi, S., (1977), Novo u o institutu povrata, Pravni ivot, 1977; Jankovi, S., (2003), Olakavajue i oteavajue okolnosti u sudskoj praksi, Pravni ivot, tematski broj, Tom I, str. 625-644; orevi, M., (1993), Sticaj krivinih dela izvrenih pre i posle punoljetstva, APFB, 12/63; Novoselec, P.,(1986), Odmjeravanje jedinstvene kazne, JRKK, 3-4/86; Miladinovi, V. (1996), Povrat u krivinom pravu, Beograd, 1996; Lazin, .,(1982), Prividni sticaj krivinih dela, Beograd, 1982; ejovi, B., Istorijski razvoj institute rehabilitacije krivinih sankcija, Arhiv, 2-3/71; Hodi, S., ((1989), Izbor krivine sankcije, JRKK, 4/1989, str. 69-95; Horvati, ., ((1980), Izbor kazne u jugoslovenskom krivinom pravu i sudskoj praksi, Zagreb, 1980.; Kos, D., (2003), Institut ublaavanja kazne u procesu individualizacije kazne, HLJKPP, 2/2003, str. 429-448; Horvati, ., (1983), Posebna osnova za osloboenje od kazne u l. 45. KZSFRJ u praktinoj primjeni u Hrvatskoj, NZ, 7/1983; orevi, (1991), Kazne i njihovo odmeravanje, Publikacija Reforma opteg dela KZ SFRJ i savremene tendencije u jugoslovenskom krivinom pravu, IKSI, Beograd 1991; Stojanovi, S., (1985), Ublaavanje kazne u krivinom pravu SFRJ, Beograd, 1985; Coti, D. i dr., (1975), Uslovna osuda, sudska opomena, osloboenje od kazne, Beograd 1975; Babi, M (1996), Ustanova produenog krivinog djela (kritiki osvrt), JRKK, 1-2/1996, 49-60); Buturovi, J. (1980), Produeno krivino djelo, Beograd 1980; Pihler, S., (1987), ta je zapravo tzv. produeno krivino delo, Pravo, teorija i praksa, tem. broj, 1987, str. 40-50; Peri, O., (1987), Produeno krivino delo, Pravo, teorija i praksa, tem.broj, 1987, str. 33. i dalje; Tahovi, J., (1956), Produeno krivino delo, Jugoslovenska advokatura, 5-6/56, str. 18-29; orevi, M., (1990), Stvarno kajanje, JRKK, 4/90, str. 31-39; Horvati, ., (2004), Problem odnosa u zakonu propisane i sudskim presudama primijenjene kaznenopravne represije prema poiniteljima kaznenih djela, HLJKPP, 2/2004, str. 381-434.; Kurtovi, A., (2004), Zakonska i sudska politika kanjavanja opinskih sudova na podruju upanijskog suda u Splitu, HLJKPP, 2/2004, str. 609-652.

lan 48. (1) Sud e uiniocu krivinog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivino djelo, imajui u vidu svrhu kanjavanja i uzimajui u obzir sve okolnosti koje utiu da kazna bude manja ili vea (olakavajue i oteavajue okolnosti), a naroito: stepen

270

(2)

(3)

krivine odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uinjeno, jainu ugroavanja ili povrede zatienog dobra, okolnosti pod kojima je djelo uinjeno, raniji ivot uinioca, njegove osobne prilike i njegovo dranje nakon uinjenog krivinog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu uinioca. Kad sud odmjerava kaznu uiniocu za krivino djelo uinjeno u povratu, posebno e uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, da li su oba djela uinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude, odnosno od izdrane ili oprotene kazne. Pri odmjeravanju novane kazne, sud e uzeti u obzir i imovno stanje uinioca, vodei pri tome rauna o visini njegove plae, njegovim drugim prihodima, njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama.

Inkriminiui krivina djela zakon odreuje granice kanjavanje za svako djelo propisujui vrstu i visinu kazne, odnosno postavljajui donju i gornju granicu kanjavanja. Ovako odreene kazne (sistem relativno odreenih kazni) odraavaju razliite stepene opasnosti u kojima se mogu javljati pojedina krivina djela i predstavljaju osnovu za primjenu kazne. Tek nakon to utvrdi da je izvreno krivino djelo, sud u granicama tako postavljenih kazni i pod uslovima koje zakon odreuje, uiniocu odmjerava i izrie kaznu. Prema tome, odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvruje vrstu i mjeru kazne uiniocu za odreeno krivino djelo. Ono je zapravo nuna posljedica sistema relativno odreenih kazni, prema kojem je kazna za pojedino krivino djelo postavljena samo okvirno, nekada u veoma irokim rasponima. To znai da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih granica odluuje o visini kazne. To je redovno odmjeravanje kazne ili odmjeravanje kazne u uem smislu. Zakon, meutim, u odredbama opteg dijela daje velike mogunosti za mijenjanje granica kanjavanja koje zakon postavlja, najee prema mjeri i to prekoraenjem donje granice (posebnog minimuma), jer pod odreenim uslovima omoguava ublaavanje, pa ak i osloboenje od kazne. Za razliku od ranijeg zakonodavstva, KZ BiH je opravdano napustio mogunost prekoraenja gornjih granica kazne postavljene za pojedina krivina djela (posebni maksimum), jer je napustio instituciju viestrukog povrata, kada se to ranije moglo initi. Opte granice kanjavanja (opti zakonski minimum i maksimum) se ne mogu naputati. Pored toga, na zakon omoguava da se propisana kazna izuzetno moe zamijeniti drugom krivinom sankcijom, kao to je uslovna osuda (u entitetskim zakonima i sudska opomena) i rad za opte dobro na slobodi. Takvim rjeenjima na zakon sudovima daju najira ovlaenja u odmjeravanju kazne. Odmjeravanje kazne u ovako proirenim okvirima u literaturi se ponekad oznaava kao odmjeravanje kazne u irem smislu. Poseban nain odmjeravanja kazne u naem zakonodavstvu predstavlja odmjeravanje kazne za krivina djela u sticaju. Odmjeravanje kazne predstavlja veoma znaajno podruje krivinog prava. Ova, nekada dosta zanemarena materija krivinog prava, danas je u sreditu nauke 271

krivinog prava i kriminalne politike. Sasvim opravdano, jer sudsko odmjeravanje kazne ima izuzetan znaaj za svako drutvo, s obzirom da ono u sutini predstavlja ostvarivanje funkcije krivinog prava i kaznene politike jedne drave. (1) Osnovni kriterijumi pri odmjeravanju kazne predstavljaju granice propisane kazne (uz odstupanja koja zakon predvia), svrha ili svrhe kanjavanja koje se pri tome moraju uvaavati, te okolnosti koje karakteriu uinjeno krivino djelo i uinioca - olakavajue i oteavajue okolnosti (l. 48. st. 1.). Pri odmjeravanju kazne sud prvenstveno mora imati u vidu kaznu koja je propisana za uinjeno krivino djelo, jer je kazneni okvir osnovno polazite za sud pri odmjeravanju kazne. Kazna koju sud izrie u redovnom odmjeravanju mora da se kree izmeu posebnog minimuma i posebnog maksimuma. Ukoliko jedna od ovih granica kod nekog krivinog djela nije postavljena, onda se primjenjuju opte granice, odnosno opti minimum i opti maksimum. Novanu kaznu sud odmjerava u okvirima opteg minimuma i maksimuma, s obzirom da prilikom propisivanja za pojedina krivina djela zakon ni u jednoj sluaju nije odredio posebne granice ove kazne. U zakonu je primjerice navedeno niz razliitih okolnosti objektivnog i subjektivnog karaktera, koje se odnose na krivino djelo i uinioca i koje dimenzioniraju njegovu nevrijednost. Sve te okolnosti sud jedinstveno cijeni pri odmjeravanju kazne, izriui manju ili veu mjeru kazne u zavisnosti od toga koje je okolnosti uzeo kao odluujue pri kanjavanju. Iako zakon pri tome izriito ne izdvaja ni jednu od okolnosti, ipak valja primijetiti da u njihovom rangiranju, zakon na prvo mjesto stavlja stepen krivine odgovornosti. U savremenom krivinom pravu kod kazne je veoma znaajan elemenat pravednosti, a pravedna kazna je samo ona kazna koja ne prelazi granicu krivice uinioca. Stepen krivine odgovornosti ili krivice za izvreno krivino djelo je osnova i istovremeno neprekoraiva mjera za kaznu; kazna u stepenu krivice uinioca nalazi svoju mjeru i opravdanje. Ovo je jedan od temeljnih postulata svakog demokratskog krivinog prava. Prilikom odmjeravanja kazne, kako je istaknuto, sud mora u svakom sluaju imati u vidu i svrhu kanjavanja koju treba postii primjenom kazne. Meutim, zahtjevi prevencije ne mogu opravdati strou mjeru kazne od one koju limitira stepen krivice uinioca i teina krivinog djela. U protivnom, osnovano bi se postavilo pitanje legitimnosti takve kazne, jer bi naelo pravednosti i srazmjernosti kazne bilo izigrano i kazna kao takva nepravedna i u osnovi utilitaristika. Opta pravila o odmjeravanju kazne. Ova pravila su u osnovi postavljena kao i u ranijem zakonodavstvu i temelje se na naelu srazmjernosti izmeu teine krivinog djela, stepena uinioeve odgovornosti i same kazne. Zakon pri tome navodi najznaajnije okolnosti koje sud mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne, pri emu se ni jedna okolnost posebno ne navodi kao olakavajua ili oteavajua. Po svom karakteru one su ambivalentne, jer svaka od njih, u zavisnosti od toga kako je ostvarena u odreenom sluaju, moe imati karakter olakavajue ili oteavajue okolnosti. Dakle, one mogu uticati na to da kazna bude manja ili vea, ali u granicama propisane kazne za uinjeno krivino djelo. Stoga ih 272

je potrebno razlikovati od kvalifikatornih i privilegiuih okolnosti koje mijenjaju kvalifikaciju krivinog djela u tei ili laki vid djela, a samim tim i kazneni okvir. Koje okolnosti jedno djelo ine kvalifikovanim ili privilegovanim odreuje sam zakon kod nekih krivinih djela; jedna te ista okolnost kod jednog djela moe biti kvalifikatorna a kod drugog samo oteavajua, ili kod jednog privilegiua a kod drugog samo olakavajua. Tako npr. koristoljublje ili svirepost su kvalifikatorne okolnosti kod ubistva, a oteavajue kod tjelesne povrede; ili mala vrijednost je privilegujua okolnost kod krae i nekih drugih imovinskih delikata, ali je samo olakavajua kod oteenja tue stvari. Opta pravila zakon je dao u st. 1., dok pravila sadrana u st. 2. i 3. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na sluajeve odmjeravanja kazne kada je krivino djelo uinjeno u povratu i kada se za krivino djelo odmjerava novana kazna. Opta su ona pravila kojih se sud mora pridravati prilikom odmjeravanja kazne u svim sluajevima. Kako je naprijed istaknuto, to su granice propisane kazne za pojedino krivino djelo, svrha kanjavanja i okolnosti koje utiu da kazna bude manja ili vea (olakavajue i oteavajue okolnosti). Ova tri pravila predstavljaju osnovno polazite sudskog odmjeravanja kazne krivino odgovornom uiniocu za odreeno krivino djelo. O tome je ve bilo govora, pa e se dalje izlaganje uglavnom odnositi na olakavajue i oteavajue okolnosti. U tom smislu zakon navodi sljedee okolnosti: Stepen krivine odgovornosti. Kako se krivina odgovornost sastoji od uraunljivosti i krivice odnosno vinosti uinioca, stepen krivine odgovornosti zavisi od stepena te dvije njene komponente. Uraunljivost kao psihiko stanje podrazumijeva razliite stepene intelektualne i voluntaristike moi i kree se od potpune, preko bitno smanjene do smanjene uraunljivosti. Smanjena uraunljivost svakako umanjuje stepen krivine odgovornosti, pa e je sud cijeniti kao olakavajuu, naravno samo pod uslovom da se uinilac sam nije doveo u takvo stanje. Isto je sa vinou odnosno krivinom odgovornou, jer svijest i volja mogu se javljati u razliitim oblicima, ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti razliitog intenziteta. Dakle, ne samo da je od znaaja u kojem obliku se krivica javlja, ve i u kojem intenzitetu. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvreno npr. sa direktnim ili eventualnim umiljajem, ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje koji mogu biti vei ili manji, odnosno koji je intenzitet htijenja posljedice, da li je uinilac pri tome iskazao npr. posebnu upornost, bezobzirnost i sl. I posebni oblici umiljaja ili nehata, koje na zakon posebno ne regulie, mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena krivine odgovornosti. Tako npr. predumiljaj, iako nije oblik krivice u naem krivinom pravu niti kvalifikatorna okolnost, je od znaaja u ocjeni stepena krivine odgovornosti (sudovi ga kao oteavajuu okolnost uzimaju u nekim sluajevima, npr. kod uinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu koja ga je napustila, VS RH, I K-164/1994; u tom smislu i jedna starija odluka VSH, K904/70). Isto tako, sud moe da uzme i obzir i okolnost da je djelo izvreno bez razmiljanja, na mah, kada postoji tzv. dolus repentinus. U toj ocjeni mogu biti od znaaja i neke druge okolnosti kao to je npr. starosno doba uinioca, jer se mladost i starost obino uzimaju kao olakavajue okolnosti koje smanjuju stepen 273

krivine odgovornosti uinioca. U tom smislu i nehat moe da se stepenuje ne samo na svjesni i nesvjesni, ve i po intenzitetu odnosno stepenu nepanje i na obian i grub nehat. Tako je npr., sud naao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iivljavanja kao oteavajua okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puke drei je samo jednom rukom i na taj nain ubio mladia koji je igrao bilijar (VS RH, I K-44/94). Iako ga zakon posebno ne odreuje, sud e pri tome cijeniti i eventualno postojanje profesionalnog nehata. Uloga ili doprinos rtve takoe predstavlja znaajnu okolnost koja moe da utie na ocjenu stepena krivine odgovornosti uinioca. Ponaanju i doprinosu same rtve u procesu nastajanja krivinog djela u krivinom pravu se sve vie poklanja panja (predmet izuavanja viktimologije), to ima veliki znaaj i kod odmjeravanja kazne. Nekada uloga rtve moe biti takva da je protivpravnost djela posve iskljuena (npr., kod nune odbrane, ili nekih djela kod kojih pristanak moe da iskljui njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujua okolnost (ubistvo na mah i teka tjelesna povreda na mah). Za odmjeravanje kazne i ocjenu stepena krivine odgovornosti od znaaja je kada nije navedenog intenziteta, to dolazi do izraaja posebno kod nekih krivinih djela, kao to su npr. ugroavanje javnog saobraaja, djela protiv ivota i tijela i dr. Neki autori ovu okolnost razmatraju u okviru okolnosti pod kojima je krivino djelo uinjeno. Pobude iz kojih je djelo uinjeno. Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvrenje krivinog djela, one u biti objanjavaju razloge izvrenja djela i stoga su od posebnog znaaja pri odmjeravanju kazne. Pobude su etike kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne, odnosno egoistike i altruistike i u tom smislu mogu se uzeti kao olakavajue ili oteavajue okolnosti. Ako je jedno djelo uinjeno iz egoistikih motiva, zavisti, mrnje ili osvete, tada e motiv predstavljati oteavajuu okolnost, a ako je djelo uinjeno radi toga da bi se prehranila porodica, onda je on olakavajua okolnost. Stoga ispravno naglaava VSH da je pronevjera radi dobrog provoda oteavajua okolnost (Novoselec, str. 401.), ali je jako diskutabilna jedna starija odluka istog suda da je pronevjera radi kupovine stana olakavajua okolnost (v. Komentar KZ SFRJ, str. 199.). Naravno, ukoliko je motiv elemenat krivinog djela, ne moe se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja). Jaina ugroavanja i povrede zatienog dobra. Kroz ovu okolnost je izraena objektivna strana teine konkretno uinjenog krivinog djela. Naime, propisivanje kazne za odreeno krivino djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogunosti povrede ili ugroavanja zatiene vrijednosti datim djelom, dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povrijeeno ili ugroeno. Naravno da je potrebno voditi rauna o prirodi djela, da li se radi o djelima protiv imovine, ivota i tijela, djelima protiv javnog saobraaja, odnosno djelima ugroavanja ili povrede, pokuaju ili dovrenom krivinom djelu, itd. Iako se pri toj procjeni mogu cijeni nain i sredstva izvrenja djela, ovdje je ipak najznaajnija posljedica krivinog djela. Jaina ugroavanja se ocjenjuje kroz manju ili veu opasnost kojoj je bilo izloeno zatieno dobro, pri emu moe biti od znaaja vrsta i obim ugroenih vrijednosti, kojim sredstvima i na koji nain je stvorena opasnost, koliko je ona bila bliska, itd. Nije svejedno da li se radi o 274

opasnosti upravljenoj prema imovini ili prema ivotu, ili npr. kod djela protiv javnog saobraaja, da li je bio ugroen ivot samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. Isto tako, i jaina povrede moe da se javlja u razliitim stepenima teine u zavisnosti od prirode djela (npr. intenzitet tjelesne povrede, visina imovinske tete ili prisvojene imovinske koristi kod slubenih delikata, broj poginulih i povrijeenih kod teroristikog napada, kod saobraajnih djela, broj civilnih rtava kod ratnih zloina, itd.). Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi, npr. kod nastupanja smrti veoma loe zdravstveno stanje rtve ili eventualna greka nekih treih lica, to se moe uzeti kao olakavajua okolnost (tako VSH, I K-882/90, prema Novoselcu, str. 402.). Okolnosti pod kojima je krivino djelo uinjeno. Zbog heterogenosti ovih okolnosti veoma ih je teko unaprijed odrediti. To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiu krivinog djela, odnosno okolnosti koje su pratile izvrenje konkretnog krivinog djela. Takvim bi se mogle smatrati npr. okolnost da je uinilac briljivo pripremao izvrenje krivinog djela, ili je to uinio spontano, da li je koristio neke prilike za izvrenje djela, kao to su npr. nemo, lakomislenost, povjerenje rtve, njenu nevolju, teku situaciju, poar i sl., zatim da li je djelo izvreno nou, kojim sredstvima, da li ga je uinilo vie lica, itd. U krug ovih okolnosti jedan dio autora svrstava i doprinos same rtve izvrenju djela (npr. Srzenti-Staji-Lazarevi; Stojanovi), to je posebno u novije vrijeme predmet izuavanja viktimologije kao posebne naune discipline u okviru kriminologije. Doprinos rtve sopstvenoj viktimizaciji, kada se ona ne pojavljuje u intenzitetu koji iskljuuje protivpravnost djela ili predstavlja njegovu privilegujuu okolnost svakako treba uzimati kao olakavajuu okolnost, bez obzira da li je svrstavali u ovu kategoriju okolnosti ili je podvodili pod okolnosti iz prve kategorije. Raniji ivot uinioca. Raniji ivot uinioca ukazuje na njegovu linost i usklaenost njegovog ponaanja sa zakonskim normama. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da doe do saznanja da li je izvreno djelo rezultat asocijalnog ivota uinioca ili je ono vie rezultat sticaja nesretnih okolnosti. Pri tome sud moe da cijeni razliite okolnosti iz ivota uinioca, a posebno odnos prema njegovim porodinim, radnim ili profesionalnim obavezama, njegovo dranje na poslu, odnos prema drugim ljudima, odnos prema tuim pravima i dobrima i njihovo potovanje, uopte njegov nain ivota. U zavisnosti od toga, raniji ivot uinioca djeluje kao olakavajua ili oteavajua okolnost. Posebno je znaajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vrilo ista ili slina krivina djela (v. st.2. l. 38.). Treba istai da raniju neosuivanost sudovi redovno uzimaju kao olakavajuu okolnost. Line prilike uinioca. Line prilike podrazumijevaju okolnosti u kojima uinilac ivi i one isto tako ukazuju na njegovu linost. Sudovi kao takve okolnosti najee uzimaju zdravstveno stanje uinioca, porodine prilike, a posebno njihov broj, uzrast i zdravstveno stanje, zaposlenost, profesiju, itd. Ove okolnosti su od posebnog znaaja kada je sud u dilemi da li izrei zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu, pa ako je u pitanju npr. samohrana majka koja ima malo dijete, ili ako je u pitanju uinilac koji je jedini zaposlen i izdrava vielanu porodicu, sud e vjerovatno koristiti sve zakonske mogunosti da u takvim sluajevima izabere 275

uslovnu osudu. Naa sudska praksa ove okolnosti po pravilu uzima kao olakavajue okolnosti. Dranje uinioca nakon uinjenog krivinog djela. Ova okolnost obuhvata razliite vidove ponaanja i stavova uinioca koje ispoljava neposredno nakon izvrenja djela ili nakon proteka dueg vremena, zatim njegov odnos prema oteenom i prouzrokovanoj teti, te njegovo ponaanje u krivinom postupku. U svim tim relacijama uinioevo ponaanje, njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni, odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi, u kom smislu e ih sud i cijeniti pri odmjeravanju kazne. Ako je uinioevo dranje neposredno po izvrenju djela predstavljalo svjesno odobravanje djela, aljenje to nije dolo i do tee posljedice, ili ak i takvo da je uveavao njegovu tetnost odnosno negativnost (npr. nakon ubistva ili silovanja iivljavao se nad rtvom), onda e takvo ponaanje sud uzeti kao oteavajuu okolnost. U protivnom, ako je izrazio aljenje zbog uinjenog krivinog djela ili je pomogao rtvi, odvezao je u bolnici, poslije je redovno posjeivao, a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu tetu, pomogao u kolovanju djece, itd. (tzv. stvarno kajanje), sud e to uzeti kao olakavajuu okolnost. U stvari, takav uinilac jasno pokazuje da je potreba kanjavanje kod njega smanjena ve samim tim to se sam nalazi na putu (re)socijalizacije i popravljanja. Naravno, pri ovome se ponekada moe raditi samo o uinioevim obeanjima, njegovoj pukoj izjavi da e rtvi pomoi i obetetiti je a da iz toga ne stoji ozbiljno nastojanje da to zaista i uini, o emu sud mora voditi rauna i takvo dranje ne moe uzeti kao olakavajuu okolnost. Odnos uinioca prema oteenom i naknadi tetnih posljedica priinjenih krivinim djelom, predstavlja veoma znaajnu okolnost , koju neka zakonodavstva kod nekih krivinih djela predviaju ak kao osnov za osloboenje od kazne (tako npr. KZ RH, l. 59.b). Stoga je teta to KZ BiH nije prihvatio slino rjeenje (KZ RS u l. 41. st.2. to je predvidio takoe kao osnov za osloboenje od kazne, ne ograniavajui ga samo na odreena djela). Od posebnog je znaaja uinioevo dranje pred sudom i u toku trajanja krivinog postupka. Njegovo korektno dranje pred sudom obino se uzima kao olakavajua okolnost. Pri tome sudovi posebno cijene kao olakavajuu okolnost iskreno priznanje uinioca iz koga proizilazi njegovo aljenje zbog uinjenog djela. S druge strane, okolnost da uinilac djelo ne priznaje ili da ne sarauje u otkrivanju djela, ne moe se uzeti kao oteavajua okolnost i takvo dranje treba procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog (v. dio sudska praksa). Druge okolnosti koje se odnose na linost uinioca. Kao to je istaknuto, zakon okolnosti u ovoj odredbi daje egzemplifikativno. Kroz ovu kategoriju okolnosti, zakon obavezuje sud da pri odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tie linosti uinioca djela, a koja se naravno ne moe podvoditi pod ve navedene okolnosti. Ovim u stvari zakon posebno istie znaaj subjektivnih okolnosti, ali ne bi trebalo iskljuiti mogunost da to bude i neka druga okolnost za koju sud smatra da je od znaaja za odmjeravanje kazne. Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta iroka, to sve zavisi od svakog konkretnog sluaja. Tako npr. sudovi kao oteavajuu okolnost esto uzimaju i injenicu da su u porastu krivina djela u koje spada i djelo za koje se uiniocu sudi (npr. 276

krijumarenje ljudi, neovlatena trgovina i promet drogom, pranje novca i sl.), ili npr. kao olakavajuu okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvrenja krivinog djela, ali ako je tome doprinio sam uinilac, sudska praksa opravdano uzima da se tada ne moe raditi o olakavajuoj okolnosti (VSS, K-839/98). Slino je i kada je u pitanju dugo trajanje krivinog postupka (v. dio sudska praksa). Sudsko odmjeravanje kazne je odmjeravanje kazne u zakonskim okvirima postavljenim za uinjeno krivino djelo na osnovu utvrenih olakavajuih ili oteavajuih okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne. Pri tome sud vrednuje niz okolnosti koje se odnose na djelo, krivinu odgovornost i linost uinioca, na osnovu ega procjenjuje teinu krivinog djela, stepen krivine odgovornosti i opasnost uinioca, to predstavlja osnovu na kojoj sud zasniva svoju odluku o mjeri kazne koju e, imajui u vidu svrhu kanjavanja, odmjeriti uiniocu. Time u stvari sud, apstraktno postavljenu kaznu za odreeno krivino djelo od strane zakonodavca, prevodi u konkretnu kaznu, to predstavlja in primjene prava posebne vrste i znaaja. Pri navedenom procjenjivanju olakavajuih i oteavajuih okolnosti mogu se koristiti dva metoda, analitiki i sintetiki. Prema prvom, sud cijeni svaku okolnost, posebno je vrednuje i utvruje njen uticaj na kaznu, dok se prema drugom odmjeravanje kazne vri na osnovu jedinstvene ocjene svih okolnosti u njihovoj ukupnosti, to sudska praksa najee i koristi. Meutim, u teoriji opravdano preovlauje shvatanje da je najprihvatljivija kombinacija ova dva metoda, odnosno da je najbolje da sud koristi analitiko-sintetiki metod, to podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne, da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakavajue ili oteavajue okolnosti, pa tek na osnovu tako utvrenog injeninog supstrata odmjeri kaznu. Ovakva ocjena olakavajuih i oteavajuih okolnosti vie odgovara intencijama zakona koji obavezuje sud da odmjeravanje kazne vri u funkciji svrhe kanjavanja, to iskljuuje mehaniku ocjenu navedenih okolnosti. To svakako treba da bude izraeno i u sudskoj odluci, jer u obrazloenju mora biti navedeno koje je okolnosti sud uzeo kao oteavajue a koje kao olakavajue, odnosno da svaka relevantna okolnost za odmjeravanje kazne bude dokazana. U savremenom krivinom pravu vrijedi pravilo da sud treba da ima veliku slobodu i ovlatenja pri izboru vrste i mjere kazne, kako radi osiguranja to uspjenije individualizacije kazne, tako i zbog toga to je ovo podruje nepodesno za strogo zakonsko regulisanje, vrsta pravila i precizne kriterije. Opte su procjene da bi to bilo neproduktivno i da bi donijelo vie tete nego koristi. S druge strane, bilo bi isto tako neprihvatljivo da u ovako znaajnoj materiji zavlada arbitrernost, radi ega se polazi od potrebe jaanja pravnih aspekata sudskog odmjeravanja kazne koje e osigurati legalitet na ovom podruju krivinog prava (up. Bai II, str. 409.). Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat krivinog djela i koju je zakon ve uzeo u obzir pri odreivanju kazne za to djelo, sud je ne moe uzimati u obzir i pri odmjeravanju kazne, jer bi to znailo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u 277

odmjeravanju kazne za isto djelo (naelo zabrane dvostrukog vrednovanja). Ovo proizilazi iz same logike stvari i jednako vai bez obzira da li se radi o oteavajuim ili olakavajuim okolnostima, odnosno konstitutivnim elementima osnovnog, kvalifikovanog ili privilegovanog oblika krivinog djela. Tako npr. kod ubistva iz niskih pobuda nee se takva pobuda uzeti i kao oteavajua okolnost, ili kod ubistva na mah, nee se kao olakavajua okolnost uzeti psihiko stanje uinioca izazvano ponaanjem rtve, itd. Meutim, od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje, a to e biti onda kada se jedna okolnost moe javljati u razliitim stepenima teine, koja je takva da se kroz nju moe djelo u svojoj teini kvantificirati, javljati u razliitim stepenom teine, kada dakle takvo ostvarenje te okolnosti nadmauje njenu prosjenu vrijednost koja karakterie to djelo. Drugim rijeima, to je opravdano ako to prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili odreenog oblika krivinog djela. Tako npr. postoji kvalifikovani oblik krivinog djela ugroavanja javnog saobraaja ako je smrtno stradalo jedno lice, ali isto tako i ako je u pitanju mnogo vie lica; ili krivino djelo pronevjere, prevare, poreske utaje, itd., kada pribavljena imovinska korist viestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela (u tom smislu i sudska praksa, v. Odluku VSS, K.1062/99, Bilten Okrunog suda Beograd, 53/00, str.66.). Naravno, ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne okolnosti kao olakavajue predstavljaju obiljeje djela i zasnivaju njegov laki oblik. Pored ovog, ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili vie ovakvih okolnosti, a za postojanje teeg ili lakeg oblika krivinog djela dovoljna je samo jedna od njih. (2) U st. 2. predviena su posebna pravila dopunskog karaktera koja se odnose na odmjeravanje kazne uiniocu za krivino djelo uinjeno u povratu, pri emu se istie da e sud posebno uzeti u obzir je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo, da li su oba djela uinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude, odnosno izdrane ili oprotene kazne. Dakle, iz zakonske ekspresije jasno proizilazi da prilikom odluivanja da li e povrat uzeti kao oteavajuu okolnost zakon posebno sugerie sudu da procjenjuje odnos ranije uinjenog i novog krivinog djela. Ranije je istaknuto da je dobro to je KZ BiH odustao od ustanove viestrukog povrata (to su jo ranije uinili i entitetski zakoni), koja je omoguavala pootravanje kazne ak do dvostruke mjere propisane kazne, jer je opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih naelima krivinog prava. (3) Odredbom st. 3. takoe je predvieno posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novane kazne, kada sud pored optih pravila odnosno svih oteavajuih i olakavajuih okolnosti, kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje uinioca. U tom pogledu se istie da je potrebno voditi rauna o visini njegove plate, njegovim drugim primanjima, njegovoj imovini i njegovim porodinim obavezama.

278

Ublaavanje kazne lan 49. Sud moe uiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izrei blau vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se uinilac moe blae kazniti; b) i kad sud utvrdi da postoje osobito olakavajue okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaenom kaznom moe postii svrha kanjavanja. Redovno sudsko odmjeravanje kazne znai da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za uinjeno krivino djelo. Meutim, zakon predvia i mogunost da sud u odreenim sluajevima i pod odreenim okolnostima moe izrei i blau kaznu od propisane. Opravdanost ovakvog odstupanja zasniva se na tome to u odreenim situacijama, s obzirom na okolnosti pod kojima je krivino djelo uinjeno, stepen opasnosti djela i krivice uinioca, mogu da budu smanjeni ispod granice koju je zakonodavac imao u vidu propisujui kaznu za to djelo. Ublaavanje kazne je izuzetak od pravila i stoga predstavlja posebnu vrstu odmjeravanja kazne; sud u tom sluaju izrie drugaiju kaznu od propisane, tj. ili blau od propisane ili blau vrstu kazne. Ublaavanje kazne je prema naem zakonu institucija opteg karaktera jer se u naelu, pod odreenim pretpostavkama, moe koristiti kod svih djela i prema svim uiniocima. Ublaavanje kazne po naem zakonu je uvijek fakultativno, s obzirom da ni u jednom sluaju zakon ne obavezuje sud da to uini. Prema odredbi l. 49. ublaavanje kazne je mogue kad to zakon izriito odreuje (ta. a), kao i onda kada sud procijeni da postoje osobito olakavajue okolnosti koje ukazuju da se i s ublaenom kaznom moe postii svrha kanjavanja (ta. b). U krivinoj literaturi se prvo ublaavanje najee naziva zakonskim ublaavanje kazne, a drugo sudskim ublaavanjem. Ovakvi nazivi nisu odgovarajui, s obzirom da je i jedno i drugo istovremeno i sudsko i zakonsko, jer su oba predvieni u zakona i oba ublaavanja vri sud na osnovu zakonskih ovlaenja. Razlika je samo u tome to je to u prvom sluaju vezano za unaprijed odreene sluajeve, dakle konkretnije i odreenije vezano za ispunjenje odreenih uslova, a drugi put je postavljeno uoptenije i ostavljeno da sud cijeni na osnovu posebno izraenih olakavajuih okolnosti, vodei pri tome rauna o svrsi kanjavanja20. Kod prvog ublaavanja kazne zakon u odredbama opteg ili posebnog dijela navodi sluajeve kad se kazna moe ublaiti. U pitanju su prvenstveno neki opti instituti iz opteg dijela, pri emu je zakon imao u vidu da izvrenje krivinog djela u funkciji ili uz postojanje ovih instituta znatno umanjuje opasnost takvog djela, to opravdava ublaavanje kazne. Rije je dakle o optim osnovima koje zakon predvia kao sluajeve u kojima se moe izrei blaa kazna, a to su:
20

U tom smislu i Horvati, NZ, 11 - 12/1998, Novoselec, str. 407.

279

prekoraenje granica nune odbrane i krajnje nude, pravna zabluda iz opravdanih razloga, bitno smanjena uraunljivost, pokuaj krivinog djela, dobrovoljni odustanak i pomaganje. U posebnom dijelu ni u jednom sluaju zakon izriito ne predvia mogunost ublaavanja, ali e to biti mogue kod onih nekoliko krivinih djela kod kojih postoji mogunost za osloboenje od kazne, a sud uinioca nije oslobodio od kazne. Tada se moe primijeniti i tzv. neogranieno ublaavanje kazne (v. l. 51.). Kod drugog ublaavanja sud moe ublaiti kaznu uvijek kada procijeni da postoje osobito olakavajue okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaenom kaznom moe postii svrha kanjavanja. Pri tome dolaze u obzir sve okolnosti koje se uzimaju kao olakavajue kod redovnog odmjeravanja kazne (l. 41.), ali pod uslovom da one imaju karakter osobito olakavajuih okolnosti, to znai da se radi o takvim olakavajuim okolnostima koje u znatnoj mjeri smanjuju opasnost djela i krivice uinioca. Ovdje zakon sudu daje ovlaenje da na osnovu ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo uinjeno ocijeni da li e koristiti mogunost ublaavanja. Rije je o izuzetnim ovlaenjima koje nai sudovi veoma esto koriste, a prema nekim i zloupotrebljavaju, jer je time u stvari izuzetak pretvoren u pravilo. Tako se u stvari ublaavanje kazne u praksi tretira kao redovno odmjeravanje kazne, pa su sudovi skloni ponekad i da ne navode i ne obrazlau osobito olakavajue okolnosti, to je bitna povreda odredaba krivinog postupka i razlog za ukidanje presude (VS RH, I K-279/95, Izbor 1/1996, str. 199.). Sporno je da li se moe koristiti ovo ublaavanje kazne ako u datom sluaju sve okolnosti nisu osobito olakavajue, kada dakle postoje obine ili oteavajue okolnosti. Jedni smatraju da uz ove mogu postojati i obine kao i oteavajue okolnosti, jer je po njima bitno da su prve okolnosti dominantne i da se s ublaenom kaznom moe postii svrha kanjavanja (tako npr. Bai, 419). Odgovor na ovo pitanje je dosta delikatan i zavisi od toga kakvog su karaktera te druge okolnosti, posebno oteavajue, kakav znaaj one imaju pri procjeni mogunosti postizanja svrhe kanjavanja. Iako se u principu i pored postojanja takvih okolnosti ne bi trebala iskljuiti mogunost ublaavanja kazne, ipak bi to morale biti posve rijetke, izuzetne situacije. U tom smislu VSS je zauzeo stav da postojanje izrazite upornosti kod krivinog djela razbojnitva ne daje osnova za ublaavanje kazne (K-411/96.). Granice ublaavanja kazne lan 50. (1) Kad postoje uvjeti za ublaavanje kazne iz lana 49. (Ublaavanje kazne) ovog zakona, sud e ublaiti kaznu u ovim granicama: a) ako je za krivino djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od deset ili vie godina, kazna se moe ublaiti do pet godina zatvora;

280

(2)

ako je za krivino djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od tri ili vie godina, kazna se moe ublaiti do jedne godine zatvora; c) ako je za krivino djelo kao najmanja mjera propisana kazna zatvora od dvije godine, kazna se moe ublaiti do est mjeseci zatvora; d) ako je za krivino djelo kao najnovija21 mjera kazne propisana kazna zatvora od jedne godine, kazna se moe ublaiti do tri mjeseca zatvora; e) ako je za krivino djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od jedne godine, kazna se moe ublaiti do trideset dana; f) ako je za krivino djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto kazne zatvora moe se izrei novana kazna; g) ako je za krivino djelo propisana novana kazna s naznakom najmanje mjere, kazna se moe ublaiti do pet dnevnih iznosa a ako se izrie u odreenom iznosu do 150 KM. Pri odluivanju koliko e kaznu ublaiti prema pravilima iz stava 1. ovog lana, sud e posebno uzeti u obzir najmanju i najveu mjeru kazne propisane za to krivino djelo.

b)

(1)(2) Kako ublaavanje kazne predstavlja izuzetnu mogunost odstupanja od postavljenih granica kod redovnog kanjavanja, bilo je nuno postaviti stroge granice u kojima se to moe initi. Stoga su u odredbama ovog lana postavljena pravila odnosno granice ublaavanja kazne, pa se stoga ovo ublaavanje ponekad naziva i ogranieno ublaavanje kazne. Meutim, na zakon je odstupio i od ovog principa, pa je predvidio i mogunost da se kazna moe ublaiti i mimo ovih ogranienja, a to e biti u svim sluajevima kada je mogue osloboenje od kazne, naravno kada sud uinioca nije oslobodio od kazne (l. 51. st. 2.). Vezivanjem ublaavanja za posebni minimum kazne, uglavnom je predvieno ublaavanje po mjeri, a samo u jednom sluaju, kada dakle nema posebnog minimuma, ono se vri po vrsti, pa se umjesto kazne zatvora moe izrei
21 Pogreno stoji izraz najnovija, jer treba da stoji najmanja. Meutim, problem je ovdje to se i taka e) odnosi na istu situaciju kao i taka d), ali sa tom razlikom da je prema taki e) kaznu mogue ublaavati do opteg minimuma, a u taki d) do tri mjeseca. I ovdje se izgleda radi o pogrenoj ispravci odredbe iz take e), s obzirom da je i prvobitnom tekstu bila loe formulisana (kazna zatvora od najvie jedne godine), pa e se stoga morati praviti ispravka ispravke. Prema tome i dalje ostaje problem ublaavanja kazne kod krivinih djela sa minimumom ispod jedne godine odnosno od est mjeseci (zakon ne predvia ni kod jednog krivinog djela minimum od tri mjeseca), jer je oigledno da je zakonodavac u taki e) elio rijeiti pitanje ublaavanja kazne kod takvih djela. Stoga je tu trebalo da stoji ako je za krivino djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora ispod jedne godine, kazna se moe ublaiti do trideset dana zatvora. Radi se o propustima koji su uinjeni i u ispravkama, odnosno novom zakonskom tekstu objavljenom u Sl. glasniku BiH, br.37/03, od 22.11. 2003. godine.

281

novana kazna (st.1. ta. f). Ovim odredbama su u stvari postavljeni novi i nii posebni minimumi, to preko ublaavanja kazne znatno proiruje mogunosti za sudsko odreivanje kazne za krivina djela. Ako su za krivino djelo propisane dvije kazne alternativno, ublaavanje kazne po logici stvari podrazumijeva ublaavanje blae kazne. Time je ustanova ublaavanja kazne iskljuena kod dugotrajnog zatvora, jer je ova kazna uvijek predviena alternativno uz kaznu zatvora, tako da sud uvijek moe da izvri izbor izmeu ove dvije kazne zatvora. Ako su propisane kazne kumulativno, ublaavanje moe da obuhvati obje kazne, ali i samo jednu od njih, bilo glavnu ili sporednu. Kao to je ve navedeno, KZ BiH u posebnom dijelu ni u jednom sluaju ne propisuje kumulativno kazne. U odnosu na prethodno krivino zakonodavstvo uinjene su izmjene u pravcu ogranienja primjene ustanove ublaavanja. U tom smislu je mogunost ublaavanja kazne kod najteih krivinih djela sada ograniena i ne moe ii ispod pet godina (st.1. ta. a), pa e se npr. za pokuaj ubistva predstavnika najviih institucija u BiH, kao i drugih djela sa ovim posebnim minimumom (npr., kod genocida i ratnih zloina), kazna moi ublaiti samo do pet godina, a ranije je to moglo sve do jedne godine. Pri ublaavanju kazne sud e svakako posebno voditi rauna o propisanoj kazni, odnosno o najmanjoj i najveoj mjeri kazne koja je propisana za dato krivino djelo (st. 2.). Osloboenje od kazne lan 51. (1) (2) Sud moe osloboditi od kazne uinioca krivinog djela kad to zakon izriito propisuje. Kad je sud ovlaen uinioca krivinog djela osloboditi od kazne, moe mu kaznu ublaiti bez ogranienja propisanih za ublaavanje kazne u l. 49. (Ublaavanje kazne) ovog zakona.

(1) Osloboenje od kazne podrazumijeva odstupanje od pravila da se krivino odgovornom uiniocu uvijek mora izrei kazna. Rije je o izuzetnoj zakonskoj mogunosti koja najbolje pokazuje koliko su velika ovlaenja suda pri odmjeravanju kazne; rije je o nekoj vrsti zakonsko-sudskog pomilovanja (Bai). Utvreno je postojanje krivinog djela, krivine odgovornosti uinioca, ali se kazna ne izrie, odustaje se od kanjavanja iz odreenih razloga. U stvari, uinilac se kanjava bez kazne, jer sud donosi osuujuu presudu (l. 285. st.1. ta. c) ZKP BiH) koja sadri izreku o krivici i naznaenje djela za koje je uinilac osloboen od kazne i uvodi se u kaznenu evidenciju, sa posebnim rokom za njeno brisanje (l.121. st. 1. KZ BiH). U tom smislu je treba razlikovati od oslobaajue presude koja se donosi u smislu l. 284. ZKP BiH. Dakle, osloboenje od kazne ima 282

funkcije sline kazni, jer je rije o osudi uinioca koji je kriv i kojom se upuuje prijekor za uinjeno krivino djelo i u tom smislu osloboenje od kazne ima funkcije kazne. Opravdanje za ovu instituciju sastoji se u tome to je u odreenim situacijama, s obzirom na okolnosti pod kojima je djelo uinjeno, stepen opasnosti djela i uinioca znatno smanjen ili to postoje odreeni razlozi koji ukazuju da uiniocu nije potrebno izrei kaznu. Prema tome, osloboenje od kazne je mogue i kod tekih krivinih djela, ako to kriminalno-politiki razlozi opravdavaju, npr. stimulie se pripadnik zloinakog udruenja na njegovo otkrivanje, uz zakonsko obeanje da nee biti kanjen (v. npr., l. 249 st. 3.; l. 250 st. 5.). Uz osloboenje od kazne mogue je izricanje odreenih mjera bezbjednosti, kao i mjere oduzimanja imovinske koristi. Sudska praksa ovu mjeru ne koristi esto. Za razliku od ublaavanja kazne kod kojeg sud ima ovlaenje da izrekne blau kaznu kad god smatra da se takvom kaznom moe postii svrha kanjavanja, sud moe osloboditi od kazne uinioca samo onda kada je to izriito predvieno u zakonu, u optem ili posebnom dijelu. Stoga se svi osnovi za osloboenje od kazne dijele u opte ili posebne. Opti osnovi su: prekoraenje granica nune odbrane usljed jake razdraenosti ili straha izazvanog napadom (l. 24 st. 3.); prekoraenje granica krajnje nude pod osobito olakavajuim okolnostima (l.25 st. 3.); nepodoban pokuaj (l. 27.); dobrovoljni odustanak (l. 28 st. 1.); dobrovoljno spreavanje izvrenja krivinog djela od saizvrioca, podstrekaa ili pomagaa (l. 32 st. 2.); pravna zabluda iz opravdanih razloga (l. 38.). Posebni osnovi predvieni su kod krivinih djela: davanje dara ili drugih oblika koristi (l. 218 st. 3.); davanje lanog iskaza (l. 235 st. 5.); udruivanje radi injenja krivinog djela (l. 249 st. 3.); organizovani kriminal (l.250 st. 5.). Rije je uglavnom o situacijama poznatim kao tzv. stvarno kajanje, npr. uinilac djela iz l. 235. dobrovoljno opozove svoj iskaz prije nego to je donesena konana odluka. U posebnom dijelu entitetskih zakona i BD BiH takoe je kod nekih krivinih djela predviena ova mogunost (v. komentar entitetskih zakona). Krivini zakon BiH obavezno osloboenje od kazne predvidio je samo u sluaju dobrovoljnog spreavanja krivinog djela kod sauesnika (l.32 st. 2.), vjerovatno po uzoru na KZ RH, koji je tu odredbu ve izmijenio i vratio ranije rjeenje. U svim drugim sluajevima osloboenje od kazne je fakultativno, to znai da je ostavljeno sudu da u svakom sluaju cijeni koliki je stepen opasnosti djela i uinioca, odnosno stepen njegove krivine odgovornosti i u skladu sa tim odlui da li je opravdana primjena ove mjere. Osloboenje od kazne kao mjera ne povlai pravne posljedice osude (l. 113/2). (2) U st. 2. predvieno je da u svim sluajevima kad je sud ovlaen da uinioca oslobodi od kazne, moe mu kaznu ublaiti bez ogranienja propisanih za ublaavanje kazne. Ovo proizlazi iz logikog tumaenja (argumentum a maiore ad minus), jer ako sud uinioca nije oslobodio od kazne, moe mu naravno kaznu ublaiti i mimo ogranienja predvienih kod redovnog ublaavanja kazne iz l. 49. To podrazumijeva izricanje kazne ispod propisane kazne u bilo kojoj visini, sve do opteg minimuma ili izricanje blae vrste kazne. Ova odredba otvara mogunost izricanja i uslovne osude i kod onih krivinih djela kod kojih se ona inae ne moe 283

izricati, jer se ni putem ogranienog ublaavanja kod tih djela ne moe utvrditi kazna do dvije godine zatvora, to je i stav sudske prakse. Ako se ima u vidu nain na koji su kazne propisane u naem zakonodavstvu, ovim je otvorena (makar teoretski) mogunost izricanja uslovne osude za sva krivina djela (v. infra, komentar uz l. 59.) Poseban sluaj osloboenja od kazne za krivina djela uinjena iz nehata lan 52. Sud moe osloboditi od kazne uinioca krivinog djela uinjenog iz nehata kad posljedice djela tako teko pogaaju uinioca da izricanje kazne u takvom sluaju oigledno ne bi odgovaralo svrsi kanjavanja. Pored osnova za osloboenje od kazne predvienih u prethodnoj odredbi, ovom odredbom zakon predvia ovu dosta specifinu mogunost za primjenu ove ustanove kod svih krivinih djela uinjenih iz nehata. Iako u tom smislu ogranien, ovaj osnov je ipak opteg karaktera jer nije propisan u posebnom dijelu uz pojedina krivina djela. Po ugledu na neka zakonodavstva, uveden je ve u ranije krivino zakonodavstvo (KZ SFRJ, 76/77.). Iako upuuje na sva nehatna krivina djela, po logici stvari ova odredba je namijenjena onim krivinim djelima kod kojih zbog njihove prirode posljedica prema uiniocu moe proizvoditi navedene efekte. Stoga se ova mogunost osloboenja od kazne moe koristiti prvenstveno kod krivinih djela protiv bezbjednosti javnog saobraaja, kada je npr. uinilac pri tome prouzrokovao navedenu posljedicu prema bliskom roaku, branom drugu ili nekom drugom veoma bliskom licu. Meutim, nije iskljueno da se to koristi, uz navedene pretpostavke i kod drugih djela, kao npr. nehatnog ubistva, opteopasnih krivinih djela, itd. Opravdanje za osloboenje od kazne u ovakvim sluajevima sastoji se u tome to ve nastala posljedica koja uinioca teko pogaa, po svom znaaju prevazilazi njegov propust zbog kojeg bi trebao biti kanjen, pa stoga u tom sluaju ni razlozi pravednosti niti razlozi generalne ni specijalne prevencije ne zahtijevaju kanjavanje. Ovdje lina tragedija koja je najgora kazna za uinioca, kaznu ini posve besmislenom i nesvrhovitom, pa bi njeno eventualno izricanje predstavljalo tek golu represiju. Ovakve situacije su istina izuzetne, ali su mogue i u svakom sluaju sud o tome donosi odluku. Zakon je za primjenu ovog osnova osloboenja od kazne predvidio dva meusobno povezana i kumulativno postavljena uslova. Prvi se sastoji u tome da je krivino djelo uinjeno iz nehata, a drugi da posljedica djela tako teko pogaa uinioca da izricanje kazne u takvom sluaju oigledno ne bi odgovaralo svrsi kazne. Sudskoj praksi tekoe predstavlja utvrivanje drugog uslova, jer je prvi prilino jasan. Njegovo postojanje sud procjenjuje u svakom konkretnom sluaju, ali pri tome treba voditi rauna o zahtjevima koje postavlja zakon koji su prilino ograniavajui. Oni se odnose uslov da je potrebno da se radi o posljedici koja 284

uinioca teko pogaa i da izricanje kazne u takvom sluaju oigledno ne bi odgovaralo svrsi kanjavanja. Kada e to biti ostavljeno je sudu da cijeni u svakom konkretnom sluaju, ali pri tome mora imati u vidu ne samo ove zahtjeve ve i generalnu prevenciju kao svrhu kanjavanja. Ipak, s obzirom da zakon trai samo da posljedica teko pogaa uinioca, ostaju nedoumice da li se ovaj institut moe primijeniti i kada se radi o lakim posljedicama koje isto tako mogu teko pogoditi uinioca. Jedni smatraju da to mogu biti samo one posljedice koje su objektivno teke, kao to su npr. smrt, fizike povrede koje dovode do teke invalidnost, jer samo takve posljedice mogu teko pogoditi uinioca i kod njega izazvati velike duevne patnje (u tom smislu Novoselec, str. 410.). Jedni opet polaze od stava da posljedice moraju biti takve da teko pogaaju prosjenog ovjeka, to bi znailo da one ne moraju biti objektivno teke (Horvati, rad u NZ, 7-10/83, str. 64.). ini se da u teoriji i sudskoj praksi ovo drugo shvatanje preovlauje, jer se polazi od stava da se navedena procjena ne moe vriti mehaniki prema apsolutnoj teini posljedice, stepenu srodstva i sl., ve se moraju uzeti u obzir sve okolnosti koje ukazuju na to da izazvane posljedice u konkretnom sluaju tako teko pogaaju uinioca da nema svrhe kanjavanje, ili kako zakon naglaava da izricanje kazne u takvom sluaju oigledno ne bi odgovaralo svrsi kanjavanja, to e po pravilu biti onda kada kanjavanje nije potrebno ni zbog generalne ni zbog specijalne prevencije (up. npr. orevi, Komentar KZ SFRJ, str. 210; Srzenti-StajiLazarevi, str. 389.). KZ RS je predvidio i drugi osnov koji se sastoji u nastojanju uinioca krivinog djela da otkloni ili umanji posljedice djela ili da djelimino ili potpuno nadoknadi tetu prouzrokovanu njegovim izvrenjem. Radi se o veoma znaajnoj instituciji savremenog krivinog prava koja je na liniji tzv. diverzionih modela odustajanja od kanjavanja, to u sve veoj mjeri prihvataju mnoge zemlje. Neki zakoni ga vezuju samo za nehatna krivina djela (npr. KZ RH, l.59. ta. b), to se u literaturi kritikuje i daje prednost upravo ovakvom rjeenju, koje pokriva situacije tzv. stvarnog kajanja i vrijedi za sva djela (u tom smislu npr. Bai II, str. 421.). Sudska praksa:
Znatan protek vremena od izvrenja krivinog dela sedam godina, ima se smatrati osobito olakavajuom okolnou koja ima uticaja prilikom odmeravanja kazne okrivljenom. Presuda Okrunog suda u aku, K 106/2002 od 9.05. 2002. Prilikom odmeravanja vrste i visine kazne, okrivljenom se ne moe uzeti kao oteavajua okolnost da je odugovlaio postupak neodazivanjem na poziv suda. Reenje Okrunog suda u aku, K348/2002 od 24. 12. 2002.

285

Kada je sud optuenog oglasio krivim za izvrenje teke krae na naroito drzak nain, ta kvalifikatorna okolnost ne moe se posebno ceniti kao oteavajua prilikom odmeravanja kazne. Presuda okrunog suda u Beogradu, K. 645/96 od 8.05. 1996. Ne moe se ceniti kao oteavajua okolnost to da se protiv okrivljenog vodi drugi krivini postupak. Presuda okrunog suda u Beogradu, K. 291/95 od 6.04.1995. Kao oteavajua okolnost ne moe se ceniti injenica da je okrivljeni podnosio neosnovan zahtev za izuzee postupajueg sudije i na taj nain vrio opstrukciju krivinog postupka, jer se radi o pravu koje okrivljeni ima po zakonu. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 368/01 od 6.03. 2001. Ako priznanje uinioca nije imalo nikakav uticaj u pogledu utvrivanja injeninog stanja, to ne moe predstavljati olakavajuu okolnost. Presuda VSS, K. 968/96 od 8.10. 1996. Ne moe se okrivljenom uzeti kao oteavajua okolnost pri odmeravanju kazne da je izbegavao da doe na glavni pretres, zbog ega je protiv njega bio odreen pritvor, jer je takvo dranje okrivljenog sastani deo njegove odbrane. Presuda okrunog suda u Beogradu, K. 67/95, od 25.01 1995. . Zdravstveno stanje okrivljenog da je HIV pozitivan, da boluje od hepatitisa i karcinoma limfne lezde, predstavlja olakavajuu okolnost. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 186/02 od 18. 2. 2002., Izbor, 10/03, 27. Ne predstavlja olakavajuu okolnost injenica da je optuena posle udesa prebacila oteenog u bolnicu, jer je to njena zakonska obaveza. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 790/94, od 7.12. 1994. Ako kod teeg oblika krivinog dela prevare visina pribavljene protivpravne imovinske koristi od strane optuenog viestruko prevazilazi minimum kvalifikatornog iznosa za tei oblik krivinog dela, neosnovan je predlog odbrane za blae odmeravanje kazne. Presuda VSS, K. 1062/99 od 23.04. 2000., Izbor, 4/2003, str. 33. Kada uinilac neovlaeno nosei pitolj sa metkom u cevi po gradu, pri emu je svestan svih posledica koje takvo njegovo ponaanje moe da produkuje u situaciji kada je i ranije uestvovao u fizikim obraunima, razlozi generalne prevencije ne opravdavaju izricanje uslovne osude takvom uiniocu. Presuda okrunog suda u Beogradu, K. 358/97, od 12.03. 1997.

286

Neuobiajena upornost kod optuenog da izvri krivino delo silovanja i njegova svest da oteena zbog svojih godina i injenica da ivi sama u kui na kraju sela, ne moe pruiti ozbiljan otpor, niti moe oekivati pomo drugih lica, predstavljaju oteavajue okolnosti prilikom odmeravanja kazne. Presuda Okrunog suda u Valjevu, K45/97 od 25.12. 1997. Optueniku koji je iz nehata skrivio prometnu nezgodu u kojoj je poginula njegova maloljetna ki, a on sam zadobio teke tjelesne ozljede, valjalo je osloboditi od kazne. VSH, I K-444/83, Pregled 27, 113. Pri odmeravanju kazne za krivino delo tekog sluaja razbojnitva sa smrtnom posledicom moe se uzeti u obzir i mladost ubijenog, njegov kvalitet linosti mladog oveka afirmisanog na vie ivotnih polja u svojoj uoj ili iroj ivotnoj sredini, pri emu je lien ivota bezobzirnim, bahatim i bezoseajnim postupanjem uinioca, iako je sve ukazivalo da postoji izuzetna nesrazmera izmeu protivpravne imovinske koristi koju je uinilac mogao oekivati i koju je pribavio od oteenog i nastale tetne posledice. Presuda VSS, K. 1371/02 od 13.02. 2003., Bilten Okrunog suda u Beogradu, 62/2004, str. 69. Optuenika koji je iz nehaja skrivio prometnu nesreu tako da je naletio na kamion kojom prilikom je poginuo njegov otac koji je sjedio na prednjem sjeditu valjalo je osloboditi kazne jer je s ocem ivio u faktinoj ivotnoj zajednici i oeva ga je smrt teko pogodila. VS RH, I K-179/92, Pregled 52, 135. Uz utvrenje postojanja propisanih uvjeta iz l. 41. OKZRH sud je mogao optuenicu osloboditi od kazne za krivino djelo iz l. 161. st. 3. KZRH i neovisno o tome to posljedice, za koje je sud utvrdio da ovu tako teko pogaaju da izricanje kazne ne bi odgovaralo svrsi kanjavanja, nisu one najtee (smrt), to znai da se ovaj pravni institut ne odnosi samo na najtea nehatna djela, tj. ona sa smrtnom posljedicom. VS RH, Kzz 15/94 od 15.09. 1994., Izbor 6/94. Za krivino djelo ubistva moe se izrei uslovna osuda ako su ispunjeni uslovi iz lana 44.st. 2. a u vezi sa lanom 9. st. 3. KZJ. Presuda okrunog suda u Beogradu, K.540/92 od 30.12. 1992. i VSS, K.245/93, od 22.04. 1993. Napomena: Radi se svakako o sluajevima kada je predviena mogunost za osloboenje od kazne, pa poto sud uinioca ne oslobodi od kazne, kaznu mu moe i neogranieno ublaiti, ime se stie samo formalna mogunost za izricanje i uslovne osude, v. komentar uz l. 51/2. KZ BiH. Da li su ispunjeni i ostali uslovi sud mora da cijeni u svakom konkretnom sluaju.

287

Kada okrivljeni ugrozi javni saobraaj i tom prilikom njegova majka zadobije laku tjelesnu povredu, ta okolnost ne mora biti osnov za osloboenje od kazne. Iz obrazloenja: Meutim, ova okolnost nije osnov i za primenu odredbe lana 45. KZJ u konkretnom sluaju, a to se u albi okrivljenog predlae, jer prema odredbama navedenog lana do osloboenja od kazne moe doi ako posledica krivinog dela uinjenog iz nehata teko pogaaju uinioca tako da izricanje kazne ne bi odgovaralo svrsi kanjavanja. Kako je oteena zadobila samo lake telesne povrede u vidu nagnjeenja poglavine to za primenu navedenih odredbi nisu ispunjeni uslovi, pa je prvostepeni sud pravilno postupio kada je okrivljenom za uinjeno krivino delo izrekao krivinu sankciju. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 2222/95 od 20.12. 1995..

Sticaj krivinih djela lan 53. (1) Ako je uinilac jednom radnjom ili s vie radnji uinio vie krivinih djela za koja mu se istovremeno sudi, sud e najprije utvrditi kazne za svako od tih krivinih djela, pa e za sva krivina djela izrei jedinstvenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novanu kaznu. Jedinstvenu kaznu sud e izrei po ovim pravilima: a) ako je za neko od krivinih djela u sticaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora, izrei e samo tu kaznu; b) ako je za krivina djela u sticaju utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora mora biti vea od svake pojedine utvrene kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrenih kazni niti prei dvadeset godina; c) ako su za sva krivina djela u sticaju propisane kazne zatvora do tri godine, jedinstvena kazna ne moe biti vea od osam godina; d) ako je za krivina djela u sticaju sud utvrdio samo novane kazne, jedinstvena kazna mora biti vea od svake pojedine utvrene novane kazne, ali ne smije dostii zbir utvrenih novanih kazni. Ako je za neka krivina djela u sticaju utvrdio kazne zatvora, a za druga krivina djela u sticaju novane kazne, izrei e jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novanu kaznu po odredbama stava 2. ta. b) do d) ovog lana. Sporednu kaznu sud e izrei ako je utvrena makar za jedno krivino djelo u sticaju, a ako je utvrdio vie novanih kazni, izrei e jedinstvenu novanu kaznu prema odredbi stava 2. take d) ovog lana. Ako je sud za krivina djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetnikog zatvora, izrei e jedinstvenu kaznu zatvora prema odredbama stava 2. ta. b) i c) ovog lana.

(2)

(3)

(4) (5)

U svim krivinim zakonodavstvima postoje posebna pravila kojima se ureuje odmjeravanje jedinstvene ili zajednike kazne u sluajevima kada se uiniocu sudi za vie krivinih djela koja se nalaze u sticaju. Opteprihvaen je 288

stav da je u ovakvim situacijama neophodno odrediti jednu zajedniku kaznu ali ne njihovim prostim sabiranjem. U odnosu na sva druga pitanja vezana za sticaj postoje manje ili vee razlike, kako u teoriji i praksi tako i u zakonskim rjeenjima. Prije svega, postoje i takvi sistemi u nekim zakonodavstvima koji predviaju jedna pravila za odmjeravanje jedinstvene kazne za realni, a druga za idealni sticaj. U tom smislu npr. njemako krivino zakonodavstvo, polazei od stava da je idealni sticaj laki vid sticaja, kod njega i ne predvia utvrivanje pojedinanih kazni za svako djelo, ve se izrie samo jedna kazna i to za najtee krivino djelo. Na zakon je ostao kod ranijeg rjeenja i ne pravi razliku izmeu ova dva vida sticaja, ali se pri odmjeravanju kazne treba voditi rauna o razlikama koje meu njima postoje, jer realni sticaj u jednom kriminolokom smislu predstavlja u stvari povrat, viekratno ponavljanje krivinih djela koja mogu biti veoma razliita i predstavljati posve samostalne kriminalne koliine. Iako se idealni sticaj moe razliito shvatati, kod njega nema ponavljanja krivinih djela, a esto je i sporno da li svako djelo ima svoju posebnu kriminalnu koliinu, tj. krivinopravnu autonomiju. Jedinstvena kazna se prema naem zakonodavstvu moe izrei samo istom presudom kojom su utvrene i pojedinane kazne, s obzirom da nae procesno krivino zakonodavstvo vie ne poznaje ustanovu tzv. nepravog ponavljanja krivinog postupka.22 Osnovno pitanje koje se postavlja u vezi sa odmjeravanjem kazne za krivina djela u sticaju odnosi se na nain odreivanja zajednike ili jedinstvene kazne za sva djela koja se nalaze u sticaju. Rjeenja u zakonodavstvima u tom pogledu su razliita. Prema jednom, jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu prethodno utvrenih posebnih kazni za svako krivino djelo u sticaju, nakon ega se na osnovu tih kazni primjenom poznatih metoda asperacije, apsorpcije ili kumulacije dolazi do zajednike kazne. Po drugom rjeenju jedinstvena kazna se odmjerava bez prethodno utvrenih kazni za svako pojedino djelo, pri emu se koriste razliiti naini za odmjeravanje jedinstvene kazne. Pri tome se najee polazi od kazni propisanih za izvrena krivina djela, gdje se kao osnov jedinstvene kazne uglavnom uzima kazna propisana za najtee od tih djela, pa se ona poveava uz odreena ogranienja. Najzad, postoji i posebna varijanta ovog drugog sistema prema kojoj se zajednika kazna odmjerava na osnovu jedinstvene ocjene svih krivinih djela, a u posebno postavljenim kaznenim okvirima koji se razlikuju od redovnih kaznenih okvira postavljenih za pojedina krivina djela. Ovo rjeenje se uglavnom koristi kod maloljetnika. (1) Na krivini zakon spada u grupu zakonodavstava koja prihvataju prvo rjeenje, tj. rjeenje prema kojem se jedinstvena kazna odmjerava na osnovu prethodno utvrenih pojedinanih kazni za svako djelo u sticaju (st. 1.). Ovakav sistem se primjenjuje samo prema punoljetnim uiniocima, dok je u odnosu na maloljetnike prihvaen drugi sistem prema kojem se prethodno ne utvruju
22

U praksi ve ima sluajeva da u odnosu na istog uinioca egzistira vie pravosnanih osuda na zatvorsku kaznu, ali ne postoji odredba u poglavlju o ponavljanju postupku (l. 324. - 333. ZKP BiH) na osnovu koje bi jedan od sudova koji su izrekli pojedinane kazne preinaio prijanju presudu u pogledu odluke o kazni i izrekao jedinstvenu kaznu.

289

vaspitne mjere ili kazna maloljetnikog zatvora posebno za svako djelo u sticaju (v. l. 98.). U odnosu na prijanje krivino zakonodavstvo nema bitnih razlika, osim onih koje su diktirane izmijenjenim sistemom krivinih sankcija. Znaajna izmjena se odnosi jedino na naputanje sistema kumulacije kod odmjeravanja jedinstvene novane kazne, tako da je taj nain odmjeravanja kazne ostao jedino u sluaju iz st. 3. kada se zapravo i ne radi o pravoj ve vie o iznuenoj kumulaciji. Pored toga, na zakon nije rijeio pitanje izricanja jedinstvene kazne za sticaj krivinih djela za koja su prethodno utvrene kazne dugotrajnog zatvora, pa se u tom sluaju faktiki primjenjuje sistem apsorpcije. (2) Princip apsorpcije (st.2.). Ovaj princip je redovan u onim krivinim sistemima koji poznaju najtee kazne poput smrtne kazne ili kazne doivotnog zatvora, jer ove kazne po svojoj prirodi i kao najtee apsorbuju druge kazne, osim izuzetno novane kazne kod doivotnog zatvora, ali se i ona u takvim sluajevima uglavnom smatra nepotrebnom. Prema st. 2 taka a), na zakon ovaj sistem predvia onda kada je za neko krivino djelo u sticaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora koja u tom sluaju apsorbuje sve druge kazne.23 U literaturi se mogu sresti i miljenja da ovakvo rjeenje nije odgovarajue, jer postoje situacije kada je njegova primjena kriminalnopoliki upitna, odnosno da ono ne odgovara razlozima pravde i zahtjevima kriminalne politike.24 Iako je zakon propustio da regulie, do primjene apsorpcije e doi i onda kada je za jedno djelo utvrena kazna (obinog ili redovnog) zatvora od 20 godina kao maksimalna zakonska kazna, a za druga djela lake zatvorske kazne. Najzad, po ovom principu jedinstvena kazne e biti utvrena i u sluajevima u kojima je za jedno djelo utvrena kazna zatvora od est mjeseci ili vie, a za drugo kazna zatvora od trideset dana. Iako se radi o kaznama zatvora, ovdje asperacija ne dolazi u obzir, jer se preko est mjeseci kazna ne moe izricati na dane (l. 42. st. 6.), a prema asperacionom principu jedinstvena kazna ne moe dostii zbir kazni zatvora.
23

Slinu odredbu koju sadri KZ RH (l. 60. st.2. a.) jedan dio teorije tumai neto drugaije, u zavisnosti od toga koja kazna dugotrajnog zatvora je utvrena. Naime, polazi se od stava da se primjenjuje apsorpcija samo ako je za jedno od djela u sticaju utvrena kazna dugotrajnog zatvora u maksimalnom trajanju (40 godina), a ukoliko je dugotrajni zatvor utvren u kraem trajanju ta e kazna apsorbovati samo novanu kaznu, ali ne i kaznu zatvora (u tom smislu Novoselec, str. 413.). Radi se o pogrenom tumaenju ove odredbe, pogotovo kada je u pitanju na zakon koji tu ne ostavlja prostora za asperaciju, jer decidno istie da e sud izrei samo tu kaznu. Na ovaj nain ovu odredbu u hrvatskom zakonu tumae i drugi autori, kao i sudska praksa (tako npr. Horvati, Kazneno pravo, opi dio, 2003, str. 209.; Bai II, str. 429. Tako i u presudi upanijskog suda u Zagrebu sud je primijenio apsorpciju i izrekao jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset pet godina, iako je ova kazna bila utvrena samo za teko ubistvo, dok je za silovanje bila utvrena kazna zatvora od osam godina (K-230/98), to Novoselec kritikuje, smatrajui to pogrenim. 24 Tako npr. R. Nikoli, rad u Publikaciji sa Savjetovanja u Neumu, 2004. U tom smislu autor navodi kao primjer situaciju u kojoj je za jedno djelo izreena kazna dugotrajnog zatvora od 30 godina, a za drugo djelo od 15 godina zatvora, koja e biti apsorbovana od prve kazne, to je po njemu posljedica neosnovanog prihvatanja sistema apsorpcije za ovakve sluajeve. Moe se, meutim, navesti i drugaiji primjer koji je u tom pogledu uvjerljiviji i u veoj mjeri dovodi u pitanje opravdanost takvog zakonskog rjeenja. Tako npr. ako je za jedno od djela utvrena kazna dugotrajnog zatvora od 20 godina, a za druga dva ili vie djela kazne zatvora od 18, 15, itd., godina, kada se zapravo uiniocu oprata vei dio kriminalne koliine date kriminalne situacije od one za koju je osuen.

290

Zato se ovaj sluaj naziva i nunom apsorpcijom jer je njegova primjena nuna radi toga to se ne moe primijeniti asperacioni sistem koji se ovdje redovno primjenjuje. Princip asperacije. (st. 2. ta. b) c) d). Ve je istaknuto da je ovaj nain odmjeravanja jedinstvene kazne u naem krivinom pravu osnovni i najznaajniji princip. To potvruje i sudska praksa koja ovaj sistem najee i koristi kod izricanja jedinstvene kazne. Osnovno asperacijsko pravilo sastoji se u tome da se do jedinstvene kazne dolazi tako to se najtea od utvrenih kazni poveava ali pri tome ona ne smije dostii zbir utvrenih kazni, niti prijei opti maksimum kazne zatvora. Sistem asperacije se prema naem zakonu javlja u nekoliko oblika: Prvi se odnosi na sluajeve kada sud za sva djela u sticaju utvrdi kazne zatvora i tada jedinstvena kazna zatvora mora biti vea od svake pojedine utvrene kazne, ali ne smije dostii zbir utvrenih kazni ni prijei dvadeset godina (st. 2. ta. b). Jednoduan je stav da je to opravdano, jer u ovakvim situacijama druga dva principa su neopravdani jer bi dovodili do neopravdano blagog odnosno strogog kanjavanja za sticaj krivinih djela. Primjenom npr. principa kumulacije nekada bi se dobijale veoma visoke kazne koje ne bi mogle biti ni izvrene jer bi premaivale ivotni vijek uinioca. Prema tome, matematiki izraeno jedinstvena kazna mora biti vea od svake posebno utvrene, a manja od njihova zbira ili od opteg maksimuma. (Ako su npr., posebne kazne date u veliinama 3, 5 i 7, onda je najmanja jedinstvena kazna sedam godina i jedan mjesec, a najvea etrnaest godina i jedanaest mjeseci. Ako se ovome doda jo jedno krivino djelo sa utvrenom kaznom od 9 godina, onda imamo drugi vid ogranienja, pa jedinstvena kazna nee moi prijei granicu od dvadeset godina). U odredbi ta. c) predvieno je posebno pravilo asperacionog sistema koje se odnosi na laka krivina djela sa propisanom kaznom zatvora do tri godine, a kod kojih jedinstvena kazna ne moe prijei osam godina. Osnovni smisao ovog pravila je da se onemogui izricanje pretjerano dugih kazni zatvora za laka krivina djela onda kada je izvreno vie takvih djela, to bi po osnovnom asperacionom pravilu bilo mogue. Ovakvo rjeenje je uvedeno u ranijem zakonodavstvu kada je izvrena unifikacija zatvorskih kazni, s obzirom da u sistemima koji poznaju razliite vrste kazni lienja slobode ovaj problem nije izraen u toj mjeri, jer se ni kod sticaja za djela sa lakom kaznom ne moe izricati tea kazna (npr. za djela kod kojih je bio predvien obini zatvor, nije se mogao izrei strogi zatvor kao jedinstvena kazna). Ovo pravilo na neki nain predstavlja modifikaciju asperacionog principa, jer se pri odmjeravanju jedinstvene kazne ne polazi samo od utvrenih ve i od propisanih kazni zatvora. Princip asperacije u naem zakonodavstvu se primjenjuje i kod novanih kazni, kod kojih se u veini zakonodavstava (ranije i kod nas) primjenjuje princip kumulacije ili i princip kumulacije. Prema odredbi ta. d) ako je sud za krivina djela u sticaju utvrdio samo novane kazne, jedinstvena novana kazna mora biti vea od svake pojedine utvrene novane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrenih kazni. Dakle, kao i kod kazne zatvora, ovdje se takoe primjenjuje osnovno asperaciono pravilo. Zakon nita ne kae ta je sa maksimumom ove kazne, odnosno nije predvidio drugo ogranienje. Da li npr. tako dobijena 291

jedinstvena kazna moe prijei 50.000 KM ili tristo ezdeset dnevnih iznosa (l. 46. st. 3. i 2.). Ovdje je teko praviti analogiju sa kaznom zatvora, pogotovo pri rjeenju novane kazne kakva je u naem zakonu, prema kojem se u vie situacija on moe naputati. (3) Princip kumulacije. Prema ovom principu jedinstvena kazna se utvruje tako da se sve kazne koje je sud utvrdio za sva djela u sticaju saberu. Ovaj sistem se koristi rijetko, uglavnom kod novanih kazni. Kod kazni zatvora se uglavnom izbjegava jer se smatra nepravinim, s obzirom da se mehanikim kumuliranjem kazni suvie potencira njihov ukupni uinak i na taj se nain uglavnom dobija tea kazna od one koju zahtijeva i opravdava data kriminalna situacija. Ipak se ponekad koristi i kod ovih kazni, npr. u KZ RHukoliko je sud za dva djela utvrdio dugotrajni zatvor od po 20 godina, tada e se izrei dugotrajni zatvor u maksimalnom trajanju od 40 godina (l. 60 st. 2. ta. b), v. i Novoselec, str. 413.). Kako je na zakon ovaj sistem napustio i kod novanih kazni, on je ostao jedino u sluajevima koje predvia odredba iz l. 53. st. 3., kada se radi o obaveznoj ili iznuenoj kumulaciji. Radi se o poznatim situacijama kada sud, u sluajevima postojanja vie krivinih djela, za neka od njih utvrdi kazne zatvora, a za druga novane kazne, izrei e jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novanu kaznu prema odredbama st. 2. ta. b) do d), dakle po asperacionom pravilu. (4) Za krivina djela izvrena u sticaju sporedna kazna se moe izrei samo ako je utvrena za neko od izvrenih krivinih djela (l. 53. st. 4.). To e biti, kako onda kada je novana kazna utvrena samo za jedno od krivinih djela u sticaju, tako i onda kada je utvrena za vie krivinih djela, s tim to e se tada prvo jedinstvena novana kazna utvrditi po asperacionom modelu iz st. 2. take d) Sporno je koja pravila primijeniti na situaciju kada je za jedno djelo utvrena novana kazna kao glavna a za drugo kazna zatvora. Nije, naime, sporno da se novana kazna u jedinstvenoj kazni izrie kao sporedna ako je ona kao takva utvrena za neko od djela u sticaju, ali se otvaraju nedoumice kada je za neko od njih utvrena kao glavna; u tom pogledu ni dosadanja sudska praksa nije bila jedinstvena. Ima miljenja da se kazna koja je za neko od djela u sticaju utvrena kao glavna, u postupku odmjeravanja jedinstvene kazne ne moe pretvoriti u sporednu (u tom smislu npr. Srzenti-Staji-Lazarevi, str. 402.). Prema zakonskoj ekspresiji odredbe iz st. 3. ova odredba podrazumijeva situacije sa vie djela, to je jasno iz upuujueg dijela te odredbe kada se izriu jedinstvena novana kazna i kazna zatvora, dok se odredba st. 4. odnosi samo na situacije kada sud izrie novanu kaznu kao sporednu. Meutim, kako ovo pitanje nije od nekog posebnog praktinog znaaja, nije toliko ni bitno da li se tada novana kazna pojavljuje kao sporedna ili glavna. Od toga je izgleda poao i sam zakon kada to i ne spominje, ve u st. 4. samo govori da se novana kazna izrie kao sporedna, to e biti dakle i onda kada je ona utvrena kao glavna, jer uz kaznu zatvora ona ne moe da se pojavljuje kao glavna ni u postupku izricanja jedinstvene kazne za krivina djela u sticaju. (5) Do primjene principa asperacije dolazi i kada su za krivina djela u sticaju utvrene kazne zatvora i kazne maloljetnikog zatvora (l. 53. st. 5.). Zakon kazne zatvora izraava u mnoini, to pretpostavlja vie tako utvrenih kazni 292

(zatvora i maloljetnikog) zatvora. Meutim, moe se raditi samo o dva krivina djela od kojih je za jedno utvren zatvor a za drugo maloljetniki zatvor. Takve su situacije sasvim mogue i postojae onda kada se jednom uiniocu sudi za vie krivinih djela od kojih je neka izvrio kao stariji maloljetnik, a neka kao punoljetnik, pa mu se za djelo ili djela izvrena u doba maloljetstva utvrdi kazna maloljetnikog zatvora a za djelo ili djela koja je uinio u doba punoljetstva kazna zatvora. Slina ovoj je i situacija kada maloljetnik koji se nalazi na izdravanju kazne maloljetnikog zatvora izvri neko krivino djelo nakon to je postao punoljetan, kada se primjenjuju takoe asperacijska pravila iz ove odredbe (l. 55. st. 2). Iz odredaba ovog lana proizilazi da na zakonodavac nije smatrao za potrebnim da rijei pitanje izricanja jedinstvene kazne i onda kada su za dva ili vie krivinih djela u sticaju utvrene kazne dugotrajnog zatvora. To takoe nije uinio ni jedan od entitetskih zakona ni KZ BD BiH, to bi znailo da se u takvim sluajevima primjenjuje sistem apsorpcije iz ta. a). Meutim, prema zakonskom tekstu ova taka se odnosi samo na sluajeve u kojima je za neko od djela utvrena kazna dugotrajnog zatvora, a za drugo ili druga kazne obinog ili redovnog zatvora. Iz toga proizilazi da je na zakon ipak propustio rijeiti ovo pitanje, pa pri takvom stanju ostaje sistem apsorpcije kao jedini sistem prema kojem se odmjerava ova kazna.25 Produeno krivino djelo lan 54. (1) (2) Odredbe ovog zakona o sticaju krivinih djela nee se primijeniti kada uinilac uini produeno krivino djelo. Produeno krivino djelo je uinjeno kad je uinilac s umiljajem uinio vie istih ili istovrsnih krivinih djela koja s obzirom na nain uinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju ine jedinstvenu cjelinu. Kada se radi o produenom krivinom djelu istih zakonskih obiljeja, sud e izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to krivino djelo. Ako se radi o istovrsnim krivinim djelima, sud e izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najtee od tih djela.

(3)

(1) (2) Produeno krivino djelo (delictum continuatum) je krivinopravna konstrukcija koja postoji kada uinilac u vremenskom kontinuitetu uini vie istih ili istorodnih krivinih djela koja se, zbog okolnosti koje ih povezuju u jednu krivinopravnu cjelinu, krivinopravno kvalifikuju kao jedno krivino djelo. Za razliko do prijanjeg krivinog zakonodavstva, KZ BiH ovu ustanovu regulie i
25

Kritiki osvrt na ovakvo rjeenje v. R.Nikoli, rad u Publikaciji sa Savjetovanja u Neumu, 2004.

293

prema l. 54. za njegovo postojanje se zahtijeva da je uinilac s umiljajem uinio vie istih ili istovrsnih krivinih djela koja s obzirom na nain izvrenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju, ine jedinstvenu cjelinu (odredba je identina s odredbom koju ima KZ RH u l. 61. st. 2.). Meutim, iako ova ustanova ranije u zakonu nije postojala, sudska praksa je prihvatala i esto primjenjivala. Ustanovu produenog krivinog djela stvorila je sudska praksa u vrijeme kada je bilo potrebno otkloniti strogost i nepravinost kanjavanja lica koja su izvrila krivina djela u sticaju, a kada je dosljedno primjenjivan sistem kumulacije koji se bazirao na pravilu da krivac treba da bude kanjen toliko puta koliko je puta izvrio krivino djelo (quod crimina, tot poenae). Meutim i nakon uvoenja drugih pravinijih sistema kanjavanja (asperacija), kada je dakle razlog postojanja produenog krivinog djela otpao, ova konstrukcija je i dalje ostala u sudskoj praksi i, pod odreenim uslovima, i danas se primjenjuje prema uiniocima vie krivinih djela. To je ponajprije uraeno iz procesnih razloga da bi se kod serijskih djela uinjenih od istog uinioca izbjeglo posebno utvrivanje kazne za svako pojedinano djelo. U krivinopravnoj teoriji je vladajue shvatanje da je produeno krivino djelo jedno djelo, ak i onda kada se pojedine radnje mogu utvrditi i kada bi primjena realnog sticaja bila mogua (sic!). Polazi se od stava da vie radnji koje se kroz odreeno vrijeme ponavljaju i pored toga to se svakom od njih u potpunosti ostvaruje krivino djelo, uz postojanje odreenih pretpostavki, ine samo jedno krivino djelo. Takvo shvatanje je prihvatio i na zakon koji u odredbi st. 1. propisuje da se odredbe o sticaju nee primijeniti kada uinilac uini produeno krivino djelo. Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produenog krivinog djela. Prvi i svakako najznaajniji uslov sastoji se u tome da je uinilac uinio vie istih ili istovrsnih krivinih djela. To znai da u sastav produenog krivinog djela mogu da uu kako ista krivina djela tako i razliiti vidovi ili oblici jednog krivinog djela. Ista su djela onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odnosno kako zakon navodi istih zakonskih obiljeja, npr. vie pronevjera, prevara, kraa i sl. O istovrsnim krivinim djelima uglavnom se radi kada je uinilac izvrio jedno krivino djelo u njegovim razliitim vidovima ili oblicima: osnovnom, kvalifikovanom ili privilegovanom, npr. obina kraa, sitna krae i teka kraa. To mogu biti svrena i pokuana krivina djela kao i kanjive pripremne radnje istog krivinog djela. Za postojanje istovrsnosti krivinih djela nije dovoljno da djela potiu iz iste zakonske grupe odnosno da su upravljena protiv istog zatienog dobra, pa tako nema istovrsnosti odnosno produenog krivinog djela ako je uinilac uinio djelo utaje, prevare, krae i sl. Produeno krivino djelo nije mogue ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija iskljuena, kao to su ubistva, silovanja ili razbojnitva koja se ine prema razliitim licima, itd. Sljedea pretpostavka za postojanje produenog krivinog djela je vremenski kontinuitet ili kako zakon govori meusobna vremenska povezanost svih 294

uinjenih djela. Kada e ovaj uslov biti ispunjen faktiko je pitanje. Vremenski interval izmeu uinjenih djela nije mogue unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i naina i uslova njihovog vrenja. Na zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne moe se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je uinilac prekinuo injenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i dui ako je vrenje djela vezano za uslove koji postoje samo u odreenim vremenskim intervalima (up. Komentar, str. 235.). Tako moe biti npr. kod poreske utaje, jer je rije o djelu koje se moe uiniti samo nekoliko puta ili ak samo jednom u toku godine (to zavisi od poreskih propisa). I kod nekih drugih djela taj razmak moe biti vei, to posebno zavisi od toga da li su sva uinjena djela rezultat jedinstvenog plana koji je postojao kod uinioca. Pored istovjetnosti odnosno istovrsnosti krivinih djela i vremenske povezanosti, zakon navodi i nain injenja i druge stvarne okolnosti koje djela meusobno povezuju tako da sva ine jedinstvenu cjelinu. Krivina djela koja ulaze u sastav produenog krivinog djela treba da su vrena na isti ili priblino slian nain, pa e tako produeno krivino djelo falsifikovanja novca iz l. 205. postojati i kada pojedina falsifikovanja nisu bila posve ista. Ipak, ne bi trebalo priznati ovu konstrukciju ako su neka djela izvrena injenjem a druga neinjenjem (u tom smislu i Novoselec, str. 322.). Druge stvarne okolnosti obuhvataju okolnosti razliitog karaktera i one u stvari predstavljaju dopunske povezujue elemente koji zavise od karaktera djela i uslova njihovog injenja. To moe biti npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vrena (npr. krae su vrene iz automobile na istom parkiralitu, iz kua u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada), isti oteeni, isti krajnji cilj izvrenja djela, korienje iste prilike, itd. Prisustvo ovih elemenata za postojanje produenog krivinog djela uvijek nije neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujui elementi, tim prije e postojati ova konstrukcija. Meutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produenog krivinog djela. Tako npr. identitet oteenog mora postojati kod svih krivinih djela protiv linih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa e ova konstrukcija postojati ako su djelom krae, prevare itd. oteena razliita fizika ili pravna lica (npr. uinilac koji je naruio robu od vie preduzea koju nije namjeravao platiti, ili uinilac koji je izvrio provalu u radnje koje pripadaju razliitim licima, i sl.). Za subjektivnu stranu konstrukcije produenog krivinog djela relevantan je samo umilja, ili kako se u teoriji preteno uzima tzv. jedinstveni umiljaj. Sporno je meutim ta to znai, da li naime ve na poetku, prije uinjenog prvog djela, uinilac mora imati predstavu o svim djelima, cjelokupnoj djelatnosti i njihovom konanom ishodu, ili je dovoljno postojanje samo tzv. produenog umiljaja koji podrazumijeva da je dovoljno da je za svako djelo posebno formirana odluka za njihovo vrenje. To smanjuje zahtjeve u pogledu subjektivnog odnosa uinioca prema vrenju ovih djela, pa e prema tome ova konstrukcija postojati i onda kad uinilac izvri jedno djelo, a poslije i drugo ukoliko se ukae prilika, iako to u poetku i nije bio planirao. Tu se zapravo vie ne radi o umiljaju u krivinopravnom smislu ve o nekoj vrsti jedne naelne odluke ili kriminalnog 295

plana da se vre krivina djela koja su posve neodreena, to ozbiljno dovodi u pitanje konstrukciju produenog krivinog djela. (3) U odredbi iz st. 3. zakon je jasno istakao da se za produeno krivino djelo kazna izrie kao za jedno djelo. U sluajevima kada produeno krivino djelo ine ista odnosno krivina djela istih zakonskih obiljeja, kazna se izrie na osnovu pripisane kazne za jedno od tih djela, a ko se radi o istovrsnim krivinim djelima, sud e izabrati vrstu i mjeru kazne za najtee od tih djela. Primjena ove konstrukcije je mogua i u odnosu na pravna lica, sa neto drugaije postavljenim uslovima. Najprije, za razliku od produenog krivinog djela iz ove odredbe., u l. 128. konstrukcija produenog krivinog djela ukljuuje samo istovrsna, a ne i ista krivina djela. Time je u stvari ova ustanova kod pravnih lica postavljena restriktivnije, jer ona ne obuhvata i situacije kada se radi o istim djelima, iako e sudska praksa ovu ustanovu najvjerovatnije primjenjivati i na takve situacije. Drugo, ovdje se ne zahtijeva da se mora raditi o umiljajnim krivinim djelima, ve se samo govori o istom osnovu odgovornosti, to znai, ako se ima u vidu l. 124. ta. d), da ova konstrukcija moe postojati i kada se radi samo o nehatnim djelima. Najzad, pored istovrsnosti uinjenih krivinih djela i vremenske povezanosti, zakon navodi i to da se radi o djelima vie uinilaca, to poprilino situaciju ini zamrenom. Nije jasno ta se pod ovim podrazumijeva, jer kod sticaja inae, pa i ovdje, mora se raditi o jednom uiniocu, u ovom sluaju istom pravnom licu. Ako su u pitanju fizika lica koja su u ime i za raun pravnog lica vrila navedena djela, onda nije sporno da to mogu biti i razliita ali i ista lica. Tako npr. poslovni agent jedne firme moe u nekoliko navrata izvriti krivino djelo u ime i za raun toga pravnog lica (v. komentar uz l. 128). Institucija produenog krivinog djela u novijoj krivinopravnoj doktrini je izloena veoma ozbiljnim kritikama iz brojnih i razliitih razloga, jer se u vezi sa njom javlja niz kako teorijskih tako i praktinih problema. Prema jednom dijelu teorije, ovu instituciju treba u potpunosti napustiti, jer je rije o krivinopravnoj figuri koja je izmiljena radi izigravanja zakona26. Ona je prije svega nepotrebna u onim sistemima koji poznaju posebna pravila odmjeravanja kazne za sticaj krivinih djela, to posebno vai za na sistem u kojem je princip asperacije osnovno pravilo, a i dalje se za produeno djelo odmjerava kazna kao za jedno djelo. Time se na mala vrata, preko produenog djela, za ove sluajeve uvodi princip apsorpcije i tako derogira ili prekraja asperaciono pravilo iz l. 53. st.2. Kao takva ova instituciji je suprotna principu pravinosti i zahtjevima kriminalne politike jer neopravdano privileguje ovakve uinioce krivinih djela, u odnosu na
26

U tom smislu npr. Statenwert, Schmitt, Mezger-Blei, Schmidhauser, Schulc, Jakobs u njemakoj literaturi (v. G. Stratenwert, Strafrech. Alg. Teil, (1981), str. 322. 323.). Drugi ga ne odbacuju, ali imaju velike rezerve i skeptini su prema ovoj ustanovi, npr. Jescheck, v. njegov udbenik, 3. izdanje, 1978, str. 581. - 582. Iako u naoj teoriji i praksi preovlauje stav da je ova ustanova opravdana, i kod nas ga neki autori kritikuju, pri emu iznose niz argumenata protiv ove institucije. U tom smislu v. Bai II, str. 355. i dalje, v. naroito Bai I, dio produljeno krivino djelo; v. takoe i Pihler, cit. rad, str. 42.i dalje; Babi, radovi u JRKK, 1 - 2/96, 49. 60. i PS, 6/2003, 24. - 25. Kod nas je ranije u vezi sa ovom konstrukcijom zanimljiv stav zastupao Zlatari, koji iako kritian prema ovoj instituciji, nije smatrao da je treba posve odbaciti, ve je treba postaviti kod nekih krivinih djela, pa bi se tako dobio npr., pojam produenog djela krae, pronevjere i sl.

296

one koji su u pravom sticaju ili nehatne uinioce; ona je i kriminalnopolitiki diskutabilna jer favorizuje esto veoma opasne delikvente (prevarante, falsifikatore, razbojnike i sl.) s obzirom da upravo oni rade po unaprijed stvorenim planovima. To istovremeno znai da je ona suprotna osnovnom naelu krivinog prava prema kojem se pri kanjavanu mora voditi rauna o stepenu krivice uinioca i njegovoj opasnosti. Pored toga, poseban problem ove konstrukcije predstavljaju naknadno otkrivena krivina djela koja inae spadaju u seriju djela obuhvaenih konstrukcijom produenog krivinog djela i njen odnos prema naelu ne bis in idem, s obzirom da produeno djelo predstavlja u krivinopravnom smislu samo jedno djelo. Najzad, pojmovno produeno krivino djelo ne postoji ni kao opti ni posebni vid djela, ono je dakle artificijelna konstrukcija, jer kao takvo ne postoji u posebnom dijelu, a jedino je on relevantan u dimenzioniranju kanjivih ponaanja. Ovo je podruje sticaja krivinih djela i stoga ga i treba prosuivati i razrjeavati po pravilima koja vrijede za sticaj27. Stoga se pogreno u zakonu istie da je produeno krivino djelo uinjeno, jer ono kao takvo ne moe biti uinjeno, to mogu biti samo pojedinana djela, pa je stoga ispravnije bilo rei da ono postoji. Stoga nije pretjerano zakljuiti da je u pitanju konstrukcija koja je sporna u svim svojim segmentima i kao takva ona je u cjelini neodriva. Sve naprijed istaknuto je navelo mnoge zemlje da napuste ovu ustanovu a neke druge su na putu njenog naputanja28. Tako je ona ve naputena u Njemakoj, vajcarskoj, a i Hrvatska je na tom putu. Sa stanovita naeg krivinog prava bilo bi prihvatljivije samo izuzetna, krajnje restriktivna primjena ove konstrukcije. To bi moglo biti eventualno opravdano samo u onim sluajevima u kojima se kanjavanjem samo za jedno djelo u osnovi moe izraziti kriminalna koliina svih krivinih djela, ukupne kriminalne situacije. Iako to zakon nije izriito istakao, primjenu produenog krivinog djela bi trebalo izbjegavati u svim onim sluajevima u kojima se ne radi o istom oteenom, ne samo kod povrede linih dobara kada je to svakako nezaobilazan uslov, ve u svim sluajevima. Time bi bile otklonjene mnoge dileme i neujednaenosti u sudskoj praksi oko primjene ove ustanove. Sudska praksa:
Okrivljeni-pomonik direktora drutvenog preduzea ini u sticaju krivina djela zloupotrebe poloaja ili ovlaenja iz l. 226. st. 4. i davanje mita iz l. 231. st. 1. KZ SRBiH, ako u cilju podmiivanja saokrivljenog profesora Fakulteta zloupotrijebi svoj

Poblie o ovome v. Babi, radovi u JRKK, 1 - 2/96., 49. 60. i PS, 6/2003, 24. 25.; v. takoe i Pihler, cit. rad, str. 42. i dalje.) 28 Tako je npr. vajcarski Savezni sud u svoj odluci (1990.) zauzeo stav da je ovu instituciju potrebno napustiti u potpunosti, da bi ubrzo nakon toga (1991.) uslijedila odluka u kojoj se zahtjeva njeno definitivno naputanje. Slino je postupio i njemaki Savezni sud koji svojom odlukom od 1994. godine, istina nije u potpunosti iskljuio ovu konstrukciju, ali je ograniava samo na sluajeve kada je nuna da bi se primjereno obuhvatilo nepravo i krivnja pojedinog krivinog djela (prema Novoselcu, str. 324.).

27

297

poloaj i putem preduzea nabavi i plati novcem preduzea odreenu koliinu graevinskog materijala za saokrivljenog, a ovaj mu zbog toga da prolaznu ocjenu na ispitu. Odluka VS BiH, K.11/89 od 7.2.1990. Postoji sticaj krivinih djela razbojnike krae iz l. 149. i teke krae iz l. 148. st. 1. ta. 1. KZ SRBiH, kada uinilac obijanjem tueg stana oduzme i prisvoji neke pokretne stvari iz stana, a zatim pri izvrenju druge istovrsne radnje (obijanje drugog stana) u namjeri zadravanja oduzetih stvari upotrijebi silu prema oteenom. Odluka VS BiH, K, 624/89 od 26.10.1990. Postoji samo krivino djelo zloupotrebe poloaja ili ovlaenja iz l. 226. st. 4., a ne uz to i krivino djelo falsifikovanja slubene isprave iz l. 236. st. 1. KZ SRBiH kada uinilac, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi u otpremnici o isporuci robe unese vee cijene (ili veu koliinu) robi od stvarnih, i tako stvoreni finansijski viak prisvoji. Odluka VS BiH, K.212/88. od 13.09. 1989. Kada je krivino delo lake telesne povrede prethodilo izvrenju krivinog dela ugroavanja sigurnosti, mogu je sticaj izmeu ova dva krivina dela. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 139/02 od 30.01. 2002., Izbor, 10/03, 27. Optuenik koji je oteenika u njegovoj kui najprije izudarao tapom po glavi, oborivii ga na pod, a onda, u namjeri da ga lii ivota, ubacio u kuu dva kilograma eksploziva vitezit s upaljenim sporogoreim tapinom, to je izazvalo eksploziju te usmrtilo oteenika a na kui izazvalo imovinsku tetu velikih razmjera, poinio je u stjecaju ubojstvo iz l. 35. st. 1. KZH i teko djelo protiv ope sigurnosti iz l. 162. st. 1. u vezi s l. 153. st. 1. KZH. VSSH, IK-198/91. od 22. 05. 1991., NZ, Pregled br. 52. Mogu je sticaj krivinog dela falsifikovanja isprave iz lana 233. KZ Srbije i krivinog dela falsifikovanja znakova od vrednosti iz lana 169. stav 3. KZ SRJ. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 1346/01 od 12.X 2001. Optuenici koji su u razdoblju od pet dana na raznim mjestima izvrili etiri razbojnitva prema raznim osobama, uinili su etiri krivina djela razbojnitva u stjecaju, a ne jedno produljeno krivino djelo razbojnitva. U pitanju su etiri odvojene radnje koje su izvrene na razliitim mjestima, u razliito vrijeme i na tetu razliitih oteenika. VS RH, IK-100/92. od 11.04. 1992. NZ, Pregled br. 52. Plati li poinitelj kupljenu robu lanim novcem, ini samo kazneno djelo krivotvorenja novca iz l. 148. st.1. OKZRH, a ne i kazneno djelo prijevare iz l. 137. st.2. KZRH. VS RH, I K-71/96-3 od 6.5.1999., upanijski sud u Bjelovaru, K-75/95.

298

Napomena: Kao i VS RH odnosno upanijski sud u Bjelovaru, ovo pitanje rjeavaju i nai sudovi. Tako npr. i Sud BiH u svojoj presudi K, 72/04 od 2.9.2004. i K22/04 od 13.5.2004. Dakle, ovakvo je stanovite gotovo opteprihvaeno u naoj praksi i doktrini. Meutim, ono je u stranoj teoriji i praksi sporno. Tako je npr. Njemaki Savezni sud zauzeo stav da izmeu ova dva djela postoji idealni sticaj, to je i vladajue miljenje u njemakoj krivinopravnoj teoriji. vajcarska sudska praksa je po ovom pitanju podijeljena. Savezni vajcarski sud zauzeo je stanovite da je sticaj stavljanja u opticaj lanog novca i prevara prividan, te se ima uinilac kanjavati samo za stavljanje lanog novca u opticaj. Meutim, vajcarska doktrina i drugi dio sudske prakse prihvata suprotno stanovite (up. Novoselec, sudska praksa, HLJKPP, 17/2000, 235. 239.). Ovo pitanje je ipak mnogo kompleksnije nego to se to na prvi pogled ini. Naa praksa ovakve i sline sluajeve ponekada olako kvalifikuje kao prividni sticaj, a da uvijek ne analizira svaki konkretni sluaj. Uglavnom se konstatuje da je prevara nain realizacije ovog ili nekog slinog krivinog djela, da je ono konsumirano tim djelom ili da je prevara naknadno nekanjivo djelo, ili je pak ono inkludirano u to kao glavno djelo i sl. Iako se odnos ova dva djela (mogu biti i druge kombinacije, npr. prevara i krijumarenje ljudi, Presuda Suda BiH, K-59/04 od 30.6.2004., K-16/04 od 20.4.2004., u kojoj je takoe zauzeto isto stanovite) u veini sluajeva moe tako kvalifikovati, to ne znai da je uvijek situacija ista. Ovdje nije mjesto da se ovaj problem detaljno analizira, ali se treba imati na umu generalno pravilo da je uslov svakog prividnog sticaja da se kriminalna koliina jedne krivine situacije moe izraziti nepravom jednog djela, pa e u suprotnom uvijek postojati pravi sticaj. Pri tome svakako valja imati u vidu da npr. u ovom sluaju pored monetarnog sistema odnosno drave kao rtve djela stavljanja u opticaj lanog novca, imamo i lica koja su oteena pri npr. kupovini robe, sklapanju odreenog posla itd., to znai da se javlja i drugi zatitni objekat koji ne pokriva krivino djelo stavljanja u opticaj lanog novca. Ako se opet radi o velikoj teti koju trpe ta lica, lako se moe desiti da prevara bude mnogo tea od samog falsifikovanja novca, to navedeno stanovite ini sasvim diskutabilnim. Stoga se ini posve osnovanim shvatanje vladajue u ve navedenoj njemakoj praksi i doktrini, ali i vajcarskoj. Na potekoe u ovoj materiji ukazuje i Novoselec, v. supra, cit. rad, kao i Zlatari, KZ u praktinoj primjeni, str. 176. Na liniji ovakvog shvatanja je i naredna odluka Op. Suda u Garenici, koji je u slinoj situaciji upotrebe lanih znakova za vrijednost zauzeo stav da se radi o sticaju ovog i krivinog djela krae. Isto stanovite je zauzeo VS RH u sluaju prevare i falsifikata isprave, navodei da to to jedno djelo prema drugome stoji u odnosu sredstva prema cilju, ne iskljuuje se postojanje realnog stjecaja. Pravno shvaanje sjednice Krivinog odjela VSH od 15.2.1990. VSH, v. posljednji primjer u ovom odjeljku. Optuenik koji obavi telefonske razgovore pomou lane telefonske kartice ini u sticaju kaznena djela krae i krivotvorenja znakova za vrijednost. Opinski sud u Garenici, K-9/98-10 od 23.4.1998. Kada je krivino delo telesne povrede prethodilo izvrenju krivinog dela ugroavanja sigurnosti, mogu je sticaj ova dva krivina dela. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 139/02 od 30.1I. 2002. Plati li poinitelj kupljenu robu lanim novcem, ini samo kazneno djelo krivotvorenja novca iz l. 148. st. 1. OKZRH. a ne i kazneno djelo prijevare iz l.137. st. 2. KZRH. VS RH, I K-71/96-3 od 6.5.1999., HLJKPP,1/2000, str.235. 237.

299

Mogu je sticaj krivinog dela falsifikovanja isprave iz lana 233. KZ Srbije i krivinog dela falsifikovanja znakova od vrednosti iz lana 169. stav 3. KZ SRJ. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 1346/01 od 12.10. 2001. Optuenik koji je sa svojom pastorkom uz upotrebu sile odravao spolne odnose koje je zapoeo prije nego je ona navrila etrnaest godina ivota, a zatim ih uz upotrebu sile nastavio i poslije toga vremena, nije uinio u stjecaju krivina djela obljube s djetetom iz l. 87. st. 3. KZH i silovanje iz l. 83. st. 1. KZH, nego samo jedno krivino djelo obljube s djetetom iz l. 87. st. 3. KZH. VS RH, I K-745/90. od 26.02.1991. Krivino djelo prevare poinjeno na tetu Diners cluba neplaanjem robe i usluga u zemlji i inostranstvu ne ini jedno produljeno djelo s vie drugih poinjenih prijevara na tetu banke. VSH, I K-401/90 od 16.09.1993. Iskljuena je pravna konstrukcija produenog krivinog djela pokuaja teke tjelesne povrede kad je to krivino djelo uinjeno na tetu dviju razliitih osoba. VS RH, I K-447/91 od 17.12.1992. Neovisno o postojanju drugih sjedinjavajuih elemenata za pravnu kvalifikaciju jednog produljenoga krivinog djela, o takvom se jednom djelu ne moe raditi, kada je rije o razliitim krivinim djelima. Iz obrazloenja: Krivino djelo poticanja na zloupotrebu poloaja ili ovlaenja iz koristoljublja razliito je po svojoj pravnoj prirodi od krivinog djela prevare, pa takva djela, koja dakle nisu istovrsna, ne mogu ulaziti u sastav produljenog krivinog djela. VSH, I K-401/90. od 16.09.1993. Za konstrukciju svrenog produenog krivinog djela bez znaaja je da li su neke od krivinih radnji ostale u pokuaju. Rjeenje Okrunog suda u Beogradu, K. 1307/01 od 5.10.2001. Kvalificirano ubojstvo iz koristoljublja iz l.35.st.2. to. 4. KZH konzumira krivino djelo krae. Stoga je uinio samo krivino djelo ubojstva u pokuaju iz l.35. st. 2. to. 4. KZH u svezi sa l. 19. st. 1. KZJ optuenik koji je pozvonio na vrata, a kad mu je oteenica otvorila vrata, uhvatio je za vrat i poeo guiti, a zatim izvadio no i zadao joj tri ubodnorezne rane na vratu koje su bile teke, a nakon toga uzeo dvije enske torbice iz stana oteenice i dao se u bijeg. VS RH, I K-824/91 od 29.01. 1992.

300

Kada je utvreno da je teka tjelesna povreda pri izvrenju silovanja iz l. 79.st.1. KZH bila obuhvaena umiljajem poinitelja, postoji realni sticaj toga krivinog djela i krivinog djela teke tjelesne povrede iz l. 40. st.1. KZRH. Utvreno je, naime, da je optuenik pri upotrebi sile, radi prinude oteenice na obljubu, osim ostaloga jo i snanim zavrtanjem palca desne ruke oteenice, oteenici s umiljajem zadao teku tjelesnu povredu (prijelom prvog lanka palca desne ruke), ime je ostvario i sva zakonska obiljeja krivinog djela iz l. 40. st.1. KZRH. Stoga postoji stjecaj krivinih djela iz l. 79. st.1. KZRH u svezi s l.17. OKZRH I l.40.st.1. KZRH. Djelo bi se , naime, moglo kvalificirati po st. 2. l. 79. KZRH samo u sluaju u kojem je poinitelj u odnosu na teu posljedicu postupa iz nehata (l.13.OKZRH). VSH, I K-1257/84 od 5.11.1995. Ne radi se o jednom produljenom krivinom djelu razbojnitva iz l. 127. st. 1. OKZRH, ve o realnom stjecaju dva takva krivina djela, kad je utvreno da je optuenik dodue istoga dana, u istom mjestu i u vremenskom razdoblju od svega petnaestak minuta prijetnjom neposrednog napada na ivot i tijelo najprije od pipniarke u jednoj gostionici oduzeo sav novac iz biljenice u anku, a zatim vlasnika druge gostionice, u koga je usmjerio pitolj i repetirao ga, prisilio na predaju utrka (100 DEM i 6.000 HRD). Meutim, sud prvoga stupnja je ocjenjujui djelatnost optuenika pogreno pri tome zakljuio kako se rado o jednome produljenom krivinom djelu razbojnitva, a ne o dva krivina djela razbojnitva. Naime, kako se u konkretnom sluaju radi ne samo o napadu na imovinu, ve ujedno i o napadu na dvije razliite osobe, odluna je okolnost da se radi o napadu na osobne vrijednosti (ivot i tijelo), i to dviju razliitih osoba, pa usljed toga ne postoje u ovom sluaju uvjeti za konstrukciju produljenog krivinog djela. Trebalo je stoga uvaavanjem albe dravnog odvjetnika preinaiti presudu suda prvoga stupnja u pravnoj izreci djela i izrei da je optuenik djelom pod to.1.i 2. izreke pobijane presude ostvario dva krivina djela razbojnitva iz l. 127. st. 1. KZRH. VS RH, I K-1126/93. od 9.2.1994. Nije iskljuen realni stjecaj krivinih djela prevare iz l. 142. KZH i posebnog sluaja krivotvorenja isprave iz l. 213. t.3. KZH onda kad uinilac neovlateno uzme tue ekove i iskaznicu tekueg rauna, potpie vlasnika tog rauna, a zatim takvim ekom, preuujui te injenice, ishodi za sebe, a na teret vlasnika tekueg rauna, plaanje kupljene robe. Tako to jedno djelo prema drugome stoji u odnosu sredstva prema cilju, ne iskljuuje se postojanje realnog stjecaja. Pravno shvaanje sjednice Krivinog odjela VSH od 15.02.1990.

Odmjeravanje kazne osuenoj osobi lan 55. (1) Ako se osuenoj osobi sudi za krivino djelo uinjeno prije nego to je zapoelo izdravanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivino djelo uinjeno za vrijeme izdravanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora, sud e izrei jedinstvenu kaznu 301

(2)

(3)

za sva krivina djela primjenom odredbi lana 53. (Sticaj krivinih djela) ovoga zakona, uzimajui ranije izreenu kaznu kao ve utvrenu. Kazna ili dio kazne koju je osueni izdrao, uraunae se u izreenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. Za krivino djelo uinjeno za vrijeme izdravanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora, sud e uiniocu izrei kaznu nezavisno od ranije izreene kazne, ako se primjenom odredbi lana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kanjavanja s obzirom na trajanje neizdranog dijela ranije izreene kazne. Prema osuenom koji za vrijeme izdravanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora uini krivino djelo za koje zakon propisuje novanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit e se disciplinska mjera.

(1) Pravila odmjeravanje kazne za sticaj krivinih djela primjenjuju se u odreenim situacijama prema osuenim licima. Pri tome zakon u odredbi st. 1. razlikuje dvije situacije: prva se odnosi na sluajeve kada se licu koje je ve pravosnano osueno, sudi za krivino djelo izvreno prije nego je zapoelo izdravanje kazne po pravosnanoj presudi, a druga na sluajeve kada se tom licu sudi za djelo izvreno u toku izdravanja kazne. Ovim odredbama su donekle rijeeni problemi nastali izostavljanjem ustanove tzv. nepravog ponavljanja krivinog postupka (v. komentar uz odredbe iz Glave XXIV ZKP BiH vanredni pravni lijekovi, ponavljanje postupka, uvodni dio). U prvoj situaciju mogu da se jave dva razliita sluaja. Mogue je da je to lice izvrilo neko djelo ili djela prije suenja, pa se za to saznalo tek nakon donoenja presude po kojoj treba da zapone izdravanje kazne. Ovdje je rije u stvari o realnom sticaju krivinih djela, jer da se za to djelo ili djela znalo prije donoenja presude, za sva ta djela bi bila izreena kazna primjenom pravila o sticaju, pa je stoga zakon i predvidio da se u takvom sluaju primjenjuju pravila iz l. 53. Drugi sluaj postoji onda kada osueno lice poslije pravosnanosti presude, a prije nego je otpoelo izdravanje kazne izvri krivino djelo. Iako se ovdje ne radi o pravom sticaju krivinih djela, zakon opravdano i ovdje propisuje da e se za odmjeravanje kazne primijeniti pravila koja vrijede za odmjeravanje kazne u sticaju. Dakle, sud u oba sluaja utvruje kaznu za krivino djelo za koje mu se sudi, a kazna izreenu u ranijoj osudi uzima kao utvrenu, nakon ega izrie jedinstvenu kaznu za sva krivina djela. Kao to je istaknuto, pravila odmjeravanja kazne za krivina djela u sticaju primjenjuju se i kada se sudi osuenom licu koje je uinilo krivino djelo za vrijeme izdravanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetnikog zatvora. I u ovakvim sluajevima za izvreno djelo utvruje se kazna, a ranije izreena kazna se uzima kao utvrena, pa se na osnovu toga izrie jedinstvena kazna, naravno uz uraunavanje dijela izdrane kazne. (2) U st. 2. zakon predvia i mogunost izuzetnog odstupanja od ovog pravila ako se primjenom pravila odmjeravanja kazne za krivina djela u sticaju iz 302

l. 53. ne bi mogla ostvariti svrha kanjavanja, s obzirom na trajanje neizdranog dijela ranije izreene kazne, odnosno kazne ije je izdravanje bilo u toku kada je djelo za koje se sudi uinjeno. U tom sluaju sud e nezavisno od ranije izreene kazne, ovu kaznu izrei kao posve samostalnu kaznu, ije e izdravanje osueno lice zapoeti tek kada izdri kaznu po ranijoj presudi. Tako npr. ako osueno lice koje je osueno npr. na kaznu zatvora od 20 godina nakon 18 godina ponovo izvrilo teko krivino djelo, ne bi bilo opravdano da mu se za to novo djelo izrie kazna prema pravilima sticaja iz l. 53., jer bi mu u tom sluaju za izdravanje preostalo jo samo dvije godine, s obzirom da bi mu prethodna kazna morala biti uraunata u jedinstvenu kaznu. (3) U st. 3. predvieno je odstupanje od gore navedenih pravila ukoliko je osueno lice za vrijeme izdravanja jedne od kazni iz st. 1., izvrilo neko lake krivino djelo, tj. djelo za koje zakon propisuje novanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine. Rije je o opravdanom rjeenju, jer ako bi se u ovakvim situacijama primjenjivala pravila odmjeravanja kazne za krivina djela u sticaju, jedva da bi utvrena kazna za novo djelo mogla znatnije uticati na ve ranije izreenu kaznu. Pored toga, ovakvo rjeenje je vie na liniji novih i modernih modela alternativne krivinopravne reakcije koja je kod lakih krivinih djela kriminalnopolitiki prihvatljivija. Uraunavanje pritvora i ranije kazne lan 56. (1) (2) Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lienje slobode u vezi s krivinim djelom, uraunavaju se u izreenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetnikog zatvora ili novanu kaznu. Pri svakom uraunavanju izjednaava se dan pritvora, dan lienja slobode, dan maloljetnikog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM.

(1)Iako se pritvor kao mjera obezbjeenja okrivljenog u krivinom postupku razlikuje od kazne, vrijeme provedeno u pritvoru kao i svako drugo lienje slobode u vezi sa krivinim djelom, uraunavaju se u izreenu kaznu, bez obzira o kojoj se kazni radi. Pod svakim drugim vremenom lienja slobode u vezi sa krivinim djelom podrazumijeva se npr. vrijeme lienja slobode i zadravanja u smislu l. 139. ZKP BiH, vrijeme provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je uinilac upuen na psihijatrijsko vjetaenje i uopte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr. Iako u naslovu ove odredbe stoji, zakon nije predvidio i uraunavanje ranije izdrane kazne zatvora i novane kazne, ako je uinilac za to djelo kanjen i u prekrajnom postupku, a to bi se trebalo uraunati. Ipak, sud ovaj propust treba otkloniti tumaenjem in favorem uinioca kroz formulaciju kao i svako lienje 303

slobode u vezi sa krivinim djelom. Uraunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne, jer se disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednaiti sa krivinim djelima i prekrajima. (2) Stav 2. sadri pravilo o nainu navedenog uraunavanja prema kojem se svi vidovi lienja slobode izjednaavaju i u izreenu kaznu se uraunavaju u jednakom vremenskom trajanju, a u odnosu na novanu kaznu dan lienja slobode se izjednaava sa 50 KM. Sudska praksa:
U izreenu kaznu zatvora za krivino delo nasilnikog ponaanja uraunava se i vreme provedeno u pritvoru po reenju sudije za prekraje iz Zakona o javnom redu i miru, ako se radi o lienju slobode u vezi sa krivinim delom za koje je okrivljeni osuen. Presuda Okrunog suda u Beogradu, K. 2797/03 od 6.10. 2003., Bilten Okr. suda u Beogradu, 62/2004, str. 70.

Uraunavanje pritvora i kazne izdrane u inostranstvu lan 57. Pritvor, lienje slobode u toku ekstradicijskog postupka, kao i kazna koju je uinilac izdrao po presudi inostranog suda uraunat e se u kaznu koju izrekne domai sud za isto krivino djelo, a ako kazne nisu iste vrste, uraunavanje e se izvriti po ocjeni suda. Ova odredba predvia posebna pravila koja se odnose na pritvor i svako drugo lienje slobode koje nastane u toku ekstradicionog postupka, kao i kazna koju je uinilac izdrao po presudi inostranog suda za isto krivino djelo. Iako se izriito na navodi, to bi trebao biti i pritvor koji je odreivan od strane inostranog organa. Ovdje se primjenjuju pravila koja su analogna pravilima iz prethodne odredbe, s tim to e se u sluaju da kazne nisu iste vrste, uraunavanje izvriti po slobodnoj ocjeni suda. Sudska praksa:
U kaznu koju izrekne za isto krivino delo domai sud, uraunava se samo kazna koju je uinilac za isto delo prema presudi stranog suda u stranoj dravi stvarno izdrao, a ne i onaj deo kazne za koji je uinilac osloboen ili za koji je dato pomilovanje ili amnestija. Presuda Vieg suda u Kopru, Kp. 22/80, od 30.01.1980. godine, ejovi, str. 629.,630.

304

VIII - GLAVA OSMA - UVJETNA OSUDA


Literatura: Bai, F., Kazneno pravo, opi dio, str. 433-449., Informator, Zagreb, 1998.; Bai, F., Jo malo o uvjetnoj osudi u jugoslovenskom krivinom zakonodavstvu, NZ, Zagreb, br. 6, 1988.; Bejatovi, S., Mjesto i znaaj uslovne osude i sudske opomene u sistemu krivinih sankcija, JRKK, Beograd, br. 1-2, 1986.; Coti, D. i dr., Uslovna osuda, sudska opomena, osloboenje od kazne, IKSI, Beograd, 1975.; ejovi, B., Sistem krivinih sankcija i budui razvoj jugoslovenskog krivinog zakonodavstva, JRKK, Beograd, br. 4, 1989.; orevi, M., Uslovna osuda i izmene krivinog zakonodavstva, JRKK, Beograd, br. 3, 1990.; Grupa autora, redakcija Srzenti, N., Komentar Krivinog zakona SFRJ, str. 236-257., Savremena administracija, Beograd, 1988.; Horvati, ., Uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom u novom jugoslovenskom krivinom pravu, NZ, Zagreb, br. 10, 1978.; Horvati, . i dr., Rjenik kaznenog prava, Zagreb, 2002.; Kurtovi, A., Zakonska rjeenja u svjetlu primjene mjera upozorenja, sigurnosnih mjera i oduzimanja imovinske koristi, HLJKPP, Zagreb, vol. 7, br. 2, 2000.; Pavii, B., Vei, P., Komentar Kaznenog zakona, str. 214-221., Ministarstvo unutarnjih poslova RH i dr., Zagreb, 1999.; Valkovi, L., Uvjetna osuda u hrvatskom kaznenom pravu i sudskoj praksi, HLJKPP, Zagreb, vol. 6, br. 1, 1999.;

Glava VIII KZ BiH posveena je uvjetnoj osudi kao posebnoj krivinopravnoj sankciji. Uvjetna osuda je mjera upozorenja koja se izrie uinitelju krivinog djela kada se osnovano moe oekivati da e se upozorenjem uz prijetnju kaznom, koje sadri uvjetna osuda, dakle, bez izvrenja kazne, moi ostvariti svrha krivinopravnih sankcija. U tom smislu, uvjetna osuda je zamjena za kaznu. Njome se upuuje prijekor uinitelju zbog uinjenog krivinog djela i istovremeno on upozorava da e, u sluaju da u vremenu provjeravanja uini novo krivino djelo ili ne ispuni druge obaveze nametnute uvjetnom osudom, kazna utvrena uvjetnom osudom biti izvrena. Radi se o krivinopravnoj sankciji koja nema represivni karakter kakav ima efektivna kazna. Ona ne podrazumijeva lienja i ogranienja linih prava i sloboda svojstvena kazni mada i ona, a, prije svega, uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom, moe sadravati obaveze za osuenu osobu kojima se ograniava njena sloboda odluivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog linog ivota, ali se ni tada ne radi o ogranienjima koja su plod tenji za retribucijom nego o mjerama iji je cilj otklanjanje ili ublaavanje inilaca koji mogu dovesti do ponovnog uinjenja krivinog djela. U zakonodavstvo i krivinopravnu praksu pojedinih zemalja uvjetna osuda je uvedena u 19. stoljeu. Postoje dva osnovna modela uvjetne osude: anglosaksonski (probation) i francusko-belgijski ili evropsko kontinentalni. Anglosaksonski probacioni sistem uvjetne osude karakterie odlaganje, u pravilu, ne samo izvrenja kazne nego i njenog izricanja i stavljanje uinitelja krivinog djela, koji se proglaava krivim, pod nadzor posebnog probacionog slubenika koji provjerava da li uinitelj ispunjava nametnute obaveze, prua mu pomo i o tome izvjetava sud. Poto sadri odreene obaveze za uinitelja, koje mogu predstavljati znaajna ogranienja u njegovim svakodnevnim aktivnostima, za primjenu ovog modela uvjetne osude potreban je pristanak uinitelja krivinog djela. 305

Po francusko belgijskom sistemu uvjetne osude, uinitelju se izrie kazna ali se njeno izvrenje odlae na odreeno vrijeme i, ukoliko uinitelj u tom periodu ne uini novo krivino djelo, izreena kazna se nee izvriti a takav uinitelj krivinog djela e se smatrati neosuivanim. S obzirom na navedeno, uvjetna osuda je u ovom sistemu kazna sa odreenim posebnostima u pogledu njenog izvrenja. Za njenu primjenu nije potreban pristanak uinitelja. Uvjetna osuda, kako je odreene KZ BiH, predstavlja modifikovan oblik uvjetne osude francusko-belgijskog tipa. Za razliku od KZ FBiH i KZ RS, KZ BiH (kao ni KZ BD BiH) ne predvia, osim uvjetne osude, druge mjere upozorenja. Sudska opomena, dakle, ne postoji u sistemu krivinopravnih sankcija uspostavljenom ovim zakonom mada i u KZ BiH postoje krivina djela sa propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novanom kaznom, uz koja KZ FBiH i KZ RS veu mogunost izricanja sudske opomene. Oito je da je izostavljanje sudske opomene iz sistema krivinopravnih sankcija ustanovljenog ovim zakonom rezultat stava zakonodavca da krivina djela odreena KZ BiH i stavljena u nadlenost Suda BiH po svojoj prirodi i znaaju nisu takva da bi se na njihove uinioce mogla primijeniti ova krivinopravna sankcija. Svrha uvjetne osude lan 58. Svrha uvjetne osude je da se uiniocu krivinog djela uputi upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) kojim se omoguava ostvarenje svrhe krivinopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezinog izvrenja, kad izvrenje kazne nije nuno radi krivinopravne zatite. lanom 5. KZ BiH odreene su vrste krivinopravnih sankcija: kazne, uvjetna osuda, mjere sigurnosti i odgojne mjere. Zakon, dakle, odreuje uvjetnu osudu kao posebnu vrstu krivinopravnih sankcija i, u skladu s tim, odreuje i njenu posebnu svrhu. Odredbama o vrstama krivinopravnih sankcija i o svrsi uvjetne osude zakonodavac izraava svoj stav o prirodi uvjetne osude, njenom mjestu i ulozi u sistemu krivinopravne zatite prava i sloboda ovjeka i drugih drutvenih vrijednosti zatienih krivinim zakonodavstvom i istovremeno, i na taj nain, omoguava ostvarenje principa da se primjena krivinopravne prinude mora zasnivati na njenoj neophodnosti i srazmjernosti jaini opasnosti za zatiena dobra. Meutim, odredba o svrsi uvjetne osude, kao i o svrsi drugih krivinopravnih sankcija, ima i praktian znaaj. Ona predstavlja putokaz sudu pri odluivanju da li je opravdano konkretnom uiniocu odreenog krivinog djela izrei uvjetnu osudu. Premda u lanu 5. izriito odreuje da je uvjetna osuda posebna krivinopravna sankcija, zakonodavac, pri propisivanju njene svrhe, unekoliko 306

dovodi u pitanje takvu koncepciju uvjetne osude. Unoenjem naznake izricanjem kazne bez njezinog izvrenja, a prije svega upotrebom termina izricanjem kazne, zakonodavac kao da se vraa na koncepciju uvjetne osude koja je u naem zakonodavstvu postojala do 1977. godine i prema kojoj je uvjetna osuda predstavljala uvjetno odlaganje izvrenja izreene kazne. Meutim, tako stvorenu dilemu o prirodi uvjetne osude otklanja odredba lana 59. stava 1. ovog zakona iz koje jasno proizilazi da se uvjetnom osudom ne izrie nego utvruje kazna i da je u tom pogledu zakonodavac ostao pri dosadanjoj koncepciji uvjetne osude prema kojoj je ona samostalna krivinopravna sankcija a ne kazna sa odreenim specifinostima u pogledu njenog izvrenja. Iako se u poetnom dijelu ove odredbe naznaava da je svrha uvjetne osude upuivanje uinitelju krivinog djela upozorenja uz prijetnju kaznom, oito je da se time iskazuje, prije svega, sadrina uvjetne osude, odreuje ono iz ega se ona sastoji (upozorenje uz prijetnju kaznom), a da tek drugi dio odredbe ustvari odreuje svrhu uvjetne osude upozorenjem uz prijetnju kaznom, izricanjem kazne bez njenog izvrenja, kad izvrenje kazne nije nuno radi krivinopravne zatite, ostvariti svrhu krivinopravnih sankcija. S obzirom na takvo odreenje svrhe uvjetne osude, jasno je da sud prilikom odluivanja da li e u konkretnom sluaju izrei uvjetnu osudu mora ocijeniti da li e se uvjetnom osudom, dakle, upozorenjem uz prijetnju kaznom, moi ostvariti svrha krivinopravnih sankcija, a, u okviru nje, i svrha kanjavanja. Kako je lanom 6. KZ BiH odreeno da je svrha krivinopravnih sankcija preventivni uticaj na druge da potuju pravni sistem i ne uine krivina djela, te sprjeavanje uinitelja da uini krivina djela i podsticanje njegovog preodgoja, a lanom 39. da je svrha kanjavanja da se izrazi drutvena osuda uinjenog krivinog djela, da se utjee na uinitelja da ubudue ne ini krivina djela, da se utjee na ostale da ne ine krivina djela i da se utjee na svijest graana o pogibeljnosti krivinih djela i o pravednosti kanjavanja uinitelja, oito je da je svrha uvjetne osude i generalna i specijalna prevencija krivinih djela. Stoga, iako je ocjena linosti konkretnog uinitelja krivinog djela od velikog znaaja pri odluivanju da li e mu se izrei uvjetna osuda (lan 59. stav 2.), taj znaaj ipak nije apsolutan jer iz zakonske odredbe o svrsi uvjetnu osude proizilazi da nema mjesta izricanju uvjetne osude ako se njenim izricanjem ne bi mogli ostvariti i ciljevi generalne prevencije krivinih djela. Odreivanjem da je svrha uvjetne osude omoguavanje ostvarenja svrhe krivinopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezinog izvrenja, kad izvrenje kazne nije nuno radi krivinopravne zatite, jasno je naglaeno i da uvjetna osuda ima za cilj zaobilaenja kazne kada ona nije nuna radi krivinopravne zatite. Uvjetna osuda je, dakle, zamjena za kaznu u sluajevima kada se i bez izvrenja kazne moe ostvariti svrha kanjavanja. Budui da je uvjetna osuda zamjena za kaznu, da se njome utvruje kazna (lan 59. stav 1.), te da se u sluaju opoziva uvjetne osude, kazna izvrava, a da je lanom 40. odreeno da se kazne mogu izrei samo krivino odgovornim uiniteljima, uvjetna osuda je, takoe, krivinopravna sankcija koja se moe izrei samo krivino odgovornim uiniteljima krivinih djela. Uostalom, samo se krivino odgovornom uinitelju 307

krivinog djela moe uputiti upozorenje uz prijetnju kaznom jer to upozorenje istovremeno predstavlja ocjenu o drutvenoj neprihvatljivosti ponaanja uinitelja, prijekor uinitelju zbog tog ponaanja i opomenu da e se u sluaju ponovljenog uinjenja krivinog djela utvrena kazna izvriti. Za razliku od ranijeg rjeenja, ova odredba o svrsi uvjetnu osude ne sadri naznaku da se uvjetna osuda moe izrei samo za djela manjeg znaaja. Kako se znaaj djela procjenjivao uglavnom prema nainu izvrenja djela, posljedicama djela i stepenu krivine odgovornosti uinitelja, dakle, prema okolnostima koje sud inae uzima u obzir pri odmjeravanju kazne uinitelju, te kako je odredbom lana 59. stav 3. odreeno da se uvjetna osuda moe izrei kad je uinitelju utvrena kazna zatvora do dvije godine ili novana kazna, na koji nain je izraen i stav zakonodavca o tome kakve teine moe biti uinjeno konkretno krivino djelo da bi se uinitelju mogla izrei uvjetna osuda, posebna naznaka da se uvjetna osuda moe izrei samo za djela manjeg znaaja je nepotrebna, tim prije to je ona bila u suprotnosti sa zakonskim odreenjem da se uvjetna osuda moe izrei kad je uinitelju utvrena kazna zatvora do dvije godine, jer se za tu kaznu ne bi moglo rei da je rezervisana samo za djela manjeg znaaja. Uvjetna osuda lan 59. (1) Uvjetnom osudom sud uiniocu krivinog djela utvruje kaznu i istodobno odreuje da se ona nee izvriti ako osueni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne moe biti krae od jedne ni due od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne uini novo krivino djelo. Pri odluivanju hoe li izrei uvjetnu osudu sud e, vodei rauna o svrsi uvjetne osude, posebno uzeti u obzir linost uinioca, njegov raniji ivot, njegovo ponaanje poslije uinjenog krivinog djela, stepen krivine odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivino djelo uinjeno. Uvjetna osuda se moe izrei kad je uiniocu utvrena kazna zatvora do dvije godine ili novana kazna. Za krivina djela za koja se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea kazna moe se izrei uvjetna osuda samo ako je kazna iz stava 3. ovog lana utvrena ublaavanjem zakonom propisane kazne. Uvjetna osuda se ne moe izrei za krivina djela za koja se ni ublaavanjem kazne ne moe izrei kazna zatvora manja od jedne godine. Ako je uiniocu utvrena i kazna zatvora i novana kazna, uvjetna osuda se moe izrei za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Mjere sigurnosti, izreene uz uvjetnu osudu, izvravaju se.

(2)

(3) (4) (5) (6) (7)

308

U ovom lanu sadrane su odredbe koje ureuju strukturu uvjetne osude, tj. njene bitne elemente, uvjete za njeno izricanje ime se odreuje polje primjene ove krivinopravne sankcije kao i utjecaj uvjetne osude na efektivnost mjera sigurnosti izreenih uz uvjetnu osudu. (1) Prema stavu 1., sud uinitelju krivinog djela uvjetnom osudom utvruje kaznu i istodobno odreuje da se ona nee izvriti ako osueni u vremenu provjeravanja koje odredi sud, a koje ne moe biti krae od jedne ni due od pet godina, ne uini novo krivino djelo. Uvjetna osuda se, prema tome, sastoji od utvrene kazne (zatvora ili novane kazne), ijim se izvrenjem uinitelju prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za uinitelja sadri svaka uvjetna osuda da u roku provjeravanja ne uini novo krivino djelo, i, roka provjeravanja, kojega sud odreuje unutar zakonom propisanog opteg roka provjeravanja. To su bitni, neophodni elementi svake uvjetne osude. Osim navedene osnovne obaveze za uinitelja, koju sadri svaka uvjetna osuda, sud moe, u skladu sa lanom 60., u uvjetnoj osudi nametnuti uinitelju i neke druge obaveze predviene tim lanom i odrediti da e se utvrena kazna izvriti i ako uinitelj ne izvri i te druge obaveze. Meutim, nametanje uinitelju tih drugih obaveza, predvienih lanom 60., predstavlja samo mogunost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uvjetne osude. Uvjetna osuda, onako kako je ona odreena KZ BiH, kao to je to bilo i dosada, razlikuje se, dakle, u nekim bitnim znaajkama od uvjetne osude kakvu poznaju dva osnovna klasina sistema uvjetne osude: anglosaksonski probacioni i francusko-belgijski. Uvjetna osuda, prema KZ BiH, u pravilu ne podrazumijeva stavljanje uinitelja pod nadzor posebne strune osobe, a niti odreivanje vrste i mjere kazne odlae za eventualno kasnije ponovno izvoenje uinitelja pred sud u sluaju neispunjenja postavljenih obaveza i zakljuka da resocijalizacija uinitelja na slobodi nije mogua, kao to je to sluaj u probacionom sistemu. Za razliku od francusko belgijskog sistema uvjetne osude, prema KZ BiH, uinitelju krivinog djela se izrie uvjetna osuda, a ne kazna. Izreenom uvjetnom osudom uinitelju se utvruje kazna, a, u sluaju opozivanja uvjetne osude, presudom kojom se opoziva uvjetna osuda odreuje se da se ta utvrena kazna izvri. Takoe, osoba kojoj je izreena uvjetna osuda smatra se osuivanom osobom i u sluaju da uvjetna osuda ne bude opozvana. Stoga uvjetna osuda, i kada nije opozvana, predstavlja osnov za ustanovljenje povrata (lan 48. stav 2.). Zakon ne odreuje okolnosti koje je sud duan uzeti u obzir pri odreivanju vrste i mjere kazne koja e uinitelju biti utvrena uvjetnom osudom. Poto je uvjetna osuda i zamiljena kao zamjena za kaznu i poto se, u sluaju opozivanja uvjetne osude, kazna utvrena uvjetnom osudom izvrava, sud je pri odreivanju vrste i mjere kazne koja e uinitelju biti utvrena uvjetnom osudom duan, imajui u vidu i svrhu kanjavanja, uzeti u obzir sve okolnosti koje inae utjeu da kazna bude manja ili vea (lan 48. stav 1.). To znai da e pri utvrivanju kazne uinitelju sud uzeti u obzir osobito: stepen krivine odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uinjeno, jainu ugroavanja ili povrede zatienog dobra, okolnosti pod kojima je djelo uinjeno, raniji ivot uinitelja, njegove osobne prilike i njegovo 309

dranje nakon uinjenog krivinog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu uinitelja, a, u sluaju kada se uvjetnom osudom uinitelju utvruje novana kazna, i imovno stanje uinitelja, odnosno visinu njegove plate, njegove druge prihode, njegovu imovinu i njegove porodine obaveze (lan 48. stav 3.). Pri tome, uz ogranienja postavljena odredbama sadranim u stavu 4. i 5. ovog lana, tako utvrena kazna moe biti u granicama zakonom propisane kazne za odreeno krivino djelo ili kazna do koje se dolo primjenom odredaba o ublaavanju kazne (lan 49. i 50.), ali i kazna do koje se dolo primjenom ovlaenja iz lana 51. stava 2. Kazna utvrena uvjetnom osudom, prema tome, po svojoj vrsti i mjeri treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao uinitelju krivinog djela da mu nije izrekao uvjetnu osudu. Prilikom izricanja uvjetne osude sud odreuje trajanje vremena provjeravanja s tim da ono ne moe biti krae od jedne godine niti due od pet godina. Vrijeme provjeravanja se rauna od dana pravomonosti presude. Ono se u praksi najee odreuje na pune godine, ali Zakon ne iskljuuje mogunost odreivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece. U pravilu, duina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini utvrene kazne, ali se pri njegovom odreivanju mora voditi rauna i o stepenu vjerovatnoe da e uinitelj ponovo uiniti krivino djelo. to je ta vjerovatnoa vea i vrijeme provjeravanja koje sud odreuje prilikom izricanja uvjetne osude bi trebalo biti due. (2) Stavom 2. odreene su okolnosti koje je sud duan cijeniti pri odluivanju hoe li izrei uvjetnu osudu. Naglasak je na okolnostima koje se tiu linosti uinitelja i pretpostavka za izricanje uvjetne osude je da sud ocjenom tih okolnosti doe do ubjeenja da e se u konkretnom sluaju samim upozorenjem uz prijetnju kaznom moi ostvariti svrha krivinopravnih sankcija. Stoga je za donoenje pravilne odluke o tome da li u konkretnom sluaju ima mjesta primjeni uvjetne osude neophodno da sud raspolae podacima koji se odnose na linost uinioca, njegov raniji ivot i njegovo ponaanje poslije uinjenog krivinog djela. Meutim, pri odluivanju hoe li izrei uvjetnu osudu, sud je, osim o okolnostima koje se odnose na linost uinioca, duan voditi rauna i o svrsi uvjetne osude, kao i o okolnostima koje se tiu uinjenog krivinog djela i stepena krivine odgovornosti uinitelja. To znai da odluku o izricanju uvjetne osude sud moe donijeti samo ako, uz pozitivnu prognozu o buduem ponaanju uinitelja do koje je doao ocjenom okolnosti koje se odnose na linost uinioca, njegov raniji ivot i njegovo ponaanje poslije uinjenog krivinog djela, zakljui da e se uvjetnom osudom moi ostvariti svrha krivinopravnih sankcija uope i svrha kanjavanja, dakle, da e se izreenom uvjetnom osudom moi ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivinih djela, kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivine odgovornosti uinitelja i okolnosti pod kojima je djelo uinjeno (vrijeme, mjesto, nain i sredstvo izvrenja, odnos prema rtvi i dr.), a koje uinjenom djelu daju tei ili laki vid, zakljui da izvrenje kazne nije nuno radi krivinopravne zatite. Zakon namee sudu obavezu da pri odluivanju da li e izrei uvjetnu osudu posebno uzme u obzir linost uinioca, ali, zakon ne odreuje koje su to okolnosti relevantne za ocjenu linosti uinioca i, sljedstveno tome, za odluku o 310

izricanju uvjetne osude. Mislimo da bi se pri ocjeni linosti uinioca trebale imati u vidu pobude iz kojih je djelo uinjeno, njegove line, porodine i socijalne prilike, njegov odnos prema uinjenom djelu i prema socijalnim i pravnim normama uope. Meu okolnostima koje je sud duan cijeniti pri odluivanju da li e izrei uvjetnu osudu je i raniji ivot uinitelja. Zakon, dakle, obavezuje sud da tu okolnost uzme u obzir, ali ne iskljuuje mogunost izricanja uvjetne osude ranije osuivanom uinitelju krivinog djela. Iako je uvjetna osuda namijenjena prvenstveno primarnim delinkventima, i ranije osuivanom uinitelju krivinog djela sud moe izrei uvjetnu osudu ako ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na linost uinioca i uinjeno djelo zakljui da se i uvjetnom osudom moe ostvariti svrha krivinopravnih sankcija i svrha kanjavanja. Pri tome e od posebnog znaaja biti okolnosti pod kojima je djelo uinjeno, a na osnovu kojih e sud moi ocijeniti da li je uinjeno djelo rezultat spleta okolnosti koje su postojale u vrijeme izvrenja djela ili negativnog odnosa uinitelja prema vrijednostima zatienim krivinim zakonodavstvom kao i okolnosti koje se odnose na ponaanje uinitelja poslije uinjenog krivinog djela, u prvom redu okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela. Meutim, nema mjesta izricanju uvjetne osude ranije osuivanom uinitelju krivinog djela ako sud ocjenom svih okolnosti koje se odnose na uinitelja i uinjeno djelo zakljui da novo djelo ukazuje na nedjelotvornost ranije izreene krivine sankcije i da se stoga ne moe osnovano oekivati da e se upozorenjem uz prijetnju kaznom moi ostvariti svrha krivinopravnih sankcija. Okolnosti, koje je prema stavu 2. ovog lana sud duan uzeti u obzir pri odluivanju da li e izrei uvjetnu osudu, su uglavnom okolnosti koje je sud duan uzeti u obzir i pri odmjeravanju kazne uinitelju krivinog djela. (lan 48. stav 1.) Da bi se uinitelju izrekla uvjetna osuda potrebno je da te okolnosti po svojoj sadrini budu takve da daju osnova za zakljuak da u konkretnom sluaju izvrenje kazne nije nuno radi krivinopravne zatite i da e se samim upozorenjem uz prijetnju kazne moi ostvariti svrha krivinopravnih sankcija i svrha kanjavanja. Meutim, poto je uvjetna osuda zamjena za kaznu ona mora osigurati i ostvarenje zahtjeva za pravednou. Iako pravednost ne podrazumijeva da se krivinopravnom sankcijom izravna zlo uinjeno krivinim djelom, krivina sankcija mora biti srazmjerna teini djela i stepenu krivnje jer se samo pravednom krivinom sankcijom mogu ostvariti generalna i specijalna prevencija krivinih djela. Da li je u konkretnom sluaju uvjetna osuda pravedna krivinopravna sankcija u mnogome zavisi i od toga da li je ona u skladu sa interesima rtve krivinog djela. Stoga je bilo neophodno zakonom odrediti da e sud pri odluivanju da li e izrei uvjetnu osudu uzeti u obzir i interese rtve. Na taj nain bi u zakon bilo inkorporirano jedno od pravila koje sadri UN standardna minimalna pravila za ne zatvorske mjere (Tokijska pravila)1, prema kojem e sud, prilikom donoenja odluke o primjeni ne zatvorske mjere, uzeti u obzir rehabilitacijske potrebe uinitelja,
1 United Nations Standard Minimum Rules for Non-custodial Measures (The Tokyo Rules), G.A. res. 45/110, annex, 45 U.N. GAOR Supp (No. 49A) at 197, U.N. Doc. A/45/49 (1990).

311

zatitu drutva i interese rtve. Meutim, okolnost da zakon nije izriito predvidio obavezu suda da pri odluivanju da li e izrei uvjetnu osudu uzme u obzir i interese rtve, ne znai da takva obaveza za sud ne postoji. Ona, naime, proizilazi iz dunosti suda da pri donoenju te odluke vodi rauna o svrsi uvjetne osude i da uzme u obzir i ponaanje uinitelja poslije uinjenog krivinog djela. Stoga bi odluka suda o tome da li e izrei uvjetnu osudu trebala zavisiti i od odnosa uinitelja prema onome ko je oteen uinjenim krivinim djelom (izvinjenje oteenom, pomirenje sa oteenim, naknaivanje tete, otklanjanje posljedica djela). (3) Zakon ne sadri formalna ogranienja izricanja uvjetne osude s obzirom na linost uinitelja (na primjer, tako to bi iskljuio mogunost izricanja uvjetne osude recidivistima), ali takva ogranienja sadri u pogledu teine konkretnog uinjenog djela. Stavom 3., naime, propisano je da se uvjetna osuda moe izrei ako je uinitelju utvrena kazna zatvora do dvije godine ili novana kazna. Mjerodavna je dakle sudski utvrena kazna, a ne zakonom propisana kazna za uinjeno krivino djelo. Dosljedno slijedei koncepciju uvjetne osude kao alternative za kaznu, zakon predvia mogunost da uvjetnom osudom bude utvrena novana kazna, mada postoji dosta rezervi u pogledu djelotvornosti uvjetne osude sa utvrenom novanom kaznom i njene odvraajue moi. Okolnost da uvjetnom osudom moe biti utvrena kazna zatvora do dvije godine ukazuje da na zakonodavac mogunost izricanja uvjetne osude nije rezervisao samo za laka krivina djela, te da nije iskljuio mogunost izricanja uvjetne osude i za relativno tea krivina djela. Ovakva koncepcija uvjetne osude ini je znaajnim instrumentom u nastojanjima za smanjenjem zatvorske populacije i rjeenjem problema zatvorske pretrpanosti sa kojim se, kao i mnoge druge zemlje, suoava i naa zemlja. Utvrena kazna zatvora do dvije godine moe se odnositi na jedno djelo ili na vie krivinih djela uinjenih u stjecaju. U sluaju stjecaja krivinih djela, utvrena jedinstvena kazna zatvora, koju sud utvruje po pravilima za izricanje jedinstvene kazne (lan 53. stav 2.), ne moe, dakle, biti vea od dvije godine. Uz ispunjenje uslova koji se tiu utvrene jedinstvene kazne zatvora i uz ocjenu okolnosti na koje ukazuje odredba stava 2. ovog lana, mogue je, dakle, uvjetnu osudu izrei i u sluaju stjecaja krivinih djela. Meutim, nije mogue kod stjecaja krivinih djela za pojedina djela izrei uvjetnu osudu, a za druga kaznu zatvora. Takvo rjeenje bilo bi u suprotnosti sa zakonom propisanom svrhom uvjetne osude, a i sa odredbama lana 53. (stjecaj krivinih djela) koje sadre pravila o izricanju jedinstvene kazne za djela uinjena u stjecaju i koje ne predviaju mogunost da se kod stjecaja krivinih djela izrekne kazna zatvora i uvjetna osuda. (4) Odredbe st. 4. i 5. sadre dalja ogranienja u izricanju uvjetne osude koja su u vezi sa teinom uinjenog krivinog djela. Izricanje uvjetne osude za krivina djela za koja se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea kazna, zakon uslovljava time da je kazna iz stava 3. utvrena ublaavanjem zakonom propisane kazne. Polazi se, dakle, od toga da su krivina djela za koje se moe izrei kazna zatvora od deset godina ili tea kazna veoma teka krivina djela i da 312

izricanje uvjetne osude za takva krivina djela treba ograniiti samo na sluajeve u kojima je utvreno postojanje okolnosti koje doputaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublaavanju kazne (lan 49.). (5) Stavom 5. odreeno je da se uvjetna osuda ne moe izrei za krivina djela za koja se ni ublaavanjem kazne ne moe izrei kazna zatvora manja od jedne godine. S obzirom na zakonska pravila o granicama ublaavanja kazne, to znai da se uvjetna osuda ne moe izrei za krivina djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od tri ili vie godina (lan 50. stav 1. ta. a) i b)). Meutim, ni ovo zakonsko ogranienje za izricanje uvjetne osude nema apsolutan karakter. Uvjetna osuda bi se mogla izrei i za krivina djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od tri ili vie godine ako u konkretnom sluaju postoje okolnosti za koje zakon vee mogunost osloboenja od kazne, jer je tada sud ovlaten i da uinitelju kaznu ublai bez ogranienja za ublaavanje kazne propisanih lanom 49. (lan 51. stav 2.). Takav stav izraen je u presudi VSM, K 106/83 od 2.9.1983.: Uvjetna osuda ne moe se izrei za krivino djelo ubojstvo u pokuaju iz lana 37. stava 1. KZM u vezi sa lanom 19. KZ SFRJ, budui da to zabranjuje lan 53. stav 3. KZ SFRJ, osim ako se zbog posebnih okolnosti moe osloboditi kazne (lan 20, 21, 44 i 45 KZ SFRJ i dr.) (Zbirka sudskih odluka, knjiga VIII, sveska III, Beograd, 1982.). (6) Stavom 6. odreeno je da se, ako je uinitelju utvrena i kazna zatvora i novana kazna, uvjetna osuda moe izrei za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Obrnuto, nije mogue izrei uvjetnu osudu samo za novanu kaznu. Odredba prua mogunost da se izricanjem novane kazne koja se izvrava, uz uvjetnu osudu kojom je utvrena kazna zatvora, pojaa dejstvo uvjetne osude kada je to neophodno za ostvarenje krivinopravne zatite. Ako je uinitelju izreena uvjetna osuda s utvrenom kaznom zatvora, a ujedno i bezuvjetna novana kazna, vrijeme to ga je proveo u pritvoru uraunava se u novanu kaznu. (Odluka Vieg suda u Kopru, Kp 371/82 od 20. 10. 1982., Zbirka sudskih odluka, knjiga VII, sveska IV, Beograd, 1982.) (7) Uz uvjetnu osudu uinitelju se mogu izrei sve mjere sigurnosti predviene u lanu 69. Stavom 7. lana 59. odreeno je da se mjere sigurnosti, izreene uz uvjetnu osudu, izvravaju. S obzirom na svrhu mjera sigurnosti (lan 68.), takvo rjeenje je neophodno za ostvarenje svrhe izreene uvjetne osude. Obaveze uinioca kojem je izreena uvjetna osuda lan 60. (1) Sud moe u uvjetnoj osudi odrediti ispunjavanje slijedeih obaveza: da e osueni vratiti imovinsku korist pribavljenu krivinim djelom, da e nadoknaditi tetu koju je prouzrokovao krivinim djelom, ili ispunjavanje druge obaveze predviene krivinim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine. Rok za ispunjenje obaveza iz stava 1. ovog lana utvruje sud u okviru odreenog vremena provjeravanja. 313

(2)

(1) Ovim lanom ustanovljeno je ovlaenje suda da u uvjetnoj osudi uinitelju krivinog djela, osim osnovne obaveze koju mora sadravati svaka izreena uvjetna osuda da u odreenom roku ne uini novo krivino djelo, postavi i dodatne obaveze, ali samo one koje su navedene u ovoj zakonskoj odredbi: da vrati imovinsku korist pribavljenu krivinim djelom, da nadoknadi tetu koju je prouzrokovao krivinim djelom ili neku drugu obavezu predvienu krivinim zakonodavstvom BiH (KZ BiH ili krivinopravnim odredbama sadranim u drugim zakonima BiH lan 1. stav 1.). U opem dijelu KZ BiH obaveze na ije se ispunjenje uinitelj moe obavezati uvjetnom osudom predviene su u lanu 71. stavu 6., lanu 72. stavu 5. i lanu 73. stavu 4., dok odredbama posebnog dijela ovog zakona nisu predvieni dopunski uvjeti koji se uinitelju mogu postaviti pri izricanju uvjetne osude. Uinitelju se, dakle, uvjetnom osudom kao dodatni uvjet ne moe odrediti ispunjenje neke druge obaveze, osim onih navedenih u stavu 1. ovog lana. Tako je, na primjer, odlukom VSRH, Kzz-16/1996 od 15.5.1996. godine istaknuto da u uvjetnoj osudi sud ne moe odrediti tzv. dvostruki uvjet u smislu obveze da e se utvrena kazna izvriti ako osuenik u odreenom roku ne zapone odsluenje vojnog roka jer iz odredbe lanka 47. stavka 2. OKZRH ne proizilazi da bi se takva obveza mogla unijeti u uvjetnu osudu, niti se takav zahtjev moe postaviti kao imovinskopravni zahtjev, na temelju odredbe lanka 95. stavka 2. ZKP (Pavii, Vei: Komentar Kaznenog zakona, str. 217.). Posljedice koje mogu nastupiti ukoliko uinitelj ne ispuni neku od dodatnih obaveza na ije je ispunjenje obavezan uvjetnom osudom odreene su u lanu 63. Dodatnim obavezama iz stava 1. ovog lana, na ije se ispunjenje uinitelj moe obavezati uvjetnom osudom, pospjeuje se uinak uvjetne osude. S obzirom na njihovu prirodu i sadrinu, njima se pojaava zatita oteenog i osigurava krivinopravna zatita vrijednosti zatienih krivinim zakonodavstvom ili se osigurava otklanjanje stanja i uvjeta koji mogu utjecati da uinitelj ubudue ini krivina djela. Meutim, da bi se uvjetnom osudom uinitelju odredila neka od dodatnih obaveza navedenih u stavu 1., potrebno je da je presudom, kojom je oglaen krivim, uinitelju izreena mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, da je obavezan da oteenom naknadi tetu prouzrokovanu krivinim djelom odnosno da mu je izreena neka od mjera sigurnosti iz l. 71., 72. ili 73. KZ BiH. (2) Stavom 2. propisano je da za ispunjenje ovih dodatnih obaveza, koje su uinitelju odreene uvjetnom osudom, sud utvruje poseban rok u okviru uvjetnom osudom odreenog roka provjeravanja. Taj rok mora biti realno odreen jer bi u protivnom to znailo da se uinitelju uvjetnom osudom odreuje obaveza za koju se unaprijed zna da je ne moe ispuniti.

314

Opoziv uvjetne osude zbog novog krivinog djela lan 61. (1) (2) Sud e opozvati uvjetnu osudu ako osueni u toku vremena provjeravanja uini jedno ili vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora od dvije godine ili tea kazna. Ako osueni u vrijeme provjeravanja uini jedno ili vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora u trajanju kraem od dvije godine ili novana kazna, sud e, poto ocijeni sve okolnosti koje se odnose na uinjena krivina djela i uinioca, a posebno srodnost uinjenih krivinih djela, njihov znaaj i pobude iz kojih su uinjena, odluiti hoe li opozvati uvjetnu osudu. Pri tome sud je vezan zabranom izricanja uvjetne osude ako uiniocu za krivina djela utvrena u uvjetnoj osudi i za nova krivina djela treba izrei kaznu zatvora u trajanju vie od dvije godine (lan 59. Uvjetna osuda, stav 3. ovog zakona). Ako opozove uvjetnu osudu, sud e primjenom odredbi lana 53. (Stjecaj krivinih djela) ovog zakona izrei jedinstvenu kaznu i za ranije uinjeno i za novo krivino djelo, uzimajui kaznu iz opozvane uvjetne osude kao utvrenu. Ako ne opozove uvjetnu osudu, sud moe za novo krivino djelo izrei uvjetnu osudu ili kaznu. Ako sud ocijeni da i za novo krivino djelo treba izrei uvjetnu osudu, utvrdit e jedinstvenu kaznu i za ranije uinjeno i za novo krivino djelo primjenom odredaba lana 53. ovog zakona i odredit e novo vrijeme provjeravanja, koje ne moe biti krae od jedne ni due od pet godina raunajui od dana pravosnanosti nove presude. Osuenom kojem za novo krivino djelo bude izreena kazna zatvora, vrijeme provedeno na izdravanju ove kazne ne uraunava se u vrijeme provjeravanja utvreno uvjetnom osudom za ranije krivino djelo.

(3)

(4)

Prema KZ BiH osnovi za opozivanje izreene uvjetne osude su: novo krivino djelo uinjeno u toku vremena provjeravanja (lan 61.), ranije uinjeno krivino djelo (lan 62.), neispunjenje izreenih obaveza (lan 63.) i neispunjenje obaveza odreenih osuenom uvjetnom osudom sa zatitnim nadzorom (lan 67.). (1) Kada je u pitanju opozivanje uvjetne osude zbog novog krivinog djela, zakon razlikuje dvije situacije. Stavom 1. odreeni su sluajevi kad sud mora opozvati uvjetnu osudu zbog uinjenja novog krivinog djela u toku vremena provjeravanja. Sud je duan opozvati uvjetnu osudu ako osueni u toku vremena provjeravanja uini jedno ili vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora od dvije godine ili tea kazna. Bitna je, dakle, izreena kazna zatvora za novouinjeno krivino djelo, a ne ona koja je zakonom propisana za to krivino djelo. Iako je sud taj koji odluuje koju e kaznu izrei uinitelju za novo krivino djelo ili vie njih, tj. da li kaznu za koju zakon vee obavezno opozivanje ranije izreene uvjetne osude ili blau kaznu, ipak 315

se ne moe rei da je i u ovom sluaju opozivanje uvjetne osude iskljuivo stvar ocjene suda da li tu uvjetnu osudu treba opozvati budui da je sud pri odmjeravanju kazne za novouinjeno krivino djelo vezan odredbama lana 48. i 49. KZ BiH. (2) Stavom 2. odreeno je da, ukoliko osueni u toku vremena provjeravanja uini jedno ili vie krivinih djela za koja je izreena kazna zatvora u trajanju kraem od dvije godine ili novana kazna, sud moe ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. Pri odluivanju da li e opozvati uvjetnu osudu sud je duan cijeniti sve okolnosti koje se odnose na uinjena krivina djela (ona zbog kojih je izreena uvjetna osuda i ona uinjena u toku vremena provjeravanja) i uinitelja. Meu tim okolnostima koje je sud duan cijeniti pri odluivanju da li e opozvati uvjetnu osudu, zakon posebno istie srodnost uinjenih krivinih djela, njihov znaaj (koji u prvom redu ovisi od jaine povrede ili ugroavanja zatienog dobra, naina izvrenja djela i stepena krivine odgovornosti), te pobude iz kojih su djela uinjena. Rije je, dakle, o okolnostima koje svojom sadrinom trebaju sud da uvjere ili u ispravnost ranije odluke o izricanju uvjetne osude ili da pokau da se nisu ispunila oekivanja da e se i uvjetnom osudom moi ostvariti svrha krivinopravnih sankcija uope i svrha kanjavanja i da je radi ostvarenja te svrhe i krivinopravne zatite potrebno opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrena kazna izvri. Okolnost da je osuena osoba u toku vremena provjeravanja uinila jedno ili vie krivinih djela koja su srodna krivinom djelu za koje mu je bila izreena uvjetna osuda, da teina posljedica, nain izvrenja ili visok stepen krivine odgovornosti ukazuju na vei znaaj uinjenih djela, da pobude zbog kojih su djela uinjena zahtijevaju jae izraen prijekor uinitelju zbog izvrenih djela, u pravilu e ukazivati na neopravdanost ranije izreene uvjetne osude i na potrebu njenog opozivanja radi ostvarenja svrhe kanjavanja. Ukoliko pak okolnosti koje se odnose na uinjena djela i uinitelja ukazuju da je novouinjeno krivino djelo vie rezultat spleta nepovoljnih okolnosti a ne odraz spremnosti uinitelja da povrjeuje ili ugroava vrijednosti zatiene krivinim zakonodavstvom ili njegove ravnodunosti prema njima i pravnom poretku uope, sud e moi zakljuiti da za ostvarenje svrhe kanjavanja nije neophodno opozivanje ranije izreene uvjetne osude. U tom sluaju sud e uinitelju samo za novouinjeno krivino djelo izrei krivinu sankciju za koju ocjeni da e se njome moi ostvariti krivinopravne zatita, s tim to je vezan zabranom izricanja uvjetne osude ako uinitelju za krivina djela utvrena u uvjetnoj osudi i za nova krivina djela treba izrei kaznu zatvora u trajanju vie od dvije godine (lan 59. stav 3.). (3) Ako sud opozove uvjetnu osudu, onda e primjenom odredaba lana 53., koje se odnose na stjecaj krivinih djela, izrei jedinstvenu kaznu i za ranije uinjeno i za novo krivino djelo, uzimajui kaznu iz opozvane uvjetne osude kao utvrenu. U sluaju opozivanja ranije izreene uvjetne osude, sud ne moe za novo djelo izrei uvjetnu osudu. (Odluka Saveznog vrhovnog suda Kz 141/54 od 3.12.1954., Zbirka odluka vrhovnih sudova donijetih u krivinom i graanskom sudskom postupku 1953-1955, Beograd, 1957.) U sluaju oglaavanja okrivljenog krivim za krivina djela uinjena u stjecaju, te istovremenog opozivanja ranije izreene uvjetne osude, sud najprije utvruje kazne za svako od krivinih djela uinjenih u stjecaju za koje je 316

okrivljenog oglasio krivim, a potom kao utvrenu uzima i kaznu iz opozvane uvjetne osude, te tek onda, primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za djela uinjena u stjecaju, osuuje okrivljenog na jedinstvenu kaznu. (Odluka Kantonalnog suda u Tuzli, K 266/97 od 8.12.1997., Bilten sudske prakse VS FBiH, br. 1., 1998.) Odluku o opozivanju ranije izreene uvjetne osude donosi sud koji sudi za novo krivino djelo uinjeno u toku vremena provjeravanja, bez obzira da li je presudu kojom je izreena uvjetna osuda donio taj ili neki drugi sud. (Odluka VSH I K 506/79 od 22. 11. 1979., Pregled sudske prakse u 1979., br. 16, Zagreb, 1980.) (4) Stavom 4. odreeno je da sud, ukoliko ne opozove uvjetnu osudu, za novo krivino djelo uinitelju moe izrei uvjetnu osudu ili kaznu (kaznu zatvora ili novanu kaznu). Pri odluivanju hoe li uinitelju i za novouinjeno krivino djelo izrei uvjetnu osudu sud je duan cijeniti sve okolnosti na koje je ukazano odredbom lana 59. stava 2. Ako sud ocijeni da i za novo krivino djelo treba izrei uvjetnu osudu, ranije izreena uvjetna osuda ne moe postojati paralelno s novoizreenom, te e sud, u tom sluaju, uinitelju, najprije, utvrditi kaznu za novouinjeno krivino djelo, a kaznu iz ranije izreene uvjetne osude uzeti kao utvrenu, pa e onda uinitelju izrei zajedniku uvjetnu osudu sa utvrenom jedinstvenom kaznom (lan 53.) i novim rokom provjeravanja koji ne moe biti krai od jedne ni dui od pet godina. Taj novi rok provjeravanja raunae se od pravomonosti nove presude. Ukoliko osuenom za novo krivino djelo bude izreena kazna zatvora, vrijeme provedeno na izdravanju ove kazne ne uraunava se u vrijeme provjeravanja utvreno uvjetnom osudom za ranije krivino djelo. Opoziv uvjetne osude zbog ranije uinjenog krivinog djela lan 62. (1) Sud e opozvati uvjetnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osueni uinio krivino djelo prije nego to je uvjetno osuen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to krivino djelo. U tom sluaju primijenit e odredbu lana 61. (Opoziv uvjetne osude zbog novog krivinog djela) stava 3. ovog zakona. Ako sud ne opozove uvjetnu osudu, primijenit e odredbu lana 61. stava 4. ovog zakona.

(2)

(1) Utvrenje da je osueni uinio krivino djelo prije nego to je uvjetno osuen nije razlog zbog kojeg sud mora opozvati uvjetnu osudu. Sud e ranije izreenu uvjetnu osudu opozvati samo ako ocijeni da ne bi bilo osnova za njeno izricanje da se znalo za to krivino djelo. Pri toj ocjeni sud e voditi rauna o svim okolnostima koje se odnose na uinjena krivina djela i linost uinitelja, a, prije svega, da li je ranije uinjeno djelo srodno djelu za koje je osuenom izreena uvjetna osuda, pobude iz kojih su djela uinjena, stepen krivine odgovornosti uinitelja i jainu povrede ili ugroavanja zatienog dobra. Ako sud, imajui u 317

vidu svrhu uvjetne osude, ocjenom tih okolnosti zakljui da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to ranije uinjeno krivino djelo, opozvae izreenu uvjetnu osudu i izrei jedinstvenu kaznu za oba krivina djela primjenom lana 53. KZ BiH, uzimajui kaznu iz opozvane uvjetne osude kao utvrenu. (2) Ukoliko ne opozove uvjetnu osudu, sud e primijeniti odredbu lana 61. stava 4. ovog zakona. Opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja izreenih obaveza lan 63. (1) (2) Sud e opozvati uvjetnu osudu i izrei izvrenje izreene kazne ako osueni u odreenom vremenu provjeravanja ne ispuni izreenu obavezu u sluajevima kada je mogao ispuniti tu obavezu. U sluaju nemogunosti ispunjavanja izreene obaveze, sud moe produiti rok za ispunjenje te obaveze ili je zamijeniti drugom obavezom predvienom krivinim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, ili moe osuenog osloboditi ispunjenja izreene obaveze.

Ovim lanom odreene su mjere za sluaj neispunjenja dodatnih obaveza koje su uinitelju postavljene uvjetnom osudom (lan 60.). (1) Stavom 1. propisana je obaveza suda da opozove uvjetnu osudu ako osueni u roku odreenom za ispunjenje postavljene dodatne obaveze ne ispuni tu obavezu, ali samo pod uslovom da utvrdi da je osueni tu obavezu mogao ispuniti. To znai da je sud, u sluaju da osueni, u roku koji mu je odreen, ne ispuni izreenu obavezu, duan provesti postupak (lan 400. ZKP BiH) tokom kojeg e utvrditi injenice koje su od znaaja za ocjenu da li je osueni mogao ispuniti tu obavezu ili ne. Presudu kojom se opoziva uvjetna osuda zbog neispunjenja izreenih obaveza sud e donijeti samo ako, nakon tako provedenog postupka, utvrdi da je osueni mogao ispuniti postavljenu obavezu. Za navedeni postupak nadlean je sud koji je donio presudu o izricanju uvjetne osude. (Odluka VSH, I K 506/79 od 22. 11. 1979., Pregled sudske prakse u 1979, br. 16, Zagreb, 1980.) Prema zakonskom odreenju sadranom u stavu 1. ovog lana, u sluaju opozivanja uvjetne osude sud e presudom kojom opoziva uvjetnu osudu izrei izvrenje izreene kazne. Upotrebljena formulacija je u suprotnosti sa lanom 59. stavom 1. ovog zakona kojim je odreeno da se uvjetnom osudom uinitelju krivinog djela utvruje kazna, a ne izrie. O toj zakonodavevoj nekonzistentnosti govori i odredba lana 400. stava 3. ZKP BiH (Postupak opozivanja uvjetne osude), prema kojoj e sud, kada donese presudu kojom se opoziva uvjetna osuda, istovremeno odrediti da se utvrena kazna izvri. S obzirom na jasnou i odreenost odredbe lana 59. stava 1. KZ BiH i navedenu odredbu lana 400. stava 3. ZKP BiH, smatramo da formulacija koju zakonodavac upotrebljava u lanu 63. 318

stavu 1. KZ BiH ne moe dovesti u pitanje stav da se uvjetnom osudom uinitelju ne izrie nego samo utvruje kazna. Odredba stava 1. ovog lana sadri jo jednu nepreciznost. Naime, zakonom je odreeno da e sud opozvati uvjetnu osudu ako osueni u odreenom vremenu provjeravanja ne ispuni izreenu obavezu, naravno, u sluajevima kada je mogao ispuniti tu obavezu, to bi moglo znaiti da se uvjetna osuda zbog neispunjenja izreenih obaveza moe opozvati samo u sluaju da osueni u toku itavog vremena provjeravanja odreenog uvjetnom osudom ne ispuni izreene obaveze. Meutim, lanom 60. stavom 1. odreeno je da rok za ispunjenje obaveza izreenih uinitelju u skladu sa stavom 1. toga lana, utvruje sud u okviru odreenog vremena provjeravanja, pa je stoga rok kojega ima u vidu odredba stava 1. lana 63. ustvari rok za ispunjenje obaveze utvren od strane suda u okviru vremena provjeravanja odreenog izreenom uvjetnom osudom. (2) Stavom 2. je odreeno da, u sluaju kada utvrdi da osueni nije mogao ispuniti izreenu obavezu, sud moe produiti rok za ispunjenje te obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajuom obavezom predvienom krivinim zakonodavstvom BiH ili moe osuenog osloboditi ispunjenja izreene obaveze. Produeni rok za ispunjenje obaveze mora biti u okviru odreenog vremena provjeravanja. U sluaju kada je presudom, kojom je izreena uvjetna osuda, oteenom dosuen imovinskopravni zahtjev, pravo oteenog da po osnovu te presude trai izvrenje odluke o imovinskopravnom zahtjevu nastaje pravomonou presude (lan 183. ZKP BiH), te rok koji je presudom utvren osuenom za ispunjenje dodatnog uvjeta (naknade tete koju je prouzrokovao krivinim djelom) nema znaaja za to pravo oteenog. Kada je opozivanje uvjetne osude postalo pravomono, ono se ne moe staviti van snage i ako osueni ili ko drugi, poslije pravomonosti te presude, izvri obavezu koja je bila postavljena kao jedan od dodatnih uvjeta u uvjetnoj osudi. (Odluka VSS, Kr 541/64 od 18. 9. 1964., Zbirka sudskih odluka iz oblasti krivinog prava, Beograd, 1972.) Ako bi osueni obavezu ispunio u toku postupka za opoziv uvjetne osude, sud bi rjeenjem obustavio postupak za opoziv uvjetne osude (lan 400. stav 3. ZKP BiH) jer u tom sluaju vie ne bi postojao ni razlog za opoziv uvjetne osude ni za donoenje neke od odluka koje predvia stav 2. ovog lana. Rokovi za opoziv uvjetne osude lan 64. (1) (2) Uvjetna osuda se moe opozvati u toku vremena provjeravanja. Ako osueni u toku vremena provjeravanja uini krivino djelo koje povlai opoziv uvjetne osude, a to je presudom utvreno tek poslije isteka vremena provjeravanja, uvjetna osuda moe se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana kada je proteklo vrijeme provjeravanja. 319

(3)

Ako osueni u odreenom roku ne ispuni neku obavezu iz lana 60. (Obaveze uinioca kojem je izreena uvjetna osuda) stava 1. ovog zakona, sud moe opozvati uvjetnu osudu najkasnije u roku od jedne godine od dana kada je proteklo vrijeme provjeravanja i odrediti da se izvri kazna utvrena u uvjetnoj osudi.

(1) Osnovno je pravilo da se uvjetna osuda moe opozvati u toku vremena provjeravanja. Meutim, ovo pravilo ima apsolutni karakter samo kada je rije o opozivanju uvjetne osude zbog ranije uinjenog krivinog djela (lan 62.). (2) to se tie opoziva uvjetne osude zbog novog krivinog djela (lan 61.) i zbog neispunjenja izreenih obaveza (lan 63.), zakon u stavovima 2. i 3. propisuje i dopunska pravila o rokovima za opoziv uvjetne osude. Stavom 2. je odreeno da, ako osueni u toku vremena provjeravanja uini krivino djelo koje povlai opoziv uvjetne osude, a to je presudom utvreno tek poslije isteka vremena provjeravanja, uvjetna osuda moe se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana kada je proteklo vrijeme provjeravanja. Odredba vai bez obzira da li je rije o osudi za novo krivino djelo zbog koje sud mora opozvati uvjetnu osudu (lan 61. stav 1.) ili o osudi zbog koje sud moe opozvati uvjetnu osudu (lan 61. stav 2.). Ovaj produeni rok za opoziv uvjetne osude vai samo za sluaj da je presuda kojom je utvreno da je osueni u vremenu provjeravanja uinio krivino djelo koje povlai opoziv uvjetne osude donijeta tek poslije isteka vremena provjeravanja. Ukoliko je presuda kojom je utvreno da je osueni u vremena provjeravanja uinio novo krivino djelo donijeta po isteku tog produenog roka za opoziv uvjetne osude, uvjetna osuda se ne moe opozvati. (3) Stav 3. sadri dopunsko pravilo o roku za opoziv uvjetne osude ako osueni u odreenom roku ne ispuni neku obavezu iz lana 60. stava 1. ovog zakona. U tom sluaju sud moe opozvati uvjetnu osudu najkasnije u roku od jedne godine od dana kada je proteklo vrijeme provjeravanja. U presudi kojom opoziva uvjetnu osudu sud e odrediti da se izvri kazna utvrena u uvjetnoj osudi. Po isteku ovog produenog roka za njen opoziv uvjetna osuda se ne moe opozvati i ako se za neispunjenje izreene obaveze saznalo poslije isteka tog roka. Rokovi za opoziv uvjetne osude su, dakle, objektivni, prekluzivni rokovi. Stoga presuda kojom se opoziva uvjetna osuda mora postati pravomona do isteka zakonom propisanih rokova za opoziv uvjetne osude da bi se kazna iz uvjetne osude izvrila. (Odluka VS BiH, Kvlz. 105/89 od 25.4.1989., Bilten sudske prakse VS BiH, br. 2/89, Sarajevo, 1989.) Ako je u vrijeme donoenja drugostepene odluke protekao rok za opoziv uvjetne osude, nema mjesta opozivanju uvjetne osude iako je prvostepena odluka o opozivanju donijeta unutar zakonom predvienog roka (Presuda VS BiH, K 753/73 od 27.9.1973., Zbirka sudskih odluka, knjiga I, sveska I, Beograd, 1976.) U tom sluaju postupak za opoziv uvjetne osude se mora obustaviti (lan 400. stav 3. ZKP BiH). 320

Uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom lan 65. (1) Sud moe odrediti da se uinilac, kome je izreena uvjetna osuda, stavi pod zatitni nadzor ako s obzirom na okolnosti uinjenja krivinog djela, osobu uinioca, njegov raniji ivot i dranje poslije uinjenog krivinog djela smatra da e se uz odreivanje zatitnog nadzora svrha uvjetne osude i drutveno prilagoavanje osuenog bolje ostvariti. Zatitni nadzor obuhvaa ovim zakonom predviene mjere pomoi, brige, nadzora i zatite, s tim da vrijeme trajanja nadzora ne moe biti krae od est mjeseci niti due od dvije godine.

(2)

(1) Ve je reeno da uvjetna osuda kao posebna krivinopravna sankcija, kako je odreena KZ BiH, predstavlja modifikovan oblik uvjetne osude francuskobelgijskog tipa. Uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom, na koju se odnose odredbe lanova 65. - 68. ovog zakona, predstavlja posebnu varijantu takve modifikovane uvjetne osude francusko-belgijskog tipa, nastalu inkorporiranjem u nju elemenata probacije svojstvenih uvjetnoj osudi anglosaksonskog tipa. Uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom uvedena je u nae zakonodavstvo KZ SFRJ i KZ SR BiH iz 1977. godine. Rjeenja iz tih zakona, zajedno sa svim manjkavostima koja su sadravala, su gotovo neizmijenjena preuzeta u KZ BiH. Osnovne slabosti zakonskih odredaba o uvjetnoj osudi sa zatitnim nadzorom su njihova nepreciznost i nedoreenost. Ti nedostaci vidljivi su ve u odredbama lana 65. Stavom 1. ovog lana propisano je, izmeu ostalog, da sud moe odrediti da se uinitelj, kome je izreena uvjetna osuda, stavi pod zatitni nadzor. Ovakva stilizacija ove zakonske odredbe mogla bi, naime, upuivati da je zatitni nadzor mjera koju sud naknadno moe odrediti uinitelju kojem je ve izreena uvjetna osuda. Meutim, uvjetnu osudu sa zatitnim nadzorom kao posebnu varijantu uvjetne osude sud moe izrei samo presudom kojom je utvreno postojanje krivinog djela i krivine odgovornosti uinitelja. Budui da je uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom samo jedna varijanta uvjetne osude, sud je moe primijeniti jedino ako su ispunjeni uvjeti za izricanje uvjetne osude odreeni u lanu 59. lan 65. stav 1. upuuje sud da uvjetnu osudu sa zatitnim nadzorom moe izrei ako, s obzirom na okolnosti uinjenja krivinog djela, osobu uinitelja, njegov raniji ivot i dranje poslije uinjenog krivinog djela, smatra da e se uz odreivanje zatitnog nadzora svrha uvjetne osude i drutveno prilagoavanje osuenog bolje ostvariti. Sve pobrojane okolnosti koje je sud duan cijeniti pri odluivanju da li e uinitelju izrei uvjetnu osudu sa zatitnim nadzorom su ve navedene u odredbi lana 59. stava 2. kao okolnosti o kojima je sud duan voditi rauna pri odluivanju da li e uope izrei uvjetnu osudu. Stoga je oito da sadrina tih okolnosti, da bi se sud odluio na izricanje uvjetne osude sa zatitnim 321

nadzorom, mora biti u neemu drugaija od njihove sadrine kada se sud opredijeli da uinitelju izrekne uvjetnu osudu bez zatitnog nadzora. Zakonodavac, meutim, ne odreuje izriito ta bi u tim okolnostima trebalo predstavljati osnov za izricanje ovog tipa uvjetne osude. Odgovor na to pitanje moe se posredno izvesti iz zavrnog dijela odredbe lana 65. stav 1., kojim je odreen cilj koji se eli postii ovom varijantom uvjetne osude i iz odredbe lana 66., kojom su odreene obaveze koje se uinitelju krivinog djela mogu odrediti uvjetnom osudom sa zatitnim nadzorom. Ona je, naime, namijenjena onim uiniteljima ije line prilike, sklonosti i navike, kao i porodine i socijalne prilike u kojima ive, mogu poticajno djelovati na ponovno uinjenje krivinog djela i zbog ega se ne moe oekivati da e samo upozorenje uz prijetnju kaznom biti dovoljno da sprijei povrat i osigura njihovu drutvenu reintegraciju i kojima je radi ostvarenja toga cilja potrebno pruiti odreenu pomo i zatitu. Ovakvo odreenje cilja zatitnog nadzora u skladu je sa odredbom pravila 10.1. UN Standardnih minimalnih pravila za nezatvorske mjere: Svrha nadzora je da smanji povrat i da pomogne uiniteljevu integraciju u drutvo na nain koji svodi na najmanju moguu mjeru vjerovatnou povratka u kriminal. (2) Stavom 2. odreeno je da zatitni nadzor obuhvata ovim zakonom predviene mjere pomoi, brige, nadzora i zatite. Meutim, ovaj zakon ne odreuje koje su to mjere pomoi, brige, nadzora i zatite iz kojih se sastoji zatitni nadzor. lan 66. (Sadraj zatitnog nadzora) nabraja obaveze koje se uinitelju mogu odrediti uvjetnom osudom sa zatitnim nadzorom i ije je ispunjavanje od strane uinitelja predmet nadzora, ali se te obaveze uinitelja ne mogu smatrati mjerama pomoi, brige, nadzora i zatite koje obuhvata zatitni nadzor. Mjerama pomoi, brige, zatite i nadzora trebalo bi, naime, osigurati ili olakati ispunjenje obaveza iz lana 66. koje su uinitelju odreene uvjetnom osudom sa zatitnim nadzorom i stoga ih je potrebno razlikovati od obaveza uinitelja iako sadrina obaveza koje se mogu postaviti uinitelju ukazuje da im je iskljuivi cilj unaprjeenje drutvenog prilagoavanja uinitelja odnosno njegove socijalne integracije i smanjenje vjerovatnoe ponovnog uinjenja krivinog djela i da stoga predstavljaju pomo uinitelju. Osim to, i pored izriitog odreenja da e se to uiniti ovim zakonom, proputa da odredi koje su to mjere pomoi, brige, nadzora i zatite iz kojih se sastoji zatitni nadzor, preputajui tako u cijelosti regulisanje tog pitanja propisima o izvrenju krivinopravnih sankcija, zakonodavac, sasvim neopravdano, proputa i da odredi ko je nadlean za izvravanje zatitnog nadzora. Na taj nain ostavljena je mogunost da se propisima o izvrenju krivinopravnih sankcija to pitanje rijei na nain koji nee pruati garancije za ostvarenje cilja zatitnog nadzora. UN Standardna minimalna pravila za ne - zatvorske mjere propisuju da, ako ne - zatvorske mjere sadre nadzor, on e biti izvravan od strane nadlene vlasti pod posebnim uslovima propisanim zakonom (Pravilo 10.2.). Stavom 2. odreeno je, takoe, da vrijeme trajanja nadzora ne moe biti krae od est mjeseci niti due od dvije godine. Nadzor se ne moe odrediti u trajanju duem od vremena provjeravanja odreenog uvjetnom osudom. 322

Sadraj zatitnog nadzora lan 66. Zatitni nadzor moe obuhvatiti ove obaveze: a) lijeenje u odgovarajuoj zdravstvenoj ustanovi; b) uzdravanje od upotrebe alkoholnih pia ili opojnih droga; c) posjeivanje odreenih psihijatrijskih, psiholokih i drugih savjetovalita i postupanje po njihovim savjetima; d) osposobljavanje za odreeno zanimanje; e) prihvaanje zaposlenja koje odgovara strunoj spremi i sposobnostima uinioca; f) raspolaganje s plaom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren nain i u skladu s branim i obiteljskim obavezama. Ovom zakonskom odredbom odreene su posebne obaveze koje sud moe postaviti uinitelju kojemu je izreena uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom. Iako je u njenom nazivu oznaeno da se njome odreuje sadraj zatitnog nadzora, ona ustvari sadri katalog obaveza koje se mogu izrei uinitelju i ije je ispunjenje predmet nadzora slubenih osoba organa nadlenog za izvrenje zatitnog nadzora i u vezi ijeg ispunjenja se uinitelju, u okviru zatitnog nadzora, prua odreena pomo i zatita. Vrste i sadraj ovih obaveza ukazuju da njihovo izricanje uinitelju, njihovo izvravanje kao i nadzor, pomo i zatita koji se uinitelju pruaju pri njihovom izvrenju imaju za cilj otklanjanje uzroka koji bi mogli doprinijeti ponovnom izvrenju djela. Cilj im je, dakle, smanjiti opasnost od povrata i na taj nain pomoi uinitelju da ispuni osnovni uvjet iz uvjetne osude da u toku vremena provjeravanja ne uini novo krivino djelo. Upravo odreivanje i izvravanje ovih obaveza i pomo strunih osoba pri njihovom ispunjavanju daju uvjetnoj osudi sa zatitnim nadzorom karakter posebnog tretmana osuenika na slobodi. Priroda ovih obaveza omoguava donoenje zakljuka da uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom ima izrazitu specijalno preventivnu funkciju. Iz navedenih razloga, sud uinitelju u presudi moe odrediti jednu ili vie obaveza iz ovog lana samo ako je prethodno utvrdio da je uinjeno krivino djelo proizalo i iz nekih nepovoljnih okolnosti koje se tiu linosti uinitelja i njegovih socijalnih prilika, koje su trajnijeg karaktera i stoga mogu dovesti do ponovnog uinjenja krivinog djela, a ije otklanjanje bi se moglo osigurati izvravanjem ovih obaveza. S obzirom na to, oito je da bi izricanju uvjetne osude sa zatitnim nadzorom moralo prethoditi pribavljanje izvjetaja o socijalnom statusu uinitelja, a u nekim sluajevima i njegovo psiholoko, psihijatrijsko i opte medicinsko ispitivanje. Tako e, na primjer, obavezu iz take a) sud moi izrei uinitelju ako je utvrdio da je izvrenje djela u vezi sa odreenim somatskim ili duevnim smetnjama uinitelja a koje mogu biti pogodujui faktor za uinjenje novog 323

krivinog djela. Ako je rije o obavezi podvrgavanja psihijatrijskom lijeenju, sud e je kao posebnu obavezu uinitelju u okviru uvjetne osude sa zatitnim nadzorom moi odrediti samo ako nema uvjeta za izricanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja (lan 71.). Takoe, obavezu iz take b) sud e uinitelju moi izrei samo ako nema uvjeta za izricanje mjere sigurnosti obavezno lijeenje o ovisnosti (lan 72.). Odreivanje zatitnog nadzora lan 67. (1) Sud u presudi odreuje jednu ili vie obaveza iz lana 66. (Sadraj zatitnog nadzora) ovog zakona utvrujui njihov sadraj. (2) Prilikom odreivanja obaveza iz lana 66. ovog zakona sud e naroito uzeti u obzir godine ivota uinioca, njegovo ope zdravstveno i duevno stanje, njegove sklonosti i navike u nainu voenja ivota, naroito u kui, koli ili na radnom mjestu, pobude iz kojih je uinio krivino djelo i ponaanje poslije uinjenog krivinog djela, njegov raniji ivot, osobne i obiteljske prilike, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu uinioca a od znaaja su za izbor obaveza zatitnog nadzora i njihovo trajanje. (3) Ako u toku trajanja zatitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha zatitnog nadzora, moe zatitni nadzor ukinuti prije isteka odreenog vremena. (4) Ako osueni kojem je izreen zatitni nadzor ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga moe opomenuti ili moe ranije obaveze zamijeniti drugima ili produiti trajanje zatitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja, ili opozvati uvjetnu osudu. (1) Stavom 1. odreeno je da sud u presudi kojom se izrie uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom odreuje jednu ili vie obaveza iz lana 66. Uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom mora, dakle, kao svoj sastavni dio sadravati barem jednu od obaveza iz lana 66. Ispunjavanje te obaveze od strane uinitelja nadzire struna osoba organa nadlenog za izvravanje zatitnog nadzora, prua u tome neophodnu pomo uinitelju i o sprovoenju te mjere obavjetava sud. Radi to boljeg ostvarenja svrhe uvjetne osude i drutvenog prilagoavanja osuenog, zakon predvia mogunost da se uvjetnom osudom sa zatitnim nadzorom uinitelju odredi i vie obaveza iz lana 66. Osnovni kriterij za to su potrebe konkretnog uinitelja, ali broj i sadrina obaveza ne smiju biti takvi da uinitelju priinjavaju vee potekoe u svakodnevnom ivotu jer bi time bila oteana socijalna integracija uinitelja. Pri odreivanju presudom kojom se izrie uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom uinitelju krivinog djela jedne ili vie obaveza iz lana 66. ovog zakona, sud je duan tu obavezu odrediti ne samo po njenoj vrsti nego i utvrditi njen sadraj. Sud, dakle, tu obavezu u presudi mora precizirati tako da se pri 324

njenom izvrenju ne postavi pitanje ta ta obaveza zapravo sadrava. Tako, na primjer, pri odreivanju obaveze iz take d) lana 66. sud je u presudi duan odrediti vrstu zanimanja za koje je uinitelj duan da se osposobljava i nain osposobljavanja. Zakon za odreivanje osuenom obaveza iz lana 66. ne trai njegov pristanak mada e od odnosa osuenog prema izreenoj obavezi u velikoj mjeri ovisiti njeni rezultati i mada neke od tih mjera mogu predstavljati znaajno ogranienje prava i sloboda osuenog. (2) Stavom 2. ustanovljena je obaveza suda da prilikom odreivanja obaveza iz lana 66. uzme u obzir sve okolnosti koje se odnose na osobu uinitelja a od znaaja su za izbor obaveze. S obzirom na okolnosti koje su u ovoj zakonskoj odredbi izriito pomenute, oito je da je rije o okolnostima koje je sud duan uzeti u obzir ne samo pri izboru vrste obaveze iz lana 66. nego i pri odreivanju konkretne sadrine izreene obaveze. Meutim, zakonodavac je neopravdano propustio da meu okolnosti koje je sud duan uzeti u obzir pri odreivanju obaveza iz lana 66. posebno navede okolnosti pod kojima je djelo uinjeno. Uz okolnosti koje se odnose na linost uinitelja i koje su iscrpno pobrojane u ovoj zakonskoj odredbi, okolnosti pod kojima je djelo uinjeno takoe otkrivaju razloge uinjenja konkretnog krivinog djela i omoguavaju utvrivanje da li u linom ili socijalnom statusu uinitelja postoje odreene specifinosti koje bi mogle kriminogeno djelovati i zbog ega je za bolje ostvarivanje svrhe uvjetne osude i drutveno prilagoavanje osuenog potrebno izricanje uvjetne osude sa zatitnim nadzorom. Iz tog razloga, premda te okolnosti nisu izriito navedene u ovoj zakonskoj odredbi, smatramo da je sud duan i njih uzeti u obzir prilikom odreivanja obaveza iz lana 66. (3) lanom 66. nije odreeno trajanje obaveza koje se uinitelju mogu odrediti uvjetnom osudom sa zatitnim nadzorom. Meutim, lanom 65. stavom 2. odreeno je da vrijeme trajanja nadzora ne moe biti krae od est mjeseci ni due od dvije godine. Stoga, obaveze iz lana 66., koje su predmet tog zatitnog nadzora, ne mogu trajati due od trajanja samog zatitnog nadzora odreenog presudom. Stavom 3. sudu je data mogunost da, ako u toku trajanja zatitnog nadzora utvrdi da je ispunjena svrha zatitnog nadzora ukine zatitni nadzor prije isteka odreenog vremena. Da li je svrha zatitnog nadzora ispunjena zavisie od ostvarenih rezultata u primjeni obaveza iz lana 66. Ti rezultati, naime, moraju biti takvi da omoguavaju donoenje zakljuka da su otklonjene okolnosti koje su se odnosile na lini ili socijalni status uinitelja a za koje je sud smatrao da mogu poticajno djelovati na ponovno uinjenje krivinog djela i zbog ega se i odluio za izricanje uvjetne osude sa zatitnim nadzorom. Zakon ne predvia mogunost da se, u zavisnosti od ostvarenih rezultata u primjeni obaveze odreene izreenom uvjetnom osudom, mogu initi odreene njene izmjene ili da se izreena obaveza moe zamijeniti nekom drugom obavezom iz lana 66. Meutim, s obzirom da zakon tu mogunost predvia u stavu 4. za sluaj kada osueni ne ispunjava obavezu koja mu je izreena, te imajui u vidu svrhu uvjetne osude sa zatitnim nadzorom i njen naglaeni specijalnopreventivni 325

karakter, smatramo da ne bi bilo protivno zakonu kada bi sud, u skladu sa postignutim rezultatima u primjeni izreene obaveze, donio takvu odluku. (4) U stavu 4. odreene su posljedice u sluaju da osueni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio uvjetnom osudom sa zatitnim nadzorom. Prema ovoj odredbi, sud takvog uinitelja moe opomenuti, moe raniju obavezu zamijeniti drugom ili produiti trajanje zatitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja, ili opozvati uvjetnu osudu. Iako to u zakonu nije izriito odreeno, smatramo da je opozivanje uvjetne osude zbog neispunjenja obaveze iz lana 66. mogue samo ako sud utvrdi da je osueni mogao ispuniti postavljenu obavezu. Takoe, opozivanje uvjetne osude trebala bi biti krajnja mjera i moglo bi uslijediti samo ako je sud prethodno opomenuo osuenog, zamijenio mu ranije izreenu obavezu drugom ili produio trajanje zatitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja. Samo takvo postupanje bilo bi u skladu sa Standardnim minimalnim pravilima UN za ne-zatvorske mjere. Tim je Pravilima, naime, odreeno da krenje uslova koje treba potovati uinitelj moe rezultirati izmjenom ili povlaenjem nezatvorske mjere (pravilo 14.1.); da neuspjeh ne-zatvorske mjere ne bi trebao automatski dovesti do nametanja zatvorske kazne (pravilo 14.3.); a da zatvorska kazna se moe nametnuti samo u nedostatku drugih odgovarajuih alternativa (pravilo 14.4.). Donoenju bilo koje od ovih odluka mora prethoditi postupak u kojem e sud o razlozima neispunjavanja obaveze sasluati i strunu osobu organa nadlenog za izvravanje uvjetne osude sa zatitnim nadzorom i osuenog. Iako predvia mogunost opoziva uvjetne osude zbog toga to osueni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio izreenom uvjetnom osudom sa zatitnim nadzorom, zakon ne odreuje rok za opoziv uvjetne osude iz ovog razloga. S obzirom da rok za ispunjenje obaveze iz lana 66. pa samim tim i trajanje zatitnog nadzora moe biti jednako vremenu provjeravanja odreenog uvjetnom osudom, rok za opoziv uvjetne osude iz razloga predvienog u ovoj zakonskoj odredbi morao bi biti isti kao rok za opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja izreenih obaveza (lan 63.).

326

IX - GLAVA DEVETA - MJERE SIGURNOSTI


Literatura: Babi, M., Mjere bezbjednosti i predstojee promjene u jugoslovenskom zakonodavstvu, JRKK, Beograd, br. 1, 1997.; Bai, F., Kazneno pravo, opi dio, str. 449-464., Informator, Zagreb, 1998.; urevi, Z., Pravni poloaj poinitelja kaznenih djela s duevnim smetnjama, Hrvatsko udruenje za kaznene znanosti i praksu, Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Zagreb, 2002.; Grozdani, V., Kurtovi, A., Smanjena ubrojivost prema novom zakonskom ureenju, HLJKPP, Zagreb, vol. 6, br. 2, 1999.; Grupa autora, redakcija Srzenti, N., Komentar Krivinog zakona SFRJ, str. 257-286., Savremena administracija, Beograd, 1988.; Horvati, . i dr., Rjenik kaznenog prava, Masmedia, Zagreb, 2002.; Horvati, ., Neka zapaanja o moguim povredama ljudskih prava prinudnom hospitalizacijom duevno bolesnih i/ili poremeenih osoba, ZPFZ, 39 (5-6), Zagreb, 1989.; Kokolj, M., Lazin, ., Imovinske krivine sankcije i mjere u jugoslovenskom krivinom pravu, str. 97-129., Nauna knjiga, Beograd, 1986.; Kurtovi, A., Zakonska rjeenja u svjetlu primjene mjera upozorenja, sigurnosnih mjera i oduzimanja imovinske koristi, HLJKPP, Zagreb, vol. 7, br. 2, 2000.; Pavii, B., Vei, P., Komentar Kaznenog zakona, str. 221-229., Ministarstvo unutarnjih poslova RH i dr., Zagreb, 1999.; Stojanovi, Z., Sistem mjera bezbjednosti u jugoslovenskom krivinom pravu, JRKK, Beograd, br. 4, 1987.; Turkovi, K., Pravni poloaj osoba sa duevnim smetnjama protiv kojih se vodi kazneni postupak, HLJKPP, Zagreb, vol. 4, br. 1, 1997.;

Ideja o uvoenju mjera socijalne zatite, kojima bi se zamijenila kazna kao represivna sankcija, potekla je od predstavnika antropoloko pozitivistike kole. Oni su smatrali da krivino pravo kao sredstvo zatite drutva od kriminaliteta treba iskljuivo preventivno djelovati tako to bi se primjenom razliitih mjera lijeenja, neutralizacije i drugih oblika tretmana djelovalo na uzroke kriminalnog ponaanja, koji su, prema njihovom miljenju, uglavnom vezani uz bioloke ili psiholoke abnormalnosti odreenih osoba, kao osnovima njihovog opasnog stanja. Meutim, mjere sigurnosti, kao posebne krivinopravne sankcije namijenjene za odreene kategorije uinitelja krivinih djela kako bi se otklonilo njihovo opasno stanje uzrokovano njihovom duevnom abnormalnou ili sklonou ka vrenju krivinih djela, u krivine zakone pojedinih zemalja uvedene su poetkom XX stoljea pod utjecajem predstavnika socioloke kole. Tako su u Krivini zakon Norveke one uvedene 1902. godine, Velike Britanije 1905., vedske 1927., a Jugoslavije 1929. Zakonima tih zemalja mjere sigurnosti su propisane kao dopunske sankcije i, na taj nain, prihvaen je dualistiki sistem krivinih sankcija u kojem je kazna primarna krivinopravna sankcija a mjere sigurnosti dopunska. U sistemu krivinopravnih sankcija, ustanovljenom KZ BiH, mjere sigurnosti su posebna vrsta krivinopravnih sankcija. Svrha mjera sigurnosti je da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu utjecati da uinitelj ubudue uini krivina djela. Mjere sigurnosti imaju, prema tome, specijalnopreventivnu funkciju. Osnov njihove primjene je opasnost od ponovnog uinjenja krivinog djela. Budui da su posebna vrsta krivinopravnih sankcija koje se, kao i kazne, sastoje u liavanju ili ograniavanju uinitelja krivinih djela odreenih prava ili dobara, mjere sigurnosti se mogu propisati samo zakonom. Samo zakonom se mogu propisati vrste mjera sigurnosti, njihova sadrina, opi i posebni uvjeti za njihovo izricanje. U izvrenju mjera sigurnosti uinitelju se mogu oduzeti ili 327

ograniiti odreena prava samo u mjeri koja odgovara prirodi i sadrini izreena mjere sigurnosti i samo na nain kojim se osigurava potivanje njegove osobe i njegovog ljudskog dostojanstva. KZ BiH propisuje etiri vrste mjera sigurnosti: obavezno psihijatrijsko lijeenje, obavezno lijeenje od ovisnosti, zabrana vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti i oduzimanje predmeta. Sve ove mjere sigurnosti mogu se izrei samo krivino odgovornom uinitelju krivinog djela i nesamostalnog su karaktera, tj. ne mogu se izrei uinitelju krivinog djela kao jedina krivinopravna sankcija nego samo kao dopunska. KZ BiH ne predvia mjeru sigurnosti koja bi se izricala neuraunljivim uiniteljima krivinih djela. To je odraz stava zakonodavca da se prema osobama koje su krivino djelo uinile u stanju neuraunljivosti, usljed ega je iskljuena njihova krivina odgovornost, ne moe primijeniti krivinopravna sankcija. Sistem mjera sigurnosti ustanovljen ovim zakonom ne sadri ni mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom jer se ta mjera sigurnosti moe izrei samo uinitelju krivinog djela protiv sigurnosti javnog prometa, a KZ BiH ne propisuje tu grupu krivinih djela. KZ BiH ne predvia ni mjeru sigurnosti protjerivanja stranca iz zemlje. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu predvia mjeru protjerivanja kojom se strancu nalae izlazak iz BiH i zabranjuje ulazak i boravak u BiH u odreenom vremenskom periodu koji ne moe biti krai od jedne ni dui od deset godina. Strancu ova mjera moe biti izreena, izmeu ostalog, ako je pravomonom sudskom odlukom oglaen krivim zbog krivinih djela koja imaju obiljeja trgovine narkoticima, orujem, ljudima, krijumarenja ljudi, terorizma, pranja novca ili bilo kojeg oblika organizovanog, prekograninog i transnacionalnog kriminala ili ako je od strane suda u BiH osuen za drugo krivino djelo i kanjen za vie od etiri godine zatvora. Rjeenje o izricanju mjere protjerivanja stranca, predviene ovim zakonom, donosi nadlena organizaciona jedinica Ministarstva sigurnosti BiH. Interesantno je, meutim, da ovaj zakon, koji je donijet i stupio na snagu poslije KZ BiH u ijem sistemu mjera sigurnosti nije propisana i mjera sigurnosti protjerivanja stranca iz zemlje, izricanje mjere protjerivanja stranca od strane nadlene organizacione jedinice navedenog Ministarstva uvjetuje neizricanjem od strane suda mjere sigurnosti protjerivanja stranca sa teritorije BiH. Svrha mjera sigurnosti lan 68. Svrha mjera sigurnosti je da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu utjecati da uinilac ubudue uini krivina djela. Prema lanu 6. (Svrha krivinopravnih sankcija) ovog zakona, opa svrha krivinopravnih sankcija je preventivni utjecaj na druge da potuju pravni sistem i 328

ne uine krivina djela i sprjeavanje uinitelja da uini krivina djela i podsticanje njegovog preodgoja. Njihova je svrha, dakle, generalna i specijalna prevencija krivinih djela. Iskustvo je pokazalo da se specijalna prevencija krivinih djela u odreenim sluajevima ne moe ostvariti iskljuivo primjenom kazne jer se njenim izvrenjem, ma kako ono bilo u znaku resocijalizacije uinitelja, ne mogu otkloniti odreeni kriminogeni faktori vezani za linost uinitelja krivinog djela ili situacije u kojima se on nalazi a koji su doveli do uinjenja krivinog djela i koji, ako se ne otklone, mogu poticajno djelovati na ponovno uinjenje krivinog djela. Mjere sigurnosti kao posebna vrsta krivinopravnih sankcija (lan 5., Vrste krivinopravnih sankcija) imaju upravo za cilj otklanjanje onih inilaca koji su u konkretnom sluaju djelovali kriminogeno a koji su proizali iz stanja linosti uinitelja ili prilika u kojima se naao i za koje se s velikom vjerovatnoom moe zakljuiti da mogu utjecati da uinitelj ponovo uini krivino djelo. Svrha mjera sigurnosti je, dakle, otklanjanje stanja ili uvjeta koji mogu utjecati da uinitelj ubudue uini krivina djela. Prema tome, mjere sigurnosti su krivinopravne sankcije sa naglaenom specijalno preventivnom funkcijom, ali se mjerama sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti i oduzimanja predmeta, zbog njihove sadrine, ne mogu osporiti i odreeni generalno preventivni efekti. Odreujui svrhu mjera sigurnosti, zakon u ovoj odredbi istovremeno odreuje i ope uvjete za izricanje mjera sigurnosti. Osnovni uvjet za izricanje bilo koje mjere sigurnosti kao posebne vrste krivinopravnih sankcija je uinjenje krivinog djela. Mjera sigurnosti se moe izrei samo onom uinitelju krivinog djela kod kojeg je sud utvrdio da je uinjenje krivinog djela u uzronoj vezi s odreenim stanjem njegove linosti ili sa odreenim uvjetima ili prilikama u kojima se on nalazio ili koji su mi bili na raspolaganju u vrijeme uinjenja krivinog djela i za koje je sud utvrdio da bi mogli utjecati da uinitelj ubudue ini krivina djela. Osnov za primjenu odreene mjere sigurnosti je, prema tome, opasnost od ponovnog uinjenja krivinog djela koja moe proizlaziti ili iz odreenog stanja linosti uinitelja ili iz odreenih uvjeta stvarne prirode koji za konkretnog uinitelja mogu predstavljati poticaj za ponovno uinjenje krivinog djela. Opasnost od ponovnog uinjenja krivinog djela mora postojati u vrijeme izricanja mjere sigurnosti. S obzirom na ovim zakonom predviene vrste mjera sigurnosti (lan 69., Vrste mjera sigurnosti) i pravilo da se krivinopravne sankcije propisuju samo zakonom (lan 3., Naelo zakonitosti), te da se, prema tome, uinitelju krivinog djela mogu izrei samo one mjere sigurnosti koje su propisane zakonom, pod stanjima ili uvjetima u smislu ove zakonske odredbe, ijem otklanjanju su namijenjene mjere sigurnosti i koji predstavljaju osnov opasnosti od ponovnog uinjenja krivinog djela, podrazumijevaju se duevna bolest, privremena duevna poremeenost, zaostali duevni razvoj, ovisnost od alkohola ili opojnih droga, vrenje poziva, djelatnosti ili dunosti zahvaljujui kojima je uinitelj imao pristup imovini ili posjedovanje odreenih predmeta koji su u vezi s krivinim djelom. Iako zakon primjenu pojedinih mjera sigurnosti ne uvjetuje odreenom prirodom ili teinom uinjenog krivinog djela, sud pri izricanju mjera sigurnosti 329

mora voditi rauna ne samo o vrsti ili okolnostima uinjenog krivinog djela budui da mogunost izricanja pojedinih mjera sigurnosti zavisi upravo od vrste ili okolnosti uinjenog krivinog djela (na primjer, mogunost izricanja mjera sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti i oduzimanja predmeta) nego i o jaini opasnosti od ponovnog uinjenja krivinog djela a koja zavisi ne samo od stepena vjerovatnoe uinjenja novog krivinog djela ukoliko se ne bude djelovalo na odreene kriminogene faktore nego i od teine krivinog djela koje bi zbog dejstva tih faktora moglo biti uinjeno. Mjere sigurnosti kao krivinopravne sankcije predstavljaju znaajno ogranienje ili lienje odreenih prava, sloboda ili dobara uinitelja, te se opravdanost njihove primjene mora ocjenjivati i sa aspekta jaine opasnosti uinjenja novog krivinog djela odnosno jaine ugroenosti vrijednosti zatienih krivinim zakonodavstvom. Izricanje mjera sigurnosti ne bi bilo opravdano u sluaju postojanja nesrazmjere izmeu znaaja i obima ogranienja ili lienja prava, sloboda ili dobara uinitelja krivinog djela do kojeg dolazi izvrenjem izreene mjere sigurnosti i intenziteta opasnosti od uinjenja novog krivinog djela. Vrste mjera sigurnosti lan 69. Uiniocima krivinih djela mogu se izrei ove mjere sigurnosti: a) obavezno psihijatrijsko lijeenje; b) obavezno lijeenje od ovisnosti; c) zabrana vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti; d) oduzimanje predmeta. U skladu sa odredbom lana 3. (Naelo zakonitosti) stava 1. ovog zakona, kojom je odreeno da se krivina djela i krivinopravne sankcije propisuju samo zakonom, u ovom lanu propisane su vrste mjera sigurnosti. Uinitelju krivinog djela moe se, dakle, izrei samo neka od mjera sigurnosti propisanih odredbom ovog lana. Mjere sigurnosti propisane ovom zakonskom odredbom, kao posebna vrsta krivinopravnih sankcija, mogu se izrei samo za djelo koje je, prije nego to je uinjeno, zakonom ili meunarodnim pravom bilo propisano kao krivino djelo i za koje je zakonom bila propisana kazna (lan 3. stav 2. ovog zakona).Takoe, i za mjere sigurnosti vae pravila iz lana 4. (Vremensko vaenje krivinog zakona) ovog zakona da se na uinitelja krivinog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme uinjenja krivinog djela, a da e se, ako se poslije uinjenja krivinog djela jednom ili vie puta izmjeni zakon, primijeniti zakon koji je blai za uinitelja. Sistem mjera sigurnosti ustanovljen ovim zakonom sastoji se od etiri vrste mjera sigurnosti: obavezno psihijatrijsko lijeenje, obavezno lijeenje od ovisnosti, zabrana vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti i oduzimanje predmeta. 330

S obzirom na njihovu sadrinu i neposrednu namjenu, navedene mjere sigurnosti mogu se svrstati u dvije grupe. Obavezno psihijatrijsko lijeenje i obavezno lijeenje od ovisnosti su kurativnog karaktera i sastoje se u primjeni odreenog psihijatrijskog, medicinskog i psihosocijalnog tretmana uinitelja, dok se mjere sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti i oduzimanja predmeta sastoje u zabrani vrenja odreenih djelatnosti ili u liavanju prava uinitelja krivinog djela u odnosu na odreena dobra. Mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja i obaveznog lijeenja od ovisnosti neposredno su usmjerene na otklanjanje stanja koji mogu utjecati da uinitelj ubudue ini krivina djela, a preostale dvije mjere sigurnosti imaju za neposredni cilj otklanjanje uvjeta koji, kada je u pitanju konkretni uinitelj krivinog djela, mogu poticajno djelovati na ponovno uinjenje krivinog djela. Mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja, obaveznog lijeenja od ovisnosti i zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti su ogranienog trajanja, dok izricanje mjere sigurnosti oduzimanje predmeta proizvodi trajni efekat. Izricanje mjera sigurnosti lan 70. Sud moe uiniocu krivinog djela izrei jednu ili vie mjera sigurnosti kad postoje uvjeti za njihovo izricanje propisani ovim zakonom. Dosljedno sprovoenje naela zakonitosti u propisivanju krivinopravnih sankcija zahtijeva da zakonom budu odreene ne samo krivinopravne sankcije koje se mogu izrei uinitelju krivinog djela nego i uvjeti za njihovo izricanje. Nakon to je u prethodnom lanu propisao vrste mjera sigurnosti koje se mogu izrei uinitelju krivinog djela, ovim lanom zakon odreuje da se uinitelju krivinog djela mjere sigurnosti propisane ovim zakonom mogu izrei samo ako postoje uvjeti za njihovo izricanje koji su takoe propisani ovim zakonom. Uvjeti za izricanje ovim zakonom propisanih mjera sigurnosti ne mogu se, dakle, mijenjati odredbama nekog drugog zakona. Opi uvjeti za izricanje mjera sigurnosti sadrani su u odredbi lana 68. (Svrha mjera sigurnosti) ovog zakona. U zakonskim odredbama koje se odnose na pojedine mjere sigurnosti konkretizovani su ti opi uvjeti za njihovo izricanje i propisani odreeni posebni uvjeti za izricanje odnosne mjere sigurnosti. Sud uinitelju krivinog djela moe izrei odreenu mjeru sigurnosti samo ako su ispunjeni i opi i posebni uvjeti za njeno izricanje. Ukoliko postoje uvjeti za njihovo izricanje propisani ovim zakonom, sud moe uinitelju krivinog djela izrei jednu ili vie mjera sigurnosti. Vie mjera sigurnosti sud uinitelju krivinog djela moe izrei samo ako je to neophodno za ostvarenje svrhe mjera sigurnosti. Vie mjera sigurnosti moe se uinitelju izrei za jedno ili za vie krivinih djela uinjenih u stjecaju. Budui da mjere sigurnosti 331

nisu kazne nego posebna vrsta krivinopravnih sankcija, u sluaju izricanja mjere sigurnosti uinitelju koji je u stjecaju uinio vie krivinih djela, sud nije duan mjeru sigurnosti prethodno utvrditi za jedno ili vie krivinih djela u stjecaju, ali je u obrazloenju svoje presude duan navesti u odnosu na koje ili koja od vie uinjenih krivinih djela je zakljuio da su ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje odreenih mjera sigurnosti i da je njihovo izricanje neophodno za ostvarenje specijalne prevencije krivinih djela. Nijedna od ovim lanom propisanih mjera sigurnosti ne moe se uinitelju krivinog djela izrei samostalno, tj. kao jedina krivinopravna sankcija. Zakonskim odredbama koje se odnose na pojedine mjere sigurnosti odreeno je uz koje se krivinopravne sankcije one mogu izrei. Uz uvjete propisane ovim zakonom, mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja, obaveznog lijeenja od ovisnosti i oduzimanja predmeta mogu se izrei i maloljetnom uinitelju krivinog djela kojem je izreena odgojna mjera ili kazna maloljetnikog zatvora (lan 102., Izricanje mjera sigurnosti maloljetniku) i mlaoj punoljetnoj osobi kojoj je izreena odgojna mjera (lan 101., Izricanje odgojnih mjera mlaim punoljetnim osobama). Obavezno psihijatrijsko lijeenje lan 71. (1) Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja izrie se uiniocu krivinog djela koji je krivino djelo uinio u stanju bitno smanjene uraunljivosti, odnosno smanjene uraunljivosti, ako postoji opasnost da bi uzroci takvog stanja mogli i ubudue djelovati na uinioca da uini novo krivino djelo. Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja moe se izvriti, pod uvjetima utvrenim u stavu 1. ovog lana, uz izdravanje kazne zatvora ili uz rad za ope dobro na slobodi, ili uz uvjetnu osudu. Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izreena, ali najdue do isteka izdravanja kazne zatvora ili izvrenja rada za ope dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uvjetnu osudu. Kao u sluaju iz lana 43. (Rad za ope dobro na slobodi) stav 5. ovog zakona, izvrenje kazne zatvora moe se odrediti uiniocu krivinog djela koji se u toku izvrenja rada za ope dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom lijeenju. Pod uvjetima iz stava 2. ovog lana, obavezno psihijatrijsko lijeenje se moe nastaviti izvan medicinske ustanove nakon to je osueni uvjetno otputen. Ako osueni ne nastavi lijeenje, uvjetni otpust e se opozvati. Prema uiniocu krivinog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom lijeenju tokom vremena provjeravanja odreenog u uvjetnoj osudi, moe se postupiti prema odredbi lana 63. (Opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja odreenih obaveza) ovog zakona.

(2) (3)

(4)

(5) (6)

332

(1) Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja izrie se uinitelju koji je krivino djelo uinio u stanju bitno smanjene uraunljivosti ili smanjene uraunljivosti ukoliko postoji opasnost da bi uzroci takvog stanja mogli i ubudue djelovati na njega da on uini novo krivino djelo. Ovu mjeru sigurnosti sud e, dakle, izrei kada utvrdi da je u vrijeme uinjenja krivinog djela sposobnost uinitelja da shvati znaaj svoga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja bila bitno smanjena ili smanjena, da je uinjenju djela bitno doprinijelo takvo stanje uinitelja i da postoji opasnost da bi uzroci stanja bitno smanjene ili smanjene uraunljivosti (trajna ili privremena duevna bolest, privremena duevna poremeenost ili zaostali duevni razvoj) mogli i ubudue djelovati na uinitelja da uini novo krivino djelo. Opasnost od ponovnog uinjenja krivinog djela je, prema tome, osnov za izricanje ove mjere sigurnosti. Izricanje ove mjere sigurnosti zakon ne vezuje za opasnost uinjenja novog krivinog djela odreene prirode ili teine. Meutim, imajui u vidu da se radi o krivinopravnoj sankciji koja po svojoj sadrini predstavlja prisilni psihijatrijski tretman uinitelja i stoga nosi mogunost znaajnog zadiranja u linost uinitelja, pri njenom izricanju mora se voditi rauna o postojanju srazmjere izmeu ovog oblika krivinopravne prinude i cilja koji se njenom primjenom eli postii. Izricanje ove mjere sigurnosti ne bi imalo opravdanja u sluajevima postojanja opasnosti od uinjenja nekih lakih krivinih djela koja ne predstavljaju znaajniju povredu ili ugroavanje vrijednosti zatienih krivinim zakonodavstvom. Zakon, takoe, izricanje ove mjere sigurnosti ne uvjetuje ni odreenom teinom ili prirodom uinjenog krivinog djela. Iako se ne moe iskljuiti da i u sluajevima uinjenja nekog lakeg krivinog djela u stanju bitno smanjene ili smanjene uraunljivosti uzroci takvog stanja mogu ukazivati na postojanje opasnosti da usljed njihovog budueg djelovanja uinitelj uini novo tee krivino djelo, izricanje ove mjere sigurnosti ne bi bilo opravdano u sluajevima uinjenja najlakih krivinih djela. Opasnost od ponovnog uinjenja krivinog djela usljed djelovanja uzroka stanja bitno smanjene ili smanjene uraunljivosti ne mora biti aktuelna jer zakon govori o opasnosti da bi uzroci takvog stanja mogli ubudue djelovati na uinitelja da uini novo krivino djelo. Meutim, uvjeti za izricanje ove mjere sigurnosti nee biti ispunjeni ako postoji samo mogunost uinjenja novog krivinog djela usljed djelovanja navedenih duevnih stanja uinitelja. Potrebno je da je opasnost uinjenja novog krivinog djela vjerovatna i da se ona zasniva na odreenim medicinskim saznanjima. Tako je i u Preporuci R (83)2 Vijea ministara Vijea Evrope o pravnoj zatiti prisilno smjetenih osoba sa duevnim smetnjama1, koja se umnogome zasniva na presudama ESLJP u predmetima Winterwerp protiv Holandije (1979) i X protiv Velike Britanije (1981.), izraen stav da se odluka o prisilnom smjetaju moe donijeti i u sluajevima kada duevna smetnja ne izaziva oigledno opasno ponaanje, ali lijenici imaju, u skladu sa medicinskom
1 Reccommendation No. R (83) 2 concerning the legal protection of persons suffering from mental disorder placed as involuntary patients, donesena 22.2.1983.

333

znanou, utemeljeni razlog za vjerovanje da e nastupiti. Iako se ova Preporuka Vijea Evrope, kao i presude ESLJP na kojima se ona zasniva, odnosi na prisilni smjetaj osoba sa duevnim smetnjama, iskazani stav je u cijelosti prihvatljiv i kada se radi o izricanju mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja uiniteljima krivinih djela. Propisujui da se mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja, uz ispunjenje ostalih uvjeta navedenih u stavu 1. ovog lana, izrie ne samo uiniteljima koji su u vrijeme uinjenja krivinog djela bili u stanju bitno smanjene uraunljivosti nego i onima koji su djelo uinili u stanju smanjene uraunljivosti, zakon je proirio polje primjene mjera sigurnosti medicinskog karaktera. Stoga je striktno potivanje zakonskih uvjeta za izricanje ove mjere sigurnosti neophodno kako bi se sprijeilo da ta zakonska mogunost bude osnov neopravdanog irenja ovog oblika krivinopravne prinude. Najprije, samo u ogranienom broju sluajeva uinjenja krivinog djela u stanju smanjene uraunljivosti izazvane nekom od duevnih smetnji navedenih u lanu 34. (Uraunljivost) stavu 1. ovog zakona, bie mogue utvrditi da je uinjenje krivinog djela proizalo upravo iz takvog stanja uinitelja, a, potom, i da ta stanja, koja su dovela do smanjenja sposobnosti shvatanja znaaja djela ili upravljanja svojim postupcima samo u manjem stepenu, mogu ubudue djelovati da uinitelj uini novo krivino djelo. U svakom sluaju, kao to je ESLJP u predmetu Winterwerp protiv Holandije zakljuio da vrsta ili stupanj duevne smetnje mora opravdati prisilni smjetaj, vrsta i stupanj duevne smetnje i stupanj njenog utjecaja na uiniteljevu sposobnost shvatanja znaaja svoga djela ili sposobnost upravljanja svojim postupcima i stepen time uvjetovane opasnosti ponovnog uinjenja krivinog djela moraju predstavljati opravdanje i za prisilno psihijatrijsko lijeenje koje ini sadraj ove mjere sigurnosti. Budui da KZ BiH ne odreuje ta se smatra trajnom ili privremenom duevnom boleu, privremenom duevnom poremeenou, niti zaostalim duevnim razvojem, te, budui da su to medicinski pojmovi, postojanje navedenih duevnih smetnji kod uinitelja krivinog djela kao pretpostavke za izricanje ove mjere sigurnosti mogue je utvrditi samo na osnovu miljenja vjetaka psihijatara. U pomenutom predmetu Winterwerp protiv Holandije, ESLJP je zauzeo stav da postojanje duevne smetnje mora utvrditi nadleno dravno tijelo na osnovu objektivne medicinske ekspertize. Stavovi ESLJP suda i Komisije za ljudska prava izraeni i u nekim drugim njihovim odlukama, mada se odnose na prisilni smjetaj osoba s duevnim smetnjama, moraju biti orijentir i za primjenu mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja uinitelja krivinog djela, iako izricanje ove mjere sigurnosti namee uinitelju samo obavezu psihijatrijskog lijeenja i ne moe predstavljati osnov za njegovu prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju. Tako se shodnom primjenom stavova izraenih u predmetima Kay protiv Velike Britanije i Musical protiv Poljske moe zakljuiti da miljenje lijenika doneseno na temelju spisa predmeta ne bi predstavljalo legitimnu osnovu za izricanje ove mjere sigurnosti ve se ono mora temeljiti na neposrednom pregledu osobe s duevnom smetnjom, te da se odluka o izricanju ove mjere sigurnosti mora temeljiti na procjeni opasnosti od poinjenja novog djela, usljed djelovanja uzroka stanja bitno smanjene ili smanjene uraunljivosti, u vrijeme donoenja odluke, a to 334

podrazumijeva da izmeu obavljenog psihijatrijskog pregleda, datog miljenja vjetaka i donoenja odluke o izricanju mjere sigurnosti ne smije protei dui vremenski period. ZKP BiH sadri procesne pretpostavke koje omoguavaju sudu da pravilno utvrdi sve injenice koje su od znaaja za donoenje odluke o izricanju ove mjere sigurnosti. lanom 110. (Psihijatrijsko vjetaenje) stavom 1. tog zakona propisano je da e se, ako se pojavi sumnja da je iskljuena ili smanjena uraunljivost osumnjienog, odnosno optuenog, odrediti psihijatrijsko vjetaenje, a, stavom 3. istog lana, ako vjetaci ustanove da je duevno stanje osumnjienog, odnosno optuenog poremeeno, utvrdit e prirodu, vrstu, stepen i trajnost poremeenosti i dati svoje miljenje o tome kakav je utjecaj takvo duevno stanje imalo i kakav jo ima na shvatanje i postupke osumnjienog, odnosno optuenog, kao i da li je i u kojoj mjeri poremeaj duevnog stanja postojao u vrijeme uinjenja krivinog djela. Iako zakon o tome ne govori, u sluaju utvrenja da je sposobnost shvatanja znaaja svoga djela ili upravljanja svojim postupcima u vrijeme uinjenja krivinog djela bila bitno smanjena ili smanjena, vjetaci trebaju dati svoje miljenje i o postojanju opasnosti od ponovnog uinjenja krivinog djela usljed djelovanja uzroka takvog stanja kao i o potrebi psihijatrijskog lijeenja. (2) Prema odredbi stava 2. ovog lana, mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja moe se izvriti uz izdravanje kazne zatvora ili uz rad za ope dobro na slobodi ili uz uvjetnu osudu. Iz ove zakonske odredbe proizilazi, najprije, da se ova mjera sigurnosti ne izrie samostalno, nego kao dopunska krivina sankcija uz kaznu zatvora ili uz rad za ope dobro na slobodi ili uz uvjetnu osudu. Potom, ona se izvrava istovremeno sa krivinopravnim sankcijama uz koje je izreena i, s obzirom na vrste krivinih sankcija uz koje se moe izrei, ona se moe izvravati u kazneno-popravnoj ustanovi ili na slobodi. Iz ove zakonske odredbe proizilazi i jo jedna veoma znaajna karakteristika ove mjere sigurnosti a koja se odnosi na njen sadraj. Njenim izricanjem uinitelju krivinog djela se namee obaveza psihijatrijskog lijeenja, ali njeno izricanje ne moe biti osnov za prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju uinitelja krivinog djela kojem je izreena ova krivinopravna sankcija. KZ BiH nije izriito predvidio njeno izvravanje u zdravstvenoj ustanovi u kojem bi sluaju ona mogla biti osnov za prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju uinitelja krivinog djela i iz toga se mora zakljuiti da se ona izvrava, u sluaju osude na kaznu zatvora, u kazneno-popravnoj ustanovi, a, u sluaju osude na rad za ope dobro na slobodi ili na uvjetnu osudu na slobodi. Okolnost da je pravomonom sudskom presudom uinitelju krivinog djela izreena kazna zatvora i da se stoga ima smatrati da je njegovo lienje slobode u procesu izvrenja te krivinopravne sankcije u skladu sa lanom 5. stavom 1. (a) EKLJP ne znai i da bi prisilna psihijatrijska hospitalizacija takvog uinitelja, samo zbog toga to je on zakonito lien slobode po presudi nadlenog suda, bila u skladu sa lanom 5. stavom 1. (e) EKLJP jer se zakonitost prisilne psihijatrijske hospitalizacije mora odvojeno ocjenjivati. Tako je u predmetu Erkalo protiv Holandije, ESLJP zakljuio da bez obzira to je razdoblje od 82 dana boravka u psihijatrijskoj bolnici bez odluke o smjetaju trajalo jo za vrijeme trajanja kazne zatvora, oduzimanje slobode u 335

psihijatrijskoj bolnici je nezakonito ako nije donesena odluka o oduzimanju slobode prisilnim smjetajem u skladu sa materijalnim i formalnim pretpostavkama iz lana 5. stav 1. (e) EKLJP. S obzirom da na zakonodavac u odredbi lana 71. ne odreuje izriito da se mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja moe sastojati i u prisilnoj psihijatrijskoj hospitalizacija uinitelja, u kojem sluaju bi sud svojom presudom pri izricanju ove mjere sigurnosti mogao odrediti da se ona ima izvravati u zdravstvenoj ustanovi, prisilna psihijatrijska hospitalizacija uinitelja krivinog djela, kojemu je izreena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja iz lana 71. ovog zakona, samo na osnovu presude kojom je izreena ova mjera sigurnosti, bila bi protivna lanu 5. stavu 1. (e) EKLJP. Iz tog razloga, to to se u stavu 5. ovog lana govori o nastavku lijeenja izvan medicinske ustanove nakon to je osueni uvjetno otputen, ne moe se tumaiti kao da je zakon predvidio da ova mjera sigurnosti moe ukljuivati i prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju nego samo kao nekonzistentnost ove zakonske odredbe na kojoj se ne moe zasnivati proirenje krivinopravne prinude izvan granica striktno odreenih zakonom. Za shvatanje da izricanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja podrazumijeva samo prisilno psihijatrijsko lijeenje ali ne i prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju uinitelja govori i to to zakonske odredbe, koje se odnose na ovu mjeru sigurnosti, ne sadre kriterije za razlikovanje sluajeva u kojima se uinitelju krivinog djela u okviru izreene mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja namee samo prisilno psihijatrijsko lijeenje od sluajeva kada mu se namee i prisilna psihijatrijska hospitalizacija. Osim toga, ZKP BiH ne sadri odredbe kojima bi bio propisan postupak izricanja, primjene i kontrole mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja to bi, u sluaju da ona podrazumijeva i prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju, takoe bilo suprotno lanu 5. stavu 1. (e) EKLJP. Stoga, u sluaju da se tokom izdravanja kazne zatvora ukae potreba za psihijatrijskom hospitalizacijom osuenika kojemu je izreena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja, njegov prisilni smjetaj u odgovarajuu zdravstvenu ustanovu morao bi se sprovesti u skladu sa odredbama Zakona o zatiti osoba sa duevnim smetnjama. Vrijeme koje bi osuenik proveo u toj zdravstvenoj ustanovi uraunalo bi mu se u trajanje kazne zatvora. (3) Stavom 3. ogranieno je trajanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja na taj nain to je propisano da ona traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izreena, ali najdue do isteka izdravanja kazne zatvora ili izvrenja rada za ope dobro na slobodi ili vremena provjeravanja na slobodi. Sud, dakle, u presudi kojom se uinitelju krivinog djela izrie ova mjera sigurnosti ne odreuje njeno trajanje, ali odredba stava 3. obavezuje sud da prati izvrenje izreene mjere sigurnosti i da donese odluku o prestanku njene primjene kada utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je ona izreena. Obaveza suda da donese takvu odluku postojae samo u sluajevima kada izdravanje kazne zatvora ili izvrenje rada za ope dobro na slobodi ili vrijeme provjeravanja izreeno uvjetnom osudom jo nije isteklo jer istekom izdravanja kazne zatvora, izvrenja rada za ope dobro na slobodi ili vremena provjeravanja uz uvjetnu osudu trajanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja prestaje po sili zakona. 336

(4) Prema odredbi lana 43. (Rad za ope dobro na slobodi) stava 5. ovog zakona, u sluaju kada osueni po isteku odreenog roka, nije izvrio ili je samo djelimino izvrio rad za ope dobro na slobodi, sud e donijeti odluku o izvrenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za ope dobro na slobodi. Prema stavu 4. ovog lana, izvrenje kazne zatvora moe se odrediti i uinitelju krivinog djela koji se u toku izvrenja rada za ope dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom lijeenju. Ovu odluku sud moe donijeti samo ako je u odluci kojom je odreena zamjena izreene kazne zatvora radom za ope dobro i izreena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja istovremeno odreeno da e se ta zamjena opozvati ukoliko se uinitelj ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom lijeenju. ZKP BiH ne propisuje postupak opozivanja zamjene izreene kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi u sluajevima nepodvrgavanja uinitelja obaveznom psihijatrijskom lijeenju, ali se odluka o tome ne bi mogla donijeti bez sprovoenja odreenog postupka u kojem bi osuenom bila data mogunost da se izjasni o razlozima nepodvrgavanja obaveznom psihijatrijskom lijeenju. Protiv odluke kojom se, zbog nepodvrgavanja obaveznom psihijatrijskom lijeenju, opoziva zamjena izreene kazne radom za ope dobro na slobodi osueni bi morao imati pravo albe. U sluaju opozivanja zamjene izreene kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi odreivanjem izvrenja kazne zatvora, izreena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja izvravala bi se u kazneno popravnoj ustanovi uz izdravanje kazne zatvora. (5) Odredbom stava 5. ovog lana propisano je da se, pod uvjetima iz stava 2. ovog lana, obavezno psihijatrijsko lijeenje moe nastaviti izvan medicinske ustanove nakon to je osueni uvjetno otputen. Odredba se, dakle, odnosi na izvrenje izreene mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja u sluaju uvjetnog otputanja osuenog sa izdravanja kazne zatvora. S obzirom da se, prema odredbi stava 2. ovog lana, izreena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja, kada je izreena uz kaznu zatvora, izvrava uz izdravanje kazne zatvora, dakle, u kaznenopopravnoj ustanovi i da odredbom lana 71. ovog zakona nije izriito propisano da se mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja moe sastojati i u prisilnoj psihijatrijskoj hospitalizaciji uinitelja, na osnovu odredbe stava 5. ovog lana ne moe se posredno izvoditi zakljuak o tome da izricanje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja iz lana 71. ovog zakona obuhvata i prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju uinitelja, jer bi takvo tumaenje dovelo do irenja krivinopravne prinude odnosno do lienja prava osuene osobe u mjeri koja bi prevazilazila okvire odreene sadrinom ove mjere sigurnosti a koji su propisani zakonskom odredbom stava 2. ovog lana o nainu njenog izvrenja. Iz tog razloga, odredba stava 5. ovog lana moe se shvatiti samo kao propisivanje mogunosti da se, pod uvjetima iz stava 2. ovog lana, a to znai, s obzirom da se u stavu 2. ovog lana zakon poziva na uvjete propisane stavom 1. ovog lana, ukoliko jo uvijek postoji potreba psihijatrijskog lijeenja uinitelja, to lijeenje nastavi izvan kaznenopopravne ustanove. Ako osueni ne nastavi lijeenje, uvjetni otpust e se opozvati a mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja izvravae se uz izdravanje ostatka kazne. 337

(6) Iz odredbe stava 6. ovog lana proizilazi da se uinitelju pri izricanju uvjetne osude kao poseban uvjet (lan 60., Obaveze uinitelja kojom je izreena uvjetna osuda, stav 1. ovog zakona) moe nametnuti obaveza podvrgavanja psihijatrijskom lijeenju. Ukoliko se uinitelj ne podvrgne psihijatrijskom lijeenju tokom vremena provjeravanja odreenog u uvjetnoj osudi, prema njemu se moe postupiti u skladu s odredbom lana 63. ovog zakona kojom je regulisan opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja izreenih obaveza. Meutim, preduvjet za postupanje prema odredbi lana 63. ovog zakona prema uinitelju koji se nije podvrgao psihijatrijskom lijeenju tokom vremena provjeravanja odreenog u uvjetnoj osudi je da je sud u presudi kojom je uinitelju izreena uvjetna osuda odredio da e se utvrena kazna zatvora izvriti i ukoliko se osuenik ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom lijeenju. (U tom smislu presuda VSRH, I K 415/00 od 14.9.2000., VSRH, Izbor odluka, 1/2002.) Postupak opozivanja uvjetne osude zbog neispunjenja obaveza utvrenih uvjetnom osudom propisan je lanom 400. (Postupak opozivanja uvjetne osude) ZKP BiH. Obavezno lijeenje od ovisnosti lan 72. (1) Mjera sigurnosti obaveznog lijeenja od ovisnosti moe se izrei uiniocu koji je krivino djelo uinio pod odluujuim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga, ako postoji opasnost da e zbog te ovisnosti i ubudue uiniti krivina djela. Mjera sigurnosti obaveznog lijeenja od ovisnosti, pod uvjetima iz stava 1. ovog lana, moe se izrei uz istu krivinopravnu sankciju, u istom trajanju i na isti nain kako je ovim zakonom propisano za mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja. Kao u sluaju iz lana 43. (Rad za ope dobro na slobodi) stava 5. ovog zakona, izvrenje kazne zatvora moe se odrediti uiniocu krivinog djela koji se u toku izvrenja rada za ope dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom lijeenju od ovisnosti. Pod uvjetima iz lana 71. (Obavezno psihijatrijsko lijeenje) stava 2. ovog zakona, obavezno lijeenje od ovisnosti se moe nastaviti izvan medicinske ustanove nakon to je osueni uvjetno otputen. Ako osueni ne nastavi lijeenje, uvjetni otpust e se opozvati. Prema uiniocu krivinog djela koji se ne podvrgne lijeenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja odreenog u uvjetnoj osudi, moe se postupiti prema odredbi lana 63. (Opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja izreenih obaveza) ovog zakona.

(2)

(3)

(4)

(5)

338

(1) Odredbom stava 1. ovog lana propisani su uvjeti za izricanje mjere sigurnosti obaveznog lijeenje od ovisnosti. Ova se mjera sigurnosti moe izrei samo uinitelju koji je ovisan od alkohola ili opojnih droga. Prema tome, okolnost da je uinitelj u vrijeme uinjenja djela bio pod utjecajem alkohola ili opojnih droga sama po sebi ne moe predstavljati osnov za izricanje ove mjere sigurnosti nego je za njeno izricanje potrebno utvrditi da se radi o uinitelju koji je ovisan od alkohola ili opojnih droga. Uz ispunjenje navedenog uvjeta, mjera sigurnosti obaveznog lijeenja od ovisnosti moe se izrei samo onom uinitelju koji je krivino djelo uinio pod odluujuim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga. Zakon, dakle, ne trai da je uinitelj, koji je ovisan od alkohola ili opojnih droga, u vrijeme uinjenja djela bio pod utjecajem alkohola ili opojnih droga. Zakon za izricanje ove mjere sigurnosti trai da je uinitelj, koji je ovisan od alkohola ili opojnih droga, krivino djelo uinio pod odluujuim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga tako da e taj uvjet za izricanje mjere sigurnosti obaveznog lijeenja od ovisnosti biti ispunjen i onda kada uinitelj u vrijeme uinjenja krivinog djela nije bio pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, ali je za uinjenje djela od presudnog znaaja bila uinitelja ovisnost od alkohola ili opojnih droga. Tako e se ova mjera sigurnosti moi izrei uinitelju koji u vrijeme uinjenja krivinog djela nije bio pod utjecajem alkohola ili opojnih droga ali je, na primjer, djelo uinio kako bi doao do alkohola ili opojnih droga ili do materijalnih sredstava za njihovu nabavku. Ukoliko odluujui uzrok uinjenja krivinog djela nije bila uiniteljeva ovisnost od alkohola ili opojnih droga, nema uvjeta za izricanje mjere sigurnosti obaveznog lijeenja od ovisnosti. Tako se u presudi VSM, K 119/79 od 6.12.1979. godine, istie da unato tome to je optuenik uivalac droga, nisu se stekli uvjeti za izricanje mjere sigurnosti obaveznog lijeenja narkomana ako krivino djelo za koje je izreena mjera nije izvreno zbog ovisnosti o stalnoj upotrebi droge (Zbirka sudskih odluka, knjiga IV, sveska IV, Beograd, 1979.). Trei uvjet za izricanje mjere sigurnosti obaveznog lijeenja od ovisnosti, koji mora biti kumulativno ispunjen uz prethodna dva, je da postoji opasnost da e uinitelj zbog te ovisnosti i ubudue initi krivina djela i da je stoga, radi otklanjanja stanja ovisnosti od alkohola ili opojnih droga koje moe utjecati da uinitelj ubudue uini krivino djelo, neophodno njegovo lijeenje od ovisnosti. Ta opasnost od ponovnog uinjenja krivinog djela ne mora biti aktuelna, ali ona mora biti ozbiljna i vjerovatna i ocjena o toj opasnosti mora se zasnivati na odreenim medicinskim saznanjima. Odredbom lana 390. (Postupak u sluaju obaveznog lijeenja od ovisnosti) stavu 1. ZKP BiH propisano je da o primjeni mjere sigurnosti obaveznog lijeenja od ovisnosti, sud odluuje poto pribavi nalaz i miljenje vjetaka u kojem vjetak treba da se izjasni i o mogunosti za lijeenje optuenog. (2 - 5) U pogledu odredaba sadranih u stavovima 2. - 5. ovog lana, vidjeti komentar odredaba stavova 2. - 6. lana 71. ovog zakona.

339

Zabrana vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti lan 73. (1) Mjera sigurnosti zabrane vrenja odreenog poziva, djelatnosti ili dunosti moe se izrei uiniocu koji je uinio krivino djelo vezano za imovinu koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujui svojem pozivu, djelatnosti ili dunosti, ako postoji opasnost da bi takvo vrenje moglo poticajno djelovati da uini novo krivino djelo zloupotrebom svoga poziva, djelatnosti ili dunosti vezano za imovinu koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. Mjera sigurnosti zabrane vrenja odreenog poziva, djelatnosti ili dunosti moe se izrei u trajanju koje ne moe biti krae od jedne ni due od deset godina raunajui od dana pravosnanosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno na izdravanju kazne zatvora ne uraunava u vrijeme trajanja ove mjere sigurnosti. Kao u sluaju iz lana 43. (Rad za ope dobro na slobodi) stava 5. ovog zakona, izvrenje kazne zatvora moe se odrediti uiniocu krivinog djela koji u toku izvrenja rada za ope dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekri zabranu vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti. Prema uiniocu krivinog djela koji prekri zabranu vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti tokom vremena provjeravanja odreenog u uvjetnoj osudi, moe se postupiti prema odredbi lana 63. (Opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja izreenih obaveza) ovog zakona.

(2)

(3)

(4)

Propisivanje i izricanje mjere sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti ima za cilj otklanjanje uvjeta koji mogu poticajno djelovati da uinitelj, koji je zloupotrijebio svoj poziv, djelatnost ili dunost radi uinjenja krivinog djela vezanog za imovinu koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujui svom pozivu, djelatnosti ili dunosti, uini zloupotrebom svog poziva, djelatnosti ili dunosti novo krivino djelo vezano za imovinu koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. Uvjeti koji bi poticajno mogli djelovati da uinitelj ubudue uini takvo krivino djelo otklanjaju se primjenom mjere sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti na taj nain to se uinitelju za odreeno vrijeme onemoguava vrenje poziva, djelatnosti ili dunosti ije je vrenje zloupotrijebio radi uinjenja krivinog djela. Ovom mjerom sigurnosti omoguava se, dakle, zatita drutva od uinitelja krivinih djela za koje je sud utvrdio da bi njihovo dalje obavljanje odreenog poziva, djelatnosti ili dunosti u odreenom periodu nosilo opasnost od ponovnog uinjenja krivinog djela. (1) Prema odredbi stava 1. ovog lana, za izricanje mjere sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti potrebno je kumulativno ispunjenje vie uvjeta. Najprije, ta se mjera sigurnosti moe izrei uinitelju krivinog djela koje je vezano za imovinu. Ovaj uvjet bie ispunjen kako onda kada je uinjeno 340

krivino djelo iji je jedini ili prvenstveni objekt zatite imovina tako i onda kada je uinjeno krivino djelo iji je primarni objekt zatite neka druga vrijednost ukoliko je to krivino djelo uinjeno da bi se proizveli odreeni efekti na imovini. Uz ispunjenje navedenog uvjeta, koji se tie uinjenog krivinog djela, za izricanje mjere sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti potrebno je da je imovina, za koju je vezano uinjeno krivino djelo, bila povjerena uinitelju krivinog djela ili joj je on imao pristup zahvaljujui svom pozivu, djelatnosti ili dunosti. Prema tome, ova mjera sigurnosti moi e se izrei samo onom uinitelju koji je obavljanje odreenog poziva, djelatnosti ili dunosti, u sklopu kojih mu je bila povjerena odreena imovina ili zahvaljujui kojima je imao pristup odreenoj imovini, iskoristio za uinjenje krivinog djela i na taj nain zloupotrijebio svoj poziv, djelatnost ili dunost. Stoga, ne moe se smatrati da je optueni zloupotrijebio svoje zanimanje privatnog zanatlije time to je utajio porez, kad krivino djelo poreske utaje, za koje je oglaen krivim, nije izvrio zloupotrebom svoga zanimanja privatnog zanatlije, ve neispunjenjem svojih obaveza poreskog obveznika (Odluka VS Jugoslavije, Kz 11/67 od 16.2.1967., Zbirka sudskih odluka iz oblasti krivinog prava, Beograd, 1972.). Da uinjeno krivino djelo treba biti rezultat zloupotrebe odreenog poziva, djelatnosti ili dunosti, proizilazi i iz treeg uvjeta koji, uz prethodna dva, mora biti ispunjen kako bi se uinitelju krivinog djela mogla izrei mjera sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti. U skladu sa svrhom mjera sigurnosti, i ova mjera sigurnosti moe se izrei samo ako sud utvrdi da bi vrenje odreenog poziva, djelatnosti ili dunosti moglo poticajno djelovati na uinitelja da zloupotrebom svog poziva, djelatnosti ili dunosti uini novo krivino djelo vezano za imovinu koja mu je povjerena ili kojoj bi imao pristup. Trei uvjet za izricanje ove mjere sigurnosti je, dakle, postojanje opasnosti od ponovnog uinjenja krivinog djela zloupotrebom svog poziva, djelatnosti ili dunosti odnosno iskoritavanjem odreenih uvjeta ili prilika u kojima bi se uinitelj mogao nai u sluaju daljeg vrenja odreenog poziva, djelatnosti ili dunosti. Upravo ovaj trei uvjet za njeno izricanje daje zabrani vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti karakter mjere sigurnosti ija je namjena otklanjanje uvjeta koji mogu utjecati da uinitelj ubudue uini krivino djelo a ne dopunske kazne. Iako zakon o tome izriito ne govori, imajui u vidu teinu posljedica koje izricanje ove mjere sigurnosti moe imati za uinitelja krivinog djela, za njegov privatni i profesionalni ivot u smislu prava na izbor odreenog zanimanja, i izricanje ove krivinopravne sankcije moe biti opravdana samo ukoliko postoji odreena srazmjera izmeu prirode i teine povrede vrijednosti zatiene krivinim zakonodavstvom uzrokovane uinjenjem odreenog krivinog djela i ovog oblika krivinopravne reakcije na uinjenje krivinog djela, kao i srazmjera izmeu teine liavanja odreenih prava koje podrazumijeva ova mjera sigurnosti i cilja koji se eli postii njenim izricanjem. Iz odredbe stava 1. ovog lana proizilazi jo jedna vana obaveza za sud pri izricanju ove mjere sigurnosti. U sudskoj odluci kojom se izrie ova krivinopravna sankcija potrebno je tano odrediti vrenje kojeg poziva, djelatnosti ili dunosti se zabranjuje uinitelju krivinog djela. Zabrana vrenja poziva, 341

djelatnosti ili dunosti moe se izrei u pogledu onog poziva, djelatnosti ili dunosti kojom se uinitelj krivinog djela bavio u vrijeme uinjenja krivinog djela (Presuda VS Jugoslavije, Kz 150/65 od 16.2.1966., Zbirka sudskih odluka, knjiga XI, sveska I, Beograd, 1966.). Izricanjem ove mjere sigurnosti uinitelju krivinog djela se zabranjuje vrenje odreenog poziva, djelatnosti ili dunosti bilo neposredno bilo preko drugog lica. Iz odredaba narednih stavova proizilazi da se mjera sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti uinitelju krivinog djela moe izrei uz kaznu zatvora, rad za ope dobro na slobodi i uz uvjetnu osudu. (2) Mjera sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti izrie se uinitelju u odreenom trajanju koje ne moe biti krae od jedne ni due od deset godina. Vrijeme trajanja izreene mjere rauna se od pravomonosti presude, s tim da se vrijeme provedeno na izdravanju kazne zatvora ne urauna u vrijeme trajanja ove mjere sigurnosti. Ukoliko je ova mjera sigurnosti izreena uinitelju krivinog djela u trajanju duem od tri godine, sud moe, na osnovu ovlaenja iz lana 116. (Prestanak mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke) ovog zakona, odrediti prestanak primjene mjere sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti. Takoe, odredbom lana 119. (Pomilovanje) ovog zakona propisano je da se odlukom o pomilovanju osuenoj osobi moe ukinuti, odnosno odrediti krae trajanje mjere sigurnosti zabrane vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti. (3 - 4) U pogledu odredaba st. 3. i 4. ovog lana, kojima je predviena mogunost opoziva zamjene izreene kazne zatvora radom za ope dobro na slobodi i uvjetne osude u sluaju da uinitelj kojemu je izreena ova mjera sigurnosti prekri zabranu vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti, vidjeti komentar odredaba 4. i 6. stava lana 71. ovog zakona. Oduzimanje predmeta lan 74. (1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za uinjenje krivinog djela ili koji su nastali uinjenjem krivinog djela oduzee se, kada postoji opasnost da e biti ponovo upotrijebljeni za uinjenje krivinog djela ili kada se u cilju zatite ope sigurnosti ili iz moralnih razloga oduzimanje ini apsolutno neophodno, ako su vlasnitvo uinioca. Predmeti iz stava 1. ovog lana mogu se oduzeti i kad nisu vlasnitvo uinioca ako to zahtijevaju interesi ope sigurnosti i interesi morala, ali time se ne dira u prava treih osoba na naknadu tete od uinioca. U sluajevima iz stava 2. ovog lana, zakonom se moe propisati obavezno oduzimanje predmeta.

(2) (3)

342

(1) U sistemu mjera sigurnosti, ustanovljenom KZ BiH, oduzimanje predmeta je jedina mjera sigurnosti stvarnog karaktera, jer se odnosi na odreene predmete koji su u vezi sa krivinim djelom. Odredba stava 1. ovog lana sadri uvjete za izricanje ove mjere sigurnosti ako su predmeti vlasnitvo uinitelja, a odredba stava 2. uvjete za oduzimanje predmete koji nisu vlasnitvo uinitelja. Neovisno o tome da li su vlasnitvo uinitelja ili ne, primjenom ove mjere sigurnosti mogu se oduzeti samo predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za uinjenje krivinog djela (instrumenta sceleris) i predmeti koji su nastali uinjenjem krivinog djela (producta sceleris). Predmetima koji su upotrijebljeni za uinjenje krivinog djela smatraju se, prije svega, oni predmeti kojima je preduzeta radnja izvrenja uinjenog krivinog djela, ali to mogu biti i predmeti kojima nije neposredno preduzeta radnja izvrenja ali su upotrijebljeni pri preduzimanju radnje izvrenja i u neposrednoj su vezi s njom. Tako bi se, na primjer, predmetima upotrijebljenim za uinjenje krivinog djela uzimanje talaca iz lana 191. ovog zakona imali smatrati ne samo oruje kojim je uinitelj drao taoca i prijetio da e ga ubiti, nego i predmeti koje je uinitelj upotrijebio za maskiranje. Pri ocjeni da li je odreeni predmet, kojim nije neposredno preduzeta radnja izvrenja odreenog krivinog djela, predmet koji je upotrijebljen za uinjenje krivinog djela sudska praksa je, u pravila, primjenjivala restriktivne kriterije. Tako je VSH u odluci I. K. 128/73 od 29.3. 1973. zauzeo stav da se ne bi mogao smatrati predmetom bilo upotrijebljenim bilo namijenjenim za izvrenje krivinog djela automobil koji je optueni upotrijebio jedino da se iz susjedne drave doveze u turistiko sjedite, gdje je namjeravao proturiti lane dolarske novanice jer taj automobil nije imao nikakve neposrednije veze sa radnjama izvrenja krivinog djela (Pregled sudske prakse, br. 4/74, prilog asopisa NZ, Zagreb, 1974.), a u presudi I K 1329/76 od 20.1.1977. godine da ne dolazi u obzir primjena mjere sigurnosti oduzimanja predmeta kad osobni automobil i kombi, kojima je optueni prevozio prethodno prisvojeno meso iz skladita na druga mjesta radi prodaje, nisu iskljuivo sluili za te svrhe, niti su ta vozila za te potrebe bila neophodno potrebna, budui da se taj prevoz mogao obavljati i drugim, pa i unajmljenim vozilima, a osim toga taj automobil i kombi nisu bili posebno ni podeeni za inkriminirani prijevoz, npr. ugraivanjem bunkera za prikrivanje robe i sl. (Pregled sudske prakse, br. 11/77, prilog asopisa NZ, Zagreb, 1977.). Predmetima koji su namijenjeni za uinjenje krivinog djela smatraju se predmeti koji su nabavljeni ili izraeni prije uinjenja krivinog djela s ciljem da budu upotrijebljeni za uinjenje krivinog djela. U teoriji preovladava shvatanje da oduzimanje ovih predmeta dolazi u obzir ne samo kod uinjenja kanjivog pripremanja krivinog djela nego i kada uinitelj te predmete, iako je takvu namjeru imao kada ih je nabavljao ili izraivao, nije upotrijebio pri uinjenju krivinog djela. Predmeti koji su upotrijebljeni ili su namijenjeni za uinjenje krivinog djela mogu biti predmeti koji iskljuivo slue za uinjenje krivinih djela (na primjer, specijalni alat za otvaranje mehanizama za zatvaranje odnosno 343

zakljuavanje odreenih prostora ili oprema za proizvodnju opojnih droga), ali to mogu biti i predmeti koji inae slue u druge svrhe ali su u konkretnom sluaju upotrijebljeni za uinjenje krivinog djela (na primjer, kuhinjski no). Predmetima nastalim uinjenjem krivinog djela smatraju se predmeti koji su nastali u samom procesu uinjenja krivinog djela. To su, na primjer, krivotvoreni novac ili krivotvoreni znakovi za vrijednost nastali uinjenjem krivinih djela krivotvorenje novca iz lana 205. odnosno krivotvorenje znakova za vrijednost iz lana 207. ovog zakona. To, dakle, nisu predmeti koji su bili objekt radnje. Predmetima nastalim uinjenjem krivinog djela ne smatraju se predmeti koje je uinitelj pribavio uinjenjem krivinog djela niti predmeti koje je uinitelj dobio kao nagradu za uinjeno krivino djelo. Ovi se predmeti smatraju imovinskom koriu pribavljenom krivinim djelom i oni se, ako se jo uvijek nalaze kod uinitelja u obliku u kojem su pribavljeni krivinim djelom, od njega oduzimaju primjenom mjere oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom. Prema odredbi stava 1. ovog lana, oduzimanje navedenih predmeta, ako su vlasnitvo uinitelja, je obavezno kada postoji opasnost da e biti ponovno upotrijebljeni za uinjenje krivinog djela ili kada se u cilju zatite ope sigurnosti ili iz moralnih razloga oduzimanje ini apsolutno neophodnim. Da li postoji opasnost da e ti predmeti biti ponovno upotrijebljeni za uinjenje krivinog djela sud cijeni u svakom konkretnom sluaju s obzirom na prirodu samog predmeta i okolnosti, subjektivnog i objektivnog karaktera, pod kojima je djelo uinjeno. Radi se, dakle, o ocjeni da li bi uiniteljevo dalje posjedovanje tog predmeta bilo opasno odnosno da li bi moglo utjecati da uinitelj ubudue uini krivino djelo. Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za uinjenje krivinog djela ili koji su nastali uinjenjem krivinog djela, ako su svojina uinitelja, oduzee se i kada se u cilju zatite ope sigurnosti ili iz moralnih razloga oduzimanje ini apsolutno neophodno. O razlozima zatite ope sigurnosti kao osnovu za oduzimanje navedenih predmeta moi e se govoriti u sluajevima kada su ti predmeti zbog svoje opasnosti za ivot ili zdravlje ljudi ili za sigurnost imovine iskljueni iz prometa ili je njihov promet ogranien. Takvi bi predmeti, na primjer, bili, opojna droga, eksplozivi, otrovi. Meutim, radie se o razlozima zatite ope sigurnosti kao osnovu za primjenu ove mjere sigurnosti i u sluaju kada se radi o predmetima koji iskljuivo ili preteno slue u kriminalne svrhe, odnosno za uinjenje krivinog djela (sredstva za krivotvorenje novca ili znakova za vrijednost, oprema za proizvodnju opojne droge, specijalno adaptirana vozila za prevoz opojne droge). Potreba oduzimanja predmeta iz moralnih razloga postojae u sluajevima kada ti predmeti teko vrijeaju moral. Zakon istie da e se predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za uinjenje krivinog djela ili koji su nastali uinjenjem krivinog djela, ako su svojina uinitelja, oduzeti u cilju zatite ope sigurnosti ili iz moralnih razloga kada se to oduzimanje ini apsolutno neophodnim. Da li e se oduzimanje ovih predmeta u cilju zatite navedenih interesa initi apsolutno neophodnim cijenie 344

sud u svakom konkretnom sluaju imajui pri tome u vidu prirodu i namjenu tih predmeta i stepen opasnosti koju oni predstavljaju za opu sigurnost odnosno u kojoj mjeri ti predmeti vrijeaju moral. Zakonom nije odreeno uz koje se krivine sankcije moe izrei ova mjera sigurnosti. lanom 391. (Oduzimanje predmeta) ZKP BiH propisan je postupak oduzimanja predmeta u sluaju kada se krivini postupak ne zavri presudom kojom se optueni oglaava krivim odnosno kada je u presudi kojom je optueni proglaen krivim proputeno da se donese odluka o oduzimanju predmeta. Iz tih odredaba kao i iz injenice da odredbe ovog lana KZ BiH primjenu ove mjere sigurnosti ne vezuju uz odreene krivine sankcije, proizilazi da se mjera sigurnosti oduzimanje predmeta moe izrei svakom presudom kojom se optueni oglaava krivim, bez obzira da li mu je izreena kazna, uvjetna osuda ili je osloboen od kazne. U presudi kojom se izrie mjera sigurnosti oduzimanja predmeta mora izriito biti odreeno koji se predmeti i od koga oduzimaju. Mjera sigurnosti oduzimanja predmeta moe se izrei samo ukoliko predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za uinjenje krivinog djela ili su nastali uinjenjem krivinog djela postoje i u vrijeme donoenja sudske odluke. (2) Prema stavu 2., predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za uinjenje krivinog djela ili koji su nastali uinjenjem krivinog djela mogu se oduzeti i kad nisu vlasnitvo uinitelja ako to zahtijevaju interesi ope sigurnosti i interesi morala. Navedeni predmeti mogu se, dakle, oduzeti kada nisu vlasnitvo uinitelja samo iz razloga zatite interesa ope sigurnosti i interesa morala. Takvo oduzimanje tih predmeta mora biti apsolutno neophodno. Oduzimanjem predmeta koji nisu vlasnitvo uinitelja ne dira se u prava treih osoba na naknadu tete od uinitelja. (3) U sluajevima na koje se odnosi stav 2. ovog lana, za razliku od sluajeva na koje se odnosi stav 1., oduzimanje predmeta nije obavezno. Meutim, stavom 3. ovog lana odreuje se da se zakonom moe propisati obavezno oduzimanje predmeta i u sluajevima iz stava 2., dakle, kada se radi o predmetima koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za uinjenje krivinog djela ili su nastali uinjenjem krivinog djela a koji nisu vlasnitvo uinitelja. Obavezno oduzimanje predmeta propisano je, na primjer, slijedeim odredbama ovog zakona: lan 195. (Neovlateni promet opojnim drogama) stav 4., lan 205. (Krivotvorenje novca) stav 5., lan 206. (Krivotvorenje vrijednosnih papira) stav 3., lan 207. (Krivotvorenje znakova za vrijednost) stav 4., lan 208. (Krivotvorenje znakova za obiljeavanje robe, mjera i tegova) stav 3. Prema stavu zauzetom u presudi Saveznog suda Kzs 12/78 od 31.5.1978., odredbe posebnog dijela Krivinog zakonika kojima se za pojedina krivina djela propisuje da e se predmeti oduzeti, predstavljaju konkretizaciju odredaba opeg dijela Krivinog zakonika, pa se neovisno o njima ne mogu primijeniti (Zbirka sudskih odluka, knjiga III, sveska III, Beograd, 1978.). Stoga, budui da propisivanje obaveznog oduzimanja odreenih predmeta posebnom odredbom koja se odnosi na odreeno krivino djelo, kakva je mogunost predviena odredbom stava 3. ovog lana, moe znaiti samo obaveznu primjenu odredbe stava 2. ovog 345

lana u sluaju uinjenja tog krivinog djela, odredba posebnog dijela ovog zakona kojom je u sluaju uinjenja odreenog krivinog djela propisano obavezno oduzimanje predmeta moi e se primijeniti samo ako oduzimanje tog predmeta, koji nije vlasnitvo uinitelja, zahtijevaju interesi ope sigurnosti ili morala.

346

X - GLAVA DESETA - PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA, ODGOJNIM MJERAMA I O KANJAVANJU MALOLJETNIKA


Literatura: Bai, F., Kazneno pravo, opi dio, str. 491-519, Informator, Zagreb, 1998.; CajnerMraovi, I., Utjecaj obiteljskih prilika maloljetnika na izbor odgojne mjere u kaznenom postupku, HLJKPP, vol. 4, br. 1., 1997.; Cvjetko, B., Primjena maloljetnikih kaznenopravnih i kaznenopostupovnih propisa prema mlaim punoljetnim osobama u RH, HLJKPP, vol. 6, br. 1, 1999.; Cvjetko, B., Formalne i neformalne sankcije u maloljetnikom kaznenom pravu, HLJKPP, vol. 6, br. 2, 1999.; Grupa autora, redakcija Srzenti, N., Komentar Krivinog zakona SFRJ, str. 286-330, Savremena administracija, Beograd, 1988.; Hirjan, F., Singer, M., Komentar Zakona o sudovima za mlade i kaznenih djela na tetu djece i maloljetnika, Zagreb, 2002.; Hirjan, F., Singer, M., Maloljetnici u krivinom pravu, Informator, Zagreb, 1978.; Horvati, . i dr., Rjenik kaznenog prava, Zagreb, 2002., Kri, ., Kriteriji za odabir odgojnih mjera maloljetnicima u svjetlu primjene Zakona o sudovima za mlade, HLJKPP, vol. 6, br. 2., 1999.; Peri, O., Prirunik za primjenu krivinopravnih propisa o maloljetnicima, Beograd, 2003.; Peri, O., Maloljetniki zatvor, Privredna tampa, Beograd, 1979.; Sijeri-oli, H., Asocijalno ponaanje djece i maloljetnika, uzroci i oblici reakcije u sistemu krivinog pravosua u BiH na takvo ponaanje, Pravna misao, broj 9-10, Sarajevo, 2001.

Konvencija o pravima djeteta1 obavezuje drave lanice da priznaju pravo svakog djeteta2 za koje se tvrdi ili koje je optueno ili za koje je utvreno da je prekrilo krivini zakon da se s njim postupa na nain kojim se podstie njegovo osjeanje dostojanstva i vrijednosti, jaa njegovo potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda drugih i pri emu se uzima u obzir uzrast djeteta i elja da se pobolja njegova reintegracija i da ono preuzme konstruktivnu ulogu u drutvu (lan 40.1.). Radi ostvarenja tih ciljeva, Konvencija u stavu 2. istog lana obavezuje drave lanice na striktno potivanje naela zakonitosti i na osiguranje osnovnih procesnih garancija za svako dijete za koje se tvrdi ili je optueno za krenje krivinog zakona, a stavom 3. drave lanice su obavezane na nastojanje da pomognu uspostavi zakona, procedura, vlasti i institucija koje se posebno bave djecom za koju se tvrdi, koja su optuena i za koju je ustanovljeno da su prekrili krivini zakon. Potreba postojanja posebnih odredaba kojima se regulie poloaj maloljetnih uinitelja krivinih djela istaknuta je i u jednom ranijem dokumentu Ujedinjenih naroda koji se odnosi na maloljetne uinitelje krivinih djela Standardnim minimalnim pravilima UN za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima (Pekinka pravila)3 (pravilo 2.3.).
Konvencija o pravima djeteta usvojena je od Generalne skuptine UN 20. novembra 1989., a stupila je na snagu 2. septembra 1990. Zakon o ratifikaciji Konvencije o pravima djeteta Skuptina SFRJ je donijela 13.12.1990., a Konvencija je objavljena u Slubenom listu SFRJ, Meunarodni ugovori broj 15/90. BiH je lanica Konvencije po osnovu sukcesije od 1. septembra 1993. 2 Prema lanu 1. ove Konvencije dijete znai svako ljudsko bie mlae od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stjee ranije. 3 UN Standard Minimum Rules for the Administration of Juvenile Justice The Beijing Rules, usvojena od Generalne skuptine UN Rezolucijom broj 40/33 od 29. novembra 1985.
1

347

Zahtjevi za postojanjem posebnih propisa kojima se regulie krivinopravni poloaj maloljetnih uinitelja krivinih djela proizali su iz potrebe da se osigura da se sa maloljetnim uiniteljima krivinih djela postupa na nain koji je u skladu sa njihovim bio-psiholokim posebnostima vezanim uz njihov uzrast i dostignuti stepen zrelosti, koji uvaava potrebe i maloljetnih uinitelja krivinih djela i drutva i, obezbjeujui njihov odgoj, preodgoj i pravilan razvoj, stvara uvjete za njihovu socijalnu reintegraciju. BiH za razliku od, na primjer, RH, Austrije ili Njemake, nema poseban zakon kojim se regulie krivinopravni poloaj maloljetnih uinitelja krivinih djela. Meutim, u skladu sa dosadanjom zakonodavnom praksom, KZ BiH u posebnoj glavi sadri odredbe o odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o kanjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban krivinopravni reim koji se primjenjuje na maloljetne uinitelje krivinih djela. Te odredbe sadre odreena odstupanja od optih pravila o kanjavanju uinitelja krivinih djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih uinitelja krivinih djela bude osnov i cilj krivinopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa teinom i okolnostima uinjenog krivinog djela nego i sa linim svojstvima te linim, porodinim i socijalnim prilikama maloljetnog uinitelja krivinog djela. Osnovne karakteristike posebnog krivinopravnog poloaja maloljetnih uinitelja krivinih djela, ustanovljenog odredbama ove glave KZ BiH, su: a) Prema maloljetnim uiniteljima krivinih djela s propisanom novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine mogu se primijeniti odgojne preporuke koje predstavljaju alternativni oblik reakcije na kriminalitet maloljetnika. Svrha odgojnih preporuka je da se ne pokree krivini postupak prema maloljetnom uinitelju krivinog djela i da se njihovom primjenom utjee na maloljetnika da ubudue ne uini krivina djela. Ovaj oblik reakcije na uinjenje krivinog djela od strane maloljetne osobe (diverzioni model) podrazumijeva, dakle, preusmjeravanja maloljetnog uinitelja krivinog djela od redovnog krivinog postupka i, na taj nain, izbjegavanje negativnih efekata koje voenje krivinog postupka moe proizvesti na linost i razvoj maloljetnika. b) Drugi oblik reagiranja na uinjenje krivinog djela od strane maloljetnika je primjena posebnih krivinopravnih sankcija za maloljetnike: odgojnih mjera i kazne maloljetnikog zatvora. Odgojne mjere su osnovne krivinopravne sankcije za maloljetne uinitelje krivinih djela. Primjena kazne maloljetnikog zatvora je izuzetna i uvjetovana odreenim uzrastom maloljetnog uinitelja krivinog djela, teinom uinjenog krivinog djela i ocjenom sudije za maloljetnike da zbog tekih posljedica djela i visokog stepena krivine odgovornosti maloljetnog uinitelja krivinog djela ne bi bilo opravdano izrei mu odgojnu mjeru. c) Po svojoj sadrini i svrsi, odgojne mjere i kazna maloljetnikog zatvora se razlikuju od krivinopravnih sankcija koje se primjenjuju prema punoljetnim uiniteljima krivinih djela. One su mjere zatite i pomoi maloljetnih uinitelja krivinih djela, nadzora nad njima, njihovog strunog osposobljavanja i razvijanja njihove osobne odgovornosti i imaju za cilj 348

d)

e)

osiguranja odgoja, preodgoja i pravilnog razvoja maloljetnika, a kazna maloljetnikog zatvora, osim toga, i osiguranje posebnog utjecaja na maloljetnog uinitelja da ubudue ne uini krivina djela, kao i na druge maloljetnike da ne uine krivina djela. S obzirom na ovakvu svrhu odgojnih mjera i kazne maloljetnikog zatvora, izbor krivinopravne sankcije maloljetnom uinitelju krivinog djela mora se zasnivati ne samo na ocjeni teine uinjenog krivinog djela i okolnosti pod kojima je ono uinjeno nego i na sveukupnoj ocjeni linosti maloljetnika i njegovih potreba, ali i potreba drutva da se zatiti od injenja krivinih djela. Dobrobit maloljetnika mora, meutim, biti osnovna ideja pri izboru krivinopravne sankcije maloljetnom uinitelju krivinog djela. iroka ovlaenja sudije za maloljetnike pri izboru krivinopravne sankcije maloljetnom uinitelju krivinog djela, ukljuujui i mogunost izmjene odluke o odgojnim mjerama i obustave njenog izvrenje, takoe trebaju osigurati ostvarenje njihove svrhe. Pod uvjetima propisanim odredbama ove glave, posebne odredbe o maloljetnim uiniteljima krivinih djela primjenjuju se i prema punoljetnim osobama kad im se sudi za krivina djela koja su uinile kao maloljetnici, a izuzetno i na osobe koje su krivino djelo uinile kao mlai punoljetnici. Primjena posebnih krivinih odredbi o maloljetnicima lan 75.

(1)

(2)

Na maloljetne uinioce krivinih djela primjenjuju se odredbe ove glave ovog zakona, a ostale krivinopravne odredbe iz drugih zakona primjenjuju se prema maloljetnicima samo ako ne izlaze iz okvira utvrenih posebnim odredbama o maloljetnim uiniocima krivinih djela. Posebne odredbe o maloljetnim uiniocima krivinih djela primjenjuju se, pod uvjetima propisanim odredbama ove glave ovog zakona, i prema punoljetnim osobama kad im se sudi za krivina djela koja su uinile kao maloljetnici, a izuzetno i na osobe koje su uinile krivino djelo kao mlai punoljetnici.

Ovim lanom odreeno je na koje uinitelje krivinih djela se primjenjuju odredbe X glave ovog zakona kao i uvjeti primjene krivinopravnih odredaba iz drugih zakona na maloljetne uinitelje krivinih djela. (1) Stavom 1. propisano je da se na maloljetne uinitelje krivinih djela primjenjuju odredbe X glave ovog zakona. S obzirom na odredbu stava 2. istog lana, moe se rei da ovo pravilo vrijedi bez ikakvih posebnih uvjeta i izuzetaka samo kada se radi o onim uiniteljima krivinih djela koji su maloljetni i u vrijeme izvrenja djela i u vrijeme suenja, tj., imajui u vidu znaenje pojma maloljetnik 349

(lan 1., Znaenje izraza u ovom zakonu, stav 9.), te odredbu lana 8. ( Iskljuenje primjene krivinog zakonodavstva BiH prema djeci), samo kada se radi o onim uiniteljima krivinih djela koji su u vrijeme uinjenja krivinog djela i u vrijeme suenja navrili etrnaest godina a nisu navrili osamnaest godina ivota. Odredbe Glave X ovog zakona ne ureuju krivinopravni reim maloljetnih uinitelja krivinih djela na cjelovit nain. Maloljetnom uinitelju krivinog djela ne moe se izrei odgojna preporuka ili neka od krivinopravnih sankcija za maloljetnike iskljuivom primjenom odredaba ove glave. Stoga je bilo neophodno da zakon, u odredbi kojom propisuje na koga se primjenjuju odredbe Glave X, odredi i njihov odnos sa ostalim odredbama tog zakona. Meutim, u ovoj zakonskoj odredbi zakon odreuje odnos posebnih odredaba o maloljetnim uiniteljima krivinih djela iz ove glave samo prema krivinopravnim odredbama iz drugih zakona i to na taj nain to propisuje da je primjena posebnih odredaba iz ove glave na maloljetne uinitelje krivinih djela primarna, a da se krivinopravne odredbe iz drugih zakona primjenjuju na maloljetne uinitelje krivinih djela samo ako ne izlaze iz okvira utvrenih posebnim odredbama o maloljetnim uiniteljima krivinih djela. Upotrijebljena formulacija pri odreivanju uvjeta pod kojima se krivinopravne odredbe iz drugih zakona mogu primjenjivati prema maloljetnim uiniteljima krivinih djela praktino znai da e sud prema maloljetnom uinitelju krivinog djela moi primijeniti neku krivinopravnu odredbu iz drugih zakona samo ako se njome ne regulie neko pitanje na koje se odnose odredbe ove glave na nain koji nije u skladu sa odredbama Glave X ovog zakona. Odredba stava 1. ovog lana, dakle, ne kazuje nita o odnosu posebnih odredaba o maloljetnim uiniteljima krivinih djela, sadranih u Glavi X, prema drugim odredbama ovog zakona. Za rjeenje tog pitanje potrebno je ovu odredbu povezati s odredbama lana 9. i 13. ovog zakona. lanom 13. (Primjena opeg dijela ovog zakona) stav 2. odreeno je da se odredbe opeg dijela ovog zakona primjenjuju prema maloljetnicima, osim ako zakonom nije drugaije propisano. To znai da se prema maloljetnim uiniteljima primjenjuju sve odredbe opeg dijela ovog zakona osim onih koje se odnose na odreena pitanja koja su posebnim odredbama Glave X regulisana na drugaiji nain. Primjena posebnih odredaba o maloljetnim uiniteljima krivinih djela iz Glave X ovog zakona je, dakle, primarna i druge odredbe opeg dijela KZ BiH primjenjuju se prema maloljetnim uiniteljima krivinih djela samo ako pitanje na koje se one odnose nije na drugaiji nain regulisano odredbama Glave X. Prema tome, na maloljetne uinitelje krivinih djela moi e se, na primjer, primijeniti odredbe o nainu, vremenu i mjestu uinjenja krivinog djela, nunoj odbrani i krajnjoj nudi, pokuaju, nepodobnom pokuaju i dobrovoljnom odustanku, sauiniteljstvu, podstrekavanju i pomaganju, umiljaju i nehatu, stvarnoj i pravnoj zabludi. Kada je pak u pitanju primjena odredaba posebnog dijela KZ BiH na maloljetnike, lanom 9. (Primjena krivinog zakonodavstva BiH prema maloljetnicima) odreeno je da se krivino zakonodavstvo BiH primjenjuje prema maloljetnicima u skladu s Glavom X ovog zakona i drugim zakonima BiH. To znai da se i odredbe posebnog dijela KZ BiH primjenjuju prema maloljetnicima 350

samo u skladu s Glavom X tog zakona. S obzirom na sadrinu Glave X, moe se rei da su dispozicije zakonskih odredaba sadranih u posebnom dijelu primjenjive na maloljetnike tako da se upravo na osnovu njih i cijeni da li je odreeni maloljetnik uinio odreeno krivino djelo, dok se sankcije zakonskih odredaba sadranih u posebnom dijelu ne mogu primijeniti na maloljetne uinitelje krivinih djela jer nisu u skladu s odredbama Glave X ovog zakona. (2) Stavom 2. odreeno je da se posebne odredbe o maloljetnim uiniteljima krivinih djela primjenjuju, ali samo pod uvjetima odreenim u odredbama Glave X ovog zakona, i prema punoljetnim osobama kad im se sudi za krivina djela koja su uinili kao maloljetnici. Ti uvjeti sadrani su u lanu 100. (Izricanje krivinopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivina djela koja su uinili kao maloljetnici). Takoe, stavom 2. odreeno je da se pod uvjetima propisanim odredbama ove glave ovog zakona, posebne odredbe o maloljetnim uiniteljima krivinih djela mogu izuzetno primijeniti i na osobe koje su krivino djelo uinile kao mlai punoljetnici. Ti uvjeti sadrani su u lanu 101. (Izricanje odgojnih mjera mlaim punoljetnim osobama). Takva mogunost predstavlja izuzetak od pravila da se posebne odredbe o maloljetnim uiniteljima krivinih djela primjenjuju na osobe koje su u vrijeme uinjenja djela bile maloljetne. Uvjeti primjene odgojnih preporuka lan 76. (1) (2) (3) Prema maloljetnom uiniocu krivinog djela mogu se primijeniti odgojne preporuke za krivina djela s propisanom novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Odgojne preporuke prema maloljetniku moe primijeniti nadleni tuitelj ili sudija za maloljetnike. Uvjeti primjene odgojnih preporuka su: priznanje krivinog djela od strane maloljetnika i njegova izraena spremnost za pomirenje s oteenim.

KZ BiH predvia dva oblika reagiranja na uinjenje krivinog djela od strane maloljetnika. Jedan oblik je primjena odgojnih preporuka a drugi je primjena krivinih sankcija prema maloljetnicima. Prvi oblik, koji je mogu samo u sluaju izvrenja lakih krivinih djela, predstavlja tzv. alternativni oblik reakcije budui da se odgojne preporuke maloljetnim uiniteljima krivinih djela izriu bez voenja formalnog krivinog postupka, dok se odgojne mjere i kazna maloljetnikog zatvora izriu u krivinom postupku. Odgojne preporuke nisu, prema tome, krivine sankcije. To su alternativne mjere koje imaju za cilj izbjegavanje krivinog postupka prema maloljetnim uiniteljima lakih krivinih djela, pa samim tim i primjene krivinih sankcija, onda kada se ocijeni da se i njihovom primjenom moe utjecati na maloljetnika da ubudue ne ini krivina djela. 351

Postojanje alternativnih oblika reagiranja na kriminalitet maloljetnika jedan je od osnovnih zahtjeva koji se postavljaju savremenom maloljetnikom