Legende iz starog Sarajeva Priredio Vlajko Palavestra Sarajevo je grad koji su zasnovali i razvili Turci i davali mu svoj peat

puna etiri vijeka. U procesu formiranja gradskih naselja s orijentalnom fizionomijom u Bosni, u drugoj polovini XV i prvoj polovini XVI vijeka uoavaju se dvije komponente - ranija dervika, kada je podizanjem zavija" (svratita, hospicija) zapoinjalo osnivanje i razvoj kasaba; i kasnija dravna i zvanina. Znaajna uloga zavija i dervia, nosilaca islamskog misticizma, odrazila se i na narodna predanja, koja su nastajala uporedo s razvojem varoi i koja su doprla sve do naih dana kao svojevrstan trag minulih vremena. Otuda je razumljivo to je veina legendi iz starog Sarajeva vezana za ivot, zbivanja i ljude iz perioda turske vladavine. Usmena prozna kazivanja, tradicija, a meu njima i legende, formirani su, ponekad, i tako to su se memoratska prianja, uspomene na ljude i dogaaje, sjeanja i zapamenja, dopunjavala i ukraavala tradicionalnim elementima bogatog fonda usmenih predanja dublje starine i ire rasprostranjenosti, epske poezije, obiaja, a naroito narodnih vjerovanja i praznovjerica, koje su bile prisutne u svakodnevnom ivotu ljudi tog vremena. Tako u predanjima iz starog Sarajeva nalazimo odraze realnog sjeanja na odreene pojedince i zbivanja koja imaju historijsku podlogu, zapamcenja pretoena u novu cjelinu s optepoznatim motivima naih, i ne samo naih, narodnih predanja, sujevjerja, vjerovanja u mitska bia, mistine pojave i znakove, snove i predskazanja. Nesumnjivo je da su, tokom proteklih vijekova, zaboravljeni i za nas danas izgubljeni mnogi sadraji nekadanjeg, vjerovatno znatno bogatijeg repertoara usmenih narodnih predanja u starom Sarajevu, tako daje pred nama, zabiljeen u recentnim, esto usputnim zapisima, vjerovatno samo manji dio - onaj koji je nadivio zaborav po neznanim opredjeljenjima narodnih shvatanja i tradicionalne kulture. Zaboravljanje ili podsvjesno potiskivanje detalja, ak i itavih dogaaja iz prolosti, pojedinih ljudi i njihovih djela, zamjenjivanje ili zanemarivanje dijelova historijske stvarnosti i realnih linosti, variranje motiva te ispremetana hronologija, karakteriu usmenu narodnu tradiciju uopte, ali je zrnce historijske istine gotovo uvijek prisutno u njima. Legende iz starog Sarajeva odraavaju sve ove bitne osobine narodnih predanja. Legende iz starog Sarajeva su skladno jedinjenje motiva usmene prozne tradicije domaeg stanovnitva predislamskog perioda i snanog, ak dominantnog uticaja islamsko-orijentalnog porijekla. Sjeanje na prokletu" Jerinu, vjerovanja u zakopano blago, u otiske stopala i ruku u kamenu, prianja o cijevima kroz koje je sa planine teklo mlijeko, o minaretu koje je samo pobjeglo od svoje damije, o mnogim konjima sedlenicima - ime se ilustruje brojnost nekadanjeg naroda, o ratnim varkama i izdajama, i drugi elementi poznati su na itavom srpsko-hrvatskom jezikom podruju, ali i kod drugih naroda. S druge strane, legendarni motivi o ehidima, evlijama,

turbetima, dinovima i mitskim biima, kakve susreemo u legendama iz starog Sarajeva, neosporno su orijentalnog i islamskog postanja. Brojni motivi orijentalnih vjerovanja prisutni su u sarajevskim legendama; vjerovanje u evlije, koje ima duboke korijene u metafizici i teozofiji Orijenta, a posebno u muslimanskom misticizmu (tesavufu), bilo je iroko rasprostranjeno u starom Sarajevu. ak su i motivi, pa i tipovi istonjakih (turskih) narodnih pripovjedaka zabiljeeni u sarajevskim predanjima. ire shvaena, usmena narodna tradicija starijeg perioda u Sarajevu je sauvana i u pojedinim topografskim nazivima, dodue jo jedino u sjeanjima i prianju starijih generacija. Nekadanja imena dijelova starog Sarajeva, mahala, ulica i trgova, te raznih graevnih objekata, postepeno ustupaju pred savremenim nazivima novih naselja, komunikacija i predjela. Tematski grupisani i stilski ujednani, ovdje su, rimskim brojevima oznaeni naslovi pojedinih tipova legendi. Iza njih su tekstovi legendi rasporeeni u nizu od 1-85. Poslije svakog teksta naznaeni bibliografski podaci iz kojih je uzeta graa (a), a slijede ih najnuniji komentari (b).

I RANIJA NASELJA I STARI NAZIVI 1. Zlatni do U staro doba, prije nego to su Turci osvojili Bosnu, Sarajevo se zvalo Zlatni do", toliko je bilo lijepo i bogato. I sada ima u Sarajevu brdo koje se zove Zlatite, gdje se nekada, kako se prialo, kopalo zlato. a. M. ivkovi, Sarajevo od svog postanka do danas, Poarevac, 1894, str. 7; S. Suljagi, Zanimljivosti iz planinskih krajeva oko Sarajeva, Novi Behar IX, 1935, br. 9-13, str. 196. b. U poecima rudarstva u Bosni, pa i u okolini Sarajeva, vjerovatno po narodnoj tradiciji, pisao je ve Jaketa Lukarevi, dubrovaki kroniar s poetka XVII vijeka. Koliko se danas zna, na podruju starog Sarajeva nisu kopane rude; predanje ovdje eli da istakne bogatstvo i ljepotu starog Sarajeva u doba bosanske dravne samostalnosti.

2. Sakriveno blago Istono od Sarajeva bila je tvrava Stari grad" koju je, prije Turaka, sagradila Prokleta Jerina. Svaka je muka glava za gradnju morala dati tri litre zlata. I sada, kau, u ruevinama tog grada, kod sela Hodidjeda na Bulozima, ima zakopano blago i nad njim, uoi Blagovijesti, gori modar plamen. a. S. Ivanevi, Stari grad, Bosanska Vila II, 1887, str. 283.

b. Srednjovjekovna tvrava Hodidjed bila je ve u prvoj polovini XV vijeka u turskoj vlasti i njen nastanak nema nikakve veze s Irinom (Jerinom) Kantakuzen, enom srpskog despota ura Brankovia (1427 -1456) koju je narod nazvao prokletom" zbog zidanja mnogih gradova u urevo vrijeme. 3. Kralj Dobrobi Davno je jedan putopisac, gost u Sarajevu, zapisao da stari grki i latinski pisci ovako opisuju Sarajevo i njegovu tvravu: Ovaj grad naini najprije kao zamak na klancu kralj po imenu Dobrobi. Nainivi najprije u njemu deset-petnaest koliba, ostavi oko 300 vojnika u ovoj pustinji da uvaju prolaz kroz klanac. Ali poto je tu zrak i voda zdrava i narod se umnoi i neto doljaka naseli, zasadie vinograde i bate, nainie kue, te naselje postade malom kasabom. Uvidjevi kralj Dobrobi potrebu, sagradi tvravu". a. Evlija elebija, Putopis, Sarajevo, 1954, str. 113. b. Pomenuti putopisac je glasoviti turski putnik XVII vijeka Evlija elebi (1611-1682). Ime kralja koga spominje moe se itati kao Dubrobik, Dobrobi ili slino, ali bi ispravno bilo Kralj Dubrovnik". Poput narodnog predanja, putopisac je teio da postanak nekih mjesta pripie poznatim linostima iz blie i dalje prolosti, koje s odreenim mjestom nemaju nikakve veze. Vano je napomenuti da je u srednjovjekovnoj Vrhbosni mogla postojati dubrovaka trgovaka kolonija, pa je moda Evlija neto o tome uo u narodu i jednostavno smislio kralja Dobrobia.

4. Susjedi sokola Ali, narod pria i drukije, pa kae da je sarajevska tvrava graevina iz turskog vremena, da se zvala Sahin Diran (susjedi sokola) i da ga je zidinama opasao Ali-paa Skopljak prije 250 godina. Podigao je i utvrdio zidove i obijelio ih tako da grad izgleda kao zrno bisera. a. S. Tralji, Narodna tradicija o sarajevskom gradu, Islamski svijet III, Sarajevo, 1934, br. 79, str. 18. b. Prilikom upada austrijske vojske u Sarajevo 1697. god. vidjelo se da je malena sarajevska tvrava nepodesna za odbranu, pa je do njenog proirenja i modernizacije dolo neto kasnije. Graenje je godine 1729. poeo bosanski vezir Ahmed-paa Skopljak, a za graenje zidina upotrebljavani su i mnogi kameni spomenici sa muslimanskih i hrianskih grobalja. Izgradnja je dovrena oko god. 1736-1740. U historijskim izvorima nije poznato da se ta tvrava nazivala ahin Diran".

5. Graditelji saraja Kada su Turci osvojili Bosnu, na mjestu dananjeg Sarajeva, prialo se u narodu, sagradio je dvor turski vojskovoa Isa-beg - neko kae Gazi Husrev-beg, a neko tvrdi da je to bio Soko Mehmed-paa - i po tome je dvoru grad Sarajevo dobio svoje dananje ime. a. H. Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini I, Zbornik za narodni ivot i obiaje XXX, Zagreb, 1935, str. 56; S. Tralji, Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo, 1937, str. 5. b. Nema nikakva historijskog dokaza da je Isa-beg Ishakovi imao ovdje stalnu rezidenciju, ve je to vjerovatno bio dvorac u kome je on, ili neki drugi namjesnik, odsjedao za svog privremenog boravka u Vrhbosni. Predanje kae da se taj araj nalazio na mjestu koje se donedavno zvalo Begluk (gdje je doskora bila zgrada Vojne oblasti).

6. Latinluk je bio naziv mahale (gradske etvrti) u starom Sarajevu u kojoj su ivjeli katolici. U njoj su dubrovaki trgovci imali svoju koloniju, a i ostali stanovnici ove mehale bili su velikim dijelom katolici, koji su tu imali i svoju crkvu sve do godine 1697. Uspomena na ovu mahalu sauvana je do novijeg vremena u nazivu Latinske uprije (Principov most ). a. Evlija elebija, Putopis, str. 117. b. U jednom slubenom popisu sarajevskih hriana iz 1788. godine navodi se u Sarajevu 12 mahala u kojima ima i hriana. Prva je, po brojnosti hriana, mahala Frenkluk ili Latinluk, kako je narod nazivao. II OSVAJANJE BOSNE I PRIE O OSVAJAIMA 7. Careve vode Kada je bilo sueno da se Bosna osvoji i sud i uprava Osmanlija proiri, Turci su navalili na Bosnu i jednog podneva zaustavi se njihova vojska da pripremi ruak u ravnici nedaleko od Sarajeva. Ali nigdje u blizini nije bilo vode. Tada neki vojnik zakopa malo zemlju i tu voda protee. Sultan Fatih (Osvaja) naredi da se na tom mjestu izgrade esme, pa se to mjesto zove i dan-danas Careve vode. Vojniku koji je pronaao vodu sultan uini dovu (molitvu), da bude sretan i on i njegovi potomci. Toga vojnika narod prozva Dovadijom i od njega vodi porijeklo sarajevski rod Dovadija.

a. S. uljagi, nav. djelo, str. 302; H. Kreevljakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 13. b. Turska prisutnost na podruju srednjovjekovne Vrhbosne evidentirana je 1436. i 1439. godine, iako su se Turci od 1416-1448. vie puta krae ili due zadravali u tvravi Hodidjed i po njenoj okolini. Ruevine Hodidjeda nalaze se istono od Sarajeva, kojih dva i po sata hoda. Hodidjed je 1434. od turske preotela bosanska vojska, ali je ponovo doao u turske ruke i sve do 1459. predstavljao najisturenije tursko utvrenje u bosanskoj zemlji. Nema nikakva historijskog dokaza da je na mjestu starog Sarajeva postojao utvreni grad Vrhbosna, kako su pisali neki historiari. Meutim, u upi Vrhbosni ili Vrhbosanju, postojalo je istoimeno otvoreno gradsko naselje, varo ili trg. Kada je osnovana ta varo, jo uvijek se ne zna. Spominje se prvi put 1462. godine pod imenom Atik Varo (Stara Varo), i to u vrijeme kada je ve bila propala. Godine 1468. spominje se pod imenom Eski Trgovite (Staro Trgovite) koje se u lokalnim uslovima zvalo najvjerovatnije Trgovite, otvoreno gradsko naselje, kakvih je u srednjem vijeku bilo dosta. Ta varo je leala oko ua potoka Koeva u Miljacku. Srednjevjekovna seoska naselja na podruju Sarajeva bila su Pohvalii (danas Pofalii), Koevo, Nahorevo, Bjelave, Radonje i Radilovi na obroncima sjevernih brda, Brodac, Bratnik (danas Vratnik) i dalje Hvaletii (Faletii). Na obroncima Trebevia znamo za vie lokaliteta: na najniim padinama bili su Komatin i Bilavica (Bjelavica), Toplik uz samu Miljacku, a vjerovatno i Hrvatin, Hrid i Bistrik, iako se oni ne spominju u izvorima. Mehmed II Osvaja, el Fatih (1429-1481), turski sultan 1451-1481, osvojio je i proirio osmanlijsku vlast nad itavim Balkanskim Poluostrvom i Malom Azijom. Koristei nesuglasice i unutranje borbe meu feudalcima kao i teak poloaj zavisnog seljatva u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi, pokorio je Bosnu u proljee 1463. godine i, poput Srpske despotovine, pretvorio je u tursku provinciju. Narodu u Bosni ostao je u uspomeni pod nazivom fatih", osvaja. Careve vode se nalaze na planini Romaniji, istono od Sarajeva, ali se ne zna vrijeme kada su esme napravljene.

8. Ratna varka Starim gradom kod Sarajeva vladali su nekada Grci. Na pomenutoj ravnici turska vojska naie na nekog Staniu Golica koji ih posavjetova da, ako hoe da zauzmu Stari grad, svaki vojnik treba da naloi po nekoliko vatara, da oni u gradu pomisle da ih silna vojska napada. Uvee Turci tako i urade, naloe hiljade vatara, a posada grada se uplai i pobjegne iz tvrave. Za tu pobjedu Turci ujutro odre dovu, molitvu-zahvalnicu, na mjestu koje se danas naziva

Dovlii, a mjesto Pale je dobilo ime po tome to su na tom mjestu Turci palili vatre. Tako se prialo, ali neka za to odgovara onaj ko je tako govorio. a. B. erovi, Od kuda su imena Dovlii i Pale, Bosanska Vila ID, 1894, str. 198; . Truhelka, Iz prolosti Sarajeva, Nada I, 1895, str. 263. b. Vladavinu tzv. Grka biljee mnogobrojne narodna predanja na znatno irem bosansko-hercegovakom podruju. Ratna varka koja se ovdje spominje predstavlja dio optepoznatog repertoara usmene narodne tradicije o zavojevaima. Konano, narodna etimologija esto izvodi porijeklo pojedinih naziva po slinosti rijei, kao to je ovdje sluaj.

9. Osvajanje Zlatnog dola Poslije pobjede kod Starog grada, sultan Osvaja je krenuo s vojskom da osvoji Zlatni do, kako se tada zvalo Sarajevo. Otpoe borba s bosanskom vojskom na sjevernoj strani grada. Sultan ugleda neprijatelja na toj strani, pa uzviknu: Ko! ko" to znai potri, potri!" - i otada se itav taj kraj nazva Koevo. Zatim car podijeli vojski na dve hiseta (dijela) i otuda se dvije stare ulice u gradu prozvae Hiseta gornja i Hiseta donja. a. Nikola T. Kaikovi, Kako je postalo Sarajevo, Bosanska Vila XXVI, 1911, str. 119. b. I u ovom predanju vidimo primjer naivnog narodnog tumaenja nastanka pojedinih toponima. Toponim Koevo je sigurno srednjevjekovnog porijekla.