SVEUILITE U DUBROVNIKU ODJEL ZA UMJETNOST I RESTAURACIJU

DIJAGNOSTIKA I. i II.
Dokumentiranje batine prirodoznanstvenim metodama

Denis Voki

radna verzija studeni 2012. Dubrovnik, 2012.

Dokumentiranje batine prirodoznanstvenim metodama Denis Voki

lanak iznosi kratak informativni pregled najeih i najvanijih metoda

prirodoznanstvenih istraivanja i dokumentiranja batine s namjerom ukazivanja to se kojom metodom moe dobiti, odnosno koja su ogranienja. Prezentaciju tog informativnog pregleda prirodoznanstvenih metoda u lanku se koristi za poticanje jedne nove rasprave. Naime, prirodoznanstvena istraivanja batine nazivaju se znanou u konzervatorsko-restauratorskoj struci (Science in Conservation ili Science for Conservation). U sadanjem trenutku, na globalnoj razini u konzervatorsko-restauratorskoj struci nita se drugo ne naziva znanou (science). Postavlja se pitanje je li primjereno svu znanost konzervatorsko-restauratorske struke vezivati iskljuivo uz prirodoznanstvena istraivanja? Prirodoznanstvenici mogu uzeti bezbroj uzoraka i prezentirati savreno jasnu sliku o sastavu i starosti materijala batine, ali to ni na koji nain ne jami da e sam konz.-rest. zahvat biti znanstven ili uope primjeren. Konkurencija meu proizvoaima instrumenata za analitika i strukturna istraivana natjecateljskog je karaktera. Ako je uistinu ve danas mogue da se u nekim industrijama osoba bez posebne poduke uspjeno koristi nekim instrumentalnim prirodoznanstvenim metodama i ako je mogue da e tehnolokim napretkom oitanje nekih instrumentalnih analiza u konzervatorsko-restauratorskoj struci moda ve sutra postati jednostavno poput gledanja na sat i odgovora na pitanje koliko je sati, onda se i ovdje, ponovno, treba preispitati treba li svu znanost konzervatorsko-restauratorske struke vezivati iskljuivo uz prirodoznanstvena istraivanja1. Kljune rijei: dijagnostika, istrani radovi, dokumentacija, konzerviranje i restauriranje, znanost

1 Ovaj lanak je trei dio rasprave o potrebi revizije odnosa znanosti i konzerviranja-

restauriranja batine. Prva dva dijela su objavljena u prolom broju Godinjaka zatite spomenika Hrvatske (33/34): Voki, D. (2009./2010.): O epistemologiji konzervatorsko- restauratorske struke: 23-38, Zagreb; i Voki, D. (2009./2010.): Prijedlog novog usustavljenja konzervatorsko-restauratorske struke: 39-54, Zagreb.
1

I. Uvod Dokumentiranje bi se u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti moglo podijeliti u tri

osnovna procesa: 1. prikupljanje informacija; 2. biljeenje informacija na stabilan format; 3. pohrana i diseminacija informacija. Svaki od tih procesa je kompleksan. U dokumentiranju konzervatorsko-restauratorskih radova prikupljanje informacija se u prvoj fazi radova naziva istranim dokumentiranjem, a u drugoj fazi se naziva dokumentiranjem konz.-rest. radova. Biljeenje informacija na stabilan format ukljuuje i obradu informacija na nekoliko razina. Na prvoj razini se radi misaona interpretacija opservacija, a na drugoj se razini radi evaluacija vrijednosti podataka i interpretiranih podataka. Evaluacijom se selektira podatke koji su vrijedni biljeenja od onih koji nisu ili se ne ine vani u danom trenutku. Ponovna evaluacija zabiljeenih podataka se radi prilikom sastavljanja zavrnog izvjea o obavljenim radovima koje predstavlja prezentabilni sukus istranog dokumentiranja i dokumentacije konz.-rest. radova. Pohrana i diseminacija informacija nije neposredno vezana za sam posao konzervatora- restauratora, ali ga se itekako dotie. Tim poslovima se bave razni arhivi koji prikupljaju konz.- rest. dokumentaciju i upravljaju s njom. Iako Venecijanska povelja (1964.), deainira kako takva dokumentacija mora biti javno dostupna, a noviji etiki kodeksi2 konz.-rest. struke uvjetuju dostupnost dokumentacije sporazumom s vlasnikom batine. Dakle, u skladu s Venecijanskom poveljom i u skladu s etikim kodeksima struke, sastavljai dokumentacije (konzervatori- restauratori) i uvari dokumentacije (arhivi) ne bi bili ti koji bi trebali odluivati o javnoj dostupnosti dokumentacije. U usporedbi s ranijim tehnologijama, primjena digitalnih tehnologija olakava prikupljanje informacija, biljeenje informacija, pohranu i njihovo irenje. Prua mogunost sustavnijeg biljeenja informacija, te njihovo trenutno pretraivanje i meusobno povezivanje. Kad se spomene digitalne tehnologije u dokumentiranju batine vjerojatno je prva asocijacija vezana za kompjuter (tj. unos podataka u kompjuter; izradu, dopunu ili koritenje baza podataka; kompjutersko umnoavanje i distribuciju informacija; ili kompjutersku pripremu za tisak). Druga je asocijacija vjerojatno povezana uz digitalno fotograairanje. Bez fotograairanja bilo bi gotovo besmisleno suvremeno konzervatorsko-restauratorsko dokumentiranje zateenog
2 Etiki kodeks AIC-a (American Institute for Conservation) i Etiki kodeks ECCO-a (European

Confederation of Conservation-Restoration Organizations) kojeg je HRD (Hrvatsko restauratorsko drutvo) prevelo i prihvatilo za svoj.
2

stanja batine i dokumentiranje radova na batini, a digitalna tehnologija je zadnjih godina neslueno revolucionarizirala fotograairanje koje je ranije bilo vezano za ailm i razne kemijske reakcije u stvaranju svjetlopisa3. Tek trea asocijacija bi vjerojatno bila vezana za neke posebne tehnike snimanja, analiziranja i datiranja koje je digitalna tehnologija ili unaprijedila, ili olakala, ili pojeftinila, ili u potpunosti omoguila. Te posebne tehnike snimanja, analiziranja i datiranja oznauju se pojmom znanost u konzerviranju-restauriranju ili prirodoznanstvene metode istraivanja i dokumentiranja batine. Upravo zato je tu temu interesantno razmotriti iz drugog kuta u okviru rasprave o znanstvenom usustavljenju Konzervatorsko-restauratorske struke. Prirodoznanstvena istraivanja batine nazivaju se znanou u konzervatorsko- restauratorskoj struci (Science in Conservation ili Science for Conservation). U sadanjemu trenutku, na globalnoj razini u konzervatorsko-restauratorskoj struci nita se drugo ne naziva znanou (science). Upravo zato ova tema zahtijeva posebnu pozornost. Batina u informacijski sustav ulazi dokumentacijom evidencije, i/ili dokumentacijom stanja, i/ili znanstvenom/strunom obradom i interpretacijom (najee povijesno- umjetnikom, ali i drugima). U okviru konzervatorsko-restauratorske dokumentacije rade se prirodoznanstvena istraivanja batine ili, kako se ponegdje naziva, egzaktne metode istraivanja. Generalna odrednica egzaktne potjee od pojma egzaktne znanosti kao sinonima za prirodne znanosti. Pojam egzaktni u jeziku znai i toan. Pojam egzaktne metode uporabljuje se kad netko eli naglasiti ili sugerirati da su rezultati tih metoda nearbitrarni. Interesantno je da se pojmom egzaktne metode najee koriste povjesniari umjetnosti onda kad vlastitim tumaenjem prirodoznanstvenih istraivanja ele prevagnuti i argumentirati dvojbene atribucje. Kako bi se konzervator-restaurator to bolje upoznao s izvornim materijalom batine i jasno deainirao sve promjene koje su se s vremenom dogodile s batinom, radi i/ili naruuje odreena prirodoznanstvena istraivanja i informacijski ih obrauje u okviru istrane dokumentacije. Konzervatori-restauratori, konzervatori i povjesniari umjetnosti trebaju znati koje sve metode postoje i koje metode postoje u dostupnim laboratorijima; nadalje, trebaju znati to se kojom metodom moe dobiti i kako prirediti uzorak, koja su ogranienja i to sve utjee na preciznost ili pouzdanost metode. Poznavanje samog postupka koji se dogaa u instrumentu moe biti bonus, ali je to znanje potrebno uglavnom samo operatorima koji izvode pojedine
3 Nebrojene dobre, profesionalno snimljene analogne fotograaije su degradirane loim

razvijanjem u raznim fotolaboratorijima.

3

metode prirodoznanstvenih istraivanja. Nekad se pojam analiza batine rabi kao sinonim za bilo kakvo prirodoznanstveno istraivanje batine. U biti, prirodoznanstvene metode ne moraju biti istoznanica analitikim metodama. Analitike metode (analytical methods) jesu XRF, PIXE, XRD, kromatograaije, SEM, FT- IR... Strukturne metode (structural methods) jesu fotogrametrija, boroskopija, virtualne 3D tehnike prikaza, specijalne fototehnike uz pomo vidljivog i nevidljivog spektra, radiografske tehnike snimanja, termograaija...4 I na kraju, postoje metode datiranja: dendrokronologija, radiograaija 14C i termoluminiscencija.

I. 2. Uvodne terminoloke napomene Na nekim prirodoznanstvenim fakultetima u nas koristi se pojam nabrusak kao

ekvivalent engleskom pojmu crossection, a za razliku od izbrusak to je tanki mikropreparat. U ovom lanku se koristi termin mikropresjek jer je taj termin udomaen u konzervatorsko- restauratorskoj struci u nas, a pojam nabrusak nije poznat u metajeziku konzervatorsko- restauratorske struke u nas. Neke davno deainirane kratice poput IR (Infrared) i IC (infra crveno) ili RH (Relative humidity) i RV (relativna vlanost) koegzistiraju u hrvatskom jeziku. Ali, ini se da se prevoenjem engleskih kratica prirodoznanstvenih metoda istraivanja brzo doe do apsurda. Naime, nazivi metoda istraivanja se prevode na hrvatski jezik, a onda se iz tih prijevoda izvlae hrvatske kratice. Dok prijevod, naravno, ima smisla, prijevodi kratica mogu stvoriti ogromnu zbrku im se prevede nekoliko desetaka kratica. Postoji bezbrojan niz metoda i njihovih varijanti. Kad tom nizu dodamo kratice hrvatskih prijevoda i kad uvaimo injenicu da se svakodnevno publicira nove metode, nove varijante i nova poboljanja od kojih svako ima svoju kraticu - postavlja se pitanje smisla (naroito zato to dio nikad, nigdje nee biti primijenjen u Hrvatskoj). U lanku koji slijedi engleski nazivi metoda su prevoeni na hrvatski jezik uz engleski naziv, ali kratice nisu prevoene.

4 Ferretti, M. (1993.): ScientiCic Investigations of Works of Art, Rim, III.

I.2.1. Invazivno naprema neinvazivno ili razorno (destruktivno) naprema nerazorno (nedestruktivno) Da bi se provelo neku metodu analiziranja, datiranja ili strukturalnog istraivanja

potrebno je osigurati kontakt uzorka i onog sredstva koje e u uzorku pobuditi karakteristian odgovor (tzv. Cingerprint). U sluaju kromatograaija i raznih mikrokemijskih metoda to su odreene kemikalije. U sluaju aizikalnih instrumentalnih analiza to su RTG zrake (x-zrake), UV zrake, vidljiva svjetlost ili IR zrake. Invazivno znai da je potrebno odvojiti uzorak odreene veliine od predmeta batine (otetiti predmet batine) u svrhu pripreme za analizu. Neinvazivno znai da se predmet ili objekt batine ne treba otetiti kako bi se uzimalo uzorak jer metoda moe oitati potrebne podatke na samoj batini bez njenog aizikog oskvrnua. U tom sluaju je uzorak ostao tamo gdje je i bio - integralni dio predmeta. Kad se invazivnom metodom odvoji djeli batine u svrhu pripreme za analizu, analizom se taj uzorak moe i ne mora unititi. Ako se unitava, onda se govori o destruktivnoj metodi, a ako se uzorak nee otetiti, onda se govori o nedestruktivnoj metodi. Dakle, analiza moe biti invazivna i destruktivna, neinvazivna i nedestruktivna, invazivna ali nedestruktivna, a nikako ne moe biti neinvazivna i destruktivna. S obzirom da razne analitike metode imaju razne varijante, ne moe se openito govoriti je li neka analitika metoda destruktivna ili ne, niti je li invazivna ili ne. Ovisi o speciainoj metodi, speciainoj instrumentalnoj opremi, odnosno o varijanti uzorkovanja i pripreme uzorka. Konkretno za IR analitike metode FT-IR, NIR i Ramanovu spektroskopiju postoji 5 naina pripreme uzorka: transmisija (Transmission), ATR (Attenuated total reClectance), DRIFTS (Diffuse reClectance), zrcalna realeksija (Specular reClectance) i Ramanovo rasprenje (Raman scattering).5 Izbor varijante e ovisiiti o vrsti uzorka kojeg se eli analizirati (krutina, tekuina, plin, smjesa, mali uzorak, veliki uzorak, jedan uzorak, obilje uzoraka) i ovisit e o raspoloivoj instrumentalnoj opremi i njenim dodacima. Transmisija je preferirana metoda za kvantitativnu analizu i daje najbolju kvalitetu. Uzorak se invazivno odvaja od batine, usitnjava se u tarioniku ili se otapa u otapalu... Nekoliko je podvarijanti pripreme uzorka. Uglavnom, varijanta je invazivna za batinu i destruktivna za uzorak, ali je zbog preciznosti transmisijska metoda
5 Reynolds, S. (2012): Molecular Spectroscopy. Seminar Molekularna spektroskopija rjeenja iz

ThermoScientiCic-a u organizaciji tvrtke Kobis d.o.o., konferencijska dvorana hotela Aristos Zagreb 22.5.2012. (pdf prezentacije str 18).
5

standard za analizu polimera. Trai osjetljivu pripremu uzorka, znanje, vjetinu i potrebno je istiti opremu nakon analize... Druga varijanta, ATR je danas omiljena za analize batine jer nije destruktivna i ne mora biti invazivna, plus, reklamira se da nije potrebno nikakvo posebno tehniko znanje za njenu primjenu 6, a nije potrebno ni nikakvo ienje opreme nakon primjene. ATR je dodatak na analizator, a ruka tog dodatka je donekle nalik ruki gramofonske igle. Na vrhu ruke nalazi se kristal koji tijekom analiziranja mora dirati uzorak. Za tu namjenu se koristi vie razliitih ATR kristala od kojih svaki ima svoju optimalnu namjenu; ipak dvije treine konzumenata naruuje dijamantni kristal 7. Ukoliko se uzorak (odnosno predmet) moe prisloniti na ATR dodatak, onda analiza nije niti invazivna niti destruktivna, a ako se ne moe prisloniti iz bilo kojeg razloga, onda je potrebno odvojiti uzorak i donijeti ga pod ATR kristal, tj. tada je varijanta invazivna, ali nije destruktivna. Na tritu postoje softveri koji pomou standardnih algoritama mogu odrediti o kojem se materijalu radi. Ukoliko materijal nije u bazi podataka (npr. 9000 standardnih materijala nalazi se u softveru tvrtke Thermo Fisher Scientiaic) onda se na internetu moe nai banke podataka s jo oko 350 000 softverskih algoritama raznih materijala8. Ako i to nekim sluajem ne rijei problem softverskim automatizmom, onda postoje deseci korisnika koji e za pravo objavljivanja rijeiti problem; imaju pravo nazvati rjeenje svojim imenom i dodati ga banci podataka to je mnogima dovoljna nagrada i pitanje prestia.9 Iako ATR varijanta nema preciznost i osjetljivost transmisijske varijante, smatra se da se veina IR spektroskopskih analiza na materijalu batine danas obavlja ovom varijantom.10 Trea varijanta pripreme uzorka bi bila DRIFTS. Uzorak se mora otapati u matrici i trai speciaina tehnika znanja tj. metoda je i invazivna i destruktivna i nije primjerena za tehniki nedovoljno obrazovane operatere. etvrta bi bila varijanta zrcalne realeksije. Uzorak bi morao biti realektirajui ili izloen na zrcalu, a varijanta je esto ograniena slabim realektiranim signalom. Peta varijanta bi bila Ramanovo rasprenje (Raman scattering). Ovu varijantu koristi samo
6 Isto. 7 Isto, diskusija. 8 Postoje internetske banke IR spektralnih podataka koje se odnose na materijale batine:

Infrared and Raman Users Group (IRUG), Mid/Far IR Catalogue of Minerals and Gems (Universidad Michoacana de San Nicols de Hidalgo), Mineral Spectroscopy Server (Caltech), NIST Chemistry WebBook, Spectral Data Base System for Organic Compounds (SDBS)...
9 Reynolds. S. (2012.), nav dj., diskusija. 10 Isto, diskusija.

Ramanov spektroskop prilikom skeniranja i nije potrebna nikakva priprema uzorka, ali je metoda iako nedestruktivna zasad invazivna jer je uzorak potrebno staviti u komoru unutar Ramanova spektroskopa. Na kraju treba spomenuti da jedan dio literature ne pravi razliku izmeu destruktivnog i invazivnog te naziva destruktivnom i onu metodu koja je invazivna ali ne destruira sam uzorak.

II. Strukturne metode istraivanja i dokumentiranja batine

II. 1. Fotografsko dokumentiranje pomou zraenja u UV i IR podruju Ljudsko oko vidi svjetlost, odnosno vidi elektomagnetno zraenje u rasponu priblino 400 700 nm. Granice vidljivog nisu otre, pa se tako se barem dvadesetak nanometara (nm) na objema stranama moe smatrati mekanim prijelazom i pripisivati na vidljivu ili nevidljivu stranu. Sl. 1

Sl. 1. Elektromagnetski spektar zraenja.11 Zraenje ija je valna duljina manja od 400 nm ili, tonije, manja od 380 nm ljudsko oko ne vidi. Naziva se UV (ultraljubiastim) zraenjem ili UV svjetlou 12. Krae valne duljine od UV zraenja jesu x-zraenje i jo krae gama-zraenje. UV spektar zraenja dijeli se na dva naina: Sl. 2, 3, 4.

11 Slika je prijevod ilustracije preuzete s: Kaiser, P. K.: The Joy of Visual Perception, http://

www.yorku.ca/eye/spectrum.gif, (15. 8. 2011.).

12 esto se naziva UV svjetlou, iako, precizno govorei, nije svjetlost, nego zraenje.

Sl. 2. Fizikalna podjela UV zraenja.

Sl. 3. Podjela UV zraenja kakvom se uglavnom koriste medicinska struka i ekolozi

Sl. 4. Integrirane obje podjele UV zraenja. Ljubiastom je bojom oznaen dio elektromagnetskoga spektra u kojem se obavljaju realektograaije i aluorescencije.

Sl. 5. Pregled iskoritavanja valnih duljina elektromagnetnog zraenja za speciaina promatranja.13 Fluorescencija je emisija svjetlosti iz supstrata koji je apsorbirao svjetlost ili drugo elektromagnetno zraenje razliite valne duljine.14 To je jedan oblik luminiscencije. U veini sluajeva emitirana svjetlost ima veu valnu duljinu (manju energiju) nego apsorbirana radijacija. Fluorescencija se moe promatrati i snimiti. Za razliku od aluorescencije, realektograaija se ne moe promatrati okom, nego samo zabiljeiti posebno prilagoenim fotoaparatima. Realektograaija pokazuje realektirano nevidljivo zraenje u vidljivome spektru, to je mogue s pomou posebnog ailtra i posebnog ailma ili digitalnog senzora.

13 Pregled je kompiliran prema razliitoj literaturi, izvorima i osobnom iskustvu, a organiziran je

prema shemi preuzetoj iz tablice Application Matrix s web stranice tvrtke Xenopus Electronix, http://www.xenopuselectronix.com/xeled/index.html, (22. 10. 2010.).
14 Skoog, D. A., Holler, F. J., Crouch S. R. (2006), Principles of Instrumental Analysis, Brooks Cole.

10

II. 2. UV Fluorescencija Jo 1931. James J. Rorimer direktor Metropolitan muzeja u New Yorku publicira knjigu Ultra-violet Rays and Their Use in the Examination of Works of Art. UV aluorescencija se mogla promatrati, ali do pojave digitalne fotograaije UV aluorescencija nije se mogla zadovoljavajue dobro snimiti. Svi su analogni ailmovi producirali tzv. false color slike aluorescencija. Iz takvih fotograaija nije mogua identiaikacija materijala na temelju speciaine aluorescencije. Digitalna fotograaija omoguuje snimanje aluorescencije sa zadovoljavajuim rezultatom pod uvjetom da se posjeduju odgovarajua oprema i znanje. Za snimanje UV aluorescencije potrebno je imati mrak u prostoriji i izvor UV zraenja koji bi, u najboljem sluaju, trebao imati vrhunac emisije zraenja na 365 nm. Snima se normalnim fotoaparatom. Na fotoaparatu ne treba imati nikakav ailtar ako se snima modernim standardnim fotoobjektivom jer takvi objektivi imaju zatitne UV apsorbirajue slojeve koji ne proputaju UV zraenja. Ako se snima UV objektivom (o njima vie rijei pod naslovom UV realektograaija), potrebno je na objektiv postaviti UV blokirajui ailtar. Sl. 6. Kako razliiti materijali i pigmenti razliito aluoresciraju i kako ostarjeli slojevi zbog oksidacije imaju speciaino svjetliju aluorescenciju, UV aluorescencija je izvrsna metoda deainiranja naknadnih dodataka na neke materijale batine.

Sl. 6. Shema snimanja UV aluorescencije

11

Sl. 7. Spekularno osvjetljenje normalnom svjetlou. Sl. 8. UV aluorescencija jasno pokazuje tamnijom aluorescencijom neiji retu, doslikavanja i preslikavanja.15

Sl. 9. Normalna fotograaija poleine slike s natpisom koji nije mogue proitati zbog izblijedjelosti. Sl. 10. UVF omoguuje da se isti natpis jasno proita.16 UV aluorescencija otkriva nevidljiva oneienja tekstilnih predmeta... Osobito se lijepo vide okom nevidljive zakrpe u papiru zbog razliita kemijskog sastava papira (razliitih bjelila)... Pomou UV aluorescencije moe se usmjeriti identiaikaciju veziva, lakova i pigmenata i moe se zakljuiti je li slika ikad bila lakirana. UV aluorescencija je nezamjenjiva metoda za detekciju naknadnih intervencija na slici; otkriva naknadno dodane potpise na slike ili restauratorski retu. U nekim sluajevima omoguuje itati dokumente kojima je tekst do nevidljivosti izblijedio pod utjecajem svjetlosti. Sl. 7, 8, 9, 10
15 Snimio Voki, D. ; oprema za snimanje UV aluorescencije K-R centar. Poveanja reprodukcija i

dodatne informacije dostupne su na http://www.k-r.hr/ultraljubicasta_aluorescencija.htm, (1. 8. 2011.).

16 Isto.

12

II. 3. UV reFlektograFija UV realektograaiju nije mogue snimiti normalnim fotoaparatom. Za snimanje dolaze u obzir samo digitalni fotoaparati kojima je uklonjen IR blokirajui ailtar (zvan jo i hot mirror) koji proizvoai fotoaparata postavljaju ispred CCD ili CMOS senzora. IR blokirajui ailtar stavlja se u fotoaparat kako bi snimao fotograaije vjerne onomu to oko vidi, a da nema tog ailtra, senzor bi zabiljeio IR realektograaije, tj. i ono to oko ne vidi. Budui da je IR blokirajui ailtar izraen od plaviastoga stakla, tako ailtrira i UV zraenje onemoguujui snimanje UV realektograaija. Upute kako ukloniti IR blokirajui ailtar za pojedini model fotoaparata mogu se nai na internetu. Potrebno je u pretraiva upisati IR block Ciltar removal ili hot mirror removal i u nastavku model fotoaparata za koji se eli vidjeti uputa. Druga posebnost koju je nuno imati jest UV objektiv. Naime, standardni su objektivi napravljeni od stakla, a staklo ailtrira UV zrake obino u podruju 360 380 nm., tovie, suvremeni objektivi imaju antirealeksne UV ailtrirajue premaze koji onemoguuju snimanje UV realektograaija. Ipak, na tritu postoji relativno velik broj tzv. UV objektiva. Ti objektivi nisu raeni od obinoga stakla. Trea posebnost u ovoj tehnici jest ailtar koji eliminira sve vidljivo i sve IR zraenje, proputajui samo UV. Sl. 11, 12, 13, 14, 15

Sl. 11. Shema snimanja UV realektograaije.

13

Sl. 12. Fotograaija pri normalnoj svjetlosti. Samo najpaljivije oko moe naslutiti da bi tu neto trebalo pisati, ali je preiavanjem obrisano. Sl. 13. IR realektograaija istog detalja koja u ovom sluaju ne moe pokazati tekst. Sl. 14. je UV aluorescencija koja pokazuje da je netko retuirao (crticama) preiena mjesta koja su najvie ogoljena. Sl. 15. UV realektograaija koja je u ovom sluaju omoguila da se proita potpis.17

17 Snimio Voki, D. ; oprema za snimanje UV realektograaije K-R centar. Poveanja i dodatne

informacije dostupne na http://www.k-r.hr/ultraljubicasta_realektograaija.htm.

14

II. 4. IR reFlektograFija Umjetnika su djela prvi put analizirana u bliskom IR spektru 1930. nakon to je Kodak izradio prvi IR osjetljivi ailm. Usprkos injenici da je IR oprema proglaavana vojnom tajnom, IR ailmovi 1960-ih postaju komercijalno dostupni, a takoer i ailtri koji restauratorima, kustosima itd. omoguuju prouavanje umjetnikih djela. Isprva IR slui samo za promatranje podcrtavanja te se praktino sva literatura o primjeni IR realektograaije vezano za umjetnika djela odnosi na gledanje podloenog sloja (podslika ili podcrtavanja). Drugi uinak koji pokazuje IR realektograaija jest razliita realeksija razliitih pigmenata i boja. To obiljeje IR realektograaije ve davno slui u zatiti novanica od krivotvorenja primjenom boja koje su jednake pri vidljivoj svjetlosti, ali razliite na raznim valnim duljinama.18 Takoer, vojna industrija mora obratiti pozornost da uniforme i boje vozila i naoruanja ne odstupaju od okolia pri IR realektograairanju. Novu dimenziju zatite autorskih prava IR oznakama i slanja oku nevidljivih, a IR realektograaiji vidljivih poruka u tiskarstvu daju ideje hrvatskog projekta Infraredesign koji se formirao na Graaikom fakultetu u Zagrebu. oko prof. Vilka iljka 19 IR realektograaija moe se snimati analognim fotoaparatima za koje se treba kupiti poseban IR ailm, ali je rezultat neusporedivo loiji od rezultata koji daju kvalitetni digitalni fotoaparati. Isto kao i za snimanje UV realektograaije, IR realektograaiju u najveemu broju sluajeva uope nije mogue snimiti dok se ne ukloni IR blokirajui ailtar iz fotoaparata ili je ekspozicija enormno dulja, a kvaliteta snimljene realektograaije kompromitirana. Mogu se rabiti normalni objektivi, ali je primijeeno da veliki broj objektiva pri zatvorenijoj blendi pokazuje udan efekt snanije eksponiranoga sredinjeg dijela slike. Potreban je i ailtar koji e cjelokupnom svom vidljivom zraenju onemoguiti da dopre do senzora, a propustit e samo IR zraenje. IR realektograaija je iznimno vana u otkrivanju krivotvorenih slika i rjeavanju nekih atributivnih pitanja. Najvie podataka o slikarskom rukopisu (potezima kista) daju IR realektograaije. IR realektograaija prodire znatno plie od rengenske fotograaije (RTG), ali gotovo redovito vrlo ilustrativno otkriva i sva predomiljanja slikara, kao i naznake to je naslikano ispod preslika.
18 Novanice su zatiene oznakama koje su vidljive pri UV aluorescenciji, plus oznakama koje su

vidljive samo pri IR realektograaiji, plus oznakama koje su vidljive samo pri IR aluorescenciji, plus hologramskim umetcima, plus vodenim igovima...
19 O tome vie na: www.infraredesign.net (1.11.2011.)

15

S obzirom na to da se takvi potezi ne vide golim okom, slikar se nije svjesno previe trudio oko njih takvi potezi vrlo vjerodostojno mogu upozoriti na karakteristian slikarski rukopis koji se meu slikarima razlikuje kao to se razlikuju rukopisi u pisanju slova. Oni dijelovi slike koji su vidljivi i koji su u prvome planu, napose glavni dijelovi slike (primjerice, lice portreta ili ruke) mogu biti doraeni do mjere kad se slikarski rukopis gubi, a nadjaa ga zanatska doraenost. Sl. 16, 17, 18.

Sl. 16. Shema snimanja IR realektograaije.

16

Sl. 17. Normalna svjetlost. Sl. 18. IR realektograaija prodirui dublje u sloj boje otkriva podcrtavanje.20

20 Snimio Voki, D. ; oprema za snimanje IR realektograaije K-R centar. Poveanja i dodatne

informacije dostupne na http://www.k-r.hr/infracrvena_realektograaija.htm.

17

II. 5. Rengenska (RTG) fotograFija RTG snimanje koristi se RTG zrakama (x-zrakama) za osvjetljavanje ailma. Tei materijali (metali, metalni pigmenti...) snanije apsorbiraju RTG zrake, dok laki materijali apsorbiraju slabije. Tako na RTG fotograaiji svijetlije ostane zabiljeena slika onoga to snanije apsorbira RTG zrake. Prva primjena RTG zraenja u snimanju batine bila je 1914. u Bekom Kunsthistorishe muzeju. Ve desetljeima je RTG nezamjenjivo vano sredstvo za gledanje u unutranjost predmeta batine i relativno lako dostupno sredstvo u bolnicama i domovima zdravlja. Na ureajima u bolnicama se snima s pomou kasete (analogni ailm) ili se digitalni senzor nalazi u svom kuitu. S obzirom da se ono to se snima naslanja na kasetu ili digitalni senzor - slika je neka vrsta kontakt kopije. Oni dijelovi koji su blii ailmu ili digitalnom senzoru ostaju neto otrije zabiljeeni. Kaseta ili kuite digitalnog senzora imaju odreenu debljinu i tada e neki njeni detalji na povrini slike, primjerice otisci prstiju slikara, ostati neotri i zato nevidljivi. Vrsni rengenolozi uspiju snimiti i otiske prstiju slikara prislanjajui ailm u tankoj zatitnoj ovojnici (bez kasete) blisko uz povrinu slike koju se snima. Film se treba vrsto prisloniti direktno na lice slike koju se eli snimiti, a poleinu slike okrenuti prema RTG aparatu. Tako snimljen RTG ima najotrije detalje onoga to mu je bilo najblie, a to je povrina slikanoga sloja i esto se moe nai otiske prstiju slikara koji je rukama razmazivao boju.

Sl. 19. Shema snimanja RTG-a.

18

S obzirom da se RTG ureaji uglavnom proizvode za snimanje dijelova tijela u bolnicama i raznih predmeta koji su trodimenzionalni, moe rei da se je snimanje RTG fotograaija jedno od rijetkih podruja gdje suvremena digitalna tehnika tek treba dostii kvalitetu struno upotrijebljenog analognog ailma. Bolniki i veterinarski RTG ureaji su snagom napona RTG cijevi (jainom RTG cijevi) primjereni za snimanje slika na platnu i drvu. S obzirom na razliitu debljinu i propusnost slika - optimalnu ekspoziciju se odredi isprva prosudbom rengenologa ili metodom pokuaja i pogreki. Za RTG fotograairanje debljih kamenih ili metalnih slika i skulptura, najee je snaga bolnikih RTG ureaja preslaba te su primjereniji RTG ureaji na nekim strojarskim fakultetima ili zavodima za zavarivanje Sl. 19, 20, 21.

Sl. 20. Otisci prstiju i dlana Franceschvsa Cevole iz 1519. godine (snimio Mario Braun, HRZ) Sl. 21. RTG snimka slike Josipa Raia otkriva drugu sliku ispod (snimio Mario Braun, HRZ)

19

II. 6. CT (Computed Tomography ili kompjutorizirana tomograFija) Jo se zove CAT (Computerized Axial Tomography) ili MSCT (Multi-Slice Computerized

Tomography). CT je radioloka metoda snimanja poprenoga ili aksijalnoga tomografskog21 sloja pomou RTG zraenja. Slika nastaje viestrukim detektiranjem, mjerenjem i izraunavanjem digitalnih informacija na temelju injenice da materijali ili tkiva razliito apsorbiraju RTG zraenje. CT se primjenjuje za gledanje i snimanje unutranjosti trodimenzionalnih predmeta. Za razliku od RTG slike koja je dvodimenzionalna, CT omoguuje i dvodimenzionalni i trodimenzionalni prikaz predmeta u presjeku ili sloju ili pod kojim god kutom se eli pomou odgovarajueg kompjutorskog programa.22 CT radiograaija je sedamdesetih godina 20. st. toliko unaprijeena da je postala komercijalno dobavljiva, ponajprije za bolnice. Prvom primjenom u konzervatorsko- restauratorskoj struci smatra se analiziranje egipatskih mumija potkraj sedamdesetih godina.23 Prvi CT u nekoj konzervatorsko-restauratorskoj instituciji nabavio je Rmisch-Germanisches Zentralmuseum u Mainzu za otkrivanje izgleda i granica poluraspadnutoga arheolokoga metala i organskih arheolokih materijala koji se u svrhu delikatnoga laboratorijskog odvajanja katkad iskopa zajedno s oveim grumenom zemlje24. Danas se u konzervatorsko-restauratorskoj struci CT poglavito primjenjuje za istrano snimanje mumija, zatim trulih, crvotonih ili spajanih skulptura, za istraivanje glazbenih instrumenata (napose znamenitih violina)25, te za snimanje
21 Pojam tomograaija oznauje slikovni prikaz po sekcijama ili slojevima dobiven pomou nekih

penetrirajuih elektromagnetskih valova (u sluaju CT-a penetrirajui valovi su RTG zraenje).

22 Kak, A. C. and Slaney, M. (2001.): Principles of Computerized Tomographic Imaging, Society of

Industrial and Applied Mathematics. Digitalno izdanje knjige dostupno je na http:// www.slaney.org/pct/pct-toc.html (31. 7. 2011.)
23 Harwood-Nash, D. C. (1979.) Computed tomography of ancient Egyptian mummies, Journal of

Computer Assisted Tomography, Vol. 3, No. 6, 768-73, New York.

24 Podatak iz osobne komunikacije s kolegama iz Rmisch-Germanisches Zentralmuseuma. 25 Izvrstan pregled povijesti CT-a, te primjene i literature u istraivanju glazbenih instrumenata

moe se nai u Borman, T. and Stoel, B. (2009.): Review of the Uses of Computed Tomography for Analyzing Instruments of the Violin Family with a Focus on the Future, J. Violin Soc. Am.: VSA Papers, Summer 2009, Vol. XXII, No. 1. Dostupno na adresi http://www.bormanviolins.com/ articles/VSAPBormanandStoel.pdf (31. 7. 2011).
20

arheolokih iskopina u kojima je nejasna granica izmeu zemlje i (polu)raspadnutog predmeta. Sl. 22. CT omoguuje virtualnu endoskopiju/boroskopiju, to znai da se virtualno ulazi u tijelo ili umjetninu i gleda unutranjost.

Sl. 22. Raspelo iz crkve Gospe od unja (Lopud) na CT snimanju u Opoj bolnici u Dubrovniku. Snimanje je obavio splitski radiolog Frane Mihanovi za potrebe splitske Umjetnike akademije koja je pod vodstvom Jure Matijevia konzervirala i restaurirala raspelo.26

26 Vie o tome u Mihanovi F., Bezi N., Dunki, V., Vuko E., i Matijevi J. (2010.): Skulptura

raspetoga Krista iz lopudske Crkve Gospe od unja prouavanje unutarnje grae pomou CT ureaja identiaikacija pojedinih materijala, Dubrovnik 2/2010, 201-228, Dubrovnik.
21

II. 7. Boroskopija (endoskopija, videoskopija) To je tehnika gledanja u unutranjost nekoga predmeta ili objekta s pomou boroskopa

(boreskopa). Isti ili slini ureaji primjenjuju se za gledanje u unutranjost ljudskog tijela, ali tada se nazivaju endoskopima.27 Ipak, danas se sve manje inzistira na terminolokom razlikovanju boroskopa od endoskopa jer konzervatori-restauratori kupuju medicinske endoskope i koriste ih za promatranje unutranjosti batine (na ureaju ili na kutiji pie: Endoscope). Boroskop je optika naprava koja se sastoji od okulara na jednome kraju i objektiva na drugom, udaljenom kraju; okular i objektiv povezani su optikim sustavom koji je obino okruen optikim vlaknima za osvjetljenje. Veza izmeu objektiva i okulara moe biti rigidna cijev ili moe biti aleksibilna. Boroskopi mogu biti opremljeni kamerom. Tada se mogu nai i pod nazivom videoskop. Danas su postali banalno jeftini i dostupni USB endoskopi. Dakle, i ono to se naziva boroskopom i videoskopom i endoskopom moe biti jedan isti instrument. Boroskopom se uglavnom koriste konzervatori-restauratori koji istrauju arhitektonske strukture, unutranju konstrukciju oltara, upljine skulptura... i oni koji rade na odravanju vozila, zrakoplova i slinih naprava u tehnikim muzejima. Slian princip inspekcije i snimanja nedostupne unutranjosti speciainih objekata moderna tehnologija omoguuje robotom s kamerom. Tako se primjerice dijagnosticiraju lokacija i priroda problema u kanalizacijskim kanalima povijesnih gradova, obavljaju se dijagnostika promatranja i dokumentacija upljina podova ili stropova povijesnih zgrada... Slinim se principom koristio i Hrvatski restauratorski zavod kad je u 3D tehnici dokumentirao izgled unutranjosti skulpture Apoksiomena. Sl. 23, 24.

Sl. 23. Klasini rigidni boroskop.28 Sl. 24. Digitalni aleksibilni boroskop s kamerom29
27 Borescope, http://en.wikipedia.org/wiki/Borescope, (13.8.2011.). Takoer, Endoscopy,

http://en.wikipedia.org/wiki/Endoscopy, (13. 8. 2011.)

28 Slika preuzeta s http://www.greatgages.com/Borescopes.html, (13. 8. 2011.) 29 Slika preuzeta s http://www.yorkshire-divers.com/forums/maintenance-servicing/147404-

damp-air-2.html, (13. 8. 2011.)

22

II. 8. TermograFija Termograaija oznauje uporabu infracrvene termovizijske kamere u svrhu prikazivanja i

mjerenja termalne energije koju zrai neki objekt.30 Nevidljivo, infracrveno zraenje pretvara u vidljivi prikaz. Postupak se sastoji u tome da se termovizijskom kamerom snima predmet ili objekt i da se analizira toplinsko zraenje toga objekta. Svaki objekt ija je temperatura iznad apsolutne nule emitira toplinu npr. i kocke leda emitiraju zraenje u podruju infracrvenoga. to je via temperatura objekta koju ono emitira, to je vea koliina emitiranog IR zraenja.31 Najee se snima zid kad je obasjan suncem kako bi se snanije uoile razlike u toplinskoj apsorpciji i realeksiji. Slui za detekciju vlage i pukotina na zidovima i otkrivanje cijevi i vodova, toplinskih gubitaka, toplinskih mostova... Od interesantnijih mogunosti termograaije treba istaknuti da se tom metodom moe otkriti vlaga u zidovima i tamo gdje nije vidljiva golim okom, mogu se nai rupe, indicirati skrivene prostorije ili razne graevinske anomalije koje nisu vidljive golim okom ili struktura zida ispod buke. Termograaija je postala iznimno vana dijagnostika tehnika za pronalaenje graevinskih nedostataka radi poveanja energijske eaikasnosti.32 Sl. 25, 26, 27, 28

Sl. 25. Llijevo: SPI IR996 Pro digitalna radiometrijska termalna kamera33 Sl. 26. Desno: Flir ThermoVision A20M.34
30 Sra, B. (2009.): Infracrvenom termograaijom do dijagnostike kod izgradnje, adaptacije i

rekontrukcije graevina. Dostupno na http://www.proaine-croatia.hr/Seminar_ZG2009/ content/IC-termograaija.pdf, (13. 8. 2012.).

31 Isto. 32 Hrs Borkovi, . i Sua, M: Primjena IC termograaije u zgradarstvu, http://www.huict.hr/

images/pictures/impl_doc_1_14.pdf, (13. 8. 2011.)

33 Slika preuzeta s http://ir-city.com/spi-ir990-pro-ir-camera.html, (13. 8. 2011.). 34 Slika preuzeta s http://www.usedircamera.com/cameras/camera/15/, (13. 8. 2011.).

23

Sl. 27. Fotograaija zida crkve sv. Jurja u Matekom Selu. Termograaija otkriva i strukturu zida ispod buke.35 Sl. 28. Zid zgrade i isti zid gledan termovizijskom kamerom pokazuje znatno slabije termiko zraenje u zoni koja je zbog sakrivene vlage hladnija.36

35 Preuzeto sa: Sra, B., nav. dj. 36 Isto.

24

II. 9. Fotogrametrija i virtualni 3D Fotogrametrija se naziva znanou mjerenja iz fotograaija.37 To je odreivanje

geometrijskih obiljeja objekta ili predmeta na temelju fotografskih snimki.38 Fotogrametrija je tipino plan, crte ili 3D model nekoga stvarnog objekta ili scene. Mnoge zemljopisne karte i planovi gradova kojima se koristimo danas napravljeni su s pomou fotogrametrije i fotograaija snimljenih iz zraka. U konzervatorsko-restauratorskoj struci tek se za fotogrametrijske snimke arheolokih lokaliteta katkad primjenjuje snimanje iz zraka. U pravilu, u fotogrametriji koja se primjenjuje u konzervatorsko-restauratorskoj struci fotoaparat se stavlja na stativ ili je u snimateljevoj ruci. Obino takav fotogrametrijski rad nije topografskog karaktera (poput reljefa terena ili topografskih karata), nego je njegov cilj precizan crte ili 3D model. Alternativni je nain izradbe virtualnog 3D modela s pomou obinoga digitalnog fotoaparata. Snimaju se stereofotograaije na aiksnoj meusobnoj udaljenosti oita, a izradbu virtualnog 3D prikaza omoguuje poseban softver. Ipak, zasad je prvi nain izradbe virtualnog 3D modela primjenom specijalnih 3D digitalizatora (kamera) i njihova mjernog softvera. 3D skeniranju prethodi fotogrametrijsko snimanje uz primjenu markacija poznatih udaljenosti. Sl. 29, 30

Sl. 29. Fotogrametrijsko odreivanje poloaja omoguuju privremeno nalijepljene mjerne markacije, kodirane toke i referentne motke. Izraunava se prostorna mrea referentnih toaka koja slui za poklapanje pojedinih 3D skenova.39
37 What is Photogrammetry, http://www.photogrammetry.com/, (15. 8. 2011.). 38 Photogrammetry, http://en.wikipedia.org/wiki/Photogrammetry, (15. 8. 2011.). 39 Fotograaija preuzeta s web stranice tvrtke Topomatika, http://www.topomatika.hr/primjeri/

umjetnost_primjer_01.html, (15. 8. 2011.).

25

 Sl. 30. 3D digitalizator projicira uzorke linija i biljei ih pomou dviju digitalnih kamera na aiksiranoj meusobnoj udaljenosti40 Desno: Pojedinana snimanja automatski se poklapaju u jednu cjelinu pomou prethodno odreenih fotogrametrijskih toaka 41 Dok je fotogrametriji jedini cilj mjerenje, svrha 3D digitalizacije mogu biti i mjerenje i virtualna vizualizacija i kompjutorizirano pantografsko multipliciranje (izradba kopija) u bilo kojim veliinama koje odgovaraju veliini pantografa ili elji naruitelja.

40 Isto. 41 Isto.

26

III. Analitike metode istraivanja i dokumentiranja batine III. 1. Polarizirajui mikroskop Optiki mikroskop, zvan jo i svjetlosni mikroskop, jest mikroskop koji bismo mogli

nazivati obinim, klasinim... Taj mikroskop samo poveava male uzorke bilo u realektirajuoj bilo u prolaznoj (transmitiranoj) svjetlosti. Polarizirajui je mikroskop svjetlosni mikroskop koji je opremljen polarizirajuim ailtrima koji linearno polariziraju svjetlost koja dopire do uzorka. Drugim rijeima, svjetlosni valovi vibriraju u jednome speciainom smjeru.42 Takav mikroskop omoguuje vidjeti mnotvo informacija o strukturi i svojstvima uzorka, napose o kristalnim strukturama minerala (kamen, anorganski pigmenti, buke...). Polarizirajui se mikroskop obino upotrebljava za identiaikaciju pigmenata na slikama starih majstora i na zidnim slikama. S obzirom da je uz polarizaciju opremljen i UV aluorescencijom pomae u istraivanju veziva slikanih slojeva najee posredstvom mikropresjeka. Takoer se primjenjuje za istraivanje starih metala, vrste kamena i minerala.... Sl. 31, 32

Sl. 31. Jedan od modela polarizirajuih mikroskopa tvrtke Leica43

42 About GCI Science, Polarizing Light Microscopy, http://www.getty.edu/conservation/science/

about/plm.html, (10. 8. 2011.).

43 Slika preuzeta s http://www.leica-microsystems.com/products/light-microscopes/industrial-

materials/upright-microscopes/details/product/leica-dm2500-p/, (11. 8. 2011.).

27

 Sl. 32. Lijevo: verdigris u ravno polariziranoj svjetlosti. Desno: verdigris izmeu dvaju krianih snopova polarizirane svjetlosti.44 Pri identiaikaciji pigmenata rabi se klju s pomou kojeg se usporeuju opservacije. Danas

se na tritu moe birati hoe li klju ponuditi specijalizirana knjiga ili softver. Softver nije (zasad) nikako automatiziran ve operater eliminira karakteristiku po karakteristiku. U softveru izabire osobine pigmenta (features) prema onome to se vidi. Najprije boja, a zatim, po redu, druge osobine. Na kraju softver ponudi opcije sa slikama standarda i napomenama na to se pri gledanju treba obratiti osobita pozornost kako bi se ispravno identiaiciralo o kojim se pigmentima radi (oblik i veliina estica, apsorpcija svjetlosti, reljef). U tom smislu softver nije naroito olakao posao, ali ta ocjena ovisi o osobnim preferencama operatera. Polarizirajui svjetlosni mikroskop esto je prva analitika tehnika istraivanja strukture predmeta.45

44 Slike su preuzeta iz softvera PigmentID, Mactaggart, P. and A. (2000, 2001, 2002, 2003, 2004,

2007.).
45 Isto.

28

III. 2. XRF (X-Ray Fluorescence ili rengenska Fluorescentna analiza46 ) XRF je nedestruktivna analitika metoda koja se primjenjuje za identiaikaciju i

odreivanje koncentracije elemenata u materijalu. Postoje vrlo razliiti modeli XRF ureaja, ali se openito mogu dijeliti na stacionarne, poluprijenosne i prijenosne. XRF atome analiziranog materijala ionizira fotonima RTG zraenja ili gama-zraenja, to rezultira emisijom aluorescentnoga zraenja iz materijala, karakteristinog za sustav prisutnih elemenata 47. Detektor skuplja te informacije i ureaj ili kompjutor ih obraene prikazuje u obliku graaikona prisutnih elemenata i njihove koncentracije.48 Sl 33, 34

Sl. 33. Jedan od prijenosnih modela XRF-a tvrtke Thermo Scientiaic primjeren za elementarnu analizu legura i rudaa.49 Sl. 34. XRF spektar tamno plavo-crne boje na slici Josipa Raia ena s kravatom (Olovna i cinkova bijela, prusko plava, kobaltova plava i azurit te cinober). Analizirao Domagoj Mudronja HRZ.

46 esto se ova tehnika oznauje kraticom hrvatskog prijevoda RFA. O odabranom pristupu u

ovom lanku v. I. 2. Uvodne terminoloke napomene.

47 Jaki, M. (2007): Nerazorne nuklearne metode u istraivanjima predmeta kulturne batine,

prezentacija Instituta Ruer Bokovi na Sveuilitu u Dubrovniku 2007.

48 Ferretti, M. nav. dj, 11-19.
49

Slika preuzeta s http://www.thermoscientiaic.com/ecomm/servlet/ productscatalog_11152_L10442_82219_-1_4, (31. 7. 2011).

29

Detekcijom aluorescentnoga zraenja iz materijala i njegovom analizom mogue je

ustanoviti prisutnost elemenata izmeu kalija i urana.50 Na ureajima srednjeg cjenovnog razreda, ovisno o spretnosti i znanju operatera, uz dodatnu prilagodbu uvjeta postoje naini da se detektira elemente ve i od natrija. Prijenosni, pa ni poluprijenosni XRF ureaji uglavnom nee pruiti uporabljive informacije o organskim materijalima, ali postoje stacionarni ureaji malog promjera snopa zraenja i dovoljnog napona da detektiraju i neke organske pigmente.51 Kod stacionarnih ureaja mogue je dokazati elemente ve od B dakle i organske pigmente, a koritenjem tzv. polikapilarne optike mogue je analizirati i mikropresjeke po slojevima zrakom promjera od svega 30 m.52 Ipak, uglavnom se moe rei da su uobiajene XRF metode primjerene samo za elementarnu analizu anorganskih materijala, ukljuujui i anorganske pigmente u sloju boje. Mnogi modeli XRF-a su namijenjeni analizi rudaa ili metalnih legura te je promjer njihova snopa zraenja neupotrebljivo velik (ak iznad 1 mm) za analizu pigmenata na slici, a jo je manje upotrebljiv za analizu mikropresjeka po slojevima. Odgovarajui XRF ureaj moe identiaicirati povrinske pigmente na slici bez uzimanja uzorka, sastojke bronce i elementarni sastav ranih fotograaija, graaikih tehnika i kostima.53 Treba imati na umu da je XRF povrinska metoda i kao takva moe pruiti informaciju o sastavu materijala samo na povrini. Koritenjem posebne optike koja omoguuje tanki snop zraenja mogue je analizirati i mikropresjeke po slojevima. XRF ne moe bez uzorkovanja presjeka materijala pruiti kvalitetnu informaciju o sastavu materijala koji nije dubinski homogen. U takvim sluajevima materijal se moe uzorkovati, smrviti, homogenizirati i analizirati, ali onda u takvom sluaju XRF ne moemo smatrati nedestruktivnom metodom.54 Ta metoda homogeniziranja koristi se u analiziranju rudaa i u petrograaiji - rjee u drugim analiziranjima.

50 Mudronja, D., (2009.): Laboratorijsko izvjee o istraivanju slike ena s kravatom Josipa

Raia, Zagreb, neobjavljeno.

51 Podatak iz osobne korespondencije s Domagojem Mudronjom, voditeljem prirodoslovnog

laboratorija HRZ-a.
52 Isto. 53 About GCI Science, X-ray Fluorescence Spectroscopy (XRF), http://www.getty.edu/

conservation/science/about/xrf.html, (15. 8. 2011.).

54 Willis, J. and Duncan, A. (2008.): Understanding XRF Spectrometry, PANalytical B.V.

30

III. 3. PIXE (Particle-Induced X-Ray Emission ili (rjee) Proton-Induced X-Ray Emission) PIXE daje rezultate komplementarne XRF analizi. Potrebno je rei da je krajnji rezultat ili

efekt kod ovih metoda jednak dogaa se aluorescencija rengenskih zraka iz uzorka pobuenog kod PIXE-a ubrzanim esticama, kod XRF-a RTG zrakama.55 S obzirom na razliite energije pobude PIXE-om prouavamo donji dio spektra, dok kod XRF-a srednji dio dobivenog aluorescentnog spektra.56 PIXE je nedestruktivna analitika metoda koja se primjenjuje za identiaikaciju i odreivanje koncentracije elemenata u materijalu. PIXE atome ionizira najee protonima,57 tj. metoda se temelji na poticanju elemenata u materijalu na emisiju razliitih valnih duljina unutar zone RTG zraenja s pomou ionskoga snopa protona.58 Sl. 35, 36, 37, 38, 39

Sl. 35. Rezultat kvalitativne PIXE analize legure Apoksiomena u Institutu Ruer Bokovi: lijevo - olovo, desno - bakar59

55 Podatak iz osobne korespondencije s Domagojem Mudronjom, voditeljem prirodoslovnog

laboratorija HRZ-a.
56 Isto. 57 Jaki, M., nav. dj. 58 Ferretti, M. nav. dj., 19-23. 59 Slike su preuzete iz prezenacije Milka Jakia, nav. dj.

31

Sl. 36. PIXE in air analiziranje legure na spoju glave Apoksiomena u Institutu Ruer Bokovi60

Sl. 37. Rezultat kvalitativne PIXE microprobe analize kamena na junom portalu crkve sv. Marka u Zagrebu.61 Analiza je raena u Institutu Ruer Bokovi, nakon tretmana polikromiranog kamena amonijevim karbonatom i barijevim hidroksidom. Analiza pokazuje varijacije koncentracije preostalog barija i sumpora po dubinama kamena.62

60 Slika je preuzeta iz prezenacije Milka Jakia, nav. dj. 61 O istraivanju, konzerviranju i restauriranju skulptura na junom portalu crkve sv. Marka v.

Voki, D. i Fui, M. (2008.): Skulpture s junog portala crkve sv. Marka u Zagrebu izvjee o obavljenim konzervatorsko-restauratorskim radovima do lipnja 2006, Informatica museologica 39 (1-4), 187-196, Zagreb.
62 Neobjavljeno, dokumentacija HRZ-a.

32

 Sl. 38. 2D mapa kvantitativne distribucije elemenata u uzorku sloja boje sa slike koju je restaurirao HRZ63 , a PIXE analizu obavio Institut Ruer Bokovi. Sl. 39. Fotograaija mikropresjeka sloja boje sa slike. Duljina mjere zacrtane u fotograaiji iznosi 200 m.64 Na sl. 41. prikazana je PIXE in air metoda analiziranja.65 Snop zraenja je oko 2mm. Zbog

rada na zraku nije mogue detektirati elemente niih energija.66 Na sl. 42. i 43. prikazan je rezultat analize metodom PIXE microprobe iji je snop zraenja 2 m.67 U mikroprobi je mogue analizirati samo male uzorke. Koritenjem tako male zrake u mikroprobi mogue je analizirati anorganske i organske (upotrebom RBS detektora) pigmente po slojevima mikropresjeka.68 Komplementarnost sa XRF-om se oituje i u tome da se prijenosnim XRF-om ili PIXE in air odredi
63 Slika je preuzeta iz prezenacije Milka Jakia, nav. dj.
64

Zacrtani su glavni elementi, identiaicirani u pojedinim dijelovima uzorka. Elementi u manjoj koncentraciji stavljeni su u zagrade. Interpretaciju PIXE analize ucrtavanjem rezultata na fotograaiju izradila je konz.-rest. Petra Kursar, HRZ.

65 Iz osobne korespodencije s Domagojem Mudronjom, voditeljem prirodoslovnog laboratorija

HRZ-a.
66 Isto. 67 Isto. 68 Isto.

33

povrinski podruje na umjetnini na temelju ega se izaberu zone od interesa s kojih se uzme uzorak za mikropresjek te se tada stacionarnim XRF-om ili mikroprobom PIXE-a ili kasnije spominjanim SEM+EDX-om precizno odredi elementni sastav po slojevima uzorka umjetnine.69 Osim toga, isto kao i XRF, i PIXE je povrinska metoda i kao takva moe pruiti informaciju o sastavu materijala samo na povrini.70

69 Isto. 70 Johansson, S. A. E., Campbell, J. L., Malmqvist, K. G., etc. (1995.): Particle-induced X-ray emission

spectrometry (PIXE), John Wiley and Sons Ltd., 7-19.

34

III. 4. XRD (X-Ray Diffraction ili difrakcija x-zraka) Nedestruktivna tehnika koja se primarno primjenjuje koristi kao brza metoda

kvantitativnog i kvalitativnog identiaiciranja i karakteriziranja kristalinih materijala, organskih i anorganskih. Poput XRF-a i PIXE-a, to je povrinska metoda i, ako uzorak nije dubinski homogen, potrebno ga je samljeti ili izraditi mikropresjek tada je to destruktivna metoda. Otkriva tip i prirodu kristalinih faza, strukturnu konstrukciju i stupanj kristalinosti, veliinu i orijentaciju kristala, te koliinu amorfnog sastava. XRD je metoda analiziranja anorganskih materijala, ali se uspjeno moe primijeniti i za kvantitativnu strukturnu analizu organskih tankih premaza (ailmova).71 U konzervatorsko-restauratorskoj struci XRD se uglavnom rabi za odreivanje pigmenata, prirode alteracija metala i graevinskih materijala, identiaikaciju korozijskih produkata na metalima, pigmentima i u slikarskim osnovama, karakterizaciju minerala u kamenu, buci i zemljanim materijalima.72 Interesantan je i za odreivanje kristalinih struktura u papiru i u tekstilu. Stupanj kristalinosti tekstila otkriva stupanj destrukcije vlakana to ne vrijedi za papir kojemu stupanj kristalinosti moe potjecati od naina proizvodnje tj. ciljane vrstoe u proizvodnji. Sl. 40, 41

Sl. 40. Jedan od modela XRD analizatora (difraktometara).73 Sl. 41. Primjer dobivenoga rezultata.74
71 http://en.wikipedia.org/wiki/X-ray_scattering_techniques, (31. 7. 2011). 72 About GCI Science, X-ray Diffractometry (XRD), http://www.getty.edu/conservation/science/

about/xrd.html, (15. 8. 2011.).

73

Slika preuzeta s http://www.uq.edu.au/nanoworld/images/equip/XRD.jpg. (10. 8. 2011.).

Slika preuzeta s http://www.nanoamor.com/xrd/xrd-Fe2O3-8004NJ.jpg. (10. 8. 2011.).

74

35

Postoji vie razliitih XRD tehnika. Sve se baziraju na upadu x-zraka na kristal, odakle se realektiraju, rasipaju i interferiraju. Ta se slika se biljei na detektoru (ranije na ailmu, danas na CCD senzoru). Promatraju se intenzitet rasutih x-zraka, kut upada, valna duina i polarizacija. Slika se usporeuje s referentnom bazom podataka.75

75 Ferretti, M., nav. dj., 39-42.

36

III. 5. Spektrofotometrija Spektrofotometrija je kvantitativno mjerenje realeksijskih ili transmisijskih svojstava

nekog materijala u odnosu na valne duljine. Iako je koncept relativno jednostavan, mjerenje realeksije ili transmisije involvira paljivo ukalkulirane geometrijske i spektralne uvjete pri mjerenju.76 Spektrofotometrija moe mjeriti u vidljivoj svjetlosti, u UV podruju ili IR podruju elektromagnetnoga spektra. Spektrofotometrija involvira uporabu spektrofotometra. To je poseban fotometar (svjetlomjer) koji moe mjeriti intenzitet raznih valnih duljina. Najei su tzv. UV-Vis spektrofotometri. Rabe se za mjerenja u UV i vidljivom dijelu spektra. IR spektrofotometri bitno su razliiti i primjenjuju se za mjerenja u IR dijelu spektra. Sl. 42.

Sl. 42. Jedan od modela UV-Vis spektrofotometara77 U konzervatorsko-restauratorskoj struci spektrofotometri se uporabljuju za odreivanje i

mjerljivu kvantiaikaciju stupnja diskoloracije pigmenata, bojila, lakova, veziva... u razliitim istranim ili eksperimentalnim situacijama. Slui i u identiaikaciji organskih bojila; mjeri stupanj zatite koji osiguravaju UV ailtri; izraunava indeks uzvrata boje novih tehnika osvjetljenja...78
76 Spectrophotometry, http://www.nist.gov/pml/div685/grp03/spectrophotometry.cfm (11. 8.

2011.).
77 http://www.thermoscientiaic.com/ecomm/servlet/

productscatalog_11152_L10483_87231_-1_4 (1. 5. 2011.).

78 About GCI Science; Ultraviolet/Visible Spectroscopy (UV/VIS), http://www.getty.edu/

conservation/science/about/uvvis.html, (13. 8. 2011.).

37

III. 6. IR spektroskopija i FT-IR (Fourier Transform Infrared) IR spektroskopija je najrasprostranjenija metoda u muzejskim i konzervatorsko-

restauratorskim laboratorijima.79 FT-IR se smatra glavnom metodom meu IR spektroskopijama (IRS). Postoje stacionarni i prijenosni FT-IR ureaji. Mane prijenosnih su sline kao i u sluaju XRF-a, ali ubrzani razvoj tehnologije smanjuje taj jaz. Sl 43, 44

Sl. 43. Jedan od modela FT-IR spektrometara (s ATR dodatkom).80 Sl. 44. FTIR spektar uzorka sloja maglice na povrini slike slike Roenje Kristovo s tzv. Drerova triptiha iz sakristije zagrebake katedrale (guma stabla vinje, karbonati i silikati). Analizirao laboratorij tvrtke Kutrilin Zagreb.81

79 Derrick, M. R., Stulik, D., Landry, J. M. (1999.): Infrared spectroscopy in conservation science, Los

Angeles, VII.
80

Slika preuzeta s http://www.thermoscientiaic.com/ecomm/servlet/ productscatalog_11152_L10443_82243_-1_4. (10. 8. 2011.).

81 Vie o raznim aspektima konzervatorsko-restauratorskog zahvata na Triptihu: Voki D. i

Berovi, M. (2004.): Konservatorska-restavratorska dela na slikah Hansa Georga Geigerfelda iz Zagrebke katedrale, Restavriranje slika Hansa Georga Geigera. Studijski svezak Narodna galerija, 110-120, Ljubljana; Isti (2005.): Konzervatorsko-restauratorski zahvat i nove spoznaje o triptihu iz sakristije Zagrebake katedrale, Peristil, 145-156, Zagreb.
38

FT-IR je potpunosti zamijenio disperzivnu IRS u veini aplikacija zbog superiornije brzine

i osjetljivosti.82 FT-IR metoda se temelji na prolasku IR zraenja kroz uzorak. Dio se IR zraenja apsorbira u uzorku, a dio prolazi (transmitira). FT su matematiki algoritmi za pretvorbu dobivenih interferometara u spektre.83 Rezultirajui spektar reprezentira molekularnu apsorpciju i transmisiju stvarajui molekularni Cingerprint. Kako ne postoje dva ista otiska prsta, tako ne postoje ni dva ista IR spektra. FT-IR je pogodan za identiaikaciju nepoznatog materijala, odreivanje kvalitete ili konzistentnosti uzorka i odreivanje koliine komponenata u smjesi84 . Pogodan je za kvalitativnu analizu (identiaikaciju) svih vrsta organskog materijala i velikoga broja anorganskih.85 FT-IR mikroskop moe imati snop zraenja vrlo malog promjera (oko 50 m) to omoguuje analizu stratigraaije slojeva boje, i to kako vezivnih materijala tako i lakova (organskih i anorganskih) i karakterizaciju organskih i anorganskih pigmenata i bojila.86 Prema oglasu jednog proizvoaa, s modernim softverskim algoritmima IR je izvrstan alat i za kvantitativnu analizu.87 Osim mikroskopa postoji tzv. ATR dodatak koji takoer omoguuje nedestruktivnu, a najee i neinvazivnu analizu predmeta88, ali za veinu modela treba mali uzorak staviti u analizator, tj. invazivno odvojiti od predmeta ili objekta batine.

82 Sherman Hsu, C.-P. (1997.): Infrared Spectroscopy, u Settle, F. editor, Handbook of

Instrumental Techniques for Analytical Chemistry, 254, Prentice Hall PTR.

83 Iz osobne korespodencije s Domagojem Mudronjom, voditeljem prirodoslovnog laboratorija

HRZ-a.
84 Thermo Nicolet Corporation (2001.), Introduction to Fourier Transform Infrared

Spectrometry, 2, Madison.
85 Sherman Hsu, C.-P., nav. dj., 247. 86 About GCI Science, Infrared Spectroscopy (FTIR), http://www.getty.edu/conservation/

science/about/ftir.html, (15. 8. 2011.).

87 Thermo Nicolet Corporation, nav. dj., 3. 88 Iz osobne korespodencije s Domagojem Mudronjom, voditeljem prirodoslovnog laboratorija

HRZ-a.
39

III. 7. Ramanova spektroskopija (Raman spectroscopy) Ramanova spektroskopija daje rezultate komplementarne IR spektroskopiji. Ono to se

bolje vidi IR spektroskopijom loije se vidi Ramanom i obratno zbog prirode vibracije molekula. Postoje modeli koji modularno kombiniraju obje spektroskopije. Ramanova spektroskopija se temelji na rasipanju monokromatske laserske svjetlosti u UV, vidljivom ili IR podruju. Iako postoje prijepori u komercijalnom predstavljanju proizvoaa i stalno usavravanje komercijalnih modela, ini se da je ipak najiskoristiviji laserski snop zraenja u IR podruju. Sve se Ramanove spektroskopske metode primjenjuju u analiziranju batine, a moglo bi se rei da se najee spominje FT-Raman spektroskopija89. U interakciji s molekularnim vibracijama pobueni fotoni stvaraju promjene energije. Izmjene energije daju informaciju o vibracijskim modovima u sustavu. Vibracijske su informacije speciaine za kemijske veze i simetriju molekula. Tako, Raman prua Cingerprint po kojem se molekula identiaicira. Sl. 45, 46, 47

Sl. 45. Jedan od modela Ramanova mikroskopa.90 Sl. 46. Runi Inspector Raman Spectrometer.91

89 Craddock, P., (2009.): ScientiCic investigation of copies, fakes and forgeries, 55-59, Elsevier.
90

Slika preuzeta s http://www.thermoscientiaic.com/ecomm/servlet/ productsdetail_11152_L10737_91245_11961705_-1 (5. 8. 2011.). Slika preuzeta s http://www.technos.in/inspector-raman-spectrometer.php (5. 8. 2011.).
40

91

Sl. 47. Izgled Ramanova spektra sloja crvene boje koji je otkrio da je posrijedi hematit92

Ramanova se spektroskopija primjenjuje za karakteriziranje materijala, mjerenje

temperature i otkrivanje kristalografske orijentacije uzorka. Sastoji se od lasera, monokromatora i detektora (CCD ili PMT) 93. Moe se kombinirati i s mikroskopom za mikrospektrometriju. Ramanova spektroskopija ima vrlo brojne tehnike varijacije u izboru laserske svjetlosti, monokromatora, detektora i opcije mikroskopa. Naelno, Raman se smatra iznimno vanom analitikom metodom karakteriziranja materijala batine jer je u mogunosti karakterizirati i organski i anorganski materijal, ali su razlike meu modelima na tritu goleme.

92 Slika preuzeta iz: Liparota, M. C., Gofain, S., Schalm, O., Van Der Snickt, G., Laquiere, N.,

Eyskens, P., Janssens, K. (2008): Micro-Raman analysis for the identiaication of pigments from 19th and 20th century paintings, Journal of Raman Spectroscopy, Volume: 39, Issue: May 2008. 10911098, Wiley.
93 http://en.wikipedia.org/wiki/Raman_spectroscopy (1. 8. 2011)

41

III. 8. Elektronski mikroskopi (SEM, FEM, TEM, ESEM) U nas se u struci uglavnom koriste SEM i ESEM. Elektronski mikroskop s najboljom

dubinskom otrinom jest skenirajui elektronski mikroskop (SEM). Izvrsna dubinska otrina producira karakteristian trodimenzionalni izgled analiziranog uzorka, to je vano za razumijevanje povrinske strukture uzorka. Zato su snimke koje producira SEM popularne ne samo u znanstvenim asopisima nego i u popularnim magazinima i ailmovima.94 SEM atome analiziranog materijala ionizira elektronima.95 Prikazuje sliku uzorka skenirajui ga u rasteru snopom elektrona visoke energije. Za razliku od svjetlosti u optikom mikroskopu, elektronski snop u SEM-u ne moe formirati stvarnu sliku uzorka, nego samo virtualnu sliku iz signala koji se emitiraju iz uzorka. SEM omoguuje promatranje i karakterizaciju heterogenih organskih i anorganskih materijala u nanometarskom (nm) do mikrometarskom (m) mjerilu.96 Glavna uporaba SEM-a jest dobivanje topografskih snimaka poveanja 10 10 000 puta, ali je mogunost njegove uporabe raznovrsnija97. Rezolucija SEM-a ovisi o veliini elektronskoga snopa i stupnja interakcije materijala s elektronskim snopom. U svakom sluaju, rezolucija SEM-a nije dovoljna da se snime pojedinani atomi kao to je to mogue TEM-om (Transmission Electron Microscope)
98, a poveanja uglavnom ne prelaze 100 000 puta.99 Usprkos injenici da se komercijalni SEM

moe nabaviti jo od ezdesetih godina 20. st., tek je digitalna tehnologija olakala i ubrzala operaterovu kontrolu. SEM ima neka ogranienja vezana za provodljivost povrine uzorka za skeniranje, meutim, postoje naini nadvladavanja tih ogranienja. SEM nema tako velika ogranienja poput FEM-a (Field Emission Microscope). Naime, FEM omoguuje istraivanje molekularnih povrina i struktura, ali ima vrlo ogranienu uporabu u analiziranju batine jer je pogodan samo za materijale koji se mogu zaotriti, koji se mogu upotrebljavati u vakuumu i koji mogu tolerirati polje visoke elektrostatinosti (metali). Sl. 48, 49.
94 Goldstein, J. et al. (2003): Scanning Electron Microscopy and X-Ray Microanalysis, 1, Springer. 95 Jaki, M., nav. dj. 96 Isto, 1. 97 Isto, 1. 98 http://en.wikipedia.org/wiki/Scanning_electron_microscope (3. 8. 2011) 99 About GCI Science, Environmental Scanning Electron Microscopy (ESEM), http//

www.getty.edu/conservation/science/about/esem.html, (8. 8. 2011.).

42

Sl. 48. SEM ureaj Jeol JSM 7000F u Institutu Ruer Bokovi Pri snimanju SEM-om uzorak mora biti u vakuumu i posebno pripremljen nekom vrstom provodljivog pokrova (naparivanjem); ESEM je dizajniran tako da uzorak moe biti u niem vakuumu i ne treba ga napariti da bi bio vodljiv tako da omoguujuuje snimanje uzoraka (ak i tekuina) koji nisu posebno pripremani. ESEM se rabi za odreivanje elementarnog sastava uzoraka boje u mikrouzorcima; istraivanje bubrenja i stiskanja gipsa u zemljanim predmetima i objektima; dinamiku studiju korozije; kristalizaciju soli i njezin utjecaj na kamene predmete i objekte.100

Sl. 49. SEM snimak umjetno stvorenog zatitnog sloja kalcijeva oksalata na kamenu s Peristila u Splitu.101 Snimljeno na Strojarskom fakultetu u Zagrebu.
100 Isto.
101

Neobjavljeno, preuzeto iz disertacije Mudronje, D.

43

III. 9. EDS, EDX ili EDAX (Energy-dispersive X-ray spectroscopy) Uz SEM se najee koristi EDS (takoer zvan i EDX ili rjee EDAX) u svrhu odreivanja

elementnog sastava analiziranog materijala.102 Koristi se kod istraivanja elementnog sastava uzoraka najee analizom slojeva po mikropresjeku, a dobiveni je rezultat slian PIXE i XRF spektrima jer se ovdje opet dogaa aluorescencija karakteristinih RTG zraka od uzorka u ovom sluaju pobuenog ubrzanim elektronima.103 Osnovna je razlika to se njime dobija neto slabija rezolucija negoli na PIXE mikroprobi to je ponekad vano kod kvantitativnog odreivanja.104 Primarna uporaba EDS metode je elementna analiza vrlo malih uzoraka.105 Za vrijeme EDS analize uzorak se eksponira u elektronskom snopu unutar SEM mikroskopa. Elementni sastav uzorka se odreuje na temelju analiziranja tako pobuenih i emitiranih karakteristinih RTG zraenja.106 EDS je primjenjiv za analiziranje metala i legura, keramike i minerala.107 Koriste se i tehnoloke varijante ove metode, a metode se kontinuirano i razvijaju: AES (Auger electron spectroscopy), XPS (X-ray photoelectron spectroscopy), WDS (wavelength dispersive X-ray spectroscopy); moe se uoiti i trend prema uporabi novijeg EDS detektora nazvanog SDD (silicon drift detector).108 Sl. 50. EDS povrinske alteracije na kamenu Arene u Puli.109 Snimljeno na Strojarskom fakultetu u Zagrebu.

102 Iz osobne korespodencije s Domagojem Mudronjom, voditeljem prirodoslovnog laboratorija

HRZ-a.
103 Isto. 104 Isto. 105 http://www.semlab.com/edsanalysis.html (2.2.2012.) 106 Isto. 107 Isto. 108 http://en.wikipedia.org/wiki/Energy-dispersive_X-ray_spectroscopy (2.2.2012.)
109

Neobjavljeno, preuzeto iz disertacije Domagoja Mudronje, D.

44

III. 10. EPMA (Electron probe microanalyzer) poznat i pod nazivom EMP (electron microprobe ili elektronska mikroproba)110 EPMA, odnosno EMP kombinira elektronski mikroskop i energy-loss spektrometer

(spektrometar gubitka energije)111. EPMA moe odrediti elementarnu kompoziciju iznimno malih uzoraka metala, kamena, keramike, stakla i pigmenata. EPMA mapira distribuciju alteracijskih komponenata u mikropresjecima; kvantiaicira sastav glazure na antikim vazama; karakterizira povrinu kamena; analizira patinu bronce; determinira kompoziciju srebrnih i zlatnih legura; identiaicira pigmente.112 Uski snop elektrona skenira uzorak i stvara sliku povrine mapirajui pritom prostornu distribuciju svih elemenata periodnog sustava, osim vodika, helija i litija.113 Takoer se primjenjuje za kvantitativno odreivanje kemijske kompozicije vrlo malih toaka (1 mikron) 114 do nekoliko milimetara115 povrine uzorka. Sl. 51.

Sl. 51. Jedan od EPMA analizatora tvrtke Jeol116

110 Electron microprobe, http://en.wikipedia.org/wiki/Electron_microprobe, (8. 8. 2011.). 111 Electron microprobe, http://en.wikipedia.org/wiki/Electron_microprobe, (8. 8. 2011.). 112 About GCI Science, Electron Microprobe (EPMA), http://www.getty.edu/conservation/

science/about/epma.html, (7. 8. 2011.).

113 Isto. 114 Isto. 115 Electron microprobe, http://en.wikipedia.org/wiki/Electron_microprobe, (8. 8. 2011.). 116 Slika je preuzeta s http://www.jeol.com/PRODUCTS/ElectronOptics/SurfaceAnalysisSA/

JXA8230/tabid/605/Default.aspx, (8. 8. 2011).

45

III. 11. Kromatografske metode analiziranja (TLC, GC, LC, HPLC, HPTLC) Kromatografskih metoda ima mnogo117, ali u istraivanju batine najvanije su TLC (Thin

layer chromatography ili tankoslojna kromatograaija), GC (Gas chromatography ili plinska kromatograaija) i HPLC (High Performance Liquid Chromatography ili tekuinska kromatograaija visokog uinka). Iako bi se poetak kromatografskih tehnika moglo datirati u sredinu 19. st., tehnike su dobile ime poetkom 20. st., a znatno su se razvile od 1930-ih do 1950- ih godina.118 Pojam kromatografske tehnike povezan je s nainom separiranja smjese i metodom detekcije razdvojenih komponenti. Smjesa se otapa u tekuini koja se naziva mobilnom fazom koja uvodi kroz smjesu drugi materijal nazvan stacionarnom fazom. Kako razliiti sastojci smjese putuju razliitim brzinama, tako se uzrokuje separacija. TLC se provodi na staklu ili u plastinoj ili aluminijskoj foliji koji su premazani materijalom koji je stacionarna faza. Kad se nanese uzorak, dodaje se otapalo (mobilna faza).119 Detekcija razdvojenih komponenti kod TLC-a provodi se s pomou kemijskih reakcija koje daju obojenje, a kod instrumentalnih metoda detektira se razlika u nekom od aizikalnih svojstava izmeu analizirane komponente i nosioca uzorka (plin, tekuina). Postoje brojne metode unaprjeenja TLC metode u smislu automatiziranja raznih koraka, poveanja rezolucije ili preciznije kvantiaikacije. Takve metode unaprjeenja esto se obiljeavaju oznakom HPTLC (High perfomance TLC ili TLC visokog uinka).120 TLC je jedna od najboljih metoda za analizu organskih veziva u slikanim slojevima jer je vrlo osjetljiva. Openito se primjenjuje za analizu tragova razliitih materijala jer spektroskopske metode nisu uinkovite kad je rije o mikrogramskim uzorcima. Uzorci koji se analiziraju TLC metodom nanose se na ploicu usporedo s uzorcima poznatog sastava. Reagensima za izazivanje boje trae se podudarni kromatogrami. Tom se metodom identiaiciraju proteinska veziva (tutkalo, jaje, kazein), eerna (gumiarabika, med), terpenska (damar, kopal), bitumen, katran i voskovi; uljna se veziva

117 O tome vie na Wikipedijinoj web stranici Chromatography http://en.wikipedia.org/wiki/

Chromatography (10. 8. 2011.).

118 Isto. 119 Thin layer chromatography, http://en.wikipedia.org/wiki/Thin_layer_chromatography (11.

8. 2011.).
120 Unaprjeenja u kromatografskim tehnikama potie i prati Journal of Chromatography

(Elsevier) koji se publicira od 1958. do danas.

46

analiziraju plinskom kromatograaijom (GC), a polimeri infracrvenom spektroskopijom (FT-IR). Postupak identiaikacije veziva provodi se u svrhu svrstavanja veziva u odreenu kemijsku grupu, nakon ega se vezivo detaljnije analizira u svojoj kemijskoj grupi, pa zatim jo detaljnije prema speciainim kemijskim reakcijama sve dok ne bude identiaicirano. TLC je jeftina i brza tehnika. Na web stranici http://www.reachdevices.com/TLC.html nalazi se detaljan opis metode pod naslovom Thin Layer Chromatography: How To.121 Prije pojave digitalnih fotoaparata operateri koji su radili TLC najee su crtali i bojili kromatograme koje su dobivali u svrhu usporeivanja, dokumentacije i prezentacije. Ipak, nije digitalna kamera unaprijedila i ubrzala TLC samo u tome. Olakano je, a moe se u nekim sluajevima rei i omogueno biljeenje aluorescencija i realektograaija u UV i IR podruju. Ta metoda irenja TLC-a na IR spektar rezultirala je dizajniranjem posebnih ureaja koji udruuju TLC s IR spektroskopijom, a u drugom sluaju i s masenom spektroskopijom.122 GC (plinska kromatograaija) pogodna je za analizu organskih materijala i veziva. Mobilna LC (Liquid chromatography ili tekuinska kromatograaija) separacijska je tehnika u kojoj je faza inertni plin koji djeluje na komponente smjese u koloni napunjenoj stacionarnom fazom. je mobilna faza tekuina, a najee se provodi u koloni. HPLC (High Performance Liquid Chromatography ili tekuinska kromatograaija visokog uinka) metota je pogodna za odreivanje organskih boja, pigmenata i komponenata organskih materijala. Na razini softverskih rjeenja razvijeni su Chromatography Data Systems (CDS), ime se poveavaju funkcionalnost i uinkovitost instrumenata i kromatografskih tehnika.123 Sl. 52.

Sl. 52. TLC prisutnosti aminokiselina u hidrolizatu uzoraka sloja boje uzetih sa slike Madona Veneziana iz crkve sv. Franje Asikog u Nerezinama (Cres) 124

121 Thin Layer Chromatography: How To, http://www.reachdevices.com/TLC.html (11. 8. 2011.). 122 Striegel, M. E., Hill, J. (1996.): Thin-layer chromatography for binding media analysis, 13, Los

Angeles.
123 Primjerice: http://www.frank-analab.hr/kromatograaija.html#, (11. 8. 2011.). 124 TLC analiza raena je u Prirodoslovnom laboratoriju Hrvatskoga restauratorskog zavoda.

47

III. 12. Masena spektrometrija (MS, FTICR MS, GC/MS, LC/MS-MS) MS (Mass spectrometry) analitika je tehnika koja mjeri omjer mase prema naboju

nabijenih estica.125 Nabijenost estica postie se ioniziranjem kemijskih sastojaka kako bi se stvorile nabijene molekule ili fragmenti molekula.126 Moe se kombinirati s GC-om, LC-om i IM- om (ion mobility) tehnikama.127 MS tehnika datira iz osamdesetih godina 19. st; moderne MS tehnike izumljene su 1918./9. i jo se razvijaju; tako je 2002. godine Nobelova nagrada za aiziku dodijeljena za unaprjeenje MS tehnike.128 MS se primjenjuje za odreivanje mase estica, elemenata u uzorku ili u molekuli i za rasvjetljavanje kemijske strukture molekula. U prvoj uporabi MS-a odreivale su se komponente u kompleksnim ugljikovodinim smjesama; poslije se metoda primjenjuje za identiaikaciju i strukturnu analizu kompleksnih materijala.129 To je destruktivna metoda kojom se unitava uzorak. MS se primjenjuje za kvalitativnu i kvantitativnu analizu. FTICR MS (Fourier transform ion cyclotron resonance mass spectrometry) modiaikacija je MS tehnike. To je tehnika vrlo visoke rezolucije kojom se mase mogu odrediti velikom preciznou.130 Postoje brojne modiaikacije MS tehnike slinog tipa. Kombinirana GC/MS (plinska kromatograaija i masena spektrometrija) pogodna je za odreivanje vanih informacija o umjetnikim medijima poput voska, tempere, ulja, lakova, smola i guma; identiaikaciju nepoznatih sastojaka ili kontaminacija u siunim uzorcima; karakterizaciju hlapljivih sastojaka iz krutina...131 Mnogi umjetniki mediji nisu dovoljno hlapljivi da bi se mogli kvalitetno istraiti GC tehnikom ili nisu dovoljno stabilni da bi podnijeli kemijski proces koji im izaziva hlapljivost; u takvim sluajevima LC/MS-MS kombinira analitiku mo MS-
125 Sparkman, D. O. (2000.): Mass spectrometry desk reference, Pittsburgh. 126 Isto. 127 Mass spectrometry, http://en.wikipedia.org/wiki/Mass_spectrometry (11. 8. 2011.). 128 Isto. 129 Allen, R., Mass Spectroscopy, http://ehs.virginia.edu/ralphs_chemistry_courses/551/3/

sld004.htm (12. 8. 2011.).

130 Fourier transform ion cyclotron resonance, http://en.wikipedia.org/wiki/

Fourier_transform_mass_spectrometry (11. 8. 2011.).

131 About GCI Science, Gas Chromatography (GC) and GC/Mass Spectrometry (GC/MS), http://

www.getty.edu/conservation/science/about/gcms.html, (14. 8. 2011.).

48

a sa separacijskim tehnikama koje mogu biti primjenjivane za odreene sastojke.132 Kompleksniji polimeri, etnografski predmeti, bojila biljnog ili ivotinjskog podrijetla, smola stabala i arheoloki materijal istrauju se s LC/MS-MS (kombinirana tekuinska kromatograaija i masena spektroskopija). HPLC i LC/MS-MS primjenjuju se za kvantitativnu analizu oneienja zraka u prostorijama i u muzejima; karakterizaciju veziva na bazi proteina i ugljikohidrata u uzorcima boje; karakterizaciju degradacije u distribuciji molekularne mase sintetskih polimera. Sl. 53, 54

Sl. 53. Jedan od modela masenih spektrometara: maseni spektrometar Jeol AccuTOF DART133 Sl. 54. Jedan od modela kombiniranog ureaja plinskoga kromatografa i masenoga spektrometra: ureaj Shimadzu GCMS-QP2010 Ultra High-End GC-MS134

132 About GCI Science, Liquid Chromatography/Mass Spectrometry & High Performance Liquid

Chromatography, http://www.getty.edu/conservation/science/about/lcms.html, (10. 8. 2011.).

133 Slika preuzeta s http://www.jeol.com/PRODUCTS/AnalyticalInstruments/

MassSpectrometers/AccuTOFDART/tabid/141/Default.aspx, (10. 8. 2011.).

134

Slika preuzeta s http://www.shimadzu.com/an/gcms/qpultra.html, (10. 8. 2011.) 49

IV. Metode datiranja IV. 1. Dendrokronologija To je najpouzdanija i najpreciznija metoda odreivanja starosti drva. Osim starosti, moe

se odrediti i u kojem je podruju stablo raslo. Dendokronoloka datacija temelji se na promjenama u debljini i izgledu godova koje tijekom rasta drva uvjetuju klimatski uvjeti. Promjene u solarnom ciklusu utjeu na klimu na zemlji, a te promjene drvo biljei u svojim godovima.135 Uzorkovanje se mora raditi okomito na godove tako da se dobije presjek godova. U pravilu je dendrokronologija destruktivna metoda jer se uzima presjek godova, iako ne mora biti u onim sluajevima gdje su karakteristini godovi jasni i izloeni tako da se mogu skenirati ili fotograairati i izmjeriti in situ. U tom je sluaju idealno godove zagladiti bruenjem. Takoer postoji mogunost skeniranja godova s pomou CT-a, to rezultira slikom koja nije dobivena destruktivnom metodom136. Nije svaki CT pogodan za takvo skeniranje jer je potrebna vrlo visoka razluivost kako bi se dobili uporabljivi rezultati. Uglavnom, skenirani se uzorci jo uvijek smatraju eksperimentalnom metodom jer idealno je za analizu uzeti (invazivno) uzorak svih godova, a to je u konzervatorsko-restauratorskoj struci najee neprihvatljivo zbog jasnih razloga. Uzorci koji sadravaju manje od 30 godova nisu uporabljivi jer je broj karakteristinih jedinstvenosti u tako malom uzorku nedovoljan da bi se uzorak iskoristio u svrhu datiranja.137 Centralna je banka podataka digitalizirana te postoje softveri za pretraivanje 138. Centralna banka podataka ili International Tree Ring Data Bank (ITRDB) nalazi se u National Geophysical Data Center u mjestu Boulderu, Colorado, SAD,. Njihovi su podatci besplatni svima koji su

135 Published by English Heritage (2004): Dendrochronology, Guidelines on producing and interpreting dendrochronological dates, English Heritage. 136 Preuss, P., Christensen K., and Peters, K. (1991.): The use of computer-tomographical X-ray scanning in dendrochronology, Norwegian Archaeological Review, Volume 24, Issue 2, 123-130, Routledge.
137 Mills, C., (1988): Dendrochronology: the long and the short of it, in Science and archaeology,

Glasgow (eds Slater, E. A. and Tate, J. O.), BAR Brit Ser, 196, 549 65, Oxford.
138 Izvrstan pregled postojeih dendrokronolokih softvera sakupljen je na http://web.utk.edu/

~grissino/software.htm (31. 7. 2011.).

50

pridonositelji, a web pristup je na stranici http://www.ngdc.noaa.gov/palaeo/treering.html. Preklapanjem dijelova uzoraka iri se ili potvruje baza podataka. U Hrvatskoj nemamo nijednu dendrokronoloku bazu podataka, a najblia je u Ljubljani. Razvojem digitalnoga pretraivanja i razmjene podataka te politikom ITRDB-a olakano je osnivanje novih baza podataka i laboratorija u zainteresiranim centrima i kod istraivaa bilo gdje u svijetu, tako da ne bi bilo preteko i u nas organizirati takav laboratorij i nau bazu podataka. U konzervatorsko-restauratorskoj struci najee ne elimo datirati kad je raslo drvo, nego koliko je star predmet ili objekt koji nas zanima. Dendrokronologija odreuje kad je i gdje rastao uzorkovani komad drva. Dendrokronologija ne moe odrediti kad je taj komad drva iskoriten ili prenamijenjen za izradbu predmeta ili objekta koji se eli datirati. Dakle, ne mora uvijek biti sluaj da je predmet ili objekt koji nas zanima izraen odmah nakon to su uzorkovani godovi rastom formirani, ali ipak (uz spomenutu ogradu) nije potrebno posebno pojanjavati koliko je to vrijedna datacija. Dendrokronoloka je analiza esto kljuan doprinos datiranju drvenoga predmeta ili objekta i u odreivanju njegova podrijetla. Sl. 55, 56, 57

Sl. 55. Svrdlo za minimalnu invaziju i destrukciju drva uzorkovanjem za dendrokronologiju.139 Sl. 56. Svrdla razne duljine za minimalnu invaziju i destrukciju drva za uzorkovanje pomou builice.140

139

Slika preuzeta s http://en.wikipedia.org/wiki/File:Dendrochronological_drill_hg.jpg (5. 8. 2011.).

140

Slika preuzeta iz Published by English Heritage (2004.): Dendrochronology, Guidelines on producing and interpreting dendrochronological dates, 22, English Heritage.
51

Sl. 57. Preklapanje uzoraka (crossdating) s referentnim uzorcima u bazi podataka jedna je od osnovnih tehnika dendrokronolokog datiranja. Slika ilustrira i stvaranje dendrokronolokoga stupa na temelju mjerenja starosti i aktivnosti 14C pojedinih godova drvea razliita porijekla.141

141 Slika preuzeta s http://www.irb.hr/hr/str/zef/z3labs/lna/C14/, (5. 8. 2011.)

52

IV. 2. TL (termoluminiscencija) TL je metoda datiranja mjerenjem akumulirane radijacijske doze tijekom vremena

proteklo otkad se materijal koji sadrava kristaline minerale pekao. Za vrijeme mjerenja materijal se grije i biljei se emitirani signal koji ovisi o stupnju radijacijske doze apsorbirane u materijalu. U konzervatorsko-restauratorskoj struci TL se primjenjuje za datiranje keramike, a uglavnom nije pogodan za datiranje porculana i predmeta od kamena. Mogue je datirati predmete stare 300-10 000 godina, ali je preciznost dosta loa (oko 15%).142 Ako je keramika dugo vremena iskopana ili nikad nije bila ispod zemlje, nepreciznost je znatno vea. Da bi se dobila to preciznija datacija keramike, uzorak treba biti barem 0,5 cm debeo i veliine barem 1 cm2 te treba uzeti vie uzoraka istog; da bi se utjecaj kozmikoga zraenja preciznije mogao odrediti, keramika je trebala biti iskopana s lokacije koja je barem 30 cm ispod povrine zemlje; nakon iskopavanja keramika se ne smije osuiti niti prati niti izlagati ikakvu zraenju, nego mora odmah biti zapakirana u tamne vodonepropusne vreice i uvana u potpunom mraku do TL mjerenja. tovie, s obzirom na to da TL odreuje kad je predmet bio peen, moe se dogoditi da se datira trenutak kad je predmet bio izloen poaru ili kad se u njemu neto zadnji put ispeklo. Krivotvoritelji imaju uspjene naine kako prevariti TL. Naime, kako se za analizu eksponira nevidljivi i neoslikani dio posude (dno) krivotvoritelji dno posude izlau umjetnom zraenju ili pri izradbi krivotvorine za dno posude koriste se nevrijednim, ali uistinu starim komadima keramike.143 Sl. 58.

Sl. 58. TL instrument koji omoguuje mjerenje termoluminiscencijske svjetlosti iz uzorka i dataciju na temelju rate godinje doze 144

142 Pigments through the Ages, Dating works, http://www.webexhibits.org/pigments/intro/

dating.html, (6. 8. 2011.).

143 Isto. 144 Sl preuzeta s http://www.webexhibits.org/pigments/intro/dating.html, (6. 8. 2011.).

53

IV. 3. Datiranje radiograFijom (metoda 14C) Odreivanje starosti materijala metodom radioaktivnog izotopa ugljika, 14C, vrlo je

pogodna metoda za apsolutno datiranje materijala organskog podrijetla starosti do oko 40 000 godina.145 U ivim je biima uspostavljena ravnotea izmeu gubitka 14C zbog radioaktivnog raspada i nadoknaivanja iz atmosfere. Nakon smrti organizma prestaje i izmjena tvari koncentracija 14C smanjuje se radioaktivnim raspadom pa je mogue odrediti koliko je vremena proteklo od smrti organizma.146 Uzroci mogue pogreke u datiranju mogu biti razni. Pretpostavka za uspjenost jest stalna i jednolika produkcija 14C u atmosferi, jednolika raspodjela izotopa 14C, poznata aktivnost 14C u uzorku u trenutku prestanka izmjene tvari s okoliem, nepostojanje kemijske ili izotopne izmjene s ugljikom iz okolia nakon smrti organizma.... Zbog nejednolike produkcije 14C u atmosferi u prolosti, potrebno je provoditi tzv. dendroloku korekciju izmjerene 14C starosti.147 Eksplozije atomskih bombi, atomske centrale i drugi radioaktivni ureaji zadnjih su 60 godina ozbiljno poremetili prisutnost radioaktivnih izotopa u atmosferi, to dodatno ini nove izazove preciznosti metode datiranja 14C.148 Nadalje, mogua nepreciznost moe potjecati od razliite preciznosti razliitih metoda 14C datacije. Mjerenje aktivnosti 14C zahtijeva vrlo osjetljive tehnike: rabe se plinski proporcionalni brojai (GPC), tekuinski scintilacijski brojai (LSC) ili akceleratori (AMS akceleratorska masena spektroskopija). Maksimalna starost koja se moe izmjeriti GPC metodom jest oko 40 000 godina, LSC metodom 50 000 godina, a AMS metodom neto vie od 60 000 godina. Najmanja koliina uzorka potrebna za mjerenje GPC ili LSC tehnikama iznosi nekoliko grama, dok je za mjerenje AMS metodom dovoljno samo nekoliko miligrama.149 U Laboratoriju za mjerenje niskih radioaktivnosti Instituta Ruer Bokovi mjerenja 14C su od 1968. do 2003. obavljala su se plinskim proporcionalnim brojaem, nakon ega je ta metoda naputena. Od godine 2001. aktivnost 14C mjeri se tekuinskim scintilacijskim brojaem Quantulus 1220, a
145 Broni, I. K., Horvatini, N., i Obeli, B. (1999.): Odreivanje starosti metodom 14C, u Doprinos

laboratorijskih istraivanja u konzervatorsko-restauratorskim radovima, simpozij odran u muzeju Mimara 21. travnja 1999, skripta HRD-a, X-1, Zagreb.
146 Isto. 147 Isto. 148 Podatak iz rasprave na simpoziju odranom u muzeju Mimara 21. travnja 1999. 149 Metoda 14C datiranja, http://www.irb.hr/hr/str/zef/z3labs/lna/C14/, (12. 8. 2011.).

54

2010. godine uvedena je i tehnika pripreme graaita za mjerenje starosti miligramskih koliina uzoraka akceleratorskim masenim spektrometrom (AMS), koja se obavljaju u inozemstvu.150 Zbog nedovoljnog raspada ugljika metoda datiranja 14C nije neuporabljiva za materijale stare nekoliko desetaka godina, tovie, neprecizna je i za materijale stare stotinu, dvjesto, pa i nekoliko stotina godina. to je starost materijala vea (1 000 i vie godina), to je metoda pouzdanija. Metoda je destruktivna za uzorak i primjenjiva je samo na materijale koji sadravaju ugljik. I neki anorganski materijali mogu sadravati ugljik, primjerice, keramika koja je uporabom i peenjem mogla apsorbirati dovoljno ugljika da omogui dataciju metodom 14C. Sl. 59

Sl. 59. Lijevo: raspad 14C kroz vrijeme t proteklo od smrti organizma. Desno: kalibracija konvenconalnih 14C godina upotrebom programa OxCal razvijenog na Oxfordskom sveuilitu (Ch. Bronk Ramsey).151

150 Isto.
151

Obje slike preuzete s http://www.irb.hr/hr/str/zef/z3labs/lna/C14/ (12. 8. 2011.).

55

V. Zakljuak Jedan od ciljeva lanka jest konzervatorima-restauratorima, konzervatorima i povjesniarima umjetnosti pribliiti prirodoznanstvene metode istraivanja i dokumentiranja batine na razini poznavanja to se ime moe dobiti. Vana teza koja se iz lanka mora iitati jest da s pomou prirodoznanstvenih istraivanja moemo saznati esencijalno vane informacije, ali se u mnogim sluajevima rezultati smatraju nepotpunima dok se s drugom razliitom, a jo bolje i treom razliitom metodom ne potvrdi isti rezultat. Uzroci pogrenog, nedovoljno preciznog ili arbitrarnog rezultata mogu biti brojni, a kreu se od nedovoljno kvalitetnog uzorkovanja ili neodgovarajue istoe uzorka152 do ogranienja same tehnike, nedovoljno kvalitetnih zastarjelih ili nekalibriranih instrumenata do nedovoljno kvalitetnog operatera i neodgovarajue interpretcije rezultata. I unutar izbora najsuvremenijih instrumenata za istu tehniku postoje oni koji su prilagoeni mikroanalizama i oni su predvieni za druge namjene. Tako, ni sam naziv pojedine analitike tehnike ne mora govoriti mnogo jer unutar iste analitike tehnike razlike meu instrumentima ili postupcima mogu biti goleme. Zato i postoji pravilo da se analitiki rezultat smatra pouzdanim tek ako su ga potvrdile tri razliite analitike metode. Primjerice, na restauratorskom studiju Sveuilita u Ljubljani rezultat analize prihvaa se samo ako su ga potvrdile jo barem dvije razliite analitike tehnike. Tek kad tri razliite analitike metode daju isti rezultat, moe se rezultat prihvatiti kao istinu. injenica je da je danas kvalitetan operator koji e provesti metodu i protumaiti rezultate jo uvijek najvanija karika u prirodoznanstvenim istraivanjima. Ipak, napredak tehnologije olakava, ubrzava i poveava tonost metoda istraivanja. Tvrtka Thermo Fisher Scientiaic uz jedan model svog XRF analizatora na prezentacijskoj web stranici doslovno pie sljedee: Zahvaljujui unaprijeenoj tehnologiji u veini primjena korisnici analizatora ne trebaju imati nikakvo specijalistiko laboratorijsko znanje ili obuku da bi eaikasno obavili analize. ... Ne-tehniko osoblje moe obavljati analize jer su standardni algoritmi u kombinaciji s ugraenim identiaikacijskim bazama podataka omoguili da korisnik identiaicira stotine

152 Pri uzorkovanju, primjerice, slikanoga sloja uzorkuje se niz vrlo tankih stratigrafskih slojeva

slikarske osnove, podslika i slojeva oslika. Lako je mogue da se pri uzorkovanju dogodi djelomina migracija ili da se uzorkuje lokacija s nespeciainom kontaminacijom ili pak da se pri analizi elemenata zahvati malo susjednoga stratigrafskoga sloja...
56

uzoraka... u sekundama.153 Istina, radi se o XRF ureaju iji je snop zraenja preirok za analizu mikropresjeka slojeva boje - predvien je za analiziranje rudaa u rudarstvu i legura u metalnoj industriji. Teko je zamisliti kako e analizu starih i zagaenih uzoraka obavljati samo automatika instrumenta... Ali, bitno je primijetiti da se trend razvoja instrumentalnih metoda istraivanja kree u smjeru dizajniranja i izradbe instrumenata koji su sve pristupaniji (cijenom) i sve jednostavniji za uporabu. I ranije su rutinske prirodoznanstvene metode istraivanja obavljali uglavnom struno podueni tehniari, a one ne-rutinske sami znanstvenici. Analize krvi u domovima zdravlja prije nekoliko desetljea se radilo kemijskim reagensima i prebrojavanjem pomou mikroskopa, a sada to rade kompjutorizirani strojevi koji obrade tisue uzoraka i ispiu nalaze za isto vrijeme za koje bi se runo, mikroskopom, obradio jedan uzorak. Konkurencija meu proizvoaima instrumenata za analitika i strukturna istraivana natjecateljskog je karaktera. Ako je uistinu ve danas mogue da se u nekim industrijama osoba bez posebne poduke uspjeno koristi nekim prirodoznanstvenim metodama i ako je mogue da e tehnolokim napretkom oitanje nekih instrumentalnih analiza u konzervatorsko- restauratorskoj struci moda ve sutra postati jednostavno poput gledanja na sat i odgovora na pitanje koliko je sati, onda se i ovdje, ponovno, treba preispitati treba li svu znanost konzervatorsko-restauratorske struke vezivati iskljuivo uz prirodoznanstvena istraivanja.

153 Thermo Fisher Scientiaic, How XRF Works, http://www.niton.com/portable-xrf-technology/

how-xrf-works.aspx?salang=en, (1. 8. 2011).

57

Zahvala Hvala dr. sci. Domagoju Mudronji, voditelju Prirodoslovnog laboratorija HRZ-a za konstruktivne sugestije i pomo.

Saetak: lanak iznosi kratak informativni pregled najeih i najvanijih metoda

prirodoznanstvenih istraivanja i dokumentiranja batine s namjerom ukazivanja to se kojom metodom moe dobiti, odnosno koja su ogranienja. Prezentaciju tog informativnog pregleda prirodoznanstvenih metoda u lanku se koristi za poticanje sasvim nove rasprave. Naime, prirodoznanstvena istraivanja batine nazivaju se znanou u konzervatorsko-restauratorskoj struci (Science in Conservation ili Science for Conservation). U sadanjem trenutku, na globalnoj razini u konzervatorsko-restauratorskoj struci nita se drugo ne naziva znanou (science). Postavlja se pitanje je li primjereno svu znanost konzervatorsko-restauratorske struke vezivati iskljuivo uz prirodoznanstvena istraivanja? Prirodoznanstvenici mogu uzeti bezbroj uzoraka i prezentirati savreno jasnu sliku o sastavu i starosti materijala batine, ali to ni na koji nain ne jami da e sam konz.-rest. zahvat biti znanstven ili uope primjeren. Konkurencija meu proizvoaima instrumenata za analitika i strukturna istraivana natjecateljskog je karaktera. Ako je uistinu ve danas mogue da se u nekim industrijama osoba bez posebne poduke uspjeno koristi nekim prirodoznanstvenim metodama i ako je mogue da e tehnolokim napretkom oitanje nekih instrumentalnih analiza u konzervatorsko- restauratorskoj struci moda ve sutra postati jednostavno poput gledanja na sat i odgovora na pitanje koliko je sati, onda se i ovdje, ponovno, treba preispitati treba li svu znanost konzervatorsko-restauratorske struke vezivati iskljuivo uz prirodoznanstvena istraivanja.

58