224

16
Deformacije betona
Beton se moe deformirati uslijed suenja, vlaenja, grijanja ili djelovanja vanjskih sila
(kratkotrajnih ili dugotrajnih). Opceniti prikaz deIormacije betona zbog jednoosnog tlacnog
opterecenja u suhoj okolini je prikazan na slici 16.1. Opterecenje je naneseno u trenutku t
1
i
drano je konstantnim do trenutka t
2
. Prije nanosenja opterecenja beton se skupljao uslijed
suenja a crtkana krivulja iza t
1
pokazuje kako bi se deIormirao beton a da nije opterecen.
Utjecaj opterecenja na deIormaciju betona jednak je razlici izmedu pune i crtkane krivulje. U
trenutku kad je djelovala vanjska sila beton se trenutno deformirao za iznos koji je kod malih
opterecenja srazmjeran sa opterecenjem. Sa vremenom se deIormacija povecava, ali sa sve
manjom brzinom. Ovo povecanje deIormacije je posljedica puzanja betona. Iako je brzina
puzanja s vremenom sve manja ono ne tezi nekoj granicnoj vrijednosti.
U trenutku prestanka djelovanja sile, t
2
, dolazi do trenutnog (elasticnog) povratnog
deformiranja betona, koje je cesto manje od onog u trenutku nanosenja sile. Iza ovoga slijedi
povratno puzanje, koje je takoder manje od prethodnog puzanja.
U ovom poglavlju cemo opisati mehanizme i Iaktore koje utjecu na skupljanje,
elasticno deIormiranje i puzanje, a takoder i razmatrati deIormacije betona uslijed
temperaturnih promjena.
Slika 16.1. Odgovor betona na djelovanje vanjske sile (tlak) u suhoj okolini.
225
Skupljanje uslijed suenja
Skuplfanfe ocvrsle cementne paste uslifed susenfa
U poglavlju 14 smo opisali razlicita stanja vode u ocvrsloj cementnoj pasti (cementnom
kamenu) kao i volumne promjene koje nastaju njenim uklanjanjem. Iako je skupljanje
ocvrslog betona volumna promjena, izrazava se kao linearna deIormacija.
Velicina uzorka utjece na rezultate mjerenja to znatno oteava interpretaciju i
usporedbu rezultata. Kako beton gubi vodu kroz povrinu, skupljanje povrinskog sloja je
sprijeceno unutarnjim dijelom uzorka uzorka betona, pa ce izmjereno skupljanje ovisiti o
velicini uzorka. Nadalje, brzina gubitka vlaznosti, pa prema tome i brzina skupljanja ce ovisiti
o brzini transporta vode iz unutarnjeg dijela uzorka prema povrsini. Ponasanje ocvrsle
cementne paste koje je opisano u ovom poglavlju je temeljeno na eksperimentalnim podacima
dobivenimna uzorku relativno male povrsine poprecnog presjeka.
Shematski prikaz pojave skupljanja i bubrenja ocvrslog betona je prikazan na slici
16.2. Maksimalno skupljanje se javlja nakon prvog suenja. Znatan dio volumnih deformacija
betona, nakon ponovnog vlaenja, je nepovratan. Daljnje suenje i vlaenje rezultira vie ili
manje potpuno povratnim skupljanjem.
Slika 16.2. DeIormacija ocvrsle cementne paste ili betona nastala uslijed ciklickog susenja i
vlaenja.
Takoder, na slici 16.2 je prikazano kontinuirano, ali relativno malo bubrenje ocvrsle cementne
paste, nastalo potapanjem uzorka u vodu. U ovom slucaju nadoknaduje se dio vode utrosen za
hidrataciju, a dodatna kolicina vode ulazi u C-S-H strukturu izazivajuci bubrenje. Ovo je
karakteristika mnogih gelova, medutim bubrenje ocvrsle cementne paste je ograniceno
njenom skeletnom strukturom, tako da je bubrenje malo u usporedbi sa skupljanjem.
U principu, sto je cvrsca ocvrsla cementna pasta to ce biti manje skupljanje i bubrenje.
Ovo je potvrdeno eksperimentom i prikazano je na slici 16.3, gdje povecanje ukupne
226
poroznosti paste znaci smanjenje njene cvrstoce. Zanimljivo je da se povratno skupljanje
pojavljuje neovisno o poroznosti i da je opci trend povecanja skupljanja kod prvog susenja
posljedica nepovratnog skupljanja.
Slika 16.3. Povratno i nepovratno skupljanje ocvrsle cementne paste nakon susenja kod 47
relativne vlanosti (Helmuth i Turk, 1967).
Razlicite poroznosti prikazane na slici 16.3 su dobivene ispitivanjem cementnog
kamenarazlicitih vodocementnih (v/c) omjera, pa se moze zakljuciti da ce se cementni kamen
veceg v/c omjera vie skupljati. U poglavlju 14 smo vidjeli da je poroznost ocvrsle cementne
paste manja sto je veci stupanj hidratacije za isti v/c omjer, ali utjecaj stupnja hidratacije na
skupljanje nije jednostavno za objasniti. Ocigledno je da bi se ispravno njegovan cementni
kamentrebaomanje skupljati to je stariji. Medutim, nehidratizirana zrna cementa sprjecavaju
skupljanje, pa smanjivanje njihovog volumena hidratacijom rezultira vecim skupljanjem.
Drugi argument je da zreliji cementni kamen sadrzi vise vode ciji gubitak izaziva vece
skupljanje. Dakle, teko je predvidjeti ukupan efekt starosti na skupljanje cementnog kamena.
Kako je skupljanje posljedica gubitka vode, zanimljivo je vidjeti kako izgleda njihova
ovisnost. Tipicni podaci su dani na slici 16.4, gdje se vidi da postoji znacajna promjena
koeIicijenta smjera pravca za vece gubitke vlage, u ovom slucaju je to kod gubitka od
priblino 17. Ovo upucuje na zakljucak da postoji vie mehanizama skupljanja. Neki drugi
testovi pokazuju da postoje dva ili cak tri promjene koeIicijenta smjera.
227
Slika 16.4. Utjecaj gubitka vode na skupljanje ocvrsle cementne paste (Verbeck i Helmuth,
1968).
Mehanizmi skupljanja i bubrenja
Za skupljanje i bubrenje ocvrsle cementne paste predlozena su cetiri glavna mehanizma, koja
cemo sada opisati.
(a) Kapilarne pojave
Zbog povrinske napetosti slobodna povrine vode u kapilarama i velikim gel porama,
prilikom isparavanja zbog smanjenog tlaka para u okolini, poprima sve konkavniji oblik, a
time se povecava vlacno naprezanje u vodi (slika 16.5). Ovisnost izmedu polumjera
zakrivljenosti meniskusa, r, i odgovarajuceg tlaka para, p, je dana Kelvinovom jednadbom:
r RT p
p

2
ln
0
= (16.1)
gdje je p
0
tlak para iznad ravne povrine, y je povrsinska napetost tekucine, R je univerzalna
plinska konstanta, T je apsolutna temperatura a o je gustoca tekucine.
Vlacno naprezanje u vodi u blizini meniskusa jednako je 2y/r, i mora biti uravnoteeno
tlacnim naprezanjem u okolnom cvrstom tijelu. Dakle isparavanje vode iz kapilara uzrokuje
povecanje vlacnog naprezanja u vodi sto rezultira skupljanjem ocvrsle cementne paste.
Stalnim smanjivanjem tlaka para, pore se postupno prazne, tako da se prvo isprazne one
najire. Prema tome cementni kamen sa vecim v/c omjerom i vecom poroznoscu ce se vise
skupljati, cime se objasnjavaju eksperimentalni rezultati prikazani na slici 16.3. Iz navedenog
bi se moglo zakljuciti da ce u slucaju potpunog isusivanja pora nestati i sile koje uzrokuju
skupljanje, odnosno da ce cementni kamen poprimiti prvotni volumen. Kako se to ne deava,
opcenito se moze prihvatiti da se kod niskih vlanosti aktiviraju i drugi mehanizmi i da se
ovaj mehanizam moe primijeniti samo kod relativnih vlanosti iznad priblino 50%.
228
Slika 16.5. Ovisnost izmedu polumjera zakrivljenosti meniskusa i tlaka para vode u kapilari
(Soroka, 1979).
(b) Povrinska napetost ili povrinska energija
Povrsina cvrstih i tekucih materijala je u stanju naprezanja (vlacnom) zbog postojanja
rezultantnih privlacnih sila izmedu molekula u materijalu. Prema tome, da bi se povecala
povrina potrebno je izvriti rad protiv ovih sila, a rad potreban za povecanje jedinicne
povrine naziva se povrinska energija.
Kao rezultat povrsinske napetosti javlja se tlacno naprezanje u materijalu ciji je iznos
jednak 2y/r, a u ocvrsloj cementnoj pasti cija je prosjecna velicina cestice vrlo mala ova
naprezanja su znatna. Adsorpcija molekula vode na povrsinu cestica smanjuje povrsinsku
energiju, sto rezutltira povecanjem volumena materijala. Ovaj proces je takoder povratan.
(c) Tlak razdvajanja
Na slici 16.6 je prikazana tipicna gel pora koja u irem dijelu sadri slobodnu vodu i paru, a u
znatno uem dijelu vodu koja je pod utjecajem povrinskih sila. Debljina adsorbiranog sloja
vode u slucaju potpunog zasicenja je oko pet molekula ili 1.3 nm. Ovaj sloj je pod tlakom
zbog djelovanja privlacnih povrsinskih sila. Podrucje u pori koje je ue od dvostruke debljine
sloja (2.6 nm) je podrucje sprijecene adsorpcije. U tom podrucju se javlja tlak koji nastoji
razdvojiti stijenke pore.
Suenjem se debljina adsorbirane vode smanjuje, kao i podrucje sprijecene adsorpcije,
to rezultira smanjenjem tlaka razdvajanja, odnosno skupljanjem ocvrsle cementne paste.
Slika 16.6. Sile uzrokovane prisustvom vode u gel pori ocvrsle cementne paste (Bazant,
1972).
229
(d) Gibanfe meduslofne vode
Naprijed opisani mehanizmi se odnose na slobodnu i adsorbiranu vodu. Trece stanje isparive
vode u ocvrsloj cementnoj pasti je meduslojna voda koja takoder ima utjecaja na njeno
skupljanje i bubrenje. Zbog njene cvrste veze sa stijenkama cementnog kamena i iskrivljene
putanje kojom prolazi za vrijeme isuivanja, moe se ukloniti samo sa suenjem na visokim
temperaturama ili kod relativne vlanosti manje od 10%. Gubitak ove vode vise utjece na
skupljanje cementnog kamena nego uklanjanje iste kolicine slobodne ili adsorbirane vode.
Vjerojatno je, kod vecih gubitaka vode, ovaj mehanizam odgovoran za pojavu strmijeg nagiba
pravca na grafu prikazanom na slici 16.4.
Prethodna razmatranja su se odnosila na povratno skupljanje, a to podrazumijeva da
nema promjene u strukturi tijekom ciklusa suenja i vlaenja. Ovakvo ponasanje ocvrsle
cementne paste nije vjerojatno, pogotovo tijekom prvog ciklusa, zbog slijedeceg:
1. Tijekomprvogciklusapovezujuseprethodno nepovezanekapilare, smanjujuci nataj
nacinprostor zamogucukasnijupojavukapilarnihpojava.
2. Kao rezultat uklanjanja adsorbirane ili meduslojne vode struktura ocvrsle cementne
pastesekonsolidirazbog djelovanjanovih meducesticnih vezanastalih medusobnim
pribliavanjempovrina.
Miljenjao relativnomdoprinosupojedinihmehanizamaukupnomskupljanjusupodijeljena.
Overazlikesemogu jasno vidjeti u tablici 16.1, gdjesu navedeni mehanizmi predloeni od
cetiri poznataautorai sugeriraninterval vlanosti ukojemti mehanizmi dominiraju.
Sukupljanje betona uslijed suenja
(a) Utjecaj sastojaka betona
Skupljanje betona uslijed suenja je manje od cementnog kamena zbog prisustva agregata
koji, izuzevi neke iznimke, ne mijenja dimenzije zbog promjene vlanosti.
Utjecaj volumnog udjela agregata na skupljanje betona je prikazan na slici 16.7.
Vidljivo jeda skupljanje obicnog betona iznosi od 10 do 20% skupljanja cementnog kamena.
Krutost agregata ima takoder utjecaj na skupljanje betona. Beton spravljen sa obicnim
agregatom manje se skuplja od lakoagregatnog betona spravljenog sa priblino istim udjelom
agregata, jer je krutost lakog agregata manja od krutosti obicnog.
Tablica 16.1. Saetak predloenih mehanizama skupljanja (Soroka, 1979)
230
Utjecaj volumnog udjela i krutosti agregata moze se opisati slijedecom empirijskom
jednadbom
n
p
c
g) 1 ( =

(16.2)
gdje je c
c
deformacija betona, c
p
deformacija cementnog kamena, nastale uslijed skupljanja, g
je volumni udjel agregata, a n je konstanta koja ovisi o krutosti agregata i poprima vrijednosti
izmedu 1.2 i 1.7.
Slika 16.7. Utjecaj volumnog udjela agregata u betonu na omjer skupljanja betona i
cementnog kamena (Pickett, 1956).
Cjeloviti prikaz utjecaja udjela pojedinih sastojaka na skupljanje betona je prikazan na slici
16.8. Svojstva i sastav cementa, kao i prisustvo leteceg pepela, zgure i silicijeve prasine malo
utjecu na skupljanje betona uzrokovanog susenjem. Sami aditivi takoder nemaju znacajan
utjecaj na skupljanje, osim ako njihova upotreba rezultira promjenom u volumnim udjelima
sastojaka.
Slika 16.8. Utjecaj kolicine cementa, vode i v/c omjera na skupljanje betona beton je
njegovan u vlanoj okolini 28 dana a zatim je izloen suenju 450 dana (Shoya, 1979).
231
(b) Utjecaj geometrije uzorka
Velicina i oblik uzorka betona utjecu na brzinu isuivanja, a njegov sredinji dio, u kojem je
prisutna veca vlaznost nego na povrsini, ogranicava njegovo skupljanje i stoga se na povrsini
javljaju pukotine.
Na primjer, greda T-profila, za koju je omjer povrine i volumena velik, ce se isusivati
pa prema tome i skupljati brze od grede kvadratnog poprecnog presjeka iste povrine. U oba
slucaja proces skupljanja je dugotrajan. U 20 godinjim ispitivanjima na betonskim uzorcima
visine 300 mm i promjera 150 mm izradenim od vrlo razlicitih betonskih mjeavina i koji su
cuvani u prostoru gdje je relativna vlanost bila 50% odnosno 70%,Troxell et al. (1958) su
pokazali da se u prosjeku 25% od 20 godinjeg skupljanja desilo u prva dva tjedna, 60% u tri
mjeseca, a 80% u godinu dana.
Nejednoliko suenje i skupljanje konstrukcijskih elemenata rezultira razlicitim
deformacijama pa prema tome i pojavom naprezanja vlacnom blizu povrsine, a tlacnom u
sredini. Vlacna naprezanja mogu biti takva da izazovu pucanje to je najozbiljnija posljedica
za stabilnost konstrukcije. Medutim, kako je vec receno, proces skupljanja je dugotrajan, pa
su naprezanja koja se u tom procesu javljaju smanjena puzanjem. Prema tome analiza
ponaanja konstrukcije je sloena i teka.
Predvidanfe skuplfanfa
Iz prethodnih razmatranja je jasno, da je teko sa bilo kakvim stupnjem sigurnosti procijeniti
velicinu skupljanja u konstrukciji, iako se mnogo zna o skupljanju i cimbenicima koji na
skupljanje utjecu. Pokazano je da je moguce procijeniti dugotrajno skupljanje na temelju
kratkotrajnih ispitivanja (Neville et al., 1983), ali projektanti cesto traze procjene znatno prije
nego se one mogu kratkotrajnim ispitivanjima dobiti.
Autogeno skupljanje
Ako se ne dodaje voda, tijekom hidratacije nastaje samoosuivanje cementnog kamena to
rezultira autogenim skupljanjem. Ovakvo skupljanje se moe javiti u sreditu velikih
betonskih blokova, ali je gotovo za red velicine manje od skupljanja uzrokovanog susenjem.
Ono moze biti znacajno kod betona sa vrlo malim v/c omjerom.
Skupljanje uslijed karbonatizacije
Skupljanje uslijed karbonatizacije se razlikuje od skupljanja zbog suenja po tome to je ono
uzrokovano kemijskom reakcijom i nije rezultat gubitka vode iz ocvrsle cementne paste ili
betona. U reakciji ugljicnog dioksida sa vodom nastaje ugljicna kiselina koja reagira sa
brojnim sastojcima ocvrsle cementne paste. Cak i vrlo razrijedena ima znacajan utjecaj na
cementni kamen. Najvanija reakcija je ona sa kalcij hidroksidom:
CO
2
+Ca(OH)
2
CaCO
3
+H
2
O (16.3)
Pri tome se oslobada voda i cementni kamen postaje tei. J avlja se popratno skupljanje,
povecava se cvrstoca cementnog kamena a smanjuje njegova propusnost. Ovo se
najvjerojatnije moze objasniti time da kristali precipitiranog kalcij hidroksida sprjecavaju
232
skupljanje cementnog gela, a kad se jednom ovi kristali otope i reagiraju sa ugljicnim
dioksidom nema vise prepreke za skupljanje. Kalcij karbonat kristalizira u porama smanjujuci
propusnost i povecavajuci cvrstocu cementnog gela.
Brzina i kolicina karbonatizirane ocvrsle cementne paste ovisi djelomicno o relativnoj
vlaznosti okolnog zraka, kao i o relativnoj vlaznosti betona. Ako su pore zasicene vodom tada
ugljicna kiselina ne moze prodirati u beton, pa nema karbonatizacije, a ako je beton suh tada
nema ugljicne kiseline. Najvece skupljanje uslijed karbonatizacije se desava kad je relativna
vlaznost priblizno 50 i moze biti istog reda velicine kao i skupljanje izazvano susenjem
(slika 16.9). Poroznost betona je takoder vazan kontrolni cimbenik. Front karbonatizacije kod
betona srednjih cvrstoca iznosi svega nekoliko centimetara u nekoliko godina, a kod betona
visokih cvrstoca i manje. Medutim, kod betona lose kvalitete ili na mjestima slabe zbijenosti
Iront karbonatizacije je znatno veci.
Slika 16.9. Utjecaj relativne vlanosti okoline na skupljanje morta izazvano suenjem i
karbonatizacijom (Verbeck, 1958).
Deformacije uslijed temperaturnih promjena
Ocvrsla cementna pasta i beton kao i vecina drugih materijala se grijanjem sire. Poznavanje
koeficijenta toplinskog sirenja je potrebno iz dva razloga: Prvo, da bi se izracunalo naprezanje
uslijed porasta gradijenta temperature izazvanog oslobadanjem topline hidratacije ili
kontinuiranom promjenom dnevne temperature i drugo, da bi se izracunale ukupne
deformacije u konstrukciji.
Toplinsko sirenfe ocvrsle cementne paste
KoeIicijent linearnog toplinskog istezanja ocvrsle cementne paste varira izmedu priblizno 10
do 2010
-6
K
-1
, i uglavnom ovisi o vlanosti paste. Na slici 16.10 je prikazana ovisnost tog
koeficijenta o relativnoj vlanosti. Nakon povecanja temperature, cementni kamen se u
pocetku siri, da bi se kroz nekoliko sati to povecanje volumena nesto smanjilo, ako se
temperatura nije mijenjala.
233
Ovakvo ponaanje se objanjava prisustvom vode i povezano je sa naruavanjem
ravnoteze izmedu vodene pare, slobodne vode, adsorbirane vode, vode u podrucjima
sprijecene adsorpcije i sila izmedu slojeva cementnog gela. Bilo kakvo narusavanje ravnoteze
ce imati veci utjecaj kod srednjih relativnih vlaznosti kada je prisutna znatna kolicina vode
koja se moze kretati kroz ocvrslu cementnu pastu. Povecanjem temperature smanjuje se
povrsinska napetost vode cime se smanjuju unutrasnje tenzije u vodi sto rezultira dodatnim
irenjem cementnog kamena. Medutim, promjene unutrasnje energije uzrokovane povecanjem
ili smanjenjem temperature ce stimulirati unutrasnje kretanje vode, uzrokujuci na taj nacin
vremenski ovisne volumne promjene koje su suprotne onima izazvanim promjenom
temperature.
Toplinsko irenje betona
Koeficijent linearnog toplinskog istezanja vecine agregata za beton varira izmedu priblizno 6 i
1010
-6
K
-1
, pa je stoga koeficijent linearnog toplinskog istezanja betona manji od onoga za
cementni kamen, kao to je prikazano na slici 16.10. Nadalje, kako agregat zauzima 70 do
80% volumena betona, znatno je smanjen utjecaj vlaznosti na velicinu koeIicijenta kao to je
to uoceno kod cementnog kamena, tako da se moe smatrati da on ne ovisi o vlanosti.
Vrijednost koeficijenta ovisi o udjelu cementnog kamena i vrsti agregata, a kod obicnog
betona vrsta agregata ima dominantan utjecaj. Krivulje ovisnosti koeficijenta linearnog
toplinskog istezanja, za beton spravljen sa kvarcnim i vapnenackim agregatom, prikazane na
slici 16.10, su granicne za vecinu obicnih agregata. Ove vrijednosti se mogu primijeniti u
intervalu od priblino 0 do 60 C. Kod viih temperatura, zbog razlike u koeficijentu
linearnog toplinskog istezanja izmedu cementnog kamena i agregata, javljaju se razlicita
naprezanja koja uzrokuju pojavu mikropukotina to vodi nelinearnom ponaanju.
Slika 16.10. Utjecaj relativne vlaznosti na koeIicijent linearnog toplinskog istezanja ocvrsle
cementne paste i betona (Myers, 1950).
234
Radni dijagram
Elasticnost ocvrsle cementne paste
Radni dijagram ocvrsle cementne paste je gotovo linearan, pa se modul elasticnosti moze
jednostavno odrediti pomocu tog dijagrama. Vodom zasicena ocvrsla cementna pasta opcenito
ima nesto veci modul elasticnosti nego suha. To se objasnjava time da voda u porama
preuzima dio opterecenja. Unatoc tomu, skelet cementnog kamena preuzima najveci dio
opterecenja, pa su i njena elasticna svojstva odredena svojstvima tog skeleta. Kao sto se i
ocekuje, modul elasticnosti (E
p
) znatno ovisi o kapilarnoj poroznosti (p
c
), i ta ovisnost se
moze opisati slijedecom relacijom:
3
) 1 (
c g p
p E E = (16.4)
gdje je E
g
modul elasticnosti kada je p
c
=0, a to je zapravo modul elasticnosti cementnog
gela. Kao i u slucaju cvrstoce, modul elasticnosti cementnog kamena opada sa povecanjem v/c
omjera a raste sa njegovomstaroscu sto je prikazano na slici 16.11.
Slika 16.11. Utjecaj v/c omjera i starosti na modul elasticnosti ocvrsle cementne paste
(Hirsch, 1962).
Modeli ponaanja betona
Beton je kompozitni viseIazni materijal, pa ce njegova elasticna svojstva ovisiti o elasticnim
svojstvima pojedinih faza nehidratizirani cement, cementni gel, voda, krupni i sitni agregat,
te o njihovim relativnim udjelima i geometrijskom rasporedu. Stroga analiza elasticnih
svojstava stvarnog materijala je presloena, ali ako se smatra da je beton dvofazni materijal
sastavljen od ocvrsle cementne paste i agregata, tada je analiza moguca.
Model za opisivanje ponasanja betona mora sadrzavati slijedece:
1. Za ovakvu jednostavnu analizu dovoljno je poznavati vrijednosti slijedecih svojstava
pojedinih faza:
(a) modul elasticnosti agregata, E
a
;
235
(b) modul elasticnosti ocvrsle cementne paste, E
p
;
(c) volumna koncentracija agregata, g
2. Odgovarajuci geometrijski raspored Iaza; tri moguca rasporeda su prikazana na slici
16.12. Svi modeli se sastoje od jedinicne kocke. U modelima A i B Iaze su
rasporedene kao susjedni slojevi, s tom razlikom sto su u modelu A Iaze paralelno
vezane i zato se pod utjecajem sile jednako deformiraju, a u modelu B faze su serijski
povezane i pod utjecajem vanjske sile u njima se javlja isto naprezanje. U modelu C se
agregat nalazi unutar cementnog kamena tako da su njegova visina i povrina osnovice
jednaki g , tako da je zadovoljen uvjet za volumnu koncentraciju. Intuitivno ovaj
model najvise slici betonu.
Cilj analize ovih modela nije da se pomocu njih detaljno opise raspodjela naprezanja i
deIormacija u betonu, vec da se predvidi ponasanje betona kao cjeline. Nadalje, potrebno je
uvesti tri pretpostavke:
1. naprezanje u cijelom modelu je tlacno i jednoosno;
2. utjecaj poprecnog kontinuiteta izmedu slojeva se moze zanemariti;
3. bilo kakvo lokalno zakazivanje ili pucanje ne doprinosi deformaciji.
Slika 16.12. J ednostavni dvofazni modeli betona (Hansen, 1960; Counto, 1964).
Model A faze su paralelno vezane
Jednakost deformacija
Deformacija u betonu, c
c
, je jednaka deformaciji u agregatu, c
a
, i cementnom kamenu, c
p
, tj.
p a c
= = (16.5)
Ravnotea
Ukupna sila jednaka je zbroju sila koje djeluju na svaku fazu. Ovo se moze opisati pomocu
naprezanja i povrsina na slijedeci nacin
) 1 ( 1 g g
p a c
+ = (16.6)
Konstitutivne jednadbe
Obje faze kao i beton su elasticni, pa mozemo pisati
i
p p p a a a c c c
E E E = = = (16.7)
236
gdje su E
c
, E
a
i E
p
moduli elasticnosti betona, agregata i cementnog kamena.
Uvrstavajuci jednadzbu (16.7) u (16.6) dobivamo
) 1 ( g E g E E
p p a a c c
+ =
te uzimajuci u obzir (16.5), slijedi
) 1 ( g E g E E
p a c
+ = (16.8)
Model B faze su serijski vezane
Ravnotea
Sile pa prema tome i naprezanja (jer sile djeluju na iste povrine) su ista i u objim fazama i u
kompozitu, tj.
p a c
= = (16.9)
Deformacije
Ukupno izduenje jednako je zbroju izduenja u svakoj fazi, to izraeno preko deformacija
izgleda ovako
) 1 ( g g
p a c
+ = (16.10)
Uvrstavajuci jednadzbe (16.7) i (16.9) u (16.10) dobivamo
p a c
E
g
E
g
E
) 1 ( 1
+ = (16.11)
Model C kombinacija
Ovaj model je kombinacija dva sloja ocvrsle cementne paste u seriji sa trecim slojem koji se
sastoji od paralelno vezane ocvrsle paste i agregata, kao u modelu A. Primjenom prethodnih
analiza dobivamo:
) 1 (
) 1 ( 1
g E g E
g
E
g
E
p a p c
+
+

= (16.12)
Na slici 16.13 su prikazana predvidanja modula elasticnosti betona pomocu jednadzbi (16.8),
(16.11) i (16.12) za razlicite koncentracije agregata i za E
p
<E
a
, kao sto je vrijedi kod obicnih
betona. Model A daje gornju granicu, a B donju granicu vrijednosti modula elasticnosti.
Model C daje vrijednosti koje su izmedu ovih granica. Predvidanje utjecaja krutosti agregata
na modul elasticnosti betona kao i neki tipicni eksperimentalni podaci prikazani su na slici
16.14. Na slici se uocava da u slucaju kada je E
a
/E
p
- 1, kao sto je u slucaju lakoagregatnog
betona, tada svi modeli daju isti modul elasticnosti betona. Medutim za betone sa normalnim
agregatom za koje vrijedi E
a
/E
p
>1, poeljnije je koristiti model C.
237
Slika 16.13. Utjecaj volumne koncentracije agregata na modul elasticnosti betona izracunat
pomocu jednostavnih dvofaznih modela.
Slika 16.14. Predvidanja modula elasticnosti betona (E
c
) pomocu modula elasticnosti
cementnog kamena (E
p
) i agregata (E
a
) kod 50%-tne volumne koncentracije agregata.
Izmjereni radni dijagram betona
Radni dijagram ocvrsle cementne paste kao i radni dijagram agregata je linearan skoro do
samog sloma materijala. Medutim, radni dijagram betona, cija je krutost izmedu cementnog
kamena i agregata, je nelinearan, kao to je prikazano na slici 16.15(a). Nadalje, sukcesivni
ciklusi opterecenja (manje od granicnog) i rasterecenja pokazuju opadajuce petlje histereze
kao i rezidualne deIormacije kod potpunog rasterecenja, kao na slici 16.15(b).
Ovakvo ponaanje betona se objanjava doprinosom mikropukotina cjelokupnoj
deformaciji betona, to znaci da pretpostavka (3) u prethodnoj analizi ne vrijedi. Prijelazna
zona izmedu agregata i ocvrsle cementne paste ili morta je relativno slabo podrucje u kojem
238
postoje mikropukotine i prije samog opterecenja materijala. Broj i velicina ovih pukotina
ovisi o "krvarenju" betona i o skupljanju uslijed suenja ili temperaturnih promjena.
Povecanjem naprezanja ove pukotine postaju duze, sire i brojnije, postupno povecavajuci na
taj nacin ukupnu deIormaciju betona, sto rezultira nelinearnim radnim dijagramom.
Slijedeci ciklusi opterecenja nece prouzrociti toliko pukotina kao pocetno opterecenje,
a to znaci da naprezanje u materijalu nece biti vece od naprezanja u prethodnim ciklusima,
cime se objasnjava smanjenje velicine petlje histereze (slika 16.15(b)).
Slika 16.15. Radni dijagram ocvrsle cementne paste, agregata i betona.
Moduli elasticnosti betona
Zbog nelinearnosti radnog dijagrama betona, moguce je modul elasticnosti betona deIinirati
na vise nacina kao koeIicijent smjera tangente u tocki krivulje radnog dijagrama (tangentni
modul, A ili B na slici 16.15(b)) ili kao koeficijent smjera pravca koji prolazi ishoditem i
nekom tockom na krivulji (sekantni modul, C na slici 16.15(b)). Modul elasticnosti se
odreduje na uzorcima oblika valjka ili prizme cija je visina barem dvostruko veca od
poprecene dimenzije, tako da se uzorak optereti do 2/3 cvrstoce betona i izmjeri odgovarajuca
deformacija u sredini uzorka da se izbjegnu rubni efekti. Da bi se minimizirao utjecaj
histereza, uzorak prode nekoliko ciklusa opterecenja i rasterecenja prije konacnog ocitanja i
obicno se racuna sekantni modul elasticnosti. Ovako odreden modul elasticnosti se naziva
statickim modulom, za razliku od dinamickog cije cemo ispitivanje opisati u jednom od
slijedecih poglavlja.
Modul elasticnosti betona raste sa njegovom staroscu i smanjenjem v/c omjera. Kao i
u slucaju cementnog kamena modul elasticnosti raste sa cvrstocom, ali sa manjim prirastom
kod visokih cvrstoca. Medutim, ne postoji jednostavna relacija izmedu cvrstoce i modula
elasticnosti, jer, kao sto smo vidjeli, modul elasticnosti i volumna koncentracija agregata, koji
mogu varirati kod konstantne cvrstoce, takoder imaju utjecaj. Dakle, ako zelimo biti sigurni u
modul elasticnosti betona tada ga moramo eksperimentalno odrediti. To nije uvijek moguce,
pa se modul elasticnosti procjenjuje na temelju empirijskih Iormula kao sto je
239
9 . 6 ) ( 32 . 3
5 . 0
+ =
cyl c
f E (16.13)
za cvrstoce izmedu 21 i 83 Mpa (ACI, 2000b), gdje je E
c
modul elasticnosti (u GPa), a f
cyl
tlacna cvrstoca odredena na valjcima (u MPa). (Razlika izmedu cvrstoce betona dobivene na
valjcima i kockama cemo diskutirati u slijedecem poglavlju.)
Slijedeca empirijska relacija za odredivanje modula elasticnosti betona je
33 . 0
) 8 ( 5 . 9 + =
ck c
f E (BSI, 1992) (16.14)
gdje je f
ck
karakteristicna tlacna cvrstoca betona odredena na valjcima (u MPa). Obje relacije
se primjenjuju na betone normalne gustoce. Lakoagregatni betoni istih cvrstoca kao i
normalni betoni imat ce manji modul elasticnosti, sto se moze opisati slijedecom relacijom:
5 . 0 5 . 1 5
10 3 . 4
cyl c
f E =

(ACI, 2000a) (16.15)
gdje je o gustoca betona (u kg/m
3
).
Iako na prvi pogled to ne izgleda, ove formule (i ostale predlozene) daju vrlo slicne
rezultate. Vano je napomenuti da vrijednsti dobivene ovim formulama nisu dobre procjene
modula elasticnosti betona.
Poissonov koeficijent
Poissonov koeIicijent vodom zasicene ocvrsle cementne paste varira izmedu 0.25 i 0.3, dok je
njegova vrijednost za suhu cementnu pastu nia i iznosi oko 0.2. On ne ovisi o v/c omjeru,
starosti i cvrstoci. Poissonov koeIicijent betona ovisi o udjelu agregata i za vecinu betona
iznosi 0.17 0.2.
Puzanje
Velicina deIormacije uzrokovana puzanjem betona moze biti nekoliko puta veca od elasticne
deIormacije nastale u trenutku opterecenja i ima vece znacenje na ponasanje konstrukcije. Na
slici 16.16, gdje su prikazani rezultati ispitivanja puzanja betona kroz 30 godina, se moe
uociti da deIormacija uzrokovana puzanjem ne tezi nekoj granicnoj vrijednosti i da je veca
ako se beton istovremeno susi, tj. puzanje i skupljanje su meduzavisne pojave. Stoga
razlikujemo slijedece deIormacije: c
sh
je deIormacija neopterecenog betona uzrokovana
suenjem, c
bc
je deformacija nastala uslijed puzanja uzorka betona iz kojeg ne izlazi i ne ulazi
vlaga (basic creep). Ukupna deformacija betona c
tot
uzrokovana istovremenim suenjem i
puzanjem je veca od zbroja deIormacija nastalih uslijed susenja i puzanja (slika 16.17)
bc sh tot
+ > (16.16)
Razlika c
dc
= ) (
bc sh tot
+ je deformacija nastala uslijed istovremenog suenja i puzanja
betona (drying creep), pa je ukupna deformacija nastala puzanjem (c
cr
) jednaka
bc dc cr
+ = (16.17)
240
Slika 16.16. Puzanje betona njegovanog 28 dana, a zatim optereceno kod razlicitih relativnih
vlanosti (Troxell et al., 1958).
Uzroci puzanja betona
Nabrojit cemo uzroke koji znacajno utjecu na pojavu puzanja betona.
Smanjena kolicina vlage prije opterecenja rezultira smanjenjem puzanja. Poznato je da
kod potpuno suhog betona gotovo da i nema pojave puzanja.
Iznos opterecenja; puzanje raste priblizno linearno sa povecanjem opterecenja do
granice gdje omjer naprezanje/cvrstoca iznosi 0.4 do 0.6. Kod vecih opterecenja
puzanje je jace i u konacnici rezultira zakazivanjem betona.
Povecanje cvrstoce betona rezultira smanjenjem puzanja.
Povecanje temperature do priblino 70C rezultira znacajnim povecanjem puzanja.
Iznad ove temperature puzanje se smanjuje zbog migracije vlage u betonu.
Zbog prisustva agregata, pojava puzanja kod betona je manja nego kod cementnog
kamena (slika 16.18).
241
Slika 16.17. Definicije deformacija nastale uslijed skupljanja, puzanja i istovremenog
skupljanja i puzanja ocvrsle cementne paste i betona.
Slika 16.18. Utjecaj udjela agregata na puzanje betona (Concrete Society,1973).
242
Mehanizmi puzanja
Obzirom da se proces puzanja dogada u cementnom kamenu gdje znacajnu ulogu ima kolicina
vlage i njeno kretanje, ne zacuduje da je predlozeni mehanizam puzanja slican onome kod
skupljanja.
(a) Utjecaj difuzije vlage
Djelovanje vanjske sile na ocvrslu cementnu pastu izaziva promjenu deformacijske energije,
time se narusava termodinamicka ravnoteza odnosno javlja se gradijent slobodne energije. U
takvim okolnostima vlaga se krece prema mjestu manjeg gradijenta podrazumijevajuci da se
krece od manjih pora prema vecim, sto se moze uociti na nekoliko razina strukture cementnog
kamena:
nagli pad tlaka kod kapilarne vode (povratna pojava);
kretanje adsorbirane vode iz podrucja sprijecene adsorpcije ovo kretanje bi trebalo
biti povratno;
transport meduslojne vode iz gel pora vrlo sporom diIuzijom nakon cega se mogu
pojaviti dodatne veze izmedu slojeva tako da ovaj proces nije u potpunosti povratan.
(b) Prilagodavanfe strukture
Zbog heterogenosti strukture ocvrsle cementne paste uslijed djelovanja vanjske sile u njoj se
javlja koncentracija naprezanja. Na tim mjestima dolazi do konsolidacije strukture prelaskom
u stabilnije stanje (bez smanjenja cvrstoce) na slijedeci nacin:
viskoznim tecenjem, tako da susjedne cestice klize jedna u odnosu na drugu; ili
lokalnim kidanjem veze i uspostavljanjem nove u neposrednoj blizini.
(c) Pojava mikropukotina
Vec smo napomenuli da u ocvrsloj cementnoj pasti postoje deIekti i pukotine i prije
opterecenja. Sirenje ovih pukotina i pojava novih doprinose deIormaciji, osobito kod vecih
opterecenja cime se objanjava nelinearna ovisnost deformacije o naprezanju kod velikih
naprezanja. Ako se istovremeno beton susi, javlja se gradijent naprezanja sto povecava
vjerojatnost pojave pukotina.
243
17
Cvrstoca i zakazivanje betona
Cvrstoca je vjerojatno najvanije svojstvo betona, jer se prilikom projektiranja prvo pitamo:
da li ce neki konstrukcijski element izdrzati odredeno opterecenje. Cvrstoca se deIinira kao
maksimalno naprezanje koje se postigne prilikom ispitivanja betonskih uzoraka. Kod tog
maksimalnog naprezanja, pri ispitivanju na tlak, uzorak betona izgleda neostecen (iako unutar
uzorka ima mnostvo pukotina), a potpuni slom se desava kod vecih deIormacija i manjih
naprezanja.Cvrstoca je takoder vazna jer je u korelaciji sa nekim drugim vaznim svojstvima
betona, cije je izravno mjerenje otezano. Na primjer, vec smo vidjeli da postoji veza izmedu
modula elasticnosti i cvrstoce. Takoder je poznato da je beton male propusnosti i poroznosti
veoma trajan, a takva svojstva imaju betoni visokih cvrstoca.
Beton je u konstrukciji izlozen raznim vrstama opterecenja, sto rezultira razlicitim
oblicima zakazivanja. Stoga je poznavanje odgovarajuce cvrstoce od velike vaznosti. Na
primjer, kod stupova je vazna tlacna, a kod ploca vlacna cvrstoca betona. U nekim drugim
slucajevima je vazna cvrstoca na torziju, udarna cvrstoca, cvrstoca pri viseosnom opterecenju,
ili cvrstoca na zamor. Kao sto cemo vidjeti, vecina postupaka za ispitivanje cvrstoca je
jednostavna i opcenito se ne odnose na konkretne situacije u konstrukciji.
U ovom poglavlju cemo opisati postupke ispitivanja cvrstoce betona koji se najcesce
koriste i analizirati Iaktore koji utjecu na rezultate dobivene tim metodama. Zatim cemo
detaljnije razmatrati pojave pucanja i sloma unutar betona. Na kraju cemo kratko diskutirati
cvrstocu pri viseosnom stanju naprezanja.
Postupci ispitivanja cvrstoce
Tlacna cvrstoca
U Hrvatskoj je standardni uzorak za ispitivanje tlacne cvrstoce betona kocka duljine brida 15
cm. Kocka mora biti dovoljno velika da se izbjegne nepoeljan utjecaj zrna agregata, tako da
je predloeno da se kocka duljine brida 15 cm moe koristiti kao uzorak za ispitivanje betona
maksimalnog zrna agregata do 40 mm. Uzorci oblika kocke se najcesce izraduju
ugradivanjem betona u celicne, uljem podmazane, kalupe koji su precizno obradeni da bi se
osigurala glatkoca i paralelnost suprotnih stranica. Prilikom izrade ovakvih uzoraka, beton se
zbija vibriranjem ili rucnim udaranjem, a povrsina se zagladi. Kad je beton dovoljno
ocvrsnuo, uzorci se izvade iz kalupa i do ispitivanja njeguju u vodi kod stalne temperature.
Uredaj za ispitivanje tlacne cvrstoce betona ima dvije teske ploce preko kojih se
prenosi opterecenje. Donja ploca je Iiksna, a gornja ima kuglasti zglob tako da na pocetku
nanoenja opterecenja ploca ravnomjerno nalegne na gornju povrsinu uzorka. Opterecenje na
betonsku kocku se nanosi u smjeru koji je okomit na smjer ugradivanja u kalup, pa se na taj
nacin onemogucava pojava koncentracije naprezanja, sto bi rezultiralo nizom cvrstocom.
Prebrzo nanosenje opterecenja daje preveliku cvrstocu, pa se preporuca da brzina nanosenja
244
opterecenja bude takva da se maksimalno naprezanje dostigne u nekoliko minuta. Da bi se
dobili stvarni podaci o cvrstoci betona uzorci moraju biti ispravno napravljeni i njegovani.
Ispucali dio betonske kocke nakon zakazivanja poprima izgled dvostruke piramide
(slika 17.1(a)), sto upucuje na to da naprezanje u uzorku nije jednoosno. Tlacno opterecenje
izaziva poprecne vlacne deIormacije kako u celicnim plocama tako i u betonu zbog
Poissonovog eIekta. Uzorak se zbog trenja izmedu povrsina celicne ploce i uzorka betona
nalazi pod troosnim stanjem naprezanja, pa su rezultati ispitivanja veci nego kada bi se
smanjilo ili potpuno eliminiralo trenje. Ovo je najveca zamjerka ovakvom ispitivanju tlacne
cvrstoce betona.
Slika 17.1. Oblici pucanja betonskog uzorka za vrijeme ispitivanja na tlak.
Drugi nacin ispitivanja tlacne cvrstoce betona, koji djelomicno eliminira utjecaj trenja izmedu
povrsina ploca i povrsina uzorka, je ispitivanje na valjcima, koje se provodi u Sjevernoj
Americi, nekim europskim dravama i u mnogim drugim dravama svijeta. Omjer visine i
promjera valjka je 2, a najcesce dimenzije su: 300 mm visina i 150 mm promjer. Valjci se
ispituju u okomitom poloaju, tako da je u sredinjem dijelu znatno eliminiran utjecaj trenja,
pa zakazivanje betona u tom dijelu odgovara jednoosnom opterecenju (slika 17.1(b)). Obicno
se smatra da je cvrstoca betona dobivena na kockama veca za oko 25 od cvrstoce dobivene
na valjcima.
Opcenita ovisnost izmedu omjera visine i promjera valjka (h/d) i cvrstoce valjka, kod
betona niskih i srednjih cvrstoca, je prikazana na slici 17.2. i korisna je kod interpretiranja
rezultata ispitivanja uzoraka betona izvadenih iz konstrukcije, kada se omjer h/d ne moe
kontrolirati. Na slici 17.2 je vidljivo da treba izbjegavati uzorke ciji je h/d 1, jer cvrstoca
takvih uzoraka naglo raste. Medutim, nije pozeljno koristiti niti uzorke ciji je h/d velik, jer
takvi uzorci zakazuju zbog efekta vitkosti.
Glavni nedostatak ispitivanja tlacne cvrstoce betona na valjcima je taj sto baze valjka
nisu paralelne i glatke, pa se obicno izravnavaju sa cementnom pastom visoke rane cvrstoce
jedan do dva dana prije ispitivanja.
245
Slika 17.2. Ovisnost izmedu omjera visine i promjera valjka (h/d) i tlacne cvrstoce betona.
Jlacna cvrstoca
Direktno ispitivanje betona na vlak, kao to je prikazano na slici 17.3(a), je oteano zbog
problema koji se javljaju kod pricvrscivanja uzorka betona u uredaju za ispitivanje. Razvijeni
su brojni sistemi pricvrscivanja, cija je upoptreba zbog svoje slozenosti, ogranicena samo na
istrazivacke laboratorije. Za rutinska ispitivanja vlacne cvrstoce betona koriste se slijedece
dvije indirektne metode.
(a) Ispitivanfe vlacne cvrstoce betona metodom cijepanja
Vlacna cvrstoca betona moe se odrediti metodom cijepanja (Brazilska metoda) na uzorcima
oblika valjka ili kocke. Ako se za odredivanje vlacne cvrstoce koristi valjak, tada se u uredaj
za ispitivanje tlacne cvrstoce stavi valjak i optereti du izvodnice (slika 17.3(b)), a ako se
koristi kocka tada se ona koncentrirano optereti duz sredine njene baze, koristeci uski drveni
podmetac. Teorijska raspodjela naprezanja, prikazana na slici 17.3(b), odgovara gotovo
homogenom vlacnom naprezanju (f
s
) po cijelom poprecnom presjeku osim u blizini dodira
ploce (preko koje se prenosi opterecenje) i uzorka, gdje se javlja jako tlacno naprezanje. Da bi
se osiguralo ravnomjerno opterecenje, izmedu uzorka i ploca se obicno stavljaju letvice od
perploce
Zakazivanje betona se desava na nacin da se uzorak rascijepi, a vlacna cvrstoca se
izracuna po Iormuli:
ld
P
f
s

2
= (valjak) (17.1a)
2
2
a
P
f
s

= (kocka) (17.1b)
gdje je P opterecenje u trenutku cijepanja uzorka, l je visina valjka, d promjer valjka, dok je a
duljina brida kocke. Zbog dvoosnog stanja naprezanja u valjku ili kocki i lokalnih tlacnih
naprezanja, vlacna cvrstoca betona odredena metodom cijepanja je visa od vlacne cvrstoce
246
odredene jednoosnim opterecenjem. Ipak, rezultati dobiveni metodom cijepanja su
konzistentni, a i sam postupak ispitivanja je jednostavan, pa se ova metoda cesto koristi za
odredivanje vlacne cvrstoce betona.
(b) Ispitivanfe vlacne cvrstoce betona metodom savifanfa
Vlacna cvrstoca betona se odreduje na betonskim prizmama povrsine poprecnog presjeka (b
d) 10 10 ili 15 15 cm
2
, koje se postave na oslonce medusobno udaljene (L) obicno 40 ili
60 cm. Prizma se optereti u sredini raspona ili u trecinama raspona (slika 17.3(c)) i
zakazivanje se javlja u trenutku kada se u vlacnoj zoni (jer je vlacna cvrstoca znatno manja od
tlacne) pojavi pukotina koja se zatim siri preme gore. Na temelju teorije savijanja proste grede
i linearnog odnosa izmedu naprezanja i deIormacije do zakazivanja, dobije se raspodjela
naprezanja kao sto je prikazano na slici 17.3(c). Maksimalna vrijednost naprezanja ili vlacna
cvrstoca betona odredena metodom savijanja, f
b
, jednaka je
2
bd
PL
f
b
= (17.2)
gdje je P opterecenje u trenutku zakazivanja betona. Medutim, kako je beton nelinearni
materijal, pa pretpostavka o linearnosti odnosa naprezanja i deformacije ne vrijedi, naprezanje
izracunato po Iormuli (17.2) je vece od onog koji se stvarno javlja u betonu. Vlacna cvrstoca
betona odredena metodom cijepanja veca je od vlacne cvrstoce dobivene direktnom metodom.
Odnos i:medu cvrstoca betona
Vlacna cvrstoca betona je priblizno za red velicine manja od tlacne, a njihov odnos je moguce
opisati slijedecom Iormulom
b
c t
f a f ) ( = (17.3)
gdje je f
t
vlacna cvrstoca, f
c
tlacna cvrstoca, a a i b su konstante. Prema Eurocodu za
projektiranje betonskih konstrukcija (u Hrvatskoj: Tehnicki propisi za betonske konstrukcije)
a =0.3, a b 0.67, u slucaju kada je f
c
karakteristicna tlacna cvrstoca odredena na valjcima, a
f
t
projektom zadana vlacna cvrstoca. Na slici 17.4 je prikazan ovaj odnos izmedu cvrstoca
betona preracunat na kocku, zajedno sa rezultatima ispitivanja vlacne cvrstoce betona na
valjcima metodom cijepanja i savijanja, dobivenim na UCL, gdje se jasno vidi, ono to smo
vec rekli, da je vlacna cvrstoca betona odredena metodom cijepanja i savijanja veca od one
dobivene direktnom metodom.
247
Slika 17.3 Metode ispitivanja vlacne cvrstoce betona.
248
Slika 17.4 Odnos izmedu vlacne cvrstoce, odredene direktnom i indirektnom metodom, i
tlacne cvrstoce betona (EC2, 1996, podaci sa UCL).
Faktori koji utjecu na cvrstocu betona
Prijelazna zona
Prije nego sto nabrojimo Iaktore koji utjecu na cvrstocu betona, analizirat cemo njegovu
strukturu. Smatra se da se beton sastoji od agregata, cementnog kamena i granice izmedu njih
(prijelazna zona). Struktura cementnog kamena u blizini agregata se bitno razlikuje od one u
homogenom dijelu, a cvrstoca te prijelazne zone je znacajno manja od ostalog dijela
cementnog kamena. Povecanjem opterecenja, u toj zoni se pojavljuju pukotine koje se ire
kroz cementni kamen sve dok se ne prosire po cijelom betonu (slika 17.5) sto u konacnici
rezultira slomom.
Slika 17.5. Shematski prikaz pucanja betona normalne cvrstoce.
249
Smatra se da je irina te zone od 30 do 50 m, a njena pojednostavljena struktura je
prikazana na slici 17.6, gdje se uocavaju dva glavna obiljezja:
vrlo tanki povrinski sloj kalcij silikat hidrata na agregatu u kojem se nalazi manja
kolicina malih kristala kalcij hidroksida;
preostali veci dio zone sadrzi uglavnom vece kristale kalcij hidroksida i iglice kalcij
sulfoaluminata (etringit)
Slika 17.6. Shematski prikaz zone na granici izmedu agregata i cementnog kamena (De Rooij
et al., 1998).
Smatra se da na Iormiranje te zone utjece povecanje vodocementnog omjera uz granicu
agregata i cementnog kamena, koje je posljedica:
"efekta zida" zrnca cementa se u blizini povrine agregata ne mogu tako dobro
pakirati kao u homogenom podrucju;
odvajanja vode u prijelaznoj zoni zbog relativnog gibanja zrna agregata i cementne
paste tijekom mijeanja i lokaliziranog krvarenja betona.
Dakle, mozemo reci da se beton sastoji od tri Iaze: agregata, cementnog kamena i prijelazne
zone.
Vodocementni omjer
Cvrstoca betona ovisi o njegovoj poroznosti, koja nadalje ovisi o vodocementnom omjeru i
stupnju hidratacije. Feret je 1896. predlozio empirijsku Iormulu za izracunavanje cvrstoce
betona:
2
) ( a w c
c
K f
c
+ +
= (17.4)
250
gdje je f
c
tlacna cvrstoca, c, w i a su volumeni cementa, agregata i zraka, a K je konstanta.
Abrams je 1918. predlozio slijedecu empirijsku Iormulu za predvidanje tlacne cvrstoce
betona.
c v c
k
k
f
/
2
1
= (17.5)
gdje je v/c vodocementni omjer, a k
1
i k
2
su konstante.
Konstante K, k
1
i k
2
se odreduju eksperimentalno, a ovise o starosti betona, rezimu
njegovanja, vrsti cementa, kolicini zraka, metodi ispitivanja i u manjoj mjeri o vrsti i velicini
zrna agregata.
Iz predlozenih Iormula se vidi da cvrstoca betona opada sa porastom vodocementnog
omjera za potpuno zbijen beton, kao sto je prikazano na slici 17.7. Vazno je uociti ogranicenja
ovih Iormula u predvidanju cvrstoce betona. Kao prvo, betoni niskih vodocementnih omjera
su slabo obradljivi i tesko se zbijaju. Prema Feretovoj Iormuli povecanje kolicine zraka utjece
na smanjuje cvrstoca betona, sto rezultira naglim padom cvrstoce sto je prikazano crtkanim
krivuljama na slici 17.7. Pomicanje tocke razdvajanja od krivulje potpune zbijenosti u lijevo i
na vise se postize eIikasnijim zbijanjem i/ili povecanjem obradljivosti svjezeg betona bez
povecanja v/c omjera, na primjer koritenjem plastifikatora ili plastifikatora. Za v/c omjere
manje od 0.4 tesko je postici zadovoljavajucu obradljivost bez upotrebe aditiva.
Slika 17.7. Ovisnost cvrstoce betona o vodocementnom omjeru (Neville, 1995).
Abrams je pokazao da njegova formula vrijedi i za v/c omjere do 2, pa i vise. Medutim kod
tako visokih vrijednosti v/c omjera cementna pasta je jako tekuca i tesko je spraviti homogeni
beton. U praksi se rijetko spravlja beton sa v/c omjerom vecim od 1.
Na slici 17.8 su prikazani rezultati nedavnih ispitivanja ovisnosti tlacne cvrstoce
betona o v/c omjeru. Beton je spravljen u laboratoriju sa Portland cementom klase 42.5N.
Utjecaj starosti betona
Stupanj hidratacije je veci sto je beton stariji, sto rezultira vecom cvrstocom betona, kao sto je
vidljivo na slici 17.8. Cvrstoca betona nakon 28 dana se uzima kao mjerodavna za dokaz
suglasnosti. Brzina prirasta cvrstoce betona varira sa v/c omjerom, a brzina hidratacije, pa
prema tome i brzina prirasta cvrstoce ovisi o sastavu i Iinoci cementa.
251
Slika 17.8. Ovisnost tlacne cvrstoce betona o v/c omjeru za beton spravljen sa Portland
cementom klase 42.5N.
Vano je napomenuti da proces hidratacije nikad ne zavrava i da se u vlanim
uvjetima cvrstoca betona godinama povecava, u pocetku brze, a zatim sve sporije.
Utjecaj temperature
Kao sto smo vec pokazali, visa temperatura betona rezultira vecom ranijom cvrstocom.
Medutim, kasnija cvrstoca betona, cija je temperatura u ranoj dobi bila veca od normalne, je
manja od cvrstoce betona normalne temperature. Utjecaj topline hidratacije na smanjenje
kasnije cvrstoce betona se moze smanjiti ili potpuno ukloniti dodavanjem leteceg pepela ili
zgure.
Utjecaj vlanosti
Vec smo napomenuli da se beton mora njegovati u povoljnim termohigrometrijskim uvjetima,
pa ce stoga beton njegovan u vodi imati vecu cvrstocu od betona njegovanog na zraku, kao to
je prikazano na slici 17.9. Takoder, se moze uociti da cvrstoca uzoraka njegovanih u vodi
bitno poraste (5 ili vise), ako se omoguci njihovo susenje nekoliko sati prije ispitivanja.
Utfecaf svofstava agregata, velicine :rna i volumnog udfela
Dominantan utjecaj na cvrstocu betona, spravljenog sa normalnim agregatom, ima prijelazna
zona izmedu agregata i cementnog kamena. Cvrstoca samog agregata je znacajna kod betona
visokih cvrstoca i lakoagregatnih betona. Struble et al. (1980) su zakljucili da na strukturu
prijelazne zone, kod nekih karbonatnih i silikatnih agregata, utjece njihov mineraloski sastav i
svojstva povrsine. Povecanje hrapavosti povrsine agregata pojacava vezu izmedu cementnog
kamena i agregata. Stoga je cvrstoca betona spravljenog sa drobljenim agregatom za oko 15%
veca od od betona spravljenog sa sljunkom, naravno sa istom kolicinom cementa i vode.
252
Slika 17.9. Ovisnost cvrstoce betona o uvjetima njegovanja.
Upotreba agregata veceg maksimalnog zrna smanjuje cvrstocu betona, a smanjenje je
to vece sto je vece maksimalno zrno i manji v/c omjer (slika 17.10). Agregat veceg
maksimalnog zrna ima manju speciIicnu povrsinu i slabiju prijelaznu zonu. Ovo znacajnije
utjece na cvrstocu betona sa nizim v/c omjerom. Smanjenje speciIicne povrsine agregata
utjece na povecanje obradljivosti svjezeg betona, sto znaci da je za istu obradljivost potrebna
manja kolicina vode, cime se donekle kompenzira smanjenje cvrstoce.
Slika 17.10. Utjecaj velicine maksimalnog zrna agregata i v/c omjera na cvrstocu betona
(Cordon i Gillespie, 1963, ACI).
253
Povecanje volumnog udjela agregata u mjesavini betona, kod istog v/c omjera, ce
relativno malo povecati cvrstocu betona (slika 17.11). Ovo povecanje se djelomicno moze
objasniti pojavom velikog broja sekundarnih pukotina prije zakazivanja betona za to je
potrebna veca energija, odnosno vece opterecenje. Ovo povecanje cvrstoce ce se desiti samo u
slucaju ako ima dovoljno cementne paste koja ce ispuniti supljine u agregatu i omoguciti
potpuno zbijanje betona. Sve ovo nam ukazuje da za prakticne potrebe postoji gornja granica
volumnog udjela agregata u betonu.
Slika 17.11. Ovisnost cvrstoce betona o udjelu agregata i v/c omjeru (Erntroy i Shacklock,
1954).
Cvrstoca betona spravljenog sa cementom koji sadri dodatke
Opceniti zakljucak je da spravljanje betona sa cementom koji sadrzi dodatke rezultira
povecanjem kasnijh cvrstoca u odnosu na cvrstoce betona spravljnog sa cementom bez
dodataka. Razlog povecanja kasnih cvrstoca je bolje pakiranje cestica svjezeg betona, a
posljedica toga je smanjenje poroznosti cementnog kamena. Na slici 17.12 je dan shematski
prikaz prirasta cvrstoce obicnog betona i betona spravljenog sa cementom koji sadrzi dodatke,
gdje se uocava da je cvrstoca ovih betona jednaka cvrstoci obicnog betona tek nakon nekog
vremena. Ako se kao dodatak koristi silicijeva prasina, onda se cvrstoca obicnog betona
dostigne vrlo rano, ponekad i za jedan dan, a ako se kao dodatak koristi leteci pepeo onda je
vremenski period dostizanja cvrstoce obicnog betona najduzi i moze biti od nekoliko tjedana
ili mjeseci.
254
Slika 17.12. Shematski prikaz prirasta cvrstoce obicnog betona i betona spravljenog sa
cementom koji sadri dodatke.
Pucanje i slom betona
Pojava mikropukotina
Kao to smo vec spomenuli, nelinearni radni dijagram betona je posljedica doprinosa
mikropukotina deIormaciji pri povecanju opterecenja. Na slici 17.13(a) je prikazan radni
dijagram betona sa oznakama cetiri stanja razvoja pukotina. Ako je opterecenje betona manje
od 30 njegove cvrstoce tada su pukotine u prijelaznoj zoni (granici izmedu agregata i
cementnog kamena) stabilne, pa je radni dijagram u tom podrucju gotovo linearan (stanje 1).
Povecanjem opterecenja, iznad 30 njegove cvrstoce, pukotine postaju duze, sire i brojnije
uzrokujuci nelinearnost u radnom dijagramu, ali su jos uvijek stabilne i ogranicene na
prijelaznu zonu (stanje 2). Kod opterecenja vecih od 50 cvrstoce betona (stanje 3), pukotine
se sire u cementni kamen i postaju nestabilne kad se opterecenje pribliava iznosu koji je
jednak 75 cvrstoce betona, sto rezultira dodatnom nelinearnoscu radnog dijagrama. Ako je
opterecenje vece od 75 cvrstoce betona (stanje 4), tada sve cesce dolazi do spontanog i
nestabilnog rasta pukotina a posljedice toga su velike deformacijame. U stanju 4, zbog naglog
sirenja pukotina, beton se brze deIormira poprecno nego uzduzno, sto vodi ukupnom
povecanju njegovog volumena (slika 17.13(b)).
Potpuni slom betona ce se dogoditi kod deIormacija koje su znatno vece od onih koje
odgovaraju maksimalnom naprezanju. Na slici 17.14 su prikazani radni dijagrami cementnog
kamena, morta i betona dobiveni u uvjetima kontrolirane deformacije. Na radnom dijagramu
cementnog kamena se uocava mali silazni dio iza tocke maksimalnog naprezanja, kod morta
je taj dio neto izrazitiji, dok je kod betona silazni dio radnog dijagrama vrlo rastegnut. U
silaznom dijelu radnog dijagrama u betonu se javlja pojacano pucanje i klizanje na granici
255
zrna agregata i cementnog kamena sve dok pukotina ne bude takva da uzrokuje potpuno
zakazivanje betona.
Slika 17.13. Radni dijagram betona dobiven ispitivanjem na tlak: (a) prema Glucklichu
(1965); (b) prema Newmanu (1966).
Slika 17.14. Tipicni radni dijagrami agregata, cementnog kamena, morta i betona (Swamy i
Kameswara Rao, 1973.)
256
Pucanje uslijed puzanja
Pucanje betona uslijed puzanja se desava ako je beton opterecen duze vrijeme silom koja je
priblino jednaka maksimalnoj sili, kojoj se moe oduprijeti beton, kod kratkotrajnih
opterecenja. Na slici 17.15 su prikazani tlacni i vlacni radni dijagrami betona za razna
vremena opterecenja. Na slici se vidi da granicno opterecenje ispod kojeg se ne desava
pucanje uzrokovano puzanjem iznosi oko 70 maksimalne sile kod kratkotrajnih opterecenja.
Slika 17.15. Utjecaj stalnog tlacnog i vlacnog opterecenja na radni dijagram betona: (a) tlacno
opterecenje; (b) vlacno opterecenje (Rusch, 1960, Domone, 1974).
Cvrstoca betona kod viseosnog opterecenja
Tlacna cvrstoca betona o kojoj smo do sada raspravljali se odnosila na cvrstocu betona kod
jednoosnog opterecenja, tj. kada o
1
(ili o
x
) poprima neku konacnu vrijednost, a okomita
naprezanja o
2
(ili o
y
) i o
3
(ili o
z
) su jednaka nuli. Medutim, beton se u konstrukciji uglavnom
nalazi pod vieosnim stanjem naprezanja (tj. o
2
i o
3
kao i o
1
poprimaju konacne vrijednosti),
sto moze rezultirati znacajnim promjenama u iznosima naprezanja kod kojih se desava
zakazivanje materijala, primarno zbog oblika raspucavnja.
Tipicna envelopa zakazivanja betona pod dvoosnim opterecenjem (o
3
=0) prikazana je
na slici 17.16, gdje su o
1
i o
2
prikazani u postocima od tlacne cvrstoce kod jednoosnog
opterecenja, o
c
. Prvo sto se moze uociti je cinjenica da se betoni razlicitih cvrstoca ponasaju u
ovakvim uvjetima vrlo slicno i da su najmanje cvrstoce u kvadrantu vlak- vlak opterecenje.
Kombinacija tlacnog i vlacnog opterecenja rezultira smanjenjem tlacnog opterecenja
potrebnog za zakazivanje betona, cak i ako je vlacno naprezanje znatno manje od vlacne
cvrstoce kod jednoosnog opterecenja. Oblik raspucavanja tip1 (slika 17.16), u gotovo cijeloj
zoni, karakteristican je oblik zakazivanja po jednoj povrsini. U podrucju gotovo jednoosnog
tlaka, tj. blizu osi tlacnog naprezanja, pukotine nastaju po cijelom oplosju uzorka (tip 2), a
znacajan doprinos zakazivanju dolazi od smicanja. U kvadrantu tlak tlak pukotine su
pravilnijeg oblika (tip 3) i nastaju u ravnini djelovanja vanjskog opterecenja, a uzorak se
257
cijepa u ploce. Naprezanje u betonu kod kojeg se javlja zakazivanje pri jednakim dvoosnim
tlacnim opterecenjima je nesto vece od tlacne cvrstoce pri jednoosnom opterecenju. Oblici
raspucavanja tip 1 i tip 2 takoder ukazuju na granicnu vlacnu deIormaciju, u smjeru okomitom
na naprezanje(a), kao kriterij zakazivanja.
Slika 17.16. Envelope zakazivanja betona i tipicni oblici raspucavanja za beton pri dvoosnom
opterecenju (KupIer et al., 1969; Vile, 1965).
258
18
Projektiranje sastava betonske mjeavine
Projektiranje sastava betonske mjeavine zadane obradljivosti i razreda
tlacne cvrstoce
Prije samog projektiranja sastava betonske mjeavine potrebno je raspolagati podacima
navedenim na slici 18.1.
Slika 18.1 Postupak projektiranja sastava betonske mjeavine zadane obradljivosti i cvrstoce
UTVRDIVAN1E SASTAVA BETONA
CVRSTOCA TRAJ NOST OBRADLJ IVOST CIJ ENA
VRSTA MATERIJ ALA
(cement, agregat, )
PRORACUN SASTAVA ZA
POKUSNU MJ EAVINU
IZRADA I USKLADIVANJE SASTAVA
(min. 3 sastava)
ISPITIVANJE OCVRSNULOG
BETONA
ODABIR
SASTAVA
ZADANO
USVAJ A SE NAKON REZULTATA
POCETNIH ISPITIVANJA
IZ PROJ EKTA BETONSKE
KONSTRUKCIJ E
ISPITIVANJ E
KONZISTENCIJ A
Dmax
d <0.25 mm
v/c OMJER
KOLICINA VODE
VOLUMEN ZRAKA
KOLICINA DODATAKA
259
KORAK 1 - ODABIR KRITERIJA
Obradljivost
Da bi beton bio homogeno izmijesan, transpotiran, ugraden i zbijen mora biti obradljiiv,
odnosno potrebno je odrediti pribliznu kolicinu vode za izradu betona. Obradljivost se
najcesce izrazava pomocu konzistencije betona. Konzistencija se moe odrediti metodom
slijeganja, rasprostiranja, Vebe vremena i zbijanja. Razredi konzistencije prema pojedinim
metodama odredivanja prikazani su u tablici 18.1 (prema HRN EN 206-1:2002Beton - 1. dio:
Specifikacija, svojstva, proizvodnja i sukladnost).
Tablica 18.1 Razredi konzistencije svjeeg betona
RAZREDI KONZISTENCIJE
Razred odreden
slijeganjem
Vebe
razredi
Razredi odredeni
zbijanjem
Razredi odredeni
rasprostiranjem
Razre
d
Slijeganje u
mm
Razred
Vebe vrijeme
u sekundama
Razred
Stupanj
zbijenosti
Razre
d
Promjer
rasprostiranja
u mm
S1 10 do 40 V0
1)
_ 31 C0
1)
_ 1,46 F1 _ 340
S2 50 do 90 V1 30 do 21 C1 1,45 do 1,26 F2 350 do 410
S3 100 do 150 V2 20 do 11 C2 1,25 do 1,11 F3 420 do 480
S4 160 do 210 V3 10 do 6 C3 1,10 do 1,04 F4 490 do 550
S5
1)
_ 220 V4
1)
5 do 3 C4
2)
<1,04 F5 560 do 620
- - - - - - F6
1)
_ 630
1)
zbog osjetljivosti postupaka izvan odredenih vrijednosti konzistencije preporucljivo je
naznacene postupke primjenjivati za: slijeganje stoca: _ 10 i _ 210
vebe vrijeme: _ 30 sec i ~ 5 sec
stupanj zbijenosti: _ 1,04 i 1,46
rasprostiranje: >340 mm i _ 620 mm
2)
primijeniti samo za laki beton
Izbor razreda konzistencije ovisi o tipu konstrukcije koji se betonira i o transportnom sredstvu
za vanjski i unutranji transport. U tablici 4.2 dane su preporuke za odabir konzistencije
slijeganjem u ovisnosti tipa konstrukcije i transportnog sredstva.
Tablica 18.2 Preporuke za odabir konzistencije slijeganjem prema vrsti konstrukcijskog
elementa
Tip konstrukcije Transportna sredstva
Konzistencija prema
mjeri slijeganja, mm
Slaboarmirani ili nearmirani temelji
i blokovi
trake, specijalne posude 10 - 50
Armirani temelji, zidovi, ploce,
stupovi
pumpa, posuda na kranu 60 - 120
J ako armirani stupovi i grede pumpa, posuda na kranu 80 - 160
Kolnicke ploce, industrijski podovi trake, kamioni 10 - 50
Betoniranje pod vodom pumpe, cijevi 120 - 180
Masivni hidrotehnicki betoni trake, kamioni, silobusi 10 - 50
Zalijevanje sidara, podlijevanje ploca
strojeva
posude 130 - 200
260
Za zadane sastojke betona, obradljivost u prvoj aproksimaciji ovisi o kolicini vode za 1 m

betona. Izbor kolicine vode ovisi o odabranoj konzistenciji i primjeni dodataka betonu tipa
plastifikatora, superplastifikatora ili aeranata.
U tablici 18.3 dane su priblizne kolicine vode za 1 m
3
betona pri temperaturi 20C u ovisnosti o
D
max
i traenoj konzistenciji odredenoj slijeganjem.
Tablica 18.3 Izbor kolicine vode ovisno o odabranoj konzistenciji i maksimalnom zrnu agregata
LITARA VODE ZA 1m
3
SVJEEG BETONA
Drobljeni agregat Rijecni agregat Granicna
linija
S1 S2 S3 S1 S2 S3
A 63 120 145 160 95 125 140
A 32 130 155 175 105 135 150
A 16 140 170 190 120 155 175
A 8 155 190 210 150 185 205
B 63 135 160 180 115 145 165
B 32 140 175 195 130 165 185
B 16 150 185 205 140 180 200
B 8 175 205 225 170 200 220
C 63 145 180 200 135 175 190
C 32 165 200 220 160 195 215
C 16 185 215 235 175 205 225
C 8 200 230 250 185 215 235
Izborom najmanje ukupne kolicine cestica do 0,25 mm regulira se moguce izdvajanje vode i
segregacija agregata (tablica 18.4)
Tablica 18.4 Preporuke za kolicine Irakcije do 0,25 mm
Najkrupnija frakcija agregata
(mm)
Najmanja ukupna kolicina cestica manjih od
0,25 mm u kg/m
3
betona
4 - 8 500
8 - 16 425
16 - 31,5 350
31,5 - 63 300
Primjenom dodataka betonu tipa plastifikatora, superplastifikatora ili aeranta postie se, da se
uz manju upotrijebljenu kolicinu vode obradljivost betona poveca. Opravdanost primjene
dodataka betonu treba obavezno dokazati na pokusnoj mjeavini betona. Pri primjeni aeranta
koristiti preporucene kolicine uvucenoga zraka prema normi HRN EN 206-1:2002Beton - 1.
dio: Specifikacija, svojstva, proizvodnja i sukladnost, dane u tablici 18.5.
Tablica 18.5 Preporucene kolicine uvucenog zraka u aeriranom betonu
Najkrupnija frakcija agregata
(mm)
Kolicina mikropora ()
31,5 - 63 2 - 3
16 - 31,5 3 - 5
8 - 16 5 - 7
4 - 8 7 - 10
261
Tablica 18.6 Razredi izloenosti (prema normi HRN EN 206-1:2002Beton - 1. dio:
Specifikacija, svojstva, proizvodnja i sukladnost)
Razred Opis okolia Primjeri moguce pojave razreda izlozenosti
1 Nema rizika od ostecenja
X 0 Vrlo suho Elementi bez armature u neagresivnom okoliu
2 Korozija armature uzrokovana karbonatizacijom
a
)
XC 1 Suho ili trajno vlano
Elementi u prostorijama obicne vlaznosti zraka; elementi stalno
uronjeni u vodu
XC 2 Vlano, rijetko suho Dijelovi spremnika za vodu; dijelovi temelja
XC 3 Umjerena vlanost
Dijelovi do kojih vanjski zrak ima stalni ili povremeni pristup;
prostorije s atmosferom visoke vlanosti
XC 4 Ciklicko vlazno i suho
Vanjski betonski elementi izravno izlozeni kisi; elementi u podrucju
kvaenja vodom (slatkovodna jezera i/ili rijeke)
3 Korozija armature uzrokovana kloridima koji nisu iz mora
XD 1 Umjerena vlanost Podrucja prskanja vode s prometnih povrsina; privatne garaze
XD 2 Vlano, rijetko suho
Bazeni za plivanje i kupalita sa slanom vodom; elementi izloeni
industrijskim vodama koje sadre kloride
XD 3 Ciklicko vlazno i suho
Elementi izloeni prskanju vode s prometnih povrina na koje se
nanose sredstva za odledivanje; parkiralisne ploce
4 Korozija armature, uzrokovana kloridima iz mora
XS 1
Izloeno soli iz zraka, ali ne u
izravnom dodiru s morskom
vodom
Vanjski elementi u blizini obale
XS 2 Uronjeno Stalno uronjeni elementi u lukama
XS 3 U zonama plime i prskanja vode Zidovi lukobrana i molova
5 Djelovanje smrzavanja i odmrzavanja, sa ili bez sredstava za odledivanje
XF 1
Umjereno zasicenje vodom, bez
sredstva za odledivanje
Vanjski elementi
XF 2
Umjereno zasicenje vodom, sa
sredstvom za odledivanje ili
morska voda
Podrucja prskanja vode s prometnih povrsina, sa sredstvom za
odledivanje; podrucje prskanja morskom vodom
XF 3
Jako zasicenje vodom, bez
sredstva za odledivanje
Otvoreni spremnici za vodu; elementi u podrucju kvasenja vodom
(slatkovodna jezera i/ili rijeke)
XF 4
Jako zasicenje vodom, sa
sredstvom za odledivanje ili
morskom vodom
Prometne povrsine tretirane sredstvima za odledivanje; pretezno
vodoravni elementi izloeni prskanju vode s prometnih povrina na
koja se nanose sredstva za odledivanje; parkiralisne ploce bez
zastitnog sloja; elementi u podrucju morske plime; mjesta na kojima
moze doci do struganja u postrojenjima za tretiranje voda iz
kanalizacije
6 Beton izloen kemijskom djelovanju
XA 1 Slabo kemijski agresivni okoli
Spremnici u postrojenjima za tretiranje voda iz kanalizacije,
spremnici tekucih umjetnih gnojiva
XA 2
Umjereno kemijski agresivni
okoli, konstrukcije u marinama
Betonski elementi u dodiru s morskom vodom; elementi u
agresivnom tlu
XA 3 J ako kemijski agresivni okoli
Kemijski agresivne vode u postrojenjima za tretiranje otpadnih
voda; spremnici za silau i korita (ljebovi) za hranjenje
zivotinja; rashladni tornjevi s dimnjacima za odvodenje dimnih
plinova
7 Beton izloen habanju
XM 1 Umjereno habanje
Elementi industrijskih konstrukcija izloeni prometu vozila s
pneumatskim gumama na kotacima
XM 2 Znatno habanje
Elementi industrijskih konstrukcija izloeni prometu vilicara s
pneumatskim ili s tvrdim gumama na kotacima
XM 3 Ekstremno habanje
Elementi industrijskih konstrukcija izloeni prometu vilicara s
pneumatskim gumama ili celicnim kotacima; hidraulicke
konstrukcije u vrtlonim (uzburkanim) vodama (npr. bazeni za
destilaciju); povrine izloene prometu gusjenicara
262
Tablica 18.7 Preporucene vrijednosti sastava i svojstava betona za razrede izlozenosti (prema
normi HRN EN 206-1 Beton - 1. dio: Specifikacija, svojstva, proizvodnja i sukladnost)
Razred
izloenosti
Max v/c
omjer
Min razred
cvrstoce
Min kolicina
cementa (kg/m
3
)
Min kolicina
zraka (%)
Drugi zahtjevi
Nema rizika korozije
X0 - C 20/25 - - -
Korozija armature uzrokovana karbonatizacijom
XC 1 0,65 C 25/30 260 -
XC 2 0,60 C 30/37 280 -
XC 3 0,55 C 30/37 280 -
XC 4 0,50 C 30/37 300 -
-
Korozija armature uzrokovana kloridima iz mora
XS 1 0,50 C 30/37 300 -
XS 2 0,45 C 35/45 320 -
XS 3 0,45 C 35/45 340 -
-
Korozija armature uzrokovana kloridima koji nisu iz mora
XD 1 0,55 C 30/37 300 -
XD 2 0,55 C 30/37 300 -
XD 3 0,45 C 35/45 320 -
-
Smrzavanje i odmrzavanje
XF 1 0,55 C 30/37 300 -
XF 2 0,55 C 25/30 300 4,0*
XF 3 0,50 C 30/37 320 4,0*
XF 4 0,45 C 30/37 340 4,0*
Agregat s
dovoljnom
otpornoscu na
smrzavanje
Kemijski agresivan okoli
XA 1 0,55 C 30/37 300 -
XA 2 0,50 C 30/37 320 -
XA 3 0,45 C 35/45 360 -
Sulfatno otporni
cement
Beton izloen habanju
XM 1 - C30/37 - -
XM 2 - C30/37 - -
XM 3 - C35/45 - -
Manje
maksimalno
zrno agregata
Tablica 18.8 Najmanja vrijednost zatitnog sloja armature za zatitu od korozije (prema
TPBK )
Razred izloenost
Najmanji zatitni sloj, c
min
(mm) za armaturu
Doputena odstupanja
zatitnog sloja, Ac (mm)
XC 1 20 10
XC 2 35
XC 3 35
XC 4 40
XD 1
XD 2
XD 3
55
XS 1
XS 2
XS 3
55
15
263
Zatitni sloj mora ispuniti i sljedece zahtjeve:
armatura treba imati barem minimalni zatitni sloj da bi se osigurala zatita od
korozije i prijenos sila prianjanja,
zatitnim slojem mora se zatititi i nenosiva armatura,
da bi se osigurala zatita od korozije, zatitni sloj ne smije biti manji od c
min
iz tablice
4.8 ovisno o razredu izloenosti iz tablice 4.6; za istovremeni utjecaj vie razreda
izlozenosti mora se usvojiti zahtjev veceg zastitnog sloja,
da bi se osiguralo dobro prianjanje, c
min
mora biti jednak ili ne manji od promjera
ipke, d
s
, ili usporednog promjera snopa sipki (cija je plostina presjeka jednaka zbroju
plotina pojedinih ipki u snopu), d
s,V
,
betonu koji je izlozen jakom mehanickom djelovanju moze se otpornost na habanje
poboljsati povecanjem zastitnog sloja za oko 5 mm za razred izloenosti XM1, 10 mm
za XM2 i 15 mm za XM3,
da bi se u obzir uzelo slucajno odstupanje od speciIiciranog zastitnog sloja, vrijednost
c mora se dodati vrijednosti c
min
, da bi se dobila nazivna vrijednost c
nom
,
veca vrijednost c mora se rabiti pri betoniranju na neravnoj podlozi. Povecanje treba
odgovarati velicini neravnosti podloge, ali c nije manja od 20 mm.
Za beton u dodiru s tlom treba zastitni sloj povecati za dodatnih 50 mm i treba iznositi
c 75 mm.
Ako se na tlo betonira podloga temelja onda zatitni sloj betonskog temelja do
podloge mora iznositi c 40 mm.
Ako su dijelovi konstrukcije nedostupni, treba zastitni sloj povecati 20 mm.
Ako se betonu naknadno obraduje povrsina treba zastitni sloj povecati za najmanje 5
mm.
Cvrstoca
Cvrstoca betona za zadane sastojke betona, u prvoj aproksimaciji ovisi o v/c omjeru. Razred
tlacne cvrstoce betona deIiniran je karakteristicnom tlacnom cvrstocom betona u N/mm u
starosti od 28 dana. Karakteristicna tlacna cvrstoca, je definirana 7%-tnim fraktilom, tj. onom
vrijednoscu ispod koje se moze ocekivati najvise 7 svih cvrstoca ispitanog betona.
Za projektirani razred tlacne cvrstoce betona zahtijevana srednja tlacna cvrstoca betona se
izracunava prema:
12) do 6 ( +
ck cm
f f (N/mm
2
) (18.1)
f
cm
- zahtijevana srednja tlacna cvrstoca koja osigurava da se ne pojavi vise od 7%
podbacaja ispod razreda tlacne cvrstoce betona
f
ck
- karakteristicna tlacna cvrstoca
Trajnost
U pogledu trajnosti kontrolira se samo sastav za obicne betone, prema tablici 18.6. Razredi
izloenosti (prema normi HRN EN 206-1:2002 Beton - 1. dio: Specifikacija, svojstva,
proizvodnja i sukladnost).
264
KORAK 2 - PRORACUN SASTAJA ZA POKUSNU MJESAJINU
Nakon odabrane kolicine vode, v/c omjera, najmanje kolicine cestica do 0,25 mm, granulome-
trijskog sastava agregata, kolicine zraka, vrste i kolicine dodataka betonu, moze se pristupiti
proracunu sastava betona za pokusnu mjesavinu.
Za proracun sastava koristi se tzv. metoda apsolutnog volumena, prikazana na slici 18.2, pri
cemu se uzima, da ce zbijeni beton zauzimati volumen jednak zbroju apsolutnih volumena
svih materijala- komponenata sastava.
Slika 18.2 Metoda apsolutnog volumena
Racuna se za jedinicu volumena, 1 m (1000 l), tj.:
1000
), (
= + + + +
z
d
d
a zps z
a
c
c
w
w
V
m m m m

(18.2)
gdje su:
m
w
, m
c
, m
a
, m
d
maseni udjeli vode, cementa, agregata i dodataka betonu za 1m
3
svjeeg betona (kg),
L + + =
a zps z a zps z a
V p V p m
2 2 ) ( 1 1 ) (
(18.3)
d c w
, , - odgovarajuce gustoce vode, cementa i dodatka betonu (kg/dm)
) (zps z
- volumenska masa zasicenog povrsinski suhog agregata (kg/dm) (mogu biti
zastupljene frakcije raznih volumenskih masa L
2 ) ( 1 ) (
,
zps z zps z
)
p
i
- postoci udjela frakcija u ukupnom granulatu (V
a
) (%)
V
z
- volumen zraka u 1 m betona (dm).
Postupak proracuna sastava betona za pokusnu mjesavinu provodi se tablicno.
Ako je agregat vlazan potrebno je korigirati kolicinu vode i agregata. Postupak korekcije za
apsorpciju i vlaznost provodi se tablicno.
265
KORAK 3 - IZRADA I PODEAVANJE SASTAVA POKUSNE MJEAVINE
Pokusna mjesavina betona proracunava se za zahtijevanu konzistenciju betona i
pretpostavljenu kolicinu zraka. Nakon izrade betonske mjesavine ispituje se:
- konzistencija
- volumen zraka
- volumenska masa.
Ako se pri izradi pokusne mjesavine nije dobila trazena konzistencija, nego kruca, moze se
dodavati voda dok se ne postigne traena konzistencija. Pri tome treba znati, da je
dodavanjem vode poremecen odnos komponenata u sastavu betonske mjeavine i da treba
proracun korigirati. Ako je dobivena znatno plasticnija konzistencija betona ili nije postignuta
zahtijevana kolicina zraka, mjesavina se ne usvaja, vec se radi novi proracun i izrada
mjeavine.
Od mjesavine koja zadovoljava po konzistenciji i po volumenu zraka izraduju se uzorci za
ispitivanje svojstava ocvrsnulog betona. Izraduje se minimalno tri sastava betona zadane
konzistencije, s razlicitim kolicinama cementa.
KORAK 4 - ISPITIJANJE OCJRSNULOG BETONA
Uzorci betona se njeguju u vlanom prostoru (T =20 2 C, rel. vlanost 95%) do 28 dana
starosti betona, kada se ispituje tlacna cvrstoca. Postupak ispitivanja dan je normom HRN EN
12390-3:2002 Ispitivanje ocvrsloga betona - 3. dio: Tlacna cvrstoca ispitnih uzoraka.
Dobiveni podaci se sreduju u dijagramima za istu konzistenciju:
a) odnos v/c omjerai kolicine cementa
b) odnos v/c omjerai tlacne cvrstoce.
KORAK 5 - ODABIR SASTAVA BETONA
Sastav betona koji zadovoljava propisani razred tlacne cvrstoce betona odnosno zahtijevanu
srednju tlacnu cvrstocu odabire se na temelju konstruiranih dijagrama direktnim ocitavanjem s
dijagrama.
Primjer 1
Treba izbetonirati trakaste armiranobetonske temelje, koji ce se nalaziti u razredu izloenosti
XF2 (temelji izlozeni smrzavanju i odmrzavanju). Beton ce se pripravljati u novoj centralnoj
betonari i transportirati na gradilite automikserima do gradilita, a pumpom do mjesta
ugradnje. Projektom je zahtijevan razred tlacne cvrstoce betona C25/30. Predvida se
koristenje prirodnog Irakcioniranog agregata, cetveroIrakcijskog (B 32) o
z(zps)
=2,64 kg/dm.
Rjeenje:
1) Zahtjev obradljivosti
- izbor konzistencije - tablica 18.2 - bira se mjera slijeganja 60-120 mm
- tablica 18.1 - bira se razred slijeganja S2
266
- izbor kolicine vode - tablica 18.3 - bira se za razred slijeganja S2, aerirani
beton i rijecni agregat B 32165 l/m
- izbor minimalne kolicine d =0,25 mm - tablica 18.4. - bira se 300 kg/m
- izbor kolicine uvucenog zraka za aerirani beton - tablica 18.5. - bira se 4,0 %.
2) Proracun :ahtifevane srednfe tlacne cvrstoce :a profektirani ra:red tlacne cvrstoce C25/30
Kako se radi o novoj betonari prihvaca se uvjet 8 +
ck cm
f f , sto znaci da treba odabrati
sastav betona za postizanje tlacne cvrstoce nakon 28 dana od 38 N/mm. Iz Walzovog
dijagrama ocitana je vrijednost vodocementnog omjera v/c =0,55.
Slika 18.3. Walzov dijagram
3) Zahtjev trajnosti
Iz tablice 18.7. s obzirom da ce se temelji nalaziti u razredu izloenosti XF2 zahtijevano je:
- maksimalni v/c =0,55
- minimalni razred cvrstoce C25/30
- mimimalna kolicina cementa C
min
=300 kg/m
3
- minimalna kolicina zraka 4,0
- agregat prema HRN EN 12620:2003 Agregati za beton s dovoljnom otpornoscu na
smrzavanje
267
4) Proracun sastava :a pokusnu mfesavinu
SASTOJAK
MASA
(kg)
GUSTOCA
(kg/dm
3
)
VOLUMEN
(l = dm
3
)
Cement 300 3,01 99,7
Voda 165 1,0 165
Kriterij:
v/c - cvrstoce 0,55
v/c - trajnosti 0,55
Dodatak aeranta
(% na masu cementa)
0,2
0,61 1,1 0,6
Zrak (%) 4,0 40
Agregat 1834 2,64 694,7
Ukupno 2299,6 2,3 1000
KOREKCIJA ZA
SASTOJAK
MASA
AGREGATA
APSORPCIJU VLANOST
KORIGIRAN
A MASA
ZA 100 L
OZNAKA
Frakcija (%) (kg) (%) (kg) (%) (kg) (kg)
0 - 4 mm 30 550,2 1,1 6,05 5,0 27,51 571,7 a'
4 - 8 mm 20 366,8 0,7 2,57 3,5 12,84 377,1 b'
8 - 16 mm 20 366,8 0,5 1,83 2,0 7,34 372,3 c'
16 - 31,5 mm 30 550,2 0,3 1,65 1,2 6,60 555,2 d'
L 100 1834
Dodatak betonu (D)
D : H
2
O =1 : 10 6,0 e
Cement 306 306 f
Voda 165 12,1 54,3 117 g'
54,3- 12,1 +6 =48,0
165 48,2 =116,8
1
2
3
2
3
4 4
5
8
9
6
7
PRORACUN SASTAVA BETONA ZA 1 m
3
BETONA
KOREKCIJA ZA APSORPCIJU I VLANOST
268
Proracuna se jos dva sastava betonskih mjesavina s razlicitim kolicinama cementa i priblino
istom kolicinom vode.
5) Izrada minimalno 3 sastava
6) Ispitivanje ocvrsnulog betona
Ispituje se:
- tlacna cvrstoca
- svojstva propusnosti
Na temelju podataka, rezultata ispitivanja tlacnih cvrstoca, vodocementnih omjera i upotrije-
bljene kolicine cementa crtaju se krivulje iste konzistencije (slika 18.3).
7) Odabir sastava betona
Koristeci se dijagramima na slici 18.3 bira se sastav betonske mjeavine za f
cm
=38 N/mm
tako da se slijede crtkane linije a-b-c i ocitava:
- v/c =0,54
- m
c
=306 kg/m
Slika 18.4 Dijagram slijeganja.
S obzirom da je minimalni dobiveni vodocemntni omjer upravo onaj ocitan iz dijagrama
slijeganja usvaja se v/c =0,54, a kolicine ostalih komponenata betonske mjesavine za 1 m
proracunaju se postupkom kao za pokusnu mjesavinu, te sastav betona za trazenu tlacnu
cvrstocu nakon 28 dana (f
cm
=38 N/mm) glasi:
269
- cement 306 kg
- v/c 0,54
- voda 165 l
- dodatak 0,61 kg
- agregat 1828,7 kg
Odabrani sastav udovoljava kriteriju cvrstoce.
Provjera udovoljavanja kriteriju trajnosti obavlja se ispitivanjem penetracije vode ili plina.
Uz pretpostavku da odabrani sastav zadovoljava kriterije trajnosti usvaja se odabrani sastav
betona.
270
19
Nerazorno ispitivanje ocvrslog betona
Postoje brojne metode nerazornog ispitivanja betona u konstrukciji, koje se mogu podijeliti na
one kojima se procjenjuju svojstva samog betona i one kojima se locira armatura u betonu.
Detaljnije cemo opisati tri potpuno nerazorne metode i samo spomenuti neke koje neznatno
ostecuju povrsinu betona. Metode za lociranje armature, u ovom poglavlju, necemo
razmatrati.
Nerazorne metode uglavnom se koriste za:
laboratorijska ispitivanja betona, gdje su posebno korisne za odredivanje vremenski
promjenjivih svojstava istog uzorka;
procjenu svojstava betona u konstrukciji.
Od metoda koje cemo opisati (sklerometar, ultrazvuk), dvije se mogu koristiti u obje
navedene svrhe, a treca, metoda rezonantne Irekvencije se moze koristiti samo u laboratoriju.
Ispitivanje betona sklerometrom
Metoda ispitivanja betona sklerometrom (Schmidtov cekic) je jedna od najjednostavnijih i
moze se provoditi kako u laboratoriju tako i na konstrukciji. Uredaj se sastoji od valjkastog
kucista u kojem se nalazi uteg koji potisnut oprugom, konstantnom energijom udara u klip
koji je prislonjen na povrsinu betona (slika 19.1). Nakon udarca u klip, uteg odskoci, a
velicina odskoka se ocita na obiljezenoj skali i zabiljezi kao indeks sklerometra. Odskok ce
biti veci sto je tvrda povrina betona. Prije samog ispitivanja sklerometrom, treba izravnati
povrsinu betona. Medutim, i kod takve povrsine, rezultati ispitivanja sklerometrom mogu
lokalno varirati zbog prisustva krupnog zrna agregata (nenormalno veliki indeks) ili upljine
neposredno ispod povrine betona (mali indeks), pa stoga treba provesti brojna ispitivanja i
izracunati prosjecnu vrijednost indeksa sklerometra.
Slika 19.1 Sklerometar: (1) klip; (2) beton; (3) kuciste; (4) jahac; (5) skala; (6) uteg; (7)
dugme za otputanje opruge; (8) opruga; (9) opruga; (10) kukica.
271
Preporuca se da se beton ispita na deset mjesta na povrsini promjera 15 cm i da ispitna mjesta
budu medusobno udaljena oko 2.5 cm. Ako se ispituju laboratorijski uzorci, kao sto su kocke,
tada se oni moraju opteretiti sa priblizno 7 MPa u uredaju za ispitivanje na tlak.
Sklerometrom se mjere povrinska svojstva betona do dubine 2.5 3 cm. Korelacija
izmedu indeksa sklerometra i cvrstoce betona ovisi o:
vrsti agregata, jer tvrdoca betona ovisi o cvrstoci i modulu elasticnosti;
povinskoj vlanosti betona;
o kutu pod kojim se ispituje,
pa prema tome ne postoji univerzalna korelacijska krivulja. Na slici 19.2 je prikazana ovisnost
cvrstoce betona o indeksu sklerometra koju su odredili studenti na UCL tijekom visegodinjih
laboratorijskih vjezbi. Rasipanje rezultata je nesto vece, sto se pripisuje studentskom
neiskustvu. Medutim, ni vjestiji ispitivaci nece znacajnije povecati tocnost odredivanja
cvrstoce betona. Usprkos svemu, ova se metoda zbog jednostavnosti cesto koristi za
ispitivanje betona u konstrukciji.
Slika 19.2 Korelacija izmedu tlacne cvrstoce betona i indeksa sklerometra (UCL podaci).
Ispitivanje betona metodom rezonantne frekvencije
Ovom metodom se ispituju uzorci betona u laboratoriju npr. procjenjuju se promjene na
uzorcima nastale uslijed smrzavanja i odmrzavanja ili ostecenje betona nastalo kemijskom
agresijom.
Uzorci su najcesce u obliku prizme cije su dimenzije 101050 cm, a mjeri se
rezonantna frekvencija osnovnog tona slobodnih vibracija betonske prizme pricvrscene na
sredini. Dinamicki modul elasticnosti se moze odrediti mjerenjem rezonantne Irekvencije (n),
duljine prizme (l) i njene gustoce (o) koristeci slijedeci izraz:
272

2 2
4 l n E
d
= (19.1)
Na slici 19.3 je prikazana shema mjerenja rezonantne frekvencije. Vibriranje uzorka se
izaziva malim pobudivacem koji dodiruje uzorak na jednom njegovom kraju, a pobudene
vibracije se detektiraju slicnim uredajem na drugom kraju uzorka (slika 19.3(a)). Amplitude
vibracija se mijenjaju du uzorka kao to je prikazano na slici 19.3(b). Frekvencija
pobudivaca se mijenja sve dok se ne detektira maksimalna amplituda vibracija na drugom
kraju uzorka sto znaci da je doslo do rezonancije (slika 19.3(c)).
Kako se beton prilikom ispitivanja metodom rezonantne frekvencije neznatno
deIormira, dinamicki modul elasticnosti je zapravo tangentni modul u ishodistu radnog
dijagrama betona, tj. odgovara koeficijentu smjera pravca B na slici 16.15(b) i veci je od
statickog modula elasticnosti (E
s
) odreden pomocu radnog dijagrama (koeIicijent smjera
pravca C na slici 16.15(b)). Omjer statickog i dinamickog modula elasticnosti je izmedu 0.8 i
0.85.
Slika 19. 3 Mjerenje rezonantne frekvencije osnovnog tona slobodnih longitudinalnih
vibracija betonske prizme.
Na slici 19.4 je prikazana korelacija izmedu tlacne cvrstoce betona i dinamickog modula
elasticnosti koju su odredili studenti sa UCL. Rasipanje rezultata je manje nego u slucaju
korelacije izmedu cvrstoce i indeksa sklerometra, jer dinamicki modul daje prosjecnu sliku
betona kroz uzorak, za razliku od indeksa sklerometra koji ovisi o lokalnim svojstvima
betona. Prilikom koristenja ovakvih korelacijskih krivulja treba naznaciti vrstu agregata, nacin
njegovanja betona, itd.
273
Slika 19.4 Korelacija izmedu tlacne cvrstoce betona i dinamickog modula elasticnosti betona
(UCL podaci).
Ispitivanje betona ultrazvukom
Ispitivanje betona ultrazvukom je jedna od najpopularnijih metoda kako u laboratoriju tako i
na objektu. Mjeri se vrijeme prolaza ultrazvucnog impulsa kroz beton poznate debljine iz cega
se izracuna njegova brzina. Ultrazvucni signal se generira pomocu piezelektricnog kristala
koji se nalazi u kucistu predajnika, na nacin da se elektricni impuls pretvara u mehanicki val.
Ultrazvucni val se detektira slicnim uredajem koji mehanico titranje pretvara u elektricni
impuls. Na slici 19.5 su prikazana tri nacina ispitivanja betona pomocu ultrazvuka. Predajnik i
prijemnik moraju biti u dobrom kontaktu sa betonom sto se obicno postize pomocu tankog
sloja masti ili elea. Da bi se dobio dovoljno jak signal nakon prolaza kroz debljinu betona od
nekoliko metara, generira se ultrazvucni impuls niske Irekvencije 20 - 150 kHz (najcesce 54
kHz). Uglavnom se koriste predajnici koji generiraju longitudinalne valove.
Brzina (V) longitutinalnog ultrazvucnog vala ovisi o dinamickom modulu elasticnosti
(E
d
), Poissonovom koeficijentu (v) i gustoci materijala (o):
) 2 1 )( 1 (
) 1 (


+

=
d
E
V (19.2)
274
Slika 19.5 Mjerenje brzine ultrazvucnog vala u betonu.
Kako brzina ultrazvuka ovisi o elasticnim svojstvima, moze odrediti empirijska korelacija
izmedu brzine ultrazvuka i cvrstoce. Na slici 19.6 je prikazana korelacija izmedu tlacne
cvrstoce betona i brzine ultrazvucnog impulsa. Korelacija je nelinearna, sto se moglo i
Slika 19.6 Korelacija izmedu tlacne cvrstoce betona i brzine ultrazvucnog impulsa (UCL).
275
ocekivati, jer brzina ultrazvuka ovisi dinamickom modulu elasticnosti. Medutim rasipanje
rezultata je vece nego na slici 19.4 koja prikazuje korelaciju izmedu dinamickog modula
elasticnosti i tlacne cvrstoce. Dva su razloga tome. Prvi je, sto je za ispitivanje pomocu
ultrazvuka potrebno vie vjetine nego za ispitivanje metodom rezonantne frekvencije (npr.
procjena dobrog akustickog kontakta), a drugi, sto su rezultati dobiveni na kockama duljine
brida 10 cm, a to znaci da ispitivan manji i nehomogeniji volumen betona.
Ultrazvucni impuls prolazi kroz cementni kamen i agregat, pa brzina impulsa ovisi o
njihovom udjelu u betonu. Brzina kroz agregat normalne gustoce je veca od one kroz
cementni kamen sto rezultira veoma razlicitoj korelaciji izmedu brzine ultrazvuka i tlacne
cvrstoce cementnog kamena, morta i betona, kao to je prikazano na slici 19.7.
Slika 19.7 Podrucja korelacije izmedu brzine ultrazvuka i tlacne cvrstoce cementnog kamena,
morta i betona (Sturrup et al., 1984 i UCL podaci).
Prilikom ispitivanja betona ultrazvukom preporucuje se direktno prozvucivanje (predajnik i
prijemnik su na dijametralno suprotnim stranama), medutim ako nije moguce pristupiti
dijametralno suprotnoj strani moe se koristiti i poludirektna ili indirektna metoda (sl. 19.5).
Kod ispitivanja na objektu, vrlo je vano osigurati da armatura ne utjece na rezultate mjerenja,
jer je brzina ultrazvuka kroz celik veca (oko 5.9 km/s).
Polurazorne metode ispitivanja betona
Zbog potrebe za utvrdivanjem kvalitete betona u konstrukciji razvijene su brojne polurazorne
metode. Na slici 19.8 su prikazane metode koje se najcesce koriste. Metoda mjerenja otpora
prodiranju sonde ispaljene pomocu pistolja u beton (penetration resistance) je drugacija od
ostalih kod kojih se mjeri sila koja je potrebna za slom betona. U pull-out postupku ispitivanja
276
se cupaju mala ugradena sidra iz betona, a u pull-oII postupku se otkida beton pomocu
krunog diska zalijepljenog za beton, dok se u break-off postupku odlama mali valjak izbuen
u betonu.
Slika 19.8 Polurazorne metode ispitivanja betona koje se najcesce koriste.
Rezultati dobiveni ovim postupcima su manje pouzdani od onih koji se dobiju ispitivanjem
valjaka ispiljenih iz konstrukcije, ali je takoder manja i cijena kostanja. U tablici 19.1 su
277
navedeni minimalni brojevi ispitivanja za dobivanje pouzdane srednje vrijednosti kao i
pouzdanost u procjenjivanju cvrstoce betona. Pouzdanost procjene cvrstoce betona pomocu
polurazornih metoda je priblizno ista pouzdanosti procjene cvrstoce pomocu sklerometra ili
ultrazvuka.
Tablica 19.1 Preporuceni minimalni broj ispitivanja i tocnost procjene cvrstoce betona
pomocu polurazornih metoda (Bungey, 1992).
278
20
Anorganska ili mineralna veziva
Podjela
Veziva su materijali koji cvrsto jedno s drugim sljepljuju krupnija i sitnija zrna
granulata. Izvorno su najcesce u praskastom obliku, a nakon mijesanja s vodom nastje
plasticna pasta, koja Iizickim i kemijskim procesima postepeno veze pa ocvrscava. Rijetko se
upotrebljavaju kao cista veziva bez agregata, jer bi tako bila skuplja, a pokazivala bi niz
nepovoljnih svojstava (skupljanje, manja postojanost volumena, nestabilnost). Neka veziva
ocvrscavaju samo na zraku, druga nakon odlezavanja na zraku mogu nastaviti ocvrscavanje
pod vodom ili odmah nakon obrade mogu ocvrscavati na zraku kao i pod vodom. Prema tome
razlikujemo dvije glavne grupe veziva:
a) Nehidraulicna ili zracna veziva, koja ocvrscavaju samo na zraku, a u ocvrslom
stanju su topljiva u vodi. Tu spadaju vapno (topljiv je dio koji nije karbonatizirao),
gips, magnezitna veziva, vodeno staklo;
b) Hidraulicna veziva, koja ocvrscavaju na zraku ili pod vodom, a u ocvrslom stanju
su netopljiva u vodi. To su hidraulicno vapno i razni cementi.
Svojstva mineralnih veziva ovise u prvom redu o ucescu cetiriju osnovnih oksida: CaO, SiO
2
,
Al
2
O
3
i Fe
2
O
3
, te o temperaturi pecenja. Ucesce oksida karakterizira se pomocu hidraulicnog
modula:
3 2 3 2 2
O Fe O Al SiO
CaO
+ +
=
m
h
tj. odnosom bazicne komponente (CaO) i kiselih komponenti (SiO
2
, Al
2
O
3
Fe
2
O
3
,).
Za vapno je ucesce kiselih komponenti neznatno, a vrijednost hidraulicnog modulaje
preko 9. Hidraulicno vapno ima vise kiselih komponenti, koje dolaze od glinenih primjesa u
sirovini za pecenje hidraulicnog vapna, pa je hidraulicni modul manji od 9. Za cemente, koji
su tipicna hidraulicna veziva, hidraulicni modul je od 1,9 do 2,4.
Mineralna veziva dobivaju se pecenjem prirodnih sirovina u kojima su zastupljeni
najvie vapnenac i glina. Ovisno o medusobnom odnosu (prirodno ili umjetno podeenom)
ovih komponenti dobivaju se razne vrste veziva.
Vapna
Kalcitno vapno
Vapno se zari iz sto cisceg vapnenca (CaCO
3
) na temperaturi od oko 1000C, dakle ispod
granice taljenja:
CaCO
3
CaO +CO
2
.
279
Peceno vapno (CaO) zove se jos i zivo vapno. Odvajanjem ugljicnog dioksida iz
vapnenca nastaje vrlo porozno peceno vapno i zato prilikom gasenja ono naglo upija vodu uz
snano oslobadanje topline (egzotermni proces). Kolicina topline je priblizno tri puta veca od
topline koja se oslobada kod hidratacije portland cementa. Reakciju CaO s vodom nazivamo
gaenje vapna:
CaO +H
2
O Ca(OH)
2
+1150 J /g
Tako nastali kalcijev hidroksid je mineral imenom portlandit. Ovaj hidrat ima 70 veci
volumen nego njegov oksid, zbog cega dolazi do bujanja spoja u odnosu na suhu tvar, sto u
vrlo kratkom vremenu peceno vapno (kamen) pretvara u sitan prah ili pastu, cije su cestice
velicine priblizno 2 mikrometra. Ovisno o kolicini dodane vode nastaje prah ili pasta. Ako je
kolicina dodane vode tolika da upravo odgovara kolicini potrebnoj da se CaO pretvori u
Ca(OH)
2
nastaje prah (suho gasenje, moguce je samo industrijski). Dodavanjem vece
kolicine vode dobiva se pasta (mokro gasenje). Ako se nedovoljno ugaseno vapno nade u
gradevini, pa se tamo naknadno vlazi, dolazi do naknadnog gasenja, povecanja volumena i
naprezanja koja razaraju materijal (mort, beton, opeku). To su tzv. kokice.
Tehnoloski proces proizvodnje vapna pocinje u kamenolomu lomljenjem vapnenca.
Ukoliko dobivena sirovina nije cista slijedi odvajanje jalovine i zatim usitnjavanje i
prosijavanje. Drobljeni vapnenac se moe peci na razne nacine na temperaturi 900 - 1000C.
Danas je to najcesce u vertikalnim sahtnim pecima koje se napune granulama vapnenca
velicine 8 - 20 cm. Ukoliko se pece u rotacijskim pecima granulacija vapnenca je sitnija.
Pecenjem dobiveno zivo vapno (CaO) moze sadrzati i manje kolicine MgO i drugih
oneciscenja, ovisno o cistoci sirovine.
Nasipna gustoca vapnenog hidrata je 350 do 500 kg/m
3
. Zbog vrlo sitnih cestica vapna
nakon mijesanja s vodom cisto Iizikalnim djelovanjem dolazi do ocvrscavanja uslijed
prosusivanja slicno kao kod masnih glina. Ovakva cvrstoca je dovoljna kod manje opterecen
ih zidova od opeke. Pravo ocvrscavanje nastupa tek vezanjem ugljicnog dioksida iz zraka
(karbonatizacija):
Ca(OH)
2
+CO
2
CaCO
3
(kalcit) +H
2
O
Kolicina vode koja nastaje kemijskom reakcijom karbonatizacije portlandita malena je u
usporedbi s vlaznoscu morta. Karbonatizacija tece sporo, s jedne strane zato sto je kolicina
ugljicnog dioksida u zraku malena (0.03 vol.%) i s druge strane, zato to sporo prodire kroz
gustu i vlanu strukturu morta. Da bi 1 g Ca(OH)
2
preao u CaCO
3
potrebno je 1.19 m
3
zraka,
dakle za potpunu karbonatizaciju 1 m
2
vapnene buke debljine 1 cm potrebno je oko 1800 m
3
zraka. Karbonatizacija napreduje utoliko bre to je mort porozniji i to je vie na
raspolaganju ugljicnog dioksida. Zato vapnene buke i mortovi ne smiju biti zatvoreni prema
zraku (npr. gustim zavrnim premazima, tapetama i sl). Pod povoljnim okolnostima moguca
je potpuna karbonatizacija buke u toku nekoliko mjeseci, ali za mort u rekama radi
relativno velike dubine, karbonatizacija moe trajati vie godina. Vapno ima srazmjerno malu
cvrstocu, ali je vrlo obradivo i postojanog volumena.
Karbidno vapno
Pri proizvodnji acetilena iz kalcij karbida dobiva se vapnena pasta koja moe biti
jednako kvalitetna kao i ona dobiveno pecenjem vapnenca. Kemijska reakcija je:
CaC
2
+2H
2
O Ca(OH)
2
+C
2
H
2
280
Kalcij karbid dobiva se iz vapnenca i koksa, pa u kalcij karbidu mogu zaostati djelici
koksa. U vapnu proizvedenom pri proizvodnji acetilena mogu zaostati djelici koksa, pa ono
nije prikladno za proizvodnju morta za zbuke radi moguceg iscvjetavanja djelica koksa.
Medutim, takvo vapno moe imati prednosti za proizvodnju mortova za zidanje ukoliko
dode do male ekspanzije uslijed reakcije zaostalog kalcij karbida.
Dolomitno vapno
Dolomitno vapno dobiva se pecenjem dolomita (CaCO
3
MgCO
3
). Reakcije su
analogne kao i kod obicnog vapna. S povecanjem udjela MgO dolomitno vapno gasi se
sporije nego kalcitno vapno, pa uslijed naknadnog povecanja volumena (naknadnog gaenja
u vec ugradenoj buci), moe otetiti buku ("kokice"). Medutim, manja naknadna
ekspanzija u mortu za zidanje, koji je pripravljen od dolomitnog vapna moe djelovati
povoljno na cvrstocu zida, analogno kao kod karbidnog vapna.
Gradevni gips
Gradevni gips dobiva se arenjem sadre, tj. kalcijeva sulfata s dvije molekule kristalne
vode (dihidrat). U prirodi se takva stijena nalazi kao sadrovac. Pecenjem se kristalna voda
djelomicno ili potpuno izdvaja, zavisno od temperature pecenja.
tukogips dobiva se arenjem na temperaturi od 120 do 190C. Pri tome se izdvaja
priblino 3/4 kristalne vode i nastaje poluhidrat CaSO
4
0.5 H
2
O. Nakon mijeaja s vodom
ponovo nastaje dvostruki hidrat. Upotrebljava se kao dodatak za vapnene mortove, zavrni
sloj buke, za tukature te izradu gipsnih prefabrikata.
Estrih gips dobiva se arenjem na temperaturi do cca 1000C. Pri tome se potpuno
odvaja kristalna voda tako da nastaje cisti kalcijev sulIat, CaSO
4
. Uz to dolazi vec na
temperaturi iznad 600C do njegova djelomicnog razgradivanja:
CaSO
4
CaO +SO
3
Dakle estrih gips sadrzi uvijek i dio pecenog vapna. Upotrebljava se za izradu podova
(narocito "plivajucih" podova), za zbuke i preIabricirane elemente.
Pri pecenju gipsa ne dolazi do promjene kemijskog sastava. Gips uvijek ostaje kalcijev
sulIat. Mijenja se samo kolicina vezane kristalne vode. Mijeanje gipsa s vodom odgovara
procesu gasenja. Pri tome se sitno mljeveni peceni gips otapa u vodi. Zato se kod mijeanja
uvijek gips sipa u vodu (a nikako ne obratno), jer se tako najbolje svaka cestica obavije
vodom. Kristalizacija koja zatim nastupa je proces vezivanja i ocvrscavanja. Zato se nakon
vezivanja gips ne smije vise vlaziti kao vapno ili cement. Ponovo vezana kristalna voda cini
gipsane zbuke odlicnom zastitom protiv poara. U slucaju pozara kristalna voda se ponovo
odvaja i cini zastitnu zavjesu pare koja dri temperaturu ispod buke niom od 100C, sve
dok ne izade sva kristalna vezana voda.
Prilikom vezanja kristalne vode volumen se povecava za cca 1 . O tome treba voditi
racuna kod projektiranja detalja i izvodenja. Dilatacijske reke predvidaju se obicno po
vanjskim rubovima, inace dolazi do odizanja podova. Zbog kristalizacijskog pritiska od
povecanja volumena gips je narocito pogodan za naknadnu ugradnju elemenata ("tipli").
Gips se radi njegove topljivosti u vodi smije upotrebljavati samo na mjestima koja su
281
uvijek suha. Osim toga na betonskoj podlozi ukoliko se vlai moe izazvati sulfatnu koroziju
betona. U nekim slucajevima s uspjehom se primjenjuju vodoodbojna sredstva kao zatita
gipsa od djelovanja vlage. Takva sredstva mogu biti npr. laneno ulje, lakovi, parafin. Na taj
nacin se gips upotrebljavao uspjesno cak za Iasaderske radove.
Hidraulicna vapna
Hidraulicna vapna su veziva koja nakon odredenog vremena njegovanja na zraku mogu
nastaviti proces ocvrscavanja pod vodom. Pri ocvrscavanju zbivaju se dva procesa:
Dio kalcijeva hidroksida reagira s ugljicnim dioksidom iz zraka i nastaje CaCO
3
,
Kalcijevi silikati, aluminati i feriti s dodanom vodom tvore hidrate, koji u dugotrajnoj
kemijskoj reakciji postepeno doprinose cvrstoci.
Hidraulicne komponente SiO
2
, Al
2
O
3
i Fe
2
O
3
postoje u glinama, laporu i pucolanima. S
njima kalcijevi spojevi brze ocvrscavaju i postizu vece cvrstoce nego nehidraulicna vapna.
Odleavanje na zraku prije potapanja u vodi potrebno je da bi dio veziva karbonatizirao
tvoreci kalcitni skelet u kojem je dalja hidratacija djelotvornija nego u cistoj vodenoj
disperziji.
Silicijev dioksid, SiO
2
pojavljuje se u prirodi najcesce kao kvarc, sto znaci u kristalnoj
formi koja je vrlo slabo reaktivna. Medutim, ako se te kristale vrlo sitno samelje i na taj nacin
razori strukturu, kvarc postaje reaktivniji. Reaktivnost kvarca se takoder povecava povisenjem
temperature to se koristi u proizvodnji plinobetona (Siporex) i vapnenosilikatne opeke.
Amorfni i kriptokristalasti oblici SiO
2
su znatno reaktivniji vec pri normalnim temperaturama
i bez usitnjavanja. To su npr. opal, dijatomejska zemlja, certovi.
Hidraulicno vapno dobiva se pecenjem vapnenca i gline koja osim Al
2
O
3
sadri jo i
SiO
2
, Fe
2
O
3
, H
2
O. Kod veziva koja su bogata vapnom glavni nosioci ocvrscavanja su
kalcijevi silikat hidrati.