Ovu knjigu posvjeujem Ocu

metanoja

Lav Lajovi METANOJA

Izdava: Pobjeda a.d. Za izdavaa: Marina Raievi Suizdava: Plima Za suizdavaa: Jovan Nikolaidis Urednik i redaktor: Vlatko Simunovi Lektura: Danilo Burzan Vesna Novakovi Ilustrator: Marina Radulovi Tehnika rjeenja i el. prijelom: Slaana ukovi tampa: IVPE Cetinje Tira: 1500

Podgorica, 2012.

Lav Lajovi blog METANOJA

Ova knjiga predstavlja zbirku od 135 pria sa istoimenog bloga, na kome sam pisao o mojim razmiljanjima o ivotu, o Bogu, o drutvu i nekim ivotnim temama, kao i o potrebi za individualnim preobraajem tj. METANOJOM. Mi svi udimo za odreenim promjenama koje bi nam donijele vii kvalitet ivota. Oekujemo da se nae drutvo i naa okolina promijeni na bolje. Ali ova knjiga otkriva oblasti u kojima zaista moe doi do promjene. To smo mi i na unutarnji svijet. Jedino to zaista moemo promijeniti u ovom kosmosu, to smo mi, nai stavovi, rijei i djela. Ova knjiga, vjerujem, daje mnogo korisnih savjeta i pouka kako da doivimo tu linu metamorfozu. Kako da od gusjenice nastane predivni leptir. A to novo stvorenje e po onom uvenom "butterfly effect"-u proizvesti eljene promjene. Sa promjenom naeg naina razmiljanja i djelovanja, promjenie se atmosfera u naoj kui, pa u naoj iroj porodici, to e promijeniti neto i na naim poslovima, itd, itd. To e u konanom promijeniti nae drutvo i itav svijet!!! Ako u to vjeruje kao i ja onda je ova knjiga neto izmeu tebe i mene. Ona te moe ohrabriti, da doivi metanoju kroz koju sam proao i dati ti snagu za tvoju linu transformaciju. I dati ti vjeru da moe uspjeti. Lav Lajovi

metanoja

nedjelja, 19. jun 2011. GDJE NAM JE ZAHVALNOST? Uzimam vremena da oslunem to govore ljudi oko mene. Osluni i ti to govore tvoje komije ili kolege na poslu, i ue dosta negativnih rijei, kritika, pria o dugovima, kreditima, o nesreama koje su se desile, bolestima... Upali televizor ili otvori novine. Prepune su raznih negativnih analiza, izvjetaja o svjetskoj ekonomskoj krizi, demonstracijama, bombardovanjima, izbjeglicama, gladnima, graanskim ratovima, teroristikim napadima i raznim prijetnjama... U Crnoj Gori sluamo o korupciji, narko-kartelima, lopovluku, prevarama, steajevima, trajkovima glau Danas je popularno biti analitiar koji veoma negativno govori o stanju u zemlji, o vlasti, optem beznau i sl. Diskvalifikuju se linosti, udruenja, stranke, pa ak i cijele nacionalne zajednice. Isto tako, ue o razvodima, abortusima, agresivnim maloljetnim delikventima... esta su i samoubistva. Otkud svo to crnilo? Imam neke odgovore na ova pitanja. Sada elim ukratko da govorim o jednoj rairenoj pojavi - NEZAHVALNOSTI. Pita se kakve to sad veze ima!? Pa ima, jer imamo pogrean fokus! Gledamo negativnu stranu svega oko nas. Razne nedostatke stavljamo pod lupu. Normalno je da e biti uveani! Mi snosimo odgovornost za to ta Kad pria o nekom gledamo i kako gledamo. Biblija otkriva drugom, priaj o onom dobrom to si uvidio, ne jedan interesantan stih: Oko je svjetiljka ogovoraj i ne kritikuj! tijelu. Ako je, dakle, oko tvoje zdravo, svo e tijelo tvoje svijetlo biti; a ako oko tvoje ne valja, sve e tijelo tvoje tamno biti. Ako je, dakle, svjetlost koja je u tebi tama, kolika li e biti tama? Moemo bez prestanka da analiziramo branog druga ili partnera, da sumnjiimo, kritikujemo Moemo da ubijamo u pojam svoju djecu, kad neto pogrijee ili ne uspiju u onom to bi mi htjeli... Da li emo prezirati svoje roditelje zbog onog to nam nijesu mogli pruiti ili za sve to su navodno mogli, a nijesu? Hoemo li svoje kumove zaobilaziti na ulici, radi nekih izdaja kad nam je bila potrebna podrka i pomo? Da li emo mrziti svoje selo, grad ili Crnu Goru, zato to se ne rodismo u vajcarskoj nego na Balkanu, usred sankcija, ratnih sukoba i estih oskudica? Hoemo li kriviti vlasti to nam nijesu omoguili posao, dobru

metanoja

zaradu i ugodan ivot? Moemo se puniti gnjevom i gorinom. Ili, moemo poeti da zahvaljujemo! Na emu da zahvaljujemo? Na svemu i svagda! Mogli bi da zahvaljujemo na svakom obroku koji imamo, danu bez bolesti ili mirnom asu u krugu porodice. Mogli bi da zahvaljujemo Bogu za nae roditelje i za sve to su uradili u naem ivotu. Trebalo bi da zahvaljujemo za nae uitelje i profesore, i onda kad dobijemo slabiju ocjenu; za nae poslodavce, i onda kad zakidaju na plati; za nae svetenike, kad i sami grijee; za nae vlasti, i onda kad se ne slaemo sa njihovim odlukama Otiiu i jo dalje. Trebalo bi da zahvaljujemo i za nae neistomiljenike i neprijatelje (silna je tajna skrivena u tome, o emu u vie pisati moda neki drugi put). I kad nastavimo sa zahvaljivanjem za ono dobro koje smo primili, posebno od onih koji su od autoriteta i koji su nam nadreeni, shvatiemo da toga uopte nije malo. Naprotiv, nita manje od onog loeg to su uinili. I vjerujem da, od te take, sloboda nije daleko, sloboda od onog negativizma, gorine i runih misli i rijei. Jedan od recepata za uspjeh sa ljudima glasi: Kad pria o nekom drugom, priaj o onom dobrom to si uvidio, ne ogovoraj i ne kritikuj! Razmislimo, zar bi dali poklon nezahvalnom djetetu, koje je unulo ono to ste mu proli put poklonili? Kojeg bi radniKad ponemo da se mijenjamo u podruju zah ka prije nagradili ili unaprijedili, onog koji valjivanja i pozitivnog stalno neto mrmlja i negoduje ili onog govora, doi e i do koji pokazuje zahvalnost za posao koji radi napretka u naem lin om i kojem nikad nita nije teko? ivotu. Zar ne elimo da nam ljudi budu zahvalni na onome to smo im uinili? Zato je onda problem u davanju zahvalnosti drugima?! Vjerujem da bi malo vie pozitivnog stava, kod nas Crnogoraca, umnogome promijenilo nau stvarnost. Kad ponemo da se mijenjamo u podruju zahvaljivanja i pozitivnog govora, doi e i do napretka u naem linom ivotu. Po tom pitanju, iza mene je toliko iskustva da bih do sjutra mogao da govorim o njemu. Naveu samo jedan dogaaj, od prije 10 godina, kad sam po prvi put primijenio gore navedeni princip u svom ivotu. Naime, bio sam nezadovoljan svojim poslom u Fondu za razvoj, koji je u to vrijeme bio renomirana institucija sa dobrim platama. I sad se pitam kako je dolo do toga da upadnem u negativizam i nezadovoljstvo. Sad shvatam da je sve to bilo rezultat mojih estih kritika, ogovaranja i negativnog govora o svojim

metanoja

pretpostavljenima. Nijesam bio zadovoljan svojim statusom. Ubijeen da mi pripada neto vie, smatrao sam da napreduju neki koji manje znaju od mene. Priao sam o tome kako me ef ne voli ili kako su me prevarili za stan, kojeg je dobio neko sa manje bodova na rang listi itd. Kad sam odluio da zahvaljujem Bogu za svoj posao koji mi hrani porodicu i za dobru platu, poeo sam da dolazim na posao tano u 07.00.h i da odlazim posljednji (to je bilo pravo udo). Ispunjavao sam sve svoje radne obaveze, ak i vie nego to se od mene trailo i desila se promjena. Nita se nije promijenilo u Fondu, ili u odnosu drugih prema meni, ali sam ja dobio jo bolju ponudu za drugi posao, za dravnu funkciju. I nije prolo 2-3 mjeseca, a ja sam bio u mnogo boljoj situaciji. Od tada, nijesam imao vie nikakve zle misli o onima koji su mi inili krivo. Naprotiv, stojim iza onog to sam ve rekao: Zahvaljujmo Bogu na svakom obroku koga imamo, na ljudima koji nas vole, na danu bez bolesti, na mirnom asu u krugu porodice i....desie se eljena promjena.

metanoja

ponedjeljak, 20. jun 2011. SVOJE U DRUGI PLAN! Sjutra slavim veoma vaan jubilej. Navrava se deset godina od mog KRTENJA. Koincindencija je to sam tada imao 30 godina, kao i Isus kad se krstio. Meutim, problem kod ovih cifara je to to znai da uskoro punim 40 godina! Uf, kako sam omatorio! Kao to je i Ahmet Nurudin rekao, to su one godine kad je ovjek jo dovoljno mlad da bi imao elja, a previe star da bi ih ostvarivao. Boe, kako su mi se te godine inile dalekim, a sad su tu. Ipak, hvala Bogu i za to, ne alim se i super se osjeam! Nego da se vratim temi. Krstio sam se i bio sam zaista srean, iako ba i nijesam razumio pravo znaenje tog krtenja. Ali, ve 17. jula iste godine je stigao odgovor. Tog fantastinog dana smo ja i Ceca (moja predivna supruga) dobili najljepu djevojicu od 3,65 kg i 48 cm. Nau Emiliju! I od tada se sve preokrenulo. Odjednom, to malo stvorenje nas je potpuno zaokupilo. Nismo stizali ni za nos da se uhvatimo. Bila je to veoma zahtjevna beba. Prvi put smo odspavali cijelu no kad je imala 14 mjeseci. Da bude jo bolje, imali smo i nona deurstva povezana sa eim frkama na poslu. Bio je to rad na projektima poslije ponoi, izmeu dva buenja, da bi se uspjela platiti kirija za stan. Ni sva otkazana putovanja po svijetu (koje sam mogao da imam kao sekretar Ministarstva turizma), ni to to mi vie nije smetalo ako urei na posao zaboravim da se obrijem, ni napola ispeglane koulje ispod odijela, ni povrakica na ramenu, ni svi prijemi kod predsjednika i ambasadora koje sam propustio zbog njene temperature nijesu mi znaili gubitak. To nije bila rtva. Jednostavno, u tom trenutku, to je bilo ono najbolje za nju, nau Emiliju. Shvata da nijesi znao ta je ivot dok te ta cura nije zavrtjela oko prsta. I to je krtenje!

Dobio sam odgovor na pitanje u emu je z n a e n j e krtenja koje sam obavio? U najkraem, to je kad zapostavi svoje interese, svoje vrijeme i elje, da bi ispunio potrebe Onog drugog do koga ti je stalo! Na nebeski Otac je dao svog jedinog Sina da umre na krstu za nas

10

metanoja

(mene, tebe), da svaki koji vjeruje u Njega i koji se krsti u Njegovo ime bude spaen. I upravo je to ono to mi je, u poslednjih 10 godina, bilo udesno. Onda kad pone da gleda na ono to je potrebno nekom drugom pored tebe, kad SVOJE STAVI U DRUGI PLAN, ali ne kao neki napor ili obavezu, ve zato to ti je do tog drugog stalo i vie nego do sebe (a svoju djecu, Emiliju i Danila, zaista volim vie nego sebe), pone da uvia da se Neko ve pobrinuo za tvoje potrebe i elje. Tokom tih godina nijesam ni u emu oskudijevao. Naprotiv, to su bile godine ispunjenja svih mojih ambicija i elja koje sam potajno gajio u srcu, a za koje nijesam ni znao. Nita nijesam izgubio zbog toga to sam se posvetio svojoj porodici, a i drugima (koliko sam mogao).

metanoja

11

srijeda, 22. jun 2011. NE PREZRI DAN MALIH POETAKA Ovih dana je opet aktuelno (po 9-ti put) razmiljanje o promjeni posla. Za mnom su ve neki razgovori o kojima ipak ne bih javno. Ali, iznova prolazim istu lekciju koju sam toliko puta u ivotu testirao i koja se pokazala istinitom. Recimo DA onim malim, neuglednim ponudama, mogunostima ili otvorenim vratima koja nam se ne nude, nego se vie nutkaju, kao da ih nije briga da li emo ih prihvatiti ili ne. Podijeliu sa vama jednu od takvih ivotnih situacija. Sjeam se, bila je to 1991. godina. Radio sam skoro godinu dana kao vojno lice, podoficir JNA, na aerodromu Pleso u Zagrebu. Otac me nagovarao da upiem neki fakultet, zato to sam odbio da nakon srednje vojne kole nastavim sa akademijom, iako sam bio ak generacije (nijesam vie mogao da podnesem internatski ivot). Sjeam se da sam bio toliko frapiran njegovom idejom da sam ga i pomalo drsko pitao: A ta da upiem?! Odgovorio je: Upii pravo. To mi je bilo toliko besmisleno da sam zanijemio. Zavrio sam tehniku srednju kolu, bio izvrstan matematiar i imao velike afinitete za informatiku (bio sam drugi na nacionalnom takmienju Crne Gore u informatici, 1986. godine; u to vrijeme, u naoj osnovnoj koli Milorad-Musa Burzan nije bilo nastavnika koji bi ita mogao da nam pokae na kompjuteru ili da nas sprema za takmienje iz toga, dok je samo par aka imalo Comodore 64). Da upiem pravo!?! Tome sam se smijao u sebi. Ipak, ostalo mi je to u glavi, pa mi je sestra od tetke iz Beograda, koja je te godine upisala pravo, ponudila pomo i poslala neke skripte za prijemni. I tako, stigao je i jun te godine, a rat u Hrvatskoj se zahuktavao. Ve uveliko (poetkom maja) su se odvijali sukobi u Borovom selu, a rat u Sloveniji je ve bio zapoeo. Avioni, koji su bombardovali Sloveniju, polijetali su sa naeg aerodroma iz Zagreba, a ja sam stalno bio na poloaju i pod uzbunama. Naravno, nijesam mogao ni da pogledam skripte, ali sam ipak razmiljao kako bih volio da nekako odem do Beograda i da probam sa upisom na fakultet, po sistemu nema veze bilo ta. Ali, kako? Za odlazak sa poloaja je bilo malo anse. I upravo dan uoi prijemnog ispita prestala su dejstva u Sloveniji, mi smo dobili slobodan dan, a vojni transporter Antonov AN72 je ba tog dana letio prema Batajnici. Uskoio sam u avion i na vrijeme stigao na fakultet. Letio sam prema Beogradu, iscrpljen od neprestanih deurstava. Sjeam se da su, tog juna, kie neprekidno padale po

12

metanoja

cijelu no, dok smo mi bili na otvorenom. Dobio sam liajeve oko vrata, kojih dugo vremena nijesam mogao da se rijeim. O prijemnom nita nijesam znao.

Na fakultetu su nas rasporedili po amfiteatrima. U holu smo ekalu jednu grupu da zavri. Boe, kako sam samo imao tremu i kako sam se bijedno osjeao. TA JA TRAIM OVDJE? Do oajanja me posebno dovodila jedna djevojka koja je teatralno, na sred hodnika, sa nekih drutvom iz beogradske gimnazije, presliavala sva pitanja sa prijemnog. Sve je znala. A ja, u zemlju da propadnem. Iz tehnike vojne kole, o istoriji i srpsko-hrvatskom jeziku sam znao dosta kao ak II i III razreda. Ali, to je bilo nekoliko godina prije toga. U neko doba smo i uli u salu. Zbog prepisivanja su nas rasporedili u cik-cak grupe. I upravo ona teatralna djevojka je sjela ispred mene i bila je moja grupa. Hvala Bogu da sam kao vojno lice imao otar vid, tako da sam veinu pitanja koje nisam znao ladno mogao da prepiem. Prvi sam predao prijemni ispit, jer se fiziki nijesam ba dobro osjeao. Od sveg stresa, jo isto popodne me slomila

metanoja

13

temperatura, pa sam morao da prenoim kod ujaka u Batajnici. Sjeam se, imao sam 40,2 C i halucinirao sam. Prvim vojnim avionom sam se vratio nazad u Za...uao sam na mala a greb. Tamo je ve vladala velika frka. vrata koja su mi se tad nisam ih a, oril otv Aerodrom su okruivale snage hrvatske prezreo, i moj ivot se teritorijane odbrane i postajalo je vrlo znaajno promijenio. gusto. Poslije nekoliko dana, ili nedjelju dana, vie se i ne sjeam tano, otputovao sam za Beograd. Na spisku sa rezultatima prijemnog ispita, naao svoje ime iznad crvene crte. UPISAO SAM PRAVNI FAKULTET. Nakon toga, sve se izdeavalo veoma brzo. Komplikacije i pucnjave na aerodromu, specijalna naredba komandanta 5. armijske oblasti, svi oficiri koji bi se javili u roku od nekoliko dana mogli su da se skinu po kratkom postupku, u roku od 48h. Tako je i bilo. Jedne noi, nakon razgovora sa starim zastavnikom koji mi je oinski savjetovao da se pokupim i odem dok jo mogu, zvao sam svog oca u Podgorici. Bilo je oko 05.45.h ujutro. Nijesam htio da ga budim usred noi. Rekao sam mu da elim da napustim JNA i da u otii na studije u Beograd. Laknulo je i njemu i majci, jer su mnogo brinuli za mene, ali nijesu htjeli da me demotiviu nagovaranjem da doem kui, iako je rat bio na samom poetku. Skinuo sam se i isplakao (4 sata bez prestanka) i nikad vie nijesam zaalio. Nije mi bilo svejedno to naputam neto u ta sam uloio 5 godina svoje mladosti. Mislim da sam se vratio zadnjim vozom koji je saobraao na relaciji Zagreb Beograd, pa dalje ka Podgorici. O tome sam htio da piem. O malim poecima... Moda su moji roditelji htjeli da nastavim sa Vojnom akademijom i da postanem general. Ja sam svakako htio da upiem ili informatiku na ETF-u ili psihologiju na Sveuilistu u Zagrebu, ali to oigledno nije bilo za mene. Da sam ostao u vojsci, proao bih rat, vjerovatno nikad ne bih zavrio fakultet i ostao bih podoficir ili neto slino. Ali, uao sam na ta mala vrata koja su mi se tada otvorila, nijesam ih prezreo, i moj ivot se znaajno promijenio.

14

metanoja

srijeda, 22. jun 2011. RADUJTE SA ONIMA KOJI SE RADUJU, A PLAITE SA Jedna stara biblijska mudrost, tanije zapovijest, kae: Radujte se sa onima koji se raduju, a plaite sa onima koji plau. Razmiljam kako u dananje vrijeme toga ima veoma malo. Nai emo ljude koji plau za onima koji su u alosti, pokazujui sauee u bolu zbog gubitka voljenih ili u nekim slinim situacijama. Moda ak i pretjerujemo u tome, jer na pokajanja odlaze i ljudi koji ne poznaju ni umrlog ni lanove njegove porodice, ali kau valja se. I dobro, ako to nekome neto znai. Ali, nije to ono o emu elim da piem Ako jo i ima onih koji sauestvuju u tuem bolu, sve je manje onih koji se raduju tuoj srei i uspjehu. udo jedno, jer djeluje tako jednostavno da se radujemo sa radosnima, a ipak nije ba tako. Da li nas zaboli napredak i uspjeh naih kolega sa posla, naih komija ili roaka? Da li se osmjehnemo na par sekundi, a onda nam srce pretrne i lice se smrai zbog zavisti na tue bogatstvo, zdravlje, uspjeh na poslu, svadbu, veliku porodicu, slavu... Zato kau da se u Crnoj Gori jedino uspjeh ne oprata? Moemo li u sebi da oprostimo drugima i da ne zavidimo kad oni manje poteni napreduju, bogate se i mnoe. Krivimo li zbog toga njih, dravu ili Boga? A ta ako su oni zapravo nae ogledalo, pa nam ne odgovara lik koji vidimo u njemu i rado bi ga razbili? ini mi se da nije problem u drugima i njihovoj srei, nego u stavu naeg srca i u naem miljenju o sebi. Moda nijesmo kadri da sebi Ako jo i ima onih koji oprostimo pogreene izbore, proputene sauestvuju u tuem godine ili zlu sudbinu, pa smo postali bolu, sve je manje oni h koji se raduju tuoj sre gorki. Kad bi vie voljeli sebe i bili zadoi i uspjehu. voljni onim to smo postigli, mogli bi da se poradujemo i tuoj srei. To bi bilo kao da grm od kupine ali to ne moe da uzraste do visine topole i da zbog toga provodi ivot u alosti. Zato se nadam da se naslovni stih, za neke od nas, nee zavravati sa plaite sa radosnima, nego da emo se radovati to vie moemo i to bez ustezanja. Nadam se da emo najprije raistiti sa samima sobom, slavei Boga to smo ta mala kupina, pa emo moi da se radujemo i sa drugima oko sebe, bez obzira na njihovu veliinu

metanoja

15

etvrtak, 23. jun 2011. TATA, DANAS SAM UPOZNALA BOGA Jue mi je moj veoma dobar prijatelj, na naim rijetkim (jednom mjeseno, pa i rjee) ali uvijek jedinstvenim kafama, ispriao priu o svojoj kerki, koja kao student sezonski radi na primorju da bi platila kolarinu. Prije toga, samo par rijei o mom prijateljuTo je jedan veliki ovjek, i po visini i po konstituciji, ali i po velikom i toplom srcu, srednjih godina (50). Kad ste pored njega, osjeate se tako zatieni od neprijatelja. Znamo se oko 15 godina. Od njega sam sluao prie o ivotu, filosofiji, o Bogu i traenju mira. I zaista, uvijek je imao naina da mi pomogne da pronaem neke odgovore u sebi. Nikad nije nametao svoje miljenje, ali mi je pomagao da izaem iz odreenih predrasuda. Izvrstan je matematiar i logiar, inae programer po struci. Njegovom logiciranju teko odolijevaju bilo kakvi stereotipi. Uvijek trai zajedniki imenitelj za neodreeni skup, korijen, tangentu ili centrifugalnu silu, da bi proniknuo u uzroke nekih spoljanjih manifestacija, koje su same po sebi samo privid i sjenka onoga to je zaista problem. Znam i da je njegova kerka uvijek sluala oca, ne kao neku filosofiju, nego zato to je on takav, i to kroz ono to govori dijeli i svoja uvjerenja. Ali, kao i svako drugo dijete, pa i onih velikih oeva, pomalo buntovniki i ona je eljela neko svoje iskustvo, svoje odgovore i sopstveni identitet, to je apsolutno normalno za mladost. Ispriala je ocu kako je jednog dana, stojei za pultom na svom radnom mjestu, poeljela da popije kafu. Bila je daleko od kue, nije imala ni centa u Nije bilo neto to bi tredepu pa se, moda po prvi put, pomolila: balo da se prikrije ili zgrabi. To je bio odgovo Boe, kad bi mi neko dao samo dva r na njenu molitvu. eura! Vrijeme je prolazilo, nije bilo ni posla ni ljudi, a onda se pojavio neki ovjek da neto potrguje Dok je brojala novac, zakljuila je da ima 2 eura vika. Istrala je i pozvala ovjeka, koji je ve bio izaao iz lokala, ne bi li ga stigla i vratila mu viak novca. On se okrenuo, nasmijeio i rekao: Ta dva eura su ZA TEBE. Rijei ZA TEBE su je presjekle. To je bilo ZA NJU, a ne kusur ili grekom ostavljen novac. Nije bilo neto to bi trebalo da se prikrije ili zgrabi. To je bio odgovor na njenu molitvu. Vratila se da popije svoju eljenu kafu. Zato je i radosno ispriala ocu (koji te stvari dobro razumije) da je tog dana upoznala Boga.

16

metanoja

petak, 24. jun 2011. ODUEVLJENI IVOTOM itao sam izjave nekih diplomata i analitiara kako, po pitanju svog proirenja, Evropska Unija gubi entuzijazam usled svjetske ekonomske krize. Isto tako, govori se da zbog krize opada i entuzijazam stranih investitora za ulaganja. Mislim da krize ne mogu da utiu na istinski entuzijazam, osim da ga uine jo vidljivijim i neophodnijim. ta je to entuzijazam? Pogledao sam ta Wikipedia kae o tome. Oduevljenje ili entuzijazam je pojam antike filosofije i oznaavao je stanje ovjeka ispunjenog Bogom. U neoplatonizmu dobija mistino-religiozno znaenje. U hrianstvu oznaava ispunjenost Svetim Duhom. U novije vrijeme, entuzijazam se poistovjeuje sa nekritikim oduevljenjem po pitanju neega. Svojim rijeima, ja bih entuzijazam definisao kao BITI U DOBROM DUHU. To se odnosi na ovjeka koji neto ne ini iz gnjeva, mrnje, gubitka strpljenja, nemira, Ljudi, tuge, lijenosti i sl. Upravo suprotno, koji su ispunjeni DOBRIM DUHOM, odnosi se na ovjeka koji u sebi nalazi STAjek ine neto vie od uvi BILAN POLET da neto uini iz ljubavi onog to se prema drugome, iz potrebe za pomirenzahtijeva jem ili da bi nekog, ili sebe, obradovao. Ljudi, koji su ispunjeni tim DOBRIM DUHOM, uvijek ine neto vie od onog to je potrebno. (I zaista, jadni smo mi ljudi ako inimo samo ono to je neophodno i to neko zahtijeva od nas.) To su ljudi koje pokree neka unutranja snaga i koji su motivisani da ine ono u ta vjeruju, da savladaju prepreke i preuzmu odgovornost. Ovim kriznim vremenima su potrebni ljudi puni entuzijazma, koji nee traiti izgovore u samoj krizi i nevoljamaImam prilika da sretnem takve ljude, entuzijaste ili, kako jedan prevod kae, one koji su oduevljeni ivotom. Takvi ne odustaju pred preprekama i izazovima. To je i razlog zato sam, na samom poetku, konstatovao da krize ne utiu na istinski entuzijazam. To su evergreen ljudi, koji uvijek rastu, koji su uvijek mladi i uvijek vatreni u srcu da uine ono neto vie od ivota. Za njih ne vae pravila, epidemije, narodne bune, krize i nestaice ili crveno na berzi. Oni pokreu druge na akciju, ne rade za lini dohodak, znaju ta je humanitarni rad, volonterizam i pomo unesreenima, imaju viziju i tre za njom.

metanoja

17

Ali, takvih je maloTrebaju nam takvi, ne samo u Vladi, nego i u bolnicama, preduzeima, ustanovama, sudovima, udruenjima itd. Trebaju nam oni koji nijesu umorni i bezvoljni, koji ne kukaju i ne smiljaju izgovore za svoje poraze, kojima se snaga obnavlja svaki dan. To su entuzijasti, ljudi u Bogu, koji shvataju da njihova snaga nije u njima samima, nego u tom Duhu koji ih nosi i koji im iznova puni krila, da mogu da uine i nemogue. Njihova vjera im omoguava da hodaju i po vodi. Ne pokreu ih sebini interesi i pohlepa. Kad ih jednom prepoznamo, ukaimo im povjerenje i dajmo im priliku, jer je to svakome potrebno. Entuzijazam izvire iz pouzdanja u ono to vjeruje, iz unutranje stabilnosti i vjere u onaj glas koji dolazi iz srca. A vjerovati u sebe je prilino teko, ako kroz djetinjstvo roditelji nijesu vjerovali u nas ili smo iskusili teke poraze. Jedini nain da ovjek pobijedi takav kompleks nie vrijednosti i osjeaj nesigurnosti je pouzdanje u Boga i u taj entuzijazam koji nas vodi i motivie. Sjetih se babice iz Beograda iji je posao bio da, po kuama, obilazi porodilje i bebe, i daje im podrku neophodnu tokom prvih dana. Njen reon je bilo veoma ratrkano prigradsko naselje Vinjika banja i Vinjica. Zbog toga je sve porodilje u tom kraju, pa i moju suprugu sa sinom, po izlasku iz bolnice, morala da obilazi pjeke. Nikad neemo zaboraviti tu enu koja je, svakog dana, neumorno dolazila da povija pupak naoj bebi, da ga okupa i sl. Njena obaveza je bila da to uini moda jednom ili dva puta, isto da uputi roditelje u neophodnu proceduru. Ali, ona je svakodnevno dolazila, dok nije bila sigurna da je sve regulisano. Strpljivo, i sa nekom vedrinom, dala je odgovor na svako nae pitanje, iako je, usred jula, pjeke dolazila po suncu i uvijek imala jo mnogo posla. Kako smo kasnije saznali, to je radila za nekih 250 eura plate. Od nas nije uzela nikakvu ast, ili bilo ta drugo, osim ae vode. Mislim da je jasno o emu govorimo. Takvi ljudi su nam zaista neophodni...

18

metanoja

petak, 24. jun 2011. KLETVE Ovih dana smo svjedoci nekih sudskih sporova zbog govora mrnje. Ne bih mnogo o tome, jer je ve propraeno sa dovoljno prie. Radije bih govorio o neemu to je toliko uvreeno u naoj tradiciji i svakodnevnom govoru a to je, po mom dubokom uvjerenju, i loe i opasno, a ima i dalekosene posljedice. Koliko ste puta od svojih edova, baba, oeva, strina, komija ili poznanika, uli sljedee rijei: ne vidio se, dabogda crko, strva ti se ne vielo, poganac te fitio (za neupuene, to znai: avo te ubio) itd.? Mogao bih da ispiem cijelu stranicu. Posebno su opasne rijei koje smo uli od naih roditelja: nikad nita od tebe, nikad srean, nikad zadovoljan, pih, na ta lii, niko te nee takvu, nikad ga (fakultet) nee zavriti, ega se dohvati to i upropasti itd. To su rijei onih koji bi trebalo da pokau najvie ljubavi i razumijevanja. ta onda da oekujemo od drugih? Negdje sam proitao da takve rijei, poput neke trake, presluavamo itavog ivota. Rijeju je sve stvoreno. Svaka rije ima silu, i ona pozitivna i ona negativna. Ubi me prejaka rije. Zar to nijesmo To je neto to uli? Ako je to tano, a jeste, mi svojom riima produenu silu jeju moemo da kreiramo atmosferu u u ivotima onih svojoj kui. Na primjer, sa par rijei nad kojima je izreena. moemo da izazovemo dumbus, svau i razdor. Ali, isto tako, moemo da donesemo i mir, spokoj i utjehu, posebno malima, ije oi su uprte u nas i koji gledaju kako se nosimo sa problemima. Pogledajte italijanski film ivot je lijep. Znaete o emu piem. I da se vratim na poetnu temu, gore navedene rijei su zapravo prava, pravcata KLETVA. To je neto to ima produenu silu u ivotima onih nad kojima je izreena. Kao to rekoh, ta traka, koju obino presluavamo u tekim danima, je ono to nas sputava, vezuje i to nas ini nesigurnim ljudima koji imaju problem sa odustajanjem. Uvijek sam se pitao kako neki ljudi, prosjenog znanja i sposobnosti, lake zavravaju fakultet ili uspijevaju u poslovnom ivotu. Kako su neke runjikave djevojke toliko samouvjerene i uvijek ih oblijeu neki zgodni momci? Zato? Zato to su im njihovi oevi cijelog ivota govorili da e uspjeti, da to mogu, da su pametni, da su princeze, da su najljepe na svijetu i da na njima

metanoja

19

nema nikakvih mana. Ipak, ima mnogo vie onih ljepotica koje, i pored svoje ljepote, ne mogu ni da se pogledaju u ogledalo, jer preziru same sebe. Koliko je sposobnih ljudi koji su odustali pred prvim preprekama, upravo zbog rijei koje su im odjekivale u glavama: NIKAD NITA OD TEBE? Mi, koji smo roditelji, nosimo odgovornost za ono to izgovaramo u ivot svoje djece. Naravno, nijesam od onih koji misle da djecu ne treba izgrditi ili kazniti za ono to pogreno uine. Ali sam, svakako, vie za to da im budemo podrka, ohrabrenje, da im ulivamo nadu i sigurnost pred problemima sa kojima se suoavaju, a suoavaju se vrlo brzo, jo u osnovnoj koli sa raznoraznim vrnjacima. Na kraju, kletve su veoma rasprostranje kod nas u Crnoj Gori i imaju korijene u naoj tradiciji. Proitajte Njegoa i imaete prilike da se sretnete sa stravinim kletvama koje je izricao tadanji vladika. Na Pravnom fakultetu sam uio o tekovinama naeg obiajnog prava, kada je kletva vladike bila jedina sankcija za nepotovanje prava i obiaja. Moda je to nekad imalo smisla, ali danas svakako ne. Posebno su opasne kletve koje nad naim ivotima izgovaraju ljudi od autoriteta, jer njihove posljedice seu i do nekoliko generacija. Isto tako je opasno da i mi kunemo ljude koju su nama autoriteti (roditelji, uitelji, poslodavci, dravnici, svetenici itd.), jer su bezrazlone kletve poput bumeranga, udaraju i onoga koji se kune i onog koji kune. Skoro sam uo stranu priu o djevojci iz Bara iji su roditelji bili tako strogi da joj je otac, odlazei na roditeljski sastanak, rekao da ga ne eka kui ako u koli nema sve petice. I naravno, nije ga saekala. Zbog neke etvorke koju je dobila, otila je i izvrila samoubistvo. Zato je on to rekao? Stidio se svoje kerke, ta li? Ma, uas. Zato pomno pazimo na ono to izgovaramo. Da nam se rijei ne bi obistinile i da ne bi ponjeli ono to smo posijali u neije ivote.

20

metanoja

subota, 25. jun 2011. NE BRINI Da nijesam promijenio svoj nain razmiljanja, to je i tema bloga Metanoja, u sadanjim okolnostima donoenja odluka, promjene posla i slino, bio bih stalno zabrinut i optereen. Da li ti zvui poznato ako pomenem prevrtanje u krevetu i razmiljanje tokom cijele noi o nekom vanom razgovoru koji te eka, o roku za vraanje novca koji si uzajmio, o ispitu koga nijesi spremao a uslov ti je za godinu, o djeci koja kreu na put bez tebe ili o ponudi o kojoj treba da se izjasni sjutra, do 12h? Do tog kljunog dana sam znao da budem neupotrebljiv za razgovore, napet, lijen, mrzovoljan i iscrpljen. Ne znam da li ti se deavalo da ono to ukapira tokom noi, u nekom polu snu, ono za ta kae da, to je to, ujutro izgleda kao samo takva besmislica? Skoro sam uo izreku: Pravi planove, da bi ti se ivot smijao. Moje dosadanje iskustvo je potvrivalo da se stvari nikad, ali nikad, nijesu odvijale onako kako sam ja to oekivao i na ta sam

metanoja

21

se spremao. Sve moje besane noi (a znao sam da ne spavam noima), nakon kojih bi me jutro iscrpljenog prevarilo da zaspim, bile su beskorisne. Dok bi doao taj dan D, ja bih ve bio umoran i bezvoljan, pa bih bjeao u neku drugu krajnost bezvoljnost. Ona je vikala: Ma, svejedno mi je. Ali, nije mi bilo svejedno. Imao sam prilike da proitam i neke definicije brige. Jedna od njih kae da je briga prouzrokovanje osjeaja zebnje, uznemirenosti ili bojazni. Druga tvrdi da je u pitanju izvor upornog zloslutnog interesovanja, dok trea brigu predstavlja kao optereivanje ili muenje sebe uznemirujuim mislima. Zato brinemo, ako svojom brigom nita ne moemo da promijenimo? Moda mislimo da smo kadri da sami sebe spasimo, a zapravo se samo dublje ukopavamo svojim slutnjama, od kojih esto na kraju nita i ne bude. Plaimo se ta e drugi da kau, kakve e posljedice prouzrokovati nae odluke, ta e biti sa nama ako se desi to i to... Meutim, 90% stvari koje nam prolaze kroz glavu, onda kad dozvolimo brizi da nas iscrpljuje, nemaju veze sa stvarnou. Po pitanju neke odreene stvari, mi esto nemamo sve potrebne injenice, pa brinemo kako e sve to da se zavri. Ali, vrlo brzo uvidimo da su na scenu stupile neke druge okolnosti i da ono zbog ega smo strijepili vie nije relevantno. Ono to je bilo tako vano, drugi su ve i zaboravili, a ti si izgubio nekoliko divnih dana svog ivota. Bio ti je ukraden mir, san, radost, vrlo esto i zdravlje. Ali, to kasno shvatamo. Jedna stara izreka kae: Ne brinite se dakle za sjutranji dan, jer e se sjutra Uvijek imam dovoljno brinuti za sebe. Dosta je svakom danu njesnage samo za danan je govoga zla. Shvatio sam da uvijek imam probleme i izazove. dovoljno snage samo za dananje probleAko ponem da brinem i za sjutra, gotov sam. me i izazove. Ako ponem da brinem i za sjutra, gotov sam. Klonem, pa nemam snage za ono to mi je danas na repertoaru. Takvu vrstu zabrinutog uma, tanije optereenosti, obino posjeduju ljudi koji su svjesni svojih sposobnosti i koji su puni zdravlja i snage, jer polaze od injenice da sve mogu sami, sa svojih deset prstiju. Moda e rei: Ali, kako da ovjek ne brine u ovo vrijeme? To je mogue samo ako sve svoje planove, slutnje i brige preda Onome koji je kadar da ih nosi, jer ti i ja oigledno nijesmo, poto nas satiru, dok klecamo pod njihovim teretom. Sjetih se vjebe koju sam gledao na TV-u, valjda u nekom filmu o velikim amerikim kompanijama koje rade na razvoju ljudskih resursa i

22

metanoja

sprovode odreene treninge za jaanje povjerenja meu saradnicima. Zaposlene podijele u parove. Nakon toga, treneri maramom prekriju oi jednoj osobi iz para. ovjek povezanih oiju, poput svijee, treba da padne unazad, dok drugi treba da ga saeka otpozadi, pridri i sauva od jakog udarca. Nijesam probao, a neke sa mog posla neto ba i ne bih pustio da mi stoje iza lea :-)). Pomenuta vjeba ima smisla. Da li si spreman da se pusti u ruke nekom drugom i da mu vjeruje? Sigurno bi bio zabrinut prvi put, moda i drugi i trei, ali poslije nekog vremena poinje da vjeruje i ne brine da li e se razbiti ako se pusti. Ja sam poeo da se putam u ruke Onome kome zaista vjerujem, a potpuno vjerujem samo Bogu. I to zato to sam se vie puta uvjerio da me je, nakon mog preputanja, uhvatio i da nijesam doivio slobodan pad. Podijeliu sa vama jedan recept za donoenje vanih odluka koje vas brinu. Dobio sam ga dok sam radio u Beogradu, od jednog poznatog srpskog diplomate koji je pravoslavac i koji sarauje sa organizacijom Molitveni doruak kod predsjednika SAD. Poto smo na nekim liderskim pozicijama esto prinueni da donosimo odluke koje mogu imati posljedice ne samo za nas, nego i za ljude oko nas, tokom jednog ruka smo razgovarali o procesu donoenja odluka. On mi ree: Lave, ja se molim Bogu za mudrost do dana kad treba da donesem odluku i, kad doe taj dan, ja jednostavno znam ta treba da uradim. A jednom kad donesem odluku, ja je vie nikad ne preispitujem!. I, to je to!

metanoja

23

nedjelja, 26. jun 2011. UINI TO MOE! Sledee nedjelje zavravam najvaniju fazu projekta na kojem radim gotovo dvije godine. Izuzetno sloena i delikatna reforma. U poetku je to bila samo ideja koju sam dijelio sa ljudima oko sebe. U poetku nijesam vidio nikakvu posebnu reakciju, osim nekog ljubaznog odobravanja sa veom dozom nevjerice. Uloio sam mnogo truda u analizu postojeeg stanja, da bi donosioci odluka mogli vidjeti o kakvom se problemu radi. Bilo je potrebno mnogo lobiranja, da bih im prenio ideju i da bi mogli vidjeti ono to sam ja vidio. Nisam nailazio na razumijevanje. Naprotiv, vie su govorili da za tako neto nedostaje politike volje, da je to neko ve pokuao prije 20 godina pa nije uspjelo, da za to nee g glasati ovaj ili onaj Ali, vizija ini svoje, Ne oajavaj zbog ono to ne moe, ne ako joj svakodnevno ostaje vjeran i ini sobeshrabruj se i ne odu sve to moe, ne gledajui na sve ono to ezan i us fok taj. Zadri bi jo trebalo jo da se uradi, a nije u tvomari svoja ogranienja. joj vlasti da uini. Ne gledaj na resurse koje nema, ne gledaj na podrku koju nema, ne gledaj na ljude i budet koji bi ti trebali, a ti ih nema. Izreka koju sam skoro proitao kae: Upoznaj svoje granice, pa ih zanemari (ignorii)! To je ono to pokuavam da objasnim. Svakog dana uradi sve to moe, makar to bila i samo jedna jedina stvar. Ne oajavaj zbog onog to ne moe, ne obeshrabruj se i ne odustaj. Zadri fokus i zanemari svoja ogranienja. Jednog dana, poetkom ove godine, gledajui kako stoji sve ono oko ega sam se toliko trudio, razmiljao sam ta bih jo mogao da uinim. Bilo mi je jasno da vie nemam ta uiniti, pa sam poeo da ekam. Sjetio sam se propovijedi koju sam davno sluao: Uini ono to je mogue, a Bog e uiniti ono to je nemogue. To ekanje je trajalo skoro 100 dana. Pustinja. Ljudi su govorili da od toga nema nita, da se sve nalazi u fioci, da se odustalo od toga... to bi se nervirao i brinuo oko neega to ne moe da promijeni. To me smirivalo. A onda, kako to obino i biva, iznenada i sa najvieg nivoa, hitno je sazvan sastanak. Pozvali su me da branim materijal pred onima koji donose odluke. I odlueno je da se po hitnoj proceduri krene sa predloenom reformom. Moda nijesam rekao nita novo, onima koji su poslije dugotrajne borbe ostvarili uspjeh u svom ivotu, odnosno pob-

24

metanoja

jedu u onim oblastima u kojima su dali najbolje od sebe. Ali, moda e ovo o emu govorim znaiti onima koji su odustali na pola puta. Da se ohrabre, da nastave i istraju. Podijeliu sa vama i jednu priu koja ima smisla za dananji postblog. To je pria o mladiu koji je doao na jednu farmu da bi traio posao, smjetaj i hranu. Farmer mu je rekao da ba i nema potrebe za radnom snagom, ali ga je i pripitao ta umije da radi? Mladi je odgovorio: Umijem da spavam za vrijeme olujnih noi. Farmer se zaprepastio. Ipak, svidjeo mu se taj udni momak, pa mu je rekao: Ako ti ne smeta da spava u ambaru, jer nemam prostora u kui, onda si dobio posao. Farmer je bio veoma zadovoljan radom tog momka, jer je bio vrijedan i temeljit. Jedne noi, dok je odlazio na spavanje, farmer je uo momka kako i dalje radi oko ambara i kue. Te iste noi, podigla se silna oluja koja je, u njihovim krajevima, znala da napravi veliku tetu: digne krovove kua, obori ambare i sl. Trebalo je ustati i zabraviti svaki prozor i vrata. Farmer je nameravao da probudi momka, kako bi ga poslao da odradi taj posao. Doao je do njegovih vrata, zvao ga je, lupao, ali je ovaj i dalje vrsto spavao. Farmer je pobijesnio i vrsto odluio da sjutra otpusti tako neodgovornog radnika, ponavljajui kroz zube: Ovaj zaista zna da spava za vrijeme olujnih noi. im je svanulo, izaao je da procijeni koliku tetu je napravila oluja. Bio je vie nego iznenaen, jer je sve je bilo cakum-pakum. Svi prozori su bili zatvoreni, sva vrata zabravljena i sve ostalo obezbijeeno. Onda je shvatio da je momak do kasno radio na obezbjeivanju objekata. URADIO JE SVE TO JE MOGLO DA SE URADI, a onda je mogao vrsto da spava i za vrijeme olujne noi.

metanoja

25

utorak, 28. jun 2011. POBIJEDI ODBAENOST Nijesam ba znao kako da posavjetujem svoju kerkicu kad se, na samom poetku kolovanja, susrela sa problemom odbaenosti od nekih vrnjakinja. To je bila osnovna kola u centru grada, koju su pohaala mahom imunija djeca. Koliko se sjeam, u pitanju su bile etiri veoma razmaene djevojice, udruene u peckanju, zadirkivanju i vrijeanju drugih iz razreda, ali neki poseban pik su imale na moju kerku. Sjeam se da me pitala: Tata, zato one to rade? Ja im nita nijesam skrivila. ta da se radi? Da se umijeam kao roditelj, da neto rjeavam i raspravljam sa tako malom djecom, da im prijetim? Ne ide, to ne lii na mene. Da kaemo njihovim roditeljima ili uiteljici? I jesmo, donekle, ali slaba vajda...

Nije to ni neki drastian primjer odbaenosti u poreenju sa nekima, koje smo gledali u emisiji Sve za ljubav, kad roditelji naputaju svoju djecu ili ih ak i maltretiraju, kad brani drugovi ostavljaju jedni druge u tekim okolnostima. To su teke rane u srcu, koje se potiskuju zbog intenzivnog bola, koje stvaraju deformisane karaktere i probleme za itav ivot, a kojih su ljudi skoro potpuno nesvjesni. itava knjiga bi mogla da se napie o uzrocima odbaenosti, kao i o vrstama i stepenu kompleksnosti njenih posljedica? Ipak, ima i onih oblika odbaenosti koji nijesu toliko drastini, a utiu na na ivot i stvaraju veliku nesigurnost u onim oblastima u kojima nijesmo dobili potrebnu ljubav, podrku ili panju.

26

metanoja

Naveo bih samo neke oblike, kojih mogu da se sjetim, kao to su: razliito tretiranje djece tj. postojanje roditeljskih favorita meu braom i/ili sestrama, izrugivanje i odbaenost zbog nekih uroenih mana ili deformiteta, ljubav zasnovana na zaslugama ako si dobar u koli onda bravo, roditelji te vole, a ako uradi neto loe biva odbaen, kanjen utanjem i prezirom i sl. Tu je, svakako, i odbacivanje ljudi zbog raznih materijalnih interesa, njihove nemoi, starosti, smjene generacija, zdravstvenog stanja ili bilo kojeg drugog vida diskriminacije. Kako da pobijedimo odbaenost i usamljenost, i da nastavimo dalje sa svojim ivotom, a da se ne svetimo, da ne postanemo ironini i sarkastini, mrzitelji i sebe i drugih, ispunjeni gorinom. Kako da se odupremo, da i sami ne bi poeli da sprovodimo isti teror nad onima koji nas jo uvijek vole. Podijeliu sa vama svoju omiljenu starozavjetnu priu, staru skoro 4 hiljade godina. U pitanju je pria o Josifu, omiljenom sinu Izraela, jednog od praotaca dananjih Jevreja, koji je imao 12 sinova. Od svih sinova, Josif je bio njegov favorit i stariji sin njegove omiljene ene. Izrael je ponovio greku svojih roditelja. Otac mu je vie volio njegovog brata blizanca, Isava, dok je majka vie voljela njega. Kad je Izreal naslijedio bogastvo svoga oca, i sve ono to je i sam stekao, postao je veoma bogat. Apetiti njegovih sinova su porasli, pogotovo to je i sam Izrael ve bio u poznim godinama. Jednog dana, njegov sin Josif je usnio dva sna sa istim znaenjem sva njegova braa, kao i otac i majka, e doi da mu se poklone. U porodici to nije prolo nezapaeno. Ipak, nijesu mu vjerovali, mislei da se Josif samo pravi vaan. Ali, kad je otac poeo da ga poteuje od tekog rada, kad je svom omiljenom sinu kupio arenu (kraljevsku) haljinu, ostala braa burno su reagovali. Dogovorili su se da Josifa prodaju u roblje nekom karavanu koji je iao za Egipat. Ocu su slagali da ga je lav rastrgao na putu. Tako je Josif zavrio kao rob kod komandanta faraonove garde. Radio je estito i savjesno, zbog ega je brzo stekao povjerenje svoga gospodara i bio postavljen nad svim robovima i kunim poslovima. Sve je bilo dobro dok se u njega nije zagledala i njegova gospodarica. Poto ju je odbio, lano ga je optuila, pa je bio baen u zatvor. Obzirom na zlu sudbinu koja ga je snala, on je imao mnogo razloga da bude ogoren i ljut na svoje najblie i na Boga. Meutim, u nastavku prie to ne vidimo. On je i dalje pokazivao takav stav i poniznost, da je ubrzo bio postavljen za uvara u zatvoru. Ni tada se nije svetio drugim zatvorenicima, nego je pokazivao odreeno saosjeanje, koje vidimo u njegovom interesovanju za zabrinutost dva novopridola zatvorenika. To su bili faraonovi glavni peharnik i pekar. Muili su ih snovi. Kad im je po

metanoja

27

Boijoj mudrosti protumaio snove (da e jedan biti osloboen, a drugi ubijen za 3 dana), zamolio je onog kojeg je ekala sloboda da ga se sjeti pred faraonom i ispria mu za nepravdu koju je doivio. Tumaenje se obistinilo, ali ga je peharnik zaboravio. Prole su jo dvije godine. Mogu samo da nagaam kako se taj nevini momak osjeao u svojoj dui. Nakon svega toga, desilo se da je faraon usnio veoma uznemiruju san, kojeg niko od njegovih vraara nije znao da protumai. Bijesan, faraon se raspitivao ima li iko u carstvu ko bi mogao da mu protumai san. Tek tada se peharnik sjetio Josifa, koji je amio u zatvoru. Nareeno je njegovo sreivanje i dovoenje pred faraona. Pitam se kako bi neki od nas danas reagovali na sve to. Moda bi pomislili ili rekli: ta vie imam od tih snova, naite neku drugu budalu za to. Zbog snova sam i zapao u svu ovu nesreu. Moda sve ono i nije bilo od Boga. to sad da rizikujem sa tumaenjem faraonovih snova, za takvu greku se plaa glavom. Zar to ne bi bilo i pravo vrijeme da se prospe ponos, gorina i sarkazam: Aha, sad vam trebam! Toliko godina me se niko nije sjetio, itavu svoju mladost trunem tamo u zatvoru, prole mi najbolje godineSad kad vama neto treba, onda Josife ovo, Josife ono...? Znate ve o emu priam. Kad odbaenost progovori iz ljudi, eludac vam se okrene. Ne, to ne vidimo kod ovog momka. On uspijeva da protumai faraonov san, nagovjetavajui dolazak sedam izobilnih godina, a nakon njih i sedam gladnih godina, kakve se ne pamte. Ono to me oduevilo kod ovog mladia nije samo dar tumaenja snova, nego i injenica da je pred faraonom iznio itav biznis plan, sa mjerama koje treba preduzeti. Iz njega je govorio mladi lider koji je, za svo vrijeme svoga robovanja, nauio da upravlja sobom i ljudima oko sebe. On je znao ta da ini i preuzimao je odgovornost za ono to ini. Da skratim...Josif je bio postavljen za premijera Egipta, sa svim ovlaenjima da vodi ekonomiju zemlje. Samo je faraon bio iznad njega. Nakon 7 izobilnih godina, Josif je napunio sve ambare i obezbijedio sve zalihe do kojih je moglo da se doe. Nakon tih 7 godina, u cijelom ondanjem svijetu je nastupila neviena glad, koja je njegovu brau dovela iz daleke zemlje Hanan njemu pred noge, da se poklone. Josif se nije svetio onima koji su ga izdali, a izdaja brae je neto to je moda i najtea odbaenost koju neko moe da doivi. Prodali su ga za 30 srebrenika (koliko je i Juda dobio za izdaju Gospoda Isusa, simbolika je vie nego oigledna), dakle, za male pare, da bi se u tom trenutku nali u Josifovoj aci. Na jedan njegov mig, bili bi baeni u okove i osjetili bi ta su mu uradili. Ali, to nije bio Josif. U svom srcu, on im je davno oprostio. Shvatio je ta je Gospod uinio za njega i njegov dom i da im je,

28

metanoja

znajui za sve to treba da se desi, pripremio spasenje od sigurne smrti. Otkrio im je svoj identitet i rekao: A Bog me posla pred vama, da vas sauva na zemlji i da vam izbavi ivot izbavljenjem prevelikim. Iako je bio baen u jam u, Josifovi snovi su bili ispunjeni. Nije u srcu je uvijek bio prin c. se dao zarobiti osjeajem odbaenosti. Iako je nosio okove oko ruku, u srcu je bio slobodan. Iako je bio baen u jamu, u srcu je uvijek bio princ. Iako je bio rtva, nije se identifikovao sa tim nego je postao spasitelj svoje brae, izbavitelj onih koji su ga izdali. Volim knjiicu Molitve na jezeru od Vladike Nikolaja, koji je osjetio ropstvo, logore i odbaenost od svojih, a koji je imao predivnu molitvu za svoje neprijatelje: Blagoslovi Gospode moje neprijatelje, i ja ih blagosiljam a ne kunem. Moji su neprijatelji ispovijedali moje grijehe, kad ja nisam htio....Moji prijatelji su me drali za zemlju, a moji neprijatelji su me pribliavali Tebi. Nadvladajmo osjeaj odbaenosti, jer Bog sve izvodi na dobro onima koji Njega ljube! Ovu priu sam ispriao i svojoj djeci prije spavanja.

metanoja

29

srijeda, 29. jun 2011. DOSTA STE BILI NA OVOJ GORI ! To su bile rijei koje je Mojsije uputio narodu u pustinji, kada se navrilo 40 godina. etiri decenije, izraelski narod re Zar je potrebno da um je hodao pustinjom, iznova i iznova bi da , cija era gen itava kruei oko gore Horiv. To je ona ista gora jedan narod bio na kojoj je Mojsije dobio zakon, poto su osloboen od ropstva rog preli Crveno more i pobjedniki napustili svoje prolosti i od sta osti? edn vrij a tem sis Egipat, zemlju svog vjekovnog ropstva. Ali, zbog svoje nevjere, neposlunosti i ropskog mentaliteta, nijesu mogli da uu u Obeanu zemlju. Kruili su oko posljednjeg uda kojemu su prisustvovali u svom ivotu. ivjeli su u prolosti, od stare slave, od bivih objava i ideala, od starih pobjeda. Hodali su po pustinji i hranili se manom koja je padala sa neba. Ali, nita vie od toga; to je bilo puko preivljavanje. Nakon 40 godina, pomrla je itava generacija koja je i dalje razmiljala na stari nain jer, iako je davno izala iz Egipta (zemlje svog ropstva), Egipat (stari sistem) nije bio izaao iz nje. U svojim srcima su i dalje bili zarobljeni. Bojali su se divova koji su ivjeli u Obeanoj zemlji, nijesu se odvaili da pobijede svoj strah i nevjeru, nisu eljeli da uu u svoje obeanje i da ga zauzmu. Na samo 11 dana hoda od svoje Obeane zemlje, proveli su 40 godina lutanja i stradanja. Zato? Pitam se, zar je potrebno da umre itava generacija, da bi jedan narod bio osloboen od ropstva svoje prolosti i od starog sistema vrijednosti? Period za promjenu sistema vrijednosti je bio period pustinje. Iako teak, oigledno je da je bio i potreban, da bi pogledali u sebe, postali svjesni stanja svoje svijesti, sistema vrijednosti i svoje nevjere. Meutim, u pustinji su se ula samo negodovanja i mrmljanja naroda protiv Mojsija i ostalih voa. alili su za prolim vremenima: za lukom i lubenicama koje su jeli u Egiptu, za svojim idolima koje su potovali. Zato i nijesu mogli da uu u obeanje. Nakon to je zakopala svoje oeve, iz pustinje je izala nova generacija. Obzirom da je bila roena u pustinji, ta generacija nije gledala unazad, jer nije imala za ime da ali, ve je gledala samo naprijed i eznula za svojom slobodom. Ta generacija nije bila voena strahom nego vjerom. Bila je spremna da se izbori za ono to joj pripada. I zbog toga tako mono zvue rijei: DOSTA ste bili na ovoj Gori! Morali su da se pokrenu i da napuste svoju lanu sigurnost. U toj pustinji su, ipak, imali i da jedu i da piju, odjea im

30

metanoja

se nije pohabala, a trebali su da krenu u neto neizvjesno. Morali su da zagaze u nabujalu rijeku Jordan. Morali su da uzmu ma i da pobijede svoje divove (strahove), koji su ih dijelili od obeanja.

metanoja

31

etvrtak, 30. jun 2011. LJUBAV NADVLADAVA STRAH Od svih bolesti dananjice, ini mi se da je najprisutnija strah, odnosno tjeskoba. Kau da je anksioznost (tjeskoba) bolest 21. vijeka. ivimo u nesigurnosti svjetskih razmjera. Nita nije kao to je bilo. Terorizam posjeduje jedan od najjaih sredstava za masovno unitenje, a to je zastraivanje. Kako ovjek da se osjea spokojnim pred kolapsom berzi, bankrotima svjetskih finansijskih institucija, velikim otputanjima sa posla ili politikim previranjima? A onda, ne proe ni godina dana, a da na medijsku scenu ne stupi neka nova zastraujua epidemija i ne krenu masovne vakcinacije. Po itavom arapskom svijetu, padaju vlasti koje su bile i po 30 i vie godina nepromijenjene. Danas moda ima svega, ali sigurnosti nema. I to donosi strah onima kojima su posao, plata ili zdravlje izvor sigurnosti. Ljudi se plae za svoju materijalnu egzistenciju. ak i oni koji imaju neki novac, uvaju ga u slamaricama. Strah paralie. To je poznato. Ali, kako pobijediti osjeaj straha? Do skora sam mislio da su pandam strahu hrabrost (neustraivost) kao neka vrlina ili vjera (nepokolebljivost), kao ivotni stav. e To moda i jesu u odreenim sluajevima. Ne plai se, ne strahuj Meutim, od mog dobrog prijatelja sam od bilo ega i mirno uo priu koja pokazuje da neto drugo spava, jer Otac je tu. pobjeuje strah u nama. On naroito pamti dane iz svog djetinjstva kad mu je otac dolazio u Podgoricu, poto su ivjeli razdvojeno. To su bili posebni dani za djeaka i vrijeme kada je otac bio posveen samo njemu. Voljeli su dugo da pjeae i da priaju o svemu. Tokom dugih etnji, znali su da odu na Goricu (brdo iznad centa Podgorice), u park umu. U elji da ti dani to due traju, esto su ostajali na Gorici do smrkavanja. Katkad je znao i da zaspe u oevom krilu. Otac ga je nosio do kue da ga ne probudi. Upravo o tome se radi. Kad bi malo dijete smjelo da zaspe usred ume, i po mrklome mraku, ako ne u saznanju da je Otac tu i da e ga uvati od svih aveti? Da li bi zaspalo u naruju nekog stranca? Naravno da ne bi, jer san dolazi na spokojno srce, koje zna da je u rukama Onog koji ga mnogo voli. Dijete zna da je tu neko ko e ga vratiti kui i onda kad se od mraka ne vidi nita, ni put ni izlaz. Zna da e ga Otac uvati u toj umi, od svih divljih i lajavih pasa lutalica, koji znaju da napadnu. Ne plai se, ne strahuje od bilo ega i mirno spava, jer Otac je tu.

32

metanoja

Strah je poput mraka. Mrak ne postoji. On je zapravo definicija odsustva svjetlosti. Kad se u mranoj sobi upali lampa mrak nestaje, nema ga. Ostaje samo u nekim neosvijetljenim okovima sobe. Jedna izreka kae: Ko se plai, taj nije savren u ljubavi. U naim duama strah postoji samo u onim djelovima gdje nema ljubavi. Plaimo se da emo biti ostavljeni, jer nijesmo savreni u ljubavi. Plaimo se bolesti i smrti, jer nijesmo savreni u ljubavi. Savrena ljubav, kao to je Oeva ljubav o kojoj sam pisao, izgoni svaki strah iz srca njegovog sina. On moe mirno da spava i usred mraka.

metanoja

33

petak, 01. jul 2011. SAMOKONTROLA Neke stvari, o kojima danas piem, razumio sam tek nakon izlaska iz vojne kole. U kolskom internatu sam imao potpuno organizovan ivot: ustajanje u 5.45., jutarnje vjebanje, doruak, kola, ruak, odmor, uenje, veera, dnevnik, ienje prostorija, spavanje. I tako svakog dana, etiri godine. Mislio sam da je to urnisalo moj ivot, alio se svima na takav ivot, jer mi je uvijek neko drugi bio kriv, a zapravo sam savladavao jednu od najkorisnijih lekcija svog ivota uio sam se disciplini. Problem je nastao kad sam sve to napustio, ivio daleko od roditelja i poao na fakultet (na vanredne studije - bez potrebe da se ide na asove). Ako sam htio da uspijem, morao sam da organizujem svoj ivot. Tu je i nastao problem. Tada sam upoznao onog koji je bio najvea prepreka mojim ambicijama i planovima upoznao sam SEBE. Kad sam pobijedio samog sebe, a tano se sjeam da je bio januar 1996. godine, brzo sam i zavrio fakultet. Dobra je izreka koja kae: Budalasti pokuavaju da osvoje svijet, a mudri pokuavaju da ovladaju sobom. Ako pogleda biografiju velikih, slavnih ljudi u sportu, umjetnosti ili politici, primijetie da svi imaju jednu zaKad budemo ovladali jedniku crtu snana samodisciplina i sobom, moda e nam vladanje svojim ivotom. To ti je treniranje se dati i prilika da vladamo drugima. i disciplinovano obavljanje onoga to mora, da bi kasnije mogao da radi ono to eli. Na tweeter-u pratim jednog daljeg roaka Duana Lajovia, koji je poeo da postie znaajne rezultate u tenisu. Moe se vidjeti da trenira do iznemoglosti i da se podvrgava ogromnoj disciplini, ali zato i postie uspjeh. To je zapravo i sutina metanoje da ovlada onim to govori, misli i djeluje. Samo tada se deava preokret u ivotu. Ljudi misle da je najvee uzbuenje kada stvari odrauju nagonski, u zanosu trenutnih emocija i euforije. Upravo je suprotno. Najvei fleevi nastaju kao plod zauzdavanja svojih rijei, misli, emocija i volje. Taj put te vodi do najuzbudljivijih mjesta i do slatkoe plodova nastalih trudom. I to je neprestani trening. On dovodi do spontanosti i lakoe. Kao kada se ui jedrenje na dasci. Bude mnogo padova, mnogo greaka i mnogo pokuaja. Ali, polako, kad se ovlada jedrom i osjeti snagu vjetra, sve manje ti je potrebna sopstvena

34

metanoja

snaga da bi plovio. A onda, kad vidi takvog surfera kako uiva na svojoj dasci i kako je postao jedno sa vjetrom, kae: Blago njemu kako uiva... Tako je. Onaj ko ne zauzda svoj jezik je kao grad bez zidina svako moe da ga napadne i unititi. ovjek koji ne postavi strau nad svojim negativnim mislima je poput broda bez kormila stihije ga nasuu na hridinu. I zato, ako elimo da upoznamo sebe i da se ostvarimo kao ljudi, moramo da se uhvatimo u kotac sa najveim neprijateljem, a to smo mi sami i ona pala priroda u nama. Kad budemo ovladali sobom, moda e nam se dati i prilika da vladamo drugima. Zato, drimo sebe pod kontrolom!

metanoja

35

subota, 02. jul 2011. OTKUD OVA OSKUDICA U NAIM IVOTIMA? Da bih ilustrovao ono o emu danas elim da piem, prepriau jednu priu o Suli Radovu. Za one koji ne znaju, u pitanju je poznati crnogorski plemenski voa i narodni mislilac s poetka 19. vijeka. uvene su njegove anegdote i mudrosti. Evo prie koju sam uo (rizikujui da je nisam ba najbolje uo, ali je poruka pogoena). Kad je knjaz dao Suli da narodu podijeli na uvanje neku stoku u svojim Komanima, jer je bio plemenski kapetan, Sula ga je pitao: Gospodaru, kako da podijelim, po ljudskom ili po Boijem? Gospodar mu ree: Po Boijem Sula! Poslije nekog vremena, poto su se njegovi sugraani poalili na nepravednu podijelu, knjaz je otiao da vidi o emu se radi. Iznenaen, ljutito je pitao: Sula, zato si bogatima dao vie, a onima to nemaju stoke nisi dao nita? Bilo bi poteno da si svima jednako dao. Uslijedio je Sulin odgovor: Ti ree da podijelim po BoijemKome je Bog dao tome sam i ja dao, kome nije, nijesam ni ja. Ne bih ba potpisao sve to je taj Sula govorio, ali svakako je mudro, jer onaj to ima 100 ovaca sposoban je da dri jo 50, dok onaj to nema nita vjerovatno nije ni spreman da odrava tih 50 ovaca. Ipak, ovu priu sam naveo zato to ilustruje jednu novozavjetnu izreku: Ko ima dae mu se, a ko nema, uzee mu se i ono to ima. Ko su ti ljudi koji imaju i kojima e se dati? To su ljudi, poput mog pokojnog prijatelja Sloba aranovia, kome bih mogao i da posvetim ovu dananju priu. On je uvijek imao vremena sve. Kad god si ga neto zamolio, on je uvijek nalazio naina da pomogne. Pitao sam se kako to da je on uvijek bio slobodan da doe kolima: E dobro si me sad nazvao, ba sam neto zavrio... Kako moe da mi ka Uvijek je bio na raspolaganju, uvijek stre da me voli ako nema pljiv, uvijek dobre volje. Od ostalih, koje vremena za mene? bih zvao prije njega, obino sam ujao: U nekoj sam guvi, Eh, da si me jue zvao..., ao mi je, ali zaista nemam. E, to su oni drugi, koji nemaju i za koje je napisano da e im se uzeti i ono to imaju. A onaj koji daje, dobie. Moda kae: ta ja imam da dam, nemam pare, u kreditima sam, izgubio sam posao itd. Moe da pone samo sa onim to ima: daj rame onome koji hoe da plae, daj uvo onome koji je u muci, daj ruku onome kome je potrebna pomo i podrka. Ako bude uao u svoje plakare, vidjee koliko suvine robe ima za onog koji je go itd.

36

metanoja

Postoji rije koja se, znakom jednakosti, moe povezati sa pojmom ljubav. Ta rije je vrijeme. VRIJEME = LJUBAV. Kako moe da mi kae da me voli ako nema vremena za mene? Kako moe da kae da voli svoju porodicu ako te nikad nema kui? Skoro mi se jedan komiija alio da mu je ena napustila kuu, jer ju je tukao. Zapamtio sam njegovo uenje: Lave, ta hoe vie od mene? Radim kao konj da prehranim enu i petoro djece, imaju pun zamrziva svega, a stalno neko zvocanje, neko nezadovoljstvo. Rekao sam mu: Bolje bi bilo da si vie kod kue, da ne ide po kafanama, da eni priredi neko prijatno iznenaenje, da joj posveti malo panje. Zar misli da je njima potreban samo pun zamrziva. I eto odakle oskudica. Kad postanemo ljudi koji su okrenuti samo svojim linim interesima i potrebama, da grimo i ono malo to imamo, kada ponemo na sve molbe da odgovaramo sa ao mi je...ne mogu...neka hvala...nemam..., tada nematina zaista nije daleko od naih vrata. Zato budimo oni koji daju, da nam se ne bi uzelo i ono to imamo...

metanoja

37

ponedjeljak, 04. jul 2011. PJESMA RUGALICA U ivotu sam nekoliko puta bio u prilici da doivim zastraivanje od ljudi. Dobijao sam direktne prijetnje, sms-poruke i pisma. Postoje i druge vrste zastraivanja. One nijesu tako vidljive i nalaze se u naim glavama. Dolaze nam kao neke slutnje, none more, crne misli, pa vidimo svoje najmilije u sanduku ili nam neke nemile scene prolaze pred oima. Siguran sam da je mnogo onih koji su bili rtve slinog zastraivanja i koji se pitaju ta da rade u takvim situacijama. Ja volim starozavjetne prie. U njima uvijek naem dobre savjete i pouke. Ba jue sam uo jednu, koja nam Smijeh je mono oruje moe pomoi. Radnja prie se odnosi na a protiv svake vrste pritisk 8. vijek p.n.e.. U to vrijeme, Asirija je bila i napetosti. rastua svjetska sila koja se, porobivi sve pokrajne i drave gornjeg toka Eufrata, spremala za osvajanje svih teritorija oko junog toka rijeke Jordan. Pod njenu vlast su pale sve drave; palo je sjeverno izrealsko kraljevstvo, kao i neki djelovi Jude (junog izrealskog kraljevstva). Ta vijest je sledila krv u ilama pravednog kralja Ezekije i cijelog naroda Jude, koji se sklonio u Jerusalim. Iiljela je njihova hrabrost, posebno kad je brojna asirska vojska opkolila bedeme Jerusalima. Kralj Ezekija je dobio pismo puno prijetnji i svakojakih lai, ne bi li se obeshrabrio i predao vojsci koja do tada nije znala za poraz. (To me podsjea na mnoge nae ivotne situacije, kao to su vijest o nekoj neizljeivoj bolesti naih najbliih, prijetnje o aktiviranju hipoteke nad kuom u kojoj ivimo i mnoge druge.) A onda je, preko jednog od najuvenijih proroka Starog zavjeta, proroka Isaije, dola rije od Gospoda. Svodi se na sljedee: NARODU JE IZDAT NALOG DA NE ODGOVARA NA PRIJETNJE asirskog vojskovoe, koji ih je svakodnevno izgovarao ispod zidina opsjednutog grada, a kome je upuena upeatljiva rije: SMIJE TI SE I RUGA KI JERUSALIMSKA, TI NEE UI U OVAJ GRAD I NEE TVOJE KOPLJE DOI DO ZIDINA. Smijeh je mono oruje protiv svake vrste pritiska i napetosti. Ponekad umije da me spopadne ono to mi zovemo neki bolesni smijeh. Ipak, to nije bolestan smijeh, nego ispravan stav prema zastraivanju. Treba mu se narugati. A ta mi radimo? Mi se rugamo onima koji su slabiji od nas. Njima se ne pravdamo

38

metanoja

i ne umiljavamo. Prema njima pokazujemo silu. A trebalo bi da inimo upravo obrnuto da prema slabijima pokazujemo razumijevanje i strpljenje. Trebalo bi da se narugamo siledijama koji, na pravdi Boga, zastrauju. Trebalo bi da pokaemo osmjeh od 32 zuba i da im se narugamo u lice... Treba glasno da se nasmijemo, jer sa njima nema polemike, ubjeivanja ili razloga za pravdanje; silnik se ne da umilostiviti, njemu se treba oduprijeti bez straha. Treba mu jasno staviti do znanja da se nee desiti to to je naumio. Kao u navedenoj prii, Neko drugi je bio bitku za Jerusalim. Ujutru je dola poast i desetkovala neprijatelja, koji se bez borbe povukao od zidina Jerusalima i vratio kui. Ko u Istini stoji, Ona ga oslobaa od svakog ropstva. Sve protekle godine su mi donijele to presvjedoenje. Kad god sam se narugao zastraivanju, od svih silnih pretnji koje su mi bile upuene, nita se nije desilo. Zato, izaberi da se ne ruga slabanom, nego se nasmij u lice onome od koga zastraivanje dolazi a moe mu, zajedno sa mnom, otpjevati i neku pjesmu rugalicu.

metanoja

39

utorak, 05. jul 2011. TAPISERIJA I PERON Na moje pitanje: ZATO, BRE? - prijatelj mi ree: To ti je, brate, neto kao kad mi je majka vezla tapiseriju. Bio sam radoznao da naslutim ta e ista da oslikava. Sa moje strane tapiserije, vidjeli su se konci, vorovi, a na sve strane makaze i lom. Taman kad bih pomislio da mi je neto jasno, majka bi uzela makaze i presjekla konac neke divne boje, da bi nakon toga uzela drugi konac i krenula da ga provlai na drugom mjestu. I tek kad je sve bilo zavreno i kad je sredila svoj rad, pozvala me i rekla: Sine, doi da vidi ta je na tapiseriji. To vie nisu bili ni zamreni konci, ni nepovezani djelovi. To je bio perfektan rad majstora, predivan crte koji je dobio sve potrebne oblike. Rekao sam joj: Majko, predivno je! I zaista, mislio sam, sad kad sam uzvjerovao u Boga, kad se molim i itam Bibliju, da e mi stvari postati jasne i da u imati razumijevanje za sve ono to mi mi Naalost, ili na sreu, se deava. Mislio sam da u moda sjesti nijesmo za kontolnom za kontrolnu tablu u tornju eljeznike tablom, ve dolje na pestanice u Podgorici, o kojoj mi je priala ronima stanice. supruga (kao saobraajni inenjer za eljezniki prevoz, tamo je odraivala dio pripravnikog staa). Mislio sam da u znati raspored vozova (njihov ulazak i izlazak) i da e sve na kontrolnoj tabli biti pred mojim oima. Naalost, ili na sreu, mi nijesmo za kontolnom tablom, ve dolje na peronima stanice. ekamo svoj voz. ekamo objavu preko razglasa. Ispruamo svoje uho ne bi li nauli najavu dolaska voza koji treba da nas odvede do eljene destinacije. Shvatio sam da onaj ko ne vjeruje da e voz (bez obzira na neshvatljivo kanjenje) ipak doi, ne moe ni da ga doeka. To se odnosi na sve one koji nijesu odluni da ekaju na voz sve dok se on ne pojavi, ma koliko to trajalo, na one koji trae alternativne naine transporta. Odnosi se na sve one koji izvru tapiseriju, prije nego to je vez zavren, i prije nego ih Majstor pozove da je pogledaju sa druge strane sa Njegove strane. A sa Njegove strane, svi rezovi imaju smisla, svi vorovi su na pravom mjestu i nita nije gotovo dok On ne zavri. Tako mi je odgovorio prijatelj, s poetka ove prie, na mnoga ZATO u mom ivotu. Drugim rijeima, na naim peronima sree, nema brzih, lakih i jeftinih odgovora. Zbog toga, da bi

40

metanoja

doekali svoj voz, strpljenje i povjerenje su nam potrebniji od znanja. Potrebno nam je povjerenje u Majstora, sve do zavretka nae tapiserije da bi, kad nas pozove, mogli da vidimo lice, a ne nalije te kreacije. Moda na tapiseriji ugledamo poznati lik, na lik, a opet nekako drugaiji, jer je savren i bez ikakve mane. A moda se i iznenadimo kad podignemo pogled, ugledamo lice Majstora i shvatimo da je svo vrijeme slikao autoportret. Tada je vrijeme da se kae: Predivno je!

metanoja

41

petak, 08. jul 2011. STAV Jue je neko od mojih prijatelja na Facebook-u, na vijest da sam imenovan za direktora Pobjede i da se radujem zbog toga, prokomentarisao sledee: Ako se raduje, ti si ve pobijedio. Zaista vjerujem da naa uvjerenja opredjeljuju nae ivotne stavove, kao i da nai stavovi (pozitivni lili negativni) opredjeljuju na uspjeh. Mala je vjerovatnoa da e neko sa negativnim stavom prema sebi, ili onome to radi, postii neki uspjeh. Prije dva dana, jedan od mojih roaka je ostao bez posla. Poslodavac mu nije produio ugovor, a kao obrazloenje za to je naveo njegovo otvoreno nezadovoljstvo poslom koji mu je dodijeljen. itao sam da, oko 2/3 razloga za otputanje sa posla, ispitani poslodavci navode neke od razloga koji se tiu stava (negodovanje, meuljudski odnosi na poslu i sl). Podijeliu sa vama priu koju sam itao, o jednoj osnovnoj koli u Americi. Tvoja uvjerenja opredijeliti tvoje e Direktor te kole je pozvao tri svoja proe, a tvoji e stavovi vov sta fesora i saoptio im da je njihova kola izopredijeliti abrana za eksperimentalni program. az. ishod pobjedu ili por Obavijestio ih je da su njih trojica, kao najbolji profesori, izabrani da vode tri odjeljenja i oko 90 uenika sa nadprosjenim sposobnostima, koji su izabrani specijalno za tu priliku. Program je zahtijevao da se djeca ne forsiraju po unaprijed utvrenom programu, nego da napreduju onoliko koliko sami aci budu traili. Svi su bili oduevljeni tim programom, i profesori i aci. Na kraju kolske godine, test je pokazao da su ta tri odeljenja imala preko 20-30% bolji rezultat od ostalih odjeljenja. Svi su bili oduevljeni. Ali, uslijedilo je iznenaenje. Direktor je svim prisutnim priznao da su djeca u tom programu birana po sluajnom uzorku i da su svi prosjenih, normalnih sposobnosti. Nakon toga, ona trojica su mislila da tajna postignutog uspjeha lei u injenici da su oni najbolji profesori. Uslijedilo je drugo razoaranje, kad su saznali da su i njihova imena izvuena nasumice, iz eira. O emu govori ova pria? Ona istie da je uvjerenje profesora i aka, da su najbolji, opredijelilo njihove stavove i odnos prema obavezama, zbog ega su i postigli nadprosjene rezultate. Zato, obnovimo svoju sliku o nama samima (to posebno vai za one koji imaju kompleks nie vrijednosti) i ne gledajmo sebe oima

42

metanoja

gubitnika, tj. oima onih koji su nesposobni i koji nikada nee uspjeti. Ne budimo oni koji se paraliu pred problemima. Budimo oni koji imaju mir i radost u svom srcu i koji su, zbog toga, ve pobjednici. Zbog toga, nikako nije beznaajno ta vjeruje i u Koga vjeruje. Jer, tvoja uvjerenja e opredijeliti tvoje stavove, a tvoji e stavovi opredijeliti tvoj ishod pobjedu ili poraz.

metanoja

43

subota, 09. jul 2011. KOKOKE Danas sam popravljao kokoinjac. Po onoj vruini sam krpio sve rupe i daskama zatvarao prolaze. Uh! Razlog tome? Prije skoro mjesec dana, kupili smo 10 kokoaka. Gajimo ih u naem poveem dvoritu u Doljanima, u improvizovanom kokoinjcu, koji je napravio na komija i koji je ograen, ne ba vjeto, ali o tome emo kasnije. Po prvi put gajimo te veoma interesantne ivotinje (imali smo samo pse, make, kanarince, kornjae, zeca i sl.). U pitanju su koke nosilje, izluene iz jata poto zavre onaj uzrast do kojeg je industrijska proizvodnja jata isplativa. eljeli smo ih prvenstveno radi domaih jaja, klati ih neemo. Kupili smo ih na jednoj farmi koka nosilja. Bile su zaista u jadnom stanju, a ivjele su u kavezima jedna preko druge, njih nekoliko u malom kavezu. Morale su da se izbore za svaki zalogaj hrane i za svaki gutalj vode. Od te borbe su bile skroz oerupane i izgladnjele. Vlasnik im je bio u gubicima i morao je to hitnije da ih proda. Uzeli smo ih i stavili u veliki kokoinjac. Imale su fino dvoritance od desetak kvadrata, jedu travu i sl. Da bi se oporavile, hrane i vode smo im davali do sitosti. U poetku, nijesu ni izlazile iz kokoinjca, samo koliko bi jele. Polako su postajale sve slobodnije i veselije. Bilo nam je nevjerovatno to su htjele da se maze. Uopte nijesu bjeale (osim dvije koje su bile posebno raerupane i izmuene). Ve nakon 15 dana, pronale su prolaze kroz icu i poele da izlaze. Jaja su snosile ak i van kokoinjca, pa je moj sini svako jutro obilazio okolno grmlje i traio jaja. Ve smo ukapirali gdje to ine. Ali, polako su poele da se ire po cijelom dvoritu i da vre nudu gdje god stignu. Tu su nastali problemi. Od nae terase prave umbus ve nedelju dana, a spiranje izmeta vodom je postala standardna dnevna procedura. Poto nisu mnogo oduevljene vjetakom hranom, poele su da jedu hranu makama, pa i psu. Jurimo se sa kokokama po itave dane. Ali, kad su, pored ogromnog dvorita od 1000m2, poele i u kuu da nam ulaze, to je je prekardailo svaku mjeru! Rekoh, E SAD JE PREVIE, NAZAD U SVOJ KAVEZ, KOKOKO! Danas sam popravio kokoinjac i sve ih lijepo stavio na svoje mjesto. Vie nee moi da izlaze napolje, osim pod naim nadzorom. Sigurno je da sve ovo nisam ispriao zbog kokoaka. Danas sam uo neke stvari o tome kako se moj dobar kolega ponio prema ovjeku koji mu je mnogo pomogao u ivotu. Ne volim ogovaranja, ali neto od toga to sam uo ipak vjerujem. Nemam namjeru da o tome detaljiem, ali elim da kaem da smo mi ljudi stvarno

44

metanoja

ponekad kao ove kokoke. esto smo u paklu, bez nade za ivot, gladni i goli, bez svog stana. Dijelimo ivotni prostor sa onima koji nas erupaju. A onda se pojavi neko ko ti da ansu. Taj neko ti da bolje mjesto; ne kavez, ve pristojan smjetaj; nahrani te, napoji, obue. A tebi, poslije nekog vremena, i to bude malo. Trai vei prostor, trai rupe u ogradi, da izae i vidi ta sve ima. I to ti se dozvoli. Ide po irokom dvoritu, vidi svijet, proba drugaiju hranu, maze te. Ni to ti ne bude dovoljno, nego ode u ivotni prostor svog domaina da mu uneredi terase. I to je u redu, on i dalje isti za tobom. Ali, ni to nije dovoljno, nego ulazi i u njegovu kuu, u ono to je njegovo, da zauzme njegovo mjesto i visoki poloaj. E, TO JE PREVIE, NAZAD U SVOJ KAVEZ! Mislite li da je to neto novo? Ne, tako je od samog poetka, od Edenskog vrta, od kolijevke civilizacije, od prve prie koja je zapisana o grenom ovjeku. Znate tu priu. Zar se Eva nije ponijela kao ove kokoke? Ona i Adam su Tamo gdje ti je pogled , tamo e ti ubrzo biti i imali ogroman vrt, sa svim biljem i ivotsrce... I poeljee to injama; svega u izobilju, mogli su jesti i piti neto tue. do mile volje, mnoiti se i napuniti zemlju. Imali su ak i Drvo ivota, sa kojeg su mogli jesti plodove vjenosti. Samo jedna stvar im je bila zabranjena. Imali su samo jednu zapovijest koja im je branila da diraju plod Drveta poznanja dobra i zla. Ali, kao da mogu vidjeti tu Evu kako zagleda ono drvo Poput one kokoke to je podigla glavu, i po malo je vrtjevi tamo-amo, ula u moju kuu. Vidjela je da je to neto to je zanimljivo i dobro za mudrost, a i ula je da ako bude jela postae kao bogovi. A onda Tamo gdje ti je pogled, tamo e ti ubrzo biti i srce... I poeljee to neto tue. To je onda grijeh. Malo li je sve to imamo? Malo li je to imamo da jedemo i pijemo, da se obuemo, to imamo slobodu da jedemo sa 1000, a zabranu samo za JEDNO drvo? Eh, ali mi ba to imamo elju: da radimo protiv Neije volje, da ulazimo u tue, da unereujemo ono to je taj Neko gradio za sebe i tebe, radi svoje perverzije i hira Zato? Da bi, kao onaj moj kolega, zauzeo Njegovo mjesto, mjesto svog dobrotvora i njegov visoki poloaj. Nije ni udo to uz malo zakanjenje, a sve u nadi da e se uzurpator opametiti i pokajati (METANOJA), dolazi ono: E, TO JE PREVIE, NAZAD U SVOJ KAVEZ! Zato, ako se danas osvijestimo, sagledamo svoja djela i ukapiramo ta inimo protiv naih dobrotvora, iskoristimo ovo vrijeme milosti za METANOJU (potpuni preokret u mislima, rijeima i djelima) i ne budimo KOKOKE.

metanoja

45

subota, 09. jul 2011. MOLITVA ZA STOMAI Ovih dana sam ba malo spavao. To je uglavnom zbog malog teneta koje nam po cijelu no ne da da spavamo, a ujutru me rano bude muve kojih ima nevjerovatno mnogo. Preksino mi je tako gorjelo u eludcu da sam se prevrtao u krevetu do 03h ujutro. Tada sam uo sina kako stenje u hodniku. Da ne bih probudio suprugu, odmah sam reagovao. Bolio ga je stomai i povraalo mu se. Bio je blijed i prestraen. No, elio bih da objasnim zato je bio prestraen. On je veoma zdravo dijete, ali se esto prisjea trovanja koje je imao prije nekoliko godina. Tom prilikom je bio pojeo neki hot-dog u gradu i, kad smo doli kui, krenula su povraanja. itavu no, do iznemoglosti. To je za njega bila velika trauma i esto nam je pominje. Morali smo da ga vodimo u ambulantu Hitne pomoi, da ne bi dehidrirao. Naalost, jedan stari doktor nije elio da nam da bilo kakvu terapiju, ve samo uput za infektivno odjeljenje Klinikog centra u Podgorici. to sam mogao, osim da krenem dalje sa djetetom, koje je jo uvijek povraalo i imalo prolive. Da slika bude jo gora, oni koji znaju Podgoricu znaju i u kakvom je jadnom stanju to infektivno odjeljenje neke male i stare barake. Primila nas je tek probuena doktorica, koja je bila u oku to Hitna pomo upuuje djecu u to odjeljenje, gdje su trebali da hospitalizuju moje dijete radi neke infuzije i sl., pa da lei meu onim tekim bolesnicima. I u toku svega toga, u toj istoj ambulanti, pred naim oima se deavao horor. Jedan pacijent je umro, vozili su ga kroz hodnik na nekoliko koraka od nas, u to je ula i oaloena porodica itd... Nekoliko puta sam izvodio svoje dijete da povrati, ali nita, samo muka i natezanje.

46

metanoja

Na svoju ruku, odluio sam da mom djetetu tu nije mjesto, pomolio sam se Bogu i krenuo kui. Da skratim Ubrzo je sve bilo kako treba. Jo sjutradan se igrao, dok smo mi bili u nokautu od umora. To je bilo prije nekoliko godina. Ipak, preksino sam dobro znao da se moj mali sin uplaio da e ga zadesiti isto. Pozvao sam ga da legne pored mene, stavio sam ruku na njegov stomai i apatom sam se pomolio Bogu. Njegov strah je utihnuo, ustali smo jer je morao da kaki, pa sam mu skuvao aj. Legao je u svoj krevetac, blago sam mu masirao stomai i davao da pije aj i neki sirup. Ubrzo je zaspao. Ja sam imao jo neka tri sata do ustajanja, posle ega me ekao put za Niki, pa za Budvu. I ja sam brzo zaspao, zaboravivi da me je ita boljelo prije toga. Otiao sam rano ujutru, dok su svi jo spavali. Kasnije, kad sam se uo sa suprugom, rekla mi je da Danilo dobro i da joj je ispriao kako sam stavio ruku na njegov stomak i molio se Bogu, i da mu je posle toga bilo mnogo bolje. Kad se probudio nije imao nikakvih tegoba. Moda neki, dok ovo itaju, misle da je prestanak munine bio rezultat sticaja okolnosti, aja, masiranja ili sirupa. Ali, Danilo i ja imamo svoje objanjenje: MOLITVA ZA STOMAI.

metanoja

47

ponedjeljak, 11. jul 2011. SRAMOTA Sjeam se vremena kad je u mom poslovnom ivotu sve bilo stalo i kad nisam mogao da probijem neku nevidljivu barijeru. U meni je postojala neka unutranja konica koja se uvijek aktivirala onda kad sam trebao da napredujem ili da budem promovisan. Istina je da sam uen da je nabolje biti u sredini; da Lajovii nikad nijesu ginuli u ratovima, jer nijesu bili u prvim redovima gdje najvie ginu, a nijesu bili ni kukavice u zadnjim redovima, gdje takoe ginu. Uvijek su bili u nekoj zlatnoj sredini. Ali, pitanje je mnogo sloenije nego to mogu da objasnim u kratkim redovima koje piem. U najkraem, da bih mogao da idem dalje, morao sam da se suoim sa jednim unutranjim neprijateljem sa osjeajem STIDA i SRAMOTE. Zato sam se stidio kad treba da dobijem poklon za roendan? Zato sam se stidio da izrazim ljubav ili neku simpatiju? Zato me sramota kad treba da budem nagraen za neki dugogodinji, mukotrpni rad? Osjeaj srama je blisko povezan sa pitanjem samopotovanja. Sigurno je da ima ljudi koji s tim nemaju problema. Ipak, znam mnogo vie onih koji ne mogu da se izbore sa svojim stidom ili sramotom, a koji ih nekako odvajaju od dugo eljenog ili obeanog blagoslova. Uopte ne igra ulogu da li su u pitanju voljena osoba, potrebno priznanje, unaprjeenje, javni nastupi i sl. Postoji biblijska pria koja mi moe pomoi da objasnim kako sam pobijedio, odnosno kako pobjeujem svoj sram. Radi se o zavretku decenijskog puta izraelskog naroda kroz pustinju i o njihovom dolasku na samu granicu tj. ulazak u OBEANU ZEMLJU ZEMLJU BLAGOSLOVA, gdje tee med i mlijeko. Kada su preli rijeku Jordan, tadanji novi voa, Isus Navin, je pozvao narod da uini jedan obred obred OBREZANJA. Kad se sve zavrilo, doe rije Boija: ...Skinuh s vas SRAMOTU egipatsku... Odmah nakon toga, s neba je prestala da pada MANA (pustinjska hrana) i narod je po prvi put, nakon 40 godina, jeo od plodova obeane zemlje i krenuo u odluujuu borbu za njeno osloboenje. Sigurno je da ova pria simboliki moe da se preslika i na na crnogorski narod, koji je godinama imao dosta nizak nivo samopotovanja. Kao najmanja i najsiromanija republika bive SFRJ, Crna Gora je uvijek dobijala nekakvu manu koja je padala sa neba odnosno tadanjih FNP-a (fondova za nerazvijena podruja). I sigurno je da je proces borbe za osamostaljivanjem bio povezan i sa nacionalnom inferiornou i potrebom za samopo-

48

metanoja

tovanjem, to je i bio uslov da narod jede od plodova obeane zemlje. Ovaj put u govoriti o individualnom preobraaju. Negdje duboko u meni, stid je vukao korijen u jednom veoma snanom osjeaju krivice. Ja ga zovem ZLA Krivica je donosila sra m, SAVJEST. To nije ona dobra savjest iji glas a on me uvao u nekoj nas budi da uradimo neto dobro, da mojoj prosjenosti. traimo oprotaj ili pomirenje. Taj osjeaj krivice predstavlja neto destruktivno, to ima korijen u mom unutranjem konfliktu i jednom prstu, koji je uvijek upirao na moje neuspjehe, greke, smotanosti i nesigurnosti. Sigurno je da sve to ima osnova u jednom strogom patrijarhalnom sistemu u kojem sam odgojen. Krivica je donosila sram, a on me uvao u nekoj mojoj prosjenosti. Morao sam da pobijedim svojevrsnim obredom duhovnog obrezanja. Ono to je nekad bilo obrezanje dijela tijela, u hrianstvu se odnosi na obrezanje naeg srca (nae linosti). Te krivice moramo da se oslobodimo na Boiji nain. Poslije nekoliko stotina proitanih knjiga o budizmu, lamaizmu, taoizmu, raznim uenjima hispanoamerikanaca, indijskim vraevima i ostalom (to je bilo popularno 80-tih i 90-tih godina), odgovor sam naao u Bibliji, koju sam po nekoj logici trebao prvu da proitam. Naao sam ga u jednoj jednostavnoj prii o Isusu koji je umro za moje grijehe i koji nije doao da me osudi nego da me OPRAVDA. Iako je ta pria svima poznata, ja to nijesam mogao ba lako da ukapiram, niti da shvatim da NIJESAM KRIV i da su mi grijesi oproteni. Ipak, sjeam se noi kad sam u svom srcu prelomio: Da, jesam. Mnogo sam grijeio. Ali, oproteno mi je i ja mogu da nastavim dalje sa svojim ivotom, bezpotrebe da se stalno vraam na poraze i ono to je bilo loe. Imam novu ansu da nastavim dalje. Prvi put sam mogao da se opustim od onog snanog osjeaja u gornjem stomaku, osjeaja krivice, srama i stida. Prvi put sam slobodno mogao da kaem ta elim i volim, a da ne mislim da u umrijeti zbog toga. Moda misli da pretjerujem ali, mora mi vjerovati. Ponekad mi se inilo da bi moje iskazivanje onog to mi je na srcu ili za im udim dovelo do toga da budem ostavljen, prezren i ismijan, ili da e se moja porodica raspasti ako kaem ono to zaista mislim. Prvi put sam odluio da se vie neu sramiti da kaem ono u ta vjerujem. I ovi zapisi predstavljaju jednu vrstu pobjede nad mojim stidom, jer mi nije lako da piem o onome to mi je na srcu. Dok piem, razmiljam ko e sve to da proita, ta e da misli, hoe

metanoja

49

li me prezreti Ali, kao to vidite, nastavljam dalje i pobjeujem svoj stid, jer me on odvaja od moje obeane zemlje. Znam tano, kad sam se OBREZAO u srcu, kad se skinuo sram sa mene, kada sam prestao da budem savren i dobar, jer me i sam Bog prihvatio upravo takvog kakav zaista jesam, sa svim mojim grijesima. Zato onda i ja sebe ne bih prihvatio? Zato ne bih imao svoje samopotovanje i POBIJEDIO SVOJ SRAM?

50

metanoja

utorak, 12. jul 2011. ETVRTA DIMENZIJA Sjeam se perioda lijeenja provedenog u vojnom stacionaru. Bilo je to prije vie od 20 godina. Bio sam srednjokolac i trajalo je preko 10 dana. itao sam knjigu Stivena Hokinsa, koja se tek bila pojavila na naem tritu. Bavila se pojmom prostora i vremena. Zaista divna knjiga, koja je raspaljivala moju matu. Kao izvrsnom matematiaru, u to vrijeme je zaokupljala veliki dio mog vannastavnog interesovanja. Moda je to bio samo bijeg od sumornog ivota u kasarni, ali ta knjiga me vodila u jedan novi svijet, u kojem su se galaksije sudarale, zvijeze dijelile, a vrijeme stajalo. Davno je to bilo, vie se i ne sjeam tanih detalja. Ali, u meni je ostalo razmiljanje o jednoj dimenziji koja izmie naem oku; razmiljanje o stvarnosti koja postoji van 3 dimenzije (irina, duina i visina) u kojoj bivstvujemo. Odlino se sjeam KUPE VREMENA i uporeivanja dimenzija, kojim je taj hedikepirani naunik (sigurno ste ga vidjeli na TV-u) dokazivao postojanje etvrte dimenzije. Iako su sve to bile odreene teoreme, osjeao sam da se neto krije u toj analizi. Definitivno postoji neto to je iznad onog to moemo vidjeti, dotai, omirisati i okusiti. Postoji jedna stvarnost ovjek koji sagledava koja je realnija od ove koju moemo svoju realnost bez Boga dosei pogledom, uti uhom i koju u njoj, zapravo tu realnost i ne sagledava, jer moemo opisati rijeima. ta je to to pomu izmie sutina. stoji van dosega naih pet ula? Kako je mogue da isti dogaaj jedni vide kao propast, a drugi kao ansu? Vjerujem da je to zbog toga to postoji jo jedna dimenzija u kojoj, u onom obliku u kojem su nama poznati, vrijeme i prostor ne predstavljaju ogranienje, poetak, sredina i kraj su jedno, a prolost, sadanjost i budunost su isto. Postoji neto to prevazilazi ljudski razum i njegovo razumijevanje. Apostol Pavle (pisac vie od 1/3 Novog zavjeta), govorei o ljubavi koju je Hrist pokazao svijetu, navodi etiri dimenzije: irinu, duinu, visinu i DUBINU. Sledee stranice posveujem pisanju o sva etiri aspekta stvarnosti, iz jedne NOVE perspektive koja izmie naem razumu. ovjek koji sagledava svoju realnost bez Boga u njoj, zapravo tu realnost i ne sagledava, jer mu izmie sutina. U tom pozoritu ivota, on je gledalac a ne akter, bilo na sceni, iza ili poslije nje. To je samo podignuta i sputena zavjesa

metanoja

51

to su samo glumci. On je gost, a ne domain. On ne vidi ivot, ve samo njegov provizorijum. Konzumira proizvod, a ne ostvaruje kreaciju. Zapravo, on ostaje slijep za VISINU, IRINU, DUINU i DUBINU.

52

metanoja

srijeda, 13. jul 2011. VISINA Ovo je prva od dimenzija o kojima elim da piem. Dakle, ta je visina? Visina je krajnja taka iznad i krajnja taka ispod tebe. Biti velik znai imati mo da se spusti na nivo malih. Na primjer, voljeti djecu znai unuti, spustiti se na koljena, igrati se i priati sa njima o onome to razumiju i na nain koji im je razumljiv. U uvenoj novozavjetnoj Odi ljubavi, zapisano je da ljubav ne zavidi, ne trai svoje...ne velia se i ne nadima. Dakle, ljubav iskljuuje ponos. Ponos uvijek trai da se postavi na svoje tj. na visoko mjesto. Ponos se uvijek poziva na svoja prava: Ja sam ti mu, ti mora da me potuje... Ja sam ti ena, mora da me voli. I to jeste tano. Ali, to nije neto to je moje pravo, nego je poziv onom drugom da uini vie u svojoj ljubavi. Ako neko eli da dosegne krajnju visinu, najprije mora da ode do krajnje donje take to je punina ove dimenzije. Ako neko eli da dosegne krajnju visinu Na njoj je zasnovana i pria o Vavilonskoj , najprije mora da ode kuli, kad su se ljudi ujedinili i poeli da do krajnje donje take grade kulu kojom bi dosegli nebo. Kad su to je punina ove dimenz stigli do odreene visine, desilo se da oni ije. koji su bili na dnu graevine vie nijesu mogli da se sporazumiju sa onima koji su bili na vrhu, i kojima su trebali da dodaju materijal. I propao im je cijeli poduhvat. Nikad vie nijesu mogli da se sporazumiju. I danas postoje isti propali poslovni projekti, meu prijateljima koji su krenuli u investiciju a nijesu su se dogovorili ta e kad dou prve velike pare, ili meu branim partnerima od kojih jedan stremi vrhu, a drugi tone ka dnu. U ponosu prestaje i svaka komunikacija izmeu ponosnog oca i malog djeteta koje je, za samo nekoliko minuta njegovog vremena, panje ili odobravanja, zvao: Tata, tata, da ti neto pokaem... Visina predstavlja sposobnost da spusti i opere noge svojim prijateljima koji su se uprljali tj. okaljali obraz. Visina predstavlja spremnost sina da prokriva golotinju svog pijanog oca. Visina ini da su tvoji lini problemi mali u odnosu na tue muke, iako zapravo nisu, i kad svoj krst nosi sam, a terete malih uzima na sebe. Nadmenost je preica za veliki pad. Ponos, zbog nekog visokog poloaja u sudstvu, zdravstvu ili ministarstvima, moe da dovede do nestanka razumijevanja za one koji su na dnu kule i

metanoja

53

koji dodaju materijal za gradnju nekog velikog projekta. To moe da zaustavi kompletnu izgradnju projekta. Zbog toga, onaj koji eli da se vine u nebo, najprije mora malo da se spusti na zemlju. IRINA Sa aspekta meuljudskih odnosa, irina o kojoj elim da piem je posebno vana dimenzija. irinom bih nazvao sav onaj prostor koji se obuhvati kad se ruke i grudi raire do kraja - od krajnjeg istoka do krajnjeg zapada, od izlaska do zalaska sunca. Zato se i pitam: koliko mjesta ima u naim srcima? Da li smo uskogrudi? Koliko smo spremni da prihvatimo ljude koji se razlikuju od nas, koji imaju drugaija shvatanja od naih, drugaija interesovanja, obiaje, politiku orjentaciju, plemensku i nacionalnu pripadnost ili vjeroispovjest? Navedena dimenzija se provjerava na tim poljima.

Interesantna je pria o starozavjetnom izraelskom proroku po imenu Jona. Bio je veliki vjernik, ugledni graanin svoje zemlje, a nadasve patriota. A onda je uo Boiji poziv da ode u Nineviju, glavni grad Asirije, i da ondanjem narodu prenese poruku opomene i spasenja. Ne bi bilo problema da nije bio u pitanju neprijatelj njegovog naroda, koji se spremao da napadne njihovu zemlju. Dakle, ta je Jona uradio? Da li je bio posluan? Umjesto da ode na sjevero-istok, u Asiriju, on se ukrcao na prvi brod koji je plovio na krajnji zapad izavrio u oluji, u moru, u ustima velike ribe... Nakon toga, Jona je doivio pokajanje (METANOJA) i bio je spaen. Kasnije je bila spaena i cijela Ninevija. ta je bio njegov problem? NACIONALIZAM! Stavio je nacionalno ispred hrianskog i zavrio u potpunoj tami. Koliko li ova pria ima smisla za nae balkansko bure baruta? Stavili smo

54

metanoja

IRINA je onaj prostor koji se moe obuhvatiti kad se ruke skupljaju u veliki zagrljaj.

svoje nacionalno opredjeljenje ispred ljudskog i izbio je graanski rat 90-tih godina. Zar nismo zavrili u ustima neke velike ribe? Jesmo.

A da li smo doivjeli METANOJU, kao i Jona? Da li smo odluili da stavimo ljudsko ispred nacionalnog, politikog i ideolokog, i da uinimo neto dobro za onog koji ne misli kao mi, koji nema iste interese kao mi, koji ide u drugaiju crkvu i nosi drugaiji nacionalni prefiks? Ili su naa srca pretijesna za one koji su drugaiji. Nastaviu sa citiranjem novozavjetne Ode ljubavi: Ljubav je velikoduna, dobrostiva, ljubav... sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Na kraju... IRINA je onaj prostor koji se moe obuhvatiti kad se ruke skupljaju u velik zagrljaj.

metanoja

55

etvrtak, 14. jul 2011. DUINA trea dimenzija Danas, u vremenu brze hrane, kineskih aparata, posua za jednokratnu upotrebu i kratkih i ekstremnih zadovoljstava, pria o vjenosti ili pisanje o nekom trajanju djeluje besmisleno. Upravo zbog toga, mislim da nam je vie nego ikad potrebno podsjeanje na stvari koje odolijevaju prolaznosti i koje nadivljavaju ovjeka. To je ona trea dimenizija, koja predstavlja sve ono to je ispred nas, pa do u nedogled, kao i sve ono to je bilo prije nas, pa do u nedogled. Od ega su napravljene najvrjednije stvari za koje znamo? Napravljene su od materijala koje odolijevaju vremenu. Veoj Trea dimenzija, o koj lika je razlika izmeu gvoa koje na piem, nas podsjea na u otvorenom zara (i istrune za nekoliko gopostojanje stvari koje u vjenosti. klic e nos i seb dina) i zlata koje sija uprskos vremenu. Volim kad na flai vina pie rok trajanja: neogranieno. Kad je vino u pitanju, faktor vremena ne utie uporopaavajue, nego mu poveava vrijednost. ta je ljubav za jednu no naspram ljubavi do kraja ivota, i u dobru i u zlu? Dati nekome takvu ljubav koja traje do kraja ivota, ljubav koja nadivljuje e, to je ve neto vrijedno. To je neto to se daje samo izabranima. Volim misao kojom me jedan prijatelj ohrabrio u vrijeme nekih problema koji su mi se desili: Lave, ono to ima poetak to ima i kraj. Samo ono dobro koje dolazi od Boga nema ni poetka ni kraja. Pomae mi pomisao da je svako zlo samo za neko vrijeme i da se ustrajnou moe prebroditi. Trea dimenzija, o kojoj piem, nas podsjea na postojanje stvari koje u sebi nose klicu vjenosti. Istorija nam svjedoi da postoje ljudi ije je djelo nadivjelo njihove zemaljske dane. Njego je to lijepo rekao: BLAGO ONOM KO DOVIJEKA IVI, IMAO SE RATA I RODITI. I zaista, ima ljudi koji su otili u vjenost, iji je ivot pobijedio smrt, ije je djelo pobijedilo propadljivost, a ije rijei i dalje imaju silu. To za mene ima vrijednost ono emu vijekovi i milenijumi nisu oduzeli ni na vanost ni na aktuelnosti. Takve rijei elim da sadim u svoje srce, poput sjemena, da i u meni nikne ivot vjeni.

56

metanoja

petak, 15. jul 2011. DUBINA etvrta dimenzija I na kraju ove serije zapisa o dimenzijama u kojima se na ivot ostvaruje, dolazimo do sledeeg pitanja: ta je to to nije ni visina, ni irina, ni duina, a ije postojanje ipak moemo dokazivati? Da vam pribliim znaenje pojma DUBINA. Dok ulazite u rijeku, nakon nekoliko koraka, voda vam je do koljena. Na maloj dubini, kreete se bez problema, osjeate po malo vodu, a noge su vam i dalje vrsto na tlu. Nastavljate sa hodom. Voda vam dolazi do pojasa i ve se tee kreete. Talasi vas po malo izbacuju iz ravnotee, dno je i dalje tu, ali su vam koraci sve nesigurniji. Zatim, ulazite u vodu do grudi, gdje kretanje zaista postaje napor. Polako se gubi tlo pod nogama, teinu gotovo da i ne osjeate, a matica rijeke vas sve vie vue nizvodno. A onda, nakon nekoliko koraka, voda dolazi do usta, noge vie ne dohvataju dno, tok rijeke vas preuzima i vi polako gubite kontrolu... U tom trenutku, umjesto hodanja, za opstanak vam je potrebno poznavanje plivanja.

Tako je sa DUBINOM. To je dimenzija negdje unutar nas, u rasponu od dna nae due pa do najdalje take otkrivenja. Slina je visini, irini i duini, ali je ipak posebna dimenzija. To je ono podruje gdje gubimo kontrolu nad svojim hodom. Jedan od mojih prijatelja mi je objanjavao to podruje nae egzistencije kao SAN BEZ SNOVA. ta smo mi kad zaspimo i kad naa svjesnost odluta od nas? Ne govorim ak ni o onom spavanju dok sanjamo, kad neki vjetiji donekle mogu da upravljaju i svojim

metanoja

57

snovima. Ne, govorim o onom dijelu naeg ivota kad ni toga nema. Dakle, ta se deava tada? Da li mi u potpunosti upravljamo svojim ivotom? Imao bih mnogo toga da kaem na ovu temu, ali danas u samo o onom segmentu kad gubimo kontrolu nad svojim kretanjem i kad bujica ivota poinje da nas nosi. Najbolji primjer toga je injenica da svojevoljno ne moemo prestati sa disanjem. Pokuajte. Golim rukama, ovjek ne moe sam sebe da udavi (to ne pokuavajte :)). U zadnjem trenutku, ruke mu oslabe, opuste se i on nastavi sa disanjem. Ali, dubina je mnogo vie od tih trivijalnosti. Uvijek sam teio za sutinom. Traio sam dubine, ne razmiljajui da u Traio sam dubine, ne se na tom putu suoiti sa jednim od na razmiljajui da u se uroenih strahova strah od gubitka jed sa iti suo tom putu oslonca; strah od gubitka kontrole nad a nim od uroenih strahov itka sopstvenim ivotom. Da bi nastavio dalje, gub od h stra u jednom momentu mora prestati da oslonca; strah od gubitka m kontrole nad sopstveni hoda, a mora poeti da pliva. Svoj ivot m. oto iv mora da preda u ruke Matici koja poinje da te nosi umjesto tvojih snaga; mora prestati sa grevitim traenjem dna, inae e se udaviti. A dno su sve nae emotivne veze. Dno su i naa materijalna sigrunost, nae znanje i sposobnosti. Dno su i svi ljudi koji ti ulivaju sigurnost i sve ono to si stekao sa svojih deset prstiju. Kad sam jednom prilikom ostao bez posla, brinuo sam kako u i ta u. Dok smo etali gradom i dok sam joj izlivao svoje bojazni, Ceca (moja supruga) mi je rekla: Ma daj, zato brine? Zar misli da nas TI hrani?! Sjeam se i jedne Pavieve misli: Pravi put u ivotu je onaj gdje strah biva sve vei i vei. Vjerujem da je mislio upravo na strah od gubitka kontrole. Da bi potisnuli taj strah, danas mnogi piju jake antidepresive, mue i kinje svoje saradnike nad kojima gube kontrolu, proganjaju svoju djecu nad kojima gube kontrolu, biju svoje ene nad kojima gube kontrolu, gube se i tonu u paninim napadima, jer gube kontrolu nad svojim emocijama i nad svojim razumom. Ne elei da se otisnu s tog dna, kojeg se grevito dre i koje ih vue ka sebi, oni se ne preputaju Rijeci ivota, koja bi ih odnijela tamo gdje svojim snagama nikad ne bi mogli stii, tamo gdje nisu zasluili da budu i gdje im svo ono DNO ne bi ni bilo potrebno.

58

metanoja

petak, 15. jul 2011. RAVNOTEA Od svih lekcija koje me ivot uio, posebno tokom posljednjih godina kad sam poeo da dobijam neke nove uloge u ivotu (sin, mu, otac, direktor, prijatelj, roak itd.), jedna se naroito isticala ZADRATI RAVNOTEU. U karateu (koji sam trenirao kao djeak i u kojem sam bio doao do braon pojasa), od posebnog je znaaja uvjebana ravnotea prilikom udarca, kao i znanje kako da protivnika izbaci iz ravnotee. Ako uspije nekog da izbaci iz ravnotee, on postaje laka meta za udarce i za obaranje na pod. Kad ispadne iz ravnotee, ovjeka od 100 kg moete da oborite i najednostavnim guranjem, kao da mu je 10 kg. Imam osjeaj da je ouvanje ravnotee u podrujima emocija, snage i Mir koji zadravam kao volje od presudne vanosti za moje malo vode na kaiici funkcionisanje u pomenutim ulogama. To da koju nosim u zubima, dok umijee mi omoguava da svakodnevno bih odrao ravnoteu ongliram na zadnjem budem dovoljno mu i otac, a da ne zabotoku bicikla, TAJ MIR ravim da budem dovoljno sin i roak; da NE DAM NIKOME. budem dovoljno direktor ili radnik na poslu, a da ne zapostavim svoj odmor ili svoj duhovni i drutveni ivot. I to je svakodnevna bitka. Ako uspije da te poslovne obaveze ne izbace iz kolosijeka u ponedjeljak, to ne znai da sjutra nee morati iznova da se izbori za balans. Tom balansu ja radije pripisujem termin MIR. On je poput motke na ramenu, na ijim se krajevima nose dvije kante pune vode. Sve dok je u ravnotei, teret se nosi sa lakoom. Pokuaj da izvede isto to kad ti je jedna od kanti prazna. Vidjee da takvo noenje postaje nona mora i da e ubrzo i ona druga kanta biti ispranjena. Kad su ti kante pune, i u privatnom i u poslovnom smislu, one se sa lakoom nose samo ako uspije da se nacentrira. To vam je kao kad uspijevate da zaraujete i savjesno radite svoj posao, ali ne na utrb privatnog ivota, tako da svojoj eni moete da posvetite dovoljno panje (mada e vazda biti prigovora). I istina je Uvijek e biti po malo prigovora da ne posveuje dovoljno panje starim roditeljima, prigovora to odbija neke poslove van radnog vremena i za vikende, to odbija neke skupove i projekte svojih bliskih roaka, to odbija neke izlaske sa svojim starim pajtosima.... I svi e biti po malo uskraeni, ali e vidjeti da uspijeva da zadri ravnoteu.

metanoja

59

Ja da sam poeo da bjeim od euforija svake vrste. Ne volim ni neke super happy dogaaje, glamurozne najave i sline super fancy projekte u kojim su milioni, avioni, kamioni, jer me i to izbacuje iz ravnotee. Ako ne uspijem da se iskontroliem, ve se prepustim bilo emu od navedenog u ivotu, to mi se uvijek obije o glavu. Umor i psihika iscrpljenost su uzrok svih stresova i depresija, koje napadaju veinu meni poznatih ljudi. Kada si umoran nisi sav svoj kae ona reklama za okoladice. I to je to... Mora da sauva mjeru, inae si u problemu, i niko ti poslije ne moe pomoi. Zato mir koji zadravam kao malo vode na kaiici koju nosim u zubima, da bih odrao ravnoteu dok ongliram na zadnjem toku bicikla, TAJ MIR NE DAM NIKOME.

60

metanoja

subota, 16.jul.2011. OPOJNI ZANOS MELANHOLIJE Prije vie od tri godine, uhvatio sam tu crnu golubicu (melanholiju) koja me godinama potkradala. Konano sam je postao svjestan, iako je uvijek bila tu, negdje za mojim vratom. Kao ono runo pae koje je, tek u susretu s drugim labudovima, shvatilo da nije runa patka nego predivan labud, koji nema ega da se stidi. Sjeam se da sam bio u posjeti jednom prijatelju. Dok su nae ene razgovarale u kuhinji, a djeca se igrala u dnevnoj sobi, mi smo otvorili pivo u spavaoj sobi i na kompjuteru skinuli pjesmu Kopriva od Al Dina. Poto sam je pjevuio, moj prijatelj slinih afiniteta je elio da je uje. Pjevali smo iz sveg glasa: Iz mog srca raste kopriva, koja te je davno opekla, kad si moju ljubav brala, ti si meni vjerovala da ja nisam tugom otrovan Da, to sam ja, prazna postelja, u kojoj nikog ne sanjam, meni je mrak i kad je dan, ja sam ti, bona, nesretan. Bilo je super. Ali, u svemu tome, neto nije bilo kako treba. Nekako sam uhvatio onaj poznati, hladni plamen u svojoj dui. Narednih nekoliko dana, osjetio sam kako polako uranjam u to osjeanje kao u mekanu posteljinu, i da se uukavam u samosaaljenje kao u debeli jorgan koji mirie. Nijesam elio da izaem iz te udobnosti. Vraajui se s posla (gdje sam imao nekih manjih problema), na putu do kue (gdje sam isto tako imao nekih manjih problema), u kolima sam sluao pjesmu pokojnog Toeta Proeskog. Hit te nedjelje, a izgleda i svih ovih godina je glasio: Jer moj je ivot vjeito padanje, kad zbrojim poraze nita ne ostane, samo jos vuem navike, i sve na tome ostane Jer moj je ivot igra bez granica, umorna pria, trganje stranica, na kojim nita ne pie Zatvorio sam prozore od kola i pjevao iz sveg glasa. I sve je bilo super, dok jedan mali glas u dnu mog srca nije progovorio da neto u svemu tome nije u redu. Postao sam svjestan guje koju sam gajio u svojim grudima. To je onaj Balaeviev D-mol koji je

metanoja

61

bio samo moj, i koji nijesam elio da dijelim ni sa svojom enom, ni sa svojim roditeljima ili prijateljima. To je bilo vriMelanholija je mlaa ses jeme moje osame vrijeme utapanja u osa pon i tra prkosa samosaaljenje. Oh, kako me samo opijao samodovoljnosti. taj zanos melanholije. Tada sam volio da piem i da, u samom sebi, jadikujem nad svime to mi se deavalo. Ali, taj mekani pulover, koji je grijao moje hladno srce, je bio opasan i vrlo podmukao potisnuti gnjev. Ta melanholija je mlaa sestra prkosa i ponosa samodovoljnosti. Nju sam prigrabio kao lanu utjehu u danima kad nijesam elio da se suoim sa svojim problemima, kad sam ih negirao i stavljao pod tepih. To je bila posljedica svih onih konflikata u koje sam trebao da se upustim, a nijesam htio, kao i svih prljavih kompromisa sa laganjem i laskanjem. Predavao sam se opojnom zanosu samosaaljenja, a nijesam imao prava na to. U jednom trenutku sam odluio da odbacim taj tamni pla koji sam nosio na svadbama i veseljima. Odbacio sam tu gnusnu la koja je slavila mene i moju veliinu, a irila nezadovoljstvo svuda oko mene, i na moje najblie i na Boga koji mi je dao sve: divnu djecu, dobru enu, dobro zdravlje, veliku kuu i dobar posao. A ja sam pjevao gnusobnu pjesmu: Jer moj je ivot vjeito padanje, kad zbrojim poraze nita ne ostane... Kakva podvala! Sad iskljuujem muziku im ujem takve stvari. One su opasne za sve one koje imaju problem sa tom vrstom dijagnoze. Sjetio sam se prie o jednoj eni, uvenom piscu, koja je hodajui kineskom etvrti, u radnji za tetoviranje, vidjela ponudu za razne vrste tetovaa. Jedna joj je posebno zapala u oi: ROEN DA GUBI. Upitala je tatoo-majstora koji je to idiot spreman da na sebe stavi takvu tetovau, a on joj je na loem engleskom odgovorio: Ima takvih tetovaa prvo u glavi, pa onda i tetovaa na tijelu. Mi nijesmo roeni da gubimo. Mi smo ROENI ZA POBJEDU. Tako se zove i jedna duhovna pjesma koju, zadnjih mjeseca dana, pjevam kad god se suoavam sa nekim problemom...

62

metanoja

nedjelja, 17.jul.2011. KRIZE RASTA Iako sam pravnik, znam po neto i iz oblasti ekonomije. itajui jedan od udbenika sa tree godine ekonomskih studija, naiao sam na izjavu da svaki razvoj i rast u ekonomiji izaziva krizu i potencijalna je opasnost za ekonomiju preduzea. Ako neko ima na primjer 4 prodavnice, koje relativno dobro rade, otvaranje nove u cilju irenja biznisa je potencijalno veoma opasan poduhvat, koji moe da srui itavu firmu. Moda bi rekli: ko je normalan da ulazi u rizike ako mu posao dobro ide, ali... Uvijek postoji neko ali... Ono nas tjera da izaemo iz postojeih granica, da zakoraimo u neizvjesnost, da bi ostvarili ono to nas motivie da uinimo korak dalje. Sve to je ivo ima tendenciju rasta. Samo mrtve stvari stagniraju. ive ribe plivaju uzvodno, a mrtve voda nosi. Zbog velikog rizika, kad se odluujemo na neke dalje korake u naem ivotu, moramo imati sluha za onaj unutranji glas u nama. Mislim da je dobro uti savjete iskusnijih ljudi, starijih kolega, roditelja i prijatelja. Ipak, oni nam mogu dati samo ono to imaju; mogu nas pouiti samo u onome to su i sami proli. Ako se previe oslanjamo na savjete drugih, moemo da zavrimo i u njihovim orsokacima, jer je njihovo iskustvo esto obojeno strahom od poraza. Ostaje nam da ujemo sebe onaj unutranji poziv da uradimo neto vie. Neki to zovu meditacija, intuicija ili sl. Za mene je to molitva da dobijem vostvo. A kada Kad se stvara vizija ujem ono KRENI ili RADI, za mene je onog to ima da se des i onda postaje tijesno u to glas Boiji. mojim grudima, kao da I ta rije je poput sjemena pasulja neto mora da se porodi . koje se baci u zemlju. Kad se zaliva, ono bubri, klica poinje da nie i postaje joj tijesno u ljusci. Kao kad pile treba da izae iz jajeta, rast izaziva tjeskobu. Dananji struni izrazi za tjeskobu su: anksioznost, strah, brige... Kad doe ta KLICA neeg budueg u moje srce, kad se stvara vizija onog to ima da se desi i kad skoro da vidim slike te budue prodavnice sa poetka ove prie (kako izgleda ulaz, parking, koliko ljudi e da radi, ko e kupovati), onda postaje tijesno u mojim grudima, kao da neto mora da se porodi. Prva kriza rasta nastaje u nama samima. Imamo li dovoljno hrabrosti da krenemo u akciju, ili e ta klica uvenuti u naim srcima i nikad nee ispiliti van? Sljedea kriza rasta nastaje kad klica pro-

metanoja

63

bije opnu i naie na potpuni mrak zemlje u koju je baena. Pomislili bi da emo, odlukom da krenemo u pravcu onog to vjerujemo, naii na podrku svoje okoline. Skoro kao po default-u, oni isti koji su vam bili savjetnici, uz neke nove sumnjiavce, e poeti da zatrpavaju vau ideju koja prolazi TEST. Ta kompletna negativna okolina progovara: Da li si zaista uo GLAS ili ti se moda uinilo? TA UINJE, MILI BRATE, KAKO SE NAGRDI? Mnogi padaju u toj fazi svog rasta, jer odustaju prilikom prvih otpora, zbog nesigurnosti i malovjerja. Ne uspiju da ugledaju svjetlo dana, koje je samo na korak od njih. Ni jedna prodavnica, niti projekat, ne daju odmah eljene ili projektovane rezultate. Ali, to ne znai da treba odustajati! Ko izdri taj test, brzo e isplivati na povrinu. Nakon toga, ostaje jo jedna faza rasta: stablo pasulja nie, grana se i treba da rodi novo sjeme. To je dugotrajan period rada, strpljenja, zalivanja, okopavanja, uvanja od grabljivica, da bi se dobio plod. I tek tada, vidimo rezultate. itao sam priu o otvaranju Diznilenda. Govornik je na samom poetku rekao da je poastvovan otvaranjem tog grandioznog projekta, da pozdravlja prisutnu udovicu Volt Diznija, ali i da mu je ao to Volt nije sa njima, jer je on sve to osmislio i zapoeo, a nije mogao da vidi ta je sve uraeno. Diznijeva udovica je iz publike samo kratko dobacila: ON JE VE VIDIO. I tako i jeste. Mora vjerovati da bi vidio, a ne kao veina ljudi dananjice koji ele prvo da vide da bi vjerovali. Za kraj, naglaavam da se rast ne zavrava na tome. U svakom uspjeno zavrenom ciklusu rasta, koji je rezultirao plodovima, sakriveno je sjeme budueg rasta - sjeme za sjetvu, za novu krizu, ali i za novu pobjedu i novi plod.

64

metanoja

subota, 23. jul 2011. APOSTOLI (obini ljudi sa zadatkom) Nekoliko puta sam bio u prilici da radim u firmama ili da vodim kolektive za koje su drugi govorili da su puni nestrunih, nesposobnih i starih radnika. I sm sam bio iskuan da ih kvalifikujem kao neradnike i neupotrebljive bundije, koje bi trebalo prezreti i odbaciti. Stalno se govori o tehnolokim vikovima za koje samo treba obezbijediti otpremnine. I uopte, nekako smo brzi da za svoje neuspjehe okrivljujemo tuu nesposobnost, i da odbacujemo sve one koji se ne uklapaju u nae okvire. Bio sam u prilici da ujem ak i neke politiare ili razne forumae kako, u okviru komentara o politikoj sceni na Balkanu, za izborne neuspjehe krive narod koji je takav i takav, koji zasluuje to to i dobija i sl. elim da problematizujem ovakve stavove, navodei nekoliko istorijskih pria koje bi mogle da nam rasvijetle korjen uspjeha u radu sa ljudima, a i uopte. Sjeam se kako sam gutao knjigu pod nazivom Kad je sunce bilo bog, od Zenona Kosidovskog. Volio sam njegov stil pisanja, kojim je na jedan vrlo pitak i pripovjedaki nain pribliio istoriju ovjeanstva. Iako istinita, posebno mi je bila nevjerovatna pria kako su Konkviskadori pokorili Asteke i osvojili centralnu i junu Ameriku. Kako je mogue da je nekoliko desetina panskih osvajaa, bez ikakvog superiornog naoruanja ili ratnikih sposobrnosti, osvojilo petomilionsko cartsvo Asteka? Ako ne vjerujete, prelistajte malo istoriju. Kako je to mogue? Oni su bili samo OBINI LJUDI SA ZADATKOM DA OSVOJE SVIJET.

metanoja

65

Tu je i pria o najveem izraelskom kralju svih vremena, uvenom Davidu, koji je od strane cara Saula bio proganjan od dana kad je shvatio da mu ovaj postaje potencijalna konkurencija. Mladi David je pobjegao u pustinju i vie od 13 godina se krio po peinama. Polako mu se pridruivao najvei olo tog vremena: svi koji su pobjegli zbog dugova, ubice, siledije, politiki disidenti i drugi otpadnici. Njih 400 otpadnika, postali su Davidova elitna vojska. ta se dalje deavalo, moete da proitate u Starom zavjetu. Slijedili su viziju pravednog Davida i postali pobjednici, heroji svog naroda, koji su zapisani u njihovoj knjizi Ljetopisa. Ne samo da je David postao kralj cijelog Izraela nego je i itav svoj narod oslobodio od neprijatelja, zauzeo cjelokupnu teritoriju obeane zemlje i proirio izraelsko carstvo, to nikom nakon njega i njegovog sina Solomona nije polo za rukom. Kako je to mogue? Oni su bili samo OBINI LJUDI SA PRAVEDNIM ZADATKOM DA OSVOJE SVIJET. Najbolji primjer je Isus Hrist, koji je pozvao 12 najobinijih ljudi da ga slijede. To su bile uglavnom njegove komije iz ma Ne trai izgovore u oni Galileje, ribari koji su lovili po Galilejskom slite ili e teb za e rad i koj jezeru. Samo jedan od njih je bio malo li jede, nego preispitaj da sposobniji i pismen, ali je bio i i je pravedan zadatak koj . ozloglaeni carinik, koji je sluio tadanjih d pre vlja sta njem okupatoru. Eto kakve ljude je Isus, oko 3 godine, svuda vodio sa sobom. Mogli su da uju ta on govori i da rade isto to i on radi. On im je bio Uitelj, a oni su bili njegovi uenici. To nisu bili neki svetenici, koji su uili tadanje zakone i svete spise. ak nisu bili ni nekog posebnog karaktera. Kad je, poslije 3 godine, dolo do Isusovog hapenja, svi su se razbjeali. Jedan ga se odrekao (Petar), a drugi ga je izdao za male pare (Juda). I tek nakon njegovog raspea, tj. uskrsnua, Isus im je povjerio zadatak. Tih 11 ljudi (bez Jude) su postali OBINI LJUDI SA PRAVEDNIM ZADATKOM DA OSVOJE SVIJET. I mi danas svjedoimo o tome ta su uradili ti apostoli. Hrianstvo je danas najrasprostranjenija vjera na svijetu. Nema zemlje gdje nije stiglo jevanelje o Isusu Hristu i o onome to je on uinio za nas. Zato ne trai izgovore u onima koji rade za tebe ili te slijede, nego preispitaj da li je pravedan zadatak koji stavlja pred njih. Isto tako, ne obeshabruj se gledajui na svoja ogranienja ili nesposobnost onih sa kojima vojuje neke bitke, jer bitku dobijaju OBINI LJUDI SA PRAVEDNIM ZADATKOM. Takvi e osvojiti zemlju i pobijediti u svakoj bici koja stoji pred njima. To su zapravo APOSTOLI. To su oni obini ljudi oko nas i mi sami, ako imamo pravedan zadatak kojem sluimo.

66

metanoja

utorak, 26. jul 2011. KAD SE NEBO UROTI DA OSTVARI ONO TO ELI Prolo je pet godina otkad smo se vratili iz Beograda i kupili kuu u Doljanima, na periferiji Podgorice. Samo ja znam, i neki koji su me dobro poznavali, koliko mi je znailo rjeavanje stambenog pitanja. Jedan prijatelj me odavno inficirao reenicom koja me proganjala: ena dok ne rodi nije ena, i mu dok ne sagradi kuu nije mu. Otkad smo se vjenali, kao podstanari smo promijenili dosta stanova. Rjeenje stambenog pitanja mi je nekako uvijek izmicalo ispred nosa... Bez obzira na rang liste, drugi su dobijali moje stanove, obeanja su se jalovila, a ni od nasledstva nije bilo nita. Ta trka je za mene postala poput fatomorgane. Koliko sam samo puta molio Boga za kuu, i to ba za kuu sa velikim placem. Molio sam i sve ljude sa kojima sa radio da mi pomognu da podignem neki kredit, ne bih li nekako rijeio to pitanje. Radio sam projekte i van radnog vremena, ali mi je sve odlazilo na visoke kirije. Bilo nas je etvoro i nijesmo mogli da iznajmljujemo neke male stanove, a promijenili smo ih 6 ili 7. A onda se desilo neto to je liilo na poetak rjeenja tog problema. Radio sam u Beogradu, u organima tadanje dravne zajednice Srbije i Crne Gore. Traio sam da me premjeste u Beograd zbog supruge, kako bi ona mogla da zavri Saobraajni fakultet na kojem je apsolvirala. I uspela je. Sa dvoje male djece, diplomirala je u aprilu 2006. godine. Nego, da se vratim na temu. Za tih godinu i po dana boravka u Beogradu, od uteevine, projekata koje sam odradio i dijela para koji su moji roditelji dobili od prodaje porodine zemlje, uspjeli smo da kupimo plac na Mirjevu, u Beogradu. Sam Bog mi je poslao tog prodavca Milivoja, koji je imao strpljenja da me eka 10 mjeseci dok mu, u nekoliko rata, nijesam otplatio taj plac. Uprkos tome to su cijene poele vrtoglavo da rastu, on nije htio da mi uzme kaparu zbog kanjenja i nije promijenio cijenu. Tako smo, za samo 16 hiljada eura, kupili graevinski plac koji je imao oko 600 m2. I to je bilo udo. Poeo sam da sanjam kako emo da gradimo kuu, da traim naine za dobijanje papira za dozvolu i za obezbjeivanje materijala za temelj i grube graevinske radove... A onda su stvari poele da se pogoravaju na materijalnom planu. Uz nadovjeanske napore, Ceca je u aprilu te godine diplomirala. U Crnoj Gori su se uveliko odvijale pripreme za referendum za nezavisnost, koji je bio zakazan za 22. maj. Za nas, funkcionere u institucijama dravne zajednice Srbije i Crne Gore, to je znailo povratak u Crnu Goru i prestanak radnog odnosa. Osjeao sam da nam se vrata za Beograd zatvaraju. Nekako je sve presuivalo. Ukinuli su mi neke dodatke, po-

metanoja

67

javili su se neki neplanirani izdaci za porez i slino. Sjeam se da smo poetkom juna upali u besparicu. Tih dana sam savladavao lekciju o tzv. negativnom vostvu: nekad nas i negativne okolnosti dovode na mjesto na koje treba da doemo. Vizija ne podrazumijeva uvijek samo pokret i kretanje unaprijed. Naprotiv, neke starozavjetne prie, o tome kako su se itave porodice ili plemena pokretali uslijed velike sue ili ratova, jo kako imaju smisla. A i danas je tako. Crna Gora se osamostalila. 3. juna 2006. g., crnogorska skuptina je verifikovala rezultate referenduma. Nas u dravnoj zajednici su, po hitnoj proceduri, obavijestili da 5. juna moramo da napustimo kancelarije. Zakljuili su nam radne knjiice, isplatili plate i ugasili telefone. Stvari su se deavale munjevitom brzinom. Nisam znao ta da mislim. Okretao sam brojeve telefona nekih prijatelja i interesovao se za posao. Kao funkcioner, imao sam pravo raspolaganja tj. narednih 6 mjeseci sam dobijao platu od 362 eura. Ali, to nije bilo dovoljno za ivot. I kako da se vratim u Crnu Goru? Da opet idemo u podstanare? Opet selidba? A od ega da plaamo kiriju?! Na sve to se dodao i sledei ok. 6. juna 2006. g., iznenada mi je umro tast. Ceca je to ba teko podnijela. Imao sam osjeaj da nam se sve rui. Sjeam se kako su me preplavljivale neke vruine. Pitao sam se: Zato, Boe, ta se deava? Uopte ne vjerujem u brojeve i njihova znaenja, ali taj 06.06.06.g. za nas je bio crni dan.

68

metanoja

Kaem, sve se deavalo munjevitom brzinom. No je najtamnija pred svitanje. Ali, dolo je i ono sjutra, koje uvijek doe. Doao je i taj 7. jun. Nakon sahrane, cijela porodica je sjedjela zajedno. I moja majka i brat su iz Podgorice doli na sahranu. Negdje u kasnim popodnvenim asovima, zazvonio mi je telefon. Javio mi se kum, kojeg sam ranije zvao da mi pogleda za neki posao. Ponudio mi je mjesto izvrnog direktora Onogot-a i traio da doem na razgovor za dva dana. Dobra plata mi je bio jedan od osnovnih uslova, da bih mogao da dobijem neki kredit za kuu, jer podstanar vie nijesam htio da budem. U isto vrijeme, onako u vjeri, pratio sam oglase u Crnoj Gori za sluaj da se neto otvori. Okrenuo sam broj jednog oglasa. Prodavala se kua u Podgorici za 33 hiljade eura. Ispostavilo se da razgovaram sa Crnogorcem koji ivi u Beogradu. Nakon due prie, ustanovilo se da mi je to kum brata od tetke, koji nam je nebrojeno puta dolazio u kuu. Rekao sam mu: Milovane, ja nemam para, ali imam jedan plac u Beogradu. Ako ti to odgovara, uz malu doplatu od 3-5 hiljada, i to da me saeka, mogli bi da priamo. O svemu tome smo razgovarali, a da kuu nisam ni vidio. Nali smo se i obili plac u Mirjevu. A onda tajac. Nije se javljao cijeli taj dan, ni cijeli sjutranji dan, tek navee. Rekao mi je da pristaje. Ve sjutra sam otputovao za Podgoricu, na poslovni razgovor sa nekima od vlasnika Onogot-a. Iznio sam im svoje uslove i traio da mi pomognu da dobijem neki kredit za kupovinu kue. Sve to se inilo previe drsko sa moje strane. Sa jednim prijateljem sam otiao da vidim kuu. Bio sam zapanjen. Iako je bila udaljena 5 km od grada (to je smijeno) i obrasla korovom i kupinom (jer niko tu nije ivio 10 godina), za mene je to bio dvorac. Ve sam mogao da vidim ostvarenje svojih snova. Javio sam eni: OVO JE NEVJEROVATNO! Ogromna kua od preko 200 m2, na placu od oko 4000 m2, u podnoju brda, sa predivnim panoramskim pogledom na itavu Podgoricu. Vratio sam se u Beograd. Opet je nastala tiina. ekao sam odgovor iz Onogot-a. Tih 5 dana ekanja mi je bilo kao 5 godina. Molio sam se i postio. Sve je moralo da se uklopi. Poslije 5 dana, vie nisam mogao da ekam. Nazvao sam kuma da pitam jesu li odluili, a on mi ree: Joj, izvini, bio sam na nekom putu u Sloveniji, pa ti se ne javih. Oni su pristali na sve tvoje uslove jo prvog dana. Uh, to sam htio da ga zgromim! Proao sam pakao ekajui. Opet se sve deavalo munjevitom brzinom. Doao sam u Podgoricu da sa Milovanom potpiem kupo-prodajni ugovor i otiao u banku da pokuam da dobijem kredit na osnovu odluke o imenovanju. Nakon to sam objasnio zato sam tu i pozvao se na dobijenu preporuku, slubenica u banci se nasmijala, gledajui me

metanoja

69

da li sam normalan. Dva minuta, nakon to mi je rekla da nema anse, pogledala je moje prezime, trgla se i upitala: Zna li ti ko sam ja? Nisam znao. Ispostavilo se da je to bila moja daljnja sestra sa kojom smo, jo kao djeca, prestali da se viamo. Pozdravila me i rekla da e mi javiti ta je uradila. Ne znam ta se desilo ali u pet do 14h, do kad su radili na kreditima, ja sam na svom raunu imao pare, otiao kod Milovana (prodavca kue), uplatio mu 5 hiljada razlike i zakljuio kupo-prodajni ugovor. Ostatak para od kredita dao sam jednom majstoru, kako bi mi za 7 dana osposobio kuu za useljavanje. Zbog sezone sam morao odmah da ponem da radim. Do kraja tog juna, uli smo u svoju kuu. Za svo to vrijeme, Ceca nije ni znala kako kua izgleda. Sve je bilo pripremljeno za nas. Za jedan mali plac u Beogradu, dobili smo ogromnu kamenu kuu, sa zidovima od preko 70 cm debljine, velikim dvoritem i divnim panoramskim pogledom. Ostvarili su se i najsmjeliji snovi. I kao to jedna izreka kae: kad neto iskreno eli, i spreman si da istraje u svojim snovima i molitvama, cijelo Nebo se uroti da se to i ostvari. A na Bog moe da uini daleko vie od onog to smo mi kadri da molimo. U mojim snovima, to je bio mali plac i mala montana kua na Mirjevu. A mi smo dobili skoro desetostruko vie, a da nismo ni gradili, niti se muili oko te kue. To je bio blagoslov. A moram rei, bio je blagoslov i za Milovana koji je kupio od mene plac na Mirjevu, jer je u meuvremenu ucrtao zgradu na tom placu.

70

metanoja

petak, 29. jul 2011 OSMJEH (ISAK) - DIJETE OBEANJA Jue sam imao snaan napad realnosti. To su sve one informacije, prijetnje, injenice ili cifre koje dolaze pred vas i ele da vam kau kako nema nade niti izgleda za uspjeh. To je sve ono to eli da vas obeshrabri i natjera da odustanete od svojih planova, ciljeva i projekata. To je sve ono to vam prijeti da e, ako ne uinite to i to, ustati protiv vas, blokirati vas ili zaustaviti. Na svaku vau ideju, planove ili projekte, ljudi vrte glavom u nevjerici, priaju u bradu, mrmljaju. Uhvatio sam sebe kako se, poslije jednog od takvih sastanaka smijem, i primijetih da mi je odmah bilo lake. Ali, teret odreene brige je ipak bio prisutan, sve dok navee nijesam poeo da pjevam duhovnu pjesmu Roeni za pobjedu. Stihovi te pjesme govore o tome kako oni koji koraaju u Hristu, idu iz pobjede u pobjedu, iz slave u slavu. Ponovo sam poeo da se smijem. Kao da je bila pisana za mene da idem....U POBJEDU. Smijao sam se i smijao: Pa, JA JESAM U POBJEDI, ha, ha! Odjednom, kao da je sva ona muka spala sa mene. Zar SMIJEH nije najbolji LIJEK? Lijek protiv briga, depresije i crnila. Fantastino je to to je besplatan, to nam je uvijek na usnama i to ne moramo da idemo po njega na drugi kraj svijeta. itao sam da su neki terapeuti doli do zakljuka da isti efekat proizvodi i usiljeni smijeh, za koji nema nekog posebnog razloga ili povoda. To je ono to sam pokuao da objasnim i mojoj kerki kad je, prolog mjeseca, dobila predivno tene: najbolje i najvrjednije stvari u ivotu su one koje smo dobili dabe i koje nijesmo morali da platimo novcem. Novcem ne moemo da doemo do djeteta, zdravlja, ljubavi ili spasenja due. Ali, nije sve tako jednostavno kao to se ini. Stvari su malice drugaije u praksi. Ispriau vam jednu fundamentalnu priu o ocu nae vjere i njegovom sinu. Ne znam koliko ljudi zna da je praotac svih dananjih Jevreja i muslimana, kao i hriana, isti ovjek ime mu je Avram. Avram je imao dva sina. Jedan od njih, Ismail, nastao je kao plod njegovih sumnji i nestrpljivosti da saeka obeanog sina, kad je legao sa robinjom da bi dobio naslednika. Od tog Ismaila je nastao itav arapski odnosno dananji muslimanski svijet. Nakon svega, pojavljuje se Boiji aneo koji, njemu i njegovoj eni Sari, donosi poruku da e za godinu dana dobiti obeanog sina. Sara se na to nasmijala, jer je bila starica, a njen mu stogodinjak. Nasmijala se, jer nije mogla ni da zamisli kako e se to desiti. Ali, uskoro je zatrudnjela i, nakon godinu dana, do-

metanoja

71

bila je sina. Dali su mu ime ISAK (to znai: osmjeh), jer se nasmijala u trenutku kad vie nije bilo nade, kad je njena materica (SMIJEH) je nae bila mrtva, kad je bilo nemogue da se duhovno dijete koje e ostvari ono to su ekali cijelog svog iu nam omoguiti trajanje vota... vjenosti Upravo o tom smijehu govorim o smijehu koji nastaje u krajnjem beznau. Govorim o smijehu koji je plod obeanja, a ne dijete robinje i robovskog mentaliteta, smijehu koji donosi nestrpljenje i nevjeru. To dijete je plod Duha plod slobodnog ovjeka koji je spreman da vjeruje u pobjedu i onda kad cjelokupna realnost govori da je to nemogue i da nije prirodno. Taj smijeh je plod nadprirodnog plod onoga to oekujemo kao udo, a ne kao prirodnog toka atrofije koja se deava svuda oko nas. Ako smo oni koji vjerujemo, taj ISAK (SMIJEH) je nae duhovno dijete koje e nam omoguiti trajanje u vjenosti, kao to je omoguilo i Avramu. Taj osmjeh je i lijek i oruje, protiv svakog crnila koje nas obasipa sa malih ekrana, iz raznih novina, naih preduzea, skuptinskih klupa, komiluka ili rodbine. To je osmjeh vjere, koji ti daje snagu da nastavi dalje i onda kad injenice govore suprotno, a biologija i razum donose strah, konfuziju i suze. Smijeh zato to smo roeni za pobjedu, a ne za propast. Smijeh - zato to smo roeni ivot, a ne za smrt.

72

metanoja

subota, 30. jul 2011. REHOVOT elim da nastavim sa priom o Isaku. To je jedna od mojih omiljenih, gotovo autobiografskih, pria. Kao i Isak, za mnoge stvari u ivotu sam morao da se sam izborim. Borbe su bile dugotrajne, ali slatke. Nego, da vas uvedem u priu U Isakovo vrijeme, Hanan je zadesila velika sua. Ali, on nije napustio svoju zemlju, kao to je to znao njegov otac u slinim situacijama. Samo se malo pomjerio i poeo da kopa bunare, na onom istom mjestu na kojem su njihovi neprijatelji (Filistejci) zemljom zatrpali bunar njegovog oca. im je iskopao jedan bunar, sve mu je krenulo kako treba. Dok su svi u njegovoj okolini trpjeli zbog sue, Isak je napredovao, a njegova stoka se brzo mnoila. Ljubomorni filistejski kralj je poslao sluge da zatrpaju Isakov bunar i da ga protjeraju. On je samo otiao malo dalje, do sledee lokacije sa nekadanjim bunarom svoga oca, koji je isto tako bio zatrpan, i ponovo poeo da kopa. Opet su se pojavili Filistejci i zatrpali mu bunar, ne bi li ga kako otjerali dalje. On je kopao i kopao, dok su Filistejci uzimali studence, oko kojih su se sporili i svaali njihovi pastiri. Taj mirni i krotki Isak je ponovo otiao dalje, do sljedeeg zatrpanog bunara i uporno kopao na mjestu gdje je i njegov otac nekad kopao. Drao se onog to mu je otac ostavio u amanet. Znao je da je to njihova obeana zemlja i nije htio da je naputa. Kad je iskopao i sledei bunar, oko kojeg vie nije bilo svae i prepirke, dao mu je ime REHOVOT, jer ree: Sad nam dade Gospod prostora da rastemo u Koliko puta e trebati uradi istu stvar da bi da ovoj zemlji. Nakon toga, filistejski kralj mu doao do uspjeha ja ne je doao sa sljedeim rijeima: Vidimo da znam, a najbolje je i da je Bog s tobom, da si postao moniji i bone pita. gatiji od svih nas. Moemo li da sklopimo savez sa tobom i da ivimo u miru, jedni pored drugih? Uslijedilo je veliko veselje. Isak je uio i iz pozitivnih i iz negativnih ivotnih lekcija svoga oca. U vrijeme sue, nije htio da ide u Egipat, gdje je njegov otac neslavno zavrio. Ali, nastavio je tradiciju pastirskog zanata svog oca i kopao je na istim dobrim mjestima gdje je i njegov otac uspijevao. Iao je utabanim stazama i desilo se da je doivio fantastian uspjeh. Istorija i tradicija su dobre, ako uimo iz njihovih dobrih lekcija i primjera. Ali, iz njih bi trebali da nauimo i kako da ne ponovimo greke svojih oeva. Isak nije imao nekih velikih vrlina i o njemu je zapisana

metanoja

73

samo ova pria. Ipak, ona nam otkriva jednu, a rekao bih i najvaniju, njegovu vrlinu, a to je UPORNOST. Bio je uporan do neukusa. Nije se premiljao i nastavljao je da ide provjerenim putem. Nije odustajao nakon prvih neuspjeha i progona. Moda se i povlaio pred nasrtajima neprijatelja, ali nije prestajao da kopa. Dok su unitavali ono oko ega se muio, on nije oajavao nego je iao dalje. Eto recepta za uspjeh: POKUAJ IZNOVA!. Koliko puta e trebati da uradi istu stvar da bi doao do uspjeha ja ne znam, a najbolje je i da ne pita. Moda je 10 puta dovoljno, a moda i nije. Moda e 100 puta za neke druge stvari biti dovoljno, a moda i nee. Ali, onda kad uspijemo da izgradimo stav u naim srcima NASTAVIU DA POKUAVAM DO KRAJA SVOG IVOTA KOLIKO GOD BUDE TREBALO tada smo na samom kraju i na REHOVOT je iskopan. Oko njega nee vie biti sporova i svaa sa konkurentima i protivnicima, nego e doi da ti estitaju i da sklope savez sa tobom. Svi koji su ti radili o glavi, eljee da ti budu prijatelji. Skoro sam proitao sledee mudre izreke: Hou li zamrzjeti sve rue, zato to me jedna ubola?, Hou li prestati da To je ono mjesto na , volim, zato to me jedna osoba iznevjekojem nam nije tijesno e, pirk rila?, Hou li se odrei svojih snova, jer oko kojeg nema pre se e gdj i mir gdje imamo se jedan nije ostvario?, Hou li prestati je osjeamo kao kod svo sa molitvama, jer jedna nije ispunjena?. e. ku Odgovor je NE, jer znam da na ovoj zemlji, za svakog od nas, postoji mjesto kojem je ime REHOVOT. To je onaj mali komad neba i zemlje, krojen samo za nas, komad srca koji je na i koji nam se nee oduzeti, u kojem moemo vjerovati bez straha i ivjeti kao svoji (a ne kao tuinci koje drugi progone), u kojem emo uivati u svom poslu ili pozivu i biti sa onima do kojih nam je stalo. To je ono mjesto na kojem nam nije tijesno, oko kojeg nema prepirke, gdje imamo mir i gdje se osjeamo kao kod svoje kue. Zar se za tako neto ne vrijedi izboriti, bez pitanja koliko e ta borba da traje?!

74

metanoja

nedjelja, 31. jul 2011. SAMOPOUZDANJE BEZ OSNOVA Samo po sebi, samopouzdanje nije loe, ali je problem to smo mi veoma subjektivni i to vrlo lako precjenujemo i sebe i svoje snage, kao i uticaj koji imamo. Svoje pouzdanje esto baziramo na svom poloaju, na pripadnosti nekoj partiji ili odreenoj poznatoj porodici, ili se uzdamo u svoje diplome, debeo bankovni raun i fenomenalno sroen CV. Moda se uzdamo i u neka poznanstva i veze, u svoje fizike sposobnosti ili atraktivan izgled za koji mislimo da e nam otvoriti sva vrata. A onda naiu neke strane okolnosti: hapenja, nevolje, gubitak voljenih, dezorjentacija, bolestI, ta biva? Da li se sve raspri i nestane? Da li propadnemo?! Pomenuu poznatu priu o stradanju Isusa Hrista. Pria uporeuje dva ovjeka i njihove reakcije na iste negativne okolnosti. Radnja se odvija na Maslinskoj gori, no uoi Isusovog raspea. On upozorava svoje uenike na ono to treba da se desi, objanjava im Sveto pismo (jer je napisano: Udariu pastira i ovce e se razbjeati) i stavlja im do znanja da e ga svi napustiti i odrei ga se. Ali, Petar ga prekida i tjei: Ako se svi i sablazne o tebe, Isuse, ja neu. Isus ga je jo jednom upozorio: Kaem ti Petre, prije nego to pijetao dva puta zapjeva, jo veeras, tri puta e me se odrei. Ali, Petar je bio jo uporniji: Ako treba i da umrem s tobom, ali se tebe neu odrei. I ostali uenici su govorili isto. ta se dalje deavalo? Doavi u vrt koji se zove Getsemanija, Isus im je rekao: Saekajte ovdje dok se pomolim. Sa sobom je poveo Petra, Jakova i Jovana, kojima je u strahu i strijepnji govorio: Pretuna je moja dua do smrti; ostanite ovdje i bdite. Otiavi malo dalje, pao je na zemlju i molio se da ga mimoie taj as: Oe, tebi je sve mogue, pronesi ovu au mimo mene; ali, neka ne bude kako ja hou, nego kako ti hoe. Nakon molitve, naavi uenike kako spavaju, Isus se obratio Petru: Simone, spava? Zar nisi mogao da probdije jedan as? Bdite i molite se da ne doete u iskuenje; duh je sran, ali je tijelo slabo. Isto se ponovilo i drugi i trei put kad je otiao da moli - nalazio ih je kako spavaju. Na kraju im je rekao: Stalno spavate i poivate; dosta je bilo, doao je as. Evo, predaju Sina ovjeijeg u ruke grenika. Ustanite, hajdemo; pribliio se moj izdajnik. Dakle, ta se desilo kad su poela sva stradanja, koja su tako slikovito doarana u filmu Pasion? Zavladali su takav strah i panika da su se svi razbjeali, a Petar se do jutra tri puta odrekao Isusa. Tokom svih ispitivanja, muenja, poniavanja, stradanja i re-

metanoja

75

spea, samo je Isus bio potpuno miran. Pred sobom imamo primjer dva ovjeka. Jedan je samouvjeren (Petar), spava i ne mari za Isusova upozorenja. Tek kada postanemo svDrugi ovjek (Isus), u muci i strijepnji, ispojesni svojih slabosti, mi vijeda svoje strahove bez uvijanja, bez dobijamo unutranju neke lane pobonosti ili ponosa, i nije ga snagu i mir za prolazak ja, sramota da moli svog nebeskog Oca da ga kroz odreena stradan vno ino nem ot iv koja mimoie ta aa muke. Petar je rekao: SA donosi. TOBOM I U SMRT. Moda moemo rei da je Isus znao ta e da se desi, pa je bio i svjestan opasnosti. I jeste, ali isto tako vidimo da je to vie puta govorio i drugima. Posebno je upozorio Petra, rekavi mu da e ga se tri puta odrei i da moli sa njim. Ali, umjesto da Petar bdije kao i Isus, on je samouvjereno spavao i govorio kako je spreman da ode i na krst sa Njim. O tome sam htio da piem. Sebe esto vidim u Petrovim cipelama. Previe samouvjeren dok mi je dobro i dok sve ide kao po loju, ali im nastane frka, nastaju bjeanija, sumnje i dezorjentacija. Umjesto da se molimo, i da pred Bogom ispovijedamo sve nae sumnje i strahove (samo zato to oko sebe gledamo neke bahate i samouvjerene tipove kako rastu, kao VELIKO DRVO, u ijem hladu ni trava ne nie), mi mislimo da je to za slabie. I onda, umjesto da trezveno i iskreno pogledamo u sebe i da, pred Bogom i nama bliskim ljudima, priznamo svoje slabosti i traimo pomo ili savjet (kao to je i Isus traio od svojih prijatelja da ga podre), mi samouvjereno spavamo kao Petar, mislei da nam se takve stvari ne mogu desiti. Ali, tek kada postanemo svjesni svojih slabosti, mi dobijamo unutranju snagu i mir za prolazak kroz odreena stradanja, koja ivot neminovno donosi. Nagledao sam se svih onih VELIKIH STABALA koja su irila kronje na sve strane, a koje je sruio veliki vjetar. Isto tako, vidio sam mnogo skromnih i poniznih ljudi koji su poput uvijek mladog, gipkog i zelenog drveta, koje je taj isti vjetar samo zaljuljao, ali ih nije slomio. Oni su imali i mira i snage da pomognu ne samo sebi nego i drugima koji su prolazili kroz iste okolnosti.

76

metanoja

ponedjeljak, 01. avgust 2011. NEPODNOLJIVA LAKOA POSTOJANJA Ne mislim da govorim o knjizi Milana Kundere, ve da moda dodam svoj pogled na ovaj aspekt ivota. Da li znamo ta elimo kad sanjamo o lagodnom ivotu, o velikim svotama novca sa kojim moemo kupiti sve stvari koje elimo, o vilama u luksuznom dijelu grada, o urkama i provodima na egzotinim mjestima, o besposliarenju i troenju aletovih para, o mijenjanju partnera i sl? Da li smo svjesni svoje nesvijesti? Da li znamo ta su govorili ljudi koji su sve ovo imali, a ipak su u svemu tome osjetili ispraznost, tatinu i muku duha. Ja volim da itam Mudrosne knjige i knjigu Propovjednikovu, od jednog od najslavnijih i najbogatijih kraljeva koje je istorija poznavala, kralja Solomona. I taj ovjek priznaje da je, u svoj svojoj mudrosti i razumijevanju, istraivao uitke koje moe da priuti jedan ovjek pod ovom kapom nebeskom. Bio je veoma bogat, svi su mu donosili darove i plaali porez. Imao je 14 hiljada konja, zlata i srebra u to vrijeme bjee u Jerusalimu da se nije znalo mjere. Njegova stolica kraljevska bila je sva optoena zlatom i dragim kamenjem. Takvo bogatstvo da su mu i kraljevi okolnih zemalja zavidjeli. On kae da nije sebe ograniavao od nikakvog uitka, od raznoraznih jela, egzotinih pia, imao je je oko 1000 ena i konkubina... A kae: Ne naoh ni jednu blisku sebi... Svia mi se posebno slika jednog mog prijatelja, slikara Dragana Milosavljevia, koji je nacrtao Solomona, itavog okienog u zlato, drago kamenje, na glavi ogromna kruna, vie prstenja, ogromna ogrlica, ali je pogled zamiljen i zagledan u daljinu. Sve to je bilo na zemlji je probao i odavao se svakom uivanju, ali mu je neto izmicalo... Taj veliki mudrac i pisac, u svojoj knjizi uporno ponavlja, da sve je tlapnja, ispraznost i tatina ispod neba. Da je od svega za ta se se trudio i muio, imao malo uitka, pa na jednom mjestu kae: Kakva je korist ovjeku od ovolikog bogatsva, sem to gleda oko sebe kako drugi ga troe. Njegovi pijani sinovi i prijatelji uivali su na tim velikim gozbama koje je prireivao, njegove ene kupovale su najskuplje haljine. A on neto nije jo mogao da razumije. To neto e doi tek 1000 godina poslije njega. Sve je imao a u tome ne nae velike sree, ve mu postade teko i depresivno. I kad itate njegovu knjigu, teko se otimate tom ukusu i mirisu NEPODNOLJIVE LAKOE POSTOJANJA. To je onaj ivot sa nedostatkom motivacije. Kad ovjek nema za ta da se bori, nema emu da stremi, emu da se nada. Kada i namanji pokret umije da bude teak, naroito ako je taj

metanoja

77

neko navikao da sve dobije lako. Da li smo mi stvoreni za ovakav ivot? Dobar primjer jue proitah. Ptice uz veliki napor polijeu, a kada bi ih stavili u bezvazduni prostor, u kojem ne bi vie bilo otpora da mau krilima, ta bi im bilo? Sve bi letjele bez problema. Ali sve bi uginule bez tog vazduha koji im pravi otpor. Duboko sam uvjeren, da mi nijesmo stvoreni Ja sam iv dok imam da samo jedemo, pijemo, da zadovoljaneto ispred sebe, dok to neemu stremim i ne vamo svoje nagone. Jer ko je krenuo tim tivie. mo me putem, zna za pakao nezasitosti i gubitak dostojanstva. Svaki sljedei put, treba vam neko sasvim novo meso, novi fle, da se vas izdignete iz crnila NEPODNOLJIVE LAKOE POSTOJANJA. Da li smo mi hendikepirani injenicom da ivimo na Balkanu, u Crnoj Gori, gdje se od vajkada teko ivjelo, gdje si za svaki zalogaj hljeba morao da se izbori i pobijedi. Gdje je svaka generacija morala da gradi kue iznova, jer su roditeljske spaljene i sruene u ratovima i obraunima. Na slinu temu smo priali sa naim kunim prijateljima, branim parom, koji je bio prije izvjesnog vremena u vedskoj. Sjeam se da smo tada otvorili slinu temu. Kako ive veani, a kako mi u Crnoj Gori. Priali su nam da su sa panjom sluali njihovi domaini, priu o duhovnom ratovanju, koje je svojstveno naem crnogorskom menatlitetu, a to oni u vedskoj nemaju, nedostaje im taj fajterski stav za ono to im je potrebno. Od roenja u vedskoj imate pravo na besplatno lijeenje i kolovanje. Rata nije bilo skoro 200 godina. Svako ima posao, a onaj koji nema posla ima odlinu socijalu. Ja mislim da dovede nekoliko veana u Crnu Goru, ne vjerujem da bi preivjeli. A mnogi nai zemljaci, tamo su veoma uspjeli. Ne kaem da je bolje ovdje kod nas, nego ivot u vedskoj, neto drugo hou da kaem, neto ega sam vie nego svjestan, a to je slino onom partizanskom sloganu: BORBA NAS JE ODRALA, NJOJZI HVALA. Ja sam iv dok imam neto ispred sebe, dok neemu stremim i neto me motivie. Kad ostanem bez posla, pa sve i da imam dovoljno novaca, mene to ubija u pojam. Moda neko moe da uiva u blejau ali ja nijesam takav, mene to smara, baca me u crnjak. Moj moto je slian onom da je iva ona riba koja pliva uzvodno, a one krepale voda nosi, volim kad mi adrenalin radi, kada postoje neki dostini ciljevi za koje se vrijedi boriti. To mi dri fokus, to mi daje volju da pobijedim sebe. Kad god sam imao neke vakume to je bilo vrijeme moje depresije i NEPODNOLJIVE LAKOE POSTOJANJA.

78

metanoja

utorak, 02. avgust 2011. TRANSPARENTNOST Ovo je tema koju sam obeao jo od startovanja Bloga. esto koriten termin kod naeg NVO sektora, koji trai veu transparentnost u radu organa dravne uprave. Taj imperativ i princip rada se dovodi u vezu sa problematikom borbe protiv korupcije, gdje su dostupnost informacija, podataka, javnost rada i unaprijed definisane jasne i javne procedure u donoenju odluka osnov i preduslov za smanjanje korupcije i moguih zloupotreba u radu. Apsolutno podavam sve ove inicijative, jer uvijek kad smo u donoenju nekih zakona i odluka ukljuivali one interesne grupe, udruenja, poslovne asocijacije i uli koje su njihove stvarne potrebe i problemi, rezultati su bili bolji. Neu detaljisati, mada bi se o potrebi preciznijeg propisivanja postupka javne rasprave i modaliteta , ukljuivanja civilnog sektora u postupak donoenja zakona i stratekih dokumenata, moglo govoriti. Da li je samo transparetnost organa uprave i optina uslov napretka jednog drutva? Svakako jeste, ali ni kao jedini i dovoljan uslov. Potrebna je i transparentnost, kako civilnog sektora tako i svih pojedinaca. Zato u pisati o jednom drugom nivou transparentnosti, koji je na onoj individualnoj razini po onom butterfly efectu sa poetka ovog bloga. To je poziv da svi budemo vie otvoreni jedni prema drugima. Ja dajem doprinos ovoj ideji pisanjem bloga u kojem pokazujem i jednu intimniju stranu sebe. To je od strane nekih mojih prijatelja komentarisano kao veoma hrabro. Hrabro je biti ovoliko otvoren i pisati o nekim linim iskustvima i dijeliti svoja uvjerenja sa drugima, kau oni. Ono to sam primjetio je da smo mnogo ponosni, mi Crnogorci. Da teko priznajemo da smo pogrijeili, da neto ne znamo, da se bojimo. Pitam se, kada bi neki dravnik ili direktor priznao da neto ne zna, ta bi uradio? Smatramo da je jaina ako pokazujemo sve nae uspjehe, projekte ili ako tvrdoglavo drimo svoju stranu i pravdamo svoje postupke, ako u javnost iznosimo samo lijepe stvari o nama. Siguran sam da se zato mi u Crnoj Gori lijepo oblaimo. Takvo neto sam malo gdje vidio. Vozimo lijepa i skupa kola. Kupujemo lijepe mobilne telefone i elimo u najboljem svijetlu da nas drugi vide. Ne izlazimo bez minke i full opreme ni do prodavnice, dok sa druge strane mnogo stvari trpamo pod tepih.

metanoja

79

Svoje slabosti uvamo od tuih pogleda. Svoju sirotinju takoe. Sjeam se moje pokojne babe Ljepave, roene 1905, prave Crnogorke. Bjee otra. Svakom bi u brk govorila ono to misli. Imala je obiaj da prutu i bombonjere uva samo za goste, a za ukuane ta ima. Pred goste se samo najbolje iznosi. Ovo je lijep obiaj, ako gledamo sa aspekta gostoprimstva, naravno, ali ima tu i neeg drugog to mi se manje svia. Mi iznosimo dobre stvari, a loe trpamo u sebe. A transparentnost je kad smo dovoljno hrabri da pokaemo svoje slabosti, dok za ono to je hvale vrijedno moemo kako god hoemo. Nekima bi i bilo bolje da se manje hvale. Razumijem da zaista nije lako biti transparentan, kako onima koji su u vlasti, tako i nama koji imamo dosta toga tajnog ari, u svom ivotu, to je sakriveno od oiju Mi iznosimo dobre stv A naih kolega, naih komija, naih roaka, a loe trpamo u sebe. st je kad tno ren spa tran ak i naih prijatelja i ukuana. To to krismo dovoljno hrabri da jemo u dnu svoje nutrine, to radimo u ti. pokaemo svoje slabos tajnosti, u mraku naih soba, nae misli, nai grijesi, povrede koje tite. Da li su to neke suze koje niko ne vidi? Da li su to neke krize i napadi, psihiki problemi koji su skriveni od ostalih? Da li je to bolest ili hendikep? Da li je to naa nesigurnost da emo izgubiti ugled ako pokaemo svoje sumnje i strahove? Ne znam. Uslov da se doivi iscjeljenje od ove opake bolesti due jeste da se ono to titi iskae. Postavlja se pitanje kome bi se to trebao pokazati i rei? Kao prvo, to se treba podijeliti sa onim prijateljima koji su pravi prijatelji. Sada je pitanje a ko su pravi prijatelji? To su oni ljudi, kojima kad ispria ono najgore o sebi, oni te vole podjednako isto kako ranije. Ljudi koji te ne preziru zbog tvojih slabosti, nego te vole onakvog kakav jesi. Znam da je malo takvih, ali zato su vrijedni, jer ono to je raritet ima posebnu cijenu. Ja znam takve ljude kojima mogu s vremena na vrijeme istovariti tovar svog ubreta i onaj duevni mulj. Oni ni ne trepnu, nego imaju uvjek neku rije razumijevanja. Najee i oute, jer je dovoljno i samo to da ovjek to iznese iz sebe. Ako smo pogrijeili prema nekom, njemu se trebamo i ispriati, odnosno trebamo traiti oprotaj. Ako smo pogrijeili prema Bogu, od Njega traimo oprotaj. Ako smo pogrijeili prema nekom ovjeku, onda nam malo znai to traimo oprotaj od Boga i palimo svjee u crkvi. Potrebno je otii tom nekom i od njega tra-

80

metanoja

iti oprotaj, pa onda moe ii u Crkvu i moliti se. Da li je to tvoj otac? Da li je to ena ili brat? Kum ili prijatelj? Kome smo greni, njemu se i ispovijedimo. To donosi iscjeljenje i olakanje. Kau da je 96% svih bolesti psihosomatsko. Bolesti kao ir, rak, povien pritisak, alergija, reuma i sl. Ja barem vjerujem da nastaju tako to trpamo ubre neoprotenja u sebe, a ubre mora izbaciti prije nego zagadi itavu kuu. Svia mi se jedna usporedba koju je jedan svetenik iznio: Isus je kao ubretar. ubretari ne dolaze u vae kue da otimaju od vas ubre i da ga nose. Vi ubre morate izbaciti ispred kue i ubretari e doi i ponijeti ga na smetlite i vie ga nikad nee vama vratiti. Zaista, postoji dio odgovornosti koja je naa. Mi moramo voditi rauna o duevnoj higijeni. Moramo da s vremena na vrijeme napravimo Moj recept za ivot je da ini i da govori sve ono inventuru u naim srcima i izbacimo to bi mogao da podnes e ubre iz kue. To je na dio posla. Kad da se razglasi na sva se ispovijedimo i traimo oprotaj za onaj zvona, a kad govori pokai hrabro svoje sla na dio krivice za svae, uvrede, nezbor, bosti i nemoi, jer za hva ltada osjetimo to olakanje. Osjeamo kao isanje uvijek ima vreme na. da moemo dublje udahnuti pluima, kao Nae slabosti dre na e prijatelje uz nas. da nam je kamen pao sa srca iako ne postignemo pomirenje sa nekim, ali smo spasli svoju duu. Uinili smo to je do nas i moemo mirno spavati. Ako mi neemo to uiniti, onda e to neko drugi uiniti za nas. U Bibliji sam proitao jedan stih koji kae: Nema toga to je tajno, to nee postati javno i to je skriveno da se nee doznati. To je kao u onoj prii U cara Trojana kozije ui. Ne postoji nita to se nee doznati, ali kad se bude saznalo bie bruka. Bie problema. Tada priznanje vie nita ne znai ni povrijeenom prijatelju, ni iznevjerenoj eni, ponienom ocu, osramoenoj djeci. Tada ispovijest nema vie smisla. Kasno je. Samo preostaje da se nose posljedice svojih tajni. Moj recept za ivot je da ini i da govori sve ono to bi mogao da podnese da se razglasi na sva zvona, a kad govori pokai hrabro svoje slabosti i nemoi, jer za hvalisanje uvijek ima vremena. Nae slabosti dre nae prijatelje uz nas. Nae slabosti otvaraju vrata za ljubav, da tee izmeu ljudi. Ako se hvalimo, hvalimo se onda naim slabostima pa e Neko drugi govoriti za tebe i mene na mjestima na kojim emo eljeti da nas hvale.

metanoja

81

To je transparentnost po mom miljenju. Ako neemo mi ispovjedati svoje grijehe, onda e to nai neprijatelji uiniti za nas, uz najvee razglase.

82

metanoja

srijeda, 03. avgust 2011. REALITY SHOW Definitivno dolo je vrijeme za reality show u svim vidovima izraaja, u medijima, u knjievnosti, u filmu i dr. Zadnje decenije 20. vijeka donosile su mnogo tog robotskog, imaginarnog, androidskog, u umjetnosti i drugim vidovima multimedijalnog izraavanja. Kompjuterizacija je otvarala mnoge ideje i mogunosti, i ljudi su mogli da se fasciniraju sa raznim montaama, u koje su za trenutak mogli i da se zaprepaste i da povjeruju. Danas, poslije Avatara i slinih udesa, ta jo moete vidjeti na TV ili Internetu kad je u pitanju animacija, da bi vas moglo fascinirati ili prevariti da pomislite da to postoji u realnosti? ta bi vam moglo zagolicitati matu, pa da pomislite da postoje mali ljudi koji govore iz kutije kad je u pitanju TV? Ili, da postoje vanzemaljci. Otili smo, bojim se u drugu krajnost, da ne vjerujemo niemu to vidimo na ekranu. Modeli na reklamama, pjevaice u spotovima, sreuju se pomou fotoopova. Ne moraju mnogo ni da smraju. Obasuti smo velikom koliinom imaginacije. Vie ne razaznajemo ta je istina a ta ne. ak to pitanje postaje sporedno. I u muzici i u knjievnosti, nekako je prolo vrijeme visoke umjetnosti i nekih dubokoumnih kreacija kojima smisao tek da i nazire. Ljudi sve vie ele da osjete pravi ivot jer on u sebi nosi vie senzacije, vie onog spontanog i neponovljivog koje pliLjudi ne ele jeni. Ljudi ne ele vrhunske glumce, ve vrhunske glumce, stvarne ljude. Ne ele isforsiranu emociju ve stvarne na filmu iz 70. godina, ve suze uesnika ljude. Farme ili realne scene iz Velikog brata, Preljubnika, Skrivene kamere i sl. Naravno ni to nije realni ivot, ali mu se pribliava. Pa i ovi blogovi su vrsta rijalitija. Najvie posjeta sam imao na tekstovima, koji su neka iskrena ispovijest i opis nekog dogaaja iz mog ivota. to realniji i iskreniji, to vidim da je imao vie odjeka. Naravno, lijepo je i kad se ita neto to je lijepo napisano, ali nita ne dira u srce, nego ono to je stvarno proivljeno, neto to je zajedniko u mom i tvom ivotu. Kada se naemo na nekoj istoj frekfenci, da ne misli da si lud i nenormalan zato to osjea to to osjea, ili da nisi gubav zato to ti se deava to to ti se deava, ve da ima nekog sebi bliskog, koji je proao to to se tebi deava upravo. I da nee poludjeti, ili

metanoja

83

nee umrijeti, ili nee propasti, ve da postoji bolje sjutra, koje se i meni desilo, da ima izlaz koji sam naao. Pa i kada piem o Bogu i svojim uvjerenjima, trudim se da ne filozofiram previe (mada je to veoma teko za mene:)) nego da podjelim sa vama ono to mi se desilo i ta sam razumio. Dosta je ljudima teorije o univerzumu, prie o tome ta je dobro a ta ne, ta nauava jedna vjera a ta druga, ta pie ova knjiga a ta druga. Meni je potreban REALITY SHOW, pa i kad je u pitanju Bog. Da, da. ta mi znai da znam sve o Baraku Obami, da sam uo da on postoji, ta je on rekao, ako ga nisam upoznao, ako nisam sa njim progovorio, ako mi neto nije dao. ta mi znai da vjerujem da Bog postoji, ako mu ne vjerujem, jer jedno je da se vjeruje u Boga, a drugo mnogo vrednije da se VJERUJE BOGU. To je mnogo linije, mnogo iskustvenije. Tako sam i ja povjerovao, za to je zasluna moja ena. Kada mi je priala o svojoj vjeri, ja sam joj se rugao, kad mi je citirala stihove iz Biblije ja sam okretao glavu i nisam je sluao. Rekao sam joj da me zaobie sa tim priama, jer sam sve to proitao, i nasluao se toga. Nema poznatijeg uenja ili svetije knjige koju nijesam barem djelimino bio proitao prije te svoje 29. godine. I ni u emu nisam dugo ostao. Sve je to bilo lijepo, sve je to divno i krasno, ali me nije moglo privui. Pjevala mi je divne pjesme sa nekih hrianskih kampova na kojima je bila i itala mi najdivnije stihove Psalama i Pjesme nad pjesmama, to sam rado sluao, ali me nije mnogo dublje ticalo. Ali jedna stvar, me je razoruala. To su bile njene molitve. Ja sam uvjek mislio da je molitva neka unapred napisana strofa iz molitvenika, koju niti razumije koji moli, niti tebe razumije onaj koga moli. Ali Ceca se molila, dok smo se zabavljali, za obine stvari, pred spavanje. Molila se da nae stan da bi se smjestila u Podgorici, molila se za platu, molila se za promjenu posla, molila se da prodamo neko pokvareno auto, da bi mogli platiti svadbeni ruak, molila se da joj proe rana na nozi, molila se da mi vrate oduzetu vozaku dozvolu jer sam trebao ii na prosidbu... I bio sam svjedok, da su molitve bile usliene. Jedna po jedna. Dan po dan. Sve to smo molili, deavalo se. Nekad mi je to izgledala sluajno, nekad manje sluajno. Ali bio sam svjedok, da su se stvari deavale. I to je bio REALITY SHOW VELIKI BRAT, za mene. Ona nije zvala odmah svoje roditelje ili prijatelje kad je u nevolji, prvo bi se molila, a onda sve ostalo. I viao sam kako su nam se stvari otvarale. Ona umije da kae, sjeajui se tih dana, da me Bog mnogo voli, jer sve za to se molila tih mjeseci, instant se deavalo, a za neke njene line molitve ekala je godinama na odgovor. Kao da je VELIKI

84

metanoja

BRAT htio da mi se pokae, da mi kae JA SAM TU, nijesam neki lik iz knjige, niti sam neki Barak Obama, koji je tamo negdje na kraju svijeta, o kom svi govore, ali od koga nemam nikakve koristi. To me je razorualo. Kad prebaci lopticu preko nekog zida, i ona ti se vrati, pomisli da je to sluajnost, da se odbila od neeg i da se vratila. Kad opet prebaci loptu i ona ti se vrati nakon nekoliko sekundi, zamislie se i rei, moda je opet sluajnost. Ali kad ti se to desi trei i etvrti put, onda e ipak rei DA POSTOJI NEKO SA DRUGE STRANE ZIDA. Poeo sam da sluam Cecu, ta mi ima rei, o Onom koji mi se pokazao, ko je On, ta kae o Sebi, ta kae o meni. I u budue, vie u govoriti o nekim mojim iskustvima, umjesto da piem pjesme koje niko nee razumijeti, jer ovaj blog METANOJA ima vrijednost samo onoliko koliko je to zaista REALNI IVOT i ISKRENA RIJE ovjeka koji je imao iskustvo METANOJE i koji to eli da podijeli sa TOBOM.

metanoja

85

petak, 05. avgust 2011. KO JE PRAVA MAJKA? Moda vam je poznata pria o najmudrijoj dravnikoj odluci kralja Salomona..? Ona kada su mu dole dvije majke sa sporom: Ko je prava majka..? Obje majke se istovremeno porodie u istoj sobi. U toku noi jednoj je umrlo dijete te je neprimijetno zamijenila bebe. Kada se ova druga ujutru probudila i uvidjela ta se desilo, nastala je una rasprava meu njima. Ova prva je, naravno, poricala pa sluaj tako doe pred cara. Poto iznesoe svoju stvar pred cara on odlui da dijete iznesu pred njih i maem ga presijeku na pola, a potom da svakoj majci daju njenu polovinu. uvi ovo, prava majka skoi i zavapi da to ne ine, ve da dijete daju ovoj drugoj. Druga je traila da se careva izvri. Solomon tada presudi da se dijete da onoj koja se saalila na dijete i dala ga drugoj eni kako bi mu ivot spasila. Narod osta zadivljen mudrom odlukom cara Solomona.

Mi, naravno, nijesmo u svom ivotu iskuavani ba na ovaj nain, ali jesmo u drugim stvarima koje predstavljaju nau djecu. Ova pria mi je puno pomogla u momentima kada su drugi htjeli da preuzmu ideje i projekte koje sam porodio. Sam sm ih osmislio, zapoeo, rodio u poroajnim mukama, potom previo. U mo-

86

metanoja

mentu kada je trebalo da zaponu svoj ivot, onda je nastala rasprava i otimanje. Prava majka je ona koj Znao sam da je uslov opstanka a pusti svoje dijete kako bi mog eda njegovo putanje iz mojih mu ivot sauvala, zna jui ruku. Iz mojih u tue, laave, otimake. pri tom da ima Sudija koj i e joj ga vratiti u naruj Gledao sam kako se drugi kite onim to e, onda, kada za to doe sam radio i oko ega sam se trudio. Nije vrijeme. mi bilo lako. Trebao sam da umrem nekim svojim sebinim interesima, svome ponosu, da se odreknem neke budue dobiti i privilegija, moda i popularnosti, za dobro mog djeteta. Trudio sam se da svoju veliku stvar u molitvi iznesem pred Velikog Sudiju, Kralja nad svim kraljevima. Mogu posvjedoiti da je On ve donio odluku ije je to dijete, odnosno ko je prava majka. Prava majka je ona koja pusti svoje dijete kako bi mu ivot sauvala. Prava majka je ona koja gleda ta je u najboljem interesu za njeno edo, znajui pri tom da ima Sudija koji e joj ga vratiti u naruje, onda, kada za to doe vrijeme. Tako je bilo i sa malim Mojsijem. Kada je u Egiptu stigla naredba da se poZaista, nekad moramo izgubiti kontrolu gube sva novoroenad majka ga je krila i onim to smo nad dojila tri mjeseca. Kada je postalo opasno stvorili. Na kratko, po ivot djeteta stavila ga je u koaru i puda bi ga dobili za stila niz Nil. Dijete je dolo u Prave Ruke. vjenost. Ruke koje su ga dovele do dvorca Faraona gdje ga je pronala Faraonova sestra i usvojila. Faraonova sestra je traila dojilju za bebu i nali su enu Jevrejku za to. To je bila prava majka malom Mojsiju. Ona koja ga je morala pustiti niz vodu kako bi mu ivot sauvala. Zaista, nekad moramo izgubiti kontrolu nad onim to smo stvorili. Na kratko, da bi ga dobili za vjenost. Za taj in moramo umrijeti sebi, da bi dali ivot svome djetetu.

metanoja

87

nedjelja, 07. avgust 2011. STUBOVI OD SOLI Kada piem ovaj blog ne zaboravljam osnovnu vodilju, a to je METANOJA, koja znai promjenu uma, pokajanje, preumnjenje, koje jeste proces, ali taj proces zapoinje vrstom odlukom da smo spremni da odbacimo stari nain ivota, stari nain razmiljanja, stari nain rjeavanja konflikta. Kerkica mi dade ideju. itajui Pobjedin Porodini magazin, pokazala mi je umjetniku skulpturu od soli, nagraenu na nekoj japanskom sajmu. Podsjeti me to na jedan drugi, jo uveniji, STUB OD SOLI. Svima je vjerujem poznata pria o SODOMI I GOMORI, gradovima koji su postali simbol razvrata, bluda i pobune protiv Boga svake vrste i bili predmet boijeg suda pa je nad njima izvreno trenutno unitenje. Samo je jedna porodica bila spaena, zbog molitvi pravednog Abrahama, koji se molio da se izbavi njegov sinovac Lot sa svojom porodicom. I to se desilo, aneli su pohodili to vee Sodomu. Gotovo na silu iz grada su izvueni bili Lot, njegova ena i dvije keri. Mada su dobili jasno uputstvo da se ne okreu, Lotova ena se okrenula da vidi unitenje SODOME I GOMORE. Okamenila se i postala STUB OD SOLI. Ova tragedija ima svoje objanjenje. Samo do neku godinu ranije, Lot je sa svojom porodicom ivio u plemenu koje je vodio njegov pravedni stric Abraham, sa kojim je krenuo na put u Obeanu zemlju. Bio je svjedok ta je sve Bog uradio za njih. Postali su tako moni, tako brojni, ali vodili su nomadski ivot, ivot stoara, stalno na putu, ispod atora. Potom (vjerovatno na nagovor svoje ene) Lot zaelje da se otcijepi od svoga strica i nastani u velikoj niziji Hananskoj, tik uz velike gradove Sodomu i Gomoru. To je bilo bolno za Avrama, ali pristao je da ga u miru pusti, ak mu je dozvo-lio da bira stranu na koju e ii, tako da ovaj ode na drugu. Mnogo se ponizio da bi uinio ovaj potez, jer Lot mu je bio kao sin kojega nije imao, a Avram njemu kao otac kojega je izgubio. I mi ne znamo ta se sve desilo Lotu, sa svim njegovim bogatsvom. Vjerovatno je prodao sve da bi kupio stan u centru grada kako bi mi danas rekli. To je vjerovatno bila davnanja elja njegove ene, jer ene vole luksuz i lagodniji ivot. Vjerovatno se, polako, njihov ivot utapao u Sodomu i Gomoru. Onda nije ni udo, po onoj staroj izreci - gdje ti je blago, tamo ti je i srce - da se Lotova ena okrenula da vidi unitenje svega to joj je za srce bilo priraslo. Bez obzira to su Sodomljani eljeli da joj siluju obje kerke i njihova dva gosta, gledajui kako oganj sa neba stie na ovaj bludniki grad, njen svijet se ruio i postala je STUB OD SOLI.

88

metanoja

O tome i priam, danas. Mnogi su pozvani ali je malo izabranih ree jedna od mojih FB prijatelja kao komentar na jedan od postova. Znam neke ljude, koji stalno prevru novi list, koji obeavaju da e se od sjutra promijeniti i da e pobijediti svoje zle navike, stalno se izvinjavaju, stalno se kaju..I opet sve iznova ine, vraaju se kao psi da poliu svoju preanju bljuvotinu. Ali to nije POKAJANJE (MATANOJA). Pokajanje nijesu suze, nije upanje kose. Pokajanje nema veze sa emocijama, nema veze sa nekakvim razumijevanje. POKAJANJE JE ODLUKA, to je stav srca (duha) da odbaci ono to ne eli vie da ini. METANOJA nije neko postepeno poboljanje, ona je potpun zaokret u mislima, rijeima i dijelima. To je oduka jednog ovjeka, da odbaci svoj stari nain razmiljanja i da bude NOVI OVJEK. I NEMA NAZAD, nema premiljanja, nema aljenja za onim to je bilo, nad Svi oni koji samo gledaj u kojim dolazi Boiji suda, kao nad Sododa neto uzmu, da im se daje, koji gledaju svoje mom i Gomorom u ovoj prii. Nema okreinterese, i govore esto tanja glave i vraanja nazad, jer onda ja, meni, moje i sl. a nikom postajemo kao ovi mrtvi STUBOVI OD nita ne daju, nita iz njih SOLI. Teorija ima mnogo, ali dominiraju ne izliva prema drugim ljudima koji su u potreb uvjerenja da je Sodoma i Gomora, bila i. Postaju Mrtvo more smjetena na potezu gdje je danas MRTVO MORE. Malo sam prouavao o ovom moru, veoma je udno. To je najvea depresija na itavoj planeti. Nalazi se na oko 440 metara ispod nivoa mora. U nju se uliva rijeka Jordan i tu umire jer iz Mrtvog mora ne istie nikakva voda, a nivo mora se ne mijenja. I to je oduvijek izazivalo podozrenje ljudi, i razna vjerovanja. Zbog visokog nivoa soli, u tom moru ne ivi nita. I oko njega ne ivi nita, samo po koji STUB OD SOLI. Dananja nauka je nala objanjenje te udne prirodne pojave. Zbog visokog vazdunog pritiska, zbog dubine na kojem se more nalazi, veliko je isparenje, tako da sva voda koja ue u ovoj more, tanije jezero, ispari. Ostaje samo so. Ovo jezero ima jo naziva, ali za ovu priu je pogodniji ime Lotovo more, kako ga neki zovu. ini mi se da je simbolika jasna. Svi oni koji samo gledaju da neto uzmu, da im se daje, koji gledaju svoje interese, i govore esto ja, meni, moje i sl. a nikom nita ne uzvraaju i ne daju, nita iz njih ne izli-va prema drugim ljudima koji su u potrebi, postaju Mrtvo more. U takvom ne moe da nita ivi.

metanoja

89

utorak, 09. avgust 2011. ALFA I OMEGA Oduvijek sam mislio da su moje potrebe i elje daleko od Boga, da su prljave i grene. Da ako i ima Boga, on nema veze sa mojim eljama i potrebama. Mislio sam da je On nekakav skup naela i principa, po kojima se trebamo ponaati da bi mu ugodili a on nas prihvatio. Ako postoji neto u ovom materijalnom svijetu to bi zadovoljilo svaku moju, pa i onu najintimniju, elju i potrebu, to bilo moj Bog. Ali nijesam naao takvo to. Naprotiv! Sve to sam dobijao od ovoga svijeta, kao neku vrstu zadovoljtine, kotalo me i sve sam morao da vratim. Nekako se osjeti praznim nakon takvog zadovoljenja. Danas mislim da samo ono to je kadro da zadovolji svaku moju elju i potrebu srca, potrebu za sigurnou, radou, mirom, ljubavlju, razumjevanjem, utjehom, stoji u Onom koji jeste, moj Bog. ak ta vie, Samo u Njegovom sada razumijem da je On i stvorio tu ponaruju moja dua se trebu u meni, jer da nema potrebe ne bi odmara. Napojena, bilo ni zadovoljenja. nahranjena, izljubljena, ilovana. Onda razupom On je Alfa i Omega. Poetak i da je On oduvijek em mij Svretak. On je Izvor i Uvir. On je i svo trabio moja jedina prava e janje, tok rijeke, korito u kojem se ona kopotreba. Da je On i da ozad va pra ina biti jed prca, buja i prevre balvane, ali i kojim ide dalje ka svojemu uviru. Brza i najistija rijeka je na svom izvoru. Na Uviru je mona i spora. Potom se utapa u svoj okean gdje postaje jedno sa Velikom Vodom. Nema toga to je dolo u moje srce i u moju misao a da najprije nije poteklo od Njega, tako isto, osvjeavajue, tako bistro, spontano, kao voda na izvoru. On je Majka koja te rodi i pusti te da tri. On je i onaj Zagrljaj koji te eka na drugoj strani da se ne bi spotakao i pao. eka da bi te privio na grudi i podojio. Nema razlike u onom to sam ja u svojoj biti i onog to je On u meni. Nema razlike u onom to je BITI SVOJ i BITI U NJEMU. Kada ostvarujem sve ono to je na dnu mog srca, inim ono to je Njegova volja za moj ivot. Onda mi nije teko da molim: Oe na koji si na nebesima, NEKA BUDE VOLJA TVOJA.... Jer on je sazdao moju duu i do dna je poznaje i pronie. Na sliku svoju me je sazdao, svojim sinom me nazvao. Kada traim sebe, Njegov lik nazirem. Kada razmiljam o Njemu putam

90

metanoja

ga u svoje misli. Moje misli su najblie mojem biu pa mi je tada blizu, toliko da osjetim Njegovu prisutnost. Kao to branu postelju dijele mladenci, tako se i moja dua grije u Njegovom zagrljaju. On je Utjeha moja i moj Mir. Samo u Njegovom naruju moja dua se odmara. Napojena, nahranjena, izljubljena, pomilovana. Onda razumijem da je On oduvijek bio moja jedina prava potreba. Da je On i da e biti jedina prava zadovoljtina i jedini Odgovor na moju molitvu.

metanoja

91

srijeda, 10. avgust 2011. MARLJIV KAO CRNOGORAC Ako misli da sam pogrijeio sa naslovom ovog posta, ako si pomislio: Valjda LIJEN KAO CRNOGORAC!?, ti si jo jedan koji je povjerovao u tu la. Moda neko misli da su to trivijalnosti, ale... Ali ja ih sluam od kada znam za sebe, a to je odavno. U svim vicevima, u svim humoristikim emisijama, Crnogorci su lijeni, Bosanci glupi itd... To i danas primjeujem u Kursadijama i slinim ou emisijama. Bjesomuno se plasiraju vicevi Di se radni narode Crne Gore, evo je podne itd.. Sve to su veoma opasne stvari, jer rijei imaju silu. Zar nijesmo uli: Vo se vee za rogove, a ljudi za rije. I duboko sam uvjeren da smo se svezali ovim rijeima. I da smo taoci, ove gnusne lai, taoci rijei lijen kao Crnogorac. Zar je to vrsta ropstva? Da svakako, lijenost je odlika ropskog mentaliteta. Naveu jedan primjer, a onda I znajte pojasniti, kako nastaju ove duhovne sveze te oni veoma dobro pam i utvrde. itao sam kako u cirkusima dresvoje tlaitelje, i siraju slonove. Dok je slon jo mali, veu slonovi se vie nee dat su ga snanim i debelim lancem oko onog vezati u okove na koje bili nai stari pristali ili su sredinjeg stuba i tjeraju da krui na oboprinueni da ih nose. dima pozornice. U poetku slon pokuava da se otrgne. Ali, poto je mali i nedovoljno jak, ne uspijeva da prekine lanac. Vremenom dreseri stavljaju sve slabije i tanje lance. Mladi slonovi su sve neodluniji u pokuajima da se otgnu. Njihovi pokuaji za osloboenje, sve su rjei i sve slabiji. Ne uspjevaju da se otrgnu. Na kraju, dovoljan je jedan obian tanki kanap ili ak ni njega nema a slonovi krue u svom zamiljenom krugu iz uvjerenja da se ne mogu osloboditi. Slon vie ne pokuava da se otrgne, ivi u tom ropskom mentalitetu koji zna svoje granice, koji zna svoga dresera. Slon zna svoju ibu i tri svoju ulogu, koju su mu drugi nametnuli, ulogu u koju je i sam vremenom povjerovao. Znam ta govorim, kada kaem da je lijenost odlika ropskog mentaliteta, jer robovi ne vole da rade i nijesu motivisani. Rad ih podsjea na njihov status, njihovo ropstvo, njihovo ponienje. Zato su pasivni, zato ih treba ibom tjerati na rad. Oni mrze da rade, samo zato to ive u lancima. Kad rade, lanci zvekeu i podsjeaju ih na njihove poraze i taj zvuk vie ne ele da uju. Sanjaju o slobodi, sanjaju o lagodnom ivotu, izleavanju, kada mogu da rade ta im je volja. Sve ih to baca u pasivnost, a pasivan um i pasivan ovjek sinonim su sanjalatva i mate. O ovome bih mogao posebnu priu da ispriam. Samo slobodan um i slobodan ovjek koji je

92

metanoja

doivio METANOJU, aktivan je, voli da radi, za njega je rad kreativni izraaj njegovog bia, uiva u plodovima svoga rada koji ga ispunjavaju i ostvaruju kao linost. On ne sanjari kao rob, jer slobodan um ima vizije koje ga pokreu, koje ga motiviu da stvara i kreira neko bolje sjutra za sebe i za svoje blinje. A mi smo zbog nekih razloga povjerovali u izmiljotinu o lijenosti. Da li zbog svoje istorije koja je bila puna ratova, puna ropstva pod Turcima i drugim velesilama, da li zbog kra u kojem smo ivjeli traei slobodu dok su nae plodne ravnice drali okupatori i domai izdajnici? ivjeli smo na surovom kamenu koji nije uzvraao hljebom na mukotrpni rad. Pa smo moda pomislili da se od rada ne moe ivjeti, ve od puke i otimaine onog to su nam drugi zarobili? Ja ne znam, ali vidim da smo danas u 21. vijeku, u kojem se moe lijepo ivjeti od usluga, turizma, saobraaja, trgovine. A mi ivimo kao oni slonovi koje su drugi zarobili i dre ih na kratkoj uzici. Mi smo oznaeni, etiketirani kao lijeni Lijenost je odlika ropsko narod. To nam je kao neki brend... Uas. g mentaliteta, jer robovi ne Sve ovo je proizvelo jedno duhovole da rade i nijesu mo vno stanje, jednu vrstu kolektivne utvrde, tivisani. Rad ih podsje a na njihov status, njihovo kolektivne zablude. Najvea la izgovoropstvo, njihovo ponie rena hiljadu puta, zvui istinito. I zaista, nje. kvalifikativ LIJEN KAO CRNOGORAC nam je OK, a MARLJIV KAO CRNOGORAC izaziva nevjericu. Zato bi neki narod bio bolji od drugog? Koja je to la? Kao da nas je Bog takve stvorio, kao da mi nijesmo kadri da pobijedimo svoje utvrde, svoje negativno nasljeje. Ja prezirem tu vrstu nacionalizma - faizma. Ogavan je taj koncept da su neki narodi superiorniji od drugih, da su neki nebeski narod, spaeni samim svojim roenjem, a drugi valjda ne zasluuju da ive i nemaju pravo na nebo. Kakva la. A ko je to posijao u duhovno bie naeg naroda? Odakle je izala ova gnusna la, iz kakve paklene kuhinje? Ne mislim da je neko drugi to donio Crnogorcima ili da je neko drugi kriv. Mada je, moda, to neko drugi izrekao nad nama, a mi smo povjerovali u ovu neistinu. Ja sam Crnogorac i volim da radim, vidim oko sebe veoma puno ljudi koji rade i koji postiu uspjehe. Ali sam jako svjestan te duhovne prepreke, atmosfere teine i mrzovoljnosti za rad, nemotivisanosti da se pobijedi pasivnost i uini to to treba da se uini. Iz iskustva znam da svaku negativnu rije mora da pobije jednom pozitivnom. Ako je neko nad tobom hiljadu puta izgovorao da nikad nee zavriti fakultet, onda uzmi na glas pa izgovaraj hiljadu i jedan put uspjeu, ja mogu zavriti fakultet. Kai toj planini koja stoji pred tobom, GORO BACI SE U MORE i poslu-

metanoja

93

ae. Ako nee iz prve, onda e iz hiljadu i prve. Samo ako vjeruje, svojom rijei moe kreirati jednu bolju stvarnost za sebe. Ako su nad nama sto hiljada puta izgovorili da smo lijeni, ja poinjem sa ovim mojim blogom, da ruim tu la, nad svojim ivotom i nad naim narodom, i poinjem da izriem jednu drugu istinu, koja je vea od one lai Dolazi nova generacija o lijenosti, izgovaram istinu da smo MA, koja trai svoju slobod RLJIV NAROD. I to sto hiljada i jedan put u, slobodu da radi, da bud e MARLJIVI. Nijesmo ni bolji ni gori od drukreativna, da gleda kak o gih. Jesmo slonovi i zato smo snani, spood onog to smo stvoril i, sobni smo da samo jednim malim dobro ive i naa djeca i djeca nae djece. pokretom svoga prsta raskinemo uzicu koja nas dri svezane. Sposobni smo i moemo da oborimo u naim glavama tu zabludu, predrasudu i duhovno utvrenje koje nas dri zarobljenim, moemo da kao slobodni i nezavisni ljudi uradimo ono to treba da uradimo, da ivimo i uivamo od plodova svoga rada. Mi smo jaki da razbijemo tu tanku svezu i nasmijemo se svojim dreserima, koji nas se zapravo boje. ta su oni pred snagom slona, kao mravi dali bi se u bjekstvo im bi mi pokazali svoju stvarnu silu. Izaimo iz svojih torova, slonovi trae pustaru, trae svoju savanu. Znajte oni veoma dobro pamte svoje tlaitelje, slonovi se vie nee dati vezati u okove na koje su nai stari pristali ili su bili prinueni da ih nose. Dolazi nova generacija, koja trai svoju slobodu, slobodu da radi, da bude kreativna, da gleda kako od onog to smo stvorili, dobro ive i naa djeca i djeca nae djece. Mi smo MARLJIVI KAO CRNOGORCI.

94

metanoja

etvrtak, 11. avgust 2011. TO TI JE SUDBINA! esto, kada se u njihovim ivotima deavaju neke bitne stvari, koje ne razumiju jer stoje van njihovog domaaja i volje, ujem ljude kako kau : To mi je sueno, to u!. Ne bih ulazio u neku duboku analizu o predodreenosti. Ima li sudbine? Da li nam je sve zacrtano? Da li je neka via sila ispisala nae ivote, ta e nam biti, kako e nam biti? Da li mi nemono ivimo svoje ivote , a stvari, bilo rune ili lijepe dolaze u nae ivote zato to su nam suene? Da li neke stvari ne dobijamo zato to nam nijesu suene? Ako postoji sudbina, kako je dosegnuti? Da li neko ima uvid u te zapise naih ivota, pa e nam ih doapnuti? Da li su to gatare, zvjezdari -astrolozi kojima platimo, pa nam iz natalnih karti, mogu rei ta e nam biti, hoemo li se oeniti, koliko emo djece imati, da li e nam se roditi muko ili ensko dijete, hoemo li dobiti posao, zavriti fakultet? Razmislite malo, ako je sve zapisano, ta ti znai i da sazna tu navodno sudbinu? ili Kakva ti je nafaka? Jer, ako se nee oeniti ili zaposliti, zato bi onda ti vie pokuavao, zato bi se trudio, bolje onda odmah odustati. Je li to sudbina? Apsolutno ne vjerujem u ivot u kojem sve zapisano, u kojem nema nas, gdje smo mi samo nijemi pioni u nekoj veUmjesto da preuzmem o odgovornost za nae likoj igri. DANAS, mi traimo nek o Bie nam dobro, bez obzira ta SJUTRA koje nikad ne inimo i kako se ponaamo, bie nam loe dolazi, zato to vjeruje mo bez obzira na nae ispravne odluke!?! NE da nae SJUTRA NE ZAVISI OD NAEG - apsolutno ne vjerujem u ovakav ivot i u JUE I NAEG DANA takvog Boga, koji je u sutini nepravedan S. prema onome koji ini dobro, pa takvoga sustie isto to i onog koji zlo ini. Ako i vjerujem da postoji plan za svaiji ivot, svrha koju treba ostvariti, poziv koji trebamo ispuniti, talenti i afiniteti koje imamo da bi tu svrhu svog ivota ostvarili, ne vjerujem da svima biva isto i to to je zapisano. Vjerujem da pred nama stoji mnogo odluka. Vjerujem da i nae sjutra zavisi od naih ispravnih odluka danas. Vjerujem u punu odgovornost koju imamo za svoje i ivote svoje djece, jer se nae odluke efektuiraju i na nae blinje, budue generacije. Mi imamo odgovornost za nae bolje sjutra, mi imamo odgovornost, da li emo se oeniti, da li emo zavriti fakultet, da li emo se zaposliti, da li emo roditi ili abortirati djete.

metanoja

95

Na nama je svaki dan da biramo ivot ili smrt, blagoslov ili prokletstvo, da ivimo mi i naa djeca u miru, blagoslovu i napretku. Nijesam ni od onih koji kunu svoju zlu sudbinu, koji hoe rei: Ja sam pravedan a ti si mi Boe sve ovo uinio. Nijesam od onih koji skidaju odgovornost sa sebe, traei da im se gata, da bi za trenutak umirili svoj strah od neuspjeha, strah od sjutranjice, jer ona ne zavisi od onog to biramo danas, nego od neke sree ili karme ili nafake, kako ko to kae. Zato i sam pojam sree koju neki organizatori Lotoa, veoma rabe, kako bi opeljeili nesretnike, koji stalno iznova pokuavaju da nadju svoju sreku, da dobiju 7-cu. Ta srea zlosrenima kao fatamorgana izmie, a njihovi su depovi sve prazniji. Umjesto da preuzmemo odgovornost za nae DANAS, mi traimo neko SJUTRA koje nikad ne dolazi, zato to vjerujemo da nae SJUTRA NE ZAVISI OD NAEG JUE I NAEG DANAS.

96

metanoja

petak, 12. avgust 2011. LUA MIKROKOZMA Usta govore od onog ega je puno srce. Ne moemo rei da nekoga volimo ako mu to nijesmo rekli ili djelima pokazali. Koja je to ljubav koja nema svoj izraaj i ne proizvodi djela ljubavi? Kako moemo rei da nekog ljubimo ako mu stalno prigovaramo, ako ga stalno kinjimo, traimo da nam uradi ovo ili ono to mi volimo? Kakva je to ljubav, kada nema darova ljubavi? Ona je kao drvo bez listova, kao smokva bez plodova, razgoliena i jalova. Zato reci svojoj dragoj da je voli, da ti je jedina, da je najljepa, da je tvoja mezimica. Reci joj svaki dan iznova i ne reci: Pa to ona zna, zna da je volim. U ljubavi se nita ne podrazumijeva i ne preutkuje. Reci joj/mu da je ljubav tvog ivota, da ne bi mogao bez nje preivjeti ovaj dan. Reci joj da ti nedostaje svaki njen pogled koji U ljubavi se nita ne je upuen drugom, da si je eljan kao jupodrazumijeva i ne preutkuje. tarnje rose, kao to ea suva zemlja za proljetnjom kiom. Reci joj da je posebna i neponovljiva, da voli kako ti govori, kako ti se smije, kako hoda i mirie. Reci svom djetetu da je ljubav tvog ivota, da ti je prva radost, spjevaj pjesmu uspavanku samo za nju ili njega. Reci mu da ti je vrlo vano, da si ga upravo takvog eleo, da je bolje od najsmelijih snova i elja koje si imao. Reci mu da je posebno. Daruj ga onim to vidi da mu je stalo, to i ne smije da ti trai. Sasluaj ga i utjei, pokai mu panju i zagrli ga vrsto i dugo. I ne reci: Zna ono da ga ja volim, da ne bi itav ivot ilo iz ruke u ruke, za aku ljubavi i par sladunjavih rijei. Da ne bi klealo pred nekim za malo panje i mirilo se sa udarcima i ikaniranjem. Reci svojim roditeljima da ih voli i ne reci :Pa znaju oni da ih ja volim. Reci im da su ti veoma vani. Zahvali im za sve to su uinili za tebe. Reci im to glasno. Jer kad umru, moda ti bude ao, to to nijesi inio, svaki put kad bi te na vratima ekali. Posjeti svojeg starog roditelja, posveti mu panju. Sasluaj ga iako si tu priu po stotinu puta uo. Sasluaj ga kad ti se jada na svoje bolesti. Izvedi ga u etnju i povedi u kafi ili slino mjesto koje nikad nije vidio. Jer, moda ti bude ao kada ne bude imao vie prilike. Reci svom Bogu da ga voli. Reci mu da ga ljubi svim svojim srcem, svom svojom duom i svom svojom snagom. I da nema druge uzdanice od Njega. Reci na glas i ne uti. I ne reci: Pa zna On ta je u mome srcu. Ispovijedi svoju vjeru i ne preutkuj i

metanoja

97

ne stidi se. Jer koji ispovjedi svoju vjeru taj Ljubav je kao vatra I e biti spaen. Ne kai da ima vjere sam ognjita u tvome srcu. , jela gor je ad nek i, za sebe, jer kakva je to vjera ako nema rec ne evo a svoj izraaj u djelima ljubavi. Ljubavi nekad je bila silna, sad se gasi. prema nemo-nima, prema sirotinji, Raspiruj je svojim prema naputenim, prema udovicama, izjavama ljubavi. prema kopiladi, i svima koje je ovaj svijet odbacio. A On te poziva da pokae ljubav prema onim malima, jer ree : Ko primi jednog od ovih malih kao da Mene prima, nee mu plata izostati, jer neki primajui ovakve, ne znajui anele Boije su primili. Nee im plata izostati. Ispovedi i pokai svoju ljubav prema blinjima svojim, pa e ispuniti sav Zakon i sve Proroke. Ispunie sve norme, obiaje, tradiciju, uzuse. Praktino i glasno pokai svoju ljubav, pa nee pitati. ta sam trebao uiniti, nije mi jasno. Ljubav je kao vatra ognjita u tvomu srcu. I ne reci, nekad je gorjela, nekad je bila silna, a evo sad se gasi. Raspiruj je svojim izjavama ljubavi, jer svaka rije, poklon i panja jedno je novo drvo u ognjitu ljubavi koje e podii novu vatru, raspaliti plamen. To Ognjite je ono koje ti utrobu grije i uva. Jer Vatra uva umornog putnika u divljini od nonih zvjeri, koje se plae ove Vatre i bjee daleko. Ova e te Vatra uvati od iskuenja, od nekih tinjalica koje te mame i koje nude svoju ljubav za sitne usluge. Raspaljuj svoju ljubav, raspaljuj svoju vjeru, jer uvae te u tamnim godinama koje dolaze, kada ljudska podrka izostane, kada je svuda mrak kao u tunelu, kada kae: Nijesu mi mile ove godine. U danima od nevolje ova e te Vjena vatra voditi. To je Lua mikrokozma, koja e gorjeti iznad tvoje glave, koja e duu tvoju tjeiti, krijepiti i koja e ti pokazati Put.

98

metanoja

subota, 13. avgust 2011. ZATO JE TEKO USVOJITI BEBU? Ovih dana sam na odmoru u Beogradu. Vidjeh naslov u jueranjoj Politici - 750 porodica dugo eka na usvajanje djece u Srbiji. Nijesam itao do kraja tekst ali me podsjeti na nekoliko bezuspjenih pokuaja usvajanje djece u Crnoj Gori, kada sam bio zamoljen da pomognem u uspostavljanju kontakta sa ustanovom za brigu o naputenoj djeci u Bijeloj. I znam da su svi pokuaji bili neuspjeni, posebno ako bi htjeli da usvoje bebu. Jednostavno nije bilo anse, jer skoro da nema male djece za usvajanje. Shvatio sam da se eka po nekoliko godina i tada je veliko pitanje hoete li ostvariti svoju elju. To je u principu dobro. Znai da je malo naputene djece u Crnoj Gori, da oni Ovaj put koji se odlue da rode djete kasnije i brinu elim rei o njemu. Ali mislim da se tu krije jedna da nije tano kvaka, koja mi daje povod za razmiljada je humanije nje zato je sve manje naputene djece u izvriti abortus nego roditi Crnoj Gori? Moj odgovor je - ABORTUS. neeljeno dijete. Proitao sam na Internetu da je prema podacima Instituta za javno zdravlje u 2009. godini u Crnoj Gori izvreno 1.412 abortusa, od kojih ak 965 namjernih. Od ukupnog broja pobaaja, 5,8 odsto je izvreno kod djevojaka mlaih od 20 godina, od kojih je ak treina namjerno abortirala. Znai, skoro 1000 namjernih abortusa se godinje izvri u Crnoj Gori. Podaci nijesu konani jer je slabija evidencija abortusa u privatnim zdravstvenim ustavovama. I eto ta je pravi problem. Veliki broj djevojaka, posebno onih mladih, na ovaj se nain odluuju da planiraju porodicu i na ovaj nain rjeavaju se neeljene trudnoe, tanije, neeljene djece. Ostaviu po strani moralni aspekt ovog ina (mada ne znam kako), da ne bih moralisao, ali ovaj in se ravna sa ubistvom, jer se radi o ivim stvorenjima, o malim ljudima kojima kuca srce, koje imaju potpuno razvijeno tijelo, kojima je neko odluio da prekine ivot, koje neko smatra neeljenim i donosi odluku da im ne treba im dati ansu da ive i bore se. Ovaj put elim rei da nije tano da je humanije izvriti abortus nego roditi neeljeno dijete. To je apsurd. Ima toliko branih parova i porodica u Crnoj Gori, ali i u okruenju, koji bi ih jedva doekali, usvojili i prihvatili kao svoje. Ima puno nekih mojih kumova i prijatelja koji ne mogu da dobiju djecu i koji bi eljeli usvo-

metanoja

99

jiti jedno takvo dijete. Zato bi trebali apelovati, trebali osvjeivati ljude u pogledu abortusa. Da ljudi saznaju ta je on zapravo. Treba ohrabrivati ene da se odlue na raanje, da se odlue da daju ansu ivotu, jer ivot bi naao svoj put i pobjedio bi. Sjetih se jedne prie, koja je prigodna za ovu temu, kako je jedan svetenik u molitvi pitao Boga: Zato Boe ima toliko nesree u svijetu, gdje su ljudi koji bi donijeli napredak ovjeanstvu, koji bi nali lijek za sidu i druge bolesti, spasili svjetsku ekonomiju .... Bog mu je odgovorio: Ja sam ih ve poslao vama. Svetenik ree : Pa gdje su, mi ih ne vidjesmo. PA VI STE IH ABORTIRALI!- odgovori mu Bog. Zaista, kada bi ta svaka trea djevojka koje sam pomenuo u ovom postu, koja je namjerno abortirala, rodila djete, uinila bi dvostruku sreu. Prvo sauvala bi ivot tom djetetu. Drugo, usreila bi i jednu porodicu koja godinama eka kako bi usvojila neko dijete. Onda ne bi bilo teko usvojiti bebu.

100

metanoja

utorak, 16. avgust 2011. ISCJELJENJE DUE Svemu nas ue u kolama, samo nas ne ue ivotu. Kako se boriti sa svim to donosi ivot? Gdje da naui stvari koje su ti od vitalnog znaaja, koga da pita kad nastupe emotivni problemi i vane odluke koje prevazilaze tvoje razumjevanje i iskustvo. U koli te to ne ue, u porodici za to nemaju sluha ili se ne razumiju. to je jo gore, mnogi i nemaju porodice ili su im ak porodice najvei uzronik problema, zlostavljanja, terora, ubijanja u pojam Pa nas ivotu onda ui ulica, a to nije dobro. Ue nas neke gatare na TV ekranima, loi filmovi, panske serije... I jeftine knjige. Zato nijesmo otili u crkvu? Sa pravom pita. Ali, na alost, moja porodica nije vjerovala u Boga i nijesmo ili ni u jednu crkvu. Kada sam odrastao i kada sam odlazio u pravoslavnu crkvu, na alost, tamo se samo povrno bave pitanjima due, pitanjima vezanim za emocije, intelekt i volju (koji su tri osnovna elementa due). Nae drutvo malo polae na neke veoma vane oblasti ljudskog ivota. koJednostavno ne moe sa lski psiholozi su skoro neupotrebljivi u dalje, ako se ne suoi dui i ako joj svo u a am ran ovom smislu. Imali smo iskustva sa naom ne poradi na njihovom djecom, nijesu nam bili ni od kakve poiscjeljenju. moi. A kad sam ja iao u kolu toga nije ni bilo. Onda sam neke odgovore sam nalazio. Ili sam pitao drugove koji ni sebi nijesu znali pomoi. Ali smo dijelili meu sobom ono to smo znali. Gdje da ovjek ode i da potrai odgovore, da mu neko kae ta mu se deava. Da ode kod psihologa ili psihijatra? Ma kakvi! Ne daj Boe da te neko vidi da ode kod psihijatra, ve bi te etiketirali kao ludog. Posebno ako ivi u nekoj manjoj sredini, nakon posjete psihologu moe slobodno da se seli, ako se misli eniti ili udavati. Ovdje kod nas postoji rairen strah od ludila. To sam uo od jedne nae prijateljice psihijatra kad je gostovala u jednoj emisiji. Toliko predrasuda i strahova vezano je za pitanje emocija. Kad se kerka poali majci, ova se sva uplai, pa se to krije, pa se prave dodatne frustracije, strahovi od ljudi, nesigurnost, izolacija, depresija.... Kako da se ovjek isupa iz ovog zaaranog kruga? Ja sam i zapoeo pisanje ovog bloga, sa namjerom da podijelim sa svima neka svoja iskustva i uvjerenja, da pokuam pribliiti proces i nain na koji da doivimo preumljenje. Ta promjena nije jednokratna, to

metanoja

101

je proces u kome je pitanje iscjeljenja due zapravo najvaniji dio, fundament - osnovni preduslov. Jednostavno ne moe dalje, ako se ne suoi sa ranama u svojoj dui i ako ne poradi na njihovom iscjeljenju. Neki ljudi misle da kad dou na neki poloaj, ili do nekih para, statusa ili se dobro udaju, da e sve one rane nekako nestati, da e ostati zakopane tamo negdje u njihovom detinjstvu i mladosti. A tek tada se one drastino ispolje. Tek sa srednjim godinama sve poinje polako da isplivava i da nas progoni. uo sam jedno biohemijsko objanjenje takvih pojava, koje mi se ini vrlo realnim. A to je da sa godinama opada nivo adrenalina u organizmu i da poinje da isplivavaju bolne stvari koje smo potiskivali. Adrenalin prema toj teoriji ima ulogu potiskivaa tj. poklopca u nekoj vrsti ekspres lonca nae due. Dok smo mladi, dok su adrenalina pune nae vene, dok ludujemo po diskotekama, provodimo se, ono loe lako zaboravljamo, lako stvari guramo pod tepih. Ali kad prou neke tridesete, etrdesete, nivo adrenalina pada, poputa poklopac i piti sve iz nas. Izlivi bijesa, izlivi gnjeva na ukuane, na blinje. este su tue u porodicama, ak i ubistva. Ljudima treba neki alkohol ili droga, neki fajt i tua da bi opet podigao nivo adrenalina, da bi za trenutak zaboravili, da bi se opustili, da bi zaspali, pregurali dan, odspavali malo. Da bi zaboravili da jesu bili zlostavljani, da jesu bioli poniavani, silovani i slino. Ima mnogo uenja psihologa. Neka su dobra, neka nijesu. Neka su uspjena, neka nijesu. Ne bih polemisao sa njima, niti davao neko svoje struno miljenje, jer ga nemam. elim samo da ukaem na ono u to sam potpuno uvjeren. Samo Onaj koji je sazdao tvoju i moju duu, koji je napravio neto tako sloeno, tako mekano, tako osjetljivo, tako savreno, kao to je tanana i ljudska dua, On moe i da popravi. Zaista ne bih dao neto dragocjeno da mi po njemu prka neko ko to ne razumije. Nije dua dizel motor, u kojeg sipa ulje, zamijeni filtere, izduva ventile i on radi. Svaka ast svakome ali ja svoje dijete vodim samo kod najboljih ljekara. Savjetujem se samo sa onim ko je proao neke stvari u ivotu i kom vjerujem. O pitanjima moje due razgovaram sa svojom enom, sa svojim ocem, svojim svetenikom, sa moda dva prijatelja.. I taka. Ali jedini sa kojim istinski mogu da razgovaram je Bog, koji je Veliki Majstor. Da duim priu, o ovoj temi u sigurno pisati jo ovih dana. Danas u samo otvoriti problem. Baviu se nainom na koji moemo da pobjedimo neke unutranje probleme. Nemaju svi isti problem. Neko ima problem po pitanju svojih misli i razuma. Um mu je konfuzan. Uvijek puno pria. Sklon je detaljisanju, stalnom opravdavanju pred drugima, izvinjavanju, brz je na jeziku i u sta-

102

metanoja

ovjek mora om da se suoi sa korijen vo problema da bi se ita e du i est bol stablo oborilo, a on doivio iscjeljenje.

lnoj je potrebi da se dopadne drugima. Neko ima problem po pitanju volje, pa je previe povodljiv, sklon je da nekog slua u svemu, nema svoje ja, ili sa druge strane, eli da dominira, da kontrolie druge, ima stalnu potrebu da se brine o drugima, koji su slabi, bolesni ili invalidi, pa ih tretira kao nesrenike kojima treba pomo i lijepi se za takve. Trei imaju problem sa svojim emocijama, ne uspjevaju da ih kontroliu, ve kao da njih kontroliu emocije, pa su esto plahoviti, gnijevni, ili su zavisnici od uzbuenja i adrenalina, stalno je kod njih neka euforija ili down. Stalno gore dolje. Neuravnoteene osobe koje idu iz krajnosti u krajnost. Postoje pilule za smirenje, pilule za podizanje, pilule protiv depresije, pilule za spavanje. Ali sutina nije u tome da se lijee spoljne manifestacije. Uzroci ostaju sakriveni u nama. Sutina je da se ue u korijen problema, da se sagledaju uzroci svega toga. Pa e se te posledice rjeavati, kad se korijen iupa. Koliko sam samo korova, kupine i iblja posjekao oko svoje kue. I sve je dobro nekoliko nedjelja, ali opet niu na istom mjestu jer im korijen nijesam sasjekao. Tako ovjek mora da se suoi sa korijenom problema da bi se itavo stablo bolesti due oborilo, a on doivio iscjeljenje. Nije uvijek lako otkriti uzroke. Ipak, su nam tu ispred nosa. Ali, nekako ih nijesmo svjesni ili ne elimo da se suoimo sa njima, ne elimo da priznamo. Niko nam nije rekao da je neto nije bilo u redu i da nas presvjedoi o grekama naim, ili grekama naih roditelja i drugih koji su uticali dominantno kada smo formirani kao linosti. Ali ako je neko spreman da zastane I da se pozabavi sa svojom duom, sa svojom linosti, da se suoi sa svojim demonima, taj je kupio ulaznicu za METANOJU. utorak, 16. avgust 2011. ISCJELJENJE DUE (VRATA BOLA)

Pomenuo sam razliite oblasti u kojima ljudska dua moe biti ranjena i zarobljena. Nije kod svakog isto. Neko ima problem sa ovim, neko sa onim. Nema nekog univerzalnog recepta, jer nije ni svima ista dijagnoza. Ja to zamiljam kao onu igricu RISIKO, u kojoj ima svoju vojsku npr. crvenu i polako osvaja itav svijet, a tvoj neprijatalj npr. crni - dri neke druge teritorije. I kad pogleda

metanoja

103

onako odozgo, vidi se arena crno - crvena tabla. To je prva lekcija koju sam nauio. Bije jednu po jednu bitku. Ne otvara sve frontove, jer bi sigurno izgubio, nastala bi konfuzija.. Izgubio bi se i klonuo. Treba da pusti da ti jedan po jedan problem postaje jasan i da korak po korak osvaja svoju duu i da je iscjeljuje. Ako u svojem ivotu vidimo negativizam, nedostatak samopouzdanja, kompleks nie vrijednosti, depresiju, samosaaljenje, esta ogovaranja i osuivanja drugih ali i sebe, ljutnju i bijes kada se govori o stvarima iz prolosti, svae, mrnju, ljubomoru i kontrolu nad osobama koje volimo, onda sigurno trebamo iscjeljenje. Ali, to su i dalje samo plodovi i spoljne manifestacije unutranjih povreda koje donose i unutranje nemire. Ovakvi nemiri donose esto zavisnosti od alkohola, droga...Neki su zavisnici od hrane, seksa, novca i kocke. U nekim oblicima ljudi preteruju i sa radom. Stalno su zaposleni neim, samo da se ne suoe sa povredama i bolnim sjeanjima. Osjeanja su nabijena i esta su pucanja bez ikakvog posebnog povoda. Postoji sakriven razlog u naoj prolosti, neko traumatino iskustvo, koje nas je navelo da donesemo pogrene zakljuke i stavove o sebi i drugima. Znam ljude koji su potisnuli sve ovo u sebe, ne sjeaju se ak velikog dijela svojeg djetinjstva. Jedan prijatelj nam je ispriao priu o djevojci koja je toliko potisnula u sebe si-

104

metanoja

lovanje koje je doivjela na nekoj urci, pa se gotovo nije sjeala kako su je opili i onda redom silovali. Kasnije je u procesu iseceljenje, u molitvi, dola u svojim mislima do zakljuanih vrata te sobe u kojoj je silovana, vidjela je kako joj je Isus otvorio vrata i ugledala je sebe na krevetu kako je siluju, sobu koja je bila puna memle, pauine, koja je bila u neredu i haosu. A onda je poelo ubrzano spremanje sobe, ienje kao na nekom ubrzanom filmu, Isus je iao po sobi i spremao sve to je razbacano i na kraju je soba bila potpuno na Samo ova Bezuslov a ista, mirisna i osvijetljena, sve se blistalo. koj a, at opr a koj ljubav, e I onda je ula neku lupnjavu na vratima. opravdava, koja sve na slabosti prekriva, ta nam Kad je iznutra otvorila vrata te sobe, Ljubav daje snagu da mogla je vidjeti itav red mladih djevojaka ATA proemo kroz ona VR koje stoje ispred vrata i koje su trebale etsvj na , olje nap , BOLA takvo isceljenje, jer su bile silovane. Do lost u slobodu. tada u dnu svoga srca, osjeala se bijedno, osjeala je krivicu i stid. Mrzela je sebe! Nije mogla da samu sebe prihvati i imala je vrlo nisko miljenje o sebi. Odjednom je dobila svoju vrijednost i svoju svrhu da pomogne onima koji su proli sline stvari. Morala je ta mlada ena proi kroz VRATA BOLA. Sva zlostavljanja, sva poniavanja, sva odbacivanja, bila ona oigledna ili nekako prikrivena i podmukla, izazivaju stravian bol u naim srcima i tjeraju nas kao kroz zatvorska vrata. Dre nas na onoj drugoj strani, gdje se osjeamo zarobljeni u strahu, tugi, bijesu, pretvaranju, lanim osmjesima, pretjerivanju u uzbuenjima, euforijama. Neki imaju nesreene misli, prisilne misli, robuju nekim seksualnim perverzijama. A neki se povlae u sebe, pasivni su, depresivni i nesigurni. Prvi meu koracima ka iscjeljenju je SUOAVANJE sa problemom, suoavanje sa istinom, suoavanje sa tim istim VRATIMA BOLA, kroz koji smo proli u na unutranji zatvor. Obino ljudi ne ele da ponovo prolaze kroz sve to, ne ele ni da se sjete, ne ele da se suoe sa svojim tlaiteljima, bilo stvarnim bilo umiljenim. Ali trebaju da prou kroz to bolno iskustvo. To je jedna druga vrsta bola, ali je to ipak bol. To je pozitivna strana bola (zar takvo to postoji?) to je bol koji je nuan pri lijeenju, kao bol pri vaenju zuba, bol od uboda djelotvorne injekcije, bol poslije operacije... Ovaj bol moramo prihvatiti, da bi proli kroz VRATA BOLA. To je bol kog ene proive prilikom poroaja i ne mogu rei - ja ne elim da me boli - ako hoe da ugledaju ivot iz svoje utrobe. Ovom bolu koji donosi duevno isceljenje se ne treba suprostavljati, jer donosi osloboenje, katarzu, donosi pla iz dna due poslije kojeg ti je lake.

metanoja

105

Ovim putem ovjek ne treba da ide sam a nema ni snage ni hrabrosti da to sam ini. Kako se izboriti kada si se identifikovao sa tim to ti je injeno i povjerovao da je istina sve ono runo to su govorili za tebe? Za ovaj proces nam treba Vodi, koji je prolazio tim Vratima Bola, vodi koji je pretrpio takvo odbacivanje, takvo zlostavljanje, takvu izdaju i ponienje kakvo se ne moe mjeriti. Vodi moe biti samo Onaj kome se od prekobola raspuknulo srce i potekli krv i voda. Nije bilo centimetra na njegovom tijelu na kojem nije bilo udaraca. Samo Onom ko je sve to proao, nevin bez ikakve krivice, Onom koji je pobjedio smrt i grijeh, ja bih mogao da vjerujem i da proem jo jednom kroz svoje bolno iskustvo. Ali da doivim jo jedan poraz, to ne bih podnio. Ja bih dao samo Njemu da me vodi, jer to je onaj Veliki Majstor iz jueranjeg posta, koji poznaje nae dubine due, jer ih je stvorio. Uz to, sve to to nam se deava On je proao i osjetio na svojoj koi i dui. On sve razumije. Dao bih da me vodi samo Onaj koji nas ne krivi, ve naprotiv... On nas je opravdao da bi nas spasao. Njemu smo bili i sad smo vani. Ne odbacuje nas i ne uslovljava. Ne kanjava i ne manipulie, ve nas ljubi ljubavlju istom i svakodnevno ini milost. Samo ova Bezuslovna ljubav, koja oprata, koja opravdava, koja sve nae slabosti prekriva, ta nam Ljubav daje snagu da proemo kroz ona VRATA BOLA, napolje, na svjetlost u slobodu. Ako Mu vjeruje, ako se uhvati za Njegovu ruku, nee se bojati svojega tlaitelja, nee se bojati svojih napasnika, nee se bojati onog ko ti se rugao i koji te je prevario sa drugom. Ta Ljubav je vrst oslonac da krene u svoje osloboenje. Ne osvetu, ve duboko opratanje i zaborav, kako bi mogao da nastavi dalje sa svojim ivotom. To pokajanje i ta promjena u dui ini nas drugaijim, slobodnim da moemo da dobijemo mir, da budemo smireni i strpljivi, da budemo ljubazni i radosni. To nam donosi krotkost i mogunost samokontrole naih osjeanja. To donosi onaj unutranji spokoj, da konano doivimo pravu oputenost. Kada nas On voli, ne moramo vie da se pretvaramo da bi bili voljeni, ne moramo da budemo nasmijeeni i da budemo ono to nijesmo, da bi nas neko prihvatio. Ne moramo da laemo i da se krijemo. Moemo napokon da odahnemo od onog unutranjeg nemira i da osjetimo da nas vie ne boli dua, jer smo proli zajedno sa Njim kroz Vrata bola, kao novoroeni. To je ISCJELJENJE DUE.

106

metanoja

srijeda, 17. avgust 2011. PROMJENE Od poetka mog bloga Metanoja, priam o promjeni misli, rijei i djela. Jedan od mojih FB prijatelja je priu sa bloga koja je imala veliki broj posjeta i dobila dosta lajkova s punim pravom komentarisao na slijedei nain: Sve je to Lave fino i sa svim se slaem. Vidim da mnogi lajkuju, ali ta ti to vrijedi kad nijesmo spremni da to primijenimo i da neto promijenimo u svom ivotu. Tako je pokrenuo krucijalno pitanje: Koliko smo spremni da se mijenjamo? Koliko smo spremni na promjene? Lako je kritikovati i vidjeti pogreke drugih. Lako je traiti promjene u drutvu i izraziti nezadovoljstvo postojeim stanjem. Lako je rei ta bi ovaj ili onaj trebali da urade ili ta je dobro negdje drugo , u ovoj ili onoj zemlji. Ali, kada trebamo neto promijeniti u svom ivotu i svom ponaanju - e tu smo ve teki. Tu smo osjetljivi. Tu ne damo na sebe. Imamo mnogo opravdanja u svojim glavama za svoje postupke, ali kad isto to drugi uradi to to mi inimo vrlo smo spremni da osudimo njegov in. Siguran sam da ljudi koji priaju sve one prie o evropskim integracijama i silno ele da Crna Gora postane dio Evrope, ni sami ne znaju ta govore. Koliko je ljudi zaista spremno da ue u Evropu i koliko njih u tome vidi ansu i napredak? Bojim se da kako se priJednostavno, posluajte bliavamo cilju evropskh integracija, poi ta vam govore ljudi koj staje sve izvjesnije da drastino opada no seb vas okruuju. Po vas i koj entuzijazam za Evropom, jer u dubini svoi e vol vas i koj oni e jih srca, neki od nas nijesu ba oduevljeni mole da promijenite nek stvari u svom radu, u pribliavanjem. svom odnosu. Koliko nas zna strane jezike? Koliko nas je spremno za trinu utakmicu sa evropskim firmama i kadrovima? Koliko ljudi zna da e, kad uemo u Evropsku uniju, svaki evropski graanin imati pravo da konkurie na slobodna radna mjesta u naim dravnim organima, u naim firmama, pod jednakim uslovima? Da li neki vide sebe u toj Evropi? Bojim se da ne. Mislim da se velika veina nas zapravo boji promjena. Bilo kakvih. Jer, promjene donose neku vrstu nesigurnosti. Svi koji su nesigurni u svoja znanja, u svoje kvalitete , nevoljno gledaju na bilo kakve promjene. Ja sam veinu radnog vijeka proveo u novim projektima, transformacijama, reformama. Uvijek sam imao jedno isto isku-

metanoja

107

stvo, nailazio sam na snane otpore i protivljenja, i to ne samo u ljudima koji su donosioci odluka. Naprotiv, najvee protivljenje sam doivio od neposrednih izvrilaca, onih koji imaju neke sitne priviegije, neke svoje male emice. Grevito su se drali svojeg radnog mjesta na kojem rade po 20 i vie godina. Drali se starih metoda rada. Svaku promjenu su doivljavali veoma negativno. Pruali su otpor. Zato je tako lako priati o promjenama vlasti, o potrebi da se uradi ovo ili ono kod nekog drugog, ali kada reforma doe u tvoj kolektiv, u tvoju malu firmu, onda postaje gusto. Onda dolazimo do sutine metanoje, a to je voljnost da se mi sami promjenimo, da najboljim odgovorimo novonastalim okolnostima. Tu se bije bitka sa reformama, u naim glavama, u naim srcima, u naoj volji. Lake je kad se sve ono to treba da se promijeni tie tamo nekog. Kada itamo ove redove mislimo da bi trebao da se promijeni moj suprug ili moja ena..da me bolje razumije.. da mi vie panje posveuje. Lake je kad treba da se promijeni moj ef na poslu, moje kolege tako da imaju razumijevanja za moja kanjenja, kikseve Lake je da se promijene moji roditelji, nae vlasti, da se promijeni neko tamo u svijetu, ali mi da nastavimo kako smo do sada radili i da zadrimo ili ostvarimo odreene benefite. Samo da se ne mijenjamo. Samo da ne moramo uiti pod stare dane, da ne moramo mijenjati svoje (loe) navike, da ne moramo mijenjati svoje stavove, da ne moramo mijenjati svoj odnos prema drugima, ivotnoj sredini, svojim obavezama... No, ivot je neumoljiv. Tee i donosi tehnoloki i svaki drugi napredak, a mi elimo da ostane sve kako je i bilo. Zato, pogledajmo jo danas sebe u ogledalu realnosti. Gdje smo, kakvi smo i pokuajmo da popravimo ono to vidimo da nije u redu. Kako znati ta trebamo uiniti? Jednostavno, posluajte ta vam govore ljudi koji vas okruuju. Posebno oni koji vas vole i koji vas mole da promijenite neke stvari u svom radu, u svom odnosu. Posluajte svoje ene, svoje efove, svoje kolege i prijatelje i vidjeete da nije sve tako fino kako vam se ini i da se ima ta mijenjati. to prije donesemo odluku da uemo u promjene i reforme u svom ivotu, tim prije emo postati akteri promjena koje dolaze. Bili mi toga svjesni ili ne, promjene su jedina konstanta...

108

metanoja

subota, 20. avgust 2011. IZAZOVI BESKONFLIKTNOSTI Mislim da se sjeam kad sam upao u zamku beskonfliktnosti, iz koje, evo, izlazim godinama, decenijama. Kao djeak sam bio veoma konfliktan, to mogu da vam potvrde moj brat, vrnjaci ispred zgrade. Nijesam dao na sebe, nijesam dao da mi niko dira mlaeg brata, nijesam se nikad povlaio pred mangupima, kojih je bilo puno u naem kvartu. Ako ih je bilo vie od mene, kad bi krenuli da nam prijete, skakao bih na najjaeg, kako me je otac uio, da se ovi slabiji uplae i zastanu. Udarao sam prvi i najjae to mogu. Sa 15 godina otiao sam od kue, u srednju vojnu kolu. Tamo sam se tek morao boriti za svoje mjesto. Svi su bili novi, puni elje za dokazivanjem. Prednjaili su neka trojica iz susjedne sobe od mene. Oni su svakog zadirkivali, tukli, udarali jake zauke. Posebno su imali neki pik na mene. Prosto su me proganjali. Nijesam im se povlaio, nijesam im se sklanjao, nego sam im zakazivao tue iza menze, tukli smo se po hodnicima, tukao sam se 16 puta za prvih par nedjelja. Nijesam se ak ni javljao roditeljima, sve to vrijeme, nijesam znao ta bi im rekao kako mi je i kako se borim za svoje mjesto u internatu. Kulminiralo je kada sam jednog tako jako udario nogom u glavu da sam ga oborio. Pocijepao sam mu usnu i napravio modricu koja se nije mogla sakriti od starjeina. Trenirao sam karate aktivno od svoje 10 godine i bio veoma vjet u tuama, kojih je bilo puno u naem djetinjstvu. Uslijedio je raport kod porunika. Sjeam se da ih je bilo dvojica. Jedan je vikao i unosio mi se u facu. Drugi je mirno i lijepo govorio, ali je lomio kosti svojim rijeima. Morao sam stajati mirno nekih 2 ili 3 sata. Bio je to klasian dril. Ne znam ta se tada desilo,

metanoja

109

ali nakon toga, vie se nikad nijesam potukao u ivotu! Svoje konflikte sam nekako sabijao u sebe. U prvih pola godine, taj adrenalin sam teko suzdravao. Sjeam se da mi se nekoliko puta zanesvjestilo i smrailo pred oima. Teko sam kontrolisao sebe, ali sam kontrolisao. Poeo sam primjenjivati neke druge metode, osim onih primalnih naina kojima sam rjeavao svaki sukob, a to je pesnica u glavu. Ali ve kao student sam otiao u neku drugu krajnost, pa sam na svaki verbalni napad, odgovarao utanjem. utanje je postalo moje pjesnica u glavu. utanje je bilo najvea Ali ono to je sr moja odbrana, moj prezir prema onima tble pro ma, ta beskonflik a. koji su me napadali, krivo optuivali, koji nost, nije dio moga bi su me vrijeali, koji su mi prijetili. U dnu moga srca, lei j borac za pravdu, lei ona Ali, u zadnjih nekoliko godina, tu koji koji eli da zatiti one mi je i Ceca puno pomogla i ohrabruje su slabiji. me. Da kaem to to trpam u sebe. Da krenem u konflikt, da se ne bojim. Jer to me titi, to potiskivanje mi je postalo veliki teret. Ta beskonfliktnost u korijenu svome, postala je ravna kukaviluku, nije iskrena, nije istinita, licemjerna je i ne rjeava probleme, ve ih odlae za neko bolje vrijeme koje nikad ne dolazi. Postao sam kao kanta za tue smee, jer je svaka negativna komunikacija, bila jednosmjerna kad sam ja u pitanju, ila je ka meni, i ostajala u meni. Postala je zamka iz koje se teko izlazi. Ali ono to je sr problema, ta beskonfliktnost, nije dio moga bia. U dnu moga srca, lei borac za pravdu, lei onaj koji eli da zatiti one koji su slabiji. U meni lei LAV (vjerovatno nijesam sluajno dobio to ime), a ja sam ga potiskivao, ja sam ga prekrivao pepelom, njega sam se stidio, njega sam se bojao. Ako uem u konflikt ta e se desiti?!? Ja nijesam onaj koji treba da utim, naravno ne mislim da bih trebao da se bijem i da prijetim, ali bi trebalo stati na put mangupima, stati na put opadaima, onim koji lano pljuju, oni koji ne govore istinu. Da im ovaj put jasno i u lice kaem to to govori iz mene. Da uem u konflikt, jer sam vidio da se u konfliktima kriju takvi blagoslovi. U zadnjih nekoliko godina, sve teke situacije, sve bune, svi trajkovi, sve vatre u koje sam uao, miran ali odluan, uinili su da stojim u onome to je istina, bez velike vike, ali sa jasnim i odlunim glasom, tu sam pronaao sam blago. To je blago koje se krije ispod kamena konflikata u koje treba ui. To je zlato koje tee, vatra koja grije. Svaki konflikt u koji sam uao u mom braku, rijeio je problem, pribliio nas u naim srcima, raspalio novu strast. Mnogo se vie poznajemo, mnogo se vie volimo, od kada sam progovorio, od kada sam pre-

110

metanoja

stao da utim u svom bijesu, prestao da trpam stvari pod tepih, prestao da budem Konflikt mi je ono to nijesam. Nijesam maca , ja sam io don nekoliko najboljih Lav. prijatelja. To je kao neki biser u koljci, na dnu mora koje vjetrovi podiu, talasi nose. Kada proe uzburkanu povrinu, kada proe buru, ispod je sve mirnije, na dnu se ne uje nita, na dnu stoji otvorena koljka, koja ima dar za tebe, tebe koji si pobjedio IZAZOV BESKONLIKTNOSTI. Jer konflikt mi je donio nekoliko najboljih prijatelja. Od one trojice sa kojim sam se tukao, jedan mi je bio je odani prijatelj. etiri godine srednje kole smo bili nerazdvojni, djelili smo sve, svaki dinar, svaki sendvi, svaki izlazak. Prve momake dane proveo sam sa njim. Osjetio sam ta znai imati prijatelja do koske, prijatelja koji je tvoj, kojeg voli kao samog sebe. Konflikt u koji smo uli je oblanda za unutranju slast , bliska ljubavi. Zar se ne kae KO SE BIJE TAJ SE VOLI?

metanoja

111

subota, 20. avgust 2011. ZAVRITI ZAPOETO Na Blogu e nai roman kojega sam zapoeo a nijesam ga zavrio. Imam jo veliki broj stvari koje mi stoje nezavrene, projekti, investicije. Moram priznati da sam se sa ovom lekcijom ZAVRITI ONO TO ZAPONE suoavao gotovo itavog ivota i uio je svaki put iznova. Nekad neuspjeno. Sad, sve ee, uspjeno. Jedan sam zakljuak mogao da izvedem. Lake je zapoeti projekte nego ih dovriti. Za poetak ti je dovoljna tvoja volja. Za zavretak potrebni su Boija miUvidio sam da nijesu lost i udo. U naoj je vlasti da pokrenemo koe one koje opredte neke stvari.U Boijoj je da ih ostvarimo. jeljuju neiji uspjeh. Posebno neke bitne i ivotne projekte, nijesam uspijevao da bez nekog uda, spleta sretnih okolnosti ili neoekivane pomoi drugih, privedem kraju. Uvidio sam da nijesu tekoe one koje opredjeljuju neiji uspjeh. Jer svakom je teko, gotovo podjednako. Ali jedni istrajavaju i uspijevaju, a drugi se gube, odustaju pa zato doivljavaju neuspjeh. Sjeam se tano vremena, kada se lomilo na mom studiranju, kada sam kao na onoj prevojnici izmeu dva sliva, mogao da odem na drugu stranu i da ga nikad ne zavrim. Ali, slomio sam to u sebi, nastavio i uspjeno u roku okonao fakultet. Znao sam mnogo njih koji su odustali, koji govore, OSTALA SU MI DVA I DIPLOMSKI... Danas sam ba na poslu priao stari vic na ovu temu. Vratio se iz Beograda sin poslije 8 godina pokuaja da da uslov i upie drugu godinu pravnog fakuteta i rekao ocu: Vii, ja vie ne mogu, stvarno, naputam fakultet!!! Vrti otac glavom i kae mu na to: Ti kako god hoe, a ja i jed neemo da odustajemo, zaisto! Nego, da se vratim na temu, ko ostvaruje uspjeh i zavrava zapoeto? U emu se razlikuju oni koji su uspjeni od neuspjenih. Nije stvar u tome to su ovi prvi posebniji od ovih drugih, ve su prvi istrajni i ZAVRAVAJU ONO TO SU ZAPOELI. Tako je i kod onih koji su lideri. Lideri su oni koji ZAVRAVAJU ONO TO SU ZAPOELI. Takve ljude slijede drugi. Kako e te slijediti neko ako si onaj koji neto zapone, uradi par stvari, najavi velike rezultate, najavi kule i gradove, zaintrigira druge koji ponu da ga slijede, a onda poslije nekog kratkog vremena, zapoinje neki drugi proje-

112

metanoja

kat, i opet velike najave, velike rijei, obeanja. A ta je sa onima koji su ga poeli slijediti? Jednostavno se gube, dezorijentiu i odlaze svak na svoju stranu. Takvog vie teko da e opet pridobiti za sebe, za sljedbenika. Pa i ovaj moj roman, koji stoji, opominje me da nijesam ZAVRIO ZAPOETO. Svaki dan odlazei na posao, prolazim pored kue jednog prijatelja, sa kojim sam zapoeo jedan investicioni projekat, koji stoji, zbog ovog, ili onog, zbog krize, zbog kredita itd...ta god da je, ali NIJESAM ZAVRIO ZAPOETO. Ali taj nedostatak volje da se istraje, tu nesigurnost, to premiljanje, to kolebanje uslijed nevolja, koje su kao po u e seb imo pravilu dolazile pred sam kraj neega to jed Kada pob toj nesigurnosti, kada treba da se efektuira, sa tim se i danas pokaemo odlunost i borim. Vjerovatno sa time se svi O vjeru da ZAVRIMO ON suoavamo na putu ka uspjehu. Koliko LI, TO SMO ZAPOE a ud smo samo puta uli od uspjenih linosti, se o kak o vidjeem dogaaju. da je formula za uspjeh VJERA U ONO TO RADI I ISTRAJNOST DO CILJA. To je kao formula H2O. Formula koja se sastoji od dva elementa VJERE i ISTRAJNOSTI. A ta snaga se krije negdje u nama, neko je zove NADOVJEANSKA SNAGA. To je ona snaga koja se javlja kad si potpuno malaksao... To je onaj prkos koji se budi, kada zamire svaka nada... To je ona odlunost kada te svoga obuzima strah... To je onaj stav da u uraditi ono to sam obeao, makar se zemlje prevrnula... Jer, tek kada stanemo svim svojim snagama, svim svojim srcem, svim svojim umom iza onog to smo obeali, to smo dali rije... da nae Da bude Da, da nae Ne bude Ne... onda osjetimo da se u nama budi jedna Sila koja je kadra pokrenuti planine koje stoje pred nama, koja je kadra da zavri ono to smo zapoeli... Kada pobjedimo sebe u toj nesigurnosti, kada pokaemo odlunost i vjeru da ZAVRIMO ONO TO SMO ZAPOELI, vidjeemo kako se uda dogaaju. Stalno me opominje jedna pria, koju sam uo prije 10 godina, o momku koji je odluio da kopa zlato i koji je kopao na mjestima na kojim su drugi odustali. Desilo se da je najau zlatnu ilu naao na samo pola metra kopanja, na mjestu na kojem su drugi odustali i bankrotirali. Oni su kopali, kopali, ali poto nijesu u nekom roku koji su postavili u svojim glavama uspjeli, oni su odustali, nijesu imali vjere da nastave dalje. Pravo bogatsvo je bilo na samo korak od mjesta gdje su odustali.

metanoja

113

A esto, to je ono mjesto krize, mjesto loma, kao kad je Kolumbo prije samog pronalaska Amerike, doivio silnu pobunu na brodu, jer se svim lanovima na Pravo bogatsvo je bilo posade uinio suludim nastavak puta, jer samo korak od mjesta su zalihe hrane i pia pale ispod svakog li. sta gdje su odu minimuma, koji im je bio dovoljan za povratak. Dok su oni gledali u zalihe za povratak i u zalihama traili sigurnost i spas. Kolumbo je je gledao ispred. Vjerovatno nije nikad razmiljao o povratku, jer je vjerovao da e nai ono ta je krenuo nai. Tu tanku liniju smrti mogu prei samo oni koji vjeruju da e nai ivot na drugoj strani. Oni ne prave zalihe za povlaenje, oni ne prave odstupnicu, ne trae izgovore, oni su spremni da se bore, da umiruju pobune, da donose teke odluke, da se nastavlja dalje putovanje, DA SE ZAVRI ONO TO JE ZAPOETO. Znajui da je u mojoj vlasti bilo da krenem ka onom u ta vjerujem, jer znam DA HTJETI I MOI DOLAZI OD GOSPODA.

114

metanoja

nedjelja, 21. avgust 2011. TRUTH, NOT TOLERANCE I sada me je, nekako, po malo stid, tog razgovora za posao, kada mi je ponuena bila funkcija sekretara ministarstva, to sam to imenovanje uslovio samo jednim uslovom: Da ne moram da laem!. Sjeam se jo tog pogleda moga sagovornika, koji me je pogledao pomalo saaljivo pitajui se: O emu ja to?. Imao sam predrasudu da to si na veoj funkciji u dravi, to si prinuen da sve vie lae. to u, takva je o tim stvarima bila percepcija i ljudi oko mene. Skoro je moju majku startovala jedna kominica, koja me je vidjela u nekoj emisiji, i pitala je: Bogati Soke, vjeruje li stvarno Lav ono to pria. I moja majka gleda u nju kao onaj moj sagovornik nekada. Ne moe se nauditi, zato tako misli. Sve ovo govorim, jer mi jo odzvanja u glavi reenica koju sam uo prije neki dan u jednoj fenomenalnoj dokumentarnoj emisiji o Kubi, njenoj revoluciji, Figovdelu, krizi u zalivu Svinja, zategnutosti Vidim ga, ni sada ne nam ori gov ne ali , ori la izmeu SAD i SSSR koja je svijet dovela na ni punu istinu! granicu atomskog rata. Autori te emisije bave se kritinim trenutkom kada je oboren ameriki bombarder. ekao se otar odgovor JFK. Zatim su uslijedili tajni pregovori sa predsjednikom Hruovom i tajni kompromis iza lea Kastra, na tetu Kube. Fidel je, pred stotinama hiljada graana, burno reagovao na in SSSR-a. Potom, nakon razgovora sa specijalnim izaslanikom Hruova, Kastro dri pomirljiv govor, potpuno drugaiji od onog prije neki dan. Okupljena masa razliito reaguje. Jedna starica u prvom redu gorko plae i kae za Kastra: Vidim ga, ni sada ne govori la, ali ne govori nam ni punu istinu!. Da li zaista ovjek mora da lae da bi bio uspjean? Da li mora da utaji porez, neto vercuje i vara da bi zaradio bogastvo? Da li biti politiar, neminovno nosi sa sobom polu istine, sitne lai i preutkivanja? Mene su iskreno pitali neki mladi prijatelji, koji znaju da vjerujem u Boga, kako ja mogu da budem lan DPS, kako mogu da radim u Vladi, da budem direktor privatne firme. I ja sam ih udom gledao kao moja majka kominicu. Zar je zaista tako alosno nisko

metanoja

115

miljenje ljudi? Zar smo se pomirili sa takvim stavom o ljudima - da biti u vlasti ili biti uspjean iskljuuje mogunost da si moralan. Ne govorim da sam ja moralan, niti volim da govorim o svom potenju i obrazu, da govorim da nijesam takav i takav. Ja samo esto stavljam pred sebe ova pitanja, da ne postanem kao Kastro da ni sada ne goRei istinu, oslobaajue vorim la, ali da ne govorim ni punu i je iskustvo. I za tebe koj istinu!. govori i za onog kojem se govori. I zato sam stavio i ovaj naslov sa jednog poznatog znaka koji ljudi dre esto kod zadnjih tablica na automobilu: TRUTH, NOT TOLERANCE. Sebe opominjem, a ovim blogom i vas koji itate - da sa laima nema kompromisa. Za mnoge stvari trebamo i moramo imati toleranciju, recimo, kad je u pitanju rasna i nacionalna tolerancija. Nije hrianstvo kada se gloimo oko srpskog ili crnogorskog jezika, nije hrianstvo kada se gloemo oko pripadnosti jednoj ili drugoj nacionalnoj ili etnikoj grupi. Trebamo sauvati toleranciju prema tuim posebnostima, afinitetima, polu, boji koe, imovnom stanju... O toj toleranciji ne priam. Ali nema tolerancije kad je u pitanju la, nema tolerancije prema sitnim ili velikim kraama, prema preljubi, malverzacijama, prevarama, utajama... Sa tim se trebamo boriti. ime? Pukama? Ne. Uvredama? Ne. Sa tim se s trebamo boriti: ISTINOM. Rei istinu, oslobaajue je iskustvo. I za tebe koji govori i za onog kojem se govori. Njegov je izbor hoe li je on posluati ili nee a ti si svoju duu spasio. Na pitanje da li vjerujem u sve ovo to govorim? Kaem: DA! A da li je to lako? NIJE! Iako nije lako govoriti punu istinu, vjerujem da ovjek moe raditi poteno i od svog rada poteno da ivi. Moe doi i na najveu dravnu funkciju govorei istinu i moe se boriti za istinu. Moe zaraditi pare a da nikog ne prevari, da nikog da zakine na mjeru, nikog da ne oteti. Moe da ivi u braku a da ne prevari svoju enu. Moe da podie svoju djecu a da ih ne lae i ne manipulie sa njima. Jer ako ne bi bilo mogue ostati u Istini, onda Istine ne bi ni bilo. Ako ne bi bilo mogue ostati na Pravom putu, onda Njega ne bi ni bilo. Onda bi taj bog bio jedan veliki podli prevarant, ako ti ne bio dao dovoljno snage da moe pobjediti svako iskuenje. Jer ako ne postoji mogunost da ovjek pobjedi grijeh uz Njegovu pomo, onda pravde ne bi bilo. Ja vjerujem u jednog drugaijeg Boga, koji ne kae - ja znam neki put, ja znam pravu istinu, ja u vas

116

metanoja

odvesti ka venom ivotu, nego koji kae: JA SAM PUT, ISTINA I IVOT. Ko ostane u Njemu, u Istinu, taj e nai puninu ivota, taj nee promaiti svoju put. Danas se ne bojim da prihvatim neki posao, neki poloaj, u strahu da u zbog toga sve upropastiti, da u biti prinuen da slaem ili ukradem. Jer i la i kraa i prevara ili neki drugi grijeh, ne stoji negdje van mene, van moje kontrole da im neu moi odoljeti. Lako je biti ovjek i hrianin u nekoj eliji, u nekoj peini na vrhu Himalaja, daleko od ljudi, daleko od iskuenja, daleko od stvarnog ivota. Daleko od prave borbe. A ta borba je svakodnevna, ta borba da ostanem u istini je 7 puta 77 u toku jednog dana. I ne kaem da svaki put uspjevam, ne kaem da sam pravedan, kaem da pravednik pada i po 7 puta na dan, ali u i dalje da ustajem i da nastavljam da se borim za istinu, i tu nema kompromisa, nema izgovora - NEMA TOLERANCIJE, KADA JE ISTINA U PITANJU.

metanoja

117

ponedjeljak, 22. avgust 2011. GUTERICA Mnogo sam vremena proveo razmiljajui o vostvu tokom ivota. Kako pronai pravi put? Kako pronai rjeenje u odreenim situacijama? Kako napraviti prave izbore? Jer esto, iako zna kamo treba stii, nezna kako? Ne zna na koji nain? Jer sam duboko ubijeen da Makijaveliji nije u prvu i da cilj ne opravdava sredstva. Ljudi se najmanje razlikuju u namjerama a najvie se razlikuju sredstvima kojima hoe da sprovedu u dijelo svoje namjere. Kako kae ona izreka: Put u pakao je poploan dobrim namjerama. Mogao bih nim Ti e ostati na uzvie o nabrojati mnogo kriminalnih radnji koje prostorijama, suprotn su bile motivisane rjeavanjem nekog egvolji tvojih progonitelja, ne e ti trebati ni jedno zistencijalnog pitanja, kolovanja svoje ljudsko oruje, ni jedan djece, rjeavanja stambenog pitanja, stiljudska osveta, ni jedna ska glava, da bi sauljud canja politikih poena, izgradnje nekih na vao svoj ivot i doao , ifrastrukturnih i slinih projekata. I onda, mjesto na koje si krenuoe na mjesto koje se za teb uhvaeni u tom svom djelu, kao da su ljudi priprema. zbunjeni zato ih progone, ta je grijeh to su htjeli pomoi svojoj porodici, svojom firmi, svome gradu ili zemlji. Ali da ne idem dalje... Jer doao bih to krstakih ratova, inkvizicije i svih onih zlodjela koji su uinjeni u ime Hrista. Mogli bi priati o Jovanki Orleanki i svim onim revolucionarima, koji su zbog viih ciljeva, bili spremni da gaze zakon, da gaze tuje ivote. Ali pisau i vie o tome, samo sam htio da osvijetlim jedan aspekt istinskog vostva, koji sam u svome ivotu testirao i kojim vidim da me je Bog vodio. Ceca mi je proitala jedan udan stih iz Mudrih izreka, koji kae, gutericu moe rukom uhvatiti, a ipak se nalazi u carskoj palai.. Smisao ove izreke je u tome, da guterica iako je nepoeljna, iako se ini da je svaki as mogu izbaciti iz carske palate, ona ipak uspjeva da se provue kroz neke rupe u pukotinama dvorca i da ostane na tako visokom mjestu. Sigurno da ove izreke nijesu pisane zbog gutera, nego zbog nas ljudi su pisane. Da razumijemo, da iako postoji otpor, iako postoji progon onih koji su drugaiji, oni ipak opstaju, oni ipak se nalaze na uzvienim pozicijama. Na svom putu, mora imati strpljenje, mora imati istrajnost... Kad zna kuda ide i kad vjeruje u uspjean ishod, prepreke podnosi stojiki. Odroni u rijeci mogu za kratko zaustaviti tok, kao to je Tara u jednom momentu bila zaustavljena, kada se na nju obruilo, prije nekoliko godina, pola jednog grebena. Zaustavila je

118

metanoja

tok, ali je Tara poela da nadolazi na tom mjestu, punila se do visine prepreke i onda je poela da prodire kroz pukotine. I onda se ta pukotina se sve vie irila. Tara je sve vie prodirala, ve nakon 7 dana rijeka je odnosila prepreku i nastavila dalje u neto izmjenjenom toku, ali uspjela je prodreti. Tiha voda brijeg roni.... Vidim sebe kao jedan brod na moru. Ako stoji, ti kormilo moe okretati lijevo ili desno, ali nita se nee desiti. Ali ako brod ide, ono malo kormilo, koje je irine ljudskih ramena, i jedan jeziak ispod korita broda, kadro je okrenuti i najveu lau. Ako hodamo ka onom u ta vjerujemo, ako nastavljamo da idemo dalje, mi moemo biti voeni tim kormilom. Sveto pismo kae da je Rije Boija to kormilo koje nas vodi. ta nam vrijedi, ako znamo ta trebamo initi a ostajemo pasivni i ne kreemo se. Takvi ne moemo biti voeni.

Zato, pokrenimo se. Ako dou prepreke, nemojmo ih ubijati, nemojmo ih psovati, nemojmo ih osuivati, one nam slue da uzrastemo, da se podignemo, da postanemo silni kao Tara u svojim brzacima. I onda emo vidjeti kako brana poputa, kako se brijeg odranja, kako nam se otvara prostor za tok. I onda shvatie, zajedno sa mnom, da iako gutericu moe rukom uhvatiti, ona je i dalje u carskim palatama. Zato ne upinji se da obara zidove dvorca, da rui kraljevstva, ne upinji se da uniti svoje neprijetelje koji trae tvoj ivot, koji trae da te uhvate, ve proi kroz one male pukotine koje ti svaki dan otvara Gospod, one male prolaze

metanoja

119

koji se naziru, i ne boj se, ni jedna ruka ljudska te ne moe uhvatiti. Zato ne upinji se da im se dopadne da bi ostala u palati, i ne boj se to te ne vole, i to im nijesi dopadljiva, kao guterica. Jer ne mogu te oni izbaciti vani, jer nijesi ti njihovom voljom tu gdje jesi. Ne boj ih se, ne pretvaraj im se, jer ti e ostati u carskim odajama, jer te je On priprema za to mjesto. Ti e ostati na uzvienim prostorijama, suprotno volji tvojih progonitelja, nee ti trebati ni jedno ljudsko oruje, ni jedan ljudska osveta, ni jedna ljudska glava, da bi sauvao svoj ivot i doao na mjesto na koje si krenuo, na mjesto koje se za tebe priprema, mjesto u carskoj palati.

120

metanoja

subota, 22. avgust 2011. ALBATROS Prole nedjelje smo bili na kratkom odmoru. Dobro smo proli i odmorili se. Ali poetak nije puno obeavao. Kada smo prelazili granicu, preko Jabuke, blizu Pljevalja, Ceca je izala da uzme neke stvari za djecu jer je postalo svjee. I tada smo ustanovili da nijesmo unijeli u auto torbu sa djeijim stvarima. To je bio moj dio posla. Zaboravio sam je ubaciti, ostala je u spavaoj sobi. Onda smo organizovali da kominica ode po klju kod prijatelja kojemu smo povjerili kuu za vrijeme naeg odsustva, pa da ona ponese torbu kod efa stanice, koji je Cecin prijatelj. Ovaj je to dao nekom kondukteru iz spavaih kola koja sam ja na stanici u Lajkovcu morao ekati u 3.30. A Lajkovac je bilo najblie mjesto selu u koje smo doli da odmorimo. Poslije vonje od 12 sati i spavanja od 90 minuta, ekao sam na peronu do 5 sati izjutra. Vratio sam se u selo sa djeijim stvarima oko 5,45. I taman rekosmo nee nam to poremetiti odmor. Sjutradan uvee, sluajno zalupih gepek, a kljuevi mi od kola ostali u njemu dok sam vadio neke stvari. Brava je automatski zabravila i opet problem. Tek sjutra poslije silnih problema obijanja, prozorskih stakala, raznih metoda i pokuaja (Audi je pravljen da se ne moe mehaniki obiti), na suncu od 40 stepeni, a unutar kola 60, onako znojavi, sa komijom koji je sreom bio mehaniar i njegovim prijateljima koji su priskoili u pomo,uspjeli smo. Kroz e Sve je dobro dok me nos jednu rupu kod zadnjih zvunika, pokretkad a ond a vi, sno ji mo ti nim magnetom izvukli smo kljueve. Bilo sletim, kada treba to sve lo, je 3 sata popodne. Propadoe nam dva rutinski sprovesti u dje , liu sap e nog se dana odmora. meni u Nebo, upadam ui daj gle I to sam ja. Od kada znam za sebe, u oranje i kanale koji su zaboravljao sam stvari u koli, zaboravljao drugi iskopali. novac a krenuo u prodavnicu da kupim pivo, a onda se vratim po novac, a zaboravim flae, pa onda opet dolazim po flae... Krenem na put u Grku da radim kao student, naravno bez pasoa, i uspijem da preem i da se vratim. Krenem u Maarsku, bez novca, pa se stopom i pjeke vratim. Vrhunac je bio kada sam u kafiu poslije Cecinog poroaja, u Park umi, prebacivao stvari sa jednog na drugi kraj kafia. Sjedoh i osjeam neto sam zaboravio. Shvatih da sam ostavio kolica sa novoroenetom na drugom kraju lokala. Danas vidjeh divnog galeba, na jednoj hridini uz more, kako slijee i kako gordo stoji. Sjetih se Bodlerove uvene pjesme iz sre-

metanoja

121

dnjokolskih dana: Albatros. Moja omiljena pjesme iz zbirke Cvijee zla. Dokoni mornari od zabave love esto albatrose, silne morske ptice na putu nemarne, tihe pratilice laa to nad ljutim vrtlozima plove. na daske od krova spuste ih sputane. kraljevi azura, neveti , zbunjeni belim i ogromnim krilima, skunjeni mau ko veslima na obadve strane. maloas prekrasan, a sad smean, jadan krilati se putnik bori s okovima s lule jedan mornar duva mu dim gadan u kljun, drugi mu se ruga skokovima. tom knezu oblaka i pesnik je slian on se s burom drui, munjom poji oi ali na tlu sputan i zemlji nevian divovska mu krila smetaju da kroi. Razmiljam, nije to samo zaboravnost i rasijanost, sa kojom se borim. Vidim tu nespretnost u praktinim stvarima, vidim tu svoju nezainteresovanost za stvarnost i korake koje ovjek mora da napravi. I samo ovo pisanje bloga, jedan je albatrosov let za mene. U njemu sam tako jak u rijei, tako precizan, tako poletan. U mojim pjesmama sam poetian, romantian, emotivan, a kad to treba pokazati , onda sam pomalo stidljiv, nespretan, onda se spotiem, jezik mi se zaplie. Pa i dok piem ovaj blog, ne nalazim snage da ga sredim, ima puno slovnih greaka. Bitna je sutina. Ali bitna je i forma. I esto upravo padam na tim sitnicama, koje jesu sitne, ali ivot znae. U mojim molitvama i mojim vizijama, ja sam snaan, pun energije, pun sam poleta. U meni je sve uzburkano, sve tako jasno, sve tako mogue. U mojim snovima sam uvijek letio, u njima sam bio svoj. I sve je dobro dok me nose moji snovi, a kad sletim, kada treba to sve rutinski sprovesti u djelo, meni se noge sapliu. Gledajui u Nebo, upadam u oranje i kanale koje su drugi iskopali. Znam i za ove mornare koji sa podsmjehom iz dosade love

122

metanoja

i rue tu monu pticu. Znam i za one na iji bezobrazluk ostajem bez rijei, nekako nemoan da im se suprostavim. Jer, odupon Da li onom ko ima ras vijek su me oholost i prostakluk zbunjivali. avl ost oge mn a koj krila a Alapae su me bez problema uutkivale. jaju bez daha, takva kril nja, tica spo en kam taju Pomislim: Da li onom ko ima rapos kao nekakav teret spon krila koja mnoge ostavljaju bez daha, takva krila postaju kamen spoticanja, kao nekakav teret koji ga saplie u hodu po zemlji? Pa se molim da mi Bog da da stojim objema nogama na zemlji a srce da mi je u nebu. Da mogu biti skoncentrisan i marljiv u obinim stvarima, svakodnevnim kunim obavezama, da imam volje da stvari dovedem do kraja - od ideje do realizacije da mi sve faze budu podjednako vane. Ne samo da piem ovaj blog, nego i da ga ivim. To moram rei, tebi koji misli da prozivam i upirem prst u tue slabosti. Veoma sam svjestan svojih. Svaku ovu priu na mome blogu, najprije sam sebi ispriao, sebi sam je uputio. Iznova traim sopstvenu promjenu uma, da ne bih postao kao ovaj Albatros koji je smotan za hod po zemlji.

metanoja

123

utorak, 23. avgust 2011. CRNOGORSKO ORO Ne znam ta kome znai ovo uveno crnogorsko oro, kakvu simboliku za koga ima, ali kad pogledam ove O, kada bi cijela momine, koji su zagrljeni, koji su poveno a Crn Gora bila kao nje zani, koji daju jedno drugom podrku, koji o Oro, pa da se uhvatim jedan drugog podiu i nose, vidim divnu vrsto, da nas ponese graevinu, koja se die iznad naih glava. pjesma, da osjetimo tu silu zajednitva. Simbolizuje mi crnogorsko oro crkvu boiju koja se die i stremi ka nebu. Sazidana o ljudi, ova gradjevina, vrsta je koliko nae zajednitvo, koliko jedna spremnost da se prui ruka, da se da koljeno, da bi se drugi uspeo na nae rame. Taj svjetionik, ta kula koja se die, nazidana na ljudskim srcima, vrsta je koliko krotkost onog to nosi druga svojega, to nosi njegove slabosti.. Pa jai nose slabije, pa stameniji ine temelj, a oni to se izdiu, kao vite jele su i orlovi. Pa zar nijesu sokolovi svi koji su svoje krilo rairili prema drugome, da bi se vrsto uhvatili, da bi se pridrali. O, kada bi cijela Crna Gora bila kao njeno Oro, pa da se uhvatimo vrsto, da nas ponese pjesma, da osjetimo tu silu zajednitva. O, kad bi se oni najjai ponizili da podignu svoju brau, a da se ne ohole kao oni koji stoje povie. itava bi Crna Gora u Kulu izrasla, u Crkvu se sazidala. ta je Crkva, nego zajednitvo dvoje ili troje ljudi, okupljenih oko Imena Gospodnjega. Sazidana od krvi i mesa a ne od kamenja i drva, zlatnih i srebrnih relikvija. Sapletena od mukijeh ilavijeh ruku, koje se prepliu i spajaju u Jedno. Moe li se podii jedan narod, moe li se zapjevati pjesma, a da nema ovog zajednitva. Zaista, ovaj Oro nas ini braom, ako uzdiemo jedan drugoga. Ovaj Oro na ini braom, ako stremi ka nebu. Ovaj Oro obeava pobjedu, jer samo zajedno, jedan na drugome, moemo preskoiti zidove, moemo preskoiti prepreke koje neprijatelj podie. U psalmima itam kako je divno kad braa ive zajedno. Na tom mjestu je Gospod obeao svoj blagoslov i pomazanje. I kao da mogu vidjeti, da kada zajedno jedan sa drugim stremimo prema svome Nebu, onda se i Nebo sputa meu nas. I upravo je tu Gospod izabrao da ivi. Ne u kamenim zidinama, ve u graevinama sazdanim od ljudi. I svaki je po jedan kamen te graevine koja se vjekovima podie. I svaki se kamen klee kamenom, svaki se uklapa jedan u drugoga, po savrenosti. I tu graevinu, tu Crkvu,

124

metanoja

ni jedna vatra paklena nee nadvladati. Nema te sile, na nebu i na zemlji, koja moe sruiti crnogorsko oro. Zaigrajmo brao Crnogorci! Zapjevajmo svoju pjesmu! Uskliknimo OJHA! Neka radost ispuni tvoje i moje srce. Prigrlimo jedan drugoga. Podrimo jedan drugoga. Uinimo druge veim od sebe. Pa emo se vinuti, preko svojih granica, preko svoga naslea, u prostore u koje nai stari nijesu mogli ni sanjati. Zaigrajmo ponosno Oro, podignimo svoje glave na gore, pa e se Nebo spustiti meu nas, da kako je na Nebu bude i ovdje na zemlji. Ta pra slika, za mene je ovaj divni, jedinstveni, neponovljivi u svijetu cijelom, crnogorski oro!

metanoja

125

utorak, 23. avgust 2011. KO PODMEE POARE? Ovih dana su aktuelni poari. Sjeam se, prije tri ili etiri godine, gorjelo je na stotine poara po Crnoj Gori. Obje godine doao je poar do povie nae kue u Doljanima. Jednom se ba primaklo, na nekih dvadesetak metara od kue. Nije bilo prijatno, no, djeca mi spavaju u kui, a mi smo spaavali komijinu kuu da ne izgori. Bilo je ba gusto, u jednom momentu sam mislio da nema spasa toj kui. Tih dana, dok smo putovali ka Srbiji na odmor, kanjonom Morae, sa obije strane sve je bilo u plamenu. Razmiljao sam : Boe samo jedna tvoja ljetnja kia i sve bi se ugasilo. Okolo su stotine vatrogasaca, desetine kola, avioni lete i bacaju na plamen stotine tona vode, a sve je to tako mala sila naspram onolikih poara. Uglavnom su spaavane kue i imovina. Ostalo je sve izgorjelo. I onda ljeto minu, dooe kie, od poara nema nita, samo tu i tamo, po nekad, ujemo da je izbio mali poar koji je brzo bio ugaen. Kako to? Kako to da doe vrijeme da gori na sve strane, a ima vremena kada je sve tiho i mirno. Otkud poari u sred ljeta, kao ovih dana? Kau da neko podmee poare. Veeras su uhapsili nekog 59 godinjaka, koji je navodno upalio neko nisko rastinje u Boki i itavo brdo veeras gori. Kako to da je od jednog A suva zemlja je ona upaljaa, planulo cijelo brdo?!? Kako je to zemlja koja se ne natapa mogue? Pa mogue je kad je sve sasuom istine, meusobnog ki eno, kada nema dugo kie, zelena pronacionalnog i vjerskog ljena trava se pretvorila u utu slamu, apa sklada, koja se ne nat sve je lako zapaljivo. tolerancijom. A o emu elim pisati? Naveu samo nekoliko rijei prvog episkopa u istoriji, koji je bio i brat Gospoda Isusa Hrista. Govorei o potrebi umjerenosti u govoru, on kae na jednom mjestu da je jezik mali ud ali mnogo ini - mala vatra, a kolike velike ume saee. I zaista, radei u jednom javnom glasilu, postao sam vie nego svjestan problema javnog govora, problema govora mrnje, problema iznoenja lai i diskvalifikacija i iskljuivosti razliite vrste... A suva zemlja je ona zemlja koja se ne natapa kiom istine, meusobnog nacionalnog i vjerskog sklada, koja se ne natapa tolerancijom. Suva zemlja je ona zemlja u kojoj nema zelenila, jer nema mladosti, nema radosti, nema poleta i rasta, suva je zemlja gdje se u javnosti iri crnilo i beznae naspram nade, bezumlje umjesto razuma i mudrosti, strah umjesto ljubavi, nemiri umjesto tolerancije.

126

metanoja

Sjetih se da sam 1988/89 godine napisao pjesmu, koja je objavljena u zbirci pjesama i ne da mi lagati, a zvala se SMIJEM SE RATU KOJI DOLAZI. Napisao sam je 3 godine prije ratnih sukoba na prostoru bive Jugoslavije. Mislim da je to bilo onaj dan kada se Tuman prvi put pojavio na dnevniku u 19.30 sati, kojega smo po obavezi morali gledati u Srednjoj vojnoj koli. Tada sam, onako mlad i intuitivan, nekako van svijesti, u svome srcu osjetio dolazak rata i zvuk bitaka koje e se desiti. Tada sam ivio u Sarajevu. Nijesam bio svjestan nacionalizma dok 1989/90 nijesam sreo jednu staru poznanicu iz grada, koja je bila Muslimanka, zaboravih kako se zvala, ali zvau je u ovoj prii Azra. Upoznao sam je jo na nekim priredbama u prvom razredu srednje kole. I sretoh je ponovo u jednoj diskoteci u Skenderiji. Proveli smo divno vee, tokom kog sam saznao da je ona bila zaljubljena u mene jo od tad kada smo se sreli. Jo nekoliko puta smo izali. Onda je naprasno prestao svaki kontakt. Pokuao sam je dobiti telefonom. Javio mi se njen otac, vrlo drsko mi stavljajui do znanja da Azru vie ne zovem i da ne moe da se vidi sa mnom. Ne pamtim vie sve detalje, ali preko neke prijateljice uspjeli smo da zakaemo sastanak preko puta Katedrale Srca Isusovog u centru Sarajeva (hmm, kakva simbolika). Priznala je da zbog toga to sam Crnogorac, odnosno pravoslavac, plus pitomac, ona vie ne smije da se via sa mnom i da je vie ne zovem. Zaplakala je i potrala niz onu veliku ulicu.

metanoja

127

Ja sam ostao nijem, gledao kako odmie. Nijesam mogao da vjerujem da se to deava. I onda, poslije dvije ili tri godine od tada, desilo se ubistvo onog svata na Baariji, to je je oznailo poetak krvavog rata u Bosni. Nedaleko od tog mjesta rastanka, ovog uputstva bile su u betonu utisnute stope Gavrila Principa, koje oznaavaju poetak Prvog Svjetskog rata, najkrvavijeg rata u istoriji junih Slovena u kojem je stradala ukupnog srpskog naroda. Da li neko misli da je Gavrilo Princip izazvao Svjetski rat, ili da je ubistvo onog svata oznailo poetak takvog brutalnog graanskog rata kao to je bio rat u BIH? Da li neko misli da je onaj ovjek sa poetka prie kriv za poar od kojeg je izgorjelo itavo Brdo? Ili je zemlja postala suva? Neistinu i klevetu danas je lako pustiti u etar. Daba demanti, to je kao to neko ree: Vijest je kad se popne na Beograanku i prospe itav jastuk perja, a demanti je kao kad krene da ih sve skupi nazad u jastunicu. Zemlja postaje suva, jer postajemo iskljuivi, postajemo netolerantni, postajemo nezahvalni, postajemo osvetoljubivi. Upiremo prstom u tue razlike, u tue grijehe, brzi da osudimo, brzi da diskvalifikujemo - ne svoj ve tui grijeh. Gledajui u trun u oku brata svojega, ne vidimo balvane u svojim oima. Pa kad bi izvadili balvan iz svog oka, znali bi kako izvaditi trun u tuim. Na ekranu gledam poare po Londonu i po Berlinu, koje ne mogu ba sebi lako objasniti, gori i itav Arapski svijet. A bojim se da nijesmo ba tako zeleni, nijesmo ba puni ivotnih sokova, nijesmo puni radosti, da nam piromani ne mogu nita. Kad krenu vatre da se ire po suvoj zemlji, mala je snaga vatrogasaca, mali je domaaj kanadera, kao sa poetka ove moje prie. Ta zemlja, koja se natapa bezbonou, postaje suva kao bure baruta. I onda se nemojmo pitati : KO PODMEE POARE? Bolje bi bilo da molimo Boga da nam oprosti zbog onog to izlazi na naa usta, da ne budemo piromani koji raspaljuju mrnju i destrukciju, podjele nacionalne i vjerske, da ne budemo oni to raspiruju lai i neistine. Jer nas je istorija uila da na ovim prostorima nije trebalo mnogo za velike ratove i poare.

128

metanoja

petak, 26. avgust 2011. POP MILO Ja sam odrastao uz guslarske pjesme. Moda ne intezivno, ali zaista esto, moj je otac sluao guslarske pjesme, posebno vikendom u jutarnjim asovima. Uzgred, roeni stric i njegova tri sina su znali da pjevaju uz gusle. Jedan od njih imao je dar i da ih pravi. Od svih tih pjesama koje smo sluali, moja omiljena je bila Smrt popa Mila Jovovia. Znao sam je napamet, I sad, ini mi se, znam nekoliko prvih strofa Zaista divna pjesma. Ali uvijek me je udio taj lik popa, koji vodi etu. Bio je veliki junak. Koliko sam kasnije saznao, izvojevao je pobjede u velikim bitkama protiv tadanjeg Trebinjskog pae. I onda neko knjazu okleveta popa Mila Jovovia. Jo ga je, podno kule Lekovia, Knjaz pozvao i ponizio u prisustvu drugih vojvoda, rijeima: NIT SI VODA NIT SI VINO. Pop je burno reagovao. Da bi dokazao knjazu ko je on, otiao je na utvreni grad Niki da na megdan pozove kapetana turske vojske Muovia, koji je vaio za junaka. Ali muki plotun sa zidina tragino je ugasio svijeu tog crnogorskog junaka. Sjeam se kako smo plakali, sluajui ovu pjesmu. U nama se budio prkos protiv nepravde, udno osjeanje, koje ni sad ne umijem da artikuliem. U toj guslarskoj pjesmi Knjaz je predsta-

metanoja

129

vljen kao jedan zajedljivi voa, pun ironinog duha koji pecka kao osa. Nije mogao knjaz da pretpostavi, koliko jedna teka rije narodnog voe u prisustvu drutvene elite, zna da pogodi plemenitog junaka. Zato je pop iz Markovine, izgubio suludo svoju lijepu glavu? itao sam da je bio izuzetne muke ljepote, visokog stasa, laganog trka, lijepog i svijetlog lica, punog vedrine i humora. Zbog tog svog humora je,izgleda, i pao u nemilost Knjaza. Navodno se uvrijedio Knjaz zbog neke Milove popjevke u Trebinju, turskom utvrenju, u koje je Jovovi bio doao da pregovara o prekidu borbi. Zato? Pitao sam se kao njegov bratani Novak Ramov, koji lelee nad svojim stricem. Vjerovatno ima mnogo odgovora koji se mogu dati, a svi su mentalitetske prirode. Ja u samo rasvijetliti jednu stranu klevete NIT SI VODA NIT SI VINO, koja je nosila destruktivni duh koji je ubio ovog mladog lidera. U uvenoj eshatolokoj knjizi OTKROVENJE, koju je mogue znao mladi pop, itao sam otre proroke Rijei, koje je Duh sveti upuuje crkvi u Laodiceji, a koji govori o njihovom loem duhovnom stanju, pa im se kae: Znam tvoja djela da nijesi ni studen ni vru. O da si studen ili vru! Tako, budui mlak, nijesi ni studen ni vr, izbljuvau te iz usta svojih. Jer govori: Bogat sam, i obogatio sam se, i nita ne potrebujem; a ne zna da si ti nesrean, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go. MLAKOST je najgora zamka u koju moemo upasti u svome ivotu. Ko bi htio Ko izgubi ovaj ukus za ljubavnika nekog ko je mlak, u ijim riivota, ko prestane da iri mirise, ko izgubi ar jeima nema strasti, u ijim postupcima u svojim djelima, taj je nema ni studenosti ni ara. Zar nije svaka samo da se izbljuje iz fatalna ljubav, imala faze kada se neko usta. Takav nije dobar pali, pa se hladi. Kada se ljubavnici ni Bogu ni ljudima. svaaju pa se ljube. Ko bi za sebe traio nekog koji je mlak. Ni Boga ne privlae oni koji nijesu strastveni u svojoj vjeri. U ijem hodu, nema onog: Na ivot i smrt. U kojima nema vatre koja plijeni druge, niti svjeine koja krijepi. To je kao u onoj reklami Nacionalne turistike organizacije SLATKO I SLANO. elim biti sa ljudima koji imaju ukusa, ije rijei su ili slatke ili slane. Sa kojima znam na emu sam. Ako si slan, onda svemu to radi daje mek, daje ukus. Kakva je hrana u kojoj nema soli? Bljutava je, samo se izbaci iz usta. Ko izgubi ovaj ukus ivota, ko prestane da iri mirise, ko izgubi ar u svojim djelima, taj je samo da se izbljuje iz usta. Takav nije dobar ni Bogu ni ljudima. Jer taj ukus ini razliku.

130

metanoja

Zato se to deava? Mnogo je ljudi koji su zadovoljni onim to su uradili, koji misle to je to i ta tu vie ima da se da. U braku, takvi pomisle: Dovoljno je to sam te oenio, to ti donosim platu u kuu, to ima sve to je potrebno za ruak..Vjeruju da je to dovoljno za sreu. To nijesu ljudi koji uvijek trae vie i od sebe i od onih koje vole. Nijesu spremni da stave sve, da poloe svoj ivot za onog kojeg ljube. Oni prave kompromise, trae odstupnicu..Oni su kao mlaka voda koju ne moe progutati. Njihova ivotna glad ne postoji, oni se ne bore ni za ta. Misle da su bogati sa ovim ili onim, a zapravo su duhovne golje, koje nikad nee zaista ui u duhovne dubine u sutinu stvari. Oni ne tragaju za esencijom. Zato sam volio mladog junaka Jovovia koji je bio i vru i studen. Njegov ivot je imao ukus. Plijenio je, bio je estok, bio je junak. Bio je spreman da poloi ivot za svoja uvjerenja. Iako nije mudro postupio, iako je bezglavo usrljao u propast, iao je cijelim srcem kroz ivot i postao legenda o kojoj se pjesme piu.

metanoja

131

petak, 26. avgust 2011. PROCVJETAE PUSTINJA Zaintrigiralo me je neto to mi je rekla koleginica prije nekoliko dana, kada smo, u nekom pozitivnom smislu, govorili o firmi i perspektivama. Iskazala je vjeru u bolje sjutra i pokazala mi neto kao znak. Nekakav fikus, ili ta je ve, u mojoj kancelariji, poslije dueg vremena poeo je da raste. Tri velika mlada izdanka uoljivo su izrasla. Kae da je to cvijee dugo tavorilo, a da je sad krenulo. Postoji jedno istinsko udo u univerzumu koga posmatraju naunici ve decenijama. Svemir, to se vie prouava sve manje odgovora daje. Otkriva svoju beskrajnost, udesnost.. Ali, u njemu vai jedan zakon, zakon propadanje materije, devastacije i unitenja itavih sistema. Mislim da se zove taj proces entropija. Ali postoji jedno udo, to se protivi entropijiTo udo je ivot. O tom udu bih htio neto rei. Oko nas svaka materija propada. Hrana se kvari u friiderima. Gvoe ra, drvo truli, zemlju odnosi erozija. Normalno je da vidi staklenu au da pada i da se razbija i da je nikakav lijepak ne moe sastaviti. A ne moe vidjeti da neka mrtva materija spontano zauzima neke forme, kao da se razbijena aa vremenom sastavlja. Sve se devastira vremenom. Sad na odmoru sam gledao neku naunu emisiju koja pokazuje slikovito ta bi se desilo da najednom nestane ljudi sa zemlje, ta bi se desilo poslije dvije godine, poslije pet, poslije deset, pedeset.... Nevjerovatne slike su se mogle vidjeti. Da skratim, otprilike poslije dvjesta godina, sve impozantne graevine bi se sruile. Mostovi, Kip Slobode, primorski gradovi, potpuno bi obrasli i nestali u rastinju. Sve bi nestalo za nekoliko hiljada godina, sve bi prekrila zemlja. I onda shvatam da je najvee i stvarno udo IVOT. Ima ivota na zemlji! Nama je to svakodnevica pa mislimo da je to normalno i ne razmiljamo o tome. Ali kada bi zastali, pogledali u obinu saksiju, vidjeli bi udo ivota, silu koja se podie iz nitavila, koja se protivi entropiji, propadanju i smrti. Kako je mogue da iz jednog sjemena koji je nekoliko milimetara veliko, nikne stablo koje naraste do 10 metara u visinu. Raste stablo i na njemu plodovi u kojima je sakriveno novo sjeme. To sjeme e pasti u zemlju i sa novom sezonom krenuti u novi ciklus ivota. Kako je mogue da se iz jajne elije kojih ima na stotine, oplodnjom desi neki proces, da se iz tog sjemena rodi ovjek i izraste do 190 centimetara visine. Iz tako siune tvari raa se ovjek koji je tako kompleksan sistem da ga ne moemo ni dosei. Taj rast iz sjemena, ta sila koja buja, taj ivot je istinsko udo! I onda, svaki je ovjek

132

metanoja

potpuno drugaiji, potpuno poseban, drugaijeg izgleda, neponovljiv, ima duu, ima osjeanja i mo da stvara. udesno. Sjeam se slika pustinje koja dobija kiu nakon 3 ili 4 godine. Pada silna kia i od jedanput iz one pustinje za samo nekoliko dana i nedjelja poinje da nie cvijee udesnih boja, neponovljivo...To arenilo ima funkciju da privue insekte koji prenesu polen u u kratkom intervalu njihovog bivstvovanja, da bi se zaelo sjeme, koje e pasti na mokru zemlju. To e sjema za jedno vrijeme umriu sij jeti, pripremiti se za novu sezonu sue i as, dan Uini svoj dio la ekati novi proljeni silni dad da bi se iz suzama, odreci se dije bi svojeg roda i ploda da njega ponovo razbuktao ivot. Meni je to posijao, jer sjeme mora udesno. Kako je mogue da pustinja pasti u zemlju. A kada procvjeta? I ono najvanije : Otkud to a kad e, em doe tvoje vrij cvsjeme? Ako misli da je od neke biljke evodoe sezona kia, pro jetae pustinja.. lucijom nastalo, onda te pitam zar i ta biljka nije morala iz nekog sjemena da nikne. ta je starije, kokoka ili jaje? U poetku je svakako moralo biti neko sjeme - Klica ivota. To udo stvaranja, udo ivota koje pobjeuje raspad, koje pobjeuje nitavilo i pustinju, bilo je i na poetku, kao i to je danas. Pa se iz nitavila podiglo neto to je ivo i to raste! Piem o promjeni u rijeima, mislima i djelima. Od vajkada ljudi su uvidjeli da su rije i sjeme isto, jer za oboje vae isti zakoni. Oboje donose ivot, oboje stvaraju neki novi kvalitet, za oboje vai isti zakon sjetve i etve. Ako sije dobro sjeme, dobar plod e ponjeti. Ako sije zlu rije, nevolju e ponjeti. Zato i stoji zapisano u Bibliji, da je na poetku bila Rije, i da je Rije bila u Boga, i da Bog bijae Rije. Svaka rije nosi neki duh, i svako sjeme nosi neku klicu. Od kakvoe sjemena zavisi i plod. Ako sijemo korov, nee nam nii loza. Ako sijemo mrnju, nee nam se prijateljstvo roditi. Zato imam objanjenje za onaj iznenadni rast fikusa sa poetka ove prie. U toj prostoriji smo u zadnjih mjesec dana, mada je oko nas svuda pustinja, uglavnom priali o novim idejama, o novim projektima, o novim perspektivama, smijali smo se vie nego svaali i vikali. Ja vjerujem da su te rijei oslobodile kreativnost, novu viziju, ideje, a one donose i osloboaju ivot i rast. I ako je svuda oko tebe pustinja, iako djeluje da su zamrle anse za oporavak, da je tvoj brak gotov ili tvoja firma osuena na steaj, tvoje prijateljstvo okonano... Poni da govori ono to ti srce govori da je ispravno, ono dobro na ta si nadahnut, onu Rije koja je dola od Boga. Napravi planove za putovanja sa branim drugom sa kojim si prestao da ima zajednitvo. Moli Boga da ti da

metanoja

133

inspiraciju za nove ideje da pokrene svoj posao i uini ono to moe, ne kukajui. Izgovaraj u svoj ivot zdravlje i vjeruj u , oporavak. Sij u tu pustinju, ne obeshrabruj Ako sije dobro sjeme ti. se, ne gledaj u nebo ima li ili nema kie. dobar plod e ponje Ako sije zlu rije, Uini svoj dio danas, sij u suzama, odreci olju e ponjeti. nev se dijela svojeg roda i ploda da bi posijao, jer sjeme mora pasti u zemlju. A kada doe tvoje vrijeme, kada doe sezona kia, pro-cvjetae pustinja.. I ti i ja emo se radovati, klicati od sree. Jer se isplatilo, jer je vrijedelo, jer ti si uinio ono to je bilo mogue, a Bog je uinio ono nemogue. Donio je ivot u tvoju i moju pustinju. Kia je stigla i sve je poelo da buja. Ali da nije bilo tvoje i moje vjernosti, da nije bilo ovog odricanja i sjetve, ne bi bilo rezultata, ne bi bilo plodova. Znaj da to je vee bila pustinja, vea e biti i pobjeda, vea e biti radost. I dobiemo stostruku naknadu, da imamo da namirimo sve dugove, da imamo za izobilan ivot, ali i da nam ostane za novu sjetvu i novi narataj.

134

metanoja

nedjelja, 28. avgust 2011. KIOBRAN Mnogo puta sam traio zatitu, ili je barem oekivao. Kad razmislim, traio sam je od onih koji su jai od mene i koji su mi bili odreeni autoriteti. Traio sam da me zatite od nasilnika, da me podre finansijski ili da rijee ono to je za mene nerjeivo. esto, sve to nije imalo uspjeha. Zato? Zato su me nekad zatitili, a nekad ne? Sreom, ja i brat imali smo oca koji je bio na pojam zatite. Kad smo se tukli sa vrnjacima, nijesmo traili njegovu zatitu, a i da jesmo ne bi je dobili. Ali, kad su bili u pitanju neki stariji ljudi ili mangupi iz kvarta (5-10 godina stariji od nas), brat i ja smo trali kod oca da nas odbrani i sauva. Jednom prilikom nas je napao umar (da, nekad su postojali umari u gradskim parkovima) i pocijepao nam loptu zbog igre u parku. Po ko zna koji put, on je to uinio uz mnogo prijetnji. Jednom nas je uhvatio u igri i noem nam poderao originalni koni fudbal, koji je bio vrijedan roendanski poklon. Otrali smo da se poalimo ocu. Sjeam se da je skoio iz kreveta, iz popodnevne ljetnje dremke, istrao je na ulicu u donjem veu, da juri umara i da mu pokae njegovog boga. Slino je bilo i kad je Vuka (mog brata) udario nastavnik muzikog vaspitanja. Otac ga je, sa nekom motkom u ruci, jurio po koli da ga ubije od batina. Tako je kad ima nekoga da te zatiti. Kako je vano imati zatitu, posebno u olujnim vremenima, kad se nae barke ljuljaju, kad se nai poslovi rue i kad su este prijetnje po ivot. Gledamo ima li koga da nas zatiti, a ako nema, onda diemo oi ka nebu i vapimo: Sauvaj me, Boe!. Pitamo se zato nema koga da nam pomogne, zato nema koga da nam priskoi, zato nas ni Bog vie ne uje, a rodbine i prijatelja nigdje da se nau. Idemo u policiju, idemo u ministarstva, kod ovog ili onog direktora, traimo pomo i podrku, a tamo nam se ini da niko ne haje. I onda smo gorki, pljujemo na svakog, svi su izdajice i tome slino. A trebalo bi da se zapitamo, da li u svemu tome ima i nae odgovornosti. Postoji jedan odgovor, vie tajna, kako zadobiti i imati zatitu. Sjeam se divne starozavjetne prie o mladoj udovici Ruti i njenoj svekrvi Noemini, koje su se zajedno vratile u svoju postojbinu. Tom povratku je prethodila neka epidemija u stranoj zemlji, zbog koje je Ruta ostala bez mua, a njena svekrva bez sina. Ruta je gledala u svoju svekrvu kao u majku i nije htjela da je napusti, bez obzira na njeno nagovaranje. Dole su bez iega, opustoene strahotom. Drale su se jedna druge, jer nijesu imale nikoga; dole

metanoja

135

su kao izbjeglice u rodni grad njene svekrve. Vjerovatno sraunato, stigle su u vrijeme etve, kako bi mogle da preive. Noemina je posavjetovala svoju snahu da ode da pabiri (skuplja ostatke po polju poslije etve) u polju jednog od roaka njenog pokojnog mua. I Ruta se vratila punih ruku. Njena svekrva je dobro poznavala jevrejski obiaj po kojem prvi roak pokojnika ima pravo i obavezu da oeni udovicu. Poduila je Rutu da pronae mjesto na polju na kojem spava Voz (veleposjednik na ijem polju je pabirila) i da legne kraj njegovih nogu, ne bi li dao Bog da se Voz smiluje i da je oeni. To se i desilo. Kad se Voz probudio i vidjeo tu poniznu djevojku kraj svojih nogu, saalio se, traio je dozvolu od jo jednog blieg roaka i dobio pravo da je oeni. Posluavi svoju svekrvu, Ruta je dobila potrebnu zatitu. Interesantno je da je od tog Voza i Rute kasnije nastala kraljevska i mesijanska loza, iz koje je potekao i veliki kralj David (kome je Ruta bila baka). I Isus Hrist je potekao iz te loze. Da, odgovor lei u POSLUNOSTI i PODLONOSTI. To je arobna formula kojom ovjek stie zatitu koja mu je potrebna: poslunost Bogu i podlonost autoritetima koje nam je On dao. To je lekcija koju sam morao da nauim, da bih ivio u sigurnosti. To nije neka biblijska fraza, ve vrlo praktina i svakodnevna poslunost koju praktikujem. Kad posluam neku naredbu svog pretpostavljenog, a onda naiem na otpor i na probleme sa ljudima koji zbog toga ele da mi naude, Dri se savjeta ili doem kod svog efa i on je veoma raspoinstrukcija koje si dobio od njih, pa e dobiti i loen da me zatiti. ta vie, pune mu se zatitu ako doe nozdrve bijesom na one koji se suprostavnevolja. ljaju meni i naredbi koja je izreena. A ta bi se desilo da ja bijem neku svoju bitku, istjerujem svoju pravdu i sprovodim svoju volju, pa naiem na opoziciju i doem kod svog efa? Da li bi bio zainteresovan da me zatiti? Vjerovatno ne. Naprotiv, gledao bi me sa podozrenjem i iskritikovao bi me zbog onog to radim i to pravim probleme. Uvijek ima neko iznad tebe koga ti je Bog dao. Dri se savjeta ili instrukcija koje si dobio od njega, pa e dobiti i zatitu ako doe nevolja. Moda pita, ta ako nemam nikakvog autoriteta, nemam ni oca ni majku, nemam ni mua niti enu, nemam ni poslodavca, tako da si doao na najvie mjesto u dravi? Onda ima Boga iznad sebe i Njegove svetenike. Njih posluaj, pa e imati zatitu Gospodnju u onome to ini. Sjeam se tragine prie o djevojkama koje su, nakon neke hrianske svetkovine, eljele da hodaju po vodi kao to je hodao

136

metanoja

Petar, poto ga je Isus pozvao ka sebi. Uzdale su se u Njegovu zatitu i sve tri su se udavile u hladnoj nabujaloj rijeci. Zato ih Bog nije zatitio? Zato to im nije rekao da to ine. Isus nije posluao Sotonu u pustinji, za vrijeme kunje, da skoi sa najvie crkve, iako mu je Sotona citirao Sveto pismo: Gospod je zapovijedio anelima svojim da te sauvaju. Isusov odgovor je sadrao ispravne stihove Pisma: Ne kuaj Gospoda, Boga svojega. Ako te Bog uva, nee mokre kose voziti motor, nee sa maskom ulaziti u banku, nee sam sebe uvati sa pukom na vratima. Ove jadne djevojke nijesu razumjele da je Isus rekao Petru da doe kod Njega. Zato to ga je posluao, Petar je mogao da hoda po vodi i da se nae u Isusovim rukama kad je poeo da tone. Ako ima rije od Boga, moe po njoj i da hoda i kad nema nikakvog drugog oslonca. Ali, ako je nema a sam kree, onda si u nevolji. Upravo se radi o poslunosti Kako moja ena uopte moe da trai zatitu od mene, ako samo slua kominice i radi po Ubudue, prijatelju, kad Okree na put, uzmi KI njihovim instrukcijama? Kako moja djeca I, BRAN POSLUNOST mogu da trae zatitu od mene, ako poe bud k ipa ti moda nih raz bjegnu od kue i ne ele me za oca? Iako potrebna zatita od padavina! sam na dosta visokom poloaju, mene nije sramota da traim miljenje i odobrenje za odreene postupke od mojih pretpostavljenih, pa mogu raunati i na njihovu zatitu u sluaju pobune. Nije mi teko, ak sada to i volim, iako mi je 40 godina, da se sa svojim ocem posavjetujem pred neku odluku, makar da ujem njegovo miljenje. Uvijek smo ga sluali, i ja i brat, zato smo i imali onu zatitu koju sam ve pomenuo. I zato, ako izostaje zatita, ako te nevolja lomi u samoi, zapitaj se: Da li si na svom putu moda izaao ISPOD KIOBRANA POSLUNOSTI, pa si prestao da potuje i slua svog mua, iskusnije prijatelje, stare roditelje, dobre uitelje, svoje direktore, svetenike i konano svog Boga? Moda si ve bio neke svoje bitke, tvrdoglavo i oholo, ne pitajui nikoga za savjet? Upao si u nevolju i sad na tvoje vapaje: Pomozi mi, oe, kume, pomozi, molim te ili sauvaj me, Boe vie niko ne odgovara Ubudue, prijatelju, kad kree na put, uzmi KIOBRAN POSLUNOSTI, moda ti ipak bude potrebna zatita od raznih padavina!

metanoja

137

utorak, 30. avgust 2011. IGNORANTIA IURIS NOCET Sjetih se latinske izreke koja kae: Ignorantia iuris nocet, to znai Nepoznavanje prava kodi. Da pojasnim Nepoznavanje neke pravne obaveze nas ne opravdava, odnosno ne oslobaa odgovornosti. Naprotiv, to je veoma kodljivo, jer ukoliko prekrimo neku normu, odnosno neko pravilo, slijedi nam kazna. To nije samo neka stara izreka, nego je i dio sadanjeg, pozitivno-pravnog poretka svake civilizovane drave. Tako je i sa nekim drugim prirodnim, odnosno duhovnim zakonima. Ako kae da te ne zanima i da ne mari za neke moralne skrupule, to te ne opravdava. Htio ti to ili ne, snosi poZato umiremo kao sljedice. Starozavjetni prorok Osija je narobovi, zavisni o pisao: Narod moj gine (propada, umire), porocima, kad bi mogli jer nema znanja (razuma, spoznaje). da ivimo slobodni kao plemii kojima pripada Ne radi se o nekom strunom znacarstvo nebesko? nju, fakultetima i zanatima, mada i u tome ima istine, jer je zaista bilo tragino to su ovog ljeta dva mlada radnika EPCG poginula radei na visokonaponskim dalekovodima. Ti dvadesetogodinjaci nijesu imali dovoljno iskustva, ni specifinog znanja, zbog ega su tragino izgubili svoje mlade ivote. Ipak, ne priam o toj vrsti znanja, niti smatram da su oni sa fakultetima i poslijediplomskim studijama spremniji za ivot. Naprotiv, nagledao sam se velikog broja kolega koji su bili perfektni u spremanju ispita, koji su imali visoke prosjeke i sve ispite davali u roku. Ali, kad je trebalo da se snau na poslu, na gradilitima, u firmama ili advokaturi, nijesu mogli da opstanu i nijesu postigli neke uspjehe. ini mi se da je za ivot vanija neka socijalna i emocijalna inteligencija, nego IQ. Kao to sam ve imao priliku da pomenem, u kolama nas ue o svemu, samo nas ne ue o votu. To znanje se zove mudrost. Kroz istoriju su postojale kole mudrosti, filosofske kole, proroke kole itd. Danas, u eri raznih specijalizacija, opte obrazovanje gubi na znaaju. To smo pokupili od Zapada, gdje na tritu radne snage moe uspjeti samo ako se usko specijalizuje i postane ekspert za tano odreenu oblast. To nije loe, ali mi se ini da gubimo iz vida i znaaj onih bitnih ivotnih stvari i ivotne mudrosti koju neki lijepo nazivaju umijee ivljenja. To umijee je formula za linu sreu.

138

metanoja

Davno sam uo jednu, kau, istinitu priu o starici koja je umirala sama u jednom sobiku. Umirala je od iznemoglosti i dugotrajne gladi. Zvala je svetenika, da je ispovijedi pred smrt. Kad je svetenik uao u tu polumranu sobu, mogao je da sagleda svu njenu bijedu: mala sobica od nekoliko kvadrata, iznemogla starica na krevetu, par komada namjetaja i jedna uramljena diploma iznad kreveta. Nita vie. Starica je poela da mu pria svoju tunu priu. Bila je sama, nije imala nikog svog, itav ivot je sluila kod jedne bogate udovice, jedna drugoj su bile sve, a otkad je udovica umrla, ona ivi sama u velikoj oskudici. Kad je svetenik upitao za onu uramljenu sliku ili diplomu, ta ve, ona mu ree da je to posljednji poklon od njene gazdarice, da ga je uramila i da ga uva kao dragu uspomenu. Poto je bila nepismena i nije znala o emu se tano radi, rekla mu je da slobodno pogleda i proita. Na njegovo zaprepatenje, radilo se o testamentu, kojim je bogata gazdarica itavo svoje bogatstvo ostavila vjernoj sluavki i prijateljici. Dakle, pored testamenta kojim su joj ostavljeni milioni, starica je ivjela u potpunoj bijedi, provodei ivot u stalnim oskudicama. Bojim se da i mi, pored Testamenta kojim su nam ostavljena sva blaga na nebu i na zemlji, ivimo u duhovnoj bijedi i stalnim oskudicama. O emu ja to? Govorim o Novom zavjetu, iji naziv na engleskom jeziku glasi New Testament ili Novi testament. Tim testamentom je Onaj koji je imao sve (svu vlast i na nebu i na zemlji, svo carstvo nebesko) sve to ostavio svojoj duhovnoj djeci, koja su nanovoroena u Njegovu porodicu. Ali, ta to vrijedi i tebi i meni, ako smo duhovno nepismeni, ako sjedimo u svojoj bijedi, na samrtnikoj postelji i u usamljenosti, eznui da se privede kraju i to malo preostalog ivota? Pored testamenta, pored Biblije (Starog i Novog testamenta), koja je fino uramljena na naim policama, a kojim nam je ostavljeno sve u amanet, ivimo u pogrenom uvjerenju i neznanju. Ne znamo da imamo pravo da uzmemo svoje nasljee od svog Nebeskog Oca svo Njegovo bogatstvo. Sinovima pripada nasljee njihovog Oca, bez obzira na zasluge, znanje ili neznanje. Ali, ta nam to znai, ako mi ne znamo za taj izobilni in Oeve milosti? ta nam znai, ako nemamo znanja i nijesmo ga proitali? Imamo pravo na nasljee, ali nijesmo uli u svoju zaostavtinu, koja je 1/1. Zato ivimo kao prosjaci na ovome svijetu, kad bi mogli da ivimo kao sinovi? Zato umiremo kao robovi, zavisni o porocima, kad bi mogli da ivimo slobodni kao plemii kojima pripada carstvo nebesko? To carstvo je u miru, radosti i ljubavi. Mogli bi da imamo nadu, a ivimo u paklu gorine i osvete. I tada, ne samo da nemamo opravdanje za svoje neznanje, nego to ne-

metanoja

139

znanje nosi i svoje posljedice. Htjeli mi to ili ne, znanje postoji kao moralni zakon. Zato i kaem: Ignorantia iuris nocet, to jest Nepoznavanje prava kodi.

140

metanoja

subota, 03. septembar 2011. TA MI TO GOVORIMO? U ivotu sam mnogo puta upoznao i sluao ljude koji za sebe govore da su iskreni..da govore sve u lice onom drugom.. Sa njima si naisto. Ne ustruavaju se da govore u brk to ti misle. Priznajem da vie volim takve ljude nego one koji mute i petljaju, ali ima neto to mi je oduvijek smetalo. Pitam se da li je to nain komunikacije koji je ispravan? Da li je to ono to je iskreno i istinito? Da li je i takvim ljudima potreban preobraaj o kom piem u ovom blogu? Pitao sam se da li trebam i ja takav da budem? Dostojevski je na jednom mjestu, davno je bilo pa se ne sjeam tano koja je Kada On svojom knjiga bila, govorio i upozoravao da voprorokom rijeju nekog dimo rauna kako govorimo sa djecom i opominje, ima u vidu svo sve i e kako se prema njima ophodimo, da im ne lije nas o gov nje njegove skrivene motive bi uputili neki otar pogled koji bi ih itav sadanjeg trenutka. ivot proganjao. Ima i onog to sam pisao e gov nje iz i Ali on govori u o popu Milu kojeg je ubila otra rije gobudunosti i ima u vid sve mogunosti koje ga spodara. Pitao sam se da li je to prava ekaju. istina kada doemo nekom, saspemo mu u lice sve to imamo i odemo? Da li je ispravno donijeti vrijednosni sud zbog neije greke, sluajne il namjerne? Da li je ispravno gajiti ovaj stil koji vidim da provjeravaju u ovim rijaliti ouima, nameui ljudima manir da prozivaju i kritikuju druge ljude. ini se da je postalo uvrijeeno razmiljanje da je cool ako nekoga prekori i direktno mu u facu kaes svoje miljenje zbog njegovog ponaanja ili oblaenja ili nekog postupka. Posebno sam se u Podgorici i manjim sredinama nagledao primjera indiskrecije kod pojedinih ljudi koji, vjerujui da je to simpatino i ispravno, daju sebi za pravo slobodu izriu istinu u moj ivot. A zato bi bilo vano ta ti i ja mislimo, o ovom ili onom? Svia li nam se ili ne? Ali da ne irim.. ta je iskrenost, a ta je govor istine? Kada ovjek govori svoju rije i svoju istinu u neiji ivot on govori o sadanjem dogaaju. U najboljem sluaju ima u vidu neiju prolost. Kad Bog govori u neijem zivotu on ima u vidu svu prolost, itav sadanji trenutak i okolnosti, i svu budunost. E to je puna istina. Kada On svojom prorokom rijeju nekog opominje on ima u vidu svo njegovo naslijee i sve njegove skrivene motive sadanjeg trenutka, ali on govori i iz njegove budunosti i ima u vidu sve mogunosti koje ga ekaju. Takva Rije dolazi zajedno sa ohrabrenjem

metanoja

141

da se neko promijeni kako bi uao u vii nivo svog ivota koji mu je on pripremio kako bi uspio. To je prava istina koju bi mi trebali da izriemo nad onima koji su nam vani, motivisani ljubavlju i brigom za one kojima se obraamo. Istinu koja ima za cilj ne da nekog prekori, osudi i odbaci od sebe, ve istinu koja rasvjetljava stanje u kojem se taj neko nalazi, istina motivisana ljubavlju i oproo tenjem i pozivom da se taj neko promiTo nije istina, ve sam jeni kako bi bilo bolje njemu i kako bi smo surovi i sirovi njen dio. Takva istina je sterilna, se izmirili. hladna i destruktivna. Nije istina ako majka svom bezobraznom djetetu kae: Skote jedan, lijen si kao ti otac, nikad nita nee biti od tebe. Ako i tako misli, ako je i iskrena u tom svom jadu, ona ne govori dobro i ne govori istinu, jer ne govori iz perspektive ljubavi i onog ta to dijete sve moe postii. Ona izrie svata to joj pada na pamet, bez ohrabrenja, da djetetu pokae put kako da bude bolje, kako bi dostiglo svoje granice i prevazilo ih. To nije istina, ve samo surovi i sirovi njen dio. Takva istina je sterilna, hladna i destruktivna. Kada je kralj David uspostavio i utvrdio svoje carstvo, odluio je da sebi napravi palate. Bog mu je u tome pomogao, pa su i okolni carevi slali najbolju kedrovu grau i klesani kamen. Kad je napravio sebi dvorac popeo se na vrh i zadovoljno gledao ispod sebe. Gledajui tako ugledao je na zemlji koveg Gospodnji u obinom atoru i postidio se. Neto ga je prenulo. Zavapio je Bogu u elji da Mu sagradi hram koji je dostojan Njegovog imena. Ali, Bog mu je poslao rije preko svetenika da nee on, David, da mu sagradi Dom, jer je mnogo krvi prolio, ve sin e koji izae od njega podii hram njegovom imenu. Ta rije koja je govorila o njegovoj prolosti, ispunila se u sadanjosti, jer je njegov sin Solomon zaista sagradio velelepni hram. Ali se ispunila i u svu vjenost, jer je Isus uspostavio crkvu Boiju u sve vijekove. Bio je takoe i sin Davidov, jer je iz njegove kraljevske loze potekao. Sve se ispunilo poslije skoro 1000 godina. Kada doe prava istina, ona je istinita kako za jue i danas, tako i za sjutra. Pa sam shvatio da kad dou prave istinite rijei, one me ne ubijaju u pojam, ve i kad me ukore, daju mi usmjerenje i neki pravac kuda dalje u ivotu. Ako su rijei istinite samo za trenutak kad se izgovore, nijesu istina ako ih poslije vrijeme demantuje. A kad doe istina, takve rijei vae i za sada i za vrijeme koje dolazi i sve se vie potvruju kako prolaze godine. Zato ne vjerujem prorocima koji nas podsjeaju na sve nae slabosti, onima koji nas okrivljuju za nau prolost i sve nae

142

metanoja

sadanje postupke, onima koji nagovjetavaju nesree i izriu kletve, bez vizije za boljim sjutra, bez nade da se moe desiti promjena i da se moe ovjek spasiti svojim pokajanjem. Ne govorimo istinu ako nemamo u vidu i sve ono to je bilo i ono to se desilo danas i sve ono to moe postati. Nije neko glup zbog jedinice iz matematike, ako u njemu raste dirigent. Nije neko nesposoban, ve moda u pogrenoj firmi. Nije neko prevaren ako zna da su ga lagali. Nije neko nedrutven i introvertan ve je, moda, u pogrenom gradu... To je jedina ispravna perspektiva. ak i kada govorimo o sebi ne govorimo kreten, budala, stoka... Ne izriimo nad sobom: da emo cri, umrijeti, polueti, da emo propasti, razboljeti se, bankrotirati - jer avolu ne treba mnogo nagovaranja. Nego bolje ispovijedajmo ta emo postati, ta e na kraju biti. Govorimo o svom cilju od samog starta, jer jedino tako vidimo i govorimo punu istinu o sebi. I o drugima, svakako.

metanoja

143

ponedjeljak, 05. septembar 2011. NEBESKA UDICA Ne daj svoje srce - nekoliko puta sam to ove godine uo, od ljudi koji su mi mnogo vani i ije miljenje uvaavam. I jue sam to uo, dok sam govorio o nekim problemima na poslu. Ima li istine i mudrosti u ovoj reenici? Ovo i nije kao neka zapovjest, ve topao savjet prijatelja, koji znaju da se previe unosim u ono to radim i previe dajem nekim ljudima. Kad kaem previe to znai da nekako nikad nijesam znao kad dosta prelazi u previe. Kao u onoj pjesmi Sergeja etkovia, koji je ovih dana imao koncert u svojoj rodnoj Podgorici, kad kae Sada znam... da previe ljubavi ti smeta. I istina je da problemi nastaju kada se dajemo previe nekoj osobi ili ljudima, poslu, vlasti, hobijima, strastima. Kao da upravo tu, na nekoj nevidljivoj granici, kad Kada je nae srce eno o nebeski oka ono dovoljno i dostatno, prelazi u preiluk iv , zemljom nikada vie, u neku maniju, opsesiju, tu poinju neemo hodati bosi i sve nevolje. Kako kae ona stara, Ljubi, goli. ljubi, al glavu ne gubi. E, ja sam od onih koji sam teko radio neto a da u tome nijesam davao srce, unosio itavog sebe, unosio vatru, i moram priznati imao probleme zbog toga. Vidjeh sad na FB jednu grupu onih koji su zbog propale ljubavi odluili da vie ne daju svoje srce nikom, koji pozivaju druge sline u lanstvo. Hm, kao da nas je ono pitalo kome e se dati, kao da moe protiv njega. ini mi se da je ljubav kao voda, to je nestiljiv fluid a to znai da nema te sile koja moe sabiti vodu. Ako je pristiska sa jedne strane, puca na drugoj. Bojim se da niko nikad nije dobio ovu bitku. Kao da kae, ne vie neu disati, ali nekako plua te ne sluaju, srce i dalje kuca, i vidi da nije sve u tvojoj vlasti i u tvojoj volji. NE moe jednostavno rei, nikad vie neu voljeti. Jednostavno, istrpi neki minut, dva, ali opet udisaj i ivot ide dalje. Zato mislim da postoji jedan drugi savjet za ovakve sline meni. Najprije u neto rei o ljubavi i srcu. Avaj, ta rei o ljubavi i ta rei o srcu a da nije napisano? Najprije, iz srca izvire ivot, on je najvaniji dio naeg bia, i mora se uvati, kao zenica oka. Kad kaem srce, ne mislim samo na onaj snani mii, koji radi decenijama, snanije i upornije od najaih motora. Koji ne troi ni ulje, ni gorivo, ni vodu. Koji pumpa ivot, od sebe ka najudaljenijim

144

metanoja

takama naega tijela. Mislim na jedan drugi dio naeg bia, koji je nevidljiv, koji se nalazi u predjelu pleksusa, gdje je splet svih nerava i krvinih sudova, koji umije da boli a da su vam svi nalazi ispravni. Taj dio je kao ono srce od lubenice, slatko, bez kotica, sono, i nalazi se u sreditu. Taj dio se zove dua ovjeija. Ona je sredie, centar naega bia, i kad kaem srce, mislim na tu nau nutrinu, nae bie, nae emocije i volju. Zato moje vienje ove mudrosne izreke Ne daj srce svoje, znai ne daj taj unutarnji dio sebe, ne daj svoje sredie bia svoga nikome. On pripada samo JeDa, u svima nama ima dnome! Kada sam se upoznao sa Cecom, zan jedna rupa jedan pra priala mi je o Bogu, onako izokola, ali iako g Bo o prostor, koji sam je prolo jedanaest godina od tada, moe ispuniti. odlino se sjeam jedne njene izjave koja mi je posebno znaila, jer me je esto muila neka unutranja praznina, zbog koje sam osjeao bol i nemir, ne znajui ta je u pitanju. Ree mi da u svima nama ima jedna rupa jedan prazan prostor, koji samo Bog moe ispuniti. Kao neka kljuaonica, zamiljao sam, koja je savreno napravljena, koja ima nevjerovatan sloen kod, sa ogromnim brojem onih nabora, da ga ni najumjeniji kljuar ne moe iskopirati. U tome je caka, u tome je mudrost, o kojoj danas elim da piem, to sam razumio za moje ivotne probleme. Mi moemo i trebamo da ljubimo blinje svoje, ali samo Boga svim srcem, odnosno tim dijelom srca. Taj jedan dio nae due pripada samo Njemu, tu je On napravio Hram za svoga Svetoga Duha. A kada mi hoemo da na to mjesto stavimo bilo koga drugoga, tada nastaju problemi. Kada mi svoga mua oboavamo kao Boga, onda nastaju problemi. Kada je na posao na Bog, kojemu se klanjamo, kojemu prinosimo rtve, onda nastaju problemi. Kada novac zauzme to mjesto, onda smo spremni umrijeti za tog boga. To mjesto u naoj dui, nije namjenjeno ni za nas same, da kao Narcis, oboavamo svoj lik u ogledalu, da se samozadovoljavamo i oboavamo u svom svijetu. Ako hoemo da muki lovimo ribe, bojim se da ne znamo da se prvo moramo zakaiti na onu nebesku udicu, da nam je srce privezano za nebo, da postanemo kao veliki soni mamac, onda je lako loviti ljude i velike ribe. Kada je nae srce okaeno o nebeski iviluk, zemljom nikada neemo hodati siroti, bosi i goli. U naem srcu e biti mjesta za svakog, ako na elu trpeze, sjedi Gospodar od trpeze.

metanoja

145

Da zakljuim, mnogo kljueva moe ubaciti u onu bravu u nutrinu svoje due, da sve na ovom svijetu proba Kada je nae srce da bi popunio onu rupu u sebi. Moe okaeno o nebeski jesti kao Marlon Brando, koji je jeo da poiviluk, zemljom nikada puni tu rupu u sebi, pa se izobliio u udoneemo hodati siroti, bosi i goli. vite od 190 kg, moe pokuati da te ispune svi uici koje ovaj svijet nudi, novac, sex i vlast, ali samo Jedan moe da okrene bravu. Nju okree onaj koji ima savrenu kombinaciju, koji ima tvoj DNK kod u svojim rukama, koji jedini moe da okrene svijet u tebi, da kljocne i otvori duu tvoju i moju i da je oslobodi. Jer jedini On ima kljueve, On koji je pobjedio sav pakao i iz samog dna uzeo kljueve Davidove i to On zakljua to niko ne otkljua, a to On otkljua to niko ne zakljua. Zato samnom primi ovaj prijateljski topao savjet NE DAJ SRCE SVOJE, ljubi svoju djecu, ljubi svoga dragoga, ljubi svoje prijatelje, ljubi i svoje neprijatelje, ali im ne daj onaj dio tvoga srca, koji se zove Slavljenje i Oboavanje. Slavi ivot i oboavaj Ga, jer niko do On, nije vrijedan tvoga oboavanja, tvoga slavljenja, ni jedan ovjek, ni jedan poloaj, nikakav novac i zadovoljstvo. Pa onda neemo brinuti, neemo strahovati, neemo tugovati, jer nas dri Nebeska udica.

146

metanoja

ponedjeljak, 05. septembar 2011. RADOSNA VIJEST Jue smo bili u Dobrim vodama, kod nae prijateljice, malo za vikend da se okupamo. Iako je ve septembar, nevjerovatno su visoke temperature. Puno je primorje gostiju, kao da je pic sezone, jul ili avgust. Navee se ula muzika iznad nas u brdu. Roaka nae prijateljice nam je objasnila o emu se radi. Svake godine, sad je to postalo tradicionalno, stanodavci i izdavaoci smjetaja u Dobrim vodama besplatno ustupaju smjetaj djeci ometenoj u razvoju i njihovim porodicama. To sam gledao prole godine na televiziji. Koliko je to znailo toj djeci i njihovim porodicama, kojima je ovo moda jedini nain da se okupaju, da doive neku radost i razonodu? Veeras su pravili urku i uli su se pjesma i odjeci radosti. Sve je poelo kada je jedan ovjek iz Dobrih voda otvorio svoja vrata i ustupio smjetaj ovoj djeci, od 1.septembra, Koliko je zarazno kad neko ini plemenite stv kada je sezona na izmaku. Da napomeari. Oko dobrih djela ljudi nem, prema dananjoj posjeti plaa, to i vole da se okupljaju, da ga se jeste rtva, nije samo ajde kad je ve prasjeaju, da ga iznova zno, eto im. A ne bi ni bio ustupak djeci doive da je drugaije, da je hladno vrijeme i neki kasni septembar ili oktobar. Kakav bi to dar bio ako bi bio beskoristan? Ono to je meni posebno odjeknulo u uima su reenice gospoe koja nam je objanjavala ( takoe ima kuu u Dobrim vodama) da su se ostali ugledali na tog ovjeka koji je prvi ustupio smjetaj, i da su i njegove komije poele da ustupaju svoje kapacitete. Sad se to sve proirilo i omasovilo, postalo tradicija. Danas u nedJelju, van radnog vremena, gradonaelnik Bara doao je da im se pridrui na sveanosti i ostao neplanirano dugo, nekoliko sati. Razmiljam, koliko je zarazno kad neko ini plemenite stvari. Zlo se svakako iri, loe vijesti se takoe brzo ire, ali nita nije tako mono, kao to se iri radosna vijest. Nikakvo zlo ne postaje tradicija oko koje se ljudi okupljaju da bi je ponovo doivjeli, niko ne velia zloin, niko se ne okuplja da bi se prisjeao kako je zlo injeno, da bi ga ponovili. Ali oko dobre vijesti, oko dobrih djela i druenja, ljudi vole da se okupljaju, da ga se sjeaju, da ga iznova doive.

metanoja

147

Ja znam da mnogi mediji danas smatraju da je jedina vijest, vijest o nekoj tragediji, crna hronika, ili skandal neke javne linosti. Vijest je neiji pad, neiji slom, neije hapenje, neija pronevjera. Svia mi se ideja na koju je doao urednik nekog tiranog lista iz jedne zapadnoevropske zemlje, da na godinjicu svoga lista, sve negativne tekstove tampa naopake, tako da si morao da okree novinu da bi proitao lou vijest. Bojim se da bi se neki listovi kod nas na Balkanu i u Crnoj Gori, morali naopake itati od prve do poslednje stranice. Ali ja vjerujem u dobru vijest. Na starogrkom se radosna vijest kae jevanelje. Zato su Jevanelja dobila ime, jer govore o radosnoj vijesti - da smo spaeni jer su nam grijesi oproteni. Ta rije Jevanelje, kau da potie od bitke na Maratonu, kada je onaj vojnik trao 42 kilometra da bi javio radosnu vijest o velikoj pobjedi. Jurio je sumanuto, jer dobra vijest se ne da tajiti, ne moe dugo da stoji u grudima, ona trai nekog sa kim bi se podijelila, ona daje nevjerovatnu snagu onome koji je nosi. Jer trati kao onaj vojnik sa Maratona, u vojnikoj opremi, bez dana treninga, bez onih koji ti donose vodu i nude Radosna vijest je bra osveenje pored staze, moe samo neko od svjetlosti. ko je voen neim tako snanim kao to st izlazi iz Nje. . etlo Svj je radosna vijest tj. jevanelje. Zaista vjerujem u silu irenja te Radosne vijesti. Kad sam dobio sina, javio sam mojim i Cecinim roditeljima. Ve su stizali pozivi i estitke, prije nego sam sljedeeg okrenuo. Jer radosna se vijest i dobra djela ire bre i imaju veu snagu od loih vijesti i zla. Moda se pita, sa pravom, kako se onda deava da su svuda oko nas samo nesree na televiziji, samo ubistva, prevrati? Ja imam jedno mogue objanjenje. Na alost, ljudi nijesu raspoloeni da otvore svoja vrata, kao ovaj domain iz Dobrih voda, nijesu raspoloeni da se lie malog dijela zarade i nekog komoditeta to ga pruaju neki bolji i plateniji gosti, nego to su ova djeca ometena u razvoju. Ovi maliani, koji nemaju mnogo izbora u ivotu, nijesu pri parama, ali su puni elje za ivotom, elje za druenjem. Muzika je odjekivala kroz septembarsku no. Oni nemaju novaca, ali imaju potrebe kao i drugi. Imaju i zahvalnost za svoje dobre domaine. Zaista sa pravom je ovo mjesto dobilo ime Dobre vode. Sveto pismo kae da e, ako verujemo Bogu, iz naih utroba potei rijeke ive i dobre vode, od nas prema onima koji su edni,

148

metanoja

koji su u potrebi za pravim ivotom. Ako bi bilo vie ovakvih domaina, bilo bi i vie pobjeda na maratonskim poljima, pa bi bilo i vie radosnih vijesti.. I vojnika koji bi ih na laganim nogama nosili vie bi bilo. Vie bi bilo i ljudi koji se ne bi umarali, kojima bi se snaga obnavljala svaki put kada bi u sebi premotavali ta e prvo rei onima koji ekaju Radosnu vijest, koji oslukuju da uju ta je sa njihovim najbliima, koji strepe od opasnosti, od mogue pogibije i ropstva. Manjina bi bilo onih koji u nevolji ive i ekaju da im saoptimo da ima nade, da je bitka dobijena, da su osloboeni, da su iscijeljeni, da mogu da se raduju slobodno. Radosna vijest je bra od svjetlosti. Svjetlost izlazi iz Nje. iri se u svim pravcima. Mrak nestaje pred Njom. Mrak nesree i loih vijesti nestaje. Kao to rekoh ranije u nekim od tekstova, mrak zapravo i ne postoji osim kao odsustvo svjetlosti koja zrai iz Radosne vijesti. Otvorimo zato svoja vrata, budimo gostoljubivi, udiemo se koliko brzo e se proiriti ta vijest i svjetlost ispuniti nae domove.

metanoja

149

subota, 10. septembar 2011. TAKA PRELOMA Mnogo sam puta ove nedjelje rekao da mi je prelomna. Duhovito je bilo kada sam to rekao na jednom sastanku sa radnicima koji elektronski prelamaju novinu i koje zovu prelamai, pa je jedan od tih kolega jo dodao da je upravo polovina nedjelje, jer je to bila srijeda pola sata prije ponoi. I fizika i statika poznaju take preloma, kada se neka osovina optereti dvijema silama, postoji mjesto na kom dolazi do preloma. Proitah upravo na Internetu da je taka preloma, u ekonomiji, kada firma poinje da izbacuje profit, kada nivo prihoda poinje da premauje nivo rashoda, kada oskudica prelazi u dostatnosti i izobilje. Za nju vae neki prirodni zakoni, koje prirodne nauke umiju matematiki da izraze. Ja bih je nazvao i takom preokreta, to je ono kada Silvester Stalone u filmu Roki 3, sav izubijan, lei na podu, pa ustaje u zadnjoj sekundi odbrojavanja, vraa se u borbu i zadaje odluujui udarac za pobjedu. Nokdaun za neprijatelja! Dosta je toga napravljeno na slian fazon, ali ja volim jednu starozavjetnu knjigu koja se zove Jestira. Zato pominjem te prie? Pripremajui se za pisanje svoje prve knjige, mnogo sam knjiga u zadnje 3 godine proitao iz istorije Starog zavjeta. Prouio sam istoriju Judeje, Persije, Haldeje, Samarije, Asirije.. Jedna od najljepih pria za koju sam uo je ona o kraljici Persije, Jestiri, sirotoj djevojci jevrejskog porijekla, koju je odgajao njen stric, mudri Mardohej, jedan od voa jevrejskog naroda u zarobljenitvu, naroda koji je bio rasijan po itavoj Persiji, kao i u ostalom gotovo kroz itavu kasniju istoriju. Kralj je dao sva ovlaenja glavnom veziru po imenu Aman, dao mu carski prsten da donosi zakone u njegovo ime. On je zbog mrnje prema jevrejskom narodu i Merdoheju koji mu je prkosio, donio zakon da se dana 13. mjeseca Adara, nareuje svima u carstvu da napadnu Jevreje u svojim provincijama i da ih istrijebe. Da skratim priu, Mardohej, koji je spasio cara od atentata a ije je djelo bilo sakriveno od kralja, odluno je uzeo post i molitvu, obukao se u kostret, prekrio se pepelom i poeo da lelee pred vratima carskog grada. Dok je Aman pripremao vjeala za Mardoheja, Jestira se odvaila da ode do Cara, iako je to moglo da je staje glavu, jer se pred cara se nije smjelo bez poziva doi. Postila je 3 dana ona i itav narod. I nala je milost kod Cara. Uspjela je da razotkrije podmukli genocidni plan velikog vezira. Aman je bio objeen na vjealima koje je spremao za Mardoheja. Mardohej je postavljen za velikog vezira. Data mu je ast jer se saznalo da je upravo on spasio cara od atentata.

150

metanoja

Ali zlo se i dalje nadvijalo nad Jevrejima, jer carski zakon o unitenju nije se mogao opozvati. Postojala je neopozivost zakona koji je bio ovjeren carskim peatom. Mudri Mardohej i Jestira su se dosjetili da izdaju drugi zakon da se tog 13. adara, Jevreji mogu braniti od svojih neprijatelja. To je bila zapovijest koja je bila antipod onoj genocidnoj, poziv Jevrejima da se odupru zlu koje im se sprema. I kada je doao taj dan, borbe su bile po itavoj zemlji. U ovoj je knjizi zapisano, da je dolo do PREOKRETA. Da su Jevreji umjesto da budu istrebljeni, nadvladali svoga neprijatelja i ivjeli mirno i blagoslovljeno, a Jestira i Mardohej su upravljali gotovo itavom Persijom. I danas se slavi taj datum kod Jevreja. Taj praznik se zove Purim. To je najveseliji praznik od svih praznika koji se slave. Dugo me je kopkala ova pria. Uvijek mi je bila besmislena po malo, jer sam mislio : to nije carska vojska stala na stranu Jevreja i pomogla u toj borbi? Zato car nije priskoio i stao na stranu Jevreja neposredno, ve je zajedno sa Jestirom gledao sa prozora ta e se desiti?

metanoja

151

Onda sam shvatio kolika je mudrost sakrivena u toj prii. Svuda oko nas vidimo toliko zla, sveopte nepravde koju ine zli ljudi. Vidimo kako napreduju, kako se bogate, kako uspijevaju u zlim poduhvatima, napadaju pravednike. I ini se kao da nadvladavaju. Ali, razumjeh da je po jednom drugom zakonu, zakonu Kada se odvaimo grijeha na ovom svijetu osloboeno zlo, suprostaviti zlu i koje je stvarnije da ne moe stvarnije biti, nepravdi - to je mjesto kada nae gubici da ga sprovode ljudi koji navalice grijee, laze u profit, kada pre bez ikakve grie savjesti, i koji mrze na poi e na propadanje prelaz tenog ovjeka, kao to je bio Mardohej, u. jed u pob koji su spremili vjeala i spremili krstove, na koje razapinju pravednike, kao to su i Isusa razapeli. Ali velika je radost da je izdata nova naredba, Novi zavjet, da se pravednici mogu braniti, da se mogu oduprijeti zlu koje narasta. Radosna vijest ih poziva da se podignu diljem planete, u svakoj naciji, svakoj provinciji, svakom gradu, svakoj kui, da se ustanu u dan svoje bitke. Postoji ta TAKA PRELOMA, postoji TAKA PREOKRETA za nas. Znamo da je pobjeda sigurna, da se pravednik moe u Ime Boije, oduprijeti svakom zlu koje dolazi na njega, da je tien zastupnikom molitvom Pravednika koji zastupa nau stvar kod Cara svih Careva. I nemojmo jadikovati i govoriti : Ako je Car iv, to ne uniti nepravdu, to ne poalje svoje anele apokalipse odmah, da satru svo ovo zlo na zemlji? Ne znamo li da je njegova pravednost daleko iznad nae pravde, da odlae taj sud ne bi li se jo neko spasio, jo neko pokajao i oslobodio. Ustanimo, jer to to je on izdao Novu zapovijest da se pravednik moe izbaviti ako se odupre, to nije besmislena stvar, to nije nita niti neto, ta zapovijest je sve za one koji u nju vjeruju. U toj Zapovijesti je sakrivena sila koja nam je potrebna: Ona nam je vie nego dovoljna za ovu borbu, koja je unaprijed dobijena ali u koju mi moramo ui. Mi se moramo svrstati na jednu od strana. U ratu nema neutralnih. To je taka preokreta, kada se odvaimo suprostaviti se zlu i nepravdi. To je mjesto kada nae gubici prelaze u profit, kada nae propadanje prelazi u pobjedu, kada ivot poinjemo da ivimo, a ne da ga ivotarimo. Osokolimo se jer Car je na naoj strani i nije nas ostavio sirote. Jer iako smo kao jaganjci meu vukovima, nijesmo nezatieni. Kako moe biti jaganjcu meu vukovima? Bez Njega bi mogli samo da drhtimo i gledamo kako se oblizuju i spremaju za laki obrok. Ali On im je zube smrskao, za njih i za velikog vezira odredio je vjeala, koja su za nas spremali. injenica da su i danas pravednici ivi, da napreduju i uspijevaju u tuoj zemlji u ovakvome svijetu, govori o Njegovoj neprekidnoj zatiti. Nama koji

152

metanoja

ulazimo svakodnevno u ovu duhovnu borbu, iznova je praznik Purim. Danas se moemo bezbrino veseliti u domu svome sa svojim prijateljima, meusobno se darivati i veliati Onog koji nas uva.

metanoja

153

subota, 10. septembar 2011. IZAI IZ SVOJE SITUACIJE! Znam odlino kako je kad se osjea sputano, kada sve stoji, kada kao da okolnosti govore : Nikad se nee nita promijeniti. Bilo je teko. Sada je teko. I uvijek e biti teko! Znam kako je kada su ispred tebe prepreke na kojima si padao nekoliko puta, koje niko nije preskoio prije tebe, na kojima su pali tvoji preci, na kojima su pali tvoji roditelji a sada one stoje pred tobom, sa svim ostalim okolnostima kao prilogom uz jelo, i kao da sugeriu NEUSPJEH. Brine se, strijepi, stoji frustriran jer eli promjenu, eli napredak, eli pobjedu, ali nikako to da se dogodi. Moli se Bogu, ali nema odgovora. Jedna od najstarijih knjiga, koja govori o prvom ovjeku vjere, patrijarhu Avramu, govori o njegovom ivotnom putu, koji je meni veoma inspirativan za ovo to elim danas da podijelim. Pria poinje tako to je njegov otac dobio poziv od Boga da napusti grad Ur u Haldeji, u dolinu rijeke Eufrat, kolijevci svih civilizacija i da krene sa svojim domom ka Hananu, dalekoj zemlji Nijesmo spremni da blizu zapadnog (Sredozemnog) mora, primimo blagoslov, niprema zemlji njima svakako nepoznatoj, o jesmo spremni da ujemo Boga i onaj kojoj su uli glasine. Avramov otac Tara, unutranji glas, dok sto doao je samo do pola puta. U prvom jimo u istoj situaciji i ljepem gradu na koji je naiao, na otprilamentiramo nad svojim like pola puta, zastao je, odustao i nastaivotom i nepravdom. nio se. Bijae to grad Haran u kojem je kasnije i umro. Ali njegov sin, Avram dobio je novi poziv od Boga, da NAPUSTI SVOJE PLEME I OEV DOM i da krene u Obeanu zemlju. Pozvan je da krene u neizvjesnost, da bi batinio blagoslov i postao rodonaelnik potpuno novog naroda, koji e izai iz njegovih bedara. I on je krenuo, uzeo je svoju enu (jo nerotkinju) i svog sinovca i pripadajui dio svojih sluga i stoke od svog oca. Krenuli su u neizvjesnost. Nezatiena, ova mala eta ljudi mogla je biti laka meta plemenima koji prebivaju u tim krajevima. Avram nije pitao ta i kako, ali je krenuo. Moja supruga ima slinu ivotnu priu. I nju je inspirisala ova pria kada je prije 12 godina, tokom bombardovanja Beograda od strane NATO pakta, doivjela da joj kua bude pogoena onom velikom bombom krmaom, koja je pala na Volginu ulicu, nedaleko od njene kue. Na nekih stotinjak metara od kue pala je bomba i krov kue je raznesem dok su spavali. Ali, proli su bez povreda, hvala Bogu. Ipak to vrijeme je bilo prelomno u njenom i-

154

metanoja

votu. I to se tie fakulteta i nekih drugih privatnih stvari, sve je stajalo, sve je nekako izgubilo smisao. Te zime, dobila je slian unutarnji poziv, glas od Boga, da sa svojih 28 godina napusti oev dom, i svoju zemlju i da krene na put. Priala mi je da je uvijek govorila da e se udati za Crnogorca (iako nijesu ba bili njeni oduevljeni tom idejom :-)). I zaista kad je rekla da e otii ve poetkom proljea da radi u Crnu Goru, u Sutomore, kod nekog poznanika, niko je nije podravao u toj ideji, ni ukuani, ni prijatelji. Govorili bi, ajde da hoe da ode na Zapad, to bi bilo razumno, je li, ali ii u Crnu Goru, to je besmisleno. Ali ona je znala da treba da IZAE IZ SVOJE SITUACIJE, i da sa vrlo malo para, krene u neizvjesnost. Iako je imala protivljenje, imala je potpuni mir u srcu da je upravo to ono to eli, i krenula je u Crnu Goru, za nju neku vrstu Obeane zemlje, u kojoj je traila blagoslov. Za nju su blagoslov bili dom, djeca i porodina radost. To je uvijek eljela. Ali nije se sve odmah izdeavalo, prolo je proljee, doao je pic sezone, ali nita se nije deavalo od onog to je ona oekivala i tada je, ak, odluila da napusti posao na recepciji jednog manjeg hotela u Sutomoru, zbog loeg tretmana i kanjenja plate. Govorila je svojoj kumi iz Beograda, sa kojom se ujala, da je ostala bez novaca, ali da se nije jo desilo ono zbog ega je dola. ta je to nije znala, ali znala je da treba da doe, i da ne gubi vjeru. Da skratim dramu, iako je to, sa ove distance znamo, reirao Veliki dramaturg, mi smo se sreli, upravo u pet do 12, kada se ona ve odluila da se vrati. I tako to biva, eka godinama, ali kad pone da se deavaju stvari, onda idu nevjerovatnom brzinom. Ceca je odmah nakon naeg upoznavanja, dobila odlinu priliku da radi u Podgorici, u agenciji za registraciju preduzea, kod vlasnice, koja je, kako se ispostavilo, bila dugogodinja prijateljica moje majke i koja je navijala za nau vezu. I sve se savreno uklapalo, mnogo toga to i ne bih dijelio sada, kao u nekom snu, mi smo se vjerili ve nakon mjesec dana. I ubrzo vjenali. I eto ostala je da ivi u Crnoj Gori, ona zna i govori da je to njen Hanan, u kojem je nala ono to je traila. To je upravo ono o emu sam elio da piem, to su sve one ivotne okolnosti u kojima se osjeamo kao da nam je tijesno u sopstvenoj koi, situacije koje osjeamo kao neije tue, kao da ivimo neiji tui ivot. Taj osjeaj unutranjeg poziva koji govori da izaemo iz te situacije u kojoj jesmo, da uradimo ono to znamo da trebamo uiniti, ali se bojimo. Da uradimo ono to je trebao na otac uraditi, ali je odustao, na prethodnik ali nije imao petlje itd. Ja ne govorim da trebamo napustiti roditeljski dom, iako bi za neke,sasvim sigurno, bilo dobro da se osamostale i da formiraju svoju porodicu, jer i Biblija govori da e ovjek napustiti svog oca

metanoja

155

i majku i da e prigrliti svoju enu i da e dvoje postati jedno tijelo. Mi moramo jednom u ivotu, odluiti da krenemo da ivimo svoj ivot, moramo da se odreknemo te sigurnosti oevog doma, u kojem nam majka kuva ruak i pere ve do 45 godine. Mi moramo izai iz nekih divljih veza i zapoeti neto novo to nam srce govori da je ispravno. Moramo izai iz nekih sumnjivih dogovora i ugovora, poslovnih aranmana, lanih obeanja, kredita i dugova za koje smo se jemili ... Ali, moramo izai i iz svojih predNijesmo spremni da ujemo Boga i onaj rasuda, nekih pogrenih zakljuaka o ljutranji glas, dok unu dima koji su nam bili vani, iz nekih arina i stojimo u istoj situaciji u kojima se lagodno ivi, u kojima lalamentiramo nad svojim emo sebe, traei izgovore za svoja oduivotom i nepravdom. stajanja, zato to nijesmo spremni da se mijenjamo, da mijenjamo ivotne principe, da priznamo svoje zablude. Ali osnova je jedan princip, koji sam shvatio na temelju svojih 40 godina : Nijesmo spremni da primimo blagoslov, nijesmo spremni da ujemo Boga i onaj unutranji glas, dok stojimo u istoj situaciji i lamentiramo nad svojim ivotom i nepravdom. Kao da moramo izai iz svojih briga i svoje otpereenosti odreenim problemom. Kao kad se magarac uvali u kanal i kad ga ponu nositi stihije tako i mi trebamo da iskoraimo u neto potpuno novo, neto nepoznato, u neto to nam nae srce govori da trebamo uiniti. I upravo to novo mjesto , na kojem emo se najednom nai, mjesto je naeg susreta, mjesto naeg razgovora, sa Njim, sa samima sobom. Zato prijatelju, izaimo iz situacije u kojoj smo se zaglibili, u kojoj smo se zamrsili. Nai prijatelje koji e tvog magarca izbaciti iz tog kanala, koji e ti pomoi da dobije drugaiju perspektivu, da svoju situaciju pogleda onako sa strane, kao da to nije ono od ega ti moda ivot zavisi. To moemo kada predamo svoje brige Bogu, jer on se brine za nas, kada rastjeramo svoje crne misli, kao one avke koje prekriju polje kukurza, kada iskoraimo u neto novo, da bi mogli primiti ono za im nae srce udi. Taj put od hiljadu milja poinje prvim korakom, poinje danas dok ita ovaj tekst, kojim tebe i sebe elim ohrabriti da iskoristimo ovaj povoljan vjetar i da isplovimo iz svoje mirne luke, i da se otisnemo, jer tamo, na drugoj strani je naa Amerika, naa Obeana zemlja, u koju samo ti i ja, moemo stii.

156

metanoja

utorak, 13. septembar 2011. KAJINOV ZNAK Jedna od najpoznatijih biblijskih pria iz Knjige Postanja je pria koja govori o prvim ljudima, o sinovima Adama i Eve. Kajin je bio ratar a Avelj pastir. Stariji brat Kajin je kao rtvu Bogu prinio dio roda koji je dobio sa polja, a Avelj je prinio rtvu od svoje stoke. Kad je vidio da je Bog pogledao na rtvu Aveljovu, jer nema rtve bez krvi, Kajin se razbijesnio i ubio svog brata. Uasnom inu bratoubistva, prethodilo je pitanje koje je Bog uputio Kajinu: to ti se lice promijenilo, to si namrten? Ako dobro ini, vedrinom odsjeva?. Upozorenja od Boga nijesu mogla da zaustave Kajina. Prvom zgodnom prilikom ubio je pravednog Avelja, ija krv i danas vie. Kao da ujem tuni i blagi glas Boiji, koji pita Kajina: Gdje je tvoj brat?. Ali, nije bilo pokajanja Kajinovog, nije bilo onog vapaja za milost, nema promjene u Kajinovom ponaanju i elje ze oprotenjem. Stie tvrdokorni i obijesni odgovor :Zar sam ja uvar brata svojega?. I onda moemo itati o prokletstvu i progonstvu koje je zadesilo Kajina i njegovo nasljee. Suoen sa Boijim gnjevom i osudom tog bratoubistva, Kajin moli za milost da mu Bog sauva ivot od osvete onih koji ga progone. Ali kasno, kao to je zakasnilo i Judino pokajanje koje se zavrilo samoubistvom. To nije pokajanje, to je neko aljenje

metanoja

157

samog sebe, strah pred neminovnou kazne koja slijedi...I onda mu je tek Bog dao uveni znak uz opomenu da e onaj Pa ako je tvoje lice ili koji se osveti Kajinu dobiti 77 puta goru moje neveselo, ako je ozbiljno, mrano, bez kaznu nego Kajin. odsjaja, onda neto nije Neu se baviti raznim spekulacidobro u mom i tvom iv jama koje prate uvenu priu o Kajinovom otu. znaku, jer su mnogi u ovome suverenom inu milosti Gospodnje, pronali neku vrstu zatite za krvnike i one koje vrebaju da ubiju svoje najmilije. To bjee, kao, nekakav posebni znak za izabrane koji su obiljeeni i imaju neku vrstu amnestije za zloine ili pravo da sude drugima. Kao, to je odlaganje Boijeg suda nad naim postupcima, i vrijeme koje nam se daje za metanoju, neka svojevrsna abolicija. Boe me sauvaj! Ako neko misli da je to bila crna koa Kajinova ili neki posebni znak na licu, neko slovo, moe misliti, ali ja sam siguran da jedan znak na Kajinovom licu je ostao do kraja njegovog turobnog ivota. A to je namrtenost i mrak preko oiju. Tako mi mono zvui ovo jednostavno retoriko pitanje Kajinu :Ako dobro ini vedrinom odsjeva?! To je po meni Znak Kajinov, mrani sjaj u oima, izraz lica bez vedrine, bez one djeake - prostodune vedrine lica. I zaista oi jesu ogledalo due. Pa ako je tvoje lice ili moje neveselo, ako je ozbiljno, mrano, bez odsjaja, onda neto nije dobro u mom i tvom ivotu. ta je ono to ti je odnijelo osmjeh sa lica, ta te neveseli, ta te mrti, to te ini hladnim i osornim? Da li te gnjevi bratovljev blagoslov? Da li te proganja tui uspjeh i napredak? Da li su ti mrnja i ljubomora jer je ono za im strastveno udi pripalo nekom drugom, odnijele radost? Da li te brige i strahovi mue zbog onog to si uinio u tajnosti, pa strijepi da e izai na vidjelo? Da li ti je udarilo po ponosu to to te nijesu posluali, to nije po tvojoj volji, to se ne ostvaruju tvoji planovi? Moda se smije, ak i buno, ali te oi izdaju kada za trenutak u drutvu zauti, kad ti pogled odluta, kada se izgubi sjaj, kao da ti neka koprena pada preko lica. I onda ovo retoriko pitanje: Ako dobro ini, vedrinom odjeva. Ako ne odsjeva vedrinom, znai li to da si negdje skrenuo sa svoga puta? Moda jo nijesi ubio svojega brata, ali ako si ga u srcu sahranio, misli li da si daleko od samoga ina? Zadah leine se uje iz tvojih nozdrva koje se nadimaju od bijesa? Ako jo nijesi digao ruku na svojega roditelja ili svog efa, ovaj Kajinov znak te odaje, jer si se ve

158

metanoja

odmetnuo, daleko si od Boga i njegovoga lica, pa ti dua luta po tamnim vilajetima gnjeva. Koliko je njih umrlo u naim srcima, koje smo blinje zakopali na pustim mjestima, mislei da nas niko nije vidio u tom bratoubistvu? Pa na tuno i blago pitanja naeg Gospoda ili naih blinjih: Gdje je brat tvoj? Gdje je tvoj kum?Gdje ti je draga? odgovaramo namrgoeno i otresito: Zar sam ja uvar brata svojega?. Jesmo, odgovorni smo, svialo nam se to ili ne. Pa ako traimo opravdanja za svoju srdbu, ako smo prigrabili sve izgovore i odgovore kao trulu ogradu za svoju duu - lice nas nae izdaje, oi nas izdaju i svjedoe o naem grijehu. Sve na nama kazuje da to to inimo ne inimo dobro. Ni savjest nam ne da mira, ne moemo je lako uutkati. Tu gorku vatru grie savjesti, koja gasi osmjeh na naem licu, ne moemo ponititi. Zato, kada nema vedrine, nema one djeije spontanosti, nema radosti, nema smijeha od srca, nema oputenosti, to govori da negdje na nebu vriti krv naega brata kao krv Aveljova, pa nam treba pokajanje, treba nam oprotenje, treba nam izmirenje, treba nam duevno isceljenje. Ne prezrimo danas zato pitanje Gdje je brat tvoj?. Gdje si ga odbacio, gdje si ga sahranio? Idi na to mjesto, uini mir koliko je do tebe, oprosti i zaboravi koliko je do tebe. Skini sa sebe Kajinov znak i povrati izgubljeni sjaj oka i vedrinu duha!

metanoja

159

etvrtak, 15. septembar 2011. BABAROGE Nikad nijesam plaio svoju djecu babarogama. Nikad im nijesam govorio da u ih dati Ciganima ergarima da ih ponesu jer su nevaljali. Nikad im nijesam govorio da u kunoj ostavi ive neki duhovi, ili u ormaru stvorenja, koja e da ih pojedu ako su nevaljali. Ako treba neega da se boje neka se boje kazne da u ih istui ako preskau balkon, ili istre na ulicu, ili ubace ekser u utinicu. Problem je to me se vrlo malo boje, jer rijetko primjenjujem kazne, to mi ena sa pravom spoitava. Sjetih se jedne slikovite prie nae dobre porodine prijateljice. Kao mala ivjela je na selu i uvala ovce. Vraajui se jednom uskim planinskim kolskim putem ugledala je ogromnu zmiju na putu. Zastala je od straha. Nije znala ta da radi. ekala je nee li se zmija skloniti sa puta. Ali, ona je uporno mirno leala na suncu. Pokuavala je djevojica da Ono ega se plai, joj se primakne, da uplai zmiju. Ali, uzato je tvoj Bog. lud je bilo sve. Razmiljala je da se vrati, da ide nekim drugim putem, ali nije imala naina, morala je kui. Gledala je irinu puta, bilo je dosta usko da proe pored zmije a da je zmija ne napadne. Poslije dueg vremena, krenula je, pa ta bude. Razmiljala je da je neim udari, da baci kamen...Noge su joj klecale. I kad se skroz pribliila, htjela je da odustane i da se sakrije dok ta zmija nekuda ne ode. Ali, korak po korak, pribliila joj se. I kad je ve prila dovoljno da je svojim obanskim tapom mogla udariti, vidjela je ogromnu staru zmiju otrovnicu, ali kojoj je potpuno smrskana glava! Mogla se mirno vratiti kui. Duboko sam siguran da razumijem simboliku te prie, koju nam je ispriala. Na naim putevima postoje mnoge prepreke u obliku zmija otrovnica koje nam lede krv u ilama, ali kojima je neko ko je iao prije nas putem koji nas vodi kui, davno smrskao glavu. Ali to ne znaju oni koji se povlae, koji nemaju petlje da krenu Pravim putem. To ne znaju oni koji se ne priblie, koji se ne suoavaju sa demonima koji lee obezglavljeni na naim putevima, koji imaju spoljni oblik nekakve sile a zapravo su samo igre sjenki, i to na mjestima gdje smo mi izgubili Svjetlo hodajui po tami.

160

metanoja

Sa nama je kao sa djecom sa poetka ove prie. Plaimo se nekih vjetica koje ne postoje, pribojavamo se spodoba koje su samo nemona prikaza. A ne bojimo se Oca nebeskog koji nas u svojoj oinskoj ljubavi, kaznama popravlja, ne bi li nas spasio od vee nesree. Ne bojimo se Onog koji je smrskao glavu staroj zmiji, koji ju je izvrgao ruglu u pobjedonosnoj povorci, pred nebeskim anelima. Koji nas i danas poziva kui i kae nam : Ne boj se, kreni prema meni, zlo ti se nee ni primai. Ne znam gdje sam je proitao ili uo, ali tu misao odlino pamtim: Ono ega se plai, to je tvoj bog. Ako se boji zla, onda kao da mu kadi, kao da ga uzvisuje i slavi, kao da mu podie oltar, na kome prinosi svoje suze, svoje molitve. Zlo ti postaje bog, i upravlja tobom, samo ako dozvoli strahu da te kontrolie. Ako se boji ovjeka, onda ga ini svojim idolom pa mu se klanja. Prinosi mu darove na rtvenik koji mu podie, svaki put kad mu se eli dopasti, eli mu se dodvoriti. Na strah je kao kadioni tamjan, koju raspaljuje neka tua vatra. Ne moe kaditi i Bogu i mamonu! A zapravo sve prijetnje koje nam dolaze u misli, strahovi od bolesti, strahovi od smrti, strahovi od odbaenosti i usamljenosti, strahovi od nematine i gladi, strahovi od gubitka posla ili bilo kojeg drugog zla koje nam stoji na putu, oni su kao ona zmija o kojoj je priala naa prijateljica pastirica. Ta velika debela zmija koja se ne pomie godinama, koja stoji tu kao da je od vajkada, velika je fatamorgana. ta je ta mrtva zmija, pred Pastirom nad svim pastirima koji eli svoje ovce vratiti kui. Sve te prijetnje su kao priina, kao sjenke su nita pred Velikim svjetlom koje osvjetljava put. I nikad neu plaiti svoju djecu babarogama i vjeticama, koje ne postoje. Da se ne bi zapleli u kuine ovih sjenki. Da ne proive svoj ivot, bjeei pred prikazama, pred nemonim ljudima koji nemaju vlasti nad naim duama. Ali u se truditi da u meni vide strah Gospodnji, koji je poetak mudrosti. Jer mudar ne istrava na ulice da izaziva nesree, ne uvlai esker u utinicu, ne sputa se u jame svojih pouda. Mudar svojim strahopotovanjem, prinosi mirisni kad od istoga tamjana pred oltar Ocu nebeskom. Naem Ocu koji i kad kara, duu nam lijei, koji i kad zapovijeda, um oslobaa, koji i kad opominje, straha u nama nestaje od svih onih priina, jer mi smo Njegovi. Sva zla nemaju vlasti nad nama koji se zovemo djecom Njegovom.

metanoja

161

petak, 16. septembar 2011. ORLOV LET Kad pogledam orla, udesnu pticu, kako plovi nebom bez ikakvog umora, kako vlada prostorom i dolinom... Nastanjuje se u visokim liticama i sebi je prigrabio nebo kao domovinu. Kakvo mono a divno stvorenje. Tolika ptica, a lebdi, hvata vazdune struje, osjea ih u svojim krilima. Zaista ima neega udesnog u orlovom letu.Nijesu bez razloga mnogi o tom pisali. Danas mi postade jasno, da se orlov let sastoji iz dva dijela. Jedan je ovaj vidljiviji kada on jezdi nebom, ali postoji i onaj manje interesantan, manje atraktivan, a to je kada on polijee iz svog gnijezda, zamahuje krilima, snanim i napornim pokretima, odvaja se od zemlje, odvaja se od svoje orje luke kako bi se vinuo u visine. Sporim i tekim zamasima poinje let, pobjeuje silu zemljine tee. Sve lake i lake se podie, dok ne doe na potrebnu visinu, gdje hvata vazdunu struju i gdje prestaju za njega vaiti zakoni gravitacije, zakoni koji ga vuku ka zemlji. Koliko mi je jasno danas, kada sam se molio, uz veliki napor, kada me je neto u grudima stezalo, kao da hoe da iskoi iz mene, da je najednom doao trenutak kada sam mogao, kao ovaj orao, da osjetim kretaOsjeti kako zakoni nje Duha Svetog, tog Nebeskog vjetra, koji nad gravitacije gube vlast bez ti miluje lice i duu. Da sam tog trena tobom, kako poinje bu, Ne ka leti da mogao da rairim ruke kao orao svoja napora ka ka svojoj visokoj litici, krila i da osjetim kako se pune novom j tvo i vid se kle oda stu mje snagom, tom vertikalnom strujom, koja te zesve su a plijen, kad podie, koja te nosi. Osjeti kako zakoni itne maljske stvari tako neb gravitacije gube vlast nad tobom, kako takice i zarezi. poinje bez napora da leti ka Nebu, ka svojoj visokoj litici, ka mjestu odakle se vidi tvoj plijen, kada su sve zemaljske stvari tako nebitne takice i zarezi. Postade mi jasno, da se zavrava jedna faza u mom letu, kada sam upinjao, kada mi je svaki zamah bio teak, otpor snaan, gravitacija jaka. Da, sve ima svoje vrijeme, vrijeme kada se sije, i vrijeme kada se sakuplja, vrijeme suza i vrijeme radosti, vrijeme velikih napora i vrijeme poinka. Shvatih, da je dolo vrijeme poinka u mojim poslovima, vrijeme kada otputa svoje sopstvene snage, kao kad avion uvlai svoj stajni tap, jer mu pravi veliki otpor letu. Tako i ja razumjeh noas, da sam dovde stigao uz napore, ali od sada irim svoja krila, hvatam ovu nebesku silu, koja me die i koja me nosi, koja me vodi

162

metanoja

na mjesto gdje sm nikako ne bih mogao dosegnuti, dobaciti. Razumjeh ta je abat, ta je onaj sedmi dan o kojem pie na poetku svega, kada je Gospod poinuo od svojih djela, nakon est dana stvaranja. Sedmi dan je uao u taj poinak. Ja sam danas uinio sve to je do mene, u dui svojoj rekoh dobro je sve to sam uradio, nemam vie snage, ni moi da bih promijenio svoje danas u pogledu nekih stvari koje me zaokupljaju u zadnje vrijeme. I osjetih taj mir koji donosi pouzdanje, kada ulazi u drugu fazu svoga leta, u poinak, u zavretak onog to si radio. Taj dio je djelo Duha Svetog, taj dio je onaj vidljiviji, kada svi vide uspjeh, nakon ega stie blagoslov i dolazi promocija. Ali, nema duhovne visine i carstva nebeskog, nema leta bez onog prvog dijela, koji se dobro objanjava onom uvenom Isusovom rijeju, da se od Jovana Krstitelja, pa na ovamo, carstvo nebesko na silu dobija,odnosno da ga silnici zadobijaju. Ali nema ni ulaska u puninu stvari, bez ovog trenutka, kada hvata dobar Vjetar, kada ostavlja svoje snage, kada se ne koprca protiv vertikalnih struja. Kada ulazi u svoj subotnji poinak, kada ostavlja svoje napore i puta se Bogu, da on dovri ono to si zapoeo. Prosto mogu da vidim taj trenutak kada dolazimo do svojih granica, kada je u to ukljueno itavo nae srce, sva naa snaga i sav na um. Tek tada poinje da struji vjetar preko visokih topola, poinje huk i sve oko nas se utiava. I tek onda osjea novu stvarnost, osjea kako ti se vraa snaga, kako ti se pune krila, kako moe jezditi nebeskim prostranstvima, daleko iznad svih tvojih granica. To je orlov let koji me inspirie da se otisnem dalje u svom hodu u potpunom miru...

metanoja

163

subota, 17. septembar 2011. NEMA LJUBAVI BEZ IZAZOVA Ima jedna lijepa Merlinova pjesma koja kae: eljela si ono to Bog nije stvorio, ljubav a da u njoj zrna sumnje nema...! Inspirativna je za razmiljanje. Kako to kad je Bog stvorio svet i rekao da je sve dobro i savreno, da se u Edenskom vrtu nalo Drvo poznanja dobra i zla? To navodi na zakljuak, da nema ljubavi bez izazova. Kako bi Adam i Eva, koji su imali sve u Edenskom vrtu i koji su jeli se Drveta ivota, jeli plodove vjenog ivota, kako su mogli iskazati zahvalnost i ljubav prema Tvorcu, ako ne bi bilo onog drugog drveta i zapovjesti da ne jedu ploda sa njega? Jedini zakljuak je da se upravo kroz ovu zabranu stvorila mogunost da se iskae ljubav. Zato nije udo kada Isus kae, ako me ko ljubi, onda vri moje zapovijesti. Znai, ako ti ili ja imamo mogunost da se nekog odreknemo, da ga ostavimo, da ga iznevjerimo, da ga prevarimo, a to ipak ne inimo, onda se pokazuje ljubav i vjernost kao jedan od njenih najdivnijih elemenata. Kakve su to zapovijesti koje nam Bog daje? Ja sam dugo mislio da su: ne ini ovo, ne reci ono, ne uzmi to, ne poeli ono... Ali nije u tome stvar, taj zakon je plod Drveta poznanja dobra i zla. Postoji jedan uzvieniji zakon koji je zakon Ljubavi i Milosti. To su dvije kljune zapovijesti, koje kau da ljubimo Gospoda Boga svojega i da ljubimo jedan drugoga kao samog sebe. I eto, vie je nego jasno da se ljubav ostvaruje vrenjem zapovijesti, a sadraj zapovijesti je isto ljubav. to god ini iz e ljubavi, dobro ini, a ako neto ini Zato prihvatimo izazov . osi don ot iv nam koje nekom a ljubavi prema njemu nema, u, Prihvatimo ih sa rado onda si kao inele koje jee, praporci koji otvorenih oiju i zvee. Isprazna je i besmislena ta stvar ne bojmo se. koju ini i zaludna je. Zato kad nema izazova - nema ni naina da se pokae ljubav. Pa sada i na razna iskuenja koja me snalaze svakodnevno ne gledam kao na neto loe, neto to treba mrziti i odbacivati, ve kao na neto to bih trebao gledati sa nekom radou. Jer kuanje nae ljubavi uvruje je, raspaljuje je, ini nas postojanim i jaim. Ako gledamo sve to kao nain da pokaemo onom drugom svoju ljubav, to nam daje snagu da kroz kunju proemo u miru, proemo u radosti, iako to, priznajem, nikom nije milo. To je jedini ispravan pristup izazovima koje nam ivot donosi. Samo naivni, samo nezreli jadikuju nad svojim ivotom, go-

164

metanoja

vorei: Zato me snalaze sve te kunje i napasti; Ne elim to, odbijam to, odustajem previe je teko.... Zato kad nema izazov Bog nas nije stvorio kao robote, anema ni naina da se koji trebaju da izvravaju naloge i zapopokae ljubav. vjesti, bez pogovora, bez smisla, bez pitanja, bez sumnji, bez izazova... Ne trebamo da guimo u sebi sva pitanja, sve dileme, sve sumnje, da laemo sebe. Njega ne moemo lagati i sve da hoemo. Zato sve manje sebe osuujem za grene misli koje mi dolaze, sve rjee se krivim to sam kuan da neto utajim, ukradem, slaem... Neke pustinje i izazove Bog je stvorio, da bi nas suoio sa nama samima, da bi se zapitali u emu smo, a najvie da bi nas uhvatio za srce i pribliio sebi. Nema vee radosti na nebu i na zemlji, kao kad pravednik pobijedi svoju napast, svoje kunje i vatre. Iz svega toga izlazimo kao pobjednici, izlazimo ojaani, svjesniji, osvjeeni, okrepljeni i konano proieni. isti kao zlato to se kroz oganj proiava, pa sve ono to je neistoa biva sagoreno, a zlato pretopljeno i proieno. Pa se izliva u nove kalupe, u nakit i ures, koji slui za posebne prilike. Zato prihvatimo izazove koje nam ivot donosi. Prihvatimo ih sa radou, otvorenih oiju i ne bojmo se. Ko odustaje, ko se predaje, ko posustaje i ne ustaje, nije duhovni borac, nije ljubavnik... Nije dostojan da vidi Nebo.

metanoja

165

subota, 17. septembar 2011. PREDANJE Kao izvrni direktor neke firme, u prilici si da sagleda rad svojih saradnika. To je ono Njegoevo, da ko i malo na brdu stoji, vie vidi nego onaj pod brdom. Jedna od najljepih stvari, odnosno osobina koje moes da uoi u karakterima svojim saradnika je predanost poslu. To je ono kad vidi da neko savjesno obavlja svoje zadatke, ali to je i neto vie od toga. To je kad kontinuirano bdi nad poljem svojih obaveza, ini sve to mu je reeno, ali i sve ono to uvia da je neophodno kako bi ispunio oekivanja svojih pretpostavljenih. Ali to ide i nekako dublje, kad je predanost u pitanju. Vidi da ovjek, pored svoje snage i pored svog intelekta i znanja, unosi i svoje srce. Vidi da je to to radi neodvojivi dio njegove linosti. On je upravo to to radi. Sjeam se svoje uiteljice Stanice Bojani, kojoj smo mi, I/1 ,te daleke kolske 1978. godine, bili posljednja generacija pred penziju. Ona je taj svoj posao ivjela svim svojim srcem. Mi smo bili obasuti njenom panjom, njenim blagim rijeima punim utjehe, ohrabrenja i razumijevanja. Nikad ljuta, nikad povien ton, nikad neka uvreda ili slino. Ona je bila uiteljica, od pete pa do zadnje vlasi njene sijede kose. Skoro sam upoznao njenu kerku. Govorila je i potvrdila sva ova moja sjeanja na uiteljicu Stanicu. Nekako sa sjetom je rekla da je skoro bila ljubomorna na sve nas koliko smo njenoj majci bili vani, koliko je priala o nama, radila za nas. Sva njena posveenost svom pedagokom pozivu ostavila je duboki poKada nas boija rije zitivni trag u nama, tako da je nae odjepoziva na predanje, ljenje bilo uvijek najbolje u koli do kraja to je poziv koji u sebi nje podrazumijeva povjere osnovne. Velika veina i danas su oni koji og kome predaje On u su zavrili fakultete. Kada govorim o njoj i svoj ivot. kada je se sjeam, kao da govorim o svetici, jer imala je onu svjetlost muenika, suvo lice, nefarbanu kosu, koju je mislim vezala u punu ili pletenice, kao neka pastirica. Ta divna ena Stanica Bojani, lik je koji me je dugo pratio u ivotu. Zbog nje sam uvijek volio svoje nastavnike, profesore, i do kraja studija nikad niijesam imao nikakav problem sa njima. Predanje je divna rije, koja oznaava mnogo toga. Kada nas boija rije poziva na predanje, to je poziv koji u sebi podrazumijeva povjerenje u Onog kome predaje svoj ivot. To je kao u onoj

166

metanoja

prii koju sam uo da je uveni akrobata, preko Nijagarinih vodopada, preao preko ice, samo sa jednom letvom kojom je odravao ravnotezu. I onda je pred svima pozvao jednog dobrovoljca koji bi se zakaio za njega, da ga prenese nazad preko ice. Nastupio je tajac, svi su se zagledali, niko nije smio da se odlui na takav korak. Tek poslije neke mune tiine, jedna djevojica je iskoraila naprijed i rekla: Ja hou. I zaista on ju je popeo na ramena, i pred zabezeknutom publikom, sa ovom djevojicom koja je mirno sjedjela na ramenima, preao polako nazad preko ice. Svi su se zapitali ko je ta hrabra djevojica. Onda im je akrobata odao tajnu da je to njegova kerka, sa kojom esto vjeba take. I to je to. Kerka je vjerovala u svoga oca. Znala je da je sigurna sa njim, iako je provalija pod njima, uska sajla, uzak put ka drugoj strani. Predala mu se u ruke, jer mu je vjerovala. Ali predanje je jo vie od toga. Predanje je predaja, kada odloimo svoje oruje pred Svemonim. Kada vie ne ubijamo, ve podiemo svoju zastavu pred onim koji je Gospod nad vojskama. Kada ispucamo i zadnji metak naih izgovora, naih pokuaja, naih odbrana. NE bijemo svoje bitke, jer nas je razoruao svojom silnom ljubavlju. Ona nije neko Predanje je predaja, kad a povlaenje, ve to predanje u sebi nosi odloimo svoje oruje pred neku strast, neto vatreno. To je ona silina Svemonim. ljubavi, kada se mlada predaje svome eniku. Kada u njoj padaju sve prepreke, sav stid, sva ustezanja, sve neprijatnosti. I kada njeno srce vie: Da tvoja sam, samo tvoja i niija vie. Tvoja sam cijela, tvoja sam sad i tvoja sam zauvijek. To je tenutak, kada dvoje postane jedno, i ne zna kada je On postao dio nje, a kada je ona utonula u Njega. I konano pitanje identiteta. Kada ono to vjeruje to i ivi, kada ono to ivi postaje tvojim mesom, to si ti, tvoj identitet. I onda osjeti lakou davanja, onda osjea kako to to radi donosi ti radost, kako ivot ima ukus kao med na usnama, kako davanje i rad te ne umara, ve te okrepljuje. Kako postaje jedno sa Ocem koji te nosi na svojim ramenima, iznad provalije, iznad ponora. Takve ljude je lako uoiti, takvi su poeljni, takvi su dobrodoli, takvi se pamte i nikad ne zaboravljaju. Takva je bila moja uiteljica Stanica Bojani, predani prosvjetni radnik.

metanoja

167

nedjelja, 18. septembar 2011. ISPLAI SVOJ JAD Na zadnjem susretu sa onim mi Prijateljem (sa velikim P) ispriao mi je ta je bilo sa njegovom mlaom erkom, kojoj je, mislim 8 godina, kada je vidjela da su joj uginule ribice u akvarijumu. Za nju je bio to nevjerovatan gubitak. Te nemute ivotinje njoj su bile pravo bogastvo. Ne znam ta je taan uzrok, ali, tog dana, obje ribice su uginule. Poela je gorko plakati. Njena majka to nije mogla podnositi, pa ju je uutkivala, grdila, obeavala da e joj kupiti druge ribice, savjetovala da se smiri, uvjeravala da je sramota da se tako ponaa. Ali efekat je bio jo gori, djevojica je plakala jae i jae. Onda je doao njen Otac. Umijeao se u dogaaj, ali je uradio upravo suprotno od svoje supruge. Zagrlio ju je, podijelio je sa njom al zbog uginua njihovih ljubimaca, izrekao sve to i sam misli o njima, uvjeravao je da su i njemu bile vane, podsjeao je kako je volio da ih hrani. erka je sluala i plakala na grudima svoga oca, jako i dugo. Ali nakon pola sata, pla se stiavao, poela je da postavlja pitanja : Kako i zato? Nakon nekog vremena potpuno se smirila. Prijatelj kae da vie nije to pominjala i da je sa radou prihvatila nove ribice. Danas elim o tome da piem. Od onih sam koji ne plau, koji stiskaju zube i koji trpaju alost u sebe. Ja sam od onih koji, kada sam povrijeen i kada boli dua, kao majka ove djevojice, ele da utiaju suze, ele da prebole bol onako na nogama. A razmiljam koliko je blagoslovljeno kada se mogu isplakati, kada pred Bogom iznesem svoju bol, svoju tugu zbog grubosti onih koji su mi bliski, zbog omalovaavanja onih kojima sam inio dobro i slino. Ima jedna knjiga o iscjeljenju, u kojoj je spisateljice podijelila svoja iskustva u iscjeljenju koje je doivjela, tjelesnom a najprije duevnom. Ta knjiga se zove Sve poinje sa plakanjem. Znate li da su suze prvi od znakova Metanoje, odnosno pokajanja. itav proces promjene uma, promjene u rijeima, djelima i mislima, poinje plakanjem, poinje suoavanjem sa svojim bolom. U mojem hodu sa Bogom, sve je poelo sa suzama. To je bilo na medenom mjesecu sa Cecom, tanije tokom medene nedjelje J. Bili smo u Hotelu u Igalu. itav taj put je bio jedno nevjerovatno iskustvo. Priao sam ve o nekim dogaajima koji su prethodili mom obraenju, kako je tih dana svaka Cecina molitva bila usliena, kako smo obezbjedili sredstva za nae vjenanje. Pa i taj boravak u Hotelu sa 4 zvjezdice je takoe doao gratis, iznenada, upravo odmah poslije naeg vjenanja.

168

metanoja

Bio sam pun emocija, pun razmiljanja o svome ivotu, radost za koju jo nijesam znao prodirala je u moje srce. I onda doao je taj dan 18. Oktobar 2000. godine, pet dana nakon vjenanja. Dok je Ceca imala popodnevni odmor, ja sam itao 18. Psalm. Iako nijesam nita razumio, neto je pogaalo moju utrobu. Izaao sam iz sobe, uzeo tap i neke mamce, da odem na obalu da pecam. Razmiljao o itavom mom ivotu, o Bogu i da li postoji? Pomislih Boe, ja sam svata radio, bavio se raznim neasnim stvarima, iao nekoliko puta u sigurnu smrt, psovao Te, bavio se horoskopima,

metanoja

169

meditacijama, gatanjima i drugim glupostima... A ti samo si mi milost inio, nikad mi nije dlaka sa glave pala, jalovio si moje pokuaje da neto ukradem ili da se povrijedim... Podignuh pogled iznad onog plovka. Kasno popodne, smiraj dana, ispred mene obrisi Lutice i Prevlake, i najednom osjetih kako mi se itav zaliv smijei. To nikada neu zaboraviti. Mogao sam vidjeti lice svoga Zatitinika svoga dobrotvora. Smeak koji je govorio, dobro doao mi. Kako me ranije nijesi upoznao? Da to sam bio Ja, svaki put kad je bila nevolja. Bio sam tu i nijesam te ostavio. Sve je u meni drhtalo, utroba mi se komeala. Pobjegao sam u hotelsku sobu. I onda to vee dok sam Ceci sve ovo priao, otili smo u malu Crkvicu u na vrhu starog grada u Herceg Novom. Uhvatili se za ruke u nekoj svetoj tiini. Ceca je molila za blagoslove: Gospode, daj nam dijete?. eu Zato ne stiavajte suz Sili smo niz stepenice, sjeli u neki lokal te grudima, ne uutkavaj isda e el a na velikom gradskom trgu. I ja vie nijekoj cu dje ju svo . bol ju svo plau sam mogao da izdrim, sve je u meni puklo. Poeo sam da plaem, i da plaem. Jecao sam, ridao. Govorio: Kako je mogue da je On toliko milostiv, kako je mogue!!!. Ta misao o Njegovoj milosti, koja mi je samo dobrim vraala, koja mi je sve oprostila, koja me je ekala, ostavljala me je bez daha. Plakao sam jako na sred gradskog trga, ne marei za pogledima, ne marei za sebe. Znai sve je poelo sa suzama. Ta katarza nije se zavrila taj dan. Gotovo itav jedan mjesec, neto je izlazilo iz mene sa suzama i uz ridanje. Ne znam tano ta, ali moja se dua oporavljala, moja se dua isceljivala. Plakao sam kao to je ona erkica plakala na grudima svojega Oca. Jako i dugo. Dok nije stigla pono, dok se nije u meni poelo stiavati sve. I dok me nije preplavljivao duboki mir i neka radost za koju do tada nijesam znao. Ponavljam, suze su bile znak mog dubokog pokajanja za sve to sam inio. Milost me je, a ne kazna, pribliila Ocu, plaui na Njegovim grudima, punih razumjevanja. To je bilo osloboenje bez ikakvog prigovora, bez ikakvog uutkivanja i potiskivanja, kao to je moj Prijatelj grlio svoju ker u njenom bolu zbog gubitka. Zato ne stiavajte suze u grudima, ne uutkavajte svoju djecu koja ele da isplau svoju bol. Ne govorim o suzama samosaaljenja, ve o suoavanju sa svojim bolom, kojeg trebamo isplakati. Isplakati sad, a ne sjutra kao Skarlet o Hara. Jer to sjutra moda i nikad ne doe, a bol ostane na saputnik, naa sjena.

170

metanoja

P.S. Tano nakon 9 mjeseci, 17.jula 2001. godine, dobili smo djete. Bog je uo molitvu jednog mladog branog para, u Crkvici sv.Arhangela Mihaila, i dao nam radost umjesto suza koje su tekle. Neko mi ree: ivot za ivot. Ti si predao svoj ivot Bogu, a On ti je dao novi ivot, dao ti je Emiliju!!!. Amin!

metanoja

171

nedjelja, 18. septembar 2011. TOME SAM DORASTAO Kad ve pomenuh izazove, odnosno probleme kako neki to kau i vide, sjetih se jedne izjave koja mi je izletjela iz usta, kao da je ja nijesamrekao. A bila je prava. Ipak poeu sa stihovima iz Gorskog vijenca, kad stari Iguman Stefan odgovara mladom Vladici Danilu: Ja sam proa sito i reeto ovaj grdni svijet ispitao, otrovi mu au iskapio, poznao se s grkijem ivotom. Sve to biva i to moe biti, meni nita nije nepoznato; to god doe ja sam mu naredan. Naime, jue u razgovoru sa koleginicom, u prii o predstojeim izazovima koji nas ekaju do kraja mjeseca i kraja ove godine, a kojima se ne nazire rjeenje, jo uvijek :-), rekoh onako u vjeri: Ma uspjeemo, DORASLI SMO MU (izazovu). I uhvatih se za tu rije, provukoh je kroz devet voda kao to se mast svinjska proiava u devet voda, pa se moe kao lijek koristiti. Tako i ja svoje misli, provlaim kroz reeto Rijei Boije i drugih nadahnutih knjiga i onda ako ostane, moe se sluiti kao lijek. Takve stvari elim da dijelim na ovom Blogu. Naravno, svjestan sam da ne uspijevam uvjek. Elem, da nastavim. Onima koji trae istinu, trae smisla, tragaju za odgovorima, suoavaju se sa raznim iskueNa ovom putu ne moe njima koja sam pominjao u prethodnoj ostati, ne moe se jeti, prii, hou rei da nema ljubavi bez izaodrati, ne moe usp o ud , sta Zai a! bez ud zova. Ono to bih da pribliim i sebi i je potrebnije nego nam vama, je da li smo dorasli svemu to nam ikad. se deava? Da li iznenadne nesree i teke stvari, mogu da nas izbace iz kolosjeka? Da li u uspjeti da rijeim ogroman problem koji mi se pojavio? Nemoj da misli da se i ja ne borim sa brigama, sa strahovima od neuspjeha, da se ne borim sa sumnjama i postavljam pitanja i sebi i Bogu: Kako e se ovo rijeiti? Da li sam na pravom putu, ta initi i kako da izbjegnem negativne posljedice?

172

metanoja

Razmiljam, ako nas snalaze stvari i izazovi koji prevazilaze nae snage i moi, pa smo time osueni na pad i neuspjeh, zar onda Boe nijesi nepravedan?! Ako smo prinueni da biramo izmeu dva zla, onda smo izabrali grijeh, a ako inimo grijeh mimo svoje volje onda kakva je naa krivica ? To i nije grijeh, jer smo bili prinueni na njega. Ali rijei Igumana sa poetka teksta, rijei jednog od duhovnih voa svog vremena, u ovoj prii nas upozoravaju, kao to on upozorava mladog Vladiku, da sve to nam dolazi u susret tome smo i naredni, tome smo i dorasli. Jer ako je Bog pravedan, a jeste pravedan, nee pustiti na nas nikakvo zlo koje prevazilazi nae snage, da bi imali mogunosti da mu se odupremo, da ga nadvladamo, da ostanemo u istini. Ako je ovo tano, a duboko sam uvjeren da jeste (inae Boga ne bi ni bilo, ne bi bilo ni pravde ni istine), onda nemamo izgovor za lai, izgovor za strah, izgovor za grijeh. Ali ono to sam takoe razumio i to me iznova svaki put prene, je da na ovom putu ne moe ostati, ne moe se odrati, ne moe uspjeti, bez uda! Zaista, udo nam je potrebnije nego ikad. Da, udo mi je potrebno, viem iz glasa. I ja ga oekujem. Ja vjerujem u udo, jer ako je Bog pravedan, a jeste, poslae udo da preskoim ovu planinu koja stoji ispred mene. Vjerujem u udo, jer vjerujem da nijesmo osueni na poraze, nijesmo predodreeni za pad i grijeh. Ne trebaju nam izgovori, treba nam pobjeda! Ako postoji udo, a vidio sam ga mnogo puta u svom ivotu, onda ovjek moe ii iz pobjede u pobjedu, ii dalje po milosti koja dolazi od Boga. Znam da izgleda nekako da su izazovi sve vei i vei. Kao kad skakau u vis, svaki put poslije uspjenog skoka podiu letvu. Ali i mi smo jai, mi smo iskusniji, mi smo dorasli novoj visini. Moramo pobjediti sebe, preskoiti svoj lini rekord, jer smo pozvani na jo vee stvari, u koje ne moemo ui prije nego im dorastemo. Ali ovoj sada visini kaem, a i tebe ohrabrujem da kae: jesi tu, jesi velika, ali sam ti dorastao!. Preskoio sam sve visine do sada, preskoiu i tebe!!!

metanoja

173

ponedjeljak, 19. septembar 2011. RAZORUANJE Iskustvo me ui da se problemi nekako poveavaju upravo pred ciljem. Kada treba da doe do rjeenja, kada treba da doe do promocije onog na emu ste dugo radili, kada treba unoviti dugogodinji trud, e onda poinju problemi. Kao da apetiti rastu kod onih koji vas okruuju, pa oni koji su bili sauesnici sada postaju konkurenti, oni koju bi trebali da pomognu da dobijete novac, postaju koniari. Sjeam se jedne emisije o Nilu, neto kao Opstanak. Prikazali su ivotinjski svijet oko velike rijeke, kada je veliki vodostaj i onda kada su velike sue, kada rijeka postane isuvie mala za sve. E to mi se ini da gledamo svuda oko sebe, dok je bilo svima dobro, dok su se davali krediti, svi su se slagali i ivjeli u mirnoj kooegzistenciji. Ali kada izvori novca presuuju, kada se suava prostor za ivot i za zaradu, onda stupa na Iskustvo me ui da se scenu sistem mala bara puna krokodila. problemi nekako poveavaju upravo Gledao sam kako usahlom Nilu prilaze pred ciljem. one zebre, bivolice i sline ivotinje da bi se barem na kratko napojile, a iz vode vire oi krokodila, sa strane vrebaju gladni lavovi Dolazak na vodu predstavlja ivotni rizik za ove ivotinje. A ta da radi ovjek u ovo vrijeme, da li da pone da se naoruava da bi priao nekom izvoru, sa kojeg bi se mogao napojiti on i njegova djeca. Kako moe da napreduje u vrijeme velikog laktanja, kako moe da dobije tender za javne nabavke, kada svi idu sa damping cijenama i slue se svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Mislim da imam odgovor koji je sakriven u starozavjetnoj prii o momku koji se prvi suprostavio neprijatelju koji je kontinuirano pljakao njegov narod. Svake godine kad se narod Izraela spremao za etvu, dolazili su Midijanci, veliki i divlji narod sa Istoka, koji su nastanjivali dolinu Tigra i Eufrata. Dolazila bi milionska vojska i pustoila usjeve. Narod je oajavao i postajao sve siromaniji. Sve oko ega su se trudili, u suzama sijali, okopavali i zalivali, nestajalo bi u jednom naletu ove vojske. A onda je stigao boiji poziv Gedeonu (po ovom momku nazvano je udruenje Gedeonita, koji tampaju Biblije na preko 200 jezika i distribuiraju na svako mjesto po cijelom svijetu), da ustane i povede svoj narod u borbu protiv ovog neprijatelja.

174

metanoja

Ali Gedeon je imao veoma nisko miljenje o sebi, smatrao je da nije dostojan takvog zadatka, jer bijae najmlai u svojemu domu, a njegov dom najmanji u itavom plemenu, a njegovo pleme najmanje u itavom narodu. Ali ono to mene posebno fascinira u tom zapisu je injenica da se pozivu Gedeona, koji je pobijedio sopstveni strah i nesigurnost i ustao hrabro i pozvao narod u borbu, odazvalo oko 32 hiljade vojnika. Gledao je na vojsku koja je bila kao aka jada naspram milionskog neprijatelja. I taman to je htio da trai vostvo od Boga da bi krenuo u rat, stigla je udna Rije preko proroka. Bog je poruio Gedeonu da je Kad ljudi planiraju da mnogo vojnika... Mnogo!?! Savjetovano opljakaju nekog onda se naoruavaju, a kad mu je odvoji sve one koji se boje. Kad su a te Bog sprema da otile kukavice, ostalo je samo 10 hiljada odbrani od lopova vojnika! Kad je htio da krene sa tom voonda te razoruava. jskom, opet je stigla Rije da je mnogo vojnika, jer je Bog htio da pokae Gedeonu, da nije bitka do broja vojnika i do snage koju poseduje, ve bitka zavisi iskljuivo od Boga i njegove pravde. Onda je rekao da odvoji sve one oprezne, koji su pili vodu sa potoka iz ruke, ne skreujui pogled sa bojnog polja. I ostalo ih je 300 vojnika!!! Mogu misliti ta je Gedeon mogao da pomisli. Kakvo je mogao da ima pouzdanje u svoje snage, nikakve. U ovu Borbu morao je ui iskljuivo oslanjajui se na Boiju intervenciju. I zaista, te noi, uskoili su u logor, sa trubama i sa bakljama, i izvojevali pobjedu. Neprijatelj se uplaio, sludio, medjusobno pobio, i pobjegao. Podijeliu sa vama jednu misao, koja mi dolazi razmiljajui o ovoj prii: Kad ljudi planiraju da opljakaju nekog onda se naoruavaju, a kada te Bog sprema da odbrani od lopova onda te razoruava. To je lekcija koju uim godinama, da si najai, onda kada misle da su te razoruali, kada se ne uzda u neke svoje veze, u svoje sposobnosti, u svoje moi, kada ne ulazi u rat sa orujem koji koriste tvoji neprijatelji. U ovom se krije mudrost: Kada si slab, onda si jak! Ali ne slab u nekom senzualnom smislu, kada si straljiv, emotivan i labilan. Na uspjeh ne zavisi od nekih naih moi i uticaja, novca ili slino. Naa je snaga u tome to smo na pravoj strani, to se borimo u Istini, to branimo svoj narod i svoju zemlju. Tada nau vojsku nee initi kukavice i budale. Ve nau vojsku e initi specijalni odred onih koji su budni i neustraivi. Malo stado ali odabrano! Bez obzira ta misli o sebi, da si mali, slab, nemoan, najmanji u svojem narodu, kada doe as, kada se podigne uzbuna i povika, kada se zapale vatre i rasvijetli ono to vreba iz tame. Tada

metanoja

175

e udariti bez oruja zemaljskog, tvoje oruje e biti sam Bog. Tada je pobjeda zagarantovana, tada e vidjeti lea svoga tiranina. Mala bara puna krokodilae postati tvoj plijen i tvoje pojilo! Ali da bi bio kvalifikovan za ovaj Boiji rat, mora biti najprije razoruan. Da bi mogao ui u ovu borbu, mora najprije da osvijesti koliko je slaba ljudska snaga i mo koju oni koji stoje na tvom putu imaju, da razumije da boj ne bije svijetlo oruje, ve boj bije srce u junaka.

176

metanoja

etvrtak, 22. septembar 2011. NEU DA BUDEM DOBAR! Budi dobar - uili su nas od malena! A evo postao sam i sam roditelj, pa se jo uvijek pitam ta znai biti dobar? Da li biti dobar znai preutkivati neiji grijeh, tolerisati ga i povlaivati mu? Da li, ako sluam pretpostavljenog, po cijenu da krim zakon ili ugroavam egzistenciju nemonih - to znai da sam dobar? Da li, ako sam ljubazan i slatkorjeiv prema onome kom mislim da treba odrati lekciju, znai biti dobar!? Ako je tako, onda ja ne elim biti dobar! Ne elim da se pokreem na elje onih koji me okruuju, da bih bio dobar! Ne elim da me pokreu ni potrebe svih koji od mene oekuju da ih zadovoljim! Ako bih i elio, sigurno ne bih mogao, jer dobro ree majka jednog mog dobrog prijatelja: Sine moj, ne moe itav svijet hljebom nahraniti!. Da li sam dobar ako kaem DA svemu to mi se nudi, u namjeri da ne uvrijedim ovog ili onog? Ko sam ja, ako ne umijem da kaem NE svemu onome to se protivi mojim principima, to razara moj mir, odvlai vrijeme koje planiram za sebe i svoju porodicu? Zar sam lo ako ne odgovorim na sva tvoja oekivanja, na sve tvoje zahtjeve, na sve tvoje potrebe? Ako je to uslov da budem dobar, onda ne elim da budem dobar!

metanoja

177

Zato to smo radili u Dobar i lud, braa su roena kae skladu sa svojim priorite jedna poslovica. Ako biti dobar, znai pova, tima, svojim uvjerenjimto o Zat . ima cip prin laivati silniku, povlaivati lupeu i smujim svo ju a smo radili za korist svi im tljivcu, onda je ta poslovica potpuno in seb ijim ne o rotn sup to tana. Jer tolerisati la, preljubu i krae, interesima. Zaista, ako da u ka da a jev um raz pod jeste ludost u oima Boijim, pa makar enijesmo dobri, onda ne ri nas svi pajtosi tapali po ramenu, veliali limo da budemo dob da smo face i da smo cool ortaci. Zato sve vie razumijem jedan stih iz Biblije, koji me je uvijek bacao u razmiljanje, a koji o naoj dobroti i naoj pravdi govori da je kao prljava haljina pred Bogom. Zaista, ovakva dobrota, je kao neista haljina. A da bi znali ta to tano znai, treba znati da ovo napisano oko 800 godina prije nove ere, kada su ene tokom menstruacije koristile naroite haljine. Smatralo se da je ena neista 7 dana i bio je neist onaj ko je dodirnuo nju ili tu haljinu. To je neista haljina, o kojoj se govori. Takva je naa dobrota kada hoemo da negiramo svoj ili tui grijeh, kada hoemo da pokrijemo svoje slabosti i greke, kada hoemo da se dopadnemo ljudima po cijenu da laemo, varamo, laskamo i krademo. Zato odbacimo ovu vrstu dobrote i pravde, rizikujui da e mnogi od nas naii na osudu, odbacivanje od drugih uz kvalifikaciju da smo neomiljeni, loi i neuinjeni ljudi. Valjda zato to nijesmo ispunili sve njihove elje, potrebe i oekivanja, jer im nijesmo dali za pravo u njihovim pogrenim stavovima, nainu zivota i ambicijama. Zato to smo radili u skladu sa svojim prioritetima, svojim uvjerenjima, svojim principima. Zato to smo radili za korist sviju a suprotno neijim sebinim interesima. Zaista, ako to podrazumjeva da kau da nijesmo dobri, onda ne elimo da budemo dobri (3), ni vrlo dobri (4), elimo da budemo odlini (5)! elimo da budemo skroz odlini, elimo da budemo LUONOE :-))

178

metanoja

petak, 23. septembar 2011. GDJE SMO IZGUBILI OTRINU? Da bih mogao da objasnim ovo o emu elim da piem, prepriau priu, koju tumaim na svoj nain. Pria je o Proroku Jelisiju, jednoj od najsjajnijih linosti Starog zavjeta. Biblija se velikim linostima bavi na nain to govori o njihovim podvizima, ali i njihovim slabostima, padovima, grijesima. Izuzetak je Jelisije. Kad itam o njemu, mogu jedino zakljuiti da je njegov ivot bio ivot posveenosti, sile i udesa. Bio je snana linost i veliki autoritet, postavljao je kraljeve i dolazili su mu svi vladari i kneevi za savjet. Imao je svoju proroku kolu i veliki broj ljudi koji su ga pratili i uili od njega. Jednog dana uenici rekoe da je to mjesto gdje su se smjestili postalo malo i tijesno, i mole ga da poe sa njima da isijeku svaki po jedno drvo i da naprave kolibe gdje bi se smjestili. On je pristao, otili su pored nekog potoka, jer su lijepa i velika drva rasla uz vodu. Jedan od uenika zakuka za pomo od Jelisija, jer mu je ispalo sjeivo od sjekire u sred rijeke, a nije njegova sjekira ve je pozajmio. Jelisije mu ree da nae mjesto gdje je palo sjeivo i da tamo baci dralju. I zaista desilo se da je isplivala itava sjekira. Meni ova pria govori da moramo biti oprezni posebno kada se irimo, kada napredujemo, kada ulazimo u nove poduhvate u cilju rasta i proirenja svoje djelatnosti, svojeg polja utacaja, svojeg asortimana, svoje game proizvoda i usluga. Da na tom putu ne izgubimo jednu presudnu stvar, od koje zavisi uspjeh, da ne izgubimo otrinu! Mnogi su pisali o otrini uma, mogunosti da se raznim jogama i vjebama Ne priam o duhovima meditacije dosegnu koncentracija i zado, priam o sposobnosti bije blistavost uma. Ali ja elim da osvjeda raspoznamo sa tlim jedan vii, odnosno dublji nivo kakvim namjerama otrine o kojoj elim da piem danas. To neko nam dolazi i neto nudi. je otrina duha, istananost tog estog ula, kojim moemo da rasuujemo duhovne stvari. To je ono fino podeavanje due koje pomenu neko od fb prijatelja. To je mogunost da se osjeti jedna duhovna stvarnost. Taj dar donosi mogunost raspoznavanja duhova. O emu ja to? Ne priam o duhovima, priam o sposobnosti da raspoznamo sa kakvim namjerama neko nam dolazi i neto nudi. To je sposobnost da se razlikuju motivi, kako drugih,

metanoja

179

tako i nai sopstveni. Da se osjeti u kom duhu nastupamo, zato neto inimo i zato nam neko pristupa i sa kojim pobudama. Ali, da bi istanali ova duhovna osjetila, potrebne su godine vjebe i duhovna disciplina. Kao to sportisti podvrgavaju sebe napornim vjebama da bi se kvalifikovali za olimpijadu, da bi preskoili normu - tako se mora disciplinovati nae tijelo postom i molitvom, da bi preskoili normu i uli u podruje nadnaravnog, u podruje viih duhovnih senzacija, i saznali kako da raspoznajemo znakove koji nam stoje na putu. Ako, kao i ja, eli da povrati otrinu koju si negdje na svom putu izgubio, treba se po ovoj Jelisijevoj preporuci vratiti niz sjeanje na mjesto gdje si to izgubio. Razmislimo ta i kada je to bilo, kada je sa nae dralje (itaj due, koja nam je pozajmljena) spala otrica, pa smo duhovno zatupili, pa smo nekako ogluvili, pa vie ne vidimo, ne razumijemo, ne ujemo i ne razlikujemo duhove. Mi ujemo ta ljudi govore, ali pravi motivi nam bivaju sakriveni. I mi bivamo prevareni, bivamo pokradeni, bivamo izgubljeni. Zavapimo kao uenik Jelisijin, bacimo se na to mjesto u vodu Svetoga duha, uronimo u molitvu i post, ne bi li isplivali kao ona sjekira, sa novom otrinom, sa novim razumijevanjem. To je jedini uslov za na rast, za proirenje naeg stanita, za proirenje naih vidika i polja uticaja. To je neophodan uslov za prelazak na novi nivo u naim poslovima, u naim odnosima. Zadobijmo ili povratimo otrinu duha, otrinu uma. Jer ko zadobija razumijevanje, zadobija ivot i napredak.

180

metanoja

subota, 24. septembar 2011. METAMORFOZA Inspirisali su me komentari na pretproli tekst Biti dobar ili biti odlian i nabolji. Htio bih da pojasnim jednu sutinski bitnu stvar, na putu promjena o kojima piem u ovom blogu. Stie se utisak da se zalaem za princip svakog dana u svakom pogledu sve vie napredujem, poznat iz uvenog filma Sjea li se Doli Bel. Meutim, proces metanoje o kom piem ne podrazumijeva gradaciju - dobar, bolji, najbolji. Kao jue nijesam bio lo, danas sam malo bolji, a sjutra u biti jo bolji i tako dalje. Pa u onda jednog dana biti dovoljno dobar, da bih dobio vjeni ivot NE, proces metanoje slian je metamorfozi kroz koju neki oblici ivota prolaze. To je onaj proces u kojem gusenica ulazi u auru. Gledao sam jednu emisiju o tome. Ona se gusenica uauri. Odjednom itavu unutranjost ispuni tenost, koja se okree, kao amorfna masa. I onda poslije nekog vremena, to stane, i pretvara se u neto totalno udesno. Od onog bukuria, poinje da se stvara predivna leptirica, sa tananim krilima. Na krilima hiljade boja i nijansi.. Pita se otkud te boje, otkud one tanane dlaice Savrena leptirica. Toj krasoti pozavidjele bi carice u najveoj raskoi. To vie nije ona bijela bezlina gusenica koja puzi, to je sad leptirica, koja moe da se vine u visine. O toj vrsti promjene se radi, ne evolutivnoj promjeni, u kojoj gusenica postane super gusenica, okiena zlatom, obuena u svilu i kadifu, sa najnovijim firmiranim naoarima. Ne, govorim

metanoja

181

o procesu koji se deava u auri, u kojoj umire i nestaje gusenica, a iz koje se raa novi stvor - leptir sa predivnim krilima. Leptir koji je jedinstven, leptir neponovljivih boja i kombinacija ara. Unikat. Proces metanoje zapravo je proces promjene identiteta. To je jedna odluka da odbacimo ono staro, ono u emu smo ivjeli toliko dugo, puzei kao gusenica. Odluka da umremo u tom starom ovjeku i da se krstimo. Pa da onda iz vode krtenja, om izaemo kao novo stvorenje, sa izmijeMetanoja je proces tok koga se tvoj i moj um, njenom prirodom i potpuno novim idese emocije i volja, usagla ntitetom. O tome se radi, kada se pribrosa novim identitetom. ji toj nebeskoj porodici, u kojoj je Otac Car nad svim carevima, ti si carska ki, odnosno princeza koja moe da poleti. Princeza si, makar u ritama hodala, ili Carevi koji ne mora da gine za propale ambicije, jer je ve stao Ocu sa desne strane u nebeskim prostranstvima, na najvioj poziciji koju ovjek moe da dosegne, pa su sve ostalo trice. Da budem precizan, metanoja je proces tokom koga se tvoj i moj um, emocije i volja, usaglaavaju sa novim identitetom. Da ne misli o sebi kao o gubitniku, da ne strahuje kao siroe, da ne tuguje kao siromah. To je proces u kome se nae um upodobljava onome to srce vjeruje. To je proces u kojem se naa djela i sve ono to se vidi na nama, usaglaava sa onom promjenom koja je nastala u nutrini nae due. I nijesmo svakim danom sve bolji i bolji, ve potpuno novi. Gusjenice koje ne uu u metamorfozu, nijesu predodreene za nebo. Moraju proi kroz proces, moraju da se promjene u leptiricu koja dobija krila za let.

182

metanoja

nedjelja, 25. septembar 2011. VELIKI MALI LJUDI I velikani su bili mali kad su se rodili. Ne raaju se veliki ljudi, dobro neko ree, raaju se kao mali, a velikim se postaje. A velikim ovjeka ne ine ni njegovo bogatsvo, ni njegovo plemiko nasljee. Velikim ga ine njegova djela. Bogat i moan bio je Neron. Po njemu danas samo psi dobijaju imena. Nijesam uo da je neko dao psu ime Pavle, po uvenom apostolu, ali sam uo puno puta da ljudi kerove dozivaju imenima Cezar, Kaligula I koja su to djela koja nas ine veliDok gledamo u velike kim? To su djela ljubavi, uinjena po vjeri ljude naeg vremena koja nam je izlivena u srcima. Zaista nema pitamo se kada e ne i da preduzmu; ta ine to te vjere koja je ugodna Bogu, a koja ostaje dou promjene, trebali da jalova u djelima. Ako ne inimo ono to bi da pogledamo u sebe, u govorimo, nae su rijei isprazne i licenas male ljude. Mi, odnosno Ja i Ti moem mjerne. A ako to to inimo nije motivio uraditi tu eljenu promsano ljubavlju, svi drugi motivi su samo jenu. I to danas. isprazna isprika. Kad se pogledaju biografije velikana nae civilizacije, moe se konstatovati da su upravo u usred oskudica, u surovim vremenima i velikim turbulencijama, ljudi smogli snage da uine djela vjere i ljubavi prema drugima. To ih je uinilo podvinicima.. Ako mogu sebi dati za pravo da cijenim vremena, rekao bih da su ova naa veoma teka. I to ne samo zbog kriza i politikih previranja i ratova oko nas. Teka su zbog krize ideologija, zbog krize morala, zbog krize identiteta i krize institucija i autoriteta. Vie nije sveto nita, ni brak, ni porodica, ni drava, ni Crkva. Rekao bih da ovo vrijeme vapi za podvinicima. Sveci su deficitarna roba. Dok gledamo u velike ljude naeg vremena i pitamo se kada e neto da preduzmu; ta ine da dou promjene, trebali bi da pogledamo u sebe, u nas male ljude. Mi, odnosno Ja i Ti moemo uraditi tu eljenu promjenu. I to danas. Ovo vrijeme eka na mene i tebe, da se pokrenemo na mjestima gdje jesmo. Ako si obuar onda popravljaj cipele onima koji nemaju para za nove. Ako si socijalni radnik, pomozi ugroenima. Ako si ljekar uini sve to moe na dobrobit bolesnih, ako si umjetnik budi kreativan, ako si bogat pomozi sirotinju. Bog ima drugaije mjerilo za veliinu, kod njega se sve mjeri zapreminom srca, a ne cifrom na bankovnom raunu ili zvanjem. Kod njega se bogatstvo mjeri iznosom koji si spreman dati a ne za-

metanoja

183

drati. Velik je onaj koji se ini malim, a mali su oni koji se prave velikim. On je izaSveci su brao male ljude koje je novo drutvo deficitarna roba. odbacilo kao beskorisne, da preko djela tih malih posrami one koji su silni, mudri i kolovani. Zato ne gledaj na svoje nemogunosti, svoje skromno nasljee, svoj niski poloaj u drutvu, ve gledaj na Onog koji je kadar da uini vie nego to moe i zamisliti. Samo ako se odvai da uini djela na koja si pozvan, da uini ono to si u mogunosti - On e uiniti ono nemogue. Uinie te velikim.

184

metanoja

ponedjeljak, 26. septembar 2011. NETO IZMEU Uviam da su svijet i sva mudrost puni kontradiktornosti. Na ivotnom putu postoje mnoge faze koje nam nijesu jasne. Sva mudrost i svo znanje koje nam je do jue bilo kristalno jasno, danas su kao istroena krpa. Svaki dan trai nove odgovore, trai nova traganja. Na ovom putu traenja, postoje dvije krajnosti koje nas mame. Jedna je religioznost bez stvarne sile za promjenom, legalizam koji donosi osudu, zbir pravila ponaanja ta je dozvoljeno a ta nije, stalno pozivanje na pravdu, na princip oko za oko, osudu i osvetu. Druga je krajnost, koja je jo opasnija, relativizacija grijeha, liberalizam sa pogrenom svrhom, uenje o milosti boijoj, kao izgovor i opravdanja svojih i tuih greaka, uenje o plodovima vjere bez stvarnog posveenja, ljubavi bez rtve itd. A ini mi se da je istina negdje izmeu, tanije da je istina u sti Hodam izmeu krajno oboma. Nita ne moe zamijeniti pokoje me privlae, iznova je sveen i ist ivot. Ko ne moe vladati preispitujui sebe i svo da ui vaj ua pok , motive sobom, ne moe vladati ni svijetom. Ali drim ravnoteu, svakako, nae posveenje nam ne daje za i tinot rav eu duha, due pravo da sudimo tuim slabostima, da izjela. Ekstremizmi su kao nariemo vrjednosne sudove. Ako se i ponamagnetisana tijela, ma. ovi pol jim svo sveujemo, ne trebamo se izolovati, ako jai su na smo drueljubivi, ne treba da gubimo individuu. Povrede od ljudi i nesree koje nam se deavaju pribliavaju nas Bogu, ali sve to ne treba da nas odvaja od svijeta, pa da kao isposnici odemo u peine i odustanemo od stva-rnog ivota, uz opravdanje da smo predali svoje ivote Bogu. Lako je biti svetac negdje tamo iza zatvorenih vrata manastira, mnogo je vrjednije biti kao Isus za stolom sa kurvama, kockarima i lopuama. Ostani pravednik u nonom klubu u kojem si se zatekao, dok polugole igraice igraju oko tebe. Ostani poten kada si u prilici da pronevjeri neki novac. To su sve zamke u kojima se moe nai svako ko trai Boga. Slino je kad su u prisustvu velikog naroda, religiozne voe onog vremena pitale Isusa da li treba plaati porez okupatorima. Postojale su dvije mogunosti: ako kae NE onda e ga predati vojnicima sa optubom da podstrekava narod na pobunu, ako kae DA onda e biti optuen od naroda da je kolaboracionista i izdajnik. Isus je imao odgovor koji je bio negdje izmeu, neko tree rjeenje. Pitao ih je iji je lik na novcu, oni rekoe Cezarov. E pa dajte caru carevo, a Bogu boije. Tako je to, ovaj svet nam daje da biramo izmeu dva zla. A to nikad nije rjeenje. Nikad zlo nije rjee-

metanoja

185

nje. O tim zamkama sam danas htio neto rei. Jedna je ponosna samopravednost fundamentalizma koja je militantna i fatalistika. Druga je teorija uspjeha propagirajui elemente vjere za zadobijanje raja na zemlji bez posveenja. Svaka je primamljiva, svaka je lako zavodljiva. Zato hodam izmeu krajnosti koje me privlae, iznova preispitujui sebe i svoje motive, pokuavajui da drim ravnoteu, ravnoteu duha, due i tijela. Ekstremizmi su kao namagnetisana tijela, najai su na svojim polovima. Ali, priite im sa istim polom pa ete vidjeti kako su iskljuivi, kako snano odbacuju druge, toliko snano da skoro ne daju da ih se dotakne niko. Na polovima zemljine lopte, od velikog magnetizma, uspijeva samo led i nita vie. ivot je negdje izmeu!

186

metanoja

utorak, 27. septembar 2011. SVE IDE NA DOBRO Kao to su prijatelji velika podrka pravedniku u trenucima iskuenja i patnje, tako su i neprijatelji svojim progonjenjem oni koji nas vode na pravu stranu. Neprijatelji upiru prstom u nae greke i nagone nas na preispitivanje i pregrupisanje. Dre nas budnim, opreznim i u molitvi, pa nam oni i nijesu dumani, ve samo surovi prijatelji koji nas okreu prema Bogu. Ispada da oni koji su na naoj strani, a i oni koji su protiv nas, rade na nau korist. Sjeam se da sam imao na jednom od bivih poslova nekoliko neprijatelja koji su mi pravili silne probleme. Prijetili su, prozivali preko novina, slali privredni kriminalitet i inspekcije da kontroliu moje poslovanje. Priznajem da mi nije bilo prijatno. Ali sada, kad vratim film, shvaKao to su prijatelji vel tam da sam upravo zbog svega toga ureika podrka pravedniku u dno vodio dokumentaciju, paljivo trenucima iskuenja i patdonosio odluke i odustao od nekoliko nje, tako su i neprijatelj i aranmana, zbog kojih bih, da sam uao u svojim progonjenjem oni njih, zaalio. Kasnije sam ba zbog svega koji nas vode na pravu stranu. toga napustio taj posao, to je takoe bila odlina odluka. Tih nekoliko mjeseci nakon mog otkaza, dok nijesam imao posla, bili su vrijeme velikog preslaganja u mojoj glavi. Saznao sam vie o mojim prijateljima i sebi, nego za svih 10 uspjenih godina rada. Tada sam doivio da me ispale za posao, nekoliko prijatelja i roaka. ak se jedan direktno umijeao i uticao da ne budem izabran na jednu funkciju. To je bilo vrijeme velikog iskuenja za mene. Iako sam ih gledao kao neprijatelje, iz dananje perspektive vidim da me sam Bog zatitio da ne doem na tu poziciju. Ta firma propala je nakon nekoliko mjeseci i otila u steaj kao i ona iz koje sam tek izaao. A da mi se to iznova desilo, mislim, ne bih preivio. Zato hvalim Boga i za usliene i za ne usliene molitve. Hvalim Boga i za prijatelje i za neprijatelje, i za uspjehe i za prepreke koje se deavaju. Mada jedno nekako razumijem, a drugo trpim. Ali sve ee, pokuavam da se ne uznemiravam i da zadrim radost. Volim jednu priu o spomeniku pamunom moljcu. esto je priam prijateljima i saradnicima. Na jugu SAD, poslije graanskog rata, ljudi su mahom uzgajali pamuk. Od toga su teko ivjeli. Onda se, na svu muku njihovu, pojavio pamuni moljac, koji je zasade pamuka tako unitio, da su farmeri bili dovedeni do prosjakog tapa i prinueni da mijenjaju djelatnost. Poeli su da sade voe na poljima gdje su do tada uzgajali pamuk. Poslije nekoliko te-

metanoja

187

kih godina, kad je stigao rod od voa, poeli su dobro da ga prodaju i ubrzo su zaraivali lijepe pare. Kada su se obogatili, odluili su da podignu spomenik pamunom moljcu. Da nije njega bilo ostali bi siromasi na pamunim poljima. azi Sve dobro to nam dol olje nev sve i kao , Zaista, poslije toliko godina iskuu susret idu na drugoj strani, nama stva sa Bogom, mogu potvrditi da sve to na ka to dva o Ka u. ruk na se deava djeluje na korist pravedniku i bbiciklu, i blagoslovi i pro onom koji ljubi Boga. Sve dobro to nam kolemi okreu se u nau dolazi u susret , kao i sve nevolje na drurist, i vode nas dalje ka cilju. goj strani, nama idu na ruku. Kao dva toka na biciklu, i blagoslovi i problemi okreu se u nau korist, i vode nas dalje ka cilju. Oni su kao dvije rijeke koje se ulivaju jedna u drugu, i postaju jaka Rijeka onima koji trae Boga i koji su na Njegovom putu. Jer sve dobro to nam dolazi, silazi kao kia blagoslova sa Neba. Tu istu vodu nevolje i iskuenja podiu sa zemlje, kao to podiu i nae poglede gore ka Nebu. I jedno i drugo opet izlazi na korist onome ko Ga trai. Prijatelji nam dou kao svijetli tit i ma u rukama, koji nam slue za napad, a neprijatelji nam dou kao oklop na naim leima, tite od povreda koje nam se zadaju muki iza lea. Neprijatelji nas treniraju za odbranu. U borbama koje nas ekaju prijatelji su dragocjeni, ali bez neprijatelja ne bi ih ni bilo, jer sve je Bog sa svrhom stvorio, pa i neprijatelja za sudnji dan. Zaista, sve zajedno izlazi na korist onima koji se uzdaju u Boga.

188

metanoja

etvrtak, 29. septembar 2011. UKROENA GOROPAD Misli su kao medvedica, moe ih krotiti dok su mladunad, dok su jo tvoj tap i uzica prejaki za njih. Pusti li misao da divlja, da luta sama pustarom, vie je nikad ukrotiti nee, bez neke nadovjeanske sile. Jer tvoje su misli samo one koje uspijeva da kroti i da vlada njima. ini se da je samo onaj tren kad dou na svijet, kada niknu niotkud u tvojoj glavi kao bilje i korov u tvome dvoritu, trenutak kada ih moe poupati. Samo tada ih moe odvojiti jedne od druge, odvojiti korov od plodonosne biljke, a da ne napravi tetu i slom. Ve sljedeeg tenutka, one raaju druge misli, koje raaju sljedee, i ve vie ne moe ih kontrolisati, ve ne uspjeva da razazna ta je ta, ta je ispravno a ta ne, ta je tvoje a ta ne. Ko nema vlasti nad svojim mislima i svojim jezikom, on je kao zaputeno polje, na kojem raste korov, kuina i po neka samonikla povrtna biljka od sjemena nekadanjih plodonosnih polja. Ko ne straari nad svojim mislima, taj je lo i nemaran domain, kome vjetar i nevrijeme uruavaju dom.

Sjeam se kaubojskih filmova iz djetinjstva, kad Indijanci jure po prerijama i hvataju lasom divlje mustange. Zatim ih dovode u obore, pa moraju da ih ukrote jau na njima nekoliko desetina sekundi. Koliko vjetine i snage treba da se od one pobjenele ivotinje, dobije krotka, pitoma i vrijedna teglea i-

metanoja

189

votinja. Samo hrabri i veoma utrenirani kauboji su kadri da krote prerijske konje. A koliko je sve lake kad su tek mladi, kada su tu, na tvojim jaslama, kada odrastaju uz tebe. Postaju jedno sa tobom, vjerni do groba. Za te ukroene misli, moemo rei: Takav si kakve su ti misli. Sam vri selekciju o emu e misliti. Ja ak uspijevam da kontroliem i svoje snove. Prekidam snove koje ne volim, snove koji me uznemiravaju. Pokuavam i sve ee uspijevam da zarobljavam svaku misao, da prepoznam korov i da je odstranim dok jo imam vlast nad njom. Ko misli saaljeva, ko im se puta da one gospodare njegovom duom, on je bacio sebe meu divlje medvjedice. Ako ih jo hrani svojim brzopletim govorom kao alapaa, nee se izvui bez ozbiljne povrede. Nije sve to mi dolazi na pamet dobro za mene, i nijesam ja sve ono to pokuava da svije gnijezdo u mojoj glavi. Nijesam ja autor svih misli koje me salijeu i bombarduju. Trebam da imam vlast da rastjeram te zlosutne avke koje u jatima pokuavaju da crnim prekriju moje nebo i drvo moga ivota. Shvatio sam i da sve ono to su moje misli nijesu i dobre misli, da mi je potrebno konstantno obnovljenje uma da bi mogao da nastavim dalje. I da nam treba to preumljenje o kojem pisem citav ovaj blog. To sam shvatio Metanoja na starogrkom znai pokajanje, premuljenje, ali naao sam interesantan prevod koji kae misli iznova ili ponovo. Ako uvia da te spopadaju neke Misli su kao medvedic a, crne misli ili strepnje, nemoj da se bori moe je krotiti dok je sa njima na nain da pokuava da ne mimladune sli o tome ili da im se odupire u strahu i panici, ve misli o drugom to je uzvieno, to je hvale vrijedno, to je na dobrom glasu ili korisno. Jer, o neemu uvijek emo misliti. Klin se klinom izbija, pa e ove potonje misli istjerati one prve iz naih glava. Volim ove stihove, parafrazirau, kad Bog kae Moje misli nijesu vae misli, moji putevi su daleko iznad vaih puteva... Ja znam Svoje misli koje gajim za vas, misli dobra a ne zla, da vam dam nadu i srean ishod. I zato ako nam dolaze zle misli, sumnje i strahovi, pobjedimo ih dok su jos mladunad, tek kad dou u nau glavu, ukrotimo ih kao onu medvjedicu, razmiljajui o drugim stvarima, o svemu onome dobrome koje Bog ima za nas, pa neemo izgubiti nadu u srean ishod. To e zadrati mir u naoj dui i sauvati nas od konfuzije u glavi i zadrati na pravome putu. Tek kad promijeni svoj identitet, kadar si promijeniti miljenje, rijei i djela. Kada zna odakle si, ko ti je Otac, zna i svoju

190

metanoja

destinaciju i domovinu u koju ide. Kad osvijesti novu prirodu koju donosi novoj Tek kad promijeni svo roenje, onda nema mjesta strahu i brimipro si ar kad identitet, gama. Ako si od roenja puzio po zemlji, jeniti miljenje, rijei i danas se moe odluiti za nebo. Izmeu djela. ova dva kraja, stoji metamorfoza, stoje pokajanje i promjena kroz koju se mora proi. Zato je na jednom mjestu Isus rekao za Jovana Krstitelja, da nema ni jednog veeg od onih koje je majka radila, ali da je i najmanji u carstvu nebeskom vei od Jovana Krstitelja. O tome se radi. I onaj najmanji leptir je leptir i vei je od najbolje i najbre gusenice. Ali, rei u i ovo. Ako si postao leptir, nema ta da trai meu gusenicama, ustani, podigni pogled ka gore. I leti, jer ti je Bog dao tu mogunost...

metanoja

191

subota, 01. oktobar 2011. ALISA U ZEMLJI UDA Moji klinci i ja volimo da odemo u bioskop u oping molu Delta City i gledamo neki djeiji film. I mi matori volimo da se provercujemo i gledamo crtane i bez djece. Volim da gledam Mumijeve i sline animirame filmove, pa me Ceca i djeca esto zezaju zbog te sklonosti. Meu tim djeijim filmovima zapamtio sam Alisu u zemlji uda i to najvie zahvaljujui scenama kada je djevojica, uavi u svijet uda, u jednoj prostoriji naglo porasla, pa se smanjila. I sve to ju je vodilo dalje kroz one odaje. Kad mi se pomene Alisa, prva je asocijacija to poveavanje i smanjivanje nas i stvari oko nas. Vjerujem da se neto slino deava i u duhovnom svijetu. Postoji jedan princip koji u pokuati da objasnim. Ovih dana sam ga doivio i uoio. Postoji unutarnji i vanjski ivot koji ivimo. U nama se deavaju stvari. A deavaju se i oko nas. esto su svjetovi paralelni i kontroverzni. Postoji samo nekoliko taki dodira. Jedna od taki gdje se ovi svjetovi najee prepliu su naa usta. I jo mi je neto jasno, na tim mjestima su kao neka kontaktna soiva. Slino onome to smo uili iz fizike, pa jedna soiva uveliavaju, a druga smanjuju.

192

metanoja

Tako, kad je u nama neki problem, neki grijeh koji na titi i bojimo se priznati ga, sve dok utimo i trpamo ga u sebe, on je nepremostiv. Ali, kad se odvaimo da ga priznamo, kao to mi se desilo ovih dana, kad sam neto priznao svojoj eni i prijateljima, taj problem postane mali i izgubi silu nad nama. Pa se pitamo udei, zar je to ono to me je toliko muilo, ega sam se bojao priznati? Kad ga iznese iz sebe, kad ga ovi Jedna od taki gdje se ispovijedi svojim prijateljima, pa kad ti u svjetovi najee prepli onu kau ta su sve oni doivjeli i kroz ta a. ust a na su prolaze, onda uvia koliko je bilo nepotrebno to tvoje utanje. Jer, u nama svaki problem izgleda kao planina, ali kad proe kroz kontaktno soivo usta napolje, postane mizerno i nitavno. Kao da nas obuzme neka nova snaga i spremnost da se suoimo sa tim iskuenjem. Po mojoj procjeni, sama injenica da postanemo svjesni svoje slabosti i priznamo je na glas kao da 90% svega nestane. Onda sa nekom lakoom uspijemo da se izborimo sa onom preostalom desetinom. Priznanjem desetkujemo problem:-) Sa druge strane, kad je Bog tamo daleko izvan nas, on je neki mali, bezlian, nezainteresovan i nemoan iica, koji stalno neto angriza. Ali kada ga provuemo kroz kontaktno soivo svojih usta i unesemo u svoje srce, tako to ispovijedimo da je on na spasitelj i na Bog, on postaje gromada u nama, on je na prijestolju naeg srca. Onda je Bog velik i silan, veoma njean i brian, zainteresovan za i najmanje detalje u naem ivotu. On postaje intimni dio naeg bia, hridina je o koju se svaki talas problema razbija, raspruje i gubi snagu. Kad Ga unesemo u svoje srce, shvatimo da je On neto najvee to nam se desilo u ivotu i po Njemu mjerimo vrijeme, kao to itav sadanji svijet mjeri vjekove, na eru prije Hrista i eru poslije Hrista. Kao da je sve ono prije bio jedan maleni bogi, a kasnije Silni Bog, Knez Mira, udesni Savjetnik. Takoe, postoji i obrnuti proces od ovoga. Jer svako se zlo pokazuje u dva oblika. Ili kao ogromna planina, o emu sam priao, ili kao neka bezazlena siuna stvar. To obino poinje sa: Probaj malo, duni, nee ti koditi, Lezi pored mene, neu ti nita, U lijepe lai treba vjerovati, Ukradi, to svi u tvojoj firmi ine. I onda, kada tu siunu stvar kao virus, koji je najmanji ivi organizam, unese u svoj sistem, on donese ogromnu, teku i neizleivu bolest. To malo zlo i mali grijeh, postanu u tebi najvee breme koje moda nikad ne prebrodi. I taj svijet u koji je ula ona djevojica Alisa, pun je zamki i pun ovakvih prevarnih stvari. Pa kad misli da si mali i slab i kad to iznese iz sebe, uvia da poinje da raste kao Alisa

metanoja

193

od onog arobnog napitaka. A kada u sebi misli da si velik i da si neunitiv i da nikad nee pasti, onda te taj isti napitak smanjuje do dna, tako da spadne sva odjea sa tebe i ostane skoro go. Vie ni jedna vrata ne moe da otvori i da proe dalje. Zato mi se potpuno logino ine oni stihovi: Da, ne pogane ovjeka one stvari koje unosi kroz li i Pa kad misli da si ma usta, ve ga pogani ono to iz njih izlazi. slab i kad to iznese iz inje Stavimo strau na svoja usta, busebe, uvia da po od da raste kao Alisa a. A dimo oprezni i bdijmo nad svojim unuonog arobnog napitak kada u sebi misli da si tarnjim ivotom. Brinimo se da one loe da velik i da si neunitiv i a te stvari i grijehe koje nas tite ispovijedimo nikad nee pasti, ond do taj isti napitak smanjuje pred prijateljima i ljudima koji imaju iskusva dna, tako da spadne ane stva. Osjetiemo nevjerovatno olakanje odjea sa tebe i ost ro go. sko i snagu, kao to sam ja osjetio prekjue. Sa druge strane treba da prizovemo i priznamo ono dobro koje nam se ini danas malo i beznaajno, ali koje e u naem srcu donijeti takav rast i uvrstiti karakter da emo porasti kao Alisa u zemlji uda.

194

metanoja

nedjelja, 02. oktobar 2011. MILO OBILI Ako bih htio da govorim o ratnicima i onima koji sebe vide u borbi protiv zla, koje se nadvija nad jednim narodom, teko bih mogao da preskoim lik Miloa Obilia. U Boju na Kosovu je ubio Sultana Murata I, vou otomanske vojske koja je dola da porobi narod. Dananja istorija osporava postojanje ovoga srpskog viteza. Tvrde da njegovo ime Milo nije postojalo u to vrijeme, da mu je prezime Kobilovi, da je zapravo bio neko ko je bio na strani Turaka, neko iz sultanove garde, ko je iskoristio priliku i ubio Murata. Ali, Miloev lik Njego je uzdigao do nivoa arhetipa. On je bio vodilja i primjer Crnogorcima koji su se trebali pobuniti protiv turskih okupatora. Ne elim da polemiem sa istorijom, ve ukazujem na jedan princip u duhovnom ratovanju. Jer, naa borba nije usmjerena protiv ljudi i nekih naroda, ve protiv zla, nepravde, raznih sila tame i demona. Naravno, ne smatram da nas ova pria, u 21. vijeku, ui da trebamo ii maem na neprijtelje. elim da objasnim neke duhovne principe, pouke i mudrosti koje se kriju u ovakvim legendama. Iz guslarske pjesme koju sam esto sluao u djetinjstvu ostao mi je u sjeanju momenat kada je Milo rasporio Murata od ukura do grla bijela. Taj in ulaska u neprijateljske redove, prolazak kroz njihovu teritoriju i dolazak do centra neprijateljske vojske, dolazak do atora gdje stoluje njihov vojvoda i knjaz, njihov Sultan... Taj prodor u svijet tame i dolazak u neposrednu blizinu samog zla, toliko blizu da mu i dah na vratu moe osjetiti Obili se pruio u podnoje Muratovih nogu, onda zgrabio kratki ma i zario mu ga u stomak. Rasporio je na pola vou neprijateljske vojske. U mnogo filmova nailazimo na ovaj motiv i mnogo je knjiga na slinu temu napisano. Nigdje to nije jasnije prikazano nego u filmu Gospodar prstenova. Mada o tom filmu ima oprenih stavova, pa esto ujemo da je to dosta naivna i simplifikovana epska fantazija, ipak svi priznaju da je jedinstven po mnogo kompjuterskih efekata i udesnih prikaza. Prvi dio filma prati dvije odvojene prie. Sigurno svi pamte priu o borbi dobra i zla, o dvije vojske koje su neravnopravne ali se ipak udom deava preokret i velika pobjeda. Ali postoji i ona pararelna pria o dvojici malih Hobita, koji nose prsten koji je objekat moi i simbol zla, da ga unite u velikom vulkanu, gdje je Sauron, veliko oko, centar zla, izvor njegove zle moi. Dva Hobita, Frodo i Sam, osjeaju teret noenja onog jedinstvenog prstena koji ih mami svojom moi, njihov um se pomrauje, njihov poduhvat stavlja ih pred velike izazove. Postavlja se pitanje da li e moi da se od njega odvoje onoga trenutka kada

metanoja

195

dospiju na najviu taku, na mjesto odakle bi prsten mogli baciti u ognjeno grotlo i unititi krug moi i zla. Ni Obili ni Frodo ne bi mogli uiniti nita iz poloaja sigurnosti svoga Okruga u kojem ive normalnim ivotom. Ako hoe pobjedu, oni se moraju odvaiti da preu jednu liniju, da se ak prikrivaju, da se unjaju, da strpljivo idu ka mjestu na kojem mogu da izvre svoj zadatak. Tako i mi moramo doi na uzvieni poloaj, na poloaj odgovarajueg autoriteta, da bi imali mogunost da ostvarimo svoj zadatak. I Obili i Frodo u ovim priama, morali su imati hrabrosti da bi proli taj put, ali i isto srce, bez obzira na veliinu Sultanovog trona i rasko koja ga okruuje, bez obzira na privlanu mo prstena i poloaja na koji je Frodo stigao, gazei po neprijateljskoj teriotoriji. Za svakog drugog, koji posmatra sa strane, to to ine podvinici, djeluje kao izdaja, djeluje kao predaja, djeluje kao sauesnitvo. Ali tajna je sakrivena u savjesti onih koji imaju zadatak i znaju svoj put i svoj cilj. Oni se ne moraju nikome pravdati, oni se ne trebaju Od nae spremnosti da dokazivati, jer e pobjeda koju oni se suoimo sa naim neprijateljem, da uemo ostvare, njihov kraj, govoriti o svemu u borbu prsa u prsa, u onome kroz ta su morali proi. To je nesa neposredni doticajem u shvatljivi dio puta. I Isus ga je morao proi zlom, zavisi i pobjeda u svojemu stradanju. Tri i po godine naem ivotu. slube, od krtenja na Jordanu, preko svih dogaaja i uda na ovome svijetu koji su zapisani, pa do hapenja u Gecemanskom vrtu i raspea na Krstu Golgotskom, na kojem je imao takav neposredan doticaj sa zlom, da je sam postao grijehom, svaki milimetar njega je bio grijeh i zlo. I onda odbaenost od Oca, totalna smrt, silazak do dna pakla u kojem je uzeo kljueve od svega. Da bi onda u nedeljno jutro ostvario veliku pobjedu, vaskrsnue - pobjedom nad smru i grijehom. Za sve vrijeme njegovog hoda po zemlji, on je znao i govorio da jo nije dolo njegovo vrijeme. A kad je shvatio da je doao as i to vrijeme stradanja, on je objasnio ta e se desiti svojim uenicima a ostalima je samo utao. Ipak niko nije razumio ta se deava, svi apostoli i uenici su se razbjeali, razoarali, zbunili. I, tek su onda nakon vaskrsnua kada su ga vidjeli i dodirivali, shvatili o kakvoj se pobjedi radi. O tome sam htio pisati, o tom putu i svijesti o tome da je ovo bitka za koju si roen, da zna kao Obili ta radi, gdje si krenuo, da si spreman na ekanje na pravo vrijeme, na ekanje da doe na poloaj autoriteta, sa kog bi mogao da zada udarac. Da zada udarac presudan za pobjedu. Ta svijest da mora proi i dolinom sjena smrtnoga, da mora doi u neposredan doticaj sa

196

metanoja

zlom, neka ne plai i zbunjuje tvoje srce. Da ti se u tim trenucima mozak ne pomuti, da ti ne prione srce za mo i uticaj koje prua to mjesto na kojem e se nai, kao onaj prsten koji je Frodo nosio, od kojeg se sve tee odvajao to je bio blii cilju. Ali, kad je doao onaj tren kad je doao do sredita Sauronove moi, ipak je imao dovoljno isto srce da taj prsten i mo odbaci od sebe, da zada sudbonosan udarac, udarac od kojeg je zavisila borba koja se deavala tamo negdje na bojnome polju. Od spremnosti Obilia, da ue duboko u neprijateljske redove do atora Muratovog, zavisio je ishod itave bitke na Kosovu. Tako je i od Krsta, vie nego od svega drugog, zavisila pobjeda nad grijehom. Tako i od nae spremnosti da se suoimo sa naim neprijateljem, da uemo u borbu prsa u prsa, u neposredni doticajem sa zlom, zavisi i pobjeda u naem ivotu.

metanoja

197

srijeda, 05. oktobar 2011. MAJEUTIKA Danas mi je tako bliska ona Sokratova reenica :Znam da nita ne znam!. Kao ona Ekremova Poso kua, kua poso, a to da znam, nita ne znam.... Zaista. Ali alu na stranu, poetak svih saznanja i razumijevanja poinje od svijesti o koliini naeg neznanja i svim ogranienjima u naem razumijevanju. To je ironija, kada ulazei u dubinu razumjevanja ivota, shvatamo koliko zapravo ima neistraenih stvari, koliko ima oblasti o kojima ama ba nita ne znamo. Ali Sokrat je promovisao jo jednu vanu polugu u tom misaonom procesu, a Istina nije samo neka to je majeutika ili poraanje istine. Ja ne na definicija ili pravilo, isti mislim da je Sokrat potpuno u pravu, da je osoba. se metodom negativne eliminacije i logiciranja, gdje je misaoni proces vaniji od injenica, moe doi do istine. Sve vie sam svjestan nae ograniene sposobnosti razumijevanja svih stvari koje nam se dogaaju. Ali ono to ne mogu negirati je da proces spoznaje slii raanju / poraanju/. Danas, kad imam neke probleme za koje traim rjeenja, rado bih o njima razgovarao sa ljudima, da mi kau ta je istina, da li e da se desi to to oekujem. I niko isto mi ne kae, svako ima neku svoju poluinformaciju, poluistinu. Pitam se i sam ta je istina od svega toga?. Onda mi je bljesnulo pred oima, da postavljam pogreno pitanje, jer ja znam Ko je Istina. ta je istina - rezignirano i razoarano je kazao Pilat na sudeoj stolici, ustao i dao da se Isus kazni. Nije vapio za istinom, ve je bio razoaran to od Isusa nije dobio odgovore koji su njemu odgovarali. A zapravo pravo pitanje je koje ga je muilo je pitanje:Ko je Istina? Jer, istina nije samo neka definicija ili pravilo, istina je osoba. U tome je sva razlika. Pilat nije razumio da je svo vrijeme pred njim bila Istina. Isus nije govorio: Ja znam koji je put. On je rekao: Ja sam Put. Nije rekao: Ja znam ta je istina. On je rekao: Ja sam Istina i Ja sam ivot. Ta istina se poraa kao dijete. itavo stvorenje stenje u poroajnim bolovima, od dana vaskrsnua u ono nedjeljno jutro, kada se ogromni kamen pomjerio sa peine u kojoj je On bi zakopan. Zemlja se otvorila i najprije je izala Glava, kao to to biva kod svakog poroaja. Od onda taj poroaj i dalje traje, jer Tijelo Gospodnje koje je Crkva Njegova, izlazi jo uvjek, raa se jo uvjek. Ta

198

metanoja

majeutika, taj poroaj Istine jo traje. I trajae do svretka svijeta. I kad se sve zavri to je i to e biti, Sin Boiji, Isus koji je Glava Crkve i Crkva koja je Tijelo Gospodnje. Jer sve je za Njega stvoreno i sve je od Njega stvoreno. To je Istina za koju pie: Upoznae Istinu i Ona e te osloboditi. Vanije je upoznati Nju, nego traiti po ovome svijetu istinu. Jer to je kao kod onih koji u Centralnoj banci prouavaju falsifikovane novanice. Iznenadilo me je kad sam uo, da ti ljudi kada su obuavani, nijesu obuavani na nain da su im nuene stotine vrsta falsifikata, da bi oni prouavali sve mogue naine krivotvorenja. Njima je dat original da ga temeljno proue, da tano znaju ta sve originalna novanica treba da sadri. Kada upoznaju Original, vrlo lako otkrivaju falsifikate. Ja itav ovaj blog piem zbog sebe i zbog tebe, da bi upoznali Original ovjeka, Original Boga, da bi se u nama porodila istina. Onda emo vrlo lako prepoznati falsifikatora,otkriti prevaranta, kradljivca i laova. Zato je danas, za mene i tebe pravo pitanje: Ko je Istina? A ne: ta je istina?

metanoja

199

etvrtak, 06. oktobar 2011. ODVRAANJE PANJE Sino sam vidio sekvencu neke serije o prevarantima. Nije neka serija. Ne znam tano ni kako se zove. Ali, tako je bilo upeatljivo kada je stari prevarant i deparo poduavao novajliju kako moe da krade - depari. Pa mu ree da je sutina i osnovna caka kod deparenja da rtvi odvrati panju i onda ga moe ladno trkeljisati. Onda je prikazano u nekoliko kratkih scena, kako ovaj hvata za rame prolaznika. Dok se rtva u udu buni to ga ovaj grabi na taj nain, lopov bez problema drugom rukom vadi novanik iz unutranjeg depa od sakoa ovjeka koji ne shvata da je pokraden. I tako nekoliko drugih ljudi. Onda pomislim koliko sam puta na slian nain pokraden. Ne, ne mislim da mi je ukraden novanik. Ukradene su mi bile neke vizije i snovi. Ja sam bio dosta odluan u borbi za svoje snove i vizije. I obino ako je neko pokuao da mi ih otme, nije bilo anse. Tu vrstu napada sam uvijek lako prepoznavao i znao sam se oduprijeti. Ali, ako je neko htio da mi otme viziju, bilo je dovoljno da mi da drugu. E tu sam padao, tu sam bivao pokraden. Pokuaj gladnom psu oteti kost iz usta, rastrgnue te, ali baci mu drugu soniju, odmah e je odbaciti. To je tehnika Ako je neko htio da mi o e viziju, bilo je dovoljn otm prevaranata i lopova. da mi da drugu. esto dolaze takva iskuenja. Kada poinje da ubira plodove svog projekta, kada poinje da ostvaruje svoju viziju, dou ti neke stvari kao mamci. Kao oni mamci za rakete koje u ratnom vazduhoplovstvu i protivvazdunoj odbrani umiju da izbacuju ratni avioni, kada vide da tvoja raketa ide pravo u cilj, ka uzroku tvojih problema. Oni svijetlei mamci isijavaju veu toplotu od toplote motora aviona i pogreno navode raketu, preusmjeravaju je daleko od letjelice. Dolazi dakle pred tebe more nekakvih sitnih obaveza koje mora da zavri, zatrpava te more nekih novih problemia, more nekih ljudi sa svojim zahtjevima. I sve to ti doe kao nekakav mamac, da se odvrati od sutine, da se ne bavi onim to je prioritet, onim to je tvoj poziv i tvoja misija. Jedan drug mi je jednom rekao: Kad avo ne moe da te zaustavi, onda pone da te pouruje i da te gura u razne stvari. To je udo kako mi se deavalo da stvari stoje mjesecima, ak i godinama, i kad uspijem da istrajem i da doivim preokret i proboj. Onda odjedanput desetine ponuda, desetine raznih mogunosti. Odjedanput otvaraju se razne mogunosti, i ako se upeca na jednu od tih stvari, vrlo lako moe

200

metanoja

da doivi ono to mi se nekoliko puta desilo, da budem pokraden za ono to je sve vrijeme bio moj osnovni zadatak, moj posao, moj san, moja vizija. Sve te druge sitne poslove i mogunosti, mogao bi bilo ko da zavri, ali onaj tvoj posao, niko drugi, samo ti. I dok se bavi tuim, neko je ve ukrao tvoj posao. Zato treba biti oprezan, budan, mudar i trezven. Naui da prepozna stranputice, da prepozna zamke i mamce, da ne bi ostao praznih depova, sa porazom, gubitkom vizije, gubitkom svog ivotnog sna.

metanoja

201

subota, 08. oktobar 2011. LJEPOTA JE U OKU Sretoh jednog starog poslovnog partnera i prijatelja poslije nekoliko godina. U meuvremenu je proao medijsku golgotu i smjenu sa funkcije. Uspio je da se vrati na isti poloaj. Mada, rekao bih, da je to sad jo bolja pozicija, jer sve to ga je lomilo zapravo ga je ojaalo. Mnogo je smireniji, sigurniji i mudriji. Ostali smo u neplanirano dugom razgovoru o svemu ta je proivio. Ali zapamtih jednu priu sa kojom je zapoeo razgovor. U tom intermecu skoro etiri mjeseca bio je bez posla. Krenuo je na neki put za Srbiju autom. Iao je preko abljaka, gdje je noio. Ujutro, odmoran, nastavio je preko Pljevalja. Kad najednom, pria on, trgnu se, pogleda oko sebe svu ljepotu Jabuke. Neka radost ispunila je njegovu duu. U tom je trenu shvatio da je poslije toliko godina i decenija rada, trke i jurnjave, da je poslije toliko stresova, zapazio ljepotu prirode oko sebe. Po prvi put mir ispunio je njegovo srce. O tome elim danas da piem. Ljepota je u oku onog koji posmatra. ta ti znai to ljepota postoji, to je svuda oko tebe, ako je ti ne vidi, ako tvoja dua prebiva u jednoj drugoj stvarnosti, koja je puna dnevnih obaveza, konflikata, razvoda, oskudice, prevrata... Isus je govorio da ako je nae oko svijetlo, bie svijetlo

202

metanoja

i itavo nae bie. A ako je tamno nae oko, kolika li je tek tama u nama!?! Na istu stvarnost, ti i ja moemo razliito gledati, ista deavanja u tebi bude mir i radost, a mene deprimiraju i bacaju u oaj. Moj prijatelj je desetine puta prolazio pored Jabuke, ali je tad prvi put zapazio njenu ljepotu. Jabuka je uvijek bila tu. Uvijek ista, ista i predivna. Jedino to se izmijenilo bilo je oko mog prijatelja. Prvi put je njegovo oko bilo podignuto sa zemlje, sa raznih problema koji su ga godinama zaokupljali, prvi put je mogao da vidi drvored, prvi put je udahnuo duboko planinski reski vazduh, prvi put je imao malo vremena za sebe i za jednu drugu dimenziju ivota. ini mi se da nas neki ivotni lomovi ipak ue Nije se promijenila neemu korisnom. Oni su tu da bi mi okolina i ljudi oko njih, upoznali ta su prave ivotne vrijednosti. promijenili su se oni i Jedan starozavjetni psalmista, svinain njihovog gledan ja rajui na cimbalu i psaltiru, pjeva udesnu na stvarnost. pjesmu: O Gospode, prepuna je zemlja slave Tvoje!. A to je bilo vrijeme konstantnih ratova, borbe za dravu i slobode. Ljudi su bili izloeni velikoj nesigurnosti i gladi. Slino kao i danas, kada su svuda oko nas vijesti o prirodnim katastrofama, gladi, ekonomskim krizama, previranjima... A taj udesni psalm pjeva o ljepoti, o slavi koju vidi na svaku stranu. Koju je to ljepotu mogao da vidi taj Boiji ovjek? Koja je to ljepota koja nam izmie, a stoji nam tu ispred nosa? Ljepota je u oku psalmiste, njegovom shvatanju veliine milosti Boije, udesnoj ljubavi prema itavom stvorenju! Tako dok mi oekujemo da se neto lijepo desi, da neto doe u na ivot, bojim se da gubimo dragocjeno vrijeme. Ljepota stanuje u mom i tvom oku. Stanuje u naem poimanju ivota i nas samih. Ali kad priamo o ovome, vjerujem da je sutinsko pitanje: Kako gledamo na druge ljude? Ako i ima onih koji uivaju u prirodi, koji vole ivotinje i zoo parkove, ini mi se da sve manje ima onih koji su kadri da vide ljepotu u drugim ljudima. Majstori smo da druge ocrnimo, da im naemo mane. Mane u izgledu, mane u ponaanju, mane u onome to govore i to rade. Svoju iskriavost treniramo na drugima. Brzi smo da omalovaimo tui izgled, oblaenje, navike, obiaje... A ljepota stanuje ispred nas. Moemo li obratiti panju na to lijepo to krasi nae blinje? Kao ona planina Jabuka, neki ljudi ive oko nas a da mi u njima ne sagledavamo ljepotu, ono dobro, ono pozitivno to ih krasi i to ine. Ako bi mi promijenili nae oko, podigli oi sa patosa, uvidjeli bi ljepotu, za koju nijesmo znali da postoje. Znam jedan, sada ve brani par,

metanoja

203

koji se mnogo voli. To su bili ljudi koji su se godinama znali i druili. Proveli su mnogo vremena traei svoje ivotne saputnike i ljubav, dok im se jednog dana nijesu otvorile oi za mogunost da sagledaju ljepotu. I ugledali su jedno u drugome ljepotu kraj koje su prolazili godinama, koju su ak potcjenjivali. ta se desilo? Nije se promijenila okolina i ljudi oko njih, promijenili su se oni i nain njihovog gledanja na stvarnost. Zato ako osjea neko crnilo u sebi, pomisli da tvoje oko nije postalo tamno i tvoj nain gledanja pogrean. Shvati: Estetika je u nama, u naem nainu sagledavanja stvarnosti.

204

metanoja

nedjelja, 09. oktobar 2011. TREBA MI SOBA Treba mi svet, otvoren za poglede, otvoren za tranje. I treba mi soba, da primi pet hiljada ljudi, sa dignutim aama! EKV 1986-1988 Pamtim i ne zaboravljam srednjokolske dane, moja traenja, vapaj za smislom i svrhom. Te osamdesete godine, kau neki istoriari, moda su i najsretnije godine koje je ovjeanstvo u nekoliko zadnjih vjekova imalo. Nikad nije bilo veeg blagostanja i mira u svijetu. Najmanje je ratova zabiljeeno u toj deceniji. Mi u Jugi, sanjali smo neki san, osjeali dolazak neeg novog, nama neznanog. Osjeali smo snagu promjena u naim glavama, nasluivali smo promjene u drutvu, rastanak sa komunizmom. Pjevali smo ove pjesme EKV sa nekim titrajem u stomaku. Muzika 80Treba mi zajednitvo sa tih je po meni neprevaziena i danas. istomiljenicima, treba I veoma dobro smo se provodili, mi Soba u koju bi ih sve kao pred rat, to su neki govorili. Najrozagrlio i pokazao koliko dnije godine su predratne. Primao sam mi trebaju. ogromnu platu, ivio u naveim centrim tadanje SFRJ. Sarajevo je bilo evropski grad osamdesetih, Zagreb i Beograd su se budili. Na ulicama krajem osamdesetih je bilo ivo, uzbudljivo, to ne mogu ni da opiem. Ali sve to na alost nije se najbolje zavrilo. Stigle su 90-te, koje su uprljale krvlju sve nae snove iz 80-tih. Doveu u vezu stihove sa poetka sa jednom poznatom starozavjetnom priom o proroku Iliji na gori Karmel. Na njoj se prorok naao u svojoj krizi, u svojemu strahu, beei pred otvorenom prijetnjom zle kraljice Jezavelje. Sakrio se u peini, na kraju svijeta, odmah poslije najvee pobjede koju je jedan prorok mogao da ostvari. Uspio je da dovede pred izazov sve lane proroke onog vremena koji su potovali idole susjednih naroda - koje su oboavali i voe njegovog naroda. Uspio je da u jedan dan pobije 840 lanih svjetenika. Mnogo uspjeha, ali zbog umora i prijetnji, upao je u teku depresiju. Jer je mislio da je sam, da jedini on revnuje za Boga i za svoj narod. Da jedini on trai Boga a da su svi ostali otpadnici.

metanoja

205

Ali dolazi mu Bog u sred njegovog oaja, i pita ga: ta e ti tu Ilija?!?.... Na Ilijin samosaaljevajui odgovor i jadikovku, otkriva mu Bog da u Izraelu ima jo sedam hiljada ljudi koji nijesu savili koljena pred Idolima, da Bog ima svoje izabranike, ostatak Izraelov koji e se spasiti. esto proroci, ljudi koji vide dalje, koji mogu da osluhnu huk onoga to dolazi, mogu da zapadnu u zamku u koju je Ilija upao, pa vjerovatno i Milan iz EKV, u ovoj pjesmi BUDI SAM. Da pomisle, u svom ponosu, da su jedini, da ih niko ne razumije, da su jedini pravedni, da osjete samou u svom dubokom otkrivenju, u svom velikom uspjehu, da tako upadnu u ponor depresije. Duboko sam siguran da postoje tih sedam hiljada ljudi, sa dignutim aama. Postoje ljudi koji nijesu poklekli, koji nijesu odustali, koji su spremni da vjeruju, unato i uprkos svemu. Postoje izabranici u tvom i mom gradu koje nijesi vidio u svojem ponosu, ljudi koji se nijesu odrekli istine i milosti. Zato pjevam da mi treba ta Soba, da primim sve njih, da znam i da znaju, da nijesmo sami, da u svakom mjestu postoje oni koji su slini. Slian se slinom raduje. Bezdan bezdana doziva. Dubina dubinu priziva. Zato, hajde da se okupimo, da slavimo, da pjevamo, da se radujemo. Hajde da podignemo ae, jer imamo samo jedno pie, krv Jagnjeta Boijega. Treba mi zajednitvo sa istomiljenicima, treba mi Soba u koju bi ih sve zagrlio i pokazao koliko mi trebaju. Hajde da se druimo, da se meusobno uvamo, da se tjeimo... U svemiru, mi nijesmo sami, imamo jednog Roditelja, jednu kuu, jednu domovinu, jedno Sunce koje nas grije i osvjetljava put. A Nebo je naa domovina. Ali treba mi samo jedna soba, tu u mome gradu. I to danas, ne sjutra.

206

metanoja

ponedjeljak, 10. oktobar 2011. SKROMNOST - PRISTATI NA MANJE? Vaspitavan sam da je skromnost vrlina. U ovo vrijeme det seta, bahatih i razmetljivih zvijezda, upoznati skromnu osobu je osvjeenje i privilegija. Biti umjeren i odmjeren, a ne nezajaljiv, prembiciozan, pohlepan - danas je velika vrlina. Naoh jednu divnu izreku od Voltera: Jedina vrlina kojom ovjek ne moe da se pohvali jeste skromnost. Kad bi se njome pohvalio, vie ne bi bio skroman. Ali, danas preovladava uvjerenje da je skromnost znak slabosti ili ak gluposti. Posebno kada su mukarci u pitanju, negdje sam proitao da ene ne vole skromne i skruene tipove. ak smatraju da je to mana. Mukarci, pak, skromnost kod ena vie cijene od razmetljivosti i bahatosti. Ipak, smatram da pitanje skromnosti, posebno one hrianske, nije ba tako jednostavno. Kad vidimo likove na ikonama, sa nagnutim glavama u jednu stranu, koji se pokazuje kao muenici, u nekom skruenom poloaju, meni ne djeluju prirodno. Da bih problematizovao pitanje skromnosti, napisau par rijei o lanoj skromnosti. To je ona skromnost, vie neka skruenost, kada dobijemo poklon, pa kao femkamo se, a milo nam je. Ili kad dobijemo kompliment, pa se zacrvenimo. To, vjerujem, nije skromnost. Mislim da prava skromnost mora da ukljuuje samopotovanje. Jer skromnost moe da posjeduje samo onaj ko je svjestan svoje vrijednosti i duhovnosti. Zar prava krotkost ne podrazumijeva izuzetnu snagu, koja je kontrolisana? Zar onaj koji je slab moe da bude krotak? Nema loMislim da prava gike, zar ne? Tako i prava skromnost, po skromnost mora da meni, podrazumijeva svijest o talentima ukljuuje samopotokojima smo obdareni, ali sa jednim stavanje. vom da su nam Bogom dani. Ali sve ovo sam poeo da piem zbog jedne vrste lane poniznosti i skromnosti, koja je zapravo prikriveni oblik nevjere. esto kad odustajemo od vjere u udo, vjere u pobjedu, pravdamo to svojom religioznom skruenou. Kao: To nije bilo za mene! Nije volja Boija! Ja sam zadovoljan i sa ovim to imam! Ko hoe vee izgubi i ono iz vree! Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani! i slino. Sve vie shvatam da neko Bogu jedino vjerom moe ugoditi. I osnovno pitanje je: Do koje mjere si spreman da ide sa Njim?.

metanoja

207

ta tvoje i moje srce vjeruje? Koliko ja razumijem stvari, jedino naa (ne)vjera ini Boga lacem. Pa sve ono to stoji kao obeanje, da emo biti zdravi a ne bolesni, da emo biti glava a ne rep, gore a ne dolje, plodni a ne besplodni, zavisi od nas i jesmo li spremni vjerovati. A kad ne vjerujemo, nego filozofiramo, onda inimo Boga laovom, kao da sve ono to je obeao, nije ispotovao. Zato nema skromnosti u duhovnim stvarima! Ako je ima onda je zaista to glupost. Zadovoljiti se sa nekim malim u Zato nema skromnosti bogom, po meni je mana. Zadovoljiti se sa ovnim stvarima! duh nekim bogom, koji je nemoan da pomogne, maloumno je. Zapravo, ini mi se da Bog vapi za obinim i svakidanjim ljudima koji imaju neobine i nesvakidanje ciljeve i oekivanja. Koji su spremni sa idu dalje, da idu dublje, da idu vie! Koji izazivaju i Boga i ljude na udo, na natprirodnu intervenciju. E takvi mogu da budu skromni ako hoe. Takvi nee traiti izgovore u skromnosti i skruenosti. Ta neka vrsta religioznosti kada se ljudi odriu sile Boije, a oblae se u nekakvu skruenost, najcrnja je tama koju ovaj svijet moe da upozna. To nije vjera, to je nevjera. Taj lani stav poniznosti, zapravo je prikriveni oblik samopravednosti i ponosa, koji govori: Pa mi smo ipak samo ljudi! Od krvi i mesa! Slabani i greni!. Pristati na manje od Njegove savrene volje, zapravo je najvei grijeh koji se moe uiniti protiv nas samih. Nae slabosti ne smiju da budu opravdanje za neuspjeh. Pravi uzrok neuspjeha zapravo lei u naoj nespremnosti da krenemo ka onom u ta bi trebalo da vjerujemo. A to nije nita drugo do prezir prema rtvi koja je za nas plaena. Pa to se onda crvenimo kada dobijemo poklon ili pohvalu? Budimo skromni u nekim zahtjevima prema drugima, u nekim zahjevima prema onima koje ne volimo. A traimo sve od ivota, traimo sve od Boga, dokuimo svoje granice i prevaziimo ih.

208

metanoja

utorak, 11. oktobar 2011. PROMJENA PERSPEKTIVE Vidjeh se sa jednim prijateljem prije nekoliko dana, podijelio je sa nama jedno interesantno iskustvo, koje je imao dok je ljetos bio u Americi. Dok se vozio kolima gledao je visoke zgrade grada prema kojem su ili. Najednom, dolo je do promjene perspektive, kao da se ogromnom brzinom pribliavao jednom soliteru, dok nije skoro doao licem do tog zida, kada vie nije mogao da vidi nita. Priali smo upravo o tome, da esto moramo promijeniti perspektivu da bi mogli sagledati stvari oko nas. esto smo daleko od problema, bavimo se visokom politikom, filozofiramo o krupnim svjetskim deavanjima, umjesto da se pribliimo i da uemo u sutinu stvari. Potreban nam je mikroskop da bi saznali da postoje bakterije i virusi koji razaruju organizam, koji donose bolest, pa od malih i nevidljivih elemenata, nastanu ogromni problemi, koji ugroavaju sistem ili neki organizam.

Sa druge strane, toliko smo se udubili u neke probleme, neto kao kad bi se nabio licem u tu veliku zgradu, pa je ispred nas crnilo, zid. I onda ne vidi nita, nita ti nije jasno. Zato, posebno za velike i vane stvari, moramo se izmai, moramo napraviti distancu, da bi mogli sagledati itavu jednu zgradu, itavu jednu mreu, koja se plete. Sjetih se da sam , kad sam prole godine bio na duem putu u vedsku, po povratku, doivio takav izliv ljubavi od svoje ene. Valjda tek kad sam se malo odaljio, neto je u njoj shvatilo, koliko nam je dobar brak i kakav sam mu. Prosto da ne vjeruje, druga ena. Ja rekoh, e ne znadoh da davno otputujem malo.

metanoja

209

Tek kada se, neke stv ari koje su nam bile u ivotu vane, neki nama dragi ljudi, odalje od nas, kada ih moda izgubimo, vidimo koliko su nam znaili.

Zaista izgleda tako, tek kada se, neke stvari koje su nam bile u ivotu vane, neki nama dragi ljudi, odalje od nas, kada ih moda izgubimo, vidimo koliko su nam bile vani. Tolike su to zgrade od ljudi bili, da su u njihovom srcu mogli sigurno ivjeti mnogi. Zato budimo trezveni, pa danas promijenimo perspektivu, udubimo se u problematiku da bi saznali uzroke nekih bolesti i slabosti. Takoe, izmaknimo se za neke stvari koje su vane u naem ivotu, koje moda potcjenjujemo, pa budimo objektivni, sagledajmo njihovu pravu veliinu. Da kasnije ne bude kasno i da nam ne bude ao, kad bez toga i njih ostanemo.

210

metanoja

petak, 14. oktobar 2011. PREZAPOLJENOST Danas je padao grad veliine ljenika, nekih deset minuta, kod nas u Doljanima. Uz jak vjetar, napadao je u ogromnoj koliini.Kao da ga je neko lopatom nabacao. Sve ze zabijelilo za par minuta. Sjetih se one uvene prie o 10 zala koje je Bog u vrijeme Mojsija pustio na Egipat, kako bi oslobodio svoj narod iz ropstva i umjesto da je Faraon ve poslije nekoliko poasti koje su se desile, pustio narod da ode u obeanu zemlju, njemu je otvrdnulo srce pa je poeo da ih dodatno iscrpljuje radom. Na sav onaj ropski rad pravljenja cigli, dodao im je i skupljanje slame uz istu normu koju su morali da ispotuju. Pa su Izraelci ak poeli da se bune na Mojsija i na Boga, po sistemu nemoj nam vie pomagati i spaavati samo nam biva jo gore. Ova me je pria inspirisala jer veliki broj mojih prijatelja u ovo teko vrijeme krize, kuburi sa poslom. Teko se dolazi do dobrog posla, ali kad se do njega doe postoji drugi problem - prezapoljeni su. Ne govorim o workoholicima, ne govorim ni o ambicioznosti, ne govorim ni o prezaposlenosti kao nainu da se pobjegne od Za mene prezapolstvarnosti, od nekih emotivnih i porojenost u ovom smislu dinih problema. Postoji jedna vrsta prejedan je od sigurnih zaposlenosti, koja se manifestuje kao znakova, da je dolo vrijeme da se raskidaju jednom oblik duhovnog ropstva, tanije takvi odnosi, da se izla terora. Postoji jedna vrsta prezapoljenozi iz takvih sistema, da se sti koja nije na izbor, ve prisila. Ta prisila oslobaamo takvih naravno moe biti fizika, pod prijetnjom sveza. naruavanja egzistencije, gubitka ivota i slino, ali to je lako uoljivo, to je zona krivine odgovornosti i tu se nema ta dodati. Mislim o drugoj, perfidnijoj vrsti prisile koja se odnosi na duevne sveze, emocionalne prirode. Kako je prepoznati? Kako je pobijediti? Mislim da je kvaka i rjeenje sakrivena u onoj prii sa poetka. Na sve pogrene sisteme i odnose, zasnovane na nekom sebinom interesu, zasnovane iz pogrenih pobuda i motiva, dolazi neka vrsta pritiska Boijeg. ak sam spreman ustvrditi da je i ovo krizno okruenje jedna vrsta takvog pritiska na sve odnose koji su neodrivi, koji su zasnovani sa nekim koruptivnim elementom, pa su grene obije strane, i ona koja daje i ona koja uzima. Shvatio sam da kad poinju krize, kada poinju da se drmaju temelji takvih sistema, dolazi do prezapoljavanja. Dolazi do iznurivanja jedne od strana, da bi se od nje izvukao maksimum, da bi se odrala kontrola, da bi se konano osujetio svaki pokuaj osloboenja. Upravo strana koja eli da se

metanoja

211

pokaje, koja eli da prekine bilo koji zavisniki odnos, bilo dunikopovjerilaki, bilo emocionalni ili neko pogreno obeanje, poinje da trpi teror prezapoljenosti. Rastu zahtjevi, rastu oekivanja, rastu ucjenjivanja, rastu prijetnje. Taj govor moe lako prepoznati, jer se uje Ti mora ovo!... Ti treba ono!... Razoarae me ako!... Ne treba mi, ako! ... Za mene prezapoljenost u ovom smislu jedan je od sigurnih znakova, da je dolo vrijeme da se raskidaju takvi odnosi, da se izlazi iz takvih sistema, da se oslobaamo takvih sveza. Prezapoljenost, odnosno poveani zahtjevi, pritisci i oekivanja,obaveze - jedan su od signala da je terorista pod velikim pritiPrezapoljenost, skom, da gubi konce, da mu se rui sve odnosno poveani kao kula od karata. To je znak da je krezahtjevi, pritisci i oekisu nulo na njega 10 zala, kojima nee moi vanja,obaveze - jedan ta oris ter je da a, nal sig od odoljeti. Iz ove prie o Mojsiju, mogao pritiskom, da ikim vel pod sam nauiti da je bio istrajan, strpljiv, porui gubi konce, da mu se kazujui aktivnu rezistenciju prema svim . ata kar od a kul sve kao pritiscima. Vano je znati, da kada se deavaju ove stvari, da je vrijeme za izlazak, da je vrijeme za promjene, da uskoro pada onaj koji maltretira. Ne treba osuivati one koji ti ele pomoi, koji ele da te izvuku iz zavisnikog odnosa, samo zato to raste pritisak na tebe pri poetnim pokuajima da se oslobodi. Prezapoljenost je neka vrsta negativnog vostva, koje nas ne treba obeshrabriti, dezavuisati, ve uvrstiti u odluci da se napusti taj sistem, taj ugovor, taj odnos koji je problematian. Pa ma od koga da dolazi. Moda su to nai dojueranji prijatelji, idoli, ljudi od autoriteta. Trebamo imati neku vrstu postojane rezistencije, odnosno otpora, jer brzo stie osloboenje.

212

metanoja

subota, 15. oktobar 2011. INDIVIDUALIZAM Sve to u zadnje vrijeme itam na internetu, na nekim drutvenim mreama, pa u nekim kulturnim dodacima i knjigama, moe se obuhvatiti definicijom sekularni individualizam. Ali da ne teoretiem, to je filozofija biti svoj. Nemam nita protiv stava da moramo nai sebe, da ostvarimo sebe kao linost, da svoju individuu izgradimo. Da budemo ono to jesmo, da se ne pretvaramo, ni da smo bolji, niti gori. I sam sam dosta pisao u ovom blogu o tome. Ali bojim se da pretjerivanje u ovom pravcu, to vidim da je postalo dominantno razmiljanje nae i mlaih generacija, je pogubno. Jer sagledavati svijet kroz jednu ovakvu prizmu, u kojoj smo mi centar univerzuma, je potpuno pogrean ugao. Mislim Pripadnost neemu i va, da smo svi malo traumirani od onog socinekome nas ne ponita uje var ost v roti ve nap jalistikog kolektivizma, pioniri maleni, nas kao linosti. mi smo vojska prava, omladinski savezi, KUD-ovi i slina udruenja, partije, nacionalne i vjerske pripadnosti. Pa smo, ostavljajui socijalizam, pomislili da treba ponititi i sav kolektivizam koji je svojsten, rekao bih nasuno potreban, ovjeku. Jer ni jedan ovjek nije ostrvo. Jer ni jedan ovjek nije Robinzon Kruso. Ni jedan ovjek nije Guliver medju Liliputancima. Bojim se da smo otili predaleko u svom individualizmu, pa zaboravljamo kakve blagodeti i prednosti donosi pripadnost neem i nekom. Pripadnost nas ne ponitava, ve naprotiv ostvaruje nas kao linosti. Primjera radi, koliko je vano nae prezime, pripadnost nekoj uoj ili iroj porodici!? Mislim da potcjenjujemo lokalpatriotizam i ljubav prema svome mjestu, svojem gradu. Ja volim taj urbani kolektivizam kao npr. Zabjelo Republika i slino. Koliko smo samo osiromaeni to nema radnih akcija, gorana, izviaa, pionirskih organizacija, sekcija. Mislim da postajemo siromani sa individualizmom koji je u trendu. Malo se igraju djeca, malo se druimo na nekim igrama, manifestacijama, praznicima (prvomajski uranak, logorske vatre za 13. jul i sl.), vaarima, fetama... I ovo to se deava je nekako komercijalnog karaktera, svaka feta ili neka ....ijada (maslinijada, kotanijada i slino) sve je nekako postalo biznis. Da ne priam o pripadnosti naciji ili manjinskom narodu, dobilo je to neki potpuno pogrean atribut i smisao. Kao da je bitno da se od nekog razlikujem, valjda je bitno kome pripadam! U tome se radi. Bitno je gdje se osjeamo kao svoji meu svojima.

metanoja

213

U onom divnom psalmu car David poinje radosno da pjeva i kae: Obradovah se kad mi rekoe, ajmo u Dom Gospodnji. Ta od radost koja dolazi, kada se skupljamo, Kao da je bitno da se je kada hitamo u Crkvu, ta sabornost naroda nekog razlikujem, valjda m! ada prip e kom bitno je divan doivljaj, osjeaj da smo zajedno, da smo skupa, da pripadamo Istome. Taj individualizam, koji posmatra svijet po svojoj mjeri, kao neku natalnu kartu u ijoj smo sredini mi, a oko nas leti sunce, mjesec i zvijezde... A istina je ve vjekovima poznata, da zemlja (itaj Ja) nije centar kosmosa. Ne krui sunce oko nas, niti izlazi i zalazi zbog nas. Ve sunce je centar sunevog sistema, pa ostale planete krue oko njega. Mi smo dio tog sistema. Izvor svjetlosti i ivota je u centru. Biti svoj tako lijepo zvui, ali je, na alost, velika besmislica. Ne moemo ni sauvati svoj ivot od prolaznosti, ni svoje imanje od propadljivosti. A ako bi ga i mogli sauvati od nekog drugog, on bi nam malo ta vrijedilo, ako ga ne bi za neto ili za Nekoga dali.

214

metanoja

subota, 15. oktobar 2011. DOLINA BLAGOSLOVA Ne znam koliko neko od vas poznaje priu o Dolini blagoslova koja se nalazi u Izraelu? Zapisano je u knjizi kraljeva izraelskih kako je ova dolina dobila to divno ime. Moda bi na prvi pogled mogli pomisliti kako je to neka divna poljana prepuna predivnog poljskog cvijea, sa nekim predivnim jezercetom, kraj kojeg raste naljepe voe, u kojoj je divna mala kuica u kojoj jedna porodica ivi sreno u harmoniji. Ali, naalost, ili sreom, nije. Pria o ovoj Dolini poinje strahovitom krizom i ratom koji se pribliavao Judejcima. Tri okolna naroda, koji su inae bili u loim odnosima, napravili su dogovor i ulogorili su se na granicama u Dolini koja je imala topografske, taktike i strateke karakteristike bojita, nadomak klanca koji su drali Judejci. Pobjedom neprijatelja na ovom polju, otvorio bi se put za potpunu okupaciju Izraela. Pravedni Kralj Josafat, zavapio je Bogu u sred krize. I dobio je Rije da treba da DOE i da STANE na bojno polje, i da e vidjeti kako e ga Bog izbaviti. I dok su Judejci stizali na bojno polje, slavili su Boga, udarali u bubnjeve i trube. Dok su stajali pred neprijateljem, desilo se da su se ona tri naroda, odnosno tri vojske izmeu sebe posvaale, pobile do zadnjeg. Josafat i itav narod mogli su da dou i da pokupe plijen koji je bio tako velik, da su zbog tog blaga i velike pobjede nazvali tu Dolinu blagoslovnom. E to sam mogao i sam ovih dana osjetiti, mogao razumjeti, da se najvei blagoslov zapravo krije na bojnome polju. Vano je ne pobjei, vano je doi u sred Doline, u sred borbenog polja. Presudno je to postojano Stajanje, slavljenje Boga u sred krize, u sred velike bitke

metanoja

215

koja se sprema. Koliko sam puta samo mogao da doivim da je dobitak sakriven u sredini nekog konflikta? U tome se saTo strano mjesto, to ko mjesto sa kojeg bi sva stoji razlika izmeu onih koji imaju poio utei, na kojem bi el bjede, koji plene neprijatelja, koji zadobia svako elio prije kukati jaju blagoslov. Razlika je u onoj spremnone slaviti Boga, e to je a. sti junaka koju Njego opisuje rijeima ... mjesto Dolina blagoslov i na stranom mjestu postojati. To strano mjesto, to mjesto sa kojeg bi svako elio utei, na kojem bi svako elio prije kukati a ne slaviti Boga, e to je mjesto Dolina blagoslova. Blagoslova za one koji ostaju, za one koji postojano ekaju izbavljenje. Izbavljenje koje je dolo. Izbavljenje koje e opet doi!

216

metanoja

subota, 15. oktobar 2011. STANI U PROCJEP Nastaviu u istom pravcu. Stajanje na stranom mjestu. Kad stavi glavu tamo gdje neko ne bi stavio nogu, kako mi je rekao jedan uspjeni biznismen prije 5 godina. Ali piui tekst o Dolini blagoslova, doe mi stih, koji govori o jednoj potrebi koju ima Bog. Zvui udno, ak kontradiktorno, kako moe Bog koji ima sve, koji jeste sve, koji je potpun i potpuno radostan - da ima odreenu enju. Pa mislim da ipak, iz ogromne svoje ljubavi prema ovjeku, on vapi kao to majka eka svoju zabludjelu ker da joj se vrati, kao to otac tuguje za buntovnim sinom. Zaista, siguran sam da Gospodnja radost nije potpuna dok se svi ne spasu, dok mu se sva njegova djeca ne vrate. Postoji jedan nesklad i nedostatak, rana koja zjapi na srcu Oevom, koja krvari. Ne vjerujem da je na Bog totalno radostan dok gleda nae stradanje. To je jedan procjep, jedan klanac, koji razdvaja dva svijeta, koji razdvaja nebo i zemlju, koji I kada sam u procjepu, razdvaja ivot od smrti. Zato postoji ta mokada mi je glava u torb i, litva, to traenje od samoga Boga, koji kada je provalija ispod kae: Ima li ovjeka, ima li posrednika, mene, mogu da znam da sam na najsigurnijem koji bi mogao da stane u procjep..? Ali ne mjestu, na Njegovom naoh nikog!?! mjestu, na mjestu gdje To mi se osvijestilo ovih dana. Kotreba biti i gdje je liko je potrebno da ima ljudi koji bi bili Njegova volja. odvani da uu u procjep, u grotlo koje se otvara, kada doe grijeh, kada doe do raspada, kad doe do svae, kad dolazi do razlaza i razvoda. Da ima ljudi i voa kao to je bio krotki Mojsije, koji je uao u takav rascijep, stajao izmeu Boga i Njegovog buntovnog naroda i molio ispovijedajui grijehe svoje i njegovih sunarodnika, traei milost. I dobijao to to je traio, jer je i Bog dobio to je traio. Koliko je vano da ima danas onih koji su spremni da stanu u te kamene rascjeline, na mjestima gdje zemlja puca, puca ekonomija, na mjestima gdje se izmie tlo pod nogama, gdje se postavljaju granice, gdje nastaju podjele, gdje se stvaraju razlike i diskriminacija... Ali ne naoh nikoga! Samo je Jedan koji se odvaio, koji je siao da bi se uzdigao, koji je dao sebe na rtvu, da mu se tijelo polomi, koji je uao u procijep izmeu Boga i ljudi, da spoji dva svijeta u jedno, da od dvoga napravi cjelinu. U tome je udesnost naeg Boga, za razliku o svih bogova koje je istorija veliala. Svi ovi bogovi su silni, strani - svi su lijepi i snani. Svi bogovi su mudri i vladaju. Svi besmrtni i stoje u vjenosti. Ali samo je Jedan, postao kao mi, postao sluga iako je trebalo da ga svi uzvisuju. Samo je jedan postao

metanoja

217

smrtan, samo Jedan je bio kuan svime to nas snalazi, samo Jedan je bio tuen, prezren i odbaen od ljudi, vian bolu i patnjama. itav univerzum, sve anele na nebu, sve ljude na zemlji, pa i samog avola, zbunilo je kada je na Bog postao grijeh. On ponese na svom ranjenom tijelu u prepuklom srcu, sve nae slabosti, bolesti, prokletstva. Od Njega je i sam Otac okrenuo glavu. Siao je u smrt, do dna pakla. To je po meni najvelianstvenija slika Boija. To je Njegovo najsvetlije ime. Isus Hrist, koji je stao u procjep i postao posrednik za svu vjenost. Takvu osobinu nema ni jedan bog za kojeg znam. Sa njime se mogu uporediti kad mi je teko, kad sam odbaen i prezren. Znam da je proao sve to mi se deava. I kada sam u procjepu, kada mi je glava u torbi, kada je provalija ispod mene, mogu da znam da sam na najsigurnijem mjestu, na Njegovom mjestu, na mjestu gdje trebam biti i gdje je Njegova volja. Da stanem u rascijep!

218

metanoja

ponedjeljak, 17. oktobar 2011. MOTIVACIJA Puno piem o promjeni naina razmiljanja, promjeni stavova, o potrebi uvoenja promjena u rijeima, mislima i djelima. A zapravo je sutinsko pitanje ta nas to spreava da uemo u eljenu promjenu. To je kao ono kad bi mi neko rekao da sam gojazan i ja to shvatam, ali ne uspijevam da smanjim ishranu, da se aktiviram u nekim sportovima ili rekreaciji. esto kao da se izgovaramo, kaemo da nijesmo motivisani. To je zato to imamo pogreno shvatanje motivacije. Mislimo da e se jednog dana promijeniti naa osjeanja i da e to stvoriti motivaciju, a da e ta motivacija da rezultira nekom promjenom ponaanja, a ta e promjena ponaanja rezultirati eljenim unikom. I tako prolaze dani, jedan za drugim, i nita se ne mijenja. Mi itamo dobre knjige, pratimo mudre izreke na FB, lajkujemo, osjeamo se dobro, ali sve to ostaje bez uinka. Mi bi eljeli i voljeli da smo vitki, ali ne uspjevamo da se motiviemo da smanjimo obrok. To je zato to polaemo nadu u osjeanja, a to ne donosi motivaciju. Motivaciju donosi promjena u djelovanju. Motivacija je vie plod promjena u ponaanju, kao naprimjer ljubav i radost. Uinimo neto ispravno i ako nastavimo u tom pravcu, dolaze rezultati, dolazi plod, dolazi ljubav prema tome, dolazi radost. I onda smo motivisani za dalje. Promjene ponaanja donose To je zato to polaemo promjenu stavova. Kada nekome ukazunadu u osjeanja, a to jemo na njegove greke u stavovima, pone donosi motivaciju. Motivaciju donosi promkazujemo tako to mu ukazujemo na jena u djelovanju. greke u njegovom ponaanju. Tako djeci trebamo korigovati ponaanje, pa e se i njihovi stavovi i motivacija izroditi kao plod ispravnog ponaanja. Treba istrajavati, jer samo uzastopno ponavljanje ispravnih aktivnosti donosi promjenu stavova i donosi motivaciju da nastavimo dalje. Isus je na poetku svoje slube na zemlji, objanjavao uenicima ovaj princip rijeima: Od Jovana Krstitelja na ovamo, carstvo nebesko (itaj: mir, radost, ljubav) silu trpi i siledije ga zauzimaju. To znai da se mora silom natjerati na ispravno ponaanje, a onda e vidjeti kako dolazi motivacija. Tako, kada se natjera da smanji obroke, da ide na neku rekreaciju, u poetku je teko, osjea jaku glad ili upalu miia, ali ako istraje i nastavi dalje, osjeti kako glad moe da kontrolie, kako ti ak prija, prija ti i blaga upala miia. A onda kad vidi kako kilaa spada, kako se osjea dobro, osjea neku snagu i lakou, die

metanoja

219

punim pluima poslije treninga. Tada raste motivacija. Ono to ti je nekad bila teina, napor i gnjavaa, postaje zadovoljstvo bez koga ne moe. Moj brat bilduje ve 20 godin. On bi mogao da potvrdi, koliko mu je nezamisliv dan bez dizanja tegova, dan bez napora, bez slatkog bola u miiima, bez znoja. Hou rei da ne trebamo ekati sjutra. Ne ekajmo neko bolje vrijeme, neko bolje raspoloenje, koje nikad nee doi. Danas, ako osjea da ti raste elja za promjenom, odlui da se pokaje, da se izmiri, da krene dalje, da kae DA ivotu, da kae DA Istini i krene ispravnim putem. Ako to ini uz veliki napor, ako se ne osjea kadrim da podnese teret, ako se ne osjea pozvanim da uini tu veliku stvar, pozivam te da zanemari svoja osjeanja, da zna da upravo si tad silnik koji moe da zadobije mir, radost i ljubav. Znaj da upravo onda, kada nema euforije, kada nema neke motivacije, a ti ipak ini ono to treba da ini, e onda si na pravom putu, na korak od rezultata, na korak do cilja, na korak do pobjede. A kada pone sa pobjedama, kada ti one uu u krv, kad se navue na pobjede, nema bolje motivacije od toga. Onda ide iz pobjede u pobjedu, iz slave u slavu, i ne gubi entuzijazam.

220

metanoja

utorak, 18. oktobar 2011. BALTAZAR Ne izbija mi iz glave crtani film Baltazar to sam ga gledao za vikend. To je pria o graaninu Martinu, koji je imao nesvakidanji problem - niko ga nije primjeivao. Svima je pokuavao da skrene panju na sebe, mahao bi , javljao se, pokuavao neto da kae, ali niko u gradu nije ga primjeivao. ak ni neki pas prema kom je lajao, nije ga primjeivao. Bio je oajan i uputio se profesoru Baltazaru za pomo. ak ga ni on nije na vratima primijetio, tek nakon nekoliko zvonjava. Kad mu je ispriao svoj problem, Baltazar je proetao po sobi i na onoj uvenoj maini, izbacio rjeenje za njega. Dao mu je jednu lijepu knjigu i rekao da je to Knjiga uspjeha. Kad je siroti Martin otvorio knjigu pred njim, ugledao je prazne stranice. Zaueno je pitao profesora o emu se radi. Baltazar mu ree da svako mora Drai su mi neki neuspjesi koji su me sam ispisati svoju knjigu uspjeha. pribliili komijama i rod Kad piem ovaj blog, nijesam imao bini, nego uspjesi koj i ideju da piem knjigu o uspjehu. Neke su mi donijeli neprijatelj e tehnike, kao: kako da zadobijemo sreu u i stres. 7 koraka i slino? Kako da pronaemo idealnog partnera? Kako ostvariti svoje snove ili kako uspjeti? to vie shvatam stvari u ivotu, sve manje cijenim uspjeh, u kontekstu koji preovladava danas u narodu. Sve manje sam zainteresovan za uspjeh kao cilj, po meni je on vie kao kolateral ispravnog ivljenja, kao posljedica i plod drveta naega ivota. Pa ako ispravan ivot ivimo, ako su nai korijeni duboko u plodnoj zemlji, ako mi imamo ispravne motive, onda e i plodovi biti slatki i soni. A ako nijesmo, onda e biti opori i gorki, pa e i uspjeh izgledati kao Pirova pobjeda. Drai su mi neki neuspjesi koji su me pribliili komijama i rodbini, nego uspjesi koji su mi donijeli neprijatelje i stres. Ovaj Martin je ispisao svoju knjigu, time to je napustio grad, otiao na neku planinu u orlovsko gnijezdo i sa jednim orlom je bacao avionie od listova one knjige. U gradu je nastala pometnja, svi su najednom uvidjeli da im neto ili neko nedostaje. Nastala je pomama za tim nekim, koga i ne znaju, ali im nedostaje. Nastala je velika praznina. Da skratim, napravili su ogromni spomenik, ali nijesu znali kakav lik da stave, pa su na tabli ispisali da je spomenik podignut NEZNANOM GRAANINU.

metanoja

221

To je to. Za nekog je uspjeh, ako se povue, ako prestane da se upinje da se dopadne svima, prestane da skree panju na sebe, ode i bude sa nekim sa kim eli da bude. Mene Bog vodi na jedan nain, pokazuje mi se put na drugi nain i imam uspjeha u nekim stvarima koje su meni vane... I ne mogu ti pomoi da nae sebe, te odgovore mora sam potraiti, ja ti mogu dati jedan okvir, jednu Knjigu uspjeha, ali je ti sam mora ispisati, ti si kova svoje sree. Moda si neko kao Martin, nebitan i neprimjetan, ali ako uradi pravu stvar, ako uini to treba da uini, dobie svoj vijenac, spomenik neznanom graaninu, a ja bih rekao NEZNANOM JUNAKU. Ako te ljudi i nijesu vidjeli, jeste Onaj koji moe dati neto trajnije od statue i spomenika, a to je vjeno ime u knjizi ivota. Za malo zaboravih. Poslije nekoliko godina, jednog dana, u Baltazarovu sobu, doletio je avioni od papira. Kad ga je otvorio pisalo je: THANKS YOU Martin

222

metanoja

utorak, 18. oktobar 2011. PODIGNI POGLED Od jednog mog dobrog prijatelja saznao sam za jedno od osnovnih pravila koji vai za graevinske radnike uposlene na viespratnicama. On je investitor i bavi se zavrnim radovima na jednoj od najveih zgrada na primorju. Ree kako radnici na vrhovima zgrada, kada prelaze preko skela, preko dasaka, ispod kojih je provalija, pobjeuju strah. Moraju da podignu pogled! Ne smiju da gledaju u provaliju ispod sebe, jer onda im se muti u glavi, onda se javlja nesigurnost u hodu, strah i fobije. Trebaju da dignu pogled, da se usmjere na posao koji treba da rade. Tako uspijevaju da odre mir i ravnoteu. Zadnjih dana mi se desilo, da sam zbog razliitih negativnih izvjetaja i informacija, za tren spustio pogled. Odmah me je uhvatio nemir i briga. Postalo mi je jasno zato je Bog Avramu, ocu vjere, govorio da podigne pogled i da prebroji zvijezde na nebu. Rekao mu je da koliko je zvijezda na nebu toliko e biti njegovih potomaka. I to mu je govorio dok je bio gotovo stogodinjak, kada je umrla i zadnja varijanta da on postane otac, jer njegova ena Sara je punila 90 godina, njena materica je bila potpuno mrtva. A Bog govori , Avramu da broji zvijezde !?! Jedini nain za uspjeh da je je sen spa i u jed Pomislim koliko zaludno je to pob o podignemo oi i zadrim bilo Avramu, da broji zvijezde u mrDok oi na Zvijezdi Danici. kloj noi, u poveerju njegovog ine ne svane i nae jutro, je vota. Kako mu je bilo da pomisli kako doe novi dan, nae bol sjutra! sve to je stekao nee imati kome da ostavi? A Bog mu govori nekoliko puta da podigne pogled. To danas i sebi i tebi elim da iznova kaem, da ne sputamo svoje oi u glibe naih problema, naih nemogunosti. Da ne gledamo kao to nije ni Avram u svoje sasueno tijelo i tijelo svoje ostarjele ene, ve da pogledamo u zvijezde, da pogledamo u Nebo, da se ohrabrimo u obeanjima Onog koji moe iz niega sve da stvori, itav univerzum. Pie na nekoliko mjesta da se Avram ohrabri u Gospodu, da Mu povjerova. I to ga uini pravednikom i ocem vjere. Tako i ja veeras, gledam ovo zvjezdano Nebo iznad Podgorice, kao onaj radnik na vrhu graevine. Gledam u pravcu odakle mi stie pomo, odakle je moje pouzdanje. I to nije neka jednokratna stvar, ne, to je trajna radnja kao to je brojanje zvijezda, kao to je gledanje u pravcu onog to stoji danas pred tobom i pomae ti da zavri svoju

metanoja

223

graevinu. Jer ovo je vrijeme kada mnogi padaju pored nas, sa nae lijeve i desne strane. Vrijeme kada se i ispod nas otvaraju neki ponori, koji se ine zastraujui kao pogled sa vrha solitera, od kojih se mute pogledi, manta u glavi, gubi mir i ravnotea. Jedini nain za uspjeh, pobjedu i spasenje je da podignemo oi i zadrimo oi na Zvijezdi Danici. Dok ne svane i nae jutro, novi dan, nae bolje sjutra!

224

metanoja

etvrtak, 20. oktobar 2011. EVERGREEN (SKAKAVCI) Nekoliko meni dragih ljudi, skromnih, vjernih, u zadnje vrijeme je uspjelo : da zavri fakultet ko je dugo studirao, da dobije posao ko je dugo traio, da dobije dijete ko je dugo ekao... Zato je toliko trebalo da se eka? Jesu li to godine koje su pojeli skakavci? Kao to smo umjeli to govoriti 90-tih po zvunom i simbolikom nazivu Pekievog romana, dok sam bio jo beogradski student na demonstracijama protiv reima Slobodana Miloevia. Jer muno je ekanje, oskudica, neizvjesnost i nesigurnost. Ko su ili ta su ti skakavci, o kojima je Peki pisao? To je ona ista biblijska simbolika, simbolika Boije kazne za bezboni narod. Kazne koja je dola na Misir a o kojoj su kasnije pisali Joel i drugi biblijski proroci. Gledao sam na televiziji kako to izgleda kada doe milionska najezda skakavaca. Ogromni su, veliine ptice. Nebo se zacrni od njih. I kada slete na neko polje ili vonjak, to je prava strahota, jedu bukvalno sve. Kada totalno opustoe polje, horda se podie i ide dalje, ostavljajui za sobom pusto i sivilo. Neobjanjivo se roje u tolikom broju i lete kao vojska pod komandom iako nemaju cara ili maticu. U krajevima gdje i sada nije neobina ovakva milionska posjeta, skakavci su simbol prokletstva, suda i kazne. Volim jedan dio Knjige Otkrivenja. To je jedna simbolika knjiga koja govori o zadnjima danima ovjeanstva. Govori i o skakavcima. Kae se da e oni biti puteni da dou da opustoe, ali da im je nareeno da samo jedno ne smiju da diraju. Ne smiju da otete ono to je zeleno, ni zelenu travku, ni zeleno bilje. Nita to je puno ivotnih sokova, nita to raste, nita to je Evergreen! A ko je Evergreen? Pa to su ljudi koji su kao drva usaena kraj potoka, iji korijeni seu do podzemnih vodenih ila. Pa oni ne venu ni kada doe pripeka, nevremena, pusto i glad. Oni ive u mirnom pouzdanju u Boije izbavljenje. Oni putaju korijene u dubinu i rastu u visinu, ire svoje grane u irinu. Oni donose plod i u vrijeme i u nevrijeme. To su oni koji se ne odriu Istine, koji stoje postojano, na koje se moe osloniti i koje e nai na istom mjestu gdje ste se rastali. Oni ostaju vjerni kad svi ostali okreu glavu.Oni imaju boanski imunitet na skakavce! To su oni koji su uvijek puni duha, oni koji su puni ivota, koji idu naprijed, koji se posveuju za ostvarivanje svoje vizije i cilja. Takvi ne stagniraju, takvi se ne umaraju, takvi ne venu, kao lie u jesen. Oni su zimzeleni, oni su evergreen.

metanoja

225

Oni imaju iglice bora i smree, ostaju zeleni u sred studeni. Njihovi listovi nijesu za skakavce i oni ih zaobilaze. Ali treba jo neto rei, ljudima koji su ostali vjerni u svim ovim krizama i koji su sa nadom ekaju dan ispunjenja njihovih molitava i snova. Htio sam da zavrim, ovu priu sa eshatolokim rijeima proroka Joila, koji je prije nekoliko hiljada godina, govorio o zadnjim vremenima i koji nagovjetava spasenje rijeima: Nadoknadiu vam godine koje su pojeli skakavci!. I to se deava, vidim, da pravednici duOni putaju korijene u opstaju u sred nevolja, da izlaze punih ire , inu vis u tu ras binu i i ruka, da pobjeuju, da u nekoliko dana ili svoje grane u irinu. On eiu em vrij u i d plo mjeseci, ostvaruju ono to su godinama ose don nevrijeme. ekali, oko ega su se trudili. A kada doe nagrada, kada se sve zavri, doe i ona neka vrste amnezije, pa se ne sjea svoje muke. Tada sve nevolje izgledaju kao voda Morae koja je protekla i koja se vie nee vratiti. Zaboravljaju se one godine zebnje zbog nemogunosti zaposlenja. Zaboravljaju se godine tuge, jer su propadali pokuaji da se ostane u drugom stanju. I onda doe dugo ekano dijete, kao to mi je javio prole nedjelje dobar prijatelj sa ponosom: Dobio sam sina!. Onako, punih usta, punog srca, poslije ko zna koliko godina pokuaja... Sve ekanje se zaboravlja, nadoknaene su godine koje su pojeli skakavci. Pa kae, ovo je vrijedelo ekati! Zato znaj prijatelju, da sua i pusto imaju svoje granice. Samo oni koji su evergreen, koji su zimzeleni imaju taj imunitet. I doekae svoju zadovoljtinu. Pa e naa srea biti potpuna, zaboravie se sve ono loe i ostae daleko iza nas.

226

metanoja

petak, 21. oktobar 2011. EKAJUI GODOA Dotakoh se jedne mnogo vane teme u prolom tekstu Evergreen - ekanja. To je moda i najsloenija tema pred kojom stojim traei odgovore. I to ne samo dok piem ovaj blog, ve i u cijelom svom ivotu. Pa sam postavio pitanje: Zato!? A nijesam dao odgovor, bar ne direktan i jednostavan. Mnogo ns ima, vrlo, vrlo negativan stav prema ekanju. Ono je frustrirajue i veoma muno za neke osobe. Ne znam nikog ko se ba spokojno nosi sa ekanjem, ali znam i ljude koji nemaju toliko negativan odnos prema tom pitanju, tanije problemu. Priau o sebi, jer bi na ovu temu mogao da piem nedjeljama, a ne danima. Ali ne mogu da doekam da vam ne napiem glavno odmah. ekanje, i to ono strpljivo, ima itekako smisla kad su neke stvari u pitanju. Sjeam se od onog Beketovog apsurdnog komada ekajui Godoa. Beket je, koliko sam ja ukapirao tu predstavu, obesmislio ekanje na neke ljude. Ona dvojica su ekala Godoa, kojega niko nije vidio, ne znajui zato su ga i ekali. Ako je smisao ove drame, ekanje na osnovu nekog ljudskog obeanja, Postoji samo jedno zapravo vijesti da e neko doi, jer nije ekanje koje se isplati ,a bilo ni obeanja, onda zaista zasluuje poto je ekanje na Boga i pularnost koju ima. Zaista, ekanje na ispunjenja Njegovih ispunjenje ljudskih obeanja i nagovjeobeanja. taja, jeste apsurdno. Ja sam proao nekoliko puta golgotu ekanja da mi neko ispuni ono to je obeao, Nikad neu zaboraviti, sve one tekstove koje sam smiljao da u rei tim gadovima koji su me prevarili i koji me zavlae. Jo kad sam na osnovu tog obeanja, pa makar on bio neko mnogo uticajan, bogat i moan, ja nekom drugom neto obeao - uf, iz tog se pakla ekanja teko isupati. Vidio sam jednu stvar za ovih 40 godina mojega urenja, da zapravo veinu svog ivota mi ekamo na neto, moda ak 99 posto je neko ekanje, a samo 1 posto primanje. esto kad to dugo ekano primimo, to bude u vrijeme kad prestane euforija, kad presjedne ekanje, kada nam i nije previe stalo. E kao da se tek tada kvalifikujemo da to dobijemo. Jue razmiljam kako su kvalitet i jaina auta obrnuto proporcionalan naoj elji da ga posjedujemo. Kad sam nekad udio za monom mainom i brzim kolima, kao dvadesetogodinjak, dobijao sam reno 4 i Aleko da vozim. Sad,

metanoja

227

kada vozim mercedes ili audi koji te ukopavaju u sjedite, ja ga mrcvarim vozei 40 km/h. Sad nemam elje ni za kakvim adrenalinom, jer mi ga je svaki dan na poslu dosta, pa udim za laganicom. Ali opet skrenuh sa veoma interesantne teme i lekcije koju i dalje uim. Zato toliko frustracije i muke zbog ekanja? Najprije je to udnja da se to neto ili neko posjeduje. Onda je, naravno, tu i bojazan da nam uludo prolazi vrijeme, da nam prolazi ivot, pa smatramo taj period vremena izgubljenim, kao da su ga pojeli skakavci. Ono to je jo suptilniji problem je to to ns koji mislimo da sve moemo, da smo krojai svoje sudbine, da drimo svoj ivot u svojim rukama, to ekanje poniava, ukazuje na nau stvarnu bespomonost, udara nam po (po)nosu. A to ve ne volimo. Ne volimo da priznamo, da stvari koje arko elimo, nijesu u naoj aprehenziji, ve da moramo ili bi trebali, da ekamo da nam se daju kao dar, kao (ne)zasluena naklonost, kao znak ljubavi, kao milost. E, tu dolazimo do jedne nove teme, kada se gubi strpljenje, kada se stvari uzimaju u svoje ruke, kada se pokuava na prevarne naine doi do predmeta nae poude, kada ulazimo u zonu manipulacije da bi ostvarili eljeni cilj ili doli na mjesto auRadovati se ekanju. ota, toriteta i vlasti. To je vjetiarenje, ali o Radovati se cijelog iv se a ne samo onda kada tome drugom prilikom. e mo a, jev usp ili prima Postoji samo jedno ekanje koje se u samo onaj koji u ekanj , urd isplati, a to je ekanje na Boga i ispunjeaps ne a o, isa sm i vid m svo na i rad nja Njegovih obeanja. Jer on nije ovjek vidi priliku da karakteru i na svojemu da bi slagao. On je svemoan i kadar da srcu. ispuni ono to je rekao. I kada On ne daje odmah kada itemo, to nije zato to to nee, ve zato to to nijesmo spremni da primimo. Pa nam ne daje enu, dok nijesmo spremni za brak, ne daje nam funkciju dok nemamo jak karakter, ne daje nam novac dok ne znamo da njim gospodarimo, ne daje nam audi (kao meni) dok ne nauimo da ima i ona sredinja pedala koja se zove konica. Ja sam uvijek ibao po gasu, uvijek prebacivao iz druge u etvrtu, a sada razumijem da postoji i trea pedala koja se zove konica. ekanje na prave stvari, trebalo bi da nas raduje, barem tako pie u Poslanicama patrijarha Jakova. Danas sve ee osvjeujem sebi da je ekanje znaajan dio ivota i da ga trebamo prihvatiti, da ne bi ivjeli frustrirani i puni gorine to nemamo sve to bi htjeli i to nam je potrebno. Da ne bjesnimo i ne pucamo to nijesmo gospodari svoje sudbine ili to ne moemo da kontroliimo druge, to nijesmo kadri da ih prinu-

228

metanoja

dimo na neko davanje ili injenje od kojeg zavisi zadovoljtina, pa makar nam to oni sto puta obeali pa slagali. Radovati se ekanju. Radovati se cijelog ivota, a ne samo onda kada se prima ili uspijeva, moe samo onaj koji u ekanju vidi smisao, a ne apsurd, onaj koji vidi priliku da radi na svom karakteru i na svojemu srcu. Ispitivajui stalno sebe zato elim to to elim? Jer krotkost i strpljivost su preduslovi za neke visoke pozicije, preduslovi i za brak i djecu koju eli, preduslovi i za veliko bogastvo i za slavu. Takvo ekanje nije ekanje na Godoa, ve ekanje na Gospoda. I samo takvo ekanje ima svoj puni smisao, pa sam poeo i da ga nekako volim.

metanoja

229

subota, 22. oktobar 2011. PROSJACI I SINOVI Nijesam mislio da govorim o onoj sjajnoj dalmatinskoj seriji iz djeakih dana u kojoj je glumio Fabijan ovagovi, koji je neodoljivo podsjeao na mog pokojnog strica Veselina. Pisau o tome da postoje dvije vrste ljudi na ovom svijetu. Postoje oni koji mole kao prosjaci i oni koji trae kao sinovi. U mnogome se razlikuju ove dvije vrste ljudi, ove dvije vrste molitve. Prosjaci mole za sitni i milostinju, sinovi trae sve ono to je pripadalo njihovom ocu.

Prosjaci pokazuju i dokazuju svoju bijedu i nitavost da bi izmamili panju, saaljenje za koji novi. Sinovi dolaze onakvi kakvi jesu uzdajui se u ljubav i prihvaenost Oevu da bi dobili utjehu i zatitu. Prosjaci trae ispruenu punu ruku, sinovi trae ozareno lice Oevo. Prosjaci dobijaju manje od onoga to itu, sinovi dobijaju sve to im je potrebno pa i ono uzvieno to nijesu smjeli ni da zatrae.

230

metanoja

Prosjaci nijesu sigurni i ne vjeruju u svoje moljenje, sinovi trae bez ikakvog Prosjaci trae ustezanja sa potpunim pouzdanjem da ih ispruenu punu ruku, sinovi trae ozareno lice Otac nee odbiti. Prosjaci idu od kue do Oevo. kue, sinovi ostaju u Oevoj kui dovijeka. Prosjaci ne poznaju onog kome se obraaju i sa strepnjom gledaju u lice stranca hoe li ih poniziti i odbaciti uz psovku, sinovi znaju lice svoga Oca, na kojega lie, znaju koja je njegova volja i ta mogu dobiti od Njega. Prosjacima biva po njihovom ponaanju ili hiru davaoca, sinovima biva po ljubavi i milosti Oevoj. Prosjaci se obraaju umilnim i kitnjastim glasom puni slatkorjeivosti, a sinovi se ne pretvaraju, ve jasno i kratko kau to im treba. Prosjaci mole gospodara, sinovi mole Oca koji ih je rodio i podigao i koji bdije nad njihovim ivotima. Ja znam kako moj Danilo, odluno trai ono to mu je potrebno za kolu, znam koliko sigurno mi tri u susret kad se vraam sa puta i pita: ta si mi donio? Ne pita: Jesi li mi donio? Zato nije stvar u molitvi u tome kako je sroena, kako je izdeklamovana, stvar je u odnosu izmeu onog koji moli i Onog kome se obraa. Stvar je u stavu srca, u tvom identitetu, jesi li prosjak ili si sin? To ini razliku!!!

metanoja

231

nedjelja, 23. oktobar 2011. LANI CAR EPAN MALI Dugo sam vjerovao da je pria o lanom caru koji je vladao Crnom Gorom, polovinom 18. vijeka, jedna od Njegoevih knjievnih fikcija, nain da ispria priu o crnogorskom mentalitetu. Ali nije tako. Izgleda da je zaista takav jedan Lani Car vladao Crnom Gorom. Kau da je to bio neki veoma dovitljiv ovjek, Dalmac, da je znao nekoliko jezika. Predstavio se kao Petar III Romanov. Njegovih 6 godina vladavine predstavljaju prekid u vladanju vladika u Crnoj Gori. ak je uspio i neke reforme da sprovede, da uvrsti centralnu vlast u Crnoj Gori i dobije neke bitke sa Turcima. Kako je to mogue? Jo bolje je pitanje, kakve su posljedice kada na mjesto od autoriteta doe neko ko je laan, ko nema stvarno pomazanje i izvornu ili delegiranu vlast? Posledice su pogubne. Jedan dobar teolog, iju knjigu sam vie puta itao, nazivao je tu situaciju lanog autoriteta klasinim vjetiarenjem. Moda djeluje drastino, ali po i Znai, vjetice su oni ljud meni nije, jer nema vee nesree i zla, koji zloupotrebljavaju nego dati stvarnu vlast i silu prevarantu. stvarnu vlast, bez legitin, U tome su maije, kada neko ko je pogreimiteta na prevaran na an, prevarnim radnjama doe do poloradi ostvarivanja svojih planova. aja i djeluje sa pozicije autoriteta i istrajava na tom mjestu raznim manipulativnim sredstvima. Takoe, dodao bih tu i osobe koje manipuliu svojim muevima, oevima, kumovima, dunicima koji su na poloaju, pa preko njih ostvaruju svoju volju ili ire uticaj. Znai, vjetice su oni ljudi koji zloupotrebljavaju stvarnu vlast, bez legitimiteta, na prevaran nain, radi ostvarivanja svojih planova. Ba danas sam priao sa svojim dobrim prijateljem, koji je doivio takav preporod, shvativi ovu lekciju, koju sam sa njime dijelio, prije nekoliko mjeseci,. Mi smo svi kuani, posebno ako smo pod nekim pritiskom, da uzmemo stvari u svoje ruke, pa da radimo Boiji posao i da manipuliemo sa ljudima kako bi ostvarili neke svoje planove. Manipulacije ove vrste se kreu od laskanja i ulizivanja ljudima od vlasti, pa do bunta i utanja. U ove manipulativne alatke dodao bih pretnje, trajkove glau i eu, razne ucjene i slino, kako bi od nekog ko je na mjestu odluivanja izdejstvovali odluku povoljnu po nas, bez obzira na pravdu, zakone ili moral. Jednosta-

232

metanoja

vno, ako koristimo bilo kakva sredstva, od ovih manipulacija pa do nekih tableta anfitamina ili pia, ponaamo se kao vjetice, utiui na slobodnu volju drugih ljudi kako bi ostvarili svoje interese, prigrabili neki dobitak, sjeli na neku poziciju, ili se na kratko zadovoljili... To su opasne stvari! Ja ne mogu sve da napiem u kratkoj formi, od lepeze mogunosti koje postoje da ljudi utiu na slobodnu volju drugih. Jednostavno, moram rei da su zabranjena i pogrena sva ona sredstva kada idemo izokola da bi doli do poloaja koji po naem miljenju nam pripada, ili da izmanipuliemo onoga koji odluuje o naem pravu, kako bi ostvarili sebi korist. To je pravo vjetiarenje! Takvim postupcima se otvaramo za niz problema koji se mogu javiti. Doi na poloaj takvim metodama, pa onda ostvarivati A samo onaj ko je vladik koji ima vlast i odozgo a, neke svoje ambicije i sprovoditi svoju i odozdo, koji je doao na pravdu i voditi neke svoje ratove, jedna je mjesto slobodnom voljom sa svijeu da djeluje u , od najpogubnih stvari koje istorija stvarnom autoritetu, mo ovjeanstva moe da doivi. A kad se potpunom miru, bez ikae u kvih manipulacija da ivi i rad samo dodaju sva mogua sredstva koje i, bez ambicija da ostaje na takvi ljudi koriste da bi opstali, kako trae tom mjestu ni sekundu du nego to traje podrka. e svoje istomiljenike, kako potkupljuju one koji treba da glasaju za njih. Kroz kakve nemire prolaze. Vidio sam neke takve. Ne skidaju se sa sedativa. Kakav strah i gr od gubitka kontrole nad svojim potinjenima imaju ljudi koji su svjesni (ili to tinja u podsvjesti) da su na mjestu koje nije za njih, suprotno slobodnoj volji svojih pretpostavljenih ili onih koji ih biraju. Pa onda pribjegavaju opasnim metodama. A samo onaj ko je vladika, koji ima vlast i odozgo i odozdo, koji je doao na mjesto slobodnom voljom, sa svijeu da djeluje u stvarnom autoritetu, moe u potpunom miru, bez ikakvih manipulacija da ivi i radi, bez ambicija da ostaje na tom mjestu ni sekundu due nego to traje podrka. Takav ovjek sa punim autoritetom je najopasniji za manipulatore i vjetice, pred njegovom rijeju takvi padaju kao kruke i ne mogu se odrati nikako. Tako je poslije likvidacije epana malog, lanog cara, doao pravi autoritet, Petar I Cetinjski, vladika i svetac. Prvome se strva ni imena ne zna. Drugi je ostao za svu vjenost i Njegovo je ime upisao u Knjizi vjenoga ivota i duhovnom biu crnogorskog naroda.

metanoja

233

etvrtak, 27. oktobar 2011. OEVA GOLOTINJA Kada je dolo odluujue vrijeme da boiji narod ue u svoju Obeanu zemlju, sa jedne strane rijeke Jordana bio je jedan narod, a sa druge strane njih sedam. Narodi sa druge strane rijeke su bili visoki rastom kao divovi, ivjeli su u dobro utvrenim gradovima. Izgledi za pobjedu su bili veoma mali. Ali, postojalo je neto to je odluilo ishod ove velike bitke. Neto to je bilo sakriveno u samim korijenima naroda koja su stajali suprostavljeni jedni drugom, neto to je slomilo silu otpora sedam naroda, pa su oni poklekli, izgubili teritoriju i svoju dravu. Jedan je pobijedio sedmoricu. Kako? Odgovor se krije u samom korijenu tih nacija,u pitanju je bilo prokletstvo jednog Oca, na koje su skoro svi zaboravili. O emu se radi? Nekada davno, nakon velikog potopa, pravedni Noje poeo je da obrauje zemlju. Sagradio je prvi vinograd. Od prvog roda je napravio vino. Desilo mu se da se napio. Njegov mlai sin Ham, nae ga golog i pijanog i naruga se ocu zbog njegove nedolinosti. Odmah pozva svoja dva brata da im pokae razgolienog oca, umjesto da ga je sam pokrio. Ova dvojica, Sim i Jafet, kad vidjee pohitae da ga pokriju, hodajui natrake da ne gledaju golotinju svojega oca. Kad je Noje ustao i doznao ta je bilo, blagoslovi svoja dva sina a treeg prokle da njegovo sjeme slui slugama brae njegove. Taj prokleti sin zvao se Ham i bio je rodonaelnik svih ovih sedam naroda koji su nastanjivali Hanan - Obeanu zemlju, koja je kasnije osvo-

234

metanoja

jena. E, to je prevagnulo u presudnom boju. Onih sedam naroda stigla je kletva jednog pravednog Oca. Izgunuli su jer je jedan sin, izabrao podsmijeh umjesto potovanja, izabrao sprdnju umjesto pokrivanja golotinje svoga oca. Gdje je bila zahvalnost ovome sinu? Zbog njegovog pravednog oca Noja, Izginuli su jer je jedan Bog je spasio njegovu majku, njegovu sin, izabrao podsmjeh umjes enu , dva brata i dvije snaje. Od njih to potovanja, izabrao spr dnju osmoro podigao je potpuno nov narataj. umjesto pokrivanja gol otinje Zbog pravednosti jednoga Oca, zatita je svojega oca. stajala na itavom njegovom domu. A onda je jedan sin odabrao da tom ocu pokazuje prstom u grijehe, da se hvali njegovom golotinjom. Tome je izaao iz zatite i na sebe navukao nesreu. Ne samo za sebe, ve i za itavo svoje nasljee. Onda i nije udo, to u nekim odsudnim bitkama, kada postoje dvije strane, dvije skupine ljudi, ne gube oni koji su malobrojni, ve oni koji nijesu znali da sakriju golotinju onih koji su ih porodili, onih koji su ih podigli, kojih su ih doveli tu gdje jesu. Pobjeda je na strani onih koji potuju svoje oeve, koji potuju svoje oslobodioce, koji potuju one koji su ih stvorili, koji znaju da pokriju golotinju svojih roditelja. Pomislim koliko Bog ima razumijevanja za nae porodice, ali ne i mi. Koliko ima razumijevanja za nae slabosti, ali ne i mi. Pokriva nae grijehe, naa pijanstva, ali ne i mi. Mi upiremo prstom u unereenje svojih oeva, podsmijavamo im se zbog njihovih padova i neuspjeha, nemamo razumijevanja za njihove krize. Ali ne i Hrist, koji je kao oni pravedni sinovi Noevi, uzeo ogrta sa sebe i prekrio nau golotinju, prekrio nau sramotu. Sebe je razgolitio, da bi se na grijeh oprostio. Zato je Njegovo nasljee, blagoslovljeno dovijeka, sa one prave pobjednike strane Jordana.Na njemu je blagoslov Oev, na njemu je oprotenje, na njemu je zavjet da mogu ui u svoju Obeanu zemlju. Pred njim se sedmostruki neprijatelj ne moe odrati dovijeka.

metanoja

235

petak, 28. oktobar 2011. KUA NA PIJESKU Teko ovjeku koji svoj ivot i odluke temelji na neijim obeanjima. Posebno je teko kad projekte u koje planira da ue temelji na tome to ti je neko obeao pomo. I onda nastaju problemi. Taj koji ti je obeao ispadne da nee nita uiniti, ili, to je jo ee, ne moe da ispuni ono to je obeao. I onda se hvatamo za gue, ulazimo u svae, prijetimo i pozivamo na to to je ovaj ili onaj obeao. Toga sam se nasluao i nagledao u ivotu mnogo puta.

236

metanoja

A zato smo ljuti i bijesni? Zar ovjek moe ispuniti sve to obea? ta ako sa njegove strane postoji volja ali ne i mogunost. Recimo - obeao je da e dati neku pomo za mjesec dana i desi se da za to nema mogunosti nakon tog vremena, zbog ovog ili onog. Moda se ovjek razboli, pretrpi neku iznenadnu tetu...A mi na osnovu njegovog obeanja, uemo u neki aranman i dogovor, koji je vezan plaanjem u obeanom roku. E tu nastaje nevolja Postoje neke izmijenjene okolnosti ili via sila kako to zovu pravnici, kada ugovor moe da se ne izvri i kada druga, iznevjerena strana ne moe da trai naknadu tete. Dobro kae Biblija, da htjeti i moi dolazi od Gospoda. Ako neko hoe da pomogne, nije dovoljno i to ovjek koji se uzda i vje ruje u Boga, ne doivljava trag nije od Boga! Od Boga je kada neko hoe ino kada biva iznevjere i kada moe da pomogne. I onda, je pitaprijatelja ili od starjeinan od , jer nikad se nije do kraja ni nje na mjestu, na koga se mi u ivotu mopouzdao u njihovu slabu emo osloniti, na ljude ili na Boga? rije, obeanje ili nag ovor. Takav ovjek je vrst kol Moemo se ljutiti, bijesniti, prijetiti, poziiko i ono na emu stoji i na emu vati se na ono to je obeanje, ali malo ta gradi svoj ivot. On gra svoju kuu na Stijeni a di nam vrijedi, trpimo tetu, i ostajemo kao ne na pijesku. zarobljenici neijeg ljudskog obeanja. Kao da smo nekako svezani, osjeamo se frustrirano, osjeamo se bespomono. Pa se sa pravom pitamo: Ko nam je kriv, da li taj koji nas je iznevjerio, ili mi koji smo bili lakovjerni? ta initi, kako se postaviti? Da li nikome ne vjerovati, ne ulaziti ni u kakve poslove, partnerstvo ili odnose koji ne zavise samo od nae strane? Da li apriori sumnjati, imati podozrenje prema bilo kakvim ljudima? Ne, to nikako! Kao odgovor, sjetih se da sam davno imao jedan screensaver na kompjuteru sa stihovima iz Biblije, u vrijeme kada sam i sam upao u krizu zbog nekih ljudskih obeanja. Taj screensaver na jedan interesantan nain otkriva koji je centralni stih cijele Biblije. Biblija ima 1188 poglavlja, a sredinje poglavlje je Psalm 118. To poglavlje se nalazi izmeu najmanjeg (ps 117) i najveeg poglavlja (ps 119). I upravo stih 8 u tom psalmu koji se oznaava 118.8 (kao i ukupan broj poglavlja cijele Biblije) glasi (parafrazirau): Proklet je ovjek koji se uzdaje u ovjeka, koji svoje nadanje stavlja u glaveine i ljude od uticaja. A blago ovjeku koji se pouzdaje u Gospoda. ovjek, pa makar on bio i premijer neke zemlje ne moe da izvri sve to je obeao, i pored sve njegove dobre volje. Radio sam u kabinetima predsjednika, potpredsjednika, ministara... I sam sam bio direktor. I vidio sam da nije dovoljno neko htjenje, to

metanoja

237

treba i znati i moi sprovesti. Ali to ljudi ne vjeruju ili ne ele da vjeruju. Misle da su ljudi svemogui, da kada su neto rekli oni koji su na poloaju to mogu i sprovesti. j Teko ovjeku koji svo na elji Zato je toliko uvrijeeno miljanje da su svi tem uke ivot i odl politiari laovi. Kada se ne ostvari ono to neijim obeanjima. su htjeli i eljeli, oni misle da ovi nijesu to htjeli, jer, avaj, ljudi vjeruju da su mogli ali nijesu htjeli uiniti... Uopte mi ne pada napamet da branim ljude koji ne ispunjavaju svoja obeanja. Mnogo lako obeavaju. Trebali bi da snose posljedice svi koji se ne dre svoje rijei, jer umjesto to obeavaju, trebali bi da kau ono ako Bog da, pomoi u ti!. Pa kad zavre neto i kada pomognu, znali bi i oni koji ispunjavaju obeanje i oni koji primaju, od koga je to dolo i dali bi slavu Bogu, a ne sebi ili nekom ovjeku. Ali ne elimo mi to. Kad uspijemo neto, onda traimo slavu za sebe, a kad ne moemo, onda upiremo prstom u druge i nalazimo izgovore. Ali sve to nita ne vrijedi onima koji su lakovjerni, koji svoje uzdanje stavljaju u ljude, u neke koji su moni, pa ih sustie razoarenje, sustiu ih problemi jer su se oslonili na neto to je prolazno. Sagradili su kue na pijesku koje lako tonu pred nevoljom. Stavili su svoje ivote u tue ljudske ruke, u ruke onih koji su veoma ogranienih mogunosti, slabe volje, promjenljivog raspoloenja. I onda gledamo kako pucaju ivoti, kao kule od karata... Blago ovjeku, koji ne trai od ljudi obeanja, ne ide od jednog do drugog lakovjerno po pomo. Blago onome koji gradi svoju kuu i svoje projekte na Stijeni, koja se ne da pomjeriti. Na kuu koju je sagradio ne utiu ni mijene, ni plime ni osjeke, ni talasi, ni nevremena. Blago onima koji zasnivaju svoje odluke, na obeanjima Onog koji je kadar da ispuni ono to je obeao. Samo onaj koji je svemogu, koji je na najviem poloaju, koji ima sve resurse i ija je volja neprikosnovena, moe da izvri ono to je obeao. Jer ko e mu odoljeti i ko e se suprostaviti toj odluci da izvri to je obeao? On to hoe to i moe da sprovede. ovjek koji se uzda i vjeruje u Boga, ne doivljava tragino kada biva iznevjeren od prijatelja ili od starjeina, jer nikad se nije do kraja ni pouzdao u njihovu slabu rije, obeanje ili nagovor. Takav ovjek je vrst koliko i ono na emu stoji i na emu gradi svoj ivot. On gradi svoju kuu na Stijeni a ne na pijesku.

238

metanoja

subota, 29. oktobar 2011. VINJAGA Sve ima neku svoju mjeru i odreeno vrijeme. ivot je ogranien, pa i vrijeme koje imamo za prave odluke. Mi moemo i trebamo ulagati sebe u odreene projekte. Treba da ulaemo vrijeme u neke ljude. Ali i za to ima ogranienja, jer postoji odreeno vrijeme kada oekujemo plod od svoga truda. Ne moemo dovijeka ulagati, davati, uvati, a da kod njih ne vidimo nikakav plod. Takoe, ne moemo dovijeka ostati u nekim jalovim poduhvatima, bez obzira na nau dobru volju. Sjetih se simbolike pjesme koju je spjevao uveni prorok Isaija. Pjeva o vinogradu koji je jedan ovjek usadio, oko kojega se trudio, napravio ogradu, okopavao, napravio kulu nasred njega za zatitu od lisica... Za manje upuene, otprilike 4 godine je potrebno da se izgradi vinograd. etiri duge godine neko treba da ulae novac, vrijeme i sebe da bi saekao da ubere plod. A ta kae ova pjesma? Nema ta nijesam uradio vinogradu, a on mi rodi vinjagom!. Vinjaga je jedna vrsta loze potpuno drugaija od one pitome, jestive i plodne. Ne moemo dovijeka Vinjaga je kisjelo, divlje, slabo rodno ostati u nekim jalovim poduhv groe. atima, bez obzira na na u U ovoj prii Bog govori o svom nadobru volju. rodu. Da je sve dao, sve uradio za nas, dao nam ivot, dao nam zdravlje, dao milostivo i svog jedinoga Sina za nae spasenje, a sa njime i sve ostalo. A mi se odvrgosmo i ne donesosmo plod mira, radosti, krotkosti, strpljivosti i ljubavi, ve se pretvorismo u vinjagu, divlju, kisjelu, tvrdokornu i gorku. Da li moemo do kraja razumjeti koliko je teko podnijeti to kada se svi tvoji dugogodinji napori ispostave uzaludni? etiri godine rada i novaca, baeni. Ja bih bio jako bijesan! Zato i ne udi to, u ovoj pjesmi o vinjagi, gospodar od vinograda kae: Oboriu mu zidove, neka ga slobodno gaze, uparloiu ga, neu ga vie obrezivati, pa neka raste kalj i trnje, nee mu biti vie ni zalivanja, neka opusti! Tako je to, naalost, ni Bog nije spreman da tolerie besplodnost, izostanak rezultata, da uzaludno podupire neke ljude i poduhvate. Ni mi ne bi trebali istrajavati u nekim projektima i nekim odnosima. to bi mi bili bolji i pravedniji od Boga!?! Kao da

metanoja

239

je nama vie stalo nego njemu? Zato od onoga to je Bog digao ruke, i mi bi trebali, po cijenu da sve to propadne, ako smo uradili sve to smo mogli, ako smo uradili onaj dio za koji smo znali da je na, ako smo pruili ansu da se ljudi promjene a to je bilo bez uspjeha. Onda je vrijeme da dignemo ruke od takvog vinograda, koji ne donosi slatkog ploda, ve raa divljom vinjagom. Ma koliko to bolno bilo, ma koliko ne eljeli to sebi da priznamo. Nije naa krivica, nije naa odgovornost. Ali bolje je da dignemo ruke, da ne bi i mi propali zajedno sa vinjagom i traili svoje vrijeme i svoj dragocjeni ivot! KAo to rekoh: ivot je ogranien pa i vrijeme koje imamo za prave odluke.

240

metanoja

subota, 29. oktobar 2011. KAIROS MOMENAT Ovih dana na poslu raspravljamo da li je dobro vrijeme da zaponemo jedan projekat. Znai, ne raspravlja se da li je taj projekat dobar za firmu,da li je strateki vano ui u tu priu, da li je korisno i isplativo? Raspravlja se da li je dobro vrijeme? Da li je momenat, to bi Crnogorci rekli? Istina je da nekad sretnemo prave ljude, na pravome mjestu ali u pogreno vrijeme.I uzalud se dogodi susret. Mi smo se kao studenti alili, mijenjajui smisao narodne pjesme, da smo se drukije sreli, ranije bilo bi sve:) Koje je to pravo vrijeme? Da bi razumjeli o kakvom pojmu vremena se radi, trebali bi razumjeti neto to su stari narodi razdvajali i terminoloki. Naime, na starogrkom pojam vremena se odreivao sa dva termina hronos i kairos. Prvi izraz je oznaavao pojam vremena u njegovom trajanju, otud izraz hronologija, kada pratimo neku pojavu u njenom trajanju. A drugi izraz kairos, koji odgovara temi ovog dananjeg teksta, oznaava jedna naroito vaan trenutak, momenat u vremenu. To je ono to bi mi zvali pravi trenutak. U ivotu, mnogo treba strpljenja, duhovnog uvida, mudrosti i razumijevanja da bi pravu stvar uradili u pravo vrijeme. Ni ranije a ni kasnije. Najblie tome je pitanje trudnoe i poroaja kod ena. Svi znamo da teoretski trudnoa traje 9 mjeseci.

metanoja

241

To odgovara pojmu hronosa, ali kada e se desiti poroaj tano ne znamo i to je priblino pojmu kairosa. Iako jedva ekamo da ugledamo svoju bebu, nije dobro da plod vadimo iz utrobe prije vremena. Ne bi sve bilo razvijeno kako treba, mogli bi, skoro sigurno, ugroziti zdravlje, pa i ivot djeteta. Sa druge strane ne bi trebali ni da odugovlaimo sa poroajem. Ljekari sada izbjegavaju da se trudnoe prenesu, esto pribjegavaju indukciji ili carskom rezu im se probije termin. Moja majka je prije 30 godina, zamalo izgubila ivot, zbog odugovlaenja sa poroajem. Iako joj je pukao vodenjak, poto je bila u osmom mjesecu trudnoe, doktor je Iako jedva ekamo da nije ubjeivao nju i mog oca da jo neki dan ugledamo svoju bebu, iz dobro da plod vadimo odloe porodjaj. Posluali su savjet ljekara be prije vremena. utro i zbog te odluke, majka je dobila krvarenje, izgubila zdravu, krupnu bebu, sina, a njoj su se borili za ivot. Bila je kliniki mrtva, u operacionoj sali. Nije bilo dovoljno krvi u bolnici te rijetke AB- grupe, jer je ba tog dana, istovremeno,u bolnicu dopremljen ovjek kome je cirkular presjekao ruku. Imao je istu krvnu grupu kao moja majka i podjelili su krv kojom je bolnica raspolagala na dva djela. Bila je nedjelja rano ujutru, kada su mom ocu javili da nema krvi za njegovu enu. Oajan, ne znajui gdje bi traio krv, sjeo je u batu hotela Crna Gora, zaronjen u svoju brigu. Niko od blie rodbine nema tu krvnu grupu. Razmiljao je: Eh, da je ponedjeljak, zamolio bi sve kolege iz fabrike, i nalo bi se. Ali, nije ponedjeljak. I onda se deavaju te Boije natprirodne intervencije. Neko ga kucnu po ramenu, on pogleda iznad sebe, kad to jedan na daleki roak Njego Laki: Striko, ta radi tu?. Kad mu je sve objasnio, Njego mu ree: Ako ima da plati dva tri taksija, idemo na Konik kod mene, svo moje drutvo e da da krv. To su sve bili estoki momci i sportisti. Da skratim, jedan od njih imao je odgovarajui krvnu grupu. Ne pamtim mu ime, ali znam da je na pitanje doktora - koliko da vadimo krvi - rekao : Koliko je potrebno? Znam da je moja majka je spaena. udom Boijim vraena je iz smrti. Ali nemarom ljekara koji nije reagovao kad je trebalo, koji nije uvidio da je doao taj Kairos momenat, ja nemam danas jo jednog brata kome je otac htio da da ime Tigran.

242

metanoja

nedjelja, 30. oktobar 2011. KAO DJECA Sjedim u djeijem parku ispred Zvezdara Teatra i este beogradske gimnazije, na klupi, na divnom oktobarskom suncu. Gledam kao se djeca bezbrino igraju i uivaju. Sjetih se Isusovih rijei: Ako ne budete kao jedan od ovih malijeh, neete ui u carstvo nebesko!. O, kako su silne ove rijei, u vrijeme kada ti brige ele preplaviti mozak. Pomislim: Boe, zar zaista zapovijeda ovoliki stepen bezbrinosti! Ako zapovijeda, sigurno je i mogue da budem kao ovo dvogodinje dijete ispred mene, koga Otac lagano ljulja na ljuljaki, priajui mu apatom neke utjene rijei u ovo Tako spontan kao djeca, sporo i tiho nedjeljno prijepodne. Onaj koja se ovde igraju, naspram uvenog poposlovni ivot i sva njegova trka izgleda zoritva u kojem najve tako daleko, negdje preko sedam gora i a imena dananjeg teatra sedam mora. Nema za njega mjesta u glume, igraju neke poz nate ovom ograenom djeijem kutku. role i plijene publiku. Zar zaista treba da budem kao ovo drugo dijete koje se prije sekunde durilo i plakalo, a ve sada se miri, smije i tri, zaboravlja sve to je loe bilo i ve je zaokupljeno sljedeom igrom, sljedeim drugarom sa kojim se za as upoznaje i pria. Zar treba da budem tako spontan kao djeca, koja se ovde igraju, naspram uvenog pozoritva u kojem najvea imena dananjeg teatra glume, igraju neke poznate role i plijene publiku. A ti kae, ako ne budem kao ovi mali, neu imati dio u tvojemu kraljevstvu. Zar mogu biti tako ponizan, da molim i traim kao moj sin to me sad zove da se igram sa njim. Njegovo iskanje je uporno i djeaki ljutito dok mi govori : Ali tata, pliiiz, molim te, dodji!. Nije ga sramota, kad mi se okai o nogu, da me vue tamo gdje on misli da treba da budem sa njim. I ono to je najmonije je od svega, to me veoma udubljuje u misli, koliko se moja djeca dre onog to smo im obeali. Stotinu puta su spremni da iznova trae, pozivajui se na moju rije i viu: Ali obeao si, obeao si!. I nema prestanka, dok ne dobiju to im je obeano, to oni ve doivljavaju kao svoje, kao neto to posjeduju! Toliko je ivota, toliko graje, toliko radosti, u ovom parkiu. Moji klinci hrane golubove i uivaju dok na stotine njih slijeu. Ne razmiljaju da li e biti toga to smo kupili za njihov ruak, oni ele

metanoja

243

sada da im golubovi lete iznag glava, da doive to neto specijalno prvi put u ivotu, sada, sjutra e se brinuti smo o sebi. Boe pomozi mi danas da budem kao jedno od ove male djece...

244

metanoja

utorak, 01. novembar 2011. NE MOE ZAUVIJEK BJEATI Moda moe danas prei na drugu stranu ulice i okrenuti glavu od poznanika koji te nervira. Moda moe danas otii u diskoteku da se izigra i napije poslije nemile svae i raskida. Moda moe danas da sakrije neke svoje slabosti i grijehe od svojih najbliih. Moda moe danas odbijati pozive na mobitel onom koji te zove oko tvog duga. Moda moe danas sakriti svoju lou ocjenu i pad na ispitu. Moda moe danas utati i izbjegavati prijatelja koji te je uvrijedio nekim postupkom za koji su uo. Moda moe danas slagati svoga efa zato je posao ostao nezavren.

Moda moe danas kriti svoje povrede osmjehom, jakom minkom i luksuznom garderobom. Moda moe danas odlagati svoje pregled kod ljekara i zatvarati oi pred boleu.

metanoja

245

Moda moe danas izbjei neprijatne obaveze koje su veoma bitne. Moda moe danas da krije svoje godine, prezime, porijeklo i prolost. Moda moe danas da pobjegne od svojih strahova, nekih ljudi i sjeanja. Ali znaj jedno, da ne moe dovijeka bjeati! Ni od sebe ni od Boga!

246

metanoja

srijeda, 02. novembar 2011. JEREMIJA Moja ena kae : Ako budemo imali jo jednog sina daemo mu ime Jeremija. Ta vlastita imenica ima fantastino osnovno znaenje: Bog uzvisuje, odnosno podie. Ali, ima i jo jedno znaenje, koje mi je blie. Zapravo, blie je onome o emu elim danas da piem. To je znaenje: Bog pogaa cilj. Najpoznatiji nosilac tog danas rijetkog imena je uveni prorok Jeremija. On je nagovijestio propast svog naroda koji je postao bezboan, odvoenje u vavilonsko ropstvo i njegovo trajanje. Nagovijestio je i izbavljenje Izraela i povratak iz ropstva. Moemo vjerovati da je taj ovjek I ja uviam da je pitanje i Boiji bio uspjean, poznat i priznat. Nauspjeha, dobitka, slave pisao je mnogo knjiga. Za njega se zna i cinekakvog drutvenog prizanja, kao dimna zav tiraju ga preko dvije i po hiljade godina. od jesa koja me je dijelila Ali kada se proita njegova isposvrhe mojega ivota. vjest, shvatiemo da je za svojih 37 godina slube, po naim mjerilima, bio veoma neuspjean u svom pozivu. Niko ga nije sluao i nijedan se ovjek na njegov poziv nije vratio Bogu. Naprotiv, rugali su mu se, spaljivali su sve to je napisao, pljuvali ga kao najveeg izdajnika koji prorokuje u korist neprijatelja svoga naroda, bacali su ga u jamu i zatvore. Ali njegov ivot, iz Boije perspektive, bio je saglasan njegovom imenu, Jeremija. On je bio strijela u rukama Boijim, strijela koja je pogaala tano u metu, tano u cilj i ostvario je svrhu svog ivota. Postoje drugaija mjerila za uspjean ivot, prema ljudskim i Boijim standardima. Moe biti popularan, moe biti prihvaen i voljen od ljudi, popeti se na najvee ljestvice drutvenog ivota, a promaiti svrhu svoga ivota. Kada se dublje ue u znaenje pojma grijeh, vidjee se da to nije samo puki prekraj protiv nekog boijeg, odnosno moralnog zakona, ve prije svega promaaj cilja. Zato sam danas citirao Doni Depa, koji govori da je svoju karijeru izgradio faktiki na 20 godina neuspjenih filmova. Svaki je doivio finansijski i reiserski fijasko, a on je rastao kao glumac i doivio svjetsku slavu. U ivotu, poinje da mi se otvara, jedna nova zavjesa, koja se zove Uspjeh. Uviam da je pitanje uspjeha, dobitka, slave i nekakvog drutvenog prizanja, kao dimna zavjesa koja me je dijelila od svrhe mog ivota. Kao ona zavjesa izmeu pozornice i publike

metanoja

247

i stvarnoga ivota koji se krije u onim prostorijama u kojima se priprema predstava, minkaju glumci, prodaju ulaznice. Zato vie nijesam zainteresovan za uspjeh kao prije, niti me neki neuspjesi pogaaju kao nekada. I ja elim da se taj sin zove Jeremija, kao onaj koji je uo glas Boiji i bio toliko vjeran da Boga ivi i da ga govori. Iako su ga prezreli i odbacili zbog tih rijei opomene, jedna sljedea generacija koja je porasla u ropstvu i koja stenjala pod tlaiteljem, upravo voena rijeima ovog proroka, nakon 70 godina, pronala je put i spasila se. ta znai ovjeku da zadobije itav svijet, sva bogatstva i sve ljude za sebe, pa ak i za Boga, da bude uspjean, poznat i slavan, a da naudi svojoj dui i da promai cilj?

248

metanoja

srijeda, 02. novembar 2011. SJENKE Sjenka u slikarstvu je neodvojiva od poloaja svjetla. Nastaje kada svjetlost pada na neki predmet i to na dijelu prostora koji ostane zaklonjen tim predmetom. I Jung se bavio tim pojmom . Pokuavajui da objasni onaj tamni dio naeg karaktera i nazvao ga je Sjenkom linosti. Zaista, ima simbolike u tome, jer postoji dio nae linosti koji je zaklonjen od Svjetla, koji drimo pod nekim velom, ne dajemo ga, ne izlaemo ga svjetlosti. Postoji u nama dio koji krijemo od ljudi, krijemo od sebe, a mislimo da krijemo i od Boga. To je onaj dio naeg karaktera, koji U tom svijetu sjenki, sve izgleda sablasno i veliko obino izlazi na vidjelo pod odreenim . to se vie elimo odmai pritiskom. Kao kad pod presom ulje cijeod njih i pobjei, sjenke di iz masline, tako se i sadraj nae due postaju ogromne, kao vidi upravo u trenucima kada je ona izlonakaze. ena pritisku nekih vanjskih uticaja. To je ono kada u nekoj stisci sa vremenom umjesto razumijevanja i lijepih rijei , izlaze prijetnje i psovke, kada tolerancija prelazi u agresiju, kada mir prelazi u nespokoj, kada prijateljstvo prelazi u sukob. Kada se na naem licu pojavi neka sjenka, kada nestane vedrine i sjaja u oima, kada se smraimo i postajemo negativni. Lucifer je bio najljepi meu heruvimima, bio je prvi od svih anela. Imao je tu slubu slavljenja Boga. Bio je prvi do trona, aneo svjetla i zaklanja. Poto nema toga ko je vidio slavu Boiju, licem, a da je ostao iv, Lucifer je svojim krilima zaklanjao slavu Boiju, da bi ostali aneli mogli gledati u pravcu trona i mogli slaviti. Uzoholio se, gledajui na te milijarde anela koji su gledali u pravcu njega i slavili Boga. Pomislio je da moe i on biti onaj koga oboavaju, jednak Sinu Boijemu, da je ta ogromna sjenka od njegovih krila koja je prekrivala to mnotvo anela, dokaz njegove sile i veliine. U ovoj praprii, krije se i sjeme i objanjenje nastanka sjenki. Sjenke nemaju svoju egzistenciju, one ne postoje, ve su samo odsustvo svjetla. To je kao kad smo u djetinjstvu, ja i brat za vrijeme vieasovnih restrikcija, na svjetlosti svjea, igrali one igre sjenki prstima. Pravili zeca, pravili vuka, orla itd. Tako je i sa nama. Kada se okreemo od Boga koji je svijetlo i u njemu nema nikakve tame, pa gledamo u sopstvenu

metanoja

249

sjenku na zidu. Vidimo jedan svijet prikaza u kojima smo samo obine fleke na zidu. ini se kao da smo kadri u tom svjetlu praviti svojim prstima figure, ali to je samo igrokaz, priina stvaralatva, koja nestaje zajedno sa dolaskom svjetla. U tom svijetu sjenki, sve izgleda sablasno i veliko. to se vie elimo odmai od njih i pobjei, sjenke postaju vee, ogromne, kao nakaze. Sve ima samo konture i sve je nejasno, dvodimenzioni izraaj poput slike. To je svijet konfuzija, magnovenja, silueta i sablasti, mjesto hladnoe, tame i krguta zuba. Mi moemo muriti, prekrivati svoje oi kao djeca u mraku, mislei da e tako nestati. Ne budimo kao Lucifer, mislei da je na svijet ono to moemo zasijeniti svojim krilima, da je to ivot, ono to moemo prikazati svojim pristima, na zidu nae tamne sobe, i rei to sam ja i to je moja kreacija. Izaimo iz zemlje sjenki u kojoj su nai neprijatelji i problemi ogromni kao kakve sablasne i nakazne prikaze koje etaju po naoj sobi. Okrenimo se na drugu stranu, ka pravom Izvoru, ka ivoj vatri koja plamti neugasivom svjetlou, ispred koje svaka tama nestaje brzinom svjetlosti. Okrenimo se ka Izvoru toplote i njenosti, pred kojim svaki strah i tjeskoba nestaju brzinom zvuka Njegovoga glasa.

250

metanoja

srijeda, 02. novembar 2011. RAZOARAN SOBOM Mnogo sam sreo ljudi koji su razoarani. A da li je to ispravan stav, koji treba da zauzimamo kada drugi ne odgovore na naa oekivanja? esto to uzme toliko maha, da nakon nekoliko loih iskustava sa ljudima, sa mukarcima, odnosno enama, idemo u oaj, razoarenja i skloni smo da sve generalizujemo. Pa ako su svi tako loi, zato smo onda toliko razoarani? Dobro jedan moj prijatelj ree: Ako si oaran onda se kvalifikuju da bude razoaran. Bez ove vrste oaranosti, nema ni razoaranosti! Razoaranje dolazi kao posledica glorifikovanja ljudi do kojih nam je stalo. Postavlja se pitanje, da li smo i mi doprinijeli tom pogubnom osjeanju razoaranja? Jer, vrlo esto problem lei u naim nerealnim oekivanjima, a ne u ponaanju onih za koje smo drali da su bolji nego to zapravo jesu. Oekujemo od ljudi ono to nam oni ne mogu dati! esto oekujemo od ljudi da nam daju ono to samo Bog moe dati. Oekujemo sigurnost, zatitu, potpuno razumijevanje, bezuslovnu ljubav ..I onda budemo razoarani, svaamo se, bunimo, raskidamo. A zato? Jer imamo neke visoke standarde, rekao bih previsoke, idealistike, pa sudimo prestrogo.A pitanje je da li i sami moemo da ih ispotujemo? Bojim se da iza svega ovoga kriju i neke druge lisice koje potkopavaju vinograd, kao to su ponos, samopravednost, egocentrinost,

metanoja

251

samosaaljenje, matarije, lijenjost, pasivnost... ili Mi koji smo razoarani Ali jedan od najgorih oblika raako ili tili, krs o sm nije se li zoaranosti je razoaranost u sebe. To je jesmo, nijesmo ukapira . dili ura o sm ta ono kada doemo u neku ivotnu fazu, u zrelije godine, pa vidimo da nema nita od svih onih naih snova. Niti smo nali srodnu duu, niti smo uspjeli u poslu, niti smo zavrili kole, niti smo se odvikli od naih poroka, niti smo dobili mjesto u drutvu koje smo zasluivali, a pokazali smo i sve mogue slabosti kojih se stidimo. ak smo uvjereni da su naa djeca razoarana u nas, nai roditelji, nai prijatelji, pa da je ak i Bog digao ruke od nas. Kako pobijediti to runo osjeanje koje nam donosi komplekse nie vrijednosti i suicidne misli? Trebali bi da razmontiramo ovo oruje za masovno samounitenje! Postoji nekoliko fundamentalnih zabluda koje treba najprije razobliiti. Ima mnogo toga to bi se dalo rei na ovu temu, ali ja u pomenuti samo jedan od korijena ove razoaranosti. To je pogrena slika o sebi. Mi koji smo razoarani, ili se nijesmo krstili, ili ako jesmo, nijesmo ukapirali ta smo to uradili. Ko uzvjeruje i pokrsti se taj e biti spaen. Jer da smo razumjeli ta predstavlja taj in, razumeli bi zato smo se upleli u mranu mreu razoaranosti. Krstiti se, znai umrijeti sebi. To je onaj dan kada zvanino priznamo: Boe, dovde sam mogao sam, borio sam se sam, ali odavde mi treba Ti, treba mi tvoja pomo. Odavde u prepustiti kormilo svoga ivota Tebi koji si istinski Kapetan, koji zna puteve, jer sve je pred Tobom kao mapa otvoreno. Prevedi me preko i dovedi u mirnu luku, jer ja ne uspijevam da se snaem. Nae sposobnosti, nae znanje, naa inteligencija i kreativnost, ak naa fizika snaga, ljepota i arm, pa ni naa dobra djela i lijepe rijei, nijesu dovoljni da bi ostvarili svoje snove, ispunili svoje elje i potrebe. Jer nijesmo mi sami kovai svoje sree, ne moemo dotai nebo vrhovima svojih prstiju, niti ga obuhvatiti rukama. Od bolesti razoaranosti, apsurdno, boluju najjai, boluju najsposobniji, odlikai i pregaoci, mislioci i entuzijasti. Pate oni koji su ambiciozni, pate revolucionari, pate humanisti i svi oni koji viee svoje djelo, svoje slabosti i ogranienja za koja nijesu znali. Ponajvie su razoarani zavisnici od droge, od alkohola, od cigareta, od kocke i drugih poroka, koji svakodnevno iznova padaju, ne uspjevaju da pobijede svoje poroke ve uviaju da oni njima gospodare, uzimajui im zadnji cent iz depa, uzimajui im zdrav-

252

metanoja

lje, ivot i duu. Zato, ako nas ta naa razoaranost sobom ne vodi ka Bogu i odluci da se pouzdajemo samo u Njega, onda je ona pogubna, destruktivna, ona razara konstrukciju na kojoj poivaju nai ivoti. Razoaranost je lana, iako deluje da je istina sve ta nam ona apue na uho. Lana je jer mi ne trebamo prestrogo sebe suditi a ni Bog nije razoaran u nas. Jer on je znao kakvi smo i prije nego to smo sami to saznali. Ne moe razoarati nekog ko je unaprijed znao sve. Iako je znao sve - nije nas odbacio. Naprotiv. Zato ovu ljigavu napast koja se zove razoaranost trebamo fino pozdraviti i odbaciti, ne dozvoljavajui joj da nas maltretira! I konano, prihvatimo sebe onakve kakvi jesmo.

metanoja

253

petak, 04. novembar 2011. OVO NIJE TVOJ RAT Mi smo roeni za Pobjedu! Da, ali ima jedan uslov. Da bijemo svoje bitke i vodimo svoje ratove, a ne da ulazimo u neke tue bojeve, na koje nijesmo pozvani! Mi imamo samo toliko snage i toliko moi da izborimo svoje bitke, da vojujemo protiv svojih neprijatelja. I nita vie... Mi moemo da bijemo bitke koje su u naoj odgovornosti. Moemo biti na istoj liniji fronta na kojoj su nae ene i naa djeca i moemo da vojujemo na zajednikog neprijatelja. Mi imamo pravo da bijemo bitke za svoje saradnike i za ljude koji su nam povjereni, radnike, studente, za nae uenike, ali i sve one koji nam svojom molbom daju pravo da se Mi imamo samo toliko izborimo za njih. Ali, naglaavam, samo u snage i toliko moi da voda e, bitk je svo zoni onog to nam je povjereno, to nam borimo jujemo protiv svojih je delegirano, samo u onom za to smo neprijatelja. I nita vie... ovlaeni, mi moemo i trebamo da bijemo bitku. Samu u onome to je u naoj vlasti imamo autoritet i vlast da izborimo pobjedu i to je zagarantovano. Nijesmo ovlaeni da ulazimo u tue domove i da stajemo na neije strane,da ulazimo u tue poslove i da se borimo za ovo ili ono. Nemamo prava ak ni da se mijeamo u svau i tue, dok ne zatrae pomo od nas, da ne bi dobili po nosu razdvajajui ih. Ima jedna tuna, odnosno tragina pria o mladom voi koji se i danas pjeva u idovskim tubalicama. Svi pjevai i pjevaice pjevaju o traginoj nesrei mladog kralja. Ime mu je Josija, bio je jedan od najpravednijih voa koji su opisani u starozavjetnoj istoriji. Nije bilo takvog ni prije ni poslije njega. Sproveo je jednu od najveih reformacija i obnovio hram, pronaao i skupio sve svete spise, suzbio do kraja sujeverje i idolopoklonstvo koje se bilo rairilo po narodu. I onda jednog dana kada je egipatski faraon Neko krenuo da se bori protiv Asirije koja je postajala sve vea sila u regionu, Josija, umjesto da propusti Nekoa, ime bi oslabio Asiriju i vjerovatno spasio Judejce od svih nevolja i okupacija koje su im se desile sa poslije toga, izlazi mu na crtu. I pored opomene Nekove, Josija je uao u tui rat i izgubio plemenitu glavu, na polju koje se zove Medigo (Armagedon). Mi nijesmo pozvani da ulazimo u tue bitke, bez obzira ko-

254

metanoja

liko dobre namjere i izgovore imali. Moemo izgubiti glavu, ma koliko ona plemenita i pravedna bila.

Mi nijesmo pozvani da spaavamo svijet, jer tu bitku je Jedan ve vodio i izvojevao velianstvenu pobjedu. Mi ak nijesmo pozvani ni da vodimo rat za sebe, za svoje spasavanje, da se borimo sa nekim ljudima za svoju pravdu. Jer stoji zapisano u Pismu: Ovo je moj rat, moja je osveta, Ja u uzvratiti!. Naa bitka je duhovna, protiv poglavarstva, principa i naela svijeta tame. U toj bici, mi smo vie nego pobjednici.

metanoja

255

Zato vodimo rauna koje bitke bijemo. Moda je rat koji vodi tui rat i moe glavu da izgubi. Moda bije bitke Mi nijesmo pozvani da koje te se ne bi trebale ticati, koji prevazitu spaavamo svijet, jer laze tvoju odgovornost i tvoj autoritet. Jer io i bitku je Jedan ve vod u ta je tebi do tuega sluge, ako pada izvojevao velianstven pobjedu. svome gospodaru pada i ako ustaje Njemu ustaje. A moda bije rat koji je zapravo Gospodnji, koji je ve dobijen. Jer mi nijesmo toliko moni da sauvamo svoj ivot od napada i svoju duu od smrti. Ali ako uemo u te ratove svojeglavo, ne marei na upozorenja, moemo biti sigurni da smo ve poraeni. Jer to nije tvoj i moj rat, jer neko drugi vodi bitku na Armagedonu!

256

metanoja

petak, 11. novembar 2011. KONAN Sjeam se te prie koju je ispriao jedan svjetenik.Doselio se u Podgoricu i poslije 10 godina ivota i rada zavapio je Bogu, uao u post i traio odgovor. Sve je u njegovom ivotu stajalo. Vidio je sebe kao ovjeka koji gura neki ogromni kamen - stijenu koja je vea od njega i nita! Nije bilo rezultata, kao da je neko povukao runu! Godine su prolazile, trudio se oko svega, upinjao se, a stijena se nije ni mrdnula. Kao odgovor je razumio jednu stvar i vidio sliku sebe kako gura taj kamen koji stoji, ali su miii njegovi bili veliki i snani. Mogao je da razumije da ga je to to se trudio, uinilo veoma snanim, jakim karakterom i da se on, za tih 10 goNe shvatamo da su nam dina, lino mnogo promijenio i napredoza neke velike pobjed e vao na bolje. I bio je utjeen. I nije prolo potrebne velike bitke. mnogo vremena, stvari su se pokrenule u Karakter je snaga koja njegovom ivotu. nam objezbjeuje pobjedu i elTo me podsjeti na jedan stari film jeni rezultat! koji sam skoro i zaboravio. To je film o Konanu! Ako se dobro sjeam onih scena, neprijatelj dolazi i unitava njegovo selo, ubija mu porodicu pred njegovim oima a njega kao djeaka zarobljavaju i odvode kao roba. On je okretao onaj rvanj, ogromni mlinski kamen, zajedno sa ostalim djeacima. I onda se prikazuje kako odrastaju okreui svakodnevno kamen u krug. I kako otpadaju jedan po jedan, umiru od iscrpljenosti. I onda u zadnjoj sceni, umjesto onog djeaka i momia, sada itav rvanj okree Arnold varceneger, sa miiima obima pola metra. I to meni ima smisla.Mi smo mnogo orjentisani na rezultate. elimo sve i elimo odmah. Ubijaju nas u pojam stvari koje se vrte u krug i ini se da se nita ne mijenja, da sve stoji. Ne shvatamo da su nam za neke velike pobjede potrebne velike bitke. A za velike bitke mi moramo da se osnaimo i postanemo kao varceneger u filmu Konan. Kad je ojaao, pokidao je lance, krenuo u borbu i osvetio svoje pleme i svoj narod. On nije bio spreman da to uradi prije desetak godina. Da je pokuao, oduvali bi ga kao slamku. Njegovo zarobljenitvo i muenitvo nije bilo uzalud no, sauvalo mu je glavu, a ojaalo miie. Mogao je svo to vrijeme da se priprema, a ne da oajava, kao onaj svetenik sa poetka prie. Jer bez obzira koliko je pravedan zadatak pred tobom, ne moe ga ostvariti dok ne ojaa kao Konan. Ne mislim na miie, ve na karakter! Karakter je snaga koja nam objezbjeuje pobjedu i eljeni rezultat!

metanoja

257

subota, 05. novembar 2011. UITI, UITI I SAMO UITI Rekao je Lenjin. Ali neu o Lenjinu! Podstaknut sam jednim intervjuom sa Nikolom Kojom kojeg kratko vidjeh na televiziji. Govorei o svojim filmskim osvarenjima, naglasio je ivotno vanu stvar - proces neprestanog uenja, napredovanja u svom ivotu u onome to radimo i onome to smo mi. Kao to ree Nikola, oko nas ljudi se ponaaju kao da su sve ukapirali, kao da je negdje oko nas sve stalo i kao da vie ne trebaju nita da ue, ni da se razvijaju, ni da se usavravaju. Znam da je moj otac, sve do penzije, kao agronom, pratio sve strune seminare, kupovao literaturu, itao nove slubene listove,standarde, zakone. Iako je bio moda i najbolji agronom u Crnoj Gori, smatrao je da poslije 40 godina rada u toj struci, ima ta da sazna, uje i naui. Pouljiv duh i karakter. To je jedan od posebnih kvaliteta koji ovjek moe i treba da ima. Sposobnost prihvatanja novih znanja, to je kao kapacitet baterije kod mobilnih telefona. Ako bateriju, u fazi formiranja, ne punimo 3x12 sati, nijesmo dobro formirali bateriju, ona ima slab kapacitet, njene elije su, dijelom ,,mrtve. e, a Znai voa stvara vo e Takva baterija ima veoma mali kapacitet. pravi uitelj stvara nov e. telj ui Kratko se puni, pa pokazuje sve tri linije da su pune, ali onda slabo dri, ni sat vremena. Ima veoma kratak vijek eksploatacije. Neupotrebljiva je. Jedna od prvih lekcija, u knjigama o vostvu koje volim da itam, je da prave voe, lideri, od svojih saradnika ne stvaraju podanike i poslunike, koji e slijepo da sprovode njihove odluke. Prave voe stvaraju mlade voe, prenose im svoje umijee voenja. Znai voa stvara voe, a pravi uitelj stvara nove uitelje. Posljednje rijei Isusove, nijesu kao to mnogi misle :Oprosti im Oe, oni ne znaju ta ine! - ve su to rijei koje govori na kraju Jevanelja, prije nego to je uzaao na nebo : Idite do kraja zemlje i inite druge uenicima mojim!. Znai uenici da ue druge da bi i ovi postali uenici....To je najvea zapovijest koji mnogi zovu VELIKO POSLANJE! Nije dovoljno samo jednokratno ukapirati neto o Bogu, o svrsi naeg ivota,pa rei: To je to, moja je baterija puna, znam ja to, za mene je to dovoljno.

258

metanoja

Samo neuki i nepouljivi ljudi mogu biti ubijeeni kako su sve saznali. ak su toliko ubijeeni u svoje stavove, da se sa njima se ne moe voditi ozbiljniji dijalog. Razlog? Njihova iskljuivost u stavovima. A ljudi koji mnogo znaju, koji su upoznali odreene dubine, brzo spoznaju koliinu svog neznanja. Imaju potrebu da naprave kontinuitet u uenju. Osloboenje dolazi kao Kao to rekoh, prave voe stvaraju nagrada za uenitvo. od svojih saradnika nove voe, pravi uenici od onih koji su gladni znanja i pouljivog duha stvaraju uenike. Tako se zaokruuje ovaj ciklus uenitva, jer nije samo dovoljno da neko eli da ui, ve treba imati ljude koji su spremni da prenesu svoja znanja i vjetine. Mnogo sam kolega sreo koji ljubomorno dre svoje predmete, ne daju nikom mlaem da uestvuje u njihovim projektima i poduhvatima. Nijesu spremni da izdvoje dio svog vremena i dio ivota da prenesu svoje umijee i znanje na one koji su spremni da ue. Ali tu su i Uenici, sa velikim U, ljudi pouljivog duha i eljni novih spoznaja, koji su takoe spremni da to svoje znanje prenesu na druge. Samo za ove Uenike, postoji ono obeanje ako budete Moji uenici, spoznaete Istinu i ona e vas osloboditi!. Osloboenje dolazi kao nagrada za uenitvo. Nee ga doekati oni kojima je baterija crkla i misle da sve znaju!

metanoja

259

subota, 05. novembar 2011. ISKUSTVO Sa godinama postajemo iskusniji. Da li nam to iskustvo donosi blagodat ili kakvu korist? Bojim se, esto ne. Vidim da godine donose opreznost, ali gase odlunost. Kod nekih mojih poznanika, godine koje su obiljeile porazi bile su traumatine i donijele su nesigurnost, introvertnost, sumnjiavost i nepovjerenje u svakog. Viao sam esto da negativna iskustva ljude trajno obiljee teretom i gorinom. Rjei su primjeri da ta vrsta iskustva donese mudrost i krotkost. Zato je umjesno pitati: Kolika je stvarna vrijednost iskustva? Je li svako iskustvo dragocjeno? Ima ona izreka: Posluaj starca, ali ne idi za njim.Htjedoe, valjda, rei da starost jeste dobra za savjet, ali ne motivie na pravu akciju? Kada je umro mudri Salomon, na njegovo mjesto doao je, ne ba mudar njegov sin, Roboam. Kada se digao trajk, to bi mi rekli danas, protiv nameta i poreza koji su postali teki za obian narod, on je pozvao dvije skupine savjetnika. Stari su rekli: Poputaj. Njegovi mladi drugovi rekli su: Stei, pokai im ko je car i da sa tobom nema igranja. On je posluao mlae savjetnike i izgubio veinu carstva. Deset plemena se pobunilo i osamostalilo.

260

metanoja

Kad o iskustvu govorimo valja znati da u vezi sa iskustvom postoji neto najvrednije to ovjek moe posjedovati. To je iskustvo pobjede uz pomo Boije intervencije! Kada doivi to natprirodno provienje u odreenim ivotnim krizama, to moe biti korisno za nekog drugog ko prolazi slinu krizu i okolnosti. Najvrednije to ovjek Sa druge strane, mentalitet gubimoe posjedovati - to je iskustvo pobjede uz pom tnika i odreena traumatina iskustva poo Boije intervencije! raza, malo ta koriste onom kojemu to iskustvo prenosi. Samo e ga uplaiti. Ako negativna iskustva nama koji smo kroz njih proli koriste kao opomena da nam se takvo neto ne ponovi, iskoristimo ih da pronaemo rjeenja kako izai iz tih situacija koje su nas snale. A to je priznaete - najvanije. Zato ja pokuavam da uim od onih koji biljee pobjede u odreenim oblastima ivota u kojima ja imam borbe. elim takve ljude da sluam, da ujem njihova svjedoanstva. Iskustva ljudi koji su ustali, koji su nastavili, koji su pobijedili bolest i svoje slabosti. Od takvih iskustava ovjek moe da ima koristi.To su za mene poglavice, iskusni i najbolji ratnici, koji su preivjeli svoje bitke i izvojevali pobjede. Takvi mogu uiti i voditi druge. Oni koji su preivjeli tolike bitke, zavreuju da ih se saslua. Jer bolji je iv pas nego mrtav lav! Indijanci su imali obiaj da poslije svake uspjene borbe zadjenu po jedno pero u svoju krunu. Poglavica je ovjek koji u kruni ima najvie pera - pobjeda. Ne mora da znai da poglavica treba da bude star, ali sigurno je da to treba biti onaj sa najvie pobjeda. To je za mene iskustvo. Prosto ne mogu da sluam razna negativna iskustva, filozofiju koja da relativizuje slabosti, nevjeru, neistrajnost i lijenost. Sigurno je svakome dosta saradnika i strunjaka koji ga savjetuju kako se neki posao ne moe zavriti, koji znaju itavu lepezu nemogunosti, izgovora i problema. Njihovo iskustvo, koje se bazira na tome to su probali nekoliko puta i nije uspjelo... i logici da vie i ne treba ni pokuavati - beskorisno je. Svima trebaju ljudi koji znaju kako se moe, ljudi koji znaju za rijei sedamnaestogodinjeg Davida koji prihvata izazov diva neprijateljske vojske Golijata i kae: Pobijedio sam lava, savladao medvjeda, dok sam uvao ovce, pa u i ovog neobrezanka danas da razbijem i da njegovim mesom nahranim ptice nebeske!..

metanoja

261

David jeste bio mlad, ali je proao kojekakve borbe sa uspjehom, pa je njegovo iskustvo bilo dragocjeno.

Ne mora da znai da e poglavica treba da bud to star, ali sigurno je da je e vi naj sa j ona biti treba pobjeda.

Takvo iskustvo je kao ono srebro, koje se u vatri proiava. Najplemenitije je ono pretopljeno u vie od tri vatre. U njemu je sagoreo onaj tar, sva zemaljska neistoe iz rude srebra. Ono to je ostalo iza svih vatri, to je plemeniti metal koji se stavlja kao nakit, za posebne prilike.

262

metanoja

subota, 05. novembar 2011. UHVAEN U ZAMKU Ponekad se osjeam kao da sam uhvaen u zamku. Sa svih strana prepreke! Pokua lijevo udari u zid. Pokua desno lupi o zatvorena vrata. Krene naprijed ono provalija. Vrati se nazad kad ono sruen most. Zove prijatelja - veza zauzeta. Zove drugog on je van dometa. Pogleda u nebo, oblaci se navukli. Htio bi da se zavue u neku rupu u zemlji, da se zatrpa da te vie niko ne nae, ali i tamo je guva i ne moe da nae mjesta. Sin ovjeiji nema nigdje mjesta gdje bi glavu svoju sakrio. I onda se sjetim divnog stiha : Izbavi se moja dua, kao ptica iz zamke ptiareve! Sjetih se i jedne pripovjetke o Sotoni kao ptiaru koji se oholo hvalio u nebu, da je uhvatio ljudsku duu kao pticu u neki zlatni kavez. Dolazi mu Isus, da ponudi otkup za njenu slobodu. Ptiar mu trai njegovu krv za ivot ove uhvaene ptiice. Isus pristaje. I Pokuavajui da se poinje sva istorija za koju znamo da se in, spasim na neki svoj na odmotava,. upadnem u paniku, neim Ali htio bih da osvijestim jednu promiljenost i naprav uem pov , ake kor e nek stvar koju uim iznova. Jedno vrijeme sam poteze i dam neka je poricao, a danas mislim da ima smisla: lije obeanja, koja me pos , Kad si uhvaen u zamku, ne batrgaj se, izbavljenja skupo kotaju e ak nepovratno ozlijed ne pokuavaj da se sam oslobodi! U pramene ili ljude oko mene. umama, na ostvima oko Australije, hvataju papagaje u mree da bi ih prodavali. Nesrene ptice bi htjele vani, ali,upravo zbog pokuaja da se izbave iz mrea u koje su uhvaene, ozljeuju se, lome krila, krvare i gube ivote. Svaki put, ali ba svaki put , upravo pokuavajui da se spasim na neki svoj nain, upadnem u paniku, nepromiljenost i napravim neke korake, povuem poteze i dam neka obeanja, koja me poslije izbavljenja skupo kotaju, ak nepovratno ozlijede mene ili ljude oko mene. Koliko puta sam samo sa aljenjem i stidom morao rei: Eh, da sam samo imao malo vie strpljenja, da sam imao malo vie vjere! Eh, kada bi ljudi imali malo vie vjere u Onoga koji je platio za njihovu slobodu, mogli bi mirno doekati svoje osloboenje. Ali, skustvo zamke, iskustvo gubitka kontrole, iskustvo nemoi, za mnoge ljude je nepodnoljivo. Postaju rtve straha, paninih napada, poinju da grebu svakog oko sebe, pa ak i one koji im pokuavaju pruiti ruku pomoi. Ponaaju se kao davljenik koji povlai spasioca za kosu i vue ga ispod sebe u vodu da bi spasio

metanoja

263

goli ivot. Rekli su mi nekolicina profesionalnih spasioca, da upravo kada bi se davljenik mogao opustiti, nikad ne bi potonuo. Gr ga vue ka dnu i to ne samo njega nego i sve one koje dohvate svojim rukama. Sve nevoljnik u gru vue sa sobom na dno. Zato, ako upadne u zamku, umiri se i pomoli se! Pomo uskoro stie i ti e izai neozlijeen!

264

metanoja

nedjelja, 06. novembar 2011. BLUDNI SIN Koliko puta smo sreli ljude za znamo da su dobri i poteni a ive u nekom jadu i bijedi. Podgoriani za takve umiju da kau a dobar je, no najgori za sebe!. Mislim da su ton i kontekst ove uzreice neto to nikome na ovom svijetu ne bih poelio. Kao da itav ivot tih ljudi u nama budi neko saaljenje, ak i muninu. S druge strane, kad razmiljamo o njihovom poloaju kao da poinjemo upirati prstom u tog nepravednog boga, kao u oca koji ima miljenike, neke sinove a neke posvojenike. Pa esto ujem da ljudi kau: Nekome je sudbina majka, a nekome maeha! Valjda je Bog kao maeha za neke koji su dobri ali se nikako nijesu mogli oeniti, za neke koje ak slue po crkvama ali su uboga sirotinja. Ljudi koji su revnovali za Boga, a zavrili u nekoj velikoj tami i samtini, sa mnogo goine, valjda misle da je ivot nepravedan za neke, pa pored sve njihove pravednosti, nisu dobili nita to su dobili neki koji su se ponaali slobodno, ak bahato. Pa su ti nevaljali omiljeni u drutvu, imaju lijepe ene, divnu djecu, velike kue i mjesto u drutvu visokom. Ba danas u crkvi, iznova smo sluali tu predivnu i nadahnutu priu o bludnom sinu. Pria je to o oinskoj ljubavi za izgubljenim sinom, njegovoj neshvatljivoj milosti. Tu priu o dva sina, od kojih je jedan traio svoje nasledstvo prije smrti oeve (proglaavajui ga time mrtvim za njega), treba znati. Zaista koliko ljubavi, hrabrosti i strpljenja je bilo u odluci oevoj da sina pusti sa polovinom svega to je posjedovao. Izgubio je sina za kratko, da bi ga dobio za vjenost. Pustio ga je iz svojeg naruja, da bi ga predao Bogu u ruke. I onda, nakon to je bludni sin sve svoje proerdao, popio i prokurvao, poeo je da nadnii kod nekog surovog gazde, za koricu hljeba, koji mu nijesu na davali. Hranio je svinje, to je za Jevreje bilo krajnje ponienje, jer su smatrane za neiste ivotnje. Ali ni od tih pomija nije smio jesti. I onda doao je sebi. Odluio se vratiti ocu, da trai oprotenje i milost, da ga nedostojnog primi bar kao jednog od slugu. I taj susret, kada ga Otac eka jo izdaleka i tri mu u susret, jer mu se vraa sin, koji je bio mrtav a sad je iv, koji se vratio sebi i svojemu Ocu. I kada bludni sin govori : Zgrijeio sam Nebu i tebi Oe, primi me..., a otac mu ne da dalje govoriti. Nego poziva sluge, da mu daju prsten, da zakolju ugojeno tele, i da pripreme gozbu, jer mu se vratio sin koji je bio mrtav, a sada je iv! I svi znaju ovaj dio prie, ali kao da se zapostavlja ono sa ime je Isus zavrio ovu nadahnutu propovijed. A zavrio ga je sa priom o drugom sinu, koji je svo vrijeme bio u kui, radio sa osta-

metanoja

265

lim slugama svog oca na poljima. I kad je iz daleka uo veselje iz kue, i kad su mu sluge javile da se vratio njegov bludni brat i kako ga je Otac doekao, uinio mu ast i milost, ovaj drugi sin je pobijesnio i nije elio da doe kui. Doao je Otac i ovome sinu u susret, da ga pita zato je ljut. Ovaj drugi sin mu odbrusi, da je itav ivot on njemu sluio, a ovaj mu ni jare nije zaklao da se ovaj proveseli sa drugovima, a ovome tvome bludnome sinu, Nema veeg pakla od koji je proerdao sve, ugojeno si tele prikoji onog kojim putuju oni premio. A otac mu kae: Pa sine, sve a misle da svojim djelim su da moje je tvoje bilo, zar sam ti neto bo, Ne ei dos gu mo gu uskraivao! Danas tvoj brat se vratio sebi, bolji od drugog, da mo zasluiti milost i ljubav bio je mrtav, a ponovo je iv, zar se danas oevu. ne bi trebao radovati!. I o tom drugom sinu sam elio danas neto rei. Bojim se da je ova pria trebala da se zove DVA BLUDNA SINA ili DRUGI BLUDNI SIN. Jer ovaj prvi se vratio sebi i vratio svojemu Ocu i svojoj kui. Ovaj drugi nikad nije ni bio svoj, a upao je u bunt protiv Oca i odbio da ue u kuu. Prvi je spoznao prihvaenost, ljubav i milost Oca! A drugi je, u svojemu ponosu, ostao u mrnji prema svojemu bratu, u nekom legalizmu i nekoj pravdi koja nije Oeva. Za ovakve samopravedne predviena je najcrnja tama i krgut zuba. Jer, nema veeg pakla od onog kojim putuju oni koji misle da svojim djelima mogu dosei Nebo, da su bolji od drugog, da mogu zasluiti milost i ljubav oevu. Nema pokajanja (Metanoje) bez spoznanje i priznanja svojih grijeha, niti povratka Kui bez traenja i povratka sebi. Onaj drugi pravedni sin, i nije bio sin, ve vie neki sluga, eljan svega, ali u svojoj lanoj poniznosti nije smio da prizna i da ivi ono to mu je na srcu, mislei da e njegov Otac da ga odbaci. Mislio je da e potovanjem svih normi lijepog ponaanja, stei ljubav i prihvaenost. Ali bijes zbog ljubavi prema sinu koji se vratio razotkrio je njegovu tamu. Zato je ova pria za nas opomena da se okanemo puste religioznosti, lane poniznosti, licemerja i da primimo milost i da damo milost, da ne sudimo, da nam ne bi bilo sueno, da ne bi ostali sami, besplodni i gorki kao ovaj drugi bludni sin. Da se ne prevarimo i ostanemo na polju i da se nikad ne vratimo kui.

266

metanoja

srijeda, 09. novembar 2011. SIROTI SAMSON Mislim da ne postoji ovjek koji ne zna priu o Samsonu i Dalili. U osnovi je to tragina pria o voi jednog naroda koji je bio obdaren nadovjeanskom snagom i koji je bio ratove za svoj uplaeni, nemoni, porobljeni narod. To je pria o jednom boijem nazireju, koji je drao obiaj i zavjet bogu dat od strane njegovih roditelja, tako to nije iao svoju kosu ni bradu i nije pio alkohol. U tom zavjetu je leala udesna snaga, kojom je mogao zadaviti lava golim rukama, isprebijati na desetine neprijateljskih vojnika, sasuenom vilinom kosti magarca, pokidati kanape kojima su ga vezivali kao da su od vunenog konca ... Samson je faktiki Oruje koje je presudilo, sam vojevao bitke i dobijao ih. Oslobodio i dolo glave Samsonu, je je svoja plemena ropstva. Jak voa i neDOSADNO, UPORNO moni narod bez oruja, uspjevali su da izISKANJE! vojevaju pobjede i slobodu. Ni viestruko jai osvaja sa naprednim orujem (jer su prije otkrili gvoe i imali su gvozdena oruja) nije uspjevao da nadvlada Samsonovo pleme. Ali postojalo je jedno oruje, koje je oborilo tog supermena Samsona. Nije to Dalila, kako mnogi misle, i ljubav prema njoj, iako je ona bila pripadnica neprijateljskog naroda, kao Mata Hari, prostituka sa zadatkom. To nije ni grijeh bludnienja, jer je jasno da je Samson iz nekog razloga bio slab na kurve. Sve je naravno povezano, ali oruje koje je presudilo, i dolo glave Samsonu, je DOSADNO, UPORNO ISKANJE! Na sve je bio jak, ali je poklekao pred maltretiranjem jedne ene. Ona mu je zvocala, manipulativnim tehnikama uporno traila da otkrije tajnu svoje snage. Siroti Samson, priznao je pod poznatim pritiskom ene: Ti me ne voli, jer da me voli ti bi meni rekao... i tako tehnikama vrue hladno, dok mozak ne eksplodira. Kao da mogu vidjeti te scene, prvo ljubaznim umilnim glasom: Dragi, ljubavi moja jedina, ajde reci mi, molim te, ajde, ajde... Pliiiiz, pliiiiz..., pa kad ne upali onda ljutito Meni i ne treba ovaj brak ako nijesmo iskreni... Odlazim pa ti nai drugu budalu... Nikad me nijesi ni volio.... I ovjek popusti pred kontinuiranom upornom ikanijom i pade u okove. Oiali su mu kosu, vezali ga, izvadili mu oi i ponizili pred svima. Sa druge strane, radei u kabinetima predsjednika i potpredsjednika nagledao sam se ljudi koji su na taj nain, dosadnim

metanoja

267

upornim iskanjem, dobili svoja prava, ak ostvarili i znaajna sredstva. Sjetih se i prie o udovici i nepravednom sudiji koju je Isus ispriao. ena je iz dana u dan dolazila ovom nepravednom sudiji da je zatiti i da dobije svoje pravo. Kae Isus da ako se ovaj sudija i nije bojao Boga, i nije stidio ljudi, usliio je udovicu zbog dosaivanja. Pa kae: Koliko vie nee pravedni Bog, usliiti njegove izabrane koji ga mole dan i no!. Moja moda i najvea mana je to nemam odlunosti da otkaim nekog ko mi dosauje, niti sam spreman da uporno traim neto za sebe. U principu sam lako poputao ljudima koji mi se nakae na ivot i trae neto za sebe. A sa druge strane, ako sam se i nakanio jedva da zamolim nekog da mi uini uslugu, ako bi me odbio, vie mu se nikad ne bih obratio ponovo. To nije dobro niti ispravno, jer i Bog nagrauje one koji su istrajni u molitvama i istrajavaju u naporima da ostvare pravedne zahtjeve i ciljeve. Utjeha mi je, to je Samson u svome porazu, zavapio Bogu da mu da jo jednom snage i uspio da obori stubove grada i da ubije u jednom trenu vie neprijatelja nego za svih 40 godina borbi. Pa su njegov poraz i pogibija bili efikasniji od svih pobjeda njegovih sunarodnika. Ali ovu lekciju ipak trebamo nauiti lekciju o snanom uticaju koji donosi uporno dosadno iskanje.

268

metanoja

srijeda, 16. novembar 2011. GUBITAK AUTORITETA Ovih dana smo imali iznenadnu smrt u familiji. Mogu rei da najee krize koje se deavaju u naim ivotima izazivaju propast, gubitak ili smrt onih koji su nam predstavljali autoritet. To su ljudi ije su miljenje i odluke rado sluali, koji su bili naa vodilja, na oslonac. Istinski autoriteti su pravo bogatstvo u razvoju nekih linosti. Smrt oca koji je imao autoritet nad svojom djecom je pravi primjer da se opie koliko bolno to iskustvo moe biti. Znam mnogo primjera iz istorije, kada su smru velikih uitelja, voa, nastupale duboke traume za itav narod. Pravi autoritet podrazumijeva pozitivan uticaj koji neka osoba ima na drugu, kao plod jednog trajanja, iskustva i povjerenja zasnovanog na nekim moralnim vrijednostima, nekom specifinom znanju i mudrosti. Gubitak takvog autoriteta je skoro nenadoknadiv, ali svakako je znak da mi moramo nastaviti da svoj ivot ivimo dalje i da se izgraujemo na tim vrijednostima, da i mi jednog dana zauzmemo mjesto autoriteta i da budemo nekom ono to su nama bili ti ljudi ije je zapovijesti bilo tako lako i slatko posluati. Ali htio sam da govorim i o jednom Istinski autoriteti su pra vo drugaijem gubitku autoriteta, tanije bogatstvo u razvoju nek ih strahu od tog gubitka koji je donio mnogo linosti. zla svijetu. Preteno je miljenje da ljudi u svojim ambicijama da se domognu uticajnog mjesta (sinonim za autoritet) ine najvie zla. Svakako da sebine ambicije za nekim instutucionalnim autoritetom, mogu donijeti mnogo razdora, borbi i osvete, ak i krvi. I taj put ka vrhu odnosi svoje rtve. Ali, one su mnogo manje od onih rtvi koje nastaju kad se neko domogne tog uticajnog mjesta i kada pone da dejstvuje strah od puta ka dnu. Dodao bih i sujetu, jednu od prvih pratilja nakaze koja se zove strah od gubitka autoriteta! Zato je vie rtava? Pa, jednostavno zato to ste mnogo jai na poloaju, nego dok ga pokuavate osvojiti. Zbog stvarne vlasti u rukama onog koji boluje od ove fobije tete su ogromne. Osjeaj da gubite autoritet nad ljudima koji su vas do jue bespogovorno sluali (pa makar taj autoritet ne bio stvarni ve institucionalni), nepodnoljiv je za labilne osobe, koje su gradili svoje ivote na onome ta si a ne ko si. U tom strahu, odnosno panici, ljudi su spremni da prijete, da manipuliu, da varaju, lau, kradu, pa ak i da ubijaju, da bi se odrali. Istorija je puna tih primjera - od porodinih zlostavljanja i

metanoja

269

ubistava, pa do politikih i vjerskih progona, bratoubilakih ratova i diktatura. Teror nad neposlunim koji osporavaju ove lane autoritete traje od kad je Zato karakter treba da ovjeka do danas. to je vei ulog, odnoprati nivo autoriteta. sno mjesto od veeg uticaja, potencijalno su i vee i dalekosenije posljedice. Zato karakter treba da prati nivo autoriteta. Ljudi labilnog karaktera, kada prije vremena dou na visoke pozicije od autoriteta , ili suvie mladi postanu roditelji, rizikuju da ih to uniti, ili, to je jo gore, uniti one koji se mu podloni ili zavise od autoriteta. Nije poguban gubitak autoriteta. ak je neminovan i koristan za neke. Strah od tog gubitka je destruktivan!

270

metanoja

subota, 19. novembar 2011. ARLI BRAUN Poeu dijalogom iz crtanog filma arli Braun, kad Lusi ljutito kae arliju: eljela bih da promijenim svijet!. A od ega bi poela? upita arli. Od tebe! ree Lusi. esto smo naalost kao ova naprasita djevojica Lusi, pa kad razmiljamo o eljenoj promjeni mislimo da tamo neko drugi treba da se mijenja. Mi, zapravo, samo moemo mijenjati sebe, odnosno nae stavove. itam iznova jednu knjigu Dona Maksvela, koja govori o stavu, tanije Promjena stava donosi promjenu govora, a ona promjeni stava kao pokretau poztivnih , dalje, donosi promjene promjena u nama i oko nas. Istina je to da u odnosima. problemi ne lee u nekom tamo arli *** Braunu, ve esto mi nemamo ispravan Lenjost je tajni sastoja k neuspjeha, koji naje stav prema stvarima koje nam se deae ostaje tajna onima koj vaju. i su
ga doivjeli.

A koji je to stav? Najbolje emo ga vidjeti iz rijei koje izlaze iz naih usta, na osnovu onogo ta radimo i onoga to mislimo i elimo. Promjena stava donosi promjenu govora, a ona, dalje, donosi promjene u odnosima sa drugima i brzo uvidjamo da su i one, dojueranje ogromne, prepreke neopratanja, gorine i utanja - rjeive. Tu je i promjena u djelima. Jer, kao to neko ree, lenjost je tajni sastojak neuspjeha, koji najee ostaje tajna onima koji su ga doivjeli. Tako da moramo pokazati konkretnim djelima ono u ta vjerujemo i to nam je u srcu. Takva djela su plodotvorna i donose eljeni rezultat. I na kraju, moramo da pokaemo istrajnost i volju - tada sve djeluje nama u korist, pa i trenutni neuspjeh. Jer, ako ima dobar stav u tim iskuenjima, moe da ojaa i dobije prijeko potrebno iskustvo i strunost. Mi nijesmo pozvani da budemo kao Lusi, i da se bavimo i mijenjamo druge, da mislimo ako se taj i taj makne ili promjeni, onda e mi svanuti. Ne, naalost to se ne deava, mi jedino moemo, ako hoemo, da mijenjamo svoj stav i nain razmiljanja. A ta naa unutranja promjena, do koje dolazi u naim glavama i naim srcima, po onom buterrfly efect-u sa poetka bloga, donijee eljenu promjenu svijeta oko nas.

metanoja

271

nedjelja, 20. novembar 2011. VELIKI INKVIZITOR Od svih pisaca, za mene, u vrhu je Dostojevski, a od svih njegovih djela u samom vrhu su Braa Karamazovi, a od svih glava te knjige u vrhu je pria o Velikom inkvizitoru! itao sam je prije 20 godina. I danas je iva u meni i sjeam je se. Koliko puta sam pomislio ta bi bilo kad bi Isus danas opet siao meu nas, onakav kakav je bio za onih 33 godine, dok je ivio u Judeji prije dvije hiljade godina. Onda se iznova sjeam ove prie i mislim da je Dostojevski taknuo u samu sr ljudske due, pokazao nam da bi Ga mi vjerovatno, ak sigurno, opet razapeli. Veliki inkvizitor hapsi Isusa koji je ve poeo da iscjeljuje sve koji su ga prepoznali i molili za pomo. Izrie optubu protiv Isusa koji je po njemu pogrijeio prilikom kuanja u pustinji. Da je trebao da prihvati ponudu Sotoninu. Da su to ukapirali svetenici. Da su oni tu ponudu prihvatili. Ako treba da bude neko proklet neka budu tih stohiljada svetenika a da se spasi cio narod. I taman su svi bili sretni, kad On opet doe da im smeta.

272

metanoja

Inkvizitor mu ree kako su oni dali obinom narodu ono to mu treba. Dali neukom narodu hljeba, udo i carstva zemaljska, da ih uivaju bez grie savjesti, a koje je Isus odbio. I to je nevjerovatno, od kada je ovjek susreo ivoga boga, od tada je i ova pobuna. ovjek trai da napuni svoj stomak, a Bog mu nudi duhovnu hranu koja Da li bi i danas prvi raz aispunjava duu. Ljudi trae performans i peli Isusa oni koji su nje govi najrevnosniji uda da bi vjerovali, a Bog im nudi vjeru svetenici, koji vladaju i biju bitke u Njegovo koja ini uda. Ljudi trae da vladaju cijeime?! lim svijetom, a Bog im nudi carstvo nebesko i desno mjesno kraj njegovog trona. Pa poto ne mogae sami da to dosegnu, umjesto da prihvate Boiji nain, Veliki inkvizitor na elu cijele crkve je odluio da se rtvuje i da ponudi raji neto vie od onog to je Isus dao. Uzeo je prokletstvo na sebe, da bi dao mirnu savjest i radost ljudima. Da slobodno idu po svoju sreu, trbuhom za kruhom, da jure za udima i najviim monim mjestima i slavom. Taj Isusov poljubac kojim se zavrava ova pria ostavlja nas sve zauene. To je onaj odgovor na onaj poljubac Judin, kojim ga je ovaj izdao i predao vlastima. Jer Isus je mnoge ambiciozne razoarao, mnoge koji su u njemu vidjeli nain da vladaju, nain da dobiju drutveno priznanje. Juda je bio blagajnik, i mogao je da vidi koliko je silan novac prolazio kroz njegove ruke i koliko je Isus bio iroke ruke, da je potroio sav novac na siromane. Vidio je sebe kao ministra finansija u buduoj vladi Isusa. Ali razoaralo ga je kad je shvato, da On koji je bio istinski car nad svim carevima, nema ambicija da povede revoluciju i zbaci okupatora i da maem doe na vlast. Mislim da Veliki inkvizitor ui u svakom od nas, onaj koji podie teke optube protiv Boga i protiv slobodoumnih, koje spaljuje na lomaama. To je ona ista logika, koja i danas govori da Crkva spaava ovjeka, odbacujui spasenje kao linu odluku o prihvatanju Isusove rtve za nae grehe. Crkva sebe smatra muenikom koji preuzima grijehe i neznanje ljudi na sebe, pa ona oprata i umiruje savjest. kao da Hristove rane nijesu dovoljne, pa hoe da ona dovri djelo spasenja koje je ve savreno, da ponudi raj na zemlji, jer onaj Hristov, nebeski i vjeni, nije dovoljno dobar. Crkva nudi sigurnost rituala, performans religije i uda i mo zemaljske vlasti i uticaja, poto Isus sve to odbi, zarad ive vjere u Oca nebeskog i opravdanja svih naih grijeha, bolesti i slabosti, kako bi mogli da

metanoja

273

ispunimo pravedni zahtjev njegovih zapovjesti da ljubimo Boga i jedni druge kao sebe same. Pa nas ova pria iznova bode i pita kakva je naa vjera i da li bi i danas prvi razapeli Isusa oni koji su njegovi najrevnosniji svetenici, koji vladaju i biju bitke u Njegovo ime?!

274

metanoja

nedjelja, 20. novembar 2011. POSLJEDNJI KAO PRVI Nekoliko puta sam mijenjao kolektive. Zapazio sam zavist starih radnika kod kadrovskih promjena. Kad god bi dolazili novi, sposobniji ili jo gore, manje sposobniji, koji bi dobijali slinu platu i slian poloaj kao oni koji su tu ve godinama, to bi izazivalo burnu ili potmulu reakciju starosjedilaca! Pa uu u neki negativizam, koji ih nagoni na neke rune reakcije, bunt, nerad, ogovaranja i podmetanja. Sjeam se: jednom prilikom sam unaprijedio jednog saradnika - od obinog inovnika je postao ef odjeljenja. Udvostruio mu faktiki platu. To je bilo kao u bajci. A onda, poslije nekog vremena, upraznilo se mjesto rukovodioca sektora u kojem je taj bio ef odjeljenja, pa sam na to mjesto doveo nekog sa strane, koji je time postao Njihov pogrean stav ih je srozao na posljednje njemu ef. Izbio je kurlus upravo mjesto. uzrokovan od radnika kojeg sam ve znaajno unaprijedio. On se najvie bunio: kako ovi koji dolaze sa strane da budu prvi i da imaju vee plate, od onih koji su tu godinama! Kao: on treba da ih obuava, jer se nagledao dosta tih neukih efova. Dolo je do toga, da sam zamalo odluio da ga vratim na stari posao. Pitao sam se: Zato? Zar nisam tom ovjeku ve dosta uinio, dao mu poloaj i platu kao ni jedan prethodni direktor. I onda, sjetih se prie o radnicima jedanaestog sata koju je priao Isus svojim uenicima. Gospodar od vinograda izaao je rano ujutro u grad da unajmi radnike. Pogodi se sa njima da svima da po jedan denar. (U to vrijeme denar je bio izraz vrijednosti jedne pune dnevnice, danas oko 30 eura.) Izae oko treeg sata (to je oko 9h, jer dan se raunao u 12 sati, poev od svitanja do smrkavanja) i nae jo neke besposlene, pa i njih pozva da rade, i ree dau vam to je pravo. Izae opet oko 6. i 9. sata dana (12h i 15h) pa opet nae neke besposlene, i njih pozva u vinograd. I na kraju, izae oko 11. sata (to je pred smrkavanje) i nae neke koje niko nije htio da unajmi. Pa i njih pozva. Kad se smrklo, pozva sve na isplatu. I svima dade po denar. A onda se pobunie oni prvi, jer ih je izjednaio u plati, a oni su itav dan radili i muili na egi. Onda ih gospodar upita: kakvu ja nepravdu vama uinih, zar vam nisam dao to smo se pogodili. Uzmi svoje i idi! to je tebi oko za-

metanoja

275

vidno to sam ja dobar, i to hou i ovome zadnjemu da dam kao i prvome. Zar ja ne smijem initi sa svojim novcem to je meni milo?! I onda je Isus zavrio rijeima da e mnogi posljednji biti prvi, a prvi posljednji! I to je ono to od postanka ljudskog roda izaziva najvie kontradikcije i nerazumijevanja - Boija milost! Naa pravda nije boija pravda. Nai standardi nisu Njegovi, hvala Bogu! Njegova milost je bezgranina i umjesto da u nama izaziva zahvalnost i strahopotovanje, mi zapadamo u zavist i bunt. Takvi koji su zavidni na Boiju milost bie posljednji, ma koliko se trudili i bili vrijedni. Njihov pogrean stav ih je srozao na posljednje mjesto. A mnogi posljednji e biti prvi, jer upoznae milost Boiju i njihovo srce ostade zahvalno. Jer razumjee da se svima zapravo smilovao, i da ive i uivaju blogoslov zbog nezasluene Njegove naklonosti!

276

metanoja

ponedjeljak, 21. novembar 2011. NE HVALI SE PRED CAREM Sjeam se da sam veoma mlad, sa samo 30 godina, doao na visok poloaj sekretara ministarstva. To je druga pozicija u ministarstvu. Sekretar je zaduen da koordinara sa svim sektorima i drugim organizacionim jedinicama. I na moje uenje proao dosta teak period kole poniznosti. Najtee su mi padali ponedjeljci kada smo imali ue i ire kolegijume. Ministar bi vodio sastanak, a bili su prisutni svi pomonici i naelnici odeljenja. Kad bi se otvorila neka debata, ako bih se ukljuio da neto kaem kao novi sekretar, odmah bi me poklopili one stare kolege. I ministar bi njih posluao jer je u poetku imao vie povjerenja u njihove procjene nego moje. Deavalo se da me posebno poklapa naelnik odeljenja koji je za dva ranga nii od mene. ta bi znailo da sam ja pred ministrom, poeo da se pozivam na svoju poziciju i da mora da mene poslua. Tek bi tada se prosuo. Jer pozivati se na funkciju nekom ko ti je tu funkciju dao je komino, odnosno tragikomino. utao sam i gutao, i dobro sam inio. Uio sam jednu dobru kolu poniznosti. I onda jedan dan naoh tu mudru Solomonovu izreku: Ne hvali se Pred ovom veliinom i pred (svojim poloajem) pred carem.... Pomisvakom veliinom koja nam je data u naem ivotu slimo malo, koliko je besmisleno da mini, jer svaka vlast i svako oi nstar se hvali svojim ivotnim uspjesima stvo, dolazi od Oca pred Predsjednikom na iji je prijedlog nebeskog, jedini je isp ravan stav, stav poniznosti i imenovan i zbog koga je i stekao ugled i duboke zahvalnosti za ono neki imetak! Pa kad ga ovaj za neto preto nam je dato! kori, da mu ovaj odgovori: Kako ti to pria sa mnom ja sam ministar toga i toga!. Koliko bi bilo besmisleno da se poslijediplomac hvali svom mentoru profesoru primarijusu kako ima visok prosjek i kako je u roku zavrio fakultet! I onda sam razumio, a to sam mnogim mojim saradnicima govorio, da se paze onoga to ih ini velikim, da im je to kao kamen spoticanja, kao neki minus i zamka, a ne nikako neto to im daje za pravo! A koliko je tek besmislenije se hvaliti pred Bogom, koji je car nad svim carevima, za bilo ta to imamo i to smo postigli. Izaimo ovo vee dok je jo vedro zvjezdano nebo, zagledajmo se koju minutu i sagledajmo itavu tu vaseljenu, to mnotvo zvijezda i sazvjea. Pa pomislimo koliki je On, kad je sve to to moemo samo naslutiti, puko podnoje Njegovih nogu. Stanimo pred tom

metanoja

277

veliinom i iznesimo nekakvo hvalisanje. Pa makar i itavom Zemljom da zavladamo samo bi zasluili obini prezrivi osmjeh. Kaimo mu ta smo sve stekli sa svojih deset prsta, kako smo daleko dogurali i koliko se nekretnina vodi na nas u katastru, koliko imamo novaca na bankovnom raunu i koliko smo mudri i kakve smo diplome stekli? Hoemo li ga fascinirati? Bojim se da ne! Pred ovom veliinom i pred svakom veliinom koja nam je data u naem ivotu, jer svaka vlast i svako oinstvo, (autoritet i mo) dolazi od Oca nebeskog, jedini je ispravan stav, stav poniznosti i duboke zahvalnosti za ono to nam je dato! Zato i stoji ona izreka stara: ta ima to nisi primio, pa to se hvali onda tim kao da to nisi primio!

278

metanoja

ponedjeljak, 21. novembar 2011. PUCANJE AVOVA Veeras sam uo za jo jedno samoubistvo. Ubio se, nekada jedan od najveih preduzimaa u svom gradu. Zaista, baca u oaj kad iznova ujemo da je neko sebi presudio. Pitamo se dokle? Zato ljudi to ine? Ne znam o kome je rije i zaista nemam namjeru da ulazim u iije pojedinane razloge. Samo elim da otvorim neka pitanja. Ko puca? Ne priam samo o tom pucnju u sebe, ve o pucanju koje je prethodilo. ovjek puca u sebi esto i to je, vjerovatno, normalno. Ja sam doivio jedno pucanje u glavi. Skoro sam ga mogao uti. Uao sam u projekat, pun radosti i jedne duboke presvjedoenosti da trebam da uem u krupan posao (barem za mene) koji je bio vrlo znaajan iskorak na finansijskom planu. To je kao

metanoja

279

kad prelazite iz jedne nie lige u vei rang takmienja. Do jue ste bili prvaci u drugoligakom takmienju. Ali, u viem rangu takmienja, protivnici su mnogo jaki. I meni se desila takva krizna situacija, itav posao je visio o koncu, stigao je nalog da se sve zaustavi, a ja sam uloio sve to sam imao, plus sve to sam uzajmio od prijatelja, plus sve pare koje sam unaprijed dobio za robu.Moj partner je takoe sve uloio. Kad su mi javili telefonom, poto sam bio na odmoru sa porodicom, uao sam u sobu, stao pred Boga i u sebi vritao. I tada, samo je neto puklo u glavi, u uima mi je zazvonilo a nastala je nekakva tiina. Izaao sam iz sobe. Bukvalno u istom trenu je uslijedio sljedei poziv. Obavijestili su me da nee biti stavljena zabrana, pod odreenim uslovima. Da bih objasnio o kakvom se pucanju radi, ispriau vam onu priu o prvom susretu Petra i Isusa. Dok se Petar sa brapodtom i prijateljima iskrcavao na obali i prao Nijesu svi spremni da goslov. bla u nes mree poslije jednog cjeloveernjeg neuspjenog ribolova, Isus mu prie i zamoli da ga odveze brodiem tik od obale, poto se skupio veliki naroda da ga slua a sa male distance na vodi, izuzetno se uje govornik i vidljiv je svima, a ne mogu mu se pribijati. Mada bijae umoran,Petar prista. Kad je zavrio Isus, ree Petru da sa ostalim prijeteljima ode u dubinu sa njim i da bace mree gdje im On kae. A Petar, iskusni ribolovac uz mrmljanje da je itavu no pokuavao i da nema ribe preko dana na tim mjestima, prihvati savjet ovog stolara Isusa, jer u mudre rijei koje je propovijedao. I desilo se udo.Na mjestu gdje mu je Isus rekao da zabaci, izvukao je toliko ribe da su mree sve popucale. Morali su zvati druge amce da im pomognu. I kad su izvadili svu tu ribu u amce, umalo se i oni ne potopie. I tada Petar, osvjedoen udom, sa oajem zamoli Isusa da ga ne dotie jer je shvatio koliki je grenik. Petar je od tog dana pa do kraja ivota, ostavio ribarenje i slijedio Onog koji je kadar ispuniti svaku njegovu potrebu. I to izobilno, spram veliine Njegove slave. Postoji taj trenutak pucanja, zbog kojega neki izaberu smrt a neki izaberu ivot. Pucanje se deava zbog koliine blagoslova koji dolazi u neiji ivot. Ali nijesu svi spremni da podnesu blagoslov. Njihove mree nijesu bile spremne, niti njihovi amci, da prihvate velike stvari. Koliko puta smo mi molili da nam se dese neke velike stvari, a kad nam Bog odgovori, deavaju se pucanja. Neki ljudi nijesu kadri da prihvate velike blagoslove. Iznenadno bogatstvo, uspjeh

280

metanoja

i slava za neke su bili pogubni. Traimo, ali nijesmo kadri to da primimo. Mali je kapacitet nae due. Kao kada u onaj laneni dak poinje da trpa neto mnogo veliko pa avovi poinju da poputaju. Ja nijesam bio spreman jo da prihvatim vei posao i vei novac, dok nijeMi elimo velike stvari, ali sam zavapio i desilo se to kljoc u glavi. Ja hvala Bogu to nam ih odlae dati, jer bi nespre sam preao tada na jedan vei nivo milomni mogli doivjeti propas sti. Kao to ree jedan moj prijatelj Joel, t. kad pree iz zone stotica, u zonu hiljada eura, pa onda iz zone hiljadarki u zonu desetina hiljada itd. Neko moe da podnese i milijarde kao Bil Gejts i da ostane jedan normalan ovjek. Ali novo vino se sipa u nove mjehove! Jer ako se sipa u stare, stari se pokidaju i propadne i mjeh i svo ono dragocjeno vino! Kada rastemo, garderoba nam okraa i puca na prevojima lakata i koljena. I tek kad porastemo spremni smo za vee stvari, odnosno garderobu. Ali mi nijesmo spremni da traimo Boga, prije nego dobijemo blagoslov. Pa nam se deavaju pucanja kao kod Petra u ovoj prii. Ne samo to, nego na blagoslov moe potopiti i nae prijatelje i najblie, ako nijesmo spremni da ivimo po viim standardima, koji vae u prvoj ligi takmienja u koju prelazimo. Mi elimo velike stvari, ali hvala Bogu to nam ih odlae dati, jer bi nespremni mogli doivjeti propast. Nijesmo spremni, popucali bi, a mi mislimo da Bog nee da nam ih da i da mu nijesmo mili! Pucanje mrea Petrovih nije se desilo od cjeloveernjeg mukotrpnog bezuspjenog lova, ve od nenadanog uspjeha za koji njegova brodica i njegove mree nijesu bile spremne. Tako, vjerujem je da uzrok pucanja nekih ljudi bila njihova nespremnost da se nose sa velikim stvarima i izazovima. Moda su bili prvi u seli, ali nijesu mogli da se snau u velikom gradu, bili prvi u drugoj ligi ali nijesu mogli da podnesu borbu sa prvoligaima! Neki moda i umiju da se nose sa nevoljama, ali su uspjeh i brzi dobitak za mnoge veliko i preteko iskuenje.

metanoja

281

utorak, 22. novembar 2011. BRONZANA ZMIJA Kad slomi nogu ne ide kod ljekara opte prakse, ve kod specijaliste - ortopeda. Kad ti se pokvari auto, ide kod e od Ako ti je slomljeno src mehaniara. Kad ima problema na emoda zmija - ima uje i eda uvr tivnom planu, ide kod nekoga ko je iskuso svoju prvu i hitnu pom niji, koji te moe pouiti, ko je proao u podigni oi i pogledaj, ivotu mnogo toga. Kad ima problema u uzvisi Ga i proslavi. poslu, posavjetovae se sa nekim ko je uspjean na tom planu i ko je radio takve poslove. A kad ima problema u dui, ide kod psihijatra - on je neko ko zna, jer je izuavao tu problematiku, na osnovu tueg ili svog iskustva. Ali kad ima problem sa grijehom, sa nemirom i sa savjeu, ide kod svetenika. A ako niko ne pomogne okree se Bogu? Da je sree ili bi obrnutim redom, pa bi i ovi prvi imali laki posao! Ali, ima jedna osobina Boija, koju sam ukapirao, a koja ga kvalifikuje da moe biti od pomoi. To je da je u svemu bio kuan kao i ovjek, samo ne u grijehu. Samo onaj ko je postao grijehom moe razumjeti kako je nekome ko nosi taj teret na dui. Samo neko ko je bio slomljen, nee zgaziti stuenu trsku i nee ugasiti tinjalu svijeu. Samo neko ko je bio osramoen i ponien, moe saosjeati sa nekim ko je to doivio. Samo onaj ko je bio odbaen i nevoljen, moe utjeiti siroe. Samo onaj ko je oplijenjen do gole koe i prognan, moe razumjeti onoga ko je ostao bez iega. Zato jedna od meni najmonijih simbola koji prikazuju pravo znaenje Hrista, je njegovo uporeenje sa Bronzanom zmijom, koju je Mojsije podigao na svoj tap u pustinji. Da pojasnim, zbog mrmljanja i pobune naroda protiv vostva zbog dugogodinjeg lutanja po pustinji, logor su napale ljute zmije, te stadoe da ujedaju ljude i veliko mnotvo izgibe. Ali, Mojsije je molio Boga i ovaj mu dade rjeenje: da se napravi bronzana zmija, da se podigne visoko na tap. Svako ko bi pogledao na nju u vjeri, bio bi iscijeljen. Apostol i Jevanelista Jovan, uporedio je podizanje ove bronzane zmije na tap sa Isusovim raspeem na krstu Golgote. Da niko ko uzvjeruje ne pogine, nego da ima vjeni ivot. Djeluje pregrubo i kontradiktorno da se Hristovo Raspee dovodi u vezu sa zmijom zvanom Nehuta, ali nije. Kao to je zmija od bronze, tako ni na Isusu nije bilo nikakvog sjaja, nikakve posebne ljepote zbog koje bi ga voljeli. Kao to je Nehuta bila ista kao problem zbog kojeg je ginuo narod u pustinji, tako je Isus preuzeo grijehe na sebe i postao grijeh! Ne polovino ve 100%

282

metanoja

grijeh. Postao je potpuno bolestan, potpuno slab, potpuno izranjavan, potpuno smrtan. Zmija. Klin se klinom izbija, zar ne? To je najbolja slika iscjeljenja po vjeri. Od svih onih ujeda zmija ljutica koje mi svakodnevno doivljavamo posebno kada negodujemo, kada smo negativni, kada se svaamo, imamo isceljenje ako promijenimo fokus i dignemo oi sa otrovnica na onu Zmiju koja stoji na krstu. Bog nam nije dao neko sredstvo za masovno unitavanje tih gmizavaca da ih tuemo tapovima, dao nam je lijek, na nain da moemo podii pogled na krst i da primimo svoje iscjeljenje po vjeri. Postoji jo jedna stvar i uslov, zmija Nehuta je morala biti podignuta, da bude vidljiva svima, da bi mogla donijeti iscjeljenje od ujeda. Tako je i Hrist morao je da se podigne na krst, da bi donio spasenje, i mora biti slavljen i uzdignut u naim ivotima na najvie mjesto da bi donio zdravlje i ivot. Nije sluajno da i danas na svim kolima hitne pomoi (u Crnoj Gori) moete vidjeti veliki krst oko koga se uvija zmija. Tako i danas, ako ti je slomljeno srce od uvreda i ujeda zmija (osjetio sam kako moe da boli), ima svoju prvu i hitnu pomo - podigni oi i pogledaj, uzvisi Ga i proslavi. uda su mogua, rane same zacjeljuju, jer On ponese sve nae boli, slabosti i nemoi. Ranom Njegovom mi se iscjelismo sasvim!

metanoja

283

utorak, 22. novembar 2011. SJUTRANJI DAN Jesam optimista, ali me je skupo kotalo kada sam iao bre od ivota. Optimizam je jedno, a sanjarenje, lakovjernost i iracionalnost su neto sasvim drugo. Fulao sam kada sam god na raun neke oekivane dobiti, preduzimao neke akcije. Sjeam se to mi je ispriao jedan kolega, ta je njegov poznanik graevinski preduzima uradio i totalno se upropastio. Upropastio sebe ali i sve koji su uloili u njegov projekat. On je otiao u banku i uspio da dobije kredit od pola miliona eura. Onda je sjeo i izraunao da e, kad izgradi zgradu i proda sve stanove, zaraditi stopedeset hiljada. Kupio je dip i druge statusne simbole i ispucao svih 150 hiljada, tu zamiljenu zaradu. Onda nikad nije uspio da sa onih 350 hiljada napravi zgradu i upropastio se. Dobro kae stara mudra izreka :Ne hvali se sjutranjim danom, jer ne zna ta (sjutranji) dan donosi. Koliko se stidim kad se sjetim, koliko sam se hvalio neki buduim uspjesima, rezultatima, funkcijama koje su mi obeane, a nikad se nijesu desile. Koliko zavisti bih izbjegao da nijesam govorio o tim buduim dobrima koja sam oekivao. Strano! A koliko sam samo troka napravio, nervoze i dugova, jer sam trgovao na raun zaraenog, a te pare nijesam nikad dobio ili sam ih suvie kasno dobijao. Manje bih puta prekrio svoje obeanje, da ga nijesam bazirao na raun sjutranjeg dana koji nije ni svanuo. To to sam radio nema nikakve veze za vjerom. A pravdao sam se time. Kao, vjera je kad prima neto to jo nisi je Jesam optimista, ali me dobio. To i jeste tano. Ali ne moe se prosam a kad talo ko po sku davati vjera za veeru. Ne moe trgovati iao bre od ivota. sa njom. Ako i vjeruje vjeruj za sebe, ne dozvoli da drugi trpi zbog tog. Jer to i nije ono to je on spreman da vjeruje. Oh, sramota me je kad se sjetim. Kakve sam filmove vozao i ta sam sanjario, a nikad se nije ostvarilo. I nije to problem kad to drimo za sebe, problem je kad hoemo druge da uvuemo u to svoje. Moj pokojni stric Veljko, kojeg smo ja i brat mnogo voljeli, bio je veoma siromaan i naruenog zdravlja. Ali, znao je da pria ta e nam kupiti kad dobije peticu na lotou. Jednom e kupiti kola, drugom motor, biciklo... On je nekad dok je bio momak dobio peticu na lotou, . To su bile ogromne pare. Trajale su mu manje od

284

metanoja

Manje bih puta prekr io svoje obeanje, da ga nijesam bazirao na raun sjutranjeg dana koji nije ni svanuo.

dva dana. Moj otac i strievi su kasno doli, ve je itav hotel slavio Veljkov dobitak. Uspio je da kupi samo jedno odjelo i kravatu. Bio je gospodin to jedno vee. Ne znam da li su ti strievi snovi i prie, bili al za proputenim prilikama, da li bjekstvo od rune svakodnevice, ali on je svojim snovima htio da nam kae, na svoj nain, da nas voli, da bi nam dao sve, da ima ali nema. Taj sutranji dan za njega nikad nije svanuo!

metanoja

285

etvrtak, 24. novembar 2011. NEU TE OSTAVITI Istorija je puna biografija ljudi koji nikad nisu uspjeli, koji su negdje stali na svome putu, izgubili sebe, svoju snagu i viziju. Ima i puno velikih ljudi koji su doivjeli velike padove. Oni najvei, koji su ak i u Bibliji zapisani, takoe su imali sunovrate. To mi se svia u Bibliji, to ne pokazuje svece odkao ljude bez slabosti i mana, da bi mi raLojalnost firmi i poslov niva naj od je an jed u, stv zumjeli kako u ivotu nije vano koliko si . jeh usp za a jih preduslov puta pao, nego da je vanije da si za jedan vie puta od toga ustao. Ali ako ja itam dobro Stari Zavjet, postoji jedan ovjek za koga nijesam vidio ni jednom da se neto spoticao, da je skretao, da je padao. Toliko je bio uticajan da su se kod njega skupljali carevi, kneevi i vojvode da uju savjet i pouku. On je postavljao i smicao careve.Taj ovjek se zvao Jelisija, obian ovjek iz naroda, zemljoradnik. Zapravo, nije ba bio obian, jer bio veoma vrijedan i privren porodici. Najvea uda koja su ikada zapisana inio je upravo ovaj ovjek. Od isceljenja pa do vaskrsavanja mrtvih. Otkud ovom ovjeku ovolika sila? Od svih njegovih osobina mislim da je jedna presudna - LOJALNOST. To se vidi po onom kako otpoeo svoje kolovanje i svoju slubu. Jednog dana dok je obraivao zemlju, u sred velikog posla, doao mu je uveni prorok Ilija i bacio plat na njega, to je bio poziv za uenitvo i slubu. Odmah je Jelisija ostavio sve i krenuo za Ilijom. Interesantno da je skoro uvjek boiji poziv stojao na ljudima koji su bili u nekom poslu, a ne na nekima koji su ekali ispod kruke da im poziv padne sa neba. I ono to sam naglasio kao kljuno za njegov uspjeh i silu, odluka je Jelisijina da se ne odvaja od svog uitelja do kraja. Iako je Ilija, veliki proroki uitelj i nekada najpoznatija linost u zemlji, sve vie blijedio i povlaio u sebe i bio bez neke posebne javne slube, Jelisije nije odstupao od njega. Nije ga prezreo, nije ga nipodatavao, nije ga ostavljao. Kad je dolo vrijeme da se uzme Ilija, svi proroki uenici su doli Jelisiju i rekli da e Ilija umrijeti i da oni svi trebaju da nastave svojim putem. Jelijsije je to takoe znao, ali se zarekao da ga nee ostaviti do kraja. I Ilija ga tri puta odgovara od toga: Idi, jer Gospod me alje... ali uzalud. Jelisije je samo ponavljao: Tako iv ja bio, neu te ostaviti! I na kraju stigla je nagrada. Jelisija je zbog svoje vjernosti i

286

metanoja

lojalnosti, prisustvovao momentu kada su vatrene koije uznijele Iliju. Na Jelisija je siao Ilijin plat, dvostruko pomazanje i sila Duha svetoga. Neki su brojali uda. I izraunali su da je Jelisija uini duplo vie uda od Ilije koji je bio jedan od najsilnijih proroka i udotvoraca. I upravo ta lojalnost, odlunost, istrajnost, odanost i vjernost uinila je Jelisiju onim to zaista jeste - silni sluga boiji. Ja nijesam imao neke veze i nekog ko bi me gurao u karijeri. Ako sam u neem i uspio to je zahvaljujui ovoj Lojalnosti, koju pokuavam da njegujem kod sebe. Bio sam lojalan ljudima koji su mi pomogli, dali ansu da radim. Lojalnost firmi i poslovodstvu, jedan je od najvanijih preduslova za uspjeh. Jer i neprijatelji i konkurencija cijene one koji su lojalni onima za koje rade.Niko ne voli i

metanoja

287

ne cijeni preletae, pa makar im i donijeli veliku korist na tetu firme iz koje su doli. Kako je danas rijetko i divno uti onu rije Boiju Ako bi te i otac i majka ostavili, JA TE NIKAD NEU OSTAVITI!.

enJer i neprijatelji i konkur losu i koj one ne cije cija e. jalni onima za koje rad

288

metanoja

petak, 25. novembar 2011. STRAH OD STRAHA itam da jedna od najrairenijih i najperfidnijih bolesti dananjice nije neka infektivna bolest. Nijesu to ni rak ni dijabetis, ni neke sline poznate bolesti, ve jedna bolest due koja se struno zove anksioznost a praena je simptomima panike, tjeskobe ili fobija. Ja nijesam strunjak za te stvari, ali pitanja promjene u dui kojima se bavim u ovom blogu, vjerujem da pomau isceljenju i ovih duevnih smetnji. Anksioznost je posebno izraena kod ena. Postoje ljekovi, razne terapije i savjeti strunjaka, ali je vjerujem da Sveto pismo otkriva pravu sutinu te napasti due i daje odgovor kako pobijediti strahove. Apostol Petar anksioznost zove zapravo strah od straha. U svojoj sabornoj poslanici, obraa se enama u crkvi i pie: Kao to Sara sluae Avrama, i zvae ga gospodarom; koje ste vi keri postale, ako inite dobro, i ne bojite se nikakvoga straha.

Bojati se straha je stanje zaaranog kruga. I ljudi i ene dobijaju napad panike, ne od neke spoljne opasnosti, ve od nekih simptoma koji se deavaju od straha koji osjeaju. Zapravo se boje straha koji osjeaju. Djeluje nelogino? Nije, na alost. Jer pokuavaju da se odupru strahu koji moe biti izazvan bilo ime. Pokuavaju da ga potisnu, da ga prebrode ili da ga iskontroliu, ali onda zbog nemogunosti da to pobijede u sebi, u njima se stvara strah i frustracija, koja proizvodi napade panike a kasnije i stanje anksioznosti. Tako, zbog straha da im se ne ponovi napad panike, oni

metanoja

289

poinju da se boje straha. Osjeaju da nemaju kontrolu nad njim. To stvara veliku nesigurnost i neizvjesnost, koja prati ovo stanje straha od straha.Neu, mada sam itao puno o tome, davati savjete psihijatrijske, kako se treba suoavati sa ovim napadima. elim samo da uem dublje u biblijski stih, jer vjerujem da razo-tkriva najdublje uzroke stanja, koje je za mnoge, a ene posebno, nepodnoljivo. Bojati se straha je stanje Apostol enama ukazuje na Saru, zaaranog kruga. Avramovu enu, ije ime znai Majka kralja. Ona je i simboliki i faktiki zaetnica itave loze vjernika, jer je od njenog jedinog sina Isaka, koga je rodila u 90 - toj godini, nastao itav jedan narod Izreal. A Hriani su nebeski Izreal. Pa ako je Avram otac svih vjernika, onda je Sara majka, koja je svojim ivotom pokazala, da je bila velika ena vjere, ali prije svega neustraiva. Nekoliko puta njen mu, koji je bio voa velikog plemena, pokazao je strah u mnogim kriznim situacijama. Ali Sara, ena ogromne ljepote, bila je primjer neustraivosti, svima ali i svojemu muu. Pred naletom sue, Avram je krenuo u susjednu zemlju Egipat i traio od faraona doputenje da se tu nastani dok sua ne proe. Uplaio se za svoj ivot, mislei da e ga ubiti zbog ljepote njegove ene a nju oteti. I predstavio ju je kao sestru faraonovim slugama. Ona istina i jeste bili njegova bliska roaka, ali je prije svega bila ena. Rizikovao je njen ivot i podmetnuo je caru, da bi se spasio. Sara je i pored svega toga ostala privrena i podlona svom, ne ba hvale vrije-dnom, suprugu. To isto je Avram ponovio Filistejskom caru u slinoj situaciji. Bog je razotkrio la Avramovu i spasio Saru iz harema ova dva cara. Iako joj nije bilo lako, Sara je ostala krotka i posluna svome muu. PodloA koja je to zatita koj u mi nost autoritetima je, smatram, kljuna za imamo u nemirnom i nep riosjeaj zatienosti i sigurnosti koja je jateljskom svijetu, ako nivana svakome. A snana je i odbrana od jesu to autoriteti koji su nam dati od boga. napasti zvane strah (fobija). Primijetio sam da problem sa anksioznou imaju jake ene, one koje nastoje dokazati da su superiorne i ne toleriu nikog nad sobom. Gipku granu teko lomi i najai vjetar, a one krute, jae mnogo lake pucaju. Autoritet, u ovom sluaju mu, ma kako on slabaan bio, za Saru je bio onaj koji joj je dat od Boga. Ona je to prihvatila, pa se mogla umiriti i osjetiti sigurnom i

290

metanoja

zatienom u tekim okolnostima. I drugo to je radila, inila je dobro. Mnogo je vano da se nastavi initi Mnogo je vano da se dobro i kada tvoji autoriteti nijesu ispranastavi initi dobro i kada tvoji vni. Ona je bila ispravna u onom to je bilo autoriteti nijesu isprav ni. do nje, to je nastavila da ini, bila je aktivna i nije se dala paralisati od straha, kao njen mu. Ona se nije povlaila, nije bjeala, nije pravila izlaznu strategiju. Ne, ona je ila naprijed u jednom viem pouzdanju i zato je ostala pribrana u sred neprijateljske teritorije. Iako je osjeala strah, nije ga se bojala. Apostol kae da ako se ugledamo na ovu veliku enu, neemo se bojati straha. Zato vjerujem da onaj ko prihvata autoritete koji su mu bogom dani, ma kako oni slabano izgledali i ne ulivali nam povjerenje, moe uivati ovu boiju zatitu i ivjeti daleko od ovog straha od straha. Zvui romantino kad je Isus govorio : aljem vas kao ovce meu vukove!. Ali razmislimo kako se osjea jedna ovica koja je okruena vukovima. Strah stravini, zar ne? A koja je to zatita koju mi imamo u ovom nemirnom i neprijateljskom svijetu, ako nijesu to autoriteti koji su nam dati od boga. Ko su ti autoriteti? To su roditelji, muevi, uitelji, poslodavci, dravni slubenici (policija, vojska, pravosue), svetenici... Dakle, sve institucije drave i Crkva. Ko izlazi ispod kiobrana autoriteta, ko hoe da rui sve ovo i da ivi po svojim pravilima, prolazi kao jedinke koje izlaze iz stada, koje posustaju, pa postaju lak plijen za grabljivce. Ljudi sadanjice rue sve autoritete. Velika je kriza institucija sistema, sve to je sveto (brak, porodica, drava,crkva i dr ) pod velikim je osporavanjem, razaranjem. Zato mislim da se i ova bolest 21. vijeka - anksioznost- iri kao kakva zaraza.

metanoja

291

subota, 26.novembar 2011. TREBA LI NAM DOBAR SAVJET Kad sam postao savjetnik potpredsjednika Vlade Crne Gore Svetozara Marovia, moj stari komija Popovi mi je rekao da sam dobio najtei posao. Ja se iznenadih u prvi mah, ali kad vidjeh osmjeh na licu tog penzionisanog pukovnika JNA, sada naalost pokojnog, bio sam spreman da ujem zato. Pametnome ne treba savjetnik, a ludi ga ne eli!. Dodao je da u u svakom sluaju teko zadrati posao savjetnika. Nasmijao me je slatko, ali i zamislio. Koliko smo, zapravo, zainteresovani da ujemo savjet i da ga posluamo, ako je mudar i razuman? Stara izreka je: Mudrost je u mnotvu savjetnika!. I zaista dobro je prije neke velike odluke posluati savjete vie ljudi, prije svega iskusnih i iskrenih prijatelja ili strunjaka za pojedine oblasti. Dobar savjet zlata vrijedi! Pa, ako On kae Ne boj Ali, ono to ee vidim kod drugih, se, Ja u biti s tobom!, ali i kod sebe, da mi idemo od jednog do onda kreni, brate, jer ni drugog ovjeka po miljenje i savjet, a zajedna prepreka nije dospravo, nijesmo spremni da to prihvatimo voljno velika da te zau ke te potpiti rije sve ni i, tav ili posluamo - ako nam se ne dopada. Bio nee! sam veoma tvrdoglav (mada ni sad nijesam bolji :)) i poeo tek sa skoro 30 godina da sluam savjete roditelja ili prijatelja. Prije neki dan jedan poslovni partner mi je ispriao primjer o njegovog rodjaka koji je iao od doktora do doktora. Svi su mu ukazivali na neki zdravstveni problem, da mora preduzeti neke drastine promjene u ishrani i nainu ivota, a on ih je sve nazivao budalama. Za svakog je naao manu. Jedan je bio nestruan, drugi neiskusan, trei lo ovjek. Onda je naiao na pravog sa kojim je bio oduevljen, a koji mu je rekao da se ne brine jer mu nije nita! Taj mu je bio najbolji doktor! Nije prolo par mjeseci, iznenada je umro. Od bolesti na koju su ukazivali ostali ljekari. I ja sam jednom iao od jednog do drugog, zbog odluke o prihvatanju jedne poslovne ponude. I nijesam iao da bih naao dobar i mudar savjet, ve istomiljenika koji bi mi dao razlog i umirio savjest da prihvatim neto to nije bilo dobro. Nekoliko dobrih prijatelja koji su me upozoravali, izbjegavao sam posluati. Birao sam za sagovornike, one koji su mu eali ui, koji su mi davali za pravo i govorili: ta ima veze!. Vidim da takvi danas dolaze po savjet od mene. Ali, ne treba davati savjet onima koji ga ne ele posluati, a ni traiti ako

292

metanoja

nismo spremni da se urazumimo. Znam i jednog iji savjet bih najprije traio. On nosi jedno od najljepih imena Savjetnik Divni Gospod Vjeni. Njemu nije bilo blam da se nazove Savjetnik ovjeku. Koliko bi bilo za nas mudro, da se ne pravimo mnogo pametni, ve da potraimo Njegov savjet, kad ve jurimo za ljudima, i zaronimo u Rije Boiju, da vidimo ta ona govori o tome to nas mui, tj. za ta nam treba savjet. Pa, ako On kae Ne boj se, Ja u biti s tobom!, onda kreni, brate, jer ni jedna prepreka nije dovoljno velika da te zaustavi, ni sve rijeke te potopiti nee!

metanoja

293

subota, 26. novembar 2011. RAVA KURVA Moji roditelji i danas ive pored Autobuske i eljeznike Stanice, u stanu od oko 60 metara kvadratnih kojeg su dobili za svojih 40 godina rada. U tom stanu, kad nam doe rodbina, znalo nas je stati preko desetoro. Moj otac je jedan od estoro djece, a majka jedna od sedmoro. Hvala Bogu, samo najblie rodbine je skoro 50 ljudi a ire, sigurno, preko 100. Uivali smo kad bi nam dolazili u goste. Govorili smo, u ali da nam je stan kao peron na eljeznikoj stanici. Kad god bi neko od rodbine dolazio u Titograd ili iao ka moru i prolazio kroz grad, obavezno bi svraao. Otac i majka su mnogo polagali na dobre porodine odnose sa svima. Veoma su bili gostoprimljivi. Otac je bio zaduen za animaciju gostiju. Majka je imala uvjek jedan oputen pristup sa svima i veliku stpljivost za svaije prohtjeve. Gosti su se osjeali veoma prijatno kod nas. Nije bilo problem da nas po etvoro spava na francuskom leaju, a jo toliko po podovima. Smjeteni u naem stanu, u tih 60 kvadrata, studirali su nekoliko sestara i brae. Ostajali bi i po nekoliko mjeseci i godina. Ja i Vuk smo uivali u tome. Ali i ni to nije nita. Nekoliko puta otac je pokazao veliku gostoprimljivost. Ugostili smo i neke roake koji su bili u nevolji, u bjekstvu, neke su jurili i pravosudni organi. Jedno vee, sjeam se, otac je pustio u kuu djevojku sumnjivog morala koja je bjeala od nekog Ali gostoprimstvo nije i rtva za onog koji to in siledije. Sjeam se da je lupala od vrata ou. rad sa do vrata u naem ulazu, zvala u pomo. Sigurno je na desetine vrata zalupala prije naih. Samo su jedna bila otvorena. Naa vrata. Ugostili smo je, malo je okrepili, otac se ponudio da zove miliciju. Kasnije, poslije par sati, kad je napada otiao, on je otpratio. Danas kada i sam imam svoju porodicu i dom, kada imamo neke zvane i neke ne zvane goste, mogu da shvatim o kolikoj se rtvi radi. Ali i nije to rtva za onog koji to ini sa radou. Danas znai piem o gostoprimljivosti, osobini koja je vrlo cijenjena i kod ljudi i kod Boga. Ne mogu da dokuim ba do kraja zato je ta osobina toliko vana Bogu, pa su Lot i cijela njegova porodica, za koju ne postoji zapisano ni jedno dobro dijelo, spaeni Sodome samo jer su kljunog dana, ne znajui, ugostili anele i pruili im zatitu od nekih siledija.

294

metanoja

Podijeliu jednu priu o Ravi Kurvi, koja je ugostila izrealske uhode u gradu Jerihonu i pruila im zatitu. Tako je obezbijedila spasenje za nju, njene roditelje i djecu. To nije bilo samo puko gostoprimstvo, jer je znala da dolaze u ime Gospoda. I sama je kriom vjerovala, jer je razumjela koliko je silan Bog koji je izbavio itav jedan narod, preveo ga preko Crvenog mora i omoguio mu da preivi surovu pustinju 40 godina. Crvena traka na njenim vratima, je bio znak za spasenje njenoga doma. U vjeri je pruila utoite boijim poslanicima. Njeno ime je, zbog svega ovoga, zapisano u Knjizi heroja vjere izraelske istorije i ita se do dananjih dana. Nevjerovatno! Da se zapitamo kako se ponaamo prema putnicima namjernicima. Bojim se da ovaj divni hrianski obiaj koji je vaio kod Crnogoraca, nestaje. Svi smo se nabili u svoje kue, bojimo se za svoju sigurnost, uvamo svoju imovinu, a najvie svoju privatnost i komoditet. A Pismo kae : Neki su, ne znajui, anele ugostili!. Gospod Isus, na kraju Jevanelja, ide dotle da kae, da kad doe sud, da e zadobiti vjeni ivot oni koji su ga kad je bio edan napojili, kad je bio gladan nahranili, kad je bio nevoljan ugostili i pruili mu smjetaj i zatitu. A oni drugi e biti kanjeni, jer ga nijesu ni napojili i nahranili, niti obili nevoljna. A oni ga upitae : Kad si to dolazio Gospode? Mi se ne sjeamo!. Kad nijeste primili one male, koje sam slao, niste ni mene primili, bjeite od mene nikad vas nijesam poznavao! I ponoviu, neki su, ne znajui, anele ugostili! I spasili sebe i itav svoj dom!!!

metanoja

295

nedjelja, 27. novembar 2011. ODBRAMBENI STAV Kad uhvatim sebe da se branim, uviam da sam na krivom putu. Sve dok si u inicijativi, a drugi te kritikuju i napadaju, dobro je! rekao mi je jedan iskusan politiar. Kako u ivotu, tako i u politici, oni koji kritikuju zapravo zauzimaju onu negativistiku stranu, a to ljudi koji posmatraju, ako simpatiu, ne cijene mnogo. Ne glasaju za to i ne slijede takve. Ljudi uvjek idu za onim ko ima neku ideju i ko preduzima neku akciju. Kritiari su u takvoj situaciji loi momci. Ali, ako pone da se brani, da objanjava, da se pravda ili kontrira ne daj Boe, poinje da gubi, mada djeluje da si u tom momentu, kad si tom i tom Sve dok si u inicijativi, odbrusio, zablistao. a drugi te kritikuju i napadaju, dobro je! Uvjek me je bunilo zato se Isus nije branio od svih lanih optubi. Zato je utao? inio je samo dobro svima i imao pravu i iskrenu rije za svakoga, a optuili su ga kao najgoreg kriminalca. Sad kad razmislim - shvatam - znao je ta se deava i ta treba da proe, da bi se ispunilo Pismo. A znao je i da to to bi sam za sebe svjedoio, ne bi urazumilo njegove nerazumne tuioce i sudije. Njemu je bilo dovoljno da je ispravan pred Bogom i pred sopstvenom savjeu, jer svaka stvar i istina se u Izrealu utvrivala na osnovu dva svjedoka. U razgovoru sa jednim prijateljem, postalo mi je jasno kao dan da je Odbrambeni stav, koji smo vidjeli kod jednog naeg prijatelja, potpuno pogrean stav. Jer, ako se brani od ljudi, ti priznaje da si u ratu sa njima. A temelj hrianstva lei upravo u spoznaji da na rat nije protiv krvi i mesa! Neu o duhovnom ratu govoriti, samo elim da osvijestim da ako i ne napada, ve se samo brani, ti ulazi u taj rat, koji nije na rat. O tome sam ve pisao. Nismo pozvani da bijemo te bitke. Gubi ga sigurno! I nijesam zagovornik one teze u svaama da neemo da se sputamo na taj nivo da bi se svaali... Ne, ne treba potcjenjivati nikoga! Jednostavno, nijesmo pozvani ni da napadamo, niti da se branimo, ni da smiljamo nain i rijei kako da uzvratimo istom mjerom na uvredu, po sistemu napad je najbolja odbrana. Niti da uzvratimo nekim pametnim rijeima da ostavimo bez teksta onog drugog, da oduevimo publiku, samo s ciljem da bi sebe opravdali. Ne, to je besmislica!

296

metanoja

Zato bi se pravdao neko ko je opravdan? Zato bi se branio neko ko je osloboen svake krivice? Zato bi vodio postupak i bio advokat samom sebi i Ako ne napada, ve se samo brani, ti ulazi branio se od optubi tuioca, kad u toj u rat, koji nije na rat. sudnici Sudija je ve donio presudu - NIJE KRIV PO SVIM TAKAMA OPTUNICE! Zato, ako si sebe, kao i ja, uhvatio u odbrambenom stavu, kako se pravda i brani, znai da vjerovatno ne zna kakav je na Bog i ta je uinio za tebe i mene da bi nas oslobodio svake krivice.

metanoja

297

ponedjeljak, 28. novembar 2011. TAMO GDJE SAM KRENUO Tamo gdje sam krenuo, rekao Si mi da nita ne nosim sa sobom, a nita i ne mogu ponijeti! A i ovo to nosim je teret postalo, koji ni ne mogu nositi. Tebi sam ga predavao, ko dijete kolsku torbu roditelju, ali ti se izgleda ne predajem potpuno, pa iznova preuzimam na sebe nove terete, koji mi kimu savijaju. Tamo gdje sam krenuo ne trebaju mi pune ruke, ve ispruene i otvorene, da ih ispuni tvojim, novim. Pune ruke ime bi napunio? Srce zatvoreno, s kime bi ispunio? Tamo gdje idem trebae mi samo Tvoja milost Gospode! Da, tamo gdje sam krenuo nee mi trebati neka pravda, pa sa kime bih se sudio!? Pa umjesto pravila i zakona na koje sam se pozivao, za tue nepravde, danas mi treba Tvoja milost za ove moje, to mi pred oima ne blijede, jer ne odrah sve tvoje zapovijesti. Tamo elim jedino Tebe milostivog da susretnem, jer nemam se ime opravdati, niti te ime vrijednim darivati, a da to ve nijesam od Tebe primio. A i za ono to nijesam primio, rekao si: Dovoljna ti je Moja milost!. Nijesam to razumio i prihvatao, dok nijesam shvatio kuda sam krenuo.

298

metanoja

Zato danas dajem sve to imam, da kupim taj biser - Milost Tvoju. Danas prodajem svoju kuu, za to blago koje sam pronaao u polju. Tvoja milost je bolja od ivota, i jaa od svakoga zla i okova. Tamo gdje se nagomilala grijeh i nepravda, tamo je jo vea Milost Tvoja, pa za njom danas kreem, i neu se vratiti dok je ne epam! Jer ta mi drugo ostaje, tamo kuda sam krenuo!?

metanoja

299

utorak, 29. novembar 2011. DAN D uh se upravo sa jednim od mojih najboljih prijatelja. Ali, to je vanije, on je i moj brat u vjeri. Pitam: Kako si? Kae:Brate, ono najgore! Evo me na Riardovu glavu i pijem doj . I smije se. I ja se smijem. Pitam: Kako si, to se deava?. Znam da je, zbog neplaanja, u jako komplikovanoj finansijskoj situaciji.. Ah, evo trideseti je dan od onda kad je bio onaj Dan D, kad je sve trebalo da se srui. A evo iv sam i uivam na suncu i na obali! - izgovara moj prijetelj, uz smijeh. Uskoro e mu davati etrdesnicu! - zavravam. Sve sa smijehom. I eto, smijem se u sebi i sada dok razmiljam, kako se i Bog smije onima koji i Onaj problem moda se nagovjetavaju propast i prijete: Ako ne risam se ili , io nije rije bude do tada i tada, raunaj da je gonije jeio, ali svakako vie sam eg koj g tovo!. zbo m ble pro mislio da u umrijeti i da Koliko li je samo tih najava Dana D u propasti. bilo u mojem ivotu, pa je svanuo i nita od toga nije bilo, pa je svanulo i prvo jutro, pa je svanulo i tree jutro, pa je dola i etrdesnica, ali, evo, ivi smo i ivot otvara nove stvari i nove razloge za radost. Onaj problem moda se i nije rijeio, ili se sam rijeio, ali svakako vie nije problem zbog kojeg sam mislio da u umrijeti i da u propasti. Gdje avo stavlja taku (.) tu Gospod stavlja zarez (,)! davno sam uo. ivot neumitno ide dalje i valja sve prepreke kao nabujala rijeka. Mi elimo sve da stavimo u neki vremenski okvir, da mu damo znaaj kojeg realno nema, ali, to je i najgore, elimo i drugima, pa i Bogu, da postavljamo neke rokove i neke okvire. Ali samo ujem smijeh. Jer Bog je duh, i duva kako on hoe. I niim se nije vezao, osim ljubavi i milosti prema nama. Pjevuim od jutros onu pjesmu Crvene Jabuke: Vjetar se vezat ne moe, tu samo ljubav pomae!. A takvi su i oni koji hodaju u Duhu. Mi se ne damo vezati niim! Ruka ljudska ne moe nas zaustaviti. Tu samo ljubav pomae. Sjetih se dana kada sam se tek oenio. Nije nam sve glatko ilo, naprotiv. Nova sredina, nova porodica, izuzetno neuslovan podstanarski ivot, ja i Ceca se faktiki nijesmo ni poznavali dobro a vjenali smo se veoma brzo. Ona je htjela da ode kod svojih u

300

metanoja

Beograd, jer se posebno istraumirala prehladom koju je dobila u jednoj memljivoj kuici, na periferiji grada u najzagaenijoj zoni Kombinata aluminijuma. Bila je trudna, nije znala ta joj se deava, hormoni su radili svoje. Znao sam da se Vjetar vezat ne moe!. Ne moe ljubav staviti u neke okove, neke uzuse i pravila. I nijesam joj branio, nijesam je osuivao, iako je njen odlazak za Beograd, za mene bio udarac, neki Dan D, kad mi se inilo da sve gubim. Ali u meni je odjekivala jedna reenica, koju kao da sam negdje uo: Jedino je svojom ljubavlju moe vezati za sebe! I poela je, odnosno nastavila se moja borba za ljubav. Dolazio sam u Beograd vikendom, kod svoje ene, kao da sam u gostima. etali smo Bulevarom i parkom. Smijali se. Dugo priali. A sa njom sam volio da priam. I ljubav je rasla, kao naa beba u njenom stomaku. Ljubav ju je vratila meni. A ja sam bio mnogo mudriji poslije tih skoro tri mjeseca. Unajmio sam odlian stan u centru grada i znao da svoj brak mogu odrati samo ljubavlju, a ne neikakvim pozivanjem na nae uloge: JA sam ti mu, i Ti mora ovo ili ono!. I ona i ja vjerujemo u Boga, ali nikad se ne bih pozivao na neke Boije zapovijesti: Potuj mua svojega!!! On je glava kue!. Pa ne volimo se mi zbog toga to to negdje pie, ili nijesmo u braku zato to je to ispravno. Mi smo zajedno zato to to hoemo, to je to na izbor, to je je to naa ljubav i na ivot. Bilo je mnogo tih Dana D. Kada je sve govorilo da nee biti sjutra. Ali hvala Bogu, danas mi tom Danu D, dajemo etrdesnicu i godinjicu! Sjedimo na Riardovoj glavi pijemo kafu i prisjeamo se uz smijeh. Pa ni smrt za nas nije taka, jer On je i na tom mjestu stavio zarez.

metanoja

301

utorak, 29.novembar 2011. ONE IS ALL, ALL IS ONE Danas sam opet imao zadovoljstvo da sjedim sa onim Prijateljem (sa velikim P) i njegovim sinom. Proveli smo divnih sat vremena, u tako sadrajnom razgovoru, da bi se moglo sve pretoiti u prie. Ree da ni jednu stvar u naem ivotu ne moemo posmatrati odvojeno od naeg okruenja, izdvojeno od nae prolosti i od svih ljudi koji nas okruuju. Mi smo jedan kamen u mozaiku, oblika i boje koja je rezultanta svega to afektuje u na ivot. Mi nijesmo ostrvo, da bi smo bili posmatrani odvojeno i donosili neki sud, prije nego se sagleda ira slika. Mi jesmo ono to jesmo, ali stavljeni u ovaj kontekst, u ovo vrijeme, meu ove ljude. Samo tako moemo i trebamo sve sagledavati. Na sve ovo njegov sin Nona dodade snanu i duboku izreku iz jednog japanskog crtanog filma One is all, All is one!. Teko je prevesti, pa i razumjeti. Ja to sagledavam i razumijem onako kako sam malo prije pisao. Sve ukupno smo mi, ne samo naa individua, takva kakva je. A, s druge strane sve je u Jednome. Ne moe se ni sve sagledavati, ako nemamo u vidu pojedinca. Ne moe da voli sve ljude, a da mrzi svojeg ukuanina. Ne mora da bi Mi nijesmo ostrvo, da batali puenje, samo nemoj zapaliti cigaoodv i tran ma pos smo bili ru koja ti je u rukama. Svi smo jaki u , jeno i donosili neki sud naelu i na nivou principa - svoju snagu ira a led sag se o neg prije pokai tako to e zatiti nemonoga. slika. Kad pogledam i ovaj moj blog u kojem priam o svojem ivotu, vidim da je mnogo toga iz prolosti jo ivo u meni, i da itekako opredjeljuje moje dananje izbore. U poslovnom smislu, ja nijesam samo ono to je Pobjeda i dananja situacija, ja sam i svih 8 firmi gdje sam radio do sada. Ba danas sam gledao svoju radnu knjiicu sa 8 peata, sa nekim datumima, godinama koje su poreane jedna za drugom. 16 godina radnog staa, je utkano u to dananje mjesto, poslovne odnose i dr. Sve to zajedno je u meni, ali i ja sam u svim tim godinama. Ja sam otac mome djetetu ne samo danas, ve i sve od poetka njegovog ivota, u svim prilikama i neprilikama. Mi smo i ono to su nai prijatelji, a mi smo i ono ko su nai neprijatelji. Sve ono to smo prihvatili, ali i ono to smo odbacili. Mi smo nae pobjede i nai porazi. Sve ono to znamo i to ne znamo, pokazuje ko smo.

302

metanoja

Kao to sve oko nas djeluje na tebe i mene, tako i ono to smo ti i ja, po onom butterfly efect sa poetka bloga, utie na sve oko nas. Ovo vrijeme ne bi bilo to to jeste da nema tebe i mene. Pa, ako je loe, nije bez nae odgovornosti, a ako je dobro, nije bez pohvale za nas. Ja i ti imamo uticaj na velike sisteme - to prije shvatimo, prije emo i prepoznati na znaaj i nau ivotnu ulogu i poziv. I niko ga ne moe ostvariti i uiniti umjesto nas.

metanoja

303

srijeda, 30. novembar 2011. OTKUD POTREBA? Ako postoji potreba - postoji i zadovoljenje. Neshvatljivo je da postoji neka tranja a da nema ponude, da postoji neka udnja a da nema ostvarenja. Pa kako ljudi mogu rei da nema Boga!?! Otkud potreba za mirom, a da nema Kneza mira, koji moe da umiri srca naa i da donese mir kojeg ovaj svijet ne moe dati? Da nas ispuni onim mirom koji nadilazi razumijevanje i svaku logiku i svaku prijetnju. Otkud potreba za radou, a da nema Onog ko je izvor radost, ko od radosti klike nad nama? Koji puni naa plua dubokim uzdisajem svjeeg vedrog dana, kada u nama buja radost raanja djeteta, radost novog poetka, radost ozdravljenja, radost mladosti i ivota.

304

metanoja

Otkud potreba za ljubavlju, a da nema Ljubavi koja nikad ne prestaje, koja se ne nadima i ne gordi, koja ne trai Otkud potreba za zatito m svoje, koja je strpljiva i koja sve snosi i sve i sigurnou, a da nem a prata, koja sve vjeruje i svemu se nada. Onog koji je kadar sa uvati ivote nae usred ovo Otkud potreba za zatitom i sigug nesigurnog svijeta. rnou, a da nema Onog koji je kadar sauvati ivote nae usred ovog nesigurnog svijeta. Gospod na nebeskim Vojskama, Lav od plemena Judina, koji je kadar zatititi nau djecu i nae voljene i kad su van naeg domaaju, na dalekom putu i opasnim situacijama. Otkud potreba za njenou a da nema Jaganjca umilnog i krotkog? Ljubavnika due nae, koji je jednom rukom pod glavu dri, a drugom joj lice miluje. Koji je Bijela Golubica, treperava i njena, to slijee samo na isto i nevino i bjei od svakog nasilnitva i grubosti. Otkud elja za istinom i pravdom, a da nema Velikog Sudije, koji je Istina i u kojem nema nikakve mrtine i promjene. Koji je Osvetnik i koji je kadar odbraniti pravo sirotog, udovice i nejai, koji je kadar pokriti svaku nepravdu i osvetiti se za grabe. Otkud potreba za zajednitvom, a da nema Prijatelja i Savjetnika, koji nam duu razgovara u dane samoe i odbaenosti od ljudi. Koji nas ne ostavlja, kad od nas odstupe i otac i majka, i brat i kum. Otkud onda u nama vriti neutaiva e za mirom i pravdom i glad za radou i istinitom i ud za nenou i ljubavi!? A da nema Onog koji ju je ispunio!?

metanoja

305

srijeda, 30.novembar 2011. NE RADITI NITA Ima ljudi koji imaju probleme sa besposliarenjem, sa cjelodnevnim smaranjem, vatanjem zjala i ostalim specijalnim tehnikama ubijanja dana. Poznajem neke koji su se toliko izvjetili, da su do perfekcije organizovali svoje besposliarenje, da su poell da uivaju u tome, bez trunke grie savjesti, ak od toga prave ivotnu filozofiju. Svaki dan piu novi Oma za dubokosmisleni bleja. Kad sam ve kod toga, ovaj blog ne piem od suvika dokolice, manjka deavanja i pronalaenja sebe u pisanju! Ovom pisanju, sreom ili naalost, dajem onaj mali ukradeni dio dana od mojih obaveza na poslu, u porodici i raznih drugih planiranih i neplaniranih deavanja. Hvatam nekoliko minuta dok ekam da se zavri trening mog sina, ili ono kratko vrijeme, kad svi zaspu i dok i mene san ne obali. Ali nije da ostalo ne trpi dok sada piem, a imao bih, recimo, pomoi oko sreivanja kue, jer Ceca nosi najvei dio svih obaveza u kui, da bi ja mogao da radim ovo to radim. Ali, znam i ljude koji imaju drugi problem, a to je da - ne umiju da stanu. Vorkoholici! U te i sebe ubrajam. Za nas nije iskuenje neki naporni i izazovni zadatak, ve dani kad nema nita da se radi, tanije kad treba stati. E, tu nastaje problem. Nekako, sve dok smo na sceni, dok smo u inicijativi, osjeamo se sigurnim i imamo mir. A najvea kazna za nas je da nam kau da ne treba nita da radimo. Kad se sjetim pakla koji sam proao, kad sam dobio posao u Kabinetu Predsjednika Srbije i Crne Gore. Dali su mi veliki kabinet, sa pretkabinetom, sekretaricom. Ali, posla nije bilo. Ja sam iz nevjerovatne frke i trke kao sekretar Ministarstva, sa desetinom projekata, upao na mjesto, gdje je bilo dana kad sam imao samo po jedan telefonski razgovor i eventualno jednu predstavku graanina. Strano! Sjeam se tog sumornog januara: maglutina, pomraina u kancelariji, tiina. Umalo da izludim - pao sam u crnjak. Tako se i danas osjeam, proao mi je dan bez iega pametno i korisno uraenog, bez ideje ta bih mogao raditi, i ve je tu neki crnjak. Smatram da to nije dobro, niti ispravno. Govori to o nekom lanom samouvjerenju zasnovanom na performansu. Da smo mi kovai sopstvene sree. Za mene je smaranje najvee iskuenje. Kad nita nemam da radim, osjeam se nekako bezvrijednim. A

306

metanoja

takoe je pogreno, to to vrednujem sebe na osnovu nekih rezultata i nekog uinka, kao da uspjeh zavisi samo od mene. Teko doivljavam kad mi ivot kae: Dosta sa tvojim naporima, daj mjesta i Meni, da dovrim tvoje djelo. Osjeam se kao u onom vicu o Muji u Svemirskom brodu sa udresiranim svinjama kosmonautima. Dolazi komanda iz Zavisnost od rada, jed naka je bolesti nesigurnosti NASA baze: Mujo, nahrani svinje i nita i kompleksa niih vrijedn ne diraj! osti. Jer, temelj te sigurnost i lei Nije loe da smo ponekad beu naem radu, a ne u Bogu sposleni, da smo ponekad neozbiljni, da smo ponekad u drugom planu, da pustimo i druge da dodju do izraaja. Kao da Bog hoe da mi pokae, da ne zavisi sve od mojih napora, da uspjeh nije produkt samo velikog odricanja, da imam pravo na abat, na vrijeme poinka, na pauzu, za intermeco i odmor. Pa, bilo bi bolje da uivam, nego da se crnjaim. A eto, korisno je i za pisanje. Pa i kad ne radim, opet izgleda da radim :-)) Ta zavisnost od rada, jednaka je bolesti nesigurnosti i kompleksa niih vrijednosti. Jer, temelj te sigurnosti lei u naem radu, a ne u Bogu koji daje da to to posijemo uzraste i da donese plod. Izreka kae: Carstvo nebesko je kao kad radnik izadje u polje da sije, i onda ode da spava, i ne zna kako to sjeme nie i da donosi rod! Ali mi nijesmo spremni, izgleda, da odemo na odmorimo i da pustimo da sjeme samo nikne i biljka sama uzraste. Ve se isrcpljujemo i provodimo besane noi, kao da od toga zavisi uspjeh i plod. Nekad smo oni koji ive i koji igraju na pozornici, a nekad smo oni koji su u gledalitu i koji objanjavaju ivot. I jedno i drugo je normalno, korisno i dobro. Kao to svaki dan ima dva vidjela, jedno sunce danju, i mjesec nou.

metanoja

307

etvrtak, 01.decembar 2011. KAD MAGARAC PROGOVORI Moda ova pria ne bude razumljiva onima koji ne razumiju, ili nisu iskusili ta je pravi glas Boiji, proroki uvid i rije i ta je vodjstvo od strane Svetoga Duha. Ali rizikovau i prepriati priu o Valamu, kontroverznom, ili ak lanom proroku, koji je da bi udovoljio svojemu caru, a neprijatelju boijeg naroda, za pare trebao da ga prokune. Ali ovo je i pria o meni i svakome zavedenom nekim svojim linim interesima koji upadaju u samoobmanu, vjerujui da rade veoma vaan posao, koji je dobar i po njega, i po cara i po boga, a zapravo vri prljavu rabotu, uperenu protiv pravednog naroda. Takvi upadaju sve dublje i dublje u la, uvjereni da vre Boiju volju, a zapravo vjeruju nekim glasovima u sebi koji im se ine razumnim i dobrim, a vode ih u propast i nemaju veze ni sa Bogom ni sa pravdom. Poznata je ovo pria, i pamti se po nu tome to je neki magarac progovorio, ne Treba izgovoritii tu jed a to bi li sprijeio proroka da izvri nemilo najblagosloveniju rije je Ne, neu!, da ne bi djelo. Dugo nijesam razumio ovu kogaricu morao Bog slati ma ntradiktornu priu, ali mislim da sam da nam prorokuje! uhvatio skriveni biser ove prie koja je jedno veliko otkrovenje. Elem, kada su doli carevi straari da povedu Valama. On se kao odupirao, nekao i molio se Bogu za vodjstvo, da li da ide ili ne?. A bilo je vie nego oigledno ta je volja Boija, pa se nije imalo ta moliti. To je kao kad bi se molio, banalizovau: O Boe ako je tvoja volja, ja u sad ukrasti ove pare, a ako nije ti me sprijei! ili da se neki oenjen mukarac, polako zbliava sa nekom koleginicom, da pravi neke korake ka njoj da bi ostvario vezu sa njom i da se moli Bogu ako je tvoja volja neka bude neto, a ako nije neke ne bude! Kakve su to molitve? Idi ti kod nje kui, lezi u krevet, pa u ti ja dati dalja uputstva!. ta oekujemo uti? I onda je Kalam uo glas: Idi, ali ne ini nita, dok ti ne kaem. I tako je krenuo sve blie i blie izvoru svoje sablazni. Primicao se Caru i njegovoj obeanoj nagradi. Vjerovatno uz kalkulaciju, da e moda neto ispasti, pa da ostane u ljubavi carevoj i zavrijedi njegovu nagradu, a da opet ne pogrijei ni prema Bogu. Ali to ne ide tako. Jedno NE je bilo dovoljno. Ali ne, Valam zajae magaricu, i krenu ka svojoj veoma mudroj boijoj rijei ka potencijanoj nagradi, ka svojemu iskuenju

308

metanoja

Kao ona stara studentska la: Lezi pored mene, neu ti nita!. Primicao se. I kad je doao u jedan tjesnac, susreo se sa velikim Boijim gnjevom - na putu im je stajao Andjeo sa isukanim maem, da presudi ovom samoobmanutom proroku. Ni njega u svojem sljepilu Valam nije vidio, ali jeste njegova magarica. Stade ukopana od straha. Valam je poeo da bije sirotu ivotinju da krene. To bi bila sigurna pogibija za oboje. E dotle je dolo, sa ovim prorokom, da je Gospod progovorio kroz magaricu da bi ga zaustavio. Kad je vidio da magarica pria, tek tada je shvatio da je pravi Bog na djelu. Bog u svojoj milosti alje i ovakve signale, ne bi li odvratio neke od svojih suludih planova, skovanih u svojoj samoobmani. Jer ono to je uo prorok kao neki unutarnji glas, nije imalo veze sa ivotom, ni sa onim na ta ga je magare upozorilo. Kako je to mogue? Pa, mogue je kada se mi otvaramo za obmanu. I to sam naalost kod mnogo, mnogo ljudi sreo, a i sam se borim sa tim. Da su zbog nekih svojih bolesnih ambicija i interesa, ljudi spremni da povjeruju u obmanu. Da vjeruju u nju, nazivajui je intuicijom, nekim nutarnjim glasom, iako je sumanuta i izraz njihovog sebinog ega. Ja sve vie provjeravam te unutarnje glasove. Postoji Sveto Pismo, kojim se treba badariti svaka ova proroka objava. Dolazilo to od nas samih, bilo da je proizvod klasinog sujevjerja ili nekih profesionalnih vidioca. Neki su u stanju da npr. zaloe sve svoje bogastvo na kocku, na neki broj koji im se sa neba objavio, gledajui neke holivudske filmove. I onda, zaludu ih neko urazumljuje, jedino im kroz magaricu Bog moe progovriti, da bi se olavertili i uli i opomenuli se od svojih suludih planova! Stara zapovjest kae: Ne kuaj Gospoda boga svojega!. Ni Isus nije eksperimentisao skakjui sa najvie crkve, da bi se ispunilo da e zapovjediti andjelima svojim da nas uvaju na svim naim putevima!. On nije prihvatio ponudu Sotoninu te vrste, da bi pokazao svoju vjeru i fascinirao bilo koga! Tako i mi: ne bi trebali raznim molitvama da traimo vostvo i da se, mic po mic, primiemo nekim iskuenjima, mislei da smo jaki, da smo karakteri, i da emo kao Valam to je mislio kada dodje na mjesto te nepristojne ponude biti jak da kae Ne! Naprotiv, samo na poetku, dok je izazov u povoju, kao ona medvjedica o kojoj sam pisao, mi smo je kadri ukrotiti i rei: Ne onom za ta je optepoznato da je grijeh. Ne treba ti za to velika duhovnost, prorotvo, vizije i prosveenost. Treba izgovoriti tu jednu najblagosloveniju rije a to je Ne, neu!, da ne bi magaricu morao Bog slati da nam prorokuje!

metanoja

309

petak, 02. decembar 2011. RITUALI Kad smo dobili bebu, itali smo, supruga i ja, u nekim strunim asopisima, a to se pokazalo i u praksi, da djeca vole rituale! To ih umiruje i daje im osjeaj sigurnosti. Djeci je vano da mogu predvidjeti ta e da se deava, i to ih ini spokojnim. Emilija je bila kolski primjer za to. Inae je bila vrlo temperamentno djete, koje su jedino ritauli smirivali. Znalo se tano kada treba da jede - ne daj Boe da je Ceca poranila ili jo gore zakasnila sa obrokom. Ili bi izmrljavila ako je rano, ili bi se bacala po kui od plaa, ako bi se zakasnilo i odbijala da jede. Dalje, morali bi je izvesti u jutarnju etnju tano u 11h i popodne u 18h, ili bi bio ou po kui od nervoze. Svako vee pred spavanje morao sam da je okupam u kadici i radio bi neke vjebice i masau, e onda bi bila smirena i mogla da zaspe. Taj ritam dnevnih dogadjanja je inilo Emiliju sigurnom u svijetu koji je onim pametnim okicama upoznavala. Imala je pogled nevjerovatan - dijete od 30 dana te posmatra direktno u oi, dok je presvlai, pa ne daj Boe da se neto spetlja, da pogrijei u neemu, ili da je cimne nevjeto. Odmah bi pala u dreku. Kaem Ceci: nevjerovatno, kako Rituali nose neku silu u sam se frio od bebe od nepunih mjesec sebi, koja mo e biti korisna dana. Dupe nam je pomjerala, hahaha. ako ti slui, a destruktivn u ako ti njoj slui. Kako je sa djecom tako je i sa starim ljudima, vole ritaule, oni to zovu dobre navike, jutarnja kafa, cigareta i itanje novina, aj u 5, popodnevna etnja, nedjeljni porodini ruak... Svako ima neke svoje rituale, manje ili vie, dobre ili ak nezdrave navike. Ali koje ga ine sigurnim, spokojnijim, kojim hvata onaj lagani dnevni ritam koji ga ini onim to jeste. Sjeam se one stare slijepe Babe iz romana Sto godina samoe, koja je jedina znala da nadje izgubljene stvari u kui. Jer je u svojem hendikepu, razvila druga ula, pa je mogla tano da prepozna ustaljena kretanja njenih ukuana. I ukapirala je da ljudi zaborave gdje su neto ostavili kad ispadnu iz tih ustaljenih putanja. Ona je mogla da registruje te ispade i da ih vrati na to mjesto, gdje bi se obino krila izgubljena stvar. Ali danas sam htio da govorim o opasnosti koju kriju rituali. Opasnost? Da, da. Jer oni nose neku silu u sebi, koja moe biti korisna ako ti slui, a destruktivnu ako ti njoj slui. Jer, rituali imaju

310

metanoja

svrhu samo onda ako je to tvoj slobodan izbor da pokae svoj identitet, svoje vjerovanje, svoju ljubav. Ali ako oni postanu svrha sama sebi, da ti njima poinje da slui zbog nekog ili neeg, onda si se zarobio, onda oni postaju neki matrix, neki zakon... A svaki zakon nosi kaznu. Pa ritual, umjesto da predstavlja zadovoljstvo i neku vrstu utjehe, postaje teret. Posebno teak oblik rituala su vjerski rituali i procesije, koji su u vrijeme nastanka bili jedan divan i spontan nain slavljenja i oboavanja, ali kad je to iz nekog razloga postlo ritual, tradicija i obaveza, ona gubi svoju prvobitnu svrhu, i postaje kao neka opasnost za onog koji je dri, a jo vie za onog koji to ne eli da dri. Kod pravoslavaca su tzv crvena slova u crkvenog kalendau, a u vrijeme dok je Isus ivio, to su bili jevrejski abat i drugi praznici. Isus je tada nailazio na estoko protivljenje religijskih vodja onog vremena, a ni danas se ne bi bolje proveo, zato to se nije pridravao tih rituala. Ukazivao je na svrhu, a ne na spoljnu manifestaciju tih rituala. Jer, ako neki ritual izgubi prvobitnu svrhu, i postaje sam sebi svrha, to se zove religioznost, u nekom negativnom smislu. Zaista, ako i najgora vjerska sluba, procesija, liturgija ili misa ima za svrhu Ako to postane sama proslavljanje Boga, ona je itekako dobro sebi svrha,neki kao zakon, sku dola i njeno praktikovanje donosi ono nekih pravila, rijei, pok p reta u kojem uestvuju i na- , spokojstvo sa poetka ove prie. Ali, ako jspretniji akteri i virtuzi , ona to postane sama sebi svrha,neki kao nema neku starnu duh ovn zakon, skup nekih pravila, rijei, pokreta, u vrijednost, a posebno u ne Bogu, jer po znaaju je kojem uestvuju i najspretniji akteri i slina cirkuskoj ili povirtuozi, ona nema neku starnu duhovnu zorinoj predstavi. vrijednost, a posebno ne Bogu, jer po znaaju je slina cirkuskoj ili pozorinoj predstavi. Ali lake je odravati rituale, i potovati crvena slova tako to ne treba raditi tih dana, nego od srca potovati te praznike i slaviti Boga, kroz to da tih dana uinimo neko dobro djelo, da priskoimo u pomo, pa makar ta pomo podrazumjevala da prekrimo pravila i time pomognemo sirotome kroz humani gest. Da se razumijemo, apsolutno sam i protiv ovog to je sada praksa da privatnici ne daju ljudima ni jedan dan u nedjelji slobodan, niti za vrijeme vjerskih praznika, da imaju vrijeme da se posvete sebi i Bogu. Da time doive obnovu, i za duu i za tijelo, to je prava svrha praznika.

metanoja

311

Ali preteno se rituali sprovode iz neke tradicije, postali su odredbe zakona o praznicima, to u principu i nije svrha toga. Zar e kanjavati onoga koji to nee da dri. Isusa su htjeli kamenovati jer je iscjeljivao bolesne na abat, braa su mu se rugala to nije iao na neke vjerske svjetkovine i narodna veselja. On je jednom doao tek na kraj praznika kada su polivali vodu ispred hrama, a On je doao i vikao, Doite k meni vi koji ste edni, da pijete. Pa e iz vaih srca potei rijeke ive vode, na kojima e se drugi napojiti. Neki su ga osuivali, a neki su ga podravali. Zato ? Vjerujem da je ukazivao i opominjao za jednu veoma vanu stvar -lani osjeaj sigurnosti koji donose ti praznici. Ljudi koji ih dre revnosno, misle da su zadovoljili Boga time i umiruju sopstvenu savjest. A nisu doivjeli ono to je prava srvha, a i tema ovog mog bloga, a to je obnova uma, metanoja, preumljenje... Jer ako ritualima prilazimo tako da iz njih izadjemo isti kao to smo uli, da se ne desi promjena u nama, promjena u odnosu prema drugima, promjena u naem odnosu prema Bogu, malo je koristi od svega toga. Pa, ako se i umiri za trenutak naa savjest pa moemo zaspati lake, malo koristi ako se nismo promjenili. Ako pogodimo pravu svrhu praznika onda e iz naih srca potei rijeke ive vode, na kojima bi se i drugi mogli napojiti.

312

metanoja

subota, 04. decembar 2011. PRVINA Kad bi pitali mog mlaeg brata koga su roditelji, posebno majka, vie voljeli, on bi rekao da sam to bio ja. A to nije tano. Mislim da je majka mnogo vie bila naklonjena njemu - sa njim je bila otvorenija, neposrednija, stalno su se neto domunavali, sa njom je dijelio sve svoje elje i planove. A to to je majka bila boleiva prema meni, pa mi nikad nije ni viknula, niti me izgrdila, mislim da je to zato to je pravila neku vrstu ravnotee. Naime moja baba je favorizovala mladjeg brata, mene je stalno grdila, a sa Vukom bi spavala po podne na kaua, stalno bi bila na njegovoj strani, a majka je nekako htjela da izravnjava te nepravde i bila je na mojoj strani. A kad je baba umrla, otac me je nekoliko puta istukao samog, a do tada smo ja i brat uvjek dobijali batine zajedno. Mada je to bilo rijetko, ali smo ih se sjeali vrlo dobro dralo nas je godinu dana. Mada moram priznati da je biti prvjenac teko i nosi neke odgovornosti vie, koje te uine starijim prije nego ostari, ali je ipak privilegija. I to prvorodstvo vodi duboke korjene u naoj kulturi, a ima i odredjeno duhovno znaenje o kojem sam neto pisao. Ne znam da li ko zna, za jedan starozavjetni praznik, odnosno obiaj prvih snopova. To je Mojsije dobio kao ju Ne bacajmo uludo svo zakon jo dok su bili u pustinji, ali ga je vabene raz na t, mlados ljalo drati tek kad narod ue u svoju sposlice, smaranja, obeanu zemlju. Na taj dan je trebao da poroke, ve dajmo tu za snagu i prvine ivota se uzme prvi otkos etve i taj bi se snop vjerujemo i to je to ono dao prvosveteniku, koji bi ga podigao i vrijedno. obrtao iznad glave. I taj bi snop bio rtva Bogu za tu etvu, tj za cijeli narod. Interesanto je da se taj praznik praznovao u nedjelju i to onu odmah poslije pashe. Taj praznik i mi danas poslije tri i po hiljade godina slavimo, ali pod drugim nazivom. Taj praznik je Uskrs. Jer ba na taj dan, veoma simbolino, bio uzdignut prvi od svih usnulih tj pokoenih. Isus je prvjenac od sve brae i prvi u svemu. Mnogo toga o toj fantastinoj simbolici bih imao rei, ali danas neu pisati o prvorodstvu, ve o kvalitetu davanja. Kada dajemo neto ljudima, da li im dajemo na poklon neke nae iznoene stvari ili pak odemo pa kupimo nov poklon odabran specijalno za tu osobu. Kako bi bilo nama da nam neko da neto to je kupio za sebe, pa mu se nije svidjelo i onda - ajde da se ne

metanoja

313

baci, i nama to pokloni. Ili, kako bi bilo da mladencima donesu neku naetu tortu, gdje je strina jue pojela nekoliko paradi, ali nema veze, veoma je ukusna, a vi mladenci sjeite zajedniko pare sa drugog kraja torte!?. Kad jede hamburger, zar nee svome djetetu ponuditi prvi zalogaj, a ne kad se ti najede, da okrajak, ponuditi njemu. Ili mu, kad otvori flau soka, prvo ponudi da ono popije, a ti poslije njega, zbog higijenskih i drugih razloga. Dati prvinu ljudima i Bogu od vajkada je bio jedan od fundamentalnih duhovnih principa. Kome dajemo prvi i najbolji dio dana do toga nam je stalo? Dali smo to mi, da li je to posao ili neto nama veoma vano to nas preokupira. alosno je ako porodici ostavljamo otpatke dana. Ili da porodici donosimo samo dio plate koji prostane, nakon to ostvarimo sve nae prohtijeve. Tako je i sa Bogom, zar mislimo da su mu vani oni nai otpaci od dana, kada mu se molimo samo pred spavanje, umorni iscrpljeni, uz zijevanje neto promrljamo, okrenemo se na drugu stranu i zahremo. Kada dajemo neke novane priloge, da uzmemo neto sitnia i bacimo kao prosjaku. A to nije ono to su razumjeli nai stari, kada se slavila ta pasha, svi prvjenci u Egiptu su izgubili ivote, osim onih na Ne ostavljajmo dobre ijim vratima je bila namazana krv Jagnjeari i projekte, dobroinstv ta. A to pashalno jagnje je moralo da bude stva,odlaske u crkvu za potpuno zdravo, staro godinu dana, bez neku starost. Jer, moda je, ikakve mane ni izgledom niti zdravstveno. ta starost nikad ne dod ve pra za no kas e ili bud Moralo je biti savreno, da bi se prinjelo stvari. na rtvu. Kao to je i Isus, slika tog bezgrenog jagnjeta, koji je otkupio, spasio i posvetio sve prvjence na koje je prizvana krv Njegova. Zato kad dajemo neka bude od prvine. Najprije odredimo koliko emo dati za Boga, pa od ostatka neemo oskudijevati. Kada dajemo vrijeme svojim suprunicima i svojoj djeci, neka to bude kvalitetno vrijeme, a ne kada se potroimo na sve ostale. Ne bacajmo uludo svoju mladost na razne besposlice, smaranja, poroke, ve dajmo tu snagu i prvine ivota onome u to vjerujemo i to je vrijedno. Ne ostavljajmo to za neku starost, s nadom da emo onda raditi te dobre stvari i projekte i ii u crkvu, pomagati ljudima. Jer, moda ta starost nikad ne doe, ili bude kasno za prave stvari. To su prvine.

314

metanoja

To je ono rano voe, koje kupujemo za velike novce i dajemo najmilijima. To je ona svjeina ranog jutra, proljene rose, toplog peciva tek izvaenog iz penice od kojeg mirie itava ulica. To je onaj osmjeh iz ista srca djeteta koje se raduje ivotu! To je prva ljubav, koja zaborava nema. To je ona nevjestina nevinost koja se uvala i koja se daje samo jednom eniku. To su prvine i one se broje!

metanoja

315

nedjelja, 04. decembar 2011. OPOR Danas krenuh ka gradu i vidjeh poveu grupu momaka, koji su hodali skoro kao neki formacijski vod - idu trotoarom puni nekog adrenalina, na prstima gaze da skoro poskakuju. Vidi se da djeluju kao neka cjelina, sa nekim istim ciljem. Kao da su pjevali neku pjesmu. A nedaleko odatle jo dvije grupe su se sjedinjavale. Pretpostavljam da su to neki navijai ili tako neto, i da e svi zajedniki nastaviti negdje dalje, kao opor vukova. Definitivno ima to neto u mukom rodu, posebno, da pojedinac voli da je dio opora. Kao da se sve probudi u njima, hormoni poinju da rade, neobino su veseli i glasni. Primjeuje se neka bliskost, koja budi dobar osjeaj neke snage i sigurnosti. Kao da ih ujem Mnogo smo jaki! Ovakvih opora je sve vie ne samo kod nas u Crnoj Gori, ve itav svijet vrvi, usljed krize, od okupljanja, protesta, trajkova, aktivista. Sa manje ili vie artikulisanim ciljevima. I ba itam neto o oporima, koji su karakteristini za grupisanje vukova. I ima neke slinosti, jer opor ine dva ili vie vukova, bude ih do est ali moe i vie. Predvodi ih alfa muijak, ili ak alfa par (mujak i enka). Posmatrali su da alfa muijak ne mora uvjek da bude i najai vuk, ve onaj sa najaim karakterom. Jer na-

316

metanoja

jee borba za primat u oporu, se deava na psihikom planu, ne nekim borbama. Ali zato se vukovi ili psi tako grupiu. Kao prvo, ako su sami teko mogu da preive, a kao drugo i moda jo interesantnije je to to kao opor mogu doi do krupnog plijena koji je nedostian za jedinku. I to me zamislilo, jerta pripadnost nekoj grupi ima neki socioloki vaan aspekt i za ljude, prvenstveno grupi istomiljenika, koju predvodi neki alfa mujak, odnosno guru. Ali opor ne ine alfa mujaci, ve oni omega mujaci, odnosno enke. Tako da mi se ini da svi imaju neki razlog, osim onog to se spolja artikulie kao plijen, ali na linom nivou, omega jedinka dobija osjeaj pripadnosti, osjeaj zatite, pronalazi sebe u neemu i dobija osjeaj neke samovrijednosti. A alfa mujaci imaju drugaije aspiracije, jer oni imaju vrst karakter, i nije im primaran taj osjeaj sigurnosti, ve su usmjereni na krupan plijen, koji ne mogu da dohvate kao jedinke. I tu se krije ono to sam danas htio da osvjestim, taj efekat opora, koji ima nekog egzistencijalnog i sociolokog opravdanja, ali koji Ovo vrijeme je vrijeme pravljenja opora, i jao neki mogu da zloupotrebe za ostvarenje u onima koji ovu narodn o svojih prljavih ciljeva. osn odn te, oris isk muku zloupotrebe za ostvariIsus je u onoj uvenoj propovjedi vanje nekih svojih ambikoju neki zovu 7 jao, uputio veoma ili rab dog cija, kako bi da opasnu prijetnju alfa mujacima, plijen, koji ne bi mogli su sami. vukovima obuenim u jagnjee koe. Parafrazirau: Jao vama licemjeri, filozofi i ideolozi koji ste spremni da proete cijelom zemljom uzdu i poprijeko, ne bi li dobili jednog sljedbenika, pa od njega pravite sina pakla dvostruko gorim od sebe. Nevjerovatna je strast i revnost koji neki alfa mujaci ulau da bi doli do jednog svog istomiljenika, zapravo sljedbenika koji bi im pomogao da ostvari svoje ambicije, neke vie ciljeve. Pa koriste ove sljedbenike prozelite kao mono oruje u njihovim rukama, za krvava djela. Seks i ostala zadovoljstva, novac i vlast su plijen koji motivie mnoge alfa do omega jedinke da se grupiu u opore. to kolovaniji, to inteligentniji, to perfidniji alfa mujaci, to je vei zalogaj to je vei opor. Hvatam i sebe da kad god imam snane porive i veliku elju za nekim krupnim plijenom da poinjem ii od jednog do drugog ovjeka, i u tome se ispoljava nevjerovatna i neumoljiva snaga da se prevrne itav svijet, ne bili ga zadobio za sebe i da se

metanoja

317

prikljui ostvarenju tog krupnog plana! Ako je ko bio istinski voa jednog naroda, to je bio Isus Hrist. Pokazao je kakav je on alfa muijak.Kada je bio na vrhuncu popularnosti, nahranivi pet hiljada ljudi u jednom danu. Kad je vidio da su ga kanili proglasiti carem, poeo im je priati tvrdu besjedu o tome da je Njegovo tijelo dobra hrana, i Njegova krv dobro pie. Ko ne jede te duhovne hrane nee ui u Njegovo carstvo. Oni su ga prezreli i razili se. Do kraja dana nije ostalo sem njih 12 apostola, kojima je rekao i da oni idu. Ali oni su ostali do kraja sa njim, jer su shvatili da su to rijei vjenoga ivota. On nije elio opor da bi ostvario svoj veliki plan. On je svoj plijen zgrabio sam samcat na krstu Golgote. On nije stvarao sljedbenike, koji e za njega uiniti neko prljavo djelo, te neke slabane omega jedinke, on je stvarao istinske vodje, nove uenike, nove alfa mujake, koji e stvarati sebi sline. to kae jedan moj prijatelj, gotovo sve velike voe ovoga vremena, govorile su da su morali bar jednog da dovedu do nivoa na kojem su oni, da bi mogli oni dalje napredovati. I u tome je velika razlika izmedju istinskog zajednitva i uenitva i mentaliteta opora sa jasnom socijalnom hijerarhijom radi pogrene svrhe i plijena. Ovo vrijeme je vrijeme pravljenja opora, i jao onima koji ovu narodnu muku iskoriste, odnosno zloupotrebe za ostvarivanje nekih svojih ambicija, kako bi dograbili plijen, koji ne bi mogli da su sami.

318

metanoja

RECENZIJA
METANOJA Lava Lajovia Rukopis Lava Lajovia je zbirka meditativnoedukativne proze. U njemu se, pisane sa mjerom i dovoljnom vjetinom, naziru i memoarskodnevnike reminiscencije, uz komentare i slikovita 'prepriavanja' iz svetih knjige; dogmatici i kodeksima autor ostaje vjeran maltene sve vrijeme svog smirenog pripovijedanja, vjeto ih koristei za svoj svjetonazor. Bivajui lucidan, istanan i vjet tuma. Ne posluniki, niti vjersko skorojeviki, ve zrelim pripadanjem svijetu pravednog i moralnog, kako bi se korpusu svetih knjiga i trebao obraati i komentarisati ih svaki vjerujui personalitet. Na toj stazi, individualnog i intelektualnog, ovaj rukopis odie cijelim svojim iskazom. Toj se osobini nema to prigovoriti. Pisana jednostavno, u maniri realizma bez obala, dovoljno fleksibilna da joj se moe prii kao prii jer se lako ispripovijeda nepoznatom a voljnom itau, kao podukoslovlju, jer obavezuje itatelje da se ne igraju sa svojom savjeu i ulogom sudionika u trci ivota, nesebina jer sebe i svoj intimus hrabro stavlja na poljanu suda i osude, METANOJA savladava jo jednu opasnost koja se zna potkrasti rukopisima iji autori imaju ambicije. Ambicije Lava Lajovia jesu velike, ali im agresiju opravdava vie od jednog argumenta: autor polazi od svog primjera, od provjerenih pogleda na ivot i vjenost, od uzoritih uzoraka koji su vjeni, pa se i angaman pisca-ovjeka redovito nae na tom tasu ivota da itaoca afirmie korigujui ga, ako je zalutao. Rekoh i duu svoju spasih, kao to i u tvoj obrat ka plemenitom i jasnom vjerujem, itaocu! uj i pouj, jer nisu moje reenica zvonjava naprslog zvona, ve glas ljudski, uvijek glasan kad je sred bezumnog i zlog. Pisac mirno pripovijeda ali i diskretno propovijeda. I tu osobinu pomenutog pisca valja istai. Jer nije banalna, jeste metodina, a hoe da je pouna.

metanoja

319

Iskrenost, naredna je vana odlika ove proze. Bez ograivanja, jasno i nedvosmisleno, pisac ovih redova otvara svoj intimni svijet, ne libei se da privatnost, svoju, porodice i prijatelja do kojih dri, bez kompleksa a blagonaklono otvori pred budue itaoce. Time postie jo jednu dobru osobinu: ubjedljiv je i siguran da, kad ve savjetuje, a ne ini to rijetko u METANOJI, postigne cilj. Vrhunsku obavezu pisca i ovjeka u vremenu koje je izludjelo od lutanja i poludjelo od nevolja i pobjenjelo od osionosti i potonulo u zabludi. Pisac METANOJE trai od itaoca promjenu miljenja, stava i naravi, poziva na pokajanje kao jedne od staza spasa, zahtijeva obraanje na pravi put, na ljudskost. Time Lav Lajovi ponajvie opravdava svoj dosljedan naum da sebe preispitujui, svoju okolinu otkrivajui, ponaosob na ljudskost poziva i one koji e ga itati. Ovo je tako rijetka prilika da se sred bujice nekontrolisanih i nedozvoljenih rijei i reenica naeg vremena, jo neobuzdanijih inodejstvija, pokua uspostaviti mjera i obzir. Nada i preporuka. Vjera i radost. Tim vie to je Lav Lajovi autor koji je savladao teki zanat svakog pisca: jasno u mislima, jasno u pismu. Zar treba vie traiti od pomenutog literarnog prvijenca? Jovan Nikolaidis

320

metanoja

Ispuni svoje mjesto i poslanje

Znanje o ivljenju sam je vrh piramide znanja. Znati ivjeti nije laka stvar. Danas nigdje nema kole i univerziteta u kojima bi ovjek mogao nauiti kako ivjeti racionalno, sadrajno i smisleno. Nema velikih umova posveenih irenju ideje razumnog ivota ispunjenog suncem i radou. Ue nas kako se podnose zlo o bolest. Ne ue nas kako se ivotu ide u susret. Uz umne , dobre ljude i sopstveno iskustvo, na put lijepoga ivota ovjeka mogu izvesti samo dobre i korisne knjige. Metanoja Lava Lajovia takva je knjiga. ivljenje je velika graevina koja se, uglavnom, posmatra spolja. Lav Lajovi itaoca inspirie da se lako i brzo opredijele za potpuno nov nain i stil ivljenja. Poziva ga da unutar graevine ivljenja sagleda sve aspekte ovjekove egzistencije, da pored dobro osvijetljenih i prijatnih za boravak, obie i neuslovne, mrane kutke, pa da sa svijeu o cjelini, prekomponuje svoj osnovni ivotni projekat . Metanoja Lava Lajovia podstie i pokree na akciju. Korisna je za uspjeno snalaenje u sopstvenom ivljenju. Uz nju se kuranije planiraju pravci, sadrina i cilj smislene egzistencije. Po ozbiljnosti, uvjerljivosti, spontanosti zakljuivanjima o fenomenima vrednosnog postojanja ovjekovog, za dugo joj na naim prostorima nee biti ravne. Na temelju sopstvenog iskustva Lajovi govori otvoreno i logino. I ba to sasvim lino njegovim tekstovima daje poseban ton, boju i dostojanstvo. Blag je i paljiv . Govor u umijeu ivljenja ne shvata kao dranje bukvice i suenje sebi i drugima zbog propusta i nepopravljivih greaka. Toplo i uljudno ispisuje stranice knjige koja donosi vijest da dobro ivjeti podrazumijeva elju da se radujemo ivotu. Promiljeno i odgovorno Lav Lajovi sugerie: Ostvari svoju linost. ivi i razvij se do najveeg mogueg vrhunca. Ispuni svoje mjesto i poslanje. To je samo jezgro. To je smisao ivota. Zar ne? Jednom je reeno da saznanja i iskustva drugih imaju poruku i znaaj isto kao velika skakaonica za skijake letove koju je konstruktor napravio tako da smuara bezbjedno dovede do odskone daske, da dobije to sigurniji odskok u daljinu i visinu, ali se ovjek sam mora otisnuti i to vie nije stvar konstruktora skakaonice. Dragi itaoe, pred tobom je Metanoja - opcija za dalek let i siguran doskok. Sa mnogo misaonog napora i znanja, uei se na sopstvenim grekama i grekama drugih Lajovi je lavovski odradio svoj dio posla. A ti skoi! Vlatko Simunovi

metanoja

321

Lav Lajovi

322

metanoja

PODACI O AUTORU
Lav Lajovi, roen je u Titogradu 27.07.1971. godine, gdje je zavrio Osnovnu kolu Milorad-Musa Burzan. Nakon toga zavrio je srednju vojnu kolu RV i PVO u Rajlovcu Sarajevo i diplomirao na Pravnom fakultetu u Podgorici 1996. godine. ivi i radi u Podgorici. Oenjen je sa Svetlanom i ima dvoje djece, Emiliju i Danila. Od marta 1997. do avgusta 2001. godine obavljao je poslove savjetnika za investicije u Fondu za razvoj Republike Crne Gore. U periodu od avgusta 2001. godine do oktobra 2004. godine obavljao funkciju sekretara u Ministarstvu turizma Republike Crne Gore, a od oktobra 2004. do decembra 2005. godine obavljao funkciju zamjenika efa kabineta u kabinetu predsjednika Srbije i Crne Gore. Od decembra 2005. godine do juna 2006. godine obavljao je poslove direktora u Direkciji za zakonodavstvo Srbije i Crne Gore. Od juna 2006. godine do marta 2009. godine obavljao poslove izvrnog direktora Hotelsko turistiko preduzee ONOGOT Niki, a od juna 2009. godine do jula 2011 godine bio je savjetnik potpredsjednika Vlade Crne Gore za politiki sistem, unutranju i spoljnu politiku i savjetnik ministra finansija za reformu javne uprave. Bio je angaovan u velikom broju projekata, kao to su: Izrada Strategije reforme javne uprave 2011-2016, Regulatorna reforma - Crnogorska Giljotina propisa, reforma inspekcijskog sistema, reforma licenciranja One stop shop Crne Gore, prodaja vojne imovine - Fond za reformu sistema odbrane, reogranizacija nacionalne turistike organizacije Crne Gore, osnivanje turistike inspekcije, svojinska i upravljaka transformacija i privatizacija. Od jula 2011.godine obavlja funkciju izvrnog direktora dnevnog lista Pobjeda. Autor je dvije zbirke pjesama "Ja i Vuk" i "Venac od vetrova", i dvije strune knjige "Zbirka propisa iz oblasti turizma" i "Posebne uzanse u turizmu". Ovo je autorova prva knjiga sastavljena od pria koje su objavljene na njegovom istoimenom blogu.

metanoja

323

GDJE TRAITI SAVJET Kad se boji 289, 32, 269, 63, 57, 160, 101, 38, 249, Kad si napet 223, 144, 154, 249, 21, 243 Kad padne 38, 267, 42, 245, 172, 53, 223 Kad si tuan 101, 59, 88, 61, 103 Kad si obeshrabren 147, 95, 189, 251 Kad si nesiguran 225, 26, 112, 79, 174, 257, 286 Kad ti treba mir 306, 59, 219, 249, 177, 75, 42, 189, 162, 73, 126 Kad ti treba mudrost 258, 292, 241, 260, 138 Kad sumnja 185, 247, 189, 308 Kad si u krizi 174, 150, 300, 73, 257, 63 Kad ti vjera oslabi 7, 112, 257, 57, 192, 227, 207 Kad si naputen i sam 44, 251, 221, 187, 154, 205, 269, 247, 316 Kad naputa dom 154, 286, 12, 112, 294, 298 Kad si poraen 254, 202, 36, 109, 245 Kad bi se molio 265, 304, 298, 90, 46, 215, 63, 81 U bolesti 103, 101, 282, 38, 195, 46 Kad oekuje uspjeh 221, 247, 112, 34, 179, 71, 187, 73, 150, 217 Kad osjea bol 168, 103, 144, 154, 26 Kad osjea sramotu 48, 284, 243, 129, 234 Kad su te prevarili 232, 207, 115, 308, 267, 227, 236, 164

metanoja

Za mlade lidere 12, 17, 24, 30, 34, 40, 42, 44, 59, 63, 65, 73, 75, 107, 109, 112, 118, 205, 124, 147, 150, 166, 172, 183, 211, 215, 296, 284, 237, 247, 221, 254, 257, 275, 277, 300, 316, 317 Za roditelje 19, 21, 32, 71, 86, 97, 99, 109, 115, 138, 144, 160, 164, 241, 234, 267, 313, 286, 289 Za bogotraitelje 46, 51, 53, 54, 56, 57, 65, 67, 90, 95, 147, 121, 138, 162, 181, 189, 192, 195, 198, 202, 207, 217, 230, 243, 265, 258, 272, 298, 304, 308, 310, 302, 304

metanoja

325

SADRAJ
PREDGOVOR .............................................................................. 5 GDJE NAM JE ZAHVALNOST? ...................................................... 7 SVOJE U DRUGI PLAN! ............................................................... 10 12 NE PREZRI DAN MALIH POETAKA ............................................ RADUJTE SA ONIMA KOJI SE RADUJU, A PLAITE SA...............15 16 TATA, DANAS SAM UPOZNALA BOGA ........................................ ODUEVLJENI IVOTOM .............................................................17 KLETVE .......................................................................................19 21 NE BRINI ...................................................................................... 24 UINI TO MOE! ....................................................................... 26 POBIJEDI ODBAENOST ................................................................ 30 DOSTA STE BILI NA OVOJ GORI ! ................................................ 32 LJUBAV NADVLADAVA STRAH ....................................................... 34 SAMOKONTROLA ........................................................................... OTKUD OVA OSKUDICA U NAIM IVOTIMA? ............................. 36 38 PJESMA RUGALICA ........................................................................ 40 TAPISERIJA I PERON ...................................................................... 42 STAV ............................................................................................ 44 KOKOKE ....................................................................................... 46 MOLITVA ZA STOMAI ............................................................... 48 SRAMOTA ..................................................................................... 51 ETVRTA DIMENZIJA .................................................................... 53 VISINA .......................................................................................... 54 IRINA .......................................................................................... 56 DUINA trea dimenzija ............................................................. 57 DUBINA etvrta dimenzija ........................................................ 59 RAVNOTEA ................................................................................... 61 OPOJNI ZANOS MELANHOLIJE....................................................... 63 KRIZE RASTA................................................................................... 65 APOSTOLI (obini ljudi sa zadatkom).............................................. 67 KAD SE NEBO UROTI DA OSTVARI ONO TO ELI ........................ OSMJEH (ISAK) - DIJETE OBEANJA .............................................71 73 REHOVOT ...................................................................................... 75 SAMOPOUZDANJE BEZ OSNOVA ................................................... NEPODNOLJIVA LAKOA POSTOJANJA .......................................77 79 TRANSPARENTNOST ...................................................................... 81 REALITY SHOW ............................................................................ 86 KO JE PRAVA MAJKA? .................................................................... 88 STUBOVI OD SOLI ........................................................................ 90 ALFA I OMEGA .............................................................................. 92 MARLJIV KAO CRNOGORAC .......................................................... 95 TO TI JE SUDBINA! ........................................................................ 97 LUA MIKROKOZMA ....................................................................

326

metanoja

ZATO JE TEKO USVOJITI BEBU? ................................................. 99 ISCJELJENJE DUE.......................................................................... 101 SCJELJENJE DUE (VRATA BOLA) .................................................... 103 PROMJENE ................................................................................... 107 IZAZOVI BESKONFLIKTNOSTI ......................................................... 109 ZAVRITI ZAPOETO ...................................................................... 112 TRUTH, NOT TOLERANCE .............................................................5 115 GUTERICA .................................................................................... 118 ALBATROS....................................................................................... 121 CRNOGORSKO ORO ....................................................................... 124 KO PODMEE POARE? ................................................................. 126 POP MILO ...................................................................................... 129 PROCVJETAE PUSTINJA ................................................................ 132 KIOBRAN ..................................................................................... 135 IGNORANTIA IURIS NOCET............................................................ 138 TA MI TO GOVORIMO? ................................................................ 141 NEBESKA UDICA ....................................................................... 144 RADOSNA VIJEST .......................................................................... 147 TAKA PRELOMA .......................................................................... 150 IZAI IZ SVOJE SITUACIJE! ............................................................. 154 KAJINOV ZNAK ............................................................................... 157 BABAROGE ................................................................................... 160 ORLOV LET .................................................................................... 162 NEMA LJUBAVI BEZ IZAZOVA ........................................................ 164 PREDANJE ...................................................................................... 166 ISPLAI SVOJ JAD ......................................................................... 168 TOME SAM DORASTAO ................................................................. 172 RAZORUANJE ............................................................................. 174 NEU DA BUDEM DOBAR! ............................................................ 177 GDJE SMO IZGUBILI OTRINU? ...................................................... 179 METAMORFOZA ............................................................................ 181 VELIKI MALI LJUDI ....................................................................... 183 NETO IZMEU ............................................................................. 185 SVE IDE NA DOBRO ...................................................................... 187 UKROENA GOROPAD .................................................................. 189 ALISA U ZEMLJI UDA ................................................................... 192 MILO OBILI ................................................................................ 195 MAJEUTIKA ................................................................................... 198 ODVRAANJE PANJE .................................................................... 200 LJEPOTA JE U OKU ......................................................................... 202 TREBA MI SOBA ............................................................................ 205 SKROMNOST - PRISTATI NA MANJE?.............................................. 207 PROMJENA PERSPEKTIVE .............................................................. 209 PREZAPOLJENOST ........................................................................ 211 INDIVIDUALIZAM .......................................................................... 213

metanoja

327

DOLINA BLAGOSLOVA .................................................................. 215 217 STANI U PROCJEP .......................................................................... 219 MOTIVACIJA .................................................................................. 221 BALTAZAR ..................................................................................... 223 PODIGNI POGLED .......................................................................... 225 EVERGREEN (SKAKAVCI) ............................................................... 227 EKAJUI GODOA ........................................................................ 230 PROSJACI I SINOVI ......................................................................... 232 LANI CAR EPAN MALI ............................................................... 234 OEVA GOLOTINJA ........................................................................ 236 KUA NA PIJESKU .......................................................................... 239 VINJAGA ........................................................................................ 241 KAIROS MOMENAT ...................................................................... 243 KAO DJECA ................................................................................... 245 NE MOE ZAUVIJEK BJEATI ........................................................ 247 JEREMIJA ...................................................................................... 249 SJENKE ........................................................................................... 251 RAZOARAN SOBOM ..................................................................... 254 OVO NIJE TVOJ RAT ...................................................................... 257 KONAN ........................................................................................ 258 UITI, UITI I SAMO UITI ............................................................ 260 ISKUSTVO .................................................................................... 263 UHVAEN U ZAMKU ..................................................................... 265 BLUDNI SIN .................................................................................... 267 SIROTI SAMSON ........................................................................... 269 GUBITAK AUTORITETA .................................................................. 271 ARLI BRAUN................................................................................. 272 VELIKI INKVIZITOR ........................................................................ 275 POSLJEDNJI KAO PRVI.................................................................... 277 NE HVALI SE PRED CAREM ............................................................. 279 PUCANJE AVOVA ......................................................................... 282 BRONZANA ZMIJA.......................................................................... 284 SJUTRANJI DAN .......................................................................... 286 NEU TE OSTAVITI ....................................................................... 289 STRAH OD STRAHA ....................................................................... 292 TREBA LI NAM DOBAR SAVJET ....................................................... RAVA KURVA ...............................................................................294 296 ODBRAMBENI STAV....................................................................... TAMO GDJE SAM KRENUO ..........................................................298 300 DAN D ........................................................................................... 302 ONE IS ALL, ALL IS ONE................................................................. 304 OTKUD POTREBA? ......................................................................... 306 NE RADITI NITA............................................................................. 308 KAD MAGARAC PROGOVORI......................................................... 310 RITUALI.........................................................................................

328

metanoja

PRVINA........................................................................................... 313 OPOR........................................................................................... 316 RECENZIJA 319 Metanoja Lava Lajovia (Jovan Nikolaidis) ............................... 319 Ispuni svoje mjesto i poslanje (Vlatko Simunovi)...................... 321 PODACI O AUTORU................................................................... 323 GDJE TRAITI SAVJET ................................................................. 325

metanoja

329