SVEUILITE U MOSTARU GRAEVINSKI FAKULTET Kolegij: ,, Mehanika stijena Akademska godina : 2007 / 2008

SEMINARSKI RAD TEMA: PEINA VJETRENICA

Profesor : prof.dr.sc. Pero Marijanovi Asistent : mr.Amira Gali

Studenti IV. godine

Mostar , veljaa 2008.godine

SADRAJ

UVOD OSOBNA KARTA VJETRENICE GEOLOKE OSOBINE KLIMATSKE OSOBINE POVIJEST ISTRAIVANJA PODZEMNA STANITA STECI LITERATURA

UVOD Dana 10.studenog mi studenti etvrte godine Graevinskog fakulteta Sveuilita u Mostaru uputili smo se u struni obilazak peine Vjetrenica. Posjet peine Vjetrenica je bio organiziran u sklopu terenskih predavanja iz kolegija Mehanika stijena, kojeg sluamo kod profesora dr.sc. Pere Marijanovia. U 08.00 sati ujutro uputili smo se zajedno s naim profesorima prema Popovu polju, najrazvijenijem i najljepem krkom polju u regiji, a i u svijetu. S june strane tog polja nalazi se spomenuta peina Vjetrenica. Poto su nam profesori prije polaska objasnili da se radi o krkom fenomenu, kojeg rijetko gdje moemo vidjeti, studenti su se odazvali u velikom broju. To to smo vidjeli u krkom polju bilo je iznad svih naih oekivanja. Detaljniji opis tog krkog fenomena dat je u narednom tekstu.

Osobna karta Vjetrenice

Uvod
Vjetrenica je najvea i najpoznatija peina u Bosni i Hercegovini, zatieni spomenik prirode i turistiko odredite u jugoistonom dijelu Hercegovine. Smjetena je 300m istono od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, u opini Ravno, te 12 km udaljena od mjesta Slano na obali Jadranskog mora (Republika Hrvatska), odnosno 80km od grada Mostara. Ukupno je otkriveno 6.300 metara podzmnih kanala. Speleoloke posebnosti ove jedinstvene peine su magina ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet sa brojnim jezerima, nekoliko vodopada, vie stalnih potoka i na desetke manjih periodinih tokova koji teku u raznim smjerovima, a ne treba zaboraviti ni pojavu snanog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutranjosti, estu pojavu magle u djelovima Absolonova kanala, kao i davna uruavanja stropva divovskih razmjera. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekolokom, geomorfolokom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnanijih izvora identiteta ireg podruja Bosne i Hercegovine. Zatieni je spomenik prirode od 1950 godine. Zooloke karakteristike Vjetrenicu karakterizir aiznimno bogati piljski svijet, u kojem je zabiljeeno gotovo 200 razliitih ivotinjskih vrsta, od kojih 92 troglobionata, to je ini prvom u svijetu po bioraznolikosti, a 37 njih je prvi put pronaeno i opisano na ovom mjestu (locus typicus). U fauni Vjetrenice veliki je broj uskih endema tzv. stanoendema. Unutranja temperatura zraka je 11,4 C, vode 11,3 C Povijest istraivanja Prvo navoenje Vjetrenice kao zanimljivog peinskog fenomena zabiljeeno je kod Plinija Starijeg u njegovom djelu Historia naturalis77. godine nae ere. Najvee otkrie vrio je eki speleolog Karel Absolon u vremenu od 1912. do 1914. godine, dok ju je prvi nauno opisao beogradski istraiva Mihajlo Radovanovi 1929. godine. Kasnija istraivanja uraena su u sklopu zajednikog projekta ureenja peine Vjetrenice, kojeg su izveli speleoloko drutvo Bosansko-hercegovaki kr i BiH privredni gigant Energoinves iz Sarajeva u vremenu od 1958. do 1961. godine. Novu topografsku kartu podruja izradio je SO Velebit iz Zagreba 2002. godine,a od 2004. cjelovita istraivanja faune i stanita od strane Hrvatskog biospeleokog drutva iz Zagreba. Od 2002. godine odravaju se speleoloki kampovi, a kr Popovog polja je predmet modernih vrednovanja krkog krajolika. Paleontoloka otkria U Vjetrenici je do sada pronaen itav niz zanimljivih paleontolokih nalaza, meu kojima se izdvajaju cjeloviti kostur leoparda (Panthera pardus), pronaen 1968. godine (nalaz South Weast Caving Cluba), te vie djelominih nalaza ostataka ivotinja. Najcjelovitiji paleolontoloki opis peine do sada uradio je Mirko Malez 1969. godine.

Vjetrenica danas
Peina je bila elektrificirana u duini od 1050 metara, staza sa prekidima ureena je do 1800 metara, a otvorena je za turistike posjete od 1964. godine. U posljednjem je ratu oprema posve devastirana, ali je Speleoloka udruga Vjetrenica-Popovo polje obnovila turistiki program uz provizorno osvjetljenje. Uraen je projekt moderne elektrifikacije niskonaponskom strujom koji treba realizirati u pilji. Program popularizacije obuhvatio je izradu web stranice, pokrenuti su kulturni sustreti u Vjetrenici, tampana prigodna potanska marka, te su u domaoj produkciju uraena dva dokumentarnafilma s etiri epizode. Na prijedlog ANUBiH Vjetrenice je kandidirana za UNESCO-ov popis prirodne batine. Za njegovu realizaciju bit e potrebno rijetiti vie pitanja kao to su prevrednovanje statusa Vjetrenice, obnoviti ratne ruevine u Zavali, ukloniti ili onemoguiti prijetnje zagaenju Vjetrenice, i formirati tijelo koje bi se brinulo o Vjetrenici.

Geoloke osobine
Krako polje je geoloki fenomen u kru, i predstavlja najvea udubljenja u ovim krenjakim terenima. Najvei su povrinski oblici kra, najbrojniji u naem dinarskom holokrasu, jedinstvenom na povrini planete Zemlje. Postala su kombinovanim djelovanjem tektonike (rasjedi), rijene erozije i korozije, rjee samo spajanjem krakih uvala. Pojedina kraka polja kao Popovo polje razvila su se iz rijenih dolina. Naa najvea kraka polja lee u jugozapadnoj Bosni, ze zapadnom i istonom dijelu Hercegovine, a najznaajnija su: Livanjsko polje, Nevesinjsko polje, Popovo polje, Gatako polje, Glamoko polje, Duvanjsko polje, Mostarsko polje i druga. Kraka polja pojavljuju se i u susjednim zemljama, na podruju Like, dinarske Slovenije i Crne Gore.

Slika 1. Geoloka karta dinarskog kra Dinaridi su prepuni pilja, ali su one po dravama razliito istraene i dokumentirane, pa se za veliko podruje ne mogu dati podrobniji podaci. Jedinstven katastar speleolokih pojava izraen je u Sloveniji, koji broji oko 8300 jedinica. U Hrvatskoj ne postoji javni katastar, ali se rauna da ima oko 10 tisua objekata, a u BiH se spominjala brojka od tri tisue speleolokih pojava. Slino je i za Srbiju, za koju je objavljen podatak od oko etiri tisue takvih pojava, a u Crnoj Gori oko - 1500. Najdue pilje u Dinaridima metara Sustav Postojnska jama 19.555 Pivska kotlina Slovenija Sustav ulin ponor Medvedica 16.400 Gorski kotar Hrvatska Polje u jugoistonom dijelu dinarskog kra, u kojem su se razvili brojni povrinski i podzemni oblici. U irem smislu, geoloki, popovska udolina obuhvaa uravnjeni prostor meu brdima od Trebinja na jugoistoku do Hutova na sjeverozapadu. U uem smislu Popovo polje je donji, sjeverozapadni dio doline Trebinjice koji prekrivaju plodni nanosi zemlje, tj. prostor izmeu Poljica i Hutova. Dugo je oko 37 km, iroko 1-3 km, povrine 68,4 etvornih kilometara. Nadmorska visina 250-220 m. Od Poljica do Ravnog zove se Gornje polje, a od Ravnoga do ponora Trebinjice Donje polje.

Slika 2. Popovo polje Najvei dio podruja izgrauju karbonatne stijene koje su se nataloile u kredi: vapnenci, dolomiti i dolomitini vapnenci. Postotak kalcijeva karbonata u vapnencu u nekim se slojevima kree do 99,98 posto, to znai da su stijene u Popovu polju u dalekoj budunosti osuene na potpuno otapanje - bez gotovo ikakva traga!

Slika 3. Geoloka karta podruja Popova polja

U Popovu polju prisutna je vea povrina kvartarnih nanosa. Ona su po miljenju pedologa nerazvijena tla, koja vie predstavljaju najmlai geoloki supstrat nego tla u pravom smislu. Izdvajaju se sljedee skupne zemljita: karbonatni glinoviti aluvij, karbonatni ilovasti aluvij, koluvijalne lesivirane crvenice i smea glinovita beskarbonata tla kamenjara. Njihov se nastanak pripisuje aluvijalnim nanosima Trebinjice i koluvijalnom spiranju s okolnih vapnenakih terena. Uoena je velika razlika u vertikalnoj slojevitosti i razlika u teksturi unutar slojeva jednog te istog profila.

Slika 4. Pogled na Popovo polje ispred ulaza u peinu Vjetrenica Iz Popova polja voda otjee u vie smjerova. Izravno se odlijeva u Jadransko more: na jug prema vrelu Omble, na zapad prema vrulju Janska i Smokvina kod Slanog te u Bistrinu nedaleko Stona. Znaajan dio tee podzemno prema Neretvi: na sjeverozapad prema donjem toku Neretve te na sjever prema Hutovu blatu. Zamrena hidrografija Popova vidljiva je i po injenici da voda iz ponora ne izvire uvijek u najbliem vrelu. tovie podzemni tokovi znaju biti ukrteni, pa ak se, ovisno o podzemnoj razini voda, razlijeva u razliita vrela. Najvaniji ponori Popova polja: Baba estavela s dva otvora u dijelu koje se zove Strujiko polje. Crnulja ponor impozantna otvora na sjevernom rubu polja ispod brda Vjetrenik. Doljanica najvei ponor u Popovu polju. Ulaz je ispod brda Gradina Ponikva nalazi se pri kraju prirodnog rijenog korita Trebinjice, ispod brda Klek. Provalija jedan od mlaih ponora Popova polja, nalazi se u polju ispod sela Trnina. ira ponor 3 km zapadno od Turkovia. Nalazi se 3-4 metra iznad ravni polja.

Klimatske osobine
Izmijenjena mediteranska i submediteranska klima. Zime su blage, a ljeta arka, suha i vedra. Snijeg je rijedak. Srednja godinja temperatura na irem podruju iznosi 13,8 C, srednja vegetacijska (IV-IX) 18,8 C, a srednja temperatura najtoplijeg mjeseca (srpanj) 22,9 C. Oborine su obilne, ali nejednako rasporeene. Srednje godinje oborine u Ravnom od 1950. do 1989. iznosile su 1957 mm, od ega najvie 1969: 2692 mm, a najmanje 1953: 960 mm. Kroz godinu oborine su tako nejednako rasporeene da su manjkovi iznosili prosjeno 155 mm (tokom ljeta), a vikovi prosjeno 1324 mm godinje (od rujna do svibnja). Velike oborine i prostrana naplavna povrina 45 puta vea od povrine Popova polja slila bi u Popovsku valu (drugi narodni naziv za Popovo polje) ogromne koliine vode, to bi samo za nekoliko dana stvorilo jezero duboko i preko 30 metara. Najdua poplava trajala je 311 dana (1897). Inae od 1891. do 1939. poplave su trajale prosjeno 248 dana. Blatom, kako se zvala vodena povrina, plovile su lae, barke i barele. Popovci su svilenim mreama lovili endeminu popovsku gaovicu koje je bilo u izobilju.

Povijest istraivanja
Prvo znaajnije istraivanje kra vee se za pokuaje Trsta da u zaleu, u slovenskom Krasu, nae dovoljne koliine vode. Tako se naziv Kras poeo upotrebljavati za odreenu vrstu reljefa, a potom se proirio najprije na susjedne pokrajine u samoj Sloveniji, a onda i ire. Inae, izraz grast zabiljeen je u Sloveniji 1177, a izraz kras 1230. u Hrvatskoj. Germanizirana rije za kras, preko talijanskog carso dobila je oblik karst, i postala svjetski priznat pojam za tu vrstu reljefa. Naziv kras se koristi u ekoj, Slovakoj i Poljskoj. U Hrvatskoj se koriste tradicionalni termini kras i kr to ne prolazi bez strunih i drugih polemika u BiH i Crnoj Gori kr, a u Srbiji karst, kras i kr. Kr je termin koje koristi stanovnitvo koje ivi na tom podruju, a oznaava neto to je nastalo krem, lomljenjem, to ima svoje opravdanje u genezi tog fenomena, zato to je postanak kra prethodila snana tektonska aktivnost boranje, kidanje, pucanje i sl. U 19. stoljeu u Sloveniji se razvilo piljarstvo; slovenske su pilje bile najvee tada poznate u svijetu. pilja Vilenica bila je prva turistiki ureena pilja ve u 18. stoljeu, potom je Postojna preuzela slavu i do danas vrijedi za prvu po nizu kriterija. U njoj je poetkom 18. stoljea (1831) vodi Luka e pronaao prvog podzemnom kukca Leptodirus hochenwartii. Sredinom 19. stoljea (1857) izgradnjom eljeznice Be - Trst, Kr ulazi u novu fazu istraivanja. Godine 1878, dolaskom Austrije u Bosnu i Hercegovinu, zemljom koja je do tada bila slabo dostupna gradi se mrea pruga, pa se tako i u BiH otkriva kr. Istodobno, pojam kr pored BiH proiren je i na Hrvatsku. Poslije 1920. kr je otkriven i izvan umjerenog pojasa u tropskim i polarnim krajevima. Godine 1929. za vrijeme talijanske uprave, u Postojni se osniva prvi speleoloki institut, koji 1947. prerasta u Institut za istraivanje kra SAZU. Danas taj institut uiva svjetski znaaj.

Slika 5. Tlocrt peine Vjetrenica 1582. Jakov Sorkoevi opisuje Vjetrenicu i Popovo polje 1584. Nikola Gueti istrauje pojavu vjetra na ulazu u Vjetrenicu 1859. Jonakije Pamuina opisuje Vjetrenicu 1889-1990. Hristifor Mihajlovi opisuje Vjetrenicu 1893. Josip Vavrovi opisuje Vjetrenicu

1910-1911. opisani kukci iz Vjetrenice 1912. u Trebinju osnovan prvi speleoloki klub u BiH 1912-1914. Karel Absolon istrauje Vjetrenicu 1924-1926. Mihajlo Radovanovi istrauje Vjetrenicu 1930-tih Ljubo Mievi ureuje turistiku stazu do Velikog jezera 1950. Vjetrenica zatiena zakonom 1956. osnovano Speleoloko drutvo BiH 1958. Ratimir Gaaparovi geodetski snima Vjetrenicu 1962-1964. turistiko ureenje Vjetrenice 1962. Odran Trei Kongres speleologa Jugoslavije u Sarajevu i istonoj Hercegovini 1975. Poinje u Sarajevu izlaziti asopis Na kr 1991.-1996. rat i unitenje opreme i objekata Vjetrenice 2000-2003. rad na monografiji o Vjetrenici 2002-2004. speleolozi Velebita iz Zagreba uz pomo Mosora iz Splita i Karlovca iz Karlovca snimaju topografski Vjetrenicu i istrauju nove kanale 2004. poinju nova biospeleoloka istraivanja Vjetrenice 2004. Vjetrenica kandidirana za Svjetski popis batine 2005.- Australski dizajner peina Neil Kell radi idejni nacrt ponovnog osvjetljenja turistikog dijela Vjetrenice 2006. ef Radne grupe za kr i peine IUCN-a Elery Hamilton-Smith posjeuje Vjetrenicu i BiH, podrava kandidaturu za WHL i sugerira vlastima da Vjetrenicu proglase nacionalnim parkom.

Vjetrenica
Razgranata pilja ija se sredinja etaa, Glavni kanal, gotovo bez iznimke prostire horizontalono od poetka do kraja. Iznad njega uzdiu se vertikalni kanali, dimnjaci, koji ga povezuju sa topografskom povrinom, a ispod njega nekoliko niih sustava kanala poput Donje Vjetrenice i Absolonova kanala. Prvih 150 metara pilja je niska i veim dijelom orjentirana od sjeveroistoka prema jugozapadu a potom se razvija u irok i visok kanal koji od Prostrane dvorane daljnjih 600 metara koljenasto slijedi glavni smjer od sjeverozapada prema jugoistoku. Zatim uglavnom ide na jug do kraja Skrivenog glavnog kanala. Prva dvorana dugaka je oko 40 metara, iroka 10-15 metara. Zavrava Vratima, okruglastim prolazom promjera ok 2,5 metra, nastalim erozijom. Njima se ulazi u Roguljastu dvoranu, koja je s preko 20 metara ira nego dua. Ona nas uvodi bono u Prostranu dvoranu-Raskrsnicu, dugu preko stotinu, a iroku izmeu 10-15 metara. Njezin sjeverozapadni dio zove se Vilino gumno, zbog naglaene mitoloke prolosti tog prostora. U njenim kutovima pojavljivali su zagonetni zvuci koji je narod prozvao rvanj, Bubanj, Mlin i Mali Bubanj.

Slika 6. Unutranjost pilje Mitoloka prolost Vjetrenice, koja se esto opisuje u starim tekstovima, vjerojatno se odigravala upravo ovdje. Jakov Sokorevi 1582.godine pie: itelji tamonjeg kraja kau da u toj pilji stanuju nimfe koje mi u naem jeziku zovemo vile i da tu nou prireuju svoje plesove i u toj peini da sviraju... Tragovi utisnutih stopala nemaju oblik ljudske obue nego kao da je to uinila kakva zvjer koja ima panu dijelom raspuknutu dijelom cijelu. Dok sam bio s ostalima unutra iz radoznalosti, svojim sam oima to vidio i promatrao taj trag. I jako su brojni, kao da su nastali u plesanju, skakanju, u igri. Na oko 110 metara od ulaza nalazi se Nakapni stupci, oko 210 metara od ulaza silazi se u Donju Vjetrenicu, splet od ukupno 370 metara kanala. Nia je i prua se na suprotnu stranu od Glavnog kanala Vjetrenice, prema sjeverozapadu. Dopire upravo pod ulaz u Vjetrenicu. U njoj je nekoliko stalnih jezera u kojima je mnotvo ivotinjskog svjeta beskraljenjaka. Od ulaza u Donju Vjetrenicu Glavni kanal do 130 metara pokrivaju kaskadne kamenice. Narod ih je prozvao Pjati, to je lokalni

izraz za tanjure.Prvi Pjati vode do sporednog kanala iju glavnu pilju ini Zlatna dvorana, njezin uti saljev svojevrsni je simbol Vjetrenice.

Slika 7. Zlatna dvorana

Slika 8. Kaskadne kamenice ( pjati )

Na oko 480 metara od ulaza u Glavnom Kanalu nalazi se Tree kalcitno jezero, prva stalna vodena povrina u Glavnom kanalu. Odmah iza njega je skupina stalagmita Tursko groblje. Dvadeset metara iza njih nailazi se na Hajduki stol umjetno napravljen kameni stol i nekoliko kamenih sjedita - gdje zavrava turistiki dio staze. Na desnu stranu kanala odavde se odvaja sporedni Gaparoviev kanal, koji se nakon nekoliko desetaka metara iri u Duboku dvoranu. Ona ima oblik obrnute piramide, kroz ije se dno moe ui u Absolonov kanal, a lijevo pod stropom u sporedni Radovanoviev kanal. U Glavnom kanalu, kod Hajdukog stola zapoinje novi niz sigastih kamenica Drugi pjati. U jednom poveem, koji se nalazi meu prvima, do 1991. bila je izloena ovjeja ribica. Potom se Glavni kanal proiruje (600 metara udaljeno od ulaza) i na desno se odvaja Radovanoviev kanal. Malo je dui od 220 metara i zavrava sifonskim Crnim jezerom. Iz Radovanivieva kanala se ulazi u

10

Absolonov kanal najvei sporedni kanal Vjetrenice. Njegov tlocrt podsjea na nepravilni polukrug ukupne duine oko 685 metara. Ime je dobio po slavnom istraivau Vjetrenice, ekom speleologu Karelu Absolonu. Zapoinje Gornjim jezerom iz kojeg istjee Aboslonov potok, koji tee cijelom duinom kanala i ulijeva se ispod saljeva na kraju kanala. Kanal je iznimno bogat ivotinjskim svijetom. Povrinu Glavnog kanala ubrzo umjesto krja prekiriva glina odnosno ilovaa, to omoguuje zadravanje vode i stvaranje povremenih ili trajnih vodenih povrina. U prijelaznom dijelu Glavnog kanala nalazi se nekoliko manjih ponora, do kojih je prvi, nedaleko od Radovanovieva kanala, glavni drenani objekt ovog dijela Glavnog kanala. Tokom hidroloki aktivnog dijela godine, Vjetrenica bude posve potopljena izmeu 700 metra od ulaza i Velikog jezera, to je duina od preko pet stotina metara. Na lijevoj strani Glavnog kanala, 920 metara od ulaza, nailazi se na skupinu siga naznanu Sigov dolac. Iza njega su Trei pjati koji se vie ne obnavljaju, zatim Sifon, ulegnuto mjesto Glavnog kanala za kojim se i strop spusti na 120 cm visine (1003 m od ulaza). Tokom zime ovdje Vjetrenica potpuno potone i prolaz je dalje nemogu. Neposredno iza Sifona je Malo jezero sa saljevom Orgulje (1045 m). Na oko 1100 metara Glavni kanala iri se u Novu dvoranu, ispunjenu obruenim kamenim blokovima koji djelomino ograniavaju protok vode. Dogaalo se da ondje voda zimi naplavi barke koje ostanu na Velikom jezeru, pa je zato ovaj dio Vjetrenice nazvan Bermudski trokut. Na oko 1200 metara nod ulaza Glavni kanal pod pravim kutom skree lijevo, a staza produuje u Visoki kanal. Na 1250 metara od Glavnog kanala ispunjava Veliko jezero koje je sa oko 180 metara najvea vodena povrina Vjetrenice. Ima krivudav tlocrt kojem s desne strane prilaze tri kraka Visokog kanala. Visoki kanal je vie apsolutne visine od Glavnog kanala i djelomino je jako iskien makaronima i slonovaastim sigama. Iza Velikog jezera ide se uz Potok Velike dvorane koji prolazi pored galerije siga nazvane Dolina suza (1460 metara od ulaza), a onda kroz nizak sifon ulazi u sporedni kanal nazvan Velika dvorana. Glavni kanal, meutim, ne slijedi potok nego pod pravim kutem skree desno (jug), i u cijelosti je prekriven velikim brojem sigastih kamenica. To su etvrti pjati. Oni nastaju ispod saljeva Vododjelnica (1500 metara od ulaza). Iznad njega tri su dimnjaka kojima po kiama dotie voda i jednim dijelom odlazi prema sjeveru, i ulijeva se u Veliko jezero, a drugim dijelom Glavnim kanalom tee prema jugu. Dakle, ovo mjesto je granica sljevova unutar Vjetrenice. U sljedeih nekoliko desetaka metara kanal skree prema istoku pa nakon nekoliko desetaka metara prema jugu i tako nastavlja do kraja. Na oko 1685 metara od ulaza s desne strane je saljev Kameni buk, a s lijeve se ulazi u Leopardov kanal. To je oko 250 metara dug vrlo uzak kanal s Leopardovim potokom. Na ulazu u kanal doekuje nas povrina jezerca Malo olujno more, koju snaan hladan vjetar stalno dri namrekanu. U unutranjosti tog niskog kanala pronaen je cjelovit kostur leoparda. Leopardov potok nastavlja tei Glavnim kanalom prema jugu urezujui korito meu glinene breuljke, te se gubi u kamenom krju na ulazu u Cvijeevu dvoranu. Na tom mjestu prema zapadnoj strani Glavnog kanala uzdie se 12 metara visok Saljev viseih jezera (1735 m od ulaza) niz koji pritjee manji stalni potok i ulijeva se u Leopardov potok. S vrha saljeva ulazi se u Cvijievu dvoranu, s 200 metara duine najprostraniju dvoranu Vjetrenice, cijelu ispunjenu krjem koje formira 60 metara visoko Poovo brdo. U nastavku, prema jugozapadu, izdie se Visoki zasigani kanal, kojeg zatvara Veliki sigasti saljev. Ta kalcitna nakupina nije posve istraena, ali neki speleolozi pretpostavljaju da bi mogla biti najvea u Vjetrenici. Pored njega, nalijevo, skree se u Ploasti kanal, a kroz njega se moe provui u Velki kanal. Ime je dobio po junovelkom speleolokom klubu (SWCC) koji ga je otkrio 1968, zajedno s Leopardovima kanalom. Nakon 240 metara Velki kanal se zavrava, pa se za nastavak pilje treba vratiti u Cvijievu dvoranu, ondje nai 50x70 centimetara uzak prolaz izmeu krja i stijene Prkno i kroz njega ui u Skriveni glavni kanal. Skriveni glavni kanal je dakle nastavak Glavnog kanala koji je odvojen zaruenim blokovima. Ondje Vjetrenice dosee promjer preko 130 metara. U Skrivenom glavnom kanalu nailazimo na potoi Stiks, vjerojatno nastavka Leopardova potoka. Glavni kanal je irok, prekriven je krjem veim dijelom utopljenim u glinu i ilovau, a njegov desni dio uzdignut je 20-30 metara, kao to je i strop ukoen s desna na lijevo. U tom dijelu nalazi se nekoliko saljeva od kojih je najvii Bijeli saljev (2100 metara od ulaza) ije se kamenice pjati rasprostiru 50 metara preko Skrivenog glavnog kanala. Oko 200 metara dalje na lijevo se odvaja Ravanjski kanal iz kojeg istjee potok. On je 2004 istraen u ukupnoj duini od oko 400 metara iji se uski meandri i odvojci slojevito granaju kroz stijene. Malo dalje u Skrivenom glavnom kanalu nalazi se Duboko jezero (2470 metara) iznad kojeg rastu ogromni kameni blokovi koji u potpuno zatvaraju dalje prodor Vjetrenice.

11

Podzemna stanita
Podzemna stanita ine piljski kanali, pukotine, podzemne vode i drugi ivotni prostori u podzemlju. Kao ivotni uvjeti, razmjerno su stabilni, to znai da su temperature stalne (uglavnom prosjene godinje temperature tog podruja), kao i vlanost zraka, koja je u pravilu maksimalna. Podzemna stanita su sasvim mrana i zbog nedostatka bilja u njima vlada stalna relativna oskudica hrane.

Slika 9. Kaskadne kamenice ( pjati ) ivotne prilike u Vjetrenici Vjetar: Pojava snanog "vjetra" na ulazu fascinantno je obiljeje Vjetrenice. Strogo uzevi, ne radi se vjetru nego o fizikalnoj pojava strujanja zraka, kojom se nastoje izjednaiti stalna unutarnja i promjenjiva vanjska temperatura zraka. Na topografskoj povrini iznad Vjeternice nalaze se duboke pukotine kroz koje ljeti ulazi topli zrak, hladi se i izlazi na glavni ulaz pilje. Do sada nije due mjerena brzina vjetra, ali povremena mjerenja govore da se radi o brzini do 10 m/s, premda postoji zapisano da je dostizao i 13 m/s. Zimi, kad se vanjska temperatura znatno spusti ispod unutarnje, vjetar obrne smjer. U prijelaznom razdoblju vjetar nekoliko puta zna mijenjati smjer, jer primjerice ujutro je vanjska temperatura manje a po danu vea od unutarnje. Meutim, zna se desiti da je istodobno potopljen Glavni kanal u Sifonu, nakon ega se prekida cirkulacija zraka. Temperatura: U Vjetrenici je ujednaena, barem ljetni kad je mjereno. Temperatura zraka je oko 11 stupnjeva, stalnih jezeraca u Glavnom kanalu oko 10,5 oC, kao i tla ispod povrine, iznimno ak do 10,2 oC. Gotovo sve tekue ili stajae vode koje se vjerojatno prihranjuju s povrine, neto su toplije (bar u rujnu) iznad 11 oC. Kemijska slika vode Zasienost kisikom mjerena je samo u jezercima Glavnog kanala i iznosila je gotovo 100 %. Koliina kalcija je u svim vodama otprilike ista, 43-50 mg/l, a koliina natrija, 1,7-2,3 mg/l. Vee su razlike u koliini kalija, koja u nekim jezercima moe biti manja od 0,1 mg/l, u veini voda neto iznad te vrijednosti, ali ponegdje i nekoliko desetinki miligrama.

12

Steci
Dva plitka reljefna crtea, koji prikazuju motive lova i vitekog turnira, nalaze se u stijeni na desnoj strani ulaza u Vjetrenicu. Prema literaturi, radi se o ne tako estoj izvedbi steka, nadgrobnog spomenika tipinog za srednjovjekovnu Bosnu. Srednjovjekovni grob nastao je na mjestu nekog prapovijesnog obitavalita. Uz podatke koje nam prua arheologija, ima razloga posumnjati kako se radi o spomeniku nekom velikau koji je imao dovoljno moi smatrati kako je Vjetrenica njegova stvar. Prema starim tekstovima, on je na ulazu bio sagradio ljetnikovac koji je hladio zrakom iz Vjetrenice. Od njega jo postoje ostaci lijevo od ulaza u pilju. Takav sluaj naa etnologija jo nije zabiljeila.. Kasnijim ureivanjem prostora ispred pilje, dijelovi spomenika su raskopani i uniteni.

Slika 10. Steak na desnoj strani ulaza u Vjetrenicu

13

Kr i okravanje Postoje razliite definicije kra, ali svim je zajedniko da se radi o kamenitim, manje ili vie ogoljelim povrinama, ispresijecanim dubokim pukotinama. Zbog toga je kr vodopropusan, pa u njemu prevladava podzemno pretakanje voda. Te vode rastapaju stijene, to stvara povrinske i podzemne oblike u kru. Kr se razvija pod djelovanjem vode na pukotine stijena. Struni izraz je okravanje. Uslijed toga oblikuje se specifian krki reljef i podzemni krki oblici, "upljikavi krtinjak kra" (Rogli 1974). Na razvoj kra utjeu litoloke osobine, graa i debljina karbonatnih stijena i alogeni nanosi, te ekoloke prilike i njihovo vremensko kolebanje.

Slika 11. Primjer pukotine i korozije na stijenama iji se slojevi obruavaju

14

Topivost stijena Najrairenije topljive stijene su vapnenac i dolomit, slino se kr takoer razvija i u gipsu, sedri i naslagama soli (NaCl). Vapnenci sadre veliki postotak minerala kalcita i aragonita CaCO3. Stijene u Popovu polju sadre ak do 99,98 posto kalcita! Koroziju ini niz meusobno ovisnih i povratnih, tj. obnovljivih kemijskih dogaaja: kinica i podzemne vode imaju CO2 koji u vodi tvori blagu ugljikovu kiselinu: CO2 + H2O H2CO3 Koliina rastopljenog CO2 ovisi o visini tlaka CO2 nad vodom, od razvijenosti pukotina i od temperature vode. to je voda hladnija, mogunost rastapanja je vea. Voda na 00C moe primiti dvostruko vie ugljikova dioksida nego na temperaturi od 200C. Znatne koliine CO2 nalaze se u opalom liu. Ugljikova kiselina brzo disocira: CO2 + H2O H+ HCO3Kalcit disocira i dvostruko pozitivan ion se oslobaa s povrine kalcitnog kristala u vodu: CaCO3 Ca++ + CO3Pozitivni ion vodika karbonatnim se ionom vee u bikarbonatni ion: CO3 + H+ HCO3 Jaina korozije utvruje se mjerenjem tvrdoe voda na izvorima. Tako su izraunavani utjecaji korozije na sniavanje visine stijena u Sloveniji (I. Gams). Utvreno je da u veim porjejima godinje vode odnesu 30-110 kubinih metara vapnenca s jednog etvornog kilometra povrine, to znai godinje sniavanje od 0,03-0,11 mm tj. 30-110 metara na tisuu godina.

Slika 12. Topljive stijene

Pri stvaranju sigovine iz vode, reakcija otapanja stijena tee u obrnutom smjeru. Na mjestima na kojima se sloj vode zasiene kalcijem smanjuje, poveava se njezino isparavanje i izluivanja kristalia, koji se taloe u okoliu. U piljama se pri tome stvaraju razliiti oblici. U Postojni-Planini, Taborskoj peini i kocjanskim peinama mjerena je brzina rasta siga pa se pokazalo se da iz jedne litre vode, koja se slije niz sige, izlui 0 do 180 mg CaCO3. Za jednu godinu iz jednog kubinog metra vode prosjeno se nataloi 40 g siga; u kocjanskim peinama izluuje se i vie. to veu povrinu ima voda koja se cijedi, vie se izlui sigovine. Prema jednom mjerenju, na staklenoj povrini 61x18 cm na godinu se prosjeno izlui 0,11 mm sige.

15

LITERATURA
INTERNET STRANICA: www.vjetrenica.ba www.wikipedia.com

16