Sie sind auf Seite 1von 10

Nije svaka ljubav prijateljstvo; jer: 1.

Moemo ljubiti a da nas ljubljena osoba ne ljubi, i tada imamo ljubav ali ne i prijateljstvo, jer ono je obostrana ljubav a ako ljubav, nije obostrana, onda nije prijateljstvo. 2. Nije dovoljno da ljubav bude obostrana ve je nuno da osobe koje se ljube znaju za svoju obostranu naklonost. Ako ne znaju za nju, i tada e postojati ljubav, ali ne i prijateljstvo. 3. Uz to mora postojati i meusobni odnos na kome se njihovo prijateljstvo temelji. Po mnoini razliitih odnosa prijateljstva se onoliko razlikuju koliko dobra koja se razmjenjuju; ako su to lana i isprazna dobra, i prijateljstvo e biti isprazno; ako su dobra prava, bit e pravo i prijateljstvo; a to su dobra izvrsnija to e i prijateljstvo biti izvrsnije. Jer, kao to je i med bolji ako ga pele skupljaju s najslaih cvjetova u cvatu, tako je izvrsnija i ljubav koja se temelji na vrednijoj razmjeni; i, kao to u Herakleji u Pontu ima otrovnog meda od kojeg gube razum oni koji ga jedu, jer pele ga sku pljaju s cvjetova nalipa, kojim obiluje taj kraj, tako je i prijateljstvo koje se temelji na lanim i poronim dobrima loe i lano. Meusobno puteno naslaivanje razmjena je sirovih uitaka koja se meu ljudima, kao ni meu magarcima i konjima, kod kojih ima iste uinke, ne moe nazvati prijateljstvom, pa kad u braku odnos ne bi imao nikakva drugog sadraja, tada u njemu ne bi bilo ni prijateljstva; naime, u braku postoji meusobno darivanje ivota, rada, dobara, naklonosti i neraskidive vjernosti, pa je brano prijateljstvo ne samo pravo nego i sveto. Prijateljstvo zasnovano na razmjeni putenih naslada prosto je i nedostojno zvati se tim imenom, a isto vrijedi i za ono prijateljstvo koje se temelji na povrnim i ispraznim krepostima, jer takve kreposti ovise o osjetilima. Putenim nasladama nazivam one koje se neposredno i uglavnom temelje na ugaanju vanjskim osjetilima kao to su to primjerice uivanje u promatranju ljepote, u sluanju lijepoga glasa, u dodirivanju i slino. Ispraznim krepostima nazivam neke isprazne vjetine i osobine koje osobe slaboga duha nazivaju krepostima i savrenostima. Sluaj samo kako govori veina djevojaka i mladia i primijetit e kako sa sigurnou tvrde: taj i taj gospodin veoma je krepostan, dobro plee, zna sve vrste igara, dobro se odijeva, dobro pjeva, uljudno se ali i dobro vlada; arlatani najkreposnijima smatraju najvee lakrdijae. Kako se sve ovo odnosi na osjetila, i prijateljstva koja se na tome temelje nazivamo osjetilnim, ispraznim i povrnim prijateljstvima i tonije bi ih bilo nazvati ludorijama. Ovdje je uglavnom rije o prijateljstvima meu mladima, kojima su neobino vani brk, kosa, odijelo, znaajni pogledi, mladost i 1

brbljavost: takva prijateljstva i dolikuju dobi u kojoj je krepost jo neznatna a prosu ivanje tek u pupovima; ova su prijateljstva prolazna i kopne poput snijega na suncu. O ljubakanju Kad takvo nestano prijateljstvo nastane meu osobama razliita spola a one ne kane sklopiti brak, nazivamo ga ljubakanjem; no, s obzirom da je rije o svojevrsnom nedonoetu ili pukoj sjeni prijateljstva, ne moemo ga ni nazivati prijateljstvom ili ljubavi, zbog njegove silne ispraznosti i nesavrenosti. Ipak, zbog njih muko i ensko srce ponekad ostaju zapletena i zarobljena ispraznim i bezumnim uvstvima koja poivaju na takvim povrnim vezama i sitnim arima o kojima sam malo prije govorio. Iako se ove bezumne ljubavi u pravilu utope u putenosti i besramnoj razbludnosti, to zasigurno nije prvotna nakana onih koji se u takve veze uputaju; jer da je tako, ne bi to vie bilo ljubakanje nego oita bestidnost. Ponekad zna proi i vie godina prije negoli se meu osobama zahvaenima tim ludilom dogodi povreda istoe tijela, a dotad se one naslauju eljama, enjama, uzdasima, udvaranjem i slinim ispraznostima s raznim nakanama. Jedni ne misle ni na to drugo nego samo na to da zasite svoje srce dajui i primajui ljubav, i ine to po svojoj zaljubljivoj udi; takvi se ne obaziru se ni na to i odabiru svoje ljubavi samo po svom ukusu i nagonu: kad se takvi susretnu s osobom ugodne vanjtine, ne pitaju se kakva joj je dua i kako se vlada, ve odmah zapoinju ljubakati i zapliu se u te bijedne zamke iz kojih se onda teko izvlae. Druge pak zavede tatina, jer misle kako stjeu nemalu slavu ako nekome ljubavlju osvoje i zarobe srce; kako ih slava mami i opija, postavljaju zamke i razapinju mree na visokim i uglednim mjestima. Neke pak ponesu zaljubljiva ud i tatina; takvi, iako im je srce sklono ljubavi, ipak uvijek biraju takvu koja e im donijeti i slavu. Sva su ta prijateljstva loa, luda i isprazna. Loa su jer se na kraju uvijek pretvore u puteni grijeh i zato otimaju ljubav i srce Bogu, eni i muu, ve prema tome kome ona pripada; luda su jer su bez osnove i razloga; isprazna zato to ne donose nikakvu korist, ast ili zadovoljstvo: naprotiv, trate vrijeme, dovode ast u pitanje, a pritom ne pruaju drugog zadovoljstva osim tjeskobne tenje i nade, a da ovjek ne zna to zapravo hoe i za im ide. Takvi bijednici uvijek misle da u njihovim meusobnim ljubavnim izjavama ima neto poeljno, no ni sami ne znaju to bi to moglo biti; zbog toga im je elja nezasitna i stalno im titi srce nepouzdanjem, ljubomorom i nemirom. Sveti Grgur Nazijanski sjajno progovara piui protiv lakih ena; evo jednog malog odlomka koji, premda upuen enama, vrijedi i za mukarce: Tvoja je prirodna ljepota 2

muu sasvim dovoljna; a to e biti razapne li je poput mree to se razapinje za jato ptica? Dopast e ti se tko tvoju ljepotu zapazi i ona ga privue, namignut e ti, i ti e mu namignuti, uzvratit e pogledom na pogled; zatim e doi osmijesi, pa poneka ljubavna rije, koja e se isprva samo kriom oteti, no, malo po malo, prijei e ti u naviku i uskoro ete se oito milovati. uvaj se, o moj brbljavi jezie, da ne izgovori ono to e zatim biti; ipak, rei u jo samo ovu istinu: sve, ba sve to mladii i djevojke govore i rade u tom ljubakanju, mami ih i drai; sve te povrnosti koje dolaze redom, jedna za drugom, poput estica su eljeza to ih magnet redom, u sve veem broju, k sebi privlai. Pravo veli ovaj veliki biskup! to si naumila? Davati ljubav, zar ne? No, nitko dragovoljno ne daje a da nuno i ne prima; a tko uzme uhvaen je u ovoj igri. Biljka aproxis plane ako joj se vatra samo priblii: isto tako i nae srce, im mu se priblii dua koja izgara od ljubavi za njega, plane ljubavlju prema njoj. Da, moda mogu i planuti, ali ne ba tako estoko, rei e netko. O, kako se samo vara! Oganj ljubavi mnogo je jai i ei nego to to izgleda; kad pomisli da je skoila samo iskra, za tili e as zaprepateno shvatiti da ti je vatra zahvatila itavo srce, u pepeo pretvorila sve tvoje odluke a dobar ti je glas nestao u dimu. Mudrac klie: Tko e aliti krotitelja zmija ako ga zmija ugrize? a ja mu se pridruujem: O, bezumnici, mislite li zaarati ljubav pa s njom initi to vas je volja? elite se s njom poigrati no ona e vas smrtno ugristi. A znate li to e svijet rei? Rugat e vam se i ismijavati vas govorei kako ste htjeli zaarati ljubav te lakoumno u njed ra stavili guju koja vam je upropastila duu i ast. Boe moj, kakvog li sljepila ovako se poigravati s najveim duevnim blagom! Da, Filotea, Bog ovjeka hoe samo radi due, duu radi volje a volju radi ljubavi. Naalost, ljubavi nemamo ni priblino onoliko koliko je trebamo; treba nam je jo neizmjerno vie da uzmognemo Boga ljubiti, a mi, bijedni kao to jesmo, tratimo je i rasipamo na isprazno i povrno, kao da nam je pretjee. Veliki Bog koji je za sebe uzeo samo ljubav nae due kao znamen njihova stvaranja, ouvanja i otkupljenja, trait e od nas toan raun za sve to smo ludo protratili. Ako e tako strogo ispitivati za svaku ispraznu rije, kako e onda tek gledati na isprazna, bezona, luda i opasna prijateljstva? Orah veoma tetno djeluje na vinograde i polja u kojima je posaen; velik je pa iz zemlje izvlai sve sokove i drugo ih bilje nema dovoljno za hranu; lie mu je tako gusto da daje iroku i duboku hladovinu; i, konano, privlai prolaznike, koji, da bi se dokopali njegovih plodova, gaze i unitavaju sve uokolo. Ljubakanje istu takvu tetu nanosi dui; potpuno je obuzima i iscrpljuje tako da ona vie nije sposobna za dobra djela; njegovo je lie tako gusto, a to su sastanci, zabave i udvaranje, da joj sve vrijeme protrati; konano, ono privlai tolike napasti, rastresenost, sumnju i druge posljedice da na kraju i samo srce pogazi i iskvari. Ukratko, ljubakanje 3

izgoni nebesku ljubav i strah Boji, slabi duh, upropatava dobar glas; igraka je dvora, a za srce kuga i pokora. O pravom prijateljstvu Svakom ovjeku, Filotea, iskazuj ljubav, veliku i iskrenu, ali prijateljstvo sklapaj samo s kojima moe razmjenjivati kreposne stvari; a to uzvienije budu kreposti to e i prijateljstvo biti savrenije. Bude li se vae prijateljstvo temeljilo na razmjeni spoznaja s podruja znanosti, ono e svakako biti vrlo pohvalno; a bit e to jo vie ako mu u sreditu budu kreposti kao razboritost, samozatajnost, jakost i pravednost. Ako je u pak u aritu vaeg prijateljstva meusobno poticanje na ljubav, pobonost, kransku savrenost, Boe, kako li e ono dragocjeno biti! Bit e izvrsno jer od Boga dolazi i Bogu smjera, jer vas sam Bog u njemu povezuje, i vjeno e u Bogu trajati. O, kako je lijepo ljubiti na zemlji onako kako se na nebu ljubi, i nauiti se milovanju na ovome svijetu onako kako emo to navijeke initi na onom! Ne govorim ovdje o ljubavi koju smo duni iskazivati svakome ovjeku; govorim o onoj duhovnoj, po kojoj dvije ili vie dua meusobno razmjenjuju pobonost, duhovna uvstva i u duhu postaju jedno. S pravom takve due mogu pjevati: O, kako je dobro i lijepo kad braa skupa stanuju!Da, jer dragocjena pomast pobonosti uzajamno, bez prestanka, kaplje iz jednog srca u drugo, pa moemo rei da je Bog na ovo prijateljstvo prosuo svoj blagoslov i udahnuo mu ivot za sve vjekove vjekova. Prema ovome, sva mi se druga prijateljstva ine njegovom pukom sjenom; a njihove veze kao da su lanci od stakla ili crnog jantara usporede li se s vezama svete pobonosti koje su od suhog zlata. Kad svojom voljom sklapa prijateljstva, sklapaj samo takva; no, ne raskidaj i ne preziri ona koja mora njegovati po prirodi ili zbog ranijih obveza, kao to su prijateljstvo s roditeljima, roacima, dobroiniteljima, susjedima i drugima; govorim samo o prijateljstvima koja sama odabire i svojom voljom sklapa. Mnogi e ti moda rei kako nije dobro vezivati se bilo kakvim sklonostima ili prijateljstvom, jer to obuzima srce, odvlai duh, zauzdava volju: no, varaju se kad te tako savjetuju; itali su, naime, u spisima mnogih svetaca i pobonih pisaca da osobita prijateljstva i posebne sklonosti nemjerljivo tete redovnicima; smatraju stoga da to vrijedi i za ostali svijet, no, nije ba tako. Dakako, u dobro ureenom samostanu svi streme pobonosti kao zajednikoj svrsi pa nisu ni poeljni neki posebni prijateljski odnosi, moda zbog bojazni da se traei u posebnom ono to je zajedniko, ne bi s posebnosti skrenulo u podjelu; meutim, kad je rije o onima koji ive meu svjetovnjacima a prigrle pravu krepost, nuno je da se oni spoje u svetoj pobonosti, jer se u njoj meusobno hrabre, pomau i potiu na 4

dobro. I kao to se ne moraju drati za ruke oni koji idu ravnicom ve se meusobno moraju pridravati oni koji idu strmim i kliskim putem, da bi ili sigurnije, tako n isu posebna prijateljstva potrebna redovnicima ve onima koji ive u svijetu pa moraju jedni drugima pritjecati u pomo da lake svladaju stranputice koje su pred njima. U svijetu ne djeluju svi s istim ciljem niti su iste udi; potrebno je, dakle, izdvojiti se i sklapati prijateljstva prema vlastitoj tenji i sklonosti; i ovakva je posebnost, dakako, odreena pristranost; no, ova je pristranost sveta, jer ne ini nikakve podjele osim one izmeu dobra i zla, razdvajajui koze od ovaca, pele od osa, a takva je podjela nuna. Sasvim je izvjesno da je Gospodin njeno i osobito prijateljski ljubio svetog Ivana, Lazara, Martu, Magdalenu; o tome i Pismo jasno svjedoi. Poznato je da je sveti Petar posebno volio svetoga Marka i svetu Petronilu, a sveti Pavao svog Timoteja i svetu Teklu. Sveti Grgur Nazijanski nebrojeno se puta ponosio silnim prijateljstvom koje ga je vezivalo s velikim svetim Bazilijem a opisuje ga ovako: inilo se da je kod nas jedna dua u dva tijela. Premda ne smijemo vjerovati onima koji govore da je sve u svemu, ipak, vjeruj da smo nas oba bili u jednom i jedan u drugom; i samo nam je jedno bilo vano: njegovati krepost, i sve svoje ivotne planove usmjeriti k nadi u ivot buduega vijeka; tako smo svijet smrtnosti napustili i prije same smrti. Sveti Augustin svjedoi kako je sveti Ambrozije posebno volio svetu Moniku zbog rijetkih kreposti koje je u njoj vidio, a i ona je voljela njega kao Bojeg anela. No, zato da ti i dalje govorim o neemu to je toliko jasno. Sveti Jeronim, sveti August in, sveti Grgur, sveti Bernard i svi najvei sluge Boji imali su svoja posebna prijateljstva koja ni u kojoj mjeri nisu utjecala na njihovo svekoliko savrenstvo. Sveti Pavao, osuujui nerede koje su izazvali Gentili (pogani), optuuje ih da su ljudi bez uvstava, to jest da ni s kim nisu u prijateljstvu. Sveti Toma, kao uostalom i svi pravi filozofi, priznaje da je prijateljstvo krepost: on, dakako, govori o posebnom prijateljstvu, jer, kako kae, pravo se prijateljstvo ne moe protezati na vie osoba. Savrenstvo dakle nije u tome da nemamo prijateljstva nego u tome da imamo samo ono dobro, sveto i blagoslovljeno. O razlici izmeu pravog i lanog prijateljstva Evo dakle, Filotea, velike opomene. Otrovni med iz Herakleje po svemu nalikuje zdravom: opasno je pogrijeiti pa umjesto jednoga uzeti drugi ili uzeti od jednog i drugog, jer to to je pravi dobar ne prijei tetnost onog drugog. ovjek mora paziti da ga p rijateljstva ne zavaraju, osobito ako se sklapaju s osobom suprotna spola, bez obzira na razloge; Sotona, naime, esto prevari one koji ljube. Poinje se kreposnom ljubavi, ali, ako se dobro ne pripazi, najprije e se umijeati povrna a onda i osjetilna te konano putena 5

ljubav; da, i u duhovnoj ljubavi ima opasnosti ne pazi li se dovoljno, premda je ovdje teko pogrijeiti i zamijeniti jednu za drugu; na istoi i bjelini jasno se vidi Sotonin prljav trag: zato, kad nam eli nauditi, Sotona to ini lukavo i prepredeno, kako bismo u neistou skliznuli gotovo neprimjetno. Svjetovno e prijateljstvo moi razluiti od onog svetog i kreposnog onako kako se heraklejski med razluuje od zdravog; heraklejski je slai jer mu nalip pojaava slatkou, a u svjetovnom je prijateljstvu preobilje rijei, strastvenog ulagivanja, pohvala ljepoti, draestima i osjetilnim svojstvima. Sveto prijateljstvo govori jednostavno i iskreno a hvalu daje samo kreposti i milosti Bojoj, jedinom temelju na kojem poiva. Heraklejski med izaziva vrtoglavicu kao to i lano prijateljstvo izaziva vrtoglavica duha koja poremeti istou i pobonost, potie na njene, znakovite i razuzdane poglede, na tjelesna milovanja, neobuzdano uzdisanje, ljubavna zanovijetanja, izazovne pokrete i udvaranje; slijede cjelovi i drugi nepristojni znakovi ljubavi i milovanja, koji svi do jednoga nedvojbeno ukazuju na neminovni gubitak potenja; oi svetog prijateljstva bezazlene su i stidljive, milovanje isto i slobodno, uzdasi su samo k nebu okrenuti, razgovori samo k dui; u svetom prijateljstvu jadikuje se i prigovara samo kad se Boga ne ljubi, a to su sigurni znaci potenja. Heraklejski med zamuuje vid, a svjetovno prijateljstvo pomuuje prosudbu onih koji mu robuju pa ine zlo dok misle da dobro rade, a svoje isprike i lai smatraju pravim razlozima; boje se svjetlosti a ljube tminu. Oi pravog prijateljstva bistre su, ono se ne skriva nego rado ide meu asne ljude. Konano, heraklejski medu u ustima ostavlja gorak okus; tako se i lana prijateljstva na kraju uvijek pretvaraju u ogavne i smrdljive putene rijei i zahtjeve, a ako se na njih ne pristane slijedi psovka, kleveta, la, tuga, stid, ljubomora; sve to esto vodi u bezumlje i bijes; isto je prijateljstvo uvijek na isti nain poteno, uljudno i blago i moe se pretvoriti samo u isto jedinstvo dua, ivu sliku blaenog prijateljstva koje na nebu vlada. Sveti Grgur Nazijanski kae da paun svojim zovom, irei svoj rep i epurei se, poziva enke koje ga promatraju na pohotu; kad vidi da se mukarac kooperi, kiti, umiljava, apue i mota se oko ena i djevojaka a ne namjerava se poteno oeniti, budi sigurna da je to zato da bi je naveo na kakvu bestidnost; potena e ena zatvoriti ui da ne uje krikove tog pauna i glas arobnjaka koji je elilukavo zaarati; jer, poslua li ga, Boe, kobnog li znamenja skore propasti njena srca! Mladi koji se tako vladaju, krevelje, miluju ili govore, ne bi htjeli da ih u tome zatekne otac, majka, mu, ena ili ispovjednik, uporno tvrde kako je rije o neem drugom a ne o potenju i savjesti. Blaena se Djevica smela pred pojavom Anela u ljudskome liku, jer, bila je sama a aneo joj je dao golemu, tovie nebesku pohvalu; o, Spasitelju svijeta, 6

istoa se boji anela u ljudskome liku; pa zato se onda neistoa ne boji ovjeka, kad se pojavi u aneoskom liku, i daje joj osjetilnu i ljudsku hvalu? Savjeti i lijek protiv lanog prijateljstva to je, dakle, lijek protiv te bagre, tog mravinjaka bezumnih ljubavi, ispraznosti i neistoa? im osjeti i najmanji znak, okreni se na drugu stranu, od srca zamrzi na tu ispraznost, poteci k Spasiteljevu kriu, uzmi njegovu krunu od trnja i opleti je oko svoga srca da mu ovi lisiii ne mogu prii. uvaj se bilo kakve nagodbe s ovim neprijateljem; nikad ne reci: Sluat u ga, ali neu raditi kako mi govori; dat u mu uho svoje ali ne i srce. O, draga Filotea, za ime Boje, nikako ne poputaj u takvim prigodama; ui i srce meusobno razgovaraju, i kao to je teko zaustaviti bujicu kad ona jednom krene niz planinu, tako e teko i ljubav zaustaviti kad ti ona odmah iz uha skoi u srce. Koze, po Alkmeonu, ne diu na nozdrve nego na ui (no, Aristotel ga pobija): ne znam, to je na stvari no vrlo dobro znam da nam srce udie i izdie na ui, a isto tako na ui udie i tue misli. Zato vrsto zatvorimo ui pred kunim zrakom ludih rijei da nam odmah ne zatruju srce. Ne sluaj ni pod kakvom izlikom nikakve ponude; samo se u tom sluaju ne boj biti neuljudna i neotesana. Sjeti se da si srce posvetila Bogu i da si mu prikazala svoju ljubav, pa bi svetogre bilo kad bi mu od toga oduzela i najmanji trun; radije mu je ponovno prikai u tisuu odluka i obeanja pa se sakrij meu njih poput jelena u grm i vapi k Bogu; on e ti pritei u pomo a njegova e ljubav tvoju uzeti u zatitu pa da ona dalje ivi samo za njega. Ako si se ve uplela u mreu tih ludih ljubavi, Boe, kako e se teko osloboditi! Klekni pred njegovim boanskim Velianstvom, priznaj svu strahotu svoje bijede, svoje slabosti i tatine; zatim svom snagom svoga srca zamrzi na te zapoete ljubavi, odrekni se svih obeanja koja su ti dana, te u srcu najvre odlui da vie nikad nee upasti u te ljubavne igre i zabave. Ako se moe rastati, najbolje da to i uini; jer, kao to se oni koje je ugrizla zmija ne mogu lako izlijeiti u nazonosti onih koji su i sami bili ugrizeni, tako e i osoba koju je ugrizla ljubav teko od te strasti ozdraviti bude li u blizini osobe koju pee ista rana. Promjena mjesta odlino smiruje ar i nemir, bol i ljubav. Mladi iz druge knjige djel a svetog Ambrozija O pokori dugo je putovao sve dok nije ozdravio od svoje lude ljubavi i sasvim se promijenio, a kad se susreo s onom koju je tako ludo volio ona ga upita: Zar me ne poznaje? To sam ja, ona ista. A on joj odgovori: Naravno, ali ja vie nisam onaj isti: duga ga je odvojenost tako sretno promijenila. I sveti Augustin svjedoi kako se 7

svojedobno iz Tagaste preselio u Kartagu jer mu je tamo umro prijatelj pa mu je tako bilo lake preboljeti tugu za njim. No, to da radi tko se ne moe rastati? Svakako treba prekinuti s razgovorima na samo, tajnim sastancima, izazovnim pogledima, osmjesima i openito sa svim onim to bi moglo raspiriti onaj smrdljiv i dimljiv oganj; a ako ba mora govoriti sa sukrivcem, neka mu kratko i odluno kae kako se odluio od njega zauvijek rastati. Svom snagom viem onima koji su upali u ljubavne zamke: Reite, sijecite, trgajte; ne gubite vrijeme pokuavajui luda prijateljstva razvezati; vorove ne treba razvezivati nego kidati i presjei; i tako su sve te uzice i vorovi bezvrijedni. Ne tedite ljubav koja je toliko protivna ljubavi Bojoj. No, kad jednom strgam lance tog sramnog ropstva, hoe li u meni jo ostati kakav osjeaj, hoe li mi na nogama, tj. u mojim uvstvima, i dalje ostati uarenim eljezom utisnut ig? Nee, Filotea, ako na svoj grijeh zamrzi onako kako to on i zasluuje; jer, bude li tako, nee te obuzimati vie nita osim silnog gnuanja nad tom sramnom ljubavi i svime to je prati i nee vie u sebi pothranjivati nikakav drugi osjeaj prema tom odbaenom predmetu nego e u tebi ivjeti samo veoma ista ljubav prema Bogu. No, ako zbog nesavrenosti pokajanja u tebi jo ostane kakva grena naklonost, potrai duhovnu samou kao to sam te ve prije poduio, i povuci se u nju to dublje moe te nebrojeno puta ponavljaj uzdahe i odreci se svih svojih sklonosti; odbaci ih svim svojim silama; itaj ee nego obino svete knjige; ee se ispovijedaj i prieuj; ponizno i iskreno razgovaraj sa svojim duhovnim voditeljem, ili barem s kakvom vjernom i razboritom duom, o napastima koje te opsjedaju; i ako ustraje u ovim vjebama, nimalo ne sumnjaj da e Bog od tebe otkloniti te strasti. Ah! rei e, nije li nezahvalno tako naglo prekinuti prijateljstvo? O, blaene li nezahvalnosti koja nas ini Bogu milima! Ne, za ime Boje, Filotea, to to e ljubavniku uiniti nipoto nije nezahvalnost ve silno dobroinstvo; naime, kidajui svoje okove raskinut e i njegove, jer isti su vas okovi sputavali; i premda u prvi tren moda svoju sreu i nee vidjeti, spoznat e je vrlo brzo i skupa s tobom Bogu hvalu pjevati: Gospodine, rastrgao si okove moje; prikazat u ti rtvu zahvalnicu i zazvati Tvoje sveto Ime. Jo nekoliko naputaka o prijateljstvu Prijateljstvo zahtijeva uzajamnost, stalno vianje i druenje, jer ako toga nema ono ne moe ni nastati a jo manje opstati. Zato se vrlo esto uz uzajamne prijateljske odnose, neprimjetno i neposredno, javlja i razmjena osjeaja, sklonosti i dojmova. To se poglavito dogaa ako osobito cijenimo onoga koga ljubimo; jer tada prijatelju potpuno otvaramo 8

svoje srce pa u njega ulaze i sve njegove sklonosti i dojmovi, bili oni dobri ili loi. Dakako, pele koje skupljaju heraklejski med samo med i trae, no s medom iz nalipovih cvjetova siu i otrovne tvari. U tome, dakle, Filotea, trebamo osobito revno drati se rijei Spasitelja naih dua a koje su nam nai stari ovako prenijeli: Budite dobri mjenjai i kovai novca; to jest, ne primajte s pravim i laan novac ni loe zlato zajedno sa istim; odvojite dragocjeno od loeg; da, jer gotovo da i nema ovjeka bez mane. Pa, zato onda od prijatelja, zajedno s njegovim prijateljstvom, prihvaati i sve mane i nedostatke? Treba ga, dakako, voljeti unato njegovim manama, no mane mu ne smijemo ni voljeti ni prihvaati; jer prijateljstv o zahtijeva razmjenu dobra a ne razmjenu zla. Kao to oni koji na rijeci Tajo ispiru zlato iz ljunka pa ga ponesu kui, a pijesak ostave na obali, tako i oni koji steknu dobra prijatelja moraju razluiti pijesak njegovih mana i ne dopustiti mu da im ue u duu. Tako sveti Grgur Nazijanski svjedoi da su se mnogi do te mjere divili i svetog Bazilija zavoljeli da su stali oponaati i njegove vanjske mane, govoriti polako i zamiljeno, pustili su bradu poput njegove i kretali se poput njega. Mi pak moemo vidjeti kako muevi, ene, djeca i prijatelji, to po nasljednim znaajkama to zbog oponaanja u prijateljskom ophoenju, primaju na tisue mana od prijatelja, oca, ene ili mua koje osobito cijene. Naravno, tako nipoto ne bi smjelo biti, jer svatko ima dovoljno vlastitih loih sklonosti a da bi se jo optereivao tuima; i ne samo da prijateljstvo to ne zahtijeva, nego nas ono, tovie, i obvezuje da se uzajamno pomaemo kako bismo se oslobodili svih vrsta nesavrenosti. Bez sumnje treba strpljivo podnositi prijateljeve nasavrenosti, ali nipoto ga ne navoditi na njih i jo mnogo manje njegove nesavrenosti prenositi na sebe. To to ovdje govorim odnosi se samo na mane; no, kada je rije o grijesima, njih kod prijatelja ne smijemo ni podupirati ni trpjeti. Nae bi prijateljstvo bilo jadno i zlo kad bismo gledali kako nam prijatelj srlja u propast a ne bismo mu pritekli u pomo, kad bismo gledali kako umire od gnojnog ira a ne bismo se usudili ir britvom zasjei i tako prijatelja spasiti. Pravo i ivo prijateljstvo ne moe potrajati meu grijesima. Kae se da dadevnjak ugasi vatru u koju legne. Ako je grijeh lagan i prolazan, prijateljski e ga ukor brzo otjerati; ali, ako se ukorijeni i trajno ostane, gasi se i prijateljstvo, jer ono moe opstati jedino a ko se temelji na pravoj kreposti; kako bi onda grijeiti zbog prijateljstva moglo uope biti doputeno? Prijatelj nam je zapravo neprijatelj eli li nas navesti na grijeh; takav i zasluuje prijateljstvo izgubiti, jer svog prijatelja hoe upropastiti; jer, najbolji je znak lana prijateljstva ako se ono njeguje prema poronoj osobi, neovisno o tome koju vrstu grijeha ona na dui nosi. Ako je onaj kojega ljubimo poroan, tada je nesumnjivo i nae prijateljstvo takvo; jer, kako nije u dodiru s pravom kreposti, okree se kakvoj ispraznoj kreposti ili tjelesnosti. 9

Trgovako drutvo ija je svrha ostvarenje materijalne dobiti daje samo privid pravoga prijateljstva, jer se ono ne temelji na ljubavi prema osobi nego na koristoljublju. Konano, sljedee su dvije boanske rijei pravi stupovi na koje se sigurno oslanja kranski ivot. Prva je Mudraeva: Tko se Boga boji, nai e i vjerna prijatelja; a druga sv. Jakova: Prijateljstvo ovoga svijeta Boji je neprijatelj. Iz knjige: Sv. Franjo Saleki: Filotea Uvod u poboni ivot

10