Robinson Crusoe je bez sumnje jedno od najznaajnijih djela koja su ikada napisana, jer po tome koliko je objavljivano, prevoeno

i itano u svim vremenima otkako je napisano, ide u vrh svjetske liste apsolutnih bestselera. Napisao ga je engleski pisac Daniel Defoe u ivotnoj dobi od ezdeset godina, prema istinitom dogaaju, zasnovanom na sudbini mornara Aleksandra Selkirka. Zapanjujua uvjerljivost, veim dijelom izmiljenih zgoda Robinsona Crusoa, dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o borbi ovjeka s prirodom. Taj je predmet odgovara opim osjeajima i predstavljao moda najrazvijeniji dio ljudskog zanimanja to ga literatura uope moe pruiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osjeaju, Defoe je napisao ne samo pounu pripovijest o nevoljama koje mogu lahko zadesiti ljudsko bie, nego i simbolinu dramu o munim i strpljivim naporima pomou kojih je formirana civilizacija. Ovaj roman govori o snazi ovjekova duha, ali i o ovjekovoj malenkosti u usporedbi sa prirodom. Tema romana je preivljavanje brodolomca na pustom otoku, njegova svakidanja borba za opstanak. Nemilosrdnom igrom sudbine i monih prirodnih sila, ovjek je baen na pusto mjesto, daleko od civilizacije, od ljudi. U tim tekim uvjetima, Robinson ispoetka gradi svoj svijet. Uspijeva zagospodariti divljinom; dan za danom, godinu za godinom, korak po korak, uinio ju je ugodnim mjestom za ovjeka. Defoeov lik nije junak nadljudske snage kome sve uspijeva brzo i lahko. On je obian ovjek koji vrlo teko podnosi samou i kojem je strah stalni pratilac. Uprkos povoljnoj klimi otoka i njegovom umijeu, nismo sigurni da bi ostao iv da nije donio s nasukanog broda prute, baruta, aku ita i druge stvari. Duge godine mirovanja na jednome mjestu samo su jo ojaale njegovu vjenu elju za putovanjima i izazovima. Takav Robinson je obian ovjek koji u vrlo tekim uvjetima ivota dokazuje svoju ljudsku veliinu. Pratei njegovu snalaljivost i dosjetljivost, moramo se zapravo diviti svim dostignuima ljudske civilizacije. Mnogi itatelji uoavaju borbu ovjeka sa prirodom: zaista, potrebno je mnogo inteligencije i marljivosti da ovjek prirodu pokori sebi. S druge strane ipak, Crusoe tu prirodu i potuje. Tek tako, potujui i prepoznavajui prirodne zakone, uvaavajui i ne naruavajui prirodnu ravnoteu, Robinson je mogao preivjeti u stanjima oaja i malodunosti. On nije imao prijatelja koji bi ha ohrabrio u tekim trenucima, i to mu je bila zapravo najtea kazna- nemati ovjeka pored sebe. Na taj nain potvruje nam spoznaju da je daleko vanije od materijalnog bogatstva, biti ovjek. Naoruan strpljenjem i razvorom, glavni lik ostaje gospodar svoje sudbine, ma koliko ona loa bila. Ipak, nijednog trenutka svoga boravka na otoku, nije ga napustila kljuna vrlina-vjera. On sve vrijeme vjeruje da e se izbaviti iz zarobljenitva pustog otoka i u toj vjeri poduzima sve za ostvarenje svoga sna. Bez te vjere, koja ga potie na stalan i uporan rad, ne bi uspio preivjeti. Tako kljuni pojmovi romana postaju vjera i rad. Robinsonova snalaljivost, u borbi za opstanak, dolazi do izraaja u bezbroj situacija: kad je nainio stup koji mu je sluio kao kalendar kako ne bi izgubio pojam o vremenu, kad je razmjestio barut po dubinama peine da ne bi eksplodirao sav odjednom, kad je otkrio nain peenja hljeba... Uz dosjetljivost, veoma vana bila je i upornost. Nije odustajao dok nije postigao ono to je htio, ma kako se muio i ma koliko loi bili prvi rezultati rada, kao kad je izraivao svoje prve zemljane lonce: Izazvao bih samilost ili, bolje rei, smijeh italaca kad bih stao pripovijedati na koliko sam nespretnih naina pokuavao napraviti tu smjesu i kakve sam sve udne, bezobline i nakaradne stvari izradio. Osim borbe sa prirodom, morao je voditi borbu i sam sa sobom. U asovima oaja i beznaa, razmiljao je trevezno i sam sebe ohrabrivao:Da, istina je, ti si potpuno sam. Ali reci mi, molim te, gdje su tvoji ostali drugovi? Niste li jedanaestorica ula u amac? Gdje je onih deset? Zato se oni nisu spasili, a to propao ? Zato si ti izdvojen? Je li bolje ovdje ili tamo? U svakom zlu treba nastojadi nai i neto dobro i znati da je moglo biti i gore. Ako je ovjek jak duhom, moe prebroditi najvee ivotne izazove, obezbijediti sebi egzistenciju, stei prijatelje, pa pobijediti ak i samou, kao i zakone prirode.

ivei na pustom ostrvu, Robinson je iz naivnog djeaka izrastao u veoma snalaljivog i odgovornog ovjeka. Shvatio je da mladi ljudi uvijek treba da sluaju savjete starijih, da novac i bogatstvo nita ne vrijede i da su nekad male, naizgled beznaajne stvari koje te okruuju, ono najvrijednije. Uvidio je da u svemu dobrom i loem, uvijek postoji i dobro i loe i da ljudi tek kad izgube neto, shvate koliko je to istinski vrijedilo.