Bralic Zadar I Dalmacija Uoči Prvog Svjetskog Rata

SP, br. 3., 515.-849.
Zagreb, 2007. UDK: 94(497.5-3 Dalmacija)190/1914:32 32(497.5 Zadar)190/1914 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 17. 4. 2007. Prihvaeno: 3. 5. 2007.
Zadarski fin-de sicle Politike i drutvene prilike u Zadru i Dalmaciji uoi Prvoga svjetskog rata
ANTE BRALI Odjel za povijest, Filozofski fakultet, Zadar, Republika Hrvatska Na poetku 20. stoljea Zadar potresaju meunacionalni sukobi Hrvata i Talijana. U gradu prevlast ima Talijanska stranka dok hrvatsku okolicu uglavnom predvodi Stranka prava. Istovremeno, na elu dalmatinskih autonomnih tijela je Hrvatska stranka, vodea stranka u Dalmatinskom saboru. U socijalnom smislu vodea grupacija je inovnitvo pa se Zadar naziva inovnikim gradom. Kljune rijei: Zadar, Stranka prava, Talijanska stranka, Hrvatska stranka, ino vnitvo, Jezina naredba, talijansko-hrvatski sukobi.
Austrijska pokrajina Kraljevina Dalmacija, kako se slubeno nazivala poslije Bekog kongresa 1815. godine, s glavnim gradom Zadrom, obuhvaala je uz dananju Dalmaciju, Boku kotorsku do Spia (kraj Bara) na jugu, na sjeveru je obuhvaala otok Rab, a na kopnu dio do Karlobaga. Ukupna povrina Kraljevine Dalmacije iznosila je 12.840 km. Na elu uprave bio je namjesnik s Namjesnitvom, koji je bio ekspozitura sredinje vlade u Beu. U ovom razdoblju na elu Namjesnitva bio je namjesnik Mario grof Attems.1 Namjesnitvo se sastojalo od 15 odjela i dva pododjela: odjel za rjeavanje opinske i vodne poslove; bogotovne gradnje; ostale bogotovne poslove; zdravstvene poslove;
* Ovaj rad nastao je u sklopu rada na projektu Dalmacija i beke sredinje institucije u 19. stoljeu. 1 Mario grof Attems (Trst, 1862.-Gorica, nakon 1940.). Potjee iz grofovske obitelji u Gorici, gdje je zapoeo kolovanje. U Beu je zavrio Terezijansku akademiju. Od 1889. bio je u upravnoj slubi, a od 1892. do 1895. radi u Ministarstvu unutarnjih poslova u Odsjeku za Dalmaciju i Primorje. Zatim slubuje kao kotarski poglavar u Linzu, Ptuju i Mariboru. Godine 1909. kao dvorski savjetnik dolazi za kotarskog predstojnika u Pulu. Od rujna 1911. bio je dopredsjednik Namjesnitva u Zadru te je poetkom 1912. bio postavljen za namjesnika Dalmacije gdje ostaje do kraja Prvoga svjetskog rata. Vidi: Josip BERO, Dalmacija pod terorom posljednje austrijske Attemsove administracije (1911.-1918.), Zadarska revija, br. 5, Zadar 1964., 376.-383. i br. 6, 562.577. O ustroju Austro-Ugarske Monarhije vidi: Adam WANDRUSZKA, Petar URBANITSCH (Hrsg.), Die Habsburgermonarchie 1848-1918, Verwaltung und Rechtwesen, sv. 2, Be 1975.
731
ANTE BRALI, Zadarski fin-de sicle Politike i drutvene prilike u Zadru i Dalmaciji
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
umske poslove; obrtne i trgovake kole; graevinski; redarstvo; vojnitvo; odjel iskoritavanja uma; oskudice, ratne odtete; gospodarstva; veterinarstva; raunarstva i melioracije. Pododjeli su bili za politiko redarstvo i potpore iseljenicima, a tijekom rata uveden je trei pododjel za aprovizaciju.2 Najvii inovnici Namjesnitva nosili su titulu dvorskog savjetnika, a to su bili grof Franjo Thun-Hohenstain, Leopold Golf i Mate kari. Hijerarhijski su im bili podreeni namjetveni savjetnici koji su uglavnom bili na elu pojedinog odjela u Namjesnitvu. Sve odjele Namjesnitva logistiki je pratio Pomoni ured. Pod izravnom upravom Ministarstva financija bilo je Pokrajinsko financijsko ravnateljstvo kojem je na elu bio Stefan Metlii.3 Dalmacija je u upravnom smislu bila podijeljena u 14 kotara (pretura) i to: Zadar, Benkovac, Knin, ibenik, Sinj, Split, Imotski, Makarska, Bra, Hvar, Korula, Metkovi, Dubrovnik i Kotor. Kotarska poglavarstva bila su transmisija Namjesnitva prema opinama koje su bile autonomne u svom djelokrugu. Na elu zadarskog kotara bio je Francesco Simonelli, po politikom uvjerenju autonoma.4 U Kotarskom poglavarstvu, uz klasine administrativne poslove kao to je uprava i vojni poslovi, pojedini strunjaci bili su zadueni za razna podruja ivota, npr. za zdravstvo dr. Giuseppe Gentilliza, putujui uitelj poljodjelstva, veterinar, graevinski inspektor, te kotarski kolski nadzornik. Najmoniji inovnik, uz samog poglavara, bio je naelnik Redarstvenog odsjeka. U ratnom razdoblju na njegovu elu bio je Alojz Gustin, Slovenac po nacionalnosti. Zadarski kotar obuhvaao je opine: Zadar, Rab, Pag, Silbu, Sali, Nin, Novigrad i Biograd. U veini opina u predratnom razdoblju na vlasti su bili pravai dok je u opini Novigrad naelnik Grgo Otri bio lan Hrvatske stranke.5 Prema statistici koju je pripremilo Namjesnitvo za izbornu reformu za Dalmatinski sabor, stanje po opinama je bilo:6
2 Dravni arhiv u Zadru, (dalje: DAZd), Presidijalni spisi Namjesnitva (dalje PSN), sv. 709, 1918. bez broja i nadnevka. 3 Hof- und Staats- Handbuch der sterreichisch-Ungarischen Monarchie fr das Jahr 1918, Be 1918., 1104.-1120. 4 Francesco Simonelli roen je 23. veljae 1868. Oenio se 4. rujna 1904. s Marijom Aicher s kojom je imao dvoje djece: Guida (1905.) i Ester (1907.). Pravo je studirao u Grazu, a dravne je ispite poloio s izvrsnom ocjenom. Zaposlio se 1891. kao potanski vjebenik u Zadru gdje je 1904. postao privremeni kotarski poglavar. Godine 1906. postaje kotarski poglavar u Sinju, a 1907. postaje vii kotarski povjerenik u Splitu. U razdoblju 1909.-1911. vri dunost kotarskog poglavara u Makarskoj. Nakon toga bio je do 18. studenoga 1913. izvjestitelj na Namjesnitvu kada postaje zadarski kotarski poglavar. DAZd, PSN, sv. 713, bez oznake. 5 Dinko FORETI, Borba za ponaroivanje opina u Dalmaciji, Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, Zagreb 1969., 158.-159. 6 DAZd, Fond STAMPE, br. 205/57, 21. 1. 1914.
732
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Tablica br. 1 Broj stanovnika i biraa u zadarskom kotaru Opina Biograd Nin Novigrad Pag Rab Sali Silba Zadar grad Zadar sela ukupno: Broj stanovnika 8.629 8.668 6.709 7.462 5.099 6.875 4.076 13.191 22.536 83.248 Broj biraa 966 842 828 713 672 651 326 1.125 2.884 9.656 Plaeno poreza 1912. 19.591 18.384 14.114 17.665 11.716 7.747 7.040 406.447 50.247 552.951 Visina poreza po birau 20,3 21,8 17,1 24,8 17,4 11,9 21,6 361,3 17,4 57,3
Iz tablice je razvidno da grad Zadar akumulira najvei dio bogatstva u kotaru tj. zadarski birai plaaju 73,5% izravnih poreza ili sedam puta vie od kotarskog prosjeka ili 21 put vie od svojih sugraana iz seoskog dijela opine. Zadarska opina je bila poseban sluaj, budui da je jedino u njoj u Dalmaciji bila na vlasti Talijanska stranka. Zadarska opina obuhvaala je naselja: Arba nase, Bibinje, Biljane, Bokanjac, Galovac, Goricu, Debeljak, Kali, Koino, Kukljicu, Diklo, Lukoran, Murvicu, Preko, Petrane, Prkos, Smokovi, Sukoan, Sutomiicu, Sestrunj, kabrnju, Ugljan, Zemunik, Zadar. Sam grad Zadar, koji je obuhvaao naselja Poluotok, Votarnicu, Brodaricu i Stanove, prema po pisu stanovnitva iz 1910. imao je 14.056 stanovnika. Od toga je preko 9.000 stanovnika kao materinski jezik navelo talijanski. U veini izvangradskih naselja stanovnitvo je hrvatske nacionalnosti, osim u Biljanima, Smokoviu i manjem dijelu Zemunika gdje su ivjeli Srbi. U politikom smislu hrvatsko stanovnitvo naginje pravaima. Pravaka ideja osobito je prisutna u primorskim mjestima kao to su Bibinje i Sukoan i Preko na otoku Ugljanu. Naselja Galovac u zaleu i Sutomiica (Santa Eufemija) na otoku Ugljanu bila su povezana s autonomakom vlau u opini simpatizirajui ideologiju autonomatva. Meutim, iz ondanjeg tiska vidljivo je da ideju autonomatva nisu dijelili svi stanovnici navedenih mjesta jer je esto dolazilo do sukoba seljana.7 Suprotnost ovome seoskom dijelu iznimno je razvijena talijanizacija samog sredita grada (dananji Poluotok), kojemu su kao protutea stajali u veem dijelu pohrvaeni Arbanasi. Zbog takvoga opinskoga izbornog zakona koji je pogodovao bogatijim biraima kao
7 Neredi u Galovcu kod Zadra, Hrvatska kruna (dalje: HK), br. 7, 22. 1. 1913., Izlet u Sutomiicu, Narodni list (dalje: NL), br. 76, 20. 9. 1913.
733
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
i inovnitvu, zadarska opina e ipak do kraja austrougarske vladavine ostati u talijanskim rukama. Zadarski kotar obuhvaao je povrinu od 1.631 km; na tom prostoru 1910. godine ivjelo je 84.113 stanovnika. Uoen je porast od 8.791 stanovnika ili 11,67%, od posljednjeg popisa. Gustoa naseljenosti iznosila je 52 stanovnika na etvorni kilometar.8 I zadarski kotar bio je pogoen iseljavanjem puanstva budui da je po prirodnom prirastu (razlici nataliteta i mortaliteta) trebao imati porast od 17,26%, ali prirast puanstva iznosio je samo 11,7%.9 U deset godina izmeu 1900. i 1910. iz zadarskog kotara iselile su se 4.194 osobe. U kotaru je izbrojeno 13.380 kua, a u prosjeku u svakoj kui ivi 6,29 osoba. Glede jezine pripadnosti najvei dio stanovnitva govorio je hrvatski jezik i to 70.838 govornika, talijanski 11.768, njemaki 488, eki 140, a slovenski 102 govornika. U vjerskom opredjeljenju 79.800 vjernika se izjanjavalo katolicima, a 4.209 pravoslavcima.10 Prema popisu stanovnitva iz 1910. na podruju opine Zadar ivi 35.907 stanovnika. Od toga je hrvatski jezik kao materinski iskazalo njih 23.651, talijanski 11.552, njemaki 477, a ostalih je 227. U samom gradu talijanski kao materinski jezik iskazalo je njih 9.318, hrvatski 3.532, a 397 njemaki.11 U Dalmaciji prema posljednjem austrijskom popisu stanovnitva iz 1910. godine talijanski kao materinski jezik iskazalo je 17.989 govornika. Socijalna struktura talijanskih govornika govori nam da je to stanovnitvo pripadalo srednjem i viem sloju dalmatinskog drutva. U skupini zanimanja koje pokriva poljoprivreda i umarstvo talijanski kao materinski jezik iskazalo je njih 2.815 ili 15,6% od talijanskih govornika. Treba napomenuti da su talijanski govornici u ovoj skupini uglavnom bili vlasnici zemlje. U industriji i zanatstvu zaposleno je 4.288 talijanskih govornika ili 23,9%. U trgovini, prometu i ugostiteljstvu zaposleno je 4.089 talijanskih govornika ili 22,7%, dok je najvei dio talijanskih govornika zaposlen u slobodnim zanimanjima i javnim slubama, njih 6.797 ili 37,8% od ukupnog broja talijanskih govornika.12 Visoka drutvena pozicija talijanske zajednice u Dalmaciji ogleda se u njezinoj angairanosti u raznim kulturnim i drutvenim organizacijama. Gotovo polovica dalmatinskih Talijana (oko 7.900 pripadnika) ulanjena je u neku talijansku organizaciju. U zadarskom kotaru ivi najvei broj Talijana (11.733 pripadnika) koji su iznimno aktivni u drutvenom ivotu. To je jedan od razloga zato zadarski kotar ima, odmah
Manfred MAKALE, Zadnji popis puanstva u Dalmaciji, Be 1912., 7. Isto, 10., 16. 10 Isto, 74., 80. 11 J. BERO, Zadarsko pitanje, Zadarska revija, br. 5, 1966., 293.-390. 12 D. FORETI, O etnikom sastavu Dalmacije u XIX stoljeu s posebnim osvrtom na stanovnitvo talijanske narodnosti, Dalmacija 1870. (zbornik), Zadar 1977., 63.-86.
8 9
734
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
nakon dubrovakog, najvei postotak angairanog stanovnitva u raznim organizacijama.13 Od 23.651 stanovnika zadarske opine koji su iskazali hrvatski jezik kao jezik openja, 2.139 njih su pravoslavci. Od toga u Zadru ivi 515 pravoslavaca, a u selima zadarske opine koje pokriva parohija Smokovi 1.616 pravoslavaca.14 Kada od broja hrvatskih govornika oduzmemo broj Srba, u zadarskoj opini bilo je 21.516 Hrvata.
Tablica br. 2 Nacionalna struktura zadarske opine Nacionalnost Hrvati Talijani (talijanskih govornika) Srbi Broj pripadnika 21.516 11.552 2.135 Postotak 59,9 32,1 5,9
Podaci o nacionalnosti izvedeni su na osnovi jezinog i vjerskog opredjeljenja budui da u austrijskim popisima puanstva nema nacionalnog odreenja. Kako su popis vrile opinske vlasti u rukama Talijanske stranke, broj talijanskih govornika iznimno je diskutabilan. Podatak da u opini Zadar izvan grada ivi preko 2.000 talijanskih govornika je poprilino sumnjiv. Jedino mjesto izvan grada u kome je mogao biti vei broj talijanskih govornika bili su Arbanasi, dok u ostalim mjestima moemo govoriti samo o pojedincima, talijanskim govornicima. Prema popisu stanovnitva iz 1910. u Arbanasima ivi 3.087 stanovnika. Na osnovi popisnica ita i mliva koju su posjednici podastrli u oujku 1915. (znai prije rata s Italijom, u razdoblju kada su se zadarski Talijani osjeali prilino sigurno), od 300 popisnica njih 173 napisano je na hrvatskom, a 127 na talijanskom jeziku. Prema tom kriteriju 57,7% Arbanasa sluilo se hrvatskim kao jezikom openja, dok se 42,3% sluilo talijanskim jezikom.15 Kad bismo to naelo prenijeli na itavo mjesto, Arbanasi bi imali 1.300 talijanskih govornika. Meutim, ako uzmemo u obzir da je dobar dio starijih stanovnika Arbanasa kolovan na talijanskom jeziku, ovaj broj treba definitivno smanjiti. Istina je
13 U dubrovakom kotaru bilo je 4.326 lanova u 35 drutava to ini 10,57% stanovnitva kotara, u zadarskom kotaru je 7.812 lanova u 91 drutvu to ini 10,37% stanovnitva kotara. Visoke postotke imaju i hvarski kotar 10,07%, splitski kotar 9,99%, i korulanski kotar 7,86% stanovnitva. Najmanje angairanog stanovnitva ima benkovaki kotar sa samo 167 lanova u 7 drutava to ini 0,44% stanovnitva. D. FORETI, Drutvene prilike, 230. 14 Podaci se odnose na 1912. godinu, DAZd, Spisi pravoslavne eparhije, sv. 270. 15 Moemo napomenuti da je donamjesnik Thun ispunio popisnicu na oba jezika. Najtalijanskiji arbanaki rodovi, prema popisnicama, bili su Duke i Marani. Oni su, gotovo svi, ispunili popisnice na talijanskome. DAZd, Kotarsko poglavarstvo u Zadru (dalje: KPZ), sv. 299.
735
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
da je u Arbanasima postojala jaka protalijanska struja, meutim arbanake ustanove kao to je Seoska blagajna (sa 188 lanova) i aprovizacijski pododbor sluili su se hrvatskim kao jezikom komuniciranja. Vrijedno je napomenuti da su i prema talijanskim piscima iz razdoblja faizma, zadarski Arbanasi molili u crkvama na hrvatskom jeziku.16 Vjerojatni je uzrok velikom broju talijanskih govornika intencija opinskih slubenika da bilingvalne govornike upisuju u talijanske govornike. Na elu zadarske opine bio je Luigi Ziliotto,17 autonoma u politikom smislu, a Talijan po nacionalnom opredjeljenju. Iako je bio povezan s iredentistikim krugovima, kako u Italiji tako i u Dalmaciji, kao gradonaelnik glavnoga dalmatinskog grada morao je voditi krajnje oportunistiku politiku prema austrijskoj upravi. Njegov oportunizam bio je takav da je ak u tajnim austrijskim spisima okarakteriziran kao osoba kojoj je stran iredentizam.18 U sklopu toga treba promatrati njegovo pristupanje Flottenvereinu, velikoaustrijskom udruenju iji je cilj bilo jaanje austrijske uloge na Jadranu i Sredozemlju kao i podizanja austrijskog patriotizma. Ovaj je in izazvao reakciju radikalnijeg dijela talijanske politike scene: oni otvoreno napadaju oportunizam Ziliotta i formiraju Talijansku demokratsku stranku ije je glasilo tjednik Risorgimento. Na elu te stranke bili su lijenik Girolamo Italo Boxich i odvjetnici Ludovico Milcovich, Silvio Delich te odvjetniki pripravnik Antonio Bucevich. Oni e u pamfletu Lettera,19 koji su morali tiskati jer im je Il Dalmata uskratio potporu, otro napasti oportunizam Talijanske stranke.
Tullio ERBER, La colonia albanese di Borgo Erizzo presso Zara, Zadar 1939., 93. Luigi Ziliotto (Zadar, 1862.-Zadar, 5. veljae 1922.). Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio u Splitu, a pravni fakultet u Grazu. Poslije kolovanja vraa se u Zadar te se bavi odvjetnitvom. U politiku aktivno ulazi 1892. kada je izabran za vijenika zadarske opine na kojoj dunosti ostaje do smrti. Dvije godine kasnije postat e opinski prisjednik, a 21. prosinca izabran je za zadarskoga gradonaelnika. U Dalmatinski sabor izabran je prvi put 1895. pa ponovno 1901. kao i 1908. godine. Poslije Rapalskog ugovora imenovan je senatorom Kraljevine Italije 16. studenog 1920. godine. Politiki vrhunac doivljava 1912. kada je doao na elo Talijanske stranke u Dalmaciji. Zasluan je za proirenje zadarskog vodovoda, ureenje kanalizacije i gradnje ceste Poluotok Jazine (Valle di Ghisi). Takoer, vanu ulogu je imao u formiranju uenikog konvikta Nikola Tommaseo 1897., Bolnice sv. Mateja 1910. i Puke kuhinje 1911. Kao veliki pobornik ouvanja talijanskog jezika i kolstva na talijanskom jeziku odredio je godinju dotaciju Legi Nazionale za talijansku muku osnovnu kolu u Zadru kao i mjesenu potporu knjinici Biblioteche popolari 1906. godine. U zadarskoj Znanstvenoj knjinici sauvana su mu djela: Concitadini! Zara, 5. marzo 1907. Discorsi e messaggio i Un voto per il riforma delle finanze locali, Zadar 1911. Na alost, nisu sauvana Lettera confidenziale iako postoji signatura za dotino pismo u Znanstvenoj knjinici. Za iri osvrt o Ziliottu vidi: Natale KREKICH, L opera amministrativa e politica di Luigi Ziliotto, Rivista Dalmatica, s. 1-2, Zadar 1932., 1.-66.; ISTI, L opera culturale e scolastica di Luigi Ziliotto, Rivista Dalmatica, Zadar 1937. 18 Kao glavni iredentist u Dalmaciji bit e oznaen odvjetnik Roberto Ghiglianovich koji po austrijskim policijskim izvjeima slovi kao najmonija politika figura Talijana u Dalmaciji. Vidi: Silvio DELICH, L irredentismo italiano in Dalmazia secondo i documenti segreti della polizia austriaca, Roma 1925. 19 Lettera, autori G. I. BOXICH i L. MILCOVICH, listopad 1912., Znanstvena knjinica Zadar (dalje: ZKZd), signatura 141258 misc. b. 7253.
16 17
736
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
U Zadru je bilo sjedite autonomnih tijela Kraljevine Dalmacije i to Dalma tinskog sabora i Zemaljskog odbora. Dalmatinski sabor je bio vrhovno pred stavniko tijelo Dalmacije i imao je 43 zastupnika. Zastupnici su birani na esto godinje mandatno razdoblje, a zadnji je izbor bio 1908., dok novi izbori 1914. nisu odrani zbog ratnog stanja. Dalmatinski sabor posljednji je put sazvan poetkom 1912., a rasputen je 24. veljae iste godine. Od 43 zastupnika 41 je izabran, dok su ostala dvojica bili virilisti (zadarski nadbiskup i zadarski episkop). Izbori za Dalmatinski sabor vrili su se po kurijama kojih je u Dalmaciji bilo etiri: kurija veleporeznika, kurija gradova, kurija trgovako-obrtnikih komora i kurija vanjskih opina. U prve tri kurije izbori su se vrili neposredno, a etvrtoj posredno preko biranih biraa. Pravo glasa u etvrtoj kuriji bilo je ogranieno poreznim cenzusom od barem jednog fiorina. Pravo glasa imali su, bez obzira na imovinsko stanje, sveenici, uitelji, profesori, pomorski kapetani, vojni asnici, dravni inovnici i osobe s doktoratom. Pravo glasa za Dalmatinski sabor imalo je 12% puanstva pokrajine. Meutim, kurija vanjskih opina u kojoj je ivjelo gotovo 90% stanovnitva birala je 20 zastupnika ili 46,51% od ukupnog broja zastupnika; kurija trgovako-obrtnikih komora birala je tri zastupnika ili 6,97%; kurija gradova birala je osam ili 18,60% zastupnika iako je u gradovima ivjelo samo 10% puanstva Dalmacije. Najvei nerazmjer pripada kuriji veleporeznika (nekoliko stotina ljudi) koji su birali ak 10 zastupnika ili 23,25% od ukupnog broja zastupnika.20 Posljednji saziv Sabora po stranakoj pripadnosti izgledao je ovako: Talijanska (Autonomaka) stranka est zastupnika, Srpska stranka sedam zastupnika, Stranka prava osam zastupnika, Hrvatska stranka 19 zastupnika i Hrvatska puka napredna stranka jedan zastupnik.21 Nerazmjerno velik broj talijanskih zastupnika (15% od ukupnog broja zastupnika, iako su Talijani inili manje od 3% puanstva) upravo je posljedica ve citiranoga izbornog zakona. Dalmatinski sabor u pravilu je sazivan jedanput godinje, obino poetkom godine, a djelokrug njegova rada bio je prilino uzak. Glavna aktivnost vodila se oko donoenja godinjeg prorauna, koji se troio na uzdravanje kolstva, gradnju pokrajinskih cesta, pomo poljoprivredi i ostale manje izdatke. Izvor prihoda bio je prirez na redovni porez. Svaki zakon i svaka odluka, da bi postala pravosnana, morala je imati carevu sankciju. Sabor se mogao obratiti adresom na vladara, ali nije smio izravno komunicirati s drugim saborima u dravi. Izvrno tijelo Dalmatinskog sabora bio je Zemaljski odbor. Na elu odbora bio je predsjednik Sabora te pet prisjednika s pet njihovih zamjenika. Zemaljski odbor je stalno zasjedao, izvravao je odluke Sabora te kontrolirao rad opina. U sluaju raspusta opine Namjesnitvo je moralo imati suglasnost Zemaljskog odbora, kao i za izbor povjerenika koji e upravljati opinom do novih izbora. U
20 O izborima za Dalmatinski sabor vidi: Ivo PERI, Dalmatinski sabor 1861. 1912. (1918.) god., Zadar 1978. 21 Marjan DIKLI, Pravatvo u Dalmaciji do kraja prvoga svjetskog rata, Zadar 1998., 70.
737
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
zadnjem mandatnom razdoblju, uz predsjednika dr. Vicka Ivevia, prisjednici su bili: dr. Nikola Katni, dr. Jerko Machiedo, Ante Radi, dr. Jerko Tommaseo i Vladimir Simi. Na osnovi novinskih vijesti moe se zakljuiti da je glavnu rije u odboru imao Jerko Machiedo.22 Uoi Prvoga svjetskog rata na politikoj sceni Dalmacije djelovalo je pet politikih stranaka. Po broju mandata u Dalmatinskom saboru najjaa je Hrvatska stranka23 koja je nastala 1905. fuzijom stare Narodne (hrvatske) stranke i veeg dijela Stranke prava. Hrvatska stranka, uoi balkanskih ratova, nalazi se u krizi. Uzroci krize su dvojaki. S jedne strane Hrvatska stranka je vladajua jer vlada egzekutivnim tijelom Dalmatinskog sabora, Zemaljskim odborom, a prirodom posla mora suraivati s austrijskim tijelima, Namjesnitvom i austrijskom vladom. Suradnja s vladom, kao i neki osobni interesi vodeih osoba Hrvatske stranke (Ivevi24 i Machiedo25) dovodi stranku u skliske vode oportunizma jo od doba Taaffea, austrijskog ministra predsjednika (1879.-1898.). S druge strane Hrvatska stranka ipak nikad nee postati vladina stranka kao npr. Narodna stranka u banskoj Hrvatskoj, a uz to neki njezini lanovi vodit e veoma otru verbalnu politiku protiv Austrije (Biankini). Kako e njezina politika, iji e najvei domet biti sitni ustupci vlade tzv. politika mrvica, izgubiti privlanu mo, tako e Hrvatska stranka uoi rata postati stranka starih politiara koji se koriste starim26 metodama djelovanja. Pad popularnosti Hrvatske stranke iskoristit e Hrvatska puka napredna stranka koja je osnovana 1905. Ona e od 1907. imati velik utjecaj na splitskom podruju.27 Hrvatska puka napredna stranka na ijem se elu nalazio bivi prava Josip Smodlaka svojim
O sastavu Zemaljskog odbora vidi I. PERIA, Dalmatinski sabor, 225.-226. Za dr. Machieda vidi Hrvatsku krunu tijekom itavoga ovog razdoblja. 23 O strankama i Dalmatinskom saboru vidi: I. PERI, Dalmatinski sabor. 24 Vicko Ivevi (Trogir, 1843.-Zadar, 1922.), zastupnik u Dalmatinskom saboru (1876.-1883., 1884.-1918.) i u Carevinskom vijeu (1901.-1918.). Po zanimanju je odvjetnik. Predsjednik Dalmatinskog sabora od 1901. godine. Prisjednik je Zemaljskog odbora 1889.-1900. Pripadnik stare garde Narodne stranke. Vidi: I. PERI, Dalmatinski sabor, 36. i 226. 25 Jerko Machiedo, lijenik po zanimanju, zastupnik od 1908. otkad je ujedno i prisjednik Zemaljskog odbora. Optuivan je od pravaa da dodatno zarauje radei na suzbijanju malarije za to ga je plaala beka vlada. Vidi: Treba odkupiti rie, HK, br. 93, 9. 10. 1912. 26 Hrvatska stranka gubila je potporu meu mlaim slojevima puanstva. Osim toga, najvei dio njezinih politiara predstavlja narataj koji se afirmirao u 19. stoljeu, npr. predsjednik Dalmatinskog sabora Ivevi prvi put je biran u Sabor jo 1876. godine, dok je jedan od vodeih politiara Hrvatske stranke Dubrovanin Pero ingrija prvi put biran u Sabor daleke 1870. godine. Vidi: I. PERI, Dalmatinski sabor, 227.-230. I metodologija rada Hrvatske stranke bila je zastarjela. Uglavnom se sluila parlamentarnom borbom dok je njezino djelovanje na terenu (npr. organizacija politikih skupova) bilo slabo primjetno. Dalmatinska javnost bila je zasiena jalovom politikom Hrvatske stranke jer nije uspjela rijeiti niti dravnopravni poloaj Dalmacije, niti su se rjeavali gorui gospodarski problemi. Zato se novi narataj mladih politiara (Smodlaka, Tartaglia i dr.) okree novim metodama rada, kao to je pitanje ukidanja kolonatskih odnosa na dalmatinskom selu. 27 Josip SMODLAKA, Zapisi, Zagreb 1972., 42.-48.
22
738
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
je antiklerikalnim programom privlaila liberalno graanstvo dalmatinskih gradova, dok je svojom agrarnom politikom privlaila teako stanovnitvo. Napredna stranka zalagala se za oslobaanje seljaka od kolonatskih obveza. Na ideolokom planu propagirala je junoslavensko jedinstvo i nauavala o jedinstvu hrvatskog i srpskog naroda, tzv. jugoslavenski integralizam. Treba naglasiti ogranienja ove politike stranke. Njezin izraziti antiklerikalni znaaj naiao je na otri otpor Stranke prava koja obnavlja svoj rad 1906. godine. Kako u Stranci prava znaajnu ulogu ima sveenstvo, borba izmeu liberalizma i klerikalizma na dalmatinskoj poitikoj pozornici dobit e izrazito stranaki karakter. Otpor sveenstva prema Hrvatskoj pukoj naprednoj stranci ograniio je mogunost irenja stranke prema dalmatinskom selu, te e svoj najjai utjecaj stranka imati meu splitskim teacima. Izrazita antiaustrijska retorika stranke spreavat e one neodlunije pripadnike liberalnoga graanstva da pristupe stranci. S druge strane Stranka prava nee imati jaeg utjecaja na vee dalmatinske gradove (osim ibenika), te e ostati ograniena na dalmatinsko selo i manje gradove. Na pravae u Dalmaciji osobito e utjecati slovenski klerikalci pod vodstvom Kreka i usteria,28 uz njihovu pomo osnovat e mnogobrojne seoske zadruge pod pravakim vodstvom. U samoj stranci ima vie struja. Na jednoj strani stoji izrazito klerikalno krilo oko splitskog Dana, i neto manje klerikalno oko dubrovake Prave Crvene Hrvatske, dok je na drugoj strani dio ibenskih pravaa na elu s Matom Drinkoviem i Ivanom Krsteljom. Srpska stranka na Primorju s uporitima u zadarskom zaleu i Boki kotorskoj bila je podijeljena na dva krila. Na jednom su krilu liberalniji dijelovi graanstva, iji vodei lanovi dolaze iz redova Srba katolika kao npr. Ivo ipiko ili Antun Fabris, dok su na drugom krilu pripadnici konzervativne pravoslavne hijerarhije na elu s episkopom Nikodemom Milaem. Vodstvo u stranci preuzela je liberalnija struja pa je predsjednik stranke Srbin katolik Ante Pugliesi. Ona je izrazito protuaustrijski nastrojena, a dobro surauje s Hrvatskom pukom naprednom strankom. Talijanska stranka ostaje na starom programu ouvanja dalmatinske autonomije, a njezin predsjednik 1912. postaje zadarski gradonaelnik Luigi Ziliotto. Stranka svoju aktivnost iscrpljuje u ouvanju talijanske vlasti nad Zadrom i ouvanju talijanstva diljem Dalmacije. Kao to je navedeno, jedan dio lanstva nezadovoljan oportunizmom vodstva stranke napustit e je u listopadu 1912.29 Ideja o stvaranju jake politike grupacije, koja bi mogla biti oslonac Franji Fer dinandu prilikom njegova stupanja na prijestolje, dovela je do daljnjih politikih pregrupiranja u hrvatskim zemljama. Naime, 1910. godine u pravake redove ulazi vei broj sveenika. Istovremeno, voa Slovenske ljudske stranke (Slovenske narodne stranke) Ivan usteri stupa u kontakt s krugom oko Franje Ferdinanda
28 lanak Politiki teaj u Splitu i ibeniku pie da su slovenski klerikalci Krek i Koroec odravali predavanja o zadrunom organiziranju. HK, br. 6, 18. 1. 1913. 29 Lettera, autori G. I. BOXICH i L. MILCOVICH, listopad 1912.
739
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
i predlae rjeenje junoslavenskog pitanja realiziranjem trijalistikog rjeenja. usteri je imao osobito velik utjecaj na dalmatinske pravae i zbog toga je osnovan Hrvatsko-slovenski klub u Carevinskom vijeu 1911. koji je predstavljao zajedniki klub dalmatinskih pravaa i slovenskih klerikalaca. Tijekom ljeta 1911. dolo je do spajanja raznih pravakih organizacija u sklopu hrvatskih zemalja, u jedinstvenu Svepravaku organizaciju na ijem je elu bio Mile Starevi, sinovac Ante Starevia. Svepravaka organizacija je okupljala pravae iz Banovine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i Istre. Prvi zajedniki akt fuzioniranih pravaa bilo je upuivanje memoranduma Franji Josipu u kojem trae formiranje treega dravnog tijela. Upuivanje memoranduma vladaru nije nimalo popravilo poloaj hrvatskih zemalja, nego je, dapae, potaknulo dualistike krugove na jo eu reakciju protiv pravakih trijalistikih planova u kojima su pristalice dualizma vidjeli produenu ruku velikoaustrijskih krugova.30 Dalmacija je balkanske ratove doekala s novim namjesnikom, grofom Marijom Attemsom, koji je bio eksponent velikoaustrijskog kruga jer je dotadanji namjesnik Niko Nardelli (1906.-1911.), jedini Dalmatinac meu namjesnicima, bio naklonjen Hrvatskoj stranci i protuklerikalno raspoloen. U trenucima kada se velikoaustrijski krugovi ele u hrvatskim zemljama osloniti na pravae, meu kojima zapaenu ulogu imaju sveenici, Nardelli nije odgovarao novim okolnostima. Novi namjesnik prekida zasjedanje Dalmatinskog sabora, a formalni razlog tomu je pravaka opstrukcija. Balkanski ratovi su s oduevljenjem doekani u Dalmaciji. U mnogim gradovima i mjestima organiziraju se demonstracije potpore balkanskim saveznicima koje esto prelaze u protuaustrijske demonstracije. Tako su 10. studenoga 1912. odrane demonstracije u Splitu i ibeniku za balkanske saveznike, a klicalo se i srpskom kralju Petru. Namjesnik Attems je reagirao hitro i raspustio opinska vijea u ibeniku i Splitu. Iako su na namjesnika velikoaustrijski krugovi vrili veliki pritisak da upotrijebi otrije mjere u Dalmaciji, ipak je Attems ostao pri prilino umjerenim represivnim mjerama.31 Raspust opina,
30 Mirjana GROSS, Hrvatska politika velikoaustrijskog kruga oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, asopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb 1970., 36.-37. 31 Isto, 50.-56. Relativno umjereno stajalite namjesnika Attemsa ne slae se s ocjenom J. BEROA koji je u radu Dalmacija pod terorom posljednje austrijske Attemsove administracije (1911-1918), Zadarska revija, god. XIII, br. 5, 376.-383., br. 6, 562.-577. kao sudionik represivnih austrijskih mjera tijekom Prvoga svjetskog rata na prilino subjektivan nain prikazao Attemsovu vladavinu. Uz par represivnih mjera u prijeratnom razdoblju, najvei dio Beroevih primjera represije vezan je uz rat kada je vojska, a ne Attems, imala odluujuu ulogu. U prijeratnom razdoblju Attems je bio izloen kritici samog prestolonasljednika Franje Ferdinanda zbog blagih mjera kao i naelnika glavnog stoera Conrada von Htzendorfa. to se tie Prvoga svjetskog rata, Attems je dobar dio vremena posveivao osiguranju ivenih namirnica za Dalmaciju. Pri raspodjeli hrane znao je iskazati rijetko vienu principijelnost, pa je npr. odbio dati enskom konviktu sv. Dimitrija u kojem se kolovala krema dalmatinskog drutva dodatni kontigent bijelog brana, iako je to zatraio i zadarski kotarski poglavar Simonelli. Vidi: Ante BRALI, Kako preivjeti u Zadru? Prvi svjetski rat, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 37, Razdio povijesnih znanosti (24), Zadar 1999., 155.-175.
740
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
od kojih je ibenska bila pravaka, doveo je do odlune prosvjedne akcije svih dalmatinskih zastupnika Hrvata i Srba koji su se sakupili u Zadru, kako bi prosvjedovali protiv odluka austrijskih vlasti. Dalmatinska Stranka prava nije bila pogodan medij za velikoaustrijske krugove. Naime, iako joj je na elu bilo sveenstvo, nikada se nije priklonila frankovakoj politici u banskoj Hrvatskoj bezuvjetne suradnje s velikoaustrijskim politiarima jer je uvijek naglaavala svoj dravno-pravni program te ga nije bila spremna suspendirati kao to su to uinili frankovci. Dapae, stranako tijelo Hrvatska kruna napadat e otro politiku kranskih socijalista, stranke bliske velikoaustrijskim krugovima, tvrdei za njih da pripadaju njemakim strankama, a da u Dalmaciji i Bosni i Hercegovini ele stvoriti takve politike organizacije koje bi isticale ekskluzivno hrvatstvo, ali bez dravno-pravnog programa. Takva organizacija trebala je sluiti velikoaustrijskom krugu u borbi protiv srpske nacionalne ideje. Tako er, upozoravaju se dalmatinski pravai da ne nasjedaju tim pozivima koje je nadahnula vlast na osnivanje novih politikih organizacija.32 Moda bi se u tom kontekstu trebalo gledati na klerikalni krug oko splitskog Dana, koji tvrdi da predstavlja sveenstvo, a otro napada, navodno, srbofilstvo Hrvatske krune.33 Sukob urednika Dana Ante Alfirevia i Mate Drinkovia, jednog od voa ibenskih pravaa, bit e povod za raskol meu ibenskim pravaima u ljeto 1913., kada Drinkovi i Krstelj naputaju stranku, a Dulibi, ibenski gradonaelnik i zastupnik na Carevinskom vijeu, ostaje u njoj.
Gradske elite
Zadar je bio jedan od najmanjih sredita austrijskih pokrajina, od njega je kao upravno sredite Istre bio manji jedino Pore. Osobiti ton gradu davalo je mnogobrojno inovnitvo dravnih, autonomnih i opinskih vlasti, koje je s obiteljima inilo gotovo 40% stanovnitva grada. Elitu grada predstavljalo je visoko inovnitvo, najee stranog podrijetla, zadarsko plemstvo, veletrgovci i industrijalci te pripadnici slobodnih profesija, odvjetnici i lijenici. Austrijsko visoko inovnitvo predstavljalo je konglomerat sastavljen od mnogobrojnih nacija Carstva. Ipak je dominantnu crtu davalo inovnitvo austrijskonjemakog i ekog podrijetla. Najvee ovlasti imao je namjesnik, koji je zajedno s inovnicima predsjednitva Namjesnitva kreirao najvei dio politikih i gospodarskih mjera u Dalmaciji. Namjesnik Attems bio je austrijski Nijemac, podrijetlom iz Gorice, etniki mijeanog kraja. Nosio je grofovski naslov kao i njegova supruga Ana. Do dolaska na namjesniko mjesto proao
32 Austrofilska stranka i klerikalci u Dalmaciji, HK, br. 28, 5. 4. 1913.; Na razmiljanje pravaima, HK, br. 34, 26. 4. 1913. 33 Stranka prava i narodni zbor u Zadru, HK, br. 108, 30. 11. 1912.
741
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
je klasini put austrijskog birokrata. Slubovao je u vie pokrajina te je znao kako funkcionira austrijski birokratski stroj. Njegov zamjenik grof Franjo Thun, pripadnik staroga ekog plemstva, pokazivao je vee razumijevanje prema hrvatskoj zajednici u gradu od Attemsa. ef namjesnikova kabineta bio je Erich Bandl, austrijski Nijemac klerikalnog usmjerenja i veliki prijatelj Roberta Ghiglianovicha, zadarskog odvjetnika i iredentista. U predsjednitvu Namjesnitva veliku ulogu imao je eh Leopold Golf, posljednji podnamjesnik, naklonjen Hrvatima. Navedeni inovnici pojavljuju se na veini drutvenih dogaaja u gradu, a obvezatni su na slubenim primanjima. Na primanjima susreu domau elitu podijeljenu po nacionalnom kriteriju. S hrvatske strane elitu grada ine predsjednik i prisjednici Zemaljskog odbora, zastupnici u Carevinskom vijeu, odvjetnici i rijetki bogatuni hrvatske orijentacije. Odmah treba napomenuti da najvei dio hrvatske elite nije podrijetlom iz Zadra i njegove okolice. Iznimku ine nadbiskup Vinko Pulii s otoka Oliba, obitelji kneeva Borelli iz Zadra, lijenik Boo Perii iz Sukoana i veletrgovac Ante Crnoija koji je podrijetlom s otoka Ugljana. Najvii politiki rang meu zadarskim Hrvatima imao je Vicko Ivevi, predsjednik Dalmatinskog sabora i Zemaljskog odbora. Kako je bio starije ivotne dobi, ne nalazimo ga esto u drutvenoj kronici. Njegova supruga Jela aktivno se ukljuila u drutveni ivot grada tijekom rata zbog pojaanog djelovanja humanitarne udruge hrvatskih gospoa. ef Hrvatske stranke u Zadru bio je Jerko Tommaseo koji je esto pobolijevao te je umro u Zadru 1916. godine. Odvjetnici Hugo Werk i Miho kvrce djelovali su u Hrvatskom sokolu. Glavni urednici hrvatskih novina u Zadru, Juraj Biankini i Ivo Prodan, svoju visoku drutvenu poziciju imali su zbog politikog angamana. Naime, obojica su bili zastupnici u Carevinskom vijeu u Beu, a Prodan je bio predsjednik Stranke prava u Dalmaciji. Najvei ugled meu zadarskim Hrvatima imali su kneevi Borelli, Hubert i Alfons koji su svojim bogatstvom nadmaivali ostalo zadarsko plemstvo, a svojim autoritetom omoguavali su Hrvatskoj stranci vlast u opini Biogradu. Borellijevi su bili vlasnici dobrog dijela zgrada na Novoj rivi, kao i posjeda u Sv. Filipu i Jakovu. Zadarsku talijansku elitu inili su odvjetnici i politiari, naelnik Luigi Ziliotto i Roberto Ghiglianovich, bogatuni kao to su Marco Perlini i Girolamo Luxardo, plemii Benvenuti i Begna te pojedini inovnici kao to je Natale Krekich. U talijansku elitu ubrajao se pomoni biskup Giovanni de Borzatti. Navedene osobe bile su lanovi vie zadarskih protalijanskih udruga i mecene raznih talijanofilskih manifestacija. Poloaj pojedine zadarske obitelji na kraju 19. stoljea najbolje se vidio na Novoj rivi, gdje su svoje zgrade imale najimunije zadarske obitelji. Vlasnici zgrada, krenuvi sa zapada, bili su: Manzin, Paparella, Hberth, Lapenna, tri zgrade u vlasnitvu obitelji Borelli i zgrada u vlasnitvu novigradskog naelnika Grge Otria. Izvan Nove rive imali su zgrade Perlinijevi i Luxardi.34
34
Marija STAGLII, Graditeljstvo u Zadru 1869-1918., Zagreb 1988., 36.
742
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Dok su se srednji i nii slojevi iscrpljivali u meusobnim borbama, dotle se elita, uz evidentnu podjelu po nacionalnom kljuu, meusobno druila i enila. Tako se Silvija Borelli iz prohrvatske plemike obitelji udala u protalijansku plemiku obitelj Begna.35 A prema izvjeu zadarskog redarstva Ermenegildo Allacevich, sin Tita, pravnika i iredentista ljubovao je sa Zoe Borelli, keri Uga Borellija na imanju Huberta Borellija u Sv. Filipu i Jakovu, gdje je, inae, obitelj Allacevich ljetovala.36 Kulturni ivot u Dalmaciji bio je gotovo podijeljen izmeu Hrvata i Talijana. Talijanska narodna zajednica postojala je samo u gradovima i zato su Talijani u relativnom broju nadmaivali Hrvate u sudjelovanju u raznim kulturnim drutvima. Krovna organizacija koja se bavila ouvanjem talijanskog jezika bila je Lega Nazionale koja je postojala u gotovo svakom veem mjestu primorske Dalmacije. Takoer, vanu ulogu imala su razna glazbena i sportska udruenja. U gradu Zadru postojala je opinska glazba Banda cittadina,37 Filharmonia, kao i dva kazalita Teatro nobile i Teatro Verdi. Teatro Verdi otvoren je 1865. i bio je sredite kulturnih dogaaja talijanske zajednice u Zadru. U njemu su se dogaali svi vei zborovi bilo politikog ili kulturnog znaaja. itavo vrijeme postojanja kazalita Verdi, ono je bilo zatvoreno za hrvatsku rije i hrvatske kazaline grupe. Zbog toga su se Hrvati grada Zadra koristili drugim prostorima za kulturne i politike svrhe. To su bile dvorane Hrvatskog sokola i Hrvatske itaonice ili, pak, dvorana Battara. I zadarski Hrvati su osnivali svoje kulturne udruge kao to su Akademski klub, osnovan 1904., i Hrvatsko diletantsko pozorino drutvo iz 1912. koje je 1914. organiziralo i glumaki teaj.
Novinstvo
Zadar na poetku dvadesetog stoljea ima est tiskara. Najstarija je bila ti skara Narodnog lista iz 1866. godine. Za vrijeme rata, tonije u lipnju 1917. go dine,38 preseljena je u kuu Biankini na Trgu tri bunara. Druga je tiskara bila obitelji Artale (1874.-1943.) na Gospodskom trgu. Vlasnik Spiridon Artale je grkog podrijetla, po ouhu Talijan i lojalni Austrijanac. Nakon rata postao je istaknuti faistiki dunosnik u gradu. Trea je tiskara bila obitelji Vitaliani
Angelo de BENVENUTI, Silvia de Begna Borelli, Rivista dalmatica, XXXVII, sv. 4, Venecija 1966. 36 DAZd, PSN, sv. 702, K-109/15. 37 Prema Statutu, l. 11. Gradska glazba morala je svirati na procesiji za Tijelovo i na Veliki petak, na carev roendan, fetama zatitnika grada sv. imuna i sv. Krevana, prvog svibnja, na Staru godinu, tri puta mjeseno u svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu i dva puta mjeseno u ostalim mjesecima. Prema lanku 13. jezik instrukcija, voenja, vladanja, registra, rauna i dopisivanja je talijanski. DAZd, Misc, sv. 100, poz. 6. 38 Radi prenosa, NL, br. 47, 13. 6. 1917.
35
743
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
(1887.-1921.) na Obali Franje Josipa I. (dananja Obala kralja Petra Kreimira IV.). etvrta tiskara je Katolika hrvatska tiskarna (1883.-1930.) u Ulici sv. Dimitrija u kui Perlini. Vlasnik tiskare pravaki je elnik don Ivo Prodan. U tiskari se tiskala Hrvatska kruna. List je gradom raznosio Vukoa iz Crnoga. Peta je Schnfeldova tiskara (1907.-1943.). U tiskari se tiska slubeni Objavitelj dalmatinski i Smotra dalmatinska. esta tiskara je Prva jugoslavenska tamparija dr. Ljubi i drugovi (1913.-1916.). Tiskara se nalazila u prostoru samostana sv. Mihovila. Namjesnitvo je 1916. kupilo ovu tiskaru i osnovalo Tiskarnicu . k. Dalmatinskog namjesnitva.39 Tipografski radnici predstavljali su radniku elitu i bili su najbolje organizirani. U Zadru je ve 1874. osnovano Zadarsko tiskarsko drutvo uzajamne pomoi, godine 1900. imalo je 36 lanova. Prvi trajk tipografskih radnika organiziran je 1902. godine. I nakon toga dolazi do obustave rada u zadarskim tiskarama. Zadarski tipografi pridruili su se poetkom 1914. opem trajku austrijskih tipografa. Izgleda da je Juraj Biankini40 bio najtvri poslodavac jer je kod njega
Pavao GALI, Povijest zadarskih tiskara, Zagreb 1979. Juraj Biankini roen je u Starom Gradu na Hvaru 30. kolovoza 1847. i potjee iz pomorske obitelji. Osnovnu kolu zavrio je u Starome Gradu, gimnaziju u Splitu, a bogosloviju u Zadru. Sluio je kao kapelan u rodnom mjestu da bi 1871. na poziv Mihovila Pavlinovia otiao u Zadar na mjesto urednika Narodnog lista i tu ostaje do talijanske okupacije. Pod njegovim urednitvom Narodni list postaje najutjecajniji politiki list u Dalmaciji, a tome pridonosi injenica to je u razdobljima 1871.-1892. i 1905.-1918. glasilo najjae dalmatinske stranke, tj. Narodne i kasnije Hrvatske stranke. Nakon talijanske okupacije Zadra u studenome 1918. nalazi se u kunom pritvoru, a kasnije je interniran u Bakru. U Kraljevini SHS postaje potpredsjednik vlade Ljube Davidovia, lan je Jugoslavenske demokratske stranke, a poslije njezine diobe postaje lanom Samostalne demokratske stranke. Juraj Biankini imao je vanu ulogu u organizaciji Jadranska straa i bio je njezin prvi predsjednik od 1923. do 1928. Organizaciji je cilj bila borba protiv talijanskih pretenzija za hrvatskom obalom. Biankin je umro u Splitu 27. oujka 1928. godine. U svom politikom i ideolokom razvoju Biankini je proao nekoliko faza. Prva faza je narodnjaka (1871.-1892.) u kojoj Biankini ima zapaenu ulogu, osobito u borbi za hrvatski jezik. Druga faza je pravaka (1892.-1905.) koja zapoinje osnivanjem Hrvatskog kluba u Dalmatinskom saboru kada je nezadovoljan oportunizmom Narodne stranke izaao iz nje, a kasnije se pridruio pravaima. Trea faza je politika novog kursa kojoj se Biankini pribliava ve 1903., a formalno pristupa prilikom ujedinjenja Narodne hrvatske stranke i Stranke prava (dio Stranke prava okupljen oko Ante Trumbia, tzv. liberalno pravatvo ili splitski pravaki krug) u jednu Hrvatsku stranku. Od Balkanskih ratova moemo pratiti nastanak etvrte jugoslavensko-integralistike faze u kojoj se Biankini zalae za unitarno narodno jedinstvo Junih Slavena, promiui ideju o hrvatsko-srpskom jedinstvu. Nakon razoarenja jugoslavenskom dravom nastupa peta faza u Biankinijevom politikom ivotu koju karakteriziraju razmiljanja o Kraljevini SHS kao vienacionalnoj dravi, sloenoga sastava. Biankini, osim po novinarskom zanimanju, bio je aktivno povezan s politikom i kao zastupnik u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeu u Beu. Poslanik je u Dalmatinskom saboru gotovo neprekidno od 1881., a u Carevinskom vijeu od 1892. godine. Kao zastupnik bio je iznimno aktivan. Samo u Carevinskom vijeu odrao je preko tisuu govora, interpelacija i zahtjeva. Njegovi govori bili su poznati po otrini prema vladi, ali i po duini. Najvei broj njegovih objavljenih djela su govori u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeu, a nakon raspada Austro-Ugarske izdao je dva historiografska djela i to: Narodni list i hercegovako-bosanski ustanak (Split 1925.) i Narodni preporod u Dalmaciji (Beograd 1927.). Podaci o Jurju Biankiniju crpljeni su iz: Stijepo OBAD, Biankini, Juraj, Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, Zagreb 1986., 747.-748. i Kosta MILUTINOVI, Politiki profil Jurja Biankinija, Zadarska revija, 27 (1978.) 5/6, 455.-471.
39 40
744
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
najee dolazilo do trajkova, dok su Prodana radnici hvalili kao dobrog poslodavca. Pri svemu ovome treba istaknuti da jedan dio radnika dolazi iz Italije jer je u Dalmaciji nedostajalo domaih strunih radnika.41 Svaki izdava bio je duan dostaviti primjerak novina Redarstvenom odsjeku kotarskog poglavarstva koji je cenzurirao pojedine novine. Treba naglasiti da cenzura nije bila preventivna, tj. izdava nije trebao ekati dozvolu Redarstvenog odsjeka da bi krenuo u distribuciju. Kada bi Redarstveni odsjek zakljuio da treba dio novinskog teksta cenzurirati, policija bi krenula u tiskaru i plijenila bi zateknute primjerke novina, kao i novine zateene na javnim mjestima u gradu (kavane, itaonice itd.). Istovremeno bi Kotarsko poglavarstvo obavjetavalo pred sjednitvo Namjesnitva o zapljeni te bi mu slalo po dva primjerka zaplijenjenih novina.42 Novine su tada tiskale drugo izdanje bez inkriminiranog teksta, osim Risorgimenta koji nije tiskao drugo izdanje zbog udaljenosti tiskare (bila je u Istri). Sauvani su podaci iz 1912. za listove Risorgimento i Il Dalmata iz kojih je vidljivo da je prvi bio zaplijenjen sedam puta, a drugi est puta.43 Moemo naglasiti da najei razlog zapljene nisu bili politiki lanci, nego oni u kojima je moglo doi do povrede osobnog dostojanstva. Treba istaknuti da je cenzura znala biti revna kada je u pitanju bila i politika, pa su tako bile zaplijenjene sve novine u Dalmaciji koje su zabiljeile odravanje prosvjedne skuptine u Zadru od 24. studenoga 1912. u povodu rasputanja opinskih vijea u ibeniku i Splitu. Meutim, cenzura novinskog lanka mogla se zaobii na taj nain da se zaplijenjeni lanak proita u Carevinskom vijeu te se na taj nain imunizira jer govori u Carevinskom vijeu nisu mogli biti podvrgnuti cenzuri.44 U Zadru se uoi Prvoga svjetskog rata osjea iva novinska djelatnost. Izlazi pet polutjednika i jedan politiki tjednik. Po broju naslova Zadar je najjai u Dalmaciji. Meutim, slika ima i nalije. U prvom redu naklada novina je relativno malena, a osim toga, Split ve u ovom razdoblju ima dnevne novine (Dan i Nae jedinstvo) to Zadar nije imao.45 Brojnost naslova je logina, ako znamo da je Zadar administrativno i politiko sredite Dalmacije te je veina politikih opcija nastojala u njemu tiskati svoje novine.
Npr. i Prodan je zapoljavao talijanske radnike. P. GALI, n. dj., 66., 81. Redoslijed dogaaja oko cenzuriranja novina dobro se vidi u spisu: DAZd, PSN, sv. 676 (1912), br. spisa 172 od 19. travnja 1912. DAZd. 43 DAZd, PSN, sv. 676 (1912), br. spisa 164/1, 164/2, 164/4, 164/5, 164/6, 164/7, 164/8 za Risorgimento (dalje u tekstu RIS) i br. spisa 943/1, 943/2, 943/3, 943/4, 943/5, 943/6 za Il Dalmata (dalje: DAL). 44 Tako je objavljena rezolucija u povodu rasputanja opina ibenik i Split, vidi: Interpelacija zastupnika Laginje glede Zadarske rezolucije, HK, br. 108, 30. 11. 1912. 45 DAZd, PSN, sv. 685, br. 8482/1915. Podaci o nakladi pojedinog lista odnose se na tree tromjeseje 1915. godine: Smotra dalmatinska 1.740 primjeraka, Objavitelj dalmatinski (slubene novine) 1.580 primjeraka, Il Dalmata 600 primjeraka (prije rata naklada je bila oko 800 primjeraka), Narodni list 1.630 primjeraka, Hrvatska kruna 800 primjeraka. Splitski dnevnici imaju puno vee naklade, Nae jedinstvo i Dan tiskaju preko 9.000 primjera dnevno.
41 42
745
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Narodni list ima najdulju tradiciju i najjai utjecaj meu zadarskim, ali i dalmatinskim novinstvom uope. List je poeo izlaziti 1862. u poetku Hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji.46 Na poetku je izlazio na talijanskom jeziku i s talijanskim nazivom Il Nazionale, jer je najvei dio dalmatinske inteligencije bio kolovan na talijanskom jeziku, te se i na taj nain eljelo pribliiti kolovanijem dijelu dalmatinske javnosti. Istovremeno, na hrvatskom jeziku je tiskan Prilog k Narodnom listu ija je zadaa bila irenje narodne ideje meu slabije kolovanim pukom. Od 1. oujka 1862. do 27. veljae 1867. urednik je Natko Nodilo. Nakon njega do kraja 1869. Lovro Mati, pa se na kratko izmjenjuju Ivo Giunio, Josip Tormuli i Kaimir Ljubi. Od 1871. do sloma austrougarske vladavine urednik je Juraj Biankini. List e iznositi miljenje Hrvatske stranke veinske stranke u Dalmatinskom saboru. Kako je urednik Juraj Biankin esto bio izvan Zadra, zbog raznih politikih obveza, urednitvo je od 1900. pa do 1918. esto bilo u rukama Vinka Kisia.47 Hrvatska kruna izlazi 1892.-1920. i ona je glavno pravako glasilo u Dalmaciji. Od poetka do kraja izlaenja urednik joj je don Ivo Prodan.48 Tiska se u Ka tolikoj hrvatskoj tiskari.49
O Narodnom listu pogledati: Jubilarni broj, Zadar 1912. ime JURII, Vinko Kisi, Splitsko iverje, Split 1983. 48 Don Ivo Prodan roen je 31. prosinca 1852. godine u Janjini na Peljecu u mnogobrojnoj i siromanoj seljakoj obitelji. Puku kolu zavrio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Dubrovniku, a studij bogoslovije u Zadru. Poslije zavrenog studija zareen je za sveenika 5. studenog 1876. u Dubrovniku. Godine 1877. dolazi u Zadar i postao je urednik Katolike Dalmacije (La Dalmazia Cattolica), koja je do njegova dolaska objavljivala lanke gotovo iskljuivo na talijanskom jeziku i bila je neutralne politike orijentacije. Nakon to je preuzeo urednitvo, Katolika Dalmacija se kroatizira kako u jezinom tako i u politikom smislu. Prodan je imao i veliku ulogu u formiranju Katolike hrvatske tiskare 1883. godine u Zadru koja e mu osigurati i financijsku samostalnost. Iako se pravake ideje i misli u Dalmaciji javljaju jo krajem 60-ih godina 19. stoljea, do pravog razvoja pravatva u Dalmaciji dolazi 80-ih godina, a prvi potpuno formirani prava je don Ive Prodan. On tiska prve pravake novine Stekli i Prava i okuplja prve pristae (najvie u Zadru i okolici). U novinama nalazimo prve integralne pravake programe, naravno, s naglascima koji su bili bliski don Ivi Prodanu. Ti naglasci su: Bog i katolika vjera, hrvatstvo i Hrvatska, hrvatsko dravno pravo, katolicizam i dinastinost, te dravni trijalizam s mogunou dravne samostalnosti. Vano je napomenuti da su pravai esto pribjegavali antisrpskoj retorici za razliku od dalmatinskih narodnjaka koji to ine veoma rijetko. Sam Prodan se otro sukobio s politikom dalmatinskih Srba u djelu La secchia rapita ili obraun imedu Srba i Hrvata. U osnivanju Stranke prava u Dalmaciji (1894.-1895.) Prodan ima nezaobilaznu ulogu kao lan Sredinjeg odbora. Prilikom rascjepa banovinskih pravaa na domovinae i frankovce, dolo je i do rascjepa dalmatinskih pravaa. Zadarska klerikalno-pravaka grupa na elu s Prodanom 1898. naputa Stranku prava, kojoj na elu ostaju Trumbi i Supilo. On 19. listopada 1898. osniva u Arbanasima istu stranku prava, na ijem je elu zajedno s dr. Petrom Baturiem. Na izborima 1901. Prodan je prvi put izabran u Dalmatinski sabor, dok je 1907. izabran za zastupnika u Carevinsko vijee. U svom zastupnikom radu otro je napadao uporabu talijanskog jezika i borio se za sjedinjenje hrvatskih zemalja. Nakon ujedinjenja Stranke prava s Narodnom hrvatskom strankom 1905., Prodan razvija ivu aktivnost oko okupljanja preostalih pravaa u jedinstvenu stranku to mu uspijeva 1908. kada Stranka odbacuje pridjev ista. Nakon privremenog ujedinjenja svih pravakih organizacija u hrvatskim zemljama, 1911.-1913. ima zapenu ulogu u Svepravakoj organizaciji. Nakon nove podjele na milinovce i frankovce, Prodan i Hrvatska kruna staju na stranu milinovaca. Tijekom rata Prodan je
46 47
746
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
List je izlazio na etiri stranice formata A2, dva puta tjedno, srijedom i subotom, iako u impresumu lista pie da izlazi utorkom, etvrtkom i subotom. Ponekad da bi se smanjio oiti nesklad izmeu impresuma i stvarnog broja izlaenja, izlazili su dvobroji (dodala bi se jedna stranica). Mlada Dalmacija je najmlai i najkratkotrajniji zadarski polutjednik. Prvi broj izaao je 2. svibnja 1914. i u podnaslovu se deklarirao kao hrvatski demokratski list. List je izlazio trojezino na hrvatskom, srpskom i talijanskom i na dva pisma latinici i irilici. Iz dopisa50 Namjesnitva Ministarstvu unutarnjih po slova u Beu doznajemo da je glavni urednik lista umirovljeni odvjetnik dr. Josip Ljubi. Po programatskim naelima iz prvog broja, list je promicao jai nacionalni angaman svih, a osobito omladine kojoj poruuje: Ruite dananje stranke, ruite ih bez pardona, jer su sve redom do korjena gnjile.51 List je ogoren talijanskom vlau u Zadru i za to optuuje neaktivnost hrvatskih voa. Potie na suradnju sa Srbima. Iako bi se po programatskim naelima i intonacijom mogla oekivati bliskost sa splitskim naprednjacima oko Josipa Smodlake i lista Slobode, Mlada Dalmacija napada djelovanje naprednjaka istiui da je jalovo kao i u drugih dalmatinskih politikih stranaka. Osim toga, Mlada Dalmacija poziva na suradnju i sveenstvo, to je bilo u koliziji s antiklerikalizmom naprednjaka.52 Ukupno je tiskano 18 brojeva u Jugoslavenskoj tampariji u vlasnitvu samog urednika. Izbijanje rata zaustavilo je izlaenje Mlade Dalmacije, a dr. Ljubi ponudio je tiskaru na prodaju.53 Smotra dalmatinska poinje izlaziti 1888. kao dodatak Objavitelju dalmatin skome Avvisatore dalmato (1867. 1920.). Objavitelj dalmatinski bilo je slube no glasilo dalmatinskog Namjesnitva u kojem su izlazile obavijesti o raznim upravnim, zakonskim i gospodarskim promjenama. Objavitelj je imao ulogu slinu dananjim slubenim Narodnim novinama. Meutim, Objavitelj nije mo gao odigrati ulogu propagatora slubenih stajalita austrijske uprave. Potreba za jednim poluslubenim listom osobito e narasti kada dalmatinsko javno mnijenje preuzme politike novine od kojih su najznaajniji bili Narodni list i Il
veliki zagovornik Svibanjske deklaracije u ujedinjavanju junoslavenskih zemalja u sklopu AustroUgarske u jednu dravnu cjelinu, ali je otar protivnik ujedinjenja sa Srbijom. U jednoj polemici Narodni list je okarakterizirao Prodana da moe biti vrlo estiti, vrlo plemenit, vrlo znaajan, najbolji politiar, najbolji novinar ali niti se vidi u Zadru, niti se uje u Parlamentu. U nijedno nae drutvo ne zalazi, nije ni lan narodnih drutava u Zadru. Don Ive Prodan je umro u Zadru 11. oujka 1933., a pokopan je na franjevakom otoiu Galovcu ispred Preka. M. DIKLI, Don Ivo Prodan (Janjina 1852.-Zadar, 1933.), Zadarska smotra, god XLI/1992., br. 4-5, 247.-249.; ISTI, Pravatvo u Dalmaciji do kraja prvoga svjetskog rata. 49 DAZd, KPZ, sv. 272, br. 18774, 7. 6. 1915. Don Ive Prodan u dopisu Kotarskom poglavarstvu u Zadru iz 1915. tvrdi da je njegova Katolika hrvatska tiskara notorno, jedna od najsiromanijih u cieloj Monarhiji. 50 DAZd, PSN, sv. 681, br. 2674, 8. 5. 1914. 51 Omladina, Mlada Dalmacija, br. 1, 2. 5. 1914. 52 Popovi i uitelji, br. 1, 2. 5. 1914. 53 DAZd, KPZ, sv. 272, br. 18774, 7. 6. 1915.
747
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Dalmata. Krajem 80-ih godina 19. stoljea pravaka stajalita su bili razvidna u Katolikoj Dalmaciji pod urednitvom don Ive Prodana. U takvim okolnostima 4. sijenja 1888. godine izlazi prvi broj Smotre dalmatinske koja e izlaziti dvojezino, gotovo itavo vrijeme.54 Smotra e izlaziti na etiri stranice velikog formata, dva puta tjedno, a godinja preplata uoi Prvoga svjetskog rata kotala je est kruna. lanci su izlazili na prve tri stranice, dok e dio tree i itava etvrta stranica biti posveene oglasima. Vanije rubrike bile su Dalmatinske vijesti, Iz Ugarske i Hrvatske, Politike vijesti. Naslovna stranica bila je posveena uglavnom uvodnim lancima i podlistku. Od prvog broja do br. 68 od 26. kolovoza 1911. godine list se tiskao u tiskari Petra Jankovia, zatim u tiskari Josipa Ferrarija do br. 85 od 28. listopada 1916., a kako tada ve Namjesnitvo osniva tiskaru (tiskarnica esarsko kraljevskog dalmatinskog Namjesnitva), do kraja izlaenja tiska se u toj tiskari. Vanost Smotre dalmatinske u kulturnoj prolosti Dalmacije i uope Hrvatske nije tako malena da se ne bi mogao dati iri osvrt na njezino pisanje. Svakako ne treba smetnuti s uma da su to reimske politike novine u kojima se, unato odreenoj umjerenosti, to je dijelom zasluga urednika Petra Kasandria,55
54 Dvojezinost e opasti nakon ulaska Italije u rat protiv Austro-Ugarske 24. svibnja 1915. Tada e talijanski naziv lista biti puno manji od hrvatskog, a broj lanaka pisan hrvatskim jezikom bit e puno vei od onih pisanih talijanskim. 55 Rodio se u Hvaru 15. oujka 1857., a u umro u Rimu 31. travnja 1927. godine, a na dravni troak pokopan je u rodnom Hvaru. Gimnaziju je zavrio u Dubrovniku, a u Zadar dolazi 1887. raditi kao raunarski inovnik. Oenio se s Margaretom Bui s kojom ima ker Jelicu. Poslije smrti prve ene ponovo se eni Erminijom Difniko s kojom nije imao potomstva. Raunarski posao radi samo nekoliko mjeseci jer krajem godine preuzima brigu oko izdavanja novog polutjednika Smotre Dalmatinske. Zadnji broj Smotre ureuje 28. listopada 1918. godine. U urednitvo novoga slubenog lista Dalmatinskog glasnika, koji izlazi u Splitu, ne ulazi. Budui da je bio dobar poznavalac talijanske kulture i politikih prilika, imenovan je ataeom za tisak pri SHSovu veleposlanstvu u Rimu. Kako je bio slabo plaen (slabije od posluge u veleposlanstvu), do kraja ivota borio se s materijalnim tekoama. Kasandri se intenzivno bavio kulturnim dogaajima. O tome svjedoi Smotra dalmatinska koja pod njegovim urednitvom postaje najznaajniji izvor za strane knjievnosti u Dalmaciji. Uz knjievnost, bavi se povijeu novinarstva pa je izdao djelo Il giornalismo dalmato dal 1848-1860 appunti u kojem je na 185 stranica dao povijesni prikaz novina iz tog razdoblja. Takoer je i na hrvatskom jeziku napisao lanak Otrag ezdeset godina. Iz dalmatinskijeh novina 1848. Osobito je posvetio panju preporodnoj Zori dalmatinskoj o kojoj je napisao dva lanka Zora Dalmatinska 1844.-1848., te Kako je osvanula Zora dalmatinska. Bavio se i povijeu knjievnosti te je tako ve 1885. objavio kritike biljeke o Andriji Kaiu Mioiu. Iskra, br. 1, Zadar 1894., Fra Andrija Kai, kritike biljeke. Iskra, prilog broja 9.-10., 73.-77. i br. 21., 161.-163., 1885. Kosta MILUTINOVI, O pokretu Srba katolika u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki kotorskoj 1848.-1914., Zbornik o Srbima u Hrvatskoj, Beograd 1989., 33.-90., 37. i 73. U rukopisu su ostali prijevod na talijanski jezik, Njegoev Gorski vijenac te rasprava Ogledi iz starije dalmatinske knjievnosti. U politikom smislu iznimno je teko definirati politiku orijentaciju Petra Kasandria. Kako je bio urednik poluslubene Smotre, oito je da je barem javno iskazivao austrofilska raspoloenja. S druge strane, u Smotri se kloni politikih razraunavanja, iskazivanja bilo kakve mrnje ili netrpeljivosti. Tijekom antisrpskih demonstracija nakon ubojstva prestolonasljednika Franje Ferdinanda, Smotra objavljuje komentar koji osuuje protusrpsko stajalite prosvjednika. Nakon rata, iako je ikaniran, prihvaa posao u jugoslavenskoj diplomaciji. Srpski povjesniar Kosta Milutinovi navodi na dva mjesta da Petar Kasandri pripada Srbima katolicima, premda tu svoju tvrdnju ne nudi nikakve izvore. Upuuje li na ovo jezik Smotre koji je bio drukiji od ostalih hrvatskih novina u Dalmaciji, nismo sigurni.
748
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
zastupa slubena linija. U tom smjeru trebale su posluiti sve informativne politike rubrike. I ovdje treba napomenuti da Smotra daje velik prostor vijestima iz slavenskog svijeta, to je oito Kasandrieva zasluga. ak i novinsko prepucavanje, to je omiljena tema i tadanjeg novinstva, u Smotri je iznimno rijetko i krajnje odmjereno. Po sadraju gradivo lista veim dijelom se odnosi na Dalmaciju. No podataka, vijesti i lanaka ima i iz Trsta i Istre. to se tie pokrajine Dalmacije puno su bogatiji vijestima ostali zadarski polutjednici. Osnovnu liniju ureivanja lista, okvirne upute, dao je izdava, tj. dalmatinsko Namjesnitvo u prvom broju: uvaemo se stranakih razmirica i zadjevica, da kroz neumjesna uplianja ne kobimo domau sreu. Tegle na pravdu i na istinu, gledaemo svagda, i u svakom suaju, da zla pretijecamo i otklanjamo, da dobra prihvaamo i na domau korist navraamo. Svi smo sreni kad moemo pomoi i koristiti zemlji svojoj. Na kraju treba napomenuti da Smotra ima drukiju pravopisnu normu od ostalih dvaju hrvatskih polutjednika. Ako moemo vui paralele, Smotrin jezik je veoma blizak ijekavtini dubrovakog kraja. Takoer se glas j pie u sluajevima gdje to neemo nai u ostalim hrvatskim listovima. Npr. dok e Narodni list i Hrvatska kruna pisati viesti, liepo, nisam, dotle e Smotra pisati vijesti, lijepo nijesam. U sluaju glasa , kada u hrvatskoj ortografiji nije postojalo slovo za taj glas, Smotra e ovaj problem rijeiti pisanjem gj (gospogjica), dok e ostalo hrvatsko novinstvo pisati dj (gospodjica). Il Dalmata poinje izlaziti 10. oujka 1866., a zadnji broj izaao je 8. travnja 1916. godine. List izlazi dva puta tjedno, srijedom i subotom, na talijanskom jeziku. Politika orijentacija je autonomaka, u nacionalnom smislu talijanska, barem u ovom promatranom razdoblju. Ureuje ga Gaetano Feoli.56 Rubrike su
56 Roen je u Soresini kraj Cremone u listopadu 1856., a umro je u Zadru 31. oujka 1932. Otac Antonio doselio se u Split, a Feoli ve s 27 godina preuzima ureivanje talijanakog splitskog lista L Avvenire. S mjesta urednika L Avvenire odlazi na mjesto urednika La difes,a gdje ostaje do 1889., kada ga zadarski gradonaelnik Nicolo Trigari zove u Zadar na ureivako mjesto sredinjega autonomakog lista Il Dalmata. Na mjestu urednika ostaje do 1916. kada je interniran u selo Pulkov u Moravskoj, gdje je ostao do ope amnestije pred kraj Prvoga svjetskog rata. O sjeanjima na svoje interniranje napisao je lanak u Rivisti dalmatici. Vrativi se u Zadar, postaje urednik listova: La voce dalmatica, Corriere della Dalmazia, Il littorale dalmatico. Prije Prvoga svjetskog rata politikim je komentarima, prikazima knjievnih djela, prigodnim lancima o talijanskim knjievnicima i svojim suvremenicima suraivao u Il Dalmata, a nakon rata u Vita in Dalmazia i Rivista Dalmatica. Pisao je o dalmatinskim umjetnicama i dogaajima potkraj 19. i na poetku 20. stoljea. Godine 1890. objavljuje zbirku od esnaest crtica Parvae res, dijelom pripovijednog i anegdotalnog znaaja, a u Il Dalmata 1912. prigodnu boinu novelu. Pjesmama se javio u asopisima Scintille (1887.-1888.) i Pro patria 1888., a u prigodnoj publikaciji Per la lega (Zadar, S. A.), slavi ljepote Zadra naglaavajui i svoje protalijansko politiko stajalite. Nakon Prvoga svjetskog rata objavio je deset soneta pod zajednikim naslovom Santo Francesco a Zara prepriavajui zamiljeni posjet sv. Franje Zadru. Od 1916. do 1925. pie nekoliko dramskih djela, koja nisu izvoena na sceni. Dio tih drama objavljen je u asopisu Rivista dalmatica i listu Il Dalmata, a sve su sauvane u rukopisu, La cinque novelle, u Znanstvenoj knjinici u Zadru. Radnja drama najee je smjetena u prolosti i u njima je autor zaokupljen nesretnim ljubavima,
749
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
sline ostalim zadarskim polutjednicima: Il Corriere della Provincia Dopisi iz pokrajine. Pronalaenje dopisnika u ovoj rubrici predstavlja velik problem za urednitvo pa ono nekoliko puta moli itatelje da se jave dopisima.57 Najei dopisi su iz Splita, Korule, Starog Grada na Hvaru, Paga. Meutim, bilo je i dopisa, ali dosta rijetko, iz Imotskog, Sinja ili Drnia. Takoer, prenosi se pisanje ostalog talijanskog tiska u Monarhiji, to moemo nai u rubrici Leggendo e annotando. O zbivanja u Zadru nalazimo lanke u rubrici La cronaca. Za vrijeme balkanskih ratova i u Il Dalmati nastaje rubrika brzojavnih vijesti - I dispaci del Dalmata. O trgovini i pomorstvu nalazimo lanke u rubrici Marina e commercio dok Il Dalmata redovito prenosi zapisnike sjednica Opinskog vijea u rubrici Protocollo della seduta del Consiglio comunale. Risorgimento poinje izlaziti 1908. godine. Od 15. listopada 1908. do zadnjeg 255. broja od 18. srpnja 1914. godine izlazi kao tjednik. Izdava lista je Girolamo Italo Boxich,58 a urednik Raimondo Desanti.59 Ime G. I. Boxicha kao izdavaa
a nadahnua nalazi dijelom u novelama Boccacciova Decamerona. Potpisivao se siglom W, te pseudonimom Un vecchio Dalmata. Prema spisima dravnog redarstva Feoli je trebao biti protjeran iz Austro-Ugarske zbog politikog angamana. Austrijsko dravljanstvo je dobio 1908. godine. Zbog starosti, politiki angaman uoi rata bio je malen. Biografske podatke o Feoliju vidi: Nedjeljka BALI-NII, Talijanski pisci u Zadru pred Prvi svjetski rat (1900. - 1915.), Rijeka 1998., 115.-117. 57 Il Dalmata, br. 104, 28. 12. 1912. 58 Roen je u Splitu 16. svibnja 1869., gdje zavrava osnovnu kolu i gimnaziju. Medicinu studira u Beu i Grazu, a zavrava je u Bologni. Radi kao lijenik u Splitu, a u Zadar se doseljava 1899. eni se s Francescom (Fanny) iz bogate zadarske obitelji Perlini. U Zadru se, vjerojatno, prvi koristio rendgenskim ureajem u lijeenju. Pokreta je lista Risorgimento (1908.) i aktivni lan Talijanske stranke u Dalmaciji. Nakon Prvoga svjetskog rata mijenja ime u Jerko Boi, odlazi u Zagreb gdje radi kao voditelj saniteta eljeznike direkcije. Jedno vrijeme radi u Beogradu, a u Cetinju je i ravnatelj bolnice. Od 1927. do 1937. otvara privatnu lijeniku praksu u Splitu, zatim odlazi u Zagreb, gdje umire 28. svibnja 1940. godine. Tijekom svoga burnog ivota bavi se i knjievnou i to na talijanskom i hrvatskom jeziku. Od talijanskih djela tiskani su mu: Alle porte del Male. Un atto (Split 1898.), Anima selvaggia, Monologo (Split 1898.), Ne le notte del male. Studio (Split 1899.) i Juvenalia. Versi (Zadar 1903.). Na hrvatskom mu je objavljena drama u tri ina Svadba 1922. u Zagrebu kada je i odigrana na sceni HNK Zagreb, dok se jednoinka Sin, koja je objavljena 1933., nikada nije izvela. Talijanski konzul u Zadru DAlia okarakterizirao je Boia kao osobu otra duha, elegantnoga govornika i odlinoga lijenika. Jure ONJE i Vladimir DUGAKOG, Boi, Jerko (Boxich, Girolamo Italo), Hrvatski biografski leksikon, sv. 2, Zagreb 1989., 233.-234. 59 Raimondo Desanti rodio se u Rovinju 1868. godine. Po zanimanju je ljekarnik i do 1908. ima ljekarnu u Obrovcu. U Zadar se doselio 1908., kad je prijavljen kao urednik politikog tjednika Risorgimento. Oito je da je povezan s Girolamom Italom Boxichem koji je izdava lista. Uoi Prvoga svjetskog rata u kontaktu je s Luigijem Federzionijem, jednim od voa talijanskih nacionalista koji e kasnije ui u faistiku stranku. Prema prijeratnim izvjeima vojne obavjetajne slube, Desanti je bio praen. Okarakteriziran je kao radikalni Talijan ije aktivnosti u Istri treba pratiti (odlazio je u Istru zbog tiskanja Risorgimenta). Takoer, treba nadgledati i njegova sina koji se dobrovoljno prijavio u ratnu mornaricu. Poetkom rata s Italijom, Desanti e meu prvima biti deportiran u Leibnitzu. Iz spisa dravnog redarstva u Zadru, vidljivo je da je bio praen i prije rata. Pratile su se njegove aktivnosti oko dolaska talijanskih publicista u Zadar i njihovi kontakti. Vlastima je bila osobito sumnjiva injenica da uz to to mu je izdavanje lista Risorgimento bio jedini prihod, on je
750
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
nestaje od 26. broja koji je izaao 9. travnja 1910. U listu se ne navode razlozi nestajanja imena izdavaa, ali razlog tomu sigurno nisu politika razmimoilaenja jer e list i dalje podravati stajalita Boxicha u sukobima u Talijanskoj stranci koji su nastali u listopadu 1912.60 List je izlazio na etiri stranici neto manjeg formata od ostalih zadarskih politikih novina, a razlikuje se i u tome to na etvrtoj stranici ima rubriku Ci che scrive gli altri. Rubrike su manje diferencirane nego u ostalim novinama. Uz podlistak, koji je na naslovnici, druga rubrika je Cronaca di Zara, u kojoj nevezano uz naslov nalazimo lanke iz ostalih dijelova Dalmacije, ali i ostalih hrvatskih zemalja. Dopisi iz ostalih dalmatinskih mjesta nalaze se u rubrici Cronaca della provincia, ali za razliku od Il Dalmate, dopisi u listu Risorgimento praktino se ograniavaju na vee dalmatinske gradove, a jedini kontinuitet dopisa predstavljaju dopisi iz Splita. U impresumu prvog lista stoji da je tijelo Talijanske demokratske stranke, a moto lista je: Vea snaga za bolju narav (A maggior forza ed a miglior natura Dante, II, 16. 79.). Na poetku je izlazio svakog etvrtka, a od broja 177 od 4. lipnja 1912. srijedom, pa ponovno od broja 193 od 27. listopada 1912. etvrtkom, da bi od broja 222 od 2. kolovoza 1913. izlazio svake subote. Risorgimento su pratile mnoge financijske tekoe. Najbolji dokaz za to su mnogobrojne praznine u izlaenju: broj 200. izaao je 19. prosinca 1912. a sljedei 201. izaao je 2. sijenja; broj 206. izaao je 13. veljae, a 207. je izaao 27. veljae 1913; broj 218. izaao je 7. lipnja, a 219. je izaao 5. srpnja. Problema u izlaenju ima i u listopadu i studenome 1913., a u oujku 1914. izaao je samo broj 244. od 7. oujka. U svrhu poboljanja materijalnog stanja lista objavljivane su donacije za list, dok je u listopadu 1912. urednitvo objavilo itateljima da je dolo do poskupljenja lista.61 Za itavo vrijeme izlaenja Risorgimento se tiska u Istri. Politika stajalita lista moemo okarakterizirati kao radikalno talijanska. U njemu emo esto nai uvredljive lanke o Hrvatima, a na neke od njih osvrnuemo se i u ovom radu. List je antiklerikalno nastrojen pa u njemu nema
tijekom 1914. i 1915. ivio relativno dobro iako list ne izlazi od poetka rata. Desanti e se u Zadar vratiti tek krajem 1917. godine nakon ope amnestije cara Karla. Nakon Prvoga svjetskog rata napisao je propagandistiko djelo o muenitvu dalmatinskih Talijana I martiri della Dalmazia koje ima dva izdanja, jedno u Zadru, a drugo u Anconi. Ureuje zadarski dnevnik Corriere di Zara koji izlazi od poetka 1921. do 13. listopada 1923. Nakon toga odlazi u Pulu 1924. i ureuje list L azione. Desanti je umro 3. travnja 1931. u Puli. Dravni arhiv u Splitu, Matina knjiga roenih, upa sv. Duje, god. 1869., 49.-50.; DAZd, PSN, sv. 664, god. 1908., kat. IX/2/2, br. spisa 5371; Federico Augusto PERINI, Giornalismo italiano in terra irredenta, Perugia 1937., 97. O Federzioniju i nacionalistima vidi: Denis Mack SMITH, Mussolinijevo rimsko carstvo, Zagreb 1980.; Raimondo DESANTI, I martiri della Dalmazia, Zadar 1919. i Ancona 1919.; Il littorio dalmatico (Zadar), br. 39, 10. 5. 1924.; Antonio Just VERDUS, Raimondo Desanti (Rovigno 26. dicembre 1868.-3. aprile 1931.) In suo ricordo, Difesa Adriatica, br. 32, Ancona 1950. 60 Il partito elle censure al capo della organizazione, Risorgimento (dalje: RIS), br. 193, 17. 10. 1912. 61 Per il Risorgimento, RIS, br. 192, 10. 10. 1912.
751
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
niti prigodnih lanaka religioznog sadraja za velike kranske blagdane kao to su npr. Boi ili Uskrs, a koje inae nalazimo u ostalim novinama. Radikalizam je razumljiviji kad znamo da su Risorgimentovo itateljstvo nie talijansko inovnitvo i trgovako-obrtniki pomonici, ija je egzistencija nesigurna, to je preduvjet svakom radikalizmu.62
Gradske politike prilike

Vlast u opini Zadru drala je Talijanska stranka. Ta je stranka nasljednica stare Autonomake stranke koja svoje korijene vue od 60-ih godina 19. sto ljea. Poetkom ustavnog ivota u Habsburkoj Monarhiji, Autonomaka stranka se zalagala za ouvanje autonomije Dalmacije i protivila se sjedinjenju s banskom Hrvatskom. Na poetku nije bila homogena niti u svojem lanstvu niti u ideolokim pogledima. Najvei dio lanstva i glasaa regrutirao se iz slavodalmatskoga graanstva. Slavodalmatizam je bila prevladavajua ideoloka matrica dalmatinskoga priobalnoga graanstva u 60-im, pa i 70-im godinama 19. stoljea. Temeljni postulat slavodalmatizma bilo je ouvanje dalmatinske etnike posebnosti koja se temeljila na priznavanju slavenskih korijena, ali i dominatnom utjecaju talijanske kulture i jezika. U svakom sluaju, bitna odrednica slavodalmatinstva je negacija hrvatske etnike svijesti u Dalmaciji. Najbolju, kratku, definiciju negacije hrvatstva dao je voa Autonomake stranke, splitski gradonaelnik Antonio Bajamonti: Slavi anche domani, Croati giammai (Slaveni ve sutra, Hrvati nikada).63 Ideologija slavodalmatizma nije bila niti jedinstvena niti kruta. S jedne strane, istican je dominantan imbenik talijanske kulture, dok su s druge strane neki lanovi Dalmatinskog sabora isticali dominantnost slavenstva. Ta se razlika ogledala u pitanju uporabe narodnog (hrvatskog) jezika u kolstvu i upravi. Uvjetno reeno, slavenski dio autonomakih zastupnika bio je spreman suraivati s narodnjacima oko uvoenja hrvatskog jezika u kole i upravu dok se s talijanskim dijelom autonomakih zastupnika takva suradnja nije mogla dogovoriti. Sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom nije odgovaralo ni bekim vladajuim krugovima. Oni su, naime, eljeli uvjetovati potporu sjedinjenju potporom Hrvatskog sabora preustroju Habsburke Monarhije u manje-vie centraliziranu dravu. Kako to nije bio sluaj, austrijske vlasti podravale su autonomae u njihovu djelovanju.
Socijalna struktura itatelja Risorgimenta je vidljiva iz lanaka koji obrauju ivotne teme koje zanima njegovo itateljstvo. Tako nailazimo na lanke o potrebi zatvaranja trgovina za podnevni odmor, br. 193, 17. 10. 1912., i mnogobrojne lanke koji tretiraju visoku cijenu najma stana kao i openitu nestaicu stanova. O stanogradnji lanke nalazimo u brojevima 204, 30. 1 1913.; 205, 6. 2. 1913.; 206, 13. 2. 1913.; 219, 5. 7. 1913.; 220, 12. 7. 1913.; 221, 19. 7. 1913.; 222, 2. 8. 1913.; 223, 9. 8. 1913. itd. 63 Josip VRANDEI, Dalmatinski autonomistiki pokret u XIX st., Zagreb 2002., 122.
62
752
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Prekretnica je nastupila 1866. godine za vrijeme talijansko-pruskog rata protiv Austrije. Iako su Austrijanci uspjeli poraziti Talijane (bitka kraj Visa), Austrija je ipak izgubila venecijansku oblast. Mogunost dolaska talijanske vojske na dalmatinsku obalu, zabrinuo je austrijske vlasti. S druge strane, i ponaanje dijela autonomakih krugova davalo je povoda sumnji austrijskih vlasti. Naime, jedan dio splitskih autonomaa organizirao je svean doek u povodu eventualnog dolaska talijanske mornarice. U svjetlu tih injenica, treba promatrati postavljanje generala Franje Filipovia za dalmatinskog namjesnika. General Filipovi blagonaklono se odnosio prema djelovanju narodnjaka koji tada razvijaju veliku djelatnost, a to e rezultirati pobjedom narodnjaka na izborima za Dalmatinski sabor 1870. Pojaano djelovanje narodnjaka, gubitak vladine naklonosti, neuspjeh irenja slavodalmatinske ideje u ire slojeve dalmatinskog puanstva, sve je to dovelo do diferencijacije zastupnika autonomakih ideja. Rezultat je bio dvojak. Dio dalmatinskoga primorskoga graanstva prilazi narodnjakoj ideologiji, a tijekom vremena integrira se u hrvatsku nacionalnu ideologiju. Drugi dio, naglaavajui talijanski karakter dalmatinskih kulturnih slojeva, integrira se u talijansku nacionalnu ideologiju. Jaki udarac autonomatvu, pa i talijanstvu, predstavlja prelazak splitske opine 1882. godine u narodnjake ruke. Nakon 80-ih godina 19. stoljea gotovo da ne moemo vie govoriti o autonomatvu ako ujedno ne govorimo i o talijanstvu,64 kao to nakon 70-ih godina 19. stoljea kad govorimo o narodnjatvu ujedno ne govorimo i o hrvatstvu. Iredentizam je politiki smjer u talijanskoj politici koji je teio za tim da pripoji navodne talijanske pokrajine na podruju drugih drava Italiji.65 Rije dolazi od rijei irredento to znai neosloboen, neizbavljen, koji je pod tuom vlau.66
Postavlja se terminoloko pitanje koje je u svojoj biti politiko. O emu je rije? U hrvatskoj historiografiji (i ne samo u historiografiji) udomaio se termin talijanai i talijanako za one stanovnike Dalmacije koji su se osjeali i djelovali kao Talijani, a imali su nesumnjivo hrvatsko ili neto rjee srpsko etniko podrijetlo. Isticanje talijanatva ilo je dotle da se samo Talijanima iz Kraljevine Italije priznavalo pravo talijanstvo. Razlog za ovakvo stajalite treba traiti u politikim prilikama nastalim nakon Prvoga svjetskog rata. Otrgnue djelova hrvatskoga etnikog prostora (Zadar, Rijeka, otoci i Istra) i njihovo pripojenje Italiji, dalo je poticaja hrvatskoj historiografiji da pronalazi dokaze o hrvatstvu ovih krajeva i negaciji talijanstva. Kako se to pitanje nije rijeilo ni nakon Drugoga svjetskog rata (konano je rijeeno tek Osimskim sporazumima iz 1975.), najvei dio radova hrvatske historiografije bio je optereen tim problemom. Talijanska iredentistika historiografija (na alost, druge gotovo da i nema koja se bavi ovim problemom) svojim je neznanstvenim pristupom - negacijom dalmatinskog hrvatstva, jo vie potencirala sukobe. Za opravdanje hrvatske historiografije moemo istaknuti da je istina da tijekom 19. stoljea moemo pratiti prelaske pojedinaca iz jedne nacionalne ideologije u drugu, pa moemo postaviti pitanje vrstoe nacionalne identifikacije. Takoer je istina da je dobar dio dalmatinskih Talijana slavenskih korijena, ali je i istina da su neki od najvatrenijih pronositelja hrvatske nacionalne ideologije bili talijanskog podrijetla (npr. Biankini). Zato za drugu polovicu 19. stoljea moemo, uvjetno, prihvatiti termin talijana i talijanako. Meutim, na poetku 20. stoljea nacionalna integracija u Dalmaciji je zavrena i postoje samo rijetki primjeri promjene nacionalne orijentacije. Zbog tih razloga u ovom radu koristit emo se terminima Talijan i talijanski. 65 O iredentizmu vidi: Angelo VIVANTE, Jadranski iredentizam, Zagreb 2002. 66 Mirko DEANOVI, Josip JERNEJ, Talijansko-hrvatski rjenik, Zagreb 1997., 494.
64
753
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Naime, stvaranje talijanske drave dogaalo se etapno. Apeninski poluotok bio je podijeljen izmeu vie drava, a primat u ujedinjenju preuzeo je Pijemont sa sposobnim premijerom Camillom Cauvorom. Najvei neprijatelj talijanskom ujedinjenju bila je Habsburka Monarhija koja je kontrolirala sjever dananje Italije. U dva rata 1859. i 1866. Pijemont (od 1860. godine Kraljevina Italija) je ratovao s Francuskom i Pruskom protiv Habsburgovaca. Pri tome su osvojili teritorije Lombardije i venecijanske oblasti. Poslije sloma Francuske 1870. godine, posljednjeg branitelja Papinske drave, talijanska vojska zauzela je Rim. Austrougarsko vojno zapovjednitvo sastavilo je tajno izvjee o iredentizmu, s posebnim osvrtom na austrougarske krajeve. Izvjee je sastavila vojnobavjetajna sluba. Spis je nastao na poticaj ministra unutarnjih poslova Heinholda koji je sazvao sastanak 28. studenog 1915. posveen borbi protiv iredentizma. Na osnovi izvjea vojnobavjetajne slube, iredentizam teoretski moe obuhvaati teritorije Savoje, Nize, Tunisa, Malte, kantona Ticino, ali u praksi obuhvaa samo zemlje pod austrougarskom vlau, Trentino, Trst, Istru, Goricu, Gradiku, Rijeku i Dalmaciju. Prije 1820. nema pojave iredentizma. Tek e karbonarski pokret i Manzini pokrenuti to pitanje. Prvi radikalni iskaz talijanskog iredentizma bio je atentat Gugliema Oberdanka iz 1882. na cara Franju Josipa I. u Trstu. Zbog toga lik Gugliema Oberdanka postaje mit za iredentu. Iredentistika ideja iri se uz pomo talijanskih dravljana naseljenih u Austro-Ugarskoj. U Trstu, prije rata ivi 37 tisua talijanskih dravljana regnicola. Politika iredentizma u austrijskim pokrajinama teila je za tim da se svakodnevni ivot oblikuje to slinije talijanskom uzoru i navikava stanovnitvo i strance da su nesjedinjene pokrajine samo privremeno u austrijskim rukama. To je najbolje iskazao Scipio Schigele u Firenci 1910. rekavi da su talijanske pokrajine u Austriji talijansko vlasnitvo, u koritenju stranaca.67 Poseban obol talijanizaciji javnog ivota davalo je novinstvo na talijanskom jeziku. Vojna obavjetajna sluba navodi da u austrijskim zemljama izlazi 19 iredentistikih i tri talijanofilska dnevnika. Najjai iredentistiki dnevnik, transki Il piccolo, uvijek na prvom mjestu izvjeuje o Italiji i kraljevim putovanjima, dok se o austrijskom caru pie na kraju, meu meteorolokim izvjeima. U talijansko-turskom ratu za talijansku vojsku pie se naa vojska koja postie nae pobjede, dok je Franjo Josip I. austrijski car. Najjaa iredentistika organizacija u Italiji Dante Alighieri pod platom borbe za prosvjetno-kulturne interese Talijana izvan Italije vri veliki politiki utjecaj na austrijske pokrajine. Organizacija Dante Alighieri osnovana je 1889. godine, a 1911. imala je 60.000 lanova. Ona izravno potpomae djelovanje Lega nazionale, udruenja austrijskih Talijana za uzdravanje kolskih ustanova u veinski hrvatskim i slovenskim krajevima. Novac dobiven iz Italije uglavnom
67 Oscar RANDI, L irredentismo italiano in una relazione segreta dell ufficio informazioni austriaco, Collana della Rivista dalmatica, vol. I, Zadar 1937., 5.-15.
754
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
bi se prikazivao kao uspjeno skupljanje priloga na dobrotvornim priredbama u korist Lege. Lega nazionale osnovana je 1892. i nasljednica je rasputene organizacije Pro patria (1889. godine), a imala je 183 grupe. U Dalmaciji uzdrava est osnovnih kola i etiri vrtia. Financira je Banca cooperativa triestina, osnovana u Milanu 1892. iredentistikim novcem. U svom radu, za elna mjesta u Legi biraju se osobe manje izloene politici kako bi bile manje sumnjive austrijskim tijelima reda.68 Uz organizaciju Dante Alighieri, najaktivnija protuaustrijska organizacija je Associazione patria pro Trento e Trieste, osnovana 1903. s ak 115.000 lanova. Moe se napomenuti da je prema miljenju austrijske vojnoobavjetajne slube masonerija uope, a talijanska posebno, najvei neprijatelj postojanja Habsburke Monarhije.69 Ovdje treba istaknuti da masonerija nije bila za talijansku Dalmaciju.70 Na osnovi tog izvjea opinske vlasti, u rukama talijanskih stranaka, utvrde su iredentizma i talijanstva.71 to se tie socijalne strukture, pripadnici iredentistikog pokreta pripadaju uglavnom srednjim i niim slojevima. Prema sjeanjima suvremenika, iredentista gotovo da i nema meu aristokracijom, malen ih je broj meu industrijalcima i bankarima. Umjeren broj pripadnika iredente nalazi se meu veletrgovcima. Puno ih je vei broj meu trgovcima, znaajan broj meu dravnim i privatnim inovnicima, a najvei meu inteligencijom. Najradikalniji dio iredente ine mladi. Prema procjenama za Trst, u sreditu iredentizma u austrijskim zemljama, samo 2% stanovnitva ili njih 5.000 moe se smatrati iredentistima, deseti dio ili njih 500 je elita koja vodi pokret, a samo njih 50 vodi svakodnevnu politiku irenja iredentizma.72 Od 1. sijenja 1900. na elo zadarske opine dolazi dr. Luigi Ziliotto, odvjetnik po zanimanju. Prema rijeima suvremenika Krekicha, zadarskog politiara, kao i Neuebauera, vojnog obavjetajca, Ziliotto je bio umjereni politiar koji je znao suraivati kako s Hrvatima i Srbima, tako i sa slubenim austrijskim vlastima. Oito je imao i organizacijskih sposobnosti jer je upravo za vrijeme njegove uprave opinom rijeen problem nestaice pitke vode za graanstvo Zadra. Postojei vodovod bio je nedovoljan, napajao je samo javne esme u gradu. Tada je poela izgradnja vodovoda s Bokanjakog blata te je tako Zadar 1902. godine dobio stabilan i dovoljan izvor pitke vode. Pristupio je saniranju Jazina (tal. Val del Ghisi) i gradnje ceste prema tom dijelu grada koji se irio. Rjeavan je problem kanalizacije.73 Istovremeno, zadarska opina kao jedina opina u talijanskim rukama, odvajala je znaajna sredstva za financiranje
Isto, 24. Isto, 20.-22. 70 Mario ALBERTI, L irredentismo senza romanticismo, Trst 1936., 152. 71 O. RANDI, L irredentismo, 45. 72 M. ALBERTI, L irredentismo, 32. 73 N. KREKICH, L opera amministrativa, 21.-27.
68 69
755
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
raznih talijanskih udruga.74 U prvom redu za Legu Nazionale. Novcem opine financira se talijanska glazba Banda communale, talijanska itaonica,75 udruenje talijanskih studenata, Filharmonijsko drutvo (tal. Societ Filarmonica).76 Kao glasilo zadarske opine odabran je polutjednik Il Dalmata koji je ujedno iznosio stajalita talijanskih zastupnika u Opini. Bliski Ziliottini suradnici u opinskom radu bili su Manfredo Persicalli, Demetrio Medovich, zadarski bogatuni Perlini i Salghetti-Driolli, ali najvaniji mu je suradnik bio Roberto Ghiglianovich.77 Iredentistiki pokret u Dalmaciji vodili su Roberto Ghiglianovich, Luigi Ziliotto, Natale Krekich i Ercolano Salvi iz Splita. Moemo rei da je i talijanski konzul u Zadru, Antonino D Alia aktivni sudionik u organiziranju politikog ivota Talijana u gradu. Postoji i anegdotski podatak da su se svakog radnog dana u 11 sati u kavani Centrale sastajali, za tono odreenim stolom, Ghiglianovich, Krekich, Zilotto i DAlia i tu su raspravljali o tekuim politikim pitanjima. Kada bi morali povjerljivo razgovarati, angairali bi povjerljivu osobu koja bi se glasno smijala i tako onemoguavala mogue prislukivanje.78 Uoi
74 Zadarski pravai raunali su da zadarska opina za talijanstvo odvaja 57.000 kruna godinje. J. BERO, Zadarsko pitanje, 387. 75 Zadarska opina financirala je rad Biblioteca popolare Zara, koja u svom fondu nema niti jednu knjigu na hrvatskom jeziku. ZKZd Biblioteca popolare Zara, nuovo catalogo, Zadar 1915. 76 N. KREKICH, L opera culturale, 4. 77 Obitelj Ghiglianovich je podrijetlom iz Katela kraj Splita, odakle su doli iz Labina Dalmatinskoga. Roberto Ghiglianovich, sin Giacoma i Luigie Afri, roen je 1863. u Zadru. Zavrio je pravni fakultet u Grazu i postao je odvjetnikom u Zadru. Ve od mladosti bavi se intenzivno politikom. Prilikom izricanja smrtne kazne Oberdanku, transkom atentatoru na Franju Josipa I. 1881. godine, Ghiglianovich se naao meu uhienim zadarskim studentima. U 22. godini diplomirao je pravo i postao je tajnik autonomakog voe Luigija Lapenne. Prilikom izbora za Dalmatinski sabor 1896. dolazi do suradnje izmeu Talijana i zadarskih Srba. Veza je upravo bio Ghiglianovich koji je bio osobni prijatelj zastupnika Duana Baljka. Nakon ovih izbora Ghiglianovich preuzima vodstvo Autonomake stranke i daje joj sve vei znaaj talijanstva odbacujui dalmatinstvo. Upravo je Ghiglianovich stajao iza akcije detroniziranja starog Trigarija s mjesta naelnika zadarske opine. U meuvremenu postaje obavjetajac talijanskog ministarstva vanjskih poslova i ministarstva mornarice. Prema austrijskim policijskim izvjeima, upravo je Ghiglianovich voa cjelokupnoga iredentistikog pokreta u Dalmaciji. Kao sposoban politiar razvio je brojne veze meu utjecajnim ljudima u Beu. U Namjesnitvu je bio blizak s dr. Bandlom, efom kabineta namjesnika. Upravo je Ghiglianovich kreator dvostruke politike Talijanske stranke u Dalmaciji. S jedne strane, stranka je provladina da bi se lake opirala hrvatskim zahtjevima u Dalmaciji, a ulogu lojalnog politiara, vladina suradnika preuzeo je na sebe zadarski naelnik Ziliotto. S druge strane, organiziraju se mnogobrojne iredentistike demonstracije i manifestacije ije je pokreta Ludovico Milcovich, Ghiglianovichev bliski suradnik. Navodno je Milcovich bio duan novac Ghiglianovichu. Antonino D Alia kae da je Ghiglianovich mudar i brzih refleksa. Svi su ga potovali, a neprijatelji su ga se bojali. Roberto Ghiglianovich umro je 1930. godine u Zadru. O. RANDI, Il senatore Roberto Ghiglianovich, profilo aneddotico, Rivista dalmatica, IX, Zadar 1930., 5.; ISTI, L opera politica del sen. Roberto Ghiglianovich, Rivista dalmatica, IX, Zadar 1930., 5.; J. BERO, Zadarsko pitanje, 302.-303. i Giorgio PITACCO, La passione adriatica, Bologna 1934., 49.; S. DELICH, L irredentismo, 11.-13.; A. D ALIA, La Dalmazia, le regione limitrofe e l Adriatico, Bologna 1914., 88. 78 A. D ALIA, Aneddoti ed episodi dell irredentismo italiano in Dalmazia, Rim 1930., 13. i 16.
756
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
rata dolazi do intenziviranja hrvatsko-talijanskih sukoba u Dalmaciji to je bilo vidljivo i suvremenicima koji smatraju da je u razdoblju 1911.-1915. dolo do najeih meunacionalnih borbi u Zadru.79 Talijanizacija grada provoena je u svim segmentima ivota. Boje talijanske trobojnice stavljale su se u izloge, kitile su se kue, rupii su bili u bojama talijanske zastave, omotnice kutija ibica i likera.80 Neke ulice su imale izrazita talijanska imena, kao npr. Viale Nicolo Tommaseo (dananja Mihovila Pavlinovia), a zadarsko kazalite nosilo je Verdijevo ime. U grad su dovoeni pojedinci iz talijanskoga javnog ivota izrazite nacionalne orijentacije kao npr. Napoleone Colajanni koji je u kazalitu uzviknuo: Zadrani, priam vam o mojoj Italiji koja je i vaa!81 Inae, tadanja talijanska historiografija iredentistikog usmjerenja, kao i talijanske voe iz Zadra, smatraju da su Slavi radili zajedno s austrijskom vladom protiv talijanstva Dalmacije i Zadra.82 Moe se istaknuti da tadanje talijansko novinstvo i historiografija izbjegavaju koritenje hrvatskog imena te se radije koriste terminom Slavi, to je i razumljivo, jer ako bi se priznalo da u Dalmaciji ive veinski Hrvati, onda bi i Dalmacija trebala biti dio Hrvatske, protiv ega su svi talijanski politiari iz Dalmacije. Termini Hrvat i hrvatsko koriste se kao neto negativno i tue dalmatinskom drutvu. to se tie djelovanja austrijskih vlasti istina je da su one pratile i suzbijale iredentistiku djelatnost. Talijanski iredentistiki historiari za najvei dokaz o protutalijanskom djelo vanju austrijskih vlasti navodili su uvoenje hrvatskog jezika u javnu upravu i osnutak hrvatskih kola u Zadru. Talijanski krugovi konstantno su zanemarilavali injenicu da Talijana u Dalmaciji ima manje od 3% ukupnog stanovnitva ili neto manje od 18.000. Vojne vlasti bile su rigoroznije u odnosu prema iredentistikom djelovanju od civilne to je razumljivo budui da polovicu austrijskog inovnitva u Dalmaciji ine Talijani. U Zadru su vojne vlasti uoi rata formirale Ured za informiranje (njem. Kundschaftsstelle) koji je bio podvrgnut 16. korpusu u Dubrovniku. Ured se bavio analizom talijanskog novinstva, pratili su plovidbu talijanskih brodova i skupljali informacije od gradskih konfidenata.83 O politikom raspoloenju stanovnitva zadarskog kotara uoi rata najbolje nam govore rezultati izbora za Carevinsko vijee 1911. u kuriji s opim pravom glasa:84
Isto, 9. Isto, 15. 81 Isto, 13. 82 Literatura s ovakvim stajalitem je mnogobrojna, ali kao klasine primjere vidi djela N. KREKICHA, L opera culturale e scolastica di Luigi Ziliotto, Rivista dalmatica, XV, Zadar 1937. i O. RANDI, Rivelazioni sulla politica militare austriaca, Rivista dalmatica, VII, Zadar 1923. 83 O. RANDI, Rivelazioni, 54. Konfidenti su bili plaani od 3 do 19 kruna po informaciji. 84 A. D ALIA, La Dalmazia, le regione limitrofe e l adriatico, 86.
79 80
757
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Tablica br. 3 Rezultati izbora za Carevinsko vijee 1911. u kuriji s opim pravom glasa
Birako mjesto: Rab Pag Novalja Nin I Nin II Novigrad Sali I veliki Melada Zadar I Zadar II Zadar III Zadar IV Zadar V Zemunik I Zemunik II Kali Lukoran Silba Biograd I Biograd II Ukupno: Prodan (prava) 569 258 251 270 285 193 594 237 95 44 69 115 56 59 299 300 676 84 225 189 164 5032 Boxich (Talijanskodemok. stranka) 32 310 25 113 110 104 1 1 388 396 437 383 430 273 205 145 414 31 5 5 3808 Borelli (Hrvatska stranka) 169 65 71 102 251 733 5 54 5 60 50 95 44 62 48 49 125 13 51 410 450 2912
U drugom izbornom krugu Ivo Prodan pobijedio je Girolama Itala Boxicha. Iz izbornih rezultata mogue je zakljuiti vie stvari. U prvom redu, rad pravaa u zadarskoj okolici dao je vidljive rezultate. Opine koje su i inae u pravakim rukama dale su potporu Prodanu. Generalno govorei, otoka mjesta i Nin izborna su baza pravatva. Takoer, u neposrednoj okolici Zadra, Prodan ima najvie glasova (Zemunik i biraka mjesta na otoku Ugljanu - Kali, a u Lukoranu ima vie glasova od drugoga hrvatskog kandidata Borellija). U samom gradu Zadru, Prodan je osvojio 343 glasa, dok je Borelli osvojio 311. Prodanova pobjeda meu hrvatskim glasaima u gradu Zadru to je vea kad znamo da su hrvatski inovnici veinom bili lanovi ili simpatizeri Hrvatske stranke. Objanjenje se, vjerojatno, nalazi u tome to je Stranka prava svoje najjae uporite imala u zadarskom predgrau Arbanasima. to se tie Boxichevih glasaa, relativna veina dolazi iz grada Zadra, njih 2.034 ili 53,4%. Meutim, zanimljiviji su rezultati iz zadarskog zalea gdje je vidljivo da je dobar dio Hrvata glasovao za talijanskog kandidata. Najvjerojatnije
758
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
je na takav izborni rezultat utjecala ovisnost hrvatskog seljaka prema talijanskom posjedniku. Izvan grada Boxich je odnio pobjedu samo na birakom mjestu Lukoranu, to se moe objasniti snagom autonomake ideje ponajprije meu stanovnicima Sutomiice i samog Lukorana. Borelli je dobio veinu samo u narodnjakim opinama Novigradu i Biogradu (gdje je bio i naelnik), a znaajnije rezultate postigao je i u Ninu. Izborni rezultati govore da se pravaima isplatio trud posveen radu u zadarskoj okolici, a osobito na otocima. Naime, na zadarskim otocima 1912. djeluje 19 drutava koje su, uglavnom, organizirali pravai. Najjae otoko pravako uporite u zadarskoj opini je Preko koje je imalo ak tri hrvatska drutva.85
Hrvatsko-talijanski odnosi
Hrvatsko-talijanski odnosi u Dalmaciji uoi Prvoga svjetskog rata ulaze u novu fazu zaotravanja i sukoba, iji je intenzitet bio smanjen tijekom politike novog kursa. Preduvjete za pojaanu napetost moemo podijeliti na unutarnje i vanjske. Od unutarnjih problema vano je zaotravanje meunacionalnih odnosa u Monarhiji uope. Svakodnevno izbijaju sukobi eha i Nijemaca, Poljaka i Rusina, Nijemaca i Talijana, Maara i Hrvata, Rumunja i Slovaka. Na odnose Talijana prema Hrvatima posebice su utjecali dogaaji u Trstu, gdje je talijanska veina grubo krila prava slovenske i hrvatske manjine. Tako e sukobi studenata na Trgovakoj akademiji Revoltella tijekom 1914. dovesti i do fizikih obrauna u Dalmaciji. Ako ovome pridodamo kronino loe gospodarsko stanje u Dalmaciji, preduvjeti meunacionalnim sukobima su oiti. Od vanjskih preduvjeta, na prvom mjestu moemo spomenuti balkanske ratove koji su podigli samosvijest Hrvata prema Talijanima, ali su pridonijeli i boljoj suradnji Hrvata s dalmatinskim Srbima. S druge strane, Italija je poticala iredentistiku djelatnost preko udruenja Dante Alighieri kojemu je cilj bio odranje i proirenje talijanskog jezika izvan Italije. Poseban poticaj davalo je drutvo Dante Alighieri udruenju Lega Nazionale iji je cilj bio osnivanje talijanskih kola u AustroUgarskoj na podrujima gdje su Talijani bili nacionalna manjina. Daljnji poticaj talijanskom nacionalizmu bilo je uspjeno ratovanje talijanske vojske protiv Osmanskog Carstva i zauzimanje Tripolitanije i Cirenaike. Na strani talijanske vojske sudjeluju i neki istaknuti Zadrani, a meu njima je najpoznatiji Odone Nakich de Oljak koji je poginuo tijekom ratnih djelovanja. Prilikom njegova sprovoda u Zadru se prvi put nosila talijanska dravna zastava na inzistiranje konzula D Alie.86
85 D. FORETI, Otoci zadarskog arhipelaga u vremenu od 1860. do 1940., Zadarsko otoje, (ur. Valentin Uranija), Zadar 1974., 209.-230. 86 A. D ALIA, Aneddoti, 15.
759
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Provoenje jezine naredbe

Hrvatsko-talijanske odnose u gradu i openito u Dalmaciji najbolje simbo liziraju prijepori oko provoenja jezine naredbe, odnosno rjeavanje jezinog pitanja. Pitanje uporabe jezika tijekom razdoblja ustavne povijesti Dalmacije (1861. 1918.) izazivalo je dosta prijepora i ui. Austrijska vlada se 1908. napokon odluila za rjeavanje jezinog pitanja u Dalmaciji. Na taj nain eljela je udobrovoljiti dalmatinsku politiku javnost budui da je Monarhija ulazila u razdoblje osjetljivih meunarodnih odnosa na jugoistoku Europe izazvanih mladoturskim prevratom u Osmanskom Carstvu i aneksijom Bosne i Hercegovine. Takoer je eljela sprijeiti radikaliziranje dalmatinske politike scene skidajui jezino pitanje s dnevnog reda. Naime, te je godine austrijski ministar predsjednik Beck u povjerljivom pismu dalmatinskom namjesniku Niki Nardelliju istaknuo rjeavanje jezinog pitanja u duhu priznavanja hrvatskog jezika kao unutarnjeg, uz potovanje prava talijanskog jeziku u vanjskoj uporabi. Rjeavanje ovog pitanja trebalo je pripomoi ozdravljenju dalmatinskih politikih prilika i normaliziranju rada Dalmatinskog sabora. Sljedee godine, 20. travnja 1909. godine, odrano je savjetovanje u Beu na kojem su sudjelovali predstavnici svih stranaka iz Dalmacije. Na savjetovanju je zakljueno da se krene u jezine promjene s poetkom primjene od 1. sijenja 1912. godine. U tom smislu izdana je naredba od 26. travnja 1909. godine.87 Kako su talijanskom jeziku zadrane neke koncesije, npr. uporaba dvojezinosti u zadarskom kotaru na natpisima dravnih ustanova, uporaba talijanskog jezika u formularima itd., tako je provedba jezine naredbe, zbog ovih koncesija, bila komplicirana i izazivala je una reagiranja i hrvatske i talijanske strane. Prvi problem oko kojeg su se sukobila pera talijanskog i hrvatskog novinstva 1912. godine bio je popis stanovnitva Zadra i uporaba jezika. Hrvatska kruna prva je podigla prainu88 navodei poznate zadarske Hrvate koji su za jezik openja svojih obitelji navodili talijanski jezik. Osobito je otra prema voama Hrvatske stranke kao npr. dr. Vicku Iveviu koji je naveo uz hrvatski i talijanski kao jezik komuniciranja.89 Krunu jo vie zabrinjava utnja hrvatskog novinstva na takvu izdaju nacionalnog interesa. Hrvatima bi uzor trebali biti esi i sami Talijani koji se bore za svoj jezik. Il Dalmata, iako izravno nije prozvan, reagira pitajui preasnog sveenika (aludira na don Ivu Prodana, op. a.) poziva li on to ljude da lau budui da se mnogi nai protivnici slue obama jezicima.90 Hrvatska kruna odgovara da ako taj princip vrijedi za Hrvate, zato onda nisu
Vjekoslav MATROVI, Jezino pitanje u doba Narodnog preporoda u Dalmaciji, Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, (ur. Jaka Ravli), Zagreb 1969., 219.-242. 88 Popis puanstva 1912. i nekoji zadarski Hrvat!, HK, br. 89, 28. 9. 1912. 89 Novinstvo prama Iveviu i druini, HK, br. 92, 5. 10. 1912. 90 Dellanagrafe, DAL, br. 79, 2. 10. 1912.
87
760
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
i Talijani u Zadru upisivali da znaju oba jezika kada se mnogi u komunikaciji njime slue. Osim toga, Kruna navodi primjere kada su gazde Talijani navodili za svoje sluge da govore talijanski iako oni ne znaju taj jezik.91 Sve vea polarizacija nacionalnih odnosa ugroavala je bilingvalizam gradskog stanovnitva. Prema izvjeu kotarskoga kolskog nadzornika iz 1916., uenice talijanskog odjela Zavoda sv. Dimitrija slabo znaju hrvatski jezik iako im je to nastavni predmet. Pri tome opravdava uiteljicu hrvatskog jezika jer uzrok neznanju vidi u tome to djevojice uope ni malo ne poznaju hrvatski jezik prije nego u zavod dodju.92 Jezina naredba suzila je uporabu talijanskog jezika pa je razumljivo da su s talijanske strane dolazili ei prigovori. Gotovo iz broja u broj moemo pratiti pisanje Il Dalmate o navodnom krenju prava na uporabu talijanskog jezika. Prigovore moemo saeti u nekoliko postavki: izbacivanjem talijanskog jezika Dalmacija gubi na svojoj kulturi jer je dalmatinska tradicija talijanska, Hrvati ionako govore talijanski, pa emu rigidnost u odnosu na uporabu, i Talijani su izloeni najgrubljim nasrtajima u jezinim pravima.93 Sustavno se skupljaju primjeri navodnog krenja jezinih prava kao to su: da je Ured za obnovu sv. Krevana stavio plou samo na hrvatskom jeziku, da je oglas za ispau objavljen, takoer, samo na hrvatskom jeziku, a da se ak Smotra pridruila kroatizaciji dalmatinskoga javnog ivota iznosei gradske vijesti na hrvatskom jeziku, te je na taj nain nastavljena idila vladinog hrvatstva a za nas smrtnike rezervirani su samo brojevi lota na talijanskom.94 U borbi za ouvanje uporabe talijanskog jezika list je bio okiran ponaanjem dijela talijanskih inovnika koji su se potpisali na hrvatskom jeziku na doprinosima vojnicima na granici u povodu Boia, a koji su se objavljivali u Smotri.95 itava pria oko uporabe i navodnih zloporaba jezika finalizirana je poetkom 1913. godine odlaskom talijanskih zastupnika Ziliotta, Salvija i Ghiglianovicha iz Dalmacije u Be, gdje su se alili na provoenje jezine naredbe. Poslanstvo dalmatinskih Talijana primljeno je na visokoj razini. Zastupnika Ziliotta primio je i sam predsjednik vlade Strgkh, iako je bio bolestan.96 Talijanski zastupnici alili su se ministrima unutarnjih poslova, pravosua i financija o
Dalmata i na lanak o popisu puanstva, HK, br. 93, 9. 10. 1912. DAZd, KV, kutija 318, br. 2536, 15. 5. 1916. 93 lanci Dell anagrafe, DAL, br. 79, 2. 10. 1912.; Violazione dell ordinanza linguistica Protesta, DAL, br. 83, 16. 19. 1912.; A tutela del nostro diritto linguistico, Croatizzazione for ewer! (sic!), DAL, br. 84, 19. 10. 1912.; Mentreno si protesta, Gravissime violazioni dell ordinanza linguistica, DAL, br. 85, 23. 10. 1912.; Violazione linguistiche, DAL, br. 86, 26. 10. 1912. itd. 94 Croatizzazione for ewer!, vidi prethodnu biljeku. 95 Un fatto biasimevole, DAL, br. 103, 24.-25. 12. 1912.; A proposito di firme, DAL, 28. 12. 1912.; List e sa zadovoljstvom utvrditi da je poslije njihova pritiska dio inovnika poeo upotrebljavati talijanski jezik. Come va la facenda?, DAL, br. 105, 31. 12. 1912.
91 92
761
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
navodnoj diskriminaciji talijanskog jezika u Dalmaciji, to je nailo na svesrdnu potporu Il Dalmate. Smotra je registrirala dogaaj, a da ga pritom uope nije komentirala.97 Meutim, zato je Risorgimento komentirao odlazak poslanstva talijanskih zastupnika u Be. Za Risorgimento posjet zastupnika je kukaviki in budui da se oni nisu niti usudili zahtijevati reviziju jezine naredbe, a kamoli njezinu obustavu. Dapae, Risorgimentu se ini da su nai ljudi otili u Be da raspiruju vruinu hrvatskog prava na dimu krvi muenika.98 Primjedbe hrvatskog novinstva o zloporabi jezine naredbe u korist talijanskog jezika list naziva smijenim.99 Provoenje jezine naredbe razlog je zato splitski Talijani nee pristupiti glasovanju za opinske izbore.100 Hrvatsko novinstvo Zadra bilo je iznenaeno posjetom talijanskih zastupnika Beu. Narodni list komentira da je posjet izazvao u Dalmaciji obe zauenje, a nakon ove konstatacije list ide u detektiranje pravog izvora pobune protiv uvoenja hrvatskog jezika. Izvor nalazi u redovima talijanskog inovnitva, koje umjesto da slui narodu zemlje u kojoj se nalazi, radi posebnu stranku i u svojoj upljoj umiljenosti trai zadravanje talijanskog jezika. Narodni list zato trai ispravljanje abnormalnosti postojanja tolikog nerazmjera izmeu broja talijanskog puanstva i broja talijanskih inovnika, te obeava borbu za primjereniji broj hrvatskih inovnika.101 Hrvatska kruna u posjetu talijanskih zastupnika vidi iri plan djelovanja Talijanske stranke u suradnji s vladom. Istie patriotske demonstracije u Zadru od 1. prosinca 1912., kojima je cilj pokazati lojalnost Austro-Ugarskoj talijanskog puanstva grada Zadra, a nakon toga dolazi posjet Beu.102 to se tie registriranja povreda jezine naredbe od Talijana, Hrvatska kruna osobito je otra u sluaju naelnika financijskog ravnateljstva Namjesnitva Jarabeka pa je u njegovu sluaju tiskala i poseban lanak-upozorenje namjesniku: Umoljavamo Nj. preuzvienost Marija grofa Attemsa, namjestnika Nj. V. u Dalmaciji, da naredi svome podredjeniku poglavaru Jarabeku, da dade odmah odstraniti u poglavarstvenoj kancelariji nadpise izkljuivo u talijanskom jeziku.103
96 I deputati italiani a Vienna. Le violazioni dell Ordinanza linguistica, DAL, br. 3, 11. 1. 1913. 97 Oba lanka govore o posjetu Beu na talijanskom jeziku: I lagni degli Italiani della Dalmazia, SD, br. 3, 11. 1. 1913.; i Il compromesso linguistico in Dalmazia, SD, br. 4, 14. 1. 1913. 98 Ne popolo, ne partito, RIS, br. 203, 23. 1. 1913. Sam lanak zapoinje u klasinom (za RIS) vrijealakom stilu: I Croati della Dalmazia soffrono d isterismo: sono cosi lunatici! 99 Chiacchiere sull indignazione, RIS, br. 204, 30. 1. 1913. 100 Per le elezioni comunali, RIS, br. 204, 30. 1. 1913. 101 Talijanake tube, NL, br. 5, 15. 1. 1913. 102 Jezino pitanje i spljetski obinski izbori, HK, br. 5, 15. 1. 1913. 103 Ad infinitum, HK, br. 4, 11. 1. 1913.; O krenju jezine naredbe u financijskom odjelu list e pisati u lancima: Talijanai imadu pravo tuiti se!, HK, br. 9, 29. 1. 1913.; ikaniranje inovnika na raun. odjelu financija, HK, br. 11, 5. 2. 1913.; U duhu jezine naredbe, HK, br. 18, 1. 3. 1913.
762
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Il Dalmata je pitanje provoenja jezine naredbe uzeo kao povod pisanju o tekom poloaju talijanske manjine u Dalmaciji. Uporno je dokazivao da se jezina naredba ne potuje, te je tako uao u polemiku s Narodnim listom, koja je izala izvan okvira jezine naredbe te je za sada ne obraujemo.104 Meutim, Il Dalmata je iznio tvrdnju da je do jezine naredbe dolo zato jer su se Talijani u Dalmaciji rtvovali u korist Hrvata. Ova je tvrdnja osobito naljutila Narodni list pa u odgovoru Talijane naziva narodnim protivnicima i obeava borbu za dosljednu uporabu hrvatskog jezika. List na kraju poruuje vladi: inovnici je moraju vjerno vriti i vlada je duna da nad tim bdije!105 Dokaz koliko je ta borba bila otra daje detalj kao to je intestacija Kotarskog suda u Zadru na hrvatskom jeziku. Talijani su na to pozvali svoje sunarodnjake da odbiju takve spise, a Narodni list upozorava da intestacija slui za potansko uredovanje i kao takva spada u djelokrug unutarnjeg jezika koji je u Dalmaciji hrvatski.106 Meutim, na teritoriju samoga grada uporaba hrvatskog jezika bila je u javnosti proskibirana i izloena javnom nasilju. Suprotnosti su bile tako jake da je uporaba hrvatskog jezika u javnom govoru ili na ulici mogla izazvati napade koje su na svojoj koi osjetili poznati hrvatski knjievnici, na privremenom radu u Zadru kao Vladimir Nazor, Ante Tresi-Pavii, Milan Begovi i Rikard Katalini-Jeretov.107 Sve oitija napetost u talijansko-hrvatskim predratnim odnosima prenijela se i u krugove koji su do tada bili poteeni veih sukoba. Krajem 1913. trebala se odrati godinja skuptina Odvjetnike komore u Zadru koja je pokrivala sudske okruge Zadar i ibenik. Jezik Odvjetnike komore tijekom narodnog preporoda i kasnije, ostao je talijanski, pa je tako ak i oglas o smrti jednog od voa narodnog preporoda Josipa Patrovia, inae odvjetnika, tiskan na talijanskom jeziku.108 Hrvatska kruna je upozorila Odvjetniku komoru zbog ega tolerira takvo stanje budui da je u Komori 20 Hrvata i Srba, a samo 12 Talijana.109 Konano je 24. studenoga 1913. nakon dugotrajne rasprave odlueno da hrvatski jezik bude unutarnji jezik Komore, a da talijanski bude uz hrvatski priznat
104 lanci o krenju jezine naredbe idu iz broja u broj: Per mettere le cose in chiaro, DAL, br. 5, 18. 1. 1913.; I Catoni, DAL, br. 6, 22. 1. 1913.; E sempre per mettere le cose in chiaro, DAL, br. 7, 25. 1. 1913.; Per conchiudere, DAL, br. 9, 1. 2. 1913.; Il riposta ad un articolo del Narodni list, DAL, br. 10, 5. 2. 1913.; Le violazioni all ordinanza linguistica, DAL, br. 12, 12. 2. 1913. itd. 105 Talijanako razjanjivanje, NL, br. 7, 22. 1. 1913. 106 Jo o povredama jezine naredbe, NL, br. 10, 1. 2. 1913. 107 Milan Begovi je radio kao profesor na novouspostavljenoj Hrvatskoj gimnaziji i doivio je napad od talijanske mularije zbog hrvatskoga govora. Nevenka KOUTI-BROZOVI, Uloga Zadra u knjievnom ivotu hrvatske moderne, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 14-15, Zadar 1976., 271.-287. i V. MATROVI, Rikard Katalini Jeretov, Radovi Instituta JAZU, 2., Zadar 1955., 333.-357. 108 Jezik odvjetnike komore, NL, br. 26, 29. 3. 1913. 109 Pitanje Odvjetnike komore u Zadru, HK, br. 87-88, 25. 10. 1913.
763
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
vanjskim jezikom. Ova odluka je naila na otar prosvjed talijanskih odvjetnika koji nisu sudjelovali u daljnjem radu tijela Komore. Hrvatsko novinstvo Zadra uvoenje hrvatskog jezika kao unutarnjeg jezika Komore oznailo je kao jednu od pobjeda na putu kroatizacije Zadra. Hrvatska kruna je to izriito naznaila nabrajajui koje jo institucije treba pohrvatiti: Javnu dobrotvornost, Trgovaku komoru i na kraju Opinu.110 Narodni list je prenio izazivake rijei dotadanjeg predsjednika dr. Ziliotta koji je izjavio da je sretan, to prestaje djelovati kao predsjednik, u asu, kad mizerije ulice ulaze i u ovu komoru.111 Pohrvaivanje zadarske Odvjetnike komore nailo je na ogoreno pisanje talijanskog novinstva Zadra. Il Dalmata temi posveuje itavu naslovnicu u kojoj je glavna teza da odbacivanje talijanskog jezika predstavlja kulturoloki i civilizacijski nazadak to je vidljivo diljem Dalmacije otkad njome vladaju Hrvati. List predbacuje protivnicima (Hrvatima, op. a.) da su zaboravili na ponos talijanskog naroda nameui ovu odluku.112 Na uvoenje hrvatskog jezika veim lankom se osvrnuo i Risorgimento, koji je u prvom redu omalovaio hrvatsku pobjedu jer ona nije posljedica slavenskog napretka, nego sluajna pobjeda u kojoj je 18 hrvatskih i srpskih nadglasalo 14 talijanskih odvjetnika i donijelo odluku o uvoenju hrvatskog jezika. Znai da je to prevlast od tek etiri odvjetnika u kraju u kojem ima samo 10.000 Talijana, a nasuprot mnogo vie Slavena. U Dalmaciji napreduje samo iseljavanje, tvrdi Risorgimento. Odluka o uvoenju hrvatskog jezika je duboko politika jer kako tumaiti to da splitska komora djeluje na principu dvojezinosti iako u njoj veinu imaju Hrvati. Na kraju Risorgimento nije proao bez vrijeanja hrvatskih i srpskih odvjetnika jer ih je okarakterizirao kao iscjeene intelektualce koji sve to su postigli duguju talijanskoj kulturi i talijanskom jeziku. Oni nisu ovu odluku donijeli iz vlastitog uvjerenja, nego na fanatian pritisak drugih.113 Smotra je, pozivajui se na Narodni list, obavijestila svoje itatelje o promjeni uredovnog jezika bez ikakvog komentara.114 Bijes talijanskog novinstva u Narodnom listu ne shvaaju smatrajui pohrvaivanje loginim razvojem dogaaja.115 Dalmatovo brojenje hrvatskih i srpskih odvjetnika, koji nisu podrijetlom Zadrani, potaknulo je Narodni list da utvrdi da su od 13 talijanskih odvjetnika samo tri podrijetlom Zadrani.116 Hrvatska kruna iskazuje jo vee iznenaenje Dalmatinim bijesom tvrdei da Komora i dalje djeluje dvojezino te da nije do kraja pohrvaena.117
Jedna pobjeda, HK, br. 99-100, 26. 11. 1913. Jezik odvjetnike komore u Zadru, NL, br. 95, 26. 11. 1913. 112 Una violanza inaudita, DAL, br. 94, 26. 11. 1913. 113 Un grande vittoria croata, RIS, br. 235, 6. 12. 1913. 114 Odvjetnika komora u Zadru, SD, br. 95, 29. 11. 1913. 115 Neuveno nasilje!, NL, 29. 11. 1913. 116 Dalmata, NL, br. 97, 3. 12. 1913. 117 Zato Il Dalmata biesni?, HK, br. 101, 29. 11. 1913.
110 111
764
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Fiziki sukobi
Uestalo sukobljavanje Hrvata i Talijana na ulicima Zadra poetkom 20. stoljea potaknulo je Namjesnitvo da sustavnije rijei pitanje javne sigurnosti u Zadru. Opinsko redarstvo pod utjecajem talijanskog vodstva nije bilo nepristrano u sukobima i dravna tijela nisu se mogla osloniti na njega. Namjesnika Niku Nardellija jedinoga dalmatinskog Hrvata meu namjesnicima osobito je uznemirio fiziki napad talijanske rulje 1908. godine na tada poznatu opernu divu Mariju Strozzi iz Zagreba. Namjesnik je poveo akciju koja je dovela do derogiranja opinskog redarstva i uvoenja dravnog redarstva u gradu Zadru od 1. oujka 1911. Dravno redarstvo bilo je izravno podvrgnuto Redarstvenom odsjeku kotarskog poglavarstva te su tako dravna tijela bila izravno nadlena, ali i odgovorna za sigurnost u gradu. Tako upraviteljem zadarske policije postaje dr. Alojz Gustin, Slovenac po nacionalnosti. I hrvatska i talijanska zajednica u gradu i okolici organiziraju paravojne organizacije. Pod egidom promicanja tjelesnog odgoja i razvitka duhovnog i fizikog zdravlja formiraju se organizacije koje po svojoj djelatnosti oponaaju vojne postrojbe. Hrvatska organizacija je Sokol na ijem je elu Hubert grof Borelli. Hrvatski sokol nastao je 1885. godine kada su zadarski Hrvati pod vodstvom grofa Borellija napustili Societ di ginnastica e scherma koje se poelo talijanizirati.118 Sokol je temeljio svoj rad na programu istoimene eke nacionalnogimnastike organizacije. Tek e 1909. Hrvatski sokol moi organizirati javnu vjebu u Zadru, kada je osnovana Hrvatska sokolska upa Ban Palina, ije su lanice bile sokolske organizacije u Zadru, Biogradu (osnovana 1907.), Novigradu (1907.), Filip Jakovu (1909.), Bibinjama (1909.) i u Arbanasima (1910.).119 Do Prvoga svjetskog rata jo se osniva sokolska organizacija u Rabu. U Sokolu se velia slavenska sloga i hrvatska ideja. Uoi rata, pod utjecajem balkanskih ratova, jugoslavenska ideologija bit e dominantna meu zadarskim sokolaima.120 Talijani organiziraju 1880. godine Bersagliere u gradu Zadru i u Arbanasima. Uniforma beraljera (kako su ih izgovarali Zadrani) bila je vrlo slina onoj talijanske vojske.121 lanovi drutva bili su proeti iredentistikim duhom. Uoi rata
V. MATROVI, Zadarsko sokolstvo 1885-1920. i Hubert Borelli Vranski, Povijest sporta, VIII, br. 31, Zagreb 1977., 2677.-2702. 119 Isto. 120 Upravo su taj razlog za rasputanje Hrvatskog sokola navele austrijske vlasti. Vidi poglavlje o politikoj kontroli. 121 DAZd, PSN, sv. 679, br. 594/1913. i br. 4107/1913. U kolovozu 1913. arbanaki su beraljeri organizirali smotru u gradu i pri tome ih je redarstvo prijavilo da su neki imali perje preko cijelog eira to ga nesmije imati tj. kao u talijanske vojske. Kotarsko poglavarstvo je proslijedilo prijavu namjesnitvu, a ono je odgovorilo da bi trebalo fotografirati uniformu.
118
765
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
osniva se i enski odjel beraljerske organizacije.122 Sve talijanske sportske udruge bile su povezane i meusobno surauju. Djeluju u zajednikom domu na Rivi Derni. Sva drutva kolektivno su plaala 25 kruna godinje lanarine za Legu Nazionale. Drutva su povezana s ostalim talijanskim drutvima u Monarhiji i Italiji.123 I sami talijanski voe smatrali su beraljere svojom milicijom i fizikom zatitom.124 Pred sam rat, u lipnju 1914. organiziran je Srpski sokol s 14 lanova. Za razliku od Hrvatskog sokola povorku Srpskog sokola talijanska ulica je prihvatila s odobravanjem, to je dovelo do ogorenih komentara Hrvatske krune o, navodnoj, suradnji zadarskih Srba i Talijana.125 Formiranje posebnog Srpskog sokola razoaralo je jugoslavenski orijentiranu mlade u gradu jer su smatrali da ne trebaju dvije slavenske sokolske organizacije, to vie to je Hrvatski sokol i Hrvatski akademski klub bio proet jugoslavenskim duhom.126 Talijanskih beraljera bilo je puno vie nego hrvatskih sokoloa. Zadarska Societ di bersaglieri 1913. godine imala je etiri uitelja s 480 lanova, arbanakih beraljera bilo je 350 s dva uitelja. Hrvatski sokol bio je malobrojniji i slabiji. Zadarski Sokol ima samo 95 lanova i tri uitelja, arbanaki 80 lanova i dva uitelja, biogradski 23 lana, novigradski 38, filipjakovski 40 i rapski 46 lanova. Istovremeno je bibinjski Sokol imao 62 lana, iako je Bibinje u ovom razdoblju maleno naselje s manje od tisuu stanovnika.127 Suradnja Hrvata i Srba u Zadru, uz politiku novog kursa, bila je slaba. Predstavnici banovinskih i dalmatinskih Srba 1905. donijeli su Zadarsku rezoluciju u kojoj su podrali politiku hrvatskih stranaka u borbi za to veu samostalnost Hrvatske te su podrali ujedinjenje Dalmacije i banske Hrvatske. Meutim, zadarski Srbi dosljedno su podravali talijansku vlast u opini, a zadarski su Talijani zauzvrat blagonaklono gledali na manifestacije srpstva i pravoslavlja u gradu. Najzasluniji za talijansko-srpsku suradnju bili su zastupnici u Dalmatinskom saboru Ghiglianovich i Baljak. Hrvatska veina u Dalmatinskom saboru nastojat e suraivati sa srpskom stranom, te se stoga na zgradi Zemaljskog odbora uz dalmatinsku i hrvatsku
Odone TALPO, Centenario, Societ ginnastica Zara, Rim 1976., 107. Sereno DETONI, Francesco Rismondo e altri volontari dalmati della guerra 1915.-1918. nelle carte segrete della polizia austriaca, Rivista dalmatica, XL, Roma 1969., 11. Zadarski beraljeri su dobivali financijsku pomo iz Italije, Oscar RANDI, Un fondo segreto dell irredentismo zaratino, Rivista dalmatica, XV, Zara 1934., 24.-37. 124 DAZd, PSN, sv. 700, br. K-82 iz 1912. godine. Iz tajnih spisa dravnog redarstva vidljivo je da su austrijske vlasti pratile djelovanje beraljera. Redarstvo napominje da su beraljeri stranaki povezani i da podravaju Talijansku stranku. U kontaktu su s talijanskim drutvima i iz Italije te da imaju uniforme nalik na talijansku vojsku. Opina Zadar je oprostila dug za potroenu elektrinu energiju u visini 369,26 kruna. U njihovu su domu bila sjedita vie talijanskih drutava koji okupljaju srednji i nii drutveni sloj. 125 Kako su Srbi u Zadru sloni s Hrvatima? Blamaa Srbskog sokola i Narodni list, HK, br. 48, 24. 6. 1914. 126 J. BERO, Zadarsko pitanje, 387. 127 DAZd, KV, kut. 292, br. 6446, 31. 12. 1913.
122 123
766
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
zastavu vihorila i srpska zastava. Zbog partikularnih srpskih interesa u Zadru do suradnje izmeu srpske stranke i hrvatskih stranaka ne dolazi. Tek e balkanski ratovi 1912. i 1913. pridonijeti boljoj meusobnoj suradnji zadarskih Hrvata i Srba. Pobjede balkanskih saveznika dovest e, meu Hrvatima, do vrhunca razvitka ideje o junoslavenskoj suradnji i uzajamnosti. Hrvatska politika elita i graanstvo zadojeno je idejom jugoslavenstva. Zadarski Hrvati su zajedno sa Srbima organizirali demonstracije potpore balkanskim saveznicima i skupljali pomo za Balkance. U takvoj situaciji, zabrana organiziranog nastupa Hrvatskog sokola na sprovodu Manfreda Borellija 30. sijenja 1914., koja je ogorila zadarske Hrvate i Srbe, potaknula ih je na formiranje zajednikoga Narodnog vijea iji bi cilj bio zatita interesa Hrvata i Srba. lanove Vijea inili su poslanici svih stranaka: Hrvatska stranka dr. Tommaseo, dr. Machiedo, dr. Frano Alaevi i zamjenici Antun Frani, Roko Stojanov i dr. Kati, Hrvatska puka napredna stranka dr. Werk, prof. Silvije Alfirevi, ing. Ante Gospodneti, zamjenici Marin Cari, Bare Lucijanovi i Vinko Nisiteo. Zadarski Srbi su na sastanku 22. travnja 1914. odredili da njihovi predstavnici budu Vladimir vitez Simi, dr. Mihailo Mareti i Aleksandar Kovaevi. Na sastanku Srba dolo je do razliitih koncepcija suradnje s Hrvatima. S jedne strane Kovaevi se zalagao za punu suradnju s Hrvatima, a protiv Talijana, iako se u Srbiji zalau za suradnju s romanstvom. S druge strane, Mareti je za suradnju s Hrvatima, ali za zatitu posebnih srpskih interesa. Suvremenici su smatrali da je Maretievo stajalite inspirirano zastupnikom Baljkom. Pravai ne sudjeluju u formiranju Vijea jer smatraju da Hrvatska stranka i Zemaljski odbor ne ine nikakve korake na pohrvaivanju Zadra. Kako je Stranka prava okupljala najvei dio Hrvata zadarskog kraja, bez njezinog sudjelovanja u radu Narodnog vijea, on bi izgubio smisao postojanja, te se zato Vijee nikad i nije formiralo.128 Putovanja raznih dobrovoljaca iz itave Europe, ali i iz prekomorskih zemalja na balkanska ratita, te njihovo zaustavljanje u Zadru, iskoristili su zadarski Hrvati i Srbi da pokau slavenski (hrvatski) karakter grada organizirajui sveane doeke za dobrovoljce koji su bili na proputovanju. Na to je talijanska ulica potaknuta radikalnijim dijelom talijanskih politiara organizirala veoma otre protuprosvjede 12. studenog 1912. godine u gradu i fizike obraune s Hrvatima. Prosvjede prvi registrira Dalmata istiui da nema nita protiv doekivanja saveznika, ali je protiv vikanja ivio hrvatski Zadar i pjevanja Lijepe nae.129 Prosvjedi su imali protuhrvatski karakter i izrazili su lojalnost austrijskoj upravi te su iz Namjesnitva poslali brzojav o lojalnosti zadarskoga talijanskog puka. Narodni list komentira prosvjede kao odraz svijesti jednog dijela talijanske ulice koja mrzi sve slavensko.
J. BERO, Zadarsko pitanje, 383.-384. lanci Il baccano di ieri a sera, DAL, br. 91, 13. 11. 1912.; Poche parole al Narodni list, DAL, br. 92, 16. 11. 1912. S Hrvatskom krunom Dalmata uope nije htio raspravljati jer je zaraena mahnitou, vidi: Il linguaggio, DAL, br. 93, 20. 11. 1912.
128 129
767
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
List ustvruje da se nije vikalo ivio hrvatski Zadar, a da se kojim sluajem to i viknulo, to nije razlog za takve prosvjede. Narodni list zakljuuje: Jednom dielu zadarske ulice, nad kojim, kako se vidi, vodstvo tal. stranke ima premalo upliva, nije uope bilo milo da se u Zadru hrvatski klie i da se prave slavenske manifestacije, pa je s toga, sjeajui se svojih turkofilskih tradicija od god. 1876. napravilo na svoju ruku protuslavensku demonstraciju, potraiv drugo vodstvo pred zgradom sv. imuna (zgrada Namjesnitva, op. a.).130 Narodni list je u sljedeem lanku jo otrije napao Talijansku stranku u cjelini, razlikujui samo taktiko postupanje dijelova stranke: Neka nam se ovdje ne prigovori, da je Risorgimento privatno poduzee, za kojim ne stoji nitko osim njegova rodjenog urednika, jer je poznato, da taj list uiva u Zadru daleko veu popularnost nego i sam Dalmata, da se njegovi brojevi grabe i prodaju u trostrukoj mjeri od Dalmatovih i da on predstavlja ono krilo zadarskog gradjanstva koje zna da u izvjestnim asovima, kad je svaka opasnost izkljuena, udari u najradikalnije strune Situacija je dakle ova: ira talijanska javnost ne smije da zna to se dogodilo. Iztaknutiji ljudi imaju zadau da u privatnim razgovorima neogranieno osude demonstraciju; organi gradjanstva, koji itako ne prelaze Punt amicu i vrata Sanmichelova, krunisat e ovo enijalno politiko djelo, te e donekle osuditi demonstraciju u ime liberalizma, donekle e je opravdati u ime provociranog gradjanstva, a izkoristit e je koliko god mogu u ime naela.131 Hrvatska kruna e mnogo dramatinije popratiti i komentirati nastale dogaaje. Ona e u prosvjedima vidjeti narueno i organizirano djelo obinskih kaponja, a da je cio Zadar, osim Hrvata i Srba, imao ulogu redara. Talijanai, fakini i inteligencija prijavljivali i apsili Hrvate na sami povik Balkancima. Prema Kruni, masa je klicala Monarhiji, Cuvaju i Turcima, a vrijeala je Hrvate.132 U daljnoj analizi Kruna je jo otrija te pita Dalmatu, a ne Risorgimento,133 kako su to Talijani mogli vrijeati Crnogorce, kad je talijanska kraljica Jelena Crnogorka. Navodi dvolinu igru zadarskih Talijana koji su prema Rimu nespaena braa izvrgnuta progonu, dok Beu upuuju izraze lojalnosti. Kruna je uvjerena da e zadarski Srbi napustiti savez s Talijanima i stati uz Hrvate.134 U svakom sluaju, zadarski Hrvati su se povukli i to na poziv Hrvatske krune, te nisu organizirali manifestacije potpore Balkancima.135
Dalmata, NL, br. 91, 16. 11. 1912. Pel rotto della cuffia, NL, br. 92, 20. 11. 1912. 132 Talijanai izvidali Crnogorce na prolazku. Velike demonstracije. Junaci boksera i nepozvani gosti., HK, br. 103, 13. 11. 1912. 133 Hrvatska kruna je ovako okarakterizirala Risorgimento: Poto u Zadru obstoji i drugo smetite na ije se pisanje iz principa ne obazire pristojna tampa, to s ogavnou prelazimo preko njegova arkanja., to je talijanaima vie sveto?, HK, br. 104, 16. 11. 1912. 134 to je talijanaima vie sveto?, HK, br. 104. 135 Hrvatim zadarskim, HK, br. 105, 20. 11. 1912.
130 131
768
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Iako su se zadarski Hrvati povukli, nije dugo trebalo ekati na nove provokacije i nerede. Zadarska opina je 1. prosinca 1912. organizirala sveanu povorku uz sudjelovanje vojske i politikih predstavnika u povodu 64. obljetnice ustolienja cara Franje Josipa I. Hrvatska kruna je u ovoj manifestaciji prepoznala i druge konotacije Talijanske stranke. Na ovaj nain zadarski Talijani eljeli su se prikazati lojalnim elementom Monarhije za razliku od drugih dalmatinskih gradova, koje je Namjesnitvo moralo rasfomirati zbog prosvjeda u kojima se iskazivala nelojalnost Austriji (sluaj ibenik i Split). Beko novinstvo zanima zato u ostalim dalmatinskim gradovima nema proaustrijskih manifestacija. Kruna odgovara da vojske ima i u drugim gradovima, pa zato onda nije organizirana proslava. Manifestaciju je iskoristila ona bagaa i neodgovorna djeetina za izvikivanje protuslavenskih i protusrpskih parola, to za Krunu znai izravno vrijeanje samih vojnika koji su u veini Slaveni.136 Narodni list je citirao povike Dolje Srbija! i Van Hrvati, istiui da su vojnici u povorci bili revoltirani, a zamjera vojnim zapovjednicima to nisu nakon prvih povika zapovijedili vojsci da napuste povorku.137 Protusrpske iskaze osudila je i Smotra koja kae da u toj istoj vojsci slue Srbi protiv kojih se vikalo.138 ak je Dalmata osudio protusrpsko vikanje tvrdei da je to uinila malena skupina zavedenih. Dalmata odmah istie da je poznata simpatija graanstva prema Srbima.139 Sljedei sukob, ovaj put samo u novinstvu, izbio je oko sviranja Bande comunale (Opinska glazba) za Silvestrovo. Banda comunale je meu ostalim pjesmama odsvirala pjesmu Del Si140 i na zahtjev graanstva, po tvrenju Dalmate, himnu Lege.141 Po Dalmati, u gradu je bio savreni mir i red tijekom ophoda Opinske glazbe. Zbog toga se Dalmata udi u emu Hrvatska kruna vidi provokaciju u pjevanju tako nedunih pjesama dok u itavoj pokrajini glazbe (Dalmata koristi hrvatsku rije, op. a.) vode povorke u kojima se iskazuje mrnja prema Talijanima.142 Meutim, oito nije sve bilo tako mirno i neuvredljivo kako tvrdi Dalmata jer je i umjereniji Narodni list reagirao ultimatumom Namjesnitvu da zadarski Hrvati vie nee mirno trpjeti provokacije talijanake rulje koja je vikala sve i svata.143 Risorgimento se osvrnuo na ultimatum Narodnog lista koji je on
Lojalnost, HK, br. 110, 7. 12. 1912. kandalozna provokacija, NL, br. 96, 4. 12. 1912. 138 O nekim poklicima prilikom vojnike ophodnje, SD, br. 97, 4. 12. 1912. 139 Manifestazioni riprovevoli, DAL, br. 97, 4. 12. 1912. 140 Pjesma Del ili El Si napisana je zadarskom varijantom venetskog dijalekta. Prvi put je tiskana u asopisu Zara, ali je formirani oblik dobila tek redakturom G. Sabalicha 1891. u knjizi Canzonette zaratine. Sama pjesma velia talijanski jezik i bila je crvena krpa zadarskim Hrvatima te je esto njezino izvoenje izazivalo nerede. Tekst pjesme vidi: G. SABALICH, El Si, Zadar 1923., ZKZd. 141 La notte di San Silvestro, DAL, br. 1, 4. 1. 1913. 142 Le preoccupazioni, DAL, br. 1, 1913. 143 Obine provokacije, NL, br. 2, 4. 1. 1913.
136 137
769
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
poslao u ime lokalne hrvatske kolonije. Na ovaj nain eljeli su istaknuti da Hrvati u gradu mogu biti jedino doseljenici. List upozorava Hrvate diljem Dalmacije da su Talijani iznimno civilizirani i da se ne ele sputati na njihovu razinu. List izraava uenje kako Hrvate moe provocirati iskazivanje talijanstva graana Zadra kad je to osjeaj grada.144 Vrijeanje se nastavlja, a prvi je rukavicu bacio Risorgimento koji je u lanku Carnevale croato izvrijeao Hrvate.145 Na to ustro odgovara Narodni list, i to ne Risorgimentu nego Dalmati tvrdei da Risorgimentu pristojni ljudi ne odgovaraju, nego se njima bavi policija, ali da je Risorgimento pravi odraz zadarske ulice, a ne Dalmata. Dalmata ne pie to to se osjea nego ono to treba da bude pisano, a pravo miljenje zadarskih Talijana je u Risorgimentu. One uvriede ne smiju se nikada zaboraviti i treba za njih pozvati odgovornost gospodu diplomate, koji vode talijanaku stranku. Doi e ve i za to zgodan as, zakljuuje Narodni list.146 Hrvatska kruna napada izravno urednika Risorgimenta Raimonda Desantija, koji je u lanku naveo da zadarskom Talijanu treba biti ispod asti pogledati u oi Hrvatu. Kruna pita Desantija kako mu nije bilo ispod asti sjediti za stolom i ruati i veerati s jednim Hrvatom ili primiti od obrovakog Hrvata M. 75 kruna mjeseno!147 Reagiranje Narodnog lista na uvrede Risorgimento je popratio u poznatom uvredljivom tonu. Zubi Narodnog lista su pokvareni pa zato zove policiju da reagira jer su oni senilna pokvarena nemo.148 Prestankom balkanskih ratova, suprotnosti izmeu Hrvata i Talijana u Zadru, koje su se stiale u vrijeme ratova, izlaze u punoj mjeri na javnu scenu. Povod za nove sukobe, ali ovaj put ne samo u novinstvu, bio je Meupokrajinski kongres talijanskih studenata u Zadru, koji je odran 14. rujna 1913. godine. Ovom prilikom predstavnici studenata pet talijanskih provincija (Dalmacija, Istra, Trst, Trento i Gorica) Austro-Ugarske trebali su iskazati potporu talijanstvu grada Zadra. Pripreme za Kongres popraene su s oduevljenjem u talijanskom novinstvu.149 Hrvatsko novinstvo je reagiralo drukije. Narodni list postavlja pitanje zato je izabran Zadar i Dalmacija za ovaj skup i trai zatitu vlasti od provokacije jer je to cilj samog skupa budui da se eli pokazati talijanstvo Dalmacije i Zadra.150 Pravaka Hrvatska kruna, iako osuuje organiziranje skupa u Zadru, ipak poziva zadarske Hrvate da dostojanstveno doekaju goste i da se suzdre od provokaciUn ultimo croato, RIS, br. 202, 9. 1. 1913. RIS, br. 205, 6. 2. 1913. 146 Odgovor Dalmati, NL, br. 12, 8. 2. 1913. 147 Kakvu svjedodbu dava sebi Desantis!, HK, br. 11, 5. 2. 1913. DAZd. U ovom lanku RIS se naziva smetlite br. 2. 148 Denti cariati, RIS, br. 206, 13. 2. 1913. 149 Npr. lanak L avvenimento, DAL, br. 73, 13. 9. 1913. 150 Zato je izabran Zadar, Zato Dalmacija, NL, br. 73, 10. 9. 1913. 151 Kongres talijanskog djatva u Zadru, HK, br. 73, 10. 9. 1913. kao i lanak O dolazku i boravku Talijana i talijanaa, HK, br. 74, 13. 9. 1913.
144 145
770
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
ja.151 Odravanje Kongresa i prateih manifestacija nije prolo bez sukoba. Najei sukobi izmeu Hrvata i Talijana bili su na Gospodskom trgu gdje je moralo reagirati redarstvo s isukanim sabljama. Sukobi su se nastavili pri povratu s izleta glazbe Hrvatskog pukog radnikog drutva, kada je s broda morala biti skinuta hrvatska zastava. Nereda je bilo oko gostionice Velebit, a ni ovaj put nije mogla biti poteena brijanica Petra ervara. Narodni list se izruguje talijanstvu studenata: Kongresu je predsjedao Deli, referirali su Bogdanovi, Matei i Marinkovi, a resoluciju je predloio Lovri. Kako vidite, to je bio kongres hrvatskih djaka u talijanskom jeziku!152 Protuodgovor s hrvatske strane nije izostao te je prilikom povratka talijanskih sudionika u Split dolo do protutalijanskih prosvjeda.153 Hrvatska kruna posvetila je protutalijanskim izgredima jo veu panju pa je izrugivala neznanje talijanskog jezika nekih sudionika i prenaglaavala brojnost sudionika povorke Hrvataskog pukog radnikog drutva.154 Kongresu je Dalmata posvetio golemu panju. Pie se o oduevljenju Zadra: Talijanska dua Zadra je jo jednom uzdignuta. Uzdignuta je do sunca, izmeu cvijea Zadar se radovao kao nikad155 List detaljno izvjeuje javnost o govorima i sudionicima skupa, ali demantira postojanje hrvatskih protuprosvjeda te tvrdi da je samo 11 Hrvata prosvjedovalo na Gospodskom trgu.156 Zajedniki prosvjed Jurja Biankinija, Ive Prodana i Vicka Ivevia kod namjesnika Attemsa protiv talijanskih provokacija i fizikih napadaja na Hrvate grada Zadra Dalmata je komentirao pozivom na meusobnu toleranciju, kako Hrvata u Zadru, tako i Talijana u drugim gradovima Dalmacije. I Risorgimento, koji je oduevljen odravanjem Kongresa u Zadru, demantira postojanje prosvjeda Hrvata u njemu, a grad je iskazao svoje talijanstvo i ostaje talijanski bez obzira na hrvatski teror, zakljuuje Risorgimento.157 Smotra daje najobjektivniju sliku hrvatskih prosvjeda. Za razliku od talijanskog novinstva, ona registrira nerede i na Gospodskom trgu i u Ulici sv. Mihovila ispred Hrvatske itaonice. Takoer je zabiljeila nerede prilikom povratka glazbe Hrvatskog radnikog drutva u nedjelju na veer. Meutim, za razliku od hrvatskog novinstva, prosvjeda stavlja u okvir manjih nereda, koji su se relativno brzo suzbili. Oito je
Velika hrvatska manifestacija. Odgovor na tal. izazive, NL, br. 75, 17. 5. 1913. Izkazi u Splitu, NL, br. 75. 154 Najvei dio prostora broja 75 Hrvatske krune posveen je dogaajima u Zadru: O kongresu Talijana i talijanaa. Protudemonstracije i manifestacije Hrvata, Prvi istup Hrvatskog radnikog drutva u Zadru, Hrvatskoj omladini!, Ci hanno ingannato (prevarili su nas), Abbasso le c, Mi vojo passar, Napadaji po gradu, HK, br. 75, 17. 9. 1913. 155 Il Congresso interregionale degli studenti italiani. La giornata gloriosa di Zara, DAL, br. 74, 17. 9. 1913. 156 Samim nazivom lanka eljela se umanjiti vanost prosvjeda: Note in margine, DAL, br. 74. 157 lanci Il XII Congresso degli studenti italiani e il III Congresso della federazione degli studenti, Provocazione croata. La polizia, Mistificazione croate, RIS, br. 227, 18. 9. 1913.; Zara italiana, RIS, br. 228, 27. 9. 1913.
152 153
771
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
pisac lanka povezan s policijskim krugovima u Zadru jer jedino Smotra iznosi broj uhienih izgrednika i to 13 Talijana i devet Hrvata.158 Vijest o hrvatskim protuprosvjedima u Zadru proirila se diljem itave Dalmacije, kao i u bekom tisku. Na ove napise u austrijskom tisku reagirao je i sam gradonaelnik Ziliotto demantiranjem postojanja hrvatskih prosvjeda. Ovo opovrgavanje iskoristio je hrvatski tisak kako bi se narugao gradonaelniku i doveo u pitanje njegovu vjerodostojnost.159 Zla krv koja se razvila poslije Kongresa talijanskih studenata u Zadru pri donijela je jo eim sukobima u gradu.160 Devetnaestog listopada 1913. iz Biograda se vraala Hrvatska sokolska upa Ban Palina koja je doekana na zadarskim ulicama i napadnuta kamenjem. Jake policijske i andarmerijske snage nisu uspjele sprijeiti incidente koji su se dogaali i tijekom noi. Dolazilo je i do pravog lova na Hrvate koji su se pojedinano vraali kuama. Napad na sokolae izazvao je do tada nesluenu razinu otrih rijei u hrvatskom novinstvu Zadra. Hrvatska kruna se pita to radi policija i vlast na zatiti Hrvata grada Zadra. Meutim, Kruna postavlja i pitanje kako je mogue da se ovakve stvari dogaaju u inovnikom gradu, postavlja pitanje to je uinila Hrvatska stranka na pohrvaivanju grada, zar sve trebaju initi pravai? Napada lanove Zemaljskog odbora koji nita ne poduzimaju u svrhu promjene politikih odnosa i zato ive u talijaniziranom Zadru kao bubreg u loju.161 Narodni list je jo otriji od Hrvatske krune nazivajui talijanske prosvjednike ruljom koja pjeva Garibaldijevu himnu, a list zakljuuje prijetnjom: Hrvati znat e uliti potovanja i anacijonalnoj ulici Zadra i tepistima dobrog ciljanja pri nonom, izdajnikim napadajima kamenjem na nae Sokole, na nau djecu i na nae ene. Ustrpljivost i stega hrvatska izcrpile su se u veeri dneva 19. listopada 1913.162 Il Dalmata je u svom odgovoru hrvatskom tisku svu odgovornost prebacio na hrvatsku stranu koja je provokativnim vikanjem ivio hrvatski Zadar! izazvala zadarsko graanstvo, a osobito ene koje su pokazale svoj patriotizam. Napetoj
Il Congresso interregionale degli studenti italiani a Zara, SD, br. 74, 17. 9. 1913. Istina i dr. Ziliotto! Sliice, HK, br. 76, 20. 9. 1913. i Talijanai i hrvatske manifestacije u Zadru, NL, br. 76, 20. 9. 1913. 160 Kao dokaz ovoj tvrdnji moe posluiti lanak Dalmata: Pravda zadnje nemire ikaniranjem Talijana u pokrajini. Poslije kongresa tal. djaka u Zadru razgovarali su s jednim tal. prvakom i sloili su se oko obostrane tolerancije ali nita od toga. NL, br. 88, 31. 10. 1913. O sve eim fizikim sukobima govori i lanak U ibeniku su talijanski koturai: napadnuti na dva mjesta alostni primjeri djeluju te ako se hoe tolerancije neka ju i talijanai pokau., HK, br. 85-86, 18. 10. 1913. 161 lanci Krvavi izgredi i Hoe li biti na usviest?, HK, br. 87-88, 25. 10. 1913. Kako su krvavi izgredi zasjenili sam sokolski izlet samo je malen lanak Sokolski slet posveen izletu: Ukoliko nije inae bio pomuen alosnim krvavim izgredima priredjenim od talijanaa, izpao je sjajno. Sveanosti u Biogradu i oduevljenje sokolaa i izletnika bilo neopisivo. Na osobit se nain odlikovali vrli nai Bibinjci., HK, br. 87-88. 162 Talijanaki izkazi i napadaji i Prigodom sokolskog sleta, NL, br. 85, 22. 10. 1913.
158 159
772
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
atmosferi koja je proizvod, po Dalmati, neodmjerenog i uvrjedljivog pisanja hrvatskog novinstva nakon Kongresa studenata, pridonijeli su napadi na Talijane diljem Dalmacije. U svemu tome povorka sokolaa, koji su u najveem dijelu stranci, shvaa se kao provokacija. List zavrava pozivom Hrvatima da potuju talijanstvo Zadra.163 Najradikalniji predstavnici talijanske zajednice u gradu su poetkom 1904. organizirali tajno skupljanje novanih sredstava za trokove prosvjeda. U to su se ubrajali trokovi za kazne, tete, pia i hranu. Udruenje koje je skupljalo novac prvo se nazivalo Comitato pro falco, a zatim Comitato unione cittadina. Kratica je bila F. G. (fond guerra, ratni fond). Organizator skupljanja bio je student Umberto Pojani koji se 1907. godine zaposlio u dravnoj slubi te nije mogao aktivno skupljati pomo. Pred rat, skupljanje pomoi vrio je Antonio Bucevich, poznati radikalni politiar. Najvei donatori bili su radnici i trgovci, a godinji prihodi kretali su se oko 1.200 kruna.164 Nabrojeni sukobi bili su predigra ozbiljnim sukobima diljem Dalmacije tijekom oujka i travnja 1914., a nastupili su kao posljedica estokih sukoba izmeu talijanskih, hrvatskih i slovenskih studenata na transkoj Trgovakoj akademiji Revoltella. Na Akademiji je dolo do krvavih obrauna u kojima je upotrebljavano i vatreno oruje te je tek zatvaranje kole pridonijelo smirivanju stanja u gradu. Kao reakcija na ove transke sukobe dolo je do mnogobrojnih manifestacija potpore slavenskim studentima u Trstu u kojima su esto stra dali objekti u vlasnitvu Talijana. Epicentar sukoba bio je Split. Iz broja u broj Dalmata opisuje napade na Talijane diljem Dalmacije i pri tome uzdie svaki protutalijanski iskaz na najveu moguu mjeru. itajui Dalmatu, itatelj bi mogao stei dojam da se u Dalmaciji vri pravi pogrom Talijana. List tako nabraja nerede u ibeniku, Splitu, Bolu, Imotskom itd. i obeava Hrvatima da e se Talijani znati obraniti od napada.165 Prema Narodnom listu, Dalmatu smeta to se razvio pokret meu gradskim stanovnitvom Dalmacije te Hrvati kupuju samo u hrvatskih trgovaca, a ne u Talijana kao to je dotad bio sluaj.166 Zahuktavanju stanja pridonijeli su neredi i s talijanske strane. Povod nere dima bilo je okupljanje talijanskih nogometnih klubova iz Zadra, Splita i Trsta u Zadru 12. i 13. travnja 1914. godine. Naime, talijanska masa je iskoristila okupljanje ostalih Talijana kako bi pokazala mo na zadarskim ulicama pa je dolo do fizikih napada na hrvatske uenike. Reakcija Narodnog lista bila je otra pa je zahtijevao da austrijska tijela reda zatite Hrvate Zadra jer e ovakvo talijansko ponaanje imati negativne posljedice za Talijane diljem Dalmacije.167
Le imponenti e grandiose manifestazioni di protesta di domenica sera, DAL, br. 84, 22. 10. 1913. Stajalite DALa da su sokolai najveem dijelu stranci potaknula je NL da primijeti kako DAL prvi put priznaje da je dio zadarskih Hrvata autohton. Dalmata, NL, br. 86, 25. 10. 1913. 164 O. RANDI, Un fondo segreto dell irredentismo zaratino, Rivista dalmatica, XV, Zadar 1934., 24.-37. 165 ora di finirla!, DAL, br. 13, 24.-25. 3. 1914. 166 Mnogo vike, NL, br. 25, 28. 3. 1914.
163
773
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
Prilika za ostvarivanje prijetnje dola je veoma brzo. U Splitu, na dan sv. Duje (7. svibnja 1914.), splitska je opina zabranila talijanskoj glazbi Bandi cittadina da sudjeluje u procesiji na dan blagdana. Odluku opine derogirao je splitski kotarski poglavar Szilvas doputajui talijanskoj glazbi nastup. Kao zakljuak o ponaanju dravne vlasti moemo spomenuti sluaj tijelovske procesije u Zadru iste godine. Naime, glazba Hrvatskog pukog radnikog drutva eljela je sudjelovati u procesiji, ali je Kotarsko poglavarstvo zabranilo sudjelovanje pod izgovorom da sudjelovanje hrvatske glazbe u procesiji nema tradiciju.168 Zgoda koja pokazuje koliko su bili zatrovani meunacionalni odnosi jest ona kad je probueno 10 rupa na lai veslakog drutva Jadran. Narodni list zakljuuje: Ovaj nizki i odvratni in osvjetljuje dostatno lice naih plemenitih protivnika, tako da ga mi ne trebamo dalje komentirati.169 Nerijeeni nacionalni problemi mnogonacionalne Monarhije reflektirali su se i u Zadru. Poetak Prvoga svjetskog rata Zadar je doekao otro podijeljen po nacionalnom kljuu. Meunacionalne tenzije izbijale su u svim porama drutvenog ivota u politici, kulturi, prosvjeti, portu i zabavi. Iako je Zadar bio politiko, administrativno, crkveno i prosvjetno sredite Dalmacije, gospodarski je zaostajao za Splitom i ibenikom, to se odraavalo i na broj stanovnika. Split je poetkom dvadesetog stoljea imao vie stanovnika od Zadra dok se ibenik pribliavao tom broju. Zadarsku elitu predstavljalo je visoko inovnitvo, dobrim djelom strano graanstvu. Hrvatska elita grada bila je veim dijelom doseljenika i nije suraivala s hrvatskom okolicom. U politikom smislu pripadala je Hrvatskoj stranci. itajui ondanje zadarsko novinstvo, dananji itatelj stjee dojam da je grad bio okruen pustinjom. Vijesti iz zadarskog zalea su iznimno rijetke. Kako su pravai poeli u dvadesetom stoljeu organizirati hrvatsko selo, tako je jedino pravaka Hrvatska kruna donosila vijest o gradskoj okolici. Hrvatska inteligencija podrijetlom iz zadarskog kraja gotovo je iskljuivo pripadala uiteljstvu i sveenstvu, a politiki je bila organizirana u Stranku prava. Vidjet emo da jedino meu njima nailazimo na prezimena iz zadarskog kraja. Meutim, ona nije drala nikakve poluge vlasti u zadarskoj opini. Nesuradnja Stranke prava i Hrvatske stranke u zadarskom kraju odrala je anomaliju poznatu u ondanjem tisku kao zadarski sluaj, tj. zadarska opina, iako je imala hrvatsku veinu, jedina u Dalmaciji nije bila pohrvaena za vrijeme austrijske vlasti. Ova injenica utjecala je na daljnji tijek zadarske povijesti. Naime, Zadar e nakon Prvoga svjetskog rata pripasti Kraljevini Italiji i bit e istrgnut od svoga hrvatskog zalea.
Neredi, NL, 15. 4. 1914. HK je revoltirana, te u lanku Dalmata zapovieda, a vlada slua kae: Da ako policija ne spriei provokacije oni e sami i kot. vlast je zabranilo sviranje glazbe Hrv. rad. drutva na Tijelovskoj procesiji jer nije obiaj. Zar je talijanaka glazba bila od viekova te je obiaj da dolazi na obhod?, HK, br. 44, 10. 6. 1914. 169 Vandalizam, NL, br. 48, 17. 6. 1914.
167 168
774
SP, br. 3., 731.-775. (2007)
SUMMARY
THE FIN-DE SICLE IN ZADAR POLITICAL AND SOCIAL CONDITIONS IN ZADAR AND DALMATIA ON THE EVE OF THE FIRST WORLD WAR On the eve of the First World War, Zadar was a city of about 14 000 people. Its tone was set by the numerous bureaucrats who called it home. The city was the seat of the Governorship a branch of the central authorities, the District administration, the Dalmatian Parliament, the County Board, and numerous regional authorities such as the Regional School Council or the Regional Financial Directorate. The pro-Italian element which made up half of the regional administrative system set the tone for the bureaucracy. Owing to the curial voting system which favoured the wealthier strata of society, district government was in the hands of the Italian Party. Nevertheless, on the eve of the First World War the Party of Right took control of the Croatian towns in the immediate vicinity of Zadar, places such as Bibinje, Sukoan, and Preko. In addition to this, the idea of Slavo-Dalmatism experienced a definite defeat among the Croats of the Zadar region. The introduction of the Language decree at the beginning of 1912 which established Croatian as the language of internal administration incurred great resistance from the Italian side. The Balkan wars raised the self-consciousness of Croats and Serbs who thereafter reacted more vehemently to Italian provocations. From September 1913 on, violent clashes became an everyday occurrence throughout Dalmatia. The cooperation of Serbs and Croats in Zadar, alongside the politics of the new course was exceptionally poor since the Serb citizens cooperated with the Italian citizenry. Only during the Balkan Wars were closer ties forged between the Serbs and Croats of Zadar. The Croatian Party was at the head of the institutions of the autonomous Dalmatian administration. It was the leading party in the Dalmatian Parliament and would come to espouse the Yugoslav idea after the Balkan Wars. Key words: Zadar, Party of Right, Italian Party, Croatian Party, Bureaucracy, Language Decree, Italo-Croatian Conflict
775

Bralic Zadar I Dalmacija Uoči Prvog Svjetskog Rata

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Bralic Zadar I Dalmacija Uoči Prvog Svjetskog Rata

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

SP, br. 3., 515.-849.

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

Marija STAGLII, Graditeljstvo u Zadru 1869-1918., Zagreb 1988., 36.

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

Gradske politike prilike

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

Provoenje jezine naredbe

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

SP, br. 3., 731.-775. (2007)

Das könnte Ihnen auch gefallen