nakladnik

Matica hrvatska Vrlika

za nakladnika

Ante Turudi
recenzenti

prof. fra Josip Ante Soldo prof. Stjepan Puljiz

unos teksta

Zoran Gapar
lektorice:

Ruica Mijatovi Irena Ivani

korektor

mr. sc. Zdeslav Ivankovi

fotografije

Miljenko Romi
tisak

MAJUMI - Split

CIP - Katalogizacija u publikaciji Sveuilina knjinica u Splitu UDK IVANKOVI, Ante Podrijetlo hrvatskih rodova vrlikog podruja / Ante Ivankovi; [fotografije Miljenko Romi], - Vrlika: Matica hrvatska, 2003. - 272 stranica, (12 stranica ilustracija). Bibliografija - str. 261 - 263, biljeka o piscu str. 265. ISBN 953-98779-1-1 ISBN 953-98779-1-1

Ante Ivankovi

PODRIJETLO HRVATSKIH RODOVA VRLIKOG PODRUJA

Vrlika 2003. godine

Sa zahvalnou i divljenjem Harisu erkiu, Ivanu Lelasu, Ivanu Radnicu, Antoniju Reiu, Nenadu Reiu Tomislavu Skorupu, Mladenu kalicu, Slobodanu Totiu, Vladimiru Turudiu, Petru Varnici i Stipi Vraniu palim hrvatskim vitezovima s vrlikog podruja, kojima je Hrvatska iznad svega, ovu knjigu posveuje

autor

Ako se nikad ne osvrnu na svoje pretke, ljudi se nee radovati svojim potomcima. Edmund Budre

RIJE NAKLADNIKA
U 18. stoljeu na Vrlianin fra Filip Grabovac-Grabi u svom djelu Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga ismijavao je nae sinove koji su se u tuini kitili tuim haljama i tuim obiajima. Znao je na Filip da onaj, koji izgubi svoja obiljeja i svoje ime, postaje isprazan, svoga se odrekne a samim tim ni drugome nema to dati. I danas u zoru treeg tisuljea pred nama su veliki zahtjevi i izazovi koji trae odgovore. Kako bi dali prave odgovore, potrebito je znati sve o sebi i svom rodu, ivjeti uspravno kako se ne bi izgubili u vrevi kao bezimeni. Hrvatski rodovi ove nae pitome doline do sada su uvijek davali prave odgovore svim izazovima, ratujui s maem istine u ruci, ljubei kri. Svako vrijeme nosi nove izazove, svaka generacija ima svoju veliku zadau. Uvijek je vrijeme velikih odgovora. Gradivo se mora nauiti, ono je u srcu, a srce je korektiv svega. Kad je najtee, kad je vrijeme velikih odgovora? To vrijeme je danas, zavirimo u svoja srca, sjetimo se korijena, kleknimo kriu, nai emo odgovor i neemo ii stranputicom. Ukoliko smo ovom knjigom pripomogli ojaati nae zajednitvo, spremnost na rtvu, budunost naega roda je sigurna, kroit e jedinom pravom globalizacijom, globalizacijom srca, sa svojim punim imenom i prezimenom. Sve drugo su maglovite iluzije i slobode okovane lancima ovisnosti, nemira, beznaa i samoe. Na kraju slono recimo Ne svim zabludama upalimo vatre na djedovskim ognjitima, vatre ivota i s njima rastjerajmo tamu i kroimo putem svjetla s isukanim maem istine. Budunost je naa. Ante - Toni TURUDI

PREDGOVOR
Jo nikad nitko nije ovoliko na jednom mjestu napisao o Vrlianima i Vrlici kao to je to svojom najnovijom knjigom uinio Ante Ivankovi, kojeg ponajvie pamtimo kao ratnog reportera Hrvatske televizije s bojinica Domovinskog rata. Nakon dviju knjiga, Duvanjskih prezimena (2001) i Prezimena opine Dugopolje (2002), Ante Ivankovi objelodanjuje svoje tree djelo Podrijetlo hrvatskih rodova vrlikog podruja, svrstavajui se tako meu istaknuta imena hrvatske onomastike, znanosti to se bavi prezimenima. Kako god je uvjerljivo i strasno izvjetavao o briljantnim pobjedama Hrvatske vojske, ini se da je Ante Ivankovi i u hrvatsku onomastiku uao s istom istraivakom strastvenou, stalno imajui na umu da mu prezentacija onomastike grae budu vjerodostojna i uraena s nabojem ljubavi prema narodu kojemu pripada. Autorova znanstvena istraivanja korijena hrvatskih rodova redovito prati nakana da dananjem itatelju priblii ona doba kada su se nai preci u nesklonim im vremenima borili za ouvanje hrvatskog nacionalnog identiteta i narodne opstojnosti u vremenu i prostoru. Obraujui hrvatske rodove na ogranienim prostorima (Duvno, Dugopolje, Vrlika), Ivankovi nastoji i uspijeva gotovo svakome nai odgovarajue mjesto u biu hrvatskog naroda, te oznaiti njegove posebnosti kao sastavni dio hrvatskog etniteta i u povijesti i na pojedinim podrujima. Praenje kompliciranih migracija pojedinih rodova diljem hrvatskih etnikih prostora u Ivankovia je uvijek isti rezultat: Hrvati su Hrvati ma gdje bili i bez obzira to su ih esto zla vremena i jo gori gospodari dijelili i zidovima dravnih granica. To je pokazao i prikazao i na "krvnoj slici" dananjih hrvatskih rodova u Vrlici, gdje ih je od ukupno 102 najvie, posve precizno 18, ima hercegovako podrijetlo, 16 ih je doselilo s povijesnog Duvanjskog polja, 15 s druge strane Dinare, dakle s livanjskog, etiri s travnikog podruja, u srednjoj Bosni, a tek onda dolazi Primorje od Boke do Zadra (11 rodova), pa uvijek sklona raseljavanju Imotska krajina, koja je Vrlici dala 8 rodova. to se pak tie ove knjige, koja Vam je u rukama, nezaobilazna je i autorova ljubav prema Vrlici i Vrlianima, jer doslovno svaka reenica svjedoi o znanstveno-istraivakim naporima u vezi s pronalaenjem, odabirom i analiziranjem novih spoznaja i podataka, meu kojima je mnogo onih koje Ante Ivankovi prvi put iznosi na vidjelo javnosti. Posebnu vrijednost, dakako, predstavljaju najstariji sauvani popisi obitelji vrlikog
9

podruja iz 17. i 18. stoljea, bez obzira jesu li naeni u arhivima dravnih ili pak crkvenih ustanova, te popis rtava II. svjetskog rata, koji je krvave stranice svog etverogodinjeg trajanja obojio i krvlju 596 vrlikih Hrvata, rtava te kataklizme. Istiem jo jednu karakteristiku ovog Ivankovievog znanstvenog uratka: povezivanje injenica iz povijesnih izvora i isprava s davno oblikovanom graom obiteljskih predanja, koja su dragocjeni izvor, ali uz kritiko koritenje. Autor se na svoj nain suprotstavlja novokomponiranim zakljucima u "popravljanju"prolosti pojedinih rodova ali i meetarenjima onih koji pokuavaju vrlike Hrvate ili dio njih upregnuti u kola nekih projekata, koji Hrvatima nikada nisu donijeli nikakva dobra. Upravo zbog svega ovoga Vrlika je dobila svoju knjigu, ali i knjigu koju je itekako zasluila. Autor pak zasluuje nau zahvalu za sve to je uradio, a posebno za primjerenu suradnju sa svima koji su pripomogli da se ova knjiga objelodani. Dakako, bilo bi neopravdano ne istai elnitvo Matice hrvatske iz Vrlike i Gradsko poglavarstvo, koji su nakon zbornika radova o fra Filipu Grabovcu i Milanu Begoviu, te sabranih djela Milana Begovia, Monografije Vrlike autora fra Josipa Ante Solde, zatim romana "Gastikina dolina" Emila eravice, pridonijeli da se Ante Ivankoviprihvati ovog posla i uspjeno ga okona. Bit e najbolje ako se u nekom buduem vremenu javi potreba za drugim izdanjem "Podrijetla hrvatskih rodova vrlikog podruja". To e ponajvie ovisiti o nama, Vrlianima, zar ne?

U Vrlici, uoi Uskrsnih blagdana 2003. godine Niko REBI vrliki gradonaelnik

10

POGLAVLJE I.

VRLIKA KROZ POVIJEST

Dananje podruje grada Vrlike smjeteno je na sredokrai puta izmeu hrvatskog kraljevskog grada Knina i na drugoj strani Sinja, jednog od najveih marijanskih svetita u Hrvata. Vode, polja i planine osigurale su temeljne uvjete za ivot naratajima, koji su stazama vremena proli ovim krajem, ali i onima koji e tek stii. Vrlika, Garjak, Jeevi, Koljani, Kosore, Kukar, Maovice, Matkovina, Podosoje, Vinali, Zdua sainjavaju ono to se danas naziva gradom Vrlikom. Iako je to podruje bilo nastanjeno i u pretpovijesnom razdoblju, najstariji poznati narod u tom kraju bili su Iliri. etiri stoljea prije utemeljenja Rima, dakle na prijelazu izmeu 12. i 11. stoljea prije Krista, Iliri su iz zakarpatskih prostora doselili na Balkanski poluotok. Njihov jezik pripada satemskoj skupini indoeuropskih jezika. Kako su dananji Albanci potomci starih Ilira, iro Truhelka i Petar Skok su znaenje rijei Ilir objasnili pomou albanskog jezika: lirr znai slobodan, a lirrue-osloboditi. Dakle, Ilirik ili Ilirija je Zemlja slobodnih ljudi, a Ilir je slobodni ovjek. Ilirima dugujemo i ime Dalmacije, to je u vezi s Dalmatima, najjaim i najbrojnijim ilirskim plemenom, koje je nastanjivalo prostore izmeu Neretve i Cetine i na sjever do izvorita rijeke Vrbasa. U objanjavanju znaenja ilirskog naziva Dalmacije, znanstvenici nisu posve sloni. Jedni smatraju da dolazi od albanske rijei delma, to znai ovca, pa bi pohrvaivanjem Dalmacije nastala Zemlja, ovara. Dakako, to nije teko dovesti u vezi s temeljnim zanimanjem pripadnika plemena Dalmata, stoarstvom odnosno ovarstvom, Drugi pak dre da se naziv Dalmacija izvodi od pluralnog oblika djelm ili djelmat imenice djal, to na albanskom znai junak. Dakle, Dalmati bi bili junaci, a Dalmacija Zemlja junaka O jakosti i veliini Dalmata svjedoe i ovi podaci: ivjeli su organizirano u 342 upe ili dekurije, dok su primjerice Ardijejci imali 20 a Daorsi 17 dekurija. Povjesniari smatraju daje u ilirskim dekurijama ivjelo po 200-tinjak stanovnika. Dalmati su dugo ivjeli u miru i blagostanju, a posebno su bili ponosni na svoj glavni i dobro utvreni grad Delminij, smjetene na rubu Duvanjskog polja, iznad sela Borana i Kongore. Moramo spomenuti i injenicu da su na vrlikom i susjednim podrujima ivjeli i Traani, koje su, izgleda, jo u pretpovijesnom razdoblju Iliri potisnuli na istok, u Trakiju. I na vrliko su podruje stigli
13

Grci, vjerojatnije kao trgovci, jer za razliku od jadranskog priobalja i otoka, tu nisu podizali svoje naseobine. Sredinom 4. stoljea prije Krista na vrliko podruje prodiru i Kelti, koje su s vremenom Iliri asimilirali u svoj etniki korpus.

VRLIKA U VRIJEME RIMSKE VLADAVINE

Mirni ivot Dalmata, ali i ostalih ilirskih plemena, naruen je 229. godine prije Krista, kad su zapoeli dugotrajni i surovi ratovi s Rimom, tadanjom vojnom velesilom, koja je upravo stasavala na suprotnoj strani Jadranskog mora, na Apeninskom poluotoku. Bio je to ustvari rimski odgovor pripadnicima ilirskog plemena Ardijejaca, koji su nastanjivali podruje od Neretve do Albanije, odakle su kao gusari napali rimske brodove, ali i nekadanje grke naseobine u Dalmaciji i na njenim otocima. Snani Rim pobijedi vojsku ilirske kraljice Teute, koja je nakon toga bila primorana priznati vrhovnu vlast Rimske Carevine, ali i odrei se dijela dotadanjih svojih teritorija. Nove su prilike ujedinile ilirska plemena na elu s Dalmatima, izuzevi Daorsa u dolini Neretve koji su se zadovoljili s rimskom zatitom. Sve ei napadaji na brodove i rimske saveznike, izazvali su 156. godine prije Krista novi rat s Rimljanima. Na njegovom poetku rimski vojskovoa Marcije Figul nije ostvario potpuni uspjeh, iako je spalio glavni delmatski grad Delminij. Godine kasnije, dakle 155. godine prije Krista, njegov nasljednik Kornelije Scipion Nazika osvaja utvreni Delminij, pretvara ga u neuglednu vojnu postaju, a Rimska Carevina dobiva nove provincije na drugoj obali Jadranskog mora. Konano 9. godine nakon Krista Rimljani slamaju otpor zavaenih ilirskih plemena i njihovih voa, ali su za to morali angairati ak 15 svojih dobro naoruanih i jo bolje uvjebanih legija. Rimljani postupno romaniziraju starosjedilako ilirsko stanovnitvo, a u novoj provinciji podiu gradove i kvalitetni sustav cestovnih komunikacija izmeu njih. Tako primjerice novom cestom je povezana Salona sa Aequumom (itluk-sinjski), a odatle preko Potravlja ili Dabra s Vrlikom. S vrlikog podruja rimska se cesta granala prema Kninu preko Kijeva i prema Bosni preko Dinare. "U poetku rimske vladavine stanovnitvo je ivjelo u plemenskim zajednicama, od kojih su poznate dvije: Barizaniata i Lizavist. Po miljenju Branimira Gabrievia obitavali su u Kijevu i u
14

Podosoju-Garjaku, a po sudu Ante Miloevia u Koljanima i Baleku. Tek za cara Septimija Severa (193-211) neka su naselja u dolini Cetine dobila rimsko graansko pravo.1

VRLIKA U HRVATSKOJ DRAVI

Velika seoba naroda dovodi u 7. stoljeu Hrvate u novu domovinu. Dominik Mandi tvrdi da se to zbilo 626. godine. Naime, tada su udrueni Avari i Perzijanci napali Carigrad, a bizanstki car Heraklije poziva u pomo Hrvate. Oni pustoe Dalmaciju, Panoniju i Ilirik, koje su prethodno bili osvojili Avari. "...Hrvati su osvojili te zemlje za svoj raun, kao svoje vlastite. A tako je stvar shvaao i tadanji rimski svijet irom cijelog Carstva, kako vidimo iz biljeke Izidora Seviljskog, u kojoj on zauzee Dalmacije i Epira od strane Hrvata zove gubitkom pokrajina za Rimsko Carstvo."2 Tada je, tvrdi Mandi, doselili oko 300 tisua Hrvata, koji e ubrzo stvoriti svoju dravu, u kojoj e i vrliko podruje nai odgovarajue mjesto. O doseljenju Hrvata svjedoenje je ostavio i bizantski car Konstatin Porfirogenet u svom djelu "De administrando imperio", koje je nastalo polovicom 10. stoljee. "Hrvati su pak stanovali u ono vrijeme (nakon pada Salone 614-615) s onu stranu Bavarske, gdje su danas Bjelohrvati. Jedan od njihovih rodova, naime petero brae: Klukus, Lobeles, Kosences, Muhlo i Hrobatos i dvije sestre Tuga i Buga, odijelili su se od njih i doli su zajedno sa svojim narodom u Dalmaciju te su tu nali Avare u posjedu te zemlje. Poto su se nekoliko godina meusobno borili, pobijedili su Hrvati. I neke su od Avara pobili, a ostale su prisilili da im se pokore. Od tada su u toj pokrajini zavladali Hrvati." 3

Monografija Vrlike, Vrlika 2001., str. 11. D. Mandi, Crvena Hrvatska, Chicago-Roma 1973., str. 254. D. Mandi, Rasprave i prilozi, Rim 1963., str. 54.

15

SV. SPAS - HRVATSKA POVIJESNA ISKAZNICA

Najvaniji je spomenik iz tog razdoblja, a koji svjedoi o hrvatskoj nazonosti na vrlikom podruju, crkva Sv. Spasa, podignuta u blizini izvora rijeke Cetine u istoimenom mjestu. Stjepan je Gunjaa utvrdio da je graena etapno u 9. i 10. stoljeu, njezin je monumentalni zvonik jedini sauvan na hrvatskim prostorima iz tog vremena, a i ire, koji je odolio zub vremena. Pronaeni natpis na latinskom jeziku upuuje da je crkva u vrijeme vladavine hrvatskog kneza Branimira (druga polovica 9. stoljea) sagradio upan Gastiha (Gostika), njegova majka Nemira i Gastihini sinovi, ija imena ne znamo. Inae, ovaj sakralni objekt spada meu najvanije predromanike hrvatske graevine, a smatra se i veoma vrijednim spomenikom cjelokupne europske predromantike. "Oko crkve nalazi se dosad najvea istraena i prouena nekropola u nas, s oko 1026 grobova. Nastalo kada i crkva, to se groblje proirilo do sredine 15. stoljea. Iako u grobovima nije naeno previe priloga, mnogi su veoma vrijedni, ponajprije: naunice raznih oblika, prstenja, dugmad, strelice, ostruge, fine tkanine (srma) protkane srebrenim i zlatnim nitima. Posebno su vrijedni srebreni pojasevi, ostruge sa zvjezdicom nekog viteza, vjerojatno jednog od vrhrikih velmoa. Na nekim radovima vidljiv je utjecaj franakih majstora."4 Jo jedan kulturni biser iz starohrvatskih vremena ima vrliko podrijetlo-ostaci trobrodne crkve, to je bila sagraena na mjestu starokranske bazilike na predjelu Crkvina u Koljanima. "Najvrijedniji ostaci te crkve su kamene ukrasne ploe (pluteji) oltarne ograde. One su jedne od najljepih klesarskih ostvarenja starohrvatske umjetnosti. Analizom klesarskih radova s raznih nalazita Nikola Jaki je zakljuio da su nastali u radionici tzv. majstora koljanskog pluteja, prvog naeg velikog graditelja i klesarskog majstora."5

4 5

Monografija Vrlike, Vrlika 2001., str. 18. Isto, str. 20.

16

PRVI SPOMEN VRLIKE U POVIJESTI

Uvrivanjem sredinje vlasti Kraljevine Hrvatske za vladavine Petra Kreimira IV. (1056-1073) i Dmitra Zvonimira (1076-1089) i vjerskom obnovom u vrijeme pontifikata pape Grgura VII. i vrliko podruje ulazi u sredite onodobnih drutveno-politikih zbivanja, jer u njegovoj neposrednoj blizini grad Knin postaje sjeditem kraljevske vlasti, a Biskupija, danas istoimeno naselje izmeu Knina i Vrlike, hrvatsko vjersko sredite. Upravo zahvaljujui toj okolnosti dolazi do prvog pisanog spomena Vrlike, odnosno Vrh Rike, na latinskom jeziku, i to 1185. godine u jednom spisu splitske sinode (sabora). U tom je dokumentu upisano da hrvatskom biskupu u Kninu pripada i upa Vrh Rika. Ime upe Vrh Rika razliito je transkribirano: Verchrecha, Vercherica, Verhlichky, Verlechensis, Werkrika, Verchioc. Ime Vrlika nastalo je spajanjem dviju imenica: vrh i rika, dakle mjesto na vrhu, na poetku, na izvoru rike, rike Cetine. Mjesto Vrh Rika u poetku se nalazilo na mjestu dananjeg naselja Cetina. Prvi spomen Vrlike na hrvatskom jeziku uslijedit e gotovo tri stoljea kasnije, 1451. godine i glasit e Vrh Rika. "Kraj oko Vrh Rike je bio relativno miran, a titili su ga planinski masivi i tvrave. Na sjeveroistoku se dizao Glava (Dinari), utvrda, koja je branila i osiguravala prolaz za Bosnu kroz prodolinu Unita, na drugoj strani, u Potravlju, stajao je Travnik, koji se spominje 1372. godine u ispravi kralja Ljudevita I. Anuvinskog izdanoj cetinskom knezu Ivanu Nelipcu. Te dvije utvrde osiguravale su mirni protok trgovine poznatim putovima jo od antikog doba."

VRLIKA I HRVOJE VUKI HRVATINI

Hrvoje Vuki Hrvatini (1350-1416), kojeg neki povjesniari smatraju jednom od najznamenitijih osoba svekolike hrvatske povijesti, knez Donjih krajeva Kraljevine Bosne imenovan je 1388. godine od bosanskog kralja Tvrtka Kotromania vojvodom bosanskim, a u vrijeme sukoba s maarskim kraljem igmundom Luksemburkim i bosanskim zastupnikom za Hrvatsku sa sjeditem u Kninu. Godine 1391. kralj Ladislav
17

Napuljski, protivnik igmundov, postavlja Hrvoja i brata mu Vuka za banove Hrvatske i Dalmacije, a kasnije i svojim glavnim namjesnikom u Hrvatskoj (1391). Kad je postao pobjednikom u sukobima sa igmundom, bosanski kralj (1398-1404) Hrvoju daruje veliku upu Livno a Dubrovani ga proglasie svojim graaninom (1400). Ovaj uspjeni vlastelin i vojskovoa je 5. srpnja 1403. godine jedan od najuglednijih uzvanika na krunidbi kralja Ladislava u Zadru, koji ga tada imenuje "glavnim vikarom u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni", te "hercegom splitskim", darujui mu i otoke Bra, Hvar i Korulu. Hrvoje smjenjuje kralja Ostoju i na prijestolje bosansko dovodi tipana Tvrtka H (1404-1409). Godine 1406. Hrvoje Vuki Hrvatini dobiva i slubeno na dar tvravu Prozor, koju je i sam gradio. S tvravom dobiva i njezine stanovnike iz plemena ubrania, sa kojima je bio u rodbinskim vezama, te plemena Miljenovia. Tvravom Prozor, ispod koje e s vremenom nastati dananje naselje Vrlika, Hrvoje tite interese Ladislava Napuljskog, ali i brani posjede kneza Ivania Nelipca, mua njegove sestre Jelene. Kasnije e utvrda Prozor pripasti Hrvojevu zetu Ivaniu Nelipcu, a 1411. prigodom udaje njegove keri Katarine Nelipike darovat e je u miraz zetu Ivanu (Hanu) Frankopanu. Godine 1421., kada je vrlikim i susjednim podrujima zagospodario igmund Luksemburki, on e Vrh Riku darovati trogirskom plemiu Mihai Vitturiju sinu Nikolinu.

PRVI VRLIANI S IMENOM I PREZIMENOM

U drugoj polovici 14. i prvoj polovici 15. stoljea poznata su prva imena i prezimena tadanjih stanovnika Vrlike. Ponajprije se to odnosi na pleme ubrania, kojima su pripadali i Berislavii, doseljenici s livanjskog podruja. O njima su ostali pisani tragovi koje je sistematizirao J. A. Soldo: godine 1341. spominje se Tvrdo Berislavi u darovnici, kojom se selo Suha pokraj Sinja daje splitskom nadbiskupu; godine 1381. bosanska kraljica Jelena, majka prvog bosanskog kraja Tvrtka Kotromania, doputa Vuku ubraniu da na svoj posjed Vitak u Vrh Rici naseli Vlahe stoare, koji su osloboeni poreza, ali imaju obvezu sluenja vojske, kad god to zatreba;
6

Monografija Vrlike, Vrlika 2002., str. 22.

18

1435. godine u Kninu, gdje stoluje hrvatski banovac, meu zakletim sucima iz redova hrvatskih plemia je i Vuk Berislavi iz plemena ubrania (Wok Berislavich de genere Ciprianorum); godine 1451. zabiljeen je Pavel Berislavi iz Vrhrike kao jedan od sudaca ratnoga suda u Kninu; godine 1446. banovac Toma Tvrtkovi zapovijeda kninskom kaptolu da Vrlianina Ivana Dapia upie kao posjednika kue na Klisu; godine 1485. banovac Ivan Peciban iz Knina angaira vrlikog kanonika Tomu Radivojia da s Tomom Buiem rijei nastali spor oko gradova Ostroca i Sokola. Polovicom 15. stoljea na vrlikom podruju se spominje samostan (1457), a papa Pavao m. u jednoj ispravi opominje trgovce da vrate franjevcima iz samostana Varchrioc blago, to su ga fratri kod njih pohranili bojei se turskih prodora na vrliko podruje.

VRLIKA ZA OSMANLUSKE VLADAVINE (1522-1688)

Ve 1425. godine osmanlijski osvajai prodiru preko Unita, zaobilazei utvrde kao to su Glava i Prozor, pljakaju Vrh Riku, Kijevo, a zatim i kninsko i drniko podruje. Godine 1492., kako je utvrdio S. Gunjaa, Turci su opljakali i razorili Vrh Riku i crkvu Svetog Spasa. Ipak Knin i vrliko podruje s tvravom Prozor potpali su pod tursku vlast 1522. godine, a Vrlika e postati sredite nahije u Kliskom sandakatu. Tada nastaju i velike seobe stanovnitva, koje e trajati dugo, naroito u vrijeme mletako-turskih ratova u 17. stoljeu, zatim nakon osloboenja Vrlike od osmanlijskih osvajaa pa sve do osloboenja Bosne i Hercegovine od turskog jarma 1878. godine. Ispred turskih zulumara narod se sklanja na sve strane. Tako je primjerice Ivan ubreti (ubrani) Pavlov, koji se na Boi 1463. godine istakao u okrajima s Turcima za osloboenje Jajca, to ga je ugarski kralj Matija Korvin preoteo od Osmanlija, dobio za nagradu stoare iz plemena Tulia u Vrh Rici. Inae, "hrvatskim plemiima ubraniima pripadale su obitelji: Berislavii, Lukaii, Klarii, Vladavii, Jurii, Mihovii. Pred turskim prodorima Berislavii su preli u Turopolje. Tu se nastanio Stjepan Beryzlawych de Verhreca, katelan Lukavca, od kojeg vuku podrijetlo
19

malomlaki plemii. Od njih je najpoznatiji Stjepan, koji je igrao znaajnu ulogu na dvoru hercega Ivania Korvina i bio banovac (1596). Bratimio se s Nikolom Mladeniem, pa su zajedniki poveali posjede u Turopolju. Iz Vrh Rike su i Krianii. Nastanili su se u gradu Hrasno na Glini i u okolici Karlovca. ubranii, kasnije Mihaevii, naselili su se oko rijeke Dobre, a neki su odabrali Krk za boravite. Prema tradiciji neke je obitelji 1476. godine odveo upnik Juraj Cetinjanin (oko stotinjak) na otok Olib, gdje je 1519. godine preminuo. Na groblju je natpis: "Pop Juraj Cetinjanin parokijan Olibski."7 U turskom razdoblju mletaki providur Jakov Foscari 1572. godine spominje Vrliku kao tvravicu s posadom od 30 vojnika, bez topnitva, dok polovicom 17. stoljea bosanski izvori potvruju da u dobro utvrenoj tvravi ima pet a u varou ispod nje osam kua. U njima je upisan i podatak da vrliko podruje ima tridesetak sela (vjerojatno je rije o zaseocima), iz kojih se moe angairati tisuu ratnika pod orujem. Ipak najvie podataka o Vrlici iz tog razdoblja sadri turski defter (knjiga poreznih obveznika) iz 1604. godine, u kojem su upisani i muslimani i krani prema uobiajenoj turskoj formuli: osobno plus oevo ime, dakle bez prezimena. Zbog toga, ali i uporabe zajednikih narodnih imena, veoma je teko razlikovati katoliki i pravoslavni ivalj, koji takoer doseljava. Kako je izgledala Vrlika poetkom 17. stoljea? U sreditu svih zbivanja je tvrava Prozor, u kojoj je boravila posada s obiteljima. Ispod tvrave nalazila se kasaba (turski naziv za varo) s damijom i visokim minaretom, otprilike na mjestu dananje katolike crkve Gospe Ruarice. Damiji je pripadao vakuf, dakle vjersko imanje, u ijem su sklopu su i etiri duana. U kasabi su ivjeli iskljuivo muslimani, najee obrtnici, koji su bili osloboeni i poreza i vojne obveze. Oni su takoer bili stanovnici onih naselja koja su imala plodniju zemlju, kao to su primjerice Civljani i Kosore, dok su krani nastanjivali Maovice i Jeevi, gdje su prevladavali stoari nomadi, kao i u predjelu Pakog Polja iji su stoari imali ispae u Moar dolu na Unitima. Oni su plaali filuriju, porez karakteristian za vlaki dio tadanje populacije. Porez se plaao na gotovo sve poljoprivredne proizvode: itarice, sijeno, lan, povrtnice, pele, vinograde, kojih je takoer bilo na vrlikom podruju. Na Cetini i drugim vodotocima nalazile su se mlinice tipa vodenice, kojima su iskljuivo gospodarili muslimani.

Monografija Vrlike, Vrlika 2001., str. 23

20

U sklopu velikih migracija u 15. stoljeu, kada katoliko ivlje bjei ispred Turaka i sklanja se u mletaki dio Dalmacije, i na vrliko podruje doseljavaju Vlasi stoari pravoslavne vjeroispovijesti. Primjerice u defteru iz 1604. godine spominje se crkva Svete Gospoje s batinom Dragia, sina Radiinog, i mlinovima na vodotoku Dragoviu. Ostalo je zabiljeeno da dio monaha iz manastira Dragovi preseljava u Grabovac (Lika) i tamo utemeljuju novi manastir, a 1612. godine posve ga naputaju, to e ubrzati i uveliati proces islamizacije stanovnitva. U istom se dokumentu spominje i starohrvatska katolika crkva u Koljanima, pokraj koje se tijekom godine odravaju veliki pazari, od kojih se ubirao porez od pedeset aki. Dakako, spominje se i crkva Svetog Spasa, oko koje veinu stanovnitva ine krani-katolici i samo desetak muslimanskih domainstava. Dodue u defteru iz 1604. spominju se dvije mezre-Rasad i Rataj, a mezre su nekadanja imanja sa kojih je stanovnitvo pobjeglo, ali u svakom trenutku spremne da prime nove doseljenike. Cijelo podruje pastorizirali su franjevci samostana Visovac, pa je logino da je Vrlika u onovremenskim prilikama bila upa visovakog samostana.

OSLOBOENJE VRLIKE OD TURAKA (1688)

Na poetku Morejskog rata Vrliani preko svog predstavnika trae da njihovo podruje pripadne Mletakoj Republici, i obeavaju da e zauzvrat sudjelovati u svim ratnim aktivnostima buduih gospodara. Kako je Venecija kninsko-vrliko podruje smatrala veoma vanim, u ljeto 1688. godine s jakim vojnim snagama napada Knin, a s nekoliko manjih postrojba i Vrliku. Tada su i Knin i Vrlika osloboeni od Osmanlija i ukljueni u sastav Mletake Republike. Vrlika je potpala pod jurisdikciju providura u Kninu, a malo kasnije postaje sastavnim dijelom novoutemeljene Kninske krajine.8 Tada je u tvravi smjetena manja vojnika postrojba, sastavljena od domaeg stanovnitva, a u neposrednoj blizini nalazilo se i omanje Iogorite za venecijansko konjanitvo. Dakako, Turci se ne mire s gubitkom Vrlike, pa ju 1691. godine hercegovaki paa s jakim snagama pokuava preoteti od Mleana, ali branitelji uspjeno odolijevaju. Sljedee godine Vrliani skupa s uskocima s
8

F. D. Spaho, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Zagreb 1985., str. 118119.

21

kninskog i drnikog podruja poduzimaju vojne akcije u dubokoj neprijateljskoj pozadini, palei i pljakajui naselja na Glamokom polju. U vrijeme posljednjeg mletakoga-turskog rata, poznatog i pod imenom ili Mali ili Sinjski rat od 1714-1718. godine, vrliko podruje ne ostaje izvan ratnih dogaanja. Poetkom 1715. godine zauzimanjem Strmice vojne posade tvrava Vrlike i Glavaa ukljuuju se u rat, u kojem su Turci posljednji put napali Sinj i Cetinsku krajinu. Bez obzira na relativno solidne pripreme za rat i na junatva branitelja, vrlika tvrava i njezina posada nisu uspjeli izdrati snane napade topnitva Mehmed-pae pa su Osmanlije ponovo zauzele vrliko podruje. "Ipak, to je zauzee Vrlike bilo privremeno, jer su se neprijatelji morali ubrzo povui, odvodei sobom roblje kad su odustali od beznadne opsade Sinja. Izgleda da su Turci i sljedee godine pokuali osvojiti Vrliku, gdje su bile stacionirane dvije kompanije mletakih vojnika; zahvaljujui iskljuivo velikom junatvu Vrliana nisu je uspjeli i osvojiti. Zadnje godine tog rata su to pokuali jo jedanput, ali ni tada nisu uspjeli u svojoj nakani."9 Od tada pa sve do pada Mletake Republike 1797. godine vrliko podruje ostaje pod venecijanskom vlau.

VRLIKA POD VLAU MLETAKE REPUBLIKE (1688-1797)

Nakon promjene vlasti vrliko podruje ostaje gotovo pusto, jer ga naputa islamizirano stanovnitvo, a s njim i bogata obitelj Salema Bukariia. Mletake vlasti plodne poljoprivredne i umske povrine proglauju dravnim vlasnitvom i dodjeljuju ga novodoseljenim stanovnicima, a posebno onima koji su se istakli u borbama s Turcima. U Dravnom arhivu u Zadru sauvan je popis obitelji, nastanjenih na vrlikom podruju 1. srpnja 1692. godine, organiziranih u etiri banderije, prozvanim po imenima njihovih haramabaa (kapetana = baa) Nikole Biokovia, Pavla Juria, Ivana Crnice i Nikole arca. Prvi put u hrvatskoj onomastikoj literaturi objavljujemo potpuni popis stanovnika vrlikog podruja iz 1692. godine.

Zbornik "Kai" Split, 1983., godina 15., str. 39.

22

STANOVNITVO VRLIKE 1692. GODINE

1. Popis obitelji nastanjenih ispod tvrave Vrlika, koje su pod zastavom kapetana bae (u banderiji) Nikole Biokovia. Popis je uinjen 1. srpnja 1692. godine u Vrlici. 10 Ime i prezime kapetan Nikola Biokovi Jakov Kneevi imun Marasovi Jakov Kneevi imun Marasovi Lovre Vidovi Jurica Vidovi Lovre Vuemilovi Petar (V)uzun Grgur Brsti (Brstilo) Cvitan Milovac Radia Kovaevi Vuen Petkovi tipan Radojevi Mikaelo Dragi Jakov Roljevi tipan Ersech (Erceg, Erek, Rek) Ivan Dili Rade Meter (Maeter) Marko Miloj evi Ivania Blaevia Matij Boinovi tipan Jajar Nikola Jakeli Nikola Karanzulovi au Cvitko Milkovi Jakov Vueni Milinka Krikovica
j1

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28.

osoba 7 9 9 6 4 4 9 6 14 7 13 3 15 11 7 4 4 5 6 5 2 6 6 9 3 5 4 2

kanapa 18 7 6 5,5 5,5 3,5 9 3 18 9 9 7,5 10 3,5 4 11 4,5 7,5 6,5 6 0 5,5 4 8,5 4 4,5 5 6

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije

23

29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66.
24

Luka Kneevi Radovan onli Vukadin Buderoi (Bodroi) ime Juri Mikaelo Pavi Marko Prstojevi Dragola Popovi Lucija Ljuti Ilija Jakuli (Jakeli) Zelko Jakuli (Jakeli) Jakov Kova Matij Grabovac Antona Vuleti Dujmo trkalj Nikola osi Ivan Batovanja Marko Etek (Estech) crkva Svetog Mihovila tipan Maarevi alfir Radivoj Novoselac Savica Vukaevi Lazo Vukovi Bogdan arac Dragosav Ivkovi Radivoj Miljevi Vukelja Konjevi Stanko Iveti Mikaelo Novoselac Vuko Ivanovi Milat Bogojevi Ranisav Rajakovac Ivica Rajakovac Radojka Rajakovac Rajka Vukaevia Jovica Vidova Jakov Ostoji Milivoj Radoni gubernator Franko Pavii

3 5 2 3 2 3 8 3 8 3 5 7 10 10 4 6 4 0 2 11 5 6 20 6 8 10 14 13 8 6 7 3 4 6 4 8 9 0

_j

4,5 3 0 5 1 0 8 2 11 3,5 3 24 18 16 4,5 5 4 2,5 3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 30

67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88.

Marko Dili kapetan Butkovi Marko Stipanovi Vukovoj Vujievi Milivoj Bani Miljat Matov Vuko Dragosaljevi Mate Vukaevi alfir (precrtano) Matij imi Josip Vrbanovi Ivan Grubanovi Ivan Radoevi Nikola Vujeiti Frane Sunjevi Matij Radi Jure erkez Pavica Kneevi Marko Petkovi Jakov Petkovi Marijan Stojanov Milanko iz Vrpolja Ivan Bari

0 0 6 8 11 8 5 7 10 16 7 4 17 12 11 15 11 4 3 16 10 2

30 73 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

Dakle, banderiju Nikole Biokovia sainjava 88 obitelji s 588 osobe. One imaju 73 prezimena, od kojih se do danas na vrlikom podruju sauvalo 10: Batovanja, Blaevi, Boinovi, Grabovac (Grabi), Jakeli, Marasovi (Maras), Milkovi, Vuemilovi, Vuleti i Uzun (odnosi se samo na hrvatska prezimena). Upisano je ukupno 48 imena, od kojih su 43 muka i 5 enska. Od mukih imena najea su: Jakov, Nikola i Marko (6 puta); Mate (Matij) i Ivan (5), tipan (4); Mijo-Mikaelo (3); imun, Lovre, Cvitan (Cvitko),Ilija, Frane, Radivoj, Milat i Vuko (2); po jednom se pojavljuje 31 ime: Jurica, Petar, Grgur, Radia, Vuen, Rade, Ivania, Milinka, Luka, Radovan, Vukadin, Dragola, Lucija, Zelko, Antona, Dujmo, Savica (Sava), Lazo, Bogdan, Dragosav, Vukelja, Stanko, Ranisav, Jovica, Milivoj, Vukovoj, Josip, Jure, Pavica, Marijan, Milanko, Ivica i Rajka. Pet je enskih imena: Ivania, Pavica, Lucija, Milenka i Rajka. to se pak tie podjele na narodna i biblijsko-svetaka imena, preteu ova druga (26), a narodnih je 21.
25

EVO NAJPRIJE NARODNIH IMENA: Cvitan (Cvitko),Radia, Vuen, Rade, Milinka, Radovan, Vukadin, Dragota, Zelko, Radivoj, Bogdan, Dragosav, Vukelja, Stanko, Vuko, Milat, Ranisav, Milivoj, Vukovoj, Milanko i Rajka. BIBLUSKO-SVETAKA IMENA (22) :Nikola, Jakov, imun, Lovre, Jurica, Petar, Grgur, Ilija, tipan, Mijo (Mikaelo), Ivan, Marko, Ivania, Matij, Luka, Lucija, Antona, Dujmo, Sava (Savica), Lazo, Jovica, Franko, Josip, Jure, Pavica, Marijan i Ivica. 2. Banderija harambae(kapetana - bae) Pavla Juria 11 Ime i prezime kapetan basa Pavao Juri au Petar Tomi alfir Jure Lui Marko Lui Filip Boi Filip Pavlovi Pave Marijan Ostoja Markovi Filip Vuleti za crkvu Gospe od Karmena Jakov Ili Ilija Vueti sig. Gou. Pavii osoba 27 13 17 18 9 14 7 6 14 0 2 6 0 kanapa 0 0 0 0 0 0 0 4,5 21 30,5 1 7 2

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

Najmanja banderija harambae (kapetana-bae) Pavla Juria imala je 12 obitelji sa 133 lana. Prezimena je ukupno 11, a najvei dio ih je starinom s duvanjsko-livanjskog podruja. Od prezimena do danas je sauvano na vrlikom podruju samo jedno : Vuleti, a od Juria nastali su Oklopii. Imena je osam. Po jednom se javljaju: Petar, Jure, Jakov, Ilija, Ostoja i Marko, dva domaina nose ime Pavao ili Pave, a trojica imaju ime Filip. Ime Ostoja je narodno, a ostalih sedam pripadaju biblijsko-svetakim imenima.
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije j1

26

3. Banderija harambae (kapetana - base) Marka Orlandia12 Ime i prezime alfir Ivan Crnica sargenete Marko Jureti (ureti) kapetan Marko Orlandi Stojan Niki (?) Niko Rado guverner tvrave Marko Stipe Ivan Crnica Marko Niki Ivania udovica pokojnog Marka Crnice Nikola Glamoanin Paulina Vidovi Nikat (prezime nije upisano) tipan Petkovi Nikota Marelo Niko Juranov Luka Mamuzi Nikola Predojevi Boe elanovi Jure ulac Jakov Lupi (Vuk-ovi) batt: Tomaseo Vukadin Ljubojevi Vukota Manolovi Berisav Gruii Radojica Vlahini Savica Rajkovi Ivana Mikovac Jakov Kovaevi
j1

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14, 15. 16. 17, 18. 19, 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29.
2

osoba 5 6 4 3 3 1 3 2 2 2 4 3 2 1 1 1 5 2 2 3 2 2 4 12 13 11 9 6 4

kanapa 0 0 0 0 0 17 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

Dravni arhiv Zadr, Katastri Dalmacije

27

30. Nikola Bukmanovi 31. Andrija Krai (Krasi) 32, Savo Krai (Krasi)

8 8 10

0 0 0

U banderiji harambae (kapetana-bae) Nikole Orlandia upisane su 1. srpnja 1692. godine 32 obitelji sa 145 lanova. Prezimena je ukupno 25, a nijedno od njih danas ne pripada Hrvatima katolicima vrlikog podruja. to se pak tie imena, ukupno ih je 17, a od toga su dva enska. Najzastupljenije ime je Nikola s inaicama Niko Nikat, Nikota (7 puta), Marko (3), Jakov, Ivana-Ivanica, Savo-Savica i Ivan (2),a po jedanput se javlja 11 imena: Jure, Andrija, Stojan, Luka, Boe, Vukadin, Vukota, Radojica, Berisav i Paulina. Od 17 imena est je narodnih: Stojan, Boe, Vukadin, Vukota, Berisav i Radojica, a ostala su biblijsko-svetaka: Nikola, Marko, Jakov, Ivan, Ivana-Ivanica, Jure, Andrija, Savo-Savica, Luka i Paulina. 4. Popis obitelji u banderiji harambae (kapetana-bae) Nikole arca 13 Ime i prezime Nikola arac Mitar Stipanovi Petko Dragolovi Ivan Vukaevi Savo Gozdenevi Doko Vuevi au Nikola Domiti Dragosav Maljkovi Matij urija Mate enevi (Kenevi) Radovan Kosudovi (Kusudovi) Vidak Mui (Musi) Nikola Dili Vid Milii (Milii) Lazo Bueli
j1

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

osoba kanapa 0 23 4 0 0 3 11 0 neitljivo 0 20 0 8 7 10 3,5 5 4 5 4 8 7 4,5 5 7,5 4 1 14 10

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije

28

16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.

Ivan Djedovi Rade Radovanov Sava Radovanovi Nikola Kovaevi Tomo Poprainovi Petar Boljoi Radojica Bala Nikola Bodrii Ivan Kreak Nikola Kreak Ivan Kovaevi Todor Kovaevi Jakov Crmari tipan Budemirovi Petar Bonjak tipan Patrovi Mikat Pani (Pandi) Luka Kovaevi Radivoj Paspalovi

5 3 7 16 5 5 7 9 5 8 6 4 8 6 5 9 5 5 7

3,5 6 5,5 10,5 4,5 7 3 4,5 10 10,5 3,5 2 6,5 5,5 5,5 8 3,5 3,5 1

Banderiju harambae Nikole arca sainjavale su 34 obitelji s 237 osoba. Upisani su pod 31 prezimenom, od kojih, danas izuzev Panda, nijedno ne pripada Hrvatima katolicima na vrlikom podruju. to se pak imena tie, njih je ukupno 21. Najzastupljenije je ime Nikola (5 puta), Ivan, tipan, Petar, Matij, Vid i Sava po 2 puta, a 14 imena se pojavljuje po jednom: Mitar, Petko, Doko, Dragosav, Radovan, Lazo, Rade, Tomo, Radojica, Todor, Luka, Mikat (Mijat), Jakov. Popis od 1. srpnja 1692. godine svjedoi da su na vrlikom podruju krajem 17. stoljea ivjele 233 obitelji sa 1098 osoba, kojima su venecijanske vlasti dodijelile 2361 kanap zemlje, preteito oranica i livada uz Cetinu, te neto neobraenog i neplodnog zemljita. U posjedu drave ostalo je onoliko zemljita da se moglo naseliti jo 40-tak obitelji iz Bosne Otomanske, stoje ubrzo i ostvareno. Mletake vlasti doputaju obnovu u ratu oteenih ili pak gradnju novih mlinica na vrlikom podruju."Ve 1691. godine daju sinjskim franjevcima pored zemlje i pravo da u Karakaici mogu sagrade mlinicu za
29

svoje potrebe, a visovakim doputaju gradnju dvaju mlinova nedaleko od Vrlike u kui nekog muslimana Bukariia. Nadalje, te iste godine vlasti dodjeljuju vodenicu za mljevenje ita i stuparu obitelji Crnica; kasnije su im oduzete i dodijeljene nekom Alesandriju pod uvjetom stanovitog podavanja. Taj mlin-vodenica imao je tri toka, pa je stoga bio vrlo vrijedan." U sastavu spomenutog popisa od 1. srpnja 1692. godine nalazi se i dokument naslovljen s "Notta delle Posto da Molino" na Cetini, u kome je otac poznatog franjevca i knjievnika Filipa Grabovca Matij upisan kao prvi suvlasnik mlina s jo etiri domaina: harambaom Nikolom Biokoviem te Nikom Kovaem, Filipom Vuletiem i Radovanom Kuduzom. Oni su obvezni godinje dati u dravnu blagajnu 25 lira. Je li ovo onaj mlin to su ga dobili visovaki franjevci ili je novosagraeni? "Navodno je u istoj zgradi bilo mogue smjestiti jo pet takvih tokova, pa je mogue da su kasnije i ti tamo napravljeni i smjeteni. Nekako u to su doba i etiri mlina na potoku Kodua bila investirana trima obiteljima za 20 lira godinjeg kanona. I ti podaci pokazuju da je tada vrliki kraj imao dovoljno mlinica, koje su mogle podmiriti potrebe tamonjeg stanovnitva za mljevenje itarica i pranje sukna."15 Kasnije su mletake vlasti (1723) sagradile javnu esmu u Vrlici, pa je to jedino to je Venecija uloila u ope dobro na tom podruju. to se pak tie sakralnih objekata, krajem 17. stoljea u Vrlici postoji samo jedna crkva, koja je do tada bila damija, pa je pregraena daskama tako da su jedan dio koristili katolici a drugi pravoslavci za bogosluje. Oko crkve se nalazilo groblje. Katoliku upu u Vrlici pasterizirali su franjevci iz samostana na Visovcu, a posebno su pazili na dobrosusjedske odnose s pravoslavnim ivljem i njihovim sveenicima.

VRLIANI U MLETAKOM ZEMLJINIKU IZ 1710. GODINE

U Dravnom arhivu u Zadru sauvan je i mletaki zemljinik iz 1710. godine s posebnim odjeljcima za naselje Vrlika i pripadajue joj zaseoke, zatim ponaosob za tri sela: Maovice, Kosore i Civljane. Rije o dokumentu na 94 stranice velikog formata.
14 15

Zbornik Kai Split 1983., godina XV., str. 42. Zbornik Kai Split 1983., godina XV., str. 43.

30

Sve obitelji iz Vrlike i s Maovica pripadale su banderiji harambae tipana Biukovia. ini se da je rije o sinu ili pripadniku obitelji ve nam poznatog harambae Nikole Biokovia, ije je prezime neznatno promijenjeno (Biokovi: Biukovi): dunost harambae najee je ostajala u obitelji, zatim ugledni Biokovii nisu mogli tako naprasno, za samo dvanaest godina, nestati. POPIS DUA NASELJA VRLIKE I PRIPADAJUIH JOJ ZASELAKA (1710) 16 IME I PREZIME, OEVO IME 1. Ante Grabovac Matijev 2. Ante trkalj Stojanov 3. Anica ud. p. Marka uria 4. Anelija ud. Stanka Bugarina 5. Andrij a Novakovi Martinov 6. Filip Vuleti Markov 7. Frane Batovanja imunov 8. Grgur Bai Markov 9. Grgur Bonjak Petrov 10. Jakov Vrebi Petrov 11. Jakov Crmari Nikolin 12. Jakov Kovaevi Vujinov 13. Jakov Krnjac Ivanov 14. Grgur Varnica Grgurov 15. Grgur Radivoj evi Vidov 16. Ilij a Naskradinovi Milanov 17. Ilija Jakeli Ivanov 18. Ilija Marasi Grgurov 19. Jako Jakeli Ilijin 20. Ilija Petrovi Petrov reeni Raili 21. Ivica trkalj Ivanov 22. Ilija Krai Vukadinov 23. Ilija Karlua Blakov 24. Ilija Radanovi Milavev 25. Ivania ud. pok. Nikole Zdilara M MD 2 3 1 3 0 1 0 3 2 2 5 3 1 2 1 1 1 0 1 0 2 0 3 0 1 2 1 0 2 0 2 0 3 2 3 0 2 1 1 2 2 0 2 1 1 2 4 1 0 3 D UK 1 2 8 1 1 6 2 1 4 1 2 6 2 2 8 3 5 1 1 1 6 1 0 5 2 3 3 2 1 6 1 1 4 1 2 4 1 2 6 1 2 6 1 0 4 2 2 3 3 0 6 1 1 8 1 3 5 2 3 7 1 4 8 2 1 7 1 2 6 6 7 18 1 1 5

16 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, Vrlika 1710., str. 10. * M = mukarci, MD = muka djeca, = ene, D = enska djeca, UK = ukupno

31

26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65.
32

Jelica ud. pok. Bukojevia Lovre Vidovi Beriin Luka Milovevi p. Miaila Debeljaka Lazo Kneevi Radovanov Luka elebi Vukov Lovre Vuemilovi Lucija ud. pok. Ilije Soia Matij Milkovi Andrijin Mihail Karanelovi Nikolin Matij Uzunovi Petrov Mijat Pandi Ivanov Matij Jakeli Ivanov Mijo Juri re. Klopija Matij Baturina Mijin Marko Vuemilovi Stipanov Mihael Crljenovi Lukin Mihailo Kovaevi Petrov Mihail Vukoevi re. Spuo Marko Roljevi Ivanov Matij Boinovi Tadijin Manda ud. pok. Petra Varnice Marko Kovaevi Ivanov Milja ud. Todora Vujinovia Mihael Zdravko Jurin Mihael Petrovi Petrov Nikola Modri Petrov Mikola trkalj Ivanov Nikola Kovaevi Vukeljin Nikola Lazi Lazin Nikola Maesterovi Andrijin Nikola osi Mijovijov Nadal Kovaevi Vukeljin Nikola Varnica Petrov Petar Dragojevi re. Erceg Petar Ivei Jakovljev Pavao Berisaljevi Beriin Petar Marasevi Lukin Pavao Berber Radovan Kuduz Nikolin Nikola Mandali Lovrin

0 5 2 1 3 2 0 1 1 1 2 2 1 2 8 2 1 2 2 3 0 4 0 2 2 5 1 4 4 3 1 1 3 1 3 3 2 1 3 1

0 2 1 1 0 3 0 0 2 3 4 2 4 4 8 0 0 2 2 0 1 1 0 1 1 3 3 2 4 1 0 2 0 1 2 3 1 0 5 2

1 4 1 1 2 1 1 1 2 1 2 3 1 1 7 1 1 1 3 2 1 2 1 2 1 3 1 2 3 1 1 1 3 1 2 4 2 1 3 1

0 5 3 0 1 4 0 2 2 2 4 1 1 3 9 0 0 3 3 4 2 4 0 6 2 7 1 1 0 0 0 2 2 5 1 3 2 1 4 3

1 16 7 3 6 10 1 4 7 7 12 8 7 10 32 3 2 8 10 9 4 11 1 12 6 18 6 9 11 5 2 6 8 8 8 13 7 3 15 7

66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93. 94. 95. 96. 97. 9 8. 99. 100. 101. 102. 103. 104. 105.

Radia Kovaevi Ivanov Radovan Kovaevi Vukeljin Radivoj Paka Dragoenov Radivoj Paspalj Ivanov Rade onli Radovanov Stojan Naskradinovi imun Baturina Petrov tipan Jajar Nikolin Stanko Miloevi Mirkov Cvijo Paspalj Ivanov Stanka ud. pok. Petra Rakia tipan Erceg Grgurov tipan Babi reeni Zdilar tipan Plazoni Markov tipan Varnica reeni Budimir tipan Mandari Lovrin tipan Listeevi Lovrin Savo Kneevi Radovanov imun Juri re. Pelalija Tomas Pavlovi Nikolin Todor Vudragovi Vicko Drnianin Ivanov Vid Jakeli Tadijin Vojin Vojnovi re. Kovaevi Vukosav Didojevi Ivanov Vuen Leki Milanov Ivan Kovaevi Milanov Ivan Osmanovi Josipov Ivan Batovanja imunov Jure Batovanja imunov Zelko Jakeli Petrov Jure Uzunovi Petrov Vukelij a Gonj i Jure Konji Ilijin Ivan Didojevi Vuiev Ivan Balai Boin Ivan Jovanovi Vidov Ivan Kovaevi Milanov Jure Galiotovi Markov Jure Bugarin

1 1 2 3 3 2 1 2 2 2 0 1 7 4 1 1 1 1 1 1 1 1 1 4 4 1 4 1 1 1 1 1 3 1 2 3 1 2 1 1

3 0 1 2 2 0 1 2 1 3 3 0 6 6 0 2 0 5 0 2 0 3 2 0 0 3 2 2 4 0 0 0 0 3 2 3 2 2 0 4

1 1 1 1 1 2 1 0 1 2 1 1 7 5 2 1 1 1 1 0 0 1 1 1 2 2 2 1 1 1 1 1 1 1 3 2 1 4 2 1

2 1 2 2 3 3 3 2 2 3 2 0 4 3 3 0 1 2 0 2 0 1 4 0 0 0 2 0 1 2 0 0 0 0 2 2 2 6 0 0

7 3 6 8 9 7 6 6 6 10 6 2 24 18 6 4 3 9 2 5 1 6 8 5 6 6 10 4 7 4 2 2 4 5 9 10 6 16 3 6
33

106. 107. 108. 109. 110. 111.

Ivan Reljanovi Petrov Ivan Petrovi re. Zidarovi Ivan Bilobrkovi Franin Ivan arkovi Petrov Jakov Kova harambaa tipan Biukovi

1 5 2 1 3 2

0 0 2 2 0 1

2 2 1 1 1 2

0 0 2 3 2 2

3 7 7 7 6 7

Dakle, 1710. godine prema podacima u mletakom zemljiniku u Vrlici i oblinjim zaseocima ivi 111 obitelji s ukupno 659 osoba, od kojih je 187 mukaraca sposobnih za vojnu slubu. Zanimljivo je spomenuti daje odnos muke i enske djece bio 216:179 u korist ovih posljednjih. U zemljiniku su i podaci o vrlikom stonom fondu: 42 konja sedlenika, 149 tovarnih konja, 740 goveda i 4.037 grla sitne stoke (ovce i koze). Zabiljeeni su i domaini koji uzgajaju po 250 grla sitne stoke. Kako vrliki panjaci nisu mogli zadovoljiti ovoliki stoni fond, stoari sa stadima esto prelaze na panjake u susjednoj Turskoj, to je ponekad stvaralo i meudravne sporove. Godine 1710. je i vrijeme kad se postupno upotpunjuju doseljeniki rodovi na ovom podruju. Tada uz ve poznate iz 1692. godine (Batovanje, Blaevie, Boinovie, Grabovce odnosno Grabie, Jakelie, Marasovie odnosno Marase, Milkovie, Vuemilovie, Vuletie, Kuduze) doseljavaju: Varnice (5 obitelji), od kojih je jedna zabiljeena i s obiteljskim nadimkom Budimir, zatim Krnjci, Petrovii, od kojih e nastati Zidarovii (dananji Zidari), Uzunovii (dananji Uzuni), Pandii (dananje Pande), Jurii od kojih e nastati Klopije (dananji Oklopii), Baturine, Ercezi (uz prezime Erceg zabiljeeno je da su postali od roda Dragojevia), Plazonii, Mandarii, Modrici, Galiotovii (dananji Galioti), Biukovii (dananji Biuci), za koje smo upozorili da mogu biti i Biokovii iz 1692. godine. Kad je rije o prezimenima, onda je najvie Kovaevia (9 plus jedna obitelj s prezimenom Vujnovi i obiteljskim nadimkom Kovaevi), slijede Jakelii i Vranie (s po 5 obitelji), Batovanje, trkalji i Petrovii (3), Bugarini, Naskradinovii, Marasi (Marasi i Marasevi), Kneevii, Vuemilovii, Uzunovii, Jurii i Didojevii (2). Formula jedna obitelj jedno prezime zastupljena je u 71 sluaju. Imenoslovlje vrlikih obiteljskih glavara sastoji se od ukupno 35 imena (27 mukih i 8 enskih). Najzastupljenije je ime Ivan s inaicom Ivica (11 puta), slijedi Mijo s inaicama Mihael, Miailo, Mijat (8), Ilija (7), Jakov (6), Matij i Jure (5), Grgur (4),Marko (3), Nikola, tipan i Ante (2), te po jedno ime-jedna osoba javlja se 24 puta: Anica, Anelija, Andrija, Filip, Frane, Ivania, Jelica, Lovre, Luka, Lazo, Lucija, Manda, Milja, Savo,
34

imun, Tomas, Todor, Vicko, Vid, Vojin, Vukosava, Vuen, Vukelija, Zelko. Popis Vrliana u zemljiniku iz 1710. godine svjedoi i da su biblijsko-svetaka imena posve potisnula narodna, jer je odnos 28:7 na tetu narodnih imena. Evo ih: Jelka, Milja, Vojin, Vukosava, Vuen, Vukelija, Zelko (ovjek zelenih oiju, Zele).

POPIS OBITELJI SELA MAOVICA 1710. U zemljiniku iz 1710. godine obitelji nastanjene na Maovicama takoer su zasebno popisane, iako spadaju u istu banderiju harambae tipana Biukovia.17 IME I PREZIME, OEVO IME 1. Dragi Boi Grujiin 2. Elena Gabrilovi ud. pok. Filipa 3. Filip Toti Ilijin 4. Grgur Brsti pok. Marka aua 5. Grgur Grizelj Matijev 6. Grgur Dragojevi re. Erceg p. tipana 7. Grgur Vudragovi Ivanov 8. Ilija Blaevi pok. Ivana Suca 9. Josip kori Pavlov 10. Luka Bilakovi re. Kudumiz p. Pavla 11. Mihael kori Vidov 12. Mihael Bilonosi Martinov 13. Matij Ljubii Lukin 14. Miailo Petkovi Radivojev 15. Marko Milkovi Ivanov 16. Marko Milkovi Tadijin 17. Matij Drai Matijev 18. Marko Milinin re. trbac Ilijin 19. Martin trkalj reeni Milai 20. Mihiel Milkovi reeni Crni Mijo 21. Nikola Blaevi Marasov 22. Nikola Milakovi re. Skurupin 23. Oj dana ud. p. tipana Medakovia
17

M 3 0 2 3 4 3 2 2 4 1 2 1 1 3 2 2 3 2 1 1 2 1 0

MD 4 0 1 3 3 0 2 4 5 1 3 0 1 1 2 0 0 1 1 0 0 1 1

3 1 1 3 4 3 2 1 2 1 3 1 1 2 2 3 3 2 1 1 2 3 2

D UK 0 10 0 1 0 4 0 9 2 13 1 7 5 11 2 9 2 13 0 3 2 10 2 4 2 5 2 8 1 7 1 6 1 7 2 7 0 3 2 4 3 7 1 6 1 4

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, Vrlika broj 170., str. 35.

35

24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32.

Radivoj Malkovi pok. Dragoenov imun Samardi p. Vida mlinara Stojan Cvitkovac Miliev Stojan Premiti Milin Tomica ud. p. Ivana Brtana Vuen Petkovi Vujiin Vid Beni Ivanov Ivan Boi Radatov Ivan Kujundija Grgurov

2 3 4 3 0 4 4 1 4

3 0 6 1 3 6 4 3 2

2 2 3 3 1 4 2 1 2

4 0 2 1 3 5 1 1 2

11 5 15 8 7 19 11 6 10

Prema podacima iz zemljinika 1710. godine na Maovicama su ivjele 32 obitelji s ukupno 250 osoba, od kojih je 70 mukaraca sposobnih za vojnu slubu. Za razliku od Vrlike na Maovicama je vie muke djece (62) nego enske (51). to se pak tie stonog fonda, brojke izgledaju ovako: 10 konja sedlenika, konja za vuu 51, goveda (volovi, krave, junad) 394, dok je sitne stoke bilo 1557 grla. Ima domainstava koja uzgajaju 200 ovaca ili pak 30 goveda. Godine 1710. na Maovicama je zabiljeeno ukupno 25 prezimena. Najbrojniji su Milkovii s tri obitelji, po dvije imaju Blaevii, korii, Petkovii i Boici, dok ostalih 14 rodova imaju po jednu obitelj: Gabrilovii, Totii, Brstii (Brstile), Grizelji, Dragojevii reeni Ercezi, Vudragovii, Bilakovii reeni Gudumizi, Bilonosii, Ljubiii, Draii, Milinini reeni trpci, trkalji, Milakovii reeni Skurupine (dananji Skorupi), Maljkovii Samardii, Cvitkovci, Premitii, Brtani, Benii i Kujundije. Kad je rije o imenima, njih je ukupno 20 (17 mukih i 3 enska). Najzastupljenija su Grgur i Mihael s inaicom Miailo (po 4 puta), Marko (3), te Ivan, Nikola i Stojan (2). I na Maovicama su narodna imena potisnuta, a prevladavaju biblijsko-svetaka (15:5). Narodna su imena: Dragi, Radivoj, Stojan, Vuen i Ojdana. Dakle, zemljinik iz 1710. godine potvruje daje na Maovice stiglo 11 dananjih rodova: Grizelji, Dragojevii reeni Ercezi, Blaevii, korii, Milkovii, Draii, Milakovii reeni Skurupine (dananji Skorupi), Samardii, Brtani, Kujundije (dananji Kojundii) i Totii.

36

POPIS OBITELJI SELA KOSORA (1710) IME I PREZIME, OEVO IME 1. kapetan Vujo Crnica 2. Ante Palaveri Jurin 3. Ilija Lisiar 4. Ilija Mrenovi Radinov 5. Frano Peri Markov 6. Luka Mamuzi Mihielov 7. Marko Orlandi Vukov 8. Marko Crnica Nikolin 9. Nikola Juranovi 10. Petar Lonar Matijin 11. Pavao Paina Vidov 12. Cvijo Vuljanovi Vuljanov r. Ratkovi 13. Stojan Stipanovi Stipanov 14. Ivan Vukovi Lovrin 15. Ivan Ovljanin Nikolin 16. Tadija Davidovi M 3 1 2 2 1 2 1 2 1 1 1 1 2 1 2 1 MD 6 2 3 2 1 1 3 2 3 2 0 2 2 2 1 0 3 1 2 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 0 D 4 2 3 3 1 2 2 1 2 1 2 1 3 2 3 1 UK 15 5 10 9 4 6 7 6 7 5 4 5 8 6 7 2

Dakle, 1710. godine u Kosorima, a u sastavu banderije harambae (kapetana-bae) Vuje Crnice, prebivaju 32 obitelji s ukupno 110 osoba. Od 23 odrasla mukaraca samo ih je 8 sposobno za obavljanje vojne slube. enske je djece 36-ero a muke 31. U Kosorima je i drukija struktura stonog fonda: konja je 29 (nisu odvojeni sedlenici od konja za vuu); krava je 65, volova 51 i 57 junadi. U Kosorima tada uzgajaju 90 ovaca. Godine 1710. stanovnici Kosora imaju 15 prezimena. Rod Crnica ima dvije obitelji, a svi ostali po jednu. Kosorani iz tog vremena (odnosi se na domaine obitelji) imaju 12 imena: Ivan, Ilija i Marko javljaju se po dva puta, a ostali deset po jednom:Vujo, Ante, Frano, Luka, Petar, Pavao, Cvijo, Stojan i Tadija. Tri su imena narodnog podrijetla (Vujo, Cvijo i Stojan), a ostala su biblijskosvetaka. Od dananjih kosorskih rodova 1710. godine samo su stigli preci jednog roda-Lisiara.

37

VRLIANI U POPISU VJERNIKA SPLITSKE BISKUPIJE 1725. godine

Godine 1725. u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije u vrijeme biskupovanja Ivana Laghija (1720-1730) obavljen je i popis vjernika katolika upe Vrlika.18 OSOBA 12 6 3 7 5 3 3 5 4 7 4 4 4 8 3 5 5 4 11 5 3 6 7 12 3 6

IME I PREZIME, OEVO IME 1. Bakovi Sergije 2. Bakovi imun 3. Bala Mihailo 4. Baturina Matko 5. Baturina imun 6. Berber Pavao 7. Berbanua Tomica 8. Bilobrk Ivan 9. Bilog Vuka Martin 10. Biuk tipan 11. Blaevi Boe 12. Blaevi Ivan 13. Botovanja.... 14. Boinov Matij 15. Boinovi Tadija 16. Ciganin Nikola 17. Ciganin Jure 18. Crnica Vuko 19. ori Jakov 20. urinica Jelena 21. Denji Martin 22. Denji Vid 23. Dido Ivan 24. Dragojevi Jerko 25. Dragojevi Orula 26. Drai Ilija
18

Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967., B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725., str. 285.

38

27. Drai Mate 28. Dumnjak Grgur 29. Dumnjak Petar 30. Erceg Magdalena 31. Ercegovac Ante 32. Giljan Jakov 33. Giljan Lovre 34. Grabi Antun 35. Grielj Nikola 36. Jajar tipan 37. Jakelji Katarina 38. Jakelji Petar 39. Kalini Luka 40. Kaporovi Jakov 41. Kaporovi Toma 42. Karanzulovi Ivan 43. Krnja Jakov 44. Kaseljevi Andrija 45. Klepi Jakov 46. Konjuni Mihailo 47. Lisiar Andrija 48. MandariLuka 49. Marasovi Miailo 50. Marasovi Petar 51. Milanovi Ivan 52. Milkovi Marko 53. MiretaBoo 54. Modri Nikola 55. Oklopija Ljubica 56. Osmanovi Ivan 57. Pandi Luka 58. Plazonji Ante 59. Plazonji Marko 60. Plazonji Nikola 61. Plazonji tipan 62. Pivalica Nikola 63. Pivalica Stojka 64. Rejo Grgur 65. Rebi Jakov 66. Samardi Grgur

5 6 6 1 7 9 3 7 3 3 6 4 6 4 4 2 3 13 11 8 4 2 6 4 9 8 3 13 3 4 6 10 4 4 6 6 5 8 1 4

67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92. 93.

Samardi Mate Skaramuca Nikola Skorup Nikola Skrivan Jakov trkalj Duje trkalj Marko koriMiailo kori imun Tarle Ivan Tekli Grgur Toti Ilija Tintor Andrija UzunoviMate Uzunovi Jure Varnicalvan Vidakovi Miailo Vuemilovi Marko Vuemilovi Jure Vujani Marko Vujani Jure Vujani Duje VujoviAnte Vuleti Grgur Vuleti Pavao Vuleti Petar eravica Petar ii Matij

6 5 2 4 6 4 6 6 5 9 2 13 2 2 5 5 11 11 14 11 4 4 8 5 5 19 4

U popisu vjernika upe Vrlika iz 1725. godine upisane su 93 obitelji Hrvata katolika s ukupno 549 osoba. Ove se obitelji slue s ukupno 67 prezimena; Plazonjii imaju 4 obitelji, Vujanii i Vuletii po 3, dok po 2 obitelji ima 19 rodova: Bakovii, Baturine, Berberi, Blaevii, Boinovii, Cigani, Denjii, Dragojevii, Draii, Dumnjaci, Giljani, Jakelii, Kaporovii, Marasovii, Pivalice, Samardii, korii, Uzunovii i Vuemilovii. Po jednu obitelj 1725. u vrlikoj upi imaju sljedei rodovi: Biuci, Batovanje, orici, urci, Ercezi, Grabii, Grizelji, Krnjci, Kaseljevii, Klepii, Kojundii, Lisiari, Mandarii, Milan(ovi)i, Milkovii, Modrii, Oklopije, Pandii, Rebii, Reje, Skorupi, Tarle, Totii, Vujovii i eravice.
40

Godine 1725. glavari 93 vrlike katolike obitelji slue se s ukupno 35 imena (26 mukih i 7 enskih). Najpopularnije ime Ivan javlja 8 puta, slijede Nikola i Jakov (7), te Mate s inaicama Matij i Matko, Marko, Petar, Grgur, Mihael (5), zatim Jure i Ante (4), te Luka, imun, tipan i Andrija (3), po dva puta se javljaju imena: Pavao, Martin, Ilija, Boe i Duje. Po jednom su zastupljena su imena: Sergije, Tomica, Tadija, Vuko, Vid, Jerko, Orula, Magdalena, Jelena, Lovre, Katarina, Toma, Ljubica i Stojka. Ovaj popis dokazuje da su u upi Vrlika prevladala biblijsko-svetaka imena u odnosu na narodna (21:5). Navodimo samo narodna imena iz ovog popisa: Boe, Vuko, Jelena, Ljubica i Stojka. Popis iz 1725. godine svjedoi o ustaljenju stanovnitva vrlikog podruja. U odnosu na godinu 1710.U Vrliku se doselilo 12 novih rodova: Bakovii, orii, urci, Duvnjaci, Giljani, Kaselji, Klepii, Milan(ovii), Rebii, Tarle, Vujevii i eravice. Uz dvadeset iz 1692. i 1710. novodoseljeni rodovi sainjavaju 42 prezimena koja su se sauvala do danas. Dakle, 25 rodova iz 1725. godine je nestalo iz Vrlike: odselili, izumrli ili su promijenili prezime.

FRA FILIP GRABOVAC (1697-1749) NAJPOZNATIJI VRLIANIN 18. si.

Vrliko podruje, Podosoje, dalo je hrvatskom narodu znamenitog fra Filipa Grabovca: uzornog sveenika, kapelana hrvatskih konjanika u mletakoj vojsci, knjievnika, buditelja i iritelja hrvatske narodne svijesti i nacionalnog muenika. Nakon studija teologije i filozofije u Italiji stekao je naslov "lector et praedictor", to je ravno dananjoj tituli profesora i donekle doktora znanosti. Od 1729. do 1747. godine kapelan je hrvatskih konjanika u mletakoj vojsci s Veronom kao mjestom slube. Ostalo je zapisano da se posebno istaknuo portvovanou i golemim odricanjem u vrijeme etiri velike epidemije kuge od 1735. do 1744. godine, kada mu je veoma ozbiljno narueno i zdravlje. Godine 1729. u Veneciji objelodanjuje u formi letka "Esortazione amorosa", kasnije poznato pod imenom "Od kolunela kneza Antuna Kumbata", u kojem se zalae za hrvatsko nacionalno osvjeenje, te za uvanje i njegovanje narodne kulture i prosvjete. Godine 1747. u Veneciji
41

tiska "Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga", djelo religiozne, moralne i poune naravi. U njemu pisac upozorava "da su stari nazivi "Iliri" i "Slovinci" sinonimi za rije Hrvati, a jezik iliriki i slovinski isto je to i hrvatski. Vrlo je znaajno daje gotovo sto godina prije Ljudevita Gaja za Grabovca materinski jezik ilirski, tj. hrvatski. Istie kako su se Hrvati dragovoljno pokrstili i stvorili svoju dravu, kojoj su na elu bili kraljevi narodne krvi. Istiui na taj nain staru slavu indirektno je upozoravao na suvremene gospodarske, kulturne i drutvene probleme i nepravde."19 Ve 10. listopada iste, dakle 1747. godine, estorica Sinjana predaju tubu u kojoj navode da se Grabovac izruguje s predstavnicima mletakih vlasti, da podstie narod na pobunu, da vrijea pojedine krajeve (Sinj) i pojedine ljude (kolunelo Grgur Naki). Za etrdesetak dana strpan je u zloglasni zatvor "Sotto i piombi", a svih 700 primjeraka njegove knjige, izuzev est komada, javno je spaljeno na lomaama u Zadru, Splitu i Sinju Da ne umre u tamnici, prebaen je kao teki bolesnik i muenik u samostan na osamljenom otoiu San Spirito pokraj Venecije, gdje je 13. veljae 1749. ispustio svoju mueniku duu. Fra Filip Grabovac je "svojim ivotom i radom, ivom i pisanom rijeju branio vjeru, kulturu i nacionalni identitet svog naroda. Zato je on na istinski velikan."20

VRLIKA POD AUSTRIJSKOM VLAU (18151918)

Za austrougarske vladavine Vrlika je sjedite istoimene opine u splitskom okruju, a od 1849. godine pripast e Kninu. Austrija je ostavila zemljinik iz 1830. godine i u njemu mnogo kapitalnih podataka o stanovnicima vrlikog podruja u prvoj polovici 19. stoljea. Prvi put objelodanjujemo potupne popise domainstava vrlikog podruja. Poinjemo s naseljem Vrlika:21

19 20

Zbornik Kai Split 1983., godina XV., str. 84. Zbornik Kai Split 1983., knjiga XV., str. 11. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika

42

VRLIKA 1. Matkovi Ante 2. Pivalica Ante 3. Pivalica Jakov 4. DRAIANTE 5. Liskur Ivan pok. Nikole 6. ZORIANTE 7. Stojisaljevi Petar 8. Vujinovi Teodor 9. Demanio, I. Reg. 10. Mandui Jakov 11. Mandui Andrija 12. MILKOVI IVAN 13. MILKOVI ANDRIJA BAJA 14. MILKOVI ANDRIJA GADO 15. Midenjak tipan 16. Laco Ivan 17. Bari Andrija 18. MUTOVI (MUTI) PETAR POK. PETRA 19. MUTOVI (MUTI) PETAR POK. IVAN 20. Juki Ante Gilu 21. Kalini Matij 22. Poleti Ante 23. PLAZONI PAVAO 24. KRNJA (KRNJAC) JURE 25. MARKIOLI IVAN 26. Petrovi Ante Muica 27. Petrovi Josip 28. Laco Mijo 29. Broeta Spiridon 30. Iveti Boe 31. Crkva grke parohije 32. Novakovi Nikodem 33. Vuga Ivan 34. MIUR PETAR 35. VRANI JURE 36. ergi Petar 37. Bala Mijo 38. Bala Petar
43

39. Bala Lazar 40. Kuli Demetrio 41. DIAKOVI MATU 42. Suli Pavao 43. OKLOPI NIKOLA 44. OKLOPI IVAN 45. OKLOPI PETAR 46. TURUDI MARKO 47. TURUDI BARTOL 48. DIAKOVI IVAN 49. BARII IVAN 50. BARII LUKA 51. MARKIOLI PETAR 52. BARII ANTE 53. BARII CVITKO 54. Bra(n)da tipan 55. Bra(n)da Jure 56. Smoli Mijo 57. tipanovi Nikola 58. Mireta Boo 59. Mireta imun 60. Tomazeo Ante 61. uli Ante Kalaba 62. LISIAR JURE 63. LISIIR FRANE 64. uli Ante Koga 65. ERAVICA MARKO 66. LISIAR PETAR 67. Mireta Grgur 68. Midenjak Stipe 69. Tonkovi Matij 70. URKO IVAN 71. TOTI PAVAO 72. BIUK JOSIP 73. BIUK JURE 74. BIUK NIKOLA 75. crkva Svetog Petra 76. Olovani (?) Ilija 77. Paspalj Ivan 78. Paspalj Aleksa
44

79. Bakovi Tomica 80. Bakovi Spiridon 81. Bakovi Stanko 82. MATUSINA IVAN 83. MATUSINA PETAR 84. MATUSINA JURE 85. Babi Mijo 86. Babi Marko 87. Savi Ilija 88. Savi Ivan 89. Bolji (?) Nikola 90. BATOVANJA IVAN Velikim slovima upisana su prezimena, koja su se na vrlikom podruju ouvala do danas.

GARJAK Prema austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku su obitavala sljedea domainstva:22 1. GALI MARKO ANTIN 2. GALI ANTE ANTIN 3. GALI PETAR ANTIN 4. DUMNJAK (DUVNJAK) BOO ANTIN 5. DUMNJAK MATU JURIN 6. DUMNJAK JOSIP MARTINOV 7. DUMNJAK PETAR ANTIN 8. DUMNJAK MARKO ANTIN 9. DUMNJAK NIKOLA MUIN 10. DUMNJAK IVAN IMUNOV 11. MARKO DUMNJAK JOSIPOV 12. BUDIA IVAN IMUNOV 13. BUDIA TIPAN JURIN 14. BUDIA NIKOLA JOSIPOV 15. BUDIA MATIJ IVANOV 16. PLAZONI PETAR CVITANOV
22

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Garjak

45

17. PLAZONI IVAN NIKOLIN 18. PLAZONI PETAR LUKIN 19. PLAZONI LUKA FRANIN 20. PLAZONI MARTIN FRANIN 21. PLAZONI JOSIP FRANIN 22. Gadei (?) imun Lukin 23. MILAN IVAN PAVLOV 24. BURILO ANTE LUKIN 25. BURILO PETAR LUKIN 26. BURILO PAVAO MARTINOV 27. Karin Pavao Nikolin 28. Cviti Jakov Jakovljev 29. Cviti Jure Mijin 30. Cviti Ante Mijin 31. Cviti Boo Mijin 32. Cviti Matij imunov 33. Cviti Grgur Mijin 34. Vrlja Ante Ivanov 35. Vrlja Grgur Mijin 36. Mikuli Ivan imunov 37. Mikuli Boe Lukin 38. Mikuli Nikola Lukin 39. Mikuli Matij Antin 40. Mikuli Petar Boin 41. MATKOVI IVAN GRGUROV 42. MATKOVI BOO GRGUROV 43. MATKOVI LUKA TOMIN 44. MATKOVI PAVAO TOMIN 45. krbi Ivan Tomin 46. krbi Nikola imunov 47. ERAVICA PAVAO NIKOLIN 48. ERAVICA JAKOV NIKOLIN 49. ERAVICA ANTE NIKOLIN 50. Rolj Stanko Tomin 51. Rolj Mijo Nikolin 52. Rolj Jure Nikolin 53. UZUN LUKA STIPANOV 54. ROMI IVAN IMUNOV 55. ROMI MATU PETROV 56. ROMI JOSIP GRGUROV
46

57. Krai Stanko Stankov 58. Krai Matij Stankov 59. Didojevi Nikola Bazilijev 60. Pivalica Ante Franin 61. Burain Petar Lazarov VINALI Godine 1830. Vinaliie imao 37 domainstava, a njihovi domaini su upisani ovako u zemljinik: 3 1. KUSTURIANTE 2. ROGA IVAN 3. ROGA MIJO 4. ROGA PETAR 5. BIUK VID 6. GUTIANTE 7. Muki (Mui) Ante 8. Dujmi Boo 9. ZIDAR ANDRIJA 10. ZIDAR MATIJ 11. ZIDAR MARKO 12. ZIDAR JOSIP 13. BODULJAK PETAR 14. BODULJAK BOO 15. BODULJAK IVAN 16. GVERI ANTE 17. VULETI PETAR 18. VULETI MATU 19. VULETI JAKOV 20. VULETI IVAN 21. VULETI PAVAO 22. VULETI NIKOLA 23. VULETI TIPAN 24. Tintor Ante 25. BAKOVI JURE 26. BAKOVI MATIJ 27. BAKOVI GRGUR
2

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj

- a

47

28. Kurmaji Boe 29. Kurmaji Jakov 30. Kurmaji Mijo 31. Njegu (?) Saverio (,) 32. Njegu Boo 33. GILJAN IMUN 34. JUNDI (KOJUNDI) IVAN 35. JUNDI Andrija 36. BODULJAK NIKOLA KOSORE U Kosorima 1830. godine ivjele su ove obitelji:24 1. Arnaut Nikola 2. Arnaut Nikola 3. Arnaut Boo 4. Arnaut Lazar 5. Arnaut Anelija 6. Ivani Nikola 7. LAKI MATIJ 8. KOSORIANTE 9. MUALO IVAN 10. JOVI JAKOV 11. RADNI ANTE 12. RADNI PETAR 13. Utren Petar 14. Novljanovi imun 15. KLEPO TOMA 16. KLEPO NIKOLA 17. ERCEG LUKA 18. LISIAR MIJO 19. LELAS IVAN 20. LELAS KRISTOFOR 21. LELAS JURE 22. LELAS TIPAN 23. LELAS IMUN 24. ERCEG LUKA
2

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj

48

25. Arnaut Ivan 26. Utren Ilija 27. RADNI MIJO 28. Arnaut tipan 29. Arnaut Grgur MAOVICE Na Maovicama 1830. godine imaju obitavalite sljedee obitelji:25 1. KORI PETAR NIKOLIN 2. KORI ANDRIJA MATIN 3. KORI NIKOLA SKALIC 4. KORI JURE ANDRIJIN 5. KORI ANA UDOVA LUKE 6. KORI JURE MATIN 7. Cvitkovi Ilij a Andrij in 8. Cvitkovi Jure Markov 9. Cvitkovi Mijo Nikolin 10. BRTAN GRGUR JURIN 11. BRTAN PAVAO MARKOV 12. BRTAN ILIJA IVANOV 13. JERKOVI JAKOV ANTIN 14. JERKOVI NIKOLA 15. ERCEG PETAR KOVA 16. ERCEG IVANA UDOVA IVANOVA 17. TOTI IVAN IVANOV 18. TOTI JOSIP MARTINOV 19. GRIZELJ MIJO MARKOV 20. GRIZELJ JURE GRGUROV 21. SAMARDI BOE ANELOV 22. SAMARDI ILIJA FRANIN 23. SAMARDI CVITKO LUKIN 24. Karanzul Matij Stipanov 25. MII MARTIN FILIPOV 26. Primetica Boica udova Toodorova 27. Primetica Ante Lukin 28. Primetica Nikola Mijin
2

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 1 - a

49

29. Primetica Vuko Ignacov 30. Maljkovi Ilija Filipov 31. Maljkovi Ilija Filipov 32. Maljkovi imun imunov 33. Maljkovi Petar Kuzmanov 34. Maljkovi Paulina Petrova 35. BRI JOSIP MATIN 36. REJO JOSIP MATIN 37. BIUK PETAR ANTIN 38. Novakovi imun Tadijin 39. Dragi Filip Ilijin 40. Cvitkovac Filip Mitrov 41. Cvitkovac Jure Ristin 42. Cvitkovac Petar Boin 43. Petkovi Boe Jurin 44. Petkovi Jure Boin 45. Petkovi Boe Nikolin 46. Petkovi Petar Pavlov 47. BLAEVI TOMA PETROV 48. BLAEVI MATIJ JURIN 49. BLAEVI PETAR MIJIN 50. ZEEVI LUKA MATIJEV 51. ZEEVI MATU JURIN 52. REI MATIJ 53. BATALI JURE JOSIPOV 54. MILKOVI LUKA ILIJIN 55. MILKOVI ANTE ILIJIN 56. MILKOVI JURE MARKOV 57. MILKOVI MIJO BOIN 58. MILKOVI MATIJ JURIN 59. MILKOVI MATIJ MIJIN 60. MILKOVI ANTE MATIJEV 61. Kalaji tipan Mijin 62. KOJUNDI MIJO PETROV 63. KOJUNDI JOSIP MATIJEV 64. KOJUNDI ANTE MATIJEV 65. KOJUNDI IMUN ANTIN 66. KOJUNDI JAKOV 67. KOJUNDI JOSIP 68. KOJUNDI ANTE
50

69. BATAU BOO MATIJEV 70. BATALI JOSIP PETROV 71. BATALI DUJE ANTIN 72. HRGA BOO MARTINOV 73. SKORUP RADE STIPANOV 74. SKORUP MUO PETROV 75. DENI NIKOLA VIDOV 76. DENI MARTI1N VIDOV 77. DENI ANTE VIDOV 78. GUJAN JOSIP MIJIN 79. GEJAN ANDRIJA MATIN 80. uri Cvitko Antin 81. uri Todor Boin 82. uri Petar Ivanov 83. OKLOPI MARKO ILIJIN 84. BIUK JURE ANTIN 85. BIUK PETAR MIJIN 86. BATURINA CVITKO IMUNOV 87. BATURINA LUKA MATIN 88. BATURINA RADE LUKIN 89. BLAEVI TIPAN NIKOLIN 90. GALIOT MARTIN ANTIN 91. KUDUZ PETAR MARKOV Dakle, u pet naselja vrlikog podruja 1830. godine ivjele su 342 obitelji. Evo i kako je to izgledalo po naseljima: VRLIKA: ukupno 97 obitelji; 52 prezimena, od kojih i danas postoji 20 (odnosi se na hrvatska prezimena); domain 97 vrlikih obitelji imali su ukupno 28 imena, od kojih je samo tri narodnog podrijetla (Boe, Cvitko, Cvita). Sva su ostala biblijska ili svetaka. Najomiljenije ime tog vremena u Vrlici je bilo Ivan (13 puta), slijede Ante (11), Petar (10), Jure (6), Nikola (5), Mijo (4), Andrija, Matij, Pavao i tipan (3), Marko, Ilija, Josip i Jakov (2), a jedanput su zastupljena ova imena: Teodor, Lazar, Demetrio (Mitar), Bartol, Luka, Cvitko, Boo, imun, Frane, Grgur, Aleksa, Stanko, Tomo.
51

GARJAK: - ukupno 61 obitelj; - 22 prezimena, od koji se do danas ouvalo 10 (rije o hrvatskim prezimenima); - domaini gaijakih obitelji sluili su se s ukupno 18 imena, od kojih je samo jedno narodnog podrijetla (Boo). Ostala su biblijska i svetaka imena. Najee je ime u Garjacima Ivan (8 puta), slijede Petar (7), Ante i Matej (6), Nikola (5), Boo i Pavao (4), Josip, Luka i Marko (5), Jakov, Jure, Grgur i Stanko (2), dok se po jednom javljaju etiri imena: tipan, Martin, imun i Mijo. VINALI: - ukupno 36 obitelji; - 16 prezimena, od kojih se do danas ouvalo 11 (odnosi se samo na hrvatska prezimena); - elnici vinalikih obitelji imali su tada ukupno 19 imena, od kojih je samo jedno narodnih korijena (opet Boe). Najpopularnije muko ime je bilo Ante (5 puta), Ivan i Boe (4), Matij (3), Mijo, Andrija, Petar, Jakov i Nikola (2), a 10 imena javlja se po jednom: Petar, Vid, Marko, Josip, Pavao, tipan, Jure, Grgur, imun i Svario (?). KOSORE: - ukupno 27 obitelji; - 13 prezimena, od koji se 9 sauvalo do danas (rije je samo o hrvatskim prezimenima); - u Kosorima su najea imena Ivan i Nikola (3), slijede Ante, imun, Luka, Mijo, tipan (2), a 11 se imena javlja po jednom: Boo, Lazar, Anelija, Matij, Jakov, imun, Toma, Kristofor, Jure, Ilija i Grgur. MAOVICE: -ukupno 91 obitelj; - 22 prezimena, od koji se do danas sauvalo 23 (rije je samo o hrvatskim prezimenima); - domaini maovikih obitelji imali su ukupno 29 imena, od kojih su etiri imala narodne korijene (Boo, Boica, Cvitko i Rade). Najpopularnije ime je Petar (11 puta), slijede Jure (8), Josip (7), Ante i Matij (6), Boo i Mijo (5, Nikola i Ilija (4), Cvitko, Martin, imun i Luka (3), Andrija, Jakov, Filip, tipan i Rade (2), a jednom se javlja 11 imena: Ana, Grgur, Pavao, Ivana, Ivan, Boica, Paulina, Toma, Duje, Todor i Marko.

52

POLITIKE PRILIKE U AUSTROUGARSKOM RAZDOBLJU

Vrlika u vrijeme austrijske vladavine poprima urbana obiljeja, kako u izgledu naselja tako i u ivotu stanovnika. Utemeljeno je opinsko poglavarstvo, zemljini ured, pota s telefonom i telegrafom, orunika postaja, porezni ured s odgovarajuom financijskom slubom. Uz postojee katoliku i pravoslavnu 1845. godine sagraena je i crkva Presvete Trojice, u kojoj bogoslue tek utemeljeni grkokatolici (unijati). Osnovnu kolu Vrlika dobiva 1867. godine, kada poinje i gradnja nove katolike upne crkve na zemljitu franjevakog samostana Visovac. Opinska vlast iz svojih prihoda plaa lijenika i primalju, a pobrinula se da u Vrliku stignu javni biljenik i odvjetnik. Godine 1889. sagraen je i opinski dom, u kojem je smjeteni sud i zadruga. Godine 1875. Vrliku posjeuje car Franjo Josip I.,koji je piteoreksni dio Vrlike nazvao Schonbrunom, kako se zove prekrasni i raskoni dvorac dinastije Habsburg u enbrunskoj umi u Beu. Devetnaesto stoljee je i poetak razvitka drukijeg gospodarstva: poinju se saditi vinogradi, podizati vonjaci, u kojima prevladava jabuka i kruka, podiu se i nasadi dudova zbog uzgoja svilene bube, sije se lan i konoplja, a uzgaja se i duhan koji otkupljuje reija duhana u Vrlici. Bilo je to i vrijeme u kojem se odvija proces nacionalnog osvjetenja. "Prvo javno oitovanje elje za sjedinjenjem hrvatskih zemalja u Vrlici bilo je u revolucionarnoj 1848. godini, kada je ilirac Josip Jelai postao hrvatski ban. Izmeu ostalih vrliki naelnik Ante Kalini i upnik fra Ante Mazalin uputili su Jelaiu molbu" za sjedinjenje nae ove domovine s' sestrama Arvazkom i Slavoniom".26 Ve 1854. godine na zgradi vrlike opine zaleprala je trobojna hrvatska zastava s likom vrlike nebeske zatitnice Gospe od Ruaija. Nakon to je 1860. godine slomljen Bachov apsolutizam i vraen ustav Vrliani politiku aktivnost ispoljavaju kroz Narodnu stranku, koja se zalae za ujedinjenje hrvatskog Sjevera i Juga, zahtijeva uvoenje hrvatskog jezika u kole i ostale javne ustanove i bori se da mjesna samouprava bude narodna-hrvatska. Unato procesu nacionalnog osvjetavanja vrliki opinski naelnici od 1864. do 1918. godine bili su Srbi: Krsto Kulii, od 1864. do 1873. godine, Atanasije Ristovi od 1873-1876. i Joso, sin Krste
26

Monografija Vrlike, Vrlika 2002., str. 36

53

Kuliia od 1876. do 1918. godine. Ovaj posljednji crnogorskopravoslavnog podrijetla umjeno koristi neslogu Hrvata vrlikog podruja, sklapajui s katolicima kumstva i osobna prijateljstva i inei im sitne usluge i ustupke, stvarao je od njih veoma mu pouzdane glasae. Jai val osvjetavanja Hrvata dogaa se od godine 1669., kada narodni tribun iz Dalmacije don Mihovil Pavlinovi raskida s panslavenstvom i u svoj politiki program utkiva hrvatstvo. Dakako, istodobno i mjesni Srbi sve intenzivnije rade na ostvarenju srpskog politikog programa: javno se i uglavnom deklarativno izjanjavaju za slogu s Hrvatima, veliaju hrvatski jezik, ali uporedo trae osnivanje srpskih kola i uvoenje irilice, to je svojedobno na kninskom podruju propagirao Dositej Obradovi. Zanimljivo je daje dalmatinskim Srbima trn u oku bio don Juraj Bijankini i njegov rad u urednitvu Narodnog lista. Kada je 1878. godine Tursku u Bosni zamijenila Austrija, Srbi na novi nain prilaze projektima srpske hegemonije: osnivaju Srpsku stranku, poinju izdavati Srpski list (1879), a iste se godine pravoslavno sveenstvo na skupu u manastiru Dragoviu izjanjava za ujedinjenje svih srpskih zemalja, proglaavajui i vrliko podruje srpskim teritorijem. Na drugoj pak strani opinski naelnik Kulii na ve isprobani nain uva jedinstvo Narodne stranke, utemeljujui itaonicu pod imenom "Sloga", u koju gotovo iskljuivo stie srpski tisak, to ita ispod velikih potreta znamenitih Srba. Odnos tadanjeg "zapada" i "istoka" prema politiarima Kuliieve provincijencije najbolje oslikavaju ove injenice: vrliki je naelnik istodobno odlikovan naslovom viteza od cara Franje Josipa I. i najveim crnogorskim odlikovanjem knjaza a kasnije i kralja Nikole I. Petrovia. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee na politiku scenu vrlikog podruja stupaju pravai, i to ponajvie kroz djelovanje dvojice upnika fra Joze Kitarevia i fra Ivana Barbia, kojima se pridruuju i mjesni uglednici kao to su: Ivan Planzoni, Dragomir Novakovi i Ivan Begovi, otac knjievnika Milana Begovia. Vrlika dobiva Tamburako-pjevako drutvo, Seosku zadrunu blagajnu, a 1894. godine utemeljena je i Hrvatska narodna itaonica, ijem sveanom otvaranju nazoe pravaki zastupnici Ante Trumbi i Juraj Bijankini. Kako se Prvi svjetski rat pribliavao kraju, tako se i na vrlikom podruju uveavao odjek utemeljenja Narodnog vijea u Zagrebu, koje e na ruevinama Austrougarske Carevine pripremiti nastanak nove drave junih Slavena pod krunom srpske dinastije Karaorevia, ali o tome kasnije u ovom radu.
54

MILAN BEGOVI (1876-1948) - NAJPOZNATIJI VRLIANIN SVIH VREMENA

U Vrlici je 19. sijenja 1876. godine roen Milan Begovi, najpoznatiji i najpriznatiji Vrlianin svih vremena vrstan, svestran i plodan knjievnik, profesor romanistike i slavistike, dramaturg Deutsches Schauspielhausa u Hamburgu, redatelj i dramaturg na bekoj Winer Buhne, ravnatelj drame Hrvatskog narodnog kazalita u Zagrebu, urednik knjievnog asopisa "Savremenik", vrstan prevoditelj s vie jezika itd. Unato svemu nakon II. svjetskog rata Sud asti Drutva knjievnika Hrvatske proglaava ovog svestranog Europejca faistom, te je 13. svibnja 1948. godine u Zagrebu pokopan bez ikakvih poasti, pa ak i bez nakrologa. U knjievnosti se Begovi javio 1891. godine s prigodnom pjesmom "Nad spomenikom vikih junaka". 1893. godine u Splitu objelodanjuje zbirku pjesama "Gretchen"; etiri godina kasnije izlazi mu zbirka pod naslovom "Pjesme"; Begovieva "Knjiga Boccadoro", objelodanjena 1900, godine, postala je svojevrsnim zatitnim znakom hrvatske moderne. Godine 1921. Milan Begovi tiska svoj roman "Dunja u kovegu" s temom iz zaviajne Vrlike; "Giga Barieva" smatra se najboljim romanom tadanje hrvatske knjievnosti; trei roman "Sablasti u dvorcu" obrauje povijesnu tematiku, a objavljen je posthumno 1952. godine. Ipak Milan je Begovi ponajprije dramski pisac: dramolet "Pod ciganskom ergom" (1894), troinka "Myrrha" (1894), drama sa socijalnom tematikom "Za tugom sreom" (1895), jednoinka "Venu vitrix" (1905), povijesna drama "Gospoa Walewska" (1906), drama iz vrlikog ivota "Stana Buiia", mistinoreligiozna drama "Boji ovjek" (1924), tragikomedija "Pustolov preda vratima (1926), "Amerikanska jahta u splitskoj luci" (1930), psiholoka drama "Bez treeg" (1941). Dobitnik je i ugledne Demetrove nagrade. Vrliani su se oduili svom uvaenom sugraaninu organiziranjem velikog meunarodnog znanstvenog skupa "Knjievno i kazalino djelo Milana Begovia", odranog 4. i 5. listopada 1996. godine, a radovi s tog skupa objelodanjeni su godinu dana kasnije u knjizi "Zbornik radova sa skupa Milan Begovi i njegovo djelo".

55

VRLIKA U KARAOREVIA JUGOSLAVIJI (1918-1941)

Nakon etiri godine ratne apokalipse u studenom 1918. mona je Austrougarska Carevina poloila oruje i na njezinim ruevinama stvorena je nova drava Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ili skraeno SHS, to je u Vrlici prokomentirano "Srbi hoe sve". Nova e drava, koje e se kasnije preimenovati u Kraljevinu Jugoslaviju s dinastijom Karaorevia, postati i neprestano svjedoenje o naivnosti politike elnika hrvatskog naroda na jednoj i nezasitnog apetita velikosrpskog ekspanionizma na drugoj strani. U Vrlici su Srbi bolje organizirani i jedinstveniji od Hrvata pa preko Srpske radikalne stranke dobivaju izbore, a Hrvati sve vie postaju svjesni potrebe zajednikog okupljanja oko programa Hrvatske seljake stranke brae Radia. To navlastito dolazi do izraaja 1928. godine nakon masakra hrvatskih zastupnika u beogradskoj Skuptini. Utemeljenje Banovine Hrvatske kao jo jednog pokuaja rjeavanja hrvatskog pitanja donosi konano Hrvatima pobjedu na izborima i prvi put nakon gotovo sto godina i vrlikog Hrvata na dunosti opinskog naelnika, Niku Plazonia. Vrliki Srbi ne prihvaaju Banovinu Hrvatsku i pripremaju se za nastupajui Drugi svjetski rat.

DRUGI SVJETSKI RAT - 596 HRVATSKIH RTAVA IZ VRLIKE

Drugi svjetski rat donio je i Vrlici goleme nevolje i velike ljudske rtve, te nezapameno materijalno osiromaenje. Oduevljenje, kojim su Hrvati vrlikog podruja doekali 10. travnja 1941. godine i utemeljenje Nezavisne Drave Hrvatske kao ostvarenje vjekovnog sna hrvatskog naroda, pomueno je pobunom srpskog ivlja i na tom podruju ve u ljeto 1941. godine. etnici, uz obilatu pomo Talijana, a kasnije i partizani, uini li su do tada neviene ratne zloine i goleme materijalne tete. Za etiri godine rata Vrlika je ak 24 puta zauzimana i oduzimana, a najkrvaviji su se dogaaji zbili 26. sijenja 1941. godine s etnicima u glavnoj ulozi, o emu je upravu Franjevake provincije Presvetog Otkupitelja pismeno izvijestio oevidac dogaaja, tadanji vrliki upnik fra Jozo Jankovi.27
27

Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice Vrlika, godina III., br. 2. (7), 1995., str. 36-37.

56

"Javljam Naslovu o nemilim dogaajima koji su se odigrali u mojoj upi Vrlici. Napustivi partizanske bande 25.1. 1943. teritorij Vrlike krajine, sutradan na 26.1. 1943. godine u 8 (osam) sati pojavili su se etnici sa zloglasnim krvnikom popom Gjujiem (i sa nekoliko talijanskih bersaljera) na selo Maovice i tu su iskalili sav bijes nad mirnim stanovnitvom palei kue i koljui mirni svijet. U ovom samom selu zaklane su 22 (dvadeset i dvije) osobe i neke muene na najrazniji nain." Evo imena tih osoba: 1. Blaevi Nikola p. Ivana 71 g. star - pekli ga i poslije ubijen 2. kalic Mile Petrov 35 godina star - izvadili mu oi noem i ubijen 3. kalic Stana . Mile 30 g. stara - izvadili joj oi i ubili 4. kalic Ivan p. Ante 40 godina star - zaklan 5. kalic Pera . Pavla 60 godina stara - ubijena 6. Varnica Mile kovrljev 50 godina star - ubijen 68 god. star - izvadili mu oi i ubili 7. Brtan Ivan 8. Brtan Pee brat Ivana 52 godine star - zaklan 17 godina stara - ubijena 9. Brtan Kaj a ker Ivana 50 godina star - ubijen 10. Brtan Boe p. Nikole 70 godina star - zaklan 11. Toti Mate p. Ivana 50 godina stara - ubijena 12. Mii Kata . Mile 15 godina stara - ubijena 13. Mii Laa ker Ivanice 20 godina stara-od straha izdahnula 14. Blaevi Ana ker Antina 50 god. - zaklali ga i na vatri spalili 15. Deni Ante p. Marka 26 god. star - ubili i u vatru ubacili 16. Kojundi Mate p. Joke 50 godina star - ubijen 17. Milkovi Ante p. Ilije 46 godina star - ubijen 18. Milkovi Mile p. Ilije 40 godina stara - ubijena 19. Milkovi Boja . Filipa 65 god. - naast od seljana ispeen 20. Milkovi Marko p. Ilije 45 godina star - ipekli mu ruke i 21. Milkovi Ivan p. Ilije kolina i jo je na ivotu 35 godina star - izgorili mu glavu, 22. Milkovi Ante p. Ivana ruke i noge i jo se u mukama nalazi u ivotu Ove navedene rtve vrlo dobro su mi poznate kao dobri vjernici i rodoljubi. I suvie gotovo sve kue katolike su spaljene iako iz itavog sela nije bilo nego samo jedan ovjek meu partizanima, dok naprotiv od Srba koji se nalaze na Maovicama bilo ih je meu partizanima oko 60, ali uza sve to nijedna kua njihova nije spaljena.
57

Istu sudbinu Maovica doivio je i sam varo Vrlika u kojem je zaklano 11 (jedanaest) osoba i to: 1. Turudi Dujo p. tipana 2. Turudi Ilija p. Petra 3. Barii Joko p. Ante 4. njegova ena Mara 5. Turudi Anica . Ivana 6. Markioli Pavica . Ivana 7. Erdelez Mie p. Josipa 8. Hrnjak Jovo star 56. g. uboden noem ravno u srce star 70. g. njemu su kroz usta no utjerali i na lea mu je iziao i odmah izdahnuo star 71 godinu zaklan stara 54 godine zaklana stara 50 godina ubijena stra 41 godinu ubijena zaklan pravoslavac kojeg su ubili zato to je se meni prijavio da prie na katoliku vjeru star 55 godina ubijen stara 74 godine ubijen

9. Milkovi Jure p. Ivana 10. njegova majka Cvita 11. Vrani Petar p. tipana

Svi su ovi navedeni bili vrlo dobri vjernici i rodoljubi osim zadnjeg koji je pod brojem 11, koji je dosta naginjao komunizmu. I jo je vrlo dobri ovjek Lelas Ante Grgin, star 37 godina iz sela Kosora, takoer zaklan. Osim ovih navedenih za neke se ljude, ene i djecu ne zna da li su zaklani, da li su baeni u vatru ili da li su se zaklonili u peine? Prema tome toni broj rtava jo se ne zna. Istog dana ovi su razbojnici bili i na Kijevu. Sedam je ljudi zaklano, trojica odvedeni (vjerojatno i ovi zaklani), mnoge kue popaljene i mnogi od ljudi i ena su se razbjegli tako da se i na Kijevu ne zna toni broj rtava. I tako katolika sela Vrlike krajine stradae i ostadoe bez materijalnih sredstava za uuvanje golog ivota. Dok se preko hiljadu staraca, ena i nejake djeice nalazi sada u Sinju bez robe, nemajui se u to priobui i bez hrane, vrludajui tamo i amo, traei togod hrane, da ne poginu od gladi, tvrdo vjerujui u Boju Providnost da e pogledati na ove nevine rtve i skratiti patnje ovih bijednika. fra J. Jankovi upni vikar iz Vrlike s. r.
58

N.B. Na 1.11.1943. ovdje u Sinju bio sprovod Brtan Filipu iz sela Maovica, koji je bio priklan i ostao jo iv, te je prevezen u sinjsku bolnicu i tu je podlegao rani. Inae, II. svjetski rat i surovo komunistiko porae ostavilo je u Vrlikoj krajini 596 poginulih, poevi od vojnika preko djece, ena do staraca, koji su stradali na kunom pragu, diljem nekadanje Jugoslavije ili pak na Bleiburgu i Krinom putu. Njima u ast grad je Vrlika izgradio Trg domovinske zahvalnosti, danas Trg Franje Tumana.

POPIS RTAVA II. SVJETSKOG RATA I PORAA U UPI VRLIKA

grad VRLIKA:28 PREZIME I IME 1. Batovanja Ilije p. Petra 2. Batovanja Boo p. Cvitka 3. Batovanja Mile p. Mete 4. Batovanja Toma p. Mate 5. Batovanja Marko p. Mile 6. Matusina Frane p. Ante 7. Matusina Ivan p. Ivana 8. Matusina Boo p. Ivana 9. Matusina Miljenko p. Mile 10. Turudi Ivan p. Mile 11. Turudi Ivan (Okman) 12. Turudi Jure p. Nikole 13. Turudi Mile p. Petra 14. Barii Ivan p. Ante 15. Duvnjak Cvitko 16. Vuemilovi imunovi Filip pok. Ilije 17. Vrani Mio 18. Vrani Jure p. Petra 19. Vrani Niko p. Mile
28

mjesto pogibije Bosna nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Vrlika 1944. baen u jamu 1944. baen u jamu Cetina Dravograd Dravograd Dravograd Dinara Krii Dravograd

Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice Vrlika, god. III., br. 2. (7), 1995., str. 25-36.

59

20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57.

Plazoni Radoslav Pezo Miro p. Mate Mledeni Miljenko p. Frane Milkovi Vlatko p. Nike Oklopi Mijo p. Jure Turudi Josip Turudi Ivan Turudi Ante p. Jakova Turudi Boo Nikin Begovi Miljenko p. Josipa Miur Dobran Petrov Milkovi Damir p. Nike Biuk Boidar p. Stipe Vrani Ivan p. Filipa Markioli zvani Ramo Miur Berislav Nikin Petrovi (Tule) Ivanov Turudi Mile p. Mate Petrovi Kreo Nikin Duvnjak Pavao p. imuna Duvnjak Boo Turudi Ante p. Mate (Cari) Turudi Niko Jakovljev Turudi Ivan p. Ante Oklopi Niko p. Ivana Oklopi Josip Petrov (satnik) Oklopi Ivan p. Nike Oklopi Ante p. Boe Turudi Dujo (civil) Turudi Milka pok. Boe (civil) Turudi Kaja p. Miloa (civil) Turudi Ilija (civil) Turudi Marica . Miloa (civil) Vrani Petar (civil) Markioli Pavica . Ivana (civil) Barii Anica . Boe (civil) Barii Joko (civil) Barii Mara . Joke (civil)

1944. baen u jamu Svilaja-baen u jamu 1944. strijeljan nepoznato Vrlika Jeevi umro u zatvoru nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato Bosna nepoznato nepoznato nepoznato Vrlika nepoznato Topolje-Knin baen u jamu baen u jamu Zagreb Karlovac Virovitica nepoznato Karlovac nepoznato nepoznato zaklan baena u jamu baena u jamu zaklan zaklana zaklan zaklana zaklana zaklan zaklana

60

selo VINALI PREZIME I IME 1. Biuk Ivan p. Nike 2. Biuk Stipe p. Nike 3. Biuk Ivan p. Mate 4. Biuk Filip Boin 5. Biuk Dujo Boin 6. Biuk Frane p. Mate 7. Biuk Ivan p. Mate 8. Biuk Niko p. Mate 9. Biuk Boo p. Mate 10. Biuk Niko p. Nike 11. Biuk Tomo p. Stipe 12. BiukJandre 13. Biuk Jure p. Petra 14. Biuk Ante p. Petra 15. Boduljak Ivan p. Boe 16. Boduljak Stipe p. Ante 17. Boduljak Petar p. Ivana 18. Boduljak Stipe p. Ivana 19. Boduljak Ivan p. Stipe 20. Boduljak Ivan p. Joke 21. Boduljak Stipe p. Joke 22. Boduljak Jozo p. Ivana 23. Boduljak Stipe p. Ivana 24. Boduljak Ivan pok. Stipe 25. Boduljak Mate 26. Bakovi Mile p. Ivana 27. Gveri Ilija p. Marka 28. Gveri Stipe p. Mate 29. Gveri Niko p. Stipe 30. Gveri Ivan p. Stipe 31. Gveri Mile p. Boe 32. Gveri Ante p. Boe 33. Gveri Ivan p. Joke 34. Gveri Stipe p. Joke 35. Gveri Niko p. Ivana 36. Dujmi Ante p. Jakova (asnik) 37. Dujmi Jakov p. Petra 38. Kusturi Niko p. Petra

mjesto pogibije Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Drvar nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato Virovitica Virovitica nepoznato nepoznato Dravograd Maovice Dravograd Dravograd Dravograd Kosore nepoznato Dravograd Zagreb nepoznato nepoznato Slavonija Knin Virovitica nepoznato Maovice nepoznato Dravograd Dravograd Dravograd

39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63.

Kusturi Boo pok. Petra Kusturi Ivan Kurmaji Ante p. Stipe Modri Ante p. Jakova Modri Jozo p. Filipa Zidar Ivan p. Stipe Zidar Ante p. Marka Plazoni Ivan p. Pavla Plazoni Ante p. Mate Plazoni Joko p. Boe Vuleti Ivan p. Ante Vuleti Frane p. Jure Vuleti Ante Vuleti Boo Vuleti Mile p. Marka Vuleti Nikola p. Joke Vuleti Ivan p. Pavla (civil) Vuleti Stipe pok. Ivana Vuleti Frane p. Jure Muti Ante p. Mate Zori Joko p. Ante Roga Josip p. Nikole Zori Frano p. Joke Zidar Petar p. Marka Biuk Josip p. Cvitka

Dravograd Dravograd Knin Jeevi nepoznato Koljani nepoznato Vinali Vinali Biha Sinj Dravograd Vrlika Dravograd nepoznato Dravograd Vinali Dravograd Banja luka Split Vinali Vinali Vinali nepoznato nepoznato

Selo MAOVICE PREZIME I IME l.Toti Ilija p. Josipa 2.Toti Stipe p. Blaa 3.Toti Ante p. Duje 4.Grizelj Niko Matin 5.Samardi Stipe Markov 6.Mii Boo p. Petra 7.Mii Marko Milin 8.Mii Boo Milin 9.Mii Ante p. Mate 10. Erceg Ivan Markov 11. Erceg Mile Markov
62

mjesto pogibije Dravograd Dravograd Dravograd Bukova Gradina Krii 1941. 1941. godine baen u jamu akovo akovo akovo Virovitica Bosna

12. kalic Cvitko p. Ante 13. kalic Ivan Markov 14. kalic Ante pok. Pavla 15. kalic Stipe p. Jakova 16. kori Ante Nikolin 17. kori Marko p. Ivana 18. kori Mile p. Ilije 19. Kuduz Mile p. Ilije 20. Blaevi Niko p. Tome 21. Blaevi Ilija p. Nike 22. Blaevi Marko p. Ivana 23. Blaevi Ante p. Petra 24. Biuk Grgo p. imuna 25. Biuk Mate p. imuna 26. Biuk Ivan p. Nike 27. Biuk Ante p. Nike 28. Biuk Petar p.Nike 29. Varnica Pako p. Marka 30. Oklopi Ilija Milin 31. Deni Pako p. Jure 32. Deni Mile p. Tadije 33. Deni Ivan p. Luke 34. Deni Ivan p. Ante 35. Deni Stipe p. Tadije 36. Deni Tomo p. Boe 37. Blaevi Frane Antin 38. Blaevi Mate p. Mile 39. Skorup Boo Matin 40. Skorup Mile p. Jandre 41. Skorup Ante p. Jandre 42. Skorup Aleksa (tzv.) p. Jandre 43. Giljan Stipe p. Jure 44. Giljan Ante p. Jure 45.Zeevi Boo p. Petra 46. Zeevi Marko p. Petra 47.Zeevi Ilija p. Grge 48. Zeevi Grgo p. Grge 49. Zeevi Ante p. Martina 50. Bri Josip Markov 51. Vuleti Ante p. Josipa

1944-. godine baen u jamu Maovice Dravograd Dravograd Maovice Dravograd Dravograd Vrlika 1944. godine baen u jamu Maovice nepoznato nepoznato 1944. godine baen u jamu Kijevo Dravograd Dravograd Bukova Gradina 1943. Han -Lisjak Maribor 1944. godine baen u jamu Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd nepoznato nepoznato nepoznato 1944. godine baen u jamu Dravograd Jeevi (baen u Cetinu) Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd nepoznato Bosna
63

52. Rei Marko Stipin 53. Rei Stipe p. Stipe 54. Rei Ivan p. Stipe 55. Hei Nikola p. Duje 56. Rei Ante p. Marka 57. Rei Ante p. Duje 58.Batali Stipe p. Ilije 59. Kojundi Jure p. Nikole 60. Kojundi Stipe Tomin 61. Kojundi Boo Tomin 62. Kojundi Andrija p. Petra 63. Kojundi Mile Ilijin 64. Kojundi Boo Ilijin 65. Kojundi Mate p. Josipa 66. Milkovi Boo p. Ante 67. Milkovi Ilija p. Damjana 68. Milkovi Ilija Stipin 69. Milkovi Nikola Filipov 70. Milkovi Ante p. Boe 71. Milkovi Ante p. Mile 72. Milkovi Ilija p. Ante 73. Milkovi Mate p. Martina 74. Samardi Boo p. Jakova 75. kori Nikola p. Filipa 76. Mii Mate Filipov 77. Grizelj Ivan p. Stipe 78. Biuk Mara p. Grge 79. Turudi Mile p. Cvitka 80. Kojundi Mile p. Ivana 81. Rei Niko p. Luke 82. Rei Stipe p. Ante 83. Rei Petar p. Duje 84. Rei Nikola Markov 85. Rei Joko Ivanov 86. Zeevi Ante Ivanov 87. Zeevi Nikoj pok Grge 88. Zeevi Mile Markov 89. Zeevi Marko p. Ante 90. Milkovi Filip p. Jure 91. Milkovi Marko p. Nikole
64

Kosovo-Knin nepoznato Maovice Maovice Maovice Vrdovo Dravograd 1944. godine baen u jamu Dravograd Dravograd Maovice Sinj Bosna Maovice 1941 godine -Kreci Vrlika Kosovo-Knin Kosovo-Knin Dravograd Dravograd Dravograd 1944. godine baen u jamu Maovice nepoznato Gradac-Drni odselio u akovo Sinj Dravograd Dravograd Maovice Slavonija Kosore Dravograd Maovice Maovice Slavonija Mostar Bosna Ovara-akovo Ovara-akovo

92. Brtan Petar Antin 93. Brtan Boo Antin 94. uri Ante (Srbin, u domobranima) 95. Erceg Frane p. Ivana 96. Hrga Mile p. Ante 97. Hrga Mate p. Martina 98. Hrga Marko p. Martina 99. Vujevi Boo Markov 100. Vujevi Ivan Markov 101. Hrga Stipe Antin 102. Hrga Mladen Antin 103. Kojundi Mile p. Jakova 104. Grizelj Ante pok. Simuna 105. Grizelj Dujo p. Filipa 106. Grizelj Petar p. Marka 107. Grizelj Jure p. Cvitka 108. Grizelj Ivan Petrov 109. Grizelj Ante Markov 110. Vuleti Boo Josipov 111. Baturina Ante p. Filipa 112. Kojundi Boo Milin 113. Blaevi Luka p. Nikole 114. kalic Ante 115. kalic Stipe 116. kori Marko p. Ilije 117. Rei Jela Stipina 118. Milkovi Marko p. Hije (civil) 119. Milkovi Ante p. Boe (civil) 120. Milkovi Mile p. Boe (civil) 121. Milkovi Boja . Filipa 122. Milkovi Boja Ivanova (civil) 123. Milkovi Mara . Filipa (civil) 124. Milkovi Ika . Filipa (civil) 125. Milkovi Pera . Petra (civil) 126. Milkovi Ika ki Filipova (civil) 127. Milkovi Nedjeljka Filipova (civil) 128. Toti Mate p. Ivana (civil) 129. Mii Petar p. Blaa (civil) 130. Mii Kaja . Mile (civil) 131. Brtan Filip p. Ivana (civil)

nepoznato Bosna Bosna Ovara- akovo Ovara - akovo Ovara - akovo Ovara - akovo Ovara - akovo Ovara - akovo Ovara - akovo Ovara - akovo Dravograd Dravograd nepoznato Zagreb Slavonski Brod Slavonski Brod Slavonski Brod nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato Virovitica nepoznato zaklan zaklan zaklana zaklana zaklana zaklana zaklana zaklana zaklana zapaljen u kui zaklan zaklana zaklan
65

132. Brtan Boo p. Nikole (civil) 133. Brtan Ivan p. Mate (civil) 134. Brtan Petar p. Mate (civil ) 135. Brtan Frane p. Mate (civil) 136. Brtan Kaja ki Ivanova (civil) 137. kalic Pera udova Jakova (civil) 138. kalic Mile p. Petra (civil) 139. kalic Ika . Milina (civil) 140. kalic Ivan p. Ante (civil) 141. Blaevi Niko p. Ivana (civil) 142. Varnica Jerko (civil) 143. Blaevi Ivan p. imuna (civil) 144. Biuk Boo p. Ivana (civil) 145. Kojundi Mate p. Boe (civil) 146. Rei Luka (civil) 147. Rei Petar p. Boe (civil) 148. Mii Mate p. Filipa

zaklan zaklan zaklan zaklan zaklana zaklana zaklan zaklana zaklan ziv peen zaklan zaklan zaklan zaklan zaklan zaklan nepoznato

selo CETINA PREZIME I IME 1. Toti Petar p. Ante 2. Toti Ivan p. Joke 3. Toti Jozo p. Tome

mjesto pogibije Cetina 1944. godine baen u jamu Zagreb

selo KOLJANE PREZIME I IME 1. Perkovi Mirko 2. Perkovi Boo

mjesto pogibije Dravograd Dravograd

66

selo KOSORE PREZIME I IME 1. Klepo Ante pok. Petra 2. Klepo Ivan p. Ivane 3. Klepo Stipe p. Ilije 4. Klepo Ivan p. Petra 5. Klepo Marko p. Petra 6. Erceg Boko p. Luke 7. Erceg Ivan p. Filipa 8. Lelas Ante p. Grge 9. Lelas Mio 10. Lelas Ivan p. Ivana 11. Lelas tipan p. Ilije 12. Lelas Ante p. Cvitka 13. Lelas Pavao p. Grge 14. Lelas Ante p. ove 15. Lelas Ivan p. ove 16. Leles Niko p. Joze 17. Lelas Cvitko p. Ilije 18. Lelas Ivan p. Petra 19. Leles Stipe p. Petra 20. Lelas Niko p. Joze 21. Laki Andrija p. Andrije 22. Radni Josip p. Lake 23. Mualo Josip p. Ante 24. Lisiar Ante p. Martina 25. Radni Jure p. Ivana 26. Lelas Jure selo PODOSO TE PREZIME I IME 1. Grabi Ante p. Boe 2. Grabi Filip p. Pake 3. Grabi Ante p. Ante 4. Grabi Niko p. Mate 5. Grabi Petar p. Mate 6. Grabi Mate p. Josipa 7. Grabi Boo p. Filipa

mjesto pogibije Bosna Kijevo Zemun Slavonija Slavonija nepoznato Vrlika Lelasi Lelasi Kijevo 1944. godine baen u jamu Jeevi Dravograd Dravograd Dravograd Jeevi Dravograd Bjelovar Kijevo 1944. godine baen u jamu Bosna Vinali Kosore nepoznato nepoznato nepoznato

mjesto pogibije Sombor 1944. godine baen u jamu nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato Podosoje

8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32.

Grabi Mile p. Petra Mandari Boo p. Ive Mandari Frane p. Marka Mandari Stipe p. Mate Mandari Niko Markov Mandari Ivan Stipin Mandari Josip p. Mie Kuduz Ante p. Filipa Kuduz Mate p. Ivana Kuduz Marko p. Ivana Ljulj Ivan p. Joze Oklopi Petar p. Mate Jakeli Marko p. Ivana Jakeli Filip p. Ivana Jakeli Petar Miin Jakeli Stipe Miin Jakeli Frane Stipin Jakeli Ivan p. Mile Kuduz Marko p. Josipa Maras Ante p. Nike Maras Stipe pok. Nike Krnjac Filip pok. Nike Panda Ante p. Stipe Panda Josip Filipov Maras Niko Lukin

Maribor Koljane nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato Cetina Knin nepoznato nepoznato Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd nepoznato Dravograd Dravograd Dravograd nepoznato nepoznato Slavonija

selo JEEVI PREZIME I IME 1. Boinovi Filip p. Ivana 2. Boinovi Petar p. Marka 3. Boinovi Stipe p. Cvitka 4. Boinovi Mile p. Jure 5. Boinovi Marko Cvitkov 6. Boinovi Ivan Cvitkov 7. Boinovi Frano p. Mije 8. Boinovi Ilija p. Ilije 9. Boinovi Mate p. Jakova 10. Boinovi Filip p. Petra 11. Boinovi Petar Majtin
68

mjesto pogibije Jeevi Jeevi Srijem Srijem Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd

12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51.

Boinovi Niko Matin Tarle Mirko p. Boe Tarle Stipe p. Mate Burilo Grgo p. Luke Kaselj Tomo p. Joze Kaselj Marko p. Joze Kaselj Ivan p. Luke Kaselj Marko p. Filipa ori Branko Antin ori Petar p. Cvitka ori Marko p. Boe ori Jozo p. Mate ori Ante p. Petra ori Jandre pok. Joze ori Filip p. Cvitka Duvnjak Ante p. Filipa Duvnjak Boo p. Filipa Milan Petar p. Filipa Milan Boo p. Filipa Drai Ante p. imuna Drai Petar p. Ante Drai Boo p. Tome Drai Stipe p. Tome Ivani Ante p. Jakova Modri Grgo p. tipana Modri Marko p. Boe Modri Boo p. Luke Modri Petar p. Luke Modri Ivan p. Luke Modri Ivan p. Bartula Modri Marko p. Bartula Modri Martin p. Tome Modri Grgo p. Filipa (asnik) Modri Ante pok. Andrije Modri Mate p. Jure Modri Ivan p. Jure Modri tipan pok. Ante Modri Ilija p. Ante Modri Filip p. Ante Modri Marko pok. Boe

Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Polaa Knin Koljane Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Vrlika Knin Jeevi Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Knin Dravograd Dravograd Dravograd nepoznato nepoznato nepoznato Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd
69

52. Modri Jure p. Ante 53. Modri Ante p. Petra 54. Modri Luka p. imune 55. Modri Ante p. Marka 56. Modri Petar Antin 57. eravica Jure p. Mate 58. eravica Boo p. Ivana 59. eravica Filip p. Petra 60. eravica Niko p. Petra 61. eravica Marko p. Filipa 62. eravica Jure p. Marka (civil) 63. eravica Stipe p. Ante (civil) 64. eravica Dujo p. Mate (civil) 65. Vuemilovi Alegi Duje p. Grge 66. Vuemilovi Alegi Petar p. Ilije 67. Vuemilovi Grgi Petar p. tipana 68. Vuemilovi Grgi Ante p. Ivana 69. Vuemilovi Grgi Ivan p. Boe 70. Vuemilovi Grgi Mile p. Marka 71. Vuemilovi Grgi Ivan p. Ante 72. Vuemilovi Grgi Ante p. Jandre 73. Vuemilovi Vranji Ivan p. Ante 74. Vuemilovi Vranji Petar p. Ante 75. Vuemilovi Juri Petar p. Ivana 76. Vuemilovi Juri Marko p. Cvitka 77. Vuemilovi Gaji Ante Boin 78. Vuemilovi imunovi Boo p. Josipa 79. Vuemilovi Vranji Filip p. Ivana 80. Vuemilovi imunovi Dujo p. Tome 81. Vuemilovi imunovi Jakov p. Boe 82. Vuemilovi imunovi Frane p. Ivana 83. Vuemilovi imunovi Stipe p. Mate 84. Vuemilovi imunovi Marko p. Mate 85. Vuemilovi Grgi Branko pok. Pavla 86. Tarle Marko Nikin 87. Vuemilovi Vranji Ante p. Pavla 88. Vuemilovi Vranji Ivan p. Boe 89. Vuemilovi Vranji Boo p. Pake 90. Vuemilovi Gaji Jure p. Cvitka 91. Vuemilovi Juri Boo p. Cvitka
70

Split baen u jamu baen u jamu baen u jamu baen u jamu Jeevi Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd zaklan zaklan zaklan-Maovice Lika Bosna nepoznato Dravograd Dravograd Dravograd Modra Modra Trogir nepoznato Split Gradika Dravograd Dravograd Kosore Dravograd Dravograd Slavonija Slavonija Slavonija Polaa Dravograd Dravograd Dravograd Podosoje-Kreoci Knin Dravograd

MATKOVINA PREZIME I IME 1. Gali Ivan Markov 2. Gali Boo Markov 3. Duvnjak Marko Martinov 4. Duvnjak Petar Martinov 5. Duvnjak Ilija Stipanov 6. Duvnjak Mate Stipanov 7. Duvnjak Mile Petrov 8. Duvnjak Ante Petrov 9. Duvnjak Ivan Boin 10. Duvnjak Dujo Boin 11. Duvnjak Petar Boin 12. Duvnjak tipan Ilin 13. Duvnjak Pilip Boin 14. Duvnjak Pilip Ilin 15. Duvnjak Luka Ilin 16. Duvnjak Vrane Antin 17. Duvnjak Jerkan Jozin 18. Duvnjak Nikola Antin 19. Duvnjak Petar Boin 20. Duvnjak Ante Boin 21. Duvnjak Marko Boin 22. Duvnjak Petar Ilin 23. Duvnjak Jerkan Stipanov 24. Duvnjak Josip Ilin 25. Duvnjak Pilip Ilin 26. Duvnjak Andrija Josipov 27. Duvnjak Boo imunov 28. Duvnjak Ivan Boin 29. Duvnjak Jure imunov 30. Duvnjak Boo Pakin 31. Duvnjak tipan Grgin 32. Duvnjak Petar Stipanov 33. Duvnjak Ante Pilipov 34. Duvnjak Marko Pilipov 35. Duvnjak Pilip imunov 36. Duvnjak Pavo imunov 37. Duvnjak Roko Pilipov 38. Duvnjak Boo Antin
71

39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64.

Duvnjak Ivan Antin Duvnjak Bla Antin Duvnjak Cvitko Markov Duvnjak Boo Pavlov Duvnjak Ivan Milin Duvnjak Mile Stipanov Duvnjak Frane Antin Duvnjak Marko Pavlov Duvnjak Mate Petrov Duvnjak Ivan Petrov Duvnjak Josip Petrov Duvnjak Mate Petrov Duvnjak Pilip Stipanov Duvnjak Anica Ilina Duvnjak Jure Markov Duvnjak Boo Pakin Duvnjak Ivan Boin Duvnjak Ante Jakovljev Duvnjak Ivan Antin Duvnjak Luka Stipanov Duvnjak Ferdo Ilin Budia Pilip Josipov Budia Vaso Nikolin Budia Ana Ilina Forli Vrane Ilin Gali Stipe

GARJAK PREZIME I IME 1. Mikuli Ante 2. Mikuli Dujo Antin 3. Mikuli Niko Nikin 4. Mikuli Ivan Antin 5. Matkovi Ante Milin 6. Matkovi Luka Milin 7. Matkovi Jure 8. Matkovi Marko 9. Mikuli Ivan 10. eravica Ivan 11. eravica Grgo
72

mjesto pogibije Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Dravograd Vrdovo nepoznato nepoznato

 u 12. 13. eravica Rolj Ivan Jure 14. Romi Nikola 15. Karin Ivan Markov 16. Plazoni Filip Petrov 17. Plazoni Marko Ivanov 18. Budia Filip Jozin 19. Gali Ivan Markov 20. Plazoni Petar Jozin 21. Plazoni Petar Boin 22. Krili Ivan Petrov 23. Krili Boo Markov 24. Krili Stipe Markov 25. Romi Pilip p. Jakova 26. Romi Nikola 27. Romi Dujo Jozin 28. Romi Stipe Dujin 29. Uzun Toma 30. Uzun Filip 31. Uzun Petar 32. Burilo Ante (civil) 33. Burilo Boo (civil) 34. Burilo Grgo (civil) 35. Krili Boo (civil) 36. Romi Jakov (civil) 37. Romi Dujo p. Joze (civil) 38. Romi Boo Jozin (civil) 39. Matkovi Marko (civil) 40. Uzun Pilip p. Petra

nepoznato Vjeti gora Dravograd Dravograd Kri nepoznato nepoznato Kri Dravograd Dravograd nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato nepoznato Dravograd Dravograd zaklan u Jeeviu zaklan u Jeeviu zaklan u Jeeviu zaklan u Jeeviu zaklan u Jeeviu zaklan u Jeeviu zaklan u Jeeviu zaklan u Zadvarju nepoznato

73

VRLIKA U DRUGOJ POLOVICI XX. STOLJEA

Nakon n. svjetskog rata Hrvatska je ostala u drugoj Jugoslaviji, u kojoj je vlast utemeljena na komunistikoj ideologiji i na staljinistikoboljevikoj diktaturi, bez obzira to je predsjednik te dravne tvorevine Josip Broz 1948. raskinuo sa Staljinom. I vrliko je podruje u punoj mjeri osjetilo surovost kolektivizacije i otvorene otimaine prinosa i prihoda hrvatskih seljaka. Najvanija su zbivanja u Vrlici u tom razdoblju: 1950. godine poela radom nova osmogodinja kola, otvoren dom za retardiranu djecu, asfaltirane su prometnice prema Kninu preko Polae i cesta prema Sinju; putena je u proizvodnju hidroelektrane Perua, za ije potreba podignuta velika brana na Cetini i stvoreno akumulacijsko jezero. Nova vodena povrina ne samo da je promijenila izgled krajolika ve je prouzroila i demografsko osiromaenje podruja kroz masovno iseljavanje stanovnitva. Hrvatski se narod nije nikada pomirio s jugokomunistikom strahovladom srpske provinijencije, pa ni onda kada je sedamdesetih godina 20. stoljea u vrijeme Hrvatskog proljea upotrijebila surove mjere kanjavanja, utamnienja i progonstva hrvatske inteligencije, posebno sveuilitaraca. Vrliani su tada svoju odanost Hrvatskoj iskazali kroz ulanjenje u Maticu hrvatsku 1971. godine, koja je ne samo uvala steevine hrvatske kulture ve i nacionalnu samobitnost. I tada su sukobi sa ekstremnim Srbima nastali oko crkve Svetog Spasa, koja je katolicima jednostavno oteta, a njezin je okoli pretvoren u pravoslavno groblje sela Cetine. Ve ranije je (1963) uklonjen hrvatski pleter iz zida prezbiterija te starohrvatske bogomolje. Reim bratstva i jedinstva pod velikosrpskom kapom nakon Brozove smrti poeo je pucati po svim avovima, a porazom europskog komunizma ruenjem Berlinskog zida put prema stvaranju nezavisne hrvatske drave nisu mogli sprijeiti ni memorandumi Srpske akademije ni razulareni srpski ovinizam Slobodana Miloevia. Na prvim viestranakim izbornima 22. travnja i 6. svibnja 1990. godine pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica na elu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tumanom. I u Vrlici je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica, a to podruje u novoj dravi najprije je imalo status opine a zatim i grada. Da bi sauvali mladu dravu, Hrvati moraju u nametnuti im rat protiv srboetnikog agresora. Domovinski rat na vrlikom podruju zapoeo je 1.
74

travnja 1991. godine postavljanjem barikade u susjednim Civljanima, a razbuktao se napadom etnika i .JNA na Kijevo 25. kolovoza iste godine. etnici, pomagani na svaki nain od ve srbizirane JNA, okupirali su zapadni dio Cetinske krajine do Hrvaa i Bajagia. Hrvatsko stanovnitvo moralo je u progonstvo, a oni koji su bili sposobni za oruje pristupaju Hrvatskoj vojsci i svojim ivotima brane nezavisnost i slobodu Hrvatske. Pobjednika Hrvatska vojska u sklopu briljantne operacije "Oluja" vraa 5. kolovoza 1995. godine i Vrlici slobodu. Sa slobodom i Vrliani se vraaju u poruene domove i prianjaju obnovi onoga to je neprijatelj razruio. Vrliani se s posebnim pijetetom sjeaju onih koji su poloili ivot na oltar Domovine: Ivana Lelasa, Vladimira Turudia, Nenada Reia, Antonija Reia, Ivana Radnia, Stipe Vrania, Petra Varnice, Slobodana Totia, Mladena kalica, Tomislava Skorupa i Harisa erkia, ali i etvorice vitezova koji su poginuli na teritoriju Vrlike: Ivana Baraa, Ilije Perajice, Ivana Tomasa i Ive Lelasa. Bez obzira je to je put kroz predjele povijesti vrlikih Hrvata bio najee posut trnjem, brojne nevolje, kazne i progoni, nikad nisu dovele u pitanje njihovu pripadnost hrvatskom narodu i katolikoj crkvi. Oko toga meu Vrlianima nikad nije bilo pogodbe.

75

POGLAVLJE II.

IME I PREZIME
Dio znanosti o jeziku, lingvistike, koji se bavi prouavanjem znaenja i nastanka osobnih (vlastitih) imena naziva se onomastika (grki onomastikon-imenski). U uporabi je i naziv onomatologija, to znai imenoslovlje, pod ime se podrazumijeva ukupnost osobnih, obiteljskih i imena mjesta, koja se javljaju na odreenom etnikom, zemljopisnom ili jezinom podruju. Dio onomastike koja se bavi prouavanjem zemljopisnih imena, u koja spadaju imena mjesta (toponimi), planina (oronimi), voda (hidronimi) naziva se toponomastika ili toponimija (grki topos-mjesto). Grana onomastike znanosti, to se bavi prouavanjem ljudskih imena (osobnih, obiteljskih, rodovskih, plemenskih, nacionalnih), koja su karakteristina za odreeno zemljopisno, etniko ili jezino podruje, nazivi se antropomastika ili antroponimija (grki antropos - ovjek).

OSOBNA IMENA
Ime je integralni dio svakog ovjeka kao Bojeg stvora i ljudskog bia, koje ga prati na cijelom ivotnom putu, od kolijevke do groba, kao oznaka pojedinane posebnosti, kojom se razlikuje od drugih. U poetku je ime imalo magijsko-mistino znaenje, a esto se vjerovalo da je ono jedna od vanijih odrednica ovjekove sudbine u vremenu i prostoru. Primjerice neka afrika i plemena amerikih Indijanaca svojim pripadnicima nadijevaju dvostruka imena: jedno za javnu, svakodnevnu uporabu i drugo tajno oznauje i uva mistini dio ljudskog bia. O vanosti imena svjedoe i brojni narodni obiaji i razne vjerske sveanosti, koje se prireuju nekoliko dana nakon dolaska prinove u obitelji: u kranskom dijelu svijeta imenovanje novoroeneta ili krtenje podignuto je na stupanj sakramenta; u idova i u islamskom dijelu ovjeanstva odgovara mu obred obrezivanja; u staroj Indiji organizirane su posebne sveanosti (namadheye); a u drevnom Rimu im odgovara dies lustricus itd. Mijenjanje imena u posebnoj prigodi i s odreenom nakanom takoer svjedoi o njegovoj vanosti. U nekim dijelovima mnogoljudne Kine
79

ovjeku ak tri puta tijekom ivota mijenjaju ime: mlijeno nakon roenja, kolsko pri upisu u kolu i enidbeno prigodom stupanju u brak ili u punoljetnost. Svojedobno su imena mijenjana robovima, usvojenoj djeci, te pri prijelazu u drugu vjeru, kao i redovnicima i redovnicama pri polaganju zavjeta, jer su se tada simbolino odricali cijelog sebe dotadanjeg i zavjetovali da e kao novopreporoeni ljudi sluiti Bogu i Bojem narodu. I nasljednici apostola Petra na rimskoj biskupskoj stolici, poevi od pape Ivana n. (552-535) nakon to ih kardinalski zbor imenuje za papu mijenjaju krteno ime, oznaujui tim inom da se posve mijenjaju s nakanom da to dolinije slue Bogu na dunosti Kristova nasljednika na zemlji. Ime najee odreuju roditelji, a u nekim dijelovima svijeta i nekim civilizacijama to ine plemenske poglavice, vraevi, sveenici, rodbina, prijatelji itd. esto potomci dobivaju imena predaka, u pravilu s nakanom da bi i novoimenovani bili asni i poteni ljudi kao i njihovi preci, o kojima su najee uvaju idealizirane uspomene. S jezinog motrita za osobna imena esto su se uzimali nazivi ivih stvorenja i prirodnih pojava: ivotinja, biljaka, nebeskih tijela, vremenskih pojava, a sve s nakanom da se imenositelje posredstvom magije i mistike zatiti od nesklonih im sila, te da imaju sposobnost raspolaganja njihovom mistinom snagom. 1. imena nastala od naziva ivotinja: Vuk s mnotvom izvedenica: Vukomir, Vukmil, Vukosav, Vukodrag, Vukoje, Vukac, Vukan, Vukoman, Vueta, Vuan, Vuko, Vuka, Vukadin, Vukain, Vukelja, Vuen, Vuko, Vukota, Vuksan, Vuka, Vujo, Vuji, Vujilo, Vujin itd.; Kurt(turski), Wolfgang (njemaki), Lykos (grki) Lupus (latinsk); Lav, Arslan (turski), Leo ili Leon (latinski); Melita (grki pela); Medenko, Bjorn (vedski medvjed); Jelenko, Jelenka, Srna. 2. Imena "biljnog podrijetla": Lovorko, Lovorka, Dafna, Dafinka (grki dafne = lovor); Smiljan, Smiljko, Smiljana, Smiljka; Ljiljana, Suzana (hebrejski ljiljan); Ruica, Roza; Jela, Jelena, Helena; Vinja; Dunja, Malina; Jasen; Raeljka. 3. imena nebeskih tijela u slubi osobnih imena: Zvjezdana, Ester (grki), Stela i Astra (latinski); Danica; Sunana, Sunica; Venere; Selena. 4. Imena nastala od naziva prirodnih pojava: Ognjen, Vatroslav, Zora, Aurora (latinski); Abel (hebrejski, vjetar); Anatol (grki izlazak sunca). 5. imena sastala od naziva raznih materijala i stvari: Kamenko, Kremenko; Zlatko, Aurel(latinski); Srebrenko, Srebrenka; Biserka, Margareta (grki margarites=biser, zrno bisera); Alem (turski dragi kamen); Petar(grki petros=kamen, stijena).
80

6. teoforina su imena, koja sadre ili podrazumijevaju Boga ili boanstva, a nadijevaju se da bi imenositelje bio slian svojim nebeskim uzorima: ono to u hrvatskom znai ime Boidar, u grkom je Theodoros, u latinskom Natalis, u hebrejskom Jonatan, u fenikom Hanibal; hrvatsko ime Mihovil, Mijo dolazi od hebrejskog Mihael to znai "tko je kao Bog"; Danijel ili Dane potjee od hebrejskog Daniel, to znai "moje je sudac Bog"; Jakov od hebrejskog Jahoqobh = "koga Bog titi"; Matej ili Matija od hebrejskog Mattijeh = "Boji dar"; Gabrijel ili Gabro od hebrejskog Gabhriel=Boji ovjek, Boji glasnik"; Rafael ili Rafo od hebrejskog Raphael="Bog iscjeljuje", Ivan od hebrejskog Yehohanan (Yohanan) to znai "Bog je milostiv" itd. Inae, da bi novoroeno dijete imalo eljene osobine i vrline, to se pokuava postii i imenom: Mila, Milan, Divna, Krasonodar, Krasna, Lijepa, Blago, Blagica, Slava, Slavko, Nada, Nadan, Vjera, Vjeran, Vedran, Vedrana, Radoslav, Veselko, Veselka. 7. Aprotropejska imena daju se djeci da bi ih se zatitilo od raznih uroka, zlih duhova, demona, pa se tvore tako da imenositelj bude prikazan kao neugledan, ruan, s raznim tjelesnim nedostacima: Grdan, Gruban, Grubi a, Gruba, Glaudius (latinski epav), Brut (latinski ruan i priglup), Nogaj (mongolski pas), Strabon (grki razrok).

HRVATSKA IMENA
Do prelaska na kranstvo, ali i mnogo kasnije - do Tridentskog sabora (16. stoljee), Hrvati nose hrvatska narodna imena, koja su esto bila ista ili pak slina s imenima susjednih im junoslavenskih naroda. Evo nekih od tih narodnih imena: Bogdan, Boidar, Budimir, Branimir, Brajko, Cvitan, Drago, Dubravko, Gojko, Grubia, Hrvoje, Lovorko, Ljuben, Mirko, Miroslav, Ognjen, Rado, Rajko, Stanko, Stojan, Smiljan, Tvrden, Tvrtko, Vatroslav, Vladimir, Vuk, Vukas, Vukac, arko, ivko, Blagica, Danica, Dragica, Dubravka, Cvita, Jagoda, Janja, Jelena, Koviljka, Lovorka, Ljubica, Ljiljana, Mila, Radojka, Ruica, Stana, Stojka, Smiljana, Nevenka, Ognjenka, Vinja. I hrvatski knezovi i kraljevi imali su narodna - hrvatska imena. Navodimo ih kronolokim redom njihova vladanja: Klukas, Porga, Budimir, Vieslav, Borna, Vladislav, Mislav, knez Trpimir, Domagoj, Iljko, Zdeslav,
81

Branimir, Mutimir, Tomislav, kralj Trpimir, Kreimir I, Miroslav, Kreimir II, Drislav, Svetislav, Kreimir III., Stjepan I., Kreimir IV., astimir, Slavac, Zvonimir i Petar Svai (Snai). I bosanski banovi i kraljevi bili su hrvatske krvi, pa je i logino da imaju i hrvatska narodna imena: ban Bori, ban Kulin, ban tipan, Matej, Ninoslav, Prijezda, tipan Kotroman, Mladen ubi I., Mladen ubi II., tipan II. Kotromani, ban i kasnije kralj Tvrtko I., tipan Dabia, Jelena Gruba (kraljica ), tipan Ostoja, Tvrtko II. Kotromani, tipan Ostoji, tipan Toma Kotromani i tipan Tomaevi. Dakako, hrvatski su vladari uz spomenuta narodna imena dobivali pod utjecajem kranstva i biblijska ili pak svetaka imena: Petar Kreimir, Mihajlo Kreimir, Stjepan Drislav, Dmitar Zvonimir. esto se, jer jo prezimena nema, iz praktinih razloga uz ime isticao i redni broj njegova nositelja: Petar Kreimir IV., Trpimir II., Stjepan I. itd. Pod utjecajem crkve i sveenstva, koje je sustavno i dosljedno provodilo odluke Tridentskog sabora, odranog od 1545. do 1563. godine, katoliki dio ovjeanstva, kojem su pripadali i Hrvati, sve vie zapostavlja narodna imena i novoroeni Hrvati sve vie dobivaju biblijska i svetaka imena. Uostalom, bila je to jedna od kapitalnih odluka tog vanog crkvenog skupa. Ovaj emo proces objasniti na popisu vjernika upe Vrlika iz 1725. godine. Domaini tadanje 93 vrlike obitelji imaju ukupno 33 imena (26 mukih i 7 enskih). Najea muka imena su: Ivan (8 puta), Nikola (7), Jakov (7), Matij (6), Mijo (Mihajlo), Petar, Mirko i Grgur (5), Ante i Jure (4), Andrija Luka, tipan i imun (3), Pavao, Martin, Ilija, Boe i Duje (2), Toma, Lovre, Jerko, Vid, Vuko, Tadija, Sergije (1). enskih je imena sedam i svako se pojavljuje jednom: Tomica, Jelena, Orula, Magdalena, Katarina, Ljubica i Stojka. Od ukupno 26 mukih imena samo su dva narodna (Vuko i Boo), a ostala 24 su biblijska ili svetaka. Od 7 enskih imena tri su narodna (Jelena, Ljubica i Stojka), dok su etiri biblijskog podrijetla. U novije vrijeme, kada naa planeta postoje sve vie tzv. globalno selo i kad su susreti s ostatkom svijeta svakodnevni i prisni, sve je vie Hrvata i Hrvatica s tzv. svjetskim imenima: Denis, Robert, Marelo, Silvije, Maks, Pjero, Dino, Mariofil, Dino, Dean, ulijano, Julije, Dina, ena, ana, Klaudija, Heni, Fani, Mani, aklina, Iris, Ines, Nives, Dolores, Doris, Meri, Mari, Irina, Koni, Monika, Amelija, Brigita itd.

82

PREZIME
S jezinog motrita sloenica prezime nastala je od staroslavenskog prijedloga PREZ, to znai PREKO i imenice IME. Dakle, prezime je ono to je preko imena, imenom, a do polovice 16. stoljea ovaj pojam se esto pisao i odvojeno (prez ime). Prezime je ustvari dopunjavanje osobnog imena drugim odrednicama, koje oznauju rod, rodbinu, svojtu ili pak mjesto stanovanja. Ipak prezime se najee javlja kao dopuna osobnog oevim imenom u pridjevskom ili atributivnom obliku. Prezimenom je postalo tek kada su osim sinova i keri svom imenu poeli dodavati i sljedei narataji potomaka. Jedan od najstarijih primjera za proces "oprezimenjavanja" su braa Agamnenon i Menelaj, ijim imenima Homer u "Ilijadi" dodaje i pridjevak Atreides, to znai sinovi Atrejevi. Kod starih Rimljana osobnom imenu (praenomen) dodavalo se ime roda (gens, tribus), kojem je pripadala ta osoba (nomen + nomen gentilicium), ali zbog razlikovanja imenjaka iz jednog plemena esto se dodavao i nadimak (cognomen): Marcus Tulio Cicero to znai Marko iz roda Tulijevaca s nadimkom Ciceron, kojeg je navodno dobio jer je imao bradavicu u obliku ploda slanutka (latinski cicer = slanutak). Marcus Iunius Brutus, to znai Marko iz roda Julijevaca s nadimkom Brut, to je dolo od latinskog brutus = glup, teak. U islamskom dijelu ovjeanstva osobnom se imenu dodaje oevo ime, a izmeu njih se umee ben ili ibn to na arapskom jeziku znai sin: Osama bin Leden, dakle Osama sin Ladenov ili pak Mehmet ibn Suad, to znai Mehmet sin Suadov. Klica prezimena ipak je zametnuta u srednjem vijeku, a za to su postojala dva vana razloga. Prvi razlog: vladajui feudalac eli oznaiti potomcima ostavljenu, naslijeenu djedovinu ili oevinu, pa se uz ime sadanjeg gospodara stavlja oevo ili djedovo ime (posvojni pridjev ili imenica u posvojnom genitivu) i, dakako, veoma esto i naslov drutvenog statusa: kralj, car, imperator, ban, plemi, patricij, upan, barun, grof, konte itd. Kao najei primjer ilustracije u onomastici se esto navodi rodovnica hercegovakih srednjovjekovnih plemikih obitelji Hrania i Kosaa: na poetku rodoslovlja je Vuk (umro 1359. godine), koji je imao dva sina Vlatka Vukovia (Vlatko sin Vukov) i Hranu Vukovia (Hrana sin Vukov). Hrana Vukovi je imao tri sina: Sandalja Hrania (Sandalj sin Hranin),Vukca Hrania (Vukac sin Hranin) i Vuka Hrania (Vuk sin
83

Hranin). Vukac Hrani je imao sina tipana Vukia (tipan sin Vukev),koji dobiva naslov hercega i nadimak Kosaa. On je, uz ostalu djecu, imao i sina tipana, kojeg Turci pri prodoru u Hercegovinu zarobljavaju i odvode u Carigrad, gdje mu daju ime Ahmet Hercegovi (Ahmet sin Hercegov). Drugi je vani razlog za nastanak prezimena u dananjem znaenju to je feudalac nastojao zbog praktinih razloga oznaiti svoje brojne kmetove, dajui im nadimke, koji su esto pogrdni i uvredljivi, ali e i od njih postati neka prezimena: Vukorep, Vrtirep, Deri daska, Deronja, Guzina, Tripalo, ipalo, Nogalo, Kozina, Zaprdica, Zlomisli, Prdi, Stovragovi, Mlikota, Klepo, Krnjac, trkalj, eravica, Plazonji, Plazibat, Pecikoza, Pojatina, Traivuk, Skoibui, Karabuva itd. Dakako, u uobliavanju i ustaljivanju prezimena gotovo presudan je utjecaj i doprinos katolike crkve. "Crkva je u feudalnom poretku bila najmoniji i najbolje organizirani feudalac. Ona je s vjerskog i stalekog gledita bila zaduena za nadzor i evidenciju puka radi spreavanja krivoenstva, incesta, ranih i neprilinih brakova, svakovrsnih utaja itd. Tako su se od Tridentskog koncila (1545-1563) poele voditi matice roenih, vjenanih i umrlih, u kojima su se ispisivala prezimena za sve stalee. Ta su prezimena jednom zapisana postajala STALNA, NEPROMJENJIVA I NASLJEDNA."29 Uvoenjem upnih matica katolika je crkva kao najvei moralni autoritet ovjeanstva nakon Tridentskog sabora jednom zauvijek uredila prema Bojim zakonima i ljudskim potrebama instituciju krvnog srodstva. Dakako, bez oznaka obitelji, roda i plemena, ustvari prezimena, teko bi bilo urediti meusobne odnose, a da oni ne poprime neeljene devijantne oblike, rodoskrvnue, krivoenstvo, nevaljale i neprimjerene brakove, na drugoj pak strani svjetovnim e vlastima stalna i nepromjenjiva oznaenost puanstva koristi za brojne praktine potrebe: odreivanje poreza, odsluenje vojne obveze, ispunjavanje i zadovoljavanje potreba u oblasti kolstva, obrazovanja, zdravstva, sudstva itd. I enski dio ovjeanstva nakon Tridentskog sabora dobiva prezime po ocu ili rodu, dakle djevojako prezime, a nakon stupanja u brak najee i novo muevljevo prezime. Zavrna etapa nastanka prezimena dogodila se 1780. godine, kada je austrijski car Josip H tzv. Jozefinskim patentom proglasio zakonskom obvezom formulu: ime + prezime.

29

P. imunovi, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str. 8-9.

84

DANANJA VRLIKA PREZIMENA

Danas vrliko podruje ima 102 prezimena. Ve im su dijelom patronimi, dakle izvedeni su od oeva ili imena nekog pretka. U Hrvata je, pogotovo u Dalmaciji, bilo uobiajeno oznaavanje pojedinaca osobnim i oevim imenom u obliku posvojnog pridjeva, to se sauvalo do danas u prezimenima koja se zavravaju na -ov ili -ev i -in: Antulov, Pavlov, Rokov, Markov, Juriev, Luev, Bariin, Luin, Grgurin, Periin. Inae, patronimska se prezimena u Hrvata najee zavravaju na i, ovi, ali i na -ov, -ev, -ac, -ek, pa ak i na -ski: Barii, Blaevi, Vuemilovi, Milkovi, Boinovi, Stipevi, Grabarski, Zrinski. Prezimena su najee nastajala tako da se imenu pretka, ili pak posvojnom pridjevu, izvedenu od njegova imena, dodavao nastavak -i: Bla, Bla + i = Blai, Blaev + i = Blaevi; Boina, Boin + i = Boini, Boinov + i = Boinovi. Dakle, prezimena Blai i Boini ujedno su umanjenice od imena Bla i Boina, a znae isto to i Blaev i Boinov sin ili pak mali Bla i mali Boina. Povijesno promatrano patronim se pretvorio u prezime u dananjem znaenju te rijei onda kod se posve ustalio, dakle kad su ga svom osobnom imenu, nakon neposrednih potomaka, sinova i keri, dodavali i pripadnici nadolazeih potomakih narataja. Vrlika su prezimena, kako je ve reeno, dobrim dijelom patronimskog postanja: Barii, Blaevi, Boinovi, Budia, Drai, Eduard, Gapar, Jakeli, Jerkovi, Jovi, Lelas, Maras, Matkovi, Matusina, Milan, Milkovi, Mii, Pai, Perkovi, Radni, Rejo, Stipevi, Toji, Vici, Vidi, Vrani, Vuemilovi, Vujevi, Vuleti, Vuli. Matronimi su prezimena izvedena od majina imena, najvjerojatnije onda kada ena-udovica stjecajem okolnosti postaje glavom obitelji. I matronimi su najprije imali oblik posvojnog pridjeva: Marin, Zorin, Mandarin, Kosorkin, Vidin da bi se kasnije pretvorili u prezimena Mari, Zori, Mandari, Kosori, Vidi. Ovo posljednje vrliko prezime moe biti i patronim i matronim, jer je moglo nastati od mukog imena Vid i enskog imena Vida. U istu kategoriju mogli bismo uvrstiti i prezime Vici (Vice i Vica). Dio vrlikih prezimena su nadimakog postanja, dakle nastala su od nadimaka ili pak od posvojnog pridjeva izvedenog od nadimka:
85

- po fizikim osobinama: Biuk, Bri, ori, Deli, Gali, Guti, Klepo, Krnjac, Kuduz, Kusturi, Modri, Romi, kori, Uglarik, Uzun; - po zanimanjima, slubama i obrtima: urak, Djakovi, Galiot, Gveri, Kaselj, Kojundi, Oklopi, Samardi, Terzi, Vinak, Zidar; - po etnikom i zemljopisnom podrijetlu: Boduljak, Duvnjak, Erceg, Toti, Turudi, Rupanovi; - po nadimcima od imena ivotinja: Bakovi, Forli, Gudelj, Lisiar, Miur, Panda, Rebi, Roga, Vuemilovi, Vuleti, Vuli, Zeevi, Vujevi; - po imenu biljaka: Ljulj; - po nadimcima, koji ne spadaju ni u jednu od spomenutih grupa: Batali, Burilo, Debi, Grizelj, Hrga, Muti, Plazoni, Brtan, Varnica, eravica, Mualo, Skorup, Plazoni. Posve je prirodno da je veina vrlikih prezimena izvedena iz leksikog blaga hrvatskog jezika: Bakovi, Barii, Batovanja, Blaevi, Boinovi, Bri, Brtan, Budia, Drai, Duvnjak, Forli, Gali, Giljan, Grabi, Grizelj, Gudelj, Jakeli, Jerkovi, Jovi, Klepo, Kosori, Krnjac, Laki, Lelas, Lisiar, Ljulj, Mandari, Maras, Mari, Matkovi, Matusina, Milan, Milkovi, Mii, Miur, Modri, Mualo, Oklopi, Pai, Perkovi, Plazoni, Radni, Rejo, Rei, Roga, Romi, Rupanovi, Skorup, Stipevi, kori, Toji, Varnica, Vici, Vidi, Vinak, Vrani, Vujevi, Vuleti, Vuemilovi, Zeevi, Zidar, Zori, eravica. Dakako, i turski je jezik ostavio traga na vrlikim prezimenima: Batali, Biuk, ori, urak, Deli, Hrga, Kojundi, Kuduza, Panda, Rebi, Samardi, Terzi, Uzun, Turudi. Romanski i neki drugi jezici bili su osnova za nastanak nekih vrlikih prezimena: Baturina, Blume, Boduljak, Djakovi, Eduard, Erceg, Erdelez, Galiot, Gapar, Guti, Gveri, Jarloni, Kaselj, Kusturi, Markioli, Memaj, Ristovski, kalic, Toti.

86

ODAKLE SU DOSELILI PRECI DANANJIH VRLIANA?

Ako bismo prosuivali prema vrlikim prezimenima, teko je odrediti tko je starosjedilac a tko doseljenik, ali uz pomo sauvanih isprava moe se barem posredno zakljuiti koji vrliki rodovi pripadaju nekoj od ove dvije skupine. Najvie izgleda da pripadaju starosjedilakom stanovnitvu, a to u ovom sluaju znai da su se zatekli ili doselili prije 1692. godine, ima pet rodova: - Brtani, Batovanje, Biuci, Jakelii i Uzuni. Najvie ih je, osamnaest, doselilo s podruja zapadne Hercegovine, ponajvie iz Brotnja (danas prostor opine itluk): - Bariii, Burile, orii, Delii, Ercezi, Galioti, Grizelji, Jerkovii, Krnjaci, Mandarii, Pande, Rebii, Turudii, Vujevii, Zidari, Zorii, Plazonii. S povijesnog Duvanjskog polja potjee esnaest rodova: - Bakovii, Boinovii, Duvnjaci, urci, Galii, Gapari, Grabii, Marasi, Matkovii, Perkovii, Romii, Vidii, Vicii, Vuemilovii, Vuletii, Zeevii. Sa susjednog livanjskog podruja podrijetlom je petnaest rodova: - Brii, Budie, Draii, Hrge, Kaselji, Klepci, Kuduzi, Milani, Modrii, Oklopii, Reje, Samardii, kalici, korii, Totii. Jedanaest dananjih vrlikih rodova su doseljenici s podruja Primorja: - Boduljaci, Eduardi, Erdelezi, Forlii, Giljani, Jarloni, Muale, Paii, Rupanovii, Stipevii, Vranii, eravice. Iz Imotske krajine potjee osam dananjih vrlikih rodova: - Baturine, Batalii, Gudelj i, Jovii, Kosorii, Kusturii, Lelasi i Reii. S travnikog podruja stigli: Djakovii, Gutii, Kujundii, Matusine. Isto toliko (etiri) s drnikog podruja: Gverii, Radnii, Tarle, Vulii. Po dva roda duguju svoje podrijetlo: Sinju (Marii, Miuri), Ravnim kotarima (Ljulji, Milkovii), Virovitici (Uglarici, Vinaci). Iz Poljica su Terzii, iz Kijeva Tojii, iz Makedonije Ristovski, s Kosova Memaji, iz Italije Markioli, iz SAD-a Blume.

87

POGLAVLJE III.

BAKOVII
Danas u Hrvatskoj ivi 1350 osoba s prezimenom Bakovi, i to preteno u srednjoj Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori. S jezinog motrita u osnovi je prezimena imenica bak, to je u Dalmatinskoj zagori i zapadnoj Hercegovini naziv za bika, a u razgovornom jeziku bak je snaan ovjek, jak kao bak; bakonja. Isto postanje imaju i prezimena: Bak (ibenik, Baranja, Vinkovci), Bako (Dubrovnik, Zagreb, Pore), Bakoevi (Zadar), Bakonja, Bako (Vinkovci, Meimurje, Kutina), Bakoevi, Bakoka (Orahovica, Turopolje), Bakota (480 osoba, srednja Dalmacija), Bakoti (280, Dalmacija, Primorje), Bakotin (Katela, Dalmacija), Bakov (Virovitica, Podravina). Bakovii danas ive: u Cetinskoj krajini (Vinali, Bajagi); na mukoleevakom prostoru (Braevi, Ramljane); u Drnikoj krajini (Pari, Planjani); na benkovakom podruju (Banjevci, Pristeg); na otoku Brau (Nereie); na duvanjskom podruju (Mokronoge, Tomislavgrad, Sarajlije, Eminovo Selo, Blauj); u livanjskom kraju (Donji abljak, Rapovine, Veliki Guber). U potrazi za starinom Bakovia, javlja se dvojba: Bajagi u Cetinskoj krajini ili Podgaj na duvanjskom podruju. Najprije o Bakoviima u Cetinskoj krajini. Kada su Turci 1686. godine istjerani iz Cetinske krajine, u Bajagiu se spominje tipan Bakovi, za kojeg je J. A. Soldo, kao i za ostale Bakovie, utvrdio da su starosjedioci u Bajagiu i Obrovcu.30 U Bajagiu, u zaseoku Kursani, 1699. godine Ivan je Bakovi "uivao oeve posjede", ali su ga u tome ometala trojica susjeda (Ivan Filipovi, Ivica Asanovi, Nikola Mari), pa im ie opi providur A. Mocenigo zabranio i zapovjedio da plate i neke tete.3 Prema dokumentu od 29. svibnja 1693. godine 11-lana obitelj ve spominjanog tipana Bakovia dobila je zajedno s doseljenim Poljianima, koje je doveo harambaa Mate Petrovi iz Ostrovice, zemlje u istonom dijelu Cetinske krajine, u predjelu tvrave avine.32 I jo jedan Bakovi-Ilija esto se spominje u dokumentima s kraja 17. stoljea: 24. srpnja 1697. godine zabiljeeno je da gaje "harambaa Vid ipalo iz Luana ometao u uivanju posjeda"; 10. rujna 1697. godine Iliji je Bakoviu A. Mocenigo oduzeo 30 kanapa zemlje i dao ih trojici doseljenika (Antun Kravi, Kaimir Hrgi i
30 31 32

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 35. Isto, str. 88. Isto, str. 69.

91

Jerko Deliji); 5. studenog 1699. godine spominjani A. Mocenigo uzima od veleposjednika Nikole Caralipea Despotovia 46 kanapa zemlje i dodjeljuje ih obitelji Zgrabi, zatim kapelanu crkve u sinjskoj tvravi Marasoviu, te Iliji Bako vi u i Lovriu. 33 Iz 18. stoljea sauvano je vie pisanih spomena o Bakoviima iz Cetinske krajine. Tako je primjerice zabiljeeno da su venecijanske vlasti (zemljinik iz 1725-29. godine) dodijelile 16-lanoj obitelji alfira Grgura Bakovia kuu u Sinju i 41 kanap zemlje (2 po lanu obitelji i 9 kanapa za obavljanje alfirske dunosti). On je pripadao banderiji harambae Ivana Filipovia, kao i njegov prezimenjak Bakovi reeni Peni, koji e kasnije taj obiteljski nadimak uzeti za prezime.34 O ugledu ovog roda svjedoi i nekoliko Bakovia alfira: Petar je bio rtva velike epidemije kuge 1783/84. godine, a o alfiru Anti Bakoviu ostao je pisani trag iz 1784. godine, kada je angairao za svog zastupnika za ubiranje plae uglednog Sinjanina Petra Lovria Filipova.35 U vrijeme Kandijskog rata (1645-1699) Bakovii su zabiljeeni na otoku Brau kao novi stanovnici (nuovi abitanti), dakle doseljenici.36 Jesu li doselili iz Cetinske krajine ili pak s duvanjskog podruja? to se pak tie duvanjskog podruja, starina je Bakovia selo Podgaj, gdje ih danas uope nema. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi je zabiljeio u Podgaju dvije obitelji: 24-lanu obiteljsku zadrugu Joze Bakovia (u izvorniku Joseph Bacovich) i upola manje domainstvo Mije Bakovia. Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanovi je u Podgaju zatekao 10-lanu obitelj Antone Bakovia. Tada u Sarajlijama obitava 26-lana obitelj Ante Bakovia. U livanjskom selu Odaku dom ima 5-lana obitelj Pave Bakovia. Danas na livanjskom podruju Bakovii ive u Donjem abljaku, Rapovinama i Velikom Guberu, a sauvali su obiteljsku predaju da su im preci u dananja livanjska obitavalita stigli preko sela Prologa iz Bajagia pokraj Sinja. Jesu li i duvanjski Bakovii istog podrijetla? Nemamo dokaza ni za jednu od ovih tvrdnja. 37 to se pak tie Bakovia na muko-leevakim prostorima, oni tu doseljavaju u 19. stoljeu: godine 1835. u Braeviu su zabiljeene obitelji Luke i Petra Bakovia; u Ramljanima tri obitelji: Ante, Filip i Ilija; u
33 34 35 36 37

Isto, str. 83, 82. i 69. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 81. Isto, str. 41. i 42. D. Vrsalovi, Povijest otoka Braa, Supetar 1968., str. 216. M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 60. i 61.

92

Pribudama tada obitava est Bakovia obitelji: po dvojice Ivana i Mata, zatim Antina i imunova.38 Danas u Pribudama nema Bakovia. Na drnikom podruju, u selu Pariu, Bakovii su zabiljeeni ranije, u 18. stoljeu.39 U Kutima, selu na kuprekoj visoravni, Bakovii su islamske vjeroispovijesti i tu su, prema tvrdnji srpskog etnografa B. . Milojevia, starosjedioci.40 Dakle, to se tie Bakovia na vrlikom podruju, oni su istog krvnog podrijetla kao i njihovi prezimenjaci iz Bajagia, gdje su starosjedilaki rod. Odatle su stigli najkasnije 1725. godine, kada je u popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi zabiljeio u upi Vrlici dvije Bakovia obitelji: Sergijevu (12 lanova) i imunovu (6) 4 1 Takoer' su zabiljeeni i u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada u Vinaliu boravite imaju tri Bakovia kuanstva: Jurino, Matijevo i Grgurovo 4 2

BARIII
Prezime je nastalo od osobnog imena Baria, a ono je jedno od hipokristika imena Bartul, a koje je izvedeno od Bartholomeus, imena aramejskog podrijetla, koje znai Mbar(=sin) Thomaya. Grki je oblik Bartholomaios. Ime se irilo osobito u X. i XI. stoljeu preko Bizanta. Vrlo je frekventno u Italiji, osobito u Veneciji, u nas u Istri i po Hrvatskom primorju.43 irenju imena Bartol, Bartul, Baria, Bare pogodovala je i okolnost to je to bilo ime jednog od dvanaest apostola, autora apokrifnog evanelja (Bartolomejeva pitanja). Ovaj je apostol takoer umro muenikom smru. Danas u Hrvatskoj 4620 osoba nosi prezime Barii, a od iste osnove nastala jo i ova prezimena: Baria (Zagreb, Istra, Primorje), Bariec (Ivani
M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 148, 209. i 158. Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 430. 40 B. . Milojevi, Kupreko, Vukovsko, Ravno i Glamoko polje (irilica), Srpski etnografski zbornik, knjiga 25. (Naselja, knj. 13), Beograd 1923., str. 85. 41 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967.; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 42 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 23-Vinali 43 P. imunovi, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str. 94.
39 38

93

Grad, azma), Barii (akovo, srednja Dalmacija), Bariin (Katela, Baranja, Osijek, Split, Zagreb, Korula), Barikovi (Split, Makarska), Barei (Biograd, Ravni kotari). Zanimljivo je napomenuti da su vrliki Bariii Hrvati katolici, a Bariii u susjednoj Cetini su pravoslavne vjeroispovijesti. Bariii pravoslavci zabiljeeni su i u Vukovskom pokraj Kupresa. Da sve ovo bude jo i zanimljivije, evo i jedne prie, zabiljeene 22. prosinca 1689. godine, kada je dano "a tittolo di semplice locatione" Mati Bariiu 100 kanapa zemlje i jedna kuica u Jasenskom, to mu je bila oevina dok je bio islamske vjeroispovijesti i koje je obraivao prije osloboenja Sinja od Turaka. Zemlje su se prostirale od vode Ljibue na istoku do Garovin-groba na zapadu, te itluka na sjeveru. Dakako, vratio se u katoliku vjeru, a nakon smrti ostala je iza njega brojna obitelj. Frano, jedini njegov sin, sa sestrom Mandom dobio je 1690. godine 60 kanapa zemlje, a to je mnogo manje nego je imao njegov otac, jer su venecijanske vlasti morali zemljom opskrbljivati sve vie doseljenikih obitelji. Nakon nekoliko godina Frane postaje franjevac i ivi u sinjskom samostanu, a kao redovnik morao se odrei obiteljskih imanja, koje e na molbu fratara providura A. Mocenigo dati samostanu. Tako su sinjski franjevci dobili 64 kanapa zemlje i kuicu uz davanje desetine od prihoda splitskoj fiskalnoj komori.44 Bariia je s vremenom bilo toliko u Cetinskoj krajini da se dio njihova roda iz Zasioka vratio na livanjsko podruje, u Gornje Rujane i Suhau.45 Inae, Bariii su i brojan i star rod, pa emo neto i o njihovim najstarijim spomenima, svjesni injenice da ih s vrlikim Bariiima vee samo zajedniko prezime. U Kotiini pokraj Makarske 1613. godine dunost knezova obavljaju Simun i Andrija Barii. U to je vrijeme gvardijan franjevakog samostana u Makarskoj fra Ivan Barii, a istu e dunost od 1622. do 1623. obnaati fra Pavo Barii. U Kotiini, Bariia starini, 1645. godine spominje se "Jure Barii koji s nekim Markom Petroviem ostavlja franjevcima u Zaostrogu vinograd zvani Dolac, pod Buria kuom u Drveniku."46 U vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) u istaknute borce protiv Turaka fra Andrija Kai Mioi ubraja i "Petra Bariia, od starine roda Jeliia, barjaktara Rade Miletia."47 Njegovi su potomci dananji Bariii u
44

J. A . Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 100. M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 79. i 64. K. Jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb 1972., str. 157. 47 A. Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Zagreb 1889., str. 151.

94

Vrgorskoj krajini, te u donjem toku Neretve oko Metkovia, gdje je prvi spomen o njima datiran 1747. godine. U Imotskoj se krajini prvi Barii spominje "2. listopada 1665. godine, kada hajduki harambaa Mate Barii ubi Zulfikar agu ispod Imotskoga."48 Prvi pisani spomen o Bariiima u Hercegovini potjee od 3. srpnja 1735. godine, kada je u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski biskup tipan Blakovi "sa sveenicima uputi prema Vinjanima (selo pokraj Posuja, nasuprot imotskim Vinjanima - A. I.), koji se nalaze u Turskoj i stigavi do kue Grge Bariia, sjaha s konja i poe sa svojim pomonicima ispovijedati kroz gotovo etiri sata." 49 U znamenitim biskupskim popisima bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu Bariii su na hercegovakim prostorima zabiljeeni: u Vinjanima i Rakitnu (Posuje), Eminovu Selu, ujici, Vuiima (Duvno), na kuprekoj visoravni, Zagorianima-Potoanima (Livno), Zviriima i Studencima (Ljubuki). to se pak tie vrlikog podruja, tu su Bariii najranije mogli stii iza 1725. godine, jer tada nisu zabiljeeni upi Vrlika u popisu stanovnitva Splitske biskupije. U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Vrlici su zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Barii: Ivanova i Lukina.50

BATALII
S jezinog motrita prezime je nastalo od arapsko-turskog battal, to znai prost, neotesan, neuredan, glomazan, zaputen, neskladan rastom ili stasom, preko mjere velik; u splitskom govoru znai ovjeka, koji se ponaa neuglaeno i previe slobodno (neotesanac). Starina roda Batalia je u Studencima u Imotskoj krajini, gdje je nastalo od starosjedilakog roda Trogrlia, od kojeg su jo nastali Metorvii (nemaju veze s Metroviima iz Otavica pokraj Drnia), zatim Buble i Cikojevii (Cikoje). Najprije ukratko o Trogrliima-prvi je pisani spomen o njima iz 1686. godine, kad se u zbjegu stanovnika sela Studenaca na Makarskom primorju

48 49 50

A. Ujevi, Imotska krajina, Imotski 1991., str. 121. Zbornik radova u povodu tisuu godina Trebinjske biskupije, Sarajevo 1988., str. 149. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika

95

nalazi i 8-lana obitelj Nikole Trogrlia;51 u srpnju 1706. godine pri povratku s duvanjskog podruja makarski biskup Nikola Bijankovi "u dva sata u noi je stigao u Studence, smjestivi se u Petra Trogrlia, u pojati za ivotinje koja je bila napola otkrivena."52 Godine 1725. etiri Trogrlia obitelji dobivaju zemlje od venecijanskih vlasti: Matina obitelj (30 lanova - 9 kanapa), Ivanova (7 - 6), Martinova (13 - 13) i Grgina (7 - 6). Stanje dua upe Studenci iz 1744. godine biljei 5 Trogrlia obitelji: Martinova 10, Ivanova, Petrova i Augustinova sa po 7 i Ilijina obitelj s 12 lanova.53 U maticama upe Studenci u 19. stoljeu, uz ostalo, upisane su i obitelji koje su se iselile u Bosnu ("in Turkia tutta famiglia"). Jedan od njih je bila i obitelj Jure Trogrlia reenog Batalia pokojnog Bartula, roenog 1801. godine. Gdje su iselili? U Vrliku su stigli iza 1725. godine, jer u popisu vjernika Splitske biskupije te godine nisu zabiljeeni. Javljaju se na vrlikom podruju, u Maovicama, u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, i to etiri obitelji s prezimenom Batali: Boe Matijeva, Josipa Petrova, Duje Antina i Jure Josipova.

BATOVANJE
Rije je o starom vrlikom rodu, kojeg se moe pratiti od 1. srpnju 1692. godine, kada je u popisu stanovnika ispod tvrave u Vrlici, organiziranih u banderiji kapetana (harambae) Nikole Biokovia, upisana 5-lana obitelj Ivana Batovanje (u izvorniku Zuane Batouagna).54 Nismo ustanovili odakle su Batovanje doselili ili su pak starosjedioci u Vrlici. U zemljiniku naselja Vrlika i Maovice iz 1710. godine upisan je malo prije spomenuti Ivan Batovanja, za kojeg saznajemo da je sin pokojnog imuna i da ima sedmolanu obitelj (domain, supruga, etiri sina i ki) .U istom su dokumentu upisane jo dvije obitelji sinova pokojnog imuna Batovanje: etverolana obitelj Jure Batovanje (domain, supruga, dva sina i ki) i petolana obitelj Frane Batovanje (domain, supruga, dva sina i ki). 55
51

V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 17. M. Vidovi, Nikola Bijankovi, splitski kanonik i makarski biskup, Split 1981., str. 100. 53 Isto, str. 102. 54 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19. 55 Isto, sveanj 19.

96

Pripadnici ovog roda s neznatno promijenjenim prezimenom Botovanja javljaju se i popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine, kada je biskup Ivan Laghi upisao 4-lanu obitelj Botovanja, a ime njezina domaina, naalost, je posve neitko!?56 Zato se broj pripadnika roda Batovanja za petnaest godina smanjio sa 16 na etiri osobe, nismo uspjeli utvrditi: stradali u epidemiji, odselili, promijenili prezime? I 1830. godine, u austrijskom zemljiniku, ponovo samo jedna obitelj s ovim prezimenom: obitelj Ivana Batovanje.57 S jezinog motrita postanje ovog prezimena prilino je nejasno: moda je nastalo od regionalnog romanizima bota, to znai gruda tvrdog jela (primjerice pure) onako kako se oblikuje kad se zahvati kutlaom; moda mu je u osnovi imenica bat, koja je naziv drvenog orua, malja; ne treba posve iskljuiti ni vrhove planine Dinare: Veliki i Mali bat, pogotovo to su i Batovanje bili stoari.

BATURINE
U jednom turskom popisu poreskih obveznika Sinja i Vrlike iz 1604. godine, kojeg je 1985. godine objelodanio F. D. u Obrovcu pokraj Sinja upisan je i Badurina sin Grgurev.58 Dakle, neko je Badurina bilo osobno ime, koje je s vremenom u Cetinskoj krajini postalo i prezimenom. Meutim, ne usuujemo se tvrditi daje prezime Baturina iz Maovica postalo od osobnog imena Badurina. Prezime je s jezinog motrita moglo nastati od baturina, modificirane uveanice imenice bat(id)ur, to u nekim dalmatinskim govorima znai zvekir, alku na vratima, ijim se udarom o podlogu izaziva zvuk kojim se upozorava na nakanu ulaska. Inae, sve je to u tijesnoj glasovnoj i znaenjskoj vezi s latinskim glagolom battere (talijanski battitore), to znai udarati. Dakle, baturina je onaj koji udara, lupa. Od iste osnove je izveden bat i batina. Inae, ovo rijetko prezime (slino mu je Badurina u Dalmatinskoj zagori i na zadarskim otocima) zastupljeno samo u dva mjesta Dalmatinske
56 57 58

Isto, sveanj 19. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Vrlika . Bili, Bilii-graa za povijest, etnologiju i genealogiju I., Zagreb 2000., str. 242.

97

zagore: na Maovicama pokraj Vrlike i u Niskom na muko-leevakom prostoru. Na vrlikom podruju Baturine su zabiljeene u zemljiniku iz 1710. godine, u kojem su upisane dvije obitelji s ovim prezimenom 10-lana (dva odrasla mukarca, odrasla ena, etvero muke i troje enske djece) Matija Baturine pokojnog Mije, te 6-lanu (domain, supruga, jedno muko i troje enske djece) imuna Baturine pokojnog Petra. 59 U popisu pak vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi ubiljeio i obitelji ve spomenutih domaina: imun ima petolanu, a Matij 7-lanu obitelj, a ime mu je pogreno proitano kao Matko. 60 U austrijskom zemljiniku iz 1830. na Maovicama su zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Baturina: Luke Matina i Rade Lukina. U zemljiniku iz 1711. godine u Niskom, na muko-leevakom prostoru, upisana je obitelj Ante Baturine; godine 1835. u tome mjestu su domove imale obitelji Grge i Mije Baturine; u popisu stanovnitva 1948. u Niskom je bilo nazono ak 14 obitelji s ovim rijetkim prezimenom.61 U zbjegu stanovnika imotskog sela Studenaca na Makarskom primorju u vrijeme Bekog rata 1686. godine nalaze se i dvije obitelji s prezimenom Batur: Matina s 18 i Mijina s 12 lanova.62 Ne znamo to se s njima dogodilo, ali ne treba iskljuiti mogunost da je upravo od njih nastao rod Baturina. Danas na Maovicama ivi osam, u Vrlici dvije i u Jeeviu jedna obitelj s prezimenom Baturina.

BIUCI
U zemljiniku za naselja Vrliku i Maovice iz 1710. godine upisana je sedmolana obitelj (po dva odrasla mukarca i ene, jedno muko i dvoje enske djece) tipana Biukovia, harambae, koji su u ovoj i jo nekim
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967., B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 61 M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 193. 62 V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 18. i 22.
60 59

98

mletakim ispravama naziva i kapetanom.63 To je pak znailo da je tipan Biukovi prva osoba u naselju, starjeina naselja, zapovjednik pandura, elnik tadanjih tzv. leteih postrojbi. Obitelj harambae tipana Biukovia ostat e s istim brojem ukuana i u popisu vjernika Splitske biskupije, kada je biskup Ivan Laghi u upi Vrlika zabiljeio njegovo sedmolana kuanstvo.64 Godine 1830.,u novom austrijskom zemljiniku pripadnici tog roda upisani su s kraom inaicom prezimena-Biuk (u izvorniku Biuck); u Vrlici tada ive tri Biukove obitelji: Josipova, Jurina i Nikolina, a u Vinaliu obitelj Vida Biuka. 6 5 Na Maovicama su tada Biuci zastupljeni s tri obitelji: Petar Mijin, Jure i Petar, sinovi Antini. Vratimo se u godinu 1692., iz koje je sauvan popis obitelji to su ivjele ispod vrlike tvrave. Prvoupisana u tom popisu je 7-lana obitelj (po dva odrasla mukarca i ene, te jedno muko i dvoje enske djece) kapetana Nicole Biocouicha, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 15 kanapa zemlje, to je donedavno pripadala upravo istjeranim Turcima (Vrlika je osloboena od Osmanlija 1686. godine).66 Je li Biocouich i Biucouich isto? ini se da jeste, jer razlika samo u jednom glasu moe biti posljedica tada veoma neureene ortografije hrvatskog jezika ili pak rezultat popisivaeva rada, a oni su tada bili u pravilu stranci, zbog jednostavnog razloga to su bili pismeni. Uostalom, u to vrijeme, dakle 1692., 1710. ili 1725. godine imamo sline sluajeve kao to su Biocouich i Biucouich i kod nekih drugih vrlikih prezimena: Boinovi-Boenovi, BatovanjaBotovanja, Marasi-Marasovi, Deni-Denji, Krnjac-Krnja itd. Osim toga Venecija je u tom vremenu dodijeljene naslove i povjerene dunosti ostavljala u obitelji, a bile su u pravilu i nasljedne (Nikola Biokovi bio je kapetan i tipan je Biukovi takoer kapetan).I jo neto: Biokovii se pojavljuju samo 1692. godine i kasnije ih vie u Vrlici nema, ali zato ima Biukovia, koji su vjerojatno njihovi nasljednici s jednim novim slovom. Ako jo malo pustimo mati na volju: onda e u obitelji upisanoj kao Biocouich dva odrasla mukarca i dvije odrasle ene biti Nikola i supruga, te Nikolin otac i majka, a ono jedino muko dijete mogao bi biti kasniji kapetan tipan Biucouich, koji bi primjerice 1710. godine mogao imati tridesetak godina.
63

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967. B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 65 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika i broj 23-Vinali 66 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16.
64

99

Varijante Biocouich i Biucouich prouzroile su i razlike glede postanja ovog (ovih) prezimena s jezinog motrita: Biocouich u osnovi ima oronim Biokovo, a Biucouich tursku rije bijik, to znai veliki brk, brina. Odakle su Bmci doselili na vrliko podruje (danas ive na Vlaovicama, u Vinaliu i Vrlici) nismo uspjeli utvrditi, niti Biuci o tome, ak ni a vidu predaje, ne znaju nita. Jedino je sigurno da su se proirili na muko-leevaki prostor. Dodue, tamo nisu zabiljeeni u zemljiniku iz 1710. godine, ali su a ispravi istog imena iz 1835. godine u Ogorju Donjem upisane tri obitelji s prezimenom Biuk: Ilijina, Filipova i Martinova; u popisu stanovnitva 1948. godine u Ogorju je obitavalite imalo ak 14 obitelji ovog starog roda. 67

BLAEVII
Danas u Hrvatskoj ivi 6400 osoba s prezimenom Blaevi, rasprostranjeni su svuda. Prezime je esto i u bosanskohercegovakih Hrvata. Izvedeno je od osobnog imena Bla (latinski Blasius, grki Vlasij; otuda u Dubrovniku Sveti Vlaho), a proireno je u Hrvata tovanjem Svetog Blaa, biskupa Sebesta u Armeniji iz IV. stoljea. Ime Bla u Hrvata se javlja u 13. stoljeu u obliku Blasij, dok je inaica Blaij u uporabi od 15. do 17. stoljea. Hipokoristici Blao, Blae i Blaenko zabiljeeni su u 15. stoljeu. U popisu obitelji vrlikog podruja od 1. srpnja 1692. godine nalaze se i dvije obitelji s prezimenom Blaevi (u izvorniku Blasevich): 13-lana obitelj Ilije Blaevia, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 9 kanapa zemlje, te dvolana obitelj vjerojatno udovice Ivanice Blaevi, koja nije (ili nije jo?) dobila zemlju. 68 U zemljiniku sela Maovica iz 1710. godine zabiljeene su takoer dvije Blaevia obitelji: 9-lana obitelj Ilije Blaevia pokojnog Ivana suca (dva odrasla mukarca, jedna ena, etvero muke ijedno ensko dijete) i 7lano kuanstvo Nikole Blaevia pokojnog Marasa (dva odrasla mukarca, isto toliko ena i troje enske djece). I ove, kao i ostala 31 obitelj s Maovica, pripadale su bandenji harambae tipana Biukovia (Biuka).69
" M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. [97. " s Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, svezani 16. 1.9 , . -,, Isto. sveanj 16.

100

U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi na Maovicama upisao dvije etverolane obitelji: Ivana i Boe Blaevia.70 U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama su zabiljeene etiri obitelji s ovim prezimenom: Toma Petrov, Matij Jurin, Luka Matijev i tipan Nikolin. U preostalom dijelu Cetinske krajine Blaevie zatiemo 1709. godine u sastavu banderije harambae Ilije Maretia pokojnog Boe iz Dima: 13lanu obitelj Ivana Blaevia reenog Bandon (danas Bandol) i dvolano kuanstvo Grge Blaevia pokojnog Jure. 71 Iz 18. stoljea ostao je jo jedan spomen o Blaeviima u Cetinskoj krajini: 20. svibnja 1716. godine pred splitskim kancelarom, u uredu sinjskog opeg providura ve spominjani Ivan Blaevi svjedoi da su franjevci od doseljenja iz Rame i susjednih podruja (1687/88) pastoralno opsluivali narod u selima od Broanca do Dugopolja. Tada je Ivan Blaevi imao 56 godine, dakle roenje 1660. godine. Kako je prema predaji harambaa Ilija Mareti doselio iz Hercegovine, a s njim su i Blaevii mogli stii iz nekoliko hercegovakih mjesta. Starina je ovog roda smatra V. Vri, u Blaeviima, selu hercegovake opini Grude. Tu ih nema u biskupskim popisima bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu: 1741/42. i 1768. godine. Razumljivo, jer su odselili u Cetinsku krajinu, a kasnije i na imotsko podruje (u Lokviie 1744. godine) i Proloac (iza 1744. godine).73 N. Mandi pak starinom roda Blaevia smatra Ilie i Slipie, sela u okolici Mostara, gdje su Blaevii zabiljeeni u oba biskupska popisa u 18. stoljeu. Odatle su se raselili najprije u Konjic, gdje su od njih nastali Markovii, a kasnije neki Blaevii nova boravita nalaze na Buni pokraj Mostara i u Gabeli pokraj apljine.74 Blaevii su obilatije zastupljeni na livanjskom podruju u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine, kada su zabiljeeni u Zabriu, Guberu i Prologu. Danas ih tamo nema, ali ih ima u susjednom
Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak V I , Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. ' J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995, str. 112. Isto, str. 129. ' V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996, str. 147, 138 i 217. 4 N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2 0 0 1 , str. 64.
0

101

Tomislavgradu (tri obitelji s 21 lanom), gdje su doselili iz Votana, sela na istonom rubu Cetinske krajine.75 to se pak tie splitske grane Blaevia, om pripadaju obiteljima koje popunjavaju Split nakon velike epidemije kuge 1606. godine, a mogu se u najveem dalmatinskom gradu pratiti od 1620. godine. "Njihova provincijenca nije nam poznata, ali budui daje rije o teacima, u pitanju je okolica koja ukljuuje i otoke. Godine 1832. u Velom Varou nalazimo 12 lanova tada iskljuivo teake obitelji s nadimkom Demer."76 Danas Blaevii na vrlikom podruju ive na Maovicama.

BLUME
Doseljenik iz Sjedinjenih Amerikih Drava katolike vjeroispovijesti Kennet Blume u Vrlici se oenio iz roda Vrania. Kupio je kuu, nastanio se u Vrlici, oekuje ili je ve dobio hrvatsko dravljanstvo.

BODULJACI
S jezinog motrita prezime je nastalo od imenice Bodul, Boduo ili jo vjerojatnije od Bodulac. Naime, Bodul je etnik kojim stanovnici kopnenih podruja oznauju otoane (Kvarner, Bra, Hvar, zadarsko otoje); Bodulac je i porugljivi naziv za otoane i stanovnike srednjodalmatinskog primorja koji rabi ivalj Sinjske krajine i Dalmatinske zagore. Zabiljeen je i oblik Bodulj kojim stanovnici s kopna nazivaju ovjeka ograniene pameti, bez lukavstva. Naziv Bodul izveden je od bodolo, to u mletakom dijalektu znai ovjeka niska rasta i debelog, ali i mletakog vojnika, pjeaka. Dakle, posve je mogue da je na vrliko podruje doselio otoanin ili primorac odnosno Bodulac ili Bodulj, pa je najprije dobio obiteljski nadimak Boduljak, koji je kasnije postao i prezimenom. Ne treba takoer
A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2000., str. 144. i 145. N. Kuzmani, feljton "Split u zemijiniku iz 1832. godine". Slobodna Dalmacija, srijeda 27. veljae 2002. godine, str. 54.
6 5

102

smetnuti s uma da je u ibeniku u 15. stoljeu zabiljeen obiteljski nadimak Bodulica (Ostoji reeni Boduiica),te da prezime Bodulov (Antomus Bodulof) zapisano u ibeniku 1586. godine.77 Boduljaci su na vrlikom podruju zabiljeeni u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada su u Vinaliu stanite imale etiri obitelji s ovim prezimenom: Petrova, Boina, Ivanova i Nikolina.78 Odakle su Boduljaci doselili u Vinali, nismo uspjeli utvrditi.

BOINOVII
Danas u Hrvatskoj ivi 660 osoba s prezimenom Boinovi, a najvie ih je u Cetinskoj Krajini i u srednjoj Dalmaciji. Prezime je nastalo od imena Boina, to je ustvari uveanica od osobnog imena Boe ili Boo odnosno Boidar. Navodimo i nekoliko prezimena slinog postanja: Boac (500 osoba, Istra), Boak (160, Ivanec, Varadin), Boakovi, Boan (srednja Dalmacija), Boani (490, Vis), Boanovi (180, Slavonija), Boek (190, Meimurje), Boena ( Zagreb, Donja Stubica, Opatija, Boiek (200, Zagreb, Zagorje), Boievi (130, Lika, Slavonija ), Boidar (Solin, upanja, Split), Boikovi (350, Hvar, Split ), Boilovi (Zadar, Slavonija) Boin 220, Katela, sjeverna Dalmacija). Boinovii spadaju meu najbrojnije rodove na vrlikom podruju. Ovaj rod ima na dalmatinsko-hercegovakim prostorima dvije grane, koje vjerojatno nisu istog krvnog podrijetla: duvanjsko-cetinsku i zapadnohercegovako-imotsku. Starina je prve grane Duvno, jer je godine 1687. "stigao Jerko Boinovi iz Duvna. Njemu je 8 prosinca 1687. godine doputeno da se sa 10 obitelji smjesti u Hrvacama, u mjestu Strbi re. itluk. Dobio je 300 kanapa i kuu osmanlijskog age. Boinovi je doveo sa sobom cijelo svoje pleme."79 "Harambaa Dmitar Boinovi doao je 1698. godine iz Duvna s 25 obitelji, u kojima je bilo 200 dua i naselio se zapadno od Muteria (Mijo Muteri, harambaa, takoer iz Duvna-A. I.) prema Plievici .
7 78 70

Zbornik Kai Split 1889/90., broj XXI-XXII, str. 286. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 23-Vinali J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu,..knjiga I , Sinj 1995., str. 56.

103

Godinu kasniju (1690) tonije su raspodijeljene zemlje, pa je Boinovi dobio od Mutena 400 kanapa i kulu biveg vlasnika muslimana Kanabrlijia."80 U zemljiniku iz 1709. godine Hrvacama je upisano est obitelji s prezimenom Boinovi: Andrija (11 lanova) i Filip (11), sinovi pok. Nikole, Pavao (7) i Marko (-) sinovi pok. Tome, Mitar pokojnog Mate (6) i tipan Boinovi, bez oeva imena i bez naznake broja lanova obitelji, pa je vjerojatno rije o samcu.81 Dakle, u banderiji harambae Grgura Cvitkovia iz Hrvaa 1709. godine ivi 37 osoba s prezimenom Boinovi. U Tuijacima, u banderiji harambae Jure Doturovia 1709. godine dvije su obitelj s prezimenom Boinovi: Nikole pokojnog tipana (5) i Grgurova s 4 lana. 82 I vrliko je podruje krajem 17. stoljea privuklo pripadnike roda Boinovia. U banderiji Nikole Biokovia iz Vrlike 1. srpnja 1692. godine ubiljeen je Matij Boinovi (u izvorniku Mattio Bosinouich), ijoj je 6lanoj obitelj venecijanska vlast dodijelila 3 i pol kanapa zemlje. 83 Godine 1710. u zemljiniku mjesta Vrlika upisana je obitelj spomenutog Matija Boinovia pokojnog Tadije (tri odrasla mukarca, dvije odrasle ene i etvero enske djece), koja je, dakle, u odnosu na 1692. godinu uveana za tri lana. 84 U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi zabiljeio obitelj ve spominjanog Matija Boinovia s osam lanova i 3-lanu obitelj Tadije Boinovia, vjerojatno sina Matijinog, koji je dobio djedovo ime. 85 U istom popisu u Dugopolju su zabiljeene dvije trolane obitelji s prezimenom Boinovi: Ilijina i Mijina. 86 Dakle, Boinovii su u Cetinsku krajinu doselili s duvanjskog podruja, a kako su se na taj korak odluili svi, onda ih i ne moe biti u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragievia iz 1741/42. godine. Tada je jedino u selu spojenog imena Draetmdol-Riice, u staroj upi Uskoplje, zabiljeena 8-lana obitelj Jakova Boinovia. Dakle, na Boinovia starini u Duvnu nema ih, jer su
[Sto. str. 58. 1' Lsto, str. 109. S2 Isto. str. IL4. Dravni arhiv u Zadru. Katastri Dalmacije, sveanj Grada Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. S5 Isto, str. 285. M Zbornik radova opine Dugopolje, Dugopolje 2001., str. 172.

104

prije pedesetak godina svi odselili, a u te su se seobe s turskog na mletaki teritorij u pravilu ukljuivali svi harambaim roaci i prezimenjaci, jer je neprijateljstvo osmanlijskih vlasti bilo navlastito upereno protiv njih. O Duvnu kao starini roda Boinovia svjedoi i upis u maticama stare upe Velika (danas podruje Dervente), u kojem stoji da je 1765. godine u selo Johovac doselila obitelj Jure Boinovia iz Duvna. Vjerojatno je rije o obitelji, koja je iz Duvna odselila prije 1741/42. godine i neko vrijeme negdje privremeno boravila, ali jo osjeajui Duvno starinom svog roda. 87 Starina pak zapadnohercegovako-imotskih Boinovia je u selu Buiima povie Mostara. Odatle su najprije stigli u Zagvozd, a u vrijeme Bekog rata 1686. godine u zbjegu u Brelima nalaze se i dvije Boinovia obitelji: Ivanova s pet lanova i samac Marko Boinovi. Godine 1701. iz Zagvozda je s jo 60 obitelji, koje je predvodio haramabaa Mate Vei Jurasov, na muko podruje, u Neori, doselila trolana obitelj Mate Boinovia pokojnog Marka.88 Na povratku iz Brela Boinovii se nastanjuju u Prolocu, gdje se u maticama piu: Boinovi-Bui ili Bue (matica umrlih upe Proloac 1741) i Boinovi-Mri. Uz njih istodobno postoje i Boinovii-Karauzi, koji se javljaju i s posebnim prezimenima Boinovi i Karauz, da bi se ovo drugo prestalo rabiti od 1744. godine. O tome svjedoe dvije isprave iz 1725. i 1744. godine: 1. godine 1725. sedmolana obitelj Ivana Boinovia dobiva od venecijanskih vlasti kuu u Podstranju (dio. Proloca - A. I.) i 10 kanapa zemlje. Istom je prigodom Frane Karauz s etvero ukuana dobio 7, a 6lano kuanstvo imuna Karauza 8 kanapa.89 2. u Stanju je dua upe Proloac zabiljeeno da obitelj imuna Boinovia ima 8, a njegova prezimenjaka Nikole 18 lanova.90 Zanimljivi su i nekadanji Boinovii u Dobranjama u Imotskoj krajini, ije se prezime s vremenom preobrazilo u Boina. Prvi je pripadnik tog roda imun Boinovi pokojnog Mate zvani Bogdan zabiljeen u zemljiniku iz 1835. godine. Boine iz Dobranja sauvale su predaju da su njihovi preci doselili iz Dugopolja.

S7 SR w

V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996, str. 70-71. Isto, str. 218. Isto, str. 218. Isto, str. 218.

105

BRII
Prezime je nastalo od umanjemce imenice brk (bri = mali brk), pa je Bri znailo brkinog sina ili ovjeka s malim brcima, brkicu. Brk je samostalno i u kombinaciji s drugim rijeima koriten u oblikovanju prezimena: Bri (Pag), Belobrk (Podravina), Bilobrk (srednja Dalmacija, Sinj), Bjelobrk (Knin, Lika, zapadna Slavonija), Brin (Graac, zapadna Slavonija), Brina (upanja, Prigorje), Brinovi (upanja, Rijeka), Brkan (Dalmacija), Brkanac (Nova Gradika, Banovina), Brkani (Donji Miholjac, Slavonija), Brkanovi, Brki (posvuda), Brkinja (Varadin, Meimurje, Slavonija), Brko (srednja Dalmacija), Brkovi (Dalmacija), ubrk (Banovina), ulibrk (Zagreb, Slavonija, Baranja), ulubrk (Poega, Vinkovci), Delobrk (Bjelovar), Djelobrk (Knin), Gulibrk (Zagreb), Jednobrk (akovo), Milobrk (Slunj), Polibrk (Zadar, Osijek, Pula), Silobri (Split, Zagreb), Uebrk (akovo). Danas u Hrvatskoj 1850 osoba nosi prezime Bri, a najvie ih je u Dalmatinskoj zagori, srednjoj i sjevernoj Dalmaciji i na Kordunu. Brii se u Cetinskoj krajini spominju 1699. godine, kada se s doseljenim Hercegovcima, uglavnom iz Rakitna (danas opina Posuje), u novom naselju Rakianima, nastanjuje i 3-lana obitelj Mate Bria pok. Petra.91 U suvremenom opisu obrane sinjske tvrave od Turaka 1715. godine, uz ostalo, je zapisano: "... zatvori se sedam fratara u forticu, tj. fra Pavao Vukovi, fra Nikola BRI, fra Mate Budimir, fra Ilija Eimovi, fra tipan (Batarelo) Bonjak, koji u gradu i pogibe, fra Brno Gornicai, svi misnici, a samo fra Luka Batarelo (?) laik ..." Brii su u Cetinsku krajinu (Gala, Otok, tijariko podruje) vjerojatno doselili s Livanjskog polja, jer je 1714/42. godine biskup fra Pavo Dragievi u sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika jedino zabiljeio Brie u aprazlijama pokraj Livna 8-lanu obitelj Joze Bria (u izvorniku Joseph Barchich). Ovo je vjerojatno bila posljednja obitelj koja se preko Dinare jo nije spustila u Sinjsku krajinu. Zanimljivo je da su preci dananjih livanjskih Bria u Gornje Rujane, Odak i Listane doselili iz Gale i Otoka, a u Donji abljak iz Kamenskog, dakle iz Cetinske krajine. 93 L Gornjim Rujanima danas ive Popovii, koji su nastali od Bria; "izaa

" J. A. Soldo, Sirijska krajina u 17 i 18. stoljeu, knjiga L Sinj 1995.. str. 97. " 2 Isto, str. 189. M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 60. 80. i 81.

106

jedan s popom, pa ga prozvali Popovi".94 Na kuprekoj visoravni, u selu Otinovcima, ivjeli su Brii islamske vjeroispovijesti, ali su nekamo odselili. Na vrlikom podruju, u Maovicama, Brie nalazimo u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine: obitelj Josipa Bria Matinog. I jo jedna zanimljivost: u popisu stanovnitva, koji se uva u knjizi "De diversis Meledae", meu prezimenima obitelji otoka Mljeta, nastanjenih u Babinu Polju od 1667-1700. godine spominju se i Brii."95 Imaju li oni veze s livanjskim ili pak cetinskim prezimenjacima?

BRTANI
U zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambae tipana Biukovia iz Vrlike, na Maovicama je zabiljeena 7-lana obitelj Tomice udovice pokojnog Ivana Bertana (Brtana), u kojoj je osim udovice i njezine troje muke i isto toliko enske djece. 96 U matici krtenih upe Vrlika za razdoblje 1726-1728. godina, koju je vodio vrliki upnik fra Luka Bogi, a uva se u arhivu franjevakog samostana na Visovcu, zapisano je da je Matija Grabovac, sestra mnogo poznatijeg fra Filipa Grabovca, kumovala 26. studenog 1726. godine keri Ilije Burtanovia (Brtanovia).97 U martiriju franjevakog samostana na Visovcu nalazi se i zapis o smrti jednog franjevca iz ovog maovikog roda: redovniki brat fra Petar Brtan s Maovica umro je na Visove u 1827. godine u 61. godini ivota, to pak znai daje roen 1776. godine.98 Dakle, nepobitno je da su Brtani nazoni na Maovicama od poetka 18. stoljea, a odakle su doselili, nismo utvrdili. Meutim, sudei prema tri navedena oblika ovog prezimena (Bertan, Burtanovi i Brtan) moe se spekulirati da su "er", "ur" i "r" ustvari vokalno "r", koje se zbog nedosljedne ortografije u tadanjem hrvatskom jeziku pisalo na razliite
Isto, str. 80. Isto, str. 80. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. " 7 Arhiv franjevakog samostana na Visovcu, Libro Bapizatorum tempore fra Lucae Boghich Verlicae paroeho 1726 -1728., si. knjiga 99. " 8 Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br. 1 (13.),str. 25.
15 1)4

107

naine. Ako je to tono, onda je prezime nastalo od brtan, to je jedan od oblika imenice brat odnosno bratan. U razgovornom jeziku esto je u uporabi vokativ "brte", umjesto "brate". Kako je ovo prezime nastalo u stoarskom ozraju dinarskog podruja, njegovo postanje moda bi se moglo dovesti u vezu s glagolom burtati, zabiljeenom u junoj Dalmaciji, a koji znai "bosti rogom", ali iskljuivo se odnosi na koze." Naalost, knjiga ivota ovog starog maovikog roda danas je spala na dva slova, samo na jednu dvolanu obitelj s ovim prezimenom.

BUDIE
U Hrvatskoj danas ivi 400 osoba s prezimenom Budia, a najvie ih je na vrlikom i drnikom podruju. Prezime je ustvari muko osobno ime, izvedeno od imena Budimir, Budimil ili Budislav. Slina su prezimena: Budi (Zagorje, Novi Marof, Samobor) i Budii (Slavonija). Najstariji pisani spomen ovog roda je onaj iz 1682. godine, kad je u Rogoznici pokraj ibenika zabiljeeno prezime Budia.1 0 etiri godine kasnije (28. rujna 1686.) u venecijanskoj vojsci, predvoenoj opim providurom Girolamom Cornarom, a koja je iz Sinja zauvijek istjerala Turke, junatvom se istaknuo i Frane Budii 101 , to je vjerojatno dua inaica prezimena Budia. Ovo se prezime javlja u 18. stoljeu u Katelima, i to u obliku Budiin: 1740. godine zabiljeen je Vicko Budiin, iz 1767. godine ostao je spomen o Pavi Budiinu, a godine 1770. spominje se Grgo Budiin i njegov roak Pave kao kmetovi plemike obitelji Grisogono.102 U Nevestu, selu u miljevakom dijelu Drnike krajine, Budie su zabiljeene u 19. stoljeu 103 , a danas ive u Ceri i Koprnom. Budie na vrliko podruje dolaze iza 1725. godine, jer tada nisu
P. Skok. Etimologijski rjenik, knjiga [., Zagreb 1971., str. 242. K.. Stoi. Sela ibenskog kotara. ibenik 1940.. str. 267, ^ Cj. Novak. Povijest Splita, knjiga II., Split L9 ., str. 316. V. Omaic, Povijest Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea. Katela 2001., str. 209. 441. i 190. 103 Zbornik Kai Split 1889/90.. broj XXI-XXIII. Ostoji. Onomastika ibenskog kraja (III.), sir. 274.

108

zabiljeeni u popisu vjernika Splitske biskupije. U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku pokraj Vrlike stalno obitavalite imaju etiri obitelji s prezimenom Budia: Ivana imunova, tipana Jurina, Nikole Josipova i Matija Ivanova. 104 Budie su mogle na vrliko podruje doseliti iz okolice Livna, jer je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio u Donjim Rujanima 13-lanu obitelj Ivana Budie (u izvorniku Ioannes Budissa).Godine 1768. u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia to je prezime upisano kao Budii (u izvorniku Budis$ich).Tada su boravite u Rujanima imale dvije Budiia obitelji: Ivanova s l i lanova (vjerojatno je to onaj Ivan iz 1741/42. godine) i Jurina obitelj s 9 lanova. I danas Budie ive na livanjskom podruju, u selu Suhau, a 1961. godine rekli su M. Petriu da su "doseljenici iz Dalmacije, iz Bajagia pokraj Sinja." 105 Na vrlikom podruju danas ivi osam obitelji i 37 lanova s prezimenom Budia.

BURILE
Prezime Burilo je vjerojatno hercegovakog podrijetla, jer se na zapadnom dijelu tog hrvatskog etnikog prostora upotrebljava burilo, to je naziv za drveni sud, koji podsjea na bure, ali je mnogo dui nego iri. U burilu su ene donosile vodu, tako to je noeno na leima i pri tom svezano uetom; a ako bi ga, dodue veoma rijetko, nosio mukarac, onda je burilo noeno na jednom ramenu, bez ueta. U Hercegovini se rabi i rije burionica, kojom se oznaava mjesto za burila ispred kue. Rije burilo glasovnim sastavom podsjea na sline rijei u nekim jezicima: baril (starofrancuski), barril (portugalski), barigla (slovenski), burile (albanski); u Hercegovini je barilo naziv manje bave za vino. U nekim dijelovima dinarskog podruja za burilo se upotrebljava naziv vuija (fuija),od ega je primjerice nastalo i prezime Fuija (Bjelovar, urenovac). Burilo odnosno Burilovi je rijetko prezime. Burilovii su zabiljeeni u zemljiniku iz 1711. godine sela Visoke, na istonom dijelu mukoleevakog prostora, i to tri obitelji: Bartulova, Grgina i Lukina; u
104 105

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Garjak M. Petri. Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961, str. 64.

109

austrijskom zemljiniku iz 1835. godine ubiljeeno je etvero Buriloviaglavara obitelji: Ante, Cvita, Duje i Ivan. 106 Danas na Visokoj ivi desetak obitelji s prezimenom Burilovi. U Radoiu, u Katelanskoj zagon, 1711. godine zabiljeena je obitelj Nikole Bunlovia, koja se tu zadrala krae vnjeme, jer ve 1835. u tom
107

selu nema Bunlovia. Bunle na vrliko podruje stiu iza 1725. godine, jer tada nisu zabiljeeni u popisu vjernika Splitske biskupije. U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku tri obitelji s prezimenom Bunio imaju svoje stalno boravite: Ante i Petra, sinova Lukinih, te Pavla, sina Martinova.108 O gaijakim Burilima ostao je spomen i u zapisima o hajduku Grgi Burilu pokojnog Cvitka, roenom 1834. godine u Garjaku, a koji je hajdukovao s posljednjim hrvatskim hajdukom Andrijicom imiem (iz Alagovca u hercegovakoj opini Grude), ali i s dvojicom hajduka s vrlikog podruja - Jozom oriem i Matom Draiem. Grgo je Bunio 31. srpnja 1872. godine od Okrunog suda u Splitu osuen "na teku dosmrtnu tamnicu, pootreno, umjesto okova jednodnevnim postom svakog mjeseca. Umro je u kopraskom kazamatu 12. oujka 1877. u 43. godini ivota. 109

ORII
Corii nisu istog krvnog podrijetla, pa se ovo prezime izgovara razliito: ori i ori. U osnovi je prezimena turska rije r (turski kor, perzijski kur) to znai slijep u jedno oko, jednook. Prezime ori nastalo je od nadimka za muku osobu oro, a ori od nadimka za ensku osobu ora. Corii su nastali od starog roda Rupia: po nekima su hercegovakog , a po drugim likog podrijetla 1 U , iako je tvrdnja utemeljena na injenici da Rupii "i danas ive u okolici Peruia i iroke Kule."1
M. Matas. Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 216. Isto. str. 205. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Garjak M. Milas, Hrvatski narodni hajduk Andrija Andrijica imi, Split 1996., str. 122. i 127. N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju. Mostar-Brotnjo 2001., str. 110. 111 Lovrecki libar, godina II., broj 2., Zagreb 2000., str. 14. 112 Isto, str. 14.
107 106

110

Prvi do sada poznati pripadnik tog roda bio je pop Stanislav Rubi, koji je, iako to mnogi nijeu, sastavlja znamenitog Fojnikog grbovnika iz 1340. godine, a u kojem je, dakako, i obitelj Rupi ima grb.1 Godine 1371. meu sucima Humske zemlje (Hercegovine) spominje se i Nelipe Rupi." 4 U povelji vojvode Juija Vojislavia, sinovca Hrvoja Vukia Hrvatima, izdanoj 12. kolovoza 1434. godine, meu svjedocima potpisan je i plemi Vuk Rupi. 115 U turskom popisu stanovnika Hercegovakog sandaka iz 1585. godine u jednom su selu pokraj Ljubukog ubiljeeni Jure i Vuk Rupi. 116 Fra Bonificije Rupi je zabiljeio narodnu predaju prema kojoj su Rupii starinom iz ljubukog sela Radiia, "gdje je ivjelo vie brae, koji su imali sestru Maru, a u koju se zagleda neki Turin. Kada je htjede oteti, oni ga ubiju, a zatim svi pobjegnu u Lovre (Imotska krajina-A. I.). Nakon nekog vremena provedenog u Lovreu braa se odvoje. Trojica krenu u Hardomilje (selo pokraj Ljubukog - A. I.), a jedan u Seoca (Otri Seoce nalazi se izmeu Vrgorca i Metkovia - A. I.). Jedan od brae u Hardomilju zvao se Mijo." 1 1 7 Lovreu, postojbini roda Rupia, vratit emo se kasnije, a sada i neto o Rupiima kao sudionicima borbi za osloboenje Klisa od Turaka (1583-1596). U vrijeme opsade Klisa, u tvravi su Turci, a "Dmitar Rupi preko zapovjednika hrvatske granice moli da se smjesti negdje u Primorju, jer vie ne moe ostati kod Klisa, gdje je pod vodstvom fra Andrije Trogiranina radio na dizanju ustanka." 1 1 8 Nakon neuspjeha pod kliskom tvravom 31. svibnja 1596. godine i gubitaka 1.500 vojnika, uskoci se, ali i oni koji su im pomagali, a meu njima su bila i braa Ivani i Mikula Rupi, zatim njihovi sinovi, strievi i neaci, odlaze u Senj, "ponijevi sa sobom kljueve grada Klisa, koji su tada pohranjeni i do danas sauvani u kaptolskom arhivu senjske katedrale."119 Godine 1640. u franjevakom samostanu u Makarskoj dunost
120

gvardijana obnaafra Andrija Rupi. Sljedee spominjanje Rupia je ono iz 1686. godine, kada se meu izbjeglicama iz Riica ispod Zadvarja nalazi i 4-lana obitelj imuna
1 Banac, Grbovi, biljei identiteta, Zagreb 1991., str. 13. "* Lovreki libar, godina II., broj 2., Zagreb 2000., str. 15. 1 E. Fermendin, Aeta Bosnae, Zagreb 1892., str. 145. A. Alii: neobjavljeni rukopis iz 1985. godine, Orijentalni institut u Sarajevu, str. 1102. 17 Lovreki libar. godina II., broj 2., Zagreb 2000.. str. 15. ,l!i Isto, str. 16. 11 ) ' V. Firi, Tvrava Klis, Klis 1996., str. 43. 110 N. Mandi, nav. dj str. 110.

111

Rupia.121 Ova se obitelj vjerojatno Riianima pridruila pri njihovu prolasku kroz Lovre. 122 "Fra Filip Rupi 1715. godine meu posljednjima naputa samostan na koljiu (Proloko blato) i seli u Omi. Tu je i umro."1""5 "Godine 1762. kapelan u Pobablju fra Pako Rupi potpisuje se i kao upnik crkve Gospe od Karmela."1'4 Dakle. Rupii, ako prihvatimo pretpostavku o njihovu hercegovakom podrijetlu, esto su nalazili utoite u mletakoj Dalmaciji, a naroito u Imotskoj krajini nakon njezina oslobaanja od Turaka. Godine 1725., kada su venecijanske vlasti doseljenicima dijelile zemlju, u Lovreu je pet Rupia obitelji: Adnjane udove Nikole Rupia (6 lanova), naseljene u Mrnjavcima, Frane Rupi (7 lanova), takoer u Mrajavcima, Mijo Rupi (13), u Mrnjavcima i Ivan Rupi reeni Bobeta (7), naseljen u Sviliima-Opancima i imun (7 lanova). 125 Dakle od Rupia su nastali Bobetii, te dio Sekeleza, dok su preostali Sekelezi postali od Milinovia. Danas pak u Lovreu uporedo ive Rupii i Corii, koji su istog krvnog podrijetla. Kljuni dokaz navodi V. Vri: "Fra Marko Rupi-ori iz Dobrog Sela u Brotnju nabavio je dok je bio gvardijan u Imotskom od 1789-1791. godine veliki lijepo izraeni kale, na kojem je ugravirano: "Fra Marko Rupi-ori iz Dobrog Sela u Brotnju." 126 Dakle, nema dvojbe da su orii postali od Rupia, te da je onim Rupiima koji su uzeli prezime ori, starina u Dobrom Selu, u dananjoj hercegovakoj opini itluk. Ovo je ujedno i objanjenje podjela u Lovreu na Rupie i orie. Pripadnike roda oria u Imotskoj krajini susreemo 1744. godine u Stanju dua upe Proloac, gdje je ubiljeena 10-lana obitelj Ivana oria, a iz nje je i ve spominjani fra Marko Rupi-ori.127 A sada krenimo u Hercegovinu, koja, naalost, nema starijih podataka od 1741/42. godine. Tada je biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio Rupie u Veljacima pokraj Ljubukog (10-lana obitelj Mije Rupia), a orie u Dobrom Selu pokraj itluka (12-lana obitelj Frane oria i 9-lano kuanstvo tipana oria). U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1678. godine u
" ' V Vri. Plemena Imotske krajine. Imotski 1996., str. 169. Isto, str. 169. ! J " Isto, str. 169. ' : 4 Lsto. sir. 251. Isto. str. 169. V. Vri, 250 godina Imotske /upe. Imotski ., sir 82. ~7 V. Vri, Plemena Imotske krajine. Imotski 1996.. sir. 502.

112

Veljacima je upisan Ivan Rupi sa 6-lanom obitelji, a u Dobrom Selu boravite ima 20-lana obiteljska zadruga ve na poznatog tipana oria. Corii se ire po Brotnju: Tepii (1820), Paoa (1855) itd. Rupii u Cetinsku krajinu stiu vjerojatno 1687. ili 1694. godine, a '709. godine zabiljeeni su na tri mjesta: u Dicmu je u banderiji harambae [lije Maretia zabiljeena 11-lana obitelj Petra Rubia pok. Smoljana; u banderiji harambae Jakova Tomaevia u Brnazama je upisana 6-lana obitelj Simuna Rupia. 128 Meu onima koji su obraivali u najmu zemlju guvernadura Pavla Despotovia-Caralipea iz Omia u predjelu ispod kule (Sinj) nalazio se i Toma Rupi. 129 U prvoj polovici 18. stoljea jo je jedan Rupi ostavio pisane tragove o svojoj nazonosti u Cetinskoj krajini: fra Marko Rupi od 13. do 15. srpnja 1709. godine upnik-domain biskupu splitskom Stjepanu Cupilliju prigodom njegova pastirskog pohoda upi Ugljane. 130 Ova dvojica crkvenih dostojnika susreu se i 12. srpnja 1718. godine, kad je fra Marko
ioi

upnik u Tuijacima. Ovog sveenika iz samostana Svete Marije u Makarskoj susreemo 27. sijenja 1714. godine u Sinju, a 1715. godine bio je imenovan za upnika upe Dugopolje, koju su do tada pastorizirali samo
1

dijecezanski svecenici. Imenovanje je uskoro povueno. orie neko Rupie na vrlikom podruju susreemo 1725. godine, kada je u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije zabiljeena 11-lana
r . 1

obitelj Jakova Cona. U sklopu suenja posljednjem hrvatskom hajduku Andriji imiu 31. srpnja 1872. godine Okruni sud u Splitu osudio je na "teku dosmrtnu tamnicu, pootreno umjesto okova jednodnevnim postom svakog mjeseca", Jozu oria Nikolina iz Jeevia, neoenjenog, teaka, starog 23 godine, dakle roenog 1849. godine. Nakon samo godinu dana tamnovanja umire 27. studenog 1873. godine u austrijskom zatvoru u Koperu. 134 Njegov otac Nikola pok. Jure, star 70 godina (dakle roen je 1802. godine) na istom je suenju osloboen optube, ali ga je prizivni sud u Zadru osudio na godinu
135

A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu. Sinj 1997.. str. 112. Isto. str. 116. 3,1 Lsto, str. 151. 31 [sto, str. 222. 32 Lsto, str. 128. 53 Radovi. Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI.. Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 134 VI. Milas. Hrvatski narodni junak Andrija imic. Split 1996.. str. 122. 135 Isto, str. 124.

dana teke tamnice.

113

URCI
Prezime je s jezinog stanovita nastalo od imenice urak, to na turskom jeziku znai muki kaput, postavljen i opiven krznom; bunda; kouh. Kratka verzija tog odjevnog predmeta naziva se uri. Osim u Vrlici prezime urak danas postoji i na susjednom livanjskom podruju: u Grborezima i Odaku, a zajedniko im je da su se ranije preivali urkovii i da su doselili iz okolice Duvna. 136 Na duvanjskom podruju danas urkovii ive u sedam mjesta: Prisoje, Donja Grabovica, Kurtovina, Kazaginac, Pasi, Stipanii i Tomislavgrad.137 to se pak tie urkovia starine, ona je u Vinici, selu na tromei duvanjske, imotske i posuke opine, gdje je 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zatekao 3 obitelji s 32 lana: 18-lana obitelj tipana urkovia, 7-lano domainstvo Ante urkovia i 6-lano kuanstvo Ivana urkovia. Godine 1768. u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskupa fra Marijana Bogdanovia broj urkovia u Vinici je udvostruen (4 obitelji, 62 lana): Grgina obitelj s 28, Jakovljeva s 24, Lovrina sa 7 i Lukina s 4 lana. urkovii u Cetinsku krajinu doseljavaju 1687. godine, a 1709. nalazimo ih u sastavu banderije harambae Pavla Bilandia, takoer doseljenika iz Duvna, u selu Kruvaru: 9-lana obitelj Martina urkovia pok. Ivana, 5-lano domainstvo imuna urkovia Matinog i 7-lano kuanstvo Jure urkovia pok Tome. U tom dokumentu (zemljinik iz 1709) navedena su imena jo dvojice urkovia, ali su zatim prekriena: Mate urkovi pok. Antuna i Toma urkovi pok. Frane, jer su u meuvremenu njihovi sinovi, ve spomenuti imun i Jure osnovali svoje obitelji i preuzeli uloge domaina. 138 I urkovii su se, poput nekih drugih rodova, vraali iz Cetinske krajine u Tursku. Jedan od njih je Nikola urkovi, godine 1708. nazoan u Biteliu, ali se vjerojatno zbog neeljenog premjetanja u Hrvae i Zelovo, vratio u Tursku, to su Turci esto i posebno podsticali. Inae, suprotni migracijski pravac Cetinska krajina-livanjsko podruje, kad je rije o ovome rodu, relativno se esto koristi: iz Bitelia stiu u Ljubuni, zatim u aprazlije (1789) i Rujane (1815). 139
"" M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 63. i 81. A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2000., str. 156. i 157. 138 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 111. i 112. 139 M. Petri, nav. dj str. 67, 78. i 79.

114

to se pak tie kuprekih urkovia, oni su takoer podrijetlom iz Vinice, a doselili su "prije Austrije", dakle prije 1878. godine, i to u najam kod Idnzbegovia u Vnlima. Odatle su kasnije preli u Kukavice i grad Kupres. 140 Vrliki se urci prvi put spominju u zemljiniku iz 1710. godine, kad upisana 4-lana obitelj Anice udove pokojnog Marka una ( dvije odrasle enske osobe, po jedno muko i ensko dijete). un je samo jedan od oblika prezimena urkovi.141 U popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine biskup je Ivan Laghi u Vrlici zabiljeio 5-lanu obitelj Jelene urinice. 142 Dakle, ponovo oblik ovog prezimena-uri, koje e se s vremenom pretvoriti u urak. Istovjetno prezime biljeimo danas u livanjskim selima Grborezi i Odak, u koje su urci vjerojatno doselili iz Vrlike nakon to su Turci 1878. godine napustili Bosnu i Hercegovinu.143 U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u naselju Vrlika upisana je obitelj Ivana urka (u izvorniku Giovanni Ghiurco). 144 U banderiji Nikole arca s vrlikog podruja 1. srpnja 1692. godine zabiljeena je i 5-lana obitelj Matija urije (u izvorniku Matio Churcia), kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 3 i pol kanapa zemlje. 145 Je li prezime urija samo jedan od oblika dananjeg prezimena urak. Vjerojatno...

DELII
Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanovi u sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika zabiljeio u itluku, tada stara upa Brotnjo (danas sjedite istoimene hercegovake opine) 8-lanu obitelj Martina Bulia, koji je imao nadimak Delija. Njegov se praunuk Tadija, sin [lije sina Kriana Martinova, roen 1805. godine, upisuje u crkvene matice s prezimenskom kombinacijom Buli reeni Deliji odnosno saeto Deli ili pak Deli-Buli. Dakle, dio brotnjanskih Delia nastao je od roda Bulia,
140 41 42 l4:i 144 145

M. Daja - K. Draganovi, S kupreke visoravni, Bako Polje-Zagreb 1995., str. 441. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Isto, sveanj 16. Isto, sveanj 16. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika M. Petri, nav. j str. 63. i 81.

115

koji su potomci starog i znamenitog hercegovakog srednjovjekovnog plemikog roda Arainovia sa starinom u Paoi pokraj itluka. Druga pak grana zapadnohercegovakih Delia nastala je od Markia, starinom Zovka iz Knvodola, u ECruevu pokraj Mostara. Prije nego pokuamo odrediti podrijetlo dalmatinskih Delia (Sinj, aponce, Grab, Koute, Imotski, Drvenik pokraj Makarske, Kreevo iznad Omia, Prgomet, Pnbude, Leevica, Mu Donji, Vrlika), objasnit emo tursku rije delija, od koje je ovo prezime nastalo. Rije iz turskog jezika deli ima vie znaenja: 1. junak, junaina; silovit ovjek, zanesenjak u junatvu, ali i osoba to bezbrino ivi, troei vrijeme uludo, 2. u Osmanlijskoj Carevini delije su bile i posebni rod konjice; pojavljuju se na prijelazu iz 15. u 16. stoljee, a regrutirani su veim dijelom iz redova junoslavenskih naroda i zbog njihova junatva i silovitosti na bojinici nazvani su delijama (junacima), 3. delije su bile i pripadnici postrojbi koje su brinule o sigurnosti visokopozicioniranih dostojnika-vezira, valija, paa. Prezime je nastalo prema ve ustaljenom obrascu: delija + i = Deliji, a stezanjem se dobio oblik Deli. Danas u Hrvatskoj ivi 3460 osoba s prezimenom Deli. Spomenimo i prezimena, nastala od turske rijei delija: Delale (Solin, srednja i sjeverna Dalmacija), Delali (Zagreb, Posavina, juna Dalmacija), Delalija (Dubrovnik), Deli (Slavonija), Delibai (Slavonija), Deli (Kutina, Delnice), Deli (Dalmacija, Lika, Slavonija, Zagora), Delija (Zlatar Bistrica, Dalmacija), Deliomerovi (Vukovar, Istra), Delipetar (Imotski), Deliimunovi (Zagreb, Pokuplje) i Delivuk (Samobor). A sada o podrijetlu dalmatinskih Delia. Godine 1691. "serdar Roi (Rai) i harambaa Jozo Deliji (uz njegovo ime ponekad stoji i kraa inaica prezimena Deli - A. I.) doveli su svoje obitelji od Mostara, vjerojatno iz Brotnja (danas prostor opine itluk - A. I.), gdje su u selu Sritnicama bili brojni (odnosi se na Roie - A. I.) 1 4 6 J. A. Soldo dri daje pak harambaa Jozo Deli iz Goranaca povie Mostara ili je pak doveo u Cetinsku krajinu doseljenike s goranakog podruja. 147 Godine 1709. u sastavu bandenje serdara Vukovia u Otonu (Sinj) upisana je obitelj Petra

14<

147

' J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 64. Isto, str. 66.

116

Delia, koja ima osam lanova 148 , a ve godine 1725. Ivan Deli posjeduju kuu u Sinju, a istodobno je vlasnik i neke kule u Glavicama.149 U zemljinim knjigama muko-leevakih prostora Delii su upisani: 1711. godine u Leevici je Vid Deli, u Muu Donjem Mijo Deli; godine 1835. u Leevici prebivaju tri Delia obitelji: Ilijina, Jozina i Junna, a Muu Donjem ak L1 obitelji s prezimenom Deli: etvorici njihovih glavara ime je Jure, po dvojici Ante i Filip, te, Jakov, Mate i Petar. 150 U istonom dijelu Cetinske krajine, na lijevoj obali Cetine, Delii su nazoni od 29. svibnja 1693. godine, kad je iz Kreeva pokraj Omia u L-gljane doselio i Tadija Deli, pripadnik banderije harambae Mate Petrovia iz Ostrovice.151 Delii, rekli bismo u prolazu, javljaju se 1725. godine u Vinjanima pokraj Imotskog, kada venecijanske vlasti dodjeljuju 3-lanoj obitelji hercegovakog doseljenika Tome Delia tri kanapa zemlje. 152 Delii pak iz grada Imotskog potomci su Mile Delia, roenog u Muu 1847. godine, koji je bio kuhar u finanaca. 1 5 3 Dakle, nema dvojbi oko hercegovakog podrijetla dalmatinskih Delia.

DENII
Denii su na vrlikom podruju, u Maovicama, zabiljeeni u zemljiniku iz 1710. godine, i to dvije obitelji: Martinova i Petrova. U toj ispravi jedino uz imena ove dvojice Denia upisano je i njihovo zanimanje vojnik (soldatto).154 Vjerojatno je rije o profesionalnim vojnicima, koji su icao i ostali tadanji stanovnici vrlikog podruja, to su za razliku od njih bili vojnici prema potrebi, dobili zemlju i sve ostalo to su venecijanske vlasti dodjeljivale doseljenicima nakon to se s Turcima povuklo islamizirano stanovnitvo.
48 4

Isto, str. 108. " Isto, str. 174. " VI. Matas, Muko-leevaki prostor. Zagreb 1993., str. 156, 158, 180. i 184. '' J. A. Solilo, nav. dj.. str. 63. ! 2 V. Vri, Plemena Imotske krajine. Imotski 1996., str. 299. Isto, str. 109. 1:14 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19.

117

U popisu pak vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup Ivan Laghi zabiljeio je na Maovicama dvije obitelji: 5-lanu obitelj ve spomenutog Martina Denjia i 3-lanu obitelj Vida Denjia, vjerojatno sina
n . 155

Petrova. U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine ubtljeene su tn obitelji, trojice sinova Vida Denia: Nikole, Martina i Ante. Budui da je ovo maoviko prezime glasilo Denji, upuuje i na vie mogunosti njegova postanja: 1. od balkanskog turcizma perzijskog podrijetla denjak, to znai bala trgovake robe, tovar, zaveljaj, sveanj, smotak; 2. denjati (zabiljeeno na Makarskom primorju) = mlatiti nekog akom; 3. denjati se, to znai, izraeno prevedenicom, "(u)dostojati se", a i internacionalni apstraktum doao je od latinskog dignitate = dignitet, dostojanstvo.156 Dananji Denii s Maovica ne znaju o svom daljnjem podrijetlu, osim da su "nai stari pripovidali da su Denii za turskog vakta doselili od Grahova", to nismo mogli potvrditi dokumentima. Zanimljivo je spomenuti da su Denii u Dicmu pravoslavne vjeroispovijesti, kao i njihovi prezimenjaci s likog podruja.

DJAKOVII
Dj u prezimenu Djakovi ne ita se kao "" ve kao "d" i "j" i nikako drukije, upozorio me je Stipe Djakovi (45 godina), roen u Vrlici, a trenutano nastanjen u Kninu. Isto upozorenje dobio sam i od njegova brata Srana Djakovia, bankarskog slubenika u Vrlici. Dananje vrliko prezime Djakovi neko je glasilo Dijakovi odnosno Diakovi, jer je s jezinog gledita nastalo od imenice dijak (latinski diacus) ili kazano dananjim rjenikom djakon ili djak. Inae, djakon je u ranokranskom dobu bio biskupov pomonik; danas su u katolikoj crkvi djakoni, ustvari, trei sveeniki red, ija je uloga sve vanija; u evangelistikoj crkvi djakon je slubenik u crkvenoj opini ili pak karitativni djelatnik. Da su dananji vrliki Djakovii prije stotinjak godina
Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 156 P. Skok, Etimologijski rjenik, knjiga I., Zagreb 1971., str. 391.
155

118

bili Diakovii (izostavljanje "j" nije nita neobino) svjedoi zahtjev vrlikih Hrvata katolika s kraja 19. stoljea da se velikosrpski nastrojenom lijeniku Vladimiru Trojanoviu dade otkaz, jer je za Vrliku govorio da je srpski kraj, potpisali su se: Ivan Begovi, Nikola Mualo, Boe Maras, svi pnsjedmci opine Vrlika, te Dragomir Novakovi, Ivan Kalafati, Ive J. Plazoni, Ivan Toi, Ante uli, Mijo Lato, Jako Gjuki, Pilip Bani, Jure Grgi, Ivan Sokoli i Ante DIAKOVI. Posljednji potpisnik Ante Diakovi jedno je vrijeme vodio i Hrvatsku itaonicu, utemeljenu 1894. godine. 157 Vrliki Djakovii sauvali su predaju da im je starina travniko podruje u srednjoj Bosni. To se moe potvrditi uvidom u znamenite biskupske popise bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu. Biskup je fra Pavo Dragievi 1741/42. godine zabiljeio u staroj upi Lavi, danas Travnik, dvije obitelji s prezimenom Dijak: u Gornjim Graoviima 19-lano domainstvo Mate Dijaka (u izvorniku Ioannes Diach) i u selu Ilovai 17-lano domainstvo Mate Dijaka (u izvorniku Matthaeus Diach). U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine zabiljeena je u gradu Travniku 12-lana obitelj Franje Dijakovia (u izvorniku Franciscus Diachovich). D(i)jakovii u Vrliku stiu iza 1725. godine, jer nisu tada zabiljeeni u popisu stanovnika Splitske biskupije, koji je obavio biskup Ivan Laghi. U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Vrlici su upisane dvije Djakovia obitelji: Matija Diakovia, poljoprivrednika i Ivana Diakovia, umirovljenika. Naime, pripadnici ovog roda u vrijeme Austrougarske su se najee kolovali i obavljali dunostifinanaca ili vojnih asnika. Smatram da bi dananji vrliki Djakovii trebali vratiti ono "i" u svoje prezime, jer e ih vrijeme upravo s ovim "dj", koje su uspjeli sauvati, to nije bilo nimalo lako, pretvoriti u Djakovie, to oni nisu i nee biti. Uostalom, to su ve uinili dananji splitski Dijakovii, istog krvnog podrijetla kao i vrliki Djakovii.

LV7

Zbornik radova sa znanstvenog skupa o knjievniku Milanu Begoviu. Vrlika-Sinj 1997., str. 19.

119

DRAII
S jezinog motrita prezime je nastalo od hipokonstika Drao ili Drae, koji je izveden od osobnog imena Drago (Dragutin). Danas se u Hrvatskoj 1430 osoba preziva Drai, a najvie ih je u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji, Primorju i Lici. Prezime je zastupljeno i u prezimenskim kombinacijama: Drai-Celi (srednja Dalmacija), Draiegrt (Katela) i Drai-Balov (srednja Dalmacija, ibenik). Prvi spomen o Draiima je onaj od 27. veljae 1621. godine, kad je vikar i kanonik Drai u ime Splitske biskupije potpisao pismeni odgovor
158

odvjetniku Albertiju u vezi s reguliranjem imovmsko-zemljinih odnosa. Istodobno je u Katelima zabiljeeno i prezime Drain. Na javnoj drabi 15. veljae Frane Perkovi iz Klikog Varoa prodao je roba Milivoja Draia, momka od 26 godina, koji je pobjegao od Turaka, ali ga je u Prologu (selu s livanjske strane Dinare - A. I.) zasunjio spomenuti Perkovi sa "svojim drugovima".159 Zasunjenje Milivoja Draica upuuje na livanjsko podrijetlo ovog roda, ali o tome kasnije. Na vrlikom podruju, na Maovicama, Draici se prvi put spominju 1. srpnja 1692. godine, kada je u popisu obitelji banderije harambae Nikole Biokovia upisana obitelj Micaela Draghicha, ijoj su 7-lanoj obitelji venecijanske vlasti dodijelili 4 kanapa zemlje. 160 Iako se ovo moe itati i kao Mihael Dragi, ipak ini se da rije o Miji Draiu. U zemljiniku iz 1710. godine za naselje Maovice u banderiji kapetana (harambae) tipana Biukovia upisana je 7-lana obitelj Matija Draia (Mattio Drasich) pokojnog Martina. Obitelj su sainjavali po troje odraslih mukaraca i ena i jedno ensko dijete. 161 U popisu pak vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup Ivan Laghi zabiljeio je: 6-lanu obitelj Ilije Draia i 5-lano kuanstvo Mate Draia, vjerojatno onog spominjanog iz 1710. godine. 162 Pri doseljavanju u Dalmaciju krajem 17. stoljea najvie je Draica izabralo za novo boravine Visoku, najistonije naselje muko-leevakog
V. Omai, Povijest Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea. Katela 2001., str. 250. i 253. S. Liste, Klis: povijest, toponimi, govor, Klis 1998.. str. 124. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. 161 Isto, sveanj 16. 162 Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 258.
158

120

podruja, gdje su u zemljiniku iz 1711. godine zabiljeene tri Draia obitelji (Filip, Ilija i Petar), a 1835. godine ak je osam obitelji s ovim prezimenom: Andrijina, Antina, Grgina, Ilijina, Ivanova, Matina, Jakovlieva > 3 ; Simunova. i r Danas pak na Visokoj nema Draia, jer su odselili, vjerojatno dijelom u Jeevi. Uz ve navedeni i jo jedan podatak upuuje daje starina roda Draia :ia livanjskom podruju, gdje je u sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika godine 1741/42. biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio u Provu (neko Prhovo) 7-lanu obitelj Mate Draia (u izvorniku Matthaeus Draxich) i u Glamou 5-lano kuanstvo Ilije Draia. Od pripadnika ovog starog roda iz Jeevia najpoznatiji je Mate Drai Petrov, roen 1849. godine, koji je zbog aktivne pripadnosti drubi posljednjeg hrvatskog hajduka Andrijice imia osuen od Okrunog suda u Splitu 31. kolovoza 1872. godine na "teku dosmrtnu tamnicu, pootrenu, umjesto okova, jednodnevnim postom svakog mjeseca." 164 Umro je na izdravanju kazne u koparskom kazamatu 29. travnja 1877. godine u 28. godini ivota. Mate Drai, kao i Grgo Burilo iz Garjaka i Jozo ori iz Jeevia na doivotni zatvor su osueni i zbog djela uinjenih i u doba hajdukovanja u drubi harambae Trifuna Petkovia iz Koljana.

DUVNJACI
Danas u Hrvatskoj, a s najveom koncentracijom u srednjoj Dalmaciji (Vrlika, Drni, Sinj), te u Slavoniji i Podravini, ivi 1570 osoba s prezimenom Duvnjak. Postanje prezimena lako je objasniti: Duvnjak je doseljenik s duvanjskog podruja, koje je svoje dotadanje prezime zamijenio nadimkom, dobivenim prema imenu kraja iz kojeg je doselio. Danas se na duvanjskom podruju prezime Duvnjak jedino susree u Sujici ' 20 obitelji s 90 lanova), jer ujiaci svoje mjesto nisu smatrali dijelom duvanjskog kraja, ali je sauvana i predaja da su Duvnjaci u Sujicu stigli s livanjskog podruja, gdje i danas ive u etiri mjesta: Cukliu, Lipi, Grguriima i Pnluci (Hrvati katolici), te u Velikom Guberu ("Srbin pravoslavac doao iz fCupresa na enmstvo u Arnauta").
" 3 M. Matas, Muko-leevaki prostori. Zagreb 1993.. str. 215. M. Milas, Hrvatski narodni junak Andrijica imi. Split 1996., str. 122. u 5 ' M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 45, 57, 66. i 61.
104

121

U Vrlici Duvnjake susreemo najkasnije 1725. godine, kada je u popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi tu zabiljeio dvije 6lane obitelji s prezimenom Dumnjak: obitelj Grgura i Petra Dumnjaka (u izvorniku Greogonus et Petrus Dumngach).166 Godinu dana kasnije (1726) zabiljeeno je da je Ante Grabovac, brat mnogo poznatijeg fra Filipa Grabovca, kumovao na krtenju sinu Ivana Dumnjaka iz Vrlike. 167 Otkud oblik Dumnjak (Dumngach)? Stariji naziv mjesta Duvna je Dumno, pa je etnonim (naziv stanovnika nekog mjesta) glasio Dumnjak. U znamenitim biskupskim popisima bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu nalazimo potvrdu i jednog i drugog oblika prezimena-i Duvnjak i Dumnjak. Godine 1741/42. biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio je na livanjskom podruju tri obitelji s prezimenom Duvnjak: u Zastinju 8-lanu obitelj Nikole Duvnjaka (u izvorniku Nicolaus Duvniach), u Kabliima je dom imao Mijo Duvnjak sa estero ukuana, a u Donjim Rujanima prebivalo 5-lano domainstvo Ivana Duvnjaka. U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine susreu se oba oblika: u Glamou su zabiljeene dvije 4-lane obitelji Ante i Ilije Duvnjaka; u Bukovoj Gori na bukoblatskom podruju (stara upa Livno, danas opina Tomislavgrad) tada je obitavala 4-lana obitelj imuna Dumnjaka (u izvorniku Simon Dumngak), a u Osmanlijama na kuprekoj visoravni (tada upa Uskoplje) ivi 7-lana obitelj Mate Dumnjaka. I godine 1792. u Blatu na Cetini, u Omikoj zagori, spominje se Mate Dumnjak pok. Petra (je li to naj kupreki Mate?) koji s Mijom Galom (Galiem) pok. Ivana za raun sinjskih trgovaca Vuletia obavlja prijevoz putnika skelom preko rijeke Cetine za godinju plau od 760 lira. 168 I u Pariu pokraj Drnia u drugoj polovici 18. stoljea zabiljeeno je prezime Duvnjak (u izvorniku Duvngach). 169 Dakako, moemo spekulirati tko je od spomenutih Duvnjaka i Dumnjaka postao poetkom 18. stoljea stanovnikom Vrlike. Meutim, vjerojatno nitko od njih nije doselio u Vrliku s prezimenom Duvnjak, jer je svaki doseljenik iz Duvna, bez obzira na prezime, mogao prema mjestu doseljenja dobiti nadimak Duvnjak, a kasnije ga prihvatiti kao novo prezime. Dakle, koje su prezime imali preci dananjih vrlikih Duvnjaka, vjerojatno se nikad nee saznati.
Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 167 Zbornik Kai Split, godina XV., Split 1983., str. 51. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 176. 169 Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 431.
6

122

Najvei dio Duvnjaka su Hrvati katolici; Duvnjaci s kupreke visoravni i s glamokog podruja pravoslavne su vjeroispovijesti; dio Mostaraca s prezimenom Duvnjak ispovijedaju islamsku vjeru.

EDUARDI
Danas u Vrlici ivi jedna obitelj s prezimenom Eduard. Boja Eduard roena Burilo, ena Antina, u ulozi informatora o ovome rodu je rekla: "Otac mog mua Ante Jakov Eduard kao dijete doveden je iz Zadra (moda iz nekog sirotita-A. I.) u Gaijak, gdje gaje usvojila i odgojila baba, ustvari ena nerotkinja, Manda Vrlja. Ona je Jakovu ostavila prezime, koje je donio iz Zadra." Inae, prezime Eduard, koje je jednako i osobnom imenu Eduard (Edvard) s jezinog gledita nastalo je od staroengleskog "ead", to znai posjed, blago, srea i "weard", to pak znai uvar.

ERCEZI
Prezime je nastalo od naziva pokrajine Hercegovine, a koji je izveden od imenice herceg, naslova vojnog (voa vojske, vojskovoa, vojvoda) i visokog dravnog dostojanstvenika, po rangu odmah iza kralja (princeps, ux). U Njemakoj taj naslov je glasio Herzog a u Maarskoj herceg. Godine 1448. titulu je hercega dobio tipan Vuki Kosaca, velika koji je u 15. stoljeu gotovo samostalno vladao junim dijelom Bosanskog Kraljevstva, do tada zvanim Humska zemlja ili Hum. Po hercegu tipanu Humaska e se zemlja prozvati Hercegovina. Kada su u surovom 17. stoljeu usljed dugotrajnih i krvavih ratova (Kandijski 1645-1669, Morejski 1683-1699) dogodila masovna pomjeranja Hrvata katolika iz Hercegovine, dakle s turskih na mletake teritorije u susjednoj Dalmaciji, neki su doseljenici iz Hercegovine u novom boravitu prozvani: (H)erceg, (H)ercegovac, (H)ercegovi, to e dijelu njih to postati i nova prezimena.
123

Ercezi su na vrlikom podruju zabiljeeni 1. srpnja 1692. godine, kada je u banderiji harambae Nikole Biokovia upisana 4-lana obitelj
170

Isto, sveanj 16. Isto, sveanj 16. Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 328-Kosor
172

tipana Ercega, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 4,5 kanapa zemlje. I u zemljiniku iz L710. aodine, a u sastavu bandenje harambae 1 7 1 ' " tipana Biukovia, upisana je dvolana obitelj tipana Ercega. Mogue je daje rije o istoj osobi. Uz pomo upravo tog dokumenta utvrdili smo da su se Ercezi vrlikog podruja prije doseljenja s hercegovakih prostora zvali Dragojevii. Naime, dvije obitelji s prezimenom Dragojevi upisane su i s nadimkom Erceg (detto Erzeg): 8-lana obitelj Petra Dragojevia reenog Erceg (domain, supruga, jedno muko i petero enske djece) i 7-lana obitelj Grgura Dragojevia reenog Erceg pokojnog tipana (po troje I 7' odrasle muke i enske eljadi i jedno ensko dijete.) " Vjerojatno je Grgur sin spominjanog tipana Ercega. Godine 1725. u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije biskup je Ivan Laghi na vrlikom podruju zabiljeio dvije obitelji s dvjema inaicama ovog prezimena: udovicu Magdalenu Erceg, koja ivi sama i 7lanu obitelj Ante Ercegovca.173 Zanimljivo je spomenuti da danas na vrlikom podruje prezime glasi Erceg, a u susjednom Kijevu Ercegovac. I godine 1830. u novom austrijskom zemljiniku u Kosorima su zabiljeene takoer dvije obitelji s prezimenom Erceg, a objema su domaini s imenom Luka. 174 Na Maovicama su tada zabiljeene dvije obitelji: Petra Ercega, kovaa i Ivane udove pok. Ivana Ercega. Krajem 17. stoljea na podruju Dicma, u Cetinskoj krajini nastaje novo naselje, koje je po doseljenicima iz Hercegovine prozvano Ercegovci, kako se i danas zove. Dakako, teko e se ikada utvrditi kako se veina Ercega i Ercegovaca, kojih trenutano u Hrvatskoj ima 2660, preivala prije doseljenja iz Hercegovine. Kako ih je najvie u Vrgorcu i susjednoj mu hercegovakoj opini Ljubuki, najprije emo se pozabaviti tom granom Ercega ili Hercega (posljednja je inaica nastala u najnovije vrijeme). V. Vri je zabiljeio obiteljsku predaju tog roda iz Raana pokraj Vrgorca prema kojoj su oni nastali od starog roda Juriia, koji su 1565. godine "zabiljeeni u Kotezima pokraj Vrgorca, gdje se i danas vide ostaci njihovih 170 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. kua". U Kandijskom ratu (1645-1669) u Podgori su zabiljeene izbjeglice

124

iz Raana - Petar, Tadija i Nikola Ercegovi. Opisujui u svom "Libertinu" zbivanja u razdoblju od 1662. do 1682. godine fra Pavao ilobadovi spominje kao narodne junake Nikolu i Juru Ercegovia. Od njih su Ercegovii na Makarskom primorju.' 75 Ercezi se ire na vrgorako podruje (1948. godine u Raanima je 59 obitelji, u Vrgorcu 33, Velikom Prologu 25, Potprologu 8, Banji i Orahu po 3 obitelji). Dio ih se pod novim prezimenom preseljava na Ijubuko podruje, u Hercegovinu, gdje se javljaju 1785. godine u vie naselja s prezimenom i Erceg i Herceg. Ercezi se poetkom 17. stoljea susreu prilikom kraih boravaka u Imotskoj krajini: 1726. godine u Podbablju je pri podjeli zemlje nazona i dvolana obitelj Marka Ercega, koja e kasnije odseliti na vrgorsko podruje. 176 U Runoviima godinu dana ranije (1725) zabiljeeni su: Nikola Erceg koji s Antom Milasom na predjelu Custevaa od venecijanskih vlasti dobiva kanap zemlje; Mate Eercegovi s Mijom Brnasom u predjelu Krevina dobiva dva kanapa zemlje. 177 to se pak tie Cetinske krajine, ostalo je zabiljeeno da je opi providur A. Mocenigo 1697. godine "odobrio brai Duji i Petru Vuliu s 8 lanova u obitelji, te Miji Ercegu sa 7 lanova iz Novih Sela i Ugljana 30 kanapa zemlje da ju obrauju". 178 Godine 1709. u banderiji harambae Marka Suia Akrapa u Bisku upisana je i 4-lana obitelj Pave Ercegovca pok. Petra. 179 Takoer je ostalo zapisano da se jedna obitelj s prezimenom 180 Ercegovi prije 1709. godine vratila natrag u Tursku. Prezimena Erceg i Ercegovac zabiljeena su u 18. stoljeu i na drnikom podruju: u Krikama, Sedramiu i itniu. 181 U ovom kraju esti su obiteljski nadimci Erceg ili Ercegovac kao to su primjerice: Vukdelija re. Erceg (1744), Vukeli re. Ercegovac (1744), ili re. Ercegovac (-), Vtiljanovi re. Ercegovac (1762). Rije o doseljenicima iz Hercegovine, koji su zadrali svoja prezimena, a vjerojatno su im susjedi nametnuli obiteljski nadimak Erceg ili Ercegovac prema podruju iz kojeg su doselili. Na mukom prostoru 1711. godine zabiljeena je u Divojeviima obitelj Mije Ercegovia, ali je ubrzo nestala. 182 Kako je livanjsko podruje pripadalo Bosni, tako je i dio doseljenika iz Hercegovine nazivan
V. Vri, Plemena Imotske krajine. Imotski 1996., str. 236. ' '' Isto, str. 236. 1 7 Isto, str. 255. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga 1., Sinj 1995., str. 96. 1 " Isto, str. 113. ifi " Lsto. str. 72. 181 Visovaki zbornik, Visovac 1997.. str. 436. 1S2 M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 161.
1

125

Ercezima ili Ercegovcima. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskup je fra Pavo Dragievi 1741/42. godine zabiljeio u Ljubuniu dvije petolane obitelji, iji su domaini Duje i Petar Erceg; u Vreralama tada prebivalite imaju dvije obitelji, s prezimenom Ercegovac: Petrova s 10 i Matina sa 6 lanova; u Grguriima je dom imala 7-lana obitelj Mate Ercegovca. Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanovi na livanjskom podruju zatekao: Ercege (u Priluci 3-lanu obitelj Jure Ercega, u AvlijiLivno 5-lano domainstvo Petra Ercega) i Ercegovie ( u Rapovmama 11lanu obitelj imuna Ercegovia). Danas Ercezi, Hrvati katolici, na livanjskom podruju ive u Smranima, Donjem abljaku, Rapovinama i Malim Kabliima, dok Ercezi pravoslavne vjeroispovijesti prebivaju u Priluci, elebiu, Donjim i Gornjim Rujanima, Radanovcima i Vrbici. Svima je zajedniko da su doselili iz Hercegovine. Livanjski Ercezi sele i na kupreku visoravan, pa je biskup fra Marijan Bogdanovi 1768. godine zabiljeio u Osmanlijama 7-lanu obitelj Grge Ercega. Srpski etnolog B. Milojevi zapisao je predaju kuprekih Ercega prema kojoj se oni smatraju potomcima "ercega tipana", te da su od Trebinja na Kupres doselili preko Podhuma pokraj Livna. 183 Danas u Hrvatskoj ive: Ercezi (2660 osoba, Vrgorac, srednja Dalmacija) Ercegovci (570, Zagora, Banovina), Ercegovii (1270, ibenik, srednja Dalmacija), Hercezi (3770, Zagoije), Hercegovci (Osijek), Hercezi (nominativ Hercez, Novi Marof), Hercigonje (710, Zagreb, Zagorje), Hercozi (100, Slavonski brod), Eraci (540, ibenik, Metkovi), Erakovii (430, ibenik, Drni). Dakako, Erak i Erakovi nastali su od Ere, kako se esto u narodu nazivaju Hercegovci.

ERDELEZI
Starina je Erdeleza, koji su po nekim naznakama nastali od roda Farsina, Jezera na otoku Murteru pokraj ibenika. Marica Erdelez ro. Bartulovi (Blato na Cetini), udovica Josipova, 73 godine, o ovome rodu kae: Josip Erdelez Ambrozov iz Jezera na Murteru doao je za vrijeme
' 8 3 B. Milojevi, Kupreko, Vukovsko, Ravno i Glamoko polje, Srpski etnografski zbornik, Naselja i poreklo stanovnitva, knjiga 13., Beograd 1923., str. 76.

126

Austrougarske slubovati kao andar u Vrlici. Tu se oenio, imao dvije keri i etiri sina: Ivana, Petra, Kreimira i Miu. Ivanov sin Josip (djed mu je Josip, a pradjed Ambroz) mu je gospoe Marice Erdelez, a u braku su imali dvije keri, koje su se udale (2002.). S Maricom Erdelez, kako sama kae, nestat e jedan rod, a Vrlika e postati siromanija zajedno prezime.

FORLII
Danas u Jeeviu ivi dvolana obitelj s prezimenom Forli. Njezin predak Frane Orli, kova, stigao je u Vrliku oko 1850. godine iz Splita, gdje je bio angairan na gradnji mostova (izrada metalnih dijelova). U Jeeviu se oenio i ostao ivjeti. Lozu Orlia nastavlja Franin sin Ilija, zatim unuk Boo i praunuk Slavko, koji danas ivi u Splitu. Njemu dugujemo i zanimljivo objanjenje postanka prezimena Forli: zvali su se Orli, pa su spojili poetno slovo imena svog pretka Frane (F + ORLI = FORLI). Inae, Orlii su i danas nazoni u Splitu, a u tom se gradu javljaju 1475. godine, kada je datiran pisani spomen o Mari, eni Martina Orlia, a sestri Marka Paia.1 4 Danas u Hrvatskoj 1665 osoba nosi prezime Orli, a najbrojniji su u Lici, Istri i Hrvatskom primoiju. Vrlici najblii su Orlii iz susjednog joj Kijeva.

GALII
U osnovi je prezimena pridjev gal sa znaenjem crn, dodue potisnut iz svakodnevnog govora, a bio je iskljuivo zastupljen "u hrvatskom (i srpskom) jeziku. Mnogi e se itatelji prisjetiti Galice", imena za crnu kobilu, mazgu", Galove, "imena za crnu kravu", Galee, "vola crne dlake",
N. Kuzmani, feljton Slobodne Dalmacije "Split u zemljiniku iz 1835. godine", Split 2001. godine, nastavak 54.
184

127

Gale, "imena crne kokoi" (Ligi se, Gale, dat e jaje!). Sve stoje moglo biti imenom ivotinji moglo je i ovjeku, makar posredno, preko nadimka. Imena s osnovom gal zabiljeena su u Hrvata od 13. stoljea."' 85 Hercegovaki pak Galii tvrde da su prezime dobili po pretku crne puti, koji je imao nadimak Gale, a kupreki, prema obiteljskoj predaji, po nekoj crnomanjastoj prababi Gali. Od iste osnove izvedena su slijedea prezimena: Gal, Gale, Galac, Galea, Galei, Galui, Galii, Galii, Gali. Gali, Galovi, Galovec itd. Galia je odista mnogo, pa emo ih samo spomenuti: 1. "Galia je u Hrvata katolika u Hercegovini pet rodova razliita podrijetla. Jedni su nastali od Radmanovia kao i Zubci u Gradniima (selo u hercegovakoj opini itluk - A. I.), drugi su nastali u Drenici (izmeu Mostara i Jablanice - A. I.), trei u Ljubotiima (opina iroki Brig - A. I.), dok se za pete to su nastanjeni u Posuju ne zna za podrijetlo."186 2. u Imotskoj su krajini dvije grane Galia: u Cisti Velikoj i na Svibu stigli su iz Katuna, povie Omia, iz zaseoka Galin Dolac, a u Vinjane su doselili s Biokova preko Zagvozda; 3. dananji livanjski Galii u Zabriu i Gornjim Dranlijama doseljenici su sa Sviba, u Imotskoj krajini; 4. duvanjski Galii, koji na podruju Bukog blata imaju i svoje selo Galie, kao i oni u Kongori, doseljenici su iz Brotnja, iz Gradnia pokraj itluka; 5. kupreki Galii posebno su zanimljivi: neko su se zvali Lozii, pa Lozii-Galii do 1900. godine, a starinom su iz Vrlike, ali nemaju krvnih veza s dananjim kuprekim Loziima, koji su doselili iz Vinice, opina Tomislavgrad.187 6. Osim u Imotskoj krajini danas Galii na podruju Dalmacije ive u Niskom, Radoiu, Zelovu, Hrvacama, Trilju, Turjacima, Bogetiu i Krikama (Drni), Bribiru, Piramatovcima, ibeniku . Doseljavali su razliitih strana, ali najvie s hercegovakog i livanjskog podruja, a i razliite su vjeroispovijesti, preteito katolike ali i pravoslavne. Ipak meu najstarije spomene Galia spada onaj iz 1579. godine, kada se u Boraji pokraj ibenika spominje prezime Gali, te 1617. godine, kad je u Vrpolju takoer pokraj ibenika zapisano prezime Gali. 188
P. imunovi, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str. 241. ' N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 199., str. 216 M. Daja - K. Draganovi, S Kupreke visoravni, Bako Polje-Zagreb 1994., str. 421. 188 M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 193.
185

128

Iz mjesta najbliih Vrlici spomenut emo Galie iz Niskog: 1711. godine zabiljeena je obitelj Petra Galia, a 1835. godine u tom je mjestu pet Galia obitelji: Antina, Ivanova, Markova, Pavina i Petrova; godine L948. u Niskom je nastanjeno 13 obitelji s ovim prezimenom.189 Danas na vrlikom podruju ivi samo jedna osoba s ovim prezimenom, umirovljenik Martin Gali, koji se na svoju starinu u Jeeviu vratio nakon to je zasluio mirovinu, radei najprije u Zagrebu a zatim u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi. Sjea se pria starijih Galia da su im preci doselili s duvanjskog podruja, vjerojatno iz Galia na bukoblatskom podruju. Ako je predaja tona, onda su Galii u Jeevi stigli poetkom 19. stoljea, jer su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Jeeviu zabiljeene tri Galia obitelji, ustvari obitelji sinova Ante Galia: Marka, Ante i Petra. 190

GALIOTI
Prezime je nastalo od naziva zanimanja galiot, kako su svojedobno nazivani veslai, najee okovani kanjenici ili robovi na galiji, trgovakom ili ratnom brodu na vesla i s pomonim jedrima. Danas na dalmatinskom podruju postoje tri inaice ovog prezimena: Galijotovi u ibeniku, te Galiot i Galijot u srednjoj Dalmaciji, ali i u Unitu, selu na dalmatinskoj strani planine Dinare, a koje pripada bosanskohercegovakoj opini Grahovo. Galioti nisu istog krvnog podrijetla. Jedna je grana Galiota nastala od roda Juriia iz Raana Gornjih (nekadanja upa Vrdol u masivima planine Biokovo), iji se jedan predstavnik-crkvovinar Toma Jurii spominje ak 1599. godine, kada je dobio turski ferman (odobrenje) za gradnju upske crkve Svetog Mihovila u Raanima.191 Njegova ena, inae sestrina makarskog biskupa fra Bartula arkovia Kaia, prodala je pojas zlatom izvezen i igle za pletenje od srebra (dar biskupova oca Nikole) za 20 groa i s tim izradila "enska vrata" na spomenutoj crkvi. "Isti je crkvovinar knez Toma Jurii iao sa upnikom Matom Matiem i dijakom Matom Ranjkoviem na podruje Mletake Republike i tamo su nabavili tri svete slike za crkve Svetog
189 190 191

K. Stoi, Sela ibenskog kotara, ibenik 1940., str. 79. i 67 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Garjak V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 233.

129

Mihovila, Svetog Ivana i Svetog Franje, te zvono za crkvu Svetog Ivana u upi Biokovskoj. Tada se u Imotskoj krajini nalazio Tatar Mehmed-paa. On je poslao svoje aue, koji su za vrijeme svete mise uhitili kneza Tomu Juriia i Matu Brnjia zbog toga to su u taj kraj donijeli prvo zvono i njegovim glasom meu kranima izazvali veliko veselje i radost. Uhienike su odveli pai u Imotski, a ovaj ih osudi na smrt nabijanjem na kolac. Dva su koca ve bila pripremljena i lojem namazana, a Toma i Mate povaljeni. Tek u zadnji as osuenici su bili spaeni otkupom od 500 groa. Novac je skupilo stanovnitvo Vrdola tako to je svaka kua dala po 15 dukata. Ovo je kazao i bosanicom zapisao spomenuti knez Toma Jurii." 192 Ovim smo dogaanjima posvetili vie prostora da bismo barem donekle doarali dio onog to je pratilo osmanlijske zulume nad katolikim stanovnitvom. U doba Bekog rata 1686. godine u zbjegu stanovnika imotskog sela Zagvozda u Brelima nalazila se i 8-lana obitelj Mije Jurievia (Juriia). Onaj dio roda to je ostao u Brelima do 1802. godine u maticama se piu kao Galioti da bi se od godine 1805. sluili ponovo s prezimenom Jurii. Kada su venecijanske vlasti 1725. godine dijelile zemlje doseljenicima, onda je 15-lana obitelj Ivana Jurievia (Juriia) dobila 30 kanapa, a 13lana obitelj njegova imenjaka Ivana Galiotovia 23 kanapa. U Stanju dua upe Proloac iz 1744. godine zabiljeena je obitelj ve nam poznatog Ivana Galiotovia, ali koja sada ima 16 lanova. Godine 1814. zabiljeena je u Prolocu smrt u obitelji Jurii-Buzuk, a godine 1817. i obitelj s tri prezimena Jurii-Buzuk-Galiot.193 Danas u Prolocu nema prezimena Galiot. I zapadna je Hercegovina imala svoje Galiote, koji su nastali uporedo s rodom Simovia od starog roda Zvirovia, po kojima je i selo Zvirovii pokraj Meugorja dobilo ime. Dok je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zapisao tri Zvirovia obitelji: Boinu (15 lanova), Vidanovu (8) i Matinu (5), u Hamziima pokraj itluka zabiljeena je 7-lana obitelj Ivana Galiota. On bi mogao biti roen oko 1700. godine. Imao je dva sina, koje je 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanovi upisao kao: Mate Galiot (8 lanova) i Toma imovi (5). Dakle, dva brata i dva prezimena. Kasnije e prevladati prezime imovi, ali i danas imovii u Hamziima, Radiiima i Proboju pokraj Ljubukog imaju obiteljski nadimak Galiot. 194
192

N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2001., str. 205. 193 V. Vri, nav. dj str. 222. 194 N. Mandi, nav. dj str. 557.

130

to se tie ostalog dijela Dalmacije, u Braeviima na mukom podruju 1711. godine boravite ima obitelj tipana Galiotovia195, iji su potomci dananji ibenski Galijotovii. U popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine u Dugopolju je upisana obitelj Jure Galijota. 196 Godine 1768. u Gali pokraj Sinja zabiljeen je Petar Galiotovi, koji obrauje zemlju u najmu, od ega njezini vlasnici zemlje Frane Pavlovi pok. Mate i roak mu Martin pok. Petra vraaju dugove sinjskom trgovcu Ivanu Radonjiu. 197 Navodimo i jo jedan zanimljivi dogaaj, u kojem Galioti imaju zapaen udio. Harambaa Ivan Medvidovi Galiot, koji je prema zapisu u maticama upe Podgora pokraj Makarske bio rodom iz upe Ledinac (danas hercegovaka opina Grude) imao je 20. listopada 1664. godine megdan s Turinom, zapovjednikom bandura. Ivan je svojim maem izbio ma iz Turinove ruke, pa ga bacio na tlo i htio ga zaklati zubima, ali mu je na Turinovo zapomaganje i molbu za oprost Ivan zubima odgrizao jagodicu, rekavi: "Hajde, Turine, neka se znade da si na megdanu bio." 198 I u Drniu su u 18. stoljeu zabiljeeni Galiotovii, ali 1792. godine kao nadimak obitelji Skorup.1 9 Galioti, dodue s prezimenom Galiotovi na vrlikom podruju zabiljeeni su u zemljiniku iz 1710. godine, kada je upisana 3-lana obitelj Jure Galiotovia pokojnog Marka. 200 U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Maovicama je upisana obitelj Martina Galiota Antina.

GAPARI
Prezime je s jezinog motrita nastalo od biblijskog imena aramejskoperzijskog podrijetla (aramejski Gasparus, perzijski Ghizbar) Gapar, kako se zvao jedan od trojice istonjakih kraljeva - mudraca, koji su stigli u
M. Maras, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 148. Vie autora, Zbornik radova opine Dugopolje, Zagreb-Dugopolje 2001., str. 172. 197 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 120. 198 N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 1999., str. 238. i 239. 199 Vie autora, Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 436. 200 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16.
196 195

131

Betlehem pokloniti se novoroenom Isusu Kristu. Ovo je ime u Hrvata zabiljeeno u 14. stoljeu. Danas je u Hrvatskoj 1390 osoba s prezimenom Gapar, a nastanjeni su u okolici Sinja, Vrgorca, Zagorju i Slavoniji. Vrlika obitelj s prezimenom Gapar doselila je iz Kijeva. Starina roda Gapara je prema miljenju N. Mandia selo Triani, stara upa Rama, gdje je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio 11-lanu obitelj Jure Gaparovia (u izvorniku Georgius Gasparovich). Bila je to tada jedina obitelj s prezimenom Gaparovi u Bosni i Hercegovini.201 Spomen na Gaparovie u Rami ostao je u imenu zaseoka Gaparovii u selu Jakliima, gdje se dio Gaparovia iz Triana preselio i promijenio prezime u Peri i Mii. 202 Meutim, smatramo da je starina ovoga roda Roko Polje na duvanjskom podruju. Naime, najstariji spomen o rodu Gapara je onaj iz godine 1686., dakle iz vremena Bekog rata, kada je u zbjegu stanovnika imotskog sela Zagvozda na Makarskom primoiju zabiljeena 7-lana obitelj Ivana Gaparovia.203 Kako se u zbjegu uz Gaparovie nalaze i obitelji s prezimenima Ljubas, Kova, Knezovi, Jurevi, Pivevi velika je vjerojatnost da je rije o svjeim doseljenicima upravo iz Rokog Polja. Naime, spominjani biskup Dragievi je 1741/42. godine upisao i obitelj "Gaspar N.". Ako su popisivai, kasnije i redaktori od tri elementa (ime, prezime i broj lanova obitelji) zaboravili jedan, onda je to posljednje moglo biti prezime. Da se u ovom sluaju pod Gapar podrazumijeva prezime, potvruju dva dokaza: 1. od 332 tada zabiljeena imena u staroj upi Duvno, kojoj je pripadalo i Roko Polje, nema nijedne osobe s imenom Gapar i 2. u sljedeem popisu iz 1768 godine biskup fra Marijan Bogdanovi u Rokom je Polju zabiljeio dvije obitelji s prezimenom Gapar(ovi): Lukinu (13 lanova) i Marijanovu (6). Godine 1768. na duvanjskom podruju zabiljeena je jo jedna obitelj s ovim prezimenom - Mate Gaparovia u Stipaniima (5 lanova), te u Domaljevcima pokraj Bosanskog amca obitelj Ivana Gaparovia s 9 lanova.
201

N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u irokom Brijegu i okolici, Mostar-iroki Brijeg 2002., str. 224. 202 M. S. Filipovi, Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXIX., Naselja, knjiga 35., Beograd 1955., str. 97. i 98. 203 V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 19.

132

Vratimo se zagvodskom zbjegu na Makarskom primorju, odakle se obitelj Ivana Gaparovia nije vratila u Zagvozd, jer vjerojatno kao svjei doseljenici tu nisu imali to traiti, pa su ostali na Makarskom primorju ili su pak novo boravite nali na susjednom vrgorskom podruju, primjerice u selu Umanima. Bez obzira jesu li Gapari starinom iz Rame ili Rokog Polja, oni doseljavaju u Cetinsku krajinu, u Potravlje. Naime, 19. lipnja 1705. godine serdar Antu Proloi, koji je doveo Hercegovce u Potravlje, obavlja popis stanovnika (doseljenika) tog sela, a mjerniku su podatke priopavali starci: \ntun Juri, Antun Pei i Marko Gaparovi.204 Sedmolana obitelj Marka Gaparovia u zemljiniku iz 1709. godine upisana je u banderiju serdara Proloia iz Potravlja. 205 U arhivu franjevakog samostana u Sinju sauvan je dokument iz 1708. godine (Nota della podilla di Christiani per incedio), u kojem je u selu Rudi, u istonom dijelu Cetinske krajine, zabiljeena obitelj Grgura
^ v 206

Gaspara. Pripadnici ovog roda iz Rokog Polja oko 1800. godine sele na livanjskom podruje (Podhum i Vrerala), gdje umjesto prezimena Gapar
207

uzimaju novo Propadalo. Oko godine 1830. iz Rokog Polja u Koerin pokraj irokog Briga doseljava "Ivan, sin Jurin, nastanivi se najprije na Rujnu, zatim je preao u Mamie, zaselak Pripolje. Sada Gapari broje 9 domainstava s 49 lanova. 208 Na duvanjskom pak podruju Gapari danas ive u Rokom Polju (8 obitelji, 28 lanova) i u Tomislavgradu (3, 12). Pripadnici ovog starog roda ive i u Zvirnjai, selu na tromei kupreke, ramske i duvanjske opine.

204 205 206 207 208 209

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 84. Isto, str. 110. Isto, str. 93. M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 46. i 53. N. Mandi, nav. dj., str. 224. A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 184. i 185.

133

GILJANI
Prezime je moglo nastati od glagola giljati, to znai kretati se naprijed po blatu ili klizavici, a u nekim govorima ima i znaenje bjeati, "kidati" s nekog mjesta. P. imunovi tvrdi da je ovo prezime nastalo od hipokoristika Gilja, Giljo, koji je izveden od osobnog imena Grgur (latinski Gregorius, grki Gregonos), to je svakako u vezi s grkim glagolom gregorien, a znai biti 210 budan, oprezan. Inae, ime Grgur nosilo je 17 papa, a meu njima i Grgur XH[. (15021585), kojem dugujemo dananji gregorijanski kalendar. U Hrvata je najpoznatiji Grgur Ninski, biskup iz 10. stoljea, koji je bio zagovornik slube Boje na hrvatskom jeziku. Poput prezimena Giljan nastalo je jo nekoliko dalmatinskih prezimena: Gilja, Giljaa (srednja Dalmacija), Giljanovi (u srednjoj Dalmaciji 300 osoba), Giljevi (140 osoba na podruju Ploa), Giljui (vrgorsko podruje). Starina je ovog roda, koji je neko imao i due prezime Giljanovi, Seget pokraj Trogira, a prvi spomen o njima nalazi se u matici krtenih upe Trogir 1613. godine, kad je zabiljeeno roenje Katarine keri Marka i Margarete Giljanovi. Te je godine upisana jo jedna Katarina, ki Ivana Giljanovia i majke Mande, koja je u izvorniku upisana kao Manda de Gue da Seghetto. Zbog brojnosti navodimo samo Giljanovie roene u prvoj polovici 17. stoljea: godine 1616. roena je Lucija ki Miloa i Margarete; godine 1633. Katarina ki Ivana i Magdalene; godine 1636. Ilija sin Petra i Anice; 1637. godine Jelena ki Ivana i Smoljke, te Marta ki Nikole i Vidosave; 1639. Jelena ki Jurja i Ivanice, te Bartul sin Florida (Cvjetka) i Magdalene; 1642. godine Ivan i imun, blizanci Ivana i Jelene; 1650. godine Katarina ki Ilije i Luce Giljanovi.211 U 18. stoljeu obje inaice prezimena (Giljan i Giljanovi) ravnopravno su zastupljene u maticama upe Drni, primjerice u Sedramiu.212 Sredinom 18. stoljea Giljanovii ive i u Labinu Dalmatinskom: 1750. godine zabiljeeno je vjenanje Ivke Giljanovi iz Labina i Andrije Masnia iz Sinja. 213
210 211 212

P. imunovi, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str. 100. Vartal, asopis za kulturu Trogir, godina X., broj: 1-2/2001., str. 11-13. Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 413.

134

U Broancu pokraj Klisa 1777. umro je Petar Giljui, to je jedna od varijacija prezimena Giljan. 214 Na vrlikom podruju Giljani se prvi put javljaju 1725. godine, kada je u popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi zabiljeio dvije obitelji: Jakova Giljana (9 lanova) i Lovre Giljana (3). 215 U Vinaliu 1830. godine u novom austrijskom zemljiniku zabiljeena je obitelj imuna Giljana, a na Maovicama su tada dvije obitelji: Josipa Mijina i Andrije Matina. Danas na Maovicama ive dvije obitelji s prezimenom Giljan.

GRABII neko GRABOVCI

Najprije neto o najpoznatijem pripadniku Grabia roda s njihovim starim prezimenom Grabovac, o fra Filipu Grabovcu (1697-1749). "Fra Filip Grabovac-franjevac, sveenik, "lector et praedicator", tj. profesor i propovjednik, dugogodinji vojni kapelan hrvatskih vojnika u mletakoj vojsci, pjesnik i prozni pisac, dobroinitelj mnogih samostana Provincije Presvetog Otkupitelja i stoga je uvrten "inter patres Provinciae", prvi meu franjevakim piscima koji piu pounu prozu nereligioznog sadraja. Mu visoke nacionalne svijesti, njezin apostol, buditelj i iritelj te konano hrvatski nacionalni muenik." 217 Izvrsni poznavatelj Graboveva ivota i djela fra Karlo Eterovi u svom djelu "Fra Filip Grabovac. Buditelj i muenik narodne misli u prvoj polovici XVm. vijeka (Njegov ivot i stradanje)", objelodanjenom 1925. godine, i akademik Tomo Mati u predgovoru kritikog izdanja najvanijeg Grabovevog djela "Cvit razgovora naroda i jezika ilirikog aliti rvackog" (In Venezia MDCCXLVII) utvrdili su da je Mate Grabovac (Mattio Grabovaz), fra Filipov otac (roen oko 1660. godine), doselio u Podosoje pokraj Vrlike iz Meara u Ravnim kotarima. Bilo je to izmeu 1683. i 1687. godine, dakle uoi osloboenja vrlikog podruja od Turaka. Mate je
213

Zbornik Cetinske krajine, Sinj 1979., str. 131. Isto, str. 128. 215 Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 216 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 23-Vinali 217 Zbornik Kai Split, godina XV. (1983), str. 79.
214

135

Grabovac za zasluge u borbama s Turcima 1691. godine dobio doskoranje zemlje vrlikih begova Bukariia-Muharema i Salih-hode (u narodnoj predaji "stopljeni" u Turina po imenu Suli-Muli). etiri godine ranije (1687) taj je doseljenik iz Ravnih kotara upisan u popis providura A. Zena kao "Mattio Grabovaz da Verlica"; 1. srpnja 1692. godine zabiljeeno je (isprava se uva u Historijskom arhivu u Zadru) da Mate Grabovac ima 7lanu obitelj koja je od venecijanskih vlasti dobila 24 kanapa zemlje, te daje suvlasnik mlina na Cetini s Nikolom Biokoviem, Filipom Vuletiem, Nikolom Kovaem i Radovanom Kuduzom. 218 Najstariji sin Mate Grabovca i supruge mu Vidosave, dakle fra Filipov brat po imenu Ante, u dva navrata 1720. i 1732. godine zabiljeen je kao "Antonius Grabich", a 1741. godine kao "Antonius Grabich overo Grabovaz";219 u jednom slubenom spisu na
220

je franjevac zabiljeen kao "fra Filippo Grabich alias Grabovaz"; pri oblaenju fratarskog habita 1718. godine u samostanu Zaostrog od ukupno est klerika na prvom mjestu je bosanicom upisan "fra Filip Grabovevi".221 Iako je utvreno da je Mate Grabovac doselio iz Meara pokraj Bribirskih Mostina, starinu roda Grabovac prema fra Andriji Kaiu Mioiu (1704-1760) treba traiti "...podaleko od polja Rokoga" 222 , dakle na duvanjskom podruju. Pisac "Razgovora ugodnog naroda slovinskog" navodi i imena selitelja-brae Grabovaca: Marko, Martin, Marion, Antun, Ivan i Mate, pri emu ostaje dvojba je li fra Filipov otac Mate jedan od brae ili je sin jednog od njih? Takoer ostaje dvojba jesu li ista osoba Kaiev Marko Grabovac i alfir Marko Grabovac koji je s 8-lanom obitelji zabiljeen u vrijeme Bekog rata 1686. godine kao prebjeg iz sela Grabovac pokraj Imotskog na venecijanskom podruju "pod vlast sela Slimena ispod Zadvarja, uz Kraljevac, Kuie blizu mora." 223 Koliko je poznato ovo je prvi put da je u "igru oko starine roda Grabovac" uveden i Marko Grabovac iz Grabovca. Nije se vratio u to imotsko selo, jer u njemu kao svjei doseljenik nije nita imao, pa je mogue daje odselio u Ravne kotare, kao stoje mogue daje on otac Mate Grabovca i djed fra Filipov.
218

Isto, str. 50. Isto, str. 49. 220 Isto, str. 49. 221 Isto, str. 80. 222 A. Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Zagreb 1889., pjesma 66., str. 267. 223 V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 18.
219

136

Kada Grabovci doseljavaju u ostale dijelove Imotske krajine? U Prolocu je 1725. godine pri diobi zemlje nazona i 20-lana obitelj imuna Grabovca, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile kuu u tom imotskom selu i 38 kanapa zemlje. 224 Dvadesetak godina kasnije (1744) godine u Stanju dua upe Proloac ubiljeeno je ak pet obitelji i 40 osoba s prezimenom Grabovac: Krsto i Cvitan (po 7 lanova), Mate (8), Nikola i Grgo (po 9 lanova).225 Ovako veliko poveanje Grabovaca za samo devetnaest godina jedino se moe objasniti njihovim doseljavanjem s duvanjskog podruja. Naime, oba biskupska popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu biljee pripadnike ovog starog roda na bukoblatskom podruju (danas opina Tomislavgrad), i to u Grabovici. U popisu biskupa fra Pave Dragievia 1741/42. godine u Grabovici su upisane obitelji Jure i Bernarda Grabovca (u izvorniku Grabovaz) s po 8 i Antina sa 7 lanova, a u Briniku, selu na suprotnoj strani Grabovike planine, zabiljeena je 4-lana obitelj Mije Grabovca, vjerojatno tek doseljena iz Grabovice. I u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine na duvanjskom su podruju zabiljeene dvije obitelji i 20 osoba s prezimenom Grabovac, ali malo dalje od Grabovice: u Koritima (Grabovici susjedno selo) 10-lana je obitelj Andrije Grabovca i u Mrkodolu (Briniku susjedno selo) prebiva 10-lana obitelj ve nam poznatog Mije Grabovca. Ako ovome dodamo i podatak da je u knjigama upe Vrlika za razdoblje 1688-1691. godine (De Statu Animarum et Familiarum...Parochiae Verlicensis...", koja se uva u Arhivu franjevakog samostana Visovac; str. 3. list 2, prva rubrika desnog stupca) zabiljeeno krtenje (6. listopada 1690. godine) sina Mate i Vidosave, a brata fra Filipa, Franje Grabovice (u izvorniku Francescus Grabouiza), onda je to jo jedan dokaz da su Grabovci u seobu krenuli upravo iz Grabovice. Na tom se mjestu zatvara i jezino postanje roda Grabovac: po nazivu na tom podruju estog bjelogorinog drveta graba (Carpinus betulus) nastao je naziv sela Grabovice i Grabovike planine, koja podruja Bukog blata dijeli od Duvanjskog polja, a prema Grabovici su oni koji su iz nje krenuli u svijet prozvani ili su sebe prozvali Grabovcima. to je bilo s Grabovcima, zabiljeenim krajem 18. stoljea na duvanjskom podruju? Dio ih je preao na islam (danas su svi Grabovci u Tomislavgradu muslimanske vjeroispovijesti), a preostali su preselili u Vrerala, selo u livanjskoj opini, koji su prema sauvanoj predaji "doli od Imotskog (Dalmacija), najprije u Grabovicu, odatle u Mie (selo na
224 225

Isto, str. 221. Isto, str. 221.

137

livanjskom podruju-A. I.) pa u Vrerala. Neki fra Frano Grabovac (kapelan) roenje u Vreralama 1834. godine." 226 Dakako, Grabovci osim u Imotskoj krajini i na livanjskom podruju prebivaju i u Cetinskoj krajini, u kojoj uvaju i predaju da su doselili krajem 17. stoljea iz Rame. Svakako najpoznatija osoba iz loze ramskih Grabovaca (selo Varvara) je lijepa djevojka Diva Graboveva, koja je radije izabrala mueniku smrt nego da njezino djeviansko tijelo obeasti nevjernik, Turin Tahir beg Kopi, izdanak islamizirane katolike obitelji Kopi. Na njezin grob na Kedari, u Vran planini, hodoaste katolici iz Rame, kupreke visoravni, duvanjskog i livanjskog podruja, zapadne Hercegovine, te Imotske i Cetinske krajine, pogotovo svake prve srpanjske nedjelje, kad se tradicionalno slui misno slavlje na Divinu grobu. U spomen na Divu Grabovevu podignut je i spomenik, rad akademskog kipara Kuzme Kovaia. Ova je zbivanja opisao Ivan Aralica u jednom od svojih najboljih romana "Graditelju svratita". Vratimo se doseljenim u Cetinsku krajinu Grabovcima. Godine 1697. opi je providur A. Mocenigo dodijelio 22 kanapa oranica i panjaka u Jasenskom Anti Katiu Grabovcu, to je i potvreno 2. oujka 1715. godine. Ovaj se Grabovac proslavio ratnim junatvima, pri emu je izgubio lijevo oko; bio je zarobljavan od Turaka; osobito se iskazao pri istjerivanju Osmanlija iz Imotskog 1717. godine, kad se borio u topnikim postrojbama mletake vojske. Za vrijeme "Sinjskog rata" (1715-1718) imenovan je zapovjednikom avine, vane utvrde na istonom dijelu Cetinske krajine, a kasnije je obnaao i dunost sredara prekocetinskih sela. Mocenigo mu je 2. listopada 1729. godine darovao 24 kanapa zemlje ispod avine i na podruju Tijarice. 227 "Grabovac je 21. listopada 1723. godine dobio od providura Francesca Diede neto zemlje u Bajagiu te na brdu Prolog koja se zove Bilui ... 8. srpnja 1729. opi providur P. Vedramin odobrio je Grabovcima zemlje ispod tvrave, iznad vode Odrne, gdje im je i danas kua. Krajem 18. stoljea narednik Jakov Grabovac imenovanje kapetanom Krajine." 228 Iz roda Grabovaca je i jo jedan franjevac - fra Pavao, koji 6. lipnja 1718. godine imenovan kapelanom u crkvi tvrave avine. On se tada nalazi i u popisu fratara sinjskog samostana kao "fra Paulus Grabovaz di Cettina." 229
226 227 228 229

M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 46. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 89. Isto, str. 89. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 225.

138

Zato su Grabovci iz Podosoja posve odbacili svoje nekadanje prezime i opredijelili se za prezime Grabi, moe se samo spekulirati. Meutim, pouzdano se zna da su 1740. godine narasli na pet obiteljskih zadruga; 1820. godine u Podosoju su etiri Grabia doma; 1833. godine zabiljeeno je dvostruko poveanje; 1846. godine 11 je obitelji s prezimenom Grabi; 1925. godine u Podosoju je 25 Grabia kua; 1950. godine Grabii su se smanjili na 20 obitelji, a 1982. godine u Podosoju je ostalo 7 obitelji s ovim prezimenom. Raselili su se, navlastito kad su vode akumulacijskog jezera Perua potopile njihove oranice i livade, a najvie ih je novo boravite nalo u Osijeku, epinu, akovu, Virovitici, te u Zagrebu i Njemakoj.

GRIZELJI
I autori najnovijeg Hrvatskog enciklopedijskog rjenika dvoje o jezinom postanju prezimena Grizelj, koje je moglo nastati od glagola gristi ili pak od osobnog imena Grgur. Na vrlikom podruju, na Maovicama, prvi se put spominju u zemljiniku iz 1710. godine, kada je u sklopu banderije harambae tipana Biukovia upisana 13-lana obitelj Grgura Grizelja pokojnog Matija (u izvorniku Gregorio Grisal). Obitelj je imala po etiri odrasle muke i enske osobe (vjerojatno dvojica brae sa suprugama), te troje muke i dvoje enke djece. 230 U popisu vjernika Splitske biskupije biskup je Ivan Laghi zabiljeio trolanu obitelj Nikole Grielja. 231 Ovaj oblik prezimena uvruje pretpostavku daje nastalo od glagola gristi. U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama su upisane dvije obitelji Grizelj: Mije Markova i Jure Grgurova. Starina roda Grizelja je u Soviima, selu dananje hercegovake opine Grude. U vrijeme popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine Sovii su zvali Dunii, a u njima je tada biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio dvije obitelju s prezimenom Grizelj: 14-lanu obitelj Jerka Grizelja i 4-lano kuanstvo Mate Grizelja.
230 231

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.

139

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine u Soviima su upisane dvije obitelji ali s duom inaicom ovog prezimena: obitelj Nikole Grizeljevia ima 18, a Matino kuanstvo 12 lanova. S Maovica su Grizelji selili i u Unita, selo na dalmatinskoj strani Dinare, koje danas pripada bosanskoj opini Grahovo. Zanimljivo je podsjetiti kao se broj obitelji s prezimenom Gudelj u Unitima smanjivao: 1940. godine 23, 1990. godine 14, a 2000. godine svega pet obitelji. Danas su na vrlikom podruju Grizelji nastanjeni u Vrlici i na Maovicama.

GUDELJI
U rjeavanju postanka prezimena Gudelj s jezinog gledita pomae i autor najtiskanije knjige u Hrvata fra Andrija Kai Mioi. U "Pismi od vitezova drave imotske" elnik senjskih uskoka Ivo Senjanin tui se na harambau Mitra Radia od Imotskog: "Nitko meni vee ne dodija, to zeleni Gudelj harambaa. Na njem bihu zelene haljine, ter ga zato Gudeljem prozvae, i od tada, dragi pobratime, Radii se Gudelji prozvae." Zelene haljine na harambai Mitru Radiu i nadimak Gudelj mogu se dovesti u vezu s gundevaljom (negdje i gudelj), jednim od narodnih naziva za balegara, koji je izrazito jake zelene boje. Da su Gudelji starinom iz stare biokovske upe Vrdol, Vrdovo (danas Raani Gornji), svjedoi rukopis u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu, ispisan bosanicom, "Libar od familije Radia Gudelja", to gaje 1. rujna 1794. godine napisao fra imun Gudelj (17141804). On je utvrdio da su Gudelji iz Vrdola jedna od grana starog roda Radia, koji uz Gudelje-Radie, sainjavaju jo Radii-Budalii, RadiiGae i Radii-Bioii.232 I kako je ve spomenuto i Andrija Kai Mioi pjeva o harambai Mitru Radiu, "zelenom Gudelju harambai", ali istie jo dvojicu Gudelja: "Karla alfira od Krajine" i Tomu "mlaana alfira Luia kolunela", koji su
232

V. Palavestra, Porijeklo stanovnitva Rakitna, Sarajevo 1984., str. 7.

140

se iskazali junatvima u estokim borbama s Turcima u doba Kandijskog rata (1645-1669).233 I jo jedan spomen o Gudeljima: 5. srpnja 1797. godine molbu austrijskom caru Franji I., kojom se trai pripojenje Imotske krajine primorju, potpisala su dvojica Gudelja - ve spominjani fra imun i hajduki harambaa tipan Gudelj. 234 U spominjanom rukopisu fra imun Gudelj pie da su se RadiiGudelji, nakon to se iz Vrdola spustili u Krstarice, raselili: na Vis odlazi 6 obitelji, jedna obitelj u Slivnicu podno Velebita, 6 se obitelji nastanjuju u Cerovim Docima, danas hercegovaka opina Grude, u Poljica (imotska) 4 obitelji, u Grab i Podgrab 6 obitelji, te 12 obitelji u Duvno i jo neka mjesta u Turskoj. 235 to se pak tie Duvna, u Mesihovini je 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio dvije obitelji i 30 osoba s prezimenom Gudelj: Ivana i Ilije s 24 odnosno 5 ukuana. U "ostala mjesta u Turskoj" spadaju Crna pokraj irokog Briga, gdje je zabiljeena 9-lana obitelj Petra Gudelja i Pirdi pokraj Uskoplja, gdje ivi takoer 9-lana obitelj Petra Gudelja. Istodobno se Gudelji ire i po Imotskoj krajini. Osim spomenutih Krstarica i Poljica, Gudelji se iz Podgraba i Graba sputaju u Podbablje, zatim se ire prema Podosoju i Zmijavcima, a kasnije se naseljavaju i u upi Biokovskoj. S vremenom postaju jedan od najrairenijih i najbrojnijih rodova u Imotskoj krajini, to je sluaj i danas. 236 Gudelji su veoma brojan rod i na duvanjskom podruju, a danas prebivaju u Crvenicama, Vedaiu, Tomislavgradu, Mesihovini i Vinici (34 obitelji i 162 osobe). 237 Dakako, i dananja je vrlika obitelj Gudelj imotskih korijena.

233 234 235 236 237

A. Ujevi, Imotska krajina, Imotski 1954., str. 106. Isto, str. 106. V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 202. Isto, str. 139, 186, 263, 202, 335. i 346. A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 188.

141

GUTII
Danas u Hrvatskoj ivi 190 osoba s prezimenom Guti. U osnovi ovog nadimakog prezimena je imenica guta (talijanski gotta), to znai izraslina tkiva, oteklina, manja grba, ali uvijek na ovjekovim leima. Od iste osnove izvedena su jo neka prezimena: Guta, Gutea (150 osoba, Lika), Gutlea. Gutii se na vrlikom podruju prvi put spominju u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada je u Vinaliu zabiljeena obitelj Ante Gutia. 238 Gutia je starina u srednjoj Bosni, u okolici Travnika, dakle na podruju (s kojeg su doselili i Djakovii. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragievi u Ilovai, tada stara upa Lava, danas Travnik, zabiljeio dvije obitelji s prezimenom Guti: Stipanovu s 15 i Antinu sa 6 lanova. Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanovi u svom popisu svjedoi o nazonosti ak est obitelj s prezimenom Guti u gradu Travniku: Ante (9 lanova), Ante drugi (4), Bernard (4), Kata (4), Ivan (3) i Jakov (3). Veoma je uoljivo da se u Gutia esto ponavlja ime Ante.

GVERII
Prezime je s jezinog gledita nastalo od talijanskog guerra, to znai rat ili ratovanje. Kako je starina Gveria u Britanima (miljevaki dio drnike opine), gdje su se preivali Juri, vjerojatno je neki pripadnik ovoga roda bio istaknuti ratnik ili pak sudionik nekih sukoba s "ratnim obiljejima", pa je dobio nadimak Gvero, to e kasnije postati prezimenom. Ne treba smetnuti s uma i injenicu da je u Jezerima na Murteru 1678. godine zabiljeeno prezime Gverac. 239 Gverii su u Vinali doselili na prijelazu iz 18. u 19. stoljee, jer se prvi put susreu u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kad je
238 239

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 23-Vinali Zbornik Kai Split 1989/90., br. XXI-XXII str. 303.

142

zabiljeena obitelj Ante Gveria. 240 U martiriju franjevakog samostana u ibeniku zabiljeeno je da ja 16. studenog 1887. godine u 73. godini ivota preminuo fra Ivan Gveri stariji iz Vrlike. Dakle, taj sveenik roenje 1814. godine. 241 U franjevakom samostanu u Kninu je 2. studenog 1902. godine u 36. godini ivota umro fra Ivan Gveri mlai, takoer iz Vrlike. On je, dakle, roen 1866. godine. 242 Danas na vrlikom podruju ive 4 obitelji s prezimenom Gveri.

HRGE
U osnovi je prezimena imenica hrg koja, ovisno o podruju gdje je zabiljeena, ima i razliita znaenja: 1. hrg je posuda u kojoj opanari namakaju kou, 2. hrga je kameni sud (pri dnu tijesan, a k rubu izveden), a slui za ljutenje (stupanje) jema (Dalmacija), 3. hrg je drveno korito za pojenje svinja (Smokvica na Koruli), a u Slavoniji se za isti predmet kae rg, 4. rganj je i uzdu prepolovljena tikva koja poput kutlae slui za zahvatanje vode i 5. rganj u Srbiji su posljednja tri mjeseca u godini, u kojima je obilje hrane, to se rgom uzima. 243 Prezimena, koja u osnovi imaju hrg, na dalmatinskom se podruju javljaju u pet temeljnih oblika: Hrga, Hrgi, Hrgovi, Argi (Ari) i Hri. U starim se maticama ova prezimena piu bez glasa "h" i s nepriznatim vokalnim "r", koje se pisalo kao "ar" i "er", pa se primjerice ovo prezime na livanjskom podruju pisalo kao: Argich, Argovich i Arxich, to se italo kao Hrgi, Hrgovi i Hri odnosno Rgi, Rgovi i Ri. I danas nositelji ovog prezimena u aiu pokraj Livna izgovaraju ga kao Rga, u Splitu Ari, a u Sumartinu na Brau Hazi. Mogli su doseliti s livanjskog podruja (o tome kasnije) ili pak iz stare hercegovake upe Brotnjo (danas prostor opine itluk). Iako je M. Petri zabiljeio predaju na livanjskom podruju, u kojoj se tvrdi da "preko puta Rujana (livanjsko selo- A. I.), u Gornjem Biteliu kod Sinja, danas (godine
240 241

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 23-Vinali Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX br. 1. (13.), Vrlika 2001., str. 25. 242 Isto, str. 25. 243 Petar Skok, Etimoloki rjenik, knjiga I., Zagreb 1971., str. 686. i 687.

143

1961. -A. I.) ive Hrgovii koji su doselili iz Rujana "za turskog vakta", 244 ipak vjerojatnijim se ini doseljenje Hrga iz Brotnja. Naime, u vrijeme velikih seoba stanovnitva u Cetinsku krajinu krajem 17. stoljea "opi je providur Mocenigo 24. listopada 1697. godine dao serdaru Antunu Proloiu, harambai Antunu Knezoviu i imunu Hrgoviu potvrdu da su doveli 100 obitelji s 500 osoba koje su uglavnom ostale u tom selu (Potravlju, izmeu Sinja i Vrlike-A. I.). 245 Ako se ovomu doda da je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio u Brotnju, u selu Blizancima, obitelj Joze Hrgia (u izvorniku Joseph Argich), u kojoj su samo tri odrasle, to u ovom sluaju vjerojatno znai i starije osobe. Kako 25 godina kasnije u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. godine Hrgia uope nema u Brotnju, vjerojatno su obitelj Joze Hrgia sainjavale tri starije osobe, koje nisu htjele seliti, ve su ostale umrijeti tamo gdje su provele cijeli ivot. Inae, imun Hrgovi esto se spominje na relaciji Potravlje-Zelovo. On je u Zelovu oduzeo kuu, vrt i 23 kanapa zemlje, koju su nakon to je napustila dvojica doseljenika-Raki i Lasi, obraivali doseljenici Antun Krasi i Krian Gabri. Hrgovi je takoer uzeo 5 kanapa oranice, te kuu s vrtom Abramu Knezoviu iz Postinja. Opi providur Mocenigo je zapovjedio da se to vrati, ali su Krasi i Gabri otili u Postinje (muko podruje) i tamo se ukljuili u sastav banderije harambae Grgura Buljana. 246 1 1. kolovoza 1698. godine harambaa imun Hrgovi i Abram Knezovi ugovorili su s Antunom Krasiem i Krianom Kontiem da e s narodom prijei u banderiju Hrgovi. Iako je ugovor potvrdio i Mocenigo, oni su odselili u Mu. 247 Dakle, prvi Hrgovii, od kojih su i dananje Hrge na vrlikom podruju, doselili su iz Brotnja, ali ne treba iskljuiti mogunost doseljavanja i s livanjskog podruja. Naime, u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragievi zabiljeio: u Lusniu 16-lanu obitelj Mate Hrgia (u izvorniku Matthaeus Arghich), u Rujanima 9-lano domainstvo Martina Hria, Aria (u izvorniku Martinus Arxich). U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine u Lusniu boravite ima 21-lano kuanstvo Ante Hrgia (u izvorniku Antonius Argich), a u Rujanima je tada dom imao
244 245 246 247

M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 68. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 84. Isto, str. 87. Isto, str. 82.

144

njegov imenjak i prezimenjak Ante Hrgi s 13-lanom obitelji, dok je u aprazlijama obitavala 3-lana obitelj Frane Hrgovia (u izvorniku Franciscus Argovich). Zanimljivo je spomenuti da danas na livanjskom podruju Hrge ive u Gornjoj Sturbi i Caiu, Hrgii u Lusniu i iroviu, a Hrgovii u aprazlijama. Prezime Hri, dakle jedna od varijanti prezimena Hrga, pojavljuje se i na Brau. A. Jutroni je utvrdio da se "u Povljima 1803. spominje neki Hri "detto Bonjak", prema predaji iz Rokog Polja, naselja u dananjoj opini Tomislavgrad. Hri je zabiljeen kao novi stanovnik (novus abitant) godine 1688., u Bolu 1736., u Sumartinu godine 1777. s napomenom daje iz Povalja, a pri tome se navode i dva oblika prezimena Ari i Hari. 248 to se pak tie Splita N. Kuzmani je utvrdio daje obitelj Ari "doselila iz Podstrane u Split 1628. godine, jer je tada zabiljeeno krtenje Mare, keri Grgura i Mande Ari iz Splita. Inae, samo prezime, smatra Kuzmani, u izvornom obliku vjerojatno glasi Hri ... Godine 1832. u Splitu ive 3lana obitelj Ari, kod kojih osim teaka nalazimo mastioniara (tangara) i pomorce te katedralnog kanonika Pavla Aria (1796-1863). Ova obitelj s nadimkom Paulina, nastanjena u Velom Varou, posjedovala je 59.380 metara etvornih zemljita." 249 Danas u Hrvatskoj ivi 410 osoba s prezimenom Hrga i ponajvie su nastanjeni u Dalmatinskoj zagori. Navodimo i neka slina prezimena: Hrg (Krievci, Zagorje), Hrgar (Ivanec), Hrgarek (Ivanec), Hrgi (akovo, ibenik), Hrgota (upanja), Hrgovan (Vrbovec), Hrgovi (upanja), Hrgovi (Zagora, 1870 je osoba s ovim prezimenom). Na vrliko podruje Hrge doseljavaju iza 1725. godine, jer ih tada nema u popisu vjernika Splitske biskupije. U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Maovicama je zabiljeena obitelj Boe Hrge Martinova.

248 A. Jutroni, Naselja i porijeklo stanovnika na otoku Brau, Zbornik za narodni ivot i obiaje, Zagreb 1950., str. 201. 249 N. Kuzmani, Split u zemljiniku iz 1832. godine, feljton Slobodne Dalmacije, 24. veljae 2002. godine

145

JAKELII
Prezime je s jezinog motrita nastalo od osobnog imena Jakela, to je jedan od oblika imena Jakov. Na slian nain nastala su imena Jurela od Jure, Markela od Marko, Mrkela od Mrko, Stankela od Stanko, Brankela od Branko itd. Inae, Jakov je biblijsko ime hebrejskog podrijetla: trei starozavjetni praotac, unuk Abrahama i Sare, drugi sin Izaka i Rebeke, blizanac Ezavov, otac dvanaest sinova koji su postali rodoelnici dvanaest izraelskih plemena; prema Jahvinoj zapovijedi uzeo je ime Izrael, koje se prenijelo na cijeli narod i dravu; 2. Jakov apostol (? - 44), galilejski ribar, uenik Isusov, stariji brat Ivana apostola, muenik i prvi apostol koji je pogubljen u Jeruzalemu; 3. Jakov Mlai (? -62), apostol, brati i uenik Isusov, pobornik judaistikog pravca u ranom kranstvu, kamenovan je u Jeruzalemu, pripisuje mu se Jakovljevo proto evanelje, a po njemu se i jeruzalemska liturgija naziva Jakovljevom. 250 U hebrejskom jeziku ovo ime glasi Jahogobh to znai "koga Bog titi". Od 540 osoba, koje danas u Hrvatskoj imaju prezime Jakeli, najvei ih broj ivi na vrlikom podruju (Podosoje) i u Prugovu, opina Klis. 1. srpnja 1692. godine u popisu obitelji u banderiji harambae Nikole Biokovia zabiljeene su tri Jakelia obitelji s 20 osoba. Prezime se u tom dokumentu javlja u dva oblika: 9-lana obitelj Nikole Jakelia (Jacelich) kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 8.5 kanapa zemlje, te 8-lana obitelj Ilije Jakulia (Jaculich), kojoj je pripalo 11 kanapa zemlje i 3-lana obitelj Zelka Jakulia sa 3.5 kanapa dobivene zemlje. 251 Ime domaina tree obitelji, koje je u izvorniku zapisano kao Zelco, ne treba itati eljko, jer je izvedeno od pridjeva zelen: Zelko ili Zele. Da su prezimena Jakeli i Jakuli istoznanice potvruje i zemljinik iz 1710. godine, kada se u popisu obitelji banderije harambae tipana Biukovia ponovo javljaju obitelji Ilije Jakelia pokojnog Ivana s osam lanova i Zelka Jakelia pokojnog Petra s dva lana. Osim ove dvije tada su u Vrlici zabiljeene jo tri obitelji ovog roda: brata Ilijinog, Matija Jakelia pokojnog Ivana (8-lanova),Vida Jakelia pokojnog Tadije, takoer 8-lana obitelj, te Jakov Jakeli pokojnog Ilije sa 7-lanim kuanstvom. Dakle 1710. godine na vrlikom podruju ivi pet Jakelia obitelji s 33 lana. 252
250 251 252

Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb 2002., str. 519. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Isto, sveanj 16.

146

Petnaest godina kasnije, 1725. godine, prezime je Jakeli u popisu vjernika Splitske biskupije upisano kao Jakelji: 4-lana obitelj Petra Jakeljia i 6-lano kuanstvo udovice Katarine Jakelji. 253 O Jakeliima u jo jednom njihovu boravitu, u Prugovu, danas u opini Klis, sauvan je pisani spomen s poetka 18. stoljea, i to u maticama koje je od 1700. do 1704. godine vodio i nosio sa sobom "putujui" upnik fra Lovre Jazii (danas prezime glasi Jazidi), rodom iz Mandina Sela na Duvanjskom polju, koji s pet tisua Hrvata katolika iz Rame, Duvna, Livna, Glamoa, Kupresa, Uskoplja, Rakitna i Doljana doselio u Cetinsku krajinu krajem 1687. ili poetkom 1688. godine. U razdoblju od 1702. do 1704. godine, dok je ovaj upnik pastorizirao upu Prugovo, u tom je mjestu zabiljeena obitelj Duje Jakelia. 254 Meutim, u zemljiniku iz 1711. godine u Prugovu nisu upisani Jakelii, ali 1835. godine, kad je Austrija izradila novi zemljinik, u Prugovu boravak imaju dvije Jakelia obitelji: Andrijina i Pavina. Godine 1948. u tom je selu klikog zalea bilo nastanjeno est obitelji s prezimenom Jakeli. 255 Uz Jakelie iz Podosoja vezana je zanimljiva legenda. Najprije recimo da su nakon osloboenja Vrlike od Turaka 1688. godine zemlje "Turina Muharema i Saliha hode Bukariia pripale iz Ravnih kotara doseljenoj obitelji Mate Grabovca, oca fra Filipa Grabovca. Meutim, ini se da su Bukariii ustvari "neki Turin Suli-Muli iz predaje, koji narodu, kmetovima, uzimao toliko od uroda ljetine da se s ostatkom nije moglo preivjeti. Stoga su ga "jedan Jakeli i jedan Rebi - prema jednoj varijanti predaje - odnosno slijepi "did Rebi uz pomo unuka Jakelia" - prema kazivanju u Cetini - ubili, pa se u njihovu komiluku od tada slavi dan osloboenja od njegove tiranije ... Dananji Jakelii i Rebii, iako katolici "slave Slavu" u etvrtak uoi poklada, kad ugouju prijatelje i roake s bogatim rukom." 256 Dakle, iskrivljeni "Suli-Muli" mogli bi biti povijesno utvreni Muharem i Salih hoda Bukariii, koji su ivjeli prije doseljenja Grabovaca u Vrliku, a to se dogodilo izmeu 1687. i 1691. godine. A to opet znai da su Jakelii barem malo stariji stanovnici vrlikog podruja (Podosoje) od Grabia koji su neko zvali Grabovci. U legendu o "Suli-Muli" utkano je i Turinovo pravo "prve brane noi" s nevjestom njegovih kmetova. "... Jednog dana trebalo je pai odvesti
253

Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 254 A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj 1997., str. 79. 255 M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1983., str. 202. 256 Zbornik Kai, godina XV., Split 1983., str. 65.

147

lijepu mladu djevojku, zarunicu jednog od mladia iz Jakelia roda. A Jakelii - uzavrele, preponosne i potene krvi ne mogae to otrpjeti. Pod okriljem noi saekae Sulejmana - pau. Krv potee potocima. Ubie pau i njegovu oruanu pratnju ... mladi Jakelii moradoe u hajduke, ali vie ni jednom Turinu ne pade na pamet vrlika djevojka. 257 ini se pak da je u ovom sluaju isprepletena i ona legenda o Rebiima, koji su na svojoj starini u Buhovu pokraj irokog Briga zbog upravo "prave prve brane noi" ubili Hamzia-agu, pa su morali izbjei na mletaki teritorij, najprije u Imotsku krajinu, a onda i na vrliko podruje. O tome je opirnije napisano u ovoj knjizi u odjeljku o Rebiima. Tragajui u literaturi za rodom Jakelia, nali smo i pisani spomen o ovome rodu u selu Niskom, na muko-leevakom podruju. U zemljiniku iz 1711. godine u Niskom je zabiljeena obitelj Ilije Jakelia, pa je to moda odgovor zato Jakelia nije bilo te godine u Prugovu. U zemljiniku iz 1835. godine u Niskom su zabiljeene dvije Jakelia obitelji: Antina i Tomina, dok je u popisu stanovnika Hrvatske 1948. godine upisana samo jedna obitelj s prezimenom Jakeli. 258

JARLONI
Starina roda Jarloni je otok Bra, gdje su svojedobno, kae predaja, doselili iz Italije. Vrlianin Milorad Jarloni, sin Antin, u ulozi informatora o ovome rodu je rekao: "Moj djed Jakov Jarloni, nakon viegodinjeg rada u Francuskoj, dvadesetih godina 20. stoljea doseljava u Vrliku, gdje se oenio Martom Burain (Buraina vie nema u Vrlici-A. I.), a u braku s njom imao je dva sina: Antu (roen 1930. godine) i Stipu (2002. godine bio je u starakom domu u Kragujevcu, Jugoslavija), te keri Maricu, Katu i Anku. U Vrlici se jo pria o njegovim koijama i dvama konjima. Jakova Jarlonija ubili su u H svjetskom ratu partizani u Sinju." Na informator Milorad Jarloni, sin Antin, ima tri sina: Antu, Stipu i Marija (2002. godine uenici su osnovne kole).

257

(12), 2 58

Vrliko kolo, list upe Gospe od Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina VII., broj 1. str. 43. M. Matas, nav. dj., str. 193.

148

JERKOVII
Prezime je nastalo od hipokoristika Jerko osobnog imena Jeronim (latinski Hieronimus, grki Hieronimos). Ime se proirilo Dalmacijom, jer je nebeski zatitnik te pokrajine Sveti Jeronim, jedan od etvorice velikih latinskih crkvenih otaca; roen je u rimskoj Dalmaciji oko 347. godine a umro je 420. godine; s hebrejskih, grkih i aramejskih izvornika preveo na latinski jezik Bibliju; prema legendi izvadio je lavu trn iz ape, pa mu je postao vjerni pratiocem; Svetom Jeronimu se pripisuje i izreka: "Oprosti mi, Boe, to sam Dalmatinac." Od osobnog imena Jerko nastala su brojna prezimena: Jerkan (180 osoba, Sinj), Jerki (220, Vinkovci, priobalje), Jerkin (ibenik), Jerkovac (Banovina), Jerkunica (130, Katela, srednja Dalmacija), Jerkui (Vrgorac, Zadar). Danas u Hrvatskoj ivi 3510 osoba s prezimenom Jerkovi, a skoncentrirani su u junoj i sjevernoj Dalmaciji, Dugopolju, Makarskoj i u vie mjesta u Dalmatinskoj zagori-drniko i muko podruje. Na vrlikom prostoru danas obitava dvolana obitelj. S bratiem Jerkoviem ivi tetka udovica, koja se nakon smrti mua (Toti) vratila u oevu kuu. Oni su posljednji Jerkovii na vrlikom podruju. Prvi put ovaj je rod zabiljeen 1830. u austrijskom zemljiniku, na Maovicama su dvije Jerkovia obitelji: Nikolina i Jakova Antina. U Dugopolju su u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine zabiljeene dvije Jerkovia obitelji: Jurina s 5 i Ivanova s 3 lana. Meutim, starina dugopoljskih Jerkovia je Duvno, gdje je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio u selu Sarajlijama 9-lanu obitelj Andrije Jerkovia (u izvorniku Andreas Eirkovich). Ipak starina svih Jerkovia hercegovako-dalmatinskog podruja su Bijakovii pokraj Meugorja, u zapadnoj Hercegovini. Godine 1633. u sidilu (sudski protokol) mostarskog kadije (sudac) ostalo je zapisano da su kao svjedoci sudu pristupili Juraj Jerkovi iz Bijakovia i Andrija Vasilj iz Meugorja. Iz tog "logino moemo zakljuiti da ja taj Juraj tada imao najmanje tridesetak godina i da je roen oko 1600. godine, ako ne i ranije, pa smo tako doli do zakljuka da su Jerkovii nastanjeni u Bijakoviima vie od 400 godina." 259
259

N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 1999., str. 199.

149

Nakon to je osloboena od Turaka Vrgorska krajina, 1690. godine, meu Hrvatima katolicima iz Brotnja (danas podruje zapadnohercegovake opine itluk) i dio je Jerkovia prebjegao u novoosloboene krajeve, sada pod venecijanskom vlau, nastanivi se u selima Brista i Borovci, izmeu Vrgorca i Opuzena, a odatle se raselili po cijeloj Neretvi, gdje im i danas ive brojni potomci. Jerkovii sele i u Imotsku krajinu. Doseljenik u Imotski Petar Jerkovi re. Piri, "s 8 eljadi, kova, dobio je 16 kanapa zemlje s kuom na Uzdolu kod vrela Vrljike. Prvo krtenje u Jerkovia zabiljeeno je u Matici 1732. Frano Piri Jerkovi skovao je ulazna vrata na groblju, a vrio je kovake radove pri gradnje nove crkve u Imotskom. Polovicom 19. stoljea u Imotskom su ivjele 2 osrednje velike Jerkovia obitelji. 260 Danas Imotski ima samo jednu Jerkovia obitelj. U Podosoje pokraj Imotskog Jerkovii su, istraio je V. Vri, doselili iza 1744. godine. U tom imotskom selu 1907. godine bilo nastanjeno 12 obitelji Jerkovia, a danas samo jedna. Sa svoje starine u Bijakoviima Jerkovii se tijekom 19. stoljea raseljavaju po cijeloj Hercegovini: Turija pokraj Konjica (1800), gdje danas imaju prezime ili; Vidovii pokraj itluka (1832); apljina i Mostar (1852); urmanci pokraj itluka (1875). Bosanski Jerkovii nastanjeni na travnikom, derventskom, bihakom i drugim podrujima, nisu u krvnoj vezi s hercegovakodalmatinskom granom ovog roda.

JOVII
Najprije o veoma estom pitanju: kako Hrvati mogu imati prezime Jovi, kada je izvedeno od Jovan, Jovo, dakle srpskog oblika biblijskog imena idovskog podrijetla Jehochanan (Johanan), to znai "Bog je milostiv", a prema jednom tumaenju "Boe, daj!" Ovo u Hrvata katolika ipak neuobiajeno prezime. K. Draganovi objanjava tako to su Bunjevci esto Ivu ili Ivku nazivaju Jova, odatle ime Jovi, a Jovia ima u onom dijelu Livanjskog polja, koji se istie razmjerno

260 261

V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 88. i 101. Isto, str. 93.

150

velikim brojem Bunjevaca. 262 Nae objanjenje ini se mnogo prihvatljivijim. Latinska verzija ovog idovskog imena Johannes u Hrvata glasi Ivan, a u Talijana Giovani, to se ita i izgovara kao ovani. esto se talijanska verzija imena rabila bez krajnjeg -i, dakle Giovan = ovan. To je bilo naroito karakteristino za akavska podruja, u ijim je govorima glas "dj" zamijenjen s "j" (meja umjesto mea, mlaji umjesto mlai, slaji umjesto slai, preja umjesto prea itd.). Dakle, umjesto, Giovan (ovan) ili Giovana (ovana) Hrvati akavci izgovaraju Jovan i Jovana, s dodatkom da je naglaen zadnji a ne kao u tokavskim govorima prvi slog. Dakako, kako god je od tokavskog Jovan moglo nastati prezime Jovi, tako je moglo nastati i u akavskom govoru. Prezime Jovi kod Hrvata katolika susreemo na livanjskom, kuprekom, rakitskom, imotskom, duvanjskom i posukom podruju, koja su, kako je poznato, svoje dobno bili akavski krajevi. Stoga najprije o Joviima na tim podrujima. Biskup je fra Pavo Dragievi u svom popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine na spomenutim prostorima zabiljeio 7 obitelji s prezimenom Jovi, s ukupno 64 osobe: Prisap pokraj Livna-Mijo Jovi (11 lanova) i Martin Jovi (6), Prolog pokraj Livna-Mate Jovi (6); Eminovo Selo pokraj DuvnaJozo Jovi (12) i araj lije-Jure Jovi(4); Rakitno (danas opina Posuje)Ivan Jovi (14) i Vir pokraj Posuja-Pavo Jovi (10). Jovi je u pojedinim sredinama i nekim vremenima bio i obiteljski nadimak, kao to je sluaj 1686. godine, kada se u zbjegu u Brelima meu stanovnicima imotskog sela Vinjana nalazi i dvolana obitelj Ivana Matijaevia reenog Jovia. On je 1725. godine imao 23-lanu obiteljsku zadrugu, kojoj e venecijanske vlasti dodijeliti dvije kue i 45 kanapa zemlje. 263 Jovii su danas stanovnici Aranog u Imotskoj krajini. "Nakon osloboenja od Turaka doselio Jovi na Arano kao mletaki slubenik na graninom prijelazu. Oenio se s Tijarice. Prvi spomen u upskim maticama nalazimo 1740. godine. Godine 1989. tri obitelj s 8 eljadi, jedno ispod 14 godina. 264 Od aranskih Jovia je Josip Jovi, sin Filipov i Marin, prvi poginuli Hrvat u Domovinskom ratu. Ovaj hrvatski vitez poginuo je na Uskrs 1991. godine na Plitvicama. Je li moda ba prvi Jovi, koji se doselio u Arano, stigao iz Ravnih kotara? Upravo tamo se Jovii spominju u Kandijskom ratu (1645-1669). Naime, 1662. u okraju izmeu venecijanske i turske vojske na Otresima, u
262 263 264

M. Daja - K. Draganovi, S Kupreke visoravni, Bako Polje-Zagreb 1994., str. 448. V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 305. Isto, str. 39.

151

Ravnim kotarima, kao mletaki vojnici poginuli su Grgo i Mara Jovi. 265 Veoma je zanimljiv i Iveko Jovi, koji 1684. godine, dakle na poetku Bekog rata, postavljen za kapetana Raanca, a izravno je podreen serdaru Stojanu Jankoviu. Kao osamdeseto godinjak Iveko se Jovi pojavljuje i 1699. kao kapetan Raanca, a to znai da je roen 1619. godine. Pismeni spomeni o ovome pripadniku roda Jovia ostali su i iz 1675. i 1678. godine. 266 Predaja, koju je V. Vri zabiljeio u Vinjanima pokraj Imotskog, kae da su Jovii "doselili iz Arbanasa pokraj Zadra. Tu je Arbanase katolike, koji su bjeali pred Turcima, naselio biskup Vicko Zmajevi. 1,267 Ovo bi moglo biti na tragu tvrdnje da su Jovii stigli iz Ravnih kotara, u kojima se spominju u 17. stoljeu da bi obavljali odreene poslove na graninom prijelazu prema Turskoj u Vinjanima. Najraniji je spomen Jovia u matici krtenih 23. kolovoza 1743. godine, kad je krten Ante Jovi Mijin (te se matice uvaju u Historijskom arhivu u Zadru, naslovljene su kao Matica krtenih Imotski I), dok je u Vinjanima prvi upis bio 1752. godine, 20. kolovoza, kada je krtena Petronila Jovi (Matice krtenih upe Vinjani I). Jovii se spominju u cijeloj drugoj polovici 18. stoljea, a ponekad i u sklopu tzv. prezimenskih kombinacija: Jovi-Beli, Jovi-uki i KolukJovi. U Vrgorskoj krajini prvi se put spominje 1780. godine Petar Jovi, a danas ih je najvie u Zavojanima. 268 Jovii iz Vinjana aktivni su sudionici u druini posljednjeg hrvatskog hajduka Andrijice imia, pa su etvorica zajedno s ostalim iz imieve druine osueni 1871. godine: Ante Jovi reeni uki Matin zasluio je 18 godina stroge tamnice (umro je u zatvoru u Kopru); Marijan Jovi pokojnog Ante, ezdesetogodinjak, osuen je na 17 godina tamnice; njegovi sinovi 17-godinji Ante na 3 mjeseca i 26-godinji Mate na osam mjeseci zatvora. Vrliki su Jovii doseljenici iz Imotske krajine ili iz Ravnih kotara. Dvojba ostaje i dalje, ali je nedvojbeno da su na vrlikom podruju 1830. godine, kada je u austrijskom zemljiniku upisana obitelj Jakova Jovia. 269

265

B. Desnica, Historija kotarskih uskoka, I. i II. SANU, Zbornik za istoriju i knjievnost srpskog naroda, Beograd 1950. i 1951., str. 106 (knjiga I) 266 Isto, str. 183, 198, 200,336. i 350. 267 V. Palavestra, Porijeklo stanovnitva Rakitna, Sarajevo 1984., str. 123. 268 V. Vri, Vrgorska krajina, Vrgorac 1972. godine, str. 10. 269 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 328-Kosore

152

KASELJI
Prezime ima u osnovi talijansku rije cassela, to znai: 1. privremena pomona konstrukcija pri gradnji, popravljanju ili ruenju graevinskih objekata; 2. dio stola ili drugog pokustva, vadi se i umee i slui za spremanje pojedinih predmeta, ladica, pregaradak, pretinac. 270 Dakako, moe se spekulirati jesu li Kaselji dobili prezime po tom to su izvodili radove na skelama ili su skele iznajmljivali onima koji su gradili kue i sline objekte. U popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi je 1725. godine u Vrlici zabiljeio 13-lana obitelj Andrije Kaseljevia. Kraa inaica ovog prezimena zabiljeena je na drnikom podruju, u izvorniku Casegl (Kaselj). 271 Starina roda Kaselja vjerojatno je livanjsko podruje, iako tamonji Kaselji uvaju predaju o doseljenju njihovih predaka iz Dalmacije. Kaselji iz Sturbe tvrde da su doseljenici "iz Dicma kod Sinja", a njihovi prezimenjaci iz aia 1961. godine rekli su M. Petriu da su "porijeklom iz
272

Dalmacije, od Vrlike." Isti autor preuzima podatak od starijeg srpskog etnografa B. Z. Milojevia da je u Mladekovce (Glamoko polje) neki Kasel doselio iz Litana na Livanjskom polju poetkom 20. stoljea. 7 3 Kaselji su u Sturbu i ai vjerojatno doselili iz Jeevia nakon odlaska Turaka iz Bosne i Hercegovine 1878. godine, kada su mnoge obitelji s dalmatinske strane Dinare nale nova boravita u prostranom i plodnom Livanjskom polju.

KLEPE
Danas se u Hrvatskoj 280 osoba preziva Klepo, a najvie ih je u Dalmatinskoj zagori i srednjoj Dalmaciji. Jo je pet prezimena s osnovom klep-: Klepac (570 osoba, Gorski kotar, okolica Zagreba), Klepac (170,
Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb 2002., str. 560 Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 432. 272 Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285 273 M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 56. i 82.
271 270

153

Ivanac, Zagorje), Klepec (Jastrebarsko, Vrbovao), Klepica (Vukovar, Kutina), Klepi (230, Graac, Slavonija, Prigorje). S jezinog motrita prezime je moglo nastati od: 1. klepan, to je u Lici naziv za osobu koja ima klepaste ui, 2. klepov je u srednjoj Dalmaciji onaj koji se jedva kree i radi, 3. kle(m)po, dakle s umetnutim "m", je naziv za onoga koji ima kle(m)pave, sputene ui. Starina ovog roda je livanjsko podruje. Godine 1725. u Vrlici je u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi zabiljeio 11lanu obitelj Jakova Klepia, dakle s duom inaicom ovog prezimena. 274 Godinu dana kasnije (1726) u Bajagiu je zateena jedna Klepia obitelj, i to u sastavu banderije harambae Ivana Filipovia iz Curlina pokraj Sinja. 275 Dananji oblik ovog prezimena zabiljeen je 1830. godine, kada su u austrijskom zemljiniku u Kosorima upisane dvije obitelji s prezimenom Klepo: Tomina i Nikolina. 276 U Leevici su Klepii 1835. godine imali etiri obitelji: Grginu, Martinovu, Mijinu i Stipanovu; godine 1948. popis stanovnitva registrirao je u Leevici samo jednu obitelj s ovim prezimenom.277 Danas jedna obitelj s prezimenom Klepi ivi u Zloselima na kuprekoj visoravni, gdje je "davno doselila iz Dalmacije". Dvije su kupreke obitelji iz roda Klepia iza II. svjetskog rata odselile u akovo i okolicu Osijeka. 278 Klepii na svojoj starini na livanjskom podruju zabiljeeni su u oba biskupska popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu: biskup fra Pavo Dragievi 1741/42. godine svjedoi da u Rujanima stalno prebivalite ima 8-lana obitelj tipana Klepia (u izvorniku Stephanus Clepich), a u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia 1768. u Guberu je zabiljeena 7-lana obitelj Jure Klepia.

Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285 275 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 36. 276 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 328-Kosor 277 M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 180. 278 M. Daja - K. Draganovi, S Kupreke visoravni, Bako Polje-Zagreb 1993., str. 424.

274

154

KOJUNDII
Preci poznatog hrvatskog nogometaa Davora ukera, najboljeg strijelca na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj, zvali su se Kujundije i na livanjsko su podruju doselili "oko 1720. godine od Jajca". S prezimenom Kujundija spominju se i u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine, kada je biskup fra Pavo Dragievi u Zastinju pokraj Livna zabiljeio dvolanu obitelj Lovre Kujundije. Inae, ukeri danas ive u Donjim i Gornjim Rujanima i Litanima, gdje je i roen otac Davora ukera, koji je kasnije s obitelji preselio u Osijek. S istom inaicom prezimena Kujundija (u izvorniku Cuqiunqia) ovaj je rod zabiljeen na Maovicama u zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambae tipana Biukovia: 10-lana obitelj Ivana Kujundije pokojnog Grgura (etiri odrasla mukarca, dvije odrasle ene, te po dvoje muke i enske djece). 280 U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi zabiljeio obitelj Mije (Mihaela) Konjuia. 281 I ovaj oblik prezimena nije neoekivan, jer Hrvati sve do Ljudevita Gaja nisu imali jedinstvenu ortografiju, pa su glasovi poput "d" i "" pisani su na razliite naine i razliito itani. U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Vinaliu su upisane dvije obitelji: Junghich Giovanni i Junghich Andrea, to treba itati kao Jundi Ivan i Jundi Andrija. 282 Oigledno popisiva, vjerojatno stranac, "pojeo je" dva prva glasa prezimena Kujundi. U istom dokumentu na Maovicama je zabiljeeno sedam obitelji s prezimenom Kojundi: Mije Petrova, Josipa i Ante Matijevih, imuna Antina, te Jakova, Josipa i Ante bez oevih imena. Starina srednjodalmatinskih Kujundia (Imotska Poljica) i Kojundia (Maovice) je srednja Bosna, a u njoj je vie mjesta iz kojih su mogli doseliti najprije na livanjsko a zatim i na vrliko podruje. Primjerice u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskup je Pavo Dragievi zabiljeio Kujundie: u Konjicu (9-lana obitelj Pavla
M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 79. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. 281 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 282 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 23-Vinali
280 279

155

Kujundia), u Kopiu pokraj Kreeva (4-lana obitelj Mate Kujundia), u Tomiu pokraj Kreeva (11-lana obitelj Ivana Kujundia), u Bistrici pokraj Jajca (13-lana obitelj Luke Kujundia). U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine u Kreevu je zabiljeeno pet Kujundia obitelji s 24 osobe: Jure (5), Mate (2), Franjo(7), Pavo (4), Ante (6); u Zaslivlju pokraj Konjica dvolana obitelj tipana Kujundia i u Bistrici pokraj Jajca 14-lana obitelj Jakova Kujundia. U Imotskim je Poljicima ovo prezime u 18. stoljeu glasilo Kulundi. Pri podjeli zemlje 1725. godine venecijanske su vlasti dodijelili Filipu Kulundiu dva kanapa zemlje, dok je Luka Kulundi dobio 10 kanapa ali u Zastruju, zaseoku Runovia. "Pri diobi darovnog dijela Polja (Imotsko-A. I.) 1747. godine banderija arambae Ivana Kulundia sa 78 obitelji dobiva 159 kanapa zemlje. Prezime Kulundi u Zmijavcima se pretvorilo u Mievi. U Ivanbegovini, gdje danas uglavnom ive, dijele se prema nadimcima. U Poljicima se nazivaju Kujundi Lujan." 283 Imotski Kujundii iz Poljica raseljavaju se na razne strane, pa ak i na istok: u selo Sluanj pokraj itluka oko 1870. godine doselio je Ivan Kujundi Filipov, "koji se prvi put spominje u matici vjenanih 1873. prigodom upisa njegova vjenanja s Boicom, keri Nikole kegre iz Slunja, doseljenog iz Buhova pokraj irokog Briga. 284 Ovo je prezime nastalo od naziva zanimanja kujundija, to na turskom jeziku oznaava obrtnika koji izrauje uporabne i filigranske predmete (dezve, ibrici, ugumi itd.) od zlata i srebra i ukraava ih na tradicionalni orijentalni nain. Dakle, kujundija je zlatar. Kako naziv ovog zanimanja ima i vie inaica: kujundija (kujunija), kojundija (kojunija), kolundija (kolunija), kulundija (kulunija), tako ga i vie inaica ovog prezimena: Kojundi (srednja Dalmacija), Kojundija (istona Slavenija), Kojundjija (Dugo Selo),Kolundi (sjeverna Dalmacija, Lika Slavonija), Kolundija (Knin), Kolundjija (Rijeka, Dubrovnik), Kujundi (Imotski, srednja Dalmacija), Kujundija (Vinkovci), Kujundji (Slavonija), Kulundi (Nova Gradika), Kulundija (Rijeka, Karlovac, .Bra, Orahovica), Kolundji (istona Slavonija).

283 284

V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 201. N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2001., str. 259.

156

KOSORII
U vezi s ovim prezimenom najprije ispravak jedne stare zablude: naselje Kosore na vrlikom podruju nije prozvano po rodu Kosora, kako se obino misli, jer je toponim stariji od istoglaseeg prezimena. U zemljinicima iz 1692. i 1710. godine, kao i u popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine redovito se biljei naselje Kosore (u izvornicima Cosore), ali u njemu, kao i na cijelom vrlikom podruju, jo nema ni spomena o rodu Kosor. Toponim Kosore vjerojatno je nastao zbog njegove slinosti s kosorom, odnosno kosirom ili kosijerom, to su istoznanice za veliki no sa savijenim drkom i koji slui za sjeu granja sa stabala. Dodue, u ikavskim govorima kosir znai i eljust, vilicu, laloku, ali se u porugljivom znaenju rabi i za ensku osobu otra, silovita jezika. Poput Kosoria od iste su osnova nastala i sljedea prezimena: Koser (urenovac), Kosijer (470 osoba, Kordun, zapadna Slavonija), Kosir (120, Zagorje), Kosjer (100, Duga Resa), Kosjerina ( Dubrovnik), Kosor (370, Drni, srednja Dalmacija), Kosori (Vrlika, Sinj, Rijeka), Kosori (Vukovar, Jastrebarsko). Prezime Kosori nastalo je od Kosor odnosno od Kosorka, to je bio uobiajeni naziv za udatu osobu iz roda Kosora (rabljen je i naziv Kosorua). Starina roda Kosora je Zagvozd u Imotskoj krajini. Spomen o njemu sauvan je iz doba Bekog rata 1683. godine, i to u dva zbjega stanovnika Imotske krajine na Makarskom primorju: meu izbjeglicama iz Zagvozda dvije su obitelj s prezimenom Kosor: Mijina (est lanova) i etverolana obitelj udovice Ane Kosorke; u zbjegu pak stanovnika sela Grabovca nalazila se i 8-lana obitelj harambae Barie Kosora. 285 Uz Milana Begovia najpoznatiji Vrlianin svih vremena fra Filip Grabovac u svom "Cvitu razgovora naroda ilirikog aliti rvackog" (Venecija 1747. godine) ovako opisuje smrt narodnog junaka Barie Kosora: "Bi kavalijer i serdar Baria Kosor, koji pogibe iznenada u busiji, ekajui Turke Imoane, od svoga druga nevirnoga Jure Kusia, koji uzdie sirotu za svoju sramotu; malom Juri pak doe smrt gra od Antuna Grabovca iz Vrlike 1704. godine." 286
285 286

V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 18. i 20. Filip Grabovac, Cvit razgovora naroda ilirikog aliti rvackog, Venezia MCCCXLVII., str. 204.

157

Kosori se iz zbjegova na Makarskom primorju ne vraaju ni u Zagvozd ni u Grabovac, a vie toponima u Imotskoj krajini (Kosorovine u Zagvozdu i na podruju Lovrea) trajni su spomen o tom rodu. Iznimka je udovica "Ana Kosorka s etvero eljadi", upisana u zemljinik Zagvozda 1726. godine s pet kanapa zemlje; ona je posljednji izdanak plemena Kosor 287 koje se iselio iz Zagvozda. Kosori iz zbjega s Makarskog primorja sele na dva podruja: drniko i bukoblatsko-livanjsko. Nova boravita u okolici Drnia nalaze u Veluiu i Trbounju, o emu svjedoi matica vjenanih drnike upe, u kojoj je upisano prvo vjenanje ovog roda u crkvi Svetog Ante u Drniu, a obavljeno je 1709. godine izmeu mladia Pavla Miloevia i djevojke Petrice Kosor
288

iz Veluia pokraj Drnia. Iz drnike grane Kosora je i najpoznatiji nositelj toga prezimena hrvatski knjievnik Josip Kosor. Roen je u Trbounju 1879. godine, ali su ga roditelji prigodom seobe odveli u selo Otok, u Slavoniju. Poznat je kao dramatiar, pripovjeda i pjesnik (drama "Poar strasti" i roman "Rasap"). Umro je 1961. godine. Dio Kosora nakon zbjega na Makarskom primorju pronalazi novo boravite na bukoblatskom podruju (danas opina Tomislavgrad), pa je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi u Vuiima (danas sela Prisoje u tomislavgradskoj i Golinjevo u livanjskoj opini) zabiljeio je trolanu obitelj Mate Kosora (u izvorniku Matthaeus Cosor), a u Kabliima pokraj Livna 12-lanu obitelj s duom inaicom prezimena, obitelj Lovre Kosoria (u izvorniku Laurentius Cosorich). Dakle, prezime Kosor javlja se s jo jednom inaicom Kosori, dok je trei oblik ovog prezimena Kosori vjerojatno nastao na vrlikom podruju gdje e Kosorii stii iza 1725. godine. Zbog samog oblika prezimena Kosorii su mogli biti potomci spominjane Ane Kosorke, koja se, kako smo ve rekli, 1726. godine vratila u Zagvozd, gdje su joj venecijanske vlasti za 4-lanu obitelj dodijelile 5 kanapa zemlje. S jezinog motrita Kosorkin sin se zvao Kosorki odnosno Kosori (mali, mladi Kosor), to je vjerojatno i klju objanjenja postanja ovog vrlikog prezimena. I vrijeme pogoduje ovoj tvrdnji, jer Kosora odnosno Kosoria nema u Vrlici 1725. godine, a Ana je Kosorka zabiljeena u Zagvozdu 1726. godine. Upravo je to i razlogom da su prvi put zapisani 1830. godine u austrijskom zemljiniku, i to obitelj Ante
287 288

V. Vri, nav. dj., str. 332. Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 439.

158

Kosoria u Kosorima. 289 Dodue, ne treba posve iskljuiti ni mogunost da su Kosorii u Kosore stigli preko bukoblatsko-livanjskog podruja, ali u isto vrijeme ako su to uinili i iz Zagvozda u Vrliku. Danas na vrlikom podruju ive tri obitelj s prezimenom Kosori.

KRNJC1
U Tuijacima pokraj Sinja uoi osloboenja sredita Cetinske krajine od Turaka (1686. godine) ivio je i Husein Kopiji odnosno Kopi, ija se ki, u trenutku kad Turci moraju zauvijek napustiti Cetinsku krajinu, pokrtava i dobiva ime Jelena. Ona se udaje za Nikolu Djapirkovia (Japirkovia) iz Vranjica, a venecijanske vlasti 1. oujka 1688. godine dodijelile su joj 25 kanapa zemlje, koja je do tada bila u vlasnitvu njezina oca Huseina. Zanimljivo je podsjetiti da su islamizirani Kopii u okolici Sinja imali nadimak Krnjac 291 , pa se moe spekulirati kako su Krnjci s vrlikog podruja potomci roda Kopijia reenih Krnjac, kojih se dio vratio u katoliku vjeru. Stoga evo i nekoliko podataka o Kopiima, koji su bili poznata srednjovjekovna bosanska plemika obitelj, o emu svjedoi i njihov obiteljski grb, uvrten u znameniti Fojniki grbovnik, ije postanje znanstvenici datiraju u 14. stoljee. Kopii su starinom iz Rame, ali su imali i velike posjede u Uskoplju i Duvnu. Islamizirani Kopii u 17. i 18. stoljeu obitavaju u Kongori pokraj Duvna, odakle kao turski zapovjednici upravljaju svim ivotnim tokovima na duvanjskom podruju. Istiu se tolerancijom prema kranima i katolikim sveenicima. Ogranak obitelj Kopi, koji ostaje vjeran vjeri svojih pradjedova, sklanja se ispred Turaka u Dubrovnik. U klaustru samostana Male brae na dubrovakom Stradunu nalazi se nadgrobna ploa s natpisom: Aeterna domus Matthae fiac. Copchich cum eredibus suis die XXI novenb. MDCXVim, to prevedeno s latinskog jezika glasi: Vjena kua pokojnog Mate Kopia s nasljednicima njegovim dana 21. studenog 1669. godine. Opsenije o rodu Kopia u
289 290 291 292

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 328-Kosore J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 34. i 37. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 21 A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 57.

159

mojoj knjizi Duvanjska prezimena, objelodanjenoj u izdanju "Naih ognjita" iz Tomislavgrada 2001. godine, str. 57-61. Prezime Krnjac prvi je put zabiljeeno na vrlikom podruju u zemljiniku 1710. godine, kad je u sastavu bandenje harambae tipana Biukovia upisana 6-lana obitelj Jakova Krnjca pokojnog Ivana (u izvorniku Giacomo Cargnaz). Obitelj se sastojala od roditelja i po dvoje muke i enske djece." Vjerojatno ista obitelj, samo s upola manje lanova, zabiljeena je u popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine, kada je biskup Ivan Laghi upisao Jakova Krnjca (Jacobus Cargna9),to se moe itati kao Krnjac ili pak Krnjac." U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine za naselje Vrlika upisana je obitelj, koje je domain: Giorgio Chergnazza, to treba itati kao Jure Krnjaa. 295 Dakle, jo jedan oblik ovog prezimena. Inae, prezime je Krnjac ustvari poimenieni pridjev krnj, krnji, to znai onaj kojem je dio odbijen, oteen; onaj koji je ostao nedovren, nepotpun. Kad je rije o prezimenskoj uporabi, onda se najee odnosi na krnjavi zub (krnjatak) ili pak vie krnjavih zubi. Za ilustraciju navodimo i nekoliko prezimena, izvedenih od osnove krnj-: Krnic (210 osoba, Sisak, Banovina), Krni (1120, ibenik, srednja Dalmacija, Banovina), Krnjac (srednja Dalmacija), Krnjaa (Sinj), Krnjai (640, Banovina), Krnjaja (Obrovac, Banovina), Krnjaji (270, Banovina), Krnjak (530, Meimurje, Podravina, Prigorje), Krnjai (Koprivnica), Krnjeta (120, Banovina, Kordun), Krnjevi (Sisak, Ivani Grad), Krnji (190, Krievci, istona Slavonija). Zanimljiv podatak sauvan je i u arhivu franjevakog samostana u Sinju. U popisu fratara te redovnike kue od 27. sijenja 1714. godine nalazi se i ime fra Grgura Krnia. 296 Inae, prezime Krnji, od kojeg je moglo postati i prezime Krnjac, potvreno je i u Cetinskoj krajini na prijelazu iz 17. u 18. stoljee. U sukobu izmeu stanovnika Biska i Poljiana, koji su upravo doselili i dobili od venecijanskih vlasti zemlju, jedan od zapaenih sudionika tog spora na poljikoj strani bio je Grgur Krnji. Sukobi su trajali od 1696. do 1699. godine. 297

293 294

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 295 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19. 296 J. A. Soldo, Sinjska nav. dj. (knjiga I.), str. 95. 297 Isto, str. 224.

160

Krnjii, uz to to se doseljavali s podruja Poljike Kneevine, mogli su stii i iz tadanje Imotske krajine, ustvari iz Gornje Gorice (danas u hercegovakoj opini Grude). Tu ga u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio tri obitelji: Marka Kmjia sa 7 i Mate i Joze Krnjia s po 6 lanova. Iz Gornje je Gorice u vrijeme Bekog rata 1686. godine u Zagvozdu doselila 3-lana obitelji Marka Krnia, da bi te godine s ostalima Zagvoanima krenula u zbjeg na Makarsko primorje. U Podbablju, takoer u Imotskoj krajini, 1725. godine doseljenoj obitelji Boe Krnia dodijeljen je jedan kanap zemlje. 298 I u Vinjane su Krnii doselili iz Gorice.

KUDUZI
U popisu obitelji banderije harambae Nikole Biokovia iz Vrlike od 1. srpnja 1692. godine uvrten je i dokument "Notta delle Posta da Molino", u kojem su upisana petorica suvlasnika mlina na rijeci Cetini na podruju sela Kosora, koji je do osloboenja Vrlike od Turaka 1688. godine pripadao Turinu Salemu Bukariiu iz Vrlike: Matij Grabovac, otac mnogo poznatijeg fra Filipa Grabovca, zatim vrliki harambaa Nikola Biokovi, te Filip Vuleti, Nikola Kova i Radovan Kuduz (u izvorniku Radouan Cudus). 2 9 9 Meu stanovnicima vrlikog podruja, koji su tog trenutka bili rasporeeni u etiri banderije (Nikole Biokovia iz Vrlike, Marka Orlandia iz Kosora, Pavla Juria iz Maovica i Nikole arca-bez oznake mjesta) upisano je ime Radouan, ije smo prezime (dakako sve je to pisano veoma neitkim rukopisom) Cusudouich proitali kao Kuzudovi. Prezime ove obitelji, ijih je 7 lanova dobilo 8 kanapa zemlje od venecijanskih vlasti,
" 3 A A

upisano je pogreno (metateza). Ista obitelj s domainom Radovanom Kuduzom pokojnog Nikole (u izvorniku Radouan Cudus) upisana je u zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambae tipana Biukovia.301 Obitelj ima 15 lanova (po tri odrasla mukarca i ene, te petero muke i etvero enske djece).
298 299 300 301

V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 198. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj, sveanj 16. Isto, sveanj 19. Isto, sveanj 19.

161

U istom dokumentu ubiljeena je i trolana obitelj Luke Bilakovia reenog Kudumiz pok. Pavla s Maovica (Opisana je i kao obitelj Luke Kuumiza reenog Bilakovi).302 Dakako, moemo samo spekulirati u kakvoj su vezi Kuduzi i Kudumizi9 Zato Kuduza nema u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine, koji )e u Vrlici obavljen po nalogu biskupa Ivana Laghija. Teko je odgovoriti na ovo pitanje, a jedan je od moguih odgovora da su nekamo odselili pa se kasnije vratili ili pak grekom nisu upisani 1725. godine. Ponovno se javljaju u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kad je upisana obitelj Petra Kuduza Markova. Istodobno kad i u Vrlici Kuduzi su zabiljeeni i u Dobreu, na muko303

leevakom prostoru, u banderiji harambae Bartula Jelaviia (Jelavia). Rije je o obitelji Nikole Kuduza. Ovaj je rod zabiljeen i u austrijskom zemljiniku iz 1835. godine, i to u Muu Gornjem obitelj Andrije Kuduzovia, a u Gizdavcu obitelj Kuduz bez navoenja imena njezina domaina. 304 Danas u tim dvama mjestima nema Kuduza. Starina ovog roda je na livanjskom podruju, gdje je u Rujanima Donjim u sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio 6-lanu obitelj Simuna Kuduza (u izvorniku Simon Cudus). Ni na livanjskom podruju danas nema Kuduza. U Hrvatskoj trenutano ivi 230 osoba s prezimenom Kuduz (srednja Dalmacija, Slavonija); Kuduzovii ive na Rijeci i u Karlovcu; Kudusi u Karlovcu i Virovitici, te Kudii u Primorju i Lici. S jezinog motrita prezime je nastalo od turskog pridjeva kuduz, to znai bijesan, pobjenjeli. Od toga je izveden i naziv za haubicu, vrstu velikog topa, koji je upotrebljavala turska vojska: kuduz odnosno kubuz.

302 303 304

Isto, sveanj 19. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 81. M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 189. i 164.

162

KUSTURII
U Vinaliu ivi estolana obitelj s prezimenom Kusturi. U osnovi prezimena je imenica kustura, to prema P. Skoku znai "no s drkom od kosti", a u novom Hrvatskom enciklopedijskom ijeniku "no koji se nosi u polje". Inae, uz prezime Kusturi, koje je nastalo od Kustura (Kustura je u Hrvatskoj 350, Kusturia 180 osoba), u Dubrovniku ono glasi Kusturica, a u Gorskom kotaru i Opatiji Kusturin. Starina ovoga roda je u Slivnom u Imotskoj krajini. U Stanju dua upe Slivno iz 1744. godine upisane su dvije obitelji s prezimenom Kusturi: Grgina (4 lana) i Tomina (6). Godine 1747. kod diobe barovitog dijela Imotskog polja spominje se Jure Kustura. 305 U Stanju dua upe Podbablja iz 1739., kojoj su pripadali i Zmijavci, upisane su dvije obitelji: Mijo (7 lanova) i Ivan (4). Kustur(i)a nema u Zmijavcima, jer su njihova imanja naslijedili Ivkoii. Naime, Ivka Kustura dovela je na svoje oinstvo u Zmijavce mua Milasa, pa su po njoj njihovi potomci dobili nadimak Ivkoi; jedno je vrijeme rabljena prezimenska kombinacija Milas-Ivkoi da bi iza 1850. godine prevladalo Ivkoi. 306 U Runoviima se pri diobi zemlje 1725. godine spominje Ante Kustura koji je zajedno s Antom Mieviem dobio 2 kanape zemlje, pa se upravo stoga esto mijeala prezimena Kustura i Mievi, tako da je ak od njih nastajala prezimenska kombinacija Mievi-Kustura. Ostalo je takoer zabiljeeno daje 1747. godine Mate Kustura dobio zemlju u predjelu Luia otok. 307 U Slivnu se danas jedna obitelj preziva Kustura-Selak. Kusturii su, uz Lelase i Kosore, jo jedan vrliki rod s imotskim korijenima, a zabiljeeni su u austrijskom zemljiniku iz 1830., kada je u Vinaliu boravite imala obitelj Ante Kusturia. 308

V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 271. " Isto, str. 336. i07 Isto, str. 258. 308 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 23-Vinali
,0

115

163

LAKII
S jezinog gledita prezime je ustvari poimemem pridjev lak, dakle lakac, laki, to znai "ovjeka brzog na nogama". Lakii doseljavaju na vrliko podruje poetkom 19. stoljea, kada je u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Kosorima zabiljeena obitelj Matija Lakia. 309 Zanimljivo je spomenuti da i danas na vrlikom podruju ivi samo jedna trolana obitelj s prezimenom Laki. Iako podrijetlo ovog roda nismo uspjeli utvrditi, vrliki Lakii nisu u krvnom srodstvu sa svojim prezimenjacima pravoslavne vjeroispovijesti iz Srbije i Crne Gore.

LELASI
Moda se prezime Lelas moe s jezinog motrita dovesti u vezu s mitolokim Ljeljom, sinom boice Lade, koji je zatitnik braka i ljubavi, a prema nekim autorima i bog proljea u slavenskoj mitologiji. Ovo se prezime moe dovesti i u vezu s hipokoristikom Lela, izvedenog od osobnog imena Jelena, Helena, Jela. Zato analogijom nije moglo nastati i muko osobno ime (u poetku vjerojatno nadimak) Lelo i od njega na isti nain kao od imena Maro, Ivo, Mate, Ljubo "stvoriti" prezime Lelas, kao to su nastala prezimena Maras, Ivas, Matas, Ljubas. Starina roda Lelas je Vrdol, Vrdovo, u masivu planine Biokovo, danas upa Biokovska. U Stanju dua upe Vrdol iz 1744. godine upisana je 7lana obitelj Grge Lelasa, kojeg V. Vri u istoj knjizi imenuje i kao Juru. 310 Vjerojatno je to zbog glasovne slinosti latinskih oblika imena Gregorius i Georgius. U Stanju dua upe Svetog Frane u Imotskom iz 1806. godine upisana je u Glavini Donjoj obitelj Ivana Lelasa, doseljenika iz Vrdova. 3 " Oko godine 1850 godine u Glavinu Donju doselio je Marijan Lelas, koji se
309 310 311

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 328-Kosore V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 343. Isto, str. 95.

164

oenio Marijom Medvidovi iz Glavine Donje. 312 Potomci ovih dviju obitelji su dananji glavinski Lelasi, koji su 1990. godine imali osam obitelji. Zanimljivo je spomenuti da se danas na starini roda Lelas u upi Biokovskoj nalazi samo jedna dvolana obitelj, a rije je o starijim osobama. Na vrliko podruje Lelasi doseljavaju poetkom 19. stoljea, kada je a austrijskom zemljiniku iz 1830. godine zabiljeeno u Kosorima ak pet obitelji s prezimenom Lelas: Ivanova, Kristoforova, Jurina, Stipanova i imunova. 1 3 Danas na vrlikom podruju Lelasi spadaju meu najbrojnije rodove (trideset i jedna obitelj).

LISIARI
S jezinog motrita prezime je nastalo od imenice lisica, naziva zvijeri iz porodice pasa (Vulpes vulpes), koja je u knjievnosti otjelotvorenje lukavstva. Dakako, lisica moe biti i lukava osoba, lukavac, a lisiar je, prema P. Skoku, osoba koja prodaje lisice, okove, negve, sprave koju rabi policija prigodom uhienja. Lisiari su zasigurno na vrlikom podruju 1725. godine, kada je u popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi zabiljeio i 4-lanu obitelj Andrije Lisiara. U tom popisu u upi Vrlika zapisana je i 9-lana obitelj Grgura Teklia. Ovom navodimo stoga to su dananji livanjski Teklii (ive u Prologu, Orguzu, Zabriu, Komoranima, Grborezima, Zastinju i aiu) sauvali predaju "da su porijeklom iz Vrlike (Dalmacija) i da su se zvali Lisiar." 314 Ako sa na livanjskom podruju Teklii nalaze 1741/42. godine (u Provu 6-lana obitelj Mije Teklia, u aiu 4-lana obitelj Petra Teklia), onda su vjerojatno tu doselili prije osloboenje Vrlike od Turaka (1688.). Tome ide u prilog i injenica da ni Lisiara ni Teklia nema na vrlikom podruju 1692. godine, kada je obavljen popis pripadnika banderije haramabae Nikole Biokovia. ini se da su se kasnije nakon
Isto, str. 112. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 328-Kosore 314 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.
313 312

165

istjerivanja Turaka iz Cetinske krajine dio Lisiara i Teklia vratili u Kosore. U zemljiniku iz 1710. godine na vrlikom podruju upisane su i sljedee dvije obitelji: Pietra Lanzara, to bi trebalo itati Petar Lancar, te obitelj Ellie Lesizara, to treba itati Ilija Lezicar.315 Moda bi zbog tadanje posve neureene ortografije u hrvatskom jeziku i injenice da su popise obavljali u pravilu stranci barem Lezicar mogao biti Lisiar!? Meutim, 1830. godine u novom austrijskom zemljiniku Lisian su brojni na njihovim stanitima u Vrlici i Kosorima: u Vrlici su tri obitelji Petra, Jure i Frane Lisiara, a u Kosorima obitelj Mije Lisiara.316 Danas na vrlikom podruju ive tri obitelji s prezimenom Lisiar.

LJULJ I
Danas u Hrvatskoj ivi 130 osoba s prezimenom Ljulj (Vrlika, Naice, Slavonija). S jezinog motrita prezime je nastalo od imenice ljulj, naziva za travu iz roda Lolium, koja je najvaniji sastojak travne mjeavine za njegovanje travnjaka, primjerice u Engleskoj. Vrliki Ljulji su ipak noviji doseljenici, jer nisu zabiljeeni ni 1830. godine. O svom podrijetlu znaju samo da su im preci doselili iz Ravnih kotara.

MANDARII
Prvi poznati pripadnik ovog roda na vrlikom podruju bio je tipan Mandari pokojnog Lovre, ija je etverolana obitelj (suprunici i dvoje muke djece) zabiljeena u zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambae tipana Biukovia.317
315 3l6

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Katastri Dalmacije broj 456 i broj 328(Vrlika i Kosor) 317 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16.

166

Petnaest godina kasnije u popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine u Vrlici je zabiljeena dvolana obitelj Luke Mandaria, vjerojatno jednog od sinova spomenutog tipana. 318 Godine 1711. u Vinovu, na muko-leevakom prostoru, u zemljinik je upisana obitelj Vida Mandaria, koji je moda onaj drugi sin Stipanov, doseljenik iz Vrlike.'1'' Na tom podruju ili posve precizno u vrljevu, selu koje pripada dananjoj opini Unei, u novom austrijskom zemljiniku iz 1835. godine upisana je obitelj Mije Mandaria,320 vjerojatno potomka vrliko-vmovskih Mandaria. U martiriju franjevakog samostana u ibeniku 22. srpnja 1852. godine upisana je smrt fra Nikole Mandaria iz Vrlike, koji je umro u 65. godini ivota, to znai daje roen 1787. godine. 321 Dakle, Mandarii doseljavaju na vrliko podruje poetkom 18. stoljea, vjerojatno iz Brotnja (danas prostor opine itluk), iz sela Vionice, gdje su nastali od starog roda Volarevia, koji se ponekad piu kao Volarii ili pak Volari. "Najstariji do sada nama poznati pripadnik njihova roda je Grgo Volarevi, roen oko 1680. godine, a koji je s enom Andrijanom prebjegao u od Turaka osloboenu Vrgorsko-neretvansku krajinu i nastanio se u selu Boravcima 1710. godine, gdje su mu se rodili sinovi: Luka, Marko i Nikola. Grgo je umro u Boravcima 1743. godine, a njegova ena Andrijana 1747. godine". 322 Danas su Volarevii najbrojniji na metkovskom podruju: Vid, Boravci, Desne, Nova Sela. Na podruju hercegovake opine itluk danas prezime glasi Volari. Prezimenska kombinacija Volarevi alias Mandari u tom se kraju rabi u maticama ak do 1850. godine. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine u Vionici je zabiljeena 25-lana obiteljska zadruga Nikole Mandaria, a u itluku prebiva 10-lano kuanstvo Jakova Volarevia. Mandariima, doseljenim iz Vionice u nakon osloboenja od Turaka Imotsku krajinu, venecijanske vlasti 1725. godine dodjeljuju zemlju: 17lanoj obitelji Ivana Mandaria u Cisti Velikoj pripalo je 11 kanapa zemlje.
Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967: B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 319 M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 161. 320 Isto, str. 215. 321 Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godine IX. (2001), br. 1. (13.), str. 25. 322 N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2001., str. 227.
318

167

"U Vinogradini je dobio zemlju, kojoj je sa sjevera tursko groblje, a s juga crkveno groblje. Dobio je dionicu koja je bila arambae Rojnice kod turskog groblja s june strane." 323 Ovo navodimo iskljuivo zbog ipak neobina ozraja, koje nije ba predaleko, udaljeno je od nas ni tri puna stoljea. Danas Mandaria ima najvie u Hrvatskoj u Vrepcu pokraj Gospia (31 domainstvo), iji su preci doselili s hercegovako-aimatmskih prostora tijekom 18. stoljea. S jezinog motnta prezime je nastalo od enskog osobnog imena (matronim) Mandara, koje je uveanica od imena Manda. Ustvari, to je jedan od oblika biblijskog imena hebrejskog podrijetla Magdalena, to znai ena iz Magdale, grada u Galileji; Magdalka. M. Matas pak smatra da je prezime Mandari nastalo od imenice mandrak odnosno matrak, to na arapskom jeziku znai tapina, toljaga, batina. 324 To nije uvjerljivo jer i hercegovaki i imotski i vrliki Mandarii tvrde da su prozvani po babi Mandari.

MARASI
Prezime je s jezinog motrita nastalo od vlakog oblika imena Maro, Maras, kao to su imena; Vuko-Vukas, Mate-Matas, Ivo-Ivas, Lelo-Lelas, Ljubo-Ljubas itd. Danas 1680 stanovnika Hrvatske nosi prezime Maras, a nastanjeni su u Cetinskoj krajini, na imotskom podruju, Lici, Gorskom kotaru i Istri, dok su nositelji due inaice prezimena-Marasovi uglavnom skoncentrirani u Dalmaciji (Zagora, srednja i sjeverna Dalmacija), a njih je 4490 u Hrvatskoj. Ova smo dva prezimena izdvojili, jer ih je najee nemogue razdvojiti; u nekim dokumentima rabi se uporedo Maras i Marasovi za iste osobe. U popisu obitelji banderije harambae Nikole Biokovia iz Vrlike od 1. srpnja 1692. godine upisana je 9-lana obitelj imuna Marasovia (u izvorniku Simon Marasovich), kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 6 kanapa zemlje. 325

323

V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 64. Zbornik o Zagori, knjiga 4., Zagreb 2001., M. Matas, Prilog prouavanju toponomastike Splitske zagore, str. 123. 325 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19.

168

U zemljiniku iz 1710. godine u sklopu banderije harambae tipana Biukovia iz Vrlike upisane su dvije obitelji ovog roda s dvije inaice njihova prezimena: 5-lana obitelj Ilije Marasovia pokojnog Grgura (tri odrasla mukarca, ena i ensko dijete) i 7-lana obitelj Petra Marasevia pokojnog Luke (dva para odraslih osoba, muko i dvoje enske djece). 326 U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi ubiljeio 4-lanu obitelj ve poznatog nam Petra Marasovia (vie ruje Marasevi) i 6-lanu obitelj Mije (Mihaela) Marasovia.327 Pripadnici ovog roda, koji e tek kasnije na vrlikom podruju prezime skratiti u Maras, doseljavaju iz svoje starine u Rokom Polju pokraj Duvna ve 1686. godine preko stare upe Zmin (danas prostor opine Mu) na skradinsko podruje. Tada su tu stigle dvije obitelji: Pave Marasovia sa 17 i Petra Marasovia s 9 lanova. 328 O ugledu skradinskih Marasovia svjedoi i est sveenika koje je u 18. stoljeu dao crkvi u Hrvata ovaj rod. 329 to se pak tie Cetinske krajine, ve se 1698. godine doseljeni Filip Marasovi smjestio "negdje oko sela Potravlja, ali blie Sinju, jer je Ilija Marasovi s dvije osobe iz obitelji pripadao 1709. godine banderiji Vukovia, a Ivan sa sedam lanova banderiji Mate Filipovia Gria." 330 Iz 1698. godine ostalo je zapisano daje Dujo Vukovi dobio jo 15 kanapa zemlje kod Marasovia (Marasa)..."3 1 U zemljiniku iz 1709. Marasovii su u Cetinskoj krajini rasporeeni ovako: u banderiji harambae Jure Doturovia iz Turjaka (vjerojatno doseljenik iz Duvna) je dvolana obitelj Mije Marasovia; u banderiji harambae Tadije Vukovia, takoer Duvnjaka, u Otnju pokraj Sinja takoer dvolana obitelj Ilije Marasovia. Te je 1709. godine zabiljeen i povratak Mate Marasovia s obitelji u Tursku, to za to vrijeme nije bilo neuobiajeno. U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine u Dugopolju su zabiljeene tri obitelji s ovim prezimenom: udovice Ane Marasovi s 12

Isto, sveanj 19. Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 328 Z. Vei, Neori i Sutina od prapovijesti do danas, Split 1999., str. 99. 329 Isto, str. 100. 330 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 56. 331 Isto, str. 102. 332 Isto, str. 108, 113. i 116.
327

126

169

lanova, Petra Marasovia s 10 dua i obitelj tipana Marasovia s 8 ukuana. 333 Zanimljivi su i muko-neoriki Marasovii, koje je 1701. godine iz Zagvozda doveo harambaa Mate Vei pokojnog Jurasa: 4-lanu obitelj Duje Marosavljevia, ije je postojanje potvreno 1711. godine ali s prezimenom Marasovi. Ve 1835. godine u Neonu su etm Marasovia doma: Antm, Filipov, Ivanov i Jurm.' j4 Da su Marasovii u Cetinsku krajinu stigli sa svoje starine u Rokom Polju pokraj Duvna, svjedoe i sljedei podaci: godine 1706. u sklopu njegova pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski je biskup Nikola Bijankovi ugoen u kui rokopoljskog glavara Jure Marasovia.3''5 Marasovii su zabiljeeni i 1741/42. godine u sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragievia: u Rokom Polju 4-lana obitelj Nikole Marasovia i u Rastovai pokraj Posuja 7-lana obitelj Marka Marasa. Marasovie sa starinom u Poljikoj Kneevini, a od njih se 20. oujka 1662. godine spominje Petar Marasovi, samo naznaujemo, jer nisu u krvnom srodstvu s vrlikim Marasima. 336 Od dananjih Marasa spomenut emo one iz Studenaca pokraj Imotskog, koji su prema predaji doselili iz Rastovae pokraj Posuja, ali iza 1739. godine. Godine 1785. u maticama upe Velika (danas podruje Dervente u Bosni) zabiljeeno je da je u selo ivinice doselio Ante Maras sa suprugom Antonijom Steti sa Studenaca pokraj Imotskog, a 1790. godine u Kulinu je stigla Marija Maras iz Rokog Polja pokraj Duvna. 337

MA RII
Marii spadaju meu najea i najrasprostranjenija prezimena na junoslavenskim prostorima. Ima ih srpske i bonjake nacionalnosti, ali
333 334 335 336 337

Zbornik radova opine Dugopolje, Zagreb-Dugopolje 2001., str. 172. Z. Vei, nav. dj., str. 195. M. Vidovi, N. Bijankovi-kanonik splitski i biskup makarski, Split 1981., str. 98.. Poljiki zbornik, svezak I., Zagreb 1968., str. 95. Monografija upe Plehan, Plehan 1987., str. 104.

170

najbrojniji su Marii Hrvati katolici. Danas se u Hrvatskoj 9650 stanovnika preziva Mari, a rasprostranjeni su u Istri, Zagori, sjevernoj Dalmaciji i Slavoniji. Prezime je nastalo biblijskog imena idovskog podrijetla Manja, koje je u nas stezanjem dalo oblik Mara. Tvorba je prema uobiajenom obrascu: Manj i = Manji = Marii = Mari. Vrliki Marii su doseljenici iz Sinja. Prema zapisima u maticama upe Sinj, koje se uvaju u Historijskom arhivu u Zadru, Marii su poetkom 1688. godine doselili iz Rame zajedno s Vukasoviima i Malbaama i smjestili se u Brnazama/ 38 Godine 1699. je zabiljeeno da su Nikola Mari i Ivica Asanovi ubili kravu i tele starosjediocu u Bajagiu (Karsanima) Ivanu Bakoviu, pa im je opi providur A. Mocenigo naloio da moraju nadoknaditi tetu. 339 U zemljinicima iz 1709. Marii su rasporeeni ovako: u Brnazama u banderiji harambae Jakova Tomaevia su: 10-lana obitelj Nikole Marica i 11-lano domainstvo Mije Maria; u Sinju u banderiji Pavla Milanovia je 5-lana obitelj Pavla Marica. 340 Vrliki Marii su najnoviji doseljenici.

MARKIOLI
Prezime Markioli je veoma rijetko i danas taj rod sainjava nekoliko obitelji na vrlikom podruju i u istonoj Slavoniji, koje su doselile iz Cetinske krajine. uvaju obiteljsku predaju o doseljenju iz Italije u vrijeme venecijanske vladavine u Dalmaciji, dakle u 18. stoljeu. Kao mogue mjesto podrijetla navode Genovu. Meutim, sve je to nesigurno. Jedino je sigurno da su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Vrlici zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Markioli (u izvorniku Marchiolli): Ivanova i Petrova. 341 Danas na vrlikom podruju ivi pet obitelji s prezimenom Markioli.

338 339 340 341

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 51. Isto, str. 88. Isto, str. 108. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 456 - Vrlika

171

MATKOVII
Prezime je nastalo od osobnog imena Matko, jednog od hipokoristika imena Matej, Matija, u Hrvata navlastito u obliku Mate odnosno Mato. "Ishodite je u hebrejskom imenu Matija latinskog Mattias (hebrejski Mattitjah) sa znaenjem "Boji dar" i imenu drugog apostola Mateja (od latinskog Matthaeus iz hebrejskog Mattai). Imena tih apostola podosta su se rano proirila s kranstvom u svih Slavena". 342 Blagdan Mateja evanelista je 21. rujna, a apostola Matije 25. veljae. Prvi spomen Matkovia prema poznatom povjesniaru fra Dominiku Mandiu potjee od 26. kolovoza 1573. godine, kada je za bosanskog vikara i biskupa posveen Anton Poli de Matheis, to Mandi deifrira kao Ante Matkovi. Danas u Hrvatskoj ivi 4560 osoba s prezimenom Matkovi, koji su skoncentrirani u srednjoj Dalmaciji (Imotski, Vrgorac, Sinj, Knin) i u okolici Zagreba. Za imotske Matkovie V. Vri tvrdi, dodue temeljei to na predaji Matkovia iz Medova Doca, da su doselili iz Hercegovine. Doseljenje se objektivno moglo samo dogoditi iz Rokog Polja, podruja izmeu Imotskog i Duvna (danas je to dio opine Tomislavgrad). Tu je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio dvije Matkovia obitelji: Matinu i Pavinu s 10 odnosno 7 dua. Biskup e pak fra Marijan Bogdanovi 1768. godine u Rokom Polju zatei tri obitelji s prezimenom Matkovi: Pavinu (10 lanova), imunovu (5) i Petrovu (12). U Imotskoj su krajini Matkovii zabiljeeni 1706. godine u Grabovcu, ali su tu izumrli ili su pak odselili; u Medovu su Docu 1725. i 1726. godine obitelji Joze Matkovia (5 lanova) i Jure Metkovia (9) dobile zemlje od venecijanskih vlasti. Matkovii iz Medova Doca proirili su se u Grubine, Podbablje i u Poljica. 344 Rokopoljski Matkovii izmeu 1770. i 1790. godine sele i na derventsko podruje: 1773. u ivinice pokraj Dervente doseljava Jozika Matkovi sa suprugom Jakovicom Brnadi iz Roka Polja; 1775. u to je selo stigao i Jakov Matkovi sa enom Dominikom (Domom), roenom Tufeki
342 343 344

P. imunovi, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str. 256. D. Mandi, Duvanjska biskupija od XIV - XVII. stoljea, Zagreb 1936., str. 46. V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 175, 189. i 204.

172

"od Duvna"; 1787. godine novo boravite u ivinicama nala je obitelj Petra Matkovia i njegove supruge Jele roene Jelavi iz Rokog Polja. 345 Matkovii su novo stanite nali i u Zavoj anima pokraj Vrgorca, odakle svakako prije 1785. godine u Mostar doseljavaju braa Ante i Nikola Matkovi. Godine 1795. roen je Jure, prvi od estorice sinova Ante Metkovia.346 Matkovii iz Bitelia pokraj Sinja oko godine 1879. doseljavaju u aprazlije pokraj Livna; tvrde da i danas u Goranjem Biteliu imaju roake. 347 Sto se tie duvanjskog podruja, tu Matkovia, na alost, vie nema, jer je 2001. godine posljednja 4-lana obitelj Nikole Matkovia pokojnog Drage iz Bukove Gore odselila u vicarsku.348 Matkovii relativno kasno stiu na vrliko podruje, na prijelazu iz 18. u 19. stoljee, a dio dananjeg grada Vrlike dobio je po njima imeMatkovina. Zabiljeeni su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada u Vrlici upisana obitelj Ante Makovia, a u Gaijaku etiri Metkovia domainstva: Ivana i Boe, sinova Grgurovih i Luke i Ivana, sinova Tomasovih. 349 Vrliki Matkovii dali su u 19. stoljeu i jednog sveenika fra Nikolu Matkovia, roenog 1871. u Vrlici, a umrlog u samostanu Karin 30. svibnja 1901. godine. 350 I jo naknadno saznati podatak: Matkovii su zabiljeeni u Tisnom pokraj ibenika 1668. godine, a danas ive u Jadrtovcu, Murteru i ibeniku. 351

Vie autora, Monografija upe Plehan, Plehan 1978., str. 106. N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 1999., str. 360. 347 M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 78. 348 A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 284. i 285. 349 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika i broj 414-Garjak 350 Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godine IX. (2001), br. 1. (13.), str. 25. 351 Zbornik Kai Split 1989/90., br. XXI-XXII., Ostoji, Onomastika ibenskog kraja (III.), str. 333.
346

345

173

MATUSINE
Prezime Matusina je uveanica od Matus, jednog od oblika imena Mate, koje je nastalo od biblijskih imena hebrejskog podrijetla Matej ili Matija, to znai "Bog je darovao". Od Matus su nastala sljedea hrvatska prezimena: Matus (Krievci, Posavina), Matusina (Cetinska krajina, srednja Dalmacija, istona Slavonija), Matusmovi (srednja Dalmacija, istona Slavonija). Matusine s vrlikog podruja sauvali su predaju o svom bosanskom podrijetlu. To se dogodilo vjerojatno na prijelazu 18. u 19. stoljea, jer u Vrlici su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine zabiljeene tri obitelj s prezimenom Matusina: Ivanova, Petrova i Jurina. 352 Na vrlikom podruju danas ive etiri obitelji i dvanaest osoba s prezimenom Matusina.

MEMAJI
Obitelj Memaj doselila s Kosova u Vrliku. Djeca oca Albanca islamske vjeroispovijesti i majke Srpkinje pravoslavne vjere izrazila su elju da budu katolkinje i sve etiri keri obitelji Nemaj su 1999. krtene: Vjolca-Valentina, Hikmeta-Ivana, Ljiha-Ljiljana i Miradije-Miijana.

MILANI
Danas u Hrvatskoj 230 stanovnika ima prezime Milan, a najvie ih je u Dalmaciji (Katela, Vrlika, srednja i juna Dalmacija). U popisu vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi je 1725. godine u Vrlici zabiljeio i 9-lanu obitelj Ivana (Zuane) Milanovia.353 S
352

3 5 3 Dravni

arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika Grada Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.

174

vremenom prezime je skraeno i glasi Milan, to je, dakle, istovjetno s osobnim imenom Milan, koje u osnovi ima pridjev mil (mio); onaj koji se voli, onaj koji je voljen; drag; umiljat. Oblik prezimena - Milan zabiljeen je u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada u Garjaku ivi obitelj Ivana Milana Pavlovog. 354 Starina ovog roda je livanjsko podruje, s kojeg su 1887. godine braa Pavao, Boo i Grgur Milanovi doveli 27 obitelji u Cetinsku krajinu. Pavao ) e "bio vojnik u Durakbegovoj kuli u Livnu, pa je s pedesetoricom svojih vojnika odnio iz kule muar, bronani top i jednog sokola (falconetto) i sve predao u sinjsku tvravu. Milanovi je ispod tvrave dobio kulu, kue i dosta zemlje, ali i neto oranica u Turjacima, koje oni nisu preuzeli jer su u meuvremenu dodijeljene splitskom plemiu Ivanu Albertiju (1688.) . .dobili su kasnije imanje i u Otoku. Prema predaji dva su brata Milanovia iznenadili spahiju u Otoku, ubili ga, i tako dobili njegovu kulu, a Mleani su im dali zemlje oko nje, gdje su i danas njihove kue. Ubijeni musliman mogao je biti Mujo Bezarnagi u Krenici, koji se spominje u prvoj investicijskoj ispravi danoj Milanoviima.1,355 Braa su imala nadimke Trapo i Litre, to se ne moe potvrditi u ispravama.356 Dakako, veliko imanje nije moglo ostati nezapaeno. Izvjesni Milan aki i Mijo Lui "potuili su se opem providuru, naglasivi kako Milanovii samo pod tvravom posjeduju 30 kanapa zemlja i kako se jedan brat vratio u Livno uvati tamonji obiteljski posjed. Opi providur je uvaio njihove razloge i 4. studenog 1705. godine zabranio Milanoviima uplitanje u tue posjede, uz prijetnju od 100 dukata kazne." 357 U zemljiniku iz 1709. godine u Cetinskoj krajini je zabiljeeno 6 obitelji Milanovia sa 61 lanom, i to na tri mjesta: Sinju u banderiji Pavla Milanovia harambaina obitelj s 20 lanova; u banderiji harambae Jakova Jadrijevia iz Glavica 8-lana obitelj Petra Milanovia; u banderiji harambae Ilije Maretia iz Dicma etiri obitelji: Mate Milanovia pok. Ivana (14 lanova), Ivana Milanovia pok. Vuke (4), Luke Milanovia pok. Pavla (4) i Vida Milanovia pok. Petra ( l i ) . 3 5 8 Zanimljivosti radi navodimo i jo dvije pojedinosti o Milanoviima s poetka 18. stoljea: "Enver Mehmed iz Livna tuio je 4. studenog 1705. godine, izmeu ostalog, da mu Mijo Naki i Jure Milanovi nee da isplate
354 355 356 357 358

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije br. 414. - Garjak A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj 1997., str. 55. Isto, str. 89. Isto, str. 117. Isto, str. 108, 104.

175

robu to su je dobijali iz Bosne, pa je morao opi providur intervenirati... Istog dana i predstavnik Osmana spahije Piskardia tuio je kako su mu ukradene 3 mule, a zatim prodane. Mijo Milanovi iz Trogira morao je nadoknaditi tetu." 359 Na livanjskom podruju Milanovii su zabiljeeni u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskupa fra Pave Dragievia 1741/42. godine: u Litanima (tada su se zvali Chiukovaz) 14-lana obitelj Jure Milanovia, u Komoranima 9-lano kuanstvo Pavla Milanovia i 11lano domainstvo Nikole Milanovia, te u Glamou Ivana Milanova, koji ivi sama. Dananji Milanovii u livanjskim selima osanlijama i Biloj doseljenici su iz Otoka, dakle rije je o nekoj vrsti povratka; Milanovii nastanjeni u Velikom Guberu nisu istog krvnog podrijetla, jer su se ranije zvali Bote, a doselili su s tijarikog podruja. 360 Milanovii islamske vjeroispovijesti danas ive u Dugama, u Rami, gdje su doselili iz Boljkovca pokraj Bugojna, a njihovi prezimenjaci u Doljanima, takoer u Rami, stigli su iz Uskoplja. 361 to se pak tie Milana iz Katela (Katel Novi), oni nisu istog krvnog podrijetla kao njihovi prezimenjaci s vrlikog podruja. Prvi se put spominju s prezimenom Milani (Jure) 1569. godine. 362 Skraivanjem prezimena Milani, to je posebno karakteristino za Katela, rezultiralo je dvjema kraim inaicama - Milanov i Milan, pri emu je najkraa prevladala krajem 18. stoljea.

MILKOVII
U osnovi prezimena je pridjev mio, mil (drag, voljen), od kojeg su, uz itav niz imena, izvedena i imena Milko i Milka. Ona se esto, ponajprije zbog stare ortografije koja nije razlikovala glasove "1" i "lj", preklapaju s imenima Miljko i Miljka, pa se nerijetko prezime iste osobe pie i kao Milkovi i kao Miljkovi.
Isto, str. 121. M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 44, 55. i 61. 361 M. S. Filipovi, Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXIX, Naselja, Knjiga 35., Beograd 1995., str. 119. i 169. 362 V. Omai, Povijest Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea, Katela 2001., str. 229.
359

176

Prvi poznati Milkovi na vrlikom podruju bio je au Cvitko Milkovi (u izvorniku Sfitco Milcouich, chiaus), upisan u popis obitelji banderije haramabae Nikole Biokovia iz Vrlike od 1. srpnja 1692. godine. au Milkovi imao je 5-lanu obitelj, kojoj su venecijanske vlasti kao doseljenicima dodijelile 4.5 kanapa zemlje. 30 U zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije haramabae tipana Biukovia, na Maovicama su upisane tri Milkovia obitelji :7-lana obitelj Marka Milkovia pokojnog Ivana (po dva para odraslih osoba, dva muka i ensko dijete), 6-lana obitelj Marka Milkovia pokojnog Tadije (dva odrasla mukarca, tri odrasle ene i ensko dijete), Mihael Milkovi zvani Crni Mijo pokojnog Lovre (u izvorniku Michiel Milcouich detto Cerni Mijo); njegova je obitelj imala etiri lana (par odraslih osoba i dvoje enske djece).U Vrlici je tada zabiljeena obitelj Matija Milkovia pokojnog Tadije, vjerojatno brata spominjanog Marka Milkovia s Maovica. 364 U popisu vjernika Splitske biskupije na vrlikom podruju zabiljeena je samo 8-lana obitelj Marka Miljkovia (Milkovia).365 U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u naselju Vrlika zabiljeene su tri obitelji s prezimenom Milkovi: Ivanova i dvojica Andrija s nadimcima Baja i Gado. 366 U istom dokumentu na Maovicama je upisano ak sedam Milkovia obitelji: Jure Josipova, Luke i Ante (sinovi Ilijini), Jure Markova, Mije Boina, Matija Jurina, Matija i tipana (sinovi Mijini) i Ante Matijina. 367 Najstariji poznati spomen o Milkoviima potjee od 10. svibnja 1579. godine. Tada se meu Morlacima doseljenim u desetak sela Trogirske zagore, za koje je trogirski arhiakon Benedict Rottondo molio nadvojvodu Karla tajerskog da ih primi meu austrijske podanike, nalazi i obitelj Ivana Milkovia.368 Rije je o doseljenicima s hercegovakog podruja koji e se s vremenom preseliti u Ravne kotare. Milkovii u Kandijskom ratu (1645-1669) imaju istaknutog predstavnika u osobi Marka Miljkovia (Milkovia) koji u svibnju 1661. godine postaje jedan od elnika ravnokotarskih uskoka s mjesenom plaom od deset dukata. U svibnju 1663. godine rasporeen je za organiziranje
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19. Isto, sveanj 19. 365 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 366 M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 61. 367 Dravni arhiv Zadar, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika 368 Zbornik Kai Split 1983., godina XV., str. 235.
364 363

177

straa prema Ivoevcima, Brguljanima, Djevrskama i Zeevu. Poginuo je u drugoj polovici 1663. godine. 369 U Bekom ratu (1683-1699) istaknula su dva pripadnika ovog roda: 1. harambaa imun Miljkovi (Milkovi), koji se spominje kao junak u borbama s Turcima 1668. i 1672. godine. U Bekom je ratu iz njegove obitelji od ukupno dvanaest sposobnih za oruje poginulo ih je deset, a on je s bratom dospio u tursko ropstvo. ,7 2. serdar i harambaa Donjih kotara Boo Miljkovi (Milkovi) prvi se put u ispravama spominje 1686. godine, a posljednji put kad je umro u kolovozu 1700. godine. 371 On sa serdarom Matijom Nakiem, nakon junake pogibije prvog ovjeka ravnokotarskih uskoka Stojana Jankovia u ljeto 1687. godine, iznenadno upada na turski teritorij, primjerice napali su i Varcar Vakuf (danas Mrkonjigrad).372 Boi e Miljkoviu providur Antonio Zeno povjeriti zapovjednitvo nad etiri tisue Krajinika, koji su obavili sloene operacije preseljenja pet tisua Hrvata katolika iz Rame, Duvna, Livna, Glamoa, Kupresa, Uskoplja, Doljana i Rakitna u Cetinsku krajinu. Sve je uinjeno uz samo etiri poginula vojnika, ali i s 200 zarobljenih Turaka i 6-7 tisua grla krupne i sitne stoke. 373 Milkovii su nakon ove seobe ujesen 1687. godine zabiljeeni na dva mjesta u Cetinskoj krajini, to je dokaz da uz Milkovie iz Ravnih kotara imamo i njihove prezimenjake s hercegovakih prostora. Dakle, doseljeni Milkovii zabiljeeni su u zemljiniku iz 1709. godine: u sastavu banderije serdara Vukovia u Otnju pokraj Sinja upisana je 5-lana obitelj Ivana Milkovia reenog Djanketo (Janketo); u banderiji harambae Grgura Cvitkovia, doseljenika iz Brotnja (danas prostor hercegovake opine itluk), u Hrvacama je zabiljeena 8-lana obitelj Vida Milkovia. 374 Iz Hrvaa je i fra Ivan Miljkovi (Milkovi), a ostat e upamen kao gvardijan sinjskog samostana (1738-45), zasluan za "stavljanje stakala na prozore crkve u Sinju i mree od ute ice". Godine 1763. kao sinjski upnik istakao se i brigom za oboljele od kuge. 375 Navodimo jo jedan zanimljiv zapis o Milkoviima u Cetinskoj krajini: 22. kolovoza 1729. godine Toma Milkovi u svoje i u ime brata tipana, franjevca, vraa dravi (Mletakoj Republici) deset kanapa zemlje i
369 370 371 372 373 374 375

Isto, str 237. Isto, str 237. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 48. Isto, str. 49. Isto, str. 60. i 77. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 365. i 61. Isto, str. 92.

178

kulu u blizini mosta reenog itluk na Cetini, to su pripadali muslimanu Demeru Batiniu, pa se stoga zvao Demerovac.376 Godine 1756. u Sinju se spominje u ulozi kuma Ivan Milkovi iz Vrlike, to jo jednom upuuje na zakljuak da su Milkovii s vrlikog podruja potomci prezimenjaka s hercegovakih prostora. Ova tvrdnja postaje uvjerljivija ako se zaustavimo u 1686. godini (Beki rat) na Makarskom primorju. Tada su se u zbjegu stanovnika Imotske krajine sklonili od Turaka i prebjezi iz sela Dunia (danas Sovii u hercegovakoj opini Grude), meu kojima je i obitelj Stanka Milkovia.378 U zemljiniku iz 1725. godine u Cisti je Velikoj pokraj Imotskog na ime 6-lane obitelji Mate Milkovia uknjieno 13 kanapa zemlje, a iste je godine u Grabovcu, takoer selu Imotske krajine, 6-lanoj obitelji Boe Milkovia pripala 2 kanapa zemlje. Dakle, Milkovii su iz turske Hercegovine doselili u mletaku Dalmaciju u dva navrata, u 16. i 18. stoljeu, a u Vrliku su stigli izravno, ali moda i preko Ravnih kotara.

MIII
M. Petri je prije etrdesetak godina u Orguzu pokraj Livna zabiljeio to su Miii rekli o postanku svog prezimena: "Prije pedeset-ezdeset godina (dakle oko 1900. godine -A. I.) prezime Kupreanin minjali u Mii. Pradida Miju zvali Miko, pa odatle Mii". 379 Dakle, prezime u osnovi ima biblijsko ime hebrejskog podrijetla Mihael, to znai "koji je kao Bog". Kult arhanela Mihaela s vagom "dobra i zla" u ruci i zmajem, inkarnacijom sotone pod nogama, bio je vrlo proiren i u Slavena, jer su elementi dualizma bili prisutni i u slavenskom poganstvu. Od Mihaela nastalo je mnogo imena kao to su: Mihovil, Mijovil, Mijat, Mihat, Mijo, Miho, Mie, Miko..." 380 Danas se u Hrvatskoj 1730 osoba preziva Mii, a skoncentrirani su u Samoboru, Dubrovniku, istonoj Slavoniji i Banovini.
376 377 378 379 380

Zbornik Cetinske krajine, Sinj 1979., str. 136. V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 21. Isto, str. 60. i 77. M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 43. P. imunovi, Hrvatska prezimena, Zagreb 1995., str. 96.

179

Starina Miia je na livanjskom podruju, ali i tamo svi Miii nisu istog krvnog podrijetla, jer kako smo primjerice ve istakli oni u Orguzu postali su od roda Kupreana. Danas Miii ive u jo est mjesta livanjskog podruja: Smranima (zaselak Lopatice), Gornjoj Sturbi, Vidoima, Grguriima, Potoanima i Livnu. O starijim Miiima svjedoe oba biskupska popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 18. stoljea. Biskup fra Pavo Dragievi je 1741/42. godine u Komoranima pokraj Livna zabiljeio 7-lanu obitelj Nikole Miia; godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanovi je u Grbavcima pokraj Livna upisao 8-lanu obitelj Ilije Miia. Zanimljivo je takoer spomenuti da se 1711. godine u Leevici spominje obitelj Mije Miia, ali je ubrzo nestala s tog podruja/ 81 Maoviki Miii su livanjskog podrijetla, a prvi put su zabiljeeni u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine: obitelj Martina Miia Filipova.

MIURI
Prezime Miur moglo je nastati na najmanje tri naina: 1. od imenice mi, dakle naziva za kunog glodavca (Mus musculus); 2. miur je u nekim hrvatskim govorima naziv za imia, netopira; 3. od hipokoristika Mio osobnog imena Mihovil, to na hebrejskom jeziku znai "koji je kao Bog". Stoga navodno francusko podrijetlo ovog prezimena je samo neuspjela verbalna ezgibicija. Danas je prezime Miur osim u Vrlici zastupljeno i na metkovskom podruju, te u dijelovima srednje i june Dalmacije; slino prezime Miura nosi 420 osoba na ibenskom podruju, te u srednjoj Dalmaciji i Prigorju; prezime Miurac postoji u srednjoj i junoj Dalmaciji, te u Banovini. Na vrlikom podruju prezime Miur se spominje 1830. godine, kada je u novom austrijskom zemljiniku zabiljeena obitelj Petra Miura. 382 Predak vrlikih Miura mogla bi biti 8-lana obitelj Ivana Miuria (u izvorniku Ioannes Missurich), koju je u svom popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika zabiljeio 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanovi u Ravnom, tada stara upa Rama, a danas opina Kupres.
381 382

M. Matas, Muko - leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 180. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika

180

O tome da su vrliki Miuri podrijetlom iz sela Mia pokraj Livna, a koje se prvi spominje u darovnici bosanskog kralja tipana Ostoje jo 1400. godine, samo je zbog glasovne podudarnosti zgodna dosjetka. Danas na vrlikom podruju ivi jedna obitelj s prezimenom Miur.

MODRICI
Danas se u Hrvatskoj 1930 stanovnika preziva Modri, a najvie ih je u Cetinskoj krajini, sjevernoj Dalmaciji i Hrvatskom primorju. U Hrvata postoji i prezime Modn, zastupljeno u Zagorju, Prigorju i sjevernoj Dalmaciji. U osnovi je prezimena modar, modri, to znai onaj koji je boje vedrog neba, neboplav, sinji. Meutim, na dinarskom podruju, odakle potjeu Modrici, sve je donedavno bio u uporabi odjevni predmet koji se zvao modra, modrna, modrina, ustvari koulja za cijelo tijelo, koja je esto bila modre boje. Modru su nosila i muka djeca gotovo do polaska u kolu, kad je bivala zamijenjena hlaama. U zapadnoj Hercegovini i hlae s velikom turom zvale su se modrine, a bile su u pravilu modre boje. Zbog svega ovoga vjerojatnije je da su Modrii nazvani pod modri (modrini) nego po modroj boji. Modrii su u Cetinsku krajinu, najprije u Glavice pokraj Sinja, doselili s livanjskog ili duvanjskog podruja. Godine 1698. godine u banderiji harambae Jakova Jadrijevia iz Glavica, koji je doselio s livanjskog podruja (Podhum) zabiljeen je Ivan Modri. 383 U zemljiniku iz 1709. godine u toj je banderiji upisana i 9-lana obitelj Ilije Modre, to^e jo jedan dokaz vie za nau tvrdnju glede tvorbe ovog prezimena. Iz tog je vremena i zapis daje nakon bijega Tome irkovia (ili moda urkovia) u Tursku dio njegove zemlje pripao spomenutom Iliji Modri. Na vrlikom podruju Modrii su zabiljeeni u zemljiniku iz 1710. godine, kad je upisana 18-lana obitelj Nikole Modria pokojnog Petra (pet odraslih mukaraca, tri ene, troje muke i sedmero enske djece).
181 384 385 386

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 100. Isto, str. 109. Isto, str. 116. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj

181

Obitelj istog Nikole Modria, ali s petero ukuana manje, zabiljeena je i u popisu vjernika Splitske biskupije, koji je 1725. godine obavio biskup Ivan Laghi. 387

MUALE
U osnovi prezimena je glagol muati, to znai premalo govoriti, utjeti. Tvorba je uobiajena: mua + lo = Mualo. Inae, prezimena sa zavretkom na -lo nisu rijetka u hrvatskom jeziku: Bubalo, Brekalo, orkalo, Cebalo, ipalo, Tripalo, utalo, Nogalo, Kasalo, Vikalo itd. Prezime Mualo je raireno u srednjoj Dalmaciji i u Primorju, a Mualov na vukovarskom podruju. Starina roda Mualo je Katel tafili, gdje je 1622. godine zabiljeeno iskljuenje Jure Bariina iz Bratovtine Svetog Nofra, jer je orujem ozlijedio imu Mualova. 388 Meu stanovnicima Katel tafilia koji su nakon uguene pobune 24. listopada u Trogiru "s konopcem oko vrata molili za milost" providura Marina Antonija Cavallija nalazio se i Mijo Mualo. 389 Zapisan je i jedan tragian dogaaj za Muale. Kada su 1806. godine, nakon to su francuski vojnici uveli konje u crkvu u Katel Stafrliu, tafrliki upnik don Mijo Ivaka i njegov sinovac Antun, te Ante Mualo i Luka Melada napali mjesnu strau, ranili etiri francuska vojnika i pobjegli u Zagoru, Francuzi uhiuju osam tafrliana, a dvojicu - Ignacija Muala i Filipa Grnicu Vojni sud u Splitu je osudio na smrt. Bili su odmah strijeljani u groblju u tafiliu.390 ini se da upravo u to vrijeme u Kosore pokraj Vrlike preseljava Ante Mualo, ije je ime zabiljeeno u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine. 391 Danas na vrlikom podruju ivi pet obitelji s prezimenom Mualo.

387

Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. V. Omai, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea, Katela 2001., str. 205. 389 Isto, str. 411. 390 Isto, str. 620. 391 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 328-Kosore

182

MUTII
Prezime je Muti rijetko u Hrvata. Danas u Vinaliu tri obitelji nose ovo prezime. Na vrlikom se podruju pojavljuju poetkom 19. stoljea, kada je njihovo prezime glasilo Mutovi (u izvorniku Muttovich), to je i upisano u novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine. Glavari obitelji Mutovia su dvojica Petara: jedan je sin Ivanov a drugi Petrov. 392 Nismo utvrdili odakle su doselili Mutii ili su moda nastali od nekog drugog roda, to takoer nismo mogli dokazati. Oba oblika prezimena i Mutovi i Muti imaju u osnovi hipokoristik muto od imenica mutac, mutan, mutavac, koje znai "nijemi ovjek", a to je u hrvatski jezik dolo od latinskog mutus preko talijanskog muto. Zamolio sam i Borisa Mutia, portskog komentatora HTV, za podatke o prezimenu Muti. Odgovorio je da su njegovi korijeni u okolici Bosanskog Novog i da nita vie ne zna o Mutiima.

OKLOPII
S jezinog motrita prezime je nastalo od umanjenice oklopi, izvedene od imenice oklop, to u ovome sluaju znai metalnu odjeu koja titi od neprijateljskog oruja. Stoga je Oklopi i veoma staro prezime, a njegovi su nositelji danas nastanjeni u srednjoj Dalmaciji, Podravini i istonoj Slavoniji. Slino je i prezime Oklobdija (u Hrvatskoj danas 130 osoba, i to u Gospiu, na Banovini, u Primorju i u zapadnoj Slavoniji), koje je nastalo od naziva zanimanja oklobdija, to znai obrtnik (kova) koji je kovao oklope. Prezime Oklobdija naveli smo i zbog injenice to su ga neko imali i preci dananjih Oklopia na vrlikom podruju. Naime, u zemljiniku za naselja Vrlika i Maovice iz 1710. godine ubiljeena je 7-lana obitelj Mije Juria reenog (O)klopija (domain, supruga, etiri muka i jedno ensko dijete). U izvorniku je upisan kao Mio Jurich detto Clop?ia. Dakle, Oklopije, preci dananjih Oklopia, nastali su od roda Juria, o ijem
392 393

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19.

183

ugledu svjedoi Pavao Juri sa svojom 27-lanom obitelji, upisanom 1. srpnja 1692. godine kao kapetan (harambaa) postrojbe, nazvane njegovim imenom. U tom popisu ubiljeene su, uz ostale, i sljedee obitelji: aua Petra Tomia, alfira Jure Luia, Ostoje Markovia, Filip Vuletia, Jakova Ilia, koje upuuju na doseljenje s duvanjskog podruja. 394 I 1725. godine u popisu vjernika Splitske biskupije biskup je Ivan Laghi zabiljeio 3-lanu obitelj udovice Ljubice Oklopije. 395 U istom dokumentu na Maovicama je upisana obitelj Marka Oklopia Ilijinog. U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u naselju Vrlika upisane su tri obitelji s prezimenom Oklopi; Nikolina, Ivanova i Petrova. 396 U istom dokumentu na Maovicama je upisana obitelj Marka Oklopia Ilijinog. Mogua je starina ovog roda i livanjsko podruje, jer u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskup fra Marijan Bogdanovi 1768. godine zabiljeio u Provu (neko Prhovo) pokraj Livna 9-lanu obitelj Marka Oklapia (u izvorniku Marcus Oclap^ich). Danas u Vrlici iva dvije obitelji i devet osoba s prezimenom Oklopi.

PAII
Prezime je s jezinog motrita nastalo od hipokoristika Pajo osobnog imena Pavao. Ovo se ime proirilo svijetom tovanjem Svetog Pavla (izmeu 5. i 8. godine - 67. godine), jednog od apostola, roenog u maloazijskom gradu Tarzu. Smatra se prauzorom kranskog misionarstva, jer je prvi shvatio da se kranstvo mora odvojiti od roditeljskog idovstva; napisao je 14 epistula (poslanica), a usmren je muenikom smru u Rimu kao jedan od osnivaa kranstva kao crkve. Od hipokoristika Pajo nastalo je nekoliko hrvatskih prezimena: Pai (ibenik, Zagora, Banovina, Kordun), Paja (Sveti Ivan Zelina, Prigorje, Zagorje), Pajagi (Kostajnica, Banovina), Pajali (Krk, Rijeka), Pajan (Novi
394 , . . , Isto, svezani 19. 395 Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 3 96 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika

184

Marof, Zagorje, Posavina), Paji (Katela, Split), Pajek (Sveti Ivan Zelina, Prigorje, Podravina, Zagorje), Pajevi (Baranja, Poega, Dubrovnik, Rijeka), Paji (Vojni, Kordun, Pokuplje), Pajkanovi (upanja, Vinkovci), Pajki (srednja Dalmacija, Istra), Pajkin (Zadar), Pajkovi (Pula, Istra, istona Slavenija), Pajavi (Rijeka, Zadar, juna Dalmacija). U Hrvatskoj se danas 1420 osoba preziva Pai, a meu njih spada i jedina vrlika obitelj s ovim prezimenom (ne Paji). Meutim, i J. A. Soldo mijea Paie i Pajie, jer piui o Splianinu don Anti Paiu njegovo prezime pie kao Paji."97 ibenska grana Paia, kojima pripada i dananja vrlika obitelj s tim prezimenom, javlja se, utvrdio je N. Kuzmani, godine 1548. godine, kada je fra Ante Pai iz ibenika doveo u Split svoje srodnike i pridonio da dobiju naslov majstora. Nakon stogodinje nazonosti ibenska grana Paia izumire u Splitu, 398 ali oni to su ostali u ibeniku nastavljaju kontinuitet tog roda do naih dana. O splitskim pak Paiima prvi pisani spomen potjee iz 1475. godine, kada se spominje Mare, ena Martina Orlia, a sestra Marka Paia, na kojeg nailazimo i 1486. i 1498. godine. Udovica Marka Paia Cvita spominje se 1517. godine, a 1524. godine i njegova braa ime i Mihovil ... Najistaknutiji meu splitskim Paiima je bio sveenik Ante Pai (J. A. Soldo pie Paji-A. I.), koji je svrio studije na Urbanovu kolegiju u Rimu, postigavi stupanj doktora filozofije i teologije. Pjesnik Jerolim Kavanjin ubraja mudroljupca don Antona Paia meu znamenite Spliane. Za kanonika je izabran 1713., a za prezbitera 1715. godine, a umnvje 1716. u dobi od 33 godine i pokopan je u katedralnoj crkvi Svetog Duje. Spekulacije o navodnom pravoslavno-srpskom podrijetlu Paia odnosno Pajia rezultat su injenice da je ovo prezime nose i pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti, to nije nita neobino kad je rije i o nekim drugim prezimenima.

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 159. i 185. N. Kuzmani, feljton Slobodne Dalmacije "Split u zemljiniku 1835. godine" (2002. godina), nastavak 54. 399 Isto, nastavak 54.
398

397

185

PANDE
Prezime je nastalo od imenice panda, kako se zove otar, zavinut ronati nokat u mnogih ptica, ali i u nekih sisavaca. P. Skok pandu i akiju smatra sinonimnima s rijeju kanda, koja je, tvrdi on, balkanski turcizam iz terminologije alata (turski ganga od kan<?a; bugarski kanda, sinonim engel; cincarski cange, novogrki kavtza i gantza). 400 U skupinu hrvatskih prezimena ovog jezinog postanja spada ju, uz Pandu (Podosoje pokraj Vrlike, Suha pokraj Sinja, Suknovci pokraj Knina, Drni, Vinkovci, istona Slavonija) jo i: Pandi (sjeverna Dalmacija, Zagora, Slavonija), Pana (Biograd, Vinkovci, sjeverna Dalmacija), Pani (Poega, Vinkovci), Pani (Makarska, Vrginmost, srednja Dalmacija, Istra). Pande su starinom iz Goranaca, sela povie Mostara, i nisu istog krvnog podrijetla kao Pandii, koji su nastali od roda Glavaa iz Drinovaca pokraj Gruda, u Hercegovini, a nakon osloboenja od Turaka naselili su se i u Imotsku krajinu (Podbablje i Slivno). Ponekad su Pande zabiljeene kao Karapande odnosno Karapandii (crne pande). Ne treba zbunjivati to su Pande u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika upisani u Gorancima (7-lana obitelj Marka Pande), a u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine u Rakoj Gori (Grgo Pandi-4 lana, Vidan-6 i Mijo-8), jer Pandine kue nalaze se izmeu Goranaca i Rake Gore. Prvi poznati Panda, koji se sluio duim oblikom prezimena, bio je poznati franjevac fra Petar Karapanda, roen 1689. ili 1690. godine na starini svog roda, u Gorancima. Kad je ujesen 1694. godine fra Frano Marinovi doveo 736 obitelji s podruja upe Brotnjo (danas prostor hercegovake opine itluk) i smjestio ih u Potravlje, u zaselak Satri, Grab i Mu, meu njima je bio i petogodinji Petar, budui franjevac, kojeg se roditelji nastanjuju u Potravlju. Tada su se o doseljenicima u Potravlju brinuli fratri iz samostana ivogoe na Makarskom primorju, pa upnik darovitog djeaka upuuje u ivogoe, gdje 24. travnja 1706. godine oblai fratarski habit. kolovao se (teologija i filozofija, prema tadanjem obiaju Franjevake provincije Bosne Srebrene, u Italiji ili moda u Maarskoj). Kad je franjevako provincijalno uilite u Budimu 1723. godine postalo "studium generale prvog stupnja," tada general franjevakih redova fra Franciscus ab Alta Mura za profesora logike i filozofije imenuje 33400

A. Crnica, Naa Gospa od zdravlja i njezina slava, ibenik 1931., str. 383. i 384.

186

godinjeg fra Petra Karapandia. Kao profesor slubovao je u Budimu deset godina, kad doivljava i veliko priznanje, jer ga austrijska carica Marija Tereza odabire za osobnog kapelana. Kad se fra Petar vraao u Dalmaciju, mona vladarica mu je darovala veliku knjinicu i mnogo sakralnih uporabnih predmeta i umjetnikih slika, to 1806. godine Francuzi veim dijelom rasprodali na javnoj drabi u Makarskoj. Nakon smrti provincijala fra imuna Tomaevia fra Petar je 11. sijenja 1729. godine izabran na tu dunost, a 4. oujka 1734. godine upuuje pismo u Veneciju u kojem se izjanjava protiv podjele Franjevake provincije Bosne Srebrene, to mu nije uslieno, pa je on ak izabran za kustoda nove franjevake provincije, koja danas nosi ime Presvetog Otkupitelja. Istodobno je 19. lipnja 1735. godine izabran za elnika splitskog franjevakog hospicija (konaite, svratite za putnike) i tu je dunost obavljao do 3. lipnja 1736. godine, kad je hospicij dobio status samostana. Upravo tada je postavljen za lektora moralne teologije u Splitu, da bi 22. srpnja 1742. godine izabran za provincijala, a 1745. postao je ponovo kustod Provincije i uitelj franjevakih novaka. Godine 1751. prelazi u samostan u ivogou, gdje je i umro 16. veljae 1765. godine. U tom je samostanu sauvan i rukopis njegove logike na ukupno 513 stranica. Svi ovi podaci preuzeti su iz knjige fra Ante Crnice "Gospa od zdravlja i njezina slava", objelodanjene 1931. godine u ibeniku, a ovako smo ih opseno naveli da bismo barem donekle doarali ozraje i duh vremena, kad su franjevci svojim ivotom, znanjem i molitvom spaavali opstanak hrvatstva na prostorima Hercegovine i Dalmacije. Dakle, ne treba dvojiti da su dananje Pande potomci hercegovakih doseljenika (1694) sa starinom u Gorancima. Dodue, Pande u tim vremenima susreemo i na jo jednom dijelu hrvatskih povijesnih prostora, na livanjskom podruju. Naime, harambaa Petar oli (spominje se u jednom dokumentu od 29. srpnja 1691. godine) doseljava krajem 17. stoljea katolike obitelji i smjeta ih u Brtanovo, Mu, Sutinu (Neori). On je dobio 40 kanapa zemlje u Sutini, a u Brtanovu je obnovio kulu Aleia i oko nje naselio olie. 401 Nije pouzdano utvreno odakle je doselio, a J. A. Soldo smatra da su olii stigli iz Podhuma pokraj Livna, te da su ranije zvali Panda. Soldinu tvrdnju potvruje i popis bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741/42. godine, u kojem je biskup fra Pavo Dragievi u selu Miima, u susjedstvu Podhuma, zabiljeio 11-lanu obitelj Grge Pande (u originala Gregorius Pangia). Ovo potvruje i M. Petri, koji navodi i predaju: "jedan se zaklinja-soli mi-pa su ga
401

A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj 1997., str. 80.

187

prozvali Soli." 402 Inae, livanjski Solii nisu postali olii, kao njihovi prezimenjaci, doseljenici u Sutini, ve danas s prezimenom Soli ive u trima selima: Vreralama, Podgradini i Podhumu. U zemljiniku iz 1709. godine u banderiji Buljan iz Zelova i Satria vodi se i 7-lana obitelj alfira Ivana Karapande, koji ima zemlje u Zelovu, a ivi u Potravlju. 403 Na vrlikom podruju Pande su zabiljeene u zemljiniku za mjesto Vrlika i Maovice 1710. godine, kad je upisana 12-lana obitelj Mijata Pania (Pandia) pokojnog Ivana (dva odrasla mukarca i toliko ena, te po etvero muke i enske djece) 4 0 4 U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi ubiljeio 6-lanu obitelj Luke Pania (Pandia) 4 0 5 I u jednom i drugom sluaju prezime se vjerojatno izgovaralo kao Pand, ali tadanja ortografija hrvatskog jezika doputa i itanje Pani. A. J. Soldo na temelju spisa sinjskog biljenika Ivana Suria iznosi zanimljive podatke o Ivanu Karapandi. "Godine 1788. utvreno je...da je prije 50 godina (oko 1738. godine) stigao Ante Patar iz Gizdavca u Satri ivjeti u kui Ivana Karapande. On ga je prihvatio kao sina. Patar se i oenio Ivanovom kerkom Anom i imao sinove Ivana, Petra, Lazu i ki Matiju. Braa i sestra ivjeli su s majkom. Najstariji sin Ivan oenio se tako da ih je u obitelji bilo osmero. Ante se uz pomo djece posvetio obraivanju zemalja. Kad je on umro, obitelj je obraivala 12 kanapa zemalja, poboljala na njima rad, podigla kue i pojatu. To su posvjedoili harambaa Grgur Buljan pok. Frane i podnarednik Ivan Buljan iz Bitelia, i to radi parnice s Antom Radonjiem i Lukom Midenjakom zbog nekih zemalja, pa su iste godine izabrali prokuratora Giovannija Batistu Medinija u Mlecima da vodi parnicu." 406 Pande danas ive i u Radoiu, gdje je u austrijskom zemljiniku iz 1835. godine zabiljeena obitelj Boe Pande. 407 Stanovnici istone Slavonije s prezimenom Panda doseljenici su s vrlikog podruja i iz Radoia.

M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 46. A. J. Soldo, nav. dj str. 83. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 406 A. J. Soldo, nav. dj. (knjiga II, 1997), str. 34. 407 M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 206.
403

402

188

PERKOVII
U osnovi je prezimena osobno ime Perko, koje je izvedeno od biblijskog imena Petar, to na grkom jeziku (petros) znai stijena. Danas u Hrvatskoj ivi 6670 osoba s prezimenom Perkovi, a raireni su naroito u Dalmaciji, Lici, Istri i Slavoniji. Navodimo jo neka prezimena nastala od iste osnove: Perkec (Virovitica), Perketa (ibenik), Perki(120 osoba, Rab, Hrvatsko primorje), Perko (510 osoba, Meimurje, Sveti Ivan Zelina, Slavonija), Perkov (560 osoba, ibenik, srednja Dalmacija), Perkovac (Podravska Slatina), Perkui (560 osoba, Imotski, Sinj, srednja Dalmacija). Svi Perkovii nisu istih korijena. Meutim, dalmatinsko-hercegovaka grana, kojoj pripadaju i Perkovii vrlikog podruja, nastanjeni u Koljanima, istog su krvnog podrijetla. "Perkovii iz Sinja znaju da su porijeklom s Livanjskog polja," 408 a nositelji ovog prezimena nastanjeni u livanjskim selima Lipi, Gornjim Dranlijama, Smranima, Grborezima, Bilopolju, Podhumu i Livnu sauvali su predaju da im je starina u Mijakovu Polju, selu u opini Tomislavgrad a u upi Vinici. Mijakovo Polje smatraju starinom svog roda i duvanjski Perkovii, koji svoje domove danas imaju u Mijakovu Polju, Prisoju, Tomislavgradu, Kovaima, Joanici, Letki, Blauju, ujici, Grabovici i Koritima. I imotski Perkovii, koji danas ive samo u Aranu, takoer Mijakovo Polje smatraju starinom svoga roda. Prvi pisani spomeni o Perkoviima su iz matinih knjiga u Luci na Dugom otoku 1510. godine, a 1511. u Tkonu na otoku Pamanu, i to u oba mjesta kao o doseljenicima iz Bosne. 409 Dakako, podruje doseljenja je upravo Mijakovo Polje. Na javnoj drabi 15. veljae 1663. godine Frane Perkovi iz Kliskog Varoa prodao je roba Milivoja Draia, momka od 26 godina, koji je pobjegao od Turaka, ali gaje u Prologu (selo na livanjskoj strani Dinare-A. I.) zasunjio Perkovi "sa svojim drugovima."410 Perkovii su na Klisu zabiljeeni 1648. godine kao doseljenici, kojima je dodijeljena zemlja. 411 Sudei prema prezimenima njihovih susjedaM. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 45. i 47. V. Cvitanovi, Bonjaci i Hercegovci - doseljenici na podruja Zadarske nadbiskupije od 15. stoljea do danas, str. 5. (rukopis u arhivu Zemaljskog muzeja Sarajevo-Etnografski odjel) 410 S. Liste, Klis: povijest, toponimi, govor, Klis 1998., str. 124. 411 Isto, str. 45.
409 408

189

doseljenika (urkovi, aleti, Vukovi, Mihaljevi, Kovai) i kliski su Perkovii podrijetlom iz Mijakova Polja, tada naselja stare upe Livno. U jednom spisu iz 1687. godine popisano je svih 66 robova na Klisu: u vlasnitvu su harambae Listea 4 roba, imun je Perkovi imao 5, a najvie Klianin Nazlija sedam." 412 Perkovii doseljavaju i u Ugljane, selo na granici Cetinske i Imotske krajine: 26. svibnja 1698. godine opi je providur A. Mocenigo potvrdio 50 kanapa zemlje Pavlu Perkoviu pok. Lovre i Pavlu Landeki pok. Mije u Ugljanima, to su ih obraivali i pod osmanlijskom vlau, dakle prije 1687. godine. 413 U zemljiniku iz 1709. godine Perkovii su zabiljeeni kao posjednici zemljita u Turjacima pokraj Sinja (7-lana obitelj Pavla Perkovia)414, u Zelovu Mate Perkovi , a u Ugljanima je prebivala obitelj Perkovi re. Radanovi.416 U popisu vjernika Splitske biskupije 1735. godine u Blatu na Cetini je zabiljeena 9-lana obitelj Grge Perkovia.417 U Turjacima su 14. svibnja 1735. godine Ivan Perkovi i Juria Kukavica (kupreko prezime) dobili zemlje koje je prije mjesec dana ostavio povratnik u Bosnu Ivan Tomas (duvanjsko prezime). 1 8 Ovo navodimo kao jo jedan dokaz o vezi Perkovia s june strane Dinare s njihovim korijenima s bosanske strane te planine, razdjelnice izmeu Bosne i Dalmacije. Perkovii su u Koljane stigli na prijelazu 18. u 19. stoljee.

Isto, str. 124. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 96. Isto, str. 114. 415 Isto, str. 83. 416 Isti autor, knjiga II., Sinj 1997., str. 30. Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; Benedikta Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 83. 418 A. J. Soldo, nav. dj., knjiga II., str. 79.
413

412

190

PLAZONII
U osnovi prezimena je glagol plaziti, to znai polako se pomicati po povrini dotiui ju cijelim tijelom, puziti; ujedno znai neto pomicati prema vani, izbacivati, plaziti jezik. U Hrvatskoj danas ivi 410 osoba s prezimenom Plazoni, a najvie ih je u Cetinskoj krajini i srednjoj Dalmaciji. U Hrvata je jo est prezimena koji u osnovi sadre glagol plaziti: Plazania je u Hrvatskoj 160, a ive u Slavoniji i Sesvetama; prezime Plazek zastupljeno je u urevcu i Bjelovaru; od ukupno 820 Plazibata u Hrvatskoj najvie ih ivi u Splitu, Solinu, Sinju i istonoj Slavoniji; Plazine su skoncentrirane u Zadru i Benkovcu; Plazinii su najzastupljeniji u Rijeci i Dugom Selu; najvei dio od 120 Plazonja u Hrvatskoj ive na drnikom podruju, u srednjoj Dalmaciji i istonoj Slavoniji. Plazonii su veoma stari hrvatski rod sa starinom u Divojeviima, selu muko-leevakog podruja. Prvi spomen o njima je onaj od 10. svibnja 1579. godine, kada se meu elnicima pet sela tadanje Trogirske zagore, koji preko trogirskog arhiakona Rottonda mole nadvojvodu Karla tajerskog da ih primi meu podanike ugarsko-hrvatskog kralja, nalaze se i dvojica Plazonia iz Divojevia: tipan i Juraj. 419 U zemljiniku iz 1711. godine u Divojeviima su zabiljeene etiri obitelji ovoga roda, dodue s neznatno modificiranim prezimenom-Plazani: Ivan, Ilija, Vid i imun; godine 1835. u tom selu je est Plazonia kua: dvojice imuna, Tomina, Antina, Ilijina i Martinova; prvi popis stanovnika iza H svjetskog rata (1948) nije zabiljeio Plazonie u Divojeviima 4 2 0 Plazonii se javljaju u Vrlici u zemljiniku iz 1710. godine, kada je u banderiji harambaa tipana Biukovia zabiljeena 18-lana obitelj tipana Plazonia pokojnog Marka (etiri odrasla mukarca, pet odraslih ena, estero muke i troje enske djece). 421 Plazonii u Vrlici, dodue s neznatno izmijenjenim prezimenomPlazonji, zabiljeeni su i 1725. godine, kad je biskup Ivan Laghi u popis vjernika Splitske biskupije uvrstio etiri obitelji s tim prezimenom: 10-lana obitelj Ante Plazonjia, 6-lano kuanstvo tipana Plazonjia i dvije 4-lane

419 420 421

Vartal, asopis za kulturu Trogir, godina X., broj 1-2/2001., str. 91. M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 162. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj

191

obitelji Marka i Nikole Plazonia 422 . Godine 1725. Plazonii imaju najvie obitelji u Vrlici-etiri, a sa 24 osobe drugi su po brojnosti rod, jer su s 30 lanova od njih jedino brojniji Vujanii. Zanimljivo je spomenuti da su Vujanii posve nestali s vrlikog podruja. Dakle, isto im se dogodilo to i Plazoniima u Divojeviima. I u novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine Plazonii spadaju meu najbrojnije rodove na vrlikom podruju: u Garjaku je zabiljeeno 6 obitelji s prezimenom Plazoni: Petra Cvitanovog, Ivana Nikolinog, Petra Lukinog, te trojice sinova Franje Plazonia - Luke, Martina i Josipa. U naselju Vrlika 1830. godine obitava obitelj Pavla Plazonia.423 Sluaj s Plazoniima u Gornjem Postinju, takoer na mukoleevakom podruju, neto je drukiji. Godine 1711. u zemljiniku je zabiljeena obitelj Augustina Plazonia, dok je 1835. godine u Gornjem Postinju upisana obitelj tipana Plazibata; godine 1948. tu ivi takoer jedna obitelj s prezimenom Plazibat 4 2 4 Oigledno je rije o promjeni prezimena u njemu slino, to u tim vremenima nije rijetkost. Dakle, Plazonii su na vrliko podruje stigli iz Divojevia, a predaja, o kojoj informira 60-godinji Drago Plazoni iz Vrlike o bosanskim korijenima ovog roda (Kreevo), nema uporita u dostupnim povijesnim izvorima i ispravama. O njima nema spomena u znamenitim popisima bosanskohercegovakih Hrvata katolika u 18. stoljeu, pa se o njihovu eventualnom doseljenju iz Kreeva, ali u Divojevie, moe govoriti samo u drugoj polovici 16. stoljea. Mnogo su vjerojatnije tvrdnje o suprotnim migracijskim kretanjima: dananji Plazonii u elebiu i Donjim Rujanima pokraj Livna rekli su 1961. godine M. Petriu da su "doselili od Vrlike", a njihova nazonost u ta dva naselja na Livanjskom polju potvrena je pisanim spomenima iz 1814. godine 4 2 Na tragu ove tvrdnje je i jedan spomen o Plazoniima iz 18. stoljea: godine 1789. spominje se Frane Plazoni, kaplar u kompaniji kapetana Vlastelinovia de Crovati a cavallo u vezi sa sporom oko trageta (skele), kojim su prevoeni putnici preko Cetine pokraj Hana, to je bio i granini prijelaz izmeu mletake Dalmacije i turske Bosne. 426

Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 423 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Garjak i broj 456-Vrlika 424 M. Matas, nav. dj., str. 200. M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 70. i 79. 426 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 175.

422

192

Plazonii u 19. stoljeu pripadaju najuglednijim vrlikim graanskim obiteljima. Jedan od pripadnika tog roda Ivan Plazoni, vlasnik krme, postaje i prvi predsjednik Hrvatske itaonice, utemeljene u Vrlici 1894. godine. Bio je i opinski vijenik.

RADNICI
U osnovi prezimena je imenica rad odnosno od nje izvedeno osobno ime Rade ili Radin. Prezime je neko glasilo Radini, a onda je prvo "i" ispalo analogijom prema posvojnom pridjevi radni, koji je ranije glasio rad(i)ni. Starina goda Radnia je Dalmatinska zagora, gdje su i danas veoma brojni: Mu Donji, Kosore (Vrlika), Otok (Sinj), Sitno (Muka krajina), Rupe (ibenik). Prvi spomen ovog roda zahvaljujemo franjevcu fra Bonaventuri Biloglavu (Albus Caput), koji je od 1679. do 1686. godine obnaao slubu upnika stare upe Zmin, to je danas tzv. gornja Zagora (Sutina, Dicmo, Mu, Ogorje). Naime, njegovo je upnikovanje u uvjetima osmanlijske strahovlade bilo stalno putovanje do ratrkanih vjernika i s vjernicima da bi se zadovoljile njihove duhovne i ine potrebe, pa je on sa sobom nosio i matine knjige i u njih upisivao sve relevantne podatke o vjernicima. Tada je u Muu Donjem zabiljeio i prezime Radni, a knjiga je pisana latinskim jezikom i uva se u Historijskom arhivu u Zadru pod inventarskim brojem 1594. 427 U to vrijeme (1684. godine) u upi Drni je zabiljeen Grgur Radni, kavalir, koji se bori protiv Turaka pod zastavom Mije Stipevia Peraice (Peraice ili Perajice su iz vrljeva, danas opina Unei).Ve 1721. godine in pukovnika ima i njegov sin Ivan. Godine 1756. Antun je Radni porunik u eti hrvatskih konjanika pod zapovjednitvom Zadranina imuna Begne (Benje): 1718. godine spominje se kao "capitano tenente", a iste je godine kao zastavnik zabiljeen Mate Radni, koji u to vrijeme ima i naslov conte, to znai daje obitelj Radni za velike zasluge dobila plemiki status. Iz godine 1760. ostao je spomen i o pukovniku Frani Radniu. 428 Najkrae u upi Drni je u 18. stoljeu ivjelo desetak obitelji s prezimenom Radni.
427 428

M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 48. Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 441. i 442.

193

I fra Andrija Kai Mioi je u pjesmi "Drniki i zagorski vitezovi" opjevao pothvate pripadnika Radnia roda u Kandijskom (1645 - 1669) i Morejskom ratu (1683 -1699): "Ej, Drniu, gnizdo sokolovo, na Krajini krilo principovo, u tebi se ljuti zmaje rodi po imenu Radnicu Grgote. U Zagoiju ljute zmije kau, dva Radnia od sela Sitnoga, koji Turkom rane zadadoe i njihove glave odsicae. Jednom Mijo lipo ime bie, Armanda se pridivkom zovie: on isie pod Glamoem Turke ter junake okrvavi ruke. Drugi bie Jure Barjaktare: to svidoe sve delije stare, viteki je Jure vojevao, svitlu sablju krvce napojio." 429 Radnii su kao i na bojnom polju uspjeni i u obavljanju sveenikih dunosti. Fra Mijo Radni, kustod i generalni vizitator Franjevake provincije Bosne Srebrene, 3. svibnja 1684. godine iz samostana u Makarskoj pie prvo pismo u Rim. Od njegovih pisama najpoznatije je ono iz 1686. godine, u kojem opisuje oajno stanje u Bosni i Hercegovini i dijelu Dalmacije pod osmanlijskom vlau, a to je posljedica krvavih mletakoturskih ratova u 17. stoljeu: "ivotarimo samo na asove, drei smrt u ustih, te sakrivamo se danju i nou po piljah i po umah i sa svim tim neima (Franjevaka provincija Bosna Srebrena-A. I.) ni jednog od tolikih svojih milih daje utjei." 430 Inae, fra Mijo (Mihajlo) Radni rodio se 1636. godine u Kaloi, a umro je u Budimu 1709. godine. Bio je najprije kapelan u Biogradu, tajnik Franjevake provincije Bosne Srebrene, generalni lektor i kustod te provincije (1685-1690), zatim gvardijan franjevakog samostana u Budimu. Godine 1683. car gaje Leopold imenovao dvorskim teologom-savjetnikom. Bio je veoma uen, a objelodanio je dva djela (Razmiljanja pribogom i ona
429 430

A. Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Split 1983., str. 331-334. M. Batini, Djelovanje franjevaca, Zagreb 1881-1887. (tri knjige), str. 163.

194

od ljubavi Boji, Rim 1683. godine i Pogardjenje i izpraznosti od svjeta, Rim 1833. g) 4 3 1 Njegov prezimenjak fra Franjo Radni iz Brotnja (danas prostor hercegovake opine itluk) pomae 1693. godine harambai Ivanu Mamiu iz Mamia pokraj irokog Briga u organiziranju preseljenja katolikih obitelji s turskog na podruje Mletake Republike, zato su obojica od venecijanskih vlasti dobila mjesenu plau od po 10 dukata. 432 U mrtvarima Franjevake provincije Presvetog Otkupitelja sa sjeditem u Splitu nali smo imena pet Radnia franjevaca: fra Bonaventura Radni iz Slavonije (umro 1763.), fra Grgur Radni iz Drnia (+ 1768), fra Mate Radni (+1952), fra Jure Radni Skelin iz Sitnog pokraj Perkovia (+1784) i fra Vladislav Radni iz Sitnog pokraj Perkovia (+1918). 433 Godine 1693. je zabiljeeno daje 100 kanapa zemlje u Zelovu pokraj Sinja prije doseljenja katolika iz Hercegovine pripadalo Grguru i tipanu Radniu, Ivanu Batiniu i Grguru Boiu. 434 1 0. rujna 1697. godine datirana je pismena zabrana opeg providura A. Moceniga Mati Radniu, Iliji Bakoviu, tipanu Novakoviu i Jerku Delijiu (Deliu) da ne ometaju u raspolaganju zemljama koje su kao doseljenici dobili od venecijanskih vlasti. 435 Ove smo primjere naveli da bismo zakljuili da Radnie ne treba traiti meu doseljenicima ve meu starosjediocima na gotovo cijelom podruju Dalmatinske zagore. Na vrliko podruje Radnii stiu iza 1725. godine, jer tada nisu zabiljeeni u popisu vjernika Splitske biskupije. Godine 1733. Ivan je Radni s naslovom vrlikog serdara skupa sa sinjskim serdarom Vukoviem i harambaom Jadrijeviem sudionik u utvrivanju granica izmeu sela Maljkova i Otiia. 436 Istog Ivana Radnia izvori spominju jo i ranije 1717. godine kao zapovjednika hrvatskih vojnika koji su sudjelovali u sklopu napada mletakog konjanitva na elu s kolonelom dragonom Maasom na turske posjede u Livanjskom polju 4 3 7

Zbornik "Znameniti i zasluni Hrvati od 925. do 1925. godine", Zagreb 1925., str. 224. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 66. 433 Zbornik Kai, Split 1985. godina XVII; J. A. Soldo, Djelovanje franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja kroz 250 godina, str. 340. 434 J. A. Soldo, nav. dj., str. 82. 435 Isto, str. 82. 436 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 6. 437 Isto, str. 210.
432

431

195

Radnici su na vrlikom podruju zabiljeeni u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada su u Kosorima stalno boravile tri obitelji s
438

prezimenom Radni: Antina, Petrova i Mijina.

REBII
Stanovnici Buhova pokraj irokog Briga najstariju atrnju u selu nazivaju Rebusa. Taj se vodoopskrbni objekt nalazi usred sela, a oko njega na sve etiri strane nema vie ni ruevina nastambi roda Rebia, jer se tu, nakon to su izbjegli i raselili se nije nikad vie nita gradilo. Buhovani tvrde da su Rebua i prostori oko nje dugo ekali svoje nekadanje vlasnike Rebie da se vrate iz izbjeglitva, jer su "za turskog vakta pobigli u Dalmaciju." Prola su vie od tri stoljea kako se Rebii ne vraaju na pradjedovska ognjita, jer su navikli na neka nova u zemlji hrvatskoj. Uz Rebie, koji su starinom iz Buhova, vezana je jedna od najzanimljivijih legendi na hercegovako-dalmatinskim prostorima, koje zla vremena i tui gospodari razdijelie i dravnom granicom. enio se momak u Rebia, pamti legenda, a po turskim obiajima dolazak na svadbu najavio i aga Hamzi, po kojem e Buhovu susjedno selo dobiti ime. Najavio je turski silnik da e ba s Rebia nevjestom iskoristiti "pravo, prve brane noi". Ponosni Rebii doekaju obijesnog Turina u najtjenjem klancu u predjelu Zelenikovac, na sredokrai puta izmeu Hamzia i njihova Buhova. Puano zrno iz zasjede pogodi agu tako to mu je na prsima "pender napravilo, pa mu se vide digerice i crne i bile", a to mjesto gdje se proli "pasja krv" naroda prozva Krvavom gomilom. Naime, u spomen na taj junaki in buhovskih Rebia po nepisanom pravilu svaki je putnik i prolaznik duan barem jedan kamen baciti na mjesto Hamzieve pogibije. I kad je nestalo kamenja oko Krvave gomile, onda se spontano donosilo s onih mjesta gdje ga je bilo, a takvih je mjesta previe u kamenitoj Hercegovini. S vremenom je Krvava gomila pretvorena u omanje kameno brdo. ak su dva puta, kad se izmeu Buhova i Hamzia gradio makadamski put i kasnije asfaltna cesta, tui gospodari kamenje samljeli i ugradili u prometnice. Meutim, to znamenje otpora malih ljudi iz naroda po trei put, a tada i Bog pomae, raste na istom mjestu. Mogu svjedoiti kako oni, koji Krvavu gomilu smatraju svojom svetinjom, donose kamenje
438

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 328-Kosore

196

izdaleka, zaustavljaju automobile i s oiglednim zadovoljstvom daju vlastiti doprinos rastu spomenika jednom junakom vremenu. Kad se taj in zbio, teko je utvrditi, ali moglo je to biti i sredinom za Hrvate krvavog 17. stoljea, ali i kasnije. Naime, godine 1684. makarski biskup fra Marijan Linji potpisao je doputenje da se Ante Rebi zbog poodmaklih godina moe zarediti za sveenika pred drugim biskupom. 439 ECako se u to vrijeme reenje obavljalo oko 25. godine budueg sveenika i ako redeniku Rebiu dodamo poodmakle godine, onda je on mogao biti roen oko 1650. godine. To pak znai da su Rebii svoji na svome u Buhovu najkasnije sredinom 17. stoljea. Predaja pamti daje ona Rebia obitelj stoje obranila ast i obraz svoje nevjeste, pod okriljem noi pobjegla, prela tursku i mletaku granicu i novo boravite nala u Imotskoj krajini, u Vinjanima. Prvi pisani spomen o Rebiima u tom prebivalitu datiran je godine 1725.,iako su mogli doi i podosta ranije. Naime, tada su venecijanske vlasti doseljenim Hercegovcima dijelile zemlje koje su donedavno, do osloboenja Imotske krajine od Turaka, uivali oni koji su se u molitvama preporuivali Alahu. Tada je Ivan Rebi sa est lanova obitelji dobio u Memedoviima (zaselak u Vinjanima, nazvan po dotadanjim gospodarima-A. I.) kuu i 12 kanape zemlje; 17lanoj obitelji Karla Rebia dodijeljena je kua takoer u Memedoviima i 33 kanape zemlja; Ilija Rebi s tri lana obitelji dobio je "kuu pokraj Tolia" i 6 kanapa zemlje. 440 O Karlu je Rebiu ostao spomen iz 1726. godine kada je paljenjem vapnare pripravio vapno za gradnju crkve Svetog Frane u Imotskom 4 4 1 Iste te godine u popisu vjernika Splitske biskupije (1725. godine) u Vrlici se prvi put javlja prezime Rebi. Upisan je Jakov Rebi, koji nema obitelj. 442 Je li to upravo onaj koji je ubio Turina i podobro se odmakao od mjesta dogaaja i oekivane osmanlijske osvete? Dakako, dio je Rebia ostao na svojoj hercegovakoj starini u Buhovu, gdje je biskup fra Pavo Dragievi u sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine zabiljeio 11-lanu obitelj Marka Rebia i domainstvo Petra Rebia s 8 lanova. U popisu pak biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine u Buhovu su popisane dvije Rebia kua: Martinova s 10 i Grgina sa 6 lanova.
K. Jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb 1972. godine, str. 52. 440 V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 309. 441 Isto, str. 309. 442 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967, B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.
439

197

Rebii polako ali sigurno naputaju svoju starinu, sele i iz svog novog boravita u Imotskoj krajini. Tako je primjerice u upi Velika (danas podruje Dervente) 1782. godine u maticama upisana obitelj Andrije Rebia i njegove supruge Marije roene Petrievi iz Proloca pokraj Imotskog. Kasnije e se Rebii proiriti i u selo Fou, takoer na derventskom podruju. 443 Iz Buhova Rebii sele i u Krivodol pokraj Krueva (danas podruje opine Mostar), gdje je 1770. stigao Jakov Rebi, koji se eni s Anicom roenom Spuevi-Oranovi. Dvojica njihovih sinova Mijo (1775) i Ivan (1775) zajedno sa svojim obiteljima umiru u vrijeme epidemije kuge 1815. godine, a Mijo je pokopan u ogradi zvanoj Bovkua (naravno nazvanoj prema Buhovu), gdje mu se i danas nalazi grob. 444 Oko 1800. godine u maticama se poinje biljeiti i njihov obiteljski nadimak Buhovac, u spomen na mjesto Rebia starine. Oko 1920. godine ova grana Rebia konano i posve zamjenjuje staro novim prezimenom Buhovac. Legenda Rebie prati i nakon doseljenja jedne njihove grane u Vrliku, s napomenom da nije utvreno jesu li tu doselili preko Vinjana ili izravno iz Buhova, iako se ova druga mogunost ini vjerojatnijom. Bilo kako bilo legenda pamti da je Turin udnovata imena Suli-Muli tiranizirao svoje kmetove, pa su ga slijepi "did Rebi uz pomo unuka Jakelia" ubili, a od tada ta dva vrlika roda slave taj dogaaj kao obiteljski blagdan, i to u etvrtak uoi poklada, kada pripremaju slavlje s bogatim rukom za prijatelje i goste. 445 ini se da je legendarni Suli-Muli "sastavljen" od dvije povijesno utvrene osobe Muharema i Saliha hode Bukariia, ije je imanje nakon istjerivanja Turaka iz Vrlike pripalo doseljeniku iz Meara u Kotarima Mati Grabovcu, ocu mnogo poznatijeg fra Filipa Grabovca. Meutim, i ova legenda sadri Turinovo pravo prve brane noi, vezano uz Jakelie, o emu je opirnije zapisano u odjeljku ove knjige o Jakeliima. Dodue, ima miljenja da je legenda o Suli i Muli samo vrlika aktualizacija dogaanja u vezi s ubojstvom bega Hamzia u Hercegovini. to se pak tie nastanka prezimena Rebi s jezinog gledita, u velikom Akademijinom rjeniku moe se proitati da je Rebo nadimak za ovjeka, prenesen sa ivotinje bez repa. Za bezrepu ivotinju u Hercegovini rabe se leksemi: kusalj, kuso, kusonja. Nadimak "Rebo i zoonim reba
Monografija upe Plehan, Plehan 1987., str. 112. N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 1999., str., 154. 445 Zbornik Kai, Split 1983., godina XV., str. 65.
444 443

198

motivirani su suptrapnim leksemima (albanski rebba = ovca i to ovca s parocima).U svakom sluaju Rebiima se neprestano potvruje borbenost kao jedna od osobina...

REJE
S jezinog motrita ovo je prezime nastalo od osobnog imena Relja, a koje je neko glasilo Hrelja ili Krelja, to se ponegdje pretvorilo i u prezimena: Hrelja (470 osoba u Hrvatskoj, Istra), Hreljac (Crkvenica, Rijeka), Hreljak (Istra), Hreljanovi (Rijeka, Sisak), Krelja (Pula). Inae i Hrelja i Krelja nastali su od starijih oblika imenice "krilo": u Vodicama pokraj ibenika u 17. stoljeu zabiljeeno je "krelo", a u Brusju na Hvaru "hrelo". Dakako, i istaknuti narodni junak u epskoj pjesmi ne zove se sluajno Relja Krilatica ili Krilati Relja. Da bismo pratili proces jezinih mijena od Relje preko Reljia (Reljanovia) odnosno Reia do Reja, pomoi emo se znamenitim biskupskim popisima bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 18. stoljea, i to na livanjskom podruju. Godine 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragievi u aprazlijama pokraj Livna zabiljeio 6-lanu obitelj Mate Reia (u izvorniku Matthaeus Reich), a u Vreralama takoer pokraj Livna je upisao 5-lanu obitelj Vida Relje (u izvorniku Vitus Reglia). Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanovi u Podhumu pokraj Livna zabiljeio 7-lanu obitelj Nikole Reljia (u izvorniku Nicolaus Reglich). Dakle, tri su oblika ovog prezimena: Relja (Reglia), Relji (Reglich) i Rei (Reich). U dijelu hrvatskih govora, u onim akavskim, glas "lj" zamijenjen je glasom "j", a kad se on naao izmeu dvaju samoglasnika, od kojih je jedan "i", esto je ispadao, pa smo od oblika Relji dobili Rei, a od oblika Relja novu tvorevinu Reja odnosno Rejo. Prema tome na prijelazu iz 17. u 18. stoljee s velikom seobom Hrvata katolika s livanjskog podruja stiu u Cetinsku krajinu, pa i na Maovice, pripadnici roda ili rodova, koji u prezimenu imaju osobno ime Relja. U zemljiniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambae S t i P a ^ Biukovia, upisana je trolana obitelj Ivana Reljanovia pokojnog Petra, u kojoj nema djece, ve odrastao mukarac i dvije odrasle ene.

446

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16.

199

Vjerojatno su ovo troje Reljanovia bili samo prethodnica ostatku obitelji, koja e tek kasnije stii u novo boravite na Maovicama. U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi upisao 8lanu obitelj Grgura Reje 447 , dakle s posve reduciranim prezimenom. U austrijskom zemljimku iz 1830. godine na Maovicama je zabiljeena obitelj Josipa Reje Matma. Je li ba sluajno da danas na Maovicama susjednom drnikom podruju ive i Reljii i Reljanovii? Proces modificiranja prezimena, koja u osnovi imaju osobno ime Relja, moe pratiti i na primjeru splitskih Reia, kojih je prezime, utvrdio je N. Kuzmani, neko glasilo Relji, a nakon doseljenja u akavski Split, u kojem je tokavsko "lj" zamijenjeno s akavskim "j", postali su Rejii odnosno Reii. Inae, Relii odnosno Reljii zabiljeeni su ve 1582. godine u trima selima Poljike Kneevine: Nutarnjem Docu, Dubravi i Gornjem Polju, a upisani su i u katalog poljikog plemstva 1799. godine. "U Splitu se pojavljuju 1609. godine, kad se spominje Grgur Rei. Rodonaelnik dananjih Reia u Splitu je Marko s nadimkom Kova, koji se 1628. oenio Ivanom Zubanovi Domjanovi iz Splita." 448 Godine 1832. u splitskom Velom Varou ive 84 stanovnika s prezimenom Rei, meu kojima je najvie teaka, zatim drvodjelaca, trgovaca, mesara, pomoraca i slubenika. Dakle, livanjsko je podruje vjerojatnija starina maovikih Reja nego to je to Split, jer je svojedobno bilo neusporedivo lake prijei planinu Dinaru nego udaljenost od Splita do Maovica, s obzirom na pravac kretanja seoba stanovnitva. Inae, u Hrvata je itav niz prezimena slinih ovom maovikom: Rei (263 osobe, Split), Relja (430, ibenik, Dalmacija), Reljac (Rijeka, Pokuplje, Slavonija, 240 osoba), Reljan (Knin, sjeverna Dalmacija), R.eljanovi (310, Drni, istona Slavonija), Relji (Knin), Reljica Kosti (ibenik), Relji (Vrbovsko), Relji (610, Zadar, Zagora, srednja Dalmacija), Reljin (Pula), Reljkovi (Slavonski Brod). Danas na Movicama ive 4 obitelji i 27 osoba s prezimenom Rejo. uvaju predaju da spadaju meu najstarije rodove vrlikog podruja, odakle su se raselili u Osijek (5 obitelji), Split i Katela.

44

' Grada Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967., B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 448 N. Kuzmani. feljton splitske "Slobodne Dalmacije": Split u zemljimku iz 1835. godine, nastavak 64., 2002. godine

200

REII
S jezinog motrita prezime je matromm, jer je nastalo od enskog osobnog imena Reza ili Rea, a koje je hipokonstik od Tereza ili Terea. Starina ovog roda, bez obzira na njegove pripadnike nastanjene i u Maovicama pokraj Vrlike ili pak u Neoriu, na muko-leevakom prostoru, jest Zagvozd u Imotskoj krajini. Prvi je poznati pisani spomen o Reiima onaj o sveeniku don Juri Reiu-Budiu, koji je u 17. stoljeu slubovao u Podgori na Makarskom primorju. Roen je oko 1630. godine, kao kapelan slui od 18. prosinca 1656. godine, a kao upnik od kolovoza 1661. do travnja 1663. godine, te od sijenja 1666. pa do smrti 9. sijenja 1680. godine. 449 V. Vri u istoj knjizi navodi jo jedan datum smrti ovog sveenika 20. prosinca 1676 godine.45 U zbjegu stanovnika Zagvozda na Makarskom primoiju u vrijeme Bekog rata 1686. godine nalaze se i dvije obitelji s prezimenom Rei: Ivanova sa 7 i Andrijina sa 6 lanova. 451 Nakon povratka u Zagvozd, koji je najprije bio osloboen pa onda dogovorom opet preputen Turcima, Andrijin sin Mate s jo 60 obitelji iz Zagvozda, predvoenih harambaom Matom Veiem pokojnog Jurasa, preseljava u Neori, na podruje tadanje upe Zmin (danas prostor opine Mu). Bilo je to 1701. godine.45 U austrijskom zemljiniku iz 1835. godine u Neoriu su upisane etiri Reia obitelji: Bariina, Marijanova, Mirkova i Mijina. 453 Navodimo i jo jedan spomen o Reiima u Imotskoj krajini. Makarski biskup Nikola Bijankovi 1705. godine imenovao u upi Opanci (danas dio Lovrea) umjesto franjevca za upnika dijecezenskog sveenika Bartula Reia, ali ga je utjecajni gvardijan franjevakog samostana na koljiu u Prolokom blatu fra Mate Juranovi uklonio i zamijenio
c 454

franjevcem. Preci dananjih maovikih Reia doselili su iz Neoria polovicom 18. stoljea, svakako iza 1725. godine, kada u popisu vjernika Splitske biskupije to prezime nije zabiljeeno na vrlikom podruju. Prvi poznati Reii s Maovica bila su dvojica sveenika iz ovoga roda. Fra Luka Rei roen je
" V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996.. str. 321. Isto, str. 324. Isto, str. 321. 41,2 M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 191. 453 Isto, str. 191. 454 V. Vri, nav. dj str. 132.
t5n M

201

na Maovicama 1744. godine, a ovaj svijet je zamijenio boljim u Mirloviu 1806. godine. Njegov prezimenjak fra Jure roen 1775. godine na Maovicama, a umro je u franjevakom samostanu u Karinu 21. kolovoza 1803. godine. 455 Jo su dvojica franjevaca iz roda Reia s Maovica umrli 1809. godine - fra Ante ifra Sergije, dakle roeni polovinom 18. stoljea. U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine upisana je na Maovicama obitelj Matija Reia.

RISTOVSKI
Doseljenik iz Makedonije s prezimenom Ristovski u Vrlici se oenio s Hrvaticom katolkinjom iz roda urak. Od njih su nastale dananje dvije vrlike obitelji s prezimenom Ristovski: udova Dca Ristovski i njezin sin Milan Ristovski s obitelji.

ROGAI
Iako je glasovnom graom ovo prezime istovjetno s nazivom zimzelenog sredozemnog drveta s plodom duguljastih mahuna okoladne boje-rogaem (Ceratoniasiliqua), nastalo je podalje od mediteranskog ugoaja, u ozraju stoara dinarskog kra, pa je izvedeno od imenice rog, to je naziv za kotanu izraslinu na glavi nekih domaih i divljih ivotinja. Uz Roga jo je niz prezimena izvedenih od imenice rog: Rog (Varadin), Rogaevi (Zagreb), Rogalo (akovo, Osijek), Rogan (190 osoba, Zabok, Zagorje, Petrinja), Roganec (Petrinja), Roganovi (Istra, Bunjevci), Rogek (Varadin, Novi Marof), Rogelj (Krievci, Suak), Rogi (2080 osoba, Zadar, Benkovac, sjeverna Dalmacija, Otoac), Rogin (Zagorje, Zlatar Bistrica, Prigorje), Rogina (850, Ivanec, Varadin,
455

Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br. 1. (13.), str. 25. 456 Zbornik Kai Split, godina XVII, broj VII.; J. A. Soldo, Djelovanje franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja, str. 342.

202

Zaprei), Roginek (170, Novi Marof, Ivanec, Varadin), Rogini (440 Zabok, Turopolje, Sesvete), Rogli (260, Split, juna Dalmacija), Rogo (Dvor, Vukovar), Rogolja (Karlovac, Jastrebarsko), Rogoi (650, Dugopolje, Omi, Dalmacija), Rogovi (160, Bjelovar, Pazin, Opatija), Rogulj (520, Katela, Sinj, srednja Dalmacija), Rogulja (310, Dvor, Banovina), Rogulji (870, Sinj, srednja Dalmacija, istona Slavonija). Rogai se na vrlikom podruju, u Vinaliu javljaju na prijelazu 18. u 19. stoljee, a zabiljeeni su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine, kada ju u Vinaliu boravite imaju tri obitelji s prezimenom Roga: Ivanova, Mijina i Petrova. 457 Danas na vrlikom podruju ive dvije obitelji s prezimenom Roga.

ROMII
Romii iz Rakitna (danas dio hercegovake opine Posuje) sauvali su predaju o nastanku svog prezimena. Pria se da im je za turske vlade doselio "etvrti did" iz Seonice i Mrkodola (sela na Duvanjskom polju) hrom u jednu nogu, a imao je tri sina. Kad je enio najmlaeg sina, beg iz Duvna zatrai da prenoi prvu no s nevjestom ali ga Romii ubiju i pobjegnu u Rakitno, donosei nadimak Romii, kojeg su dobili po hromom ocu." 458 Prezime Romi ima otprilike isto znaenje kao i prezimena: epi, eponja, eponji, Coti, Cota, anto, anti, opo, Copi. U Hrvatskoj se danas 1420 stanovnika preziva Romi (Cetinska krajina, Benkovac, Slavonija). Vjerojatno su istog krvnog podrijetla i Romci, koji danas u Sinju i Dalmaciji broje 500 osoba. Romii su starinom s Duvanjskog polja, iz sela Omolja, gdje su nastali od starog roda Vukadin(ovi)a. Potvrdu za ovu tvrdnju nalazimo u maticama upe Rakitno, gdje su Romii prvi put zabiljeeni 1869. godine, i to s prezimenskom kombinacijom Vucadinovich alias Romich de Pocle9ani (Pokleani su selo u rakitskom kraju),to se provlai sve do 1875. godine, kada u Rakitnu prevladava prezime Romi. Pripadnike ovog roda u Cetinskoj krajini susreemo 26. listopada 1697. godine, kad se harambaa Romi usuglasio s Antom Roiem da se nesporazumi oko zemljita u selima tnljskog podruja-Jabuci i Vedrinama
4,7 458

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 23-VINALI v, Palvestra, Porijeklo stanovnitva Rakitna, Sarajevo 1981., str. 90.

203

rijee tako da mjernik odredi granice posjeda. Po tome se vidi da su doseljenici iz Rakitna obraivali 80 kanapa oranica u Jabuci, dvije zemlje po 60 kanapa, jednu ispod brda Kosma, a drugu prema Rudi. Romiu je pripalo 5 kanapa zemlje. 459 Kako se stanje usljed doseljavanja u Cetinskoj krajini normaliziralo, onda se 1709. u sastavu banderije harambae Grgura Cvitkovia iz Hrvaa nalaze i dvije Romia obitelji: 8-lana obitelj Mije Romia pok. Grgura i samca Marijana Romia pok. Grgura. 460 Vjerojatno je rije o brai. Istodobno, dakle 1909. godine u toj banderiji upisana je i 15-lana obitelj Luke Romevia,461 ali o njoj kasnije. Iako su Romii u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskupa fra Pave Dragievia zabiljeeni samo u aprazlijama pokraj Livna (5-lana obitelj Ivana Romia), prednost imaju Romii s duvanjskog podruja, gdje su Vukadini, od kojih su nastali Romii, zabiljeeni u Omolju i Briniku (6 obitelji s 94 lana), a 1768. godine Romia nema na livanjskom, a na duvanjskom podruju zabiljeene su dvije Romia obitelji u Omolju i Rakitnu (ukupno 21 lan), ali i 6 Vukadin(ovi)a obitelji sa 66 osoba, i to s boravitem u Boranima, Seonici i Letki. Jo jedan dokaz za ovu tvrdnju je injenica da je iz roda Romia bio i jedan harambaa, pa su zbog bojazni od turske osvete selili svi koje nose harambaino prezime. I kupreki Romii zasluuju pozornost. U Bili Potok (tu i danas ive), te u Strabenicu su doselili izmeu 1756. i 1762. godine. Upravo 1762. godine dogodilo se ubojstvo pastirice Ive Romi, djevice koja je radije izabrala smrt nego da joj raskalaeni Turin oduzme nevinost. U franjevakom samostanu u Fojnici uva se "prituba, arzeol krana iz 1762. godina, upuena veziru protiv klikog muselima (oblasni upravitelj, kotarski naelnik-A. I.), koji "goni kupreku raju radi neke Ivke, to je poginula", jer mu je u meuvremenu pobjegao fratar, na kojeg je mislio svaliti krivnju da bi ga oglobio. Iva je, dakle, povijesna osoba. Sama injenica da joj se ve 240 godina uva uspomena i grobu hodoasti (nalazi se na osamljenom mjestu iznad sela Ratkovina, uz samo okrajak ume Plazenice, neto sjeveroistonije ispod "Malih kuprekih vrata"), jasan je dokaz da je poginula smru (150 godina prije Svete Marije Goretti) potovanja vrijednom, obavi tom aureolom udivljenja i blaenstva.462
459 4MI 461 462

J. A. Soldo, Sirijska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga L, Sinj 1995., str. 94. Isto, str. 109. Isto, str. 109. M. Daja-K. Draganovi, S kupreke visoravni, Bako Polje - Zagreb 1994., str. 217.

204

Romii danas ive na dva mjesta na livanjskom podruju: u Priluci i Gornjim Rujanima, u koje su doselili oko 1880. godine iz Votana, sela na istonom rubu Cetinske krajine, ali gdje su imali prezime Babi. 463 Godine 1759. Romii su zabiljeeni i u Subotici. 464 Sto se pak tie u ovom radu spominjane obitelji Luke Romevia iz Glavica (1709), smatram da je rije o potomcima Romia iz aprazlija (Livno), iako su malo promijenili prezime, te da su i dananji Romci u Cetinskoj krajini njihovi potomci. Romii na vrliko podruje stiu na prijelazu 18. u 19. stoljea, a prvi su put zabiljeene tri obitelji s ovim prezimenom 1830. u austrijskom zemljiniku: Romi Ivan imunov, Romi Matej Petrov i Romi Josip Grgurov.465 Sto se pak tie glasina, koje je u svojoj knjizi "Hercegovinaantropoloka studija " iz 1909. godine proirio srpski etnograf Jefto Dedijer da su Romii bili pravoslavne vjeroispovijesti pa se onda pokatoliili, to spada u velikosrpska trabunjanja koja je zapoeo Vuk Karsdi, a iji je zajedniki nazivnik bio: Srbi -svi i svuda. Vie to ne prolazi!

RUPANOVII
S jezinog motrita prezime je nastalo od osnove rupa, to znai udubljenje, jama, a mogua je veza i sa zanimanjem rudar ili pak s toponimom Rupe, kako se zove selo u ibenskom zaleu. Od osnove rupa nastala su sljedea prezimena: Rupac (10 osoba, Crikvenica, Primorje, Prigorje), Rupa (Bjelovar, Slunj, Jastrebarsko), Rupaner (Osijek), Rupanovi (Sinj, Koprivnica), Rupar (Zaprei, istona Slovenija, Baranja), Rupe (Delnice, Rijeka, Koprivnica), Rupec (Koprivnica, Bjelovar), Rupi (450, ibenik, zapadna Slavonija), Rupnik (110, Zagreb, Slavonija). Mogua Rupanovia starina je Katel Suurac, u kojem pripadnike ovog roda susreemo u brojnim dokumentima u 19. stoljeu; 1832. godine je zabiljeeno da je Marko Rupanovi prodao Tomi Jeriu vrt u Lucu, a
463 464 41,5

M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 80. i 66. J. Erdeljanovi, O poreklu Bunjevaca (irilica), Beograd 1930., str. 18, 156. i 177. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 23-Vinali

205

procjenu u vrijednosti od 23 fiorina obavio je Nikola ikov; od 1886. godine Jakov je Rupanovi lan opinskog upraviteljstva u Katel Suurcu. 466

SAMARDII
Prezime je s jezinog motrita nastalo od imenice samardija, turskog naziva za obrtnika koji izrauje samare, drvena sedla to se stavljaju na lea tovarne stoke, najee konja i magaraca. Inae, samar je balkanska rije grkog podrijetla (starogrki sagmarion, novogrki samare, staroslavenski samar, slovenski, bugarski i rumunjski samar, albanski samar i somar, cincarski samaru, turski semer.) Osim prezimena Samardi, koje je najee u Cetinskoj krajini, Zagrebu, Slavonskom Brodu i Slavoniji od naziva zanimanja samardija nastala su jo i ova prezimena: Samardija (Zagreb, Poega, Slavonski Brod, Banovina), Samari (Slavonija, Split), Samarija (Zagreb, Banovina, Slavonija, Karlovac) i Samrija (Senj, Primorje i Poega). Samardii s modificiranim prezimenom Samari javljaju se na vrlikom podruju 1710. godine u zemljiniku. U sklopu banderije tipana Biukovia iz Vrlike upisana je petolana obitelj imuna Samaria pokojnog Vida mlinara.4 7 U obitelji nema djece, ve tri odrasla mukarca i dvije odrasle enske osobe. Samardii su zabiljeeni na Maovicama i 1725. godine, kada je u popis vjernika Splitske biskupije biskup Ivan Laghi uvrstio dvije Samardia obitelji: Matinu sa 6 i Grgurova s 4 lana. 468 U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama su upisane tri Samardia obitelji: Boe Anelova, Ilije Franina i Cvitka Lukina. Inae, pripadnici ovog roda su doselili krajem 17. stoljea s livanjskog podruja u Cetinsku krajinu, i to u Grab, Otok, Kijevo, Maovice, Raduni (muko podruje). Samardii iz Biorina u Imotskoj krajini drugog su krvnog podrijetla, jer su nastali od roda ubelia, koji su 1694. godine tu doselili iz Grabove Drage pokraj irokog Briga.
V. Omai, Katela od prapovijesti do poetka 20. stoljea. Katela 2002.,str., 664, 700, 702. i 707 467 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. 468 Graa Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967., B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.
466

206

O livanjskom podrijetlu Samardia svjedoi i popis bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741/42. godine, kad je biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio u Suhai pokraj Livna tri Samardia obitelji s 24-due: Mate Samardia (8 lanova), Bernarda Samardia (6), dok je najbrojnije 10-lano kuanstvo imao Grgo Samardija. Istom prigodom u Zabriu je upisana 4-lana obitelj Mije Samardia. O pripadnicima ovog roda u Cetinskoj krajini sauvana su iz posljednjeg desetljea 17. stoljea dva pisana spomena: opi providur A. Mocenigo zabranio je 1697. godine Pavlu i Boi Samardiu zvanim Mihailovii da smetaju Katarini, udovici sinjskog zlatara Marka Zlataria i njihovoj djeci gradnju kue u Sinju. 469 'Nadimak Mihailovii podsjea na poznato livanjsko prezime Mihaljevi (krai oblik Mihalj), pa je mogue da je dio livanjskih Mihaljevia (Mihailovia), koji su se bavili izradom samara, s vremenom uzeli prezime Samardi. Isti providur 1699. energino zabranjuje harambai Vidu ipalu iz Luana smetanje gospodarenje zemljama, koje su doseljenici Grgur Bai i braa Antuna Samardia dobili od venecijanskih vlasti. 470 U sauvanim maticama upe Otok pokraj Sinja Samardii se javljaju polovicom 18. stoljea: 1754. godine prezimenskom kombinacijom Dugoni-Samardi; 1748. kao Samardii; 1770. s prezimenskom kombinacijom Milanovi-Samardi; u Grabu je zabiljeena prezimenska kombinacija Samardi-Bugarin.471 Vjerojatno je rije o obrtnicima samardijama iz roda Dugonia, Milanovia i Bugarina. Na mukom podruju Samardii su zabiljeeni 1711. godine, i to u Raduniu dvije obitelji s ovim prezimenom: Antina i Petrova, dok 1835. u tom selu nema vie Samardia, jer su preselili u susjedne Ramljane, gdje je prezime Samardi zabiljeeno 1835. godine 4 7 2 U Imotskoj krajini Samardii su katolike i pravoslavne vjeroispovijesti: u Biorinama su 1730. godine venecijanske vlasti 12-lanoj obitelji Marka ubelia reenog Samardi, doseljeniku iz Grabove Drage pokraj irokog Briga, dodijelile 17 kanape zemlje; u Stanju dua upe Ugljane, kojoj su pripadale i Biorine, zabiljeene su dvije Samardia obitelji: Mijina i Matina. 473 Meu pravoslavnim obiteljima, doseljenim s podruja Popova polja nakon osloboenja Imotske krajine od Osmanlija, venecijanske su vlasti
469 470 471 472 473

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 45. Isto, str. 36. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 37. M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 208. i 210. V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 49.

207

1725. godine dodijelile 7-lanoj obitelji Stojana Samardia 14 kanapa zemlje. Danas su Samardii naroito brojni u Otoku pokraj Sinja: 34 obitelji s 155 dua.

SKORUPI
Prezime je nastalo u ozraju dinarskih stoarskih predjela i u osnovi ima imenicu skorup, to je naziv za masni sloj koji se uhvati na povrini ohlaenog mlijeka; kajmak, pavlaka; povlaka; mileram (germanizam). U prenesenom znaenju skorup je ono to je najbolje i najvrijednije . Kako e rije skorup u podrujima pod osmanlijskom vlau potisnuti turcizam kajmak (turski kaymak s istim znaenjem kao i skorup), onda je i prezime starijeg postanja. Kad su predstavnici u Liku doseljenih Hercegovaca 16. lipnja 1605. godine u crkvi Svetog Petra u Hreljinu (mjesto u senjskom zaleu) pred vinodolskim gubernatorom Julijem ikulinom prisegnuli na vjerno sluenje Nikoli i Juiju Zrinskom, na ija je imanja smjeteno 500 dua (200 mukaraca sposobnih za oruje), meu njima se nalazio i doseljenik Toma Skorup(ovi).474 Sa njim su prisegnuli Marko Balinovi iz Mostara (Balinovac-predio Mostara-A. I.), Toma Markovi reeni Mostari (opet Mostar! ), Damjan Krmpoti iz Buhova pokraj irokog Briga, te Mile Butori (mogue da je iz Buturovi Polja pokraj Konjica).Dakle, sve ovo upuuje da je Toma Skorupovi hercegovakih korijena. Meutim, maoviki Skorupi su vjerojatno drugog podrijetla. Naime, u zemljiniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambae tipana Biukovia iz Vrlike zabiljeena je 6-lana obitelj Nikole Milakovia reenog Skurupina.475 U ovoj obitelji je jedan odrasli mukarac, tri odrasle enske osobe, te muko i ensko dijete. Iako je u ovom sluaju nadimak ustvari uveanica od rijei skurup (skorup), isti se domain pojavljuje u popisu vjernika Splitske biskupije; 1725. godine na Maovicama je upisan kao Nikola Skorup. 476 Ima dvolanu
474

V. Klai, Povijest Hrvata, knjiga V., Zagreb 1985., str. 624. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19. 476 Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.

208

obitelj. U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama su zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Skorup: Mije Petrova i Rade Stipanova. Dakle, maoviki Skorupi su nastali od starog roda Milakovia, kojih vie nema na vrlikom podruju. Prema istraivanju N. Bezi Boam u Drnikoj je krajini u drugoj polovici 18. stoljea zabiljeen prezime Skorup reeni Galiot. 477 Vjerojatno je rije o pripadniku roda Skorup, koji je neko vrijeme bio galiot, vesla na venecijanskoj lai.

STIPEVII
Prezime je s jezinog gledita nastalo od hipokoristika Stipe, koji je izveden od osobnog imena tipan odnosno Stipe. U Hrvatskoj danas 380 osoba nosi prezime Stipevi, a preteito prebivaju u Zadru, akovu, srednjoj Dalmaciji i u Slavoniji. Slina su prezimena: Stipi (360 osoba u Trogiru, Zagrebu, Klanjcu, Rijeci i Kutini), Stipievi (Makarska, Zadar, Zagreb) i Stipii (Bra, Split). Prvi spomeni o Stipeviima zabiljeeni su na Brau, i to 26. sijenja 1574. godine u popisu otoana koji su primili sol, te 1625. godine u popisu puana Braa a u vezi s novaenjem za braku r-atnu galiju. to se Vrlike tie, rije je o doseljeniku iz Arbanasa pokraj Zadra, koji se oenio Vrliankom i u Vrlici ostao ivjeti.

KALICI
U popisu domainstva naselja Maovica iz rujna 1802. godine zabiljeeno je est obitelji s prezimenom kori (u izvorniku Scorich). Uz ime jednog od domaina ovih obitelji Nikole koria upisan je i obiteljski nadimak Scaliz, to treba itati Skalic ili kali. 478 To je kljuni dokaz da su
477 478

Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 436. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, broj 1., Maovice

209

dananji maoviki kalici nastali od starog roda koria, i to na prijelazu iz 18. u 19. stoljee. U dopisu vrlikog upnika fra Joze Jankovia od 29 sijenja 1943. godine navode se imena rtava krvavog etnikog zloina na Maovicama. Meu 22 osobe, koje su izmaskrirane, najee noevima, nalazi se i etvero kalica, stradalih od kame etnika zloglasnog vojvode popa ukia: 60godinja Pera ena Pavlova je ubijena; 40-godinji Ivan kalic Antin je zaklan; 35-godinjem Mili kalicu Petrovu najprije su noem izvaene oi a onda je zaklan; ista grozna smrt zadesila je i njegovu suprugu 30-godinju Stanu. 479 U popisu rtava II. svjetskog rata upisane su jo etiri osobe s prezimenom kalic: Ante pokojnog Pavla (stradao u Dravogradu), Stipe pokojnog Jakova (Dravograd), Ivan Markov (Maovice) i Cvitko pokojnog Ante (baen 1944. godine u jamu). 480 Zanimljivosti radi navodimo da je prezime Skali (ne kalic) zabiljeeno u Hrvata u 16. stoljeu, kada je ivio Pavao Skali (1534-1575), hrvatski pustolov, protjerivan iz nekoliko europskih zemalja i njihovih dvorova zbog krivotvorina i drugih prijevara; na latinskom je jeziku pisao rasprave o teologiji, filozofiji, okultizmu i historiografiji, vrlo arolike vrijednosti, esto plagijati; u naslovu jedne svoje rasprave prvi je upotrijebio
481

rije enciklopedija u priblino dananjem znaenju. Prezime je moglo nastati od talijanskog scala=ljestva ili scalino = stuba, stubite, stepenica, stepenite, s napomenom da se to u mletakom dijalektu izgovara kao kala i kalino. Moda se predak maovikih kalica Nikola kori bavio izradom ljestava ili je pak bio majstor za ugraivanje stubita.

KORII
korii se na Maovicama javljaju 1710. godine, kada su u sastavu banderije haramabae tipana Biukovia upisane dvije obitelji s tim prezimenom: 15-lana obitelj Josipa koria pokojnog Pavla (etiri odrasla mukarca, dvije odrasle enske osobe, petero muke i dvoje enske djece) i
479 480 481

Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice Vrlika, godina III. br. 2. (17.) 1995., str. 36. Isto, str. 28. Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb 2002., str. 1194.

210

10-lana obitelj Mije koria pokojnog Vida (dva odrasla mukarca, tri odrasle enske osobe, troje muke i dvoje enske djece). 482 Vidosava, supruga Mate Grabovca i majka mnogo poznatijeg fra Filipa Grabovca, bila je 7. srpnja 1720. godine kuma na krtenju keri Luke koria s Maovica. 483 Godine 1725. u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije biskup je [van Laghi zabiljeio dvije obitelji s ovim prezimenom: 6-Ianu obitelj ve poznatog nam Mije koria i isto toliko brojno kuanstvo imuna koria. 484 U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine upisano je est obitelji s prezimenom kori: Andrije i Jure (sinovi Matini), Petra Nikolina, Jure Andrijina, Ane udove pok. Luke koria i Nikole reenog kalic. Dakle, od koria nastali su dananji maoviki kalici. Starina je koria roda livanjsko podruje. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskup je fra Pavo Dragievi 1741/42. godine zabiljeio: u Vreralama 10-lanu obitelj Mije kore (u izvorniku Michael Scoro); u Tribiu takoer 10-lanu obitelj Ivana kore; u selima spojenih imena Potoanima - Zagorianima dom je imalo 12-lano kuanstvo Mate kore. U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine pojavljuje se dua inaica prezimena kori: u Prologu je upisana 12-lana obitelj Grge koria (u izvorniku Gregorius Scorich), u Podgredi ive obitelji Ivana i imuna koria sa 16 odnosne 4 lana. to se pak tie Imotske krajine, korii se zakratko javljaju u Biorinama, najzapadnijem naselju podruja, jer je u Stanju dua upe Ugljane, kojoj su tada pripadale i Biorine, 1754. godine zabiljeena 18-lana obitelj Petra koria. 485 kore iz Runovia, takoer u Imotskoj krajini, nisu istog krvnog podrijetla kao ostali korii, jer su nastali od starog roda Pavlinovia. Danas kore na livanjskom podruju ive u Orguzu i Priluci, a u opini Tomislavgrad nastanjeni su u Zaljuti i Tomislavgradu. O spekulacijama da su kore odnosno korii najprije bili pravoslavne vjeroispovijesti pa se onda pokatoliili, ne treba troiti truda, jer

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Zbornik Kai Split, godina XV., Split 1983., str. 51. 484 Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725., godine, str. 285. 485 V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 46. 486 Isto, str. 528.
483

482

211

je jednostavno rije o jednom u nizu prezimena koja su zajednika u Hrvata i Srba. S jezinog pak motrita prezime je nastalo od pridjeva korav, to znai suhonjav, mrav s izboenim kostima lica. Od pridjeva je izvedena imenica koro, to znai suhonja, mravko.

TARLE
U popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine biskup Ivan Laghi zabiljeio je u Vrlici i 5-lanu obitelj Ivana Tarle. 487 Od pripadnika ovoga roda, nastanjenih u Jeeviu, saznali smo o predaji, prema kojoj su tu Tarle doselili s drnikog podruja, iz sela Veluia, s dodatkom vjerojatno novijeg datuma da su francuskog podrijetla. Naime, tvrdi ovaj izvor Napoleonov vojnik s prezimenom Tarle (naglasak kao u francuskom jeziku ne zadnjem slogu) poetkom 19. stoljea, kad su utemeljene i Ilirske provincije, oenio se domaom djevojkom iz Veluia i njihovi potomci su Hrvati s prezimenom Tarle. Kako je poznato Francuzi su okupirali Dalmaciju 1806. godine i u njoj ostali do 1813. godine, pa je to "pofrancuzivanje" naih Tarla jednostavno nemogue, jer su Tarle, a prezime glasi i Tarli, na dmiko-vrlikom podruju najmanje stotinjak godina ranije. Naime, i N. Bezi Boani je u svom radu "Katoliki ivalj drnike upe od 1705. do pada Mletake Republike" utvrdila da su Tarle, koji sa na drnikom podruju zabiljeeni i s posve nefrancuskim prezimenom Tarli, ivjeli najmanje jedno stoljee prije dolaska Francuza u Dalmaciju. Autorica je uzela podatke iz matinih knjiga stare upe Drni, koji se uvaju u samostanu na Visovcu a dijelom i u Historijskom arhivu u Zadru. 4 8 8 Godine 1711. u zemljiniku Mua Donjeg zabiljeena je obitelj Mije Tarlia, koja je ini se tu bila "u prolazu", jer ve od 1835. godine Tarla nema na muko-leevakim prostorima.489

Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725., godine, str. 285. 488 Visovaki zbornik, Visovac 1997., str. 425-445. 489 M. Matas Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 186.

487

212

Inae, Tarle i Tarli su samo inaice istog prezimena to je est sluaj na vrlikom podruju: Kaseljevi-Kaselj, Klepi-Klepo, Erceg-Ercegovac, Milanovi-Milan, Uzunovi-Uzun itd. U Jeeviu danas ivi 7 obitelji (18 lanova) s prezimenom Tarle, a u Vrlici jedna osoba s ovim prezimenom. Jezino postanje ovog prezimena je nejasno.

TERZII
Prezime je nastalo od turskog naziva zanimanja terzija, to znai kroja, i to kroja ohe (krojai sukna se zovu abadije). Starina ovog roda je Poljika Kneevina, Dolac Donji. "Don Luka Terzi reeni Andjeli iz Biska i njegove braa Pavao, Ivan i Toma posjedovali su oinske zemlje u Broancu (Prugovo), koje im je opi providur A. Mocenigo potvrdio kao obiteljsku batinu. Oni su, inae, iz Doca Donjeg, gdje se 1699. godine don Luka i rodio. Zbog njihove odsutnosti, boravili su u Poljicima, u Broancu je za njihovim zemljama posegnuo Vrleta iz Klisa, ali mu je providur zabranio. Terzii nisu posjedovali dovoljno zemalja u Bisku pa su stoga dobili 40 kanapa ume na itluku (imanju-A. I.) blizu Ruinia pokraj tvrave avine, uz crkvu i lokvu u Umanima. Marko Pavi iz Poljica ometao im je uivanje tog posjeda, pa ga je Ivan Aneli reeni Terzi u ime rodbine tuio providuru... Neki od Terzia nastanili su se u brdovitom kraju Dinare." 490 Iz ovoga se moe zakljuiti da su se poljilci Terzii neko preivali Anelii. U splitski Veli Varo 1650. godine doseljava iz rnovnice tipan Terzi, roen 1602. godine, a umro je kao 70-godinjak 1672. godine, samo petnaest dana nakon smrti supruge Mare. Godine 1835. u Splitu ivi 9-lana obitelj, koja se tada i sve do kraja 19. stoljea bavi mesarskim obrtom. Posjeduje 19.980 metara etvornih zemlje u Splitskom polju. 491 Krajem 17. stoljea i Terzii, kao i jo neki Poljiani, sele na podruje Cetinske krajine, osloboeno od Turaka: Bisko, Gardun i Vojni. U zemljiniku iz 1709. godine nalazimo pet obitelji s ovim poljikim
490 491

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st knjiga I., Sinj 1995., str. 74. N. Kuzmani, Split u zemljiniku 1835. godine, feljton Slobodne Dalmacije, 2002. godine, 76. nastavak

213

prezimenom: u banderiji harambae Marka Suia Akrapa u Biskom upisana je 7-lana obitelj Martina Terzia pokojnog Jure; u banderiji Gardun-Vojni ubiljeene su etiri Terzia obitelji: Petar pok. Ilije (4- lana) Josip Terziji pok. Luke (8), Toma Terziji pok. Pavla (7) i Pavao Terziji pok. Dominika. 492 Dakle, u uporabi su dvije inaice ovog prezimena: Terzi i Terziji. Iste godine (1709) u banderiji harambae Grgura Cvitkovia u Hrvacama zabiljeen je Filip Terzi pok. Lovre, a uz njegovo ime u zagradi je dometnuto-od Biska. 493 U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine u Srijanima, u nekadanjoj Poljikoj Kneevini, zabiljeena je trolana obitelji s
-r '494

prezimenom Terzi U 18. su stoljeu Terzii zabiljeeni u Grabu, i Gornjem Dicmu, a od Terzia islamske vjeroispovijesti, nastanjenih u Livnu (i danas), spominjemo Sulju (Sulejmana) Terzia, pobiraa herbatike (paarine), koji je na molbu harambaa Boe Jadrijevia pristao izjaviti 1789. godine da stoari iz Glavica koji napasaju stada preko granice, u Turskoj plaaju 6 cekina (288 lira), a ako treba, zabiljeeno je, da e izdati o tome i teskeru (pismenu potvrdu) 495 U Hrvatskoj danas ivi 1510 stanovnika s prezimenom Terzi, a najvie ih je u Novoj Gradiki, Zagrebu, Poegi i istonoj Slavoniji. Postoji i slino prezime Terzija, iji nositelji ive u Katelima i Brodu. U Vrlici danas ivi samo jedna obitelj s ovim prezimenom.

TOJII
U Vrlici ivi jedna obitelj s prezimenom Toji. S jezinog motrita prezime je nastalo od osobnog imena Stojko ili Stojka, dakle oblika imena Stojan ili Stojanka. Poetno se "s" zbog lakeg izgovora s vremenom izgubilo. Meutim, u veini prezimena ovog korijena ono je ostalo: Stojevi (520 osoba, Poega, Slavonija, Zagreb), Stoji (250, Slavonija, Crikvenica,
492 493 494 495

J. A. Soldo, nav. dj., str. 113. Isto, str. 109. Poljiki zbornik, svezak I., Zagreb 1968., str. 235. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st., knjiga II., Sinj 1997., str. 154.

214

Zagreb, Ozalj), Stojevski (Makarska, Split), Stojievi (ibenik, istona Slavonija, Samobor), Stojii (Zagreb, Nova Gradika, Poega). Vrlika obitelj Toji doseljena je iz oblinjeg Kijeva.

TOTII
U zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije haramabae tipana Biukovia iz Vrlike, na Maovicama je zabiljeena etverolana obitelj Filipa Totia pokojnog Ilije (dva odrasla mukarca, odrasla enska osoba i muko dijete). 496 U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi upisao, kako je proitala B. Zeli-Buan, dvolanu obitelj Ilije Tolia. 497 Drim da je umjesto Toli trebalo itati Toti, a i stoga to je ono muko dijete iz 1710. vjerojatno domain obitelji iz 1725. godine Ilija (ne Toli ve Toti), koji je dobio ime po djedu ili Filipovu ocu Iliji. U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u naselju Vrlika zabiljeena je obitelj Pavla Totia, 498 a na Maovicama tada ive dvije obitelji s ovim prezimenom: Josipa Martinova i Ivana Ivanova. Starina Totia, koji danas ive u Totiima, zaseoku sela Cetine, te na Maovicama i u Vrlici, jeste livanjsko podruje, gdje je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio u Provu (u izvorniku Parhovo) 4-lanu obitelj Filipa Totia (izvorniku Philippus Totich). Je li ponavljanje imena Filip (i danas u Totia esto je ovo ime) samo sluajnost? Godine 1814. pripadnike ovoga roda sa skraenim prezimenom Toto susreemo na vie mjesta livanjskog podruja: u Priluci, Donjem abljaku, Prispu i Malim Kabliima. S jezinog motrita prezime je moglo nastati od Tot, naziva koji Maari rabe kao opi etnonim za Slavene, naroito Slovake, ali i Hrvate s kajkavskog govornog podruja. ena iz Maarske ili pak iz Hrvatske, koja je obuena u slovaku nonju, zove se Totica.
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19. Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967.; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 498 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-VRLI KA 499 M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 60, 65, 66. i 67.
497 496

215

Danas pak u Hrvatskoj ivi 180 osoba s prezimenom Toti, a osim na vrlikom podruju nastanjeni su u Katelima, akovu i Zagrebu. Od iste je osnove nastalo jo nekoliko prezimena: Tot (Osijek, Zagreb, Baranja, Meimurje, urenovac), Tota (Meimurje, Rijeka, Baranja, Zagreb), Toth (Zagreb, istona Slavonija, Koprivnica, Baranja), Totovi (Zlatar Bistrica, Vrbovec, Krievci).

TURUDII
Onomastiari jo nisu rijeili postanje prezimena Turudi s jezinog motrita. Stoga evo i pokuaja ovog autora: od imenice Ture (Turin) izvodi se zbirna imenica Turad (kao primjerice Vlaad, Crnogorad u "Smrti Smail-age engia" Ivana Maurania) odnosno dui oblik Turadija (kao primjerice Srbadija i si). Ujednaavanjem "u" i "a" u "u" dobijen je oblik Turudija, koji je zabiljeen 1768. godine kao prezime u Slunju, danas hercegovaka opine itluk, te na vie mjesta u Srbiji. Od Turudija po ve ustaljenom obrascu nastalo je i prezime Turudi. Dakle, prezime je nadimakog podrijetla i zabiljeeno je; u Hrvata katolika (Sluanj pokraj itluka i Vrlika), Bonjaka muslimana (tuzlansko podruje) i Srba pravoslavaca (okolica Uica). Da su neki Turudii bili islamske vjeroispovijesti, nema dvojbe, jer ih, kako je ve i reeno, ima i danas na tuzlanskom podruju. Moda su neko i neki Turudii u Vrlici bili muhamedanci, jer postoji usmena predaja o izvjesnom Salihu Turudiu koji je nakon osloboenja Vrlike 1688, godine uzjahao konja i nepovratno otiao preko Dinare u Tursku. Meutim, to ne znai da su njegovi potomci dananji vrliki pripadnici tog roda. Naime, Turudii iz Vrlike sauvali su predaju da su iz Hercegovine doselila dva brata, od kojih su nastali tzv. Gornji i Donji Turudii. I Turudii u Slunju pokraj itluka takoer uvaju spomen na dvojicu brae koja su odselila u Dalmaciju. ini se da smo rjeenje pronali uz pomo N. Mandia. Naime, Frane Turudi zabiljeen 1768. godine u Slunju kao domain obitelj i umro je 1783. godine u starosti od 60 godina. Iako je u kui imao devetero ukuana,

216

oni se vie ne pojavljuju u maticama hercegovakih upa, iz ega slijedi zakljuak da su odselili izvan Hercegovine, u Dalmaciju, u Vrliku.5 To bi mogli biti Marko i Bartol Turudi, ije su obitelji 1830. godine ve u Vrlici, jer su te godine zabiljeeni u novom austrijskom zemljiniku za naselje Vrlike 501 Kako Turudii nisu u Vrlici zabiljeeni ni 1692. (zemljinik), ni 1710. (novi zemljinik), ni 1725. godine (popis vjernika Splitske biskupije), ne moe biti tona sljedea tvrdnja uvaenog N. Mandia o ovome rodu. "Turudii se ubrajaju medu starosjedilake rodove u Brotnju (danas prostor opine itluk-A. I.),ija je matica a Slunju. Najstariji, do sada nama poznati, pisani spomen prezimena Turudi nalazimo u mletakim spisima u kojima se Turudii nalaze u Vrljici kod Drnia (?!) 1690. godine." 502 Ipak najstariji spomen prezimena Turudi je onaj iz 1741/42. godine iz popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika, u kojem je biskup fra Pavo Dragievi u Slunju zabiljeio jednu Turudia obitelj: 6-lanu obitelj Ante Turudia (izvorniku Antonius Turudich). Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanovi u Slunju je zatekao 4 obitelji i 25 Sluanjaca s prezimenom Turudija: 9-lanu obitelj Frane Turudije (u izvorniku Franciscus Turudia), 3lano kuanstvo Mate Turudije, 6-lano domainstvo Ivana Turudije i 8lanu obitelj Marka Turudije. U matici umrlih stare upe Brotnjo zabiljeen i jedan krvavi dogaaj iz vremena osmanlijske vladavine ili posve precizno iz 1804. godine: "Obisi ajan 5 0 3 Tomu Kordia godina 36; Miju Zelia godina 23; LUKU TURUDIA godina 29; Grgu Suca godine 30 i Jagu Vidovia godina 26. Osie glavu Petru Dogandiu godina 22 i Boi Pavloviu godina 34. " 5 0 4 Pojedinosti u vezi s pogubljenjem ovih sedam mladih Brotnjaka nisu poznate, ali se uvidom u matice spoznaju novi detalji tragine sudbine obitelji objeenog Luke Turudia, inae sina ve spominjanog Ivana i unuka Marka Turudia. Luka je roen 1775. godine u Slunju, oenio se kao 18godinjak s Martom keri Marka Solde reenog Pranji iz Ograenika pokraj itluka i s njom je dobio dvije keri i tri sina: Ivan (roen 1795),
N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2001., str. 572. 501 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika 502 N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2001., str. 572 503 ajani su u jednom razdoblju turske vlasti u Bosni i Hercegovini bili dunosnici mjesne uprave. Tamo gdje nije bilo kapetana i kapetanije upravljali su ajani, a obino su bili iz najpoznatijih begovskih obitelji. 504 Matice umrlih stare upe Brotnjo, godina 1804.
500

217

Jozo (1798) i Ante (1800). Godine 1815. Ivana, koji je imao 20 godina i Jozu sa 17 godina pokosila je kuga, ali je najmlai Ante nastavio lozu ove tragine obitelji. Inae, Turudii su danas najbrojniji rod u Vrlici i mnogo se ijee odluuju na seobu sa svoje starine od drugih rodova.

UGLARICI
U Jeeviu ivi 6-lana obitelj Ivana Uglarika, doseljenika iz Zubria pokraj Virovitice. Prije 22 godine oenio se Perom iz roda oria i ostao ivjeti u Jeeviu. Inae, prezime Uglarik je ekog podrijetla.

UZUNI
U popisu obitelji u banderiji haramabae Nikole Biokovia iz Vrlike 1. srpnja 1692. godine upisana je i 9-lana obitelj Petra Uzuna (u izvorniku Petar Vusun), kojoj su venecijanske vlasti dodijelile devet kanape zemlje. 505 U zemljiniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambae tipana Biukovia iz Vrlike, zabiljeene su obitelji dvojice sinova pokojnog Petra, domaina obitelji iz 1692. godine: Matija Uzunovia (sedam lanova, domain, supruga, troje muke i ensko dijete) i brata mu Jure (dva lana: domain i supruga).5 U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi zabiljeio u Vrlici dvije dvolane obitelji s prezimenom Uzunovi: ve nam iz 1710. poznatih domaina Matija i Jure. 507 Oigledno Jure nije imao djece, a to se dogodilo s potomstvom Matija Uzunovia?
505

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19. Isto, sveanj 19. 507 Graa Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967.; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.
506

218

U novom austrijskom zemljiniku iz 1840. godine, u naselju Vrlika upisana je jedna obitelj s prezimenom Uzun: Luke Stipanova.508 Ovaj je vrliki rod hrvatskom narodu i crkvi u Hrvata dao i sveenika fra Franu Uzuna, roenog 1869. godine u Garjaku, a koji je ovaj svijet zamijenio boljim u Zagrebu 1942. godine. 509 Navedeni podaci potvruju da su Uzuni starosjedilaki rod vrlikog podruja, pogotovo i stoga to njegove pripadnike ne poznaju susjedni prostori: livanjski, duvanjski, imotski, sinjski, muki, drniki. Osim toga izneseni pokazatelji svjedoe da su Uzun i Uzunovi inaice, kraa i dua, istog prezimena. Dakako, ne treba ga mijeati s prezimenom Uzinovi, jer je ono posve drukijeg postanja, a zabiljeeno je u Dubravi, naselju stare Poljike Kneevine, u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine kad su zabiljeene tri Uzinovia obitelji sa 16 lanova. 510 Inae, danas u Hrvatskoj 160 osoba nosi prezime Uzun, a najvie ih je, osim na vrlikom podruju, u okolici Zagreba i Varadina. Prezime Uzunovi danas je nazono i na podruju Katela i Vinkovaca. S jezinog motrita ovo je staro prezime nastalo od pridjeva uzun iz turskog jezika, to znai onaj koji je dugaak, koji je visoka rasta; dugonja; dugajlija.

VARNICE
S jezinog motrita prezime je nastalo od imenice vamica, to je u knjikom jeziku ekspresivniji izraz za iskru. Varnica ujedno znai i osobu estoke naravi, koja u komunikaciji s okolicom zna esto planuti. Pripadnici roda Varnica zabiljeeni su u zemljiniku za naselja Vrlika i Maovice iz 1710. godine: devetolana obitelj Ivana Varnice pokojnog Ivana (dva odrasla mukarca, dvije odrasle ene, troje muke i dvoje enske djece); estolana obitelj tipana Varnice reenog Budimir (domain, dvije odrasle ene, troje enske djece); etverolana obitelj Grgura Varnice

Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-VRLIKA Vrliko kolo. list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske, godina IX. (2001.), br. 1(13), str. 25. 510 Poljiki zbornik, svezak I., Zagreb 1968., str. 233.
509

508

219

pokojnog Grgura (domain, supruga, dvije keri); Manda udova pokojnog Petra Varnice.511 Inae, prezime se Varnica u zemljiniku iz 1710. godine pie na ak etiri naina: Verniza, Varniza, Vernisa i Varnisa. U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi upisao samo jednu petolanu obitelj ovoga roda, obitelj Ivana Varnice. to se dogodilo da se broj pripadnika ovoga roda za petnaest godina smanji s 28 na 5 osoba? Objanjenje: tri su obitelji imale iskljuivo ensku djecu. Varnice su doseljenici na vrlikom podruju. Fra Andrija Kai Mioi spominje hajduka i mejdandiju Varnicu, koji bijae "silan junak". 513 Prema Kaiu bio je "od Katela" i istaknuo se junatvima u vrijeme Kandijskog rata (1645-1669). Poginuo je pokraj Vojnia, a pogubio ga je Turin Isak Nei. 514

VICII
S jezinog gledita prezime je nastalo od osobnog imena Vice, koje je pak hipokoristik mukog imena Vicent ili Vicencij. Vicent je bio i hrvatski slikar u 15. stoljeu, iz Kastva, poznati predstavnik kasnogotikog zidanog slikarstva; 1474. godine oslikao je crkvu Svete Marije na krilinama pokraj Berma (znamenita slika Mrtvaki ples). Danas u Hrvatskoj najvie Vicia ivi u Cetinskoj krajini, gdje su se doselili 1689. godine, vjerojatno s duvanjskog podruja, s harambaom Jurom Doturoviem, koji je doveo sa sobom 30 obitelji i 200 soba, od kojih je 80 sposobno za vojnu slubu. Venecijanske vlasti im dodjeljuju i potvruju zemlje na potezu od Kouta do Brnaza. 515 U zemljinicima iz 1709. godine upisane su tri Vicia obitelji: 3-lana obitelj Mate Vicia i samac Frano Vici u banderiji u Pavla Bogdanovia iz
Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 16. Radovi Historijskog arhiva Split, Split 1967., svezak VI; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije, str. 285. 513 Zbornik Kai, Split 1983., godina XV.,str. 236. 514 Isto, str. 240. 515 J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 99.
511

220

Glavica, a u banderiji harambae Jure Doturovia u Tuijacima zabiljeena je 3-Iana obitelj Stojke udove pok. Grge Vicia. 516 Godine 1714. spominju se, uz ostale, Nikola i Frane Vici kao oni koji u Sinjskom polju obrauju zemlje bogatih splitskih obitelji Marchi i Cattonari.517 U 18. stoljeu o Viciima su ostali pisani tragovi u dokumentima: Petar Vici (1750); alfir Nikola Vici iz Kosinca (1790); 1878. godine spominje se 83-godinji Mate Vici pok. Ivana iz Podvaroi (dakle roen je 1704. godine), te Ivan Vici (1793) itd. Imotski Vicii doselili su iz Sinja u 19. stoljeu. S istog podruja su i vrliki Vicii. 518

VIDICI
S jezinog gledita prezime Vidi moe biti patronim od mukog osobnog imena Vid, ali i matronim od enskog imena Vida. Ime Vid je svetakog podrijetla, ustvari ime je to ranokranskog muenika sa Sicilije iz doba cara Dioklecijana; bio je i nekom vrstom zamjene za kult slavenskog boanstva Svetovita, a posveene su mu i brojne crkve. Danas 1620 stanovnika Hrvatske nosi prezime Vidi (Benkovac, istona Slavonija, Sinj, Zagreb, Poege). esto je i na hercegovakom podruju (Blizanci-Ljubuki, Dretelj-apljina, Gornji Rujani-Livno, VirPosuje). Vrliki Vidii doseljenici su iz Luana pokraj Sinja. Doseljavaju vjerojatno iz Duvna sa skupinom doseljenika, koje dovodi harambaa Petar ipalo iz Mrkodola ili Brinika pokraj Duvna i smjeta ih u Luane. Godine 1697. Filip Vidi obrauje 15 kanapa zemlje u brdu selu Zelovu, to mu je odobrio providur A. Mocenigo. On takoer obrauje i 10 kanapa u Zelovu, uz kuu koju je tu imao, a sve mu je to 29. listopada 1697. potvrdio ve spominjani providur. 519 8. svibnja 1710. godine Nikola Batarelo tui Jerka Vidia i Iliju Batarela "to su mu uzeli dva i pol vretena zemlje na Zelovu." 520
5,6 517 518 519 520

Isto, str. 109. i 114. Isto, str. 115. J. A. Soldo, nav. dj knjiga II., str. 164, 116, 94. i 76. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 104. Isto, str. 118.

221

Vidia je starina u Duvnu, jer u sklopu pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji u srpnju 1706. godine makarski je biskup Nikola Bijankovi pozvan je od glavara sela Bukovice pokraj Duvna Abrama Vidia da na povratku iz Rakitna doe u Bukovicu, gdje je doekan "s etiri stotine osoba za krizmu i s ostalim narodom, koji je elio u biskupa da se ispovijedi."521 U sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio je u Viru pokraj Posuja 8lanu obitelj Jure Vidia. On je predak dananjih Vidia u Riicama, selu Imotske krajine. to se pak tie Vidia u Gornjim Rujanima pokraj Livna, oni su doseljenici iz itluka pokraj Sinja. 522 Kad je rije o hercegovakim Vidiima (Blizanci pokraj Ljubukog, Dretelj pokraj apljine), oni su potomci Viana Vlaievia Filipovog, roenog u Tepiima (opina itluk) oko 1750. godine, i njegove supruge Vide keri Ante Ljoljia iz Blizanaca. Rije je o domazetskom braku, a novo prezime (po Vidanu i Vidi) poinje se rabiti oko 1850. godine, i to kao Vlaievi reeni Vidi da bi ovo posljednje poetkom 20. stoljea prevladalo.523 I jedna zanimljivost vezana za luansko-itluke Vidie u Cetinskoj krajini. Kada su sinjski Lovrii bankrotirali s rudnicima eljezne rude na Perui i Suhoj mlinici krajem 18. stoljea, na ime duga morali su ustupiti bogatoj obitelji Garanjin veliku livadu u Sinjskom polju zvanu Piket. Poetkom 20. stoljea Piket je od Garanjina kupila obogaena seoska obitelj Vidi iz Luana-itluka, koja ga je posjedovala do najnovijih dana, kad je neko vrijeme sluio kao zrana luka, emu donekle slui i danas, dodue kao uzletite za portske zrakoplove.524

521

M. Vidi, Nikola Bijankovi-splitski kanonik i makarski biskup, Split 1981., str. 98. M. Petri, Popis stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 80. N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Mostar-Brotnjo 2001., str. 581-583. 524 J. A. Soldo, Sinjska u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 216.

222

VINACI
Danas na vrlikom podruju, u Vinaliu, ivi jedna obitelj s prezimenom Vinak. Vinak iz okolice Virovitice oenio se Kajom roenom eravica iz Vinalia, gdje su podigli i novu obiteljsku kuu. Trenutano su na radu u Austriji.

VRANII
Vranie susreemo na prijelazu 15. u 16. stoljee u ibeniku, gdje su stigli iz Bosne, bjeei pred turskim zulumom. Poznati pripadnici ovog starog plemikog roda su Antun Vrani (Antonius Verantius) i Faust Vrani. Antun Vrani roen je 29. svibnja 1504. godine, a odgojili su ga njegovi ujaci biskup Petar Berislavi i Ivan Statileji. kolovao se u ibeniku, Padovi, Beu i Krakovu. Slubuje na dvoru kralja Ivana Zapolje, koji mu povjerava voenje ak sedam ugarskih veleposlanstava (Rim, Venecija, Be, Francuska, Engleska, Turska, Poljska). Zapolja mu povjerava i odgoj svog sina Ivana Sigismunda. Kasnije (1549) prelazi u slubu Habsburgovaca, te ga Ferninand I. imenuje svojim tajnikom. Godine 1557. postaje biskup peujski pa jegarski, a istie se u suzbijanju protestantizma. Vrhunac i sveenike i dravnike karijere predstavlja mu imenovanje za nadbiskupa ostrogonskog i primasa cijele Ugarske, a 1571. godine je i kraljevski namjesnik u Ugarskoj. Umro je 1571. godine u Preovi, a pokopan je u Trnavi. Nakon nekoliko dana iza smrti stie i obavijest o Vranievu imenovanju za kardinala. Dopisivao se s mnogim istaknutim osobama svoga vremena od Erazma i Melanchtona do Nikole Zrinskog i Trankvila Andreisa; latinski pjesnik (zbirka Otia), putopisac (opisi istonoeuropskih zemalja), arheolog, biograf (ivotopis Petra Berislavia). Na hrvatskom je jeziku ostala samo jedna molitva koju je objavio I. T. Mrnavi u svom Nauku kranskom. Vranieva sabrana djela i prepisku izdala je Maarska akademija u 12 knjiga.

223

Faust Vrani je sin Antunova brata Mihalja. Rodio se 1551. godine u ibeniku, a odgojen od strica Antuna na kraljevskom dvoru. kolovao se i u Padovi, a neko vrijeme i na dvoru Rudolfa n. u Pragu. Zaredivi se postaje anadskim biskupom (1594), ali doskora naputa Ugarsku i nastanjuje se u Veneciji. Mnogostran je i originalan duh, u djelu Machinae novae (1595) anticipirao je niz novih tehnikih izuma. Objelodanio je petojezini (latinsko-talijansko-njemako-hrvatsko-maarski) rjenik Dictionarium quinque nobilissmarum Europae linguarum (1595). Filozofiji su posveeni radovi Logica nova i Ethica christiana (1616). Na hrvatskom je napisao ivot nikoliko izabranih divic (Rim 1606) i lanak o slavenskim narodima. Umro je u Veneciji 1617. godine. Iako ibenski Vranii vjerojatno, nisu u krvnom srodstvu sa svojim prezimenjacima u Vrlici, opirnije piemo o Antunu i Faustu s nakanom da podsjetimo to su Hrvati znaili i na europskoj sceni prije pola tisuljea. Inae, Vranii u Vrlici su zabiljeeni 1830. godine u austrijskom
525

zemljiniku, kada je upisana obitelj Jure Vrania. Krajem 18. stoljea u Stanju dua upe Ugljane, koja je djelomino pripadala i Cetinskoj krajini, zabiljeena je obitelj Vrani-ale,5 6 od koje e nastati Vranii u Tijarici (ima ih i danas) i Vranii u Vrlici. U matinim knjigama stare upe Velika (danas podruje Dervente u Bosni) 1775. godine u mjestu Johovac zabiljeeno je doseljenje obitelji Jakova Vrania i supruge mu Anice roene Krumarevi "od Imotskog". 527 Danas u Hrvatskoj ivi 800 osoba s prezimenom Vrani (Vrlika, Tijarica, Zagorje, Samobor). S jezinog motrita prezime je nastalo od osobnog imena Franko (u Dalmatinskoj zagori izgovarana kao Vranko), a dok su hercegovaki Vranii dobili prezime prema udovici Vranjki roenoj Soldo, a koja je bila udata za Marijana Hrkaa iz Pribinovia pokraj irokog Briga, od ijih su sinova Blaa (1800) i Ante (1805) nastali Vranii. 528 Danas ive u okolici irokog Briga, Mostara i Posuja, te na derventskom podruju.

Dravni arhiv u Zadru, katastri Dalmacije broj 456-VRLIKA J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj 1997., str. 30. 527 Vie autora, Monografija upe Plehan, Plehan 1987., str. 117. 528 N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u irokom Brijegu i okolici, Mostar-iroki Brijeg 2002., str. 593.
526

525

224

VUEMIL O VII
U dokumentu pod nazivom "Notta della famiglie che al presente habitano sotto la Fortezza di Verlica cioe sotto la Bandiera del K.(apitano) Basa Nicolo Biocovich" od 1. srpnja 1692. godine zapisano je daje obitelj Marka Vuemilovia, koja ima 18 lanova, dobila od venecijanskih vlasti 21.5 kanap zemlje, kao i da su 4- lanoj obitelji Lovre Vuemilovia pripala 3.5 kanape zemlje. 529 U zemljiniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambae tipana Biukovia iz Vrlike, obitelj ve poznatog Marka Vuemilovia narasla je u impozantnu obiteljsku zadrugu s 32 lana (osam odraslih mukaraca, sedam odraslih enskih osoba, osmero muke i sedmero enske djece); obitelj takoer ve poznatog Lovre Vuemilovia broji 10 lanova (dva odrasla mukarca, odrasla enska osoba, troje muke i etvero enske djece). 530 U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine biskup je Ivan Laghi zabiljeio u Vrlici dvije Vuemilovia obitelji s po 11 lanova: ve poznatog Marka i Jure, vjerojatno sina Lovrinog.531 Ovi navodi potvruju da su Vuemilovii uz Grabie, Vuletie, Blaevie, Boinovie, Jakelie, Batovanje i Uzune najstariji od dananjih vrlikih rodova. Inae, ovaj rod u Dalmaciji je poznat po tri inaice prezimena: Vuemilovi (Vrlika, Imotski, Glavina), Vuemilo (Sinj, Split) i Vuemil (Cista Provo pokraj Imotskog, Primoije). Istog su krvnog podrijetla, starinom su iz Duvna, a po nekima iz Rame, to za sada nije potvreno u povijesnim ispravama. Naime, fra tipan Vuemilovi, Duvnjak po roenju, u Cetinsku je krajinu doselio 1687. godine iz samostana u Rami, pa je to ponukalo neke autore da brzopleto zakljue da su Vuemilovii podrijetlom iz Rame. A sada poneto i o ovom franjevcu, najstarijem Vuemiloviu kojeg znamo po imenu. Roen je oko 1650. godine, a ujesen 1687. godine je s franjevakom subraom iz Rame u sklopu organiziranog preseljenja pet tisua Hrvata katolika iz Rame, Duvna, Livna, Kupresa, Glamoa, Rakitna i Doljana doselio u Sinj. Godine 1695. godine fra tipan Vuemilovi je na
Dravni arhiv Zadra, Katastri Dalmacije, sveanj 19. Isto, sveanj 19. 531 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285.
530 529

225

popisu onih doseljenika koji su po dudevoj zapovijedi konano smjeteni u Sinj. 532 Meu gvardijanima sinjskog samostana od 1693. do 1702. godine, koji jo nose naslov gvardijana franjevakog samostana u Rami, pretposljednji je meu njima 1700. godine upisan fra tipan Vuemilovi.533 Godine 1709. nalazi se u popisu fratara sinjskog samostana 5 3 4 Prvog srpnja te 1709. godine na dunosti upnika u Turjacima domain je splitskom biskupu Stjepanu Cupilliju u vrijeme njegova pastirskog pohoda Cetinskoj krajini. 535 Godine 1715. upnik je u Otoku, selu Cetinske krajine, koje je dobilo ime po drvenoj tvravi, smjetenoj na otoku usred rijeke Cetine. 26. srpnja te 1715. godine est tisua turskih vojnika napalo je tu tvravicu, koju je branilo 170 naoruanih Otoana i njihov upnik. Prvi je nasrt junaka obrana odbila, ali sljedeeg dana Turci su izveli veoma jaki etverosatni napad i preko mrtvih tijela branitelja, ostalo je zapisano u dnevniku opsade, preli Cetinu i zauzeli otok i tvravu. Spasilo se svega desetak branitelja, ostali su izginuli, a meu njima i njihov upnik fra tipan Vuemilovi. Tek neto starijih ljudi i ena Turci su doveli u ropstvo. 536 Vuemilovii su starinom iz Opleana pokraj Duvna, gdje je u sklopu popisa, bosanskohercegovakih Hrvata katolika biskup fra Pavo Dragievi 1741/42. godine zabiljeio 8-lanu obitelj Joze Vuemilovia (u izvorniku Josephus Vuemilovich). Godine pak 1768. biskup je fra Marijan Bogdanovi u Opleanima zatekao 7-lano kuanstvo Boe Vuemilovia. "Vuemilovia bi krajem 17. stoljea bilo znatno vie na duvanjskom podruju da ih relativno mnogo nije 1687. godine odselilo u Cetinsku krajinu, ali ih se nalo i dovoljno za popunjavanje tek od Turaka osloboene Imotske krajine. 537 U Imotskoj krajini iz Duvna doseljeni Vuemilovii 1725. godine dobivaju od venecijanskih vlasti imanja, koja je napustilo islamizirano stanovnitvo. "Jela Vuemilovi s 5 eljadi dobila je kuu u Glavini uz Cerluku i 10 kanapa zemlje. Marko Vuemilovi s 3 eljadi dobio je vrt u Imotskom i 6 kanapa zemlje. Prvo krtenje zapisano je u Matici 1736. Napravili su kuu u Imotskom i tu se kasnije nastanili. Po Marku su nazvani Marki... Obitelj Jele Vuemilovi odselila u okolicu Vrlike" 538 , od koje e nastati dio dananjih vrlikih Vuemilovia.
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 169. J. Vladi, Uspomena o Rami i ramskomfranjevakom samostanu, Zagreb 1882., str. 80. 534 J. A. Soldo, nav. dj., str. 225. 535 Isto, str. 133. 536 Isto, str. 187. 537 A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 413. 538 V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 106.
532

226

S poetka 19. stoljea ostao je spomen o jo jednom zanimljivom Vuemiloviu. "Neto manji nemiri izbili su 1809. godine, kada ie maral Auguste Viesse de Marmont s vojskom otiao iz Dalmacije na austrijsko bojite, austrijska je vojska prodrla prema Skradinu i ibeniku. Pria se kako je Marko Vuemilovi zvani Brzilo iz zasjede napao marala na Tromei dok je ruao. Time je Brzilo postao junak. Zarobljen od Francuza bi osuen, ali prema povjesniaru Paulu Pisaniju pomilovao ga je Jacgues Lauriston, nakon ega se vratio svom seoskom ivotu uvajui handar ljuti samo kao uspomenu. 539 Pripadnici roda Vuemilovia na vrlikom podruju uz svoje prezime tijekom vremena oslubenili su ak est prezimenskih kombinacija: Vuemilovi-Alegi, Vuemilovi-Grgi, Vuemilovi-Juri, VuemiloviStipanovi, Vuemilovi-imunovi i Vuemilovi-Vranji. Dakako, nije teko dokuiti da je drugi dio kombinacije nastao od nadimaka ili pak imena: Alega, Grgo, Jure, tipan, imun i Vranje. S jezinog pak motrita prezime je nastalo od imenice vuk (Canis lupus). Inae ova je imenica jedna od najplodnijih antroponimijskih osnova u hrvatskom jeziku, navlastito u stoarskog stanovnitva na dinarskom podruju. Do Tridentskog sabora (1543-1563) Vuk je esto ime i u Hrvata, a nadijevalo se djeci s uvjerenjem da ih svojom mistino-maginom moi titi od raznih opasnosti i neprilika. Zbog niza okolnosti od 18. stoljea ime se Vuk i brojne izvedenice vezuju uglavnom uz pravoslavlje i uporedo i za srpstvo. Inae, imenica vuk slino glasi u mnogim indoeuropskim jezicima: staroslavenski vl6k6, slovenski volk ili vouk, ruski volk, eki vlk, poljski wilk, staropruski vvilkis, litvanski vilkas, albanski ulk (otuda i toponim Ulcinj), latinski lupus, francuski loup, starofrancuski leu, njemaki Wolf, starogermanski Wulfaz, engleski wulf, grki lykos, vedski varg, itd. Prezime je nastalo od osnove vuk, u kojoj je glas "k" ispred "i" i "e" preao u "" (vuica, vui, vuina, vuetina), te pridjeva mil, mio. Na slian nain nastala su jo neka prezimena: Vuek (Slavonija, Moslavina), Vueli (Zagreb, Ploe), Vuemil (Imotski, Primoije, Duvno), Vuemilo (Sinj, Split, Bjelovar, Vukovar), Vuenov (Rijeka, Vukovar, Zagreb), Vuenovi (ibenik, Sisak, Baranja, Knin), Vueta (Podravina, Slunj), Vueti (Zagreb, srednja Dalmacija, Otoac, Hvar), Vuevac (Vinkovci), Vuevi (Omi, Gospi).

539

Monografija Vrlika 2001., str. 30.

227

VUJEVII
U novije vrijeme dvije su Vujevia obitelji u Maovice doselili iz susjednog tikova, sela koje pripada upi Vrlici, a upravno Gradu Drniu. Godine 1694. Jakov Vujevi, serdar iz upe Mostarsko blato, ima zapaenu ulogu pri preseljavanju oko pet tisua Hrvata katolika iz zapadne Hercegovine (tadanje upe Mostarsko blato, Brotnjo, Mostar i Ljubuki) na podruje Imotske i Cetinske krajine (Biorine, Dobranje, Budimiri, Ugljane, Grab). Od doseljenih Hercegovaca Ante Vuljavi (Vujavi) novi je dom naao u Dobranjama, u kojima je 1725. godine njegova 6-lana obitelj dobila od venecijanskih vlasti 12 kanapa zemlje. 540 U Dobranjama su 1835. godine ivjele tri Vujevia obitelji: Luke pok. Mate, Ivana pok. Andrije i Nikole pok. Jure. 541 Vujevii doseljavaju iz Hercegovine i 1718. godine, kada serdar Matia Alilovi dovodi u Imotsku krajinu 240 obitelji. Petolanoj obitelji Marka Vujevia, koja je novo boravite nala u Podbablju, pripalo je 1726. godine 8 kanapa zemlje. "U Stanju dua (upe Podbablje-A. I.) zapisano je da je se Anica Vujevi, ki Stipanova, roena 3. veljae 1805. godine, poturila na Buni kod Mostara. Preselila je sinu pai Jusufu u Carigrad".542 U upi Podbablje, u selu Krivodolu, takoer su 1725. godine zabiljeeni Vujevii. Tada su 8-lanoj obitelji Jakova Vujevia pripala dva kanapa zemlje. "Stanje dua upe Podbablje 1739. godine je zabiljeilo u Krivodolu u Jakova Vujevia 18 eljadi, u Tome Vujevia takoer 18 eljadi. Radi lakeg izgovora narod je Vujevie pretvorio u Ujevie. Na kui Jakova Ujevia uklesana je godina 1683. Don Grgo Ujevi u 18. stoljeu vie se puta potpisuje kao Vujevi. Staro su imotsko pleme. Vjerojatno su u vezi Vujevii u Podbablju s ovima u Krivodolu... Vujevii hercegovaki i imotski jedno su pleme." 543 Vujevii doseljavaju iz Hercegovine i u Cetinsku krajinu. Tako primjerice Mate i Pavo Vujevi 1725. godine "osim na Suhau dobili su zemlje na Krinju i Jesenskom." 544 Te 1725. godine u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije na vrlikom podruju je zabiljeena 4-lana obitelj Ante Vujevia.
540 541 542 543 544

I. ubeli, Dobranje-prolost i sadanjost, Split 1984., str. 16. Isto, str. 16. V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 192. Isto, str. 205-206. J. A. Soldo, krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997., str. 82.

228

Na livanjskom podruju, u Ljubuniu i Strupniu, danas ive obitelji s prezimenom Vujeva, koji su, istraio je M. Petri, doselili poetkom 19. stoljea iz Vrlike, moda ba iz tikova. Na duvanjskom podruju danas ivi 10 obitelji s prezimenom Vujevi i 55 osoba (Omolje i Lipa), a istog su krvnog podrijetla kao i imotski Vujevii odnosno Ujevii. Dakle, i Vujevii iz tikova su hercegovakog podrijetla. to se pak tie lingvistikog gledita, prezime ima u osnovi imenicu vuk ili sasvim precizno hipokoristino ime Vujo.

VULETII
Sinovima Mate i Vidosave Grabovac alias Grabi odnosno brai mnogo poznatijeg knjievnika fra Filipa Grabovca: Anti, roenom 1888. godine i Frani (1690) kum na krtenju bio je Filip Vuleti pokojnog Marka. Zapisano je to u matici krtenih upe Vrlika za razdoblje od 1688. do 1690. godine, koje je vodio fra Grgur Bogi iz Cetine. 546 U popisu obitelji banderije harambae Nikole Biokovia od 1. srpnja 1692. godine upisano je da Antona Vuleti ima 10-lanu obitelj, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 18 kanape zemlje. Njegov prezimenjak ve poznati Filip Vuleti pokojnog Marka, stoji takoer u toj ispravi, ima 14lanu obitelj, za koju je dobio 21 kanap zemlje. 547 Sastavni dio te isprave je i zapis o udjelu u vlasnitvu mlina na Cetini u predjelu sela Kosora, koji je do osloboenja Vrlike od Turaka pripadao Turinu Salemu Bukariiu. Jedan je od suvlasnika, uz Matu Grabovca, fra Filipova oca, te Nikolu Biokovia, Nikolu Kovaa i Radovana Kuduza, i ve poznati Filip Vuleti. 548 U zemljiniku iz 1710. godine, a u sklopu banderije harambae tipana Biukovia iz Vrlike, zabiljeena je tog puta 16-lana obitelj Filipa Vuletia pokojnog Marka (pet odraslih mukaraca, tri odrasle enske osobe, troje muke i petero enske djece). 549
545 546 547 548 549

M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 68. i 69. Arhiv Franjevakog samostana Visovac, si. knj. br. 97. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19. Isto, sveanj 19. Isto, sveanj 19.

229

Zanimljiv je i popis fratara franjevakog samostana u Sinju od 27. sijenja 1714. godine, kada se od ukupno 22 franjevca dvojica prezivaju Vuletii: fra Ioannes Vuletich i fra Doimus (Dujam) Vuletich a Cetina, dakle Dujam Vuleti iz Cetine odnosno iz Vrlike. 550 Ovaj popis potvruje da su neki Vuletii iz Cetine odnosno Vrlike, to posebno naglaavamo, a drugi su iz Sinja; dvojica pak fratara svjedoe i o ugledu ovog roda, jer po dvojicu imaju jo samo dva odista ugledna roda-Vukovii i Buljani. Vuletii su u 18. stoljeu dali jo jednog sveenika fra Jerka Vuletia; roen je 1743. godine u Vrlici, a ovaj je svijet zamijenio onim boljim 15. lipnja 1812. godine. M U popisu vjernika Splitske biskupije biskup je Ivan Laghi 1725. godine u Vrlici zabiljeio tri Vuletia obitelji: Grginu (8 lanova), Pavlovu (5) i Petrovu (5). 552 U prosincu pak 1740. godine dvojica staraca Vuletia svjedoe da je "Mate Grabovac, otac fra Filipov, doselio u Vrliku prije zauzea Knin... sam sa svojom obitelji, a sad je pet obitelji Grabovaca."553 U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u naselju Vinali zabiljeeno je ak sedam obitelji s prezimenom Vuleti: Petrova, Matijeva, Jakovljeva, Pavlova, Nikolina, Stipanova i Antina. 554 Ovi navodi iz povijesnih izvora i isprava svjedoe da Vuletii, uz Grabovce odnosno Grabie, Jakelie, Vuemilovie Boinovie, Blaevie, Uzune, spadaju meu najstarije rodove na vrlikom podruju. to se pak tie Vuletia starine, J. A. Soldo tvrdi da su u Cetinsku krajinu stigli iz Duvna 555 , a mi za sada samo dodajemo da svi Vuletii nisu istog krvnog podrijetla. Soldina je tvrdnja utemeljena na injenici da je biskup fra Pavo Dragievi 1741/42. godine u sklopu popisa bosanskohercegovakih Hrvata katolika zabiljeio na duvanjskom podruju, u selu Podgaju, 6-lanu obitelj imuna Vuletia. Ve 1768. godine u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia nema vie Vuletia na duvanjskom podruju. Dodue, ovo e se prezime pojaviti ponovo u tom kraju, u selima Kazaginac i Raeljke, ali je rije o doseljenicima iz Dobranja, gdje su Vuletii nastali od avara (avarovia), koji su u to selo Imotske krajine
J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st., knjiga I., Sinj 1995., str. 225. Vrliko kolo, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br. 1.(13.), str. 25. 552 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 553 K. Eterovi, Fra Filip Grabovac, Makarska 1927., str. 111. 554 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 23-Vinali 555 J. A. Soldo, n. 103.
51

cc i

230

doselili 1694. godine iz Gostue pokraj irokog Briga. Doselio je 80godinji Jure avarovi roenje 1614. godine s 18-lanom obitelji, kojoj su venecijanske vlasti 1725. godine dodijelile 35 kanapa zemlje u Dobranju. 556 On je imao obiteljski nadimak Vuleti, koji je ubrzo postao prezimenom. Godine 1742. u Dobranju je roen budui sveenik don imun Vuleti, vjerojatno unuk spominjanog Jure avarovia. Njemu je 1801. godine Ivan Josip Pavlovi Lui posvetio svoju knjigu "Iskazagne ivota i samrti i udesa S. Ivana Nepomuchena". Po sinu imunova brata Ante, takoer sveenika, don Marka Vuletia dio zaseoka Vuletia u Dobranju zovu se Donmarkovii.557 Inae, Vuletii u sauvanim maticama stare duvanjske upe Grabovice prvi se put javljaju 8. oujka 1834. godine, kad je upisano roenje Tome sina tipana Vuletia i njegove zakonite ene Kate roene urkovi.558 Uz uvaavanje Soldine tvrdnje o duvanjslcom podrijetlu roda Vuletia, smatramo da dio Vuletia, pogotovo sinjskih, potjee od Vuletia iz Crna pokraj irokog Briga. Danas ih tu nema, ali spomen o njima ostao je u toponimu Vuletia greblje u Crnu, kao i u tri nova roda, koje su nastala od Vuletia-Reza i Zlomislia u Rakitnu i Zeljka na irokobrikom podruju. Prvi spomen o Vuletiima u Crnu je od 8. kolovoza 1735. godine, kad je u sklopu svog pastirskog pohoda u Crna stigao makarski biskup tipan Blakovi i "naredio da se ondje podigne oltar pod orahom i proslavio svetu misu. Prenoio je "u jednoj kolibici, opletenoj plotom zelenih grana i pokrivenoj sa etiri gunja, 559 a domain mu je bio imun Vuleti, kojeg e 1741/42. godine u svoj popis bosanskohercegovakih Hrvata katolika ubiljeiti fra Pavo Dragievi kao glavara 30-lane obiteljske zadruge. Tada je u Crnu svoj dom imala i 9-lana obitelj Ivana Vuletia, a u Bilom Polju pokraj Mostara prebivalite je imala 13-lana obitelj Marka Vuletia. Od grane Vuletia iz Crna su i oni zabiljeeni u zemljiniku iz 1709. godine: u Glavicama u banderiji harambae Pavla Bogdanovia gdje je upisana 3-lana obitelj Ivana Vuletia pok. Andrije, dok su u banderiji harambae Grgura Cvitkovia u Hrvacama zabiljeeni samci Toma i Luka Vuleti. 560 Meu onima koji su dobili od venecijanskih vlasti zemlje jo ranije (1697.) u predjelu "od Mukrinjina vrila na sjeveru, Trogomile na istoku, Urinove kamenice i Hana na zapadu upisani su Stojan i Nikola Vuleti. Dio Vuletie iz Sinja po svojim rodonaelnicima Abramu i imunu
556 557 558 559 560

1. ubeli, Dobranja-prolost i sadanjost, Split 1984., str. 16-19. Isto, str. 77. i 80. A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrd 2001., str. 419. Zbornik radova povodom tisuu godina Trebinjske biskupije, Sarajevo 1988., str. 155. J. A. Soldo, nav. dj., str. 109.

231

(imi) Vuletiu dobili su obiteljske nadimke, koji su se vremenom pretvorili u nova prezimena Abram i imac. 561 Ipak, o biokovsko-imotskoj grani Vuletia ostao je najstariji pisani spomen. Godine 1664. zloglasni poturica iz Livna Alija Boji je iz zasjede u Promajni pokraj Makarske zarobio Pavu Vuletia, laiku osobu u pratnji franjevaca, kojeg je kasnije u Livnu prodao u roblje. Ovaj pripadnik roda Vuletia je iz Vrdola, stare upe u vrletima Biokova (danas su to Raani Gornji).5 2 S vremenom se Vuletii naseljavaju u Kozicu i Kozika Poljica na vrgorskom podruju, a nova boravita nalaze i u selima Imotske krajine: Slivno, Krstatice, upa Biokovska (oko 1850. godine). 563 Istonohercegovaki Vuletii nisu u krvnom srodstvu s ostalim prezimenjacima s dalmatinsko-hercegovakih prostora. Oni su starinom iz Graca pokraj Neuma. U drugoj polovici 17. stoljea raseljavaju se po tadanjoj Dubrovakoj Republici: 1646. godine u Topolo, 1665. u Lisac (oba mjesta su u zaleu Slanog), odakle se sputaju i u grad Dubrovnik. Inae, istonohercegovaki Vuletii mogu se pratiti od poetka voenja matica upe Gradac (neumski), dakle od 1708. godine. 564 U Katelima ovo prezime glasi Vuletin, a spominje se ve 1680. godine, kad se za rektora crkve Svetog Ivana od Birnja natjeu i dvojica sveenika iz roda Vuletin: don Ivan Relja Vuletin i don Vicko Vuletin. 565 Godine 1696. na zboru didia u Katel Lukiu sudjeluju i predstavnici obitelji Vuletin. 566 Inae, danas u Hrvatskoj ivi 2250 osoba s prezimenom Vuleti, a najvie ih je u Cetinskoj i Imotskoj krajini, te u Lici i na Kordunu. Navodimo i jo nekoliko prezimena slina postanja: Vulelija (Benkovac, sjeverna Dalmacija), Vulea (Dubrovnik), Vulesica (Zadar, Pula), Vuleta (Sinj, Zadar, Slavonski Brod, Vrgorac), Vuletin (Katela, srednja Dalmacija, Zagreb), Vulevi (Split, Zagreb), Vulievi (Dubrovnik, Karlovac, Obrovac), Vuli (Split, Zadar, Naice, Omi, Obrovac), Vulin (Biograd, ibenik, Zadar, istona Slavonija).

Isto, str. 92. V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 142. 563 Isto, str. 141, 276. i 349. N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 1999., str. 598. 565 V. Omai, Povijest Katela od prahistorije do poetka XX. stoljea, Katela 2001., str. 285. 566 Isto, str. 209.

561

232

VULII
Vulii su jo jedno vrliko prezime koje u osnovi ima osobno ime Vuk odnosno jedan od njegovih oblika-Vule. U vrijeme onog znamenitog pastirskog pohoda po Bosni Otomanskoj biskup je fra Pavo Dragievi 1741/42. godine zabiljeio samo dvije obitelji s prezimenom Vuli, i to u Rakitnu (tada stara upa Duvno, a danas je dio hercegovake opine Posuje): 9-Ianu obitelj Nikole Vulia i kuanstvo Jakova Vulia s 8 lanova. Biskup je Dragievi tada krizmao troje djece iz Vulia roda: Antu (kum Andrija Dumani), Franju (kum Ivan Radi) i Ivan (kum Krian Pudi). U sljedeem popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1768. godine biskupa fra Marijana Bogdanovia Vulia nema u Rakitnu, ali ih ima u: Sarajlijama pokraj Duvna, i to 4-lana obitelj Nikole Vulia (je li to onaj spominjani iz Rakitna?) i 3-lano kuanstvo Tome Vulia, te u Grahovu, i to 16-lana obitelj Stipe Vulia i 8-lano domainstvo Ante Vulia (je li to onaj krizmanik iz Rakitna?). Dio Vulia doseljava u Cetinsku krajinu krajem 17. stoljee. Ispod tvrave avine, s koje se na zapadnom dijelu Sinjskog polja nadzirao prolaz putovima iz Dalmacije prema Livnu i Duvnu, smjestio se 1698. godine Rakiak Vid Vuli, kao i ostali doseljenici iz Rakitna (Tokii, Bulii, Marii, Lavievii) i dobio opskrbu hranom za obitelj i kanap zemlje (vrt) da bi se preivjelo. 567 Godinu ranije, dakle 1697. providur A. Mocenigo odobrava brai Duji i Petru Vuliu s osam lanova obitelji i Miji Ercegu sa sedam lanova iz Novih Sela i Ugljana 30 kanapa zemlje za obradu. 568 U zemljiniku iz 1711. godine u Postinju Gornjem pokraj Mua zabiljeena je obitelj Lovre Vulia, a godine 1835., doznajemo iz austrijskog zemljinika, u tom mjestu su nastanjene etiri obitelji s prezimenom Vuli: Andrijina, Josipova, Jurina i Antina; godine 1948. u Postinju je nazono 11 Vulia obitelji. 569 Godine 1725. etiri Vulia obitelji s 26 lanova imaju svoje domove u Zakucu pokraj Omia. 570

557 568 569 570

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 95. Isto, str. 96. M. Maras, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 200. Poljiki zbornik, svezak I., Zagreb 1968., str. 236.

233

Danas na dalmatinskom podruju Vulii ive u Omiu, Gracu pokraj Drnia, Jasenicama (Benkovac), Slivnici i Visoanima (Zadar). U Biteliu pokraj Sinja ive Vulii pravoslavne vjeroispovijesti, od kojih je dio odselio u Vrbicu i Donje Rujane pokraj Livna i u Srane pokraj Duvna. Dananja vrlika obitelj s prezimenom Vuli doselila s drnikog podruja, gdje su Vulii i Vulievii zabiljeeni krajem 17. stoljea.

ZEEVII
estog prosinca 1740. godine u franjevakom samostanu na Visovcu umro je u pedesetoj godini ivota fra Marko Zec s Maovica. Dakle, roen je 1690. godine. U istom dokumentu-mrtvaru samostana Visovac 1885. godine upisana je smrt fra Jeronima Zeevia s Maovica, takoer franjevakog brata, dakle roenog 1832. godine. 571 Ova dva upisa potvruju da su pripadnici roda Zec nazoni na Maovicama u posljednjoj etvrtini 17. stoljea, te da su prezime Zec zamijenili prezimenom Zeevi najkasnije poetkom 19. stoljea. Tada su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine na Maovicama zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Zeevi: Luke Matijeva i Matija Jurina. Starina je roda Zeevia iz Cetinske i Imotske krajine Prisoje, selo na bukoblatskom podruju dananje bosansko-hercegovake opine Tomislavgrad, gdje su u drugoj polovici 17. stoljea imali prezime Mikovi. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi je u Prisoju zabiljeio 6-lanu obitelj Anne Miscouize (Ane Mikovice). U Stanju dua upe Proloac iz 1744. godine upisano je da je Anica Mikovi alias Zec roena 1692. godine u Turskoj, to pak znai u Prisoju. 572 Ipak prvi spomen o Zeeviima je onaj iz 1686. godine, kada je u vrijeme Bekog rata meu stanovnicima imotskog sela Vinjana na Makarskom primorju zateena 7-lana obitelj tipana Zeevia. 573 Pri podjeli zemlje doseljenicima 1725. godine Mijo je Zec (Zeevi) sa 7lanom obitelji od venecijanskih vlasti "dobio kuu u Podvornici (dio
Vrliko kolo. list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske Vrlika, godina IX. (2001.), br. 1.(13), str. 24. i 25. 572 V. Vri, Plemena Imotske krajine, Imotski 1996., str. 232. 573 Isto, str. 18.
571

234

Proloca-A. I.) i 13 kanapa zemlje, a Andrija s 8 eljadi 14 kanapa." 574 Godinu kasnije (1726) u Podbablju, takoer u Imotskoj krajini, Martinu Zeeviu iz Vrdola (dananji Gornji Raani-A. I.) iz serdarije serdara Roglia pripalo je 7 kanapa zemlje. 57 U Stanju dua upe Slivno iz 1744. godine, kojoj sa tada pripadale i Krstatice, u tom selu Imotske krajine zabiljeene su etiri Zeevia obitelji: Matina (6 lanova), Jakovljeva (7), imunova (2) i Jerolimova (6). 576 Danas u Krstaticama ovaj se stari rod opredijelio za prezime Zec i prema nadimcima se dijele na : Zec-Orlovi, Zec-Kruevac i Zec-Pekiri. Godine 1989. u Krstaticama je 20 obitelji, a samo dvije ne rabe navedene prezimenske kombinacije ve samo prezime Zec. I u Prolocu su se pripadnici ovog roda, nastanjeni u njegovom zaseoku Srednje Selo, opredijelili za prezime Zec. Osim u Imotsku krajinu dio Zeevia neko Mikovia sa svoje starine u Prisoju seli u Cetinsku krajinu: 29. listopada 1693. godine potvrena je u Potravlju batina od 50 kanapa za obitelji brae Mije, Petra i Ivana Zeca; 577 u Dicmu se 1709. godine u sastavu banderije harambae Ilije Maretia nalaze obitelji Grgura Zeevia pok. Ivana (9 lanova) i Nikole Zeevia pok. Ivane (8). 578 Oigledno je rije o brai, koji su moda sinovi Ivana Zeca, ve spominjanog u Potravlju. Prezime Zec zabiljeeno je 1711. godine (obitelj Nikole Zeca) u Divojeviima na muko-leevakom podruju; 1835. godine tu prebivalite ima pet obitelji s prezimenom Zec (dva Petra, te Nikola, Mate i Ivan), dok je popis stanovnitva 1948. godine zabiljeio est obitelji s ovim prezimenom.579 ini se da je obitelj Luke Zeevia, zabiljeena u Gizdavcu 1835. godine, tu bila samo u prolazu. 580 Danas u Hrvatskoj 1380 stanovnika ima prezime Zeevi, a najvie ih je u Cetinskoj krajini, okolici Benkovca i u Slavoniji, dok se 2240 stanovnika Hrvatske (Dalmacija, Slavonija, Primorje) opredijelilo za prezime Zec. Ova dva prezimena imaju i Hrvati katolici i Srbi pravoslavci i razliita su krvnog podrijetla.

574 575 576 577 578 579 580

Isto, str. 232. Isto, str. 142. Isto, str. 142. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 36. Isto, str. 112. M. Matas, Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993., str. 162. Isto, str. 165.

235

to se pak tie postanja ovih prezimena s jezinog motrita, u osnovi imaju imenicu zec ili pak posvojni pridjev izveden od nje. Obrazac tvorbe je uobiajen: zec + ev = Zeevi = Zeevi. to se pak tie Mikovia, oni danas ive u dva sela na livanjskom podruju: u Lipi su Mikovii doseljeni iz spominjanog Prisoja, a u Smranima (zaselak Glavice) potjeu iz Votana (istoni dio Cetinske krajine), gdje su imali prezime Babi. 581 Oigledno nisu istog krvnog podrijetla.

ZIDARI
Danas u Hrvatskoj ivi 390 osoba s prezimenom Zidar (Vrlika, Virovitica, Turopolje, Podravina, Slavonije); Zidaria je 450 (Krievci, Pazin, Istra, Prigorje); Zidarevii danas prebivaju u Dugoj Resi i Pokuplju. Prezime je nastalo prema nazivu zanimanja zidar. Kljuna osoba za postanje vrlikog roda Zidara je Ivan Petrovi reeni Zidarovi (u izvornika Zuane Petrouich detto Zidarouich), ija je 7-lana obitelj (pet odraslih mukaraca, dvije odrasle enske osobe) zabiljeena u zemljiniku iz 1710. godine, a u sastavu banderije harambae tipana Biukovia iz Vrlike. 582 U istom dokumentu upisane su jo dvije Petrovia obitelji: 8-lana obitelj Ilije Petrovia pokojnog Petra reenog Railia (domain, dvije odrasle enske osobe, dvoje muke i troje enske djece) i 6lana obitelj Mije Petrovia pokojnog Petra, vjerojatno brata spominjanog Ilije. 583 U Vrlici susjednim Civljanima, u banderiji harambae Vuena Vukovljanina (moda doseljenik iz Vukovskog pokraj Kupresa) upisana je takoer 1710. godine 12-lana obitelj Dragia Petrovia pokojnog Petra reenog Novoselac (domain, dvije odrasle enske osobe, sedmero muke i jedno ensko dijete). 584 Dakle, Ivan Petrovi reeni Zidarovi predak je dananjeg vrlikog roda Zidara. Godine 1725. u popisu vjernika Splitske biskupije na vrlikom podruju nisu zabiljeeni ni Zidarovii ni Petrovii ni Novoselci. Vjerojatno
581 582 583 584

M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 56. i 45. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije, sveanj 19. Isto, sveanj 19. Isto, sveanj 19.

236

su nekamo iselili da bi se barem oni koji su se opredijelili za prezime Zidarovi, koje e s vremenom biti skraeno u Zidar, vratili na nekadanja svoja imanja na vrlikom prostoru. S prilino sigurnosti moe se ustvrditi da su ovi Petrovii, posebno iz Civljana, iz roda haramabae Mate Petrovia iz Ostrvice, koji je nakon doseljenja iz Poljike Kneevine 29. srpnja 1693. godine za svoju banderiju dobio 300 kanapa zemlje na lijevoj obali Cetine: u Brodariu, Ugljanima, Begovini i Novom Selu. 585 Kako je godine 1710. uz ime Dragia Petrovia, doseljenog u Civljane, zapisan i obiteljski nadimak Novoselac, zakljuiti je da je u novo boravite stigao iz Novih Sela (Omika zagora), gdje je njegov zapovjednik i prezimenjak Mate Petrovi dobio za obitelji svoje banderije zemlje od venecijanskih vlasti. Dakle, ova je grana Petrovia bila katolike vjeroispovijesti, bez obzira to danas u Otiiu pokraj Vrlike i u pet mjesta na livanjskom podruju (elebi, Crni Lug, Prine, Sajkovi i Gubin) ive Petrovii
coz

pravoslavne vjere. Na drugoj pak strani Petrovii katolici obitavaju u Mesihovini pokraj Duvna, Rakitnu pokraj Posuja, u Klobuku pokraj Ljubukog, u Grudama (Petrovii-Andrijanii), te u Dugopolju i Pakovu Selu pokraj Drnia. 587 Prezime Zidar, dakle u dananjem obliku, javlja se na vrlikom podruju 1830. godine u novom austrijskom zemljiniku, u kojem su tada u Vinaliu zabiljeene etiri obitelji s prezimenom Zidar: Andrijina, Matijeva,
fQ O

Markova i Josipova.

585 586

J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995., str. 63. M. Petri, Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961., str. 70, 74, 75, 76. i A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 324-326. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 32-Vinali

77.

587 588

237

ZORII
Danas u Hrvatskoj ivi 2960 osoba s prezimenom Zori, a najvie ih je na podruju Banovine, Like, Zadra i Slavonije. Prezime je izvedeno od narodnog enskog imena Zora (latinski Aurora). Na podruju Dalmacije od iste su osnove izvedena jo neka prezimena: Zoran (Zadar, Omi, srednja Dalmacija, Istra), Zorani (Split, Bra), Zorani (Split, Hvar, Dubrovnik), Zori (ibenik, Zagreb i okolica Siska), Zorica (850 osoba, ibenik, Sinj, Drni, Dalmacija, Benkovac, Dalmatinska zagora), Zorii (590, ibenik, Crikvenica, Dalmacija, Lika), Zorki (Dalmacija, akovo, Poega). Starina roda Zoria su Grude, u Hercegovini, gdje je u popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragievi zabiljeio dvije obitelji s prezimenom Zoro: 13-lanu obitelj Ivana Zore (u izvorniku Ioannes Zoro) i 5-lano kuanstvo Grge Zore. U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. godine upisano je prezime u dananjem obliku Zori: ve spomenuti Grgur i Gapar imaju obitelji s po 11 lanova i Mate Zori sa 6-lanom obitelji. Te godine (1768) Vrlici je najblia 6-lana obitelj Vida Zoria (u izvorniku Vitus Zorich), nastanjena u Grahovu, dakle od Vrlike ih dijeli planina Dinara. U Cetinskoj krajini iz Hercegovine doseljeni Zorii zabiljeeni su jo i ranije: 1710. u banderiji harambae Jadrijevia iz Glavica upisana je i obitelj Zori; 589 u zemljinoj mapi od 12. listopada 1756. godine u Vrpolju (selo izmeu Trilja i Tijarice-A. I.) "ucrtana" su i dva kanapa zemlje Ivana Zoria pok. Mate; 590 u Cetinskoj krajini u posljednjem desetljeu 18. stoljea esto se pojavljuje Petar Zori iz Turske koji dobavlja stoku sinjskom trgovcu Ivanu Radonjiu za prodaju u Veneciji.591 Na vrliko podruje Zorii doseljavaju iza 1725. godine, jer tada nisu zabiljeeni u popisu vjernika Splitske biskupije. U novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine upisana je u Vrlici obitelj Ante Zoria. 592

589 590 591 592

A. J. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj 1997., knjiga II., str. 20. Isto, str. 89. Isto, str. 194. Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 456-Vrlika.

238

ERAVICE
Prezime je nadimakog postanja, a nastalo je od imenice eravica, to znai pojedinani komad ara ili eravke. eravice su u obiteljskoj predaji sauvali dvije mogunosti nastanka njihova prezimena s jezinog gledita: prema prvoj - njihovi su preci bili estoke naravi, nagli u reakcijama te bi za sitnicu planuli kao eravica, a prema drugoj - jedan od njihovih predaka je golim rukama uzimao eravicu i pripaljivao svoju lulu. 593 Danas u Hrvatskoj ivi 720 osoba s prezimenom eravica, uglavnom skoncentriranih u Cetinskoj krajini, istonoj Slavoniji i na dubrovakom podruju, ali i u Boki kotorskoj. eravice, opet prema predaji, smatraju staru Duklju ili Zetu (danas Crna Gora) starinom svoga roda, gdje su se svojedobno preivali Martinovii. Naime, kad je srpski car Duan Silni (oko 1308-1555) savladao 1552. godine pobunu vlastele u Zeti, protjerao je iz te pokrajine katolike i bogumile, meu kojima su i katolici Martinovii. Oni, koji su ostali na pradjedovskim ognjitima, nasilno su pravoslavizirani i od njih potjeu eravice istonog vjerozakona. Oni Martinovii, koji su ostali u vjeri svojih otaca, pred progonima se sklanjaju u Boku kotorsku i na teritorij Dubrovake Republike, ponajvie u Rijeku Dubrovaku. Tu se i danas uporedo rabe prezimena Martinovi i eravica, ali i prezimenska kombinacija Martinovi-eravica, to je dokaz da su eravice nastale od roda Martinovia. O eravicama s juga hrvatskog juga jo i ovo: u sluenju Mletakoj Republici neki od bokokotorskih eravica tijekom 17. i 18. stoljea ostvaruju zavidne vojno-pomorske karijere, kao to je primjerice Martin eravica (de Bronza), koji je bio zapovjednikom najvee venecijanske ratne nave (broda) "Venera". Obasuti slavom i povlasticama neki od eravica prema tadanjim obiajima dobili su od svojih gospodara i novo prezime-de Bronza, to znai isto to i eravica. Danas njihovi potomci preteito ive u Trstu, ali i u Slavoniji. Dio eravica s hrvatskog juga, koji su se posvetili vojnikom pozivu, doseljavaju u 17. stoljeu u Ravne kotare, a neki od njih nakon to su se u redovima ravnokotarskih uskoka iskazali kao junaci i sposobni vojnici, za to su dobivali priznanja od Venecije, dospijevaju i narodnu epsku pjesmu, kao to je primjerice serdar Vid eravica, suvremenik jo poznatijih kotarskih uskoka Stojana Jankovia, Ilije Smiljania, Vuka Manduia. Vid eravica je povijesna osoba, ali i miljenik narodne pjesme, koja ga svrstava
593

gotovo sve podatke dugujem knjievniku Emilu eravice, stjecajem okolnosti stanovniku grada Pule. I na ovaj nain mu zahvaljujem.

239

u hajduku druinu harambae Mijata Tomia s Duvanjskog polja, takoer povijesne osobe iz 17. stoljea. On esto Vida eravicu poziva u pomo:
"Drugu knjigu Mijo (Mijat Tomi) napisuje, pak je alje Vidu eravici: "Da ti bora, Vide eravica! Skupi, brate, trijest dobrih druga, odi k meni, u Vran, u planinu." 594

I fra Andrija Kai Mioi u svom "Razgovoru ugodnom naroda slovinskog" opjevao je dvojicu eravica: Gruju, junaka Kandijskog rata, i njegova sina Ivu eravicu, koji se proslavio junatvima u Morejskom ratu, kada je posjekao 60 Turaka. 595 Potomci serdara Vida eravice, kojem su venecijanske vlasti za ratne zasluge nakon umirovljenje dali imanja u Golubiu, Biskupiji i Kninu, su kninske eravice, koji se u maticama mogu pratiti od kraja 18. stoljea. Tada su zabiljeena etiri brata eravice: Frane (odselio u ibenik), jedan brat, ije je ime zaboravljeno, otiao je u Ameriku, zatim Mihovil, oenjen kontesom ega, preseljava u Vrliku, a Josip (Joso), oenjen plemkinjom Marijom Nardini, ostaje u Kninu, gdje je i umro, a pokopan je uz crkvu u Biskupiji pokraj Knina. Josipov sin Marko, roen 1858., nakon to su ga kninski Srbi na smrt pretukli, sklonio se devedestih godina 19. stoljea u Jelsu, na otok Hvar, a 1911. godine, kad mu je umro stric Mihovil, koji nije imao djece, doseljava na obiteljsko imanje u Vrlici, pa je dio dananjih eravica (Pula, Benkovac i Vrlika) njegovi potomci. Ostale eravice na vrlikom podruju potomci su nekadanjih venecijanskih vojnika, uglavnom pripadnika mornarikog pjeatva, koji su tu stigli po potrebi slube, a onda su taj dio Cetinske krajine stjecajem okolnosti i svojom voljom odabrali za stalno boravite sebi i svojim potomcima. Jedan od njih je bio i Petar eravica s 19-lanom obitelji, zabiljeen 1725. godine u upi Vrlika u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije. 596 U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Gaijaku su zabiljeene tri obitelji s prezimenom eravica, ustvari sinovi Nikole eravice: Pavo, Jakov i Ante. 597 U mjestu Vrlika u istoimenom dokumentu iz godine 1830. upisana je obitelj Marka eravice. 598
594

A. Mijatovi, Narodna pjesma o Mijatu Tomiu, drugo izdanje, Duvno 1996., str. 85-88. A. K. Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskog, Split, 1983., str. 413. 596 Radovi Historijskog arhiva Split, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnika Splitske biskupije 1725. godine, str. 285. 597 Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije broj 414-Garjak 598 Isto broj 456-Vrlika
595

240

POGLAVLJE IV.

VANIJA NESTALA PREZIMENA S VRLIKOG PODRUJA

U prvom dijelu ove knjige navedena sva prezimena zabiljeena na vrlikom podruju 1692., 1710., 1725. i 1830 godine. Mnoga su od njih nestala, a o etrdesetak najpoznatijih rei emo poneto na sljedeim stranicama ovog rada.

BEGOVII
Vrliki rod, veoma utjecajan i bogat, najpoznatiji po Milanu Begoviu (1876-1948), hrvatskom knjievniku, plodnom autoru dramskih, pripovjedakih i pjesnikih djela. Prezime je izvedeno od imenice beg (turski bey),to je plemiki naslov u Otomanskoj Carevini, a u prenesenom znaenju jo i gospodin, gospodar, ugledan ovjek. Danas u Hrvatskoj ivi 2200 osoba s prezimenom Begovi, a najvie ih je u Podravini i Banovini. Begovii su pripadnici sve tri vjeroispovijesti.

BERBERI
U zemljiniku iz 1710. godine zabiljeena je 3-lana obitelj Pavla Berbera. I 1725. ova obitelj ima tri lana, koliko i obitelj udovice Tomice Berbanue. Prezime je nastalo od naziva zanimanja berber (berberin iz perzijskog jezika, a znai obrtnika koji brije i ia); brija; neki su bavili lijeenjem, vaenjem zubi i obrezivanjem djece kad je rije o muslimanskom ivlju. Danas u Hrvatskoj ivi 180 osoba s prezimenom Berber, uglavnom na podruju Obrovca i sjeverne Dalmacije.

243

BERISLA VII
Poetkom 14. stoljea u Vrliku su iz Livna doselili plemii ubranii, kojima je pripadao i rod Berislavia. Godine 1435. na dunosti suca ratnog suda u Knin zabiljeen Vuk Berislavi-ubrani (Wok Berislavich de gener Ciprianorum), a na istoj dunosti 1451. godine Pavel Berislavi. Godine 1541. u jednoj se darovnici spominje i Tvrdo Berislavi. Kad su Turci provalili u Bosnu, Berislavii odlaze u Turopolje. Od turopoljskih Berislavia najpoznatiji je Stjepan Beryzlawych de Verhreca, koji je 1639. banovac na dvoru hercega Ivania Korvina. Ipak od svih Berislavia najpoznatiji Petar, roen u Trogiru sredinom 15. stoljea. Biskup, dravnik, hrvatski ban i istaknuti vojskovoa u borbama protiv Turaka: 1513. pobijedio je Turke pokraj Dubice, a 1520. i na Krbavi, ali je prilikom protjerivanja neprijatelja upao u zasjedu i junaki zavrio asni ivotni put istinskog hrvatskog junaka. Zanimljivo je spomenuti daje u zemljiniku iz 1710. godine upisana 13-lana obitelj Pavle Berisavljevia pokojnog Berice. Nema ih u austrijskom zemljinika iz 1830. godine.

BILOBRCI
U mletakom zemljiniku iz 1710. godine zabiljeena je 7-lana obitelj Ivana Bilobrkovia pokojnog Frane, a u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine upisana je ista obitelj, ali sada smanjena na etiri lana. Rije je o doseljenicima s Livanjskog podruja, jer je u Dobrom pokraj Livna 1741/42. godine zabiljeena 7-lana obitelj Jure Bilobrka. Prezime je nastalo od ikavskog oblika pridjeva bijel -bil i imenice brk, to znai dlake koje mukarcu rastu iznad gornje usne. Danas u Hrvatskoj ivi 570 osoba s prezimenom Bilobrk (Sinj, srednja Dalmacija).

244

BIOKOVII
U popisu obitelji nastanjenih ispod tvrave Vrlika 1692. godine nalazi se i 7-lana obitelj Nikole Biokovia, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 18 kanapa zemlje. Domain obitelji obavljao je dunost kapetana odnosno harambae. Te je godine upisan i kao dionik u vlasnitvu mlina na Cetini na podruju Kosora. Ve 1710. Biokovia nema u Vrlici, pa postoji mogunost d a j e ovo prezime neznatno promijenjeno i da je od tada glasilo Biukovi odnosno Biuk.

BRSTII (BRSTILE)
6-lana obitelj Grgura Brstia, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 3 kanape zemlje, zabiljeena je 1692. godine u Vrlici. U zemljiniku Iz 1710. godine Grgur pokojnog Marka je domain jedine Brstia obitelji, koja ima u posjedu 9 kanapa zemlje. Obavlja dunost aua. Odselili su na kupreku visoravan, i to etvorica brae: olo, Grgo (moda ve spominjani Grgur iz 1710. godine), Pavo i oso, pa su od njih nastala etiri kupreka roda: olii, Grgii, Pavii i osii. U popisu bosanskohercegovakih Hrvata katolika 1768. godine biskup je Marijan Bogdanovi u Zloselima pokraj Kupresa zabiljeio 19-lanu obitelj Ante Brstilia; u Malovanu dvije olia obitelji: Stipinu (13 lanova) i Jurinu (10); u Otinovcima 6-lanu obitelj Tome Pavia; u Odaku 6-lanu obitelj Ivana Grgia.

CIGANI
Deset je osoba na vrlikom podruju 1725. godine s prezimenom Ciganina, organizirane se u dvije obitelji - Nikolinu i Jurinu. Prezime je nastalo od pejorativnog naziva za Roma, a u prenesenom znaenju Ciganin je osoba koja stalno seli; nomad; skitnica, ali i onaj koji se sklon sitnim prevarama. ini se da su od ovog vrlikog roda nastali drniki Cigii.
245

CRNICE
Pripadnici roda Crnica imali su velike zasluge u borbama za osloboenje Vrlike od Turaka 1688. godine, pa su im venecijanske vlasti dodijelile kuu, mlin i vie od 200 kanapa zemlje. Meutim, kako su neki iz roda Crnica u vrijeme mira organizirali upade uskoka na turski teritorij s ciljem pljake i osvete, to Mleanima u tome trenutku nije odgovaralo, pa su braa Crnice razvlaeni od dodijeljenih dobara. Ve 1710. nema ih na vrlikom podruju.

ERKEZI
Godine 1692. u Vrlici je zabiljeena i 15-lana obitelj Jure erkeza. ini se da joj je Vrlika bila usputna postaja u seobi prema jo zapadnijim hrvatskim podrujima. Inae, erkezi su staro hrvatsko pleme po kojemu je, dri N. Mandi, selo erigaj (erkezov Gaj) pokraj irokog Briga dobilo ime. Ako je to tono, a erigaj se prvi put spominje 1568. godine u turskom popisu, onda to znai daje ovaj rod star vie od pet stoljea. U erigaju je biskup fra Pavao Dragievi 1741/42. godine zabiljeio dvije obiteljske zadruge s prezimenom erkez: Ilijinu s 20 i Petrovu s 12 lanova.

ULII
Ovo prezime hrvatskih stoara dinarskog podruja ima ak sedam ravnopravnih inaica: 1. do 1725. godine u Dugopolju (Splitska zagora) rabe se oblici ulinovi i ulin s tenjom da ovaj posljednji prevlada; 2. u Imotskoj su krajini zabiljeene inaice ulinovi i uli; 3. na muko-leevakom prostoru od 1711. godine, te u Cetinskoj krajini i Poljikoj Kneevini, prevladao je oblik uli s napomenom daje u Docu Donjem zabiljeen i oblik ule;
246

4. oblik ule prevladao je u okolici Mostara s napomenom da su 1768. u Krivodolu (mostarskom) upisani ulii, a u susjednom Dobrom Selu uline; 5. godine 1768. na glamokom podruju zabiljeeni su ulinovii i uline; 6. iste godine ravnopravno u okolici Livna postoje ulii i uline; 7. na bukoblatskom podruju (danas opina Tomislavgrad) 1741/42. zabiljeena je inaica uli, koja je kasnije ustupila mjesto obliku ulo. S jezinog motrita ovi oblici nastali su na dva naina: a. od turske rijei gul (ul), to znai konjski prekriva od kostrijeti odnosno obrtnik koji izrauje ulove. Od toga su nastali oblici uli, ule i ulo; b. od turske rijei ?ulak (ulak), koja znai uho. Naime, stoari dinarskog podruja ulom zovu ovcu a ulinom ovna koji su imali male ui ili pak zbog raznih razloga imali su jedno ili su bili bez oba uha.

DIDOI-DIDOJE VII
U zemljiniku iz 1710. godine na vrlikom podruju zabiljeene su dvije osobe s prezimenom Didojevi: 9-lana obitelj Ivana Didojevia pokojnog Vuia i 6-lano kuanstvo Vukosave Didojevi udove pokojnog Ivana. U popisu vjernika Splitske biskupije iz 1725. godine prezime je skraeno i glasi Dido, a nosi ga 7-lana obitelj Ivana Didoa. S jezinog motrita prezime je nastalo od ikavskog oblika imenice djed-did, to znai oev ili majin otac, ali i uope predak.

DOGANI
Prezime je izvedeno od dogan, to je turski naziv za vrstu sokola, koji se puta s ruke, a lovi sitnu divlja. Dogandija je lovac sa sokolima, sokolar. Danas u Hrvatskoj ivi 260 osoba- s prezimenom Dogan, a najvie ih je u Zagrebu i Dalmatinskoj zagori.
247

DRA GOJE VII

Dragojevii nisu nestali s vrlikog podruja, jer su od njih postali Ercezi. Naime, u zemljiniku iz 1710. godine zabiljeene su dvije obitelji: Ivana Dragojevia reenog Erceg s 8 i Petra Dragojevia reenog Erceg sa 7 lanova. Dakle, Dragojevii su svoje dotadanje prezime zamijenili s nadimkom Erceg, kojeg su dobili prema imenu pokrajine iz koje su doselili. Dodue, prezime Dragojevi bit e na vrlikom podruju zabiljeeno u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine (12-lana obitelj Jerka Dragojevia i 3-lana obitelj Orule Dragojevi). S jezinog motrita prezime je nastalo od jednog od oblika imena Drago-Dragoje. Danas u Hrvatskoj ivi 1570 osoba s prezimenom Dragojevi, a najvie ih je na Koruli, Kordunu i Posavini.

DUJMII
Dujmii na vrlikom podruju zabiljeeni su u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine. Danas u Hrvatskoj ivi 670 osoba s prezimenom Dujmi, a najvie ih je u srednjoj Dalmaciji, Primoiju, Banovini i u okolici Ogulina. U Aranu, u Imotskoj krajini, Dujmii su prema predaji podrijetlom iz Vojnia pokraj Sinja. Inae, prezime je izvedeno od osobnog imena Dujam, Duje, koje se u Hrvata proirilo tovanjem Svetog Duje, rodom iz Sirije, solinskog biskupa i muenika i nebeskog zatitnika grada Splita.

GABRIL O VII
S jezinog motrita prezime je nastalo od biblijskog imena hebrejskog podrijetla Gabrijel (hebrejsko Gabhriel = Boji junak), to je ime istoimenog arhanela, Bojeg glasnika, koji ljudima objavljuje Boju volju.

248

Gabrilovii sa starinom iz okolice Fojnice, u srednjoj Bosni, preci su najveeg hrvatskog kipara Ivana Metrovia po enskoj liniji. Njihovo preseljavanje iz Fojnice do Otavica pokraj Drnia, gdje su uzeli novo prezime Metrovi, kretalo se preko Mia pokraj Livna (1741/42. godine zabiljeena 5-lane obitelj Pave Gabrilovia) i Vrlike (1710. udovica Jelena pok. Filipa Gabrilovia). Godine 1725. Gabrilovia vie nema na vrlikom podruju.

JAJARI
U tri najstarija popisa stanovnika vrlikog podruja upisana je obitelj tipana Jajara pokojnog Nikole (1692. godine ima 6 lanova i venecijanske vlasti dodijelile su joj 4 kanapa zemlje; 1710. ostaje isti broj lanova obitelji; 1710. godine obitelj ima tri lana). Prezimena Jajar nema na vrlikom podruju 1830. godine. Nastalo je prema nadimku, jer Jajar je onaj koji nosi jaja, ali i sitni lopov. U novije pak vrijeme jajar je onaj koji prodaje jaja, trgovac jajima.

JURII
Jurii su na vrlikom podruju zabiljeeni 1692. godine: u banderiji haramabae Nikole Biokovia upisana je 3-lana obitelj imuna Juria, a Pavao Juri sa 27-lanom obitelji bio je harambaa banderije nazvane po njegovu imenu. U zemljiniku iz 1710. godine u Vrlici su zabiljeene dvije Juria obitelji: 7-lana obitelj Mije Juria reenog Oklopija i 2-lana obitelj imuna Juria reenog Pelalija (vjerojatno onaj imun Juri iz 1691. godine). U popisu vjernika Splitske biskupije nema vie Juria na vrlikom podruju, jer su se opredijelili za novo prezime Oklopija odnosno Oklopi (3-lana obitelj udovice Ljubice Oklopije). S jezinog motrita prezime je nastalo od osobnog imena Juraj odnosno Jure, koje je u Hrvata stiglo preko latinskog Georgius, to je prilagoenica grke rijei georgios to znai seljak, ratar.
249

KALINII
Luka Kalini je domain 6-lane obitelji, zabiljeene u Vrlici u sklopu popisa vjernika Splitske biskupije 1725. godine. Ugledni je to vrliki rod i u 19. stoljeu: 1848. godine tadanji vrliki opinski naelnik Ante Kalini skupa s vrlikim upnikom fra Antom Mazalinom upuuju molbu hrvatskom banu Josipu Jelaiu za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Prezime je s jezinog motrita nastalo od imenice kalina, to je narodni naziv za grm latinskog imena Ligustrum vulgare, a u hrvatskom jeziku uz kalina postoji i naziv zimolez. Dakako, od mogunosti postanja ne treba iskljuiti ni kalinu, esti naziv za lokve, blatita, potoke, to je dolo od rijei kal sa znaenjem blato-glib. Danas u Hrvatskoj ivi 1227 osoba s prezimenom Kalini, a navie ih je u srednjoj Dalmaciji i Lici.

KAPOROVII
Na vrlikom podruju 1725. godine zabiljeene su dvije etverolane obitelji s prezimenom Kaporovi: Tomina i Jakovljeva. Danas se ovo prezime rabi s kraom inaicom-Kapor, a u Hrvatskoj ga nosi 120 osoba, i to preteito u junoj Dalmaciji. Na trebinjskom podruju Kapori su pravoslavne vjeroispovijesti. S jezinog motrita prezime je nastalo od kapor, to na albanskom jeziku znai kukma, uba.

KARINI
U austrijskom zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku je zabiljeena obitelj Pavla Karina Nikolinog. Dvojicu Karina (Bou Markova i Ivana Filipova) nalazimo i meu rtvama n.svjetskog rata, a Boo Karin, civilna osoba, ubijen je od etnika na Vrdovu. Stara hrvatska rije "kare", od koje je nastalo prezime Karin, oznaava trbuasta ovjeka. Danas Karini ive u Grubinama (Imotska krajina), te u Neoriu, na muko-leevakom podruju.
250

KO VA I-KO VA E VII
Godine 1692. u Vrlici su zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Kova: 7-lana obitelj Nike Kovaa dobila je od mletakih vlasti 9 kanapa zemlje i udio u mlinu na Cetini u predjelu sela Kosora; tada je Jakov Kova imao 5-lanu obitelj, kojoj su dodijeljena3 kanapa zemlje. U mletakom zemljiniku iz 1710. godine nema upisanih Kovaa, ali ima ak 10 obitelji s prezimenom Kovaevi, koje imaju 73 lana. ini se da su za razliku od Kovaa svi Kovaevii pravoslavne vjere. "... svako ovee selo imalo je kovaa, zato su Kovai s 9.850, Kovaii s 10.500 i Kovaevii s 14.500 nositelja tih prezimena, zajedno uzevi osnovu kova, kudikamo najbrojnija prezimena u Hrvatskoj (po nedavno objavljenim podacima dr. Vesne Zeevi). Slino je i s Kuznjecovima (kuznjec-kova) u Rusiji, sa Schmidtovima (Schmidt=kova) u Njemakoj i Smithovima (Smith-kova) u Engleskoj i Sjevernoj Americi. Tako je primjerice 1864. godine u Moskvi bilo 78 tisua osoba s prezimenom Kuznjecov, a rauna se da samo u SAD ivi vie od dva milijuna ljudi s prezimenom Smith." 599

KRILII
U popisu rtava H svjetskog rata iz Gaijaka nalaze se i etvorica Krilia: Ivan Petrov, Boo Markov, Stipe Markov s nepoznatim mjestom pogibije, a Boo Krili, civilna osoba, zaklan je u Jeeviu etnikom rukom. Prezime je moglo nastati od imenice krilo, naziva organa za letenje kod ptica i kukaca, ali i od hipokoristika osobnog imena Kristofor-Krile, to dolazi od grkog Khristophoros (latinski Christopherus), to znai "nositelj Krista".

599

A. Ivankovi, Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001., str. 228.

251

KURMAJII
U popisu rtava II. svjetskog rata zabiljeena su i trojica Kurmajia: Boe, Jakov i Mijo, svi iz Vinalia. Meu popisanim rtvama II. svjetskog rata na vrlikom podruju nalazi se i Ante Kurmeji pokojnog Stipe, ubijen u Kninu. Kurmajii su dio roda vrlikog roda Plazonia.

MAND U II
Godine 1830. u Vrlici su obitavale dvije obitelji s prezimenom Mandui: Jakovljeva i Andrijina. Starina tog roda je u Rupama, u skradinskom zaleu, odakle je i znameniti hrvatski narodni junak iz 17. stoljea Vuk Mandui, istaknuti borac protiv osmanlijskih osvajaa. Danas u Hrvatskoj ivi 305 osoba s prezimenom Mandui (Rupe pokraj Skradina, Katuni pokraj Omia, Istra, Posavina). S jezinog motrita prezime je nastalo od osobnog enskog imena Mandua, to je bio uobiajeni naziv za udatu enu iz roda Mandia.

MIDENJACI
U osnovi je prezimena mid, ikavski oblik imenice mjed, to je uz mesing naziv za leguru bakra i cinka. Uz jugozapadni dio Duvanjskog polja prostire se planina Midena s najviim istoimenim vrhom od 1222 metra. Midenjak je etnonim, dakle stanovnik ispod planine Midene. U mletakom zemljiniku iz 1709. godine u banderiji harambae Pavla Bogdanovia iz Glavica pokraj Sinja zabiljeena je 6-lana obitelj Martina Midenjaka. Midenjaci su (tipan i Stipe) zabiljeeni u Vrlici, u novom austrijskom zemljiniku iz 1830. godine.

252

MIKULII
"Mikulii su ogranak vrlo starog roda Nimiia iz Crvenog Grma kod Ljubukog. Ovo se odnosi na one Mikulie, koji su se u stara vremena odvojivi se od matinog roda Nimiia iz Crvenog Grma, postupno tijekom minulih stoljea raselili po Hercegovini, Bosni, Dalmaciji i Lici. Ostali Mikulii po drugim krajevima Republike Hrvatska su drugog podrijetla i nemaju krvne veze s Mikuliima-Nimiiima... Najstariji nama poznati podatak o Mikuliima see u daleku prolost, dugaku oko 750 godina. Godine 1240.,kad se ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. sa svojim plemstvom pred navalom Mongola sklonio u Split, manji je ogranak Mikulia zajedno s jo est drugih rodova odselio u Rogoznicu pokraj Omia. 600 Na vrlikom podruju, u Gaijaku, u austrijskom zemljiniku iz 1830. upisano ja pet obitelji s prezimenom Mikuli: Ivana imunova, Boe Lukina, Nikole Lukina, Matija Antina i Petra Boina. U popisu rtva drugog svjetskog rata etiri Mikulia iz Gaijaka okonali su ivot u Dravogradu 1945. godine: Ante, zatim Dujo Antin, Niko Nikin i Ivan Antin, dok je Ivan Mikuli, civilna osoba, ubijen od etnika na Vrdovu.

MILAKO VII
U zemljiniku iz 1710. godine na vrlikom podruju zabiljeena je 6lana obitelj Nikole Milakovia reenog Skurupina. Petnaest godina kasnije u popisu vjernika Splitske biskupije nema vie Milakovia, ali je zapisana dvolana obitelj istog Nikole ali sada sa novim prezimenom Skorup.

MLADENII
U popisu rtava H svjetskog rata u Vrlici je zabiljeen Miljenko Mladeni pokojnog Franje, strijeljan od etnika 1944. godine. Prezime je nastalo od osobnog imena Mladen, koje je izvedeno od pridjeva mlad. Danas se u Hrvatskoj 280 osoba preziva Mladeni, a najvie ih je u Rijeci, Istri i Hrvatskom primorju.
600

N. Mandi, Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u irokom Brijegu i okolici, iroki Brijeg 2002., str. 401.

253

NOVAKOVII
Nekadanji vrliki Novakovii su doseljenici s Braa, gdje su preko Makarskog primorja doselili iz Zaablja u okolici Metkovia i Neuma. Od ovog je roda bio i borbeni prava na prijelazu iz 19. u 20. stoljee Dragomir Novakovi. Prezime je nastalo od osobnog imena Novak, koje je izvedeno od pridjev nov, novi (staroslavenski nov, ruski novyj, poljski nowy, latinski novus, grki neos itd.). Danas u Hrvatskoj ivi 5150 osoba s prezimenom Novakovi, a najvie ih je na Kordunu, u Lici, sjevernoj Dalmaciji i Slavoniji.

OSMANOVII
Ivan Osmanovi je domain 4-lane obitelji koja 1710. godine prebiva u Vrlici, a ista obitelj s istim brojem lanova zabiljeena je i u popisu vjernika Splitske biskupije 1725. godine. Prezime je izvedeno od turskog osobnog imena Osman (perzijski Utman), to znai mladune adaje, zmaja, ali i pile divlje guske. Danas u Hrvatskoj ivi 480 osoba s prezimenom Osmanovi (Zagreb, Pula, urevac, upanja).

PETROVII
Prezime je nastalo od osobnog imena Petar, koje je izvedeno od grkog petros, to znai stijena, kamen. Na vrlikom podruju 1710. godine, zabiljeene su tri obitelji s ovim prezimenom; 6-lana obitelj Mije Petrovia pokojnog Petra, Ilije Petrovia pokojnog Petra reenog Raili i Ivana Petrovia reenog Zidarovi. Ve 1725. Petrovia nema u Vrlici, to znai da su uzeli novo prezime Zidarovi odnosno Zidar. U Hrvatskoj danas ivi 11870 osoba s prezimenom Petrovi (Baranja, Slavonija, Primorje, Dalmacija, Like, Istra). Dalmatinski Petrovii katolike vjere su hercegovakog podrijetla sa starinom u Rakitnu pokraj Posuja i u Klobuku pokraj Ljubukog, gdje su nastali od starog roda Vukojevia.
254

PEZE
Pezo je imotsko prezime, ali imotske Peze nisu istog krvnog podrijetla: Peze iz Proloca postali su od starog hercegovakog roda Bulia. (itluk, Gradnii), a Peze iz Lokviia nastali su od roda Budimlia, ija je starina Kruevo pokraj Mostara. Prezime je nastalo od perzijskog pezvenek, to znai svodnik, pokvarenjak, kurvar. U popisu rtava II. svjetskog rata zabiljeen je Miro Pezo pokojnog Mate, baen od etnika u jamu u planini Svilaji.

PIVALICE
estolana obitelj Nikole i petolano kuanstvo udovice Stojke Pivalice ive 1725. godine na vrlikom podruju. U austrijskom zemljiniku 1830. godine upisani su u Vrlici: Pivalica Ante i Jakov, a u Gaijaku Pivalica Ante Franin. Prezime je nastalo od poimenienog glagola ikavskog oblika pivati (pjevati). Danas osobe s prezimenom Pivalica ive na Brau i u srednjoj Dalmaciji.

ROLJI
Ovo rijetko prezime neko je glasilo Roljevi: 1692. godine u Vrlici je zabiljeena 4-lana obitelj Jure Roljevia, kojoj su mletake vlasti dodijelile 11 kanapa zemlje; godine 1710. u Vrlici je zabiljeena 10-lane obitelj Marka Roljevia pokojnog Ivana. Ve 1830. godine u austrijskom zemljiniku prezime je upisano s kratkom inaicom-Rolj. Tada su zabiljeene tri obitelji toga roda: Stanka Tomina, Mije i Jure Nikolinih, svi iz Garjaka.
255

U popisu rtava n. svjetskog rata ubiljeena su dva Rolja: Ivan, ubijen na Vjeti gori i tipan Kolj pokojnog Ivana, ubijen na Vrdovu. Ovo je prezime moglo nastati od rolj, to je naziv za posebnu napravu za izravnavanje tkanine; glaalo; pegla. Ne treba iskljuiti ni glagol (na)roljati se, to znai neumjereno piti, estoko se napiti, pa bi rolj mogao znaiti pijanac, pijanina.

SKARAMUCE
Na vrlikom je podruju 1725. godine zabiljeena 5-lana obitelj Nikole Skaramuce. S jezinog motrita prezime je nastalo od Skaramua, kazalinog lika iz talijanskih i francuskih komedija (francuski Scaramouche, talijanski Scaramuccia). Danas je prezime Skaramuca zastupljeno na dubrovakom i pulskom podruju.

SKRIVANI
etverolana obitelj Jakova Skrivana zabiljeena je 1725. godine u Vrlici. Prezime je nastalo od talijanskog naziva za pisara scriban (skrivan, krivan), koji je izveden od glagola scrivare to znai pisati. Vjerojatno je rije o doseljeniku, slubeniku, koji je ubrzo napustio Vrliku, jer se kasnije to prezime vie ne spominje.

STARKALJI (TRKALJI)
Ovo je prezime zabiljeeno 1692. u Vrlici. Domain 10-lane obitelji zove se Doimo Stercai, to bi trebalo itati kao Strkaj ili trkaj. Godine 1710. zabiljeeno pet obitelji s prezimenom Starcal (Ante Stojanov, Ivica i Nikola Ivanovi, Martin reeni Milasi i Cvitko, koji se s obitelji vratio u Tursku). Prezime Starcal trebalo bi itati kao Starkalj ili trkalj.
256

Godine 1725. na vrlikom podruju zabiljeena je 6-lana obitelj s prezimenom Starcal (domain Duje), to je Benedikta Zeli-Buan proitala kao Starkalj. ini se da nije u pravu, jer je rije o vokalnom "r", koje se tada pisalo na vie naina, a najee kao -ar i -er. Da smo u pravu svjedoi prezime trkalj, koje danas u Hrvatskoj nosi 468 osoba (Drni, srednja Dalmacija, Zadar, Sisak), kao i prezimena trkljevi (Split, Zagreb), trkonji (Zagreb, Zaprei) i trkovi (Zagreb, Meimurje, Turopolje). Dakle, s jezinog stajalita ovo prezime ne treba vezati za rijei star, starac, starkelja, ve za naziv biljke trkalj (Ecbalium elaterium), koja se zove i trcalica, divlji krastavac. Dakako, ne treba iskljuiti ni trk, to je naziv za kukca dvokrilca, nametnika u tijelu sisavaca, ponajee ovaca i goveda.

TEKLII
Devetolana obitelj Grgura Teklia imala je 1725. godine stalno obitavalite na vrlikom podruju. ini se da je rije o dijelu roda Lisiara, koji su odselili na livanjsko podruje, gdje danas ive na ak sedam mjesta: u Prologu, Orguzu, Zabriu, Komoranima, Grborezima, Zastinju i aiu. Prezime je s jezinog motrita nastalo od imenice tekli, to znai glasnik, glasonoa; kurir. Danas u Hrvatskoj ivi 300 osoba s prezimenom Tekli (Solin, srednja Dalmacija, Bjelovar, Osijek). Postoji i prezime Tekli (Katela, Zagreb).

TINTORI
Andrija Tinotor je domain 13-lane obitelji, koja u popisu vjernika Splitske biskupije zabiljeena 1725. godine. Prezime je nastalo od naziva zanimanja tintor, to je stariji talijanski naziv za zanimanje liilac, bojadisar, pitur. . U Hrvatskoj danas ivi 990 osoba s prezimenom Tintor (Benkovac, Banovina, Knin, Zagreb).

257

TOLII
Prema Benedikti Zeli-Buan u Vrlici je 1725. godine zabiljeena dvolana obitelj Toli, ali smatram da je to krivo proitano prezime Toti. Meutim, u popisu rtava II. svjetskog rata na vrlikom podruju zabiljeen je Dujo Toli s nepoznatim datumom i mjestom pogibije. U Hrvatskoj danas ivi 1830 osoba s prezimenom Toli. Prezime je izvedeno od osobnih narodnih imena Tolimir, Tolisav koja su nastala od glagola toliti, to znai blaiti, ublaavati.

TONKOVII
Obitelj Matija Tonkovia zabiljeena je u Vrlici u austrijskom zemljiniku iz 1830. godine. Danas u Hrvatskoj ivi 1520 osoba s prezimenom Tonkovi (Imotska krajina, Otoac, okolica Zagreba). S jezinog gledita prezime je nastalo od osobnog imena Tonko, koje je izvedeno od imena Ante (latinski Antonius), a koje je ustvari rimsko gentilicijsko ime Antonius.

VIDOVII
U Vrlici su 1692. godine zabiljeene dvije obitelji s prezimenom Vidovi: Lovrina (6 lanova, 5.5 kanapa zemlje) i Juriina (4,4.5). U kasnijim popisima Vidovia nema na vrlikom podruju. Prezime je izvedeno od mukog osobnog imena Vid (latinski Vitus), kako je glasilo ime ranokranskog muenika sa Sicilije iz Dioklecijanove doba. U Hrvatskoj danas ivi 6280 osoba s prezimenom Vidovi (srednja i juna Dalmacija, Meimuije, Poega, Zagorje, Banovina).

258

VRLJE
U zemljiniku iz 1830. godine u Garjaku su upisane dvije obitelji s prezimenom Vrlja: Ante Ivanova i Grgura Mijina. Meu rtvama n. svjetskog rata na vrlikom podruju upisana su i dvije osobe s prezimenom Vrlja: Jakov i Marko pokojnog Pake. Vrije su nakon ratnih stradanja iselili iz Garjaka u okolicu Virovitice. Prezime je nestalo od imenice Vrljo, izvedene od pridjeva vrljav, to znai razrok, kiljav. Na slian nain nastalo je i hercegovako-imotsko prezime Vrlji.

VUJANII
U zemljiniku iz 1710. godine u tikovu, takoer upa Vrlika, zabiljeena je obitelj Jure Vujania. Dvadeset i pet godina kasnije Vujanii su najbrojniji rod u vrlikoj upi: 3 obitelji i 30 lanova (Markova s 14, Jurina s 12 i Dujina s 4 lana). Prezime je izvedeno od osobnog imena Vujan, a koje je nastalo od imena Vuk, veoma estog i u Hrvata prije Tridentskog sabora u 16. stoljeu. Danas u Hrvatskoj ivi 920 osoba s prezimenom Vujani (Knin, Pakrac, Benkovac, Banovina).

ZIZICI
Na vrlikom podruju 1725. godine zabiljeena je 4-lana obitelj Matija iia. Prezime je s jezinog motrita nastalo od imenice iak, to je naziv tetnog kukca u itu, graku ili nekim drugim ivenim namirnicama. Imenica iak izvedena je od glagola ei, igati. U Hrvatskoj danas ivi 860 osoba s prezimenom ii (Sinj, Solin, srednja Dalmacija).

259

VANIJI IZVORI I LITERATURA

I. Neobjavljeni izvori: - Alii A., neobjavljeni rukopis iz 1895. godine, Orijentalni institut u Sarajevu - Arhiv franjevakog samostana na Visovcu. Libro Bapizatorum tempore fra Lucae Boglich Verlicae parocho 1726-1728., si. knj. 97. i 99. - V. Cvitanovi, Bonjaci i Hercegovci-doseljenici na podruje Zadarske nadbiskupije od 15. stoljea do danas; rukopis u arhivu Zemaljskog muzeja Sarajevo, Etnografski odjel - Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije iz 1692. - Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije iz 1710. - Dravni arhiv u Zadru, Katastri Dalmacije iz 1830. - Matice stare upe Brotnjo, godina 1804.

II. Objavljeni izvori: - akovi Luka, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine I. (Na osnovu popisa katolikog stanovnitva 1743. godine), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Graa, Knjiga XXIII., Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 19., Sarajevo 1979. godine - Fermendin Eusebije, Acta Bosnae Potissimum ecclesiastica. Monumenta spect. hist. Slav. merid., JAZU, Zagreb 1992. - Kovai Slavko, Najstariji izvjetaji o stanju Makarske biskupije u Tajnom vatikanskom arhivu (1626-58), Izvori za povijest Splitskomakarske nadbiskupije I.,Split 1975. - Leksik prezimena SR Hrvatske, Institut za jezik, Zagreb 1976. - Mandi Dominik, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1763. et 1768. exaratis, Chicago-Roma 1962. - Radovi Historijskog arhiva u Splitu, svezak VI., Split 1967; B. Zeli-Buan, Popis stanovnitva Splitske biskupije 1725. godine

III. Literatura 1. BAN AC I., Grbovi, biljei identiteta, Zagreb 1991. 2. BATINI M. V., Djelovanje franjevaca, tri knjige, Zagreb, 1881-87.
261

3. BILI . Bilii, graa za povijest, etnologiju i genealogiju, Zagreb

2000.

4. CRNICA A., Naa Gospa od zdravlja i njezina slava, ibenik 1931. 5. UBELI I., Dobranje-prolost i sadanjost, Split 1984. 6. DESNICA B., Istorija kotarskih uskoka, I. i II., SANU, Zbornik za istoriju i knjievnost srpskog naroda, Beograd 1950. i 1951. 7. DAJA M. - DRAGANOVI K., S kupreke visoravni, Bako Polje Zagreb 1995. 8. ERDELJANOVI J., O poreklu Bunjevaca (irilica), Beograd 1930. 9. ETEROVI K., Fra Filip Grabovac, Makarska 1927. 10. HLIPOVI M. S., Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXIX., Naselja, knjiga 35., Beograd 1955. 11. FIRI V., Klis, Klis 1996. 12. GRABOVAC F., Cvit razgovora naroda ilirikoga aliti rvackog, Venezia MDCCXLVII. 13. HRVATSKI enciklopedijski rjenik, Zagreb 2002. 14. IVANKOVI A., Duvanjska prezimena, Tomislavgrad 2001. 15. IVANKOVI A., Prezimena opine Dugopolje, Dugopolje 2002. 16. JUTRONI A., Naselja i porijeklo stanovnika na otoku Brau, Zbornik za narodni jezik i obiaje, Zagreb 1950. 17. JURII K., Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb 1972. 18. KAI MIOI A., Razgovor ugodni naroda slovinskog, Zagreb 1889. 19. KLAI V., Povijest Hrvata, knjiga V., Zagreb 1985. 20. KUZMANOVI N., Feljton "Split u zemljiniku iz 1832.", Slobodna Dalmacija, 2002. godine 21. LISTE S., Klis: povijest, toponimi, govor, Klis 1998. 22. LOVREKILIBAR, godina EL, Zagreb 2000. 23. MANDI D., Crvena Hrvatska, Chicago-Roma 1973. 24. MANDI D., Duvanjska biskupija od XIV-XVII. stoljea, Zagreb 1936. 25. MANDI D., Rasprave i prilozi, Rim 1963. 26. MANDI N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Brotnju, Brotnjo-Mostar 2001. 27. MANDI N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u Mostaru, Mostar 1999. 28. MANDI N., Podrijetlo hrvatskih starosjedilakih rodova u irokom Brijegu i okolici, Mostar-iroki Brijeg 2002. 29. MATAS M., Muko-leevaki prostor, Zagreb 1993. 30. MIJATOVI A., Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Duvno 1986.
262

31. MILOJEVI B. ., Kupreko, Vukovsko, Ravno i Glamoko polje (irilica), Srpski etnografski zbornik, knjiga 25. (Naselja, knjiga 13), Beograd 1923. 32. MONOGRAFIJA VRLIKE, Vrlika 2002. 33. MONOGRAFIJA upe Plehan, Plehan 1987. 34. NOVAK G. Povijest Splita, knjiga II., Split 1982. 35. OMAI V., Povijest Katela od prahistorije do poetka XX. stoljea, Katela 2001. 36. PALAVESTRA V., Porijeklo stanovnitva Rakitna, Sarajevo 1984. 37. PETRI M., Porijeklo stanovnitva livanjskog kraja, Sarajevo 1961. 38. POLJIKI ZBORNIK, svezak I., Zagreb 1968. 39. SKOK P., Etimologijski rjenik, I., II. i m. knjiga, Zagreb 1971. 40. SOLDO J. A., Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga I., Sinj 1995. 41. SOLDO J. A., Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, knjiga II., Sinj 1997. 42. SPAHO F. D. Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604., Zagreb 1985. 43. STOI K., Sela ibenskog kotara, ibenik 1940. 44. IMUNOVI P., Hrvatska prezimena, Zagreb 1995. 45. UJEVIA., Imotska krajina, Imotski 1995. 46. VARTAL, asopis za kulturu Trogir, godina X., br. 1-2, 2001. godine 47. VRSALOVI D., Povijest otoka Bra, Supetar 1968. 48. VISOVAKI ZBORNIK, Visovac, Visovac 1997. 49. VRI V., Plemena Imotske krajine, Imotski 1996. 50. VRI V., Vrgorska krajina, Vrgorac 1972. 51. VIDOVI M., Nikola Bijankovi, kanonik splitski i biskup makarski, Split 1981. 52. VEI Z., Neori i Sutina od prapovijesti do danas, Split 1999. 53. VRLIKO KOLO, list upe Gospe Ruarice i Matice hrvatske, Vrlika, godina IX. (2001) 54. ZBORNIKKAI Split 1983., knjiga XV. 55. ZBORNIK KAI Split 1989/90., knjiga XXI-XXH. 56. ZBORNIK OPINE DUGOPOLJE, Dugopolje-Zagreb 2001. 57. ZBORNIK O ZAGORI, knjiga 4., Zagreb 2001., M. Matas, Prilog prouavanju toponomastike Splitske zagore 58. ZBORNIK RADOVA sa znanstvenog skupa o Milanu Begoviu, Vrlika-Sinj 1997. 59. ZBORNIK RADOVA u povodu tisuu godina Trebinjske biskupije, Sarajevo 1988. 60. ZBORNIK "ZNAMENITI I ZASLUNI HRVATI od 925- do 1925.", Zagreb 1925.
263

BILJEKA O PISCU
Ante Ivankovi roen je 11. lipnja 1939. godine u Buhovu pokraj Tomislavgrada. kolovao se u erinu pokraj itluka, Tomislavgradu, Splitu i Sarajevu. Nakon studija (1963-67) profesor je u Gimnaziji u Tomislavgradu (hrvatski, latinski jezik i povijest umjetnosti), zatim od 1970. do 1976. profesionalnije novinar i urednik Radiotelevizije Sarajevo, a od 1976. do danas je novinar i urednik (1992-2000) Studija Split Hrvatske televizije. Dobitnik je godinje nagrade Saveza novinara Bosne i Hercegovine i Zlatnog pera Hrvatskog novinarskog drutva. U Domovinskom ratu sudjeluje kao dobrovoljac od poetka: bio je glavni urednik Ratnog studija Hrvatske televizije u Metkoviu, odakle su praena zbivanja na hercegovakom i zapadnodubrovakom ratitu; utemeljitelj Studija Knin HTV; spada meu one hrvatske novinare koji su najvei dio rata proveli kao ratni izvjestitelji s prvih crta bojita. Za zasluge u Domovinskom ratu predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman odlikovao ga je: Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radia, Medaljom za iznimne ratne pothvate, medaljama "Ljeto 93" i "Oluja", a nositelj je i Spomenice Domovinskog rata. Autor je zapaene knjige "S kamerom HTV u Domovinskom ratu", o kojoj je u predgovoru hrvatski ministar obrane Gojko uak zapisao i ovo: "Knjiga Ante Ivankovia vrijedan je doprinos afirmaciji novinarske profesije, ali i autentino svjedoanstvo blistavih pobjeda Hrvatske vojske i Hrvatskog vijea obrane." Knjigu je 1997. objelodanio Splitski "Logos". O drugoj Ivankovievoj knjizi "Duvanjska prezimena", koju su objavila 2001. "Naa ognjita" iz Tomislavgrada, prof. Josip Ante Soldo je rekao: "Rad je napisan znanstveno, s biljekama i dobro e doi svima koji se budu bavili demografijom. Takvu knjigu bi poeljeli i drugi krajevi nae Domovine". Ve sljedee, 2002. godine Ivankovi se ponovo javlja s onomastikom, knjigom "Prezimena opine Dugopolje". O njoj je prof. Stjepan Puljiz posebno istaknuo: "Ante Ivankovi dokumentirano prati doseljavanje u Dugopolje, koje kao i ostali od Turaka osloboeni krajevi ima rijetke starosjedilake rodove, potvrujui staru istinu da na dinarskim podrujima Hrvatske i Bosne i Hercegovine ivi narod istog krvnog podrijetla, a granice izmeu njih su umjetna tvorevina onih koji su ih odreivali ili pak i sada odreuju sudbinu svijeta." Peta po redu Ivankovieva knjiga "Toponimi Duvanjskog podruja" bit e tiskana ove godine, a monografija roda Ivankovia uskoro e biti zavrena.

265

SADRAJ
str.
RIJE NAKLADNIKA 7

PREDGOVOR
POGLAVLJE I

9
11

VRLIKA KROZ POVIJEST 13 VRLIKA U VRIJEME RIMSKE VLADAVINE 14 VRLIKA U HRVATSKOJ DRAVI 15 SV. SPAS - HRVATSKA POVIJESNA ISKAZNICA 16 PRVI SPOMEN VRLIKE U POVIJESTI 17 VRLIKA I HRVOJE VUKI HRVATINI 17 PRVI VRLIANI S IMENOM I PREZIMENOM 18 VRLIKA ZA OSMANLUSKE VLADAVINE (1522-1688) 19 OSLOBOENJE VRLIKE OD TURAKA (1688) 21 VRLIKA POD VLAU MLETAKE REPUBLIKE (1688-1797) 22 STANOVNITVO VRLIKE 1692. GODINE 23 VRLIANI U MLETAKOM ZEMLJINIKU IZ 1710. GODINE 3 VRLIANI U POPISU VJERNIKA SPLITSKE BISKUPIJE 1725. godine 38 FRA FILIP GRABOVAC (1697-1749) NAJPOZNATIJI VRLIANIN 18. st 41 VRLIKA POD AUSTRIJSKOM VLAU (1815-1918) 42 POLITIKE PRILIKE U AUSTROUGARSKOM RAZDOBLJU 53 MILAN BEGOVI (1876-1948) - NAJPOZNATIJI VRLIANIN SVIH VREMENA 55 VRLIKA U KARAOREVIA JUGOSLAVIJI (1918-1941) 56 DRUGI SVJETSKI RAT - 596 HRVATSKIH RTAVA IZ VRLIKE .. 5 POPIS RTAVA II. SVJETSKOG RATA I PORAA U UPI VRLIKA 59 VRLIKA U DRUGOJ POLOVICI XX. STOLJEA 74
POGLAVLJE II 77

IME I PREZIME OSOBNA IMENA HRVATSKA IMENA PREZIME DANANJA VRLIKA PREZIMENA ODAKLE SU DOSELILI PRECI DANANJIH
POGLAVLJE III BAKOVII BARIII BATALII BATOVANJE

83

79 79 81 85 87

VRLIANA?

8 9 9 1 9 3 9 5 9 6

267

BATUR1NE. BIUCI BLAEVII BLUME BODUUACI BOINOVII BRII. BRTANI BUD1E BURILE ORII URCI DELII. DENII DJAKOVII DRAII DUVNJACI EDUARDI ERCEZI ERDELEZI FORLII GALII. GALIOTI GAPARI GIUANI GRABII neko GRABOVCI GRIZEUI GUDEUI GUTII GVERII HRGE JAKELII. JARLONI JERKOVII. JOVII KASEUI. KLEPE KOJUNDII KOSORII. KRNJCI KUDUZI KUSTURII LAKII 268

97 98 100 102 102 103 106 107 108 109 110 114 115 117 118 120 121 123 123 126 127 127 129 131 134 135 139 140 142 142 143 146 148 149 150 153 153 155 157 159 161 163 164

LELAS1 LISIARI UUUI MANDARII MARASl MARICI MARKIOLI MATKOVII MATUSINE MILANI MILKOVII MIII MIURI MODRICI. MUALE MUTII. OKLOPII PAII PANDE PERKOVII PLAZONII RADNII REBII. REJE REII RISTOVSKI ROGAI ROMII RUPANOVII SAMARDII SKORUPI STIPEVII. KALICI KORII TARLE TERZII TOJII. TOTII TURUDII..... UGLAR1C1 UZUNl VARN1CE VICII.

164 165 166 166 168 170 171 172 174 174 176 179 180 181 182 183 183 184 186 189 191 193 196 199 201 202 202 203 205 206 208 209 209 210 212 213 214 215 216 218 218 219 220 269

VIDICI VINAC1 VRANII VUEMILOVII VUJEVII VULETII VULII ZEEVII ZIDARI ZORII ERAVICE POGLAVLJE IV

221 223 223 225 228 229 233 234 236 238 239 241

VANIJA

NESTALA PREZIMENA

S VRLIKOG PODRUJA
243 243 244 244 245 245 245 246 246 246 247 247 248 248 248 249 249 250 250 250 251 251 252 252 252 253 253 253 254 254

243

BEGOVII BERBERI BERISLA VII BILOBRCI BIOKOVII BRSTII (BRSTILE) CIGANI CRNICE ERKEZI ULII DIDOI-DIDOJE VII DOGANI DRAGOJEVII DUJMII GABRILOVII JAJARI JURII KALINII. KAPOROVII KARINI KOVAI-KOVAEVII KRILII KURMAJII MANDUII MIDENJACI MIKULII. MILAKOVII MLADENII NOVAKOVII. OSMANO VII 270

PETROVII PEZE PIVALICE ROUI SKARAMUCE SKRIVANI STARKAUl (TRKAUI) TEKLII TINTORI TOLII. TONKOVII VIDOVII VRUE VUJANII III VANIJI IZVORI I LITERATURA

254 255 255 255 256 256 256 257 257 258 258 258 259 259 259 261

BILJEKA O PISCU

265

271