Dr.

fra Andrija
IMOTSKE KRAJINE OD TURAKA
UVOD
U isto vrijeme (1463.) kad su Turci osvojili Bosnu i dio Hercegovine
su ugroavati Imotsku krajinu njezino zemljite,
plodno polje i njegovu okolinu. su zauzeli, cijelu Krajinu, nakon
pada Imotskog, god. 1493.
Nakon pada u turske ruke Imotska krajina je proivljavala teke dane
kao i ostali osvojeni nai krajevi. U to je doba jo tee stanje u neosvojenim
dijelovima Hrvatske. To su ostaci Hrvatske, u kojima se nastavljaju
borbe protiv Turaka. Te borbe sve vie gutaju hrvatske sinove, koji se rtvuju
za Evropu i Za te neizmjerne rtve, koje su Hrvati nekoliko sto-
podnosili za Zapad, dobili su naslov
Kroz esnaesto i sedamnesto Imotska krajina s jedne strane stenje
pod turskim jarmom, a s druge strane prestaje ono strahovito krvarenje s
Turcima, koje se nastavilo u preostaloj Hrvatskoj. Istina, ovo ubrzo oivljava
zbog pribliavanja Turaka i koji za svoj ponovno
hrvatski narod u borbe s Turcima i iskoritavaju ga na sve
Glas o turskoj blizini prisiljavao je stanovnitvo Imotske krajine na
iseljavanje. Jedan dio najotpornijeg stanovnitva odlaze kao uskoci u susjedno
primorje, najprije na Klis, a kasnije u Senj. Nazivali su se
uskocima, jer je Imotski bio u Hercegovini. Za njima je poao manji dio
stanovnitva u Primorje, na otoke, a jedan dio u Italiju. Manji dio stanovni-
tva zaustavio se u napustjelim selima Makarske okolice. jedan dio
naroda ostao je u staroj postojbini i silom se tekom kmetovanju
Turcima.
Odmah nakon zauzimanja Krajine u Imotski se naselila nekolicina tur-
skih vojnika, zaslunih Turaka i njihovih obitelji. Oni
zauzee najplodnije zemljite Imotskog polja i njegove okolice. Tu Turci podi-
goe svoj e kule i i
1. Usp. ANTE uJEvxc, Imotska krojtna, SpUt, 190., str.

173
Jo god. 1470. Hercegovina je oformljena kao zaseban sandak koji se
irio s turskim osvajanjima novih predjela na Zapad. Kad je godine 1580.
osnovan bosanski paaluk sandak ulazi u njegov sastav. Prema
putopisu s sedamnaestoga za Imotski pie: Imotski -
i s varoi unaokolo. Moe imati oko 130 i neka
sela oko blize koja se zove Imotska i zavrava kod jednog jezera, a
(na cijelom ima 1000 osoba. Nema artiljerije ni drugog obrambenog
oruja. Tu ima dizdar, ali nema aga. Na zapadnoj je strani Neretve. Tu je
rezidencija kadije koji sudi i na smrtnu kaznu. Od Splita prema jugu udaljen
je dva

Jurisdikcija imotskog kadije protezala se na okolne krajeve i mjesta. U
Vitini je isprava od 8. kolovoza 1670. godine koju je izdao imotski
kadija Omer, Nezirov sin.a Vitina nas da se prisjetimo da je najugled-
nija begovska obitelj u toj varoici podrijetlom iz Imotskog od plemena
Jozo preao je na islam, dobio ime Sulej-
man-beg i u Vitini imao svoju kulu. Oko godine 1815. postao
je kapetan Ljubukoga."
Nakon u Imotskoj krajini Turci su napadali i osvajali susjedne
predjele. Tako su god. 1499. prodrli do Splita i odveli zarobljenike u Herce-
govinu. God. 1501. prodiru do Trogira i osvajaju Marinu. Zbog turskih
prodora prema moru i u cetinska iste (1501.) godine prodire Ivani
Korvin sa 700 konjanika i 500 pjeaka u Cetinu s namjerom, da udari na
turski Imotski.' Nakon neuspjelih napada i obrane Vladislav sklapa 1503. s
Turcima primirje na sedam godina. Ovim primirjem turska vlast se jo
u Imotskoj krajini. Ta primirje, se, jo vie je ohrabrilo
Turke te su iste godine mostarski i sandaci skupljali vojsku
u Imotskom i od Skender-pae kako bi osvojili i preostalo
hrvatsko to ga je svojatala republika. svi planovi
su propali. A nakon isteka primirja god. 1510. ponovno dolazi do sukoba s
Turcima. Cak 12. oujka 1537. i Klis je pao u turske ruke i ubrzo postaje sje-
dite sandakata, kojemu pripadaju: srednja Dalmacija i okrajci Bosne. A
nakon vie uzastopnih ratova, pustoenja i paljenja god. 1541. sklopljen je
mir s Turcima. Po tom sporazumu Turci su postali gospodari primorja
juno od Cetine. Od 280 sela, koliko ih je tada bilo, je ostalo samo
njih 19 u zadarskoj okolici, a sve ostalo je pripalo Turcima.G
Cetrdesetih godina sedamnaestoga izbio je Kandijski rat (1645.).
U tom ratu se pridruilo stanovnitvo Neretve i Cetine.
Za vrijeme viegodinjeg ratovanja bilo je dosta gubitaka i na jednoj i na
drugoj strani i na Imotske krajine. To je period brojnih i
otimanja sredstava za ivot i ljudi. Mnogi ljudi su odvedeni i pro-
davani kao robovi. Te akcije su bile posebno god. 1662. i 1686.
Kroz to vrijeme hajduci i uskoci su iz Imotske krajine preveli silu plijena
i mnogo zla, ne samo turskim pristalicama, nego i siromanom hrvat-
skom narodu. Na ove strahote tui se i ondanji upnik Vrhdola. Ti ustanici,
2. Usp. FRANJO RACKI, Prilozi zu opis bosanskog paSaluka.
Starine JAZU, 14/1882., str. 175-179. Prijevod uzet iz knjiice: A. NIKIC, Franjevci u Hercego-
v!nt u doba tra Matije Divkovh!a (1563.-1631.), Mostar. 1985., str. 10.
3. Usp. arhiv (u Mostaru), Sptst fra Duje Ostoj-t6a, te K. GUJIC, ...vitinu,
mjesto zapadne Hercegovine. Napredak (kalendar), 1939), str. 175.-177.
4. Usp. Arhiv samostana u Imotskom, knjiga 1crtenlh, sv. 2, str. 54.
5. Usp. Arhiv za povjesntcu Jugoslavensku, sv. 6. Zagreb, 1863., str. 206-207.
6. Usp. P. PISANI, .. posjedi Dalmacije od XVI. do XVIU. vijeka.... BuUetttno,
l\181., str. 100-101.
174
se u tubi, (hajduci) primorci i izbjeglice iz Imotske krajine, u razmaku
od 24 godine za vrijeme Kandijskog rata i kasnije, odveli su iz okolice Imot-
skoga, Glavine, Proloca, Vin,iana, Gorice, i t. d. 1364 zarob-
ljenika. njima je bio i dobar dio raje, koja je prodavana
kao radna snaga za teki rad na galijama. Toj akciji su se suprostavili fratri.7
Mirom od 6. rujna 1669. su dobili Klis i jo neka mjesta u Dal-
maciji. Poljica i primorje juno od Cetine de facto postadoe a de jure
turski. Stoga se Turci nisu odrekli svojih prava na ove krajeve, nego su od
njih traili poreze. Tako je god. 1682. dolo 350 Turaka i
Gabeljana na Makarsku da kupe porez za bosanskog pau. Prikupili su 600
groa i, kao redovito, samostan.
8
akcije se
susresti i nakon Imotske krajine tijekom cijelog osamnaestog


U rata (1683.-1699.) popravljane su dalmatinske
Kao mjesto se spominje i Imotski. Ta je jedinstvena
i nije sastavljena iz vie dijelova. Ona je dominirala cijelom okolicom do
podnoja Biokova, ogranka Mosora i imotskim poljem. Za vrijeme
spomenutog rata jedan dio Imotske krajine pokuao se odcijepiti od Turaka
i pripoji To su bila sela: Proloac, Vinjani, Zagvozd i
Zupa. Oni su zatraili zatitu od ali ih ovi, mirom (1699.)
ponovno prepustie Turcima.
10
Iza mira (1703.) vratili su se i
imotski franjevci u svoj samostan na Blatu. Tada franjevci pastoriziraju cijelu
Krajinu. Taj potez upozorava na da su franjevci svoju
jurisdikciju i, jo presudnije, prisutnost na na kojem se irila sudska
i vlast Imotskoga. A to je bio veliki dio Imotskog polja u susjednoj
Hercegovini i mali dio Bosne.H
Uza sve dugogodinje tursko vladanje u Imotskoj krajini (224 godineL
Turci nisu uhvatili dubljega korijena. Uzrok tome, izgleda, su: kato-
svijesti koju su podgrijavali franjevci i povezivali je uz hrvatsko nacio-
nalno zatim blizina primorskih gradova, oslonac u Republici
i upadi hrvatskih uskoka s teritorija. Navedene
te upadi hajduka i hrvatska narodna pjesma, u desetercu,
podravali su nadu i imotskih krajinika u skoro od turske vlasti
i poticali ih na otpor.
12
7. VriJedno je citirali dio IzvjeStaja fra Pavla iz Rovinja koji je god, 1640. posjetio 1
mastan u Blat,U. Evo njegova teksta: ..... Ujutro dana Uskrsa, 10. travnJa uzoru, otLh
smo od kneza Marka mu na gostoprimstvu. Stigosmo u Imotski (zapravo, u
Blato na t. j. u njegov samostan, u u ovom samostanu stanovalo je 8
4 klerika, 3 laika 1 4 na nauku. Oko otoka su tri ograde, jedna
iznad druge. Unaokolo se vide brda puna stoke - i koza i ovaca. Cuje se pjesma janjaca,
ta se milju daleko - be, be, be - pjesmu pastirica, koncert aba, itd. Uistinu je ui-
vanje, na jednom mjestu toliko raznih glasova. Oci imaju tri drvena za prevoz. Ovi od
ml rekoSe, da su radi velikog turskog uznemiravanja prebactU neku robu u Poljica, kao para-
mente 1 drugo, 1 da su tamo graditi drugi samostan, ali da Turci to ometaju. Jednom
ocu, koji je bio u Italiji, rekoh: 'Dragi vi ste navikli na one lijepe predjele u Italiji, pa
zato ste se vrat111 u ovu bijedu, u ove pogibelji da vas nevjernici neprestano Odgo-
vori: 'MnogopoStovani Domovina!' Usp. Startne JAZU, 23/1890., str. 19-23. Za zarobljenike
usp, A. UJEVIC, Imotska .. cit,:. dj. str. 80.
8, Usp. A. UJEVIC, Imotska . cit. dj. 83-84.
9. U arhivima samostana postoje dokumenti na turskom jeziku koji se od-
nose na navedenu temu. Usp. arhiv, Mostar, 1984. - kazalo imena: Imotski, kao
i brojne dokumente u Htstorijs1com arhfvu u Zadru. O tome biU malo kasnije.
10. Usp, ANTE LULIC, Memoria della Proulncla. Spalato, 1867., str. o!O.
11. Arhiv samostana u Imotskom, Prijepis samostanske kronike tranje-
samostana u Omt.u. Tu su, odmah popisane upe koje su sluili tmotskt
franjevci na 1 dananje Beklje.
12. Usp. A. UJEVIC, Imotska .. cit. dj. str. 73.
175
l. SINJSKO-IMOTSKI RAT
Ni 18. Turcima se nije dalo mirovati. Tako 8. pro-
sinca 1714. Turska je navijestila rat u namjeri da bi joj otela Mo-
reju (Peloponez, na jugu Rat je god. 1715. godine
(1716.) u rat se umijeala i Austrija. Jedan od povoda rata bio je i crnogorski
ustanak, koji je buknuo na -ruski poziv i zahvatio Crnu Goru i Hercegovinu.
Ustanak je zavrio bez uspjeha. Iz bojazni od turske osvete jedan dio naroda
iz tek spomenutih zemalja pobjegao je na teritorij. Taj rat je,
tim, donio proirenje u Dalmaciji i to na Imotske kra-
jine. su, ipak, izgubili Moreju.
Evo i nekoliko pojedinosti. U rata Turci, pod vodstvom Mustaj-
-pae Mostarca, udarili su na Sinj sa 60.000 vojnika, ali ondje su
sramotno nastradali. Nakon postignuog uspjeha pod Sinjem su se upu-
tili prema Imotskom. Za vrijeme tog rata mostarski trgovac pobjegao je
iz Mostara u Imotski. Tu se, pored drugih, stavio na raspolaganje
On im je platiti topove ako ih izgube pri osvajanju Imotskoga.
Pored su se za ovaj pothvat obratili imotski franjevci s
fra Stipanom (iz Gorice) i fra Lovrom (iz Ljubukog).
Oni su predvodili sklanjanje oko 800 katolika (- iz vie od 200 obitelji -)
Omia. Na njihova imanja u Imotskom polju doselile su
obitelji iz Hercegovine, odnosno s turskog Tako 16. srpnja 1718. go-
dine pie providur general Moceniga: dovede u Imotska polje
240 obitelji iz sela i Mostarskog Mlata, Goranaca i
nad kojima od bijae glavar, kako ga je paa bio postavio i
dao mu dostojanstvo age i U toj njegov upi, stoji u istom dokumentu,
ima 570 ljudi sposobnih za oruje. On mi se ovih dana predstavio
svu Prejasnoj Republici. Ja sam ga vrlo rado prihvatio, isti
Moceniga, obdario i naredio, da se ovi novi doseljenici nasele po Imotskom
polju. Dao sam im imanja, naglaava isti general, pa tamonja granica
biti bolje Ovoj seobi pridonio je i knez Pavao Caralipeo
iz Omia, koji se sa spomenutim dopisivao.
13
U jasno nesigurnim okolnostima franjevci iz samostana s na Blatu
pobjegli su u Omi. S fratima je, kao i redovito, pobjegao dio katolika
iz sela: Opanci, Studenti, i Poljica, njih oko 800.
Naselili su se oko Zadvarja. Fratri su se, privremeno, sklonili u Ivice
blizu Vrulje u - dananji Pisak -, jer u
Omiu -nisu mogli prostraniji stan za sve svoje Tu su provodili
teak ivot se i od lopova i zlih ljudi, koji su iskoritavali
ratno stanje te krali i Tu ih je ostalo petnaest (15): od
do 25. srpnja 1715. godine. I vlast je zapazila taj pokret. Tako je
13. kolovoza 1716. glavni providur zapisao u svom izvjetaju:
Omi su doli fratri iz bosanskog samostana sv. Franje. Doveli su vie od
200 obitelji, koje su tamo bile pod njihovom duhovnom upravom. Ja sam im
na njihovu molbu i na mlobu omikog dop\lstio da sagrade samostan
na Skalicama (u Omiu)*''
13. Usp. rsto, str. 88-89. Citat je: iz priloga: A. KUZMANIC, .. spomeni tz moga dnevnika.
U8t, 1876., br. 47.
14. Cit. prema: A. UJEVIC, Imotska cit. str. 88-89.
176
2. IMOTSKOG
molbu i generalni providur Dalmacije Alojzije
III. Turc1ma 1motsku a s njom i krajinu. Stoga
Mocemgo naredi IZVanrednom providuru Baldu da skuplja vojsku. On prenese
ove, i _hranu do Zadvarja. Da je to bilo teko priznaje
1 spomenuh Mocemgo u dokumentu od 2. 1720. gdje kako su
ljudi _tekim, dalekim i neprovoznim putovima prevozili i na sebi prenosili
topove.
Imotski 18, st. U prvom se planu vidi
samostan sa staTom crkvom
ba bi Turke iz raznih susjednih krajeva i im da
prue .Imotskom, Moceniga je poslao Semitecola prema Neretvi, Non-
prema .Trebinju i Stanu, a su imali obavezu dola-
zak iz Livna i Kad je sve bilo dobro organizirano, Moceniga
zapovijedi generalu Emu i serzent-majoru Rizzu da napadom na
Imotski.
15
.-_ 15. usP. .arhtv u .Dlspacct Alvtse Moceniga, knj. 2, (1717.), ft. 12-23,
str: 167-187, 189-215 1 na mjesta. .
177
FranjevCi su skupljati narod za taj pothvat, a spremali su se i
s ostalim svojim privrenicima od 25. do 27. srpnja 1717. godine. Opsjedanje
u Imotskom i napadi na nju su 27. srpnja. 26.
i 27. srpnja spremie svoje topove te vatra 27. srpnja ujutro
obasipati Dva puta su se barutane u zapalie i rasprs-
nule. Palo je 27 Turaka, ali se posada branila.
navaljivali su i Sinjani na jedan drugoga na rame-
nima. obrani Turaka, prodru preko prvog bedema,
razvale na njemu vrata i ovdje se Nakon pada prvog bedema Turci
se povukou u drugi i dalje se ilavo odupirahu kamenje na
i na njih iz puaka. Dva dana i dvije kopali su lagumari pod-
noje Kada su to Turci saznali prestraie se i pregovore za
predaju. Pregovori zavre l. kolovoza. Tako na Gospu od (2. kolovoza
1717.) osvanu Imotski od Turaka. Jedni su se predali i pokrstili
(njih 37), a ostali preko pobjegoe u Mostar i Trebinje.
16
Operacijama pri osvajanju Imotskog rukovodili su general Erno i serzent-
-major topnitva Rizzo. Njima su uz bok knez Mate franjevci fra Stipan
i fra Lovro te serdar Stjepan i podanici.
Njih su obilato nagradili zemljitem odbjeglih Turaka u Imotskoj
krajini. Usto svi, osim franjevaca, dobie i
Prvi kolonel Imotskog postade Mate iz Mostara, a poslije njega Ivan
Pod bijae dosta naih ljudi, koji s tur-
skog na i proslavie se u vojsci kao vrsne voj-
Oni. su na svojih sunarodnjaka prenosili slavu naeg junatva,
a sve na kor1st Republike. Za uzvrat dobivaju posjede koje je na
narod, ih od Turaka, natopio svojom krvlju. Zauzimanjem Imotkog
i njegove krajine protegoe ime Dalmacije i na to To su
bili zadnji uspjesi i zadnje njihovo irenje na tetu hrvatskog teritorija. Qni
ih nazvae Aquisti novissimi"< Tim osvajanjima pripade sva
dananja Dalmacija do granice i dalje, kako je
to uglavnom ranije bilo Granice su priznate i mirom
u Poarevcu 21. srpnja 1718. godine. granica je na terenu utvrdena
16, ISTO, ff. 95--100. Tu se da su katollcl, posebno s podruCja Mostar-
skog blata, Goranaca i Brotnja prieljkivali da vojska prodre u Hercegovinu i
oslobodi i njihove krajeve. Cak i samt nadbiskup G. B. Connventali pHie 15. srp-
nja 1717. Sa ovim svo:ltm pismom javljam Vam vijest, koja mi je upravo sada
stigla, a to je, da je general Dalmacije Mozentgo sa znatnim brojem vojnika, koje je tmao u
Splitu 1 sa est topova otiao sa svojim oficirima na opsjedanje Mostara. Mostar je blizu
Gabele, venecijanskog grada i rijeka Neretva posred Mostara 1 je zahvalju-
rijeci 1 svom poloaju. To je mjestP i mjesto Vidi da su
namjere ove, t. j. da napadnu Vojdvostvo odozdo i odozgor, odozdo
Mostar, odozgor Trebinje sa trupama koje se nalaze u Herceg-Novom 1 da
su te u pokretu u tom cilju 1 da zatim dolazi napad morem iz donje Albanije da se
napadne Ulcinj i Bar .. ARCIDVIUM SECRETUM VATICANUM, Vescovt, vol, 130, f. 23rv.
17. Usp. A: UJEVIC, Imotska cit. dj. str. 89-90. Prvi se pope na bedem Ante
vo_jmk jedne sinjske 1 na nj zabode zastavu sv. Marka, Stoga je dobio doi-
vot_nu l"!urovmu od 2 dukata Pri osvajanju istakla su se junatvom jo dva
I to: harambaa iz Zagvozda i njegov barjaktar Grgur , .
Vrijedni Ante citira samostanski zapis: .. Na 2 . .Agusta, tojest na Gospu od
Angela onni _dan oruxlje Principovo osvojio ovu Forttczu, ter imade okolo 12. godina
dase Procession u Czarqui od Forticze, .. i nadodaje: .. ovo je pisano u Qno-.vr1-
jeme 1 od onih ljudi, kojima je osvajanja bio u jasnom 1 koji su bUi sudt-
ontci samog osvajanja. ja sam pronaao u samostanskoj Kronici tekst
Anno Domini 1717. na 2. Agosta uze na princip Ioan Corner grad Imocki a
ralom bie od Dalmacie Alojsio Mocintgo koi dodje s voiskom prlncipovom s lumbardam 1
bunbam i za osam dana bi(udara) grad i nakon osam dana na 2. Agosta uze grad i prldade
se 1 Turci iz njega nakon toliko stotina godina ...... (Kronika, str. 2.).
178
i ispravljena juno od na tetu od strane p-ovje
renika Alvisa Moceniga i turskog Mehmed Efendi-Sialya u periodu
1721. i 1723. godine.tS
Ispravljanjem granice na tetu ostade pod Turcima
jedan dio zemljita oko Trebinja (Hutovo, Popova, Zupci i Carina).
Jedan dio stanovnitva ne htjede ostati pod Turcima, nego se preseli na
Moceniga ih naseli oko Imotskog polja. Tom prilikom
i !BO pravoslavnih obitelji u Imotsku krajinu i nasele se na vie mjesta oko
najvie od Krivodola, gdje i danas ivi vie desetina pravo-
slavnih obitelji. Kako su se doselili s crnogorske granice, nazvae svoj zaselak
Crnogorci. N ekoliko godina nakon toga posebnom dukalom uredila
se posebna pravoslavna crkvena za pravoslavne iz Imotske krajine
(10. lipnja 1722.). Doveo ih je Vasilije s jo dva i jednim
Jedan dio doseljenih pravoslavaca sa svojim naselilo se
u Glavini. Vasilije i ostali dobie dukalom od 6. prosinca
1725. na uivanje devetnaestipol kanapa zemlje.
19

stanovnitvo u Hercegovini je da vojska
nakon osvajanja Imotskog osloboditi i Hercegovinu. Naalost to se nije ostva-
rilo. Turci prozvae najblii dio Hercegovine Imotskom Bekija - to
ostatak. I jedinstveno imotsko-bekijsko polje, jedna zemljopisna i privredna
jedinica, bi podijeljena. To se pripisuje turskom zlatu kojim je bio
mjernik a valjda i jo. koji

a) Stjecanje imanja
stanovnitvo na Imotske krajine
kao i doseljenici s turskog posebno iz Bekije, dobivali su od mleta-
vlasti posjede. vlast je. ovisno od konfiguracije poje-
dinih zavisno od broja osoba dodjelivala pojedinoj obitelji posjede:
obradivu zemlju i dio ume. osoblje je ilo na teren i upi-
sivala u katastarske knjige posjede koji su pripadali obitelji. Kata-
starske zapise su pohranjivati u administraivnom centru u Zadru i tako je
nastala vrlo vrijedna serija katastarskih knjiga. Te knjige su viestruki izvor
za i plemena.
Cini mi se vrijednim navesti, primjera radi, jedan primjer iz katastarskog
popisa. Naime, nakon naredbe drugog generalnog providura za Dalmaciju
i Albaniju gosp. Nikole Eviso od 7. listopada 1725. na je podi
jeljena zemlja u Poljicima, selu Imotske krajine 12. svibnja 1726.
A. Obitelj Mate Gudelja sa est dobila je posjede:
Br. 149. U Docu dobila je tri i 56 tabli
(posjeda) Grge Boina i Gabre Gudelja Martinova.
Br. 172. U Podvornici dobila je polje od i sto dvije table
vrta niepotpisanoga i spomenutog Gudelja.
18, Usp. s. ANTOLJAK, DaZmattnsko pttanje kroz vjekove, Zagreb, 1944., str. 52.
19, Usp; N. MILAS, Pravoslavna Dalmacf.ja:, Novi Sad, 1901. Kod str. 90-91.
20. O zastavi je pisano u Glasntku sv. Ante, god, 32, br. 5 (153-154) i br. 6 (193-196). Usp.
l biljeAku br. i&.
179
Br. 173. Vrt i od jedne i 50 tabli koja s istoka sa
spomenutim Gudeljom.
Br. 180. Na brdu Garite dobiva sedam udolinica od tri i 96 tabli.
Ostale dvije pripadaju Martinu Gudelju.
Br. 254. U imotskoj Pasiki dobila je posjed Martina Gudelja i Jure
Klienka.
B. Obitelj Filipa od sedamnaest dobila je
posjede:
Br. 85. U Dubravi je dobila polja dvije i 50 tabli ume,
posjeda Grge Nikolina, harambae.
Zatim je dobila osam udolinica okruenih umom od tri i 33
table.
U Rupovom Dolu je dobila jednu i 76 tabli polja.
U Pokrovnici je dobila polje s u visini od 5 kampa i dvije
tine, te 151 tablu (imanja) Simuna Karauna i harambae Ku-

U Podvelikim Grmom je dobila jednu i 69 tabli polja
posjeda Josipa i Ivana Cavline.
U Pravu je dobila 192 table do vrta Filipa
U Rupi je dobila tri i 180 tabli polja Grge
Jurina i Stipana Corluke, te Luke
Nadalje, dobila je i posjed u povrini od jedne i 90 tabli koja
s juga posjedom hrambae i Grge Aliesak-a.
Dobila je i pojatu koju okruuje uma sa 160 tabli.
U Pod Kuku je dobila tri i 54 table koje s juga dodiruje posjed
Jerke
U Donjem Polju je dobila polje od tri i 54 table to
s juga s posjedom Jerke
Nadalje, u Donjem Polju je dobila dvije i 198 tabli to
s posjedima Mihe (?) i Progon-a.
U imotskoj Pasiki je dobila dvije polja to s posjedima
Mate i Stipana Corluke.
C. Obitelj Boe od deset dobila je:
U Docima tri udolinice, dvije i 132 table umom.
U Karpeini pet vinograda u povrini od jedne i 192
table okruene sa svih strana umom.
Meljavac okruen umom i kamenit u povrini od dvije i 181
tablu.
U Pod Klancu polje od tri i 147 tabli to s juga s posje-
ditna Luke a sa zapada s imanjem Martina Gudelja.
U Docima pet udolinica s povrinom od tri i 56 tabli okruenih
sa svih strana umom.
Karpeine Njive dobiva polja pet dijelova od 3 i 92 table okru-
ene umom.
U Vukanjevoj Strugi - prema prolokom katastru - dobiva tri
i 84 table polja. Polovica pripada Anti jugom s posjedima
naroda iz Zagvozda.
180
U Banjevcu - dobiva tri prolokog polja to s juga po-
sjedom Stipana a sa zapada Mihe
D. Obitelj Marka Sunjar-a od devet dobila je:
U Donjem Polju polja od 2 table june strane posjeda Frane Mile-
a sa zapada Boe
U Bristu posjed od tri i 107 tabli to jugom s posjedom
Mate a zapadom spomenutim harambaom
Vinogradinu polovica pripada Ivanu a jugom s
posjedima Jure, Luke i Grgura zapadom s kamenjarom.
Posjed je od jedne i 51 table.
U Pod Greblju posjed od tri i 112 tabli to jugom s
posjedom Marka Juke i zapadom Luke
U Podvornici dvije i 189 tabli. Posjed s onim Andrije
i Luke
U Meau posjed od jedne i 184 table. Posjed s onim
Ivana i Mihe
U Vurolini posjed od jedne i 50 tabli. Posjed s onim
Marka Juke i Benkovinom.
Piran i je okruen kamenjarom jedne i 22 table.
Tri dijela u Benkovini, od kojih su dva plodna. s posjedima
Marka Juke, Ivana spomenutog Sunjara i Ivana Posjed
je od jedne i 46 tabli.
U jednu i 179 tabli.
Silovii su okrueni kamenjarom sa svih strana. Obitelji je pripalo 168
tabli.
U posjed od jedne i 8 tabli.
U Cerovcu njezina je jedna i 50 tabli. s posjedima Marka
Juke i Jakova
Sibsin Dolac - dvije i 75 tabli, okruenih umom pripalo je
navedenoj obitelji.
- dvije i dvije table.
Krivi Dolac, polovica je Marka Juke, a spomenuta obitelj dobila je 165
tabli.
E. Obitelj Ante od devet dobila je:
U mjestu Buljevac dvije udolinice od jedne i 161 table.
U Buljevcu to granici s Mihom u dva polja dobila je dvije
tine i 105 tabli.
Demirovac, to s Mihom i Grgom Sterile, dobila je u povr-
ini od jedne i 42 table.
Rugotina - dvije i 174 table pripale su ovoj obitelji.
Dubrava - predjel od pet i 71 table. Jugom i zapadom to
s imanjem spomenutog V
i vrt s posjedima, a zapremaju povrinu od
dvije i 9 tabli.
U Dragi je dobila 102 table.
Dubrave, to s povrinu od jedne i 89 tabli.
181
Vukanje Struge u povrini od tri i 84' table pripale su ovoj
obitelji. Zemljite je na Proloca. Drugi dio pripada Jakovu
Canjavlce u prolokom polju - jedna pripada ovoj obitelji.
Taj posjed s imanjem Mihe i Andrije Zeca.
F. Obitelj Jakova V od osam dobila je:
U njivama jedno polje od dvije i 113 tabli
posjeda Andrije i Guozur(?) Aliutka.
Na brdu Garita je dobila posjeda od tri i 20 tabli. Nadalje,
kamenjara jednu 60 tabli.
Na Cerovcu je dobila jednu i 140 tabli. Na istom mjestu okru-
enom poljem dobila je jednu i 156 tabli.
s dvije sobe i Podvornica s vrtom jugom s posjedom Stipana
u povrini od jedne i 108 tabli. je okf\lena umom,
a ima povrinu jedne i 103 table. Na istom mjestu posjeduje jo dvije
i 168 tabli. Vrt ima 135 tabli.
Kuketina s jednom i 154 table. Isto sa 165 tabli.
Na brdu Garite sedam udolinica, je polovica vlasnitvo Mihe
(?), dobili su dvije i 98 tabli.21
popis bi se mogao navesti za sela Imotske krajine. Ti popisi
bi otkrili pretke pojedinih prezimena, te lokalitete koji su vezani uz pojedina
prezimena i nadimke.
posebnu panju dioba zemljita . u imotskom polju
nakon prokapanja kanala i odvodnjavanja ireg Ta zemljita su
dijeljena skupinama obitelji po naredbi generalnog providura Jakova Boldu
od 30. rujna 1746. To zemljite koje je prije poplavljivala rijeka
Vrljika dodijeljuje se na
A. za 87 obitelji barjaktara harambae Mihe Busrtilo iz sela Zagvozd
za radove i nadnice u iskopavanju zaputenih kanala, kao to je pod
zakletvom pukovniku Krajine i od njega na parcele
zemljite kako slijedi:
Br. 15. Komad zemljita u zvan Krvavica. Istokom s rije-
kom Vrljikom, sjeverom s posjedima barjaktara harambae Hajduk, jugom
barjaktarom harambae i zapadom privatnim imanjem to je god. 1726,
razdijeljeno Camozini-ma (?) ... 149.
Br. 3. Zemljite u Topoli. Sa sjeveroistoka barjaktarom harambae
Hajduk, sa jugozapada barjaktarom sa zapada dravnom livadom
i sa jugoistoka Jarugom.. . . . . . . 6.
Br. 14. Drugi komad u polju. sa sjevera barjakta-
rom harambae s juga je Otok, s istoka Jaruga.. . 32.
Cetiri obitelji posjeduju (imanje) u mjestu zvanom Zaotok. Ono
s juga imanjem harambae sa sjeveroistoka Jaruga i
sa jugozapada Otok.
Na stranici slijedi razdioba za 78 obitelji barjaktara
harambae Zvane Kulundic!a.
Potom slijedi razdioba imanja za 25 obitelji barjaktara harambae Ante
iz sela
21. Historijski arhiv u Zadru, Katastar Potjtca. Fotokopije sam dobio od gosp, Nikole
Original je na talijanskom 'eziku, ali, naalost Nikola nije prepisao i stgna-
turu fonda.
182
N a mjestu nalazi se dioba 'posjeda za 87 obitelji barjaktara
harambae Serdarija (?) iz Proloca.
Na petom mjestu je raspodjela posjeda za 17 obitelji barjaktara Jure
Hajduka Iz sela Vrbaca (?).
Na estom mjestu je ispisan posjed za 44 obitelji barjaktara harambae
u selu Podlug.
Na sedmommjestu su upisane za 39 obitelji barjaktara harambae
Vinjanima.
N a osmom mjestu su za 29 obitelji barjaktara Ante
Nakon toga slijede gruntove koje se dodjeljuju za 26 obitelji bar-
jaktara Martina iz (Imotskog), Navest i pojedinosti.
Br. ll. Teren u zvan Krvavice sjeverom s posjedom barjak-
tara Burstilo, s juga s imanjem barjaktara Sindika, s istoka rijekom Vrljikom
i s juga posjedom serdara
Br. 10. Zemljite u Topoli sa sjeveroistoka s posjedom barjaktara
s jugozapada imanjem barjaktara s juga Jarugom i sa
sjeverozapada dravnim posjedom.
Br. 9. Zemljite u poljani selu polja sa sjevero-
zapada s imanjem serdara sa sjeveroistoka Jaruga, s juga posjedom bar-
jaktara Drutva bombardira i sa jugozapada rijekom Vrljikom.
Br. 2. Uz navedeno, Petru dodaje se, jedan komad zemlje
u On sa sjevera s imanjem gosp. pukovnika Cernizza, s juga
posjedom barjaktara s istoka rijekom Vrljikom i sa zapada posjedom
istog Cernizze.
Nadalje, Grgo u Krenicama ima svoj posjed. Od sa sjevera
cestom, sa zapada s posjedom Ivana Perze, a s istoka i juga panjakom.
Ivan Perze u Krenicama ima posjed koji sa zapada i juga panja-
kom, sa sjevera cestom, a s istoka s posjedom Grge
Na desetom mjestu su upisane parcele za 75 obitelji barjaktara Mihe
iz Zmijavaca.
N a jedanaestom mjestu upisane su parcele barjaktara harambae Mijata
(?) iz Zupe.
Na dvanaestom mjestu slijedi zapis za 55 obitelji barjaktara harambae
Karla Gudelja iz Zupe.
N a trinaestom mjestu nalaze se upisane katastarske za 30 obitelji
barjaktara harambae Grge
broj odnosi se na Cetu topnitva s
je skupa: Tu ivi 28 obitelji. One su dobile
Br. 5. Zemljite u zvano Krvavica. sa sjevera barjaktarom
harambae s juga barjaktarom harambae s istoka rijekom
Vrlikom, sa zapada zemljitima koja su podijeljena god. 1725. Camazini-ma.
Zemljite u Topoli. sa sjeveroistoka barjaktarom harambaom
s jugozapada barjaktarom harambaom . Hajduk, sa, sjeverozapada
dravnim zemljitvom i s juga Jaruga. ,
Br. 10. Zemljite u polju sa sjeverozapada barjak-
tarom harambae s jugozapada posjed()m barjaktara
i Jaruga.
Br. 20. Josip dobiva dio u umi Lug u Zmijavcima, skupa s
Krianom Skakom.
183
Na petnaestom mjestu su upisane koje od sada pripadaju za uzdr-
avanje 22 obitelji barjaktara serdara Riste
Na esnaestom mjestu slijede za 21 obitelj barjaktara serdara
J ove Sindik a.
Na sedamnaestom mjestu su upisane za 21 obitelj barjaktara ser-
dara Riste
Na osamnaestom mjestu su upisane zemljine za 18 obitelji bar-
jaktara serdara Nikole
Zapisnik zavrava s rednim brojem devetnaest, gdje se ponovo poziva
na naredbu spomenutog providura Jakova Boldu od 30. rujna 1746. Po toj
naredbi je zemlja Stjepana Cernizza iz ove Krajine, to jest za Po-
maganje pri kopanju kanala uz rijeku Vrljiku, koja je prouzrokovala poplave
u poju. Stjepan je dobio parcelu u i zemljite u Topoli.
Na koncu su doneseni i posjedi koji pripadaju raznim crkvenim institu-
cijama i crkvama.22
22. ISTO. Na temelju katastarskih zapisa moe se saznati i za postojanje onda-
njih obitelji s brojem Ovdje navesti popis obitelji 1z Kamenmosta i Podbablja iz
god, 1726.
184
Red. br.
l.
2.
3.
4.

6.
1.
8.
9.
lO.
ll.
12.
13.
14.
Ul.
16.
I't.
18,
19.
20.
21.
22.
23.
24.
...
26.
27,
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35,
36.
31.
38.
89.
40.
41.
42.
43.
...
45.
Ime 1 prezime
Marko
Marko
Dija Vuksan
Bla Vuksan
Ivan
Luka
Nikola Jovanov
Boe 1 Marko
Mijo
Toma
Mate
Marko
Marko
Krian (?)
Ivan Glava
Andrija
Bla vuksan
Nikola znaor
Pavao znaor
Komnen (?)
Sava Krajini6
Marko
Grgo
Luka
Dragutin
Aleksa
IVan
Nikola
Vasko
Marko i Jure
Mitar
Petar
Petar
Miroslav
Ivan
Milo!
Lazo
Karlo Bakita
Simun Baklta
Ivan
Mate
Mijo
Boko
Mate
Mirko Stojanov!(!
Na podacima izraavam zahvalnost gosp. Nikoli
Broj
1
6
4
lO
15
20
2
ll
6
8
6
6
5
lO
10

6
4
5
1
4
7
1
8
1
3

3
6
15
1
8
6
1
4
6

8
4
ll
5
8

4
15
b) poreza agama i begovima
Gotovo broz cijelo osamnaesto i dalje se brojni dokumenti
na turskom, talijanskom i drugim jezicima koji o uvedenom
da na Imotske krajine stanovnitvo mora neka-
danjim vlasnicima pojedinih posjeda godinje takse za zemlju
koju i s koje ubiru plodove. Narod se tome protivio, ali
Republika, se, podrava taj da se ne bi zamjerila turskoj vlasti
koja je u susjedstvu. I u arhivu u Mostaru, da ne spominjem
one u Zaostrogu, Makarskoj i Omiu, se brojni dOkumenti - uglavnom
na tUrskOm jeziku - s kojima se tijekom osamnaestog u biralo porez
na posjede koji su jedno vrijeme - od osvajanja do gubitaka - pripadali
pojedinhn Turcima na Imotske krajine.23 I vlasti su dobi-
vale dokuniente i oni se u povijesnom arhivu u Zadru.
je i to pitanje trebalo rijeiti. Brojne dokumente i njihovo rijeenje
je pukovnik-upravitelj Imotskog Franje (Francesco) Danese i poslao l. lipnja
1793. generalnom providuru Alvisu Marinu u Zadar. Saetak tih dokumenata
i korake to ih _je spomenuti pukovnik Marin on sam je saeo i citirao
u SvOm poduljem izvjetaju i poslao u Zadar. Ukratko sve to se odnosi
na potranje turskih gospodara od stanovnitva Imotske krajine na
paarine, zemljarine koje jo uvijek, protjerani Turci, smatraju svojim
ti.rom. Tako u praksi, prema njihovim zahtjevima Imotska krajina jo nije
od 'l'uraka.""
Reklamacija koju je Visokoj Portiupravio kadija i prvaci grada Ljubukog
u ime podlonika toga grada i Bekije, te sandakata kojf se
i na Imotskog kao i ponovljena upozorenja vlasti
dS:li su. povoda da 20. listopada, a zatim i _l. prosinca naloe spomenutom
Danesu da se rijei to teko pitanje sa svom brigom njegovog zalaganja, vjer-
nosti i dunosti kako bi se predusreli neredi koji prijete i uporna potraivanja.
Stvar te albe je nejasna, jer se protivi i i je
radi albe o sporazumu. Radi nedostatka preventivnih tragova, morao sam
:,__ spomenuti Franj
0
- utroiti i vremena i kako bi to
delikatnije obavio naloeni mi zadatak. Poto je poduzeo korake u tom
obratio se nadlenim organima, i uredu vanjskih poslova i zatrai od njih
dokumenat tko je tu bio, bez znanja i dozvole susjednih upravitelja, da se
zabrani i da se zabrani zemljita koje nije
ni iznajmljeno, da bl se na taj doznalo odakle dolazi udarac te nera:o:mne
albe. Kad je to imotski upravitelj. se susreo sa serdanma
i i pobrinuo se da obavijesti sve seljake koji
do tog dana nisu uplatili zemljarinu i paarinu da s;ri
i odmah podmire posjednike. Time je upravitelj, kako sam priznaJe, namJe-
ravao da si pritedim formalne prisilne uplate i da izbjegnem susjeda
i da bi u isto vrijeme teret
isti upravitelj da je nastojao uhvatit dva razboJmka kOJI su JOS ostah,
nakon unitenja brojne grupe unitenih
23 arhiv Acta TUrcarum, br. 946. Kopija berata kojim se mostarske
dodjeljuje timar' od 1650 u nahlh Imotski (1723.). Usp. br. 960, 22G- Kopija
berata kbHm se Ahmedu dodjeljuje timar od 1 600 u nahiU Imotski.
24. Histprijski arhiv, Dtspacct Atvbe Mocentgo, knj. 2, t. llllv-182v. TU stoji da musli-
manske obitelji koje su nanustlle Imotsku krajinu ne trebaju uivati plodove za zemlje.
DaneseV sJ:!is se nalazi: Dragomansk! sptsf, Filca 9, poz. 6.
185
Poto je to postigao, nastojao je da sami posebno oni iz Lju-
bukog i Bekije izjave je to pradavni koji je po sebi opovrgavao
spomenute da su oni dozvoljavali ispau, obrcidivanje zemljita i drva
ne silom, nego s njihovom dozvolom nakon uplate redovitih taksa
i onih dogovorenih unutar turskih carskih posjeda koje su oni davali mle-
podlonicima. Potom je spomenuti upravitelj, s pratnjom otiao u
Vrgorac. Pozvao predstavnike turske uprave iz Ljubukog i razgovarao s
njima o isuenju Imotske doline. To je bilo koncem
studenog. Uspio je granicu Mule vice-kapitana te se susreo s 22
Izloio im je svoju elju i osvrnuo se na albu stanovnitva s Imot-
ske krajine, kao i onih iz Vrgorca i pokazao nadlenima tri pisma bosanskog
vezira.
25
Moj je stav bio, nastavlja isti upravitelj, pred tom figurom i pred
ricom glavnih aga, koji su ga slijedili da ukaem na druga ponaanJa
njihovih podlonika, na nasilja i ugnjetavanja, koja su trpjeli nai
pastiri putnici, spomenuvi mu i najnovije pokolje koje je njihov
podanak dok nije pao pogubljen od pandura skupa s njego-
vim drugovima. Potom da je kroz prolo vrijeme vladao m1r
susjednim krajevima, ali ga uznemiruje i paarine i
nadodaje: Pravio sam se da mi je neugodno, jer jedan civilizirani i razumni
razgovor, koji to se mene nije ni za drugim iao, nego da se vidi,
da se upozna i se da je s njihove strane njihovim
mrskim uspomenama na staru animoznost, dok je moja namjera bila i sada
je da ih uvjerim o lijepoj discipliniranosti, koja je sada umjeravala vladanje
podlonika moga okruga s podanicima Porte, koji, ako su imali kakve
albe i prava to se pae i samo ako ne bi premaivale vri:
jeme moga slubovanja ... pokazao bih se spremnim da im dadnem znak 1
daljnjeg dobra da ih udobrovoljim, ali na suglasan s Ugovorom
i
Iz daljnjeg teksta slijed da spomenuti upravitelj nije bio dobronamjerno
ni Turski predstavnici su eljeli da on to prije ode i vrati
se u Imotski. A to i naknadna pisma to su ih turske vlasti slale
nadlenim upraviteljima. Na povratku prema Imotskom spomenuti
Danese je upozoravao glavare pojedinih sela >>da seljaci postupe za njihovo
rjeenje u stvarima prema inostranstvu u granicama vrsta
dok traje njegova uprava.
26
. .
Da bi iziao u susret turskim potranj ama Danese J s UpravttelJlma
grada Mostara i feudalcima Bekije uskladio zadovoljtinu njihovih kredita,
desetina umarina i paarina na po mjeri i svrsishodnosti
sposobno;ti dunika iz vremena ne starijeg od moje uprave i prema
osobama kreditora, a to i hrpa dokumenata koje podnosim ...
27
Nakon osvrta na priloenu dokumentaciju upravitelj Imotskog se
Jja na u Zasluuje, pie isti, d?stojnu preuzvt-
enosti i literarni sastav analogan sporu Rtclce 1
posjednika Ferhat-bega, sina glasovitog Miralim-pae. On dugo
znatne sume gotova novca za koje to brojno selo, oskudno Javntm
doznakama a isto tako sve ostalo od teritorija okupiranog od pomoraca,
25. ISTO, Dragomanskt spis!, F. 9, p. 6, 17-33,
26. ISTO, str. 34-55.
27. ISTO, str. 56-75.
186
a posebno onih iz Omia, uztva godinje da i da se slui ispaom
prostranim blagim mjestima Zavelima, Baronie tvrdokornog za svotu
od 160 reala. Poto su ovi podanici zanemarili dogovore i poto su se
umanjila radi kuge, radi glada i najzad radi rata dvaju carstava koji je
rasijanom drao obitelj bogatog a i s druge strane selo se nadalo da
s imaginarnim uspjehom autsrijske vojske to selo biti zauzeto i tako rijeen
dug koji se toliko puta traio, te su tako dapustili da se njihov dug popeo na
sumu od 1520 reala. Da se rijei i taj spor upravitelj se nada serdara


Nakon vie upravitelj Imotskog Danese pie: Nakon
ovoga to sam imao obavijestiti, sada mi preostaje Vaoj
Preuzvienosti, da je vano da se uspostavi disciplina na prolaz podanika na
ljetnu ispau i da se oslobodi od nekih novina u nametima na njihovo
rezervirano ponaanje protiv turskih nadlenosti i na koji porez,
to pridonose za paarinu, to od toga dobivaju, to trae za rezervaciju obra-
turskih zemljita koju nisu iznajmili posjednici u ovoj turskoj ravnici
kada ostane posuena, ili bar na manje prisilno ponaanje i prikladnije da se
osiguraju naken ljetine, odnosno i desetine, koje odnose
kradomice od grabeljivosti Morlaka k naivnosti muslimana. I da sudska
administracija, kako prema jednima tako i prema drugima bez razlike,
je zatim norma jednostavnosti koja bi nasilja, nezakonitosti ...
i onu teku dobit, koja sada vlada sa sumnjivim onoga koji
da ima upliva u vlasti ... <<
spomenuti upravitelj toj stvari, naredio sam, prema
Vaim moje ovlatenje, na 21. oujka podlonima
da ne doputaju da se poduzima preko granica koje dijele dvije
drave kojemu od Morlaka, koji ne bi imao odobrenje Uprave ili ugovor tur-
skog vlasnika o predavanju zemljita niti da doputaju ispau i bez
prethodne dozvole Poglavara sve dotle dok se spozna da su Vaom
vlasti proglaeni zaboravljenim metode i discipline i propisane opreznosti po
kojima se da se to verificira da bi se izbjegle one prvanje obaveze,
koje bi se i podlonika mogle jednako
Prema turskim dopumentima, izgleda, da se praksa o zadr-
avanju vlasnitva na zemljite odseljenih Turaka u Imotskoj krajini zadrala
i prvih devetnaestoga To, bez ikakve sumnJe, pokazuJe
nebrigu vlasti za to dobro stanovnitva u ImotskoJ
krajini. Vlast je na taj dopustila Turcima da, preko poreza} nastave
romaivati stanovnitvo i van granica njihove vlasti.
28. ISTO, str. 76-92.
29. ISTO, sv. A
30. arhiv, Acta Tu.rcarum, 420 1 sl.
187
ZAKLJU CAK
Nakon 224 godine turskog upravljanja 2. kolovoza 1717. Imotska krajina
je mirom (1718.) tursko gospodstvo je zamijenjeno
s U borbama za Imotskog borili su se nai ljudi na
strani Sve do nedavno - do god. 194 7. - na irokom Brijegu
se jedna zastava pod kojom su se borili s Turcima. Zastava je bila
velika 74 x 97 cm, bijela je s crvenim kriem. U borbama je sva izreetana
mecima. Pod ovom zastavom su osvojili Imotski.
31
Da bi to vie pridobili simpatije naroda su razdijelili osvojenu
zemlju pojedinim obiteljima. Tako su nastale vrlo vrijedne katastarske knjige,
prepune brojnih podataka.
Kako je stanovnitvo u Imotskoj krajini god. 1717. bilo
zbog iseljavanja, a i s Turcima u Bekiju, dovode nove
stanovnike, njima i pravoslavne, te ih naseljavaju u Krajinu.
Jedna od posebnosti koja je prela u bila je praksa da preko sto
godlna, pojedine turske obitelji, trae s bivih svojih posjeda u Imotskoj
krajini takse na paarinu, zemljarinu i je tu zakazala
vlast, kojoj nije bilo stalo do breg ekonomskog napretka stanov-
nitva Imotske krajine.
:H. Usp, A. UJEVIC., Imotska cit dj, str. 91, Moe biti da je autor znao za naknadno
bogate Sirokobrijeke knjinice, muzeja i arhiva koja je 1947, doivjela svoju
kataklizmu. To je uniAteno u ime irenja i prosvjete.. kako je masnim slovima pisa-
lo na zidovima samostana,
188
SOMMAR!O
LA LIBERAZIONE DELLA REGIONE DI IMOTSKI DAI TURCHI
NaUa seconda parte del XV. secolo, dopo la cadduta della Bosnia e magior
parte della Erzegovina i Turchi hanna oominciato minaciare la regione di Imotski.
Finalmente nel 1493. completamente hanna occupato la Regione. T:ramite pleni 224
anni i Turchi hanna comandato sulla regione di Imotski. Il potere esclusivamente
nella Regione hanna tenuto neUe sue mani gli apartenenti alla islamica. Intanto
lora sono diventati proprietari di tutta la terra.
La gente cattolica che e rimasta sotto i Turchi ha lavorato la terra dei pro-
prietari mussulmani e sono stati obbligati di dare adeguate imposte e percentuali
degli renditti e dal bestiame.
Circa dell'anno 1624. Imotski ha avuto con intorno circa 130 case. Nel pilt
larga zona ha vissuto circa 1.000 persone.
Nella seconda parte del XVII secolo, nel distanza da 24 anni i briganti e
insorti hanna portato dai intorni: da Imotski, Glavina, Proloac, Vinjani,
Gorica, ecc. 1364 .dei pr;igionieri. Tra di loro cl sono stati malti cattolici. I
Veneti lora hanna oomprato e spedito sulle gallie. A quella azione hanna contra-
giato i francescani.
Durante la guerra di Sinj, la regione di Sinj e stata dai Turchi e i
Veneti su tale zona hanna allargato il suo potere.
La popolazione cattolica nella regione di Imotski ha desiderato la sua libera-
zione. Presentato da Mate hl quale ha ernigrato a Imotski da Mostar, pai fra
Stipan dalla Gorica e fra Lov,ro da Ljubuki popolo cattolica ha
chiesto l'aiuto dali' amministrazione veneta di Zadar che gli aiuti liberarsi dai
'I'urchi. Il generale Alvise Moceniga III. ha risposto positivamente all'inchiesta.
Ha ordinato che si radunano i m.ilitari e transportano gli annarui. e i proe-
tilli a Imotski. I francescani hanna mdunato la gente per l'intervento. L'assedio
del castello e l'invasione hanna oominciato il 27 di luglio 1717. Dopo quattro giorni
dei scontri i Turchi accosentono alla trattativa. Le trattative finirono l. agosta
1717. Cosl al giorno della festa della Madonna degli Angeli 2. agosto Imotski
risplende liberato dai Turchi. Alcuni sono stati uccisl, gli altri si sono e
battezati (31) e rimasti durante la notte hanna scapato a Mostar e Trebinje.
Le persone le quaJd. si sono rillevate per la conquista del castello di Imotski il
governo veneto abbondanamente ha premiato con la terra. Insieme tutti, fuorche
i francescani, hanna rlcevuto i gJradi ufficia!li. Dopo la conquista della :regione di
Imotski i veneti allargano il suo potere sulla Regione e allargono anche il nome
della Dalmazia. Nella Regione hanno distribuito i poderi alle famiglie.
Intanto centinaia degli anni e piil si conduceva il consuetudine che gli abitanti
di Regione pagavano le imposte alle case, alle pa.sstura e alle terre ai Turchi che
sono stati una volta padroni di tali pederi. E li si sentiva la reiJazione matrigne-
scamente del govorno veneto al popolo domestica.
189