1

Sadraj
Uvodna rije pisca .......................................................................................................3 PRVI IMAM, ALI ibn EBI TALIB, s.a. ...........................................................................5 DRUGI IMAM HASAN el - MUDTEBA, s.a. ............................................................33 TREI IMAM, HUSEJN EHID, s.a. .........................................................................57 ETVRTI IMAM, ALI SEDAD, s.a ...........................................................................97 PETI IMAM, MUHAMMED BAKIR, s.a. ...................................................................127 ESTI IMAM, DAFER SADIK, s.a .........................................................................147 SEDMI IMAM, MUSA KAZIM, s.a............................................................................176 OSMI IMAM, ALI IBN MUSA AR-RIDA, s.a. ...........................................................198 DEVETI IMAM, MUHAMMED DEVAD, s.a. ..........................................................225 DESETI IMAM, ALI HADI, s.a. ................................................................................241 JEDANAESTI IMAM, HASAN ASKERI, s.a. ...........................................................261 DVANAESTI IMAM, MUHAMMED MEHDI, s.a.......................................................283

Uvodna rije pisca

Zamisao da napiem i objavim knjigu koja bi se bavila ivotima dvanaest imama Ehli-bejta nosio sam godinama. U meuvremenu sam objavio nekoliko djela autorskih i prijevoda u kojima je bio obraen ivot nekih Imama i te knjige naile su na dobar prijem kod ljubitelja tiva ove vrste. Za to vrijeme sve vie sam razmiljao o sastavljanju knjige koja bi ponudila zaokruene biografije asnih Imama, to je podrazumijevalo da bih se svakako okoristio i s naprijed spomenutim knjigama. Ovo sam smatrao i svojom vjerskom obavezom. Meutim, za ostvarenje te elje trebalo mi je dovoljno vremena da iitam i obradim obimnu literaturu, a okolnosti mi to dugo nisu doputale. S druge strane, sve to vrijeme ljudi iz razliitih skupina zainteresirani za biografije asnih Imama, mir neka je na sve njih, traili su od mene da napiem jedno openito djelo, zasnovano na vjerodostojnim vrelima, budui da se zaista osjeala potreba za jednom takvom knjigom, pisanom na savremenom perzijskom jeziku, ime bi oni koje ovaj sadraj zanima bili osloboeni tekog zadatka da se obraaju razliitim izvorima, na raznim jezicima. To su, dakle, razlozi koji su dugo vremena drali ivom moju elju da nainim upravo ovakvu knjigu. Uz sve predoeno, posljednjih nekoliko godina drao sam na visokokolskim ustanovama predavanja iz historije islama, ali i ona o ivotopisima asnih Imama, mir neka je na sve njih, te sam u tu svrhu priredio i umnoio nekoliko skripti, ali nije bilo prilike da ih zavrim i uredim te da na temelju njih sainim zasebnu knjigu. Ipak, uoavajui reene potrebe i zanimanja, postepeno sam doraivao i upotpunjavao svoja skripta, uzimajui pritom u obzir mnotvo novih izvora i sve vie irei temu kojom sam se bavio, te sam naposljetku ostvario svoj cilj i, dobrotom Boijom, sainio knjigu koju imate u rukama. Budui da je ova knjiga namijenjena najirem krugu italaca, nastojalo se zaobii bavljenje izrazito strunim pitanjima, naprimjer, historijom pojave i razvoja razliitih frakcija meu sljedbenicima Ehli-bejta, sloenim teozofskim pitanjima, pitanjima oko kojih postoje razilaenja (to bi zahtijevalo zasebno djelo) i slino, te se na takvo ta ukazivalo tek ondje gdje je to bilo zaista neophodno i pritom je italac, kroz biljeke, upuivan na literaturu i vrela za daljnje istraivanje. Valja napomenuti da sam neposredno i temeljito prouio svu literaturu i vrela navedene u biljekama, a u knjizi su doneseni zato da bi zainteresirani italac i sam mogao da ih uzme u obzir i, u sluaju potrebe, podrobnije obradi i tako stekne dodatne uvide. Takoer, u pogledu vjerodostojnosti historijskih injenica, koristio sam se prvorazrednim i najstarijim vrelima, dakle, izvorima koji su vremenom nastanka najblii odreenom historijskom dogaaju, ali pritom nije zaobiena ni literatura na perzijskom jeziku, posebno djela savremenih autora, te su naroito

iskoritena sva zanimljiva zapaanja, novi pristupi i prihvatljivi zakljuci iz te literature. Katkad je u fusnoti skrenuta panja na injenicu da je neki stari prijevod s arapskog na perzijski jezik izuzetno kvalitetan ili koristan, ime se eljela izraziti zahvalnost ranijim sastavljaima ovakvog tiva. U nekim primjerima koriteni su navodi iz savremenih djela, katkada uz male izmjene u prijevodima nekih izraza, ime se opet kanila iskazati svojevrsna zahvalnost autorima. Na svu sreu, posljednjih godina na perzijskom jeziku napisano je i prireeno mnotvo vrijednih knjiga koje se bave ivotopisima asnih Imama, mir neka je na sve njih, to je svakako korisno i hvale vrijedno. Meutim, svako od tih djela pisano je s posebnim ciljem, sa osobenim pristupom ili se obraa posebnoj publici. U tom pogledu se knjiga koju imate u rukama razlikuje od ostalih koje se bave slinom tematikom. U ovoj knjizi ivotopisima Imama pristupa se tako to se prvo daje pregled najvanijih dionica u ivotu svakog od njih, zatim se opisuje drutveno i politiko ozraje vremena u kojem je ivio, a potom se razmatra ivotni put svakog od ovih velikana te njegov odnos prema politikim i drutvenim prilikama s kojima se suoavao. Na taj nain u ovoj knjizi donesen je iscrpan prikaz odnosa Imama prema svome vremenu, njegovim prilikama, potrebama i osobenostima, te naina na koji su vodili svoj dihad i sluili drutvu u posebnim prilikama. Time je ova knjiga na jo jedan nain osobita. Naposljetku, kaimo da je ivotopis svakog Imama obraen, u prosjeku, na pedesetak stranica i, kako bismo izbjegli este tekoe s vietomnim izdanjima, sve biografije sabrane su u jednom svesku, to je svakako uvjetovalo da je knjiga obimom neto vea. Svakako, i pored naeg svekolikog truda, ni ova knjiga nije liena slabosti i nedostataka. A uspjeh je od Allaha i u Njega se uzdamo. Mehdi Pivaji Qom, Redeb 1414. h.g. / Januar, 1993.

PRVI IMAM, ALI ibn EBI TALIB, s.a.

Imam Ali je roen 13. Redeba, trideset godina nakon godine slona,1 unutar same Ka'be. Njegova majka zvala se Fatima bint Esed, a otac Ebu Talib. ehadet je postigao 21. noi Ramazana 40. godine nakon Hidre, u gradu Kufi. Njegov mezar nalazi se u gradu Nedefu, u Iraku. (Nedef je udaljen nekoliko kilometara od Kufe. Naime, kada je preselio, Hasan i Husejn, sa skupinom roaka i prijatelja, tajno su ga nou iznijeli iz Kufe i sahranili na tada nepoznatom mjestu. Za njegov kabur e se saznati tek od vremena estog imama Ehli-bejta, Dafera Sadika.) Imam Ali je roen deset godina prije poetka sputanja Objave Poslaniku Muhammedu i u svim bitnim zbivanjima iz historije islama uvijek je bio uz njega. ivio je jo trideset godina nakon Poslanikove smrti. Alijev ivot, koji je trajao 63 godine, moemo podijeliti u sljedeih pet dionica: prva, od roenja do poetka Objave; druga, od poetka Objave do Poslanikovog iseljenja u Medinu; trea, od Hidre do Poslanikove smrti; etvrta, od Poslanikove smrti do poetka njegovog hilafeta; i peta, samo razdoblje njegovog hilafeta. Prvo razdoblje Imamovog ivota bilo je ono do poetka sputanja Objave i ono je trajalo deset godina. Kada je Ali roen, Poslaniku nije bilo vie od trideset godina. Objava mu je poela stizati u etrdesetoj godini, tako da Ali u tom trenutku nije imao vie od deset godina. Znai, ovo posebno osjetljivo razdoblje oblikovanja linosti, odgoja i duhovnog izotravanja proveo je u hazreti Muhammedovoj kui, pod njegovim odgajanjem i staranjem. S tim u vezi islamski historiari biljee sljedee: Jedne godine Mekku pogodi velika oskudica. Ebu Talib, Poslanikov amida, imao je u to vrijeme brojnu porodicu i velike trokove. Hazreti Muhammed predloi Abbasu, svom drugom amidi i jednom od najbogatijih ljudi meu Haimijama, da obojica uzmu u svoju kuu po jedno od Ebu Talibove djece, kako bi umanjili njegove izdatke. Abbas se sloi, pa zajedno mu otioe, iznesoe mu svoj prijedlog, koji ovaj prihvati. Naposljetku, Abbas povede svojoj kui Dafera, a hazreti Muhammed Alija. ivio je u Poslanikovom domu do Objave i bio je prvi koji ju je potvrdio i prihvatio.2 Kau da je Poslanik islama, nakon to je uzeo sebi
1

Godina slona je godina 570. u kojoj je Abraha krenuo u pohod sa svojom vojskom s namjerom da srui Ka'bu. Vojska, koja je imala jednog ili vie slonova, bila je unitena od strane jata ptica koje su je zasule kameniima iz zraka. O ovom dogaaju kazuje i kur'anska sura El-Fil. Takoer, to je godina u kojoj je roen Boiji Poslanik Muhammed. 2 Obratiti se na sljedee izvore: Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 58; Ibn Hiam, Abdulmelik, Es-Siretun-nebevijje, priredili Mustafa Al-Sika, Ibrahim Abjar i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebetu Mustafa El-Babi, 1355. h.g, sv. 1, str. 262; Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut, Darul-kamusil-hadis, sv. 2, str. 213; Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv.13, str. 119.

Alija, rekao: Odabrao sam onoga koga je Bog odabrao za mene.1 Budui da je hazreti Muhammed nakon smrti Abdul-Mutaliba odrastao u Ebu Talibovoj kui i pod njegovim starateljstvom, htio je da odgajanjem jednog njegovog djeteta uzvrati njemu i njegovoj eni Fatimi bint Esed na panji koju su mu poklonili. Za svog halifata, Imam Ali je ukazao na ovo razdoblje svoga odgoja u hutbi poznatoj kao Kasi'a, rekavi: Znate, zaista je mjesto moje kod Poslanika Boijeg, mir i blagoslovi Boiji neka su s njim i porodicom njegovom, s obzirom na srodstvo blisko i na odnos, sasvim posebno. Kada bijah dijete, uzeo me je u okrilje svoje. Obiavao me je privijati na grudi svoje i stavljati me pored sebe u postelji svojoj, primicati tijelo svoje blizu moga, te mi omoguavati da miriem miomiris njegov. Obiavao je savakati neto od hrane, pa mi onda to davati, zalogaj po zalogaj... A ja sam ga slijedio poput deveta koje slijedi trag majke svoje. Svaki dan mi je pokazivao, u obliku znamenja, neke od osobina svojih i nareivao mi da ih slijedim.2 Prije nego mu je poela stizati Objava, hazreti Muhammed, mir i blagoslov neka je s njim i njegovim, svake godine bi po jedan mjesec provodio u ibadetu u peini Hira.3 Ako bi za to vrijeme onuda naiao kakav siromaak, nahranio bi ga, a nakon to bi se navrilo mjesec dana, vraao se kui. U povratku bi prvo svratio u Mesdidul-Haram, sedam ili vie puta tavafio Ka'bu, a onda je odlazio svome domu.4 Izvjetaji nam kazuju da je hazreti Muhammed, s obzirom na njegovu snanu naklonost prema Aliju, vodio i njega tokom tih mjesec dana sa sobom u peinu Hira. Kada mu se melek Objave po prvi put spustio, upravo u toj peini, i poastio ga stepenom poslanstva, Ali je bio uz Poslanika. U svojoj, hutbi Kasi'a, u vezi s tim kae: Svake godine odlazio je u osamu u peini Hira, gdje sam ga gledao, a gdje ga niko drugi gledao nije... Kada je Objava sputena njemu, mir i blagoslovi Boiji neka su s njim i s porodicom njegovom, uo sam cviljenje. Tada rekoh: 'O Poslanie Boiji, kakvo je to cviljenje?' A on odgovori: 'To je ejtan koji je izgubio nadu svaku da e mu se robovati! Ti zaista uje ta ja ujem i vidi to ja vidim, osim to ti uistinu nisi vjerovjesnik, ve si zaista pomaga, i ti si, zasigurno, u dobru.'5 Ove rijei se mogu odnositi i na Poslanikov ibadet u Hiri, u razdoblju nakon poetka Objave. Meutim, naprijed izneseni podaci, a i injenica da je Poslanik ibadet na Hiri obavljao uglavnom prije poetka Objave, navode na zakljuak da se one odnose na
1 2

Ebul-Fered Isfahani, Makatilut-talibin, Nedef, Menuratul-mektebetil-hajderije, str. 15. Staza rjeitosti (Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994, govor 191, str. 158 -159. 3 Hira je ustvari brdo sjeverno od Mekke, a peina Hira nalazi se na njegovim obroncima. 4 Ibn Hiam, Abdulmelik, Es-Siretun-nebevijje, priredili Mustafa Al-Sika, Ibrahim Abjar i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebetu Mustafa Al-babi, 1355. h.g, sv. 1, str. 252. 5 Staza rjeitosti (Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994, govor. 191, str. 159.

vrijeme prije poetka Objave. U svakom sluaju, istota Alijevog duha i Poslanikov odgoj uinili su da on jo u djetinjstvu svojim osjetljivim srcem, pronicljivim vidom i uhom koje uje, vidi stvari i uje zvukove koje obini ljudi nisu mogli ni vidjeti, ni uti. Ibn Ebil-Hadid Mu'tezili u svom komentaru Nehdul-belage pie: U knjigama se prenose vjerodostojne predaje da, kada se Dibril prvi put spustio Poslaniku i poastvovao ga stepenom poslanstva, Ali je tada bio uz njega.1 Od Imama Sadika prenosi se da je rekao: Prije Objave Poslaniku islama, Ali je viao u njemu svjetlo poslanstva i sluao glasove meleka. Poslanik islama rekao mu je: 'Da ja nisam peat Boijih poslanika, ti bi bio dostojan poslanstva. Ali, ti si moj povjerenik i nasljednik, prvak povjerenika i predvodnik bogobojaznih.'2 Drugo razdoblje Alijevog ivota je ono od poetka Objave do iseljenja u Medinu. To razdoblje je trajalo trinaest godina, a u Imamovom ivotu obuhvata niz njegovih blistavih napora i velianstvenih djela preduzetih na putu napretka islama, djela kakva se u historiji islama ne mogu dovesti u vezu ni sa drugim, osim s njim. Prvo to u ovom razdoblju slui na ponos Aliju je njegovo prvenstvo u prihvatanju islama. Odnosno, da kaemo ispravnije, on je uvijek i ispovijedao islam, budui da je od djetinjstva bio monoteist i nikada se nije zaprljao idolopoklonstvom.3 Tako pod islamom ovdje podrazumijevamo potpunu istotu od idolopoklonstva, to nije bio sluaj sa ostalim Poslanikovim ashabima. Prvenstvo u prihvatanju islama vrijednost je koju istie Kur'an asni, koji kae da oni koji su prvi prihvatili islam stiu kod Boga posebnu vrijednost: I oni prvi uvijek prvi! Oni e Allahu bliski biti...4 Posebna panja prema prvenstvu u prihvatanju islama ide ak dotle da se oni koji su prihvatili vjeru prije osvajanja Mekke i koji su rtvovali svoje ivote i imetke na Boijem putu smatraju boljim od onih koji su vjeru prihvatili nakon muslimanskog osvajanja Mekke i onda uestvovali u dihadu. ta tek onda rei za one koji su postali muslimanima prije Hidre, u prvim godinama pojave islama? Kur'an kae: Nisu jednaki oni meu vama koji su davali priloge prije pobjede i lino se borili oni su na viem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lino se borili, a Allah svima obeava nagradu najljepu.5 Razlog davanja prednosti vjeri muslimana prije oslobaanja Mekke (to se desilo osme godine poslije Hidre) sadrana je u injenici da su oni prihvatili vjeru u vrijeme kada islam na Arabijskom poluostrvu nije dosegao vrhunac moi, kada se sjedite idolopoklonika, dakle Mekka, inila neosvojivom tvravom i kada su sa svih strana njihovim
1

Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv.13, str. 208. 2 Isto, str. 210. 3 Akhtab Khavarizm, Al-Menakib, Nedef, Al-Matbu'atul-Hajderijje, 1385. h.g, str. 18. 4 Al-Waki'a, 10-11. 5 Al-Hadid, 10.

ivotima i imecima prijetile opasnosti. Nakon iseljenja u Medinu i prihvatanja islama od strane Evsa, Hazreda i plemena u okolini Medine, muslimani su postigli napredak i uivali su srazmjernu sigurnost, te su ak u mnogim oruanim sukobima izvojevali pobjede. Ali, opasnost jo nije bila posve otklonjena. Prema tome, budui da je prihvatanje islama i rtvovanje ivota i imetka u ovakvim uvjetima osobita vrijednost, zasigurno je to na samom poetku Poslanikovog pozivanja, u vrijeme kada nije bilo druge snage, osim Kurejija idolopoklonika, jo vee i znaajnije. Stoga se meu Poslanikovim drugovima prolost u islamu smatrala vanim razlogom za ponos. Otud nam je jasna Alijeva vrijednost zbog njegovog prvenstva u prihvatanju islama. U islamskim vrelima navedeno je toliko dokaza i svjedoanstava da je upravo on prvi prihvatio islam, da bi nabrajanje svih njih nadmailo opseg ove knjige. Prije svega, sam Poslanik je izriito kazao da je Ali prvi musliman, te je pred skupinom svojih drugova izjavio: Prvi koji e se na Danu sudnjem sresti sa mnom na Havdu (Kevseru) bit e prvi meu vama u islamu, Ali ibn Ebi Talib.1 Uenjaci i muhadisi prenose: Hazreti Muhammed je postao Boijim poslanikom u ponedjeljak, a sutradan, u utorak, Ali je obavio za njim namaz.2 U svojoj u hutbi Kasi'a kae: Tada islam nije bio prisutan ni u jednoj kui, do u kui Poslanika Boijeg, mir i blagoslovi Boiji neka su s njim i porodicom njegovom, i Hatide. Bio sam trei poslije njih dvoje. Gledao sam svjetlost Objave i Poruke i udisao sam miris vjerovjesnitva.3 Na drugom mjestu, svoje prolosti u islamu se ovako sjea: Boe moj, prvi sam koji je usmjeren i koji je uo i odazvao se. Niko mi nije prethodio u molitvi, osim Poslanika Boijeg, neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove!4 Takoer je rekao: Ja sam rob Boiji, brat Poslanika Njegovog i najiskreniji sam u vjeri. Tako neto ne moe tvrditi niko nakon mene, osim teki laljivac. Osam godina prije drugih ljudi obavljao sam s Poslanikom namaz.5 'Ufif ibn Qays Kindi kae: U doba dahilijeta bavio sam se trgovinom mirisima. Na jednom od svojih putovanja dooh u Mekku i smjestih se kod Abbasa, tada jednog od najveih mekkanskih trgovaca. Sjedio sam s njim jednoga dana u Mesdidul-haramu, kada u trenutku dok je
1

Ibn Abdulber, Al-Isti'ab fi ma'rifetil-ashab, prvo izdanje, Bejrut, Darul-ihjait-turasil-arabi, 1328. h.g, sv. 3, str. 28. 2 Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabi, 1378. h.g, sv.13, str. 119. 3 Staza rjeitosti (Nehdul-belaga), sabrao Es-Sejjid E-erif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi, DID, Zagreb, 1994, govor. 191, str.159. 4 Isto, govor 130, str.113. 5 Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut, Darul-kamusil-hadis, sv. 2, str. 312; Ibn Asir, Al-Kamil fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 57; AlMustedrak 'alas-sahihejn, priredio Abdurrahman Al-Mar'ai, prvo izdanje, Bejrut, Darulma'rifet, 1406. h.g, sv. 3, str. 112.

Sunce bilo u zenitu tu ue mladi ije je lice sjalo poput punog Mjeseca. Pogleda u nebo, a onda se okrenu prema Ka'bi i poe obavljati namaz. Uskoro mu prie deki prijatnog lica i stade s njegove desne strane. Onda doe i neka pokrivena ena i stade iza njih dvojice, pa su nji h troje zajedno obavljali namaz, inili ruku i padali na seddu. Zaudi me ovaj prizor (da u sreditu idolopoklonstva tri osobe obavljaju molitvu drugaije od obiaja idolopoklonika), pa se okrenuh Abbasu i rekoh: 'Zaudna stvar!' I on ovo ponovi, pa dodade: 'Poznaje li ovo troje?' 'Ne!', rekoh, a on kaza: 'Onaj to je doao prvi i stoji ispred ono dvoje je moj brati Muhammed ibn Abdullah. Onaj drugi je moj drugi brati, Ali ibn Ebi Talib, a trea osoba je Muhammedova ena. On tvrdi da je njegova vjera objavljena od Boga. Trenutno tu vjeru ne slijedi niko, osim njih troje.1 Ovo svjedoenje jasno ukazuje na injenicu da u poecima Poslanikovog pozivanja u islam, pored njegove ene Hatide, samo je Ali jo bio musliman. Poslanik islama se tri godine uzdravao od javnog propovijedanja islama. U vjeru je pozivao samo one za koje bi kroz line doticaje procijenio da bi je mogli prihvatiti. Nakon tri godine spustio mu se melek Objave i prenio mu Boije nareenje da u vjeru pone pozivati svoje blinje i rodbinu. Boije nareenje glasilo je ovako: I opominji rodbinu svoju najbliu i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede! A ako te ne budu posluali, ti reci: Ja nemam nita s tim to vi radite.2 Razlog zato je pozivanje rodbine izabrano za poetak javnog poziva je u procjeni da ukoliko jedan vjerski voa ne bude imao pristalica meu svojim blinjim, njegov poziv nikad nee imati odjeka meu drugim ljudima. Stoga je Poslanik naloio Aliju da okupi na ruku etrdeset i pet uglednika meu Haimijama i pripremi hranu od mesa i mlijeka. Svi pozvani su se okupili u zakazano vrijeme. Nakon to su jeli, Ebu Leheb, Poslanikov amida, pokvario je druenje svojim neprilinim obraanjem i nije bilo umjesno govoriti o predvienoj temi, te se tako skup raziao bez ikakvog uinka. Nakon to su jeli i popili mlijeko, gosti su napustili Poslanikovu kuu. On je odluio da sutra ponovo priredi ruak i da ih opet pozove sve, osim Ebu Leheba. Ponovo je Ali po njegovom nalogu pripremio hranu i mlijeko i pozvao ugledne Haimije da dou. Nakon objeda, Poslanik je ovako zapoeo svoje obraanje: Niko od ljudi svojim blinjima nije donio neto bolje od onoga to ja donosim vama. Donio sam vam dobro Ovog i Budueg svijeta. Svevinji mi je naredio da vas pozovem u tevhid i da slijedite Njegovu poslanicu. Ko e me od vas na tom putu pomoi, kako bi
1

Pogledati sljedee izvore: Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed EbulFadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv.13, str. 226; Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut, Darul-kamusil-hadis, sv. 2, str. 212; Ibn Ebil-Hadid u spomenutoj knjizi ovo sjeanje prenosi i od Abdullaha ibn Mesuda, koji je takoer prilikom jedne posjete Mekki bio svjedokom ovakvog prizora. 2 A-u'ara, 214-216.

bio moj brat, pomaga i moj namjesnik meu vama? Rekao je to, a onda na trenutak zautio kako bi vidio ko e od prisutnih odgovoriti potvrdno. U tim trenucima vladala je potpuna tiina pomijeana s uenjem. Svi su sjedili oborenih glava, zadubljeni u misli. Odjednom tiinu prekide Ali, kojem tada nije bilo vie od petnaest godina. Ustade, okrenu se ka Poslaniku i ree: O Poslanie Boiji, ja u te podrati na tom putu! Onda prui svoju ruku Poslaniku kako bi time izrazio svoju vjernost. Poslanik mu tada naredi da sjedne, pa opet ponovi ono to je prije rekao. Ponovo se die Ali i izrazi svoju spremnost. Poslanik mu opet ree da sjedne, pa jo jednom ponovi svoj poziv. I ovaj put se ne die niko, osim Alija. Tada mu Poslanik prui ruku i pred prvacima Haimija izree svoje historijske rijei: O roaci moji, Ali je moj brat, pomaga i moj namjesnik meu vama!1 Tako je odreen prvi opunomoenik posljednjeg Boijeg poslanika na samom poetku poslanstva, u vrijeme kada je njegovu vjeru prihvatao tek neznatan broj ljudi. Iz injenice da je istoga dana obznanio svoje poslanstvo i Alijev imamet, nazvavi ga svojim pomagaem i namjesnikom, moemo jasno shvatiti stepen i vanost imameta u islamu. Vidimo da su ova dva poloaja meusobno nerazdvojiva, te je imamet uvijek upotpunitelj programa poslanstva. Trinaeste godine od poetka Objave, u noi 13. Zul-hidde, na Akabi se desila druga prisega izmeu Poslanika islama i stanovnika Jesriba. Oni su ga tad pozvali sebi i obeali mu podrku i zatitu. Otada su muslimani postepeno poeli naputati Mekku i iseljavati u Jesrib. Poglavari Kurejija saznali su da je Jesrib postao novo uporite islamskog poziva i osjeali su zebnju zbog toga. Bojali su se da e se Poslanik nastojati osvetiti nakon svih muka i progona koje su provodili nad njim i njegovim pristalicama. Ako se i ne odlui na otvoreni rat, moe ugroziti njihov trgovaki put ka amu, koji je prolazio pored Jesriba. Suoeni s tom opasnou, sazvali su krajem mjeseca Safera, 14. godine po poetku Objave, darun-nedve (skuptinu mekkanskih prvaka) da bi iznali rjeenje za ovu smetnju. Na tom vijeu neki od prisutnih su predloili da se Poslanika protjera ili zatvori, ali takav prijedlog bi odbijen. Naposljetku odluie da ga ubiju. To ni u kom sluaju nije bilo jednostavno izvesti, budui da Haimije to ne bi mirno primili i sigurno je da bi traili provoenje krvne osvetu. Stoga zakljuie da se iz svakog plemena odabere po jedan mladi, pa da onda oni nou zajedno upadnu u hazreti Muhammedovu kuu i sasijeku ga u postelji. Tako ubica nee biti samo jedna osoba, a Haimije nee moi provesti krvnu osvetu, budui da se ne bi mogli sukobiti sa svim plemenima. Morali bi se zdovoljiti rjeenjem da im bude samo plaena krvarina. Za izvedbu svoga plana Kurejije su odredile prvu
1

Pogledati sljedee izvore: Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut, Darul-kamusil-hadis, sv. 2, str. 217; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 63; Ibn Ebil-Hadid , erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 13, str. 211.

10

no mjeseca Rebiul-evvela. Svevinji e kasnije u Kur'anu navesti sve tri ideje koje su predloene: I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.1 Nakon te odluke Kurejija, melek Objave obavijestio je Poslanika o njihovom mranom planu i prenio mu Boiju naredbu da napusti Mekku i ode u Jesrib. Kako bi osujetio dumanski plan i napustio grad, bilo je neizbjeno da se poslui varkom. Stoga je trebalo da hrabra i odana osoba naveer legne u njegovu postelju, da zavara skupinu koja ga je trebala ubiti. Oni e drati pod nadzorom njegovu kuu i misliti kako je Poslanik jo u njoj, dok e se on izvlaiti iz grada i kretati putem ka Jesribu. Takva osoba nije mogao biti niko drugi, osim Ali. Stoga mu je izloio plan kurejijskih prvaka i rekao mu: Veeras lezi u moju postelju i pokrij se onim zelenim ogrtaem kojim se ja obino pokrivam, kako bi oni pomislili da sam jo uvijek tu. Ali je postupio tako, a kurejijski odabranici opkolili su kuu, pa su pred zoru sa isukanim sabljama upali unutra. S obzirom na okolnost da su svoj plan dotada smatrali sigurnim i bez greke, vidjevi Alija napadai se razoarae i rasreni ga upitae: Gdje je Muhammed?, a on im odgovori: Zar ste ga meni povjerili na uvanje, pa sada traite da vam ga vratim?! Htjeli ste da uinite ono zbog ega je morao napustiti svoj dom! Oni tada navalie na Alija i, kako Taberi navodi, stadoe ga zlostavljati. Odveli su ga u Mesdidul-haram, ali ga, nakon ispitivanja, pustie i uputie se ka Medini u potjeru za Poslanikom, koji je ve bio sakriven u peini Sevr.2 Kur'an asni je ovjekovjeio ovu golemu Alijevu odanost, te ga je u asnom ajetu predstavio kao onog ko se rtvuje na Boijem putu: Ima ljudi koji se rtvuju da bi Allaha umilostivili a Allah je milostiv robovima svojim.3 Tumai kau da je ovaj ajet objavljen povodom Alijeve odanosti u spomenutoj noi, lejletul-mabit.4 Kad se, po Omerovom nalogu, sabralo vijee od est lanova radi izbora novog halife, sam Ali im je ukazao na ovu svoju golemu odliku, pa je rekao: Tako vam Boga, da li je neko drugi, osim mene, one opasne noi, kada se Poslanik sklonio u peinu Sevr, legao u njegovu postelju i tako ga zatitio od nesree? Svi odgovorie: To nije bio niko drugi, do ti!
1 2

Al-Anfal, 30. Obratiti se sljedeim vrelima: Ibn Hiam, Abdul -Melik, Es-Siratun-nebevijje, priredili Mustafa As-Sika, Ibrahim Abjari i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebu Mustafa Al-Babi Halebi, 1355. h.g, sv. 2, str. 124-128; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 102; Muhammed ibn Sa'd, Al-Tabekatul-kubra, Bejrut, Darus-sadr, sv. 1, str. 228; ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 30. 3 Al Bakara, 207. 4 Pogledati sljedea vrela: Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed EbulFadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv.13, str. 262; Mozafer, Mohammed Hasan, Dalailus-sidk, Kom, Mektebetu basireti, sv. 2, str. 80.

11

Bratstvo je jedno od naela islamskog nauka. Poslanik islama je na razliite naine nastojao uspostaviti i uvrstiti takve veze. Tako je, nakon dolaska u Medinu, odluio uspostaviti pobratimstvo izmeu muslimana muhadira i ensarija. Stoga se jednom prilikom ovako obratio muslimanima: Bratimite se na Boijem putu! Muslimani su onda jedan drugome pruali ruke i tako se bratimili. Time su jedinstvo i solidarnost meu njima dodatno osnaeni. Naravno, pritom se gledalo da meu ljudima koji se bratime postoji slinost u pogledu njihovog karaktera, vjere i linih kvaliteta. Uzmemo li u obzir ko se s kim pobratimio, bit e jasno da se potovalo ovo naelo. Nakon to je svakome od prisutnih odredio pobratima, ostao je samo Ali bez pobratima. On, sa suzama u oima, ree Poslaniku: Mene nisi jo ni sa kim bratimio. Poslanik mu na to ree: Ti si moj brat na obadva svijeta!,1 a onda se s njim pobratimi.2 Ovim je jasno pokazano u kojoj je mjeri Ali bio blizak Poslaniku Boijem i, samim tim, istaknuta njegova prednost i veliina. Alijev ivot, od Hidre do Poslanikove smrti, obilovao je burnim dogaajima, a njegova ogromna odanost Muhammedu pokazala se naroito na bojnom polju. Poslanik islama je nakon iseljenja u Medinu vodio dvadeset i sedam bojeva sa muricima, idovima i pobunjenicima. Ali je uestvovao u dvadeset i est tih bitaka.3 Izostao je samo iz bitke na Tebuku, i to zbog posebnih uvjeta koji su u tom trenutku vladali. Naime, postojala je opravdana bojazan da e munafici u Poslanikovom odsustvu napraviti kakvu smutnju u sjeditu islamske vlasti, te je Ali zato, po Poslanikovom nareenju ostao u Medini. Budui da bi razmatranje svih tih bitaka nadilazilo predvieni opseg ove knjige, ovdje emo se, ilustracije radi, osvrnuti tek na etiri najvee bitke voene za Poslanikovog ivota. Znamo da je Bitka na Bedru, koja se dogodila 2. godine nakon Hidre, predstavljala prvi otvoreni oruani sukob izmeu muslimana i murika. Zato je za obje strane pobjeda bila od ogromne vanosti. Poslanik islama je saznao da se veliki kurejijski karavan pod vodstvom Ebu Sufjana, starog neprijatelja islama, vraa iz ama u Mekku. S obzirom na injenicu da je karavan trebao proi pokraj Medine, Poslanik islama je sa 313 muhadira i ensarija krenuo na Bedr, mjesto kuda je karavan morao proi, kako bi ga zaplijenio. Cilj ovog Poslanikovog manevra bio je staviti Kurejijama do znanja da se njihov trgovaki put nalazi na dohvatu islamskih snaga, te e, nastave li sprjeavati irenje islama i guiti slobode muslimana, glavni tok njihovog privrednog ivota biti prekinut od strane muslimanske vojske. S druge strane, saznavi za
1

Al-Hakim Niaburi, Al-Mustedrek alas-sahihajn, priredio Abdurrahman Al-Merai, Bejrut, darul-marifet, 1406, sv. 3, str. 14. 2 Ibn Abdulber, Al-Isti'ab fi ma'rifetil-ashab, Bejrut, Daru ihjait-turasil-arabi, 1328, sv. 3, str. 35. 3 Ovdje se koristi termin gazva, koji oznaava bojeve u kojima je uestovao Poslanik islama lino.

12

pokret muslimana, Ebu Sufjan je poveo karavan sporednim putem uz obalu Crvenog mora, brzo se tako udaljivi od opasnosti, a istovremeno je zatraio pomo od kurejijskih poglavara u Mekki. Na njegov poziv, 950 ili 1000 njihovih ratnika zaputilo se ka Medini. Tako se 17. dana mjeseca Ramazana ova skupina nala nasuprot muslimana, pri emu su murike snage bile trostruko brojnije. Prije poetka borbe, trojica kurejijskih junaka, Utba (otac Hind, Ebu Sufjanove ene), njegov stariji brat ejba, i njegov sin Velid, izali su na bojno polje i zatraili da im neko izae na dvoboj. To uinie trojica ensarijskih ratnika, ali Kurejije odbie da se bore protiv njih. Rekoe: O Muhammede, poalji nam ljude iz naeg plemena, one koji su nam jednaki! Tad Poslanik naredi Ubejdi ibn Harisu ibn Abdul-Mutalibu, Hamzi ibn Abdul-Mutalibu i Aliju da im se suprotstave. Ova trojica hrabrih mudahida izaoe na bojno polje i predstavie se svojim protivnicima. Ovi ih prihvatie kao valjane oponente, i rekoe: Oni su nam ravni! Tako je Hamza podijelio mejdan sa ejbom, Ubejda sa Utbom, a Ali, koji je bio najmlai, sa Velidom, Muavijinim daidom. Ali i Hamza brzo pogubie svoje protivnike, dok je borba izmeu Ubejde i Utbe potrajala. Ali i Hamza tad priskoie u pomo Ubejdi i sasjekoe Utbu.1 Kasnije, u jednom od svojih pisama Muaviji, Ali je ukazao na ovaj dogaaj rijeima: Jo imam sablju kojom sam otpremio djeda tvog, daidu tvog i brata tvog na jedno te isto mjesto.2 Nakon pobjede tri velika islamska junaka, to imade poguban uinak na moral murike vojske, otpoe opi sukob, koji se zavri tekim porazom murika. Pored brojnih poginulih, ak ih je sedamdeset bilo i zarobljeno. Polovina od ukupnog broja ubijenih murikih boraca pali su od Alijeve sablje. ejh Mufid poimenino nabraja tridesetestoricu, te pie: Svi muslimanski izvjestioci bez razilaenja biljee da je nabrojane lino pogubio Ali ibn Ebu Talib, dok oko ostalih postoji razilaenje u pogledu prcjene da li ih je ubio Ali ili neko od ostalih boraca.3 Moral Kurejija je bio teko naruen porazom u Bici na Bedru, pa su se odluili osvetiti napadom na Medinu velikom i dobro opremljenom vojskom. Poslanikovi obavjetajni izvori upozorili su ga o ovoj namjeri Kurejija, zbog ega je sazvao vojno vijee da odlui kako se najbolje suprotstaviti neprijatelju. Neki su smatrali da je bolje da muslimanska vojska izae iz Medine i suprotstavi se izvan grada. Poslanik se, tako, sa hiljadu ljudi zaputi ka brdu Uhud, sjeverno od grada. Usput se tristo ljudi, pristalica poznatog munafika Abdullaha ibn Ubejja, na njegov nagovor, vratilo natrag u Medinu, tako da su se muslimanske snage svele na sedam stotina ljudi. Ujutro 7.
1

Pogledati sljedee izvore: Ibn Hiam, Abdul-Melik, Es-siratun-nebevijje, priredili Mustafa As-Sika, Ibrahim Abjari i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebu Mustafa Al -babi Halebi, 1355. h.g, sv.2, str. 277; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 125. 2 Nehdul-belaga, 64. pismo. 3 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 39.

13

evala 3. godine po Hidri dvije vojske su stale jedna naspram druge ispod brda Uhud. Prije poetka borbe, Poslanik islama je osmotrio bojite i uoio da postoji jedan prolaz koji bi neprijatelj mogao iskoristiti da s lea napadne muslimane. Stoga je na oblinju uzvisinu postavio zapovjednika Abdullaha ibn Dubejra da sa pedeset strijelaca nadzire ovaj prolaz i sprijei mogui pokuaj neprijatelja da se tuda probije. Naredio je da poloaj nipoto ne naputaju, bilo da muslimani budu pobjeivali ili ne. S druge strane, u tadanjim ratovima bajraktar je imao izuzetno vanu ulogu, te je zastava tako uvijek povjeravana hrabrim i sposobnim ratnicima. Istrajnost i postojanost bajraktara i vihorenje zastave na bojnom polju davali su snage i poleta ratnicima, dok bi pogibija bajraktara i zarobljavanje zastave obavezno poljuljalo moral. Upravo zato bi se prije poetka borbe, kako bi se sprijeio pad morala, odredila nekolicina najhrabrijih boraca da budu bajraktari. I u ovoj bici Kurejije su tako postupili, te su za bajraktare odredili ljude iz plemena Benu Abdu-Dar, poznatog po svojoj hrabrosti. Meutim, odmah po poetku bitke, Alijeva snana ruka posjekla je nekoliko njihovih bajraktara jednog za drugim. Njihove pogibije su uzdrmale i poljuljale moral kurejijske vojske, te njihovi borci poee bjeati. Od Imama Sadika se prenosi da je rekao: Murika vojska u Bici na Uhudu imala je devetoricu bajraktara. Sve ih je svojom rukom posjekao Ali. Ibn Asir, takoer, kae: Ali je bio taj koji je posjekao bajraktare Kurejija.1 Kako prenosi ejh Suduk, on je ukazao i na ovo prilikom zasjedanja vijea estorice radi izbora novog halife poslije Omerove smrti. Rekao je: Tako vam Boga, ima li meu vama ikoga, osim mene, ko je u Bici na Uhudu pogubio devetoricu bajraktara Abdu-Dara?! A onda je dodao: Nakon pogibije ove devetorice, na mejdan je stupio njihov rob zvani Sevab, ovjek divovskog rasta. Dok mu je na usta izbijala pjena, a oi mu bijahu krvave, ree: 'Za osvetu svojih gospodara neu ubiti nikog drugog, doli Muhammeda!' Vi se pokolebaste vidjevi ga, ali ja mu izaoh na mejdan. Izmjenjivali smo udarce, dok ga ne udarih tako da ga raspolutih. Svi lanovi vijea potvrdie ove Alijeve rijei. Tako se kurejijska vojska nala u rasulu. Vidjevi to, ljudi Abdullaha ibn Dubejra, koji uvae prolaz, htjedoe napustiti poloaj kako bi se i oni domogli plijena. On ih podsjeti na Poslanikovu izriitu naredbu, ali to na njih nije uticalo, pa se njih vie od etrdesetorice spustie s brda i stadoe sakupljati plijen. Tako je Abdullah ibn Dubejr ostao s manje od desetorice ljudi. Kad to opazi Halid ibn Velid, koji je sa skupinom konjanika ekao u zasjedi, napade, pa poto ih sve pobi, navali s lea na muslimane. Taj napad, zajedno s ponovnim podizanjem njihove zastave, koju je podigla jedna od ena imena Amra bint Alkame, dade podstreka kurejijskim borcima da se vrate na bojno polje. Tako se stanje na bojitu odjednom promijeni. Muslimanski bojni poredak se
1

Isto, str. 45.

14

poremeti, njihovi redovi se rasturie, nestade veze izmeu zapovjednika i boraca i muslimani tako pretrpjee poraz. Oko sedamdeset islamskih mudahida, meu njima i Hamza ibn Abdul-Mutalib i Musab ibn Omejr, jedan od bajraktara muslimanske vojske, postali su ehidima. S druge strane, budui da je neprijatelj bojitem pronio vijest o Poslanikovoj pogibiji, moral mnogih muslimana bio je poljuljan. Pod dodatnim pritiskom murike vojske, veina muslimana se poe povlaiti i vojska se raspri. Na bojitu ne ostade niko, osim male skupine onih koji su branili Poslanika. Bili su to sudbonosni i presudni trenuci po dalju historiju islama. Ibn Asir u svojoj Historiji pie: Poslanik islama je uoio skupinu murika koji su se spremali da ih napadnu. Naredio je Aliju da navali na njih, pa on, pogubivi nekolicinu, izazva paniku meu njima. Onda uoi i drugu skupinu, pa mu opet naredi da navali. On ih opet poubija i rasturi. Tad melek objave kaza Poslaniku: 'Ovo to je Ali pokazao jeste krajnja odanost.', a Poslanik ree: 'On je od mene, i ja sam od njega.' Tad sa nebesa ue glas koji kaza: La seyfe illa zulfiqar ve la feta illa Ali (Nema sablje kao to je Zulfikar, nema viteza kao to je Ali!)1 Ibn Ebul-Hadid pie: U trenucima kad su veina Poslanikovih drugova bjeali, razliite skupine neprijatelja svom silinom navalie na njega. Tako ga napadoe skupine iz plemena Benu Kenane i Benu Abdu-Menat, meu kojima je bilo nekoliko istaknutih boraca. Poslanik tad ree Aliju: 'Napadni ih!' On pjeice navali na skupinu od pedeset ljudi i raspri ih. Nekoliko puta su se ponovo okupljali i navaljivali, ali je on svaki put zaustavljao njihov napad. Tom prilikom Ali je pogubio njih etrnaest, etvoricu uvenih boraca i jo desetoricu drugih ija imena historija ne biljei. Dibril tad kaza Poslaniku Boijem: 'Zaista ti Ali pomae. ak su i meleci zadivljeni njime!' Poslanik odgovori: 'Kako i ne bi bilo tako, jer on je od mene, a ja sam od njega!', a Dibril kaza: 'I ja sam od vas!' Tada se s nebesa zau glas koji vie puta ponovi: La seyfe illa zulfiqar ve la feta illa Ali, ali nije se moglo vidjeti ko to govori. Pitali su Poslanika, pa on ree: 'Bio je to Dibril!'2 Bitka Ahzab, kako joj i samo ime kae, bila je bitka u kojoj su se razliita plemena neprijatelja islama, predvoena Kurejijama, udruila kako bi ga jednom i zauvijek unitili. Neki historiari piu da su snage nevjernika u ovoj bici brojale vie od deset hiljada dobro opremljenih ljudi, dok muslimana nije bilo vie od tri hiljade. Kada Poslaniku doe vijest o namjeri Kurejija, on sazva vojno vijee. Na njemu Selman predloi da se oko osjetljivih dijelova Medine iskopa jarak (hendek), koji e sprijeiti prolazak neprijatelja. Ovaj
1 2

Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 154. Ibn Ebil-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 14, str. 253. Havarizmi, takoer, u knjizi Al-Menakib, na stranici 223, prenosi da je Ali, mir neka je na nj, podsjetio lanove ure na ovaj dogaaj.

15

prijedlog bi usvojen i u nekoliko narednih dana, uz velik trud i napor, jarak bi iskopan. Bio je toliko irok da ga neprijateljski konjanici nisu mogli preskoiti i dovoljno dubok da onaj ko bi upao u njega nije mogao lahko izai. Snana nevjernika vojska, potpomognuta idovima, stigla je ispred grada. Mislili su kako e se, kao i dosada, s muslimanima suoiti negdje van Medine, ali ovaj put tamo im nije bilo ni traga. Neprijatelj je tako nastavio napredovati dok nije doao do pred sami grad. Tad opazie irok i dubok jarak, to ih veoma zaudi s obzirom na okolnost da kopanje jarkova nije dotada provoeno u ratovima meu Arapima. Tako su bili prinueni opkoliti grad do jarka. Prema nekim izvorima, opsada je trajala mjesec dana. Kad god bi neprijateljski borci pokuali prei preko jarka, naili bi na estok otpor muslimana koji su ekali iza svojih odbrambenih zaklona. Islamska vojska je na svaki napad odgovarala strijelama i kamenjem. Ispaljivanje strijela s obje strane trajalo je danonono, ali nijedna strana nije mogla ostvariti pobjedu. S druge strane, opsada Medine izvedena od ovako velike vojske oslabila je moral mnogih meu muslimanima, a dodatno teko im je padalo to to je idovsko pleme Benu Kurejza prekrilo ugovor i stavilo se na stranu idolopoklonika, obeavi im da e, dok murici budu prelazili jarak, i oni navaliti na muslimane. Kur'an asni odlino prikazuje teko i po muslimane opasno stanje prilikom ove opsade, i u suri Al-Ahzab kae: O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske dole, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli a Allah dobro zna ta vi radite kad su vam dole i odozgo i odozdo, i kad su oi vae bile uprte jedino u neprijatelja, a dua dola do grkljana, i kad ste o Allahu svata pomiljali tad su vjernici bili u iskuenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni. Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obeavali!, kad su neki meu njima rekli: O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite!, a drugi meu njima su traili doputenje od Vjerovjesnika i govorili: Kue nae su nezatiene! a nisu bile nezatiene, ve su oni htjeli da se izvuku. A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od nj ih zatraili da opet postanu mnogoboci, oni bi to, ne dvoumei se mnogo oko toga, brzo uinili, a bili su se jo prije Allahu obavezali da nee uzmicati a za Allahu datu obavezu e se odgovarati.1 Ali, usprkos tekim prilikama muslimana, jarak je predstavljao prepreku koju saveznici nisu uspijevali prei, a produenje takvih prilika sve im je tee padalo. Naime, svakim danom postajalo je sve hladnije a, s druge strane, budui da je hrana za borce i ivotinje koju su ponijeli bila predviena za kratku bitku, poput bitaka na Bedru i Uhudu, nedostatak hrane inio je da borbeni moral i spremnost na rat sve vie slabe,
1

Al-Ahzab, 9-15.

16

javljao se umor i pad raspoloenja. Stoga predvodnici njihove vojske nisu vidjeli drugog izlaza nego poslati svoje najbolje i najvjetije borce da pokuaju prei jarak i tako ovaj sukob izvedu iz orsokaka. Tako su petorica najistaknutijih boraca u redovima saveznika na konjima dojahali do jarka i uspjeli ga na najuem mjestu preskoiti. Onda su stali izazivati muslimane da im izau na mejdan. Jedan od tih ratnika bio je poznati arapski junak Amr ibn Abdu-Vedd, koga se smatralo najsnanijim i najhrabrijim meu Arapima. Za njega se govorilo da vrijedi koliko hiljadu drugih ljudi, budui da je svojevremeno na Jelilu sam savladao veliku skupinu neprijatelja, pa je bio poznat i kao Lav s Jelila. Amr je uestvovao i u Bici na Bedru i tom prilikom je ranjen, te je zato odsustvovao iz Bitke na Uhudu. Stoga je u Bici na Hendeku na svaki nain htio skrenuti panju na svoje prisustvo. Poto je preao jarak, Amr stade dozivati: Ima li meu vama ratnika?! Niko od muslimana mu se nije odazvao, to njega dodatno ohrabri, pa poe vrijeati vjerovanje muslimana, govorei: Kaete da vai poginuli idu u Dennet, a nai mrtvi u Dehennem; pa zar meu vama nema nikoga ko bi da ga poaljem u Dennet, ili da on mene otpremi u Dehennem! Onda stade recitovati ratnike stihove i uzviknu: Toliko vas dozivah i traih meu vama ratnika da ostadoh bez glasa! Amrovo stalno dozivanje unijelo je u srca muslimana nemir i strah, tako da su kao ukopani stajali na svojim mjestima i niko ne pokaza elju da mu se suprotstavi. Kad god bi Amr ponovio svoj poziv, samo se Ali dizao i traio od Poslanika doputenje da izae na mejdan Amru, ali Poslanik se s tim nije slagao. To se ponovi tri puta, a kad je Ali posljednji put zatraio doputenje, Poslanik mu ree: Ono je Amr ibn AbduVedd, na ta Ali odgovori: A ja sam Ali!1 Naposljetku se Poslanik sloi, dade mu svoju sablju, stavi mu svoj turban na glavu i proui dovu za njega. Ali se tada zaputi na mejdan, a Poslanik islama ree: itav islam naao se nasuprot itavog kufra!2 Ta izjava jasno ukazuje da je pobjeda u ovom dvoboju znaila ili pobjedu imana nad kufrom, ili pobjedu kufra nad imanom. Radilo se o sudbonosnom okraju koji je trebao odrediti budunost islama i mnogobotva. Ali se zaputi ka Amru pjeice, a kad mu se priblii, ree: Zavjetovao si se samome sebi da e Kurejiji udovoljiti jednu od tri stvari ukoliko neto od tebe zatrai. Jesam!, odgovori Amr, pa Ali kaza: Prvo to traim od tebe jeste da prihvati islam. Proi se te elje, odgovori Amr. Onda mu Ali ree: Proi se rata i idi odavde, a ostavi drugima da svode raune sa Muhammedom. Ako je on na Istini, bit e najsretniji ovjek, a ako nije, tvoja elja e biti ostvarena a da pritom i ne uestvuje u borbi. Amr na to odgovori: Kurejijske ene nikad nee priati da se to desilo!
1

Ibn Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 13, str. 248. 2 Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 20, str. 215.

17

Zavjetovao sam se da kosu neu namazati uljem dok se ne osvetim Muhammedu! Onda mu Ali ree: Tad sjai s konja i borimo se! Amr ree: Nisam ni pomislio da bi jedan Arap mogao to od mene zatraiti! Ne elim te pogubiti, jer tvoj otac je bio moj prijatelj. Vrati se, premlad si! Ali, ja elim tebe pogubiti!, odgovori mu Ali. Te Alijeve rijei rasrdie Amra, pa on oholo sjaha s konja i navali na njega. Dvojica protivnika uhvatie se u kotac i zapoe ogorena borba. Amr iskoristi pogodan trenutak da zada Aliju estok udarac, Ali svojim titom odbi taj udarac, ali se tit raspoluti i Ali bi ranjen u glavu. Istog trenutka Ali uzvrati Amru estokim udarcem, pa se Amr svali na zemlju. Praina koja se digla smetala je posmatraima da vide ishod borbe. Odjednom se zaue Alijevi tekbiri. Iz muslimanskog tabora podigoe se usklici radosti i svima bi jasno da je Ali pogubio velikog arapskog junaka.1 Amrova pogibija imala je za posljedicu da su se ostala etvorica ratnika, koji su bili preli jarak i ekali ishod dvoboja, sada dali u bijeg. Trojica su uspjela ponovo preskoiti hendek i vratiti se svojoj vojsci, ali jedan od njih, Nevfel, bjeei pade s konja u jarak. Ali uskoi u jarak pa smaknu i Nevfela. Izgubivi i ovog svog junaka, vojsci saveznika poljulja se samopouzdanje i posve izgubie nadu da bi mogli prodrijeti u grad. Pripadnici razliitih plemena poee se dogovarati o povlaenju i povratku u svoja boravita. Posljednji udarac zadao im je Gospodar svjetova snanim, olujnim vjetrom, tako da se naposljetku, posve obeshrabreni, odluie na povratak svojim kuama.2 Poslanik islama, povodom velike Alijeve pobjede na taj dan, rekao je: Kad bi se ovo tvoje djelo uporedilo sa svim dobrim djelima moga ummeta, prevagnulo bi nad njima. Jer, Amrovim pogubljenjem nije ostala murika kua a da je nije snaao jad, niti je ostala muslimanska kua a da ju nije ispunila ast.3 Poznati muhadis Hakim Niaburi ovako prenosi Poslanikove rijei: Pobjeda Alija ibn Ebu Taliba nad Amrom ibn AbduVeddom na dan Hendeka vrjednija je nego dobra djela moga ummeta do Dana sudnjega!4 Svakako, smisao ovih rijei posve je jasan: toga dana islam i Kur'an nali su se pred najteom vojnom prijetnjom i prolazili su kroz najtee trenutke. Upravo je Ali svojom besprimjernom odanou izbavio islam iz opasnosti i osigurao njegov opstanak do Kijametskog dana. Islam je uvrstio svoje korijene zahvaljujui Alijevoj odanosti i zato je njegova ispoljena odanost jednaka ibadetu svih vjernika.
1 2

Muhammed ibn Omer ibn Vakidi, Al-Meghazi, Muessesetul-a'lemi, Bejrut, sv. 2, str. 471. O sudbonosnoj Alijevoj, mir neka je s njim, pobjedi nad Amrom ibn Abdu-Veddom vie moete nai u: Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 20, str. 203-206; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 181.; ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 54. 3 Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 20, str. 216. 4 Al-Hakim Niaburi, Al-Mustedrek alas-sahihajn, priredio Abdurrahman Al-Merai, Bejrut, Darul-marifet, 1406, sv. 3, str. 32.

18

Poslanik islama odluio je 7. godine po Hidri razoruati idove u tvravi Hajber. Razlozi kojima se Poslanik rukovodio bili su sljedei: prvi, Hajber je otvoreno spletkario protiv novoutemeljene islamske vlasti, te su idovi iz ove tvrave vie puta pomagali neprijateljima islama u napadima na Medinu. Posebno su prilikom Bitke na Hendeku odigrali vanu ulogu u snaenju vojske saveznika; drugi, iako su u to vrijeme Perzija i Bizant predstavljali dvije velike imperije koje su vodile duge meusobne ratove, pojavu islama kao tree snage u tom podruju ne bi podnosili. Stoga nije bilo nimalo nevjerovatno da se idovi iz Hajbera nau kao oruje u rukama perzijskog ili bizantskog vladara te im pomognu u unitenju islama. Lahko se moglo desiti da idovi navedu ove dvije imperije na borbu protiv nove vjere na isti nain kako su arapske murike poticali na borbu protiv islama. Sve to navelo je Poslanika da se sa vojskom od 1.600 ljudi zaputi na Hajber. Tvrave Hajbera su bile odlino zatiene i imale su dobre uvjete za odbranu, te su idovskim ratnicima predstavljale vano vojno uporite. Uz veliko samoportvovanje i hrabrost boraca islamske vojske, utvrde Hajbera su padale jedna za drugom 1, ali tvrava Kamus, najvea i sredinja utvrda idovskih boraca, odoljevala je svim napadima i mudahidi islama je nikako nisu uspijevali osvojiti. Poslanik je imao tih dana snanu glavobolju i to ga je sprjeavalo da lino predvodi vojsku na bojitu. Zato je svakog dana zastavu povjeravao drugom muslimanskom ratniku i stavljao mu u zaduenje da osvoji tvravu, ali oni su se, jedan za drugim, vraali neobavljena posla. Jednoga dana zastavu je nosio Ebu Bekr, narednog dana ju je povjerio Omeru, ali ova dvojica nisu uspjeli izvojevati pobjedu i bili su prinueni vratiti se u tabor muslimanske vojske. Poslaniku Boijem ovakvo stanje je sve tee padalo. Vidjevi kako stvari stoje, on ree: Sutra u, zaista, ovu zastavu dati onome posredstvom koga e Allah otvoriti ovu tvravu; on voli Allaha i Njegova Poslanika, a Allah i Njegov Poslanik vole njega! Cijelu no ashabi su proveli razmiljajui kome e Poslanik sutra povjeriti zastavu? Kad je Sunce izalo, borci islamske vojske okupie se oko Poslanikovog atora, a svako se nadao da e zastava biti predana ba njemu. Poslanik tad ree: A gdje je Ali? Ljudi odgovorie: Bole ga oi, pa se ostao odmarati. Poslanik naredi da pozovu Alija, pa kada on doe, Poslanik mu proui dovu za ozdravljenje i blagodarnou te dove Ali ozdravi. Poslanik mu onda urui zastavu. Ali tada ree: Poslanie Boiji, borit u se protiv njih sve dok ne prihvate islam! Poslanik mu kaza: Prvo ih pozovi u islam i podsjeti ih na ono to je njihova obaveza prema Bogu. Tako mi Boga, ako On posredstvom tebe uputi jednog ovjeka, bolje ti je nego
1

Ustvari, Hajber je predstavljao niz odlino sagraenih i dobro branjenih utvrda, poput Naima, Saba, Zubejra, Ebija, Nezara, Kamusa... (Op. prev.)

19

imati crvenodlake deve!1 Ali je obavio svoju dunost, te je, besprimjernom hrabrou i junatvom, osvojio ovu vrstu i dobro branjenu tvravu.2 Bilo je prolo ve vie od dvadeset godina otkako se u Hidazu islam poeo iriti nautrb idolopoklonstva meu razliitim arapskim plemenima. Veina njih su na prostorima uticaja islama postali svjesni zla idolopoklonstva i znali su da ono nije nita drugo, doli slijepo slijeenje obiaja njihovih predaka, te da su ta lana boanstva preslaba da odbrane sama sebe, a posebno nisu bila sposobna da pomognu drugima. Takva nitavna i nemona boanstva niim i nipoto ne zasluuju da budu tovana i oboavana. Oni koji su, buenjem svijesti i srca, posluali rijei Poslanika Boijeg doivjeli su u svojim ivotima duboke promjene i okrenuli su se od idolopoklonstva ka vjeri tevhida i jednobotva. Naroito nakon Poslanikovog osvajanja Mekke, promicatelji vjere mogli su islam predstavljati slobodno i valjano te su, kao posljedica takvog nastupa, veina podruja, gradova i sela u Hidazu odbacili idolopoklonstvo i odazvali su se zanosnom pozivu tevhida. Ali, postojale su i skupine zaslijepljenih neznalica kojima je bilo odve teko odrei se drevnih obiaja, te su stoga ivjeli u stalnom sukobu sa svojom savjeu i izvornom ljudskom prirodom. Takvi se nisu prolazili svojih runih obiaja i nastavili su slijediti zablude i krivovjerja, koja su podrazumijevala razna moralna i drutvena zastranjenja. Idolopoklonstvo je predstavljalo korijen moralne i drutvene opaine i svojevrstan napad na ast ljudskosti. Stoga je bilo krajnje vrijeme da Poslanik vojnom silom skri i iskorijeni sve njegove oblike ispoljavanja i svako neljudsko ponaanje. U to vrijeme objavljeni su ajeti sure Berat, kojima je Poslaniku naloeno da na Hadu, tom velikom skupu koji je u Mekku dovodio hadije iz svih krajeva, javno obznani odbojnost Allaha i Poslanika Njegovog prema muricima. Trebalo je otvoreno staviti do znanja idolopoklonicima iz Hidaza da u narednih etiri mjeseca moraju donijeti jasnu odluku: ili e se okrenuti vjeri tevhida i svrstati se meu muslimane, ime e postii sve materijalne i duhovne povlastice i obaveze muslimana, ili e istrajati na svojoj tvrdoglavosti i inatu, to bi znailo da moraju biti spremni na rat u kojem e biti pogubljeni svi oni koji bilo kada budu uhvaeni od strane muslimana. Ajeti ove sure objavljeni su u vrijeme kada Poslanik nije imao namjeru da ide na Had, budui da je prethodne godine, godine osloboenja Mekke, hodoastio Kuu Boiju i odluio obaviti Had naredne godine, one koja e
1 2

Crvenodlake deve bile su najvie cijenjene i najskuplje. Vie o ovim dogaajima moete nai u sljedeim vrelima: Abdul -Melik, Es-Siratunnebevijje, priredili Mustafa As-Sika, Ibrahim Abjari i Abdulhafiz ibli, Kairo, Mektebetu Mustafa Al-babi Halebi, 1355. h.g, sv. 3, str. 349; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 2, str. 219; Al-Hakim Niaburi, Al-Mustedrek alas-sahihajn, priredio Abdurrahman Al-Merai, Bejrut, Darul-marifet, 1406, sv. 3, str. 109; Al-Buhari, Muhammed ibn Ismail, Sahihul-Buhari, Kairo, Mektebetu Abdulhamid Ahmed Hanefi, 1314, sv. 5, str. 18.

20

postati poznata kao godina oprosnog Hada. Stoga je bilo neophodno da ovlasti nekoga da hadijama prenese Boiju poruku. Iz tih razloga je najprije pozvao k sebi Ebu Bekra, poduio ga ovim ajetima, pa ga je, uz pratnju etrdesetorice ljudi, poslao u Mekku da obznani ove ajete na dan Kurbanbajrama. Ebu Bekr se zaputio ka Mekki, ali Poslaniku odjednom stie Boija objava u kojoj mu bi nareeno da ovu poruku mora prenijeti lino Poslanik ili neko ko je od njega, i da niko drugi nema pravo to uiniti. A ko je bila ta osoba za koju objava kae da je od Poslanika, to zaista oznaava visoki poloaj? Poslanik je uskoro pozvao k sebi Alija i naredio mu da krene ka Mekki, sustigne Ebu Bekra, preuzme od njega ajete i objasni mu razlog za tu promjenu. Tako se Ali, zajedno s Dabirom i skupinom ashaba, zaputi ka Mekki, jaui na posebnoj, Poslanikovoj devi, i prenese Ebu Bekru Poslanikove rijei. Ovaj tada predade ajete Aliju. Imam Ali zatim stie u Mekku, i desetog dana mjeseca Zul-hidde ispe se na brdo Ukba, pa snanim glasom proui poetne ajete sure Berat, i svim prisutnim potom obznani Poslanikov proglas od etiri take.1 Tom porukom svi su murici shvatili da imaju jo samo etiri mjeseca pred sobom da odrede svoj odnos spram islamske vlasti. Kur'anski ajeti i Poslanikov proglas itekako su uticali na stavove murika i, prije nego se navrie etiri mjeseca, oni u skupinama poee ulaziti u vjeru tevhida. Tako, do isteka 10. hidretske godine, idolopoklonstvo bijae posve iskorijenjeno u Hidazu. Kada je Ebu Bekr bio obavijeten o opozivu, krajnje neraspoloen vratio se u Medinu i poalio se Poslaniku: Smatrao si mene prikladnim i dostojnim za ovaj zadatak, ali si me opozvao. Kakva ti je to naredba stigla od Boga u vezi s tim? Poslanik mu odgovori: Stigao je Boiji glasnik i rekao da, osim mene ili onoga ko je od mene, niko drugi nije dostojan to obaviti.2 Prije nego preemo na razdoblje od Poslanikove smrti do Alijevog hilafeta, kao uvod emo napomenuti da je imamet od Poslanikove smrti (u mjesecu Saferu 11. godine po Hidri) do godine smrti Imama Hasana Askerija (u mjesecu Rebiul-evvelu 260. h.g.) naelno proao kroz etiri dionice. Svaka od tih dionica je, u pogledu odnosa imama spram vrilaca vlasti, imala svoje osobenosti. Ove dionice bile su sljedee: Razdoblje strpljenja, odnosno podnoenja vlasti od strane Imama. Taj period trajao je dvadeset i pet godina, odnosno od smrti Poslanika islama do poetka hilafeta Imama Alija (35. godine po Hidri). Zatim je nastupilo razdoblje Imamovog dolaska na vlast, koje podrazumijeva etiri godine i devet mjeseci vlasti Imama Alija i nekoliko mjeseci hilafeta Imama Hasana. To razdoblje se, usprkos brojnim ometanjima i tekoama koje su ovoj dvojici prireivali
1

Taj proglas podrazumijevao je sljedee take: 1. ponitenje svih sporazuma s muricima; 2. oduzimanje prava muricima da uestvuju u obredima Hada; 3. Zabranu da se Had obavlja obnaen, to je bila esta navada murika; 4. zabranu ulaska murika u Mesdidul-Haram. 2 Alvesi Bagdadi, Mahmud, Ruhul-Ma'na, Darul-ihjait-turasil-arabi, sv. 1, tefsir sure Tewbe.

21

razliiti neprijatelji islama, smatra najblistavijim godinama u historiji islamske vlasti. Potom dolazi srazmjerno kratkotrajno razdoblje djelatnih nastojanja da se uspostavi islamska vlast, koje je obuhvaeno rasponom od dvadeset godina, od mirovnog sporazuma Imama Hasana (41. h.g.) do traginog ehadeta Imama Husejna (61. h.g.). Nakon Hasanovog sklapanja mirovnog sporazuma sa Muavijom djelatno je otpoelo razdoblje poluilegalnog djelovanja sljedbenika Ehli-bejta, odnosno, zapoelo se sa djelatnostima koje su za cilj imale vraanje vlasti Poslanikovoj porodici. Taj cilj i nije bio toliko dalek od ostvarenja i, sve do kraja zlim injenjem ispunjenog Muavijinog ivota, postojala je nada da e biti ostvaren. Naposljetku, etvrto razdoblje obiljeavaju nastojanja da se ovaj isti cilj dugorono ostvari. Ovo razdoblje trajalo je skoro dva stoljea i, u razliitim dionicama, bilo je popraeno pobjedama i porazima, a zavrilo je posve izvjesnom pobjedom na ideolokom planu, ostvarenom zahvaljujui primjeni na stotine prikladnih taktika i uz hiljade primjera istinske iskrenosti i odanosti.1 Ali je predstavljao, nakon Poslanika, najdostojniju osobu za predvoenje islamskog drutva, budui da se, izuzmemo li Poslanika islama, niko u muslimanskoj zajednici nije mogao mjeriti s njim u pogledu vrlina, bogobojaznosti, poznavanja vjerskih propisa i sudstva, uea u dihadu, stalnog truda na Boijem putu i posjedovanja najljepih ljudskih kvaliteta. Upravo zato to je bio toga dostojan, Ali je vie puta, shodno Boijoj naredbi, bio predstavljen od strane Poslanika kao budui voa muslimana. Najvaniji od tih dogaaja svakako je onaj poznat kao Gadir. Zbog svega iznesenog, oekivalo se da e, nakon Poslanikove smrti, Ali odmah preuzeti poslove zajednice i postati voa muslimana. Meutim, u praksi se to nije dogodilo i usmjerenje islamskog hilafeta se nakon Poslanikove smrti izopailo, te je tako Ali bio udaljen sa politike pozornice i od sredita odluivanja u islamskom drutvu. Ali nije mogao otrpjeti ta skretanja i smatrao je nedoputenim da ostane pasivan spram toga, pa je mnogo puta nepobitnim injenicama i dokazima kritizirao halife i njihove podravatelje, i ustajao je protiv onoga to su inili. Ali, vremenom se pokazalo da od tih protivljenja nema prevelike koristi i da su halife i njihovi podravatelji odluni da sauvaju svoju vlast. U takvim prilikama Ali se naao na razdjelnici dvaju osjetljivih i sudbonosnih puteva: mogao je, uz pomo svojih istinskih pristalica, koji su novu vlast smatrali nelegalnom, podii ustanak i, oslanjajui se na snagu i silu, preuzeti vlast; ili je mogao otrpjeti postojee stanje i, u okviru svojih mogunosti, pomoi u rjeavanju tekoa muslimana i obavljati svoje dunosti. S obzirom na okolnost da za boanski odabrane voe vlast i poloaj ne predstavljaju cilj, za njih je vano da ostvare ono to
1

Ajetullah Hamenei, Sejjid Ali, Pishva-je sadik, Teheran, Entearat-e Sejjid Demal, str. 21.

22

je istinska svrha duhovnog vodstva, koja je mnogo uzvienija i vrjednija od ouvanja poloaja i moi. Tako, ako se jedan takav voa u nekom trenutku nae na razdjelnici puteva i prinuen je da odabere izmeu poloaja i svoga cilja, on mora odbaciti poloaj zvaninog voe i odluiti se za ouvanje svoga cilja. Ali, koji je bio suoen sa ovakvim stanjem, odluio se za ovaj drugi put. Procijenivi prilike i stanje drutva, zakljuio je da, bude li istrajavao na preuzimanju vlasti i osiguranju svoga poloaja, stanje e postati takvo da e sav trud Poslanika Boijeg i onih koji su prolili svoju istu krv na putu islamskog cilja na kraju biti uzaludan. Imam u hutbi ikikijje ovako govori o toj tekoj i osjetljivoj razdjelnici puteva na kojoj se naao i njegovom odabiru drugog puta: Stavio sam zastor prema hilafetu i drao se postrani od njega. Potom sam poeo misliti da li bi trebalo napasti ili mirno trpjeti zasljepljujuu tminu patnji u kojima su odrasli malaksali, a mladi ostarjeli, dok vjernik istinski djeluje pod teretom sve dok ne susretne Boga. Naao sam da je u tome podnoenje bilo mudrije. Odabrao sam zato strpljenje, iako je bilo bockanja u oku i guenja u grlu. Gledao sam otimanje nasljedstva moga sve dok je prvi iao putem svojim.1 Imam, tako, ukazuje na svoju trpeljivost spram izopaenja islamskog hilafeta u odnosu na njegov izvorni put, i to samo iz elje da se ouvaju ostala naela islama. Tako, na poetku Osmanovog hilafeta, kada su glasovi lanova vijea odluili u Osmanovu korist i predali mu vlast, Imam se okree lanovima vijea i kae im: Zaista znate da za hilafet imam vie prava od svih drugih. Boga mi, mirovat u tako dugo dok stvari muslimana budu neoteene i ne bu de tlaenja, osim nada mnom, traei nagradu za to i drei se daleko od privlanosti i primamljivosti za kojima eznete.2 Kazali smo da se Ali, uzevi u obzir opasnosti koje su prijetile islamskom drutvu, uzdrao od oruanog ustanka i pobune. Mogue da se neko zapita kakve su opasnosti u to vrijeme prijetile tek uspostavljenom islamskom drutvu? Kao odgovor na ovo pitanje mogle bi se nabrojati sljedee unutranje i vanjske opasnosti koje je Ali imao u vidu odluujui se da odustane od oruane pobune. Da je Imam odluio, oslanjajui se na vojnu mo, oruanim ustankom preuzeti vlast, odnosno hilafet, u tim borbama izginuli bi mnogi od njemu dragih ljudi, onih koji su duom i srcem vjerovali u njegov imamet. Osim toga, velika skupina Poslanikovih ashaba, onih koji nisu podravali Imamov hilafet, takoer bi izginula. Iako je ova skupina bila suprotstavljena Imamu kada se radilo o pitanju vodstva, te su zbog line pakosti ili krivih uvjerenja bili protivni ideji da vodstvo u zajednici pripadne Aliju, oni se u vezi s drugim pitanjima nisu razilazili s Alijem. Gubitkom ove skupine, koja je u svakom sluaju predstavljala snagu naspram irka, idolopoklonstva, kranstva i judaizma, mo muslimana bi u samom svom
1 2

Nehdul-belaga, govor 3. Nehdul-belaga, govor 73.

23

sreditu veoma oslabila. Kada se radi borbe sa dvojicom prekrilaca sporazuma (Talhom i Zubejrom) zaputio ka Basri, Imam je odrao govor u kojem je jasno ukazao na ovo osjetljivo pitanje: Kada je Bog uzeo duu Poslanika Njegovog, Kurejije su gramzivo dali sebi prednost nada mnom, koji sam bio od bilo koga drugog dostojniji da predvodim ummet. Ali, shvatio sam da je strpljenje i podnoenje u ovoj stvari bolje od izazivanja podjela meu muslimanima i prolijevanja njihove krvi. Jer, ljudi bijahu tek prihvatili islam i vjera bijae poput mia pred raljama lava koji je zinuo da ga proguta. Najmanji nemar i slabost odveli bi ih u zabludu, te ih je i najslabiji ovjek mogao zavesti.1 Mnoge skupine i plemena, koji su prihvatili islam u posljednjim godinama Poslanikova ivota, jo uvijek nisu bili stekli neophodna znanja o islamu i svjetlo vjere jo nije u potpunosti djelovalo na njihova srca. U trenutku kada je do njih stigla vijest o Poslanikovoj smrti, neki od njih su otpali od vjere i ponovo se vratili mnogobotvu. Bili su djelatno suprotstavljeni islamskoj vlasti u Medini i nisu bili spremni plaati islamske poreze, pa su joj ak okupljanjem vojnih snaga ozbiljno zaprijetili. Stoga je prvo to je nova vlast morala uraditi bilo pripremanje skupine muslimana za borbu protiv otpadnika i guenja njihove pobune, iji je plamen, zalaganjem muslimana, bio naposljetku ugaen.2 U takvim prilikama, kada su nazadnjaki neprijatelji islama bili razvili zastavu otpadnitva i prijetili islamskoj vlasti, nije nipoto bilo ispravno da Imam razvije drugu zastavu i podigne ustanak. U jednom od svojih pisama upuenom ljudima u Egiptu, Imam ukazuje na ove okolnosti, pa kae: Boga mi, nikada mi se nije inilo i nikada nisam pomiljao da e Arapi poslije njega mir i blagoslovi Boiji neka su s njim i potomcima njegovim! oteti to od pripadnika Kue iste, niti da e to oteti meni poslije njega. Ali , iznenada ugledah ljude kako okruuju ovjeka, dajui mu prisegu. Ustezah zato ruku svoju sve dok ne uvidjeh da se ljudi mnogi odvraaju od islama, pozivajui na unitenje vjere Muhammeda mir i blagoslovi Boiji neka su s njim i potomcima njegovim! Pobojah se tada da e, ako ne pomognem islam i sljedbenike njegove, te ako se u njemu pojavi pukotina ili razaranje, time biti nesrea vea za mene nego li je to gubitak vlasti vae koja je, u svakom pogledu, kratkotrajna, poslije ega sve prolazi, kao to prolazi ono to se privia ili kao to se raspre oblaci. Zato u zbivanjima ovim ustajem, sve dok la ne bude razorena i unitena, te dok vjera ne dosegne mir i sigurnost. 3 U prvim danima svoga hilafeta, Imam, takoer, u svome govoru podsjea na iznesene injenice. Abdullah ibn Denade kae: U prvim danima Alijeve vlasti stigao sam iz Mekke u Medinu. Vidio sam ljude okupljene u
1 2

Subhani, Dafer, Pazhuheshi amik piramun-e zendegi-je Ali, Kom, Dahan-e ara, str. 222. Svakako, ovo ne znai da je sve to je Ebu Bekr p reduzimao u okviru ovih operacija bilo opravdano. To posebno vai za sluaj ubistva Malika ibn Nuvejre. 3 Nehdul-belaga, pismo 62.

24

Poslanikovoj damiji kako ekaju da doe Imam. Odjednom Ali izae iz kue, nosei u rukama svoju sablju, i svi pogledae ka njemu. On se pope na minber pa, nakon hvaljenja i slavljenja Boga, ovako zapoe svoj govor: O ljudi, znajte da smo onoga dana kada je Poslanik otiao izmeu nas mislili da nam se niko nee usprotiviti u pogledu vlasti koju je on uspostavio i da niko nee povrijediti nae pravo. Jer, mi smo bili njegovi nasljednici i opunomoenici. Ali, suprotno naim oekivanjima, jedna skupina iz naeg naroda nasrnula je na nae pravo, oteli su nam hilafet i vlast je dola u ruke drugima... Kunem se Bogom, da nije straha od izazivanja rascjepa i podjela meu muslimanima i bojazni da e nevjerovanje i idolopoklonstvo ponovno navaliti na islamsku zemlju, pa unititi islam, drugaije bih se ophodio prema njima.1 Pored opasnosti od otpadnika od vjere, pojavili su se i lani poslanici, poput Musejleme, Tulejhe i Sedaha, i svaki od njih je imao svoje pristalice i snage koje su se okupljale oko njega, s namjerom napada na Medinu. Zahvaljujui jedinstvu muslimana i uloenim naporima, te snage su poraene. Opasnost od vjerovatnog napada Bizantinaca mogla je muslimanima predstavljati jo jedan razlog za brigu. Naime, dotada su se muslimani u tri navrata ve bili suoili s Bizantijom. I Bizantinci su muslimane smatrali ozbiljnom opasnou, te su vrebali priliku da navale na samo sredite islama. Da je Ali poveo oruani ustanak, slabljenje unutranjeg fronta meu muslimanima predstavljalo bi za Bizantince odlinu priliku, koju bi oni sasvim izvjesno iskoristili. S obzirom na sve predoeno, jasno je zato je Imam strpljenje pretpostavio ustanku, i tako je, zahvaljujui svojoj strpljivosti, podnoenju, razumijevanju i pronicljivosti, spasio islamsko drutvo od golemih opasnosti. Da nije bio tako sklon jedinstvu muslimana i da se nije plaio posljedica podjela i sukoba meu muslimanima, on nikada ne bi dopustio da vodstvo meu muslimanima bude oduzeto iz ruku istinskih Poslanikovih nasljednika i namjesnika i bude dato drugima. Imamovo djelovanje u razdoblju halifa moglo bi se svesti na sljedee: ibadet i sluenje Bogu, i to na nain kakav dolikuje linosti poput Alija, to znai na takav nain da je Imam Sedad svoj izvanredni ibadet smatrao nitavnim u poreenju s ibadetom svoga velikog djeda. Druga linija djelovanja je bila tumaenje Kur'ana i rjeavanje razliitih nedoumica vezanih za znaenje nekih kur'anskih ajeta, te odgajanje uenika, poput Abdullaha ibn Abbasa, koji se smatra najveim islamskim mufesirom meu ashabima. Trea linija djelovanja podrazumijevala je davanje odgovora na pitanja uenjaka iz razliitih naroda, osobito idova i krana, koji su nakon Poslanikove smrti dolazili u Medinu kako bi se raspitali o njegovoj vjeri i upoznali je. Postavljali su brojna pitanja, a za davanje odgovora nije bilo
1

Ibn Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 1, str. 307.

25

spremnije osobe od Alija, koji je bio odlino upoznat s Tevratom i Indilom. Da Imam nije popunjavao tu prazninu, islamsko drutvo bi u tom pogledu bilo suoeno sa estokim porazom. Imamovi razoruavajui odgovori na sva pitanja koja bi mu bila postavljena donosila su mnogo radosti i zadovoljstva halifama koji su, umjesto Alija, sjedili na Poslanikovom mjestu. Sljedea linija djelovanja ukljuivala je donoenje erijatskih presuda u vezi s novim pitanjima kakva nisu otvarana u najranijem razdoblju islama, ili su bila toliko sloena da nijedan presuditelj nije mogao izrei presudu u vezi s njima. Ovo je jedna od posebno vanih pojava u ivotopisu Alija, jer da meu ashabima nije bilo linosti poput njega, koji je, kako je to Poslanik potvrdio, bio najueniji u ummetu i najobavjeteniji u vezi sa erijatom i presudama, brojna pitanja bi jo u ranom razdoblju islama ostala zakovana i bez odgovora. Upravo iskrsavanje novih pitanja nakon Poslanikove smrti uzrokom je zato meu ljudima mora postojati isti i bezgrjeni imam, koji e u potpunosti i nepogrjeivo vladati svim naelima i propisima islama, te e njegovo prisustvo i njegovo iroko i sveobuhvatno znanje sprijeiti ljude da zastrane ili da se slue analogijom i pretpostavkama. A takva velika blagodat, kako potvruju svi Poslanikovi drugovi, nije ukazana nikome drugom, osim Imamu Aliju. Jedan dio Imamovih presuda i njegovih inovativnih i izvanrednih tumaenja kur'anskih ajeta zabiljeen je u hadiskim zbirkama i historijskoj literaturi, a neki uenjaci su te dijelove priredili i kao samostalne knjige.1 Jo jedna linija djelovanja ogledala se u odgoju i pripremanju skupine onih koji su posjedovali preduvjet istote i duhovne spremnosti za duhovno putovanje, seyr o suluk, te su tako, pod vodstvom i spiritualnim uticajem Imama, bili u stanju dosegnuti duhovne vrhunce, i vidjeti oima srca i oima svoje unutranjosti ono to se ne moe vidjeti tjelesnim ulom vida. Jo jedna linija njegova djelovanja obuhvatala je nastojanje da se osigura bolji ivot za brojne siromahe i slabe, to je ilo dotle da je Imam vlastitim rukama obraivao vrtove i kopao bunare, pa bi ih oporuivao da bi bili koriteni na Boijem putu. Na kraju, jedna linija njegove djelatnosti oitovala se u trenucima kada bi se vladajui aparat suoio s ozbiljnim politikim pitanjima i kada bi ga neke tekoe satjerale u orsokak. Imam je bio jedini savjetnik od povjerenja, i svojim trezvenim pristupom tekoama nalazio bi rjeenje i odreivao daljnje usmjerenje djelovanja. Neki od njegovih savjeta ove vrste zabiljeeni su u Nehdul-belagi i knjigama hadisa. Historija svjedoi da su se Ebu Bekr i Omer za njihovog hilafeta obraali Imamu povodom razliitih politikih, naunih, vjerskih pitanja te nedoumica oko tumaenja Kur'ana i islamskih propisa. U velikoj mjeri su se koristili njegovim savjetima i uputama, koje su proizlazile iz Imamove potpune obavijetenosti u vezi sa naelima i propisima islama. U nastavku donosimo
1

Kao primjer moemo navesti sljedea djela: Kada'u emiril-muminin Ali ibn Ebi Talib, ejh Muhammed Taki Tusteri; Ketabe kezavatha-je Ali ibn Ebi Talib, Sejjid Ismail Resulzade.

26

itaocima nekoliko takvih primjera zabiljeenih u historijskoj literaturi. Bizantijska imperija bila je jedan od najeih protivnika mlade islamske vlasti. Bizantija je sa sjevera stalno prijetila sreditu islamske vlasti, a Poslanik islama je bio do posljednjeg trenutka ivota svjestan opasnosti od Bizantinaca. Tako je 8. godine po Hidri uputio jednu skupinu pod zapovjednitvom Dafera Tajjara prema granici uz am. Islamska vojska se, nakon to je izgubila trojicu vojnih zapovjednika i odreeni broj boraca, bez postignutog uspjeha vratila u Medinu. Kako bi nadoknadio taj poraz, Poslanik se 9. h.g. sa brojnim ljudstvom zaputio na Tebuk, ali se vojska vratila u Medinu a da se nije ni suoila s neprijateljem. Ovaj pohod imao je blistava postignua, o emu se moe vie saznati sa stranica historijske literature, ali je Poslanik i dalje bio stalno u brizi zbog mogueg napada Bizantinaca. Upravo zato je u posljednjim asovima ivota, leei na samrtnikoj postelji, poslao u am vojsku sastavljenu od muhadira i ensarija. Zbog odreenih razloga, ova vojska nije napustila Medinu, a Poslanik je preselio s Ovoga svijeta u trenucima kada se ta vojska okupljala na odreditu udaljenom nekoliko kilometara od Medine. Nakon Poslanikove smrti, politike prilike u Medini, koje su do postavljenja Ebu Bekra za halifu bile u kriznoj fazi, postepeno su se sredile. Ebu Bekr, koji je preuzeo brigu nad poslovima zajednice, jako se dvoumio oko izvrenja Poslanikove naredbe koja se ticala Bizantinaca, te se s tim u vezi posavjetovao sa skupinom ashaba. Nijedna procjena nije ga zadovoljila, te se naposljetku posavjetovao s Imamom Alijem. Ovaj ga je ohrabrio da postupi po Poslanikovom nareenju, dodavi: Ako se sukobi s njima, pobijedit e. Halifu je ovo Imamovo bodrenje obradovalo, pa je rekao: Dobro si nam predvianje dao i dobrim si nas obradovao!1 I tokom vladavine drugog halife Imam je takoer bio vaan savjetnik i pomonik u rjeavanju brojnih politikih, naunih i drutvenih pitanja. Ovdje emo, za primjer, ukazati na samo jedan sluaj kada se drugi halifa okoristio Imamovim miljenjem u vezi s politikim tekoama. U podruju znanom kao Kadisija odigrala se 14. godine po Hidri estoka bitka izmeu islamske vojske i Perzijanaca. Okonana je pobjedom muslimana, a tom prilikom poginuo je i glavni zapovjednik perzijske vojske, Rustem Ferruhzad, zajedno s velikim brojem svojih boraca. Ovom pobjedom itav prostor Iraka naao se pod politikim uticajem i vojnom vlau islama. Medain, koji je predstavljao sredite sasanidske vlasti, takoer su osvojili muslimani, tako da su se zapovjednici s perzijskom vojskom povlaili duboko u unutranjost zemlje. Perzijski poglavari i vojni zapovjednici plaili su se da e islamska vojska nastaviti napredovati i osvojiti itavu zemlju. Kako bi na valjan nain odgovorio na tako opasan prodor, iranski vladar Jezdigerd poslao je vojsku
1

Ibn Vazih Jakubi, Tarih Jakubi, sv. 3, str. 39.

27

od stotinu i pedeset hiljada ljudi, pod vodstvom zapovjednika Firuzana, sa zadatkom da sprijei svaki iznenadni napad i da ak, ukae li se za to prilika, izvedu protivnapad. Sa'd Vekkas, glavni zapovjednik islamskih snaga kako prenosi Ammar Jasir, koji je vrio dunost namjesnika u Kufi, pisao je Omeru i obavijestio ga o pokretima neprijatelja, napominjui: Vojska u Kufi spremna je stupiti u borbu, i navaliti na neprijatelja prije nego to ovaj krene u napad. Halifa je tada otiao u damiju, okupio ashabe, i obavijestio ih o svojoj namjeri da napusti Medinu, zaputi se u podruje izmeu Basre i Kufe i odande upravlja muslimanskom vojskom. Tada ustade Talha i zapoe poticati halifu da tako i uini, govorei stvari u kojima se jasno osjeala primjesa podilaenja i ulagivanja. Potom ustade Osman, koji ne samo da je poticao halifu da napusti Medinu, nego jo dodade: Pii vojsci u amu i Jemenu da svi napuste svoja podruja i pridrue ti se, kako bi se s tako brojnom vojskom mogao suprotstaviti neprijatelju. Onda se die Imam Ali i ree: U ovom primjeru pobjeda ili poraz ne ovise o maloj ili velikoj brojnosti snaga. Allah je uzdigao vjeru Svoju iznad svih drugih vjera i vojsku Svoju, koju je On spremio i potpomogao, sve dok nije dosegla mjesto na kojem je i dok nije stigla do sadanjih poloaja svojih. Mi se drimo obeanja Boijeg, a Allah e ispuniti obeanje Svoje i potpomoi vojsku Svoju. Poloaj prvaka vlasti je poloaj niti za zrna ogrlice, jer ih ona povezuje i dri na okupu. Ako je nit prekinuta, ona e se rasuti i izgubiti, te nikada nee ponovno biti zajedno. Arapi danas, makar i malobrojni, veliki su zahvaljujui islamu i snani su zato to su jedinstveni. Budi osovina za njih i okrei mlin s Arapima, te budi korijen njihov. Zaobii bitku, jer ako napusti mjesto ovo Arapi e te napasti sa strana i pravaca svih, dok e gradovi nezatieni, koje ste ostavili iza sebe, postati znaajniji od onih ispred vas. Ako te Perzijanci sutra vide, rei e: 'On je korijen Arabije. Ako ga smaknemo, bit emo u miru.' Tako e to pojaati nastojanje njihovo protiv tebe i estinu da se usmjere na tebe. Kae da su krenuli u borbu protiv muslimana. Allah je zaista nezadovoljniji pokretanjem njihovim od tebe i On je najsposobniji sprijeiti ono ime je On nezadovoljan. to se tie miljenja tvoga o broju njihovom, u prolosti se nismo borili velikim brojem, nego smo se borili na osnovu podrke Boije i pomoi.1 Poto je sasluao Imama, Omer prihvati njegovo miljenje i odustade od pohoda.2 Omer je na umu imao rjeenje ove njegove nedoumice
1 2

Nehdul-belaga, govor 145. Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 3, str. 8; Taberi, Muhammed ibn Derir, Tarihul-umem vel-muluk, Bejrut, Darul-kamusil-hadis, sv. 4, str. 237; Hafiz Ibn Kesir, Al-Bidajet vel-nihajet, Mektebetul-me'arif, Bejrut 1394, sv. 7, str. 107.

28

u trenutku kada je rekao: Utjeem se Bogu od toga da se moe pojaviti prepreka, a da Ebul-Hasan (Ali) ne zna rjeenje njezino.1 Trei halifa Osman je, zbog novanih pronevjera, nedoputenog i bez ikakve sumnje nezakonitog zahvatanja u bejtul-mal, promicanja u povlateni poloaj nedostojnih pripadnika Emevija i njihovog postavljanja na odgovorne poloaje u vlasti, te naposljetku zbog udaljavanja od sebe dostojnih ljudi meu muhadirima i ensarijama i preputanja sudbine islamskog ummeta u ruke Emevija, navukao na sebe silnu srdbu naroda. Naposljetku, budui da nije odgovorio na opravdana i zakonita protivljenja muslimana usljed promjene namjesnika i zapovjednika, dolo je do ustanka protiv vlasti koji je za posljedicu imao njegovo smaknue. Nakon toga su ljudi dali bejat Aliju kao novom halifi. Od tog trenutka Alijeva vladavina, koja zapoinje Osmanovim smaknuem, predstavljala je svojevrsnu revolucionarnu vlast, potaknutu ustankom i nezadovoljstvom naroda usljed smutnje i tlaenja koji su dotada provoeni. Jedan od primjera iskvarenosti Osmanove vlasti je i vraanje u Medinu Hakema ibn Ebul-Asa i njegovog sina Mervana, koje je Poslanik prognao u Taif, a kojima se nisu za svoje vlasti ni Ebu Bekr, ni Omer usuivali dopustiti povratak. ak je i svoju ker dao za Mervana i jo ga postavio na slubu u administraciji halifata, to je kod naroda izazvalo srdbu, tako da se Osmanova kua nala etrdeset i devet dana pod opsadom ustanika.2 Kad god bi Osman pokuao pokazati blagost, Mervan bi uinio neto da jo vie potakne srdbu naroda. Konano, muslimani u izlivu bijesa provalie u Osmanovu kuu i ubie ga. Ustanici su razmiljali samo o tome kako da uklone Osmana. Iako se tokom opsade Osmanove kue spominjalo Alijevo ime, nije bilo jasnog programa za budunost. Tako su se s pitanjem izbora novog halife suoili tek nakon Osmanova smaknua. S druge strane, meu lanovima esterolanog vijea za izbor halife, koje su inili Ali, Abdurahman ibn Avf, Osman, Talha, Zubejr i Sa'd ibn Vekkas, dvojica njih, Abdurahman ibn Avf i Osman vie nisu bili meu ivim, dok je meu preostalim Ali bio uvjerljivo najomiljeniji s obzirom na njegove vrline i blistavu prolost u islamu. Upravo zato su ljudi uglavnom bili zagovornici da Ali bude sljedei halifa. Procijenivi prilike i svjestan promjena koje su se desile u Osmanovo doba te udaljavanja muslimana od izvornog islama, Ali je dobro znao da e vladavina nakon razdoblja iskvarene i zabludjele Osmanove vlasti biti izuzetno teka, te da ljudi, naroito plemenske voe, nee lahko prihvatiti promjene koje je imao na umu kao i uspostavu pravedne vlasti. Stoga nije prihvatio bejat koji su mu ustanici ponudili. Historiari se slau oko podatka da je Osman ubijen u
1

Ibn Hader Askalani, Al-Isabeti fi temjizis-sahabe, Bejrut, Darul-ihjait-turasil-arabi, 1328, sv. 2, str. 509; Abdulber, Al-isti'ab fi me'rifetil-ashab, Bejrut, Darul-ihjait-turasil-arabi, 1328, sv. 3, str. 39. 2 Mesudi, Muruduz-zeheb, Bejrut, Darul-Anadalus, sv. 2, str. 346.

29

mjesecu Zul-hidde, 35. h.g., ali se razilaze oko tanog datuma.1 Takoer, izvjesno je da je izmeu Osmanovog ubistva i bejata ljudi Aliju, proteklo najmanje etiri-pet dana.2 Tih nekoliko dana meu narodom su vladali posvemanja pometnja i zbunjenost. Tih dana voe ustanka posjetili su Alija, ali on nije pokazao posebnu susretljivost prema njima. Kad su mu ponudili svoj bejat, budui da priliku nije smatrao prikladnom, rekao je: Ostavite me i traite nekog drugog. Suoavamo se s pitanjem koje ima lica i boje, koje srce ni jedno ne moe izdrati, niti razum ijedan prihvatiti. Zaista, vidici su zamagljeni, a Pravi put je zagubljen. Znajte da u vas, ako vam se odazovem, voditi kako ja znam i da neu sluati ta neko kae ili grdi. Ako me napustite, onda sam isti kao i vi. Mogue je da u najbolje od vas sluati i pokoravati se onome kojega vi postavite da vas vodi. Bolji sam vam kao savjetnik nego kao vladar.3 Ali, posjeta je bilo sve vie i istrajavanje muslimana je bilo sve snanije. Odnosno, radilo se o pravoj bujici ljudi koji su, umorni od dotadanje nepravde i nasilja i vapei za pravdom, opsjedali Imamovu kuu. Imam je osjeao svojom obavezom da prihvati bejat naroda. Na nekoliko mjesta u Nehdul-belagi Imam ukazuje na ovaj ustri nastup i uporno istrajavanje ljudi na bejatu. Kao primjer je naveo: Oni navaljivahu na mene kao to deve navaljuju jedna na drugu kad prispiju do vode pitke onda kad su rasputene nakon razvezivanja nogu, sve dok ne pomislih da e ili ubiti mene ili se meusobno poubijati ispred mene. Razmiljao sam o pitanju tom iznutra i izvana tako da mi je to prijeilo spavanje.4 Na drugom mjestu prua nam sliku navaljivanja i istrajavanja ljudi te njihove ogromne radosti i veselja na vijest da je Ali prihvatio bejat: Vukli ste mi ruku radi davanja prisege, ali sam je zadravao. Potezali ste, ali sam je ustezao. Onda ste se gurali oko mene kao to se guraju deve edne oko korita za napajanje, tako da je obua pokidana, ogrta spao i nemono zgnjeen. I veselje svijeta davanju prisege bijae tako vidljivo da su djeca mala osjeala radost, starci teturali i bolesni urno dolazili radi toga, a djevojke mlade hrlile bez velova.5 I u hutbi ikikija Imam takoer govori o zanosu s kojim ga je narod prihvatio i razlozima svog prihvatanja hilafeta: U tom asu nita me ne iznenadi do
1

Jakubi smatra da je Osman ubijen 18. Zul-hiddeta 35. h.g, dok Mesudi procjenjuje: Osman je ubijen tri dana prije isteka mjeseca Zul-hiddeta. 2 Jakubi pie: Ali je u utorak, sedam dana prije isteka mjeseca Zul-hiddeta, izabran na mjesto halife, to bi znailo da se radi o razdoblju od pet dana. Meutim, Mesudi biljei: Onoga dana kada je Osman ubijen, ljudi su dali bejat Aliju, ali na narednoj stranici: etiri dana nakon Osmanovog ubistva ljudi su masovno dali bejat Aliju. Ibn Asir smatra da je Osman ubijen 18. Zul-hideta, a da je bejat Aliju dat 25. dana istog mjeseca. Na stranici 192 djela Al-Kamil fit-tarih kae da su Medinjani pet dana proveli bez vlasti, i za to vrijeme gradom je upravljao ovjek po imenu Gafiki ibn Harb. 3 Nehdul-belaga, govor 91. 4 Nehdul-belaga, govor 53. 5 Nehdul-belaga, govor 227.

30

mnotvo ljudi koji navalie na mene. Ustremie se prema meni sa strana svih, poput grive hijene, tako silno da su prignjeili Hasana i Husejna i razderali mi oba kraja ogrtaa na pleima.1 Okupili su se oko mene poput stada ovaca i koza. Kada uzeh uzde vodstva dravnog, jedna se stranka otcijepi, druga posta neposluna, dok ostatak zapoe djelovati nezakonito, kao da nisu uli rijei Boije: to se tie ivota budueg, Mi ga darujemo onima koji ne trae da se uznose na Zemlji, niti da uz to ire pokvarenost, jer budunost pripada onima koji su svjesni Boga. Da, Boga mi, uli su ih i razumjeli, ali svijet ovaj zasvjetlucao je u oima njihovim i ukrasi njegovi su ih zaveli. Pripazite, tako mi Onoga Koji rascjepljuje zrno i stvara bia iva, da mi ne dooe ljudi i da podravatelji ne istroie uvjeravanja, i da se ueni ne oslonie na Boga, s obavezom da nee pristati na prodrljivost tlaitelja i glad tlaenih, zbacio bih ue hilafeta na njegova plea i postupao bih s posljednjim jednako kao i s prvim. Vidjeli biste onda da u pogledu mome ovaj svijet va nije bolji od kihanja koze.2 Alijev hilafet i njegova vlast, usredsreena na pravdu, potenje i oivljavanje izvornih islamskih tradicija, teko je pala odreenim skupinama i takvi su formirali front protiv njegove vlasti. Ta suprotstavljenost naposljetku je izrodila i trojake sukobe one sa nakisinima, kasitinima i marikinima. U nastavku emo kazati poneto o svakom od tih sukoba: sukob sa nakisinima (kriteljima sporazuma) desio se tako to su Talha i Zubejr, koji su dali bejat Aliju, zatraili da preuzmu zapovjednitvo nad Basrom i Kufom, ali Imam se s tim nije sloio. Oni su naposljetku tajno napustili Medinu i otili u Mekku, gdje su, uz pomo Emevija i sredstvima iz bejtulmala, formirali vojsku i onda se zaputili u Basru te preuzeli ondje vlast. Ali je onda napustio Medinu kako bi se obraunao s njima, te se u blizini Basre odigrala estoka bitka koja je zavrila Alijevom pobjedom i porazom nakisina. Rije je o Bici oko deve, o kojoj bi se moglo zasebno opirno govoriti. Ova bitka desila se 36. godine po Hidri. Jo prije Alijevog preuzimanja hilafeta, Muavija je sebi pripremio sve preduvjete za uspostavu vlastitog halifata u amu. Kada je Imam preuzeo hilafet, poslao je Muaviji ukaz kojim ga opoziva s mjesta namjesnika u amu, budui da nikad nije bio saglasan s mogunou da Muaviji bude povjeren ovaj poloaj. Taj spor ishodio je sukob vojski iz Iraka i ama na Sifinu, gdje je Alijeva vojska bila blizu pobjedi, ali je Muavija, podmuklim lukavstvima i smicalicama, uspio u Alijevoj vojsci izazvati razdor i pobunu. Naposljetku, na veliko navaljivanje svojih drugova, Imam je bio primoran
1

Imam ovdje koristi ustvari izraz vutiel-hasanan, to veina tumaa prevodi kao Hasan i Husejn, ali neki smatraju da se radi samo o Husejnu. Ibn Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 1, str. 200. 2 Nehdul-belaga, govor 3.

31

sloiti se prijedlogom da Ebu Musa A'ari i Amr 'As budu sudije koji e odluiti o tome ta je najbolje po napredak islama i muslimana. Pritisci na Imama Alija da prihvati njihovu presudu bili su tako snani da bi se, u sluaju da ne prihvati presudu, i njegov ivot naao u opasnosti, a njegovom smru muslimani bi se suoili s velikom neizvjesnou. Kada je dolo vrijeme da presuditelji iznesu svoje miljenje, Amr 'As prevario je Ebu Musu, i time je pokvarenjaka Muavijina spletka svima postala oita. Nakon ovog sluaja sa presuivanjem, neki muslimani koji su dotada bili na Alijevoj strani, sada su nastupili protiv njega, prigovarajui mu zbog prihvatanja presuivanja koje su mu svojim pritiscima upravo oni nametnuli. Bitka sa kasitinima odigrala se 37. godine po Hidri.1 Marikini su upravo ona skupina koja je Alija natjerala da prihvati presuivanje, a onda su se, nekoliko dana kasnije, predomislili, i traili su od njega da poniti postignuti sporazum. Meutim, Ali nije bio neko ko bi pogazio svoju rije i prekrio dogovoreni sporazum. Ovi su se onda odmetnuli, ustali su protiv hazreti Alija te su se na Nehrevanu sukobili s njim. Hazreti Ali je pobijedio u ovoj bici, ali zloba je ostala iva u srcima. Ova bitka dogodila se 38., ili po nekim historiarima 39. h.g. Nakon etiri godine i nekoliko mjeseci vladavine, u noi 19. Ramazana 40. godine po Hidri, Ali je smrtno ranjen sabljom Abdurahmana ibn Muldema, jednog od marikina, a dva dana kasnije dostigao je uzvieni stepen ehadeta.

Pri prireivanju ovog poglavlja, pored literature navoene u fusnotama, koritena je i knjiga potovanog profesora Dafera Subhanija Pazhuheshi piramun-e zendegi-je Ali, a.s. (drugo izdanje, Kom, Dahan-e ara).

32

DRUGI IMAM HASAN el - MUDTEBA, s.a.

Drugi Imam Ehli-bejta, prvo dijete iz blagoslovljenog braka Alija i plemenite Poslanikove keri Fatime, roen je polovinom mjeseca Ramazana, 3. godine po Hidri, u Medini.1 Hasan ibn Ali nije proveo mnogo godina uz svoga velikog djeda, Poslanika islama, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, budui da mu je bilo otprilike sedam godina kada je preselio s Ovoga svijeta. Nakon Poslanikove smrti, narednih gotovo trideset godina, proveo je uz svoga oca. Nakon to je on bio ubijen (40. h.g.), Hasan je deset narednih godina obavljao dunost imama. Preselio je kao ehid, 50. h.g., u 48. godini ivota, otrovan posredstvom Muavijine spletke. Sahranjen je na mezaristanu Bakije u Medini. U islamskom uenju, imuni ljudi imaju veliku odgovornost spram slabih i siromanih u zajednici te, u skladu s dubokom duhovnom sponom i bratskom povezanou u vjeri, moraju uvijek nastojati udovoljiti njihovim potrebama. Poslanik islama, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, i asni Imami iz njegovog potomstva nisu u tom pogledu ostavili samo izriite preporuke, ve je svaki od njih u svome vremenu bio najbolji primjer ovjekoljublja i skrbnitva o potrebitim. Ne samo da se Drugi Imam odlikovao izvanrednim postignuem kada je rije o znanju, bogobojaznosti, skruenosti i ibadetu, nego je i meu prvacima i meu pukom bio stalno spominjan po svojoj dareljivosti i pomoi ugroenim i slabim. Prisutnost ovog Imama Ehli-bejta pruala je utjehu svim slabim i siromanim. Nijedan siromah nije se vratio s njegovih vrata praznih ruku. Niko potiten nije Imamu iznio svoje jade i nevolje, a da kod njega nije naao utjehu. Ponekad, ak i prije nego bi se siromah, stidei se, usudio da iznese svoju potrebu, Imam bi mu je udovoljio, ne doputajui tako da ovaj osjeti sramotu i ponienje traenja. Sujuti u svojoj Historiji pie: Hasan ibn Ali odlikovao se golemim moralnim odlikama i ljudskim vrlinama. Bio je izvanredna linost, strpljiv, uljudan, pouzdan, irokogrudan i dareljiv, te je bio omiljen meu ljudima. Ponekad bi siromasima poklanjao izuzetno velike svote novca odjednom, i to toliko da je to bilo zauujue. Smisao ovako bogatih poklona bio je u nakani da tako siromaha uini trajno nepotrebitim, odnosno da mu omogui da zadovolji sve svoje potrebe, nastavi ivjeti dostojno ovjeka i da se sa ovim dobrom brine sam o sebi. Nije volio davati siromahu skroman iznos, onoliko koliko je dovoljno za jedan dan, tako da ovaj svakog dana
1

Ibn ehraub, Menakibu Ali ibn Ebi Talib, priredio i sastavio hadi sejjid Haim Resul Mahalani, Kom, Muassese-je entesharat Allame, sv. 4, str. 26; ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basiret, str. 187; Ibn Asir, Usdul-ghabe fil-ma'rifetis-sahabe, Teheran, Mektebetul-islamijje, sv. 2, str. 10; Ibn Hader Askalani, Al-Isabate fi temjizis-sahabe, Bejrut, Darul-ihjait-turasil-arabi, 1328, sv. 1, str. 328.

33

iznova mora pruati ruku pred drugim i traiti milostinju kako bi preivio. Jednoga dana Osman ibn Affan je sjedio pred damijom, kada naie neki prosjak i zatrai milostinju. Osman mu prui pet dirhema, a prosjak ree: Uputi me na nekoga ko e mi udijeliti vie! Osman mu pokaza na hazreti Hasana i Husejna ibn Alija i Abdullaha ibn Dafera, koji su sjedili u jednom uglu damije, i ree: Idi mladiima koji ondje sjede i zatrai od njih da ti pomognu. Prosjak otie k njima i izloi im svoju potrebu. Hazreti Hasan ree: Traiti novanu pomo od drugih dozvoljeno je samo u tri sluaja: zarad krvarine koju je ovjek duan platiti, a nije u stanju to uiniti, ukoliko ima teak dug, a ne moe ga vratiti i ukoliko je siromaan i slab, a nije u stanju nikako sebi pomoi. Koji od ovih sluajeva se odnosi na tebe? Prosjak odgovori: Stvarno, jedan od ta tri sluaja je moj. Hazreti Hasan mu tad dade pedeset dinara. Slijedei hazreti Hasana, Husein dade mu etrdeset i devet, a Abdullah etrdeset i osam dinara. U povratku, prosjak opet naie pored Osmana. Kako si proao?, upita ga Osman, a ovaj ree: Traio sam od tebe novac, i ti si mi dao, ali me nisi pitao za ta mi treba. A kada sam otiao onoj trojici, jedan od njih me upitao na ta u utroiti taj novac, pa mu odgovorih, a onda me sva trojica bogato darovae. Osman kaza: Ta porodica je osovina znanja i mudrosti, vrelo dobra i vrline, pa ko bi mogao biti poput njih!1 Tako je Hasan ibn Ali ulagao sve svoje snage u injenje dobrih i bogougodnih djela, i na Boijem putu je potroio silan imetak. Historiari i uenjaci, piui o njegovom plemenitom ivotu, zabiljeili su primjere njegove bezrezervne dareljivosti i ogromnog milosra, kakvo se ne sree u biografiji nijednog drugog velikana. To je jo jedan dokaz njegove duhovne veliine i njegove nezaokupljenosti lanim ovosvjetskim dobrima. Dva puta je tokom ivota razdijelio itav svoj imetak na Boijem putu. Tri puta je svoj imetak prepolovio, pa bi pola zadrao za sebe, a pola udijelo.2 Visoka svijest i uzvieni karakter hazreti Hasana mu nisu doputali da se s njegovih vrata neko vrati bez nade. Ponekad njegova pomo nije bila izravna, nego bi nastojao posredno udovoljiti potrebama ljudi i na poseban nain rijeiti njihove tegobe. Tako je jednoga dana Imama posjetio neki prosjak i zatraio pomo. Meutim, Imam Hasan u tom trenutku nije imao novca, ali ga je bilo stid dopustiti da se siromah vrati iz njegove kue razoaran. Zato ree: Hoe li da te uputim na neto ime e ostvariti svoju elju? O emu se radi?, upita ovaj, pa mu Imam objasni: Danas je umrla halifina ker i on je oaloen. Jo uvijek mu niko nije izrazio saosjeanje na pravi
1

Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 43, str. 333. 2 Sujuti, Tarihul-hulefa, Mektebetu-musna, Bagdad 1383, 190; Ibn Vazih, Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 2, str. 215, Sabit Ibn Devzi, Tezkiretulhavas, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1383, str. 196, ejh Muhammed Seban, Asafur-raghibin, Mektebetul-meshedul-husejni, Kairo, str. 179.

34

nain. Idi kod njega i uini to rijeima kojima u te pouiti. Tako e ostvariti svoju elju. Kako da mu izrazim saosjeanje?, upita prosjak, a Imam mu ree: Kada mu doe, reci: Hvala Bogu koji je dao da tvoja ker umre prije tebe i nae se u kaburu, jer je ona ivjela pod oevom zatitom. Ali, da je halifa umro prije nje, ona bi ostala bez zatitnika, i moda bi, ne daj Boe, neko oskrnavio njenu ast. Prosjak ga poslua i uini tako. Ove saosjeajne rijei ostavile su dubok dojam na halifu i odagnale njegovu tugu i alost. Naredi da se prosjaku da nagrada, pa ga onda upita: Jesi li ti sam smislio ove rijei?, a ovaj odgovori: Ne, njima me pouio Hasan ibn Ali! Halifa tada kaza: Istinu kae. On je vrelo rjeitosti i govornitva.41 Najvaniji i najosjetljiviji dio biografije Imama Hasana, dio o kojem se najvie raspravljalo i koji je izazivao podozrivost njegovih neukih prijatelja i zlobnih neprijatelja, je njegovo sklapanje mira sa Muavijom i povlaenje sa politike pozornice, odnosno, odustajanje od hilafeta. Neki, prouavajui njegovo ivotno kretanje i tadanja deavanja, postavljaju pitanje: Zato je Imam Hasan sklopio primirje s Muavijom? Zar nakon ehadeta Imama Alija njegovi sljedbenici nisu dali prisegu njegovom sinu Hasanu? Zar nije bilo bolje da je odmah uinio ono to e kasnije uiniti Imam Husejn, odnosno da je podigao ustanak te tako, ili ostvario pobjedu, ili svojim ehadetom poljuljao Muavijinu vlast? Prije nego se upustimo u iznalaenje odgovora na ova pitanja, potrebno je napraviti krai uvod u kome emo ukazati na nekoliko stvari. Shodno historijskim svjedoanstvima, Imam Hasan bio je izuzetno hrabar i odvaan ovjek koji nikada nije pokazao strah ili plaljivost. Na putu napretka islama nije izbjegavao upustiti se u bilo kakvu opasnost i uvijek je bio spreman za borbu na Boijem putu. Imam Hasan se borio uz svoga oca Alija u prvim redovima u Bici oko deve i iao je ak ispred najhrabrijih i najodvanijih Alijevih drugova, juriajui u samo srce neprijateljske vojske.2 Takoer, prije poetka borbe, po naredbi svoga oca, zajedno s Ammarom Jasirom i nekolicinom Alijevih drugova otiao je u Kufu, kako bi pozvao Kufljane da uzmu uea u dihadu.3 Upravitelj Kufe je tada bio Ebu Musa A'ari, koji se protivio pravednoj vlasti Imama Alija i nastojao odvratiti muslimane da uestvuju u njegovim bitkama. Hasan je uspio, usprkos izdaji Ebu Muse i njegovih sljedbenika, pridobiti devet hiljada Kufljana za uee u ovoj bici.4 Takoer, u Bici na Sifinu, imao je vanu ulogu u opoj
1 2

eriful-Kari, Bakir, Hajatul-Imamil-Hasan, Matbu'atul-adab, Nedef 1384, str. 302. Ibn ehraub, Menakibu Ali ibn Ebi Talib, priredio i sastavio hadi sejjid Haim Resul Mahalani, Kom, Muassese-je entesharat Allame, sv. 4, str. 21. 3 Ibn Vazih, Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 2, str. 170, Ibn Kutejbe Dinvari, Al-Imamet ves-sijaset, Meketbetu Mustafa babi Halebi, Kairo 1382, sv. 1, str. 67. 4 Ebu Hanifa Dinvari, Ahbarit- teval, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, Kairo, str. 144-145; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 3, str. 231.

35

mobilizaciji snaga i pridobijanju vojske Imama Alija za rat protiv Muavijine vojske. Svojim vatrenim i pokretakim govorima poticao je Kufljane da se pridrue dihadu njegovog oca na obaranju izdajnika i neprijatelja islama.1 Hasanova spremnost za borbu na Boijem putu bila je takva da je Imam Ali u Bici na Sifinu traio od svojih drugova da njega i njegovog brata Husejna odvrate od daljnje borbe, kako njihovom pogibijom ne bi bila prekinuta Poslanikova loza.2 Imam Hasan nije pokazivao ni najmanju popustljivost kada se radilo o istini i odbrani svetinja islama. Otvoreno je kritizirao Muavijine neislamske postupke i bez zadrke je govorio o runoj prolosti njegovoj i njegove porodice Emevija. Svjedoanstvo izreenog su i njegove otre rasprave sa Muavijom i njegovim namjetenicima, poput Amra 'Asa, Utbe ibn Ebu Sufjana, Velida ibn Ukbe, Mugejre ibn u'aba i Mervana Hakema.3 Nakon sklapanja sporazuma o miru, dakle u vrijeme kada je Muavijina mo porasla i kada je ovaj uvrstio svoj poloaj u Kufi, Hazreti Hasan se hrabro ispeo na minber i izloio razloge koji su ga naveli na mir i iznio prednosti Alijeve porodice. Potom je, u prisustvu samog Muavije, otvoreno ukazao na njegove loe osobine i otro ga kritizirao.4 Nakon ehadeta Imama Alija i Hasanovog mirovnog sporazuma haridije su sve svoje snage usmjerili protiv Muavije. U Kufu je stigla vijest da je Husra Esedi, jedan od poglavara haridija, sakupio vojsku i digao ustanak. Da bi uvrstio svoj poloaj i predstavio stvari tako kao da mu je Imam Hasan bio pokoran i odan, Muavija mu je poslao poruku dok je ovaj bio na putu ka Medini, traei da najprije ugui Husrin ustanak, a potom da nastavi svoje putovanje. Imam je na tu poruku odgovorio: Okanio sam te se kako bi bili sauvani ivoti muslimana, ali to ne znai da u ratovati za tebe protiv drugih. Da sam se odluio za rat, onda bih najprije ratovao protiv tebe, jer borba protiv tebe vanija je od borbe protiv haridija.5 Iz ovih rijei zrai duh borbenosti i odlunosti, posebno kada se sa prezirom obraa Muaviji, govorei: Okanio sam te se... Treba obratiti panju na injenicu da u islamskom uenju ne postoji jedinstveni zakon koji bi se ticao pitanja rata i dihada. Tako, kao to pod odreenim uvjetima islam nareuje muslimanima da ratuju protiv neprijatelja, takoer im je naredio da se, ukoliko borba nee donijeti eljeni uinak, okrenu prema sklapanju primirja. U ivotopisu Poslanika islama, blagoslov i mir neka su s njim i njegovim, nalazimo oba ova primjera.
1 2

Nasr ibn Muzahim, Veka'e Sifin, Menurati mektebeti basiret, Kom, 1382, str. 113. Ibn Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, Kairo, 1378. h.g, sv. 11, str. 25 (govor 200). 3 Tabrisi, Ihtidad, Al-Matbu'atul-murtezavijje, Nedef, str. 144-150. 4 Tabrisi, Isto, str. 156. 5 Ibn Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 5, str. 98; Ibn Asir, Al-Kamilu fittarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 3, str. 409.

36

Poslanik islama, koji se bio upustio u borbu na Bedru, Uhudu, Hendeku i drugim bojitima, u drugaijim uvjetima obavezno je s neprijateljima islama sklapao mirovne sporazume i odustajao od ratovanja, kako bi osigurao napredak islama. Meu ovakve primjere spadaju njegovi mirovni sporazumi s plemenima Benu Damra i Benu Eda, te ugovor sa Mekkenlijama (na Hudejbiji).1 Prema tome, upravo onako kako je Poslanik islama, s ciljem dugorone koristi, koja tada mnogima nije bila shvatljiva, sklapao mir s neprijateljem, tako je i hazreti Hasan vidio da dobro po islamsko drutvo lei u odustajanju od borbe. On je bio od Boga odreeni voa i vjerski predvodnik, koji je na osobit nain dugorono promiljao i znao sve vidove prilika bolje od bilo koga drugog. Stoga, ovo pitanje ne treba biti razlogom nikakvih nedoumica, nego se mora shvatiti da se, ustvari, radi o slijeenju Poslanikovog postupanja. Kako bi nam povodi i uinci mira hazreti Hasana bili jasniji, potrebno je vratiti se stranicama historije i razmotriti ovo pitanje, oslanjajui se na izvorna i vjerodostojna historijska svjedoanstva. Ako to uradimo, nametnut e nam se zakljuak da hazreti Hasan, zapravo, nije ugovorio mir, nego mu je taj mir bio nametnut. Dakle, prilike i nepogodni uvjeti, zajedno sa razliitim drugim iniocima, doveli su Imama u takav poloaj da je mir bio neizbjean, odnosno prinudan. Imam, znai, nije imao drugog izbora, osim prihvatiti mir, kao to bi to uinio i bilo ko drugi da se naao na njegovom mjestu. Okolnosti su bile takve da, sagledamo li vanjske opasnosti po islamski svijet, ali i prilike u Iraku, odnosno taboru Imama Hasana, vidjeemo da se radilo o posve nepovoljnim uvjetima za nastavak rata. U nastavku emo te prilike podrobno razmotriti. U pogledu ondanjeg vanjskopolitikog stanja, izvjesno je da unutranji sukobi meu muslimanima ne bi nikome donijeli koristi. Naime, Bizantijska imperija, koja je ve bila pretrpjela nekoliko estokih udaraca od islamske drave, vrebala je povoljnu priliku da joj zada razoran protivudarac i napokon zaustavi njen rastui uticaj. Kada su bizantijskim poglavarima stigle vijesti o tome da se vojske Imama Hasana i Muavije postavljaju jedna nasuprot druge, pomislili su kako je to najbolja mogua prilika da ostvare svoja nastojanja. Stoga su s ogromnom vojskom navalili na islamske prostore, kako bi napokon porazili muslimane. Zar bi u takvim uvjetima Imam Hasan, koji je imao obavezu uvanja temelja islama, imao drugog izbora, osim da prihvatanjem mira otkloni ovu veliku opasnost po islamski svijet. Poznati historiar Jakubi pie: U vrijeme Muavijinog povratka u am nakon uspostave mira sa Imamom Hasanom stie mu vijest da su Bizantinci
1

U odgovoru nekom ovjeku koji ga je pitao zato je pristao na mir s Muavijom, Imam Hasan odgovorio je: Iz istih razloga zbog kojih je Poslanik sklopio onaj sporazum s plemenima i mi smo sklopili primirje s Muavijom. (Medlisi, Muhammed Bakir, Biharulanvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 44, str. 2).

37

pokrenuli veliku i dobro pripremljenu vojsku, kako bi napali islamske zemlje. Budui da nije imao snage da im se suprotstavi, Imam je dogovorio primirje i obavezao se da e bizantijskim vlastima isplatiti sto hiljada dinara.1 Ovaj historijski izvor pokazuje da je u vrijeme trvenja izmeu dviju strana u islamskom drutvu, zajedniki neprijatelj muslimana uvijek bio spreman iskoristiti priliku i napasti. Da je dolo do rata izmeu Hasanovih i Muavijinih snaga, ni Hasan, ni Muavija ne bi naposljetku pobijedili, ve bi pobjednik bila Bizantijska imperija. Ali, zahvaljujui pronicljivosti i Hasanovom dalekosenom predvianju, takva opasnost je otklonjena. Imam Bakir je rekao nekom ovjeku koji se iuavao nad inom sklapanja mira Imama Hasana: Da nije tako postupio, usljedila bi golema opasnost.2 Nema nikakve sumnje da ukoliko neki vladar ili zapovjednik eli pobijediti u sukobu s neprijateljem, u njegovim vlastitim redovima mora postojati snaga, pripremljenost i usklaenost, inae uee u oruanom sukobu moe zavriti iskljuivo poniavajuim porazom. Prebirajui razloge Hasanovog mirovnog sporazuma, kada je rije o unutranjopolitikim prilikama, najvanija stvar koja nam pada u oi je odsustvo snanog i ureenog unutranjeg fronta. Naime, narod u Iraku, posebno u Kufi, niti je u pogledu morala bio spreman na rat, niti je bio pripremljen i jedinstven. Bitka oko Deve, bitke na Sifinu i Nehrevanu, kao i stalni sukobi koji su se nakon sluaja presuivanja deavali izmeu Muavijine vojske i snaga Imama Alija u Iraku, Hidazu i Jemenu, proizveli su kod brojnih obustavom sukoba. Naime, tokom skoro pet godina Alijevog hilafeta njegovi drugovi nisu isputali oruje iz ruku, izuzev s obavezom da ga ve sutra ponovno uzmu u ruke i da opet ratuju. S druge strane, oni nisu vodili rat protiv nekakvih tuinaca, nego su se, ustvari, borili protiv svoje brae i saplemenika, dojueranjih prijatelja, koji su se sada nali na Muavijinoj strani.3 To to su se nevoljko odazvali na novi poziv Imama Alija za Bitku na Sifinu pokazatelj je upravo njihovog takvog umora.4 Dr. Taha Husein, nakon to je objasnio sluaj presuivanja i dodatno uslonjavanje prilika nakon Bitke na Sifinu, pie: Onda se Ali odluio zaputiti u am, ali licemjeri meu njegovim drugovima predloie da se vrate u Kufu. Namjera je bila da se prije bitke dobro pripreme, a onda s vie vojske i boljom opremom krenu protiv neprijatelja. Kada ih je Ali tada vratio u Kufu, vie nije ni izaao iz nje, jer njegovi drugovi otioe kuama, okrenue se svojim poslovima i u dobroj mjeri izgubie volju za daljnjim
1 2

Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 2, str. 206. Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 44, str. 1. 3 U Bici kod Deve poginulo je 30.000 osoba (Tarihu Jakubi, sv. 2, str. 172), a na Nehrevanu je poginulo 4.000 haridija (Tarihu Jakubi, sv. 2, str. 182), dok je ukupan broj poginulih na obje strane u Bici na Sifinu iznosio 110.000 ljudi (Mesudi, Muruduz-Zeheb, Darul-Andalus, Bejrut, 1965, sv. 2, str. 393). 4 emsuddin, Muhammed Mehdi, Arzjabi-je enkelab-e Husejn, prijevod Mehdi Pivaji, Entearat-i Tevhid, Kom, str. 197-200.

38

ratovanjem. Tako on izgubi nadu u njih. Stalno ih je pozivao u dihad i istrajavao na tome, ali ga oni nisu posluali i nisu prihvatali njegove pozive. Jednom prilikom u hutbi ree: 'Svojom neposlunou ste me ponizili i doveli dotle da Kurejije govore: 'Ebu Talibov sin je hrabar ovjek, ali nije vian ratu.' Oeva im njihovih, pa ko je to viniji ratu od mene?!1 Nakon njegovog ehadeta, kada je Hasan ibn Ali preuzeo hilafet, ova pojava postala je jo oitija, tako da kada je on pozvao ljude da se pripreme za rat protiv Sirijaca, oni su mu se nevoljko odazivali. Kad mu je stigla vijest o pokretu Muavijine vojske ka Kufi, Imam naredi da se ljudi okupe u damiji. Onda zapoe govor, pa nakon to ukaza na okupljanje Muavijinih snaga, pozva ljude u dihad na Boijem putu i istrajnost u borbi protiv sljedbenika zablude, ukazujui im na neophodnost strpljenja, vjernosti i podnoenja tegoba. Znajui kakvo je raspoloenje ljudi, Imam se plaio da njegov poziv nee biti prihvaen. Upravo tako se i desilo. Kada je zavrio svoj budniki govor, svi su utili. Taj prizor je bio tako aloban i potresan da je jedan od Alijevih drugova estoko napao prisutne, nazvao ih lanim junacima i plaljivcima te ih pozvao da se odazovu Imamu.2 Ovo historijsko svjedoanstvo pokazuje nam do koje su mjere Iraani bili ogrezli u nemo i bezvoljnost. U njima se bio posve ugasio plamen borbenosti i duh mudahida. Naposljetku, nakon poticaja i govora nekolicine njegovih najvanijih drugova, Imam je, s malobrojnim ljudstvom, napustio Kufu i ulogorio se nedaleko, u podruju zvanom Nuhejla. Nakon desetodnevnog boravka u tom mjestu, provedenog u oekivanju dolaska novih snaga, u Imamovom logoru okupilo se svega etiri hiljade ljudi. Stoga je bio prinuen vratiti se opet u Kufu i pokuati ponovo pridobiti ljude i privoliti ih da se pridrue vojsci.3 Irako drutvo u to doba nije bilo neko organizirano, jednoobrazno i jedinstveno drutvo, ve se sastojalo od razliitih i esto posve suprotstavljenih skupina i slojeva. Njegovi osnovni elementi su bili sljedei: Emevije i njihove pristalice, haridije, koji su svojom obavezom smatrali suprotstaviti se i Aliju i Muaviji, ''nesvrstani'', odnosno oni koji nisu imali jasan stav o sukobu i nisu bili naisto s tim uz koju stranu stati i, na kraju, vjerni Imamovi sljedbenici.4 Ta podijeljenost u drutvu se prenijela i u redove vojske Imama Hasana, koja se izmetnula u jednu nesreenu i neureenu skupinu. Stoga se u sukobu s neprijateljem nipoto nije moglo osloniti na nju. ejh Mufid u vezi s ovom opasnom pojavom pie: Iraani su se krajnje
1

Ajine-je islam, prijevod Muhammed Ibrahim Ajeti Biredendi, Sehamijje entear, 1339, str 250-251. 2 Ebul-Fered Isfahani, Makatilut-Talibin, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Kairo 1961, sv. 16, str. 38; Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 16, str. 38, Ahmed ibn Jahja Belazeri, Insabul-araf, str. 60. 3 Al Jasin, ejh Radi, Sulhul-Hasan, Menuratud-daril-kitabil-'irakijje fil-kazimijje, str. 102. 4 Al Jasin, Isto, str. 68-74.

39

nevoljko i bezvoljno pripremali za rat. Vojska koju je okupio Imam Hasan je bila sastavljena od razliitih skupina, i to prije svega od Imamovih sljedbenika i haridija, koji su se koristili svakom mogunou za borbu protiv Muavije. Njihovo uee u vojsci bilo je iz neprijateljstva prema Muaviji, a ne iz naklonosti prema Imamu. Zatim, od lica koja su se pridruila vojsci iz koristoljublja i ljubavi prema Ovom svijetu, odnosno nadajui se plijenu i materijalnoj koristi za sebe; potom, kolebljivaca i sumnjiavih pojedinaca, koji nisu vidjeli velike razlike izmeu Hasana i Muavije; naposljetku, od osoba koje nisu ratovale zbog vjere, nego iz plemenske pristranosti i odanosti svojim starjeinama.1 Uzmemo li u obzir sve izneseno, jasno je zato se vojska hazreti Hasana nije mogla suprotstaviti tako snanom neprijatelju kakav je bio Muavija. Moda nijedno svjedoanstvo ne oslikava podijeljenost ondanjeg irakog drutva i njegovu slabost kada se radilo o ratu, kao rijei samoga Imama. Hazreti Hasan je u Medainu, dakle, krajnjoj taki do koje je njegova vojska dospjela, odrao dugi i budniki govor u sklopu kojeg je kazao: Nikakva sumnja i nedoumica nas ne odvraa od sukoba sa Sirijcima. U prolosti smo protiv njih ratovali crpei snagu iz vae pouzdanosti i sloge. Ali, danas, meu vama je nestalo jedinstva i meusobnog razumijevanja, pa ste izgubili vrstinu, tako da se sva vaa pomo svodi na vae jezike. Kada ste se na Sifinu upustili u bitku, svojoj vjeri davali ste prednost nad Ovim svijetom, ali danas Ovome svijetu dajete prednost nad vjerom. Mi smo onakvi kakvi smo i prije bili, ali vi niste onako odani kakvi ste nekad bili. Neki meu vama izgubili su svoje blinje i roake na Sifinu, a drugi na Nehrevanu. Oni prvi oplakuju svoje poginule, oni druge ele osvetu za svoje mrtve, dok nas ostali ne ele slijediti. Muavija nam predlae ono to je daleko od pravde i suprotno naim ciljevima i naoj asti. Zato, ako ste spremni ginuti na Boijem putu, recite mi to, pa da se upustim u borbu i sabljom mu odgovorim. Ali, traite li Ovaj svijet i mir, recite mi to, da prihvatim njegov prijedlog i uinim vas zadovoljnim. Kada Imam to izgovori, ljudi povikae: Mi elimo ivjeti, elimo ivjeti!2 Dakle, kako se Imam sa vojskom koja je bila ovako slaba i ovako niskog morala, mogao upustiti u rat protiv neprijatelja poput Muavije? Zar se sa ovakvom vojskom, sastavljenom od meusobno suprotstavljenih skupina, u bilo kom sluaju mogao nadati pobjedi? Zaista, svi ti inioci su se objedinili i doveli islamsku drutvo pred sasvim izvjesnu opasnost o kojoj ete u
1

ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 189; Ibn Sebagh Malik, Al-Fusululmuhimme fi ma'rifetil-eimme, 1303, str. 167. 2 Ibn Asir, Usedul-ghabe fil-ma'rifeti sahabe, Teheran, Mektebetul-islamijje, sv. 2, str. 1314; Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 3, str. 406; Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kitabi islamijje, Teheran, sv. 44, str. 21; Sabit Ibn Devzi, Tezkiretul-havas, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef, 1383, str. 199.

40

nastavku itati. Neki stari i savremeni autori i historiari izvrtali su historijske injenice, pa tvrde da Imam Hasan nije pozivao u rat niti zagovarao suprotstavljanje Muaviji, ve da je od prvog dana prihvatio njegove materijalne darove i odao se lagodnom i mirnom ivotu. Ako se i suprotstavljao Muaviji, to je bilo zato da osigura ove materijalne dobitke! Postoje sauvani historijski dokumenti koji pokazuju da su takve objede posve neosnovane i da nipoto nisu u skladu s historijskim injenicama. Naime, da drugi Imam nije namjeravao ratovati protiv Muavije, okupljanje i angairanje vojnih snaga ne bi imali smisla, a historiari su saglasni u miljenju da je Imam Hasan pripremao vojsku za rat. Meutim, zbog nedostatka jedinstva i usklaenosti, s jedne, te zbog spletki Muavijinih uhoda, s druge strane, njegova vojska se raspala i rasprila, a da nije ni stupila u borbu. Tako Imam nije imao izbora, nego je odustao od borbe i prihvatio je mir. Prema tome, Imam Hasan je najprije zapoeo ustanak, proglasio rat i poeo sakupljati vojsku, ali kasnije, imajui temeljit uvid u prilike i odnose u islamskom drutvu, a elei najbolje u datom trenutku, odluio je prihvatiti mir.1 Kako je ve reeno, ljudi u Iraku i Kufi nisu bili jedinstveni i saglasni u svojim stavovima. tavie, radilo se o prevrtljivim, nevjernim i nepouzdanim ljudima, koji su bili spremni svakog dana stati pod drugu zastavu, uvijek pokorni trenutnim prilikama i djelujuoj vlasti, odnosno oni koji su, kako bi se to obino kazalo, brinuli samo o tome ta e danas pojesti. Upravo usljed takvog raspoloenja, u kriznim trenucima okupljanja i mobiliziranja vojske, neke plemenske voe i prvaci nekih uglednih porodica u Kufi okrenuli su lea Imamu. Poslali su pisma Muaviji u kojima su izrazili svoju odanost njegovoj vlasti i poticali ga da krene ka Iraku, jamei mu da e u trenutku kada im se priblii, natjerati Imama Hasana da mu se pokori ili u suprotnom izvriti napad na njega. Muavija je i sam pisao Imamu, izraavajui uenje da je on i s takvim ljudima bio spreman ratovati protiv njega. 2 Imam Hasan je, nakon to je napustio Kufu s namjerom da se bori protiv Muavije, postavio Abdullaha ibn Abbasa za glavnog zapovjednika prethodnice od dvanaest hiljada vojnika. Dvojicu njegovih dobrih prijatelja, Kajsa ibn Sa'da i Saida ibn Kajsa, odredio je za njegove savjetnike i zamjenike, kako bi u sluaju da se jednom od njih neto desi preostala dvojica preuzeli njegove dunosti.3 Hazreti Hasan je odredio pravac kretanja vojske i naredio im da
1

Upravo zato su neki od ranih islamskih historiara pisali knjige pod naslovom Hasanov ustanak, poput Hiama ibn Saiba Kelbija i Ibrahima ibn Muhammeda Sekafija. 2 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str.191. Potvrda navedenom je i odgovor Imama Hasana na upit jednog svog sljedbenika zato je odustao od rata: Tako mi Boga, da sam ratovao protiv Muavije, ljudi bi me predali njemu. (Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 44, str. 20.) 3 Jakubi ne spominje Saida ibn Kajsa, dok svi ostali hroniari navode njegovo ime.

41

sprijee Muavijino napredovanje gdje god da ga sretnu i obavijeste ga o tome kako bi im on, s glavninom snaga, odmah priskoio u pomo.1 Abdullah je, preuzevi zapovjednitvo nad prethodnicom, krenuo i u mjestu Meskin susreo se s Muavijinom vojskom, koja je ve bila prispjela tamo. Uskoro je Imamu stigao izvjetaj da je Abdullah, primivi od Muavije milion dirhema, preao nou na njegovu stranu sa osam hiljada vojnika.2 Jasno je koliko je u tim sloenim prilikama izdaja jednog takvog vojnog zapovjednika uticala na gubljenje samopouzdanja i umanjenje odlunosti meu Imamovim vojnicima. U takvim prilikama, zapovjednitvo nad ostatkom jedinica, shodno Imamovoj naredbi, preuzeo je Kajs ibn Sa'd, hrabar borac, dokazani vjernik i ovjek do krajnosti odan porodici Imama Alija, koji je budnikim govorom pokuao popraviti raspoloenje meu vojnicima. Muavija je pokuao i njega podmititi, ali Kajs to nije prihvatio, ve je istrajao u svojoj podrci Imamu.3 Muavija se nije zadovoljio samo potkupljivanjem Abdullaha, ve je, kako bi produbio razdor i pometnju u vojsci Imama Hasana u Medainu, posredstvom svojih uhoda i plaenika pustio vijest da se i Kajs s njim nagodio, dok je meu Kajsove snage ubacio takoer lanu vijest kako je Imam Hasan pristao na mir s njim. Stvari su dole dotle da je Muavija poslao nekoliko svojih ljudi da posjete hazreti Hasana u njegovom logoru u Medainu. Imam ih je primio, a oni su, poto su izali iz njegovog atora, poeli govoriti vojnicima: Allah je posredstvom sina Poslanikovog uguio smutnju i ugasio plamen rata. Hasan ibn Ali sklopio je mir s Muavijom i tako sauvao krv ljudi! Oni im povjerovae prije nego to to provjerie, pa ustadoe i navalie na Imamov ator, razgrabie sve to tu naoe, te ga ak pokuae i ubiti. Na kraju se razioe na sve etiri strane. 4 Imam Hasan se odatle uputi u Sabat. Na putu ga u zasjedi saeka neki haridija i teko ga rani. Imam je mnogo krvario te se, onemoao, uz pomo nekolicine svojih vjernih prijatelja, vrati natrag u Medain. Tu se njegovo stanje sve vie pogoravalo. Koristei se tom prilikom, Muavija je u potpunosti preuzeo nadzor nad prilikama, tako da je Imam, koji je izgubio vojne snage i ostao
1

Ebul-Fered Isfahani, Makatilut-Talibin, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Kairo 1961, sv. 16, str. 40. 2 Busr ibn Arta, jedan od krvolonih Muavijinih zapovjednika, ubio je dv ojicu Abdullahovih sinova, te je bilo prirodno da on makar zbog toga bude ogoreni Muavijin neprijatelj, ali inioci o kojima smo govorili izazvali su takvu slabost u vojsci Imama Hasana da se prelazilo i preko ovakvih pojava i dolo je do potpunog rasula. 3 Ebul-Fered Isfahani, Makatilut-Talibin, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Kairo, 1961, sv. 16, str. 42. 4 Kako smo ve napomenuli, vojska Imama Hasana bila je sastavljena od razliitih elemenata, meu kojima je bilo haridija te onih koji su samo gledali linu korist i dobitak, tako da nije udno da su neki ak pokuali ubiti Imama i da su opljakali njegov ator, a jedan od njih je pritom uzviknuo: Ovaj ovjek nas je prodao Muaviji i oslabio muslimane! Zaista, eto u kako bijednom poloaju se nala Poslanikova porodica!

42

sam, bio prinuen prihvatiti mirovnu ponudu. Prema tome, vidimo kako je Imam Hasan sklopio mir zato to nije imao nikakvog drugog izbora. Tako, Taberi i ostali historiari piu: Hasan ibn Ali pristao je na mir u prilikama kada su ga njegovi sljedbenici napustili i kada je ostao sam.1 U odgovoru osobi koja je ustala protiv sklopljenog mira, ukazao je na ove gorke injenice i obrazloio razloge za takvu odluku sljedeim rijeima: Predao sam Muaviji vlast upravo stoga to nisam imao podravatelja i drugova za borbu protiv njega. Da sam imao prijatelje, dan i no bih se borio protiv njega, sve dok se stvari ne bi rijeile. Odlino poznajem Kufljane i mnogo sam ih puta iskuao. Oni su iskvareni ljudi koji se nee popraviti, kod njih nema vjernosti, ne dre se date rijei i obeanja i nikad se ni dvojica njih ne mogu usaglasiti. Naizgled, oni su nam pokorni i naklonjeni, ali na djelu sarauju s naim neprijateljima.2 Drugi Imam, koji je slabou i odsustvom podrke svojih drugova bio estoko pogoen, odrao je jednom prilikom govor u sklopu kojeg je rekao: udim se ljudima koji nemaju ni vjere, ni stida. Teko vama! Muavija nee odrati ni jedno od obeanja koja vam je dao ukoliko me ubijete. Ako mu dam prisegu, svoje line obaveze mogu obavljati bolje nego to sam to inio dosada. Ali, padnu li stvari njemu u ruke, nee dopustiti da u drutvu promiem vjeru moga djeda, Poslanika Boijeg. Tako mi Boga, budem li zbog vae slabosti i nevjerstva primoran vlast nad muslimanima predati njemu, znajte zasigurno da pod bajrakom emevijske vlasti neete nikad vidjeti sree ni radosti i iskusit ete mnoge patnje i muke. Kao da sada svojim oima gledam kako e sutra vaa djeca stajati pred vratima njihove djece i iskati zalogaj hljeba i gutljaj vode, hljeb i vodu koji pripadaju vaoj djeci i koje je Bog njima namijenio. Ali, Emevije su ih odvukli u svoje kue, a vaoj djeci uskratili njihova prava. A onda je Imam rekao: Da sam imao drugove koji bi me pomogli u ratu protiv neprijatelja Boijih, nikad ne bih predao hilafet Muaviji, jer hilafet je Emevijama uinjen haramom.3 Imam Hasan, koji je odlino poznavao kvarnu narav Muavijine vlasti, jednom je na skupu kome je prisustvovao i sam Muavija odrao govor u kojem je rekao: Kunem se Bogom, sve dok je vlast nad poslovima muslimana u rukama Emevija, muslimani nee vidjeti dobra ni napretka. Bilo je to upozorenje Iraanima, koji su usljed svoje slabosti i nadajui se miru i olakanju, odbili ratovati, ne shvatajui da Muavijina vlast nikada nee ispuniti njihova oekivanja. Kad je
1

Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef, 1384, sv. 2, str. 205. Historiari su na razliite naine opisivali ovaj napad na ator hazreti Hasana, pa tako Taberi, Ibn Asir i Ibn Hader 'Askelani piu: Kada je Hasan ibn Ali podigao logor u Medainu, odjednom neki ovjek (Muavijin plaenik) povika: 'Ljudi, Kajs ibn Sa'd je ubijen, bjeite!', te se vojska rasturi. 2 Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 44, str. 147; Tabrisi, Ihtidad, Al-Matbu'attul-murtezavijje, Nedef, str. 157. 3 ubbar, Sejjid Abdullah, Dela'ul-ujun, Mektebetul-basireti, sv. 1, str. 345-346.

43

drugi Imam, u nepovoljnim uvjetima o kojima smo naprijed govorili, rat protiv Muavije ocijenio suprotnim viem dobru islamskog drutva i ouvanju opstanka islama te prihvatio mir, odnosno primirje kao neizbjenost, svim silama je nastojao, u okviru svojih mogunosti i mimo krenja mirovnog sporazuma, da i dalje ostvaruje svoje uzviene i svete ciljeve. Muavija je, kako bi uspostavio mir i doepao se vlasti, bio spreman dati svakojake ustupke. ak je Imamu poslao prazan papir sa svojim potpisom na dnu, uz poruku da e prihvatiti sve uvjete koje ovaj na tom listu ispie.1 Imam je to iskoristio koliko god je bilo mogue. Tako je u mirovni sporazum ugradio sva vana i osjetljiva pitanja i uinio ih prvostepenim takama sporazuma. Od Muavije je uzeo obeanje da e ovaj uvati sve one uzviene ideale koje je Imam njegovao. U historijskoj literaturi se ne sree podroban i potpun tekst tog mirovnog sporazuma. Meutim, povezivanjem tekstova iz razliitih vrela mogue je priblino uspostaviti potpuni tekst sporazuma. I letiminim uvidom u pitanja koja je Imam ugradio u sporazum i na kojima je istrajavao, moe se stei predstava o njegovoj izvanrednoj sposobnosti prosuivanja u okviru vlastite politike borbe. Tekst sporazuma mogao bi se svesti na pet taaka. Taka prva: Hasan ibn Ali preputa Muaviji vlast i upravu, pod uvjetom da se ovaj dri propisa Kur'ana i Sunneta Poslanikovog, blagoslov i mir neka su s njim i njegovim. Taka druga: nakon Muavije, hilafet e pripasti Hasanu ibn Aliju, a ukoliko se njemu neto desi, upravu nad stvarima muslimana preuzet e Husejn ibn Ali. Dalje, Muavija nema pravo odrediti nikoga za svoga nasljednika. Taka trea: Mora se prestati s runom novotarijom vrijeanja i proklinjanja Hasanovog oca, Alija ibn Ebi Taliba, na namazima i on se ne smije spominjati, osim po dobru. Taka etvrta: Iznos od pet miliona dirhema koji se nalazi u blagajni bejtul-mala Kufe nije ukljuen u dogovor o predavanju vlasti i taj novac e biti troen pod nadzorom Imama Hasana. Takoer, Muavija e pri rasporeivanju i dijeljenju novca davati Haimijama prednost u odnosu na Emevije. Pored toga, iz sume novca prikupljenog od zekata iz Darabgarda Muavija mora isplatiti milion dirhema porodicama ehida iz Bitke oko Deve i Bitke na Sifinu, koji su poginuli borei se na strani Imama Alija.2 Taka peta: Muavija se obavezuje da e svi ljudi u podruju
1

Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 16, str. 28. 2 Darabgard je bio jedna od pet gradskih oblasti u provinciji Fars. Moda je razlog zato je ovdje odbran upravo porez iz Darabgarda injenica da se ovaj grad, shodno historijskim svjedoanstvima, predao bez borbe muslimanskoj vojsci prilikom osvojenja Perzije te, u skladu s islamskim propisima, prihodi u njemu prikupljeni pripadaju Poslaniku, njegovoj porodici, siroadi, siromasima i putnicima. Zato je Imam Hasan postavio kao uvjet da porez iz ovoga grada pripadne porodicama ehida iz Bitke oko deve i Bitke na Sifinu, budui da se radilo o imetku koji je zapravo pripadao izravno njemu. Osim toga, u ovom imetku imali su

44

ama, Iraka i Hidaza, bilo kog plemena ili rase, biti sigurni od njegovog nasilja i zlostavljanja, da se nee baviti njihovom prolou i da niko nee biti uznemiravan zbog nekadanjeg djelovanja uperenog protiv Muavijine vlasti, to naroito vai za itelje Iraka. Osim toga, Muavija jami sigurnost svim Alijevim drugovima, gdje god da se oni nalaze. Nijedan od njih nee biti uznemiravan, njihovi ivoti, imeci i ast bit e zatieni i nee im biti uinjena ni najmanja neugodnost. Svakom e pripasti njegova prava, a imetak iz bejtul-mala koji se nalazi u rukama Alijevih sljedbenika nee im biti oduziman. Takoer, Muavija ni na koji nain ne smije dovesti u opasnost Hasana ibn Alija i njegovog brata Husejna ibn Alija, niti bilo koga iz Poslanikove porodice, te oni ni zbog ega ne smiju biti izloeni strahu i bojazni. Na kraju sporazuma, Muavija se izriito obavezuje na potivanje svih taaka sporazuma i njihovo dosljedno izvravanje. U tom pogledu za svjedoka uzima Boga, te sve ugledne i potovane ljude iz ama.1 Tako se ostvarilo predskazanje Poslanika islama, blagoslov i mir neka su s njim i njegovim, izreeno u vrijeme kada je Hasan ibn Ali bio jo djeai. Poslanik je jednoga dana, ugledavi ga s minbera, rekao: Ovo moje dijete je poglavar muslimana. Bog e posredstvom njega uspostaviti mir izmeu dvije skupine muslimana.2 Svjetski uglednici i voe, kad uoe da stanje i prilike nisu u skladu s njihovim ciljevima, uvijek nastoje da njihove odluke budu takve da donesu to manje tete. To je jedno od temeljnih naela kada je rije o politikim i drutveno vanim odlukama. Imam Hasan takoer je, rukovodei se takvom logikom, nastojao da svoje uzviene ciljeve ostvari u mjeri koliko je to bilo mogue. Stoga je, kada je bio prinuen da vlast preda Muaviji, uinio to uz prvi uvjet da Muavija poslovima islamskog drutva upravlja na temelju Kur'ana i Poslanikovog sunneta. Jasno je da Imam nije teio vlasti i politikoj moi, ve je njegov glavni cilj bio ouvanje islamskih propisa u drutvu i upravljanje drutvom na temelju tih propisa. Ukoliko bi Muavija to djelatno provodio, Imamov glavni cilj bi u dobroj mjeri bio zadovoljen. Osim toga, u skladu s drugom takom sporazuma, Hasan ibn Ali mogao je nakon Muavijine smrti slobodno preuzeti vodstvo u islamskom drutvu. Budui da je Muavija bio od Imama stariji trideset godina i da je u to vrijeme ve bio zagazio u starost,3 bilo je za oekivati da on nee ivjeti jo dugo. Dakle,
udjela i siroad poginulih u ovim bitkama koja su bila bez staratelja (Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 44, str. 10). 1 Podrobniji opis i objanjenje ovog mirovnog sporazuma moe se nai kod ejha Radija Al Jasina, str. 259-261. 2 Ovo predskazanje zabiljeeno je u Tezkiratul-havas, str. 194, Asedul-ghabe, sv. 2, str. 12, Nurul-basar, str. 121, Al-Isabe, sv. 1. str. 320, Tehzibul-tehzib, sv. 2, str. 298; Hiljetul-evlija, sv 2, str. 35, Musned Ahmeda Hanbela, sv. 5, str. 38 i 44; Et-Tabekatul-kubra, Abdulvehab arani, sv. 1, str. 26. 3 Al Jasin, Isto, str. 278.

45

jasno je koliko je ovaj uvjet, rukovodimo li se normalnim procjenama, bio u korist islama i muslimana. I ostale odredbe sporazuma, svaka pojedinano, imaju veliku vanost. Naime, to je bilo vrijeme kada je Imam Ali bio redovno proklinjan i vrijean prilikom dume i ostalih namaza. Ta runa novotarija je postala pravi obiaj, a Alijevi prijatelji i lanovi Poslanikove porodice ivjeli su pod stalnom prijetnjama i uznemiravanjima. Zato se ne moe poricati vrijednost injenice da je od Muavije bilo iznueno preuzimanje obaveze da se prekine s tom navadom. Nakon usaglaavanja sporazuma, obje strane su, zajedno sa svojim vojnim snagama, dole u Kufu, i svi su se okupili u tamonjoj velikoj damiji. Ljudi su oekivali da im njihovi prvaci izloe sadraj sporazuma, kako u tom pogledu ne bi bilo nikakvih sumnji i nedoumica. Meutim, njihova oekivanja su se izjalovila. Muavija se ispeo na minber i, ne samo da u svom govoru nije iskazao odlunost da ispotuje uvjete mira, nego je prezrivo i potcjenjivaki izjavio: Nisam ratovao protiv vas zato da biste vi obavljali namaz i Had, jer vi to svakako inite. Ratovao sam protiv vas zato da bih vas uinio pokornim i podveo vas pod svoju vlast. A onda je rekao: Znajte da su svi uvjeti sporazuma kojeg sam dogovorio sa Hasanom ibn Alijem pod mojim nogama i nemaju nikakve vrijednosti.1 Tako je Muavija pogazio sve svoje obaveze i otvoreno prekrio mirovni sporazum. Nastavljajui s takvim nastupom, ne samo da nije popravio svoje ponaanje, nego je postao jo i gori i inio je sve vee zloine. Novotariju vrijeanja Imama Alija je pojaao jo vie nego ranije. to je vie mogao, zagoravao je ivot njegovim odanim drugovima pa je tako pogubio ugledne linosti poput Hidra ibn Adija i ostalih velikana islama. Sve vie je proganjao i zlostavljao Alijeve sljedbenike, tako da su oni bili ili zatvarani, ili protjerivani iz njihovih domova. Ne samo da je pogazio odredbe sporazuma o potivanju Alija i njegovih pristalica, ve se Muavija nije drao sporazuma ni kada je rije o zekatu iz Darabgarda. Taberi o tome biljei: Basrani nisu htjeli dati zekat iz Darabgarda i govorili su: 'Ovo je na imetak, na udio u bejtul-malu, koji pripada nama.'2 A Ibn Asir pie: Basrani su odbili predati zekat iz Darabgarda i uinili su to po Muavijinom nareenju.3 Bilo je neophodno
1

Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 16, str. 15; ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 191. Ebul-Fered kae da je Muavija ovaj govor odrao prije ulaska u Kufu. 2 Muhammed ibn Derir Taberi, Tarihul-umim vel-muluk, Darul-kamusil-hadis, Bejrut, sv. 6, str. 95. 3 Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 3, str. 405. Belazeri, takoer, pie: Muavija je naredio svom namjesniku u Basri da potie narod protiv Hasana ibn Alija. Ovaj je tako i postupio, pa je ishod bio da su Basrani govorili: 'Ovaj imetak pripada bejtul-malu, pa zato da ga dajemo drugome?!' (Ansabul-israf, ejh Muhammed Bakir Mahmudi, Darul-ta'riful lil-matbu'at, Bejrut 1397, str. 47.)

46

probuditi ljude, koji su bili umorni od brojnih ratova i koji su pali pod uticaj svojih plemenskih starjeina i Muavijine laljive propagande. Nju su irili njegovi najamnici, tvrdei da zagovaraju mir. Bilo je potrebno da ljudi postanu svjesni da su, zbog svoje slabosti da izdre rat te usljed Muavijine propagande i slijepog slijeenja svojih plemenskih prvaka, uinili ogromnu greku. To, meutim, nije bilo mogue ukoliko vlastitim oima ne prepoznaju grozne i opasne posljedice svoga djela. Osim toga, bilo je potrebno da se muslimani u zbilji upoznaju sa pravim licem emevijske vlasti, i da iskuse stalna zlostavljanja, progone i tlaenje koje je Muavijina vlast provodila. Uistinu, ono to su Imam Hasan i njegovi iskreni drugovi trebali uraditi u ovom osjetljivom historijskom trenutku bilo je da reene injenice uine svima vidljivim i da na taj nain, kao postignue narodnog razumijevanja gorke zbilje, podignu ustanak i pripreme borbu protiv prilika u runoj stvarnosti. Dakle, to to je Imam Hasan prihvatio mir nije bilo zato da bi sa svojih plea skinuo teret odgovornosti, ve zato da bi otpoeo borbu na drugoj razini. Deavanja koja su uslijedila nakon dogovaranja mirovnog sporazuma pomogla su mu u tome i dobrano su potresla Iraane. Taberi biljei: Muavija je nakon mirovnog sporazuma podigao logor na Nuheili. Tada protiv njega ustade skupina haridija i izaoe iz Kufe. Muavija posla protiv njih jedan odred vojske iz Sirije, ali haridije ih porazie. Onda Muavija naredi Kufljanima da se sukobe s haridijama, zaprijetivi im da nee biti sigurni ukoliko ne budu za njega ratovali.1 Tako su Iraani, koji nisu bili spremni ratovati na strani Imama Alija i Hasana protiv Muavije, bili ipak natjerani da ratuju protiv haridija. To im je bjelodano pokazalo da pod Muavijom nikad nee ostvariti eljeni mir i sigurnost. Uz sve to, Muavija je protiv njih primijenio obiman i neovjean program, koga bismo trebali nazvati politikom prijetnji i gladi, i tako im je dodatno zagorao ivot. S jedne strane, Muavija ih je izvrgao razliitim pritiscima i prijetnjama a, s druge, uskratio im jenjihova prava i probitke. Ibn Ebul-Hadid, uveni uenjak, pie: Sljedbenici Ehli-bejta su ubijani gdje god da su se nalazili. Emevije su i na osnovu same sumnje odsijecali ljudima ruke i noge. Zatvaran je svako ko je bio poznat po svojoj ljubavi prema Poslanikovoj porodici, ili mu je imetak bio oduziman, ili mu je ruena kua. Silina pritisaka i zlostavljanja sljedbenika Ehli-bejta dola je dotle da se optuba za naklonost Aliju poela smatrati gorom od optube za nevjerstvo i bezbonitvo, a kazne za ljubav prema Aliju su bile mnogo tee! U okviru provoenja te okrutne politike u naroito tekim prilikama naao se narod u Kufi. Naime, Kufa je smatrana sreditem Alijevih sljedbenika. Muavija je za namjesnika u Kufi postavio Zijada ibn Sumejju, kojem je kasnije povjerio i zapovjednitvo nad Basrom. Zijad, koji se nekad nalazio u redovima Alijevih pristalica, te ih sve
1

Muhammed ibn Derir Taberi, Tarihul-umim vel-muluk, Darul-kamusil-hadis, Bejrut, sv. 6, str. 95.

47

odlino poznavao, izvrgao ih je progonima i nalazio ih gdje god da su se krili. Ubijao ih je, odsijecao im noge i ruke, osljepljivao ih, vjeao ih na stabla hurmi i protjerivao iz Iraka, tako da tu nije preostao niko od njihovih uglednika. Kako smo ve ukazali, narod u Iraku, osobito u Kufi, bio je izloen pritiscima u veoj mjeri od drugih. Tako, kada bi ljudi posjeivali svoje prijatelje i osobe od povjerenja, elei s njima govoriti o povjerljivim stvarima, razgovor ne bi otpoinjali sve dok od kune posluge ne bi dobili vrsto obeanje da ih nee odati. U proglasu svojim slubenicima i namjetenicima u cijeloj zemlji, Muavija im nareuje da ne prihvataju svjedoenje nijednog Alijevog sljedbenika ili lana njegove porodice. U drugom proglasu stoji sljedee: Ako dvije osobe posvjedoe za nekoga da je Alijev pristalica ili lan njegove porodice, izbriite njegovo ime iz spiskova za bejtul-mal, ukinite mu njegova prava i prihode koji mu pripadaju.1 Zijad, koji je najprije est mjeseci upravljao Kufom, a potom est mjeseci Basrom, postavio je Semuru ibn Dunduba da u njegovoj odsutnosti upravlja Basrom. Semura je u tom razdoblju pogubio osam hiljada ljudi. Zijad ga upita: Zar se ne plai da bi se meu tolikim svijetom mogao nai i neko nevin?, a ovaj odgovori: Toga se ne bih plaio ni da ih pobijem dvaput vie. Ebu Sevar Advi kae: Semura je za jedno jutro poubijao etrdeset i sedam naih ljudi, a svaki od njih bijae hafiz Kur'ana.2 Ova uasna deavanja teko su potresala Iraane, izvela ih iz njihove nedjelotvornosti i slabosti i u znaajnoj mjeri im ukazala na pravu prirodu Muavijine vlasti. U isto vrijeme, dok su plemenski glavari uivali u tekovinama mirovnog sporazuma i od Muavije dobivali izdane poklone, obini narod u Iraku je postepeno shvatao istinsku narav nepravedne i sebine Muavijine vlasti, vlasti koju su sami pomogli i koju su uvrstili vlastitim rukama.3 Poslije je Muavija za upravitelja Kufe postavio Mugiru ibn u'be, dok je upravu nad Basrom prepustio Abdullahu ibn Amiru. Tako se u ovaj grad vratio ovjek koji je nakon Osmanovog ubistva bio
1

Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 1, str. 43-45. 2 Muhammed ibn Derir Taberi, Tarihul-umim vel-muluk, Darul-kamusil-hadis, Bejrut, sv. 6, str. 132. 3 Imam Hasan je predvidio ovakav razvoj dogaaja. Odlino je znao da muslimane, naroito njegove sljedbenike, eka mrana sudbina ukoliko vlast padne u ruke Emevija. Meutim, muslimani nisu marili za ovo sve dok se nisu suoili sa uasnim posljedicama vlastitog ponaanja, te su tek tada shvatili kakvu su crnu sudbinu sami sebi priredili i kakvu su sjajnu priliku ispustili iz ruku. Hazreti Hasan je u govoru koga smo na prethodnim stranicama spomenuli kazao: Budem li, zbog vae slabosti i manjka odanosti, primoran poslove muslimana prepustiti Muaviji, znajte zasigurno da pod bajrakom emevijske vlasti neete vidjeti dobra niti sree, ve vas oekuju muke i nevolje... Kao da gledam kako vaa djeca postaju robovima njihove djece, te trae od njih za malo hljeba i vode, hljeba i vode koje je Bog namijenio vaoj djeci. Ali, Emevije su to oteli za sebe i uskratili su vau djecu za njihova prava.

48

otiao iz njega. Muavija se, pak, vratio u am i iz Damaska je upravljao dravom. Iraani bi se rastuili kad god bi se sjetili ivota i uprave Alija, estoko se kajui za slabost koju su pokazali kada mu je trebalo pruiti podrku, ba kao to su se kajali i zbog mira dogovorenog sa Sirijcima. Sastajui se, korili su jedan drugog zbog toga i pitali se o onome ta e im se sljedee desiti i ta im valja initi. Tek se bilo navrilo nekoliko godina od mirovnog sporazuma kad su poslanici iz Kufe ve poeli odlaziti u Medinu kako bi se susretali sa Hasanom ibn Alijem i sluali ta im on ima rei.1 Prema tome, razdoblje primirja bilo je vrijeme Imamovog pripremanja i postepenog okupljanja ummeta za borbu protiv kvarne emevijske vlasti. ekao se pogodan dan kada e islamsko drutvo biti spremno za ustanak. U vrijeme kada je Imam Hasan pristao na mir, veina ljudi nije bila dovoljno sposobna da razumije ta je Imam htio time postii. Islamsko drutvo je tada jo uvijek bilo okovano lancima lanih nada i elja, koje su u njemu stvarale gubitniki duh. Zato je Imamov dugoroni cilj bio pripremiti drutvo za ustanak protiv emevijske vlasti, dati ljudima priliku da sami porazmisle, suoe se s injenicama i shvate pravu narav te vlasti. Na narod su posebno otrenjujue djelovala ukazivanja hazreti Hasana na injenicu da emevijski tlaitelji i zloinci gaze i potiru islamske propise.2 Malo po malo, spremnost je rasla i najvei iraki uglednici poeli su se obraati Husejnu ibn Aliju, traei od njega da digne ustanak.3 Nakon ehadeta hazreti Hasana, kada je Husejn ibn Ali preuzeo imamet, vijesti o Muavijinim zloinima poee izazivati protivljenje u Medini. Glavna tema razgovora u drutvu postade zamisao da Husejn ibn Ali, uz uee prvaka meu njegovim sljedbenicima iz Iraka, Hidaza i ostalih krajeva, zasnuje islamsku vlast. Naprimjer, kada je Muavija pogubio Hidra ibn Adija i njegove drugove, neki Kufljani su doli najprije obavijestiti Husejna o tome. Kasnije, ova vijest izazva talas ogorenja i mrnje spram Muavijine vlasti meu svim vjernicima. Ovo nam pokazuje da se u to doba malo po malo pripremao pokret protiv emevijske vlasti, iji su glavni pokretai i zagovarai bili malobrojni iskreni sljedbenici Imama Hasana, ije ivote je svojom pronicljivou on spasio od Muavijinog maa. Cilj ove skupine bio je da, podsjeajui na zloine koji su se deavali itavim tokom Muavijine vlasti,
1

Taha, Husejn, Ali va do farzand-e bozosgrvaresh, prijevod Ahmed Aram, Ketabforoshi Ali Akbar 'Elmi, Teheran 1332, str. 207. 2 Stoga se s pravom moe rei da je mirovni sporazum za Muaviju predstavljao ma sa dvije otrice. Naime, da je postupio u skladu s uvjetima sporazuma, Imam bi u dobroj mjeri ostvario svoje ciljeve, a ukoliko bi ih prekrio, izazvao bi ope nezadovoljstvo protiv emevijske vlasti i tako doprinio otrjenjenju i buenju naroda. 3 Meutim, Husejn ibn Ali savjetovao ih je da slijede Hasana, govorei: Trenutne prilike nisu povoljne za ustanak, i sve dok je Muavija iv, od ustanka nee biti koristi.

49

probude ustaniki duh u srcima ljudi do dana kad e se stei uslovi za ustanak.1 Prethodne rasprave objasnile su tajnu i smisao mira Imama Hasana. Meutim, i dalje ostaje pitanje: Zato je Imam Hasan prihvatio mir, dok je Imam Husejn digao ustanak? Ako je mir bio ispravan izbor, zato i Imam Husejn nije sklopio mir sa Jezidom? A ako je rat bio bolje rjeenje, zato Imam Hasan nije ratovao? Tokom svoje vlasti, Muavija je prevarama i prijetvornom politikom stalno pokuavao predstaviti narodu svoju vlast kao zakonitu i islamsku. Nastojao je po svaku cijenu sprijeiti da na vidjelo izae njegovo zastranjenje sa puta ispravne islamske politike. Iako je djelatno krio islamske propise i jednostavni islamski hilafet zamijenio plemikom vlau Emevija, te je tako islamsko drutvo pretvorio u neislamsko, on je ipak nastojao donekle ouvati vanjska obiljeja islama i makar naizgled se drati islamskih propisa. Nije dao da se zastori strgnu, te je stoga drao do nekih propisa islama i nije doputao da u drutvu nestane njegovih vanjskih ispoljavanja. Odlino je znao da, s obzirom da nad ljudima vlada u ime vjere i islamskog halifata, ne smije javno initi nita to bi ljudi mogli smatrati poricanjem vjere. Zato je svojim postupcima uvijek nastojao dati vjersko pokrie, dok je istovremeno skrivao ona djela za koja se nije moglo ponuditi vjersko objanjenje i opravdanje. Osim toga, Muavija je ispoljio izuzetno umijee u rjeavanju prepreka s kojima se suoavao. Rjeavao ih je na nain kojem njegov sin Jezid nije bio dorastao. Upravo ova dva razloga su pobjedu ustanka i povoljan uticaj ehadeta u doba Muavijine vlasti inila malo vjerovatnim. U takvim uvjetima javnost nije bila u stanju vidjeti potrebu za ustankom i revolucijom protiv Emevija i u narodu se jo nije bilo javilo ono ogorenje njihovom vlau koje je kasnije uslijedilo. Drugim rijeima, ljudi jo uvijek nisu bili svjesni koliko je Muavija skrenuo s puta islama, te su tako i njegov sukob sa hazreti Hasanom doivljavali vie kao kakav politiki sukob i borbu oko vlasti, nego kao sukob istine i lai. U takvim uvjetima, ehadet ne bi pomogao postizanju ciljeva pokreta, ve bi ga ljudi pogreno doivjeli, i dalje ne shvatajui istinu. Kako smo vidjeli, politika atmosfera u Muavijino doba nije se bila posve razbistrila i dobrohotan ovjek nije mogao lahko objasniti stvari narodu, osvijestiti ga i uputiti u eljenom smjeru. Umjesto toga, bila je to atmosfera u kojoj je takav ovjek morao paljivo motriti na postupke kvarnih voa i, u pogodnom asu, kada mu se prui prilika, uzevi u obzir vlastite mogunosti, snage svojih podravatelja i oblik suprotstavljanja, nastupiti na primjeren nain, kako bi istina odnijela pobjedu nad zabludom. Ovakva tekoa postojala je tokom veeg dijela imameta hazreti Hasana. U to vrijeme, ono to nazivamo ehadetom ne bi imalo naroitog uinka. Ustvari, ehadet, kao i
1

emsuddin, Muhammed Mehdi, Arzjabi-je enkelab-e Husejn, prijevod Mehdi Pivaji, Entesharat-e Tavhid, Kom 1362, str. 178-179.

50

druge sline pojave, zahtijeva odgovarajue preduvjete kako bi se mogao ispoljiti kao izraz line iskrenosti i svjedoenja, i poluiti eljene drutvene uinke, a to je da krv ehida nastavi da kola u ilama naroda. Historijska svjedoanstva pokazuju da se Imam suprotstavio Muaviji s onom slabom vojskom kojom je bio okruen, a imali smo prilike saznati o kakvim se snagama radilo, te da ne samo da ne bi poginuo kao ehid, ve bi bio i zarobljen. Muavija je namjeravao da sramotu koju je njemu i njegovoj porodici nanijela islamska vojska spere tako to e zarobiti nekog od prvaka Poslanikove porodice. Dakle, u sluaju poraza, Imam ne bi junaki postao ehidom, kako se to desilo na Kerbeli, nego bi pao u Muavijine ruke i naposljetku bi se njegovo stradanje ko zna kako okonalo. Bila bi to svakako najvea teta koja bi mogla snai zagovarae borbe za Istinu. Ako bi u sukobu s Muavijom vojska Imama Hasana pretrpjela poraz, Muavija bi preuzeo potpunu vlast nad islamskim podrujima i sigurno bi nemilice ubijao ljude, posebno u Mekki, Medini, Kufi i Basri, te tako broj rtava, za razliku od bitke na Kerbeli, ne bi ostao ogranien. Zbog toga je Imam smatrao da je duan zatititi krv nedunih.1 Moda upravo iz ovih razloga, ali i potujui sporazum koji je Imam Hasan bio sklopio, Husejn ibn Ali nije dizao ustanak nakon bratovog ehadeta. Narednih deset godina Muavijine vlasti, od 50. do 60. h.g., ekao je pogodnu priliku i provodio dane pripremajui teren. Naime, da je ustanak digao ranije, upitno je kakav bi utisak ostavio i kakve bi odgovore izazvao u narodu. Ali, kada je o Jezidu rije, stvari su stajale posve drugaije. Odnosno, Jezid nije posjedovao lukavtinu, snalaljivost i politiku vjetinu svoga oca, niti je drao makar do vanjskih ispoljavanja vjere u ime koje je vladao. Jezid bijae sirov mladi, odan strastima, svojeglav i bez sposobnosti da dalekoseno razmilja. Radilo se o priglupoj, raskalaenoj osobi, ovjeku povrnog razumijevanja stvari i sklonom provodu i uicima. Prije dolaska na vlast bio je posve predan izopaenim nainima zadovoljavanja strasti, tako da nije mogao, poput svoga oca, sauvati makar formalan povoljan odnos prema islamu i predstavljati se kao poboan i vjernik. Umjesto toga, slijedei sklonost ka raskalaenom ivotu, javno je pod noge bacao islamske svetosti i nita ga nije moglo sprijeiti u njegovim orgijanjima. Javno je pio vino i ponaao se na nain koji se moe oznaiti kao grjean i nemoralan. Jezid je u politikom pogledu bio toliko sirov da je narodu bjelodano pokazao kakva je prava priroda emevijske vlasti, odnosno, da se tu radi o neugasivom neprijateljstvu prema islamu, elji za povratkom u doba dahilijeta i oivljavanju nekadanjeg drutvenog poretka. Jezidovo skidanje maske i raskalano ponaanje svima je pokazalo da je on zapravo nedostojan i nesposoban da preuzme poloaj halife i da na valjan nain predvodi islamsko
1

Hakimi, Muhammed Reza, Imam dar 'ajnijate jam'e, Daftar nashr-e farhang-e eslami, Teheran, str. 121, 133, 171.

51

drutvo. Zato plaenici emevijske vlasti nisu mogli predstaviti narodu Husejnov ustanak u runom svjetlu i omalovaiti ga, budui da su ljudi vlastitim oima vidjeli kakvo je Jezidovo ponaanje i uvjerili se da on nema ni najmanje veze sa islamom i islamskim naukom. Upravo je prikazano stanje predstavljalo pravu osnovu za ustanak s ciljem svrgavanja neislamske vlasti. U takvim prilikama narod je doivljavao ustanak Husejna ibn Alija kao ustanak Poslanikovog unuka, koji je imao za cilj zatitu i ouvanje islama, a ne kao politiki sukob i borbu za vlast. Drugi razlog ustanka Husejna ibn Alija treba traiti u buenju javnosti i porastu uticaja sljedbenika Ehli-bejta nakon mirovnog sporazuma Imama Hasana i Muavije. Naime, pokret protiv emevijske vlasti, koji je tada zapoeo, svakim danom je bivao brojniji i snaniji, a njegov uticaj stalno rastao. Takoer, Muavijina politika je donekle tome doprinijela. Jer, nakon ehadeta Imama Hasana, on je smatrao kako pred sobom vie nema prepreka, pa je narod, posebno sljedbenike Ehli-bejta, izlagao sve veim pritiscima, ne preui od bilo kakve vrste nasilja i tlaenja. Stalni napadi na prava muslimana, neprekidni napadi vojske u razliitim islamskim krajevima i krvoprolia koja je tamo inila, ubijanja i muenja nedunih ljudi, krenje mirovnog sporazuma i preputanje hilafeta Jezidu, to je bilo suprotno uvjetima navedenim u mirovnom sporazumu, te naposljetku trovanje Imama Hasana, doprinijeli su da se stav javnosti o Emevijama promijeni i da njihov poloaj dobrano oslabi. Sve ovo, opet, vodilo je tjenjoj povezanosti i zbijanju redova sljedbenika Ehli-bejta, te snaenju protivemevijskog fronta. Tako su, vremenom, stvoreni preduvjeti za pokret i ustanak hazreti Husejna. Dr. Taha Husein, poznati egipatski pisac i uenjak, nakon opisivanja Muavijinih zloina prema sljedbenicima Ehli-bejta u razdoblju nakon mirovnog sporazuma, pie: Tokom posljednjih deset godina Muavijine vlasti ugled Ehli-bejta je napredovao i njihov poziv se pojaano irio u istonim perzijskim i junim arapskim podrujima islamske zemlje. Posebno su Iraani mrnju prema Muaviji i ljubav prema Ehli-bejtu smatrali dijelom vjerske obaveze.1 Tako je islamsko drutvo u dovoljnoj mjeri upoznalo stvarno lice emevijske vlasti i okusilo gorak okus tlaenja, te postalo svjesno njene okrutnosti i napada na prava muslimana. Maska koju je na poetku Muavijina vlast bila navukla sada je spala i ljudi su vidjeli njeno pravo lice. Kao posljedica te injenice, Muavijinom smru i rastom svijesti muslimanskog drutva, uklonjene su sve prepreke koje su dotada stajale na putu ozbiljenja ustanka. Put je sada bio irom otvoren i bio je pravi trenutak da Husejn ibn Ali pokrene svoju veliku revoluciju i zada estok udarac kvarnoj emevijskoj vlasti.
1

Taha, Husejn, Ali va do farzand-e bozorgvaresh, prijevod Ahmed Aram, Ketabforoshi Ali Akbar 'Elmi, Teheran 1332, str. 298.

52

Ustanak Husejna ibn Alija izazvao je temeljite promjene u islamskom drutvu i ujedinio javnost protiv emevijske vlasti. Oznaio je poetak niza pokreta i ustanaka, poput Tevvabina, pokreta Medinjana, Muhtarovog ustanka, pokreta Zejda ibn Alija ibn Husejna i nekoliko drugih ustanaka. Meutim, da se takva revolucija desila u doba hazreti Hasana ona sigurno ne bi ishodila eljene uinke. Tako je Husejn, ustvari, nastavio pregnue svoga potovanog brata, koji je krajnje hrabro podnosio prigovore onih koji nisu daleko vidjeli, te je postepeno oblikovao preduvjete i pripremao javnost za Husejnov ustanak. Pored toga to su drutveno-politike prilike u Hasanovo vrijeme bile drugaije od onih u Husejnovo, treba uzeti u obzir i sutinsku razliku izmeu sljedbenika ove dvojice Imama. Na prethodnim stranicama vidjeli smo kako se vojska Imama Hasana rasprila pod naletom samo jedne glasine i kako je meu njima bilo i onih koji su bili spremni da ga opljakaju, pa ak i ubiju. Takoer smo vidjeli da su oni koji su eljeli uz njega ratovati protiv Sirijaca naposljetku i sami podlegli pred pritiscima i primamljivim ponudama, i na kraju ga napustili. Uporedimo li njih sa drugovima Imama Husejna, koji su u noi Aure kazali: Bogom se kunemo, kad bismo znali da emo izginuti, a onda biti oivljeni, pa opet ubijeni, i da e na prah biti prosut u vjetar, i da nam se to, onda, ponovi sedamdeset puta, ne bismo te ostavili dok ne damo svoje ivote na tvome putu. Pogibija je samo jedna, i ona je ehadet koji donosi vjeno blaenstvo i sreu. Zaista, s takvim ljudima se polet ehadeta mogao unijeti u historiju ovjeanstva i njegov vjeni eho pustiti u nebeski svod. To se nije moglo postii s onima koje, niti je zanimala ahiretska nagrada, niti ehadet; onima koji su bili spremni svoga vou predati neprijatelju vezanih ruku i ostati da ive u sramoti i ponienju. To su razlozi zato je Hasan drugaije djelovao od Husejna. Ustvari, samo je njegov nain borbe bio drugaiji, ali njen smisao i cilj bili su isti. To je slino primjeru klanjaa koji namaz obavlja okrenut u smjeru kible, te ako on u toku namaza i mijenja poloaj tijela, on ipak stalno ostaje na istom pravcu. Kibla ljudi Istine je stalna borba protiv zablude, bilo da se ona odvija na Kerbeli, na ulicama Kufe, u Medinskoj damiji, bagdadskim zatvorima ili bilo gdje drugo. Imam Hasan je za svoju metu uzeo Muaviju, u to vrijeme najveu prepreku irenju Istine i uspostavi pravde, te je na njega stalno ciljao, okupljanjem vojske, u prvi mah, i sklapanjem mirovnog sporazuma, u drugi mah.1 Allame Sejjid erfuddin Amuli u svom uvodu za knjigu Hasanov mir ejha Radija Ali Jasina, ovako posmatra stvari: Najvaniji cilj Imama Hasana bio je strgnuti masku s lica silnika i prikazati ih onakvima kakvi oni zaista jesu. Tako bi ih sprijeio da ostvare svoje podle planove ponitenja
1

Hakimi, Isto, str. 129-130.

53

djela njegovog djeda Poslanika Boijeg. Taj cilj je u potpunosti ostvaren i njihova zla sutina postala je oita, i hvala Bogu na tome. Zahvaljujui takvoj njegovoj procjeni i postupanju, njegov brat, Imam Husejn je uspio svojom revolucijom da potpuno rasvijetli istinu, za one koji vide i imaju pameti. Tako, ova dva brata predstavljaju dva lica iste misije. Put na koji su krenuli i cilj koji su imali pred sobom bio je isti. Meutim, svaki je djelovao, uz trpljenje muka i bezgranini samoprijegor, u okviru svojih uvjeta i osobenosti stanja u kojem su se nali. Hasan nije strahovao od mogunosti da izgubi ivot, a Husejn u tom pogledu nije bio nita manje neustraiv od njega. Stvar je u tome da se Hasan rtvovao kroz svojevrstan tihi dihad, a kada je dolo vrijeme da se tiina prekine, desio se ehadet na Kerbeli, ehadet koji je ak vie hasanovski nego husejnovski! S gledita umnih mislilaca, samoprijegor pokazan na dan Sabata1 ak je korjenitiji od onog pokazanog na dan Aure. Jer, Imam Hasan se toga dana naao u ulozi strpljivog i postojanog junaka koji je dopustio da se, zbog budunosti koju nije vidio niko, osim njega, njegova pobjeda prikae porazom. Otud je ehadet Aure prvo hasanovski, a tek onda husejnovski, budui da mu je upravo Hasan udario temelje i omoguio njegovo ostvarenje. Njegova diplomatska pobjeda, koju je ostvario strpljenjem i mudrou, bila je osvijetliti istinu, kako bi posredstvom tog svjetla Imam Husejn mogao ostvariti onako velianstvenu pobjedu. Izgleda da su imami Hasan i Husejn sainili jedan kontinuiran program kako bi rasvijetlili pravu prirodu antiislamske emevijske vlasti i probudili ljude iz nemara. U njemu je svako imao svoju ulogu. Uloga Imama Hasana je podrazumijevala strpljivost i mudru istrajnost, dok je uloga Imama Husejna podrazumijevala revolucionarno djelovanje i viteki ustanak. Tako su ove dvije uloge bile u sklopu savrene strategije i jedinstvenog cilja.2 Ishod je bio da je, nakon deavanja na Sabatu i Kerbeli, dolo do buenja naroda. Ljudi su bili navedeni da pravilnije razmiljaju o prilikama i deavanjima u drutvu i shvate kvarnu prirodu Emevija. S obzirom na ove injenice, moe se kazati da bi i Husejn, da se naao u prilikama i uvjetima u kakvim je bio njegov brat Hasan, postupio isto kako je i on postupio, a da je Hasan ivio u vrijeme Husejna, uinio bi isto to je i on uinio. Dakle, ta dvojica velikih imama su svoju historijsku zadau provodili shodno prilikama i posebnim uvjetima svoga vremena. Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, predvidjevi tekoe i pometnje koje e uslijediti, rekao je: Hasan i Husejn su dva predvodnika islama, bilo da sklapaju mir ili da vode borbu.3
1 2

Dan potpisivanja mirovnog sporazuma sa Muavijom. Ali Jasin, ejh Radi, Sulhul-Hasan, Menuratud-daril-kitabil-'irakijje fil-kazimijje, str. 2021. 3 Ibn ehraub pie: Svi muslimani se slau da je Poslanik islama rekao: Hasan i Huse jn su voe bilo da su u miru ili vode rat. (Ibn ehraub, Menakibu Ali ibn Ebi Talib, priredio i

54

Ovo poglavlje zakljuit emo tekstom pod naslovom Mir i(li) mir?, objavljenom u jednom asopisu1: Hasanov mir, odnosno primirje s Muavijom moda se moe nazvati najsloenijim pitanjem u historiji imameta. To je bilo ''najrevolucionarnije'' mirovanje u historiji, praeno istrajnim i strpljivim podnoenjem svih nevolja, to nije mogao podnijeti, niko osim Alijevog sina. Naalost, od mnogih nedovoljno upuenih osoba krivo je tumaeno. Svi Imami su bili u istoj mjeri otjelovljenje bogobojaznosti i ispravnog puta, ali njihovi naini djelovanja su bili razliiti. Nain Prvog Imama, Alija, sastojao se od dvije dionice: primirja i borbe. To je bio njegov nain djelovanja i upuivanja ummeta. Hasanov nain bio jednak prvoj dionici djelovanja njihovog oca, a Husejnov, drugoj. Kao to Imam Ali nije mogao bez prethodnog primirja doi u poloaj da se bori orujem i dostigne ehadet, tako ni Husejnov preporoditeljski ustanak nije bio mogu bez ranije uspostave mira njegovog brata. Oni koji Hasana optuuju za pretjeranu popustljivost i, pod uticajem osjeanja, kau: Kamo sree da je i on odabrao ehadet i od Sabata napravio jo jednu Kerbelu'', itekako grijee. Podnijeti ehadet za Hasana je bilo kudikamo lake. Meutim, on je, kao i ostali Imami Ehli-bejta, razmiljao o dobrobiti islama i muslimana, te je za taj cilj odabrao najdjelotvorniji nain borbe. Iz onog to smo dosada predoili vidimo da u njegovo vrijeme nije bilo drugog izbora nego odabrati mir. Da je Hasan, onako usamljen i bez pomagaa, digao oruani ustanak i, poput Husejna, postao ehidom, imamet se ne bi mogao nastaviti. Da je i on imao sedamdeset i dva odana i samoportvovana pomagaa, kao to je imao Husejn, moda bi i on digao ustanak. Meutim, u prilikama kada je neprijatelj uspio pridobiti itavo drutvo, kada ga je ak i njegova ena bila spremna otrovati, kada njegovi vlastiti vojnici nude Muaviji da mu ga izrue i, naposljetku, kada njegov glavni vojni zapovjednik prelazi na stranu neprijatelja, koji je drugi put, osim mira, mogao odabrati?! Jedini na koga se mogao osloniti bio je upravo Husejn, kojeg je opet ekala njegova posebna zadaa. Stoga je pravedno ustvrditi kako je kerbelski ehadet hasanovski prije nego husejnovski. Nesumnjivo, da nije bilo Hasanovog sporazuma s Muavijom i da narod upravo posredstvom tog mira nije dobio ono to je traio, Husejnov ustanak ne bi ni uslijedio. Da nije postavio uvjet da Muavija nema pravo postaviti svoga nasljednika, to je ovaj imenovanjem Jezida prekrio, Husejn ne bi imao oito pokrie za svoj ustanak. Ummet je u ono vrijeme mogao bjelodano i na vlastitoj koi osjetiti sav runi dahilijet i prljavtinu Emevija. Vidjeli su da je Hasan prihvatio mir, ali su se takoer uvjerili u injenicu da se Muavija nije drao nijednog od pet dogovorenih uvjeta, odnosno, da tokom svoje vlasti nije postupao u skladu s Knjigom Boijom i sunnetom
sastavio hadi sejjid Haim Resul Mahalani, Kom, Muassese-je entesharat Allame, sv. 3, str. 394.) 1 asopis Zan ruz, nepotpisani tekst.

55

Poslanika Boijeg, da je vlast nad muslimanima ostavio u nasljedstvo svom razuzdanom i nevjernikom sinu, da nije prekinuo vrijeanje Alija i zatitio damijske mimbere od te uasne novotarije, da nije stao s napadima i tlaenjima iskrenih i Aliju odanih muslimana i da je, naposljetku, ak i otrovao Hasana. Zahvaljujui Hasanovom mirovnom sporazumu i Husejnovoj revoluciji razotkrile su se mnoge podle namjere i prikrivane rabote. Mrnja prema islamu je ono to je stajalo iza stalnih pritisaka na Hasana i to se konano jasno ispoljilo u primjeru Husejna. Islam se odravao u ivotu krvlju imameta, koja je tekla Hasanovim venama. Njegovom smru, imamet je Boijom odredbom preao u Husejnov krvotok. Kada je duman to shvatio, razoaran i bijesan, napravio je smrtonosnu greku proljevajui Husejnovu krv na Kerbeli. Time je sam sebi bio presudio. Dakle, sve je to zapoelo sa Hasanom, koji je htio i mogao da ustane, ali mu to prilike nisu dozvoljavale. Taj ratnik bi u prijanjim bojevima esto zadivio i iskusne borce. To je bio sin koji je od svoga oca, u koli ehadeta, nauio neizmjerno mnogo. Meutim, kada je, obavljajui svoju zadau imameta, shvatio da nema drugog izbora, osim mira, velianstveno i strpljivo ga je prihvatio i podnosio. I u tome je ljepota Hasanovog postupka. Upravo to to je pokazao da se borba za odbranu vjere ne mora voditi samo maem, nego je mogua i u miru. Njegova rjeitost i estoki govori posve su nadoknadili mirovanje njegovog maa i djelotvorno ostvarili najvanije preduvjete za sudbonosni ustanak njegovog brata. Muavija se toliko plaio njegovih rijei da je od svojih plaenika traio da mu, koliko im je to bilo mogue, zabranjuju da govori u javnosti. Hasan je svojom neborilakom politikom, traei zadovoljstvo Boije, preduzeo velike preporoditeljske korake u vrijeme kada su vladali smutnja i kada je sjekla sablja. Tako se njegov dihad strpljenjem i trpljenjem odvijao na najirem planu i u razliitim sastavnicama. U dihadu protiv licemjera koristio se snagom dobroinstva i upute, a u unutranjem dihadu koristio se savladavanjem srdbe i trpljenjem nametnutog mira.

56

TREI IMAM, HUSEJN EHID, s.a.

Trei ehlibejtski Imam, Husejn, roen je 3. a'bana etvrte godine po Hidri u Medini, kao drugo dijete iz braka hazreti Alija i Poslanikove keri Fatime, mir neka je s njima. Za ivota je stekao slavu svojom hrabrou, slobodarskim duhom i spremnou da se suprotstavi tlaenju i nasilju. Husejn ibn Ali je prvih est godina djetinjstva proveo uz svoga djeda, Boijeg Poslanika, a nakon njegove smrti narednih trideset godina ivio je uz svoga oca, Imama Alija i uestvovao u svim vanim zbivanjima tokom oevog hilafeta. Nakon ehadeta Imama Alija bio je, uz svoga brata Hasana, prisutan na drutveno-politikoj pozornici tokom narednih deset godina. Poslije Hasanovog ehadeta, sljedeih deset godina proveo je pod Muavijinom vlau, koja je tada bila na svom vrhuncu. Kada je Muavija umro, Husejn je ustao protiv vladavine njegovog sina, Jezida, te je 61. godine po Hidri dosegao na Kerbeli stepen ehadeta. Husejn ibn Ali bio je ve u mladosti svjedokom udaljavanjem islamske vlasti od njenih izvornih naela. Njegov stav prema toj pojavi bio je jednak stavu njegovog oca. Tako je jednom prilikom za hilafeta Omera ibn Hattaba uao u damiju i zatekao ga kako sjedi na mimberu. Ispeo se kod njega i rekao mu: Sii sa mimbera moga oca i ispenji se na mimber svoga oca. Prekinut tako u svom govoru, Omer ree: Moj otac nije imao mimber. Poslije je Omer odveo Husejna svojoj kui i tamo ga upitao: Ko te poduio da mi ono kae?! Niko!, odgovorio je on.1 Husejn je bio uz oca u svim politikim i vojnim sukobima za vrijeme njegovog hilafeta. Djelatno je uestvovao u sva tri rata koje je Husejn vodio.2 U Bici oko deve predvodio je lijevo krio vojske, a u Bici na Sifinu, prije uea u samoj bici, svojim vatrenim govorima pokretao je ljude. Takoer je uz oca uestvovao u raspravama oko pitanja vlasti.3 Nakon Alijevog ehadeta, Husejn stao je uz svoga brata Hasana kao svoga vou i zapovjednika, i prilikom pokreta njegove vojske ka amu bio je na njenom elu. Kada je Muavija predloio mir, Hasan je na pristupne pregovore poslao hazreti Husejna i Abdullaha ibn Dafera.4 Nakon obustave ratnih dejstava i
1

Ibn Hader 'Askelani, Al-Isabeti fi temjizis-sahabe, sv. 1, str. 333, Darul-ihjait-turas, 1328; Hafiz Ibn 'Asakir, Tarihu Dimik (svezak koji se odnosi na biografiju Husejna ibn Alija), priredio ejh Muhammed Bakir Mahmudi, Bejrut, Muessese Al-Mahmudit-taba'att ven-nar, 1398, str 141. 2 Ibn Hader, nav. djelo, str. 333. 3 Hafiz ibn 'Asakir, nav. djelo, str. 164. 4 Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 3, str. 405.

57

sklapanja mirovnog sporazuma, zajedno s bratom vratio se u Medinu i tamo se nastanio.1 U to doba izvitoperenje islamskog nauka i djelovanja, zapoeto ve sa Sakifom2 i nastavljeno u Osmanovo doba, doseglo je svoju krajnju taku. Muavija, koji je iskoristio poloaj namjesnika drugog i treeg halife da u amu uvrsti svoj poloaj, sada je preuzeo vlast i upravu nad islamskim zemljama. Tako je emevijska stranka, koja je odvajkada bila suprotstavljena islamu, preuzela njegove dizgine. Drali su ih uz pomo svojih nasilnikih podravatelja i pohlepnih osoba, poput Zijada ibn Ebiha, 'Amra ibn 'Asa, Semure ibn Dundeba i drugih. Umjesto islamske drave, muslimani su dobili tlaiteljsku kraljevinu, koja je prijetila da izopai lice islama. Muavija je uspijevao sprijeiti svako protivljenje, otpor ili pobunu politikim i privrednim pritiscima, tlaenjem, ubistvima i strahovladom protiv slobodnih i iskrenih muslimana, te njihovim dranjem u siromatvu i oskudici. S druge strane, potiui rodovske strasti i plemenske razmirice izazivao je neprijateljstva i sukobe meu razliitim plemenima i tako ih slabio. Dalje, uz pomo svojih plaenika, koji su za njega izmiljali i iskrivljavali hadise i tumaenja kur'anskih ajeta, obmanuo je javnost i priskrbio zakonsko pravo svojoj vladavini. Takoer je davao otvorenu podrku zabludjelim sektama, poput debrija i murdija, ija su fatalistika vjerovanja odgovarala njegovoj politici. Ovakvim protivislamskim djelovanjem uspio je proizvesti u drutvu osjeanje straha i beznadenosti. Posljedica takvih opakih postupanja bilo je izopaenje karaktera i obezvrjeivanje postignua islamskog drutva. Iako znaju da islam ni u kom sluaju ne doputa pokoravanje nasilnikoj vlasti koja tvrdi da nastupa u ime vjere, muslimani su tada slijedili upravo takvu vlast i bili su joj pokorni. Suprotno nalozima Kur'ana i nauavanju Poslanika, pretvorili su se u plaljivce i oportuniste koji su se drali vanjskih ispoljavanja vjere. Historija ovog razdoblja prepuna je primjera ovakve izvitoperenosti. Ovo e biti jo jasnije usporedimo li odnos muslimana prema politici Osmana i njegovih namjesnika sa njihovim odnosom prema politici Muavije. Naime, njihov odnos prema Osmanu obiljeen je opim protivljenjem i pobunom, koja je obuhvatila sve muslimanske gradove i sela, od Medine, Mekke, Kufe, Basre, pa sve do Egipta. U Muavijino doba nasilnika vladavina bila je jo i kudikamo tea. Bilo je mnogo vie ubistava, tlaenja i uskraivanja prava. Ipak, ne susreemo se sa sveopim otporom i suprotstavljanjem muslimana Muaviji. tavie, ljudi su ga slijepo slijedili i bili su mu pokorni. Istina, bilo je sporadinih protivljenja, poput onog Hudra ibn Adijja, Amra ibn Hamika Huza'ija i jo nekolicine. Meutim, oni nisu mogli ostvariti eljeni uinak, odnosno nisu se uobliili u opeprihvaene i
1 2

Ibn Hader, nav. djelo, str. 333. U Sakifi je izabran prvi halifa, unato jasnom Poslanikovom ukazu da taj poloaj pripada Aliju ibn Ebi Talibu.

58

masovne pokrete. Dapae, brzo su ugueni tako to su tamonji vlastodrci poubijali sve njihove prvake, zatirui njihovu pobunu u samom korijenu.1 I pored injenice da u su Muavijino doba prilike bile tako teke, oruana pobuna iz vie razloga nije bila izvodiva niti bi se pokazala korisnom za Husejna. Sljedea dva razloga mogu se smatrati najvanijim. Prvi je bio mirovni sporazum Imama Hasana s Muavijom. Da je Husein digao ustanak, ovaj bi se mogao pozvati na taj mirovni sporazum, koji je potvrdio i sam Husejn, i tako ga optuiti za njegovo krenje. Naime, narod je bio obavijeten da su se Hasan i Husejn obavezali da nee traiti vlast sve dok je Muavija iv. Stoga, da se Husejn digao, postojala je mogunost da ga Muavija prikae kao ovjeka koji kri potpisane ugovore. Naravno, bilo je jasno je taj ugovor davno prestao biti obavezujui za Husejna, budui da se radilo se o sporazumu koji je postignut pod pritiskom, odnosno prisilom, i okolnostima koje nisu doputale nikakvu raspravu ni dogovor. Pored toga, sam Muavija nije ga se drao niti se smatrao obaveznim da ga provodi. U takv im okolnostima ni Husejn nije bio obavezan da ga se pridrava, ak i da je bio punosnaan i valjan. Ipak, taj mirovni sporazum mogao je uvijek posluiti Muaviji kao dokaz u propagandi protiv mogueg ustanka Imama Husejna. S druge strane, dobro bi bilo vidjeti kako bi zajednica sudila o takvoj mogunosti. Izvjesno je da ona u to vrijeme nije bila spremna na ustanak i revoluciju. Drugim rijeima, nije bilo volje da se potegne sablja i krene u dihad. Stanje mrtvila u kojem nalazila opravdavala je okolnou da je Imam Husejn imao sporazum s Muavijom, kojeg se bio duan pridravati. Dakle, da je digao oruani ustanak, Muavija ga je mogao predstaviti kao jednostranog prekrioca sporazuma. Budui da je zajednica bila nesklona ustanku i promjenama, izvjesno je da bi se povela za Muavijinom logikom. Druga prepreka ustanku i revoluciji Imama Husejna bila je Muavijina zloupotreba vjere. Njegov ustanak u Jezidovo doba bio je tako upeatljiv da je sjeanje na njega vjeno sauvano u srcima ljudi. Tome moemo biti svjedoci i danas kada, nakon toliko stoljea, ljudi uzimaju junake s Kerbele za svoje uzore i nadahnjuju se njima kao simbolima junatva i odanosti. Meutim, da je Imam Husejn digao ustanak u Muavijino doba, vrlo je vjerovatno da ne bi bio doivljen tako osjeajno, niti bi njegov pokret stekao karakter svojevrsne epopeje. Razlog tome treba traiti u Muavijinom spletkarokom uticaju i njegovoj vjetini manipulacije ljudima. Iako je prosti islamski nain ivota prvih halifa zamijenio plemenskom vlau Emevija i tako muslimansku zajednicu zapravo pretvorio u neislamsko drutvo, ispravno je shvatao da, s obzirom na injenicu da vlada u ime vjere kao halifa muslimana, ne smije javno initi nita to bi ljudi doivjeli suprotnim vjeri. tavie, smatrao je neophodnim da za svoje postupke uvijek ponudi vjersko
1

Za vie informacija pogledati Arzjabi-je enghelabe Husejn, Muhammad Mehdi emsuddin, perzijski prijevod Mehdi Pivai, Entesharate Tavhid, Kom, drugo izdanje.

59

opravdanje, a sve ono za ta se nije moglo iznai takvo opravdanje, inio je u tajnosti. Odreeni dokumenti i historijska svjedoanstva pokazuju da je Muavija bio ovjek koji je bio ravnoduan spram vjere i nije uope imao nikakvih vjerskih stavova. ak i Mugire ibn u'ba, osvjedoeni smutljivac i raspusnik, nakon to je na nekim skupovima uo ta Muavija pria, s ogorenjem i tugom zakljuuje: Muavija je najzlobniji ovjek meu ljudima!1 Ipak, narodu je bilo teko shvatiti kakva je njegova stvarna priroda, budui da se u javnosti nastojao predstaviti kao linost koja dri do vanjskih pokazatelja vjere. Kako bi svom poloaju i djelovanju dao vjerski karakter, vrlo vjeto se koristio postojeim situacijom prilikama. Zahvaljujui mirovnom sporazumu, sebe je u javnim poslovima uspijevao predstaviti kao legalnog halifu, kojeg je narod prihvatao kao takvog. Prema tome, da je Imam Husejn tada podigao oruani ustanak, Muavija bi ga lahko mogao javnosti predstaviti kao politiki sukob oko vlasti i moi, a ne ono to je on stvarno bio, borba istine protiv lai. Ipak, spomenute prepreke nikako nisu znaile da je Imam Husejn bio ravnoduan spram nebrojenih Muavijinih nepravdi i krenja vjerskih propisa. Naime, i u takvim tekim uvjetima, kada niko nije imao hrabrosti za protivljenje, on mu se u okvirima svojih mogunosti suprotstavljao. Tokom tih deset godina izmeu njih dvojice razmijenjena su brojna pisma koja jasno pokazuju Huseinovo nezadovoljstvo Muavijom i njegovu odlunost na putu podizanja revolucije. Svaki njegov zloin i neislamski postupak nailazio je na Imamove kritike i otra protivljenja. Jedan od najveih prekraja bilo je proglaavanje Jezida prijestolonasljednikom. U sklopu svojih opsenih priprema terena za Jezidovo proglaenje, Muavija je otputovao u Medinu kako bi od tamonjih stanovnika osigurao prisegu na vjernost Jezidu. Prije svih, zanimale su ga ugledne osobe, a prvi meu njima bio je svakako Imam Husejn. Sastao se s njim i Abdullahom ibn Abbasom i tom prilikom iznio ta namjerava uiniti, nastojei ih pridobiti za razgovor na tu temu. Husejn mu je u odgovoru rekao: Pretjerao si i okliznuo se, vjerujui da ima premo i prednost. Upravlja dravnim imetkom kao nasilnik i nepravednik. Izbjegava ga podijeliti onima koji ga zasluuju i s njim krtari, a tako se lahko hvata bia i nasilja da prelazi sve granice. Poto nisi vratio pravo onima kojima ono pripada, ejtan je ostvario potpunu korist i postigao ono to je elio. uo sam to ta si rekao o Jezidovoj podobnosti i njegovoj sposobnosti da upravlja poslovima islamskog ummeta. Predstavljajui nam Jezida, ti kao da govori o osobi o ijim djelima ljudi nita ne znaju ili kao da nas obavjetava o neemu to ljudi nisu vidjeli, pa je to samo tebi bilo poznato i o emu si samo ti bio obavijeten! Ne, Jezid se pokazao upravo onakvim kakav jeste i jasno ispoljio ono ta je u njemu. Zato nam ga
1

O razlozima koji su Mugiru naveli na ovakvu izjavu bit e rijei na stranicama koje slijede.

60

predstavi onakvim kakav zaista jeste! To je mladi koji se zabavlja sa psima i golubovima, vodi razuzdan ivot i vrijeme provodi uz svirku, pjesmu i zabavu. Predstavi nam takvog Jezida i proi se tog besplodnog truda! Dovoljni su ti oni grijesi prema ovom ummetu koje si ve natovario na svoja plea i ne ini ono to e dodatno uveati tvoj teret u asu kada sretne svoga Gospodara. Toliko si istrajao u svom krivom i nasilnikom postupanju da si ozbiljno zaljuljao zdjelu narodnog strpljenja. Izmeu tebe i smrti nije preostalo ni koliko je treptaj oka, pa znaj da su tvoja djela zabiljeena kod Gospodara i da e na Danu sudnjem morati za njih odgovarati!...1 Uskoro nakon tog susreta, Mervan ibn Hakem, Muavijin namjesnik u Medini, pisao mu je: Omer ibn Osman izvijestio me je da skupina ljudi iz Iraka i Hidaza posjeuju Husejna ibn Alija. Kae kako nije siguran da Husejn ne sprema ustanak... Raspitao sam se u vezi s tim i prema mojim saznanjima on to trenutno ne namjerava, ali nisam siguran da e tako biti i u budunosti. Zato Vas molim da mi piete o svom vienju te stvari. Primivi ovaj izvjetaj, Muavija je, uz odgovor Mervanu, poslao i pismo Husejnu. U njemu stoji: Stigao mi je odreeni izvjetaj o tvojim bavljenjima. Ako je ono to u njemu pie tano, mislim da tebi ne dolikuje takvo ponaanje. Tako mi Boga, onaj ko potpie neki sporazum i potvrdi ga, mora ga se i drati. A ako ovaj izvjetaj nije taan, pa ti si zaista osoba od koje bi se takvo ta moglo i oekivati. Zato, pazi se i pridravaj se svoga zavjeta! Ako mi se suprotstavi, zaista e naii na suprotstavljanje; ako se prema meni loe ponese, zaista e se prema tebi loe ponijeti. Kloni se unoenja razdora u ummet... 2 Kao odgovor, Imam Husejn je napisao: Stiglo mi je tvoje pismo. Pie da su ti dole neke vijesti o meni, da tako neto o meni nisi mogao ni pomisliti i da smatra da meni takvo ta ne prilii. Moram ti kazati da samo Bog upuuje ovjeka na dobra djela i pomae mu u njihovom injenju. to se, pak, onoga to si o meni uo tie, to je tek pregrt neosnovanih tvrdnji koje izmiljaju i ire ulizice, smutljivci i laljivci. Ti izgubljeni nevjernici su ti slagali, jer nisam se pripremao za rat protiv tebe niti sam imao tu namjeru. Ipak, plaim se Boga zato to ne mogu ustati protiv tebe i tvojih prijatelja nasilnika i nevjernika, jer vi ste stranka silnika i ejtanska. Zar ti nisi ubica Hudra ibn Adijja i njegovih drugova? Ubica onih koji su obavljali namaz i tovali Boga, onih koji su novotarije smatrali neprilinim i suprotstavljali im se. Ono to su oni inili bilo je pozivanje na dobro i odvraanje od zla. Nakon to si im obeao sigurnost i da ih nee zlostavljati zbog onoga to se u prolosti deavalo, prekrio si svoj zavjet i nasilniki si ih poubijao. Time si izdao Boga, jer si zaklinjanje Njime olahko uzeo. Zar ti nisi ubica Amra ibn
1

Ibn Kutejbe Dinvari, Al-Imamet ves-sijaset, Mektebetu Mustafa al-Babi al-Halebi, Bejrut, 1382, sv. 1, str. 184. 2 Muhammed ibn Hasan Tusi, Ihtijaru ma'rifetir-ridal, priredio i obradio Hasan AlMustafavi, Daneshgah-e Mashhad, Mahad, str. 48.

61

Hamika, tog pobonog muslimana ije su lice i tijelo oslabili od silnog ibadeta? Ubio si ga nakon to si mu obeao sigurnost i sklopio s njim sporazum nakon kojeg bi i pustinjske gazele, da si s njima takav sporazum utanaio, napustile svoja planinska sklonita i sile k tebi. Zar ti nisi onaj koji je Zijada, sina Sumejinog nazvao svojim bratom i ubrojao ga meu Ebu Sufjanove sinove, premda je Boiji Poslanik kazao: Dijete se pripisuje svome ocu, a bludnik mora biti kamenovan! Kamo sree da se stvar time svrila, ali nije bilo tako! Nakon to si Sumejinog sina priznao za svoga brata, dao si mu vlast nad muslimanima, a on ih je, oslanjajui se na tvoju mo, ubijao, odsijecao im ruke i noge i vjeao ih na stabla palmi. O Muavija, doveo si muslimane u takav kripac da se doima kako ti nisi iz ovog ummeta niti ovaj ummet ima veze s tobom! Zar ti nisi ubica Hadremija, a njegov zloin bijae to to te je isti onaj Zijad obavijestio da Hadremi slijedi vjeru Alijevu, iako vjera Alijeva jeste vjera amidia njegovog, Poslanika Boijeg. Pa, tvoja vlast i mo se oslanjaju upravo na tu vjeru. Da nije bilo nje, tvoj otac i ti jo biste ivjeli u neznanju, kada je vaa najvea ast i ponos bila tekoa i patnja dva putovanja, zimskog i ljetnog, u Jemen i am.1 Ali, Bog vas je, preko vodstva nae porodice, spasio onog niskog ivota. O Muavija, pored ostalog kae mi da ne stvaram razdor i smutnju u ummetu! Ne znam za veu i goru smutnju po ovaj ummet nego to je tvoja vlast! Dalje mi kae da pazim na svoje ponaanje, svoju vjeru i ummet Muhammedov!? Kad razmislim o svojim obavezama u pogledu vjere i ummeta Muhammedovog, ne vidim obaveze vee od one da se borim protiv tebe, jer takva borba bila bi dihad na Boijem putu. A ako se uzdrim od ustanka protiv tebe, zbog odreenih razloga, molim Boga da mi oprosti, jer On moda nee prihvatiti moje razloge i opravdanja. Molim Ga da me uputi na ono to e biti razlogom Njegovog zadovoljstva sa mnom. O Muavija, boj se Boga i znaj da su svi tvoji grijesi, mali i veliki, zabiljeeni kod Njega! Znaj i to da Bog nee prepustiti zaboravu tvoje zloine, to da si ubijao ljude zbog onoga to si smatrao da misle, da si ih za to optuivao, zatvarao i zlostavljao. Sada na vlast dovodi svoga sina, pijanca koji se zabavlja sa psima. inei tako, odveo si sebe u propast, pomraio svoju vjeru i pogazio prava naroda. Selam!2 Godinu ili dvije prije Muavijine smrti, u vrijeme kada su njegovo nasilje i netrpeljivost prema sljedbenicima Ehli-bejta dosegli vrhunac, Imam Husejn je otiao na Had u drutvu Abdullaha ibn Abbasa i Abdullaha ibn Dafera. Pozvao je ashabe i tabiine, odnosno najuglednije ljude zajednice, kao i sve
1 2

Aluzija na trgovaka putovanja koje su predislamske Kurejije preduzimale. Ibn Kutejbe Dinvari, ranije spomenuto djelo, sv. 1, str. 180; druga inaica ovog pisma nalazi se u Biharul-anvar (Mektebetul-islamijje, Teheran, 1393. Ir.h.g, sv. 44, str 212; takoer u Ihtidad Tabarsi (Al-Matbu'atul-Murtezavi, Nedef) sv. 2, str. 161 i u Ehtijaru ma'rifetir-ridal, str. 48.

62

Haimije, da se okupe kod njegovog atora na Mini. Okupilo se skoro sedamsto tabiina i dvjesto ashaba. Imam je tada ustao i odrao sljedei govor: Jeste li vidjeli kako se onaj nasilnik i tlaitelj ponio prema nama i naim sljedbenicima? Govorit u vam o jednoj stvari, pa ako to bude istina, potvrdite, a ako bude la, opovrgnite me. Sasluajte ono to u vam kazati i zapiite to. Kada se vratite u svoje gradove i meu svoja plemena, prenesite to ljudima od povjerenja i pozovite ih naem vodstvu. Zaista, plaim se da e ovo pitanje biti preputeno zaboravu te e istina propasti i biti izgubljena. Potom je govorio o vrlinama i blistavoj prolosti svoga oca, Imama Alija i imamskoj porodici te pojasnio novotarije, zla i protivislamsko djelovanje Muavije.1 Tim govorom je pokrenut opsean promicateljski rat protiv prljave Muavijine vlasti i zapoeto pripremanje terena za ustanak. Ibn u'ba, jedan od velikih uenjaka iz 4. stoljea po Hidri, u djelu Tuhaful-'uqul prenosi jedan govor Imama Husejna, za koji kae da nije poznato kada je i gdje odran. Meutim, okolnosti, tema i sadraj ukazuju da je to upravo onaj govor koji je odran na Mini. U okviru nae rasprave navest emo nekoliko njegovih dijelova: O vi cijenjeni ljudi! Vi ste skupina koja je poznata po svome znanju, dobroti i dobrohotnosti. Drei se vjere Boije, stekli ste ljubav i ugled u srcima ljudi. Na vas rauna onaj plemeniti i do vas dri slabi i nemoni. ak i onaj s kojim ste jednaki i nad kojim nemate prednosti daje vam prednost u odnosu na sebe. Tako vam i ja dajem prednost kod Boga zbog vae prolosti i vae vjere! Ipak, plaim se da vas od Boga ne snae kazna i nesrea. Vi, koji ste stigli do poloaja koji drugima nije dat, ne potujete dobre i estite ljude. Zarad Boije vjere uivate potovanje meu ljudima. Meutim, svojim oima gledate kako se Boiji zavjeti zanemaruju i Njegovi zakoni kre, ali to vas ne plai i ne uznemirava. Zabrinuti ste zbog ugovora i zavjeta vaih predaka, a ne pridajete vanost injenici da se kre i obezvrjeuju ugovori i zavjeti Poslanika Boijeg. Ostavili ste bez staratelja, u islamskoj zemlji, slijepe, nijeme i nepokretne, kao da nema ni trunke milosti u vama. Ne postupate u skladu sa svojim poloajem i ugledom, niti pomaete onoga ko pokuava neto uiniti te idete u propast, podilazei tlaiteljima i saraujui s njima. Bog je naredio da sprjeavate zlo i odvraate ljude od njega, ali vi ste nemarni prema toj naredbi. Grijeh vs, uenih, u ummetu je vei nego grijeh ostalih. Zbog vas je poloaj i ugled uenih u vjeri u opasnosti. Eh, kad biste to samo shvatali! Upravljanje poslovima mora biti u rukama onih koji poznaju propise Boije i koji su sigurni kada je u pitanju halal i haram. Vi ste uivali takav poloaj, pa su vam ga uzeli iz ruku. A kad a su vam ga uzeli, razili ste se u pogledu istine, pa se, i pored dokaza jasnih, sporite oko sunneta Poslanikovog. Da ste na putu Boijem otrpili tekoe i
1

Kitabi Selim ibn Kajs al-Kufi, Darul-kitabul-islamijje, Kom, str. 206; Tabrisi, Ihtidad, AlMatbuatul-murtezavi, Nedef, str. 161; Allame AbdolHusejn Amini, Al-Ghadir, izdanje 4, Darul-kitabil-arabi, Bejrut 1396, sv. 1, str. 198.

63

pokazali vrstinu pred prohtjevima i pritiscima, uprava nad poslovima bila bi data vama. Meutim, vi ste dopustili silnicima da zasjene va ugled i njima ste predali stvar Boiju (vlast), pa su oni pomijeali doputeno i zabranjeno i utopili se u svojim strastima. A nita drugo nije im omoguilo da dou do tog poloaja, doli vae bjeanje od smrti i vezanost za ovaj ivot, to traje tek nekoliko dana. Bjeei tako od svoje obaveze, pustili ste da slabi dopadnu njihovih aka. Jednu su skupinu uinili svojim robovima i potlaenima, a drugu zaveli i time ih unesreili u oba ivota. Slijedei zlo i odnosei se drsko prema Bogu Silnome, oni upravljaju i donose odluke prema svojim eljama i strastima, a njihova srca odaju se bezbrinosti i zabavi. U svaki grad poslali su svoga plaenog govornika, koji s mimbera zagovara njihove ciljeve, tako da je cijela islamska zemlja pala u njihove ruke. Mogu sada initi ta im je volja, jer su ljudi postali njihovi robovi i stoje im na raspolaganju. Kakvo god zlo da uine tim jadnicima bez utoita, oni se ne mogu odbraniti. Jedni meu njima jesu silnici, koji se iivljavaju nad slabim i nemonim, a drugi su zapovjednici koji ne vjeruju u Boga. Iuavam se nad takvim stanjem! A i kako da ne budem zauen kada se zemlja nala na raspolaganju tlaitelju i varalici, pa on, beutan kakav jeste, vlada nad vjernicima bez imalo milosti i saosjeanja. Bog je presudio u pogledu naeg spora, a taj ovjek je presudu donio u skladu sa vlastitim vienjem. O Gospodaru, ovaj na pokret nije radi toga da bismo preuzeli vlast i mo, niti nam je cilj stei ovosvjetsku korist. Hoemo ljudima pokazati znakove Tvoje vjere i popraviti stanje islamske zemlje, kako bi napaeni robovi bili sigurni od ruku nasilnika i kako bi Tvoji propisi, dunosti i sunnet bili izvravani. A vi, prvaci ummeta, ako me u ovome ne pomognete, bit ete pod vlau nasilnika, koji nastoji utrnuti svjetlo Poslanika vaega...1 Tih dana jedan karavan iz Jemena, natovaren robom koja je predstavljala bejtul-mal, kretao se preko Medine za Damask. Imam Husejn, saznavi za to, zaplijenio ga je i njegov teret razdijelio meu potrebitim Haimijama i ostalima. Potom je pismom obavijestio Muaviju: Ovuda je naiao karavan iz Jemena koji je nosio robu, tkanine i mirise u Damask, kako bi ih ondje prodao za tebe, pa da onda ti dariva svoje blinje, koji su ve napunili depove i stomake onim to pripada bejtul-malu. Meni lino ta roba nije bila potrebna, ali sam je zaplijenio. Selam! Muaviju je ovaj postupak silno rasrdio pa je Husejnu poslao otru protestnu notu.2 Nesumnjivo, ovakav Husejnov in otvorenog suprotstavljanja imao je za cilj ukazati na nelegalnost Muavijine vlasti. Treba rei da u datim uvjetima niko, osim Husejna, nije imao hrabrosti uiniti neto takvo. U vezi s uzrocima ustanka Imama Husejna, postavljaju se sljedea pitanja: Da li bi se Imam suprotstavio Jezidovoj vlasti sve i da ovaj nije vrio pritisak
1 2

Tuhaful-'ukul, Daftar-e entesharat dam'e-je muderrisin, Kom, 1363, str. 238-239. eriful-Karai, Bakir, Hajatul-Imamil-Husejn ibn Ali, Kom, Mektebetud-daveri, str. 231.

64

na njega da mu prisegne na vjernost? Da li bi se ovaj ustanak desio i da narod Kufe nije pozvao Imama u Irak? Da li je to bila nepredviena, spontana i iznenadna revolucija, poput revolucija i drutvenih prevrata za koje znamo iz historije ovjeanstva, ili se ovdje radilo o planskom i osmiljenom pokretu? Kako bismo rasvijetlili ova pitanja, potrebno je pruiti neke dodatne podatke. Za razliku od prirodnih pojava, koje imaju samo jednu sutinsku osobinu, drutvene pojave mogu imati vie takvih osobina, odnosno mogu biti viedimenzionalne. Tako, naprimjer, jedan drutveni pokret moe predstavljati reakciju, odnosno biti izravna reakcija, ali istovremeno moe imati i karakter agresije. Isto tako, jedan pokret, koji je po svojoj naravi reakcija, moe znaiti negativnu reakciju spram jednog, a pozitivnu spram drugog procesa. Ustanak Imama Husejna predstavlja pojavu takve vrste. Tri inioca uticala su na njegov nastanak: prvi je bio zahtjev praen pritiscima da Imam poloi prisegu na vjernost Jezidu; drugi, poziv itelja Kufe da doe u Irak i trei, njegovo nastojanje da poziva na dobro i odvraa od zla, to mu je bila namjera od prvog dana kada je krenuo iz Medine. A sada emo razmotriti svaki od njih, kako bismo ustanovili kakva je bila sutina Imamovog ustanka, odnosno koliki je udio u njemu imao svaki od iznesenih inilaca. Prvi od njih, u vremenskom smislu, jeste zahtjev da Imam Husejn poloi prisegu Jezidovoj vlasti i njegovo suprotstavljanje takvom zahtjevu. Kako historiari prenose, nakon Muavijine smrti, polovinom mjeseca Redeba 60. godine po Hidri, Jezid je pisao Velidu ibn Utbi ibn Ebu Sufjanu, upravitelju Medine, da u njegovo ime uzme prisegu na vjernost od Husejna ibn Alija i da to uini to je prije mogue. Nakon to je dobio pismo, upravitelj Medine je pozvao Imama Husejna i objasnio mu o emu se radi. Imam, koji je jo za Muavijinog ivota bio otro suprotstavljen ideji da Jezid bude prijestolonasljednik, odbio je poloiti prisegu. Naime, prisega Jezidu ne bi znaila samo pristanak da hilafet pripadne nedolinoj osobi poput njega, ve bi to bila i potvrda ogromne novotarije, odnosno, uspostave monarhistikog poretka, to je bila Muavijina nakana. Nekoliko narednih dana protekli su u pritiscima od strane upravitelja, ali Husejn je bio istrajan u svome odbijanju. S obzirom na injenicu da je pritisak bivao sve snaniji, Imam je 28. Redeba sa svojom porodicom i skupinom Haimija napustio Medinu, zaputio se u Mekku i 3. abana stigao na odredite. Razlog zato je odabrao upravo Mekku bila je okolnost da taj grad predstavlja zatieno, odnosno, sigurno podruje. Osim toga, bliilo se i vrijeme Hada pa je, s obzirom na prisustvo velikog broja hadija, upravo ovaj grad bio najbolje mjesto za obznanu Imamove zadae i predstavljanje njenih ciljeva muslimanima. Pokret Imama Huseina ima do ovog trenutka karakter reakcije, i to reakcije poricanja jednog nelegalnog zahtjeva. U svakom sluaju, vidimo da se Imam suprotstavio

65

Jezidovom zahtjevu i pritiscima i prije poziva stanovnika Kufe. To znai da on ne bi dao zakletvu na vjernost Jezidu sve i da nije bilo tih poziva. Stigavi u Mekku, Imam Husejn je za itavo vrijeme boravka u tom gradu u svakoj prilici svojim govorima razotkrivao protivislamski karakter vladajueg poretka. Izvjetaj o Imamovom suprotstavljanju Jezidovom hilafetu i dolasku u Mekku stigao je i u Irak. Narod Kufe se jo dobro sjeao Alijeve pravedne vladavine od prije dvadeset godina. Tragovi njegovog nauka i odgoja bili su jo prisutni. U gradu je ivjela siroad koju je on podigao i udovice o kojima je vodio brigu. Tamonji ljudi su se okupili da bi procijenili prilike pa su odluili odbiti pokornost Jezidu i pozvati Husejna da ih predvodi. U vezi s tom ponudom vodee linosti meu sljedbenicima Ehlibejta iz Kufe, poput Sulejmana ibn Surada, Musejjeba ibn Nedbeta, Rif'ata ibn adada Bedelija i Habiba ibn Muzahira poslali su Imamu vie pisama u kojima su ga pozivali da doe u Irak i preuzme vodstvo u njihovoj zajednici. Prvo pismo stiglo mu je 10. Ramazana 60. godine po Hidri. Pisma od pojedinaca i skupina iz Kufe poela su potom veoma uestalo pristizati, tako da je Imam u samo jednom danu znao primiti i po est stotina pisama, da bi mu ih naposljetku stiglo ukupno dvanaest hiljada. S obzirom na ovako veliku podrku i pravu poplavu pisama i zahtjeva da doe, Imam Husejn je osjeao svojom obavezom prihvatiti poziv Iraana. Stoga je odgovorio potvrdno i poslao amidia Muslima ibn Akila u Kufu, u svojstvu svoga namjesnika, da ovaj ispita prilike i da ga izvijesti o onome to je tamo vidio. Ukoliko bi narod Kufe bio i na djelu vjeran onome to su pisali u pismima, Imam je bio spreman zaputiti se u Irak. Kao to znamo, on je potvrdno odgovorio na poziv Kufljana. Moemo rei da je karakter njegovog pokreta odgovarao Iraanima, pa su stoga oni bili spremni na saradnju i saveznitvo. Takoer, nije vie imao razloga da ostane u Mekki, tako da je poziv Kufljana oblikovao nove prilike i pred njega postavio novu obavezu. Izgleda da je Imam Husejn razmiljao ovako: Budui da me Kufljani pozivaju uz toliko istrajavanje i sranost, otii u u Irak. Ukoliko se pokae da su vjerni svojim obeanjima, utoliko bolje. U suprotnom, vratit u se u Mekku ili otii u neki drugi kraj islamskog prostora. Posmatrano u vremenskom slijedu, njegovo odbijanje da se zakune na vjernost Jezidu desilo se prije nego je bilo i spomena o pozivima Kufljana. Prvo njihovo pismo stiglo je etrdeset dana nakon to je Imam Husejn doao u Mekku. Dakle, ne radi se o tome da je on odbio prisegu Jezidu zato to je imao poziv od naroda Kufe, nego je najprije odbio poloiti zakletvu, a potom su poela pristizati njihova pisma. Dakle, da Kufa uope nije postojala i da nikakvog poziva nije bilo, pa ak i da nigdje na svijetu ne bi naao utoite, on opet ne bi dao prisegu Jezidu. Imam Husejn je jo prvoga dana kada je napustio Medinu izgovorio krilaticu svoga pokreta, a to je pozivanje na dobro i odvraanje od zla. U tom smislu, uope se ne radi o tome da je on podigao ustanak zato to je od njega

66

traena prisega. Naime, sve da to i nije traeno, on bi ustanak opet smatrao neizbjenim. Dakle, namjera Imama Husejna bila je iskazati javno protivljenje i napasti protivislamsku vlast. Odnosno, rukovodio se logikom da je budui da je islamski svijet zapao u iskvarenost, opainu i prljavtinu, a da je upravo vlast bila vrelo svekolike smutnje njegova zakonska dunost i obaveza pred Bogom bila podii ustanak. Kako je ve reeno, u ustanku Imama Husejna imala su udjela tri inioca i svaki od njih predstavljao je za njega svojevrsnu obavezu. Njegov odnos prema svakom od tih inilaca bio je drukiji. to se prvog tie, Imam Husejn se nalazio u odbrambenom poloaju. Naime, od njega je silom traena prisega, a on ga je odbio dati. U pogledu drugog inioca, radilo se o saradnji i saveznitvu. Odnosno, dobio je poziv na saradnju na koji je odgovorio potvrdno. Kada je, pak, o treem rije, radilo se o njegovom napadu u znak protivljenja. Jer, sve da i nije od njega traena prisega, Imam bi opet napao vlast, budui da ju je smatrao neislamskom. Pogledajmo sada koji od pobrojanih inilaca uiva veu vrijednost kada ih posmatramo pojedinano? Nesumnjivo, inilac prihvatanja poziva naroda Kufe je bio vaan, jer je time Imam iskazao spremnost da odgovori na zahtjeve ljudi koji su se odbili pokoriti Jezidu i pozvali ga da preuzme vodstvo. Da su okolnosti bile povoljnije, to bi bila prilika za uspostavu islamske vlasti. Ipak, Imamovo odbijanje davanja prisege ima veu vrijednost. Naime, Imam je u vie navrata odluno stavio do znanja da je ni u kom sluaju i ni pod kakvim prijetnjama nee dati Jezidu, to pokazuje njegovu istrajnost pred silom i pritiscima. Meutim, najveu vrijednost ipak ima trei inilac, odnosno naelo pozivanja na dobro i odvraanja od zla, jer tu se ne radi o odbrambenom stavu ili saradnji s onima koji su mu uputili poziv, ve o spremnosti da se usprotivi i pobuni. Da je poziv naroda Kufe bio temeljni inilac, onda bi Imam, prirodno, na vijest da je podruje Kufe okupirano odustao od svojih namjera i prekinuo putovanje u Irak.1 Meutim, vidimo da on svoje najvatrenije i najborbenije govore dri upravo nakon ehadeta hazreti Muslima. Otud postaje oito u kojoj se mjeri drao naela pozivanja na dobro i odvraanja od zla i koliko je bio odluan da se suprotstavi iskvarenoj Jezidovoj vlasti.2 S pojanjenjima koja smo dali, odgovori na prva dva pitanja postavljena na poetku ove rasprave bivaju jasni. Pretpostavimo li da Jezid i nije vrio pritisak da dobije prisegu od Imama Husejna, on bi mu se opet suprotstavio. Vidjeli smo takoer da bi se njegov ustanak desio sve i da nije bilo poziva Kufljana. Kako bismo pruili
1

Imam Husejn je prvo poslao svog amidia Muslima u Kufu da pripremi narod za njegov dolazak. Meutim, Jezidova vojska okupira Kufu, ubija Muslima i sprijeava svaki vid podrke Imamu. 2 Ono to je naprijed kazano o faktorima ustanka Imama Husejna je preuzeto iz djela ehida Morteze Motahharija Hamase-je Husejni (Entesharate Sadra, Teheran 1361).

67

odgovor na tree pitanje, u nastavku emo donijeti nekoliko svjedoanstava koja pokazuju u kojoj mjeri je Imam Husejn bio obazriv spram dunosti pozivanja na dobro i odvraanja od zla. Prije nego je krenuo iz Medine, Imam je predao svoju oporuku u obliku pisma bratu Muhammedu Hanefiji. U njoj je kao razloge za svoj pokret naveo elju za popravkom stanja islamskog ummeta, obavezu pozivanja na dobro i odvraanja od zla, te oivljavanje puta njegovog djeda i oca, Boij eg Poslanika i hazreti Alija. Nakon to je izrazio svoje vjerovanje u tevhid, poslanstvo i proivljenje, pie: Ne naputam Medinu zbog samoljublja, oholosti ili slijeenja strasti niti to inim kako bih stvarao smutnju i bio silnik; cilj mi je unititi smutnju u ummetu moga djeda, pozivati na dobro i odvraati od zla. elim slijediti put svoga djeda i svoga oca. Svoj put u nastaviti, sam ili s onima koji me iz potovanja prema Istini budu slijedili, sve dok Gospodar ne presudi izmeu mene i ovog naroda. A On je, zaista, najbolji sudija.1 Kako vidimo, Imam navodi etiri cilja svoga ustanka: popravljanje stanja ummeta, pozivanje na dobro i odvraanje od zla, slijeenje puta njegovog djeda i oca, Boijeg Poslanika i njegovog nasljednika, te oivljavanje njihove tradicije. Na putu za Irak, Imam je odrao govor Hurovoj vojsci i tom prilikom je opet iznio ciljeve svoga ustanka: O ljudi, Poslanik Boiji je kazao: 'Kad a se musliman suoi sa vladarom nasilnikom, koji smatra doputenim ono to je Bog zabranio, kri obaveze prema Bogu, suprotstavlja se sunnetu Njegovog Poslanika, prema robovima Boijim ini grijeh i nanosi im zlo, pa mu se ne suprotstavi djelom ili rijeju, Bog e ga kazniti istom kaznom, vatrom dehennemskom, kakva eka i tog nasilnika.' O ljudi, znajte da su oni (Emevije) napustili pokornost Bogu i da su se obavezali da slijede ejtana. Oni potiu smutnju i prelaze granice Boije. Prisvajaju ono to pripada porodici Poslanikovoj. A ja imam vea prava od drugih na vodstvo i upuivanje muslimanske zajednice i dunost da ustanem protiv sve ove smutnje i smutljivaca, koji mijenjaju vjeru moga djeda.2 Imam Husejn, stigavi u Mekku, odaslao je pismo plemenskim glavarima u Basri. U njemu je ukazao na razdoblje vladavine prethodnih halifa, kada su istinski prvaci islama bili udaljeni sa politike pozornice, ali su, kako bi sprijeili sukobe i podvajanja, te zarad boljitka islama, otrpjeli takvo stanje. U pismu se kae: aljem vam ovo pismo po svome izaslaniku. Pozivam vas
1

Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 44, str. 329. 2 Ebu Mahnef, Maktelul-Husejn, Kom, str. 85; Muhammed ibn Derir Taberi, Tarihul-umem vel-muluk, Darul-kamusil-hadis, Bejrut, sv. 6, str. 229; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 4, str. 48, Nedmi, Muhammed Sadik, Sokhanan-e Husejn ibn Ali az Medine ta Kerbela, Kom, str. 148. Dio ovog govora prenosi i Ahmed ibn Jahja Belazeri u Ansabul-araf, sv. 3, str. 171.

68

Knjizi Boijoj i sunnetu Poslanikovom. Jer, nali smo se u uvjetima kad Sunnet posve propada i kad se uvode novotarije. Posluate li moje rijei, uputit u vas na Put pravi. Neka je na vas Boiji blagoslov, milost i blagodat!1 Husejn ibn Ali, na putu za Irak, u mjestu poznatom kao Zi-husum, obratio se svojim prijateljima sljedeim rijeima: Deava nam se ono to sami vidite. Vremena su se zaista promijenila. Zlo je postalo oito, a dobru i vrlini su u naoj sredini zagraeni puti. Vrline je ostalo tek koliko ostane taloga trunja na dnu kofe pune vode. Ljudi ive u ponienju i jadu, a prostor na kojem se nalaze postao je poput krtog i kamenitog panjaka na kojem je teko opstati. Zar ne vidite da se vie ne postupa onako kako je pravedno i da se ljudi ne klone zablude? U takvim prilikama posve je razumljivo da onaj ko ima vjere ezne za susretom sa svojim Gospodarem. U ovakvom jadnom i prljavom okruenju upravo je smrt srea, a ivot sa tlaiteljima nije nita drugo, osim patnja, jad i nesrea. Ovi ljudi su robovi Ovoga svijeta, a vjere imaju samo na jeziku. Nju e podrati i braniti samo ukoliko e im to omoguiti lagodniji i ugodniji ivot, ali malo e biti vjernika u asu kada se nau pred iskuenjima.2 Prema tumaenja dananjih materijalista, drutvene pobune su provale nalik provali zaklopljenog lonca u kojem vrije voda, pa je sasvim izvjesno da e, htio to ovjek ili ne, lonac pod pritiskom pare naposljetku prasnuti. Odnosno, kada klasne suprotstavljenosti i pritisci vladajue klase dosegnu taku kada postanu nepodnoljivi, drutvo se usljed siline pritiska pokrene i deava se prasak posve nalik kakvoj prirodnoj pojavi. Drugim rijeima, eksplozivni ustanak srditog naroda mogao bi se na mikro planu usporediti sa provalom gnjeva srditog i ozlojeenog ovjeka koji, u trenutku kad se prelije aa njegovog strpljenja, odjednom izlije svu gorinu iz svoga srca, makar se kasnije zbog toga i kajao. Kada se razmotre navedeni primjeri govora i pisama Imama Husejna, posve je izvjesno da njegov ustanak nije bio takve naravi. Naprotiv, radilo se o svjesnom inu, preduzetom na temelju svijesti o dunosti i uz puni uvid u zbilju. Ne samo da je Imam svjesno prihvatio ehadet, nego je poelio da i njegovi drugovi tako uine. Upravo zato im je na no Aure dopustio da sami odlue da li e otii ili ostati, jasno im najavivi da e svako ko ostane s njim sutra poginuti. Unato toj injenici, Imamovi saborci su ostali uz njega i odabrali ehadet. Osim toga, s gledita
1 2

Taberi, Isto, str. 200; Ebu Mahnef, Isto, str. 86; Nedmi, Isto, str. 54. Husejn ibn Ali ibn u'be, Tuhful-'ukul, Daftar-e entesharat jam'e-je muderrisin, Kom, 1363, str. 245; Ebu Mahnef, Maktalul-Husejn, Kom, str. 86, Taberi, Isto, str 229; Nedmi, Isto, str. 180. Uz odreene razlike, ovaj govor prenose i Ibn 'Asakir, Sejjid ibn Tavus i Medlisi u Biharul-anvaru, a prema Ibn 'Asakiru i Medlisiju Imam je ovaj govor odrao na Kerbeli , suoivi se s vojskom Omera ibn Sa'da. Inaica koju smo ovdje naveli je ona koju prenosi Ali ibn u'be.

69

materijalista, u eksplozivnim ustancima uloga pojedinaca i voa nije mnogo vana. Oni naprosto imaju ulogu babice pri porodu i, budui da se poetak i tok ovakvih drutvenih prevrata odvija mimo volje idejnih voa, one su liene svake vezanosti za etike vrijednosti. Meutim, uloga vodstva Imama Husejna sve do kraja ustanka, koji se zavrio na Kerbeli, nije nimalo sporna. Iz onoga to smo kazali o ulozi naela pozivanja na dobro i odvraanja od zla, oito je da je glavni razlog Husejnovog protivljenja bilo skretanje islamske vlasti od izvornog usmjerenja, uvoenje novotarija, gubljenje Poslanikovog sunneta, irenje smutnje, opaine i neislamskih postupaka u drutvu. Da bi stvari bile jasnije, napomenimo da je u to vrijeme odreeni broj muslimana pao pod uticaj protivslamske i neznaboake emevijske stranke. Pripadnici ove stranke su prividno prihvatili islam, nakon niza godina borbe protiv Poslanika, odnosno tek nakon to je osloboena Mekka. Otada su tajili svoje nevjerovanje i licemjerstvo. Nakon Poslanikove smrti, pod krinkom islama, upustili su se u rovarenje i uspjeli ostvariti uticaj na sami upravni aparat islamskog drutva i uskoro preuzeti kljune poloaje. Tako su nakon ehadeta Imama Alija, preotimanjem vlasti od strane Muavije, doli su do vrhunca moi. Premda su prvaci i glavni protagonisti ove stranke krili svoje prljave namjere da iznutra zadaju udarac islamu i oive poredak iz doba dahilijeta, izuavanjem njihovog djelovanja bjelodano e se ukazati da je upravo to bio njihov cilj. Katkad su na nekim skupovima, kad su mislili da e reeno ostati meu etiri zida, otkrivali svoje stvarne nakane. Tako je Ebu Sufjan, prvak ove stranke, na dan kada je Osman, prvi halifa iz loze Emevija, bio postavljen na vlast, sazvao Emevije u svoj dom, pa je, nakon to je zatvorio vrata, upitao: Ima li ovdje jo nekoga, osim vas? Ebu Sufjan je tada ve bio oslijepio, pa kad su mu odgovorili da nema, rekao je: Sada, kada su mo i vlast u vaim rukama, predajite ih jedan drugome i nastojte da ih porodica Benu Umeja nikad ne izgubi. A ja vam se kunem da nema nikakvog polaganja rauna, da nema kazne, nema Denneta ni Dehennema, niti ima Dana sudnjeg!1 Takoer, za Osmanove vladavine, isti taj Ebu Sufjan je doao na Uhud, pa kad su ga doveli do kabura Hamze ibn AbdulMutaliba, rekao je: Ono oko ega smo juer ratovali s tobom, danas je u rukama nae djece!2 Za vrijeme svoje vladavine, Muavija ibn Ebu Sufjan je na jednoj nonoj sjedjeljci sa Mugirom ibn u'bom, jednim od njegovih namjesnika, iznio svoju elju da uniti islam. O tome s grozom govori Mugirin sin Mutarif. On pria: Bio sam sa ocem gost kod Muavije u Damasku. Moj otac je esto odlazio na Muavijin dvor na razgovor, a kada bi se vratio u nae boravite
1

Ebul-Hadid, erhu Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 9, str. 53. 2 usteri, ejh Muhammed Taki, Kamusur-ridal, Merkez-e nashr-e ketab, Teheran, 1379, sv. 10, str. 80.

70

mnogo bi pohvalno priao o njegovoj pameti i promuurnosti. Ali, kada se jedne noi vratio, opazih da je tuan i potiten. Shvatio sam da se neto dogodilo, pa ga upitah za razlog takvog njegovog stanja. Ree mi: 'Sine moj, upravo sam doao od najprljavijeg ovjeka ikada!' Upitah ga ta se desilo, a on kaza: 'Veeras sam bio nasamo s Muavijom i rekoh mu: Sada, kada si ostvario svoj cilj i preuzeo vlast, ta bi smetalo da se, ve na kraju ivota, prema ljudima ophodi lijepo i pravedno i da se ne odnosi tako runo prema Haimijama. Uostalom, oni su tvoja rodbina, a sad nisu u prilici da na bilo koji nain ugroze tvoju vlast. Muavija na to ree: 'Avaj! Avaj! Ebu Bekr je vladao i drao se pravde, pa je nakon smrti ostao tek spomen na njegovo ime. Onda je Omer vladao deset godina i trudio se, a poto je umro ostade tek spomen na njegovo ime. Potom je na vlast doao na brat Osman, kojem po plemenitosti porijekla niko nije ravan, ali poto je umro i njegovo ime bi s njim sahranjeno. Ali, svakodnevno po pet puta u islamskoj zemlji kliu ime onog Haimije i govore: Svjedoim da je Muhammed Allahov poslanik! Pa, s obzirom na injenicu da je tako, da su imena one trojice umrla, zar je pravedno da Muhammedovo bude i dalje ivo. I ono treba da umre i bude sahranjeno!'1 Kada su ove Muavijine rijei, koje jasno razotkrivaju njegovo nevjerstvo, kasnije kao predaja stigle do uiju abasidskog halife Memuna, on je izdao nalog da se u cijelom islamskom svijetu proklinje Muavija. Sve ovo nam pokazuje da je emevijska stranka bila protivslamski nastrojena i da su njeni pripadnici predvodili jedan nazadnjaki pokret. Jezid, koji je odgojen u ovakvoj porodici i odrastao u predoenom okruenju, nije ni u najmanjoj mjeri vjerovao u islam, vjeru u ije ime je htio vladati ljudima. On je bio sirov mladi, odan strastima, svojeglav, nesklon dalekosenom razmiljanju i smislenom postupanju. Radilo se o osobi slabe pameti, neosjetljivoj za druge, ovjeku sklonom uicima i provodu. Budui da je prije preuzimanja vlasti bio rob svojih strasti i sklon izopaenim nainima uivanja, dolaskom na vlast nije umio da, poput svoga oca, barem naizgled predstavi sebe muslimanom. Naime, budui da je bio duha sasvim okrenutog strastima i uicima, on je javno gazio islamske vrijednosti i nije se ustruavao uiniti bilo ta kako bi udovoljio svojim strastima. Javno je pio alkohol i otvoreno inio grijehe i razne gnusobe. Na veernjim sjedjeljkama i gozbama, na kojima su se obavezno sluila alkoholna pia, bez zazora je govorio stihove sadraja poput sljedeih: O moji drugovi u piu, ustanimo i sluajmo ove lijepe napjeve. Ispijajmo au za aom, a proimo se rasprava o znanosti i pjesnitvu. Slatki zvuci i pjesma ne daju mi da ujem ezan, da sluam rijei Allahu ekber. Dennetske hurije, to tek su obeanje, spreman sam zamijeniti za vr vina, jer ono je gotovina. On je izriito poricao poslanstvo, odnosno injenicu da je Muhammedu stigla Objava. Poput svoga
1

Mesudi, Ali ibn Husejn, Muruduz-zeheb, Darul-Andalus, Bejrut, sv. 3, str. 454 (opis vjernika).

71

djeda Ebu Sufjana, smatrao je kako je sve to tlapnja. Tako je, nakon prividne pobjede nad Husejnom ibn Alijem, kazao: Haimije su se samo poigrale s vlau; niti su kakve vijesti iz svijeta skrivenog ikada stigle, niti je ikada bilo neke objave! Onda bi u njemu proradila stara zloba prema prvacima islama, onima koji su u Bici na Bedru pod zastavom islama posjekli njegove pretke. Ubistvo Imama Husejna je predstavio kao osvetu za Bitku na Bedru. Rekao je: Kad bi nai prvaci, to izginue na Bedru danas oivjeli, rekli bi mi: Jezide, ruka ti se pozlatila!1 Jednom prilikom Muavija ga je poslao sa vojskom u rat protiv Bizantije, elei valjda pokazati da je Jezid i ratnik, a ne samo uesnik gozbi i pijanki. Poveo je sa sobom svoju omiljenu enu Ummi Kulsum. Usljed loe vode i klime na bizantijskoj teritoriji vojska se porazboljevala i javila se masovna dizenterija. Kada je za to uo Jezid, koji se sa Ummi Kulsum zadrao u mjestu Dirmuran, gdje je odmarao i uivao, spjevao je stihove u kojima kae: Ja sam ovdje u Dirmuranu, u odajama naslonjen na jastuke, a sa mnom je Ummi Kulsum. Pa ta me briga za bolest i smrt na Gazkazunu!2 Sasvim je jasno kakva je budunost mogla ekati islamski ummet kada je vlast dospjela u ruke nekog ko je bio ovako neosjetljiv prema vojsci koju sainjavaju mladii iz njegove domovine! Jezidov dvor postao je sredite svake opaine i grijeha. Rune posljedice njegovih opaina i nevjernitva brzo su se osjetile u cijeloj muslimanskoj zajednici, pa su tako bila ukaljana ak i sveta mjesta, prostori Mekke i Medine.3 Naposljetku je Jezid i umro usljed prekomjernog odavanja uicima, odnosno od trovanja uzrokovanog prevelikim uzimanjem opojnih pia.4 Mesudi, jedan od najpoznatijih islamskih historiara, pie: Jezid se prema narodu ophodio poput faraona. tavie, faraonovo ponaanje je ak bilo bolje!5 Svjedoanstva i dokumenti koji govore o njegovom zlu i opaini, te uasima njegove vlasti tako su brojni da bi ih u ovoj raspravi bilo nemogue pobrojati. Ipak, vjerujemo da je i ono to je ovdje navedeno bilo dovoljno da oslika i predstavi njegov mrani lik. Uz sve reeno, valja znati da je Jezid odgojen u beduinskoj sredini koja je jo uvijek imala vie elemenata kranstva nego islama. Profesor Abdullah Alaili, razmatrajui ovo pitanje, pie: Vjerovatno e zvuati udno kada kaemo da je Jezidov odgoj bio kranski i da je bio slabo upoznat sa islamskom kulturom i uenjem. Moda to itaocu zazvui kao neto u ta se ne moe povjerovati. Meutim, ako znamo da je Jezidova majka bila iz plemena Benu Kalb, koje je u predislamskom razdoblju bilo kransko, nee
1

ejh Abbas Komi, Tetimetul-munteha fi veka'i ajamul-hulefa, Sherkat-e sehami tab'e ketab, Teheran, 1333, str. 44. 2 Rije je o mjestu u ondanjem pograninom podruju izmeu Sirije i Bizanta. 3 Mesudi, Ali ibn Husejn, Muruduz-zeheb, Darul-Andalus, Bejrut, sv. 3, str. 67. 4 Ahtab Havarizmi, Maktelul-Husejn, priredio ejh Muhammed Semavi, Kom, sv. 2, str. 183. 5 Mesudi, Ali ibn Husejn, Muruduz-zeheb, Darul-Andalus, Bejrut, sv. 3, str. 68.

72

biti mjesta prevelikom uenju. Naime, u sociologiji je poznato da je potrebno mnogo vremena da iz jednog naroda ieznu njegova vjerovan ja, duhovnost, drutvene vrijednosti, obiaji i navike. Historijska svjedoanstva govore da je Jezid proveo djetinjstvo u reenom plemenu, dakle razdoblje formiranja i profiliranja linosti. Vrijeme kada je uticaj odgajatelja presudan on je proveo u takvoj sredini, pa su u njemu bili pomijeani tragovi kranstva i gruba, sirova beduinska narav. Osim toga, neki historiari smatraju, na temelju kranske terminologije u Muavijinim i Jezidovim pismima, da su neki Jezidovi uitelji bili sirijski krani. Koliko takav odgoj moe biti tetan za nekoga ko treba vladati muslimanskom zajednicom izvjesno je da ne treba posebno objanjavati. Alaili dalje kae: To to je Jezid uz sebe drao kranskog pjesnika Ahtala, koji se ismijavao sa ashabima Ensarijama, i to je svoga sina dao na odgoj kranima, u emu su historiari saglasni, sigurno ima korijen u kranskom odgoju samoga Jezida.1 Shodno historijskim svjedoanstvima, on nije ni tajio svoju naklonost prema kranstvu, ve je sasvim otvoreno govorio: Ako je vino zabranjeno po vjeri Muhammedovoj, ti ga onda pij po vjeri Mesihovoj!2 U naelu, treba imati na umu da je bizantijska drava imala velikog uticaja na Jezidov dvor, jer je na njemu bilo prisutno nekoliko krana iz Bizanta. Historiari istiu da je Jezid, u vrijeme kada je Imam Husejn krenuo ka Kufi, na savjet Bizantinca Serduna, postavio dotadanjeg namjesnika u Basri, Abdullaha ibn Zijada, na mjesto upravitelja Kufe, kojom je dotad upravljao Numan ibn Beir.3 Sada, kada smo rasvijetlili Jezidovu linost i prikazali njegov neprijateljski stav prema islamu, odlino shvatamo razloge Husejnovog ustanka. Jezidova vlast nije samo predstavljala poetak tako rune novotarije u islamu kao to je monarhistiki reim, ve se radilo i o pojavi da na elo drave dolazi krajnje nedolina osoba, kojoj Imam Husejn nije mogao priznati zakonsko utemeljenje. Razlozi Imamovog suprotstavljanja posve su oiti i u njegovim pismima. Jo onih prvih dana, kada se u Medini naao pod pritiscima da poloi prisegu, u odgovoru Velidu je rekao: Ako se ummet nae pod vlau osobe kakva je Jezid, tada za islam moemo samo izgovoriti: Mi smo Allahovi i njemu se vraamo, kako se govori kada neko umre. U svom odgovoru na pozive iz Kufe kae: Imam i voa muslimana je onaj ko
1 2

Sumuvvul-ma'na fi sumuvvil-izzet, Mektebu darul-terbijjet, Bejrut, 1972, str. 58. ejh Abbas Komi, Tetimmetul-munteha fi veka'i ajamil-hulefa, Sherkat-e sehami tab'e ketab, Teheran, 1333, str. 43. Naravno, vino je u izvornom kranstvu zabranjeno ba kako je zabranjeno i u islamu. Jezidova sklonost ka kranst vu bila je ustvari sklonost ka onim runim novotarijama koje su s vremenom ule u izvorni kranski nauk i izopaile ga. 3 Ebu Mahnef, Maktelul-Husejn, Kom, str. 22; Muhammed ibn Derir Taberi, Tarihul-umem vel-muluk, Darul-kamusil-hadis, Bejrut, sv. 6, str. 199; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 4, str. 23; ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 189; Ibn Sebagh Malik, Al-Fusulul-muhimme fi ma'rifetil-eimme, 1303, str. 205.

73

postupa u skladu s Knjigom Boijom, dri se pravde i slijedi Istinu, te je itavim svojim biem pokoran zapovijedima Boijim. Svaka revolucija se nuno sastoji od dvije sastavnice: krvi i poruke. Pod krvlju podrazumijevamo oruanu borbu i portvovanost, to sa sobom obavezno nosi smrt i pogibiju. to se poruke tie, pod ovom sastavnicom podrazumijevamo promidbu i rad na predstavljanju ciljeva i ideala revolucije. Za pobjedu, druga sastavnica nije nita manje vana od prve. Naime, ukoliko drutvu ne budu predstavljeni ciljevi i ideali revolucije, ona nee uivati podrku naroda i bit e uguena ve u samom zaetku, ili e, tavie, biti iznutra uruena spletkama njenih neprijatelja. Razmotrimo li revoluciju Imama Husejna, uoit emo da su u njoj u potpunosti bile prisutne obje sastavnice. Do Aure, desetog dana Muharrema, uglavnom je bila usmjerena na prvu sastavnicu. Dakle, radilo se o borbi, ehadetu i spremnosti na pogibiju, a nju je predvodio sami Imam Husejn. Meutim, drugi dio zapoinje nakon Aure, a predvodili su ga Imam Zejnul-Abidin i hazreti Zejneb, mir neka je s oboma, koji su vatrenim govorima prenosili narodu poruku revolucije i pojedinosti Husejnovog ehadeta, te ukazivali na iskvarenost i zloinaki karakter emevijske vlasti. S obzirom na estoku i obimnu propagandu protiv Ehli-bejta jo od vremena Muavije, naroito u oblasti ama, nema nikakve sumnje da bi ovaj velianstveni i vjeni ustanak bio poslan u zaborav ili krivo protumaen da preivjeli nisu nastojali probuditi ljude i ukazati na ono ta se desilo. Neki su, vrijeajui uspomenu na Imama Husejna, poeli govoriti da je umro od upale plua, dok su drugi tvrdili da je umro od zarazne bolesti!!! Meutim, uporno propagandno djelovanje njegovih preivjelih blinjih tokom suanjstva u koje su dopali kao rtve Jezidove osvetoljubivosti, nije doputalo Husejnovim neprijateljima da uspjeno ire takve klevete i lai. Kako bismo bolje shvatili historijsku ulogu zarobljenika s Kerbele u buenju javnosti i prenoenju poruke revolucije Imama Husejna, moramo se vratiti malo unazad i napraviti kratak presjek Muavijine vladavine u amu. Prije svega, treba znati da, otkako se naao pod vlau muslimana, amom su vladala dvojica zapovjednika: Halid ibn Velid i Muavija ibn Sufjan. Ljudi u ovom podruju nisu nikad bili u prilici da sluaju samog Poslanika niti su vidjeli kako su postupali sami ashabi, tako da nisu poznavali islam u onakvom obliku kako se provodio u Medini. Naravno, iz historijskih vrela saznajemo da je stotinu i trinaest Poslanikovih ashaba uestvovalo u osvajanju ama, ili su se kasnije ondje doselili. Meutim, prouimo li njihove biografije uvidjet emo da su to, osim nekoliko izuzetaka, uglavnom bili ljudi koji su uz Poslanika proveli vrlo malo vremena i od njega su uli tek nekoliko reenica. Osim toga, veina njih pomrli su jo za vrijeme hilafeta Omera i Osmana, odnosno prije poetka Muavijinog hilafeta. U vrijeme ustanka i ehadeta Imama Husejna tek nekolicina njih su jo bili ivi i

74

boravili u amu. Ali, radilo se o starcima od sedamdesetak i osamdesetak godina, koji su uglavnom ivjeli povueno i klonei se od svijeta, tako da je njihov uticaj u narodu bio gotovo neznatan. Zbog toga smo imali pojavu da mladi narataji, Jezidovi vrnjaci, nisu poznavali istinski islam. tavie, moda je za njih islam predstavljao vlast slinu ostalim koje su prije vladale tim podrujem. Rasko Muavijinog dvora, njegovo troenje dravnog, odnosno, opeg imetka na kojekakva razmetanja, svojstvena samovoljnim vladarima, poput izgradnje palaa i dvoraca, ak i progoni, zatvaranja i smaknua svih koji su mu se suprotstavljali, za ove ljude je bilo neto sasvim obino. Naime, do prije pola stoljea to je svakako bio uobiajeni nain ponaanja vladara u toj zemlji i sigurno su mnogi mislili kako ni u samoj Medini u Poslanikovo doba stvari nisu stajale bitno drugaije.1 Kao posljedica reenog, ljudi u amu su ponaanje Muavije i njegovih slubenika smatrali tradicijom muslimana. On je etrdeset i dvije godine proveo u Damasku u svojstvu namjesnika i kasnije halife. Pet godina bio je namjesnik drugog, a skoro dvanaest godina namjesnik treeg halife. Vlast u amu drao je i neto manje od pet godina tokom Alijevog hilafeta i skoro est mjeseci za vrijeme formalne vlasti Imama Hasana. Neto manje od dvadeset godina u amu je boravio kao halifa islamskog ummeta.2 Tokom ovog dugog razdoblja Muavija se potrudio da narod u amu ostane uskraen za upoznavanje s vjerom i da tako bude bespogovorno odan njegovim eljama i naredbama. On je za to vrijeme, ne samo namet nuo narodu svoju vojnu i politiku vlast, nego je ljude u tom podruju uinio obrazovno i vjerski neupuenim. Jednostavno ih je drao u sljepilu i izgubljenosti, te su oni bez ikakvog otpora prihvatali ono to im je on predstavljao kao islamsko uenje. Lukav, izuzetno domiljat i vispren, on je u tom smislu ostvario gotovo nevjerovatne uinke. Svi znamo kako je uspio ocrniti tako blistavu linost i velikana poput Alija ibn Ebi Taliba i kakve besmislice i neistine je uspio dovesti u vezu s njim. Nakon ehadeta Amara Jasira, devedesetgodinjeg ratnika, iskusnog i dokazanog borca za islam, iju pogibiju od ruke nasilnika je Poslanik bio najavio, Muavija je meu vojskom u amu proirio besmislenu tvrdnju kako je Amarov ubica Ali, budui da ga je on doveo na bojno polje i time skrivio njegovu pogibiju!!!3 Takoer, Muavijino odravanje duma-namaza u srijedu (!) dobro je poznat sluaj koji je sasvim suvino komentirati.4 Prljava emevijska vlast svojom otrovnom i zlobnom propagandom nastojala je istu Poslanikovu porodicu uiniti
1

Dr. ehidi, Sejjid Dafer, Kijam-e Husejn, Daftar-e nashr-e farhang-e eslami, Teheran 1359, str. 185. 2 Ajeti, Muhammed Ibrahim, Bar resi-je tarih-e ashura, Ketabkhane-je Saduk, Teheran 1447, str. 47. 3 Belazeri, Ahmed ibn Jahja, Ansabul-ashraf, Bejrut, 1394, str. 317. 4 Mesudi u Muruduz-zeheb, Darul-Andalus, Bejrut, sv. 3, str. 31.

75

omraenom u amu, a istovremeno prikazati Emevije kao roake, odnosno porodicu Poslanika. Historiari tako piu da je nakon pobjede abasidskog ustanka i uspostave vlasti Ebu Abbasa Seffaha, deset lokalnih vladara iz ama dolo halifi i svi su se zakleli da sve do smrti Mervana, posljednjeg emevijskog halife, nisu znali da je Poslanik imao druge rodbine, osim Emevija, niti bilo koga ko bi ga mogao naslijediti, osim njih.1 Stoga nije nimalo udno to u knjizi Maktel itamo i sljedee: Kada su zarobljenici dovedeni u Damask, pred Alija ibn Husejna stade jedan ovjek i ree: 'Hvala Bogu, Koji je uinio da stradate, Koji vas je unitio, pa je tako ljude spasio od vaeg zla i darovao pobjedu Zapovjedniku vjernika!' Ali ibn Husejn je utio sve dok ovjek nije iznio sve to mu je bilo na srcu, a onda ga upita: 'Jesi li ti itao Kur'an?' 'Da!', odgovori ovaj. 'A poznaje li ajet u kome se kae: Reci: Ne traim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim panje prema rodbini.' 'Poznajem', odgovori ovjek. 'A zna li ajet: Daj blinjemu njegovo pravo...?' 'Znam!' 'A zna li ajet: Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno oisti', pa ovjek odgovori: 'Znam!' Onda mu Ali ibn Husejn ree: 'O stare, ti ajeti su objavljeni u vezi s nama. Mi smo oni blinji i mi smo Ehli-bejt oien od svake prljavtine!' Starac tada shvati da ono to je uo o ovim zarobljenicima nije istina, da oni nisu nikakve haridije, nego Poslanikova porodica. Stoga se pokaja, pa kaza: 'O Boe, kajem se zbog mrnje prema njima koju sam nosio u svome srcu! Ja mrzim one koji su neprijatelji Muhammeda i njegove porodice!'2 S obzirom na ovako obimnu i tetnu propagandu protiv Poslanikove porodice, vanost putovanja preivjelih srodnika Imama Husejna biva posve oita. Naime, tokom tog putovanja oni su uspjeli ponititi uinke etrdesetgodinje otrovne propagande, predstaviti zloinako lice emevijske vlasti, probuditi zavedeni narod ama i ukazati mu na zbilju, tako da je njihov povratak u Medinu bio poput povratka pobjednike vojske koja je odlino obavila svoj zadatak. Kako bi veliina zadae i obaveze koju su izvrili prenosioci poruke Imama Husejna bila potpuno predstavljena, nije zgorega navesti dva historijska primjera koji o tome svjedoe. Nakon Husejnovog ehadeta, ba kao i u ostalim dijelovima islamskog svijeta, u Medini, koja je bila sredite Poslanikove porodice, dolo je do previranja. Upravitelj Medine, mislei da postupa ispravno, poslao je skupinu medinskih prvaka u Damask, kako bi ovi izbliza vidjeli mladog halifu i upoznali se s njim, nadajui se da bi po povratku mogli navesti narod da ga prihvati. Meutim, Jezid, koji niti je imao dobroga odgoja, niti je bio osobito bistar, niti se makar vanjtinom drao islama, pred ovim izaslanstvom javno je pio vino, igrao se sa psima i inio niz zabranjenih stvari. im su se vratili
1

Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 7, str. 159. 2 Ahtab Havarizmi, Maktelul-Husejn, priredio ejh Muhammed Semavi, Kom, sv. 2, str.61.

76

iz ama, zgroeni onim to su vidjeli, ovi Medinjani su ustvrdili da je Jezid jedan obini pijanac i bahati grjenik, te da takva osoba ne moe biti halifa i voa muslimana. Uskoro je pobuna zahvatila itav grad te su upravitelj grada i lanovi porodice Emevija protjerani. Kada su vijesti o tome stigle u am, Jezid je poslao vojsku sa nalogom da ugui ustanak. Na elo te vojske postavio je Muslima ibn Ukbu, starca u odmaklim godinama. Ovaj je opkolio grad i, nakon nekog vremena, uguio ustanak. Vojska iz ama je tri dana vrila opi pokolj po gradu i nisu se ustezali od injenja bilo kakvog zla. Ubijani su vjernici, koji su se radi ibadeta bili povukli od svijeta, nasrtalo se na ast ena i djevojaka i niko nije bio siguran od njihovog zla.1 Ova dogaaj je poznat u historiji kao Harra tragedija. Meutim, u toj tragediji kua Imama Zejnul-Abidina, odnosno dom Haimija, bila je utoite desetinama muslimanskih porodica koje su nakon pada grada tu nale utoite i spas. Taberi tako pie: Kada je Jezid poslao Muslima ibn Ukbu na Medinu, rekao mu je: 'Ali ibn Husejn nema nita s pobunom, zato ga ne diraj i odnosi se lijepo prema njemu.'2 ejh Mufid takoer pie: Kad je Muslim ibn Ukba uao u Medinu pozvao je Alija ibn Husejna k sebi. Kad mu je doao, posjeo ga je pored sebe, ukazao mu je svako potovanje i rekao: 'Zapovjednik vjernika mi je naredio da se prema tebi lijepo ophodim i da s tobom postupam drugaije nego s drugim.' Ali ibn Husejn se zahvalio se na tome, a onda je Muslim kazao svojim ljudima: 'Osedlajte mu moga magarca', pa se obratio Imamu: 'Vrati se svojoj porodici, jer ini se da sam ih uplaio i da se brinu zbog tvog dolaska ovdje. Da sam u mogunosti, nagradio bih te onako kako to tebi dolikuje.'3 Iz razloga o kojima e biti rijei kada budemo govorili o ivotopisu etvrtog Imama, nema sumnje da je ovakvo ophoenje bilo uzrokovano injenicom da se on ogradio od pobune i nije pruio podrku ustanicima. Ipak, jasno je da je Husejnov ehadet uveliko opteretio Jezidovu vlast i da je zbog tog groznog zloina ona bila prezrena u najirim slojevima naroda. Zato on nije elio da novim patnjama imamske porodice uvea srdbu protiv sebe. Jakubi pie: Abdul-Melik ibn Mervan pisao je Hadadu, koji je tad bio njegov upravitelj Medine: Nemoj me uprljati krvlju djece Ebu Talibove, jer sam lino vidio da je porodica Harba (Ebu Sufjan) pala u vrijeme kada je to uinjeno.4 Budui da znamo da se Abdul-Melik kao emevijski halifa pokazao kao pronicljiv i dobar politiar, a na vlast je doao pet godina nakon tragedije na Kerbeli, lahko emo shvatiti vanost ovakvog njegovog
1

ehidi, Sejjid Dafer, Tarih-e tahlili eslam ta pajane amavijan, Merkez-e nashr-e daneshgahi, Teheran 1365, str. 170. 2 Muhammed ibn Derir Taberi, Tarihul-umem vel-muluk, Darul-kamusil-hadis, Bejrut, sv. 7, str. 421. 3 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 260. 4 Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 3, str. 49.

77

promiljanja. Naime, ovakva naredba pokazuje da Ebu Sufjanova porodica, i pored svih pritisaka koje su vrili na Ebu Talibovu, nije ostvarila svoje mrane ciljeve. Jedino to su naposlijetku dobili je sramota i vjeno prokletstvo. U ljudskom drutvu je uobiajeno da nasilniki i tlaiteljski reimi imaju potrebu za nekim idejnim, filozofskim i vjerskim uporitem, odnosno potreban im je odreeni sistem miljenja koji e biti oslonac njihovog privrednog i politikog poretka. Drugim rijeima, vladajue tlaiteljske snage, uz vojni i policijski aparat kojim nadziru narod, trebaju odreena intelektualna, odnosno psiholoka sredstva posredstvom kojih e odravati mir i drati narod u pokornosti. Jer, bude li narod ispravno razmiljao i uvidi li da je vladajui poredak iskvaren i zao, nipoto ga nee trpjeti. Stoga je sasvim oita neophodnost idejnog i vjerskog uporita za ovakve reime. Svakako, mogue je da to idejno uporite, ovisno od drutva, bude odreena filozofija, kola miljenja, neki od brojnih izama, ili pak religija ili odreeno vjersko usmjerenje. Tlaiteljska i protivslamska emevijska vlast takoer je imala potrebu za takvim idejnim i vjerskim uporitem, a budui da je drutvo nad kojim su vladali bilo islamsko, bilo je neizbjeno da za svoje zloine iznau vjersko pokrie i da prosuivanje javnosti oblikuju posredstvom propagande religijskog karaktera. Ne treba umiljati kako su Emevije bili ravnoduni prema raspoloenju naroda i da im je bilo svejedno ta ljudi misle o njihovim zloinima. Naprotiv, oni su u pogledu javnog miljenja imali potrebu za irenjem ideja koje e oblikovati stav javnosti i uiniti da ljudi smatraju kako je trenutno stanje najbolje mogue i kako ga, stoga, treba sauvati. Jedan od naina eljenog djelovanja na javnost i zavoenja ljudi bio je irenje fatalizma. Uobiajeno je da, u svrhu somoodbrane, tlaiteljske vlasti pribjegnu zagovaranju fatalizma. Odnosno, sve to se desi oni pripiu Bogu. Za sva svoja nedjela govorili bi da se radilo o Boijoj volji i da se ne bi ni desila da iza njih ne stoji ljudima neshvatljiva Boija mudrost. Logika fatalizma sadrana je u postavci da se sve deava onako kako se moralo desiti, a da se ono to se nije desilo nije ni trebalo desiti.1 Zasigurno je upravo fatalizam bio jedan od misaonih i vjerskih oslonaca emevijske vlasti. irei fatalizam, nastojali su u zaetku uguiti svaki mogui glas protivljenja u narodu. Kako bi osnaili oslonce svoje vlasti i sprijeili ustanak muslimana, Emevije su irile i podravale sektu debrija, odnosno fatalista. Istovremeno, uticaj sekte kaderija, koji su smatrali da ovjek ima slobodu volje, da je slobodan u svojim postupcima i da u ivotu sam bira kako e postupati, ivjeti i ponaati se te je za to i odgovoran, Emevije su vidjele kao opasnost.2
1

Motahhari, Morteza, Hamase-je Husejni, Entesharat-e Sadra, Teheran 1964, sv. 1, str. 312313. 2 Amin, Ahmed, Fedrul-islam, Mektebetun-nehzetil-misrijje, 1964, str. 284.

78

Reeno uenje bilo je za Emevije, koje su bile u stalnom strahu od sukoba s muslimanima, smatrano izuzetno opasnim. Stoga su prvaci kaderija bili izloeni pritiscima sljedbenika debrija, koji su stajali na posve oprenim stanovitima, a koji su opet uivali punu podrku Emevija s obzirom na okolnost da je debrijsko uenje bilo posve u skladu sa politikom i ciljevima vlasti. Debrije su meu narodom irile stav kako je emevijska vlast, koliko god bila nepravedna i nasilnika, ipak Boija odredba i ni u kom sluaju je se ne moe mijenjati. Stoga je i svako suprotstavljanje Emevijama oznaavano kao besmisleno. Muavija je iskazivao naklonost prema debrijskom uenju, kako bi pred narodom opravdao svoje postupke i objasnio da je sve ono to ini Boija volja, koja se ne moe mijenjati. Osim toga, budui da je Muavija islamski halifa, njemu se ne moe pripisati nikakav grijeh niti je doputeno suprotstavljati mu se! Jasno je da osoba poput Muavije ne bi previdjela da mu debrijsko uenje moe zatiti vane probitke. On i ostale Emevije odlino su znali da je njihova vlast za muslimane nesnoljiva, znali su da su za mnoge muslimane oni tek skupina varalica i neprijatelja Poslanikove porodice, ubica pobonih i nevinih ljudi, te su shvatali da je debrijsko uenje ono sredstvo koje moe odvratiti ljude od ustanka protiv njih. Jer, radilo se o uenju koje kae da je Bog odvajkada odredio da ova porodica doe na vlast, te tako njihovo djelovanje i ponaanje nije nita drugo nego ostvarenje Boije volje. Tako je uticaj ovakvog nauka meu muslimanima u potpunosti odgovarao Emevijama i njihovoj vladavini.1 Pored vjerskih tumaenja, kao bitan inilac za podupiranje ovakvih stavova koristilo se i pjesnitvo. Muavija se posluio izvanrednim uticajem ivuih pjesnika na javno mnijenje kako bi uvrstio svoju vlast. Muavija a i ostale emevijske halife nakon njega sa zadovoljstvom je sluao stihove pjesnika koji su njegovu vlast predstavljali kao sudbinu i izraz Boije volje. ak ih je i poticao da piu takvu poeziju, kako vjernik ne bi nalazio razloga za ustanak protiv Emevija. Muavijini slubenici imali su zadatak da njegovim djelima iznau okvir u kojem e ih ljudi lake prihvatiti i opravdati ih, te je to injeno ili putem krivotvorenja Poslanikovih hadisa ili kroz poeziju.2 Nakon tragedije na Kerbeli, Jezidovi slubenici, koristei se naprijed opisanom postupkom, irili su postavku kako je Jezidova naizgled pobjeda bila Boija volja. Abdullah ibn Zijad je nakon ehadeta Imama Husejna, okupio graane u sredinjoj damiji u Kufi da ih obavijesti o onome to se desilo. Tom prilikom nastojao je prikazati se kao vjernik, pa je kazao: Hvala Bogu, Koji je pomogao Istinu, pa je pomogao Imama Alija i njegove sljedbenike protiv laca, sina laca.3 Meutim, s druge strane stajali su hazreti Zejneb i hazreti Ali ibn Husejn, mir neka je s oboje, koji su znali za
1 2

emsuddin, Muhammed Mehdi, Arzjabi-je enkelab-e Husejn, str. 135-138. emsuddin, Isto, str. 137-140. 3 Sejjid ibn Tavus, Al-Lehuf fi katlit-tefuf, Kom, str 69.

79

ovaj propagandni nain neprijatelja i ciljeve koje kroz svoja idejna uporita Emevije ele ostvariti, pa su sve to oborili svojim odrjeitim i utemeljenim govorima te su Jezida i njegove sljedbenike predstavili kao glavne krivce za zloin koji se dogodio. Jedan od prikaza sukoba ove dvije ideje imamo u dogaajima prilikom dovoenja Husejnovih ena i djece na dvor Abdullaha ibn Zijada. Toga dana Abdullah je na svom dvoru priredio prijem za javnost i naredio je da se pred njega donese odrubljena glava Imama Husejna, a onda su na dvor dovedeni ene i djeca. Zejneb, odjevena u najbolju odjeu koju je imala i okruena enama i slukinjama ula je neprimijeena na ovaj skup i sjela postrani. Kad je Abdullah ibn Zijad opazio, upita: Ko je ona ena koja sjedi izdvojena i okruena drugim enama? Zejneb nita ne odgovori, pa Abdullah ponovi svoje pitanje. Onda jedna od slukinja ree: Ovo je Zejneb, ker Fatime, keri Poslanika Boijeg. Abdullah se tada obrati Zejneb: Hvala Bogu, Koji je ponizio vau porodicu, pobio vas i pokazao da je ono to ste priali bilo puka la! Zejneb mu na to odgovori: Hvala Bogu, koji nas je preko Poslanika Svoga, koji bijae iz nae porodice, uzdigao i oistio od svake zaprljanosti. Ne propada niko, osim grejnika, niti lae iko drugi, nego zloinac. Zloinci su drugi, a ne mi, pa zato hvala Bogu hvalama posebnim! Abdullah ibn Zijad tada ree: Jesi li vidjela ta je Bog uinio tvojoj porodici?, a hazreti Zejneb mu kaza: Vidjela sam samo ljepotu! Oni su bili oni za koje je Bog odredio da budu ubijeni, pa su se oni tome povinovali i pourili su svome smiraju. Vrlo brzo e Bog na Danu sudnjem suoiti tebe i njih, pa e se oni pred sudom Boijim poaliti na tebe i zatraiti pravdu. Vidjet e ko e tada biti pobjednik, teko majci koja te rodila, o Ibn Zijade! Ibn Zijad se nakon ovako izriitih i otrih rijei koje je Zejneb izrekla i njenog spomena njegove majke, estoko rasrdi i htjede kazniti hazreti Zejneb. Jedan od prisutnih, Amr ibn Haris, ree mu: O emire, ovo je jedna ena, a niko ne kanjava enu zbog onoga to ona pria. Abdullah se tad ponovo obrati hazreti Zejneb: Bog je izlijeio moje srce smru tvoga nepokornog brata Husejna i vae buntovnike porodice. Zejneb mu ree: ivota mi moga, pobio si nae starije, prekinuo si nae mladice i iupao nam korijenje. Pa ako te to lijei, smatraj se izlijeenim! Ibn Zijad, kome teko padoe rijei hazreti Zejneb, gnjevno kaza: I ova, poput svoga oca, vjeto barata rijeima! ivota mi, tvoj otac bio je pjesnik i govorio je u rimi!, na to hazreti Zejneb ree: Otkad se ene bave rimovanjem i zar je sad vrijeme za rimovanje?1 Ibn Zijad je htio prikazati kako je svako ko na bojnom polju pretrpi poraz gubitnik, jer da je istina bila uz njega, ne bi bio vojno poraen. Zejneb je odlino znala kako razmilja Ibn Zijad i uzdrmala je temelje njegovih postavki. Svojim govorom stavila je do znanja da su potraga za istinom i privrenost istini, a ne izvanjska mo, kriterij asti i vrline.
1

Ibn Tavus, Isto, str. 68.

80

Zejneb je objasnila da nije propao onaj ko je postao ehid, ve da je propao onaj ko ini zlo i nasilje i ko je napustio Istinu. Abdullah ibn Zijad oekivao je da e unesreena Zejneb, koja je izgubila svoje najdrae, pasti na koljena, liti suze i zapomagati. Ali, Zejneb lavljega srca pobila je sve to je imao za rei i porazila je njegovu oholost. I zaista, moe li se u historiji nai slina ena? Nakon to je izgubila sedmoricu brae, dva sina, deset bratia i amidia, i sa svojim sestrama i bratinama dopala suanjstva, ona ipak, zarobljena i unesreena, brani svoje i pravo svojih ehida. Sve to u gradu koji je nekad bio sredite vlasti i hilafeta njenog oca, u gradskoj vjenici u kojoj je etrdeset godina prije toga boravio njen otac. Uprkos neprilikama u kojima se nala, svekolikoj patnji i nesrei koju je doivjela, ona ne narie zbog onoga to ju je pogodilo, ve sasvim izriito kae da ih nije snalo nita to sami nisu eljeli i da su njihovi mukarci postali ehidima zato to su sami htjeli da se tako dogodi, te stoga nema mjesta alosti i jadikovanju. Oni su ispravno obavili ono to im je bila dunost pred Bogom i ponosno su dosegli ehadet, pa zar ima ita prikladnije nego biti zahvalan Bogu na onome to im je darovao!1 Kufa je bila prilino daleko od Damaska. To je grad koji je do prije dvadeset godina bio sredite Alijeve vlasti. Ovdje je bio centar sljedbenika Ehli-bejta. Ondanji ljudi uglavnom Iraani traili su pravednu islamsku vlast, eljeli se osloboditi iz ruku tlaitelja i bili privreni Ehli -bejtu. Meutim, nisu bili spremni platiti cijenu za dosezanje eljene blagodati! Oni su eljeli materijalna bogatstva, miran i siguran ivot, a da se istovremeno oslobode iz jarma nasilnika. Meutim, im se na njih izvrio pritisak, im su osjetili da su njihovi interesi ugroeni, zaboravili su na svoje ideale. Oni su bili podijeljene linosti, optereeni unutranjim protivrjejem. S jedne strane, ustro i vatreno su pozivali Poslanikovog unuka, a s druge, im se su se nali izloeni pritisku, ne samo da su zaboravili svoja obeanja ve su bili spremni i da ga ubiju. Dakle, trebalo ih je probuditi, trebalo ih je uiniti svjesnim njihovih greaka, trebalo im je rei kakav su grozan zloin poinili ubistvom Husejna ibn Alija. Ta dunost buenja padala je meu enama uglavnom na Zejneb. Jer, ene iz Kufe starije od trideset godina viale su je prije dvadeset godina, u vrijeme Alijeve vladavine, u svom gradu, znale su koliko ju je Ali cijenio i koliko su je potovali njihovi oevi i muevi. Zejneb je bil a njima poznata osoba i dok su je gledali u patnji zarobljenitva, sjeanja su se probudila. Zejneb je to iskoristila i poela govoriti. Ljudi su uli poznati glas, kao da je govorio Ali, to je bio njegov nastup, njegove rijei. Zaista, da li je to govorio Ali ili njegova ker? Da, Zejneb Kubra je bila ta koja je govorila! Ahmed ibn Ebu Tahir, poznat kao Ibn Tejfur (204-280.), u svojoj knjizi Belagatun-nisa, zborniku rjeitih kazivanja arapskih i muslimanskih ena,
1

Ajeti, Muhammed Ibrahim, Bar resi-je tarih-e ashura, Ketabkhane-je Saduk, Teheran 1447, str. 203.

81

jednom od najstarijih vrela, pie: Hadim Esedi kae:1 Godine 61., godine kada se desilo ubistvo Husejna, stigao sam u Kufu i ugledah kako ene oaloene plau, a vidjeh i Alija ibn Husejna, iscrpljenog i oslabljelog od bolesti. Ali ibn Husejn podie glavu i ree: 'O narode Kufe, plaete li to zbog naeg stradanja i nesree? Pa ko nas je drugi pobio, nego vi?!' Tad Zejneb dade ljudima rukom znak da uute. Na njen znak uzdasi se zadrae u grudima i nije se vie uo ni zvuk zvona na devama. A onda ona poe govoriti. Nikad nisam vidio ednu i pokrivenu enu rjeitu poput nje. Kao da je govorila Alijevim jezikom. Zejneb tada izgovori sljedee rijei: ''O narode Kufe, prevrtljivi i izdajniki svijete! Nikada vam suze ne presuile! Nikada vam uzdah grudi ne napustio! Vi ste poput ene koja stalno rasplie ono to je isplela. Niti su vai ugovori pouzdani, niti su vaa obeanja postojana! ta jo imate, osim hvalisavosti i razmetljivosti?! Poput slukinje ste koja se javno ulizuje svome gospodaru, a u tajnosti oijuka s njegovim neprijateljem! Vi ste poput mlade i sone trave koja raste na ubritu ili ste poput blaga koje je prosuto u grob. Kako vas loa naknada eka na Onome svijetu srdba Boija i patnja dehennemska! Plaete? Da, plaite, jer, tako mi Boga, i trebate plakati! Vie plaite, a manje se smijte! Kako da i ne plaete kada ste pripremili sebi takvu sramotu! Sramotu koja nikakva voda ne moe oprati! A ima li vee sramote nego ubiti Poslanikovog unuka i princa mladia?! ovjeka koji je bio svjetiljka na vaem putu, svjetlo u vaim mranim danima! Pomrite! Pognite glave od stida! Prosuli ste u vjetar svoja dobra djela i niste stekli nita za budunost! Odsad vam valja ivjeti u jadu i ponienju, jer vi ste kupili sebi srdbu Boiju! Uinili ste stvar takvu da samo to se nebesa ne srue na Zemlju, pa je rascijepe i poravnaju planine! Znate li iju ste krv prolili?! Znate li ko su ove ene i djevojke koje su kao roblje dovedene na vae ulice i bazar?! Znate li da ste ranili Poslanikove digerice?! Kako runu i luaku stvar ste poinili! Nedjelo ije je zlo ispunilo cijelu Zemlju! udite se to nebesa kaplju krvlju na Zemlju? Znajte da e strana kazna na Danu sudnjem biti mnogo gora! Neka vas ne zavara to to vas Bog odmah ne kanjava zbog vaih grijeha. Bog za grijehe ne kanjava odmah, ali krv nevinih nee ostati nenaplaena! Bog e za sve svesti raun!' Ove rijei, izreene ovakvim nainom iz sprena srca, potekle kao valovi iz mora vjere, nikoga ne ostavie ravnodunim. Oni koji su ih uli ojaeno su grizli prste. Pred takvim tunim i pounim prizorom, neki starac iz plemena Benu Da'fi, brade mokre od suza, kaza sljedee stihove: 'Sinovi ove porodice najbolji su sinovi, na haljinama njihovim nikad nema mrlje sramota ni ponienja!'2
1

U knjizi Al-Huf kao prenosilac ovog govora naveden je Hazim Esedi, dok ga se u knjizi Belaghat-i Nisa spominje pod imenom Hadim. 2 Belaghat-i Nisa', Mektebet-i basiret, Kom, str. 24; ehidi, Sejjid Dafer, Tarih-e tahlili eslam ta pajane amavijan, Merkez-e nashr-e daneshgahi, Teheran 1365, str. 182.

82

Jezid je naredio da zarobljenike i odrubljene glave ehida poalju njemu. Tako povorka zarobljenika krenu ka amu. Ondje su je na dvoru nestrpljivo iekivali, smatrajui to znakom svoje pobjede i konanog slavlja. Karavan sa zarobljenicima proe napokon kroz gradsku kapiju, praen pogledima na hiljade posmatraa. Toga dana Damask se utapao u srei i veselju, slavei Jezidovu pobjedu! Povorka zarobljenika proe ulicama grada, probijajui se kroz guvu i stie na veleljepni Jezidov dvor. Dvorjani su sjedili na posebnim mjestima, a Jezid je sa svoga trona oholo i slavodobitno posmatrao zarobljenike. Ovom skupu kod Jezida nije mogao, kao kod Ibn Zijada, prisustvovati bilo ko. Okupili su se sami uglednici, poglavari plemena i neki strani poslanici, tako da je to bio posebno vaan i probran skup. Zarobljenici stupie na dvor i stadoe u kutak predvien za njih. Kada Jezid vidje da pred njim stoje lanovi Poslanikove porodice, naredi da mu na pladnju donesu glavu Imama Husejna. Onda stade udarati tapom po hazreti Husejnovim zubima, recitirajui stihove koje je, dok je bio nevjernik, u dahilijetskoj zlobi i mrnji, napisao Abdullah ibn Zub'ari Sahmi, pa izgovori: Kamo sree da su ivi nai prvaci koji su bili na Bedru i ondje trpjeli strijele Hazreda, da su sada ovdje da se s nama vesele i kau mi: Jezide, ruka ti se pozlatila! Alijevoj porodici uzvratio si dan Bedra i osvetio si im se.1 Da se skup ovim zavrio, Jezid bi se mogao smatrati pobjednikom i ono to je uinjeno po njegovom nareenju ne bi bilo ocijenjeno kao naroito zlo. Ali, Zejneb nije dopustila da se stvari tako razvijaju. Uinila je da se ono to je Jezid smatrao svojom sreom pokae za njeg gorim od ikakvog otrova. Ona pokaza na svoje rodice i kaza: Ove koje sada stoje ovako pred njim nisu niko drugi do keri onog istog Poslanika u ije ime ovaj vlada narodom ama! A onda se Zejneb, odvano i ustro, obrati Jezidu: Bog i Poslanik Njegov istinu su kazali: A sa zloincima je bilo svreno onda kad a su stali lagati o Boijim ajetima i izrugivati se s njima! O Jezide! Misli li da si time to si nas doveo u ovakav poloaj i to nas po tvome nareenju vode iz grada u grad da si nas ponizio, a sebe uzvisio? Misli li da je time tvoja vrijednost porasla pa se toliko uznosi i oholi? Ne moe sakriti sreu to vidi da se tvoja mo uveala i da je tvoja vlast osnaena, a ne zna da ti je ovim samo pruena prilika da se pokae onakvim kakav zaista jesi! Zar si zaboravio Boije rijei da nevjernici umiljaju kako je dobro po njih to to im se daje vremena, a ne znaju da im se vremena daje samo zato kako bi uveali svoje grijehe, pa da kazna i propast koja ih eka bude to vea! O sine onih kojima je poklonjena sloboda!2 Zar je pravo da tvoje ene, keri i robinje stoje iza
1 2

Ibn Tejfur, Belaghatu-nisa', Mektebet-i basiret, Kom, str. 20. Kada je Poslanik islama oslobodio Mekku, prvaci Kurejije, a meu njima i Jezidov djed Ebu Sufjan, plaili su se da e biti kanjeni zbog svojih nedjela iz prolosti, ali im je Poslanik kazao: Idite, slobodni ste! Hazreti Zejneb ovdje podsjea na milosre svoga djeda prema Jezidovom djedu.

83

zastora asti, a da ti Poslanikove keri uini robinjama, podere vela njihove asti, ugui njihove glasove i da da ih tuinci vodaju na kamilama iz grada u grad?! Da im niko ne moe pruiti utoite, da se niko ne moe za njih pobrinuti, i da nema njihovih mukaraca da se staraju o njima?! Da se ljudi sa svih strana okupljaju kako bi ih gledali?! Ali, ta drugo oekivati od onoga ija prsa gore mrnjom prema nama nego ovo to ini! Kae da bi volio da su ovdje tvoji preci koji su poginuli na Bedru, i dok to govori udara tapom po zubima Poslanikovog unuka! I uope ti ne pada na pamet da ini grijeh i zlo! Pa kako i ne bi bio takav! Prolivi krv Poslanikove djece i porodice Abdul-Mutalibove, onih koji su bili nebeske zvijezde na Zemlji, obnovio si neprijateljstvo naih porodica. Ali, ne raduj se, jer uskoro e se nai pred Bogom, a onda e poeljeti da si bio slijep i gluh i da nikad nisi vidio ovaj dan! Kamo sree da nisi kazao kako bi tvoji preci da su doekali ovaj dan od radosti izali iz svoje koe! O Boe, Ti nam daj nae pravo i osveti nas spram ovih ljudi koji su nam poinili nasilje! Tako mi Boga, sam si ogulio vlastitu kou i isjekao svoje meso. Onoga Dana kada Poslanik, njegova porodica i njihovi potomci budu u hladu milosti Istinitog, stat e pred njih u najveem ponienju! To je Dan kada e Bog ispuniti Svoje obeanje i onda e se oni raskomadani muenici opet okupiti. On sam je kazao: 'Ne reci za one koji su na Boijem putu izginuli da su mrtvi! Ne, oni su ivi i u blagodati su kod svoga Gospodara!' Onaj ko te nepravedno postavio na elo muslimana, toga Dana, kada tuilac bude Poslanik, sudija Allah, a tvoje ruke i noge budu svjedoile o tvojim zloinima, znat e ko je od vas bio nesretniji i bez utoita. O Jezide, neprijatelju Boiji! Sine neprijatelja Boijeg! Kunem ti se Bogom da si u mojim oima odve bezvrijedan da bih te prezrela i odve mali da bih te vrijeala! Ali suze su navrle u moje oi i moje grudi su ispunjene jecajima! Nakon to je Husejn ubijen, a ejtanska stranka nas je iz Kufe dovela na dvor stranke bezumnika, kako bi iz bejtul-mala muslimana naplatili to to su oskrnavili ast Poslanikove porodice, nakon to su ruke ovih delata uprljane naom krvlju i nakon to su ustima vakali nae meso, nakon to su se ovi grabeljivi vukovi okupili nad onim istim tijelima, kako bi vrijeanje i poniavanje tebe moglo zalijeiti na bol?! Ako misli da si ubijanjem i porobljavanjem nas ostvario neku korist, uskoro e vidjeti da je ono to smatra koriu zapravo tvoja teta! Toga Dana nee nai nita, osim onoga to si inio; toga dana zvat e u pomo sina Zijadovog, a on e tebe dozivati da mu pomogne! Ti i tvoji sljedbenici okupit ete se pred terazijama Boije pravde i tada e saznati da li je najvea dobit od poloaja na koji te je postavio Muavija to to si ubio Poslanikovog unuka! Tako mi Boga, ja se ne plaim nikoga, osim Njega, i ne alim se nikome, osim Njemu! ini s nama ta god hoe! Uini kakvo god zlo hoe! Ispolji svako neprijateljstvo! Tako mi Boga, ta mrlja sramote koja je na tvojoj odjei nikada se nee oprati! Hvala Bogu, Koji je sreom okonao djela prvaka dennetskih mladia i

84

uinio Dennet obaveznim za njih. Molim Boga da uzvisi njihov poloaj, da uvea Svoju milost prema njima, jer On je silni staratelj i pomaga! 1 Jasno je kakve su bile reakcije na ovaj govor kazan iz sprenih digerica i srca ispunjenog snagom vjere. I ovjek najtvreg srca, suoen sa vjerom i uzdanjem u Boga, uvia svoju nemo i slabost i makar na trenutak se zamisli nad svojim namjerama. U dvorcu je zavladala mrtva tiina. Jezid je na licima prisutnih vidio znakove nezadovoljstva, pa ree: Bog ubio sina Merdaninog! Ja nisam bio zadovoljan ubistvom Husejna!2 Kako bi se oslobodilo iz ponienosti i ropstva, povratilo ast i slobodu, odnosno pripremio teren za korjenitu revoluciju i iroki pokret protiv nepravde i krivotvoritelja Istine, nema drugog puta nego osvijestiti, probuditi i prosvijetliti narod. Dakle, ljude treba prosvijetliti i obavijestiti ih, te probuditi u njima osjeanje odgovornosti, a onda e se ustanak i revolucija dogoditi sami po sebi. Upravo to je bio plan Imama Husejna i njegovu prvu dionicu on i njegovi prijatelji ostvarili su svojim ehadetom, dok je druga dionica, odnosno prenoenje poruke ustanka na Kerbeli, bila obaveza Imama Zejnul-Abidina i Zejnebe, mir neka je s oboma. Samo ovakvim nainom borbe moglo se pomrsiti sve konce trideset i nekoliko godina duge vladavine Emevija, potai opi ustanak protiv njih, te uzdrmati i zauvijek sruiti dvor Jezida i Emevija. Druga dionica ovog plana bila je praena stradanjem Ehlibejta i poela je sa Aurom i govorom Zejneb, keri Imama Alija, na bazaru Kufe, a kasnije sa kratkim i jednostavnim, ali izuzetno vatrenim i upeatljivim govorima Zejnul-Abidina u istom tom gradu. Imam je mnotvu ljudi, koji su se okupili uglavnom kako bi vidjeli zarobljenike, dao znak da uute, pa kada su se svi utiali, nakon hvaljenja i slavljenja Boga Svevinjeg, izgovorio je: O ljudi, onaj ko me poznaje, taj me poznaje, a ko me ne poznaje, sam u se predstaviti: ja sam Ali, sin Husejnov, sina Alijevog, sina Ebu Talibovog. Ja sam sin onoga iju su ast oskrnavili i iji su imetak zaplijenili, a njegove blinje uzeli kao roblje. Sin sam onoga kojem su pored Eufrata odrubili glavu, a da nikom nije nasilje inio niti zlo mislio. Sin sam onoga ija je glava odrubljena, i to je moj veliki ponos! O ljudi, zar niste vi mome ocu slali pisma? Zar mu se niste zakleli na vjernost? Zar niste s njim imali ugovor? I zar ga niste vi izdali i niste mu priskoili u pomo? Kako runa stvar! Kakva zla pomisao i djelo! Ako vam Poslanik Boiji kae da ste poubijali njegovu djecu i oskrnavili njegovu ast, zar ete imati obraza pogledati ga? Ovaj kratki, ali upeatljivi govor uzburkao je duhove u toj atmosferi straha i nasilja, i tako duboko dotakao duu naroda u Kufi da su se odjednom sa svih strana uli poklici. Ljudi su jedan drugom govorili: Nisam bio tamo niti sam znao. Ali ibn Husejn ree: Smilovao se Bog onome ko
1 2

Ibn Ebu Tejfur, Isto, str 12-23. ehidi, Sejjid Dafer, Tarih-e tahlili eslam ta pajane amavijan, Merkez-e nashr-e daneshgahi, Teheran 1365, str. 187-189.

85

prihvati moj savjet i primi na znanje ono to kaem radi Boga i Poslanika Njegovog. Na put mora biti poput puta Poslanika Boijeg, jer to je najbolji put. Svi tada povikae: Sine Poslanikov, ujemo i pokoravamo se, i tebi smo odani! Neemo te ostaviti, borit emo se protiv koga nam ti kae i bit emo u miru s onim s kim ti bude htio! Doepat emo se Jezida, jer mi mrzimo one koji su vama nasilje poinili! Ali ibn Husejn uzviknu: Avaj, o prevrtljivi prevaranti! O vi robovi svojih strasti! elite li i meni uiniti isto to ste uinili mojim oevima?! Ne, tako mi Boga, rana koju ste nanijeli jo je krvava i prsa mi gore bolom zbog smrti moga oca i brae. Nema olakanja za gorinu i alost koje osjeam, od vas traim da ne budete s nama niti protiv nas.1 Kako smo naveli na prethodnim stranicama, emevvijski aparat vlasti koristio se fatalistikim uenjem i svoja nedjela i zloine predstavljao je kao Boiju volju, zavodei narod na taj nain. Budui da su Imam Sedad i hazreti Zejneb, mir neka je s oboma, znali za ovaj vid neprijateljske propagande, poveli su otru borbu protiv toga. Oit primjer takve borbe je razgovor Imama Sedada sa Ibn Zijadom u Kufi. Poto je Ehli-bejt u zarobljenikoj povorci doveden na javni skup na Ibn Zijadovom dvoru, nakon otre razmjene rijei izmeu Zejneb i Ibn Zijada, Ibn Zijad se okrenuo ka Aliju ibn Husejnu, i upitao: A ko je ovo? Neki od prisutnih odgovorie: To je Ali ibn Husejn. Tada mu se Ibn Zijad obrati rijeima: Zar Bog nije ubio Alija ibn Husejna? Imam kaza: Imao sam brata koji se zvao Ali ibn Husejn, i njega su ubili ljudi. Ibn Zijad ree: Ne, ubio ga je Bog!, a Imam Sedad odgovori ajetom: Allah uzima due u asu njihove smrti, a i onih koji spavaju.2 Otkud ti hrabrost da mi tako odgovara?! Odvedite ga i posjecite!, povika Ibn Zijad. Tada Zejneb skoi i uzviknu: Sine Zijadov, nikog od naih mukaraca nisi ostavio u ivotu! Ako e njega ubiti, ubij i mene s njim! Ali ibn Husejn joj ree: Tetka, dopusti da ja razgovaram s njim, a onda se obrati Ibn Zijadu: Plai li me to smru, Ibn Zijade? Zar ne zna da je poginuti nama sasvim obina stvar i da je ehadet za nas nagrada?!3 Kao to je naprijed ukazano, putovanje u am preivjelih lanova porodice Imama Husejna, Imam Ali, imalo je temeljnu ulogu u pronoenju poruke Imama Husejna i razotkrivanju prljave naravi Jezidove vlasti. U odjei ropstva oni su obavili isti dihad kakav je Husejn obavio u odjei krvi
1

Ibn Tavus, Isto, str. 66; ehidi, Sejjid Dafer, Zendegani Ali ibn Husejn, Daftar-e nashr-e garhang-e eslami, Teheran 1365, str. 56; Hasani, Ali Akbar, Imam-e cheharom pasdar-e enkelab-e khunin Kerbela, Entesharat-e nasl-e javan, Kom, str. 38-40. Inae, ovaj govor vjerovatno je bio izreen prilikom povratka Ehli-bejta iz ama u Kufu. Naime, s jedne strane, radi se o poduem govoru, tako da prilikom putovanja u amu sigurno nisu bili u prilici ovako slobodno govoriti, a s druge, tada nije niti bilo prilike za ovakav govor. 2 Az-Zumar, 42. 3 Sejjid Ibn Tavus, Isto, str. 68.

86

i ehadeta. Zadravanje u amu pruilo je zarobljenicima dobru priliku da tamonje ljude, koji su usljed etrdesetgodinje Muavijine propagande bili uskraeni za to, ispravno upoznaju sa islamom i Poslanikovom porodicom. Stoga su Husejnovi preivjeli srodnici koristili svaku priliku da uine neto u vezi s tim. Govor Imama Sedada, odran u danima boravka u amu, imao je u tom pogledu krunsku vanost i do kraja je razotkrio Jezida. Merhum Allame Medlisi, preuzimajui iz Menakiba i drugih djela, pie: Prenosi se da je Jezid jednoga dana naredio da se postavi mimber i da hatib onda grdi Alija i Husejna i govori ljudima runo o njima dvojici. Hatib se popeo na mimber pa je, nakon hvaljenja i slavljenja Boga, dugo pogrdno govorio o Aliju ibn Ebu Talibu i Husejnu ibn Aliju, a potom je poeo hvaliti i veliati Muaviju i Jezida. Tada Ali ibn Husejn iz okupljenog mnotva povika: Teko tebi, hatibe! Kupuje zadovoljstvo ljudi po cijenu srdbe Stvoritelja i sprema sebi mjesto u Vatri! A onda dodade: Jezide, doputa li da se popnem na ovu drvenu govornicu i kaem ono u emu je zadovoljstvo Boije i korist i nagrada za ljude? Jezid mu ne dozvoli, a ljudi povikae: Emire, dopusti mu da izae na mimber da vidimo ta eli kazati! Jezid ree: Ako se on popne na mimber, nee sii a da ne bude vrijeao mene i Ebu Sufjanovu porodicu. Neko tada povika: Emire, ta ovaj mladac zna i ta on moe rei! Jezid na to odgovori: On je iz porodice gdje se znanje posisa zajedno s majinim mlijekom i pomijeano je s njihovom krvlju. Ali, ljudi su toliko navaljivali, da Jezid naposljetku popusti. Onda se Imam ispe na minber, prvo izree zahvalu i slavu Bogu, a onda otpoe govor koji izmami suze iz oiju i potrese srca: O ljudi, Bog je nama darovao est prednosti i odlikovao nas nad drugima sa est vrlina. est naih prednosti jesu: znanje, blagost, milosre, plemenitost, rjeitost i hrabrost, te je u srca vjernika usadio ljubav prema nama. Sedam naih vrlina jesu: od nas je odabrani Poslanik Boiji, Sadik (Ali ibn Ebu Talib) je od nas, Dafer Tajjar je od nas, Lav Boiji i Lav Poslanika Boijeg (prvak ehida Hamza) je od nas, dva oslonca ummeta Hasan i Husejn su od nas, od nas je Zehra Betul (ili Mehdi).1 O ljudi, onaj od vas ko me poznaje, poznaje me, a ko me ne zna, sam u se predstaviti . Ja sam sin Mekke i Mine, sin Zemzema i Safe, sin onog plemenitog koji je Haderulesved stavio u svoj ogrta,2 sin najboljeg koji je ikad obukao ihrame i obavljao sa'j i tavaf, sin najboljeg meu ljudima, sin onoga koji je prenesen iz Mesdidul-Harama u Mesdidul-Aksa, sin onoga koji je stigao do SudretulMunteha, sin onoga koji se toliko primakao melekutu da se nadnio koliko je dva luka i vie, sin sam onoga ko je s nebeskim melekima obavio namaz, sin
1

Neki hroniari ne biljee ovo sedmo svojstvo, neki ga, pak, navode kao od nas je Betul, dok trei biljee izraz od nas je Mehdi. 2 Misli se na dogoaj prilikom obnove Ka'be, prije poetka Objave, kada je nakon razmirice meu Kurejijama ko e u Ka'bu uzidati Haderul-esved, to uinio Muhammed, s.a.v.a.s, nakon to je u njegovom ogrtau prenesen do Ka'be.

87

onoga kome je Bog Veliki dostavio Objavu! Ja sam sin Muhammeda Mustafe, sin Alija Murtede, sin onog ko je protiv murika ratovao sve dok nisu izgovorili La ilahe illallah, sin onoga ko se uz Muhammmeda Mustafu borio sa dvije sablje i dvije otrice,1 uinio dvije hidre,2 dva puta dao zavjet Poslaniku, hrabro se borio na Bedru i Hunejnu, a ni na trenutak nije bio nevjernik! Ja sam sin najboljeg meu vjernicima, nasljednika Poslanikovog, unititelja nevjernika, predvodnika muslimana, svjetla mudahida, ukrasa pobonjaka, ponosa onih koji plau u strahu od Boga, najstrpljivijeg meu strpljivima, najboljeg meu Jasinovim (Poslanikovim) ustanicima. Moj otac je onaj kojem je Dibril bio podrka, Mikail pomo, a on sam bio je staratelj i uvar muslimana. Borio se protiv marikina (onih koji su napustili vjeru), nakisina (kritelja ugovora), kasitina (nasilnika) i zlih neprijatelja Boijih. Ja sam sin najboljeg ovjeka meu Kurejijama, onoga koji je prije svih priao Poslaniku i bio predvodnik svih muslimana. On je bio neprijatelj nepokornika, unititelj murika, strijela Boija kojom su unitavani licemjeri, jezik mudrosti pobonjaka, potporanj vjere Boije, Boiji vladar, vrt boanske mudrosti i temelj znanja... A potom kaza: Ja sam sin Fatime Zehre, sin prvakinje ena... Predstavljajui sebe i Istinu, govorei o sebi kao o grani stabla imameta i poslanstva, Imam je govorio tako upeatljivo da ljudi stadoe plakati i jecati. Jezid se poboja da se ne podigne pobuna i stoga dade znak mujezinu da zaui ezan. Mujezin ustade i poe uiti ezan, zapoevi rijeima: Allahu ekber, Allahu ekber... Imam tada ree: Zaista, nita nije vee od Boga. A kada mujezin proui: Ehedu en la illahe ilallah..., Imam kaza: Zaista, moje dlake, koa i meso svjedoe jednou Boiju. Onda mujezin proui: Ehedu ene Muhammeden resulullah.., a Imam Sedad se na mimberu okrenu ka Jezidu i ree: O Jezide, je li Muhammed moj ili tvoj djed? Kae li da je tvoj djed, lae i porie istinu, a ako kae da je moj djed, pa zato si onda ubio njegovog sina?!3 Imaduddin Taberi, jedan od vanih uenjaka iz 7. stoljea po Hidri, u knjizi Kamil Beha'i, donosi nam zavretak ovog govora hazreti Sedada: O Jezide, je li ovaj blagoslovljeni Poslanik bio moj djed ili tvoj? Kae li da je bio tvoj djed, cijeli svijet zna da lae, a ako kae da je bio moj djed, zato si onda bez razloga ubio moga oca, oteo njegov imetak i njegove ene uzeo u roblje? To ree, pljesnu
1

Vjerovatno se misli na deavanja prilikom Bitke na Uhudu, kad a je hazreti Aliju slomljen ma, pa mu je Poslanik darovao ma s dvije otrice zulfikar, s kojim se nastavio boriti. 2 Postoji vie mogunosti na koje dvije hidre se misli: a) hidra Alijeva iz Mekke u Medinu, a potom, potkraj Poslanikovog ivota, hidra u Jemen, kako bi upuivao tamonji narod; b) hidra iz Mekke u Medinu, a potom iz Medine u Kufu; c) hidra iz Mekke na Ebu Talibovo imanje, gdje su muslimani ostali tri godine, a potom hidra iz Mekke u Medinu. Ali Akbar, Imam-e cheharom pasdar-e enkelab-e khunin Kerbela, Entesharat-e nasl-e javan, Kom, str. 66. 3 Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 45, str. 137. Govor Imama Sedada ovdje nismo prenijeli u cijelosti.

88

rukama, a okupljeni poee naricati i plakati. Onda ree: Tako mi Boga, ako na svijetu ima neko kome je djed Boji Poslanik, onda to nije niko drugi do ja. Zato je onda ovaj ovjek okrutno ubio moga oca i mene vodi onako kako se vode bizantski zarobljenici? Teko tebi na Dan kada moj djed i moj otac budu tvoji tuioci! Prokleti Jezid tad prekide mujezina i ree mu da ui ikamet; meu narodom nastade amor i saaptavanje, pa se ljudi razioe, neki nakon to su klanjali, a neki tako to nisu ni obavili namaz.1 Pokret i ustanak Imama Husejna proizveo je u islamskom drutvu velike i vane uinke. U nastavku emo razmotriti neke od njih. S obzirom na okolnost da su Benu Umeje svoju vlast i vladavinu predstavljali vjerskom, upravljajui islamskim drutvom navodno u ime islama i kao nasljednici Poslanika Boijeg i da su takvo vjersko uporite u drutvu snaili na razliite naine (krivotvorenjem hadisa, privlaei k sebi pjesnike i muhadise, podravajui i snaei sektu fatalista...), ustanak i ehadet Imama Husejna predstavljao je najei udarac takvoj vlasti i diskreditirao je tadanji vladajui aparat. Njihovoj diskreditaciji posebno je pomogla injenica da je prilikom tragedije na Kerbeli Jezidova vojska napravila niz neljudskih postupaka, poput onemoguavanja pristupa vodi drugovima Imama Husejna, ubijanja djece, odvoenja u zarobljenitvo ena i djece iz Poslanikove porodice i slino, tako da je Jezid navukao snaan gnjev javnosti. Mudahid, jedan od savremenika ovih dogaaja, svjedoi: Kunem se Bogom da su ljudi listom proklinjali Jezida i govorili runo o njemu, da su navodili njegove mahane i okretali se od njega.2 Iako je na poetku, nakon njegove pobjede, Jezid bio radostan i ohol, pod pritiskom javnosti uskoro je promijenio svoj nastup i grijeh za ubistvo Husejna ibn Alija, poeo je prebacivati na Abdullaha ibn Zijada. Historiari kau: Nakon Aure, Jezid je u znak zahvalnosti za njegovu slubu pozvao Abdullaha ibn Zijada u Damask te ga je bogato darivao i ukazao mu svaku poast, posjeo ga je pored sebe, dugo ga je hvalio, a onda ga je odveo u svoj harem meu svoje ene i uinio ga je svojim najbliim drugom...3 Meutim, kada je pritisak javnosti dosegao vrhunac, Jezid je promijenio svoj stav i svu odgovornost za ono to se dogodilo prebacio na Abdullaha ibn Zijada. Ibn Asir pie: Kada su pred Jezida iznijeli Husejnovu glavu, ugled Ibn Zijada kod njega je naglo porastao, silno ga je obradovalo ono to je ovaj uinio, pa ga je obilno nagradio. Meutim, nije prolo dugo a Jezidu su stigli izvjetaji da je narod srdit na njega, da ga proklinju i govore pogrdno o njemu, te se predomislio u pogledu Husejnovog ubistva, pa je rekao: 'Kamo sree da sam sve podnio, pa d a sam Husejna pozvao k sebi i, zarad potovanja prema Poslaniku i Husejnove
1 2

Kamil Behai, Teheran, Mekteb-e Mortezavi, str. 301. Sabit ibn Devzi, Tezkiretul-havas, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef , 1383, str. 262. 3 Ibn Devzi, Isto, str. 290.

89

bliskosti s njim, ukazao mu svaku poast, ma koliko da bi to oslabilo moju vlast. Prokleo Bog Merdanina sina! On je Husejna primorao na ovo, iako je on bio spreman pruiti mi ruku ili odseliti u neki pogranini kraj.1 Ali, sin Merdanin nije prihvatio njegov prijedlog, pa ga je ubio, a time je mene uinio omraenim meu muslimanima i ubacio je sjeme neprijateljstva prema meni u njihova srca. Sad je svako zbog Husejnovog ubistva postao moj neprijatelj. Kakvu mi je to nesreu priredio sin Merdanin?! Bog ga prokleo i kaznio nesreom!2 S druge strane, iako se Jezid sprva prema preivjelim enama i djeci Imama Husejna odnosio neprijateljski, oholo i drsko, te je naredio da ih smjeste u neku ruevnu kuu, pod pritiskom javnosti uskoro se prema njima poeo ophoditi ljubaznije i milosrdnije te je promijenio njihovo boravite, rekavi: Ako elite, otpravit u vas u Medinu. Imaduddin Taberi u vezi s tim pie: Zejneb je poslala nekog Jezidu da zatrai doputenje da prirede oplakivanje Husejna. Jezid je to dopustio i rekao je: 'Trebate otii u darul-hidare i ondje ga oplakivati.' Oplakivanje je trajalo sedam dana i svakog dana tamo bi dolazilo mnotvo ena. Neki ljudi odluie da provale u Jezidovu kuu i ubiju ga. Mervan je saznao za to3 pa otie Jezidu i ree mu: 'Nema dobra tvojoj vlasti sve dok su Husejnovi srodnici iz Ehli-bejta ovdje. Najbolje je da im izae u susret i spremi ih u Medinu. Allah, Allah, nemoj da tvoja vlast propadne zbog ovih ubonika!' Jezid onda pozva k sebi Imama Zejnul-abidina, posjede ga pored sebe i ukaza mu svako potovanje, pa ree: 'Proklet bio sin Merdanin! Da sam se ja pitao u vezi s tvojim ocem, ne bih dopustio da stvari odu tako daleko. Dao bih mu ono to je traio od mene i udovoljio bih njegovim potrebama. Ali, desilo se to je bilo sueno, pa stoga kada stigne u Medinu, pii mi ta ti sve treba.' Onda je otpustio Imama,
1

Naravno, ovo je Jezidova izmiljotina ili tekst koji je dopisao neki od dvorskih hroniara, jer Imam Husejn, nikada nije kazao kako je spreman dati prisegu Jezidu. Uostalom, epopeja Kerbele, od svoga poetka do kraja, predstavlja odbijanje davanja prisege Jezidu. 2 Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 4, str. 87. Taberi pak o ovome pie: ak je i Ibn Zijad nakon tragedije na Kerbeli bio zabrinut i pitao se kakve e posljedice njegov zloin imati. Dokaz reenog je i njegov razgovor sa Ibn Sa'dom, koji biljei Taberi. Nakon ubistva Husejna ibn Alija, Abdullah ibn Zijad upita Ibn Sa'da: Gdje je onaj izvjetaj o ubistvu Husejna koji sam ti povjerio? Ovaj odgovori: Postupio sam u skladu s tvojim nareenjem i sklonio ga. Mora ga odmah donijeti!, ree Ibn Zijad. Ibn Sa'd odgovori: Ali pismo je izgubljeno! Ibn Zijad povika: Tako ti Boga, odmah mi je potrebno. Ovaj odgovori: uvao sam ga kako bih ga u Medini pokazao enama Kureja. A uinio sam ti takvu uslugu da bih njome ak i svome ocu Vekasu naknadio njegovo oinsko pravo! Tada doe brat Ibn Zijada Osman i ree: Ibn Sa'd govori istinu. Tako mi Boga, volio bih da do Dana sudnjega lozu Zijadovu prati nesrea, samo da Husejn ibn Ali nije ubijen! Prenositelj zakljuuje da na te rijei Ibn Zijad nita ne uzvrati, odnosno ne opovrgnu brata. (Muhammed ibn Derir Taberi, Tarihul-umem vel-muluk, Darul-kamusil-hadis, Bejrut, sv. 6, str. 268.) 3 Mervan je nakon Muavijine smrti bio u Medini, osim ukoliko se ovdje ne radi o nekom njegovom dolasku u am.

90

otpravivi ene uz puno potovanje, iako kau da Ehli-bejt to od njega nije prihvatao.1 Jezid nije ivio due od etiri godine nakon tragedije na Kerbeli. Ostavio je kao naslijee vjenu mrnju i ponienje za rod Emevija. Stoga je svaki od kasnijih emevijskih halifa, ukoliko je imao imalo pameti, dobro pazio da ne ponovi Jezidova nedjela. Tako Jakubi, uveni islamski historiar, pie: Abdulmelik ibn Mervan za svoje vladavine pisao je Hadadu, koji bijae njegov namjesnik u Hidazu: Ne uprljaj me krvlju djece Ebu Talibove, jer vidio sam da je obitelj Harba (Ebu Sufjanova porodica) propala u asu kada su se sukobili s njima!2 Donosei novo uenje, koje je bilo utemeljeno na vjeri u Boga, Poslanik islama utemeljio je tradiciju ehadeta i, shodno historijskim svjedoanstvima, razlog mnogih velikih pobjeda muslimana bilo je njihovo prihvatanje ehadeta na Boijem putu zarad pobjede Istine. Ali, nakon Poslanikove smrti, usljed skretanja islamske vlasti sa izvornog pravca, irenja osvojenih teritorija i gomilanja bogatstva u sredite halifata te jo nekih razloga, muslimani su postepeno gubili ratniki duh i navikli su se na lagodnost i uivanje. Tako, ko god bi se na neki nain dokopao moi, ljudi bi mu se pokoravali iz straha da uputanjem u drutvene sukobe ne izgube ugodan i miran ivot. Nasilnici koji su u ime islama vladali nad narodom koristili su se takvim raspoloenjem i to je vlast Emevija due trajala, stanje je u tom pogledu bilo sve gore, dok krajem Muavijine i poetkom Jezidove vlasti nije dostiglo svoju runu krajnost. U to doba plemenski poglavari i vjerski prvaci uglavnom su se pokoravali zlatu i sili, prodavali su svoj obraz i karakter za imetak i nitavno ovosvjetsko bogatstvo. Iako su vjerski i politiki prvaci znali kakvog je niskog porijekla Ibn Zijad, ipak su mu bili posve pokorni. Takvi ljudi su bili pokorni ne samo osobama poput Jezida i Ibn Zijada, ve su bili krotki i ponizni pred svim silnicima, budui da je u rukama takvih bio imetak, ugled i uticaj i kroz bliskost s njima moglo se lagodnije ivjeti. Druga skupina, oni koji nisu bili nita manje niski od ovih prvih, bili su oni koji su se predstavljali kao pobonjaci, ljudi koji su se licemjerno u javnosti prikazivali isposnicima i onima koji su spoznali Boga, da bi se takvom prevarom doepali slasnog zalogaja. Kako bi na sebe privukli panju onovremenih silnika, iskazivali su im svoju odanost i privrenost. Narod je takve odlino prepoznavao, ali bili su se toliko navikli na njihovo ponaanje da su prisustvo takvih smatrali sasvim normalnim i obinim, te protiv toga nije niti bilo ozbiljnijih kritika i protivljenja. Obini ljudi su u to vrijeme ivjeli uglavnom sa jednim ciljem pred sobom osigurati zadovoljenje vlastitih potreba. Svako je radio samo za to bolji vlastiti ivot i trudio se ostvariti svoje line ciljeve, bez ikakvog drugog motiva koji bi ga pokretao.
1 2

'Imaduddin Taberi, Kamil Beha'i, Mekteb-e Mortezavi, Teheran, str. 302. Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef, 1384, sv. 3, str. 49. Ovo pismo navodili smo i na prethodnim stranicama.

91

Obinog ovjeka nimalo nije zanimala zajednica i njene velike tekoe. Jedino to ga je zanimalo, i na ta je osobito pazio, bilo je da se ne prekinu njegovi prihodi. Kako bi osigurali svoju egzistenciju, ljudi su bespogovorno prihvatali naloge svojih voa, bez volje da se pobune i usprotive protiv bilo kakvog nasilja i zla s kojima su bivali suoeni. Ustanak Imama Husejna promijenio je takvo stanje i u islamskom drutvu je oivjela tradicija ehadeta. Svojim ustankom Imam Husejn je strgao zastor sa poniavajueg ivota muslimana, ukazao im je na novi put, koji je teak i praen tekoama, ali na kojem nema ponienja. Da bi se shvatio znaaj ustanka Imama Husejna za buenje epskog duha ehadeta u islamskom drutvu, treba imati u vidu injenicu da je muslimanska zajednica u dvadeset godina koje su prethodile tragediji na Kerbeli, ivjela u tiini i podreenosti. Izuzmemo li sporadina protivljenja i bune, poput Hidrovog pokreta, nije se desila neka ozbiljnija drutvena pobuna, iako je bilo vie prilika za ustanak u tom prilino dugom razdoblju. Kada je rije o pokretu naroda Kufe, koji je zapoeo Muslimovim dolaskom, vidjeli smo kako je jedna lana prijetnja o dolasku vojske iz ama odvratila veinu ljudi od mogunosti da se odazovu hrabrom izaslaniku Imama Husejna. Tragedija na Kerbeli probudila je vjersku svijest u drutvu i izazvala promjene u ponaanju ljudi. Njen uticaj zahvatio je itavo islamsko drutvo. To je bilo dovoljno da potakne ljude da brane svoju linost, ast i vjeru i da se ponovo upali, dotad utrnuli, borbeni duh u ljudima, preporodi zaspala srca i umala tijela. Prvo ispoljavanje tih promjena bio je ustanak Abdullaha ibn Afifa Azdija u Kufi. Kada je Ibn Zijad u svom prvom govoru nakon traginog sukoba obznanio svoju pobjedu i poeo vrijeati i psovati Imama Huseina suoio se sa protivljenjem i otporom Abdullaha ibn Afifa, koji je inae bio slijep ovjek.1 Ibn Zijad tada naredi da ga uhapse, ali ljudi iz Abdullahovog plemena odvedoe ovog ovjeka kui. Ibn Zijad potom posla svoje plaenike da privedu Abdullaha, koji se hrabro odupro njihovom nasrtaju, ali je naposljetku bio savldan i ubijen.2 Veliki i epski ustanak Imama Husejna bio je vrelo brojnih drugih ustanaka u islamskom drutvu. Prvi izravni odgovor na ehadet Imama Husejna bio je pokret tevvabina (pokajnika) u Kufi. Poto je Imam Husejn ostvario ehadet, Ibn Zijad se iz svoga logora na Nuhejli odmah vratio u grad. Muslimani koji su iz ruku ispustili zlatnu priliku da na Kerbeli priskoe u pomo Imamu, sada su se kajali zbog toga i bili su ljuti na same sebe. Tek tada su shvatili kako golem grijeh su poinili time to su najprije pozvali Imama Huseina, a onda mu uskratili svoju podrku, ostavljajui da on, koji je pohrlio da im se odazove, postane ehid nadomak njihovog grada. Osjeali su da se prljavtina
1

Abdullah ibn Afif, koji je bio jedan od bliskih Alijevih drugova, jedno oko je izgubio u Bici oko Deve, a drugo u Bici na Sifinu. 2 Muhammed ibn Derir Taberi, Tarihul-umim vel-muluk, Darul-kamusil-hadis, Bejrut, sv. 6, str. 263.

92

tog grijeha nee sprati s njih, osim tako to e se njegovim ubicama osvetiti za Husejnovu krv ili i sami u tom pregnuu izginuti. Stoga su se okupili oko petorice uglednih sljedbenika Ehli-bejta u Kufi - Sulejmana ibn Surada Huzaija, Musejba ibn Nedebea Fezarija, Abdullaha ibn Sada ibn Nufejla Azdija, Abdullaha ibn Vala Temimija i Refaeta ibn eddada Bedelija, te su se sastali u Sulejmanovoj kui. Rije je prvi uzeo Musejb ibn Nedbe, koji je, nakon uvodnog slavljenja Boga, rekao: Uvijek se hvalimo svojom odanou naim predvodnicima, ali u ovom iskuenju kojem nas je Bog izloio preko sina Poslanikovog, naa la postala je oita. Iz tog iskuenja izali smo poraeni i posramljeni i u svemu smo uskratili sina Poslanikovog. Husejin nam je poslao pismo, slao nam svoje izaslanike i vie puta je, tajno ili javno, traio nau pomo, zatvorivi nam svaku mogunost za izgovor i ispriku. Ali, mi smo oklijevali da mu stavimo svoje ivote na raspolaganje, sve dok nismo uli da je umoren na najstraniji nain. Pokazali smo toliku slabost da mu nismo pomogli ni djelom, ni rijeju. Nismo mu svojim imecima ukazali podrku, niti smo pozvali svoja plemena da mu priskoe u pomo. Kakav sada izgovor imamo pred Bogom i Njegovim Poslanikom?! Tako mi Boga, za nas nema opravdanja, osim da Husejnovim ubicama naplatimo njihovo nevjerniko nedjelo ili da izginemo na tom putu. Moda Bog onda bude zadovoljan s nama... Nakon jo nekoliko vatrenih govora, Sulejman ibn Surad Huzai, koji je odreen za vou ove skupine, izgovorio je sljedee rijei: ekali smo da nam se odazove porodica Poslanikova i poticali smo ih, obeavajui im svoju podrku ako dou u Irak. Ali, kada je na nae traenje odgovoreno i kada je sin Poslanikov stigao u nau zemlju, pokazali smo svoju slabost, sjedili smo odgaajui stvari od danas do sutra, sve dok on nije bio ubijen... Avaj! Diite se i trgnite svoje maeve! Sve dok bude plamtila srdba Boija i dok ne zasluite Njegovo zadovoljstvo, ne trebate se vraati svojim enama i djeci! Bog nee s vama biti zadovoljan sve dok ne osvetite krv sina Poslanikovog. Ne plaite se smrti! Kunem se Bogom da je svako ko se plai smrti osuen na poraz i ponienje. Trebate li biti poput sinova Israilovih, kojima je Musa rekao: 'tujui tele uinili ste sami sebi nepravdu. Stoga se pokajte pred Bogom i sami se poubijajte!'... Nakon ovog sastanka, Sulejman ibn Sured poslao je pismo Sa'du ibn Hazife i ostalim sljedbenicima Ehli-bejta iz Medaina, traei od njih pomo. Oni su se odazvali na Sulejmanov poziv, pa je on takvo pismo poslao i Musnau ibn Mahrameu Abdiju i sljedbenicima Ehli-bejta iz Basre, pa su i oni potvrdno odgovorili. Tevvabini su smatrali da stvarne ubice Imama Huseina nisu pojedinci nego, prije svega, emevijska vlast. Stoga su se s namjerom da naplate Husejnovu krv zaputili ka amu, govorei kako e se nakon osvete Emevijama obraunati sa zlikovcima u Kufi. Kao to se moe vidjeti, motiv ovog pokreta bilo je osjeanje optereenosti grijehom i udnja da se ispravi

93

vlastita greka. Iz govora i pisama tevvabina zrai duboko osjeanje kajanja i gorue elje da se spere vlastiti grijeh, u ta e se lahko uvjeriti svako ko dovoljno proui ove dokumente. Upravo zato se, povrno posmatrano, pokret tevvabina doima kao samoubilaki ustanak. Nakana tevvabina bila je samo osveta i iskupljenje vlastitog grijeha, i oni nisu imali drugoga cilja. Ova skupina nije traila pobjedu, vlast niti mo, ve je njihov jedini cilj bila osveta. Napustivi svoje domove, bili su sigurni da se u njih vie nikad nee vratiti. Bili su eljni smrti na putu ostvarenja svoga cilja, toliko da su odbili mir koji im je neprijatelj ponudio, smatrajui to varkom kojom se eli uguiti ustanak. Nisu se samo sljedbenici Ehli-bejta pridruili pokretu tevvabina nego su ih podrali i svi oni koji su eljeli promjenu stanja i koji su smatrali da se jaram emevijskog nasilja moe zbaciti samo krvavim ustankom. Svakako, mnogi se nisu pridruili ovom pokretu zato to je ustanak tevvabina bio iskljuivo osvetniki i predstavljao je potragu za ehadetom. Pored te elje za osvetom i smrti nije imao nikakvih revolucionarnih elemenata. U biljenicu Sulejmana ibn Sureda bilo je upisano esnaest hijada osoba, ali tek njih oko pet hiljada1 pojavili su se u asu kada se valjalo suoiti s vojskom iz ama, koja je brojala trideset hiljada ljudi. Razlog tome je, naravno, jasan. Naime, samo oni koji su na najviem stepenu odanosti i samportvovanja za svoja uvjerenja spremni su na ehadet, a izvjesno je da je broj takvih u svakom vremenu mali. Pokret tevvabina otpoeo je 61. godine po Hidri. Od tog datuma tevvabini su se zvanino oglasili, poeli se okupljati i tajno pozivati ljude na osvetu Imama Husejna. I ljudi su im prilazili, bilo da se radilo o sljedbenicima Ehli-bejta ili ne. Bili su posve obuzeti pripremama za ustanak kada je do njih stigla vijest da je umro Jezid. Nakon Jezidove smrti, razaslali su svoje glasnike da pozivaju narod da ih pomogne. Tada su posve izali iz tajnosti i otvoreno su poeli sakupljati oruje i pripremati se za rat. U noi na petak 5. Rebiul-evvela 65. godine po Hidri plamen ustanka je bio zapaljen. Te noi tevvabini su zajedniki posjetili isti mezar Imama Husejna te su okupljeni oko njegovog kabura, ganuto i srca punih bola, kroz pla izgovarali sljedee rijei: O Gospodaru, mi nismo pomogli sina Poslanikovog, pa oprosti nae grijehe iz prolosti i primi nae pokajanje. Smiluj se dui Husejina i njegovih iskrenih prijatelja i ehida, a mi svjedoimo da smo iste one vjere zbog koje je on ubijen. O Gospodaru, ako nam ne oprosti nae grijehe i ne pogleda nas oima svoje milosti i oprosta, mi smo zaista izgubljeni i nastradali!... Nakon ovog ganutljivog i tunog prizora, udaljili su se od kabura i zaputili se ka amu. Na mjestu poznatom kao Ejnul-verade suoili su se sa vojskom iz ama, koju je predvodio Abdullah ibn Zijad. Nakon tri dana ogorenih borbi naposljetku su pretrpjeli poraz. Voe ustanka,
1

U pomo tevvabinima krenulo je i sedamdeset ljud i iz Medaina te tri stotine iz Basre, ali kada su stigli na bojno polje, bitka je ve bila zavrena porazom tevvabina.

94

osim Refata ibn eddada, dosegli su ehadet, dok su se preostale snage vratile u Kufu i pridruili se Muhtarovim pristalicama koji su ostali u gradu. 1 Koliko god da ustanak tevvabina nije imao jasan drutveni cilj i brzo se suoio s porazom, ipak je ostvario dubok uticaj na narod Kufe i pripremio je javnost za daljnju borbu protiv emevijske vlasti. Godine 66. po Hidri u Iraku je ustanak podigao Muhtar ibn Ebu Ubejd Sakafi, s namjerom da se osveti ubicama hazreti Husejna. Kada je Muslim ibn Akil stigao u Kufu, Muhtar je saraivao s njim, a kada je Muslim bio zarobljen i pogubljen po nareenju Ibn Zijada, i sam Muhtar je dopao tamnice. Nakon tragedije na Kerbeli, posredovanjem Abdullaha ibn Omera (mua njegove sestre) kod Jezida, puten je iz zatvora. Poto je u to vrijeme Abdullah ibn Zubejr digao ustanak u Mekki i proglasio se halifom muslimana, Muhtar se zaputio u Mekku i ondje mu se pridruio. Godine 64. po Hidri, pet mjeseci nakon Jezidove smrti, uvidjevi nespremnost naroda u Mekki da podri vlast Abdullaha ibn Zubejra i shvativi da je narod u Iraku spreman da se digne protiv emevijske vlasti, Muhtar se vraa u Kufu i poinje tamo djelovati na okupljanju istomiljenika. Da bismo shvatili zato su Iraani najprije podrali Ibn Zubejra, a potom se odazvali na Muhtarov poziv da se dignu protiv njega, moramo imati na umu da su se oekivanja ondanjeg irakog drutva usredsredila na dvije stvari: prva je bila drutvena reforma i podrka mevalijama (muslimanima nearapima, koji su pod emevijskom vlau bili izloeni nepravdi i nasilju), a druga osveta Emevijama za krv Haimija. Nadajui se da e Ibn Zubejrom osigurati zadovoljenje ova dva zahtjeva, Iraani su mu dali prisegu, budui da je on bio neprijatelj Emevija i da se predstavljao sklonim promjenama, pobonim ovjekom i bez zanimanja za Ovaj svijet. U zbilji se, meutim, ispostavilo da se Ibn Zubejrova vlast ne razlikuje mnogo od vlasti Emevija. Istina je da je Ibn Zubejr izbavio Irak od njihove vlasti, ali Husejnove ubice i zloinci sa Kerbele poput imra ibn Zil-devana, ebasa ibn Ribi'ja i Amra ibn Hadada, ljudi koji su imali vanu ulogu u stradalnitvu Aure, ne samo da su jo uvijek ivjeli u Kufi, ve su bili ak vrlo bliski vlastima. Ni u pogledu pravednog postupanja Ibn Zubejr nije ispunio oekivanja Iraana. Naime, mevalije su i dalje, ba kao i u doba Emevija, bili potlaeni, a sva vlast i uticaj bili su u rukama plemenskih starjeina. Neispunjenje oekivanja Iraana bilo je razlogom da se narod okrene od Ibn Zubejra i podri Muhtarov ustanak. Muhtar je pak svoj poziv vezao uz ime Muhammeda ibn Hanefiju, sina Imama Alija, to je narodu ulijevalo povjerenje u pogledu njegovog pokreta. Nastupao je pod sloganom osvete za Husejnovu krv pa je to Iraanima budilo nadu da e njihovi ciljevi biti ostvareni. Doepavi se moi, Muhtar je podrao mevalije i preduzeo je odreene korake na
1

Ebu Mahnef, Makatilul-Husejn, Kom, str. 248-301; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 4, str. 158-186.

95

osiguranju njihovih drutvenih prava. To je, meutim, ponukalo plemstvo i starjeine arapskih plemena da se okrenu protiv njega. Oni su se okupili oko ideje borbe protiv njega i, uz pomo snaga Abdullaha ibn Zubejra, pripremali su se za rat protiv Muhtara. Na elu tih glavara nalazile su se i ubice Imama Huseina, to je ustanicima bio dovoljan razlog da istraju u svojoj borbi i odluno se zalau za pobjedu. Muhtar je estoko porazio ubice Imama Husejna i sve ih je dao pogubiti, tako da je samo u jednom danu pogubljeno njih 280, dok su ak i kue nekolicine najistaknutijih zloinaca sravnjene sa zemljom. Tako je sruena i kua Muhammeda ibn A'aba, a nareeno je da se od tog materijala izgradi kua za porodicu ehida Hudra ibn Adija, koju je svojevremeno sruio Zijad ibn Ubeja.1 Na pokret tevvabina i Muhtarov ustanak osvrnuli smo se, premda kratko, zato to su se ova dva historijska dogaaja desila neposredno nakon ehadeta Imama Husejna. Inae, poznato nam je da to nisu bila jedina dva pokreta koji su nali ishodite u pokretu Imama Husejna, jer se u narednim godinama desio niz ustanaka nadahnutih njegovim pokretom. Svakako najvei od njih bila je revolucija Abbasida, koja je 132. godine po Hidri okonana pobjedom i svrgavanjem Emevija sa vlasti. Najvaniji inilac pobjede Abbasida u ovoj revoluciji bilo pozivanje na nasilje Emevija prema Haimijama i stradanje ove porodice, a najvei pokreta srdbe naroda protiv Emevija bilo je podsjeanje na ehadet Imama Husejna, Imam Ali. Historiari piu: Kada su odrubljenu glavu posljednjeg emevijskog halife Mervana donijeli pred Ebul-Abbasa, prvog abasidskog halifu, on je uinio dugu seddu, pa kad se digao, obratio se Mervanovoj glavi: ''Hvala Bogu , Koji je uinio da se osvetim tebi i tvom plemenu; hvala Bogu, Koji me je uinio pobjednikom nad tobom!' Kad su pred Ebul-Abbasa donijeli polumrtva tijela emevijskih poglavara, naredio je da mu prostru trpezu preko njihovih tijela i postave na nju hranu. Onda je sjeo na tijela i poeo slatko jesti, premda su neka od tijela jo davala znakove ivota! Kad se najeo, kazao je: Nikad u ivotu nisam ovako slatko objedovao!2 A onda je kazao: Odsijecite im udove i pobacajte ih po putu, pa neka ih ljudi i nakon njihove smrti proklinju kao to su ih proklinjali za njihovih ivota. Uskoro su ljudi mogli vidjeti pse kako raznose i vuku po zemlji udove Emevija na kojima su jo bili ostaci skupocjene odjee.3

1 2

Ibn Asir, Isto, sv. 4, str. 211-244. Ibn Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 7, str. 130. Isto prenosi i Mesudi u Murudul-zehebu, sv. 3, str. 257, ali umjesto o dvije hiljade, govori o dvjesto rtava. 3 Ibn Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 7, str. 139.

96

ETVRTI IMAM, ALI SEDAD, s.a

Poznat kao Zejnul-Abidin i Sedad, sin je treeg imama Ehli-bejta, Husejna ibn Alija, mir neka je na nj, i njegove ene ahrbanu. Imam Sedad, mir neka je s njim, roen je 38. godine po Hidri u Medini,1 gdje je i proveo djetinjstvo.2 Dvije prve godine njegovog ivota poklapaju se s vlau njegovog djeda Imama Alija, mir neka je s njim, dok je narednih deset godina bilo razdoblje imameta njegovog amide Hasana Mudtebe, mir neka je na nj, koji je za to vrijeme, u trajanju od est mjeseci, bio i halifa islamskog svijeta. Nakon ehadeta Imama Mudtebe, mir neka je na nj, 50. godine po Hidri, deset narednih godina, koliko je trajao imamet Husejna ibn Alija, mir neka je s njim, Imam Sedad proveo je uz svoga oca. U mjesecu Muharemu 61. godine po Hidri naao se na Kerbeli i ondje bio svjedokom oevog ehadeta. Nakon tragedije na Kerbeli, dakle, poto je preuzeo ulogu imama, bio je sa ostalim zarobljenicima iz Husejnovog logora sproveden u Kufu i am i tokom tog putovanja bio je staratelj i oslonac zarobljenika u svim njihovim stradanjima i patnjama. Tokom ovog putovanja svojim vatrenim govorima raskrinkavao je Jezidovu vlast. Nakon izlaska iz ama nastanio se u Medini, gdje je 94. ili 95. hidretske godine dosegao ehadet. Sahranjen je na uvenom greblju Bakije, pokraj svoga amide Imama Hasana, mir neka je s njim. Imam Ali ibn Husejn bio je savremenik sa sljedeim halifama: Jezid ibn Muavija (61-64. h.g.);3 Abdullah ibn Zubejr (61-73. h.g.);4 Muavija ibn Jezid
1

Muhammed ibn Jakub Kulejni, Usulul-Kafi, priredio Ali Akbar Al-Ghafari, MektebetulSaduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 467; ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 253; Fadl ibn Hasan Tabrisi, I'lami al-vari bi i'lami al-huda, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, str. 256, Hasan ibn Muhammed ibn Hasan Komi, Tarih-e Kom, prijevod Hasan ibn Hasan ibn Ali Komi, Entesharat-e Tus, Teheran, 1361, str. 196. U pogledu imena majke etvrtog Imama postoje razilaenja, pa je hroniari, osim pod imenom ahrbanu, spominju i pod jo dvanaest imena, od kojih su neka: ahi Zanan, Dahani ah, ahrnaz, Dahani Banuje, Hule, Silafa... Radi vie obavijesti pogledati Sejjid Dafer ehidi, Zendegani Ali ibn Husejn, Daneshgah-e Melli Iran, Teheran, sv. 1, str. 403-416. 2 ejh Mufid, Isto, str. 253; Allame Tabrisi, Tadul-mevalid, Mektebu basireti, Kom, 1363, str. 80; Kulejni, Isto, str. 466; Sabt Ibn Devzi, Tezkiratul-havas, str. 167. 3 U zagradi je period vladavine svakog od navedenih halifa. 4 Abdullah ibn Zubejr bio je jedan od onih koji nisu dali prisegu Jezidu. Nakon Muavijine smrti, malo prije nego to je Imam Husejn, mir neka je s njim, krenuo iz Mekke, stigao je u taj grad i dao se u politike aktivnosti. Poto nakon smrti Imama Huse jna nije imao dostojnog takmaca, proglasio se u Hidazu halifom. Jezid ga do kraja svoga ivota nije uspio poraziti. Nakon Jezidove smrti, Abdullah je svoju vlast proirio iz Hidaza na Irak, Egipat i istone dijelove islamskog svijeta, tako da se vlast Jezidovih nasljednika svela na am. Prema tome, u razdoblju od 61. do 73. godine islamskim svijetom uporedo su vladala dvojica halifa, ali nakon to je Abdullah ibn Zubejr poraen i ubijen od strane Abdul-melika ibn Mervana, hilafet se u cijelosti naao u rukama Mervanovih potomaka.

97

(nekoliko mjeseci tokom 64. h.g.); Mervan ibn Hakem (devet mjeseci tokom 65. h.g.); Abdulmelik ibn Mervan (65-76. h.g.); i Velid ibn Abdulmelik (7696. h.g.). Naalost, meu narodom se esto etvrti Imam naziva i 'bolesni Imam', a takav nadimak nam u svijest priziva slabanu i nemonu osobu, blijedog, iznemoglog i melanholinog ovjeka. To, meutim, nipoto ne odgovara istini. Naime, etvrti Imam bio je bolestan samo onih nekoliko dana na Kerbeli, nakon ega je ozdravio i narednih trideset i pet godina bio je, poput ostalih Imama, odlinog zdravlja i tjelesnog stanja. Nema sumnje da je Imamova bolest prilikom traginih dogaaja na Kerbeli bila osobita Boija pomo, jer Imam usljed bolesti nije bio obavezan stupiti u borbu1 te je tako njegov sveti ivot bio zatien od Jezidovih plaenika. Da Imam tada nije bio bolestan, morao bi uestvovati u dihadu protiv Jezidove vojske, a onda bi, poput ostalih sinova i prijatelja svoga oca, i on postao ehidom, ime bi bilo ugaeno svjetlo Upute. Sabit ibnul-Devzi pie: Ali ibn Husejn nije ubijen, jer je bio bolestan. A Muhammed ibn Sa'd biljei: Desetog Muharema Ali ibn Husejn, koji se nalazio uz svoga oca, imao je dvadeset i etiri godine, tako da su neutemeljene tvrdnje kako je tada bio jo golobrado dijete. Meutim, toga dana on je bio bolestan i zato nije uestvovao u boju.2 Ibn Sa'd nas takoer izvjetava: Nakon ubistva Husejna ibn Alija, imr otie k Aliju ibn Husejnu, koji je bolestan leao u postelji, i ree: 'Ubijte ovoga!' Jedan od njegovih pratilaca ree: 'Slava Bogu! Zar da ubijemo bolesnog mladia koji nije uestvovao u bici?!' Uto stie Omer ibn Sa'd i ree: 'Ne dirajte ove ene i tog mladia!'3 ejh Mufid prenosi od Hamida ibn Muslima, jednog od Jezidovih vojnika: Na dan Aure uli smo u ator Alija ibn Husejna. On bijae teko bolestan i leao je u postelji. imr stie sa skupinom pjeaka pa ga upitae: 'Hoemo li ubiti i ovog bolesnika?' Tada rekoh: 'Slava Bogu! Zar ubijate i djecu?! Ovo je djeak, a bolest ga je oborila s nogu.'4 Govorio sam tako sve dok ih ne odvratih od nakane da ga ubiju. Tada stie i Omer ibn Sa'd. ene su plakale i naricale. On ree svojim ljudima: 'Neka niko od vas ne ulazi u atore ovih ena i nemojte dirati tog mladia!'5 Kao to se da primijetiti, bolest etvrtog Imama bila je Boija blagodat posredstvom koje mu je spaen ivot, ali to niukoliko ne ukazuje na njegovu duhovnu slabost ili nemo pred neprijateljem. Ne samo da je u tako tekim uvjetima Imam bio utjeha i oslonac zarobljenicima, ve se i prema
1 2

Mesudi, Isto, str. 167; Ibn Devzi, Isto, str. 324. Ibn Devzi, Isto, str. 324. 3 Al-tabekatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5, str. 221. 4 Hamid ibn Muslim je nazvao hazreti Sedada (koji bijae omravio i oslabio) djeakom vjerovatno s ciljem izazivanja samilosti, ili je moda kasnije dogaaje opisivao na ovaj nain kako bi kod sljedbenika Ehli-bejta oprao barem dio svoga grijeha. 5 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebet basiret, str. 242; Ibn Derir Taberi, Tarihul-umim vel-muluk, Darul-kamusil-hadis, Bejrut, sv. 6, str. 260.; Ahtab Havarizmi, Isto, sv. 2, str. 38.

98

neprijatelju ophodio hrabro i odvano, o emu svjedoe i njegovi vatreni govori i obraanja u Kufi i amu. Nakon to su zarobljenici dovedeni u Kufu, Imam je tako otro razgovarao sa Abdullahom ibn Zijadom na skupu koji je ovaj pripremio da je Abdullah, kako smo to ranije vidjeli, silno rasren, bio naredio da Imama pogube. Kako je ve ukazano, Imam Sedad prisustvovao je stradanju na Kerbeli, a nakon ehadeta svoga oca Husejna ibn Alija, mir neka je s njim, bio je na elu preivjelih iz Husejnove porodice i preuzeo je obavezu pronoenja poruke njegovog ustanka. Kroz svoje govore i obraanja on je razotkrivao prljavo lice emevijske vlasti i uticao je na buenje svijesti u javnosti u vezi s deavanjima na Kerbeli. Da preivjeli Imama Husejna nisu osvjeivali i budili narod, nema sumnje da bi neprijatelji islama i sluge tadanjih monika uspjeli izbrisati iz historije ovaj veliki ustanak i vjeni pokret ili ga prikazati u krivom svjetlu. Propaganda emevijskih vlasti protiv Poslanikove porodice bila je iroka i obuhvatna. Meutim, zauzimanje Imama Sedada i ostalih preivjelih lanova porodice prvaka ehida, mir neka je s njim, u vrijeme njihovog suanjstva, kada su im Jezidova glupost i golema mrnja dali priliku za to, nije Husejnovim neprijateljima pruilo mogunost da iskrivljavaju injenice i ire lai. S obzirom na okolnost da smo u poglavlju o ivotu Imama Husejna, mir neka je s njim, prilino opirno govorili o propagandnom djelovanju etvrtog Imama, ovdje emo se zadovoljiti onim to smo ve kazali. Na temelju podjele razdoblja imameta na etiri dionice nakon smrti Poslanika islama, o emu smo govorili u poglavlju o ivotu Imama Alija, mir neka je s njim, ivot Imama Sedada odvijao se u okviru etvrte dionice. Njene karakteristike su bile gubitak nade u mogunost oruane pobjede pokreta, djelatno nastojanje da se dugorono oblikuju pretpostavke za uspostavu islamske vlasti od strane Poslanikove porodice, priprema uvjeta za ostvarenje tog cilja kroz kulturni rad i odgoj odgovarajuih osoba, ouvanje izvorne islamske misli te ukazivanje na novotarije i zablude. Nije potrebno posebno naglaavati da su alobni dogaaji sa Kerbele vrlo brzo zadali snaan udarac sljedbenicima Ehli-bejta. Odgovori na vijest o ovim dogaajima u cijelom tadanjem islamskom svijetu, posebno u Iraku i Hidazu, oznaili su strah i zebnju. Naime, postalo je oito da se Jezid, koji je spreman ii toliko daleko da pobije Poslanikove potomke, potovane i ugledne u itavom islamskom svijetu, i da uzme u roblje njihove ene i djecu, nee prezati ni od kakvog zloina kako bi uvrstio svoju vlast.1 Taj strah i zebnja, naroito primjetni u Kufi i Medini, dodatno su osnaeni nakon tragedije Medinjana i okrutnog guenja njihovog pokreta od strane Jezidovih snaga u mjesecu Zul-hiddi 63. h.g. Na podrujima pod jakim uticajem
1

Zarobljavanje ena i djece kao i noenje glava ehida od grada do grada imali su zasigurno za cilj izazvati strah meu narodom i osujetiti svaki otpor.

99

Poslanikove porodice, posebno u Hidazu i Iraku, zavladala je utnja. Sljedbenici Imama ubrajani su u neprijatelje Emevija, te su se osjeali slabim i bespomonim, a njihova organiziranost i poredak posve su se raspali. Ukazujui na to neugodno stanje, Imam Sedad je izjavio: U cijeloj Mekki i Medini nema ni dvadeset ljudi koji nas vole. uveni historiar Mesudi istie: Ali ibn Husejn preuzeo je imamet u tajnosti i uz strogu tekiju u tekim vremenima. Imam Sadik, mir neka je na nj, kazao je o ovim alosnim i neugodnim prilikama: Nakon ehadeta Husejna ibn Alija, mir neka je s njim, ljudi su napustili vjeru [u izuzetnost Poslanikove porodice], osim trojice: Ebu Halida Kabulija, Jahje ibn Ummi Tavila i Dabira ibn Mut'ima. Uz njih su kasnije pristali jo neki, tako da je broj sljedbenika porastao. Jahja ibn Ummi Tavil uao je u Poslanikovu damiju u Medini i ovako se obratio ljudima: Mi smo vam suprotstavljeni i poriemo va put i vjerovanje. Izmeu vas i nas postojae uvijek neprijateljstvo i otvoreni sukob... Ne treba ni napominjati da su u takvim uvjetima ovako otvoreno i odluno mogli nastupati samo rijetki ljudi, koji nisu marili za vlastiti ivot, poput Jahje ibn Ummi Tavila, koji je bio spreman izloiti se svakoj opasnosti. Zato je Hadad ibn Jusuf, optuujui Jahju za privrenost i ljubav prema Imamu Aliju, mir neka je s njim, dao da mu se odsijeku ruke i noge i umorio ga je groznom smru.1 Fadl ibn azan, jedan od najistaknutijih uenjaka i muhadisa sredine 3. hidretskog stoljea i uenik trojice ehlibejtskih imama, Devada, Hadija i Askerija, mir neka je sa svima njima, kae: Na poetku imameta Alija ibn Husejna, mir neka je s njim, slijedilo ga je tek nekoliko osoba: Muhammed ibn Dabir ibn Mut'im, Jahja ibn Ummi Tavil i Ebu Halid Kabuli.2 Razdoblje imameta hazreti Seddada poklapa se sa vlau jednog od najmranijih poredaka u povijesti islama. Premda je jo prije njegovog vremena islamska vlast zastranila i pretvorila se u tlaiteljski i sebian reim, vrijeme u kojem je djelovao etvrti Imam od preanjih vremena razlikuje se po tome to su vlastodrci sada otvoreno i bez nastojanja da to prikriju skrnavili islamske svetinje, te sasvim otvoreno zanemarivali naela islama, a niko nije pritom imao hrabrosti za bilo kakav vid otpora. Vei dio imameta hazreti Sedada poklapa se sa hilafetom Abdul-Melika ibn Mervana, ija je vladavina trajala dvadeset i jednu godinu. Historiari Abdul-Melika opisuju kao lukavog, opreznog, pronicljivog, uenog i otroumnog ovjeka. Autor AlFahrija pie: Abdul-Melik je bio uman, pametan, uen, obrazovan, bistar, izvanredan politiar i pronicljiv ovjek.3 Hinduah biljei: Bio je to pametan, vrlinama obdaren, rjeit i uen ovjek, upuen u znanost, predaje i
1 2

ejh Tusi, Ihtijaru ma'rifetir-ridal, str. 123. ejh Tusi, Isto, str. 115. 3 Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 4, str. 520.

100

pjesnitvo, dobrog znanja i ispravnog razmiljanja.1 Prije nego to se domogao vlasti, Abdul-Melik je ubrajan meu medinske fakihe, bio je poznat po svojoj skruenosti, ibadetu i vjerskom usmjerenju. Vrijeme je provodio u damiji u Medini, predan ibadetu te je tako stekao i nadimak Hamametulmesdid, odnosno damijski golub. Kau da je u trenucima smrti njegovog oca Mervana, dakle u trenucima kada mu je pripao hilafet, zateen kako ui Kur'an, pa kada je uo tu vijest, zatvorio je Kur'an i rekao: A sada se ja i ti rastajemo!2 I zaista se i jeste odvojio od Kur'ana te je, usljed oholosti koju mu je vlast donijela, posve promijenio svoje ponaanje, tako da se historiari s gorinom sjeaju njegovih nedjela. Sujuti i Ibn Asir piu: Abdul-Melik je u historiji islama prvi koji je prekrio oprost dat ljudima. Ubio je Amra ibn Saida ibn Asa, nakon to mu je obeao sigurnost. On je prvi koji je ljudima zabranio da govore u prisustvu halife i prvi koji je sprjeavao pozivanje na dobro. Dvije godine nakon poraza Abdullaha ibn Zubejra u Mekki (75. h.g.), Abdul-Melik je, putujui na Had, stigao u Medinu i, obraajui se narodu, rekao sljedee: Ja vam nisam onaj jadni halifa (Osman), nisam onaj popustljivi halifa (Muavija), niti sam onaj slabe pameti (Jezid). Ove ljude neu lijeiti drugaije nego sabljom. Traite od mene da budem bogobojazan, a sami niste takvi. Tako mi Boga, ko me od danas pa ubudue bude pozivao na bogobojaznost, glavu u mu odrubiti! Ovu posljednju reenicu rekao je ciljajui na pojavu da su hatibi i imami duma-namaza obiavali zapoinjati uenje hutbe petkom rijeima Itequllah (Bojte se Boga). Kada onaj ko se smatra Poslanikovim halifom, u Poslanikovom gradu i pored mjesta na kojem je Poslanik sahranjen govori ovako i napada na njegov sunnet, moe se slutiti kakvo se tek ponaanje moglo oekivati od njegovih namjesnika u udaljenim oblastima. Za vrijeme svoje duge vladavine Abdul-Melik je toliko provodio nasilje, smutnju i nepravdu da je svjetlo imana posve zamrlo u njegovom srcu. To je naprosto postao njegov nain ivljenja, pa je tako jednom kazao Saidu ibn Musejjibu: Postao sam takav da me vie ne raduje dobro koje uinim, niti sam alostan zbog zla koje inim. Said ibn Musejjibu na to mu ree: Onda je tvoje srce potpuno mrtvo.3 Abdul-Melik se najee druio sa enom po imenu Ummi Derda. Jednom mu ona ree: O Zapovjednie vjernika, ula sam da si nakon ibadeta pio vino?! On joj odgovori: Ne samo vino, pio sam ljudske krvi!4 On, koji se nakon napada Jezidove vojske na Mekku radi obaranja Abdullaha ibn Zubejra utjecao Bogu od takvog ina i izraavao svoje gnuanje, nakon dolaska na vlast ne samo da je i sam
1 2

Ibn Takteka, Al-Fakhri, Darul-Sadr, Bejrut, 1386, str. 122-124. Sujuti, Isto, str. 217; Ibn Takteka, Isto, str. 122; Ebul-Abbas Al-Muberid, Al-Kamil fillughat vel-adab, Dari Kitabul-'ilmijje, Bejrut, 1985; sv. 2, str. 192; Henduah, Isto, str. 76. 3 Ibn Takteka, Isto, str. 122; Ibn Asir, Isto, sv. 4, str. 521; Henduah, Isto, str. 76. 4 Sujuti, Isto, str. 216.

101

nastavio s takvim nedjelima, ve je zaduio krvnika kakav je bio Hadad da to obavi za njega. Ovaj je katapultom kamenovao Mesdidul-Haram i Kabu.1 Po ugledu na njega, Abdul-Melikovi nasljednici u razliitim podrujima islamskog svijeta provodili su tlaiteljsku i nasilniku vladavinu, odnosei se prema narodu grubo i krvolono. Mesudi pie: Abdul-Melik je bio sklon proljevanju krvi. Njegovi namjesnici poput Hadada, poglavara Iraka, Muhliba, poglavara Horasana, i Hiama ibn Ismaila, poglavara Medine, bili su takoer tlaitelji i nemilosrdni poput njega.2 Upravitelj Medine Hiam ibn Ismail bio je tako strog prema narodu i toliko je tlaio Poslanikovu porodicu da je Velid, kada je nakon oeve smrti preuzeo vlast, bio primoran da ga smijeni. Ipak, gori od svih bio je Hadad, iji su zloini dobro poznati u historiji islama. Nakon to je porazio Ibn Zubejra, Abdul-Melik ga je na dvije godine postavio za svoga namjesnika u Hidazu (Mekki, Medini i Taifu).3 Hadad je u Medini dao pogubiti skupinu ashaba, meu kojima su bili Dabir ibn Abdullah Ensari, Enes ibn Malik, Sehl ibn Sa'idi i jo neki, pod optubom da su oni Osmanove ubice!4 Naputajui Medinu, kazao je: Zahvaljujem Bogu to me izvodi iz ovog truhlog grada. Ovaj grad gori je od bilo kog drugog, a njegovi ljudi su izdajniki i buntovniki raspoloeni prema Zapovjedniku vjernika. Da mi on nije naredio drugaije, sravnio bih ovaj grad sa zemljom. U njemu nema niega, osim komada drveta koje nazivaju Poslanikovim minberom i ake truhlih kostiju, koje nazivaju Poslanikovim grobom!5 Poto je Hadad potinio Mekku i Medinu, Abdul-Melik je shvatio da samo on moe smiriti i Irak, te mu je 75. h.g. povjerio vlast nad Irakom (Kufom i Basrom). Hadad u Kufu nije doao onako kako je uobiajeno za halifinog namjesnika, nego je u grad stigao zakrinkan. Uao je u mesdid, probio se kroz narod i ispeo se na minber, a onda je neko vrijeme sjedio na minberu nita ne govorei. Ljudi se poee saaptavati, pitajui se o kome se radi. Neko predloi da ga kamenuju zbog takvog postupka, ali ljudi ipak odluie da saekaju i vide ta e se desiti. Kad se amor u mesdidu utia, Hadad skide krinku i poe govor ovim rijeima: O narode Kufe, vidim ovdje glave koje su poput zrelog voa prispjelog za branje i koje treba da
1 2

Sujuti, Isto, str. 217; Henduah, Isto, str. 76. Mesudi, Murudul-zeheb, sv. 3, str. 91. 3 Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef, 1384, sv. 3, str. 27-29; Muhammed ibn Sa'd, Tabekatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5, str. 220. 4 Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef, 1384, sv. 3, str. 18. Ibn Asir kae: Odnosio se prema njima isto kao i prema zimmijama. (Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 4, str. 359.) 5 Ibn Asir, Isto, sv. 4, str. 359; Sejjid Dafer ehidi, Tarih-e tahlili eslam ta pajane amavijan, Merkez-e nashr-e daneshgahi, Teheran 1365, str. 182. Od Boga molimo oprost to prenosimo ovakve gnusne rijei, a inimo to tek zato kako bismo itaocima dali do znanja o kakvim osobama ovdje govorimo.

102

budu odvojene od tijela, a ja sam onaj ko e to obaviti. Vidim ovdje turbane i brade s kojih kao da kaplje krv... Onda je nastavio svoj prijetei govor i uplaio je ljude tako da iz ruku onoga koji ga je htio kamenovati ispade kamenje, a da ovaj nije bio ni svjestan toga.1 Na slian nain Hadad se ponio i stigavi u Basru. Ibn Kutejba Dinvari ovako opisuje Hadadov dolazak u Basru: Hadad se u Basru zaputi sa dvije hiljade vojnika iz ama, te u pratnji jo etiri hiljade vojnika iz drugih krajeva. Stigavi do Basre, povede sa sobom u grad njih dvije hiljade i odlui ui ba u vrijeme duma-namaza. Svojoj pratnji naredi da opkole damiju i pored svake od damijskih kapija, a bilo ih je osamnaest, postavi po stotinu ljudi sa sabljama sakrivenim pod odjeom i naredi im: 'Zaujete li u damiji kakvu galamu, svakog ko pokua izai napolje posijecite, i to tako da mu se glava otkotrlja napolje, a tijelo da mu ostane unutra!' Njegovi ljudi stadoe uz vrata, ekajui. Hadad onda ue u damiju u pratnji dvije stotine ljudi, stotinu ispred i stotinu iza njega, koji su pod odjeom nosili sablje. Sam je, takoer, imao sakrivenu sablju. Hadad ree svojim ljudima: 'Kad uemo u damiju, odrat u govor, a oni e me poeti gaati kamenicama. Kada vidite da sam skinuo turban i stavio ga na koljena, isuite sablje i zaponite sjei ljude!' S takvom nakanom Hadad se u vrijeme namaza ispe na mimber i, izmeu ostalog, izgovori: 'Zapovjednik vjernika (Abdul-Melik) ovlastio me da vladam u vaem gradu i da dijelim meu vama bejtul-mal. Naredio mi je da se odazovem na vapaj potlaenog i da se osvetim tlaitelju, da cijenim dobroinitelje i da kaznim one koji zlo ine... aljui me ovamo, halifa mi je dao dvije sablje: sablju milosti i sablju srdbe i kazne. Sablju milosti putem sam izgubio, ali sablja kazne, evo, u mojoj je ruci!' Tada ga narod poe gaati kamenicama. On tada skide turban s glave i stavi ga na koljena, a njegovi ljudi stadoe bez oklijevanja sjei ljude. Kad shvatie ta se deava, ljudi nagrnue na kapije damije, ali ko god bi zakoraio napolje, glava bi mu bila odrubljena. Tako su bjegunci bili primorani da se vrate natrag u damiju, a ondje su ginuli tako da se potok krvi iz damije slijevao ka bazaru. Na taj nain je Hadad irom Iraka uspostavio strahovladu, pogubivi masu uglednih, pobonih i nedunih ljudi. U srca ljudi bijae posijao strah koji je obuhvatio ne samo Irak ve i cijeli Huzistan i istok. uveni historiar Mesudi pie: Hadad je vladao dvadeset godina i broj onih koji su za to vrijeme stradali od njegovog okrutne sablje popeo se na stotinu i dvadeset hiljada ljudi! Tu nisu uraunati oni koji su, sukobljavajui se s njim, bili pogubljeni od njegovih vojnika. U trenutku Hadadove smrti, u njegovom poznatom zatvoru, na iji sami spomen bi ljudi poeli drhtati od straha, nalazilo se pedeset hiljada mukaraca i trideset hiljada ena, zatvorenih zajedno. Sedamnaest hiljada njih bili su goli i bosi. Njegov zatvor
1

Ebul-Abbas Al-Muberid, Al-Kamil fil-lughat vel-adab, Dari Kitabul-'ilmijje, Bejrut 1985, sv. 2, str. 32.

103

nije imao krova, tako da su zatvorenici ljeti bili izloeni vruinama, a zimi kii i studeni.1 Nakon Abdul-Melikove smrti hilafet je pripao njegovom sinu Velidu. Neki historiari pohvalno govore o Velidu i daju mu prednost u odnosu na njegovog oca Abdul-Melika, djeda Mervana i brojne druge halife. Naime, nijedan od emevijskih halifa, izuzmemo li Omera ibn Abdul-Aziza, nije za svoje vladavine uinio toliko stvari od opeg dobra i toliko dobrih djela, kao Velid. On je za svoje vladavine nastojao graditi i popravljati damije i druge bogomolje, a bodrio je svoje namjesnike da i sami isto ine. Historiari kau: Velid je izgradio Veliku damiju u Damasku i proirio je Poslanikovu damiju i Mesdidul-Aksa. Po njegovoj naredbi, izgraena je damija u svakom gradu koji nije imao mjesto za skupno obavljanje namaza. Takoer, osnovao je brojne postaje i tvrave u svrhu odbrane granica islamske teritorije, izgradio je brojne puteve, dao je da se u raznim krajevima islamskog svijeta iskopaju bunarevi, osnivao je kole i bolnice, dokinuo je nepripremljeno dijeljenje milostinje i pomoi sirotinji, pa je ustanovio odreeni iznos iz bejtul-mala koji je dodjeljivan bolesnim, siromanim i potrebitim u zemlji. Ustanovio je prihvatilita za slijepe i nemone, zbrinuo je leprozne i odredio da se o njima brinu lijenici i njegovatelji, te je naredio da se za takve osigura ishrana i njega. Takoer, osnovao je sirotita u kojima su djeca bez roditeljskog staranja i siroad imala osiguran boravak, odgoj i obrazovanje. Veinu svoga vremena provodio je lino obilazei gradove i bazare i nadzirao je kretanje cijena robe.2 Pored ovih svijetlih, oevidnih injenja, Velid je u ivotu imao i loih postupanja te sasvim oitih zabluda, koje ne trebaju ostati nespomenute. Kako historiari prenose, Velid je bio nasilnike i tlaiteljske naravi. Otac i majka su ga u djetinjstvu odgajali udovoljavajui svim njegovim eljama i niim ga ne ograniavajui, te je stoga odrastao u prilino neuljuenu neobrazovanu linost.3 Velid nije poznavao arapsku gramatiku i knjievnost i nikad u ivotu nije valjano savladao pravila arapskog jezika, pa su njegovi govori zvuali gramatiki i stilski rogobatno. Na jednom skupu kod svoga oca, prilikom razgovora s nekim Arapom, pogreno je izgovarao i najjednostavnije reenice. Otac ga je radi toga prekorio rijeima: Onaj ko ne poznaje kako valja jezik Arapa ne moe vladati njima! Velid se nakon toga est mjeseci posvetio uenju arapske gramatike pod nadzorom nekolicine vrsnih jezikoslovaca, ali na kraju je s gramatikom stajao jo loije nego prije.4 Moda jedan od razloga njegovog istrajavanja na irenju znanja i nauke lei
1 2

Mesudi, Murudul-zeheb, sv. 3, str. 166-167. Sejjid Amir Ali, Muhtaserut-tarihul-'arab, Bejrut 1967, str. 123; pogledati i Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 3, str. 36. 3 Sujuti, Isto, str. 223-224. 4 Ibn Asir, Isto, sv. 5, str.11; Ibn Takteka, Isto, str. 127.

104

upravo u injenici to je, svjestan da je sam prilino neobrazovan, htio na taj nain prikriti svoju slabost. Velid je vlast nad ivotom muslimana povjerio emirima, namjesnicima i zapovjednicima, koji su vaili za kvarne i zloinu sklone osobe i koji su narodu nanijeli mnogo jada. Jedan od njegovih slubenika bio je i Haddad ibn Jusuf, kojeg je nakon Abdul-Melikove smrti zadrao u svojoj slubi. U to vrijeme am se nalazio pod izravnim Velidovim nadzorom, u Iraku je vladao Hadad, u Hidazu Osman ibn Habara, u Egiptu Kura ibn erik, a svaki od njih bio je poznat kao tlaitelj. Omer ibn Abdul-Aziz (Velidov brati) bio je toliko odan potenju i pravednosti da je u vezi s vlau nekolicine ovih namjesnika izjavio: Zemlja je puna nasilja i tlaenja. O Boe, izbavi narod iz ove nesree!1 Moda je upravo zbog ovakve nepravde vladara, potlaenosti i bespomonosti muslimana Imam Sedad, mir neka je na nj, u jednom svom kazivanju ljude podijelio u est skupina. Kazao je da obian svijet nalikuje ovcama koje ive izmeu lava, vuka, lisice, psa i svinje, a svaki od njih eli njihovu kou, meso i kosti.2 Poto smo donekle objasnili politike prilike u doba hazreti Sedada, mnogo bolje emo shvatiti zato Imam nije dizao ustanak. Naime, s obzirom na strah i bezvoljnost koji su vladali u drutvu te strogi nadzor i uhoenje uspostavljene od strane emevijske vlasti, svaki oruani pokret bio je osuen na poraz. Niti najmanji pokret, uostalom, nije mogao proi nezapaeno od dounika emevijske vlasti. Tako je jednom prilikom uhoda iz Medine obavijestio Abdul-Melika: Ali ibn Husejn imao je robinju, pa ju je oslobodio, a potom se vjenao njome. Abdul-Melik je poslao Imamu pismo u kojem mu prigovara zbog ovog ina i zamjera mu to se nije oenio nevjestom plemenitog roda, nekom iz plemena Kurejija. Imam mu je u odgovoru napisao: Nema nikoga ko bi bio vei i plemenitiji od Poslanika Boijeg, pa je on oenio svoju osloboenu robinju. Bog islamom uzvisi sve to je bilo nisko, svaki nedostatak pretvori u savrenstvo i svaku mahanu u vrlinu. Nijedan musliman nije nizak, i ne postoji niskost, osim niskosti neznabotva!3 Abdul-Melik je na ovaj nain htio upozoriti Imama da ima uvid u sve to ovaj ini, pa ak i u njegove line stvari i porodine odnose. Kako je onda u takvim prilikama bilo mogue zapoeti neki prekretniki pokret? ini se da se Imam, upravo shvatajui te gorke i nepovoljne uvjete, obraa Bogu ovakvom dovom: Kako mnogo neprijatelja koji su isukali sablju neprijateljstva prema meni, naotrili sjeivo bodea svojih za me,
1 2

Ibn Asir, Isto, sv. 5, str. 11. Saduk, Al-Khisal, Menuratul- dema'til-muderrisin, Kom 1403, str. 339. 3 Muhammed ibn Jakub Kulejni, Usulul-Kafi, priredio Ali Akbar Al-Ghafari, MektebetulSaduk, Teheran 1381, sv. 5, str. 344; Muhammed ibn Sa'd, Tabekatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5 str. 214; Medlisi, Biharul-anvar, sv. 46, str. 105; Ibn Kutejba Dinvari, 'Ujunulakhbar, Kairo, sv. 4, str. 8.

105

izotrili vrhove maeva svojih za me, izmijeali ubojite napitke svoje za me, usmjerili na me pravoletne strijele svoje, sprijeili poglede svoje da ne skrenu naspram mene i tajno misle o tome da me posjete s neim mrskim i natjeraju da progutam uninu njihovu! Zato si pogledao, Boe moj, na slabost moju u noenju tovara tekih, nesposobnost moju da zadobijem pobjedu nad onim koji smjera zaratiti protiv mene, i osamljenost moju naspram brojnosti velike onoga koji mi je neprijatelj i lei ekajui na me s nevoljom o kojoj mislio nisam. I krenuo si odmah da mi pomogne i osnaio si lea moja snagom Svojom!1 Iz dosada kazanog shvatamo da se etvrti Imam naao nakon Kerbele na tekoj razdjelnici puteva. Mogao je meu svojim pristalicama i poklonicima potaknuti osjeanja i uzbuniti ih, to je ovjeku poput njega bilo lahko uiniti, te tako otpoeti odluan i odvaan pokret, razviti zastavu suprotstavljanja i zapoeti burna deavanja. Ali, s obzirom da neophodni uvjeti za opstanak jednog temeljitog pokreta nisu bili zadovoljeni, plamen bi se brzo ugasio i Emevijama bi se pruilo dovoljno prostora za vojno i politiko djelovanje. Ili, mogao je usmjeravati bujicu osjeanja, odnosno pripremiti preduvjete, osigurati ideju vodilju i glavne inioce potrebne za ostvarenje svoga velikog cilja: preporoda islama, preustroja islamskog drutva i islamskog poretka. Tako bi pred neprijateljima zatitio svoj i ivote svojih brojnih pouzdanih prijatelja.2 S ovog stanovita treba posmatrati i nespremnost etvrtog Imama da sarauje sa ustanicima u Medini. Ustanak u Medini dogodio se 63. (ili 62.) godine po Hidri i poznat je pod imenom Tragedija Harre. Ti dogaaji posljedica su ogorenja i srdbe naroda prema Jezidovoj vlasti nakon ehadeta Imama Husejna, mir neka je s njim. Narod je bio gnjevan u Medini, sjeditu Poslanikove porodice, ashaba i tabiina. Njen namjesnik, Osman ibn Muhammed ibn Ebu Sufjan, koji nezrelou, neotesanou i oholou nije nimalo zaostajao za Jezidom, poslao je po Jezidovom nalogu skupinu medinskih prvaka u Damask da izbliza upoznaju mladog halifu, a onda, po povratku, da smire narod i navedu ga na pokornost vlastima. Shodno tom planu, Osman je izaslanstvo, koje su inili Munzir ibn Zubejr ibn Avvam, Abdullah ibn Ebu Amr Mahzumi, Abdullah ibn Hanzala Gasilul-Melaik i jo nekolicina uglednih pojedinaca iz Medine, poslao Jezidu u Damask. Kako je to ve ranije primijeeno, Jezid nije imao islamskog odgoja, a ni savjetnika koji bi ga uputio da se pred ovim izaslanstvom barem pristojno ponaa, a nije bio sposoban ni rasuivati poput svoga oca, koji je znao da se onaj ko vlada u ime islama mora barem naizgled drati islamskih propisa. Tako se on nije ustruavao da i pred ovim izaslanstvom pije opojna pia, prireuje igre sa psima, gozbe i pijanke uz muziku i razvratno ponaanje. Na svome dvoru
1 2

Sahifa Sedadija, dova br. 49. Sejjid Ali Khamenei, Pishva-je sadik, Entesharat-e Sejjid Demal, Teheran, str. 24.

106

primio ih je u punom sjaju, ukazao im je sve poasti i svakog je bogato darovao u vrijednosti od pedeset do sto hiljada dinara. Mislio je da e ga lanovi ovog izaslanstva, primivi spomenuti novac i uz velianstveni prijem u Zelenom dvorcu u Damasku, po povratku u Medinu hvaliti i veliati. Meutim, ne samo da ovaj susret s Medinjanima nije Jezidu donio nikakve koristi, nego su posljedice bila upravo suprotne. Osim Munzira ibn Zubejra, koji je otiao u Basru, ovi izaslanici su se vratili u Medinu i ondje su narod koji se okupio da ih saslua obavijestili: Vraamo se od ovjeka koji nema vjere, koji pije opojna pia, svira tar i tamburu, igra se sa psima, na sijelima okuplja zabavljae i pjevaice da se uz njih razonodi, a noi provodi okruen lupeima i pokvarenjacima. Uzimamo vas za svjedoke da mi poriemo njegov hilafet. Ibn Hanzala ree: Vraam se od ovjeka protiv koga u se boriti makar me niko ne pomogao i makar se borio sam, uz podrku svojih sinova. Darovao me je i ukazao mi je potovanje, ali njegov dar sam prihvatio samo zato da bih se tim novcem okoristio u borbi protiv njega. Nakon toga, Medinjani su se zakeli na vjernost Abdullahu ibn Hanzali i protjerali su namjesnika Medine i sve Emevije iz grada. Kada je vijest o tome stigla do Jezida, on posla Muslima ibn Ukbu, ovjeka u godinama i vjernog slugu Emevija, da s velikom vojskom ugui ustanak Medinjana. Rekao mu je: Daj im tri dana vremena. Ako se ne pokore, ratuj protiv njih, a kada ih pobijedi, ima tri dana da im otima imetak, stoku, oruje i hranu i da to poklanja svojim vojnicima... Vojska iz ama napade Medinu i izmeu dvije suprotstavljene skupine otpoe krvavi boj. Naposljetku su pobunjenici poraeni, a voe pokreta su pogubljene. Muslim je izdao naredbu da tri dana traje opi pokolj i pljaka njihovog imetka. Vojska iz ama je u ta tri dana poinila takve zloine da se i pero stidi opisati ih. Zbog tih zloina Muslim dobi nadimak Musrif, tj. Grabeljivac. Nakon pokolja i pljake, on natjera narod da poput robova daju prisegu Jezidu.1 Abdullah ibn Zubejr, osoba eljna slave i ovjek koji se samo naizgled doimao ispravnim, doao je u Mekku 60. h.g., malo prije nego je ondje stigao Imam Husejn, mir neka je na nj. Dok je Husejn boravio u Mekki, Abdullah ibn Zubejr bio je u njegovoj sjeni i ljudi nisu obraali panju na njega. Ali, nakon Husejnovog ehadeta otvara mu se prostor za djelovanje, pa on javno izrazi svoje suprotstavljanje Jezidu i proglasi se halifom. Abdullah nije imao nikakve veze za porodicom Imama Alija, mir neka je s njim. Igrao je vanu ulogu u smutnji koja e se okonati Bitkom oko deve. Tokom svoje vladavine u Mekki ukinuo je uenje salavata na Poslanika na poetku hutbe. Upitan o tome, odgovorio je: Poslanik je imao loe blinje, a kad a spomenemo njegovo ime, moramo spomenuti i njih.2 S obzirom na njegovu
1

Pogledati Belazeri, Isto, str. 30-46; Ibn Asir, Isto, sv. 4, str, 102-103, 111-121; Mesudi, Isto, sv. 3, str. 68-71. 2 Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 3, str. 8.

107

prolost, ne zauuje to je Imam Sedad, mir neka je s njim, jednom prilikom izrazio zabrinutost zbog Ibn Zubejrovih smutnji.1 Kako piu neki historiari, Abdullah ibn Zubejr uzeo je uee u ustanku Medinjana. Nakon ehadeta Imama Husejna, mir neka je s njim, voen svojim politikim stremljenjima, prozivao je Iraane to su pozvali Imama, a onda mu uskratili svoju pomo; prozivao je i Jezida, nazivao ga pijancem, zabavljaem sa psima i raspusnikom, i pozivao je narod da ga zbaci s vlasti.2 Takoer kau da je protjerivanje namjesnika Medine i Emevija iz grada izvedeno uz njegovu saglasnost.3 Vrijeme je sada da razmotrimo razloge Imamove nespremnosti za saradnju sa ustanicima u Medini. Postojalo je nekoliko razloga Imamove uzdranosti prema ovom pokretu. Procijenivi prilike i uoivi drutvenu malaksalost koja je bila zavladala nakon ehadeta Imama Husejna, mir neka je s njim, Imam je predvidio poraz ovog pokreta i shvatio je da bude li u njemu uestvovao ne samo da e pretrpjeti poraz, nego e on i njegovi sljedbenici biti pobijeni, te bi tako iezlo uenje Ehli-bejta. S obzirom na prolost Abdullaha ibn Zubejra i njegov uticaj u redovima ustanika, ovaj pokret nikako nije mogao biti izvorno ehlibejtski. Imam nije htio posluiti kao most do vlasti osobama poput Abdullaha ibn Zubejra. Kao to smo vidjeli, ustanici su za vou izabrali Abdullaha ibn Hanzalu, a da nisu ni traili od Imama miljenje o tome. Premda su voe ustanka bile ispravne i estite osobe, a njihovo osporavanje Jezidove vlasti i okretanje protiv nje bili posve osnovani i ispravni, nije bilo sigurno da bi pobjedom pokreta sljedbenici Ehli-bejta ostvarili ikakvu korist. Imajui naprijed reeno u vidu, Imam je od poetka odluio da ne uestvuje u ovom pokretu. Jezid, koji je znao za ovakav Imamov stav, a kome je, s druge strane, tragedija na Kerbeli predstavljala velik teret u pogledu raspoloenja javnosti, naredio je Muslimu ibn Ukbi da ni na koji nain ne uznemirava Alija ibn Husejna. Kada su Emevije bile protjerane iz Medine, Mervan je zamolio Imama da njegovu enu i porodicu primi kod sebe. Imam je to velikoduno uinio. Narednih trideset dana, dok su u Medini trajali pokolji i pljaka, dom Imama Sedada bio je izvanredno utoite izbjeglicama. Ondje se sklonilo etiri stotine ena sa svojim porodicama i Imam se o njima brinuo sve do okonanja sukoba. Nakon toga, Muslim ibn Ukba pozvao je Alija ibn Husejna, mir neka je s njim, k sebi. Kada se Imam pojavio, Muslim ga je posjeo pored sebe, ukazao mu punu ast i potovanje te se saglasio sa procjenom kako je vrijeme da se Imam vrati svojoj kui.4
1

Ali ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 2, str. 299. 2 Belazeri, Isto, str. 30. 3 Mesudi, Isto, str. 69. 4 Ali ibn Isa, Isto, str. 319.

108

Izabravi na razdjelnici puteva o kojoj smo govorili onaj drugi put, etvrti Imam je zapoeo s nizom prosvjetiteljskih, kulturnih i odgojnih pregnua, ali posredno i sa borbom. Djelovao je tako da izbjegne izazivanje odgovora osjetljivih vlasti. Jedan oblik njegovog djelovanja bilo je uvanje sjeanja na Auru. S obzirom na okolnost da se ehadet Imama Husejna, mir neka je s njim, i njegovih prijatelja pokazao za Emevije kao veliki teret pred javnou i da je dovodio u pitanje zakonitost njihove vlasti, Imam je oplakivanjem ehida i stalnim podsjeanjem na ovu tragediju nastavio svoju borbu protiv njihovih ubica. Nema nikakve sumnje da su te gorke suze i alobni pla bili posljedica snanih osjeanja, jer veliina tragedije i nesree koja se dogodila na Kerbeli bila je takva i tolika da to oevici nisu mogli do kraja ivota zaboraviti. Ali, s druge strane, neupitno je da je pristup Imama Sedada ovom pitanju donio i odreene politike uinke. Stalno podsjeanje na tragediju na Kerbeli nije doputalo da nasilje i zloini Emevija budu zaboravljeni. Kad god se htio napiti vode, Imam bi pri pogledu na vodu zaplakao. Upitan za razlog, kazao je: Kako da ne zaplaem, kada su Jezidovci dopustili pustinjskoj divljai da prilazi vodi, ali mome ocu to nisu, ubivi ga ednog. Imam je rekao: Kad god se sjetim pogibije djece Fatimine, mir neka je na nju, niz lice mi poteku suze. Jednom prilikom neki sluga upita Imama: Zar vaoj alosti nema kraja?!, a Imam ree: Teko tebi! Poslanik Jakub je zbog nestanka samo jednog od svojih sinova plakao toliko da je oslijepio i od silnog plaa tijelo mu se pogurilo, iako je njegov sin bio iv, a Jakub nikad nije bio izgubio nadu da e ga nai. A ja sam prisustvovao pogibiji moga oca, brata, amide i sedamnaest roaka, i njihova tijela bila su razbacana po zemlji oko mene. Kako bi onda moja tuga i alost mogli imati kraja?!1 Sehl ibn uajb, jedan od uglednika iz Egipta, svjedoi: Jednoga dana doao sam kod Alija ibn Husejna i upitao ga: 'Kako ste?', a on mi odgovori: 'Nisam mislio da tako ugledna linost iz Egipta ne zna kako sam! Ali, ako ve ne zna moje stanje, opisat u ti ga. Mi smo meu naim narodom poput Izraeliana meu faraonovim narodom, a oni su im ubijali muku djecu, dok su ensku ostavljali u ivotu. Nae je stanje danas tako tegobno i tjeskobno. Ljudi trae bliskost naih neprijatelja, govorei s minbera o nama runo i stvari koje nisu primjerene naem ugledu i plemenitosti.'2 S obzirom na okolnost da je ivio u vremenima strahovlade, etvrti Imam nije mogao javno i otvoreno iskazati sve ono to je imao na umu, te se stoga odluio da posredstvom predavanja upoznaje ljude sa ispravnim islamskim
1

Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 46, str. 108; Ibn Kesir, Al-Bidaje vel-nihaje, Mektebetul-ma'ruf, Bejrut 1977, sv. 9, str. 107; Ebu Naim Isfahani, Hilijetul-avlija ve tabekatul-asfija, Darul-kitabul-arabi, Bejrut 1407, sv. 3, str. 140. 2 Ibn Sa'd, Tabekatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5, str. 220.

109

promiljanjem. Tako su postavke, koje su vremenom i pod uticajem promidbe vlastodraca bile zaboravljene ili izokrenute, bile ljudima predstavljene u njihovom izvornom obliku. Nastojao je, koliko god mu je to bilo mogue, iroki krug ljudi, odnosno muslimansko drutvo, upoznati sa zbiljom islamskog nauka. Uvid u ta predavanja pokazuje da je Imam mudrim nainom i veoma pronicljivo, kroz savjetovanje i pouavanje ljudi, uspijevao staviti ljudima do znanja ono do ega mu je bilo stalo. U datim prilikama to je bio najbolji nain prenoenja ispravnog islamskog promiljanja. Jer, koliko god da su njegova razmatranja i predavanja imala politiko usmjerenje i bila uperena protiv vladajueg poretka, vlasti nisu pokazivale zanimanje za njih. Imam je tim nainom mogao ljudima predstaviti zbilju imameta, odnosno islamskog ustroja vlasti i ukazati im na ono to se deavalo u tadanjem islamskom drutvu, te im objasniti da vlast poput Abdul-Melikove nije onakva kakvu islam trai. Ovakvo djelovanje vano je posebno usljed injenice da ljudi dotada nisu obraali naroitu panju na ova pitanja i nisu se mogli izbaviti iz stanja neupuenosti i malaksalosti u koje su s vremenom zapali, tako da nije postojala mogunost promjene prilika i uspostave eljene islamske vlasti. Primjer za ovakav smjer Imamovih obraanja i najbolja potvrda naprijed iznesenih tvrdnji, jeste opirni govor koji bi Imam svake dume drao u Poslanikovoj damiji pred svojim prijateljima i ostalim okupljenim vjernicima. Ovdje emo itaocima prenijeti neke dijelove takvih obraanja: O ljudi, bojte se Boga i znajte da ete se Njemu vratiti! Toga Dana svako e nai dobro i zlo koje je poinio, i poeljet e da je izmeu njega i njegovih loih djela razdaljina ogromna... Prvo o emu e ga u kaburu pitati meleki Munkir i Nekir jeste o Bogu kojem je robovao, Poslaniku koji mu je poslan, vjeri koju je slijedio, Knjizi koju je itao i imamu ije je vodstvo prihvatio...1 U vezi s ovim govorom zapaamo nekoliko zanimljivih stvari. On je bio ponavljan svakoga petka, to ukazuje na njegovu vanost i Imamovo istrajavanje na razjanjenju iznesenih pitanja. Budui da Imamov govor zapoinje rijeima O ljudi! (Eyyuhen-nas), jasno je da oni kojima se Imam obraa nisu iskljuivo sljedbenici Ehli-bejta i odabrani Imamovi prijatelji, nego je krug onih kojima su ove rijei bile upuene irok i uopen. U svom govoru Imam se jasno i izriito poziva na kur'anske ajete, a to ini upravo iz razloga to su oni kojima se obraa pripadnici najireg drutvenog kruga, a veina tih ljudi nisu hazreti Sedada ni doivljavali kao Imama. Zato je Imam, kao dokaz za svoje tvrdnje, navodio kur'anske ajete, dok u primjerima kad se obraao iskljuivo sljedbenicima Ehli-bejta i svojim odabranim prijateljima, ne nalazimo da se tako esto poziva na Kur'an.2
1

Hasan ibn Ali ibn u'be, Isto, 249; Kulejni, Ar-Revdatu minel-kafi, Darul-kitabil-islamijje, Teheran, 1362, str. 72. 2 Sejjid Ali Khamenei, Pazhuheshi dar zendegi-je Imam Sedad, Daftar-e hezb-e dumhurijje eslami, Teheran, 1361, str. 36-38.

110

Drugi primjer Imamovih obraanja jeste jedno srazmjerno dugo predavanje koje prenosi Ebu Hamza Sumali, jedan od najbliih i najpouzdanijih Imamovih prijatelja. Tekst ove predaje svjedoi da se radi o govoru izreenom na skupu sljedbenika Ehli-bejta i odabranih Imamovih prijatelja. U sklopu tog govora Imam kae: uvao Gospodar nas i vas od zla nasilnika, nepravde zavidnika i sile tlaitelja. O vjernici, neka vas ne prevare taguti i sljedbenici taguta koji ele Ovaj svijet, srca su vezali za njega i tragaju za bezvrijednim dobrima i uicima koji brzo prolaze... Kunem se svojim ivotom, u prolosti ste proli kroz mnogo toga, izbavili ste se iz golemih smutnji, i pritom ste se uvijek klonili zalutalih, novatora i grjenika. A sada traite pomo od Boga, drite se njegovih naredbi i pokorite se Boijem veliji, koji je dostojniji vlasti od sadanjih vladara... Dajte prednost naredbi Boijoj i pokoravanju onome ije slijeenje je Bog uinio obaveznim nad svim ostalim. Nikada u onome to inite nemojte davati prednost pokoravanju tagutima, koji su vezani za prevare Ovoga svijeta, u odnosu na pokoravanje Bogu i boanskim voama... Klonite se druenja s grjenicima i neistim, saradnje s nasilnicima i bliskosti s licemjerima. uvajte se njihovih smutnji i nastojte biti daleko od njih. I znajte da e se u plamenu vatre dehennemske nai onaj ko se suprotstavlja Boijim prvacima, slijedi drugu vjeru pored vjere Boije i postupa suprotno nareenjima od Boga postavljenog voe...1 Vanost i neophodnost ovih Imamovih savjeta i uputa biva jasnija ukoliko obratimo panju na razmjere moralnog propadanja ummeta u razdoblju vlasti Abdul-Melika i njegovog sina Velida, te zatiranja sunneta, obiaja i islamskog nauavanja. Poznato je da se otprilike trideset godina nakon Hidre (u drugoj polovini Osmanovog hilafeta) u islamskom drutvu iri finansijska korupcija i dolazi do posvemanjeg moralnog nazadovanja. Kurejijski prvaci, koji su imali velike prihode iz dravne blagajne i primali obilne poklone od tadanjih halifa, posveuju se uveanju imanja, to je doprinijelo da se u islamskom drutvu potie nastojanje oko materijalnog blagostanja, drutvenog poloaja i bogaenja. Bogatai su sebi prigrabili mnogo zemlje i materijalnih dobara, a nakupovali su mnotvo robinja i sluga, posebno onih koje su bile poduene da lijepo pjevaju, igraju i sviraju te da pripremaju razliite zabave... Malo po malo, prireivanje gozbi i zabava uobiajilo se i meu obinim svijetom. Ovo moralno propadanje u Jezidovo doba bilo je toliko uzelo maha da ni dva sveta grada, Mekka i Medina, nisu bila poteena ove poasti. Mesudi pie: Jezidov razvrat i opaine prenijeli su se i na njegovo okruenje, odnosno njegove slubenike. U to doba pjesma i svirka postali su i u Mekki i Medini javna pojava, a ljudi su na gozbama javno pili vino.2 Ovakvo stanje nastavilo se i u Abdul-Melikovom vremenu,
1 2

Hasan ibn Ali ibn u'abe, Isto, str. 252; Kulejni, Isto, str. 15. Murudul-zeheb, sv. 3, str. 67.

111

tako da je evki Zejf, nakon to je opisao irenje sklonosti ka uicima i lagodnom ivotu u Mekki i Medini, dodao: Kao da su ova dva velika grada u Hidazu postojala samo radi zabavljaa. Tako su ne samo obini ljudi ve i fakihi i pobonjaci dolazili na njihove priredbe.1 Kadija Ebu Jusuf rekao je nekim Medinjanima: O narode Medine, zaista je udna pojava va odnos prema pjesmi i svirci. Niko meu vama, ni oni ugledni, ni oni neugledni, to ne odbacuje. Medina je postala takva sredina da niti su uenjaci smatrali muziku nedolinom, niti su je se poboni klonili.2 Jednom se pjeva Dehman pojavio pred medinskim kadijom Abdul-Azizom Mahzumijem kao svjedok nekog Medinjanina u sporu s nekim Iraaninom. Kadija ga je uzeo za valjanog svjedoka i prihvatio je njegovo svjedoenje. Iraanin se poali kadiji: Ali ovo je Dehman!, a Abdul-Aziz ree: Poznajem ga, inae bih traio od njega da dokae svoju osobnost. Iraanin tada ree: Ali on je pjeva i svira koji poduava i robinje sviranju!, a kadija odgovori: Oprostio Bog i nama i vama, a kome to od nas nije draga svirka?! Nego, hajde, vrati ovom ovjeku njegovo pravo!3 U Medini su prireivane zabave uz ples i muziku, a da pritom nije bilo nikakvog zastora izmeu ena i mukaraca. Talhina ki Aia esto je prireivala takve mjeovite zabave i na njima bi kao pjeva nastupala Izetu-Mejla.4 Stvari su dole dotle da je jedna od tada najpoznatijih pjevaica, Demila, prilikom svoga putovanja u Mekku, doekivana putem na takav nain kako dotada nije doekivan nijedan fakih, muhadis, mufesir, kadija ili poznati pobonjak! Pripovijest o tom putovanju prenesena nam je ovako: Kada je Demila krenula iz Medine s namjerom da obavi Had, ispratila ju je skupina zabavljaa poput Hejata, Tuvisa, Delala, Berdul-Fevada, Nevmetul-Daha, Refanda, Rahmeta, Hibetullaha, Muabeda, Malika, Ibn Aie, Nafija ibn Tanbura, Budihul-Meliha i Nafiul-Hajra (bilo ih je vie od trideset) i zabavljaica poput Ferihe, Izetul-Mejle, Hibabe, Sellame, Hulejde, Ukile, emmasije, Farije, Bulbule, Lezzatul-Ej, Suide i Zerike. Jedan dio njih pratio ju je cijelim putovanjem. Kada se Demilin karavan pribliio Mekki, skupina mekkanskih uglednika i ostalih priredili su joj srdaan doek, a kada se vratila u Medinu, doekali su je mukarci i ene, najugledniji stanovnici Medine. Oko toga se podigla takva graja i zanos da su stanovnici Medine redom stajali pred svojim vratima i posmatrali taj prizor.5 Ova pria pokazatelj je jednog oblika rasula vrijednosti u medinskom drutvu onoga vremena. Osobe koje su na tom putovanju pratile Demilu bile su
1 2

evki Zejf, Tarihul-adabul-'arabi, Darul-me'arif, Misr, sv. 2, str. 342. Ibn Abdurabbah, Al-Akdul-ferid, Darul-kitabul-'arabi, Bejrut 1403, sv. 6, str. 11; erif Karai Bakir, Hajatul-Imam Zejnul-Abidin, Darul-Adv, Bejrut 1409, sv. 2, str. 409. 3 Ebul-Fered Isfahani, Isto, sv. 8, str. 225. 4 Ebul-Fered Isfahani, Isto, sv. 6, str. 410. 5 Ebul-Fered Isfahani, Isto, sv. 8, str. 208-210; ehidi Sejjid Dafer, Zendegani-je Ali ibn Husejn, str. 104.

112

najuveniji ondanji zabavljai, ija se slava proula svijetom. Uzmemo li u obzir da je svako od njih imao po nekoliko uenika koje je poduavao i pretpostavimo li da je dosta poznatih zabavljaa ostalo u gradu, odnosno nisu otili ispratiti Demilu, doi emo do nevjerovatno velikog broja zabavljaa. Ako su drutvene prilike u mjestu koje je kibla muslimana i gradu u kojem je osnovana islamska vlast bile ovakve, moemo samo zamisliti kakvo je stanje bilo u Damasku, Basri i drugim tadanjim velikim muslimanskim gradovima.1 Uz ovakvo stanje, uzmemo li u obzir jo i neobavijetenost ljudi u pogledu islamskog nauka, pojavu novotarija i izokrenutosti izvornog uenja, razmjere tragedije bit e jasnije i bolje emo razumjeti kako je duboko etvrti Imam shvatao tekoe drutva pa je svojim predavanjima nastojao razbuditi ljude. Ovdje emo vam skrenuti panju tek na neke primjere zanemarivanja islamskog nauka, neobavijetenosti naroda u pogledu islamskih obaveza i pojavu izokretanja izvornog uenja. Kako neki uenjaci tvrde, Haimije u vrijeme Imama Sedada nisu znali ak ni klanjati namaz ili kako se obavlja Had, a sljedbenici Ehli-bejta nisu znali o vjerskim propisima gotovo nita, osim ono to su uli od predaka. Kada je stanje u pogledu namaza te osnovne islamske dunosti koju svaki musliman mora pet puta dnevno obavljati bila takva meu Haimijama, koji bi takve stvari morali poznavati bolje od ostalih, moemo samo pretpostaviti na kojoj je razini vjerska upuenost bila kod naroda u drugim gradovima i podrujima i do koje mjere su iroki muslimanski slojevi poznavali ostale islamske propise.2 Poznati ashab Enes ibn Malik izjavio je tada: Ne vidim nita od onoga to je bilo uobiajeno u Poslanikovo vrijeme! A ta je, onda, namaz?!, upitae ga, pa on ree: A zar je ono to ste radili bio namaz?!3 U vrijeme vladavine Abdul-Melika, 87. godine po Hidri, Omer ibn Abdul-Aziz, emir Medine, otiao je na Had u ulozi predvodnika, ali je pogreno obavio neke od obreda.4 Muhammed ibn Muslim ibn ihab Zuhri kae: Posjetio sam u Damasku Enesa ibn Malika, pa ga zatekoh kako sjedi sam i plae. Kad ga upitah za razlog plaa, ree mi: 'Od svega to smo imali od islama, bio je ostao jo samo namaz, a i on je sada iskrivljen.' Malo nakon Enesovog vremena, Hasan Basri je izjavio: Kada bi se Poslanik sada vratio meu vas, ne bi prepoznao nita, osim kible, od onoga emu vas je uio!5 Drugi nain zauzimanja i borbe Imama Sedada, mir neka je s njim, bilo je izraavanje islamskog nauka kroz dovu. Znamo da je dova duhovna spona izmeu ovjeka i Gospodara i da ima vaan uticaj na podruju odgoja i
1 2

ehidi, Isto. Murteda Al-Hasani Al-Amili Dafer, Derasati va buhus fit- tarihil- islam, sv. 1, str. 56. 3 Isto, sv. 1, str. 369. 4 Sujuti, Tarihul-hulefa, str. 224. 5 Murteda Al-Hasani Al-Amili, Isto, str. 57.

113

izgradnje. Stoga, s gledita islama, dova ima posebno mjesto. Ukoliko bismo na jedno mjesto skupili sve dove preostale od Poslanika islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, i istih Imama, bila bi to ogromna zbirka. Te dove imaju izuzetnu odgojnu ulogu koja zauzima vano mjesto u ljudskoj izgradnji i duhovnom napretku. S obzirom na okolnost da su u doba etvrtog Imama vladali tegobni drutveni uvjeti, Imam je mnoge od svojih ciljeva i nakana izrazio u okviru dova i munadata. Zbirka dova Imama Sedada poznata je pod nazivom Sahifa Sedadija i ubraja se, nakon Kur'ana asnog i Nehdul-belage, meu najvee i najvanije dragocjene riznice boanskih istina i znanja. Tako je, kroz vrijeme, od uglednih uenjaka nazivana imenima poput Sestra Kur'ana, Evanelje Ehli-bejta i Psalmi porodice Muhammedove. Zbirka Sahifa Sedadijja sadri ne samo moljenja i iua obraanja Bogu, ve predstavlja beskrajno more islamskog znanja i nauavanja i u njoj su kroz dove razmatrana akaidska, kulturna, drutvena i politika pitanja te su dijelom obuhvaeni i prirodni zakoni i erijatski propisi. Merhum ajatollahuluzma Nedefi Marai poslao je 1353. h.g. primjerak Sahife Sedadijje u Kairo tadanjem alimu i autoru tefsira Tantaviju, muftiji Aleksandrije. Zahvaljujui se na tom dragocjenom daru i izuzetno ga hvalei, muftija u odgovoru pie: Naa je nesrea to dosada nismo imali u rukama ovo djelo neprolazne vrijednosti, koje je dio poslanikog naslijea. to ih vie izuavam, sve sam svjesniji da su ovo rijei uzvienije od rijei svih stvorenja, ali nie od rijei Stvoritelja. Zbog vanosti i izuzetnog znaaja Sahife Sedadijje na ovu knjigu su, kroz historiju islama napisani brojni komentari na arapskom i perzijskom jeziku. Allame Aga-Bozorg Tehrani u svom vrhunskom djelu Az-Zari'e naveo je, pored prijevoda, pedeset komentara napisanih na Sahifu Sedadijju. Pored tih komentara, niz nekadanjih i savremenih uenjaka nainili su brojne prijevode Sahife, a mnogi od njih objavljeni su upravo u novije vrijeme. Sahifa Sedadijja sadri 54 dove.1 Kao smo ve napomenuli, ona ne sadri samo moljenja, munadate i izraavanje potreba pred Bogom, ve ima i svoje politike, drutvene, kulturne i religijsko-dogmatske vidove. Imam Sedad u nekoliko primjera kroz svoje dove izraava politike stavove, posebno u pogledu pitanja imameta, odnosno vodstva u islamskom drutvu. U nastavku emo navesti neke primjere iz nekoliko dova. U dvadesetoj dovi, onoj o
1

Mutevekkil ibn Harun, prenositelj Sahife, kae. Bilo je 75 ovih dova, ali smo ih zaboravili 11, pa ih je ostalo ezdeset i nekoliko. Sejjid Alihan Madani prenosi te Mutevekkilove rijei, a onda zakljuuje da su kasniji prenosioci najvjerovatnije ispustili jo nekoliko dova, te ih je naposljetku ostalo sauvano 54. (Rijadus-salikin, uvod, str 29.) U svakom sluaju, pored poznate Sahife, odnosno Sahife Kamile, islamski uenjaci priredili su jo pet zbirki dova Imama Sedada, poznatih kao Druga Sahifa, Trea Sahifa i tako redom... (ejh Aga Bozorg Teherani, Isto, sv. 15, str. 19-21.)

114

udorednim svojstvima, Imam kae: Boe, blagoslovi Muhammeda i eljad njegovu, daj mi ruku protiv onog koji mi nepravdu ini, jezik protiv onog koji raspravlja sa mnom, i pobjedu nad onim koji mi se uporno suprotstavlja! Podari mi lukavstvo protiv onog koji spletkari protiv mene, mo nad onim koji me tlai, pobijanje onog koji me grdi, i sigurnost od onog koji mi prijeti! Ko drugi, osim Abdul-Melikovih slubenika, poput Haima ibn Ismaila Mahzumija (zapovjednika Medine), mogu biti oni koji Imamu ine nepravdu, grde ga, inade se s njim, misle o njemu zlo, izlau ga pritiscima i prijete mu? Prema tome, ova Imamova dova je ustvari alba na nasilje tadanje vlasti i u tom smislu ima politiku narav. U dovi koju je Imam uio za Kurban-bajram i petkom, kae se: Boe, zaista poloaj ovaj (hilafet i vodstvo u islamskom ummetu, to podrazumijeva i predvoenje kurbanbajramskog i duma-namaza te uenje hutbe) pripada namjesnicima Tvojim, izabranim Tvojim, dok su mjesta povjerenika Tvojih u stupnju uzvienom, koji si izdvojio za njih, nasilno oteta!... Potom, izabrani prijatelji Tvoji, namjesnici Tvoji, bijahu nadvladani, poraeni, nasilno svrgnuti; Tvoju odredbu vide zamijenjenu, Knjigu Tvoju odbaenu, Tvoje dunosti odvojene od ciljeva zakona Tvojih, i sunnete Vjesnika Tvog odbaene! Boe, prokuni neprijatelje njihove izmeu onih iz davnine i naroda kasnijeg, i sve one zadovoljne djelima njihovim, i pristalice i sljedbenike njihove! U vrijeme Imama Sedada ivio je i uveni Zuhri. Meu uenjacima postoji estok spor u pogledu Zuhrijevog nauavanja i vjerovanja. Jedni ga predstavljaju kao prijatelja i sljedbenika Imama Sedada, mir neka je s njim, i navode dokaze za takav stav, dok ga drugi kritiziraju kao neprijatelja imamske porodice i pristalicu Emevija. Autor Revdatul-denata iznalazi ravnoteu izmeu ova dva stanovita. On tvrdi da je Zuhri sprva spadao meu pristalice i slubenike Emevija, ali, zahvaljujui svom znanju i uenosti, pred kraj ivota je prepoznao Pravi put, prekinuo je veze sa Emevijama i prikljuio se sljedbenicima i uenicima Imama Sedada, mir neka je s njim.1 Meutim, nasuprot njegovom miljenju, postoje mnogi historijski dokumenti i svjedoanstva koji govore da je Zuhri sprva, odnosno u mladosti, dok je bio u Medini, bio povezan sa hazreti Sedadom, mir neka je s njim, i da se okoristio njegovim predavanjima, ali se kasnije naao na dvoru Emevija i stavio se u njihovu slubu. Izgleda da se zlobne primjedbe koje bi mu Emevije katkad upuivale: A ta sad radi tvoj poslanik? (Ali ibn Husejn), tiu upravo ovog razdoblja.2 U nastavku emo stoga obraditi njegov
1

Ibn ehraub, Isto, sv. 4, str. 59; Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz, 1381, sv. 2, str. 319-320; Muhammed ibn Sa'd, Tabekatulkubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5, str. 214; Ibn Kesir, Isto, sv. 9, str. 106. 2 Mirza Muhammed Bakir Musavi Hansari Esfahani, Revdetul-denat fi ahvalil-ulema vessadat, Entesharat-e Ismailijan, Kom 1392, sv. 7, str. 225.

115

ivotopis i predstaviti itaocima svjedoanstva o njegovoj vezi sa emevijskim dvorom. Ibn Ebul-Hadid ubraja Zuhrija meu mrzitelje Alija ibn Ebi Taliba, mir neka je na nj. On pie: Ali ibn Husejn uo je jednoga dana da Zuhri i Urvet ibn Zubejr sjede u Poslanikovoj damiji i govore runo o Aliju, mir neka je s njim. On otie u damiju i estoko nagrdi ovu dvojicu.1 Za vladavine Abdul-Melika ibn Mervana, Zuhri se uputi u Damask kako bi se okoristio bogatstvom i blagodatima emevijskog dvora, i poslui se svojim znanjem i uenou kao ljestvama do materijalnog napretka i blagostanja. Privukao je na sebe Abdul-Melikovu panju, pa mu ovaj ukaza poast i potovanje, odredi za njega iznos iz dravne blagajne, poplaa sve njegove dugove i dade mu na raspolaganje slugu. Tako se Zuhri nae meu Abdul-Melikovom svitom i postade dio njegovog okruenja.2 Ibn Sa'd pie: Onaj ko je Zuhrija uveo na Abdul-Melikov dvor bio je Kabisa ibn Zuajb, posebni uvar peata u administraciji Abdul-Melikovog halifata. Tako je poela Zuhrijeva vezanost za neslavni emevijski dvor. Poto je okusio sladak okus raskoi, bogatstva i uitak dvorskog ivota na dvoru Abdul-Melika, kasnije e sluiti i na dvorovima njegovih sinova Velida, Sulejmana, Jezida, Hiama, te takoer na dvoru Omera ibn Abdul-Aziza. Jezid ibn Abdul-Melik postavit e Zuhrija na poloaj kadije. Nakon Jezida, uivao je ugled i poseban poloaj u vlasti Hiama ibn Abdul-Melika, koji mu je povjerio mjesto uitelja njegovih sinova. U toj slubi ostat e da kraja ivota. Hiam je platio osamdeset hiljada dirhema na ime Zuhrijevih dugova.3 Ibn Sa'd pie: "Zuhri se u Resafi stavio u Hiamovu slubu, a prije toga je kod njih (Emevija) sluio dvadeset godina. Takoer, od Sufjana ibn Ujine prenosi: Godine 123. Zuhri sa Hiamom, tadanjim halifom, doe u Mekku i ostade ondje do 124. godine.4 Zuhri se bijae toliko navikao na dvorski ivot, rasko i posvemanju lagodnost da, kada su mu pred kraj ivota rekli: Kamo sree da si se potkraj ivota nastanio u Medini, pa sjedio u Poslanikovoj damiji uz neki od stubova, a mi bi se okupili oko tebe i ti pouavao bi narod!, odgovorio je: Teko bi mi to bilo izdrati jer takav ivot vie nije za mene. To bih mogao samo kad bih okrenuo lea Ovome svijetu i pozabavio se Ahiretom.5 Znamo da nasilniki i protivislamski nastrojene halife, kako bi vladali nad ljudima koji su vjerovali u islam, nisu imali drugog izbora nego nai naina da narod pokuaju uvjeriti kako su njihovi postupci zakoniti. Naime, nije bilo
1

Tusteri, ejh Muhammed Taki, Kamusur-ridal, Merkez-e nashr-e ketab, Teheran 1379, sv. 8, str. 387. 2 Ibn Kesir, Isto, sv. 9, str. 341 i 346. 3 Muhammed ibn Sa'd, Tabekatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 7, str. 447; Ibn Halekan, Vefijatul-a'jan, priredio dr. Hasan Abbas, Menuretur-Rida, Kom, 1362, sv. 4, str. 178. 4 Muhammed ibn Sa'd, Tabekatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 7, str. 474. 5 Ibn Kesir, Isto, sv. 9, str. 348.

116

prolo previe vremena od Poslanikovih dana i ljudi su srcima jo bili snano vezani za islam. Kada bi shvatili da prisega koju su dali tim silnicima nije ispravna i da ovi nisu dostojni biti Resulullahovim halifama, vjernici bi nesumnjivo odbili pokornost takvim vladarima. Ako ovo i ne vai za itav narod, u islamskom drutvu onoga vremena sigurno je bilo mnogo onih koji su neislamsko ponaanje halifa podnosili zarad svoje vjere, odnosno vjerovali su kako se, uprkos loim prilikama, ipak radi o islamskoj vlasti. Stoga su tlaiteljske halife, kako bi svoju vlast prikazali zakonitom, nastojali privui na svoj dvor muhadise i vjerske uenjake i natjerati ih da Poslaniku islama ili njegovim ashabima pripiu hadise koji bi ili u korist ovih vladara, ime bi se u drutvu oblikovale intelektualne i etike pretpostavke za prihvatanje njihove vlasti.1 U skladu s tim, cilj koji su pridobijanjem Zuhrija emevijske halife eljele ostvariti bio je okoristiti se njegovim vjerskim ugledom. On se, pak, u potpunosti stavio u njihovu slubu, pisao je knjige i sastavljao hadise koji su ili njima u prilog, te je tako umnogome pomogao njihovim mranim ciljevima. Izvjesni Muamer kae: Mislili smo da smo od Zuhrija prenijeli mnogo hadisa. Meutim, kada je Velid ibn Abdul-Melik ubijen, vidjeli smo kako iz njegovih riznica iznose knjige na tovarnim ivotinjama, pa nam je reeno: 'Ovo je Zuhrijevo znanje!' Dakle, Zuhri je za Velida, odnosno po njegovoj narudbi, napisao toliko knjiga hadisa da je bilo potrebno upotrijebiti tovarne ivotinje kako bi se sve te knjige iznijele iz Velidove riznice. Sam Zuhri kae: Sprva se nisam slagao s idejom zapisivanja znanja, a onda su me emiri i vladari natjerali da ga zapiem. Tada sam zakljuio da to biljeenje znanja i nauke nijednom muslimanu nee smetati.2 Ibn Kesir pie: Hiam ibn Abdul-Melik je bio onaj koji je Zuhrija natjerao da zapisuje hadise. Poto je Zuhri napisao svoju knjigu i ostali ljudi poeli su zapisivati hadise.3 Jednoga dana Hiam ibn Abdul-Melik zatraio je od Zuhrija da zabiljei neke hadise za njegovu djecu, pa je Zuhri zatraio da mu se dodijeli pisar, a onda mu je u pero kazivao etristo hadisa koje je ovaj zabiljeio.4 Takoer, Omer ibn Abdul-Aziz u svojoj darovnici pie: Kada je rije o prenoenju i biljeenju hadisa, ne zaboravite Zuhrija, jer nije preostao niko ueniji od njega u vezi sa tradicijom prethodnika.5 Treba sada vidjeti kakvu
1

Hamenei, Sejjid Ali, Pazhuheshi dar zendegi-je Imam Sedddad, Daftar-e merkez-e hezb-e dumhuri-je eslami 1361, str. 56. 2 Ibn Kesir, Isto, sv. 9, str. 346; Muhammed ibn Sa'd, Tabekatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 2, str. 389. 3 Ibn Kesir, Isto, sv. 2, str. 389; Isto, sv. 9, str. 341. 4 Ibn Hader Askelani, Tehzibul-tehzib, Hajdarabad, 1326, sv. 9, str. 449. 5 Ibn Asir, Isto, sv. 9, str. 343; Zabrana biljeenja hadisa nakon Poslanikove smrti datira od hilafeta Omera ibn Hattaba i trajala je do kraja prvog hidretskog stoljea, odnosno do vladavine Omera ibn Abdul-Aziza, koji je zvanino ponitio tu zabranu. Istraivai historije islama saglasni su oko procjene da je ova zabrana imala politike motive i da je glavna

117

vrstu hadisa su sadravale hadiske zbirke sainjene po Velidovoj i Hiamovoj naredbi? Nema nikakve sumnje kako u svim tim knjigama nije postojao nijedan hadis koji bi mogao posluiti kao osuda Velida, Hiama i slinih, ve se radilo o hadisima koji su trebali opravdati njihova runa i neislamska djela i oslabiti izvanredni politiki poloaj njihovih oponenata, odnosno Haimija. Zuhri je pisao hadise koji su ili u prilog Emevija, opravdavali njihovu nevjerniku politiku ili su bili usmjereni protiv porodice Haimija. U nastavku emo navesti neke primjere takvih hadisa. Zuhri pripisuje Poslaniku islama da je rekao: Nema putovanja, osim ka tri mesdida: Mesdidulharamu, mojem mesdidu (u Medini) i Mesdidul-aksau. A Mesdidul-aksa za vas je isto to i Mesdidul-haram.1 Ovaj hadis prenose Muslim, Ebu Davud i Nesai, trojica velikih muhadisa, u obliku: Nema puta, izuzev do tri mesdida: Mesdidul-harama, ovog mesdida i Mesdidul-aksa.2, i nijedan od njih ne biljei reenicu: A Mesdidul-aksa vam je isto to i Mesdidulharam. Jasno je da je ovu dodatnu reenicu u hadisu dopisao Zuhri po Abdul-Melikovom nalogu, jer se radilo se o vremenu kada je Mekkom vladao Abdullah ibn Zubejr, dok je Abdul-Melik zadrao vlast u amu, i izmeu njih dvojice trajali su vojni i politiki sukobi. Kada bi htjeli obaviti Had, ljudi iz ama morali su, naravno, provesti nekoliko dana u Mekki, a to je bila odlina prilika za Abdullaha ibn Zubejra da djeluje protiv Abdul-Melika. Budui da se Abdul-Meliku nije svialo da hadije iz ama odlaze u Mekku i da tamo, u sreditu islamskog svijeta, dolaze u nedoumicu oko zakonitosti njegove vlasti, on je stanovnicima ama zabranio odlazak na Had. Ljudi su se alili zbog zabrane da obavljaju vjersku obavezu kakva je Had, pa im je AbdulMelik rekao: Zuhri prenosi da je Poslanik rekao: 'Nema putovanja, osim ka tri mesdida: Mesdidul-haramu, mojem mesdidu i Mesdidul-aksau. A Mesdidul-aksa za vas je isto to i Mesdidul-haram. Kamen na koga je Poslanik stao u noi Mirada neka zamijeni Ka'bu!''' Onda je, po AbdulMelikovoj naredbi, nad tim kamenom podignuto kube, objeeni su ukraeni zastori, odreeni slubenici koji e se o tome starati, pa su ljudi potaknuti da ine tavaf oko tog mjesta. Taj obiaj trajao je cijelo vrijeme emevijske
namjera bila izbrisati prednost koju je u pogledu prava na hilafet imao Zapovjednik vjernika, mir neka je s njim. Naime, Ali, mir neka je s njim, jo za Poslanikovog ivota, priredio je knjige u kojima su bili zabiljeeni Poslanikovi, blagoslov i mir neka su s njim i njegovim, hadisi i injenice iz njegovog ivota, a koritenje takvim djelima svakako nije ilo u prilog tadanjim halifama. U vezi s ovim vie e biti kazano kada budemo govorili o ivotopisu Imama Bakira, mir neka je s njim. U svakom sluaju, sljedbenici Ehli-bejta nisu zabranu biljeenja hadisa nikad uvaili te su odmah nakon Poslanikove smrti biljeili i zapisivali njegove hadise i postupanje. 1 Ibn Vazih, Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef, 1384, sv. 3, str. 8. 2 Muslim, Sahih, Mektebetu Muhammed Ali Sabih, Kairo, sv. 4 (Knjiga o Hadu), str. 126; Ebu Davud, Sunnen, str. 216; Nesai, Sunnen, u Sujutijevoj obradi, Darul-ihjait-turasil-arabi, Bejrut, sv. 2, str. 37-38.

118

vladavine.1 Tako se dade uoiti da je Zuhrijeva namjera izmiljanjem drugog dijela ovog hadisa2 bila odvratiti ljude od hodoaa Kui Boijoj, koja se nalazila na prostoru pod vlau Abdullaha ibn Zubejra, i potai ih da se zapute ka Palestini, jer je ona pripadala amu i spadala je u podruje AbdulMelikovog uticaja. Na ovaj nain Zuhri je nastojao osnaiti poloaj ovog halife. Zuhri, valjda da bi umanjio netrpeljivost naroda prema Mervanovoj porodici, ovako kae o Imamu Sedadu: Ali ibn Husejn bio je najumjereniji ovjek u svojoj porodici i najpotovaniji i najomiljeniji kod Mervana i Abdul-Melika.(!!!)3 A pritom nikom nije ostalo nepoznato neprijateljstvo Mervanove prema porodici Alijevoj, mir neka je s njim, ba kao to je bila oita i netrpeljivost Alijeve porodice prema Mervanovoj. Stoga niko ne moe povjerovati da je etvrti Imam kod ove porodice bio iukoliko omiljen, a kamo li da im je bio najomiljeniji! Zuhri od Aie prenosi da je rekla: Jednom sam bila kod Poslanika kad ugledasmo Abbasa i Alija, pa mi Poslanik ree: 'Aia, ova dvojica e umrijeti u vjeri koja nije moja!'4 Jasno je da je ovaj hadis izmiljen kako bi se umanjio izvanredni i blistavi Alijev poloaj i narodu omilila Mervanova porodica. U suprotnom, zar postoji iko ko bi mogao povjerovati da je ovaj hadis vjerodostojan?! Zanimljivo je da Zuhri ovaj hadis prenosi od Aie preko Urve ibn Zubejra. Svima je poznato kakvu je zlobu gajila Aia prema Aliju, a znamo i da je Urve bio neprijatelj Poslanikove porodice. Ibn Ebul-Hadid istie: On je, kao i Ebu Hurejre, Amr ibn As i Mugira ibn u'ba, bio u slubi Muavije u svrhu izmiljanja hadisa protiv Alija, mir neka je s njim.5 Zuhri prenosi: Poslanik jednom doe nou u Alijevu i Fatiminu kuu i ree: 'Zar ne klanjate namaz?' Ali ree: 'Naa je volja u Boijim rukama, pa da On hoe, naveo bi nas na to.' Poslanik na to ne ree nita i otie. Tada Ali u Poslanika kako sebi u bradu govori: 'ovjek je, vie nego iko, spreman da raspravlja.'6 Izmiljajui i prenosei ovakve neosnovane prie, eljeli su predstaviti Alija, mir neka je s njim, kao fatalistu i osobu sklonu besmislenim raspravama. Toliko je jasno da je ovaj hadis laan da ga je uopte nepotrebno kritiki razmatrati. Nevjerovatno! Zar da onaj koji je roen u Ka'bi, a smrtno ranjen u mihrabu raspravlja sa Poslanikom oko toga treba li obavljati namaz?! Zuhri, navodei to kao Alijeve rijei, prenosi sljedeu priu: Imao sam jednu staru kamilu koju mi je Poslanik dodijelio kao ratni plijen poslije Bitke na Bedru. Kada sam se htio
1 2

Ibn Vazih, Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef, 1384, sv. 3, str. 8. Premda je i sened (lanac predaje) prvog dijela hadisa svakako upitan. 3 Muhammed ibn Sa'd, Tabekatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5, str. 215; Ibn Kesir, Isto, sv. 9, str. 106. 4 Ibn Ebul-Hadid, erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 4, str. 63. 5 Ibn Ebul-Hadid , erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 4, str. 63. 6 Sahihul-Buhari, Kairo, Mektebetu Abdulhamid Ahmed Hanefi, 1314, sv. 9, str. 106.

119

vjenati sa Poslanikovom keri Fatimom, dogovorih se s jednim bojadijom iz plemena Benu Kajnuka da odem s njim u pustinju i pomognem mu sakupljati biljku azhar, pa da onda od zarade pripremim svadbu. Prije polaska sam pripremao opremu, sakupljao vree, konopce i slino, dok su kamile spavale pred kuom jednog ensarije. Odjednom vidjeh da su kamile odvezane, drobovi su im rasporeni i izvaene digerice. Silno se sneveselih kad to vidjeh i rekoh: 'Ko je ovo uinio?!' Rekoe mi: 'To je uinio Hamza ibn Abdul-Mutalib. Eno ga pije vino sa skupinom Ensarija, dok ih zabavlja pjevaica.(!) Hamza je izaao s tog sijela, potegao sablju, pa zaklao kamile, rasporio ih i izvadio im digerice.'1 Ali dalje pria: Otioh Boijem Poslaniku i zatekoh s njim Zejda ibn Harisa. Kad opazi moju tugu, Poslanik upita: 'ta se desilo?' Rekoh: 'Nikad ne vidjeh takvo zlo! Hamza je s mojim kamilama uinio tako i tako, i jo sjedi u kui s nekima i pije vino.' Poslanik obue svoju odjeu i krenu tamo. Ja i Zejd ibn Haris poosmo za njim. Poslanik ue u kuu u kojoj je bio Hamza i stade ga koriti i grditi. Vidio sam da je Hamza pijan i da su mu oi zakrvavile. On odmjeri Poslanika od glave do pete i ree: 'Zar vi niste robovi moga oca?!' Poslanik shvati da je Hamza pijan, pa se vrati natrag i napusti kuu, a mi poosmo za njim. Izmiljajui ovakve smijene prie, Zuhri je veliku linost i blistavu pojavu Hamze, prvaka ehida, nad ijim krvavim tijelom je Poslanik islama, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, nakon Bitke na Uhudu sedamdeset puta klanjao namaz, elio prikazati kao razuzdanog ovjeka, pijanca i nasilnika, koji se ne dri nikakvih etikih i vjerskih naela! Nema sumnje da su ove nepriline i neljudske uvrede uslijedile od strane plaenika Zuhrija zato da bi se i Hamza prikazao slinim Emevijama, koji su bili posve ogrezli u ovakvim opainama, te je tako svojim emevijskim gazdama htio pronai parnjaka u zlu! S obzirom na ovako mrane Zuhrijeve rabote, Imam Sedad, mir neka je s njim, poslao mu je otro i koriteljsko, ali istovremeno i dobrohotno i upuivako, pismo, koje u prijevodu glasi: uvao Bog i nas i tebe od smutnje, i sauvao tebe od patnje u Vatri! Naao si se u stanju takvom da svako ko shvati tvoje stanje mora imati milosti prema tebi. Bog te obdario brojnim blagodatima, uinio je tvoje tijelo zdravim i produio je tvoj ivot. Poto te je Gospodar uinio nosiocem znanja o Kur'anu, upoznao te je sa propisima vjere i Poslanikovim sunnetom, tako da je Njegov dokaz protiv tebe upotpunjen... Gospodar ti je stavio u obavezu da bude zahvalan na tim blagodatima i posredstvom njih te iskuava. On je kazao: Ako budete zahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo vie dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga biti.2 Pa, kakvo e biti tvoje stanje sutra kad stane pred
1

Sahihul-Buhari, Kairo, Mektebetu Abdulhamid Ahmed Hanefi, 1314, sv. 5, str. 83, Ebu Naim Isfahani, Isto, sv. 3, str. 144. 2 Ibrahim, 7.

120

Boga i Gospodar te upita kako si se zahvaljivao na blagodatima i kako si obavio svoje obaveze spram dokaza Boijih? Ne umiljaj da e Bog prihvatiti tvoje isprike i prei preko tvoje krivice. Nipoto! Gospodar je u Knjizi Svojoj stavio u obavezu uenima da narodu predstave istinu. Kazao je: A kad je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je sigurno ljudima pojanjavati i da nee iz nje nita kriti...1 Znaj da je najmanja izdaja i najlaka stvar koju si preuzeo na sebe to to si srdbu nasilnika prema tebi pretvorio u blagost, pa si mu se primakao, odazvao mu se kad god te pozvao i odveo si ga u vjenu zabludu. Toliko se plaim da e se zbog svojih grijeha sutra nai svrstan meu izdajnike i da e biti pitan za ono to si stekao saraujui sa nasilnicima! Uzeo si ono na to nisi imao pravo kad ti je to ponueno, zbliio si se s ovjekom koji nikome nije vratio njegovo pravo, a kada te on uinio sebi bliskim, nisi ispravio nita to je bilo krivo, ve si uzeo za prijatelja onog ko je neprijatelj Boiji. Zar nije bilo tako da, kada te pozvao i uinio sebi bliskim, uzeli su te za oslonac i uinili te osovinom oko koje se vrte njihovi zloini. Uinili su te mostom preko koga gaze do svojih kvarnih ciljeva, te ljestvama uz koje se penju na krov svojih zabluda i zala! Ti si pozivao u njihovu zabludu i slijedio si put njihov. Oni su posredstvom tebe u srca uenih unijeli sumnju i posredstvom tebe su srca neznalica privukli k sebi. Svojim vjerskim znanjem, prikazujui njihovo zlo ljudima kao dobro, sluio si ih onako kako to nisu inili ni njihovi najblii namjesnici i najmoniji prijatelji, jer oni nisu mogli uiniti onoliko koliko ti da odabrani i obini svijet odrava veze s njima. Kako je malo i bezvrijedno ono to su ti dali prema onome to su od tebe uzeli! Kako je malo ono to si izgradio spram onoga to si sruio! Gledaj ta radi i pripazi na sebe, i znaj da niko drugi nee brinuti o tebi! Preispitaj sebe onako kako to ini odgovorna osoba! Pogledaj kako si iskazao zahvalnost Bogu, Koji te je, kada si bio dijete i kad si rastao, othranio Svojim blagodatima! Tako se plaim da e biti obuhvaen ovim rijeima Boijim: I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice Ovoga prolaznog svijeta, i govorila: 'Bie nam oproteno!'2 Ti nisi u vjenim dvorima ve si u svijetu koji je najavio selidbu. A koliko to ovjek ostaje na Ovom svijetu nakon svojih vrnjaka i savremenika?! Blago onom ko se na Ovom svijetu plai svojih grijeha, a teko onom ko umre, a za sobom ostavi grijehe! Budi svjestan i budan, i znaj da ti je na ovaj nain navijeena opasnost, pa ini neto da se popravi, jer dato ti je jo vremena! Ti ne spada meu neznalice, a Onaj kod Koga je raun o tvojim djelima nikad ne zaboravlja na tvoje greke. Pripremi se za put, jer dug je put pred tobom! Lijei se od svojih grijeha, jer srce ti je teko bolesno! Nemoj misliti da te elim grditi i koriti. Ne, jer htio bih da Bog pree preko tvojih greaka iz prolosti i vrati ti vjeru koju si izgubio. Sjetih
1 2

Ali 'Imran, 187. Al-A'raf, 169.

121

se, pritom, rijei Boijih koje kau: I nastavi savjetovati, savjet e, vjernicima, zaista koristiti.1 Zaboravio si na svoje vrnjake i savremenike koji su otili i samo si ti ostao. Pogledaj da li su se oni upleli u ono u to si se t i upleo? Da li su oni pali onako kako si ti pao? Sjea li se nekog svoga dobra koje oni nisu imali? Zna li ti neto to oni nisu znali? Ne, nije tako, nego si posredstvom poloaja koji si dobio kod naroda stekao ugled i potovanje, pa si ga stavio na muku, jer ljudi slijede tvoje miljenje, postupaju po tvojim odredbama, smatraju halalom ono to ti smatra halalom, a ono to ti nazove haramom, i oni ubrajaju u haram. Naravno, tebi ne pripada pravo da odreuje ta je halal, a ta haram, ali oni te dre takvim i vezani su za tvoje znanje zato to je njihovih uenjaka nestalo, iako si u neznanju i ti, i oni, i trebalo bi da i ti, i oni potraite vodstvo. Zar ne vidi u kakvo si neznanje i oholost potonuo i koliko ljudi pate zbog nevolja i smutnje?! Ti si ih uinio nevoljnicima, jer videi tvoj poloaj, ljudi zanemare ono to sami imaju i oarani su tvojim poloajem i zvanjem, srca im ude za tvojim znanjem i dosezanjem tvoga poloaja i zvanja. Tako, zbog tvoga ponaanja i djelovanja, tonu u more zablude kojem se ne vidi dno i upadaju u nevolju ije su razmjere nesagledive. Odazvao se Bog na na i tvoj vapaj, jer On se nevoljniku odaziva! Proi se svojih zala i nasilnitva, pa se, kao nekad, primakni istim i dobrim. Onima koji u istruhlim efinima spavaju u naruju zemlje, stomaci su im se zalijepili za lea, a izmeu njih i Boga nema nikakva zastora ni koprene. Ovaj svijet ih ne moe prevariti, jer njima nije stalo do njega. Srca su vezali za susret s Bogom, a onda su pozvani da se vrate Gospodaru, pa su Mu se uskoro i vratili. Budui da te je Svijet ovaj zaveo i u zabludu odveo u godinama starakim,2 na tom stepenu znanja i sada, kada si ve u zamci smrti, ta onda oekivati od mladia, bez znanja, slabe moi rasuivanja i sklonih grijesima? Zaista smo mi Allahovi i zaista emo se Njemu vratiti! Kod koga nai utoite i od koga traiti lijek? Bogu se utjeemo od svoje nesree i od onoga to kod tebe uoavamo, i oekujemo da e ti On dati naknadu za zlo koje nam ini. Pogledaj kako se zahvaljuje Bogu, Koji ti je dao opskrbu u djetinjstvu i kada si odrastao? Kako velia Boga Koji ti je dao da zbog vjere Njegove bude ugledan meu ljudima? Koliko si blizak Bogu, Koji ti je naredio da mu se priblii i da Mu bude pokoran? ta je s tobom pa se ne budi iz tog sna nemara i ne kaje se zbog svojih greaka?! I govori: 'Tako mi Boga, nikada nisam uinio nita zarad Boga kako bih time oivio vjeru Boiju ili unitio zabludu!' Je li to zahvala za
1 2

Ad-darijat, 55. Budui da je Zuhri roen 58. h.g, a ehadet etvrtog Imama desio se 94. ili 95. h.g.; pretpostavimo li da je Imam ovo pismo napisao potkraj ivota, Zuhriju je tada bilo nekih 36 godina i zasigurno nije bio star. Postoji nekoliko mogunosti kako ovo protumait i, a najvjerovatnija je da je Zuhri roen prije 58. h.g. i da se njegovu godinu roenja pogreno navodi. Uostalom, Ibn Halekan svakako kae da je roen 51, a Zehebi da je roen 50. h.g.

122

blagodat Gospodara, Koji te je uinio nosiocem znanja o vjeri?! Uistinu se bojim da si ti potvrda Boijih rijei izreenih u Kur'anu: A njih smijenie zli potomci, koji molitvu napustie i za poudama pooe; oni e sigurno zlo proi.1 Bog te je uinio nosiocem Kur'ana i povjerio ti je znanje o vjeri, a ti si to iznevjerio. Zahvaljujemo Bogu, Koji nas je sauvao od zastranjenja poput tvoga. Selam! Ne treba misliti da emevijski vlastodrci nisu pokuavali uvui i etvrtog Imama u zamku u kakvu su upali Zuhri i njemu slini. Meutim, Imam Sedad nije pokazivao nikakvo zanimanje prema njihovim mamcima i prijetnjama, i kad god su ga pokuali pridobiti, naili su na odluno odbijanje. O tome svjedoe i sljedea dva primjera. U prvom, Abdul-Melik je, za svoga hilafeta, jednom na Hadu obavljao tavaf odmah pored Imama Alija ibn Husejna, mir neka je s njim, koji se nije ni osvrnuo na nj niti je pokazao ikakvo zanimanje za njega. Abdul-Melik nije poznavao Imama, pa upita ko je ovjek koji tavafi pored njega i ne osvrui se na halifu, pa mu rekoe da je to Ali ibn Husejn. Abdul-Melik se odvoji nastranu i naredi da mu dovedu Imama. Kad Imam doe, halifa mu ree: O Ali ibn Husejne, ja nisam ubica tvoga oca! Zato ne doe k meni? Imam odgovori: Ubica moga oca oduzeo je mome ocu Ovaj svijet, ali je moj otac upropastio njegov Ahiret. Pa, ako eli biti poput ubice moga oca, samo budi! Abdul-Melik ree: Ne, nego sam htio rei da doe k nama i okoristi se kod nas ovosvjetskim dobrima. Tada Imam sjede na zemlju i rairi svoj ogrta, pa ree: Boe moj, pokai mu vrijednost prvaka Tvojih! Odjednom, svi vidjee kako se Imamov ogrta napuni blistavim draguljima koji su svojim sjajem zasljepljivali poglede. A onda Imam ree: O Boe, nosi ovo, jer to meni ne treba!2 U drugom primjeru, Abdul-Melik je dobio obavijest da se sablja Poslanika islama nalazi kod Alija ibn Husejna, mir neka je na nj. To mu bijae posebno zanimljivo, jer radilo se o uspomeni na Poslanika i dokazu posebne asti. Takoer, posjedovanje te sablje predstavlja osobiti dokaz moi. Abdul-Melika je brinulo da bi zahvaljujui njoj Ali ibn Husejn mogao privui narod k sebi. Stoga posla svog izaslanika Imamu sa zahtjevom da mu ovaj preda sablju. U prateem pismu stajalo je: ta god da ti treba, spreman sam ti udovoljiti. Imam odbi da preda sablju. Abdul-Melik mu onda posla prijetee pismo u kojem je stajalo da e mu, ukoliko ne preda sablju, biti ukinut udio u bejtul-malu. U to vrijeme svi muslimani, pa tako i Imam, imali su udjela u bejtul-malu. Imam u svom odgovoru napisa: Bog se obavezao da e robove koji se na Njega oslanjaju izbaviti od onoga to im je neugodno i da e im dati opskrbu odakle se i ne nadaju. U Kur'anu je kazano: Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika!3'' 1
1 2

Marjam, 59. Kutb Al-Ravandi, Al-Kharajed vel-derajih, Entesharat-e Mustafavi, Kom, str 232. 3 Al-Had, 38.

123

Jedan od oblika borbe etvrtog Imama protiv tlaenja i zlodjela u njegovo vrijeme bilo je pouavanje propisima vjere i dranje predavanja odgojnoetikog karaktera. Imam je preduzeo krupne korake u tom smjeru, takve i tolike da su uenjaci time bili oduevljeni i zaueni. Tako, veliki uenjak ejh Mufid, u vezi s ovim, pie: Muslimanski fakihi preuzeli su od Imama toliko znanja da je to nemogue pobrojati. Njegovi vazovi, dove, tumaenja Kur'ana, presude o halalu i haramu su mnogobrojne i poznate uenjacima. Ukoliko bismo ovdje sve to nabrajali, nae kazivanje bi bilo preopirno...2 Primjer Imamove odgojno-etike pouke je Poslanica o pravima, u kojoj je predstavio razliite ljudske obaveze spram Boga, samoga sebe i drugih ljudi. Tih pedesetak obaveza Imam najprije nabraja, a zatim objanjava svaku posebno.3 Poslanica o pravima, prenesena od strane muhadisa i zabiljeena u hadiskim zbirkama, vie puta je objavljivana kao zasebna knjiga i uraeni su brojni prijevodi. Spisak prava koja Imam ovdje donosi izgleda ovako: 1. Pravo Boije; 2. Pravo prema samome sebi; 3. Pravo jezika; 4. Pravo uha; 5. Pravo oka; 6. Pravo ruke; 7. Pravo noge; 8. Pravo stomaka; 9. Pravo stidnog organa; 10. Pravo namaza; 11. Pravo Hada; 12. Pravo posta; 13. Pravo milostinje; 14. Pravo kurbana; 15. Pravo vladara; 16. Pravo uitelja; 17. Pravo vlasnika roba; 18. Pravo podanika; 19. Pravo uenika; 20. Pravo ene; 21. Pravo roba; 22. Pravo majke; 23. Pravo oca; 24. Pravo djeteta; 25. Pravo brata; 26. Pravo oslobodioca roba; 27. Pravo osloboenog roba; 28. Pravo dobroinioca; 29. Pravo mujezina; 30. Pravo predvodnika u namazu; 31. Pravo onoga s kojim sjedi; 32. Pravo komije; 33. Pravo druga; 34. Pravo ortaka; 35. Pravo imetka; 36. Pravo onog kojem duguje; 37. Pravo saveznika; 38. Pravo protivnika; 39. Pravo koje ima kod protivnika; 40. Pravo onog ko od tebe trai miljenje; 41. Pravo onog od koga ti trai miljenje; 42. Pravo onog koji trai savjet; 43. Pravo onog koji savjetuje; 44. Pravo starijeg; 45. Pravo mlaeg; 46. Pravo onog koji ite od tebe; 47. Pravo onog od koga ite; 48. Pravo onog koji te veseli; 49. Pravo onog koji ti ini zlo; 50. Pravo istovjernika; 51. Pravo tienika druge vjere. Jedan od najblistavijih vidova ivota etvrtog Imama je njegova sluba drutvu u tim mranim vremenima. Ta sluba, bilo da se radilo o nemirnim i prijelomnim vremenima u Medini poput dana tragedije Hurra bilo o razdobljima mira, kada su siromani i potrebiti eznuli za rukom podrke, trajala je itav Imamov ivot. Navest emo ovdje tek neke primjere takvog sluenja zajednici. etvrti Imam preuzeo je na sebe da namiruje trokove ivota stotinu siromanih porodica u Medini.4 Neki siromani Medinjani
1 2

Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 46, str. 95. ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 260. 3 Ovu poslanicu prenosi ejh Saduk u Al-Khisalu (sv. 2, str. 618). 4 Ebu Naim Isfahani, Halijetul-avlija ve tabekatul-asfija, Darul-kitabul-'arabi, Bejrut 1407, sv. 3, str. 136.

124

preivljavali su od hrane koja im je stizala nou a da nisu znali ko im to donosi. Tek smru Alija ibn Husejna, mir neka je s njim, shvatili su da je on bio osoba koja im je nou donosila hranu i ostavljala je pred njihovim vratima. Nou je Imam kriom nosio itave vree hljeba i drugih namirnica do pred vrata sirotinjskih domova,1 a esto je znao rei: Tajno data milostinja gasi vatru Boije srdbe. Medinjani su govorili: Otkako je umro Ali ibn Husejn, nestalo je i tajno davane milostinje. Hazreti Sedad je godinama lino nosio teke vree s branom i namirnicama do sirotinjskih kua, pa su njegova ramena bila izbrazdana tim teretom. Tako, kada su, nakon ehadeta, gasulili Imamovo tijelo, panju prisutnih privukoe te brazde i oiljci na ramenima, pa kada upitae za razlog, saznae da su to tragovi nonog noenja vrea hrane do kua siromaha. U vrijeme pojave islama, ropstvo je bilo uobiajeno u cijelom svijetu, pa ak i u sreditima ondanje civilizacije, poput Rima i Bizanta. Budui da je tako rairenu i uobiajenu pojavu bilo nemogue ukinuti odjednom, islam je na razliite naine oblikovao preduvjete da se ropstvo postepeno ugasi. S jedne strane, ograniio je naine porobljavanja i postavio teke uvjete pod kojima jedan ovjek moe drugog ovjeka uiniti robom. S druge strane, oslobaanje roba uinio je nainom za iskupljenje brojnih grijeha i naknadom za proputanje brojnih vjerskih obaveza, te je na taj nain omoguio da mnogi robovi budu osloboeni. Poslanik islama savjetovao je muslimanima da se prema robovima odnose ovjeno, odnosno kao prema lanovima vlastite porodice i naredio je da vlasnici robova daju robovima istu hranu i odjeu kakvu i sami koriste. Osim toga, oslobaanje roba predstavljeno je kao poseban sevap i osobito dobro djelo, pa se tako u predajama esto neko dobroinstvo i pohvaljeno djelo poredi sa oslobaanjem roba, te su muslimani tako poticani da oslobaaju robove. Sve to zajedno uvjerljivo svjedoi o stavu islama prema ropstvu. U tom svjetlu treba, dakle, posmatrati odnos islama i njegovih sljedbenika prema pitanju ropstva.2 U ivotopisu etvrtog Imama uoljiva je njegova posebna panja spram pitanja oslobaanja iz ropstva, ali njegovo djelovanje na tom podruju ne svodi se samo na ono to je naprijed kazano, ve se da zakljuiti da je Imam u tom pogledu uloio poseban napor. Obratimo li panju na to pitanje, shvatit emo da ga je Imam smatrao posebnim odgojnim i humanistikim naelom, pa je tako otkupljivao robove, neko vrijeme im je pruao poduku i omoguavao obrazovanje, a onda ih je oslobaao. Nakon toga bi se oni, kao ljudi za primjer, bavili kulturnim i odgojnim radom. Zanimljivo je da oni nisu nakon oslobaanja prekidali svoje veze s Imamom. Ali ibn Tavus pie: Ali ibn Husejn, mir neka je s njim, posljednje veeri Ramazana oslobaao je
1 2

Ali ibn Isa, Isto, str. 289.; Ebu Naim Isfahani, Isto, str. 140; Medlisi, Isto, str. 88. Ebu Naim Isfahani, Isto, str. 136; Ali ibn Isa, Isto, str, str. 289; Ibn ahreub, Isto, sv. 4, str. 154; Saduk, Al-Khisal, Menuratul-dema'til-muderrisin, Kom 1403, str. 517-518.

125

dvadesetak robova, govorei: 'Gospodar svake ramazanske veeri, u vrijeme iftara, oslobaa sedamdeset hiljada dehennemlija od Vatre. Raduje me da ja na Ovome svijetu oslobaam svoje robove, pa da na Danu sudnjem On mene oslobodi od Vatre.' Nijednog od svojih robova ne bi zadravao due od godinu dana. Kada bi poetkom ili sredinom godine doveo k sebi roba, oslobaao bi ga za Ramazanski bajram, pa bi naredne godine doveo drugoga, da bi i njega oslobodio u Ramazanu. Tako je postupao do kraja ivota. Imam je kupovao i crne robove iako nije imao nikakve potrebe za njima pa bi ih poveo na Had, a kada bi sa Arefata stigli na Maher, oslobaao ih je i davao im pritom odreenu novanu nagradu. Kako jedan pisac biljei, budui da su robovi znali za ovo, bjeali su od svojih vlasnika i velikaa, pa su odlazili Zejnul-Abidinu da ih on otkupi. Prolazilo je vrijeme, tekli su dani, a ZejnulAbidin je stalno oslobaao robove. inio je to svake godine, svakog mjeseca i svakog dana, razliitim povodima, sve dok se naposljetku nije u Medini uobliila golema skupina Imamovih osloboenih robova.1 Kao to je ve primijeeno, Imam je na ovaj nain uspostavio svojevrsnu odgojnu kolu. Otkupljivao je robove, neko vrijeme ih odgajao i osiguravao im obrazovanje, a kada bi ih oslobodio, svaki od njih bio je odgojena i uzorna linost. Nakon oslobaanja, oni nisu prekidali svoju duhovnu vezu sa Imamom i, primjereno svojim mogunostima, odgojno su djelovali na druge. Ovakvo Imamovo bavljenje, uzmemo li u obzir ogranienja kojima je bio izloen u pogledu izravnog upuivanja zajednice, zasluuje posebnu panju i razmatranje.2

Sejjidul-ehl, Abdul-Aziz, Zendegani-je Zejnul-Abidin, Majale-je Mah-e nou, Teheran, str. 55. 2 U pripremi i pisanju ovog poglavlja koristili smo se knjigom Alija Akbara Hasanija, Imame cheharom pasdar-e enkelab-e Kerbela.

126

PETI IMAM, MUHAMMED BAKIR, s.a.

Hazreti Bakir, mir neka je na nj, roen je 57. h.g. u Medini. U vrijeme smrti svoga oca Imama Zejnul-Abidina, mir neka je s njim, 95. h.g., imao je trideset i osam godina. Ime mu je bilo Muhammed, a nosio je nadimke Ebu Dafer, Bakir i Bakirul-ulum. Njegova majka, Ummi Abdullah, bila je kerka Imama Hasana Mudtebe, mir neka je s njim, te je on tako bio prvi koji je i po ocu i po majci pripadao potomstvu Fatime i Alija. Imam Bakir umro je 114. hidretske godine u Medini i sahranjen je na poznatom groblju Bakije, pored svog oca i djeda. Njegov imamet trajao je dvadeset godina. Petom Imamu su tokom njegova imameta bili savremenici sljedee halife: Velid ibn Abdul-Melik (86-96. h.g.); Sulejman ibn Abdul-Melik (96-99. h.g.); Omer ibn Abdul-Aziz (99-101. h.g.); Jezid ibn Abdul-Melik (101-105. h.g.); Hiam ibn Abdul-Melik (105-125. h.g.). Pobrojane halife, izuzmemo li Omera ibn Abdulaziza, koji je bio prilino pravedna osoba i ovjek odan Poslanikovoj porodici, redom su bili silnici i tlaitelji, koji nisu imali obzira ni prema vlastitim roacima, a posebno bezobzirni su bili prema Petom Imamu. Imam Bakir se tokom svoga imameta, unato nepogodnim uvjetima, bavio predstavljanjem i irenjem boanskih istina i znanja i razjanjavanjem znanstvenih pitanja. Zapoeo je irok nauni pokret i oblikovao je preduvjete za utemeljenje velikog islamskog sveuilita, koje e svoj procvat doivjeti u vrijeme njegovog sina, estog Imama, Sadika, mir neka je s njim. Peti Imam je po svom znanju, uenosti i vrlinama bio najistaknutiji meu uglednicima Haimija. Njegovo vodee mjesto u pogledu uenosti i udorea priznavali su i njegovi prijatelji, i njegovi neprijatelji. Iza njega je ostalo toliko predaja o pitanjima vjerskih propisa, odnosno fikha, tefsira, historije islama i razliitih znanosti koliko dotada nije sauvano niti od jednog prethodnog Husejnovog potomka.1 Druenjem s njim okoristili su se mnogi istaknuti uenjaci, a i nekolicina Poslanikovih ashaba koji su jo bili u ivotu. Tabiini Dabir ibn Jezid Dafi i Kejsan Sedestani, te uenjaci fikha, poput Ibn Mubareka, Zuhrija, Evza'ija, Ebu Hanife, Malika, afija i Zijada ibn Munzira, okoristili su se njegovim naunim postignuima i prenosili su njegove rijei. Knjige i radovi muslimanskih uenjaka i historiara, poput Taberija, Belazerija, Selamija, Hatiba Bagdadija, Ebu Naima Isfahanija, te knjige poput
1

ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 261.

127

Malikovog Muvattaa, Ebu Davudovog Sunena, Ebu Hanifinog Musneda, Meruzijevog Sunena, Zamaherijevog tefsira i desetine slinih, dakle, najvanije knjige islamskog svijeta, prepune su izvanrednih kazivanja Petog Imama i vrlo esto nailazimo na rijei rekao je Muhammed ibn Ali ili rekao je Muhammed Bakir.1 Takoer, knjige pisane od strane sljedbenika Ehli-bejta o razliitim pitanjima prepune su rijei i predaja hazreti Bakira, mir neka je s njim, to e potvrditi svako ko je iole upoznat sa ovom literaturom. Glas o znanju i uenosti Imama Bakira, mir neka je s njim, toliko se rairio islamskim svijetom da je stekao nadimak Bakirul-Ulum (otvoritelj kapija znanja, odnosno rjeavatelj naunih pitanja). Ibn Hader Hejtemi pie: Muhammed Bakir otvorio je i obznanio tolike riznice skrivenog znanja i obznanio toliko fikhskih istina, mudrosti i prefinjenih znanja da to ne vidi samo onaj ko je slijep ili ko je zlonamjeran. Upravo zato on je nazvan 'rastvoriteljem' i 'zbirkom znanja' te 'iriteljem zastave znanja'. Abdullah ibn Ata, jedna od uglednih linosti i velikih uenjaka Imamovog vremena, primjeuje: Nikad nisam vidio da je neijim predavanjima prisustvovalo vie islamskih uenjaka kao predavanjima Muhammeda ibn Alija, mir neka je s njim. Pred njim su izgledali tako slabi i neznatni kad je bilo rijei o znanju. Vidio sam Hakema ibn Utejbu, koji je u znanosti i fikhu bio proslavljen, kako pred Muhammedom Bakirom sjedi onako kako dijete sjedi pred odraslim uiteljem, skrueno i na koljenima, udno slua njegove rijei i upija ih.2 Imam Bakir, mir neka je s njim, u svojim obraanjima se uglavnom pozivao na kur'anske ajete i za dokaz je uzimao Rije Boiju. Govorio je: ta god da kaem, pitajte me gdje se to u Kur'anu nalazi, pa da vam navedem ajet koji se odnosi na datu pojavu.3 Hazreti Bakir, mir neka je s njim, odgojio je uenike koji su postali istaknute linosti u oblasti fikha, hadisa, tefsira i u ostalim islamskim znanostima. Linosti velikih uenjaka, poput Muhammeda ibn Muslima, Zerare ibn A'ina, Ebu Basira, Burida ibn Muavije Adilija, Dabira ibn Jezida i Hamrana ibn A'ina i Hiama ibn Salima odgojene su u Imamovoj koli. esti Imam rekao je: etiri osobe odrale su ivom nau kolu i hadise moga oca: Zerare, Ebu Basir, Muhammed ibn Muslim i Burid ibn Muavija Adili. Da nije bilo njih, niko se ne bi okoristio vjerskim znanjima i Poslanikovim naukom. Ova etvorica bijahu uvari vjere. Oni su meu naim sljedbenicima prvi koji su se upoznali s naim naukom i na Dan sudnji e se prije drugih
1 2

Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebi Talib, Entesharat-e Allame, Kom, sv. 4, str. 195. Sabit Ibn Devzi, Tezkiretul-havas, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1383, str. 337; Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 2, str. 329; Ibn Kesir, Al-Bidaje vel-hidaje, Mektebetul-me'arif, Bejrut 1977, sv. 9, str. 311. U nekim djelima naveden je kao Kahim ibn Ujnejna, ali ispravno je Utejba. 3 Tabrisi, Ihtidad, Matbuatul-Murtezavi, Nedef 1350, str. 176.

128

pridruiti nama.1 Uenici kole Imama Bakira, mir neka je s njim, bili su najistaknutiji znalci fikha i muhadisi u svome vremenu. Blistava nauna djela Petog Imama i njegovih najistaknutijih uenika, koje je njegova velika kola podarila islamskom drutvu, uinila su da se ostvari predskazanje Poslanika islama, blagoslov i mir neka su s njim i njegovim. Prenosilac tog predskazanja je Dabir ibn Abdullah Ensari, istaknuta linost iz ranog razdoblja islama. Dabir, inae jedan od velikih Poslanikovih ashaba i posebno privren Poslanikovoj porodici, biljei: Jednom mi Poslanik islama, mir i blagoslov neka je s njim i njegovim, ree: 'Nakon mene, susrest e osobu iz moje porodice, ije je ime moje ime i koji mi je likom slian. On e pred ljudima otvoriti kapije znanja.' Kada je Poslanik izrekao ovo predskazanje, hazreti Bakir, mir neka je na nj, jo nije bio roen. Prole su godine i dolo je vrijeme etvrtog Imama. Jednom je Dabir prolazio ulicama Medine, kada ugleda hazreti Bakira. Obrati panju na njega i opazi znakove o kojima je Poslanik govorio, pa ga upita: Kako se zove? Ovaj odgovori: Zovem se Muhammed ibn Ali ibn Husejn. Dabir ga tada poljubi u elo i ree: Preko mene te poselamio tvoj djed Poslanik Boiji! Od toga dana, iz potovanja prema Poslaniku i kao priznanje njegove veliine, Dabir ga je dvaput dnevno obilazio. Sjedio bi u Poslanikovoj damiji meu mnotvom ljudi i, unato nekim zlobnicima, koji su ga ismijavali zbog takvog postupanja, prepriavao bi spomenuto predskazanje Poslanika islama.2 Ovdje treba napomenuti da je pria o Dabirovom susretu s Imamom Bakirom, mir neka je na nj, i njegovom prenoenju Poslanikovog selama u slinim oblicima sauvana u knjigama poput Ridal Kai, Keful-gumme, Amali Suduk, Amali ejh Tusi, te u Mufidovom Ihtisasu i brojnim drugim. Ove predaje se meusobno razlikuju u dvije stvari: prvo, u tome to je prema nekim od njih Dabir susreo Imama Bakira, mir neka je na nj, na nekoj od medinskih ulica, prema drugim ga je vidio u kui etvrtog Imama, a prema treim je hazreti Bakir posjetio Dabira i tada ga je ovaj prepoznao. Drugo, u nekim predajama navodi se da je Dabir u to vrijeme bio oslijepio, dok se u drugim kae da je Dabir paljivo posmatrao i prouavao lice Petog Imama. to se prve razlike tie, treba rei da, ukoliko stvar bolje osmotrimo, ona ne ishodi zakljukom da su ove predaje meusobno suprotstavljene. Svjedoenja da je Dabir, iz svoje iskrene i osobite naklonosti prema Poslanikovoj porodici, esto ponavljao Poslanikovo predskazanje i uruivanje selama, ukazuju da je on elio na taj nain dodatno ukazati na veliinu Imama Bakira, mir neka je s njim. Prema tome, nema nita sporno u tome ako se ista stvar ponovila u vie navrata, na razliitim mjestima i u razliitim prilikama. to
1 2

ejh Tusi, Ihtijaru marefatir-ridal, Daneshgah-e Mashhad, Mashhad, str. 136-137. Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 46, str. 226.

129

se, pak, druge suprotstavljenosti tie, moda se one predaje koje kazuju o Dabirovom gledanju Imama odnose na razdoblje kada je Dabir jo imao vid. Naprimjer, ejh Mufid od Imama Bakira, mir neka je s njim, prenosi: Dooh kod Dabira ibn Abdullaha Ensarija i nazvah mu selam. Odgovori mi na selam i upita: 'Ko si ti?' To je bilo nakon to je oslijepio. 1 Slian hadis prenosi i Sibt ibn Devzi.2 Kazali smo da su Imamu Bakiru, mir neka je s njim, bili savremenici petorica emevijskih halifa. U nastavku emo navesti obiljeja razdoblja vladavine svakog od njih, kako bi nam bilo jasnije u kakvim drutvenim i politikim uvjetima su oni ivjeli. Velid ibn Abdul-Melik bio je prvi halifa savremenik Petog Imama. Budui da smo o njemu govorili bavei se ivotom Imama Sedada, ovdje emo samo dodati jo neke podatke. Razdoblje Velidovog hilafeta je bilo vrijeme vojnikih pobjeda muslimana u ratovima protiv nevjernika. U tom razdoblju prostor pod emevijskom vlau proirio se i na istok, i na zapad. Osvojeni su dijelovi Indije, Kabul, Kagar i Tus. Takoer je i tadanje kraljevstvo Andaluza palo je u ruke muslimana pred snagama pod vodstvom Muse ibn Nusejra.3 Razdoblje hilafeta Sulejmana ibn Abdul-Melika trajalo je samo oko tri mjeseca. On se na poetku svoje vladavine pokazao blagim i, kako bi se dopao narodu, otvorio je vrata irakih zatvora i oslobodio hiljade ljudi koji su neduni bili zatvoreni od strane Hadada ibn Jusufa. Takoer je uklonio iz slube Hadadove slubenike i ubiraoce poreza i ponitio je njegove brojne tlaiteljske obiaje. Sulejmanovo oslobaanje zarobljenika u Iraku desilo se na poetku njegove vlasti. Kasnije je postupao drukije, voen linim probicima i osvetoljubivou, te se i on odao nasilju i zloinima. Pogubio je niz vojnih zapovjednika i znaajnih linosti. Nije imao milosti ni prema Musi ibn Nusejru i Tariku ibn Zijadu, dvojici heroja koji su osvojili paniju.4 Pisac knjige Tarikh-e siyasi-ye islam navodi: Sulejman se prema svojim namjesnicima ponaao na neobian nain: neki su uivali njegovu izrazitu naklonost, dok je druge nastojao ukloniti. Meu one prema kojima je bio neprijateljski raspoloen spadaju namjesnik u Indiji, Muhammed ibn Kasim, namjesnik u Mezopotamiji, Kutejba ibn Muslim, te namjesnik u Andalusu, Musa ibn Nusejr.5 Netrpeljivost prema njima je potjecala iz plemenskog suparnitva, to je tema koju ovdje ne moemo ire obraditi. Sulejman ibn Abdul-Melik bio je izuzetno krt, prodrljiv, sklon provodu i odan
1 2

ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 262. Sabit Ibn Devzi, Tezkiretul-havas, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1383, str. 337. 3 Ajeti, Muhammed Ibrahim, Andalus ja tarih-e hukumat-e muslimin dar Uropa, Daneshgahe Teheran, Teheran 1363, str. 17-18. 4 Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 5, str. 11 i 37; Mesudi, Murudul-zeheb, Bejrut, Darul-Anadalus, sv. 3, str. 173 i 182. 5 Ibrahim Hasan, Hasan, Tarih-e sijasi-je islam, Davidan, Teheran 1360, sv. 1, str. 401.

130

ovosvjetskim uicima. Prenosi se da je mogao pojesti koliko nekoliko prosjenih ljudi zajedno! Njegova trpeza uvijek je bila pretrpana najrazliitijim akonijama. Odijevao se u raskono ukraenu skupocjenu odjeu i na tome je toliko istrajavao da ni svojim slubenicima, ak ni dvorskim vodonoama, nije doputao da oblae obinu odjeu ve su i oni prilikom dvorskih ceremonijala morali nositi vezenu i arenu odjeu. Sklonost ka raskoi uskoro se sa dvora prenijela u gradove, pa su slinu odjeu uskoro poeli nositi i obini ljudi u Jemenu, Kufi i Aleksandriji.1 Iako je svojom oporukom Abdul-Melik ibn Mervan, Sulejmanov otac, za Sulejmanovog nasljednika ve bio odredio njegovog brata Jezida ibn AbdulMelika, ovaj je pred svoju smrt postavio Omera ibn Abdul-Aziza za sljedeeg halifu. Kada je nakon Sulejmanove smrti objavljeno da je Omer ibn AbdulAziz nasljednik hilafeta, ljudi su ga prihvatili i dali mu prisegu.2 Svjestan uznemirenosti masa i osvjedoen u snanu mrnju naroda prema emevijskoj vlasti, Omer ibn Abdul-Aziz od poetka svoje vladavine je nastojao pridobiti naklonost potlaenih i ugroenih. U njegovom proglasu namjesnicima pokrajina i predstavnicima sredinje vlasti stajalo je: Ljudi su se nali izloeni pritiscima, nasilju i tlaenju, a Boiji propisi nad njima krivo se provode. Nasilnici meu dosadanjim namjesnicima i zapovjednicima zanemarili su pravednost i ispravno ponaanje, uvodei neke svoje propise i druge novotarije, ime su doveli narod na rub propasti. S tim se mora prekinuti i valja popraviti ono to je uinjeno u prolosti. Odsada pa nadalje, onome ko se odlui obaviti had treba im prije isplatiti njegov udio u bejtulmalu kako bi ovaj mogao krenuti na put. Niko od vas nema pravo, prije nego to mene upita, kanjavati nekoga, odsjei nekome ruku ili nekoga objesiti.3 Uz sve predoeno, Omer ibn Abdul-Aziz je rasprodao sve dvorske konje i jahalice, a novac je uplatio u blagajnu bejtul-mala. Svojoj eni Fatimi, AbdulMelikovoj keri, naredio je da sav svoj nakit, dragulje i skupocjene poklone, koje su joj otac i brat darovali iz bejtul-mala, vrati natrag u dravnu kasu ili da, ukoliko joj se teko rastati od tih stvari, napusti njegovu kuu. Fatima se povinovala ovom zahtjevu i predala je sav nakit i dragulje uzete iz bejtulmala.4 Ne samo da je Omer ibn Abdul-Aziz pokazao svojoj eni ta znai ispravno postupati, nego je rasprodao svu skupocjenu odjeu Sulejmana ibn Abdul-Melika i dobiveni novac, a radilo se o etiri hiljade dinara, uplatio je u dravnu blagajnu.5 Omer ibn Abdul-Aziz je tako otpoeo svoju drutvenu
1 2

Mesudi, Murudul-zeheb, Bejrut, Darul-Anadalus, sv. 3, str. 175. Mesudi, Isto, str. 183. 3 Ibn Vazih, Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 3, str. 50. 4 Sujuti, Tarihul-hulefa, Mektebetu-musna, Bagdad 1383, str. 232; Ibn Kutejba, Al-Imamet ves-sijaset, Matbu'ati Mustafa Al-Babi Halebi, Kairo 1382, sv. 2, str. 116; Furukh, Omer, Muhtasarut- tarihil-'arab, Dari 'Ilmul-melajin, Bejrut 1967, str. 129. 5 Ibn Kutejba, Isto, str. 116.

131

reformu i borbu protiv nemorala poevi od vlastite kue i samog vladarskog dvora. Potom je proirio opseg reforme i pozvao je Emevije, svoje amidie, da poloe raun, te im je naredio da u bejtul-mal vrate sav drutveni imetak koji su bili prisvojili. Krajnje dosljedno oduzeo je Emevijama sav imetak koji su silom oteli od naroda i vratio ga njegovim vlasnicima. Uspijevao je u velikoj mjeri zatititi imetak naroda od ruku Emevija.1 Sve ovo je njima teko palo i oni poee djelovati protiv njega. Jedan od njegovih blinjih jednom prilikom mu ree: Zar se ne boji da bi tvoj rod mogao ustati protiv tebe i oboriti te s vlasti?, a Omer mu odgovori: Jedino ega se plaim jeste polaganje rauna na Danu sudnjem. Zar hoe da me uplai puem?!2 Kao to smo vidjeli, Omer ibn Abdul-Aziz je u usporedbi s ostalim emevijskim halifama bio prilino pravedna osoba. Iako se i njegova vlast smatra vlau taguta, budui da za nju nije bio ovlaten od strane istih Poslanikovih namjesnika, on se ipak obraunao sa mnogim zlim postupanjima svojih prethodnika. Meutim, najvaniji od svih njegovih doprinosa islamu, pa i ovjeanstvu, jeste onaj koji u povijesti njegove vladavine blista osobitim sjajem, a to je ukidanje rune novotarije proklinjanja Imama Alija, mir neka je s njim. Ovaj grozni obiaj je trajao ezdeset i devet godina. Time to ga je iskorijenio, uinio je golemu uslugu sljedbenicima Ehli-bejta i ljudskom rodu uope. Ova novotarija je predstavljala runo naslijee iz Muavijinog doba. Kad se ovaj, nakon ehadeta Imama Alija, mir neka je s njim (40. h.g.), uvrstio na vlasti, odluio je da ga objedama i klevetama prikae kao najgoreg ovjeka u islamskom svijetu! Da bi to postigao, izloio je sve njegove prijatelje i sljedbenike ogromnom pritisku, te ih je sabljom i progonima sprjeavao da govore o vrlinama i prednostima Imama Alija. tavie, nije doputao da niti jedan hadis, predaja ili pjesma pohvalnica o Aliju, mir neka je s njim, dou u javnost. S druge strane, kako bi blistavu Alijevu linost izokrenuto prikazao, natjerao je muhadise, koji su se hranili s trpeze emevijske vlasti, da izmisle hadise koji e govoriti protiv Alija! Tako su nastali brojni krivotvoreni hadisi, koji su onda smiljeno ireni meu narodom! Muaviji ak ni to nije bilo dovoljno pa je naredio da se irom prostrane zemlje islama na hutbama duma-namaza proklinje i vrijea Ali, mir neka je s njim. Ta runa novotarija uzela je maha i postala obiaj. Ostavila je dubok trag u javnosti i ukorijenila se kao uobiajena pojava. Djeca su odrastala uz proklinjanje Alija, a odrasli su odlazili s Ovoga svijeta neprijateljski raspoloeni prema njemu! I druge emevijske halife, nakon Muavije, nastavile su ovaj obiaj, tako da se ta
1 2

Sujuti, Isto, str. 232. Ebu Hanifa Dinvari, Al-Akhbarut-teval, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, Kairo, str. 331.

132

novotarija zadrala sve do kraja prvog hidretskog stoljea, kada je Omer ibn Abdul-Aziz preuzeo hilafet.1 Samo po sebi se namee pitanje zato je Omer ibn Abdul-Aziz postupio ovako i ta je bio razlog da je meu emevijskim halifama upravo on odluio preduzeti ovako krupne korake? Odgovor na ovo pitanje vraa nas u dane njegovog djetinjstva, odnosno, jedan naizgled mali dogaaj, koji je na Omera nainio snaan utisak. Uistinu, toga dana desilo se neto to e u doba njegovog hilafeta ishoditi tako vane odluke. Dogaaj o kojem je rije desio se u vrijeme kada se Omer ibn Abdul-Aziz kolovao kod svoga uitelja Abdullaha, pobonog, uenog i savjesnog ovjeka. Jednoga dana Omer se igrao s ostalom djecom svog uzrasta, porijeklom iz emevijske i porodica koje su bile u njihovoj slubi. Djeca su, zanesena igrom, svaki i najmanji povod koristila da vrijeaju i proklinju Alija, mir neka je s njim, kako je tada bilo uobiajeno. I Omer je u svom djeakom zanosu uestvovao u tome s njima. Upravo tada naie pokraj njih njegov uitelj i u kako njegov uenik, zajedno s ostalom djecom, proklinje Alija, ali ne ree nita i ue u damiju. Uskoro je bilo vrijeme za nastavu i Omer doe u damiju da bi prisustvovao asu. Uitelj ga opazi, ali umjesto da mu se obrati, zapoe klanjati. Omer je ekao, ali uitelj je mnogo due nego je bilo uobiajeno bio predan namazu. Mali uenik osjeti da ga njegov uitelj izbjegava i da je namaz bio samo izgovor. Kada napokon zavri s namazom, uitelj prijekorno pogleda Omera i ree: Otkud ti zna da se Bog, nakon to je bio zadovoljan borcima s Bedra i onima koji su se Poslaniku zakleli na vjernost, rasrdio na njih i dozvolio da ih se proklinje?! Nikad nisam uo za neto takvo!, ree Omer, a uitelj ga upita: A zato, onda, proklinje Alija?! Omer tada ree: Izvinjavam se i inim tevbu Bogu zbog toga! Obeavam da se to vie nikada nee ponoviti! Logine i smislene uiteljeve rijei ostvarile su uinak i snano su uticale na Omera. Sin Abdul-Azizov odluio je da od toga dana vie nikada ne kae neto runo o Aliju. Meutim, i dalje je, igrajui se s djecom, na ulicama i u trnicama sluao kako ljudi bez ikakvog ustezanja proklinju Alija, mir neka je s njim. Uskoro e se desiti jo neto to e Omera uvrstiti u njegovoj nakani u vezi s Alijem. Naime, radi se o tome da je Omerov otac bio od strane sredinje vlasti iz ama postavljen za zapovjednika Medine te je tako, kako je bilo uobiajeno, petkom na duma-namazu u sklopu hutbe proklinjao Alija, mir neka je s njim. Jednoga dana njegov sin Omer mu ree: Oe, kad god dri hutbu, raspravlja o neemu ili dri govor, glas ti je snaan i siguran, rjeit si i samouvjeren. Meutim, kada treba proklinjati Alija, jezik ti nekako zapinje? Zato je to tako? Njegov otac ree: Sine, zar si ti to primijetio? Jesam, ree Omer, a onda mu njegov otac kaza: Sine moj, kada bi ovi ljudi, koji se
1

Ibn Ebul-Hadid , erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 3, str. 57.

133

okupljaju oko nas i sjede ispod minbera, znali o Alijevim vrlinama ono to ja znam, oni bi se od nas razili i potraili bi Alijevu djecu. Kada je Omer ibn Abdul-Aziz, kojem su u uima jo zvonile uiteljeve rijei, uo od svoga oca takvo priznanje, to ga je snano potreslo i zakleo se da e, ako se ikada domogne vlasti, ukinuti tu runu novotariju. Stoga, kada je 99. h.g. stekao hilafet, postupio je u skladu sa svojom starom eljom te je proglasom naredio da se s minbera, umjesto proklinjanja Alija, mir neka je s njim, ui ajet: Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.1 Ovakav postupak naiao je na odobravanje naroda, a pjesnici i poznati govornici su se o njemu pohvalno izrazili.2 Drugi vaan korak koji je Omer ibn Abdul-Aziz preduzeo s ciljem dokidanja nepravde spram Poslanikove porodice bilo je vraanje Fedeka potomcima Poslanikove voljene keri Fatime, mir neka je s njom. Fedek je u historiji islama poznata i tuna pria, tako da joj se ovdje neemo vraati. Uglavnom, najkrae kazano, radi se o tome da je Poslanik zemljini posjed zvani Fedek darovao za ivota svojoj keri Fatimi, da bi ga, nakon njegove smrti, Ebu Bekr oduzeo i proglasio dravnom imovinom. Otada je Fedek prelazio s jednog halife na drugog, sve dok ga Muavija nije poklonio Mervanu, ovaj ga je darovao svome sinu Abdul-Azizu, a poslije AbdulAzizove smrti pripao je njegovom sinu Omeru. Omer ibn Abdul-Aziz predao je Fedek potomcima hazreti Fatime, rekavi: Fedek pripada njima i Emevije nemaju pravu na njega. Naalost, nakon njegove smrti, kad a je hilafet preuzeo Jezid ibn Abdul-Melik, Fedek je bio ponovo oduzet od Fatiminog potomstva i opet se naao u vlasnitvu Emevija.3 U knjizi Al-Khisal Saduk prenosi da se Omer ibn Abdul-Aziz, prilikom jednog putovanja u Medinu, susreo s Imamom Bakirom, mir neka je s njim, i tom prilikom mu vratio u posjed Fedek. Izgleda da su ovakva Omerova nastojanja da ukloni neke od nepravdi nanesenih Poslanikovoj porodici uinila da Imam Bakir, mir neka je s njim, izjavi: Omer ibn Abdul-Aziz je edan ovjek meu Emevijama.4 Vladavina ovog halife trajala je skoro dvije godine. Kau da je umro tako to su ga Emevije otrovale.5 Meu teka izopaenja koja su se nakon Poslanikove smrti javila u islamskom drutvu spada i pojava koja je svojim tetnim posljedicama dugo vremena optereivala islamski svijet. Naime, rije je o zabrani prenoenja,
1 2

An-Nahl, 90. Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 5, str. 42.; Mesudi, Murudul-zeheb, Bejrut, Darul-Anadalus, sv. 3, str. 184; Ibn Ebul-Hadid , erh Nehdilbelage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubilarabijje, 1378. h.g, sv. 3, str. 59. 3 Ibn Vazih, Isto, str. 50. 4 Sujuti, Isto, str. 230. 5 Ibn Abdurabbah, Al-Akdul-ferid, Darul-kitabul-'arabi, Bejrut 1403, sv. 4, str. 439.

134

biljeenja i sabiranja hadisa. Zna se da su Poslanikovi hadisi, odnosno njegova kazivanja, po vanosti odmah nakon Kur'ana asnog i predstavljaju drugi izvor islamskog nauka i kulture. I pored toga, prvi i drugi halifa su se usprotivili biljeenju hadisa i, sluei se ispraznim i neosnovanim izgovorima, a zapravo iz politikih razloga, strogo su branili muslimanima svaku djelatnost na tragu prenoenja i biljeenja hadisa. Ebu Bekr je rekao: Ne prenosite nita od Poslanika Boijeg, a ako vas neko pitanje zanima, meu nama i vama je Boija Knjiga, pa njeno dozvoljeno smatrajte dozvoljenim, a zabranjeno zabranjenim.1 Drugi halifa je, kako bi sprijeio biljeenje Poslanikovih hadisa, u svojoj naredbi islamskim podrujima rekao: Ko god je zapisao neki hadis od Poslanika, neka ga uniti. Karza ibn Ka'b, jedan od poznatih Poslanikovih ashaba, kazuje: Kada me je Omer poslao u Irak, dio puta iao je sa mnom, pa mi ree: 'Zna li zato te pratim?' Rekoh: 'Halifa me vjerovatno ispraa iz potovanja to sam jedan od drugova Poslanika Boijeg.' On ree: 'Osim iz potovanja, ispraam te zato da bih ti dao neke savjete kojih e se drati. Ide u kraj gdje su ljudi prostore damija i svoja sijela ispunili uenjem Kur'ana. Savjetujem ti da ih ostavi da budu takvi i da ih ne navede na bavljenje hadisima, pa da se prenosei hadise odvrate od Kur'ana. Ui ljudima Kur'an umjesto bilo kakvih rijei i kazivanja i navodi to manje Poslanikovih hadisa. A ja sam u tome uz tebe!' Kad a je Karza stigao u mjesto svoga slubovanja, traili su od njega da im kazuje hadise, a on im odgovori: Halifa mi je zabranio da vam prenosim hadise.2 Za vrijeme svoga hilafeta, Omer se neko vrijeme dvoumio da li da pone zapisivati Poslanikove rijei. Nakon mjesec dana premiljanja, donio je odluku i objavio je narodu: Sjetio sam se prijanjih naroda koji su pisali neke knjige koje su ih odvratile od objavljene im Knjige. Zato neu nikada Knjigu Boiju pomijeati s neim drugim! Halifa se u vezi s ovim pitanjem nije zadovoljio samo savjetom i preporukom, ve je strogo kanjavao svakoga ko bi se usudio prenositi hadise. Tako je jednom prilikom Ibn Mesudu, Ebu Derdi i Ebu Zeru, trojici uvenih linosti iz ranog razdoblja islama, rekao: Kakve to hadise prenosite od Poslanika?, a onda ih je dao zatvoriti i u zatvoru su ostali sve do Omerove smrti. Ovakva strogost uinila je da ostali muslimani nisu imali hrabrosti prenositi i biljeiti Poslanikove rijei. Ova ogranienja uzrokovala su da hadisi ostanu zarobljeni u prsima njihovih nosilaca pa su muslimani dugo vremena ostali uskraeni za ovo veliko vrelo islamske kulture. Tako a'bi kae: Godinu dana druio sam se sa Omerovim sinom i od njega nikada, ak ni kao primjer, nisam uo niti jedan Poslanikov hadis. A Saib ibn Jezid kae: Putovao sam sa Sa'dom ibn Malikom od Medine do Mekke i cijelim putem nije mi naveo ni jedan
1 2

emsuddin Zehebi, Tezkiretul-hifaz, Darul-terasi-'arabijje, Bejrut, sv. 1, str. 3. emsuddin Zehebi, Isto, str. 7

135

Poslanikov hadis. Ova zabrana imala je takav uinak da je i uveni Abdullah ibn Omer, iako je Poslanikove rijei biljeio po njegovom doputenju, zbog halifinog proglasa svoju knjigu tako sakrivao da se meu hadiskim zbirkama ona nigdje i ne spominje. Ne treba ni isticati da je teta koju je islamu nanijela takva zabrana bila nenadoknadiva, jer biljeenje Poslanikovih hadisa nije obavljano skoro stotinu godina. Od svega je najgora pojava da su se ovakvim prilikama okoristila nekolicina plaenika i laljivaca, pa su lai i neutemeljene stvari koje su ile u prilog vlastodrcima predstavljali kao hadise. Naime, kada je dokaz bio sveden na ono to je bilo zapameno ili to se ulo, prirodno je da je svako mogao svata tvrditi, jer nije bilo knjige, biljenice ili dokumenta na koje bi se moglo pozvati. Sigurno je da se u takvim prilikama javljaju desetine osoba poput Ebu Hurejre, koje su se predstavljale istinskim muhadisima kako bi ostvarile nezakonitu dobit. Ovakvo stanje potrajalo je do kraja prvog hidretskog stoljea, odnosno do hilafeta Omera ibn Abdul-Aziza (99-101. h.g.). On je uinio hrabar iskorak i ukinuo je tu runu novotariju, pa je poticao ljude da prenose i biljee hadise. Kako bi ohrabrio i pokrenuo uenjake i prenosioce, izdao je proglas u kojem je stajalo: Prikupljajte i zapisujte Poslanikove rijei, jer se plaim da e ueni ljudi i prenosioci izumrijeti, pa e se svjetiljka znanja ugasiti. Kako biljei Buhari, Omer ibn Abdul-Aziz je poslao pismo slinog sadraja u am kao i svom namjesniku u Medini. Ali, posao je tek bio na poetku i trebalo je mnogo vremena kako bi se nadoknadio zaostatak od jednog stoljea. Trebalo je oivjeti Poslanikove hadise i na papir staviti ono to je postojalo u sjeanju, a to je, opet, namjerno ili sluajno, esto bilo pomijeano s neistinom. S obzirom na okolnost da je vladavina Omera ibn Abdul-Aziza trajala kratko, stvari nisu napredovale dovoljno brzo, jer nakon njega vlast su preuzeli Jezid ibn Abdul-Melik i Hiam ibn Abdul-Melik, koji nisu pokazali veliko zanimanje za pitanja islama i muslimana. Neki biljee da je prvi koji je po nareenju Omera ibn Abdul-Aziza objedinio hadise bio Muhammed ibn Muslim ibn ihab Zuhri. Svakako, treba imati na umu da su, kada je prenoenje i biljeenje hadisa postalo doputeno, u hadiske zbirke uli brojni krivotvoreni hadisi. Takoer, zvanini muhadisi i pristalice vlasti klonili su se prenoenja hadisa koji su ili u korist Ehli-bejta i njihovih sljedbenika. Neizbjeno se postavlja pitanje: Zato je biljeenje hadisa uope bilo zabranjeno i iz kog razloga je drugi halifa izdao onakav proglas? Svi znamo da su Poslanikovi hadisi dokaz poput Kur'ana i da su ih svi muslimani duni slijediti. Kur'an o onome to Poslanik, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, govori, bilo da se radi o kur'anskom tekstu, odnosno rijeima Boijim, bilo o onome to je sam Poslanik, nadahnut iz svijeta Objave, kazao, tvrdi: On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu se

136

obznanjuje.1 Osim toga, Bog izriito postavlja Poslanikove rijei i nareenja kao obavezu pred muslimane, pa kae: Ono to vam Poslanik da uzmite, a ono to vam zabrani ostavite.2 Abdullah ibn Omer prenosi da je Poslanik, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, pokazao na svoje usne, pa mu rekao: O sine Omerov, kunem se Bogom, u ijoj ruci je moj ivot, da izmeu ovo dvoje (dvije usne) ne izlazi nita, osim istina, pa zapisuj ono ta govorim! Da li je bilo ikakvog smisla u tome da drugi halifa sprjeava biljeenje Poslanikovih hadisa s obzirom na vanost koju imaju, jer se oni raunaju kao siguran put da se muslimani upoznaju sa zbiljom islama? Da li je takav proglas u skladu s islamom, koji je uvijek na strani napretka i irenja znanja i nauke? Kao odgovor na ovo pitanje, pristalice hilafeta razvili su vlastitu filozofiju. Kau da je Ebu Bekr zabranio biljeenje hadisa kako se oni ne bi pomijeali s Kur'anom. Ovaj izgovor je toliko neosnovan da i ne zasluuje odgovor. Dovoljno je rei da su u trenutku kada je Poslanik, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, preselio s Ovoga svijeta, svi kur'anski ajeti i sure bili zabiljeeni i jasno odreeni. Pisari Objave i brojni uai Kur'ana su, posredstvom snane sposobnosti pamenja, zapamtili itav Kur'an. Svi kur'anski ajeti i sure su bili tako jasno poredani i odreeni da im nije bilo mogue oduzeti ili dodati niti jedno jedino slovo. Da li je onda biljeenje hadisa moglo nanijeti ikakvu tetu Kur'anu?! Osim toga, Kur'an asni je svojom rjeitou, stilom, izrazom i ustrojem tako nadnaravan da mu nikakve druge rijei nisu sline. Nema tih rijei, ma o koliko izvanrednom govorniku se radilo, koje bi se mogle pomijeati s Kur'anom. Rijei Imama Alija, zabiljeene u Nehdul-belagi, ili Poslanikovi govori, vrhunac su rjeitosti, smislenosti i ljepote izraza, ali nikada ih neemo grekom zamijeniti s Kur'anom. Ajeti koje Ali navodi u svojim govorima sijaju poput dragulja meu njegovim rijeima i sjaj im je vei od sjaja njegovih rijei. Svaki italac koji je upoznat sa arapskim jezikom i njegovim ustrojstvom i letiminim pogledom e moi razlikovati Alijeve rijei i kur'anske ajete. Svjedoanstva dokazuju da je reena zabrana bila ponukana politikim pobudama, odnosno da se na taj nain htjela ponititi velika prednost koja je pripadala Imamu Aliju, mir neka je s njim. Naime, on je jo za Poslanikovog ivota priredio knjige koje su sadravale Poslanikove hadise i sudove koje je Poslanik izrekao s obzirom na razliita pitanja. Posebno je alosno to neki muhadisi pripisuju zabranu biljeenja hadisa samom Poslaniku, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim. Oni tvrde da je Poslanik navodno rekao: Ne piite nita od mene, osim Kur'ana! Ko god je zabiljeio neto osim Kur'ana, mora to unititi!3 Svjedoanstva dokazuju da ovakva tvrdnja nema nikakve osnove. Prvo, Imam Ali, mir neka je s njim,
1 2

An-Nadm, 3-4. Al-Har, 6. 3 Ahmed Hanbel, Musned, Darul-fikr, Bejrut, sv. 3, str. 12.; Abdullah Darimi, sv. 1 str. 119.

137

zapisao je brojne Poslanikove hadise. Ti njegovi zapisi prenosili su se meu ehlibejtskim Imamima s koljena na koljeno. Da je Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, zabranio biljeenje hadisa, Ali, mir neka je s njim, sigurno nikada ne bi postupio suprotno njegovoj naredbi. Drugo, u doba samog Poslanika odailjana su pisma u vezi s razliitim pitanjima vjerskih propisa, obaveza, parnica i politikih tekoa, a muhadisi i historiari su, preko pouzdanih izvora i svjedoanstava, zabiljeili njihov sadraj. Tek nekoliko tih pisama predstavljaju poziv ka naelima islama, dok se velik broj njih odnosi na pitanja poput krivinih propisa, kazni za odreene prijestupe, vjerske propise i obaveze. Kako onda povjerovati da je Poslanik, mir i blagoslov neka je s njim i njegovim, zabranio da se biljei ita, osim Kur'ana, dok je, s druge strane, pred njegovim oima pisano 300 pisama od kojih je, zajedno sa svim pojedinostima, njih 216 nama na raspolaganju i nije se usprotivio tome?! Na svu sreu, sljedbenici Ehli-bejta su jo za ivota Poslanika islama preduzeli mnogo toga u vezi s ovim pitanjem. Slijedei Imama Alija, mir neka je s njim, prvi su poeli prenositi, biljeiti i sabirati hadise, tako da su iza sebe ostavili dragocjena djela i vrijedne zbirke. Ali, mir neka je s njim, bio je prvi koji je sakupio hadise Poslanika Boijeg, koji bi ih govorio, a Ali bi zapisivao. Na kraju je to Ali priredio kao knjigu, koja je nakon njega bila u posjedu ehlibejtskih Imama, sve dok nije stigla do Imama Bakira, mir neka je s njim. Hakem ibn Utejba svjedoi da ju je vidio kod Imama Bakira, mir neka je s njim. Naime, on se s njim sporio oko nekog pitanja, a onda Imam donese tu knjigu, pokaza mu hadis koji se odnosio na sporno pitanje i ree: Ovo je pisao Ali, a govorio u pero Poslanik Boiji. Osim toga, Imam Ali, mir neka je s njim, priredio je i knjigu o krivinim propisima, koju je nazivao Sahifa i nosio ju je kao svitak pripasanu uz svoju sablju. Od njega se prenosi da je rekao: Kod nas nema druge knjige, osim Knjige Boije i ove Sahife. Sahifa je sadravala izriite erijatske odredbe u pogledu kazni za poinjene prekraje i nedjela. Ove njegove rijei u vezi sa Sahifom jasno pokazuju da je Ali, mir neka je s njim, prvi prireiva knjige hadisa i fikha. Sujuti ubraja Alija i njegovog sina Hasana, mir neka je s njima, meu pobornike zapisivanja hadisa. Znai, veina muslimana, zbog jedne novotarije, itavo stoljee ili vie nije biljeila Poslanikove hadise. Sreom, Imami Ehli-bejta i njihovi sljedbenici su preduzimali korake u vezi s tim. Naime, jo za ivota samog Poslanika, pored Alija, Ebu Rafi, jedan od Poslanikovih ashaba i Alijevih pristalica, sastavio je knjigu pod naslovom Ves-sunnen vel-ahkam vel-qadaya, u kojoj je sabrao posebne propise i predaje u vezi s razliitim pitanjima islama, poput namaza, posta, zekata, Hada i parninih pitanja. Ovu knjigu moemo smatrati i prvim hadiskim djelom jednog ashaba, ali i prvom knjigom koja se bavila fikhom. Ebu Rafi je napisao ovu knjigu u vrijeme kada se biljeenje Poslanikovih hadisa i kazivanja smatralo od strane vlasti

138

golemim prekrajem.1 Nakon Ebu Rafija, sljedbenici Ehli-bejta su jo i u vrijeme zabrane prepisivali i sakupljali islamske predaje i na taj nain ih sauvali od zaborava i iskrivljavanja. Ta preokupacija trajala je od vremena Imama Alija, mir neka je na nj, sve do vremena Petog Imama. U doba hazreti Bakira, mir neka je s njim, ostvaren je izvanredan napredak, tako da kada je Omer ibn Abdul-Aziz zatraio da se hadisi sakupljaju i biljee, svaki od drugova i uenika Petog Imama imao je na hiljade hadisa.2 Jedan od njih je bio i Muhammed ibn Muslim. On je vana linost meu sljedbenicima Ehlibejta i ugledan prenosilac predaja. Odlian je primjer izuzetnog uenika Petog Imama u podruju hadisa i fikha. Porijeklom je iz Kufe, a tokom etiri godine boravka u Medini bio je sa Imamom Bakirom, mir neka je s njim, a nakon njega je bio u slubi Imama Sadika, mir neka je s njim, tako da se veoma mnogo okoristio znanjem ove dvojice velikana. On kae: Pitao bih Imama Bakira, mir neka je na nj, o svakoj stvari koja bi mi pala na pamet, i dobio bih odgovor. Tako sam od Petog Imama uo trideset hiljada hadisa i jo esnaest hiljada od Imama Sadika. Muhammed ibn Muslim je pisac knjige Erbe'amiat mes'ele (etiri stotine pitanja) koja sadri odgovore na pitanja koja je postavljao Petom i estom Imamu.3 Dabir ibn Jezid Dafi takoer je bio uenik kole Imama Bakira, mir neka je s njim. Iz Kufe je doselio u Medinu kako bi bio blizu Imamu Bakiru, mir neka je s njim. I on je bio dosegao visok stepen uenosti kroz izvanrednu kolu Petoga Imama. Dabir je iza sebe ostavio brojne knjige i pisana djela koja dodatno svjedoe o velikoj panji sljedbenika Ehli-bejta spram pitanja sabiranja hadisa i prikupljanja znanja o islamu. Sljedee knjige su Dabirova djela: Knjiga o tefsiru; Knjiga rijetkosti; Knjiga vrlina; Knjiga o Bici oko deve; Knjiga o Bici na Siffinu; Knjiga o Bici na Nehrevanu; Knjiga o pogibiji Imama Alija, mir neka je s njim; Knjiga o pogibiji Husejna, mir neka je s njim.4 Nakon smrti Omera ibn Abdul-Aziza, na pozornicu je stupio Jezid ibn Abdul-Melik. On bijae ovjek nemaran, sklon uicima i provodu, kojem nimalo nije bilo stalo do etikih i vjerskih naela. Stoga se vrijeme njegove vladavine smatra jednim od najgorih i najmranijih razdoblja vladavine Emevija. Za njegove vlasti nije se desila nikakva znaajnija vojna pobjeda i
1

O sabiranju i prireivanju zbirki hadisa pogledati: Dafer Subhani, Buhusi fil-melal velnelal, Iran 1410, sv. 1, str. 58-72. 2 Delaluddin Abdurahman Sujuti, koji neke uenjake nastoji predstaviti kao utemeljitelje islamskih znanosti, pie: Prvi koji je napisao knjigu o fikhu bio je Ebu Hanifa. Meutim, Ebu Hanifa je roen 100, a umro je 150 h.g, dok je Ebu Rafi' umro 60 godina prije Ebu Hanifinog roenja. (Sejjid Hasan Sadr, Tasisu ije'til-'ulumul-islami, Menuretul-'ilmi, Teheran, str. 298.) Prema tome, veina muslimana se poela baviti fikhom i hadisima poetkom drugog hidretskog stoljea, dok su se sljedbenici Ehli-bejta time bavili od prvih dana islama. 3 erefuddin, Sejjid Abdulhusejn, Mu'alifati shi'e dar sadrul-islam, Nejah, Teheran, str. 64. 4 erefuddin, Isto, str. 63.

139

nikakav za islamsko drutvo vaan dogaaj. On je za vrijeme vladavine Omera ibn Abdul-Aziza odreen za nasljednika prijestolja. Pretvaranjem se uspio predstaviti u eljenom svjetlu, tako da je ak uspio stei i naklonost javnosti. Stoga je njegov hilafet sprva bio prihvaen meu narodom, naroito zato to je na poetku objavio kako e nastaviti nain vladavine prethodnog halife. Takvo obeanje nudilo je nadu narodu, koji je za vladavine Omera ibn Abdul-Aziza osjetio okus istine i pravde, makar i na kratko vrijeme. Meutim, uskoro su se ta oekivanja pretoila u razoarenje i beznae, jer je uskoro Jezid promijenio svoje ponaanje i sva su se njegova obeanja pokazala ispraznim. Kako bi opravdao svoja nedolina djela i prikazao se istim od svakog grijeha i opaine, Jezid je, uz prijetnje ili nuenje lanih obeanja, naveo etrdeset uglednih staraca da posvjedoe kako je on ist od grijeha i zlih djela. Tako su njih etrdeset posvjedoili da se halifi ne moe pripisati nikakvo zlo i nasilje.1 Naravno, njihovo svjedoenje nije se desilo tek tako i bilo je dio emevijske politike kojom se nastojalo osnaiti njihovu vlast. Jer, da bi ostvarili svoje politike ciljeve, Emevije su stvorili posebnu duhovnu zajednicu poznatu kao murdije,2 koja je svojim djelovanjem trebala pruiti vjersko pokrie emevijskoj vlasti. Takve skupine, posve u slubi emevijske vlasti, osobenim tumaenjima i navodnim vjerskim objanjenjima pravdale su njene neislamske postupke. Ibn Kutejba Dinaveri pie: Jezid je sprva, zahvaljujui svom prijetvornom moralu, bio omiljem meu Kurejijama. Da je nastavio da se ponaa poput Omera ibn Abdul-Aziza, ljudi ne bi imali nita protiv njega. Meutim, suprotno svim oekivanjima, on je dolaskom na vlast potpuno promijenio ponaanje i slijedio je rune postupke svoga brata Velida. Njegovo dranje izazvalo je talas nezadovoljstva kod muslimana, tako da su ljudi odluili da ga uklone s mjesta halife. Jezid je u dobroj mjeri bio neosjetljiv spram prava i zahtjeva naroda, tako da je skupina Kurejija, ak i neke Emevije, ustala protiv njegovih postupaka. Umjesto da saslua zamjerke ljudi i promijeni svoje ponaanje, Jezid je postao jo stroi i okrutniji. U javnosti je optuio neke kurejijske uglednike i emevijske prvake za pripremu pobune i dravnog udara, te je naredio svome amidi Muhammedu ibn Mervanu da ih pohapsi i baci u zatvor. U zatvoru su ostali skoro dvije godine, a onda ih je Ibn Mervan otrovao. Osim ovih, Jezid je pohapsio jo skoro tridesetoricu Kurejija, pa nakon to ih je kaznio golemim novanim kaznama i oduzeo im imetak i imovinu, izloio ih je zlostavljanju. Onda ih je protjerao u okolinu ama i u druge pokrajine, gdje su ivjeli u siromatvu i oskudici. Jezid se nije zadovoljio time, ve je naredio da svi koji su bili u doticaju zavre na vjealima, uz optubu da su uestvovali u pobuni protiv vlasti.
1 2

Sujuti, Tarihul-hulefa, Mektebetu-musna, Bagdad 1383, str. 246. Murdije su bili sekta koja je smatrala da je iman posve stvar sranog uvjerenja, te da stoga nikakav grijeh ili neislamski postupak ne moe biti u sukobom sa imanom.

140

Prethodne emevijske halife su u trenucima dokolice obiavali sluati predaje o nekadanjim borbama i kaside koje su pjevale o hrabrosti starih Arapa. Kasnije halife, meu njima i Jezid ibn Abdul-Melik, zamijenili su sluanje takvih kasida glazbom koja je izvoena na nonim dvorskim gozbama. Tako je muzika i pjesma preuzela mjesto epova o bitkama i junakim djelima. Sljedei halifa bio je Hiam ibn Abdul-Melik, Hiam bijae tlaitelj, pohlepan, prijeke naravi, grub i nemilosrdan.1 Nastojao je prigrabiti to vie novca, dobara i nekretnina. Za njegove vladavine uznapredovali su neki zanati. Budui da Hiam bijae grub i nemilosrdan ovjek, ivot ljudi postade jo tei. U drutvu je bilo sve manje humanizma i ljudske saosjeajnosti i nestalo obiaja da se ini dobro, tako da niko nije bio osjetljiv prema drugome i spreman pomoi.2 Sejjid Emir Ali, poznati historiar i uenjak, uspjeno je predstavio drutveno-politike prilike islamskog drutva u ono vrijeme i na uvjerljiv nain prikazao Hiamovu narav i ponaanje: Smru Jezida drugog, hilafet pripade njegovom bratu Hiamu. On se domogao hilafeta u vrijeme kad su ugaene unutranje bune i pokreti i kada je ve bila ugasla vatra vanjskih ratova. U to vrijeme, sa sjevera su plemena Turkmena i Hazara vrila pritisak na sredinju vlast, dok su se na istoku abasidski prvaci tajno pripremali za obaranje emevijske vlasti. Unutar zemlje, pak, plamtila je vatra srdbe i mrnje haridija, koji bijahu hrabri i ratoborni ljudi. U svim tim sukobima, najbolji arapski mladii izginuli su u bitkama ili su postali rtve turobne i na zlo spremne politike izopaenog dvora. Jer, zbog slijepog pouzdanja preanjeg halife u njegove vezire i dvorjane, vlast i mo pali su u ruke sebinih i nedostojnih osoba, koje su zbog svoje nesposobnosti, kratkovidosti i loeg upravljanja zemljom bile omraene meu narodom. Svakako, postojao je i manji broj estitih ljudi i uglednih pojedinaca koji su krajnjim naporima i srano nastojali odgovoriti svojim tekim dunostima i obavezama. Meutim, meu narodom je slabila osjetljivost spram vjere, dok je meu dvorskim slubenicima i iniocima ovisnim o vlasti briga za vjeru ve bila potpuno iezla. Naime, uglavnom se radilo o ljudima koji nisu imali drugoga cilja, osim osigurati svoje line probitke. U tim bremenitim vremenima, islamskom drutvu je trebala snana ruka koja bi opasno zaljuljanu lau vlasti mogla spasiti od potonua. Prirodno je stoga da su Hiamu trebali umijea i sposobnosti pomou kojih bi mogao rijeiti tekoe i prepreke koji su sa svih strana okruivali islamsko drutvo. Nije upitno da je Hiam bio bolji od prethodnog halife (Jezida). Meutim, u Hiamovo doba dvor je bio sainjen od neasnih sudionika. estitost i ozbiljnost zamijenjeni su nemarnou i odanou strastima, dok je drutvo patilo pod vodstvom osoba koje su bile obini drutveni gotovani. Tako je Hiamova prekomjerna strogost dola do granica divljatva, a njegova sklonost ka uicima prerasla je
1 2

Ibn Vazih, Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 3, str. 70. Mesudi, Murudul-zeheb, Darul-Andalus, Bejrut, sv. 3, str. 205.

141

u pohlepu. Neki od njegovih moralnih i ljudskih nedostataka inili su prilike jo gorim. Naime, on je bio osoba skuenih pogleda, tvrdoglav, sumnjiav i turoban. Stoga nije imao povjerenja ni u koga, te se, kako bi razotkrio i sprijeio zavjere protiv sebe, koristio postupcima uhoenja i potkazivanja. Ali, budui da je bio veoma lahkovjeran, zbog loe rijei ili krive pomisli stradavali su najbolji ljudi u zemlji. Ta krajnja nepovjerljivost imala je gorke posljedice po mnoge vojne zapovjednike i u pokrajinama.1 Jedan od posebno vanih i izuzetnih dogaaja u ivotu Petog Imama bilo je njegovo putovanje u am. Halifa Hiam bio je u neprekidnoj brizi zbog Imamove omiljenosti i izvanrednog poloaja koji je zauzimao meu ljudima. Budui da je znao da kod njegovih sljedbenika ovaj uiva status Imama, uvijek je nastojao ograniiti njegov duhovni uticaj i umanjiti broj njegovih sljedbenika. Jedne godine, kada je Imam Bakir, mir neka je s njim, u pratnji svoga sina Dafera, mir neka je s njim, obavljao posjetu Kui Boijoj, i Hiam je doao obaviti Had. U danima Hada, hazreti Bakir, mir neka je s njim, odrao je skupini muslimana govor o vrlinama i imametu Ehli-bejta, mir neka je s njima, to je preko potkazivaa odmah stiglo do Hiamovih uiju. Hiamu, koji je Imama Bakira, mir neka je s njim, uvijek doivljavao kao opasnost po svoju vlast, teko pade taj govor, ali, valjda iz opreza, ne htjede u danima Hada uznemiravati Imama i njegovog sina. Meutim, kada se vratio u prijestonicu, Hiam naredi svome namjesniku u Medini da mu poalje Imama i njegovog sina Dafera u Damask. Kada su ovi tamo doli, elei pokazati svoju veliinu i ukazati na dostojanstvo svoga poloaja halife, Hiam izjavi kako e se s Imamom susresti tek za tri dana. Moda je sebi htio dati vremena da se pripremi za susret s Imamom, mir neka je s njim, i da naini plan kako da umanji Imamov ugled meu narodom. Da je na Hiamovom dvoru bilo ugledne uleme, uenjaka i govornika, mogao ih je okupiti i odmah zakazati javnu naunu raspravu na kojoj bi pokuao poniziti Imama. Meutim, budui da na dvoru emevijskih vladara, pa tako ni na Hiamovom, uglavnom nije bilo takvih ljudi, ve su njihovo mjesto bili zazuzeli zabavljai i pjesnici koji su vladarima pjevali pohvalnice. Zbog toga Hiamu nije ni na kraj pameti bilo da priredi takav skup. Odlino je znao da se u tom sluaju niko od njegovih dvorjana nee u raspravi moi nositi sa Imamom Bakirom, mir neka je s njim. Zato odlui da ovoj stvari pristupi na drugi nain, onaj koji e mu, kako je mislio, osigurati pobjedu. I tako, koliko god to bilo udno, Hiam odlui upriliiti takmienje u streljatvu! Namjeravao je da Imam, mir neka je s njim, takoer uestvuje i da, naravno, izgubi. Oekivao je da nakon poraza na tom takmienju Imam izgubi ugled u narodu! Zato, prije nego je Imam, mir neka je s njim, prispio u halifin dvor, Hiam naredi nekim dvorjanima da postave metu i zaponu sa
1

Sejjid Amir Ali, Isto, str. 139.

142

gaanjem. Imam Bakir, mir neka je s njim, stigao je u dvor i neko vrijeme sjedio mirno na svome mjestu. Tad mu Hiam prie i upita: eli li uestvovati u takmienju? Imam odgovori: ao mi je, ja sam ve star, a i prola su vremena kada sam se bavio streljatvom. Hiam je, meutim, navaljivao i zaklinjao Imama, a istovremeno davao znak jednom od emevijskih uglednika da prui Imamu luk i strijelu. Imam, mir neka je s njim, prui ruku, uze luk, stavi strijelu u njega, naniani i pogodi tano u sredinu mete. Onda stavi drugu strijelu u luk, ispali je i pogodi njome onu koja je bila zabijena u sredite mete, rascijepivi je na pola. I trea strijela takoer pogodi prethodnu. I tako redom, devet strijela pogaale su u sredite mete rascjepljujui onu prethodnu napola. Ovaj udesni dogaaj djelovao je na sve prisutne. Sa svih strana uli su se uzvici divljenja i odobravanja. Hiam, iji rauni su sada oito bili poremeeni i ija su predvianja pala u vodu, i sam je bio zadivljen. Ree: estitam, o Ebu Dafere! Najbolji si strijelac meu Arapima i nearapima! A govorio si da si ve ostario! Tada Hiam obori glavu i neko vrijeme pouti. Onda Imama Bakira i njegovog potovanog sina posadi na posebno mjesto pored sebe i ukaza im osobito potovanje. Obratio se Imamu rijeima: Zahvaljujui tome to imaju tebe, Kurejije su dostojne prvenstva meu Arapima i nearapima. Ko te je nauio da ovako gaa i koliko dugo si vjebao streljatvo? Imam, mir neka je s njim, odgovori: Zna da je kod Medinjana obiaj baviti se time. Tako sam se i ja u mladosti neko vrijeme zanimao za to, a poslije sam se prestao time baviti. Ali, danas, budui da si toliko navaljivao, prihvatio sam. Hiam, onda, upita: Je li i Dafer vjet u streljatvu poput tebe? Imam odgovori: ''Mi smo porodica kod koje je usavrena vjera i upotpunjena blagodat, ba kao to kae ajet: Danas sam vam vjeru vau usavrio... Mi to nasljeujemo jedni od drugih i Zemlja nikada nee ostati bez takve osobe (savrenog ovjeka kao dokaza Boijeg).1 Na Hiamovom dvoru nije postojalo neophodno okruenje u kojem bi izvanredna uenost Petog Imama dola do izraaja. Ipak, sretnim sticajem okolnosti, prije nego je Imam, mir neka je s njim, napustio Damask, pruila mu se lijepa prilika da djeluje na svijest ljudi, upozna ih s vlastitom veliinom i uenou i tako stekne privrenike u amu. Radilo se, naime, o sljedeem: s obzirom na okolnost da vie nije imao razloga da dalje uznemirava Petog Imama, mir neka je s njim, Hiam mu dopusti da se vrati u Medinu. Dok se Imam, mir neka je s njim, sa svojim potovanim sinom spremao za putovanje, jednoga dana na trgu nasuprot ulaza u dvorac opazi veu skupinu ljudi, koji su sjedili na zemlji. Imam upita o emu je rije i saznade da se radi o kranskim sveenicima i monasima koji su se okupili radi svoga velikog godinjeg skupa. Sada su, prema svome obiaju, ekali
1

Muhammed ibn Derir ibn Rustam Taberi, Dela'ilul-imamet, Menuretul-mektebetilhajderijje, Nedef 1383, str. 105.

143

velikog biskupa, koji im je trebao odgovoriti na sva pitanja i tekoe s kojima su se suoili tokom godine. Imam, mir neka je s njim, pridrui se skupu i sjede u gomilu, u kojoj ga niko nije poznavao. Dounici odmah javie Hiamu ta se deava i on uputi jednog svoga slubenika da ode na skup i prati dogaanja. Uskoro se pojavi i veliki biskup, starac u poodmaklim godinama, te se, uz izraze potovanja okupljenih, pridrui skupu. Onda uputi pogled po okupljenim. Poto mu upravo Imam Bakir, mir neka je na nj, privue panju, obrati mu se rijeima: Jesi li kranin ili musliman? Musliman sam, odgovori Imam. Jesi li njihov uen ovjek ili neznalica?, upita biskup potom. Imam kaza: Ne spadam meu neznalice. Da ja prvi postavim pitanje ili e ti pitati?, upita sada biskup, a Imam ree: Ako ti je po volji, ti pitaj prvi. Biskup tada upita: Na temelju ega vi muslimani tvrdite da e ljudi u Dennetu jesti i piti, ali nee vriti nudu? Imate li na Ovome svijetu kakav jasan primjer ili dokaz da je to mogue? Imam, mir neka je s njim, odgovori: Naravno da imamo. Jasan primjer jeste plod u utrobi majke. On se u majinoj utrobi hrani, ali ne obavlja nudu. Biskup tada ree: Izvanredno! Ali kazao si da ne spada meu uene?, a Imam odgovori: Nisam rekao tako, ve sam kazao da ne spadam meu neznalice. Imam jo jedno pitanje, ree biskup, a Imam kaza: Samo pitaj! Tada biskup upita: Na temelju ega vjerujete da se dennetska voa i blagodati nikada ne umanjuju i da, ma koliko se koristili njima, uvijek ih je isto i jednako traju? Ima li na Ovome svijetu jasan primjer za to? Imam, mir neka je s njim, odgovori: Da, jasan primjer u ovom osjetilnom svijetu jeste vatra. Ako sa jednog plamena zapali stotinu svijea, plamen vatre s koje ih pali time se nee umanjiti. I tako je biskup pitao sve to mu je padalo na pamet, i na svako pitanje bi dobio zadovoljavajui odgovor. Biskup shvati da je nemoan pred Imamom, sneveseli se i veoma naljuti, pa ree: O ljudi, doveli ste ovdje najveeg uenjaka, onoga koji stvari vjere poznaje bolje od mene, kako biste me ponizili i kako bi muslimani rekli da su njihovi uenjaci bolji i ueniji od nas! Kunem se Bogom, neu vam se vie obraati, i budem li iv i naredne godine, neete me vidjeti ovdje meu vama! To ree, pa ustade i napusti skup. Pria o ovom dogaaju brzo se proiri Damaskom i u cijelom amu izazva talas radosti i oduevljenja. Umjesto da bude obradovan ovom izvanrednom pobjedom Imama Bakira, mir neka je s njim, nad sljedbenikom druge vjere, Hiam se uplai da e Imamov duhovni ugled jo vie porasti te, aljui darove kao izraz navodnog potovanja, porui Imamu da jo istoga dana napusti Damask. Usto, srdit zbog naune pobjede koju je Imam, mir neka je s njim, ostvario, Hiam pokua povrijediti njegov nauni i drutveni ugled, pa ovog najvieg islamskog predvodnika optui za sklonost ka kranstvu! Stoga je nekim svojim namjesnicima (naprimjer, namjesniku grada Medaina) o tome pisao ovako: Muhammed ibn Ali, sin Ebu Turabov, doao je kod

144

mene sa svojim sinom. Kada sam ih poslao natrag u Medinu, oni su se, umjesto toga, pridruili kranskim sveenicima, pokazujui sklonost ka kranstvu. Meutim, zarad srodstva koje imam s njima, napravio sam se slijepim za njihov grijeh. Kada ova dvojica stignu u va grad, objavite narodu da sam zgroen njihovim inom. Meutim, Hiamov besmisleni trud da prikrije istinu nije bio djelotvoran. Iako su graani spomenutog grada prvo nasjeli na Hiamove izmiljotine, kada su vidjeli dokaze i znakove imameta, shvatili su veliinu i stvarni stepen Petoga Imama. Tako se putovanje, koje je zapoelo pod prisilom i prijetnjama pretvorilo u plodonosno, donosei vane i korisne uinke.1 U vrijeme imameta hazreti Bakira, mir neka je s njim, zauzeto su djelovale brojne vjerske sljedbe, politike i religijske skupine, poput mutezilita, haridija ili murdija. Imam Bakir, mir neka je na nj, kao neka postojane brane, predstavljao je prepreku uticajima krivih uenja te je, kroz rasprave koje je vodio sa prvacima ovih skupina, rastresao temelje njihovih uenja i uvjerenja i dokazivao neodrivost njihovih stavova. Ovdje emo, primjera radi, potovanim itaocima prenijeti Imamovu raspravu sa Nafijem ibn Erzakom, jednim od haridijskih prvaka. Nafi je jednom prilikom doao kod Imama i postavio mu neka pitanja u vezi s halalom i s haramom. Imam mu donese odgovore, a tokom razgovora mu ree: Ovim marikinima (onima koji su otpali od vjere) kai: Zato smatrate doputenim odvojiti se od Imama Alija, iako ste ranije bili spremni poginuti za njega i pokoravali ste mu se, a prijateljstvo s njim smatrali ste nainom pribliavanja Bogu?! Oni e ti rei: On je postavio sudiju u vezi s vjerom Boijom. A ti im kai da je Bog u erijatu Poslanika Njegovog dva puta postavio dvojicu ljudi kao sudije. Prvi put, kada je bilo rijei o sukobu izmeu mua i ene, kako je kazano: A ako se bojite razdora izmeu njih dvoje, onda poaljite jednog presudioca iz njegove, a jednog iz njezine porodice. Ako oni ele izmirenje, Allah e ih izmiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavijeten!2 Drugi primjer je presuivanje Sa'da ibn Mu'aza, koga je Poslanik islama postavio za sudiju izmeu njega i idovskog plemena Benu Kurejza, i on je presudio u skladu s propisima Boijim. Zar ne znate da je Imam Ali prihvatio presuivanje, uz uvjet da dvojica sudija sude u skladu s Kur'anom i da ne prekorauju granice Kur'ana. Kao uvjet im je postavio da e presuda biti nevaea ako bude izlazila iz okvira Kur'ana. Kada su Zapovjedniku vjernika rekli: Sudija koga si ti odredio donio je presudu na tvoju tetu!, on je odgovorio: Nisam njega nego sam Knjigu Boiju odredio za sudiju! Kako, onda, marikini presudu
1

O putovanju Imama Bakira, mir neka je na nj, u am vie pogledati kod Muhammeda ibn Derira ibn Rustema Taberija u Delailul-imamet (str. 105-107), te kod Sejjida Ibn Tavusa u Imanul-ikhsar (str. 62), te takoer u Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darulkutubil-islamijje, Teheran, sv.64, str. 308-313. 2 An-Nisa', 35.

145

Kur'ana i odbacivanje onoga to nije u skladu s Kur'anom smatraju zabludom, a ne smatraju zabludom svoju novotariju i otpadnitvo?! Nafi ibn Erzak, poto saslua ovo objanjenje, ree: Kunem se Bogom, ovakvo objanjenje dosada nisam uo niti mi je padalo na pamet! Boga mi, upravo je ovo istina!1

Taberisi, Ihtidad, sv. 2, str. 176.

146

ESTI IMAM, DAFER SADIK, s.a

esti ehlilbejtski imam zvao se Dafer, a poznat je i kao Ebu Abdullah i Sadik. Njegov potovani otac bio je Imam Bakir. Majka mu se zvala Ummi Ferah. Roen je 17. Rebiul-evvela 83. h.g. u Medini, a umro je u 148. h.g., u svojoj 65. godini ivota. Sahranjen je uz mezar svoga oca, na poznatom groblju Bakije. Razdoblje njegovog imameta, koji je preuzeo 114. h.g., poklapa se sa krajem emevijske vlasti, koja je okonana 132. h.g., odnosno poetkom abasidske vlasti, koja zapoinje s navedenom godinom. Imamu Sadiku su bili savremenici sljedee emevijske halife: Hiam ibn Abdul-Melik (105-125. h.g.); Velid ibn Jezid ibn Abdul-Melik (125-126. h.g.); Jezid ibn Velid ibn Abdul-Melik (126. h.g.); Ibrahim ibn Velid ibn Abdul-Melik (70 dana tokom 126. h.g.) i Mervan ibn Muhammed, poznat kao Mervan Himar (126-132. h.g.). Kad je o abasidskim halifama rije, njegovi savremenici bili su Abdullah ibn Muhammed, poznat kao Sefah (132-137. h.g.) i Ebu Dafer, poznat kao Mensur Devaniki (137-158. h.g.). O uenjakoj veliini Imama Sadika, mir neka je s njim, postoji mnotvo svjedoanstava, i u tom pogledu nema nikakvih razilaenja meu muslimanskim naunicima. Fukaha (uenjaci fikha) i veliki znanstvenici ponizno su obarali glave pred Imamovom naunom veliinom i prihvatali su njegovo prvenstvo u znanju. Ebu Hanifa, znameniti utemeljitelj hanefijskog mezheba, govorio je: Nisam susreo nikog uenijeg od Dafera ibn Muhammeda!1 On nam takoer prenosi: Kada je halifa Mensur Devaniki jednom pozvao Dafera ibn Muhammeda k sebi, ree mi: 'Ljudi su privreni Daferu ibn Muhammedu. Zato pripremi neka teka pravna pitanja koja emo mu postaviti, pa da on ne bude u mogunosti na njih odgovoriti!' Pripremio sam, tako, etrdeset tekih pitanja. Jednoga dana Mensur me pozva u Hiru u svoj dvor. Kada pristupih skupu, vidjeh da Dafer ibn Muhammed sjedi s Mensurove desne strane. Kada ga pogledah, njegovo dostojanstvo i veliina ostavie na mene dojam kakav nikada nisam osjetio pri pogledu na Mensura. Mensur mu se onda obrati: 'Ovo je Ebu Hanifa', a on odgovori: 'Da, poznajem ga.' Onda mi Mensur ree: 'O Ebu Hanifa, raspravi svoja pitanja sa Ebu Abdullahom!' Tada poeh postavljati pitanja. ta god da bih upitao, odgovorio bi mi: 'Vi u vezi s tim kaete ovako, Medinjani kau onako, a mi smatramo sljedee...' U pogledu nekih pitanja sloio se s nama, u pogledu
1

emsuddin Muhammed Zehebi, Tezkiratul-hifaz, Bejrut, sv. 1, str. 166.

147

nekih se sloio s Medinjanima, a u pogledu nekih pitanja razilazio se s oba stava. Tako mu postavih etrdeset pitanja i dobih odgovor na svako! Nakon ovog dogaaja, Ebu Hanifa bi prstom pokazivao na Imama Sadika, mir neka je na nj, govorei: Najueniji meu ljudima i najobavjeteniji o razilaenjima u pogledu fetvi i fikhskih pitanja.1 Malik, utemeljitelj malikijskog mezheba, kazuje: Dok sam neko vrijeme redovno posjeivao Dafera ibn Muhammeda uvijek bih ga zaticao u jednom od tri stanja: ili je klanjao, ili je postio, ili je uio Kur'an. Nikad ga nisam vidio da je poeo prenositi hadis, a da nije prije toga uzeo abdest.''2 Takoer, Malik je rekao: ''Oi nisu vidjele, ui nisu ule, niti je srce zapamtilo nekog ko bi po pobonosti i skruenosti bio bolji od Dafera ibn Muhammeda!3 ejh Mufid pie: Od Imama je preneseno toliko znanja da su ljudi priali samo o njemu i nije bilo mjesta u kojem se za njega nije znalo. Ni od kog iz njegove porodice nije preneseno toliko znanja i nauke koliko je preneseno od njega.4 Ibn Hader Hejtemi pie: Od njega je preneseno toliko znanja da su ljudi priali samo o njemu i glas o njemu je posvuda stigao. Najvei prvaci fikha i hadisa, poput Jahje ibn Saida, Ibn Deriha, Malika, Sufjana Sevrija, Sufjana ibn Ujina, Ebu Hanife, u'be i Ejuba Sidestanija, prenosili su predaje od njega. Ebu Bahr Dahiz, jedan od poznatih uenjaka iz 3. hidretskog stoljea, svjedoi: Dafer ibn Muhammed je bio onaj ija uenost i znanje su ispunili svijet. Kae se da su njegovi uenici bili i Ebu Hanifa i Sufjan Sevri, a uenitvo ove dvojice kod njega dovoljan je dokaz njegove veliine.5 Sejjid Amir Ali, ukazujui na vjerske skupine i filozofske kole za vremena vladavine Emevija, pie: Fetve i vjerska miljenja samo su kod velikana i izuzetnih linosti iz Fatiminog potomstva imale filozofsku aromu. Napredak nauke u to vrijeme potakao je duh rasprave i tragalatva, tako da je svuda postalo uobiajeno voditi skupne filozofske rasprave. Vrijedno je napomenuti da su predvodnici ovog intelektualnog pokreta bili pripadnici naune kole koja je cvjetala u Medini. Ovu kolu osnovao je ukununuk Alija ibn Ebu Taliba, poznat kao Imam Dafer ili po nadimku Sadik. On bijae zauzeti istraiva i veliki mislilac, koji je odlino bio upoznat sa znanostima onoga vremena. On je u islamu osnovao prve filozofske kole. Njegovim predavanjima nisu prisustvovali samo oni koji e kasnije utemeljiti fikhske
1

Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 47, str. 217; Hajdar, Asad, Al-Imam Sadik vel-mezhebul-arbae, Darul-kitabil-arabi, Bejrut 1390, sv. 4, str. 335. 2 Ibn Hader Askalani, Al-Isabeti fi temjizis-sahabe, Bejrut, Darul-ihjait-turasil-arabi, 1328, sv. 1, str. 88. 3 Hajdar, Asad, Al-Imam Sadik vel-mezhebul-arbae, Darul-kitabil-arabi, Bejrut 1390, sv. 1, str. 53. 4 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 270. 5 Hajdar, Asad, Al-Imam Sadik vel-mezhebul-arbae, Darul-kitabil-arabi, Bejrut 1390, sv. 1, str. 55.

148

mezhebe, nego i filozofi i ljubitelji filozofije iz svih krajeva tadanjeg svijeta. Hasan Basri, utemeljitelj basranske filozofske kole, i Vasil ibn Ata', osniva mutezilitske sljedbe, bili su njegovi uenici i gasili svoju e sa vrela njegove uenosti. uveni historiar Ibn Halakan pie: On je jedan od dvanaestorice imama mezheba imamija i jedan od velikana Poslanikove porodice. Zbog svoje ispravnosti i iskrenog govora prozvan je Sadik. Njegova vrlina i veliina isuvie je poznata stvar da bi je trebalo dodatno objanjavati. Ebu Musa Dabir ibn Hajan bio je njegov uenik. A Dabir je pisac obimne knjige od hiljadu listova, koja je sadravala uenja Dafera Sadika kroz pet stotina rasprava. Razdoblje Imama Sadika, mir neka je s njim, razlikovalo se od vremena svih drugih Imama. Nijedan od njih nije ivio u takvim drutvenim i kulturnim uvjetima kakvi su vladali u vrijeme ovog Imama. Naime, to vrijeme je, u politikom pogledu, bilo razdoblje poljuljanosti i slabljenja emevijske vlasti i snaenja Abasida, te su ove dvije skupine neko vrijeme vodile ogorenu borbu. Promidba i politika borba Abasida zapoinje u vrijeme Hiama ibn Abdul-Melika, a 129. h.g. ulazi u dionicu oruane borbe i vojnih pohoda, to e 132. h.g. biti okonano pobjedom Abasida. Budui da su Emevije u to vrijeme bile zabavljene brojnim politikim tekoama, nisu bili u prilici da, kao nekad, vre pritisak i gue djelovanje imama i njihovih sljedbenika, kao to je to, naprimjer, bilo u vrijeme Imama Sedada. to se pak Abasida tie, budui da su oni prije nego su stekli vlast nastupali pod sloganom podrke Poslanikovoj porodici i osvete za njihovu krv, ni oni nisu tada vrili nikakav pritisak. Stoga, ovo razdoblje bilo je razdoblje mira i ograniene slobode za Imama Sadika, mir neka je s njim, i njegove sljedbenike, te veoma dobra prilika za znanstveno i kulturno bavljenje. U intelektualnom i kulturnom pogledu, doba Imama Sadika, mir neka je s njim, bilo je vrijeme pojaanog djelovanja. U islamskom drutvu javio se nevien znanstveni ar i polet. I upravo tad se javljaju razliite znanosti, od onih islamskih poput kiraeta Kur'ana, tefsira, znanosti o hadisu, fikha i kelama, do svjetovnih, poput medicine, filozofije, astronomije, matematike itd. Svako ko je u intelektualnom pogledu imao ta ponuditi, izlagao je to slobodno na tritu znanja i nauke. Poto se radilo o izuzetnoj gladi za znanjem, Imamu se pruila prilika da ponudi ono ega je imao u obilju. Nekoliko inilaca su uzrokovali ovaj znanstveni pokret. Prvi je bila sloboda ideja i uvjerenja koju jami vjera islam. Svakako, ni Abasidi nisu bili bez uticaja kada je rije o pojavi te intelektualne slobode. Meutim, njeni korijeni lee u samom islamskom nauku, tako da Abasidi ne bi to, sve i da su eljeli, mogli sprijeiti. Drugi inilac predstavlja tadanje raspoloenje u drutvu, koje je bilo izrazito islamsko meu narodom koji bio pod velikim uticajem religije. Preporuke Poslanika islama da se traga za naukom i kur'anski poticaji i pozivi da se ui i razmilja, bile su temeljne pobude ovom naunom

149

aru i poletu. Trei inilac su predstavljali narodi i nacije koji su tek bili prihvatili islam, a imali su bogatu intelektualnu i naunu prolost, poput Iranaca, Egipana i Sirijaca, koji su dolazili iz sredita tadanjih civilizacija. Ti ljudi su, duboko shvativi islamsko uenje, pristupili izuavanju, istraivanju i razmjeni miljenja. A etvrti inilac bilo je vjersko razumijevanje za druge, odnosno miroljubiv suivot sa nemuslimanima, posebno sa sljedbenicima Knjige. Muslimani su bili puni razumijevanja prema sljedbenicima Knjige, i nisu to smatrali protivnim naelima svoje religije. A oni su u to vrijeme vaili za uene i obrazovane ljude. Muslimani su sa njima ostvarivali naune susrete, a to je vodilo ka raspravama, razmatranjima i razmjeni miljenja.1 Razdoblje Imama Sadika, mir neka je s njim, bilo je i vrijeme pojave razliitih sljedbi i mezheba. Kao posljedica susreta muslimana sa idejama i stavovima sljedbenika Knjige i grkih filozofa, javljaju se razliita pitanja i sumnje. U to vrijeme nastaju brojne sljedbe, poput mutezilita, debrija, murdija, gulata,2 zindika,3 muebiha, mutesavifa, mudesemija, tenashija i ostalih, i svaka od njih nastojala je proiriti svoje ideje. Pored toga, u pogledu svake islamske znanosti javila su se razilaenja meu znanstvenicima koji su se tim podrujima bavili. Tako su se vodile ustre rasprave oko pitanja kiraeta Kur'ana, tefsira, hadisa, fikha i kelama,4 pri emu je svaka strana zastupala i branila vlastito vienje. Imam Sadik, mir neka je s njim, s obzirom na povoljne politike prilike i imajui u vidu snanu potrebu i spremnost drutva, nastavio je znanstveni i kulturni pokret svoga oca Imama Bakira, mir neka je s njim. Osnovao je univerzalnu naunu kolu, odnosno veliko sveuilite, gdje je u razliitim vjerskim i svjetovnim znanostima kolovao ugledne uenike, poput Hiama ibn Hakema, Muhammeda ibn Muslima, Abana ibn Tagliba, Hiama ibn Salima, Mumina Taqa, Mufaddala ibn Omera, Dabira ibn Hajjana i druge, a njihov broj dosegao je ak etiri hiljade.5 Svaki od njih vaio je za uenu osobu i uglednog ovjeka i svaki od njih je ostvario velike naune uspjehe u svojoj oblasti. Neki od njih su napisali znaajna nauna djela i imali znatan broj uenika. Tako je, naprimjer, Hiam ibn Hakem napisao trideset i jedno djelo,6 a Dabir ibn Hajjan je autor vie od dvjesto svezaka o razliitim
1

Morteza Motahhari, Sejri dar sire-je eimme-je athar, Entesharat-e Sadra, Kom 1367, str. 142-160. 2 Asad Hajdar, Al-Imam Sadik vel-mezhebul -arba, Darul-kitabul-arabi, Bejrut 1390, sv. 2, str. 113-126. 3 Zindici su poricali Boga i religiju, a pritom nisu bili upoznati ni sa onovremenom znanou. 4 Pod kelamom se ovdje misli na znanost o naelima vjerovanja. Radilo se o veoma omiljenoj znanosti u ono vrijeme i na takve teme su uenjaci vodili opirne rasprave. 5 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 271; Asad Hajdar, Al-Imam Sadik velmezhebul-arbae, Darul-kitabul-arabi, Bejrut 1390, sv. 1, str. 69. 6 Fettal Niaburi, Rivdetul-vaizin, Muasesi ilimi Matbuat, Bejrut 1406, str. 229.

150

znanstvenim disciplinama.1 Posebno je bio uspjean u racionalnim i prirodnim znanostima poput hemije, pa je stoga poznat i kao otac hemije. Dabirove knjige su u srednjem vijeku prevoene na razliite evropske jezike i svi historiari znanosti spominju ga s uvaavanjem. Kako je ve primijeeno, Imam Sadik, mir neka je s njim, bavio se prirodnim naukama i pri tome objelodanio je brojne skrivene injenice koje zauuju i savremene naunike. Jasan dokaz za to, pored Dabirovog nauka, jeste rasprava o tevhidu, koju je Imam kazivao u pero Mufaddalu trokom etiri dana, a danas je poznata kao Mufaddalov tevhid. Sam Mufaddal u uvodu ove rasprave kae: Jednom sam, u vrijeme akama, sjedio u Poslanikovoj damiji, razmiljajui o Poslanikovoj veliini, vrlinama i asti koje mu je Bog darovao. Bijah u tim mislima kada u damiju ue Ibn EbulAvda, jedan od tadanjih zindika (zindik otpadnik od vjere), i sjede dovoljno blizu da bih ga mogao uti. Uskoro mu doe i jedan od njegovih prijatelja. Njih dvojica poee razgovarati o Poslaniku islama. Tad Ibn EbulAvda ree: 'Proi se Muhammedovog imena, jer on je zadivio moj razum i moj ga um ne moe dokuiti, ve govori o vjerovanju koje je donio.' Tad stadoe govoriti o Stvoritelju svijeta i rekoe kako svijet nema stvoritelja i upravitelja, ve se sve deava samo po sebi, da je tako oduvijek bilo i tako e zauvijek biti. Mufaddal dalje kazuje: Kada uh te besmislice koje ljute Boga, nisam mogao savladati srdbu, pa rekoh: 'O dumane Boiji, postao si bezbonik, pa porie Gospodara, Koji te stvorio u najljepem obliku, proveo te kroz razliita stanja i uinio te ovakvim kakav jesi! Ako razmisli o sebi i pokua pojmiti samoga sebe, naao bi u sebi dokaze Gospodara i vidio bi da su u tebi jasni dokazi Boijeg postojanja i Njegove moi, znanja i mudrosti. Ibn Ebul-Avda ree: ovjee, ako si od onih koji znaju utemeljeno raspravljati, razgovarat u s tobom, pa ako me u raspravi pobijedi, prihvatit u ono to kae. A ako pak ne spada meu takve, od razgovora s tobom nema koristi. Ti si jedan od drugova Dafera ibn Muhammeda Sadika, pa znaj da nam on ne govori takve stvari i ne obraa nam se na takav nain. On je mnogo puta od nas uo i krupnije stvari nego ti, pa nas nije vrijeao, i u raspravi izmeu nas nismo izlazili iz granica pristojnosti. On je miran, strpljiv, sabran i mudar i nikad ne pokazuje srdbu i plahovitost. Slua nae rijei i dokaze, i puta nas da kaemo sve to imamo, tako da povjerujemo da smo ga pobijedili. A onda s malo rijei pobije nae dokaze, prinudi nas da prihvatimo njegove i ostavi nas bez valjanog odgovora. Zato, ako si jedan od njegovih sljedbenika, obraaj nam se onako kako prilii njemu! Mufaddal nastavlja: Potom tuan izaoh iz damije i, razmiljajui o teti koju islamu i muslimanima nanose ovi nevjernici sa njihovom sumnjom i poricanjem Boga, otioh kod svoga predvodnika Imama Sadika, mir neka je s njim. Kada
1

Ibn Nedim u Al-Fifrestu pripisuje Dabiru vie od dvjesto naslova (Al-Fihrest, Mektebi Hajdarijje-kubra, Kairo, str. 512-517).

151

me vidje tunog i potitenog, Imam upita: 'ta ti se desilo?' Prenesoh mu rijei onih bezbonika, a on ree: 'Pouit u te mudrosti Stvoritelja u stvaranju svijeta, ivotinja, zvijeri, kukaca, ptica, ljudi, etveronoaca, trava, plodnog i neplodnog drvea, jestivog i nejestivog bilja, tako da se oni koji uzimaju pouku time okoriste i da se uvea znanje vjernika, a da bezbonici i nevjernici ostanu pred tim zapanjeni. Sutra ujutro doi k meni!' I tako je Mufaddal etiri dana uzastopno dolazio kod Imama. On mu je govorio o stvaranju ovjeka od samog poetka stvaranja, vanjskim i unutranjim snagama, ovjeku priroenim svojstvima, stvaranju ljudskih organa, ivotinjskih vrsta, Nebesa i Zemlje, o filozofiji nesrea koje se dogaaju i slinim pitanjima, a Mufaddal je zapisivao.1 Mufaddal ova rasprava o tevhidu mnogo puta je tampana kao zasebna knjiga. Imam Sadik, mir neka je s njim, suelio se sa svim intelektualnim i idejnim tokovima onoga vremena, iznio je jasan stav islama i ehlibejtskog uenja spram njih, te dokazao nadmonost islamskog vienja. Polaznici sveuilita Imama Sadika, mir neka je na nj, nisu bili samo njegovi sljedbenici, nego su njegovim predavanjima prisustvovali i drugi muslimani. Vani prvaci muslimanskog svijeta su, neposredno ili posredno, bili Imamovi uenici. Najistaknutiji od tih prvaka je Ebu Hanifa, koji je dvije godine bio Imamov uenik. Te dvije godine on istie kao temelj svoga znanja i kae: Da nije bilo tih dvije godine, propao bi Numan (Ebu Hanifino lino ime)!2 Imamovi uenici potjecali su iz razliitih krajeva. Dolazili su iz Kufe, Basre, Vasita, Hidaza itd., i pripadali su plemenima Benu Esed, Muharik, Tajj, Selim, Gatfan, Azd, Huzaija, Hasam, Mahzum i Benu Dabbe. Kurejije su bili tek Haris ibn Abdul-Mutalib i Benul-Husejn.3 O dosezima Imamovog sveuilita dovoljno je prenijeti rijei Husejna ibn Alija ibn Zijada Veaa, velikog muhadisa koji je godinama ivio uz Imama Sadika, mir neka je s njim. On kae: U Kufanskoj damiji vidio sam devet stotina uitelja hadisa, i svi oni su prenosili hadise od Dafera ibn Muhammeda. Kako prenosi Ibn Hader Askalani, znalci fikha i muhadisi, poput uaba, Sufjana Sevrija, Sufjana ibn Ajine, Malika, Ibn Derija, Ebu Hanife, Pesravija Muse, Hejba ibn Halida, Katana, Ebu Asima i brojnih drugih prenosili su njegove hadise.4 Jaf'i pie: On je govorio na istanan nain o znanosti o tevhidu i o drugim pitanjima. Njegov uenik Dabir ibn Hajjan napisao je knjigu od dvjesto listova koja je sadravala pet stotina pitanja. Imam Sadik, mir neka je na nj, podsticao je svakog svoga uenika da se bavi onim podrujem za koje je pokazivao najvie sklonosti i koje mu je najvie odgovaralo. Tako je svaki od
1 2

Tevhidu Mufaddel, prijevod Allame Medlisi, Ketabkhane -je Sadr, str. 8-11. Asad Hajdar, Al-Imam Sadik vel-mezhebiul-'arbae, Darul-kitabul-arabi, Bejrut 1390, sv. 1, str. 80. Ebu Hanifa se inae zvao Numan ibn Sabit. 3 Isto, str. 38. 4 Ibn Hader Askalani, Tehzibul-tehzib, sv. 1, str. 88.

152

njih bio posebno obrazovan u jednoj ili dvije nauke od znanosti, poput hadisa, tefsira, kelama itd. Ponekad bi Imam uenjake koji su ga posjeivali radi rasprava i sueljavanja stavova upuivao na neke od njegovih uenika, koji su se bili usavrili u pojedinim naunim podrujima. Hiam ibn Salim kazuje: Jednom sam sa skupinom drugova Imama Sadika, mir neka je s njim, sjedio u njegovom drutvu. Neki ovjek iz ama zamoli za doputenje da ue, pa nam se pridrui nakon to mu to bi doputeno. Imam mu ree da sjedne, a onda upita: 'ta eli?' Sirijac ree: 'uo sam da vi odgovarate ljudima na sva pitanja i nedoumice pa sam doao raspravljati s vama!' Imam upita: 'A o emu?' Sirijac odgovori: 'O nainima uenja Kur'ana.' Imam se tada obrati Hamranu i ree: 'Hamrane, na tebi je da odgovori ovom ovjeku.' Sirijac na to kaza: 'Ali ja elim raspravljati s vama, a ne sa Hamranom!', a Imam mu odgovori: 'Nadmai li Hamrana, i mene si nadmaio!' Tako Sirijac bi prinuen da raspravlja sa Hamranom. ta god bi Sirijac upitao, Hamran bi mu pruio izriit i utemeljen odgovor, tako da naposjetku, iako nevoljko i s gorinom, odustade od rasprave. Imam ga onda upita: 'Kakvim ti se ini Hamran?', a ovaj odgovori: 'Zaista, Hamran je veoma vjet. ta god sam upitao, prikladno mi je odgovorio!' Potom Sirijac ree: 'Htio bih s vama raspravljati o arapskom jeziku i knjievnosti.' Imam se okrenu Abanu ibn Taglibu i ree: 'Raspravljaj s njim.' Aban je u raspravi u potpunosti vrhunio i po svemu je nadmaio Sirijca. Sirijac onda ree Imamu: 'Htio bih raspravljati s vama o fikhu!' Imam se tada obrati Zurareu: 'Raspravljaj s njim', pa se Zurare upusti u raspravu i brzo ostavi onoga ovjeka bez odgovora. Sirijac potom izjavi: 'Htio bih s vama raspravljati o kelamu!', a Imam ree Muminu Taku da on stupi u raspravu. Uskoro je Sirijac bio pobijeen i u raspravi s Muminom Takom. Dalje je Sirijac traio da raspravlja o ljudskoj sposobnosti da ini, odnosno ne ini dobro ili zlo, o tevhidu i o imametu. Imam je za ove rasprave odredio Hamzu Tajjara, Hiama ibn Salima i Hiama ibn Hakama, pa je svaki, valjanim i neoborivim dokazima, pobijedio Sirijca. Vidjevi taj radosni prizor, Imamove usne razvukoe se u sladak smijeak.1 Kako je ve reeno, razdoblje Imama Sadika, mir neka je s njim, bilo je vrijeme sukoba ideja i pojave razliitih sljedbi i uenja. Kao posljedica susreta islamske kulture i nauka sa grkom filozofijom, uvjerenjima i idejama, javljaju se razliite sumnje i pitanja. Kako bi predstavio islam i naela ehlibejtskog uenja, Imam Sadik, mir neka je s njim, vodio je mnoge ustre rasprave sa prvacima i pristalicama tih pravaca i sljedbi. Tom prilikom bi neoborivim i loginim argumentima dokazivao ispraznost takvih stavova i nadmonost ehlibejtskog nauka. Meu Imamovim razliitim raspravama, za itaoce smo kao primjer odabrali njegovu raspravu sa Ebu Hanifom,
1

Tusi, Ihtijaru ma'refatil-ridal, str. 275-278.

153

utemeljiteljem hanefijskog mezheba. Jednoga dana Ebu Hanifa je, elei se sastati s Imamom, doao njegovoj kui i zatraio dozvolu za sastanak, ali Imam mu je ne dade. Ebu Hanifa kazuje: ekao sam pred vratima, kad dooe neki ljudi iz Kufe. Zatraie da se sastanu s Imamom, i on ih primi. I ja uoh s njima, pa kad priosmo Imamu, rekoh: 'Bilo bi uredu da poaljete svoga izaslanika u Kufu, pa da on odvrati tamonje ljude od runog govorenja o Muhammedovim ashabima: u tom gradu je vie od deset hiljada ljudi koji se runo izraavaju o Poslanikovim drugovima.' Imam odgovori: 'Oni nee prihvatiti ono to im kaem.' Onda upitah: 'Kako je mogue da ne prihvate vae rijei, pa vi ste potomak Poslanika Boijeg?' Imam ree: 'Ti si takoer jedan od onih koji ne sluaju ono to kaem, pa govori prije nego ti to dopustim!' A onda mi ree: 'uo sam da izdaje fetve na temelju analogije?' 'Da', odgovorih, a on kaza: 'Teko tebi! ejtan je prvi ko je u tom pogledu koristio analogiju. Kada mu je Bog naredio da se pokloni pred Ademom, rekao je: 'Neu se pokloniti, jer mene si nainio od vatre, a njega od zemlje. A vatra je bolja od zemlje!' Onda je Imam, kako nam to dalje prenosi jedan od njegovih drugova, dokazao Ebu Hanifi neispravnost analogije, navodei primjere islamskih propisa koji su protivni tom naelu. Pitao ga je: ta misli, je li tea stvar ubistvo nevinog ovjeka ili blud? Ubistvo nevinog je gore!, odgovori Ebu Hanifa. Onda Imam ree: Pa ako je ispravno ravnati se po analogiji, zato su za dokazivanje ubistva dovoljna dva svjedoka, dok za dokazivanje bluda trebaju etiri svjedoka? Ima li taj propis islama veze sa analogijom? Nema, odgovori Ebu Hanifa, a Imam upita: Je li prljavija mokraa ili sperma? Mokraa, odgovori Ebu Hanifa, pa Imam nastavi: Zato je onda Bog propisao da nakon izlijevanja mokrae ovjek uzme abdest, a nakon izbacivanja sperme mora obaviti gusl? Je li takva presuda u skladu s analogijom? Nije, sloi se Ebu Hanifa. Onda Imam upita: Je li vaniji namaz ili post? Namaz, ree Ebu Hanifa, a Imam upita: Zato onda ena u stanju hajza mora nadoknaditi proputeni post, ali ne mora naklanjati proputene namaze? Je li takva presuda u skladu s analogijom? Nije, odgovori Ebu Hanifa, a Imam upita: Je li ena slabija od mukarca? Jeste, sloi se Ebu Hanifa, a Imam nastavi: Zato onda ovjek nasljeuje dvostruko vie od ene? Moe li to objasniti analogijom? Ne, priznade Ebu Hanifa. Onda Imam upita: Zato je Bog naredio da se onome ko otui deset dirhema odsijee ruka, iako je krvarina za odsjeenu ruku pet stotina dirhema? Je li to u skladu s analogijom? Nije, odgovori Ebu Hanifa. Onda Imam kaza: uo sam da ajet: Zatim ete toga dana za blagodat biti pitani sigurno,1 tumai tako to kae da e Bog pitati ljude o ukusnim jelima i studenoj vodi koju piju ljeti? Tano je, tako tumaim taj ajet, odgovori Ebu Hanifa. Imam tada upita: A ta bi ti rekao o ovjeku koji
1

At-Takasur, 8.

154

te pozove svojoj kui, poasti te ukusnim jelima i studenom vodom, a onda trai od tebe da mu podnese raun koliko si pojeo i popio? Rekao bih da je krtac, odgovori Ebu Hanifa. Imam onda ree: A zar je Bog krtac, pa da nas na Danu sudnjem propituje o blagodatima koje nam je darovao? A na kakvu se blagodat onda u ovom ajetu misli?, upita Ebu Hanifa, pa mu Imam, mir neka je na nj, odgovori: Blagodat na koju se misli je poslunost nama i slijeenje nas, Poslanikove porodice!1 Ono to veina istraivaa Imamovog ivota i djela previa govorei o uspostavi obimne znanstvene i pravne kole od strane Imama Sadika, mir neka je s njim, jeste politika, odnosno buntovna sastavnica takve Imamove djelatnosti. Kako bi taj politiki vid bio jasniji, treba napraviti neke uvodne napomene. Ustroj hilafeta u islamu razlikuje se od ostalih uobiajenih poluga vlasti po tome to to nije samo jedan politiki poredak, ve se radi o politiko-vjerskom vodstvu. Sam naziv halifa (namjesnik) za islamskog vladara ukazuje na injenicu da je on, ponad toga to je politiki voa i vladar, nasljednik Boijeg Poslanika, odnosno donosioca vjere i etikih naela. Tako, halifa u islamu, osim irokih politikih ovlasti, predstavlja i uvara vjere, odnosno vjerskog predvodnika. Ta jasna injenica bila je razlogom da su, nakon prvih islamskih halifa, kasniji vladari koji su slabo, katkad ak i nikako, bili upueni u vjerska pitanja, nastojali taj nedostatak nadoknaditi tako to su uz sebe imali ljude upuene u vjeru. Imajui u svojoj slubi ljude upuene u fikh, tefsir i hadis, nastojali su da njihov upravni poredak i dalje bude sprega vjere i politike. Druga korist koju su tadanje halife imale od takvih osoba bila je da su ovi, po elji i nareenju vladara silnika i tlaitelja, olahko mijenjali vjerske propise, pravdajui to potrebama vremena. Nazivali su to izvoenjem vjerskih propisa, odnosno idtihadom, to prosti svijet nikako nije mogao razluiti, pa su tako mijenjali Boije propise u pokornosti onima koji su sebe doivljavali ''malim'' boanstvima. Pisci i historiari iz prolih stoljea navode okantne primjere izopaivanja hadisa i povoenja za vlastitim miljenjem, u to su uglavnom bili upleteni prsti politikih monika. Izgleda da se isto deavalo i kad je rije o tefsiru Kur'ana. Tumaenje Kur'ana u skladu s linim miljenjem i zakljuivanjem mufesira lahko je moglo Boije zakone predstaviti ljudima drugaijim nego to jesu i navesti ih da povjeruju ono to mufesir eli, a oni su uglavnom eljeli ono to su eljeli vladari. Tako se jo od najranijeg razdoblja islama fikh, hadis i tefsir razvijao kroz dva razvojna toka: jedan je bio vezan za uzurpatorski vladajui poredak, te je tako esto istinu rtvovao za probitke vlasti i zbog ovosvjetskih interesa izopaivao Boije propise. Drugi tok je bio izvoran i pouzdan, ne dajui nikakvim drugim probicima prednost nad
1

Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 10, str. 22, Muhammed Rejshahri, Monazere dar baraje masaje-le ideolozhiki, Darul-fikr, Kom, str. 130-132.

155

interesom ispravnog odreivanja Boijih propisa. Budui da se ovaj drugi tok nalazio u nemilosti vlasti i fikhskih uenjaka u njihovoj slubi, uglavnom se oblikovao i razvijao u tajnosti i nezvanino. S obzirom na ono to smo ve kazali, jednostavno je zakljuiti da daferijski fikh u doba Imama Sadika, mir neka je s njim, nije imao samo karakter jednog vjerskog spora naspram fikha zvaninih dravnih pravnika, ve je istovremeno posjedovao i jo dvije buntovne crte. Prva i vanija podrazumijevala je dokazivanje nemjerodavnosti vladajueg poretka kada je rije o potrebnim vjerskim znanjima. Stoga takvi vladari nisu mogli idejno predvoditi ljude, to je zapravo znailo da ne zasluuju da im pripada hilafet. Druga buntovna crta podrazumijevala je ukazivanje na primjere izopaivanja vere putem zvaninog fikha. On je bio proizvod fakiha koji su koristili vladarima da svoje neislamske probitke prekriju velom islamskog vjerozakona. Imam Sadik, mir neka je s njim, kroz obimno irenje znanosti, te obrazlaganje fikha, islamskih nauka i tefsira Kur'ana na nain koji je bio drugaiji od naina uenjaka vezanih za vlast, djelatno se suprotstavljao toj vlasti. Tako je Imam opovrgnuo cjelokupnu zvaninu vjersku i fikhsku strukturu, koja je predstavljala vaan oslonac vlasti halifa, te je u vjerskom pogledu osporavao sami vladajui poredak. U Imamovim raspravama i nauavanju koje je pruao svojim drugovima i blinjim jasno se uoava njegovo istrajavanje u ocjeni o nemjerodavnosti halife kada je rije o vjerskom znanju, to je koristio kao dokaz nezakonitosti njihove vlasti u vjerskom pogledu. Dakle, Imam je koristio prosvjedniki metod koji se zasnivao na njegovom poznavanja fikha i Kur'ana. U hadisu koji se od njega prenosi, kazuje: Mi smo oni za koje je Bog naredio da im budete pokorni, dok se vi pokoravate onima koji su u neznanju i za takvo postupanje neete imati pred Bogom izgovora.1 Znai, ljudi su, zbog neznanja svojih prvaka i predvodnika, skrenuli u zabludu i idu putem koji nije put Boiji, i pred Bogom se nee moi pravdati rijeima: Mi nismo svojom krivicom skrenuli na krivi put, ve su nas nae voe i prvaci, iz svoga neznanja, odveli u zabludu!, zato to je pokoravanje takvim voama ve samo po sebi bilo zabluda iz koje su proizale sve kasnije zablude.2 Kako smo naprijed kazali, broj uenika Daferovog sveuilita dosezao je etiri hiljade osoba. Kako bismo ispotovali namjeru da ne budemo preopirni, predstavit emo jednog meu njima i to Hiama ibn Hakema. Hiam je bio istaknuti uenjak, veliki teozof, odlikovao se izvanrednom sposobnou izlaganja i u raspravama je bio izuzetno vjet. Ubraja se meu najistaknutije uenike kole Imama Sadika i, kasnije, Imama Kazima, mir neka je na njih. Spomenuti uenjak, u vrijeme kada su sljedbenici Ehli-bejta
1 2

Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 186. Ajetullah Khamenei, Sejjid Ali, Pishva-je sadik, Entesharat-e Sejjid Jamal, Teheran, str. 87-91.

156

bili sa svake strane izloeni politikim pritiscima i zlonamjernoj propagandi vlasti i razliitih sljedbi, uinio je goleme usluge ehlibejtskoj koli. Posebno se istakao u promicanju i odbrani naela imameta kao jedne od osnova njenog uenja, upeatljivo ukazujui na njegov kreativni smisao u voenju zajednice. Naravno, doktrinarne i izvanredne znanstvene osnove Hiam je stekao u koli Imama Sadika, mir neka je s njim, i na tom sveuilitu uspostavljene su premise njegovog intelektualnog i islamskog razvoja. Od 148. h.g., dakle od ehadeta Imama Sadika, usavravanje njegove izvanredne linosti nastavilo se pod nadzorom Imama Kazima, mir neka je s njim, kada je razvoj njegove darovite linosti dosegao vrhunac i puni procvat. Uvid u Hiamov ivotopis pokazuje nam da se radilo o zaljubljeniku u znanje i tragaocu za Istinom. Kako bi ostvario svoje ciljeve i ugasio e za znanjem, u poetku je ovladao znanostima svoga doba. Kako bi upotpunio svoje znanje, izuio je i grke filozofske knjige te upoznao grku filozofiju do te mjere da je napisao vlastitu knjigu u kojoj pobija Aristotela. Kasnije je, nastojei proiriti i upotpuniti svoje znanje, imao dodira s razliitim kolama, ali ga nijedna nije zadovoljila. Njegovu e ugasilo je tek jasno, logino i smisleno nauavanje islama, kada je, posredstvom svoga amide, upoznao Imama Sadika, mir neka je s njim. Nakon to ga je Imam uveo u najdublja uenja islama i upoznao s logikom ehlibejtskog nauka, njegov ivot se potpuno promijenio. Neki kau da je Hiam ibn Hakem svojevremeno bio jedan od uenika Ebu akira Disanija (poznatog materijaliste i ateiste), a onda se prikljuio koli dehmija, odnosno postao sljedbenik zagovornika determinizma Dehma ibn Safvana. Takvi to navode kao prigovor Hiamu i optuuju ga da je bio krivovjernik. Meutim, on uope nije bio sljedbenik Ebu akira, ve je s njim vodio rasprave koje su ishodile da je i Ebu akir naposljetku prihvatio islam. Ali, pretpostavimo li da je sve reeno i istina, uee na predavanjima i raspravama pripadnika neke kole ne dokazuje da je on obavezno i prihvatao njihove stavove, nego je prisustvo ondje znak njegove elje da upozna razliite ideje i raspravlja o njima. Drugo, sve te mijene predstavljale su dionice njegovog intelektualnog i ideolokog napredovanja, i nipoto se ne mogu smatrati loom stranom nekoga ko traga za istinom i eli do nje doi potpuno svjesno i u najiem obliku. Naime, treba uzeti u obzir konanicu njegovog idejnog i intelektualnog razvoja i o njemu suditi na temelju njegovog konanog uvjerenja, a znamo da je Hiam do kraja ivota nastojao doprinijeti irenju islama i predstavljanju naela ehlibejtskog uenja, te je u tom smislu postigao izvanredne uinke. Kako smo naprijed kazali, drugo hidretsko stoljee spada meu razdoblja procvata znanosti, izuavanja i susreta ideja, pojave razliitih sljedbi i mezheba u islamskom drutvu. Iako je islamski nauk od samog poetka bio usmjeren ka znanju i znanosti, u ovom stoljeu su ipak, zbog upoznavanja muslimanskih uenjaka s grkom filozofijom i djelima grkih mislilaca, s

157

jedne, i kao posljedica pojave razliitih mezheba unutar islamskog drutva, s druge strane, znanstvene rasprave i vjerski dijalozi dosegli svoj vrhunac. Javlja se itav niz istaknutih naunika i mislilaca, od kojih je svaki ponaosob istinska nauna veliina. Takoer, s obzirom da veina znanstvenih pitanja do tog doba nisu bila jasno i potpuno odreena, postojao je jako irok prostor za raspravu i razmjenu miljenja. Kao rezultat tih inilaca, rasprave meu pristalicama razliitih sljedbi i mezheba imale su posebno vano mjesto. Tako su se posvuda provodile vrijedne i ustre rasprave, koje su plijenile panju i zanimanje, a mnoge od njih su i do danas sauvane. Ukupnost tih inilaca dovela je do procvata znanja i nauke i uinila da se meu muslimanima razvije analitiko razumijevanje pitanja, emu su u literaturi o historiji islama posveena posebna poglavlja. Hiam ibn Hakem, koji je roen i odrastao u takvom ozraju, brzo je, zahvaljujui svojoj darovitosti, poletu i elji za znanjem, stvorio prostor za sebe meu muslimanskim uenjacima i svrstao se meu najistaknutije mislioce i naunike svoga vremena. Ali, kroivi na stazu znanosti, on nije odmah pronaao ono za im je tragao, te tako iako je istraio razliite kole i raspravljao sa najvanijim naunim i vjerskim linostima svoga vremena jo nije bio stigao do svog eljenog cilja. Preostala je bila samo jo jedna linost s kojom se Hiam dotad nije sreo, a radilo se o Daferu ibn Muhammedu, estom Imamu Ehlibejta. Hiam se s razlogom nadao kako e mu susret s njim otvoriti nova vrata znanja, te je zato od svoga amide, koji je bio sljedbenik estog Imama, traio da mu ugovori susret s Imamom. Pria o Hiamovom prvom susretu s Imamom, susretu koji e u potpunosti promijeniti njegov privatni i znanstveni ivot, izuzetno je zanimljiva i osjeajna. Hiamov amida Omer ibn Jezid kazuje: Moj brati Hiam, koji bijae sljedbenik dehmija, traio je od mene da ga odvedem Imamu Sadiku, mir neka je s njim, kako bi s njim raspravljao o vjerskim pitanjima. Odgovorih mu: 'Neu to uiniti dok ne dobijem doputenje od Imama.' Onda sam zatraio i dobio doputenje da ga dovedem. Poto izaoh napolje i napravih nekoliko koraka, sjetih se smjelosti i otresitosti moga bratia, pa se vratih Imamu da mu to kaem. Imam, mir neka je s njim, na to mi ree: 'Zar sumnja u mene?', pa se postidjeh i shvatih svoju greku, a onda mu dovedoh moga bratia. Poto uosmo i sjedosmo, Imam mu postavi pitanje, a Hiam nije mogao odmah pruiti odgovor, pa zatrai da mu se da vremena. Nekoliko narednih dana Hiam je traio odgovor, idui od vrata do vrata, ali naposljetku nije u tome uspio. Tako je bio prinuen ponovo se obratiti Imamu i zatraiti odgovor od njega. Na narednom sastanku Imam mu postavi novo pitanje, koje je potresalo same temelje dehmijskog nauka. Hiam opet nije bio u stanju odgovoriti, pa zato, zbunjen i tuan, napusti skup. Neko vrijeme proveo je u zbunjenosti i uenju, a onda me zamoli da mu ugovorim novi susret. Kada zamolih

158

Imama da se susretne s nim, on mi ree: 'Neka me sutra eka na tom i tom mjestu u Hiri.'1 Prenesoh Hiamu ta je Imam rekao, pa on, iz silne elje, prije dogovorenog vremena pohita na mjesto susreta. Omer ibn Jezid dalje pria: Kasnije sam pitao Hiama kako je protekao njihov susret, a on mi ree: 'Stigao sam ranije na dogovoreno mjesto, a onda vidjeh Imama Sadika, mir neka je s njim, kako dolazi jaui na mazgi. Kada mi se priblii i kada pogledah u njegovo lice, osjetih takav zanos pred njegovom veliinom da zaboravih sve to sam imao u glavi i vie uope nisam bio sposoban da govorim. Imam je neko vrijeme ekao da neto kaem ili da mu postavim pitanje. To njegovo strpljivo i smjerno ekanje samo je uvealo moju zbunjenost i izgubljenost. Kad vidje u kakvom sam stanju, Imam skrenu u jednu ulicu u Hiri i ostavi me onakvog kakav sam bio.' U ovoj predaji postoji nekoliko zanimljivih injenica na koje vrijedi obratiti panju: Prvo, Hiam se odlikovao izvanrednom sposobnou za raspravljanje, tako da je ak i prenosilac predaje bio zabrinut, pa on tu Hiamovu vjetinu oznaava kao smjelost i otresitost. ak ga je, budui da je zaboravio na Imamovu veliinu, brinuo njegov susret s Imamom, te je to i kazao hazreti Sadiku. Drugo, Hiam je imao golemu e sa sticanjem znanja i nauke i elju za uveanjem znanja, tako da je na tom putu bio neumoran i koristio se svakom ukazanom prilikom. Poto nije bio u stanju pruiti odgovor na Imamovo pitanje, traio je nove susrete, a na posljednji susret s Imamom pohitao je prije dogovorenog vremena, to govori o njegovom poletu i enji za znanjem. Tree, veliina Imama Sadika, mir neka je s njim, bila je takva da je Hiam ostao posve izvan sebe, zaboravio je sve to je dotada znao te je, posve opinjen Imamom, shvatio koliko je pred njegovom veliinom malen. I tako, duhovni zanos nastao tim susretom uinio je svoje i sasvim promijenio Hiamov ivot. Od toga dana Hiam se pridruio koli estoga Imama, proao se svega to je dotada inio i u ovoj koli zablistao je kao niko drugi meu Imamovim drugovima. Posredstvom golemog znanstvenog napretka koji je ostvario u Imamovoj koli, Hiam je brzo dosegao visoku znanstvenu razinu, te se izuzetno trudio na irenju ehlibejtskog nauka i odbrani naela ovog mezheba. Iza sebe je ostavio veliko znanstveno naslijee. Obratimo li panju na njegove knjige, a to je nekih tridesetak svezaka, bit e nam jasnija njegova uenjaka veliina i obim njegovog djelovanja. Zato donosimo spisak njegovih djela iz razliitih naunih disciplina: Knjiga o imametu, Dokazi nastanka stvari, Pobijanje ateista, Pobijanje dualista, Knjiga o tevhidu, Pobijanje Hiama Devalikija, Pobijanje naturalista, Starac i mladi, Rasuivanje o tevhidu,2 Ravnotea,
1

S obzirom na okolnost da je Hira grad u Iraku, a Hiam je u to vrijeme ivio u Kufi, ini se da se ovaj susret desio prilikom jednog od Imamovih prinudnih putovanja u Irak. 2 Ovu knjigu sastavio je Hiamov uenik Ali ibn Mensur, koristei se Hiamovim raspravama.

159

Poprite, Pobijanje onoga ko vjeruje u imamet boljega, a ne najboljeg, Razilaenje ljudi u pogledu imameta, Oporuka i pobijanje onih koji je nijeu, Odredba i sudbina, Mudraci, Pobijanje stava mutezilita u pogledu Talhe i Zubejra, Sudbina, Izrazi, Spoznaja, Kredibilitet, Osam kapija, Pobijanje ejtana Tarika, Kako se otvaraju vrata sudbine?, Pobijanje Aristotela u pogledu tevhida, Pobijanje stavova mutezilita, Rasprave o imametu, Razlozi zabrana, Propisi o nasljeivanju.1 Ovdje treba napomenuti da se, za razliku od uvrijeenog stava, bavljenja Imama Sadika, mir neka je s njim, nisu svodila samo na podruje znanosti u najirem smislu, nego je on bio i politiki zauzet, to je promaklo brojnim analitiarima i piscima. Kako bismo ukazali na neosnovanost stavova da se Imam Sadik, mir neka je s njim, imajui u vidu stanje i prilike onoga vremena, nije nikada uputao u politika pitanja i nije preduzimao nikakve politike iskorake, ve se povinovao politici tadanjih halifa, u nastavku emo ukazati na primjere Imamovog politikog djelovanja. Kako bi irio izvorno uenje o imametu, Imam Sadik je slao izaslanike u razliita podruja. Tako je jedan od njih bio poslan iz Kufe u Horasan, gdje je pozivao narod da prihvati Imamov velajet. Jedni su odgovorili potvrdno i pokorili se, drugi su otvoreno odbili, a trei su ostali uzdrani, plaei se smutnje. Onda je svaka skupina odredila po jednog ovjeka kao svoga predstavnika za susret sa Imamom Sadikom, mir neka je s njim. Tokom putovanja, predstavnik tree skupine poinio je blud sa slukinjom jednog od saputnika, ali to niko nije saznao. Kada je ovih nekoliko izaslanika dolo Imamu, prvi je govorio upravo onaj koji je poinio blud, pa ree: U na kraj doao je ovjek iz Kufe i pozvao ljude na pokornost tebi. Jedni su to prihvatili, drugi su odbili, a trei su, iz predostronosti i obazrivosti, ostali uzdrani. Kojoj skupini ti pripada?, upita Imam, a ovaj ree: Ja sam od onih koji su iz predostronosti uzdrani. Imam mu na to kaza: Zato si, onda, upravo ti, tako obazriv i oprezan, te i te noi poinio onako gnusno djelo?2 Kao to se moe zakljuiti iz ove predaje, Imamov izaslanik iz Kufe bio je odgovoran za Horasan, dok je sam Imam boravio u Medini, to nam ukazuje na irinu Imamovog politikog djelovanja. Budui da se propast emevijske dinastije desila upravo u vrijeme hazreti Sadika, mir neka je s njim, ovdje emo ukratko razmotriti razloge njihovog poraza i propasti. Emevijske halife su u vlast i upravu uveli itav niz novotarija i zabluda, koje su, posmatrane zajedno, izazvale srdbu i bunt naroda, to je ishodilo ustankom muslimana i njihovom propau. Ukratko, moemo nabrojati trinaest razloga narodne srdbe i bunta. Prvi razlog: vladajui poredak od vremena Muavije pretvorio se u nasljedni tlaiteljski
1 2

ejh Tusi, Al-Fihrest, Mashad, str. 355. Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 47, str. 82.

160

reim. Drugi razlog: dravne prihode, koji su trebali biti troeni za ope dobro, i ratni plijen, u kojem su muslimanski ratnici imali znaajnog udjela, vlast je u potpunosti prisvojila i koristila za osiguranje lagodnog i rasipnikog ivota pripadnika vladajue vrhuke. Trei razlog: hapenja, zatvaranja, muenja, ubistva, a povremeno ak i pravi pokolji, postali su svakodnevnica. etvrti razlog: u doba Emevija, halife nisu vidjele nita sporno u pojavi da presuda bude suprotna Kur'anu i Poslanikovim rijeima. Iako se ni prije njih nije poklanjala panja ehlibejtskom fikhu i ehlibejtskim Imamima, koji su u potpunosti upueni u islamske propise, ipak se u praksi uglavnom dralo do provoenja zvaninih fikhskih propisa. Naprimjer, ukoliko se eljelo suditi o nekom sluaju, prvo se obraalo Kur'anu i Poslanikovom sunnetu, pa ako se tu nije nalazilo rjeenje, obraalo se Poslanikovim ashabima (muhadirima i ensarijama), pitajui ih da li oni znaju za neki Poslanikov hadis u vezi s takvim sluajem. Ukoliko se ni tada ne bi dolo do odgovora, onda bi oni koji su bili upueni u fikh izvodili presudu na temelju idtihada, i to uz uvjet da ta presuda ne smije biti u suprotnosti sa slovom Kur'ana i Sunnetom. Meutim, kako smo ve kazali, emevijske halife nisu vodile rauna da neka presuda bude u skladu s Kur'anom i Poslanikovim rijeima. Tako je, suprotno izriitim Poslanikovim zauzimanjima, Muavija nezakonito proglasio Zijada sinom Ebu Sufjanovim, odnosno svojim bratom. Peti razlog srdbe i bunta bio je uzrokovan nepravednim kanjavanjem. Kao to se zna, islamski fikh posjeduje razliite kaznene propise, poznate kao hudud ve diyat granice i kazne, i krivac mora biti kanjen u skladu s tim propisima. Meutim, u vremenu vladavine Emevija, kazneni propisi uglavnom nisu imali veze sa poinjenim zloinom. Kanjavanje krivca ovisilo je o stavu sudije: tako je on katkad mogao oprostiti zloincu, a katkad bi nevinog osudio na smrt, dok bi ponekad kanjavao stroije nego je to propisano. esti razlog: iako je u islamskom okrilju stasalo mnogo velikih pravnika, do njihovog miljenja uglavnom se nije dralo. Ukoliko bi fakih dao neku erijatsku presudu koja je ila na tetu vlasti, taj se ne bi dobro proveo. Tako je pozivanje na dobro i odvraanje od zla, kao vano islamsko naelo, bilo zanemareno, i niko nije imao hrabrosti odvraati od zla halife ili njihove slubenike. Sedmi razlog: zanemareno je bilo potivanje svetosti islamskih naela i vanjskih ispoljavanja vjere, te se javno omalovaavalo ono to je u oima muslimana predstavljalo svetinju. Tako su na ruilaki udar doli Ka'ba i Mesdidulharam, oskrnavljeni su Poslanikov mezar, te minber u njegovoj damiji, a stanovnici Medine su tri dana bili izloeni opem pogromu. Osmi razlog: po prvi put u historiji islama, Poslanikovi potomci su listom ubijani, a njihove ene i keri bile su dopale ropstva i voene su od grada do grada. Deveti razlog: ponovo je oivljeno pisanje udvornike poezije, koja je bila obiljeje dahilijeta, a koja je u islamu bila odbaena, pa su pjesnici u emevijsko doba hvalili halife i vladare to su vie mogli, pridavajui im svojstva koja ovi nisu

161

posjedovali, a preuujui njihove rune osobine. Deseti razlog: pojavila se skupina uenjaka okrenutih Ovome svijetu i spremnih da prodaju svoju vjeru, onih koji su zarad zadovoljstva vladara zanemarivali Boije zadovoljstvo. Oni su vanjtinu kur'anskih ajeta i Poslanikovih hadisa tumaili po vlastitom nahoenju, nastojei tako opravdati rijei i ponaanje vladara. Jedanaesti razlog: sklonost ka raskonom ivotu, obilnoj i raznovrsnoj ishrani, skupocjenoj odjei, izgradnji palaa i gomilanju imetka sve je vie rasla, tako da su u prijestonicama halifa, pa ak i u njihovim lovitima i ljetnjikovcima, nicali raskoni dvorci. Dvanaesti razlog: prilenitvo, bludnienje te kupovina i prodaja robinja uzeli su maha, dok nije dolo dotle da su emevijske halife sve vrijeme posveivali zabavi sa enskinjem, gozbama i pijankama.1 Konano, trinaesti razlog: zanemarena je bila rasna i nacionalna jednakost, to je jedno od temeljnih naela islamskog poretka. Javila se rasna netrpeljivost koja je za posljedicu imala prevlast Arapa nautrb nearapskih naroda. Iako su Kur'an i Poslanikova tradicija zanijekali razlike meu ljudima i kao jedini kriteriji prednosti kod Boga isticali bogobojaznost, Emevije su Arape smatrali viom rasom. Govorili su kako okolnost da je Poslanik islama izabran izmeu Arapa, ujedno znai da su Arapi bolji od drugih, dok Kurejije uivaju prednost u odnosu na ostale Arape. U skladu s takvim prosuivanjem, Arapima je u svakom pogledu davana prednost u odnosu na nearape. Vlastelinski emevijski poredak je mevalije (muslimane koji nisu bili Arapi) tretirao slino robovima. Uskraivana su im sva drutvena prava i openito je s imenom mevalija bilo povezano ponienje i omalovaavanje. Bio im je nedostian svaki ugledniji posao ili zvanje, nisu imali pravo nositi oruje, jahati konja, stupati u brak s arapskim djevojkama, makar se radilo i o beduinkama iz neuglednih plemena. Ukoliko bi kriom stupili u takav brak, ena bi bila prinuena da se razvede, a mukarcu bi slijedilo bievanje i zatvor. Vlast, sudstvo i vjersko vodstvo bili su iskljuivo u rukama Arapa i nearap nije ni u kom sluaju mogao uivati te poloaje. U naelu, Arapi Emevije smatrali su kako su oni stvoreni za gospodstvo i vlast, dok rad i trud pripadaju mevalijama. Ovakav odnos prema mevalijama smatra se jednim od najvanijih razloga za uee Iranaca u obaranju Emevija. U revoluciji protiv njih, Abasidi su koristili ovaj inilac kako bi ih optuili i potakli narod protiv njih. Meutim, okolnost koju su najvie koristili za buenje osjeanja protiv trenutne vlasti bio je progon i tlaenje pripadnika Poslanikovog roda. Drugo pitanje koje privlai naroitu panju pri razmatranju ivotopisa Imama Sadika, mir neka je s njim, jeste njegovo odbijanje ponude voa abasidskog pokreta da mu poloe prisegu. Jer, posmatramo li stvari ovlano, mogli bismo pomisliti kako su u ovom pokretu vjerska stremljenja imala veoma vanu ulogu. Naime, svi njegovi slogani i krilatice bili su islamski
1

Dr. Sejjid Dafer ehidi, Tarih-e tahlili islam ta pajan-e amavijan, Merkez-e nashr-e daneshgahi, Teheran 1365, str. 204, uz neka skraenja.

162

inspirisani. Na njihovim zastavama nalazili su se kur'anski ajeti i na svaki nain se nastojali prikazati kako nastupaju u ime interesa Ehli-bejta i kako im je namjera osvetiti se Emevijama za njihovu nepravedno prolivenu krv. Dakle, svoj prekretniki pokret su u svakom smislu nastojali dovesti u vezu sa Ehli-bejtom. Iako otpoetka nisu navodili ko bi trebao biti taj novi halifa, njihov temeljni slogan bio je zadovoljstvo Ehli-bejta, odnosno tvrdili su kako su ustali da bi priskrbili prisegu za osobu kojom je zadovoljna Poslanikova porodica. Kae se da je Ebu Muslim, glavni voa pobunjenika iz Horasana, imao mnogo pristalica i drugova meu Arapima. Dajui prisegu Ebu Muslimu, zakleli su se da e biti istrajni u slijeenju Knjige Boije i Poslanikovog sunneta, i da e biti posluni jo nepoznatom voi, koji e biti iz Poslanikovog roda. Smatrali su nedoputenim bilo kakvu nedoumicu ili nekanje kada se radilo o slijeenju njihovih zapovjednika. tavie, zakleli su se da, pobijede li neprijatelja, nee protiv pobijeenog initi nita to je u suprotnosti s islamom niti e postupati mimo naredbi njihovih zapovjednika. Ono to se smatralo njihovim znakom raspoznavanja bila je crnina crna odjea i crne zastave. Crnu zastavu odabrali su zato jer su tvrdili kako je Poslanikova zastava bila crne boje, to je predstavljalo izraz njihove rijeenosti da se vrate putu Poslanikove vjere, ali i znak njihove oaloenosti zbog svega to je snalo Poslanikovu porodicu, te namjere da osvete njihova stradanja. Moda su se na taj nain htjeli poistovjetiti sa nosiocima crnih zastava, koji e se, prema predaji, pojaviti iz Horasana, to e biti znak propasti vladavine tlaitelja i uspostave pravedne vlasti.1 U svakom sluaju, na izvanjskoj ravni posmatrano, ustanak Abasida predstavljao je veliki pokret, koji je poivao na islamskim stremljenjima i ciljevima. Nakon smrti Ibrahima Imama (Imam je ovdje prezime), Ebu Muslim je ovako pisao hazreti Sadiku: Pozivam ljude na ljubav prema Ehli-bejtu pa, ako vas to privlai, ne smatram nikog dostojnijim od vas da preuzme hilafet. Imam, mir neka je s njim, u odgovoru mu poruuje: Ti nisi moj ovjek, a ovo nije moje vrijeme.2 Takoer, Fadl Katib kae: Jednoga dana dooh kod Imama Sadika, mir neka je s njim, kad mu stie pismo od Ebu Muslima. Imam ree glasniku: 'Nema odgovora na pismo koje donosi; idi odavde!'3 Ebu Selma Hallal, koji je kasnije predstavljan kao vezir Poslanikove porodice, nakon smrti Ibrahima Imama, odluio je napustiti njegove sljedbenike i vezati se za Alijeve potomke. Stoga je napisao pisma trojici
1

O njihovim crnim zastavama i odjei pogledati u Husejn Zarrinkub, Do karn-e soukut, Entesharat-e Javidan, Teheran, str. 116. Pojava crnih zastava sa istoka navodi se kao jedan od znakova dolaska ispravne i pravedne vlasti. (Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 52, str. 217-229.) 2 ahrestani, Al-Melal ven-nehal, Menuretur-Rida, Kom, sv. 1, str. 154. 3 Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 47, str. 297.

163

njihovih uglednika: Daferu ibn Muhammedu Es-Sadiku, mir neka je s njim, Abdullahu ibn Hasanu ibn Hasanu ibn Aliju ibn Ebu Talibu (Abdullahu Mahdu) i Omeru Erefu ibn Zejnul-Abidinu, te ih je povjerio jednom od svojih prijatelja, rekavi mu: Prvo otii kod Dafera ibn Muhammeda EsSadika, pa ako on prihvati, uniti preostala dva pisma. A ukoliko ne prihvati, sastani se s Abdullahom Mahdom, pa ako ni on ne prihvati, otii Omeru. Izaslanik Ebu Selme prvo otie Imamu Daferu ibn Muhammedu, mir neka je na nj, i predade mu Ebu Selmino pismo. Hazreti Sadik, mir neka je na nj, ree mu: ta ja imam s Ebu Selmom kada je on sljedbenik drugih? Izaslanik kaza: Ipak proitajte pismo. Onda Imam Sadik, mir neka je s njim, ree svome slugi da donese lampu, pa na plamenu lampe spali pismo. Izaslanik upita: Neete odgovoriti na pismo?, a Imam ree: Odgovor je upravo ovo to si vidio. Potom Ebu Selmin izaslanik otie Abdullahu Mahdu i predade mu pismo. Poto ga proita, Abdullah poljubi pismo, pa odmah uzjaha konja, otie hazreti Sadiku, mir neka je s njim, i ree: Ovo pismo koje mi je sada donio jedan od mojih sljedbenika iz Horasana alje Ebu Selma i poziva me da preuzmem hilafet. Imam mu ree: A otkad su to ljudi u Horasanu tvoji sljedbenici? Jesi li im ti poslao Ebu Muslima? Poznaje li uope nekoga od njih? Kako oni mogu biti tvoji sljedbenici kada niti ti poznaje njih niti oni poznaju tebe? Abdullah kaza: Iz tog to govori ini mi se da ti eli to mjesto!, a Imam, mir neka je s njim, tada ree: Bog zna da smatram svojom obavezom eljeti dobro svakom muslimanu, pa kako onda ne bih elio dobro tebi! O Abdullah, odbaci od sebe te pogrene elje, jer ta vlast pripast e Abasidima, budui da je isto takvo pismo stiglo i meni. Abdullah, onda, neraspoloen otie od Dafera ibn Muhammeda. Omer ibn Zejnul-Abidin takoer je odrino odgovorio na pismo. Odbio je poziv, rekavi: Ne mogu odgovoriti na pismo nekoga koga ne poznajem!1 Kada su se ukazali znaci pobjede, Ebu Selma je ponovo pisao Imamu Sadiku, mir neka je s njim: Imam spremnih sedamdeset hiljada ratnika, pa sada je vrijeme da se izjasni, ali mu Imam odgovori kao i ranije.2 Ebu Bekr Hadremi prenosi: Ja i Aban ibn Taglib doli smo kod Imama Sadika, mir neka je s njim, u vrijeme kada su se u Horasanu podigli crni bajraci. Upitah: 'Kako ocjenjujete prilike?', a on odgovori: 'Sjedite u svojim kuama. Ako vidite da smo mi prili nekom ovjeku, onda nam pohitajte s orujem!'3 U drugoj predaji, Imam kae svojim drugovima: uvajte svoje jezike, ne izlazite iz svojih kua, jer ono to vas zanima (istinska islamska vlast) nee
1 2

Mesudi, Murudul-zeheb, Bejrut, Darul-Anadalus, sv. 3, str. 253-254. Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 47, str. 133. 3 Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 52, str.139.

164

vam se tako brzo desiti.1 S obzirom na dosada kazano, moda nam se Imamov odnos prema ponudama Ebu Selme i Ebu Muslima moe initi udnim, ali budemo li paljivije rasuivali, shvatit emo razloge za njegov takav stav. Imam Sadik, mir neka je na nj, znao je da voe ustanka nemaju drugog cilja, osim dokopati se vlasti, a ukoliko i nastupaju pod sloganom podrke Ehli-bejtu, ine to samo zato kako bi priskrbili podrku naroda. Historijske predaje jasno svjedoe da je Ebu Selma Hallal, nakon to su snage iz Horasana stigle u Kufu, preuzeo politika pitanja u svoje ruke. Na vane politike i vojne poloaje poeo je postavljati sebi bliske ljude. Namjera mu je bila postaviti halifu iz Alijevog potomstva, ali sam drati stvarnu mo i politiku vlast, dok bi poloaj halife bio tek formalan. Imam je znao da Ebu Muslim i Ebu Selma trae uglednu linost iz Ehli-bejta kako bi se njegovim ugledom i omiljenou okoristili radi ostvarenja svojih ciljeva. U stvari oni uope nisu vjerovali u njegov imamet, jer inae ne bi imalo smisla slati tri pisma istog sadraja trima razliitim osobama. Krajnje pronicljivo, Imam je znao da je krajnji cilj ustanka dolazak Abasida na vlast i da njih, opet, ne zanima nita drugo osim vlast, dok su Ebu Muslim, Ebu Selma i ostali tek orue u njihovim rukama. Imam je takoer bio svjestan da e oni uskoro ukloniti svakoga ko im vie ne bude bio od koristi ili im se nae na putu, to je i bila sudbina koja je naposljetku snala nesretnike poput Ebu Muslima, Ebu Selme, Sulejmana ibn Kesira i jo nekih. Imam, mir neka je s njim, dobro je znao da su ljudi poput Ebu Selme i Ebu Muslima prevareni i da se tu uope ne radi o slijeenju Pravog puta i Ehli-bejta, te stoga ni u kom sluaju nije bio spreman da sarauje s njima niti voljan ozakoniti njihove postupke, budui da prvaci pokreta nisu bili ljudi koji su pripadali njegovoj koli. Oni su nastupali osvetoljubivo, iz elje za vlau i na iskljuiv nain, te su inili stvari na koje nijedan odgovoran musliman ne smije pristati. Izuavajui historijsku literaturu, susreemo se s tekstom naredbe, odnosno oporuke Ibrahima Imama upuene Ebu Muslimu na poetku ustanka. Ebu Muslim, uveni junak, poznat pod nadimkom Emir Ali Muhammed, prilikom putovanja u Mekku susreo se sa Ibrahimom Imamom, a ovaj mu je predao svoju oporuku, zajedno sa crnom zastavom, koja je kasnije postala simbol Abasida, i naloio mu da on povede ustanak u oblasti Horasana. Ovdje prenosimo tu oporuku, budui da ona predstavlja vaan spis koji svjedoi o osobama poput Ibrahima, Ebu Muslima i ostalih voa abasidskog ustanka. Na poetku ove naredbe, kako bi zbunio neiskusnog mladia, Ibrahim kae: Ti si ovjek iz naeg Ehli-bejta, pa postupi onako kako ti naredim... Kao izraz svoje odanosti, smakni svakog ko ti se uini sumnjivim i nepouzdanim. Ako moe uiniti da u Horasanu ne ostane niko ko govori arapski, uini tako i gdje god vidi dijete vee od pet pedalja, a
1

Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv.52, str. 139.

165

uini ti se sumnjivim, smakni ga! Tako je Ibrahim Imam u svojoj oporuci izriito naloio Ebu Muslimu smaknua i krvoprolie. Mukrizi kae: Sve da je Ibrahim Imam htio poslati Ebu Muslima u zemlju irka da tamo poziva u islam, opet mu ovakva oporuka ne bi bila doputena. Ali, on ga je s takvom naredbom poslao u islamsku zemlju i naredio mu ubijanje muslimana. Naalost, Ebu Muslim je postupio u skladu s ovom okrutnom i divljakom naredbom te je, kako navodi Jaf'i, postao Hadad svoga vremena. U namjeri da uspostavi abasidsku vlast, liio je ivota ogroman broj ljudi. Historiari kau da broj onih koje je smaknuo u razdoblju trajanja svoje vladavine dosee 600.000 ljudi. Ebu Muslim je bio istrajan u svojim zloinima. Kada je osjetio bojazan od Mensura, napisao mu je sljedee: Tvoj brat (Seffah) naredio mi je da izvuem sablju, da krivce ubijam i zbog najmanje optube i da nikom ne opratam. Tako sam, po njegovoj naredbi, unitio mnogo toga to je Bog naredio da se sauva, prolio sam mnogo krvi koju je Bog zabranio da se proljeva, dok vlast ne uzeh od jednih i ne dadoh je drugima... Mensur, opet, priznaje da je bilo tako. Kada je zaelio smaknuti Ebu Muslima, nabrajajui njegove zloine, zapitao je: Zato si okrutno i nemilosrdno pobio 600.000 ljudi? Ne poriui takvu okrutnost, Ebu Muslim odgovara: Sve je to bilo kako bi se osnaili temelji vae vlasti. Na drugom mjestu, Ebu Muslim broj svojih rtava, ne raunamo li poginule u ratovima, navodi kao 100.000 ljudi.1 Nije tedio ak ni svoje stare prijatelje. Tako je smaknuo i Ebu Selmu Hallala, svoga prijatelja i saradnika, poznatog kao vezir Ali Muhammed, ovjeka koji je imao vanu ulogu u pobjedi Abasida i, ustvari, bio je finansijski pokrovitelj ustanka.2 Zato nije nimalo udno to u historijskoj literaturi itamo: Prilikom Ebu Muslimovog putovanja na Had, beduini su se sklanjali, kako mu se ne bi nali na putu, jer su uli previe toga o njegovoj krvolonosti. Ono to smo kazali o razlozima odbijanja prijedloga voa abasidskog ustanka od strane Imama Sadika, mir neka je s njim, svodi se na procjenu da oni koji su ga poveli nisu bili pozvani da ga provedu u skladu sa njegovim shvatanjima. Dakle, nije se radilo o pravim snagama koje bi mogle predvoditi jedan istinski islamski ustanak. Da se radilo o zdravim snagama, koje bi se zaista stavile na raspolaganju Imamu, on bi zasigurno preuzeo vodstvo pokreta. Drugim rijeima, Imam je poznavao prilike i intelektualno stanje ummeta, bio je obavijeten o politikim i drutvenim uvjetima, te je poznavao mogunosti i ogranienja za otpoinjanje politike borbe. Zato je smatrao da oruani ustanak i pobjeda sile u njemu nisu dovoljni za uspostavu stvarne islamske vlasti. Nije bilo dovoljno samo pripremiti snage za vojni napad, ve je prije toga valjalo pripremiti vojsku na polju uvjerenja, odnosno uiniti da oni prihvate Imama, njegovu istotu i njegovo potpuno znanje, te da shvate
1 2

Ibn Vazih, Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 3, str. 105. Ibn Halekan, Vefijatul-ajan, Mektebtul-Hajdarijje, Kom 1364, sv. 2, str. 196.

166

njegove uzviene ciljeve i podre ga na putu uspostave vlasti koja e donijeti dobro Ummetu. Razgovor Imama Sadika, mir neka je s njim, sa jednim od njegovih drugova jasno potvruje naprijed izreeno. Naime, od Sedira Sirafija se prenosi da je rekao: Uao sam kod Imama i upitao: 'Zato tek tako sjedite?' Imam ree: 'A ta se deava, Sedire?' Rekoh: 'Govorim o brojnosti vaih prijatelja', a on ree: 'ta misli koliko ih ima?' Odgovorih: 'Stotinu hiljada!' 'Stotinu hiljada?', upita Imam, a ja dodadoh: 'Da, moda ak i dvjesto hiljada!' 'Dvjesto hiljada?', upita on ponovo, a ja rekoh: 'Da, a moda i pola svijeta!' Nastavljajui razgovor, Imam, mir neka je s njim, stie sa Sedirom u Jenbu, pa kada ugleda jedno stado koza, ree: O Sedire, kad bi naih prijatelja i sljedbenika bilo koliko je koza u ovome stadu, mi ne bismo ostali mirno sjediti!1 Iz ove predaje zakljuujemo da je Imam zaista smatrao kako samo preuzimanje vlasti nije dovoljno i da se program promjena i islamskog preustroja ne moe provesti bez saradnje sa svjesnim predstavnicima u narodu, onim pojedincima koji poznaju ciljeve vlasti i koji se slau s njima te daju svoju podrku vlastima kroz tumaenje tih ciljeva narodu i spremni su izdrati sve nedae i tekoe na tom putu. Iz navedenog razgovora Imama Sadika, mir neka je s njim, zakljuujemo da bi Imam, da je imao prijatelje i snage na koje se mogao osloniti nakon oruane pobjede pri ostvarenju ciljeva islamske vlasti, uvijek bio spreman na oruani ustanak. Meutim, prilike i uvjeti u njegovo vrijeme nisu to doputali. Dakle, ukoliko se i ne bi desio izravan poraz, nije se moglo jamiti ostvarenje eljenih uinaka. Drugim rijeima, ukoliko u postojeim uvjetima ustanak i ne bi doivio vojni poraz, ni stvarna pobjeda, a to je ostvarenje ciljeva islamske vlasti, nikako nije bila izvjesna. Kako smo vidjeli, Abasidi su na poetku sukoba s Emevijama nastupali u znaku podrke Poslanikovom rodu (Haimijama) i elje za uspostavom pravedne vlasti. Ustvari, budui da je stradanje Poslanikove rodbine u emevijsko doba teko padalo muslimanima i da se, s druge strane, Emevije u ime islamske vlasti nisu ustezale od tlaenja, Abasidi su se, koristei mrnju naroda prema njima, predstavljali kao pobornici Poslanikove porodice. Meutim, ne samo da se nisu ostvarila njihova obeanja o prestanku tlaenja Poslanikova roda i uspostavi pravedne vlasti, nego nije prolo mnogo vremena a neislamski emevijski program poeo se provoditi jo ee i dosljednije, tako da su ljudi poeljeli da se vrati stara vlast. S obzirom na okolnost da je vladavina Seffaha, prvog abasidskog halife, bila kratka i da tokom njegovog ivota vladavina Abasida jo nije bila posve uvrena, pritisci na narod nisu jo bili tako snani, a ni Poslanikov rod nije bio izloen pritiscima. Meutim, stupanjem na poprite Mensura Devanikija, pritisci se pojaavaju. Budui da je Mensur bio savremenik Imamu Sadiku, mir neka je
1

Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 2, str. 242.

167

s njim, skoro dvadeset i jednu godinu, nije bez svrhe da kaemo neto vie o pritiscima i zloinima koji su se deavali tokom tog dugog razdoblja. Mensur, drugi abasidski halifa, bio je nasilnik, ovjek krvoedan i okrutan, koji je unesreio islamsko drutvo. U njegovo vrijeme ljudima je ivot bio stalno u opasnosti i sablja je bila odgovor i na najmanju kritiku. Osim to je bio nasilnik, Mensur bijae pohlepan i izraziti rob novca. On je slovio za najpohlepnijeg i novcu najprivrenijeg abasidskog halifu, a njegova nezasita pohlepa je zapamena i u narodnim priama. Meutim, njegovo nasilje i neizdrivi ekonomski pritisci koje je provodio ne mogu se objasniti samo njegovom pohlepom i eljom za Ovim svijetom. Naime, za vrijeme njegove vlasti privreda islamskog drutva bila je posve propala. Bio je bez ikakve elje da dravni novac ulae i troi u svrhu opeg dobra, kao to je izgradnja javnih objekata i pomaganje narodu da lake ivi. Usto, ne samo da je zajednike prihode muslimana gomilao u riznicama, nego je narodu otimao i privatnu svojinu, ostavljajui tako mnotvo porodica bez ikakvog imetka. Kako piu neki historiari, ukupno bogatstvo koje je na ovakav nain stekao iznosilo je osamsto miliona dirhema.1 Dakle, tako obiman program, kakav je provoen na razini itave zemlje, ne moe se objasniti samo Mensurovom nezajaljivom pohlepom i ljubavlju prema novcu. Postoje spisi i svjedoanstva koji pokazuju da je program privrednog siromaenja i izgladnjivanja bio planski i dobro osmiljen. Naime, cilj takve mrane politike bio je da ljudi budu u stalnoj potrebi i stalno primorani da trae oslonac u njemu. Istovremeno, dok budu zabavljeni razmiljanjem kako da utole glad, nee razmiljati ni o kakvim drugim drutvenim pitanjima. Mensur je jednom prilikom na skupu odabranih dvorjana ovako objasnio svoju namjeru izgladnjivanja naroda: Dobro kae beduinska poslovica: Dri svoga psa gladnim kako bi zbog komada hleba pristajao za tobom. A onda je dodao: Samo me je strah da neko drugi tom psu ne pokae komad hljeba pa da pas ne otri za njim. Ne samo da je tokom svoje vlasti nametnuo mrani program proizvodnje gladi, nego je takvom postupanju pouio i svoga sina Mehdija. U jednom od svojih savjeta kae mu: Na razliite naine uinio sam ljude sebi pokornim i poniznim. Podijelio sam ih u tri skupine: jedna skupina njih su siromani i potrebiti i uvijek e pred tobom ispruati ruke u potrebi; druga skupina su plaljivi i uvijek su u strahu za svoj ivot; trea skupina provodi ivot po zatvorima i slobodu mogu stei samo posredstvom tvoje milosti. Kad preuzme vlast, ne doputaj ljudima odve uitka i zadovoljstva. Ove injenice pokazuju da je ovaj program provoen radi jaanja Mensurove vlasti i sprjeavanja buna i narodnih pokreta. Znai, nije se radilo iskljuivo o njegovoj pohlepi i neraspoloenju da troi novac iz dravne blagajne.
1

Ibn Vazih, Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 3, str. 125.

168

Mensurova protivislamska vladavina nije se svodila iskljuivo na izgladnjivanje i iznurivanje naroda. Pored ekonomskih pritisaka u drutvu je provoena prisila i zavoena strahovlada. Uestala i brojna su bila ubistva i muenja, koje su provodili Mensurovi najamnici, tako da je broj rtava iz dana u dan bivao sve vei i vei. Jednom prilikom mu njegov amida ree: Navalio si na narod s takvom estinom i surovou da se ini kako ti rije milost nita ne znai! Mensur odgovori: Jo nisu istruhle kosti Benu Mervana i sablja porodice Ebu Talibove nije u koricama. Mi ivimo meu ljudima koji su nas do juer smatrali sasvim obinim. Danas halifa ne moe zauzeti mjesto u njihovim srcima, osim da zaboravi na samilost i ponaa se na okrutan nain. Takva surovost ispoljavana je u svim krajevima pod Mensurovom vlau, ali je u Medini bila izraenija nego drugdje. Razlog toj pojavi bio je to su Medinjani od prvog dana bili izbliza upoznati sa istinskim znaenjem islamske vlasti i ni po koju cijenu nisu bili spremni trpjeti kvarnu vlast kakva je bila Mensurova. Osim toga, Medina je nakon Poslanikove smrti bila mjesto gdje su govore i predavanja drali najvei velikani islama. U njoj su, sve do vremena Osmog Imama, ivjeli i lanovi Poslanikove porodice, koji su imali obavezu uvanja dostojanstva islama i upuivanja islamskog drutva, tako da je njihovo prisustvo medinskoj zajednici uvijek davalo izraajniji islamski karakter. U vrijeme Mensurovog hilafeta, esti Imam, a nakon njegove smrti njegov sin Musa ibn Dafer, bili su otjelovljenje islamskog otpora, a Medina je predstavljala uporite izvornog islamskog pokreta i borbe protiv tlaitelja i zbog toga je uvijek bila trn u oku vladarima silnicima. Nakon slamanja ustanka u Medini, koji je predvodio Muhammed ibn Abdullah ibn Hasan, poznat kao Nefsul Zekije (unuk Imama Hasana Mudtebe), Mensur je za namjesnika u ovom gradu postavio izuzetno krutu i surovu osobu po imenu Rijah ibn Osman. Nakon to je stigao u Medinu, okupio je ljude i, izmeu ostalog, izjavio: O Medinjani, ja sam zmija otrovnica, sin otrovnice! Ja sam amidi Muslima ibn Ukbe,1 koji je ruio va grad i ubijao vae ljude. Kunem se Bogom, ne budete li pokorni, sravnit u va grad sa zemljom tako da nee ostati ni traga ivota u njemu! Tada se podie skupina muslimana koji su ga poznavali i, u znak protivljenja, povikae: Osoba poput tebe, sa tako sramnom prolou, nije dostojna ovog poloaja! Tvoj otac dvaput je bievan zbog svojih prekraja. Nikada ti neemo dopustiti da se prema nama tako ophodi! Rijah obavijesti Mensura da se Medinjani bune i da se ne pokoravaju halifinim naredbama. Ovaj, onda, uputi otro pismo graanima Medine, u kojem im zaprijeti da e, ukoliko se nastave suprotstavljati, zatvoriti sve njihove trgovake puteve na kopnu i
1

Kako smo pisali u biografiji etvrtog Imama, Muslim ibn Ukba bio je jedan od vojnih zapovjednika Jezida ibn Muavije, po ijem nareenju je napao Medinu, a onda je tri dana trajao pokolj u tom gradu i potekle su rijeke krvi.

169

moru te poslati na njih snane vojne snage. Rijah je onda okupio ljude u damiji, ispeo se na minber i poeo itati halifino pismo. Nije ga stigao proitati do kraja, kada se sa svih strana oglasie povici protivljenja i raspali se plamen narodnog nezadovoljstva. Poee ga kamenovati i on, kako bi spasio svoj ivot, pobjee i sakri se.1 Nakon ovog dogaaja, Mensur ostvari svoje prijetnje i, prekidajui puteve za prijevoz robe, stavi Medinu u ekonomsku izolaciju, koja je trajala sve do dolaska na vlast njegovog sina Mehdija Abasija.2 Mensur je bio veoma zabrinut politikim djelovanjem i bavljenjima Imama Sadika. Imamova posvemanja omiljenost i njegov izvanredni nauni stepen dodatno su uveavali Mensurovu brigu i strah. Zato ga je nekoliko puta pokuao, pod razliitim izgovorima, namamiti u Irak i ondje smaknuti, ali svaki put bi Imam izbjegao opasnost. Sljedbenicima Ehli-bejta u Medini Mensur je zaveo strahovladu, a svojim dounicima je naredio da prate i ubijaju one koji se drue s Imamom Sadikom. Istovremeno, Imam je svoje prijatelje odvraao od bliskosti i saradnje s halifinim dvorom. Jednom ga je neki od njegovih prijatelja upitao: Katkad se neki od nas nae pogoen siromatvom i neimatinom, te mu bude ponueno da za njih (Abaside) gradi kue i kopa kanale za navodnjavanje, te tako zaradi. ta Vi mislite o tome? Imam odgovori: Ne bih volio za njih zavezati ni vor ili staviti ep na bocu, ma koliko da mi plate za to. Jer, onaj ko pomae nasilniku nai e se na Danu sudnjem u vatrenom okruenju kada Bog bude sudio robovima Svojim. Imam je zabranjivao svojim sljedbenicima da se radi suenja obraaju pravnim ustanovama Abasida i nije smatrao obaveznim drati se njihovih presuda. Takoer, Imam je opominjao fakihe i muhadise da se klonu saradnje sa vlastima. Govorio je: Fakihi su povjerenici Boijih poslanika, pa ako vidite da su se pribliili vladarima, proite ih se. Jednom je Mensur pisao Imamu Sadiku: Zato nas i ti, poput drugih, ne doe posjetiti? Imam je u odgovoru napisao: Mi od Ovoga svijeta nemamo nita pa da se plaimo da nam to oduzme, a ti, pak, od Onoga svijeta nema ba nita to bi nam mogao pokloniti. Nije ti data nikakva blagodat zbog koje bismo ti trebali doi estitati, niti smatramo da si pogoen nekom nesreom zbog koje bismo ti trebali izraziti saosjeanje. Zato bismo ti onda dolazili?! Mensur tada napisa: Doite da me posavjetujete!, a Imam mu odgovori: Onaj ko je vezan za Ovaj svijet ne moe ti dati savjet, a onaj ko je vezan za Onaj svijet ne eli dolaziti k tebi!3
1 2

Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 5, str. 551. Ibn Vazih, Tarihu Jakubi, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1384, sv. 3, str. 114115. 3 Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 47, str. 184.

170

Abasidski slubenici su pokuavali na razliite naine odvratiti ljude od Imamova uenja, odnosno nastojali su uspostaviti odstojanje izmeu njih i naroda. Stoga su se trudili da ljudima omile svoje muftije, ili makar fakihe, koji im se nisu protivili i od ijeg djelovanja nisu imali tete.1 Kako znamo, Abasidi su sprva, kako bi ostvarili svoje ciljeve, nastupali pod krilaticom podrke Poslanikovoj porodici, ali su je zaboravili im su se dokopali vlasti. I oni su, poput Emevija, u velikim predvodnicima iz Poslanikove porodice vidjeli glavnu opasnost po svoju vlast. To je bilo zato to su oni, zahvaljujui svom duhovnom uticaju i ivotodajnom uenju, bili omiljeni meu narodom te su osvjeivali i poticali ljude na djelovanje. Zbog toga su ih, koliko god im je to bilo mogue, sprjeavali da budu u doticaju s narodom. Takva nastojanja, vie nego ikada, uoljiva su u vrijeme Imama Sadika. U to vrijeme su vlasti otvoreno nastojale da osobe koje su nekad i same bili uenici Imamove kole u pogledu fikha i fetvi iskoriste protiv njega, te da ih predstave narodu kao jedine erijatske znalce. Takav je bio sluaj sa Ebu Hanifom i Malikom ibn Enesom. Mensur je velike nade polagao u Malika ibn Enesa, kojeg je uinio zvaninim muftijom i fakihom. Abasidski telal u Medini objavio je graanima: Niko, osim Malika ibn Enesa i Ibn Ebu Zejda, nema pravo izdavati fetve! Takoer, Mensur je naredio Maliku da priredi zbirku svojih fetvi i preda je na koritenje fakihima i muhadisima. Malik se nekao, ali Mensur bi uporan. Jednom mu ree: Mora napisati tu knjigu, jer danas ne postoji niko ueniji od tebe! Tako je on napisao svoju knjigu AlMuwatta. U okviru ovakvih nastojanja tadanja je vlast nastojala ukazati podrku Maliku koliko god je to bilo mogue. Promicali su i irili njegove fetve, sve s ciljem da udalje narod od kole Imama Sadika. Mensur jednom ree Maliku: Ako me ivot poslui, uinit u tvoje fetve omiljenim poput Kur'ana. Poslat u ih u sve gradove i natjerati ljude da postupaju po njima! Dakako, takve muftije nisu mogle ostati ravnodune prema zahtjevu halife da mu prue svoju bespogovornu podrku i zatite njegove ciljeve. Ukoliko bi halifa uoio da dravni fakih ili muftija ine neto suprotno njegovim nastojanjima ili mu se protive, strogo bi ih kanjavao. Tako se dogodilo da je Malik ibn Enes, i pored sve panje koju je uivao kod Mensura, jednom bio kanjen sa sedamdeset udaraca biem. Razlog je bila neka njegova fetva koja halifi nije bila po volji. Zejd ibn Ali, mir neka je s njim, bio je brat Imama Bakira i unuk Imama Husejna. ivio je u doba vladavine Emevija i spadao je meu velikane, vrle i izvanredne ljude iz poslanike porodice. Bijae uen, skruen, bogobojazan i hrabar. Zejda je silno alostilo gledati emevijsko tlaenje i nasilje te je smatrao da tu kvarnu vlast treba oboriti oruanim ustankom. Halifa Hiam ibn Abdul-Melik, koji je znao za Zejdov pobunjeniki duh, namjeravao ga se
1

Ibn Halekan, Vefijatul-ajan, Mektebetul-Hajdarijje, Kom 1364, sv. 4, str. 135.

171

spletkom rijeiti pa ga je pozvao da doe iz Medine u Damask. Kada je Zejd stigao i pojavio se na dvoru, halifa ga hladno primi, rekavi mu: Jusuf ibn Amr i Sakfi (upravitelj Iraka) javili su mi da ti je Halid ibn Abdullah Kasri1 predao 600.000 dirhema. Hou da mi da taj novac! Ali, meni niko nije nita dao!, odgovori Zejd, a Hiam onda ree: Tada mora otii Jusufu ibn Amru u Irak i neka te on suoi sa Halidom. Zejd odgovori: Ne alji me tom niskom ovjeku iz prezrenog plemena, jer njemu nije za vjerovati!, ali Hiam kaza: Nema druge, mora ii tamo! te dodade: uo sam da smatra sebe dostojnim hilafeta i da razmilja o njemu, a obini si sin robinje. Sinu robinje ne prilii da misli o hilafetu! Zejd kaza: Zar misli da poloaj moje majke umanjuje moju vrijednost? Zar si zaboravio da je Ishaka rodila slobodna ena, dok je Ismailova majka bila tek robinja? Ipak, Bog je dao da se poslanstvo nastavi po Ismailovoj liniji, tako da je i Poslanik islama njegov potomak. Pa ga onda Zejd posavjetova i pozva ga da bude bogobojazan i skruen. Hiam ree: Zar da me osoba poput tebe poziva na bogobojaznost i skruenost?!, a Zejd odgovori: Da, jer pozivanje na dobro i odvraanje od zla dva su velika propisa islama i svako je duan da ih provodi. Niko ne smije zapostaviti tu obavezu zato to je neugledan i niskog poloaja, niti je ikome doputeno da zbog svoga visokog poloaja preuje takve savjete. Nakon ovog otrog razgovora, Hiam posla Zejda u Irak, a istovremeno uputi Jusufu ibn Amru pismo u kojem je stajalo: Kada ti Zejd doe, suoi ga s Halidom i nemoj mu dopustiti da se u Kufi zadri niti sahat vremena. Jer, on je rjeit ovjek, prijatne pojave i vjet u govornitvu, tako da e se Kufljani, zadri li se ondje, brzo povesti za njim. Kad stie, Zejd otie Jusufu i upita: Zato si me dovukao ovamo? Jusuf odgovori: Halid tvrdi da ti je dao 600.000 dirhema. Dovedi, onda, Halida da tu tvrdnju lino iznese, zatrai Zejd. Jusuf onda naredi da dovedu Halida iz tamnice. Dovedoe Halida s okovima na rukama i nogama. Onda mu se Jusuf obrati: Ovo je Zejd ibn Ali. Kai sada ta je tvoje kod njega! Halid ree: Tako mi Boga, nita moje nije kod njega! Jedini razlog zato ste ga doveli jeste da ga namuite. Onda se Jusuf okrenu ka Zejdu i ree: Zapovjednik vjernika Hiam naredio mi je da te ve danas otpravim iz Kufe. Zejd zatrai: Daj mi tri dana vremena da se odmorim, a onda u napustiti grad. Jusuf odgovori: To nije mogue: obavezno mora krenuti jo danas. Tada Zejd ree: Daj mi onda vremena da se makar danas ovdje zadrim, a Jusuf odgovori: Nema vie od sahat vremena! Tako Zejd, u pratnji nekolicine Jusufovih
1

Halid ibn Abdullah bio je upravitelj Iraka prije Jusufa ibn Amra. Bio je sposoban i uticajan ovjek pa ga je Hiam postavljao za namjesnika u razliitim krajevima. Njegov uticaj naveo je njegove neprijatelje da ustanu protiv njega, pa su ga potvorili kod Hiama i on promijeni miljenje o Halidu. Naposljetku mu oduze namjesnitvo i baci ga u tamnicu, a na njegovo mjesto postavi Jusufa ibn Amra.

172

slubenika, napusti Kufu i zaputi se ka Medini. Kad su odmakli od Kufe, Jusufovi slubenici se vratie i ostavie Zejda samog. Zejdov dolazak u Kufu izazvao je ivost meu narodom i svuda se govorilo o njegovom razgovoru sa Hiamom. Kufljani su pratili kako se stvari razvijaju, pa kada ue da je Zejd krenuo ka Medini, sustigoe ga i izrazie mu podrku, rekavi: Zadri se u Kufi i uzmi od ljudi prisegu. Neka zna da e ti se zasigurno odmah pridruiti sto hiljada ljudi spremnih da ginu za tebe. Tamo je tek neznatan broj emevijskih ljudi. Samljet emo ih pri prvom napadu. Zejd, koji nije zaboravio na nevjerstvo i izdaju Iraana u doba Imama Alija, Imama Hasana i Imama Husejna, nije se previe zagrijao nakon ovakvih obeanja. Ipak, nakon njihovog upornognog navaljivanja, odustade od puta u Medinu i vrati se u Kufu. Ljudi su u skupinama dolazili i davali mu prisegu, tako da se samo u Kufi sakupi dvadeset i pet hiljada ljudi spremnih za borbu. S druge strane, Jusuf ibn Amr odmah obavijesti Hiama o tim dogaanjima. Ta vijest ga estoko rasrdi, pa on naredi Jusufu da odmah navali na Zejdove snage i da to prije ugasi plamen ustanka. Uskoro se dvije strane sukobie. Zejd se borio krajnje hrabro, pozivajui svoje sljedbenike da istraju. Borba je trajala sve do veeri. Tada s neprijateljske strane doletje strijela i pogodi Zejda u elo. Usljed teke rane, Zejd nije bio sposoban nastaviti borbu. Usto, u borbi su ve bili izginuli njegovi brojni prijatelji, a neki se rasprili, tako da je Zejd bio prinuen izdati naredbu za povlaenje. Tokom noi pokuali su izvaditi strijelu iz Zejdovog ela, ali ona je bila ula tako duboko da to nije bilo nimalo lahko uiniti. Naposljetku je lijenik uspio izvaditi strijelu, ali je Zejd, usljed teine rane, postao ehidom. Nakon savjetovanja, njegovi prijatelji ga odluie sahraniti u pliaku rijeke koja je tekla u blizini, da ga halifini ljudi ne bi mogli pronai. U skladu s tom odlukom, najprije su skrenuli tok rijeke, a nakon to su ga sahranili, pustili su da rijeka da ponovo tee istim tokom. Naalost, jedan Hiamov plaenik koji je prisustvovao Zejdovoj sahrani sve dojavi Jusufu ibn Amru. Po njegovom nareenju, Zejdovo tijelo bi iskopano, a glava odsjeena. Tijelo objesie na kapiju Kufe, gdje je visilo narednih etiri godine. Naposljetku ga skidoe, spalie i pepeo prosue u vjetar. U vezi sa Zejdom i pitanjem da li je polagao pravo na imamet, odnosno da li je prihvatao imamet hazreti Bakira i hazreti Sadika, prenoene su oprene predaje. U nekim od njih Zejd biva prekoren, dok u drugima biva hvaljen. Veina uenjaka i istraivaa smatraju predaje koje govore o prekoravanju Zejda sumnjivim kada se radi o lancu prenosilaca i zato ih ne prihvataju. Naprimjer, ajatollah Khoji, nakon analize i kritike predaja koje govore o pokudi Zejda, kae da su slabog seneda i nepouzdane. Dalje pie: Sutina onoga to smo kazali jeste da je Zejd bio velika linost i dostojan pohvala. Ne postoji nijedan spis koji dokazuje njegovo zastranjenje u vjerskom smislu ili koji ukazuje da on zasluuje pokudu. Allame Medlisi,

173

nakon to je prenio predaje vezane za Zejda, pie: Znaj da su predaje o Zejdu razliite i oprene. Meutim, vie je predaja koje svjedoe o njegovoj veliini, koje ga hvale i u kojima se iznosi tvrdnja kako on nije imao krivo vjerovanje. Veina ehlibejtskih uenjaka smatra Zejda izuzetnom linou. Prema tome, ispravno je imati o njemu dobro miljenje i uzdrati se od bilo kakvog prekoravanja. to se njegovog ustanka tie, postoje brojni dokazi da se dogodio uz doputenje i saglasnost hazreti Sadika. Meu takva svjedoanstva spadaju i rijei Imama Ride, napisane u odgovoru Memunu: Moj otac, Musa ibn Dafer, prenosi da mu je njegov otac rekao: 'Zejd se posavjetovao sa mnom u vezi sa svojim ustankom. Rekoh mu: Dragi amida, ako eli biti ona osoba koja e biti objeena na kapiju Kufe, put ti je otvoren!' A kada je Zejd krenuo otac je rekao: Teko onom ko uje njegov poziv, a ne odazove mu se!' Ova predaja uvjerljivo je svjedoanstvo da se Zejdov ustanak dogodio uz doputenje Imama. Meutim, budui da je bilo mogue da neprijatelj sazna za njegovu umijeanost i podrku, i on, i sami Zejd, i njegovi najblii prijatelji, pazili su da se to ne desi. Imam Sadik, u razgovoru s jednim Zejdovim prijateljem koji je, borei se uz njega, ubio estoricu emevijskih vojnika, rekao je: Neka me Bog uini sauesnikom u toj krvi. Tako mi Boga, moj amida Zejd postupio je poput Alija i njegovih drugova! Zejd je bio jedan od onih koji su priznavali imamet hazreti Sadika. Prenosi se da je rekao: Dafer je na imam u pitanjima doputenog i zabranjenog. Takoer je rekao: U svakom vremenu jedan od nas iz Ehlibejta je dokaz Boiji. Dokaz u naem vremenu je moj brati Dafer ibn Muhammed. Onaj ko njega slijedi, nee zalutati, a onaj ko mu se usprotivi, nee nai put! Imam Sadik je izjavio: Smilovao se Bog mome amidi Zejdu. Da je pobijedio, odrao bi svoje obeanje, jer on je vjerovao u odabranu osobu iz Muhammedove porodice i pozivao je ljude da me slijede. U drugoj predaji prenosi se da je u vezi sa Zejdom kazao: Bog mu se smilovao. On bijae ovjek vjernik, uenjak i istinoljubiv. Da je pobijedio, odrao bi svoje obeanje. Da je preuzeo vlast, znao bi kome je predati. Vijest o ehadetu Zejda i njegovih prijatelja u Medini je primljena s gorinom. Naroito je teko pala Imamu Sadiku. Nakon njegovog ehadeta dugo vremena bio je oaloen i tuan. Zaplakao bi kad god bi pred njim neko spomenuo Kufu ili Zejda. Uvijek se biranim i najtoplijim rijeima prisjeao svoga amide i njegovih odanih prijatelja. Hamza ibn Hamran, jedan od njegovih drugova, svjedoi: Jednom dooh kod Imama i on me upita: 'Hamza, otkud dolazi?' 'Iz Kufe', rekoh, a on na spomen Kufe gorko zaplaka, tako da mu se cijelo plemenito lice natopi suzama. Kada to vidjeh, u uenju rekoh: 'Sine Poslanikov, ta vas je tako rasplakalo?' On, alosno, kroz pla odgovori: 'Sjetih se svog amide Zejda i onoga ta su mu uinili!' 'A ega ste se u vezi s njim prisjetili?', upitah, a on odgovori: 'Njegove

174

pogibije i onoga to su mu uradili poslije.' Onda mi Imam ispria o Zejdovom ehadetu.''

175

SEDMI IMAM, MUSA KAZIM, s.a

Ime sedmog ehlibejtskog imama bilo je Musa, a nadimak Kazim. Njegova majka je bila plemenita ena po imenu Hamida, a otac asni esti Imam, hazreti Sadik, mir neka je s njim. Roen je 128. h.g. u Abvi, jednom selu u okolini Medine, a ehadet je dosegao 183. (ili 186.) hidretske godine. Od 148. h.g., odnosno od ehadeta Imama Sadika, mir neka je s njim, zapoinje razdoblje imameta hazreti Kazima, tokom kojeg su Imamu bili savremenici sljedee halifama: Mensur Devaniki (136-158. h.g.), Muhammed poznat kao Mehdi (158-169. h.g.), Hadi (169-170. h.g.) i Harun (170-193. h.g.). U vrijeme smrti Imama Sadika, mir neka je s njim, na vlasti je bio poznati abasidski halifa, nasilnik Mensur Devaniki. Mensur je ovjek koji je, kako bi uvrstio temelje svoje vlasti, pogubio mnotvo ljudi. Na tom putu nije izvrgavao muenjima jedino sljedbenike Ehli-bejta, ve su stradavali i fakihi i velike linosti iz redova ostalih muslimana ukoliko bi mu se suprotstavljali. Tako je Ebu Hanifa, zbog krivice to je izdao fetvu u znak podrke Ibrahimu (sinu Abdullaha Mahda, inae voi ustanka u Iraku), bievan i baen u tamnicu. Imam Kazim se nakon smrti svoga oca, kao dvadesetgodinjak, suoio sa vladarom nasilnikom koji se smatra jednim od najokrutnijih u islamskom svijetu ikada. Kada ga je upravnik Medine, Muhammed ibn Sulejman, obavijestio o smrti Imama Sadika, Mensur mu je ovako odgovorio: Ako je odredio nekoga za svog nasljednika, pozovi toga sebi i posijeci ga! Meutim, uskoro mu od upravnika Medine stie ovakav odgovor: Dafer ibn Muhammed je u svojoj oporuci odabrao petoro za svoje nasljednike, a to su: halifa Mensur Devaniki, Muhammed ibn Sulejman (dakle, sam upravnik Medine), Abdullah ibn Dafer ibn Muhammed (stariji brat Imama Kazima), Musa ibn Dafer, mir neka je s njim, i Hamida (supruga Imama Sadika). Na kraju pisma upravnik Medine postavlja pitanje: Koga od pobrojanih bih trebao posijei? Mensur nije mogao ni zamisliti da e se suoiti s ovakvom oporukom te se silno rasrdi i uzviknu: Sada nikoga ne moemo ubiti! Svakako, ovakva Imamova oporuka predstavljala je svojevrstan politiki in. Naime, hazreti Sadik, mir neka je s njim, jo ranije je svoga stvarnog nasljednika, hazreti Kazima, predstavio svojim odabranim pristalicama i lanovima Alijeve porodice. Meutim, s obzirom na okolnost da je dobro znao za mrane i opasne Mensurove namjere, sastavio je onakvu oporuku kakvom bi zatitio ivot Sedmog Imama. Uvid u ondanje prilike pokazuje da nije bilo opravdano preduzimati bilo kakve pokrete i radnje koji bi mogli izazvati Mensurovu vlast i izloili Imama nepotrebnoj opasnosti. Stoga je Imam nastavio nauna bavljenja
176

svoga oca, ustrojio vlastitu kolu, mada ne onako razvijenu kakva je bila Daferova, i ondje se bavio obrazovanjem izuzetnih uenika, buduih uenjaka i vrlih linosti. Sejjid ibn Tavus pie: Velika skupina prijatelja i odabranih pristalica Imama Kazima, mir neka je s njim, te linosti iz roda Haimija, okupljali su se kod Imama, sluali njegova dragocjena obraanja i biljeili odgovore koje je davao na pitanja prisutnih. Sejjid Amir Ali pie: Godine 148. Imam Dafer Sadik, mir neka je s njim, umro je u Medini, ali se njegova kola, sreom, nije ugasila. Nastavio ju je voditi njegov sin i nasljednik Musa Kazim, mir neka je s njim. Ne samo da je Musa ibn Dafer u naunom pogledu zasjenio sve uenjake i osobe koje su se bavile znanou, nego je i po svojim moralnim vrlinama i izvanrednim ljudskim osobinama bio spominjan i meu prvacima, i meu obinim svijetom. Svim uenjacima bio je dobro poznat njegov izvanredni ivot i svi su hvalili njegovu visoko moralnu linost. Ibn Hader Hejtemi, poznati uenjak i muhadis, pie: Musa Kazim bio je nasljednik uenosti i znanja svoga oca i odlikovao se njegovim savrenim vrlinama i ponaanjem. Zbog saosjeanja te izvanrednog strpljenja i razumijevanja koje je pokazivao u svome odnosu prema neukim ljudima stekao je nadimak Kazim (onaj koji savladava srdbu), i u njegovo doba niko mu u pogledu boanskih znanja, uenosti i milosra nije sezao ni do koljena. Mrano doba Mensurove vladavine, koja je svoju tamnu sjenu rasprostrla cijelim islamskim svijetom, okonano je njegovom smru. Narod je, nakon 22 godine trpljenja tlaenja i zlostavljanja, napokon odahnuo. Nakon Mensura, na poprite je stupio njegov sin Muhammed, poznat kao Mehdi. Mehdijeva vlast je u prvo vrijeme naila na topao prijem kod naroda, jer je on na poetku pokazao dobrohotnost, izdao je naredbu o opem pomilovanju, oslobodio je iz zatvora sve politike zatvorenike te okonao tlaenja, muenja i pokolje. Ljudima je vratio sva pokretna i nepokretna dobra koja im je njegov otac Mensur bio oduzeo i veliki dio imetka iz bejtul-mala razdijelio je narodu. Kako pie poznati historiar Mesudi, ukupan iznos imetka koga je Mensur bio silom oteo narodu iznosio je est stotina miliona dirhema i etiri stotine miliona dinara! U tu svotu nisu bili uli prihodi od poreza na zemlju koje je Mensur ubirao od zemljoradnika. Budui da su, po Mensurovom nareenju, sva ova sredstva uvana u posebnoj riznici, u kojoj je bio i popis imena posjednika dobara, Mehdi je mogao razluiti ta je ije i imetke je vratio vlasnicima ili njihovim nasljednicima. Moda je jedan od razloga ovakvih Mehdijevih postupaka bio i u injenici da su u Mensurovo doba bili ugueni svi pokreti alevija, tako da je vladao prividni mir. U svakom sluaju, ova sloboda, sigurnost i privredni napredak bili su osigurali zadovoljstvo razliitih drutvenih skupina i ubrizgali su novu krv drutvenom i privrednom ivotu. Naravno, da se ovakav program nastavio, donio bi izvanredne uinke, ali, naalost, nije dugo prolo, a odnos se posve promijenio i novi halifa je

177

pokazao svoje pravo lice i ponovo zapoeo sa neislamskim ponaanjima vienim kod njegovog prethodnika. Na poetku svoga hilafeta Mehdi, slijedei u tome Mensura, koji je bio prijek i otar ovjek, nije na dvoru drao kojekakve paeve sklone zabavama i nije na dvoru prireivao gozbe i zabave. Ali, nije bilo prolo ni godinu dana nakon to je stupio na prijesto, a on je promijenio ponaanje. Poeo je praviti dvorske zabave i gozbe i okruio se dvorjanima. Koliko god da su ga oni koji su mu eljeli dobro odgovarali od toga i skretali mu panju da se to ne moe dobro zavriti, to na njega nije djelovalo. Govorio bi: Sretni li su trenuci provedeni na gozbama, a ivot dvorjana paeva ne bi bio zabavan! U ovome je toliko otiao u krajnost da vie nije sluao savjete ni svoga mudrog i vrlog vezira Jakuba ibn Davuda. On, koji se u dravnim pitanjima dotada nije bio ogluio o Jakubovo miljenje i sve njegove nacrte i programe je odmah provodio, prepustivi se gozbama i provodu, nije ga vie sluao. Kada je Jakub, koji nije podnosio opaine, rasko i raskalaenost na dvoru, vidio da ljudi iz Mehdijevog okruenja u njegovom prisustvu, i to na dvoru islamskog hilafeta, prireuju pijanke, rekao je: Zar mi je radi ovoga ponuen poloaj vezira i zar si me radi ovoga trebao?! Zar da nakon pet namaza obavljenih u dematu sjeda za trpezu i opija se vinom?! Meutim, dvorjani, navikli da novac iz bejtul-mala muslimana danonono troe na svoje uitke i zabave, ismijavali su se s Jakubovim rijeima, poticali su Mehdija da uestvuje na pijankama, i recitirali su mu stihove: Proi se Jakuba i njegovih rijei, Doi, rujnim vinom svaku tugu lijei! Ovakvo Mehdijevo ponaanje doprinosilo je irenju opaina i razvrata u islamskom drutvu. Stihovi koji su otvoreno poticali na nedolino ponaanje prenosili su se od usta do usta, to je izazvalo protivljenje uglednih i estitih ljudi. Zabavljen provodima, Halifa nije pratio prilike u narodu, tako da su posljedice opaine i razvrata bili sve oitiji, a porezni slubenici nametima estoko pritisnue narod. I sam Mehdi postade u tom pogledu strog, pa po prvi put uvede porez bagdadskim bazarima, to teko poremeti ivot privrednika, koji se sada naoe pod velikim pritiskom. Mehdijevo ponaanje po mnogo emu je bilo drugaije od ponaanja njegovog oca Mensura, ali kada je rije o izuzetnoj strogosti prema alevijama, tu se nisu razlikovali. Mehdi, ba kao i Mensur, nije prezao od krutih mjera i svakojakih pritisaka prema njima, pa je ak u tome ispoljavao i veu okrutnost od svoga oca. Mehdi je Alijeve potomke smatrao opasnou po svoju vlast i stoga je nastojao uguiti svaki pokret koji bi oni zapoeli. estoko se borio protiv bilo kakve sklonosti ka ehlibejtskom uenju i pribliavanju alevijskim prvacima. Historiari piu: Kasim ibn Medai

178

Temimi ostavio je nakon smrti oporuku koju odnijee Mehdiju, da bi je on svojim potpisom ovjerio. Mehdi je poeo itati, ali kad naie na reenicu u kojoj Kasim, nakon oitovanja vjere u Boiju Jednost i Muhammedovo poslanstvo, Alija spominje kao imama i Poslanikovog zamjenika, baci oporuku na zemlju i ne proita je do kraja. Drugi primjer estoke Mehdijeve suprotstavljenosti ehlibejtskom nauku je razgovor koji je u Medini vodio sa Imamom Kazimom. Jedne godine stie u Medinu i, nakon posjete Poslanikovom mezaru, susrete s sa Imamom Kazimom. Namjera mu je bila, kako je on to sebi umislio, da iskua Imamovo znanje. Povede se rasprava o zabrani vina u Kur'anu, pa Mehdi upita: Da li je Kur'an asni zabranio vino? Ljudi uglavnom znaju da Kur'an odvraa od pijenja vina, ali nisu sigurni da li to znai njegovu zabranu. Imam ree: Da, u Kur'anu se vino izriito zabranjuje. A gdje u Kur'anu?, upita Mehdi, pa Imam odgovori: Ondje gdje Bog, obraajui se Poslaniku, kae: Reci: Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijeh, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije i da o Allahu govorite ono to ne znate.1 Onda Imam, nakon to objasni ta sve zabranjuje ovaj ajet, ree: Ono na to se ovdje odnosi izraz ism (grijeh) jeste upravo vino, jer u drugom ajetu Allah kae: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: oni su grijeh, a i neka korist ljudima, samo je teta od grijeha njihova vea od koristi.2 Onaj ism koji je u suri A'raf izriito zabranjen, u suri Baqara je imenovan kao vino i kocka. Dakle, vino je izriito zabranjeno Kur'anom. Pod snanim uticajem Imamovih dokaza, Mehdi se nesvjesno okrenu ka Aliju ibn Jektinu i ree: Ova fetva je zaista fetva Haimije! Ali ibn Jektin kaza: Hvala Allahu, Koji je ovo znanje dao vama, porodici Poslanikovoj! Mehdiju te rijei teko padoe, ali proguta svoju nelagodu i ree: Pravo kae, ti rafidijo! Godina 169. nakon Hidre u historiji islama poznata je kao tegobna i alosna. Naime, te godine je, nakon Mehdijeve smrti, hilafet preuzeo njegov sin Hadi, mladi poznat kao raspusnik, ohol i sirov. Njegova vladavina postade uzrokom gorkih deavanja, koja skupo kotae islamsko drutvo. Naravno, to ta je Hadi naslijedio svoga oca nije bilo nita novo, jer islamska vlast je ve odavno bila pretvorena u nasljednu monarhiju i, kao kod Emevija, prenosila se s koljena na koljeno. Prenos vlasti na takav nain bio je praen prisilnom i gorkom pasivnou naroda, tako da je ova vrsta nasljeivanja hilafeta ve bila postala uobiajena. Meutim, ono to je ovog puta bilo novo jeste da je sudbina muslimana bila preputena u ruke sirovom mladiu, koji nije posjedovao nikakve sposobnosti za vladarsku ulogu. Kada je preuzeo hilafet nije bio napunio ni 25 godina, a u ponaanju nije posjedovao nita od osobina koje bi ga preporuivale za tako odgovoran
1 2

Al-A'raf, 33. Al-Bakara, 219.

179

poloaj upravljanja islamskim drutvom. On bijae sklon piu, lahkouman i neodgovoran, te se ni nakon preuzimanja hilafeta nije proao svojih runih navika, pa ak nije potovao ni protokolarno ponaanje jednog halife. Osim toga, radilo se o okrutnoj, prijekoj i zloudnoj osobi, odrasloj u nedolinom okruenju samoljubljivog i tlaiteljskog abasidskog dvora. Da mu nije pripao hilafet, ivot bi provodio meu oholim i praznoglavim mladiima, koji nisu imali drugog cilja, osim provoda i uivanja. Za vrijeme hilafeta svoga oca, Hadi je, zajedno sa svojim bratom Harunom, pozivao skupine pjevaa na preobilne dvorske gozbe, prireene novcem iz bejtul-mala, gdje bi se pilo, veselilo i banilo. U tome je toliko pretjerivao da katkad ak ni njegov otac Mehdi nije mogao podnijeti sve one zabavljae i pjevae koje bi Hadi dovodio na gozbe. Tako je jednom Mehdi zabranio da gozbi prisustvuje tada poznati pjeva Ibrahim Musali. Poto je Hadi navaljivao, Mehdi se naposljetku naljuti i baci Ibrahima u tamnicu. Hadi, koji je usljed straha od oca esto morao obuzdavati svoju razuzdanost, nakon oeve smrti i preuzimanja hilafeta slobodno se odao raspusnom ivotu, a novac koji je predstavljao zajedniko dobro muslimana troio je na none terevenke i raskalana okupljanja. Kako historiari prenose, pozivao je Ibrahima Musalija na dvor i satima bi sluao njegovo pjevanje. Toliko se bio vezao za njega da mu je nadavao golemi imetak, toliki da je ovaj za jedan dan znao primiti darove u vrijednosti od stotinu i od pedeset hiljada dinara! Ibrahimov sin je govorio: Da je Hadi poivio, mi bismo zidove kue podigli od zlata i srebra! Jednom prilikom Ibrahim Musali otpjeva Hadiju nekoliko pjesama i baci ga u duboki zanos. Hadi ga zato pohvali i zatrai od njega da ponovo pjeva. Na kraju pijanke naredi jednom od svojih slubenika da odvede Ibrahima u riznicu bejtul-mala i dopusti mu da uzme koliko god novca poeli, pa ak ako ovaj odlui uzeti i sve to tamo zatekne. Ibrahim kazuje: Kada uosmo u blagajnu bejtul-mala, ja uzeh svega pedeset hiljada dinara.(!!!) S obzirom na ovakvo ponaanje, bilo je jasno da Hadi nee moi dugo obavljati odgovornu dunost upravljanja muslimanskim drutvom. Tako, u doba njegovog hilafeta, islamska zemlja, koja je na poetku njegove vladavine uglavnom ivjela u miru, biva napadnuta nemirima uzrokovanim njegovim zlikovakim ponaanjem i runim djelima. Najvei zloin za koji je optuivan bilo je svakako njegovo okrutno ophoenje prema Haimijama i Alijevim potomcima. Od poetka svoje vladavine, Hadi je ovu skupinu drao pod neizdrivim pritiskom. ak im je prekinuo isplaivati njihovo pravo iz bejtul-mala, koje im je Mehdi doputao, tako da su meu njima zavladala nesigurnost i strah. Kap koja je prelila au bilo je njegovo nareenje da se Alijevi potomci iz razliitih krajeva prinudno natjeraju u Bagdad. Ovi pritisci i neprekidna zlostavljanja od strane abasidskih vlasti navele su ove ljude da prue otpor. Spontano se, kao odgovor na te nepravde, uobliio pokret pod vodstvom jednog od unuka Imama Hasana Mudtebe,

180

mir neka je na nj, Husejna, poznatog kao Sahibul-Fehh. Iako jo nije bio u potpunosti zaokruen, jer je poetak ustanak bio predvien za dane Hada, neizdriva tlaenja od strane upravitelja Medine dovela su do toga da pobuna bukne ranije. Upravitelj, poznat kao veliki protivnik Poslanikove porodice, s ciljem da se dodvori halifi, svakog dana je nalazio nove razloge da mui i zlostavlja Alijeve potomke. Tako ih je, recimo, prisiljavao da se svakog dana javljaju u gradsku upravu. Meutim, to nije bilo dovoljno, ve je od svakog od njih traio da jami za nekoliko drugih. Tako, ako bi se desilo da neko od njih nije bio prisutan na smotri, onaj ko je bio njegov jamac bivao bi kanjen. Jednoga dana otro je kaznio Husejna Sahibul-Fehha i Jahju ibn Abdullaha zbog izostanka nekog od njihovih roaka, te ih je zadrao kao taoce dok se ovaj ne pojavi. Taj in je predstavljao iskru u buretu baruta i izazvao provalu nagomilane srdbe potomaka Alija. Tako je njihov ustanak zapoeo i u Medini je buknuo ratni plamen. Kako je ve spomenuto, vodstvo ovog pokreta preuzeo je Husejn, poznat kao ehid sa Fehha. On je bio jedan od haimijskih prvaka, ovjek hrabar i uzornog ponaanja, koji je zbog svoje lijepe udi i ljudskih vrlina uivao velik ugled u svom okruenju. Bio je roen od plemenitih i potovanih roditelja, koji su zbog svojih izuzetnih osobina bili poznati kao par dobrih. Njegov otac, daida, djed, materin amida te jo nekoliko lanova njegove porodice postali su ehidima, budui da ih je poubijao halifa Mensur Devaniki. Ova velika porodica podnijela je brojne rtve u borbi protiv neprijatelja islama te je neprekidno bila ogrnuta tugom i alou. Odrastao u takvoj porodici, Husejn nije nikad gubio iz vida ehadet svoga oca i svojih roaka. Sjeanje na njihov ehadet dralo je trajno ivim njegov borbeni duh, ali je usljed nepovoljnih prilika bio prinuen na mirovanje. Davno povrijeena osjeanja dodatno su ranjavale nove nepravde halife Hadija, a naroito posljednji postupci upravitelja Medine. Bila je to kap koja je prelila au i Husejn se odluio na ustanak. Kada se Husejn digao, velik broj Haimija i Medinjana dali su mu podrku i pridruili mu se u sukobima sa halifinim snagama. Poto su sprva bili natjerani na povlaenje, neko vrijeme su se naoruavali i obuavali, nakon ega su se zaputili prema Mekki. Cilj im je bio da, koristei okupljanje muslimana na Hadu, naine u tom gradu uporite iz kojeg e se ustanak dalje iriti. Vijesti o borbama u Medini i dolazak ustanika u Mekku dooe do Hadija te on pripremi jake snage za borbu protiv njih. Dvije vojske su se suelile u kraju poznatom kao Fehh. Borba bi ogorena. U toku bitke, Husejn i niz drugih haimijskih prvaka postadoe ehidima, dok ostatak vojske bi razbijen. Neki padoe u zarobljenitvo te bijahu sprovedeni u Bagdad i tamo pogubljeni. Halifini plaenici nisu se zadovoljili samo njihovim smaknuem, nego ne dopustie ni da njihova tijela budu sahranjena. Odrubili su im glave i poslali ih na Hadijev dvor. Kako neki historiari piu, radilo se o vie od

181

stotinu pogubljenih. Poraz pokreta ehida sa Fehha bio je tegoban i bolan dogaaj i teko je pao sljedbenicima Ehli-bejta, a posebno lanovima Poslanikove porodice, ije je pripadnike sve to podsjetilo na tragediju na Kerbeli. Koliko je ovaj gubitak bio bolan i teak ukazuju rijei devetog ehlibejtskog imama, Muhammeda Devada: Nakon tragedije na Kerbeli, za nas nema vee tragedije od one na Fehhu. Ova deavanja nisu bila bez povezanosti sa djelovanjem Sedmog Imama. Naime, ne samo da je Imam bio upoznat sa pripremama i podizanjem ustanka, ve je bio i na vezi sa Husejnom. Iako je Sedmi Imam predvidio poraz pokreta, kada je shvatio da je Husejn odluan u svojoj namjeri, rekao mu je: Iako e postati ehid, ipak budi istrajan u svom dihadu i u borbi protiv tih gnusnih i zlih ljudi koji tvrde da vjeruju, a zapravo nemaju vjere. Molim Boga da te pomogne na tome putu! S druge strane, halifa Hadi je znao da je Sedmi Imam najvanija linost u Poslanikovoj porodici i da haimijski prvaci primaju njegova uputstva. Nakon deavanja na Fehhu, Hadi je bio veoma rasren, jer bio je uvjeren da je pokretom u tajnosti rukovodio Imam, te mu je stoga zaprijetio smru. Prenosi se da je izjavio: Kunem se Bogom da je Husejn ustao protiv mene po naredbi Muse ibn Dafera, jer prvak ove porodice nije niko drugi, do Musa ibn Dafer! Neka me Bog ubije ako ga ostavim u ivotu! Iako je Sedmi Imam mirno primio ove prijetnje, one su ipak izazvale ozbiljan strah meu lanovima Poslanikove porodice i meu Imamovim prijateljima. Ali, prije nego je Hadi uspio ostvariti svoje mrane planove, svitak njegovog ivota se smotao, a vijest o njegovoj smrti izazvala je prasak radosti i oduevljenja u Medini. Emevijski i abasidski vladari su nekoliko stoljea u ime islama vladali islamskim drutvom. Kako bi osnaili svoju vlast i to stroije podredili narod sebi, nastojali su uticati na osjeanja ljudi te sebi priskrbiti njihovo povjerenje i potovanje. Cilj im je bio da ih muslimani prihvate srcem i da pokoravanje njima smatraju svojom vjerskom obavezom. Budui da srana naklonost nije neto to se moe postii silom ili silom unititi, bili su prinueni da narodu priu prijetvorno i iskoriste lukavtine kako bi ostvarili svoj cilj. Svakako, Abasidi su u tom pogledu uivali prednost za kakvu su Emevije bili uskraeni, a radilo se o njihovoj povezanosti sa Poslanikovim rodom. Oni su poticali od Poslanikovog amide Abbasa ibn Abdul-Mutaliba, tako da su rado isticali svoju povezanost sa Poslanikovim rodom i posredstvom nje su sebe predstavljali kao zakonite nasljednike hilafeta. Ipak, njihova tvrdnja je u odnosu na prvake iz Poslanikovog Ehli-bejta bila bez prave vrijednosti i znaaja. Ustvari, kada je rije o hilafetu, pitanje nasljedstva uope nije bitno, nego je vano da li neko ima ili nema potrebne kvalitete, sposobnosti i duhovnu istotu da bi bio voa i predvodnik. Drugo, pretpostavimo li da pitanje nasljedstva i ima neke veze sa ovom temom, opet bi Alijevi potomci imali prednost nad ostalima, budui da su u bliem

182

srodstvu s Poslanikom. Veliki ehlibejtski prvaci, koji su posjedovali i line kvalitete i bili u bliskom srodstvu sa Poslanikom, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, uvijek su uivali potovanje i naklonost naroda. Uprkos svim naporima emevijskih i abasidskih vladara da priskrbe duhovni uticaj, uvijek bi terazije naklonosti naroda prevagnule na stranu velikih vjerskih predvodnika iz Ehli-bejta. Kada je rije o abasidskim halifama, ovo pitanje je naroito isticano u vrijeme njihovog narednog halife, Haruna. On je, i pored vlasti nad golemim podrujem, osjeao da su srca ljudi jo uvijek uz Musu ibn Dafera, mir neka je s njim. To mu je teko padalo pa je nastojao da po svaku cijenu umanji Imamov duhovni uticaj. Nije mogao podnijeti da svakog dana prima izvjetaje u kojima se kae da ljudi svoje islamske poreze tajno uplauju Musi ibn Daferu, te na taj nain zvanino njega prihvataju za vladara, a izraavaju svoju netrpeljivost prema abasidskoj vlasti. Upravo iz takve zlobe, kad je jednom prilikom ugledao Imama pored Ka'be, upitao ga je: Jesi li ti onaj kome su ljudi tajno dali prisegu i odabrali ga za vou? Imam mu odgovori: Ja vladam srcima ljudi, a ti njihovim tijelima! Kako je naprijed kazano, Harun se otvoreno oslanjao na svoje srodstvo sa poslanikom lozom i u svakoj prilici je to isticao. Jednom je doao u Medinu i otiao posjetiti Poslanikov mezar. Kada je stigao u harem Poslanikove damije, vidio je da se ondje okupilo mnotvo ljudi iz Kureja i drugih plemena. Harun se okrenu ka Poslanikovom mezaru i uzviknu: Blagoslov neka je na te, o Poslanie Boiji! Blagoslov na tebe, o amidiu moj! Tako on izrazi svoju srodnost s Poslanikom islama, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, i namjerno se pohvali pred tolikim skupom, elei staviti ljudima do znanja kako je halifa Poslanikov amidi. Tada u tom skupu svoje prisustvo otkri Sedmi Imam pa, shvativi Harunovu namjeru, prie Poslanikovom mezaru i glasno izgovori: Blagoslov neka je na tebe Poslanie Boiji! Blagoslov neka je na tebe, oe moj! Harunu te rijei teko padoe. Lice mu promijeni boju i on spontano izgovori: Zaista je to razlog za ponos! Zbog ovoga je Harun, osim to je pokuavao pred ljudima naglasiti svoju krvnu vezu s Poslanikom, traio nain kako da obezvrijedi Imamovo srodstvo s Poslanikom. Tako jednom ree Sedmom Imamu: Kako vi tvrdite da ste Poslanikovi sinovi, kad ste ustvari sinovi Alijevi. Svako srodstvo se rauna prema djedu po ocu, a ne djedu po majci. Kao odgovor, Imam Kazim, mir neka je na nj, proui mu kur'anski ajet u kojem stoji: ...I od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna eto tako mi nagraujemo one koji dobra djela ine i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il'jasa svi oni su bili dobri.1 A onda ree: U ovom ajetu Isa je spomenut kao potomak velikih Boijih poslanika, premda on nije ni
1

Al-An'am, 84-85.

183

imao oca. Znai, s poslanicima je bio u srodstvu samo preko svoje majke Merjeme. Dakle, shodno ajetu, muki potomci se raunaju i po majinoj liniji. Tako se i mi, preko nae majke Fatime, ubrajamo u Poslanikove sinove. Harun nije mogao drugo nego zautjeti pred ovako snanim dokazom. U slinim raspravama i razgovorima koje je Sedmi Imam, mir neka je na nj, vodio sa Harunom, na pitanje: Zato vi sebe nazivate Poslanikovim, a ne Alijevim sinovima?, odgovorio je protiv-pitanjem: Da je Poslanik, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, iv i da prosi tvoju ker, da li bi je dao za njega? Harun je odgovorio: Ne samo da bih je udao, nego bih se pred svim Arapima i nearapima ponosio tim srodstvom!, a Imam tada ree: Ali, kad je o meni rije, stvari stoje drugaije. Niti bi Poslanik, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, prosio moju ker, niti bih ja ker dao za njega. Zato?!, zaudi se Harun, a Imam, mir neka je na nj, objasni: Zato to ja spadam meu njegove potomke, i takav brak bi bio haram, dok kod tebe to nije sluaj. Aferim, potpuno tano!, priznade Harun. Jednog dana Sedmi Imam, mir neka je s njim, doe u jednu od velikih i raskonih Harunovih palaa. Opijen vlau i moi, Harun mu oholo pokaza palau pa ree: ija je ovo palaa? Na taj nain mu je htio dati do znanja kolikim bogatstvom i moi raspolae. Imam, ne pokazujui ni najmanje zanimanje za palau, njegove ukrase i ljepote, krajnje odreito izree sljedee rijei: Ovo je kua zabludjelih, istih onih o kojima Allah kae: Odvratiu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god dokaz oni vide nee vjerovati; ako vide Pravi put nee ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu kao put e je uzeti. To je zato to e dokaze nae poricati i to e prema njima ravnoduni biti.1 Harunu takav odgovor teko pade pa, skrivajui srdbu, upita: Pa kome onda pripada ovo zdanje? Imam odgovori: Ako ve hoe istinu, ovo zdanje pripada nama i naim sljedbenicima, ali drugi su ga prisvojili silom i nepravdom. Tada Harun upita: Ako ova palaa pripada tebi i tvojim sljedbenicima, pa zato je onda njen vlasnik ne povrati? Imam, mir neka je s njim, odgovori: Dok je graena, ova kua je oteta od njenog stvarnog vlasnika. Kad a je bude mogao ponovo izgraditi, tada e je vratiti. Svaki ovjek je zasebna jedinka s obzirom na nain razmiljanja i svoja moralna svojstva. Njegove moralne osobine i njegovo ponaanje su ba poput njegovog lica, odnosno upuuju nas na stvarnu i jasno odreenu osobu. Neki ljudi, meutim, moda zbog nekih odgojnih propusta ili iz drugih razloga, imaju unutar svoje linosti neku vrstu duhovne suprotstavljenosti, odnosno neuravnoteenosti. Takve osobe nemaju u svome biu samo jednu, nego se, u izvjesnom smislu, sastoje od dvije, ponekad ak i od vie linosti. Zato znaju
1

Al-A'raf, 146.

184

ispoljavati posve razliita, meusobno suprotstavljena ponaanja, i to na nain koji nas katkad zaista ostavi zbunjenim. Iako nam se na prvi pogled ini tekim za prihvatiti da su takve oprenosti mogue, promotrimo li paljivije ljudske osobine shvatit emo, ne samo da je to mogue, ve da su veoma esto ljudi upravo takvi. U literaturi psiholokog usmjerenja danas itamo da ovjek vrlo lahko moe pasti pod uticaj lanih osjeanja i nepostojanih htijenja. Odnosno, istovremeno moe biti i hiperosjetljiv i neemotivan, iskren i laljivac, poten i prijetvoran, te ak moe uspjeno lagati samome sebi. Ne samo da je mogue da se u ljudskoj linosti takve oprenosti nau na okupu, nego upravo one i jesu sadraji 'svjesnog' i 'podsvjesnog' u ljudskom duhu.1 Ovakve osobe posjeduju u sebi meusobno suprotstavljena i oprena osjeanja, te upravo zbog toga ispoljavaju neuravnoteeno ponaanje: mogu biti zaljubljenici lagodnog i luksuznog ivota i istovremeno ispoljavati sufijska, odnosno isposnika stremljenja. Pola njihove svijesti je pod uticajem vjerskih nauavanja, dok druga polovina tei ka tjelesnim uicima i materijalnim dobrima. Ako takav ue u damiju, ponaa se poput iskrenog pobonjaka, ali nae li se u kafani, ne isputa au iz ruku. S jedne strane moe ispoljavati golemu okrutnost, a s druge se moe ispoljiti kao krajnje milosrdan. Historija je zabiljeila brojne primjere ovakvih podijeljenih linosti, a jedna od njih bio je i Harun al-Reid. Harun, koji je roen na halifskom dvoru i koji je od djetinjstva bio navikao na uitke i provode, prirodno je posjedovao sklonost ka ugodnom i zabavnom ivotu. Ali ozraje islamskog drutva i njegov poloaj istovremeno su uinili da on bude musliman koji je vezan za propise islamskog nauka. Tako je njegovo bie bilo svojevrsna mjeavina dobra i zla, runog i lijepog. On je zaista, kao malo ko poput njega, ispoljavao udne i protivrjene osobine. Tlaiteljstvo i pravednost, milosre i okrutnost, vjera i bezvjerstvo, blagost i strogost bili su u njegovom biu izmijeani na neobian nain. S jedne strane, nije prezao od nasilja i tlaenja pa je prolio mnogo nedune krvi, naroito kada je rije o plemenitim i slobodarskim potomcima Poslanika islama, blagoslov i mir neka su na nj i na njegove. S druge strane, kada bi sluao vazove uleme i sjedio uz ljude istoga srca, znao je gorko plakati pri pomisli na Dan sudnji. Obavljao je namaz, ali se i preputao pijankama, banenjima i zabavama uz muziku. Sluajui savjete uenjaka, doimao bi se pobonijim i skruenijim od bilo koga drugoga, ali kada bi sjeo na vladarski tron i poeo se baviti dravnim pitanjima, nije bio nita manje okrutan od starorimskog Nerona ili mongolskog Dingiz-hana. Historiari piu: Jednoga dana Harun otie posjetiti Fudejla ibn Ajada, jednog od ondanjih pobonjaka i produhovljenih ljudi. Fudejl mu stade prigovarati zbog njegovog ponaanja i runih djela, zastraujui ga Boijom kaznom koja eka
1

Dr. Sahibuzzeman Nasirudin, Ansuje Chehreha, str. 31.

185

nasilnike. Sluajui te savjete, Harun je tako gorko plakao da se naposljetku onesvijestio! Kada je doao sebi, zatrai od Fudejla da ga ponovo savjetuje. Ista stvar ponovila se nekoliko puta: Fudejl ga je savjetovao, a Harun bi padao u nesvijest. Kada je poao, Harun dade Fudejlu hiljadu dinara da ih ovaj potroi na svoje potrebe. S ovakvim ponaanjem Harun je bio klasian primjer podijeljene i rascijepljene linosti. ini se kako je smatrao da je dovoljno zaplakati u strahu od Boga i onesvijestiti se, a potom ii initi ta mu je volja. Imao je dvije hiljade robinja, a tristo njih bile su zaduene samo za pjesmu, svirku i ples. Prenosi se da je na jednoj terevenci naredio da se prisutnima podijeli tri miliona dirhema! Drugi put je pjevaa koji ga se na nekoj gozbi posebno dojmio postavio za namjesnika u Egiptu! Harun je jednu robinju platio sto hiljada dinara, a za drugu je dao trideset i est hiljada dinara. S drugom je proveo samo jednu no, a ve sutradan ju je poklonio nekom od svojih dvorjana. Sam Bog zna ta je bio razlog takvog poklona! Izvjesno je da je novac koji je Harun tako rasipao bio iz bejtul-mala muslimana, jer njegov djed Mensur, kada je preuzeo hilafet, nije imao, kako bi se obino kazalo, ni prebijene pare. Dakle, radilo se o novcu koji je bio zaraen znojem i trudom siromanih zemljoradnika i ubogog naroda i svakako da je grozna okolnost to je troen na predoeni nain. Ipak, ponaajui se tako bahato sa zajednikim imetkom muslimana, on je istovremeno proljevao krokodilske suze i za sebe smatrao da je poboan koliko i najistiji ljudi! Ahmed Amin, savremeni egipatski pisac, navodi dva mogua razloga za Harunovu, kao i sklonost tadanjeg stanovnitva ka uicima i provodima. Po njemu bi to bili, prvo, bolji uvjeti ivota i opi napredak drutva u njegovo vrijeme. Kao drugi razlog vidi uticaj Iranaca, koji su, prema njegovom miljenja, od davnina bili skloni hedonizmu. Dalje, on pie: Trei razlog tie se odgoja i naravi samoga Haruna. Prema mom miljenju, on je bio izrazito osjetljiv mladi, ali ne na nain da bi se obavezno pokorio svojim osjeanjima, jer je imao i snanu volju. Po svojoj naravi i odgoju, odlikovao se vojnikim duhom i u vie navrata je pokretao vojske i na Istok, i na Zapad. Upravo ta izmijeanost hipersenzibilnosti, mladalakog ara i snage volje inila je da on posjeduje vie lica: sluajui vaz, na njega bi to toliko uticalo da bi poeo glasno plakati, dok bi sluajui muziku padao u takav zanos da nije imao pojma ta ini. Na jednoj njegovoj gozbi, gdje je pjevao Ibrahim Musali, u saz kucao Beruma, a u def udarao Zelzel, Harun je pao u takav zanos da je, ne znajui za sebe, uzviknuo: O Ademe, da vidi ko od tvoje djece danas prisustvuje mojoj gozbi, jako bi se obradovao!1 U Harunu se razvijalo zanimanje za vjerska pitanja, ali je u njemu istovremeno rasla i sklonost ka zabavi: pjesmi, svirci i terevenkama. Kao posljedica reenog, on
1

Ahmed Amin ovaj dio prenosi od Ebul-Fereda Isfahanija iz knjige Al-Aghani (sv. 5, str. 241).

186

je klanjao, ali je i mnogo sluao muziku, pjesmu i stihove te se preputao tjelesnim uicima. Njegova naglaena osjeajnost ispoljavala se u razliitim oblicima, ali uvijek u krajnostima. U razdoblju kada je bio zadovoljan porodicom Barmakida, iskazivao je izuzetnu naklonost prema njenim lanovima i uinio ih je veoma bliskim dvoru, ali onda kad a bi izazvali njegovu srdbu, odnosno kad su zlobnici uspjeli da ga okrenu protiv njih, potpuno ih je zatro, sviju ih pogubivi. Harun je izuzetno uivao uz pjesmu Ibrahima Musalija i uinio ga je bliskim dvoru onoliko koliko je bila bliska i ulema i sudije, ali se nikad nije upitao zato bi se u depove takvog ovjeka slijevao novac iz bejtul-mala muslimana? Autor knjige Al-Aghani ispisao je zanimljivu reenicu, koja na najbolji nain prikazuje Harunova suprotstavljena osjeanja i njegovu neobinu linost: Sluajui vaz, Harun bi plakao vie nego iko, a kada bi se rasrdio i raspalio, bio je okrutniji nego bilo ko drugi.'' Stoga nije udno da se on predstavljao kao pobona osoba i zaista je mnogo klanjao, ali kada bi se rasrdio, bez ikakve presude bi proljevao krv nevinih, a sutradan bi ve na kakvoj gozbi padao u takav zanos da je bio posve izvan sebe. Takva svojstva u jednoj osobi teko je i zamisliti.1 Iz naprijed kazanog jasna nam je prava Harunova linost i narav. Naalost, neki historiari, bavei se njegovom linou i ponaanjem te njegovom vlau, zanemaruju injenice pa, svjesno ili ne, prikazuju samo jednu njegovu stranu, dok onu drugu previaju. Meutim, za jedno objektivno i analitiko istraivanje neophodno je uzeti u obzir sve vidove neke linosti i njenog ponaanja. Kao to smo na prethodnim stranicama kazali, iako su emevijski i abasidski vladari bili isti u pogledu vlastitog izopaivanja islamske vlasti i suprotstavljenosti Poslanikovoj porodici, razlikovali su se po tome to emevijske halife izuzmemo li Muaviju i jo nekoliko halifa nisu imali posebno bliske odnose sa vjerskim uglednicima i uenjacima, niti su ih ovi posebno zanimali. Uglavnom su se bavili politikim pitanjima, poput guenja unutranjih pokreta, zatim osvajanjem novih teritorija, finansijskim pitanjima drave i slino. Islamskim uenjacima uglavnom se nisu previe bavili, jer ih nije naroito zanimalo da svojoj vlasti daju islamski peat. Meutim, nakon to je okonana vlast Emevija i kada su na drutveno poprite stupili Abasidi, deava se posve obratna stvar. Vlast je nastojala sebi priskrbiti vjerski karakter i zapoele su radnje sa svrhom da se vjerski inioci iskoriste za probitak vlasti. Tako su djelovanje na vjerskom usmjeravanju drutva i povezivanje sa vjerskim uenjacima i prvacima, posebno u vrijeme prvih abasidskih halifa, postali veoma izraeni. Bilo je mnogo primjera nastojanja abasidskih vladara da se predstave kao vjernici i priskrbe naklonost naroda na vjerskoj osnovi. Georgy Zeidan pie: Abasidske i fatimidske halife u Egi ptu
1

Amin, Ahmed, Dahijul-islam, Kairo, Mektebetul-nehdetul-misrijje, sv. 1, str. 112-113, uz neznatna skraenja.

187

i emevijske halife u Andaluzu prevladavali su brojne tekoe istrajavajui na svojoj vjerskoj orijentaciji. Na isti nain svoju vladavinu osiguravali su i kasnije vlastodrci, koji nisu bili Arapi, poput Osmanlija. Kako bi priskrbili naklonost naroda, ovakvi su sebe predstavljali kao Bogu bliske robove, a svoju vlast kao vlast kakvu Bog eli. Govorei o uticaju te lukave promidbe na narod i o tome u kojoj mjeri im je vjerovao, Georgy Zeidan dodaje: Stvari su ile dotle da su ljudi govorili: 'Abasidski hilafet e trajati dok Mesih ne sie s Nebesa. A ukoliko bi hilafet Abasida propao, Sunce bi zauvijek zalo, kia vie ne bi padala i sve biljke bi se osuile!' Naravno, Zeidan ovdje misli na veinu muslimana, jer su sljedbenici Ehli-bejta, jo od vremena prve trojice halifa, preko Emevija i Abasida, smatrali hilafet otimainom i nisu mu priznavali zakonsku utemeljenost. Abasidskim halifama su se sviale naprijed navedene besmislice, tako da je ak i Harunu, koji je ipak bio pronicljiv ovjek i u ije vrijeme je islamska kultura uznapredovala, bilo drago uti pohvale njihovoj vlasti. Ako je u doba napretka i razvoja islamskog drutva halifa imao izraenu sklonost prema takvim pojavama, jasno je koliko je u doba smutnje praznovjerje preuzimalo mjesto Istine. Posebno su se tada javljali ulizice i udvorice, koji su spomenutim pohvalnicama nastojali odobrovoljiti vladare i zapovjednike. Zato su takvi halifu Mutevekkila nazivali Boijom sjenom na Zemlji i govorili su: Ta sjena milosti sputena je s Nebesa kako bi spasila ljude da ne izgore!, a dvorski pjesnik, ulagujui se Ibn Haniju Al-Lemazu Fatimidu, ovako je pjevao: Desi se ono to ti poeli, a ne ono to je sudbina, pa zato naredi, jer ti si jednak s Odrediteljem! Ipak, malo je ko meu Abasidima ovakvim pojavama poklanjao toliko panje koliko Harun, koji je veoma nastojao oko svoga vjerskog lika. On je na svaki nain pokuavao svojim postupcima i ponaanju dati vjersku boju te je nastojao svojim zlodjelima i terevenkama nai neko vjersko pokrie, da bi ono to je inio izgledalo sukladno vjerskim propisima. Kau da je tokom svoga halifata jedne godine doao u Mekku, pa je tokom obavljanja obreda Hada mnogo dovio za svog lijenika kranina, Dibrila ibn Behtiua. Nekima se nije svialo to halifa muslimana javno moli za jednog inovjerca, ali Harun im ree: Da, ali moje zdravlje je u njegovim rukama, a dobro muslimana ovisi o mome zdravlju. Prema tome, dobro muslimana ovisi o duini njegovog ivota i o njegovom zdravlju, tako da u dovi za njega nema nita sporno. udna je bila ta Harunova logika. Prema njoj, svekoliko dobro muslimanske zajednice svodilo se na njegovu linost i sve je trebalo biti podreeno ouvanju njegovog ivota. On, dakle, nije bio samo vladar, ve je i samo njegovo bie navodno bilo od ivotnog znaaja po opstanak itavog islamskog drutva! Moglo bi se pomisliti kako je pravdanje svih tih halifinih postupaka logikom vjere bilo izuzetno teko. Meutim, podmiujui i kupujui nekolicinu

188

pravnika i fakiha okrenutih Ovome svijetu, on je srazmjerno lahko sebi priskrbio vjersko opravdanje za sve svoje postupke. Jedan od oitih primjera Harunovih prevara i pretvaranja da je odan vjeri je primjer ehadeta, odnosno ubistva Jahje ibn Abdullaha. Jahja ibn Abdullah, unuk Imama Hasana, ubrajao se meu najvee uglednike Haimija. Bio je poznat i priznat ovjek, te je vaio za jednog od odabranih drugova Imama Sadika, mir neka je s njim, i uivao je Imamovu posebnu naklonost. U pobuni Huseina ehida sa Fehha Jahja je bio u njegovoj vojsci jedan od vanih vojnih zapovjednika. Nakon poraza i Husejnovog ehadeta, otiao je sa skupinom ljudi u grad Dilam i ondje se posvetio pozivanju ljudi na pobunu. Narod u tom kraju mu se pridruio i uskoro je sakupio panje vrijedne vojne snage. Onda je Harun poslao vojsku na Dilam sa Fadlom ibn Jahjom Bermekijem na elu. Stigavi u Dilam, Fadl je postupajui po Harunovom nareenju zapoeo pregovore s Jahjom, mamei ga obeanjima i jamei mu sigurnost. Istovremeno su vrili pregovore i s prvacima Dilama, s ciljem njihovog odvraanja od Jahje. Kada je Jahja shvatio da su se njegove snage osule, bio je prinuen prihvatiti jamenja. Onda mu je Harun poslao pismo pisano vlastitom rukom, u kojem mu jami sigurnost. Kada je vidio da su se i nekolicina vanih osoba potpisale kao svjedoci, Jahja je prispio u Bagdad. Harun se sprva prema njemu ophodio blagonaklono i stavio mu je na raspolaganje golemi imetak. Ali, u tajnosti je pripremao njegovo smaknue. S tim ciljem optuio ga je da je u tajnosti okupljao ljude oko sebe i pripremao ustanak protiv vlasti. Ali, s obzirom na okolnost da je Jahji ve bio poslao jasno i nedvosmisleno pismo jamenja, nije ga mogao tek tako smaknuti. Stoga je odluio da pismo jamenja poniti fetvom koju bi izdali erijatski pravnici te da na taj nain ozakoni ono to je namjeravao uiniti. Naredio je da se uprilii skup fakiha i sudija na kojem e uestvovati Muhammed ibn Hasan ejbani, Hasan ibn Zijad Levlevi i Ebul-Bahteri, da se na njemu donese sud o pravovaljanosti ili neutemeljenosti pisma jamenja. Kada se sudsko vijee sastalo, najprije je Muhammed ibn Hasan, prilino slobodouman uenjak, koji se nije bio prodao Harunu, proitao pismo jamenja, a onda je izjavio: Ovo je valjano i jasno pismo jamenja i ne postoji nain da ga se poniti. Onda pismo uze Ebul-Bahteri, pogleda ga i ree: Ovo pismo jamenja nije valjano i zapravo je bezvrijedno, jer je Jahja ustao protiv halife i poubijao neke ljude. Zato ga treba ubiti, a njegova krv neka padne na mene! Takva fetva izuzetno obveseli Haruna, koji ree: Ako pismo jamenja nije valjano, onda ga pocijepaj! Tada Ebul-Bahteri pljunu na pismo i pocijepa ga. Harun mu onda darova milion i esto hiljada dirhema i postavi ga na mjesto glavnog kadije, a Muhammedu ibn Hasanu, zbog onakvog njegovog miljenja, zabrani da za neko vrijeme izdaje fetve. Tako, na osnovu presude ovog sudskog vijea, Jahja bi pogubljen!

189

Kako je ve reeno, jedan od erijatskih sudija koji su se prodali bio je i Ebu Jusuf, kojem je Harun darovao zvanje kadije nad kadijama (qadilqudat). On je odvajkada uivao Harunovu naklonost budui da je svojom sposobnou da iznae dokaze i ponudi objanjenje vjeto podastirao vjerska opravdanja za sve Harunove rune postupke. Uvjerljiv dokaz za iznesenu tvrdnju predstavljaju dva primjera koji slijede. Na poetku svoga hilafeta, Harun se zaljubi u jednu od robinja njegova oca Mehdija. Kada joj izjavi ljubav, ona mu ree: Proi se toga, jer ja sam spavala s tvojim ocem! Ali, Harunu je bilo odve stalo do nje i nije je se mogao tek tako proi pa se obrati Ebu Jusufu i zatrai od njega da pronae neko rjeenje. Ebu Jusuf hladnokrvno odgovori: Zar bi trebalo prihvatiti tvrdnju svake robinje? Ne sluaj ta ona kae, jer ona nije iskrena! (Iako, prema propisima islamskog fikha, tvrdnja ene se prihvata i mjerodavna je pri presuivanju.) U drugom primjeru, jednog dana Harun zatrai od svoga linog kuhara da napravi jelo od mesa mlade kamile. Poto pojede taj ruak, Dafer Bermeki ree: Svaki halifin zalogaj kotao je etiri hiljade dirhema. Haruna te rijei zaudie, pa Bermeki objasni da je Harun jednom ranije bio zatraio to jelo, ali mu tada nije bilo pripremljeno, pa su otad svakoga dana klali po jednu mladu kamilu za kuhinju, u sluaju da halifa opet zatrai to jelo. Tako se ukupna vrijednost zaklanih kamila popela na etristo hiljada dirhema. Harunu, koji se inae nikada nije postidio to bez raunice troi novac siromanih i vrijednih muslimana na provode i rasipniki ivot, ovaj put teko pade ono ta je uo. Kako bi se iskupio, naredi da se siromasima kao milostinja podijeli milion dirhema. Naravno, ni taj novac nije bio njegova lina svojina, nego je pripadao bejtul-malu muslimana i trebalo ga je pravedno dijeliti meu muslimanima, a ne da ga halifa dijeli kao milostinju ili dar. U svakom sluaju, vijest o tome doe do Ebu Jusufa. Ebu Jusufova ivotna filozofija svodila se na to da se svidi halifi te odmah smisli vjetu smicalicu kako da opravda ovaj halifin postupak. Zato ode Harunu i upita ga zato je neveseo. Kada mu Harun ispria o emu se radi, Jusuf pred njim upita Dafera Bermekija: Je li meso tih kamila bacano, ili su ga ljudi jeli? Kada Dafer odgovori da su ljudi jeli to meso, Ebu Jusuf radosno izjavi: Blago halifi koji je zaradio golemi sevab, jer sve to meso poklanih kamila dolo je muslimanima, pa je Bog uinio da halifa i na taj nain upie veliko dobro djelo! I zaista, bili su prisiljeni meso zaklanih kamila podijeliti siromasima, da se ne bi pokvarilo ili da ne bi bilo baeno bagdadskim psima. I to je po logici Ebu Jusufa bila halifina milostinja! Tako je on, umjesto da postupanje o kojem je rije ocijeni kao rasipnitvo i besmisleno troenje imetka muslimana, na kraju to proglasio dobrim djelom! Iz svega to je naprijed izreeno, jasno se ukazuju teki uvjeti u kojima je djelovao Sedmi Imam, Musa ibn Dafer, mir neka je s njim. Bio je suoen s halifom kakav je bio Harun, koji je, kako smo to vidjeli, iza razliitih oblika

190

pretvaranja i prevara krio svoje pravo lice, nastojei se prikazati pravednim vladarem i vjernikom. Kako bi strgao njegovu krinku i pokazao svijetu njegov pravi, kvarni lik, Sedmi Imam je bio prinuen na stalno djelovanje i zauzimanje. I zaista, da on nije bio izvanredna linost, pobjeda u toj borbi ne bi bila mogua. Njegov uspjeh ogleda se i u injenici to je uspio da neke od svojih mladih i pronicljivih uenika uputi da zauzmu vana mjesta na halifinom dvoru. U nastavku emo neto vie rei o jednom od njih. Ali ibn Jektin bio je jedan od istaknutih i odabranih uenika Sedmog Imama. Ali bijae ista i marljiva linost i uivao je Imamovu, mir neka je s njim, posebnu naklonost. Meu sljedbenicima Ehli-bejta je bio izuzetno ugledan i cijenjen. Roen je u Kufi 124. h.g., potkraj emevijske vladavine. Njegov otac Jektin bio je gorljivi pristalica Abasida. Zato ga emevijski halifa Mervan Himar uhapsi i baci ga u jedan od svojih zatvora. Ostavi bez mua, Jektinova supruga zaputi se u Medinu sa svoja dva sina, Alijem i Ubejdom. Nakon pada emevijske vlasti i dolaska Abasida, Jektin bi osloboen, vrati se u Kufu i pridrui se halifi Ebul-Abbasu Sefahu. Tu mu doe i njegova ena sa sinovima. Tako je Ali ibn Jektin ostatak djetinjstva proveo u Kufi i ve u ranoj mladosti pridruio se krugu uenika okupljenih oko Sedmog Imama. Kako svjedoe historiari i biografi, Ali je spadao meu odabrane drugove i istaknute uenike Sedmog Imama, Musa Kazima, mir neka je s njim. Tako se Ali uveliko okoristio druenjem s Imamom i prenio je od njega mnotvo predaja. Od njegovog oca, Imama Dafera Sadika, mir neka je s njim, prenosi tek jedan hadis. U drutvu je bio veoma omiljen i uivao je izuzetan ugled. Smatrao se jednim od najistaknutijih uenjaka svoga vremena, koji je iza sebe ostavio nekoliko napisanih djela. Koristei se drutvenim i politikim poloajem koji je obnaao, Ali ibn Jektin je inio sljedbenicima Ehli-bejta ogromne usluge i, kao to emo vidjeti, predstavljao za njih vaan oslonac. Za vrijeme Mensurove i Harunove vladavine propadale su jedna za drugom oruane pobune sljedbenika Ehli-bejta i Haimija. Nakon ehadeta voa tih pokreta postalo je sasvim oito da u datim uvjetima oruani pokret nije bio mogu te da je borbu trebalo voditi nekim drugim sredstvima. Imajui to na umu, Sedmi Imam, mir neka je s njim, umjesto takvih pregnua, posvetio se moralnoj izgradnji ljudi i osvjeivanju drutvene javnosti u pogledu prljave naravi abasidske vlasti, nastojei da svoje uenje uini to prisutnijim u drutvu. U okviru takvog nacrta, Imam je zabranjivao saradnju sa tlaiteljskim vlastima. Meutim, u izuzetnim sluajevima, doputao je odreenim provjerenim i odabranim osobama da preuzmu vane dravne poloaje. Naime, na taj nain je bilo mogue ostvariti prisustvo na dvoru, a to je, s druge strane, predstavljalo i odreeno jamstvo za sigurnost naroda, posebno sljedbenika Ehli-bejta. Napredovanje Alija ibn Jektina na Harunovom dvoru bilo je upravo dio ove zamisli. Za razliku od svoga oca, koji je bio iskreni pristalica Abasida i koji nije vjerovao u Imame Ehli-bejta,

191

Ali je bio njihov pouzdani i iskreni sljedbenik. Njegova zamisao vodilja bilo je djelovanje na uspostavi ispravne i pravedne vlasti, za ta je bilo neophodno zanijekati zakonsku utemeljenost tlaitelja na vladarskom poloaju. Da je bilo tako kako je reeno posve je oito iz jednog razgovora koji je Ali vodio sa svojim ocem. Jednom prilikom Jektin ree svom sinu: Kako to da se ispunilo ono to je va predvodnik predvidio u vezi s nama (Abasidima), ali ono to je u vezi s vama sljedbenicima Ehli-bejta, odnosno vaom konanom pobjedom jo se nije desilo? Ali mu odgovori: Ono to je kazano o vama i nama dolo je sa istog vrela. Meutim, budui da se vaa vlast ve ostvarila, kaete da se radilo o tanom predvianju, ali vrijeme nae obeane vlasti jo nije dolo. Da su nai prvaci kazali: Vlast Poslanikove porodice ostvarit e se za, recimo, dvjesto ili tristo godina to bi zbog duine ekanja teko palo mnogim srcima i mnogi bi prestali vjerovati u to. Ali, kako bi nada ostala postojana, nai prvaci nisu odredili tano vrijeme, ve bi govorili: 'To e se uskoro desiti.' Tako su postigli da ljudi smatraju bliskom pojavu Obeanog Imama. S obzirom na ono to je ranije navedeno, stizanje Alija ibn Jektina do vanog poloaja u vladajuem poretku bilo je od velike vanosti. Ali ibn Jektin prihvatio je vezirski poloaj kod Haruna uz saglasnost Imama Kazima, mir neka je s njim. Kasnije je Ali u nekoliko navrata htio podnijeti ostavku na taj poloaj, ali bi ga Imam svaki put odvratio od ostvarenja te namjere. Hrabrei Alija da zadri taj poloaj, Imam je htio zatititi ivote, imetak i prava sljedbenika Ehli-bejta te osigurati podrku njihovom tajnom pokretu. Tako mu je jednom rekao: Zajami mi jednu stvar, a ja u tebi zajamiti troje. O emu se radi?, upita Ali, a Imam mu kaza: Jamim ti troje: neprijatelj te nikad nee ubiti, nikad nee osiromaiti i nikad nee dopasti tamnice. Ali, ono to ti meni mora zajamiti jeste da e svakom mome sljedbeniku koji ti se obrati udovoljiti u pogledu potrebe koju iskae i da e se prema njemu odnositi s potovanjem. Ali to prihvati, a Imam mu zajami ono to je obeao. Prilikom tog razgovora Imam mu ree: Tvoj poloaj je vrelo asti tvoje brae u vjeri. Nadati se da im posredstvom tebe Bog nadoknadi za njihovu patnju i poniti spletke njihovih neprijatelja. I zaista, Ali ibn Jektin ostao je vjeran svome obeanju. Za sve vrijeme dok je obnaao ovu slubu predstavljao je vrstu tvravu i sigurno utoite sljedbenicima Ehli-bejta. U tim tegobnim prilikama odigrao je vanu ulogu u priskrbljivanju neophodnih pretpostavki za zatitu njihovih ivota i njihove slobode. Ali ibn Jektin je petinu iz svoga imetka tajno slao Sedmome Imamu, mir neka je s njim, i katkad bi mu, u izrazito tekim i opasnim prilikama, dostavljao neophodnu materijalnu potporu. Dvojica njegovih prijatelja prenose: Jednom nas Ali ibn Jektin pozva k sebi, dade nam novac i pisma, i ree: 'Kupite sebi dvije jahalice i, ne koristei se javnim putevima, tajno

192

predajte ovaj novac i pisma Ebul-Hasanu (Imamu Kazimu).' Ova dvojica dalje priaju: Otili smo u Kufu, kupili sebi jahalice, pripremili se za put i krenuli drei se kozjih staza. Tako stigosmo u podruje znano kao Betnurrema. Ondje sjahasmo, dadosmo jahalicama da pasu, a mi sjedosmo da jedemo. Tada se na obzorju ukaza jaha u pratnji jo jedne osobe. Kad se priblii, vidjesmo da je to Imam Kazim, mir neka je s njim. Ustadosmo, nazvasmo selam i dadosmo mu novac i pisma. Tada Imam takoer izvadi pisma, prui nam ih i ree: 'Ovo su odgovori na pisma koja ste donijeli.' Rekosmo: 'Hrana i potreptine su nam na izmaku, pa ako doputate, otili bismo u Medinu da obnovimo zalihe, a i da hodoastimo Poslanika, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim.' On zatrai da vidi nae zalihe, pa kada ih izvadismo, ree: 'To e vam biti dovoljno do Kufe.' Nije smatrao da je dobro da odemo u Medinu, pa nam ree: 'Kao da ste vidjeli Poslanika, pa se sad, uz Boiju zatitu, vratite! Nema sumnje da svaka zajednica ili skupina okupljena oko zajednikog cilja ima potrebu za novanim sredstvima, kako bi te ciljeve mogli ostvariti. U sluaju da se dotok novca prekine, dolazi i do zastoja u njihovom djelovanju. U skladu s ovim opim naelom, sljedbenici Ehli-bejta su takoer imali potrebu za materijalnom podrkom kako bi opstali i mogli djelovati na ostvarenju svojih svetih ideala. Meutim, kroz razliita povijesna razdoblja bili su neprekidno pod pritiscima tadanjih vlasti, koje su ih time eljele oslabiti i drati pod nadzorom. U ovom pogledu, pored otimanja imanja Fedek od Fatime Zehre, mir neka je s njom, to je uinjeno s politikom pozadinom, odnosno iz elje da se dodatno oslabi ekonomska pozicija prvog ehlibejtskog Imama, Alija ibn Ebi Taliba, u historiji nalazimo mnogo slinih primjera. Jedan od takvih jeste i Muavijin odnos prema sljedbenicima Ehlibejta, a posebno prema Haimijama. Muavijino nastojanje da od Husejna ibn Alija i njegovih roaka dobije prisegu za Jezida, podrazumijevalo je prestanak isplata Haimijama njihovog udjela iz bejtul-mala. Naredni primjer su ekonomski pritisci koje je provodio Ebu Dafer Mensur, drugi abasidski halifa. Naime, Mensur je uveo itav program proizvodnje gladi i siromatva, a sve s ciljem da narod postane posve ovisan o njemu i njegovoj pomoi. elio je da ljudi ne razmiljaju o vanim drutvenim pitanjima i da se brinu jedino o tome kako da preive. Jednom prilikom, u prisustvu dravnih uglednika i dvorjana, podrugljivim tonom je objasnio svoje namjere sljedeim rijeima: Beduini su u svojoj poslovici dobro kazali: 'Dri svoga psa gladnim, pa e te u stopu pratiti zarad korice hljeba!' Kad je rije o privrednim pritiscima ove vrste, njihova posebno vana skupina bili su sljedbenici Ehli-bejta, budui da su upravo oni zagovarali i predvodili borbu protiv tlaiteljskih halifa. Dakako, ni razdoblje Harunovog hilafeta nije u ovom smislu predstavljalo izuzetak. I on je prisvajanjem bejtul-mala muslimana i njegovim troenjem na zabavu, provode i lagodan ivot,

193

sljedbenicima Ehli-bejta uskratio ono to je bilo njihovo pravo. Ali ibn Jektin, odani i iskreni drug Sedmog Imama, koristei se svim moguim sredstvima, neprekidno je nastojao pomoi sljedbenike Ehli-bejta i tako pomrsiti raune njihovim protivnicima. Kako smo to ve naveli, Sedmom Imamu je davao hums iz svoga imetka, a radilo se o velikim iznosima, katkad ak i o stotinu pa i tri stotine hiljada dirhema. Uostalom, upravo hums je predstavljao istinsku materijalnu podrku ehlibejtskom pokretu. Sin Alija ibn Jektina pria: Kad god bi Imamu Kazimu, mir neka je s njim, neto vano zatrebalo, pisao bi mome ocu da mu to nabavi ili da to uradi za njega sam ili zajedno s Hiamom ibn Hakemom. Hiam bi priskakao u pomo samo kada se radilo o posebno vanim i osjetljivim stvarima. Jednom prilikom, kada je s Imamom putovao u Irak, Ali ibn Jektin mu se poali na svoje stanje: Vidite li kakvo je moje stanje, za kakvu vlast radim i s kakvim ljudima imam posla?!, a Imam mu odgovori: Bog meu nasilnike postavi ljude koje voli, kako bi posredstvom njih dola pomo dobrim robovima Boijim. A ti si jedan od onih koje Bog voli. Drugom prilikom, kada je Ali ibn Jektin pitao Imama ta mu je initi kada je rije o saradnji s Abasidima po pitanju uzimanja nameta, Imam mu je rekao: Uini tako ako nema izbora, ali pazi na imetak mojih sljedbenika. Posluao je Imamovo nareenje pa je tako sljedbenicima Ehli-bejta zvanino uzimao namete, ali bi im onda taj novac kriom vraao. inio je tako zato to Harunova vlast nije predstavljala istinsku islamsku vlast te muslimani nisu bili duni da je novano potpomau. Uzvieni Bog je vlast i vilajet dodijelio Musi ibn Daferu, mir neka je s njim, te je po njegovoj uputi Ibn Jektin izuzeo njegove sljedbenike od plaanja dravnih nameta. Jo jedna od stvari koje mogu sluiti na ponos Aliju ibn Jektinu je i okolnost da je svake godine slao odreen broj ljudi na hodoae Kue Boije i tom prilikom svakom od njih bi davao po deset ili dvadeset hiljada dirhema. Broj tih ljudi kretao se od 150, katkad 200, a nekih godina i po 300 osoba. Svakako, s obzirom na znaaj i vrijednost Hada u islamskom uenju, ovakav postupak dokaz je nesumnjive vjere i pobonosti Alija ibn Jektina. Meutim, uzmemo li u obzir povelik broj onih koji su na ovaj nain odlazili na Had i visinu sume koja im je za to isplaivana, uviamo da je on ovim ostvarivao jo jedan cilj. Dakle, uzmemo li u obzir dvjesto ljudi godinje sa iznosom od po deset hiljada dirhema, zakljuit emo da je u te svrhe godinje troio dva miliona dirhema. Ovaj iznos, koji je isplaivao svake godine, zasigurno predstavlja tek dio njegovih ukupnih godinjih trokova, jer sredstva koja je izdvajao za hums, zekat i milostinju bila su mnogo vea. Uzmemo li sve ovo u obzir, lahko emo zakljuiti da je on raspolagao ogromnim novanim sredstvima. ejh Behai je bio prvi meu uenjacima koji je obratio panju na ovo pitanje. On ovoj stvari pristupa izuzetno pronicljivo pa kae kako smatra da je Imam Kazim, mir neka je na nj,

194

dopustio Aliju ibn Jektinu da troi novac iz bejtul-mala muslimana. Ovaj je onda, pod izgovorom da alje ljude da obave Had, taj novac u velikim sumama dijelio sljedbenicima Ehli-bejta, a da mu niko od protivnika nije mogao za to nita prigovoriti. Dakle, slanje na Had bilo je dio osmiljenog plana kojim je Ali ibn Jektin popravljao i snaio materijalno stanje sljedbenika Ehli-bejta. Dokaz da je to tako je i injenica to se meu onima koji su ovako poslani na Had nalaze i imena linosti poput Abdurahmana ibn Hadada i Abdullaha ibn Jahje Kahilija, za koje se zna da su bili odabrani i omiljeni Imamovi drugovi, te zasigurno omrznuti od vlasti i uskraeni za svoja prava. Druga vana stvar koju uviamo u ovakvom Alijevom postupku je okolnost da je na ovaj nain sljedbenicima Ehli-bejta, posebno njihovim prvacima, bilo omogueno da prisustvuju Hadu, kao svojevrsnom svemuslimanskom saboru, da ondje izlau svoje stavove i raspravljaju sa sljedbenicima razliitih kola i pravaca, to je dovelo do svojevrsnog naglog procvata ehlibejtskog uenja. U ovoj svojoj slubi, koja je nosila sa sobom brojna iskuenja i opasnosti, Ali ibn Jektin uivao je bezuvjetnu podrku Imama Kazima, mir neka je na nj. Zahvaljujui Imamovoj vidovitosti nekoliko puta je izbjegao smrtnu opasnost. Jedan od tih sluajeva je i sljedei: Jedne godine Harun je poklonio Aliju ibn Jektinu odjeu, u kojoj je naroitu panju privlaio jedan crni krzneni ogrta izvezen zlatom, nalik ogrtaima kakve su uglavnom nosile halife. Ibn Jektin je veinu te odjee, pa tako i taj skupocjeni ogrta, darovao Imamu Kazimu, mir neka je s njim, odnosno poslao mu sa humsom koji je bio pripremio. Imam prihvati poslani novac i odjeu, ali onaj izuzetni ogrta vrati natrag, uz popratno pismo u kojem je stajalo: Sauvaj ga i nikom ga ne daji, jer bit e ti od koristi u onome to e ti se desiti! Ali ibn Jektin nije razumio razloge takvog Imamovog postupka, ali ipak sauva ogrta. Uskoro on razrijei dunosti nekog svoga slubenika koji je bio zakazao u poslu. Ovaj ovjek, znajui za Alijeve veze sa Imamom Kazimom i darove koje mu je slao, okleveta ga Harunu i ree: On vjeruje u imamet Muse ibn Dafera i svake godine mu alje hums iz svoga imetka. Onda onu odjeu iskoristi kao svoj dokaz, pa kaza: Posebnu odjeu koju mu je halifa svojevremeno poklonio, dao je Musi ibn Daferu. Kad to u, Harun se silno rasrdi pa ree: Moram provjeriti o emu se tu radi, a pokae li se da si ti bio u pravu, prolit u njegovu krv! Potom odmah pozva Alija ibn Jektina i upita ga za onu odjeu. On odgovori: Spremio sam je u jedan sanduk kako bi ondje bila uvana. Harun mu naredi da donese ba onaj ogrta, pa Ali smjesta posla jednog od svojih slugu po njega i objasni mu: Idi mojoj kui i od kljuara uzmi klju od te-i-te sobe, ui unutra, pa otvori sanduk koji ondje nae. U njemu e vidjeti zamotuljak s peatom, pa to donesi ovamo. Uskoro sluga donese zamotuljak i spusti ga pred Haruna. On naredi da se otvori i pogleda ta je unutra. Kada ga otvorie, vidjee da se radi upravo o spornom ogrtau.

195

Harunova srdba se stia i on ree Aliju: Nakon ovoga neu vie vjerovati nikome ko te pokua potvoriti. A onda naredi da se Ali ibn Jektin obilno nagradi, a onaj klevetnik strogo kazni. Harun je znao da ga Musa ibn Dafer, mir neka je s njim, i njegovi sljedbenici smatraju uzurpatorom Poslanikovog hilafeta i vladarem tlaiteljem koji je silom i snagom preuzeo u svoje ruke upravljanje sudbinom muslimana. Takoer je znao da, ukoliko se oni ikad domognu dovoljne moi i snage, nee nimalo oklijevati da ga zbace s vlasti. Razgovor izmeu Sedmog Imama i Haruna koji slijedi uvjerljivo prikazuje Imamove uzviene ciljeve u pogledu uspostave islamske vlasti. Jednoga dana Harun, moda s ciljem da iskua Imama i ispita njegove stavove, ree mu da je spreman vratiti imanje Fedek. Imam na to kaza: Spreman sam ga preuzeti pod uvjetom da mi ga vrati u njegovim punim granicama. Harun upita: A koje su to njegove granice?, a Imam odgovori: Kaem li ti njegove granice, nikad mi ga nee vratiti! Harun je navaljivao i obeavao kako e uiniti ta god da treba. Onda Imam, mir neka je s njim, ovako odredi granice Fedeka: Jedna granica Aden, druga granica Samarkand, trea: Afrika i etvrta: Urumija i Kaspijsko more. Sa svakom izgovorenom granicom Harun je bivao sve bljei te naposljetku vie nije mogao savladavati srdbu pa uzviknu: Pa u tom sluaju meni nee nita ostati! Imam kaza: Znao sam da nee prihvatiti, pa sam zato i izbjegavao da ti kaem. Ovakvim odgovorom Imam, mir neka je s njim, poruio je Harunu sljedee: Fedek je simbol islamske drave. Oni koji su ga oduzeli Poslanikovoj keri i zetu time su ustvari liili Ehli-bejt njihovog prava da vode islamsko drutvo i dravu. Prema tome, eli li mi vratiti moje pravo, onda mi mora predati sve teritorije islamske drave. Tako su ovim razgovorom na pravi nain predstavljeni Imamovi uzvieni ciljevi. Iako je spoljanja vlast i mo bila u Harunovim rukama, istinski vladar srcima ljudi bio je Imam Musa Kazim, mir neka je s njim. Harun je to dobro znao pa je ekao pogodan trenutak da ga smakne. Da bi to ostvario bilo je potrebno da nae erijatsko pokrie. Do halife su dolazile vijesti da sve vie i vie ljudi predaju svoje vjerske novane priloge, kao to su hums i zekat, Imamu, umjesto dravi. To je znailo da se broj Imamovih sljedbenika poveavao te da je on i materijalno jaao. Harun je odluio da djeluje. Ovdje privlai panju njegovo vjersko pokrie koje je bio iznaao. Kau da je otiao na Poslanikov kabur u Medinu i ovako mu se obratio: O Poslanie Boiji, oprosti mi za ono to namjeravam uraditi! elim zatvoriti Musaa ibn Dafera, jer on radi na tome da razjedini tvoj ummet i da se meu muslimanima proljeva bratska krv! Poslije toga je izdao nareenje za Imamovo zasunjenje. Odveli su ga najprije u Basru, a Harun je traio izvrioca za svoju odluku. U prvi mah je bio odreen Isa ibn Dafer, njegov upravnik u tom gradu. Ali, kada je Isa vidio o kome se radi, odbio je provesti Harunov

196

nalog. Ovaj je onda naredio da se Imam odvede u Bagdad i preda Fadlu ibn Rabiu, koji je sada imao zadatak da Imama lii ivota. Meutim, nakon to je prolo neko vrijeme, a Harun nije dobivao vijest o Imamovom pogubljenju, javie mu da se Fadl s njim gotovo sprijateljio. I zaista, kada je Fadl uo Imama, vidio kako se ponaa, posvjedoio njegove duge sedde i neprestano spominjanje Boga, nije mogao a da ne bude njime privuen. Harun sav bijesan naredi da se Fadl pozove i pred njim izbiuje. Imam Musa je tada predat u ruke Sinda ibn ahika, koji je upravljao Harunovim zatvorom. Ovaj je napokon izvrio Harunovo nareenje tako to je dao Imamu zatrovane hurme. Njegovo tijelo bilo je nekoliko dana izloeno na jednom od bagdadskih mostova, s ciljem da se obznani njegovim sljedbenicima i onima koji su mu bili naklonjeni da je onaj u koga su polagali nade sada mrtav.1

ejh Mufid, Kitabul Irad, str. 453-456.

197

OSMI IMAM, ALI IBN MUSA AR-RIDA, s.a.

Hazreti Ali ibn Musa je roen 11. Zil-kadea 148. h.g.. Njegova majka bila je plemenita ena po imenu Tahira. Ovaj ehlibejtski Imam bio je poznat i kao Ebul-Hasan i Rida. Nakon ehadeta svoga uvaenog oca (183. h.g.), preuzeo je dunost imameta u svojoj 35. godini. Njegovo obavljanje dunosti imama trajalo je dvadeset godina. Deset godina tog razdoblja poklapa se s vlau Haruna Reida, pet godina bio je savremenik hilafeta Muhammeda Amina, a posljednjih pet godina njegovog imameta poklapaju se s hilafetom Abdullaha Memuna. Do poetka Memunovog halifata Imam je ivio u svom rodnom gradu Medini, a onda ga je Memun pozvao u Horasan, gdje je Imam, naposljetku, u mjesecu Seferu 203. h.g., dosegao ehadet (u dobi od 55 godina), i gdje je i sahranjen. Od vremena kada je Sedmi Imam bio otrovan u bagdadskom zatvoru, imamet Osmog Imama podudara se s Harunovom vladavinom narednih deset godina. Ova dionica, iako se radi o vremenu Harunovih progona, tlaenja i samovlaa, smatra se razdobljem srazmjerne slobode za Imama Ridu kada je rije o njegovim znanstvenim i kulturnim pregnuima. Naime, Harun se u tom razdoblju nije preduzimao nita protiv Imama te je on slobodno djelovao. Stoga uenici koje je Imam Rida odgojio i pouio islamskim i kur'anskim naukama u okviru svoga naunog kruoka, potjeu uglavnom iz ovog vremena. Moda je glavni razlog takve Harunove popustljivosti leao u njegovom strahu od posljedica ubistva Imama Muse ibn Dafera. Naime, iako je na sve naine pokuavao prikriti ovaj zloin i porei svoju umijeanost, istina je ipak izala na vidjelo i izazvala kod naroda mrnju i netrpeljivost prema njemu. Harun je svome amidi Sulejmanu ibn Ebu Daferu, koji je preuzeo Imamovo tijelo da ga sahrani, pisao ovako: Prokleo Allah Sindija ibn ahika! Uinio je to bez moga doputenja! Mnogo govori i njegov odgovor na rijei Jahje ibn Halida Bermekija u vezi s Alijem ibn Musom. Jahja, koji je ranije potvarao i ocrnjivao Imama Kazima, rekao je Harunu: Musu ibn Dafera naslijedio je njegov sin i on tvrdi da polae prava na imamet. Time je elio rei da bi bilo najbolje da se i Ali ibn Musa odmah ukloni ili stavi pod nadzor halifinih slubenika. Harun, koji je jo bio pod dojmom ubistva Muse ibn Dafera i zabrinut zbog moguih posljedica, odgovori: Zar nije dovoljno ono to sam uinio njegovom ocu?! Zar eli da izvuem sablju i odjednom poubijam sve Alijeve potomke?! Pred Harunovom srdbom svi dvorjani uutjee i niko vie nije imao hrabrosti rei neto protiv Imama Ride. Koristei se tom povoljnom prilikom, Ali ibn Musa je otvoreno obznanio svoj imamet i, za razliku od svoga potovanog oca, u tom pogledu se nije drao takije. Neki od njegovih iskrenih sljedbenika i
198

drugova odgovarali su ga od toga bojei se za njegov ivot. Imam ih je uvjeravao da mu se ne moe desiti nita loe od strane Haruna. Safvan ibn Jahja kae: Nakon to je umro Imam Musa ibn Dafer, Ali ibn Musa Rida javno obznani svoj imamet. Reeno mu je: 'inite veliku i opasnu stvar, pa se plaimo za vas od ovog nasilnika!', a on je odgovorio: 'ta god bi pokuao uiniti, ne bi mi mogao nakoditi!' Takoer, od Muhammeda ibn Sinana prenosi se: U doba Harunovog hilafeta rekoh Aliju ibn Musi Ridi: 'Vi ste nakon svoga oca otvoreno obznanili svoj imamet, a s Harunovog maa jo uvijek kaplje krv!', a on mi kaza: 'Hrabre me Poslanikove rijei: 'Kad bi mi Ebu Dehl mogao skinuti dlaku s glave, znajte da onda nisam Boiji poslanik!' Tako i ja vama kaem: 'Ako bi mi Harun mogao skinuti dlaku s glave, znajte da onda ja nisam Imam!' U toku svog hilafeta, Harun je svojim nasljednikom proglasio Muhammeda Amina (ija je majka bila Zubejda) i uzeo je od naroda prisegu za njega. Takoer, poslije njega, za sljedeeg halifu, proglasio je svoga drugog sina, Abdullaha Memuna (ija je majka bila Perzijanka). Godine 193. po Hidri Harunu dooe vijesti da je u gradovima Horasana dolo do ustanka. Vojni zapovjednici, i pored sve surovosti i okrutnosti koju su ispoljavali, nisu ga uspjeli uguiti. Nakon to se posavjetova sa svojim vezirima i savjetnicima, Harun zakljui kako je najbolje da on lino otputuje u to podruje i pokae svu snagu drave u pogledu guenja pobuna. U Bagdadu ostavi svoga sina Muhammeda Amina, a sa sobom u Horasan povede Memuna. Njega je svakako imenovao za namjesnika tog kraja. Harun je uspio uguiti sva previranja i smiriti nemire, ali se vie nikad nije vratio u Bagdad. Umro je u Tusu 3. dumadel-ahirea 193. h.g., ostavljajui dvojicu brae da se gloe oko vlasti. Iste veeri kada se proulo da je Harun umro, narod u Bagdadu dade prisegu njegovom sinu Muhammedu Aminu. Samo sedamnaest dana nakon to preuze hilafet, Aminu pade na pamet da oduzme svome bratu pravo na nasljedstvo i da nasljednikom proglasi svoga sina Musu. U vezi s tim posavjetova se sa svojim vezirima, ali oni takav postupak ne naoe ispravnim. Samo je jedan od njih, Ali ibn Isa ibn Haman, istrajavao na rjeenju da se Memunu oduzme pravo nasljeivanja. Amin odlui da poslua njega i razvlasti brata s poloaja nasljednika prijestolja. Kao reakciju na takav in, Memun pak ne priznade Aminov hilafet. Nakon niza vojnih sukoba, Amin naposljetku izvue deblji kraj i 198. h.g., bi ubijen. Tako vlast nad islamskim zemljama doe u Memunove ruke. Za vrijeme Aminove vlasti, odnosno u godinama izmeu Harunove smrti i Memunovog preuzimanja vlasti, historijski izvori ne pokazuju da je bilo nekih ozbiljnijih sporenja izmeu Imama i predstavnika abasidske vlasti. Izvjesno je da Abasidski halifat u tom kratkom razdoblju unutranjih razmirica i sukoba izmeu Amina i Memuna nije imao vremena za uznemiravanje Alijevih potomaka. Tako ovo razdoblje (193-198.) moemo takoer smatrati

199

vremenom ograniene slobode za Imama Ridu i odlinom prilikom za njegovo kulturno djelovanje. Memunova majka bila je robinja iz Horasana po imenu Muradil. Umrla je na porodu, tako da je Memun odrastao bez majke. Historiari piu da je ona bila najrunija i najomalovaenija robinja u Harunovoj kuhinji. To nam potvruje i pripovijest koja govori o tome kako je ona ustvari uope i zatrudnjela s Harunom.1 Memun je roen 170. h.g., dakle iste godine kad je njegov otac preuzeo hilafet. Otac ga je povjerio na brigu Daferu ibn Jahji Bermekiju, a njegov uitelj bio je Fadl ibn Sehl, poznat kao Zu-riyasetein (posjednik dva poloaja). Glavni zapovjednik njegovih vojnih snaga bio je Tahir ibn Husein Zul-yeminin. itav Memunov ivot protekao je u stalnom trudu i borbi, bez naroite prilike za uivanja i provode. Upravo suprotno od odrastanja njegovog brata Amina, koji je rastao pod okriljem majke Zubejde. Svako ko je upoznat sa Zubejdinom biografijom, razumjet e u kakvom obilju, raskoi i uitku je proteklo Aminovo odrastanje. Memun, za razliku od svoga brata, nije uivao naroitu panju, niti je bio uope siguran u pogledu svoje budunosti. Sumnjao je da e mu Abasidi ikada prepustiti hilafet. Ni u kome nije vidio oslonca, pa je stoga zasukao rukave i uzeo svoj ivot u svoje ruke. Memun je sebi zacrtao ta treba postii, budui da je odlino znao da njegov brat uiva prednosti za koje je on bio uskraen. U svakom sluaju, Memun se visoko obrazovao u razliitim znanostima i vjetinama te je u tom pogledu nadmaio svoje vrnjake i ostale Abaside uope. Neki su izrijekom tvrdili da meu njima nema uenijeg ovjeka od Memuna. Ibn Nedim o njemu pie ovako: Bio je ueniji od svih ostalih halifa u pitanjima fikha i kelama. Od hazreti Alija se takoer prenosi da je, govorei o buduoj vlasti Abasida, rekao: Sedmi meu njima bit e ueniji od svih ostalih. Sujuti, Ibn Tugra Baradi i Ibn akir Kutubi takoer hvale Memuna u tom pogledu, pa kau: Po svojoj pronicljivosti, snazi volje, strpljivosti, uenosti, pameti, hrabrosti, gospodstvenosti i vitetvu bio je najbolji meu Abasidima. Meutim, njegovo vjerovanje u stvorenost Kur'ana baca mrlju na sva ta njegova svojstva. I sami njegov otac posvjedoio je da je Memun u prednosti u odnosu na svoga brata Amina, izjavivi: Odluio sam odrediti nasljednika prijestolja i povjeriti taj poloaj onome ije ponaanje mi se najvie svia, ije usmjerenje mi se dopada, u iju ispravnu politiku mogu biti siguran i ija slabost me nee brinuti. A takav nije niko drugi, doli
1

Naime, pripovijest kae da je Harun igrao aha sa svojom enom Zubejdom, pa poto je izgubio partiju, Zubejda kao kaznu za poraz odredi Harunu da spava s najrunijom od robinja iz kuhinje. Budui da se mogunost ostvarenja tog naloga gadila Harunu, ponudi Zubejdi porez iz cijelog Egipta i Iraka, kako bi ga oslobodila naloenog ina, ali ona to ne prihvati. Onda Harun, nemajui druge, nae robinju Muradil, koja je vaila za najruniju, te je nakon odnosa s njom zaet Memun. (Demiri, Hijatul-hejvan, Kairo, Mektebetul-tedarijetul-kubra, 1383. h.g.)

200

Memun.'' Abasidski prvaci mu ipak nametnue svoje miljenje, tj. da to bude Amin. A on je bio potpuno okrenut udovoljavanju svojim strastima, ruke iroke i rasipne, usmjeren samo na ene i robinje, dok je Memun bio pristojnog ponaanja, ispravnog razmiljanja i najpouzdanija je osoba za ovako vanu dunost.1 Memunovim preuzimanjem hilafeta okrenuta je nova stranica u Imamovom ivotu, stranica koja je za njega bila ispunjene bolom i neugodnostima. Otimaima hilafeta, bilo da se radilo o Emevijama ili o Abasidima, glavnu brigu i strah predstavljala je Alijeva porodica. Meutim, upravo je za njih veina naroda uvala svoju ljubav i naklonost. Naravno, to su halife znale i zato su plemeniti Alijevi potomci bili stalno izloeni uznemiravanjima i progonima da bi, naposljetku, od njihove ruke bivali lieni ivota. Za razliku od drugih abasidskih halifa, Memun je prividno ispoljavao naklonost ka ehlibejtskom uenju. Veinu slubenika dravnog aparata inili su Perzijanci, koji su bili skloni Alijevoj porodici, odnosno ehlibejtskim imamima. Zbog toga on nije mogao, poput svojih prethodnika Haruna i Mensura, dati Imama jednostavno pogubiti ili ga baciti u tamnicu. Stoga se on opredijelio za drukiji postupak. Istina, on nije bio nov, jer su se njime sluile i neke prijanje halife. Naime, radilo o uspostavljanju prividnog prijateljskog odnosa, to je imalo za cilj odobrovoljenje obinog svijeta, kao i rastueg broja pristalica ehlibejtskog uenja. Memun je odluio dovesti Imama u Merv, sredite svoje vlasti, s ciljem da se okoristi njegovim naunim i drutvenim ugledom, ali prije svega da bi drao pod nadzorom Imamovo djelovanje. Najprije ga je sa punim uvaavanjem pozvao da zajedno sa jo nekim uglednicima iz Alijeve porodice doe ivjeti u prijestonici halifata. Imam nije prihvatao poziv, ali Memun je bio odluan, tako da se izmeu njih vodila duga i obimna prepiska. Na kraju Imamu bi zaprijeeno, pa on bi prisiljen na pristanak. Memun lino posla svoje ljude, jahalice i posebne nosiljke da ga uz najveu panju i poasti dovedu iz Medine u Merv. Imam, kako bi stavio narodu do znanja da naputa rodno mjesto zapravo pod prisilom, javno obznani svoju tugu i nezadovljstvo. Na dan kada su trebali krenuti, okupi svoju porodicu i ree im da ga ve mogu oplakivati, rekavi: Ja se vie neu vratiti meu vas. Onda otie u Poslanikovu damiju kako bi se s njim oprostio. Okrenu se prema njegovom mezaru i glasno zaplaka. Mehul Sistani kae: Kad prioh Imamu, nazvah selam i poeljeh mu sretan put. On mi ree: 'O Mehule, dobro me pogledaj, jer ja odlazim od svoga djeda, umrijet u u tuini i bit u sahranjen pored Haruna!' Imamov karavan se, prema Memunovom nareenju, kretao preko Basre, Ahvaza i Farsa. Htio je da ne prolaze kroz Debel (planinsko podruje
1

Sejjid Dafer Murtaza Husejni, Zendegije sijasije hatomine emam, str. 97

201

na zapadu Irana izmeu Hamadana i Kazvina), Kufu, Kermanah i Kom, mjesta u kojima su veina stanovnitva bili sljedbenici Ehli-bejta. Kada je povorka s Imamom stigla nekoliko kilometara prije Merva, pred njega je izaao lino Memun, u drutvu velikog broja dravnih ministara i abasidskih uglednika. Uz iskazivanje velikog uvaavanja, dopratie ga u grad, gdje halifa naredi da se hazreti Ridi d najbolji smjetaj i stavi na raspolaganje sve ta zaeli. Nakon nekoliko dana predvienih za odmor, otpoee razgovori. Memnun predloi da preda hilafet Imamu odmah, dok bi on bio njegov prestolonasljednik. Imam, meutim, odluno odbi taj prijedlog. Fadl ibn Sehl s uenjem pria o tome: Nikad kao tog dana ne vidjeh hilafet bezvrjednijim i nitavnijim. Memun ga ponudi Aliju ibn Musi, a on ga odluno odbi kao nepoeljnu i odvratnu stvar. Memun, koji je moda i pretpostavljao da e Imam odbiti takvu ponudu, onda ree: Kad je ve tako, prihvati onda da ti bude moj prestolonasljednik. Imam odgovori: Prihvati moje odbijanje kada se i o tome radi. Memun, meutim, to ne prihvati, ve srdito i otro, s prizvukom prijetnje izjavi: Kada je Omer ibn Hattab umirao, naredio je da se sazove esterolano vijee, u kome se nalazio i Ali ibn Ebi Talib. Naredio je da ubiju onoga ko bi se suprotstavio donesenoj odluci. Zato prihvati moj prijedlog, jer ja drugog rjeenja ne vidim. A onda jo izravnije zaprijeti Imamu: Uvijek mi se suprotstavlja i smatra se sigurnim od mene! Tako mi Boga, odbije li sada prihvatiti da e naslijediti hilafet, natjerat u te silom, a ako opet ne prihvati, ubit u te! Tako Imam nije imao izbora nego prihvatiti, pa ree: Prihvatam da ti budem prestolonasljednik, ali pod uvjetom da se nikad ne bavim pitanjima vlasti i drave i da se ne upliem u poslove poput postavljanja i smjenjivanja, suenja, presuda i fetvi. Narod u Mervu pripremao se da zaposti asni mjesec Ramazan 201. godine po Hidri, kad se proiri vijest da je Imam odreen za nasljednika prijestolja. To izazva navalu oduevljenja pomijeanog s uenjem. U ponedjeljak, sedmog dana Ramazana, Memun lino napisa ukaz o odreenju nasljednika prijestolja. Na pozadini tog lista trebao se potpisati Ali ibn Musa Ar-Rida. Prije stavljanja svoga potpisa, Imam napisa kratak tekst iz kojeg se dalo naslutiti da je to uinio protiv svoje volje i da zna da se potpisano nikada nee ostvariti. Potom se na isti list, kao svjedoci, potpisae i dravni uglednici, poput Jahje ibn Aksama, Abdullaha ibn Tahira i Fadla ibn Sehla. U etvrtak, desetog dana Ramazana, odrana je sveanost davanja prisege, nakon ega Imam i zvanino postade prestolonasljednik halife islama. Prvi koji je Imamu pruio ruku za estitanje bio je Memnunov sin Abbas, a nakon njega to je uinio veliki vezir Fadl ibn Sehl, potom dvorski muftija Jahja ibn Aksam, pa zapovjednik vojske Abdullah ibn Tahir, a onda svi uglednici i abasidski prvaci redom. Svakako, vijest o tome da je Osmi Imam postao prestolonasljednik izazvala je radost i veselje meu njegovim prijateljima i sljedbenicima. Meutim, sam Imam bio je tuan i potiten. Kada ugleda

202

jednog prijatelja kako se veseli, pozva ga sebi i ree: Ne vei srce za ovo i ne raduj se onome to nee potrajati! Razmatranje prilika i politikih uvjeta u Memunovo doba pokazuje da je on bio suoen s itavim nizom tekoa i nevolja, te da se on svojski trudio da iz njih izae. Ne bi li ih rijeio, opredijelio se za svojevrsnu vieslojnu politiku, u sklopu koje je bilo i postavljanje Imama na poloaj prestolonasljednika. U nastavku emo nainiti kratak presjek kroz politike tekoe sa kojima se Memun suoio. Iako je, shodno svjedoanstvima historiara, Memun bio sposobniji i dostojniji hilafeta nego Amin, veina Abasida je bila protiv toga da on dopadne tog poloaja. Kao to smo vidjeli, sam Harun je bio potpuno svjestan koliko se dvojica brae razlikuju i razoaran zbog protivljenja Abasida Memunu. Moda je razlog njihovog protivljenja leao u injenici da su Amina smatrali istim Abasidom: otac mu je bio Harun, a majka Zubejda. Ona je bila Haimijka i unuka Mensura Devanikija, te se ubrajala meu najplemenitije abasidske ene. Amin je odrastao pod pokroviteljstvom Fadla ibn Jahje Bermekija, Harunovog brata po mlijeku i najuticajnijeg ovjeka na dvoru. O njegovom obrazovanju brinuo i Fadl ibn Rabi', Arapin iji je djed bio Osmanov osloboeni rob i u iju ljubav prema Abasidima niko nije sumnjao. to se pak Memuna tie, on je, kao prvo, odrastao pod staranjem Dafera ibn Jahje, iji je poloaj bio slabiji od poloaja njegovog brata Fadla. Drugo, ovjek koji ga je podizao i odgajao bio je osoba koja se Abasidima nije nimalo dopadala. Radilo se o jo jednom Fadlu, ali ovaj put Perzijancu Fadlu ibn Sehlu. tavie, izmeu njega i Aminovog odgojitelja Fadla ibn Rabi'ija postojala je estoka i neskrivena netrpeljivost. Taj isti ovjek e kasnije voditi sve Memunove poslove. Inae, Abasidi su se plaili Perzijanaca i smetalo im je njihovo uplitanje u dravne poslove te su u kratkom razdoblju gotovo sva njihova mjesta povjerili Turcima. Amin je posjedovao puno bolje finansijske uvjete i imao je mnogo vie prijatelja od povjerenja, koji su radili na jaanju njegovog poloaja. Radilo se o osobama poput njegovog daide, Fadla ibn Jahje Bermekija, veine Bermekida (da ne kaemo svih), njegove majke Zubejde i ostalih Arapa. S obzirom na okolnost da se radilo redom o uticajnim linostima, do ijeg miljenja je Harun drao, bilo je prirodno oekivati da e ovaj popustiti pred njihovim traenjima te da e na kraju mjesto prestolonasljednika povjeriti svome mlaem sinu, dakle Aminu, a starijeg sina, Memuna, odrediti za njegovog nasljednika. Moda je osjeanje privrenosti plemenu i abasidska zagrienost, zajedno s ogromnim uticajem Ise ibn Dafera (Aminovog daide), imalo najvaniju ulogu u odluci da za nasljednika prijestolja bude odreen Amin. Ipak, u itavoj prii najvanija je bila uloga Zubejde, koja je po svaku cijenu nastojala da se ovo pitanje okona u korist njenog sina. Pored svega iznesenog, uzmemo li u obzir vanost pitanja porodinog porijekla meu Arapima, vrlo je vjerovatno da je Harun i to imao na umu kada je dao

203

prednost Aminu. Neki historiari ovu stvar tumae ovako: Godine 176. Reid je odluio da Memunu pripada pravo na mjesto nasljednika prijestolja nakon njegovog brata. Memun je bio mjesec dana stariji od svoga brata, ali Amin je bio sin Zubejde, Haimijke i keri Daferove, dok je Memuna rodila robinja Muradil. Iako mu je otac jamio mjesto nakon Amina, Memun se nikako nije osjeao sigurnim u pogledu svoje budunosti kada je rije o pitanju vlasti. Na koga se onda Memun mogao osloniti u pogledu osiguranja svog poloaja, budui da nije mogao biti siguran u svoga brata i ostale Abaside da oni nee jednoga dana prekriti sporazum? Kako je Memun mogao doi do vlasti? Ako bi to i uspio, kako ju je mogao uvrstiti i sauvati? Sve su to pitanja koja su se morala stalno motati po Memunovom umu te je morao, krajnje pronicljivo i oprezno, iznai odgovore na njih. Predoit emo sada odnos razliitih skupina prema njemu, kako bismo vidjeli u kojoj meu njima je mogao pronai oslonac i podrku u borbi za vlast koja mu je predstojila. Prirodno je da Alijevi potomci nisu bili zadovoljni ni Memunovom, niti vlau bilo koga od Abasida, jer meu njima samim su bili ljudi koji su bili dostojniji upravljati poslovima muslimana od Abasida. Osim toga, Memun je pripadao porodici koja je povrijedila srca Alijevih potomaka, i to jo okrutnije nego to su to uinile Emevije. Svima je poznato kako su Abasidi prolijevali njihovu krv, plijenili njihovu imovinu i progonili ih iz njihovih gradova, odnosno kakvim su ih sve patnjama i stalnim nevoljama izlagali. Dovoljna mrlja na Memunu bila je injenica da je bio Harunov sin, sin ovjeka koji je sjekao grane drveta poslanstva i iupao brojne mladice imameta. Ni Arapi nisu mogli biti zadovoljni sa Memunovim hilafetom i vladavinom, jer su, kako smo vidjeli, njegova majka, skrbnik i uitelj bili neArapi. Takvo ta nikako se nije moglo sviati Arapima, koji su, posve suprotno Poslanikovom i kur'anskom nauavanju, sve druge narode i rase smatrali niim od sebe. Naroito su Perzijanci, koji su pokazali veliku nadarenost za bavljenje naunim i politikim pitanjima i tako suzili prostor oholim Arapima, bili omraeni od njihove strane i Arapa, a tako je postupano i sa svakim ko je imao bliske veze s Perzijancima. Ubistvo Amina naizgled je za Memuna predstavljalo konanu vojnu pobjedu. Meutim, ono nije prolo bez po njega nepovoljnih posljedica i odgovora, koje je posebno izazivao nain na koji su mu ljudi trebali izraziti svoju odanost nakon njegove pobjede nad svojim bratom. Naime, nakon to je naredio da Amin bude ubijen, odredio je da se svakome ko uini seddu zahvalnosti, kada se pred njega iznese odrubljena Aminova glava, daruje milion dirhema. Onda je naredio da tu istu glavu nabiju na kolac i izloe na ulazu u dvorac, tako da je svako ko je ulazio morao najprije prokleti Amina pa tek onda ui! Memun se nije ak ni time zadovoljio, ve je naredio da se glava odnese u Horasan i pred nju dovedu svi oni koji su alili za Aminovu smrt! Najmanje to se moe rei jeste da je Memun ubistvom svoga brata i

204

ovako runim postupanjem u znaajnoj mjeri pokvario svoju omiljenost meu narodom i izgubio njegovo povjerenje. Bilo je sve vie onih, kako meu Arapima tako i meu ostalim, kod kojih je rasla mrnja prema njemu. Uz sve izneseno, stanovnici Horasana, koji su ga zapravo i doveli na vlast, sada su mu okrenuli lea i postali su mu neprijatelji. Takoer, i Alijevi potomci su iskoristili sukobe izmeu Memuna i njegovog brata da preustroje svoje redove i pojaaju djelovanje. italac sada moe sebi lahko predstaviti nezavidan poloaj i vrste tekoa s kojima je Memun bio suoen, naroito dodamo li tome i ustanke pristalica Alijeve porodice, koji su izbijali u razliitim dijelovima zemlje. Ebul-Suraja, koji je svojevremeno pripadao Memunovoj stranci, digao je ustanak u Kufi. Njegove vojne snage su sadvladavale svaku vojsku koja bi se s njima suoila i osvajali svaki grad na koji bi napali. Kau da je u sukobima sa EbulSurajom poginulo dvjesto hiljada halifinih pristalica, iako njegov ustanak, od prvoga dana do Ebul-Surajinog pogubljenja, nije trajao due od deset mjeseci. ak i u Basri, Alijevi potomci su poeli dobijati podrku stanovnitva, tako da je Zejnul-Nar ondje digao ustanak. U Mekki i Hidazu ustanak je podigao Muhammed ibn Dafer zvani Dibad. U Jemenu je protiv halife ustao Ibrahim ibn Musa ibn Dafer, dok je u Medini bunu digao Muhammed ibn Sulejman ibn Davud ibn Hasan. U Vasitu, ustanak je digao Zejd ibn Ali, a potom i Husejn ibn Ibrahim ibn Hasan ibn Ali. Bunu u Medainu predvodio je Muhammed ibn Ismail ibn Muhammed. Ukratko, nije bilo kraja u kome neko od pripadnika Alijevog roda, vlastitim zauzimanjem ili na traenje naroda, nije podigao ustanak protiv Abasida. Stvari su dole ak dotle da su stanovnici Mezopotamije i Sirije, krajeva koji su bili poznati po naklonosti Emevijama i Mervanovoj porodici, pisali Muhammedu ibn Muhammedu Aleviju, saradniku Ebul-Suraje, da ekaju njegovu naredbu i da e po njoj postupiti. Memun je shvatao da mora uiniti nekoliko stvari istovremeno: uguiti ustanke pristalica Alijeve porodice; zadobiti njihovo priznavanje abasidskih vlasti; ponititi ili umanjiti naklonost i potovanje koje je ova porodica uivala meu narodom; priskrbiti naklonost i povjerenje Arapa; osigurati priznanje i zakonitost svoje vlasti meu stanovnitvom Horasana i ostalim Perzijancima; sauvati podrku Abasida i njihovih pristalica; vratiti povjerenje naroda i omiljenost naruenu bratoubistvom i, naposljetku, morao se zatititi od uglednih i u narodu omiljenih osoba kao to je bio Imam Rida. Naime, Memun je osjeao strah od Imamovog uticaja u narodu pa je, imenujui ga svojim prestolonasljednikom i dajui mu mjesto u vladajuem poretku, mislio da e ga na taj nain uiniti nedjelotvornim. Jer, ueem Imama, prvaka Alijeve porodice, u njegovoj vlasti, njegovim pristalicama bi iz ruku bio izbijen glavni zagovor, a to je da Imam zasluuje vladanje islamskim ummetom. Istovremeno bi Imam izgubio podrku u narodu, jer je

205

pristao da sarauje sa reimom kojeg su oni smatrali tlaiteljskim. S druge strane, Memun bi ovim uvrstio svoju vlast meu Horasancima i Perzijancima openito, inae pristalicama Ehli-bejta, te ubistvo brata predstavio kao neto to je uinio s ciljem prenoenja vlasti na Alijeve potomke. Pored toga, dovoenjem Imama Ride u Merv i nadziranjem njegovog djelovanja, Memnun se mislio dodatno osigurati od njega. Preostalo je jo samo da rijei spor sa Arapima i Abasidima, to je uz podrku Perzijanaca i pristalica Alijeve porodice, mogao uiniti. Dostupna su nam neupitna svjedoanstva koja Memunovu iskrenost u pogledu prestolonasljednitva Imama Ride ine posve upitnim. Naime, ako je zaista iskreno i na temelju vjere htio Imamu predati hilafet, postavljaju se sljedea pitanja: Zato nije tako postupio dok je Imam bio jo u Medini, ve ga je pod prisilom i uz pratnju svojih slubenika doveo u Merv? Mogao je tu biti njegov upravnik, i tako zadrati naklonost Perzijanaca, dok bi Imam hilafet preuzeo u Medini, izvornom sjeditu vlasti i upravljanja ummetom. Zato je naredio da Imam bude doveden u Merv preko Basre, Ahvaza i Farsa, kada se oito radilo o tekom i iscrpljujuem putu, a ne preko Kufe i Koma? Vjerovatno zato to bi u tim gradovima Imamu bio prireen topao doek to to, naizgled, nije odgovaralo Memunovim namjerama. Zato je u prvoj dionici pregovora ponudio Imamu halifat, a za sebe odredio poloaj prestolonasljednika, iako bi Imama Ridu trebao naslijediti njegov sin, sljedei imam ili je pitanje izbora prestolonasljednika trebalo barem prepustiti njemu samom? U kojoj mjeri je odreivanje Imama na poloaj prestolonasljednika, uz njegov uvjet da se nee uplitati u pitanja vlasti, znailo napredak za islamski ummet i koliko ga je pribliavalo pravdi i istini? (Naroito kada uzmemo u obzir injenicu da je Imam bio od Memuna stariji dvadeset godina i bilo je prirodno za oekivati da e umrijeti prije njega.) Oito, to je znailo da hilafet nikad nee pripasti Ehli-bejtu. Ako je zaista nastupao iz uvjerenja i iskreno, zato je onda, kada se suoio s Imamovim odbijanjem posegao za prijetnjama i silom ga natjerao da prihvati poloaj prestolonasljednika? Zato nakon ehadeta hazreti Alija ibn Muse Ar-Ride nije poloaj prestolonasljednika ponudio Imamu Devadu, prema kojem je takoer naizgled ispoljavao naklonost? Zato je u poznatom dogaaju vezanom za klanjanje bajram-namaza vratio Imama s pola puta i zato nije doputao da se Imam javno obraa narodu? Zato, kada je krenuo iz Merva u Bagdad, nije dozvolio Imamu da ostane u Mervu? Ako je Imam zaista bio prestolonasljednik, ta je bilo sporno u rjeenju da on vodi brigu o tom dijelu zemlje? Sve su to pitanja koja se naizgled ine jednostavnima i lahkima za odgovoriti. Svakom onom ko se ozbiljnije pozabavi njima bit e jasno da Memun u svom ponaanju nije bio iskren. To sve bilo je dio one njegove vieslojne politike koju je odluio voditi kako bi se odrao na vlasti.

206

Imam Rida je prihvatio da bude Memunov prestolonasljednik u trenutku kada je uvidio da e, ukoliko odbije, ne samo on uzalud izgubiti ivot, nego e se i itava Alijeva porodica i njihovi prijatelji nai u velikoj opasnosti. Ustvari, nuno je morao spasiti svoj i ivote svojih sljedbenika, jer islamski ummet je imao golemu potrebu za njim i njegovim znanjem. On je trebao ivjeti kako bi ljudima bio svjetiljka upute, njihov predvodnik i onaj ko rjeava njihove tegobe i razbija sumnje. Zaista, narod je imao veliku potrebu za Imamom i onima koje e on odgojiti, budui da je u ono vrijeme dolo do prave poplave stranih ideja i kulturnih uticaja. U filozofskim raspravama prisutan je bio skepticizam spram naela teologije, javljali su se nevjerniki i materijalistiki stavovi, tako da je bilo neophodno da Imam odigra svoju prosvjetiteljsku ulogu. Znamo takoer da se Imam, iako nakon prihvatanja poloaja prestolonasljednika nije dugo ivio, zduno prihvatio ove svoje obaveze i uinio mnogo na tom podruju. Da je Imam izriito odbio poloaj prestolonasljednika te tako izloio pogibelji i sebe i svoje sljedbenike, malo je vjerovatno da bi takav ehadet bio plodotvoran i preporoditeljski, poput onog Imama Husejna. Usto, prihvatanje tog poloaja znailo je odreena jamstva od strane Abasida i priliku za Alijevu porodicu da ima kakvogtakvog uea u vlasti. Drugi razlog Imamovog prihvatanja je bio u okolnosti to je htio da narod vidi da je Poslanikova porodica prisutna na politikoj pozornici, kako ne bi pomislili, kao to mnogi jesu, da su oni samo ulema i erijatski pravnici, koji se nikad ne bave djelatno ivotnim pitanjima naroda. Moda je on u svome odgovoru na Ibn Urfino pitanje smjerao upravo na ovu injenicu. Naime, Ibn Urfa je upitao Imama: O sine Poslanika Boijeg, ta te navelo da prihvati poloaj prestolonasljednika?, na ta mu je odgovoreno: Isto ono to je moga djeda Alija navelo da ue u vijee za odabir halife nakon Omera! Pored svega iznesenog, Imam je u ovom razdoblju prikazao svima Memunovo pravo lice te je razotkrivanjem njegovih podlih nakana i runih postupaka otklonio iz glava ljudi svaku sumnju i nedoumicu. Sve ono to smo naveli pokazuje nam da kod Imama ni u kom sluaju nije postojala elja da prihvati poloaj prestolonasljednika u pravom smislu. Jer, kako e to kasnija deavanja pokazati, dobro je znao da unato svemu nikad ne bi bio miran i siguran od Memuna i njegovih spletki te da mu, i pored steenog poloaja, ivot nee biti siguran. Bio je duboko svjestan da e on na svaki nain nastojati unititi njegov duhovni uticaj i sprijeiti njegovo djelovanje. Takoer, pretpostavimo li i da Memun nije krio u srcu nikakvu zlu primisao, bilo je teko bilo za oekivati da Imam nadivi halifu s obzirom na njihove godine, tako da ni ta okolnost ne bi ila njemu u prilog, ak i da je uistinu gajio elju za tim poloajem. Ostavimo li sve izneseno postrani, uz pretpostavku da se Imam ipak nadao da e nadivjeti Memuna, mogao je biti siguran da bi mu se onda valjalo suoiti s uticajnim dvorjanima, koji ni u kom sluaju ne bi bili zadovoljni njegovom vladavinom. Spletke i zavjere

207

Abasida protiv Imama, koji bi nastojao provoditi Boije propise i sunnet svojih djedova, Poslanika Boijeg i Alija, bile bi prepreke na koje je mogao sa sigurnou raunati. Iz svega naprijed kazanog shvatamo da je Imam smatrao tetnim i opasnim dolazak na vlast ovakvim putem. Jer, tako ne samo da se ne bi ostvario nijedan od njegovih ciljeva, nego bi, upravo obratno, sve to vodilo unitenju Alijeve porodice, njenih sljedbenika i njihovih ideala. Prema tome, uiniti ovakav korak znailo bi postupiti nepromiljeno, a to je daleko od postupanja jednog Imama. Imam Rida nije elio prihvatiti poloaj prestolonasljednika, jer mu to nije omoguavalo postizanje njegovih asnih ciljeva. Meutim, iako je bio na to prisiljen, nije mogao mirno podnositi deavanja i praviti se da se slae s onim to je vlast inila. Morao je osmisliti nain kako da sprijei Memunove spletke i osujeti provoenje zlih namjera. Tako je Imam na razliite naine zaustavljao halifine nastupe, i to uvijek onako kako je ovaj najmanje oekivao. Dok je bio u Medini, Imam je izriito odbijao Memunova navaljivanja da se preseli u Merv. U tome je pokazivao toliko odlunosti da je svakom davao jasno do znanja da Memun to nee postii, osim ako mu ozbiljno zaprijeti silom. Tako se u historijskim vrelima navodi da Imam nije svojom voljom otiao iz Medine, ve se radilo o pravoj prisili. Imam je toliko bio odluan u odbijanju odlaska da je svima postalo jasno da se radi o nekoj Memunovu podvali i da se iza njegovog poziva kriju neki mrani ciljevi. Na taj nain je Imam uspio razbiti sve mogue sumnje naroda u pogledu ovog sluaja. Iako je Memun traio od njega da povede sa sobom svoju porodicu, on nije poveo nikoga, pa ak ni svoga sina Devada, mada se radilo o dugom putovanju i poslanju, kako je to Memun govorio, predvoenja islamskog ummeta. Na odmoritu u Niaburu Imam je stotinama, ak hiljadama svojih potovalaca koji su izali da ga doekaju, saopio sljedeu predaju: Svevinji Allah je rekao: 'La ilahe illallah! Moja je tvrava i ko god ue u Moju tvravu, zatien je od Moje kazne.' Tih dana su ove rijei stigle do preko dvadeset hijada osoba. Ono to posebno privlai panju jeste da Imam nije ljudima nita rekao ni o vjerskim obavezama, ni o vjerskom ivotu. Takoer, iako je njegovo putovanje u Merv bilo ponukano politikim razlozima, Imam nije postavio neko od politikih pitanja niti je iskazao svoj lini odnos prema njemu. Umjesto svega toga, kao istinski voa naroda, skrenuo je panju na pitanje koje je smatrao najvanijim po njihovu sadanjost i budunost. Znai, Imam je i u tako osjetljivim uvjetima govorio o tevhidu, o tome kako je to temelj ispravnog ivljenja, kako narodi posredstvom njega mogu prevazii svaku tegobu i nevolju. Izgubi li ovjek u svome ivotu tevhid, tada je uistinu ostao bez iega. Uostalom, obratimo li panju na izgovoreni hadis, jasno se vidi njegova namjera da ukae na injenicu kako je tadanje brojno i prostrano islamsko drutvo bilo uskraeno za zbilju tevhida.

208

Nakon to je Imam izgovorio naprijed navoeni hadis, njegov karavan je krenuo dalje, praen pogledima na hiljade oiju. I tako, dok su neki od prisutnih jo bili zapisivali izgovorene rijei o tevhidu, karavan se odjednom zaustavi. Tad on pomoli glavu iz nosiljke i ree: Tevhid zaista jeste zatita, ali pod odreenim uvjetima. Ja sam jedan od njih! Time je Imam ukazao na jo jedno temeljno pitanje: vijalet je stablo iji korijen predstavlja tevhid. I zaista, eli li narod ivjeti asno i u vrlini, to nee biti mogue sve dok ne bude imao mudro i pravedno vodstvo. Ne prihvate li ljudi vilajet, vlast e biti u rukama tlaitelja, koji daju sebi za pravo da umjesto Boga budu zakonodavci, te da tako, provodei zakone koji nisu Boiji, svijet vode u stradanje, jad i zabludu. Ako ispravno razumijemo odnos vilajeta i tevhida, shvatit emo da Imamove rijei Ja sam jedan tih uvjeta, ne znae da je on time zagovarao nekakav lini probitak, nego je njima elio podsjetiti na jedan temeljni i sutinski odnos. Takoer, prije nego je izrekao hadis o kojem je rije, naveo je itav lanac njegovih prenosilaca te objasnio kako su to Boije rijei, koje su od Poslanika, preko njegovih djedova, stigle do njega. Ovakvo navoenje lanca prenosilaca je veoma rijetko kada je rije o predajama ehlilbejtskih Imama. Deavalo se u izuzetnim sluajevima, poput ovoga, kada je Imam Rida htio ukazati na injenicu da je pitanje vilajeta neto to je dato od Samoga Boga, te istovremeno ukazati islamskom ummetu na stablo imameta. Tako je Imam u Niaburu mudro iskoristio priliku da pred stotinjak hiljada ljudi sebe predstavi kao onoga ko je, voljom Boijom, uvar tvrave tevhida. Dakle, ovakvim nastupom sprijeio je Memuna da ostvari svoj glavni cilj, a to je da, dovoenjem Imama Ride u Merv, stekne zakonsko utemeljenje i priznanje da je njegova, odnosno vlast Abasida pravovaljana i islamska. Mjesecima nakon dolaska u Merv, Imam je javno ispoljavao odbojan odnos prema Memunu. Nije prihvatio ni prijedlog da preuzme hilafet, ni zamisao da bude prestolonasljednik, sve dok nije bio na to primoran. Takvim odnosom oblikovao je pretpostavke da se i Memun suoi sa istinom. Jednom prilikom mu je rekao: elim postupati tako da ljudi ne kau kako je Ali ibn Musa eljan Ovoga svijeta, ve da kau da se Ovaj svijet svezao Alija ibn Muse. Time mu je stavio do znanja da od svojih lukavstava nee imati previe koristi te da se u budunosti mora okaniti spletki i podvala. Kao posljedica predoenog, Memunu je bilo osujeeno provoenje svih nakana, a i u narodu se javila sumnja u pogledu njegovih pravih namjera. Imam Rida se nije zadovoljio sa reenim, nego je u svakoj prilici isticao da ga je Memun silom i prijetnjama ubistvom postavio na mjesto prestolonasljednika. Takoer, s vremena na vrijeme bi narodu stavljao do znanja da e se halifa uskoro posluiti smicalicom i da e prekriti svoje obeanje. Izriito je tvrdio da ga nee ubiti niko drugi, do Memun i da e to uiniti trovanjem. Takvu tvrdnju izrekao je ak i lino pred Memunom. Imam

209

se nije zadrao samo na rijeima, ve je i svojim ponaanjem tokom razdoblja u kojem je bio prestolonasljednik pokazivao da nije zadovoljan tim poloajem i da je bio prisiljen da ga prihvati. Izvjesno je da takvo Imamovo dranje nije ni u kom sluaju bilo onakvo kakvo je Memun oekivao postavljajui ga na poloaj prestolonasljednika. Imam je koristio svaku priliku koja bi mu se pruila da stavi ljudima do znanja da Memun time nije za njega uinio nita naroito i samo ga je primakao njegovom neupitnom pravu, koje mu je bilo oteto. Pri tome je stalno isticao kako je Memunov hilafet zapravo nezakonit. Da bi prihvatio poloaj prestolonasljednika, Imam je pred Memuna postavio odreene uvjete, odnosno traio je da u njegovoj nadlenosti ne bude da imenuje nekoga na neku dunost, niti da razvlauje s dunosti, da ne uspostavlja nikakve obiaje i tradicije te da ne bude upleten u dnevnu politiku, ve da iz daleka bude savjetnik vlasti. Memun je prihvatio sve iznesene uvjete. Dakle, svojim ovakvim odnosom Imam je osujetio provoenje njegovih brojnih nakana. To je djelatno znailo da Imam nije bio spreman priznati Memunovu uzakonjenost te da postojei dravni aparat nije nikako mogao raunati na njegove usluge. Prihvatanjem reenih uvjeta Memun vie nije mogao raunati da e, spolja gledano, njegovi postupci imati Imamov blagoslov ili da e biti u stanju tvrditi da nastupa u njegovo ime. Imam ni u kom sluaju nije elio biti zavjesa iza koje e se vlasti sakrivati. Iako za Poslanikovog ivota islam nije bio preao granice Hidaza, zaslugom njegovih vrstih zasada brzo se proirio i za kratko vrijeme nakon Poslanikove smrti obuhvatio skoro itav ondanji civilizirani svijet: Bizant, Perziju, Egipat, Jemen i Siriju. Islam je na tim prostorima dokinuo tlaiteljstvo, zablude i moralno propadanje, a preuzeo je sve vrijedno od onoga to je zatekao pa je to nakon usklaivanja s naelima boanskog nauka i tevhida ugradio u blistavu islamsku civilizaciju. Ljubav prema nauci, koja je u naravi islama, uzrokovala je da sva napredna politika i idejna uenja razliitih zemalja svijeta, te sva njihova znanja i otkria nau mjesta u islamskom drutvu. Znanstvena literatura drugih, poevi od Grka, preko Egipana, do Perzijanaca, Indijaca i Bizantinaca, prevoena je na arapski jezik. Islamski uenjaci, koji su za mjerilo svih ideologija uzimali Kur'an, kritiki su prouavali i razmatrali strane ideje, te u njih unijeli brojne inovacije i vlastite inicijative i vienja, te su tako starim kulturama i civilizacijama davali novo oblije i islamsku boju. Prevoenje stranih naunih djela zapoelo je u doba Emevija (kojim su nauka i islam, inae, bili strani), a svoj vrhunac doseglo u doba Abasida, naroito u vrijeme Haruna i Memuna, kada se islamska drava inae prostirala na najveem prostoru u svojoj povijesti. Svakako, taj znanstveni zamah nije bio pokrenut posredstvom Emevija ili Abasida. On je bio izravna posljedica samog

210

islamskog nauka, koji tvrdi kako nauka i znanje nemaju domovinu i koji muslimane potie na traganje za znanjem, pa ak i u najudaljenijim krajevima svijeta, kako je to slikovito kazano u hadisu, ak i u Kini. Islam ohrabruje muslimane da na putu traganja za naukom ne ale nita, pa ni svoje ivote. U historijskoj literaturi se prenosi da je Memun jedne noi usnio Aristotela, uvenog grkog filozofa, i upitao ga o nekom naunom pitanju, a kad se probudio stao je razmiljati o mogunostima prijevoda njegovih djela. Pisao je bizantskom caru, traei od njega da mu poalje primjerke drevnih knjiga koje su se tamo nalazile. Nakon dugih pregovora, bizantski car je udovoljio njegovom traenju. Memun je onda odredio skupinu uenjaka (Hadada ibn Mutira, Ibn Butrika i Seleme) za voditelje Bejtul-hikmeta, velike i uvene biblioteke u Bagdadu. Oni su knjige koje su prispjele iz Bizanta, one koje su smatrali vrijednim, pokazali Memunu, a ovaj je naredio da se zapone s njihovim prevoenjem. Izvan svake sumnje je kako ova pria o Memunovom snu nije liena politikih primjesa. Kada bi politiari kazivali o ovakvim udnim snovima, u pozadini je uvijek bila elja da se osnai svoja vlast, tako da i ovaj Memunov poticaj na prevoenje ima svoju politiku sastavnicu. On se odluio na ovaj korak kako bi predstavio sebe to boljim muslimanom, pobornikom nauke i znanja, te tako podigao i osnaio vlastiti ugled. Takoer, na ovaj nain je elio pruiti narodu neto to e mu odvratiti panju od drutvenih tekoa i politikih deavanja. Zatim, htio je pridobiti naklonost uenjaka i intelektualaca u islamskom drutvu i na taj nain ih staviti u svoju slubu. Isto tako, ovim putem je elio nainiti svojevrsno suparnitvo Ehlibejtu na polju nauke i znanja, umanjiti broj njihovih pristalica i uenika i poljuljati njihov ugled. Konano, htio je dokazati kako je Abasidski hilafet dostojan vlasti nad starim civilizacijama, kao to su Perzija, Bizant i Egipat. Svakako, razlozi koje smo naveli nisu meusobno suprotstavljeni, tako da je mogue da ih je Memun imao sve na umu donosei ovakvu odluku. Ali, ta god da je bio njegov poticaj, nesumnjivo je uinio mnogo na polju prevoenju grke literature i u to pregnue uloio ogromne sume novca. Kau da je za prevedenu knjigu znao dati onoliko zlata koliko je knjiga bila teka. Prema prijevodima knjiga iskazivao je toliku panju da je svaku koja je bila prevedena u njegovo ime obiljeavao svojim vladarskim igom. Poticao je narod na bavljenje naukom, druio se s uenjacima, savjetovao se s njima, tako da su, pored islamskih nauka, strane znanosti i njihovo izuavanje postale tadanja svojevrsna moda i pokret. ak su i ugledni dravni slubenici i plemii, koji inae nisu ba naroito naklonjeni znanstvenom radu, slijedili u ovome Memuna i ukazivali veliko potovanje uenjacima i ljudima od pera, tako da su u Bagdad poeli doseljavati prevodioci iz Iraka, Sirije i Perzije. Poznati historiar, kranin Georgy Zeidan u vezi s ovim pitanjem biljei: Harun Reid (vladao 170-193. h.g.) doao je na vlast u vrijeme kad je prispijee brojnih indijskih, perzijanskih i sirijskih uenjaka i

211

lijenika u Bagdad izazvalo panju naroda i kada je u javnosti postojalo izraeno zanimanje za znanost i djela starih uenjaka. Znanstvenici nemuslimani ovladali su arapskim jezikom, dolazili su u doticaj s muslimanima i poticali ih da izuavaju stare znanosti. Ipak, muslimani su osjeali stanoviti zazor prema stranim naukama, izuzmemo li medicinu. Naime, smatrali su da su strane znanosti, osim medicine, zapravo suprotstavljene islamu. Ipak, budui da su lijenici bili bliski halifama, a veina njih je bila upuena i u logiku, i u filozofiju, halife su uskoro neizbjeno zapoeli pokazivati sklonost ka temama iz domena logike i filozofije. Malo po malo, sve vie su se upoznavali s tim dvjema naukama, tako da pri osvajanjima stranih gradova nipoto nisu spaljivali tamonje biblioteke, ve bi naredili da se sve zateene knjige prenesu u Bagdad i prevode na arapski jezik. Tako se Harun, nakon osvajanja Ankare, Chrysopolosa i ostalih gradova Bizanta, ondje domogao mnogobrojnih knjiga, pa ih je prenio u Bagdad i naloio svome lijeniku Juhni ibn Masuji da ih prevede na arapski. Te knjige, meutim, bavile su se grkom medicinom i meu njima nije bilo filozofskih djela. Za Harunovog doba Euklid je po prvi put preveden na arapski jezik, pa je taj prijevod poznat i kao Harunija, dok je drugi prijevod uraen u Memunovo doba i poznat je kao Memunija. U Harunovo doba Jahja ibn Halid Bermeki preveo je na arapski Ptolomejev Almagest, uz osvrt na neke dijelove. Poto taj posao nije bio obavljen na pravi nain, Harun je zaduio Aba Hesana i Selmu, upravitelje Bejtul-hikmeta, da naine novi prijevod. Tako su oni Almagest preveli vjerno i uz odgovarajue biljeke. Filozofska djela prevoena su naroito u Memunovo doba zbog njegovog posebnog zanimanja za filozofiju. Jo od samih poetaka islama muslimani su bili navikli na slobodu miljenja i govora. Svoje politike i druge stavove iznosili su javno pred halifama i njihovim emirima, a neiji politiki poloaj nije im predstavljao prepreku da izraze svoj stav. I kada je rije o vjerskim pitanjima, potovala se sloboda miljenja, tako da ako bi neko smatrao da je dokuio znaenje nekog ajeta ili hadisa koje se razlikuje od uobiajenog tumaenja, nije se ustruavao da svoj stav javno iznese i otvoreno raspravlja sa zastupnicima drukijeg miljenja. Ta sloboda miljenja i uvjerenja uzrokovala je pojavu razliitih usmjerenja, pa su se nakon razdoblja ashaba, osnosno poetkom drugog hidretskog stoljea u islamskom svijetu javile brojne sljedbe, a meu njima i muteziliti. Muteziliti su bili srazmjerno brojna skupina koja je istrajavala na usklaivanju vjere i razuma. Ako se paljivije razmotre njihove zamisli i stavovi, nai emo da su neke od njihovih ideja sukladne savremenoj kritikoj religijskoj misli. Mutezilitski nauk javio se krajem prvog hidretskog stoljea, a budui da su istrajavanje na pravdi i logici bila temeljna naela ove sljedbe, za kratko vrijeme je stekla brojne pristalice.

212

Abasidski halifa Mensur se pak, u pogledu fikha, slagao s pristalicama izvoenja zakljuaka analogijom, te je upravo zato bio blizak s Ebu Hanifom i prihvatao je njegove stavove. Ovakav pristup zadrao se meu Abasidima i nakon Mensura. Mutezilitsko uenje je u tom pogledu bilo veoma blisko spomenutom fikhskom pravcu izvoenja zakljuaka analogijom. Budui da su muteziliti svoja uvjerenja nastojali pravdati razumskim dokazima, pokuavali su sebi privui svakoga ko je pokazivao zanimanje za filozofiju i Aristotelove ideje. Za Mehdijevog hilafeta, naroito zbog porasta broja zindika, ove ideje bile su posebno uzele maha. Bermekidi, koji su svakako pokazivali i zanimanje za znanost, takoer su bili pobornici zamisli o izvoenju zakljuaka koritenjem analogije, te su zato za Memuna prevodili nauna djela i prireivali u svojim domovima naune skupove i rasprave. Izgleda da Harun nije bio saglasan sa njihovim takvim zanimanjima te za Harunova doba nisu, strahujui od njega, otvoreno nastupali. Ali, kad je Memun postao halifa (198-218. h.g.) prilike su se posve promijenile. On je bio pronicljiv i obrazovan ovjek, naklonjen zagovornicima analogije. Iitao je i prouio brojne knjige prevedene ranije te je naposljetku prihvatio mutezilitsko uenje. Okupljao je oko sebe prvake ovog pravca, kao to su Ebul-Huzejla Alafa, Ibrahima ibn Sejara i ostale, te bi pripremao njihove rasprave s teozofima, ne krijui tako svoju naklonost za mutezilite. Uz otvorenu Memunovu podrku, oni su poeli javno iznositi stavove, to dotada nisu smjeli initi iz straha od zvanine uleme fikha. Jedan od takvih mutezilitskih stavova je i onaj o stvorenosti Kur'ana. Po svemu sudei, Memun je i prije nego je preuzeo hilafet bio pobornik takvog stava, tako da su se muslimani plaili da e ga kao halifa javno podrati. Jednom je Fudejl ibn Ajad zabrinuto izjavio: Molim Allaha da Haruna poivi, kako bi nas sauvao od zla Memunovog hilafeta. Ali, Memun je naposljetku postao halifa i poeo otvoreno ispoljavati svoju naklonost ka mutezilitskom uenju. Zato je zvanina ulema fikha pokrenula svojevrsnu hajku protiv njega, a poto je veina muslimana bila suprotstavljena mutezilitima, to je Memunu priinilo tekoe. Ali, on nije htio odustati od svojih nakana te se posvetio pripremanju naunih skupova i rasprava, pozivajui sve strane da se suele i iznesu svoje dokaze, kako bi se vidjelo iji stavovi su sukladniji razumu i logici. Kako bi dao potporu logici, naredio je ubrzano prevoenje grkih logikih i filozofskih djela, a sam se posvetio pregledanju tih prijevoda, to ga je dodatno uvrstlo u njegovoj naklonosti ka mutezilitima. Meutim, ta njegova nastojanja nisu meu pukom imala previe odjeka. Kada je Memun to shvatio i ve izgubio nadu u uspjeh svoga zauzimanja, poeo je potkraj svoga halifata primjenjivati silu prema protivnicima mutezilitskog nauka. Tako, kada je naputao Bagdad, naredio je namjesniku Ishaku ibn Ibrahimu da ispita sve sudije i uenjake o stvorenosti Kur'ana, te da pusti svakog ko u to vjeruje i da tome poui one koji nisu bili takvog uvjerenja. Potom se dao

213

na prevoenje cjelokupnog Aristotelovog opusa, to se desilo poetkom treeg hidretskog stoljea. Muteziliti su Aristotelova djela doekali kao edan ovjek koji se domogao vode. Temeljito su ih razmatrali i prouavali te su na taj naposljetku dobili novo oruje u borbi sa svojim protivnicima. Dr. Ibrahim Hasan o tome pie sljedee: Prevoenje stranih knjiga na arapski jezik u doba Emevija nije bila toliko esta pojava. Halid ibn Jezid ibn Muavija bio je prvi koji je zapoeo s prevoenjem literature o medicini i hemiji. On je okupio nekolicinu Grka koji su ivjeli u Egiptu i zatraio od njih da mu na arapski prevode grke i egipatske knjige koje govore o praktinoj hemiji. Naime, namjera mu je bila baviti se alhemijom, odnosno pretvarati metal u zlato. U doba Abdul-Melika Mervana dravna administracija, dotada voena na perzijskom i grkom, prevedena je na arapski, ba kao i egipatska, iji su slubeni jezici dotada bili egipatski i grki. Kada je na poprite stupila abasidska vlast, koja je bila blagonaklona prema Perzijancima, halife su pokazivale sklonost ka grkoj i perzijskoj znanosti. Ve je Mensur bio naredio da se neto stranih knjiga prevede na arapski jezik. Tako je Hunejn ibn Ishak preveo za njega neka Sokratova i Galenova djela. Ibn Mukafa preveo je na arapski Kelilu i Dimnu, te Euklida. Osim Ibn Mukafe, brojni drugi pojedinci stekli su slavu prevodei s perzijskog, poput obitelji Noubahtija, Hasana ibn Sehla (Memunovog vezira), Ahmeda ibn Jahje Belzerija (pisca djela Futuhul-beledan) i Amra ibn Ferhana. U Harunovo doba prevodilatvo se veoma proirilo. On se nakon osvajanja nekih velikih bizantskih gradova dokopao brojnih knjiga te je odmah naredio da se prevode. Podrka koju su Bermekidi pruali prevodilatvu, bogato nagraujui prevodioce, takoer je imala uticaja na ove tokove. Sam Memun takoer je podravao prevodilatvo. Posebno su ga zanimali prijevodi grkih i perzijskih knjiga pa je slao svoje ljude u Konstantinopolis u potragu za rijetkim knjigama iz oblasti filozofije, geometrije, muzike i medicine. Ibn Nedim prenosi da su Memun i bizantski car vodili prepisku ponukanu Memunovim traenjem da mu se poalju knjige o starim znanostima koje su se nalazile u bizantskoj dvorskoj riznici, to je ovaj naposljetku i prihvatio. Memun je poslao nekolicinu ljudi, meu kojima su bili i voditelji Darul-hikmeta Hadad ibn Mutir, Ibn Butrik i Selema, da ih donesu. Kada su mu knjige predate, naloio je da se zapone s njihovim prevoenjem na arapski jezik. Prevoenje s grkog i sirijskog nadzirao je Kosta ibn Luka, a prevoenje s perzijskog Jahja ibn Harun. Nije Memun jedini podravao prevodioce, ve su se i brojni uglednici i velikai poveli u tome za halifom, te je tako mnotvo knjiga bilo prevedeno na arapski jezik. Tako su sljedbenici astronoma akira Muhammed, Ahmed i Hasan uloili mnogo novca u prevoenje vrijednih matematikih djela i knjiga o geometriji, muzici i astronomiji. S tim ciljem su poslali Hunejna ibn Ishaka u Bizant u potragu za rijetkim knjigama. U Memunovo doba javljaju se veliki

214

matematiari, kao to je bio Muhammed ibn Musa Havarizmi, i on je bio prvi koji je ozbiljno prouavao algebru i ustrojio je kao zasebnu znanost. Pojaana djelatnost prevoenja imala je za posljedicu da su ljudi rado raspravljali o prevedenim knjigama, ispisivali glose i osvrte na njih te ispravljali mogue propuste, u emu valja posebno istai Jakuba ibn Ishaka Kindija. On je izvanredno vladao medicinom, filozofijom, logikom, geometrijom i astronomijom, a u svojim radovima slijedio je Aristotelov postupak. Preveo je brojna filozofska djela, tumaei teko razumljiva mjesta. Pored njega, jo trojica pojedinaca su stekli slinu slavu: Hunejn ibn Ishak, Sabit ibn Kura Hurani i Amr ibn Ferhan Taberi. Tako su Abasidi preveli sva vrijedna grka i perzijska djela o filozofiji, medicini, astronomiji, matematici, muzici, logici, geografiji, historiji i mudroslovlju. Ibn Nedim kae da su sinovi astronoma akira plaali skoro petsto dinara mjeseno skupini prevodilaca, meu kojima su bili i Hunejn ibn Ishak, Dej ibn Hasan i Sabit ibn Kura. U emevijsko doba nisu postojale ozbiljnije biblioteke, ali kako je u abasidsko vrijeme prevodilaka djelatnost bila pojaana, a uznapredovala je i proizvodnja papira, javljaju se i tokovi trgovine koja se bavi prodajom papira, niu radionice za prepisivanje te radnje za prodaju knjiga, a otvaraju se i mjesta na kojima su se okupljali i druili uenjaci i ljudi od pera. Kao posljedica ovog pokreta nastaju velike biblioteke s knjigama o vjerskim i svjetovnim znanostima i one vrlo brzo postaju sredita kulturnog ivota u islamskom drutvu. Darul-hikmet, ustanova koju je najvjerovatnije osnovao Harun, a Memun nakon njega dodatno podrao i osigurao joj mnotvo knjiga, bila je najvea biblioteka u abasidsko doba. Za takvu je vaila sve dok Mongoli nisu osvojili Bagdad. Sadravala je knjige o svim tadanjim znanostima pa su uenjaci i istraivai iz svih krajeva odlazili tamo kako bi se bavili naunim radom. Tako je ova biblioteka imala velik upliv na tadanji znanstveni zamah i spregu izmeu islamske kulture i kultura preanjih civilizacija. Nisu halife bili jedini pokrovitelji znanosti, ve su ih u tome slijedili i njihovi veziri i ostali uglednici. Mesudi o tome biljei: Jahja ibn Halid Bermeki volio je rasprave i naune skupove te je prireivao okupljanja i rasprave islamskih teozofa i uenjaka drugih religija.1 Premda je zaista bilo dolo do napretka znanosti, ono to je bilo razlogom za brigu je injenica da su brojni prevodioci bili vjerni sljedbenici drugih religija, poput zoroastrijanstva, sabejstva, kranstva, hinduizma itd., a upravo su oni prevodili najvie knjiga s grkog, perzijskog, sirskog, indijskog, latinskog i ostalih jezika na arapski. Zasigurno, nisu svi oni pri svome radu imali najbolje namjere. Neki od njih nastojali su loviti u mutnom, te iskoristiti ovu gorljivost muslimana prema usvajanju stranih znanosti kako bi promicali krivovjerje te islamu strane ideje. Tako su kroz mnoge knjige,
1

Dr Ibrahim Hasan, Tarihe sijasije islam, prijevod na perzijski, Ebul Kasim Pajande, Teheran, Intiarate Davidan, 1360. h.s, tom 2, str. 296-299.

215

koje su u sutini bili znanstvene, provlaili kvarne i neislamske ideje, koje su opet brzo uticale na skupine mladih i lahkovjernih ljudi.1 Sasvim sigurno, nije na abasidskom dvoru u to vrijeme postojao dovoljno jak nauni krug koji bi se odlikovao zauzetou i iskrenou u vjeri i koji bi mogao kritiki i analitiki pristupiti stranim naunim djelima, uporediti ih s izvornim islamskim svjetonazorom, uoiti i ukloniti sve ono to nije sukladno s njim, a onda drutvu proslijediti proienu i vjerodostojnu znanost. Ovdje je vano istai da su takvi osobiti intelektualni i kulturni uvjeti stavili na plea Imama Ride teku odgovornost. ivei u takvom vremenu, izvanredno je uoavao opasnosti koje kriju te prilike. Zato je nastupio krajnje odluno i, provodei temeljitu intelektualnu revoluciju, suprotstavio se valu opasnosti i zabluda, sauvavi izvornost vjerovanja i bit islamske kulture te je svojim mudrim voenjem tu lau naposljetku spasio potonua u tamnim virovima zablude i zastranjenja. Vanost ovog pitanja postaje oita posebno ako imamo na umu da je u Harunovo i Memunovo doba islamska drava dosegla svoje krajnje granice. Neki historiari istiu da nikada ni prije, ni poslije nije u svijetu postojala tako prostrana imperija. Smatraju kako se po prostranstvu s njom moe porediti jedino carstvo Aleksandra Velikog. U to vrijeme u sklopu islamskog halifata nalazile su se sljedee zemlje: Perzija, Afganistan, Sind, Turska, Kavkaz, Turkmenistan, Irak, Sirija, Palestina, Arabija, Sudan, Alir, Tunis, Maroko i panija (Andaluz). Tako je islamska drava u doba Abasida povrinom, ne raunamo li paniju, bila jednaka evropskom kontinentu, ako ne i vea.2 Prirodno je da su stare kulture pobrojanih zemalja vrile uticaj na islamsko sredite i taj uticaj je dovodio do njihovog mijeanja i stapanja sa izvornom islamskom kulturom, pri emu su se esto gubile granice izmeu ispravnog i neispravnog, istog i neistog.
1

Egipatski uenjak dr. Taha Husejn pie o tim loim posljedicama susreta muslimana sa stranim kulturama, osobito grkom: Nije prolo dugo, a muslimani su se upoznali sa stranim kulturama, naroito grkom, odnosno osobito sa grkom filozofijom. Sve to itekako je uticalo na muslimane. Sprva se tu filozofiju uzimalo kao sredstvo za odbranu vlastite vjere, ali onda su otili korak dalje i poeli su uzimati ljudski razum kao kriterij prosuivanja o svemu, umiljajui kako je um jedino sredstvo spoznaje, to je postepeno vodilo ka ideji kako i nema potrebe za Objavom kao vrelom spoznaje. Ova ekstremna vjera u razum vodila je sve dalje od Istine. Ta zabluda otvorila je vrata sporenjima i podjelama meu muslimanima: svaka skupina drala se vlastitih dokaza, te je uskoro nastalo vie od sedamdeset razliitih sljedbi. (Ajne-je islam, prijevod dr. Muhammed Ibrahim Ajeti, Teheran, Sherkat-e enteshar, 1950, str. 266.) 2 Francuz Gustave Le Bon pie: injenica je da je politika vlast Arapa u doba Haruna i njegovog sina Memuna dosegla vrhunac moi. Naime, granice njihove drave na istoku su se protezale do Kine, u Africi su Arapi potisli divlja plemena do granica Abesinije, a Bizant su suzili sve do Bosfora, dok su na drugoj strani izali na obale Atlantika... (Historija civilizacije islama i Arapa, prijevod Sejjid Haim Husejni, Teheran, Ketabfurushi-je eslamije, str. 211.)

216

Nakon to je prestolonasljednitvo prenio na Imama Ridu, Memun je u Horasanu prireivao naune skupove i rasprave na koje su pozivani tadanji najvei i najugledniji uenjaci meu muslimanima i nemuslimanima. Izvjesno je da je formalni razlog za ovakve skupove bila elja da se dokae i potvrdi Imamova izuzetnost i njegova upuenost u razliite islamske znanosti. Meutim, neki analitiari smatraju da su pored toga postojali i skriveni motivi. Neki na ovo pitanje gledaju sa skepsom, a imaju i puno pravo na to, jer u tumaenju politikih pitanja skepsa je pravi pristup, pa kau da Memun nije imao drugog cilja, osim da poniti ili umanji Imamov ugled meu narodom, posebno meu Perzijancima, koji su posebno bili naklonjeni Ehli-bejtu. Naime, on je sprva mislio kako je Imam samo ovlano upoznat sa smislom kur'anskih ajeta i hadisa te da nije upuen u znanost i znanstvene dokaze. Kao potvrda reenom mogu posluiti rijei samoga Memuna donesene u islamskim vrelima. Tako se od Nufelija, bliskog Imamovog druga, prenosi: Sulejman Mervazi, poznati uenjak kelama, prolazei kroz Horasan doe kod Memuna, pa ga Memun toplo primi i bogato darova. Onda mu Memun ree: 'Moj amidi Ali ibn Musa iz Hidaza je kod mene. On takoer voli kelam i uenjake kelama pa, ako te zanima, doi kod nas na terviju (osmi dan mjeseca Zul-hideta, kada se vjerovatno inae okupljala ulema) pa raspravljaj s njim.' Ohol zbog svoga znanja i uenosti, Sulejman ree: 'O Zapovjednie vjernika, ne bih da raspravljam s nekim Haimijom poput njega pred ljudima, jer strah me da u ga osramotiti i poniziti.' Memun odgovori: 'Moj cilj i jeste upravo to. Upravo e mu ti moi stati ukraj, jer znam da si uen i vjet u raspravi!' Sulejman tada ree: 'Ako je tako, onda nema nikakve prepreke. Pozovi nas na raspravu i meni to nee biti teko uiniti.'1 (Ova rasprava je i odrana kako je dogovoreno, i Imam je tom prilikom Sulejmana estoko potukao, ostavio ga bez odgovora i javno ga osramotio.) Drugo svjedoanstvo je hadis koji se prenosi od samog Imama Ride. Naime, kako bi pokazao svoju bliskost s Imamom, Memun je na prireivanim skupovima i raspravama lino ustajao protiv protivnika Ehlibejta te javno potvrivao prednost Alija ibn Ebi Taliba u odnosu na ostale ashabe. I pored toga, Imam je svojim drugovima govorio: Ne dopustite da vas prevare njegove rijei! Kunem se Bogom, niko drugi nee me ubiti, doli on! Ja nemam izbora, osim da budem strpljiv dok moj ivotni vijek ne istee.2 Naravno, Memun je imao razloga da ovako otvoreno brani prava Alija ibn Ebi Taliba. Jer, s jedne strane, pokret Abasida zapoeo je s krilaticom traenja pravde za Poslanikovu porodicu i zahvaljujui takvom nastupu su i doli na vlast, a s druge strane veinu vodeih linosti u vojsci i dravnoj upravi inili su Perzijanci, naklonjeni Ehli-bejtu. U svakom
1

Saduk, Ujun akhbar er-Rida, Teheran, Dar el-Kitab el-Islamijje, tom 1, str.179; Medlisi, Biharul-anvar, Teheran, el-Mektebe el-Islamijje, 1385 h.g, tom 49, str.177 2 Saduk, Isto, tom 2, str.158; Medlisi, Isto, str.189

217

sluaju, navedeni primjeri jasno pokazuju da Memun nije imao iskrene namjere prireujui ovakve skupove i rasprave. Jo jedan dokaz predstavljaju rijei Imamovog sluge Ebul Salta: Budui da je Imam, zbog svojih vrlina i duhovnog savrenstva, bio omiljen meu narodom, Memun odlui da okupi najbolje uenjake kelama iz cijele zemlje, te da putem javnih rasprava unizi njegov poloaj meu uenjacima i nateti njegovom ugledu u drutvu. Meutim, Imam je u ovim raspravama redovno poraavao sve svoje protivnike: idove, krane, zoroastrijance, brahmane, sabejce, poricatelje Boga i druge.1 Privlai panju i okolnost da je do Imamovog ehadeta poprite ovih rasprava redovno bio Memunov dvor. Meutim, nakon njegovog ehadeta, prestale su i naune i filozofske rasprave. Sam Imam, znajui za Memunove namjere, izjavio je: Kada natjeram sljedbenike Tevrata Tevratom, sljedbenike Indila Indilom, sljedbenike Zebura Zeburom, poklonike zvijezda govorom njihovih prvaka, zoroastrijance kazivanjima njihovih svetaca, a filozofe njihovim dokazima da posvjedoe da sam upravu, Memun e shvatiti da je odabrao pogrean put i pokajat e se.2 Ostavimo li ovaj poticaj za prireivanje ovakvih skupova i rasprava postrani, nau panju privlai jo jedan. Naime, radi se o injenici da je Memun htio da uzvieni poloaj Imama svede samo na djelokrug znanosti i da ga postepeno udalji od politikih pitanja. Htio je pokazati kako Imam jeste uenjak i oslonac islamskog ummeta u znanstvenim pitanjima, ali da on nema nita s voenjem politike. Tako je namjeravao da zamisao o praktinoj odvojenosti vjere i politike postepeno uini prihvatljivom. Sljedei njegov poticaj oslanja se na injenicu da lukavi i iskusni politiari uvijek nastoje pronai razliite vrste zabava i zanimanja za puk, kako bi ljude naveli da, bavei se njima, ne razmiljaju o vanijim drutvenim i politikim pitanjima i ne uoavaju greke vlasti. Tako je Memun namjeravao da, pripremajui rasprave Imama Ride sa najvanijim onovremenim uenjacima, zaokupi panju i zanimanje pristalica Ehli-bejta, pa da ovi potom prepriavaju njegove uspjehe i pobjede, a Memuna i njegovu politiku ostave postrani. Jo jedan poticaj koga ovdje zapaamo sadran je u okolnosti da je i sami Memun posjedovao neke vrline, a to su pronicljivost i obrazovanost. Zbog toga je elio da u islamskom svijetu postane poznat kao vladar uenjak, te da narod, posebno Perzijanci, uvide kolika je njegova ljubav prema nauci i znanju. To bi za njegovu vlast predstavljalo znaajnu prednost i sigurno bi time stekao naklonost mnogih. Budui da su ove rasprave sasvim izvjesno imale svoju politiku pozadinu, ali da vjerovatno nisu prireivane iskljuivo iz politikih razloga, nema nita sporno u tome da zakljuimo kako je Memun posjedovao sva etiri pobrojana poticaja. U svakom sluaju, Memun je
1 2

Saduk, Isto, str. 239; Medlisi, Isto, str. 290 Medlisi, Isto, str. 175; e-ejh Azizullah, el-Tardi el-Khabuani, Mesnedul-Imamir-Rida, tom 2, str.75

218

organizirao ove opirne i razuene rasprave, ali, kako emo vidjeti, pomou njih nije uspio ostvariti nijedan od eljenih ciljeva, nego je uinak bio upravo suprotan od oekivanog. Nakon to smo nainili ovaj uvod, preimo na neke od ovih rasprava. Na golemu alost, u historijskim vrelima i predajama uglavnom ih ne nalazimo zaokruene, nego tek neke njihove dijelove. Kamo sree da su nam danas dostupne sve njihove pojedinosti, kako bismo bolje shvatili dubinu Imamovih kazivanja i napojili se sa blagodatnog vrela njegovog znanja! Inae, prenosioci su se nerijetko ograniavali na neke dijelove i skraivali reeno pa nam danas ostaje samo da alimo zbog toga. Sreom, do nas su ipak preneseni dijelovi ovih rasprava koji mogu donekle zadovoljiti nae elje. Iako su ove rasprave bile veoma brojne, za nas je naroito vano sauvanih sedam, koje emo u nastavku razmotriti. Njih donosi veliki uenjak ejh Suduk u knjizi 'Uyun-i Akhbaru-Rida, a iz te knjige prenosi ih i Allame Medlisi u 49. svesku zbirke Biharul-Anvar, a susreemo ih i u knjizi Musnedul-Imam Rida, svezak drugi. Rije je o sljedeim raspravama: Rasprava sa dasilikom,1 Rasprava s velikim rabinom,2 Rasprava s velikim mubedom,3 Rasprava sa Imranom Sabejcem.4 (Ove etiri rasprave odvijale su se na istom skupu pred Memunom i skupinom uenjaka iz Horasana.) Rasprava sa Sulejmanom Mervazijem,5 odrana je na skupu pred Memunom i njegovim dvorjanima, a Rasprava sa Alijem ibn Muhammedom ibn Dehmom6 i Rasprava s prvacima razliitih religija odrane su u Basri. Svaka od ovih rasprava odlikuje se zanimljivim i dubokim sadrajem, tako da su i danas, vie od hiljadu i dvjesto godina nakon to su voene, izuzetno prosvjetiteljski djelotvorne, poune i otvaraju vidike, kako po svom sadraju, tako i nainom raspravljanja, dokazima i pristupom temi. U 'Ujun-i Akhbaru-Rida u vezi sa iznesenim itamo: Kada je Ali ibn Musa prispio iz Medine Memunu, ovaj je svom velikom veziru Fadlu ibn Sehlu naredio da pozove biskupa, velikog rabina, prvaka sabejaca, velikog
1

Pod dasilikom se ovdje podrazumijeva biskup, odnosno vjerski prvak krana. Budui da se navjerovatnije radi o arabiziranom izrazu za biskupa, u nastavku emo umjesto izraza dasilik i koristiti rije biskup. 2 Veliki rabin je vrhovni vjerski poglavar idovske zajednice. 3 Velki mubed je vrhovni sveenik zoroastrijanaca. 4 Imran Sabejac, kako iz samog imena moemo zakljuiti, bio je pristalica i zagovornik sabejskog vjerovanja. Jedna skupina njih iskazivala je tovanje zvijezdama te ih se u islamskoj literaturi katkad naziva i tovateljima zvijezda. Njihovo sredite svoje vremeno je bio grad Haran u Iraku, a onda su se raselili u druge krajeve Iraka i Huzistana. U skladu sa svojim vjerovanjima, uglavnom su ivjeli uz velike rijeke, a i danas postoj i njihova mala zajednica u Ahvazu (Iran) i nekim okolnim krajevima. 5 Sulejman Mevazi je bio najpoznatiji uenjak kelama u oblasti Horasana u vrijeme Memuna , koji ga je posebno cijenio i bio mu naklonjen. 6 Ali ibn Muhammed ibn Dehm bio je otvoreni i ljuti protivnik Ehli-bejta. Kao takvoga ga spominje i ejh Saduk.

219

mubeda i uenjake kelama, kako bi pobrojani imali priliku uti Imamove rijei, a on njihove. Fadl tako postupi i kada se svi okupie, Memun izrazi svima dobrodolicu i ree: 'Pozvao sam vas radi korisne i dobre stvari. Treba da vodite raspravu s mojim amidiem, koji mi je tek prispio iz Medine. Okupite se sutra svi ovdje i neka niko ne izostane.' Oni izjavie: 'ujemo i pokoravamo se! Sutra ujutro emo svi biti ovdje.' Hasan ibn Sehl Nevfeli biljei: Bili smo kod Imama zabavljeni razgovorom, kad odjednom ue njegov sluga Jasir i ree: 'Memun vas selami i poruuje da e se sutra kod njega okupiti prvaci razliitih kola, vjerski poglavari svih vjera i uenjaci kelama. Kae da, ukoliko elite, doete sutra na taj skup, a ako ne elite, on nee istrajavati. Ako elite, on e poslati nekoga po vas, i to mu nee biti teko.' Imam kratko odgovori: 'Prenesi mu moje selame i kai da shvatam ta eli. Sutra ujutro, ako Bog da, doi u tamo.' Nevfeli, inae jedan od Imamovih drugova, dalje biljei: Kada Imamov sluga Jasir izae, Imam me pogleda i ree: 'Ti si iz Iraka, a Iraani su bistri i pronicljivi, pa ta misli o ovome? Kakve namjere ima Memun pa okuplja sljedbenike irka i prvake razliitih vjera?' Odgovorih: 'On vas eli iskuati i ispitati granice vaeg znanja. Ali, njegov plan je na klimavim nogama jer, tako mi Boga, postavio ga na loe temelje!' Imam ree: 'A ta on to hoe i kakav plan je smislio?' Ja (Nevfeli izgleda jo nije bio posve svjestan velianstvenosti Imamovog znanja pa se plaio Memunovih spletki) odgovorih: 'Uenjaci kelama su sljedbenici novotarija i suprotstavljeni su islamskim uenjacima. Naime, uen ovjek ne porie istinu, a oni su spremni da sve poriu i bave se sofizmom. Navede li im dokaz za Boiju jednost, rei e da taj dokaz ne prihvataju, a kae li da je Muhammed poslanik Boiji, trait e da to dokae. Ukratko, radi se o opasnim ljudima. Nastoje zbuniti ovjeka i toliko su vjeti u sofizmu da te na kraju natjeraju da odustane od svoga stava. rtvovao bih se za te, budi oprezan s njima!' Imam se tad osmjehnu i ree mi: O Nevfele, boji li se to da e oni pobiti moje dokaze i ostaviti me bez dokaza? Ja, kajui se zbog svojih rijei, rekoh: Ne, tako mi Boga, ja se za vas nimalo ne plaim i nadam se da e vam Allah podariti pobjedu nad njima! Onda mi Imam ree: O Nevfele, eli li znati kada e se Memun pokajati zbog ovoga to ini? Da, odgovorih, a Imam nastavi: Onda kada uje da sljedbenicima Tevrata dokazujem Tevratom, sljedbenicima Indila dokazujem Indilom, Sabejcima govorim njihovim jezikom, zoroastrijancima se obraam na perzijskom, a Bizantincima na grkom, i kako sa sljedbenikom svake kole govorim njegovim jezikom. I zaista, kad pobijem dokaze svake skupine posebno, tako da se oni odreknu svog vjerovanja i prihvate moje rijei, Memun e tada shvatiti da mu ne pripada poloaj na kojem se nalazi! Tada e se zaista pokajati. A nema snage ni moi, osim kod Allaha Svevinjeg! Nevfeli dalje svjedoi: ''Ujutro Fadl ibn Sehl doe kod Imama i ree: 'Vama sam u slubi. Oekuje vas va amidi (Memun), a kod njega se ve

220

okupilo drutvo.' Imam mu ree: 'Ti samo poi prije mene, a ja u, ako Bog da, doi.' Onda Imam uze abdest, podijeli s nama svoj savaki-erbet1 pa onda poosmo zajedno na Memunov dvor. Ondje zatekosmo skup poznatih i uglednih ljudi, a meu njima bijae i Muhammed ibn Dafer2 sa skupinom Haimija i Alijevih potomaka, te neki vojni zapovjednici. Kad a Imam ue, Memun ustade, a ustadoe i Muhammed ibn Dafer i prisutne Haimije. Imam sjede do Memuna, a svi ostali ostadoe stajati iz potovanja prema Imamu, sve dok im on ne dade znak da sjednu. Memun je neko vrijeme o neemu ustro razgovarao s Imamom, a onda se obrati biskupu: O biskupe, ovo je moj amidi, Ali ibn Musa ibn Dafer. On je sin Poslanikove keri Fatime i Alija ibn Ebu Taliba. Volio bih da razgovara i raspravlja s njim, ali u raspravi se dri puta pravednosti. Biskup ree: O Zapovjednie vjernika, kako da raspravljam s njim kad e mi on dokazivati knjigom koju ja poriem i pozivat e se na poslanika u kojeg ja ne vjerujem?! Tada Imam progovori: O kranine, je li ti prihvatljivo da dokazujem Indilom, u koji ti vjeruje? Biskup odgovori: A kako bih mogao poricati rijei Indila? Da, tako mi Boga, potvrdit u ono to kae, makar bilo i na moju tetu! Tad Imam kaza: Pitaj sve ta eli, a onda sasluaj odgovore! Biskup upita: ta kae o Isaovom poslanstvu i njegovoj Knjizi? Porie li neto od to dvoje? Imam ree: Ja potvrujem Isaovo poslanstvo i Knjigu njegovu, ali poriem da Isa poslanik nije najavio Muhammeda, blagoslov i mir Boiji neka je na nj i njegove, i Knjigu njegovu, te svoj ummet obradovao tom sretnom vijeu! Biskup tada upita: Zar se za svoje tvrdnje nee pozvati na dva pravedna svjedoka?! Svakako, odgovori Imam. Biskup onda zatrai: Tada za Muhammedovo poslanstvo navedi dva svjedoka koji ne pripadaju tvojoj vjeri i koji kranima nisu sporni, a trai i od nas da za svoje tvrdnje navedemo dva svjedoka koji ne pripadaju naoj vjeri. Imam odgovori: Upravo si se poeo ponaati nepravedno, kranine. Prihvata li kao svjedoka nekoga ko je pravedan ovjek, a bio je i blizak Isau, sinu Merjeminom? Biskup ree: Svakako, ali ko je taj pravedni ovjek, navedi njegovo ime? Imam upita: ta kae za Ivana iz Dejlama? Biskup odgovori: Odlino, on bijae Isau najdrai ovjek! Imam onda kaza: Tako ti Boga, zar se u Indilu ne prenosi da je Ivan rekao: 'Hazreti Mesih me obavijestio o vjeri hvaljenog (ar. Muhammed) Arapa i obradovao me vijeu da e on nakon njega doi kao Boiji poslanik, pa sam ja njome obradovao uenike3 i oni su u nju povjerovali.' Biskup odgovori: Da, Ivan to prenosi od Isaa, kazuje radosnu vijest o poslanstvu tog ovjeka, njegovoj svetoj porodici i nasljednicima, ali nije kazao kada e se to dogoditi i nije naveo njihova imena po kojima bismo ih prepoznali. Onda Imam ree: Ako dovedem nekoga ko poznaje Indil da
1 2

Savaki-erbet je slatko pie koje se pravilo od brana. Sin Imama Sadika i amida Imama Ride. 3 Uenicima (havarijuni) se u islamskoj tradiciji imenuju apostoli.

221

ti kae retke u kojima se spominje Muhammedovo ime, njegova porodica i njegov ummet, hoe li onda povjerovati? Biskup odgovori: To bi bilo izvrsno! Imam tada upita Nestasa Bizantinca: Zna li napamet treu knjigu Indila? Da, odgovori ovaj. Onda upita velikog rabina: Poznaje li i ti Indil?, a ovaj odgovori: Da, tako mi Boga! Onda Imam ree: Pogledajmo treu knjigu Indila, pa ako ondje ima spomena o Muhammedu i njegovoj porodici, posvjedoi u moju korist, a ako nema, posvjedoi protiv mene. Onda Imam poe napamet kazivati treu knjigu Indila, pa kada doe do Poslanikovog imena zastade i okrenu se ka biskupu: O kranine, tako ti Mesiha i njegove majke, prihvata li da ja poznajem Indil? Da, odgovori biskup. Potom mu Imam kaza dio u kome se spominje Poslanik, njegova porodica i ummet, pa ree: O kranine, ta sada kae? Jesu li ovo rijei Isaa sina Merjemina? Ako porekne ovo, onda si porekao i Isaa, i Musaa, i postao si nevjernik! Biskup na to kaza: Ja ne poriem ono to jasno postoji u Indilu i prihvatam to. Onda se Imam obrati prisutnima: Svi budite svjedoci da je potvrdio! Potom se Imam opet obrati biskupu: O biskupe, pitaj me ta god hoe! Biskup upita: Kazuj mi o uenicima Isaa sina Merjeminog. Koliko ih je bilo, i koji od njih bijahu uenjaci Indila? Imam odgovori: Pita o tome ovjeka koji zna. Uenika je bilo dvanaest, a najueniji i najuzorniji meu njima bio je Luka. A to se velikih kranskih uenjaka tie, bilo ih je trojica: Ivan Veliki iz Baha, drugi Ivan iz Karkisa, te Ivan Dejlemi iz Redaza; kod ovog potonjeg bilo je ime Poslanika, njegove porodice i ummeta, te je on tom vijeu obradovao ummet Isaov i Israelane. A onda Imam ree: O kranine, tako mi Boga, mi vjerujemo u onog Isaa koji je vjerovao u Muhammeda. Jedino to vaem poslaniku Isau zamjeramo jeste to je malo postio i malo se molio. Biskup se na te rijei prenerazi, pa ree: Tako mi Boga, sada si ocrnio svoje znanje i pokvario sve to si napravio! A ja sam mislio da si ti najueniji meu muslimanima! Imam upita: O emu govori?, a biskup kaza: Kae da je Isa malo postio i malo se molio, a on nije niti jednoga dana mrsio niti je ikada prespavao itavu no. Svaki dan je postio i po cijelu no se molio! Onda Imam upita: A kome je postio i kome se molio? Tako biskupa ostavi bez odgovora i ovaj zauti. (Naime, ako prihvati da je Isa obavljao obrede bogotovlja, kako onda da objasni da Isaa smatra samim Bogom.) Imam zatim ree: O kranine, imam jo jedno pitanje za tebe. Biskup sada ponizno odgovori: Odgovorit u ako budem znao. Imam upita: Porie li da je Isa oivljavao mrtvace samo s doputenjem Boijim? Biskup, koji se naao u orsokaku, odgovori: Poriem, jer onaj ko oivljava mrtve, vraa vid od roenja slijepom i lijei gubavca jeste sami Bog i dostojan je oboavanja! Onda mu Imam ree: Hazreti Il'jas je inio isto, oivljavao je mrtve, hodao po vodi, vraao vid slijepima, lijeio gubavce, pa ga njegov ummet nije prihvatio za boanstvo i

222

niko se nije njemu klanjao. I poslanik Ezekiel1 inio je isto to i Mesih, odnosno oivljavao je mrtve. Tada se Imam obrati velikom rabinu: O rabine, zar u Tevratu ne nalazi da je kada je Nabukadonosor odveo u Babilon zarobljene idove Bog posalo Ezekiela za njima, pa je on oivio one koji su bili ubijeni? To je istina koja je zapisana u Tevratu i to ne porie niko, osim poricatelja Istine. Veliki rabin kaza: Sluao sam o tome i to mi je poznato. Istinu kae, ree Imam, pa nastavi: O idove, uzmi i otvori svoju knjigu Tevrat, a onda poe napamet izgovarati Tevrat, dok je rabin gledao u knjigu i potvrivao klimajui glavom i udei se. Onda se Imam okrenu ka kraninu i ispria mu o nekim udima Poslanika islama: o tome kako je Poslanik svojom rukom oivio neke umrle i kako su njegovim blagodarnou izlijeeni neki koji su bolovali od neizljeivih bolesti, pa ree: Ipak, mi ga nikada nismo smatrali svojim Bogom. Ako zbog ovakvih mudiza Isaa smatrate svojim Bogom, onda biste boanstvima morali smatrati i Il'jasa i Ezekiela, jer i oni su oivljavali mrtve. A Ibrahim, Boiji prijatelj, iskidao je ptice na komadie i njihove dijelove odnio na okolna brda, pa ih je pozvao i one su mu dole ive. I Musa ibn Imran je oivio sedamdeset ljudi koji su s njim otili na brdo Tur, pa su usljed vienog bljetavila pomrli. Nita od ovoga ne moe porei, jer o tome kazuju i Tevrat, i Indil, i Zebur, i Kur'an. Trebamo li onda sve njih smatrati boanstvima?! Potom Imam upita velikog rabina poznaje li Knjigu Izaijinu, pa ovaj ree: Dobro je poznajem. Onda mu Imam upita: Sjea li se kada Izaija ree: 'I vidjeh jahaa na magarcu, u odjei od svjetla (ukaz na hazreti Mesiha), i vidjeh jahaa na kamili, a lice mu je sijalo poput Mjeseca (ukaz na Poslanika islama)'? Rabin odgovori: Da, Izaija je tako rekao. Onda Imam upita: O kranine, sjea li se rijei Isaovih u Evanelju: 'Ove stvari sam vam govorio dok sam bio s vama. Ali, Paraklit2 e doi i posvjedoiti mene (onako kako ja svjedoim njega) i sve e vam objasniti!'? Biskup odgovori: Mi prihvatamo ono to iz Indila navodi. Zatim je Imam rekao o kako je nestalo prvotnog Indila i kako su kasnije Indile pisala etvorica: Marko, Luka, Ivan i Matej, i svaki je napisao svoj (i to su evanelja kojima se krani sada koriste), pa je naveo biskupa da kae jo protivrjenih stvari. Ovaj je tako bio dokraja poraen i nije imao kamo uzmaknuti. Zato, kada mu Imam ponovo ree: O biskupe, pitaj me ta god hoe!, on odustade i ree: Neka
1

Imam, mir neka je na nj, govori o poslaniku Dizkilu, u islamu poznatom jo i kao Hizkil ili Zul-Kifl. 2 Baraklita ili Faraklita na arapskom, kojeg je najavio poslanik Isa odnosi se Poslanika Muhammeda. U Indilu Ivanovom, u dijelovima 14, 15 i 16 nalaze se nagovjetaji o njegovom dolasku.

223

sada pita neko drugi. Tako mi Mesiha, nisam mislio da meu muslimanima ima neko poput tebe!1 Svaki put kada bi bili nasamo, Imam Rida je davao Memunu opomene i upozorenja da se mora bojati Boga i da ne smije initi nedjela. Govorio mu je da ne slua savjete Hasana i Fadla ibn Sahla, jer mu oni nisu mislili dobro. Ova dvojica, opet, svim snagama su nastojali da Memuna odvrate od Imama, iji je ugled u narodu iz dana u dan rastao, naroito poslije naprijed predoene rasprave i brojnih drugih slinih njoj. Na kraju, strah zbog mogueg gubitka poloaja uinio je da se Memun odlui da tajno otruje Imama. Njegov sluga, Abdullah ibn Beir kazuje. ''Halifa mi je naredio da pustim da mi izrastu malo dui nokti na rukama. Onda mi je jednog dana dao da umijesim neku nepoznatu smjesu. Odmah zatim, zatraio je da spravim sok od ipka za Alija ibn Musaa. Kada je sok bio gotov, uzeo ga je i sam mu ga je odnio. Imam je umro nakon dva dana.'' Ebu Salt, Imamov sluga kae: ''Kada je Memun izaao iz njegove sobe, Imam me je pozvao i rekao: 'Ebu Salt, uradili su to!', poslije ega je poeo slaviti i veliati Boga.2 Imam Rida je ukopan u mjestu Tus, danas poznatom kao Mehad.

Zbornik radova sa drugog svjetskog kongresa o liku i djelu Imama Ride, tom 1, str. 432452. Prilog ajetollaha Nasira Mekarima irazija. 2 ejh Mufid, Al-Irad, str. 477-478.

224

DEVETI IMAM, MUHAMMED DEVAD, s.a.

Deveti Imam, ije ime bijae Muhammed, a poznat je i kao Ebu Dafer i po nadimcima Taki i Devad, roen je u Medini u Ramazanu 195. g. po Hidri. Njegova majka Sebika, koja je porijeklom iz porodice Poslanikove ene Koptkinje Marije, vaila je po osnovi svoga izvanrednog ponaanja za najbolju enu onoga vremena, te je tako Imam Rida istie kao istu i estitu gospou, ukraenu vrlinama. Na dan kada je umro njegov potovani otac, Imam Devad imao je tek osam godina, a ehidom je postao u dobi od dvadeset i pet godina. Sahranjen je na mezaristanu Kurej u Bagdadu, uz kabur svoga djeda Muse ibn Dafera. Tokom svoga imameta, Devetom Imamu bili su savremenici dvojica abasidskih halifa: Memun (193-218. h.g.) i Mutesim (218-227. h.g.). Obojica su ga pod prisilom dovodili iz Medine u Bagdad te su ga, na isti nain kako je Memun postupio sa Imamom Ridom, drali u prijestonici kako bi pratili njegovo djelovanje. U porodici Imama Ride i meu njegovim sljedbenicima o hazreti Devadu govorilo se kao o blagoslovljenom i sretnom edu. Tako Ebu Jahja Sanati kae: Jednom prilikom bio sam kod Imama Ride kada donesoe njegovog sina Ebu Dafera, koji tada bijae djetece. Imam tada kaza: Ovo je edo od koga blagodarnije za nae sljedbenike nije roeno!'' Izgleda da je Imam tako govorio o svome sinu u razliitim prilikama i to je meu drugovima Imama Ride bilo dobro poznato. Dvojica njih, Ibn Asbat i Ubbad ibn Ismail, biljee: Bili smo kod Imama Ride kada donesoe Ebu Dafera. Upitasmo: 'Je li to ono blagoslovljeno i blagodarno edo?', a on odgovori: 'Da, to je upravo ono edo od koga blagodarnije po islam nije roeno!' Ebu Jahja Sanati ponovo biljei: U Mekki dooh kod Imama Ride i vidjeh kako Imam guli bananu i daje je svome sinu Ebu Daferu. Upitah: 'Je li to ono blagoslovljeno i blagodarno edo?', a on ree: 'Da, to je edo kakvo jo nije roeno u islamu i od njega nema blagodarnijeg za nae sljedbenike!' Moda neko pomisli kako ovo znai da je Imam Devad bio od vee koristi za sljedbenike Ehli-bejta od svih prethodnih imama, ali to nije tano. Razmatranje ovog pitanja i historijskih vrela i svjedoanstava pokazuje nam da se ovim hadisom izgleda eljelo rei da je hazreti Devad roen u uvjetima koji su znaili posebno dobro i blagodat za ehlibejtski pokret. Naime, doba Imama Ride bio je zaista posebno vrijeme i Imam je u pogledu odreivanja svoga nasljednika, odnosno imenovanja sljedeeg imama bio suoen s tekoama kakve nisu postojale u doba prethodnih imama. Odnosno, s jedne strane, nakon ehadeta Imama Kazima skupina onih koji su poznati kao vakfije, voeni materijalnim probicima, poricali su imamet hazreti Ride koji, s druge strane, nije imao mukog potomka sve do svoje etrdeset i
225

sedme godine. S obzirom na okolnost da je u Poslanikovom hadisu kazano da je imama dvanaest i da su iz potomstva Imama Husejna, nepostojanje mukog potomka dovodilo je u pitanje imamet hazreti Ride i nastavak imamske loze. Koristei se injenicom da hazreti Rida nije dotada imao sina, vakfije su poricale njegov imamet. Potvrda da je bilo tako upravo jeste i izraavanje protivljenja Husejna ibn Kijame Vasitija kod Osmog Imama u vezi s ovim pitanjem. Ibn Kijama je bio jedan od prvaka vakfija, i u svome pismu Imamu Ridi optuuje ga zato to nema potomstva, pitajui: Kako moe biti Imam, a nema sina? Imam mu u odgovoru pie: Kako moe znati da neu imati sina? Tako mi Boga, za nekoliko dana Allah e mi podariti sina koji e razdvojiti istinu od zablude! Nije to bio jedini prigovor ove vrste, nego su Husejn ibn Kijama i drugi prvaci vakfija ovakve prigovore ponavljali u razliitim prilikama i okolnostima, a Imam Rida poricao je i odbacivao njihovo takvo dokazivanje, sve dok roenjem hazreti Devada ove otrovne objede nisu bile dokinute. Poloaj Imama i njegovih sljedbenika, koji je dotada bila nepovoljan, konano je osnaen i ugled ehlibejtske kole je porastao. Ipak, smutnja vakfija i neprijatelja porodice nosilaca imameta ila je dotle da su oni, ak i nakon roenja hazreti Devada, dakle kada su ostali bez svoga najjaeg dokaza svakako iz zlobe, zavisti i nemoi otili u svojim objedama tako daleko da su tvrdili kako hazreti Devad zapravo i nije sin Alija ibn Muse!!! Oni su sa ovim neljudskim te islamu tako stranim nainom, nastojali uvredama zavesti narod, ali kao dokaz nisu mogli nai nita, osim razliite puti izmeu oca i sina (!), budui da je hazreti Devad bio crnomanjast, i prigovarali su kako jo nije bilo imama tamnije puti. Osmi Imam je tvrdio kako se nesumnjivo radi o njegovom sinu, ali vakfije su govorile: Poslanik je prihvatao presudu strunjaka za usporedbu likova,1 pa pozovimo njih. Imam, pred njihovim navaljivanjem, ree: Pozovite ih onda, mada se ja ne uputam u takve stvari, ali im nemojte rei zato ih zovete. Jednoga dana, prema prethodnom dogovoru, sva braa i sestre hazreti Ride okupili su se u vrtu, a sam Imam, odjeven u grubu vunenu odjeu i s kapom na glavi, kopao je aovom u vrtu, ne obraajui panju na prisutne, tako da bi posmatra zakljuio kako se radi o nekom baovanu.
1

Oni na koje se ovdje misli pod perzijskim izrazom ghijafeshenasan zapravo su osobe koje su se bavile dokazivanjem porijekla na osnovu fizikih slinosti izmeu oca i sina (neto slino savremenoj fiziognomiji). Ovakve osobe i njihov zanat kod Arapa su uivali veliki ugled. Ulema ehlibejtske kole ovakvo bavljenje i zaraivanje njome smatra haramom. Ustvari, jedan dio uleme svaku vezu sa ovim smatra haramom, dok drugi dio smatra ovu vjetinu haramom ukoliko onaj ko se njome bavi tvrdi kako su njegovi zakljuci sasvim sigurno tani i nepobitni. Tako ni Imam Rida zasigurno nije ovaj metod smatrao mjerodavnim i injenica da je dopustio da se takve osobe pozovu moe se objasniti okolnou da ili nije imao izbora, ili je znao da e naposljetku objede koje su njegovi protivnici iznosili biti oborene.

226

Tada hazreti Devad zatrai od strunjaka za utvrivanje srodstva na osnovu slinosti da meu okupljenima prepoznaju njegovog oca. Oni jednoglasno zakljuie: Otac ovog djeaka nije ovdje prisutan. Meutim, ovaj ovjek ovdje je njegov amida, ovaj drugi je pak amida prvome, a ova ena je djeakova amidina. Ako bi neko ovdje bio djeakov otac, onda je to onaj ovjek koji kopa u vrtu, jer kukovi su im isti. Tada se Imam Rida pridrui okupljenim, a vjetaci uglas uzviknue: Ovaj ovjek je djeakov otac! Tada Ali ibn Dafer, amida hazreti Ride, ustade i poljubi hazreti Devada, pa ree: Svjedoim pred Bogom da si ti moj Imam! Tako propade jo jedna spletka i potvora neprijatelja imameta kojom su htjeli utrnuti Boije svjetlo. S obzirom na okolnost da je hazreti Devad prvi imam koji je preuzeo imamet jo kao djeak, prirodno je da se, kada govorimo o njegovom ivotu, nameu pitanja: Kako je tako mlada osoba mogla preuzeti tako osjetljivu i odgovornu dunost kakva je imamet, odnosno predvoenje muslimana? Da li je uope mogue da ovjek u tim godinama posjeduje takvu razinu savrenstva da bi mogao biti Poslanikov nasljednik? Da li se kod ranijih ummeta ikada desilo neto slino? Odgovarajui na ova pitanja, treba imati na umu sljedee: Tano je da doba sazrijevanja i punog intelektualnog i fizikog razvoja ovjeka obino ima odreene starosne granice, odnosno obino postoji starosna dob koja se smatra vremenom dosezanja krajnjeg fizikog i intelektualnog razvitka. Meutim, zato bi bilo nemogue da Gospodar, Koji sve moe i Koji vlada svime, zarad osobitog dobra, uini da neki odabrani robovi Njegovi takvu zrelost steknu bre i ranije. U historiji ovjeanstva bilo je osoba koje su predstavljale izuzetak od tih openitih zakona i koje su, voljom i potporom Stvoritelja svjetova, jo u djetinjstvu postajali voama i predvodnicima svojih naroda. Kako bi bilo jasnije o emu govorimo, navest emo neke primjere tih izuzetnih prilika. Kur'an asni o hazreti Jahji i o injenici da je on za poslanstvo odabran jo u djetinjstvu kae: O Jahja, prihvati Knjigu odluno! a dadosmo mu mudrost jo dok je djeak bio.1 Neki tumai kau da se pod izrazom hukm ovdje misli na mudrost i uenost, dok drugi kau da je rije o poslanstvu. Potvrda potonjeg su i predaje koje susreemo u zbirci Usul-i Kafi, poput one od Petog Imama, koji izraz hukm na oznaenom mjestu tumai kao poslanstvo te kae: Nakon Zekerijjaove smrti njegov sin Jahja naslijedio je od njega Knjigu i mudrost, pa zato Svevinji kae: 'O Jahja, prihvati Knjigu (nebesku) odluno a dadosmo mu poslanstvo jo dok je djeak bio!' Iako je obino potrebno da dijete, da bi progovorilo, bude staro oko dvanaest mjeseci, znamo da je hazreti Isa progovorio odmah po roenju, branei od objeda svoju majku koja je, Boijom voljom, zatrudnjela bez mua, te je zato bila izloena uvredama i potvorama i pobijajui optube
1

Marjam, 12.

227

zlonamjernih. Tom prilikom izgovorio je rijei koje moe izrei jedino odrastao ovjek. asni Kur'an ovako prenosi njegove rijei: Ja sam Allahov rob ono ree meni e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uiniti, i uinie me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredie mi da dok sam iv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj dobar budem, a nee mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.1 Dakle, s obzirom na navedeno, zakljuujemo da je i prije Imama bilo Boijih ljudi koji su se odlikovali ovakvim boanskim darom i da nisu samo nai Imami oni kod kojih nalazimo takvu posebnost. Bavei se ivotima naih Imama razumijevamo da su se oni u svojim vremenima, a posebno u doba Imama Devada bavili ovim pitanjem i odgovarali na njega predoenim dokazima. Primjera radi, pozivamo vas da obratite panju na sljedee predaje: Ali ibn Asbat, jedan od drugova Imama Ride i Imama Devada, biljei: Jedom dooh kod Imama Devada pa se tom prilikom zagledah u njegovo lice, sve iz elje da ga kada se vratim u Egipat to bolje opiem njegovim pristalicama.2 Upravo tada Imam Devad koji je upravo itao neki moj rad, sjede pored mene, pa ree: 'O Ali ibn Asbat, Bog je u pogledu imameta uinio isto to i u pogledu poslanstva. Svevinji o hazreti Jahji, a.s., kae: A dadosmo mu poslanstvo jo dok je djeak bio! A o hazreti Jusufu, a.s., kae: I kad on stasa, Mi ga mudrou i znanjem obdarismo..3 A o hazreti Musau, a.s., kae: I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje.4 I tako, kao to je mogue da Allah nekome u etrdesetoj godini daruje znanje i mudrost, takoer je mogue da mu tu mudrost daruje dok je ovaj jo dijete. Jedan od drugova Imama Ride biljei: Bili smo kod Imama Ride u Horasanu. Jedan od prisutnih obrati se Imamu: 'O predvodnie moj, ako se ne dao Bog! vama neto desi, kome da se okrenemo?' Imam odgovori: 'Mome sinu Ebu Daferu.' Tada onaj ovjek primijeti kako hazreti Devad nema dovoljno godina, a Imam Rida na to ree: 'Svevinji je Isaa ibn Merjem uinio poslanikom i donosiocem novog vjerozakona kada Isa bijae mlai nego Ebu Dafer sada!' Imam Rida rekao je Muameru ibn Haladu, jednom od svojih drugova: Ebu Dafera sam postavio na svoje mjesto i uinio ga mojim nasljednikom. Mi smo porodica u kojoj na najmlai vjerno slijedi naeg najstarijeg. Ipak, i pored svega kazanog o mogunosti da se jo u ranim godinama stekne velika Boija blagodat, pitanje maloljetnosti hazreti Devada ostalo je bez valjanog odgovora ne samo za brojne obine sljedbenike, ve je bilo predmetom rasprava i nekih uistinu velikih ehlibejtskih uenjaka. Upravo
1 2

Marjam, 30-32. Iz ovih rijei Alija ibn Asbata moe se zakljuiti da je u ono vrijeme Imam imao sljedbenika i u Egiptu i da su oni eljeli uti kako Imam izgleda. 3 Jusuf, 22. 4 Al-Kasas, 14.

228

zato su se nakon ehadeta Imama Ride odnosno poetkom imameta njegovog malodobnog sina hazreti Devada, sljedbenici Ehli-bejta, posebno oni iz najprostijijeg puka, nali u pravom vrtlogu razliitih opasnih i novatorskih stavova, tako da je maloljetnost hazreti Devada postala jedno zaista krupno pitanje. Ibn Rustem Taberi, uenjak iz 4. hidretskog stoljea, pie: Kada njemu bijae est godina i nekoliko mjeseci, Memun ubi njegovog oca, to kod sljedbenika Ehli-bejta izazva zbunjenost i pometnju. Meu ljudima se javie razliita miljenja: smatrali su kako je Ebu Daferu premalo godina, a sljedbenici u ostalim gradovima bili su zbunjeni. Iz ovog razloga osnivana su izaslanstva koja su se sastajala sa Imamom Devadom kako bi ga ispitala i uvjerila se da on posjeduje dovoljno znanja za imamet. Postavljali bi mu razliita pitanja, a nakon njegovih usredsreenih i jasnih odgovora, smirivali bi se i sticali sigurnost i povjerenje. Historiari u vezi s ovim pitanjem piu: Kada Imam Rida 202. godine preseli s Ovoga svijeta, Ebu Daferu bijae blizu sedam godina te se zato u Bagdadu i drugim gradovima javie meu ljudima razliita miljenja. Zato se Rejjan ibn Salet, Safvan ibn Jahja, Muhammed ibn Hakim, Abdurrahman ibn Hadad i Junus ibn Abdurrahman, sa jo nekolicinom uglednih i povjerljivih sljedbenika Ehli-bejta, okupie u kui potonjeg, u dijelu Bagdada poznatom kao Berke Zilzel, te su ondje oplakivali Imamovu smrt. Junus im ree: Proite se plaa i aljenja, nego pogledajmo ko e preuzeti imamet. Kome da se obraamo dok ono dijete ne stasa? Tada skoi Rejjan ibn Salet, uhvati Junusa za grlo i poe ga daviti i udarati, govorei: Zar nam se predstavlja kao vjernik, a u srcu taji sumnju i nevjerovanje?! Ako je Bog njemu odredio imamet, ak da se radi i o novoroenetu koje se juer rodilo, on e biti poput starca od stotinu godina! A ako mu od Boga to nije namijenjeno, sve da mu je i stotinu godina, bit e poput ostalih ljudi! Tada i ostali prisutni poee grditi i kuditi Junusa. Sve se to deavalo upravo kada se bilo primaklo vrijeme Hada. Osamdeset fakiha i uenjaka iz Bagdada i drugih gradova uputie se na Had, s namjerom da se u Medini sastanu s Ebu Daferom. Kad a stigoe u Medinu, u kui Imama Sadika ne naoe nikoga te posjedae na jednu veliku prostirku i odluie da ekaju. Tada ue Abdullah ibn Musa, amida hazreti Devada, i pridrui se skupu. Onda neko od prisutnih ree: Ovo je sin Poslanika Boijeg, pa ko god ima neko pitanje, neka ga pita. Nekolicina prisutnih postavie mu pitanje, ali on im nije ponudio tane odgovore... Ljudi se zbunie i rastuie. Posebno se fakihi sneveselie i, spremajui se da krenu, primijetie: Da je Ebu Dafer znao odgovoriti na naa pitanja, ne bi nam poslao Abdullaha s njegovim neispravnim odgovorima. Uto se otvorie vrata i meu okupljene ue rob Muvafak i uzviknu: Ebu Dafer dolazi!, pa svi ustadoe, doekae ga na nogama i nazvae mu selam. Imam ue i sjede, dok su svi prisutni utjeli. Onda poee postavljati Imamu pitanja, pa kada na sva dobie jasne i potpune odgovore, obradovae se, stadoe initi hajr-dove

229

za Imama i hvaliti ga te izjavie: Va amida Abdullah davao nam je takve i takve fetve! Imam onda ree: O amida, ta e sutra kad stane pred Allaha Svevinjeg, pa te On upita: Zato si robovima Mojim davao fetve kada je u ummetu bilo uenijih od tebe?! Ishak ibn Ismail, koji je te godine bio s ovom skupinom, biljei: I ja sam sastavio pismo s deset pitanja koja sam kanio postaviti Imamu. U to vrijeme ena mi bijae trudna, pa rekoh sebi: 'Ako mi odgovori na pitanja, zamolit u ga da dovom zamoli Boga da dijete koje moja ena nosi bude sin.' Kada su ljudi postavljali pitanja Imamu, ustadoh i ja drei ono pismo u rukama, a kada me Imam ugleda, ree mi: 'O Ishak, dajte mu ime Ahmed!' I zaista, moja ena uskoro rodi sina i nadismo mu ime Ahmed! Ovaj i drugi susreti, rasprave i razgovori sa Imamom Devadom ulili su ljudima vjeru i sigurnost u njegov imamet, rastjerali oblake sumnje i nedoumice koji se bijahu nadvili nad njihovim umovima i uinili da zasja jasno sunce Istine. Iako je, kako je ve kazano, Imam Devad prvi od Imama koji je imamet preuzeo jo u djetinjstvu, vodio je neke uistinu izvanredne i udesne razgovore i rasprave. Takve rasprave vodio je upravo stoga to, usljed njegovog maloljetstva, brojni sljedbenici Ehli-bejta nisu bili posve sigurni u njegov imamet te su takvi, elei stei sigurnost i kao neku vrstu ispita, postavljali Imamu razna pitanja. (Meutim, prvaci i ueni meu njima, drei se ehlibejtskog nauka, u ovom pogledu nisu imali ni najmanju sumnju). S druge strane, bilo je to vrijeme kada su muteziliti ojaali, njihovo uenje se ubrzano irilo i napredovalo, a tadanja vlast pruala im je podrku, pomaui ih svojim uticajem i dajui im materijalnu i moralnu potporu. Znamo da se idejna linija mutezilita zasnivala na izrazito naglaenom povjerenju u ogranieni i grekama skloni ljudski um. Muteziliti su vlastiti razum uzimali kao mjerilo za sve vjerske propise i nauavanja vjere, te su prihvatali ono to bi razum izriito potvrdio, a odbacivali i podvrgavali prigovorima sve ostalo. Budui da se dosezanje do stepena imameta u djetinjstvu za njih, zapravo naizgled, nije moglo razumski objasniti, bili su spremni postavljati Imamu najtea i najsloenija pitanja, nadajui se da e ga tako poraziti u znanstvenim okrajima. Ali, kroz sve ove znanstvene rasprave i sueljavanja, hazreti Devad zahvaljujui svjetlu imamskog znanja svojim usredotoenim i jasnim odgovorima je rasprivao sve sumnje i nedoumice u pogledu svoga vodstva, te je nepobitno dokazao svoj imamet i nadmonost imama openito. Upravo stoga se slina nedoumica nije ukazala kada je imamet preuzeo hazreti Hadi koji je takoer preuzeo imamet u djetinjstvu budui da su ve svi bili shvatili kako maloljetstvo ne znai nikakvu zapreku kada se radi o ovakvom Boijem daru. Kada je Memun stigao iz Tusa u Bagdad, poslao je hazreti Devadu pismo u kojem ga poziva da doe u Bagdad. Svakako, kao i u sluaju dovoenja Imama Ride u Tus, ovdje se samo naizgled radilo o pozivu, a zapravo je bila rije o prinudnom putovanju. Uglavnom, Imam se

230

odazvao i, nekoliko dana po dolasku u Bagdad, Memun ga je pozvao na dvor te mu je ponudio ruku svoje keri Ummi Fadl. Imam na tu ponudu nije nita odgovorio, a Memun je njegovu utnju protumaio kao znak prihvatanja, te je odluio da obavi sve potrebne pripremne radnje. Memun je kanio prirediti veliku svadbenu sveanost, ali vijest o tome izazva meu Abasidima provalu nezadovoljstva pa stadoe prigovarati Memunu: Kakve su to sada zamisli?! Sada, kada Ali ibn Musa vie nije meu ivim i kada je jasno da hilafet ostaje meu Abasidima, ti bi da ga opet vrati Alijevoj porodici?! Znaj da neemo dopustiti da se to dogodi! Zar si zaboravio onih nekoliko godina neprijateljstva meu nama?! O emu priate?, upita Memun, a oni uzvratie: Ovo je jo jedan malodobnik i on ne moe posjedovati znanje i uenost! Memun im kaza: Vi ne poznajete ovu porodicu: i veliki i mali njihov golemo je obdaren znanjem i uenou! A ako ne prihvatate to to vam kaem, iskuajte ga! Dovedite uenjaka u kojeg imate povjerenja, pa neka raspravlja s ovim djeakom. Tada e se obznaniti da sam rekao istinu. Abasidi meu uenjacima odabrae Jahju ibn Aksema1 pa Memun uprilii skup na kojem e biti provjereni znanje i uenost Imama Devada. Kada se svi okupie, Jahja istupi pred Memuna i ree: Doputa li da ovom djeaku postavim neka pitanja?, a Memun kaza: Pitaj njega da ti dopusti. Jahja tada upita Imama Devada za doputenje, a Imam mu ree: Pitaj ta god eli. Jahja tada upita: ta kae o osobi koja je bila muhrim (odjevena u ihrame radi obavljanja Hada), pa je kao takav lovio i ulovio ivotinju?2 Imam Devad ree: Da li je ta osoba svoju lovinu ulovila u hilli (izvan granica zabranjenog podruja) ili unutar zabranjenog podruja? Je li taj ovjek znao da je zabranjeno loviti kada se odjenu ihrami ili nije? Da li je namjerno iao u lov ili se radi o sticaju okolnosti? Da li je to uinio slobodan ovjek ili rob? Radi li se o odrasloj osobi ili o djetetu? Da li je njegov ulov kakva pernata ivotinja ili neto drugo? Radi li se o sitnoj ili krupnoj divljai? Da li mu je svejedno to je to uinio ili se pokajao zbog svoga djela? Da li je lovio nou ili danju? Da li je ihrame obukao radi Hada ili radi Umre? Jahja se nae zateen pred svim tim potpitanjima koja mu je Imam postavio pa su se na njegovom licu mogli proitati znaci nemoi i nesnalaenja i on stade
1

Jahja je bio jedan od glasovitih uenjaka Memunovog doba, poznat i meu odabranicima, i meu pukom kao vrstan poznavalac razliitih znanosti. Kao uenjak fikha uivao je izvanrednu slavu te je Memun, iako je i sam bio veoma uen, toliko potivao Jahjin nauni stepen da mu je povjerio voenje svih dravnih poslova i poloaj vr hovnog kadije. Jahja je upravljao i administrativnim poslovima te odjelom za brigu o sirotinji. Ukratko, pod svojim nadzorom imao je sva pitanja tadanje prostrane islamske drave, a na dvoru je vaio za Memunu najbliu osobu. 2 Lov je jedna od aktivnosti koje su zabranjene ovjeku koji je odjenuo ihrame radi obavljanja Hada ili Umre. Propisi i pravila vezani za Had najzamreniji su meu fikhskim propisima. Upravo zato se Jahja ibn Aksem opredijelio za pitanja u vezi sa propisima Hada, mislei da e tako zbuniti Imama i dovesti ga u bezizlazan poloaj.

231

zamuckivati, a prisutni uvidjee njegovu slabost pred Imamom. Memun tada ree: Hvala Allahu na tome da se desilo upravo ono to sam predviao! A onda se okrenu svojim dvorjanima i rodbini pa im ree: Jeste li se sada uvjerili u ono to niste htjeli prihvatiti?! Ljudi se onda razioe i na okupu ne ostade niko, osim ljudi iz halifinog najblieg okruenja. Memun se onda obrati Imamu Devadu: rtvovao bih se za te, bilo bi dobro da nam kae presudu u vezi sa svakim od sluajeva koje si nabrojao pa da se okoristimo tim znanjem. Imam Devad odgovori: Svakako. Ako muhrim lovi u hilli (izvan zabranjenog podruja) i njegova lovina bude neto od krupne peradi, tada je iskupnina za taj prekraj jedna ovca. Ako je pak lovio u zabranjenom podruju, iskupnina je dvostruko vea. Ako je izvan zabranjenog podruja ulovio neto od sitne peradi, tada e iskupnina biti janje koje se tek odvojilo od vimena, a ako je to uinjeno unutar zabranjenog podruja, tada je iskupnina janje i protuvrijednost ubijene ivotinje. Ako je izvan zabranjenog podruja ubio neku divlja, iskupnina e biti: za divljeg magarca krava, za noja kamila, a za srndaa ovca. Ukoliko se to desilo unutar zabranjenog podruja, iskupnina e biti dvostruka. Ukoliko je muhrim uinio djelo zbog kojeg je duan zaklati kurban, onda e ga zaklati na Mini, ukoliko se nalazi na Hadu, a ako obavlja Umru, kurban e zaklati u Mekki. Iskupnina je jednaka za ovjeka koji je znao i za ovjeka koji nije znao propise. Meutim, ukoliko je namjerno postupio ovako, poinio je grijeh, ali ako je to uinio sluajno i iz neznanja, na njemu nema grijeha. Slobodan ovjek duan je sam osigurati svoju iskupninu, a ukoliko se radi o robu, onda je to duan uiniti njegov vlasnik. Dijete nije duno dati iskupninu, dok je odrastao obavezan to uiniti. Onaj ko se pokajao zbog svoga djela nee imati onosvjetske kazne, dok e onaj ko se nije pokajao biti na Onome svijetu kanjen. Memun na ovo ree: Svaka ti ast, o Ebu Dafere! Allah ti dao svako dobro! Sada bi bilo dobro da ti neto pita Jahju ibn Aksema onako kako je on tebe pitao. Tada se Ebu Dafer obrati Jahji: Da te pitam?, a ovaj odgovori: Kako je tebi volja, rtvovao bih se za te! Ako budem mogao, odgovorit u, a ako ne, okoristit u se tvojim znanjem. Onda Ebu Dafer upita: Kai mi kakav je to sluaj da ovjek u noi pogleda enu, i taj pogled mu se smatra haramom, a kada svane, ona mu postane halal, ali onda mu u podne ona opet bude haram, da bi mu za ikindiju postala halal, ali za akam mu je ponovo haram, a u vrijeme jacije halal, pa mu je iza ponoi ona iznova haram, ali sa zorom mu postane halal? Jahja kaza: Ne, tako mi Boga, ne nalazim odgovora na takvo pitanje! Ne shvatam zato mu sad biva haram, sad halal. Ako nalazite za shodno, pouite nas odgovoru. Ebu Dafer onda kaza: Radi se o eni koja je bila robinja nekog ovjeka. Drugi ju je pogledao, i taj pogled mu je bio haram. Ujutro, meutim, on je kupio robinju od njenog vlasnika, i ona mu je postala halal. U podne ju je oslobodio, i time mu je ona postala haram. Za ikindiju se vjenao s njom, i

232

ona mu je ponovo postala halal. U vrijeme akama uinio je zihar,1 i ona mu je opet haram. Za jaciju on daje iskupninu za zihar, i ena mu opet postaje halal. U noi joj daje razvod, i ona mu time biva haram, ali u zoru ponitava tu odluku, i ena mu nanovo biva halal. Osim rasprava poput ove koju smo naprijed naveli, Imam Devad je i na druge naine uvjerljivo pokazivao koliko su dvorski pravnici i sudije slabi i dokazivao je svoju prednost nad njima, koja je dolazila iz njegovog imamskog znanja. Na taj nain je uvjerenje u ustanovu imameta meu pukom dodatno jaano. Jedan od takvih primjera je i onaj koji se tie Imamove fetve u pogledu naina odsijecanja ruke kradljivcu, a radilo se o sljedeem: Zurkan,2 koji bijae blizak prijatelj sa Ibn Ebu Davudom,3 biljei: Jednom se Ibn Ebu Davud vrati sa skupa kod Mutesima tuan i neveseo. Upitah ga za razlog, a on mi ree: 'Danas sam poelio da sam umro prije dvadeset godina!' 'Zato?', upitah, a on odgovori: 'Zbog onoga to mi je na skupu kod Mutesima priredio Ebu Dafer (Imam Devad)!' 'O emu se radi?', upitah, a on ispria: 'Neki ovjek priznao je krau, pa zatrai od halife (Mutesima) da izvri nad njim Boiji propis i tako ga oisti od grijeha. Halifa sazva sve pravnike, a meu njima i Muhammeda ibn Alija (hazreti Devada), pa nas upita: 'Odakle (do kojeg dijela) treba odsjei ruku kradljivcu?' Ja odgovorih: 'Od zgloba ake.' 'Koji je dokaz za to?', upita halifa, a ja odgovorih: 'Zato to je u ajetu o tejemumu kazano ta se podrazumijeva pod rukom: ...Onda rukama svojim istu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih preite,4 dakle radi se o rukama do lanaka.' Jedna skupina pravnika sloi se oko ovoga sa mnom, dok drugi rekoe da lopovu treba odsjei ruku do lakta, a kad ih Mutesim upita za dokaz, kazae: 'U ajetu se u vezi s abdestom kae: ...Lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite,5 dakle, radi se o ruci do lakta.' Onda Mutesim upita Muhammeda ibn Alija (Imama Devada): 'A kakav je va stav?' On odgovori: 'Oni su dali miljenje, pa mene potedi.' Mutesim je navaljivao i zakle ga da kae svoje stav. Muhammed ibn Ali onda ree: 'Poto si me zakleo, rei u svoj stav. Oni grijee, jer lopovu treba odsjei samo prste, a ostatak ruke ostaje itav.' 'Na temelju kojeg dokaza?', upita Mutesim, pa on ree: 'Zato to je Poslanik Boiji, blagoslov i mir neka su s njim i
1

Ziharom se naziva sluaj kada mu kae eni: Tvoje tijelo mi je poput majinog, sestrinog ili kerkinog. Time mu ena postaje haram, i on je duan dati posebnu iskupninu za zihar kako bi mu ena ponovo postala halal. Prije islama, u doba dahilijeta, zihar se smatrao svojevrsnim razvodom i njime je ena mukarcu zauvijek postajala haram, ali sa islamom je to izmijenjeno i mu je postao duan jedino dati iskupninu. 2 Zurkan je nadimak muhadisa Ebu Dafera, a njegov sin Amr ubraja se meu Esmaijeve uitelje. (Medlisi, Isto, sv. 5, str. 5.) 3 Ibn Ebu Davud je za Memunove, Mutesimove i Mutevekkilove vlasti bio bagdadski kadija (Medlisi, Isto, str. 5.) 4 Al-Ma'ida, 6. 5 Al-Ma'ida, 6.

233

njegovim, rekao da se sedda ini sa sedam dijelova tijela: licem (elom), s dva dlana, s dva koljena, s dvije noge (dva nona palca), pa ako se kradljivcu odsijee ruka do zgloba ili do lakta, onemoguit e mu se obavljanje sedde. Osim toga, Allah Svevinji kae: Mjesta za seddu (mesadid1) su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!2 A ono to je Allaha radi ne moe se odsijecati.' Ibn Ebu Davud dalje biljei: Mutesim prihvati odgovor Muhammeda ibn Alija i naredi da se kradljivcu odsijeku prsti a mi se osramotismo pred prisutnim! te ja od stida i sramote poeljeh da umrem! Prenosi se da je nakon to je Memun svoju ker vjenao za Imama Devada3 na skupu na kojem su prisustvovali Memun, Imam, Jahja ibn Aksem i mnogi drugi, Jahja upitao Imama: Prenosi se da je Dibril doao Poslaniku i rekao: 'O Muhammede, Allah ti alje selame i kae: Ja sam zadovoljan Ebu Bekrom, pa ga upitaj je li on zadovoljan sa Mnom?' Kakvo je tvoje miljenje o ovom hadisu? Imam ree: Ja ne poriem vrline Ebu Bekra, ali onaj ko prenosi ovaj hadis mora imati na umu drugi hadis koji je Poslanik islama izrekao na Oprosnom hadu: 'Mnogo je onih koji lau na mene, a nakon mene e ih biti jo vie. Ko god slae na mene, njegovo mjesto bit e u Dehennemu. Zato, kad vam prenesu da sam ja neto rekao, uporedite to s Knjigom Boijom i mojim Sunnetom, pa uzmite ono to se slae s Knjigom Boijom i mojim Sunnetom, a odbacite ono to ne bude u skladu s tim.' Onda Imam Devad nastavi: Predaja o Ebu Bekru nije u skladu s Knjigom Boijom, jer Svevinji kae: Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu sve dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile kucavice.4 Zar je Ebu Bekrovo zadovoljstvo ili nezadovoljstvo bilo Allahu skriveno, pa da Poslanik mora pitati o tome?! Zdrav razum to ne moe prihvatiti. Jahja zatim nastavi: Prenosi se takoer: 'Ebu Bekr i Omer su na Zemlji ono to su Dibril i Mikail na Nebesima.' Imam odgovori: I u vezi s tim hadisom valja porazmisliti. Naime, Dibril i Mikail dva su meleka bliska Aru Boijem i nikad nisu uinili ni najmanji grijeh niti su makar na tren otkazali poslunost Allahu. Meutim, Ebu Bekr i Omer bili su murici pa,
1

Mesdid izvorno znai mjesto na kojem se obavlja sedda, te su tako mesdidi damije, kue Boije i svako mjesto gdje se ini sedda Allahu. Ali, mjestima sedde smatraju se i dijelovi tijela kojima inimo seddu i upravo stoga je u ovoj predaji izraz mesadid protumaen kao sedam dijelova tijela koji uestvuju u seddi. Takoer, u jednoj predaji od Imama Sadika, zabiljeenoj u zbirci Kafi i tefsiru Alija ibn Ibrahima Komija, rije mesadid je protumaena kao sedam dijelova tijela s kojima se obavlja sedda. Isto tumaenje daju i Sa'd ibn Dubejr, Zeddad i Fera'. Uostalom, da je u ovakvom tumaenju bilo ita sporno, zasigurno bi prisutni pravnici na Mutesimovom skupu izrazili protivljenje, ali oito je da su i oni bili saglasni da mesadid, makar u jednom svome znaenju, podrazumijeva sedam dijelova tijela koji uestvuju u seddi. 2 Al-Dinn, 18. 3 Na stranicama koje slijede raspravljat emo o ovom braku. 4 Kaf, 16.

234

iako su prihvatanjem islama postali muslimani, veinu svoga ivotnog vijeka proveli su u irku i idolopoklonstvu. Stoga je nemogue da ih Allah poredi sa Dibrilom i Mikailom. Tada Jahja ree: U predaji je reeno i: 'Ebu Bekr i Omer su prvaci dennetskih staraca.' ta kae na ovaj hadis? Imam odgovori: Nemogue je da to bude tano, jer sve dennetlije su mladi i meu njima nee nai staraca da bi im Ebu Bekr i Omer bili poglavari. Ovaj hadis izmislile su Emevije kao odgovor na ono to je Poslanik islama blagoslov i mir neka je s njim i njegovim! kazao o Hasanu i Husejnu: 'Hasan i Husejn prvaci su dennetskih mladia.' Jahja nastavi: Prenosi se i: 'Omer ibn Hattab je svjetiljka dennetlijama.' Imam na ovo uzvrati: To je takoer nemogue, jer u Dennetu su Allahu bliski meleci, Adem, Muhammed, blagoslov i mir neka su s njim i njegovim, svi Boiji poslanici i vjerovjesnici, pa kako je mogue da Dennet nee biti obasjan njihovim svjetlom, ali hoe Omerovim?! Tada Jahja ree: Preneseno je da Omerovim jezikom govore meleki (sve to Omer kae govori nadahnuem meleka). Imam odgovori: Ja ne poriem Omerove vrline, no Ebu Bekr, koji je bio uzorniji od Omera, s minbera je rekao: 'Imam ejtana koji me zavodi, pa kad a vidite da sam skrenuo s ispravnog puta, vratite me na njega.' Jahja kaza: Prenosi se da je Poslanik rekao: 'Da meni nije dato poslanstvo, sigurno bi bilo dato Omeru.'1 Imam odgovori: Knjiga Boija sigurno je istinitija od tog hadisa, a u njoj Allah kae: Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli; i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, vrst smo zavjet uzel i.2 U ovom ajetu jasno se kae da je Allah od vjerovjesnika uzeo zavjet, pa kako bi onda bilo mogue da se taj zavjet promijeni? Nijedan Boiji poslanik nije ni koliko traje treptaj oka inio irk Allahu, pa kako bi onda Allah mogao dati poslanstvo nekome ko je vei dio svoga ivota proveo inei irk?! Osim toga, Poslanik je rekao: 'Ja sam bio poslanik dok je Adem jo bio izmeu duha i tijela (jo nije bio stvoren).' Jahja ponovo ree: Prenosi se da je Poslanik rekao: 'Nikad mi Objava nije bila prekinuta, a da nisam pomislio kako je prenesena na porodicu Hattabovu (otac Omerov), odnosno da je poslanstvo preneseno s mene na njih.' Imam odgovori: To je takoer nemogue, odnosno nemogue je da Poslanik posumnja u svoje poslanstvo. Allah kae: 'Allah odabire poslanike meu melekima i ljudima.'3 (Dakle, budui da se radi o Boijem odabiru, ne ostaje nikakvog mjesta za sumnju Boijeg Poslanika u njegovo poslanstvo.) Jahja tada kaza: Prenosi se da je Poslanik, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim, rekao: 'Kada bi se spustila kakva kazna Boija, niko osim Omera ne bi bio od nje poteen.' Imam ree: Ni to nije mogue, jer Allah je Poslaniku islama
1

Allame Amini dokazao je da su prenosioci ovog hadisa bili laljivci . (Al-Ghadir, sv. 5, str. 312-316.) 2 Al-Ahzab, 7. 3 Al-Had, 75.

235

kazao: Allah ih nije kaznio jer si ti meu njima bio; i Allah ih nee kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.1 Dakle, sve dok je Poslanik meu ljudima i dok muslimani ine istigfar, Allah ih nee kazniti. Kazivanja i rasprave Imama Devada, njegova rjeavanja krupnih fikhskih i naunih pitanja, izazvala su uenje i divljenje islamskih uenjaka i analitiara, bilo da je rije o iijama ili o sunijama, svi su uviali Imamovu znanstvenu veliinu i svako ga je na svoj nain hvalio. Ibn Hader Hejtemi pie: Memun ga je odabrao za svoga zeta budui da je, unato maloljetnosti, po svojoj uenosti, obavijetenosti i blagosti, bio ispred svih uenjaka. eblendi kae: Memunu bijae veoma drag, jer unato svojoj mladosti, ispoljavao je visoke vrline, uenost i umnost, te je posve iznio dokaze svoje veliine.2 Ehlibejtski uenjaci ejh Mufid i Fettal Niaburi ovako govore o Imamu: Memunu bijae drag, jer je uviao da je, usprkos mladosti, po svojoj uenosti, mudrosti i pameti stigao na razinu do koje nije dosegao nijedan od tadanjih uenjaka.3 Dahiz Osmani Mu'tezili,4 inae jedan od protivnika Alijeve porodice, ubraja Imama Devada meu desetericu taliba, o kojima kae: Svaki od njih je po svojoj uenosti, skruenosti, ibadetu, hrabrosti i istoti bio znamenit. Neki od njih bili su halife, a drugi nasljednici hilafeta, i njih desetorica su niz oeva i sinova. A oni su Hasan ibn Ali ibn Muhammed ibn Ali ibn Musa ibn Dafer ibn Muhammed ibn Ali ibn Husejn ibn Ali. Niko meu Arapima i nearapima nema ovako plemenitu lozu.5 Govorei o ivotu Imama Ride kazali smo da je Memun, suoen s nizom prepreka i tekim politikim prilikama, odluio pribliiti se Poslanikovoj porodici pa je zato Osmog Imama primorao da prihvati prestoljonasljednitvo, ime je smjerao provesti u djelo nekoliko svojih nakana. S druge strane, Abasidi su bili izrazito nezadovoljni ovakvim Memunovim ponaanjem, plaei se da e hilafet tako s Abasida prei na Alijevu porodicu, te su prigovarali Memunu i smirili su se tek nakon to je on otrovao Imama, ime je ponovo stekao njihovo povjerenje. Memun je trovanje Imama obavio u najstrooj tajnosti, odnosno na sve naine je nastojao da narod ne sazna kako on stoji iza tog zloina. Kako bi prikrio svoje nedjelo, pretvarao se da je duboko oaloen. Unato svemu iznesenom, Alijevoj porodici je naposljetku bilo sasvim jasno da Imamov
1 2

Al-Anfal, 33. Nurul-Absar, Kairo, Mektebutul-mehedul-husejni, str. 161. 3 Al-Irad, Kom, Mektebetu-basireti, str 319; Ridvetul-va'izin, Bejrut, Muaseseji 'ilmije ve Matbu'at, str. 261. 4 Dahiz je inae ivio u Basri, vaio je za veoma uenog ovjeka i pisac je niza knjiga o razliitim znanostima svoga doba. Bio je savremenik Imama Devada, a potom i njegovog sina. 5 Murtedaul-amili, Sajjed Dafer, Negahi be zendegi-je sijasi Imam Javad, Kom 1365, str. 106.

236

ubica ne moe biti niko drugi, osim Memuna. To je izazvalo veliku srdbu i oaloenost meu narodom, to je predstavljalo opasnost za Memuna pa on, plaei se da se sve ne okona loe po njega, pripremi novu spletku. Hinjei blagonaklonost i prijateljstvo prema Imamu Devadu odluio je vjenati svoju ker za Imama, kako bi se time okoristio onako kako se okoristio imenovanjem Imama Ride za prestolonasljednika. U skladu s tom nakanom, 204. h.g., dakle godinu dana nakon ehadeta Imama Ride doveo je Imama Devada iz Medine u Bagdad, pa je na skupu na kojem je Imam raspravljao sa Jahjom ibn Aksemom (o emu smo naprijed govorili), objavio da e svoju ker Ummi Fadl vjenati za hazreti Devada. Ovaj brak, na kojem je Memun toliko istrajavao, imao je nesumnjive politike pobude, te je lahko zakljuiti da je Memun na ovaj nain mogao ostvariti nekoliko ciljeva. aljui svoju ker u Imamovu kuu, imao ga je pod stalnim i potpunim nadzorom i bio je obavijeten o svemu ta on ini. (Memunova ker je, kako nam historijska vrela svjedoe, odlino obavljala ovu ulogu Memunovog dounika i obavjetajca.) Memun je krivo procjenjivao da e na ovaj nain povezati Imama sa njegovim razvratnim dvorom, te ga tako odvui u opainu, bahatost i razvrat, ime bi na njegovu svetost pala mrlja i njegov ugled kao istog Imama bi bio u narodu naruen. Ovakvom vezom odvratio bi lanove Alijeve porodice od protivljenja i prigovora i sebe bi predstavio kao nekoga ko im je naklonjen. Jo jedan Memunov cilj je bio prevariti puk. Memun je znao rei: Sklopio sam ovaj brak kako bi Ebu Dafer dobio dijete sa mojom kerkom, pa bih ja postao djed djeteta koje je potomak Poslanika i Alija ibn Ebu Taliba. Sreom, ni ova Memunova podvala nije uspjela, jer njegova ker nije nikad rodila. Imam Devad svu djecu je dobio s drugom enom. Dakle, ovo su bili Memunove pobude za ovaj brak. Ali, sada treba odgovoriti: Zato je Imam Devad ikako prihvatio takav brak? Budui da je Imam nesumnjivo poznavao stvarne Memunove namjere i ciljeve, te da je dobro znao da je upravo Memun krivac za veliki zloin ubistva njegovog oca Imama Ride, dalo bi se zakljuiti da je Imamovo prihvatanje ovog braka posljedica pritisaka koje je Memun vrio. Naime, taj brak iao je u prilog samo Memunu, nikako ne i Imamu. Takoer, moemo pretpostaviti da je Imamova bliskost s dvorom znaila da Mutesim nee tek tako moi ubiti Imama, a predstavljala je i zatitu Imamovim sljedbenicima pred nasiljem halifinih ljudi. Dakle, to bi se u izvjesnom smislu moglo porediti sa onim primjerom kada je Ali ibn Jektin prihvatio da bude Harunov vezir, kako bi svoj uticaj na dvoru iskoristio za ciljeve ehlibejtskog pokreta. Husejn Mekari, jedan od drugova Imama Devada, biljei: Posjetih u Bagdadu Imama Devada i vidjeh kako ondje ivi. Pomislih: 'Sada, kada ivi ovako ugodno, nikad nee ni pomisliti da se vrati u svoj zaviaj, u Medinu.' Imam je sjedio oborene glave, a onda podie glavu i, lica blijedog od tuge, ree: 'O Husejne, jemeni hljeb i gruba sol u haremu Poslanika Boijeg drai su mi nego sve

237

ovo to vidi!' Zato Imam i nije ostao u Bagdadu, nego se sa svojom enom Ummi Fadl vratio u Medinu, gdje je ivio do 220. godine po Hidri. I pored svih ogranienja, Imam Devad uspio je preko zastupnika i povjerenika ouvati veze sa svojim sljedbenicima. Na itavom podruju pod abasidskom vlau odreeni su povjerenici, i njihovim ivim zauzimanjem zaprijeeno je da doe do rasula meu sljedbenicima Ehli-bejta. Imamovi povjerenici djelovali su u mnogim krajevima: Ahvazu, Hamadanu, Sistanu, Bustu,1 Reju, Basri, Vasitu, Bagdadu, te u tradicionalnim sreditima sljedbenika Ehli-bejta, tj. u Komu i Basri. Imam je svojim pristalicama dopustio da iznutra vre uticaj na vlast, odnosno da obnaaju odgovorne dunosti u upravnom poretku. Tako su Muhammed ibn Ismail ibn Bazi' i Ahmed ibn Hamza Komi drali visoke poloaje u dravnoj vlasti. Nuh ibn Derrad bio je neko vrijeme kadija u Bagdadu, a potom u Kufi. Bilo je jo njegovih sljedbenika na vlasti, pa je tako Husejn ibn Abdullah Niaburi bio upravitelj Busta i Sistana, a Hakim ibn Ulija Esedi bio je upravitelj u Bahreinu. Obojica su slali hums Imamu Devadu odnosno tajno su iskazivali privrenost Devetom Imamu.2 Govorei o pitanju Imamove maloljetnosti, vidjeli smo da Ali ibn Asbat biljei kako je pri susretu sa Imamom paljivo prouavao njegovo lice, kako bi ga mogao vjerno opisati njegovim sljedbenicima u Egiptu, to nam jasno govori da je Imam i tamo imao svoje sljedbenike i ljude koji su mu bili naklonjeni. Tako itamo: Pojava ehlibejtskog pokreta u Egiptu desila se posredstvom doseljenja onamo nekih muhadisa iz Kufe, poput Muhammeda ibn Muhammeda ibn E'aba, Ahmeda ibn Sehla, Husejna ibn Alija Misrija i Ismaila ibn Muse Kazima, koji su svoje djelovanje nastavili u toj zemlji.3 Kulejni prenosi da je hazreti Devad, na molbu nekog svoga sljedbenika iz Busta i Sistana, pisao upravitelju tog podruja da ovog ovjeka ne optereuje prevelikim porezima. Budui da je tamonji upravitelj bio Imamov sljedbenik, ne samo da onom ovjeku nije u sklopu poreza naplatio dotadanja dugovanja, ve ga je oslobodio poreza sve vrijeme dok je ondje bio na mjestu upravitelja. Pored toga, naredio je da se tom ovjeku dodijeli mirovina. Poznato nam je da su kulturne djelatnosti predstavljale vanu sastavnicu u ivotima naih Imama. Svaki od ovih velikana bavio se u raspoloivom vremenu kulturnim radom i u okviru svoje kole odgajao je uenike posredstvom kojih se u drutvu irilo znanje i nauka. Meutim, drutveni i
1

Ebul-Feda' (672-721. h.g.) pie: Bust se nalazi na obalama rijeke Helmand. To je velik i bogat grad u Sedestanu (Sistanu). Okolo ima mnotvo palmika i vinograda. Od Busta do Gazne ima nekih etrnaest konaka. (Takvimul-beledan, prijevod Abdul-Muhammed Ajeti, Bunjad-e farhangi Iran, Teheran 1349, str. 391.) 2 Dr. Husejn, Dasim, Tarih-e sijasi ghejbat-e Imam-e davazdehom, perz. Prijevod dr. Sejjid Muhammed Taki Ajetullahi, prvo izdanje, Amir Kabir, Teheran 1367, str 79. 3 Isto, str. 78.

238

politiki uvjeti su u vrijeme svakog od njih bili drugaiji. Naprimjer, u doba Imama Bakira i Imama Sadika, mir neka je s njima, drutveni uvjeti su bili veoma povoljni kako smo to opisali u prikazu njihovih ivota te zato vidimo da je uenika Imama Sadika bilo ak etiri hiljade. Ali, u vrijeme Imama Devada, pa sve do razdoblja Imama Askerija, usljed politikih pritisaka i strogog praenja njihovog djelovanja od strane dvora, domen njihovog djelovanja bio je veoma ogranien, pa je zato i broj uenika i prenosilaca predaja koje su oni odgojili osjetno manji nego u vrijeme hazreti Sadika. Ne treba nas stoga uditi injenica da je broj drugova hazreti Devada i prenosilaca njegovih predaja bio tek sto i deset ljudi, a oni su ukupno prenijeli oko 250 njegovih hadisa. Naime, s jedne strane, Imam je bio pod stalnom politikom paskom i nadzorom, a, s druge strane, ehadet je okusio veoma mlad uenjaci su saglasni da nije ivio due od dvadeset i pet godina. Ipak, treba imati na umu i okolnost da je i meu tim malim brojem Imamovih uenika i drugova bilo izuzetnih i istaknutih linosti, kao to su Ali ibn Mehzijar, Ahmed ibn Muhammed ibn Ebu Nasr Bezneti, Zekerijja ibn Adem, Muhammed ibn Ismail ibn Bezi', Husejn ibn Said Ahvazi, Ahmed ibn Muhammed ibn Halid Taraki, i svaki od njih ubraja se meu istaknute linosti na naunom popritu i na polju prouavanja fikha, a neki od njih ostavili su iza sebe i brojna pisana djela. S druge strane, prenosioci predaja Imama Devada nisu bili samo njegovi sljedbenici, ve su i muhadisi i uenjaci drugih islamskih kola prenosili njegova uenja i islamske istine. Tako, naprimjer, Hatib Bagdadi prenosi od Imama hadise po svome senedu. Takoer, hafiz Abdulaziz ibn Ahdar Denabezi i knjizi Mualimul-'itretultahiret, te autori poput Ebu Bekra Ahmeda ibn Sabita, Ebu Ishaka Sa'lebija i Muhammeda ibn Mendeta ibn Muhrebiza, prenose u svojim historijskim i u knjigama tefsira hadise od Imama Devada. Memun je umro 218. h.g., a naslijedio ga je njegov brat Mutesim. On je 220. h.g. doveo Imama iz Medine u Bagdad, kako bi ga drao pod nadzorom. Tako je, kako smo ranije vidjeli, Imam uestvovao na onom skupu na kojem se raspravljalo o odsijecanju ruke kradljivcu, gdje je posramio bagdadskog kadiju (Ibn Ebu Davuda) i ostale pravnike. Nekoliko dana kasnije, voen zlobom i ljubomorom, Ibn Ebu Davud otiao je Mutesimu i rekao: elei vam dobro, hou da vam stavim do znanja da ono to se desilo prije nekoliko dana ne ide u prilog vaoj vlasti. Jer, vi ste u prisustvu uenjaka i uglednika dali prednost fetvi Ebu Dafera (Imama Devada), ovjeka kojeg polovina muslimana smatra halifom, a vas dre uzurpatorom njegove vlasti. Vijest o tome proirila se meu narodom i njegovim sljedbenicima postala je dokaz da pravo hilafeta pripada njemu. Mutesima, koji je svakako gajio u sebi neprijateljstvo prema Imamu, pogodie te Ibn Ebu Davudove rijei pa odlui ukloniti Imama. Naposljetku je i ostvario svoje prljave nakane te je jedan od

239

tajnika njegovih vezira otrovao Imama. U trenutku svog ehadeta Imam nije imao vie od dvadeset i pet godina i nekoliko mjeseci.

240

DESETI IMAM, ALI HADI, s.a.

Imam Ali ibn Muhammed, deseti ehlibejtski imam, roen je polovinom mjeseca Zul-hide 212. h.g. u okolini Medine, tanije u mjestu Surja. Njegov otac bio je Deveti Imam, Muhammed Devad, a majka uzorna i potovana ena. Najpoznatiji nadimci Desetog Imama su Ebul Hasan, Naqi i Hadi. Preuzeo je imamsku dunost 220. h.g., nakon ehadeta njegovog potovanog oca, u dobi od osam godina. Period njegovog imameta trajao je 33 godine, do njegovog ehadeta 254. h.g. u gradu Samara. Napustio je Ovaj svijet u 41. godini ivota. Imamu Hadiju bili su savremenici tokom njegovog imameta nekoliko abasidskih halifa, i to: Mutesim, Memunov brat (218-227. h.g.), Vasik, Mutesimov sin (227-232. h.g.), Mutevekkil, Vasikov brat (232-248. h.g.), Muntesir, Mutevekkilov sin (vladao 6 mjeseci), Musta'in, Muntesirov amidi (248-252. h.g.) i Mu'tazz, Mutevekkilov drugi sin (252-255. h.g.) Imam Hadi, otrovan je tokom vladavine posljednjeg od navedenih halifa. Sahranjen je u njegovoj kui u Samari. Drutvenopolitike prilike u ovom razdoblju vlasti Abasida obiljeavaju neke osobine zbog kojih se ono razlikuje od ostalih razdoblja njihove vladavine. Naprimjer, halifat je, kako za vlasti Emevija tako i za vremena Abasida u ranijim razdobljima, posjedovao istinsku veliinu i slavu. Meutim, u razdoblju o kojem govorimo, usljed sve veeg uticaja Turaka u upravnom aparatu, poloaj halife je izgubio na znaaju i on je postao igraka u rukama ovih novih elemenata. Tako je u praksi halifa imao tek poasnu ulogu. Ipak, kad god bi osjetili kakvu opasnost po svoju vlast, halife, njihovi turski pomagai i ostali slubenici vladajueg aparata bili su jedinstveni u naporima da je sauvaju te da otklone svaku moguu prijetnju. U ovom razdoblju, kao posljedica oputenosti i nemara koji je bio zavladao u dravnom aparatu, halife su se odavale nonim zabavama, provodima i terevenkama, tako da je itav dvor bio ogrezao u grijeh i opainu. Na stranicama historijskih svjedoanstava nalaze se opirni opisi tih nonih okupljanja. U to vrijeme abasidska vlast je svim sredstvima nastojala da, irei meu narodom mrnju prema Alijevoj porodici i provodei protiv njih i njihovih pristalica razliite kaznene mjere, nanese njihovom pokretu to je mogue veu tetu. Kad god bi uoili i najmanju moguu opasnost od alevijskog pokreta,1 vlasti bi odmah otpoele provoditi nemilosrdne
1

Termin alevije ovdje oznaava pristalice Alijeve porodice i same lanove te porodice te ga ne treba mijeati sa alevijskom sljedbom prisutnom danas na prostorima Turske i Sirije.

241

protivmjere. Razlog ovakvoj strogosti bio je taj to se vlast, i pored svih mjera uvida i nadzora koje je provodila, osjeala uzdrmanom i nesigurnom. Postupanje alevija u ovom razdoblju bilo je takvo da se oni nisu pozivali na odreenu linost, odnosno nisu pozivali narod da slijedi neku odabranu osobu meu velikanima iz Poslanikove porodice. Naime, voe ovog pokreta bile su svjesne da Imam ivi pod strogom prismotrom u Samari, najvanijem abasidskom vojnom sreditu, te da bi njegov ivot bio zasigurno ugroen ako bi se na njega javno pozivali. Ovaj pokret i ustanci koje je ishodio bili su odgovor na irenje nepravde, tlaenja i nasilja u islamskom drutvu. Pobuna i ustanaka nije bilo jedino za vrijeme vladavine Muntesira, koji je u odreenoj mjeri bio sklon porodici poslanstva i imameta, pa Alijevi potomci i sljedbenici Ehli-bejta nisu bili uznemiravani. Meutim, samo u razdoblju izmeu 219. i 270. godine po Hidri, historijska vrela biljee 18 ustanaka. Svi oni su doivjeli poraz, odnosno bili su ugueni od strane abasidskih vlasti. Razloge neuspjeha ovih pobuna i ustanaka treba, s jedne strane, traiti u slabosti vodstva, odnosno nesposobnosti njihovog zapovjednitva te, s druge strane, u vjerolomstvu pristalica i pomagaa. Naime, voe ovih pokreta uglavnom bez jasne i zaokruene zamisli o pravcima djelovanja esto su nastupali brzopleto i nisu bili isto islamski pobueni, pa zato nisu ni uivali podrku ehlibejtskog Imama. Svakako, neki od uesnika i podravalaca ustanka bili su iskreni ljudi i istinski sljedbenici Ehli-bejta, spremni boriti se do smrti za ostvarenje uzvienih ideala islama, ali takvi pojedinci bili su rijetki. Veinu su inili oni koji nisu bili rukovoeni jasnim islamskim ciljevima, nego su bili ozlojeeni tlaenjem i nasiljem koje su trpili, te su ustali samo kako bi pokuali promijeniti prilike. Ovakvi ljudi su, kada bi predosjetili poraz ili se suoili s pogibelji, uglavnom okretali lea svojim voama i ostavljali ih same. Kako smo ve ukazali, veina ovih ustanaka nije uivala podrku Imama zato to se nije radilo o posve islamskim pokretima, ili zato to su se kod njihovih voa i postavki koje su zagovarali uoavala neka zastranjenja i neke zablude, ili su njihovi planovi i namjere bili takvi da se lahko mogao predvidjeti poraz ustanka. Ukoliko bi Imam takvom ustanku ukazao otvorenu podrku, nakon njegovog poraza bi se u opasnosti nali njegovi sljedbenici i sami temelji provoenja ehlibejtskog nauka. Kao to moemo vidjeti iz popisa abasidskih halifa iz ovog razdoblja, Mutevekkil je najdue bio savremenik Imama Hadija. Stoga emo posebno obraditi njegov odnos prema Imamu. Ovaj halifa je iskazivao naroitu zlobu i grubost prema Haimijama. Bio je podozriv prema njima i neprekidno ih je za neto optuivao. Njegov vezir, Abdullah ibn Jahja ibn Hakan, opet, neprestano ih je potvarao i podsticao ga da bude surov prema njima. Izgleda da se od svih abasidskih halifa upravo Mutevekkil najrunije i najgrublje odnosio prema Alijevim potomcima. Zaista je posebnu zlobu i mrnju gajio je prema samom Aliju i njegovoj porodici. Ukoliko bi za nekog saznao da im

242

je naklonjen, odmah bi mu oduzimao svu imovinu, a takvog je obino ekalo i pogubljenje. Imajui ovu okolnost na umu, hazreti Hadi je djelovao u tajnosti, posebno u Mutevekkilovo vrijeme, i veze sa svojim sljedbenicima odravao je uz najstroije mjere opreza. Dokaz za reeno je i primjer koji biljei Muhammed ibn eref: Sustigoh Imama Hadija na ulici u Medini. On mi ree: 'Zar ti nisi sin erefov?' 'Jesam', odgovorih, pa htjedoh neto upitati Imama, ali on me prekide i ree: 'Nasred puta smo, a ovo nije mjesto za postavljanje pitanja.' Ovaj primjer zorno pokazuje o kakvoj strahovladi se u to vrijeme radilo i do koje mjere je Imam bio prinuen na djelovanje u tajnosti. Istog naina postupanja drao se Imam Hadi i kada bi saobraao sa svojim sljedbenicima iz drugih gradova, od kojih je poklone primao samo u strogoj tajnosti. Jedan takav primjer nalazimo u knjizi Tarih ve ridal, u kojoj Muhammed ibn Davud Komi i Muhammed Talhi prenose: Ponijeli smo iz Koma prikupljeni hums i darove za Imama Ebul Hasana Hadija. Pred ulazak u grad ususret nam doe Imamov glasnik i ree da se vratimo, budui da nije bio pogodan trenutak za uruenje onoga to smo nosili. Mi smo se malo vratili unatrag i ulogorili, pazei na stvari koje smo nosili. Onda nam od Imama doe uputstvo da sve to natovarimo na kamilu koju nam je poslao i da je onda bez vodia pustimo da se vrati k njemu. Kada sam mu nakon nekog vremena doao u posjetu, on mi ree: 'Pogledaj one stvari koje ste mi poslali.' Pogledah po njegovoj sobi i vidjeh da je ondje sve to smo mu bili ponijeli. Nije jasno da li se ovaj sluaj desio dok je Imam ivio u Medini ili u Samari, a posebno je u Samari bio pod strogim nadzorom i prismotrom. U svakom sluaju, rije je o jasnom primjeru koji ukazuje na okolnost da je Imam veze sa sljedbenicima odravao u strogoj tajnosti i to dalje od oiju dvorskih dounika. Tegobne prilike sa kojima su ehlibejtski imami bili suoeni tokom vladavine Abasida primorale su ih da iznalaze sve nove i nove naine za odravanje veze sa svojim sljedbenicima. Takav nain upravo je bil o povezivanje posredstvom zastupnika, odnosno od Imama odreenih povjerenika za pojedina podruja. Glavni cilj ovako nainjene mree bilo je prikupljanje humsa, zekata i milodara za Imama. Osim toga, posredstvom ovih zastupnika Imam je primao pitanja i slao odgovore svojim sljedbenicima u vezi s pravnim, vjerskim i drugim pitanjima. Ova mrea djelovala je izuzetno uinkovito. Ve je primijeeno da se Imam u Samari nalazio pod strogim praenjem i prismotrom pa je stoga nastavio s razvijanjem ove mree predstavnika i povjerenika, koju je zapoeo praviti ve njegov otac Imam Devad, mir neka je s njim. Imenovanjem povjerenika i zastupnika za razliite gradove i podruja stvorena je sreena i usklaena obavjetajna mrea, koja je Imamu omoguavala da nastavi djelovanje i u tim tekim prilikama. Uskraenost za izravan doticaj izmeu Imama i njegovih sljedbenika dala je dodatnu vjersko-politiku vanost ustanovi

243

predstavnitva, pa je i odgovornost Imamovih povjerenika bila dodatno poveana. Tako su oni postepeno sticali sve vrjednija iskustva u pogledu oblikovanja odvojenih zajednica sljedbenika Ehli-bejta. Brojna historijska svjedoanstva pokazuju da su povjerenici bili podijeljeni u etiri teritorijalne jedinice: prvo podruje su predstavljali Bagdad, Medain i Kufa, drugo je ukljuivalo Basru i Ahvaz, u tree su spadali Kom i Hamadan, a u etvrto Hidaz, Jemen i Egipat. Svako podruje imalo je jednog vrhovnog povjerenika koji je pod svojim nadzorom imao nekoliko lokalnih predstavnika. Iz historijskih spisa se vidi kako je smo djelovanje ustanove namjesnitva bilo pod nadzorom Imama Hadija, mir neka je s njim. Tako se prenosi da je Imam u pismu koje je 232. h.g. uputio Aliju ibn Bilalu, svome predstavniku u Bagdadu, napisao: Postavio sam Ebu Alija (Ibn Raida) na mjesto Alija ibn Huseina ibn Abdurrabba. Povjerio sam mu ovu dunost zato to je u dovoljnoj mjeri podoban, tako da niko nema prednost u odnosu na njega. Znam da si ti glavni u svom podruju, pa sam naao za shodno da te o ovome obavijestim u posebnom pismu. U svakom sluaju, treba da ga slijedi i da mu povjeri prikupljene stvari. Obavijesti o ovome i ostale moje sljedbenike i reci im da mu pomognu u izvravanju njegovih obaveza... U drugom pismu, upuenom njegovim povjerenicima u Bagdadu, Medainu i Kufi, pie: O Ejube ibn Nuhu! U skladu s ovom naredbom, kloni se bilo kakvih sukoba sa Ebu Alijem. Obojica ste duni da, svaki u svojoj oblasti, postupate u skladu sa povjerenom vam obavezom. Tako ete obojica moi djelovati bez potrebe da se savjetujete sa mnom. O Ejube, u skladu s ovom naredbom, ne prihvataj nita od ljudi iz Bagdada i Medaina, i nipoto ne dopusti da iko od njih izravno uspostavlja vezu sa mnom. Ako ti neko ko ne pripada tvome podruju ponudi kakva materijalna dobra, ne uzimaj to od njega, ve ga uputi na povjerenika za njegovu oblast. O Ebu Ali, tebi takoer savjetujem da se strogo dri onoga to sam naredio Ebu Ejubu! Takoer, Imam je preko Ebu Alija ibn Raida uputio pismo svojim sljedbenicima u Bagdadu, Medainu i Iraku. U njemu stoji: Postavio sam Ebu Alija ibn Raida na mjesto moga dosadanjeg opunomoenika Husejna ibn Abdurrabba. Dakle, prenio sam na njega sve Husejnove ovlasti, tako da e on odsada prikupljati prihode namijenjene meni. Odabrao sam ga kao dostojnu i uzornu osobu da se brine o vaim stvarima, pa mu se zato, Allahova milost bila nad vama, obraajte radi uplate vaih doprinosa. Ne smijete biti u loim odnosima s njim i proite se razmiljanja o bilo kakvom suprotstavljanju njemu! Pourite sa svojim pokoravanjem Bogu i ienjem svojih imetaka i klonite se meusobnog proljevanja krvi! Pomaite jedni druge na putu dobra i bogobojaznosti, kako bi Allah spustio na vas Svoju milost! Svi se vrsto Allahovog ueta drite i ne umirite, osim kao muslimani! Poslunost njemu smatram poslunou meni, a neposlunost njemu isto je to i neposlunost meni. Zato, izdrite u tom kretanju, kako biste stekli nagradu kod Boga i

244

kako bi On iz obilja Svoga popravio vae stanje! On je Milostivi i prema robovima Svojim je dareljiv. Mi i vi Njemu se utjeemo. Ovo pismo napisah vlastoruno. A samo je Allah dostojan svake hvale i slave! Ali ibn Dafer bio je jo jedan opunomoenik Imama Hadija, rodom iz Hemanije u okolini Bagdada. Dojava o njegovom djelovanju stigla je Mutevekkilu pa ga on uhapsi i baci u tamnicu. Nakon dugog zatoenitva naposljetku bio je puten. Onda je, po nareenju Imama Hadija, odselio u Mekku i ondje se nastanio. Meu Imamovim opunomoenicima treba svakako spomenuti i Ibrahima ibn Muhammeda Hamadanija. U pismu upuenom njemu, Imam pie: Poslane stvari su mi stigle, pa neka Allah prihvati tvoje djelo! Molim Ga da bude zadovoljan naim sljedbenicima i da uini da budu s nama i na Ovom i na Onom svijetu. Ovo pismo jasno pokazuje da je Ibrahim bio zaduen da se bavi finansijskim pitanjima te je, vjerovatno uz neke druge dunosti, imao obavezu da prikuplja milote od sljedbenika i da ih prosljeuje Imamu. U nastavku ovog pisma, hvalei njegovo djelovanje i potvrujui njegov poloaj, Imam pie: Poslao sam pismo i Nadru,1 u kojem sam mu poruio da ti se ne opire i da ti se ne suprotstavlja te sam mu obznanio tvoj poloaj kod mene. Isto sam naloio i Ejubu.2 Takoer, poslao sam pismo naim sljedbenicima u Hamadanu i zatraio sam od njih da ti prue podrku, te sam im napomenuo da mi, osim tebe, nemamo drugog opunomoenika ondje. U svakom sluaju, uloga ustanove zastupnitva, posebno u vrijeme vlasti halife Mutevekkila, bila je izuzetno vana. Privlaei k sebi osobe koje su bile protivalevijski raspoloene i zapoljavajui ih u svoju slubu, Mutevekkil je nastojao sprijeiti djelovanje svojih protivnika, te na obuhvatan nain okonati njihovo tajno djelovanje. Otpoeo je itav niz radnji s ciljem hapenja alevija. Provoene su uz posebnu okrutnost i estinu, tako da su neki od Imamovih opunomoenika u Bagdadu, Medainu, Kufi i drugim irakim gradovima, nakon stranih zlostavljanja, bili pogubljeni, a neki od njih su dopali tamnice. Ovi halifini zahvati zadali su teak udarac mrei zastupnitva. Meutim, Imam Hadi je ulaui veliki trud uspio da zastupniku mreu sauva i odri je ivom i djelotvornom. Kako bi Imama, drao pod prismotrom, Mutevekkil se posluio prljavim postupkom svojih prethodnika. Namjera mu je bila da Imama na svaki mogui nain motri i osujeti u djelovanju. Ranije smo vidjeli na koji nain je Memun nadzirao djelovanje Imama Devada. Zahvaljujui vezama po osnovi enidbe, uspijevao je pratiti i ono to je Imam inio u vlastitom domu, te je bio obavijeten o svim njegovim pokretima i o ljudima koje je primao. Nakon Imamovog ehadeta, bilo je posve oito da je tadanji halifa morao nastaviti s ovakvim postupanjem i sa Imamovim nasljednikom. Jer, ukoliko bi ga
1 2

Nadr ibn Muhammed Hamadani (Tenkihul-mikal, sv. 3, str. 271). Ejub ibn Nuh ibn Derad (Kamusur-ridal, Nahrul-islami 1410, sv. 2, str. 242).

245

ostavio da ivi u Medini, gdje ga nije mogao dokraja nadzirati, izvjesno je da bi to predstavljalo ozbiljnu opasnost po vlast. Zbog toga prvi izvjetaj o sumnjivim Imamovim aktivnostima potaknuo ga je da svoje namjere provede u djelo. Tako je zbog jednog pisma upravitelja odluio da dovede Imama u Samaru. Abdullah ibn Muhammed Haimi, tadanji upravitelj Medine, u svome pismu halifi izrazio je veliku zabrinutost zbog Imamovog politikog djelovanja i njegovog velikog ugleda u gradu. U svome pismu halifi, Imam je poricao Abdullahove tvrdnje da on priprema pobunu. Mutevekkil, poput pravog politiara, postupi licemjerno i prijetvorno. S jedne strane, smijeni Abdullaha ibn Muhammeda s njegovog poloaja, a, s druge, naredi svome tajniku da napie Imamu pismo u kojem e izraziti svoju naklonost prema njemu i sranu elju da mu iz Medine doe u Samaru. U svakom sluaju, pismo je glasilo ovako: U ime Boga. Nakon slave i hvale Bogu! Zapovjednik vjernika dobro zna ko ste vi, i prihvata i iskazuje potovanje za vau bliskost i srodstvo sa Poslanikom Boijim, blagoslov i mir neka je s njim i njegovim. Njegov jedini cilj je priskrbiti Boije i vae zadovoljstvo. Naredio je sada da se vojni zapovjednik i imam dume grada Medine, Abdullah ibn Muhammed, koji se prema vama loe ponio i uvrijedio vas, razrijei te dunosti i na njegovo mjesto postavi Muhammed ibn Fadl. Njemu je nareeno da vam bude pokoran i da se trudi iskazati vam svako potovanje, kako bi se time pribliio Bogu, Poslaniku Njegovom i Zapovjedniku vjernika (Mutevekkilu). Zapovjednik vjernika udi za susretom s vama, kako bi obnovio svoj zavjet. Ako imate volje posjetiti Zapovjednika vjernika, moete krenuti na put zajedno s vaom porodicom i prijateljima. Plan putovanja sami odredite i zadrite se usput gdje god vam je volja. Ukoliko imate volju za predloeno, halifin slubenik Jahja ibn Harisma brinut e se o vaem karavanu i bit e mu ast nai vam se na usluzi, jer Vi kod nas uivate potovanje i posebnu naklonost! Neka je na Vas selam, milost i blagodat Boija! Nema nikakve sumnje da je Imam znao za Mutevekkilove rune namjere, ali nije imao izbora, osim poi u Samaru. Jer, njegovo odbijanje bi posluilo kao dokaz onima koji su ga nastojali ocrniti i potvoriti, te bi dodatno potaklo halifu protiv njega i dalo mu novi izgovor da ga podvrgne jo veim neugodnostima i tegobama. Dokaz da je Imam znao za Mutevekkilove mrane namjere i da je bio primoran krenuti na ovaj put jeste i reenica koju je izgovorio u Samari: Pod prisilom sam doveden iz Medine u Samaru.1 U svakom sluaju, Imam je prihvatio poziv i sa Jahjom ibn Harismom zaputio se u Samaru. Jahja ibn Harisma, koji je imao obavezu da dovede Imama Hadija iz Medine u Samaru, ovako je opisao provoenje naloene obaveze u djelo: Stigao sam u Medinu te se zaputio ka Alijevoj (Hadijevoj) kui. Kad a su
1

Medlisi, Isto, str. 129.

246

ljudi saznali da sam bio kod njega te razloge moje posjete, u gradu nastade velika pometnja i nezadovoljstvo, pa su ljudi toliko jadili i alili za njim da to dotad nisam vidio. Nastojao sam ih smiriti, zaklinjui im se i govorei: 'Ne radi se ni o kakvoj looj namjeri i ja nemam zadatak da mu izazovem bilo kakvu neugodnost i tegobu.' Potom sam obavio pregled njegovog doma i stvari u njemu. U njegovoj sobi nisam naao nita, osim nekoliko primjeraka Kur'ana i knjiga dova. Nekoliko slubenika pripremie njegovo iseljenje iz kue, a lino sam mu bio na usluzi na putu od njegove kue do Samare. Kada smo prispjeli u Bagdad, najprije se susretoh sa namjesnikom u Bagdadu, Ishakom ibn Ibrahimom Tahirijem. On mi ree: 'Jahja, ovaj gospodin je potomak Poslanikov. Ako bude pomagao Mutevekkilu u nastojanju da ga ubije, neka zna da e Poslanik Boiji biti tvoj neprijatelj i onaj kome duguje krv!' U odgovor rekoh: 'Tako mi Boga, dosada kod njega nisam vidio nita, osim dobra i vrline, pa kako bih mu mogao uiniti naao!' Potom se zaputismo ka Samari i kada stigosmo u grad ispriah sve Vesifu Turkiju,1 a on mi ree: 'Bude li mu falila samo dlaka s glave, ti e biti odgovoran za to!' Zaudie me rijei Ishaka ibn Ibrahima i Vesifa Turkija pa kada doosmo na dvor i sretosmo Mutevekkila, podnesoh mu izvjetaj. Vidjeh da i on ima potovanja prema Imamu. Prema Mutevekkilovoj zapovijedi, a pod izgovorom kako kua za njegov boravak jo nije spremna, Imam je ekao da ue grad u skromnoj zgradi poznatoj kao Hanul-se'alik (karavansaraj za siromane). Svakako, i na ovaj nain pokuali su na posredan nain i usput poniziti Imama.2 Uskoro je u gradu bila odreena kua u kojoj e se Imam nastaniti. Naizgled je ivio slobodno, ali je to zapravo nalikovalo boravku u kakvom velikom zatvoru. Naime, nalazio se na mjestu gdje je bio pod stalnom prismotrom. Svaki njegov korak i susret s ljudima pratili su halifini slubenici. Lijenik, kranin Jezdad, osvrui se na Imamov prisilni dolazak u Samaru, zabiljeio je: Ako je nekome poznato skriveno, onda je njemu. Doveli su ga ovdje kako bi sprijeili da mu ljudi pristupaju i zato jer su u njemu vidjeli opasnost po svoju vlast. Mutevekkilov strah od Imamovog duhovnog uticaja na ljude moe se prepoznati i u njegovom odabiru mjesta Imamovog boravka. Ipak, i pored svih ovih mjera, Mutevekkil je u Imamu i dalje vidio ozbiljnu opasnost po svoju vlast. Plaio se da njegovi drugovi i sljedbenici kroz tajna povezivanja s njim ne podignu ustanak te da u tu svrhu ne provedu prikupljanje novca i oruja. I ljudi u halifinoj blizini katkad su ga plaili mogunou da e Imam i njegovi drugovi dii ustanak. Zato je Mutevekkil
1 2

Vesif Turki je bio jedan od naroito uticajnih ljudi na Mutevekkilovom dvoru. Ta stvar nije promakla pronicljivim ljudima poput Saliha ibn Saida, koji je rekao: Na dan Imamovog ulaska u Samaru, rekoh mu: 'Ono stalno nastoje utrnuti Vae svjetlo i u ovom karavansaraju Vas dre da bi vas ponizili!' (ejh Mufid, Al-Irad, str. 334; Ali ibn Isa AlArbili, Keful-gamme, sv. 3, str. 173.)

247

svaki as nareivao temeljit pretres Imamove kue, unato injenici da su se njegovi slubenici svaki put vraali praznih ruku. Meutim, on je i dalje bio zabrinut i vidio je opasnost. Navedimo ovdje jedan slikovit primjer. Jednom prilikom, nakon to su Imama opet potvorili, govorei Mutevekkilu da ovaj dri u svojoj kui oruje i pisane materijale, koje su mu navodno dostavili njegovi sljedbenici iz Koma, s namjerom dizanja ustanka protiv vlasti, halifa je poslao skupinu svojih slubenika da izvre pretres. Oni su u noi upali u Imamov dom, ali ondje nisu nita nali. U jednoj sobi zatekli su Imama samog, odjevenog u grubu vunenu odjeu, kako sjedi na zemlji, molei i uei Kur'an. Sproveli su ga Mutevekkilu, rekavi: U njegovoj kui nismo nita nali, a njega smo zatekli kako okrenut Kibli ui Kur'an. Ugledavi Imama, Mutevekkil osjeti strahopotavanje prema njemu, te ga iz potovanja posjede pored sebe, a onda mu ponudi vr vina koji mu se zatekao u ruci! Imam ga zakle da mu to ne nudi i ree: U mome mesu i krvi nema nieg takvog i zato me se proi! Mutevekkil onda ostavi vr, pa ree Imamu: Kazuj nam neku pjesmu! Ja ne znam mnogo pjesama, ree Imam, ali Mutevekkil je navaljivao te Imam onda izgovori sljedee: Vladari u svojim visokim palaama pretvaraju no u dan, A snani uvari su svuda okolo da ih tite, Ali ih oni nisu mogli sauvati od smrti. Nakon vremena asti, zbaeni su dolje sa svojih sigurnih mjesta, Pa su se nali u grobnim rakama, a grozno li je to mjesto! Kada ih zemlja pokri, zavapie: Gdje su one narukvice, krune i odjea asti?! Gdje su sad ona divna lica, oni uglednici, to su u nau ast zastore vjeali?! Grob im na to odgovori: Crvi su sada zabavljeni jedenjem tih divnih lica! Na svijetu su neko vrijeme ivjeli, jeli i pili, A sada su sami postali hrana crvima i kukcima! Kako su krasne gradili kue da im budu stanite i zatita, A sada su te kue ostavili i grobna raka je njihov novi dom! Gomilali su imetak, riznice punili blagom, A sada su sve to napustili, njihov neprijatelj sve to preuze! Njihove kue i dvorci silni u prah se pretvorie, A stanovnici njihovi u grobove mrane pohrlie! Imamove rijei ganue Mutevekkila i on gorko zaplaka tako da mu je sva brada bila natopljena suzama. Onda naredi da se skloni sve vino koje je ondje bilo, darova Imamu etiri hiljade dirhema i s potovanjem ga otpremi kui. Mutevekkil je u srcu gajio udnu zlobu prema Imamu pa mu je stalno nastojao nanijeti neku opainu i neugodnost. Iako je Imam u Samari ivio kao

248

u kakvom zatvoru, Mutevekkil ipak naredi da Imam, nakon nekog vremena provedenog u takvoj prividnoj slobodi, bude baen u tamnicu. Sakr ibn Ebu Delef pria: Kada su Imama Hadija doveli u Samaru, otioh se raspitati o njegovom stanju. Mutevekkilov vratar Zerrafi me vidje i dopusti mi da uem. Kada uoh, upita me: 'Zato si doao?' 'Radi dobra', odgovorih. Onda se uplaih i poeh razmiljati kako sam pogrijeio to sam uinio tako opasnu stvar i otiao ondje vidjeti Imama. Zerrafi je zavravao svoje poslove s ljudima, a kada se svi razioe, upita me: 'A ta je tebi trebalo? Zato si doao?' 'Doao sam radi dobra', odgovorih. On ree: 'ini mi se da si doao da se obavijesti o svome gospodaru!' 'A ko je moj gospodar?! Moj gospodar je halifa!', rekoh, ali on kaza: 'uti, jer tvoj gospodar je na Istini. Ne boj se, jer i ja vjerujem u njega i smatram ga imamom.' Zahvalih Bogu na tome, a onda me Zerrafi upita: 'eli li ga vidjeti?' 'Da', odgovorih, a on mi ree: 'Saekaj dok glasonoa izae.' Onda ree svome robu: 'Odvedi ovoga u sobu gdje je zatvoren onaj alevija, ostavi ga s njim i vrati se ovamo.' Kada me dovede Imamu, zatekoh ga kako sjedi na hasuri, a pred njim iskopan kabur! Nazvah selam, a Imam mi ree: 'Sjedi?' Sjedoh, a on me upita: 'Zato si doao?' 'Doao sam da se raspitam o Vama', rekoh, a onda mi pogled pade na onaj kabur pa zaplakah. On ree: 'Ne plai, jer u ovoj nevolji nee mi se desiti nikakvo zlo!' Zahvalih Bogu, a onda ga upitah da mi objasni znaenje jednog hadisa. On mi odgovori, a onda ree: 'Sada me ostavi i idi, jer se plaim da ti ne uine kakvo zlo!' Ovaj dogaaj nam pokazuje, s jedne strane, surovost i strogost Mutevekkila prema Imamu, a s druge, veliinu duhovnog uticaja koji je Imam imao meu samim dvorjanima i posebnim halifinim slubenicima. Pred sami kraj svoga ivota, Mutevekkil je svome posilnom, Saidu ibn Hadibu, naredio da ga ubije, ali Imam je na vijest o tome kazao: Nee proi ni dva dana, a Mutevekkil e biti ubijen! I zaista je tako i bilo. Mutevekkil je bio jedan od najveih zloinaca meu abasidskim halifama. Njegova mrnja prema Imamu Aliju ibn Ebi Talibu, njegovom potomstvu i sljedbenicima Ehli-bejta uinila je da vrijeme njegove vladavine bude za ovu skupinu jedno od najcrnjih razdoblja ikada. Za vrijeme vlasti ovog halife mnogo sljedbenika Ehli-bejta dopalo je tamnice ili su doivjeli progon. Sjetimo se ovdje samo Muhammeda ibn Saliha, jednog od unuka Imama Mudtebe, i Muhammeda ibn Dafera, potomka Hasana ibn Zejda, koji je bio podigao ustanak u Taberistanu. Mutevekkil je 236. h.g. naredio da bude srueno turbe prvaka ehida, hazreti Husejna, i sva okolna zdanja, te da bude preorana zemlja gdje su ona stajala. U blizini je sagradio kasarnu, kako bi vojskom sprijeio da ljudi hodoaste to mjesto. Izgleda da se niko od muslimana nije usuivao sruiti turbe hazreti Husejna pa je taj zloin obavio ovjek po imenu Dizad, inae idovskog porijekla. Mutevekkil je potom izdao proglas kojim zabranjuje posjeivanje mezara Husejna ibn Alija i kojim je zaprijetio strogim kaznama svima koji tu zabranu prekre. Naime, plaio se

249

da bi ovaj mezar mogao postati svojevrsno okupljalite svih protivnika njegove vlasti, koji bi, nadahnjujui se Husejnovim ehadetom, kovali planove o ustanku protiv njega. Ipak, sljedbenike Ehli-bejta nita nije moglo sprijeiti u zijaretu Husejnovog mezara, pa ni teka zlostavljanja i smrtne kazne. Nakon to je Mutevekkil bio ubijen, sljedbenici Ehli-bejta su ponovo, uz potporu lanova Alijeve porodice, obnovili Husejnovo turbe. Njegovo ruenje je izazvalo estoku srdbu muslimana pa je narod u Bagdadu ispisivao slogane protiv Mutevekkila po gradskim zidovima i damijama, a svoj stav izraavali su i kroz angairane stihove. Tako, jedna od tada omiljenih pjesama kazuje: Tako mi Boga, ako Emevije i jesu muki ubili sina keri Poslanikove, slian zloin poinie i oni koji su roaci njegovog oca (Abasidi). Kabur onaj Husejnov, tako mi Boga, Abasidi sruie, kao da im je ao bilo to i oni nisu uestvovali u ubistvu njegovu. Zato su na njegov kabur navalili, da mu bar kosti, kada ve njega nisu, ubiju! Za svoga halifata Mutevekkil je pogubio brojne ugledne ljude meu muslimanima koji su bili privreni Ehli-bejtu. Tako je smaknuo i Ibn Sekkita, odanog prijatelja Imama Devada, te Hadija, inae glasovitog pjesnika i knjievnika. Razlog je bila injenica da je ovaj iskazao pred Mutevekkilom ljubav prema Aliju ibn Ebi Talibu. Naime, jednom prilikom ga Mutevekkil, pokazujui na svoja dva sina, upita: Jesu li ti draa ova dvojica mojih sinova ili Hasan i Husejn? Ibn Sekkita tako neumjesna usporedba rasrdi, krv u njemu uzavri, pa smiono izjavi: Tako mi Boga, Alijev rob Kanber drai mi je i od tebe, i od tvojih sinova! Opijen moi i savladan mrnjom, Mutevekkil se silno rasrdi i naredi da ibn Sekkitu smjesta iupaju jezik! Hatib Bagdadi o tlaenjima i patnjama kojima su bile izloene pristalice Ehli-bejta pie: Mutevekkil je osudio Nasra ibn Alija Dehdemija na hiljadu udaraca biem samo zato to je prenio hadis u kojem se navode vrline hazreti Alija, hazreti Fatime, Hasana i Husejna. Ovaj je uspio izbjei kaznu tek nakon to halifu nekako uvjerie da ovaj ovjek zapravo i nije sljedbenik Ehli-bejta. Potkupljivim i prodanim duama meu pjesnicima, poput Mervana ibn Ebu Denuba, odredio je sedminu platu kako bi pisali pjesme u kojima se vlast Abasida prikazuje zakonitom i kojima vrijeaju Haimije. Kad je osnovao novu vojsku poznatu kao akirije, u slubu je primao iskljuivo ljude iz krajeva koji su bili poznati po svom neprijateljstvu prema Aliju ibn Ebi Talibu. Svome namjesniku u Egiptu naredio je da Ebu Talibove potomke protjera u Irak, to je ovaj i uinio, a onda ih je 236. godine iselio u Medinu. Protjerao je sve sljedbenike Ehli-bejta iz dravne slube i onemoguavao im je da rade u javnim ustanovama. Kao primjer moe se navesti smjenjivanje Ishaka ibn Ibrahima s mjesta namjesnika u Samari i Sirvanu u pokrajini Debel. Jo su mnogi iz istog razloga uklonjeni s poloaja. Postupajui ovako, Mutevekkil je nastojao sprijeiti svako djelovanje sljedbenika Ehlibejta protiv njegove vlasti. Ipak, to mu nije nije uspjelo, jer su oni svoje

250

djelovanje nastavili u tajnosti, a putem mree posrednika uspijevali su i dalje biti na vezi s Imamom. Kako bi oslabio snagu sljedbenika Ehli-bejta i umanjio njihovu borbenu spremnost, Mutevekkil ih je izloio estokim pritiscima, i to takvim da je u historiji teko nai sline. Naravno, poznato nam je da su sljedbenici Ehlibejta ve od Poslanikove smrti bili neprekidno izloeni pritiscima i zlostavljanjima. U tom smislu, pored oduzimanja Fedeka od Fatime Zehre, to je bilo potaknuto politikim pobudama i eljom da se oslabi materijalni poloaj Alija ibn Ebi Taliba i Haimija, u prolosti islama u ovom razdoblju nalazimo i brojne druge primjere. Meu njih spada i Muavijin odnos prema Alijevim sljedbenicima, osobito prema Haimijama. Jedan od Muavijinih postupaka u nastojanjima da osigura prisegu od Husejna ibn Alija za svoga sina Jezida, bio je i uskraivanje Haimijama bilo kakvog prihoda iz bejtulmala. Drugi primjer su ekonomski pritisci koje je provodio Mensur Devaniki, drugi abasidski halifa. Kako smo to ranije opisali, Mensur je provodio mranu zamisao izazivanja gladi i siromatva, sve s ciljem da narod uini ovisnim o njegovoj pomoi. Ni razdoblje Harunovog halifata nije bilo izuzeto od ovog nastojanja. Dakle, Alijevim potomcima i njihovim sljedbenicima pritisci ove vrste su bili dobro poznati. Ali, kako smo ve naveli, pritisci u Mutevekkilovo doba bili su naroito obuhvatni i estoki. To uvjerljivo potvruju i primjeri koji slijede. On je vrio takav ekonomski pritisak na potomke Ehli-bejta i njihove sljedbenike da se prenosi kako u ono vrijeme skupina ena Alijevih potomaka nisu pojedinano imale ak ni valjanu odjeu za obavljanje namaza. Preostala im je bila tek jedna potroena koulja, koju su na smjenu koristile kako bi u njoj obavile namaz. U takvom siromatvu i oskudici ivjele su sve do smrti Mutevekkila, koji je za upravitelja Mekke i Medine postavio Amra ibn Fereda Ruhedija, a ovaj je odvraao ljude od bilo kakvog dobroinstva prema Ebu Talibovim potomcima. Tako su ljudi, u strahu za vlastite ivote, bili prestali Alijevim potomcima pruati bilo kakvu pomo pa su oni ivjeli u zaista tekim uvjetima. Mutevekkil je ponovo preoteo veliko i plodno imanje Fedek, koje je pripadalo lanovima Alijeve porodice. Prenosi se da su prihodi od Fedeka u ono vrijeme iznosili 24.000 dinara. Mutevekkil ga je poklonio svome odanom pristalici Abdullahu ibn Amru Bazjaru. Naredio je svom namjesniku u Egiptu da se prema lanovima Alijeve porodice ophodi prema sljedeim principima: da nijednom od njih ne dopusti posjedovanje bilo kakve imovine, da im zabrani da jau konje, kako bi njihovo kretanje ograniio na Fustat,1 da nijednom od njih ne dopusti posjedovanje vie od jednog roba te da je u sluaju spora izmeu nekog lana Alijeve porodice i osobe koja joj ne
1

Fustat, grad koji su muslimani izgradili po osvajanju Egipta, bio je prva muslimanska prijestonica ove zemlje.

251

pripada kadija duan sasluati samo potonjeg i ravnati se prema njegovom svjedoenju. Pored ovih uasnih pritisaka na Ehli-bejt i njihove sljedbenike, Mutevekkil je novac iz bejtul-mala troio na podizanje veleljepnih dvoraca i prireivanje rasipnikih terevenki. Izgradio je brojne palae, potroivi u tu svrhu basnoslovne svote novca. Tako je podigao dvorce ah, Arus, abdaz, Badi', Garib i Burd, a samo u izgradnju posljednjeg utroio je milion i sedamsto hiljada dinara! Podigao je takoer i dvorac poznat kao Burkuva, a izgradnja ovog, jednog od njegovih najraskonijih dvoraca, kotala je dvadeset miliona dirhema! Spomenimo jo i dvorce Daferi, Melih, Gerv, Muhtar i Hir, graene uglavnom samo radi provoda i terevenki, a svaki od njih kotao je milione dirhema, o emu historiari donose iscrpne izvjetaje. Kada je sunetio sina Mu'tazza, Mutevekkil je prireivao raskone gozbe, o emu povjesniari takoer podrobno svjedoe, a mi emo se ovdje tek na neke osvrnuti. Tako, naprimjer, za veliku dvoranu palae izraen je ilim dimenzija stotinu sa pedeset lakata, koliko su iznosile i dimenzije dvorane, a za zvanice je pripremljeno etiri hiljade stolica ukraenih zlatom i dragim kamenjem. Prema Mutevekkilovoj naredbi, dvadeset miliona dirhema podijeljeno je zabavljaima, sastavljaima pohvalnica i posluzi. Milion dirhema na kojima je pisalo da su iskovani namjenski povodom ovog dogaaja podijeljeno je onima koji su obavljali suneenje i njihovoj posluzi. Kada su ovjeka koji je sunetio pitali koliku je nagradu za svoj posao dobio, odgovorio je: Osamdeset i nekoliko hiljada dirhema, ne raunajui predmete od zlata, prstenje i drago kamenje! Kada su svedeni ukupni trokovi, ispostavilo se da je potroeno osamdeset est miliona dirhema na suneenje halifinog sina! To je tek dio rasipnikih okupljanja koja je Mutevekkil pokrivao novcem iz bejtul-mala. Ovdje nema prostora da govorimo o svim onim raskonim i rastronim gozbama i terevenkama koje je ovaj halifa prireivao. Navedimo jo samo ono to Sujuti pie: Na svome dvoru imao je etiri hiljade robinja, i svaka od njih imala je svoju odaju. A jedan poznati historiar zakljuuje: Nikad ni prije, ni poslije nije se novac troio onako kako je bio troen za Mutevekkilove vlasti! Ebu Bekr Havarizmi, veliki pisac iz vremena Al-Buya, u jednom pismu, u kojem opisuje tlaiteljski odnos Abasida prema potomcima Ehli-bejta i njihovim sljedbenicima, posebno ukazuje na Mutevekkilove zloine i njegove rasipnike gozbe, pa kae: Kada umre neko od prvaka ili plemenitaa od Poslanikovih potomaka, ne dolazi mu se na denazu i ne obiljeava se njegov mezar, ali kada umre kakva dvorska luda, glumac ili lakrdija s dvora Abasida, sve kadije prisustvuju njegovoj denazi, a dravni uglednici i prvaci prireuju ceremonije oplakivanja. Dehrije i sofisti sigurni su od njihovog zlog injenja, dok, s druge strane, ubijaju svakog koga smatraju sljedbenikom Ehli-bejta. Ko god nadije sinu ime Ali, stradava. Ukoliko neki pjesnik pjeva

252

o vrlinama Poslanikovog vasija,1 odsijeku mu jezik, a njegovi stihovi bivaju pogubljeni. Harun i Mutevekkil bogato bi darivali onoga ko bi javno vrijeao Ebu Talibovu porodicu, kao to je to bio sluaj sa Abdullahom ibn Mus'abom Zubejrijem, Vehbom ibn Vehbom Buhturijem, Mervanom ibn Ebu Hafsaom Emevijem, Abdulmelikom ibn Kurejbom Asma'ijem i Bekkarom ibn Abdullahom Zubejrijem. Tokom hiljadu mjeseci bio je s minbera vrijean Ali ibn Ebi Talib (misli na ukupno razdoblje vlasti Emevija), ali mi nismo posumnjali u ono ta je on bio. Svojim potomcima uskraivali su i koricu kruha, dok su novac iz Egipta i Ahvaza, te prilozi iz dva Sveta harema i Hidaza, troeni na zabavljae poput Ibn Ebu Merjema Madanija, Ibrahima Muveselija, Ibn Damija Sehmija, Zelzela Dariba i Bersume Zamira. Mutevekkil je imao dvanaest hiljada robinja, dok su prvaci iz Ehli-bejta smjeli drati tek po jednog slugu, koji bi im pomagao oko kunih poslova. isti prihodi islama dijeljeni su dvorskim zabavljaima, troeni na prireivanje rasipnikih gozbi prilikom suneenja djece i darivani uzgajivaima pasa i dreserima majmuna, dvorskim ludama i glumcima, poput Zerzera i Amra ibn Bana. Meutim, Fatiminom potomstvu nastojali su uskratiti zalogaj hljeba i gutljaj vode. Ona porodica kojoj pripada hums, a kojoj je zabranjeno primati milostinju, oni prema kojima je ljubav stavljena u obavezu, umiru u siromatvu, pa jedan mora zaloiti svoj ma, a drugi prodaje svoju odjeu. Njihova jedina krivica je to to im je djed Poslanik, otac Poslanikov vasij, njihova majka Fatima, a nena Hatida, to je njihov put vjera u Boga, a njihov vodi Kur'an. A ta da kaem o onima koji su razorili turbe i kabur hazreti Husejna, uzorali mjesto gdje se nalazio i protjerali sve one koji su doli zijaretiti njegov kabur.2 Naposljetku je Mutevekkil, prema planu njegovog sina Muntesira i u saradnji s Turcima na dvoru, ubijen zajedno s njegovim vezirom Fethom ibn Hakanom (247. h.g.) tokom jedne pijanke, te je Muntesir preuzeo hilafet. Sve je poelo tako to je na Mutevekkilovim gozbama njegov tjelohranitelj Ubada Muhnes uobiajio staviti jastuk pod koulju, pa bi, pleui i izrugujui se, podrugljivo izgovarao: I tako je trbonja doao na mjesto halife muslimana!, mislei pritom na hazreti Alija. Pijanom Mutevekkilu to je bilo jako smijeno i veoma ga je zabavljalo. Na jednoj od takvih pijanki naao se i Muntesir, pa kada Ubada opet zapoe sa svojim izrugivanjem na raun Alija, njega to oneraspoloi i kretnjama naredi Ubadi da prekine s tim. Uplaen, ovaj uuti. O emu se radi?, upita Mutevekkil, a Muntesir se tada podie i ree: O zapovjednie vjernika, onaj kome se ovaj ruga i tako nasmijava ljude je tvoj amidi, prvak tvoje porodice, ovjek koji nam slui na ast! Ako ti ve eli jesti njegovo meso, ini to, ali ne daj ovom psu i njemu slinim da ga jedu! Mutevekkil, meutim, izrugujui se, naredi pjevaima da zapjevaju: Ovaj
1 2

Vasij izvrilac oporuke. Misli se na Alija ibn Ebi Taliba, koji je bio Poslanikov vasij. Resail Havarizmi, Al-Matbu'atul-'usmani, 1312, str. 76-83.

253

mladi zbog svoga se amidia srdi, svoju glavu u materinu rodnicu on uvlai! Uvrijeen i rasren, Muntesir odlui da iste veeri ostvari svoj naum, pa uz pomo odanih mu Turaka smaknu Mutevekkila. Za razliku od svoga oca, Muntesir je javno pokazivao naklonost prema Aliju i njegovoj porodici, pa naredi da se narodu omogui da slobodno zijareti kabur Imama Husejna. lanovima Alijeve porodice, koji su za vladavine njegovog oca ivjeli u strahu i zebnji, zajamio je sigurnost. Osim toga, on naini i tri krupna, djelotvorna iskoraka: posjed Fedek i svu oduzetu imovinu vratio je Alijevoj porodici, a smijenio je upravitelja Medine Saliha ibn Alija, poznatog po runom odnosu prema Haimijama. Na njegovo mjesto postavi Alija ibnulHusejna i naredi mu da se prema Haimijama lijepo ophodi i da im bude na usluzi. Ali, kako je Muntesirov halifat trajao posve kratko, uskoro se sve vrati na staro i pritisci i nedae se nastavie. Politika abasidskih halifa je bila takva da su nastojali podii u narodu ugled dvorskih fakiha, pa su njihove stavove i fetve proglaavali vaeim. Tokom boravka Imama Hadija u Samari, meu njima je u nekoliko navrata dolo do razilaenja u pogledu nekih fikhskih pitanja. U tim sluajevima nadmonost Imama u poznavanju fikha dolazila je do punog izraaja. Zahvaljujui svom imamskom znanju, on je takva pitanja rje avao tako uvjerljivo i utemeljeno da dvorskim pravnicima nije preostajalo nita drugo nego da prihvate njegova rjeenja. Da bismo potkrijepili reeno, u nastavku emo navesti dva takva primjera. Jednom prilikom dovedoe Mutevekkilu nekog kranina koji je poinio blud sa muslimankom. Mutevekkil htjede izvriti nad njim erijatsku kaznu, ali kranin tada izjavi da prihvata islam. Vrhovni kadija Jahja ibn Aksem tada ree: Prihvatanje islama ponitilo je njegove dosadanje grijehe, tako da ne moe nad njim izvriti kaznu. Neki pravnici, pak, rekoe: Nad njim se sada mora izvriti treina kazne! Trei su pak imali stav razliit od oba prethodna. Ovo razilaenje meu njima ponuka Mutevekkila da iskua znanje Imama Hadija. Kada je poslao ljude da ga pitaju o reenom sluaju, dobi odgovor: Nad njim treba izvriti punu erijatsku kaznu. Imamova fetva naie na estoko protivljenje Jahje ibn Aksema i ostalih pravnika, koji izjavie: Ta fetva nije utemeljena ni na jednom ajetu ili hadisu!, pa navalie na Mutevekkila da pie Imamu i zatrai objanjenje za ovakvu presudu. Mutevekkil to i uini, a Imam mu u odgovoru, nakon Bismile, napisa: A kada bi kaznu nau doivjeli, onda bi govorili: Mi vjerujemo u Allaha, u Njega Jedinog, a odriemo se onih koje smo Njemu ravnim smatrali! Ali im vjerovanje Njihovo, kada bi kaznu Nau doivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali i tada bi nevjernici stradali.1 Mutevekkil prihvati Imamovo objanjenje i naredi da se nad
1

Al-Mu'min, 84-85.

254

grjenikom izvri kazna u skladu sa Imamovom fetvom. Navodei ovaj asni ajet, Imam im je poruio da, kao to murici nisu imali koristi od svoga vjerovanja u asu dolaska Boije kazne, tako ni prihvatanje islama u asu izvrenja erijatske kazne nee koristiti onom kraninu. Drugi primjer povezan je sa Mutevekkilovom boleu i zavjetom da e, ukoliko ozdravi, dati mnogo zlatnih dinara kao milostinju na Boijem putu. Kada je ozdravio, on sazva dvorske pravnike i upita: Koliko bih sada zlatnika morao podijeliti da bih ispotovao zavjet i da bih udovoljio odrednici mnogo? Njegovi pravnici se oko toga razioe u miljenju. Tako Mutevekkil bi prinuen pitati o tome Imama Hadija, koji mu ree da mora podijeliti osamdeset i tri dinara. Fakihi se zaudie takvoj fetvi pa rekoe Mutevekkilu: Pitaj ga na emu temelji takvo miljenje Kada ga je upitao, dobi odgovor: Allah u Kur'anu kae: Allah vas je na mnogim bojitima pomogao,1 a svi u naoj porodici prenose da je bitaka i sukoba u Poslanikovom razdoblju bilo osamdeset i tri. U doba Imama Hadija uveliko su se rairile razliite ideje i uvjerenja, poput onih koji su se ticali mutezilita i earita. U islamskom drutvu se javljaju brojne ideje vezane za kelam. Voene su veoma ive rasprave o pitanjima slobodne volje i predodreenja, mogunosti, odnosno nemogunosti da se na Onom svijetu vidi Bog, o postojanju ili nepostojanju neke vrste Boije pojavnosti i slino. Imamu su zato katkad postavljana pitanja za koja je bilo oito da su proizvod ovakvih ideja i rasprava. Uticaj pogrenih postavki na sljedbenike Ehli-bejta uinio je neophodnim da ih Imam u tom smislu uputi, odnosno da se postavi kao njihov intelektualni predvodnik. Stoga je Deseti Imam u svojim raspravama i u prepisci jasnim i neoborivim razlozima dokazivao neutemeljenost otuenih kola miljenja i ideja poput determinizma ili ideje o svojevrsnoj Boijoj antropomorfnosti. Tako je Imam uspio ostvariti velik uticaj na tadanje drutvo i iznijeti na vidjelo kakvou i obim svoga znanja. Razmatranje Imamovog naunog zanimanja pokazuje da se veina njegovih rasprava odnosila na ovu vrstu kelamskih pitanja, s kojima u vezi se prenose brojne predaje koje dokazuju nadmonost ehlibejtskog nauka. Kao dobar primjer u tom smislu moe se navesti Imamovo opirno pismo koje je predstavljalo odgovor na upit iz Ahvaza koji se odnosio na predodreenje i slobodnu volju. U njemu Imam uvjerljivo i utemeljeno dokazuje ispravni put, koji predstavlja sredinu i pomirujue rjeenje izmeu predoene dvije postavke. Meutim, budui da takve rasprave izlaze iz okvira ove knjige, koja nastoji biti prvenstveno historijsko tivo, njima se ovdje neemo ni baviti. Oni koje ova pitanja vie zaokupljaju, mogu svakako uzeti u obzir literaturu u kojoj su te rasprave donesene i obraene.
1

At-Tawba, 25.

255

Meu razliitim zabludjelim i otuenim skupinama koje su djelovale u doba Imama Hadija, treba spomenuti i onu koju nazivamo gulat. Ona je, predstavljajui se kao ehlibejtska sljedba, zastupala i promicala isprazne, neutemeljene i raskolnike ideje. U pogledu Imama imali su zastranjujue stavove: drali su da mu stie Objava, a katkad su tvrdili i kako ih on sam podrava. Na taj nain su izazivali mrnju drugih sljedbi prema pristalicama Ehli-bejta. Imam Hadi se ogradio od ove skupine i poveo je borbu protiv njih, ne doputajui im da bace mrlju na ehlibejtsko uenje. Moglo bi se kazati da su razlozi za pojavu ovakve skupine i njihovih krivih uvjerenja bili Imamovi kerameti, njegova obavijetenost o skrivenom i ostale izvanredne osobine koje je imao. Tekou je izazivala okolnost to ovakvi ljudi nisu bili kadri da ova pitanja razmotre i protumae na pravi nain, pa su skrenuli u zabludu i poeli zastupati krivovjernike i neislamske stavove. Pripadnici ove skupine su htjeli zanemariti islamske propise, zakone i pravila, te dopustiti ponaanje u skladu s vlastitim eljama i strastima. Posljedica takvog stava bila je da su smatrali doputenim ono to je u islamu zabranjeno. Sljedbenici gulata bili su bacili oko na tuu imovinu, odnosno, htjeli su se dokopati materijalnih dobara koja su vjernici poklanjali Imamima. U svakom sluaju, gulat je predstavljao opasnu i ruilaku skupinu, a njihove predvodnike inile su osobe poput Alija ibn Hesekea Komija, Kasima Jektinija, Hasana ibn Muhammeda ibn Babaje Komija, Muhammeda ibn Nusira Fahrija i Farisa ibn Hatima. Primjera radi, temeljna uvjerenja Alija ibn Hesekea Komija bila su da je Imam Hadi Bog, stvoritelj i upravitelj svijeta, Ibn Heseke je poslanik, kojeg Imam alje radi upute ljudima, nijedan od islamskih propisa, poput zekata, Hada, posta i slino nije obaveza (vadib). A Muhammed ibn Nusir Fahri je vjerovao da je Imam Hadi stvoritelj i gospodar svijeta, da je dozvoljeno stupiti u brak s mahremima, poput majke, keri ili sestre, da je pederastija doputena i jedan od puteva zadovoljavanja spolnog nagona i da duhovi mrtvih ive u tijelima onih koji na svijet dou poslije njih. Deseti Imam je u svojim pismima, odnosno odgovorima na pitanja svojih sljedbenika o predoenoj pojavi, predstavio ovu skupinu kao zabludjele i nevjernike te im je naloio da se dre podalje od njih. U odgovoru na pitanje jednog prijatelja o Ibn Hesekeu i njegovom krivovjernikom uenju, Imam pie: Ibn Heseke, Allah ga prokleo, govori lai i ja ga ne smatram svojim drugom niti svojim sljedbenikom. Pa ta je njemu?! Allah ga prokleo! Tako mi Boga, Muhammed i prethodni poslanici su slani samo s jednim ciljem, a to je da pozivaju u jednobotvo i nareuju ljudima namaz, zekat, Had i vilajet. Muhammed nije pozivao drugome, osim Allahu Jedinom. Mi, nasljednici njegovi, takoer smo robovi Boiji i ne pripisujemo Mu druga. Ukoliko se Njemu pokoravamo, bit emo obuhvaeni Njegovom milou, a ogluimo li se o Njegove naredbe, zalutat emo u kufr. Mi nemamo nikakvog dokaza nad Bogom, a Bog ima dokaz nad nama i svim Njegovim

256

stvorenjima. Zgraavam se nad onim koji govori onakve stvari i utjeem se Bogu od onakvih rijei! I vi se klonite takvih i ako moete, izloite ih pritiscima i tekoama. Kada uhvatite nekog od njih, slobodno mu kamenom zgnjeite glavu! U svome pismu Ubejdiju, Imam izraava odvratnost prema Fahriju i Ibn Babaji Komiju, pa kae: Ja se zgraavam nad Fahrijem (Muhammedom ibn Nusirom) i Hasanom ibn Muhammedom ibn Babajiom Komijem. Upozoravam tebe i sve sljedbenike na njihovu smutnju, te ih obojicu proklinjem. Njih dvojica u moje ime deru imetak naroda, siju smutnju i tekoe. Allah ih kaznio i uinio rtvama smutnje! Ibn Babaje umilja da sam ga ja odabrao za poslanstvo i da je on moj Bab (vrata znanja). Allah ga prokleo! ejtan ga je nadvladao i odveo na stranputicu. Ako moe, razbij mu glavu kamenom! On mi je nanio bol, kaznio ga Allah na Ovom i na Onom svijetu! I Faris ibn Hatim, za kojeg smo kazali da je takoer bio jedan od predvodnika gulata, bio je na sebe navukao Imamove kletve i osude. Imam je u sporu izmeu njega i Alija ibn Dafera1 potvrdio Alijevu ispravnost. Faris je toliko istrajavao na krivovjernitvu, novotarijama i irenju zablude da je Imam naredio da bude ubijen, zajamivi Dennet onome ko ga smakne. Tako u jednom pismu stoji: Faris nastupa u moje ime, vara ljude i zove ih u ono to je novotarija u vjeri. Onome ko ga uspije ubiti njegova krv je oprotena. Ko je taj ko e mi njegovim ubistvom donijeti olakanje? Zauzvrat, ja takvome jamim Dennet. Dunejd, jedan od Imamovih drugova, izvrio je ovo Imamovo nareenje i tako islamsko drutvo oslobodio njegovog zla. Jedna od najustrijih i najvanijih intelektualnih rasprava voenih u doba Imama Hadija, bila je ona o pitanju da li je Kur'an stvoren ili nije? Muteziliti, kao najizriitiji zagovornici racionalizma u pitanjima vjerovanja, pitanje stvorenosti ili vjenosti Kur'ana dovodili su u izravnu vezu sa pitanjem Boijih svojstava. U tome su se otro suprotstavljali earitima, koji su zastupali stav o vjenosti Kur'ana, ime je otpoeo dugotrajni spor zagovornika ovih dvaju vienja. Kako istraivai kau, pitanje o (ne)stvorenosti Kur'ana prvi put se javlja potkraj emevijske vlasti, poetkom 2. hidretskog stoljea. Prvi koji je u islamu nastupio s ovim pitanjem bio je Da'd ibn Derhem, uitelj posljednjeg emevijskog halife Mervana ibn Muhammeda. On je ovu ideju preuzeo od Abana ibn Semana, a Aban ju je opet preuzeo od idova Taluta ibn A'sama. Poto je nastupio s ovakvim pitanjem, Da'd se naao u opasnosti pa je pobjegao je u Kufu, gdje je ovu postavku prenio na Dehma ibn Safvana Tirmizija. Neki smatraju da je vjerovanje o vjenosti Kur'ana, pak, dola u islamsko drutvo preko kranstva. Naime, krani Mesiha smatraju rijeju Boijom, a govor Boiji,
1

Ali ibn Dafer je jedan od najistaknutijih i najzauzetijih zastupnika i opunomoenika Imama Hadija. Ve smo ga spominjali govorei o zastupnitvu i Imamovim opunomoenicima.

257

prema njima, dio je Boga Samoga, te je po tome i vjean, odnosno postoji oduvijek. Dokaz u prilog ovoj postavci jeste i okolnosti da je Memun u proglasu koji je u vezi s ovim pitanjem bio upuen zapovjedniku Bagdada Ishaku ibn Ibrahimu, optuio earite da o Kur'anu govore isto ono to krani govore o hazreti Isau. U svakom sluaju, za Harunove vlasti ovim pitanjem naroito se bavio Bir Merisi, za koga se kae da je bio idovskog porijekla, koji je punih etrdeset godina irio ideju o stvorenosti Kur'ana, a od toga je odustao tek kada je saznao da je Harun uo za njegove stavove i da mu je zaprijetio smru. Uglavnom, spor izmeu ove dvije skupine je potrajao, a dodatno ga je jo rasplamsao Memun. Budui da je bio uen i obrazovan ovjek, upoznat sa filozofijom, fikhom i arapskom knjievnou te sklon naunim raspravama, od mladosti je pokazivao nagnutost ka mutezilitskom uenju i zastupao je postavku o stvorenosti Kur'ana. Kako smo to ve ranije istakli, fakihi i ljudi hadisa plaili su se Memunovog dolaska na vlast iz straha da e on poticati i iriti ovakve ideje. Njihovo strahovanje pokazalo se opravdnim jer, doavi na vlast, Memun je otvoreno podrao mutezilite. Tako je i ideju o stvorenosti Kur'ana proglasio zvaninim dravnim stavom, to je znailo da e se drava silom obraunati s onima koji joj budu suprotstavljeni. S obzirom na okolnost da su osporavatelji te postavke, koji su sebe u ono doba nazivali ehli-sunnetom, pokazali da e istrajati na svome stavu, sukob se do krajnosti pojaao. Tako se jedno, u svojoj osnovi vjersko i nauno pitanje, pretvorilo u ozbiljan dogmatsko-politiki spor te se o njemu posvuda raspravljalo, ak i meu obinim svijetom. Memun je 218. h.g. izdao naredbu Ishaku ibn Ibrahimu, namjesniku Bagdada, da mora podvrgnuti ispitivanju sve sudije, muhadise i dravne slubenike, te da u slubi zadri samo one koji vjeruju u stvorenost Kur'ana, a da sve ostale otpusti. Ova svojevrsno istraivanje uvjerenja u historiji je ostalo poznato kao mihnetulQur'an (ispitivanje o Kur'anu). Onaj ko je na ovakvo ponaanje poticao Memuna, a nakon njega Mutesima i Vasika, bio je Ibn Ebu Davud, uveni abasidski dvorski kadija, koji je nakon smjene Jahje ibn Aksema postao i vrhovni dravni kadija. Poznat kao izvanredan uenjak, po svome ugledu i uticaju na abasidskom dvoru mogao se mjeriti sa Bermekidima. Imao je tako vanu ulogu u sluaju mihnetul-Qur'an, da neki misle da je upravo on bio i utemeljitelj ideje o stvorenosti Kur'ana, to, kako smo vidjeli, nije utemeljeno. U svakom sluaju, strogost abasidskih vlasti ila je dotle da su protivnike reene ideje izlagali zlostavljanjima i njima su punili zatvore. Tako je bievan ak i Ahmed ibn Hanbel, koji je ustrajavao na odbrani vlastitog uvjerenja! Za Vasikove vlasti ubijen je Ahmed ibn Nasr Huza'i, a muenjima je podvrgnut afi'ijev uenik, Jusuf ibn Jahja Burejti, a potom baen u tamnicu u Egiptu. Jakubi u vezi s ovom pojavom prenosi zanimljivu pripovijest: Imperator Bizanta pisao je abasidskom halifi Vasiku, obavjetavajui ga da kod sebe ima mnogo zarobljenih muslimana i da ih je

258

za odreenu otkupninu spreman osloboditi. Vasik prihvati taj prijedlog i posla izaslanstvo na granicu. Halifini predstavnici preuzee zarobljenike pa ih onda zapoee ispitivati o vjerovanju u stvorenost Kur'ana. Putali su one koji bi to potvrdili, dajui im i neto novca, dok su ostale zadravali. Ovakva strogost izazvala je netrpeljivost naroda prema mutezilitima te je Mutevekkil zato dolaskom na vlast bio prisiljen preduzeti odreene mjere protiv njih, to je naposljetku dovelo do ukidanja mihnetul-Qur'ana. Meutim, ovakve rasprave ni time nisu bile okonane. Historija biljei da su bile prisutne u islamskom drutvu jo dugo vremena. isti Imami, ija je obaveza bila da batine i uvaju izvorna islamska vjerovanja, pokazivali su ravnodunost prema ovakvim raspravama i intelektualnim sporovima. Oni su ukazivali na vjerovanja koja su smatrali zabludom kao i na ona koja su smatrali ispravnim te su, zauzevi naelan i uputiteljski stav, odvraali muslimane od uputanja u ovakve beskorisne rasprave i prepirke. Rejjan ibn Salt pitao je Imama Ridu: Kakav je va stav u pogledu Kur'ana? Imam je odgovorio: Kur'an je Rije Boija. I to je sve! Ne idite u raspravama dalje od toga, kako ne biste zalutali! Ono to se od Imama Hadija prenosi u vezi s ovim pitanjima predstavljeno je u jednom srazmjerno opirnom kazivanju. Na upit nekog svoga sljedbenika iz Bagdada, Imam je odgovorio: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Sauvao Allah i nas i tebe od upadanja u ovakvu smutnju, jer e nam tako darovati najveu blagodat. U suprotnom, propali bismo i bili bismo izgubljeni. Smatram kako je rasprava o Kur'anu, o tome da li je stvoren ili vjean, novotarija u kojoj podjednako uestvuju i onaj ko pita i onaj ko odgovara. Jer, pitalac pita o stvari koje nije dostojan, a onaj koji odgovara uputa se u neto to je iznad njegovih sposobnosti. Nema stvoritelja, osim Boga, i osim Njega, svi su stvorenja. A Kur'an je Rije Boija, i ti mu sam ne daji nikakva druga svojstva i imena, inae e se tako svrstati meu zalutale. Neka Bog i nas i vas uvrsti meu one koji su potvrda Njegovih rijei: ...Za one koji se Gospodara svoga budu bojali kada ih niko ne vidi, i koji od asa oivljenja budu strepjeli.1 Ovakav odnos Imama bio je razlogom da se njegovi sljedbenici dre podalje od takvih rasprava i da se sauvaju od novotarija i zablude. Imam Hadi je ivio u razdoblju halifinih pritisaka i progona, pa zato nije imao dovoljno prostora i slobode za kulturno djelovanje, za razliku od povoljnog ozraja kakvo je vladalo u vrijeme Imama Bakira i Imama Sadika. On se i u tako nepovoljnim prilikama bavio odreenim kulturno-prosvjetnim djelovanjem, naroito posredstvom uea u raspravama, odgovaranjem na pisma svojih sljedbenika i rjeavanjem njihovih sumnji i nedoumica. Pored toga, uspio je odgojiti i brojne znaajne muhadise i velikane misli i poduiti
1

Al-Anbija, 49.

259

ih islamskim znanjima i uenjima, koje su onda oni prenijeli narednim naratajima. ejh Tusi, uveni islamski uenjak, smatra da je Imam imao 185 uenika u razliitim disciplinama islamskih znanosti. Meu njih spadaju i blistave linosti i izuzetna imena znanosti i duhovnosti, poput Fadla ibn azana, Husejna ibn Saida Ahvazija, Ejuba ibn Nuha, Ebu Alija (Hasana ibn Raida) Hasana ibn Alija Nasira Kebira, Abdulazima Husejnija (sahranjenog u Reju) i Osmana ibn Saida Ahvazija. Neki od njih ostavili su iza sebe vrijedna djela iz razliitih islamskih znanosti, a u literaturi ridala (znanosti o prenosiocima hadisa i znaajnim linostima) kazano je podosta o njihovim djelima i njihovom kulturno-prosvjetnom bavljenju. Iako je Imam Hadi ivio u Samari pod strogom prismotrom i nadzorom te bio izloen razliitim nedaama i ogranienjima, nije nikada pokazao ni najmanju slabost pred nasilnicima i tlaiteljima. Sigurno je da su im produhovljena Imamova linost i njegov drutveni ugled i poloaj teko padali. Njegov odbojni odnos prema halifama i odbijanje saradnje s njima izazivali su kod njih brigu i bojazan. Zbog toga su smaknue Imama smatrali jedinim nainom da se oslobode pritiska i straha od gubljenja vlasti. Tako ni Imam Hadi, kao ni njegovi prethodnici, nije umro prirodnom smru. Otrovan je za vladavine Mu'tazza, u mjesecu Redebu 254. godine po Hidri, i sahranjen u svojoj kui u Samari.

260

JEDANAESTI IMAM, HASAN ASKERI, s.a.

Imam Askeri, jedanaesti ehlibejtski Imam, roen je 232. godine po Hidri.1 Njegov otac je Deseti Imam, hazreti Hadi, a majka bogobojazna i plemenita gospoa, kojoj je bilo ime Hudejsa.2 Neki je nazivaju i Susan.3 Ova ugledna gospoa ubrajala se meu dobre i islamom usmjerene ene, a od njenih zasluga dovoljno je istaknuti injenicu da je u tegobnim i burnim vremenima nakon ehadeta Imama Hasana Askerija, pruala utoite i bila oslonac sljedbenicima Ehli-bejta.4 S obzirom na okolnost da je Jedanaesti Imam, prema naredbi abasidskog halife, bio prisiljen ivjeti u Samari, u dijelu grada poznatom kao Asker, otuda dolazi i njegov nadimak Askeri.5 Drugi njegovi najpoznatiji nadimci su Taqij, Zekij i Ebu Muhammed.6 Bilo mu je 22 godine kada je bio ubijen njegov plemeniti otac. Razdoblje njegovog imameta trajalo je 6 godina. ivio je, dakle, 28 godina, do 260. h.g. kada je u svojoj kui u Samari dostigao stepen ehida, a sahranjen je pored svoga oca.7 Tokom kratkog imameta Imama Askerija bili su mu savremenici trojica abasidskih halifa. Svaki od njih bio je okrutniji od svoga prethodnika. Radi se o sljedeoj trojici: Mu'tazz (252-255. h.g.), Muhtadi (255-256. h.g.) i Mu'tamid (256-279. h.g.). Halife iz porodice Abasida su se sprva. O em je ve bilo govora, predstavljali kao podravaoci Alijeve porodice. Upravo su oni i podigli ustanak radi osvete Emevijama zbog njihovog tlaenja Alijevih potomaka i radi vraanja prava koja su od njih bila oduzeta. Meutim, kasnije su zanemarili svoja obeanja pa su postali jo gori od emevijskih halifa u svojoj okrutnosti, samoljubivosti i sebinosti. Kako bismo ukazali na crni ishod nedjela abasidskih halifa, savremenika Imama Askerija, ukratko emo predstaviti nain njihove vladavine u tom razdoblju. Mu'tazz je bio Mutevekkilov sin, a vlast je preuzeo nakon svrgavanja Musta'ina 252. godine po Hidri. Nakon Mutevekkilovog ubistva, Turci su preuzeli primat u dravnim poslovima, te umjesto da budu izvrioci halifinih
1

Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 503; ejh Mufid, AlIrad, Kom, Mektebetu basireti, str. 335; Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebi Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 422. Mesudi i Ali ibn Isa Arbili navode da je Imam roen 231. h.g. 2 ejh Mufid, Isto, str. 335; Tabrisi, Isto, str. 366. 3 Kulejni, Isto, str. 503; Ali ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, str. 192. 4 ejh Abbas Komi, Al-Anvarul-behijjet, Ketabfurushi-je Jafar, Mashad, str. 151. 5 Saduk, 'Ilelush-shera'i, Mektebetu Tabataba'i, Kom, sv. 1, str. 230; Saduk, Mana'i Akhbar, Mektebetus-saduk, Teheran 1379, str. 65. 6 Ebu Dafer Muhammed ibn Derir At -Taberi, Dila'ilul-imamet, Menuretur-Rida, Kom 1363, str. 223. 7 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 345; ejh Abdullah eberavi, Al-Ittihaf bi hubbi al-ashraf, Menuretur-Rida, Kom 1363, str. 178-179.

261

naredbi, halifa je postao podreen njihovoj volji. Ukoliko im se halifa ne bi povinovao, obavezno bi protiv njega nainili zavjeru, koja bi vodila njegovom smaknuu. U prilog predoenom svjedoi i sljedee dogaanje: Mu'tazz je jednom okupio svoje istomiljenike i osobe od povjerenja, pa je pozvao astrologa i zatraio od njega da predvidi koliko e trajati njegova vlast. Jedan pronicljiv ovjek koji se tu naao ree: Ja bolje od astrologa znam koliko e halifa vladati i ivjeti. Njegova vlast trajat e sve dok ga Turci budu podravali i eljeli ga na prijestolju. Onoga asa kada izazove njihovu srdbu i kada mu vie ne budu naklonjeni, bit e okonana i njegova vladavina.1 Kao posljedica uticaja i prevlasti Turaka na dvoru, odnosi su bili takvi da halifa nije bio nita vie od obine protokolarne funkcije, dok su svi dravni poslovi bili zapravo u rukama Turaka. Tako jednom prilikom skupina Turaka doe u halifinu palau, pa ga odgurae u jednu sobu, gdje ga propisno izudarae drvenim palicama i tapovima, a onda ga izvedoe u dvorite palae i ostavie ga na suncu. Toga dana bilo je tako vrue da je zemlja gorjela i ljudi su izbjegavali hodati po njoj, budui da su od jare bili prisiljeni skakutati. Turci tako zbacie halifu Mu'tazza sa prijestolja, a nekolicina njih preuze sve njegove dunosti. Onda odluie da ga se zauvijek rijee, pa ga prepustie jednom ovjeku koji ga je drao u zatoenitvu, izloenog gladi, ei i najteim mukama. Naposljetku ga polumrtvog ubacie u jedan podrum, a onda ga zatvorie i poklopac zapeatie. Tako Mu'tazz bi iv sahranjen.2 Muhtadi je drugi halifa koji je bio Imamov savremenik, odnosno etrnaesti po redu abasidski halifa. Vlast je preuzeo nakon svoga brata Mu'tazza 255. h.g., u ijem smaknuu je i sam uestvovao. Ba poput svoga brata, ni Muhtadi nije bio samostalan u svojim poslovima i na dvoru je predstavljao tek igraku u rukama Turaka. U usporedbi s ostalim abasidskim halifama, Muhtadi je bio pravedan ovjek. Po moralu i ponaanju s njim se mogao porediti jedino emevijski halifa Omer ibn Abdulaziz. Muhtadi je znao rei: Meu emevijskim halifama bio je barem jedan astan ovjek (Omer ibn Abdulaziz), pa je zaista naa sramota da meu abasidskim halifama nema makar neko slian njemu. Zato je on, poput Omera ibn Abdulaziza, nastojao izai u susret albama ljudi. Bio je umjeren u ishrani, odijevanju i trokovima. Preuzevi hilafet, prekinuo je s raskonim zabavama i pijankama na dvoru. Historiari hvale takve njegove postupke, a posebno pokazanu pravednost.3 Meutim, namee se zakljuak da ga na ovakvo ponaanje nije
1 2

Ibn Tekteka, Al-Fakhri, Dari Sadr, Bejrut 1386, str. 243. Ibn Tekteka, Isto, str. 243; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 7, str. 195-196. Mu'tazzovo smaknue opisuje se i na druge naine. Pogledati, naprimjer, u Sujuti, Tarihul-hulefa, Mektebetu-musna, Bagdad 1383, str. 360, ili u Mesudi, Murudulzeheb, Bejrut, Darul-Anadalus, sv. 4, str. 97. 3 Ibrahim Hasan, Tarihe sijasi-je islam, Javidan, Teheran 1360, sv. 3, str. 377; Mesudi, Murudul-zeheb, Bejrut, Darul-Anadalus, sv. 4, str. 96. i 103.; Ibn Tekteka, Al-Fakhri, Dari

262

navela njegova bogobojaznost i elja da ini bogougodna djela, ve okolnost da je to bilo njegovo djelatno politiko promiljanje. On je znao da u islamskom drutvu postoje osobe koje su bolje, uenije i hilafeta dostojnije od njega, te da bi stoga vlast trebao predati takvim linostima, a sam se povui s politike pozornice. Zato, kao osoba koja je, prema rijeima nekih historiara, svakodnevno postila, iftarei se hljebom, siretom i solju, trebalo bi da je lahko mogao suspregnuti svoju strast i ljubav prema vlasti. Meutim, vidimo da se on, otkako se rijeio brata Mu'tazza, pa sve do posljednjeg trenutka ivota, vrsto drao vlasti i ljubomorno je uvao samo za sebe. Historija je zapamtila mnogo takvih vladara. Zbog toga, bilo je malo vjerovatno da su njegovi postupci bili izraz stvarnog vjerskog opredjeljenja. Najasniji dokaz njegove zaljubljenosti u vlast je injenica da je sve do trenutka kada je ubijen drao Imama Askerija u tamnici i ak je namjeravao da ga ubije.1 Trei abasidski halifa Imamov savremenik bio je Mu'tamid. etiri godine njegovog imameta protekle su za vrijeme Mu'tamidove vladavine. Roen je 229. h.g., na vlast je, posredstvom Turaka, doao 256. h.g. i ivot okonao 279. h.g. Ako historiari o Muhtadiju (halifinom amidiu)2 i piu s naklonou i hvale ga, o samom Mu'tamidu piu sve suprotno. Saglasni su u procjeni da mu je ivot bio ispunjen loim djelima i opainom, da je bio slijepo odan hedonizmu i provodima i da ga stanje naroda i njihove tegobe uope nisu zanimali. Stoga ni narod nije drao do njega. Nade su polagali u njegovog brata Muvaffaka (Talhu), koji je, s obzirom na okolnost da je halifa bio posve okrenut udovoljavanju strastima i hedonistikim porivima,3 vodio sve njegove dravne poslove. O ugledu koji je Muvafak uivao u Mu'tamidovo doba, historiari piu: Iako je hilafet zvanino bio u Mu'tamidovim rukama, njime je ustvari upravljao Muvafak, a onaj je tek nosio naslov halife.4 Kako smo vidjeli, abasidske halife nisu prezale od svakojakih pritisaka i ogranienja spram Imama. Ti pritisci su svoj vrhunac dosegli u doba trojice imam: Devada, Hadija i Askerija. Silina tih pritisaka bila je takva da su ova trojica velikih ehlibejtskih Imama, koji su ivjeli u sreditu ondanje vlasti (Samari), napitak ehadeta ispili nakon kratkog ivotnog toka: Imam Devad ubijen je u 25., Imam Hadi u 41., a Imam Askeri u 28. godini ivota. Pritisci i ogranienja kojima je bio izloen Imam Askeri bili su jai od onih kojima su
Sadr, Bejrut 1386, str. 246; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 7, str. 223-224. 1 Ibn Asir, Isto, str. 234; Ibn Tekteka, Isto, str. 246; Ibrahim Hasan, Isto, str. 377. 2 Muhtadi je bio sin Vafika ibn Mutasima, a Mu'tamid sin Mutevekkila ibn Mutasima. 3 Sujuti, Tarihul-hulefa, Mektebetu-musna, Bagdad 1383, str. 363-367. 4 Ibn Tekteka, Al-Fakhri, Dari Sadr, Bejrut 1386, str. 250; Ibrahim Hasan, Tarihe sijasi-je islam, Javidan, Teheran 1360, sv. 2, str. 378.

263

bili podvrgnuti njegovi prethodnici. U njegovo doba sljedbenici Ehli-bejta se javljaju kao ureena i ozbiljna snaga u Iraku, suprotstavljena ondanjim halifama. Nisu priznavali zakonsku utemeljenost nijednom od abasidskih halifa, drei da hilafet pripada od Boga odreenim Imamima iz Alijevog potomstva. Najistaknutija linost iz te porodice u ono vrijeme bio je Imam Hasan Askeri. Kolika je bila tadanja snaga sljedbenika Ehli-bejta vidi se iz rijei Mu'tamidovog vezira Ubejdullaha. Naime, nakon ehadeta hazreti Askerija, Ubejdullahu je doao Imamov brat Dafer poznat kao Kezzab (laljivac) i rekao: Pomozi mi da zauzmem poloaj moga brata, pa u ti godinje davati dvadeset hiljada dinara. Vezir mu se prezrivo obrati: Budalo! Halifa se toliko bezuspjeno borio protiv onih koji su tvoga oca i tvoga brata smatrali imamima. Ako te oni budu smatrali Imamom, tada ti ne treba ni halifa niti bilo ko drugi, a ne bude li u njihovim oima uivao taj poloaj, tada ti na trud nee u tome ni najmanje pomoi!1 Abasidska porodica i njihovi podravaoci su znali da e obeani Mehdi, koji e znaiti kraj za sve vladare samovoljnike, biti iz potomstva hazreti Askerija. Stoga su strogo nadzirali njegova ivotna deavanja, spremni da mu otmu sina kada se ovaj rodi i smaknu ga, slino faraonovom pokuaju da ubije Musaa. Zbog toga je pritisak na Jedanaestog Imama bio izuzetno snaan. ivio je pod stalnom prismotrom i nadzorom. Abasidska vlast je bila toliko zabrinuta njegovim uticajem i ugledom koji je uivao u drutvu, da su mu stavili u obavezu da se svakog ponedjeljka i srijede javlja na dvor. 2 Bili su toliko uplaeni da se ni ovim nisu zadovoljili, ve je Mu'tazz uhapsio Imama i bacio ga u tamnicu. Onda je naredio Sa'idu Hadibu da Imama povede u Kufu i da ga u putu ubije.3 Ali, samo tri dana kasnije, Turci su ubili Mu'tazza, tako da je njegova nakana osujeena. Nakon njega je Muhtadi takoer utamniio
1

Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 197; Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 422; Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 503; ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 376. 2 Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 434; Ebu Dafer Muhammed ibn Derir At -Taberi, Dela'ilul-imamet, Menuretur-Rida, Kom 1363, str. 274. Mogue je da se ovdje postavi pitanje : Kako je pritisak na Imama mogao biti tako snaan uzmemo li u obzir da je vlast hal ife bila slaba i da je upliv Turaka na dvoru bio toliko znaajan? U odgovoru treba kazati da bi Imam lahko izaao na kraj s tim pritiscima da su oni dolazili od samoga halife, i on bi, ako nita drugo, bez naroitih tekoa djelovao u ilegali, ali injenica je da je Imamov duhovni autoritet smetao svima koji su predstavljali dio dravnog aparata i koji su kroz uee u vlasti ili saradnju s njom ostvarivali svoje ciljeve. Upravo zato Imamov poloaj nije naroito zavisio od aktuelnog halife, odnosno smru jednog i dolaskom drugog od njih prilike se u biti nisu ni mijenjale. 3 Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 5, str. 311.

264

Imama i namjeravao ga ubiti, ali Bog mu nije pruio priliku da to i uini , budui da su Turci ustali i protiv njega i smaknuli ga.1 Postoje brojna historijska svjedoanstva koja pokazuju koliko su daleko ile ejtanske spletke i zavjere abasidskog dvora protiv ehlibejtskih Imama. Meutim, ta svjedoanstva nam takoer govore o njihovoj sposobnosti, pronicljivosti i mudrosti u sueljavanju s njima. Ebu Haim Davud ibn Kasim Daferi2 pria: Nas nekolicina smo bili zatoeni, kad u tamnicu dovedoe Imama Askerija i njegovog brata Dafera. S nama je bio i jedan nepoznat ovjek koji je za sebe tvrdio da je sljedbenik Alijeve porodice. Imam ga pogleda, pa ree: 'Da meu vama nije ovjek koji nije od vas, rekao bih vam kad ete izai na slobodu.' Onda ree strancu da se odmakne. 'Ovaj ovjek nije jedan od vas, i zato ga se klonite. On podnosi izvjetaj halifi o svemu to kaete. Jedan zapis o tome je i sada skriven u njegovoj odjei', kaza nam. Onda ga jedan od nas pretrese i u njegovoj odjei nae izvjetaj koji je pripremio za halifu. U njemu su se nalazile stvari, koje bi, da su dole do halife, bile propast za nas.'3 Ova pripovijest pokazuje nam da su ak i u zatvor bili ubaeni dounici koji su trebali tajno nadzirati Imama i njegove sljedbenike. U drugom primjeru, Ahmed ibn Ishak, jedan od Imamovih drugova, svjedoi: Dooh kod Imama i zamolih ga da napie neto, kako bih, ako mi nekad doe pismo od njega, mogao prepoznati njegov rukopis. On mi kaza: 'Ja malo piem irokim, a onda malo uskim kalemom, tako da ako to uoi u pismu, ne brini i znaj da je moje.' U sljedeem primjeru, jedan od Imamovih drugova pria: Bijae skupina nas koji smo doli u Samaru. Samo smo ekali dan kada e Imam izai iz svoje kue kako bismo ga mogli vidjeti na ulici. Dok smo tako ekali, stie nam pismo od Imama: 'Kad me vidite, neka me niko od vas ne selami i neko niko ne pokazuje drugima na mene, jer to bi moglo biti opasno po vas.'4 Abdulaziz Belhi kae: Jednom sam se naao na ulici koja vodi do bazara trgovaca ovcama. Odjednom opazih Imama Hasana Askerija kako ide prema gradskoj kapiji. Poeljeh povikati: 'O ljudi, onaj ovjek je dokaz Boiji, pa ga zapamtite!' Ipak, znao sam da bi me u tom sluaju ubili. Kad Imam naie pored mene, pogledah ga,
1 2

Isto, str. 313. Ebu Haim Daferi je ovjek iz loze Dafera Tajjara, inae rodom iz Bagdada, a predstavljao je izuzetno uglednu i cijenjenu linost meu sljedbenicima Ehli-bejta. Ubraja se meu naroito bliske drugove Imama Devada, Hadija i Askerija, koji su ga jako cijenili. Radilo se o veoma hrabrom i odvanom ovjeku koji je 252. h.g. bio uhapen u Bagdadu, a potom prebaen u zatvor u Samari. Hatib Bagdadi i Semani kao godinu njegove smrti navode pak 251. 3 Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 437; Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 222. 4 Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 5, str. 269.

265

a on prinese prst usnama i dade mi znak da utim. Ja ipak pooh za njim. On mi tada ree: 'Pazi se, jer ako se oda, stradat e!' Naveer otioh k njemu, a on mi ree: 'Mora se pritajiti, inae e biti ubijen. Ne izlaite sebe opasnosti!'1 U to vrijeme neki od sljedbenika Alijeve porodice iz Samare otie nekim poslom u Debel.2 Ondje srete jednog od Imamovih pristalica iz Helevana, koji ga upita: Odakle dolazi?, pa kada ovaj odgovori da je iz Samare onda ga onaj opet upita: Zna li tu-i-tu mahalu i kue u njoj? Kada ovaj odgovori potvrdno, opet ga upita: A zna li ita o Hasanu ibn Aliju? Ne, ree ovjek iz Samare, pa onaj upita: A zato si doao ovamo? Doao sam poslom, ree ovjek iz Samare, pa onaj drugi kaza: Imam pedeset dinara. Uzmi ih, ali onda zajedno idemo u Samaru, a ti e me odvesti kod Hasana ibn Alija (Imama Askerija). Ovaj prihvati i odvede ga Imamovoj kui.3 Iz ovih pria moemo vidjeti pod kakvom strogom prismotrom je ivio Imam Askeri i kako je teko bilo uope doi u doticaj s njim. S druge strane, suma novca koju je ovjek iz Helevana ponudio kako bi ga ovaj odveo Imamovoj kui pokazuje koliko je ljudima bilo vano sresti Imama. Naime, pedeset dinara je u ono vrijeme predstavljalo pozamanu svotu. Historiari kau da se tada za jedan dinar mogla kupiti kamila! Uprkos svim ovim stalnim pritiscima, prismotri i mjerama nadzora od strane abasidske vlasti, Imam Askeri provodio je itav niz politikih, drutvenih i naunih radnji s ciljem ouvanja izvornog islama i borbe protiv neislamskih ideja i uticaja. Tako se bavio znanstvenim radom na liniji odbrane islamskog uenja, pobijanjem sumnji i nedoumica koje su neprijatelji podgrijavali, te uobliavanjem ispravnih islamskih stavova. Uspostavljao je komunikacijske mree sa svojim sljedbenicima iz razliitih krajeva, preko svojih opunomoenika, kao i slanjem poruka i pisama. Takoer im je pruao materijalnu potporu i davao politiku podrku i upute za rjeavanje tekoa s kojima su bili suoeni. Obilno se koristio svojim znanjem o skrivenom u svrhu dizanja njihovog morala i pridobijanja onih koji su sumnjali u imamet. I, na kraju, pripremao je sljedbenike Ehli-bejta za razdoblje skrivenosti svoga sina, Dvanaestog Imama. Zbog nepovoljnih uvjeta i snanih pritisaka od strane abasidske vlasti, Imam Askeri nije bio u mogunosti iriti svoje golemo znanje na razini itavog drutva. Unato toj injenici, uspio je odgojiti uenike koji su, svaki ponaosob, uinili mnogo na polju promicanja i irenja islamskog nauka te razbijanja sumnji koje su unosili neprijatelji islama. ejh Tusi navodi vie od stotinu takvih uenika. Meu njima su neke izuzetne i dobro poznate linosti, poput Ahmeda ibn Ishaka E'arija Komija, Ebu Haima Davuda ibn Kasima
1 2

Mesudi, Asbatul- vasijet, Tabetur-rabi'et, Mektebi Daferijje, Nedef, str. 243. Planinsko podruje koje se prua na zapadu Irana do Hamadana i Kazvina . 3 Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, str. 316.

266

Daferija, Abdullaha ibn Dafera Hamirija, Ebu Amra Osmana ibn Sa'ida Amrija, Alija ibn Dafera i Muhammeda ibn Hasana Seffarija. Njihovi doprinosi i sve ono to su uinili za islam ne bi se mogli opisati u okviru samo jedne knjige. Vie o njima, njihovim ivotima i djelu moe se nai u biografskoj literaturi. Unato injenici da su odgajani ovako sposobni uenici, oni bi se ponekad znali nai pred pitanjima i tekoama ije rjeavanje nije mogao na sebe preuzeti niko, osim Imam Askeri. U takvim prilikama, zahvaljujui svome imamskom znanju i izvanrednoj pronicljivosti, uvijek bi pronalazio izlaz iz orskokaka i rjeenje za svaku tekou. Ibn ehr Aub pie: Ishak Kindi, koji se ubraja meu najvanije arapske, odnosno islamske filozofe, napisao je knjigu pod naslovom Protivrjenosti Kur'ana.1 Dugo vremena proveo je osamljen u kui, posve predan pisanju te knjige. Nekom prilikom, jedan od Kindijevih uenika doe kod Imama Askerija. Kada ga vidje, Imam mu ree: 'Zar meu vama nema upuenog ovjeka koji bi mogao odgovoriti na ono to tvrdi va uitelj Kindi?' Ovaj ree: 'Svi smo mi njegovi uenici. Jo smo daleko od toga da se s njim raspravljamo ili mu za neto u njegovom nauku prigovorimo.' Tada mu Imam ree: 'Ako te neemu pouim i objasnim ti, moe li to prenijeti svome uitelju?' 'Mogu', odgovori ovaj. Onda Imam kaza: 'Kada ode odavde, idi svom uitelju. Zblii se s njim tako da se moe s njim ophoditi prisno i neposredno. Kada ostvari potrebnu bliskost, kai mu: Javilo mi se jedno pitanje na koje nije dostojan odgovoriti niko, osim vas. Radi se o sljedeem: Nije li mogue da je Kazivalac Kur'ana imao namjeru kazati neto drugo, a ne ono to ste vi iz tih rijei razumijeli, odnosno da ste vi pogreno razumjeli ono to je tim rijeima kazano? On e ti odgovoriti da je to mogue. Tada reci: Kako onda znate da Kazivalac Kur'ana nije imao na umu neto drugo, a ne ono to ste vi pretpostavili da jeste?' Onda Imam nastavi: 'On je pametan ovjek. I ovoliko e biti dovoljno da shvati svoju greku.' Uenik onda otie svome uitelju. Ponaao se onako kako ga je Imam uputio, dok ne doe u povoljnu priliku da postavi svoje pitanje. To uini ovim rijeima: 'Da li je mogue da onaj ko govori kae neto, a da onaj kome se obraa ne shvati ta je govornik imao na umu? Odnosno, da govornik govori jedno, a da slualac to shvati na drugi nain?' Iraki filozof je paljivo sluao pitanje svog uenika, a onda ree: 'Ponovi to jo jednom!' Uenik ponovi svoje pitanje pa se uitelj zamisli, a onda ree: 'Da, takvo ta je mogue. Mogue je da govornik ima na umu neto to sluatelj ne razumije, odnosno da iz vanjtine njegovih rijei shvati neto to nije pravi smisao kazanog.' Uitelj je znao da ovakvo pitanje nije
1

Filozof, pisac reene knjige nije Ishak Kindi nego njegov sin Jakub. Kako pie Muhammed Lutfi Duma, Ishak je za vladavine trojice abasidskih halifa: Mehdija, Hadija i Haruna, obavljao dunost upravitelja Kufe. (Tarihul- felasafetil-islam fil-mashrik vel-maghrib, AlMektebetul-'ilmijje, str. 1.) Moda je autor jednostavno zamijenio sina sa ocem, ili je prilikom prenoenja podataka i prireivanja knjige dolo do previda.

267

moglo pasti na pamet njegovom ueniku pa ga upita: 'Zaklinjem te da mi kae istinu: Otkud tebi ovo pitanje?' Uenik odgovori: 'A zar se ono meni nije moglo javiti?', ali uitelj ree: 'Ne, jo je prerano za tebe da bude na takvoj razini razmiljanja. Kai mi ko te pouio tome?' Tada uenik odgovori: 'Istina je da me Ebu Muhammed (Imam Hasan Askeri) upoznao s ovim pitanjem.' Uitelj onda ree: 'Sad si mi kazao istinu. Ovakva pitanja svojstvena su toj porodici. Jedino oni mogu dokuiti takve istine!' Shvativi svoju zabludu, uitelj je potom naredio da se naloi velika vatra, pa je na njoj zapalio sve ono to je bio napisao o navodnim protivrjenostima Kur'ana.1 Jedne godine Samaru pogodi teka sua. Tadanji halifa Mu'tamid naredi da ljudi klanjaju namaz za kiu (istisqa). Tri dana su se okupljali na gradskoj musali, klanjali i dovili, ali kia ne pade. etvrtog dana, veliki biskup sa svojim monasima zaputi se u pustinju. Kad god bi neki njegov monah digao ruke ka nebu, poeo bi jak pljusak. Sutradan i sami biskup uini isto te pade kia koja natopi zemlju onako kako su ljudi prieljkivali. Narod bijae time zadivljen. Kod mnogih se javi sumnja prema islamu te poee iskazivati naklonost prema kranstvu. Halifi se to nije svidjelo. Nije imao drugog izbora nego pozvati Imama, koji se tada nalazio u zatvoru. Ree mu zabrinuto: Vidi li da ummet tvoga djeda skree u zabludu! Imam odgovori: Kai biskupu da sutra izae u pustinju s monasima. Halifa ree: Ljudima vie ne treba kia, jer je ve pala u izobilju. Zato onda da dolaze u pustinju? Imam odgovori: Zato da, ako Bog da, razbijem sve nedoumice kod naroda. Halifa onda naredi da prvak krana doe u pustinju u utorak, zajedno sa svojim monasima. Imam Askeri, u pratnji mnotva ljudi, takoer otie onamo. Kada kranski monasi podigoe ruke ka nebu, ono se zaista naoblai i poe padati kia. Tada Imam naredi da dovedu monaha na koga je pokazao i pogledaju ta se nalazi meu prstima njegove ruke. Uinie tako, i meu njegovim prstima naoe ostatke pocrnjelih ljudskih kostiju. Imam ih uze, zavi u platno i prui ih natrag onom monahu, rekavi: Trai sada da
1

Ovu pripovijest Ibn ahraub prenosi u knjizi Menakib (sv. 4, str. 424.) iz djela Al-Tebdil Ebul Kasima Kufija. Neki savremeni naunici sumnjaju u istinitost ove prie, pa kau: Ova pria pokazuje da je Kindi ivio u svojevrsnoj intelektualnoj kolebljivosti i da nije vrsto vjerovao u islam. Iako je takvo to mogue, ovu zgodu navodi samo Ebul Kasim Kufi (i to bez navoenja prenosilaca), a od njega je preuzima Aubi, to znai da se na nju ne moe pozvati kao na historijski dokaz. (Muhammed Al-Sadr, Tarih-i ghajbatus-sughra, str. 196.) Meutim, s obzirom na neke Kindijeve ideje koje sreemo u literaturi o historiji islamske filozofije, ova pria se ne ini nemoguom. Bavei se njegovom filozofskom milju, Halil Al-Dar i Hana Al-Fahuri piu: Ali, katkad se deava da se izmeu filozofskih stavova i kur'anskih ajeta uvia suprotstavljenost, i upravo takve protivrjenosti su izazvale kod nekih otpor prema filozofiji. Kindi je rjeenje tih p rotivrjeja pronaao u tevilu (unutarnjem smislu odnosno tumaenju) ajeta. On kae: 'U arapskom jeziku, rijei imaju svoje doslovno i svoje metaforiko znaenje. Tako, bavei se nekim ajetima, mislilac moe posegnuti za metafoikim smislovima i posluiti se tevilom.' (Historija filozofije u islamskom svijetu, perz. prijevod Abdul-Muhammed Ajeti, Ketab-e zaman, Teheran 1358, sv. 2, str. 380.)

268

padne kia! Monah opet podie ruke ka nebu, ali oblaci se odjednom razioe i zasja sunce. To izazva silno uenje kod svih prisutne. Halifa tada upita Imama: Kakve su ono kosti? Imam odgovori: Ono su kosti jednog od Boijih poslanika koje su iskopali iz njegovog kabura. A kosti Boijeg poslanika se ne mogu ukazati na otvorenom, a da odmah ne pone padati kia. Halifa tad pohvali Imama. Onda se raspitae za kosti i naoe da je ono to je Imam rekao bila istina. Nakon ovog dogaaja Imam je puten iz zatvora, a njegov ugled meu narodom je dodatno porastao. On iskoristi ovu priliku pa zatrai da iz tamnice budu puteni i njegovi drugovi. Halifa nije mogao a da mu ne udovolji. U doba Imama Askerija ehlibejtsko uenje se ve bilo rairilo u razliitim podrujima i u mnogim gradovima. Njegovi sljedbenici bili su okupljeni u nekoliko podruja i gradova, poput Kufe, Bagdada, Niabura, Koma, Aveha, Medaina, Horasana, Jemena, Reja, Azerbejdana, Samare, Durdana i Basre. Meu tim mjestima su Samara, Kufa, Bagdad, Kom i Niabur uivali posebnu vanost. Brojnost sljedbenika i njihova rasprostranjenost neizbjeno su nametali potrebu za stvaranjem sreene komunikacijske mree kako bi na taj nain vjersko i politiko vodstvo ehlibejtskog pokreta djelovalo na ureen nain. Ovakva potreba javila se jo u vrijeme Devetog Imama i, kako smo to vidjeli iz njegovog ivotopisa, ve je tada bila uspostavljena djelotvorna komunikacijska mrea zastupnika i opunomoenika u razliitim pokrajinama. Ovakavo djelovanje nastavljeno je i u razdoblju vodstva Imama Askerija. Meu njegovim predstavnicima spomenut emo Ibrahima ibn Abdu, Imamovog ovjeka u Niaburu. U jednom svome opirnom pismu, upuenom Ishaku ibn Ismailu i njegovim sljedbenicima u tom mjestu, ukazao je na ulogu imameta u upuivanju islamskog ummeta i pojasnio nunost i vanost slijeenja imama te upozorio na opasnosti koje nosi zanemarivanje njegovih nareenja. Nakon toga u pismu je stajalo: ...O Ishak, ovo pismo koje sam ti poslao po Muhammedu Musi Niaburiju, predaj Ibrahimu ibn Abdu, kako bi i on postupio u skladu s njim. I ostali iz vaeg mjesta su to duni uiniti. Neka ga Ibrahim ibn Abda svima proita, kako ne bi ostalo mjesta pitanjima i sumnjama... Neka je blagoslov i golema milost Boija na tebe, Ibrahime ibn Abdu i na sve nae sljedbenike! Neka bude znano da svi moji sljedbenici iz vaeg grada, i svi oni koji nisu zastranili od Istine a do kojih doe ovo pismo, moraju svoja finansijska zaduenja prema nama predati Ibrahimu ibn Abdu. On to onda mora predati Raziju1 ili onome koga ovaj odredi. Takva je moja naredba... Iz ovog pisma, pored upute u pogledu prikupljanja materijalnih priloga svojih sljedbenika, to je bilo od velike vanosti za snaenje i uvrivanje ekonomske pozicije ehlibejtskog pokreta, vidimo kako su
1

Vjerovatno se misli na Ahmeda ibn Ishaka Razija, jednog od sljedbenici Ehli-bejtajskih prvaka iz Reja, takoer povjerenika Imama Askerija. (pogledati Hijatul-Imam Askeri, ejh Muhammed Devad Tabrisi, str. 332.)

269

Imamovi predstavnici inili dobro uvezan lanac. Svaki od njih je imao jasno odreeno podruje djelatnosti i svaki je prikupljene priloge morao naposljetku predati glavnom opunomoeniku. Onda je on to dalje prosljeivao Imamu. Kako bi potvrdio poloaj Ibrahima ibn Abde i objasnio domen njegovih zaduenja, Imam u svome pismu Abdullahu ibn Hamdeviji Bejhekiju pie ovako: Odredio sam Ibrahima ibn Abdu za prikupljanje materijalnih priloga u vaoj oblasti i postavio ga kao svog pouzdanog i povjerljivog povjerenika. Budite bogobojazni i pokorni, pa izmirite svoje materijalne obaveze, jer niko nema izgovora da to ne uini...1 Neki sljedbenici su posumnjali u vjerodostojnost ovog Imamovog pisma, odnosno rukopisa, plaei se da se radilo o krivotvorini. Zato, on u narednom pismu pie: Pismo koje vam je stiglo o opunomoenitvu Ibrahima u pogledu prikupljanja dabina meu mojim sljedbeniciama u toj oblasti pisano je mojom rukom...2 Drugi Imamov predstavnik, Ahmed ibn Ishak ibn Abdullah Komi A'ari bio je jedan od njegovih izuzetnih drugova iz Koma. Neki biografi spominju ga kao osobu zaduenu za vezu izmeu Imama i njegovih sljedbenika iz Koma, ubrajajui ga meu njegove najblie drugove. Muhammed ibn Derir Taberi pie: Ahmed ibn Ishak Komi A'ari bio je uitelj ejha Saduka i Imamov izaslanik. Kada je Imam Askeri bio ubijen, postao je opunomoenik Imama Mehdija. Imam bi mu slao svoja pisma, a on bi u njegovo ime sakupljao materijalne obaveze ljudi Koma i okoline i predavao ih njemu.3 Ahmed ibn Ishak mu je jednom predao stotinu i ezdeset kesa zlata i srebra sakupljenog meu njegovim sljedbenicima iz Koma, to pokazuje da se radilo o zaista velikim iznosima. Ibrahim ibn Mahzijar Ahvazi bio je jo jedan opunomoenik Imama Askerija. Pred kraj Imamovog ivota kod njega se sabrao povelik imetak, koji nije imao priliku predati Imamu. Nakon Imamovog ehadeta, Ibrahim se takoer razboli te oporui svom sinu da taj imetak preda Imamu Mehdiju. Ovaj izvri tu obavezu, a nakon oeve smrti postade opunomoenik Dvanaestog Imama.4 Na vrhu ovog lanca izaslanika i opunomoenika nalazio se Muhammed ibn Osman Amri. Ostali predstavnici su odravali vezu s Imamom posredstvom njega. Prikupljeni novac i dobra predavali su njemu, a on bi to onda prosljeivao Imamu.5
1 2

Tusi, Isto, str. 580, hadis 1089. Tusi, Isto, str. 580, hadis 1089. 3 Sv. 50, str. 323. 4 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 351; ejh Muhammeda Taki Tusteri, Kamusur-ridal, Merkez-e nashr-e ketab, Teheran 1379, sv. 1, str. 316; Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 518. 5 Tusi, Ihtijaru ma'rifetir-ridal, Daneshgahe ilahijjat, Mashad 1348, str. 532, hadis br. 1015; ejh Muhammeda Taki Tusteri, Kamusur-ridal, Merkez-e nashr-e ketab, Teheran 1379, sv. 1. str. 315. Ovaj ovjek, kako emo vidjeti u narednom poglavlju, bit e odabran i za opunomoenika Imama Zemana, ubrzao Allah njegov dolazak!

270

Osim posredstvom predstavnika i opunomoenika, Imam je saobraao sa svojim sljedbenicima posredstvom poruka i pisama. Na taj nain je rjeavao njihove pojedinane potrebe i uvao ih pod okriljem svoje upute. U ovom smislu, primjera radi, moe se ukazati na djelovanje Ebul-Adjana, jo jednog od Imamovih bliskih drugova.1 On je njegova pisma i poruke prosljeivao pojedincima, a od njih preuzimao njihova, kao hums i milodare, pa bi mu onda to donosio u Samaru. Njegova posljednja dunost je opisana u poglavlju o Imamovom ehadetu. Poznato je Imamovo pismo Ibn Babveju, na koje emo se osvrnuti kada budemo govorili o snaenju politikog poloaja sljedbenika Ehli-bejta. Takoer, Imam je sljedbenicima iz Koma i Aveha poslao dva pisma koja moemo nai u naoj literaturi.2 Pored njih, sauvana su i jo neka pisma koja je Imam pisao razliitim povodima.3 Shodno predajama, Imam je ujutro 8. Rebiul-evela 260. h.g., neposredno prije svoje smrti, napisao vie pisama za narod Medaina. Unato svim ogranienjima i stalnoj prismotri od strane vladajueg aparata, Imam Askeri je predvodio niz ilegalnih politikih pregnua. Zahvaljujui suptilnosti njegovog postupka, one nisu otkrivene od strane halifinih uhoda i dounika. U ovom pogledu postoji mnotvo primjera, a itaocima emo ovdje skrenuti panju samo na dva. Osman ibn Sa'id Amri,4 jedan od najbliskijih i najprisnijih Imamovih drugova, djelovao je pod krinkom trgovca uljem. Imamovi sljedbenici su mu predavali svoje materijalne priloge, koje bi on onda sakrivao u posude za ulje i na taj nain dostavljao Imamu.5 Davud ibn Esved bio je Imamov sluga zaduen za ogrjev i grijanje kue. On biljei: Imam me jednom pozva i prui mi jednu podugaku deblju motku, rekavi: 'Nosi ovo Osmanu ibn Sa'idu.' Uzeh motku i pooh. Usput naioh na jednog vodonou, ija mazga mi zaprijei put. On mi ree da je potjeram, pa podigoh onu motku da je udarim njome. Od udarca motka pue i ja ugledah pisma koja su u njemu bila sakrivena. Brzo ih sakrih, uzeh motku u ruke i pooh natrag. Vodonoa zagalami za mnom i poe da psuje i mene i asnog Imama... Kada stigoh Imamovoj kui, ispred nje me
1

Ebul-Adjan Ali Basri umro je krajem 3. hidretskog stoljea; glavni nadimak mu je bio Ebul-Hasan, ali je u literaturi poznat i kao Ebul-Adjan, a stekao je ovaj nadimak zato to je raspravljao sa sljedbenicima svih religija, i u tim raspravama bi redovno pobjeivao. Svakako, to je inio po uputama Imama i poduen od njega, to ukazuje na zakljuak da Imam nije zapostavljao ni ovaj vid djelovanja. 2 Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 425; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 5, str. 316; Fejz Kaani, Me'adinul-hikmeti fil-mekatibil-eimme, Kom, sv. 2, str. 265. 3 Fejz Kaani, Isto, str. 264; Medlisi, Isto, str. 317. 4 Osman ibn Sa'id kasnije e uivati tu ast da bude jedan od opunomoen ika Dvanaestog Imama tokom razdoblja njegove male skrivenosti, o emu e u narednom poglavlju biti vie rijei. 5 ejh Tusi, Al-Ghajbat, Mektebi Ninevi hadisijje, str. 214; ejh Abbas Komi, Sefinetulbihar, Ketabkhane-je Sena'i, Teheran, sv. 2, str. 158.

271

saeka jedan od njegovih slugu i odmah mi ree: 'Gospodar pita zato si udarajui mazgu slomio drvo?' 'Nisam znao ta je u drvetu!', odgovorih. Poslije mi Imam ree: 'Ne ini stvari zbog kojih se kasnije mora ispriavati. Ubudue, ako uje da nas neko psuje i govori runo o nama, gledaj svoja posla i ne sukobljavaj se ni sa kim. ivimo u zlom gradu i zloj zemlji, pa se dri svoga posla. Znaj da nam stigne obavijest o svemu onom to uini!'1 Naredna vana djelatnost Imama Askerija bila je materijalna potpora koju je pruao svojim sljedbenicima. Pogledamo li Imamov ivotopis, uoit emo da su mu se neki njegovi drugovi, pritisnuti neimatinom, obraali za pomo. Tako je on rjeavao njihove novane potrekoe, esto im pomaui i prije nego su mu se uope obratili. Na taj nain je sprjeavao da oni, pritisnuti materijalnim tekoama, podlegnu pritiscima abasidske vlasti. U prilog reenom navest emo nekoliko primjera. Ebu Haim Daferi2 biljei: Naao sam se pogoen neimatinom. Htio sam o svojoj tegobi pisati Imamu Askeriju, ali me je bilo stid pa zato odustadoh. Meutim, dooh kui i vidjeh da mi je od Imama stiglo stotinu dinara i pismo. U njemu je stajalo: 'Ne stidi se i ne ustei se, ve trai od nas, kako bi ti, voljom Boijom, bilo udovoljeno.'3 Ali ibn Zejd Alevi svjedoi: Imam Askeri mi dade odreenu svotu novca i ree: 'Kupi sebi ovim robinju-slukinju, jer tvoja robinja je umrla.' Kada dooh kui, saznadoh da mi je robinja zaista umrla.'4 Ebu Haim Daferi pie: Obavijestih Imama o svojim novanim potrebama. Imam mi prui punu kesu sa nekih petsto dinara, rekavi: 'Uzmi ovo, Ebu Haime, i oprosti ako je malo!' Ebu Tahir ibn Bilal jedne godine doao je na Had. Tokom obavljanja obreda primijeti da je Ali ibn Dafer5 udijelio siromasima golem novac. Vrativi se s Hada, pismom obavijesti Imama o tome. On mu u odgovoru napisa: 'Ranije smo naredili da mu se daje sto hiljada dinara [da podijeli]. A onda smo naredili da mu se da jo, ali on to zbog nas nije htio prihvatiti.' Nakon svega, Ali ibn Dafer je doao kod Imama i, po njegovom nareenju, dato mu je jo trideset hiljada dinara. Ova pripovijest kazuje nam kako je Ali ibn Dafer u Hidazu dijelio velike sume
1 2

Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 427. O linosti i karakteru Ebu Dafera govorili smo na prethodnim stranicama. 3 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 343; Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 439; Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 508. 4 Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 431; Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 217. 5 Ali ibn Dafer je bio odan i iskren drug Imama Hadija i Imama Askerija, mir neka je s njima, i ovjek od njihovog povjerenja. Neko vrijeme ga je Mutevekkil drao u tamnici pod optubom da ovaj sarauje sa hazreti Hadijem, a poto je izaao iz zatvora, po Imamovom nareenju je odselio u Mekku. Vjerovatno se ovdje misli na njega, budui da ga je Ebu Tahir vidio u Mekki.

272

novca ija koliina pokazuje da se radilo o smiljenom planu da se materijalno pomognu siromani sljedbenici Ehli-bejta i ugledne linosti meu njima. Ne treba izazivati iznenaenje okolnost da je Imam raspolagao sa tako velikim svotama novca jer, unato okruenju pod prismotrom i svim pritiscima vlasti, Imam je posredstvom svojih povjerenika primao znaajne priloge od svojih sljedbenika iz raznih krajeva. Tako, historijski izvori svjedoe kako je jednom prilikom Imamu doao neki ovjek iz Durdana1 i donio mu priloge koje su sakupili ljudi iz tog kraja. A samo jedan ovjek iz Debela, upuen od nekog prijatelja, pokloni Imamu etiri hiljade dinara. Kako smo ve kazali, Imamov povjerenik za Kom (Ahmed ibn Ishak) predao je Imamu jednom prilikom stotinu i ezdeset kesa zlata i srebra prikupljenih meu narodom tog kraja. Imamovi povjerenici iz razliitih podruja donosili su mu znaajne iznose novca sve do njegovog ehadeta. Nakon toga su to prosljeivali njegovom sinu-nasljedniku, Imamu Mehdiju. Kao primjer, spomenuli smo novac koji se nalazio kod Ibrahima ibn Mehjara, a koji je njegov sin nakon njegove smrti predao povjereniku Imama. Kada ve govorimo o iznosima novca koji se navode u historijskim vrelima, moemo spomenuti jo i sedamsto dinara, koje mu je predao neki ovjek iz Debela, te petsto dinara koje je donio Imran Hamadani. Meu najzanimljivijim dionicama politikog djelovanja Imama Askerija bila je podrka uglednim i uticajnim linostima kada bi ovi bili izloeni pritiscima vlasti i zapadali u tekoe borei se za uzviene ideale ehlibejtskog nauka. Imam je svakog od njih, primjereno datim prilikama, hrabrio, upuivao i dizao mu moral, kako bi iznio svoju veliku drutvenu, politiku i vjersku odgovornost. Muhammed ibn Hasan ibn Mejmun pria: Poeo sam pisati pismo Imamu Askeriju u kojem sam se alio na siromatvo i neimatinu. Onda rekoh sebi: 'Zar Imam Sadik nije rekao: Siromatvo uz nas bolje je od obilja uz druge, a pogibija uz nas bolja od ivota uz nae neprijatelje!' Uskoro mi je od Imama dolo pismo u kojem je pisalo: 'Kad god se uveaju grijesi naih prijatelja, Gospodar uini da osjete siromatvo. Tako im oprosti mnoge njihove grijehe. Kao to si sam sebi kazao, siromatvo uz nas bolje je nego bogatstvo uz druge. Mi smo utoite onima koji se kod nas sklone i svjetlo onima koji od nas trae uputu. Mi uvamo one koji se u strahu od stranputice nama prikljue. Onaj ko nas voli, zajedno je s nama u bliskosti Bogu, a onaj ko ne slijedi na put, ide ka Vatri.' Drugi ovakav primjer je njegovo pismo Aliju ibn Husejnu ibn Babveju Komiju, jednom od velikih fakiha ehlibejtske kole. U njemu, nakon niza korisnih savjeta i uputa, napominje sljedee: Budi strpljiv i ekaj Fered (pojavu Imama Mehdija), jer Poslanik je rekao: 'Najbolje djelo moga ummeta jeste iekivanje
1

Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 211; Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 435.

273

Fereda.' Nai sljedbenici e stalno biti u alosti i brigama dok se ne pojavi moj sin (Dvanaesti Imam), onaj sa kojim nas je Poslanik obradovao da e ispuniti Zemlju redom i pravdom, nakon to bude ispunjena neredom i nepravdom. O veliki ovjee od povjerenja i moj pravnie! Strpi se i preporui naim sljedbenicima strpljenje! Zemlja pripada Bogu i On je daje u nasljedstvo onim od robova Svojih kojima On hoe. Dobar svretak pripada samo bogobojaznim. Neka je s tobom i svim naim sljedbenicima selam i rahmet Boiji!1 Znamo da su Imami, zahvaljujui njihovoj vezi sa Gospodarom svjetova, bili obavijeteni o nekim pojavama iz svijeta skrivenog. U prilikama kada su bivali ugroeni temelji islamske istine ili temeljni ciljevi ummeta (poput zakonitosti njihovog imameta), koristili su se tim svojim posebnim znanjem. Predskazanja Imama i njihova obavijetenost o pojavama iz svijeta skrivenog ine vanu dionicu u njihovom djelovanju. Pozabavimo li se ivotopisom Imama Askerija doi emo do zakljuka da se on vie od ostalih Imama koristio ovom vrstom znanja. Shodno istraivanjima Kutba Ravendija o kerametima, kazivanjima o skrivenom te izvanrednim djelima Imama Askerija, u njegovoj knjizi Hara'id navodi se etrdeset takvih primjera. Sejjid Bahrani u djelu Medinetul-me'adizu navodi 134, ejh Hur Amili 136 u Asbatul-hidajet, a Allame Medlisi u zbirci Biharul-anvar biljei 81 takav primjer.2 Moda je razlog za to leao u nepovoljnim uvjetima u kojima su ivjeli Jedanaesti Imam i njegov otac, Deseti Imam. Naime, otkako je Imam Hadi pod prisilom doselio u Samaru o emu smo govorili u njegovom ivotopisu nalazio se pod stalnom prismotrom i strogim nadzorom, tako da nije imao prilike da iroj zajednici svojih sljedbenika predstavi svoga sina Hasana kao narednog Imama. Takvo ta bi u naelu predstavljalo i veliku opasnost s obzirom na prijetnje od strane ondanje vlasti. Stoga se predstavljanje Imama Askerija kao sljedeeg Imama desilo tek u posljednjim mjesecima ivota Imama Hadija.3 Tako u vrijeme kada je on preselio s Ovoga svijeta mnogi njegovi sljedbenici nisu ni znali da je njegovo mjesto preuzeo upravo hazreti Askeri.4 ini se da u tom pogledu nije bez uticaja bio jo jedan inilac. Rije je o pojavi da je jedna skupina sljedbenika Ehli-bejta jo za ivota Imama Hadija smatrala kako e imamet pripasti njegovom drugom
1

Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4 , str. 425. Budui da se ehadet Imama Askerija desio 260. h.g, a da je Ali ibn Husejn ibn Babveje umro 329. h.g, neki zapaaju kako je udno da mu Imam u navedenom pismu upuuje ovakve pohvale s obzirom na okolnostda se radilo o mladiu od dvadesetak godina. Ipak, izgleda da je bila rije o ovjeku koji je, uprkos njegovoj mladosti, spadao u red duhovnih i moralnih odlinika. 2 Tabasi, ejh Muhammed Devad, Hijati Imam Askeri, Daftar-e tablighat-e islami, Kom 1413, str. 121. 3 Tabasi, Isto, str. 217. 4 Mesudi, Asbati vasijjet, str. 234.

274

sinu, Muhammedu ibn Aliju. Stoga je reena skupina iskazivala Muhammedu golemo potovanje, iako se Imam Hadi borio protiv takvog postupanja i upuivao ih je na imamet svoga sina Hasana. Nakon ehadeta hazreti Hadija, skupina izdajica i neznalica, poput Ibn Mahvije, rairili su taj stav meu narodom, te su nastojali javno osporiti imamet hazreti Askerija. Svi ovi razlozi uzeti zajedno uinili su da ljudi sprva budu nepovjerljivi prema Imamu. Neki su ga pokuavali na razne naine iskuati,1 dok su mu se drugi, provjere radi, obraali pismima.2 Ova trvenja i sumnje ili su dotle da je Imam u odgovoru jednoj skupini sljedbenika Ehli-bejta, s vidnim ogorenjem, pisao: Niko od mojih oeva nije u pogledu svoga imameta doivio od naih sljedbenika takva osporavanja i sumnje. Kako bi razbio sve sumnje i nedoumice kod svojih drugova, podigao njihov moral i uputio zabludjele, Imam Askeri je bio prinuen smaknuti neke zastore, te javno kazivati ljudima o nekim pojavama iz svijeta skrivenog. To se pokazalo najdjelotvornijim nainom opovrgavanja protivnika i snaenja vjere sljedbenika Ehli-bejta. Ebu Haim Daferi, za kojeg smo ranije kazali da je bio jedan od najbliih Imamovih drugova, biljei: Kad god bih doao kod Imama Askerija osvjedoio bih se u nove znakove i dokaze njegovog imameta. Kako bi nam Imamova djelatnost na ovom planu bila jasnija, navest emo nekoliko primjera Imamovih predskazanja i kazivanja o pojavama iz svijeta skrivenog. Muhammed ibn Ali Semeri, jedan od bliskih i prisnih imamovih drugova, svjedoi: U jednom pismu Imam Askeri mi je napisao: 'Pred vama je smutnja, pa budite spremni!' Nekoliko dana kasnije doe do spora i sukoba meu Haimijama. Pisao sam Imamu: 'Je li to ona smutnja?', a on mi odgovori: 'Ne, to nije to!' Nekoliko dana kasnije Mu'tazz bi ubijen.3 Imam je dvadesetak dana prije ubistva Mu'tazza pisao Ishaku ibn Daferu Zubejriju: Ostani kod svoje kue, jer desit e se vana stvar. Ovaj pria: Nakon to je ubijen Beriha, pisao sam Imamu: 'Desilo se ono o emu ste govorili. ta sad da inim?', a Imam otpisa: 'Dogaaj na koji sam mislio je neto drugo.' Ne proe dugo, a bi ubijen Mu'tazz.4 Muhammed ibn Hamza Serevi biljei: Posredstvom Imamovog bliskog druga Ebu Haima Daferija poslao sam mu pismo u kojem sam ga zamolio da dovi za mene kako bih se izbavio iz siromatva. Imam mi je svojeruno odgovorio: 'Blago tebi, jer Bog e te uskoro uiniti imunim. Tvoj amidi Jahja je umro i nema nasljednika,
1 2

Mesudi, Isto, str. 246. Mesudi, Isto, str. 238. 3 Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 207; Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 50, str. 298. 4 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 340; Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str 436; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 50, str. 436; Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 506.

275

pa e ti uskoro pripasti naslijee u vrijednosti sto hiljada dirhema.' 1 Ebu Haim Daferi svjedoi: Bijah u zatvoru. Poalih se Imamu na teinu okova i lanaca. Imam mi u odgovor napisa: 'Danas e podne-namaz klanjati kod svoje kue.' I zaista, samo malo nakon toga bijah osloboen i klanjao sam podne kod svoje kue. Ahmed ibn Muhammed pria: U doba kad a je abasidski halifa Muhtadi zapoeo sa pogubljenjem mevalija, napisah u pismu hazreti Askeriju: 'Hvala Bogu da je halifa zauzet neim drugim, pa nema vremena ni prilike da Vas uznemirava. uo sam da vam je prijetio rijeima: Treba ih zatrti s lica Zemlje!' Imam mi svojeruno napisa odgovor: 'On nee ivjeti dovoljno dugo da ostvari svoje prijetnje. Brojei od danas, estoga dana umrijee u ponienju i jadu.' est dana kasnije Muhtadi je ubijen upravo onako kako je Imam predvidio. Dafer ibn Muhammed Kulansi kae: Moj brat Muhammed, ija ena bijae trudna, pisao je hazreti Askeriju s molbom da dovi da se njegova ena porodi bez tegoba i da dijete bude muko. U odgovoru, Imam mu napisa: 'Bog e ti darovati sina, a Muhammed i Abdurahman su lijepa imena.' Njegova ena rodi sinove-blizance, pa im dadoe imena Muhammed i Abdurahman.2 Muhammed ibn Ajja biljei: Nas nekolicina razgovarali smo o kerametima Imama Askerija. Jedan neprijatelj Ehli-bejta ree: 'Pisat u mu bez koritenja tinte, pa ako mi odgovori, prihvatit u da je on na Istini!' Mi napisasmo pisma sa svojim pitanjima, a onaj poricatelj je pisao kalemom po papiru naprazno, bez umakanja u tintu, tako da nije ostajalo nikakvog traga. Poslali smo pisma Imamu, pa on svakom od nas odgovori, a na pismu namijenjenom onome poricatelju stajalo je njegovo i ime njegovog oca. Kada ovaj to vidje, pade u nesvijest, a nakon to doe sebi, potvrdi Imama i uvrsti se meu njegove sljedbenike.3 Ismail ibn Muhammed svjedoi: Sjedio sam pred vratima Imama Askerija. Kada Imam izae, prioh mu i poalih se na svoje siromatvo, kunui se da nemam ak niti jednoga dirhema. Imam mi ree: 'Tako se kune, a u zemlju si zakopao dvjesto dinara?!' A onda dodade: 'Ne kaem to zato da ti ne bih nita dao', pa se okrenu ka svome slugi i ree: 'Daj mu to to ima uza se!' Sluga mi onda prui stotinu dinara. Imam mi potom kaza: 'Bojim se da e bez onih dvjesto dinara ostati onda kada ti budu najvie trebali!' Otioh potom do svoga novca, i naoh ga ondje gdje sam ga sakrio. Prenesoh ga onda na drugo mjesto i sakrih ga tako da ga niko ne moe nai. Prolo je neko vrijeme i meni ustreba novaca. Otioh tamo gdje sam ga sakrio, ali ne nao nita, to mi jako teko pade. Kasnije shvatih da je moj sin naao novac i uzeo ga. Tako sam naposljetku ostao bez tog novca i desilo
1

Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 214; Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 432. 2 Mesudi, Isto, str. 241. 3 Ibn ahraub, Menakibu Ali ibn Ebu Talib, Ketabfurushi-je Mustafavi, Kom, sv. 4, str. 440.

276

se upravo onako kako je Imam kazao. ovjek po imenu Halebi biljei: Okupili smo se u Samari i ekali da Ebu Muhammed (Imam Askeri) izae iz kue kako bismo ga izbliza vidjeli. Uto primih pismo od Imama u kojem je stajalo: 'Upozoravam vas da me niko ne selami i ne pokazuje na mene, inae e vam ivoti biti u opasnosti!' Pored mene je stajao neki mladi, pa ga upitah: 'Odakle si?', a on odgovori: 'Iz Medine.' 'ta radi ovdje?', upitah, a on ree: 'Postoje razilaenja u pogledu Ebu Muhammedovog imameta, pa sam doao da ga vidim i ujem, ili da vidim neki znak kako bi mi se srce smirilo. Ja sam, inae, potomak Ebu Zerra Gaffarija.' U tom trenutku Imam Hasan izae napolje sa svojim slugom. Kad naie pored nas, pogleda onog mladia i ree: 'Jesi li ti Gaffarija?' Mladi odgovori da jeste, a onda Imam upita: 'Kako ti je majka Hamdevija?' 'Dobro je', odgovori mladi, pa Imam nakon ovog kratkog razgovora ode od nas. Upitah onda mladia: 'Jesi li ga prije viao?' 'Nisam!', odgovori on. 'Je li ti ovo bilo dovoljno?', upitah onda, a mladi ree: 'I manje od ovoga bilo je dovoljno!'1 Dafer ibn Muhammed kazuje: Imam Askeri iao je putem, a mi smo ga pratili. elio sam imati dijete, pa u srcu pomislih: 'O Ebu Muhammede (Askeri), hou li dobiti dijete?!' Imam me tad pogleda, klimnu mi glavom u znak potvrde. Onda u srcu rekoh: 'A hoe li biti sin?' Imam odreno zavrti glavom. Uskoro nam Bog dade ker!2 Ali ibn Muhammed ibn Zijad pria: Doe mi od Imama pismo u kome je stajalo: 'Prijeti ti opasnost, pa ne izlazi iz kue.' Uskoro me snae jedna nevolja koja me uplai, pa se obratih Imamu s pitanjem je li to ona nevolja na koju je mislio? U odgovor mi napisa: 'Nevolja o kojoj sam govorio gora je od te.' Uskoro, zbog Dafera ibn Mahmuda, bijah izloen progonu, a vlast je onome ko me bude uhvatio nudila nagradu od stotinu hiljada dirhema.3 Skrivenost Imama, odnosno predvodnika zajednice je neuobiajena i teko shvatljiva pojava koju obini ljudi nee lahko prihvatiti. Zato su Poslanik islama i Imami postepeno upoznavali ljude s ovim pitanjem i pripremali ih za njegovo razumijevanje i prihvatanje. Takav trud naroito je bio pojaan i uoljiv u doba Imam Hadija i Askerija, budui da se vrijeme Imamove skrivenosti bilo pribliilo. Kako smo iz ivotopisa Imama Hadija vidjeli, on je djelovao uglavnom posredstvom opunomoenika i vrlo rijetko je s ljudima odravao izravne veze. Takav pristup je u vrijeme Imama Askerija bio dodatno pojaan. Kada je roen hazreti Mehdi, Imam ga je pokazao samo svojim odabranim i njemu izuzetno bliskim sljedbenicima. Inae, njegovi
1

Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 50, str. 269. 2 Tabasi, ejh Muhammed Devad, Hijati Imam Askeri, Daftar-e tablighat-e islami, Kom 1413, str. 136. 3 Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 207; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 50, str. 297.

277

doticaji s ljudima su svakim danom bivali sve ogranieniji i rjei. ak je i na upite i tekoe svojih sljedbenika iz same Samare odgovarao pismima ili preko svojih opunomoenika, pripremajui ih tako na prihvatanje uvjeta i prilika kakvi e vladati u razdoblju skrivenosti, odnosno na posredno saobraanje sa Imamom. Kako emo vidjeti, rije je o istom postupanju kakvo e Dvanaesti Imam primjenjivati u razdoblju Male zakrivenosti, pripremajui tako svoje sljedbenike za Veliku skrivenost. Kako smo ve rekli, neki od odabranih sljedbenika Ehli-bejta su bili u prilici vidjeti hazreti Mehdija. Ovdje emo navesti neke primjere takvih susreta. Ahmed ibn Ishak, jedan od odabranih i omiljenih drugova Imama Askerija, pria: Doao sam kod Imama elei ga upitati o Imamu nakon njega. Ali, prije nego ga i upitah, Imam ree: 'O Ahmede, otkako je Allah stvorio svijet nee ga ostaviti bez Svoga dokaza do Dana sudnjega. Njegovim blagoslovom Bog ljude svijeta titi od nesree, alje im kiu i daje im blagodati zemlje.' Upitah: 'Ko e biti predvodnik i Imam nakon vas?' Imam brzo ustade i ode u drugu sobu. Uskoro se vrati nosei u naruju djeaia starog otprilike tri godine, ije je lice sijalo poput punog Mjeseca. Onda mi ree: 'O Ahmede, da kod Boga i meu Imamima nisi potovan, ne bih ti pokazao ovog svoga sina. On je Poslanikovog imena i njegove loze. Ispunit e zemlju pravdom onako kako je sad ispunjena nepravdom. U ovome ummetu on je, po pitanju duine skrivenosti, poput Hidra i Zul-karnejna. Bit e skriven toliko dugo da e mnogi u njega posumnjati. Zablude e biti spaeni samo oni koje Bog uvrsti u njihovom uvjerenju u imamet te e usliati njihove dove da ubrza njegovo pojavljivanje.' Uz svo neprijateljstvo i zlobu koje su ljudi s abasidskog dvora ispoljavali prema Imamu Askeriju, njegova duhovna veliina i savrenost bi katkad na njih uticali na takav nain da nisu imali izbora, osim pred njim ponizno spustiti glave i hvaliti ga svim jezicima. Abdullah ibn Hakan je bio vana linost na abasidskom dvoru. Njegov sin Ahmed bio je odgovoran za zemljina pitanja u Komu i zaduen za sabiranje poreza u toj oblasti. On je slovio za jednog od ljutih neprijatelja imameta. Hasan ibn Muhammed A'ari, Muhammed ibn Jahja i ostali prenose da se na jednom skupu kod njega povela rije o pristaama Alijeve porodice i njihovom vjerovanju. Ahmed tom prilikom ree: Ja u Samari to se tie alevija, Alijeve porodice i Haimija uope, nisam vidio nekog tako asnog, potenog, uzornog i izvanrednog kao to je Hasan ibn Ali ibn Muhammed (Imam Askeri). Njegova porodica daje mu prednost nad njihovim starijima. On isti ugled uiva meu vojnim zapovjednicima, vezirima i obinim pukom. Sjeam se da sam jednom bio kod svoga oca, kad vratari oglasie: 'Ebu Muhammed ibn

278

Rida1 (Imam Hasan Askeri) eli ui.' Moj otac glasno ree: 'Pustite ga da ue!' Zaudih se tome to ga vratari pred mojim ocem spominju s vidnim potovanjem i uvaavanjem. Kod moga oca se tako smio spomenuti samo halifa, prestolonasljednik ili onaj za koga je halifa naredio da mu se ukazuje potovanje. Tad ue tamnoput ovjek skladnog rasta, lijepog lica, skladno graen, mlad i naoit. Kada ga moj otac ugleda, die se i poe mu u susret. Ne sjeam se da je moj otac ikada nekom Hamiji ili vojnom zapovjedniku iskazao takvo potovanje. On onda pritisnu elo na njegovu ruku, poljubi ga u obraz i rame, pa ga uze za ruku i posadi ga na mjesto na kome je dotad sjedio, a sam sjede nasuprot njega. Zatim se upusti u razgovor s njim, govorei svako malo 'rtvovao bih se za te!'. Sve to me veoma zaudi. Tada doe vratar i oglasi: 'Doao je Muvaffak (halifin brat) i eli ui.' Bilo je uobiajeno da se, kada Muvaffak dolazi, svi vratari i vojni zapovjednici postroje u dva reda i da Muvaffak ue prolazei kroz taj palir. Meutim, otac je ovaj put obraao panju samo na Ebu Muhammeda (Imama Askerija) i razgovarao je s njim, dok ne ugleda Muvaffakovog linog roba. Tada ree Ebu Muhammedu: 'rtvovao bih se za te, ako nemate nita protiv da sada poete', a onda naredi vratarima da ga isprate tako da ga Muvaffak ne vidi. Ebu Muhammed se die, a ustade i moj otac, zagrli ga, pozdravi se s njim i isprati ga. Tada se obratih oevim vratarima i slugama: 'Ah, ko je bio onaj ovjek koga ste pred mojim ocem spominjali s potovanjem i prema kome se on onako ponio?!' Odgovorie: 'On je jedan iz Alijeve porodice po imenu Hasan ibn Ali, a zovu ga i Ibn Rida.' Jo vie se zaudih pa sam itav dan do veeri razmiljao o njemu i oevom odnosu prema njemu. Moj otac je obiavao sjesti nakon jacije i pregledati izvjetaje koje je trebao proslijediti halifi. Poto je klanjao namaz i sjeo, uoh i sjedoh s njim. Bio je sam. Upita me: 'Ahmede, treba li neto?' Odgovorih: 'Da, oe, ako doputa da kaem?' 'Doputeno ti je', odgovori. Tada upitah: 'Oe, ko je bio onaj ovjek kojeg sam jutros vidio, a prema kojem si bio onako ponizan i pun potovanja, te si mu se obraao sa rtvovao bih se za te, i govorei da bi oca i majku dao za nj?' On odgovori: 'Sine moj, on je Imam rafidija2 Hasan ibn Ali, poznat kao Ibn Rida.' Onda malo pouti, a utio sam i ja. Potom nastavi: 'Sine moj, ako bi hilafet otiao iz ruku Abasida, niko meu Haimijama ga nije dostojan, osim njega. To je zbog njegovih vrlina, estitosti, skruenosti, pobonosti, dranja, dobrote i pristojnosti. I njegov otac bio je velik i vrlinama ukraen ovjek.' Zbog ovih rijei jo vie se zamislih i zabrinuh. Bio sam sada jo srditiji na oca. Jedino to sam imao na umu bilo je da se raspitam o Ibn Ridi i saznam to vie o njemu. I nisam o njemu upitao nijednog Haimiju, vojnog
1

Iz potovanja i kao znak ugleda Imama Ride, mir neka je s njim, u ondanjem drutvu, ak i meu Abasidima, Imama Devada, Imama Hadija i Imama Askerija, mir neka je s njima, nazivali su Ibn Rida. 2 Neprijatelji su nazivali sljedbenike Ehli-bejta rafidijama.

279

zapovjednika, uenjaka, kadiju, fakiha ili bilo koga drugog, a da nisam uo beskrajne pohvale na njegov raun. Svi su ga spominjali samo po dobru i davali mu prednost nad svim ostalima u njegovoj porodici. Tako njegov ugled u mojim oima poraste, jer ne naoh nijednog njegovog prijatelja ili neprijatelja a da o njemu nije govorio lijepo i hvalio ga...1 Mu'tamid Abasi je bio u stalnoj brizi usljed Imamova ugleda i omiljenosti u narodu. Kada je vidio da njegova omiljenost stalno raste i da zatoenje, pritisci i stalni nadzor imaju suprotan uinak od eljenog, odluio je da ga tajno otruje. uveni uenjak Tebrisi pie: Mnogi nai uenjaci kau da je Imam Askeri postao ehid nakon to je otrovan, ba kao to su njegov otac, djed i prijanji Imami postali tako ehidima.'' Kef'ami, glasoviti uenjak, kae: Njega je otrovao Mu'tamid.'' I Muhammed ibn Deriri ibn Rustem, uenjak iz 4. stoljea, uvjeren je da je Imam Askeri stepen ehadeta dosegao tako to je otrovan.2 Jedan od dokaza da je Imam bio tako ubijen jeste i to to je Mu'tamid u danima kad je Imam bio otrovan nastojao na sve naine da to prikae kao prirodnu smrt.3 Ibn Sebbag Maliki prenosi od Abdullaha ibn Hakana, ovjeka s abasidskog dvora (o ijem potovanju spram Imama smo govorili), sljedee: U vrijeme smrti Hasana ibn Alija Askerija abasidski halifa Mu'tamid ponaao se na osobit nain. To nas je sve udilo, jer nismo oekivali da e on, kao halifa, koji je u rukama drao mo, ispoljavati takvo ponaanje. Kad se Ebu Muhammed (Imam Askeri) razbolio, petorica ljudi iz najblieg halifinog okruenja, sve sami dvorski fakihi, otioe njegovoj kui. Mu'tamid im je naredio da tamo ostanu i da ga obavjetavaju o svemu to se dogaa. Takoer je poslao i jednu skupinu lijenika da se brinu o njemu. Pored toga, naredi i Kadiju ibn Bahtijaru da odabere deset povjerljivih ljudi i poalje ih Imamovoj kui, pa da oni od jutra do mraka paze na njega i nadgledaju njegovo stanje. Dva ili tri dana kasnije halifi javie da se njegovo stanje pogoralo i da je malo vjerovatno da e se oporaviti. Halifa tada naredi da se danonono pazi na Imamovu kuu sve dok, nekoliko dana kasnije, on ne preseli s Ovoga svijeta. Kada se vijest o Imamovoj smrti proirila, u Samari se podie vreva. Svi su bili u alosti i oplakivali ga. Zatvorie se bazari i duani. Na denazu dooe Haimije, dravni slubenici, vojni zapovjednici, gradske kadije, pjesnici i silan svijet, tako da je Samara toga dana liila na skup ljudi za Dan sudnji. Kada je tijelo bilo pripremljeno za ukop, halifa posla svoga brata Isu ibn Mutevekkila da klanja namaz Imamu. Kad spustie tijelo na zemlju, Isa prie i otkri Imamovo lice. Pokaza ga
1

ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 338; Kulejni, Usulul-Kafi, MektebetusSaduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 503; Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 197. Broura organizacije Dar rah -e hak posveena Imamu Hasanu Askeriju, str. 13-18. 2 I'lamul-veri, Dari kitabul-islamijje, str. 367. 3 Delailul-imamet, Menuretul-mektebetil-hajderijje, Nedef 1383, str. 223.

280

lanovima Alijeve loze, Abasidima, kadijama i uenjacima, i ree: 'Ovo je Ebu Muhammed Askeri, koji je umro priridnom smru. Ti-i-ti (nabroja ih poimenino) halifini slubenici su bili svjedoci da je tako.' Onda pokri Imamovo lice, klanja namaz, pa naredi da ponesu tijelo... Naravno, ovaj namaz bio je tek protokolaran i dio plana koji je vladajui reim osmislio kako bi prikrio Imamovo ubistvo. Poznato je da je hazreti Mehdi klanjao denazu-namaz svom velikom ocu. Ebul-Adjan pria: Bio sam jedan od slubenika Imama Askerija, zaduen da raznosim njegova pisma u razne gradove. Kada se Imam smrtno razbolio, dooh ga sluiti. Imam napisa nekoliko pisama i ree: Odnesi ovo u Medain. Petnaest dana nee te biti u Samari, a kada petnaestog dana stigne u grad, ue pla i alovanje. Tada e gasuliti moje tijelo.' Upitah: 'Poglavaru moj, ako se tako desi, ko je Imam nakon Vas?' On odgovori: 'Onaj ko mi bude klanjao namaz denaze je Imam nakon mene.' Tad rekoh: 'Kaite nam jo neke znakove', pa on kaza: 'Onaj ko bude znao o onome to je za pojasom.' Strahopotovanje prema njemu i njegova veliina sprijeie me da pitam ta misli pod onim to je u pojasu. Odnesoh Imamova pisma u Medain, a petnaestog dana vratih se u Samaru. Vidjeh da je onako kako je Imam rekao i uh pla iz njegove kue. Vidjeh takoer da njegov brat Dafer (Kezzab-Laac) sjedi pred Imamovom kuom, dok se oko njega okupila skupina Imamovih sljedbenika koji su mu izraavali sauee i estitke (!!!). Stegnu me u grlu kad to vidjeh, pa rekoh sebi: 'Ako je sada Dafer imam, onda su se prilike u pogledu imameta dobrano promijenile. Jer, svojim oima sam gledao kako Dafer pije vino i kocka se, a volio je i tar i tamburu. I ja mu prioh, izrazih mu sauee zbog smrti brata i estitah imamet, ali me on nita ne upita. Tad napolje izae Ukid, sluga Imamove kue, pa ree Daferu: 'Tijelo vaeg brata umotali su u efine. Doite klanjati namaz!' Dafer ue u kuu okruen Imamovim sljedbenicima. Kad doosmo u dvorite kue, vidjesmo da su Imamovo tijelo umotali u efine i poloili na tabut. Dafer istupi kako bi predvodio denaza-namaz. Kada htjede izgovoriti namaski tekbir, odjednom se pojavi tamnoput i crnokos djeak, malo razmaknutih zuba, povue Dafera za odjeu i ree: 'Amida, skloni se! Ja trebam klanjati denazu svome ocu!' Dafer se skloni, a lice mu bijae promijenilo boju. Onaj djeak mu klanja denazu, pa ga sahranie u njegovoj kui, uz kabur njegovog oca Imama Hadija. Potom se djeak okrenu prema meni i ree: 'O ovjee iz Basre, daj mi pisma s odgovorima koja ima sa sobom.' Dadoh mu ta pisma i rekoh u sebi: 'Ovo su ona dva znaka (klanjanje denaze i traenje pisama sakrivenih za pojasom). Nema ta drugo biti!' Onda prioh Daferu, koji je stajao podignute glave. Hadiz Vea, koji je bio ondje prisutan, upita Dafera: 'Ko je bio onaj djeak?!' Htio je tako podrati Dafera koji je lano tvrdio za sebe da je novi Imam. Dafer odgovori: 'Tako mi Boga, ne znam ga i nikad ga prije nisam vidio!' Sjedili smo ondje, kad doe skupina ljudi iz Koma, pa upitae za

281

Imama Hasana Askerija. Kada saznae da je Imam preselio, upitae: 'Ko je Imamov nasljednik?' Prisutni pokazae na Dafera. Oni ga poselamie, izrazie mu sauee i estitke, a onda rekoe: 'Donijeli smo pisma i novac. Pa, kaite nam od koga su ta pisma i koliko novca ovdje ima?' Dafera to pitanje zaudi i zbuni, pa on ustade izmeu ljudi i ree: 'Oni oekuju od mene da poznajem skriveno!' Uto iz kue izae sluga i ree: 'Pisma su od toga i toga, a imate ukupno hiljadu dinara, koje su vam dali deseterica.' Tada ljudi iz Koma sve doneseno predadoe slugi, rekavi: 'Ko god da te poslao da ovo preuzme, zaista je on Imam!'1 Nakon ehadeta Imama Askerija, Mu'tamid je naivno umiljao kako je ostvario svoje ciljeve i da njegovoj vlasti vie ne prijeti nikakva opasnost. Kako bi se posve osigurao, preduzeo je jo neke korake koji su pokazatelj njegove duboke zabrinutosti injenicom postojanja Imamovog sina. Nekim svojim ljudima naredio je da uu u njegovu kuu, temeljito pretrae njegove stvari i zapeate svu njegovu imovinu. S druge strane, budui da je uo da je iza hazreti Askerija ostao sin, potrudio se da ga nae. Kada to nije uspio, naredio je da se pregledaju Imamove ene i robinje, te da ga se odmah obavijesti ako se uoi da je neka od njih bila trudna. Tako se jednom od njegovih ljudi jedna robinja uinila sumnjivom, pa je halifa naredio da se ta robinja izdvoji i dri pod posebnim nadzorom. O njoj se starao Nehrir, jedan od dvorjana i halifin ovjek za posebne zadatke, sa skupinom ena. Drali su je pod nadzorom, sve dok se naposljetku nije utvrdilo da nije bila trudna i da je dojava bila lana.2 Kako bi pokazao da iza Imama Askerija nije ostao sin, odnosno da bi tako ostavio njegove sljedbenike bez nade da e imati Imama, Mu'tamid naredi da se njegova ostavtina podijeli izmeu njegove majke i brata (Dafera). Meutim, Imamovi odani sljedbenici su bili uvjereni da je iza njega ostao sin koji je preuzeo imamet, budui da su, mimo sluaja klanjanja denaze-namaza, neki od njih imali priliku vidjeti ga i ranije. U svakom sluaju, pritisci, neugodnosti i uznemiravanja Imamove porodice su se nastavili, budui da su vlasti ipak jo uvijek tragale za Dvanaestim Imamom. To je potrajalo sve do ustanka Jakuba ibn Lejsa Safarija u Horasanu, iznenadne smrti Abdullaha ibn Jahje ibn Hakana i smutnje Sahibul-zenda u Basri, to je primoralo Abaside da sve snage objedine na tom pravcu, tako da vie nije bilo prilike za uznemiravanje i tlaenje Imamove porodice.3
1 2

Saduk, Kemaluddin, Nashr-e islamijje, Kom 1405, str. 475. Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 505; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 50, str. 329. 3 Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 50, str. 331; Ebu Dafer Muhammed ibn Derir At-Taberi, Dila'ilul-imamet, Menuretur-Rida, Kom 1363, str. 224; Saduk, Kemaluddin, Nashr-e islamijje, Kom 1405, str. 475. Smatramo vanim napomenuti da smo se pri pisanju ovog poglavlja, pored literature navedene u biljekama ispod teksta, sluili i jo posebnim izdanjem ustanove Dar rah-e

282

DVANAESTI IMAM, MUHAMMED MEHDI, s.a.

Dvanaesti ehlibejtski Imam, Muhammed ibn el-Hasan, roen je 15. abana 255. godine po Hidri u Samari.1 Osim injenice da ima isto ime kao i Poslanik, ima i njegov nadimak, Ebul-Kasim.2 U predajama se navodi da su isti Imami zabranjivali svojim sljedbenicima da spominju ovog Imama po imenu.3 Neki od njegovih nadimaka su Hudet, Kaim, Salih, Sahibul-Zeman4 i Bakijetullah,5 a najpoznatiji je Mehdi.6 Njegov otac je Jedanaesti Imam, Hasan Askeri, a majka mu je potovana gospoa Nerdis.7 Poznata je takoer pod imenima Rejhana, Susan i Sekil.8 Nerdis je bila tako ukraena vrlinama i produhovljena da ju je Hakima, sestra Imama Hadija, smatrala prvakinjom svoje porodice, a sebe je nazivala njenom slukinjom. Hazreti Mehdi imao je dvije vrste skrivenosti: jednu kratkotrajnu (Mala skrivenost, ar. gajbetul sugra) i drugu koja traje dugo (Velika skrivenost, ar. gajbetul kubra). Prva je trajala od njegovog roenja do okonanja razdoblja njegovih posebnih
hak, posveenim Imamu Askeriju, te radovima o Jedanaestom Imamu iz pera ajetullaha Dafera Subhanija i hodetul-islama Sejjida Alija Akbara Karaija. 1 ejh Mufid, Al-Irad, Kom, Mektebetu basireti, str. 346; Fettal Niaburi, Rivdetul-vaizin, Muasesi ilimi Matbuat, Bejrut 1406, str. 292; Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 514; Tusi, Al-Ghajbat, Mektebetu Ninevi hadisijje, Teheran, str. 141. U nekim vrelima se kao godina I mamovog roenja navodi 256. h.g, npr. Saduk, Kemaluddin, Nashr-e islamijje, Kom 1405, str.432, Tusi, Al-Ghajbat, Mektebetu Ninevi hadisijje, Teheran, str. 258; dok se u drugim kae da je roen 258. h.g. Pogledati u Ali Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 227; Ibn Ebu Seled Bagdadi, Tarihul-eimme, Mektebetu Basireti, Kom, str. 15, dok Ebu Dafer Muhammed ibn Derir ibn Rustam Taberi smatra da je roen 257. h.g. 2 ejh Mufid, Isto, str. 346; Tabresi, Isto, 417; Arbili, Isto, str. 227. 3 Saduk, Isto, str. 648; Kulejni, Isto, str. 332; Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 51, str. 31-34. Meutim, ulema kole Ehli-bejta razilazi se oko toga da li je spominjanje Imamovog imena openita zabrana, ili se radilo o zabrani koja je imala politike motive i vaila je samo za razdoblje Male skrivenosti. 4 Tabresi, Isto, str. 418; Ibn Sebag, Isto, str. 310. 5 Mesudi, Asbatul-vasijet, Matbu'atul-Hajdarijje, Nedef 1374, str. 248. 6 Ibn Sebag, Isto, str. 310. 7 Mesudi, Isto, str. 248; Fettal Niaburi, Isto, str. 283; Tusi, Isto, str. 143, Muhammed ibn Derir ibn Rustam Taberi, Isto, str. 432. 8 Saduk, Isto str. 432, pogledati i Rivdetul-vaizin, str. 292. Neki savremeni istraivai smatraju da je njeno ime bilo upravo Nerdis, dok joj je druga imena kao nadimke dala ker Imama Devada Hakima. Tada su imena od milja bila esto koritena, a Rejhana i Susan su zapravo imena cvijea. (Dr. Husejn Dasim, Tarih-e sijasi ghejbat-e Imam-e davazdehom, Amir Kabir, Teheran 1367, str. 114.)

283

opunomoenika, a druga je otpoela okonanjem prvog razdoblja i trajat e do njegovog pojavljivanja.1 Kao to emo pojasniti na stranicama koje slijede, vjerovanje u Mehdija nije iskljuivo osobenost sljedbenika Ehli-bejta. I ostali muslimani, na osnovi brojnih Poslanikovih predaja, vjeruju u njega. Oni, meutim, poriu da je hazreti Mehdi ve roen. Kau: Osoba za koju je Poslanik kazao da e se pojaviti jo nije roena.2 Ipak, znaajan broj islamskih historiara i muhadisa spominju u svojim knjigama njegovo roenje i dre to za neospornu injenicu. Neki analitiari navode njih vie od stotinu.3 Kako smo objasnili u ivotopisu Imama Hasana Askerija, nasilniki abasidski vladari su se eljeli domoi Imamovog sina i ubiti ga. Zbog toga su drali njegov dom pod stalnom prismotrom. Meutim, in roenja Imama Mehdija, shodno unaprijed briljivo osmiljenom planu njegovog oca, dogodio se u najstroijoj tajnosti, tako da ljudi u okruenju ak ni sljedbenici Ehli-bejta nisu znali nita o tome. Najpouzdanije vijesti o tome su one koje stiu od Hakime, tetke hazreti Askerija, koja je bila svjedok njegovog roenja. Ove mjere tajnosti nisu znaile da ga tokom tih pet-est godina, dakle od njegova roenja pa do smrti njegovog oca, niko nije bio u prilici vidjeti. Dapae, kako smo se osvjedoili u primjeru iz ivotopisa Imama Askerija, odabrane linosti meu sljedbenicima Ehli-bejta su razliitim povodima i u raznim prilikama susretali hazreti Mehdija. Cilj tih uprilienja susreta bio je da se ljudima pokae da je on ve roen, da bi oni, kada to bude bilo potrebno, o toj injenici obavijestili ostale. Hasan ibn Ejub ibn Nuh4 biljei: Doli smo kod Imama Askerija, da bismo ga upitali o Imamu nakon njega. Tom skupu prisustvovalo je etrdeset osoba. Osman ibn Sa'id Amri ustade i ree: 'elim te pitati o neemu to zna bolje od nas.' Imam mu, meutim, ree da sjedne. Osman, oneraspoloen, htjede napustiti skup. Imam tada ree: 'Neko niko ne naputa skup!' Svi ostadosmo i to potraja neko vrijeme. Tada Imam pozva Osmana. On se die, a Imam ree: 'Hoete li da vam kaem zato ste doli ovdje? Doli ste da biste me upitali o dokazu i Imamu nakon mene.' 'Jesmo', rekoe oni. Tad ue djeak lica
1 2

ejh Mufid, Isto, str. 346. Ibn Ebul-Hadid , erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Daru ihjail-kutubul-arabijj, 1378. h.g, sv. 7, str. 94, i sv. 10, str. 96. 3 Fakih Imani, Mehdi, Mehdi muntezir dar Nehdil-belage, Ketabkhane-je umumi Imam Ali, str. 23, 39. Inae, autor ovog djela uzeo je obzir brojne izvore koji svjedoe o roenju Imama Mehdija, poput Ibn Hidr Hajtemi, As-seva'ikul-mehreke, Kairo 1375, str. 208; Muhammed Amin Bagdadi Sevidi, Seba'ikul-zehbi fi me'arifeti kaba'ilul-'arab, Dari Sa'b, Bejrut, str. 78; Mumin eblendi, Nurul-Ibsar, Mektebetu Meshedul-Husejni, Kairo, str. 168; ejh Muhammed Sebban, As'aful-raghibin, str. 141; Ibn Asir, Al-Kamilu fit-tarih, Bejrut, Daru Sadir, 1399. h.g, sv. 7, str. 274. 4 Kako je navedeno u ivotopisu Imama Hadija, Hasan ibn Ejub ibn Nuh bio je jedan od Imamovih opunomoenika.

284

sjajnog poput mjeseca, od svih ljudi najsliniji Imamu Askeriju. On pokaza na njega i ree: 'Ovo je va Imam nakon mene i moj nasljednik meu vama. Pokoravajte se njegovim naredbama i ne razilazite se nakon mene da ne biste propali i pomraili svoju vjeru!'1 Nema sumnje u pojavu da se vodstvo Bogom odabranih prvaka i njihovo upuivanje ljudi ostvari u potpunosti i u eljenom obliku samo ukoliko kod ljudi postoji spremnost da se okoriste tom boanskom uputom. Meutim, ukoliko meu njima ne postoji odgovarajua spremnost, prisustvo nebeskih predvodnika nee im biti od koristi. Naalost, pritisci i zlostavljanja kojima su Imami, posebno od vremena Imama Devada pa nadalje, bili izloeni, te ogranienja zbog kojih je djelovanje Jedanaestog i Dvanaestog Imama u nekim vidovima bilo svedeno na najmanju mjeru, pokazuju nam da u drutvu nisu postojali pogodni uvjeti za okoritenjem uputom Imama na poeljnoj razini. Boanska mudrost je stoga zahtijevala da Dvanaesti Imam, kako emo vidjeti, odabere skrivenost do vremena kad e u drutvu postojati potrebna spremnost za njegovo djelovanje. Svakako, nama nisu jasne sve tajne skrivenosti, ali moda je ovo to smo naprijed naveli jedan od njegovih temeljnih razloga. U naim predajama se, kada je rije o razlozima, teite uglavnom stavlja na tri stvari: iskuenje za ljude, zatita Imamovog ivota i sloboda od davanja prisege tagutima njegovog vremena. Kao to znamo, jedna od potvrenih boanskih tradicija je iskuavanje Njegovih robova, kako bi se ukazalo na one dobre i ispravne meu njima. ivot je uvijek poprite ispita u kojem su ljudi bili odgajani u okrilju vjere kroz strpljivost i pokornost te su pridravajui se Boijih naredbi, napredovali ka savrenstvu i otkrivali u sebi zapretene nadarenosti i umijea. Tako ljudi bivaju iskuavani i kroz skrivenost hazreti Mehdija. Oni ija vjera nije postojana, brzo pokau pravo lice te padaju u sumnju i kolebljivost. Nasuprot njih su oni vrste vjere, koji ostaju istrajni i nepokolebljivi u svom iekivanju njegovog dolaska, ostvaruju visoke duhovne stepene i stiu nagradu Boiju. Imam Musa ibn Dafer je rekao: Kad iezne moj peti potomak, pazite na svoju vjeru, kako ne biste ostali bez nje. On e zasigurno biti skriven, tako da e jedna skupina vjernika prestati vjerovati u njega. Bog e kroz njegovu skrivenost iskuavati robove Svoje.2 Iz kazivanja prvaka islama proizlazi da je iskuenje skrivenou hazreti Mehdija jedno od najteih Boijih iskuenja.3 Njegova teina ogleda se u dva vida: prvi, naelo skrivenosti Imama je takvo da e zbog njegove duine mnogi ljudi zapasti u sumnju i kolebljivost. Neki e sumnjati u
1 2

Tusi, Isto, str. 204; Saduk, Isto, str. 435; Medlisi, Isto, sv. 51, str. 346. ejh Tusi, Isto, str. 204; Al-Ghiajbat Numani, Mektebi Saduk, Teheran, str. 154; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 51, str. 150; Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 337. 3 Tusi, Isto, str. 203-208.

285

injenicu da je ve roen, a drugi e biti sumnjiavi spram duine njegovog ivota. Vjeru u njega e zadrati samo prokuani i isti vjernici, kao i oni koji duboko razumijevaju stvari. Poslanik islama u jednom poduem hadisu kae: Mehdi e biti zakriven od oiju svojih sljedbenika tako da u vjerovanju u njegov imamet nee ostati postojan niko, osim onih ija je srca Bog uinio toga dostojnim.1 S obzirom na nevolje, pritiske i sva zla koja e se deavati u razdoblju Mehdijeve skrivenosti, ljudi e se promijeniti, tako da e najtea stvar biti sauvati ispravno vjerovanje i istrajati na njemu. To e biti vrijeme kada e se vjera nai izloena brojnim opasnostima. Bog je kroz skrivenost zatitio Dvanaestog Imama od ubistva, jer da je javno ivio bio bi ubijen, kako smo to iz prethodnih stranica ve mogli saznati. Stoga, ukoliko bi se pojavio prije nego to se steknu uvjeti za to, njegov ivot bi opet bio u opasnosti, pa ne bi mogao vriti svoje od Boga mu date dunosti i ostvariti svoje uzviene ciljeve. Zerare, jedan od drugova Imama Sadika, kae: Imam Sadik mi je rekao: 'Oekivani Imam bit e izvjesno vrijeme skriven prije svoga ustanka.' 'Zato?'', upitah, a on odgovori: 'Zato to e se plaiti za svoj ivot.'2 ak ni kroz tekiju nije priznao niti e priznati ijednu nasilniku i nepravednu vladavinu. Nee biti primoran na to, jer e njegova obaveza biti predstaviti Boiju vjeru u potpunosti, bez ikakvih skrivanja, straha ili bilo kakvog drugog zazora. Njemu, stoga, nije doputeno da daje bilo kakvu prisegu drugim vladarima ili ispolji bilo kakvu popustljivost i sporazum s njima. Husejn ibn Fiddal kae: Osmi Imam rekao je: 'Kao da vidim nae sljedbenike kako nakon smrti moga treeg potomka (Imama Hasana Askerija) trae posvuda svoga Imama, ali ga ne nalaze.' Upitah: 'Zato e im biti skriven?', a on ree: 'Zato da kada ustane ne bude vezan prisegom prema nekome.'3 Kao to smo kazali, skrivenost Imama Mehdija dijeli se u dva razdoblja: trazdoblje Male i razdoblje Velike skrivenosti. Mala skrivenost trajala je od 260. (od ehadeta jedanaestog Imama) do 329. (godina smrti posljednjeg Imamovog opunomoenika) godine po Hidri, dakle skoro 69 godina.4 Tokom male skrivenosti veza Imama sa njegovim sljedbenicima nije bila u potpunosti prekinuta. Naime, tokom ovog razdoblja, odreene osobe, o kojima emo kasnije govoriti, bile su njegovi osobiti opunomoenici.
1 2

Safi, Isto, poglavlje 1, dio 8, str. 101. Lutfullah Safi, Navid-e amn o aman, Darul-kitabul-islamijje, Teheran, str. 177-178. 3 Kemaluddin Saduk, poglavlje 44, str. 480.; Medlisi, Isto, sv. 51, str. 152. 4 ejh Mufid navodi da je da se razdoblje male skrivenosti rauna poevi od roenja Dvanaestog Imama (godine 255.) (Irshad, str. 346.), te bi tako Mala skrivenost trajala 75 godina. Naravno, njegov stav poiva na injenici da Imam za ivota svoga oca nije imao naroitog doticaja s ljudima, odnosno bio je u svojevrsnoj skrivenosti za javnost. Upravo rukovodei se ovim injenicama, analitiari poput Tabresija, Sejjida Muhsina Amina i ajatollaha Sadruddina Sadra takoer smatraju da Mala skrivenost poinje s Imamovim roenjem.

286

Posredstvom njih njegovi su mu sljedbenici mogli dostavljati svoja pitanja i predstavljati tekoe i na isti nain dobivati odgovore i rjeenja. Tako bi se moglo kazati da je tokom ovog razdoblja Imam bio skriven, ali istovreneno i nije i ono se moe smatrati vremenom pripreme sljedbenika Ehli-bejta za Veliku skrivenost, odnosno za razdoblje kada e i ova vrsta veze s Imamom biti prekinuta. Tada e se oni radi svojih tekoa morati obraati openitim Imamovim predstavnicima, dakle mudtehidima, ljudima koji su upoznati sa erijatom i islamskim propisima. Da je velika skrivenost otpoela odmah i odjednom, mogue je da bi se javile razliite zablude i da svijest ljudi ne bi bila spremna na to. Takoer, mogunost doticaja s Imamom preko njegovih opunomoenika u razdoblju Male skrivenosti i injenica da su se neki ljudi susretali s Imamom, znaila je mnogo u pogledu potvrde njegovog vilajeta.1 Okonanjem razdoblja Male skrivenosti zapoelo je dugotrajno razdoblje Velike skrivenosti, koje traje do danas i nastavit e se sve dok Bog ne dopusti Imamu da se pojavi i zapone svoju revoluciju. Dvojaka skrivenost Dvanaestog Imama najavljena je od strane prethodnih Imama godinama i prije njegovog roenja. Jo tada je posredstvom prenosilaca predaja i muhadisa zabiljeena u literaturi. Potkrjepljenja radi, ovdje emo navesti nekoliko takvih predaja. Imam Ali je rekao: Na Gaib imat e dvije vrste skrivenosti: jedna e biti due od druge. U njegov imamet vjerovat e samo oni koji imaju vrsto uvjerenje i potpuno znanje.2 Imam Bakir je rekao: Kaim e imati dvije skrivenosti. Tokom jedne od njih ljudi e govoriti: 'On je umro!' 3 Ebu Basir pria: Rekoh Imamu Sadiku: 'Imam Bakir je govorio da e Kaim iz Poslanikove porodice imati dvije skrivenosti, od kojih e jedna biti dua od druge.' Imam Sadik odgovori: 'Da, tako je.'4 Hazreti Sadik je rekao: Imam Kaim imat e dvije skrivenosti: jednu kratku i drugu dugu.'' Dakle, historija je potvrdila vjerodostojnost ovih najava, budui da se ostvarilo upravo ono to su Imami i kazali: skrivenost hazreti Mehdija je bila dvojaka. Odabrani opunomoenici hazreti Mehdija tokom razdoblja Male skrivenosti bili su etvorica pouzdanih ljudi koji su bili drugovi i prethodnih Imama. To su bili bogobojazni ljudi koji su uz to bili i izuzetni uenjaci. Navedeno po starini to su: Ebu Amr Osman ibn Sa'id Amri, Ebu Dafer Muhammed ibn Osman ibn Sa'id Amri, Ebul-Kasim Husejn ibn Ruh Nubahti i Ebul-Hasan Ali ibn Muhammed Samer. Naravno, Imam je imao svoje predstavnike i u Bagdadu, Kufi, Ahvazu, Hamadanu, Komu, Reju, Azerbejdanu, Niaburu..., ali svi su oni s njim saobraali samo posredstvom
1 2

Sejjid Sadruddin Sadr, Al-Mehdi, Dari Zehra, Bejrut 1398, str. 183. ejh Sulejman Kandevazi, Jenab'iul-meveddet, Bejrut, sv. 3, str. 82. 3 Numani, Isto, str. 173. 4 Isto, str. 170.

287

navedene etvorice,1 te od njih dobijali njegove tukije.2 Neki istraivai smatraju da je opunomoenitvo, odnosno vekalet, ove etvorice bio opi, a da su neki ljudi samo u izuzetnim prilikama imali ulogu njihovih predstavnika, kao to je to bio sluaj sa Muhammedom ibn Daferom Esedijem, Ahmedom ibn Ishakom A'erijem Komijem, Ibrahimom ibn Muhammedom Hamadanijem, Ahmedom ibn Hamzom Ibnul-Isaom, Muhammedom ibn Ibrahimom ibn Mahzjarom, Hadizom ibn Jezidom, Muhammedom ibn Salihom, Ebu Haimom Davudom ibn Kaimom Daferijem, Muhammedom ibn Alijem ibn Bilalom, Omerom Ahvazijem i Ebu Muhammedom Vednaijem.3 Prvi opunomoenik Dvanaestog Imama bio je Ebu Amr Osman ibn Sa'id Amri. Osman je pripadao je plemenu Benu Esed, a budui da je ivio u Samari, i on je nazivan Askeri. U historijskim vrelima navodi se i kao Semman (trgovac uljem), budui da se, da bi prikrio svoje politiko djelovanje, bavio trgovinom uljem, a u svojim bavama je prenosio poklone koje su sljedbenici Ehli-bejta upuivali Imamu Askeriju.4 Meu svim Imamovim prijateljima uivao je potpuno povjerenje i uvaavanje.5 Valja takoer napomenuti da je Osman ibn Sa'id bio najprije povjerenik i opunomoenik Imama Hadija i Imama Askerija. Ahmed ibn Ishak, koji i sam spada meu velikane ehlibejtske sljedbe, biljei: Jednom dooh kod Imama Hadija, pa mu rekoh: 'Ja sam katkad odsutan, tako da ne mogu uvijek biti s vama: Koga u toj prilici da posluam i ije rijei da uvaim?' Imam odgovori: 'Ovaj Ebu Amr (Osman ibn Sa'id Amri) jeste pouzdan i siguran ovjek. Ono ta vam on kae moje su rijei i ono to vam on prenese zasigurno je od mene prenio.' Ahmed ibn Ishak takoer svjedoi: Nakon smrti Imama Hadija dooh jednom kod Imama Askerija i postavih mu ono isto pitanje. Imam odgovori kao i njegov otac: 'Ovaj Ebu Amr bio je ovjek od povjerenja prethodnog Imama, ovjek je od moga povjerenja i od povjerenja je i nakon moje smrti. Ono to vam kae govori vam od mene, a ono to vam prenese prenio je od mene.'6 Sve su prilike da je nakon smrti Imama Askerija njegovo gasuljenje, umotavanje u efine i pripremu za denazu obavio upravo Osman ibn Sa'id. Takoer je on jednom prilikom donio poklone koje
1

Kako navodi ejh Tusi, u Bagdadu je djelovalo desetak ljudi u svojstvu predstavnika Muhammeda ibn Osmana. 2 U terminologiji uleme kole Ehli-bejta tukijama su nazivani pisma, poruke i naredbe koji su ljudima stizali od Imama tokom razdoblja Male skrivenosti. 3 Amin, Sejjid Muhsen, Ajanu-i'et, sv. 2, str. 257; Tusi, Al-Ghajbat, str. 257-258; Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 518; Tabresi, Isto, Ilamul-vera, str. 444.
4 5

Tusi, Al-Ghajbat, str. 214. Tusi, Isto, str. 216. 6 Tusi, Isto, str. 215.

288

su sljedbenici Ehli-bejta iz Jemena prikupili za Imama, a on je kako bi uvrstio povjerenje naroda u Osmana i osnaio njegov ugled izjavio: Budite svjedoci da je Osman ibn Sa'id moj opunomoenik, a njegov sin Muhammed bit e opunomoenik moga sina Mehdija. Takoer, prilikom posjete one etrdesetorice Imamu Askeriju o emu smo ranije govorili, kada su imali priliku vidjeti hazreti Mehdija Imam je okupljenima kazao: Ono to Osman kae, prihvatite. On je opunomoenik vaeg Imama i njemu pripada prvenstvo. Nije poznat taan datum Imamove smrti: neki procjenjuju da je umro izmeu 260. i 267. h.g., dok neki smatraju da je to bilo 280. h.g.1 Drugi opunomoenik bio je Muhammed ibn Osman ibn Sa'id Amri. I Muhammed je, poput svoga oca, usljed iskazane bogobojaznosti i pravednosti ubrajan meu velikane ehlibejtske sljedbe. Uivao je veliko potovanje i spadao meu pouzdane drugove Imama Askerija. Tako je na pitanje Ahmeda ibn Ishaka kome da se obraa, Imam kazao: Amri (Osman ibn Sa'id) i njegov sin su osobe od moga povjerenja. Ono to ti prenesu, prenijeli su od mene, a ono to ti kau, kazali su moje rijei. Sluaj ih i dri ih se, jer njih dvojica su ljudi od moga povjerenja. Nakon Osmanove smrti, Imam Mehdi je poslao tukiju povodom njegove smrti i objavio je opunomoenitvo njegovog sina Ebu Dafera (Muhammeda ibn Osmana ibn Sa'ida).2 Abdullah ibn Dafer Himjari kae: Kada je umro Osman ibn Sa'id, stie nam pismo pisano istim rukopisom kakvim su bila pisana prethodna Imamova pisma. Njime je Ebu Dafer (Muhammed ibn Osman ibn Sa'id) postavljen na poloaj svoga oca.3 Takoer, Imam je na pitanje Ishaka ibn Jakuba odgovorio tukijom ovako: Bog je zadovoljan Ibn Osmanom ibn Sa'idom i njegovim ocem prije njega. On je ovjek od moga povjerenja i ono to on napie ja sam napisao.4 Naime, Ebu Dafer je imao neke pisane radove o fikhu, koji su nakon njegove smrti preli u ruke treeg Imamovog opunomoenika ili, kako to neki tvrde, u ruke Ebul-Hasana Samerija, etvrtog opunomoenika.5 Muhammed ibn Osman je obavljao dunost opunomoenika skoro etrdeset godina. Tokom tog razdoblja ustrojio je mreu lokalnih predstavnika i nadzirao je njihov rad, brinui se tako o poslovima Imamovih sljedbenika. Njegovim posredovanjem ljudima su stizale brojne tukije pisane od strane
1

Dr. Husejn Dasim, Tarih-e sijasi ghejbat-e Imam-e davazdehom, Amir Kabir, Teheran 1367, str. 155-156. 2 Tusi, Isto, str. 219. 3 Tusi, Isto, str. 220; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 51, str. 349. 4 Tusi, Isto, str. 220; Medlisi, Isto, str. 350; Ali Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetileimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 322. 5 Tusi, Isto, str. 221.

289

Imama. Umro je 304. ili 305. godine po Hidri.1 Kau da je prije svoje smrti obavijestio ljude o njenom tanom datumu.2 Posljednjih dana ivota Ebu Dafera skupina uglednih drugova bila mu je dola u posjetu. On im ree: Nakon to odem s Ovoga svijeta, moj nasljednik i Imamov opunomoenik, shodno Imamovoj naredbi, bit e EbulKasim Husejn ibn Ruh Nubahti. U svojim poslovima obraajte mu se s punim povjerenjem.3 Husejn ibn Ruh bio je blizak prijatelj drugog opunomoenika, pa je on jo otprije poeo pripremati teren za njegovo opunomoenitvo. Ovlastio ga je da prikuplja materijalna dobra, a bio je jedno vrijeme i posrednik izmeu Osmana ibn Sa'ida i ostalih.4 Husejn ibn Ruh napisao je knjigu o ehlibejtskom fikhu pod naslovom At-Tadib, koju je poslao ulemi u Komu kako bi saznao njihovo miljenje. Nakon to su je pregledali, u odgovoru su mu napisali: Osim u pogledu jednog pitanja, posve je u skladu sa fetvama uleme ehlibejtske kole.5 Neki njegovi savremenici, hvalei njegovu otroumnost i pronicljivost, govorili su: Njegovi i prijatelji i neprijatelji slau se da je Husejn ibn Ruh najpronicljiviji ovjek svoga vremena.6 Nubahti je za vladavine abasidskog halife Muktedira bio baen u tamnicu na pet godina. Osloboen je 317. h.g.7 Naposljetku, nakon to je dunost opunomoenika obavljao dvadeset i jednu godinu, umro je 326. h.g.8 Po naredbi Imama Mehdija9 i oporukom Nubahtija, Ali ibn Muhammed Sameri10 postao je Imamov etvrti opunomoenik koji vodio brigu o poslovima njegovih sljedbenika.11 Sameri je spadao meu drugove Imama Askerija.12 Dunost opunomoenika obavljao je do 329. godine po Hidri. Nekoliko dana prije smrti dobio je od Imama tukiju sljedeeg sadraja: O Ali ibn Muhammed Sameri, da te Allah nagradi nagradom velikom za tvoju slubu svojoj brai! Za est dana napustit e Ovaj svijet. Sredi svoje poslove i ne postavljaj nikoga za svoga nasljednika. Razdoblje krae skrivenosti je zavreno. Ja se, osim po naredbi Boijoj, neu vie javljati. Pojavit u se tek
1 2

Tusi, Isto, str. 223. Tusi, Isto, str. 222; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 51, str. 351. 3 Tusi, Isto, str. 219. 4 Tusi, Isto, str. 224-227. 5 Tusi, Isto, 240. 6 Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 51, str. 356; Tusi, Isto, str. 236. 7 Dr. Husejn Dasim, Tarih-e sijasi ghejbat-e Imam-e davazdehom, Amir Kabir, Teheran 1367, str. 199. 8 Tusi, Isto, str. 238. 9 Tabresi, Isto, str. 445. 10 Spominje se jo i kao Sejmeri i Sejmari. 11 Tusi, Isto, str. 242. 12 Sadr, Isto, str. 412.

290

nakon dugo vremena, kada srca otvrdnu i Zemlja se ispuni nasiljem. Meu mojim sljedbenicima bit e i onih koji e tvrditi da su me vidjeli ili imali vezu sa mnom preko mojih opunomoenika. Znajte da je svako ko, prije izlaska Sufjanija i nebeskoga glasa,1 tvrdi takvo ta laov je i prevarant. A nema moi niti snage, osim sa Bogom Velikim.2 estog dana nakon primitka ove tukije, Ebul-Hasan Sameri je umro.3 Prije smrti pitali su ga: Ko je opunomoenik nakon tebe?, a on je odgovorio: Nemam doputenje da nekoga postavim.4 Njegovom smru otpoeo je novo razdoblje u historiji ehlibejtske sljedbe, poznat kao Velika skrivenost, o emu emo govoriti na narednim stranicama. Odabir opunomoenika od strane Dvanaestog Imama bio je nastavak i svojevrsno irenje komunikacijske mree vekaleta, odnosno opunomoenitva, koja je nastala u vrijeme Devetog Imama. U vrijeme Imama Hadija i Imama Askerija se dalje irila, da bi svoj vrhunac dosegla u vrijeme Imama Mehdija. Osnovne dunosti i djelatnosti odabranih Imamovih opunomoenika mogle bi se svesti pod sljedee: skrivanje Imamovog identiteta i boravita, uspostavljanje mree predstavnika, preuzimanje i raspodjela novca i dobara, odgovaranje na fikhska pitanja i akaidske sporove i, na kraju, borba protiv nevjerodostojnih pretendenata na opunomoenitvo. Iako je u vrijeme Male skrivenosti postojala mogunost da se opunomoenici i odabrani sljedbenici vide s Imamom,5 svaki od njih je, zbog tadanjih politikih prilika, u tome bio krajnje oprezan, nastojei na svaki nain prikriti njegov identitet i boravite. U suprotnom, Imamov ivot bio bi ugroen od strane tadanjih vlasti. Taj nain prikrivanja i djelovanja u tajnosti provoen je upravo prema Imamovom nareenju i uputama. Tako je jednog dana, a da Imamu nije bilo postavljeno ikakvo pitanje, Muhammedu ibn Osmanu stigla tukija u kojoj se kae: Oni koji pitaju za moje ime trebaju znati da ih, ako budu utjeli eka Dennet, a budu li priali, Dehennem. Jer, kada bi saznali za ime, odali bi ga, a kada bi znali za boravite, pokazali bi ga.6 Takoer, jednom prilikom su Abdullah ibn Dafer Hemjari i Ahmed ibn Ishak A'eri, oba drugovi prethodnih Imama i njihovi dokazani sljedbenici, pitali Osmana ibn Sa'ida: Jesi li vidio nasljednika Imama Askerija? On im potvrdno odgovori. Pitali su ga potom za njegovo ime, ali on im ga ne htjede kazati, pa ree: Zabranjeno vam je da pitate o tome. Ne govorim vam to od sebe, jer ja ne mogu halal uiniti haramom niti haram halalom, ve je takva
1 2

Pojava Sufjanija i nebeski glas znakovi su Imamovog izlaska iz skrivenosti. Tusi, Isto, str. 242-243; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubilislamijje, Teheran, sv. 51, str. 361, Tabresi, Isto, str. 445. 3 Tusi, Isto, str. 243. 4 Tusi, Isto, str. 242. 5 Tusi, Isto, str. 222-246; Saduk, Kemaluddin, Isto, str. 44. 6 Tusi, Isto, str. 222.

291

njegova naredba. Jer, vlasti vjeruju da je Imam Askeri umro, a da nije iza sebe ostavio potomka. Zato su njegovo naslijee razdijelili izmeu onih kojima nije trebalo pripasti (Dafer Kezzab i majka hazreti Askerija), a Imam je na to bio strpljiv i nije uzvraao. Niko zato nema doputenje uspostavljati vezu s njegovom porodicom i raspitivati se kod njih. Pripazite, zaista pripazite! Bojte se Boga i klonite se takvih rasprava!1 U doba opunomoenitva Ebul-Kasima Husejna ibn Ruha pitali su Ebu Sehla Nubahtija, jednog od uglednika, kako to da on nije postavljen na to mjesto. On im je odgovorio: O tome najbolje zna onaj koji ga je postavio na taj poloaj. Moja dunost je da se suprotstavljam osporavateljima i neprijateljima. Da ja, poput Husejna ibn Ruha, znam Imamovo boravite, moda bih ga, kad bi me izloili zlostavljanju, i odao. Ali, da se Imam kojim sluajem sakrije pod njegov ogrta, sve i kad bi mu meso sjekli na komadie, on ne bi otvorio svoju odjeu.2 Kao to je reeno, lokalni Imamovi predstavnici su u vrijeme Male skrivenosti, sa svim raznolikim zadacima koje su imali, bili ratrkani po razliitim mjestima3. Iako su u doba Desetog i Jedanaestog Imama vezu s njima uglavnom odravali posredstvom glavnog opunomoenika, imali su prilike da ga i izravno sretnu. Meutim, u doba Male skrivenosti mogunost za izravan susret s Imamom bila im je uskraena. Umjesto toga, svoje obaveze i zadae obavljali su iskljuivo u doticaju sa njegovim opunomoenikom. U doba opunomoenitva Ebu Dafera Muhammeda ibn Osmana samo u Bagdadu je pod njegovim nadzorom djelovalo desetak osoba.4 Imamovi opunomoenici nisu izdavali nikakve potvrde u pogledu preuzimanja priloga za Imama, ali njegovi sljedbenici su traili priznanice od drugih Imamovih predstavnika. Kako prenosi ejh Tusi, pretkraj ivota Muhammeda ibn Osmana neki ovjek, po njegovom savjetu, predade svoj prilog Husejnu ibn Ruhu, pa zatrai od njega potvrdu o tome. On se poali Muhammedu ibn Osmanu, pa ovaj naredi da se od njega ne trai priznanica, dodavi: Sve to doe u njegove ruke stiglo je u moje ruke.5 Odabrani Imamovi opunomoenici, svaki u svoje doba, preuzimali su imovinu koju su sljedbenici Ehli-bejta davali izravno njima ili preko lokalnih predstavnika prikupljali za Imama. Ovi su mu onda na razliite naine to dostavljali ili su, onda kada to Imam naredi, troili prikupljenu u skladu s njegovim nareenjem. U danima ehadeta Imama Askerija skupina ljudi iz
1 2

Tusi, Isto, str. 146 i 219. Tusi, Al-Ghajbat, Mektebetu Ninevi hadisijje, Teheran, str.240; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 51, str. 359. 3 Tabresi donosi zanimljiv popis imena opunomoenika ove vrste i obaveza koje su im bile povjerene. 4 Tusi, Isto, str. 225. 5 Tusi, Isto, str. 225-226.

292

Koma i nekih drugih iranskih oblasti dooe u Samaru gdje saznadoe za Imamovu smrt. Sa sobom su bili ponijeli priloge koje su mu eljeli predati, pa kada upitae za Imamovog nasljednika, neki ih uputie na Dafera Kezzaba, njegovog brata. Oni, kako je to bilo uobiajeno pitati Imama, upitae Dafera da im kae neto o onome to donose i iznosu novca, kako bi se uvjerili da je zaista rije o Imamu. Poto ih Dafer ostavi bez odgovora, ne htjedoe mu predati novac te napustie Samaru elei se vratiti u svoj zaviaj. Kada bijahu izvan Samare, stie im pisana poruka od Imama Mehdija. U njoj je bio napisan naziv mjesta gdje su trebali doi. Oni se tamo uputie i sretoe Imama. Kad im on nabroja sve to su nosili sa sobom, oni mu sve to i predadoe. Onda im Imam ree: Nakon ovoga, vie nemojte dolaziti u Samaru. Odredit u u Bagdadu ovjeka kojem ete predavati priloge i on e vam donositi tukije. Otada je Imam za svoga opunomoenika postavio Osmana ibn Sa'ida, tako da je on sa obavljanjem svojih dunosti zapoeo u Bagdadu. Opseg djelovanja etvorice opunomoenika nije bio ogranien samo na prikupljanje materijalnih dobara. Njihove dunosti su se odnosile i na odgovaranja na razliita fikhska i erijatska pitanja, rjeavanje akaidskih nedoumica i borbu protiv sumnji koje su oponenti podsticali, nastojei uzdrmati i oslabiti vjerovanje Imamovih sljedbenika. Zahvaljujui njegovim poukama i vlastitom izvanrednom znanju, oni su ove zadae obavljali na najbolji nain. Kratak osvrt na ivot i djelovanje ove etvorice velikih linosti pokazuje koliko su samo ulagali truda i bili portvovani u tome. U svome poslanju su bili prinueni da opovrgavaju glasine kako Imam uope ne postoji, te su ponekad obznanjivali svoje tajne susrete s Imamom1, a ponekad bi donosili njegove tukije kojim bi ih suzbijali.2 Kao to smo ranije naveli, jedna od njihovih zadaa bila je i da dostavljaju Imamu fikhska i erijatska pitanja i da preuzimaju njegove odgovore i dostavljaju ih ljudima. Kao primjer, moe se navesti tukija koja je stigla posredstvom Muhammeda ibn Osmana kao odgovor na razliita pitanja Ishaka ibn Jakuba.3 Takoer, moe se ukazati na opirnu tukiju donesenu kao odgovor na pitanja predstavnika naroda u Komu, Muhammeda ibn Abdullaha ibn Dafera Himjarija.4 Osim toga, opunomoenici su katkad vodili rasprave sa protivnicima i redovno bi ih poraavali, istiui pritom da su odgovorima bili podueni od Imama. Tako je Husejn ibn Nuh, na jednom skupu na kome se povela rasprava, odgovorio osobi koja je iznijela neke sumnje u pogledu ehadeta Imama Husejna. Kada mu je jedan od njegovih prijatelja estitao na tako dobro uoblienom odgovoru, Husejn ibn Ruh mu je rekao: Bolje bi mi bilo da
1 2

Kemaluddin Saduk, Isto, str. 440-441. Tusi, Isto, str. 176-177. 3 Tabresi, Isto, str. 452-453. 4 Tusi, Isto, str. 229-236.

293

padnem s visoka, pa da ptice kljuju moje tijelo i vjetar raznosi moje ostatke, nego da u vezi s vjerom Boijom dajem lino miljenje. Ono to si uo juer je upravo ono to sam ja uo od Dokaza Boijeg (Imama Mehdija).1 Takoer, jednom tadanjem uenjaku, koji je pitao o ehadetu Muse ibn Dafera, pruio je tako jasno objanjenje o pojavi da su svi Imami postali ehidima tako to su usmreni maem ili otrovani, te o razlozima zato hazreti Fatima ima prednost nad ostalim Poslanikovim kerima. Ovaj ga je pohvalio i rekao: Niko mi u vezi s ovim pitanjima nije dao bolje ni krae odgovore.2 Borba protiv gulata i lanih pretendenata na opunomoenitvo i predstavljanje Imama takoer je bila jedna od zadaa etvorice Imamovih odabranih opunomoenika. Kako smo naveli u ivotopisu Imama Hadija, skupina zabludjelih i nepouzdanih osoba, voena linim probicima, iznijela je tvrdnje o boanstvenosti Imama i sebe predstavila ovlatenom da prikuplja hums. To je nanosilo mnogo zla i tete pokretu i stvaralo tekoe Imamima. U vrijeme Male skrivenosti, osim ovih, pojavili su se i drugi koji su neutemeljeno tvrdili da su Imamovi opunomoenici. Na taj nain su prisvajali imetak namijenjen njemu, a na fikhska i akaidska pitanja pruali nevjerodostojne odgovore. Odabrani opunomoenici su se, prema Imamovim uputama, suprotstavljali ovakvima. U nekim primjerima su od Imama donosili tukije u kojima su bile odbacivane i proklinjane ovakve osobe. Meu njih su spadali Ebu Muhammed eri'ai, Muhammed ibn Nasir Nemiri, Ahmed ibn Helal Karhi, Ebu Tahir Muhammed ibn Ali ibn Bilal, Husejn ibn Mensur Hallad i Muhammed ibn Ali elmegani.3 elmegani je ranije ubrajan meu fakihe ehlibejtske kole. ak je bio napisao i knjigu pod naslovom Teklif. Meutim, kasnije je odlutao u zabludu i ispoljavao je nevjerniko ponaanje. Tako je istrajavao na zamisli metempsihoze, govorei: Duh Poslanika islama preao je u tijelo Muhammeda ibn Osmana (drugog opunomoenika), duh Imama Alija je u tijelu Husejna ibn Ruha, a duh hazreti Fatime je u Ummi Kulsum, keri Muhammeda ibn Osmana. Husejn ibn Ruh je ovakve stavove proglasio nevjerstvom i otpadnitvom, te ih je uporedio sa nekim vjerovanjima krana u vezi sa hazreti Mesihom. Na kraju ih je pogubio i osramotio njihovog zagovornika pred narodom. S obzirom na ruilako djelovanje elmeganija, Husejn ibn Ruh je u Zul-hidi 312. h.g. donio Imamovu tukiju kojom se elmegani proklinje i proglaava otpadnikom i nevjernikom. Ovaj je naposljetku i pogubljen 333. h.g.4
1 2

Isto, str. 198-199. Isto, str. 236-239. 3 ejh Tusi, Ikhtijari marefatir-ridal, Daneshgah-e Mashhad, Mashhad, str. 244. 4 Isto, str. 248-254; dr. Husejn Dasim, Tarih-e sijasi ghejbat-e Imam-e davazdehom, Amir Kabir, Teheran 1367, str. 200-205. Mesudi smatra da je elmegani pogubljen 322. h.g.

294

Kao to je ve reeno, smru etvrtog opunomoenika Dvanaestog Imama zapoelo je razdoblje Velike skrivenosti. U ovom razdoblju uenjaci upueni u erijat predstavljaju openite opunomoenike Imama Mehdija. Kao to smo vidjeli, odabrano opunomoenitvo podrazumijeva da Imam lino i poimenino odredi odreenu osobu za svoga opunomoenika, dok openito zastupnitvo znai da je Imam za to dao openite uvjete i mjerila. To znai da svaki pojedinac koji ih bude ispunio postaje Imamov predstavnik po svim pitanjima, odnosno postaje merda'. Ehlibejtski Imami, a osobito Imam Mehdi, u brojnim predajama su predstavili ove uvjete i obavezali muslimane da se u razdoblju Velike skrivenosti trude postupati u skladu s njima. U nastavku nudimo itaocima neke od tih predaja. Omer ibn Hanzala biljei: Pitao sam Imama Sadika: 'Ako izmeu dvojice vaih sljedbenika doe do spora oko duga ili nasljedstva, da li im je doputeno da se radi presude obrate vlastima ili tamonjem kadiji?' Imam odgovori: 'Ko god im se obrati u tom pogledu, zaista se obratio tagutu.1 Kakvu god presudu da od njih dobije, dobio je haram, pa makar i istina bila na njegovoj strani. Jer, takav je uzeo za sudiju taguta za kojeg je Bog naredio da mu se ne vjeruje: ...Pa ipak ele da im se pred tagutom sudi, a nareeno im je da ne vjeruju u njega. '2 Upitah: 'ta onda trebaju uiniti?' On odgovori: 'Trebaju vidjeti ko meu vama prenosi nae hadise i ko je upuen u na halal i haram, ko poznaje nae zakone i propise, pa neka ga uzmu za sudiju izmeu sebe, jer sam i lino takvog uinio sudijom meu vama. Ako on presudi u skladu s naim presudama, a neko ne prihvati tu presudu, takav je omalovaio Boiji zakon, nas odbacio i uinio irk prema Bogu. Ova uputa Imama Sadika predstavlja openitu naredbu i odnosi se na sve fakihe upuene u erijat. Ukoliko Imam nije zadovoljan mogunou da se neki pojedinani spor povjeri sudijama vezanim za vaeu vlast, sigurno je da ne bi bio zadovoljan ni sa mogunou da se ostala pitanja muslimana nau pod nadzorom silnika. Znai, svim pobrojanim pitanjima se trebaju pozabaviti pravedni i ueni pravnici ehlibejtske kole. Ishak ibn Jakub svjedoi: Traio sam od Muhammeda ibn Osmana da dostavi moje pismo Imamu. U pismu sam ga pitao o nekim vlastitim tekoama pa mi je Imam svojeruno odgovorio. Meu pitanjima je bilo i ono koje je trailo odgovor kome da se obratim u razdoblju njegove zakrivenosti? Odgovorio mi je: 'A u vezi sa stvarima koje vam se dese, obratite se prenosiocima naih hadisa: oni su moj dokaz nad vama, a ja sam Dokaz Boiji!' Iako je Ishak ibn Jakub u ovom pitanju traio objanjenje u vezi sa sobom, Imam mu je odgovorio u openitom smislu i tako odredio obavezu svih svojih sljedbenika.
1

Tagut je onaj ko vlada suprotno istini i pravdi i u skladu sa islamskim nauavanjem nije dostojan poloaja koji uiva. 2 An-Nisa', 60.

295

Brojne predaje prenesene od Poslanika i svakog Imama ponaosob govore o roenju, osobinama, skrivenosti i svjetskim pokretom Imama Mehdija. Tako je, naprimjer, kazano da je on iz Poslanikove porodice, da je potomak Fatimin, da je iz loze Husejnove i da e svojim prekretnikim pokretom ispuniti svijet pravdom. Tih predaja je toliko da je uoljivo kako je u vezi s rijetko kojom drugom islamskom temom izreeno toliko hadisa. Najprije emo ukazati na predaje o hazreti Mehdiju koje prenose uenjaci ehlibejtske kole i navesti naslove knjiga koje su oni napisali na tu temu. Potom emo navesti i razmotriti predaje uenjaka drugih islamkih kola i knjige koje su objavili na istu temu. Ovdje nije suvino podsjetiti na injenicu da je razdoblje svakog od Imama imalo neke svoje osobenosti. U naelu, oni su bili ponajvie usredsrijeeni na tekua pitanja, ali su se ipak svi redom bavili i pitanjem hazreti Mehdija te u razliitim prilikama najavljivali njegov dolazak. itaocima ovdje predoavamo podatke o broju predaja u vezi s Imamom Mehdijem koje su preneene od svakog ehlibejtskog Imama ponaosob: Ali ibn Ebi Talib, 51; Hasan ibn Ali, 5; Husejn ibn Ali, 14; Ali ibn Husejn, 11; Muhammed ibn Ali, 63; Dafer ibn Muhammed, 124; Musa ibn Dafer, 6; Ali ibn Musa, 19; Muhammed ibn Ali, 6; Ali ibn Muhammed, 6 i Hasan ibn Ali, 22.1 Potkrjepljenja radi, navest emo nekoliko ovakvih predaja: Imam Ali ibn Ebi Talib je prenio da Boiji Poslanik rekao: 'Ovaj svijet se nee okonati dok ga ovjek iz loze Husejnove ne preuzme u svoje ruke i ne ispuni ga pravdom onako kako je bio ispunjen nepravdom.'2 Takoer, u Nehdulbelagi se nalaze brojna kazivanja od Alija ibn Ebi Taliba u vezi s ovim pitanjem.3 Tako on kae: Svijet e nam ovaj zasigurno biti naklonjen nakon opiranja njegova, kao to je deva koja ujeda naklonjena mladunetu svome.4 Potom je prouio ajet: A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaeni milou obaspemo i da ih predvodnicima i nasljednicima uinimo. Husejn ibn Ali rekao je: Kada bi Ovome svijetu preostao samo jedan dan trajanja, Bog bi i taj dan produio sve dok ne ustane ovjek iz moje loze, pa ispuni svijet pravdom onako kako je bio pun nepravde i nasilja. Ovo sam uo od Poslanika Boijeg.5 Imam Devad kazao je Abdulazimu Husejniju: Na Kaim je upravo onaj oekivani Mehdi, kojem se treba pokoravati kada doe kraj njegove skrivenosti. On je moj trei potomak. Tako mi Boga, Koji je Muhammeda odabrao za poslanstvo i naoj porodici povjerio imamet, kada bi
1

Amini, Ibrahim, Dadgostar-e jahan, Darul-fekr, Kom 1352, str. 74-82. Radi se o podacima koji se odnose na sadraj knjige Muntekhibul-asar, inae bi broj hadisa, dakako, bio vei. to se tie predaja koje se prenose od Poslanika islama, navest emo ih kada budemo govorili o vrelima. 2 Muhammed ibn Derir ibn Rustam Taberi, Isto, str. 240. 3 Pogledati: Mehdi Fakih Imani, Mehdi muntazer dar Nehdil-belage, Kom, str. 240. 4 Nehdul-belaga, izreka br. 209. 5 Saduk, Kemaluddin, sv. 1, str. 318.

296

Ovom svijetu preostao samo dan ivota, Bog bi ga produio sve dok se ne pojavi Mehdi i Zemlju ispuni pravdom onako kao to je bila ispunjena nepravdom i nasiljem. Bog e njegove poslove zavriti za jednu no, kao to je poslove poslanika Musaa zavrio za jednu no. Otiao je da svojoj porodici donese vatre, a vratio se kao poslanik i vjerovjesnik. Potom je Imam Devad rekao: Najbolje djelo naih sljedbenika je iekivanje njegovog pojavljivanja i ustanka.1 Pitanje roenja, skrivenosti i ustanka hazreti Mehdija je bilo toliko poznato i prisutno da su o njemu napisane brojne knjige, neke ak i prije njegovog roenja. Naprimjer, Hasan ibn Mehbub Zerad (roen 224. h.g.), jedan od priznatih muhadisa i spisatelja, knjigu Al-Meiha, u kojoj je naveo predaje o Imamovoj zakrivenosti, napisao je stotinu godina prije tog dogaaja.2 Tabrisi pie: Muhadisi ehlibejtske sljedbe su u svojim djelima jo u doba Imama Bakira i Sadika donosili predaje i pisali o Mehdijevoj skrivenosti.3 Takoer, neki od drugova Imam pisali su knjige o hazreti Mehdiju i njegovom ustanku, kao to je, naprimjer, Ibrahim ibn Salih Enmati (drug Imama Bakira), Hasan ibn Muhammed ibn Sema'a (jedan od drugova Imama Muse ibn Dafera), Muhammed ibn Hasan ibn Dumhur (drug Imama Ride), Ali ibn Mahzijar (drug Imama Devada) i Fadl ibn azan Niaburi (jedan od uenika Imam Ride, Devada i Hadija).4 Kako smo ranije ukazali, uvjerenje u postojanje i dolazak Mehdija nije osobenost kole Ehli-bejta. I drugi veliki muslimanski muhadisi u svojim knjigama, preko znaajnog broja ashaba i tabiina prenose hadise koji se tiu hazreti Mehdija. Oni se mogu nai u knjigama i djelima svih islamskih mezheba (hanefijskog, afijskog, malikijskog i hanbelijskog). Kao to su svojim istraivanjima utvrdili neki priznati uenjaci, hadise o Mehdiju prenose trideset i trojica Poslanikovih ashaba.5 ak 106 velikih i uglednih islamskih alima navode u svojim djelima predaje o pojavljivanju skrivenog Imama.6 Njih trideset i trojica su napisali zasebne knjige o toj temi.7 Musned Ahmeda Hanbela (umro 241. h.g.) i Buharijin (umro 256. h.g.) Sahih spadaju meu poznate knjige pisane prije roenja Imama Mehdija u kojima su nalaze
1

Saduk, Isto, sv. 2, str. 377; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubilislamijje, Teheran, sv. 51, str. 318. 2 Tabrisi, Isto, str. 443-444. 3 Isto, 443. 4 Takve knjige pisali su Ibrahim Inmati i Hasan ibn Muhammed ibn Semaati Vakefi i tim djelima htjeli su dokazati vlastite stavove, ali u svakom sluaju ona su potvrda injenice da je pitanje skrivenosti bilo itekako poznato. (Dr. Husejn Dasim, Tarih-e sijasi ghejbat-e Imame davazdehom, Amir Kabir, Teheran 1367, str. 21-22.) 5 Lutfullah Safi, Navid-e amn ve amn, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, str. 91-92. 6 Safi, Isto, 92-95. 7 Isto, str. 95-99.

297

predaje o njemu.1 Meu hadise koje prenosi Ahmed Hanbel spada i ovaj: Poslanik islama je rekao: 'Da Ovome svijetu ne preostane vie od jednoga dana, Allah bi na taj dan podigao ovjeka od nas koji e svijet ispuniti pravdom onako kako e dotada biti pun nepravde i nasilja.'2 U islamskim vrelima i literaturi je toliko mnogo Poslanikovih hadisa o hazreti Mehdiju, njegovim osobinama i znakovima njegovog vremena da ih veliki strunjaci za hadis smatraju mutevatir.3 Jedno temeljito istraivanje zakljuuje da 17 velikih islamskih uenjaka izriito smatraju kako su hadisi o Mehdiju mutevatir.4 Allame ukani je, kako bi to dokazao, napisao knjigu pod naslovom Al-Tevazih fi tevatir ma da' fil-Muntezir ve-Dedal vel-Mesih.5 Nije zgorega, ilustracije radi, predoiti itaocima stavove nekih poznatijih alima u vezi s ovim pitanjem. U spomenutoj knjizi, ukani, nakon to je naveo hadise koji kazuju o hazreti Mehdiju, uoava: Svi hadisi koje smo donijeli su na razini tevatira (vae za mutevatir), to je svakako jasno onome ko je izuavao ovo pitanje, tj. onome koji ima zrno vjere i mrvu pravednosti. Hafiz6 Ebu Abdullah Gandi afi'i (umro 658. h.g.) u knjizi Al-Bejan fi ahbar-i sahibul-zeman (poglavlje 11) uoava: Hadisi asnog Poslanika o Mehdiju, zbog broja njihovih prenosilaca, uivaju stepen tevatira. uveni hafiz Ibn Hader 'Askelani afi'i (umro 852. h.g.) u knjizi Fethul-bari, koja predstavlja komentar Buharijinog Sahiha, zakljuuje: Mutevatir hadisi su i oni koji kazuju o Mehdiju iz ovog ummeta, sputanju Isaa s Nebesa i okolnosti da e Isa klanjati namaz za njim. ejh Muhammed Sebban pie: Od Poslanika su preneseni mutevatir hadisi o tome da e se Mehdi pojaviti, da je on iz Poslanikove porodice i da e Zemlju ispuniti pravdom. ejh Mensur Ali Nasif, veliki savremeni alim sa Al-Azhara i pisac knjige Al-Tadi demi'ulusul,7 pie: Meu prijanjim i dananjim uenjacima poznato je da e se u posljednjem vremenu (ahiri zeman), posve izvjesno i pouzdano, pojaviti ovjek iz Poslanikovog Ehli-bejta po imenu Mehdi. On e zavladati svim islamskim zemljama. Muslimani e ga slijediti, jer e nad njima pravedno
1

Pogledati: Sahihul-Buhari, Kairo, Mektebetu Abdulhamid Ahmed Hanefi, 1314, sv. 4, (poglavlje o silasku Isaa ibn Merjema), str. 633; Hanbel Ahmed, Musned, Darul-fikr, Bejrut, sv. 1, str. 84, 99, 448, sv. I, str. 27, 37. Takoer, Ibn Made, Sunnen, Darul-ihjait-turasilarabi, Bejrut, sv. 2, str. 1366-1368. 2 Musned, Darul-fikr, Bejrut, sv. 1, str. 99. 3 Mutevatir hadisi su oni koji se, s razliitim lancima prenosilaca, toliko esto ponavljaju da u njihovu vjerodostojnost nema nikakve sumnje te se uzimaju kao neosporna istina. 4 Safi, Isto, str. 90-91. 5 Safi, Isto, str. 91. 6 Hafiz je u ovom sluaju osoba koja pamti Poslanikove predaje i poznaje njihove razliite inaice i razlike meu njima te ima potpun uvid u ivotopise prenosilaca i stavove uenjaka. 7 Radi se o knjizi u kojoj su objedinjeni hadisi iz pet najvanijih hadiskih zbirki. Uz knjigu je objavljen i obiman piev komentar donesenih hadisa.

298

vladati i snaiti vjeru. Onda e se pojaviti Deddal. Isa Mesih e sii s Nebesa i ubit e Deddala ili e pomoi Mehdiju da ga ubije. Poslanikova kazivanja o Mehdiju prenosi vie vanijih Poslanikovih ashaba. Njih su u svojim knjigama zabiljeili veliki muhadisi, poput Ebu Davuda, Tirmizija, Ibn Made, Taberanija, Ebu Jale, Bezzara, imama Ahmeda Hanbela i Hakima Niaburija.1 Ibn Ebul-Hadid, jedan od najuglednijih islamskih uenjaka, u vezi s ovim pitanjem pie: Sve islamske sljedbe saglasne su oko postavke da se Ovaj svijet i ovjekova obaveza izvravanja Boijih propisa nee zavriti sve dok se ne pojavi Mehdi. Ovaj dio nae rasprave okonat emo navoenjem zvaninog saopenja Saveza islamske uleme, Rabite, to predstavlja aktuelan dokaz za ispravnosti uvjerenja u dolazak Mehdija. Jedan od razloga njegove vanosti je okolnost da isti ukazuje na injenicu da su one skupine koje su najotrije suprotstavljene sljedbenicima Ehli-bejta, dakle vehabije, takoer saglasne sa izloenim pristupom u vezi s ovim pitanjem. I ne samo da se slau sa predoenim pristupom nego ga takoer ozbiljno zastupaju i brane zbog brojnosti dokaza i predaja, te ga smatraju jasnim i neospornim islamskim uvjerenjem. U svakom sluaju, godine 1976. osoba po imenu Ebu Muhammed iz Kenije postavila je Rabiti pitanje o vjerovanju u pojavu oekivanog Mehdija. U svome odgovoru, glavni tajnik ove organizacije, napominjui kako i Ibn Tejmije (teorijski utemeljitelj vehabizma) takoer prihvata hadise koji govore o Mehdiju, dostavlja kratku raspravu koju supotpisuju petorica poznatih savremenih uenjaka iz Hidaza. U ovoj raspravi, nakon to se spomenuo hazreti Mehdi i mjesto njegovog pojavljivanja, dakle Mekka, kae se sljedee: U doba njegovog pojavljivanja svijet e grcati u opaini i u njemu e se proiriti nevjerstvo i nasilje, pa e Bog posredstvom njega (Mehdija) ispuniti svijet pravdom onako kako e dotada biti ispunjen nasiljem i nepravdom. On je posljednji od dvanaestorice ispravnih halifa koje Poslanik navodi u vjerodostojnim predajama. Od Poslanikovih ashaba preneseno je mnotvo predaja koje kazuju o Mehdiju. Tako, naprimjer, o njemu govore Osman ibn Affan, Ali ibn Ebu Talib, Talha ibn Ubejdullah, Abdurahman ibn Avf, Abdullah ibn Abbas, Amar ibn Jasir, Abdullah ibn Mesud, Ebu Said Hudri, Sevban, Kura ibn Ajas Mezani, Abdullah ibn Haris, Ebu Hurejre, Huzifa ibn Jeman, Dabir ibn Abdullah, Ebu Imame, Dabir ibn Madid, Abdullah ibn Omer, Enes ibn Malik, Imran ibn Hasin i Ummi Selema. U nastavku se kae: Predoeni Poslanikovi hadisi i svjedoanstva ashaba, koja u ovom sluaju imaju vrijednost hadisa, navedeni su u brojnim poznatim islamskim knjigama te u temeljnim hadiskim zbirkama, sa odgovarajuim i potvrenim lancima prenosilaca. Tako emo ih nai razliitim zbirkama: u sunenima Ebu Davuda, Tirmizija, Ibn Made, Ibn
1

Al-Tadi demi'ul-usul, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, Kairo, sv. 5, str. 310.

299

Omera Al-Danija, u musnedima Ahmeda, Ebu Ja'le i Bezzara, Hakimovom Sahihu, te u mudemima Taberanija i Rujanija, a navode ih i Ebu Nu'ajm u Ahbarul-Mehdi, Hatib Bagdadi u Tarih-i Bagdad i Ibn Asakir u Tarihu Dimek.'' Dalje se navodi: Neki islamski uenjaci napisali su zasebna djela u vezi s ovim pitanjem. Naprimjer, Ebu Nu'ajm je autor djela Ahbarul-Mehdi, Ibn Hidr Hejtemi napisao je Al-Kavlul-muhtaseri fi 'alamati al-Mehdijulmuntezir, evkani je pisac djela Al-Tevazih fi tevatir ma da' fil-Muntezir veDedal vel-Mesih, Idris Iraki Magribi napisao je knjigu Al-Mehdi, a EbulAbbas ibn Abdulmumin Magribi Al-Vehmul meknun fi raddi ala Ibn Haldun. Posljednji koji je opirno raspravljao o ovoj temi je rektor Islamskog univerziteta u Medini, koji je u naunom glasilu Univerziteta objavio nekoliko priloga u vezi s ovim pitanjem. Jedan dio islamskih uenjaka, starih i savremenih, u svojim radovima izriito navode da su hadisi koji govore o Mehdiju mutevatir (nipoto ih se ne smije poricati), a takvi su Sehavi u djelu Fethul-mugajs, Muhammed ibn Ahmed Sefavini u knjizi erhul-aqidet, Ebul Hasan Ibri u Menagibu-af'i, Ibn Tejmije u njegovim fetvama, Sujuti u AlHaviju, Idris Iraki Magribi u knjizi o Mehdiju, evkani u knjizi Al-Tevazih fi tevatir ma da' fil-Muntezir ve-Dedal vel-Mesih, Muhammed ibn Dafer Ketani u Nezmul-mutenasir fil-hadisi mutevatir i Ebul-Abbas ibn Abdulmumin u knjizi Al-vehmul-meknun... Na kraju saopenja se kae: Ibn Haldun je jedini koji hadise koji kazuju o Mehdiju smatra neutemeljenim i krivotvorenim, tvrdei da Mehdi nije niko drugi nego Isa. Meutim, islamski prvaci i veliki uenjaci pobili su njegove stavove, posebno Ibn Abdulmumin, koji je napisao zasebnu knjigu u svrhu pobijanja Ibn Haldunovih vienja. Ta knjiga se moe nai i na Istoku, i na Zapadu. uvari hadisa i njihovi prenosioci tvrde da su hadisi koji kazuju o Mehdiju redom sahih ili hasen, a njihovu ukupnost smatraju zasigurno mutevatirom i sahihom. Prema tome, vjerovanje u dolazak Mehdija vadib je za svakog muslimana. To je dio vjerovanja ehli-sunneta vel-dema'ta i ne porie ga niko, osim neznalica, neobavjetenih ljudi ili onih koji uvode novotarije. To bi, dakle, bili najvaniji i najosjetljiviji dijelovi ove rasprave.1 Ovdje treba napomenuti da neki muslimanski izvori navode da je ime oca hazreti Mehdija Abdullah, premda postoje brojne predaje koje upuuju na podatak da je njegovom ocu ime Hasan. Ovo razilaenje dolazi otud to se u nekim predajama, govorei o osobinama hazreti Mehdija, prenosi Poslanikov hadis u kojem se kae: Njegovo ime je moje ime, a ime njegovog oca je ime moga oca. Postoje, meutim, neosporni dokazi da se ovdje radi naprosto o pogreno prenesenim Poslanikovim rijeima, jer on je kazao samo: Njegovo
1

Vjerodostojan i potpun prijevod ovog proglasa na perzijski moe se nai u knjizi Mehdienkelabi bozorg, str. 151-155. Ovdje je prenesen uz odreena skraenja.

300

ime je moje ime.1 Hafiz Gandi afi'i u vezi s ovim pitanjem kae: Tirmizi2 prenosi ovaj hadis, ali bez drugog dijela reenice. Takoer, Ahmed ibn Hanbel, kojeg je krasila velika panja i obazrivost pri zapisivanju hadisa, donosi u svome Musnedu ovaj hadis bez drugog dijela reenice.3 Gandi dodaje: U veini hadisa koje prenose hafizi i biljee muhadisi, nema drugog dijela reenice. Ovaj dio susree se samo u tekstu hadisa koji od Asima prenosi osoba po imenu Za'id. Ali, budui da je Zai'd hadisima dodavao tota svoje, ono to on prenosi ne uzima se s povjerenjem. Dokaz reenom je i injenica da ovaj hadis prenose od Asima i drugi prenosioci. Hafiz Ebu Nu'ajm u knjizi Menaqibul-Mehdi navodi njih trideset i jednog. Svi su ga oni uli od Asima, ali nijedan ne prenosi drugi dio reenice. To je inio, izgleda, samo Za'id i zbog toga ga ne moemo smatrati pouzdanim i vjerodostojnim prenosiocem. Kao to smo mogli vidjeti, islamska ulema skoro jednoglasno prihvata hadise o Mehdiju kao sahih. Ali, postoji i nekolicina onih koji ih odbacuju i smatraju ih sumnjivim. Jedan od takvih je, kao to je reeno, i Ibn Haldun.4 On kae: Meu svim muslimanima u proteklim stoljeima pa sve do danas vladalo je poznato uvjerenje kako e se u posljednjem vremenu pojaviti ovjek iz Poslanikove porodice koji e potvrditi vjeru i uspostaviti red i pravdu, kojeg e muslimani slijediti i koji e zavladati svim islamskim zemljama. Taj ovjek zove se Mehdi, a njegovo pojavljivanje pratit e pojava Deddala, te ostali predznaci Kijametskog dana. Spustit e se i Isa te ubiti Deddala, ili pomoi Mehdiju da ga ubije, te e Isa obaviti namaz za Mehdijem... Skupina hadiskih prvaka, poput Tirmizija, Ebu Davuda, Bezzara, Ibn Made, Hakima, Taberanija i Ebu Ja'le prenose ovakve hadise od ashaba kao to su Ali, Ibn Abbas, Abdullah ibn Omer, Talha, Abdullah ibn Mesud, Ebu Hurejra, Enes, Ebu Sa'ida Hudrij, Umi Habib, Umi Selem, Sevban, Kura ibn Ajas, Ali Helali i Abdullah ibn Haris. Meutim, poricatelji ovih hadisa uglavnom sumnjaju u njihov lanac prenosilaca. Strunjacima za hadis poznato je da derh ima prednost u odnosu na ta'dil.5 Prema tome, ako kod
1

Ebu Davud, Sunnen, Darul-fikr, Bejrut, sv. 4, str. 106; Sujuti, Tarihul-hulefa, Mektebetumusna, Bagdad 1383, str. 272. 2 Muhammed ibn Isa ibn Sure Tirmizi, umro 279, prireiva je jedne od est najcjenjenijih islamskih hadiskih zbirki. 3 Pogledati: Ahmed Hanbel, Musned, sv. 1, str. 448. 4 Abdurahman ibn Muhammed ibn Haldun Magribi, 732-808 h.g. 5 Derh i ta'dil su dva termina prisutna u hadiskoj znanosti. Derh podrazumijeva da muhadisi za nekog prenosioca ili skupinu njih smatraju kako se radi o nepouzdanoj osobi, ovjeku sklonom krivotvorenju, laljivcu i slino, ime e, naravno, i hadis koji ovaj prenosi biti smatran sumnjivim i nevjerodostojnim. Ta'dil, pak, znai da muhadisi odreenog prenosioca ocjenjuju kao osobu od punog povjerenja, pravednog i potenog, ime je i hadis koji ovaj prenosi prihvatljiv. Naravno, ova dva termina vae prvenstveno za hadisku znanost kole Ehli-bejta, dok drugi uenjaci imaju svoja mjerila koja nisu uvijek istovjetna sa predoenim.

301

nekih od prenosilaca uoavamo slabosti poput senilnosti, zaboravnosti, slabog uvjerenja i slino, sam hadis ne moe biti uzoran.1 On potom donosi neke od ovih hadisa te ispituje njihove prenosioce. Nakon to je pojedine od njih proglasio nepouzdanim, on zakljuuje: Ovo bi bili svi hadisi koji se prenose u vezi s Mehdijem i njegovim pojavljivanjem u posljednjem vremenu, ali kao to smo mogli vidjeti svi oni su, osim nekoliko izuzetaka, izvitopereni.2 To bi, dakle, ukratko bio Ibn Haldunov stav o ovom pitanju. Ugledni i ueni poznavaoci hadisa uvjerljivim dokazima su pobili Ibn Haldunove stavove.3 Ovdje emo, kao primjer, navesti rijei ejha Abdulmuhsina 'Ibada, rektora i profesora Medinskog univerziteta, koji u vezi s Ibn Haldunovim miljenjem, na skupu pod naslovom Vjerovanje ehlisunneta u dolazak oekivanog Mehdija, primjeuje: Kao prvo, da je ovakvu sumnju i nepovjerenje izrazio neko ko vai za hadiskog strunjaka, to bi se smatralo njegovim pokliznuem, a ta onda tek rei za nekoga ko je bio historiar i nije vaio sa hadiskog strunjaka? ejh Ahmed akir pronicljivo je u vezi s ovim pitanjem uoio: 'Ibn Haldun bavio se neim o emu nije imao znanja i nastupio je na podruju koje nije njegovo. U poglavlju Mukadime u kojem raspravlja o Mehdiju ispoljio je zaudnu nedosljednost i zapao je u oite greke. U naelu, on zapravo nije ni razumio ta je smisao stava muhadisa kako derh ima prednost nad ta'dilom.' Drugo, on na poetku poglavlja o Mehdiju zapaa: 'Meu svim muslimanima u proteklim stoljeima pa sve do danas vladalo je poznato uvjerenje kako e se u posljednjem vremenu pojaviti ovjek iz Poslanikove porodice...' Budui da je saglasan sa postavkom kako je to uvjerenje bilo uvijek prisutno meu svim muslimanima, zar onda njemu kao muslimanu ne bi bilo uputno da ga i on prihvati, kao i sva druga islamska uvjerenja?! Zar njegovo istrajavanje na procjeni kako je on u pravu, a svi ostali muslimani u krivu, ne predstavlja jednu vrstu zastranjenja i stranputice?! Zar su zaista svi muslimani bili odvajkada u krivu, a da je samo Ibn Haldun ispravno razumio ovu pojavu?! U biti, ovo pitanje nije neto to spada u domen idtihada, ve se radi o stavu koji je nama prenesen. Tako se o njemu ne moe raspravljati na drugi nain, osim na temelju Knjige Boije i Poslanikovog sunneta, kako ga muslimani i dokazuju. Tree, prije razmatranja i kritike ovih hadisa, Ibn Haldun primjeuje: 'Ovdje emo sada navesti hadise koji su preneseni u vezi s ovim pitanjem', pa nakon navoenja hadisa zakljuuje: 'Ovo bi bili svi hadisi koji se prenose u vezi s Mehdijem ...', da bi kasnije primijetio: 'Prenijeli smo onoliko predaja o Mehdiju koliko smo bili u stanju....' Neosporna je injenica je da je on izostavio brojne hadise o ovoj temi. Da bi se to dokazalo dovoljno je ostvariti uvid u Sujutijevu knjigu Al-Urful-virdi fil ahbaril-Mehdi.
1 2

Ibn Haldun, Mukaddima, Darul-ihjait-turasil-arabi, Bejrut, str. 311-312. Mukaddima, str. 322. 3 Pogledati: Dadgostar-e Dahan, str. 30-49; Mehdi enkelabi bozorg, str. 159-165.

302

Takoer, previdio je hadise sa valjanim senedom prenesene u knjizi Ibn Qajma Al-minarul-menif. etvrto, Ibn Haldun osporava neke od hadisa zbog nepouzdanosti njihovih prenosilaca u senedima. Meutim, radi se o prenositeljima koje barem po jednog od njih navode u svojim senedima Buhari i Muslim, a ulema u pogledu njih nije nikada nainila prigovor. Peto, Ibn Haldun i sam tvrdi da nekoliko hadisa u vezi s Mehdijem u pogledu seneda nemaju nikakvih nedostataka niti im se moe ita drugo prigovoriti. Ako je tako, zar i taj mali broj hadisa koje on prihvata nije dovoljan da bi se dokazala valjanost ovog vjerovanja. Ostali hadisi mogu posluiti tek kao potvrda njima. U historiji islama nalazimo na ljude eljne vlasti i slave, koji su kako bi ostvarili svoje ciljeve tvrdili za sebe da su oni obeani Mehdi. Uz njih, redovno bi se javljala i skupina onih koji bi im povjerovali i koji bi im pruali podrku. To nam pokazuje da je pitanje mehdizma, odnosno uvjerenje u povratak predvodnika iz skrivenosti, meu muslimanima bilo odvajkada opeprihvaeno. To su koristili neki zlonamjernici koji su, na osnovama predaja o znakovima Mehdija i njegovog dolaska, predstavljali sami sebe kao oekivanog predvodnika. Katkad je i sam narod, iz vlastitog neznanja ili pritisnut tlaenjem i nepravdom, pourivao Mehdijevo pojavljivanje te su ljudi, i prije uoavanja stvarnih znakova njegova dolaska, smatrali neke ljude obeanim Mehdijem. Tako je, naprimjer, jedna skupina muslimana vidjela Muhammeda ibn Hanefiju kao Mehdija, te su vjerovali kako on nije umro, ve da je preao u skrivenost, iz koje e se kasnije vratiti i zavladati svijetom.1 Sljedba Ismailija vjeruju kako Ismail, sin Imama Sadika, nije umro, ve je proglaen mrtvim radi viih ciljeva, da je do danas iv i da je upravo on obeani Kaim, koji e se pojaviti da bi zavladao svijetom.2 Muhammed, poznat kao Nefsi Zekije, sin Abdullaha ibn Hasana, bio je podigao ustanak u vrijeme Abasida Mensura Devanikija. Njegov otac je, na temelju njegovog imena, tvrdio kako je njegov sin obeani Mehdi, pa mu je po toj osnovi vrbovao pristalice.3 U toku njegovog ustanka u pomo mu je pritekao i Muhammed ibn Idlan, koji je vaio za izuzetno pobonog ovjeka i fakiha u Medini. Nakon to je ustanak bio uguen, a njegov voa pogubljen, Dafer ibn Sulejman, zapovjednik Medine, priveo je Ibn Idlana i rekao mu: Zato si pristao uz onog laljivca?! A onda je naredio da Ibn Idlanu bude odsjeena ruka. Tu bijahu prisutni i medinski pravnici i uglednici, pa zatraie od njega da mu oprosti, izjavivi: O emire, Muhammed ibn Idlan vai u Medini za fakiha i pobonog ovjeka. Pogrijeio je mislei da je Muhammed ibn Abdullah onaj obeani Mehdi o kome se govori u
1

Noubakhti, Ferkush-shije, Matbu'atul-Hajdarijje, Nedef 1355, str. 27; ahrestani, Al-Melal ven-nehal, Menuretur-Rida, Kom, sv. 1; str. 132. 2 Noubakhti, Isto, str. 67-68. 3 Ibn Takteka, Al-Fakhri, Darus-sadr, Bejrut 1386, str. 165-166.

303

hadisima.1 Isto se desilo i Abdullahu ibn Daferu, koji je u Medini vaio za velikog uenjaka i muhadisa. On je u svoju odbranu rekao zapovjedniku Medine: Saraivao sam sa Muhammedom ibn Abdullahom zato to sam bio uvjeren da je on obeani Mehdi koji se spominje u hadisima. Dok je bio iv, nisam sumnjao u to, ali kada je bio ubijen, shvatio sam da on nije Mehdi. Nakon ovog iskustva neu vie nasjesti na sline prevare.2 I sam halifa Mensur, kojem je bilo ime Abdullah, a sin mu se zvao Muhammed, dao je sinu nadimak Mehdi. Govorio je: Obeani Mehdi je moj sin, a ne Nefsi Zekija.3 Vidimo takoer da su neke sekte vjerovale da su neki od prethodnih Imama bili Mehdi. Tako su Navusije Mehdijem smatrale Imama Sadika i drali da je iv, ali sakriven.4 Vakfije su isto uvjerenje imali u pogledu Imama Muse ibn Dafera,5 te su drali kako on nee umrijeti sve dok ne zavlada Zemljom i ispuni je pravdom onako kako je bila ispunjena nepravdom.6 Naposljetku, postojala je i skupina koja je poricala da je Imam Hasan Askeri umro, tvrdei da je iv i skriven, odnosno da je upravo on Imam Kaim.7 Ovo su primjeri koji pokazuju da je pitanje Mehdija, kako u Poslanikovo doba, tako i nakon njega bilo opeprihvaena pojava. Islamski ummet je uvijek oekivao linost koja e ustati protiv nepravde i tlaenja te u svijetu razviti zastavu pravde. To to su neki nedobronamjernici zloupotrijebili mehdizam u odreenim razdobljima ne moe posluiti kao osnova za poricanje ovog vjerovanja, jer zlonamjernici su kroz historiju koristili za svoje ciljeve i mnogo ta drugo. U svijetu nisu bili malobrojni oni koji su pripisivali sebi boanstvenost, poslanstvo i najvie duhovne stupene, ali to nikad nije bilo razlogom da se porie Boija Jedinost ili poslanstvo Boijih poslanika. I u nae vrijeme zloupotrebljava se znanje, nauka i tehnika, tako to se koriste protiv ovjeka. Da li to znai da bismo sada trebali poricati i zabranjivati znanost i rad na tehnolokom napredovanju?! Kuran asni o dolasku i ustanku Imama Mehdija kazuje, kao i o brojnim drugim pojavama, u openitom smislu, bez uputanja u pojedinosti. To su mjesta u kojima se spominje potpuna i konana pobjeda dobrih Boijih robova. Mufesiri dovode ovakve ajete u vezu sa hazreti Mehdijem, njegovim pojavljivanjem i ustankom, a kao dokaz za svoju postavku uzimaju hadise.8 Ovdje smo izdvojili tri ajeta za koje uenjaci smatraju da govore o ovoj temi. Prvi glasi: Mi smo u Zeburu, poslije Zikra, napisali da e Zemlju Moji estiti
1 2

Ebul-Fered Isfahani, Makatilut-talibin, Mektebetul-Hajdarijje, Nedef 1385, str. 193. Ebul-Fered Isfahani, Isto, str. 195. 3 Isto, str. 162. 4 ahrestani, Isto, sv. 1, str. 148. 5 Noubakhti, Isto, str. 80-83. 6 ahrestan, Isto, 150. 7 Noubakhti, Isto, str. 96. 8 Hakimi, Muhammed Reza, Khorshid-e maghreb, Daftar-e nashr-e farhang-e islami, Teheran 1360, str. 140-151.

304

robovi naslijediti.1 Tumaei ovaj ajet, napomenimo da zikr u naelu znai spominjanje, napominjanje ili opomena, a u ovom ajetu prevedeno je, odnosno protumaeno kao Tevrat. Tevrat je nebeska Knjiga hazreti Musaa, koja je objavljena prije Zebura. Prema nekim drugim tumaenjima, Zikr ovdje znai sami Kur'an, jer se u ajetima susree i pod ovim imenom. Naprimjer: On [Kur'an] je samo opomena [zikr] svjetovima.2 Prema tome, ako izraz min ba'd znai osim, pored, ovaj ajet bi mogli prevesti i kao: Osim u Kur'anu, Mi smo i u Zeburu napisali da e Zemlju naslijediti Moji estiti robovi.3 ejh Mufid se poziva na ovaj ajet na poetku poglavlja u kojem govori o hazreti Mehdiju. U pogledu njegovog tumaenja, prenosi se da je Imam Bakir rekao: Ovi estiti robovi upravo su Mehdijevi drugovi u posljednjem vremenu [prije Sudnjeg dana].4 Tabarsi, istaknuti mufesir Kur'ana, u svome tumaenju ovog ajeta, nakon to je naveo predoenu predaju, kae: Hadisi koje sljedbenici Ehli-bejta i drugi muslimani prenose potvruju Poslanikove rijei 'Da do kraja svijeta ne preostane nego jo jedan jedini dan, Allah bi ga produio sve dok se ne digne ispravan ovjek iz moje porodice da Zemlju ispuni pravdom onako kako je do tada bila ispunjena nepravdom i nasiljem.'5 Najava vladavine estitih robova u Tevratu i Zeburu pokazuje da je ovo pitanje veoma vano te da je, ustvari, pokrenuto u svim nebeskim Knjigama redom. Vrijedno je napomenuti da i u Davudovim psalmima, koji su danas dio Starog zavjeta (Tevrata), u zbirci njegovih moljenja i obraanja Bogu, takoer susreemo ovu temu. Tako u Psalmu 37. itamo: Savladaj srdbu i ostavi jarost! Nemoj se draiti da zlo ini jer e se istrijebiti oni koji ine zlo, a oni koji ekaju Gospodina naslijedie zemlju. U istom psalmu itamo i: ekaj Gospodina i dri se puta njegova. On e te postaviti da vlada Zemljom, pa e vidjeti kako e se istrijebiti bezbonici. Drugi ajet glasi: A Mi hoemo da one koji su na Zemlji tlaeni milou obaspemo i da ih voama i nasljednicima uinimo.6 Kako smo ve ranije kazali, Imam Ali ibn Ebi Talib prouio je ovaj ajet nakon to je najavio da e se ljudi na kraju ipak okrenuti porodici Objave.7 Muhammed ibn Dafer, jedan od Alijevih potomaka, koji je bio digao ustanak u Memunovo doba, svjedoi: alio sam se Maliku ibn Enesu na tegobe i nevolje s kojima smo
1 2

Al-Anbija, 105. At-Takwir, 27. 3 Ajetullah Mukarem, Nasir, Mehdi Enkelabi bozorg, Matbu'ati Hadaf, Kom, str. 121-122. 4 Tabresi, Medmu'el-bajan,Me'ariful-islamijje, Teheran 1389, sv. 7, str. 66. 5 Tabresi, Isto, str. 67. 6 Al-Kasas, 5. 7 Ibn Ebul-Hadid , erh Nehdil-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Darul-ihjail-kutubil-arabijje, 1378. h.g, sv. 19, str. 205.

305

suoeni, a on ree: 'Strpi se dok se ne ostvari ajet: A Mi hoemo da one koji su...'1 Trei ajet glasi: Allah obeava da e one meu vama koji budu vjerovali i dobra djela inili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao to je postavio namjesnicima one prije njih, i da e im zacijelo vjeru njihovu uvrstiti, onu koju im On eli, i da e im sigurno strah bezbjednou zamijeniti; oni e se samo Meni klanjati, i nee druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni oni su pravi grjenici.2 Tumaei ovaj ajet, Tabrisi kae: Od poslanike porodice se prenosi da je ovaj ajet objavljen u vezi s Mehdijem, Muhammedovim potomkom. Ajjai prenosi da je hazreti Ali Ibn el-Husejna prouio ovaj ajet pa kazao: 'Tako mi Boga, to su oni koji slijede nas, porodicu Poslanikovu. Allah e im to omoguiti posredstvom jednog od od nas, a on je Mehdi ovoga ummeta. Za njega je Poslanik rekao: 'Njegovo ime je moje ime. On e Zemlju ispuniti pravdom nakon to bude ispunjena nasiljem i nepravdom.' Tabrisi dodaje: Ovakvo tumaenje preneseno je i od Imama Bakira i Imama Sadika.3 Budui da je naa rasprava stigla dovde, bilo bi svrsishodno odgovoriti na jedno od najeih pitanja o hazreti Mehdiju, a ono glasi: Kakva je korist od postojanja Imama koji je skriven od svojih sljedbenika? Njegov ivot u ovom razdoblju nije nimalo nalik ivotima voa i predvodnika prisutnih danas u svijetu. Drugim rijeima: Kakve koristi po zajednicu openito moe imati njegov takav ivot i na koji nain se ljudi mogu okoristiti njime? Naravno, treba imati na umu okolnost da Imamova skrivenost ne znai da je on posve nevidljiv, fiziki neprisutan ili da je neka vrsta duha. Naprotiv, on ivi jednim posve prirodnim i fizikim ivotom, samo to je njegov ivotni vijek veoma dug. Prisutan je u drutvu, kree se meu ljudima i ivi u razliitim prostorima, s tim to je ljudima nepoznat. Velika razlika je izmeu izraza biti nevidljiv i biti nepoznat.4 Imam Sadik je rekao: Ljudi e izgubiti svoga Imama [i nee ga moi prepoznati]. [Svake godine e] bit e prisutan na Hadu, gledat e ljude, ali ga oni nee vidjeti.5 U odgovoru na predoeno pitanje podsjetimo na injenicu da se ne radi o neem novom, ve je ono postavljano mnogo prije vremena u kojem ivimo. U islamskim predajama nalazimo ga jo i prije roenja hazreti Mehdija. Kada su Poslanik i prethodni Imami govorili o Mehdiju, njegovoj skrivenosti i duini njegovog ivota, bivalo im je postavljano upravo ovo pitanje. Tako, u jednom primjeru nalazimo da je Poslanik islama, kada je bio upitan da li e sljedbenici njegovog Ehli-bejta u razdoblju skrivenosti imati koristi od
1 2

Ebul-Fered, Isto, str. 359. An-Nur, 55. 3 Medmu'el-bejan, sv. 7, str. 152. 4 Ajetullah Mukarem, Nasir, Mehdi Enkelabi bozorg, Matbu'ati Hadaf, Kom, str. 250. 5 Kulejni, Usulul-Kafi, Mektebetus-Saduk, Teheran 1381, sv. 1, str. 338.

306

postojanja Imama, odgovorio: Hoe, tako mi Onoga Koji me je odabrao za poslanstvo, imat e od njega koristi i u vrijeme skrivenosti. Koristit e se svjetlom njegovog vilajeta onako kako se koriste suncem kada je ono iza oblaka.1 A Imam Sadik je izjavio: Otkako je Allah stvorio Adema, pa do Dana sudnjega, Zemlja niti je bila, niti e kada biti bez Njegovog dokaza, s tim to je on nekad vidljiv, a nekad skriven. Jer, da nije njega, Bog ne bi bio ni slavljen.2 I sam hazreti Mehdi se oslanjao na ovakav stav, pa je u poruci koju je, posredstvom Muhammeda ibn Osmana, poslao Ishaku ibn Jakubu, napisao: A to se tie koristi ljudima od mene, to je slino koristi koju imaju od Sunca kad je pokriveno oblacima.3 Radi pojanjenja ove parabole, kaemo da Sunce svoju svjetlost rasprostire na dva naina, izravno i neizravno. Kada Sunce sija izravno, to je svima vidljivo i osjetno. Ponekad je ono zastrto oblacima i ne vidi se, ali njegova svjetlost se i dalje probija kroz njih. Znai, ivotodajni uticaj Sunca na stvorenja ne ostvaruje se jedino kada je nebo vedro, ve se brojni plodotvorni uinci njegove svjetlosti na ivot biljaka, ivotinja i ljudi ispoljavaju upravo onda kada ono sija neizravno, odnosno kroz oblake. Tako, iako nemamo izravnog pouavanja od strane naega voe, smisao njegovog postojanja je oit i neupitan. U nastavku emo to pokuati predoiti. U skladu s brojnim hadisima koji se bave pitanjem imameta, kao i na temelju dokaza koje su uenjaci ponudili, Imam predstavlja duu svijeta, o kojoj ovisi njegov ivot. Drugim rijeima, Imam je srce postojeeg svijeta, sama sr njegovog postojanja i posrednik u izlijevanju Boije blagodati. Pritom nije bitno da li je on vidljiv ili skriven. Kada on ne bi postojao, postojei svijet bi se uruio i raspao, kao to je to Imam Sadik kazao: Kada bi Zemlja ostala bez Imama, ona bi progutala svoje stanovnike!4 etvrti Imam je kazao: Posredstvom naeg postojanja Gospodar uva Nebesa od mogunosti da se, izuzev voljom Njegovom, ne raspadnu. Posredstvom naeg postojanja Gospodar uva Zemlju od potresanja i osigurava mir njenim stanovnicima. Posredstvom nas Gospodar sputa kiu i iri na zemlju svoj milost, blagoslov i blagodat. Da na Zemlji nema onoga od nas ije vrijeme doe, Zemlja bi progutala svoje stanovnike.5 Imam Ali ibn Ebi Talib svjedoi u jednom svome kazivanju o nunosti postojanja od Boga odreenih voa u svakom vremenu: Da, Boe moj! Zemlja nikada nije bez onog koji stoji u ime Boga s dokazom, bilo otvoreno,
1

Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 52, str. 250. 2 Isto, str. 92. 3 Tusi, Al-Ghajbat, Mektebetu Ninevi hadisijje, Teheran, str. 177; Muhammed Bakir Medlisi, Biharul-anvar, Darul-kutubil-islamijje, Teheran, sv. 52, str. 92; Ali ibn Isa Arbili, Keshful-ghamme fi ma'rifetil-eimme, Mektebetu benu Haim, Tabriz 1381, sv. 3, str. 322. 4 Kulejni, Isto, sv. 1, str. 179; Saduk, Kemaluddin, Isto, sv. 1, str. 201-210. 5 Duvejni Horasani, Fevai'dul-semetin, Muasesetil-Mahmudi, Bejrut 1400, str. 45-46.

307

svima znano, ili tajno, prikriveno, kako dokazi Boiji ne bi bili opovrgnuti i znaci jasni izgubljeni.1 Protokom vremena i uplivom vlastitih elja i tenji u vjerska pitanja, te u dugim razdobljima u kojima smutljivci mijenjaju vjerska uenja, gube se neki sutinski dijelovi Boijih propisa i vjera doivljava izvitoperivanje. Kako bi osnova i bit vjere Boije bili sauvani od izmjena i zastranjenja, nju mora uvati linost koja je ista od grijeha (ma'sum). U svakoj vanoj ustanovi postoji blagajna u kojoj se znaajni spisi uvaju od lopova, poara ili slinih nepogoda. Tako su i Imamova prsa i njegov uzvieni duh svojevrsna riznica za uvanje i zatitu temeljnih spisa islamskog nauka. Drugim rijeima, u njoj su pohranjene sve izvorne sutine i nebeske osobenosti islamskog uenja.2 Hafiz Ibn Hader 'Askelani u svome objanjenju Buharijinog Sahiha, nakon navoenja hadisa koji kazuju o silasku hazreti Isaa u vrijeme pojave hazreti Mehdija, pie: To to e Isa u posljednjem vremenu, odnosno pred Kijametski dan, pristati uz ovjeka iz ovog ummeta i klanjati za njim je dokaz ispravnosti tvrdnje islamskih uenjaka da Zemlja nikad nee ostati bez Boijeg dokaza (hudeta), koji e u ime Boga stajati sa jasnim i neoborivim dokazima.3 Sveukupno nastojanje odanih i nepokolebljivih boraca na bojnom polju sastoji se u nastupu da oni svoju zastavu dre visoko uzdignutom i ne doputaju da je neprijatelj obori. Na drugoj strani, neprijatelj stalno pokuava domoi se zastave i skinuti je, znajui da njeno vihorenje odrava polet i ulijeva sranost onima protiv kojih se bore. Takoer, postojanje vojnog zapovjednika na komandnom mjestu, makar se naizgled doimalo da on ne ini nita, osnauje sranost borcima, daje im podstreka i potie ih na borbu. Sve dok vide da je njihov zapovjednik iv i da se njihova zastava vihori, borba ima smisla. Ali, kada se meu vojnicima pronese vijest o zapovjednikovoj pogibiji, ak i velika i dobro obuena vojska gubi polet i nastupa rasulo. Voa jedne zajednice ili komandant neke vojske, sve dok je iv, pa makar bio i odsutan iz nekog razloga, predstavlja vrelo ivota, rada, reda i mira za njegove podreene. Vijest o njegovoj smrti proizvodi beznae, gubitak oslonca i oznaava poetak rasula. Tako, zajednica sljedbenika Ehlibejta, shodno svome uvjerenju u Imamov ivot, makar ga i ne vidjeli meu sobom, ne smatra se obezglavljenom i preputenom samoj sebi. Psiholoki uinci tog uvjerenja posve su oiti kroz odravanje svjetla nade u srcima, to ljudima daje podstreka da rade na samoizgradnji i pripremanju za veliki svjetski ustanak.4 Filozof Henry Corben, profesor sa Sorbone i uveni svjetski orijentalist, kae: Drim kako su sljedbenici kole Ehli-bejta jedini koji putem vilajeta uspjeno uvaju vezu izmeu Boanske upute i stvorenja.
1 2

Nehdul-belaga, izreka 147. Ajetullah Mukarem, Nasir, Mehdi Enkelabi bozorg, Matbu'ati Hadaf, Kom, str. 258-259. 3 Fethul-bari, erh Sahihul-Buhari, Darul-ma'rifet, Bejrut, sv. 6, str. 494. 4 Ajetullah Mukarem, Nasir, Mehdi Enkelabi bozorg, Matbu'ati Hadaf, Kom, str. 255-256.

308

idovska religija, koja je predstavljala stvarnu vezu izmeu Boga i ljudskog svijeta okonana je Musaom. Svojim neprihvatanjem Mesiha i Muhammeda oni su prekinuli tu vezu. Kod muslimana, neki su se zaustavili na Muhammedovom poslanstvu, poriui da poslije njega postoji iko ko bi bio veza izmeu Stvoritelja i stvorenja. Jedino se za kolu Ehli-bejta poslanstvo okonava sa Muhammedom, ali vilajet, predstavljen osobama na koje je on ukazao kao nastavak veze izmeu Boga i ljudi, ostaje ivjeti i nakon njega, dapae zauvijek.1

Iz Corbenovih razgovora sa Allame Tabatabaijem o iizmu.

309

POGOVOR
Prolost je otvorena vrea koja stoji uz svezanu vrea budunosti. Gledajui u nju moe se shvatiti sadraj one svezane vree, predvidjeti kretanja koja donosi budunost i uzeti velike pouke iz ivota onih prije nas. Donedavno, historiari su se uglavnom bavili prepriavanjem dogaaja iz prolosti i prikazivali su nam tek tok deavanja, uglavnom se ne bavei razlozima i povodima tih dogaaja i ne uputajui se u procjenu gorkih ili slatkih tekovina onoga to se u prolosti deavalo. Tako se inilo da se knjige historije piu radi razonode i razbibrige itatelja, ili je pak teak teret izvoenja zakljuaka posve svaljivan na plea samih italaca. Novi pristup historiji, nastojanje da se ona iz suhoparnog prepriavanja injenica pretvori u znanost razmatranja dogaanja iz prolosti, predstavljao je golem korak u jednoj od humanistikih znanosti. Ovaj novi metod uinio je da nam se dva pristupa historiji puki historiografski i analitiki, doimaju kao dvije zasebne znanosti. U ovom novom pristupu, pored historijskih dokumenata i svjedoanstava oevidaca i savremenika deavanja iz prolosti, koristi se i znanostima poput sociologije, psihologije, geografije, arheologije i niza drugih, a historijska deavanja posmatraju se kao slijed dogaaja koji imaju svoje korijene i posljedice. Slabe take ovakvog pristupa historiji su esto bavljenje nedovoljno vanim pitanjima, zagovaranje pogrenih stavova i tumaenje historijskih deavanja u skladu s linim predodbama i idejama, ime biva zamagljena stvarnost i oblikovana kriva slika. Svakako, ne mogu svi historiari biti optueni kako se povode za predrasudama i vlastitim preduvjerenjima, ali valja prihvatiti kako je to slaba strana mnogih meu njima. Isto tako, ni svi historiografi nisu lieni povoenja za predrasudama i povlaivanja vlastitim ideolokim, vjerskim ili nacionalnim interesima. tavie, napravimo li objektivnu usporedbu, moramo zakljuiti da su kod historiografa ovakve greke ee nego kod onih koji se bave analitikom historijom. Ono to je u naem dobu dalo naroitog podstreka analitikoj historiji jeste pojava filozofije historije, koja je, ba kao i filozofija bilo koje druge znanosti, zasebna disciplina. Filozofija historije bavi se openito razlozima historijskih dogaaja, osvjetljava razvojne tokove u drutvu i njihove zakonitosti. Drugim rijeima, filozofija historije propituje poveznice izmeu historijskih deavanja, otkriva njihove uzroke i povode. Svako istraivanje i otkrie u vezi s razvojnim tokovima u drutvu predstvavlja novi korak u razvoju filozofije historije kao znanosti o ljudskom drutvu. Duboka istraivanja o razlozima razvojnih tokova i promjena u ivotima ljudi jasno nam pokazuju da se inioci historijskih gibanja ne svode tek na jedan ili dva, nego brojni faktori u razliitim uvjetima pokreu toak ljudskog drutva
310

i ispisuju stranice historije. Nije iskljuivo jedan inilac kroz historiju ovjeanstva odreivao pravac kojim e se ljudsko drutvo zaputiti. Oni koji snagu koja pokree historiju nastoje svesti na samo jedan inilac posve su ogranienih vienja i historijska deavanja posmatraju iskljuivo iz jednog ugla, umjesto da im pristupe sa svih strana. Takvi kao da su se zarekli da e historijske tokove svoditi na samo jedan inilac koji ih uzrokuje, pa misle da posjeduju klju koji otvara sve brave. Ne shvatajui kako su njihovi vidici uski, oni sve historijske pojave vide posljedicom djelovanja iskljuivo jednog inioca privrednih prilika, dok sve ostale smatraju drugorazrednim i sporednim. Oni koji sve historijske tokove svode na posljedicu djelovanja iskljuivo jednog inioca odve su povrni i kratkovidi, te se ini da im je svijest ograniena toliko da mogu dokuiti samo jedan, a svi ostali inioci historijskih kretanja za njih su nepojmljivi. Klasni sukob za njih je prvorazredni pokreta historijskih zbivanja, a sve drugo je sporedno i obuhvaeno je njime. Marksizam posmatra itavu historiju ljudskog drutva kao posljedicu klasne borbe koju vode potlaeni, te sve ljude dijele u dvije skupine: jednu ovisnu o vladajuem poretku, koja kroz njega ostvaruje svoje interese, i drugu, koja ostvarenje svojih interesa vidi u ruenju vladajueg poretka. Ovakvo tumaenje promjena u ljudskom drutvu ukazuje na stav da se sva ovjekova pregnua svode na zadovoljavanje materijalnih potreba, dok zapravo u tom smislu postoje i drugi motivi, koji ovjeka ine mnogo vrjednijim i plemenitijim biem od onog koje je ogranieno iskljuivo na brigu o zadovoljavanju svojih materijalnih interesa. Posmatramo li stvari ovako, itava historija bila bi posljedica elje da se udovolji svome stomaku i strastima. Stranice historije ljudskog roda, meutim, svjedoe o borbi mnogih monih i bogatih ljudi koji su za preporod i promjenu vjerskih i etikih vrijednosti izvlaili ma iz korica i na tom putu rtvovali i svoje, i ivote svoje djece. Historija svjedoi da su mnogi klasni sukobi, ili bolje reeno borbe da se potlaenima vrate uskraena im prava, predvoeni izvanrednim ljudima, koji su bili motivirani prvenstveno vlastitim humanizmom, eljom da ljudska prava budu zatiena i, vie od svega drugog, vjerskim, odnosno boanskim motivima. Kur'anski ajeti izriito nam kazuju da su dobar dio sljedbenika Boijih poslanika, mir neka je na sve njih, inili upravo prikraeni i potlaeni vjernici, koji su ustali kako bi savladali irk i njegove rune posljedice, vraajui tako ovjeka na viu razinu odnosa sa Bogom. tavie, est prigovor silnika Boijim poslanicima bila je upravo tvrdnja da njih slijede potlaeni i siromani.1 Kada je rije o ustanku Peata poslanika, blagoslov i mir neka su na nj, itamo da su silnici njegovog doba svoje
1

Hudovi, mir neka je na nj, protivnici tako su mu prigovarali: Koliko mi vidimo, ti si ovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmiljanja slijede samo oni koji su niko i nita meu nama... (Hud, 27)

311

prihvatanje islama uvjetovali udovoljavanjem zahtjevu da Poslanik udalji od sebe siromahe i potlaene, koji su ga slijedili. Stoga Svevinji nareuje Poslaniku da zarad elje nekolicine tlaitelja nipoto ne smije odbaciti skupinu onih na ijim je nejakim pleima leao teki teret noenja vjere Boije.1 Analiza stranica historije upoznaje nas s dvije skupine ljudi: Prvu ine oni koji su bili zarobljenici svojih materijalnih interesa i koji su bili tako ogranienog intelekta da nisu imali drugog ideala, osim ruenja vladajue klase, kako bi na taj nain osigurali iskljuivo svoje materijalne potrebe i udovoljili svojim strastima. Drugu ine tragaoci za istinom, oni iji su ideali bili slobodni od pritisaka okoline i prohtjeva vlastite materijalne prirode, te su teili iskljuivo preporodu ljudskih vrijednosti i etikih naela, nastojei na taj nain uzvisiti svoju duhovnu razinu. To je razlog zato treba obratiti mnogo veu panju na ulogu Boijih poslanika i prvaka vjere u oblikovanju historije te dobrano i temeljito izuiti njihovo mjesto u historijskim tokovima. Boanski nadahnuti ljudi imali su izuzetnu i neosporivu ulogu u duboko prekretnikim historijskim deavanjima, a njihov boanski program, ono to im je dostavljeno kao Objava, predstavljao je najvei kapital tih pokreta i revolucija. Historijska iskustva dokazala su da ljudska znanja i nauavanja mogu do odreene mjere osvjetljavati puteve napretka ovjeanstva, ali nikad ne mogu ishoditi istinske revolucije i graditi posve novo drutvo. Upravo su Boiji poslanici i prvaci vjere davali ljudskom rodu lekcije slobode i izbavljenja potlaenih i, zahvaljujui snazi vjere, bili su djelotvorniji u ruenju tvrava nasilja nego bilo ko drugi. Ipak, vea zabluda od naprijed spomenute jeste frojdizam. Frojd je historijska kretanja smatrao posljedicom seksualnih nagona i tim nagonima pripisao je prvorazrednu i temeljnu ulogu u odreivanju svih pojedinanih i drutvenih pregnua. Prema njegovom miljenju, ono to zovemo ljudskim ivotom proizvod je niza, svjesnih ili podsvjesnih, nastojanja koja ishode iz seksualnih nagona. Nije nam poznato zato je ova kola upravo seksualnom nagonu dala najveu vanost meu ljudskim nagonima, a naroito zato je prenebregla sastavnice ljudske duhovnosti. Uglavnom, znanstvena istraivanja prije i nakon Frojda dokazala su da u ljudskoj dui, odnosno psihi, postoje sastavnice mnogo uzvienije i snanije od seksualnog nagona, a koje su imale kudikamo vaniju ulogu u oblikovanju historije ovjeanstva, kao: Sastavnica ljudske duhovnosti, odnosno sklonosti ka metafizikom, koja je porodila religije, oblikovala narode, te su svi oni hramovi i bogomolje, ali i vjerski ratovi, posljedica te sklonosti; Etika sastavnica, odnosno sklonost ka ispravnom postupanju ima vanu ulogu u ljudskom ivotu i ukoliko bi bila
1

I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu ti nee za njih odgovarati, a ni oni nee odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio. (Al-A'nam, 52)

312

izuzeta iz duhovnog ivota ovjeka, njegov ivot bi ogrezao u udovian besmisao; Umjetnika, odnosno estetska sastavnica kao ono to je porodilo arhitekturu Istoka i Zapada, slikarstvo i fine zanate, knjievnost i poeziju, odnosno umjetnosti uope, i neosporno je da je ovo jedna od najvanijih duhovnih sastavnica ljudskog bia; Znanstvena sastavnica, odnosno sklonost ka otkrivanju nepoznatog, istraivanju uzroka pojava i dogaaja, ija je uloga u razvoju civilizacije i napretku ljudskih znanja ogromna. Osvrnemo li se na ove sastavnice ljudskog duha, ostaje nejasno zato je Frojd svekoliku ljudsku historiju prepustio jednom prilino niskom nagonu?! Prema Frojdu i marksizmu ispada kako je ljudsko bie svedeno na udovoljavanje svome stomaku i seksualnom nagonu. I zaista, tumaiti burni ivot ovjeanstva iskljuivo iniocima poput klasne borbe i seksualnog nagona bilo bi kao smatrati da je pad jedne saksije prilikom zemljotresa vaniji nego sam zemljotres, koji rui kue i zgrade i planine pretvara u ravnice. Jasno je da e analitiari ljudskog drutva odbaciti ovakvo skuena vienja drutvenih tokova i da nee previdjeti ulogu boanski nadahnutih pojedinaca u oblikovanju historije ljudskog roda. Zbog vanosti pregnua ovih velikana i njihovog truda u nastojanjima da unaprijede ljudsku historiju i civilizaciju, Kur'an asni dio ajeta posveuje upravo njihovom cjeloivotnom trudu i prijegoru. U tom smislu navodi se mnotvo vrijednih i uzvienih primjera, jer ivoti Boijih poslanika pouna su lekcija za uene: U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni.1 Iz tog razloga mnogi tumai Ku'rana i prouavaoci islama pisali su knjige u kojima obrauju ivote Boijih poslanika, i svaka od njih moe nam biti od velike koristi. Svakako, znamo da su u nekim od tih djela kur'anske predaje pomijeane sa idovskim i zoroastrijanskim legendama, tako da Boiji poslanici nisu predstavljeni u pravom svjetlu. Meutim, oni autori koji su pisali o njihovim ivotima oslanjajui se iskljuivo na Kur'an i vjerodostojne hadise uinili su veliku uslugu islamu. Ve na poetku smo kazali, a sada ponavljamo, da ovaj dio historije, i historiju openito, moramo itati kao da se radi o nijemom uitelju koji nas je u stanju nauiti mnogo toga i objasniti nam razloge napretka i propasti naroda i civilizacija. Iz hadisa koje prenose najpoznatiji muhadisi bjelodano je jasno da je asni Poslanik ostavio nakon sebe dvanaest nasljednika, i, kako u svom Sahihu prenosi Muslim, ast islama ovisi od tih dvanaest nasljednika. Muslim od Dabira ibn Samre prenosi da je Poslanik kazao: Islam e biti postojan sve dok ga budu predvodila dvanaestorica halifa. Sve ostale hadise koji svjedoe o Dvanaest Imama donijeli smo u knjizi Bihus fil-melal ven-nihal. S druge strane, koliko god da su nastojali, odreeni komentatori hadisa nikad nam nisu uspjeli predstaviti cjelovit i neprekinuti lanac od dvanaest osoba
1

Jusuf, 111.

313

koje su bile jamstvo asti i veliine islama. Naime, svima je poznato da je nakon razdoblja etverice halifa vlast dola u ruke dinastije Umejada, a nijedan obavijeteni i objektivan historiar ne moe Muaviju, njegovog sina Jezida ili Mervana ibn Hakema ubrojati meu tih dvanaest halifa. Nakon toga, uslijedilo je mrano razdoblje vlasti Abasida, obiljeeno brojnim ratovima, krvoproliima i stradanjima nevinih, tako da ni abasidske halife nipoto ne mogu biti ubrojane meu ovih dvanaest duhovnih plemia. Jedine linosti koje s pravom i vjerodostojno mogu biti smatrane za ovu dvanaestoricu halifa jesu isti Imami, prvaci islamskog svijeta, ija su imena i ivotopisi, ali i oporuka Boijeg Poslanika s njima u vezi, zabiljeeni u vjerodostojnim historijskim vrelima. Zato jedan od uglednih uenjaka o dvanaestorici Poslanikovih nasljednika kae sljedee: Predaje u kojima se kae da su Poslanikovi nasljednici dvanaestorica su brojne i vjerodostojne. Protok vremena i sve ono to se u svijetu zbivalo jasno pokazuju da su ta dvanaestorica upravo dvanaest imama Ehlul-bejta. Jer, ne moe se kazati da se ove predaje odnose na hulefai raidine, kojih nije bilo dvanaest, a nikako se ne odnose na umejadske halife, kojih je bilo vie od dvanaest i svi su, osim Omera ibn Abdulaziza, svoju vladavinu, vie ili manje, obiljeili nasiljem. Osim toga, Poslanik u nekim predajama kae da su ova dvanaestorica iz roda Haima, dok su Umejadi bili iz roda Benu Umeje. U nekim predajama prenosi se da je Poslanik, kada bi htio izgovoriti da su dvanaest njegovih nasljednika iz roda Haimija, utiavao svoj glas, jer meu prisutnima je bilo i onih kojima se nije dopadalo da hilafet pripadne Haimijama. Takoer, ne moe se smatrati da su ova dvanaestorica abasidske halife, jer njih je bilo vie od dvanaest i, to je mnogo vanije, bili su u stalnom sukobu sa Poslanikovim potomcima i nisu se drali Boijeg nareenja u pogledu Poslanikove porodice.1 Dakle, sve upuuje na zakljuak da su naznaenih dvanaest nasljednika zapravo dvanaest imama Ehli-bejta, a svaki od njih vaio je za najuenijeg ovjeka svoga vremena, po vrlinama su bili ispred svih, a znanje koje su posjedovali preneseno im je s koljena na koljeno od samoga Poslanika, blagoslov Allahov i mir neka je na nj i njegove.2 Predaje prenesene od Dvanaestorice Imama ukazuju da je Boanski plan bio da Poslanikovi nasljednici budu oni koje On odredi za takve, a ne da pitanje izbora halife bude preputeno odabiru zajednice. Jer, ukoliko bi pitanje odabira halife bilo preputeno muslimanima, izvjesno je da njih dvanaestorica ne bi bili iz roda Haimija. Stoga u hadisu nije kazan samo broj Poslanikovih nasljednika i injenica da su oni Haimije, nego ih je tokom svoga ivota Poslanik, blagoslov Allahov i mir neka je na nj, i poimenino nabrojao pa je i na prvog nasljednika ukazao ve na samom poetku svoga
1

Reci: Ne traim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas osim panje prema rodbini. (Aura, 23) 2 Jenabi'ul-meveddet, priredio ejh Sulejman Belhi Kanduzi, Istanbul, 1922, str. 446.

314

poslanstva. Poznati hadis Jevmi dar, koji se odnosi na dogaaj iz tree godine od poetka sputanja Objave, i uveni dogaaj s Gadir-huma oit su dokaz da je upravo tako. Ovdje emo ukratko ukazati na neizbjenost pojave da halifa bude odreen od samoga Boga. Ispravan plan za osiguranje opstanka islamskog nauka i sprjeavanje svake vrste razmirica i podjela u ummetu podrazumijeva da asni Poslanik, posredstvom Objave, odredi svoga nasljednika ili nasljednike, ne ostavljajui mogunost da taj in bude pitanje ljudskog odabira. Za to postoje dva vana razloga. Prvo, ivot ondanjeg drutva jo uvijek pod snanim uticajem plemenskog ivota nije doputao da svi lanovi zajednice ravnopravno uestvuju na izborima i da, kako bi se danas kazalo, slobodno i demokratski, izaberu najdostojniju linost na ovaj poloaj. Drugo, neprijatelji ovog mladog pokreta vrebali su priliku da srue novouspostavljeni poredak, a u uvjetima koji su vladali u arapskom drutvu jedino jamstvo za opstanak ideje bilo je rjeenje da budueg vou odredi sami utemeljitelj ideologije, odnosno pokreta, budui da preputanje izbora narodu koji jo nije ostvario dovoljan drutveni razvoj i intelektualnu nezavisnost pojedinca svakako ne bi ishodio najboljim uinkom ve bi prije bio uzrokom razmirica i podjela. Drutvo na Arabijskom poluotoku u vrijeme o kojem govorimo predstavljalo je tipinu plemensku zajednicu. Govoriti u takvoj sredini o kategorijama poput demokratije, slobode miljenja i glasanja te jednakopravnosti glasaa predstavljalo bi pravu besmislicu. Izvjesno je da u ovakvim zajednicama presuda pripada voi plemena, i svi ostali glasovi u zajednici ne vrijede koliko glas plemenskog voe, odnosno, bolje kazano, lanovi zajednice oekuju njegov stav, odnosno glas, kako bi se bez pogovora poveli za njim. U takvim uvjetima mogue je imati i naizgled demokratske izbore, a da oni ustvari predstavljaju tek potvrdu volje jednog ovjeka, i to ovjeka koji je vodstvo u zajednici preuzeo silom ili na temelju srodstva, odnosno nasljedstva. Imajmo na umu da su samo u Medini meu ensarijama postojala dva uticajna plemena Evs i Hazred, svako od njih imalo je svog plemenskog vou, i sigurno je da bi se u pogledu izjanjavanja oko nekog pitanja pripadnici oba plemena listom poveli za stavovima svojih voa. Takvo stanje bilo je i u vezi s plemenima irom Hidaza i Nedda. Zar bi s obzirom na takvu drutveno ustrojstvo bilo opravdano da Poslanik odluku o svom nasljedniku u zajednici prepusti odabiru ljudi, to bi ustvari znailo da ju je prepustio odabiru plemenskih voa, koji bi zasigurno, makar i pod platom lane demokratije, ljudima nametnuli onoga koji bi odgovarao volji plemenskih starjeina. U vrijeme Poslanikove smrti islam je bio omeen trouglom opasnih neprijatelja. Sa istoka je prijetila velika Sasanidska imperija (a znamo da je Husrev Parviz drsko i osiono poderao Poslanikovo pismo), na Zapadu se nalazio Bizant, a unutar same Arabije, poput svojevrsnih petokolonaa,

315

licemjeri su vrebali svoju priliku da iz korijena iupaju mladicu islama. U takvim uvjetima, najsmislenije je bilo da sam Poslanik ukae na onoga ko e biti voa nakon njega i time zatvori vrata moguim razmiricama unutar ummeta i utjicajima neprijatelja. Zaista, ouvati mladicu islama u takvim uvjetima, pred trima spomenutim adahama, koje su razjapljenih eljusti eljno iekivale da prodru mladi pokret, zahtijevalo je da sam donositelj islamskog vjerozakona izloi plan koji bi trebao ouvati jedinstvo muslimana i tako omoguiti ujedinjenom ummetu da srui sve planove vanjskih i unutranjih neprijatelja. Kako bi kazao Ibn Sina, u takvim uvjetima najispravnije je da vou odredi sam Poslanik, jer samo tako je mogue izbjei podjele i razmirice unutar zajednice.1 Istraimo li ivotopise Poslanikovih ashaba i narataje nakon njih (tabiina), shvatit emo da je drutveno ozraje tog vremena bilo obiljeeno razmiricama i meusobnim netrpeljivostima. Od dana kada je Poslanik doselio u Medinu, postojalo je odreeno nepovjerenje pa katkad i otvorena podozrivost izmeu muhadira i ensarija. O tome nam svjedoi sluaj ifka, da bi to nepovjerenje dalje raslo dok se nije desio poznati sluaj Sakife Beni Saedeh. Sve nas to navodi na zakljuak da u ovako nesreenim uvjetima prepustiti sudbinu ummeta samom ummetu ne bi bilo dobro ni po budunost islamskog nauka, ni po budunost samog ummeta. U ovakvim prilikama samo je od Boga odreeni voa mogao iskorijeniti razloge sporenja, odstraniti s vanih poloaja one koji ih nisu dostojni i povesti ummet stazom ispravnog vodstva. Na prethodnim stranicama upoznali smo se analitikim pristupom historiji, upoznali neke od najvanijih pokretakih inilaca historije i naposljetku vidjeli kako Objava predvia opstanak islamskog nauka. Vrijeme je sada da kaemo poneto o ivotopisima istih Imama, mir neka je na sve njih, to i jeste tema ove knjige. Istraivanje islamskih vrela pokazuje nam da je pitanje historije Ehli-bejta nakon smrti asnog Poslanika jedna od najvanijih tema kojom su se istraivai i biografi bavili. Ako bismo sabrali sve knjige pisane na ovu temu od 2. hidretskog stoljea do danas, jedan svezak ne bi nam bio dovoljan da samo pobrojima sva takva djela, a kada bismo ih sakupili na jedno mjesto to bi bila zbilja impozantna biblioteka. Sreom, postojea bibliografija ovih djela kako iijskih tako i sunijskih skida pokrov sa ove teme, tako da danas imamo obuhvatnu bibliografiju o Ehli-bejtu objavljenu u 11 svezaka pod naslovom Muadimul-kutub anirresul vel-ehlil-bejt, koju je priredio Abdul-dabbar al-Refa'i, premda je slinih bibliografija bilo i prije, poput knjige Keful-zunun Katiba elebija (1293-1389 h.g.), Meratul-kutub ehida Saketul-islama, Ez-zariet Allame Teheranija i nekih drugih koje nalazimo u knjinicama irom svijeta. On je pronaao 14.206 naslova koji se tiu ivota hazreti Zehre i Dvanaestorice
1

ifa, sv. 2, str. 558-564.

316

Imama, mir neka je na sve njih, na arapskom, perzijskom, urdu i latinskom jeziku, a spomenuta djela odnose se na: Fatimu Zehru, 546 naslova, Zapovjednika vjernika, Alija, 4.956 naslova, Imama Hasana, 205 naslova, Imama Husejna, 3.215 naslova, Imama Seddada, 399 naslova, Imama Bakira, 69 naslova, Imama Sadika, 331 naslov, Imama Kazima, 211 naslova, Imama Ridu, 651 naslov, Imama Devada, 62 naslova, Imama Hadija, 79 naslova, Imama Askerija, 66 naslova, Imama Vremena, hazreti Mehdija, 1.145 naslova, Ehli bejt, 2.281 naslov, to ukupno iznosi, kako smo ve kazali, 14.206 naslova. Pored toga, nabrojano je jo 11.428 naslova koji se bave ivotopisom Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj i njegove. Mogue da neko pomisli kako pored ovoliko djela koja se bave tim pitanjem nema potrebe za jo jednom novom biografijom. Ali, valja napomenuti da ivoti boanskih prvaka u ovom tvarnom svijetu pruaju veoma irok prostor za razmatranje s razliitih stanovita, tako da to god da se o toj temi napie, uvijek postoje nepoznata i neotkrivena podruja. Osim toga, veina djela sainjenih o ivotu prvaka vjere nabrajaju njihove vrline, djela i dogaaje iz njihovog ivota u jednom sirovom obliku, bez analitikog pristupa tema. Na prste bi se moglo nabrojati knjige analitike naravi kojima bi se dananji radoznali istraiva mogao obratiti, a neka od takvih djela pisana su veoma tekim stilom. Svakako, na arapskom, i u posljednje vrijeme na perzijskom jeziku postoje neka djela o ivotu hazreti Alija i prvaka ehida hazreti Huseina, mir neka je na obojicu, koja u dobroj mjeri ispunjavaju ove zahtjeve, ali u pogledu ostalih prvaka vjere postoji i dalje golema praznina kada je rije o dubljoj analizi njihovih ivota. Naalost, moramo prihvatiti gorku istinu da nije samo obini puk neobavijeten o politikom, etikom i naunom profilu ivota hazreti Devada, hazreti Hadija ili hazreti Askerija, mir neka je na sve njih, ve dovoljna obavijetenost o njihovim biografijama nedostaje i ljudima koji dre javna predavanja ili se bave spisateljskim radom. U nae doba, danas kad mladi, obrazovani narataj eli vie obavijesti o politikom, etikom i drutvenom vidu ivotu prvaka vjere, neophodno je da nai autori obrate veu panju na ova pitanja. Prije svega, ono to je u biografijama Poslanika i istih Imama za nas nisu najvanije i najpounije suhoparne injenice iz njihovih ivota, ve uvid u nain ivljenja i drutvenog ponaanja ovih velikana, njihov odnos prema drutvenim, politikim i kulturnim pitanjima. Znamo da su islamski uenjaci i historiari jo od prvih stoljea islama pisali tzv. sire, biografska djela o Poslaniku, blagoslov i mir neka je na nj i njegove. Ono to je za nas kad a je o toj temi rije najvanije i najpounije nisu suhoparne biografske injenice o Poslaniku, ve njegov nain ivljenja, nain na koji je pozivao u islam i irio vjeru te njegov odnos prema neprijateljima islama. Sama rije sira, kako su

317

imenovane ove biografije, u arapskom jeziku ima znaenje kretanja, putovanja, naina kako se ide nekim putem. Drugo, nain ivljenja istih Imama i njihov odnos prema drutvenim i politikim pitanjima bit e nam jasniji ukoliko poznajemo drutvene, politike i kulturne prilike u razdoblju ivota svakog od njih. Tako emo shvatiti da su Imami, mir neka je s njima, svoj odnos prema drutvenim i politikim pitanjima odreivali u skladu s dubokim uvidom u svekolike prilike njihovog doba, procjenjujui mogunosti i potrebe, te namjere razliitih neprijatelja islama. Prema tome, ukoliko nismo upoznati za prilikama i obiljejima datog vremena, neemo biti u stanju ispravno i obuhvatno spoznati ivotne puteve Imama. Tako, naprimjer, itajui ivotopise Imama povremeno e nam se uiniti da smo uoili odreenu vrstu protivrjenosti u njihovom ponaanju, jer neki od njih su sklapali mir sa svojim neprijateljima, dok su se drugi borili protiv njih do posljednjeg daha, jedni su osnivali velika uilita, dok su drugi veoma ogranieno kulturno djelovali, jedni su odbijali poloaj halife, dok su drugi prihvatali mjesto nasljednika prijestolja. Ali, kada bolje upoznamo uvjete ivota svakog od njih, shvatit emo da nema rijei ni o kakvoj protivrjenosti u njihovim postupcima, da su se svi oni drali istih naela i slijedili jedinstven cilj. Meutim, nain na koji su se kretali ka tom cilju bivao je razliit, u skladu sa obiljejima vremena i zahtjevima prilika u kojima su ivjeli. Nai prvaci istrajavali su na neophodnosti poznavanja svoga vremena kao naelu od ivotne vanosti. Poslanik islama, blagoslov Boiji i mir neka je na nj i njegove, rekao je: Smilovao se Allah onome ko uva svoj jezik, razumije svoje vrijeme i istrajan je na svom putu.1 Imam Sadik, mir neka je na nj, u jednom svom duem govoru, pored ostalog, kae: Onaj ko poznaje svoje vrijeme bit e zatien od napada sumnji i nedoumica. Zar bi onda bilo mogue da se oni sami u svojim ivotima ne dre ovog vitalnog naela?! Ova knjiga, postignue dugogodinjeg istraivakog rada sposobnog i strpljivog, a istovremeno pronicljivog i analitiki usmjerenog autora, razmatra ivote istih islamskih prvaka, mir neka je s njima, dubokim istraivakim i analitikim zahvatom. Knjiga je zamiljena tako da razdoblje imameta istih Imama, mir neka je s njima, od smrti posljednjeg Boijeg Poslanika, blagoslov Boiji i mir neka je s njim, do smrti Imama Askerija, dijeli na etiri dionice: Prva dionica obiljeena je strpljenjem Imama prema tekuoj vlasti. To razdoblje trajalo je dvadeset i pet godina, od smrti Poslanika, blagoslov Boiji i mir s njim i njegovim, do poetka hilafeta Imama Alija. Druga dionica je razdoblje Imamove vlasti, odnosno etiri godine i devet mjeseci vladavine hazreti Alija, te nekoliko mjeseci vladavine Imama Hasana. Trea dionica je kratko razdoblje nastojanja da se obori
1

Nehdul-fesahet, sv. 1, pod slovom R.

318

nasilnika vlast i uspostavi pravedni islamski poredak. Ovo razdoblje trajalo je dvadeset godina, od primirja Imama Hasana (41. h.g.) do ehadeta Imama Husejna (61. h.g.), mir neka je s obojicom. Od sklapanja primirja izmeu Imama Hasana i Muavije zapoela je dionica poluilegalnog djelovanja sljedbenika Ehli-bejta, koje je imalo za cilj povratiti Poslanikovoj porodici poloaj koji joj pripada. etvrta dionica je razdoblje povlaenja i poluilegalnog djelovanja Imama i njihovih sljedbenika kroz dugorone programe. Osobitosti ove dionice mogle bi se ukratko prikazati na sljedei na sljedei nain: odbojan stav Imama spram oruanih pokreta; nastojanje da se dugoronim radom ostvare uvjeti za uspostavu islamske vlasti pod vodstvom Poslanikove porodice; stvaranje preduvjeta za postizanje tog cilja kroz kulturno-obrazovni rad i odgoj ljudskih kadrova neophodnih za njegovo ostvarenje; predstavljanje izvorne i vjerodostojne islamske misli te ukazivanje na zastranjenja i novotarije. Kao vrstan i struan autor, Mehdi Pivaji u ovoj vrijednoj knjizi nastojao je, u skladu sa svojim mogunostima, ponuditi nam pregledne biografije svakog od Imama, prikazujui nam najprije drutvene, politike i kulturne prilike njegovog vremena na temelju historijskih vrela i svjedoanstava, a potom je obradio injenice iz njihovih ivota kao i prosvjetno-reformatorske djelatnosti, koje su uvijek, neosporno, bile u skladu s uvjetima i okruenjem u kojem su ivjeli. Na taj nain potovani autor nam je prikazao razliite vidove ivota istih Imama, mir neka je s njima, poput politikog, drutvenog i kulturnog djelovanja, ukazujui nam na injenicu da su Imami uvijek birali najbolji mogui pristup razliitim drutvenim pitanjima njihovog vremena. Ova knjiga, plod viegodinjeg autorovog istraivakog rada, po svom nainu pristupa tematici, spisateljskom stilu, nainu koritenja vrelima i izvoenja zakljuaka, posve je svjee i samosvojno djelo i nadati se da e zadovoljiti potrebe zainteresiranih za ivote istih Imama, mir neka je s njima. Potovanom Pivaiju, poznatom meu uenjacima u Komu po svom angamanu, analitinosti i strpljivosti, zahvaljujemo na ovoj velikoj usluzi vjeri, i molimo Svevinjeg da mu podari jo vie uspjeha u promicanju uenja istog Ehli-bejta, mir neka je s njima. Dafer Subhani, Institut Imam Sadik s.a., 1.Ramazan 1414. h.g., Kom

319