U D K 929 V r a m e c Alojz Jembrih

A.:930.85

Filozofska fakulteta, L j u b l j a n a

V R A M E V A D J E L A U SLA V E N S K O J S T R U C N O J L I T E R A T U R I (Uz 400. obljetnicu Vrameve smrti 15871987)

A . V r a m e c je tiristo let po svoji smrti e vedno od druge polovice 19. stoletja je postal eden od tistih knjievnosti, o katerih se je najve pisalo. Priujoi del o A . V r a m c u vsebuje tudi odlomke iz pisem med V r a m e v o delo. predmet slavistinih raziskav: pisateljev hrvake (kajkavske) pregled najvanejih filolokih znanimi slavisti, obravnavajoe

Four hundred years after his death, Antun Vramec is still present in the scientific work of Slavicists: since the second half of the 19th century he has become the most widely discussed K a j k a v i a n Croatian writer. T h e present survey of the most important philological works about A . V r a m e c includes fragments from private letters written b y famous Slavicists and centered upon A . Vramec's work.

KRONIKA (vezda znovi spravljena kratka slovenskim jezikom po D.(oktore) pope Vranice, kanoniku zagrebekom. Psal: 118. Domine gressus meos dirige. tampane v Ljubljane po Ivane Manline, leto M .D.LXXVIII.1 POSTILLA na vse leto po nedelne dni vez da z novic spravlena slovenskim jezikom. Po Antolu Vranice S:(vetoga) p.(isma) doktore i cirkve varadinske p.(lebanue) Psalmo 118. Domine gressus meos dirige. tampano v slobodnom kraljevom varau Varadine M.D.LXXXVI. POSTILLA vezda znovi spravlena slovenskim jezikom po godovne dni, na vse leto. Po Ant:(onu) Vramcu S-.(vetoga) p.(isma) doktoru. Psalmo 118. Domine gressus meos dirige. tampano v slobodnom kraljevom varau Varadinu M.D.LXXXVI? Navedena Vrameva djela u slavistici privlae panju i znanstveni interes znanstvenika gotovo stodvadeset godina i to iz vie motria: lingvistike, povi! Dosada su poznata samo dva primjerka Kronike. Jedan se nalazi u S N B u Zagrebu a drugi u N U K u Ljubljani. O tom prvom povijesnom djelu na narodnom jeziku pisali su V j. Klai, v. bil j. 48 ovdje; Nikola Radoji, O izvorima V r a m e v e kronike (1578), R A D J A Z U , knj. 235, Zagreb, 1928, 2 7 4 9 ; Josip Turinooi, Teologija A n t u n a Vramca, Zagreb, 1970 (rukopis); Alojz Jembrih, ivot i djelo Antuna V r a m c a , akovec, 1981 : 84126 i d r . * Jedini potpuni primjerak Postille nalazi se danas u S N B u Zagrebu, nepotpunih je primjeraka registrirano oko deset. Usp. ivot i djelo A. V r a m c a , 127140, 209225. O b a dijela V r a m e v e Postille uredena su prema njihovim rijeima u latinskoj posveti Petru Hereincu, prema iuxta cursum alnme Ecclesiae Zagrabiensis, to znai po obredu zagrebake crkve. T a j osobiti zagrebaki obred dolazi do izraaja u oba dijela, ak vie u drugom dijelu po godovne dni, jer tu pored opih svetaca dolaze i osobiti pokrajinski svei, kao sv. Ladislav, sv. Stjepan kralj, sv. Emerik, sv. Jalabeta itd. Njihovi blagdani iziskivali su posebna evandelja a prema njima i tumaenja. Stoga Vramec nije nikako mogao preuzeti evandelja iz regenburke Postille (1568) kako je to neprovjereno tvrdio svojedobno Matija Murko.

jesti knjievnosti, povijesti, kulturne povijesti, 3 tiskarstva, 4 teologije, 5 povijesti umjetnosti s obzirom na ilustracije u Postilli, te povijesti knjige uope. 8 Najraniji spornen o p r v o j knjii tiskanoj u Varadinu, o Vramevoj Postilli, nalazimo u djelu njegova prijatelja Blaa krinjaria D e agno paschali tiskano latinskim jezikom godinu dana nakon Postille (1578) takoder u Varadinu. U posveti knjige Antunu Vramcu, krinjaric nain je ostavio relevanten podatak koji se prije svega odnosi na Vramca a dijelom i na drutvene odnose u Varadinu i Zagrebakoj biskupiji tadanjeg vremena. krinjaricev zapis u prijevodu glasi: / . . . / Doista se bojah ljudi kao i ujeda zavidnika od kojih neki zlovoljno kude ak i tvoje svete napore na nedjeljnim i blagdanskim evandeljima, koja su netom slavenskim jezikom objavljena na diku domovine slavenskog naroda / . . ./. 7 Rije je kako vidimo, dodue indirektno, o Vramevoj Postilli koja je prema krinjarievu svjedoanstvu naila na otru kritiku kod (ili od) nekih suvremenika, radi kojili se i on bojao izdati djelo pisano latinskim jezikom. 8 lako je jo 1774. godine A. Baltazar Krelic u svoin tzv. latinskoin knjievnom leksikonu pisaca iz kraljevine Slavonije zabiljeio da je Vramec napisao povijest koja se cesto spominje kod ostalih pisaca kao i propovijdi namijenjene svecenicima (Conciones etiam ad usuni Parochorum), 8 ipak je Postilla slavenskoj naunoj javnosti ostala nepoznata sve do 1866. godine. Naime, te je godine pronaden jedan primjerak Postille u Klanjcu u franjevakom samostanu o kojem je primjerku Vatroslav Jagi pisao u asopisu Knjievnik, te pored ostaloga istaknuo: Evo dakle, mi cjoznasmo za prvu i p o svoj prilici jedinu knjigu hrvatsku, koja je u 16. vieku tampana u Varadinu / . . ./. 10 Bio je to primjerak Postille bez naslovne stranice. Tako se sve do 1901. godine nije znalo za njezin potpuni naslov." Postalo je to poznato reene godine kada tadanja kr. sveuilina Biblioteka u Zagrebu, zasugom Ivana Kostrenica otkupljuje jedan primjerak Vrameve Postille u Driveniku s oba dijela i naslovnim stranicama. 12
' Usp. bibliografiji! u knjii ivot i djelo A . V r a m c a . Vie o tome Alojz Jembrih, Ivan Manlius prvi tiskur Varadina, Stoletni K A J Kolendar, Zagreb, 1986, 2945. 5 Turinovi, nav. dj. * Posebno valja istaknuti da je od svili dosada poznatih kajkavskili izdanja, V r a m eva Postilla najljepe grafiki i likovno opremljena knjiga. 7 itavi prijevod krinjarieoe posvete V r a m c u prvi puta objavljen je u knjii ivot i djelo A . V r a m c a . Jedan primjerak krinjariceva djela nalazi se u Ljubljani, N U K , sign. 7019 VI A.d.I. Toni primjerku nedostaje nekoliko strana. s Jo uvijek ostaje otvoreno pitanje, tko su bili kritifari Postille. V r a m c c zna da su to openito nazlobniki i nenavidniki kako ili naziva, ki nigdar dobrega nesu nikaj vuili ni vinili. 8 Usp. A. R. Krelic, Scriptorum ex regno Sclavoniae a saeculo X V I I . inklusive collectio / . . . / , Varasdini 1774, 28. 10 T a j Jagicev lanak ponovo je objavljen u knjii ivot i djelo A. V r a m c a . 11 Osvrui se 1895, na objavljenu korespondenci]u J. D o b r o v s k o g s F. V. D u r y chom, Jagi u Archivu fiir slavisehe Philologie, knj. 27. 612, istie: / . . . / Ein seir reicher Schatz zumal bibliographischer Notizen steckt in dieser Correspondenz, S. 211 erfahren wir den vollstndigen Titel der in Raudnic befindlichen kroatischen Postille Vrainec's.
4 1 Primjerak se nalazi u S N B u Zagrebu, sign. R I I - 8 M 8 4 . Vie o njemu v. u ivot i djelo A. V r a m c a , 129134.

Na slian je nain dospio jedan drugi primjerak iste knjige i u Muzej grada Varadina, o tome Kreimir Fili svojedobno pie: Na sreu uspjelo je za na muzej nabaviti ovu dragocjenu knjigu od nekog privatnika iz Dalmacije, za koju je gradska opina naplatila tek 1000 dinara (godine 1933), a ta je svota, a napose za Varadin, bila upravo neznatna. Ona sadri oba dijela ali ne sasvim potpuna, a izloena je u zidnoj vitrini naeg muzeja, pa p o b u d u j e veliki interes svih posjetilaca ,/.. ,/. 13 O d j e k e Vramevih djela, posebice njegove Kronike, kao djela sa relevantnim podacima, nalazimo ve kod znamenitih pisaca i povjesniara 17. i 18. stoljea. Pored Krelia tu injenicu potvrctuje glasoviti Varadinac prvi hrvatski kartograf Stjepan Glava (16271680), koji je na svojoj karti iz 1673. uz neke toponime oznaio i godinu vanijih bitaka s Turcima. Godine je, kako kae Glava, uzeo iz Kronike A. Vramca ex Synopsi Sclavonica Antonii (zabunom je otisnuto Georgii) Vrametz Parochi quondam Varasdinensis Postilla, allisque scriptics quondam clari ,/.. V.14 I Pavao R. Vitezovic (16521713) sto osamdeset godina poslije Vrameve Kronike, u predgovoru svojeg slinog djela (1696) zapisuje: Naslidovah veini delom Vramca /...,/, kojega, kako takoj drugih razumnih ljudih, kih pisma najdoh, vlastovite rei popisali / . . ,/. 15 Josip Bedekovi (u. 1760) prvi povjesniar Medimurja, u svom latinskom djelu Natale solum /..../ (1752), dokazujui kako je Medimurje od davnina pripadalo Hrvatskoj a ne Madarskoj, pored ostalih povjesniara i humanista, poziva se takocler na Kroniku A. Vranica i njegov diskurs o sv. Jeronimu, tj. da on potjee iz trigove. 10 O djelima A. Vranica dosada je u slavistikoj literaturi najvie bilo rijei s obzirom na njegov jezik, iako su ona bila predmetom naunih bavljenja i drugih znanstvenika kao npr. povjesniara, knjievnih povjesniara itd.17 S obzirom na kronologiji! znanstvenih rasprava s jezina aspekta, Jagiev rad iz 1866. pod naslovom: tampana hrvatska knjiga X V I . vieka, kojoj se je iznova u trag ulo, ostaje na prvoin mjestu. Pored informacije o pronadenom priinjerku Postille autor se zaustavlja i na jezinoj problematici knjige. Usporedujui Vramev tekst perikopa (evandelja) s Krajaevi-Petretievim iz 1651, dolazi do zakljuka da je Petreti prievod Vramev na mnogo mjesta gotovo rie p o rie izpisao 18 upozorivi i na drugu vanu komponentu, naime da je Vramcu kod prevodenja evandelja mogao posluiti, kao predloak, Lek13

Kreimir

Fili,

Sto znamo o najstarijim

varadinskim

tiskarama,

Varadinske

vi jesti, br. 754, Varadin. 1960, 4. 14 ledini primjerak Zemljovida Hrvatske iz trod. 1673. koji je izradio Stjepan Glava, nalazi se u V a l v a s o r o v o j zbirci u S N B u Zagrebu. Prvi put je reproducirana fotolitografskim putem i tiskana ofsetom 1937. u Sarajevu povodom 300. oblietnice Varadinske gimnazije. Po drugi put za niezin reprint pobrinuo se akademik Mirko Malez novodom 350. obljetnice iste gimnazije 1986. 15 Kronika aliti spornen vsega svieta vikov u dvo dela razreden A . . / po Pavlu Vitezovicu / . . . / u Zagrebu 1696, Predgovor k' onem. koteri budu itali ove knjige. ,e Dva se nrimjerka Bedekovieva diela Natale solum / . . . / nalazp u SNB. sign. B I l F - 4 - 2 0 4 . Usn. A. Jembrih, Josip Bedekovi, povjesniar i kajkavski pisac. Gesta br. 1011. Varadin. 1982, 1525. odnosno 22. 17 Vidi bibliografij u ivot i dielo A. V r a m c a . 235241. 18 Knjievnik, asopis za jezik i povijest hrvatsku i srpsku i prirode znanosti, god. III, Zagreb, 1866, 309.

cionar Bernardina Splianina, 19 kao to su ga koristili i hrvatski prevodioci St. Konzul i A. Dalmatin u Urachu. 20 Vatroslav Oblak bio je prvi od junoslavenskih dijalektologa koji usporeduje jezik Vrameve Postille s kajkavskim narjejem na terenu 21 (1896). Devet godina nakon Oblakova rada slijedi prva sinteza o kajkavskom narjeju (1905) iz pera ruskog slavista Lukjanenka 2 2 koji u tudiju uvrtava jezine primjere iz Kronike i Postille. Bila je to prva monografija u slavistici uope, za koju Y. Jagi tada ree da je to rad koji s pravom zasluuje da bude objavljen, jer ne ispunjava samo praznimi u ruskoj slavistikoj literaturi, ve prua neto to dosada nije nitko uinio. 23 I Fran Ilei kada pie o Hrvatskim utjecajima u starim istono-tajerskim tekstovima 24 (1905), takoder posie za primjerima iz Vrameve kronike (1578). U opirnoj tudiji Die serbokroatischen bersetzungen der Bibel im G a n zen oder einzelner Teile derselben 25 (1913) V. Jagi govorei o Postilli A. Vramca, nastoji objasniti i svoj stav prema kajkavskom narjeju koje su Kopitar i Mikloi smatrali slovenskim: Der bersetzer (A. Vramec, A. J.) nennt die Sprache nostram illyricam sive slavonicam linguam (slovenski jezik), worunter er nicht das heutige Slovenische gemeint hat, sondern eben jenen im westlichen Winkel des Regnum Slavoniae mit der Hauptstadt Zagreb (Agram) gesprochenen, auch heute dort vorhersehenden kaj-Dialekt. In diesem Dialekt gab es schon seit dem XV. Jahrhundert verschiedene Urkunden, in der Regel mit lateinischer Schrift geschrieben / . . ./. 2e Kada pak govori o terminu slovenski cnOBbHbCKb), onda Jagi obrazlae: Die Slowaken nennen noch heute ihre Sprache 'Slovensky', geradeso wie die Bewohner Slavoniens (zwischen Drave und Save) noch im 16. und anfangs des 17. Jahrhunderts ihren Dialekt Slovenski nannten aber aus der Benennung folgt weiter gar nichts die sprachliche Identitt. Auch in Mazedonien, in Siiddalmatien, in Altrussland usw. war dieselbe Benennung blich, berall denselben.* So etwas konnte auch Antun Vramec verstehen als er seine Kronika vezda znovi spravljena kratka slovenskim jezikom / . . . / oder Postilla / . . . / vezda znovi spravljena slovenskim jezikom / . . . / . " T a k v o nam se obrazloenje ini i danas prihvatljivim.
" U SD. Franio Fanceo, O najstarijem bogosluju u Posavskoj Hrvatskoj. T o m i slavov zbornik, Zagreb. 1925. 509553. odnosno 547549. 20 Usp. loan Polooi, Evangelij sv. Mateva v protestantskem elagolskem Prvem delu Novoga Testamenta iz leta 1562. Trubarjev zbornik, Ljubljana, 1908. 5673. 21 Usp. Vatroslao Oblak. Neto o medimurskom narjeju. Zbornik za narodni ivot i obiaie Junih Slavena J A Z U , kni. I, Zagreb, 1896, 4462. " U SD. A. M. Lukjanenko. K a j k a v s k o j e nareje, Univerzitetskaja Izvestija, Kiev, 19041905. Es ist eine fleissige Studentenarbeit, die vollauf verdiente, im D r u c k zu erschienen, da sie nicht nur in der russischen slavistischen Literatur eine Lcke ausfllt, sondern berhaupt etwas bietet was bisher Niemand gethan hat. Archiv fr slavische Philologie, Bd. 27, Berlin 1905. 578. O b j a v l j e n o u 162. knjii Rada J A Z U . Zagreb, 1905. 127. 25 O b j a v l i e n o u Archiv fiir slavische Philologie. Bd. 34, Berlin. 1913. Usp. l/ikoder A. Jembrih, Vatroslav Jagi i starija kajkavska knjievnost kao oslonac u nogledima na kajkavtinu, Jagicev zbornik. Zavod za znanost o knjievnosti Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1986, 5975. 26 Isto. 27 V. Jagi, Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Snrache, Berlin 1913. 19.

U raspravama Franje Fanceva posebno mjesto zauzimaju mnogi jezini elementi iz Vramevih djela. Tako da su primjeri koje autor donosi, posluili kao izvor za isti tip jezinih primjera u radovima ostalih dijalektologa. O v d j e posebno valja istai rezultate Fancevljevih istraivanja do kojih je doao u tudiji O najstarijem bogosluju u Posavskoj Hrvatskoj (1925). Naime, ta je rasprava znaajna p o tome to je autor uspio dokazati kako M. Murko 28 svojedobno nije imao pravo, kada je tvrdio da je Vramec iz Ratisponske (regensburke, A. J.) Postile A. Dalmatina i St. Konzula preveo barem jevandelja / . . . / u svoju Postilu / . . .,/.29 D o d a m o li tome ono to sam pisao o Vramevu odnosu prema protestantizmu, onda zaista otpada svaka pomisao o preuzimanju evandelja iz regensburke Postile (1568). Medutim jezika jednolinost svili jevandelja 'Postile' (Vrameve, A. J.) ne doputa ni mogunosti, da bi Vramec bar jedan dio jevandelja svoje 'Postile' preuzeo iz ratisponske 'Postile', a drugi preveo iz Vulgate, jer sva njegova jevandelja stoje u jednakom odnosu srodnosti prema redakcijama hrvatsko-primorskih lekcionara. 30 Ovim radovima valja prikljuiti i Aleksieve Priloge istoriji kajkavskog dijalekta (1937) u kojima ponovo vidno mjesto zauzimaju jezini primjeri iz Vramevih djela. 31 Nakon Alksiceve rasprave u kroatistici se p o j a v l j u j e tudija: O jeziku Vitezovieve Kronike (1958) u k o j o j Zvonimir Junkovic pored Vitezovieva djela prikazuje i jezik Vrameve Kronike, 32 jer kako smo ve spomenuli, Vitezovi je Vramevu Kroniku prenio u svoju Kroniku, dotjeravi je prema duhu ondanjega kajkavskoga jezika (16%). Junkovic je napisao i disertaciju pod naslovom Jezik Antuna Vramca (1967). Bila je to dakle prva monografija u kojoj su kao glavni predmet detaljnijeg znanstvenog istraivanja posluila djela A. Vramca. 33 Sedemdesetih godina 20. stoljea istraivanja Vramevih djela ulaze u svoju renesansu. Naime u tim je godinama najvie napisano i objavljeno tudija, rasprav i monografija o djelu i ivotu oca kajkavske proze 16. stoljea A . Vramcu. 34 O n o to je svojedobno (1927) prieljkivao poznati slovenist France Kidri, naglaavajui kako bi teolog-strunjak, uinio zasluno djelo, ako bi prouio Vramevu Postilu / . . ./, 35 polo je za rukom Josipu Turinovicu u monografiji Teologija Antuna Vramca (1970). Autor je spomenutom monografi28 Usp. Matija Murko, Nekoliko rei o jeziku srpsko-hrvatskih protestantskih knjiga, Daniiev zbornik, Beograd-Ljubljana. 1925. 72106. 29 Cit. prema Fancevu, O najstarijem bogosluju , / . . . / . 30 Isto. 31 Usp. Petar Aleksie, Priloi istoriji kajkavskog dijalekta, Junoslovenski filolog, knj. X V I , Beograd, 1937, 41, 77, 8991. 32 tudija je objavljena u Radovimu Slavenskog instituta, knj. 2, Zagreb, 1954. 33 Junkovieva disertacija objavljena je pod naslovom: Jezik Antuna V r a m c a u Rad J A Z U , knj. 363, Zagreb, 1972. 34 Vidi Bibliographie Vrameciana u: ivot i djelo A. V r a m c a . 35 Ponavljam, da bi storil bogoslovec-strokovnjak zasluno delo, e bi pretudiral V r a m e v o Postilo / . . , / . France Kidri, Bibliografski uvod v zgodovino reformacijske knjievnosti pri Junih Slovanih v X V I . veku (rukopis u N U K , Ljubljana). Kidri svrstava Pergoia, Vranica i Skrinjaria medu protestantske pisce. T a k v a se klasifikacija o njima ne moe provesti. Ta varadinska knjievna trojka zapravo je protureformacijski djelovala.

jom pridonio bitnim razjanjenjima Vrameve vjerske orijentacije, na osnovi koje se rasprave s pravom moe rei da vie nisu relevantna miljenja onih, koji su Vramca smatrali protestantskim piscem, a njegova djela kao obojena protestantskom herezom. 36 Raspravom Eduarda Hercigonje (1973): Kajkavski elementi u jeziku glago1 jake knjievnosti 15. i 16. stol jea kroatistika i slavistika obogaena je jo jednom znaajnom znanstvenom konstatacijom. naime, da poetke hrvatske kajkavske knjievnosti treba traiti mnogo ranije nego to se to dosad mislilo. Navodei primjere iz Vramevih djela. autor uvjerljivo pokazuje na stvarni opseg i domaaj /...,/ starih akavsko-kajkavskih isoleksa kao funkcionalnog inioca medudijalektalne komunikacije u svijesti nosilaca pisane prakse / . . ./, 37 pri emu je napose karakteristina kontaktna sinonimika kakvu nalazimo kod glagoljaa i A. Vramca (u Postilli). 38 Time je zapravo potvrdena i Fancevljeva misao da se kajkavska duhovna knjievnost davno prije reformacije dodirivala s glagolsko-akavskoin knjievnosti. 3 Kada je u svojoj tudiji: Odnos Krleine kajkavtine u 'Baladama Petrice Kerempuha' prema starom kajkavskom knjievnoin jeziku (1974) Antun ojat nastojao pokazati meduovisnosti Balada i jezika starije kajkavske knjievnosti, onda je i on upozorio na A. Vramca i njegove jezine oblike. 40 Godine 1976, istraivajui i preispitavajui ivot i djelo A. Vramca, takoder sam izradio disertacij! pod naslovom Antun Vramec in seiner Zeit /'...,/ (Antun Vramec u svoin vremenu. Prilog prouevanju hrvatske knjievnoti i povijesne dijalektologije). 41 ' A k o ovome jo dodamo injenicu da se u bibliografiji priloenoj monografiji 2ivot i djelo A. Vramca u osemdesetim godinama jo uvijek istrauje njegovo djelo, onda to govori o prisutnosti i neistraenosti cjelokupnog Vrameva knjievnog korpusa bez obzira to se on krije samo u dvjema knjigama Kronici i Postilli. Iz spomenutog razdoblja valja spomenuti dvije monografije u kojima dolazi do izraaja samo jedan znaajan diskurz iz Vrameve Postille a od prvorazredne je vrijednosti za usmenu knjievnost. Naime u monografiji: Usmena narodna knjievnost na tlu Medimurja (1980) dvaju autora Ivana Zvonara
36 Turinovicev rad ostao je naalost do danas neobjavljen. Usp. V r a m e c i protestantizam u knjii ivot i djelo A . Vramca, 7 0 8 3 : S7 Eduard Hercigonja. K a j k a v s k i elementi u jeziku glagoljske knjievnosti 15. i 16. st. Croatica IV, br. 5, Zagreb, 1973. U s p . takoder Stjepan OamjanoDi, Tragom jezika hrvatskih glagoljaa, Zagreb, 1984. 151176; isti, K a j k a v s k i elementi u hrvatskoglagoljskim zbornicima X V stoljea, Istra 19, br. 56, Pula, 1981, 1645. SB Sinonimi u V r a m e v o j Postilli i m a j u n a j m a n j e dvostruku lingvistiku vrijednost: stilistiku i leksikoloku, od nosno sadre f u n k c i j u pojaanog izraza i objasnidbenu funkciju. Usp. A. Jembrih, Prva knjiga tiskana u Varadinu na hrvatskom jeziku kajkavske osnovice (1586), Varadinski zbornik 1181 1981, Varadin, 1983, 349357. 3 Fanceo, O najstarijem bogosluju , / . . . / , 550. 40 O b j a v l j e n a u F o r u m u X I I , knj. 26, br. 9, Zagreb, 1973, 367375, a potom u zborniku Miroslav Krlea, Zagreb, 1973, 513520, usp. jo A. ojat, Kratki navuk jezinice horvatske (jezik stare kajkavske knjievnosti), K A J , br. 34, Zagreb, 1969, 4961 i d a l j e ; isti. Pravopis stare kajkavske knjievnosti, Filologija J A Z U , knj. 6, Zagreb, 1970, 265282. 41 U proirenoj hrvatskoj jezinoj verziji objavljena 1981. pod naslovom ivot i djelo Antuna V r a m c a .

i Stjepana Hranjeca, te monografiji Josipa Kekeza: Proimanje usmene i p i sane kajkavske knjievnosti stari jih razdoblja (1986), koristen je Vramev zapis svjedoanstvo o postojanju tubalica, 42 odnosno javkanja i narikaa. Podatak, bez obzira u kojem se kontekstu javlja u Postilli, ima svoju vremensku vrijednost koju su zapazili spomenuti autori. Vramec u Postilli na str. 235 b po nedelne dni zapisuje: Tak i vezda na Horvateh gda to vmerje poglaviti lovek, ene se najmu, ke zvuna popevaju i javkaju i plau se, a na serce ne im ga ni na misli. Jezine karakteristike Vramevih djela nalazimo kao integralni dio u jo dvjema monografijama budimpetanskih slavista Istvna Nvomrkayja: Strane rijei u hrvatskosrpskim jeziku (1984) i Lszla Hadrovicsa: Ungarische Elemente im Serbokroatischen (1985).43 Vrameva djela Kronika i Postilla jo se uvijek koriste kao bogati rudnik u izradi povijesnog Kajkavskog rjenika tog monumentalnog djela hrvatske leksikografije. 44 Osim toga ve su Antun Rai, 45 Vatroslav Oblak 4 6 i Matija Valjavec u 19. stoljeu obilno koristili korpus Vramevih djela pri izradi svojih tudija. 47 Iz svega dosad reenog proizlazi da su Vrameva djela predstavljala znanstveni interes slavista poev od formiranja slavistike kao znanstvene discipline pa sve do naih dana, i jo uvijek ostaju u sreditu znanstvena interesa. Pri tome ne smijemo zaboraviti da je u svim dosadanjim povijesnim, knjievnopovijesnim i ostalim tudijama kao vrelo informacija o A. Vramcu poslije njegova povratka iz Rima (1567), bila i ostala Klaieva tudija 48 iz 1908. godine, a koja je u nekim detaljima korigirana i dopunjena novim podacima objavljenim u knjii ivot i djelo Antuna Vramca (1981). Pored ovdje spominjanih radova u kojima dolazi na vidno mjesto prouevanje Vrameva jezika (spomenuo sain one najbitnije), valja istai jo dva momenta vezana uz lik A. Vramca. Naime svi koji se sjeaju sadraja povijesna romana Augusta enoe Zlatarovo zlato, prisjetit e se i lika Antuna Vramca kojega je enoa plastino ocrtao na samom poetku romana. Niti Krlea ne zaboravlja Vramca u Planetarijumu prisjeajui se njegova zapisa o Zagrepanima, interpolirana samo u zagrebakom primjerku Kronike, gdje za godinu 1235. uz povijesni kontekst Vramec govori: Bela kral zidati i nainiti vini vara Gerku G o ricu v Zagrebe (Gri, A. J.) i da onem purgarom velike pravice. Ali vezda je luctvo vu nem neslono i okorna i terda vrata, malo imajui gizdavi, vuenim
O b j a v l j e n o u asopisu K a j , br. 2, Zagreb, 1986, 2999. O b a djela su objavljena u Budimpeti. 44 D o sada iz tampe izala tri sveska. 45 Raieva rasprava Jezik V r a m e v e Kronike (1879/80) ostala je u rukopisu, danas u N U K , Ljubljana, isto i Glossar zur Chronik / . . . / u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci. Vie o tome v. u ivot i djelo A. Vramca, 226234. N a d a m o se da emo uskoro Raievu raspravu objaviti. 4e U O b l a k o v o j ostavtini (danas Institutu za slavensku filologiju u Beu) nalazi se njegov sinkronijski prikaz (koncept) jezika V r a m e v e kronike. 47 Usp. A. Jembrih, Matija V a l j a v e c kao leksikograf i prinosnik A k a d e m i j i n a rjenika, Slavistina revija, 33, t. 2, Ljubljana, 1985. 136-175. 48 tudija je objavljena u Monumenta spectantia slavorum meridionalium, Vol. X X X I , J A Z U , Zagreb, 1908, I L I . Klai je ujedno tom prilikom objavio i V r a m e v u Kronika u cjelosti.
42 43

i mudrim ludem neprijatelji i protivnici jesu. Miroslav Krlea kada su purgeri (zagrebaki) u tridesetim godinama, dakle u vrijeme nastajanja njegovih Balada, bili i protiv njega, prisjetio se Vrameva diskurza stavljajuci ga u drugi kontekst (svoj): Na skolkam komi smartnosprepluvana Re, / a pismoznancov ni, ni harfe ni ve / . . . / / Purgarija naa ne jenoga je Vramca / zdruzgala kak stekloga pesa samca, / regeu nad vtoplenikom z amca / . . V.49 U povijesti obrazovnog programa RTV-Zagreb od posebnog je znaaja polasatni film o Antunu Vramcu prikazan 11. oujka 1986. D o g a d a j je to znaajniji tim vie to je uope p o prvi put jedan kajkavski pisa, u ovoin sluaju iz 16. st., otvorio vrata i obrazovnog programa. Svakako poduhvat bi trebalo nastaviti i sa drugim kajkavskim piscima iz 17., 18. i 19. st.50 D a bi o v o izlaganje barem donekle bilo zaokrueno, nee biti suvino ako istaknemo da su Vrameva djela bila predmetom korespondencije znamenitih slavista u 19. i 20. stoljeu. Tako Antun Rai (18451888) pored ostaloga pie Franji Mikloiu 23. sijenja 1880. godine i ovo: to se tie poslanog Vam ekscerpta iz Vrameve Kronike, to je nepotpuna i nezavrena skica, a poslao sam Vam je da iskaem svoju ljubav i potovanje prema Vama, ne bi li ste se p o potrebi njome mogli i posluiti / . . y . 5 1 Rai se javlja Mikloiu i 29. veljae 1880. /. . . / o p e t sam se dao na obradivanje Vrameve Kronike, medutim posao polako napreduje / . . . / . Namjeravam rad objaviti u Letopisu Matice slovenske (1880), ako e ga prihvatiti. Ima naime glasova koji govore da Matica ne treba objavljivati isto znanstvene radove. 52 Da je i Tomo Mareti (18541938) prije sto godina imao interes za Vramevu Postillu, svjedoi njegovo pismo od 29. lipnja 1887. koje upuuje V. Jagiu u Be. Jedno sam Vam pisao, da se ja sada bavim radnjom o istoriji hrvatskoga pravopisa. Bez starih hrvatskih knjiga ne bih dakako o tom poslu mogao ni pera zamoiti / . . . / . Sada se evo na Vas obraam. Sudei p Vaim citatima u Archivu IV, 486, moda se u Vas nalazi Vramev homilijar (Postilla, A. J.) i Magdalenieva knjiica 'rasipnoga sina historija'. A k o me moje nagadanje ne vara, onda bih Vas lijepo molio, da biste mi te dvije knjige dobrostivo ustupili na porabu za kratko vrijeme / . . ../.53 Vatroslav Jagi (18381923) je Franji Rakome 13. oujka 1888. pisao, elei afirmirati V. O b l a k a : I ovdje (u Beu, A. J.) imadu 23 valjana (studenta, A. J.), neki na Hrvat iz Slavonije Imhof. vrlo je marljiv, ali najvie zna ipak Oblak, mladi upravo fenomenalan. On se sprema da ponudi za Starine ( JAZU, A. J.) ako biste htjeli. Vramevu Kroniku. Bilo bi vrijedno. M
48 Usp. A. Jembrih, Dijalekt u modernoj poeziji tridesetih godina (S posebnim osvrtom na Balade Petrice Kerempuha), O b d o b j a slovenskega knjinega jezika, knjievnosti in kulture, knj. 7, Ljubljana, 1987, 541550. 50 Tekst scenarija napisao A . Jembrih, reija Edo Mudronja, lik A . V r a m c a glumio prvak varadinskog kazalita August Cesarect Tomislav Lipljin. M Raievo pismo prvi put objavljeno u knjii ivot i djelo A . V r a m c a , 223234. " Isto. O b a su pisma pisana njemakim jezikom. 55 Cit. prema Josip Hamm, Vatroslav Jagi i Poljaci, Rad J A Z U , knj. 282, Zagreb, 1951, 92. Mareti vjerojatno nije dobio od Jagia V r a m e v e Postille, jer u Istoriji hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima (1889) koristi primjere samo iz Kronike. O Maretiu v. Josip Sili, T o m o Mareti jedan od najveih hrvatskih lingvista, Virovitiki zbornik 12341984, Virovitica, 1986, 395403. 64 Cit. prema V. Jagi, Spomeni moga ivota, knj. 2, Beograd, 1934, 152.

Matija Valjavec (18311897) pie V. Oblaku 8. svibnja 1888. godine: Mili rojak! Prav vesel sem bral Vae pismo, zlasti to, kar pripovedujete o Vramevi Postili. Knjige, iz ktere je Jagi v knji. III. 307 nekaj odlomkov oglasil, ni ve v Klanjcu, jaz sem se mnogo trudil, da bi jo dobil, bog vedi kam je izginila. Tudi v Karlovcu sem je iskal, ker sem mislil, da j o je lehko Pernat tam odnesel, ali zastonj. Srno rad kar grabim za Vao blagohotno ponudbo in Vas prosim, da mi j o za dva tedna posodite / . . .55 Mjesec dana poslije navedenog oisma Valjavec opet Oblaku (18641896) 12. lipnja 1888. pie: Mili moj rojak! Vrnol Vam bom Vramevo postilo ue do 18. tega meseca in to z zahvalnostjo, izvirajoo iz dna srca. Vsaki dan po nekoliko berem, ali ekscerptov ne delam, ker se bote Vi Vramca kmalu lotili in ga formalno in leksikalno obdelali. To bi bilo, mislim, najbolje v matiinem letopisu, kjer bi elel pretiskano citati za izgled 'muko gospona,' naega na listih 8293. Zabeleil sem si pa vendar primere za arti.56 Jeli knjiga Vaa last / . . . / ? Prav je, da ste se lotili Vrameve Kronike, knjiga je vredna, da ugleda svetlo, in mislim, da je zagr. akad. ne bo odbila / . . . / . Kolikor se spominjam, v prekmurini i ne prehaja v g. Ali to pa vem, da okoli Narincev in Gseiski okolici nad Kanio kaj radi izgovarjajo kakor Madari gy. V Narincih govor: gycati, gveim, on je gveao, ergvav gyemlem trigy (1res), tirgye (quattuor), gyiinec gyesti (edere). Ali zraven g y g o v o r e pa tudi j : jeati, erjav, jemlem, trj, tirje, jiinec, jesti, in ki so kaj v prekmurini pisali, pisali so zdaj j zdaj gy / . . ,/. 57 V. Jagi takoder pie Franji Fancevu 26. listopada 1912. dakle u vrijeme kada Fancev priprema svoje Beitrge zur historischen serbokroatischen Dialektologie: Ne znam, znate li da i ja imam (Oblakov) exemplar Vrameve postile, ali gdje i gdje fale listovi. Htio sam prije vie godina svoj eksemplar popuniti sa Varadinskim, ali ga fratri ne htjedoe poslati ovamo. Tako je moj defekten, ali ima u njemu neto i od drugog dijela. 58
55 Pismo iz O b l a k o v e ostavtine. O b l a k o v u korespondenciju za tisak priprema D . tefanija. 56 Valjavec je poslije objavio raspravu o Ar, arti u Jagievu Archivu, knj. 8, 399405. 57 Pismo iz O b l a k o v e ostavtine. Na osnovi Valjavevih primjera u vezi s grafemom j/g, mogli bismo zakljuiti da se tada O b l a k muio oko objanjenja praslavenskog *d' koji je kod V r a m c a grafijski realiziran kao j, g, gy, u izgovoru sad kao j, sad kao d. Vjerojatno da je V a l j a v e c elio O b l a k u pomoi pri reenom problemu. K a k o znamo, Vramec je slijedio tradiciju madarskog pravopisa. T o zapravo svjedoi da je V r a m e c ostao kod pravopisne tradicije kakvu je ve 1560. Trubaru predlagao glasoviti Pavao Skalic, kada je pisao izvjetaj o njegovu jeziku i pravopisu. Skalic naime tada ree da je jezik Trubarovih knjiga takav da ga osim Slovenaca tajerske, Kranjske i Koruke nee moi razuinjeti ni jedan drugi slavenski narod, a od Ilira ni oni qui circa Zagrabiam sunt. Skalic je predlagao da Trubar pie ch = , a ne z/i, dakle chlouik a ne zhlouik, luch a ne luzh, ochak a ne ozhak itd. D a k l e moemo rei da Vramec pie onim jezikom i pravopisom koji razumiju Iliri qui circa Zagrabiam sunt. Usp. Alojz Jembrih, Pavao Skalic u slubi reformacije, S A Z U , Ljubljana, 1986, 1 2 8 - 1 3 9 . 58 Cit. prema: Korespondencija Vatroslava Jagia, J A Z U , knj. i, uredio Petar Skok, Zagreb, 1953, 407. D a je kojom sreom Jagi dobio taj franjevaki primjerak V r a m e v e Postille iz Varadina, sigurno bi i on tada ispravio Fancevljev podatak u kojem je napisao da je taj primjerak 1705. bio u knjinici pavlinskog samostana u Remetama (kraj Zagreba). Iz latinskog zapisa u Postilli Liber con(ven)tus Remetinecensis 1705 govori da je rije o Remetincu k r a j Novog Marofa, nedaleko Varadina

Na osnovi samo nekih ovdje spomenutih radova u kojima se Vrameva djela prouavaju s jezina aspekta, proizlazi da je njihovo znaenje i mjesto u slavenskoj filologiji daleko vee nego to smo to dosada u naim poviiestima knjievnosti navikli citati. Sve to govori da Vrameva djela, na temelju dosadanjih monografija i tudija, zasluuju jednu sintezu u novom svjetlu, jer svaka generacija ima pravo na svoje poglede i znanstveni! revalorizaciji! dosadanjih ustaljenih ocjena o bilo kojem knjievnem djelu iz prolih stoljea. I na kraju moram istai jednu povrnu konstataciju u lanku Pregled hrvatske knjievnosti od poetka do priblino godine 1800 objavljenog u jed nom naem renomiranom zborniku. Naime tu itamo: U uoj Hrvatskoj, koja se u to doba naziva 'reliquiae reliquiarum' (rije je o 17. st., A. J.), javlja se knjievnost na kajkavskom dijalektu: prva djela /...,/ kajkavskih pisaca tampana su ve u X V I I stoljeu / . . J.* s t Nije jasno je li Vramec, pa i Pergoic iz 16. st. namjerno zaobiden ili se to desilo zabunom autora lanka. Slian postupak, naalost, moemo uoiti i u najnovijem lanku Kajkavska idiomatika, kritiki obzori u kojem, izmedii vremenskog raspona I. Pergoia i J. Habdelia, ne nalazimo A. Vramca. 60 Znanosti ne koristi referencijalna nedostatnost. Vrameva djela ostaju integralni dio hrvatske knjievnosti koja e i kod dolazeih generacija pobudivati znanstveni interes i poslije 400. obljetnice Vrameve smrti.
gdje je zaista postojao franjevaki samostan iz kojega je Postilla kasnije preneena u Varadin. U knjii ivot i djelo A. V r a m c a i ja sam preuzeo inforinaciju kako ju je Fancev interpretirao. Jer godine 1975. kada sem elio vidjeti taj primjerak V r a m eve Postille kod varadinskih franjevaca, a niam ga mogao dobiti na uvid jer tada nije bila knjinica uredena, jedino to mi je preostalo, bila je Fancevljeva informacija o njemu. Medutim sada kada je taj primjerak ponovo doao na svjetlo dana, zahvaljujui O. V. Frkinu i . Juriu koji su ljeti 1986. popisivali u istoj Tranjevakoj knjinici u Varadinu inkunabule, imao sam prilike da pregledam primjerak V r a m e v e Postille koji je V. Jagi elio da ga ima kod sebe. Prema tome, m o j zapis u knjii (1981) valju proinatrati iz sadanjeg aspekta, tj. onaj primjerak koji Fancev dri da je bio u Remetama, bio je zapravo u Remetincu a sada je u Varadinu kod franjevaca. elim odmah naglasiti da rukopisni umetak u tom primjerku str. 193200 obradujem s jezinog aspekta, jer se razlikuje od originala tj. Vrameva jezika u pravopisu, fonologiji i morfologiji.
58 Cit. .z Zbornika Zagrebke slavistike kole, knj. 4, Zagreb, 1976, 300. Za o v a j prilog uglavnom sam konzultira) radove u kojima dolazi do izraaja jezini aspekt Vramevih djela, tako da niam navodio sve ono to je o V r a m c u pisano u povijestimu hrvatske knjievnosti i radovima. O . ojat, M. Franievia itd. Njihovi radovi navedeni su u bibliografiji knjige ivot i djelo A . Vramca. 60 Usp. Rasprave Zavoda za jezik, knj. 13, Zagreb, 1987, 3134.

SUMMARY The works of A n t u n V r a m e c (15381587), Kronika (1578) and Postilla (1586), have been the center of scholarly attention for over 120 years. T h e y have been examined from the points of view of the history of language, dialects, literature, culture, printing, theology, etc. T h e present article first surveys the presence of Vramec's name and Vramec's literature in the works of scholars writing before Slavic philology became a distinct and separate science, e. g. in the works of Bla krinjari (1587), the Croatian cartographer Stjepan G l a v a (1673), Pavle Ritter Vitezovi (1696), Josip Bedekovi (1752). The second part of the article discusses the 19th and 20th century philological studies of Vramec's works. Special attention is payed to the correspondence between famous Slavicists inasmuch as it deals with V r a m e c and his works: A. Rai F. Miklosich, T. Mareti V. Jagi, V . Jagi F. Raki, M . Valjavec V. O b l a k . A s is turns out, Vramec's works have interested Slavic philology more than the works of any other K a j k a v i a n author. Their place and importance are much higher than the histories of Croatian literature have so far led one to believe.