[)tf r- ...

- - -- - . .
~

- ~- -

-- ~)

-- - - ~ __.

ef r

f{hpnz~..cnszs ..~)e- us fra (7TU7n fl'.'" ?o7um ljfin /'"'.

M~zlm L man1

1
BOS111 ws . . . . . ...... ... . . . . . .. . . ..... . .. .... . ..... ......

..

........ . . . ..

--

Biblioteka POSEBNA IZDANJA

ALBERTO FORTIS

Priredio

JOSIP BRATOLI

Urednica
BOENA ZADRO

GLOBUS l ZAGREB

Naslov izvomika
VJAGCfO IN OAL"'AZIA
DELL'ABATE ALBERTO FORTIS

ALBERTO FORTIS l NJEGOV PUT PO DALMACIJI

Venezia, l n4. god. Recenzenti Dr JOSIP BRATIJU Dr MIRKO TOMASOVI

Knjiga Alberta Fortisa Pttt po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia) objavljena je na talijanskome prije 210 godina ( 1774), re je u talijanskoj, ali i u osmi im evropskim knjievnostima odigrala izuzetnu ulogu. Prijevodima na francuski, njemaki i engleski jezik cjelokupne knjige, a posebice poglavlja o ivoru i obiajima Morlaka - koje se italo i irilo i prije cjelovitog prijevoda knjige evropska se javnost upoznala s naim narodom na jedinstven i osebujan nain. Forrisova knjiga i osobito njeni odjeci porodili su morlakizam ili morlatvo u evropskim knjievnostima. Osebujna Strujanja u predrevolucionarnoj Evropi, ro su poticaje crpila i izvori~ta nalazila u rusoovskom povratku prirodi i vikovskom poimanju jezika i kulrure kao naina otkrivanja svijeta, Forrisovim su djelom poduprta i osnaena. Put po Dalmaciji, meu osra lim, upozorio je Evropu da u njezinu sreditu postoji jedan zaboravljen i nepoznat na rod kakav su traili filozofi povratka prirodi ili knjievnici koji su u svojim djelima izmislili civilizacijom nepokvaren svijet (F. R. Chateaubriand, neto kasn ije B. dc Saint Pierre). Pjesma Asanaginico rrcbalo j_ e da pokae kako su i primitivni, rj. prvotni, civilizacijom nepokvareni narodi sposobni stvoriti vrhunska estetska djela. Forrisovo djelo o naim krajevima nastalo je u ozraju prosvjerireljstva; svojom orvorenom simpatijom prema svemu to je jednostavno, ljudsko i izvorno ono nagovijeta predromanrizam. Napisano na talijanskome, puni i jedinstveni evropskj uspjeh doivjelo je izvan Italije, u prije,odima. U samoj lraliji, podijeljenoj i konzervativnoj, skromnije je odjeknulo. Tek ga novija isrrazivanja ponovo orkrivaju i veoma visoko vrednuju. Snaan poticaj forrisologiji dao je i hrvarski romanisr, profesor arko Muljai.'

1 . .

S talijanskog preveo

MATE MARAS
Prilog s latinskog preveo DARKO KOVAKOVI

kOJI )< od objavljivanja Fomsovr kor<;pondencij< ( 1952) kt<nuo u n:konmukciju njegovih bo:-'vab u naim kntjcvim:J. identificirao njegove mme" i prijatelje, pmrio got n.1 pumvim3 i ?Ps;ao sudbinu njegovih spiSA, 1c t~ko posmo najbolji fortisolog uop. Rtz:ultad Mulj~i~~h lstraf1wanja bit tt uok:ndtru monog.nfijom koju JC autor, prije vie godJna, n;~1:.vio pod lbslovom Odnosi i wu 111/Nrto Fortw s jublim Sla_,ima. U Forti$ovoj dornovin1 osobirih "llUiuga za otkrivao)<' zaposraviJ"fllOl" ml<1a&og prosvj<ri<elja imaju A. Cronia 1C. F. Torcrllon. Vidi Bibliogra6ju.

Prouavanje F0rti$ovn iwom djdn ~apc:>eto je incenzivnije radovima brka MuiJt'Ii'I,

ivot i putovanja Alberto Forris ivio je i djdovao u osebujnom povijesnom razdoblju kada se stari svijet, uzdrman racionalizmom i prosvjcriteljsrvom, preispirivao i lomio u poaru francuske graanske revolucije. Kako je i Forris dao prilog takvom evropskom kretanju, nije udno ro su ga prvi biografi opisali kao legendarnu linost, re danas u prikazu njegova ii vora treba krenuti prije svega od dokumcnam. Stari su biografi zabiljeili da mu je orac bio brija pri crkvi S. Francesco Grande u Padovi. Pokuali su, moda, roko objasniti bomareovsku revolucionarnost padovansko-mlerakog opata. Novi podaci donekle osporavaju umjetno stvorenu romantinu sliku o njegovu djerinjsrvu : Forrisov je orac bio, na ime, skroman i osiromaen aristokrat, plem i. U roj obitelji rodio se 1 J. listopada 1741. Giovanni Battista (lvnn Krstitelj) Fortis. Njegova majka, naoita i obrazovana dama, preudala se nakon smrti prvoga mua za jednog od najuglednijih padovanskih aristokrata, grof:~ Capodalisru . U svom je domu imala knjievni salon, kakvih je u ono doba bilo i drugdje, ali ne rako znaajnih: k njoj je dolazila padovanska aristokracija i inteligencija, meu ostalim i prevodilac Ossiana, opat Melchiorc Ccsaroui. Tako se han Krstitelj Fortis odmalena kretao meu kulrumim ljudima koji su poricali njegovo zanimanje zn prirodne znanosti i u isto vrijeme u njemu budili interes 1.a knjievnost. U kasnijim zapisima sjea se da je ve u osmoj ili deveroj godini bio zabavljen skupljanjem kamenja, okamina i bilja, tj. gcologijom i petrografijom, rc da sc s najvidenijim istraivai ma penjao po brdima i razmiljao o revolucijama kroz koje je prola Zemlja. Mladi je Forris stupio u uveno padovansko sjemenite, a zarim u augusrinski red, re redovniki habit obukao u 16. godini, promijenivi krsno ime u Alberto. Sveenikom nije postao zato to je bio siromaan, re se drugaije ne bi mogao Jkolovari, nego sroga da bude slobodniji i neovisniji u istraivanju prirode. Ne zna se, uosralom, je li se uope dao zarediti za sveenika. Od prvih ga dana privlae prirodne znanosti i knjievnost, a ne teologija. U padovanskom sjemenitu, kao i drugdje gdje se kolovao, strasr itanja, istraivanja i pisanja nije ga ostavljala. Iz Padove je preko Verone i Bologne srigao u Rim neprestano noen idejom o spjevu o Zcmljinim braJdizmama. Starjeine, meutim, polau nade u njega i oekuju da mladi uenjak s vremenom postane teolog reda. U Rimu se njegov uitelj A. A. Giorgi, lan svemone papinske insrirucijc Propaganda fide, bavio istOn i m je~.icima i pismima, re je i mladom redovniku omoguio boravak u uvenoj Biblioteci Angcliki. Svoje je uitelje zadivio poznavanjem svega osim teologije. U Rimu sc upoznao i s naim ljudima, ponajprije Bencdiktom Srayem i Rajmundom Kuniem. Ruer Bokovi, ije je znanstveno-epske spjevove rada itao, posrat e mu uzor. Nn putovanjima izmeu zaviaja i Rima ve je poeo mrziri grad koji je smatrao uzrokom spuranosri i osobne neslobode. Osobito teka neslaganja sa srarjeonama izbila su 1776. i 1777, a Forris je isposlovao da se iz Rima vrari u Vl

Veneciju , u samostan Santo Stefano. Tu je uz Valentina Busu (ini se, podrijetlom iz Dalmacije) postao - za krarko vrijeme - mletaki dravni cenzor. Orad i poznanstvo s Elizabetom Caminer, rada 18-godinjakinjom, s kojom e ga sve do njene smrti veza d duboko prijateljstvo, zajedniki planovi i novinarsko-publicistika ostvarenja u asopisima njena oca Domenica. Pni rakav asopis u kojem je suraivao i Forris zvao se Enropa letteraria. Tom suradnjom i kretanjem u intelektualnim krugovima Venecije stekao je mnoga poznansrva, re su tako poela i njegova putovanja u nae krajeve; isprva je putovao sam, a poslije, kao poznavalac naih krajeva, vodei bogate Engleze. Kao mlad teolog, 24-godinji Alberto Fortis krenuo je na svoje prvo znanstveno putovanje za uskrsnih blagdana 1765, i to u Istru, medu slavenski, hrvatski svijet. Prvi susret s naim ljudima, koji su mu se uin i li siromani i grubi (rozzi abiranti), odredit e njegove budue znansrvene i ljudske interese. Tih se prvih dana na naem prostoru zadravao u okolici Pule, u Valturi i na uu Rae. Drugo putovanje u n:Jlt krajeve, na otoke Cres i Loinj, novcem je pomogao jobn Stuart, grof od Burc.1 Na pur je Fortis krenuo s engleskim isrraivaem poljoprivrede j ohnom Symondsom i talijanskim botaniarem i lijenikom Domenicom Cirillom. Na Cres su stigli u svibnju 1770, re osta li neto vie od dva tjedna istraiujui minerale i okamine. Za putovanja C resom Forris se sastajao s priprosti m i uenim domaim svijerom biljeei ono to bi mu moglo posluit i za knjigu. Na tO je putovanje elio ii i j ohn Stuart, ali je zbog bolesti morao od usrari. Vjerojatno je on Forrisu i suputnicima objasnio to ga sve zanima, te ih napurio kako i ro da ist(auju. Taj je kotski plem i (zakrarko i predsjednik engleske vlade) bio poklonik i propagaror Macphersonovih Ossianovih p;esama (pomogao je i Cesarorriju da spjev objavi na talijanskome), re je prvotni interes za geologiju usmjeravao u prouavanje narodnog iivora. Ekspedicija se s Cresa nije odmah vrarila u Veneciju nego je krenula zapadnom istarskom obalom i zadrala se u Novigradu. Posjetili su spilju u Bnonigli, koja se Forrisa duboko dojmila. Stalaktite s ulaza usporeuje s kandelabrima i stupovljem katedrale u Milanu i Orvieru. Tri dana morali su mimo plana ekati na istarskoj oba li zbog nepovoljna vjetra. U jednom soneru, posveenom G. P. S. Polesiniju, Forris je ocrrao svoj porrrer-karikantru: Va prijatelj to skuplja oblutke i trave i ka men ie s puta,
O johnu Sruanu , M. Janko,i, $kotski mcmo i djelo o Dabnadjt, Zbornik <;>dova Filotofskog (;,kuJta u Zagttbu ll, !95~. i Ossian kao poticaj za sakupliturjt tlilrodnih pj-mn kod }lftnih Slovena, Zbornik u. 1t3nxln uvo1 i obioje 38, l 954. Ranih ixd.anj C<i><olliin'tt prijc,vO<b Ossi4na lako j< i d.o.n.u nn u bbhot<km po Istri i Dalmadii, 1o sY)<doB o V<likot popularnosti toga djela u naitm kr2j<>m. Macphersooova mistifikadia skladno ukloplla u domoi" prilik~, kojima je Fonisovo d)<'lo d>lo konni oblik.
2

VII

ne puta na miru ivjet' kukce uhodei k tome i ribe i ptice.3 je put u nae krajeve putovao ljeti 1771. s dvojicom Engleza, lordom Frederickom Augustusom Herveyjem, anglikanskim biskupom iz Londonderryja, i njegovim neakom Jamesom: Putovanje je bilo dobro pripremljeno: za to se, vjerojamo, pobrinuo sam Fortis koji je dao tiskati i svojevrstan upitnik ili anketni tist Notizie preliminarr na osam stranica. Krenuo je na put iako je bio zabavljen tiskanjem, korigiraojem (vjerojatno i konanom redakcijom) knjige o Cresu i Loinju. Putovanje i druenje s jednim anglikanskim biskupom - kolikogod l.iberalnim i sklonim pregovorima i pomirbi s katolikim vrhovima - moralo je biti zazorno Fortisovu redu, s kojim su odnosi ionako bili izrazito napeti. Ni konzervativni i sumnjiavi vladini -krugovi u Veneciji nisu na takva putovanja gledali s razumijevanjem. Fortisa je odavna pratio glas redovnika odvie slobodna u ponaanju i politikim pogledima. ini se, osim toga, da je na putovanje krenuo mimo znanja svojih starjeina i doputenja vlasti. S Frederickom Herveyjem i njegovim neakom Jamesom Fortis se sreo u Puli u lipnju 1771; obojica su Engleza dva mjeseca lutali Istrom s crtaem Michaelom Shanahanom ekajui Forrisa. Zajedno su zat im posjetili Rovinj, a onda krenuli u Brtoniglu pogledati spilju. Englezi su ga izvijestili o Pazinskoj jami, ali su uto uli da je proradio Vezuv, pa su se preko Ancone uputili u Rim i Napulj . Vezuv se ve bio smirio, te se ekspedicija iz Manfredonije uputila u Dalmaciju. Posjetili su Split i Trogir, otili u Dalmatinsku zagoru, posjetili Roki slap, Skradin i Zadar, te preli na Cres, odnosno Loinj. Tu se Hervey rastao s Forrisom i krenuo u Istru, ali je u Padovu stigao pdje Fortisa, o kome se bio pronio glas da je na putu stradao: Kada je Fortis stigao u Veneciju, dopunio je svoje zapise i napokon dovrio posljednje poglavlje Zapaanja o Cresu i Loinju. Na posljednjim stranicama dotiskane knjige izvjeuje o upravo zavrenom putovanju Dalmacijom, te najavljuje novu knjigu. No, nju je trebalo ekati jo tri godine. Pojedina pisma, upravo izvjetaji s da lmatinskih putovanja, kruila su u rukopisu p6je nego to. je objavljen Put po Dalmaciji. Putovanje Dalmacijom s anglikanskim biskupom mimo znanja duhovnih i svjetovnih vlasti, trlavice u redu i krenje redovnike dis~ipline primorali su Fortisa da raskine s augustinskim redom. U travnju 1772. legalno se seku lari zirao i postao opat, naravno, bez opatije. Otad e se za svoj ivot morati
3

Trei

brinuti sam zaraujui radom i istraivanjem, pisanjem i suradnjom u znan stvenim asopisima. Pruao je usluge istraivaima i znanstvenicima, te za bogate kolekcionare skupljao starine, okamine i minerale. Na strani koju je napustio za vjene e protivnike imati mnoge to su ga smatrali izdajicom, te su mu esto inili neprilike. Oslobodivi se obaveza prema redu, Fortis se dao na sreivanje rukopisa Puta po Dalmaciji. Tim je poslom bio zaokupljen do kraja te i cijele 1773. godine. Kao i za knjigu o Cresu i Loinju, jednu je glavu ponudio na obradu padovanskom p.rijatelju i akademiku Josipu Gennariju koji je trebalo da napie poglavlje o Vraniima, odnosno priredi Vranievo Putovanje iz Budima u Drinopolje. Ali, kada je on odbio suradnju - vjerojatno zbog kratkoe vremena - Fortis je sve obavio sam. Knjigama, rukopisima i informacijama pomogli su mu prijatelji u Veneciji (T. Vraen) i Dalmacij i (M. Sovi, J. Bajamonti, K. Grubii) . Dok je bio zaokupljen radom na knjizi, stigla mu je obavijest da krene na jo jedno putovanje u Dalmaciju, u jesen 1772. To je putovanje final)cirala komisija u kojoj su bili G. Ruzzini, F. Farsetti i C. Zenobio. Svrha je putovanja bila da se proui mogunost ekonominijeg ribarenja na dalmatinskoj obali i otoju odakle bi se riba, nepokvarena i svjea, mogla dopremati u Veneciju. Razliiti su propisi to onemoguavali, te se dalmatinska riba protuzakonito prodavala dok je u Veneciju stizala skupa posoljena riba sa sjevera. Komisija je, koristei se Fortisovim radom i istraiva njem, podnijela Senatu izvjetaj. Dalje se od konstatacije nije krenulo.5

Un voscco amico che raccoglic arene

E l'erbe, e le pcrtuzze dela via

Che agl'inseui ~;~on tascia fat bene E di pesti e d',1ccelli i ft uri spi:.t ...
4

Boravak u Dalmaciji s prijateljima dobro mu je doao radi podrobnijeg prouavanja materijala za planiranu knjigu. Fortis je, osim toga, i za sebe i za razne naruioce skupljao geoloku grau i srarine: okamine, natpise mi latinskom jeziku, odnosno njihove prijepise, stari novac, rukopise i drugo. Putovao je s jackom Herveyjem i crtaem Angelom Donarijem. Konanu obradu crtea, tj. rezanje u bakru, povjerio je Jakovu Leonardiju, koji je i potpisao crtee u talijanskom izdanju Puta po Dalmaciji. Na putovanjima u unutranjost pokraj ine putnicima su na pomo bili Julije Bajamonti, tada jo student medicine u Padovi, i Klement Grubii, filolog i dobar poznavalac glagoljice iako je o njoj imao osebujna miljenja. Prije negoli je knjiga izila, Fortis je jo jednom morao u Dalmaciju . Prethodno putovanje zbilo se u jesen, kada je sezona ribarenja ve bila prola, te se podaci oekonorninoj upotrebi ribe nisu mogli provjeriti, a u kvarnerskom dijelu Dalmacije Fortis nije rim poslom ni boravio. Zaro mletaka vlada upravo Odbor ia promicanje obrta (Deputazione srraordinaria alle arti), kojemu je na elu bio Fortisu skloni Andrija Memmo - oper alje Forrisa, ljeti 1773, u Dalmacij u. Tada mu je bilo zabranjeno da prima bilo kakvu novanu
J

Noti~)e prelimittari, credute t~ecessarie per servire di dirat.ione a viaggi tendenti tUi

illu.strare la .storia natura/eJ e la geogra{;a delle provincie aggiacomi a/I'Adriotico, e particolar mente dell'lstria, Morlauhia1 Dalmazia1 Albania, ed iso/e co"tigue, 8 str. s. L s. a.

A. M. Strgai, Ribanje i ribarski obrt u Dalmaciji~ Radovi lnsrinu;1. jAZU u Zadru 4- S,

19S9. For-tisov teksr u prijevodu na hrvatski jezik, str. 154-172.

VIli

IX

sa strane ili pak da radi za druge osobe (to je, ini se, ozlojedilo njegove prijanje, engleske mecene). Uz zadarak to mu ga je povjerila mletaka vladn Forris je imao i osobne istraiivake interese: elio se oper sastati s krkim biskupom Zuccherijem, pristao je i na austrijskoj obali, tj. u Hrvatskoj (from Bersec as far as Lucovo which tract o( COlmn:y is caUed Littoral Croatia), a u Senju je traio- vjerojatno na Soviev poticaj- izdanja senjske glagoljake tiskare. Prouavao je i dotad nepoznatu vrsru smokvine ui. Prema Fortisovu izvjetaju, ni to putovanje nije donijelo osobita uspjeha: bilo je dugo, opasno, dosadno i beskorisno (u smislu cilja to ga je bila postavila mletaka vlast). Pomo je. mletake vlade neredovito. stizala, a na terenu je sve bil o neorganizirano. Osim roga, Forris se i prije, a na rom putovanju posebno, od opisi vaa pretvarao u reformarora: ne samo da gleda, vidi i opisuje nego predla7.e rjeenja iako zna da nee biti usvojena. Istodobno, vidio je i bijedu u gradovima i na sel u, loe upravljanje, potkupljivosr inovnitv:t, neznanje i 7.atucanost i u mJerakom i u austrijskom dijelu Dalmacije (odnosno Hrvatske). Velikim su dijelom, mislio je Fortis, za ro krivi popovi i fratri koji narod zaglupljuju umjesto da ga prosvjeuju. Kako je nakon povratka bio duan napisan izvjetaj, to je uinio potkraj re i u poetku 1774. godine, odgaao je konanu redakturu knjige koja je ve duie vremena bila u riskari. Pttt po Dalmadji (Viaggio in Dalmazia) iziao je u rravnju 1774. u dva sveska kao plod dotadanjih Forrisovih boravaka u Dalmaciji, domd ukupno oko 10 mjeseci. Rezultati putovanja u jesen 1773. nisu uli u talijansko itdanje, pa rako ni u njemaki i francuski prijevod. Evropska senzacija to ju je izazvao Put po Dalmaciji kao da je ostavila sasvim ravnodunima krugove koji su od luivali hoe li Forris dobiti katedru p rirodopisa na Padovanskom sveuilitu. Mletake su vlasti, dodue, cijenile njegovo znanje i sposobnosti, ali mu kao sumnjivu jakobincu nisu eljele povjeriti odgoj mladei, rj. akademsko mjesto, unnro rome to je meu visokim dravnim funkcionarima imao podosta zatimika i prijatelja! Premda vie puta uzastopno odbijen, nije izgubio nadu. Pri jednom takvom natjeaju komisija je, zaobiavi Fomsa i njegova takmaca, izmijenila katedri imc i postavila rreu osobu. Nakon roga s ogorenjem je pisao Juliju Bajamontiju: Hvala Bogu da ne mora anriambrirati pred kakvim magarcem da dobije katedru. U Mlecima je slobodno samo s.rari i piari !' Umorivi sc od nade i oekivanja da e postati sveuil in i profesor, oper se vraa svojoj srrasri - znanstvenoj pLLblicistici. Kada je 1774. Domenico Camior, El izaberin otac, umjesto asopisa Europa lerreraria (u kojem je Fonis ve suradivao, ali mu je stari Domenico orbzao su.radnju zbog slobodoumnosti lanaka), pokrenuo Ciornale cncidopedico, on oper postaje jedan od glavnih suradnika. Kao i u knjigama, na stranicama novoga asopisa
' Ivan Mil,nt. Dr julije Baiamonti i njtgOW dfrln. Rad JAZU 192, 1912, tOO. i Duko Kckcm<t, 2tvot i dfrlo Julij:z Bajamontija, pr<dgovor knjou J. &jiUnO<ln, Zapisi o gradu Splitu. Splio 197.S.

pomo

prirodoslovac se promee u reformatOra, predlagaa novina i pisca to se zauzima za ope dobro. Naravno, zbog rakva pisanja ni do 1779. nije dobio katedru usprkos podrci utjecajnih zatimika; tovie, proglasili su ga hereti kom. i ljut, utjehu je potraiio u jo jednom putovanju u Dalmaciju. Bilo je to potkraj 1779, kada se zatekao duboko na jugoistoku, pri samoj rurskoj granici, u Dubrovniku. Dubrovnik ga je odmah oduevio: bio je sasvim razliit od zaputenih i oronulih dalmatinskih gradova pod mJerakom upravom. Fortis se divi svemu : opem blagosranj u u gradu, kulturi i uglaeno sri vlasrele,. stezi u narodu i u enosti Dubrovana i Dubrovkinja, a kao (iziokrar ne zaboravlja u pismima prij ateljima istai da je i zem ljoradnja naprednija nego u m letakoj Da lmaciji. Upravo se sav rastapa od pohva la pitomoj okolici istiui samo najljepe strane ivota u Dubrovniku: dobra voda, dobro vino, dobar kruh, dobra riba i dobro meso, pa i sladoled i slatkii, i lijepe ruke ro vam ih nude - to je jedno od najveih dobara ovoga nnega nevoljnoga svijera, koji se- kad bi se svi osjeali kao to se ja sad osjeam- ne bi vie zvao dolinom su.za nego dolinom Ed.>na. 7 U malom gradu-republici neoekivano je naao prijatelje s kojima e ostad najrjcnje povezan sve do smrti. Bili su to ponajprije lanovi ug~ednih dubrovakih obitelji Sorge-Sorkoevi, Bassegli-Basiljevi, Giorgi-Bona {E>urdcvi-Buni) i drugi. U Mariju C iorgi-Bona, enu ljubomornoga Luke, Forris sc odmah zaljubio, re e joj ne samo pjevati pjesme nego je obasipati ljubaznostima i pismima stvarajut i tako munu atmosferu i u njenoj obitelji i u obiteljima s kojima se druio. Pjesme, kao igra i dokolica, a meu nj ima i neke slobodnije, pisa le su se u Fortisovu drutvu za vrijeme toga, a onda i za drugih njegovih boravaka u Dubrovniku. Zapustio je tako svoj mladenaki spjev o Zemljinim katnklizmama (De' catadisrni sofferti dal nostro pianeta) na kojem je radio s prekidima, a posvetio se pisanju frivolnih soneta. Nije pisao samo }.1ariji nego i drugim Dubrovkinjama, a osobito lijepoj Dei
Valta= Bogii<. Dva "tizdJ:ma pisnw Albffla Forma o Dubrovni/tu, Sr 1905, i pos<bnt oris=-k. Pisma su upuena Radou Michicli Viuuriju. Zanimljha je Fortisova opromjna larintka pjesma u elegijskom distihu:
Razoaran

Tcrrnn..m decus 6 quotquot maris olluit und:t Jllyrici eximium, dia R11ncusn, vale! lnvirum hine fati vjs me rapit 1\SJX:Nl, :u intr:a Moenia sacra Urbis <.-or mnnet arque nnima . . .
Prijevod (obraenje) Miho SorgoSorkocvi6 glasi:
Od ztmalja svijeh kruno, ke slovinsko more optjee, Dubrovnie sla~ni, puno Nni,'l.lm ti shl\'ot srte.

Kl radosti stVar3 i jada Udeo, molbe JO ne slub Ve m< cij<J"' draga od Crocla Gdje mi srce O$tajt a dui.a ...

Xl

Gozze-Gueti kojoj je, uocalom, usrdna pisma pisao i Fonisov prijatelj Julije

Bajamon ti.8 Boravak u Dubrovniku iskoristio je Forris za vrlo ambiciozno nastupno predavanje u Splitskom gospodarskom d rurvu: O uzgoju k estena i o njegovu uvoenju u primorsk11 i m mtranju Dalmaciftt. Iz Splita se Forris u pu rio drugi put u Napulj. Prijatelji su mu nali mjesto dvorskoga mineraloga. Ostao je ramo vie od deset godina, sve do majine smrti {1790), ali je poesto navraao u zaviaj. Boravio je u sjevernoj Italiji na svome imanju S. Pietro d'Arz.i gnano ili pak na majinu posjedu u Galzignanu, gdje mu je domainstvo vodila, brinui sc i za njegovu ostarjelu majku, Srana - Anastazija Vukoi, koja ga je pratila od prvih purovaoja po Dalmaciji. Fonis je u Napulju djelovao ne samo kao istraiva nego i kao praktiar, ne samo kao ita starih kronika i rvorac korografskih karara nego i kao strunjak koji istrauje rudno blago Kraljevine i predlae kako bi ga se moglo iskoritavati. Ve na poetku ekale su g:1 spletke, podvale i razoaranja, osobito kada je pronaao prirodno nalazite salitre. Iz napere atmosfere koja ga je okruivala u Napulju doao je ljeti 1780. u Dubrovnik, na ladanjska imanja Basi ljevi.a i Sorkoevia. Tu je pripremao nasrupni govor za Padovansku akademiju {M. Cesarorti je mislio da je primanje u Akademiju predujam za katedru, ali se prevario). Opim dobrom Dubrovake Republike bio je zabavljen i ljeti 1781, kada je Tomu Basiljevia Basseg)jja odveo u Bern, u prorestanrsku sredi nu, gdje je trebalo da mladi stekne naobrazbu kojom e koristiti domovini, Dubrovniku. Posljednji pue Forris je u Dubrovniku bio ljeri 1783. Godina je to velikih razoaranja i sukoba u Napulju. Sastavio je plan i prijedloge za prirodno iskoritavanje salitre, ali je- unato kraljevoj podrci i za uzimanju prijatelj a, bio izigran . Proizvoai umjerne sali tre i trgovci njome omeli su mu planove i proglasi li ga vara licom. Ni u privamom ivoru nisu mu cvjetale rue: njegova je draga Marija urcvit-Buni, postavi slobodna nakon smrti ljubomornog mua, zanemarila opara. Od tih razoaranja spas oper t rai u publicistici: surauje u asopisu prijateljice Elizabete Caminr-Turra Nuovo giornale enciclopedico, pie o Dubrovniku, posveuje neke knjige Dubrovanima i sanja kako bi se potpuno preselio u Dalmaciju, gdje ima dovoljno odanih prijatelja i koju osjea kao pravu domovinu. Davno je bio pisao Juliju Bajamontiju kako mu se ini sve hladno i loe gdje ne nalazi bar malo slavonizma.' Rezultat Fonisovih boravaka, osim pisama ro ih je pisao prijateljima i prijareljicama (a ona su esto imala karakter javnih informacija), jesu dopisi i napisi objavljeni u asopisima ~to ih je ureivao, odnosno u koje je slao priloge. Isto je rako poricao prijatelje iz Dalmacije i Dubrovnika da piu o domaim remama, pa takve priloge objavljivao ili pomagao da se objave. Za
lvan Mileti, Dr julije Baj(Il"Onti i 11j~gov11 djela; joJ vite podataka kod 1:.a..rka Muljaia, lt kore~pondencijc A/buta Forrisa, Graa t..Q poviJe$1 knjiitvJlOsti hrvatske 23~ 1952." 69-140. ' T van Mileci, nav. djelo, scr. 233.
11

drugo fn1ncusko izdanje Puta po Dalmaciji bio je pripremio posebno opseno poglavlje o Dubrovniku. Izdanje nije izilo, a rukopis se, na alost, izgubio. 'o Nakon deset godina slube na napuljskom dvoru Fortis se 1791, razoa ran i osiroma!en, vraa u zaviaj. Putovao je preko Korule, Rogoznice i Porea, to je njegov posljednji boravak naim krajevima. U svemu, Forris je u ervrr ~1:oljea {1765- 1791) dvanaest puta bio u nas. Velika graanska revolucija u Francuskoj duboko je odje~ula i u sjever noj Italiji: njeni se odjeci naziru i u asopisu koji je Fonis pokrenuo i ureivao osam mjeseci u roku 1793. i 1794, okupivi najvienija imena tadanje Italije. Casopis se zvao Cenio lerrerario d'Europa . Pisanje rasprava iz botanike i mineralogije ve mu je bilo dosadilo, re je elio raditi na opu korist. Otkrio je nalazite rresera na svojem imanju i poklonio ga dravi na koritenje, re napis.ao knjigu o korisnosti treseta. Umjesto da mu zahvali, Prejasna ga Republika uhodi i plijeni mu pisma, re mu je zaprijetila opasnost da ga zarvore kao sumnjivca i smutljivca .. Kako ga nakon Eli7.abetine smrti vie nita nije vezivalo za Veneciju, 1796. s Mihom Sorgom-Sorkoeviem tajno se sklanja u Pariz. Te godine Miho Sorge od kapi umire na Forrisovim rukama. U Parizu se Forris oduevljava dosrignucm revolucije: zadivljen je to prodavaice riba itaju novine i ro piljarice, kao i prostittarke, idu u kolu. Ima pojava ko je ga mue i u kojima se ne snalazi: revolucija je ipak revolucija, krvava i ncpotedna. Nakon bitke kod Ma renga {1800) Forris se mogao vratiti u domovinu: u svo jstvu prvoga konzula imenovan je upraviteljem T alijanskog instiruta u Bologni. Tu se zakopao u golemu knjinicu, a prijateljima u Dubrovnik alje kn jige, osobito zabranjene. U sredivanju bibli oteke zatekla ga je 21. listopada 1803. smrt. Sam je sebi bio sastavio epitaf: T u poiva Alberto Forris. Isukrste, Njegovim se grijesima smiluj! Redovni k bje. Prosudi sad je l' bio lo! 11 Naravno, raj epitaf ne stoji na njegovu grobu. Bilo je to previe i za i\a, a kamoli za mrrva.

Djelo Svoju prvu knjigu Forris je skromno nazvao Ogled zapaanja o otocima Cresu i Osoru (Saggio d'osservnzio11i sopra /'isola di Cherso ed Osero). No, u
1.:arko MuliacS-. Kalto je A. Fortis pripremao za dntgo kJanje Puta u Dalnuu:iiu novo poglavlje o Dubrormilm, Anali Zavoda 1.0 povijesne >nanosti (.. .) JAZU u Dubro"niku 17, 1979.
10
11

C. F. Tol"(lrllan, /1/umi~t#ti irol.iani, t. V11, Alberto Fortis~ Nora introducriva, 281.: Qui g.iace A1bcrto Fortis. CcsU CriSH) l 3bbili compassion delle peccata. l Egli lu (rate; or vcdi se lu ulsto! 1

Xli

Xlii

knjizi se moe nai mnogo vie podataka nego to bi se iz naslova d3 IO zakljuiti. lako je sasravljcna na b ninu- rakvo je, uostalom, bilo i putovanjeknji~ ro ne pokazuje. R:tzlog je rome relativno malen, zarvoren i jedinsrven geografski i kulturni otoni prostor. l rad s informatorima, prije svega s Marejem Soviem, 12 al i i drugim poznarim (dr Artico, Jacopa Colombis) i nepoznatim Creanima (raka v je, npr, Petar Sklamer) bi lo je lako organizirati. Kako se Forris u kulturnopovijesnoj problematici nije osjeao dovoljno spremnim, zamolio je Josipa Gcnnarija da za knjigu sredi grau o rimskim natpisima, a kada je on ro odbio, posljednje je poglavlje - nakon jo jednog putovanja po otocima Cresu i Loinju - sasravio i napisao sam. To poglavlje, lserizioui a11tiche, dodano je Ogledu zapabmja nakon ccnzorskog doputenja, n samo djelo izilo je iz tiska potkraj 1771. Knjiga o Cresu i Loinju 13 zasnovana je kao mincrnloka studija , a u konanoj je reda kciji izila kao svojevrsna monografija o otoju ili, jo vie, studija o stanovn itvu i narodnoj, usmenoj knjievnosti (bar je tako Forris mislio uzimajui Kaieve pjesme- koje je narod prihvatio i znao napamet kao djela narodnoga genija), o narodnom jeziku i pismu. Dosta je stranica posveeno slavenskom svijetu uope, koji - po Fortisovu pisanju - ivi od Jadranskog mora do Tihog oceana, a jezikom kakvim se govori na Cresu i Loinju, ili uope na isronoj obali Jadranskog mora, bez tekoa se moe sporazumije,ari na cijelom tom prosrransrvu. Podaci o jezi ku, ku lturi, pismu i knjii.cvnosti potjeu od Fonisova prvog i pouzdanog informatora Marcja Sovi a. U reak ivor stanovnitva, preputen a samom sebi, mogao se i sam uvjeriti na puro\anjima Istrom, Cresom i Loinjcm, a kasn ije i Dalmacijom. Hrvatski jezik, koji je Forris prvi pur uo u lsrri jo 1765, nauio je ve roliko da se mogao sporazumijevati sa stanovnitvom, a o crkvenoslavenskom kao moguem jedinstvenom jeziku 7.3 sve Slavene ueno je razgovarao sa Soviem. Spowaje o tradiciji naeg jezika i pisma proirivao je i produbljivao dopisivanjem koje je trajalo sve do Sovieve smrti.
' 1 Mare; Sovi (Petrograd, p<>ctok 18. st. - Osor, 1774) nok<ln slutbe nas n"">ika mrosln vcnskog jcz.ik::t pri uilitu Propagande u Rimu, vratio sc u Osor krao ::~rhiakon i tl.l osr..o do smrti. Fortis se pokazao kao dobnr uenik u srvarima slavistike i bno ic napredovao u znanjima koja mu je Sovi posludio. Sovi je ~>mat rao da su glagoljiC'd i irilica pogodnije u. slavenske jezike nego hu inica, to i Fortis prihva.a; hnatsku rda.kciju $rarosla.venskog jo.ika sm3mao je smdijen\ kvarenp pnornoga, iscoga ~b.vc:nkoga JCz.ika ka.kav se. c obo1..e. OU\;ao u ruskoj recbkciji crkvemh knjip. Tako je uredio i soju >t;uoslavmsku gramoriku, prtldno kompilaciju grama rike Melccij3 Smotridog..~ koju je posYnio Fonisu i mislio je tiskari u Vc:niji. Neke primjedbe koje iC' fon is u pismima posr.lYij.ao S\'Om<: taOcdju pOkazuju cb bi mladi op01t bio 1na podruju s:lsv~lke u.spjdno ~predo,ao. Sovl je Fortisu. ncdu ostalim, poklonio i d\!.-. glagoljska rukopisa, za naJu knjiievnost ituz_ctno v3ina. j~ ::an je od njih dospio u t>iblioctku M.l.. Cnnonicija, a 23rim u Oxfordsku biblioteku (Can. lit. 4 14); drugi je Fortis poklonio G. Brunclliju, a poslije je mj rukopis dospio ll Javnu biblioteku ll Porru, u Porrup lu (MS 63914312). Koda bude dovravao konanu rednkciju PuM po Dalmaciji, spomcnur e srarog-a 3rhiakon:::a koji nm je davao brojne savjecc. Rc:dnkcijn Asattaginia, ako ne cijel:., bar pactni st-iho"i prcpis:-ani glagoljicom i objema irili~ Cll.ma, po1jce od Sovia, koji je vjerojatno pomogao Forti~u u p1cvodcnju nae balade: n:~ rnlij~Ul)ki jttik. Fort:is plk: Cresu i Osoru. Osor je jednom bio glavni grad oroja. Apsoros. r e je dao sc::uo imt" otoku Lolinju~ lso)a d'OsSt-:ro: n3kon prokopavaoia kamal" Osor je OStao k;~o naselje noa otoku Cresu. Zato o tok koji je Fonis joJ zvao Osor -zQ\'t'0\0 kako $e dan:a.s W \'C. tj. Loini.

Fonis je na C res i Loinj krenuo kao prirodoslovac s vrlo jasnim zadarkom: trebalo je prije svega da isrraiuje okamine (fosile), rrave, koljke i kukce, a za mecenu Johna Stuarta i narodne obiaje i pjesme, ali nisu mu promakle oi injenice o raspadanju Osora. U davnini prekrasan grad tada je nalikovao mrrvacu; za sve je bila kriva clemenrarna nesrea, od koje se Osor nije oporavio. Ruevne su kue bi le prazne, a stanovnitvo prlj~vo; na mnogim su sc ljud ima uoava t i tragovi velikih boginja koje su nedavno bile hara le. Najznaajnije i najpoznatije Forrisovo djelo jesr Put po Dalmaciii (Viaggio ill Dalmazia). Djelo je plod nekoliko putovanja i izlera na istonu jadransku obalu od l n l. do 1773. U Dalmaciju je Forris stizao s dviju srrana: s isroka (1771) i zapada (1772. i 1773). U knjizi, koja je sastavljena kao jedinstven iz"jernj s putovanja, a u obliku pisama, slobodno su, s obzirom na smjer kretanja, opisani naa obala i priobalje: od Zadra do Sibenika u prvoj, a od Trogira do Makarskog primorja u drugoj knjizi. Prvoj je knjizi sredinje poglavlje o Morlaci ma, a drugoj - to je stanovita protutea - opis Primorja, odnosno gostoljubive obitelji vojvode Prvana Kokoria. Posljednje poglavlje govori o orocima u dalmatinskom moru (rako ga naziva Forris): Visu i Palagrui, Hvaru i Brau, re Rabu. U engleskom izdanju, u Dodatku (koji je uvrten i u nae izdanje), govori se i o Pagu, a zatim, u rrima pismima Johnu Strangeu, o primorskoj Hrvatskoj, rj. prostoru od Brsea u Istri do Lukova (ugarja) u Lici, o Senju i Krku. Poseb:tn je dodatak Vranievo Putovanie iz Budima u Driuopol;e. Fortis je smMrno kako, zajedno sa zar1imljivim prirodnim pojavama, obiajima i natpisima, cjelovitosti slike kraja ili ljudi jednako mogu pridonijeti i knjievna i povijesna djela starih autora, osobiro ako su do tada bila nepozna ta , neobjavljena. Fortisov Put po Dalmaciji iziao je u doba kada je otkrivanje nepoznatih i dalekih zemalja bilo knjievna moda: znanstvenici i istraivai spajalj su u svojim puropisima racionalistike i prirodnoznansrvene podatke s klasicisti kim interesom za amiku. l Fortisov Put po Dalmaciji sastavljen je i napisan kao znanstvcnjaki puropis, namijenjen istraivaima prirode i smrina . Osebujnom pak osjetljivou autora, Alberta Fonisa, u knjigu su uvrteni poglavIJe o Morlacima i jedno do rada nepoznato, a vrlo zanimljivo Vranievo djelo -putopis po divljinama Ba lka na. Time se Fortisovo djelo donekle odvaja od uobi.1jcnih onovremenih putopisa i nije udno to su ga prihvatili ira iralakn publika, knjievnici (Herder, Goethe) i uenjaci razliitih struka. Upravo u vrijeme procvata znansrveno-prosvjerireljskog putopisa bilo se pojavilo Sentimentalno puto11anje Laurencea Srernea (1768), u kojem su OSJeajnost i subjektivnost i osnova i potka djela. Da je Forris i poznavao Stcrneovo djelo, ne bi ga mogao na.s ljedovati. Svrha prosvjcti rcljskog putoPisca jest da opisujui upozorava, a upozoravajui popravlja ili bar nasroj i popraviti ljude i svijet. Poglavlje o Morlacima postalo je toliko slavno da je zasjcnilo osra la poglavlja Puta po Dalmaciji. j edi no je balada o Asanaginici doivjela osobitu i osebujnu sudbinu zahvaljujui Fortisovu prije,odu na talijanski: bila je preve-

XIV

xv

dena na mnoge evropske jezike, te je postala prethodni~om naih narodnih pjesama. Poglavlje o Morlacima, te pojedini odjeljci u dfUgim poglavljima pokazuju kako ih nije pisao bezosjeajan promatra st roga pogkda i suha srca nego osoba koja dostojanstveno daje oduka svojim osjeajima. Na Modake Fortis gleda onako kako odrasli gledaju na djecu. Oni koji su - nakon njegasvoje dojmove o naim ljudima i krajevima iskazivali, na ovaj ili onaj nain, suivljuj ui se ili izvjeujui bez unutranjeg ara,. morali su se odrediti i prema Fortisu. I dotad je o naim krajevima postojala, relativno skromna, putopisna knjievnost (F. Grassetto, J. Spon, G. Wheler, C. Freschot), ali Fortisovo djelo ini prag drugaijeg odnosa. Stranci koji su u nae krajeve doli nakon njegapod jakim su dojmom Puta po Dalmaciji: ponajprije B. Hacquet, Fortisov prijatelj, L. F. Cassas i J. Lavallee, prvi slikar, drugi putopisac, J. Seenus, G. Concina i, na kraju, C. Yriarr, kojega je djelo o Dalmaciji izilo stotinu godina nakon Fortisova Puta. Fortis, doista, nije unio neke revolucionarne crte u svoje putopise, ali je rusoovskom optikom pomakao motrilice s kojega se promatralo nae ljude i krajeve. Nakon mladenakog izleta u Istru, te putovanja Cresom i Loinjem, Fortis se od istraivaa fosila i stijena, biljaka i insekata, antikih natpisa i starina, sve vie pretvarao u angairana znanstvenika, od promatraa ivota u borca za ope dobro. U pismu Gaetanu Filangieriju to je 1780. i objasnio: Daleko sam od roga da bih imao ambicija na knjievnom polju, ali nikad nisam bio daleko od toga da sebi elim pri liku kako bih mogao govoriti istinu koja e biti korisna i smjera ti tome da (... ) pribavi dobrobit zemlji. Dodue, takva mi se prilika nije pruila, ali sam zadovoljan ve time to vidim kako je, kao posljedica mojih uvje.ravanja, ve pripremljeno ogoljeno dubrovako podruje za sadnju umjernih uma, to u zatim pridonijeti dobrobiti Dalmacije posvetivi di.o svojih sari Splitskoj akademiji, i to znam da ve' sad blagoslivlju moju uspomenu qa otoku Cresu i Loinju, gdje raste mnogo tisua dudova, a prije deset godina, kad sam prvi put stigao onamo, nije bilo ni jednoga. Za malog ovjeka mala pozornica. 14 Osloboen svake predrasude i straha, otkrivao je na svijet koji je Evropa bila zaboravila ili ga je doivljavala kao svijet nasilja: dok je siim spomen hrvatskih vojnika izazivao uas u Evropi, Fortis je otkrivao kako su to miroljubivi i gostoljubivi ljudi, zaljubljenici pjesme i kol a. Treba rei istinu: isprva je to otkrivanje naega svijeta oito bilo nadahnuto literaturom, ponajprije Rousseauom, ali lektira nije smetala fortisu da otro vidi i jasno spozna svijet koji ga okruuje. Morlaci,15 s kojima se gotovo sasvim suivio natjeui se s njima na izletnikim pothvatima, prihvaaju ga kao sebi ravna i on s ponosom biljei rijei koje mu je upurio jedan Vlah, Morlak, nakon
G. F. Torcellan, o. d. 300. Tekst je ispravio . Muljai, Novi podaci o Albertu Fortisu i o njegovim putovanjima., Radovi Filoz.ofskog fakulteta u Zadru 4, 1966, biljeka 39. IS Morlacima je nazivano sranovnirvo kontinentalne Dalmacije; stari naziv z.a planinske stoare. preteno roma1lskog porijekla, preneseno je na sve stanovnitvo brdovitog zalea dalmatinskih gradova, od KvarSlera du Velebita (Monti Morlacchi) i dalje do Neretve. To je uglavnom i Forrisova Morlakija. V. biljeku 2 na srr. 33.
1"

penjanja uz vodopad Velike Gubavice: Gospodine, ti nisi Lancmanin, ti si Vlah!, a to prevodi na talijanski kao Signore, ru non sc' un Iralianopoltrone, tu se' un Morlacco!. Ti Vlasi, Moriaci- kako i.h zove bez ikakva prezira ili omalovaavanja, jesu dodue, surovi, ali i plemeniti; divlji su, ali i neporoni, a iznad svega poteni, odani, gostoljubivi. Kao stranac - koji se rako ne osjea - on poznaje u tanine morlaku ud i moral. Prirodni ivot roga siromanog i potenog svijeta kvari lana civilizacija, pa tako i ona koju u propovijedima i postupcima ire fratri (cokulai) i kaluderi. Upravo su oni ekspooemi ideologije krute jedinstvenosti, zatornici grke i rimske knjige, razbijai antikih natpisa, prekrasni b grkih i rimskih mramorova (rimskim su nadgrobnim ploama poploali dvorite). Fratri se bore i protiv oni h rijetkih znalaca u svojoj pastvi koji itaju D i vkovia (bosanskog fratra iz prve polovice 17. st), re spaljuju i zabranjuju knjige da puk ne bi doao do prave kranske istine. Dio je takvih Fortisovih pogleda proiziao iz arsenala evropske prosvjetiteljske propagande koja je osobito u seoskim popovima gledala neprijatelje napretku i irenju prosvijeenih misli. Ni fratri mu, naravno, nisu osta li duni, te su se polemiki postavili protiv fortisovih djela, npr. Sebastijan Slade-Dolci, Gaetan Deribak (Josip Radman) ili fra lnocencije uli_. 6 Fortis je sebe smatrao ponajprije znanstvenikom, prosvjetiteljem, a ne knjievnikom. Literarnost u znanstvenoj knjizi ne bi prihvatio kao velinu; izvjesna literarnost sc, ipak, sama od sebe nametala. Forma iskaza u Putu je pismo, tc se tradicijom vezuje za Plinijeva pisma, jer prirodozoanstvena rematika treba da slijedi antiki uzor. Mimo roga dalekog uzora javljaju se reminiscencije koje su funkcijom literarne, re nisu samo plod povrne akribije. Kada pu ruje podzemljem, kroz mrak spilje, zajedno s Herveyjem, on spominje dva pisca: jednog Talijana iz starine- Dantea, i jednoga suvremenog Engleza - Younga. Fortis je ne samo slobodno rasporedio grau svojih zabiljeki s purovanja smjerom sjeverozapad-jugoistok nego je i s roga smjera slobodno izvjetavao o drugim zbivanjima i dogaajima, uz omiljene povijesne izlete u antiku. Sklonost crtanju okolia, sredine, obiaja i nonje oituje sc u Forti sovu djelu kao autorski postupak. Poglavlje o Mor.lacima dug je Rousseau u, ali je Fortis starog uitelja nadmaio u crtanju neposrednoga ivota (koji je k tome istinit), a dodajui jedan putopis (kao dokument starine) i jednu narodnu pjesmu (Asanaginica), tematiku je proirio, produbio, te rusoovskoj remi dao dimenziju osebujne osjeajnosti i ozbiljnost dokumentarnosti. Ne elei povrijediti mecenu Johna Stuarta, on nee Asanaginicu usporediva ti sa kotskim bardom Ossianom, ali joj ljepotu pron~lazi u homerskoj jednostavnosti . Nepogre~ivo je osjetio vrednore pjesme; zato ju je preveo i objavio, prepisujui je i latinicom i opremajui je razliitim slavenskim pismima:
O Fortisu je uli-, ne bez. zlobe, z:.:apis.ao: Mnogo je roga napisao<> ();;~lmaciji, od koje !)ije vidio ni .dvadesetinu. Pisao je ono to su mu go\orili ueni Dalmarin.d, :.t i drugi koji su mu davali dobro jesti, re su plaali da, bi im laskao j da bi ih hvalio. Bio je :lrcilopov;, ali pogreke, zapravo, nisu njegove, jer ih je s dobre volje prihv:.trio... V. 1. Milcri, Dr julije Bajamonti, 104. V. i Gapar Bujas-> Kaievi imitatori u Makarskom primorju do polovine 19. stoljea Grada z...1 povijt"Sf hrvatske knjievnosri 30) 1971, osobito str. 27- 38. l
16

XVI

XVll

glagoljicom, crkvenom i bnopisnom irilicom {bosanicom), kakva se pisala u Poljicima nadomak Splitu.17 lako je za svoje mecene nabavljao i skupljao starine, Fortis isrodobno izja vl)uje kako sc starine ne bi smjele o dnositi s tla na kojem su nastale jer, npr, dragocjeni rimski natpisi odneseni iz Dalmacije u Italiju g ube konreksrualnu vrijednost. Malo je rada bilo onih koji su razmiljali kao Forris. Prirodoslovac {paleonrolog, bota niar i mineralog) ve na prvom zadatku, na Cresu i Loinju, otvorio je prema napucima johna Stuarta {kome su i posveena Zapaiania i poglavlje o Morlacima u P11tu) irom oi i ui, te postao osjetlji v na mnoge pro bleme koji n isu ponajprije prirodoznansrvcni. Na Cresu, a poslije i u Dalmaciji, bio je toliko osupnut, a potom zaokupljen iivomom situacijom stanovnitva- srvamom graom - da je od prirodopisca - koji spominje drvlje. biljke, kukce i kamenje, okamine i stare narpise posrao ne samo promatra i zapisiva narodnih obiaja, vjerovanja i pjesama nego i analitiar naravi i pred laga privrednih, osobito poljoprivrednih, reformi. Kasnije, osobito na dvoru u Napulju, sav e se posveciri rom reformarorskom poslu. Na a lost, bez velikog uspjeha. Forrisov Put po Da/maci;; odjeknuo je u Evropi kao najvea knjievna senzacija -ro je dola iz h-alije u osmom desetljeu 18. stoljea. Poglavlje o Morlacima prevedeno je na njemaki (Die Sitten der Mor/acken, Bern 1775, Reise Zli den Morlacken, Lausanne, 1792), francuski ( Lettre Mylord Comte de Bute Sur les moeurs et usages des Morlaq11es, Berne 1778), vedski (Bre( 011 M orlackem a, Gotcbo(g 1792), a vrlo brzo na kon talij a nskog o dginala pojavili su se i cjelov iri prijevodi Puta: na njemakome (Reise in Dalmatien, Bern 1776, Reisebeschreibung von Dalmatien, Bern 1797), francuskome {Voyage en Dalmatie, Berne 1778) i engleskome ( Trave/s inte Da/matia, London 1778). U engleskom izdanju 5toji da je auror Alberto Forris nadzirao engleski prijevod { translated {rom the Italian under rhc aurhor's inspecrion ),ro nije istina, jer se Fortis openito rui na p rijevode svoj ih djela na fwncuski i e ng leski dok je njemakim prijevodom zadovoljan. U engleskom prijevodu , koji ima i Zapa imr;a o Cresu i Loinj11 i ve spomenuti Dodatak, nema teksta Asanaginicc ni Kaievih pjesnma iz Zapaanja. Vranieva Putovanja nema ni u jednom prijevodu.

kakve bi korisci donijela sadnja kestena na dalmatinskom kru: sprijeila bi se erozija, poumio bi se kraj, dobivao bi se zdmv i ekonomian plod za hranu, a i drvo je vrlo korisno. Evo kak o Forrisslika onovremenu Da lmaciju: Kruta je i bolna istina, utemelje na na injenicama, koju vam ne smijem preutjeti i od koje moram zapoeti. O d svih b rdsk ih zemalja koje opko ljavaju j adransko more i Sredozemlje ni jedna nema srrahorniji izgled, ne pruia neugodn iji prizor oima stranaca, ne rastuuje jae dobrog rodoljuba od gole i surove pustoi obalnih visova Dalmacije. Dobroduan ovjek koji nije sklon oprui d svoje blinje, jo dok sc nalazi na mont, ponukan je da zn to oprui maehu prirodu; i prije nego ro stupi nogom na zemlju, ali izda leka ncsremi na rod kojemu je dosuena ra ko d ivlja domov ina, tako nezahvalno rio. Ali, im mu sc prui la prilika da ma lo dublje p rod re u unutranjost i da se popne do ogoljel ih brdskih obronaka, biva svjestan svoje pogreke, i ne optuuje 7.ajedniku nam majku nego divlje i nepromiljene sinove, uzronike pustoJi i uiasa. Generacije koje dolaze bir e zahvalne privrednim reformatorima ako se ponu saditi kesteni: Vaa djeca i unuci sjetit e se, moda, sa zahvalnou da "je jedan T alijan, koga je u ove kraje ve dovela korisna znatielja, nastojao dokazati svoje prijateljstvo prema cijeloj naciji poriui je da razvija po ljo djelsku granu ijim e se postcpenim utjecajem Morlak neprimjemo maknuri od pluga kojim ne umije baratati i vrariri se pastirskom ivotu, koji jedini odgovara njegovoj naravi i nomadskom podrijetlu; poradi koje bi seljak s obale, koji je s.1da podivljao i bez srcge, postao razboritiji i pitomiji; razlog zbog kojeg bi sc, napokon, za ma nje od pola stoljea promijenio i strahotni vanjski izgled roga kraja, a istinsko bi sc boga tstvo zemlje uvealo. 19 Povea nje blagostanja, skromnoga ljudskoga bogatstva za sve stanovnike, bila je misao vodilja Alberta Fortisa kao fiziokrat-a, ali i zaljubljenika u nae ljude i krajeve.

Oporbe i o djeci Fortisov Put po Dalmaciji jedno je od najzanimljivijih djela talijanske knjievnosti druge polovice 18. stoljea, ali odjeci roga djela u samoj Ir-aliji mnogo su skromniji nego u ostaloj Evropi. Izvan svakog su oekivanja bile reakcije u samoj Dalmacij i. Jedan domai sin, Sinjanin Ivan Lovri, iz ugledne zemljoposjednike obitelji, prethodn ik je knjievnih po lemika koje su sc zamcrnulc oko Fortisova Puw, a koje, na koncu, ni su osralc sasvim bez posljedica za kulrurno i privredno sranje onovremene Dalmacije. Ivan Lovri (oko 1754-1777), nakon studija jezika i filozofije u Veneciji, studirao je medicinu u Padovi. elei ispraviti i dopuniti neke Forrisove navode, osobi to za onaj dio.Dalmacijc koji je bolje poznavao, tj. za Cetinsku krajin u, napisao je i l776. obja11i0 Primiedbe o Putu po Dalmaciji opata
'' Cirate iz Fonis()Y(' 1"3.!tpt3vr preve.l:1 Smiljka M31inar.

forrisovo djelo o naim krajevima najmanje je kod nas poznato. To je nasrupno predavanje u Splirskom gospodarskom drurvu O uzgoju kestena i o njegovu uvoen;u 11 primorsku i 111111tranjt1 Dalmaciju (Della co/tura del castagno da introdursi nella Dalmazia marittima e medirerranea).' 8 l ovdje se prirodoslovac predst-avio kao reformator. Uvjerava svoje uene sluaoce
1-

Tree

O HaJ:wagmrti v. 81bliogrnfiju. r u rcpr1ntu Fon:isova Vt.Jggut ( l974) pttteiu j~1ni

nnWj narodnoj pjesmi. Porpunu bibliogr:.fiju donos1 zborn1k do 1974. objavlJenih radov<l o Hastmaginit:t'koji je objavio. uz nu1ogobrojne prijevode n:1toduc pjc~me na str~nc jc1.ikc, Aliju lsakovi. V. 1/nwunginica 1774- 7974, Snrnicvo 1975. 111 Prvo izdanjr objavljeno u Napulju 1780. prttampaoo u Veneciji 1794. Tekst ponovno objavljen u J/lumin/st' italian/, VJI, 334- JSO.

posvtene

xvm

XIX

Alberta Fortisa i ivot Stanislava Soivice.m Lovrievo se djelo sasroji od rri dijela: O toku Cetine, O obi.Jjima Morlaka (najdui, sredinji reksr) i ivot Stanislava Soivice. Dok u prvom dijelu - ispravljajui Forrisa - iznosi ile osobnog iskusrva mno~rvo dojmova o Cerinskoj krajini, pa reksr djeluje iivo i neposredno kao reporrnn o povijesnim i arheolokim podacima, sredinje poglavlje, O obi.Jjima Morlak11, donosi nekn drugaija wpaanja o proble mima koje je pokrenuo Fortis. lako su obojica krenuli s isrih racionalisrikih pozicija, Lovri je bio jae proet novom filozofijom u kojoj su sinjski frarri naudi utjecaje Hobbesa, Rousseaua, Hdvetiusa i Volrairea, a sve su ro bih ubranjcni filorofi u rim stranama Dalmacije. Lovri vie nego Forris govori o razlozima kulrurne i gospodarske zaosralosti Morlaka, vrlo orro i neuvijcno pie o frarrima i kaludcrima IZjednaujui ih 1 ne pravei medu njima uosralom, kao ni medu katol1kim i pravoslavnim sranovnirvom - nikakvih razlika. l razloge hajduiJC u rom je poglavlju, osobito u ivotu Soivice, Lovri objasnio bolje od Fortisn. U napomenama o narodnim pjesmama zamjerio se frarrima jer je napisao da je fra Andrija Kai lo pjesnik i lo povjesniar vjerujui dn je zbirka koju je Kai objavio zbornik narodnih pjesama. Istina, u Asanaginic11 rvrdi da ne ide u red najsrernijih ni najboljih morlakih pjC$<1ma, ali isto tako u'jeren je kako nai Morlaci, premda nisu nikad prouavali poezije 1 premda ne umiju itati, 7nadu sasravljaci stihove u kojima, kad se ne izmijene idui od usm do usra, ne manjka ni jedno potrebno slovo, a ne manjka im ni mnogi sretni bljesak varrcne mate. [pak, u opisu mor(ake nonje i ol(lsnc i tcrnc pojave da je sc naputa naveo je ak 12 strofa iz Cvita razgovorn naroda l jezika ilirikoga aliti rv11ckoga drugoga franjevca, Vrlianina Filipa Grabovca, ije ime ne spom inje (vjerojatno se jo uvalo ivo sjeanje da je on, 1bog oporbe Mleanima i podizanja svijesri Hrvara-Morlaka, bio osuen na muke i doivomu tamnicu, re je naruena zdravlja umro 1749). Osobito se Lovri okomio na fra Luku Vladimirovia (ni njega ne spominje izrijekom, kao ni Forris) i njegovu knjigu Likarije priprostite. Lovri, premda potje<!e ix obitelji zemljoposjednika, ne vjeruje da e poljoprivreda napredovati u kolonaru, odnosno kmctscvu, nego se njen procvat moe oekivati kada zem lja postane vlasnitvo seljakn. Ne, dakle, kanja vanjem i batinama, kako predlae Forris! Vrhovnoj vlasti i inovnitvu bilo je jedmo sralo da nai kraJevi daJU dovoljan broj vjc:mih i poslunih vojnika, da se odvijaju kakva-takva trgovina i promer, te da neki porezi stiu u iscrpljenu driavnu blagajnu. To Je znao i Forcis, alj nije napisao hrabro kao Lovri. Trei prilog, wot Stamslava Soa"vice, koji e izgledan kao kakav roman, a koji je uistinu historija, UlbudlpYa je pripovijest o drumskom razbojniku
naslov Lo~ru.'t\il dJtl-ll1 Osstro':l:ion~ di Ciol>atmi l.ovrieh sopra divr:rsi ~i dt!l V11tggto m Da/mova d~/ stgnor abntr AIIHrro For111 eoll'aggumta t/~1/a Vita di Sofivitm, ln Vnna MDCCLXXVJ. Drrlo r prevw M1hovil K()mbol ko Rl1dA:e o Pmu po Dalmaciji opata A/~111 Fortisa i lwot StnniJiam Sol11a, lr.daoki zovod JAZU. 1948. Mihovil Kombol p=<O t< (oh >e pmnao pr<Vtsu) Fonloov P11t po Dalmaaj~ kor r< 1942. u proiJC(ie naj>vlj<n u HTBZ ~o, b1bhotta Hrv.111:5ka m;.ao 1 nJC" kroz. nolic'b. KnJIP n11c tr1il.a m r<1da ni posl11t. a ruk0pos "' - ako r< uop<< pchtorn ltitUblJCn.
10 Taljiam.ki

koji se neobinim djelima istakao iznad svih drumskih razbojnika , ali je mnogim po~rupcima dao dokaze o znudnoj plemenirosri. Da se iskorijene hajduci, trebalo bi porrairi unokc toga zla, to jest one koji ih sile da se uput.Jju u taJ ~IVOt, a ro je, oito, upravna vlast u s,im trima dravama: oromamkoJ i austrijskoj carevini i Prevedroj Republici. l.(lvriteva knj1ga teko je pogodila Alberta Forrisa i njegove prijatelje, osobito one ~ kojima se vie druio na svojim putovanjima (J. Bajamonti, R. Michieli-Virruri) ili koji su iuiito, kao stale, bili pogodeni: katoliko i pra\'o~lavno rcdovni~~o i kler openitO. Osobiro su znaajna pisma koja su pisali fratn Ga!par Vinjali 1 josip Radman (pod pseudommom Gaeran Deribak) Simeonu Kurajici, pravo;Ja,nom kalueru u manastir Dragovi. Posebnim Obrambenim got>Orom na Lo"Tieve prigo\'Orc odvratio jc Creanm PerM Sklamer. 21 O njemu naa knjievna poviJest m~ra ne z.na pouzdano: ne b1 trebalo rvrdiri da je ro Fonisov pseudonim (Sklamcra je bilo i onda i ka~nije u Cresu), rj. dn sc Fortis sakrio pod to cresko prezime; pouzdano rc, 1pak, da su Forrisov duh i ruka bili blizu dok se ta knjiga pisala. Lovria su napadali i u Italiji, osobito u tadanjim novinama, te je na re napade 1 pngo ..orc odgovorio Obrambenim pismom,11 koje je dao ri~kari u VeneciJI, pa je i Fomsu poslao 12 isris.,ka. Na koncu je na Lovne'c Biljeke i sam Fort1~ odgo\'ono u knjiici riskanoj u Brescii 1777, ne znajui da je mlad1 Morlak ve mrtav. Ako je Lovritcvo pisanje Forris jo mogao nazvati rrabunjanjcm, Opaske o sad11Injem stanju Onltr111cijtP Trogi ranina Petra Nutrizija Grisogona to ~aisca nisu bi la. Opaske otro, ncpotcdno, bez ikakvih rusoovskih ili vikov skih ilu1ija, govore o ravom stanju u Dalmaciji ne zamagljujui ekonomske prilike hcerari7mima o Morlacima, a nadu u boljitak i napredak vidi jedino u izdriiJIVO>II 1 radi~nosri puka, naroda. Ni rrogirski biskup Anrun Miocevi mre ostao po mani, re je i on dao ~voj prilog polemici (Forris JC ak mislio da JC pomagao Lovnu!). Forris se rim glasovima iz Dalmacije osjeno v1esrruko pogodenim, cc je u Pismu Radou Michieli Vitturiju - 7:thvaljujui rom brakotrogir.kom plemiu na podrki - hrio odvratiti neugodne udarce. O svim rim polemibm:t- koje nisu samo zabavljale dokoni, uostalom vrlo t:tnki sloj dalma unske inteligencije- i1ila je u Veneciji l knjiga.1

ns.

/~tttT.. ;zpo/ogctu:~ di G _ _", f..otnch af c<tld#e Signor An-toniO { Otf1W 111 CUI Sl ::{HtJno &Vrt~ cmsurc /JIU al SliO Ltbro "'Oisn&V:IOnt ... Pado\:1 1~. Ko~o d.~ uuo cb n l< l<~,,... umn)m. to JC ptSmo danr.>O: IS. l l~. O honu Lo.-ncu od> JO!: ftwt Lot'rtl t ~?"vo dob.t- rt{tTat JaOfJ~!" u t1131Jlllomog situ~- Zbornik Ccnnsk< krarnr 1. Smr 1979, 1 R.tdn P-.lnn. ldn>iollt.t 1 kllfiZl'l'nO pmopunn pitanJa Lovrievih Ot~mrt~O>II 1776 god ~~~ 0'od JAIU u Zadru 27-28, 1981. . ' P1nro Nu1t1t10 . Gnsosono,,. Rtf/rsstom sopra lo staro pres~m~ t/,.IJa Dalma:.1a, OptJT,.., ~IIOifi/C(}o-pohtiG;I drvltatla Qs. E. Lla.tmtt Gnma.m Smator~ veneto, fii"'\7.(" 1ns.' djelo l7J.iJO u t 780. Nortu~ p{!l' st:n-ire all:J SIOJ"Ut tl.lt~trOJit! d~lla Da/maria.

Snto.o.., ~rmnuo th PiroSd:mtTO~noal StgnorGio<-:znm Lo...,ch, ttJtnorn Szp ~ I<NI.1<dt..z. "'!!!!e tMk Osun:~~ sopr11 l l'uggio ;" D:z/m.J:u drl Stg. Ab.tu Alt-to ~ \ltxktl.l l \ o tom<"~ 2. Mulr..ac. 1: korapondn:ci~ A. Fomu s J. S. WytmbJ< u !Udu.' hlO>ol~.. fuulmo u bdtv 7, 1968. 11-1-llj.
1 ,'

tk . Saut<> dn.,so m du~_p.zrn, sopta k rontrm<Une lm".vie tle/la Dalma.ua, ~dt alcunr fH:Ui ll opera"""""''" Rflt'SS>Om <>nornu:o-polutcht< dd sigr. Pinro Nutrivo. V <na 1-8. JO.

rh';!u

xx

XXI

Nakon dosra vremena - ka dn su se strasri smirile- na Grisogonovu knjigu 0 pnrodopisu Dalmacije odgovorit e Fortis smireno i pomirljive, u preda va nju na prvoj sjednici Splitskoga gospodarskog drurva, O uzgoju kestena. Knjigu je posvetio splitskom nadbiskupu Ivanu Luki Garanjinu.!S Fortisov Put po Dalmaciii i Lovrieve Biljeke o Putu po Dalmaciji naili su u predromantikoj Evropi na osobitu klimu zanimanja za nepoznaro, neobino, herojsko, neiskvarena. Sve se ro bilo srcklo u naim krajevima, o~bito pak u onome njihovu dijelu gdje se dvije kranske vjere (katolika i pravoslavna) ukrtaju s islamskim svijetom, a ~to je sve obuhvaao tada stvo~n pojam morklrva. lako je i ranije postojalo zanimanje za daleke kraJeve 1 ljude, u drugOJ polo\ici 18. st. pojaalo se porragom za pra\>im, isnnskim, prvom1m I\'Otom. N;~i krajevi bili su dovoljno pogodni da sc udesni, nevid eni i nepozn;~u SVIJCI upravo ru potrai 1 osmisli. Ve. prvo djelo takva nadahnua i mode, koJOJ ;u klimu ve bili Sl\'arili prijevodi Asanaginiu, bio je roman J. \VJ. e. D. u. Ct R. Les Morlaques ( 1788). lz njemakoga prijevoda, objavljenog prvi put 1790. (tat im 1794. i 1807), doz.najemo i imc autoncc: bila je to Justina Wynne Ursini Rosenberg. Deset godina nakon originala u Padovi Je izi~ao i talijanski prijevod, bet izrazitih rusofil~kih pollukih tendencija (prvo, francusko izdanje, posveeno je ruskoj carici Katarini JJ - u Morlakiji, svojevrsnom arkadijskom parku, njenu sc kipu Morlac1 klanjaju kao boanstvu). Imc prevodioca ni1e navedeno. Autorica je objasni la svoje pobude, 'pominjui i Fortisov putopis, ali njen je postup:tk ipuk drugaiji: Vrij edi promatrati ru zemlj u (tj. Morlakiju) u njezinu sad o njem stanju, pdjc nego sc narav i obli k izmi jeni ponovnom revolucijom, a to je stanje kudikamo interesantnije nego sustavi najsavrenije civilizaci je, ije su nam odlike i rere ve odnvnn jednako dobro poznare. Naravnim prikazom ~\'agdanjcg morlakog domainstvn upoznat emo obiaje i navade mnogo zornije nego metodimm i ledenim vijestima putopisa. Pri rom oe bijae potrebno uzeti u pomo romantino ili udesno.U Djelo Justine W)nne 'teklo je opa priznanja: pohvalnu recenziju napisao je M. Cesarotti, a itao ga JC i J. W. Goethe. Mme dc Stael pod urjecajem te lektire jedan odlomak ;vog romana Corinne ou 1'/ta/ie (1807) posveuje Dalmaciji (koju, toboe, vidi s tornja Sverog Marka, te o njoj razmilja): Dalmacija, koju napuuJe jedan prastari borbeni narod, sauvala je do sada ne;to d1vlje i taJnovito, a poez1J3 rog narod3 n:Jhkujc starom grkom pJesni~ tvu, ali i Ossianu.
n.a cblma:nnsltm putO\ Jn1mu 1 l$tr.tin-anjima prpu. (){fnau, kOJI!" U role u l "74, (rs. l l 7"6. ~ g<KOVO krol l> U mJ<>' kao l fonis. Osobno >C udri><> u Dalmaat oku Spin Odrbo l" a )<dno prt<b-.nt u Splnskom gospod.1rskom dru)cvu . .J obeao tC' ObJOlYIU knJI,f;U bar ' d1jtlom S\'OJh ~~~ianJa. tt ic: posvcriri nadb1.skupu. ~Lt~lml <b on to mtc mopo J n1 inuo umiti; prttpostniJ;~m, naunt, da it' on anonmm l)()''Jerena k beke \'l;~ de ko1 Jr o '\\'OJ1n1 putov:mjim;~ podnio 01,.cbn lt\'Jdi3J ua J73 (olija 1 koi \oC' danih t.wa u bekom Drlnnont Mhi\'U, a ko~eg;t cjclokupm );&driai objavio G.rg.a Novo~k u Stannamd JAZU (49-Sl). V. G'l\3 No>k, Mori<Jci (Vlas~) gldani s mltlalJt~ stran~, Zbornak u narodna b-oo a obob1< 40. t 971, 579 60J. O J. O(fneru, . Cnoo ro<koi<. lv:m Lmmlt JoSip O[[rlt>,tbomak hn to. m 1 nt<'I:<>O doba. 181- 191. ,. Mantan SrO)kOn<, /lforLl.t:."" lln>rsko kolo X. t 929, U.l.
JC

1'

l~ u Lu U Wnn1m pom.Jpo

Na iMOm tragu kao justina Wynne bio je i Charles Nodier, autor morla kog romana Jean Sbogar(l818). jean Sbogar, za koga dri da je unuk Soivice (autor tako otkriva izvor svoje fikcije), plemenit je hajduk, harambaa skupine . Braa opeg dobra koja krsran Imom; on sc pod razliitim maskama i 1menima uvijek nade uz svoju ljubljenu Amoniju, sve dok ga ona ne prepozna kao o~utlenika, te joj srce prepukne, a njega odvode na stratite. Tema morla~tva obavijena rajansrvcnou na lazi se u Nodierovoj pripovijesti Smar ra ilt nottti demoni, tobonjem prijevodu sa slavenskog jezika. Temu vampiri Ll113, potaknut Lovrievom i Fortisovom knjigom, korism e Nodier i u drug1m SVOJim djelima. Koliko je ideja o plemenitoj hajduiji, to Je takoder komponenta morlarva, bila zammlJIVa evropskim itaocima dokazuju i prijevodi Lov ne-. 3 tvoropisa Sranisla\':t Soivice na engleski jezik (l n9, zatim ak 1870). Morlaka ~e tematika preselila i na pozornicu, budei i potiui interes za neob1no, >rrasl\'eno i tragino- romantizam je ve kucao na vrata. Lovri je ispriao i jedan osebujan ivotni pur Filipa Naia, Ciganina, tc e se i ta rema skladno uklopiti u morla~rvo. Prosper Merimee zakljuit e to razdoblje mistifikaciJOm, 1birkom Guz.la ( 1827), pjesmama robo7.e sabran1ma u DalmaciJi, Bo;m, llrvarskoj i Hercegovmi. Dok ~e Evropa 7A~bavljala temom o morlarvu, reakcija na Fortisovu knjigu u Dalmaciji je bila drugaija: knjiga Je potakla domae sinove na razmiljanje, ali ne o knji~evnosti nego o gospodarsl\'u i upravi. Poloaj gospodarsl\'a problem koji Fortisova knjiga nije ni dota kla - posta t e sred inje piranje prowijcen i h da lmatinskih fiziokraw, ali se o tome jedva' smjelo otvoreno raspmvljnti ili pisati, jer sredinja m leraka vlast, iscrpljena i konzervativna, s potJ..upljivim i nemarnim inovnirvom ne samo da nije mogla obnoviti privredu u Dalmaciji nego je bimo pridonijela siromaenju i propadanju svih pnvredmh grana u 18. stoljeu. Ope s~roman'o, bolesti, poasti, pa i kuga (ko1a Je 1 rog StOIJC3 pohodi b Dalmaciju) -svakidanja je shka D:Jimacije, sh ka kOJU domaa prosvijeena inteligencija otro opaa, ali bespomono stoji pred njom. Fortis nije traio ni naao Morlakijo kakvu su poznavali i vidjeli domai \movi; opis stvarne Morlakije, rj. siromanoga dalmatinskog uLmorja 1 7aled:l, jedva je mogao privui italaku publiku za koju je pisano pogbviJe o Morlacima. PoglavlJe o Morlacima - po elji Johna Stuarta trebalo JC pod rian i potkrijepiti jednu knjievnu fikciju o $kotskoj, za koju se Foni>O\ mecena s toliko gorlji\'OSn zauzimao. Zaro je Fom~va slika nae zemlJe, ponajpriJe brdo\ire dalmannske unutranjosti - jo donedavna pod vlaku Turaka - postala priJe S\'ega uzorale za osebujna knjie,na oitovanja potkraJ 18. 1 u poetku 19. stoljea, uoi evropskog romanri:tma. O;ijanizam je tako po;rcdno rodio morlaki1am.

,e

Alberto Forns jedan je od rijetkih srranaca koji je svoje naJbolje djelo, SVOJC ponajljepe srranice, posvetio naem narodu. lako srranac, od pr\'aga se

XXII

XXIII

susreta s naim krajevima srod io s naim ljudima osjeajui se meu njima ugodnije, prirodnije i sretnije nego medu svojim sunarodnjacima. Prijareljima esto govori da mu smera ;,vc ro nije, u bilo kojem pogledu, slavensko, morlako. Cak je i ~vo1 7ivor elio dovr~iti na obalama Dalmacije, koju je osjeao kao drugu domovinu. Iz njegovih knjiga i rasprava probija ne samo znanstveni inreres nego i znanstveni eros. Knjigama Put po Dalmaciji i ZapailvrJa o Cresu 1 LoJinJit uveo je naJ narod, pod imenom Morlaka, u evropsku duhovnu.sferu, u )Cemom trenurku kada je Evropa, u predveerje \'elike burio;uke re\olua1e, traila idenmet. l':ajosjerljiviji evropski inrelekrualci (Herder, Goethe, Byron, Pu~kin, Mickie\\iCZ) u Fortisovu su djelu nalazi h poticale z.a ru.mi!l1anJa o no om svijeru koji se pomaljao, a u pjesmi o Asanagimci orknh su pot\rdu novo1 O~Jeajnosri koja e srubokom izmijeniti dotadanJe avihzaa)ske obrasce. Fomsovo se djelo iralo u nas u iz,omiku i u prije,odima, re 1e 1 na kn11C\ nom 1 na dru~ tvenom polju prouzrokovalo pomake koji su urod1h mnogovrsmm plodov1ma: pobudilo je i u svijeru i u nas zanimanJe za narodnu poe11ju, ) 1edne srrane, re zanimanje za gospodarske probleme i name 1zlaien)a i7 gospodarske zaosralosri, s druge. U povodu 200. obl)tlfliCC i71aska Fonisova Puta po Dalmaciji objavljen je pretisak toga djela kao zajedniko i1dnnje izdavakih kua Otta Sagnera iz Miinchena i Veselina Mn) lee iz Sarajeva, s predgovorom Jovana Vukovia i izborom bibliografije J>crcrn Rehdera. Iste godine (1974 ) Nedjeljna Dalmacija je u i:r.boru, prijevodu i s komentarima ivko Vekaria donijela opseni ji reporrani i~bor iz Forrisovn Puta po Dalmaciji u dever uzastopn ih nedjeljnih brojeva, uz Vckaricv infonnativnn prikn7. ivom i rada i Alberta Fortisa i Ivana Lovria. (Veknri Forrisovo djelo prevodi kao Putovanje po Dalmaciji, dok mi ostajemo kod naslova djel n kako 'e odavno utvrdio u naoj knjievnosti.) Ove godine illazi, napokon, i cjelovit prijevod Fortisova djela na naem jeziku; za razliku od ranih stranih prijevoda, u nae je izdanje ukljueno i Vranievo PutovanJe it 8udim11 u Drinopolje, a iz engleskog je izdanja preveden Appendix, rj. Dodamk koji s talijanskim izvornikom ini cjelinu Forrisove vui)e Dalmacije. Poglavlje o Dubrovniku, planirano za drugo francusko izdanje, llgubiJcno Jt', na i.alost, te ga nema ni u naem izdanju. Bakrorezi, kOJI su ~li kn11gu, upravo njena razliita izdanja, uli su, u izboru, i u nak izdanJe. Fornsovo d1do Put po DalmaciJI zasluillo je da, makar i nakon 210 godina, budt' pre,edcno na JCZik naroda ko1cmu 1e s roliko ljubavi i zanosa bilo po;>ceno.
josip
Bratuli

BIBLIOGRAFIJA O ALBERTU FORTISU

(hbor)

Juhje &1amonu, ZapiSI o gradu Splitu, izbor,

Srh 1975.

pri~od i

komentar Du;ko Kck~,

juh1e &,amonu, MorlaitiiO Homera, p~eo Vladimir Rismondo. Mogunosti. Split 24 19n, ' 96-102. Valmar Bogi!~ Dva nemlana pisma Alberta Fortisa o Dubrovni/m, Srd, Dubrovnik 1905, 430-'159, 1 poo;ebni onsak 1-32. ~bi Sokovit-Srulli, Usmma lmjiinmosr, Povijest hrvalske knjiievnosti, uber-Miado\1, knpg~ l, Zagrtb 1978, passim. Vera Braruht-Mnndit, Alberto Fortis i Iva" Lovri o znaaju i od"osima Morlaka, Poljiki ~born1k l, 1968, 237- 254. Anuro Cror11a, Nel ~tUOCI11qumrtesimo a11niversario della morte di Alberto Fortis, Memori~ dello Accademia paravina, Classe di scienze morali, lerrere ed arti LXVI ( 1953-54), i posebno 1- 28. Ar111ro Cronia, l'rcromamlsmo italimto - Alberto Fortis - Poesia popolare sorbo croata, Prilozi zn knj ievnost, jc1.ik, istoriju i folklor, Beograd 18, 1938,546-553. Arturo Cronia, Noti~ic italia/le illlomo alla Croazia e ai Croati. Bilmrcio di 1111 millenio, 11 hnlin t Cronzin, Roma 1942, 523-609. An uro Cronin, l.tr COIIOScenw de/mondo slavo in ltalia. Bilancio storlco-bibliografico di 1111 mill~11i0, Podova 1958, osobito 303-311. Antun Delalle, Fortlsov~ Ilete s Dalmacijom, Novo doba, Split 3 J. lU 1934. Alberto For1is, Viaggio /11 Dalmazia, reprint, Muochen-Sarajevo 1974. i Bibliografijd kOJu l<' as1avro P. Rehder, 9-12. Maria Gr:um Frscher, l..' abate A. Forris (1741-1803). aurore del Viaggio in Dalma:t.l, La R~Visu Dalmaua 38 (N. S. 14), Roma 1967. Has:tnagmrca - op$dna b1bhografija u ~bomiku Hasanaginica 1774-1974, prittdro AIIJl hako\l, Sara1evo 1975; Hasanaginica, u svjetskoj knfiinmosri. poseban bro1 bsopi>l ti!OI, SauJevo 1974 (XXIO); Rad il. Kongresa Sawza udm!tmp folltlonsta jugoslaiiiJe, ~pljin:l 1974, Saraje>-o 1976.; Kauni sast;anak slavtSia u Vuko~ da..., 4, Bcogr.td-Trii-:-lovi Sad, 1974, sveska l. \lira Jnko,lt, Oman kao pottca} ta salwplj:mje narodnih pjr.SDmll l<od Juinrh S/a~-. Zbomrk u narodni h'"' i obiaje 38, 1954, l n-221. :'11~ra Janko\lt, SIIOt$/tr mnu i djt'la o D:zlmaciji, Zbornik radon filorofskog fakuhna u Zagrtbu ll, 1954, 245-253. VOJISJa, Jo,anovrt, Dmx trad11ctions in;dira tPAlberto Forris, Ardtiv Iur sJa,rsche Ph1lolog~. 30, 1909, 586-596. Sp1ro K11M1t, 1: PutopiSa Allxrta Fortisa, Glasnik Zemaljskog muzeJa, Emologlja, SraiC\'0, 1955, 77-97. Ivan l.ovnt, 81/1~1ke o Putu po Dalmadji opata Alberta Fortisa i tivot StamslawJ Solivit:r, prcv. Mrhovol Kombol, ]AW, Zagreb 1948.

XXJV

xxv

lva11 L()llrit i njegovo doba - rclcrnri i saop~cnja sa ?nansrvenog skupa - Zbomik Q-tinskt krajirrt, Sin1 1979. Rudolf Maixn<r, Cmults Noditr 1 llmJa, Rad JAZU 229, 1924, 1-48. Rudolf Mnixnrr, FortisOt'O putov.mtt po Hrwtskom primo17u, Hrvarsko kolo 5, 1952,
Rudolf Maoxncr, Knjii,m1 dodm 1 <'at Amuna Sorgo-Sorkoeviia. Rad JAZU 304, 1955, 5-36. Rudolf Mooxncr, Miho Sorgo-Sorkolwii i Fortts u Park11 1796, Filologijo 2, 1959, 153-159. h an /1 UlcXtl. Dr JulrJt 8aJ.1monll 1 njtgOV.1 dJt/a, Rad JAZU 192. 1912, 97-250 i posebno. Ivan Milrri~. Matije Sovtia predgovor Slaveruko1 gramatici, Srorine JAZU 35, 1916, 396-425. Vuo Morpurgo, lnrontn t tha/og/JI fra A/bato Foms t Giulio BaJamonti, Studia romanoca rt anghca Zagrabocm,. 29-32, 1970-71, -181-492. arko Mul,ao. Iz korrspondciiCI/t Albtrta Fortisa, Grada za povojesr knji7.evnosti hrvatske 23, 1952, 69 140. arko /llul,a6c!, A/bato FortiS 1 Dubrovmk (U povodu nekih najnovijih krivih inttr'(Juta(tJa), Zadorsk.t r"Ja, Zadar 6, 1957, 141- 147. arko Muljoit, Tomo 8asiljevil8ase/ji, pre/stavnik prosvjeienja u Dubrov11iku, Poscbn2 oubn1 SANU, knjiga 299, Odcljcnjc literature i jezika 8, Beograd 1958. arko MuiJao, Dva ntpoznata p1S111.1 Albtrta r-ortisa, Pnlo:r.i za kn1itmost, istoriju i folklor, Beograd 32, 1966, 243 25 L .1rko Muljni~, Novi podaci o AIIHrtu Forrisu i o 11jegovim putOIJIJIIjima po naim krajtvill~'~. Radovi Filozofskog fakultem u Zadru, sv. 4, Zadar 1966, 87-106. :larko Muljaoc, jedan lltmolt. A. For/Isa u ve:i s Dubrovr1ikom, Prolozi za knjievnost, o storiju i folklor, Beograd 34, 1968, 82- 89. nrko Muljai, lt koresfJOitdcm:lje A. Fo1tisif s J. S. Wlirrenbachom, Radovi Filo~.of >kog fakuhcta u Zadru 7, Z.dar 1968, 113-118. :larko Muljai, jo o Forrisovm1 puto"'mj1m11 po Hrvatskoj, Pomorski :<bornik 7, Zadar 1969, 555-570. ' arko Mul1ao, Dubrowlke Ume 11 dvjema Portisovim knjigama, Radovi Filozofskog lakulrct~ u Z.dru 8, udar 1970, 187- 197. larko Mulj~o, Zt1borov/jetra obl,etnica Formova boravka na traioj obali, Moguno sti, Splir 1971, 2J 1-236. arko Muljai. O fmonSI/SkOJ strom prvih Fortisovth putovanja 11 IIOt krajeve, Nauno S."lstanak slavo;ta u Vukove dant 4, 8cogr.>d 1974, SY. l, 23-33. arko Muljai, Pwov.m1e Alberta Forttsa 11 Ljubljtltlll, Lingvisuca XV ($kcrljcv tbomik),lJubljana 1975, 101- 108. arko Mul,aa, ZadnJI! p11t0t>an}e A/bata Fortua u Dalmadiu, Rado'~ Filozofskog fakulrcu u Zadru l-1-15, Zadar 1976, 385-392. Z'fko MulJai, Ntpovratt podaci o 11alim ljudima i krajevima u Appa1di.m FortisoL'.1 dJela Trat~ls inro Da/matia, l.ondon 1778, Rado'~ CA-ntra JAZU u Zadru 22-23, Zadar 1976, 97 110. Z'fko MulJai, Putova111a Albtrta Fortisa u/stnr, Radovo Centr.l JAZU u Zadru 25, Zadar 1978, 269-280. arko MulJai, Kako lt A. Fort1s priprernao za drugo francusko iu/anjt Pula u DalmaOJit novo pogla-l1e o Oubrovmlw, Anah Zavoda za povij<:Sne :r.n:mosti Istraivakog centro JAZU u Dubrovniku 17, Dubrovnik 1979, 229-250. arko Muljo, Fort1SOVO putOt'Otrja 11 Dalmaciju. l. Uvodne napomene. 2. Prvo Fortisovo putO<'OIIIJe u Dalmaa}lt 1770, Mogunosto, Split 25. 1978, br. 10,

J, 171- 176.

urma, 8. l<rmlla lv.ma l.ovrrla, 9. Omi, Makarska, Biokovo. '\:nello Vonccnn, Vugguron dr/ Setttttto, Oassici italiano. lJTET, J 962, 445--'191. tonm Z.:.nonovl(, A/bat FortJS u SVOJim pjesm:zma o Drthrcwrriku Vreb 1 pnno;1 11 1940, 35-46. Mare Zori<', Hn'.liSka 1 Hntati u talifallskoj lijepoj k~tjiievnosti- Od baroka do talih M illl11a, l !tursko :r.nanstvcno zbornik 2, 1971 2- 122, osobito 25-29 ' ate /.on, Romomillti p1set u Dalm:~dJI ",; talrpmskom /l!Uku R~d JAZU 357
Zagreb 1971, .153-476. ' ' Mar; 7.orit', Croatl e a/tri Slovi del sud 11ella lctteratura ita/imra del '700, Revue dc> nudes sud~r europennc., Bucaresr, X, 1972, 289-321, posebno 301-308. XXVII

1141- 1159. 3. Kmtak predah prije velikog skoka (lipanj 1770-lipanj 1771) Mogunosti, Split 26, 1979, br. l, 91-107. ' :larko \lul,ai, P111ova11J~ Ang~la Bottarija 11 Dalmaciju (1775), Radovo Zavoda JAZU u Z-1dru 26, Z.:.dor 1979, 15-22. VIJ d .Ho N .cdo~, Forrisove napomene o usmatom stvaralaltvu, Ivan Lovrii 0 usmenom pesmstvrt Morio ka- u knjizi Vladan Nedi, O usmenom pesnitvtt, Beograd 1976. Moro.Ja, Pantot, Se!xJsttJalt Slade Dola, dubrou:zilt.i b1ograf XVIII ~-aa, Posebna ozdan1a SA:-.IU 288, O<ld)CJlJe lueraturc i ,ezib 7, Beogr.Jd 1957, 1-8-181. Ivan Pederin. Die Morlaken i11 dtr deutscba1 Reiselitcrotur Die Welt der Slaven 19-20. Koln- Woen 1974-75, 271-298. ' ' han Pecknn, ldtOiolt.a t ltnJtitvno p~<topiSIIJ pitanja l.ovrirvih OSSUWVOIIt 1776. ~Rada-i Z.:.>od.t JAZU u Zadru 27-28, Zadar 1981. 203-214. Joso p Roglo, 200. obljetn/(a Fortisova p11tovanja po Dalmaciji 1 Geografska T<tVni/1 a 1 liJa, Geografsko glasnok, br. 36/37, 1974n5, Zagreb. Fran<<">CO Sa,~no Perillo, Un.1lttrilmtdita dt A/bato For/ls, Annalo <kila Facoha do lm~:u~ _e lcttrr~ture srranoere dcJI.1 Uni,ersiti di Bari, n. s. 7-8, 1966, 351-357. Ero> ~quo, Albtorro Fortis - k~tjiiev11ik 1prirodJ11ak. Nauni skup slavista u Vukove dane 4, Beograd 1974, w. l, 7-31. En~ S..-quo, Albtrto Fortts e tl Vtaggto ;" D.III'I.1Zia, La Battana 9, 1974, Rr 1 cka (hume), 5 19. Marijan Srojkovo~, Morlakizam, Hrvar;ko kolo 10, 1929, 254-273. Man1an Srotko' oc, Je li Ptetro Se/amer Chersino {JSt'ltdOIIim Alberta Fortisa, Na """' VJ~nok 38, 1930, 216-221. MJril'." !>r~jko.~i, lvm1 Lovri, prisran slmje prosvjet/jenja 11 Da/mariji. Prosv1crnc e 28 km1kc t knlllCIIIIC polrmikeu XVIII vijeku, Zbornik za narodni 7ivot i obit.1 2. z..,grcb 1912, 1-44. ' Ame Morija Strg.oi, Fortis o ribolovtt i ribarskom obrtu 11 Dalmacijt XVIII sroljtla Mognnosli, Split, 8. 1958, 8, 640- 646. ' An re M.orija S~r11;oi, Ribanje i ribarski obrtu Dalmaciji dmgc pofovi11 XVIII stoljea J:l~don olm1.1 1ednog :;.tpadnog traturaliste, Radovi ln\litura JAZU u Zadru 4-5 1959, 143-173. Sronko Skcrlj, Tri/1111 Vrac11, Prilozi la knjiiev11ost, istoriju i folklor llcograoJ IS 19.lS, 411-421. ' ' ' Dmko Stambak, TuiM pJesamt:a o Hasanagmtd ili roma11tiki po:tv na t/irsko PIIIOI!all/1!, l> !ogunosti br. l O, Splo t, listopad 1977. Coanfrnn~o T?rtetiJn: Alberto Forris u knjizi La letterattml italia11a, Storia e te>ti, lllummtslt lflll1.1m, tomo VII, Rocc.udo Riccirdo ed. Milano-Napoh, Nota ultra. d11ttru1, 281 l09, Fono\O'i reks10,; 11 1-390. 2ovko Vcka~it, Dv1e!togo<lti~ji~a Fortuova Putovanja po Dalmaciji, 1. Fortis z1r.tnslt't'111k t pov/eSmlar, NcdJd1na Dahnocija, Split 29. IX 1974 (br. 17) 1 u slijedcc!om brojevoma 178-185) ozbor oz Puta u pri~odu i s koment:arom . Vckana: 2. DoJmo~ 1: S}I!Wrne D.1/mad1t, 3. }tdtnstLom poloia; Sibtmka. 4. Antun Vranl1 f>Oikra/J Ug~rske, 5. Spltt- lu.k a ta Bosnu, 6. Trogir 1 1ovo, 7. Ka/tela, Pol 1ica,

z.,,,,,

PRVI SVEZAK

PRESVIJETlOJ I PREUZVIENOJ GOSPODI

ANDRIJI QUIRINIJU GIROLAMU GRIMANIJU SEBASTIANU FOSCARINIJU

VITEZU REFORMATORU, DOSTOJ ANSTVEN IM SENATORJJvfA, REFORMATORIMA SVEUILITA U PADOVI,

ALBERTO FORTIS

sam bio proao dio Dalmacije, okoristivi sc d.rurvom jedne veoma ugledne strane osobe, i ve se spremah otii u najzabaenije krajeve gonjen eljom da steknem nove spoznaje, kadli uzvieni duh predinoga senarora g. Giovannija Ruzinija 1 gorljivo potpomoe moje drugo putovanje u tu zemlju, po uzoru na toliko umnoena putovanja to ih podupiru najprosvjecnij i vladari naega doba. Zau. zee se da ga promaknu velikodunom djelotvornou plemeniti g. Filippo Farsetti, glasoviti zatitnik znanosti i umjetnosti, koliko svakom ponajveom pohvalom, toliko i svojom slavom, te plemeniti g. grof Carlo Zenobio gospodskim vrlinama due, kulturom duha, blagou ponaanja i zlamom skromnou to je on na uzvien nain umije sjediniti s veliinom, tovan i ljubljen meu osobama svakoga stalea. Ishodi putovanja, obavljena pod tako sretnim znacima, sainjavaju djelo to ga se usuujem podastrijeti mudrosti preuzvienoga suda kojega revnost titi i potie korisna izuavanja u presremim dravama pod mletakom vlau. Siguran da nisam tedio upornosti niti se klonio neugodnosti da odgovorim svrsi svoga poslanstva, osjeam se obodren nadom da e vae preuzvienosti milostivo primiti dar jednoga odanog podanika, premda je zbog slabanosti uma i oskudnosti znanja moda nesavreni ji nego to bi trebalo da bude, da bi se pred vama dostojno pojavio. Kada se objavljivanjem ovoga moga truda ne bi postigla nikakva druga trenuma korist nego da se dalmatinskim mramorima (kojima su sc sluili Rimljani, kako u najple.menitijoj izradbi kipova tako i u graditeljstvu) zamijene mramori to nam ih skupo i po ve bezobzirno; cijeni svake godine prodaju stranci, smatrao bih da moji veoma plemeniti zatitnici mogu outjeti zadovoljstvo to su otkriem tih starih klesarnica
1

~odane, krene u Dalmaciju. O tome-on podnosi i~vjcmj i lz.van~ni.m delegatima nad regulac-i J~m <;>brta i trgovine, 1774. v. A. M. Strgai, Ribatrje" 154. Medu ovom rrojicom mletakih "sok1h slubenika osobito mjesto zauzima Filippo Farsctti (1703-1774), mleta-ki plemi, un i

Giovanni Ruzini, Filippo Farseni i Carlo Zenobio pomogli su fortisu da 1772. i 1773.

darovit putopisac, mecena i zatitni_ k umjetnosti. Skupio je gaJ eriju umjetnikih djela antike u

svojoj mletakoj palai, a oko svoje viJe kod Padove imao je bogat botaniki vrr."' . . U Fortisovu putopisu ..autorove i prevodioeve biljeke oznaene su zvjez.die<~ma, a biljeke PCirevaa, dra josipa Bratulia. brojkama. (l>rirn. ur.)

uini li nemalu uslugu narodu. Ako k tome potee kakva osjetna korist opoj batini, narodnoj trgovini i umjetnostima od marljiva ispitivanja naravi i sadanjeg stanja jezera, movara, rijeka: od vijesti o prirodnim proizvodima te prostrane zemlje, te od napomena koje tee za rim da ih poveaju, poboljaju i uine korisnijima dravi; od otkria neega novoga to je dosad izmaklo istraivanju prirodnjaka, tada bi velikoduni pokretai moga putovanja s neosporivim pravom uivali glas vrsnih rodoljuba, a ja bih u potpunosti kuao unutranje zadovoljstvo to preplavljuje duu korisna podanika, za im vie nego za slavom uenjaka i znanstvenika mora teiti svaki plemenit ovjek. Milostivost i pouzdana zatita vaih preuzvienosti, to ih zaklinjem uz najivlji osjeaj ponizna povjerenja, same e me moi privesti k tolikom dobru, te u meni razbuditi mnogo veu elju da s gledita ope koristi proniknem u rajne prirodne znanosti kojoj u nae dane, nakon ponovljenih iskustava, cijela kulturna Evropa priznaje da je najmanje prijeporna i neizvjesna, pa prema tome izra vno probitanija negoli ijedna druga.

NJEGOVOJ PREUZVISENOSTI GOSPODINU

JACOPU MOROSINIJU
MLETAKOM PATRICIJU

O ZAPAANJIMA U OKOLICI ZADRA daljenost od M letaka, koja me liava as.ri da -~esto budem p~kraj v~~ i koJa m1 zbog mora IZmeu nas ne ostavlJa nacma da vam sa s1gurnoscu uestalo aljem novosti o sebi, nee me ipak navesti da vam zanemarim pisari. Vaa e preuzvienosr vjerojarno prilino kasno primiti ovo moje pismo: ali ja zastalno znam da e ono, kad god vam stigne, biti milostivo prihvaeno zahvaljujui onoj dobroti koju se udostojavate pokazivati spram mene i onom zanosu s kojim obiavate primati sve novosti to nastoje unaprijediti prirodop1s. Razliita zapaanja to sam ih ve izvrio ili u ih odsada unaprijed vriti. na svojim putovanjima, poduzetima pod pokroviteljstvom plemenitih patricija zatirnika, naumio sam iznijeti onom malenom broju dinih ljubitelja. ili glasovitih profesora s kojima se dopisujem zbog veoma jake spone zajednikih prouavanja. Poeti tako da o tome piem vama ini mi se to jasnijom dunou, to gojitelji dobre i korisne znanosti o injenicama i proizvodi prirode, tako lijepi i razlini, a prezreni i, na alost (u stoljeu takve prosvijee nosti po ostalim krajevima Evrope), slabo poznati meu nama, jedino u vae preuzvienosti nalaze dobar doek i utoite. Svoja u pisma razd-ijeliti slijedei as topografsku razdvojenost okruja, as tok rijeka, as podruje otoka, as narav i slinost predmeta. Povrinom je Mletaka Dalmacija preprostrana i broj je otoka roga mora preznaran da bi prirodnjaci mogli oekivati neto potpuno od kratkih putovanja. Ima smionih ~judi koji, poneseni nerazboritom gorljivou mladosti i uvjereni da mogu IZazvati tovanje knjievnoga svijeta, obeavaju da e za nekoliko mjeseci dati botaniku, zoologiju i paleontologiju najpromanijih pokrajina; ali tko je svikao s filozofskom pwzainou razmiljati o neizmjernoj raznolikosti srvari, razumije i predobro da ivot samo jednog ovjeka (pa makar imao izdanu pomo) nije dovoljan da se izgradi potpun prirodopis najmanjeg otoka ili najueg podruja. Jedna mineralna voda, neka pcosrrana i razgranata spilja, ~ok rijeke sa svim pritocima zahtijevaju veoma duga promatranja prije nego Sto se o njima uzmogne izriito raspravljati. A kako ih i ne bi zahtijevali kada podvodni stanovnici najmanjega morskog zatona, ak jedan jedini od njih,

biljka ili kukac, kojega se preobrazbe i svojstva u potpunosti eli upoznati, moe ponekad mjesecima i godinnm:1 zabaviti paljiva pricodnjaka prije nego ~to bude savreno tt poznat? Tko ne bi postao skroman i polagan znajui da sve ro su Swam1nerdam, Reaumur, Maraldi i toliki drugi glasoviri ljudi zapazili o pelamn osrnvl1a dojam netonosti nakon najnovijih zapaanja g. Schiracha? Neka me va~a preuzvienosr, koja dobro poznaje rmovirosl i irinu polja na kojem se u1oje prirodnjaci, obrani od bezobzirnih glasova neznalica u roj znanosti koji ponekad dodijavaju udjivu i sabranu promatrau lajui poput dosadnih pasa protiv onoga rko ide za svojim poslom ne mislei da njima bude na smemju. Viraliano je Donari 2 poslije nekoliko godina putovanja po Dalmaciji, smogao hrabrosti objaviti samo ogl~d o prirodopisu Jadrana ; veliki je Haller', poslije dugih lurnnja vicarskim Alpama, dao blisrnv primjer skromnosu objavivi samo Zapoeti katalog bel~t.skih biljaka; ro onda valja zahtijevati i otkivati od mene koji se pred rim uzvienim mue.. vima sm:~tram nevidljivim kukccm ?

l. O otocima Olilm i Silbi

Preplovivi onaj komad mora ro je nai m pomorcima i gcografima znan pod imenom K varne m, prvi oroiti n n kojima prisradoh bijahu susjedni Olib i Silba, izmeu kojih znaju proi mn nji brodovi na pulu iz Mlernka u Zadar. To su vjerojarno isti oni otoci to su u Konsmnrina Porfirogenera* nabrojeni medu pusrima pod njihovim obi~no iskrivljenim imenima Aloep i Selbo. Zgodan poloaj utrok je rome ro su u na~e vrijeme napueni i obraeni bolje nego to to zasluuje njihova oskudna i neplodna zemlja. T u se stanovnici mue sa suhim i knmenitim tlom gdje se masline teko primaju, a loze slabo raaju; ito daje tako kukavnu etvu da o njoj ne vrijedi govoriti. Ovdje prevladava kamen od smjese cjelovi la, bjelinsra mramora koji se, kako vaa prcuzvienosr zna, takoder prostire veoma iroko po najviim talijanskim planinama ro gledaju Sredozemno more, n osobito u Pipemu i Terracioi, re pokraj kraljevskih divom Caserrc. Ne znam bi li ga se nalo po furlanskim uzvisinamn kada bi se obiJio zaljev izmeu nae lm lije i !sue, jer jo me nije zapalo purovari rim krnjevima, niu ondje ima (koliko mi se ini) mnogo iskazanih ljubitelja pnleontologije. Od njega je ipak gmen vei dio poluotoka Istre, a t3 vrsm smjese prevladava i na Ofocima prema njoj, pokazujui isodobnost podrijetla s primorskim 1 sredozemnim planinama na kojima se vide golemi slojevi istoga mrnrnora, premda su vrlo esro izvan svoga pricaVitahano Donau (1717- 1762), o:ah1an<ki prirodopisac, od 1 7~3. pet pu<a proao D.tlmaci jom pi'OUIVOJOO ~ju pbntnl, obale 1 morokop dna. Bnio J< i boanokom i adocologijom. Glavno mu 1< d)<IO {N//,. Ston~~ """"-'/ ""'""" d<II'Adn3tia>, ovilo 1750. u Venecijo. ' Albrecht Haller (1708- 1m), 1VI<llr$kt botoniar, liuolog, liJenik i PJ<Sntk. Prou~vao je floru Alpi, postavio tC'mcljc t..'\ prirodnu klll$ililcaciju bilja. Skupio i u osam knjlg3 t rcdio cjdokupno dotada'ni< tnaoje o ltovjjoj lirtologiji (1757-1766).
1

dnog leita i isprekidani. Imamo ga svi pred oi ma zbog njegove velike uporabe u mlerakim radionicama; i ini mi se da odgovara Walleriovu tvrdom wpnencu, tteopipljivib i tterazluivib estica. Taj se mramor doimn poput silicija, osobito u pukotinama kada se pod ekiem razbija nn konkavno-konveksne ocjepke poput kremena. Slabo podlijee umjetnim kiseli nama; rek od zmka, koji ih esto nosi u sebi, dugim rijekom godina njegova povrina ohrapavi dopuJrajui da se nazru smrvljena tjeleca od kojih je ~srnvljen. Na neznatnom otoiu Olibu nakupio sam udno,-arih primjeraka kamenim ih stijena. Tu su oklopi kamenica vodornvno slo7.eni jedni iznad drugih; dugo ih doba nije ni ovapnilo niti okamenilo. Sauvali su svoj pn rodan sjaj i kala ju se u lis raste ljuske gotovo poput onih to se svjei ilvuku IZ morn. Ipak re ljuske nisu osraci srnnovnika naslh voda, koji ne tvore tako dugo i ljebasro kamenino srijenjc, nego se ini da ih je ru ostavio onaj pradavni ocean od ijih ljuskara nastadoe golemi slojevi vapnenca koji, rozliito srni jea ni, i danas rvore kostur dalmatinskih otoka, malenih i jadnih ostataka nekadanjih zemalja to ih razderae rijeke, oagriwe podzemni brzaci, isprerurae potresi, prevrnue vulkani i naposljetku poropi novo more. Toj mjeavini dao sam ime vap11e11ast cjepljiv kame11, lisnat, naiz.mje11ino sastavljen od morskih drobljenitta, te rarmib, i/jebastih, ttdnovatih okamina koljkaa. U pukotinama slojeva i u malenim spiljama, koje se ovdje redovito na lnze, esto se susreu debele kore i skupine nekak.-vih gromada. To savreno nalikuje mekom, stalaktitskom, obojenom mramont krivudavih ii/a ro ga nnJi klcsnri poznaju pod imenom alnbasrrn s Krfa. Na otoku Silbi nisam imao prilike obuviti zapaanja nikakve vrste; vjetar i olujna kia to mc onamo dognae 7.aprijeie mi ak i kmtku em ju. Vjerojamo je da stijene na njoj nisu razlii~e od stijena na Olibu. Oba ova otoia uivaju u zdravu zraku; nemaju, mc~u.rrm, dobre vode, rc previe osjeaju vjetrove sn svih strana, jer nema U7v~rna da ih ~rire. Silba obiluje pUkom koji se bavi pomorstvom i puna je srnda.

2. O otoku Molat:t1
Ustrajnost olujnoga vjerrn silom me nagnala u jedan zaljev otoka Molata po;ro. sam orplov10 sa Silbe. Orok je slabo naseljen u razmjeru sa svojom ~vtmom, premda na njemu postoje tri sela, a po jednome od njih dobio je j Ime. Zove se jo i Zapunrd zbog isroga razloga. 'erna sumnje da je ro M~I~a to Je Porfirogencr navodi meu pustim otocima u zad3tSkom moru.
Calurt~<~ sclidus. ~lu unpalpabtlbou d indminais. W.tll S41. 1. ea/ur..., pariiOIUs ""fNf/p.>bibbcu. Cronstcdt 7. ~ <nio<S lo tora/is. O.oscorid. C.csalp. E.rottl. p,.,.,.,~ <haux C<>'P"<U. BollUire 149. lOS. ; Co!'<.$1 PoUH l . al~ d Kollftonun VII Porforot;enct (905-959), bizantSko cu od 913. do 9-45. l'i)CgOY spos fN ik'"'Sktr:atrdo lmpmo (grlki Pnr etimon - O narodmu:r) vaian j~ 1zvor za najnariJU poYrJtsl ~ .ans ah Sl.avcna~ a os<>biro Hrvara, Srba i Bugara.

Co>."ST. l'ooiPII. De ~ll. Imp. Tbntr. Da/m. e. 29.

Tu se nisam dugo zadriao, nli sam i za kratka zasranka zapazio fosilne neobinosti. Nakupio sam krupnih komada vrsta kamena, punih nepoznate vrste okamina iz razreda ortocerata, o kojima e opirnije biti rijei na drugome mj~ru. Ali najljepa okaminn na Mola tu neki je prcbijeli vapnenasti kamen, gorovo mramorne rvrdoe, iako se doima prhkim u prijelomu. U njemu su otisa djelovanja stijena, drvea, morskih kukaca. Cini se da su u srvrdnuroj kaljui, odakle potjee ra vrsra kamena, ostale zatrpane razliire vrste rupiasrih i drugih koralja; kiselina koja ih je unitila ostavila je upljinu ili rdu boje okera na mjesm to su ga uuzimalc, pa se prema otisku koji je od njih ostao lako moe sudi u o unitenoj rvari. Morski je pijesak u roj luci pun mikroskopskih koljica iz roda laica i amonira kojih se slike nalaze u djelu slamog Janusa Plancusa O manje povratim koljkama, ija je zasluga to ih je prvi orkrio u pijesku naega mora. Uhv:ttila me elja da pokuam neto dodati njegovim veoma pomnjivim zap:tianjima stavljajui pod vodeni mikroskop ra sima iva bi:I, nerom izvuena i:t mora, da vidim moe li se to vi~ doznati o gradi, posebno ~ranovnika one koljke s mnogo komorica koja se zove Amonov rog; nema nakakve sumnje da je jedina razlika izmeu morskih okamina prirodnjaka iz Riminija i planinskih okamina ra:tliirosr veliine.

straan rat i, usprkos briz.i ro je rome posveuje, preesto mu opustoe plodove.. S oni ma to lere udruuju se puievi kojih nikada nigdje drugdje nisam vedio u rako udesnim koliinama. Tu bi naao zadovoljstvo onaj Fulvio lrpino koji je prvi podigao gojilirc pueva u okolici Tarkvinije. Ne .tnam narastu li na oroku Ugljanu do vee veliine, kako su po Plinijevim rijeima u. njegovim gojilirima rasli ilirski puevi. Ali vjerojamo je da bi, kada bi ih pusnh da se mnoe i ive na miru, njihov rast odgovarao plodnosn.

4. O mramomim smjesama od kojih je graden Uglja"

Razl1ire vrste kamena tvore okosnicu Ugljana i susjednih otoia, ali se mogu svesn na etiri glavne. Najnii je mramorni sloj s bezbroj srranih ceraromor(nih tijela, krisraliziranih u bijelom vapnenasrom lisniku. Sva ta tijela nisu slina po veliini i sasravu iako su sva upljikava i savita. Neki primjerci to ih uvam odgovaraju opisu Linneove5 . . vrsre helmintll01itt4s nautili orthoarae. Taj glasoviti prirodnjak vjeruje bez sum11je da se morski srvor re okamine sranio na doima Balrika (odakle, medutim, nikad nije izvuen iv, pn ni u sranjuljuskara), naveden na to rime to ga vrlo esto nalazi u mramoru koji on nazva stratari11som, jer sc nalazi u ulinim plonicima mnogih .pokrnjina uz to more. Cini se da je mj vrli uenjak zaboravio ovoga ~.ura .r~lakc vrste neobi~ih biljaka, udnovata morska rijela i kosti kopnenih zevormra to su okamenJene u urrobi evropskih planina i nikad se ne otkrie u prirodnom smnju po naim morima. Mogu zajamiti da u Jadranu ne ive orroc~r~ri, koji su ipak .okllmenjeni u mramoru dalmatinskih otoka i kopna; koraiJnra ~u mu pomeh dno onoliko koliko nam je potrebno da spoznamo ka~o .se ~ njemu ne srane prilino rairene vrste ivih bi:I od kojih nam poJede na JO ostaju nepoznata. Dao sam narisati razliite komade roga mra mora u ~ojima se vide istaknuti orrocer:ui; a tijela zarobljena u njima opisat ~~ ~ornnre ~.ada budem govorio o otoiu na kojemu sam prikupio najzanim ~1v1!e ~ nJI.h. Zacijelo ere se sloiti, preuzvieni gospodine, da u potenu '?vJeku 11~1v~ ~dno\ar <XjC:Ij ono uvjereno sine dubio koje ne potkrepljuje ~:kakav. inJena~, ~oka~ a latim m~ neposredno proruslovi ono deperditiiS; oga m1 ne zamJerite to se oslobod1h re govorim protivno jednome preslav nom ovjeku kojega zaslueno tuje veina njegovarelja prirodne znanosti. ~.rug~ vrsta ugljanskoga mramora, slina kameninim stijenama s Oliba, sadr1 vela ku koliinu osrracira koji su izvrsno sauvani i preporoadjivi, ali se ne ~u lako odvojiti od preorpome kamenite smjese u kojoj su zarobljeni; ~ro se mogu vidjeti na povrini onih komada mramora to su dugo IZloeni djelovanju zraka i kia. Koliko onaj prvi, sastavljen od onocerara,
' 1'11" Lob. IX. cap. Sll. ,_"_::~'- Syu. Na1. T. Ill. p. 162. td. 1768. Habr14t Sc<E DU110 m "b)._ m=s &lrh.a. ~U); pnnfu:.atus nobis frtqumtnsrnms in monmor~ stratario n e.. Carl L.nrll (lal. L.nnnts, 1707- 1778), h..dsk1 pnrodoslovac, proi<SOr medicinco 1 bol ntkc u Upp.. h. Osmva bot~n1kc 1mninologije. Uveo je binarnu nomoni<Jaruru ..., b11 k< 1 1 t votlnJc, kora &e odrbla do damu.

3. O otok11 Ugljan11
Prvo mjesto gdje se zausr:wih s nakanom da obavim neka zapaanja bijae otok Ug.ljnn u Zadarskom klmalu. Ostao sam na njemu osam dana, ispitivao njegove kamenite bregove, nekorisno tumarao u potrazi zn novim stva rima du morske obale i upur:to se koliko sam mogao u mucanje pokoje rijei jednoga jezika kojega mi je uporaba postala nuna. Zbog blagih obiaja onih siromanih Otoana bila mi je draga tn samoa u koju me je odvela uobiajena sjeta to sada tvori temelj moga karaktera. Poeljeh da sc ondje mogu dugo zaustaviti; i bio bih ro uinio da me neugodan sluaj to bijah u lou drurvu nije gotovo prisilio da drukije mislim. Otok plodno raa svaim kada ratari prikladno odaberu zemljita ~to ih nam jenjuju razliitim vrstama sjemenja ili sadnica. l on, medutim, t rp nevolju koja je lajedn ika gorovo svim omcima ovoga ilirskog arhipelaga: nedostaje vode i zbog roga na alosr esto ljeti pare ubogi stanovnici videi kako im venu nade, pa su prisiljeni donositi vodu s dalekih mjesta ili piti vrlo lou iz oskudnih lokava. OdjC3 stanovnika otoka to su podloru Zadru veoma se razlikuje od odjee naih selJaka i blia Je odjei ro je nose zemljoradnici s oblinjega kopna. ene pak, a osobito djevojke, imaju svojevrsnu odjeu s mnogo divnih ipkastih ukrasa. Smatrao sam da su dostojne rneda moga crtaa (17. str). Na oroku Ugljanu, u ble7ini primorskoga seoca Kali, vodio je borbu s prirodom i pobijedio je gosp. T. C. gro( Therry koji je, unaro mramornoj okosnici brijega, nainio povnnjake na talijanski nain. S njime kukci vode
jANl PI.Al'lo't:"l

Arimlncnsls tU. Dl' Conchiltmmts notis,

17. str.

roliko je i ovaj, kamen ine grae, bijel, ali krur i nepodloan dl ijeru onoga rko bi od njega htio nainiti ita drugo os1m gruba djela. UmJetn~kovm b1 oblicima prilagodljiviji bio trei koji je vrlo zbij~n i takoer sadrz1 morska tijela, ali tako zgnjeena ili tako smijeana s kamennom rv_an da se m na kakav ne mogu razdvoj ' iti. Vrhovi su b'regova na UglJanu od vapnenasta nacm d 1 k' zbijena mramora najsitnijih estica, zvanoga: po elji~_israrskim, a mauns_m ili apeo inskim, jer njegova ista smjesa, op1sana pnJe ka~ glavna na _OII~u, naizmjen ino s pukotinama prevladava na uzvsuama sv h uh pokraJma l u Italiji. Opisujui ga netonije nego Lin_ne, Donau ga ~az1va mrktm mramorom ednolina zrna i bjeliaste boje, a V Jerovao Je da Je to tragunense u stanh J 'h osnova. pisaca, ne znam s kohko val' Jam . . . . Na tom sam otoku prvi put vidio neku udnu vrstu sntaste usJ (ako JOJ tO ime moe pristajati a da se za nju ne mora stvoriti novi rod)_ na smokv, pa sam je dao narisati ne sjetivi se da sam itao ijednog autor~ kOJI ~ .Je op1sao mti da sam joj vidio sliku u klasinim knjigama msek~ologt~e. TaJ JC_kukac veo~a razliit od faux-pucerona gospodina Reaumura, 1 kojega mgd) e msam nasao na smokvama po Dalmaciji. Neka vaa preuzvienost pogleda smokovu granicu (Tabla I, fig. A) za koju se drie izrasline, ako se tak_vm men~m mogu bez neprikladnosti nazvati te jedinstvene liinke. Ona mJe naJ~SUtl)a; ima stabala kojima su sve manje grane tako pretjerano poknvene npma da nalikuju boginjavu ovjeku prepunu gustih priteva:_ Figura B ~nkazuJC malo uveanu izraslinu ; roje jamano jedan od naJOtmemJih radova sto ga m~ekto logija moe ponuditi radoznalima. N jezina je kupola izbrazdan~, ah t:ko drobno da ne gubj ni truna glatkoe ako se gleda gohm okom. NJezm vrsak .dlje trajno krasi kvrlica koja podsjea na one kvrice ~dje su uglavlJene bo jeinaca. Donji dio oko podnoja okruuje osam k:'rz<:a gotovo po.~ve shcmh gornjoj; one odgovaraju jednakom broJU hvatalJki koJima s~. naJ~nJe odozdo ivotinjica za lijepi za koru. Te su izrasline nejednake vehcme; una ih kOJe ostanu slabane i krljave, jer se ivotinjica od koje vuku podnJetlo zaustav1la preblizu dviju-triju drugih to su sisale mlijeko iz kore pomou kojega su t one morale rasti. Ne treba posumnjati da od mljenog smokova soka, preraena u sudovima preobraene ivotinjice, svakoga dana ne narasta izraslina; ako se zbog kakve vanjske nezgode malo oteti, pozlijeeni se dio lako obno~''. kao to to biva s puevim kuicama. Sama ta pojedinost, ini se, moe bm do: voljna da se ustanovi novi rod**. Njezina je lj uska graena od nekakve masu
DONATI, Ogled o prirodopisu jadrana, str. VIli ".. Neki ugledui pisci~ medu kojim<l GARZIA daii'OR~O, BON~IO, ~ONTANO, A1-~Al~ lUSITANUS i TAVER NL E.R. tvrde da kineski~ japanski i pegua1~ki pok~t .~z~~at ne_k~ ~rsta kn lan~ mrava iz stabla koje se ondje zove fa~taski ili namra. To bt moglo bm dtJCIO~ 1 .sunno, ako~~ 1 posvema; jer najsiuniji i najslabiji kukac moe iz.vui sok _iz. sm~~ve: ClEYER ~e 1~85~ bo~~we~u Nagasakiju.1 pisao MEt-.'TZELUda je to ba~ k~ i_ d~ se P:"~~ t ,tv lact Jed mo zareZIV3J_'Jem; ah mo a on nije mogaO prikupiti sva potrebna objaSOJCOJa. VI~Jett: GARZJAE ab J:lORTO Htst. _Arom. l. l. e. 8 jacobi BoNTII Medic. ltrd; ARNOlD! MONTANI Hrst. Legat. llatav. S<>c. Ind. Onent. ad Imp. j~pon; AMATI LUSITANI in Diosccrid. ~ l; TAVERNIER P. 2. l. 2 . . . . " .. 6 Rene _ AntOiM Ferchault de Re~u;mur (1683-1757), lrancusk1 hz.~ar, boramca.~ 1 1.00log, pozn<lt po rermome:tarskoj ljestvici od 80 stupnjeva (R}~ prouav.a~ kukce 1 fosforesceoCIJU mora.

ili pokosti, vrlo sline osuenu mlijeku stabla na ko jem se rodi i rasprostrani. Dijelovi se te ivotinje nisu mogli razlikovati kada sam je prvi put zapazio na otoku Ugljanu, pa sam ih prikupio prilinu koliinu; u svim izraslinama to ih rada htjedoh ispitati naao sam neku sluzavu tvar boje krvi koja je predivnim crvenilom bojila prste. U mjesecu lipnju ponio sam ih u Zadar punu lijepu kesu; od malena dijela dobio sam jednostavnim varenjcm mast rumene boje; voda u kojoj su vrele izrasline ostala je ukasrocrvena. Nekoliko sam ih sam paljivo odlijepio, ne ozlijedivi ivotinju koja se unutra skriva, i memuo ih u kutijicu koju danima nisam ni dodirnuo jer sam se bavio drugim poslovima. Kada sam je otvorio, iznenadio sam se naavi bezbroj crvenih zrnaca; ispitao sam ih pod mikroskopom i u njima prepoznao duguljasta jajaca slina kukuljicama dudova svilca . U kutiji ne bijae nikakva traga crvu ili muhi; nisam mogao posumnjati ni da su iz nje izili, jer se zavrtnjima tono zatvarala. Odloih svoju kutij_icu poto sam je pozorno zatvorio; a pet-est dana poslije, kada sam je opet otvorio, ugledah neprebro jivu vojsku crvenih ivotinjica, te mi se isprva uini da imaju bijela krila, ali kada ih zatim ispitah pod leom, prepoznah u nj ima beskrilce sa est nogu, jo neosloboene sasvim od jajne ljuske to su je nosile na leima u obliku podignutih i spojenih krila. Ponovo sam ih zarvorio u njihovu tamnicu gdje su za nekoliko dana uginule od gladi. Po poljima u okolici Zadra nije bilo smokava napuenih takvim kukcima; zato sam se okanio elje da gledam dalje. Nedugo zatim naiao sam na njih na otoku Brau, te u mnogim izrasli na'ma ili liinkama iznenadih crva od ko jega mi se smutilo u glavi; ali kada sam dobro promisl io, morao sam povjerovati da je on nametnik, a ne prirodni stanovnik kue. U tom sam se miljenju mnogo jae utvrdio kada mi je uspjelo nai crvene kukie kako lutaju granama, napola obezglavlj eni i tijesno pripiti uz koru. Obeajem da u ih pomnjivo razmotriti ako mi se ponovo pokau u pogodno doba. To vie me obuzima elja da ro uinim to su ona crvena jajaca veoma slina grimiznoj boji titaste ui. Zgnjei li ih se i ' smijea u masu prije nego to se raspuknu ili im se ivotinjice izlegu, nadam se da bi se od njih moglo neto razborito nainiti. Prije stotinu i osamdeset godina Quinqucran je opisao dobivanje gdmiza od titaste ui, to prilino odgovara ovom novom grimizu sa smokve''. Ta bolest smokava po dalmatinskim otocima i obalama nije ni stara ni
Has autem baccM quando vident in venuiculos abire velte illos ace-to. vel aqua frigidi.ssima it~ low tepido supra fomacem 1 seu in sole lente exsiccant~ donec mo.riantur. Aliquando an~mal~la ista a vesiculi.s relictis segreganl, et e-xtremitatibus ~igi!orum lemttr comprehendendo m ptlam, seu massam rotzmdam efformant, quae muito pretzosror est granis, et ideo majori pretio a mercatoribus emitur. QUINQUE.RAN. ap. CEsrONIUM in Ep. mss. ad AL.USN~IUM Seniorem. Ovdje rreba napomenuri da su se rijei vennis i vermiculu.s u ono vrijeme :sro U{X)trebljavale da oznae kojega god kukca. Kad vide da e se re kuglice prervoriri u crvi e, krope ih vrlo hladrtom bu.narskom vodom i OStavljaju na mlanu mjestu ;z.nad pei ili na blagu suncu da se su$e sve dok ne ug;nu. Na kraju ra:tdvajaju te ivotinjice od naputenih mjehuria) lagano ih gnjee vrcima prstiju i oblikuju ih u loptu ili kuglastt1 masu, koja je mnogo cje1tjenija od zrnaca grimiza, pa je sroga trgovci i kupujtl
~

ex puteo adsperguntJ et

po veoj cijeni. QutNQOE.R.AN. ap. CE$110NflJM in Ep. rnss. ad VAuSNS.lUUM Seniorem.]

10

ll

trajna. Ako st u nekom okruju osjeti neuobiajeno hladnija zima, raj se kraj re godine gotovo potpuno oslobodi neugodnih kukaca koji nanose pravu tetu pokrajini gdje su smokve vaan i.z vor trgovine. Stablo obuzeto tom poau rada biJuravim i gadljivim plodovima, jer i nJ th, poput lia i granja, pokriva novi narn~raj koji tu postaje ve nepokretan i pokopan pod naslagom pokosti. Kada pak stabla dvije-rri uzasropne godine boluju od re kuge, pocrnjda i sva nagrizena kora odvoji se od grana koje gnjiju; i potkraj proljea njihov je izgled groun, n naposljetku se gnjile s krajeva proiri do glavnih grana, pa se i deblo oreti i ugine.

5. O grad11 Zadru
Zndar, Jadera u doba latina a Diadora u kasnijim vremenima, koji neko bijae glavnim gradom Liburnije, ro jest velikoga poluotoka to zadire u more izmedu rijeka Tcdaniusa i Titi usa, danas poznnrih pod imeni ma Zrmanje i Krke, poslije propasti Rimskoga carstva postao je glavnim gradom jo prostranije pokrajine. Vrijeme koje je zatrlo tragove veini liburnijskih gradova uvijek ga je potedivalo. Danas oo uiiva sav sjaj tO moe priliiti jednom podam&om gradu; protjecanjem stoljeii on je vjerojatno stjecao umjesto da gubi. Zadarsko je drutvo roliko kulrumo koliko se to moe podjeti u kojemu god uglednom gradu Iralije; ni u jedno doba nije mu nedostajalo ljudi istaknufih u knjievnosti. Federik Grisogono,1 koji je ivio sredinom XVI stoljea, objavio je raspravu o uzrocima morske plime i oseke pripisujui ih tlaku Sunca i Mjeseca. Gian-Paolo Gallucci iz Sal6a ukljuio je u cijelosti ru raspravicu u svoje djelo naslovljeno Theatrum M11ndi et Temporis, izvukavi je iz medicinske knjige kamo ju je bio umetnuo auror. Simun Ljubavac,? zadarskt plemi, osravio je mnoge dragocjene zapise kojima je svrha prikazati njegov plemeniti zaviaj i prostrano podruje to mu pripada. Od tog."l zaslunog ovjeka imamo neobjavljeno djelce u rukopisu s objanjenjima S'~h zadarskih natpisa to su iskopani do sredine XVII srOIJea. Od ljudi koji danas tu prebivaju posebna su spomena vrijedni ljubaz.ni i veoma obra:wvani
U mjesecu rujnu lnJ, ro jes~ godinu d11na po!tO tapisah ova zapaianja. vrativi se u Zadar, ru~am ruabo nikakva ~raga kukcu na smokv>ma u okolici. Jednako sam ga u>.alud trai.io po O<OOm.> Cresu, Oloru (tj. ~inju, op. prevJ, Krku, Rabu 1 P$" Ono m31o to sam o nj<mu labiljdoo, prlop6h glasovitom prirodnjaku OiARI.ESU 80Nr<>;TU,7 1 taj me ugledni prijatelJ po<it da nastavim isrn~ivu1 i rog.1 kukca kao srvar veoma zanlmljivtl, koliko z.a umjernosr, toliko i 1.a ins<ktologiju. 7 Chorlcs BonnCI ( 172~1793J, ~vrcarsl<i pnrodos)o.ac 1 filozol, Fonisov dobar prijar<IJ, bavio St' ponaJi"' psihologijskom problematikom, rc izvodoo posranak i rnzvirak duevnog ii>ora lt litiolo~klh uvjcra. Fndnk Cnqono, roen u Zadn~ u prvOJ polovro IS. " - umro u prvoj polovici 16. sr, kom!op;>l hjeJuk, od 1499. p<edav:>oasm>ioslJU r =mnanku u PacloYJ, nanoS" u ZadargdJC' "'obruJ.o slufbu ht<J\ika l bio aan cbkog m381$1r.l13. Bavio se probl<momo plime l osclce l o come n:.:tp~ uakDt o kome ovdje: govori fon1s. ' Simun t.,uba>"K (1603-1663), roen u Zadru, llcolovao se u P><~cn;. u Zadru obovltao SU<b&u luibu, bavoo se rlkolsn-om. Osobno )C YOfna "J<ID'"" buka nmsluh natpiS> k.".. r< llpotnt<bro Ivan 1.\oa (lucius). U safuvanom dttlu Agn fadimsis rllustrator cbo je~ -povij<Sn prtgled udanlcot!;> icr.oja. Djdo De srtlllllyrio po:majemo samo po naslovu.

gospodin . glavar Gregorio Srrarico,10 re gospodin Domenico Salio, utljiv, skroman t moda previe povuen pl~mi; njihovom se estirou ud vom~ i znanjem purnik moe uvelike okoristiti. Od srarih rimskih gradevina ~to su resile grad Jedva se ~repomaju jadni tragovi jer su SU\remenc utvrde sagraene na ra~n drevmh Ostataka. Va~a e preuzvienost lako u skupljaa nai mnoge _ natptse to su se ondje uvali sve do poetka ovoga stoljea. Oni ~k~uJu da su na o_vaj grad i koloniju s posebnom ljubavlju pazili mnogi nmskt carevt, a osobno August i dini T raja n. Prvi je zasluio da s~ nazov~ oc:m ja~erri~~ke ko!~nije, o ~ojemu naslovu posroji dokument nn jednoj vnJednoJ ploo; drugt Je naredto da se sagradi ili obnovi akvedukt za dovod vode izdaleka, to sc ointjc na jednom ulomku narpisa koji i sada postoji u gradu. Mene je u Zadnt s velikodunom gostolj ubivou primio u svoje obitavalite ~ospodin . ?.~kror Ant~nio D~ni~li, 11 ueni profesor medicine. Ono je ukraseno razhanm komadima annluh skulptura, meu kojima se istiu enri kolosalna kipa od solnoga mramora !ro ih je ovaj gorljivi ljubitelj starine o golemim_vlastitim rrokovima dao izvui iz ruevina oblinjega grada Nina. _ se v~de ~noge P! donesene ~z . r~iirih dalmatinskih mjesta, medu T u_ kOJtma 1 v~~n n~tpts sro ga spommJe t Spon da postoji u kui gospode TommasomJa; on JC od 1675. nadalje bio skriven pod vapnenom bukom, a ?okror Danieli ga je otkrio i ponovo darovao svjetlosti slijedc6 tragove ro ih JC ostavio raj francuski pumik. . Tu su, meu mnogima drugima, tri grke ploe, prenijete s otoka Visa, koje kao da p~ipadaju nekoj psefiz.mi i kao da su ulomci scnatorskih potpisa. U . ovoga JC moga ponajboljeg prijatelja i domaina i bogata zbirka srarortmskoga i lijep broj izvrsno sauvana grkoga novca.

ot;

6. Herma{rodit11a idrebica
U ~dru ~m vidio ~rmafrodimu drebico, ro jest jedinsr,mu po onoj na~no1 ma m s~lnih dijelova, prilino pozna roj anaromima, ~tO se vulgamo n3ZJva .he':"afrodinzmom. Da se oidrijebila u Parizu, uenjaci bi je st rpali m~~ idriJepce kao muko donosei krasnu presudu slinu onoj koja je pnstl t ~a Dwuartovu dn se oblai kno mukarac, jer je 11 njoj prevladavao mukt spot. Neki Morlak, kojemu se u kui okotila ta iivina slina Drouarro.: ~~'ON, Voiagtts, Tom. l. N:up,l t ie donesen na svrierku rtc&:ga sveskA, mlcim. 1 ~~'<1-IEOROI.IART, kot se godine 1769. u Mlecima uz naplaiU pokuovola rado rogi . P eson~ kOJu 1 posebno ~ao slavni gosp. prol. C U.DANI u J'odovr, te Craij."siork~m ' ?.ganorn U;ns~o.n; m "'" i gl:lSOviti gosp. MOtW<o, krrurg lmncuskog;t Nadbi$Jc ~~ ndtma}C: .XIlQil~fl, IZjavio da ie htrma(rodit u kojemu prtvlad3va mutkost. P<Oito ured pnsroo JU l" J'O'cl>nun ... ~opn <b se oblaa kao mu>ko. Svarko mok 10 ~ gosp. Motu.- medu Alcodemrtonom r.uprar.um o Nd njun se Qblunm. .. ld ~noGr,;: Crgur Stratoc:o (1736-1806), pomatc :zadarske obitelJI Straroc:o koja [< pon or~ IZ ."' udarsld oclv)C1mk. Bavio se povijdu. N~,., biljdke sredio. do;:1110 i 1 ""'Janovi pod naslo>...." Mmoont r- t. uon.. Jdla Drz"'-"'11 Zbuku DanochP.,lf<snnr>l""""r< 1 dtu11 ulopmlo pul<>pis;ac. Ciaca 1oo Conan. kn ob,avltm<>l 1809. pod ILlsfovom Ywggoo ndla Da/nraria littorale. 'u JW

c....

"a...,. C td!,..

l?

voj po ra~plodnim organima, prodao ju je po najnioj cijeni, premda je bila stasita i dobro gradcna, da od sebe odagna zlu kob to je praznovjeran narod vidi u rodcnju i prciivljenju nnkazn.

7. O morskoj razitri
More neprekidno osvaja Zadar; ako to ne dokazuju plime to preplavijuju ona mjesta do kojih voda nije smjela doprijeti kada su bila graena, dokaz.uju sran plonici rega kOJI su mnogo mii od sada~nje srednje razine vode, re ostaci plemenitih graevina otkriveni nedav~ih g~ina .~a~a .se ~isrila neist~ i~ onoga dijela luke !to se zove Mandrac. Kohma cmJemca sr~ se ~usrecu duz jadranskih obaJa, onjenici koje dokazuj~ postepeno ~hz.anJe ' :ode, ne doputa da se o rome vie medu nama sumnJa. More neprekidno osvaJa obale, ak unato rijekama ~tO proiruju kopno odlaiui mulj i pijesak pokraj svojih ua. Bila movarna, pjeskoviln ili gorovi1a i mramorna, uz obalu naega Zaljeva nalaze se poropljene razvaline drevnih graevina; a iz dana u dan mnoe se dokazi o podizanju ra1.ine, kako =icanjem rijenih voda kojima je zaprijeen srari slobodni rok, rako i nagri1.anjem i ruenjem gromada i planina. Onome tko je mnogostruko promatrao m stvar nije prihvatljivo ni neko slavno miljenje Brownlln niti miljenje jednog veoma ugledna ivueg matematiara koji vjeruje da se zbog raloenja kopna ponavlja prividno podizanje vode. Mleani mogu suditi o razlonosti roga susrava ispirujui promjene svoga grada.

8. O gradu Nim1 i okolici

Razvaline Nina, koje bi morale pruiti obilnu hranu radoznalosti starinara, rako su zatrpane u ponnvljanim pustocnjima ro ih je raj nesretni grad pretrpio da im rijetko gdje vire tragovi. Poao sam onamo nadajui se da u vidjeti neto vrijedno panje, ali sam se 1'3Z0lrao. Ne samo da nije ostalo nita !to bi pokazalo veliinu rimskih vremena nego nema ni tragova barbarskoga sjaja koji bi podsjetili na stoljea kada o;u m srolova.li kraljevi Hr:'~'~ : Grad leti na otoiu usred luke koja je u prolim vrememma mogla pnmm velike brodove, a ~da se prervonla u smrdljivu movaru jer u nju utjee blatnja v poroi to prije roga dobrih est milja protjee zaputenim pretili m poljima roga kraja. Drevni su sranovnici bili skrenuli ru vodu; i sada ~ vid~ osraci nasipa to su ga podigli da bi se ulijevala u more u uvali Draimk. All unato opustjelosti polja i uasu toga mjesta, novi se stanovnici Nina nisu obeshrabrili; potaknuti povlasticama koje im je dala blagost Prejasne Vlade, tmde se da ru na najbolji nain oper procvjetaju puanstvo i poljoprivredaKada bi voda otekla, to bi pretilo zemljite postalo nasranjivo i plodno. Slankasra movara to opasuje zidine Nina spremna je pmiti znatne koliine ribe, posebno jegulja. Javna sluba dodijelila je prava pojedincima koji iz nje izvlae dovoljnu dobit. Da se tu s uzgajali~tima uvedu bolji naini ribolova,

mogle bi se marinirati ili usoliti mnoge tisue jegulja koje bi posluile naoj unutranjoj trgovini i uredjcle barem dio novca to ga drava izdaje za dobavu inozemnih usoljenina. Nalijevo od grada Nina, idui uz rub mora, rucvne su zidine starih graevina koje su, po svemu sudei, u najdavnija vremena lciale na kopnu, a sada su okruene vodom. Na rom mjestu more tvori tjesnac koji se moe pregaziti, a za oseke kroza nj jedva mogu proi i najmanji amci. Susjedno selo, koje Morlaci to u njemu stanuju iskrivljeno zovu Privlaka a Zadrani Brevilacqua, ini se da vue ime od gaza to su ga La um obiavali zvati brevia aquat_ Taj gaz dijeli okolicu Nina od susjednog otoka Vira. Obala Privlake vrlo je visoka i rako sttmo odsjeena da se na njoj otvoreno vide ta7liiri slojevi koji je tvore i njihova grada. Svi su pjeskoviti ili ljunkoviti i oito ih je naraloiila neka drevna rijeka koja se vie ne vidi. Neki se od uh slojeva, a posebno najnii, zbog cijedcnja voda stvrdnjuju u kamen i tvore svojevrsne okomiro rasporeene srupce kosrolikih stijena. Na nekim mjestima re obale vidi sc na pov~ini vode mramor koji slui kao osnova fluvijalnim slojevima; isti takav prosti mramor javlja se i na kopnu gdje je vjerojamo stajao neki istaknut breiuljak prije nego to su bujice poravnale okolicu punei nia mjesta svojim nanosima. U njemu prevladavaju leaste i srodne okamine, tijesno slj ubljenc s mramornom smjesom. Purujui od Zndra do Nina na konju, zapazio sam udnovam raspodjelu zemlji~ta to su je kanda izmeu sebe izvrili samonikli grmovi kojima je pokriven raj dio krajine dugaak rrinaesr milja. Do sela Koina prostiru se kamenim polja, nl i dobra za lozu i penicu; sada su pretvorena u livade i vrlo sc loe odravaju. Milju dalje od Koina uma je grmolike sominc koja se ilirski kae gluhi smri, ginepro sordo, i ru nema nijedne druge vrste grmlja. Milju poslije somine dolaze rrilje koje zauzimaju krarak komad purn, 1~1rim ~~tinc, vritinc, plani ke i manje esvine koje sve zajedno ive u slozi; r.a njima slijede smre, a naposljetku u blizini Nina vlada trnje koje wvu draa. Nisam uoio nikakve osjeme razlike medu dima to ih zauzimaju te razliite obitelji ~va. Botaniarska Ilex cocci glandifera vrlo je esta du primorja i na ot~m.a Dalmacije; ali koliko god sam rruda uloio, nije mi polo za mkom na1 u rastu u. Bio bi to hvalevrijedan pokuaj kada bi se tko pobrinuo da on~jc proiri soj toga dragocjenoga knkca, prcnijevi ga s levantskih otoka gdJe se . prir~no Stani. Opra,dana je nada da bi se -za kratko vrijeme u DalmaCIJI dob1vao nov proizvod_

9. O zadarsko; okolici
Prostranoj pokr;~Jini ro na naim kartama nosi ime okolice Zadra ostalo je Staro Ime Kotar" ; seljaci je nikad ne zovu drukije_ Taj dio zemlje na gl :Isu je
Srod~u crtl<m, na pnmtu, tr~~U~~ C <rl>a), 8!xlll~; drvo (~). ~. [ dnipro, drtiU, dr)'l
"-Ctme. 1 o potvrdu lu ~~~rt 1lirskt- p;t:smc:
,._ KO<Ill' sc protno p~ko sran~Q ko~ ga sad> om<du,u i dop>rao je",-., do Od Sf&<>&> ~ no, bodem, Mnoge drugr boc;aru&c rijei ilirskQ&a jezika u hj<Snom

'Od nJCkt
15

14

kao nezdrav ljeti; ja sam pak ondje proveo dio ljeta bez ternih posljedica i bio bih nainio opirnije biljeke da zamor i vruina nisu prouzroili dugotrajnu upornu groznicu moga crtaa. Da ne bjee te nezgode, bio bih donio u Italiju mnogo vie vijesti, crtea i neobinosti svake vrste. Pravac to sam ga slijedio pu rujui okolicom Zadra dotie sela Sveti Filipjakov, Biograd (koji se jo zove Zaravecchia) i Pakotane na moru; Vranu na istoimenome jezeru, Ceranje, Priteg, Benkovac, Perui, Podgrade, Kozlovac, Stankovec, Osrrovicu, Bribir, Morpolau, Banjevac i Radainovie na kopnu. 10. Trajanov akvedukt U Svetom Filipjakovu vidio sam ostatke akvedukta to ga je sagradio ili obnovio Trajan, re sam ih pratio koliko prema cilju, toliko i prema poetku dobar komad pura. Stoga mogu pouzdano ustvrditi da su se dalmatinski povjesniari, a posebice $imun Ljubavac, ije rukopisne listine imam pred oima, te Ivan Lucius u svom slavnom djelu o Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, grdno prevari li u tom pogledu ostavivi nam zapisano da je Trajan doveo vodu iz rijeke Titiusa ili Krke sve do Zadra, uzevi je iz vodopada kod Skradina, puki zvanoga Skradinski slap*, pokraj kojega se i sada vide ruevine nepoznatih akvedukata. Zasluuju donekle da im se oprosti ako su, poneseni eljom da iskau ast svojoj zemlji, Trajanu pripisali trideset puta veu zaslugu nego to ju je uistinu imao u gradnji ili obnovi akvedukta; jer nisu dobro poznavali kraja to lei izmeu Skradinskog slapa i zadarskog primorja koji su, dok su oni pisali, posjedovali Turci. Ostaci akvedukta pojavljuju se nedaleko od zadarskih zidina du mora prema selu Sukoanu; zatim po umi Tustici do Turnja gdje slue kao pjeaka i konjska sraza; onda u blizini Svetog Filipjakova, te poslije u Biogradu; u tom im se mjestu gube tragovi, ali se nasl uuje da su bili upravljeni prema oblinjem potoku Kakmi koji je od Skradinskog slapa udaljen u ravnoj crti dobrih trideset milja. Planine to se uzdiu i.zmedu toga mjesta i Biograda mnogo su vie nego rijeni
Ustani se, kralju Radoslave, zlo ga lega i zoricu z.aspa;

odbic t~ Lika i Krbava, ravni Kotar do vode Cetine-~

i nie:

i v3s Kotat do vode Cetine,

to ZOJ; i :

Sorgi, o Re Radoslao: t:' era nemica la sorte allor che ti colc.asti. e dormi al >1ascer dell' Aurora. A te ribel/e si {e la Lika, la Corbavia, e htttO il piat~ Kotar fiu d; Cettina all' acque . . .
tr1tto il Kotar fin di Cettintl all' acque.
~~"

Scardonicus lapsus.
2 l~t po Oal~dj l

16

vodopad, pa bi prema come bilo nemogue dovesti onamo vodu. One su takoder ispresijecane dolinama gdje bi se morali javlj:ni ei ostaci lukovija ako su vode Titiusa z:~ista mogle prijei taj put. Sada se nikakav trag akvedukata ne nalazi na tride:.er milja toga kraja da bi opravdao nepromiljcnu Luciusovu i Ljubavevu tvrdnju, te pu~k~ miljenje. N~tpis ~o sam .ga spomenuo ne veli gdje su izvirale vode koJe re doveo Traran nm dopusta nagaanje o tome. JI. Biograd ili Alba Maritima Bcograd, sada ubogo selo na moru, znano nam i obiljeeno na kartama imenom Zaraveechia to mu je dato u doba neznanja, neko je bio znatan grad. Udaljenosti, poloaj i poneka ploa naena ondje ini se d~ ~kazuju kako je na tom mjestu bila Bla~rdo11a, a ne drevna jadera, kako Je vrerovao Cella rio. Pou:z.dano je 7..atim da je u prijelaznim vremenima ro mjesto cvalo zbog esta boravka i krunidbe nekih hrvatskih kraljeva, a posebno Kreimira koji je tu osnovao samostan l 059. U dokumentima onoga vremena grad se naziva Alba Maritima, a od Porfirogenera Belgrado, prema obiaju slavenskih naroda koji su prijestolnicu svojih knezova esto nazivali rim imenom ... Imao je i naslov biskupije koja je preseljena u Skradin kada ga je dud Ordelafo Faliero u bjesnilu ratova s Ugrima dao razoriti. h: rih je ruevina, kako su godine protjecale, niklo selo koje, napuivi se grabelj ivim i nasilnim narodom, zaslui srdbu Prejasne Vh1dc, re u prolom stoljeu bjee do temelja sravnjeno sa zemljom. $adt1 ru sranuje malo siromane eljadi. Luka roga sela prostrana je i zatiena; na njezinim sam obalama skupio pijeska puna mikroskopskih koljica. Zemljite u okolici dui mora kameniro je, ali nije krro; kamenje je ipak od ~~Jramorne smjese. b.van biogradske luke postoji skupina otoia koji su esto posluili kao utoite StanovnitvU susjedne obale u doba turskih provala. Pakotane su siroma~no i jadno mjesto, malo udaljeno od Biograda, smjeteno na prevlaci ! to dijeli more od Vranskog jezera. Malobrojni i nezdravi stanovnici osje~aju posljedice roga susjedstva, jer zbog neobradivosti svoga priobalnog zemlji~ta prelaze preko movare u malenim amcima da bi obraivali suprotM obale jezera, re pritom udi!u nezdrava isparenja. Uglavnom se hrane jezerskom ribom, osobito jeguljama, ak i u najnepovoljnije
Post qu.:rm jfl<kril nt, 146qn >COI.m>ia I'T<X.OI.It:O, <1 l'ul-10 Colooia fakTa. mnnorJ/4 ''""" MD- hb. 2. <. J ... Hodw IIOUIItr loau Zara vccdua, Mitra Zm11m -.""., vis<ndMS CM1fl mdmbus nostra< jadtra<. Cru.I.R. Nolit. Orb. Antiq><i l. l . e. 8. Potom i< jadcm, Ttidmllto/6trla u Ptolcmcta, odnosno coloma /adt!r.J u Pluuia. koiu spoman~ 1 Mela u ?'cm ~~viJ~ druge knjige . .. Danas se mjesto tove Zara wcchia, it.a novoga Zadrt, i valJa ~~ v1d1en za tedno s
ruk in oma naJe Jadere. . Bjdograd, BeJograd di Biograd zna6 Bilinu-Citta. 80Nn"'IO Dec. l. Li b. VJ. ~u dolmatmsldm primorskim IJTOdovion~ ''o oh JC uni!rio Ari! sponun~ Bel~do, premda S< ~m da tat gnd noje prije !'~vale H una no"o om< Ito ~ ga no;u~ u ka~itm stolje6ma. Ako ga JC pak uiSttnu noAO~ tO bi bio nov doku. fi:tanne: slavenskoga reuka u ll.nku.

doba kada je njihovo meso kodljivo. Jedinstven je nain kako ih ondje love kada se okupljaju da se mrijesre. Dva ovjeka gaze jezerom bukajui na plitkim mjestima i debelim uierom, kojemu svaki dri jedan kraj, udar3ju po gomili jegulja; neke pobiju, druge rastjeraju; mrtVe pokupe i pojedu ih. 12. Katel Vra11a Vrana, po kojoj je jezero dobilo ime, sagraena je na njegovu kraju to gleda na sjever, a bila je vana u minulim vremenima i pripadala je templarirna. Tu Je stolovao veliki prior koji je ponekad Stjecao toliku mo da Jt' bivao najvainija hnost u poslovima kraljevstva. jedan od rib ,.eJiloh priora, Ivan Paliina 11, dotle se svetogrdno osmjelio da je godine 1385. zasunjio svoju vladaricu Elit:tberu, udovicu ugarskoga kralja Ludovika, i njezinu ker Mariju; ni to mu nije bilo dosta nego je prvu od njih udavio u nekoj rijeci. Na poetku istog., stoljea Filip Lijepi nije mogao nagnari remplare da priznaju ikakav zloin, ali ih je ipak unitio ognjem i maem. Nasljednici ugarskih i dalmatinskih templara, odgovorni z:~ tako gnusno nedjelo, nisu prettpjeli nikakva zla; sva osveta igmunda, mua kraljice Marije, bila je veoma blaga i ograniena na o;.obu velikoga priora. Katel, nazvan u doba osnutka u pravom smislu rijei Brana ili Vrana, sada je strahovita gomila ruevina; u to ga je sranje dovelo mJerako ropnirvo. Neki su pisci povjerovali da je ru u davnini bila Blandona; ali u onim zidinama i tronim i nenastanjcnim ku lama ne vidi se nikakav trag rimske starine. Obilazio sam onuda traei kakav ispisan ili obraen kamen; poto sam sc uzalud znojio, naposljetku sam odande iziao da ne bih naao neki koji bi mi pao na glavu. Vrijedan je panje han koji je blizu tih razvalina, koliko god sada ruevan i preputen barbarstvu morlakih stanovnika oblinjih polja koji dolaze da iz njega uzmu gradu za svoje nezgrapne graevine. Gradnja hanova ili karavansaraja sluii na veliku ast turskomu narodu u kojega su veoma esti. Ovaj to se vidi pokraj Vrane sa graden je bez krtarenja. Proe.lje mu ima l SO sropa, a dug je 175. Sav je sagraen od dobro isklesana i povezana mramora kojega su komadi ramo dovezeni s ruevina neke starorimske graevine, koliko se moie otkriti pomnim ispitivanjem. Unutranjost hana razdijeljena je na dva dvorita okruena ukraknim sobama i dobro smiljenim rrijemovima. Arhitektura vrata pokazuje lo turski ukus koji vue na gotiku. Dio zidova i podova toga mjesta ispreturala je glupa pohlepa rragaa za blagom. Ime Vrana prelo je sada na kukavno selo, moda milju od ruevina
~J Vrana, (orteuo (tvrdava), od -braniri , (abbricare i fortifiGart. (lJ Ivan l'hfna, prior vranski (nakon 1370) i hrvatsko-slavonsko-<b.lmarinski ban ko~6-91 ), podopo bunu protiv vladavine kraljice Manje i njene majke Jelisavcte; bio m<du . vodama kott su doY<h Karla Orakogo na h.vat>ko.ugarsko prijestolje. Nakon >i<SO'" ~:j!"" <mm sudjtlovao u tarobljavanju obtju knltica. U gradonskom racu UJ; pomot bosanskih ~ ratUJC protiv kralja ligmunt:o. Sponunjc S< poslj<dnji put 13!16. goduk".
2

18

19

katela na mjestu gdje je u prolom stoljeu imao vrtove neki ugledni Turin zvan Halibeg; turobno prebivalite upnika toga sela jo nosi ime Halibegovih vrrova. U jednom Ljubavevu rukopisu tQ ga imam pri ruci, a pripada ~1 enome i ljubaznome gospodinu grofu Gregoriju Stratiku iz Zadra, postoji opis edrvana u tim vrtovima i tada dobro obr~ivanil~ susjednih polja. Kak~e Ii promjene! Hali begovi su vrtovi spali na gom1lu ruevma; vode koJe su pumle mnjetne jarke sada reku nejednakim i nepravil~im k~ritima i sp~ja!u se ~ vodama mnogih poroia, koji su prije sto godma b1h uzorno zaJazem, te jezero pretvaraju u movaru.

13. O Vranskom jezeru, o njegqvu odvodnom kanalu, te o ribarenju

Vransko jezero u Dalmaciji slavno je i poznato i u Mlecima, vie nego druga u rim krajevima, koliko po svojoj znatnoj duljini od dvanaest milja, toliko po planu to ga je zamislila, a dijelom i ostvari la, jedna privatna osoba da prokopa odvodn i kanal kojim bi se vode iz njega prelile u more. Od pokojnoga Zendrinija zatraen je savjet o mogunosti takva otjecanja, ali ga nisu zvali na lice mjesta. O n se oslonio na mjerenje razina to ga je ugrubo obavio ne znam koji inenjer; i nije vidio druge tekoe osim trokova, jer je posrijedi bilo to da se prokopa do znatne dubine prevlaka od iva kamena u duini pola milje. Trokovi nisu zaplaili projektanta koji, obodren blagou Preuzvienog Senata, poduze i tako rei skici.ra svoj pos. a o, iskopavi s pomou topovskoga praha kanal koji ve mnogo godina lei naputen i nedovren, pa ostane Jj rako, za kratko e se vrijeme zatrpati zbog uruavanja strana. Kanal je imao svrhu isuiti i osposobiti za obradu 14.000 jutara zemlje pokrivene vodom za koju se pretpostavljalo da je stajaa i da moe otei. Tao sam vidjeti taj nerazboriti posao prvi put u drutvu mylorda Herveyja, biskupa od Derryja, te smo odmah spoznali da je tu svaki trud i novac bio baen, a projekt fiziki nemogu i varav. Dovoljno je ispitati morsko alo da se razjasni ra istina. Jezerske vode, probij ajui se podzemnim putem kroz razmea kamenitih slojeva, dolaze same od sebe u more za oseke; to tm JC putovanje zaprijeeno kada voda poraste ili je na srednjoj razini: Sarno iz roga prejednostavna zapaanja slijedi da se, kakav god se odvodni kanal prokopao, vode tog jezera nikad nee preliti u more na znaajnu i trajnu korist poplav~ ljena zemljita, a u najboljem bi sluaju mogle biti, da im se orvon prava I postojana veza, podlone osjernijoj mijeni plime i oseke. Pouzdano je da e dokazano postupno dizanje razine naega mora (dolazilo ono zbog sputanja kopna, kako bi neki htjeli, ili zbog roga jer se s nekog~ drugoga openitijega uzroka to mora ponoviti, kako sam ja sklo~ vjer~vatl)_ sve vie smanjivati otjecanje tih voda, re da e se prema tome z godme u godinu neosjetno, a zatim iz pedeset u pedeset godina osjetno povcavan grotlo jezera. lz dragocjenih se Ljubavcvih listina doznaje da je Vransko jezero do godine 1630. b)lo veoma slatko; ovaj pisac kanda optuuje por~es da

je otvorio 'podzemne pukotine kroz koje su vode uspostavile vezu i ribe nale prolaz. Ali'. tko god je sam prouavao ala i obale Jadrana, te poslije duga istra,ivanj11 pozn\lje narav kamenitih slojeva u primorskoj Dalmaciji, bjelodano vidi da se ta promjena ne smije pripisati sluajnu uzroku, kakvo bi bilo rrusno drmanje, nego trajnu i postepenu kao to je dizanje razine mora; i mora se smijati tom pokuanom porhvaru. To ne znai da ja mislim kako je nemogue oteti nekoliko stotina jutara povodnju to se svakoga dana iri pretvarajui u movaru najbolju zemlju pokraj roga jezera i zagaujui zrak u susjedstvu. Naprotiv, uvjeren sam da tome: ima lijeka, kao to sam uvjeren da to nije niti moe biti onaj odvodni kanal. Evo ga u nekoliko rijei. Neka se vrate na stari put vode to dolaze iz Smo)<ovi? koje su vjerojatno tekle u more; neka se zajaze koliko je god mogue vode koje silaze s bregovita lanca to se prua pokraj sela Vrane, na primjer, po_ rok Skorobi i najbujnija voda s Bibe u istom smjeru; neka se z~voji to na,vedu po padini doline vode Riine i Pei.ne to se sada bez ikakva Z\lkona ulijevaju u jezero i poveavaju zlo onime to bi, vijugajui sunim poljima, tvorilo tisuu dobara; neka se iskopaju duboka korita za vodu koja se neizbjeno mora pustiti u movaru; neka se podignu prikladni nasipi da se osiguraju, niske zemlje; neka tim poslovima upravlja neki estit i pametan ovjek. Eto pravosa i jedinoga naina da se izvue korist od sada poplavljeni h da se dade smjer ustajalim vodama, da moda ne ostane posvema ravnica, _ nekoristan iskopani kanal koji bi sada najvie mogao posluiti da dade malo bri ispust prekofuje'rnoj kinici. U kakvu god se'obliku razmatrala probitana uporaba Vranskog jezera, dolazi se do koristi od ribarenja. Jegulje, kojih tu ima u golemim koliinama i koje su prcputene slabu umijeu okolnih ribara, pruile bi naoj unutranjoj trgovini nezanemariv broj baava kada bi ondje mudro bile zatvorene u uzgajalitima *, a u prikladno vrijeme uhvaene da se usole ili marini raju. Ne bi bilo neuputno poslati ovamo koji amac ribara vjetih lovu na jegulje iz naih draga Dogaa da se stanovn ici Pakotana i susjednih mjesta naue boljem nainu. Odava troi mnogo novca godinje da nabavi usoljene i. marinirane jegulje u Comacchiju; zato radije ne bismo iskoristil i vrijednosti jezera i draga svoje drave? Ribolov je bio jedan od glavnih predmeta mojih zapaanja du dalmatinskih obala, utoliko ukoliko, ako se sredi ili iznova uvede oodje gdje se ne primjenjuje kako va lj a, moe i mora postati izvor utede i narodnog prihoda. Vransko je jezero najdulje od svih jezera ro su nedaleko od mora, pa je stoga najdostojnije da ga osobito uzmu u obzir poglavarstva koja upravljaju naom rr.govinom, tc uzgojem i poveanjem domaih proizvoda. Stanovnici ovoga sela i openitO svi Morlaci osjeaju smrtno gaenje
"' U~gajalita (lavorieri) tehniki su ribarski izrazi iz naih laguna i iz dolina Comac<:hija; ?~".~avaJu one ograde od vjeto pobodenih trski iz kojih opkoljene jegulje ne mogu 1 likako vi.e pac1. Ova vrsta uzgajalita, svojstvena lagunama na jadranu, uvedena je s dobrim ishodom i u <>minske movare uz Sredozemno more.

20

21

prema abama. U razdobljima nestaice (koja su, na alost, esta u Dalmaciji, kako zbo& nerazumne poljoprivrede, rako i zbog prevelikih nedostataka u ust~ojsrvu) nijedan prnvi Morlak ne bi pojeo abu, pa makar umro od gladi. Kada smo vranskog upnika upitali zato mjesto loa sira ne jede abe, gotovo je planuo od srdbe. Rekao nam je kako ih neka morlaka protuha hvara.da ih nosi na zadarsku trnicu, ali jo nije stigao dotle da ih jede; i dodao da je on na sramotu selu.

14. Okamine iz; Cermr;a, Btmkovca i Pod/uga

U umama nedaleko od Ceranja naao sam vel ike kol iine turbinita u obinom dalmarinskom mramoru, a malo dalje od njih istu vrstu orrocerata kao na Ugljanu. Tako se nalaze leaste stijene ispod Benkovake Kule, te u oblinjem seocu Podlugu, gdje su savreno ouvane kao one iz Monrevialea pokraj Vicenze i San Giovannija llarionea koje su najljepe ro ih poznajem. Izmedu Benkovake Kule i ume Kukalj protee sc ogranak breuljaka sastavljenih od stvrdnute morske gline, te ponegdje od veoma bijele laporaste zemlje. U prosjecima to su ih izderalc bujice skupljao sam razbacana morska rijela od kojih su neka lisniasre jezgre turbinita, veoma blistave okamine zlamoute boje. Openito je kamen od kojega su sastavljeni breiuljci u okolici vrlo slian mekom kamenju naih talijanskih bregova. Prosrrana polja i veoma pitome doline u okrujima tih sela slabo su naseljeni i jo gore obraeni. Ponegdje pomanjkanje stanovn itva rcti isroi zraka, jer mu je nuna posljedica porpuno zaputanje gorskih poroka i stvaranje movara. Nije, medutim, nezdrav zrak u Peruiu, karclu to ga je sagradila plemenita obitelj knezova Poscd~ rskih da im poslui kao utoire u do!>a nepovjerenja prema Morlacima i~ okolice. Smjeren je na kameni m breuljku i s visoka se istie nad velikim dijelom lijepa krajolika. Rijetke okamine to se tu razabiru sline su gore spomenurima.

15. R11evine Asserije, sada ;a~ane

Podgrat

Nepun u milju od roga katela ubogi je zaselak Podgrade*. Ono vue ime od grada !ro je u minulim stoljeima gospodario mjesrom koje sada zauzimaju bijedne kue. Peutingerova karta putovanja na taj poloaj postavlja Asseriju, koja je Prolemejeva13 Assisia i Plinijeva Assesia il i Asseria. Ovaj posljednji, poto je nabrojio libumske gradove koji su duni doi na skuptinu ili sabor u Scardonu, dodaje rom popisu povlare~e stanovni ke Asserije, immrmesque Asseriates... To puanstvo koje je bira lo vlastita poglavarstva i dtalo se
Pod gmda, sono l cini. PUN. Nat. Hist. Ub. Ill. e. 21. tJ Ptolemej {Ciaudius Pc o Jemaeus. 2. st. n. e) grki mruemtuiar, astronom i geograf. Smatrao je Ztmlju su:direm S\1c.mira.; t.lubjna je njego\' a Zeml}opima upuw u kojoj Je oz.naio mjesra po geografskoj irini i duini. Upotrijebio broj '1. stuP"ni podije~o n minute t sekunde.
"

vlastitih opinskih zakona moralo je biti bogaro i nadmono ostalim susjedima. Prevarili su se mnogi pisci o ilirskim pitanjima koji su povjerovali da je na ruevinama Asserijc izrastao Zemunik, a ro je tvrava u okolici Zadra esnaest milja od Podgrada. Mnogo puta hvaljeni Ljubavac preuzeo je n: greku u svom rukopisu De situ 1/lyrici, ali romu se ne moe upisati u grijehe; dok je on pisao, ruevine Asserije jo su bile pod Turcima, pa se, dakle, nisu mogle lako razgledati. Tragovi to ostadoe od zidina Asserije (str. 24-25) to dovoljno dokazuju. Njihov se opseg i sada jasno prepoznaje na rtu i dosee 3.600 rimskih stopa. Prostor to ga zatvaraju ima oblik duguljasta mnogokumika; sagraene su od obinoga dalmatinskog mramora, ali ne s brijega na kojem se uzdiu jer on nudi samo meki kamen. Svi komadi toga mramora obcadcni su klesanjem i njima su bile obloene zidine iznurra i izvana; poneki kamen dosee duljinu od deser stopa, a svi su znam ih razmjera. Debljina ovih utvrda obino je osam sropa; ali na najuem dijelu, koji se sputa prema podnoju breuljka, debele su jedanaest stopa; na ponekom mjestu jo se vide dvanaest lakata visoke. Samo na jednom mjestu (A) nalazi se oit znak vrata, koja su pokrivena ruevinama; stajao sam nogama na krivini luka, a ima vie oblinjih sranovnika koji se sjeaju da su ih jasno vidjeli. Moda su postojala jo jedna vrnta na poloaju ( B) odakle sc sada ulazi. Osim vrara, vide se jo dva upotrebljavana otvora (CD). Ali drugi otvor nije ouvan dobro kao prvi. Ne bih se mogao domisliti emu su sluili, jer se ne bi moglo rei da su bili vrata, a ni osmarranice niri ispusti za vodu. Mnogo panje zasluuje polurvrava (E) koja izvrsno odgovara suvremenome vojnom graditeljstvu. Mnogo vie stvari dostojnih posebne pozornosti vidio bi tu neki profesor toga plemenitog umijea. Sracinar, pa i jednostavan ljubitelj umjetnosri i dobre uenosti, kada se nae u Podgrau, nee se moi suzdrati i ne poeljeti da neka mona ruka quicquid wb terra est iu apriwm proferat. Na w e ga elj u posebno potaknuti spowaja da od propasti roga grada nitko nije u njemu dublje zagrebao e da bi odatle to izvukao. Te zidine opasuju spremite starina koje ~u se unurra uruile rko zna zbog kakva razloga; moda zbog potresa ili zbog Iznenadne provale barbara, ro je jo gore. Zatrpana vrata, warna visina bede~1a ro se vide izvana na vie mjesta, re poneki debeli zid ro se jo vidi na povrs1111 meu grmljem, obiljeja su koja moraju buditi silnu nadu o koliini dragocjenih spomenika to bi se odade izvukli. Po velianstvenoj gradi bede~a (F) i. uestalosti obraen ih komada i finih mramora to su rasuti po ok~l~11m polJima lako je prepozna rl kako su u tom kraju vladali dobar ukus i velu:i~a. Usred zaravni to pokriva ostatke Assserije samotna je upna crkva podloz~oga malenog ~ela, sagradcna od srarodrevnih ulomaka iskopanih na rom mJeStu. Na nJOJ se vide upropateni natpisi i velianstveni komadi krovnoga vijenca.

Morlaki stanovnici Podgrada nisu u prolosti oteivali ploe koje su

.to je god pod >.emljorn Iznese na vidjelo (Hor, Epist. 1, 6, 24)

22

23

..
...

.'

'

..... ~ :;,.,.

~ ..,L.Wc

'.:>

[~

".

--.

o/

, ..;.,
'

nalazili orui ili kopaj ui zemlju zbog svojih potreba. Ali otkad su bez milosti bili prisiljeni da svojim volovima odvuku neke nadgrobne stupove sv:. ~o mora zakleli su se na neprijateljstvo prema svim natp1 s1ma, pa 1 h razbiJaJU pij uk~m im ih otkopaju ili ih barem ponovo zak~paju dublje nego prije: Pogrijeio bi zacijelo svatko tko bi ih zbog toga opnlZIO .za barbarstvo. Om b1 postali tragai i uvari srarodrevnih spomenika kada b1 se nadah nagrad1 za otkria i trud. Ja sam pukim sluajem naao u kuI Modaka Jureke Jednu nadgrobnu plou koju sam za male novce kupio, pa u je zajedno s drugi ma donijeti u Irali ju. Zadobivanjem povjerenja i prijareljsrva Morlaka ovjek bi se s pravom mogao nadati da e iz njih izvui korisne napu.tke. Polaskao bLh seb1 da to umijem initi jer poznajem ud roga naroda; 1 stoga sam napustL O Podgrae nosei u sebi jaku elju da se onamo vratim opskrbljen nunom opremom za iskapanje.

razuvjeriti one koji su bil i previe bezazleni, re povjerovali da su s njima po zakonu srraiifikacije nastala oblija okomitih razdioba. Razdjelne crte (AAAA) to gotovo uvijek pod pravim kurom sijeku vodoravne (BBBB), takoer su vidljivi dokazi rada razornih voda. One probijaju put niz padine brijega kopajui u njima poroie (CC) koji ponegdje skrivaju vodoravne razdiobe (DDDD). Slojevi to tvore vrh (E) litice na kojoj je leao stari katel sastoje se od raznobojna ljunka utopljena u razliite smjese; tu je kremenira, koja je tko zna s kojih planina stigla, a ima i takve koja nosi okamenjena morska tijela. Sloj (F) je od kamena slina onome .iz Nama kod Vicenze, a to je francuski moilon. Tumaraj ui krevitim breulj kom (GG) i njegovom okolicom skupio sam razliite rasute numulire, kako od obine vrste koja ima skrivene vijuge, rako i od one koja je manje oita, rc jedan predivan primjerak ka mita, a meu ostalim okaminama vidio sam i mnogo upljikavih koraloida i oteenih afrikih ehinita. T u se takoer nau zavijeni jednoljuskai, posebno kokleje i glatki puevi, s ponekim rijetkim primjerkom jedne egzotine vrste okrugla, izravnata, ak katkad u sredini ulegnura fungi risa koj i na rubovima nije debeo ni treinu crte*, niti u promjeru premauje jedan palac. Na brijegu gdje je u starini bio katel nalaze se znaci sloja predivna arena mramora, sastavljena od siunih morsk ih kd1oti11a i vulkaoskoga pijeska nastala naplavljivanjem smrvljene lave. Pokriveni sloj (H) od modrikaste je muljike, sline onoj to rvori podnoje susjednoga brijega i ogranak brdaaca to se u produetku pruaju do Bribira i nastavljaju sve do Skradina. Ne bih se lako sloio sa slavnim gospodinom Raspeom, pa potresima p ripisao re uspravne raspukline vapnenastih slojeva i mnoge druge sl ine pojave. One su previe siuno i pravilno podrazdijcljene da bi im odvajanje mogla ponavljati jedna nagla i snana sila. Od roga me miljenja posvema odvraa jo i to to sam na vie mjesta u Dalmacij i zapazio kako i solidne gromade obinoga vapnenasroga mramora imaju rascjepe i pukotine u svim smjerovima, priblino poput gore spomenutih mramora, a 5 u svojoj Historiji objasnio ih je vrlo domiljato ueni monsinjor Passeri1 prirode okamina u okolici Pesara, djelu koje je uistinu dostojno da se ponovo objavi i da bude jo poznatije s onu stranu Alpa. To ne znai da nisam spravan s gospodinom Raspeom (i sa svojim gore pohvaljenim prijateljem monsinjo rom Passerijem, koji kao da je pristaa Hoockova susrava) pripisati mnoge pojave sili potresa i vulkanskih ognjeva to ih uzrokuju, kada je posrijedi objanjavanje velikih pukotina, rasjedanja i uruavanja planina; ali primjeri neravnoteja i ruevina nastalih zbog dugotrajna rada podzemnih voda toliko su esti u pokrajinama to sarn ih na svojim kratkim putovanjima pohodio,
Cna je dvanaesti dio palca; iznosi 2,12 mm. (Op. prev) . Giovanni Battisra Passeri (1694-1780)~ acheolog erruskologt bavio se i prirodn_ imznano suma; prije smrti poklonio svojt.t prirodopisnu zbirku :cajedno s3 cjelokupnoJn svojom osravti nom gr.adu Pesaru, te je rako osnovao prvi prirodoslovni muzej na svijem.
15

16. O mani iz Kozlovca

Kozlovac je siromano mjesto, poput ostalih zaselaka toga kraja; ali ume njegova podruja obiluju jasenom koji lui obilnu manu. kada se prikladno zaree. Morlaci ne znaju praviti ureze; a nisu ni poznavah taJ p ro1zvod. PnJe dvije godine otiao je ramo obavljati pokuse ovjek koji je za ro dobio doputenje vlade. Oni nisu odmah odgovorili gajenim nadama, jer je zrak biO malo svjeiji. Izvoa pokusa izgubio je strpljenje i napustio zarezane jasenove. Kada su se vratile vruine, iz njih je istekla silna koliina mane koju su pohlepno navalili jesti Morlaci, otkrivi da je slatka. Neki od njih .gotovo umrijee od estokih prolj eva. Poslije nekoliko dana mana je preputena svinjama i puranima.

17. O Ostrovici
Ostrovica, za koju bi neki htjeli da odgovara Arauzoni a drugi Stlupi u starih pisaca, i koja vjerojatno nema nikakve veze ni s jedn~ ni s ~mg1m, neko je bila mjesto stanovite vanosti, a Prejasna Rcpubhka kup1la JU. Je 1410, s nekim drugim komadom zemljita, za pet tisua dukata. N Jczma rvr<lava, koja se uzdizala na stiien i strmo odsjeenoj sa svib strana, s pr~~om se morala smatrati neosvoj ivom prije nego to se rairila upotreba topmsrva . Osvojio ju je Sulejman 1524,14 ali zatim je opet prela pod sretnu mler~ku vlast. Sada vie ne postoji nikakav trag urvrenja: to je gola i c)samiJena gomila. . . Dao sam narisati maleni pogled na ostrovike bregove (4Q-41. srr.), Jer njihovi vrhovi veoma oito pokazuju dvostrukost razdiobe slojeva i mogu
J4 Sulejman JI Kant;tni (Zakon9davac, poznatiji u Evropi..kao Velianstvc~i) .. Za nje~ov~ vladavine od 1520. do smrti pred Sigetom 1566, osmanliJSko carsrvo doz.vl1ava naJvece rasprostr~njenie i 11ajvei uspon i u Evropi i u Aziji.

26

27

kako u lraliji, rako i preko mora, da se ne bih usudio dari prednost njihovim rjeim i daljim uzrocima. Ispod sela Ostrovice nalazi sc movara; prije nekoliko godina munja je pogodila rreser na njezinu dnu, tc je dugo gorio ne dajui nikakva znaka poara osim nou. Kada se podzemna varra ugasila, gornje je zemljite ostalo sasvim crno i jalovo; i upravo me je njegova cmoa, probudivi mi radoznalost, navela da otkrijem tu stvar. Hot li mi vaa preuzvienosr dopustiti da medu uzroke vulkansk1h planina s pravom uvrstimo i munje? Da munja rresne u neku sumpomu planinu, zar VJerOJatno ne b1 digla veu buku, zar ne bi imala izrnienijih posljedica od onih ~to ih je imala u vlanim rreseritima Osrrovicc? Pade mi usput na pamet da sam negdje proitao kako je gospodin LinrM!, putujui po otoku Oelandu, vidio kod Moe Kelbyja gdje gore neka mineralna brdaca iz kojih je ve b1la 1skopana sripsa; sluajm poiar bio je poeo dvije godine prije nego ~to je on proao kroz to mjesto: vulkani je imao mnoga obiljeja sumporira u Ponuoliju. Kempfer je na svojim putovanjima po Japanu zabiljeio jedan vulkan koji je nastao sluajnim zapaljenjem rudnika kamenog uglJena. Jedna umica nedaleko od roga mjesta rada u jesen i proljee nekom golemom vrstom.gljive koja je savreno sl ina gljivi iz Carrare o kojoj nam je na vrstan prijatelj go~podin Mnrsili, profesor botanike na Sveuilitu u Padovi, dao zlamo djelce. Zmije vole to mjesto ro ga vojnici nazvae Piket i na njemu se mnoie vi~e nego i na jednome dmgome mjestu u blizini. l u rom kraju jasenovi daju obilnu manu izvrsne kakvoe, ali ni tu Mori aci nisu nauili jednosravan postupak koji je potreban da ona pone kapati iz grana.

18. O potoku

Bribirici i

o Morpolai

Da bih izbliza istraio tok voda to rvore movare ispod Osrrovice, poao sam preko njezinih polja sve do izvora Bribi riice, poveeg poroka ro izbija iz korijena strma brijega na kojemu se jo vide razvaline Bribira, nekadanjega boravita mone obitelji dalmatinskih banova koja se veoma istakla u XIV stoljeu. Istraujui rok Bribir~ice naoh mnoge okamine velikih razbacanih osrracira, o~reenih u naplavljivanJu, a blie izvoru nekoliko vrsra rurbinita i dvoljururaca; bili su poluovapncnjent, veoma ouvani i blistavi u modrikastoj muljici. Nijedna od tih vrsta, to ih zapazih prebirui i razbijajui kamenje svojim paleonrolokim ekiem, ne ivi u naim morima. Velike hridinaste gromade du obala potoka, koje se ponegdje doimaju kao da su se survale s vrhunca, podmorskog su nastanka i meu slojevrma ljunka dre zasunjene raznolike ovapnenjene ljuskare, jo prcpoznarljive unato zgnjeenosri; neki mi se od njih uinie sl ini naima. Vraajui se na morsku obalu, presjekoh iroku i lijepu nizinu Morpolae
Fuugi Ca"arit-nltl llrstona. Pat. 1766. m 4.

koja je omedena slabo naseljenim breuljcima i po duini razdijeljena kanalom kojemu je svrha odvodenje vode oblinjih poroia i movara. Podloga ovih gotovo sasvim neobraenih polja laporasra je zemlja; njezinu su stvaranju vjerojamo po~ogle lju~ke siunih rurbinira ho su ih tu u neizmjernu broju iz ~<>?me u godmu ~raviJale ~ode koje dolaze s viih bregova Sopora i poplavlJUJU. Morpolak1 kanal UfJCC u Skradinsko jezero poslije dobrih trideset milja roka, pod imenom Godua. Na mjestu gdje je sada Crkva sv. Petra u Morpolai, podno breiuljaka, vjerojamo se uzdizala neka rimska graevina. Tu se 1danas nalaze ostaci obradena kamena i poneki ulomak natpisa. Arausa iz A~roni~v~ ltinc~ra " ~bi smjela biri daleko od ovog mjesta. Mnogo se udaiJI.O od 1~n~e onaJ.tko .Je povjeravao da je Arausa ili Ara1aotza Zvonigrad, r:rg~v1te ko~e Je dobnh mdeser milja u unutranjosti, daleko od ceste to ju je nai mo onaJ car. Morska se rijela mogu vidjeti iuneu Ostrovice i Morpolae po bregovima Srankovaca, re izmedu Morpolae i mora po svim slojevima Banjevca i Rada~ inovca. Okolica Zadra imala je jo mnogo rimskih graevina; premda su im se izgubila i imena, njihovi bi se tragovi mogli nai pomou Peutingerove karte. Nekima i danas postoje imena kao to su Karin i Nadin, nasta li na ruevinama Coriniuma i Ncdinuma; zasad vam ne mogu dari izvjetaj o onome to sc tu vidi je~ ih n~am pohodio. Reeno mi je ipak da se pokraj Karina jo tapaiaju rragov1 amf1tcarra. Ciio sam s neugodnom tonou govoriti vaoj preuzvienosri o svim mjesti mn gdje sam nabo okamine morskoga podrijetla, re o svim ravnicama ili obradivim i pitomim dolinama ~ro sam ih vidio jaui malenim komadom o~olice Zadra kako ne bih dopustio da vas zavede ono to je s malo istine p1sano o vjet1im vrletima Dalmacije, o neprekidnosti ne znam koje mra, tr~omc smjese to Je tvori, re o rijetkosti ili tekoj prepoznatljivosti okamcnje~~h mor~kih rijela. Ne moie se nijekati da su neke planine u roj zemlji krcvire i JCZOvtte; ali v~lja ~akoder dodati ~a ima prosrranih okruija u kojima se uope ne ~reu plamne 1 da medu planmama posroje vrlo pitome i plodne doline. MoJ ~ugraanin Donati u svom je Ogledu dao i neke nepovoljne osvrte 0 zna~JU naroda t? &tanuje u unutranjosti re pokrajine; pogrijeio je kada ~am Je na Ill srran1c1 rekao da bojazan to su je prouvoili barbarstvo naroda 1 opasnost istraEwmja UJdria Spona i Whelera1' da oc zadu u unutranjost sredozemne Dalmacije. Tko god zna da su ta dva pumika bila krenula na ~~an~, u.kr~vi se na jedan mletaki brod za javni prijevoz, i da su zbog toga bil~ prtsiiJent ne udaljavati sc mnogo od obale kada bi prispjeli u koju luku ~u to povjerovati. Osim roga, Spon je naiao na tako dareiljivu gostoljub1:
~.DoNATI, Og/~ o prlrodopim, Str. VIli, IX.

. Anconznov lnnrrar (ltmeranum Amonini Augusn} upra\'0 dva itmerara koje tr tndta'a 1 SfU.J~I:, nastao u doba ara Karakalr (lll-217). Opis na)lh mjesta u 270. poglavlju.
I'OSJttiO \dillJ" p~ O.Jm.1a~, opo~o J< oOiokltoJano''" pal.CU ut ende nJttlruh cbj(lova. O,do Voy.;ogc d Ito/ot, d Da/mato<, d Crffi! <l du L""""' itiifo je u Lyonu 1678.

Jacob Spon (1647- 1689)! f~ hjCnik i a~ zajodoo s EnsJa(>mG. Whd.rom

2!!

29

vosr u primorskim mjestima, osobito u Spliru, i bio je t~~o zadovoljan u ... razboritou morlaki h vodia to su ga pran li na poneko m esuro,..u t bo. egovu kratkom izleru na konju, da nikada ne bt m sanJaO Jan se ~~rbarstva naroda s kopna. Lako je pogledati u trei svezak Spo~ova Pu_tova. gd e izv'Jetava o svom izletu na Klis. Bude li vaa preuzvtsenosr unala 1 0)3 b 'd' . .. .. strpljenja itati za koji da~1 pojcdin_ osti to ~am ih oso. no vt to J3Suct ~e. u Morlacima, nee vie htjen VJCrovan da JC taJ narod tohko barbarskt re bt btlo opasno putovati predjelima u kojima obitava.

NJEGOVOJ EKSELENCIJI MILOROU

JOHNU STUARTU
GROFU OO BUTE ITD, ITD. 1

O OBIAJlMA MORLAKA
i ste zacijelo, boravei meu nama, vie puta uli gdje sc govori o Morlacima kao o divljem i nerazumnom ljudskom soju, lienom ovje nosti i sposobnom za svako zlodjelo, pa Vam se je moda uinilo da sam bio mnogo smjeliji nego to bi smio biti jedan prirodoslovac, kad sam kao cilj svojih putovanja izabrao kraj u kojem oni stanuju. Sranovnici dalmatinskih primorskih gradova pripovijedaju o velikom broju okrumih djela ovog naroda koji se je, voen lakomou za kraom, esto uputao u najgroznije izgrede ubistava, palea i nasilja; ali ova djela (o kojima nam ne dopu~ra sumnjati priznata estirost onih koji o njima priaju) ili su stara datuma ili, ako su se neka od njih i dogodila istom nedavno, valja njihov karakter pripisati prije pokvarenosti ma log broja pojedinaca negoli opoj looj udi naroda. Bit e dakako istina da su iza posljednjih ratova s Turcima Morlaci, navikli na nekanjivost ubistva i pljake, dali po koji primjer krvave okrutnosti i nasilnoga grabea; ali zar je ikad bilo eta koje, kad se vraaju iz tata i kad ih njihov vladar otpusti iz oruane sluibe protiv neprijatelja, ne bi razilazei se napuile ume i javne ceste razbojnicima i razuzdanim ljudima? Ja mislim da sam narodu, koji me je tako dobro primio i sa mnom ovjeno postupao, duan vrlo op!imu apologiju, zapisujui ono to sam od njegovih sklonosti i obiaja lino vidio; a to svoje raspoloenje slijedim tim radije ro manje Stunnje mogu probuditi radi inreresiranosri, jer se vjerojatno neu nikada vie vratiti u ona morlaka mjesta u kojima sam ve bio. Putnici redovno nastoje uveliati opasnosti kojima su ili u susret i neugodnosti to su ih pretrpjeli u udaljenim krajevima. Ja sam vrlo daleko od takva arlatansrva, i vi ete,

.. Ov:aj "''Od u poglavlje o obiajima Morta ka preveo je Mihovil Kombol i dodao ga svom POJ<>odu knjige Ivana lovria Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta FortiS4, i>.danje Jugoslavenske akademije, Zagrcl> 1948, str. 215-6, odakle je preuzet (op. prev). 1 John Stuarr El~ rl of Bute (1713-1792), kratko vrijeme predsjednik britanske vlade, rodom 1~. SJeverozapadne SkotSkc, udtitnik i mecena J. Macphtrsona i propagaror .. Qssinnova .. spjeva Frngal, Ma.cphcrsonovc mistifikacije. l ralijanski Cc:sarortijev prijevod, pr'ema Forrisovu svjedo. ~nstvtt, financirao je ili bar..P?mogao John SruarT. U Dalmaciju je poslao Roberm Ad~ma, auror:a dj~la Ruins of the Palace of the.Emperor Diodttimt at Spalarro in Da/matia ( L764), o i Fortis je OSJetio darriljivu ruku ovoga Skota. Poglav!~ o Morlacima ""balo je d3 odbije prigovo,.. o 0\IStifikaciji s O.sianom.

30

31

plemeniti gospodine, iz pojedinanih opisa morlakih navika i obiaja_ vidjeti kako sam sigurno i s kako lakim neugodnostima putovao po nphovtm krajevima, a i koliko bi me razlonog pouzdanja moglo potai da produim svoja istraivanja, kad bi mi to okolnosti doputale.

1. Podrijetlo Morlaka
Podrijetlo Morlaka, koj i se sada nalaze po pitomim dolinama Kotara; du rijeke Krke, Cerine i Nererve, te u planinama sredozemne Dalmacije.., obavijeno je tamom barbarskih stoljea, kao i podrijetlo tolikih drugih naroda to su im tako sl ini po obiajima i jeziku da se mogu smatrati jednim jedinim narodom to se rasprostranio od naega mora do Ledenog oceana. Seobe razliitih plemena slavenskih naroda koji su pod imenima Skita, Geta, Gota, Huna, Slavina, Hrvata, Avara, Vandala preplavili rimske provincije, a posebno Ilirik u doba propadanja Carstva, morale su udnovato zamrsiri genealogije naroda koji su t u stanovali, doavi moda na isti nain u ranijim stoljeima. Ostaci Ardijejaca, Autarijata i drugih ilirskih naroda od davnina nastanjenih u Dalmaciji, koji su se teko mogli prilagoditi ovisnosti o Rimljanima, lako su se valjda pobratili sa stranim osvajaima vrlo slina narjeja i obiaja**. Moda ne bi bilo neosnovano nagaanje posumnjati da su i od posljednje provale Tatara, koji su u poetku XIll stoljea potjerali ugarskoga kralja Belu IV, te se tom prilikom sklonio na dalmatinske otoke, ostale mnoge obitelji da napue puste doline to su leale meu plan inama, te da su one zasijaie one kalmike klice to se ondje i danas razvijaju, osobito u okolici Zadra. Ne treba mnogo drati do miljenja geografa Magi nija po kojem Modaci i uskoci potjeu iz Epira, jer im narjeje mnogo vie nalikuje rakome i bugarskome negoli albanskome; sve da su Morlaci u posljednje doba i doli iz tih krajeva u M letaku Dalmaciju, uvijek bi ostalo da se istrai odakle su onamo stigli. On pravi poseban puk i od hajduka koji nikada nisu rvorili narod, kako se otkriva iz znaenja same rijei"' " .

2. Etimologija ovog imena

Morlaci se openito u svom govoru nazivlju narodnim imenom Vlasi o ko jemu, koliko sam dosad mogao domari, nema nikakvatraga u dalmatin Zemlja u kojoj st~muju Morlad prorde sc mnogo dalje, kako prema Nje!fl~koj i Ugarskoj, tako i prema Grkoj; ja svoj izvjetaj ograniujem na ono m~lo !to s.am pOSJeti?... Ne rrcba dovoditi u sumnj~ posrojanjc slavenskog jezika u Iliriku od \remena R:m~l:<.~ Republike. Imena gradova, rijeka, planina, ljudi ~ naroda u ~m krajevima. sau_vana ~ grlcih 1 latinskih pisaca, oigJedno su sla\fenska. To dovol~no dok:n_uJU Promoua, Alvona,_Sema, ]ac(._era, Rataneum, Stlupi, Uscana, Biltr.t.ora, Zagor~, Trr.sto!r4s, .Crabrus, O.~hr~, Carpatrus, Pleuram_s, Agron, Teuca, _Dardani, Triballi, Grabaei, ~irustae 1 roltk~ druge _.rJ~~1 ~to se susreu u S~~nh hisroria~a i geografa. Tu .bi se m?&le clo??tJ \l .mnog~ ve(."Cm b.rOJU fiJC~l slavenskoga konJ en:.t koje se itaju na ploama 1skopamma po 1h.rskOJ zemlJI pod ptvun carev1ma. . .. . ..... Hajduk izvorno znai .. glavar druUne, a ponekad (kao u Tr:ans!lvamp) gbv,a obitelji.,.. U Dalmaciji se uzima kao obiljeje nasilna ovjeka> zlikovca, koji se prihvatio da bude
drumski razbojnik.

skim dokumentima starijim od XIII stoljea, a koje znai ugledni ili moni. Naziv Morovlasi, i iskvareno Morlaci (Morlacchi),2 kojim se slue stanovnici gradova da ih oznae, mogao bi nas moda naputiti na njihovo podrijetlo, to jesr na to da su u davnini sa ala Crnoga mora provali li u ove daleke zemlje. Povjerovao bih u mogunost (ne obvezuj ui se ipak da to svoje nagaanje podrim do zadnje kapi 'krvi) da je naziv Morovlasi isprva imao znaenje moni il i osvajaki doljaci s mora, jer rako se zove mare u svim narjejima slavenskog jezika. Ne zasluuje gotovo nikakva osvrta etimologija morlakog imena to ju je zamislio si avni povjesniar Dalmacije Ivan Lucius,3 a nespretno je prepisao njegov kompilator Freschot, jer je nategnuta kao postolarska koa . Oo je htio da Morovlasi ili Moroviaki znai Crni Lati ni, premda u dobrom ilirskom jeziku rije moro ne odgovara rijei crn, a nai su Morlaci moda bjelji od Talijana. Da bi zatim manje nesretno potkrijepio drugi dio te etimologije, naavi da je zajedni ki korijen narodnih imena, Vlasi il i Vlaki i Valacchi (stanovnici Vlake nizine, op. prev) rije Vlah ko ja oznauje mo, vlast i plemstvo, iz toga je zakljuio ponajprije da bi stanovnici.Vlake i nai Vlasi morali biti u svemu i po svemu isti. Ali u Vlakoj govore jezikom ko ji veoma mnogo vue na latinski, pa kada ih pitaju zato, odgovaraju da su podrijetlom Rimljani; i nai su, dakie, koliko god nemaju toliko latinskoga u govoru, takoer Rimljani. Te Vlahe potekle iz latinskih kolonija poslije su pokorili Slaveni; i stoga je ime Vlah u jednini, i Vlasi u mnoini, postalo kod Slavena sramotno i ropsko, rako da je protegnitto i na ljude najnieg stalea medu samim Slavenima. Svemu tome jadu odgovara se i vie nego to treba kada se rekne da se nai Morlaci zovu Vlasi, to jest plemeniti i moni, zbog istoga razloga zbog ko.jega se skupina naroda zove Slaveni, to e rei slavni; da rije Vlah nema nikakve sveze s latinskim, a ako se nalazi u korijenu rijei Valacchi, roje zato to je glavnina daanskoga stanovnitva, unato kolonijama to ih je on~je osnovao Trajan, kako svatko zna, bila od ljudi slavenskoga jezika, isto kao i narodi koji su ramo nagrnuli u ka~nijim stoljeima; da slavenski osvajai, ako su imali dati ili ostaviti neko ime pobijedenim na rodima, ne bi tim narodima nikad bili dali ili ostavili ono ime ko je znai plemenitost i mo, kako su nuno kanili, jer je to ista i prava slavenska rije; i . d~ je, na kraju, Lucius bio loe volje kada se trudio da Morlake ponizi i u
: Naziv Morl:'k, Morlaci porjcic_~

?Zna~vala romamzaraoe smnovn1 ke JUZnoga Balkana. Od 14. i 15. sr. u dalmatinskim se ~~~~r1ma spomi~1j~ ka? M~roulachus, Moroulachi, odnosno Moroblachi: U hrvatSkom se jeziku

grke sloenice Maqx)pA<xXm (Maurovlahi) koja je

r:J~C Vlah SP_OmmJe uJZvo:1ma od 1~21:. god, u srpskim zcmlj~ma izvo~i ih spominju i ranije. U to "nJeme nazw VJab ozn~cava pon~JPrtt~ romansko stano..rm~o kOJC sc poslavenilo i bavilo ;to~rstyom~ t~ se ~vaJa~o u namu z1v?;a od. hrvatsko~ (a srpsko$) sranovnitv?. K.ad~ su ~leca.na .po.ce.h nasel1avau nbvo stanovnssrvo IZ Bosne 1 Heccegovme na opuStJela sel1 ra, va~SJediOCI l mJeta<:ka Uprava tO llOVO, pretC'lnO hrvatsko StallOVIlitvO, poi1lje nazivati

!astma, odoosno Morlacima. 3 Ivan Luci (Lucius, tal. Lucio, 1604--1679), roen u Trogiru nakon kolovanja u rodnom gradu studij n~sta\'lja. u Ri!lu i Pa~ovi. Vrativi sc oko 1625. u Tr~gj.r> sudjeluje u upravi grada. Oko 1651 . poceo svoJe kap~ra.ln? djelo De.:egt.ro Da/matia~ et C,roatiae libri sex~ koje je tiskano u Amster,~a.mu .1666. V~~o J C1 ~Jelo o i>?"''!esn grada Tr?gua, nskano 1673. (sre godi.ne izdao je znamemtu zbuku anuk1h natp1sa Inscnpt10nes Dalmatrcac.
l

Put po Ot~lnuciji

32

33

etimologiji imena to ga nost. Ne moe se nijekati da mnogih rijei latinskog podrijetla ima u narjeju ilirskih ~tanovnika unutranjosti, na primjer salbun, plavo, slap, viuo, kapa, rosa, teplo, slip, sparta, skrinja, lug, koje znae sabbia, biondo, caduta d'acqua, vitto, beretto, rugiada, tepido, deco, sporta, caffa, bosco, a oito se izvode od rijei salmlwn, flaiJUS, lapsus, vinum, caput, tepidus, lippus, sporta, scrinium, fucus. Ali iz njih, i iz mnogih drugih od kojih bi se lako mogao nainiti dug popis, vjerujem da se ne moe s valjanim razlogom zakljuiti kako Morlaci naega doba vuku izravnu lozu od Rimljana naseljenih u Dalmaciji. To izvlaenje opih zakljuaka iz malenih i posve pojedinanih podataka, redovito ovisnih o sluajnim i prolaznim prilikama, zajedniki je, na alost, nedosratak pisaca o podrijerlima. Veoma sam uvjeren da ispitivanje jezika moe vodiri do otkria podrijetla naroda koji ih govore; ali takoder sam uvjeren da sc pritom zahtijeva veoma otar kriterij za razlikovanje usvojenih rijei od prvobitnih, kako bi se izbjegle goleme greke. Hirski jezik, rasprostranjen od Jadrana do Oceana, ima veoma mnogo korijena sl.inih korijenima iz grkoga jezika, a nalaze se ak meu brojevnim rijeima kojima se ne moie osporiti izvornost; mnoge su slavenske rijei zapravo grke, kao spuga, trpeza, katrida, prenijere bez ikakve zamjerljivc preinake od an6yyo~. Tf)n&l;a, KetSsopa. Uestalost grecizama i analogija alfabeta ne bi me ipak navele da orvoreno usrvrdim kako je od Grka, stisnutih na tijesnom komadu zemlje, potekla golema slavenska nacija, ili kako je ona u najdavnij im stoljeima osvojila i napuila Grku. Trebalo bl mnogo duga i naporna prouavanja da se rasvijetle takve starine; a moida bi pritom svaki trud bio uzaludan. Bijae neki ueni va sunarodnjak, mylordc, koji je pisuo o slinosti britanskog jezika s ilirskim ; i istinu govorei, ne bet razloga. Rijei stitra, meso, med, biskup, brat, sestra, sin, sunce, imul, mliko, snig, voda, greb, posvema odgovaraju onima to ih vi rabite da se imenuju pietra, came, miele, vescovo, fratello, sorel/a, figlio, sole, bi~chiere, lane, neve, acqua, sepoltura. T rebalo bi ispitati da li se re rijei, koje se nal aze u njemakom jeziku ro je sa Saksoncima preao na va plemeniti otok, nalaze i u nekom narjeju Starih junih Kelta. Ja bih pak, u svakom sluaju, bio veoma oprezan prije nego to bih se odluio; i moida ro ne bih uinio sve dok ne bih vidio opipljive slinosti jednoga je-tinog rijela s drugim. Uestalost tuih rijei to su se umijeale u na talijanski jezik (premda se ne moe razlono rei da T alijani potjeu od stranih naroda) da se u govoru jednog naroda Lnogu nai mnoge rijei zajednike s nekim drugim, neovisno o njegovu podrijetlu. Izostavljajui arabizme, grecizme, germanizme i galicizme u talijanskom jeziku, koje su prikupili Muratori i dmgi, zar u njemu nema i vrlo velik broj slavenizama? Abbaiare dolazi od obla;ati; svaligiare od svlaiti; barare od variti i varati; tartagliare od tartati; ammaz:zare od ma (spada) i od izvedenice maati; ricco od srian (fortrmato}; ta.wl od aa; coppa od kupa; dama od
sp6ggos,
trapeza~

tanca; bisato (sinonim za jcgulju) od glagola biati (fuggire); bravo od porvrdnog priloga pravo; briga je ista ilirska rije jednaka misli to je predstavlja u talijanskome; maschera, stravino, strale, sbignare i bezbrojne rijei u naemu mletakom narjeju kao, recimo, baza, batariotto, bude/a, bore, musilra, polegana, vera, zoccolo, pa/tan, smalzo, dole su nam iz Ilirika, odakle zacijelo dosad kanda nije dokazano dn smo mi doli. 3. Razliito podriietlo Morlaka od stattovnika obale i otoka, a i izme11 sebe
Kukavno prijateljsrvo to ga stanovnici primorskih gradova, pravi potomci rimskih kolonija, goje prema Morlacima, i dubok prezir to ga ovi zauzvrat iskazuju prema njima i susjednim otoanima, moda su takoer znaci drevne mrnje dviju rasa. Morlak se klanja gradskome plemiu i odvjemiku koji mu j~ potreban, ali ga ne voli; on zatim trpa u razred bodula svu ostalu eljad s kojom nema posla, i rome imenu bodula pridodaje smisao gluposti . U vezi s time valja se sjetiti onoga morlakog vojnika kojega i sada pamte u bolnici u Padovi, gdje je umro. Sveenik odreen da ga tjei u posljednjim trenucima, ne znajui vrijednost rc rijei, poeo je svoje poticanje: Ne boj se, gospodine BoduJe! Fratre , upao je umirui, ne zovi me bodulom ili u, borami, izgubiti duu! Golema razlika narjeja, nonje, udi, navika, ini se da jasno dokazuje kako sta~~vnici primorskih krajeva Dalmacije nemaju isto podrijetlo kao Zag~fCI, 1l1 ga moraju vui iz posve razliitih vremena i prilika koje mijenjaju ak 1 narodne osobine. Razliito je i pojedinano morlako stanovnirvo medu ~born~ z~g razliitih krajeva odakle su doli i zbog mnogosrmkih mijeanja s~o su 1h nphove obitelji morale podnijeti u uzasropnim mijenjanjima domo~~ ne za prov;~la i ratova. Stanovnici Kotara openito su plavi, modrih oiju, s_r~ka h~a, spljotena nosa; ta obiljeja prilino pristaju i Morlacima iz Sm)sk~g 1 ~inskog polja; oni iz Zadvarja i Vrgorca imaju kesceojasru kosu, dugu!J~~o hce, maslinasru boju, lijep stas. l ud je tih dviju vrsta razliita. M?rlac1 IZ Korara veinom su blaga ponaanja, puni potovanja, prilagodljivi; om 1z Vrgo~ca otri su, ponosni, smioni, poduzetni. Svome poloaju u nepn~":'pan1m i jalovim planinama, gdje se esto javlja oskudica i sklanja ~e-kaz__nJenosc, duguju veoma jaku sklonost krai. Moda u njihovim ilama )Os rece. drevna krv Varala, Ardijejaca i Aurarijata to su ih Rimljani otjerali u te ~lamne:. Krae Vrgorana obino padaju na teret Turaka; ali u sluaju nuzde, kazu, ne tede ni krane. Izmeu domiljacih i sm ionih poteza u
., 1. _ lmt boduli posebno se 0 011.0J toga mora.

odnosi na oroan~ it Z...darskoga kan.al3 ce na stanovnike \eih

'

BR2RE:V000 1

De scrut. ReHg.

kathedra.

sr~u "tc' ke Nauve ive Ardijq~ Daor$i Ple~ji .. . V noviie doba Anfjj~ se n1u:ivaju Varafim a. R;ml~ni su ~.":*m.li u unutra!nj~udnliirii i):> od ~ra.jttsu na.vc udarali jom, d ~ kr~d~t, i prud~h su 1h da obradUJu zemlJu. Njr hov Je ktaj uistinu krievir, ne~an J ostoJan dtviJeh stnnovnJka; zbog t0$3 je raj narod gotovo izumro. .;e SJrab. li b. VU.
mac
J

34

35

prijevarama, to sam ih uo pripovijedati ?jednome od njih, sljedei je, ini mi se karakteristian. Lupe se nae na saJmu; neki sromah kup1o kotao, pa d~avi blizu njega, spustio ga na zemlju zajedno sa zaveljajem sa strane. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i nairoko razgovarao o poslo~u_n~: Vrgoranin zgrabi korao sa zemlje i mernu ga na glavu ~le _rmJ~nJaJUCt poloaja. Kada se onaj drugi, zavrivi razgovor~ okrenuo, ne v~de~ ~se kotla na njegovu mjestu, upita upravo toga to ga Je 1mao na glav1, JC h v1d10 koga da mu ga je odnio. Ovaj odgovori iskreno: Nsam na ro paz1o, brate; ah morao si ga metnuti na glavu, kako sam ja ui.nio, pa ti ga ne bi ukrah . Ah unato rim podvalama koje su, kau, este meu Vrgorani~~. stranac moe sigurno putovati po njihovu kraju gdje e ga dobro pratiti 1 gostoljubvo primiti.

krivo ini; hrabrost tih odlunih ljudi razmjerna je potrebi i divljem ivotu to ga vode. etiri hajduka ne strahuju napasti karavanu od petnaest i dvadeset T uraka; i znaju je opljakati i natjerati u bijeg. Ako se kadgod desi da hajduka uhvate panduri, oni ga ne veu kako to obino rade biri kod nas nego mu razveu svirnjak da mu hlae spadnu na pere, pa ne moe pobjei, a pokua li to, zarije se nosom u zemlju. Vrlo je ovjeno to su nali naina zadrati ovjeka, a da ga ne veu kao najgoru ivotinju. Hajduci se najveim dijelom smatraju estitim ljudima kada se okaljaju turskom krvlju. Duh pogreno shvaene vjere, pomijean s prirodnom i steenom okrutnou, estoko ih vue da uznemiruju susjede, bez ikakva obzira na posljedice. Za to su esto krivi njihovi sveenici, ispunjeni narodnim poletom i predrasudama, koji pod r7.avaju i nerijetko raspaljuju klicu mrnje na Turke kao vraje sinove umjesto da dobre krane pozivaju neka se mole Boanskoj Blagosti za nj ihovo obraenje.

4. O hajducima

Najvea opasnost koje bi se trebalo bojati. dolazi od mno.gobrojni~ hajduka koji znaju odbjei u peine i ume strmh 1 vrlermh plamna ~a tOJ granici. Ipak ih se ne valja prekomjerno plaiti. Za sigurnoput~va~Jepo planinskim mjestima izlaz je u rome da se uzm: p~atnJa ~vopce tih cestm~ ljudi koji nisu sposobni izdati. l ne treba se zgrazan znaJUCI da su odme~1C1: jer kada se dokue uzwci njihova bijedna poloaja, obino s~ nalaze slu~aJev koji vie pobuuju samilost nego nepovJerenJe. Jao b blo sranovmc1ma dalmatinskih primorskih gradova kada bi hajduci, na alost, prek?~Jemo namnoeni imali u osnovi lo karakter! Oni vode vuji ivot lutajuI Izmeu vrletnih i ~edostupnih ponora, poskakujui od stijene do stijene da izd~le~a otkriju zasjede, mueni neprekidnim oprezom, izloeni nepogodam~ godtsnJh doba, esto lieni nune hrane, prisiljeni stavljati ivot na kocku da Je pnbave, amei u uasnim i nenaseljenim odvojcima spilja. Ne bi se trebalo uditi kada bi se ee uli glasovi o okrutnosti tih podivljalih ljudi, razdraemh traJnO prisutnim osjeajem rako bijedna poloaja; zaista je udno to oni: daleko ? d toga da ita poduzimaju protiv osoba kojima duguju vla.sntenev~lJe, r.edo~.tto poruju mir naseljenih mjesta i vjerno prate putmke. Cilj nJihOvih O~tma:ma goveda su i ovce koje vuku u svoje jazl:iine da bi se imali ime hramt11 od cega stvarati zalihe koe za obuu. Reklo bi se da je znak barbarske bewbzmJostl ubiti nekome siromahu vola da se iskoristi samo maleni dio mesa i koa; .a J3 sam vie puta uo ljude gdje se gorko i opravdano tue na hajduke. Ne b m nikad palo na pamet da im u to~e. stupim u. odbranu; ali pak ne .treb: smetnuti s uma da su rim nesretmcma opane naJpOtrebmJa stvar, Jer s osueni provoditi lutalaki ivot po najkrevirijim mjesti~~ gole~ima bez trave i zemlje, pokritima otrim iljcima tvrdih stanaca kop su JOS mnogo hrapaviji i britkiji zbog zuba stoljea i zraka. Dogodi se ~arkada da ~lad n.ag~a hajduke druine u pastirske kolibe gdje nazor ptaJu Jest, a na slu ~tm~JU ako im se moda uskrati. Tko se u takvim sluajevima opire, na svakt nactn

5. Moralne i obiteljske vrline M orlaka

Morlak koji sranije daleko od morskih obala i zaposjednutih mjesta, open ito govorei, posve je razliito moralan ovjek od nas. Iskrenost, povjerenje i potenje te dobre eljadi, kako u svakidanjim ivotnim postupcima, rako i u ugovorima, poneki se put izmetnu u bezazlenost i glupost. To Talijan i to trguju po Dalmaciji i sami stanovnici primorja, na alost, esto zlorabe; zato se povjerenje Morlaka mnogo smanjilo i svakog se dana smanjuje preputajui mjesto sumnji i nepovjerenju. Ponavljana iskustva to su ih doivjeli s Talijanima dovela su do toga da je meu njima naa nevjera prela u poslovicu. Oni. kao najveu uvredu jednako kau pasja viro i lancmanska viro (fede di cane, fede d'ltaliano). Ta zla predrasuda prema nama mogla bi biti neugodna nepoznatu putniku, al i gotovo da ro i nije. Usprkos njoj, Morlak, gostolj ubiv i dareljiv po roenju, otvara svoju ubogu kolibu strancu, sav se pretrgne da ga dobro poslui, ne traei nikada i esto uporno odbijajui svaku zahvalnost. Meni se vie nego jednom dogodilo u Morlakoj da sam dobio ruak od ovjeka koji me nikad nije vidio niti je mogao razlono pomisliti da e me ikad vie u budunosti ponovo vidjeti. Sve dok budem iv neu zaboraviti doek i srdano ugoenje to mi ga je iskazao vojvoda Prvan u Kokoriu. Jedina je moja zasluga bila u tome to sam bio prijatelj jedne obitelji njegovih prijatelja. Poslao mi je ruho i pratnju u susret, obasuo me svim vrsnoama narodnoga gosrolj ublja u malo dana to se zadrah u tim mjestima, naredio sinu i svojim momcima da me otprate do Nererljanskog polja koje je od njegovih kua daleko dobar dan hoda i obilno me opskrbio namirnicama, a pri svemu rome nisam mogao ni pare potroiti. Kada sam poao iz konaita tako dobra gazde, on i sva njegova obitelj pratili su me pogledima i nisu ul i u kuu sve dok im sc nisam izgubio iz vida. Taj srdaan rastanak izazvao mi je u dui ganue koje nikad dotad nisam outio

36

37

niti se nadam da u ga esto outjeti putuj ui po Italiji. Ponio sam sa sobom sliku toga plemen itog ovjeka, kako radi osobita zad~voljstva ~a ga ponovo vidim i izdaleka, usprkos moru i planinama to nas diJele, tako 1 rad1 toga da mogu doarati rasko naroda u nonji njegovih glavara (str. 56~~?l Dopusti-o ece e o da se nacrta djevojaka odjea nJegove unuke, veoma razbc1ta od od1 ll k k . v Morlakinja u Kotaru i drugim krajevima roz OJe sam pwsao. Dovoljno je ovjeno postupati s Morlacima da s~ od njih zadobijusve mogue ljubaznosti i stee sraano prijateljstvo. Gost~LJublVOSt Je_ meu nJ lilJa vrlina i imuna ovjeka i siromaha; akq vam bogatas sprav1 peceno JanJe 1h brave siromah vam spremi purana, mlijeka, sae meda ili slino tome. Ova dareljivost nije samo prema strancu; ona se protee na sve kojima moe ustrebati. Kada Morlak na putu padne na konak svome domainu ili roaku, najstarija djevojka u obitelji, ili mlada ako je ima, doeka ga i p_oljubi kada sjae s konja ili na ulazu u kuu. Putnik druge n~ro~nosn ne ~z1va lak~ te enske ljubaznosti; naprotiv, kriju se ako su mlade 1 drze se povuceno. Mozda su zbog eega krenja zakona gostolj ubivosti postale oprezne ili se pak ljubomomi obiaj susjednih Turaka djelomino proirio meu naim Morlacima. Dok se ima to jesti u imunijim kuama nekoga sela, koje su sada svedene na malen broj, siromani susjedi ne oskudijevaju najnunijom hranom. Stoga se nijedan Morlak ne ponizuje toliko da ite milostinju od namjernika. Ni na jednome od svojih l'utovanja po krajevima u kojima sr~nuje taj narod nikad mi se nije desilo da sam susreo nekoga tko bi u mene upuao paru. Ja sam pak esto morao poneto zapitati u kukavnih pastira koji su bili dareljivi onim to su imali; a mnogo salJ1 ee, prolazei njihovim poljima po ljetnoj e~i, susretao uboge eteoce koji su mi dragovoljno, sa Hdanou koja me raznjeivala, nudili mjeinu s piem i kus svoga selj akoga jela. Morlaci openito nimalo ne dre do domaega gospodarstva: u toj su pojedinosri slini Hotentotima, jer za tjedan raspu ono to bi im moralo biti dovoljno za nekoliko mjeseci, samo ako se prui prilika za veselje. U vrijeme svadbe, na svetani dan zatitnika opitelji, o dolasku roaka ili prijatelja i u kojem god drugom povodu za radost, neumjereno se pije i jede sve to ima .u kui. Poslije je Morlak tedljiv i kanjava sama sebe ne sluei se stvarima koJe su namijenjene da ga zaklanjaju od vremenskih nepogoda; tako, ako ima novu kapu, a iznenadi ga kia, on je skida volei radije otkrivene i gole. glave pod11ijeti oluju nego prebrzo otetiti kapu; tako izuva obuu kada na1e na blaro, premda mu se ve sva raspala. Morlak je obino veoma toan ako mu se ne isprijee nepremos~ive potekoe. Dogodi li se da ne mogne u ureeno vr~jeme vratiti pozaj~IJem novac on doe s kakvim darkom k svom vjerovmku da zamoh dulJI rok. Cesto 'se dogodi da od roka do roka i od dara do dara, ne mislei o tome, plati dvostruko vie nego ro bi trebalo.

6. Prijateljstva i neprijateljstva
Prijateljstvo, koje je u nas podlono promjeni zbog najmanjih razloga, meu Morlacima je veoma postojano. On i su od njega stvorili gotovo vjerski zakon i ta se sveta spona sklapa pred oltarima. Slavenski obred ima poseban blagoslov da bj se sveano vezala dva prijatelja ili dvije prijateljice u nazono sti svega naroda. Pribivao sam zdruivanju dviju djevojaka koje su postajale posestre u crkvi u Peruiu . Zadovoljstvo to je izbijalo iz njihovih oij u, poto su sklopile tu svetu svezu, kazivalo je promatraima kolika se istananpst osjeaja moe razviti u duama koje nije oblikovalo, ili bolje rei pokvarilo, drutvo to ga mi nazivamo kulturnim. Tako sveano sjedinjeni prijatelji zovu se pobratimi, a ene posestrime, to hoe rei polubraa i polusestre. Prijateljstva izmeu mukarca i ene ne sklapaju se u nae dane tako sveano; ali ro se moda obiavalo initi u davnije i nevini je doba*. Od ovih prijateljstava i posveenih bratimljenja u Morlaka i u drugih naroda istoga podrijetla ini se da su potekla zakleta braa koja su esta u naem puku i na mnogim mjestima izvan Italije. Razlika izmeu ovih naih i pobratima u morlakoj nij e samo u tome to im nedostaje sveani obred nego i u tome to to u slavenskim krajevima ine ljudi svib vrsta na uzajamnu korist dok se u naima zloi nci i nasilnici vie nego drugi zdruuju i brate na tet u i nespokoj puanstva. Dunosti su tako povezanih prijatelja da jedan drugome pomae u kakvoj nevolji ili pogibelji, da osveuje nepravde nanesene drugu ird. Prijateljski zanos zna sezati dotle da se stavi na kocku i izgubi ivot za pobratima, i nisu djetki primjeri takvih rtava iako se o tim divljim prijateljima ne bui koli ko o drevnim Piladima. Kada bi se dogodilo da meu pobratimima izbije nesloga, itav bi oblinji kraj o tome govorio kao o sablanjivoj sramoti; i to se karkad dogaa u nae vrijeme, na veliku tugu morlakib staraca koji za izopaivanje svojih sunarodnjaka okrivljuj u njihovo mijeanje s Talijanima: Vino i. jaka pia, u kojima taj narod poinje pretjerivati svakoga dana po uzoru na nas, uzrokuju razdore i tragedije, kao i kod nas. ' Ako su prijateljstva jo nepokvarenih Morlaka jaka i sveta, njihova su neprijateljstva jo neugasivija ili se barem veoma teko gase. Ona se prenose s oca na sina; a majke ne proputaju podsjetiti nejake djeake na obavezu koja ih eka da osvete roditelja, ako je po nesrei bio ubijen, i esto im pokazuju okrvavljenu koulju ili oruje pokojnika. Osveta je tako usaena u duu ovog naroda da svi misionari na svijetu ne bi bili dovolj ni da je iskorijene: Morlak
Dozivlje ga vila POSESTRL\1A
S Velebita, visoke planine: ..zlo gasio, kralju Radoslave> Eto na te dvanaest delija. Pisma od Radoslava Ma una Fata Pose,st.rima chiamollo Dell'Alpi 8ebie dall'ecC~Jisa vetta: Re Radoslavo, in t1ta mal'ora siedi, Ecco sopra di te dodici annati.

Canone di Radoslava

39

po prirodi naginje initi dobro svome blinjemu; on je silno _zahvalan_i za najneznatnija dobroinstva; ali jao onome tko mu nanese zlo 1h ga uvnJed1! Osveti' i pravda meu tint ljudima odgovaraju istom pojmu koji je doista prvobitan; a postoji i otrcana poslovica kojoj se, na alost, pokoravaju: Tko se ne osveti, on se ne posveti (Chi non si vendica, non si santifica}. Znaajno je da u ilirskom jeziku osveta jednako znai vendetta i santificazione; ta.ko i izvedeni glagol osvetiti. Stara obiteljska neprijateljstva i osobne osvete znaju izazvati krvoprolie poslije mnogo i mnogo godina; u Albaniji su, kako mi rekoe, njihove posljedice jo stranije i krvne due jo oepomirjjivije. U tim je krajevima ovjek najblae udi sposoban za najbarbarskiju osvetu vjerujui stalno da ispunjava svoju dunost dok je vri, priklanjajui se roj ludoj obmani lane asti usprkos krenju najsvetijih zakona i kaznama kojima se izvrgava zbog odluke s wniljajem. . . Ubojica nekog Morlaka, koji ima jaku rodbinu, ob1no se mora potucati od sela do sela krijui se nekoliko godi.na. Ako je bio dovoljno vjet ili dovoljno sretan te umakao potrazi svojih gonitelja, a uz to zgrnuo neto novca, poslije dolina vremena nastoji dobiti oprost i pomirbu; za pregovaranje o uvjetima zatrauje i dobiva zajamen prolaz koji se vjerno potuje na rije. On nalazi posrednike koji uglavljenoga dana sastavljaju dva neprijateljska roda. Poslije uvoda u pregovore, krivca se priputa na mjesto sastanka, a on se vue etveronoke po zemlji dok mu o vraru visi puka, samokres ili no kojim je izvreno ubojstvo. Dok on stoji u tako pokonm poloaju, jedan ili vie roaka nabrajaju hvale o pokojniku koje esto podiu duhove na osvetu i etverononog ovjeka izvrgavaju tekoj opasnosti. U ponekim mjestima, prema obredu, mukarci oteene strane meu mu pod grlo vatreno ili hladno oruje i poslije duga opiranja naposljetku pristanu primiti krvarinu u novcu. Takva izmirenja znaju mnogo stajati meu Albancima; meu Morlacima ponekad se uglave bez velika troka, a svugdje se zakljuuju dobrim deranjem na raun krivca.

koja se djelomino razlikuje od ruskog pisma. Dogaalo se esto da bi upnik, poboniji nego ueniji, propovijedajui s oltara, nagrdio neku zgodu ili u njoj izmijenio sadraj; u takvim sluajevima iz sluateljstva se dizao glas nekoga od nazonih da rekne: Nije tako. Pretpostavlja se da se posvetila panja skupljanju svih tih knjiga, da bi se izbjegla ovakva sablazan, tako da ih se vrlo malo nalazi u Morlakoj. Okretnost duha ovog naroda esto se dokazuje u davanju paprenih odgovora. Neki Morlak iz Sinja bio je nazoan pri razmjeni zarobljenika poslije posljednjega rata Prejasne Repu blike s Turinom. Davalo se nekoliko osmanlijskih vojnika da se otkupi jednoga naeg asnika. Neki turski zastupnik podrugljivo ree da mu se ini kako Mleani slabo trguju. "znaj, odgovori Morlak, da moj knez uvijek drage volje dade nekoliko magaraca u zamjenu za jednoga dobra konja. izvrsnoj prirodnoj nadarenosti da sve naue, Morlaci su vrlo oskudn a znanja u zemljoradnji i uzgoju stoke. Izuzetna osobina toga naroda da s. e uporno dri starinskih obiaja, te mala briga to je dosad po kazivana da se ta upornost pobijedi zornim dokazima o korisnosti novih naina, nuno moraju voditi do ovakvih posljedica. Njihova goveda i ovce esto trpe glad i studen na otvorenome. Rala kojima se slue i ostalo ratarsko orue izgledaju kao da su prvi put izumljeni, i roliko su razliiti od naih koliko bi to bile druge naprave iz vremena T riptolema od ovih to se rabe u dananje doba.5 Maslo, sir i kiselo mlijeko prave osrednje; i moda se tu ne bi imalo to rei kada bi te preradbe mlijeka vrili s malo manje neistoe. Krojaka je vjetina ovdje ograniena na starinske i nepromjenljive krojeve odjee to se uvijek pravi od istih tkani.na. Sire ili ue platno od obinoga smete morlakoga krojaa. Poneto znaju i o jednostavnu bojenju, a boje im ni po emu ne zasluuju prezir. Crnu prave od kore drveta koje se ilirski zove jasen; nju osam dana tope zajedno s ljuskavom troskom od eljeza to se nahvata oko kovakog nakovnja; ta se voda ostavlja da se ohladi, a onda se njome boji. Tako dobjvaju i lijepu tamnomodro boju mijeanjem saa suena u hladovini s vrlo istom cijedi; i ta smjesa vri nekoliko sati, pa se zatim pusti da se ohladi prije nego to se u nju ubace sukna za bojenje. Takoer, iz biljke koja se u njih zove ru/' izvlai se uta i smea boja, a za dobivanje prve od nj ih rabe katkad biljku koja je u njih znana pod imenom puca/ina? Gotovo sve morlake ene znaju vesti i plesti. Njihovi su vezovi vrlo neobini i savreno su slini s lica i s nalija. Imaju jednu vrstu pletenja koju ne znaju oponaati nae Talijanke, a rabe je osobito za onu vrstu bjeve to je nose u papuama i opancima, a zove se nazuvka. Nisu gore rijetki ni razboji za sukno i grubo platno, ali na njima malo rade ene, jer njihove se dunosti meu Morlacima ne mogu spojiti s poslovima gdje se sjedi.
~ Trip~?lem, kralj u Eleusini ; prema mitologiji, na zapovijed boiicc Demetre uio ljude zcmiJO radnJ 6 Jsatis tincrori;) - picoma silina, sa, siojavina. 7 puclli1 l:t - iuti b<~grem, Colutca arboresccos
Unato

irilicom bosanicom

7. Prirodni darovi i vjetine

Zbog bistra uma i nekog prirodno poduzetna duha, Morlaci. su sprerro1i uspjeti u svakoj vrsti posla. Pod orujem, kada se njima dobto upravlja, izvrsno se iskazuju; potkraj prologa stoljea korisno ih je upotrijebio kao grenadire hrabri general Delfino koji je osvojio vaan dio zemljita ispod vlasti Porte sluei se osobito tim etama u ra.zliite svrhe. udesno uspijevaju kada se usmjere na trgovake poslove, a i kada odrastu, lako naue itati i pisati i raunati." Pria se da su se u poetku ovog stoljea morla.ki pastiri mnogo bavili itanjem debele knjige o kranskom, moralnom i povijesnom nauku to ju je sloio neki o. Divkovi,' a vie je puta tiskana u Mlecima njihovom
Matija Divkovl (1563-1631 ), bosanski [ra~jevac, .hrv~rski pi:~c. Vainija dj_~~a: N(mk krstjanski, Sto udesa ( 1611), Btsjede {1616). Djela Je dao nskau bosancu:om, u VeneclJl, 1ona su se itah\ u cijeloj Bosni, Dalmaciji i lstri.
4

d:?

43

izraduju grubo i peku se u seoskim peima iskopamma u rlu, ah su mnogo rrajnije od naih.

u nekim morlakim selima ima looarskog obna~ kao u Vdici_; posude se

8. Pravrovjer;e
l. skoga ili grkoga obreda, ovi narodi imaju .vrlo udnovara vjerska II CIIll . . B. man ko a zbog neznanja onih koji bi ih morah prosVJecvan, postaJu O 1' 13 P' ldh

svakoga dana sve nakaznije zamrena. Morlaa VJeruJ~ u VJCStlce, z~ ~ e, u ~are nocne , i vradbine tako jogunasro kao da su nphov umak . .v1d1eh . . na . djelu tisuu puta. Vjeruju rakoder vrlo vrsro u posrojanjc va~1p1ra 1pr~plSUJU im, kao u Transilvaniji, 'da djeci siu krv. Kada umre ~vJe~ u ko)~ga se n da moe postati vampir il i vukodlak, kako om kazu, znaJu mu sum 13 d . d li" d prerezati potkoljenice i svega ga izbosri iglam_a, tvr ec a pos J~ ra va zahvara ne moe vie rumarari naokolo. Dogod sc ponekad da neki Morlak prije smni zamoli svoje nasljednike i obvee ih da s _nji~ pos~pc ~~ s vukodlakom prije nego to mu le poloe u grob, predvJdaJUI da ce zaaJelo silno eati djeje krvi. ._ Najhrabriji hajduk pobjegao bi to ga noge nose da mu se uk:U:e kakva utvara dua sablast ili drugi slian zloduh, ro ih nikad ne uzmaJ1!ka pred oima' Ltzav:ele mate lakovjernih i upozorenih ljudi. Oni se ne _ sn.de wga uasa i odgovaraju neto slino Pindarovoj izreci: Srrah to dolazi od duhova nagoni u bijeg i sinove boanske. Modake su ene, _to je p~sve__naravno, I kako tm sropur straljivije i zanesenije od mukaraca, a neke od nJih, slusaJuC ro govore, same vjeruju da su zaisra vjeri~. . . . Srare vjerice u Morlakoj znaju bacati mnoge vradzb_ ne; ah J~doa od najeih ona je kojom se zasuuje mlijeko u ~uih krava da~ ga v!asme unale vie. A smisle one i ljepe srvari. Znam Jednoga mlad1ca koJemu _su ~a spavanju dvije vjetice iupale srce elei ga_is~i _ i pojesri. Taj ja~k mJe primijetio svoj gubirak, to je posve naravno, JCr JC b10 uton~o u sa"?~~ kada se probudio, poeo se jadati, osjeajui da mu je prazno m1esro .g~Je 1e .s~~ Cokula* koji je leao na istom mjesru, ali nije spavao, dobro JC vl(iio v1esnq_ u anatomsku operaciju, ali ih nije mogao sprijeiti, jer su ga ~ile uc~kle. Uro~ JC izgubio snagu kada se mladi bez srca probudio, pa su obopca hrJ:~ kazniti re dvije opake enske: ali one se na brziou namazac nekom mascu z svog~ 1 lonia i odletjee. Fcarar prisrupi ognjim, izvut-e iz er.ave ve pee.'?o srce_ dade ga mladiu da ga pojede; posve je razlll~ljiv? JC oz~.ravo c1m ~~ JC progutao. Veleasni je ro pripovijedao, a moda JOS pnpovr)eda, kunuc se duom da je sve isrina; a dobri ljudi nisu mislili niri misle da je ~op_uteno posumnjari kako se ro njemu priinilo zbog vina ili kako su one dvtJC zenske, od kojih jedna nije bila stara, odlerjelc zbog posve drugog razloga a ne zbog toga jer su bile vjetice. Kako postOje arobnice, zvane vietice, tako se uza zlo

?a

nade i lijek, i ru su este bahornice, vrlo vjere u skidanju uroka. Teko nevjernome koji bi posumnjao u re dvije protivne moi. Izmeu latinskog i grkog obreda vlada po obiaju savrena nesloga; ni jedni ni drugi crkveni slubenici ne proputaju je zasijati: svaka srrana iznosi risuu sablanjivm priica na raun druge. Latinske su crkve siromane, ali nisu veoma prljave; grke su jednako siromane i sramomo prljave. Vidio sam upnika jednoga morlakog sela kako sjedi na zemlji na rrgu ispred crkve i ispovijeda ene koje su klealc pokraj njega; udan poloaj, zacijelo, ali svjedoi o nevinosti obiaja wga dobrog naroda. Njihovo oboavanje slugu Gospodnjih veoma je duboko, a ovisnost o njima i povjerenje u njih potpuni. Nerijetko s Morlacima pastiri njihovih dua posrupaju vojni ki, re im ibom popravljaju rijela. Moda u roj pojed inosti ima zloupotrebe, kako ~roje im a u javnim pokorama koje zadaju po uzoru na sram crkvu. Ima ih koji i previe zlorabe bezazleno povje.renje ubogih gortaka izvlaei nedoputenu korisrod praznovjernih zapisa i druge kanjive trgovake robe tc vrsre. U rakvim zapisima piu na obijestan nain imena sveraca s kojima se ne valja aliti, a katkad ih prepisuju sa srarijih, pa unutra mijeaju zle stvari. Tim zapisima pridaju gorovo jednake moi kakve su sljedbenici Bazilida pridavati svom udovino zarezanom kamenju. Morlaci ih znaju nositi zaivene na kapi da ozd rave ili da se ouvaju od kakve bolesti; esto ih s istom nakanom veu svojim volovima za rogove. Sasmvljai tih papira~ zbog dobiti to ih iz njih izvlae, poduzimaju najprikladnije mjere da im sauvaju dobar glas unato estim dokazima o njihovoj nckorisnosri koju ipak )noraju_,uvidjeti oni koji se njima slue. Vrijedno je zabiljeiri da se i Turci iz .s usjedpm mjesra obraaju kranskim sveenicima da im naine zapis; to mora nemalo pridonijeti porasru vrijednosti ove robe. Drugo to Morlaci mju (to i nije iskljuivo njihovo a da ne bi imalo mjesra medu naim prostim pukom) bakreni su i srebrni novii kasnoga Carsrva i suvremeni mleraki kovanci koje sc smarra medaljama svete jelene, te im se pripisuje velike moi protiv padavice i drugih boletina. Ta isra savrenstva pripisuju se onim ugarskim noviima to se zovu petice, ako s nalija imaju sliku Djevice s djerecem Isusom u naruju s desne strane. Takav jedan novi veoma je drag dar i ljudima i enama u Mori akoj. T urei iz susjedstva to sa tovanjem nose praznovjerne zapise i esto donose darove ili daju da se dre mise pred likom Djevice (a roje jamano u protuslovlju s Kur'anom), zbog nekoga drugoga oprenog pronslovlja ne odgovamju na pozdrav sverim imenom Isusovim. Stoga du njihove granice purnici, kada se susretnu, ne obiavaju , kao u mjestima koja su blie moru, rei Hvat;en Isus (sia lodaro Gesu) nego Hvalien Bog, (sia lodaro Jddio).

9.

Obiaji

Nevinosr i prirodna sloboda pastirskih sroljea jo se odravaju u Morla koj ili su barem osra.li ojmovi vrlo veliki rragovi u mjestima koja su podalje od

Cokulal C toccolante) pogrdan ie nazi" u franjevce,

tzV,

m;a1u br3U.

45

naJih naselja. Gstu srdanost osjeaja ovdje ne sputavaju obziri i ona se jasno iskazuje vanjskim wacima neovisno o ~rilikama. Uje~a ~orla~ka ~jevojka susrerne ovjeka iz. ~voga sela na putu pnsno ga polJubt ne mtsleo na zlo. Vidio sam kako se meusobno ljube sve ene i djevojke i mladii i starci iz nekoliko sela, im stignu pred crkvu o blagdanima. G nilo se da je sav raj svijet iz jedne jedine obitelji. Poslije sam stotinu puta opazio tu isna stv~r po _cesta~a i sajmovima primorskih gradova gdje Morlaci dolaze prodavati svoJe prOtz vode. U vrijeme blagdana i veselja, osim poljupca, doputa se i poneka druga slobodica rukama, to bismo mi smatrali nepristojnou, ali oni ne drie rako; ako ih zbog roga ukore, kaiu da je to ala koja nira ne znai. U tim alama, meutim, esto poinju njihove ljubavi koje se nerijetko zavravaju otmicama kada se dvoje zaljubljenih sporazumiju. Rijedak, je sluaj (i zacijelo se ne dogaa u mjestima koja su daleko od trgovine) da ~orla k o~mc djevojku k_?ja ne pristaje ili da je obclasri. Kada bi se ro dogodtlo, mladtca bt se )atoatno dobro branila, jer jakost iena iz ovih krajeva redovito malo :taosraje za jakou mukaraca. Gotovo uvijek otera djevojka sama odredi vrijeme i mjesto otmice; a ro ini da bi se oslobodila brojnih prosaca kojima je moda 7,.adala rije i od kojih je primila kakav darak u zalog ljubavi, kao prsten od ute mjedi, noi ili neku drugu jefrinu srvar. Morlak.inje se drie donekle uredno prije udaje, ali poto steknu mua, porpuno se preputaju neistoi kao da ele opravdati prezir kojemu su izvrgnute. To ne znai da djevojke ire ugodan miris, jer obino mau kosu maslom koje se lako uei.e pa ve iz.daleka hlapi najneugodnijim smradom to moe raniti nos ormjcna ovj eka.

1O . c11ska 110nja
Ruho Morlakinja razlii10 je u raznim krajevima, ali talijanskom je oku uvijek jednako udnovato. Djevojako je ruho sloenije i neobinije zbog nakita to ga nose na glavi, za razliku od udarih iena kojima nije doputen_o nositi nita osim bijelog ili obojenog rupca. Djevojke nose skrlemu kapu s koJe obino visi veo to pada niz lea i znak je njihova djevianstva. Mnogi nizovi srebrna novca, meu kojim esto ima starinskoga i dragocjenoga, krase kapu najuglednijih djevojaka koje o nju znaju objesiti i filigranske radove u obliku naunica i srebrnih lania s polumjesecima na krajevima. Na nekima se vide sloena razliita bojena stakla okovana srebrom. Siromane djevojke nose kapu lienu svakog uresa, tli im je kadgod ukraena samo neobinim kolji cama niskama staklena unja ili okruglim rukorvorina.ma od kosirra. Jedno od ~avnih odlija tih kapa, koje predstavljaju dobar ukus najraskonij~h mladih Morlakinja, u tome je ~to arolikou uresa privlae oko i to zvekecu na najmanje porresanjc glavom. Zbog toga se na njima i nala:r,e lan~ii, srdaca, polumjeseci od srebra ili lima, lani dragulji, puiii i druge sli~e drangulije. U nekim krajevima za kapu se zadijevaju kire arena ~rja koJe slie na dva roga; u nekima drugima na nju meu rreperave per:Jaruce od

sra~la, ~rug~je od umjerna cvijea, ro ih kupuju u primorskim mjestima; i valJ3 pnznatt da sc u arenilu rih obijesnih i barbarskih ures:t katkad vidi razvijen svojevrstan duh. Koulje :z:t blagdane vezene su crvenom svilom i ponekad zlntom; obino ih izrauju same gonei srada na pau i udo je kako dobro vezu svoje vezove bez ikakve podloge i hodajui. Ove sc koulje kopaju pod vratom dvjema sponama koje se zovu maite, a niz prsi su otvorene kao i muke. ene i djevojke nose oko vrata debele niske staklena zrnja razliite veliine i barbarski ispremijeanih boja; na rukama mnotvo prstenja od kositra, ure mjedi i srebra; na zapeu konate narukvice obloene rukorvorinama od kositra ili, ako su veoma bogate, srebra. Nose i prsluke, vezene ili ureene niskama od stakla i koljica, ali ne waju za srewike nin u prsluke umeu iice ili kitove kosti. Sirok pis orkan od bojene vune ili proaran kositrOm na koii opasuje haljinu ili suknju koja je du rubova katkad takoder optoena koljkama i koju zbog modre boje (turc:hino) to prevladava zovu modrina. Gornja haljina od rae kao i suknja dopire im do pola noge; opivena je du rubova skerletom i zove se sadak. Ljeti svlae modrinu i nose sam sadak bez rukava, iznad suknjice ili bijele koulje. Djevojake arape uvijek su crvene; obua im je slina mus'"koj i zove se opa11ci; imaju porplat od sirove volujske koie, gomjite od usukanih traka nainjenih od ovje koie koje se zovu optlte; one se omataju i steu iznad gleanja poput starinskih koru rna. Djevojkama se ne doputa nositi drukiju obuu, ma koli ko njihove porodice bile bogare. Kada se udaj u, mogu odloiti opa~1ke i' uzeti n~rskc papue. Djcvoj~ke pletenice skr ivene su pod kapom; nevJeste th putaJU da padnu na gruch, a ponekad ih veu ispod vrata; osim toga, u njih uvijek meu i upleu medalje, stakleno zrnje i probueni novac po ratarskom i amerikom obiaju. Djevojka koja bi izila na glas zbog loa vladanja, izvrgla bi se pogibelji da joj upnik u crkvi javno strgne crvenu kapu i da joj zatim koji rodak odree kosu u 7.nak sramote. Zbog roga, ako koja od njih poini kakav ljubavni grijeh, sama od sebe skida djeviansko znamenje i gleda promijeniti selo.

l l . Svadbe, tn~dnoe, porodaji

Veoma je est sluaj i medu Morlacima da djevojka bude isproena za ~kog_mladia koji ivi mnogo milja daleko; ral-ve brakove ugovaraju srarci Jedne_ druge obitelJ a da se budui mladenci nikad nisu vidjeli. Razlog tim daldctm porrogama wade biri, vie nego pomanjkanje djevojaka u selu ili okolici, elja za oroenjem s ~rodic:ama koje su veoma razgranate i uvene po rome ~to sll dale hrabrih ljudi. Momkov otac, ili koji drugi njegov roak zrele dob, pode prositi mladenku, ili, bolje rei, jednu od mladenki iz takve po~ic:e, nen1ajui obino odredena izbora. Njemu pokaiu sve djevojke iz. kuce, a on bira po volji potujui ponajvie pravo prvoroenja. Rijetko sc uskrauju :z:tprocne djevojke, niti se obiava nmogo obzirao na prilike onoga

46

47

tko je prosi. Cesto se dogaa da neki bogat Morlak dade jednu od keri vlasrirom sluzi ili kmetu, kao ro se i nilo u patrij arhalno doba; tako se malo drj do iena u rim krajevima. U tim prilikama one ipak imaju jedno pravo to bi ga nae eljele imati, a pravedno bi bilo da ga imaju. Onaj tko je djevojku zaprosio kao zastupnik i dobio je, odlazi po enika i vraa se s njime da jedno drugo vidi. Ako im je obostrano po volji, brak je sklopljen. U ponekom selu obiaj je da djevoJka ide vidjeti kuu i porodicu predloenog momka, prije nego to konano prisrane; ona ima slobodu raskinuri ugovor kad god joj se mjesto ili eljad zbog neega ne svide. Ako je njima zadovoljna, vraa se u oinsku kuu u pratnji budueg mua, djcverova i porodinih prijatelja. Odredi se vrijeme vjenanja, pa kada ono dode, mladoenja skupi najuglednije roake, koji se tako zbrani 70VU svati, te svi pojau konje i lijepo ureeni odu do djevojine kue. Jedan od israknurih ukrasa svadbenih uzvanika jesr paunovo pero na kapi. Druiina je dobro naoruana da odbije svaki napad ili zasjedu koji bi 1m mogli pornuriti veselje. Takva su se iznenaenja esto dogaala u prolim vremenima kada se obiavalo (koliko se razabire iz junakih narodnih pjesama) da razliiti traiirelji ruke neke djevojke zadobivaju prednost junakim djelima ili iskuavanjem u hitrini, tjelesnoj spremosti i 9 dosjetljivosti. U jednoj sraroj pjesmi o enidbi vojvode Sibinjanina Janka- (koji bijae suvremenik slavnog Jurja Kastrioti a, reenog Skenderbcga) braa Janje T emivarke, koju je Janko zaprosio, ncnaklonjcna njemu, poto su ga naveli da pije vie nego !ito treba, predlaiu mu igre, s mogunou da dobije mladu ako sc u njima asno ponese ili da pogine ako ne uspije izvriti zadatke. Iznesoe na koplju jabuku, Ter su njemu tiho besidili: Strilaj, Janko, na ko plju jabuku: Ako li je ustrilit ne more, Nit 6 oti, ni odniti glavu, Ni odvesri lipotu divojku. Druga predloiena igra bila je da preskoi devet konja, poredanih jedan do drugw, u jednome skoku; trea, da prepozna svoju mladu izmedu devet djevojaka pokrivenih koprenama. Janko je zaista bio hrabar junak, ali nije bio vjet tim vitetvima; umjesto njega izvdio ih je njegov neak, i tu se nije imalo ro prigovoriti, jer to je dopu~tao obiaj kao ro se na vaem otoku, Kraljici oceana, dopu~ta platiti ovjeka da se bon umjesro onoga rko je izazvan. Nain na koji je Sekul, Jankov neak, pogodio koja je ujakova zarunica izmedu

devet djevOJaka zaslu~uje da se nav(-de, a da time produi m svoje zastranjenje u govoru. Razastro JC po rlu dolamu skinuru sa sebe i tako u jeleku veli pjesnik, ' Sinu Sekul kako sunce arko . Zatim je po njoj prosuo pregrt zlamog prstenja i obratio se zastrrim . dJevojkama: Kupi sada od zlata prstene, Ujno moJa, Jankova divojko! Ako li se koja drug;t mai, Odsi tu joj ruku do lokara. Sve divojke nase odstupie, Al1 ne hu Jankova divojka, Ve pokupi od zlata prstene Ter ih mee na bijele ruke. Sekulu valja priznati poseban dar za prepoznavanje krabulja. Tko bi sc poslije ovakvih iskuavanja naao iskljuen iz pronje ili svrstan za..drugih, .~ 1~islio da ro ~ije pravedno, nastojao je ronadoknadiri nasiljem za ~OJim su ~hJcdl.c krv~vc.bnke. Na grobovima starih Slavena, koji se nalaze po ~umama 1 pust1m mJCStnna u Morlakoj, esto se vide re borbe isklesane u grubu barcljcfu. Poto >e mlada pod velom i s vijencem odvede u crkvu meu svatovima na konju, te sc ~bave svcri o bredi, uz pucnjavu iz samokresa i puaka, uz barbarske urhkc i buno potcikivanje od veselja prate je oinskoj kui ili mladoienjinoj ako nije da leko. Svaki svar ima neku posebnu dunost kak~ za ~lllovanja, tako i za gozbe koje se dohvate im zavre crkveni obredi: Prvi nac d~ ispred svih ostalih i pjeva na sranoviroj udaljenosti; barjaktar razvija sv1lenu zastavu na koplju kojemu je na vrhu nasaena jabuka; barjakrara su dva, a na odllnijim svadbama eriri. Stari svar je glavna osoba u druini i tim !IC d~tojansrvo~ o~ino zaodijeva najasniji ovjek u rodu. Sraeo je odreden da pnma ~a~VIJedl Starog svara. Dva djevera, koji moraju biti mladoenjina braa ako h m~, d~ore ml~~u . .K~m je ono ro je u nas compare; komordiija ll seksana zaduzen JC man ~knn1u s mirazom. Cau nosi ~tap i drii povorku u rcxlu kao metar ceremonije; on ide pjevajui glasno: Breberi Da110ri Dobra-sria, Jara, Piko, imena starinskih milostivih boanstava. lO klija j;

Bu

' Pf<$1N no mok om.m ;m pD\1......, 1onom. ah opale sluii da Je: upomaju olilbJ onih l'<lllCN mabJ noJOda. . ! To J< u s<Van PJ<>m ~ Kotol<!va Ra~ra ugodnoga naroda slo1111ukoga (1759). Z.. n1u 1 za n<ke druge pjesme koJ< slijede Kit daje ovakav naslov: Slide pisme vojvode janka, koie opmito pivaju DalmDf>nd, 8ol01jad, Uami i ostali od slouinkoga j<VkJJ narodi. Lipe su slulati, ako i nye mogua da'"~ iftlllote. Usp. Stan p!Jd bnmuki,l1, Dj<ID ~Kolia Mioia. str. 332.
~ Je:

!'<'!< "o /C! S. loM ochlo u Naoonu. Takockr ih se mnoso vidi u l...ovrKu, Cisn 1' Mro 'Cin<
o t~ o u '""' u~, gdje ~ kaft da JC pochgnu1 na mjesm huke. ' 1 Rlj(' )C! o vlaSI<om u>voku iDr apue kOJo 1 pmlUt i> vlaiJa. svrov>k< p - ko "")'m sc bodrr plna6 na posuknanje. odnoono cupbn~. P"PJ<v
' -

Osobuo th una u

wmt amcdu LJubuU<op i

Vrzora, ".obalama Tt<bibt~ dut,

~~o!kSmj~ ~k ln~k~. Posro1 jcd~n oso~ljcn u Drveniku u Primorju, <van KostolljilD';d,~

48

49

pehamik u dmiini, kako na pmu, roko i za srolom. Ta sc sluba udvosrrui i utrostrui, u skladu s potrcbam:l brojnijih svatOva. Ruak prvoga dana katk:1d se daje u mladcnkinoj kui, ali naj~ u mladoienjinoj, jer se svan poslije vjenanoga blagoslova zapute k nJegovu prebivaliru. Tri-etiri pjc~ak:l tre ispred drutva i najb.rii od nj~. ~bije za nagr:~du maramu, svojcvrsr:m runik izvezen na dva kraJa. Domaon 1lig~ a va kue izbzi u susret nevjesti; prije nego to on:1 sjae i~ sedla, daJu JOJ da pomiluje dijete koje se posudi od susjeda ako nema ~ijednoga u porodici. K:~da sjae, prije nego to e ui u kuu, klekne 1 polJubi prag na vraoma. Svekrva, ili ako nema nJe, neka druga iena iz roda, daruje joj reeto puno razliinh vrsta ita i sima vOI, kao to su ljdnjao 1 bajami, a ona ih mora rasun po svatovima bacaJui th pregritima iza leda. Toga dana ~~ra ~ rua za stolom svojte nego .ta odvojenom rrpcwm s dvama d1cvenma 1 st aelom. Mladoenja sjeda za svatovski stol; ah on cijeloga toga dana, posveena jedino branom sjedinjenju: ne .smije nita r~zveziva~i. ni sj~i ..Kum za njega ree meso i kruh. Na domainu JC red da poz1vn na ptce; prvt ce mu odgovoriti po svome dostojanstvu stari svat. Obino k~ucn)e bukare:~ t~ Je velika i obilata drvena a:1, poinje pobono sa zdravtcom svecu zasnmtku obitelji, napretku svete vjere ili ega drugoga jo uzviknijcga i tovanijega. Najprekomjemijc izobilje vlada na ovim gozbama, ali s~a~i svar daje ~~~~g aljui namirnice sa svoje strane. Ruak se otvara voem t strom, a zakiJuCUJe juhom, upravo obrnuro naem obiaju. Medu rastrono iw ijetim jelima ima svih vrsta peradi, jarctine, janjetine i ponekad divljai; ali rijetko se na~ rclcrinc, meu Morlacima koje nije pokvarilo strano drutvo mo7.da nikad. To zaziranje od releeg mesa veoma je staro u narodu; to istie i sv. Jeronim protiv Jovinijana. Tomko M rnav i , pisac podrijetlom iz Bosne koji je ~vio~ poetku prologa stoljea, veli da su se Dalmatinci, koje nisu pokvarth rut poroci, sve do njegovih d:ma suzdriavali od teletine kao od neiSta jela~ ene iz rodbine, ako su pozvane, ne ruaju za mukim srolom, jer je ustalJen obiaj da uvijek jedu odvoj~no. Poslije ruka, kao to je obino na sveano stima, prelazi se na plesove, na starinske pjesme i na igre vjetine i domilj~ro sti. Uveer u prikladan sar, poslije veere, poro se zavre rri obredne zdravtce, kum prati mladoenju u branu odaju, koja zna biti podrum ili sraja za blago, odakle naredi djevcrima i sraelu da iziu, pa ostane on sam s dvoma mladencima. Ako je pripravlJena bolja postelja nego ~TO je slama, privodi ih k njoj; i poto odrijei mladoj pas, naredi da mladoenja i ona jedno ~~ svuku. Nema rome dugo oko JC u punoj svojoj snazi postojao obiaj k~J Je obvezivao kuma da potpuno svue mladu; posljedtca toga je povlastica koJa JC jo preosmla tome duhovnom rodaku da je poljubi koliko god puta hoe i n~ kojem god je mjestu sreme; povlastica koja e isprva moda biti ugodna, ~~~ koja s vremenom mora postati neukusna. Kada mladenci osranu u koulp,
At in nostra prouinda scIUJ pu rant vitu/os de110r1.1re. O. HIU conrr.~ Jovin. Ad hane. diem Dalmata., qiiOI/Hftgrrna Vltia non in/e, ub es11 vitul~ non se~ ac ab immunda <UO ab'-r<nt. JO TOMC. MAR.'I. u n<ttd. dJelu Ot- lllyr..:o, C.<Sanbusque lllyncu.

kum sc povlai i prislukuje na vratima, ako ih ima. Njegova je dunost objaviti ishod prvih zagrljaja i to ini pu01jem iz samokresa, a nekoliko mu svatova Jednako odgovori; ali ako mladoienja nade kakvu neoekivanu lakou (kada je dovoljno prepreden da to opazi}, sveanost se pokvari. Ipak se ne die buka kakvu u slinim sluajevima diiu Ukrajinci od kojih se nai Morlaci u ovom sluaju malo razlikuju, premda u cjelini imaju s njima vrlo veliku podudarnos1 u nonji, obiajima, narjeju i ak pismu. Ondje dan poslije svadbe znaju veoma sveano nositi u ophodnji mladenkinu ko~ulju; a vrlo grubo zlostavljaju majku, ako mladenkino djevianstvo budne sumnjivo. Nje-zinoj nepailjivoj uvarici znaju se narugati i tako da joj nalijevaju pie u posudu probukna dna. Po~ to d' a djevera i staeo budu orpuJteni s mjesta namijenjena seljakom Hirneneju 11 , ako ele biti ponovo primljeni medu svatove, moraju odgovoriti na zdravicu pokore za kaznu to su napusrili mladu koja im je bila povjerena na uvanje. U ovakvim prigodama rasipno se rroi rakija. Iduega dana nevjestu, skinuvi veo i djeviansku kapu, gologlava dvori za svnrovskim stolom i prisiljena je sluati najbezobraznije dvosmislice i najpijanije grubosti uzvanika kojt smatraju da su u takvim sluajevima oslobodcni stega svoje obiajne pristojnosti u nekim stvarima. Ove svadbene sveanosti, reene u/rave u starih Huna, nai Morlaci zovu ulravice, od ega je jamano itvedena talijanska rije stravitto; one rraju tri, est, osam i vie dana, prema mogunosti ili rasipnosti obirelji koja ih prireuje. U rc dane veselja mlada izvlai znatnu dobit i rako stvori svoju simu utedu, jer u miraz obino donese samo svoje ruho i kravu, a csro sc dogaa da njezina rodbina izvlai novac od mladoenje umjesto dn ga dade. Ona svakog jutra nosi gostima vodu za ruke, a svaki od njih, poto ih opere, mora baciti neto novia u umivaonik; i pravo je da neto plate kada se pem oni kojima katkad produ itavi mjeseci a da to nijednom ne uine. Obi:lj daje nevjestama slobodu da se naale sa ~vatovima skrivajui njihove opanke i kape i noeve i druge sline stvari od nuine potrebe, koje oni moraju otkupljivati svotom ~to je druina nametne. Osim gore spomenutih dobrovoljnih i izmamljenih prilogn, svatko od njih mora po obredu nadariti nevjestu, a ona sa svoje strane odgovara sitnim darovima posljednjega dana pira. Kum i mbdoienja donose ih na isukanim sabljama pred domaina koji ih dijeli po redu svim svatoVIma; obino se sastoje od koulja, rubaca, marama, kapa i slinih Stvarica male vrijednosti. Svadberu su obredi gotovo isti po cijeloj prosrranoj zemlji u kojoj i,e Morlaci, a ntsu ba mnogo neslini ni oni medu seljacima na otocima, tc u priobalju lwe i Dalmacije. Od razliitih obiaja to se ovdje susreu poznat je onaj s otoka Zlarina u ibenskome moru, gdje stari svat (koji moe biti, a esro i jest pijan) mora mladenki, u trenutku kada se ona sprema povui s muem,
11

Ovo su obobl' Jcdn&<'!ki ci1<loi ruskoj

Honxnq, u s.-.rosrtkoj mitoiOSJi bos b<ab.

umir

so

51

skinuti s glave cvjemi vijenac zamahnuvi golom sabljom. Na otoku Pagu u Kvarneru, u selu Novalji (gdje je vjerojamo bila Cissa u srarih geografa), postoji smjcnija i n~pasnija, premda jednako divlja i okrurna navada. Kada mladoenja hoe povesti sa sobom djevojku s kojom sc mora nerazreivo vezati, njrnn orae ili majka, u inu predaje, s vehktm pretjerivanjern sranu mu nabrajatt njezine ruine osobine! Kad je vet hoe, znaj da je kukavna, prkosna, jogunasra itd ... Na ro e mladoenja, okrenuvi se mladoj s prezirom: Oh, kad je rakva , rekne joj, ja u tc vet natjerari da meme pamet u glavu ! Uz re rijei dobro je pljusne ili je .udari ~kom ili nogom ili joj iska.e kakvu slinu ljubaznost koja je kadto zahvati, jer taj obred nije samo slikovit. Openito sc in i , kako kaiu, da morlake ene, pa i oroanke, osim gradskih stanovnica, ne grde mueve to ih katkad istuku, a esto ni momke. U okolici Omi~ nevjeste moraju u prvoj godini braka ljubiti sve poznate sunarodnjake koji im stignu u kuu; poslije roga roka obiaj ih oslobaa takve udvornosti, kao da zbog nepodnoljive prljavrine kojoj se obino preputaju postaju nedos10jne dn je iskazuju. Moda je ta njihova neistoa u isti as uzrok i posljedica poniavajureg naina na koji s njima postupaju mue,i i roaci. Kad3 govore s uglednijom osobom, om ih nikad ne imenuju be7 prethodne isprike S vaim doputenjem; najprosvjeeniji Morlak, kada mora spomenuti svoju enu, uvijek rekne: Da prostire, moja ena. Oni rijetki koji imaju postelju, gdje spavaju na slami, ne rrpe u njoj enu, koja mora spavati na podu i posluati samo kada je on zovne. Spavao sam vie puta u morlakim kuama i imao priliku vidjeti kako gorovo posvuda vlada taj prezir prema enskom spolu koj i ga gore i zasluuje, jer nije nimalo ljubak ni njean nego ak izobliuje i kvari darove prirode. T rudnoc i por:tdaji ovih iena bile bi novost meu nama, gdje gospoe pate od rolikih malaksalosti i rako dugih slabosti prije nego to se rasrercre, i gdje im je potrebna tolika panja poslije veli koga posla. Morlakinja ne mijenja hranu niti prekida naporan posao ili putovanje zbog roga jer je trudna; i esto se dogaa da roi u polju ili kraj puta sama, d;~ prihvati dijere i opere ga na prvoj vodi to je nae, d:t ga donese kui i da sc idu~ dana vrati redovnim poslovima ili stadima na pai. Ako se i rode u kui, djeca sc po drevnome narodnom obiaju peru u hladnoj vodi, pa Morlaci doisra mogu za sebe rei to i stari stanovnici Italije:
D~trttm a

Tako briljivo prihvaena i blago oprana stvorenja J:atim poviju u biJedne dronjke koji ih jadno rire svega tri do etiri mjeseca; poslije toga putaju ih da etveronoke puiu po kolibi i u polju gdje ujedno s umijeem hodanja na dvjema nogama stjeu onu krepanu i zavidno zdravlje kojim su obdareni Morlao i koje im omoguuje da golopni prkose snijegu i najljuem mrazu. Djeca siu majino mlijeko sve dok ne presui zbog nove tnadnoc; a ako nova trudnoa zakasni etiri, pa i ksr godina, sve ro vrijeme ona se hrane na majinim grudima. Poslije svega ovoga ne treba smatrati bajkom ono ~ro sc pria o udesnoj duini sisa u Morlakinja koje mogu dojiti djecu straga preko ramena ili ispod pazuha. Kasno oblae hlae djeacima koji katkad hodaju u koulji do koljena u dobi od trinaest i etrnaest godina, osobito prema granici Bosne, dr:lci se opeg obiaja te zemlje pod vlau Pone gdje podanici ne plaaju hara ili glavarinu sve dok ne ponesu hlae, jer se prije roga vremena smarraju djeacima koji nisu sposobni radi ti i zaradiv:tti za ivot. Prigodom porod3ja, osobiro prvoga, svi roaci i prijatelji alju rodilji na dar jela od kojih se poslij~ zgotovt veera 7van3 babine. Rodilje ulaze u crkvu rck poslije etrdeset dana, uz prethodan blagoslov oi&nja. Morlaki djeaci provode djetinjstvo u umama uvajui krda ili stada. Iz njihovih ruku izlaze svakovrsne tvorevine, a u roj dokolici naue se da ih prave ob~~im noem. Tu ima drvenih aa i svirala ureenih udnim b:treljefima koJima ne manjka vrijednosti i koji dovoljno dokazuju nadarenost tih ljudi za savr~cnija djela. 12. Jela . Mlijeko ukiseljcno na razliite naine najobinija je morlaka hrana; obno ga zakiseljuju dolijevanjem oaa, p:t sc dobije neka vrsta izvanredno osvjcUjUC skut~; njezina j~ surutka njima =ma mila, a mje neukusna ni stranom n~. Ml~di sir pren na m:tslu najbolje je jelo TO ga znaju sprem iri gosru na brzmu. RaJ~tko se slute kruhom peenim na na nain nego obino ~rave .branenice od prosa, jema, kukuruza, sijerka i penice, makar bili a~um; .te branenice peku iz dana u dan na ploama ognji$ta, ali penine sc nJ~tko jedu u sirotinjskim kolibama. Kiseli glavari kupus, kojega pribave naj~ec mogue zalihe, te korijenje i jestive trave to se nahode po ~umama ili polJ a esro s luze kao (tm k ; ali tome je narodu open ito . am ', un JC azd rav prasmo najdrae Jo e e nja k 1 'k . ..1~ 1 juta :t, mt peenoga mesa kojim se zanose; sv:tki ~orl~ k s~n. mnogo ~orak.a ispred sebe zap~h t~ svoje redovne hrane i izdaleka naj.avlj~je nenavaknuttm nozdrvama. Sjeam se da sam negdje prottao ~a.k~ JC Sttlpo~, k~da su ga ukori li to je uao u Cererin hram poto je jeo cesn1aka, a ro je balo zabranjeno, odgovorio: Daj mi neto bolj~. pa u ga
ski L Zc.vu ih pogal<, YJ(TOPtnopmn.> oulq nji{OCAcaa, agov.raJu6 slovof""~....".

stirpe gtmus natos ad {lumina primum De{erln111s, saevoq11e gelu duramus, et undis.

Hladna kupelj ne izaziva u djece tetne posljedice u koje je povjerovno gosp. Mochard koji ne odobrava obiaj dananjih Skora i Iraca kao kodljiv za ivce, a uranjanja starih Germana okrivljuje kao praznovjerje i plod nezna nj a.

rul>,n.

52

prestati jesti-. Morlaci ne bi sklopili takav ugovor; a ako bi ga sklopili, moda bi se zbog toga pokajali. Vjeroja tno je da se troenjem re zeleni djelomino popravlja slaba kakvoa vode u blatn im spremitima i movarnim rijekama iz kojih su mnogi i irelji Morlakc prisiljeni crpsti u ljetno doba, ro pridonosi da ljudi dugo osraju snani i ili. U tim krajevima zaista ima veoma jakih i mladolikih staraca i ja sam sklon pridati dio z:~Sluge za ro i enjaku, to god o rome rekli Horacijevi pristae. Cin ilo mi se veoma udno ro Morlaci, kada roliko troe crljenac, dnj ak i lj utiku, ne zasade njima svoja iroka i rodna polja nego su prisiljeni da ih iz godine u godinu nabavljaju za mnoge tisue dukata od trgovaca iz Jakina i Riminija. Bila bi to zacijelo spasonosna prisila ili, bolje rei, djelo oinskog milosra kada bi ih to primoralo uzgajati re proizvode. elio bih da im sc barem predloi taj nain utede znatnih svota, ako bi ve bio ism ijan onaj rko bi predloio da sc navedu nag.radama, ro je ipak najlaki n3in da se postigne sve ro sc rie zemljoradnje. Revnost jednog od bivih preuzvienih generala u Dalmaciji uvela je u morlaka polja sijanje konoplje koje poslije nije bilo podupirana jednakom estinom; ali osvjedoena korist navela je mnoge Morlake da je svojom voljom nastave uzgajati, i pouzdano je da od roga vremena nadalje rroe neto manji dio novca na strana plama, jer imaju poneki razboj u selu. Zato im jo~ lake ne bi mogla OJDiljeti sadnja biljke koju svakodnevno rroe i koja im je postala gorovo prijeka porreba? Umjerenost i trudan ivot, udrueni s isto om zraka, utjeu na to da u Morlakoj, a posebno na planinskim b1lima, ima vel ik broj asnih staraca. Unato tome, nisam traio nekoga Dandona''; ali uzevi u obzir neznanje koje ovdje vlada i o vlastitim godinama, inilo mi se da vidim ponekoga starinu koji se gotovo moe usporediti sa slavnim Parrom.
Pokuswo i

l3.

kolibe; nonia i oruie

Biljci dobavljeni iz turske zemlje slue kao strunjae imunijim Morlacima; meu njima je veoma rijedak bogata koji bi imao postelju po naem obiaju, a nisu dovoljno esti ni oni koji imaju grubo sloena drvena postolja na kojima spavaju meu biljcima, bez strunjaa i plahta. Veini je posrelja golo tlo na koje prostru pokriva i u nj se umoraju kao jerrcna savijaa, poto ispod njega moda mernu malo slame. Ljcri vole spavari na otvorenu u dvoriru i to im je zacijelo najbolji nain da se oslobode kune gamadi. Pokustvo je u njihovim kolibama jednosravno i malo ga je, prema potrebama pastira i rarara koji su malo napredovali u svojim zanimanjima. Ako morlakc kue imaju tavanicu i krov od kamena ili crijepa, grede su osrava za ruho cijele obitelji koja u takvom sluaju mora biti dobro opskrbljena; gospoe spavaju na z.emlji iako stanuju u rako o nnjenim kuama. Zarekao sam se vie pura dn ih vidim kako blebeal i poslije ponoi urliui iza svega glasa nekakve
Alexander Comelius memorat Dandonem Illyricum O. amros vixim. Plin. 1. 7. ' 48.[Aicksandor Kot11clije spominje da je Ilir Dandon i ivio petsto godina. (PUN. l . 7, e. 43.)1

u isroj prostoriji gdje je trebalo da ja spavam i u kojoj je uz rakvu glalbu slatko spavalo deser do dvanaest osoba pruenih po zemlji. U mjestima koja su daleko od mora i gradova, morlakc su kue obino tek kolibe pokrite slamom ili $imlom; rako se zovu neke ranke daice koje se upotrebljavaju umjesto crijepa u planinama, gdje nema rascjepljiva kamena da poslui u ru svrhu, ili gdje se plae da bi vjetar mogao pobiti itelje pod mevinama krovova. Srok:! 7ivi u istoj kolibi, odijeljena od gospodara s pomou pletera od iblja, obl ijepljena blatom il i govedom balegom. Zidovi koliba takoer su od re grade ili od golemih gromada kamenja sloena u suho, jedno iznad drugoga. U sredini je kolibe ognjite; dim izlazi na vrata jer obino nema drugih otvora. Stoga su zidovi u rim ubogim kolibama crni i sjajni, i sve u njima zaudara po dimu ne izuzimajui ni mlijeko kojim sc prehranjuju morlaki pastiri koji ga rado nude putnicima. Odjea i eljad proeti su isrim mirisom. Cijela obi telj obino veera va oko ognjita u godinja doba kada godi vatra; i svatko spava ispruivi se na istom mjesru gdje je veerao sjedei na zemlji. U ponekoj kolibi nau se klupe. U svjetiljkama pale maslo umjesro ulja, ali za svjetlo po noi najvie rabe jelove lui, pa im od njihova dima brkovi udnovato pocrne. Poneki bogat Morlak ima kuu kakve su u Turaka, rc stolice i drugo pokustvo kakvo je u nas, ali obino i bogati ive divlje. Unato siromatvu i oskudnoj istoi u njihovim prebivalitima., Morlaci se uasavaju pred nekim neistima to ih mi po nekoliko sati zadnavamo u svojim sobama, a oni nam sc zbog roga rugaju da smo barbari i prljavci. Nema u rim krajevima ni mukarca ni ene koji bi sc dali navesti, kako god bolova li, da se u svojoj kolibi oslobode suvina tereta crijeva; i sam rrnike iznose da na otvorenu obave tu potrebu. Tko bi takvom neisti opoganio njihovu kolibu, za porugu ili zbog neznanja, izvrgao bi se velikoj smm1oj opasnosti ili barem porcnim batinama. Morlakova obina nonja vrlo je jednostavna i skromna: Opanci slue kao obua kako mukarcima, rako i enama; obu vaju ih na nogu odjenu tu nekom vrstom pletene bjeve koju zovu navlakaa i koja iznad glenja dopire do donjega ruba hlaa to pokrivaju cijelu nogu. Hlae su od debele bijele rae, vezane oko kukova vunenom vrpcom koja ih zatvara kao putnu rorbu. Koulja veoma malo ulazi u h lae, jer jedva pokriva pupak do kojega one dopiru. Povrh nje nose kratak prsluk koji zovu iaerma, a preko nje zimi prebace ogrta od debela drvena sukna; taj se ogrta zove kabtmica i japunda. Na glavi nose skerlemo pokrivalo zvano kapa, a povrh toga neku vrstu valjkasra turbana koji se naziva kalpak. Kosu obino briju ostavljajui samo perin popur Poljaka i Tatara. Kukove opasuju crvenim vunenim ili svi lenim pasom, mreasro pletenim od deblje prce, a izmeu njega i hlaa Stavljaju oruje, to jesr jedan ili dva samokresa straga, a sprijeda golemu noinu zvanu handar s koricama od mjedi ukraenima lanim draguljima;
.. Od ovih su rijei vjerojatno lz..,edcne n;lC rijri gnbbat~O i giubbomt.

avolske pje~me

ss

f ,,
( l

. '"" .' .

.. ~.

handar je esro provien lancem od iste kovine koji oprae pas. U istoj ostavi obino nau mjesta i za rog okovan kositrom u kojemu dre mast da zatite oruje od kie, a njorne mau i sebe ako im se gdje na putu o~erekoa. Tako o pasu visi i omanja kesa u kojoj dre kresivo i nov~c'. ako ga nna!u; 1 du.han za puenje pohranjen je za pasom, svezan ~ kesu naci~Je~u. od ~susena mJehura. ibuk dre na leima gdje kami gurnu IZmeu kosu] je t koze, a lula vm van . Puka je Morlaku uvijek na ramenu, im izie iz kue. .. . Narodni se starjeine bogatije odijevaju, a o dobru ukusu nJihove nosnJe moe se suditi prema crteu na 56. strani koji predstavlja lik moga dobroga domaina iz Kokoria .

14. Glazba i pjesnitvo; plesovi i igre

Na seoskim sij elima, koja se posebno okupljaju u kuama gdje ima mnogo d jevojaka, obnavlja se predaja narodnih pria. o starim vremenima. ;u je, uvijek poneki pjeva kojega sluaju kako, prateI se na glazbal.u zvanom gusle koje ima samo jednu icu sastavljenu od mnogo konjskih struna, ponavlja, a esto i nanovo slae srare pisme. Junako pjevanje u Morlaka tuno je do krajnosti i jednolino; obino k tome pjevaju malo kroz nos to se izvrsno slae s glazbalom na kojem sviraju; stihovi najstarijiJ1 njihovih tradicionalnih pjesama desererci su bez sroka. U ovim pjesmama ima snano izraajnih dijelova, ali jedva poneki plameni blij esak mate, a ni raj nije uvijek sretan. One, meutim, snano djeluju na duu slualaca koji ih malo-pomalo naue napamet; vidio sam gdjekojega kako plae i uzdie na nekom mjestu koje u men i nije budilo 11ikakva ganua. Vjerojatno je da je taj ui.nak proizvela vrijednost ilirskih rijei koju su Morlaci bolje razumjeli; il i moda, to mi se ini razloirijim, njihovim priprosrim duama, koje su premalo obogaene istananim mislima, treba neznatan udarac da budu potresene. Jednostavnost i nered, koji se esto izmjenjuju u starim pjesmama provansalskih trubadura, openito govorei , tvore glavnu znaajku morlakih pjesnikih pripovjedaka. Ima ih ipak lijepo sloen ih; ali uvijek je potrebno da onaj tko ih slua i.H i~ sam po sebi dodaje velik broj pobliih pojedinosti, kojih ne moe uzmanJkan pripovijetkama u prozi i stihu evropskih kulturnih naroda, a da ne bi bile ~la neki nain nagrene. Nisam uspio nai pjesama kojima bi posranJe b1lo pouzdano ranije od XIV sroljea, pa se plaim da je tome razlog slian onome zbog kojega smo izgubili tolike grke i lati nske knjige u doba vjerskoga barbarsrva. Palo mi je na um da bi se moda moglo nai neto iz starme mnogo dublje meu Meredirima i stanovnicima Klimentskih planina koji vode stoarski ivot, gotovo posve odijeljeni od trgovine drugih naroda. Ali tko se moe obmanjivati da e nekanjeno prodrijeti meu to zaista di.,.!je i neprisru pano sranovniro? Priznajem da bih smogao dovolj no hrabrosti. da se t~mo zaputim, ne samo s nakanom da ondje naem starinske pjesme nego 1 da upoznam prirodu rih potpuno nepoznatih krajeva i da moda naiem na

velike grke i rimske tragove; ali previe se srvari hoe da se ostvare takve elje. Preveo sam na talijanski nekoliko morlakih junakih pjesama, a jednu od nj ih, koja m i se ini da je u isto vrijeme dobro sroena i zanimljiva, dodat u ovomu svome dugom pripovijedanju. Ne bih elio usporeivati ih s pjesmama slavnoga korskoga barda, to ih je plemenitost vaega duha darovala Italiji u najporpunijem obliku, davi da se ponovo objave u prijevodu velerovanoga opata Cesarottija; 12 ali se nadam da e istananost vaeg ukusa nai u njima drugu vrstu valjanosti koja podsjea na jednostavnost bomerskih vremena, a odnosi se na obiaje ovog naroda. Ilirski tekst to ete ga nai posl ije moga prijevoda omoguit e vam da prosudire koliko bi bio zgodan da poslui za glazbu i pjesnirvo ovaj veoma zvuan i sk ladan jezik koji su gotovo posve 3 dok je ivio zapustili ak i obrazovani narodi koji njime govore. Ovidije, 1 meu Slavenima na Crnome moru, udostojao se pokazati svoj pjesniki dar piui stihove na njihovu jeziku, te je za nj ih dobio hvale i pljesak tih divljaka, premda se poslije, kada ga je obuzeo rimski ponos, sramio to je oskvrnuo latinski metar'. Grad Dubrovnik dao je mnoge vrsne pjesnike pa i pjesnikinje ilirskoga jezika, meu kojima je najslavniji Ivan Gunduli. 14 Ni drugi primorski i otOni gradovi Dalmacije nisu njima oskudijevali, ali preesti talijanizmi to su se uvukli u njihova narjeja mnogo su promijeni li starinsku jednostavnost toga jezika. Njegovi poznavatelji (s najuenijim od nji h, a to je arh iakon Matej Sovi iz Osora, vodio sam veoma duge rasprave o ovoj pojedinosti) nalaze da je morlaki govor jednako tako barbarski i prepu n tuih rijei i izraza. U svakom sluaju, bosanski, kojim govore Morlaci u unutranjosti,
Melchiore Cesarotti (1730-1808), ra.lijanski pjesnik i prevodilac, u poetku pristalica francuskog prosvjetiteljsn.a, poslije sbvitelj N apoleona. Preveo na talijanski Mac.phersonove ~Ossianove.( legende koje su znatno urjecale na suvremene talijanske knjievnike. ll l~ije je, naravno, o Getima) a 1 lt: o Slavenima, kako su vjerovali i Forris i njegovi informatori. H Ivan Gunduli (1589- 1638), hrvatski barokni pjesnik, autor religiozne poeme Suze sina razmetnoga, p;l.Storalne drame D11brauke, epa Osmana. Znaajno je da izmedu mnogih Fonis spominje upravo Gundulia, kojemu glavno djelo Osmmr tada jo nije bilo tiskano. ~ Ah! pudet, el Cetko scripsi sermone libetlum, Struaaque srmt nostris barbara verba modi$.
12

Et placui (gratare mihi), coopique Poetae

Imer inhumatJOS nomen habere Geta$. Oc Ponto IV. Ep. 13. .. (Ah, sramote: napisao sam knjiicu na gerskom jeziku l i u naem su metru sloene barbarske riJei! l Dopao sam se - estitaj mil - i stao l meu neovjenim Getima uivati ime pjesnika!} "" Ueni, poboni> dobrotvorni i gostoljubivi_arhiakon MAiJ)1 \ SovrC pr eao je it ovoga u bolji ivot potkraj prole veljae, na iskrenu alost svim dobrim ljudima i na preteak gubitak svemu narodu. Uspomena na to~., ovjeka, koji je z.aisra zasluivao dulji vijek i sjajniju sudbillu, ne srnije zamrijeti ako Dalmatincima bude draga vlastita ast i ugled. SOVtC se rodjo u Petrogradu u po~etku stoljea od oca Creanina koji je onamo preao u sfubu PJ;'r RA Vt;.uKOGA. Ondje je Ostao siroe u n::tjranijoj dobi, ali je veoma plemerlito odgojen u ku6 admirala Z~i.AJEVIC.t\; poslije ad~niraJove smrri doveo ga je u Dalmaciju onda~nji opat KAAAM.AN koji je bio poslan u Rusiju da pn kupi pod arke potrebne za popravljanje glagoljskih brevijara i misala. Mlaahni SOVlC primljen JC: .la zagovor monsinjora ZMI\JEVII\, tadanjega zadarskog nadbiskupa, u Sjemenite Propagande gdJe se pred~o svetom nau.ku, a posebno prouavanju Starih glagoljskih rukopisa. Bio je od velike pomoi monsinjom I<ARAMANU, koji r:3kocr um.rije prije tri godine kao z3darski n3dbiskup, \ 1 popravljanju misaJ3 i urcdivanju jedne opscine apologije koja je ostala neobjavljena. Kao nagr-;~d,.

58

.59

mojem je uhu skladnij i nego il irski u Primorju; ovo ne smiju uzeti za zlo primorski Dalmatinci, jer rnoje je uho daleko od roga da bi polagalo pravo na to da upueno presuduje u ovakvoj stvari. Ali vratimo se pjesmama.

15.

Lijeenje

bolesti

Purujui po pusrim planinama; Morlak pjeva, posebno nou, o srarim djelima slavenskih velikaa i kraljeva ili o kakvu traginom dogaaju. Ako se dogodi da po bilu susjednoga brijega srupa drugi putnik, on ponavlja stih ro ga onaj prvi zapjeva i rose naizmjenino pjevanje nasravlja sve dok udaljenost ne razdvoji ta dva glasa. Dugaak usklik, to jest jedno oh! barbarski izvijeno, uvijek prethodi stihu; rijei od kojih je sastavljen stih izgovaraju se brzo, gotovo bez ikakva izvijanja glasom, koje sc zatim u cijelosti uva za posljednji slog i zav rava se p~oduienim usklikom u obliku treperenja $to se podie s izdisajcm. Pjesnitvo meu Morlacima jo nije posve zgaslo niti se sve.lo na prepjeva vanje srarinskih srvari. Ima jo mnogo pjevaa koji, poro otpjevaju neto starinsko u:t. pramju gusala, to zakljue nekolikim stihovima ro ih bez pripreme sloe u asr ugledne osobe zbog koje su se prihvatili pjevanja. Nae se mnogo Morlaka koji pjevaju bez pripreme od poetka do kraja, uvijek uz pramju gusala; ne manjka ni pisana pjesnitva kada se stvore prilike da se sauva uspomena na neki dogaaj. Svirale i pastirske diple od nekoliko trski i mijeha, u koje sviraju puhanjem porpomaui se stiskanjem ruku pod kojima dre mijeh, t akoer su seljaka glazbala veoma rairena po Morlakoj. Tradicionalne pjesme veoma mnogo pridonose odravanju srarinskih obiaja; sroga njihove igre i plesovi, kao i obredi, potjeu iz najdavnijih vlemena: Gorovo sve igre sastoje se od iskuavanja snage i vjetine, kao to je natjecanje rl<o vie preskae, tko brie tri, rko dalje baca veli k kamen to se s tekom mukom podiii..e sa zemlje.' Uz pjevanje pjesama i svirku mijeha koji je slian onome to ga okolo nose medvjeda.ri, Morlaci izvode svoj najdrai ples koji se wve' kolo ili krug to se poslije izvrgne u skoi gori, ro jest sa/ti alti. Svi plesai, mukarci i ene, uhvativi se za ruke, naine krug i ponu sporo kruiti njiui se u:t. grube i jednoline zvuke glazbala u koje svira znalac toga posla. Krug mijenja oblike i postaje as elipsa, as etvorina, u razmjeru sa ivou plesa, a naposljetku se promeme u pretjerano visoke skokove, koje izvode i ene, s potpunim preokreranjcm djela i odjee. Nevjerojatan je zanos to ga Morlaci gaje prema tom divljem plesu. Povedu ga esto una ro tome to su umorni od posla ili duga pura i slabo nahranjeni, a uz male prekide znaju provesti po nekoliko sati u tako estoku poigravanju.
za svoj rnod dobio je arhiakona< Katedrale u Osono gdje je zadovoljno ivio ~ fil?wfskom mL-u dijcleti radosno sn slrornasima i gostima ono maJo Jto posjedovnJc. PozJvnn Jt" vte puta u Ri;':fl radj popravljanjA bre-vij:tn\; oriao je onamo samo jednom i vrnrio se nezado voljan. U osami n&Je

Nije rijetka stvar da nakon morlakih plesova uslijede upalne bolesti. U rome, kao i u svim drugim sluajevima, oni ne zovu lijenike, jer ih na svoju sreu nemaju, nego sc sami po sebi lijee. aa jake rakije obino im je prvi ljekoviti napitak; ako bolest ne popusti, uspu u nju poprilino papra ili puana praha i ru mjeavinu posru. Kada ro uine, dobro se pokriju ako je zima, ili se isprue nauznak suelice arkom suncu ako je ljeto, da iznoje do, kako oni kau. Protiv groznice rreodnevke imaju jo susravn ije lijeenje. Prvog i drugoga dana uzmu au vina u kojem se nekoliko sari razmakao prstovet papra; treeg i etvrtog udvostrui se koliina. Vidio sam mnogoga Morlaka koji je savreno oz.dravio od roga neobinog isrjerivaa groznice. Zaepljenja lijee stavljanjem velike kamene ploe na trbuh bolesniku; kosto bolju estokim trljanjem od kojega se bolesnikova lea s kraja na krnj ogule ili pomodre. Katkad i protiv kosrobolje primjenjuju zaaren kamen, zamotan u mokru krpu. Za vraanje teka ro se izgubi poslije duga niza groznica obino piju mnogo ocra. Posljednji od svih lijekova, kojim se slue u beznadnim sluajevima ako ga mogu dobiti, jest eer; stavljaju ga u usta samrrnicima da s manje gorine prijeu s ovoga na onaj svijet. Komora i ivu upotrebljavaju za bolove u zglobovima, a esro znaju memuti pijavice na otekle ili bolne dijelove. Gdje se na poljima esto nade crvenkastosmee zemlje, privijaju je kao prvi lijek na posjekotine i oguljenu kou, kao to se radi u nekim mjestima izmeu eke i Saske gdje re zemlje ima u izobilju . O roj uporabi izvjetava Greisel koji ju je ondje iskuao na sebi, kao ro sam roi ja u vie navrata uin io u Dalmaciji. Morlac:i znaju vrlo dobro namjestiti iaene i spojiti slomljene kosti a da nisu toliko studirali osreologiju kao nai kirurzi koji nas esto ueno osa kate; i bolesnicima putaju krv insrrumenrom koji je slian onome to sc upotrebljava za konje, ali se njime uspjeno slue ne uvaljujui se nikad u nesree to ih stvaraju lancerc.

16. Pogrebi
Obitelj plae i narie za mrtvacem prije nego to ga iznesu iz kue, a u trenutku kada po njega doe sveenik, ponavljaju se glasni krici kao i u nas. Ali u tim trenucima alosti Morlaci rade i ono to se u nas ne radi, re govore na uho leu dajui mu izriite poruke za drugi svijet. Kad zavre ti obredi, mrtvaca pokrivaju bijelim plamom i nose ga u crkvu gdje opet poinje kuknjava, a narikae i rodice kroz pla opijevaju njegov ivot. Kada ga zakopaju, cijelo se drutvo :t.ajedno sa upnikom vraa kui od koje je polo; tu se najedu do grla, udnovato prepleui molitve i anke. Mukarci u znak alosti putaju bradu neko vrijcQle da raste; raj obiaj zanosi na idovstvo, kao i obiaji prijesnih hljebova, oienja, re razni drugi u ovoga svijera~ Znak
Supp/. Aa. Nat. Curios. /Xc. l. ann. 2. Obs. 78.

z.apusrio svojn proubva.nj3; o tome dobro svjedoi obilje vrijednih listina to sam ih mnogo pu~ vidio bor.wei kod njeg;>. Meu njima se mora n3la%iri jedo.n trud dovedm do saYTenStva, a m l" Grnnmra<iCD SlaiJOHiCD M ELrn}A 5.\10TRJO<OC~, p........deru no loriouki naporedo s ~vo<lliko!"> omlm od suviJnih srvan i obogocna novun na~~ u uporabu m!adom ii';Sk!m svelmiciJm. Ovo djdo j utoliko uslunije ugledati SVJetlo da!l3 ukoliko slavenski crkveni JZik, koji "' ue u tadarsl<om i omikom sjeroeni<u, n<ma dobro ureenih gramarib, niti vie ima kog,>, <><kod Je umro rhicbkon Sooc (neka bude ...uno s dopuJienJcm fivih), 1ko bi "' mogao s punim pravom nazvori profesorom osa ja.ika.

61
60

je alosti i lj ubiasta ili tamnomodra boja ka~e. ene meu na glavu crne ili tamnomodre rupce i sve crveno na SVOJim haiJmama poknvaJU crmm. U toku prve godine poslije ukopa kojega svoga roaka Morlaki~je. z~_aju ii..b~re~ svakoga svctanoga dana da ponovo k~kaJU na grobu p0~1pi)~CI ga CVI.JCC~I~ 1 mirisnim travama. Ako su kop put nuzno morale 1zostat~, ulJudno se 1Spncavaju govorei mrrvacu kao da je iv i potanko razlaui zatO ga nisu m~gl: duno pohoditi. Nerijetko od njega itu novosti s drugog~ SVIJeta postavlJ.aJUCI mu najneobinija pitanja. Sve se to pjeva u nekoj vrsn st1hova 1 rugalpv1 m glasom. Djevojke eljne napredov~nja u li~cpim. narodni':' vjeti nam~. prate ene to idu jadikovati na grobov1ma, pa cesto 1 one zapJeVaJU rvorec1 rako uistinu alostan duet. ' Eto ro je, milorde, sve to sam smatrao da je dostojno vaeg razmiljanja o obiajima jednog prezrena naroda koji je dosad bio poznat na svoju tetu. Ne tvrdim da svakom morlakom selu rono odgovaraju sve pojedinosti to sam ih_zah.iljeio putujui po njihovoj zemlji kroz mjesta koja su jedna od drugih prilino dafeko, ali su neznatne razlike koje bi se mo~le nai. Smatrat u veoma sretnim svoja nastojanja u ovom predmeru budu lt dostoJna zauzen bez dodija vanja jedan od ulomaka dragocjena vremena to ih rijetko orkidare od . . . .., .. . ozbiljnoga pnanJanJa uz vazmJa proucavanJa.
."

SADRAJ

san, turski kapetan, bude teko ranjen u boju, te se ne moe vrati ti kui. ~ 'la bojiru ga pohode majka i sestra; ali njegova ena nema hrabrosti da poe k njemu, jer je spreava stid koji bi se meu nama inio udnim. T u srameljivost Asan shvati izrazom nesklonosri; naljuti se na suprugu i u t renutku prve naglosti poalje joj otpusno pismo. Mila gospoa s pregorkom tugom u srcu pristaje da je odvedu daleko od petero nejakih stvorenja, osobito od posljednjega njezina eda koje jo lei u kolijevci. i m se vratila u oinsku kuu, prose je glavna gospoda iz okol ice. Beg Pintorovi, njezin brat, ugovori je za imotskoga kadiju (suca) i ne obzire se na molbe ucvi ljene mlade ene koja savrenom ljubavlju vol i izgubljena mua i svoju djeicu. Na puru u [morski svatovi moraju proi ispred kue plahovitog Asana, koji je prebolio rane, vratio se i gorko pokajao to ju je orpusrio. Dobro poznavajui njezino srce, on joj alje u susret dva sina, a ona im daje darove to ih je ve bi la spremila. Asan se oglasi i zovne ih u kuu tuei se kako je njihova majka nesmiljena srca. Taj prijekor, rastanak s djecom, gubitak mua koji ju je na svoj surov nain ljubio koliko i ona njega, izazovu tako jak preokret u m ladenkinoj dui, te ona odjednom padne mrtva, ne izustivi ni rijei.

62

63

XALOSTNA PJESANZA PLEMENITE ASAN-AGHINIZE

ASANAGINICA

....,
cro sc bjeli u gorje zelenoj? Al-;u snjczi, al-su Laburovc? Da-su snje-t. vech-bi okopnuli; Laburove vech-bi poletjeli."1 Ni-su snjc:d, nit-su Laburove; Nego bCiaror Agh ie Asan-Aghe. On bolu-je u ranami gliutimi. Oblaziga marer, i sesrriza; A GIIUbovza od stida ne mogla. Kad lo-mu-je ranam' boglie bilo, Ter poru~a VJernoi Ghubi svojoj: Ne ~ekai-me u dvoru bjelomu, Ni u dvoru, ni u rodu momu. Kad Kaduna rjeci razumjela, j ose-je jadna u to j misli stala.
a) lludu6 d pOjodina slovo koja "' upOrrcbljavoju u Dolmacoji robu tako opC<niro pOZ nat<~. mtdtm da JC vrijedno ptq)isari ova &uri sriba na tri glavna p&ma. to jcs~ glagoljicom 1li J<ronnmlum posmom lonorgijskoh knJip, 6nlicom stanh dokumtnaro t rukopisnom 6nhrom Morbu koJ ,. -coma dtna ruskom kunwu, ako St izutmu neko nJCIIO' pOStbni

= .. u !> OQ:ollll:>n :i ? it6te>:a 9ra.Oca , lll6191 dllll!w:acniiJI:> ?

llion 9:> w ild!! l dbi!IY:a 9rll0o .l GOl :l We' Z j; UJilr:lldb l ;

znak"'"

IflllhU'llllU lill:> ~A& e'J tH'3H

liJI :ll!'e'

i Ill l lill :>lill a. db l

lli'I'O Cf EiAH U rop.(; 4.Ab

31A!H0~?

A, h ou '"P'~' nowrto~~H.

e\J oll&~'I'OS!? A 1\J CH-{;3H Gfljl,bl WKOOH~,IH;

Morl>tlu kumv ima slaboji pm~i>, alo >adm vi!e ostine o njohovu otgovoru, akav god on boo: ,. S-lm S< od njqp u ocksru moro ucbljro.

!!! ITi o e e. ,//{ftt/L ff Jtr,-u,f?'-' ./.tt.elf cJI<ffJ ,/.ut> iJ/zlf,7iO.IIfJ A'jJ:If C~fll' acift'>f/ ou otrJ t:al' {Q1II IiT o JZ/-' IIe if p fL 11 on. e "'f"'/L
~b1ukula srbtJansluh bludcn 80'"''0 ar.obtur.>.ru lcumv kottm.., slufr u unurr.tnjosn Bo.n. l<tkocltr su urumliM, ali btlo bt ih mu6>o !"<"'Itf'

r. *-

ro sc bili u gori zelenoj? al su snizi, al su laburovi? da su snizi, ve bi okopnil i, laburovi ve bi polerili : ni su snizi, nit su labutovi, nego aror age Asan age. On boluje u ranami ljutim; oblazi ga majka i sesrrica, a ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam bolje bilo, ter porua vimoj ljubi svojoj: Ne ekaj me u dvoru bilom u, ni u dvoru ni u rodu momu. Kad kaduna rii rnzumila, jo je jadna u roj misli srala, jeka srade konja oko dvora, i pobie Asanaginica, da vrar lomi kule niz pendiere; za njom tru dvi erc divojke: Vrati nam se, mila majko naa, nije ovo babo Asan ago, ve daidi."' Pintorovi bee. l vrati se Asanaginica, ter se via bratu oko vrara: Da, moj brato, velike sramorc, di me alje od perero dice. Be-le mui, ne govori nira, .. "' .. . vec sc masa u zepe SVIOne, i vadi joj knjigu oproenja, da uzimlje podpuno vinanje, da gre s njime majci uza rrage . Kad kaduna knjigu prouila, dva je sink:~ u elo ljubila, a dvi ere srid rumena lica; a s mataknim u beici sinkom

64

65

Jeka stade kogn~ oko dvora: I pobjexe Asa n-Aghiniza Da vrat lomi kule ni7. penxere. Za gnom ter~ dve chicre djevoike: Vrati-nam-se, mila majko nascia; Ni-je ovo babo Asan-Ago, Vech daixa Pimorovich Sexe. I vrarise Asan Aghiniza, Ter se vjescia braru oko ''rar3. Da! moj brare, veltke snmore! Gdi me saglie od petero dizc! Bexe mu9: ne govori msra. Vech-se masoa u xcpe svione, I vadi-gnoj Kgnigu oprosch1enja, Da lllimglie podpunno vienf.1nje,~ Da gre s' gnime majci u zarraghe. Kad Kaduna Kgnigu prou91a, Dva-je sina u ~lo gliubila, A due chiere u rumena liza: A s' malahnim u bcsicjc si nkom Odjcliri<l nikako ne mogla. Vcch-jc braroz za ruke uzeo, I jedva-je sinkom rnzt:wio: Ter-je mechic K' sebi nn Kognizn, S' gnomc grede Ll dvoru bjclomu. U rodu-je malo vrjc111e ~alo, Malo vrjcme, ne ncdjegliu dnnn, Dobra Kado, i od roda dobra, Dobru Kadu prose sa svi srran n; Da majvechie In10ski Kadia.4' Kaduna-se braru svomu moli: Aj, rako rc ne xelila, brarzo!'1 Ne moi mene davat za mkog;t, Da ne puta jadno serze moje Gledajuchi sirorize S\" Oje. Ali Bexe ne hajasce nisra, Vech-gnu daje lmoskomu Kadu. jose Kaduna bra ru-se moghasce,
b) lzvomok: da u s potpomomslobodom vwrl12 (bo ml..b) pollo s ..;im <><k namtg k m;;jci. e) T!"<balo bt rc6 ~II.U, ocpnno, olo oo ne dopu; dubo ~iako to zahtije."" dobra. sinralcu. d) lmook, Emof., u kamh &"koh aqnl, ur-.(kno mJ<SIO, O<<tO Tumm:a u poslj<dnjcm raru. <) ltvomik: Ahi ta~o tc n< trrbala ('Ottlt<tr! Ito<!< rc6: ,.".,tako dugo da te". po!Uiim

llad te brodtm i>gso l>olal

odilit sc nikako ne 1 110gla, ve je bratac zn ruke uzeo, i jedva je ~ sinkom rastavio, rer je mee sebi na konjica, s njome grede k dvoru bijelomu. U rodu je malo vrime stala, malo vrime, ni nedilju dana, dobra kado 1 od roda dobra, dobru k:~du prosu sa sv strana, a OliJ'"ee inlOSkl kadija. Kaduna se brnru svomu moli: Ai rako te ne elila, braco, ne moj mene davat u nikoga, da ne puca jadno srce moje, gledaju6 sirorice ~voje. Ali bcie ne *~ ni~ta, ve je d:~je imoskom kadiji. Jo$ kadun3 bratu se moljae, da njoj pi!c lisrak bile knjige, da je :1lje imoskom kadiji: ..Divojka rc lipo pozdrovljne, a u knji1.i lipo sc moljae knd pokupi gospodu svatove, dug podkl uv~k nosi na divojku; kadn bude agi mimo dvore, nek ne vid i sirorice svoje... K~d kad iji bi ln knjiga doe, gospodu je ~vare pokupio, svarc kupi, grede po divojku, dug podkluvak nosi na divojku. Dobro svari do~li do divojke, i zdrao sc povrauh s njome; a kad b1li agi mimo dvore, dvi Je cre ~ pendierc gledaju, a dva ~ma prid IlJU izodjaju lere S\OjOJ m.lJci govoraju: Vrati nam se, mila maJkO na;}, da m reb1 uiman damo. Kad to ula AsanagJmca, stari~in1 svarov govonla: Bogom brarel svatov sran;ina! ustav mi konje Ula dvore, da darujem sirotice moje. Ustavi~ konje uza dvore,

66

,.

67

Da gnoj pisa: listak bjele Knighe, Da-je saghe lmoskomu Kadii. D1e-voaka te ljepo pol.dravgliasa:, A u Kgna1-i ljepo te mogliasa:, Kad pokupise Gospodu Svarove Dugh podkliuvaz nosi na djevojku; Kadit bude Aghi mimo dvora, Neg-ne vidi si rorize svoje. Kad K:~dii bjelo Kgniga doge Gospodu-je Svate pokupio. Svate kuppi grede po djevoiku. Dobro Svati dosli do djevoike, J zdrnvo-.e povratili s' gnome. A kad bili Aghi mimo dvora, Dve-je chierLc s' penxerc gledaju, A dva sina prid-gnu izhogiaju, Tere svojoj maj~i govoriaju. Vrati-nam-se, mila majko nascia, Da ma tebe uxinari damo.fl Kad to ~la Asan-Aghiniza, Stariscini Svnrov govorila: Bogom, brate Svarov Srariscina, Usm vim i Kognc uza dvora, Da daaujcm sirotizc moje. Usta vise Kogne uza dvora. Svoju dizu ljepo darovala. Svakom' sinku nozve pozlachene, Svakoj chieri ~hu da poglianc; A malomu u btsicje sinku Gntmu saglie uboske hagline. A ro gleda Junak Asan-Ago; Ter dozivglie do dva sina svoja: Hodtc amo, sirotize moje, Kad-sc ncchie milovati na vas Majko vascia, serza argiaskoga. Kad to ~ula Asan Aghiniza, Bjelim li~m u zemgliu udarila; U put-se-je s' duscjom raztavila Od xolosri gledajuch sirota.s>

svoju dicu lipo darovala, svakom sinku nozve pozlaene, svakoj eri ohu do poljane, a malenu u beici sinku njemu ~Ije uboku aljinu. A to gleda junak Asan ago, ter dozivlje do dva sinka svoja: . Ote amo, siro[ia: moje! kad se nee smilova[i na vas majka vaa srca ardjaskoga.~ Kad tO ula Asanaginica, bilim licem zemlji udarila, u put se je duom rastavi la od alosti gledaju sirota.

n Uxrnati ne Zn:lO u srvari cmarc nego far mercmda,

)[Q

bl rni bilo lelko IU3.2iri na plcrncnil

noan. l . a) Ncdo>ao~>k pn1d.dnih slova prisilio '?" ~ sc posluiom n!.m s ovom ~ umj<stO slavcnslum kojo l)l!aovata grcom ' i ah I1V108J pnje men< antil ~u 10 bn krunanJ, pa sam $m!IT.IO do mo nija r.adoi< loJO<Lu nJih nego onr koJl ~ dup&o slo>-o Nosam ud\osuub V<lO olov do.,.........., u skladu s pravopi>om najsurijih sla\-cmkh Nkop<&.

68

69

VELE$TOVANOM GOSPODINU VITEZU

ANTONIJU VALLISNIERIJU
PROFESORU PRIRODOPISA NA SVEUCILIS'ru U PADOVI'

O TOKU RIJEKE KRKE lU TlTlUSA U STAR TH PISACA nuida da purujem na sreu po prostranoj zemlji gdje jo nije poznat nijedan dio prirodopisa nagnala me, kako moete lako zami. sliti, da pormtim mnogo vremena i mnogo truda. Najvee zlo s kojim sam se ondje susreo jest oskudiCI osoba sposobnih dn pumiku prue kakav dobar naputak. To ne znai da u primorskim gradovima Dalmacije nema obrazovanih ljudi, ne; ali oni se obino bave posve razliitim poslovima nego to su poslovi prirodnjaka, pa stoga vrlo malo mogu pomoi. Buduc5 da nisam mogao imari odgovarajui broj vrstih tonka prema kojima bih upravio svoje izlete, bio sa m prisiljen oznaiti sam sebi pravce ili iskoristiti one to ih je vet. oznaila Priroda, as du mora u vijugavosri iola, as na kopnu u tokovima rijeka.
l. O pravim izvorima rijeke Krke

una

Jedna od rijeka ~to sam ih naj revnije slijedio jest Tirius u starih pisaca, a danas je tamo~ji narod zove Krka (Kerka ili Karka); ona je u rimsko doba, kako znate, bila granica koja je dijelila Libumiju od Dalmacije. Njezini su izvori obiljeeni na kartama mnogo dublje nego ~to uistinu jesu. l najtoniji horografi Dalmacije pobrkali su korito Krke s jednim porokom to se s visoka u nju ru~i i dovodi sluajne vode s osrednje proregnura niza krevirih bregova, poznatog medu sranovnitvom pod imenom Hrsov;~c. Prijevoj Hrsovca spaja podnoje planine Dinare s podnoijem Gnjara i razdjeljuje polja ro ih plae Cetina, a to je Tilu rus u geografa, od prosrranih dolina ro ih nampa Titius. Ovoj rijeci nisu potrebni pritoci da bi dostojanstveno rekla; lijepa je i oblikovana neposredno kraj spilje iz koje izbija. Gornje korito povrcmenog poroka ~to u nju dovodi gorske vode, iroko je trideset stopa, ali rok mu nije dugaak dok ne stigne u Topolje. Sa sobom
TopojJtcdobtlo """po topolamtkojoh ru oma u ozobl1u. TOpola Jlirslu rij<z:a pioppo. AntonM> Vallosrucn llib<L (1708-1777), s.n tn>mrrutos pnrod_oslo--a. P.' anda bolcotan, niJt' hno " muovanu.; ntqpvu ~ katedru Uho pm.axttt Fon1s. Kada )t' 0":11 ''CC \ll1U'O, "~ SU kattdru radotc ulonuk tJ<30 da je prb1u pol111&o ncpour.cbnu to.tcku, 'l Albertu Fomsu.
1

nosi veliku koliinu vapnenoste zem lje koja se vrlo lako hvara i stvara taloge i pokorice. Sedm, kojo u Krki nasmje taloienjem tih gornjih voda, lijepa je vma fitotipolirn koji je as vie, as manje vrst, ovisno o veem ili manjem nagibu voda to ga tvore, te sadrli otiske razliitih ITIQvamih, rijenih i srodnih biljaka. Ova vrsta raloinog vapnenca nije samo neobina nego i korisna, Jer je vrlo zgodna za gradnju zidova i lukova, lako se obrauje, orpoma je prema djelovanju zraka i nije teka. Tok potoka iznad Krkinih izvora u pravom smislu rijei nije postojan, pa je stoga visoki slap s kojega se rui bio potpuno suh koda smo ondje bili sredinom kolovoza. Od razine gornjega korim do razine spilje iz koje izlazi nepresuna Krka bit e visinska razlika oko stori nu sropa. U vrijeme kada se onuda sputa nabujali porok jamano se stvara velianstven prizor. Rub s kojega se survavaju vode sav je od sedrc, obrastao pn dnu dugim korovom i mahovinom. On se savija tvorei svojevrstan luk pod kojim ima mnogo veoma svjeiih duplja, savreno zaklonjenih od sunca, u koje se ulazi kroz tijesne otvore. Obronci brda to ru slue kao obale Krke posve su preokrenuti i pokazuju najneobiniju zbrku u svojim slojevima. Strmi su, a ponekad i okomiti; mramor je obine bjeliaste grae. Susreme se poneki zalutali komad veoma tvrde upljikave lave, vinsko-pepeljaste boje, iz koje vrca mnotvo iskara kad se po njoj kresne kresivom. Tu se ponavlja pojava koja me zapanjila kada smo jahali od Splita do Klisa, gdje smo na planini izdaleka ugledali ogranke nekih otkrivenih slojeva koji kao da su opisivali krune lukove s krajnjim tokama okrenutima nadolje. U Topolju je srvar ~nmrcnija, jer sc ru ne vidi samo jedan red lukova nego dva izvi jeno jedan za drugim na istoj osnovici, o njihove se krajnje toke spajaju u obliku kineskog iljasto i rogata krova. Ostatak brijega sav je nepove-tan, neuravnorccn. Korito je slapa grebenito, rauovono i nejednako. Ispod njega s velikim obiljem vode izvire Krka iz jedne mrane peine. Uvrtio sam sebi u glavu da u nju uem; sjedoh, dakle, u ladvu (vrsra una izdubljena u deblu, poput kanua amerikih domorodaca) i opskrbljen zapaljenim borovim rrijeskarna pokuah zaploviti pod zemlju u drutvu ~tovanog mladia, gospodina Jacoba Herveyja. Nije bio posvema u~ludan pokuaj, koliko god je vdika muka bila brnmti se od vapnenastih izboina sa sr ropa i opirati se navali protivne vode; ali zublje su nam se trnule zbog mnotva kapi to padaju cijedei se kroz gornje litice, a ladva se, sukobljujui se s rijekom ondje gdje se ona uz veliku buku probija kroz tijesan i nagnut kanal, punila vie nego to treba. Morali smo u?.astopno uzmicnri; ali u zatienoj lndvi jamano bismo bili dalje prodrli i moda uzmogli proetati po podzemnim rijenim obalama. Valja se sjetiti da topoljska brda pripadaju istom vapncnnsto-mramomom lancu kao i jarcbika iz kojih izlazi u supromom smjeru Cetina. Na dobaaj kamena od idrijela spilje iz koje navire Krka stoje vodenice. Kotai irvnjeva su vodoravni, a njihovi paoci nainjeni u obliku ilica. Ta vrsta koraa, dobra za mjesta u kojima se
Stollaaun ><dn.
c.~b1ha mt:TuSJ3,tl.

l..ann. Syu. nar. Porus aqru.e

austaca~s Or'GJ

flll3

COI'fHNa eonan.us WAU.. BIJRl kos1un PilJU poshtc: okorc:nj-a, pa od OJth ost<JJU

AntO ousci u

71

, r

!-4<

--.~

.._

moe skupiti malo vode pa bi njezino dizanje zahtijevalo velik troak, opisana je u knjizi O strojeuima $ibenanina Fausta Vrania/ anadskoga biskupa.

oganj i rijeku sa svojom djecom nego da postanu robinje pobjednikih Rimljana.

2. O vulkanskim bregouima izmeu Topoljskoga slapa i Knina Od Topolja do Knina ima per milja, kako vodenim, rako i kopnenim putem. Jaui preko bregova, vidjeli smo mnoge neravnomjerne masive i znatne dionice ljunkovitih stijena. Sputajui se poslije niz rijeku, na povratku s ponovna posjet a slapu, zaustavili smo se pokraj dvaju sueljenih bre:iuljaka, jednoga od obi na vapnenasta mramora i ljunka stvrdla u stijene, a drugoga n"jveim dijelom vulkanskoga. Ovaj drugi, nazvan Kapitul, zasluuje da ga se pohodi zbog velike raznolikosti vulkanskih materija kojima obiluje. Tu ima kamenja koje je veoma lagano, bjelkasro, osuto zlamim rinjcem, oigledno nasralo u podzemnom ognju, za koje vjerujem, premda nije upljikavo, da sc moe nazvati pomice micacea, jer odsijeva na poroznosfi. lagan je i vulkanskog podrijetla. Kada ga se proui pod povealom, pokazuje da je sastavljeno od sima sraklasra polurasropljena pijeska i da je graeno od jednakih poela kao jedan izvrsran plovuac kojega sam ilu naao u podnoju istoga brijega. Tu sc vide crna upljikava ie.ljez.na rroska, re crvenkast i i uri pjeenjaci; svojevrsno pjeano kamenje ljubiaste boje s bijelim pjegama; nekakva posebna ardesia micacea; razbacani talozi pucolanske zemlje vinske boje" koja se stvrdnula gotovo kao kamen; i napokon mnogo kamenje slino porfiru koje je sauvalo oite zna kove drevnog stapanja. Kako po tvarima od kojih je sastavljen, rako i po izgledu, brijeg Kapirul veoma je nalik na Mome Nuovo .. ro se osamljeno uzdie pokraj drugih naih Euganejski h brda vulkanskog podrijetla. Raznolikost tvari ipak nije tako velika kod Padove kao blizu Knina. Vrh breuljka osut je ru i tamo pjcenjakom, kao i svi susjedni vulkanski bregovi na desnoj obali rijeke sve do gradia Knina .... koji ima naslov biskupije, ali u njem biskup ne stoluje. On bi morao biti, prema veini pisaca o ilirskim pitanjima, Arduba u srarih pisaca, slavna ne roliko po orporu Gcrmaniku, koliko po neukrorivoj hrabrosti iena koje su se radije bacale u
t.1ica squmnos.a, alba. WAU.. 74.3. Mica squamosa, rigidula, 11rgm1tata. t..ion. 58~3Mica compatta, membmmS squamo$is, argtntca. \':'OLl'ERSPOKFr. min. 17. Terra Puteolana ntbra. WALL. CAemeuf.mn Jiuiumtum. CROXSl', 209. Eug:Hicjskl Monte Nuovo ini sc da imenom Ito gtt nosi naznauje kasnije postanJe T\ari od kojih je snst~wljen pokazuju da je nasrao zbog pod1.cmnogn ogr ljnJ kao i Mome Nuovo kQd i>otuolijn. . . U dokunlenrinla se zove Tnin, Tnina1 Tinbmtm 1 1ilmm. Mod1.11mt Knin i Kim dolnz1 od KUN, cuueo, jer je znisrn sn1jeren na iljku jednoga kUm,, . 1 Fus< Vcnnit (lat. Vcrnnrius, 1551-1617), Siben~nin, n<ik Amunov o kojemu je.Forns u ovom posJtwlju n.1pisao malu monografiju. Za Faustovo obmzovanje brinuo se srric Antu?,.te ga nakon skolovonjo u Padovi, V<n<Ciji, Beu i Rimu uzeo k S<bi u Ugarsku. Obavljao je r.tthue diplomauke poslove. Nakon ienine smrti zaredio sc, poslao bnadski biskup, odrekao sc biskupije i ori!;Jo u Run, sdie se brinuo o rq;ulacijl Tiber.~, u Veneciji o javnim fonraoamo_. Autor pe!<rojt'Zinos 11c61iko (Diai<marium quinqu t~obilissin"mm ~ linguanon, CAll ...... lllll1cae, c...manicae, DalrnatiCIU "' Hamgaricae (1595), un m i knjig koju fottis spomin,., Madnnde novae ( 1595).

3. O Kninu, Konjskom brdu i Vrbniku

Nema nijednog mjesta dui roka obiju rijeka, Krke i Cetine, kojemu bi bolie odgovarale osobine to ih je Dion Kasije3 pripisao tvravi Ard ubi. Rijeka Krka s jedne srrane i Burinica s druge plau kljn kojemu se na vrhu danas uzdie tvrava Knin. Povjesniar, meutim, govori samo o jednoj rijeci, a ne o sutoku, i obiljeava je brzom; tO danas ne odgovara Krki pod zidinama Kn ina gdje je, istinu govorei, vrlo lijena roka. Zaputenost ove rijeke, koja nema nasipa pa se esto razlijeva i stvara nezdrave movare neposredno ispod Knina, kodi zraku roga kraja. Ovdje nisam vidio nikakvih starinskih spomenika osim zname koliine rimskog novca, posebno iz vremena dobrog cara Antonina. Nerijetko se u tim krajevima nau kovanci iz Mletaka i dmgih gradova iz doba srednjovjekovnih knezova. Nasuprot Kninu, na drugoj obali Krke, uzdie se brijeg nazvan Konjsko brdo; u njegovu se podnoju u Krku ulijevaju vode Kosovice to se sputaju s vulkanskih breuljaka Kosova polja kojega je nii dio bogat rreserom to ondje nekorisno lei. Nema rome mnogo godina kako je prokopan kanal koji je trebalo da isui poplavljenu zemlju u rome polju; ali raj je posao, na alost, prerano naputen ne donijevi korist i. Konjsko brdo danas je gotovo cijelo neobraeno iako u Kn inu ivi predaja da je ono u prolim stoljeima bilo glasovito po i:t.vrsnu vinu, kao i brdo Vrbnik koje sc s njime spaja. I na njemu sc moe skupiti nekoliko vrsta vulkanskih tvari medu kojima se zapaa neki crvenkast kamen poput opeke, osur crnim pijeskom i sjajan od postakljena ielje?.a. Njegov je vrh ipak od pepeljasra vapnenca koji je vrlo tvrd i pun bezimenih morskih tjeleaca slinih onima to se nalaze po najviim planinama Sene Communi u okolici Vicenze. Javna cesta dijeli Konjsko brdo od Vrbnika ije je podnoje graeno od bjeliasra, pmgasra i ispucala vapnenca poprskana crvenkastim okerom. Na polovici uspona bezoblina je i drobljiva gromada granita koja i~bija iz urrobe brda u smjeru susjednoga brijega. Otkrivena irina re mase iznosi oko dvjesta stopa; cjelovitost smjese nejednaka je, ali nigdje ne dosee cjelovitost naih granita iz okolice Padove. Po brdima Galzignana, u pjea nim i o kernirn sed rama to su ih izrigali ti drevni vezuvi, esto sam nalazio sline komade koje sam u svojem malenom nizu nazvao drobliivim, nesavrenim granitom. Povrh ove vulkanske materije na Konjskom se brdu prua sloj rvrda vapnenca, a povrh njega dmgi od ljunkovita pjeenjaka; na vrhu je mjeavina morskog vapnenca i vulkanskoga kamenja. Brdo morskog vap.. Gttm:;uu1c zauze i Ardubu, \'C'Om:l jaku ... rvrdavu, got0'-"0 pocpuno ok.rutcnu bnom nt<lcom kof> joj pl:ie podnoiie. DION ~<.\siJE, L.b. 56. l Dion Kasij<: (o ko ISS-235), gr&i hiiroriar iz rimskog r:wloblja, obrndio je nn"ku povijesr u 80 knjigo, od kojih su se sluvale od 36. do 60. 75

74

nenca i slojevi ljunkovira pjeenjaka, koji je rakoder vapnenasro-morski, visoko se diu iznad vulkanskih materija; i da ih s vremenom nije otkrila jedna bujica, teko bi bilo i pomisliti da je unutranjost Vrbnika bila izloena podzemnom ognju, jer ispreruranosr i isprekidanost, koje bi se mogle vidjeti izvana, ne bi svakome oku jasno pokazale od ega je nastala. Podruje je i sada izloeno estim udarima potresa, a u davnim vremenima vjerojatno ih je bilo mnogo vie. Teko se moe zamisliti da su se bez veoma esrokih potresa mogli prekidati i prolamari slojevi naraloicna kamena koji i sada vladaju visovima brda, rc da su iz zavala mogli niknuri novi breuljci materije sagane ognjem, podiui katkad poneku gromadu sraroga ljunkovirog pjeenjaka. Tok rijeke morao je pretrpjeti velike promjene; to, meu ostalim, jasno pokazuje i vodopad kod Jopolja, onako visok, srrrn i grcbenit; da se s njegova povrh svih novih breuljaka i spojila se s padinama praga povue ccm, ila bi _ Vrbnika. Nedaleko od Konjskoga brda dizao sc drevni liburnijski grad Promona to zadade roliko posla Rimljanima. Valjalo bi se koji dan zaletjeti u krevit kraj koji jo nosi ime Promina da se prikupe ostaci iz starine, razasuti po njemu. Na nekim vrhovima tih krevirih brda vide se ostaci zida ro su ga sagradili Augustovi vojnici u opsegu od pedeset stadija da presijeku komunikacije i?.meu Ilira utvrenih u Promoni i njihovih sunarodnjaka i saveznika iz susjednih krajeva. Izmeu Vrbnika i Kninskoga brijega Kcka pcolazi kroz rijesan i neravan kanal koji joj mnogo zadrlava vodu. Rjeica Burinica pridruuje joj sc malo nie i usporujc joj cok jer nanosi vrlo nezgodne sipin~ pijeska i lj unka, opasne za kratku plovidbu to je ipak omoguuju udaljenosti slapova koji esto prekidaju tok ove rijeke.

4. O vodama koie se ulijeva;u 11 Krkt<, te o toku ove rijeke do Manastira sv. Arkanela
Butinica nastaje pod brdom Smnicom od s111oka triju poroia od kojih se glavni, zvan Crni potok, nakon dever milja vijugava roka od brda Jelinak spaja s vodom Mraaja, koji izvire ispod brda Pliivicc i nosi imc est milja puta dok ga ne izgubi spojivi se s potoiem Tikovci u koritu veeg potoka. .Brzac Tikovci ili Tikovac dospijeva poveati vode Crnog poroka malo prije nego to sc u njemu okona Mraaj; on se sputa s planinc Vulice presijecajui i roko Srpsko polje i Dugopolje koja Vu lica i planina T rubar dijele od Grahovskoga polja to lei s onu stranu mletake granice. Naposljetku, nedaleko od za leda Knina, rjeicu Butinicu poveava Plavnaica, voda koja izvire ispod brda to se die nad Pia vanjskim poljem, pojaana brzim potokom Raduljem koji se na nekim boljim kartama zove Radljevac. Sutok svih tih gorskih voda glavni je razlog (ne znam zato ro dosad drugi nisu oglasili ili barem naslutili} to je Burinica ljunkovita i ro je, po mojem miljenju, zbog njezina ua movarno ono prostrano i plodno Kninsko polje. Moda je i most, ispod kojega ona ree u trenutku utjecanja u K~ku, takoer dobrim dijelom kriv za sudbonosno nanoenje ljunka. Taj most dug je svoji b stotinu

geometarskih _stopa i ima deser lukova; zarekao sam ga uska, slabo poploana i vrlo pogJbeiJna za potkovane iivorinje, a takvi su gorovo svi rurski mosrovi rasuri po ovim krajevima. Vjerojatno je da bi to polje imalo silnu korist kada bi se_urok ~uti~nice bolje u~ravio_i premjestio malo nie; gotovo ne sumnjam da b1 ru VJerOJamost mogl1 svesti na dokaze oni vjeti ljudi to ih Prejasna vlada obino upoljava u slinim sluajevima. Sest do osam milja nizvodno rijeka (koja gorovo sra.lno ree duboko ~-rijenjena okom iro prosjcenim brdima unato rome to ima prilino znamo korito) nailazi na prepreku kod Babovdola i ru srvara malen vodopad. ini se da je sad reni omi, nastao usred rijeke, razlog to se vode usporavaju i malo prije nego to stignu do njega srvaraj u svojevrsno jezero kojemu je dno pokriveno reskom i drugim movarnim biljkama. Naraloieni vapnenac pokriva korito to ga je razdijeli o raj otoi kraj Babovdola i iz dana u dan rasrc; stoga se vode svakoga dana sve vie 7.adravaju i sve jae pretvaraju u movare ~lizu ~ina_ i ispod njega, na silnu reru stanovnitvu. Tok ove rijeke vjeroJar:n_o mJe _ b,o rako zanemaren u doba Rimljana, jer je prije nekoliko godina, pril1kom 1skapanja na rom mjesru po vladarskoj naredbi, pronaen sedam sropa duboko u sedri arhitrav i krovni vijenac od grkoga mramora, divno ukraen bareljefima koji predsr:tvljaju cvjeme vjenie, kornjae, krokodile i dr~ge ~odozemne ~ivotinje. Vjerojatno je stajao nad vrarima nekog nimfeja. Km~skJ su ga fr~:r'.do~kli iz Babovdola i uzeli jedan njegov dio, razbivi ga, na zalost, po ob1caJu Vjerskoga barbarstva, za nekakav ukras u svojoj crkvi. ~ada bi sadanje korito bilo seda m-osam stopa dublje, a otoi spojen s jednom obalom rijeke, plovidba bi imala jednu zapreku manje i bre bi prot)ecale gornje vode koje bi tada valjalo rako usmjeriti da se ne razlijevaju lako. Zdravlje i iskoritavanje veoma plodna Kninskog polja i breu ljaka vano su piranje iako se ini da dosad Premudra Vlada nije ovamo svrnu la ~~~~~ zb~g ovih mnogih i opravdanih razloga to ih valja duboko tovati u t:tsm1. Bhzu vodopada Babovdola, u rupama hridina veoma visoko iznad rijeke, nakupio sarn lijepih primjeraka izvrsno ovapnenjene mahovine. Ima tu i pizol~ta koji su po sastavu nalik na ivotinjske bezoare i slatkie iz Tivolija, s:'mo sto su mnogo manje bijeli i manje zgusnuti nego ovi posljednji. Na ~IJenom kamenju blizu Babovdola ive ovei polipi kojima golim okom na zurn<>_m putovanju nisam mogao posvetiti sav pozor to ga zasluuju nakon otkr1ca T rembleyja, Backcra i glasovitoga Bonneta.

5. Rttevi11e Burnuma
Idui kopnom iz Knina prema manastiru veoma gostoljubivi h kaluera sv. Arkandela, ~al~ smo se udaljavali od rijeke koja odande do ua gorovo neprekidno tece llllleu kamenitih planina i rijetko susree doline i polja po

ta'"" 1m sromasrvo ne dopu!r.a d:~ u nJ donost bogat~ darovC'.

!a'~f!ci ~krnJ !'Jihova samosmn.,. M~rl3o gr&og;o obt<da hrle u tO svetite s velikim ~ovnn~

~ _Kalud<ri ~ Atbndcla u Krki odriaJu pobonu pt<daju da je sv. Pvo mi5io u m l

76

kojima bi se mogla razliti kada nabuja. Po pustoj Bukovici nali smo ostatke starih rimskih prebivali~ra, ali kakve jadne ostatke! Grubo tesano kamenje, u kojem se vide ervrtasto uklesane rupe da se u njih gumu gredice ili neto slino za podupiranje atora u taborima, lei s obiju Strana puta u duiini gotovo jedne milje hoda. Mnogi ulomci unitenih natpisa vide se razasuti ovdje-ondje, medu njima i komad crverosrrana stupa, ureena bareljefima na uglovima, na kojemu se im osrntak drevne pohvale napisane velikim i dobro ouvanim slovima. S mnogo se razloga moe vjerovati da je razoreni grad na rom mjesru bio Prokopijev' Bumum i Strabonova' Ubamra. Peutingerova tabla6 mee Burnum na desnu obalu rijeke Titi usa, iznad Scardo~, dvadeset etiri milje od Ntdinmna, dananjeg Nadana, tono dvadeset pet milja od ovoga mjesta, od triju lukova to se i sada vide, a narod ih zove Sup/ja crkw. Nema torne mnogo godina kako ih bijae per, ali dva je razgradio neki Morlak da iskoristi kamenu grau. Od tih triju to ostadoe jedan ima dvadeset jednu stopu po tetivi, a dva manja to mu stoje ulcsna upola manje. Zub vremena prilino je nagrizao taj starinski spomenik sagraen od meka kamena slina francuskom moi/onu, koji je manje cjelovit od naega kamena s Nama i San Gonarda u brdima bliw Vicenze. Ono ~to je od njega osralo ipak nam vrlo dobro pokazuje da je bio sagraden u dobrim stoljeima arhitekture. Da se zgodno otkopa zemljite oko njega, vidjelo bi se da je veoma dobro razmjeren. Dao sam ga nacrtati kako se vidi na str. 72-73. Ne bih ielio odreivati u koju je svrhu bilo sagraeno tih per lukova uplje crkve; ali regbi da su morali stajati izdvojeno, jer se uljebljenjn i vijenci luka jednako vide s obaj u proelja. Bi li ro mogao biti slavoluk s per lukova? U njegovoj blizini nema uoljivih razvalina, ali iz zemlje se iskapa veliko kamenje, a u okolici su ostaci neke rimske ceste. Sup/ja crkva zaprnvo je ime mjesta na kojemu su lukovi; komad susjednoga polja posut ruevinama 7.ove sc Trajanski grad, ro jest Trajanopolis.

6. Tok rijeke do Rokoga slapa

Desno od lukova, u svom dubokom koritu izmedu razdijeljenih bregova, ree Krka i m tvori vodopad bliw jednoga ubogog zaseoka koje se oko njega
Maw< (fopograph. Omnol.) '"""' r< """'''" manr< clobnh r.uJop da szari 8umum Fr< r< sada KOl<VJ<; ro m,mo RIJ<' bolo rwdJ<DO u nmskun srolj<Onu a \'<ODla j< da~ od lnJ<Sti Ilo ih &"'!Pafi spomrnJu bo biru 8umumu. Jo je lolir< uponlt< imao 0011 lcoi se poutdao '"'J<>''" ovaj mn sracJ ... n,.tw Rrcanu, pl,e ,. ndcot bob T .,...na, nil:ad ~um, koji od 'OI mJC>ta mor:a bou ""!h dvJC>t;l nulJ dakko. Vidi $cbollkbm. Omliola Antiqua " Now. ProkopiJ bJaDtslo pc>YJ<Snoar o> 6. or, auroc djela Hitro....lrort povijest), odltlna ~<vom u povij<sr dolaska Slovma n Blkon. . . ' Srr.abon, gr&i S<O&r:tf~63. p. n. - 1~. n.<), nasrnli Polibij<''~' Historijt (koJ 1 izgubljena); nj<:gova je Geogra rja, "' l>tulen~<ja, "avno vrdo~ anriku geografiju. . . ' Konrad Pcuringcr ( 14 S-l$47), njemaki humonrsr, bio 1 vlasnik rzv. lunc-anumo Amoni.m, crtOUlQS 1ri11C1'2ra (uint>ntrium pictum), koji K po njemu nariva Pruringerova kaf!J. (fal>rda Peuti>lgenana). To 1 srln,ovJckovna kopija rimskos iri~rara i J. Sl, na ll porgam<ll1h h>rova. ukupno 7 metara dutrne. n ko,.... su shemarslri prik.uan.1 podruja Rimskog Corso-a.
mm><

($,..,..,,..,.,

skupi lo i divno izgleda s visoka, ali moda u roj dubini ne uiiva u zdravu zraku. Tako je u dubokoj i vlanoj dolini, petest milja nizvodno, smjeten manastir kaluera sv. Arkanela na Krki, u podnoju brda kojemu je vrh djelomino od Jljunkovita pjeenjaka, djelomino od obina dalmatinskoga kamena, a osnova od potpuno razliite i mnogo mlae grae. Cesta kojom se silazi k Manastiru usjeena je u obalu i omoguuje da se vide razliiti slojevi cjepljiva kamena promjenljive tvrdoe, koji se as mrvi pod prstima, as se ljuti kao kremen, as je pun nanesenih oblutaka, re se moe nazvati vap11enastom, kamenitom, ljrmkovito-pjeenjastom zemliom. Cini se da je rijeka, presjeena naglim uru$avanjem nekoga velikoga komada brda, u drevnim vrememma mnogo nadvisivala obinu razinu i ondje osta,i)a re slojeve mulja pomijeane s kameniima. Koliko god sam pozorno rraiio po rom orvrdlom blaru, nisam mogao otkriti nikakva traga morskim tijelima, pa sam stoga povjerovao da je rijenog podrijetla. Kako se lako dogaa da se velike gromade kamenja otkinu od brdskih visova, koji se gotovo okomito uzdiu rvorci obale Krke koja ih je prosjekln, dokazuje okolica crvnog vodopada ove rijeke, Ro~kog slapa. Ona je posuta gromadama koje su se uruile s vrhova bregova. Posljednja litica to se survala na rijenu obalu s visine od stotinu i pedeset stopa, nakon jakog potresa koji se ondje osjetio 1769, obasie sedamdeset i dvije stope i razmjerno rome se uzdie. Sastavljena je od nanesena kamenja bijele, vinske, sive i napokon svake boje, te promjenljive tvrdoe. Medu obojenim kamenjem najveim se dijelom vidi lcasro; u jednom pak komadu otkinurom od re gromade naoh neto to nikad dotad nisam vidio, ro jest lcasro kamenje koje sc ovapneni lo i veoma izbijcljelo, a da mu se nisu nirnnlo oteti li krista li koji sc uz pomo dobra poveala razabiru kao savreno prnni. Ta gromada to je pala ezdeset i devete drala se hridine na najviem dijelu brda koja je nepristupana u nae doba. U prolim stoljeima jamano se bilo lake popeti gore, jer je na vanjskom licu odva) jene gromade uklesan nadgrobni narpis nekom davnom vojniku. Ako razum voden jednosrnvnim uzastopnim svakjdanjim iskustvom nije dovoljan da se shvati kako je ~revno stanje povrine naega globusa pretrpjelo goleme promjene, ne samo nsuljemc nego i sroljcrne, posebno na gorovitim mjestima, ovaj bi to primjer d~k~ao. ~a~ebicc za podruje kojim protjee rijeka Krka, a mogno bi sc prrma1enm r na sve druge krajeve koji granie s planinskim rijekama i potocima. Onamo gore rrebalo bi poslati o~ koji, srojei u udobnosti i ~klonu svojih soba, uiteljski izriu da je naa Zemlja sada tono u onom tStom stanju u kojem je bila unatrag euleser srolje:a, re vjeruju da su ro dovoljno dokazali kada za potvrdu svoga miljenja, srvorena be-L zapaanja, ~avedu ostatke daleke prolosti & to se jo nalaze orkriveni na nekim uzdignutun mjestima, 7.:1boravljujui sve one koji su potpuno zatrpani. Vama se ~o.r~lo vie puta dogoditi da ste se sporili s takvim rasuivaima, re odgovaraJUi am, niste preurjeli pucanje i uruavanje planina, njihovo sporo razaranje ~ djelovanjem voda, vu ikane koji ih katkad isprevrnu i preinac im grau, mrJenjanje rijenah korita, provaljivanje i povlaenje mora, o kojima narn je

78

79

roli ko primjera sauvala povijest, a jo ih vie znaju itati pouzdane istrai vaceve OCI. Roki slap, gl ed~n sprijeda, prua oku lijep prizor; zacijelo je velianstven u kasnu jesen i proljee. Budui da ni u kojem sluaju ne nadmauje vodopad kod Tcrnija, smatram da ga je najbolje vidjeti usred ljeta. Rijeka je na tom mjestu iroka trista geomemrskih koraka; presijeca je uzak i dug most na ezdeset lukova, grub i nerazuman ali temelj ir mrski rad. Izmeu ovog mosta i vodopada nekoliko je mlinova, pa je voda stoga razdijeljena na razliite kanale. Komadi zemlje to lee izmedu rih razdjeljaka zelene se od mnotva bujna drvea koje tu sretno raste ?.ahvaljujui vjenoj vodi to ga zalijeva i prska. Od mjesta do mjesta zelenilo je prekinuto zbog valova to zapjenjeni i buni padaju s visine od dvadesetak sropa, as krivudajui, as rekui ravnom srazom. Ipak se sva gornja voda ne stjee da rvori re razliite poroke to ukraava ju vodopad; dobar dio prolazi ispod kamenite zapreke. Koliko sam .apazio, ta rijeka ne ostavlja sedmsrih i vapncoasrih naslaga osim gdje nae 7 ustave i brane od kamena ili gdje je nagib znatan, pa zbog roga i tok brz. U Kninskom polju, gdje sporo ree jednakim kori tom, ne okamenjuje ni kamenje niti biljke, iako mnogo njih plae, jer ne nailazi na orpor. Vjerujem da bi se moglo pouzdano rei da su sromade, uruene s vrha bregova u korito Krke, stvorile razl iite vodopade zbog kojih ona nije plovna. Sed raste naslage nale su zgodno mjesto za taloenje u pukorinama i ne.ravninarna tih gromada; i roliko im je pomoglo vrijeme i razmjemj mjesta da su uspjele prisiliti dio voda da se preko njih prelijevaju, jer vie ne nalaze dovoljan oduak ispod n jih. Posumnjao bih zarim da nijedna vapnenasta voda, osim termalne, nee ostaviti naslaga na mjestima gdje joj je rok spor; a da e ih ostaviti, kako hladne, rako i tople, uvijek zbog tjesnoe i nagiba kanala kroz koje moraju rei . Ako se sedraste naslage vapncnastc vode nahvataju u veim koliinama na mjestima spora roka i malena nagiba nego na mjestima koja su rijesna i nagnuta, gustoa i tC'~ina scdre to se stvori na drugima nadoknadit e vei obujam to se nakupio na prvima. Tako sam u spiljskom cijeenju uvijek dosad zapaao kako su debla i stabljike vapnenasro-lisnikih stupova to se uzdiu s podzemnih podova izgraeni od istije i cjelovitije rvari zbog vee visine s koje padaju kapi pune slanih aroma i estica koje se mogu kristalizirati. Kore to ih srvaraju obilni mlazovi vode uvijek su meke i prema tome sadre vie zemljanih i slabo bojenih dijelova. Narav slojeva ljunkovita pjeenjaka-koji zauzimaju ravno povrje brda, izmeu kojih duboko usjeena tee rijeka, pokazuje da je sklon uruavanju, ne samo du rijcnoga korita nego i dui jaruga i dolina koje vode, ili su neko vodile, povremene vode i predaju ih Krki. Vidio sam kako je dno jedne doline, desno od Rokog slapa, sve posuro velikim komadima litica to su pale s visoka; na jednom od hjib itaju se ostaci nekog nagriu!Oa i oteena natpisa.

- ..

7. Tok Krke do Skradinskoga buka Rijeka, ili bo lje rei potok ~i kola to izvire ispod Gradca, petnaest milja od Knina, ulijeva se u Krku poto primi vode Vrbe porasle od voda Mirilovia. Na njlozinoj desnoj obali lei naselje Drni koje su Turci prepustili mletakom oruju. O ko lica ovoga mjesm izvanredno je plodna i pitoma. Nedaleko od Drnia maleno je seoce Trbounje, gdje je vjerojatno bio Tribulium u starih pisaca i gdje se vidi poneki bijedan rrag rimskog prebivalita. Dugo bi se moglo govoriti o ovim loe upravljenim vodama, kao i o onima drugima to sa suprotne strane Krke rvore Butinieu o kojoj sam prije kazivao. One bi mogle biti izvor bogatsrva ovih krajeva, a sada su izvor bijede i pokude. Od Rokog slapa silazi se k otoku Visovcu, a to je vrh breuljka kojemu je podnoje pod vodom; na njemu ive frarri cokulai, zasluni uzgajatelji vinograda Gospodnjega u ovim krajevima gdje bi jedan svjetovni pop res'ko htio pristati na rako trudoljuban ivot. Rijeka je na tom mjestu veoma iroka, ali ne prua nita za istraiivanje. Tee sporo jer vodu zadriava vodopad Mlini kod Skradina, kojih per milj~ nie. To su posljednji i najveliansrveniji slapovi Krke; a bili bi dvosrruko ljepi da ljudi nisu iskoristili zapreke ro ih je priroda postavila rijeci i na njima sagradili mnoge vodenice. Blizu toga mjesta srvara se valovita sedra od zrnaste soli koja bi se na prvi pogled mogla u('.eti za okamenjeno drvo. Neiskusni ljubirclji znanosti o okaminama esto skupljaju re radove voda punih vapnenasrih esti ca i smatraju ih okamenjenim stablima. Crte to obiljeavaju granice rankih slojeva i razliitost vremena u kojima su ih vode stvorile, a isto rako i rvari kojima su vode bile zasiene,. u ovakvim se sluajevima nazivaju uzdunim vlaknima drveta; a neupuene oi tu lako vide i poprena vlakna. Sline greke katkad izazivaju i neke vrste vulkanskog kamenja, areni jaspisi i kremeni, na kojima se vide izrasline i vorovi slini onima n:1 Stabli ma; i teko je uvjeriri u varku one koji ne odlaze osobno skupljati fosile po brdima gdje zdravo moe suditi onaj rko nije optereen predrasudama. Simun Ljuba vac je napisao i Ivao Lucius tiskao, a o. FarlatV povjerovao i ponovio, da je od Skradinskoga buka do Zadra, koji je pedeset milja odatle, u staro doba tekao akvedukt. Njih su doveli u zabludu ostaci nekoga j~dnoga kanala od opeka to se vide du rijene obale desno od vodopada Mlina do uroka u jezero; ali raj kanal, po svemu sudei, nije vodio vodu dalje od Skradina. O nemogunosri odvoenja vode rijeke Krke u Zadar opirno sam govorio izvjetavajui o drugim rragovirna akvedukata to sc vide uz more u okolici roga grada. Skradinu je zajsta bio potreban akvedukt, jer je voda jezera u koje se ulijeva Krka slankasra gorovo u svako doba godine, a zdenci iz kojih se moglo grabiti nisu bili dovoljni da podmire porrebe
Vidi
7

Daniel Farlari (1690-1 nl), isusovac; povjesniac, izdava Op$na djda Illyricum <acrum u 8 5vo.aka (17S1-18t9), u kojem je obraena crkvena i svje<ovno povijest naih i nama susjednih knajc:va, f>O$<biC< Dalmacije (1-6), Cme Gore, Albanije i Srijema (7), Srbije i Bu!l"rske (8). Djelo je U\Snovoo Filip Ricrpuri, a nakon Farlatijeve smrti nasravio jakob Colcri.

S l O. prvoga pisma.

80

81

znatoijega puanstva. Od izvora kod Topolja do pada u Skradinsko jezero rijeka Krka ne ree dulje od trideset milja. na konju od Manastira sv. Arka ndela do Skradina, tri milje prije nego to se srigne u ovaj grad, nailazi se na potoi koji meu ostalim obinim kamenjem nosi i grude modre stvrdnute zemlje, pune okamenjenih morskih tjeleaca. Potaknut ovim zalutalim komadima, naao sam njezine otkrivene slojeve na nekoliko mjesta, ali posebno u blizini vrha brda, lijevo od puta. Ta zemlja sadri rijela numularija, te lentikolara i porpita oblikom slinih njima, zatim sitne jezgre bukardija, mnogo fungita i krakove morskih zvijezda. U Skradinu sam naao mnorvo turbinita u obinu mramoru i nekoliko sam primjeraka donio sa sobom. Nedaleko od ovog poroka, na mjestu koje se zove Rupe, ima zubi morskoga psa koji odgovaraju onima to ih opisuje Sc;illa (Tabla Ill, crte 1 ). Nisam mogao obai w mjesto, ali sam vidio tih zubi u osoba dostojnih svakog povjerenja ko je su mi rvrd ile da ih ondje ima u veoma velikim koliinama.
Putuj ui

turskim pokrajinama; ali grad nije nimalo utvren, ma to o rome rekao o. Farlati*. Ni za jednog od mojih putovanja po Iliriku nije mi dosad uspjelo naii na neki rudni k koje god kovine izuzme li se jedan rudnik eljeza koj i ne bi smio biti daleko od Sinja i ko ji mi je (ne razumijem zbog kakva opravdana razloga) bio zatajen. Kau da u Hotonju na kninskom podruj u, gdje nisam bio, postoje rudnici nekoga bogarsrva; ali lakomi i nevjeti ljudi vide zlato i srebro u svim piriti ma, pa se ne moe raunati s pukim glasi nama. Treba ipak vj~rovati da je Dalmacija u davnini proizvodila mnogo zlata; o tome neki pisci otvoreno svjedoe. Meu osralima i Plinije,9 koji je imao prilike to doznati, kae da se za Neronova carevanja iz rudnika te provincije vadi lo pedeset libara zlata dnevno, jer se skupljalo na povrini zemlje, in summo cespite" . Flor 10 nam je ostavio zapisano da je Vibije, kojemu je August naloio da pokori Dalmatince, prisil io te surove ljude da kopaju rudni ke i iste zlato. l Marcijal 11, piui Makru, naziva Dalmaciju zlatonosnom zemljom, a ini se da je okolica Salone, prema njegovu miljenju, zasluivala takav naslov.
Ibis litoreas, Macer, Salonas; Felix auriferae co/one terrae. * **

8. O gradu Skradi11u, te 11ekim navodima starih pisaca koji se tiu m ineralogije u Dalmaciji

O starom gradu gdje je u rimsko doba bila uprava Liburnije nema vie nad zemljom vidljivih tragova. Tu sam prepisao dva Ujepa natpisa otkrivena prije nekoliko godina i sauvana u kui preasnoga kanonika Mercatija. Valja se nadati da e sc od sada unaprijed, razmjerno porastu stanovnirva Skradina i umnoavanju novih oranica, ee otkrivati dragocjeni spomenici starine u tom kraju. I poelj no bi bilo da rijetke obrazovane osobe, ko je imaju utjecaja u poglavarstvu toga grada to se preporaa, obrate posebnu panju ovom pitanju da ne propadnu ili da se drugamo ne prenesu asne uspomene na njihov sta ri i slavni zaviaj koji je zauzimao tako ugledan poloaj meu drugim liburnskim gradovima u rimsko doba. Gotovo je sramota to sada u Skradinu postoji samo est kamenih spomenika s kojih se moe prepisati natpis; a mnogi drugi, koji su se ovdje morali iskopati, bijedno su uniten i ili odneseni u Italiju gdje gube najvei dio svoje vrijednosti . U okolici Skradina vrlo esto se nau rimski novci od koj ih sam neke vrlo dragocjene vidio u veoma gosroljubivoga prelata monsinjora Trevisanija,8 biskupa i oca toga stanovni.tva to se preporaa. Ljubaznou jednoga od najuglednije gospode u tom kraju dobio sam na dar nekoliko grobnih svjetiljaka koje nose ime lonara Forrisa, a otmjenim oblikom slova pokazuju da su iz najboljega doba. Uzastopna pustoenja to zadesie Scardonu nisu ostavila ni traga o njezinoj veli.ini. Ali zato sada raste; ovdje se nastanjuju mnogi srbijanski i bosanski trgovci kao u veoma prikladnoj luci za trgovinu s gornjim
8

A iz jednog Sracijeva sriha u Stell inu epitalamu nazrijeva se da je zlato Dalmacije bilo postalo poslovino:
Robora Dalmatico lucent satiata meta/lo. .. *

12

Ovaj odlomak ne doputa da se dovodi u sumnju postojanje i izobilje toga dragocjenog proizvoda. Tako je poneki od naih pjesn ika nazvao zlato peruanskom kovinom, i dobro smo ga razumjeli.
11/yr. Sacr. T. 1.
.,. Aurum qui quaenmt ante omnia segullum tollunt (iilz vocau~r indicium). Alveu.s, ubi id e:st, arenaeque lavantur, atque ex eo quod resedit conjectura r;apitttr ut inveniatur aliquando in su~wnat~llurc, ptmitus rara {oelicitate; ut nuper in Da/matia, principatu Neronis, singulis diebus crtam qumquagenas libras {tmden.s; cum jam inventum in summo cespitc. Plin. Hi.st. Nat. Lib. XXX~//. cap. rv. Tragai u zJ amm prije svega uklanjaju segullum (rako se zove zemlja koja ukazu I na zl:.uo). Isperu se pijesak i udubina u .kojoj sc ona nalazi, pa se po onome to preosranc Stvar~ ~I'07:jcna. Ponekad sc pronae na povrini zemlje, no tO je u sasvim rijetkim sremim slua)evtma, kao to je bio onaj neda\100 u Dalmaciji, :r.a vladavine Neronove-. kad je nalazite davalo ak pedeset libri dne\' no. Kad se rako pronae u povrinskorn sloju . . . (PUN. Hist. Nat. lib. XXXIH. cap. lV).J oo. Ii e u S31onu, smjetenu na obali, Ma_ ccru 1 J sretni stanovnie z.laronosne zenllje! (Ep. 10, 78, l; S) ... . . Blijete grede prekrivene d:dm01tinskom rudom. {Silv. 1, 2, 153) 9 1 . Plinije Sekund Stariji (23- 79), rimski pisaC1 prirodoslovac, pogh1uo promatrajui provalu V~uva. N},egova .N~tura_lis ~istoria :- Prirodopis~ gol~ma ko~piladja od 37 knjiga, amika nCJ.~~opedtja, .sroiJ~Ct?la ~~ bli~ temelJnO vrelo o s':eopcem _ t11an1u ~prirodi. Flor, nmskt htsronar t't 2. st. n. e, auror djela o svtm rat<>vnna (Bellorum omniun1 libri Ill). ..... u ~arko Valerije Marcijal {40-103). najpoznatiji rinlSlci pisac epigrama u kojima se ogleda Ctravo runsko drurvo. 12 Publije J>apinije Stacije (oko 40 - oko 96), rimski pjesnik, glavno djelo mitoloki ep o borbt Edipovih sinova (Thebais). u zbi.rci Silvae sabrane prigodne pjesme.
6'

Stjepan Annan Trevisan 1 rodom Mleanin, prerposljednji skradinski biskup, od 1766. do

1799.

82

83

9. Glasine u narodu o mineralogiji Dalmacije

Ali usprkos rim svjedoanstvima, koja su u mnogim ljudima budila nadu da e nai blago, ne mogu mkako povjerovati da u planinama ro se diu dui obal:~ Dalmacije u pravom smislu rijei ima rudmka zlata ili srebra; one nem:~ju nijedno obiljeje mineralnih planina. Moda je sredozemna planina Promina, gdje je neko leala l'romona, bogata rudnicima, kako tvrde neki dalmatinski pisci. Ja je jo nisam s potrebnom pomnjom i u svakom nje:dnu dijelu pohodio, ali slutim da je imc planine moglo zavnrati Dalmatince zbog oite analogije ro je ono ima s rudnicima, iako je izvomo moda izvedeno od promi11endo1). Bilo mi je reeno da rjeica Hyader (Jadro), koja se sada po razvalinama oblinjega grada zove Salona, sa svojih izvora nosi pri izlazu pijesak u kojemu zaista ima zlatnih zrnaca; takoder mi je tvreno da su ga siromani srnnovnici njezinih obala esto pomalo skupljali; pokuao sam se u to uvjeriti i uvjerio sam sc da uope nije istina. Cuo sam nekoliko osoba kako pri:lju, a naao sam to i zapisano u nekim izvjc~tajima o pokrajini ro sam ih oteo pra~ini i moljcima, da iznad Sibenika, u mjestu zvanu Suhi Dolac, postoji bogat rudnik ive; ali to je i1. temelja lano i ne mote drukije ni biti. Moja do ada~nj:~ istraivanja u tom pogledu nisu me daleko dovela. <Aako jo neupuen u podrobnu topografiju ove prostrane zemlje, gro sam joj proao samo jedan dio, ipak sam sklon povjerovati da 7.natnih i dragocjenih rudnika nema u vapnenakim planinama uz more niti dui dolina gro ih plau Krka i Cetina. Dublje u unutranjosti vjerojatno su bil i stari rudnici, a i granice prov incije zaista su dublje sezale. Ako je istina dn sc u pijesku rijeke kod Travnika u Bosni mogu nai zlarnn zrnca, moida bi du njezina toka i oko izvora trebalo traiti bogate rudnike o kojima govori Plinijc. Ne znam da li je to ista ona rijeka kojoj iz korira, petnaest milja od grada Travnika, estoko izbija vrelo kisele vode diui sc znamo iznad povrine vode ro ree. Reeno mi je da tu vodu upotrebljavaju Bosanci za lijeenJe groznice treodnevke, da sc zamuti i ostavlja ieljezovit talog ako se sprema u posude i prenosi, ird. Koliko se moe nagaati po izvjetajima naih ljudi koji njome prohodc, Bosna obiluje mineralnim planinama; kau da ima bogare rudnike srebra; i mjesto gdje se nalaze nosi ime Srebrenica, to znai srebreni kraj ili zemljite, nazvano rako po rijei srebro koja znai argento u svim narjejima slavenskoga jezika. Imao sam u7.orak iz toga rudnika, slian srebru podrijetlom iz; Potosija. Bilo je u listiima poput mahovine, zajedno s istim ukastim krt111cnom, a da s njime nije nimalo smijeano. lspri:lne su mi jo mnoge druge stvari koje sc tiu povijesti fosila u Bosni, ali ne vjerujem da bi bilo zgodno kada bih vas o rome izvijestio na rudu vjeru. Iz isku~rva znam koliko je dobra oprezna nevjerica kada je posrijedi prirodopis. Ako su vam sime potankosti u koje sam ulazio bi le moda dosadne, nadam sc da zbog roga neete zamjeriti svome prijatelju. Vi jamano vjerujete,
ll

kao ro i ja oduvijek vjerujem, da je vjerna tonost najbolja osobina ro je moe imati istraiva, koji ima na srcu narodno dobro kada ukazuje na mjesta koja je potrebno kultivirati, a napredak prirodne znanosti kada opisuje proizvode Velike Uiteljice. Osim ovih ciljeva, smatrao sam da je dobro to sam na svojim dalmatinskim putovanjima odluno bio nakanio ispraviti one pisce koji su ponegdje pogrijeili govorei o rim krajevima; a imao sam na umu i veu udobnost pumika kada sam isticao koje su glasine u narodu lane. Mislio sam zatim da ne smijem ispustiti osrarke srarih graevina, premda njihovo spominjanje vie pripada smrinaru negoli prirodnjaku; a utoliko sam ih manje elio zanemariti ukoliko oni vie moraju posluiti da sc promijene pojmovi ro ih mi openito imamo o Dalmaciji, gdje ~e .bi bile niklc onolike rimske kolonije da je to rako M raan kraj kako se opiSUJe. Premda dovoljno poznajem malenu snagu jedne knjige i preveliku silu predrasuda i prilika, priznat u vam da potajno u sebi utim snaan uirak kada pomislim kako posroji mogunost da moje putovanje donese neku blagodat dalmatinskom narodu, ako ne odmah sada, ono barem kada tome doe vrijeme. Smatrao bih sc najsremijim od svih putnika kada bih sc, prije nego ro okonam ivljenje na na~j Zemlji, mogao osvjedoi u da sam korisno iivio.

lJ od ~p prommne. poo>o)jon ~. sutn.

84

ss

VElESTOVANOM GOSPODINU OPATU

GABRIELU BRUNELLI]U
IZABRANOM PROFESORU DOKTORU PRJRODOPISA NA INSTmm.J U BOLOGNI

O OKOLICI SIBENlKA ada je moje putovanje po Dalmaciji prekinulo na neko vrijeme razmjenu pisama od koje ve nekoliko godina ivi nae prijareljsrvo, vjerojamo se u vama probudila neka radoznalost o njegovim posljc_ dicama. Kao ljubitelj prirodopisa, odreden da ga predaje na roj slavnoj akademiji gdje se preporo 1 dio zahvaljujui naporima Aldrovandija, Malpigbija i Marsiglija, kao prerevan istraiva rukopisa i dokumenata koji bi mogli baciti malo svjeclosri na knjievnu povijest minulih stoljc6, kao dobar sudac i rova relj svake neobine novosti vi sre gotovo vie negoli itko drugi pozvani da uivate u raznolikosti mojih ~oran kosti. Evo vam naslovijujem jedan njihov dio da vam poslui_ ka~ dokaz moga trajnog tovanja i prijareljsrva, re kao nekakav uzvrat za VIJCSfl to mi ih esto priopavarc iz roga vaega plemeniwg zaviaja, gdje cvate svakovrsna knjievnost i svaka znanost.

l. O gradu Sibe11iku i 11;egovu podrnqu

Od svih okruja u Dalmaciji to sam ih obiao, jamano je najpodobnije da se istraiva dugo vremena bavi podrujem ibenika, koje se prua dobrih trideset milja uz more zadirui na nekim mjestima vie od dvadeset milja u unutranjost, i obuhvaa sedamdesetak oroka i manjih hridi. Raznolikost predmeta, prijarnosr pri lika, dobra srea to sa m ondje susreo divne domaine i ogranien broj ljuba211ih i djelatnih prijatelja, meu kojima mi je ast spomenuri veoma obrazovanu i gostoljubivo obitelj grofa Frane Dragania Vrania, re grofa Hijacinta Supu Papalia, kojega rese blag;t udvornost i znanje veoma korisno putniku, bile bi me navele da ondje produim svoj
Fortis ovdje spominje nekoliko s:mrijih i suvremenih cn.lij .0,nskih prirodoslovaca: Ul!uc Aldrovondi (1522-1605), zoolog, o>novao botaniki vn u Bo ogni. U sv~m _ glavnom djelu Omitholo$1 obradio je, osim pticn, i kukec i nie ivotinje. Marcello Mnlps h> (1628- 1694), biolog l liJL-nik parolog, profesor, u Pisi, pro.~~vao krvne. kapilare, ~s~~vs~ ~rsrt ~~~lov~. tn poznavanje i funkcionir.mje d isanJa plu~n. NtJe J:>Sno o koJem je Mars> sJtJU {tit Marsthju) Mof.d o Luigiju Ferdinandu ( 1658- 1730), mansrveniku, svjetskom pu miku, putopiscu i po til bru; ili o Giovanniju, proftsOru bor:mikt u hdovi, kome it posvcrio iedno pismo u drugom di1clu Vi<tggia.
1

boravak na nekoliko mjeseci i da od roga grada nainim sredite svojih izleta do oblinjih mjesta na moru i u planinama. Ali opravdan strah da e me srii ogov.aranje, strah koji je djelomino opravdao ishod mog;t pohoda, odvukao mc silom iz ti h krajeva i nagnao da se zadovoljim rime to sam poeo neka istraivanja, a da gotovo nijedno nisam doveo do savrenstva. Ta istina nee nimalo sablazniti vas ni bilo koga drugoga rko je sviknut na istraivanje i tko, prema rome, zna koliko vremena itu poranka zapaanja da bi bila dobro izvrena i dovedena do konana sranja. Grad Sibenik, etrdeset per mi lja ravnom crrom od Zadra, ne dii se slavnim podrijetlom. Oni koji htjedoe da se razvio na ruevinama Siatma, * rimskog naselja u koje je Klaudije poslao jednu koloniju veterana, imali su 13ko slabe razloge za isticanje toga miljenja da se ono sruilo samo od sebe. Peuringerova kana ne mee u Dalmaciju nijedno drugo ime slino Siczmm osim Sic/isa, n i ono je izmeu Salone i T rog ira. N ijedan trag daleke st a dne ne vidi sc u ibeniku; nema osrataka zid ina, nema kamenja obraena na rimski nain. jedan jedini natpis vidi se u~idan u gradski bedem blizu vrata to vode prema gatu, a i on je donesen iz onoga dijela unutranjosti koji se zove Gornje pol;e (Campo di sopra), gdje je u sram vremena vjerojatno bila Tario11a. Lucius tvrdi da su ibenik sagradili Hrvati u vrijeme opadanja Carsrva, a Giambarisra Giusriniano2 , koji je djelovao jedno stoljee prije, kae u svom rukopisnom izvjetaju o Dalmaciji da taj grad sagradie razbojnici ili, da reknemo, uskoci koji su prije roga stanovali na visokoj hridi, gdje je sada sazidan katel, odakle su, im bi vidjeli kakav brod, si lazili s brijega; pa bi u amcima, koji stajahu sakriveni podno re hridi oko koje bijahu guste ume, odlazi li plj akati reene brodove; s vremenom su poeli graditi kuice, okruene stanovitim tapovima koji su se zvali ibice, pa je po rome imenovan grad ~ibenik. Taj se grad malo-pomalo poeo poveavati zbog okupljanja ovih lupea. Vjeruje se, osim rog;t, da su mnogi stanovnici Scardone, kada je raj prastari grad sruen i uniten u vrijeme drevnih ratova, prebjegli u ~ibenik; na taj nain, ako rada nije imao ime grada, s vremenom ga je stekao, rc sc odtiao mnogo godina ne podvrgavajui se drugim knezovima osim svojim stanovnicima. Ali ta sloboda nije potrajala, jer ga ugarski kralj, koji rada gospodovae Dalmacijom, poe tlaiti, pa elei se ibenani osloboditi toga tlaenja, ne mogavi vie podnositi nasi lja Ugara nad svojim enama i kerima i nad vlastitom imovinom, odluie podvrgnuti se Sinjorij~ kao pravednu knezu, godine 1412, dvanaestog dana mjeseca srpnja, dok knewvac prejasni Michele Steno, pokoj mu dui."' Kakav god bio pravi poetak ovoga grada, slian poetku Rima ili plod niza malih poveavanja, on je najbolje i najslikovirije smjeten od svih gradova u Dalmaciji, a poslije Zadra najbolje sagraden i napuen plemnitim obite
I 'UN. l. 111. e. XXII. Tragrrium Civium Romanonnn marmor~ notum: SICUM, in quem locum divus Cltmdius veteranos misit. 2 Giustini:~nov itvjet3j pisan je iSSJ. Objavio ga je u cijelosti S. Ljubtt u Commissiones et

"jet

,.,..,jo,,.. .,....,".u, 199-207.

86

87

-. - -

--..
;;

~-

~ --

....

..

~--~ -

--, ~

--

----------~

- --. ..

ljima koje su toliko daleko od barbarskih navika drevnih gusara koliko njihove kue od tronih ibica. Katel sagraen na brdu koje ga titi mogao ga je sauvati pred uzastopnim turskim navalama; a za njegovu obranu s mora postoji pred uskim kanalom, kojim se ulazi u luku, druga tvrava, divno djelo Sammichelija koji je na njoj nainio vrata veoma slina onim svojim slavnim vratima u Veroni. Od graevina je u ibeniku vrijedna panje stolna crkva, premda potjee iz barbarskih vremena, zbog velianstvenosti zdanja, a jo mnogo vie zbog svoga krova sloena od velikih mramornih ploa spojenih zajedno; to je djelo po smionosti jednako svakom drugom slinom djelu iz rimskih vremena. U ovom su gradu u XVI stoljeu cvale knjievnost i umjemost vie nego i u jednome drugome gradu Dalmacije. U njemu se na mnogoj graevini vidi dob\lr graditeljski ukus i tu su se rodili mnogi ljudi dostojni posebna spomena.

2. O knjievnicima 1 slikarima koji su se rodili i proslavili u XVI stoljeu u ibeniku

Medu svim glasovitim ljudima kojima se moe podiiti majka Dalmacija, prvo mjesto u svakom pogledu zasluuje Antun Vrani iz ibenika. O ovome velikom ovjeku ima rasutih zapisa u razl iitim suvremenim knjigama i u ponekoga kasnijeg pisca o ugarskim pitanjima; ali nitko nije posebice opisao* njegov ivot koji je zaista dostojan istaknuta mjesta medu ivotima knjievnika i jednako rako medu ivotima dravnika. Ja nemam dovoljno dara da ga sastavim, a moda ni vremena; ali vjerujem da u vam ugoditi kada priopim sr podataka to sam ih mogao prikupiti iz dragocjenih spisa sauvanih u plemenitoj obitelji grofova Dragania Vrania. Antun Vrani se rodio dvadeset devetoga dana mjeseca svibnja 1504, od oca Franje, plemenitog ibenanina, i majke Margarite Sratili, plemkinje iz Trogira. Najranije djetinjstvo proveo je u Trogiru kod ujaka; ali je uskoro vraen u zaviaj gdje mu je uiteljem bio El.ius Tolimerius od kojega su medu spisima Vrania sauvani rukopisi razliitih latinskih pjesama stanovite vrijednosti. Kada se ve dobro uputio u grku i latinsku knjievnost, pozvan je iz Dalmacije u Vesprim k slavnom biskupu i banu Petru Berislaviu, Trogiraninu, koji mu rakoer bijae rod po materinoj strani; ondje je stekao prve osnove vojne vjetine. Kada su ratobornoga biskupa barbarski ubili Turci 1520, Ivan Statili, ovjek od najvieg ugleda na ugarskom dvoru i biskup erdeljski, zovnu k sebi naega Antuna i brata mu Mihovila, svoje neake. Jedna od prvih briga blagorodnog Ivana bijae, ini se, da sastavi ivotopis pokojnoga Berislavia, a to je onaj isti sastavak to ga je stotinu godina poslije bezonom kradom prisvojio Tomko Mrnavi, ne promijenivi u njemu gotovo
B.EJ.JUS u djdu Hrmgaria Nova1 T. l. i SolMmll u djelu i\rchiepiscopi Stn'goniet~s~ compendio dati ukrarko sastavie VRANCiEV ivotopis; aJi obojica zapadoe u greke obraujuI tu stv-ar bez velika znanja. SZENTIVANUS je poslije vjerovao da je Vrani rode;~ u Erdelju.
~>

ni rijei. Nekako u to vrijeme Antun je poslan na Sveuilite u Padovu; ali je zbog nemira to se javie u Ugarskom Kraljevstvu uskoro pozvan natrag. ini se da je mogao nastaviti studije u Beu, pa poslije u Krakovu, jer je na tim dvama sveuilitima zacijelo studirao Mil10vil. Vrativi se u Ugarsku k ujaku, koji bijae veoma surov i tvrdokoran ovjek re je neprestano pogrdnim rijeima psovao svoje neake, Antun se oboruao junakom strplj ivou i nije se dao zavesti primjerom svoga brata koji ju je nakon kratka vremena izgubio. Preporuio se Stjepanu Brodariu,' biskupu u Vaczu (od kojega ostade u rukopisu vrijedan opis sudbonosne bitke kod Mohaa, gdje se osobno borio), i Jurju Utjeenoviu,4 koji bijahu veoma moni na dvoru Ivana Zapolje.s Taj nesretni vladar zadavao mu je trnovite zadae u pogledu granica svoga veoma uznemirena kraljevstva sve od 1528; bio je uza nj i kada ga je u Budimu opsjeo Vilim Rogendolff, voa nezadovoljnika. Stekao je mjesro kraljevskog tajnika i prepota u Sr~rom Budimu i za ta se dobroinstva posebno iahvalio elegijom Brodariu . Poao je u Erdelj po kraljevu nalogu da ondje vodi poslove biskupije umjesto Starilia; iz njegovih se listina vidi da je ovdje ne samo prepisan izloene natpise nego ih jo dao iskopati na mjestima gdje su virile rimske mevine. Kada je razbijena opsada Budima 1530, poslan je dva puta poljskom kralju igmundu i dva puta Prejasnoj Mletakoj Republici. Idue je godine iao k papi Klementu VII, zatim Pavlu Ill, a im se vratio u Ugarsku, ponovo je poslan kralju igmundu. Potkraj 1534. putovao je u Francusku kamo ga je poslao njegov gospodar kralju Franji I, gdje je bio dva puta; zatim u Englesku k Henriku VIIl kod kojega je bio u mjesecu sijenju 1535. Vjerojamo je da je nekako u ro vrijeme sklopio prijateljstvo s velikim Erazmom Roterdamskim i poeo cijeniti Melanchtona: od prvoga se jo pomno uva jedno pismo kod gore pohvaljenoga grofa Frane Dragania Vrania, a u ast drugoga medu latinskim se pjesmama u rukopisu naeg Antuna moe proitati jedan epigram. U oporuci to ju je nainio prije odlaska u Francusku piu ove rijei: Mihi, si moriar, pompas sepulchrales, aut missas fieri nolo u/las. Hospitale pauperum juvetur. Ego contentus ero si Domino

Vita I'ETRo B~RISI.AVI Vesprim. Ep. Sdav. Dalm. et Croat. Bani, Jo, TOMCO MARN.wmo Auctore. Ven. ap. evtl>lg. Deuc/1. 1620. in
3

katast-rofi 1526. 1tte<h1 hrvarskim etama bana Franje Batthy<l.nija> prehrio je bitku o kojoj je dao

Stjepan Brodari (oko 1480-1539), d.ipJomar i povjesniar, sudjelovao je u mohakoj

s.

potresno svjedoanstvo (djelo je tisk3no u Krakovu 1527). l'rcJ:ni u tabor Zapoljjnih pristaa, nasroji pomiriti ~aP?lju i Ferdinanda, tC .mu tO i uspij;va 153~. _ Ta.ko j~ bar dJelomino :tausmviJCno prod1ran1e Turaka u Hrvat'Sku 1 Ugarsku, do cega mu J C Jl>dmo b1lo stalo. 4 Juraj Utjdcnovi {ili Uticni, 1482-1551), roen u Kamicu kod Skradina, nakon mohake birkc pristao uz lvana Zapolju, kojemu je bio savjemik i blagajrlik) uredivi driavu i uspostavivi podnoljive odnose s Turcima, E.rdeljski sabor izabrao ga je z.3 gubernatora i vrhovnog suca. Zajedno s 6rodaricm uspio pomiriti zavaene vladare 1538. Branio je interese ~a~ljine udovice i sina. Ferdinand mu je za zasluge ishodio kardinalski eir, aJi ga je, ne Vjeru1ui mu nimalo, dao pogubiti 1551. Ivan Zapolja, kne-t erdeljski, hrvarskougarski kralj ( 1527-1~40). Iz bogate ugarske feudalne porodice koja porjce i:2 Slavonije. Nakon mohake bitke prerendenr na prijcsrolje i takmac Ferdinanda l Habsburgovca. Mirmn u Velikom Varadinu 1538. Ferdina1ld je priznao Zapo lji kxaljevski naslov nad oblastima u kojima je faktiki vladao, a Zapolja se odrekao itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije u Ferdinandovu korist.

90

91

moriar. Ovaj odlomak barem svjedoi o njegovu milosrdu prema sirotinji. Kada se vratio na dvor, njegov ga kralj posla s dvojicom kolega za poslanika kod Ferdinanda Austrijskoga, kralja Ceke, ali s malo uspjeha. Kralj Ivan je umro godine 1540; a Vrani, od kojega su sauvana dva duga pisma to ih je o tom dogaaju napisao Ivanu Statiliu,6 tadanjem poslaniku u Francuskoj, bijak kanda nerazdjeljivo privrlen interesima udovice kraljice lzabele i nejakog Ivana ll. Po osmi ga je put !~abela poslala kralju igrnundu, koji se oenio 1543; a u Krakovu je tiskan govor ~to ga je on u roj prigodi odrao, kada je ivopisnim prikarom alosmh pn! ika nesreme kraljice ganuo na pla sluatelje. Poslije kratka odmora, aste JC godine poslan kralju Ferdinandu koji ga je vrlo ovjeno primio i zadrao na ruku. Cini se da se od toga trenutka poeo hladiri prema lzabeli iJi se poloaJ uvelike pogoravao. Nalazim da je 1544. prepustio Jurju Utjeenoviu erddjsku prepozituna, i ro preko svoje volje, kako se vidi iz odlom:1kn jednoga dijaloga to ga je napisao mnogo godina poslije. Unato tome, na Antun ostade jo nekoliko mjeseci na lzabelinu dvoru, te po deveti put poe u Poljsku pregovarati sa ligmundom; poslije roga poslansrva ~aiskao fe doputenje i preao u Sibenik, odakle je otputovao vodei sa sobom dva-tri sinovca, meu njima i Fausra. Moic se pomisJjti da je povremeno boravio u Italiji do l 549, a nekako u tO vrijeme preao je na dvor kralja Ferdinanda, koji mu je odmah dodijelio dovoljne crkvene prihode, a znria_n ga poeo zapoljavati. Od godine 1553. bio je poslanik kod Ali-pae, bud1mskoga beglerbega, o iste godine proglaen je biskupom Pet C rkava (tj. Peuha) i kraljevskim savjetnikom; zatim su on i Franjo Zay preuzeli poslansrvo u Turskoj. O tOme svome putovanj u vjerojatno je napisao opiran dnevnik od kojega nam je prcosmo sa mo odlomak koji veoma zasluuje da se objavi. Antun je morao pratiti Sulejma na koji je bio poao ratovati na granici s Perzijom, te je pet godina lutao s turskom vojskom od zemlje do zemlje. Taj dugi boravak iskoristio je za prikupljanje mnogih pod :l taka o turskoj upravi i vo!noj ~jerini, te o horografiji krajeva pod vlau Pone. Auger Busbecq,7 od koJega amamo raspravu o osmanlijskoj vladavini medu elzeviskim republi Ako umrem, ne elim za se nlknkv1h pogrebnih sveanosti ih mts:&. Neka se porpomogne dom za .siromahe. ja u biti udovoiJan ako umrem u GospOdinu. Na,unimljviji .d'o up1sa o tome dugome i opoJSnome pohodu b10 je povjeren isusovcu RICEI\/OJU kora J< s~uplrao d~ dokumm po O.lm:a.a1a pod t.,o>-o<Om da tr mu posl.Wn u pomo dJelo lUmamr, Sacrum; do!mo ,. sudboma pO\o d"''ih spuo Ito ih~ on slrupio, n.rsta\il (ovu stranu mona. 6 it~~rib (Fortas pok Stata~, urmo l'"'!' Sr.lil.._. (Stplubcus), rodom iz Trogu.., P od l~l2, bela I'OR~I< audatO< ~ Roco, e.: p papa al~ u ..W.Oa Boo J< ~n ddq.at kod ~crun,..,,. polrskos knlja SO&J<Il1UDda i kod francuslcog:o Ira Fr.an,., ko,.mu 1< krstiO son;o; sudt<lov.O,. bo pr.avnik u kmd""-a sporu mgleskop kralr~ 1-knnb VJ.U. ~mro 1 u RJmu 1528. AUSJ<r Ghulaan <k Busbtcq (IS2:Z..IS92), flamanski humonast, putopisac i diplomat. ZaJ<dno s A. V<?nirm, u sluti>! coro . Karlo V, putuje l SSS. u C.rigrod da pr.govara o miru. ~J~ s Vr-a.~cScrn p~nabo ~n1mcnm MommJtntum Atrc:yrammr. S3brao va k od 250 grkih i nnuJ;ah ruk~pasa po C.ngradu a MoJoj A~ii>. U Evropu pr<nio jorgovan 1 tulipan. El~rslcim rcpu.bb'k.ama, lJ. medu IzdanJima pOzna CC' ni10umske ltamparskt i izdavake ob>!dJ~ ko!* JC u ~rerd~mu od 1$40. do <rM>n< 17. stoljm itdola mnogobrojna djela tO sr odlakuru IJq>Otorn bW 1 pouzda~ r.lma. Osob>to su (bila) na OJCili izdanja u malim

.,,h

c:::n><va.

kamn,8 putovao je u to vrijeme vik pura iz Bea u Tursku i naposljetku zakljuio primirje. Otamo su Vrani i Zay, kako kae sam Busbecq, orpuro vali potkraJ kolovoza 1557. Prije isteka te godine Antun je premjeten iz Peujske u Jegarsku biskupiju; u ovoj poronjoj ima jedno pismo to ga je nakm biskupu poslao Paolo Manuzio,' te drugo od slavnoga i nesretnoga 0 iz 1560. Medu Vranicvim rukopisima ~to ih imam pred Aonija Palenrijn 1 oima ne nalazim znaajnije srvari sve do 1567, kada je drugi put poao u poslansrvo na Poma za cara Maksimilij ana U. Iskusni je ministar za nekoliko mjeseci uglavio mir sa Selimom ll na veliku korisr cijelome kranskom svijetu. Za to ga je slavno poslansrvo pohvafjo Ivan Secx:ervitius u elegijskoj poemi. Mnogo 1e knjiga u rukopisu morao skupiti raj ueni prelat dok je dvaput putovao na osmanlijski dvor, ali nam od njih s vremenom ne osrade traga; apak nJegovu geniju dovoljno slui na ast to je dao prevesti turske ljetopise koje je na;ao u Ankari. Taj kodeks, koji se s drugim njegovim spisima uva u Sibeniku, upravo je onaj iz kojega je velik dio svoga djela izvukao Leunclnvis i koji ueni ljudi poznaju pod imenom Codex Veremtianus. Vrativi se ~Javno na dvor, uskoro je nagraen za svoj trud; godine 1569. imenovan je nadbiskupom osrrogonskim, a to je poslije kralja prva linost u Ugarskoj; tome dostojansrvu dodan je 1572. naslov porkralja. On je te godine austrijskog nadvojvodu Rudolfa oknanio za ugarskoga kralja; postoji govor to g.1 je tom prigodom odriao u imc ugarskih sralea, tiskan u Mlecima kod Rampazena. Ivan Scccervirius objavio je u Beu panegirik u stihovima na latinskom jeziku pod naslovom Vcrantius kojemu su pridruene razliite pjesme 11jcmakih pisaca, rakoer nn l~~tinskome; Giovan Mario Vcrd izorti** tiskao je t l Mleci ma krau poemu, posveenu nadbiskupu Vrani u, o pomor skoj pobjedi ro ju je godinu dana prije roga izvojevalo mletako oruje nad Turcima. U poetku 1573. Petar lliin mu je posvetio jedno teoloko djelo. Vjerojamo su mnoge druge knjige izale pod njegovim pokrovireljsrvom; raj dobri prel:u bio je velik zatitnik knjievnosti svake vrste. Ali tada je ve bio pri koncu svoga radinog ivota. Poavi u Prcov da bude u suditu kraljevskoga sabora, razbolio se. Isprva je dopustio da ga Jjjee, ali kada je osjetio da mu je re ic nego obino, svojom je voljom orjerao od sebe lijenike i doekao Smrt u kr~anskom i filozofskom miru. Knjievnici su izgubili dareljiva mecenu, siromasi milosrdna oca, Ugarska i cio kranski svijet iskusna d~~~ika, na dan pemaest i mjcsec:t lipnja 1573, nekoliko dana poslije ~fl5p1Jea srdanih pisama pape Grgura x:rn kojima mu je javljeno da je amenovan kardanalom po isrinitoj zasluzi. Mihovil Duborocki odrao je
.: UlNtL\\

S .

mg. Archtep. Vt>a. apiUI GuerTatoS JS72.

Htsl. Ture. ub. l. p. JI. Sot\IITnt. Op. cit. in Ver. j o:. VtkOILOm, Oro1culum pro magna navali victoria etc. ad ANTONIUM Vllt.ANTtUM

1 onn;otum (12").

. " l,aolo Manuz1o (lS 12- LS74), 'in Aldov, prihvatio od oca tiskaru u Mltdma 1 nastavio z.d~t" '"~ !d <!u vma a ld inska itdanja. Nokon njegov< smrti zavod je prihvario Aldo Mladi. Aonao l'l<rio (Anaon>O Dallo l'aglia, ISOJ-1570}, ralijan<ki humanasa, optukn da~ pozmvno p1sao o lurennum i da jt n3pAC!mo papu i inkYWciju; un"'ren pa osuen 1 obJCCfl \1 R1mu. '

92

93

posmrtni govor nad tijelom koje je uz poasn i natpis pokopano u crkvi sv. Nikole u T rna vi. O ovome slavnomu prelatu govorili su s hvalom ne samo gore spomenuti Belius, Leunclavis, Schmirrh, Busbecq, Man uzio, Seccervirius, 12 nego i Bonfini 11 u djelu Decades Hungaricae, njegov nastavlja lstvanffy, Jongelin u Katalogu palatina, tvorac djela pod naslovom Castrum Strigoniense ameum koji mu posveuje predian panegirik u malo rijei, te mnogi drugi pisci. Anrun je bio lijepa stasa, skladno graden, njene puti, orvorena i plemenita lica; nos mu je bio dug, oi modre, plava mu je brada sezala do pasa. U mladosti se regbi odavao ljubavi, jer se ne moe vjerovati da su zaista hinjeni svi erarski stihovi to ih je ostavio u rukopisima. Tjelesnoj ljepoti i dostojanstvu dodao je i rjeitost najviega stupnja, pa kako su ga zbog te osobine od mladalake dobi prihvaali vladari razliitih zemalja, rako je morao biti sretan i u ljubavi. Ljupko~'t njegova ponaanja bijae zaista vanjski izraz njegova preblaga duha; ako je s ujakom Srariliem pokazao junako srrpljenje, to nije uinio zbog lukavosti nego zbog dobre due. Vjerojamo ga je neka teka uvreda udaljila od kraljice 17-abele, inae bi uz nju ustrajao. Uzdiui se u dostojansrvu i bogatstvu, nije se uzdizao u oholosti nego u velikodunosti i dobroinsrvu; o veliini njegova duha moic posvjedoiri to to je od svoje volje darovao caru Ferdinandu 30 tisua ugarskih forillfa to ih je ovaj potroio za voj nike plae u vrijeme kada je dravna blagajna bila prazna . Stoga je trebalo, unato golemim prihodima ro ih je imao u asu smrti, prodati biskupsku srebrninu i dragocjeno pokusrvo da se plate njegovi dugovi. U politikim je poslovima bio silno pronicljiv; po njegovu miljenju nikad sc ne bi bi lo objavilo rat Turcima, osim kada bi se sklopilo tijesno povezan i veoma moan savez kranskih vladara. Koli ko god bijae silno zauzet poslovima, zauvijek je sauvao istaknutu sklonost prema knjievnosti i nalazio je vremena da joj sc posveujc.Ostt~la su u rukopisu ova njegova d jela: 1. Vita Petri Berislaui. 2. /ter Buda Hadrianopolim. J. De Situ Moldauiae et Transalpinae. Fragmentum. 4. De Rebus Gestis joan11is Regis Htm gariae. Libri Duo. 5. De obiht Joannis Regis Hungariae, Epistolae ad Joannem Statilium Episcoprtm Transyluanum dawe, dum idem Statilius in Gallia Oratorem ageret anno 1540. 6. Animaduersiones in Pauli jouii Historiam, ad ipsum Jouium. 7. De obsidio11e, et i11tercepti011e Budae; ad Petmm Petrowith. 8. Vita F. Georgii Utisstmii, quae pene tota periit.
Antonio Bonfini (oko 1427-<>ko ISOJ), n>lijansld humanisr, lektor kralji<r Beatria, ione Matije Korvina, povjesniar Ug>rske. ' MiklOs lstvinffy (IS3S- 161S), rnaaurski dri.avnik i povjc:sniar, posjedovao Vinicu u Hrvarskom tagorju. U svojoj Polliiosti U~arske u 34 knjige obuh,'tio povijesna zbivanja od 1490. do 1606, ne samo Ugnrske nego 1 Hrvrskc i Srbije; svoju bogaru knjinicu ostavio isusovcima u Za:grebu1 a. ona je n11kon ra.spu!tanja reda dospjcJa u SveuiHlnu knjinicu u Budlmpci1i.
11

9. Collectio Antiquorum E.pigrammatum.

ad Historiam Hungaricam sui temporis . 11. Otia, seu Carmi11a. Mihovil Vrani, nadbiskupov brat, nije osravio rako svijerao lik. Njemu je dodijalo podnositi Sratilia, pa je neko vrijeme teko ivio u Ugarskoj, a onda se napokon vrario u Sibenik. Pisao je isrijim st.ilom nego Antun, kako u stihovima, rako i u prozi. Tomko Mrnavi navodi neko djelo Mihovila Vrania o ugarskoj povijesti njegova vremena; ali od njega je sauvan samo odlomak koji se rie godine 1536. Ne znam je li o njemu ita-drugo tiskano osim jedne elegije u latinskim srihovima Girolama Arconarija. Ostavio je u rukopisu nekoliko dotjeranih pjesnikih djela, re jedan govor Transilvancima kojim ih eli potaknuti da se radije uteknu zatiti Turina nego da postanu podanici kralja Ferdinanda. Fausr i Ivan, Mihovilovi sinovi, bili su povjereni Stricu Antunu da se pobrine o njihovu odgoju. Od Ivana su nam ostali neki epigrami iz kole. Poginuo je vrlo mlad u jednoj bici. Fausr je dugo ivio i mogao je postati bogar i sretan; ali zbog svoje je gorljivosri bio oscednje opskrbljen i nemiran. Imao je nedaa jer je nepromiljeno obrukao ugarski dvor pred rimskim u piranju uivanja crkvenih prihoda; ondje je i umro kao anadski biskup, in partibrts. Objavio je u Mlecima malen petojezini rjenik 1595, zatim jedan svezak in folio pod naslovom Machinae novae, te vrlo kratku logiku in 24 pod imenom Giusto Ver:1ce. 13 Preko ovoga posljednj ega djelca stupio je u vezu s dvojicom glasovitih ljudi, m jesr s Tommasom Campanellom14 i nadbiskupom De Dominisom. Od prvoga se medu spisima obitelji Vrani uva autograf cenzure te iste logike; jo jedna ostala je od de Dominisa. 15 Faust je mnogo pisao, meu ostalim i jednu povijest Dalmacije koju je poelio imati sa sobom u grobu. Naslj ednici su potovali tu udnu elju; i tko zna kol iko je dragocjenih spisa nadbiskupa Amuna rada alosno propalo zajedno s Faustovim spisima. Ovaj je umro 1617; pokopan je na.oroku Prviu. Tomko Mrnavi mu je odrao nadgrobni govor koji je isre godine tiskan u Mlecima. Karlo Vrani, Fausrov sinovac, nije iza sebe ostavio riskanih knjiga ni neizdanih djela; ali bio je zarimik uenjaka, skuplja dobrih knjiga i znalac starina. 10.
d " Osim IU"C<kn,ih tiskanih djela, fAUST VJ~A.'\'OC je objavio u Rimu iuot nikoliko ivJim:mih nocbl606. in. 8", i os1avw rukopisno svn2k Reg11/a Qmcdlariae Reg>ri Hungariae. Odnos k lU knjige /..ogi<4 nova i Elhica tristiarra, riskone u Vmiji 1616. u jednom svesku. ~ T<lmm~$0 Campanella ( l 568-1639), rolijansld filozof, dominih.nac. Zbog svoga u<:en,a, osob.'~ ~v. arascoknt$k0g komunizma, zasnovana na moralnoj i l--ulrumoj .selekciji) osuden od !kv_olld,e no cloiivomi UIVOt, inr<rvendjom pape Urbano VID osloboen, morao je i!>"k bjeiari Ril\' u Pariz:, pod Zldriru Lju<b>ira Xlii. Najpcn.natije djelo Grad S101ca (Gviras solis). , Marbnrun de Dominis (1$60-1624), Rabljanin, lan isusovakog reda, profesor mare""'"k~ u Pod<M i Rimu, filotofije, logike i retorike u Brescii. Bidrup senjsld, od 1602. rn~dbiskup splott>ko. Ho'i sregnud prava Kaprola, dola:r.i u sukob s njime i aris1okracijom, bjeii u Veneciju, a tan m u Englesku odai<Je se bori protiv plpioe vlasti. Vraa se u Rim 1622. kao pokajnik. Umro u tatv?ru lnkviticijt koja ga je, tri mjestctt nakon smrti, osudila, tijelo mu iz groba itvadila i javno spalola.
M~tlta

94

95

Ivan Tomko Mmavi 16 rodio se poslije l579. od roditelja puana, koliko god je poslije elio biti plemiem, te je sam sebi davao ak kraljevsko podrijetlo; ra mu je ludost nanijela silnih neugodnosti. Odgojili su ga isusovci u Rimu, a do godine 1603. ve je bio uobliio wmaan rukopis De Illyrica, Caesaribusqr1e lllyricis koji se jo uva, iako je malo oreen. Od 1617. bio je u sluibi anadskoga biskupa; poslije njegove smrti objavio je spomenuti govor. Prctraujui spise obitelji Vrani, tko zna koliko je stvari pokrao! Tako treba suditi plagijat ivotopisa Petra Berislavia to ga je objavio 1620, ne dodavi mu nita drugo osim nekoliko reenica da sebe prikae njegovim roakom, re ispustivi nekoliko redaka koji su otkrivali pravoga biografa Antuna Vrania. Od mnogih stvari to ih je tiskom objavio ovaj ovjek najbolja je rasprava Pro sacris Ecclesiarum ornamentis, et donariis, contra eorum detractores, u Rimu 1635, in 8". Tada je bio bosanski biskup. Nekoliko godina prije roga objavio je legendarij ilirskih sveraca kraljevske loze, pod naslovom Regiae Sanctitatis Tllyricanae foecu11ditas, i11 4", 1630, u kojemu, meu ostalim svecima, navodi i cara Konstantina za kojega svi znaju koliko mu slabo prilii naslov sveca. Druga Tomkova djelca ne zasluuju da ih se navede. jakov Armolui, 17 kojega je odgojio Karlo Vrani, ostavio je mnogo stihova u rukopisu. Godine 1643. objavio je u Padovi knjiicu Slava enska i protivili odgovor Jakova Armoluia Sibena~1ina Cvitu estomu, in 4 Guarin Tihi ili Tranquillus 18 ivio je u poetku XVI stoljea i ostavio za sobom svete pjesme u rukopisu. Petar Divni, 19 suvremenik dvaju prvih Vrania, napisao je nekoliko pjesama na ilirskom jeziku. Iz iste obitelji morao je potei jo neki uen ovjek, ali ja sam o njima bezuspjeno traio podatke. O ovom Petru govorit u vam nie, re o nekom Ivanu Nardinu20 koji je u latinskim elegijskim stihovima 21 pisao pohvale Sibeniku, a isrom sc temom bavio i neki juraj igori, kojega djela navodi Tomko. Sav moj rrud da ih pronaem bio je uwludan. Petar Makrani~ ibenanin, skradinski kanonik, iako ga spominjem
" lv"" Tomko Mmavi (158~1637), Foftis p otim rS<Imo Tomko, knji<vnik i povjesni br. Rod.., u Sibeniku, sruwrao u Rimu, ibenski i mgrebo&i kanonik, 1631 -35. rirularni biskup bosanski. D bi podig>o u.ded svojoj obitelji, slutio S< krivotv<lrinama. 17 Jakov Am>Oluki (oko 1580-nokoo 1643), pjesnik; dj<lo koje spominje Fonis pjesnil<i je odgovor nn lvani$cvievu 6. pjesmu iz K.ite cvitja ra:.likova. " Guorin ili G veri n Tihi (oko 1490 - oko 1553), no1nr u Sibe1liku, Zadru i Rijeci; sluio sc latin.skjm, t'alija\sldm i hrvMski_m jezikom. u Rijeci piS30 .sl:.goljske isprnve. Napisao je opsc!.nu
Muku l$ukrswvu1 Sk::azanje o muci Isusovoj i golem spjev Zivot sv. jerorlima. U Fortisovo vrijeme vjcn>jnttiO su ovi tekstO\'i jo postojali; danas ih znamo s~ mo po naslov11; 0$1:tO je sauvan njegov l:ttutiki prijepis Lucidara i 1533. godine. 11 Petor Divni (oko 1525 -oko 1600), borio S< kao lan plaenike vojske u Ugarskoj protiv Tumko, re nm je"" zasluge podijeljeno ug;u;ko plcmsrvo 1587. "' Ivan Nard in, kanonik zagrebaki, n:ktor BolonjskOf> ilirskoga kolegija, latinski pjesnik. 11 Jurnj Sitgori (oko '1.42~1509), humanist, hrval$kl pjesnik larinist. Pjesme EJegianrm <t carmin111n libri l ll tiskne u Veneciji l4n. godin<. Nj<gov spis De siru /llyria <t dvitat Sibenid osmo u rukopisu. Fortis je uzalud trag>o "" rukoptsorn, kako ffilpominje ve u sljede{lem poglavlju. V. no-o i:ubnje. n Pctor Makr:lni (Fo<tis piSe Maaoneo) -o ovom humonis1u oe momo nika vie od FortiS<I.

poslije svih drugih, ivio je u davnije doba. Meu rukopisima to ih je 1634. posjedovao Lorenzo Ferencz.fi u Beu, bile su razliite Makranieve stvari nasralc srorinu i pedeset godina prije. Samo jedno djelce mu je riskano, vrlo udno djelce, pod naslovom Conlrouersia Lyaei, atqr<e Tethidiais, Vienn. 1634. To je zbrka parodirnnih odlomaka Sverog pisma da poslui u rom prijeporu koji se vodio nira manje nego pred Sudom Bojim. Moda je 10 Makrnni nainio u dobroj vjeri; ali u nae pokvareno doba ra bi mjeavina sakralnoga i profa.noga imala u svemu izgled rugalice. U $ibeniku sc rodio Martin Rota,u slikar i graver, od kojega su se sauvale neke gravire, meu njima razl iite horografske karte Dalmacije koje mogu biti korisne, iako im je tonost ma lena. Dva od td portreta Anmna Vrania u bakrorezu, koji se meu mnogim drugim dragocjenim spisima toga velikoga ovjeka uvaju u nikad dovoljno pohvaljenoj obitelji grofova Dragania Vrania, potjeu ispod dlijeta ovoga umjemika. Iz ibenika je rodom i Andrija24 tamna podrijetla, poznat pod imenom Schiavone, valjan slikar ija su djela na velikoj cijeni kod ljubitelja umjetnosti, unato nepovoljnu sudu to ga je o njemu izrekao Vasari.

3. ibenska luka i Skradinsko jezero. Starinski obiaji.

Prostrana luka, kojoj sc na obali u podnoju jednoga brijega die grad ibeni k, zatien veoma krevitim vapnenaki~ brdima koja su pokrivena ljunkom drevnih rijeka stvrdnurim u pjcenjaku, " jedna je od najljepi h luka to se mogu vidjeti, zbog raznolikosti breu ljaka i malih rtova to je okruuju u obliku teatra. Rijeka Krka, poto se ulije u Skradinsko jezero i u njemu pomijca vodu s vodama rijeke Godue i poroka Jujave, to se takoder u nj ulijevaju na supromu kraju, oper dobiva korito meu hridima na tri milje spora roka, da bi zatim pod ibenikom stvorila drugo jezero koje je dugo dobrih esr milja i poslije se mijea s morem kroz Tjesnac sv. Ante. Rimljani su imali neko naselje izmeu un Godue i Jujave, od kojega su osrali jedva raspoznarljivi tragovi, ali ih ne rreba preueri, jer pru7.aju oigledan dokaz o dizanju vodii. Podovi s mowicima i razruene pregrade prosrorija sada su dvije stope ispod prosjene razine jezera koja je podlona stanovitoj plimi i oseci u ovisnosti o moru. Postoji m i dugaak podvodni mol koji spaja poluotok to ga tvore dvije rijeke i oroi Sustipanac, na kojemu je sada pomena crkva kao to je nekad vjerojatno bilo neko pogansko svetite ili malen hram. Na jednoj karti podruja $ibenika, koju je graviran gore spomenuti Martin Rota 1571, vidi sc skupina kua koje su naslijedile rimske zgrade na rtu to zadire u jezero izmedu dvaju ua i nosi ime Raslina; to mjesto danas je potpuno pusto.
u Manio Rota - Koluni (1532-1582), Sibenmin, gnfiar i kanogrnr. U...VTfro hniku ba.k'?=, postao u Bu dvorski slikor radro pon;~jvi<: reproduktivnu grafiku. 4 Rije je o Andriji M.-duliu (Andreu Sd.woous ruus Meldolo, Andreo Schiavone, okn 1500-1563), ali on nije roen u Sibenik u. Prezime Meduli p.-.; je upotrijebio l. Kukulje-vie

96

97

Medu Divnievim pjesmama postoji jedna pohvala Sibeniku u kojoj se spominju razliite srvari ro se odnose na prirodopis oblinjih voda. Evo vam odlomka iz toga starog pjesnika prirodnjaka; tko god on bio, smatrao sam da bi zlodJelO bilo zanemariti ga. Krka , koje potok plove sve mim' of grad, u njoj ki je otok, nigdar ga ne bi grad. Rika Krka ovaj, spilah kaplju ozgor, slove po svaki kraj, kino stvara mramor. Na udan pak zlamen svak se ruj navraa, gdi drvo u kamen taj voda obraa. U toj ri jo rici ugori padaju, kojino ognici bereg ne pridaju. Rike re jo nad slap riba slavom slove, pr!inom jere kljap zlatnom se ruj rove. Tuj su psi brez straha, kino samo ree na Turka i Vlaha i ujist jih preie. Jezero nam blamo sedmo liro svih stran ugore tad jamo mee iz sebe van. Raci JO sronogi, kozi~% kih zovu, od pelja su mnogi, i ti pri nas plovu. Pri gradu ovomu zubatac knmasri, a ne pri inomu, najde se u asti. J ro je podobno, ast sc raj pristoji, ofdi cr osobno s kraljem broj rib stoji, ke ima svud more najplemenitije, ofdi kralja dvore, paom svaka tije. P11orna nam udno piskava riba taj g dio prirazbludno na suhi dojde kraj. A JOC' udniji srvor ofdi vidik morski lovik divji bi, kog uhitie. More nam pri kntZih ima kororanje, zaloaj od druzih rri su, a ne manje. Od rak jo valje mora na.m su strane, da nam od kuralje u njih rastu grane. Dalec od mora srid kopna su vode, slana ke su stvora i sol nam ruj rode. Ohvalnoga soka sladorizna vide Srim~a nam otoka glas po svitu ide.

Viegn ponosa kopna je jo mana, medna bo nam rosa ruj pada, taj mana. Ofdi ena ruj svu srnino se slobod odrizar mater svu, ter ive i hod1. Ofdi kih ranie, prisiki jim mojan, ljudi ri iivie potlc godi i dan. Petar Divni, U pohva/rt od grada Sibenika"
Meu osobitostima $ibenika, spomenutima u ovom udnovatom ulomku, ini mi se da je dostojan painjc onoj 'morski aovik divii kojega su ovdje ulovili. Od dviju vrsta mane to ih pisac navodi, prva je jamano ona to curi iz jasenova kroz zasjekotine koje u povoljno godjnje doba prave Kalabrezi, Puljizi, Maremljani i Provansnlci i koje su se proirile medu Dalmatincima; dmga je vjerojatno ono brano spojeno s rosom koje se svake godme skuplja u okolici Krakova i kojim se odravn sirna trgovina izmedu roga grada i Varave. Mi imamo u mjes1U Corrcl~, blizu Esrea u podruju Padove, neto slino u mjesecima kolovozu i rujnu. Najvei dio ovih napomena o prirodopisu $ibenika Petar je D1vni IZ\'Ukao iz jo neizdatih elegijskih srihov3 Ivana Nardina, zagrebakoga kanonika (neki su od njih navedeni u jednom rukopisu Tomka Mm:1V1a), 1 Ilirski ih prepriavarelj nije izrazio sa savjesnom vjernou. Nard in ru spominje skupljanje mane kao Divni, re vaenje koralja:

Manna solo, Sibenice, tuo foelicibus astris Ambrosias tribuit, nectareasque da pes.
Trgovina ibenskim koraljima bila je dobro razvijena u rome stoljeu, kako ro dokazuju ovi stihovi:

Haec quoque florescit speciosis mrda Coral/is, Qui dites lndos, antipodasque petunl...
~edu mnogim drugim stvarima u nabrajimju vrijednosti svoje domovine,

ovaJ pisac spominje dva veoma osobita obiaja, od kojih jedan jo postoji. Evo ra etiri stiha u kojima su sadrani.
Sic trino dicata Deo dum festa refulge111

Civis in hac sceptrnm nobilis Urbe teuet.

Pubnke u 03lmaciji ne uc.baju mko.- dot 1m pomae p_ ri poroc.blu . ~tana JC, Sibeni~ rvojem du pod src:mun tvijetdama l udijelila ambroz.iiJko i nckr~rsko J<lo! Ova1 vol &joji se i od bljduvih koro lJ koji dopiru do bog;ii;h Ind 1 nupod. 10~1')<Sm> k ovdj< donosi pm3 OI>IIJU Ton>e M>tia, Pjesma Petra Di~~t~lla U pol....,lu od pada .>i~!lta, Gr.ada u poviJ<S knJI~" hov.usk< 9, str. 94-98, Zapd> 1920. Fonis te. uz. pomoi suwt anenah mu Sbc:nb:na. ~-w Dn--nitevu ~ Nl t-alijanski 'Str. 149-152).

98

,.

99

Hic prius ostenso celebrat nova nupta Priapo Commbium. et socias porrigit inde manus.
Kralj ibenika bira se o Boiinim blagdanima i 10 bude pemaest dana. Nisam sc ondje naao u vrijeme kada bih to mogao vid jeri; sroga piem samo ono to su mi o rome pripovijedali. On ima znamenja kraljevske vlasti, kao to su dr:!anje gradskih kljueva kod sebe za vrijeme svog aljiva kraljevanja, sjedenje na istaknurom mjestu u Katedrali i ast suca u djelima onih koji tvore njegov privremeni dvor. Taj smijeni kraljevski lik vie ne predstavlja plemi nego nekakav reiak. Ipak taj kralj ima odreenu kuu da u njoj dobro stanuje za svoga kratka vladanja; eta se po gradu okrunjen rmjem, obuen u narodni skerlc1, u pramji mnogih svojih slubenika. Namjesnik ga poziva na ruak, bi.skup isto rako; rko god ga susreme na putu, klanja mu se. Varoice Crnica i Mandalina takoer biraju svoje kraljeve koji ne mogu ui u grad a da prije roga ne budu u slubi gradskoga monarha. Nije mi bilo po udi raspitivati se o onim prethodnim branim uvjetima to ih je istaknuo zagrebaki kanonik; ali on je jamano morao znati da je vladao jedan rako opre7.an obiaj, jer ga Tomko opisuje kao revna istraivaa zaviajnih stvari. Da sam mogao pronai ncizdano djelo Jurja igoria koje se odnosilo na naiplemenitije prednosti Sibenika,V napisano oko 1500, iz njega bih vjerojarno bio izvukao mnoge podatke koji se riu starinskih obiaja, sada i:tilih i:t uporrebe, koliko i prirodopisa roga kraja.

4. Ribolov u jezeru. Litografiia i podvodni proizvodi ibenske lu.ke.

Skradinsko jezero okrueno je breuljcima blagih padina koji su pogodni za vrsno obraivanje, ali su ponajvie zaputeni. Poput zemljoradnje, u rom je kraju zanemaren i ribolov iako ima dovoljno rune i simi h riba selica. Ovdje se mari gotovo jedino za plemenitu ribu ro je se svakodnevno iznosi na stol pred gospodu koja ive u gradovima Skradinu i Sibcniku. U ovim vodama love se lice, palamide, zubaci, krunasre orade, trlje, ugori i mnoge druge vrsre jednake vrijednosti na veoma zaostao i neunosan na.in. Rakovi od pedlja, koje spominje Divni, karakr~risrini za Skrad insko jezero i Sibenski zaljev, zaista su ukusna hrana. Jegulje se ovdje ne love redovito iako movarna rijeka Godua mora njima obilovati, a mora ih biti i na supromoj strani, na muljevitu dnu jezera blizu grada Skradina. Sve su obale ovih unutranjih zaljeva mramorne i ne mogu se zapaziti razliite vrste grae. Prevladava obini dalmatinski mramor, as vie, as
T:tko, dok rraju sjajne sve:tnoni u asr Trojedinom Bogu/u ovom gradu pleme.ni1
grndanin dri ez.lo. ()vdje mlada proslavlja bmk mko da joj prvo pokau Prija pa,la potom prua ruke da bi~ zdruile. n Odnosi se na djelo jurja Siigoria De situ Illyriae et <i111'tau Sib.,ri<i, koje je osralo u rukopisu do 1899, kada je prvi pm objovljmo u Grai za povij.st kniilc:vnosti hrvarske U. Novo izcbni pri.-..lio j i djdo pon<O V<ljko Gomn, Izdanje Muzeja gn.ctl Sibenika, Sibenik 1981.

manje ispunjen upljikavim tjelecima i komadiima ljuskara, esto jednosravne razdijeljen na vodoravne nagnute slojeve, a katkad podmzdijeljeo i okomiro. Dao sam narisati jedno od najuoljivijih mjesra na roj obali (88-89. str.) nazvano Supt;a stina; ro ime dolazi od rupe B nasrale na vrhu gole li rice, kroz koju se skroz-naskroz vidi. Moda nema mjesta du dalmatinske obale ni na kopnu, kao to ga, koliko znam, nema ni na talijanskim brdima ro sam ih posjetio, prikladnijega da neki duh pun predrasuda uvrsti u lanom uvjerenju kako postoje pogreno nazvani okomiti vapncnasto-morski slojevi u svom prirodnom poloiaju. Malen rt pruia se u kanal A koji se nastavlja prema Skradinskom jezeru. Na suprotnoj sc strani golim okom vide varljivi slojevi C, gotovo okomiti. Izmeu dvaju slova DD ini se da su ti slojevi posvema okomiri, ali kada se bolje istrai, prepoz;naje se crta EEEE koja predstavlja prvobimu razdiobu slojeva, a potvruje se razlikom u rvarima ro ih sadrava mramor. Posroje prepoznatljivi tragovi takvih crta i iznad roga; a razliitost podrijetla vodoravnih i uspravnih crra oituje u nalazu da su prve jedva vidljive i da rijetko kada prekidaju smlnosr mase dok su druge oigledno pukotine, as vie, as manje iroke. Tjesnac sv. An re, kojim se iz ibenske luke izlazi na more, takoer pokazuje slojeve vrijedne promatranja. Naime, razdiobe mramorne obale isprva su veoma nagnute prema unutranjem rtu u luci, a zatim se malo-pomalo uzdiu do re mjere da se prcobraavaju u okomite, re naposljetku iznenada mijenjaju narav i postaju vijugave u veoma udnovatim smjerovima. Ovoj pojavi teko sc mo:ie nai prikladno tumaenje, ako se ne eli vjerovati da je ovisna o razliitu gibanju voda staroga mora koje su postupno raloi le prve sastavine vapncnastih slojeva, a njih su oluje i bujice nosile as ovamo, as onamo. Mramorni ali ibenske luke pokazuju na vie mjesta oite znakove pomicanja koja bi mogla biri posljedice nekoga jakog potresa. Meu njima treba spomenuti Spilju sv. Ame koja ima svod nainjen od dvaju komada brda to su se u padu sudarila; a vidljiva je i druga hrid to se uzdie na prostoru od gotovo jedne milje u suprornu smjeru od mora, blizu grada $ibenika, na malenom poluoroku Fomaci gdje se u podnoju stvrdnuJa morska, glinasra, neplodna, plavkasta zemlja, bez ljuskara. Frumenrarije sadrane u tvrim stijenama jedina su dobro raspoznatljiva vrsta okamenjenih morskih rijela na rom mj~snt. elio sam se okuati u voenju morskih proizvoda s vee dubine Tjesnaca sv. Ame sluei se amcem i oruem koraljara. Napravom smo izvukli iz dubine nekoliko komada ooc kamenite kore to se na mnogim mjestima dna zna stvoriti od estica ljuskara, pijeska i obuhvaenoga mulja. Svaki od izvuenih komada inio mi se kao orok napuen podvodnim ivljem. Na brzinu sam istraio crvene trpove, spuve, rakoer crvene, arborcje i srodne zoofire, dijelom opisane a dijelom jo slabo poznate prirodnjacima; ali vrijeme, pri li ke i godinje doba sprijcie me da potpuno prouim roli ko razliite predmete. Zajedno s njima na istim su ulomcima bila mnoga sluzasra iva bia, pa kukci nametnici, crvi golai i krastavci, fungiti naseljeni svopm

100

101

polipima; nadam se da u o svim tim stvarima moi jednoga dana nadugo raspravljati. Zasad, zadovoljite se time ro u vam potanko opisati jednu novu rerebratolu koju dosad nisam naao u knjigama malakologije. Samo je barun Hupsch dno vrlo slinu slit..-u na svojoj Tabli IV, No. 16, 17, pod imenom Conchites anomius Eifliaco-]uliacensis peru/am referens. Vjerovao je, i to s pravom, da izvornik okamine to ju je naao u mjestu Eifelu u Vojvodstvu J uliers nije poznat. lako terebratola to sam je ja ulovio ne odgovara uvijek sasvim Hupschovim slikama, sklon sam povjerovati da je ona izvornik njegove okamine budui da sam zapazio kako od jednoga primjerka do drugoga, od onih to ih posjedujem, postoje nejednakosti u sastavu. Najpraviln ija je ona to je vidite prikazanu na Fig. l (str. 104-105). Ona ima grbe u unutranjoj ljusci kao i na omotau, a jednako je izbrazdana uzdu i poprijeko. U sredini opne to spaja dvije nejednake ljuture vidi se rupa iz koje izlazi noga ivotinjice; njome se ona hvara ili usidruje na tijelima koja joj najvie odgovaraju, onako kako se zapaa u donjoj ljuturi svih ostracita i pektiJ:Uda koji jo ne dorasru do dobi da mogu ivjeti be't oslonca, u koljaka anarifera, u priljepaka i u nekoliko vrsta turbinita. Ne treba posumnjati da gibanje ibenske rercbratole (ako ga ima) ne ovisi u cijelosti o uporrcbi re noge. Fig. n mnogo je slinija Hupschovu peridioliru. Unutranjost ovoga moga ljuskara rakoder je jedinstveno graena i zasluuje da doe pod oi prirodnjaka koji vjerojatno nisu imali prilike da je proue. U njegovu prirodnom stanju nisam ga smatrao tako dostojnim panje kako mi sc ini otk:ld je uginuo i osuio se. Vidite ga na Fig. lli. Ali ne bisre vjerovali da u njemu ima toliko snage te moe sam od sebe stajati tako rairen; ne, on ima dobar potporanj; to je veoma sloen ljuskav i raljasr dodatak koji izbija na stranjem kraju poklopca, kako je prikazan na Fig. !V. Valjalo bi istraiti da li mnogi fosili iz Donje Njemake odgovaraju primjcrcima koji ive u najdubljim bc-tdanihla naega mora. Tko zna ne bi li se rako malo-pomalo poeo smanjivati broj nepoznatih okamina koje potjeu od ljuskara i djelovanja polipa? Sibenska terebrarola izvuena je mo7Ala sa stOtinu i osamdeset, pa i vie stopa dubine. Nalazi se i na veim dubinama u spiljama iz kojih se vade koralji; imao sam prilike vidjeti neke od njih potpuno obloene tvarju koralja koji je na njima rastao.

Turci u vrijeme provala, jer su im se itelji estoko opirali; ali kakvo god bi lo podrijetlo roga imena, pouzdano je da veoma dolikuje na.rodu to u njemu ivi. Ovdje sam se zadr7.ao mnogo dana koristei se starim prijateljstvom s grofom opatom Jeronimom Draganiem Vraniem,2'J jer njegova je ugledna obitelj gospodarica sela; sroga sam imao mogunosti da iz njega i1.vuem obilje podataka i obavim zapaanja lake nego u drugim dalmatinskim mjestima. Z loselsko rio ne prua nikakvih osobitosti; mramorno je, ponegdje stalaklirino i esto i7.jarueno. Izgled je predjela uasan zbog golih brda ro ih je opustoila nerazborita surovost stanovnitva; nije pito'_llO ni ono malo polja .emljoradnja ne zna, tovie i ne el i dobro to lei uz more, jer njihova glupa z uzgajati loze, masline, usjeve. Zemlje to ih obrauje moj prijatelj istiu se izdaleka ved rim zelenilom koje ih pok riva, kao to se istiu i oskudne ume nad kojima mu je osralo pravo raspolaganja koje je u roj pokrajini rijetko kada povezano s vlasnitvom u:mljira. On nasroji da se ovdje poteuju mladi jasenovi; takoer ih eli osloboditi blizine kupina i novih mladica da bi izrasli snaniji i ubrzo posroli sposobni podnositi zarezivanje i davati manu. [ma mjesta nadi u dobar ishod ovog nasrojanja, jer je poloaj toga mjesta veoma zgodan za svaki plod roplih podneblja. Ovdje sam zarezivao trilje; i premda stablo na kojemu sam obavljao pokuse nije bilo dovoljno debelo, a sa svih strana bijae opasano trnjem i namemikim travama, dobio sam iz njega smolu po kojoj sam unato njezinoj oskudnosti mogao zakljuiti da je izvrsne kakvoe. Na imanju Zlosela postoji golema koliina tria lja, ali barbarstvo stanovnitva, koje sijee sve vrste drvea i grmlja gdje god stigne, ne doputa im da narastu do visine koja je nul.na za dobivanje znamije si rovine. Obilje izvora, koji izbijaju u podnoju brda i mijeaju se sa slanom vodom u zloselskoj drazi, primamljuje velik broj raznovrsnih riba. Nisam ondje potanko isrraivao zalurole vrsre koje se ulove, pa ete stoga biti nezadovoljni mnome kao ihtiologom. Predmet mojih istraivanja bile su samo one vrste koje prolaze u izobilju i srnino, pa dakle zasluuju panju Vlade u pogledu narodne privrede i trgovine. Volio bih da mogu objaviti rat ribi sa Sjevera, koja nam preplavljuje nau Italiju, kao to su ljudi inili u stoljeima barbarstva; i smatrao bih se sretnim da mogu ribare iz Jadrana naoruati protiv stranih trgovaca. Svako godinje doba dovodi jata riba u zlosclsku dragu. U hladnim 1 1 1jesecima, osobiro u dane kada se zima naj lj ue osjea, onamo nagrnu glavati cipli, primamljeni mlakou slatke vode koja izbija iz urrobc brda i odmah sc mijea s morem prije nego to sc u nju utisne sruden zrak. Stanovnici oblinjih sela pohitaju na ta mjesta s nekom vrstom mrea koje sc na njihov\J narjeju zovu frttiate ili spaventi (plaila), a irina im je prikladna za te pliine. Povici i
" Jerolim Dragani Vrana (1738-1821), ivio j< povumo u Zlosdima (danos Pii'()YC), odbijajui ponueni biskupski nnlov ' slubu. Dopisivao ~ osim s Fortisom, s c..aroui r<m, Dandolom i drugim uCmim i glilSO"i1im ljudinu svoga vmn<na.

5. Selo i draga Z/ose/a

Selo Zlosela prvo je mjesto ibenskoga podruja na koje se naie kada se krene iz Zadra; sagraeno je u drazi koja nosi njegovo ime i od kopna je zatieno debelim bedemom. Stanovnici tvrde da su mu naziv Zlosela dali
28

Nomlll!llts clt!eou~es d4 qmt.lques testads ~tn'fMs rares, cl bt&onnus, ere. par J. G. C. A. Baron de HUI'SOi, :1 Cologn t nt . in 8. T su liuskara u pnom ....doblju wota pnljubli.nc ut odrasliji: ljuskaze s pomou jtodnc noge koja prol:ui knn rupicu to im J" J<' ost>v1!o sk<bflll pnroda kada ~ i21'F' i2 jajet>. Medu ok>m<nj<nim ~ktinitima s brda kod 80fga San Oonnlna i!a1o "" St'OU oni kOJI na lcdima imaJu mla<k; osun 'OSO'> roje vrlo C.:Sra pojava u natim vocbm:t. 11 O;trr.~Jnjl n:azav Pirovac.

102

103

---/ll

lll

\ l
l\

J
Xl

l
/

/l\ .

\ll
'

\ Ill

udaranje vesala, kolaca i kamenja po vodi preplae ciple koji se daju u bijeg i udaraju u mree, te najveim dijelom, ve prema naravi svoje vrste, im osjete prepreku, kliznu preko nje. Ribari sa sela pozorno ekaju, pa sabljama i handarima ubiju vel ik broj bjegunaca. Proljee dovodi u te vode utice, ribe iz roda raa, ali tvrega i vlaknastijega mesa. Kada poslije zrak otopli, tu stiu srdele i skue u velikim jatima. Ali unato tolikom obilju i raznovrsnosti riba selica, te estom na vraanju riba lutalica, lijeni Z loseljanin nimalo ne nastoji da to iskoristi. On se zadovoljava time da ivi od dana do dana i da podere, esto bez kruha i ikakva zaina, svu ribu ro je ulovi na spomenuti nain ili s pomou nekih drugih, jednako barbarskih sredstava. Sipe su opa hrana tih nemarnih stanovn ika u proljee; love ih rako da u vodu metnu mnogo lisnarih grana kakva god drveta i tu se one nahvaraju da odloe jaja. Kada bi se trailo neki sloeniji napor, vjerujem da bi oni radije postili nego ga izvrili. Toliko mrze vlastito i rue dobro da su u sve pliine u drazi nabacali veliko kamenje, samo da sprijee uvoenje mrea potegaa na ko je im se spremao gospodar, premda bi od rukovanja tim mreama mnogi ljudi iz sela izvlaili svakidanju korist. Openito svi seoski stanovnici uz obalu jednako su lijeni i opaki, moda zato to ih tite preblagi zakoni i to su izjednaeni sa svojim gospoda rima. Izvan svake je sumnje da bi za ostvarenje sree toga primorskog puanstva valjalo kao glavno orue upotrijebiti batinu, to jest ono sredstvo to bi slabo pristajala stanovnicima sredozemne zemlje koji su posve druge udi i koji bi se umjerenom blagoy vlasti priveli kojoj god stvari na korist njima pojedincima i narodu u cjelini.

nego su tako vidljive da sam ih mogao bez pomoi mikroskopa razabirati, te otkriti da im boja nije srebrnasta nego da vue na svijetlosmeu. Njihova pak duljina tako znatno premauje obod klobuia da sam ih mogao dari naslikati izvan vode gdje su se sami od sebe skupljali u snopie, kako ete i.h vidjeti na Fig. Va (str. 104-105) na kojoj je prikazana jedna nepravilna androsace u obodu samoga klobuia. Ill. Naao sam poneki primjerak na kojemu se vie nisu vidjele niti nego se iz sredine klobuia uzdizao nekakav ruak. Nadajui se da u ih ponovo prouavati, zanemario sam prve primjerke koji su mi doli pred oi u mjesecu kolovozu; zatim sam se prilino udaljio od Zlosela i vie ih nisam imao prilike vidjeti. IV. Poneki pur androsace ima dva klobuia, jedan povrh drugoga, kako ih prikazuje Fig. Vl; a nalazio sam ih (ali mnogo rjee) i dvodijelnil1, kao to to vidite na Fig. Vl!. Jedini primjerak dvodijelne androsace, koji se mogao sauvati na mom dugom putovanju, otetio mi se poslije ovdje u Mlecima poto sam ga s uitkom pokazao nekolicini ljubitelja prirodnih neobinosti . Od onih s dvama klobuiima, koje su manje rijetke iako nisu obine, neke sam poslao da uu u zbirku naega uenog prijatelja, botaniara doktora Amonija Turre iz Vicenze.30 Budem li oper putovao u Dalmaciju, kako je vjecojatno, zavaravam se nadom da u moi dati i roniju anatomiju androsace i bolje nacrtanu nego to je DonatiJeva.

klobuia,

7. O

otoiu

Sustipancu

6. Zapaanja o vrsti androsace

Meu mnogim podvodnim stvorovima u zloselskoj drazi osobitu panju

zasluuje vrsta androsace koju je Vitaliano Donati ubroj io medu biljke, a Linne medu zoofite pod imenom tubu/aria acetabulum. Neu vam rei na koju od tih dviju strana ja naginjem, jer jo nisam dovoljno upuen da bih se mogao odluiti, a vjerujem i da prije toga treba prouavati androsace vie od jednoga godinjega doba. Do ovoga trenutka priznat u vam da mi ra vrsra, ni kada sam je gledao ivu, ni kada sam je suhu pozorno promatrao pod mikrosko pom, nije pokaz.ala oigledna obiljeja zoofita. Usporeujui Oonarijeva zapaanja s prirnjercima to sam ih izvukao na razl iitim mjestima u zloselskoj dr~zi, osobito s onima s otoia Sustipanca, dodao sam na rubu njegove knjige sljedee biljeke. l. Vrsta androsace, koja prema ovome autoru veoma rijetko izraste vie od palca i pol u naem moru, nalazi se dulja od tri palca u blizini spomenutog otoia gdje raste gorovo na povrini vode. ll. Niti koje izbijaju iz udubljena glji vasta poklopca ne samo to nisu tako tanke i trone te se ne mogu razabrati ni pod mikroskopom osim kada je androsace u vodi, gdje se pojavljuju meke i srebrnaste, a toliko se pruaju da mogu. dotai obod

U ribnjacima ro su na podnoju otoia Sustipanca i slue malobrojnim i siromanim fratrima koji na njemu stanuju namnoila se vrsta androsace, a zajedno s njom su i razne vrste morskih kukaca dostojnih posebne panje, od kojih neki tumaraju vodom, drugi su prilijepljeni za kamenje, ostal i se napokon preporuuju morskoj salati, virsoidima, morskoj mahovini i zelenim algama. T u sam pokupio i neku simu vrs n petokrake i hrapave zvjezdae kojoj odgovara Linneova Asteria aculeata; zatim ba buru, razliite bukcinire i porporite, te mitule kojima se ljuture ne sljubljuju; kamenicu; dvije vrste hitona, jednu u snopovima, drugu bez njih i arenu; siune nautilite i gujaviaste serpole, a bile su mi pred oima i druge vrste koje su zajednike v svtm m1 esnma nasega mora. Na obalama roga otoia vidi se mnogo ulomaka rimskih crepova i vaza. T u su iskopani i mnogi natpisi, ali nj ih je fratarsko barbarstvo razbilo u komade da njima poploi neko njihovo bijedno dvorite. I danas se vide, ugraeni u jednu zidinu, ostaci nekog natpisa u bronci s kojega su, kako moere i sami povjerovati, skinuta slova. Na ovoj hridi vjerojatno je bilo groblje, prema hvalevrijednu obiaju starih koji su bili razboritiji od nas, te su gnjile leina nosili daleko od naselja da bi barem mrtvi prestali koditi ivima.
di Storia Naturale, etc. srr. 30. i 31. A .. V' . ntontO Turra (1730- 1796), lijenik i botaniar, kasnije osniva i vlasnik riskate u tcenz.t. Mu Fonisove prijateljice Elizabete Camintr.
30

DoNATI , Saggio

106

107

8. O otoku Mrmen1
Tri milje od oroi;r Susupanca lei orok Murter; ibenski pisci iz XVI stoljea vjerovali su da je ro Plimjev Colenttmroslanjajui se na dokaz njegove udaljenosti od ua Titim..r. t.clio sam posjetiti ro mjesro gdje je u starini jamano bilo neko grko ili rimsko naselje; ali na njemu je sauvano malo tragova znamijeg stanita. Jedini znaci starog prebivalita stari su crepovi i krhotine vreva, te poneki obraeni kamenovi medu kojima sam zapazio predivnih komada krovnoga vijenca to su pripadali nekoj velianstvenoj i dobro zasnovanoj gradevim. 1\'enJetko se u okohci nau novci i narpisi, ali zbog sumnjiave naravr stanovnrIVa veoma je tes1co njima se o korisriti. Poitlio sam vidjeti nekr rskopam kamen na kojem je napisano ime grada Colenruma. Ondje mr je re&no da su donedavna na vrhu brijega bili ostaci zidina, ali su razrueni da sc od nj rh sagradi Gospina crkva zvana Gradina. To selo je u starini nosi lo nekakvo ime; i roje pouzdano, jer se na ljepem i sladem poloaju nije moglo smjestiti. Breuljak se uzdie u blagoj padini i vlada nad mot"'lkim rukavom koji je prepun otoia i nova, n vidik se s njega prua, preko dijela brda u okolici Zadra, sve do Velebita. Mali umoviti otoii Veli Vinik, Tegina i Mali Vinik poveavaju ljeporu roga mjesta. Zatim, cijeli orok Murter, koji ima opseg od rrinac~t milja, najveim je dijelom obradiv i morao je davnri bogare plodove onim stanovnicima. Dananji Murterani ne uivaju osobiro dobar glas; kau da u ~va kom amcu lupe;ia na moru ima barem jedan od tih otoana koji slui kno peljar i vod i tO poteno drutvo po najzabaen i jim uvalama. Tjesnac to dijeli otok Murter od kopna prepun je manjih brodica koje se boje izloiri moru u pogibeljna godinja doba. Zbog roga se ru die ugledno selo s dobro n~injenim kuama, i u njemu smruje dobar broj imunih trgovaca, premda su na rom mjcsru oblinje hridi i suelno kopno, kao i mr:unomi bregovi na samom otoku, zaista goli, re rasruiuju pokaziva njem neplodnosti koja iu7jva uas. Mramor roga i susjednih manjih otokii pun je morskih tjele!aca koja vjerojatno pripadaju rodu ortocerata; na nekim mjestima izbuili su ga knmotod, a oni ovdje rasru do veliine koja me iznenadila: neki duinom premauju etiri pariska palca. Vlasnici zemljita na oroku Murteru u grdnim su neprilikama. Kmerovi misle da su im obavezni davati samo petinu vina to ga uberu i nita vie. Zbog roga se lou vrlo malo goji, a podmukli seljaci radije se bave maslinom iako je ona podlona veim tetama ili pak zemljite preputaju stadima. Neposlu nosr kmetova potpomognuta kobnim prilikama do~"Odi u smrmu opasnost vlasnike zemljita kada dc uzeti ono malo to im pripada i osrvariri najmanji dio svojih prava. l poljoprivreda trpi posljedice roga opaka sustava koji je potekao u zlosretno doba po3asti ili provala barbarskih plemena, a valjalo bi poeljeti da se bolje uredi u ovom sremom stoljeu mira i promicanja narodnoga dobra. Murterani se ne bave mnogo ribolovom iako kroz rjesnac:e oko oroka prolaze velika jara mnn, a poneke se ru izgube, pa ostanu i zimi rumarajui

osobiro po pliinama blizu seoceta Hramina gdje su nekad bile solane. Najdrai 7..anar Berinjana, stanovnika zapadnoga kraja ovog otoka, jcsr skupljanje! moenj~, predenje i tkanje bmisrre za kojom odlaze u porragu do obala lsrre t~ oroctma Kvarnera. Od nje prave plamo razliite debljine, koje slui ~~ vrece, .a kark:rd za. seljake k~~ulje i suknje; oema sumnje da bi od re biljke tztle bolJe rukorvorrne kada bt JC se obraivalo s manje grubosti. More im sluii t.a namakanje sveanja.

9. O Tribunju, Vodicama, Prviu,

Zlaritrrt

i irju

Kada se nrde iz munerskoga rjesnaca, prvo naseljeno mJesto koje se ~usreme du7 kopnene obale jest T ribu nj ili T reboca:mi, osamljeno, runo i Jadno selo okrueno zidinama i kamenitim mostom spojeno s obalom. T u se porkraj prolog stoljea rodio Papica, 31 nadareni seljak koji je za sobom i ~slij~ ~mrti osravio glas zb?g mnogih pjesama to ih je wao izmiljati pJeV3JUCt uz gusle. Ntsam uspro pronai nijedan zapis njegovih srihova. Selo Vodice, koje je malo vie od miJje udaljeno od Tribunja, dobilo je ime po velikom tzobilju vode to se tu nalazr budui da voda u wim sl 3 venskim narjejima mai acqua. Ipak se ne moie rei da Vodice obiluju bunarima ru posroji jedna podzemna rijeka, manja i manje potonula od rijeke sn ~dcnc{ma u .Modani, ~li bre naravi. Tee izmedu sloja i sloja !)baJnoga mramora, n za pl une ne dnJC osobito zdravo pie. Gdje god sc iskopa zdenac, ru sc bez velika tr~k~ n~ istoj dubin i nade eljenu voda. Izgled naroda, skupljena u crkvi, nije ~~naJav to bogursrvo. Ali tlo u Vodicama, kol iko sam mogao vidjcri oko kua, lilJe nehan~o; a i strmina obale je binga, uzdie se rek roliko koliko je potrebno da sc zemlJa zakloni od na~rraja valova. Nekoliko dobro obraenih otoka i or~a daju ro~e selu veoma mio i~:gled. Jedan su od znaajnijih njego,~h protzvoda, kao t u Tribunju, maraske kojima ospkrbljuju rvomice rozalija u Zadru i Sibeniku. Prvi, Zlarin i tirje najnaseljeniji su i najugledniji oroci pod ibenskom upra~~m;. oni dnju moru velik broj ribara, a zemljitu neumorne ruke koje uzg~J3JU tzv~no .sro~e i ponajbolje masline. errdeser mrea poregaa iz godme u godmu rzlatt rz luka ovoga otoka i bogatim ulovom olakava ivot mnogim obircljim?. Dao Bog da dodu dokrajiti nakupoe usoljcnih srdela, gavu~, s~u~1 t opala u mletakoj luci! Mogli bismo iskljuiti velik dio re sm~!Jt~e t nezdrave ribe ro nam je od poetka ovoga stoljea u sve voj ko!rint dovo:~:e Nrzozemci, te truje uboge trpeze na5rh seljaka. Na jednom od Ovth otoka zaustavio sam se mnogo dana; zbog nade da bih mogao korisriri svo~e ..nar~u, mnogo vie sam se bavio tim predmetom nego prirodnim zammiJrvosttmn kojima moda obi luje oblinje more. Neu vas zadriavati na
T

~~~novo6t, nos ll ' vodotkos Strdara. Vido o tc>rn<; K. Stoi, Sela il><n~og ltot:ra, Sibmik
,itr.l 41.

~~

Ctnt St d St "/ ' pu~kt pjesnik

ZV110

Grgo P>pda, t< J spjcY;w nd<u pj<smu ronv Am<

108

109

ovom piranju, jer njegove pojedinosti mogu vie zanimari privredno-politike naume vlade nego uene strana!. Sva tri ova moka naseljavali su smri Rimljani; i na svakom od njih nalaze se spomenici toga naroda to je poplavio sav ondanji poznari svijet. Na Zlarinu je u XVI stoljeu iskopan nadgrobni spomenik neke ene koLa se zvala Pansiana i nosila naslov kraljict!. Tad~nji uenjaci, kojih je velik broj ivio u oblinjem gradu, uLalud su istraivali iz koje je zemlje mogla doi jedna takva gospa da osra,i kosu na tom otoku; 1 ne naavi joj rraga u po~-ijesrima, s vc:likom su vjeroJalll~ zakljuili da Je posrijedi bila neka barbarska lcraljica, poslana ovamo poto je posluila kno ures u slavlju njezina pobjednika. Nisam mogao ponovo iskopati taj na1pis niti sam mu naao ikakva drugoga rraga osim onoga to mi ga dadoe rukopisi iz tih vremena. Prvi je malena opsega, ali jednako tako visoke plodnosti. Ovdje svi plodovi savrleno uspijevaju; velim, plodovi to ih to pli1ko zemljire moe donositi, to jest vino, ulje, mur\e i voe. Izgled ovoga o1oia divan je i izdaleka dok izgled drugih susjedmh otoka ne ugaa oku zbog previsokih, krevitih i golih brda. Ime Prvi ini se da je dolo zbog roga ro se taj otok prvi susretne kada se iz.:~e iz ibenske luke; ilirska rije prvi odgovara naoj . ... . nJca pnmo. Otok irje ~pominjc Plinije pod imenom Surim>~ dok Prvi i Zlarin s mnogima drugima manjima, kojih ima vie od pedeset, ini se, zajedniki naziva Celadussac, oito preokrenuvi grku rije liooKtAal>o to znai :clozvutti ili buni. Plinijcv tekst, ako se sl ij edi uobiajeno itanje, sadri golemu horografsku greku. Da bi sc to popravi lo, dovoljnQ je neznamo promijeniti interpunkciju i i tnti ov;tko: Nec pauciores Tn1cottes (ittsulae) Ubumicae. Ce/adussa e COtltra S11rium. Bubus, et capris laudata Brattia. Zai>ra, irje je od svih naji~loenije moru; a suelice ima, izmeu sebe i kopna, Kakan, Kaprije i Zmaja n ije imc moe znaiti da se na njemu nekad dobivala smola; Tijat koji su opusto~ili pastiri; Sestrict!, otoie poznare po izvrsnom nalazitu rvrcla bijela kamena koji bi bio mnogo jeftiniji i trajniji nego kamen iz okoli L-e Vict!nze; Prvi i Zlarin koji su obrndeni i naseljeni, te mnoge druge upu~1cne. enska nonja stanovnici to napuuju ove Cela d us sae razli ira je od no!~"~je otoanki s T ruconida ili iz zadarskoga tjesnaca.

na povrinu? Koliki bi :livi uzorci okamina, za koje vjerujemo da su izgubljene ili istrijebljene vrs1e, dopali u nae ruke? U meni se arko z.:~ela ta elja, ali mi prilike i posljedict! nisu dopustile da je zadovoljim. Umjesto da se predam vodstvu svoga duha, povjerovao sam da je bolje po1raiti u kopnenim zatonima istraivako polje prostranijc u duiinu i bogatije raznovrsnijim pojedinostima. U nakm se mon lovom na koralje bave podanici napuljskoga kralja, koji su u sluibi vritelja loga prava. Nai 01oani, koliko god se esto z.:~poljavaju na koraljarskim brodicnma, jo nisu nauili to udesno umijee kojim se koralji vade iz naj1jenjih i naj~avuenijih podvodnih spilja. Ipak bi to umijee bilo dostojno da se potie i unapreuje. Kornlji su veoma skupa roba ak kada se prodaju u prirodnom stanju; stoga je veoma udno to se Dalmatinci ne rn7Umiju u umijee njihova vaenja, kad je trgovina ibenskim koraljima 1ohko srara.

lO. jezera

Zablae i Morinje

Mnogo vie nego ostaci rimskoga naselja, koji se jo ovdje prepoznaju, otok irje oplemenjuje lov na korni je koji nikad nije zaludan u vodama oko njega i koji je prije trideset godina donio golemo bogat>rvo tc dragocjene vrste, kada se iznova ot krila jedna izvanredno plodna sika. Ljubitelj prirodopisa, pouen primjerom vatga preslavnoga grofa Marsiglija o rome do koliko se lijepa plijena i neobinih orkri:l moie doi kada se lovi u dubini koja je pogodna za rnzmnot.avanje kornlja, morao bi poeljeti da nekoliko mjeseci proivi na jednoj koraljarskoj brodici. Koliki bi jo nepoznati ljuskari izronili
dysklladoi PuN. Hill. Nat. /.1b. 111. Cllp. u/t.

Kada se nastavi plovidba du ibenske obale, dalje od ulaza u luku, dolazi se do rnvna, ali kamen ira podruja Zabla:l, na kojem je i je1.ero isroga imena I10 s pomou uskoga u mjernoga kanalia odrava vezu s morem. Tumarajui tim mjestima, nala1.io sam kapi smole to ~,mc cure sa stabala tri.'llja koja su pus1ili rasti tamo~nji pastiri da im pruaju hladovinu sroci za ljetne ege. j c?.cro je do poerka ovoga stoljea obilovalo solanama, kao i nekoliko drugih oblii njih zcmlji~t~ podloni h morskom poplavljivanju. Sada je ru ri bnj~k zanemarive vrijednosti, jer se ne posveuje nikakva panja kako bi se u njemu ~rtalc ili namno1ile Vt1ite. jedina njegova pojedinost vrijedm spomena jes1 PJesak prepun sim ih ~koljaka fine grade, koje su savreno ouvane i katkad n~pu.cnc ivim kukcima, a neke od njih jo nisu ni opisane. T akva je, na pr.llnJer, koljka ~to je najprije vidite u prirodnoj veliini, a poslije pod rn1kroskopom, na slici (str. 104-105), Fig. VITI i IX, koja bi nalikovala z:uubljcnu jajetu kada ne bi bila spiralno nailijebljena od dna do ruba usta. Kukac koji u njoj ivi nije poklopac nikakve vrste; sav je cm kao ugljen, pa mu je :tbog te osobine veoma 1dko razabrati siune dijelove. T ako se ovdje nalazi i iiva mkroskopska ladica, posve bijela., koju je narisao Ot. Bia.nchi u svom ~!avno".' djelu o malo po:tnatim koljkama. Obraene zemlje u okolici ovoga Jezera s1ve su i raaju obilnim usjevima. . Ne~une Iri milje od Zablaa slano je jezero Morinje, spojeno s morem ~nrod~1111 ~an~~om to se z.:~vlai u kopno nasuprot o1oku Krapnju. Opseg Je7cra .JC ~~. mliJe, a vrata su mu iroka stotinu i pedeset StOpa; dno mu je naJVeim dJelom poknveno a.lgama i muljem, a tako je plitko da u oseke voo alga 0Sr3JU na povr~im vode na mnogo mjesra. Nepresuni i:tvor Ribnik koji se tu ulijeva, dom:11nljuje ribe i ru ih zadrava bogatim panjacima. vC:Oma

IlO

lli

Iako bi se od roga jezera mogao nainiti zatvoreni ribnjak iz kojega bi se izvlaio bogat urod svakovrsne r ibe, mnogo vei nego to su zahtjevi roga mjesta. Prema zapadnom kraju Morinja uzdiu se dva otoia na kojima su morale biti neke graevine u staro doba, jer se vide mnogi klesani kamenovi i temelji zidina. Moda je od tih ostataka potekla narodna predaja da je na mjesru to ga sada zauzimaju vode u davnim vremenima leao grad koji je iznenada propao u zemlju. Ribolov kojim se ovdje bave stanovnici oblinjih sela slian je ribolovu u pliinama Zlosela. Ljuskari iz jezera Morin je gotovo su posvema jednaki dobro poznatim ljuskarima u mletakoj laguni i Comacchiju ; ako more i donese sjeme drugih vrsta ko je vole dubine, one se ovdje ne ire nego se vraaju u prostranije vode. Od mikroskopskih lj tiskara u Morinju, osim raznolikih Amonovih rogova i drugih tjeleaca zajednikih gotovo svim pj eanim i muljevitim dnima u Jadranu, ovdje se vide mnogi porpiri slini onima to ih vai brLaci oko Bologne znaju katkad donijeti poto ih odvoje od morske zemlje s viih bregova. l Botro pokraj Brendole u qkolici Vicenze mnogo ih donese. Njihova prirodna veliina ne premauje polovicu gola zrna prosa. Kada ih se proui pod mikroskopom, vidi se da su svi sastavljen i od tankih stijenki koje su veoma nepravilno isprepletene tvorei tako velik broj elija za poli pe koji izgn1uju taj maleni grad i u njemu stanuju (str. 104-105, Fig. X i Xl) . Zemljite oko ovoga jezera jednako je po kakvoi zemljitu oko Zablaa i s njime rvori predio Donjega polja koje je jezgra ibenskoga podruja. Obini dalmatinski mramor i jedna vrsta meka leasta kamena prevladavaju u najviim dijelovima ovoga komada zemlje uz more. Kada sam se primakao podnoju viih bregova, vidio sam da je sastavljeno od otvrdle gline, poput ala u blizini Zadra.

11. O imun-kolju i Rogoz. nici

More koje zapovijeda putnicima nije mi dopustilo iskrcati se u mjestu koje nosi ime Staroga ibenika, gdje bih moda bio naao kakav spomenik iz dobre starine. Peutingerova karta ipak ne stavlja u tu okolicu nikakvo staro naselje. Posljednja primorska mjesta to sam ih posjetio u oblasti ibenika jesu dva otoia, imun-kolj i Rogoznica. imun-kolj ima vrh od obina dalmatinskog mramora; prema podnoju sastavljen je od mekega kamena koji je punpuncat neobinih morskih srvorenja to se mogu svesti na rod ortocerara, ali se istiu posebnim udovima. Neka od tih tjeleaca imaju nadasve uplji kastu rvar, unato promjeni to su je pretrpjela; na njima se ve pod osrednjim povealom razabiru bezbrojne stanice. Pogledajte na Fig. XII jedan od najneobinijih primjeraka to ga poslah u Englesku u bogatu zbirku grofa Butea, slavnog pokrovitelja prirodopisa u tom kraljevsrvu. Slj edeu Fig. X!Jl revno je narisao grof Faust Dragani Vrani prema uzorku s Kornatskil1 otoka, to sam ga sauvao. Unutranji dio a,a, simo izbrazdan, jezgra je orrocerata

sastavljenoga od veoma blistave kristalizacije lisnika i vapnenca; kada se jezgre razbiju, esto se nau tragovi upljina podijelje1.1ih pregradom nadvoje. l kora b,b uzduno je izbrazdana poput neaela azbesta; to je drevna koa ivotinje koja se prervod la u manje bijelu, manje blistavu i veoma sjedinjenu tvar lisnika. Tvar c,c koja zatvara tu okaminu i skriva joj vanjske obrise obina je bjelkasta rvrda stijena. Predugo bi trajalo ()pisivanje svih razliitih oblika ove vrste to se susreu okamenjeni na dalmatinskim obalama, gdje Donati nije naao gotovo nijednu prepoznatljivu okaminu. Ipak vam elim dodati jo jednu (Fig. XIV) da vam pokae komad kamenita ortocerata kojemu je vanjska povrina prugasta i ilijebljena poput srrika. Plitak i uzak tjesnac, koji za oseke ne doputa prolaz amcima, dijeli ovaj otoi od kopna; a kada se dobro proue suprorne obale, oito se prepoznaje da ova razdvojenost nije jako stara. Rt imun-kolja to se prua prema susjednom alu graen je od bijeloga slanog mramora, a takav je i raj al koji mu odgovara. Moda je prostor meu njima u starini iskopan da se iz njega izvue sirovina za gradnju; ovo mi se nagaanje ini to vjerojatnijim to je bijel i slani mramor sa imun-kolja sli an starome kiparskom mramoru koji se upotrebljavao za rimske kipove. Korozija zbog morske soli na onom dijelu ovoga sloja to naizmjenino ostaje otkriven i pod vodom, ovisno o izmjeni oseke i pl ime, brazda povrinu mramora i ogoljuje mnotvo krhotina kristalizirani h morskih tjeleaca koja ga tvore. Prirodnjaci, meu njima i neki najslavniji kao to su Swab i Raspe, vjerovali su da je smjesa slanih mramora liena stranih tijela; i zaista, ni ja se ne bih usudio rvrditi da svi oni sadre njihove raspoznatljive ostatke. Ipak bih elio, prije nego to to poreknem, posjetiti nj ihove kamenolome i vidjeti u njima komade koji su dugo bili izloeni morskom zapljuskivanju i d jelovanju zraka i sunca. in i se da mramor iz Carrare, barem na prvi pogled, moe potpasti pod ueno i mudro objanjenje slavnoga gospodina Raspea. l3ilo to mu drago, ne moe se dovesti u piranje da bijeli mramor sa imun-kolja nije tono od iste smjese kao starorimski kiparski mramor; stoga bi bilo veoma vano pomno prouiti to mjesto da se vidi mogu li se iz njega lomiti komadi veih razmjera. Smijena je s rv ar pomisliti da se uzme mramor to se vidi gdje viri iz zem lje i da se o njemu stvara sud prema stanju u kojemu je povrina njegova vanjskog sloja. Ako kamenolom na imun-kolju nije sluio u kiparsrvu, uvijek se moe opravdano traiti neki drugi kamenolom u okolici gdje je gotovo pouzdano da mora biti. Na ovom sc otoiu nalazi veoma malo okamcnjcni.h kostiju; ali mnogo ih je vie nagomilanih na Rogoznici, te na hridima Mulu i Planci koje n.isu od nje mnogo udaljene. Poloaj Rogoznice tako je izvan ruke da samo silina nepo MARMOR (Micans} particuH.s spatboso, squamosis. LLNN. Hoc petrificatis destituitur.
SWAB.

otoka, od kojega su se takoer pravili kipovi.

8 1\u po D:~lmxiji

Za ovaj mramor sa Simun-kolja rreba nainiti razliku, tO jest da petrificatis scatet, a istO tako i za srarorimski kiparski mramor koji sc veoma ratHkov-ao od slanog mramora s grkih

112

113

voljna vjetra moe nagnati pomorce da u nJOJ pristanu. Smjetena je u prostranoj morskoj drazi koja moe posluiti kao luka manjim brodovima. Stanovn ici su joj siromani i prljavi. U najniem sloju ovoga otoia prevladavaju ortocerati u mramoru; u pukotinama su skupine bujna alabastra ili, da reknemo, prugasta crvena stalaktita. Okamenjene kosti vidio sam daleko od njihova mjesta nastanka, zarobljene u velikim ploama mijeana kamena i sluajno postavljene ispred kua tamonjih seljaka. Setajui se okolicom prebivalita Rogozniana, dogodilo mi se da sam u stancu mramornoga breuljka vidio udnovatu okaminu veoma slinu rogovima, pa mi je palo na pamet da sam u Javnom prirodopisnom muzeju u Padovi vidio komad od iste vrste obiljeen kao Cornu vaccinum. Vjerujem da su, kako, ceratomorfna okamina iz Rogoznice, tako i ona druga iz Padove, ortocerati koj ima su iezle vrste ili pak ive skrivene u dalekim morima. Vi ete mi vjerojatno rei da jednoj svijenoj okamini slabo pristaje ime orrocerata; sloit u se da imate pravo. Stoga ete moi, kad god tO poelite, nazvati je kampiloceratom. Neka vam ova moja dugaka pri povi jest poslui kao poticaj da mi uzvratite slinom mjerom; a ako vam se ini da sam vas zadravao nezan imljivim srva rima, pokaite svoju velikodunost dajui mi stotinu za jedan, jer to zaista moete bez straha da ete osiromaiti.

PUTOVANJE IZ BUDIMA U DRINOPOLJE

SASTAVIO 1553. GODINE

ANTUN VRANI
TADA PEUJSKI, USKORO JEGARSKI BISKUP, NA KRAJU I NADBISKUP OSTROGONSKJ, KRAL]EVSKJ NAMJESNfK U UGARSKOJ, VEUKI KANCELAR KRALJEVSTVA l IZABRANI KARDINAL SVETE RIMSKE CRKVE

114

Naslov iz"ornika

ITER BUDA HADRJANOPOU.M Anno MOLili exanrum ab Anronio Vtr.mno

FRANI DRAGANIU VRANIU,

SIBENSKOM PATRICIJU, DOKTORU OBAJU PRAVA, IZUZETNOM NJEGOVATELJU STAROGA PRIJATELJSTVA l ZNANOSTI, OVAJ VRANCICEV ODLOMAK, KOJI ZASI.UU.'IO IZLAZI NA VIDjELO, U ZNAK ZAHVALNOSTI l PRIVRENOSTI PREDAJE, POKLANJA l POSVEUJE ALBERTO FORTIS

ANTUN VRANI SIBENANTN

PUTOVANJE IZ BUDIMA U DRINOPOLJE

samnaestoga i dvadeset prvoga srpnja 1553. * primio nas je budimski paa, koji se prema nama pokazao vrlo ljubaznim i razgovarao s nama ne samo prisno nego i uljudno, mimo svakoga obiaja svojega naroda. Dodue, to i nije udno, jer se za nj govorilo da je obrazovan. Sto god smo od njega htjeli, obavili smo kako smo prieljkivali. Imali smo samo neto muka s Petrovievim pobunjenicima, jer je nekima od njih u korist kraljice lzabele slao pomo iz Temivar(}, Segedina i Szolnoka, ime je izriito krio primirje. Na railliite smo ga n.aine ipak odgovorili od takvih rovarenja i na kraju ga naveli da obea kako nee nita na brzu ruku napraviti prije nego stignemo u Ca6grad. Rekao je, tovie, da e Petroviu, za kojega se govorilo da se s neki m etama ve pribtiava iz Munkacsa Varadinu, poslati pismo neka se u meuvremenu primid i eka odluku njegova vladara. Trudio se i uporno pokuavao da na kralj ne bi u T ransilvaniju kao novog vojvodu s vojskom poslao Istvana Dob6a nego potvrdio Andrasa Barhoryja koji je ve jednu godinu obnaao vojvodsku ast. Ipak, govorio je, neka na kralj sva kako odustane od skupljanja vojske protiv Petrovia i njegovih pobunjen ika (o skupljanj u vojske naveliko se prialo); naime, ako ustraje u tom pokuaju, ni on kao paa nee asta viti na cjedilu prijatelje svojega vladara. 1
. ~ .Yranicv je puropis1 kako najavljuje vc~ Fortisova posveta, ostao nedovrtn. Nedostatak ozbllJmJ e redakcije lako je uoiti i u njegovu sadriaju i u njegovu izrazu: neki sc podaci nepotrebno pdnavljaju, ekskuni su katkad u izrazitu neskladu s cjelinom teksra 1 )arinske su fonnulacije mjestimino nepreciznije, i nekorekmije, nego ro je ro uobiajeno u Vrania. ~~agocjeno pomagalo za razumijevar1je rc-al.ija u Vranievu putopisu jest studija Petra Markovaca Putovan;a po balkatJskom poluotoku XVI. vieka. Putovanje A. Vrania g. 1553 u Carigrad. Rad JAZU 71, Zagreb 1884, str. 1-60. Valja, meurim, upo1.0riri da je Markovi ponekad neoek1vano slobodan u prepriavanju onih sekvencija puropisa koje za nj nisu neposredno vane. Tekst je poslije Forrisa izdao i Uszl6 Szalay (Monwntt~ta Hungariae historica II/2, Peta 1857, str. 288-334). Tim sam se i1.danjem posluuo ispravljajui neke banalne- najee tiskarske - P,Ogreke u Fortisa (npr, kada je rije o darwn.ima ili pisanju ma<.1a.rskih imena). Kurzivom su u PnJevodu orisnuta imena koja su preuzera u grafiji izvornika. Okrugle su z.agrade ,,3elno kori~rene za .na~oenje latinskih ekvivalenata vai11ijih geografskih naziv-a ili za oznaivanje mjesta iz ann.kJh a~aora na koja se poziva Vrani. Osim rijerkih, tradicijom uvjetovanih izuzetaka, vlastna su une-na u hrvatskom prijevodu redovno navoena u onakvu obliku kakav je uobiajen u suvrel'henoj onografiji jezika i~ kojl!'ga su porekla. (Prim. prev.)' .. n sve biljeke uz Vraniev putopis sasmvio je prevodilac, dr Darko Novakovi. (Pdm. ur.) 1 S AHp~-tom Budimskim bio sc Vrani susreo u travnju 155'3. kada je za hrvatskougarskoga kra!j~ Ferdi~:'nda 1. usp!o ishoditi esto'?jcsen~ pdmi~:"jc .s Turcima. Petar Petrovi {+1557) srpsk1 J C plcmlc, rodb1 nSk1 povezan s Ft:rdtnanclovtm supanukom u hrvatsko-ugarsku

119

Dvadeset petoga dana istoga mjeseca ro je potom bilo javljeno Kralju. Poto nas je paa vie nego ljubazno pozdravio, ukrcali smo se na etiri vee lae i u pratnji est naszada, na kojima su radi zatite bili mornari-vojnici, krenuli iz Staroga Budima.2 Dok smo plovili mimo Budima i Pete, u znak poasti iz obaju su nas gradova ispratili snanom topovskom paljbom. Isti taj dan srigosmo u grad Rlickeve (Rilzkevi), per panonskih milja od Budima, re ondje provedosmo sljedeu no. Dvadeset csroga srpnja ukrcali ~mo se na lae tri sara prije sviranja i u prvi sumrak stigli u Tolnu (To/na), grad koji je dvanaes t milja od Rackevea. U rom predjelu nismo na obalama Dunava vidjeli nikakvo znamenito ili spomena vrijedno mjesro osim grada Paksa (Pacchos), koji je okruen samo vinogradima i rri je nae milje udaljen od Tolne. Prema tom gradu naziva se i obitelj Pakosi (Paksy; Paxii), koja je i stara i slavna, rc se ve dug niz godina ubraja u plemiki stale. Tu smo no proveli u Tolni. Otputovali smo odanle dvadeset sedmoga srpnja, kad je ve sunce bilo visoko, re smo sljedeu no i dvadeset osmoga [srpnja) danju stalno plovili dok o zalazu sunca nismo pristali uz tvravu Erdut (Erdevod), koja je neko pripadala rireljskoj prcpoziruri. Ni u ovom predjelu, za koji se tvrdi da zemljitem obasie gorovo dvadeset eriri milje, u vodenim tokovima neto manje nego dvostruko, nismo vidjeli mnogo mjesta, jer smo traili rijene prcice i drali pravac i7,meu oroka koji su obrasli samo umom i odbojno pusti. Dapae, esto smo bili izvrgnuti opasnosti dok smo se trudi li proi neka ua mjesta na rijeci, gadna zbog virovitih zavijutaka, ili izbjei debln koj;:~ su tll i tamo izvirivala usred vode, kao hridi vrlo opasne po mornare. Nije ipak dan donio toliko straha i opasnosti koliko no, no uz Boju pomo izvukl i smo se neozlijeeni iako uope nismo vidjeli Baru (&tha), znamenitu po svetoj krvi, ni Moha, znamenit po pOrazu kralja Ludovika. Evo mjesrii koja smo uspjeli vidjeri kada bi se kormilarima laa svidjelo vratiti se u pravo korito. T vrava Kewzeg, na desnoj obali Dunava, posjed obitelji Orbassini, potpuno razruena i naputena, neko smjetena na lijepu mjestu; uz nju je leao pavlinski samostan. Potom su slijedili manji gradovi po imenu Veresmarth i l.Azko, a uskoro i ue rijeke Drave, od kojega poinje vuka upanija, a prestaje baranjska. [za tvrave Erdut, o porpunoj neuglcdnosri koje je gore bila rije, slijeva su manji grad Pathay, utvrda Baian, koju je nedavno s palila jegarska posada, i selo Zcremltmium, koje u davna 3 vremena nije bilo nepoznato, no koje sada napuuje jedva nekoliko ljudi.
krunu IV11.nom Z.poljom. Poslije Zapoljine smrti, kao smratelj njegova maloljetnog sina Ivana Sigismunda, otro se opirno Ferdinandovim pokua/'imn da preutrne vlasr u Erdelju.lstvan OobO i And ms B.ithory po>nati su onovremeni ug;uslci vc ikali, pri>1a~e Ferdinondovi; prvi se (+ 1572) pt0$lavio, rn<du osmi im, i junakom obrnnom Jegrn, Vrnno~c budue biskupije (1552). l Nan6d je maanki naziv za ~bnu vmu rijene brodi<:<. J Poslj<dnja ~ica, onako kako j<o orisnut11 u Fortir.l, gmmatiki j<o nrodriiva (umjesro urua, ispr! rije6 .. slijnn je gmd Pathay- stoji toka). O.'d~ j< prev.dmo pmna tekstu u Szaby<"'U ...tanju, ali rime problemi nisu rij&IL Ozbiljne ropostof<ke n<downice javljaju se ako podatke ix 0''08> dijtla putopiS3 USj>C>mo s podacima it Vrona<v.l dnevnika s drugoga poslani&og purovanja u Carigrad 1567. Ondje j< slij<d mj,. - u ilvomoj grafiji i s naznakama

Dobri Boe, kako je tuno posvuda ilglcdala odlina i prcbogata zemlja, kako je sve bilo neobraeno, kako su polja i vinogradi zarasli bodljika vim draem, kako su se posvuda rijetko mogli vidjeri seljak ili stoka, a kako se csro vidjela pusto! Na laar, podrijetlom Srbin, pripovijedao je da se onoliko kmetova koliko ih je za nae vladavine bilo u jednom selu, sada jedva moe pronai u rrideser. Sro bi se rek moglo rei o ra.zorenlm seoskim naseljima, kojima su ve i imena propala? No dok smo gledali i promatrali ue Drave, opazi li smo u smjeru Peuha neko visoko i iljaro brdo. Kada smo se raspitali koje je to brdo, doznali smo da ga tamonji narod zove Harsan.4 udnovate je srvari o njemu priao moj kolega Zay, koje se, preuzete od srarih, do dana dananjega iznose poput uda. Navodno na vrhu brda postoji vrlo stara i ve naputena tvrava, a u njoj dubok upalj zdenac: ro god ll nj baci, a to inae prirodno pluta i ne tone a dno, otjee u Dravu, koja ree pod njim per naih milja sjeverno. Govori se da je ta pojava provjerena s pomou parke ko joj su privrsti li oznaku i potom je bacili u spomenuti zdenac; nekoliko dana poslije roga viena je kako s istom oznakom pliva Dravom. Kod Erduta smo jedva uspjeli veerati, jer smo, im je zasjao mjesec, krenuli dalje i preplovili dvije milje. Zbog noi nismo mogli vidjcri tvrave Borovo (Boroh) i Vukovar (Va/co), koje su ondje. Sljedeega dana, dvadeset deveroga, u osvir dana ukazala nam se tvrda va Sorin (Zatha), koju su Tltrci ne ba rako davno sravniti sa zemljom. Odanle smo se zaputili prema ve privlanijim mjestima, stalno u pravom koritu Dunava, i naili na tvravu Sarengrad (.Atthya), koja je takoer razruena, a predsravlja krajnju toku vukc upanije i prvu srijemske. U neposred noj je blizini Sarengrada Vylacchum, koji Srbi zovu Ilok (Uiok), neko vrlo slavan, a ni danas nije bez znaenja. Turci ga brino i pomno uvaju. Pripadao je neko vojvodi Lovri, koji je po njemu nosio nadimak, jer ga je imao u nasljednu vlasnitvu.5 Golemi su prihodi dotjecati od lloka.'Neu ipak propusriri da ne spomenem jedan porez koji se smatrao najnesnosnijim, a zvao se porez od novia, po rome to se davao jedan novi. Ne znam na temelju ega se prikupljao, ali ukupao je iznos roga novca dosezao do est ri.sua zlatnika. Pripovijeda se da je ta daibina podanicima uvijek bila neugodna, teka vie nego to se moe iskazati. Zbog roga su esto svojem vojvodi nudili plaati dvadeser risua zlatnika godinje, ako ih oslobodi toga poreza. Nisu ga ipak nikako mogli un1oliti, ak je izjavio da to nee uiniti ni ako mu stostruko plate, da ne bi time povrijedio one koji su ga uveli. S tim u vezi pripovijeda sc o ctinna duhovitim izrekama etvorice prvih velmoa Ugarske, ostrogonskoga
mzdaljina -ovakav: Tolna (5 milja) Baja ( t ) Z<!rtmllyen (6) Wnesmarlh (8) ue rijek< Omve (2) tvrava Erdewd (4) Walko"""r ttd. (usp. Momm~<nlll lfu>rgaritu histori(D 1116, Pd1o 1860, S',<. 78-79). TeksrolokaJ' teko6J i to ko se n Erdut aludira na naein z;, koji u prethodtlOm dtjelu tWin nema opr.v anja. Tvrdavo Kew:eg (u Fonisa oito grekom K..",.eg) mogla bi biti porukni castnm1 Ku:togb pokr.oj d;m.Jnje BriJ<. Upadljiva j<o slinost 0\'og:l n:wv> s nntnom brda i utvrde lfarsny u t....S.rskom dt~lu lloranj<. u okolici S'tklsa. No ~ko je o njlflr.l rije, Vrooo krupno grijdi u procjeni njihov poloaja. S Posljednji odvjetak gla50vi1c obitelJi Ilokih(+ 1524).

120

121

nadbiskupa Tome, Istvana Bathoryja, M. Orszaga i vojvode Lovre.6 Prva trojica imali su tri grada. Prvi Kemence (Kemena;e), to znai pe; drugi Karon, to znai teta<< (= kar); trei Gyongyos (Gengies), to znai biserje<. etvrti je imao dohodak od novia koji se zove filir. Jednom je zgodom ostrogonski nadbiskup pozvao ostalu trojicu na gozbu. Kada su se meusobno prijateljski poeli nadmetati o vel iini imetka, sluajno je prvi Bathory, umanjujui tetnost imena, izjavio kako posjeduje tolik imetak da mu i iz tete pritjeu vrlo veliki prihodi. Na to je M . Orsziig dodao da je njegov imetak tolik da u njega i psi hodaju po biserju. Vojvoda Lovro podsjetio je na prihod od novia. Napokon i Toma, kad se ve uz takav povod zapodjenuo taj razgovor, u elji da i sam neto slino pridoda, preleti brzo u mislima svoj posjed i ree: Gospodo, i ja imam pe ili, ako vam se vie svia, gostinjac, tako prostran da moe pruiti konaite za nekoliko tisua ljudi. Poslije Iloka je utvrda Corosca, a uskoro i Banotor (Banmonostra), u svoje vrijeme sjedite srijemske biskupije, nekad poznata tvrava i grad, na povienu i zgodnu mjestu. Sada se prepoznaje samo po poloaju i neznatnim tragovima ruevina. Za razliku od prije, u njemu ivi malo kmetova, a bezbrojni vinogradi, koji su ga s unutranje strane nadaleko okruivali poput vijenca, zaputeni su i pretvoreni u pusto .. Neu propustiti da spomenem i tvravu erevi (Cierevogii), nekadanji posjed Balin ta Toroka, kojemu je pripadao i gore spomenuti arengrad? Obje su se tvrave odlikovale istim prednostima i bile na istom poloaju, ali ih je zadesila slina sudbina kao druge: sravnjene su s tlom. Poslije smo dospjeli do grada Kamenice (Kamoncz), u kojem je nekad bilo mnogo stanovnika i sveenstva, a bio je poznat i po kolama. Bio je to jedan od onih gradova koji su u Srijemu uivali vel ik ugled, kako s obzirom na bogatstvo i p lodnost mjesta, tako i s obzirom na odlike i marljivost graana. Moglo se u njemu vidjeti sto pedeset kua sagraenih od kamena, u pristalu redu poloenih, da ne nabrajam one od blata niti mnogobrojne kol ibe preostaloga puka. Sada se vidi ukupno jedva petnaest slamnatih kua. Mjetan i priaju da je u gradu razliveno sedam tisua baava vina kada su ga Turci prvobitno bili razorili, a vino je poput oveega, do koljena duboka potoka teklo prostorom trga, koji je na neto niem mjestu dijelio grad. Iz Kamenice smo o zalazu sunca stigli u Petrovaradin (Yaradit~um Petri) i ondje proveli cijelu no, jer se nismo usudili ploviti po mraku zbog vodenica grada Karlovadi: vei ih je broj bio smjen!n na tom dijelu Dunava, pa su bile smetnja pravijoj plovidbi. Sljedeega dana, rddesetoga, orplovili smo u cik zore i prvo ugledali grad
6

Karlovce (Karon), gdje je neko stajala i tvrava, ali su je Turci ve razvalili. Iako je ovom gradu oduzet prijanji sjaj, smanjena gustoa domova i stanovnika, i ni nam se da od Tolne nismo vidjeli bolje ouvana i bolje naseljena grada, s brinije obraenim poljima i vinogradima, nego to su to Karlovci. Jedino u njemu srijemsko vino u ovom trenu zadrava neki glas o svojoj negdanjoj vrijednosti - roli ko je na ostalim mjestima obraivanje vinograda zanemareno! Pokraj tog je grada gora Aim (Almus), koju su nai stari nazvali Fruka gora (Frusca). Poinje od mee koja razdvaja Sarengrad i Ilok, poznata je po jedinstvenu vinu za iju se lozu govori da ju je prvi iz Italije donio i posadio car Prob. 8 Ta se gora prua oko dvanaest milja u duinu, tri u irinu na mjestu na kojem je najira, a po cijeloj su - i to sa svih strana, po obroncima i u podnoju- zasaeni vinogradi. Na vrhovima se zelene prijatne ume, guste, ali. ne i zaguene. Sada, na najveu alost, gora s dunavske strane - na koju gleda blagim prisojnim padinama, sputajui se sa i roka vrha dovoljno prostrano i posntpno - ne pokazuje putniku sveukupno ni dvadeset vinograda! A neko nije bilo mjesta slobodna od ume na kojem nije bila zasaena loza, pogotovu na izdignutijim breuljcima koji su bili vie izloeni junomu suncu! Ta gora, kako sam rekao, svrava kod Karlovaca i mmo se cijepa na dva kraka. Onaj dio koji je okrenut nalijevo, prema unutranjosti, zove se Bijela gora, a drugi dio, koji se ne odvaja od dunavske obale, dobio je vie naziva, prema mjestima iznad kojih se izdie; tako, na primjer, Karon heggye, to e rei Karlovaka gom, i tomu slino. Iza Kadovaca slijede tvrave Slankamen (Zalonkemen) i Titel (Titulium), zajedno s gradovima. Smjetene su na suprotnim obalama, a meu njima u vrlo iroku koritu tee Dunav. Prva je bila kraljevski posjed, druga je imala prepota. Za Titel smo doznali da je toliko uuvaniji i naseljeniji od Stankamena koliko smo prethodno rekli za Kadovce. No i ro smo samo u li, jer smo se uz Slankamen provezli, tik ispod zidina, a Titel smo razgledali izdaleka. Mislim da nema smisla govoriti o ruevinama i rasapu, jer sve je ruevina, zaputenost i pusto. Mislim da bi jedino trebalo dodati da rijeka Tisa (Tibiscus)9 tee iz Karpata prvo kroz marmaroku upaniju, a potom kroz I<.umansku ravnicu u Gornjoj Panoniji stie do tirelskog rta, koji joj je s desne strane. Poslije toga mjesra, nakon kratkotrajna toka i gubljenja u movarama, utjee napokon u Dunav jednim jedinim uem, nasuprot Slankamenu. Na torn se mjestu uz Titel prostire neka movarna ravnica, vee duljine nego irine, koja lei tako nisko i tako je uleknum da se cijela nae pod vodom kad god Dunav ili Tisa nabujaju. Nemogue je da je pogodna u ratne svrhe, ~'!O se sjeam da sam jednom prilikom uo.
8 .. Marko A1.uelije Prob, roen 232. n. e, rimski car 276-282. Vrani se oigledno poziva na :Vt~c:st iz najpopularnije zbirke rimskih carskih biografija (tzv. Scriptores hi.storiae Augltftae). Usp.

Osim o spomenutom Lovri Ilokome, u anegdoti je rije o Tomi Bakau (Tamas Bak6cz

e rdOdi, 1442-1521, ostrogonski nadbiskup od 1497), o ugarskom velikau, Ferdinandovu pristai lstv<inu B<ithoryju ( + 1530) i - vjerojarno - o MihoiJyu Orsz.iguJ ugarskom pala tinu 1458- 1484.
7 Rodonaelnik

poznate onovremene plemike obitelji~ zagJavio u mrskom zarobljenitvu.

bd. 28, 18, 8. 9 . Tibiscus je zapravo amiko ime za Tami~ ali Vrani sustavno tako naziva Tisu (usp. npr, OJe~ov monografski spis De situ Tran.s.sylvaniae, Moldaviae et Transalpinae cc. 32, 34 itd). Am,ko je ime za Tisu Tisia ili Pathissus.

122

123

hri smo dan stigli do Sbnkamena i potom do Zemuna (Zemlinium), koji je smjeten neto malo prije Beograda. Nek<X su to bili rvrdava i grad, koji su u davna vremena nai Ugri napravili da bi opsjedali Bcogrnd. Sada je rvrava srnvnjena sa zemljom, a grad prervoren u selo. Slankamen je, meutim, podjednako 1 rvrdava i grnd. T vrdava je na uulignurijem dije.)u obale dok se grad smJestio u nizini; okruen je, dodue, kamenim zidom, ali je on ranak i velikim diJelOm, zbog starine i visoke umske vode, poruen ili probijen. jednako se rako na slabim zidovima, ruevnim zbog srarine, die i rvrava; strmo sc spu~ta prema rijeci i nema znaajnije graevine zbog koje bi zasluivala spomen. U Beogradu smo mogli pristati jo toga dana, jer je od Slankamena udaljen samo etiri nae milje, no kako su nai vodii odluili da onamo stignemo ujutro, te smo noi, uz lagano veslanje i noeni gotovo iskljuivo rijenom strujom, oko ponoi stigli u Zemun i ondje proveli osrarak noi. PoslJednJega dana srpnja usrali smo sa suncem i doli pred Beograd gledajuI unaokolo i divei se vjekovna prekrasnu poloaju mjesta. Stara i dugoiTlljna elja da vidim grad potakla me da g3 opiem to je mogue pnmJerenijc. Kada se provcze pokraj Slankamena 1 Zemuna, nizvodno rijekom koja tee od sjevera prema jugu, dolazi se do Beograda. Dunav ondje ubrzo skree prema zapadu, 10 a pod samim zidinama s lea mu, sa zapada, pri tjee Sava, irokim uem, ali ne si lovitim ni Mglim: povezuju se meusobno bez uskljualosti, kao u kakvu prijateljstvu ili srodstvu. Ve se tu obala neto uzdi~.c i nm.lvisujc vodu, nadvijaj ui sc nad njom sa sjevera, istoka i zapada (s june je Str:lnc prema unutranjosti ravnica koja sc prostire nadaleko, bez uzvisinu, osim humaka i osrednj ih breuljaka). Ondje, meurim, gdje se smjestio Beograd, diie se ispruena, ravna uzvisina, koja nosi istodobno i rvravu i grad. Sam grad, erverokuma oblika, smjeten je na istoku, a rrokurasta rvrdava, koja se iljastim vrhom uvlai u grad, na zapadu. [u grad i u rvravu ugradeno je po srarinskom obiaju mnogo gustih kula. 1ema sumnje da JC Bcogrnd utemeljen na tragovima starih Grka i Rimljana. Sama rvrdava nin je vel1ka niti je kao gradnja inllema. ini se, uosralom, da je ,.;e okrenuta prema vod1: zidom je i dvjema kulama odvojena od grada, pa se zato i naziva dvostrukom. Na rom je prosroru smjetena i ona kula koju je narod uvijek najvik volio, a zove se Neboja (Neboyte). Nije ni osobito lijepa niri se odlikuje urvrdcnou, ali je masivnija od drugih. U njoj su se drala zvona kojima se vojnicima davao znak da pograbe oruje kada je trebalo navaliti na neprijatelja. O~im toga naselja, za koje smo rekli da je smjeteno na uzvisini i povezano s tvravom, od uzvisine pa sve do Dunava prostire se i drugo naselje, okntieno :udovima koji se prui..1ju od gornjeg naselja i tvrave, a imaju oblik vi~kura, JCr je tako zahtijevala 730bljenosr obale. Na dvama krajnjim kutovima uz vodu nalazi se obalna obrambena graevina u obliku
oo OtosJ<dan bl""': prrma osroku.

tvrdave. J ovo je naselje smjeteno prema sjeveru, nasuprot Dunavu i Savi. Istone obronke uzvisine, gdje su vrara gornjega grada, i junu, unuiTllnju stranu zauzimaju vrlo prostrana i gusto naseljena predgraa, ispremijeana s vrtovima. Na zapadu, gdje je smjetena rvrava, golemo je i prostrano sklad~te jvea za rat, koje se uvijek dri punim za porrebe kakva ~ pohoda. U blizini nema drugoga predgraa nego jedino upravitcljsko i straar sko skladite, nekoliko nastambi i kolibe robova. Neu propustiti da neto kaem o nazivima za Beograd. Stari su ga nazvali Alba Craeca, vjerojatno po grkim osnivaima koji su prvobitno drali te predjele. To se moie vidjeti u sedmoj knjizi kod Strabona, koji rvrdi da su ovi krajevi, koji su se neko nazivali Mczijam5, bili blizu Daana (7, 3, 10-12). 11 Ne moram ni spominjati nadoli narod - srpski, dakako - privri.en grkim obiajima i vjeri, niti b1l0 to drugo o Grkom Carstvu koje je nek<X bilo prot eglo granice vrlo daleko. Rimljani su ga poslije nazvali Taunmum, 12 kako se moe vidjeti kod Ptolemeja i drugih geografa. Objanjenje za to ni iulaleka nije lako nai. Ugri ga zovu Nandor Alba, po oblinjem breuljku '-e irine nego visine, na kojem je zasadena loz.1, a narod ga jo i sad zove Nandorov breuljak (Ntindor lleggye). Domae stanovnirvo, koje govori ilirskim jezi kom, zove ga Slatmi Biograd, to e rei dini ili glasoviti, zbog hrabrosti vojnika i vojskovoa koji su poslije pada Smedereva i srpske drave preostalo vrijeme proveli u njegovoj obrnni. Najmlai pisci ve ga zovu Belgradum, zbog bliskosti s ili~korn rijej u Biograd. Potrebno je na ovom mjestu primijc riti dn su ra ilirska plemena neko obiavala tim imenom astiti najee sjedita svojih vlada ra, kako vidimo po ov<;>m Beogradu, po Stolnom Biogradu (Alba Rega/is), po Erdeljskom Biogradu (Alba /ulio) i po tvravi Belgorodu (Alba Nezter), smjetenoj uz rijeku Dnjestar. Za sve se njih govori da su neko bili ~jedita vladara. Suelice 1 3eogr(ldu prilino je lijep orok, vrlo pogodan za poduzimanje akcijii. U beogradskoj smo luci ostavili lae, pa smo se prvoga kolovoza, na mjesru gdje p<Xinje Gornja Mizija, kopnom zaputili prema Smederevu. Gledajui stalno rvravu koja je kod :lmova (Avale; Samovo} smjetena zdesna, na vrhu brda, dospjeli smo do sela Grocke (Grocka), u kojem je i urvrda koju su Turci prije neto vi~ od tri godme sagradili protiv upada Temivamna. Proveli smo ondje n<X i drugoga kolovoza u prvim jutarnjim satima prispjeli u Smederevo (Zmiderovium), mjesto koje svakako zasluuje spomen, i zbog rvrdave, i zbog grada i predgraa. Uzvisina koja je uz Smederevo sprijeda je, na onom dijelu koji gleda prema Dunavu, odsjeena i polako se uzdie od podnoja. Inae se prua nadaleko, na sljemenu i stranjem dijelu potpuno je

124

125

ravna i prostire se nairoko, a na golemim okolnim povrinama zasaeni su iskljuivo vinogradi i voke. Od njena podnoja, nalik na donju usnu kakve i 1votinje, uzdui obale stere ~ ravnica, duga otprilike dvije tisue koraka, iroka Jedva upola toliko. Pru7a se sasvim do rijeke, vrlo je niska i uleknura, tako da se i pri najmanjem narastanju Dunava potapa. Grad Smederevo smjestio se n; najviem dijelu tamonje obale. Grad ima oblik rrokura, vei je u duljinu nego u irinu, ima visoke zidove i oko rridesct okomitih, etverokut nih, jednakih kula koje napola iLviruju van, a s unutranje su strane po srarom obi3JU otvorene, dostupne i rndijeljene na nekoliko katova. Osrednje je vcltine, ipak neto prostram)i od naega Sopronja. Inae, treim je vmom trokuta smjeten suelice rijeci dok na drugom, do kojega dotjee voda, irna tvnLI\'u goto,o m'Uenu u grad, mrienu trima neto jaim i '-eim kulama. Vani, ondje gdje gleda prema brdu, cio je okruen podzidcm koje na svakoj srrani pokazuje rri obrambene graevine. Opasan je jarkom koji je obloen zidom i mnogo dublji nego rijeka, pa se voda, kada porreba zahtijeva da ga se napuni, ne puta u nj nego ulijeva. Zbog roga je i iz smjera rijeke jarak okruen nasipom, bolje reeno nekim umjetnim gromadama, koje malo nadvisuju povrinu vode z.11o da se zidovi z.~tire od santi pri zimskom vodostaju i da se udubina Jarka osigura od naplavina pijeska koje goropadna rijeka zna nanijeti. Ovdje bih, prema Klaudiju Ptolemeju, iznio na vidjelo neka mjesta za koja moida dosad mnogi nisu znali. lako i sam mogu biti u krivu, pokazat u da sc nisam poveo za kakvim dvojbenim' 1 1agadanjem. ' 3 U Scsnaestom poghlvlju Jedanaeste knj ige Petog zemljovida Evrope, u popisu gradova Donje Panonije navedeni su Teutoburgir~m. Cornacum, Acumincum, Rittium i Tarmmr1111. Molo porom u Gornjoj Miziji -koja se sada dvojako zove: Srbija i Ra;ka, n rije je o jednoj rc isroj pokrajini- u Deverom poglavlju Tree knjige Devetog 1cmljovida Evrope upisani su Tricornium, isra tako kao ime grada, rijeka Moschius, re takoder gradovi Nys i, napokon, Ulpianum. Premda sam o tom~ i inae esto itno i sam dublje razmiljao, premda sam, u elji da iupam neto istine, savjet potraio i u drugih pisaca, u mnogih ljudi koji poznaju te krajeve, pa ak u onih koji ondje ive, ipak mi se nikad nije uinilo da sam u ~tvar dublje pronikao - ako sam uope pronikaonego onda kada sam te iste krajeve vidio i njima proputovao. Kako od Beograda do grada zvana Nys - a ta 1e razdaljina, onim putem kojim smo nu isli, cjelokupna irina Mizije - nrJednu drugu rijeku nismo vidjeli osim one koJu domae sranovni~rvo zove Morava, i kako smo je vidjeli gdje kod Smedereva iz smjera isrok;~ urjee u Dunav gorovo pod samim zidinama, na mjestu na kojem PtolemeJ smjeta Tricornirmt, doao sam do nedvojbena uvjerenja da je ta Morava Moschius, a Smederevo Triconrium. Uostalom, tomu gradu ime Tricom/um nije bezrazlono nadjenuta, jer je poloien u
v,..na~ se "'dje i na<blj< oslanr na u '"'ll (u$J>. Matkovi, o.c. str. IS).

trokurasru, odnosno rroroinu obliku, kako smo o Smederevu ve kazali. Ne bih tvrdio da su sadanje zidine isre one koje je neko imao Tricornium, ali ni izdaleka ne odbijam pomisao da su ih na njihovim temeljima podigli vladari Mizije; dapae, lako se usuujem ustvrditi da je romu upravo tako.,. Promotrimo li na kojem su poloi:~ju Tetltoburgium, ue Drave, Comacum, Actmtincrmr, Rittium i Tatmmum - a urok Save u Dunav to nam vrlo lako po~azujc - bez dvojbe bih rekao da je Tet~toburgi11m Peuh, Comacrtm Karlovcr, Acrmtinetmt Kamenica, Rittium Slankamen, ba kao to je U/pianum Sofija, neko slavno trgovite Dardanaca, a sada Tribala, odnosno Sugar~, 5mjcltena osamnaest milj:t od grada N"!a- 15 Takva mjesta nisu bez lragova stan ne, Jer se posvuda vide razvaline i ruevine z.idina. Inae, ojelu su tu desnu ob;~lu Dunava Rimljani neko zatitili gradovima i utvrdama u kojima su drialr vojnike posade prorrv upada Daana, kako se moe vidjeri kod Srrabona u Sedmoj knjizi kada kae da se Dunav dok tee krajevima Da3na zove Dunav, poslije lstar, a u Crno se more ulijeva kroz zemlju Gera (7, 3, 13). Prema granicama starih, predio 0a3na prorczao se od ua rijeke Tise do dunav5kih kataraktii. Podruje od njih do Crnoga mora smatralo se zemljom Gera. Sada su to rransalpinski Vlasi i Moldavci. A to da su Petrovaradin i Smederevo smjereni na mjestu pogodnu za odbijanje Da3na, vidljivo je jo i snda, jer se ciJela nizina koJa se naziva Temivarska pUsta 7 to e rei pustara; u njoj c;e izdiu i dva znaajna i meusobno bliza breuljka zvana Mez0-Somly6 (Mezeu1 Somlio) i Er(d)-Somly6 (Er Somlio)- jer se, dakle, sve to iz Petrovaradina i Smedereva prua kao pred oima ili u kakvu ogleda lu, pa se svakom ncprijnrclju moe lako izii u susrcl. Sroga Turci, kad god ulijeu u krajeve s lijeve obale Dunava ili izvode vojsku, uvijek ga?.c rijeku kod Petrovaradina, jer im ni na kojem drugom mjestu nije zgodnije. Tu smo se treega kolovoz.~ zauvijek rastali od Dunava: on je nasravio pravo na srok, a mi smo se uputili u unurranjosr Mizije, idui desnom'' obalom.rijeke Momve, po zemlji izu1.emo bogatoj, plodnoj i ne m:1nje lijepoj i ug~noJ, k~ju su s obiju strana pratile gore; umovita su im sljemena vrvjela poiJr~a. ls11 smo dan do~li u selo Livadu (Livada), koje je smjeteno uz potok Jesemcu Uessetrita) i ~umu Lomnicu (Lomtrita). Dok smo ili kroz tO mjesto i prelazili potok koji nam se naao na putu, doznali smo da je nedaleko kua Pavla Baki~a zvana Venac (Venciaz), u kojoj je on sranovao prije nego to je od Tu~~a preao k nama. Taj je Pavle, kako zna, 17 bio srpskoga podrijetla i nes~n1rvo Je zasluio, kako zbog svojega ratnog junatva, kojim se osobito odlrkovao, rako i zbog nesvakodnevne vjernosti prema naem kralju, da
u 7in<0n111mr JC mof.d cbnanJ Rnoptk. S d k T<Uut"'-g.um JC upr.n-o Dalj, Contaa"" Sot:tn, Acumma.m Sun Slankamcn, Rottiwn ur ~ , a 1 pumum Graanica. Ovdje i nodolre Vmni obale Mom vc odrt'duje ,. smjera iz kojega dolazi a ne obr.uno. Kao i netom poslijt". pri~ navode:nja rimskih nacpis.a i% okOiio: Ni~~ Vranu~ rabi d:'trof?: koja ''\'"'j~lo nije upmvljena tek nekc;>.m bezimtnom buduml imocu: Da l" putOpis ~on 1 ~~ tcroJarno bt ta 7.ai!""C!k~ b l nJ<kna u posveti. Nije naodmet podsjniri da je u .k t>!<' na,shno,..,tt Vmniavu djelu, dot logu o c:ongradskom putovanju znauf.dr"' StljiO\'Or Ill kOJCga uoum.aJU najradi6nje ,;;.sn uprovo nj<s<"' brat Mlbo-.-il '

t:

" Klaudtj< Prolernq (0. 127- 148) bn~i je anrilci :mronom, m:uemari~r i geograf. n<lu sur<rnmi pnj.-"Od l'tol..",.,a koj<mu se nije uspjdo u6

126

127

uspomena na nj ivi. Onako kako je ivio, izvan sjene, i kako je s razlogom bio uvrten meu rame voe, rako je i poginuo, slavnom i znamenitom smru, u porazu Ivana Kacijanera u vukoj upaniji, kod rvrdave Ivanke, koja je prije no to su je Turci zauzeli pripadala mojemu kolegi Feren cu Za yu. 18 Dogodilo se to dok se, kao jedini od voa, titei silnom sranot1 i uz vlastim opasnost to elo, to bokove, a napokon i sve dijelove nae vojske koja se dala u bijeg, uzastopno zalijerao u klinove neprijatelja koji su poeli nadirati. Kreui se tim predjelom, dostigli smo neke Turke koji su gon ili konje i mazge natovarene koarama punim ljudi. Dio onih koji su se tako prevozili imao je lice prekriveno krinkom od plama krpe dok je drugima lice bilo otkriveno. Ta mi je injenica pruila povod da se raspitam, jer je takva novost, na tlu tako tuem naemu, djelovala nekako udovino. Sro imaju znaiti, rekoh, te krinke s Dionizovih sveanosti? Kakvo je ro blago natovareno ljudima? Jesu li to rrgovci ili neki kradljivci? Odgovoreno mi je da su tovar zaroblj enici, da su krinkom pokriveni mladi i plemenitijcga podrijetla, i to zato da im se lica ne ozl ijede od sunane ege i kodlj ive praine, a i zato da ne budu prepoznati ako su koji ukradeni iz oblinjih mjesta. Ostali su trgovci; jedni su doli iz najudaljenijih dijelova T rakije, drugi iz Azije, a nauili su se ii rako daleko, sve do granice, zbog roga jer poradi obilja 1.arobljenika ovdje kupuju jeftinije, a u domovini ih prodaju skuplje. Bio je, nema sumnje, grozan i jadan prizor vidjeti da je ovjek na prodaju kao stoka i da se s njime rako bijedno postupa. Iz sela Livade otputi li smo sc etvrtoga dana spomenutoga mjeseca i, poto smo uskoro proli ne preveli kom umom, za koju sam prethodno rekao da se naziva Lomnica, oko tree smo milje naili na moravski gaz koji se po gori pod kojom lei.i naziva Derventa (Derventh); isto imc ima i qbliinje selo. Ona uma, medutim, premda je uska i ne rako gusta, ipak je na zlu glasu zbog razbojnikih zasjeda. Kada smo poeli prelaziti rijeku, dou nam u susret drugi Turci, medu kojima se jedan isticao dranjem i odjeom. Za njima su slijedili petorica Egipana, koje danas nazivamo Ciganima, odnosno Cinganima. Jedan lanac povezivao im je vratove, a ili su jedan za drugim u redu ispurajui alosne jauke, jadajui se zbog svoje neimatine. Upitao sam ih tko su i zato su ovi u lancima. Odvratili su da su urjcri vai danka koji se sastoji kako iz novca, tako iz djece. Zgrozio sam sc nad rom bezbonom daom i sramotom. Doznao sam na to da je neko bio obiaj da se raj porez u djeci ubire svake pere godine. Sada je druge ili rree godine, i to stroe nego ro je prema zakonu uobiajeno: otimlju ak i one koje ne smiju i zbog lakomosri se pogaaju o njihovoj cijeni, pa kada je ishode, ponovo ih vraaju . Tako se dogaa da siror puk, im douje d::t su takvi utjerivai danka izaslani i osjeti da su u blizini, skriva djecu u umu
Pavle Baki(+ 1537) posljednji je srpski despot. Na ugllrsku stmnu preao je 1525, na f'Crdinandovu 1527. Ivan Kllcijaner ( 149112-1538) bio je vojnil<omlllld~nr, vrhovui zapovjednik Ferdinandove vojske u ratu protiv Z. polje (1527-1528). Smaknut po r~>redbi Nikole Zrinskog;t Was re:\1<2 poraza koji spominje VrontU.
18

ili ih alje drugamo dok ne proe ta poast. Takvu okrumosr ne pokazuju neposredno nakon pobjeda nego poslije, kada dalje proregnu granice posjeda i ono ro su srekli dobro urede. Neka razmisle o rome oni koji eznu za mrskim ezlom i vjeruju da oni prema nama goje blagost! Na raj su se lijepak uhvatiti i Grci i Srbi i Bugari i svi ostali koji su prije pokoreni. Sada su i do nas proirili svoju vlasr, poto su sve druge ve podjarmili. Ali da sc vratim na srvar. Pregazivi rijeku Moravu i odmakavi malo, poeli smo sc uspinjati uz goru Lukavicu (Lukaviza), za koju smatram da se od gore Skarda (Scardus) u lli rij i protee sve do Mizije. Za nju ne tvrde da je na lou glasu zbog visine, smnine i rcke prohodnosti nego zbog roga jer se po njoj stalno vrzmaju razbojnici. U rom smo predjelu, na lijevoj obali Morave, prema Dunavu, vidjeli dvije nekad znamenite upe, Branicvo (Branieievo), koje Ugri zovu Brancio, i Kuevo (Cuciaeuo), koje se istie visokom gorom koju smo dijelom prevalili. Poto smo, kako rekosmo, zali na sljeme gore Lukavice dugo gotovo tri milje i srcrno ga svladali, spustili smo sc u grad Jagodinu (jagodna), koji se stere na okruglu, prostranu polju, okruen vijencem niskih gora, s izuzetkom Lukavice. Grad uiva u pogodnostima izvrsna tl ::t i prelijepa poloaja, re u rijeci Moravi, .kojoj lei s desne strane. U tom je gradu bio dom Bali-bega zvana Kii~ik, koji je lopovlukom moldavskog vojvode Petra uhvatio !srvana Mayltida i odveo ga kao zarobljenika u T ursku. 19 U tim smo kuama, koje su ve prilino razmene i naputene, bili ugoteni te noi. Petoga kolovoza krenuli smo iz Jagodine i uz lagan pur, na koji smo se roga dana namjerili, ali i uz vie nego nesnosnu vruinu, dospjesmo u selo Ranji (Rasgni). To je seJo smjeteno c~-r milja od jagodine, pod umovitim breu ljkom, a domae ga stanovnitvo zove Ranji, to e rei ranjevi. Na rom mjestu, naime, gdje se s~eu dvije gore i osravljaju samo tijesan prolaz, posljednji su srpski vladari, kada su ih turski prodori u najdublju unutranjost, pred sama vrata Smedereva, posljednjega utoira njihove vlasti, ee poeli pritiskati, kao prepreku postavili posjeena srabla zailjenih grana koje su medusobno povezali i poput ranjeva okrenuli u smje.cu odakle su dolazili neprijatelji. Stari su rakvu napravu zvali ravama. Pripovijedaju da se ro dogodilo u vrijeme Lazara kojega je, kako sc zna, veliki Tur.in Murat ubio isroga dana kada i Miloa Kobilia. To je selo, iako je prije toga imalo drugo ime, poslije estim neprijateljskim napadima poharano i razoreno da bi ga poslije nekog vremena, kada je ve itav onaj kraj bio podjnrrnljen i pod mrskom vlaUu, prijanji stanovnici obnovili. Kako je bilo promijenilo gospodara, rako je promijenilo i ime, i po rim je ravama, zailjenima poput mnjeva, nazvano Ranji, a roje ilirska rije. Na rom smo mjesm iz kazivanja naega domaina prvi put doznali da je cesta kojom smo kretali graena na rimski nain, da se zove Trajanova cesta,
" Moldavski vojvoda kojega spominje Vmni~ jestl'e<nr Ra~ (1527- 1538 i 1$4 1- 1546), ~eukoniti sin vojvode Srefana Velikoga. l srvan Mayl~1h (Mayl:id) poznati je erde ljski plemit koji t< zaJ:)avio u turskom ropsrvu 1550. Dogaaj koji Vrani spominje zbio sc u orpnju 1541.

128

129

da poinje od Beograda a zavrava kod Carigrada. Zaudilo me da se spomen na tako velika cara odrao kod toliko neukih barbara. No iako od Beograda do roga sela nisam bio opazio tu cestu, bilo zaro to je drugamo premjetena, bilo zato to ju je zemlja zatrpala, odatle sam pomnije pazio i uvjerio se da je tomu rako. 20 Ta je cesta dalje poploana kamenjem koje nije ni etvorinasto ni veliko nego osrednje, onakvo kakvo se zatjee posvuda. Sirina joj je dever onakvih koraka kakvi su u prosjenu ljudskom hodu, a nigdje nismo vidjeli nijedna njezina dijela ili komadia koji bi bio uuvaniji i potpuniji od onoga na izlazu iz grada Nia, koji je dug otprilike sto etrdeset koraka. Na drugim se mjestima, sad slijeva sad zdesna, javlja u komadiima i pomalja u razmacima: dijelom je zam a i razvaljena, dijelom prekrivena blatom i grmljem. To tako plemenito i dugovjeno djelo toliko se slabo razabire da ga suvremeni pumici izbjegavaju, pa njime ne kroi nitko osim pjeaka i ro jedino u kino doba. Sesroga kolovoza, poto smo pregazili i dvaput za leima ostavili rijeku Moravu, doli smo do grada Nia, koji se neko zvao Nessus i bio vano naselje. Sada je vrijedan spomena samo zbog mnotva trgovaca, gomila ruevina i leine satrvena i nadaleko unitena grada. Natpise sta rih Rimljana, urezane u kamen, koje sam naao u tom gradu, pomno sam istraio i ovdje ih prilaem u prijepisu - za spomen, a i zbog tvoje dobrohornosti. 21
(l)

SVOJEMU DOBROCINITELJU DALI NAPRAVITI: HERMAGORA, NIKlJA, FLOR, MESTRIJE l CICIS, OSLOBOENICI GAJA JULIJA, J ELIJE FEKUND KOZMO.

(VII} NAJBOLJEM l NAJVEEM J UPITERU, ODBIJAU.

(VIli) (IV) NAJBOLJEM l NAJVEEM JUPITERU. ZA ZDRA VLJE NASIH GOSPODARA AUGUSTA. PODIE AURELIJE GAJ, VOJNIK SEDME LEGIJE, KONZULARSKI KONJU$AR. NAJBOLJEM l NAJVEEM JUPITERU. ZA ZDRAVLJE NASIH GOSPODARA AUGUSTA. PODIE MARKO AURELIJE vALENS, VOJNIK ETVRTE LEGIJE, KONZULARSKJ KONJUSAR.

(IX) (V) BOGOVIMA PODZEMNOGA SVIJETA. ULPIJE ELIJAN. IVIO 35 GODINA. SUPRUGU DOBROINITELJU PODIE ATILIJA, SLOBODNA GRAANKA. (Natpis je okrnjen i kao cjelina nerazumljiv.)

NAJBOLJEM l NAJVEEM JUPITERU, KAPITOLSKOM MUNJOBI]l. PO ZAVJETU PODiE NIKAHERMO, ZA ZDRAVLJE NA$EGA GOSPODARA.
(Il)

\1ARKO ULPIJE MARTIN, KONZULARSKJ KONJUSAR SEDME LEGIJE. ZA KONZULOVANJA KLAUDIJA SEVERA FUSKA l D EKSTRA.
(liJ)

(X) BOGOVIMA PODZEMNOG SVIJETA. AURELIJA RUFfNA. IVJElA 30 GODINA. PREBLAGOJ ENI DAO NAPRAVITI TIT KLAUDIJE VALERIJAN, POMONIK TRIBUNJ\.

NAJBOLJEM I NAJVEEM JUPITERU. ZA ZDRA VLJE NASEGA GOSPODARA AUGUSTA.

10

BOGOVL\1AP0DZEMNOGA SVIJETA. GAJU JULIJU VINDEKSU, VETERANU, KOJI JE IVIO 60 GODINA, I NJEGOVOJ ELI]l SERENI, KOJA JE IVJELA 30 GODINA.

(Vl) NAJBOLJEM I NAJVEEM JUPITERU MUNJOBIJI I KRALJICI JUNONI, BOGU LIBERU I HILARI. GAJ JULIJE SERVAND, VETERAN, l FLAVIJE NUMIZIJE.

(Xl) NAJBOLJEM I NAJVEEM JUPITERU, KAPITOLSKOM BOGU. PO ZAVJETU PODIE ULPIJE RUF.

Vrani nije ni mogao opaziti tragove stare rimske ceste Singidunum- Carigrad, jer je tek kod Cuprije, izmedu jagodine i Ranja, srupio 1 1a nju. 11 Natpise koji slijede objavio je s ispravkama Theodor Mommseo u poznatoj kolekciji Corpus Tnscriptionum Latinarmn (Berlin 1863 i d; usp. CIL IU/1, str. 267). Taj je dotjerani tekst posluio ovdje za pdjevod. Vranievi natpisi odgovaraju sljedeim numeracijama: l = CJL Il[ 1677; O= CIL m 1676; Ill= CIL m 1682; IV= CIL Ill 1674; V= CIL lll1683; VI ~ CIL Jll 1680; VII= CIL III 1679; vm = CIL m 1675; IX = CIL lU 1673; X= CIL III 1681; Xl CIL m t678.

130

131

Da nam se bila pruiila prilika ostati dulje u gradu i slobodnije ga pregledati, mogli smo pronai vie takvih natpisa, a i dngih spomenika drevne prolosti ovoga grada koje bi vrijedilo upowati. Naime, na sve se srrane vidi kako iz zemlje vire temelji starih zidina, a vrlo je rijetka gradska kua bez kamena koji ne bi ukazivao na rimske ruke. Nismo se, meutim, ondje zadravali vie nego rri posljednja sata onoga dana kada smo stigli, re sljedeu no. Kako su nas u meuvremenu i pra1ioci spreavali da po vlastitoj volji eemo, i ovo malo smo na jadvire jade vie pograbili nego prikupili. No ostavljam sve to po strani i vraam se na Ni, koj i u od sada zajedno sa starima zvati Nessus, re pokuati, koliko mi to sile doputaju, opisati njegov smjetaj. Ipak, o rome malo poslije; prethodno u razloiti poloaj cijeloga ovoga predjela kojim smo od Beograda bili krenu li, uzimajui u obzir gore, ravn ice, rijeke i drugo ro e se u rom pogledu initi vai.nim. 22 Za poetak roga razmatranja uzet emo goru Skard, koja je, prema Ptolcmejevu Perom zemljovidu Evrope, na zapadu povezana s Bebijskim gomma, a na jugu s Orbelom (Orbei111S) - da ne spominjem i dalje, sve do samih Pireneja. Od njih poinju sve gore koje se nazivaju lanac svijeta iro zato to se neprekinuto nastavljaju od zapada prema istOku sve dok ne dopru do Skarda, a potom od Skarda skreu na jug i zavravaju na Crnom moru, povie grada Misivrija. Kada se Skard odvoji od Bcbijskih gora, ro je god gorja na podruju Dalmacije, u Bosni, Hercegovini, u osta lom dijelu Uirije sve do Beograda i srednjega roka Morave, sve to pripada Skardu, kako svjedoi isti mj Prolemej u Dvadesetom zemljovidu. Poto je dosegao do toga mjesta, ispruivi, kako sam prethodno rekao, ogran ke kroz to like krajeve i krenuvi za Dunavom na istok, okree se na jug, moda prestraen od utrkivanja s Dunavom. Prevalivi potom u ravnoj crti gotovo dvadeset i dvije nae milje, stie do Orbcla, ali se nipoto ne spaja s njime, jer ga spreava rijeka Morava za koju smo rekli da su je stari zvali Moschii4S. Ta Morava izvire na zapadnom podnoju Skarda i prvo kree na istok i razdvaja ondje svoj Skard u onom smjeru kojim idu purnici u Kotor ili Dubrovnik. Ubrzo se okree prema sjeveru, protjee kroz polje grada jagodine, odakle ponovno zavija na istok, obilazi tjesnac Luka vice, (koja se prua pop ur rta da bi se ponovo zaputila prema Dunavu), zatim na prijanji smjer i malo ispod Smedereva mijea se s Dunavom. Skard se, dakle, tako prisilno zavrava; zajedno s rijekom Moravom i gorama koje se lijevo od Kueva diu s one strane Morave, unekoliko je u neprekinutoj vezi s Orbelom i Hemom, sve dok one u Donjoj Mizij i ne zavre u potonjemu: unutar njih prosti m se velika, plodna polja posred kojih je poto;;.ena Ttajanova cesta. ako razlog da malo opirnije govorimo o Orbelu i gradu Niu. Dobi li smo 1 Orbel se zapravo u ravnoj crti ne prua vie od osamnaest milja prema istoj Strani, a rijeka lskar (hcaris), koju Ptolemej zove Ciabrns, spreava ga da se
Skard je S.n~, 0~1 odgovar.> najviSun *'-mnapadnun vi<OYin Rodopa s Rilom, a Hcrn je Bol kan.
u

pove.e s Hemom. 23 Ali vraam se na Ni. Neko je to bio znamenit grad, ako je suditi po njegovu poloaju i gomilama ruevina. Po Ptolemeju zvao se Nessus, prema rijeci Niavi (Nessus), koja ima isti smjer, odnosno rok kao i Morava. Izvire na gori Orbelu, na strani koja je okrenuta prema jugu, pa potom zavija na istok, usjekom koji razdvaja Hem i Orbel protjee kroz grad Ni i nakon neto vie od jedne milje toka poslije roga mjesta upada u Moravu, nedaleko od onoga klanca koji Skardu ne doputa da se priblii Orbelu. Ni je, dakle, smjeten pod rim poetkom Orbela, na ravnu i prilino zgodnu mjestu. Ne istie se, medutim, u njemu nikakav prisrojan raspored ulica i da ne obiluje trgovcima i nema tolikih tragova drevnoga grada, nal ikovao bi selu. One gore, za koje sam rekao da se diu od kuevske upe, na naem su nas puru u Carigrad pratile slijeva, na veem razmaku nego one koje su bile zdesna. Imena im nismo mogli ustanoviti, dijelom zbog brzine putovanja, dijelom zbog neukosti domaeg stanovnitva i zbog roga jer se ne zovu jednim imenom. Nastavljajui istim smjerom, daleko iza sofijskoga polja spajaju se s Hemom, pa preuzimaju i njegovo ime, to u opirnije obrazloiti kada dodem do Hema. Inae - a to se jo tie poloaja Nia i mislim da to ne smijem propustiti - spomenure gore, za koje smo rekli da su nam se dizale s lijeve i s desne strane, upravo se na tom mjesru zaokruuju u oblik teatra opsega dviju naih milja, te nemalo pridonose ljepoti grada. Zbog izmorenosri konja i sedmi smo kolovoza proveli u Niu, pa smo odanle otputovali osmoga. Poto smo prevalili razdaljinu od jedva etiri tisue koraka, dospjeli smo do klanca koji se danas zove Kunovica (Cimouiua), koj i oe samo da je strm i dugaak nego i muan, osobito za kola, zbog rnnorva kamenja i tijesna puta koj i esto, i vrlo nenadano, prekidaju okuke. Kao i Morava uz Lukavicu, rako i Niava tee pokraj grada Pirota i naputene istoimene tvrave podalje s lijeve srrane naega puta, i ru, pritisnuta, zavrava Ku novica. Nia va, meutim, ree dalje i daje ime gradu i potom, kako smo ve rekli, ulazi u Moravu. Taj smo dan prevalili samo poetak klanca Kunovice i doli do sela Suhe Klisure (Zuha Clyssura), koje Bugari i Srbi s pravom zovu Suha Klisura, to e rei suha peina. To je jadno, siromano mjesto. Inae, tu smo prvi pur vidjeli nakit kojim se ukrauju bugarske ene i on nam sc uinio s jedne strane udnovato jednostavan, a s druge neugledan i gorovo smijean - ako upravo tom jednostavnou ne ispria mo narod koji su Turci podjarmili, vrlo priprost, to jedva razaznaje vlastitu ljudskosr. O njihovoj odjei ne treba govoriti - sva je dlakava, gruba i prosta, moda poput one ohane kakvu su imali srari, jedino im sc rukavi i prsni dio koulje arene grubljom viebojnom svilom. Pomnije rrcba promorriti lanie na glavi, vratu i uima. Kosu razdijele na elu i skupljaju u [anke i guste plerenice, pa tako redom skupljene pletenice
Ciabm. (gr&j Kiamf l>f ros) danaJnJo J Cibria, nekadanja grama izmedu Gom,e i Donje Mwjc. Ovdje i nadalje VrancSt JC pogrdno izjednauje s lsl<arom, kojemu je anri<!ko une
lJ

Clrosr.olslci ckskurt koji slij<di i$apno analidr Marko~, o.<, str. 27-29. Vrana~

Ouau.

l32

133

polau ravno preko sljepooica i iznad uiju dodajui im, poput kakve dopune, vunenu preu u boji kose da bi se kosa doimala bujnijom. Zabacuju je na lea, steu je u neto poput mree i putaju podno pojasa. Tako ine djevojke. Udarima je kosa poeljana navie, a umjesto kose, sa zatiljka sputaju arene, svilene krajeve vrpci. Ostalo o emu e biti rijei zajedniko je i jednima i drugima. Kape su im u obliku zdjela, napravljene od vrlo tanka iblja i to tako da je onaj dio koji kod nas pokriva glavu i zatvoren je odozgo kod njih otvoren, a sravlja se na vrh glave tako da ira strana gleda u nebo. To je tako kao da digne skute haljine iznad plea, pa opleak ostane najdonji: iznurra proviruje posve nepokrivena kosa tako da je poneto nalik egipatskom dijademu koji je ravan poput diska. Ta se kapa s~ svih strana omata bijelom plamenom krpom i odasvud se izvana ukraava nekim kao noviima, to priivenima to stavljenima, i to olovnima, mjedenima i staklenima, re mnogim slinim drugim svjetlucavim stvaricama koje inae nita ne vrijede, ali zvone na svaki pokret. Uz to stavlj aju na glavu svaku vrstu i cvijea i trava, koje imaju bilo kakvu privlanost. Osim toga stavljaju uokolo i zrna groda, ireve, bobice i tomu slino. Ui bue na etiri per mjesta i o njih vjeaju olovne naunice koje su kao teret mnogo ree nego to vrijede. Od slina materijala imaju grivne i narukvice, ali to starije ene; i djevojke i starice, bez razl ike, imaju po vie mjedenih prstenova koje stavljaju i na krajnje lanke. Nose i ogrlice, ali ne zlatne ili srebrne. U njima se posebno istiu neke morske koljke razliite vrste, a potom zrnca poput naih molitvenih, napravljena od stakla. Nakon toga dolaze zvonii koje mi vezujemo sokolovima, slijede mjedeni rajnski novii za raunanje, komadii zakrivljena elina oklopa, a na kraju niu u ogrlice svaku svjetluca vu stvar na koju naiu, re stavljaju oko vrata u nekoliko niski. One koje su u selu uglednije nisu zadovoljne jednom takvom ogrlicom, pa meu dvije, tri, etiri. Bilo ih je tako vrlo mnogo koje su izlazile pred nas i udile se- one nama, a i mi njima i rakvu njihovu nakitu. Jedna je upitala da li se i nae ene tako lijepo kite. Blago njima kad ne znaju za nau rasko, a vlastim vide u stvarima 'bez ikakve vrijednosti! Isto su tako zadovoljne svoj im siromatvom kao nae svojim bogatstvom! Devetoga kolovoza, poto smo mimoili grad Pirot (Pyroth)- samo smo ga vidjeli slijeva pod brdima ispod kojih tee Niava - i istoimenu staru i naputenu tvravu, za koju tamonji stanovnici nisu znali komu je od starine pripadala, doli smo do sela Careva Broda (Czarevo Brod), o kojemu se nema ' .. sto rec1. Desetoga kolovoza, poto smo napusti li selo Carev Brod, naili smo na pun. na iste tekoe kao i u klancu, jedino to nismo imali uspona. Naime, poto smo se popeli nekoliko koraka, zali smo u tjesnac dviju gora koj i je poput vrara dometnut svretku klanca. Nita ondje nismo vidjeli osim grozna kamenja odozdo, voda s obronaka gora i posvudanje umovite divljine neprijama izgleda. Poto smo est sari putovali rim tjesnacem, izili smo napokon na otvoreno polje koje nadaleko okruuju mnoge gore i breuljci to

se proteu s boka, sad odavle, sad odanle. Najveim su dijelom kameniti, goli i nepoumljeni, nemaju ni osobito prikladnih njiva, a ni sela nisu esta . Premda tamonji svijet ivi samo od stoke i usjeva, turski ga pumici strano ugnjetavaju i pljakaju, pa se zato smjestio podalje od puta. To je bio razlog da smo taj dan prekrasno postili sve dok nismo doli u selo Belicu (Be/liza). Odanle smo jedanaestoga kolovoza doli u Sofiju (Zophia), gdje smo proveli samo raj dan i sljedeu no. Sofija je grad u nizini, bez zidova, prua se nadaleko i nairoko. Gusto je napuen i stanovnicima i mnotvom kua, veliko je bugarsko trgovite, na glasu po tome to se u njoj stjee mnotvo trgovaca. Smjetena je u ravnici, ali na malo povienijem mjestu, pod gorom koju tamonji stanovnici zovu Vitoa; njome se zavrava Orhel koji se nakon . pet tisua koraka pribliava Hemu i rijeci Cijabru. U Sofiji nema nijedne bolje kue. Gotovo nijedna nije od kamena: sve su niske, do zemlje natkrivene i drvene. Ako su neke bolje graene, napravljene su iz oblikovane, ali nepeene opeke, samo su natkrite peenim crepovima. Ipak, grad krase barem turski hramovi sa svojim minaretima koji, neto uzdignutiji poput naih zvonika, daju gradovima izgled koji nije bez drai. S njih njihovi sveenici vrlo snanim glasom objavljuju doba dana i vrijeme za molitvu i to kako nou, tako i danju. Ni za koje graevine ne brinu se rako pomno kao za hramove, kupatila, mostove i javne gostinjce, koje zovu karavansaraji - otprilike: karavanske palae - i kojima su, uostalom, zadovoljni ako su im samo zaklon pred nevremenom. Hramove, kupatila i mostove grade etverokutne, od etverokutna kamena, brino i za vjenost, te ih pokrivaju okruglim olovnim kubetima, preuzevi taj oblik od Grka i Rimljana. Proelja hrama, to e rei sveril ita, ne okreu prema istoku, nego prema jugu, a minarete u smjeru afrikog vjetra (to je izmeu juga i zapada). Nj ih smo tamo nabrojili dvanaest. Da je taj grad star i da se neko nazivao Ulpianum, zakljuujem ve po poloaju u Ptolemeja, ko ji ga posravlja u Dardanij u, od koje danas nema ni spomena.24 Tragovi starine Sofije vide se u mnotvu razvalina, u iskopinama rimskog novca i u rome to pokazuje mnogobrojne djelie zidina. U njoj je, osim roga, sveto zdanje grkoga tipa, izuzetne veliine, koje se sada ne koristi. Prisiljen sam o njemu govoriti malo, jer ga nisam mogao vidjeti. Evo samo onoga to su ispriali tamonji stanovnici. Bio jednom grki car koji je zajedno sa enom za zatitnicu drao svem Sofiju. Mu joj je sagrad io hram u Carigradu, a ena u Ulpijanu; od toga vremena potisnuto je imc Ulpianum, a zamijenilo ga je ime Sofija. Rijeka joj je razdijeljena nadvoje zbog m.linova koji su smjeteni unutar grada. Dobila je ime po gradu, nije velika, osim kada nabuja od kia. Jedan smo njezin odvojak, na samom ulazu u grad, preli tako da gotovo kotaa nismo smoili, a drugi preko malena mosta. Izvire na obroncima gore Viroe i utjee u Cijabar malo poslije grada.
Vranli grijei: antiko je ime Sofije Serdica, odnosno Ulpia Serdica (Sardica) . Ovoposljednje vjerojatno je i prouzroilo njegovu gr<.iku .
24

134

135

Dvanaestoga kolovoza nastavili smo odavle put i. nakon otprilike jedne panonske milje naili na rijeku koju su Sta ri zvali Cijabar, a mi lskar; na rom smo mjestu dotakli poetak gore Hema. Cijabar izvire na juroom podnoju Orbela, ree isprva na istok, uskoro zavija na sjever dijelei Orbel od Hema, prodire u sofijsko polje, tee tik pod gradom i ne donosi mu nikakve druge pogodnosti osim ribe, a ni to u veliku izobilju. Malo porom ulazi u Dunav, nie od ua Olta koji preko Vlake stie iz Erdelja. Da je lskar Cijabar, nije mi bilo teko zakljuiti. zs Ponajprije zaro ro blizu poloaja ove rijeke u Ptolemeja nema nijedne druge rijeke, a potom i zbog toga jer dananji stanovnici smatraju ru rijeku i grad Sofiju granicom Gornje i Donje Mizije s jedne i T rakije s dcuge wane, ba kao i Ptolemej kada u Treoj knjizi pie o poloaju ovih pokrajina. Rijeku, kako smo ve rekli, zovu Iskar. Jednake je veliine, osim za nailaska kia i topljenja snjegova, kao i na erdeljski Kri, kojega od Sebesa zovu Sebekim Kriom (Scbes Koros).26 Inae ju je posvuda lako prijei, bez mosta i lae, ali kada iznenada nabuja, pomahnita, pa priaju da je tako brza da ne trpi ni kameni luk mosta. Zbog roga stanovnici Sofije povezuju obale drvenim: svake ga godine srui, a oni ga obnove. Od lskara.smo napredovali do sela T mova (farnavo), koje je u podnoju Hema, ondje gdje se gora poinje dizari. Ima malen i beznaajan potok, nevrijedan da ga sc zabiljei, no ipak je upisan kod Ptolemeja na Novom zemljovidu i nacrtao kako ree u Dunav iako se ulijeva u Iskar. ak mu je u sredini dodano jezero, a ni njega nismo vidjeli, toli ko je na ezi presahlo! Uostalom, kada smo se uspeli na brdo koje je bilo u neposrednoj blizini, pomno smo ispitali tamonje stanovni ke o tom jezeru, ali ga nismo mogli pronai ni onda kada srno gledali u najveu daljinu; stanovnici su nam ispriali da ondje nema nikakva jezera. lz Trnova smo doli do prvih breuljaka Hcma, koji su bili tako muni i nczgodni, premda nisu bili ni strmi piri visoki, da smo se, dok smo ih prelazili, dvije milje znojili, ne bez opasnosti po tokove. Napokon smo sa zalazom sunca stigli u selo Vakarel (Vaccharel). Ondje je meu gorama prostrana ravnica, a ovjena vaju je mnogobrojna sela n:J podnoju. Ta se ravnica stere upravo kao kakvo neizgraeno mjesto u gradu, tako je ugodna za oko. Tamonji su seljaci priali da u stara vremena zbog mnotva razbojnika ondje uope nije bilo stanovnika, pa su se ak putnici, kada su onuda namjeravali proi, morali skupljati u etu. Otkako nam je oduzet Beograd, sultan je Sulejman zauzimanjem nekoga pae naselio ovdje stanovnike, i to ne samo na ovom mjestu nego po cijelom puru kojim se prelazi preko visova Hema. Povrh roga, naredio je da posvuda po ozloglaenijim mjestima okolna sela postave radi zarire strau koju po rasporedu dre pojedini seljaci, a novac za ro
u Za Vrani~ poisu,.j..Svanje lskarn i Qbrico U$J>. bilj. 23. O ~kim implilcaci jama r.tkve ~ idmrifikacije r.asr.r.~vlp Motkovi, o.c, m. 36-.37. " Sd>cs Kllros ma<Larsko j ime njeke koju Rumunji xovu Cri$1< 1Rtopd4(maar. se!>es, rum. rep<da bn). S..l>es jt intt maarsko ime jedne male prhoke sporomu te rijek<.

se zajedniki. Ta sc srran obavlja na sljedei nain. Na brdskom dijelu puta odaberu povienije mjesto s kojega se cesta moe u sva kom smjeru nadzirati i lako motriti u najveu daljinu. Ondje naprave slamnatu kolibicu u kojoj straari barem jedan ovjek, koji nema drugoga zadatka nego da udari u bubanj im na puru ili u umi opazi ljude. Tim znakom upozorava spomenute ljude da ih je straa opazila. Ako sc sluajno na nekom mjesru dogodi razbojstvo, Stanovnici toga mjesta podvrgavaju se istrazi, pa ako ne prizn:1ju da su razbojsrvo uinili njihovi ljudi ili ne prokau poinitelja, bivaju kanjeni jednako kao da su sami bi li poinitelji. To je razlog da se u ovo vrijeme ro gorje i uz vrlo malu prarnju bezbrino prelazi, jer svako selo u strahu od kazne uva svoje podruje, a prije je onamo samo slalo razbojnike. No, prijeimo na drugo. T rinaesroga kolovoza krenuli smo iz sela Vakarela i p.roli spomenutom ravnicom. Potom smo polako preli na breuljke, uskoro na gore, jednu vie od druge, preko kojih smo se penjali uz najvei napor, dovinuli sc napok6n do smnih, vrlemih i silno umovirih predjcla i jedva uzali na vrh i najvie sljeme. Tamo su dva sela, meu kojima je razdaljina od jedne nae milje. Prvomu je ime Suha Klisura (ZI1ba Clyssura), a drugomu Vetren (Vetren). lu jednome i u drugome ima nekih spomenika starine. Ponajprije, u Suhoj se Kl isuri u samom selu istiu jednostavna vrata od opeke, sagraena na ervrtaStu kamenu, veliine koja obilno nadmauje suvremene potrebe. Na dva srrelomera od sela bila je tvrava, smjetena na iljatu breu ljku koj i je u dnu doline, :1 die se izmeu dviju gora ro su se vdo visoko nadvile postrance od pura. j asno se vidi da je ondje zbog zatite bila napravljena utvrda, i zbog roga jer je taj tjesnac prirodno jak, i zato to se put ni na kojem drugom rnjesru nije mogao zgodnije povui. To su jo sta ri mislili, a oni bi se zacijelo bili pobrinu li za udobnost pumika da su negdje drugdje pronali blae uzvisine. l u selu Vetrenu, na slinoj uzvisini umetnutoj medu iste gore, vide se iznad zemlje ostaci erverokume rvravc koja je u duljinu imala etrdeset koraka i isro roliko u irinu, a zidovi su joj bili tri koraka debeli. Po selima, koja su daleko uokolo obasuta razvalinama, nismo vidjeli drugih tragova graevina. Vjerojatno je da je ru bilo drijelo Hema koje je bilo utvreno da bi odbijalo upade neprijatelja, kako se kod geografa italo o Termopilima, o Kaspijskim, Albanskim ili Zagarskim vrarima. 21 Ali dananji stanovnici, koji ne znaju za srare ratove to su u onom dijelu Evrope uzastopce bjenjeli izmeu Grka i Traana, Makedonaca i Rimljana, sve prilagouju svojem vremenu i rakve starine svode na nj. Zato i selo Klisuru jedni zovu Klisurom Novaka Debe ljaka, a drugi Marka Kraljevia, grkih kraljevia, pa im u barbarskom sljepilu pred starinom pripisuju i podrijetlo tih mjcsra, samo zaro to su ih u roliku slijedu vlasti u tim krajevima i oni dr.iali kao utvrde. Ali grijee, jer su oba
Rije je o trima planinskom prol>imo koji su Vr.miu oigledno pcnnti ~ t.kurc nti&ib g<ografa, ponajprije Straborr.~. Prvo vmt ,.ode iz Medije u Paniju, drup iz AINnij~ rtSto<ni dio Kavkau) u lberiju (sr<dig,ji doo Kavka.t3), tT<a iz Medije u Baboloniju (tzv. Medojska vrata; usp, np:r, ll, 3, 5; ll, IJt 8).
11

namie

136

137

djelo sradh iako je teko prosuditi da li su grka, traka, makedonska ili rimska, jer nije bilo nikakva dokaza iz kojega bi se to dalo razabrati. Moda bi se mogla pripisati Filipu, ocu Aleksandra Velikoga, koji je u neposrednoj blizini osnovao grad Filipe, odnosno Filipopol, odnosno T rimoncij (ima, naime, tri imena), i tO dijelom protiv neprijatelja, a dijelom zbog koristi od carine; ona se ubirala od trgovaca to su se bezbrino sluili rom cestom na putu iz Trakije u Miziju i na povratku odanle u Trakiju, sigurni u takvu zaritu.28 Mislim da nas takvo nagaanje ne vara, jer Strabon u Sedmoj knjizi upravo to spominje kada govori o rijeci Srrum i uz koju je Filip osnovao taj grad. Evo njegovih rijei: Budui da je Filipa spopala silna elja da taj predio pripoji sebi, ustanovio je vrlo velike poreze od rudnika i ostalih mjesn ih bogatstava (7, 7, 4). Moje je miljenje da je tu bio municipij Pantalia; koliko mogu zakljuiti iz poloaja kod Ptolemeja, usudio bih se to i rvrditi. 29 Ipak, neka presude drugi koj i su se sa srvari poblie upoznali: mi prijeimo na drugo. Dok smo na roj uzvisini razgledal i ova mjesta, s nae smo desne strane vidjeli vrlo visoke vrhove Hema; naokolo su posvuda leale druge goleme gore, koje kao da su toliku visinu drale i izdizale na ramenima, dok je okolinu obavijala vrlo gusta magla. Stekao sam dojam da su ondje najvii vrhunci spomenutoga Hema, jer s one uzvisine koju smo ve bili preli nismo ni kojih viih vidjeli. Upitao sam seljake kako se zovu one gore koje prema nebu streme istim ona~vim uasnim vrletima kao i ona na kojoj smo tada bili. Odgovorili su da se potonja zove Kniava (Knissava), a od onih neke Tekija (Thecchya), a neke Vasilica (Vasilizza). No to je i jedno i dwgo bil.o dvojbeno: koliko smo po ovima i po drugima koje smo pitali za imena mjesta mogli zakljuiti, svijet .ako je ondje do te mjere priprost da ne poznaje ni zemlju na kojoj prebiva. K nije bilo vremena da se propitam za vjerodostojnija imena, odustao sam od toga gnjavea i otpustio seljake, Potom sam se, uz ono to sam prije vidio na Ptolemejevim zemljovidima i proitao u drugih geografa, okrenuo da sam promotrim cijelu tu planinu i ustanovio da ima mnogo istine u onome to su stari o njoj napisali. Neu, meutim, propustiti da i sam o njoj neto napiem, i to ne ponajprije zbog same planine nego i zbog drugih stvari koje se tiu . 0p1sa nasega puta. Kada se, dakle, prijee ta uzvisina Kniave, dolazi se do sela Vetrena, a to je posljednje mjesto na ovom prijelazu, i iz njega se niz kratku i blagu kosinu silazi u filipsko polje i dolazi do rijeke Strume. Na ovom se mjestu brdo od najviega vrhunca, koji smo gore spomenuli, iri u dva kraka: lijevi, poloen prema istoku, kree prema Crnom moru, a desn i se usmjerava sve do obala

(Plovdiv) s Filipima, n: rijeku Srrumu s Maricom i rime se kojih se ne oslobaa do kraja putopisa. Filipi su junije, na poznatoj Via Egnatia1 blizu obala Egeja, izmeu ua Stname i Meste. Ovdje i nadalje prijevod vjerno registrira Vranieve zablude, ce stoga fiUpski znai plovdivski, a Struma posvuda oznaava Maricu. 29 Pantalia (ili PauMlia) dananji je K justendilt srednjovjekovni Velbud. Vrani je i ovdje u krivu.
upl~e u ni:t krupnih geografskih greaka

.28 Vrani poistovjeuje Filipopol

Egejskoga mora. Ostavili smo za leima najvii vrhunac, za koj i su neki geografi zabiljeili da se toliko vinuo uvis da se s njega vide Crno i Jadransko more, Dunav i sve to je meu njima. Istu takvu tvrdnju iznosi i povjesniar Polibije, no Strabon u Sedmoj knjizi tvrdi da on nipoto ne govori istinu i kae da je to nemogue kako zbog zgusnutosri zraka koja nam otupljuje otrinu vida, tako i zbog prevelike udaljenosti (7, 5, 1). Ipak, mnogi su uvjereni da je romu tako, pa se i Filip, Demetrijev i l'erzejev orac, voen tom milju popeo na Hem u elji da pregleda krajeve i mjesta s kojih bi se najlake upustio u ratovanje protiv Rim ljana. To nije prolo bez podsmijeha, premda je vrsni vladar htio izbjei da rairenu mnijenju doda i svoje svjedoanstvo. itaj o tome kod Livija u Desetoj knjizi etvrte dekade (40, 22) ..w etrnaestoga kolovoza odvoji li smo se od Hema i sn1pili na filipsko polje. S desne nam je mane rekla Snuma. Prevalili smo jedva dvije mi lje i naili na most poloen preko plitke rijeke (bi li su tada pasji dan i!), koji sam pomno i brino razgledao i prosudio da zasluuje opis. Sagraen je od etverokutna kamena, dugaak sro osamnaest koraka, irok manje od devet. Ima pet lukova: u sredini tri velika i visoka, a na kraju, na objema stranama, osrednje i niske. Od veih su se dva bila sruila re bila popravljena gredama, a gdje je god ostao itav, posut je obinim kamenom. Sa strane ima ogradu od etverokutna kamena do visine ovjekova pupka, koja prolaznike uva od pada kada se zbijeni u urbi meusobno guraju, a slui i za to da se oni koji promatraju rijeku i drugo to se ispod i uokolo prostire imaju o to osloniti.. Ne vidi se na njemu nikakav natpis. Djelo je tursko, a rijeka nad kojom je smjeten zove se Topolnica (Topolniza); ree s onih Hemovih gora za koje sam rekao da su slijeva upravljene prema Crnome moru i nedugo iza mosta, poslije jedva dvije tisue koraka, izlijeva se u Strumu. Potom se dolazi u grad koji barbari zovu Tatarpazardik (Tatar-pazarciz), to znai malo trgovite, mjesto prilino prljavo, nagreno u svojem napuenijem dijelu talama i kovakim radionicama. Poto smo proli kroza nj, napredovali smo do sela Govedara (Govedar), koje je povezano s obalom Srrume, i ondje proveli no. Iz sela Govedara proli smo petnaestoga kolovoza kroz Filipe (Phi/ippi), koji se po osnivau Filipu zovu i Filipopol (Philippopolis), i napredovali do sela nazvana Konjus (Cognuus), i to zaro ro nam zla narav vodia nije dopustila da raj dan i no konaimo ondje. Tako smo gradom samo pwli. No, koliko smo ga u kratku vremenskom razmaku mogli razgledati, po onome to smo izvabili pod izlikom nabave namirnica za veew kada smo malo u drugom dijelu grada odugovlai li pri izlasku, grad je smjeten na prelijepu mjestu, u vrlo irokoj i vrlo plodnoj ravnici. Turci ga zovu Filibe (Philibe); Traani, Bugari i ostali koji govore ilirski jezik, a kojih ondje ima najvie, zovu ga Plovdiv (Pioudin). Rimljani su ga jo zvali Trimontium
JO Rije je o m:}kedonskom kralju Filipu V (221-179) i njegovim sinovima Perzeju (179-168) i Ocntcrriju, kojega je otac nakon brnrovih spletki dao ubiti 181. godine.

138

139

(Trobrdac), po trima br<!acima koja ondje, gotovo zaobljena, uzdignuta u iljak i vezana u nizu jedno uz drugoga, stre u otvorenoj ravnici upravo kao kakve hridi u moru. Do njih lei i etvrto, na kojemu je grad. N ije jednako u1dignuto; isprueno je poput jezika, zavinuto na onom dijelu na kojem gleda Strumu i stoji zajedno s osralima na desnoj obali Srrume. Sam grad zauzima velik prostor, a kue mu nisu ratrkane kao u veini drugih, premda su ispremijeane s vrtovima i, po tamonjem obiaju, vee u irinu nego u visinu. Sto je u njem znaajnijih graevina - a to treba rei za sve turske gradove- ili su hramovi, ili kuparila, ili sveeniki domovi, ili javni gosrinjci koji se zovu karavansaraji. Sve je ostalo nisko, od blata\ napravljeno iz drveta, ali ne i svijetlo; dapae, nastambe su upravo zato jo ramnije i nepodesne za ljudsko stanovanje, jer su slijepe ondje gdje bi trebalo da imaju najvie oiju. Takve su i ulice koje ne osvjetljava nijedan prozor nego su s obje strane pririsnure letvenim kunim ogradama koje se diu do krovova. Da ti za vrijeme etnje netko ne doe u susret, rekao bi da je to pusto: s prozora ne gleda doslovce nitko. U Filipopolu, osim Turaka, ive Bugari i Srbi, ali su u ropskom poloaju, premda im se kranska vjera ne zabranjuje. Kada smo ve proli grad i malo zastali u prigradskim vrtovima, pod izlikom, kako je prethodno reeno, nabave namirnica (govorilo se, naime, da selo u koje idemo gladuje), nabasali smo na nekog Srbin.a i upitali ga kako tamonji narod zove oblinju goru; to je ona za koju sam rekao da se odvaja od vrha Hema i s nae desne strane prua prema Egejskome moru. Odgovorio nam je da se zove Rupa (Rupzca). Kada smo ga porom pitali da li zna za kakve druge graevine u okol ini, ispruio je ruku i pokazao na ostatke lukova akvedukta, vrlo duga, koj i je s re iste gore Rupe ispod onih triju brdaaca bio doveden do breuljka na kojem lei grad. Zaudio sam se romu i upitao zatO je trebala voda izvana kada kroz grad i predgraa protjee Struma. Odgovorio je kako je od starih uo da Srruma nikad nije bila dobra za pie, a ako onda nije bila dobra, ne moe biti ni sada. Kada smo ga posl.ije pitali o vjeri, odvratio je da im ona ni u emu nije okrnjena, jedino to oni koji bi je morali odravati i rasprostranjivari polako prelaze na tursku vjeru: starci umiru, a mlade mame prilike za slobodniji poloaj. Istodobno je prstom pokazao na tri breulj ka, i etvrti, na kojem lei grad i na kojem je Fil ip smjestio tvravu kojoj su tragovi jo vidljivi. Rekao je da je na oba ona vrha (pokazivao je pri torne na dva od triju) neko bio po jedan vrlo velik samostan; tako su njegovi roditelji uli od svojih srarijih. im je Filipopol doao pod tursku vlast, onaj samostan koji je bio na prvom brdacu progurala je zemlja koja se na samom vrhu razjapila bez ikakva nevremena ili potresa. Navodno ondje i sada postoji jama i vide sc vrhovi uronulih zidova. Samostan je bio posveen Blaenoj Djevici Marij i, a redovnici koji su u njemu boravili prol i su bez opasnosti. Drugi je samostan bio na mjesru tvrave. Turci su naredili da se razori kako bi od njcgovi.h ruevina mogli sazidati neku drugu zgradu. Sedamdesetoricu od onih koji su sverogrdnim rukama razbijali kuu Boju pokosila je iznenadna smrt dok su radili taj
140

posao. I u jednom i u drugom dogaaju krani su vidjeli udo i zadrali spomen na njih koji nee propasti dokle god bude onoga naroda. Da smo se zadra li u gradu, nesumnjivo bismo bili mogli vie doznati iako Turci sve to su ikad ondje od starih zgrada pronali, ili to dan dananji pronalaze, pretvaraju u hramove, kupatila i javne gostinjce. U ulici kojom smo proli bili su s obje strane duan i, jedne uz drugu svakojake obrtnike radionice, gostionice, mesnice, hrpe povrtlarskih proizvoda. Plonik je povrh roga bio zasut blatom vie nego ro bi odgovaralo gradskom redu i vremenskim prilikama, i zagaen, a sve uokolo bilo je zacrnjeno od ai i dima, rako da smo dobar dio proli zaepljenih noseva. Filipopol pl ae rijeka Struma koja izvire na visovima Hema, na mjestu gdje se on odvaja od Orbela (za re sam visove ve rekao da se dre najviima), ree kroz filipsko polje u iroku koritu, bistra i puna riba, i prvo dotie grad Filipe, odnosno Filipopol, desnom obalom. Njegova predgraa osravlja na lijevoj obali, kamo se prelazi preko duga drvena mosta. Zarim se neto vie odvaja od ceste na lijevu stranu, poslije triju naih milja vraa se do nje, da bi joj prekrasan kameni Mustafin most povezao obale upravo na njoj. Potom zaobilazi bregovi t predio, skree nadesno prema makedonskim gorama, prati ih sve dok ne dou pred Drinopolje i ne zavinu prema jugu, k Egejskome moru. Dotjee do neposredne blizine grada Drinopolja, ondje prima rijeku Tundu (za koju bih rekao da je Nessus i da je Prolemej zove Tonzos), koja se spura sa sjevera, s gore Hema, sijee krajnji dio grada na mjestu gdje se spaja s predgraem, tee na jug dok ne stigne do obala Egejskoga mora i ne pomijea se s morem malo vie od grada Areruze.3 1 No o tome poslije. Da ne bi togod promaklo to je vano za poeri posao, opisat u spomenuti most. Dug je trista dvadeset pet koraka, irok osam, a na sredini, gdje je najvii, visok je koplje i pol. Od sredine je prema oba kraja nakoen, radi lakega uzlaenja na nj i otjecanja kie. Ima dvadeset jedan luk, naj vei u sredini, prema kraju sve manje. Nali k je inae onomu preko rijeke Topolnice, prije Fil ipopola, jedino to su s obiju strana, i slijeva i zdesna, obale koje dre krajeve mosta utvrene donekle zidom visokim etiri lakta da ih vodena silina ne bi podlokala i tako prouzroila ruenje mosra. Pazilo se i na jakost i dugovjenost stupova. Pod lukovima je i s gornje i s donje strane, u cijeloj dulj ini mosta, pobodeno vrlo gusto kolje i nasut lj unak, ne prekomjerno visoko nego toliko da iznenadna navala nabujale rijeke ne moe ogoliti i potkopati rernelje stupova. S obje strane ima naselje, povezan je s Trajanovom cestom koja se vrlo brino odrava i stalno popravlja. Zove se Mustafin mosr po svojem zaemiku Mustafi. On je, u vrijeme sultana Bajazita, bogat a iznuren dubokom starou, po obiaju svojega naroda htio radi okajanja grijeha napraviti neko djelo od ope koristi, pa je odluio da mostom povee obale Strume i to na onom mjest u puta gdje je
31

N.stos_, Tu~rd:ia

Doslj'eda.n u svojoj pOgrclnoj hidrografskoj procjeni, Vraoi poistovjeuje Nessus (grki . bugarski Mltsta) i Ptolemejev T6nzos, iako je slinost pOtonjega naziva sa su\reme1lim vii e nego oica. Areruza je vjerojatno dananja Reorina.

141

umicim:l ore-laval:~ i ugroavala prijelaz. Latio se rako mukotrpna i skupa posla odvano ga dovrio i lako sc moie rakmiiti sa starima. p s:anovnici ovog:~ grad n su Filipljani kojima pie sveti. Pavao A~srol. Na njegovim su se poljima borili najprije Julije~:"" s PompeJem, a zao~ August i Bror s Kasijem..u Doista, posvuda se po polJima, kamo g~ sv~es. pogled, nadaleko vidi tolika gomila humaka d:1 ih ne moe lako IzbroJaO. Ne~a _ svj"cdoe romu u prilog i s:~danji mjdrani - da su ro grobmce sumnJe . k b- . d vojskovoda i odlinika. e pada mi s;~da na pamet odak!e JC: porc a~ o IC:J a se najistaknutiji ljudi tako pokapaju, no da su to Z31SI3 grobovi, moze se doznati i iz Vergilija. U Treem pjevanju veli o Polidorovu sprovodu: Tada Polidoro jadnom priredismo sahranu novu, 31 nasusrno viSOki humak i za duu prinijesmo irtve. U Sedmome o K*ri, Enejinoj dndilji: - Kada pak vrli Eneja po obredu sahranu sv~i, grobni bd podil.e hum:~k, i kada se more uria, razvije laa ma jedra ...

(Aen. 3, 62-63)

(Aen. 7, 5-7)

Slino je i o Palinuro, ll estom pjevanju, takoder u vezi s ovim:

(Tako sad po moru pluta m, od nemila k nedragom lutam ili me vjetrova snaga na obalu izbaci naga.) Kunem te nebom i zrakom, i ocem, i sinom ti Julom to ti je velika nada, od zala mc izbavi sada, ili me zemljom prevuci ... (Aen. 6, 363-366) Kada su se takvi humci poeli podizati, prvi je na le bacao zemlju onaj koji je bio u najbliem srodstvu: iena muiu ili mu eni. Ako njih ruje.bil~. i.li ako se to zbivalo u vojsci, ruje svem duinosr obavljao vojskovoda, onaJ kOJI Je najugledniji ili najvei prijatelj. Zbog toga i Pali~ur t~ za~tij~va. od Encje, i kod Ovidija Penelopa zahtijeva od mua da 1m zaJedniki sm Telemah obojima ISkae poslJednJU ljubav. Ka.te: Neka on sklopi i moje i rvojc oi.
(Her. 1, 102)

Ptolemeju, u Treoj knjizi Desetoga umljovida Evrope, rijeka Struma izvire u gorama koje dijele T rakij u od Makedonije. Cini se da je sl ina miljenja u svojoj Sedmoj knjizi Strabon, koji je stariji od Ptolemeja: kae da su s onu stranu rijeke Strume do ulaza ll Crno more i gore Hema ttake zemlje, s izuzetkom obale kOJU drie Grci (7, 7, 4). Nije drogaijega miljenja ni Solin, koji kae da je Srroma granica i7.meu Makedonije i T rakije i da sc rc zemlje natapaju s Hcma (pag. 63, 3 Momms).34 Uz ro miljenje pristaje i na evandelist Luka u esnaestom poglavlju Djela apostolskih kada kae: Zaploviv;i 12 Troade krenusmo pra,o u Samotraku, a sutradan u Neapol, a odande u Fihpe, rimsku koloniju i prvi grad onoga dijela Makedonijc. 15 Ptolerm-j, medutim, vrsro MOji na svojemu, pa mu se u istoj roj Sedmoj knjizi priklanja i Strabon kada kae da veina cio predio od Strume do Meste pripisuje Makedoniji; pri torm- rnoida pod Mestom podrazumijeva rijeku T undiu (7, 7, 4).16 Solin s nadimkom Polihistor naziva Rodope rrugdonijskim, jer je Migdonija makedonska pokrajina koja granii s T rakijom (pag. 63, 10 Momms.). Ovamo se svrstava i Aristotel kada kaie da na rilipskim poljima u Makedoniji postoje mnogi rodni ci zlata (de mir. ausc. 833a). Pomponije Mela napisao je pak da se u T rakiji diu gore Hem, Rodop i Orhel, a cio Orhel smje;ren je u Miziji! (2, 2, 2).37 Ne vidim doista kako bi se to i jedno i drugo moglo braniti, pogotovu s obzirom na ovaj smjer purovanja i na toliku raznolikost miljenja, ne ~amo medu mladim nego i meu starim autorima. Jasno je - nema u to nikakve sumnje - da su srari mnogo tota napisali prema vijestima prctho dnika i onome to su u njih proitali, a ne prema v.lasriru iskustvu. Neu ni ja oko rogn znoj prolijevati, jer tamonji stanovnici i sada razliito sude o rome, pa jedni taj predio pripisuju Makedoniji, a drugi T rakiji. Mislim da e se lako dogoditi, ako se ovo carstvo jo~ uvea, da se nazivi starih za ove pokrajine pomijc~aju i padnu u zaborav. No, prijeimo nn Strumu, poslije koje emo na primjerenumjesru, u vezi s drugim rijekama ovoga dije.la T rakije- Tundom, Mestom, Hebrom, Melani som, Anom, Atirom i Batini jom - dotai neke stvari koje rusu nevrijedne razmatranja i koje su mnogi i srari i mlai mimoili.31 Te rijeke, redom kojim smo ih naveli, slijede Strunlll sve do rta zvana Zlatni rog, na kojem je smjdten Biz.mtij, i ulijevaju se u more, osim T undie, koja se mijea. sa Stru mom. Strom a izvire na podnoju gore Hmta, gotovo na samom onom mjesru gdje sc
}O Gaj JuloJ< Sohn (fl. 200. n.o), kotr je najVJ<<Of>lmje identian A Solinom Pol>hosrorom (u'P. nit< u prijrwdu), ou1or J< komp1lodjsk< zbirk< kuriozitet:> (Colkaane:~ "'""" mtmorabi b"'"~ u osnovi S3i<t l~ !skog prlrumilu s d......,.amim """'S<'Sfslam pocbc:iJm. ' un rano prema &bh! Sun NOf/l Zasrd> t969, str. 1050. Vrobt bo d.a J< -"bon oo d.a te nOm pnte - uosulom, U>Vrm ospr2VOO - Srr.tbom ~";antun od Plolnnep. p.,. rio ~. iz njq;on b. tt naod.a mosJo pomislaa d.a Plolemq sam bi proruf)<. C.no sc apak da te nj< o pog~rinu razumijevanju dvo)U Ploiemq<vh rvrdn1 koje nisu ncu~kl;~.div~. ~ S\-odc R na 10 d~ Je granica tr.medu Makedoruje i Trakije sonrJi tok Sr rume 1 doni/rok M<n< (usp. Geogr. J, l J, B; 3, JJ, 18). " Pornporute Mola ( l. sr.n.<) auror je kr:ub g<'Ogt:lfskog ttakura o nascanjenu do..,lu ,.,,.,.

Medutim, prije nego izidem iz. fihpskoga polja, morao bih jo neto re.5 o ovom dijelu S\~jcta - da li ga treba pripisivati Trakiji ili Makedoniji. Po
u oc, !<dan t.psus: prvo bnka koru Vrnno spommJ< doj;odila ~kod Fr$31 (48. !''"~!; drug;a j< bit. kod Ft h~ ('co, dabko, n< >nXi i 1'10\-dovll), 10 42. pr.n.<, h su BrurriUsite bili na islo!. por.atmoj ""'"' .. . . , _ ~--&.2 n Or~rt >1 Eneide pMOZ<1> pn)<"'da BnroiJub Kbob Publq< V"'l'1 1< ,...,.,... ~ Za~. 1970.

"''*'

eJ<!.,.

'"n

u tra lmto~ (0. cbororrapfna). ' 1 U Vranbb 1'oma. Nnsus, Hdmts J Mdanu, ArtUS, Nhyra, Batlrynia. Danas su ro

Tundu. Mo:s13, MArie>, Kr:a Su, Arda, Kon Su i - mofd- Sazli Der<.

143

142

on razdvaja od Orbela, i nije daleko od izvora Iskara, 7.3 koji smo ve prije rekli da su ga stari zvali Cijabar- upravo onoliko koliko je Dunav od Rajne. Okolni stanovnici priaju da je neposredno poto se pojavi na povrini vrlo mala, :~Ji sc pritjecaojem razliirih pritoka s planinskih visova ubrzo povea i od rudih voda postaje neto ira; to posvjedouje i Pomponije Mela (2, 2, 9). Porom prolazi kroz mnoge z:IVojitc doline i na nekoliko se mjesta iri zbog vijuganja gora, kako tvrd i i !>linije, koji za nju kaie da se razlijeva u sedam jezera prije nego ispravi rok (4, 10, 38). O rim jezerima, meutim, okolni stanovnici nisu nam nita potvrdili. U tom se tjesnacu ne zadrava dulje nego koliko se prijee u dva dana puta, a nad njom se nadvijaju najvii vrhunci Hema, na koje se neko uspeo makedonski kralj Filip i radoznalo ih ra.zgledao. Kada se izvue iz planinskoga drijela, ostavlja, kako je spomenuto, s lijeve strane uzvisinu to je barbari ilirskoga roda zovu Vetrcn (mi kaemo .. vjetrovit). Na desnoj strani ostavlja gore koje stanovnici nazivaju Vasil ica i Sbvijcvi (Zlavievi). Stru ma ih dijeli od Hema, ali nisu rastavljene od Orbela, kako se moe vidjeti na Ptolemcjevim zemljovidima; prate Strumu sve do Filipopola, potom se preko Migdonije, posljednje makedonske pokrajine u smjeru T rakije, sputaju u .Egejsko more, onamo gdje se uzdiu otok Le mn o i gora Atos, koju mi zovemo Svetom gorom. Od izvora Struma tee na istOk napredujui stalno pomalo i vijugavo, a kada jednom izbije na ravnicu i izvor ostavi za leima, usmjerava tok kroz filipsko polje prema jugu-jugoistoku, sada ve iroka korira i s upadljivim obiljem vode. Tu sc razlijeva u irinu, ispoetka s desne strane Trajanove ceste, natapa podnoja spomenutih gora, pa sc kod Filipopola ponovo vraa na cesru. Tamo, izmedu grada i predgraa, poto je dobila drveni most, skree nalijevo prema Hemu, iri se na veliku prosroru tc nizine i nadaleko sc i nairoko klati da bi sc napokon, poto je ve stekla znaajnije ime i ugled, na spomenutu cesru vratila kod Mustafina sela, gdje protjee ispod istoimena mosra, koji je prozvan po graditelju. Poslije toga drugi se put vraa na desnu stranu i, poto je prela oko pet naih milja, dolazi u neposrednu blizinu Drinopolja, pa cijela - kao da mu iskazuje duan pozdrav na pragu - zavija na jug, prema Egeju. Na rom dijelu dobiva dva mosta, prvi drven i, drugi, poloen na Galipoljskoj cesti, kameni, pa sc napokon ulijeva u navedeno more. Ne znam da li u tom dijelu toka, od Hema prema mom, prima brojnije, odnosno vee rijeke nego to su one koje je primila u gorama. Prvo su dvije s desne srrane. l jedna i druga dotjeu s gore Vasilice: kod Filipopola Ztara Richa, to e rei Stara rijeka, a malo ispod Drinopolja Arda. S lijeve strane pet: Topolnica prije Tatarpazard7ika, Luda Jana Uadina) poslije, malo potom Cruzka, potom Gergova i uskoro zatim, pod Drinopoljem, Tonda, gotovo na istom mjesna kao Arda. Tamo su joj i obale povezane drvenim mostom, koji Turci zovu Tabaklar (tabaclar; ko il.ari), po koa rskom obrna ko ji sc ondje obavlja zboq dosnapnosti vode. Vie nismo mogli doznati, osobito o onima koje u nju utjeu s desne strane. Budui da je filipsko polje vrlo pogodno za uzgoj rie i vrlo plodno rom vrsrom itarice, natapa se i to najvie vodom iz Lude Jane, koja je dugotrajnim
144

trudom tamonjih ljudi razljevena u mnoge prostrane movare i razvedena prokopi ma, pa se doima kao da ima vie rijeka. To je razlog da je onaj put i usred pasjih vruina ukaljan blatom. Struma ima rri imena: prvo Strylnon, koje je zajedniko i Grcima i Rimljanima, drugo Marica (Marka), koje je ilirsko, i tree Meri~ (Meria.), koje je tursko. Neki noviji autori govorei o Marici, dananje njezino ime pripisuju Hebru, ali su vrlo loe upueni, jer i Grci i Turci i svi drugi tamonji narodi Hebrom nazivaju dananji Ergene (Ergienis).39 S druge strane, nije joj dodijeljen pravilan poloaj ni na Proleme jevim zemljovidima, jer Filipopol.dori e s desne strane, a Drinopolje s lijeve, a Ptolemej ju je smjestio daleko i od jednoga i od drugoga grada. Po onome kako on pie, Drinopolje i Filipopol jedan su re isti grad, a to se protivi i klasinim autorima i opem iskustvu. Oni koji su ro vlastitim oima vidjeli i pomnije pron)Otrili Ptolemejeve zemljovide, Jako su mogli shvatiti nae objanjenje. No, krenimo dalje . Jz sela Konji (Cognii), odnosno Konjtice (Consthyza), koje je ime dobilo po konjskoj postaji, stigli smo esnaestoga kolovoza u Klokornicu (Cloco dvi:ta), a odanle sedamnaestoga u Harmanli (Horman/es); oba su mjesta sela. Osamnaestoga smo stigli do mosta i sela Musrafina. Kako se u rom kraju nadaleko diiu samo suhi breuljci, neobraeni i umoviti predjeli, nismo u njemu zatekli nita to bi bilo vrijedno zabiljeiti osim spomenutoga Mustafina mosta, o kojem smo ve dosta raspravljali. Devetnaestoga kolovoza ostavili smo za sobom Mustafin mosr i po zemljitu koje je nalikovalo prethodnomu doli u Drinopolje (Jedrene; Hadrianopolis). Na tom smo putu nedaleko od mosta vidjeli na desnoj obali Srrume mjesto irmeo (rnomen; Ciermenium), za koje je po ruevinama graevina bilo oiro da je o eki stari grad. Sada je sjedite zagorskog sandaka. Zagora (Zagara) mjesto je na podnoju gore Heina, na onom dijelu koji se s istoka izdie nad filipskim poljem. Cijelo se to podruje, zajedno s tim dijelom spomenute gore, naziva danas Zagorska upanija, a u starini se zvalo Beka prenara, po narodu Besa za koje stari autori tvrde da stanuju uz Hemi granie s rijekom Mestom i brdom Pangejom, am kojem je Drinopolje. <OO S tim u vezi itaj Ptolemeja i objanjenje za brdo Pangcj u rjenicin1a. Iza mjesta irmena dolazi rijeka Gergova, kojoj je koriro dodue usko, ali nipoto ne oskudijeva vodom. Malo zatim je grad Dri.nopoljc.

l' Anrllci Hbnu doisra je dananja MMie (novogrki E ...os); rijeka Ersene bizantska je Reginija, amiiO E.rigOtJ iH Erginus. "" P>ng<j (d>nanja gora Pimari) blizu 1< u~ rijeke Srrumt.
JO Putpo~,

145

DRUGI SVEZAK

VELErOVANOM GOSPODINU

JOHANU JACOBU FERBERU 1

LANU $VEDSKOGA MINERALOSKOGA DRUSTVA,

DOPJSNOM LANU RAZNil-I AKADEMIJA ITD.

O OKOLICI TROGIRA a rastanku s vama posljednji put, kada ono pooste obavljati ona promatranja po planinama Italije koja ste objavili i po nj ima stekli tolike poasti i pruili tako veliku uslugu uenim paleonrolozima sa sjevera koji su slabo upoznati s drevnim vulkanima, obeah vam priopiti neki dio svojih zapaanja o Dalmaciji, put koje se spremah razapeti jedra. Zahtijevali ste ispunjenje obeanja napismeno, aljui mi svoja prijateljska pisma i u tu daleku pokrajinu, kamo su vas gotovo trkom vukli vaa nezasitna elja da vidite nove stvari koje se odnose na prirodopis i vae srdano prijateljstvo prema ment. Evo izvravam obeanje, jer vam moja zla kob nije dopustila da s~ mnom poete osobno posjetiti tu zemlju.

1. O okruju Trogira
Sudbena vlast Trogira poinje nasuprot otoku Rogoznici, prua se trideset milja uz more gotovo do ruevina Salone, te obuhvaa nekoliko naseljenih otoka, pored veeg broja pustih otoia. Jedan od ovih zove se Arkanel i za njega se dri da je pogibeljno mjesto jer je izloeno otvorenu moru, za razliku od ostaloga dijela te obale koji je zatien otocima. ovjek se ne moe oteti smijehu kada u prvom svesku djela Jllyricum Sacrum isusovca Farlatija ita kako je pogibeljan prolaz pokraj Arkanela jer se u njemu sukobljuju vode rijeka Neretve i Cetine s vodama rijeke Krke. Ue Neretve dobtih je osamdeset pet milja od ovoga mjesta; ta se rijeka tako sporo ulijeva u more da se plima uvlai u njezino korito ak dvanaest milja. Rijeka Cetina pak svojih je etrdeset milja od Arkanela, i ona se veoma sporo gubi u slanoj vodi pokraj Omia. Krka napokon pada u Skradinsko jezero, tridesetak milja od Arkanela i dvanaest od mora, u koje dotjee pomijeana s vodama prostrane ibenske luke. Neka se na ovoj stranoj greci

Johan Jacob Ferber, vedski mineralog, organizator mineralokih isu:a.ivanja u Banatu i Transilvaniji.
1

149

jednog veoma uena ovjeka pisci ue kako se ne valja slijepo pouzdavati u podatke to se dobiju od neuka svijeta. Meu mjestima na obali, koja pripada tome gradu, za ljubitelje je starina zacijelo najvrednije pa~nje ono koje ribarski puk i mornari nazivaju Starim Trogirom. On je malo vie od dvadeset etiri milje od $ibenika, a oko osam od pravoga Trogira. Ivan Lucius, slavni trogirski pisac, vjerovao je da je na tom mjest u u starini leao Praetorium s Peutingerove karte. Ja ne bih elio Rimljanima pripisati tako lo izbor mjesta i tako lo nain gradnje. Mjesto je u svakom pogledu nesret no, izvan ruke, bez luke, bez obradiva polja; gradnja je veoma gruba, bez ikakva traga klesanu kamenu kakav se rabio u dobrom rimskom graditeljstvu. Ruevne zidine koje nose ime Starog Trogira vie nalikuju ostacima nekoga promanoga privatnog prebivalita nego i osrednje naseljenu selu; sastavljene su od nepravilna kamenja izvaena iz susjednoga brda. Ponegdje sauvani pod bio je od gruba naboja, ali povezan veoma vrstim cementom koji se jo opire vremenu i mor1.1. Ja sam skloniji miljenju da to nisu rimske nego.grke razvaline iz kasnoga doba; a svojevrsna kapela, koja je jo sauvana u prepoznatljivu obliku, pojaava mi sumnju. U cijeloj okolici toga pusta mjesta nema nikakva natpisa, nijednog obraena kamena, nijednoga komadia mozaika, nijednog ulomka plemenitog mramora, a tih se stvari uvijek nae u maloj ili velikoj koliini gdje god su Rimljani prebivali. Kamen to tvori runu obalu Starog Trogira pun je upljikavih morskih tjeleaca onih vrsta to sam ih zapazio na otocima u Zadarskom kanalu i to se veoma esto nalaze na Kornatima.

Hil i koji su grkoga podrijerla jer im je utemeljitelj bio H ilo, Heraklov sin. Oni su poslije s vremenom postali barbafi, kako se pripovijeda, mijeajui se s drugim narodima . Moda bi za smjetaj tolikih gradova prikladniji bio onaj komad zemlje to se protee izmeu ua rijeke Titiusa (koja je oduvijek bila utvrena granica Liburnije) i ua Tilurusa; njegova je veliina pri.blinija veliini Peloponeza, a obuhvaa lijepo Kninsko, Sinjsko i Petrovo polje, te okolicu to se prostire oko zatrpanih ruevina Promone koja je jo bila sredite ilirskih naseobina upravo u reeno Augustovo doba. Hilsko ime pridavalo se i brdovitu poluotoku Peljecu koji se izduuje u more izmeu ua rijeke Neretve i otoka Korule; ali pisci koji su tako mislili nisu bili dobro prouili opise o rome u starih geografa, a veoma se razlikuju od onoga to bi moglo priliiti Peljecu. Kakvo god bilo nj ihovo podrijetlo, stanovnici su Bosilj ine u dananje doba tako siroman.i da nerijetko moraju mljeti korijenje zlatoglava i od roga mijesiti vrlo lo kruh koji mnogo pridonosi tome to tu zbog klonulih snaga vladaju pusto i bijeda. Taj kodljivi korijen izaziva trajne bolesti eluca i izbacivanje krvi. Ne mogu se dovoljno nauditi to vlasnici zemljita i feudalci u Dalmaciji openito tako malo dre do ivota kmetova kojima je pak jako potrebno da netko za njih misli. Nasadi kestenova, vrste drvea koje uope nema ni u jednom dijelu pokrajine, veoma dobro bi uspijevali na unutranjim planinama, te bi bili spasonosni za sirotinju. Korisno bi im takoer bilo da se slue krumpirom koji bi jamano radije jeli nego korijenje kozlaca i zlatoglava ili peene smrine bobice, koju hranu, na alost, jedu mnogi i mnogi itelji oroka i obale u godinama oskudice. Vi znate koliko je krumpir bio koristan vaoj domovini kada je zauzeo mjesto slaba kruha to su ga posebno jeli ubogi seljaci u siromanim krajevima Dalekarlije2 za nestaice. Vuna iz Bosiljine razlikuje se od vune iz oblinjih mjesta dobrom kakvo om; ta je odlika vjerojatno posljedica skrbi nekoga od bivih biskupa koji je elio poboljati pasmine ovaca dovodei ih iz Italije. S razlogom se valja nadati da e ovjenost i prosvijeenost dinoga prelata monsinjora Antuna Mioe via/ koj i sada s najveim ponosom sjedi na trogirskoj stolici, donijeti veu blagodat tim jadnim podanicima. Poslije Bosiljine, idui uz more, doe se do sela Segeta, okruena dobro obraen im poljima koja se diu prema planinama i u svako doba godine pruaju pomorcima ugodan prizor zbog mnotva maslina to ih pokrivaju. Od toga sela do T rogira ide se ravnim putem koji se ne odvaja od mora.
SCYMN.
2

2. O Bosiljini i o Hilskom poluotoku

Koju milju od opisanih razvalina seoce je Vinie blizu luke Mandola, gdje je nekad bio rudnik smolastog asfalta, ali o njemu nisam uspio nai nikakva zapisa. Napreduj ui prema Trogiru, dolazi se do sela Bosiljine; Lucius je vjerovao da u njegovu imenu jasno vidi iskvarene ime Bu lina. On se odvaio odrediti vrlo tijesne granice poluotoku Hyllisu, dopustivi da ga zavede to etimoloko nagaanje, jer ako su Bulini stanovali na rom mjestu, Hilima ne ostaje dwgi prostor osim malenog podruja toga kraja to su ga stari geografi poznavali pod imenom Promontorium Diomedis, a zadire u more izmeu otoia Rogoznice i sela Bosiljine, imanja Trogirske biskupije. Duina Hyllisa ne bi bila vea od dvanaest milja, s kraja na kraj , niti bi mu najvea irina premaila pet milja; te mjere ne odgovaraju opisu to nam ga je ostavio Skimno Hij koji ga naziva velikim poluotokom i kae qa se vjeruje kako je jednak Peloponezu. Od petnaest gradova koji su t u morali biti ne ostade ni traga; a petnaest gradova bilo bi zauzelo dobar dio te ograniene povrine! Evo toga odlomka iz staroga geografa: >Njima (tj. Liburnima) pridruen je narod Bulina. Zatim se nalazi veliki Hilski poluotok za koji se vjeruje da je jednak Peloponezu; kau da na njemu ima petnaest gradova u kojima stanuju

ski, od 1766. do smrti biskup trogirski. Revan, uen i

rao U.1 ciusa.

3 Ivan Antun Mioevi (1738-1786), ibenQnin, nakon kolovanja u ftaliji kanonik iben d~reiljiv crkveni dostOjanstvenik. Odbio je postati splitskim nadbiskupom (moda i u to to su mu i~ domae sredith~ prijeili postati

Onus inter Geograph. min. H UDSON. v. 403. et seqq. Dalekadija, povijesna pokrajina u \edskoj, uz. tok rijeke Dal.

biskupom trogirskim, te se morao opravdavati u Rimu). Sabirao dokumeme o Trogiru, komemi

150

151

3. Q gradu Trogiru l o trogirskom mramon1u starih pisaca

Trogir, koji Talijani zovu T rau, a od Si benika je udaljen oko trideset eti ri milje morem, ako i nije osobito znaajan grad opsegom zidina ili brojem stanovnika, vrlo je znaajan starinom svoga uremdjenja, uenim ljudima koje je dao i duhom graanske sloge koja u njemu vlada. Sirakuani su, kada su se na oroku Visu namnoili nerazmjerno malenoj povr~ini svoje postojbine, odijelili jednu koloniju koja je po!b sagradiri Trogir. Poloaj ro su ga izabrali dokazuje da su Grci u svako doba bili raz.boriri i da se nisu izrodili nakon preseljenja u tude zemlje. Ovaj grad leti na umjemom otoiu koji s kopnom povezuje jedan drveni most, a s otokom Govom jake zidine koje su presjeene dvama kamenim i jednim pomtnim mosrom ro sluii za prolaz brodica. Kanal izmeu grada i otoka Ciova Jirok je oko trisra pedeset sropa; njime stalno prolaze brodovi koji se plae mora i koj i plove dui obale, stalno zatieni otoci ma, od Z.1dra do istonih krajeva pokrajine. O povijesti ovoga grada objavio je zbrkan svezak, prepun dokumenata i dobrih zapisa, slavni Ivan Lucius koji se ovdje rodio u plemenitoj, sada iz.umrloj obitelji. Ona je dala nekoliko ljudi od peta, a u knji.nici jednoga od njih naen je glasoviti Petronijev kodeks s odlomkom Trimalhiot~ove gcn:be. Tome kodeksu, to ga je Spon mogao vidjeri 1675, nisam uspio ui u rrag. Najsjajnija imena meu Trogiranima od pera jesu Koriolan Cipiko5 , Marin Starili~, Trankvif i Pavao Andreis8 O njima i o drugima moida u na prikladnijem mjestu dati pornnjc podarke koristei se uenim trudima veoma obrazovana biskupa koji sc bavi njihovim prikupljanjem, kada ih on, koji 10 moe uin iri na vrstan nain, objavi zbog asri svoga naroda.
PctroniJC Tr<l$ir1l<i kodolu d&o J< l'<tron&J<va djda

(Srat&ko). Oo t1<b n<pOZn.ll lrqmcnar Satyriec>n4 pobudiO i< iz&Uno ,-"liku p:doju tn:Jnscvene javnosti u Evrope: 1tdnt su p sm;ur.Jh kriV()(Vorinom. a \'elina -:~uccntinim. Editio princq>S a 1664. u Pado door J< n<kr111tko, a sht<d< r:ttliita ild.1n1 (PariS, Uppsala,l.ti!"lig). Donos j< T roginki kodclcs Cod"' Tri>MihiO<&OIIft u Nacionalnoj knjiinicl u Poritu. s Koriolan Cipiko (Cepio, Ctppoco, 142.5- 1493), hmuski humonisc, bavio se vojnim disci p1inam3 i n:au1ikom. K ad.a je ml~rnlkim posjedima n3 Levanru _ u prijetila cursk:1 opasnost, osobito wpjdnim vojnim akcijama Mrhmctb ll, Copiko je bo upovjcdnik jedn< troginke galije krenuo u rotni pohod pod vrhovnim :upov,.cJrnJtvom Pittra Mocenitp, 147()..4. Taj je pohod opisao u kn1w Pan Moamgi i~atoris gntan~m J&bri 111. koja id. mtdu n>k n;ojsr.uij< tiskane knJ& VIdi novo iJdanje Koool>n Opoko, O avjsltom ratu, Splir l9n. MM~n Sclili (SWll.o), P<()Oabut Pcrronij<va kodd:s;, Cotbot Tnm.rm-. zajedno s Fnnjom Dnprm pnred10 WU....,, ko.., noi" ,..bno pmm n11hovvn upuwna. K3Cb se P"'"eb poknvb o autmritnostl, u kot ou "' ulcljuOio 1 Ivan LuO i SrJOP&n Cradot, ailla je Sl:.atilieva raspt_?VO u obranu autmolnom fi"OIInkos lr.ogmmo (P;rnz, 1666). . . 7 ftlln Trankvil Andron&k Ancmos (1~90-1S71), rod<n u Tf011ru, hrn!Ski bum;JIIlSt, q>ist~l. PJ<Silik. filozofsko P'""'- Propu&ouo g<lCO''O cijelu Evropu u slubi ....Uiann v~r.> nascoj..S slclonuti <vropsk< knolj<Yr na op6 pohod protiv Tur.ka. Autor znomenite Molotllft protiv Turaka ( JSIS), Coo.ora Now~~t:ima i drugih spisa. Od osobna J< mamja njegova poslanic:a O djelovanju Ludovika Crittijn u Ugarskoj, u ko1oj opioujt tbivanja u burnom razdoblju graanskog rata nokon moho&< ~it k~. . . . . .. Pavao Andrtis (oko 1610-1686),&"'S't$ki povJ<Smar. Nn:Jdo\oiJn l..uoa;--om knJigO~ o povi)t"S&i T ropra, sam se dao na po..nj< povj<Sti svojega rodnc:ot~-1 Fd d..S se dodvonu mltu&ot upra.,, je nopisao 9 knJP $1orla tklla ciua di Tra~~. Ojdo 1 oscalo u rukopisu. Vidi hmuski pnJn'Od, P. Ancl,..,is, P0111W rrada Trogira, 1 -11, Split 19n.
S~a11ht

Cod>a TrimJIJnooow; p<O!Woo p 1< u Tr<l$iru, u knji!nia Nikole Opiko oleo 1653. 1-lbnn

SaT,:i""" i u nj<mu je prib>ana

Kada Plinije ukratko spominje Trogir, razlikuje ga od drugih rimskih naseobina glasovitou njegova mramora: Tragurium oppidum Romanorum mam10re notum. Vitaliano Donati je vjerovao da je rrogirski mr:~mor u starih pisaca onaj koji je u nae doba poznat pod imenom israrskog ili rovinjskog mramora. Bit e moda tako; ne usudujem sc orvoreno protusloviti rako slavnu ovjeku. Ali da je rrogirski mramor bio ona vrsra obina rvrda ll)ramora, od kojega su dobrim dijelom sastavljeni ali i oroci Istre i Dalmacije, Rimljanima ga ne bi bilo porrebno vui iz Trogira. Planine bl~u Rima, koje nadvisuju Pominske movare sve do Terracine (osravljajua po strani sredozemne planine u okolici), ponajvie su sastavljene od tc iste vrste mramora, za koji vjerujem da ga mogu zvati mramorom ili rvrdim apeninskim kamenom, Jer je okosnica ovoga planinskog lanca gorovo sva od njega sasravljena. Pouzdano je da su sc velike koliine mogle u Rim prevesri iz Terradne s mnogo manje troka nego iz Dalmadje. A ne moie se rei da Rimljani nisu poznavali kamenolome apeninskog mramora i da nisu znali koliki se komadi iz njih mogu izvaditi. Izmeu osralih mjesta gdje su oiti radovi njihovih kamenara, slavan je onaj komad kamenira brda na morskoj obali upravo blizu Terracine, koji je sro dvadeser sropa okomiro odsjeen da Via Appia ne bi rekla nezgodnim prolazom. Vi sre ga zacijelo izbliza prouili kada sre onuda propurovali idua u Napulj da pohodite Vezuv. Da su pak, zbog neke nastranosti koja sc ne smije pripisati tako razboriru narodu, eljeli imati grub mramor iz daleke pokrajine, ne bi ga uzimali iz Trogira nrgo iz istonijih krajeva Da lmacije i s bliih oroka koji njime jednako obiluju i gdje su takoder postojala rimska naselja. Svemu tome treba dodati da se medu ruevinama Rima ne vide radovi od te vrste mramora, jer se u starim graevinama rnbio samo tvrdi kamen iz Tivolija, koji kamenari naega doba zovu travertittom, ili peperitt ro sc vadio u brdima blizu samoga grada, a ne u Pipcmu, ili najzad vulkanska pjeiana sedra koja je potjecala iz primorskih planina. U srupovlju, prevlakama i ukrasima starih graevina, osim granita, porfira i drugih svjetlucavih mramor:i, vide se vapnenci s razliitim pjegama i kameni spojevi razliitih boja, re smjese koje potjeu iz raznih zemalja. Medu tim drugorazrednim kamenjem trebalo bi rrairi raj trogirski kamen koj i je proslavio rodno rio. Vjerojatno je ro bio neki dobro iaran vapnenac kojega se mnoge i plem~nire vrsre nalaze na vrhovima svih dalmarinskih brda, a danas ga brkaJu s afrikim kamenom. Takoder je veoma vjerojatno da se u starini vadio kamen za kipove u okolici Trogira; ali tko bi se namj~rio na kamenolom, ostm ako se sluajno ne otkrije, ili ako se ne premjeri svaki pedalj roga kraja? Uzaludno sam istraivao ne bih li blizu Trogira naao slnni mramor; a naao se netko tko je ielio zlorabiti moju bezazlenost pokazavi mi ulomak
Cudnov1uo Jt 'to J1asoviti W,\I..U:R IO brka peperin s rravt:ninom kada u opis1 vanju i j<dnop i dl\&3()g~ poka>uJe da nijedan od njih n< pomaje dobro. Na 356. 13S7. stro.nici novog izdant S""S-' Mineralolltog .cusra..., (l nl) on sc pouzdava u D"AACETA i &vrd& d p<p<rin nije vulkansko kamm; ah poslij<, na 442. st ranio, uboraviv<i w, priznaje da j< vulbnskog POdrijetla p<p<rin ''' poJlr tlnmon Vjmljui da su &e dv&j< \'<Oma rnliit< vrs<r ist Stvo11. Oh, koliko bi isprnva"" u SVOJim sust>voma naanili NjWVmji posci kada bi samo malo vlk putOvalo!

154

155

mramora iz Carrare kao da je uzet s brda Sv. Ilije koje su uzdie blizu grada, gdje se na vrletnu poloaju vide starinski kamenolomi u kojima mramor uope nije grub, al i je ipak daleko od finoe mramora iz Carrare. Pumik treba da je uvijek na oprezu, kao to sam ja, prije nego to neto ustvrdi na tuu 'ieru; to jest, neka ode na lice mjesta ili neka barem zaprijeti da e to uiniti unato svim rdkoama; tako se otkrivaju laii. U svakom sluaju, kamen sa Sv. Ilije zasluuje pozornost, ako ne zbog svoje bjeline, onda zbog lakoe s kojom se obraduje. Kod njega se obradi vost i jednolinost zrna sjedinjuju s mogunou lijepa glaanja. Ne bi bio najbolji za radove prvoga reda, ali bio bi veoma prikladan za skulpture koje se postavljaju na manje plemenitim mjestima ili izvan domaJaja ispitivakih oiju. Jamano su ga u starini za ro upotrebljavali. Malo se natpisa sauvalo u Trogiru, a nijedan ostatak rimslcih graevina. Manje vani kameni spomenici ovoga grada ve su objavljeni u zbir kama to ih ljubitelji esto imaju u rukama; ali ni svi oni, koji su nekad u njemu bili, vie nisu tu.
4. O otoJw Ciovu

Otok Ciovo, koji se u Plinija naziva Bubus, mko je povezan s gradom Trogirom re ne vjerujem da mi je doputeno odva jari ga od njega, premda na njemu postoji roli ko mno~rvo stvari vrijedni h yanje da bi zasluio poseban lana k. Mnogobrojna obitavalita na obali Ciov:1, suelice Trogiru, mogu dosto jno nositi imc predgraa; a ona bi po sebi tvorila znamo selo kada ih ne bi zasjenjivn ln blizina grada. Treba ipak priznati da je predgrae mnogo bolje smjeteno nego snrn grad. U doba opadanja Carstva zvalo se Boas i na taj su orok bili prognan i neki ugledn i ljudi kada su pali u nemilost dvora, meu njima i Florentius Magisrer iz slube cara Julijana, Hymetius de Valeoris i Jovininnus Haerericus. Vladari iz Carigrada ili nisu dovoljno poznavali ovaj tobonji Sibir ili su pak htjeli blago postupati s prognanicima. Podneblje otoka zaista je veoma ugodno, zrak savrien, ulje, grode i plodo,i izvrsni, o kolno more obilno ribama, luka prosrrana i zatiena. A ni povrina mu nije toliko malena da se po njemu plemi ne bi mogao udobno etati ili jahari; jer dugaak je deset milja, a opseg mu je oko dvadeset pet milja, i ne moe se nazvati krievirim iako je vrlo visok. U naselju na Ciovu vidi se jedna palma koja je tu nikla prije errdeset rri godine i stalno je izloena promjenama vremena, a ve deset godina uzastopno raa velikim obiljem datulja. One nisu dodue najsavrenije kakvoe, ali su jestive unato smnoviroj trpkost i ro je moda dobivaju zbog roga jer je palma malo previe preputena nepogodama zime koja je, koliko god bila blaga na otoku Ciovu, ipak ~trija nego zime u domovini palma u Africi i Ariji. Moda zato to u blizini nema mukoga stabla da je oplodi, palma sa Ciova rada daruljama koje nemaju kotice. Umjesto nje imaju upljinu kojoj su stijenke malo otpornije nego ostatak mesa. Kada bi vlasnik zimi pokrio ru palmu, vjerojatno bi darulje ro ih ona donosi bile slade.

Na ovom sam otoku naiao na razliite smjese mramora i mekega kamena, a mnogo vie bi ih naao onaj tko bi ovd je obavljao nova zapaanja. Ima tu mramora koji je bijel i gradom slian isra.rskome, krhak i prugasr, n kala se kao kremen; ima tu i lismsra iljebovita mramora iste naravi kojemu se na povrini esto vide udubljenja ili izboine od okamenjenih morskih tjdeaca. Prevladava leasti mramor koji nije uvijek jednake tvrdoe; tu postoje ile meka vapnenasra kamena koji se dade obraivati dlijetom i srvrdnutih glina ima, i skupina sralagmirskih lisnika to ih nai klesari poznaju pod imenom cvjetnih alabasrara. Raznobojni kremenovi najneobinijih oblika vide se zarobljeni u mramoru, razbacani po kriljasroj zemlji koja ponegdje odjeljuje kamene slojeve, esto okrueni mjeavinama okarnenjenih morskih tjelebca. Ni na ovom oroku niti i na jednome drugom mjesru u Dalmaciji, gdje se susree kremenje zarobljeno u mramornim slojevima, ne naoh stvarne pot krepe tvrdnji gospodina Rtaumura koji, piui o njegovu nasranku u Priope njima Akademije, ree da kremen ponajvie pokazuje svoje11rsnu zaokrugljenost. Na Ciovu se ponajvie susree u veoma nepravilnu uglasru obliku, ravnih strana, u krupnim komadima koji vidljivo presijecaju jednolinost mramora. Onome tko ih vidi ini se da su nekakvim sluajem pali odozgo i ne pretrpjevi nikakvih pomic:mja, potonuli zbog vlastite teiine u morski mulj koji se poslije, u rijeku godina, pod vodom srvrdnuo u mramor i zatim, s .rijekom mnogih stoljea, ostao na suhu i pretrpio sve one promjene to su potrebne da se izlome neprekidni slojevi, da se rasjednu planinc i dn im sc smanjeni ogranci pretvore u ~ljunak i pijesak, te da im najzad ostanu odvo jeni dijelovi pod dotokom do lckih mora to valima uporno zapljuskuju temelje novih otoka i malo-pomalo rastavljaju i nagrizaju dugi rad starijih voda. Kremenovi ' a iovu, a vrlo csro i u cijeloj to j pokrajini, koji sc nalaze pokopani u mramornim brdima, nose tako jasne znakove odvajanja od neke neprekidne mase da bih se usudio povjerovati kako su se odlomili od "coma ra~irenih gorskih slojeva koji vie ne postoje, premda spomenuti slavni prirodnjak pie da kremenovi nikad nisu poloeni u slojevima. Za tu mi prttpostavku hrabrosti daje to to pamtim kako sam osobno ispirao (a nalau potanko opisao u svojim Plltovanjima) jedan sloj zelenoga kremena koji se vidi kako vodoravno presijec~ vulkansku materiju jednog osamljena breuljka u Montcgaldi, izmedu Padove i Vicenze, imenom Monrelungo. Zatim su mi stotinu puta pred oima bili crni krcmenovi sloeni slojeviro u Eugnnejskim bregovima, a osobito ondje gdje ih tvori ona vrsta bijelog cjep!jiva vapnenca, puna pirirnih biljnih oblika, koja se u nas zove scaglia, a u ostalim sc krajevima Italije kae alberese. Znam da sam, rakoer na aJima Manfredanije, vidio u udesnim koliinama izlizane i razbacane oblutke kremena a ' deset milja u unutranjosti, u prolazu Candelaro, oblurke kremena okrnjenih uglova, s bijelom vanjskom korom, zarobljene u nekoj vrsti veoma krhke morske sedre sastavljene od rupiasrih koralja i krhotina okamenjenih ljuskara. Ali ni obluci kod Manfredonije niti obluci s breuljka pokraj Candelara ne potjeu s tih mjesta gdje su sada nego je oigledno da su odnekud doneseni.

156

157

Zbog ovih injen ica vjcmjcm kako mi je d ato pravo da dovedem u sumnju openitost Linnova nauka: silex 11ascitur /11 montittm cretaceorum rimis, uti qtarnum in rimis saxorum. Ali zbog roga ne smatram da rom veoma
uO,nom prirodnjaku treba pred baciti netonost; on bi bio drukije pisao da je putovao po naim Junim krajevima ili da je primao izvjetaje naih istraivaa. Ako su t5ri nalazi kremena sloena u slojeve dokaz da gosp. Reaumur nije imao r:uloga rei da su ponajvie kremenovi razbacani, onda je velika ut5talost razbacanih silicijskih obluraka, koji su postali rakvi vjerojarno poto su se oslobodili c:emenra ilovastih mramora, dokaz da gosp. linne posvema grijcii kada im propisuje apsolurnn zakon nastajanja u pukotinama glinastih bregova. Ja sam vie puta nalazio kremenje u asu, da rako kaem, prijelaza iz vapnenasra u silicijsko smoje; a posebno sam ga t5to susretao obavijena vulkanski m tvarima. Uspjelo mi je takoder rasporediti u niz razliite srupnjeve roga prijelaza i t5ro sam imao uiirak da ih pokazujem mnogim naim uenim prijateljima. Kremenovi na iovu, zarobljeni u mramoru, katkad su okrueni okerastom korom malo debi jom od pola linije; neki drugi iarani su rom, a katkad najzad, kada su razbacani po glini ili nejednako okamenjenim krhotinama morskih tjeleaca, poprimaju svojevrsnu zaokrugljenosr. Ima ih granatih, valjkasrih, kuglastih i nainjen ih u obliku kruke; ali i ri su oblici zajedniki mnogim komadima kamena koji nije silicijski, a nalazi se na istim mjestima zajedno s kremenovimn i reko se moic izvnna od njih razlikovati. Jedan valjkasto zgnjccn kremen, koji sam oisrio, sav je pro~aran ilama kristalizirana vapnenasm lisnika koje okruuju malene ulomke kremena pune siunih morskih tjeleaca iz roda frumcnmrija. Od ovoga komada najprije e se zavrtjeti u glavi onome tko sc :tnvarava dn jasno vidi kako nastaje kremen. Henckel u svojoj Piricologiji priznaje, poto o rome nadugo govori, da je njegov postanak nerazumljiv .

vii! od dvanaest stOpa; a s njezina se dna die okomito vie od dvadeset pet stopa ivac mramornih slojeva na kojima poivaju nepravi lne mase to opasuju vrhuMc brda. Mjesto mi se uinilo toliko dostojnim isrraivanja da sam ga dao nacnati (str. 152- 153). Rupa AAA iskopana je u nepravilnu sloju pjeskovite ilovaste umije koja je as bjeliasta, as vue na zeleno, as napola okamenjena, puna numulita veih od lemikolara i ulomaka s ponekom granicom rupiasta koralja, a nerijetko se nae serpo/a /ombricalis to se u Gcsnera' naziva Amo11ovim rogom koji je bijel, najmanji itd. Masa B pala je odozgo i le1 osamljena. Iskop no ga je neki jadnik vrio u najpodamijoj materiji zavlai se malo ispod kraja CC u sloju OO. Ovaj je crtom EE odijeljen od sloja FF koji je sastavljen od obina tvrda mramora s morskim tjelecima, bez kremena. Gornji sloj GG groen je od tvrda leasta kamena i posut kremenom koji je takoer pun lenrikolarn. Gromada H ne pokazuje izvana podjele svojih slojeva; iz nje se cijede siune kapi smolasrog asfalra koje su gorovo nezamjerljive. Od iste su materije atrci /ll to istjeu iz pukotina i rascjepa bjeliasrog sloja OO. Oni su obilniji kada sunce pri taj mramor u vrue sate dana. Ovaj smolasri asfalt najsavrenije je kakvoe, cm i sjajan kao judejski birumen, veoma ist, mirisav, rvrd; izlazi kao tekuina i podatan je, da bi se poslije, kada sunce zndc, srvrdnuo u velike kapi. Razbivi mnoge od tih kapi na li cu mjesta, otkrio sam da g01ovo svaka ima nutarnju upljinu punu posve bistre vode. Naj vea je irinn rih curaka to sa m je vidio dva parika palca, srednj a je pola pa lca. Pukotine i rascjepi mramora, odakle se cijedi ta bitumenska pa klina, imaju ponajvie irinu od jedne crte; ali uglavnom su tako nezamjetljivi da sc bez p:~kl ine, koja ih ocrnjuje, ne bi nipoto mogli vidjeti golim okom. Zbog tjesnoe prolaza moda se dijelom ponavlj a oskudnost smol astog asfalta !to curi u onim rupama. Razbio sam mnoge i mnoge komade roga rvrdoga vapnenasroga kamena; u njima sam stalno nalazio crne mrlje sjajne paldine koje ponekad imaju spoj s vanjskim pukotmama, a ponekad su kao odvojena jezerca to nemaju izlau ni n.l koJu srmnu. Uinilo mi se zbog toga kako postoji povOd za sumnju da je paklina postojala prije srvrdnua vapnt>naste zemlje u kamen na onome drevnome morskom dnu, to je zacijelo in priline srarine. Gornji je <Lo brijega mramoran i gorovo gol, bez zemlje; stabla ru ne rastu n1ti b bez velike umJetne pomoi ro mogla. Tko bi mi znao rei odakle je dola l kako se n:a im sun6nih zraka u rim vrlerima orapa i ruri paklina koja je vt rasraljena i crna? Kakav ju je pradavni umski poar ili vulkan proizveo? l u kojem udesnom razmaku vremena i razlici prilika? I kako u nju ulazi ona voda to je vjerno prati i u najsunije doba? Sputa li se ona s visokih kopnenih
BrT\IMI:N su"frUJbrl poe<um, Lo-.'S. $)'$1. Nar. ' Konr.>d \'On Gnncr (IS16-IS6S), W.carslu lijenik i mineralog, filolog oteolog, prouavao faunu 1 Ooru Alp.

S. Rudnik smo/astog asfalta

Fosilna rijetkost na iovu, koja po mojem sudu zasluuje veu pozornost nego druge, jest rudnik smolastog asfalra. Usuuj~ se nazvati ga rudnikom, to nije prava rije, da ne bih rekao izvor, to bi se inilo jo udnijom oznakom. Orok iovo dijeli se na dva rta izmedu zapada i isroka, re jedan gleda na otok Sol tu, a drug~ se prua prema Trogiru. T reba prijei vrh ovoga posljednjega, koji nije irok m pola milje, i sii u ravnoj crti prema moru da bi se stiglo do rupe koja je dobro poznata stanovnitvu. Njmn otvor ima malo
' lA."<. Sy<t. N.u. Soux. ' ' U rl>tra pk-monnop JOSPC>dma GIACOMA MO~OSINUA, moclu mnosim dngocjonim fosil nim njctkosnma, vodil<' ,..Ina plo6a Jlsp!~. modena u brqovima Roar0 blizu inW2 Acidulc, u kojoJ je k.amena sm,.,.a $IIICIJ>ka, o rak,e >u i lju>ke rmbrorola 1 grifit.> fro w u njoj zarobljcoe; unutranjost re<imih mor>kth t)ddaco ispunjeno JC p>k \'<On\O bijelom vapneruosrom kristalizac:iJOOl

158

1 59

planina prolazei ispod morskog tjesnaca to dijeli orok Ciovo od Trogira? A u tom sluaju, kako se moe popeti kroz veoma vrste slojeve mramora od kojega je raj orok sastavljen? Da li bi se moglo pomisliti da zbog sunane topline one gromade postaju sposobne da je izvuku iz samoga mora, to se negdje ispod njih zavlai, ili iz nekog vrlo duboko zakopana izvora? Ja se ne priklanjam ni jednoj srrani i preputam vama, koji ste uitelj u tim mranim predmetima, da odluite odakle o na dolazi. Na raznim drugim mjestima u Evropi, a posebno u Auvcrgni, blizu Clermonr-Ferranda, postoji brijeg iz kojega se vadi smolasti asfah. Srrabon spominje jedno slavno mjesto u Epiru koje dre Apolonovi tovatelji, gdje se ona grabila iz zemlje. Ali brijeg kod Oermoma je vulkanski , a u okolici rudnika ro ga spominje geograf bila je jama iz koje je sukljao plamen i u blizini je izvirala rermalna v'oda... Tako iz brijega blizu Castra, u okolici Rima, curi bitumenska paklina koju spominje i Boccone; al i to je mjesto odasvud opkoljeno marcrijama ro su ih izbljuvali drevni Vczuvi. Na otoku Ciovu nema nikakva traga ni drevnom niti sadanjem vulkanu, kao ro ga nema ni miljama i miljama u unutranjosti kopna. To me podsjea kako sre mi i vi jednom govorili o nekakvoj paklini koja je slin~ ovoj i ree iz jama u nekoj pokrajini Svedske; ali niste dodali da li su ih vai zemljaci istraili ili potanko opisali bregove iz kojih navire. U gotovo svih pisaca koji su ostavili zapise o mineralnoj paklini nalazim da su gotovo posvema zanemarili ispirati slojeve iz kojih ona curi; i ini mi se da taj nemar treba osuditi. Ovaj smolasri asfalt s Ciova odgovara onom fosilnom proizvodu to ga Hasselquist u svojim Putovanjima naziva mineralnom mumijom, a Kempfer prirodnom perzijskom mt~mijom koju su Egipani rabili za balzamiranje svojih kraljeva. Ona sc nalazi na Kavkazu u jednoj spilji koja je zatvorena i ljubomorno se uva po zapovijedi perzijskoga kralja. Jedna osobina to je istie gospodin l inne kod dragocjenoga birumena jest dimljenje u ognju, kao to se na dimi, uz irenje mirisa pak! ine koji nije neugodan. Vjerujem da bi bio izvrstan za rane, poput onoga s Istoka i poput pakline iz Casrra koju pri l ino esto upotrebljavaju rimski vidari kod prijeloma, ozljeda i mnogih drugih nesrea. ** n
AI.DROVANDI, Mus. Mlltall. p. 382. S11tA8. Ceograpb. Lab. VII. Mumiahi, odnosno prirodn3 ptnijsk~ mumija. b.lati it jedne tvrde Stijene.u \'toma rmlim kolioruuna. To j< bimm<nski sok ~o"' cij<di iz kam<ni~ pomine bnJ<sa, slian naizgl< gtUboj posrolorskoj pak!in;, i bojom, i gusooOOm, i rastc:zlji,o!O>. Dok i< jo prilijcplj<n UZ2 Stijaou, m;mjc je ovrd; pod ooplinom tuku ddc "'oblikovati; r:1do se sp;aj s uljem, odbija vodu; .,."., nikak"" mirisa i vrlo je slibn po ovri egipatskoj mumiji. Kada"' m<tne na uaren ugljen, ~J uuje: miris &umporn ublaen s mo do mirisa nafte, i nije neugodan ... Posroje dvije vrste rt mumije: j<na je glavna koja sc odlikuje rijetkou i vrhunskom djdorvornotu . . . Rodno mjesto glovnc mumije veoma je daleko od prisrupa ljudi, od naseljenih mjesta, .od i~vora vode, u pokrujini Dara ab. U tijesnoj i spilji, koJn nije dublja od dva lakta, a iskopano je u obliku bunara u gromadi, podno vrleme planine Ko.vknn."' KENtPF'ER, Amoen. J>cfs. Ovai opis Savreno odgovara smolnstom as{alru, odnosno fosilno j nuuniji s C;ova, a raz.Jilwje s<: snmo po tome lo nema mirisQ, iako rni sc: Oni kako j~ nemogu6: da ga uope nema kod
~rz.ijskc mumij~.

6. O

lankovitim

priljepcima

Meu mnogim ivim morskim biima to se love u luci Ciova, pa i du

Boccr>N1.. M#seo di FisiCIJ, ee. p. 161.

njegove obale koja je sva zakrena gromadama to se urui e odozgo, poseban opis zasluuju dvije vrste duguljastih, lankovitih priljepaka koje ribari nazivaju bab~<kama, i ini se da dosad nisu bile dovoljno istaknu rc, a jo gore su ih predsravili pisci morskog prirodopisa, posebno Rumfio i Ginann i, jer ih prvi nazva morskim puevima, a drugi glavatim priljepcima. Ovaj ljuskar tako je ormjeno graen re mi se inilo kako zasluuje da se tonije prikae. Figura A na Tab. IX predstavlja ispruen priljepak kako zna prirodno Stajati zalijepljen za ravnu povrinu kamenja ili ega drugoga pod vodom. Sastoji sc od osam komada preklopljenih poput ribljih ljusaka i meusobno povezanih jakim retivama s pomou kojih ivotinja u gibanju bude tri-etiri linije dua nego .k ada stoji mirno. Tom sc produenju prilagouje i koasti rub koji je, kada sc oboruanim okom gleda s one strane kojom se hv.ara ~a kamenje, sav spleten od ivani h bradavica to moda odgovaraju jednakom broju i;r.boina na vanjskoj povrini. Ove bradavice izluuju neku ljepljivu tvar koja slui za roda ivotinju vrlo vrsto drii ondje gdje se prilijepi. Kada se na silu dva-tri puta odlijepi, ivotinjica izgubi sposobnost da se ponovo zalijepi, re padne na dno gdje osrane nepomina po nekoliko sati dok joj se iznova ne napune spremita ljcpljivom tvarju; za rim se oper prevrnc na trbuh. Dok se ova ivotinjica giba, ne pokazuje nimalo rila nego je sralno pokrivena koasrim rubom koji se sav odjednom mie mehanizmom ispruanja i izduivanja spomenutih bradavica koje joj slue kao noge. Ispi rujui tijelo iva laokovitog priljepka, nisam mu na stopalu (koje se poput noge obinoga priljepka ispruia cijelom duljinom) vidio nijedan istaknut organ; moda napredovanje roga uljeviroga tabana ovisi o pokretima bradavica koastoga ruba. Usra su slina ustima drugih priljepaka, ali nutarnje je ustrojstvo joJ jednosravnije, jer se ru ne vidi nita do jedne vreice od usta do analnog orvora. Izmetine re ivotinjice malena su valj kasta zrnca koja dobivaju raj oblik prije nego to dopru do otvora; esto se spomenuta vreica nade puna njih. Hrana su joj siuni morski crvii, a jo ee ljepljiva tvar raznih vrsta poli pa to se stane na kamenju pod morem. Premda lankoviti priljep:~k nikad nije tako blizu obale da bi ga oseka mogla ostaviti na suhu, voli zrak i to pokazuje s jedinstvenom ronou. Ja sam ih nekoliko drao u tanjuriima punim morske vode da mi budu zgodni pod leama. Stajali su zgureni pod vodom dok sam srvarao buku po sobi; ali im bih i.z nje i.ziao, ili nekoliko minuta bio tih, gibali su se izravno prema rubovima, pa im bi osjetili granicu vode, dizali u as jedan, as drugi kraj koastoga krila kao da s uitkom udiu zrak; naposljetku su se ili skupljali na bok i zaustavljali se dopola u vodi a otpola u zraku, ili su sc izvlail i na vanjski rub tanjuria gdje su zastajali diui jednu stranu sasvim da im se zrak moe zavui ispod smeurana trbuha. Prednji kraj, _ prikazan na Fig. B mnogo veim od naravnoga, prilino je razliit od

160

''

......

.",_

161

stranjega, Fig. e, premda se na prvi pogled ini da je itava ivotinjica jednake grade. Svih esr kraljcaka po sredini, Fig. D, slino je izmeu sebe, a okrajak to ih okruuje, gledan pod mikroskopom, prua kugi iastu povrinu prikazanu jednim svojim odsjekom na Fig. E. Na ljusci toga priljepka maju se nastani u razlii re vrste si6nih poli pa, osobito krasravih koji tu grade SVOJe kuice. Ceste su tu i ljuskaste cjevice crva, a nerijetko se nau lijepo svijene u spiralu i omotane, kako se vide prikazane u pravoj veliini na Fig. F, G, H, a poveane pod sraklom na Fig. G, H, l . Boja ljuske priljepka razlikuje se ne samo od primjerka do primjerka nego i od jednoga kraljeka do drugoga. Ima ih sivi h, zelenkastih, utih, crnih; poneki ima krajeve jedne boje, a kraljeke druge, ili jedan kraljciak crven, a sve ostalo tokasto. Cu vam jedan primjerak kojemu su dva kraja i sredina prvoga kraljeka obojeni crno, a ostatak zeleno. Gospodin Linne mee tu vrstu meu hitone pod brojem VII. Druga vrsta priljepka, prikazam na Fig. K, nije obina u vodama Gova i draa su joj glibasra dna kao ona u drazi kod Zlosela. ja bih joj dao ime lankoviti, koiasto-ljr4Skasti priljepak, r~reetr pahuljicama. Po ourarnojoj grai veoma je slina prvoj vrsti; po vanjskoj ima mnoge razlike. Njezin je rub vie korast nego koast, iaran crno na sivom, osut dlaicama, a posvuda naokolo zavrava malenim erkica.ma koje su stisnute i otre. Broj kraljcaka je isti, ali se izmeu njih izvana uvlai koiasta tvar ruba stvarajui izmeu rih kraljeaka jednak broj piramida koje se sljubljuju na vrhu. l sami kraljeci, Fig. L, imaju otriji luk, a njihov ljuskasti dio pokriven je korom koja je posuta siu~nim kruii ma to rono odgovaraju na Fig. M, N onome koji je opisan na Fig. E. Ali najvea razlika, karakteristina za ovu drugu vrstu, jest osamnaest srebmastih pahuljica to je rese, sastavljenih od vlakana slinih azbestu. One izniu na sasravcima kraljeaka i slue kao osnove koastim pir.unidarna to se u njih zavlae. Njih bi na raj nain rrebalo da bude samo esnaest, jer je ljutura lankovirog priljepk:l sastavljena od samo osam komada; ali postoje dvije malo manje od ostalih n:. prednjem kraju. Figura O predsravlJa uve:lni esti dio jedne od tih pahuljica, a esrerokutni srupi P pokazuje Jedno vlakno vieno pod o~trijom leom. Ne bih umio pogoditi kako se ivotinjica time slui. Gosp. Linne opisuje ovog lfuskara: koji je sranovnik obala Berberije, meu hironi.ma pod brojem IV. Ali njegov opis ne daje dovoljno toan pojam grae re ivotinje, a sadri i poneku netonost u pogledu broja i razmjetaja pahuljica, re boje ljuture, svinurosti ird. Jednu veoma rijcrku vrstu sve?.njastoga hitonn sa samo est lanaka pronaao sam prilikom potankoga ispitivanja svoje zbirke na povratku s putovanja; ona je obiljeena slovom Q. Meu vi~e od stotinu osmeroljururnih hitona skupljenih s mnogo rruda uspio sant pronai jedan jedini rakav primjerak.

Bezbroj drugih udnovatih ivih bi:l stani se u malenim zatonima luke Ciova, meu kojima bi, bc-l sumnje, mnogi bili novOSt za prirodnjakc. Ali ite se mnogo mara za njihovo promatranje u razliirim stanjima, mnogo posraja da im se otkriju razliite naravi i osobine, mnogo izu:lvanja nepoznatih knjiga i neureenih zbirki da ovjek bude siguran kako nitko od prsaca o morskom prirodopisu nije o njima govorio. ja sam ukratko sastavro opis nekih od njih, ali ga neu objaviti dok mi ne pode za rukom da ga usavrim.

7. O Trogirskom primoriu prema Splitu i. o kamenu miloni111

Trogirsko primorje pre mn istoku ni je prostrano, ali je dobro obraeno. Prua se podno visokih planina i gotovo nikad ne dosee irinu od milje i pol izmedu nizine i obradivih padina. Dvije milje od grada, iz podnoja brda Krbana izbija znaran izvor vode koji bi stvorio nemalu rjeicu kada bi imao dulji rok i kada se ne bi odmah nakon izlaska iz podumnih spilja gubio u slanoj movari koja pom:~ lo kodi zraku no ga udi5u T rogir.uu. Ispremetane gromade ispod kojih izbija ovaj veliki izvor graene su od tvrda le:lsra kamena; srednji je dio brda od ilovasre bjelkasto-modrikaste zemlje, ovdje vie, ondje manje stvrdnute; vrh je od obina bjelkasra mramora, pjcenjaka ili lc:lsra kamena, to se moie zakljuiti po ljunku koji se sputa vododerinama i stalnim potocima od kojih neki navodnjavaju ro divno primorje. U Mlinicama se okree osam vodcninih kamenova koje vrrc vodoravna kola s lopaticama nainjenima u obliku lica, prema obiaju koji je rniren po gotovo cijeloj Dalmaciji. Na tom sam mjestu prvi put vidio mlinsko kamenje nainjeno od mnogo komada milonita koji nisam poznavao prije rog:~, a imc je dobio po oto!<u iz egejskog arhipelaga. Ne bih lako povjerovao da je otok dobio ime po upot:rebi kamena, jer su ga u starini zvali M~Ao~ a ne M u>.o~ . Gorovo svi mlinovi u ovoj pokrajini slue se tom vrstom kamena r2dije nego res1trm gromadama ivca, jer JC mnogo laki, pa se brie vrti i sroga obavlJa vie posla u malo vremena. lsrra:ivanje milonita pokazalo mi je da od te prividne prednosti moraju nastupiti stvarne rere. Ta je vn.ta kamena bijela, uplji kava i veoma lagana u odnosu na svoju veliinu. Kao da se u njegovim nepravilnim elijama na prvi ~gled Otkriva rad vode koja kaplje i zbog roga se mora zadrati u rupicama, air kada se usporedi s crni m spuvasti m i tekim plovucirna drevnih vulbna, veoma im je slian gradom. U vrtnji se brzo rroi i njegove se uglaste sraklasre estice mijeaju s branom, od ega kruh postaje pjeskovi1 i s vremenom moe pogubno djelovati na ljudsko tijelo. Da bi se bolje korbtio kamen milonit,
~ova OlviGA."'A VRANOCA u So bonoku. rvrdi da j< ocolc dobio imc po bmtnu. Na kodtksu sc viciJ da l" nap!S<Ul porlcnf XV smi)Ob. <::.J!OSIO unum rop djela uk da l" napr.mo ,.x ,.dno o ~mome orolw Kren. Urutol pmlr.uud.trm nj<pa sroi)Ob. 0\'aj autor t ma uslup, a m.slm da ,. ,.X n<wlon.

OusroroRo OUSo.':ro, autor <liunog opiS:~ oroka koji sc uo rukopis a.-. u knjiinici

162

ll'

163

valjalo bi ga (abiti u graenju lukova po uzoru na Pompejance koj i su svoje pravili od cm ih plovuaCll s Vezu va. Laganiji je od svake druge vrste kamena ili sedre, pa bi sroga malo optereivao pobone zidove; vrlo je prikladan za vezivanje cementom zbog svojih estih upljina; nimalo ne strahuje od zuba zraka ili slane vode to s vremenom nagrize svaku vrstu mramora i peene grae, jer se sastoji od siunih kristalnih aroma to se tijesno sljubljuju dok ga
tvore.

Od Mlinica kod T rogirn pa sve do starinskih ruevina grada Salone pru.a se prekrasna poloiita obala Katela koju su zbog pitomosri zaslueno pohva lili svi koji su pisali o ilirskim stvarima. Pokoji od ovih Katela sagraen je ondje gdje je bio Peuringerov Sic/is, a vjerojamo i Plinijev Sicum, Kamo je Klaudije bio poslao svoje veterane. Ovdje se loze i masline rako dobro goje da ovaj kratak pojas uska polja daje vei dio od trinaest tisua barila izvrsna ulja i pedeser tisua barila ponajboljeg vina to ini, kako mi je reeno i napisano, prosjenu proizvodnju tih dviju vrsta na podruju Trogira. Katelansko primorje daje i podosta bajan1a, trista tisua !ibrica smokava i malo ira, ali ono nije najbogatija plodina ovoga kraja. Unutranjost podruja koje ima gotovo stotinu milja opsega na kopnu proizvodi veoma male koliine vina i moda nimalo ulja; stada koja tu pasu daju zajedno sa stadima na otoci.n\a, to spadaju pod istu sudbenu oblast, oko etiri stotine tisua !ibrica si.ra, re razmjernu koliinu vune. U ovome kraju ivi kojih dvadeset tisua stanov nika..

dalmatinski pauci dlakavi su i areni kao rarantule u Kraljevi ni, ali su kadgod razliitih boja; inae su jednako estoke i smione udi. Dobro poznajem raj soj zloudnih ivorinjica, jer sam ih na mnogim mjestima imao prilike prouavati, a nekoliko sam ih puta stanovito vrijeme i hranio u staklenkama. Vi sre vjerojatno kod plemenitoga gospodina Giacoma Morosinija vidjeli jednu od njih, to sam je donio iz Manfredonije, koja je poiivjcla mnogo mjeseci u Veneciji hranei se muhama, unato razlici podneblja. Primite, predragi prijatelju, ovo dugako pismo kao zalog moga najposrojanijega tovanja i njenosti prema vama; pa ako od svoga uenja moiete od vremena do vremena ukrasti koju uru, piite iz rih dalekih krajeva ovjeku koji e vas vazda voljeti i koji se nee prestati aliti na sudbinu ro mu je udijelila domovinu koja je tako daleko od one koju vae vrline i znanje proslavie meu nama.

8. O kodljivim kukcima
Mnogi kukci rote se protiv svih poljskih plodova u onom blagom podneb Iju; i rijetko se dogaa da ih otrina zime pomori ili da im openito smanji vrste na opu korist. Naj pogubniji je iak to ga stanovnici nazivaju manja koe. Osim ovih to ive na raun plodova zemlje, ima tu i onih koji su neprijatelji ivotinjama, a posebno ovjeku. Jedna vrsta rarantule, vrlo sline onoj u Kalabriji i Apuliji, znana je ovdje pod imenom pauk, a rako se zovu svi pauci (ragni) u ilirskom jeziku. Seljaci koji !jeri moraju raditi u polju esto prerrpe ujed toga runoga kukca, a i onoga pjegavog pauka kratkih nogu ro je na Korzici znan pod imenom malmignatto. Radi postupna ublaavanja i konana prestanka bolova to ih izaziva paukov orrov ranjenike posjednu na nenategnuto ue, dobro privezano obim krajevima za grede, i rako ih ljuljaju po petesr sati: raj lijek je analogan plesu Puljiza koje ugrize rarantula. Ovi
Pl:rRosn.EX opacus, wrii.s formimdis lnordlruue dittinauJ. WAU.. Pumtx sa:ci{QJ'11'0s,
dntrtm. I..JNN. 182.6. 8ijelj i ,eom;a lagani kamen milonit ini St da nije

Stranu Alpa, ali mu ~g~aroju dvii< ~nitc tldinic:ijc Wf<u..ERA i l.JN!..'tA. !!<>~.!! poznaj< bolje nego itko drug>, ah mu date ome qUAATZ Clllllt, iro 1< vrlo udan nanv koJo vo: spada u poeziju nego u mjntralogiju. Vje-rujem da ie pr,vtdno i polftbno iz:j:.wiri k-:.ko mi je navedene pojedinosti o proizvodnji i sto\novnitvu okolice Trogil"'a, t2jcdno s mnogim dngim obavijestima, Jjubaz.no p.riopio napismeno gospodin PEtAR NUTRIZJO, u&ni plem~nitaJ iz rog,a grada.

post:bice poznat prirodnjacima s

on~

164

165

NJEGOVOJ PR.EUZVISENOSTI GOSPODINU

JOHNU STRANGEU
BRITANSKOM POSLANIKU U PR.EJASNOJ MLETACKOJ REPUBLICI, CLANU LONDONSKOGA KRALJEVSKOGA DRUSTvA l DRUGIH GLASOVITIH EVROPSKIH AKADEMIJA ITD. 1

mnogoj pomnji u promarranju, a u mnogim mojim pojedinanim ba,ljenjima potvrdio mi se va pouzdan u:wr; kako se vama esto dogaalo, tako se i meni ponekad zbilo re sam naao kako su iz temelja lane tvrdnje priznatih pisaca o nekim fixikalnim injenicama. Ni vas ni mene ugled rijetkih ili gins mnogih jamano nee nagnMi da lakovjerno ustvrdimo neto to nismo svojim oima prouili. Zbog roga ipak ne smatram da morate sumnjati u moja zapaanja o koji ma vas podrobno izvijesrih, niti u meni ostaje fluna nepouzdanja u ronu istinitost onoga to mi svojom ljubaxnou esto priopujete. I previe je potrebno i razborito uzajamno povjerenje meu ljudima koji se bel predrasuda odaju promatranju grae planina, naravi voda, ivotinja ili koje god prirodne tvorevine, s jedinom svrhom da se isrrai istina.

nauio

O OKOUCI SPLITA bog razmjene vijesti tO sc prije nekoliko godina udostojastc sa mnom uspostaviti, imali biste pravo na zapa7.anja koja sam obavljao po Dalmaciji, ak da moji prvi koraci po onom kraljevstvu i nisu nastupili kao posljedica vaega prijateljstva i dobrote prema meni. Ali budui da u cijelosti vama dugujem ast i povlasticu to sam po rom kraljevstVu pratio veoma uenog i ljubaznog milorda Herveyja, bisk-upa iz Londonderryja, produenje ijega je dragocjena prijateljstVa trajno nazoan poticaj mojoj zahvalnosti, vjerujem da bih se ogluio o ponnjglavniju dunost kada vam oe bih izravno priopio bar dio svojih zapaianja. Da vas ne poznajem kao pravog i dubokog filo;-.ofa, kakav uistinu jeste, morao bih se crvenjeti zbog malena dara to vam ga mogu ponuditi i zakljuiti da je veoma neprikladan u asu vaega povratka s palconrolokog putovanja po vicarskim Alpama i Auvergni, odakle nam donosite toliko velianstvenih predmeta za razmiljanje. Koliko su Njemaka i Francuska razliite od Dalmacije! Osim onoga to vam se pruilo velikim u prirodi, naili ste i stotinu pounih zbirki biranih predmeta to pripadaju kraljevstVU fosila; poto src ih ispirali, krenuli ste osobno na najvanija mjesta s jamsrvom da ne purujcrc uzalud. ja sam, oaproriv, pmovao po prosrranoj zemlji gdje sc znanost malo goji, a prirodopis je jedva poznat po imenu. Moji su se izleti oslanjali na sreu; esto sam onuda hodao lura jui kao slijepac po golem im pustoima i krevitim plan inama nadajui sc da u nabasati na neto to e mi nadoknaditi rrude, ali sam se preesto varao. Nita nisam mogao doznati o korisnim proizvodima ili osobitostima tih krajeva osim onoga ro sam uspio svojim oima vidjeti; i ne bijae gotovo nikoga tko bi bio htio ili znao napuriri moje korake u jedan ili drugi kraj. Zbog svih rih nedaa bilo bi mi ponestalo hrabrosti da vaoj preuzvienosti piem o paleonrolokim pojedinosrima da me nije osokolila spoznaja kako tona zapaanja o stVarima koje su oire, ali ih mnotvo paleonrologa slabo istrauje, pr:lVoga prirodnjaka zanimaju vie nego udnovate i rijetke ali slabo rasprostranjene pojave, koje obino rek osrednje mogu dopuniti i potkrijepiti ope teorije. Od vas sam se
1

1. Opisi slojeva i ila na rtu Marjanu. Ispravljena Donatijeva greka.

Izmedu u~a rijeke Hyader, koja se sada zove Salona, i utoka 2.rnovnice, druge rjeice koju moda nisu poznavali stari geografi, prua se poluotok kojemu n ini brdo Marjan, a osnovu podnoje Mosora. Plovei u amcu du obale roga komada zemlje, vie sam puta dao odmor svojim veslaima kako bih izbliza prouio udnovate oblike vapnenasrih materija rasporeenih dui tih ala, po zakonima koji su veoma ra.zliiri od onih to ih uitelji prirodopisa obino propisuju u lijepim predavanjima o raslojavanju, a smiljaju ih i izriu ne udaljava jui se od pisaeg stola. Izmeu mnogih mjesta vrijednih pozora na toj obali raznolike grae, ali uvijek na ilovasto-glinastoj osnovi, dao sam nacrtati jedno iz prvoga malenog zaljeva koji je na alu roga poluotoka, gdje je prema Peuringerovoj karti bio hram posveen Dijani. Vjerovao sam da je zasluio trud mojega crtaa (srr. 184-185). Vrh brda AAA sastavljen je od obina dalmarins.kog mramora i rvrda leasra mramora posuta kremenom. Tu se vidi velik otvor to su ga nainile vode u davno doba kada su u utrobi brda bile materije koje mu sada tvore vrh; i jo sc dovoljno dobro vidi nazubljenosr isprekidanih slojeva. S vanjske se srranc ovih strmenitih vrhunaca postupno odvajaju velike mase kamena to su se malo-pomalo od njih posvema odvoj ile tajnim radom kinih voda koje im katkad orapaju temelje, a ee umnoavaju uruavanja prodirui sve vie kroz skrivene upljine i pukotine, dok ne uspiju poremeriri prividnu neprekinutost. Nerijetko se zbiva da uruene mase, koje padaju zbog nijema i dugotrajna nagrizanja voda ili oita djelovanja potresa, budu goleme veliine, te prevare nestrpljive promatrae koji nisu svjesni izvrene promjene. Moe se takoer dogoditi da se veliki komadi planine nakon pada sauvaju osamljen i i poslije unitenja slojeva od kojih su se ,odvojili; u takvu sl uaj u valja imari pouzdano oko, " izvjebano dugim promatranjem, da se na prvi pogled vidi odakle su stigli. Supljine preostale u urvini AAA navele su ljude minulih stoljea da naine obitavalita, zarvorivi im ulaz grubim zidinnma. Od takvihobitavalita vide se ona koja su oznaena BB.

John Strange, (1732-1799). engkskt moosador u

V<nccij~

bavio se prirodopisom.

166

167

_______ J ---l
l
l

JI

fl
l

l
----

Cijelo tijelo brda, koje sluu kao osnovica opisanom mramornom vrhu sve do mora, graeno je od materije koja nimalo ne nalikuje ni dalmatinskom niti isra rskom obinom mramoru; nalik je glinasroj zemlji iz nutrine planina koje se diu nad primorjem trogirskih Katela. Ta ista smjesa prevladava pod mramornim slojevima neprekidno od Zadra sve do podnoja tvrave Za dvarje, to jest na podruju od stotinu petnaest milja ravne ene, te sc na nekim mjesrima vidi otkrivena u dugim komadima uz obalu, gdje god sc znaajnije otvori nutrina planina. Zacijelo bi biU prevareni oni koji bi povjerovali kako su Istra, Mo'rlakija, Dalmacija, Albanija i neke druge susjedne zemlje na kopnu, te hridi, otoci i morsko dno, svi graeni od jedne jedine vme mrkog mramora, jednolina zrna, gotovo iste tvrdoe, bjeliasre boje! Produujui putovanje, otkriva se da se i du Primorja pojavljuju nutrine planina koje su ovdje vie, ondje manje kompakme, re golemi slojevi mramora koji je veoma razliit od obinoga bjeliastoga, pored raznih skupina i manje proirenih ila pjecnjaka i mramora koji su vrijedni zbog finoe svojih smjesa i raznovrsnih boja. Moda rako neodreenim i nezakonirim podjelama kakve su prikazane na Tab. X ne priUi ime slojeva; i zato se neu posluiti tom rijeju unato svojem rajnom negodovanju, iako je u pisaca paleonrologa posveena ptoruslovna oznaka okomitih slojeva koja obuhvaa oigledno ukljuivanje. Posluit u se rijeju ii/e to mi se ini kao jedino primjereno. Premda je osnovica slojeva ili donjih podjela prikazani h na tom crteu sva od ilovasre zemlje, oni su pretrpjeli tako razliite promjene da zasluuju posebno i potanko prouavanje. Nagnuta ila CC gradcna je od leasta kamena koji je siv, mramoran, simozrn i razdijeljen na komade ro se dadu gb:~ti kao svaki drugi vapnenasri mramor. Uistinu je savreno vapnenasta tvar roga kamena koji je sastavljen samo od okamenjerlih morskih tjelcaca. Podjcljci DDDO sivocrvenkasre su ile tvari sline brusnom kamenu bez rraga morskih rjelcaca. Ako se komad tih nasimo isprekidanih ila orrgne s prirodna mjesta i proui u vodoravnu poloaju, jasno se uoava kako su kroz tu masu neko tekle vode pune okerasrih esrica to su se malo pomalo taloile u meuprostorima iskopanima u prolazu i zatvarale ih. Rad rih eljezastih voda slian je mreastim djelima smrih graditelja, ali nije jednake postojanosti jer se lako rastavlja poputajui pod djelovanjem male nih sila, a esto i pod kiama koje kroza nj prolaze ili pod valovima koji ga udarnju (rab. X, fig. A). Za prostor obiljeen EE ne moe se zapravo rei da je kamenit. On je od bjeliaste gline koja vue na crvenkasto, bez primjesa pijeska, a stvrdnura je i lomi sc u komadie glatke povrine, te je proarana dendromorfnim piritnim pmgama. ini se da je sva voda, ili nje-zina glavnina -zasiena eljeznim esticama otopijenim u okem i atomiima lisnika to su se morali razdijeliti proimljui ru glinu- dotjecala bez oklijevanja nepravi l nim putem FF kojega je smjesa posrala slina smjesi ile CC. Smjer kojega se
Saggio di Storia Natural dcii'Adrlatlco. p. VIU.

drala voda, zasiena as esticama talo.nog vapnenca, as okera, oito dokazuju neke nakupnine GGG bijeloga, uzduno izbrazdana i poluprozirna lisnika to se odozgo do dolje izmjenjuju i razdjeljuju manje ile mreasroga r ada. More bjesno rue u to podnoje brda Marjana i naoigled ga razara jer nailazi na slab otpor. Isto rako djeluje na neuravnoteene mase lcasta kamena HHH u kojima bui rupe obla i okrugla oblika. Cinilo mi se da sol, kada se s morskom vodom zavue pod upljikavu povrinu te vrste knmena, u asu oslobaanja za mima vremena ili oseke, uz djelovanje zraka i sunca, malo pomalo podie s njega siune ljuske i rastae ga u pijesak. Toga leastoga pijeska nae se u donjem dijelu svake nape i nisam propustio skupiti ga jednu kesicu. Prilino je jedinsrvena pojava to se ovaj rod okamina susree rako esto po brdima da se za neke velike njihove dijelove moe rei da su. od njih gotovo sasrnvljcni, a njihovih se izvornih oblika ne. nae ni u morima. Pl ini je spominje neki leasti pijesak iroko rasprostranjen u okolici glasovitih pira mida u Memfisu i dodaje da se pijesak iste kakvoe nalazi u veem dijelu Afrike. Vai jda se stanovit broj vrsta koje su p.rebivale u vodama ?.atro ili je zemlja pretrpjela udnovate mijene zbog kojih njezini dijelovi nisu vie pod istim klimatskim uvjetima kao u najdavnija vremena. Osim tih sitnih okame njenih lentikolara, brdo Marjan ne prua drugih okamina osim ponekoga [ijetkog primjerka bijeloga, zbijenoga, spiralnog helmintolita istaknuta kljuna to ga Gesner naz.iva bijelim, najmanjim itd. Amonovim rogom. Uzastopne prigode u kojima sam oplovljavao rt Marjana omogui le su mi da dobro promotrim narav razliitih njegovih slojeva i tono vrcdnujem udnovat izgled to ga na nekim mjestima poprimaju. Nepunu mi lju od malena zaljeva to ga gore opisah uspravno se die kamenita oba la svojih dvadeset pet stopa iznad morske povrine i u istom smjeru uranja pod vodu. Lukastopepeljast pjcan kamen tvori te slojeve koji su poloeni vodoravno, premda se i?.daleka doimaju okomirima, a i izbliza mogu zavarati onoga tko nije veoma vjet i nadasve oprezan u paleontolokim opaanjima. Cesto sam sluao gdje se govori o okomitim slojevima morskog postanja i irno njihove openite opise u mnogoj knjizi paleontologije, ali jo mi nije polo za rukom vidjeti ih ni na jednome mjesna a da mi poslije poblieg prouavanja nije postala sumnjiva njihova prividna okomitost. Ne vjerujem da treba raunati poneki komad unaene planine, ro je puki sluaj kao, na primjer, kameniti breuljak Salarola, na imanju Calaone, meu naim padovanskim brdima. Cera vodora\'lle podjele ovih slojeva blizu splitske luke gotovo je nez.~mjerljiva ako se oni istrauju izdaleka; a utoliko je jo manje primjetljiva na prvi pogled ukoliko je obala, bilo zbog nejednakosti i nepovezanosti donjih slojeva, bilo zbog cijeenja davnih voda, od vrha do dna rasjeena irokim okomitim pukotinama ko je joj daju izgled zbijena snapovlja. Nagrizanje zapljus5 morske vode razdjcljuje vanjsku povrinu toga pjcanoga kamena na romboidne,
Hartrna ldtt {usa ciramJ (Pyramid~ Mcmt>hitieas) lentis similitJ4dint: if !talis;,. majori pa.rtt . Aplmcae. Pli11. Hist. Not. L XXXVI. e. 12. [DI<ko wtookolo (oko mcmfikh pi,..mida) prostire se pijtsak nlik na 1.0., k2k.ov jo u '~ dijdu Afriko. (PUN. Hist. Nar. L XXXVL e. 12))

170

171

zakrivljene prostore, sline onima to se opaaju na iilama DDDO Tab. X s kojima imaju zajedniko podrijetlo. Jedina bima razlika to sam je ondje vidio u tome je to su na njima kanaliti koji okruuju romboidne podjeljke udubljeni, a na ilama DDDO izboeni. Razliit poloaj, ili bolje rei razliit presjek iiia, koje su ipak iste naravi, proizvodi tu razliitost. One na Tab. X podnose udare zapljusa sprijeda; ove blie Splitu primaju ih na iroku prosrransrvu s \>oka koji je izloen moru. Ljetnikovac gospodina grofa Capogrossa, divno smjeten na povienoj obali, granica je ovoga spoja to ga prekida novi morski zaljev koji je dug oko dvjesta pedeset stopa. Njegova je krivina usjeena u nejednakim slojevima pjeskovite, modrik:lstc i ukaste poluokamenjene gline koja je na nekoliko mjesta presjeena vodoravnim pojasevima kamena koji poputa lomei se u gotovo kockaste komade pod djelovanjem zraka i mora. Dalji kraj malenog zaljeva graden je: od tvrda pjetnjaka i tvori ni iza kojega se uvlai novi zaljev kojemu je granica drugi rr, gotovo sasvim od mramora. Ovo izmjenjivanje gline, koja je as vie:, as manje okamenjena u uvalama, i kompaktnih stijena na novima, ~to se trajno nastavlja gotovo do ua Neretve, re mramornih hridi, koje se na mnogim mjestima pojavljuju iznad vode ili se pak vide malo ispod srednje razine mora, i kamenitih otoka, koji se pruaju du dalmatinskoga kopna desno i lijevo od Diomedova poluotoka, sadni takve tragove drevne neprekidnosti da se misao promatraa mora prepustiti nagaa njima o mijenama to ih je pretrpjela kugla zemaljska i razliitim izgledima to su ih u drevno doba morali imati njezini dijelovi. U vodama to oplakuju ovaj dio primorja i primaju rjeicu Salonu morale bi sc na laziti jakovske kapice veliinom i finoom okusa jednake onima s Mitilcnc, koje su stekle slavu na crreima starih slikara. Oribazije1 ih posebno spominje i dodaje da u dalmatinskom moru ive i najcjenjenija morska uha, poznata vrsta koljaka lopara, kojima su, veli, zaini liquor Cyrenaica, ocat i ruta.

2. O luci, o gradu i o knjiinmoj povijesti Splita

Na obalama splirskc luke, nadesno od grada, pruaju se mnogobrojna obitavalita predgraa i dobro obraena prigradska zemljita. Medu ovima je spomena posebno vrijedno imanje: namijenjeno pokusima i sastancima Poljoprivrednoga dru~tva, podignuto kao valjan uzor i odravana o troku znama broja tamonjih plernia i gradana. Treba poeljeti da ne propadne u nezgodan as jedna rako plemenita i hvalevrijedna zaklada; roj je pokrajini prijeko potrebno da u njoj puste korijena ratarske nauke, jer su i u obradu zemlje i u utgoj stoke vrlo loe: upueni kako Morlaci, rako i primorski seljaci. Podno zidina Splita, kroz pukotine nekih gromada tvrda koljkasta kame O....S. 114 )/""' Imp. L 2. e. 60. sr&i Ljetnik IZ IV Sl, bto u >lufbt caro j11lij>JU Apost2te, njegov uhtje ..Siov>O hJm&u cnaldop<diJU u 70 kn11p, oci kotoh su sauvane 22.
1 OnbatJJC oz Ptrpnu.,

nja puna chin ita i numulito, koje se ovdje nerijetko vidi u vodoravnom razmjetaju, izbijaju mnogi potoii sumporaste vode iz kojih se esto pod veer iri neugodan vonj. Oni sa sobom nose velike koliine iskidanih bijelih vlakana kalijeva suUara. Kamenje koje ti potoii polijevaju izlijevajui se u more, nekoliko pedalja od izvora, sve je obojeno srebrnom bjelinom, rono onako kako je ono u Italiji po kojem reku vrui sumporni potoii u Sermoneti, prije nego ro se izgube u Ponrinskim movarama. Ali ovi u Sphru imaju neposrojanosti i promjena dostojnih svake pozornosti. Gospodin Julije Bajamonri,J ueni i marljivi istraiva prirodnih divota, tvrdio mi je da su ti potoii jednom puni obine soli, drugi dan budu uti i sumporasri, zatim bijeli i vapnenasri; ali te mijene kanda nemaju nik:tkva odnosa s promjenama vremena i godinjih doba. Gospodin doktor Urbani, vrijedni splitski lijenik i moj veoma cijenjeni prijatelj, primjenjivao ih je s dobrim uspjehom u razliitim bolestima, posebno kroninima. Od obojice ovih mojih dragih prijatelja valja oekivati dalja zapaanja koja e jamano biti dostojna njihova znanja i glasa. Splitsku luku posjeuju strani brodovi koji ru pristaju radi utovara robe to stie iz Bosne, primjerice, eljeza, koe, rukotvorina od bakra, vune, gunjeva, voska, auripigmenra, pamuka, svile, ira itd. Oko tih obala vide se uobiajene vrste gline koja je katkad pomijeana s pijeskom i vapnenastorn zemljom i rndijeljena na r:tlne naine ploicama bijeloga izbrazdanog lisnika. U modrikastoj polukarncnitoj glini nigdje nisam vidio traga morskim tijelima kojih se poneki primjerak nae u sivoj listiasroj. Na nekim mjestima, osobito iza kua u predgrau, postoji kora talonog vapnenca, rnale debljine i poloena vodoravno, koja se prua nekoliko palaca ispod poljske zem lje i sadri u sebi mnoge ulomke kopnenih ljuskara. Nju je nemogue pobrkati sa slojevima ro ih je srvorilo more, jer se oiro vidi da su je izgradile sluajne vode koje su se cijedile iz zemlje u zemlju i ru odlagale sedraste esrice kojima su obilovale. O velikim rimskim ostacima, koji tvore najpoznatiji ponos ovoga uglednoga grada, neu rei ni rijei. Ljubiteljima graditeljstva i starina dovoljno je poznato djelo gospodina Adamsa koji je mnogo darovao rim velianstvenim spomenicima uobiajenom otmjenou svoga drala za pisaljku i dubaa. Openito se ovdje grubost dlijeta i lo ukus stoljea natjeu s velianstveno~
1 J~liJC BaJamonti (1 .?44-1800), 1ijt611k pol1hisror, skl:.datdj, fonisov prijardJ 1praubc na plUOYO~Juna po Dalm;aot~ do mu dra~ne obavijesti o JlO'ijtSti, ob1bjima, vjerovanjima, na~ pt~numa. Sloboclou=n prosv)Ctitclt. bavio.., gO<o-o svim manstVmim disoplinama. ~ nJ'.';AO naspt3w ~ Homerovu rnorlalti1mu (ll ~ d'Omero}. Jedan t< od

n.a

na,osralcs1unJih ~nova Spln.J<e IID>I>Odarsk< akademije u kojoj je 1780. Fonis ato>O svotu (Od/a ofhffa dcJ castagno da introdursi ndla l).2Jmazia mtdJt=""<"}. Bdido JC ~ J>ICSm< 1 nJohovc melodije. Robert Acbms (1778-1792), g.ou~o arbitcla, uemik n<Okt.sicisrilb amnckture 11 ~kOJ 11 18. R. Nakon~ lr>liJI, 17.57. ujedno s franruslcim arhitektom <llnSRauom dobo u Spht !Idje_ je Stumoo O>Okleo,onovu po~ lako se~ ~a QIO n<kohko ~ (ml...&. su vTa":' >UmnJIe da JC uhoda}, u S\"om IC ~tom djelu Ruins of the Palau o( IM fmt>t'ror Drod..r- at S/>"latTO (1764) dao tondjno izs11 ~ ~ i upozono na nJttlnc amotdctonske 1ltultumo-pov1J<m< vn,..tnoot.
rupr.IW O uztiOIU nst<tll

San.'

'"""""""e

172

173

Ali zbog toga ne elim um:mjiri zasluge ovim uzvienim ostacima Dioklecijanove palae. Ja ih ubrajam medu najrovanije spomenike starine to nam preostae; ali ne bih elio da kipari i graditelji ue u Spliru radije nego na . ruevinama Rima ili lijepim tragovima nekadanje veliine Pule. Udvornost dananjih sranovnika slui na ast Spliru vie nego veliao Stveni ostaci starih graevina. Ovdje sam primio, i u drutvu na~ prtljubnnog milorda Herveyja i sfun, najbiranije izraze gostoljublja. Preasni kanonici bili su toliko ljubazni te su nam dopustili vidjeti neke rukopise njihova kaptolskog arhiva iz kojih bi se bez velika truda mogli crpsri mnogi podaci m ilirsku povijest, jer su neovisni i protivni Luciusu, Beniju i drugim uenim Dalmatincima. Medu rim rukopisima naosmo jedan evanelistar iz VU, a moda ak iz VJ sroljea, dovoljno dobro sauvan. Na prvom listu ita se poetak Evanelja po sv. Ivanu na grkome, pisan latinskim slovima; aJj pisar se pokajao Wog zapoeta rada poto je prepisao dva stupca, pa je iznova poeo na latinskome, sluei se Vulgatom kao izvornikom. Ovaj plemeniti grad raao je u svako vrijeme ljudima koji su se istakli u knjievnosti i znanosti. Ostavljajui po strani ljeropisce barbarskih sroljea koji su nam sauvali dragocjene dokumente, kao to su Toma Arhiakon/ Mihovil Spalarin 6 i drugi, on se u najbolje doba obnovljene knjievnosti ponosi Markom Marulicm7 od kojega nam ostadoe mnoga djela, tiskana i u rukopisu. Sada uza sc imam malen kodeks natpisa to ih je on oslikao, ali njihovoj izvomosri ne smije se u cijelosti vjerovati; u nae vrijeme izmislili bi sc mnogo spretnije. Od nadbiskupa koji su sjedili na splitskoj stolici prvo mjesto po uenosti zasluuje Markanrun de Dominis, rodom iz grada Raba, koji bi za sobom ostavio glasoviti ji spomen da se zadovoljio iMaknurim mjestom u fizici i matem:uici, te da nije previe pisao i izdvajao se u vjerskim stvarima. Njegovo djelce O trakama vida i svjetlosti u leama i drigi, rc drugo to ga je objavio pod naslovom Eurip ili o plimi i oseei mora, zasluuju to veu panju to su prethodila onim slavnim filozofima naega doba koji su 7.a.slueno izili na glas razvijajui istr nauke to ih je taj uem prelat pouavao. Veliki se Newton ponio pravedno prema de Dominisu zbog djelca iz kojega je izvukao prve teorije o svjetlosti. Vidio sam (a jednog u dana moda neto i objaviti)
Toma Arhiakon (oko 1200-1268), splo11k1 povj<Snoar i politiar, javni bi!jeinik i kanonik, borio sc im srtdst'ima da Split ,..a,v;o outonomiju, t< cb sc bicoma ne dopusti utjecoj u cr~"mm poslovuna. Napouo J poY1J<St i;~lonotalllkt (tJ. splusk<) erk.< ffistoria Salonitana od
1

graevine.

nei:tdane srvari Markanruna de Dominisa koje veoma mnogo slue povijesti njegova duha. Monsinjor Cosmi, 9 koji je na roj nadbiskupskoj stolici sjedio mnogo godina poslije Dominisa, ostavio je vrijedan spis o Klemenrovoj bu li koji bi morao biti medu rukopisima pokojnoga Aposrola Zena10 u profesor skoj knjinici Zanc~re u M lecima. Izmedu Splira i rijeke Hyader, podno brda Marjana, prua se lijepo i pitomo polje kojemu je zemljite plitko, pa je sroga izloeno su hoi iako se ini da ne bi bila nezgodna srvar natopiti ga skretanjem vode iz oblinje rijeke na prikladnu mjesru. Gromade ~to se susreu podno brda i na susjednoj ravnici graene su od leasta kamena koji je smjesom posve slian onome to rvori rri HH na Tab. X, ali je mnogo otporniji i posut kremenom koji je takoder least.

3. Rrt1evine Salone
Da bi se pohodili bijedni tragovi Salone, valja prijei rijeku dvije milje od Splita prema sjeveru preko loa mosta koji se prilino razlikuje od onoga ~ro su ga ovdje neko sagradili Rimljani. Hyader izvire u podnoju planine Klisa rako lijep i oblikovan re mu ne rreba sluajnih pritoka da se uz stanovito dostojanstvo slije u more. Pokraj njegova izvora na laze se okamenjene kosti u obinoj smjesi mra mornih ulomaka i icljez.asto-kamcnirc zemlje; poneki njihov primjerak uva u svojoj nadbiskupskoj palai monsinjor Garagnin, 11 poboan i gostoljubiv prelat, orac siromah a i osobito zasluan za prirodopis time ro je lijepo primio moga prijatelja gospodina Mnrtina Brwmicha 11", profesora u Kopenhagenu, koji mu je u znak zahva lnosti posvetio svoje djelce o ribama u Jadranu. Grad Salona, koji je bio rako velik i prije i poslije rimskoga jarma, sada je ubogo selo koje je sauvalo malo prepoznatljivih ostataka davna sjaja. Valjda su dva posljednja stoljea uni~rila ono ~to je bilo izmaklo barbarstvu sjevernih naroda koji ga razorie. U jednom vrijednom rukopisnom izvjetaju o Dalma ciji, to ga je n:1pis.~o senator Giambarrisra Giustiniani sredinom XVI srolje6, nalazim podatak o onome ~to je jo opstojalo u ono vrijeme.
upSiilL

MARTI.'o1 TH. BAUNNIOOI, lchto/oroa Massilimsis, et Sp= ld11h. Hadr. tt<. Ha/Hiat

IS '")<rOJatno mulo na Mihu MadJ<v (Miet.. , \<ladJ, dt Barl>ounis, J l~1350), povjnrutan o homan Spi u.. NJ<"&O'-o d)<'lo De gm11 Romanorum imp<!ratorum .r sun:mooum ponnjit!onH uklopoo J< u svqu f'OVIJC$1 Dalmxii< l Hr.-.tskc: Ivan l.ucX ( 1666). Marko Manol.t (J~SO..JSl~). ~t$lcj po..e, hurnan>St; posao hn<1tslu i btmSici; brinskim J< d)dima SY)CUku sJ.,,._ Njqcw.o JU<hw pM J< hrvarslo <p; '1'h)<"Sb Davidijada OStala je u rukopuu do mdll1C" naka >tolJ<L M~ su mu htvo1tska dJ<Ia (Su:,.., Poklad; korivnt) btla ~ n.:o qdokupnom hrva!Skom prosrono, J< Sttkao nuov OCI ~tske ~nosri Isaac Ncwlon (16<12- Jnn , C11&1cski nu<tm~nar o astronom, ,.,dm od najulaajnijih znansrvnuko 17. s<ol,a. SavO> se optd<om. nu<ema~>kom. teon)Om gr.avnacije, mehanikom itd

najstan~\remtn~

do n~\'i1 ~.

.,.kao

' StJc~n ~i (1629-170n, spht>lo ndbiskup (od 1678). roden u V~i; stupivfi 112 nadbtS~uptku >'?""" 4 JlO<)one ~to J< imenovan, brinuo se o odgoju kkr.a i na a. Pos<bno .. bri~uo o pgoi!;W'!'a. Ponao J" A: O.lla ll<llu da izradi hrv:~tsku grarna<iku i rjnik, osnovo j< splnskog >)CITICn<J<lit S)CITICno!nc knJibua: (1700), kojoj ~em<ljni fond soinjna knjolnia Ivano l'astna, bi~ knji!nibra Vank111kc btbhot<k<. 10 Aposrolo Zeno (1668- J7S0). Mkmon, ralijnski pisac i umjalc, autor ~h dram> 1 or.tron1a, t.n.ans:nenh n.spraVI a unamiJIV1.h pisama.. Ba\io Sit' i povijeu lcnjiicvnosri 1nununna okom. 11 Ivan Lub CannJon, rodom 11 Tf081~ kolovao ~ u PadeM, bio btskup u JUbu. ~ 1765. nadb.skupom splorslwn. Godo~ 1770. prirediovcaoipri)<nosmo6 sv. DuJma u k'nu J< priliku Juhi< BaJamonti kladao outonJ. ' 1 ' Mamn Th Brilnnodl (17J7-IS2n, danslu istr.lih-at; proua""" floru , faunu n1c ob.ak. Oj<lo koi< Fc>rt>S pomnJ<, oullo upro\ O J 768, j>O$\"CmO je splnskom nadbukupu l. L C>nnJmu.

1769. in8.

tt

174

175

.Plemenitost, prosrranost i velianstvenost grada Salone shvaa se po svodovima i lukovima divnoga teatra koji se danas vide~ po go~~mom k~~enJU od najfinijeg mramora to je razasuto i pokopano poom.m polJI~a, po l~Jepo~ stupu od tri komada mramora koji jo sroji uzgor na mjestu gdje se ka~e da 1.~ bio arsenal prema moru, te po mnogim lukovima ~ade~ne vrsnoce koy poivaju na veoma visokim mramornim :rupovim~, vasokama kohko .moze dobaciti ruka, i na ko jima je bio akvedukt sto je vodao od Salone do Sphta: u blizini se vide razliite razvaline i tragovi velikih palaa, a na mnogtm prelijepim komadima mramora iraj~ ~e srarin:ki narp~si; ali zemljite koJe se uzdiglo zatrpalo je najstarije kamenJe 1 naJIJepse stvao. Stanovnici sela moda i preesto potajno odvlae narpise i droge radove starih dlijeta, a.li njihova je gramzivosr rako razmjerna ~arbar:sr;,u ~ ~dije razbijaju i unitavaju svaku stvar negoli da je dadu po umjerenOj CIJena. Ja sam pokuao neke lijepe, tek orkrivene ploe spasiti iz opakih ruku jednoga seljaka koji je ve otetio mnoge koje vidimo kao ulomke u pragovama njegovih prozora i vrata; njegova je pohlepa pomrsila moje raune, pa sam se morao zadovoljiti time da ih precrtam. Vd ik broj neobjavljenih natpisa iz Salone skupio je j~~n m~rlj~vi gra~a nin Splita, ali ih njegovom ljubaznou nisam mogao do~m. On th Je nama Je nio ilustratoru onih ro se, najveim dijelom izobliem, nalaze u drogom svesku knjige /Uyric11m sacrum; a ja se to manje usuujem potui~ na .to da. jeraj slavni ovjek dobio prednost ~ro sam daleko od roga da sc bavun nJiho:am opirnim crtanjem, jer bi me to udaljilo od moga glavnog pre~.meta. Moz~a bih bio potpuno zanemario davne ostatke da me tOvanja vn1 edan pnm!er gospodina Toumeforta nije ohrabrio da ih usput spomenem. Poto z~~un spoznah koliko lako grijee ili opisuju oigledne i djetinjaste stvari oru koJI ~ prihvaaju razjanja~anja starinskih stvari bez prikladna i duga prouavanJa starine, to me je poraklo da svu ovu icrvu prepustim nakama svoga veoma uena i obrazovana prijatelja, grofa opata Girolama Silvestrija iz Roviga, ~~o ro u h1iti sa svim onim to mi od starine zapne za oko na moJim putovanjima. Svakidanja opasnost unitenja prijeti svim stvarima ove vrste ro su rasute po Dalmaciji; i zbog takva alosnog razloga pomislio sam da ma je dunost o rome progovoriti. Nadam se da me neete osuditi, nego da et~ odobriti moju marljivost koja e moda unijeti malo raznolikosti re nee bm neugodna u mojem spisu, na alost, dosadnome zbog suhoparnosti paleontoloke grae. Kada uboge caxvaline Salone ne bi bile dovoljne da se tono odredi mjesto gdje se ona uzdizala pruena uz morsku obalu, 10 bi posvema jasno naznaio Lukan: 12
12 Marko Anej Lukan (39-65), lorinski pjesnik, roen u K~>r?u?i u H!spniji.' p~oci.~ni~ s:nmovlnal sudionik urote koju it orgou\izirno Piton, u~ .sod~ tw~na ~m ~eb1. reze zt~e 1 svjesno odla1j u smrt. Njegov cp Pharsalin (ili De bello <alllli) SVJed<Xa koloko J< b1o ogoraon protivnik monarhije.

Qua maris Adriaci longas ferit unda Salonas,

Et tepidum in molles zephyros excurrit Hyader.
Cezarov tekst koji Salonu postavlja na edito colle vjerojatno je iskvaren; drugo se ne moe pretpostaviti, jer on je morao poznavati pravo sranje rih mjesta. U ovoj rjeici, koja ne tee dulje od rri milje zavlaei sc od mjesta do mjesta pod scdrasre obale, po obraslim spiljama ivi i~vrsna vrsta pastrva. Ovdje se nadahnuo neki pisac, vei tovatelj dobra jela nego djela velikih ljudi, re nam ostavio napisano da se Dioklecijan (uinivi gore nego Elav) odrekao uitka upravljanja gorovo cijelom tada znanom xemljom da bi na miru jeo do grla tu ribu u svom velianstvenom sklonitu u Splitu. Ne znam je li Dioklecijanu riba bila toliko draga koliko mu je bilo drago povre, ali vjerujem da bi i neprodrljivu ovjeku Split morao pruiti divan boravak; a da bih to vre povjerovao, zamilj am zaodjenuru drevnim umama oblinju planinu koja svojom stranom golotom u nae doba zrai nepodnoljivom vruinom u ljemim danima. Potpuno je jasno da su prisrup dobroj filozofiji i moda malo raxborite politike bili povodom Dioklecijanova povlaenja. Proivio je mirnih deset godina u Splitu, a moda bi uivao u jo duljem ivotu da ga nisu uznemirila Konstantinova i Licinijeva pisma. Unato svemu zlu to ga ovom dalmatinskom caru pripisuju kranski pisci, vie poboni nego nepristrani, koji su prepisivali jedan od drugoga; valja priznati da je on bio ovjek najveih zasluga koji se uspeo na prijestolje ne okaljavi se graanskom krvlju, voen samo osobnim vrlinama, i koji je poslije dvadeset godina ea revanja dao moda najvei primjer filozofske umjerenosti za koji se ikad ulo na svijena. Smatram istaknutom Dioklecijanovom zaslugom to to ga je u Carevima pohvalio Julijan 1J koji bi ga jamano bio ocrnio da je mogao.

4. O planini Klisu i o Mosom

Desno od Hyadera die se planina koja obino nosi ime Klis po rvravi to lei oa jednoj njezinoj kosi. Njezina je okosnica od iste smjese, as sive, as modre, to sam je prije opisao, nestalne tvrdoe i nizanja slojeva. Gromade uruene s vrhunca, koje se susree usput, as su od obina dalmatinskog mramora, as od najrvreg pjecnjaka, as od jaka leasta kamena. Veoma je udan izgled nekih slojeva ro tvore istureni bok planine Mosora suelice putu uz Klis, lijevo od duboke doline kojom tee Hyader. Oima onoga tko ih promarra izdaleka oni predsravljaju mnoge razdiobe to opisuju
Gdje val Jadranskoga n1orn udar;:~ o Sulonu koja se izduila, a blagi se Jndcr obraa prema miokim Zefirima. (lldl. c:iv. 4,4045) u Flaviu) juli:anus: Augu$1U$, Julijan Aposnua (JJ l-J63). Tciio -za obnovom Rimskoga carstva, a u krf.lnstvu vidio naJ~ protivnika. IC' z.amisli. Pisac i mea!tl:t.

176

,..po_,.

krune odsjeke poloicnc jedan povrh drugoga s krajevima okrenurima u visinu, dijametralno oprene onome to se obino zapaa u naravi zakrivljenih slojeva. Tko bi ih elio prosuditi izdaleka, bio bi neoprezan i i.zvrgao bi se pogibelji da im dade neko glupo objaJnjenje; rako, na alost, znaju uiniti i veliki prirodnjaci kada icle odgonetnuti neku udnu pojavu poslije povrna pregleda ili prema tuim izvjetajima, poput onoga gospodina koji je napisao prirodopis vicarskih Alpa :1 da tamo nikad nije putovao. Uzdignue krajeva slojeva na Mosoru varka Je u oku zbog udaljenosti i nieg poloaja mjesta s kojega se mogu promatrati. Na svom prvom putovanju onamo pomislih da spadaju u one ale ro nam 1h je drevno more ostavilo skrivene u utrobama planina, a vrijeme i buj1a: katkad ih otkrivaju da mue mozak paleonrologa. Ali daleki me 1zgled prevano. Priv1dm krajevi polukrugova nisu uope tab; nego su vrici oboda onih slojeva ~to su ih otkrile 1 odvojile po\Temene vode i to od vrha do podnOJa toga breuljka sroje vodoravno poloeni jedan povrh drugoga. Izdvojena hrid na kojoj se u7di7-e Klis najveim je dijelom od mramornog pjdenjaka kojemu je podrijetlo podmorsko, jer se izmeu kamena i kamena nalaze zarobljena osamljena morska tijela. Sami pak kamenii koji rvore taj pjeenjak sad rie lenrikolare mnogo ranijega posranja nego to je kamenita smjc~a u kojoj su sada. Osnovica hridi od brusnoga je kamena koji odgovnra ve opisanu kamenu u splitskim zaljevima; a izmedu njega i mramora tee nesmln:1 ila 1vrdoga vapnenca, puna ovapnenjenih ljuskara koji su esto nabijeni okame1 tjcnom biruminoznom zemljom. l u pj eenjaku se vidi poneki cm kameni , dij ete dalekih i davnih vulkana. Kada sc s jeci! tako visoka mjesta prouava izboinu toga brijega, vidi se da je odijeljeno mt strn nu od ostnrktt planinc i dn se oba sloja slau kako po smjeru, rako i po grni. Svijen i slo jevi i da lje varaju oko sve dok promatra ne dospije u poloaj da ih vidi vodoravno; rada zabluda iezava. Tvrava je Klis izvan svake sumnje 'Avlifpov kod Diona Kasija i Mandetrium kod Plinija. Prvi od ove dvojice starih pisaca, kada opisuje opsadu i juri~ na nj pod zapovjednitvom Tiberija, poranko opisuje njegov poloaj velei da ne bij.tk tu u blizini nikakve ravnice, a planina bijae nepristupana, strma, ispresijecana provahj:ama. Dod:aje da Tiberije, videi kako mu se izjalovik m;Mtopna poJaanja koja su se uspinjala iz rabora u Saloni da podupru RtrniJane, zapovjedi da se jedan odred vojnika uspne vrlemim stazama i dosqpte vi~ine izn;~d Anderija; tako su Uiri razbijeni, a rvrdava prisiljena na predaju. Sada IC Klis za isra malen komad puta iznad Salone, sagraen na nepnsrupanoj khsun, okruknoJ provalijama i j~ nad kojom se uzdiie vrhunac plamne. PlintJC pnpovijeda o Maodetriumu kao o mjesru koje sc proslavilo djehma na oruiju. Takav je Klis bio, na alOSt., i u vremenima kOJ3 su bhie nama, a bir e takav oper im bi rata oalosti Dalmaciju primiu6 se tom uskom i valnom prolazu.

And:non

Spo n u ovojim Putovanjima izvjetava o natpisu to ga je naao na Klisu, a sum gn je vidio u Trogiru, kada spominje zaklone nainjene na a:sti od Salone do Anderijn.

S. O kraju gdje obitavaju Morlaci izmeu Klisa i Sinja, o dolini Lumte, te o ipalovtt vri/u
Da bi~mo proJii iza Klisa deset-dvanaest milja u unutranjost pokrajine, presjekosmo krat koJI JC bio as brdo, as dolina, ali goro,o uvijek jednako krievu i labo n:apuen. Vrarolomi Klapavice, silazak niz Kozinje brdo, dolina Dra:ln1ca koJa je kamenita i neobradiva premda je ra'-na, te planina Kriiica diJelOVI su ui.asne pusnnje koja moe zastraiti svakoga revnog purmka pnrodnjaka. Sav taj nagib graden je od mramora koji je pogibeljan za konje jer se na njemu jedva mogu odravati, a sva je dolina srrana zbog gu~ta kamenja, poloena o~trimice, koje rvori rio. Rijetko grmlje, kriljava drvea i mno;rvo trnja, po kojemu Draanica nosi ime, djeluju jo gore nego ~to bi ~jclovalc gole srrahore, jer zapreuju onaj tegoban pur i ine ga jo nezgodniJim. Podno planine Kriice leii lijepa dolina Diona koja ima dobre panjake i plodnu t.emlju, n prorcic se ukrug gmovo deset milja i sva je okruena brdima. Nije obradcna k11k0 bi mog.la biti, jer su Morlaci veoma da leko od poimanja dobra, pn i osrednjega rara rstva. Od Dicma se kroz Zenski klanac, zatim po brd u Moj:111kn i naposljetku kroz Kukusov klanac silazi u prostrano i lijepo Sinjsko polje koje nntapa Tilurus ~to se sada zove Cetina; o rom dijelu kraja opet u govoriti ondje gdje budem izvjetavao o izvorima, roku i uu te rijeke po kojoj sc 0 11 nekada zvao Cetinskom kraj inom. Kada se zae u kraj gdje ive Morlaci, nije rijedak sluaj da se nadu brda, jezeru i polja ~to u svom imenu uvaju spomen na neto to se ru zbilo. Toga su postanja prolaz nazvan enski klanac i brdo koje se zove Mojanka. Postoji pjesma, sauvana predajom medu Morlacima u rom kraju, koja pria o alosnu sluaju Jednoga ovjeka kojemu je bila ukradena djevojka po imenu Anka. Traio ju je nou po cijelom brdu i dozivao je viui na sav glas: Moja Anka ; to tt rei : Annuccin mia; po rome je planina dobila ime koje i 5ada nosi. Razna oblinJa mjesta imaju imena koja se odnose na razlii re pojedmosri ove pne. Nakon ira va elJna naporna pura po tako teku i ne:naseljenu kraju stigli smo u Si OJ, f\ rda,u nedaleko od rijeke Cetine, o kojemu u podrobniJe govorin na drugome mJesru. Tko ne eli 1i tsum purem pol:uei iz Sinja na povratku u Split, moe udanti preko Rado~ia, ro je malo vie prema sjeveru nego Mojanka; ali prije nego ~o se ir ravno zaputi, prirodnjak e poeljeti malo skrenuti izvan ruke da
Un5kJ klanac; 1/ POJilO trngusto d~lla donna,
11"

DIO CAS~

/..rb. $S.

01'1114, rm,

pos<bno fJ'Ihuro (rj.

draa,

diraka).

178

179

ode vidjeti dolinu lu:me i jarugu ~vanu E>ipalovo vrilo. Na rom mjesru, ko!e od mora odvaja prostran lanac planina irok dobrih esnaest milja, postOJe raspoznatljivi dokazi nekada~njcga ld.ita morskih voda, rc moda ne ~nje neoborivi dokazi ljudskoga boravljenja na slojevima ;10 sc danas zavlace u podnoje brda. . . .. .. .. . . Dolina luane okruiena JC blag1m br~uiJCima kOJI se na 1hrskom JCUku zovu Glavice. Oni le-:ic uz podnoje visoka kamenira brda i graeni su od jalove morske zemlje koja je as bjeliasra, as modra, raspor~~a u v~~a pravilnim slojevima, tc dupkom puna rurbinira, a na nekim mJesnma b1~elih: sjajnih, poluovapnmjenih, ncob1mh morskih d'olju~ruraca. Na vanJs~oJ povrim crvorine, ne ~i rc od trin p~a, ~brojio sam ih vik.od ~~eset: ~re vrsrc i veliine. Ali svi slojev1 ne obilUJU nJuna Jednako, kao sto sv1 rusu m ISte gustoe i boje. U nekima od nj1h nade se zarobljena morska alga i poneka slamk:l ugljena od spaljenih trava. Najzanimljivija razlika to se zapaia meu ovim razliitim morskim zemljama jest veoma velika nejednakost teine. Od dva komada jednaka obujma, U7.Ct:l iz dva razliita sloja i puna morskih rijela, onaj koji sadrii slamice ugljena rei dvostruko manje i podsjea na pepeljaste plovucc s vulkana, premda izvana ne pokazuje upljikavosri.. . . Tc ugljene slamice nisu jo~ proete bitumenom; mrve se 1 ostavlJaJu.:"' rrag kao ugljen od slame na naim ognjitima. Sjeam se da sam sh~e ugljenie vidio u zclcno-ieljezastoj zemlji koja se nalazi medu vulkao~k1m marcrijama brda Berico blizu Vicenze. Slojevi osrednje stvrdnure zemlJe na breuljcima luane rako su dobro razdijeljeni vodoravnim nagnutim crtama da bi sc mogli vaditi u velikim ravnim ploama kao kriljevac ili krisralinini crepovi. Jarii to ih je kinicn iskopala na kosania ovih breuljaka, slijevajui se u dolinu, doputaju da sc i~vana vide njihova nutarnja graa, re raspored i boja slojeva. Idui pola milje naprijed prema uiem dijelu doline, susreme se kori~ bujice ipalovo vrilo, to znai izvor obitelji E>ipal; ona sa sobom nost najrazliitije marerije. U njezinu ;Jjunku ima pirita, ;koljkasrih gcoda u kojima su zarobljena morska tijela ostala veoma bijela i savreno sc oduprla oropljcnu 7 .eljezu. Ima ru kremena eme i svake druge boje, veoma finih komadia ahata punih morskih rijela, oblutaka brusa i pjecnjaka, te raznih vrsta jednosrav nih vapnenasrih mramora donesenih s viih brda. Osim svih tih proizvoda mineralnih i morskih brda, 1ma tu bezbroj komada zgusnute teke lave, ovdje crne, ondje sive, i okammjena ugljena, i kalasre biruminozne zemlje, crne poput ahata, pune prebijelih morsloh rjc:leaca. Razne vodoravno oagnure ile rc zemlje javljaju se najprije du korita bujice imajui iznad i ispod sebe druge slojeve morske zemlje koja je slabo zgusnuta, a ipak je openito puna ljuskara. Idui jo dalje, korito se suzuje i na vie je mjesta potpuno iskopano u bituminoznoj zemlji; ali ile sc redovito izmjenjuju. Kako sc iznad breuljaka doline Luane diie kamenito brdo, rako sc iznad slojeva razdijeljenih E>ipalovim vrilom die vee brdo graeno od razliitih tvari to ih bujica nosi sa :;obom za velikih povodanja. Na krajnjoj granici ampelirine zemlje, koja se
180

naposljetku vidi pod jednim slapom bujice i na raznim eljezastim gromadama palim s visine, nalazi sc korijenje i deblo pougljenjena srabla s opsegom od rri stope. Kada sam bio ondje, jo je stajalo u prirodnu poloiaju i vidjelo sc kako mu iz panja i7Jaze korijeni savreno cjeloviti, do najmanjega grananja. Ponio sam ih sa sobom nekoliko koji su oblikom slini mahunama rogaa, ali su pougljcnjeni i sjajno crni. Osobitost po kojoj sc ro pougljenjeno deblo radikujc od mnotva okamenjena drvea u rome je to je bilo odsjeeno sjekirom ili kojim slinim orudem malo vie od stope iznad korijena prije nego to su ga pokrili morski slojevi. Ponovljeno isuaivanje njegova poloaja i sadanjega stanja sravlja izvan sumnje ru drevnu istinu. ile morske zemlje ro ih razd''3Ja bujica teku pravilno preko dva lakta povie mjesra to ga zauzimaju kon Jenje i panj. U njemu ima lanih zasjeka u koje sc zavukao birumen. Deblo je k tome bilo napola zakopano kada sam ga, vlaStitim rukama kopajui zemlju, iznio na vidjelo, voden pri tome sumnjom koja mc obuzela zbog prirodna poloaja korijenja. Prepuram onome tko zna vie od mene odluku o rome koliko je stara sjekira koja je odsjekla to stablo od kojega nam se sauvak ostaci, te u kojim su vremenima nad rim zemljitem vladale vode mora koje je sada daleko od nas, a tu je odloilo rako neobinu koliinu udnovatih ljuskara. Ugljeni fosil i ampelirina zemlja u E>ipalovu vriJu, premda su nekoliko milja od obale mora, mogli bi postati probitane stvari, ako ni za ro dmgo, bar za destilaciju rakije zbog ega se inae sudbonosno pustoe primorski gaJCVI.

6. O planini Sutini i o mjestima oko nje

Birajui put za povratak u Split, udarismo ma.lo sjevernije da se ne vraamo istim krajem kojim smo doli. U blizini Radoia vide se ruevine

raspuklih planina i osamljene gromade mramora izvan svoga prirodnog mjesra; le~.c na slojevima morske zemlje, ali ne bi bilo lako pogoditi jesu liru pale u doba kada su vode pokrivale ta mjesta ili poslije njihova povlaenja zbog kakva porresa. Raznoliko mnotvo morskih rjeleaca nalazi se medu tim ruevinama, a dui podnoja planine Sutine, u duboku koritu bujice koja ga nagriza, ima obinog;~ sirnoga pj~njaka s crnim mrljama, a nije rijedak ni sivi, pepeiJasri, cmobijeli i ruiiasri mramor. Ova planina, kojoj je vrh takoer gtadm od talonog pjeenjaka, 1ma srednji dio sastavljen od vapnenasroliskunasra ikriljevca razliite tvrdoe i Slllpnjeva crvenkaste boje koja vie odgovara mineralnim nego vapnenakim brdima. U jednom sloju roga kriljevca, koji se prua u veoma tankim listiima, vidio sam otiske koljaka retina. Kada se prijee ra planina, dolazi Hamu ili Gornji Mu, mali zaselak sagraden na modri kastu pjecnjaku koji je neprikladan za plemenite radove. Ovdje vidjeh nagomilane mnoge ploe mramora ili vapnenasm kriljevca, donijete s ne znam kojega viega brda. U nekima od njih ima okamenjenih
181

ljutura koluriavaca i grana rupiasrih koralj:~ ; druge su smjesa re.lina i anomija, duboko izbrazdane poput onih to se nerijetko nau okamenJene u brdima oko Verone. Kada sam jedan komad roga ljebasroga mramora, ponijevi ga sa sobom, dao oistiti, postao je sivkast, raman, osut bijelim zvijezdama koje nisu nita drugo nego vodoravni presjcci malenih srupiasro uglasrih krialina. Jedna od poxrina ovoga mramora u prirodnom stanju pokazuje izboine okameojenih koljaka, drug3 njihove udubljene otiske. Ispod zaseoka prua se osrednje polje preko kojega prijeoh da bih proitao neki natpis koji je tu iskopan prije nekoliko mjeseci. Najznaajnija stvar to sam je ondje vidio veliki su komadi pjeenjaka s pjegama ljubi:tsre i drugih prekcasnih boja. Od nj ega bi se mogli izraivati divni stupovi i velianstveni spomenici da je mjesto manje udaljeno od mora ili da su prohodnije ceste to do njega vode. U Rimu se vidi stari pjeenjak veoma slian ovome, upotrijebljen u najuglednij im djelima; klesari ga znaju pod imenom breccia corallata. Tko zna nije li u minulim sroljeima ovaj kraj, u kojem su utemeljene rolike rimske kolonije i kojim su esto prohodilc vojske, imao iroke ceste kojima su se sada odjednom zamcli svaki trag i spomen? Gizdavac i Prugovo dvije su doline preko kojih su nas poveli nai vodii da nas vrate na put prema Klisu. Krune su i sa svih strana zarvorene brdima. Cinilo bi se da moraju imari duboku i plodnu zemlju, ali nije rako. Ravne jesu, ali su ra.ko siroma~nc zemlj om i bogate otrim kamenjem, te izgledaju kao vrhovi starih i golih brda koja su se uruila zbog propadanja temelja. Takva uruavanja znaju se zbiti u krajevima sa spi ljama ispod kojih reku rijeke i gdje se gube vode koje se sliju s vel ike povrine. Prostrana dolina Prugovo esto se zimi preobrazi u veoma duboko jezero da bi malo-pomalo presahla potkraj proljea. Solinska rijeka, koja ve znarno jaka izl:tzi iz podnoja brijega, i rijeka rrogirskih mlinova duguju vjerojatno svoje podrijetlo i porast vodama to propadaju pod zemlju iz ove i slinih dolina.

7. O rnevi11ama Epetiuma i o okami11ama rt 11jiiJovoj okolici

Sest do sedam milja od Splita prema istoku i rri milje od Salone ostaci su srarog Epetiuma, kolonije stanovnika Visa. Mjesto se sada zove Stobre. Idui ramo kopnom iz Salone, prolazi se pokraj raznih lukova Dioklecijanova akvedukta, koji puk zove Suhim mostom, re ispod jedne osamljene gromade doslovno nazvane Kamen* koja je u prijanjim vremenima nosila neku rvravicu, kako se moe zakljuiti po ostacima zidina to jo postoje. Poloaj Ep.eriuma bio je predivan. Grad se uzdizao na morskoj obali, ali na zaravni kojn je pril ino poviena iznad razine vode. Lijepa rjeica rnovnica.. ,
Ht'lnuntholitlms A~tontiae deperditae, novonstriJtge. l.JNN. Sys(.
Kamen., sasso.
Nar~

ill. p. 163.

Ht'lmirrtiJ. lsidis Asteriae. ln--"N. Asteria rolunma angulis obtush. SafEUCHZ.

tn<wnia (X.1movniza) dobiva imc od im (x;am). i to n2tlirskom jeziku znai mlin
(muli~to).

kojoj dosad nisam uspio pronai ime u starih geografa, ulijeva se u more u njegovoj luci koja je po prosrranosri sposobna primiti mnogo brodovlje, ali u nae je vrijeme plitka dna, moda zbog nanosa rijeke prepurene samoj sebi. Oblinja su polja divna, premda ih se malo obrauje. Turci su ovdje bili nainili solane; ali promjena kojoj se podvrgla zemlja, prelazei ispod osmanlijskog jarma pod mletaku vlast, donijela je zaputanje solana. Ipak raj komad ravnice to su ga one zauzimale nije vlaan i nezdrav; on zove neku razumnu ruku da iskua koliko vrijede nepresuna voda blize rjeice, blagost podneblja i prisojnosr roga kraja. Du obala malene luke Srobrca jo se vide prepoznatljivi tragovi drevni h zidina Epetiuma koje su, dodue, bile sagraene od trajne grae, ali bez one istananosti u spajanju kojoj se divimo na rimskim graevinama. Podzemni kanal, od kojega izljev jo postoji u prvobimu stanju, a zavlai se duboko ispod skrivenih razvalina grada, pokazuje da je u davna vremena sluio za otjecanje voda. Blizu upne crkve, koja je dobru etvninu milje od luke obale, opaaju sc temelji kule koja je ririla Epetium s re strane; i sama je crkva sagraena na temeljima drevnih zidina. Zavaravao sam se da u tu nai neki vrijedan grki natpis, pa poradi roga ne propusrib pretraiti svaki kutak sela; sve bjee uzalud. Ima ulomaka latinskih natpisa koji su zaista nevrijedni. Morao sam se zadovoljiti rime da prepiem samo jedan itav natpis na koji sam naiao u crkvenom podu. Vjerojamo je da su mi tamonji stanovnici skri li jo koji drugi; oni su redoviro sumnjiavi prema strancu, osobito prema Talijanu; istini za volju, nem3ju u rome uvijek krivo. Rjeica rnovnica ne dolazi iz velike daljine. Ima slabaan poetak izmedu Skveria i Dubrave na obroncima planine Mosor; nedaleko od izvora stvara vodopad, zatim okree kola nekoliko vodenica; nakon roka od pet milja estito se ulijeva u more. U njezinim vodama ive ribe izvanredna okusa, a morske vole plivati oko njezina ua. Stoga stanovnici Stobrea znaju gacati bosi po luci u ribanju kojemu bi s pravom trebalo dati ime lova, jer tu se ribe progone, ranjavaju i probadaju kolcima sa eljeznim iljkom. Poelio sam orii u seoce movnim, kako zbog roga da malo istraim rok rijeke, rako i zbog toga da vidim natpise koji su gore u jednoj crkvi, kako mi je reeno u Stobreu. Pura ima malo vie od tri milje. Prvi breuljak to sam ga morao prijei zaustavio me zbog neprebrojive koliine rasutih numulita koj ima su mu pokrivene padine; nakupio sam ih prilian bro j, savreno ouvanih i znatne vel iine. Ima ih stijetcnih, pa i s vanjskom spiralom; meu njima sc nalaze okamenjeni osrraciri i kljunasti hclminroliri slini bijelim Amonovim rogovima, od one iste vrste koja je posve obina u glinama Brendole i Grancone u okolici Vicenze. Zbog djeaka iz sela ponestaje dobro sauvanih numulira i hclminrolira, jer ih oni skupljaju radi svojih igara. Oni znaju i pravi as za skupljanje, i ne proputaju ih pobrati odmah poslije velikih kia. Tako u brdima pokraj Padove izmeu ''rhova Venda i Rua znaju djevojice skupljati entrohe ili srupaste asrerije, kojih sc ondje nade u velikoj koliini poslije kopnjcnja

182

183

I ; .z

snijega, da bi ih kradom bacale na oganj i uivale u iznenaenju, a kadgod i ll strahu to ga ll nazonima izaziva njihovo n:1glo pucketanje slino praskanju morske soli. Dvaput sam ~amo zbog njih i:1o gore i dobro sam uoio njihovu nestaicu, jer su me mnoge ruke prerekle. Brdo to ga prosijec::~ru vode 2movnice sasravljeno je od pjeana kamena koji je as siv, as modrikast, bt7 vidljivih tragova okamina. Lijeva je obala rjeice vrlema, jalova, neprhrupana; druga je obraena ili bar zasaena, posebno lozom i smokvama. Kukac ~tetoina na ovoj posljednjoj vrsri ploda rako je rasprosrrnnjm da sam samo na Jednoj smokvi, malo veroj od obinog oraha, nabrojto viie od ~;und~t novrh izraslina, a na samo jednom listu storinu pedeset sedam; grane u pak bile potpuno pokrivene njima. Kada sam stigao u ~ 2mo,mcu 1 popeo se do upnikove kue s izgledom ovjeka koji je urno pJeaio !jeri, pod biem arkoga sunca u podne, stnnim i kamenitim putem, izloih mu svoju elju preko zaslunoga vodia, jer se ne usudih sam ro uiniti od straha da mu ne povrijedim uho loim izgovorom ono malo thrskth rijei. Taj negosroljubivi i sumnjiavi ovjek apsolumo je odbijao otvoriti crkvu i nije htio popustiti molbama koje su mu se UZa5topno upuivale s najveom moguom poniroou. Nije odgovarao nita drugo osim neu (no11 voglio), pa ro god mu vodi govorio ili ja mucao. Zbog roga krurog postupka izgubih strpljivost; nisam se vie skanjivao govoriti ilirski, rc provalih u nabrujanj e tako opirna popisa naslova protiv roga nepopusrlj ivn ovjeka dn vjerujem b ko sam u nj ubacio ne samo muke psovke nego i grdnje to sc govore enama. Dob.ri me upnik osravio da grakem i mirno se :wrvoio u svoju kolibu. To je bio prvi i najznamen itiji, dapae gotovo jedini primjer negosroljublja to sam ga susreo u Dalmaciji; ali ja sam ga tada rako osjetio, re ne mogu n da ga ne spomenem. Nebo vas sauvalo, go;podine, susreta s rako rvrdokomim i neljubaznim ljudima u planinam:l to ih idete pohoditi i iz kojih ete donijeti velik broj vanih podataka, re francuskih i njemakih zapaanja, kao i sa svakoga drugoga vaeg putovanj:l od kojega e uvijek s pravom mnogo oekivati Republika prirodnjaka! 2eljno se nadam vaem povratku u ove krajeve, jer me uz vau osobu ner.wjciivo vciu divljenje koje utim prema stalnoj kreposti i spona zaJednikog prouavanja zbog kojega vas volim i tujem izmedu svih paleontologa ~to th poznaJem, jer se nijedan od njih ne moe s vama usporediti otrinom gledanja, ronoSu ispitivanja, hrabrom odlunou i neumomou s kojima kr~te na planinska putovanja.

VELESTOVANOM GOSPODINU

GIOVANNIJU MARSILIJU
PROFESORU BOTANIKE NA SVEUCrLISTU U PADOVI, Ci.At>.'U KRALJEVSKOGA DRlJSTvA U LONDONU ITD.

O TOKU CEliNE ILl TILURUSA U STARIH PISACA

daljite se malo od svojih neumornih botanikih traganja, veoma ueni i ljubljem prijatelju, pa purujre sa mnom du slabo poznatih obala jedne rijeke ~to su ih neko pohodili srani rimski vojnici koji su ~e tamo doseljavali. Pozivam vas da prijeete krcvire planine to od mora odvajaju lijepe kopnene krajeve Dalmacije u kojima danas sranuju Morlaci; ali neka to bude s manje neugodnosti nego to S:lm ih ja ponekad pretrpio pri prelaenju. Vi sre ljubitelj znanosti svake vr~re, pa erc moda sa stanovitim uitkom irari razliite pojed inosti to erc ih, idui od izvora do ua Tilurusa, susretati slijeva i zdesna na svom putu; i nc~rc mi u grijeh pripisivati poneko umjereno zastranjivanje kojemu sa m sc katkad prepustio zbog slinosti grae. Trud io so m sc dn ne budem dosadan; ali ako sam takav posrao nesvjesno i proriv svoje volje, neu vam uzeti za zlo ako ovo moje pismo bacite daleko od sebe. U potpunosti ~azurnijcm koliko bi nepravedni bili nametnuta dosada i gubitak dmgocjcna vremena jednome zaslunom ovjeku kakav vi u istinu jcsrc po opem priznanju u Italiji i najku lnarnijim, od nas dalekim sjevernim zemljama. Vde su ure dmgocjene u Republici uenih ljudi; zbog roga ih ne elim prisvajati nego item samo njihove ustrike.

1. O izvorima Cetine

Pokraj malena zaseoka Jarebice, tri milje od Vrlike, podno jednog su mrnmornoga briJega etiri glavna izvora Ttlurusa, to ga stanovnici zovu U1inom, koji se poslije kratka toka svi slijevaju u jedno korito dajui rome mJesru ime Vrilo Caine. Kraj kojim protjee ova rijeka u minulim je vremenima nosio na51ov grofovi je ili upanije i ovisio je o jednom posebnom malom knezu; ali nikad niJe bilo grada koji bi se zvao Cetina, a jo manje ga ima sada, tako nelo geograft, posebno gospodin Buschlng1, navode njegovo ime j jo dodaju je-uro koje ne postoji. Porfirogener je Cerinsku upaniju zvao Tzenrzena. Ci m sam prvi pur pohodio izvore ove rijeke u drutvu milorda Herveyja,
Aneon Fr~cdrch Blhchmg (ln4-1793), prorosrantsld roolog i geograf. auror djda Erd~ scbrciblmg (od 1754. do 1792) u ll knjiga, u ~ojcmu su opisane mnog< :r.<mlj< Evrop< l Mij<.
1

186

L87

dva su mi sc od njih uinila vrijednima posebne pozornosti. Bregovi to se prostiru izmeu planina Kozjaka i Dinare i svojim podnojima tvore krunu lijepim cetinskim poljima, uzdil! se razmjerno zadiranju u kopno i spajaju se s brdom Hrsovccm. Zbog vanjskog izgleda, na kojem se esto vide nepravilnosti slojeva to tvore bregove, moglo bi sc posumnjati da su oni urvine drevnih planina; ali ja se ne bih usudio ustvrditi to zastalno, premda sam ih uzastopce promatrao; trebalo bi re urvine vidjeti svisoka i izbliza. Izvor to ga najprije pohodismo stotinjak je koraka od zaseoka; podnoje brijega .ini polukrug oko njega. Bistro jezerce to ru lei gotovo skriveno liticama i sjenama stabala irna promjer oko trideset stopa; okolni stanovnici tvrde da mu oema dna; bacili smo u nj nekoliko bijelih kamenova razliite veliine i izgubili ih iz vida prije nego to su se zaustavili. Voda se u njemu gotovo ne giba, ili bolje rei, izvana se ini kao da se ne giba osobito. Ali koristi se nagibom, re izobilno istjee iz jezera i tvori znatnu rijeku dva pukometa nie. Bezbrojne pastrve, neke od njih teke i dvadeset per !ibrica, izlaze zajedno s vodom iz nurrine brda, a vide se i druge razliite vrste obinih rijenih riba: ali otvor to im slui za prolaz nije dosrupan i ne vidi ga izvana onaj tko gleda vodoravno. Da bi ga se otkrilo, treba stari na jedan hridinasr kraj polukruga i gledati na nj odozgo. Oko est stopa ispod povrine jezera nazire se posred vode mramoran prag u obliku velika nepravilna luka koji se mnogo izbouje. Ispod njega izlazi voda; a njezino vrrloino gibanje, koje se na povrini malo ili nimalo ne zapaa, otk.ri,,a se po otklonu ro ga dobivaju ubaeni kamenovi u trenutku sputanja. Dngi izvor, koji nije mnogo udaljen od zaseoka na prorivnoj strani, prua se malo znatnije rnkoer u obliku jezera to ga potkovasto opkoljuje mramorno podnoje brda. Njegove obale nisu onako svjei,.e i sjenovite kao obale prvog jezera; kau da je u sredini i ono jednako duboko. J iz njega i.stiee rjeica koja bi poslije veoma kratka roka bila znaajna i sama za sebe, a postaje mnogo znatnija kada se spoji s drugom rjeicom, te dvama potocima i nekolikim manjim potoiima to iz podnoja istoga brda istjeu prema ravnici.

2. Podtemno purova11je
Obilje vode ro istjee iz tih jezera i drugih, manje uglednih izvora, te tvori rijeku Cetinu, injenica da ona sva izvire iz brda koje je mnogo manje od onih koja su obino izvorita velikih rijeka, spomen na mramorc pjeenjake koji pokrivaju vrhove ilirskih planina, navedoe nas na smionu sumnju da pravi izvori Cetine nisu ovi pokraj kojih smo bili nego da su oni samo ogranci neke podz~mne rijeke kojoj su drevno korito u pradavn im stoljeima bile neprekidne visoravni to su nakon duga niza prelamanja postale vrhovi planina. Doavi neposredno nakon posjeta okolici Belluna, a posebno onim mjestima gdje nabori planina estO prekidaju tokove rijeka, milord Hervey prepoznade oite tragove uruavanja na kosama Kozjaka, Gnjara i Dinare koji jasno pokazuju da je uzrok prekidu njihovih slojeva bio veliki iznenadni prolom, a moda i niz proloma. Ova razumna i dobro potkrijepljena prerposravka

navela nas je da zaemo u spilje ro vijugaju nutrinom brda izmeu dvaju opisanih jezera. Neke od njih, unatoc svojoj krevirosri i rami bile su u nekadanjim vremenima stani te ljudi divljih i moda surovih p~put medvJeda; ru sc jo vide tragovi zidine podignute grubo da se jo vie ojaa i suzi ulaz. Divljacima, sviklima na surov .ivor, uistinu prilii penrranje po tim jezivim sklonitima; ali i ja sam nekoliko puta u njih zala:tio, voen razumom a ne udobnou, da ispiram sastav rih mramornih brda. Tu se izmeu komada nerav~o~jcrnih slojeva uvlae veoma rijesne pukotine i jame, kuda se valja uspm1au etveronoke jer je na duljim odsjecima nemogue podignuti glavu. U jednoj od tih jazbina za svisce, blizu vanjskog otvora, povrina je donje litice, kao i gornje koja sluii kao svod rom uskom prolazu, sva osura veoma tvrdim i otrim iljcima sign; malo povie mramor je rako gladak od csrog prolaenja drevnih lupc-:Ga ili divljaka rc sam, poto mnogo proparih da se provuem naprijed, vie puta protiv svoje volje popuznuo natrag. Jz ovih rjesnoa prelazi se na mjesta manje neprohodna, ali podjednako strana i ondje gdje su prostranija, jo mranija od emine zadimljenih zidova. Barbari koji su u minulim sroljcima stanovali u rim peinama morali su se esto izvrgavati pogibelji da skrhaju vrat ili da sc ugue od topline i gusta dima to ga stvaraju zapaljene jelove trijeske, zublje u tim paklenskim jarugama. Yi znate koliko mora posluiti za razvijanje pravih ideja o nutarnjoj gradi dijela kugle zemaljske koji je najblii povrini ovo uvlaenje as s rukama na zemlji, as poniknure glave, as verui se s kamena na kamen po najuzvirijim najzakrenijim i najnezgodnijim planinskim spiljama. Tu se pri roda moi~ otkriti na djelu i moze sc prikupiti obilna graa da se postave dobre reorije ili barem dobro sredstvo da sc srue loe sagra.ene teorije. Ja sam dosad imao malo sree; sve prirodne spilje vapnenakih brda u koje sam se uvlaio bile su sline; ali jo se nadam da u prije ili poslije pronai neto ro se otimlje obinoj jednol inosti, posjeujui mineralne planine kojima ljudi jo nisu prodrli u utrobu. Kakve li sc lijepe lekcije iz kemije nalaze zapisane u njihovim slijepim spi ljama! Poslije prouavanja kojemu sam katkad podvrgavao susrave i klasifikacije to su ih uredili najslavniji paleonrolozi, uspor-dujui okamine s opisima njihova posranja, inilo mi se da pronalazim kako prirodu loe tumae njezini glavni sveenici. Usudio bih se stoga ustvrditi da podzemnom dijelu pri rodopisa jo rreba veli ka pomo i remeljiro zasnovana zapaanja neoptereenih ljudi da bi ga se postavilo na podJlOljive osnove. Meu podzemnim ophodnjama, koje mogu pruiti uitak ljubiteljima fizikalne geografije, zasluuj( spomen ona ro je mi obavismo u najduljoj od svih spilja pokraj Cetine. Ona nam je da la neto vie nego druga podzemna purovanja po urrobi vapnenakih brda. Malo se n moe stupati uspravno, i to samo blizu ulaza. Morali smo se mnogo saginjari, zatim polei na zemlju i puzati potrbuke uskom, orrom i glibavom srazom zbog koje bi se velik dio znatieljnika predomislio. Obina radnja kapanja, na koju smo esto nailazili, ondje je toliko raznolika i umnoena koliko se moe poeljeti na tijesnim mjestima, gdje ne moe biti vel ianstvena kao u spiljama na Amiparu i u 189

188

peini Baumann. Najneobinija, iako ne najeo igm ro se ondje vidi, jesu

neke kamenice u obliku velikih koljaka s crepovi ma, od kojih jedna koju sam
napose promatrao ima crepove pola srope iroke i vrlo dobro usklaene. Oni ne poivaju na rlu nego i:tlaze i:t sredine koljke savijajui se prema vanjskoj srrani; ;koljka nije deblja od eriri prsta, a drii mnogo vode, jer je dua od dvije i pol stope. Nikakva umjemost ne bi mogla imadiri ljepega komada u ukras kakva vreln ali kakve peine u vrru; velim, umjcmosr koja bi htjela prirodu oponaati, a ne ukraavati. Te iste vode koje, padajui s visine malo vee od dvaJC stope, ilradic posvema pravilno veliku koljku s crepovima, tvore modele vrlo dobro zamiljenih utvrenja koja su u sredini prazna, a okruena su kulama i bedemima koji nisu vii od rri-eriri palca. Nemojte pomisliti kako n;as je mata navela da u rim radovima n:aemo savrenstvo koje u lbilji ne postoji; priroda ih je rako majstorski i1.gradila da usluiuju posebnu pozornost. Tu je bila jo tonija nego u izradi matematikoga kamertil koji se nalazi u Martignoneu, nedaleko od Bologne. Dok smo etverono~ke hodali po spilji, naili smo i na poneku lokvicu u kojoj su bile nagomilane velike koliine prebijelih solnih vapnenasro-lisnikovih lisria ro su se u roku duga susljedivanja vremena pruili nad povrinom vode poput kakva kamenita vela; poslije su sc postupno spu~rali na dno da bi dali mjesto srvaranju drugoga solnog listia; rakve neobinosri vidio sam vie pura tumarajui po podzemnim majdanima u Costoggi pokraj Vicenze. Jednakom bjelinom i ojajnou blistaju mnogi trupovi ro ~e ru i ramo diu neposredno ispod cu raka koji su najbogatiji lanim alabnsrrenim esticama i koji se na prvi pogled zaista i ne kao da su roeni vani na zemlji poput pa roga. Njihova bjelina usporcdivij:~ je s~1 snijegom nego s glav:una eera. Ali oblije vegetacije, koje je zavaralo slavnog Tourncforra,1 a nedavno i veoma uena pisca Povijesti okamina u okolici Pesara, nije nas zavelo. Francuski prirodnjak nije bio jednako dubok u lirologiji kao u botanici, pa mu sroga ne valja uzeti :ta to je povjerovao u ono ro je bilo samo priva dno; ali mnogo prije valja oprostiti nakanu Talijanu koji je, pouzdav<aJUi se u opaae koji su mnogo slabijega oka od njega, zasnovao svoje izvode na slabo dokaun.im injeni cama. On je apa k daleko od predrasuda kola koje, slijedei odve doslovno dobroga starog Plinija, i kamenju udijclic sposobnost vegetiranja. Od svih mramora samo mu se ova vrsra kapljevinskoga vapnen3stog alabastra uinila takvom da joj sc mora udijeli ti vegetacija koju je on sam jasno i izriito zanijekao osr:~lima. Rupica to je znaju imari u sredini srupovi i trupovi koji se uzdiu s tla spilja, tvrdnja da se sa svodova peina ne cijedi voda, re jo poneka slina neronosr u tud im zapaanjima navele su ga da pomisli i izloi, ali uz

skromnost, ono to 111u je vlastiti presretni um naruknuo kao objasnjenje posranja tih osamljenih rrupov:~. S pravim sam uivanjem itao dommjar:l nagaanja roga vrsnog filozofa kojega volim i rujem; ali moja zap:aianja, oprena onima .Sto njemu bijahu priopena, ne dopustie mi da se sloam ~ njegovim miljenjem. Uzduini kanal zapaa se u trupovima to se uzdiiu s rala jednako kao i u sralakrirskim ljebiima to vise sa spiljskih srropova, a podrijetlo im se posve jasno vadi. Ako se voda nije cijedila sa svodova kada su dopisnici uenoga pisca obavljali zapaanja u podzemnim peinama, ~ro su vjerojatno inili :za vedrih dana, osjetili bi je kako kaplje za kinih dana. Tako i u Mlecima sa svoda mosta Rialto i s proelja isusovake crkve vise iljebai niz koje ree voda i poveava ih poslije kia. Veoma oira esta pomicanja i djelomina uruavanja drevnih ~lojcv:~, a~ od mek:~ kamena, as od vapnen:~sra mramora, to se susreu u rim dubinama, utvrivali su nas na svakom koraku u miljenju da im je neka podzemn3 rijeka podrovala temelje. Poslije duga hoda srigli smo do prirodnog mosta ito ga je nainio luk sloja osrala u 1rnku; ispod njeg~~ otjeu povremene vode iz oblinjih planina koje su ilrnedu sloja i sloja prokopale irok podumm kanal. Na rome mjesru, dok smo 10~ bili ujedno, milord poelje da se malo odmori; pa uz prisebnost duha koja je prilino rijetka i u filozofa, osra,i sam u onoj pregusroj rami, posla on natrag Morlaka koji nam je sluio kao vodi po nove jelove trijeske kako bismo imali dovoljno zubalja za nastavak pu tovanja. Tetiva ovoga mosta nema vie od deset-dvanaest stopa, a visina luka j~o-dnako toliko. Doi ma sc kao model mosm u Veji to ga je ve opisao prcsvijcdi gospodin 13etti, a ja sam to dobro ili loe ponovo uinio; treba takoder pokazati da je moj dini prija telj gospodin asnik Lorgna, sada ve slavan meu evropskim maremariarim:t, bolje nego irko objasnio kako se djelova njem razornih voda stvaraju rakva djela pri rodne arhirekrurc. Moida bi i ovo hrjcli proglasiti alom prirode: oni koji po jednom njezinu hiru ocijenie da je u istom mahu nastalo sve ono to se vidi u brdima oko Verone; jer nema te nasrranosri do koje se ne srigne u go'-oru kada se eli podrati jedna od njih: i lacijdo bi pogrijdio onaJ tko bi se hno potruditi da pojmi rnloge rakva udna soja mudrijaa. Mi ~rigosmo do pod:temnog mosra skaui s urvine na urvinu, te nadosmo svoga prijatelja gdje sjedi. Nijedan biskup iz starinske crkve jamano nikad nije zaao u mranije i nelagodnije katakombe od omh kamo je prije nego irko drugi stigao biskup iz Derryja da obavlja opaanja. Mjesto gdje nas je on ekao pravi je prizor iz Dameova3 Pakla, vrlo podesno za onoga rko eli prcmilj:ui o Youngovim 4 noima i jo vie ih 1.acmiri.
Ciornale d'lraliaT. ll. No. U. Pas- 401. Vqa), ZAa:AJUA BErn, Verona, '" 4 . fla-

najvi~u

uo

VieL Opis mosta u Vqi (~01oedtl POftttd

J D>nr< Ahshm (126S-IJ2t), noavm t;llinski pjesnik, noot:~e ~ ~01>lt<l1 (Pa~ao. Cut.Wrc, Ra,), na1-.rp dtclit e-rop>kop U<"log st<dnjo>'jovlra, koje~ s;utOfl od 100 p,..."jo u nmovanun j<danaftTC'raum 1cmn:una. Edward YOUJ1S (168J..I76S), msJ<s1o I')<Sillk pr<dromanriac, obu= smtal s-molom, ooobt1o u svojoj dup&Of Notne ""'" (1742-J), koja ~ wamo ut,.ala na cropokc

ruman10re.

PfCS""

190

19 1

Ne bijasmo nimalo zadovoljni oigledno otkrivenim koritom kojim otjeu kine vode prolazei ispod roga grubog mramornoga mosta; iskali smo vie i alili smo sc to je samo porastao srupanj vjerojatnosti nae pretpostavke o podzemnoi. rijeci, a nismo mali je li ona istinita niti smo pronali stalnu rijeku. ini lo se da se ne rnoie dalje silaziri, tako su strmi i visoki bili bokovi mosta. Ali ra nas rdkoa nije zadrala; spusrismo se jedan po jedan niz litiru koja se izboujc i jo vie oreava silazak, te tako nastavismo istraivanje. Mramor na kojemu sc nadosmo tono je od isre smjese koja rvori osnoviru Liburnije i susjednih oroka, re sam jedan njezin uzorak dao nacrtati u svojim Zapaanjima o otoku Cresu i o Osoru*. Ta cjevasra i kosrolika tijela, preobraena u vapncnasri lisnik, opiru se nagrizanju vode tono onako kako to ine na morskoj obali, to vie to ne postoji kameniti cement da ih vee, pa su prilino israknuta. Nainismo nekoliko koraka silazei donekle niz hrbat toga kosog sloja, kadli naiosmo na mnogo jezeraca i bunara. Oigledno je da su se oni otvorili u isrom sloju nakon propadanja to ih je prouzroio velik obujam gornjih voda koje nisu imale oduka i koje su u vrijeme kopnjenja snijega morale izvriti razaranja na svim stijenama tih spilja da bi olakale izlazak. Po rim bunnrima shvarismo da srojimo na nekom svodu i da sav prosror ispod njega zauzima voda; njihovi mramorni rubovi u roj provaliji nisu pokazivali debljinu veu od dvije srope, a. ona je obina u ilama re smjese, ak i na obalam:1 Kvarnera. Bacali smo razne komade bijela kamenja u vrlo bistru vodu rih jezeraca i gotovo cijelu minuru pratili ih okom, a zatim gubili iz vida a da nisu dotaknuli dna. Htjedosmo takoer provjeriti tok tih voda koje zbog silne nejcd11:1kosti mjesra kuda prolaze moraju nuno gubiti silinu svoga prirodnog roka, pa se ine gotovo ustajalima. Ipak nam nekoliko komadia papira razjasni istinu gibajui se polagano smjerom vode u bunarima koji su svejedno zatvoreni sa svih strana. Nadao sam se da u vidjeti koju ribu na rim jo nepohoenim mjestima; ali ne orkrih nijedne, bilo zbog roga jer ih ondje zaistn nema, bilo zaro to ih je pojava svjcrlosri i jo~ vie buka jakih i brojnih glasova uplaila i natjerala da dublje pobjegnu. lzi!avi iz spilja veoma zadovoljan ro sam u njih uao, kako prvi, rako i drugi put, ne mogoh sc suzdrati da ne bacim pogled na visoke planine to obrubljuju sadanji rok Cerine, a njihove je vrhove bez sumnje prosijecala neka rijeka u pradavnim stoljeima i ro po svoj vjerojamosri ova ista to dijelom ispod ~.emlje, a dijelom na otvorenu ree novim putem prema moru osravljajui zauvijek naputena proStEana leita nataloena kamenja meu kojim je u slobodnom lutanju probijala svoja privremena korita noena hirom vremena koja su toliko daleko iza nas. Sranovnici polja to ih natapa rijeka Cetina, koji su u minulim vremenima bili podanici osmanlijske vlasti i ee imali prilike ispirati rast rijeke, zapazi li su da je on trajno povezan s razlijevanjem jezera Buko blato koje je dobrih dvadeset milja od izvora kod Jarebice, s druge strane planina. Oni su iz roga
Saggio d'O~i .,, l'lsola di Cherso, ed Ouro. Vm. 1n1. Fig. l. pag. 106.
192

zakljuili da posroji podzemna veza i1 .medu Bukoga blara i rijeke; ni udalje-

nost niri visina planina izmeu njih nisu ih zaprifeile da stvore rako rnzumnu pretpostavku. To jezero je roliko bogato ribom da se pri opadanju voda njome hrane svinje; od re hrane one postaju silno pretile. Morlaci pod osmanlijskom vlau, koji ive na obalama Bukoga blata, koriste se koliinom i debljinom ribe da od nje prave ulje. Dobivaju ga jednostavno tako to pre ribu u loncima; masnou koja se otopi izlijevaju i spremaju u zemljane sudove za kunu uporabu za cijele godine. Nisam mogao ustanoviti imaju li vode Bukoga blata stalno razdoblje kao vode slavnoga Cerknikog jezera; ali jamano imaju nekakvo razdoblje s kojim raunaju stanovnici oblinjih mjesta.

3. Morlaki mak na groblp1

Malo dalje bijae postavljen na ruak. Za nj je izabrano mjesro na starinskom groblju blizu ruevina jedne crkve posveene Uzaau 5 Izmedu grobova posaeoa su mnoga stabla koja ru tvore ugodan hlad. Veliko kamenje, pod kojim spavaju kosri drevnih junaka, vrijedno je panje kako zbog brojnosti, rako i zbog veliine; velim, drevnih junaka, jer omje koje se na tom mjestu esto nae pokazuje da su bili ramici. Bit e pod rim drveem vie od dvije srotinc veoma tekih gromada, svaka od jednoga komada mramora, koje bi se s pravom mogle nazvati grobovima divova. Pokoja je duga osam i pol stopa, iroka etiri i pol stope, a gotovo jednako visoka. Lee udaljene od brda, pa nije mogue zamisliti da su ih davni stanovnici on ih krajeva mogli donijeti do ovog mjesta bez dobro udeenih strojeva. Tc goleme stijene najveim su dijelom paralelepipednog oblika i prilino dobro uglaane; ima ih nekoliko koje su barbarskog oblika i neskladne; ni na jednoj nema natpisa, ali gorovo na svakoj su grbovi u bareljefu. Ruak je prireen o troku Morlaka Vukovia sa svim obiljem namirnica koje se mogu poeljeti. Taj udvorni plemenita ne razumije ni rijei talijanski, ali se savreno razumije u gostoljublje. jedan od tih grobova posluio nam je kao trpeza; ali jo udnije trpeze bijahu postavljene ispred nas, a drale su dva peena janjeta to nam ih donesoe. Bile su to plosnate beskvasne pogae, namijenjene da u istovrijeme poslue kao tanjuri i kao kruh. S velikim smo tekom jeli nekoliko razliitih iznijetih jela; ostala, koja su upravo bila uici i poslastice modake kuhinje, 1 1ismo mogli okusiti. Pohlepno smo progutali pogae koje nam se uini e izvrsnima; i milord je podigao glas prema meni govorei veoma prikladno: Heus, etiam mensas consumpsimus! Morl aka hrana veoma je slina ratarskoj, kao to su i ra dva naroda slina; stoga se ne bi svidjela svima onima koji su svikli na franruske i mlijanske trpeze. Stolnjak je obino vuneni pokriva; ubrusi se rijerko rabe, a
Eh, pojeli smo tak i stolove!
1

Upraw crkva Sveti Spas.

193

kada ih imaju, i oni su vuneni. Ree sc onim dugakim i tekim noem to ga svaki Morlak nosi za pasom; viljuke se ne rabe mnogo, najee samo gospodar u kui im~ jednu; drveniJ1 lica imaju mno~tvo i njima mogu podmiriti cijelu druinu (kada nije pretjerano brojna); u narodnom isrunstvu ne rabe se ae, jer prilino velika drvena posuda zvana bukara, u kojoj sc pomijeaju voda i vino, ide naokolo od usta do usta dok ne ostane prazn a. esro u nju upadnu brci uzvanika, ali se vino ne pokvari zbog takve sirnice. Poneki je uzvanik, edniji od ostalih, skidao s glave kapu i iz nje pio. Sav porculan i majolika ovih dobrih divljaka sastojali su se od dvije-rri drvene zdjele u koje su metnuli razliite vrsre mlijeka i preraevina; svaki lan druine grabio je iz njih svojom licom; rako smo inil i mi, jedan morlaki asnik, Vukovi i nai vodii, svi u isto vrijeme u blaenoj jednakosti. Vrijedni i ueni biskup bio je zadovoljan kao ro bi neki drugi bio zadovoljan za stolom sa svojim kanonicima. Veoma je jednostavan njihov nain peenja kopacn i janjadi. Kada ivotinji izvade utrobu i oderu je, okreu debelu granu sa sr.abla i na nju je itavu nabiju; naloi se pred njom velika vatra rako da se prvo s jedne, a zarim s druge srrane dobro ispee. U njihove umake uvijek ulazi enjak kao glavna mirodija; a imaju groznih pita od mlijeka i brana u koje takoer ulazi enjak. Poslije sam se tako dobro navikao na morlaka jela re mi se nerijetko dogaalo da sam s dobrim tekom jeo kiselo mlijeko, enjak i ljutiku s jemenim kruhom, to je njihova redovita hrana. Kada se lura poljem blizu groblja, naie se na razvaline porpuno unitenih drevnih obitavalita koje dokazuju da su bile nekakve rimske graevine.

4. Ravnica Pakog polja, Slani izvor, Otok. R1tevi11e kolo11ije Aequrm1.

Cetina narasta slijevanjem razliitih pritoka to potjeu iz izvora na Jarebici i dosrojansrvcno presijeca ravnicu Pakog polja koja je za kinih jeseni podlona plavljenju, jer rijeka nema nikakvih nasipa, a tok na vie mjesta prijee mlinovi i loe nainjene umjetne reerke, rc otoci i naplavine mu lja ro zakruju korito koje je u cijelosti preputeno sluajnosti. Zbog ovoga i mnogih drugih razloga koji se ovdje sudbonosno isprepleu, nizina Pakog polja i openiro sve lijepe i plodne doline u Morlakoj gotovo su porpuno neobra ene. Mi nismo slijedili tok Cetine nego smo ga, napustivi ga neko vrijeme, opet ugledali kod prijelaza Han, gdje neda leko od rijeke posroji izvor slane vode koji sranovnirvo zove Slane stine. Nismo pohodili taj izvor, premda smo proli posve blizu njega, jer se o njemu nije ni govorilo, nego smo nasravili putovanje do Oroka., a roje otoi usred rijeke, slavan medu stanovnicima oblinjih mjesta po pokolju nekoliko morlakih obitelji to su se u posljednjem ratu na nj bile povukle i junaki se br:tnile neko vrijeme. Mnogi rukavci
Otok, isola. 194
Budu~i

Cetine na rom su mjesru znamo duboki i zauz.imaju previe zemljita pretvara jui ga u movaru, to se ne bi dogaalo da su spojeni i dobro ograeni nasipima poevi od njihovih izvora, mko da bi se zajaicnc vode srjccale izmeu planina kod Trilja s veom silinom i koliinom, a odatle se zatim po volji srrmoglavljiva lc od hridi do hridi kao to to ine do podnoja malene tvrave Zadvarje, odakle manje neprisTUpanim koritom otjeu u more ispod Omia. Ova rijeka vjerojatno nije bila rako zanemarena i preputena samoj sebi u sraro doba, jer je na maloj udaljenosti od prijelaza Han cvala opina Aequuma od kojega vie gotovo ne ostade traga prepoznatljiva na prvi pogled. Grad Aequum uzdizae sc na malo pc.wienu, ali znamo prostranu breuljku koj i nadvisuje lijepe nizine Cetine i pr)Ja se nedaleko od korita te zamane rijeke. Nijedan osratak drevnih rimskih graevina ne nalazi se vie iznad zemlje; samo kopajui na rom mjesru da iz njega izvuku isklesano kamenje, stanovnici Sinja nailaze na lijepe komade frizova, krovnih vijenaca i drugih takvih stvari izraenih s najboljim ukusom. Mi vidjesmo nekakav ostatak natpisa kubital nim slovima na velikoj kockastoj gromadi kamena, ali vrijeme ga je bilo tako nagrizlo da smo mu malo dijelova mogli dobro proitati. Iz ruevina, nad kojima niu rrave i grmovi, nedavno su Morlaci pri kopanju izvadili lijep spomenik roga unitenoga grada koji nosi i njegovo ime. Barbarsko neznanje kopaa razbilo ga je da ga moe s manje rruda prenijeri u Sinj, pa rako od rri komada nedostaje jedan i ro upravo onaj na kojemu je bilo ime ugledna ovjeka kojemu je poasni kamen bio postavljen. Na jednoj stran i breuljka na kojem je stajao Aequum bio je neko amfiteatar, ne veoma velik koliko se vidi po njegovim ruevinama rasporee nima u krugu i pokriveni ma zemljom i travom. Jo se vide kanali koji su sluili za do,oenje vode u njegovu arenu, iskopani u ivcu breuljka, kako je i graevina nainjena. ini se da su prije njihova kopanja stanovnici poravnali mjesto odreeno za ru graevinu, jer su raeni dlijetom u kamenu koji tvori raj brculji i zatim pokriveni mramornim ploama, re vijugaju ispod ruevina. ovjek moe u njih ui etveronoke be-t mnogo neprilike; najvei od njih ima otvor od dvije stope; najma.nji malo vie od jedne stope. Kamen to su ga obraivali sranovnici Aequuma izvanredno je podatan i gotovo branast. Uzeo sam jedan njegov uzorak upravo blizu otvora manjega vodovoda; donekle je slian cjepljivu kamenu manje kompaktne vrste iz Bolke; u njemu se ne vide krhotine ni ostaci morskih ivorinja, ali sadri poneki listi alge ili barem neto to je veoma slino alg.i. Ova vrsta kamena ne podnosi sruden i, a vjerujem i da sc ljuti na sunanoj toplini poslije kie; zato se izgubio narpis to ga naosmo izloena nevremenu. Ovom mjesru o. Coronclli6 daje ime Nojac naznaujui da ga je Turcima o teo general Valiero 1685. godine. Lucius ga u Trogirskim
' Vicenzo Maria Corontlli (1650-1718), ml ijanski kozmograf i S<'Oj!rof, osniva Akademije Argonaut5, nnjstarijegn geosrnfskoga drutva na svijen&. Autor je mnogJh wmljopisnih karaca i atln~:l (L' Atlante Veneto), o osobito je ~nam(: nit njegov lsolario, gdje je u tre6:m svesku opisana i ocrrona Dalmacija.

da nemtt nmgunosri llCSporrtzuma, ovaj otok u Celini nosi opt i111e

umjesto da ima svoje vl:uriro.

195

svjedoanstvima' naziva Kljui. Dubrovaki je ljetopisac lukarevi,8 ne mislei kako dvoglas katkad stvara velike razlike u znaenjima rijei i ne provjeravajui u starih geografa, ustvrdio da je kolonija Aequum bila oko est milja od Epidaurusa, na mjesru koje se sada zove KOtrjic; on se nije osvnao na drevne put opise iz kojih je mogao razabrati kako je u zabludi. Konjic je mogao biti zamjena za neki Equilium, da je u toj okolici u davnini postojalo mjesro roga imena potcklog od konja. Konj na slavenskom znai equus, cavallo, to nema nikakve veze s rijeju Aequum, ~ro znai giustiva, pravda. Na puru od Aequuma prema Sinju 7_natan je broj breuljaka razasutih s ubavom vjetinom i pokrivenih velikim drveem pokraj kojega Mori aci znaju graditi svoje kolibe. Osnova rih izboina zemljita ponekad je graena od pepeljaste gline pune koljaka.

S. O wlkanskim breiuljcima i o Krinjskim jezerima. Sinjska sadra.

Zaustavismo se u Krinju gdje nam udvomo iwese medeno sae ubogi itelj jedne kolibe koja je smjetena krasnije nego mnoge palae bogate gospode. Nije se bro ni na koji nain zaklonio od peli nje osvete dok ga je vadio; ne znam kako ga nijedna nije ubola, iako je veoma polagano obavljao svoj posao pretraujui konicu. Med to ga je pred nas poloiio bio je savreniji nego ro se moe iskazati; dok smo ga jeli u hl adovini stabala, najstarija od keri roga siromaha dola je sva kome od nas darovati kiticu mirisnih trava. Nemogue je, mislim , biti neosjetljiv prema rim priwrimo jednostavne seoske gostoljubi vosri. Vrh je brdaca Krinja od kamena slina onome u Aequumu, a podnoje se doima vulkanskim; stoga se jedna vrsta ognjenog upljikavca i teke eljezaste zemlje otvrdle u vatri nalazi izmeu roga brdaca. i susjednih jezera koja nose njegovo ime. U tim jezerima ivi malo vrsta riba meu kojima, prema tvrdnji stanovnika, ima nekakva ekinjasta vma. jedan od njih nam ju je vrlo ozbiljno opisao dodajui kako se rijetko moie uloviti bez trovanja voda, jer prebiva na dnu. Nisam spravan povjerovati kada su posrijedi fizike nastranosti osim onih koje ' 'idirn; sroga bih volio vidjeti ru dlakavu ribu da povjerujem kako postoji. Dva Krinjska jezera razdijeljena su malenom prevlakom ispod koje su u svezi; zemlja izmedu njih dre pod nogama onoga rko po njoj srupa. Na livadama Mrgude, gdje su smjetena, nerijetko se stvaraju nova zbog iznenadnih prolamanja zemljita. Nema rome dugo kako se jedno od njih dogodilo pred oima Morlaka Bilonoskoga. Pred njim se rio odjednom prolomilo u krugu od trideset per koraka i ponor se ispunio mutnom vodom. Ova nagla potonua travnatih tala u ni~kim poljim:1 Sinja podsje6lju na Cuore del Polcsinc, Dogado, okolicu Bologne i druge poplavljene krajeve koji plutaju
7

na movarnoj vodi i s pravom se mogu zvati ploveim otocima. O njihovu je razvitku ueno pisao slavni grof G irolamo Silvesrri, kanonik iz Roviga. Zasluuje da se proita njegova lijepa disertacija koja je ukljuena u Gionrale d' Italia (21. prosinca 1771 ). Narav zemljita u Krinju i Mrgudama an:~logna je naravi zemljita u mjesru Cuore d' Italia, ro jesr njih tvore i dre gu to isprepleteni korijeni movarnih trava; kada ih razdvoje plugovi, nadjaava ih voda. U rom 110\'0m jezeru j~ nije bilo ribe kada smo se nali pokraj njega; a dubina mu je znatna, koliko smo je mogli pro"ieriti. Njegove su uspravne obale dokazivale da se prolom zaista zbio malo prije roga. Mrgudske livade okruene su breuljcima; s nekima se spajaju preko vrlo blaga nagiba. Svi su ti breuljci, koji vie, koji manje, vulkanski, osobito prema osnovici. A da su i bregovi, smjeteni iza njih, barem djelomino od iste smjese, dokaz je potok Karakaica koji nosi crnu icljezasru lavu i drugo kamenje vulkanske naravi koje je as sivo, as crvenkasto. Ubogo seoce Karakaica gotovo je cijelo naseljeno Ciganima; taj narod lura, kako svatko zna, i zbog skitnje pokvaren je preko svake mjere. U mletakoj Mori akoj ima mnogo ciganskih obitelji koje se ovdje mimo bave zemljoradnjom, a jo obinije kovakim 7A~natom ~to im je, kako se in~ priroena vjetina u kojoj zaudno uspijevaju ima li se na umu jcdnosravnosr orua ro ga upotrcblja vaju. Neki su Cigani takoder kroti relji konja; a nai susjedi Turci preziru ih jer ih oni esro varaju na najdornilj:uije naine. Ciganski je"ik je razliit od ilirskoga koji se upotrebljava u Bosni i Dalmaciji; on bi morao biti slian armenskome i mingrelskomc, jer su sc Cigan i veim dijelom rasuli po Evropi i Cckoj stiui ba iz tih krajeva. Kada se prijee Karakaica, koja e utei u Cetinu ispod Acquuma, i kada sc zamakne iza seoca koje joj daje imc, dolazi sc do brijega vezivne sadre koj i sc die na lijevu ruku onome tko ide prcrn::1 Sinju. Ova je sadra mnogo bolje kakvoe nego ona iz Marke koja se upotrebljava u Mlecima. Ne znam bi li trgovcima bilo probitano da je dobavljaju iz Morlake, jer bi prijcvOL preko mora stajao rri pare po librici, odnosno jedan mletaki solad za svake etiri l ibrice; rpak mi se ini da bi i ono malo novca, ~ To se troi u sadru u Papinskoj Dravi, bolje dolo i korisnije se upotrijebi lo u Dalmaciji, gdje bi moida rndrJC trebalo kupovati raj proizvod, makar po malo vioj cijeni.

6. O siniskoj tvravi i o susjednom pol;u

Sinjska tvrava, gdje su grudi nekoli ko stotina Morlaka posluile kao bedemi protiv trideset tisuI Turaka u posljednjem ratu, nikad nije bila veliko djelo vojnoga graditeljstva. Ima ih koji bi htjeli da je na tom mjesru bil:! Aleta. Tu ima jedan jedini dobro sauvani narpis u grkome mramoru, odavna uzidan u zid jedne kue; ali mogao je biti kao i neki drugi donesen iz rukvina Aequuma koje nisu ni pet milja odade ili pak iz kojega drugoga drevnoga grada kojemu se i ime i razvaline zarneroe. Ali ro ism ne valja rei za drugi

Jkov luk>rcvt (lUCCJn, ISSI- 1615 ) , aute<dl"l Cop.o.oristr<ttodegli annafidi Rausa, o:Wun:t u V<n<aJ 1605 (Dubrovntk, 1790') , kOJ< obrodu,., Dubrovntk od osoutka do 1600. godin<; dJ<Io Jt bosJo podxinu kojih nm u dnt&~m kni'P"'"'
1

ist~ di Tl'llgtme, e<a dmo Trail.

Fon~t ovdi" nq>O<puno ann lucivo d1lo (Mmlor,. do T nu) kojo sJasi: Mmrorie

196

197

jedan natpis i za poneki lo~e ouvani barcljcf to sc vide na mjestu zvanu Fo11lallt, malo udaljenu od Sinja, gdje se vie puta iskopale stare stvari. Mjesto je po sebi veoma lijepo i ne bi g., bili z.1ncmarili Rimljani koji su se mijck nasranjivali na najboljim mjestima u osvoJenim zemljama. Ovdje su Turci utvrdili jednu smnu liticu po svojem barbarskom obiaju, to jesr bez ikakva razumijevanja i ne obzirui se na upotrebu topova. Njihova su utvrenja gorovo sasvim propala iako Busching opisuje O\'O mjesro kao da se prilino dobro odrava. U Sinju sijelo ima mletaki plemi s naslovom providura i na postoje kasarne za konjicu kojoj je glavna dunOSt pruiti pramju karavanama to dolaze iz turske zemlje na putu prema splitskoj luci. Sinjsko je brdo od pjccnjaka koji je tako neprovilno rasporeen re se prije ini da seru vide naevine slojeva nego slojevi. Smjeteno je u dnu ravnice koja se prostire do Cerinc i esto je poplavljena kada ta rijeka nabuja. Ispod trgovita nizina je veoma uska i okruiena brdima koja sc spajaju s Kukusovim klancem. Tu 1ma slojeva modrikaste gline koji se otkrivaju u podnoju rib brda, a u njima su zarobljene razne vrste ovapnenjenih morskih tjelesa; na toj glini lee velike grom:tde mramornog pjecnjaka koje su pale odozgo. Veliko i prostrano Cetinsko ili Sinjsko polje, kako rekoh, podlono je poplavama rijeke koja mu slui kao gronica rekui podno bregova Rude i Trilja; ono je takoder postalo nezdravo od vode Surine koja se ondje gubi pravei movaru, ro je moida i dalo povoda geografima da na rom mjesru stvore je7.Cro. Ra~ni )>OtOci i brzice to sc bez ikakva pravila ili zajaenja sputaju s te srrane da svoju mute sjcdirw s Cetinom stvaraju na uistinu mrrv:rjc; ali one nis u znatne ni prostirar~jcrn niti trajanjem. Najveu tetu prave vode Rude ~to sc rai lijev:tju bli zu Tri lja oko kojega ima mnogo ostataka rimskih spomenika i gdje se neko moda dizao Tilurium. Tjesnaci kroz koje se ru provlai rijeka na puna k moru, derui veliku planinu to je razdvaja od Cetinske kraJine, moda su takoder meu glavnim uzrocima usporavanja roka i srvaranjn movara. Bilo bi korisno i dostojno potraiti lijeka tome zlu to sa sobom nosi neplodnost i nezdravost jedne lijepe pokrajine; i ne bi se moda uzalud trailo d:1 se dignu nasipi, kako spomenuh, oko glavnoga korita rijeke a da bi se sprijeilo njezino grananje po ravnio, re ukrotilo ,.ode koje u nju utjeu. Morlaci sinjskog okruga vrlo dobro Ulaju kakvu bi korist izvukla javna i privatna strana od toga posla koji bi oni sami morali izvriti svojom radnom snagom, a rodo bi na to pristali. Ovaj umjeren i kran narod koji je, na alost, preesto orrgnur od rada na svojoj zemlji pod prividom da slui a u stvari kodi opem dobru, veselio bi se videi da radi za slavu i stvarnu korist kneza kojega oboava, kada se ak i u toj vrsri poslova ne bi nalo zlobe i zavisti malobrojnih 5to mu potajno t naju svako zadovoljstvo.

dubokoj urrobi planinc. Prolni kroz komad polja ispod Novih Seln, koje bi uostalom bilo manje jalovo da ga vode, preputene svojoj silini, gorovo uvijek ne popi:IVIjuju. Ncpunu milju od tvrave Zadvarje (veoma vano mjesto koje sa sobom nosi sudbinu cijeloga primorskoga kraja od Omia do Nererve) Cetina srvara velianstven vodopad ro ga stanovnici rovu Velikom Gubavicom da bi ga ra7.1iko,rali od manjega koji se nalaz.i neto nie. H tio sam poi da ga ' 'idim rano izjutra, pa sidon onamo iz Zadvarja gdje sam proveo no uivajui srdano gostoljublje gospodina Furiosija, plemia iz Omia i ovda~ njeg 7.apovjednika, iji su srani preci pomogli da se rvrava orme Turinu. Da bih stigao na mjesto odakle se moe zgodno promatrati, valjalo mi je esto puzari, a jo ee ska kati s litice na liticu. Dopustite mi da vam spomenem provalije na brdu Pilar u Svicarskoj; nemogue je da su ondje neprohodnije od ovih. Unaro rome, ovdje se vide pastiri koji se s punim mjclinama vode iznenaujue vjeto penju iz dubine tih ponora do rovnih vrhova brda gdje imaju stada koja trpe ied. Ne bih htio tvrditi da se poneki od njih katkad ne stropota odozgo dolje i dade dobarruak orluinama, ali to se ne dogaa esto. Orluine iz ktaje,a oko ua Cetine uasne su ivotinje koje imaju do dvanae!>t stopa irine od kroja jednoga do kraja drugoga knb 1 koje svojim pandama podiiu i nose u gnijezdo janjce, a kadto ovce i ovnove ili pastirsku djecu; ja sam jednoga od njih vidio i svojim mu rukama premjerio krila. Desna obala rijeke, kojn sc dizala uspravno iznad moje glave do oblaka kada sam se naao na dobru mjesna da s lica vidim vodopad, visoka je oko etiri stotine stopa; lijeva oba ln, po kojoj sam siao, rako je strma ela se bez nejednakosti izboenih stijena, gdje se nae poneki oslonac, ne bi bilo mogue spusm1 . Korito na tom mjesna moida nema ni osamdeset stopa irine; ro je dubok tjesnac koji bi, zajedno s uasom mnogih pogibeljno nagnurih litica, bio dovoljan da poti~i svaku veselu duu. Ali rijena voda ne pada s roli ke goleme visine nego je slap to ga rvori u padu nekako usporediv sa slapom Velana blizv T emija u Umbriji. Ipak ov:~j divlji i lueviti ponor ispod Zadvarja ni u kojem pogledu nije slian dolini Pepigne koja je i ljupka u svojoj strahoti. U njoj bi mogao prebivati ovjek koji je obino sjetan i kojemu je mila vlastita ruga; ali u zaglunom bi uasu Cetine, potonule izmedu predubokih klisuro, mogao opsmti samo neki oajnik, neprijatelj svjetlosti, ljudi i sama sebe. Vode ro se obaraju s visine od stotinu pedeset i vie stopa stvaraju pormulu i veliajnu buku koja je jo te.~ zbog jeke ro je ponavlja medu onim strn1im i golim mromomim obalama. Razno isprev"ano kamenje, koje spreava protjecanje rijeke nakon pada, lomi valovlje pa ono postaje jo ponosnije i bunije. Njegova se pjena od iesroka udaranja raspruje u prebijele kapljice i podi7e se
Ne rrd>o sc tudm do..,.skom rasru orlu>in;o u ovim kraj...tma i snurr.m cb J< r;a 6"1<"1Ga rn.1lo vfM)prm; oriuJu1c u iV1e1.nk1m pbnmarru i$rop su roda i nt samo iro rM* 'Inkom ko2ltc. r nj2d. di-okolC l diV nqo poncbd (ko.., smije vj<roati pum.cinu) istot nnbnor bh '""~~'" i odrasle Irud<.

7. Tok Cetine

meu

po11orima i 11jnini slapovi

Od Trilja do Zadvarja Cetina se srrmogla,ljuje s hridine na hridinu rekui dobrih iesnaest milja koritom koje je gotovo stalno okomito usjeene u

198

199

u susljedn im oblacima to ih uzburkani zrak tjera niz vlanu dolinu gdje rijetko prodiru sunane zrake da ih raspre. Kada se ti oblaci diu ravno u nebo, stanovn ici oekuju jugovinu koja redovito i zapue. Dva velika stupa usaena su kao straa ondje gdje rijeka pada u nie korito; jedan od njih dri se boka hridinaste obale i vrh mu je pokriven zemljom gdje rasru stabla i trava; drugi je od mramora, gol i osamljen. Dok je moj prati lac crtao ovaj velianstven prizor (srr. 200-201), ja sam ga potanko opisao i nisam zaboravio prouiti tvari koje tvore one visoke vrletne obale. Tu sam naao jednu vrstu oolira, vrijedna svake panje, kojemu su zrna povezana jakim cementom lisnika to se zavlai poput nekakve mreice, te lijepu smjesu pjeenjaka koja je s bijelim pjegama, uglasta i proarana veoma ivim crvenilom, te bi bila prikladna za svako plemenito djelo. inilo mi se da su Morlaci, koji su mi sluili kao pratnja, skloniji razmiljanju nego drugi to sam ih upoznao do roga dana. S velikom su radoznalou pratili napredovanje rada kojim se bavio moj crra; a roliko su bili daleko od roga.da pokau uenje ilj prezi.r , kao to to ine nai seljaci, zbog moga skuplj anja kamenja, te su i sami pokazivali estitu radoznalost da ih i oni ispitaju. Nemalo je laskalo mojem divljem samoljublju iznenaenje tih ljudi, roenih i otvrdlih u naporima, zbog moje spretnosti u penjanju i silaenju po liticama. S krajnjom sam ugodom uo kako mi jedan od njih uskliknu: Gospodine, ti nisi lancmanin, ti si Vlah! Priznajem vam da sam bio osjetljiviji na tu epifonemu nego to u ikad biti na pohvale ljudi iz velikoga svijeta, koje su ponajvie neiskrene. Moj dobri Morlak bijae se zadihao pratei me po onim hridinama, pa je govorio iz due. Malo vie od pola milje ispod Velike Guba vice rijeka opet pada s visine od dvadeset stopa, malo vie ili malo manje, i tvori Malu Guba vicu, to jest manji slap. Ona prua manje velianstven prizor, ali je teatralnija. Rijeka pada izmeu vrletnih li tica podno brda; poslije se iri po prostranoj dolini koju obrubljuju umoviti bregovi i nadvisuje planina Zadvarja. Okosruca ove planine nije mramoma, premda jo j je mramoran vrh; silazei k rijeci, zapazio sam na njoj mnoge morske zemlje, as vie, as manje stvrdnute: prevladava pepeljasta glina u kojoj nema pijeska. Od podnoja planine Zadvarja prua se krevita dolina od sjevera prema jugu, sve do mora koje je daleko sedam milja, i uva prepoznarljive rragove rijenoga korira koje je naputeno i moda prekinuto prilikom prevrtanja nekoga velikoga planinskog ogranka koji joj je skrenuo vode. Ispitujui narav tih uruenih rubova, moe se zakljuiti kako je mogue da zbog novih uruavanja nastanu nove zapreke i skretanja Cetine.

8. Tok Cetine od Zadvarja do

Sputajui

ua

glavne planine u primorskoj Dalmaciji imaju mramorne vrhove, ali ne i okosnicu i podnoje. Kako je mramoran vrh Zadvarja, tako su i vrhunci brda Dinare* koje se uzdie izmedu Cetine i mora; i kako su donji dijelovi jednoga od zemlje koja je vie ili manje stvrdnu ta, rako su obronci drugoga sastavljeni od razni.h nemramornih mijena morskih tvari. Nepune etiri milje ispod Zadvarja, du opinske ceste vide se ile dostojne svakog pozora koje su, ak kada ih se izbliza proui, sline zidinama od pomno isklesana kamena. Te su ile prividno gotovo okomite, a tvorba im odgovara postanku onih koje se vide blizu Splita, odnosno koje svoje stvrdnue duguju vodama to su se cijedile kroz pukotine. Kada vas budem izvjetavao o nekim zapaanjima du ala oblinjega mora, to ine vanjski dio brda Dinare, opisat u vam komad raslojenja slian ovome to se ovdje vidi otkriven i ro sam ga dao nacrtati kao 'pounu i jedinstvenu stvar. Na predjelu Slime, kada se nastavi put, nau se u velikim koliinama i vrstama smjese kremena razliitih boja, te udnovate mramorne ,;,jeavine morskih tjelesa, zgodne za dobro glaai1je. uvam poneki primjerak koj i bi dostojno zauzeo mjesto u nekom muzeju. Medu njima zasluuje da se istakne jedan sloeni mramor, sastavljen od lemikolara s krhotinama drugih okarnenjenih morskih rjelesa i bijelih uglastih kamenia. Meu sitnim lentikolarima, koji su unutra zarobljeni i okamenjeni, irna i onih koji izvana pokazuju svoje ustrojstvo. Prelazei po glatkoj povrin i roga mramora, golim se okom vide mnogi razliiti presjeci zarobljenih lemikolara : i nema gotovo nijedne estice koja ga izgrauje a da u njoj ne uiva ~ko oboruano leom dok je ispituje. Rijeka du koje sam stalno jahao posvuda je zakrena sedrom ko ja iz dana u dan sve vie raste, pa je njome nemogue ploviti usprkos velikoj koliini neprekidne vode koja njome tee i velikoj koristi ro bi je narod izvlaio iz plovidbe do Zadvarja. Poljike planine, koje se diu desno od Cetine, nita manje nego Slime, $vinie i Kuie, prilino obiluju hrastom kojega bi se trupci s malo troka mogli dovui do mora; stajali bi neusporedivo manje nego hrastovi iz Istre, a davali bi izvrsnu grau. Vjerojatno je takoer da bi drvo s ovih planina bilo bolje nego istarsko koje se sijee u umama s vlanim tlom. Da bi se otvorio ravan kanal za njegov prolaz, ne bi trebalo razbijati sranac kamen nego bradvama rasjei sedru koja od mjesta do mjesta zakruje dno rijeke na malim i estim padovima u njezinu koriru. Sputajui se od predjela Svinie prema Miricama, susree se mnoge raznolike vrste brusno g kamena, as siva, as modrikasta, a u pjeenjacima koji su se uruiti s planina mnotvo sitnih uglastih kremenova i krhotina morskih rjeleaca. U Miricama jo swje nauzgor, osobito na lijevoj obali rijeke, tragovi
Ovo brdo Dinara ne smije sc pobrkati s planinom istoga imena koja se uzdie na granici kninskog i sinjskog okndja. Veoma se c:sro u Dalmaciji nau jednaka imena na razJiirim mjestima. Cos 4 . particulis inrpalpabilibus, effervescens, mollist caedua. QUADRUM. Specim. \VALL 84. Quadratum. ALBERTI. Quadrum. CAESAU.

se du rijeke od Zadvarja prema njezinu uu, koje je dobrih dvanaest milj a prema zapadu, utvrdio sam se u ve stvorenom miljenju da
ARCIUA WAU..

humido

caen~lescens,

u.stiOtle -rufescent. l rNN. 52. 9. Argilla v;trescens, rudis.

ArgiUa rudis sabulo destituta. WOl.l'ER.SDORFF.

202

203

velikoga prirodnoga bedema u kojem su vode mornlc nainiri prosjek da bi otvonle prolaz, to ih je srajalo dugorrnjna mtda. Pruor re hrpe hridina prua oku w.cnadenje koje razbija dosadnu jednolinost SUSJednih divljih mjesta. Tko ma koliko je srarim i skrivenim nutrioama plamna pripadala ta zidina kOJU \U stvrdnule u karr!Cn vode to su u minuhm stoljeima prolazile rim okomitim otvorom od kojega s vremenom osrndc rako udnovat rrag! Narav unnlta~njih planina u Dalmaciji, pa i nekih glinaslih no obali, gotovo srnino pokanj~ kako ih poesto presijecaju ile pjeanog ili pjeano-koljkastoga kamena. Velika zidina kod Mirica imala je u storini ~ jedne i druge strane slojeve gline od koje su i susjedni bregovi iznutr::l ~ast::~vljeni, posebno oni u koje sc 1.1 11dina zabija s desne i lijeve strane rijeke to th je djelomino razorila da otvort prolaz. Prostrana n.tcvina ~ro se vidi na tome mjesru i ponosna visina gromada unato kojima je rijeka probila put tn/arajui utrobu planine kojoj one bijahu okosnica, prikladne su pojave dn ~e pojmi kakve i koliko trajne promjene uzrokuju planinske vode na povrini na~ega globusa. Ta pouka nije obiljeje ~amo rijeke Cetine ili Krke nego wih, pa i najmanjih pototl':l; 1 primjenjiva je ne samo na planinske krajeve nego i na niske ravnice podlo7JlC popbvama koje ih podiu, re na priobalna podruja blizu ua koja ~u se, kao Ra..-cnna i Adna, u kratkom rasponu ~toljea udaljila od mora. bJav;t 17. qesnaca kod /\ li rica, Cerina se ~iroko ralhJCVa po dolini i grana se ilmedu sprudova i sedrenih nakupina. Na nepunu tmlju nie mogu stii brodice; ovdje !>e neko iskrcavala sol u podnoju tvrdnvc Vise koja je prije MOtinjak godina sruena kao nekorisna. U knjizi lllyric11m sacrum, objavljenoj prije nekoliko godina, Fa rlati govori o Viseu kao o veoma urvrdcnu i dobro uvanu mjcMu. Gospodin Busching od njega >tvnra grad; a valja vjerovati ne samo da tu nema stanovnika nego ni tragova prebivali;rima. Od roga mjesta do mora rijeka tele slobodno tri milje ne nala1ci 7apreka, premda ide ta\OJtrim putem iunedu klisura jezovire visine koje lOJ na dugakim dioni cama t..-orc okomite garo,e. Raznolikost krajolika ;to se su>rce na kratkom roku Cetine od Vtsea do Omia zaista je divna; broda n prolaze kroz veoma uske kanale 1 dobro obradene otvorene dolinice, osute ~tokom koja po njima pase; 1-atim se zavlae medu hridine a ne mogu predvidjcn kako e se iz njih izvui; i niui rako vidike i tjesnace, neprimjetno stiu do u~n, razoarani ro su malo uivali u tako velianstvenu i zabavnu prizont.

9. O

Poliikoi

kraii11i i

t~iezit~oi

vladi

Og.rnnci planine Mosora produiuju sc s dc;nc strane rijeke pratei njezin krivudav tok od sela Garduna, koje lei suelice Trilitr, ~vc do mora. Ovo podruje planina !to se uzdie izmedu Klisa i Zadvnrja pruajui se od ua rnovmce do ua Cetine, znano je pod imenom Poljicn. Tok rijeke slui Poljianima kao granica dobrih trideset milja, prekinut samo na malenom dijelu u podruju Zadvarja. Poljika krajina ne obuhvaa nijedan grad, niri se

zna da ih je tu bilo u drevno doba. Ona sc dobrovoljno priklonila za\titi Prejasne Vlade kada se otresla ovisnosti o Porri pod kojom je JVJela drei se vlastitih statuta. Ova mala republika zasluuje da je se upozna. U njoj tri sralea ljudi rvore narod od petnaestak tisua glava. Postoji dvadeset obitelji koje rvrde da potjeu od ug.mkth plemia to su se tamo povukli u doba nemira; postoji jo vei broj drugih koje istiu da su bosansko plemstvo; postoj i naposljetku puk seljaka. Svake godine na Sv. Ivana sastaju se Poljiani na skuptini koju oni na svom jeziku z.ovu zbor; svaki od tri stalea tvori odvojen tabor u ravnici Carn. Tu sc i1nova biraju suci, ili se potvrdu ju. Veliki knez prva je linost u dravi i uvijek se U7ima iz plemenitih obitelji iz Ugarske. Njegovi su itbomici mali knezovi, to jest seoski glavari koji sc uzimaju iz bosanskoga plemstva i dolaze na zbor s glasom svoje opine. Dok mali knezovi biraju velikoga kneza, narod razdijeljen na razliite >kupove to predstavljaju stanovnike sela bira male knezove za sljedeu godinu ili potvr uje one koj i to zasluuju. Prvi smle-i drave istodobno prelazi na biranje jednoga kapetana i dvaju prokuratora. Rijetko se dogaa da veliki knez bude izabran bez nasilja, jer rijetko biva da ne po~toji vie od jedne >tran ke. U r;.tkvu sluaju, ~to se malud poku.1 taJnim glasovanjem, netko od najgorljivijih pristaa made ugrabiri koveg Zemaljskih povlastica, a to je zalog ~to ga narod svake godini.' povjerava \Chkome kneza Otima bjei prema kui onoga u ijoj je slubi; svaki lan vijea ima pravo napa~ri ga kamenjem, pukama, noevima, i mnogi sc u cijelosti slue svojim pravom. Ako se taj junaina o svemu dobro posta rao, pa iv srigne u odredenu kuu, veliki je knez izabran i nema onoga rko bi sc usudio oprijeti se rome. Polj iki zakoni i njihove odredbe podsjeaju poma lo na barbarski vijek u kojemu su sastav ljeni; ima ih ipak mnogo razumnih. Nastane li kakav prijepor zbog zemlJita, sudac izlazi na lice mjesta i saslua rnzloge obiju strana sjedei na zemlji na svojem rasprosmom ognau; on t7ric pra..-orijek prije nego to e ustati, obino porpuno sriavajui spor. Kada nekoga Poljianina ubije njegov sugra anin, knez ili glavar sda dode s uglednicima u ubojiinu kuu, pa tu pije, Jede i robi sve ro je najbolje. Poslije roga obreda itvijesti sc velik knez, koji takoder odmah dode na ro isto mjesto i uniti ostatak. Ako ubojstvo nije popraeno okrurnim pri likama, ubojiina je kazna etrdeset talira, ~roje vik manje vrijedno kao osam cek inn; raj sc prilog z.ove krvarina, to jest plaa za prolivenu krv. U minulim vremenima ubojice su osuivali na kamenovanjc; sada oni podnose novane kazne, jer veliki knez ne eli izlagati svoju presudu prizivu. Dogodi se ipak kadto da osudenik bude kamenovan na mjesru, da nemadne vremena poaliti sc gl~vnorn providuru Dalmacije. U ovom je puku jo u uporabi kunja ognjem i vrelom vodom tako da ponekad irna nevinih ljudi napola peenih i osaka~enih. Poljiani imaju jo jednu vrstu muenja koja je barem jednaka svim lijepim slinim izumima kulrumih naroda; oni osumnjienima za neki zloin stavljo~ju jelovo iverje izmedu me~a i noktiju. A nipoto se ne bi posluili drugim drvetom, jer njihov Statut izrijekom propisuje uporabu re vrste.

204

205

tim znacima zakonita barbarstva, Poljiani su ovjeni, gostolj ubivi i dobri prijatelji ako nemaju povoda sumnjati u osobu s kojom se drue. Zbog neznanja su nepovjerljivi; stoga je iz njih nemogue izvui ikakvo znanje i prouiti stare isprave ili koju drugu stvar dostojnu znatielje putnika; oni stalno strahuju da je stranac ko ji zria itati lovac na blago. Poljiki pastir i posebno tuju sv. Vida i njegov blagdan slave palei svenjeve mirisna drveta ispred svojih koliba. U davno doba slavenski su narodi tovali boga Svantevida. Vjeruju da bi vaenje leda iz dubine njihovih planina, gdje se ouva itave godine, bilo izazov vjetru sjcvercu koji im unirava nasade; stoga nikome ne doputaju da ga izvlai. Sa enama postupaju vrlo neuljueno i ni kad ih ne imenuju a da prije ne reknu neki izraz isprike, upravo kao Morlaci: Ovo mora bid dovoljno za opis njihove zaputene grubosti. Z bog snage, ljepote stasa, umjerenosti i radnih navika Poljian i su u nevolji vojniki narod. Prebivaju u kraju koji je nepristupaan velikom sastaV\.! eta; ali odozgo mogu sii u strahovitu broju. Osvetniki duh poveo ih je prije nekoliko godina da zaprijete gradu Omiu, te su se u velikoj skupini spustili sa svojih brda sve do obale rijeke, i bio je potreban top da ih nagna na uzmak. U posjedu je Poljiana zaselak zvan Pirun Dubrava, a to ime znai Pirunova uma. Moda se tu u davnini oboavao idol Perun koji je gospodario slavenskim olrarima i u Novgorodu prije nego to je Ivan Vasiljevi9 , vel iki moskovski knez, osvojio raj slavni grad i pokraj ine koje o njemu ovise.

Unato

10. O gradu Omiu . Nepravda to ju je Far/ati nanio tim stanovnicima. Njegove zemljopisne greke.
Almissa ali Omi, ka ko ga zovu Slaveni, Moda je Onaeum kod starih geografa, a ne Peguntium kako se obino misli. Lei podno veoma visokih lirica na rtu ravna zemlj ira to ga oplakuju Cetina i more. Busching ga je smjestio na visoku hrid da uiva u boljem zraku, a mnogo puta navoeni Farlati otvoreno tvrdi da je sagraen na brdu, kao to takoer s jednakom tonou dodaje da je pet milja od ruevina Epetiuma, doim je udaljenost izmeu tih dvaju mjesta dobrih trinaest milja. Tu se ne vide tragovi plemenire starine, premda o drevnom rimskom stanovnitvu svjedoe ulomci posuda i crepova, re poneki dio narpisa to se vide ispod mjesta zvana Srarigrad. Jedini spomenik starine to se uva u Omiu jest maleni kamen s posvetom koji je umetnut u zidine. Ovaj grad ima naslov biskupije, ali u njemu biskup ne stoluje; u tome je slian Kn inu gdje je Busching ipak metnuo stalnoga biskupa. Om i sa svojim podrujem in i dio splitske dijeceze; u njemu ima sjemenite
Ivan Vasiljevi, veliki kn<-z moskovski i svih Rusa (1440-1 505), uj(:dinio veliki broj odjelitih kneievin3, oslobodio neke ruske pokrajine od Tarara. Oenivi se biz.antskom princezom Zoe, uvodi bi:t..'1ntski ceremonijal na ruski dvor, a rako i biz:~unski grb (dvoglavi orao), ceseod cog vremena rada misao o osobitoj povijesnoj ulozi Ruskog Carstva kao zatitnika pra,osla"lja, a Moskva se poinje nazivati Trei Rim.

popova glagoljaa odreenih da pokrivaju upe Poljica i otoka gdje se odrala slavenska liturgija. Omi je bio g\sarsko gnijezdo u toku stoljea maa i krvi kada su prilike davale narodima svjetovna obiljeja i kada su ih lako mogle od ovjenosti dovesti do zvjerstva. Tok rijeke skriven meu hridinama i tekoa progonjenja kroz njezino ue zaprijeeno opasnim pjean im sprudovima morali su Omiane estoko dovoditi u napast u doba bezvlaa i kada su bili podanici ili saveznici Neretljanirna, re jo poslije kada su ivjeli pod hercegom sv. Save. U nae su se vrijeme posve promijenili; i pogrijeio je pisac o ilirskim stvarima kada ih je ljuto ukorio da su nasljednici opake udi svojih predaka. Ovaj pisac, inae dostojan potovanja, ini se da je protiv obiaja svoga stalea bio naumio rasrditi cijelo jedno puanstvo. On je osim toga nagomilao tolike i rako strahovite greke u malo redaka da mu se ne mogu oprostiti. A da se irarelji ne bi slijepo pouzdavali u ovoga slavna i uena ovjeka, kojemu su na zlo pomagali njegovi dopisnici iz Dalmacije, vjerujem da je umjesno istaknuti neke netonosti koje su se nakupile u prvom svesku njegova djela, od 155. do 161. stranice. Veli da je Skradin utvren grad; a Skradin je grad koji se obnavlja, re nema ni vrata niti ikakvih zidina.* Na 156. stranici govori o Vran i, pouzdavaj ui se u topogra{a Ugarskoga Kraljevstva, kao o gradu ili katelu koji jo postoji; a Vrana je nenase!jeno i uasno brdo kamenja. Sinj, za koji se na 158. stranici kae da je jednako udaljen od Klisa i Cetine, lei per milja od rijeke, a dvadeset od Klisa. Ne postoji plan ina blizu Splita koja se zove Massaron nego je posrijedi Mosor koji se prua od Klisa do Cetine. Hlivno nije, kako on pie, smjeteno na izvorima ove rijeke koja se rada nedaleko od Vrlike na podruju l'rejasne Republike nego je od njih ak trideset milja daleko, a od rijenih obala vie od dvadeset. Vrlika nema nikakav castellum validum nego je jadno morlako naselje, mnogo manje od nekog seocera u Italiji. Dumno ili Duvno nije blizu rijeke Cetine nego ak
.

Scardona . . . CiuiMs exigui circttitus, sed moenibus dncta, et propugnaetllis ad hostiles aggressione.s susthzendas, et propulsandas nmt invalidis. . . Vrana modica civitas loco satis amoeuo . . . fortalitii non invalidi .. . formam aaepit .. . sr1burbana late diffsmdit ut sexamt/1$ faci/e dmnos complectantu-r . . . Sir 1gum . . . a Tiluro in occasum, et a Clissa in Boream spaliO propemodum aequali di$jrmctwn ... assurgit mons Massaron ab Clitsa ad Tilurum perductus .. . Prop_e f?ntib-us uri, seu ~etti1'~ae, loco ar~uo, el praerupto insi~et Livnum . .. unde, haud longo spatro mterposJto, abest rn occaswn Verlca, castellum tu!que mfrequens, et satis validum . . . Oppidum, cui nomett est Dum.no . . . cu i fit:itimus est pagus .. . qui Clitnms dicitur . .. Almissa, sive Peguntium. Glodovi c:ujusdam castelli supro Ahnissam memh1it PALLADIUS. Cirdutum mmc imperio subest Venetontm . .. Opus . .. arx firmissimis moenibus, ac munitionibu.s septa. FAR.LA:n /ll~r. Sacr. Proleg. P. 2. na Stranicama od 155. do 159. O udnim grekama koje se odnose na Mosrar v. srr. 161. [Skradt~n . . . grad malena opsega, ali opasan bedemima i tvravama sposobnim da izdre i od~iju neprijateljske nasrt~je_ . . : Vrana, s~roman grad na prilino zgodnu mjcsw . . . zadobio je obhk O.rsre utvrde . . . prosmo JC predgraa nadaleko, rako da obuhvaa o ko est<> domova . .. Sinj . . . gotovo jednako toliko 2apad.no od Cetine koliko sjeverno od Klisa . . . die se brdo Mosor, koje~ pru~a od KJi. sa do Cetine. Blizu izvora Cetjne, odn.osno Tillra, na visoku i krevitu mjesru, naJaz1 se Litnto ... Malo na zapad odanle na.lazt se Vrl1ka, urvrda s dosta. brojnom posadom i prilino vrsra . . . Grad koji se Jla.ziva Duvno .. . u ijem je susjedsrvu selo koje se zove Klivno . . . Omi, odnosno Peguntium. P.aladije spomi1lje iznad Omia neku mv rd u zvanu Glodov. Cit/uk se sada nalazi pod mletakom vlau... Opu,um je tvrava okruena vrlo \'l'Stim zidovima i bedemima. ( FARLATI 1/lyr. Sacr. Proleg. J'. 2 a pag. lSS. ad 159.)]

!il

206

207

eerrdeset brdovitih milja francuskoga pum od nje, a oko dvadeset sedam milja od Hl ivna. Omi nije Pegrmtium u ~tarih pisaca, nema u blizini brda ili katela koji bi se zvao Glodov, nego lei u podnoju jednoga vrha planine Dinare koji se zove Borak. Citluk (srr. 159) prip:~da Turcima, a ne Mleanima. Utvrda Opuzen nema zidine koje ju opasuju nego samo zemljane nasipe. Mostar je na rijeci Neretvi koja se ne smije brkati sa zemljom Crnom Gorom koja je udaljena dobrih sedamdeset milja; nije krevito mjesto; nije dvadeset nego ezdeset milja od Klobuka. U Omiu su mi mnogi iskazali znake srdanoga gosroljublja, a napose grof Pit'tro Caralipeo kojega treba osobito Spomt'nuri zbog t'Stita obiaja i plemenira pona~nja. Zrak ovoga kraja morao bi biri nt'Zdrav, jer Cetina ima movarno ue; ali prirod:~ se ovdje pobrinula, re se oko ponoi u svako godi~njc doba podie svje vjerar koji, izlazei iz vrlemih i tijesnih obala rijeke, dolazi proistiti mjesto od kodljivih isparenja. Ali u svakom sluaju Omiani su uvelike podloni groznici trcodnevki u doba vruina. Ribolov na uu Cetine veoma se slabo vri, iako tu ima pogodnih mjesta da od njega bude korisri svemu narodu. Pojedini su Omiani zadovoljni rime to imaju ribnjake za svakida!nje potrebe i nije im stalo do roga da izvuku vee korisri od proizvoda ~to ga imaju u rukama. Ribe u rim vodama izvrsna su okusa i znatne veliine, kao to to obino jesu na svim mjestima gdje se more mijea ~rijekama. Tako u Crnome moru ribe za kr:uko vrijeme narasru vie nego to je u naravi te vrste; dobri pri rodnjak Plinijc pripisuje tu zaslugu mnoini rijeka koje u nj u tjeu . Ribari iz ovoga kraja ne srljaju mnogo na more nego plodove svojih vodu preputaju susjednim OtOa nima od kojih poslije kupuju ribu. Podruje Omia prua se uz more petoacst milja, do Brela. lako se ne obraduje s mnogo razbora, daje izvrsno vino, a rodnost tla jaa je od slaba utgoja. Omiki mukat i srari prokk, re openito sva vina koja se ovdje pomno prave od uela i odlc7ala groda, zasluuju mjesto na svakoj gozbi. Kada bi bilo poznatije, jamano bismo ga vidjeli kako se bira prije mnogih stranih vina koja stoje dravu znarnu svoru godi~nje. Dui omike obale ima predjela u kojima je tlo bin1minozno; vino koje se odatle dobiva ima miris zemlje.

11. O prirodnoj vdini kod Rogovrice i o Vrulji, Pegunriumu u starih

zidina (srr. 2 16-217) slina onoj to sam je sreo suelice brdu Dinari, dui roka Cetine, u podruju Slimena. Vrak poluotoka A graen je od prevrnuta brusnoga kn mena. Zidina B pak od pjeanog je kamena. Ruevine oznaene slovom C nastale su razgraivanjem polukamenire zemlje D na koju se naslanja cijela zidina. Drugi komad prirodnoga zida vidi se kod slova E, kao to sc kod F vide nove i le modrikaste zemlje. GGG takoer su bjelkaste zidine, a HHHN druge gromade stvrdnute morske gline bez tragova ljuskara. Vode to teku niz padine planine tvore vapnenastu koru lill; neki njezini veliki komadi vide se kako lee na morskom alu nakon pada odozgo. Stijena K jedna Je od onih to ine zidinu B 1 duga je dvije stope. Ove prirodne zidine rako su dobro spojene da se mogu tamijeniti s osracima sra.rinskih graevina. Cetin milte istono od malena zaljeva, gdje sam se zaustavio da nariem prirodne 2.1dine, nalazi sc Vrulja. Ovo ime istodo&no je zajedniko jednoj planini, jednoj drazi i podmorskim izvorima koji se u njoj vide. Draga je im ona o kojoj sam ve govorio. Cini se da ju je prokopala neka drevna rijeka; izvori koji grgolje ispod mora tako su znatni da bi mogli prilii ti obnovi jedne propale rijeke. Vrulja ima zajedniki korijen s rijeju vrilo to na slavenskome znai izvor ; ta etimologija, po kojoj je ima Vrulja (a ro je Berullia u Porfirogcncta) analogno imenu Pcgunrium, jer su n TJ-yU i vrilo sinonimi, navodi mc da povjerujem kako je na ovom mjesru, a ne na uu Cetine, bio katel Peguntiurn u starih geografa. Znaajniji tragovi starine ne postoje u toj okolici, ali sc po koliini ulomaka posuda i crepova, te nadgrobnih spomeni ka, koji se esto ovdje nalaze, dobro zna da je ova obala u rimsko doba bila naseljena. Glavni razlog zbog kojega sc oko Vrulje ne vidi mnogo tragova starih naseobina jest strmenitost planine iznad nje i koliina kamenja koje sc odozgo obara znjcdno s vodom. Pomorci se boje vrata drage Vruljc zbog silovite naglosti vjetrova koji ovdje katkad puu i uas uskomcaju onaj morski kanal izmedu Primorja i otoka Braa, na veliku pogibelj zateenih brodova. 0 ija se karra Dalmacije smatra Nedaleko od ovoga mjesra Canrelio, 1 jednom od najboljih, smvlja ue neke rijeke koju odvodi iz jezera kod Proloca to mu on daje ime Brestolac. Tko poznaje neprekidnost i visinu planine Dinare ne moe dopustiri ni moguenosr takve rijeke. Mnogi pisci o ilirskim stvarima i razni geografi prepisati su ru grcs'Ku, kao i navodni otok u rijeci Cetini prema uu, te bezbroj drugih iskrivljenja imena i udaljenosti.

pisaca
12. O pak/ari ili remori
Primorje koje pripada Omiu neprekidno je sastavljeno od mramornih slojeva u viim dijelovima, a od kos:i nanie od raznih glinastih rala i brusna kamena. U malenom zaljevu ispod sela Rogoznice vidi se otkrivena prirodna
PrsdU:m genus omne pr11Mf1"4 ulmtate adol~t maxime m Ponto; a~ussa multitudo ammum dulcn itrf.,.mtrum aqu (l'uN. Hut. Nt.) [Svaka ,.,..,. nba upr.-'0 u Crnom monr sunjev ncobrl'no brzo. R.azlos J<' tomu mnoMvc> rij<h koj< dono<e slatku 'Odu.(
11

Latina

Zakljuit u ovo svoje pismo priajui vam o injenici koju ete ocijeniti

kako zasluuje. Vjerojatno ste vrlo esto imli u starih prirodnjaka poneko
Pegj. Giacomo Canrdh do Vignola (1643-1695), gcosraf i kattogra!. o.obiro <u u.ao1 nc njcgo>e tcmlJOPI>r1< klone JUfnc Dalmacij< i Albanrj<, Bosne i ~
10

208

.......

209

o remori ili eheneidi; i valjda ste se poneto sablaznili kada ste u Plinijevoj prii nali kako, poto na rudu vjeru iznese zakanjenje koje se zbog te ribe dogodilo Amoniju, izrijekom tvrdi da je Kaliguli nu ladu, opremljenu s etiri stotine veslaa, zaustavila jedna od ovih riba dok je ostatak brodovlja lijepo nastavio put. Ja sam ro proitao i zadovoljio se time da slegnem ramenima ne razbijajui glavu milju zbog kojega je prirodnog naela moglo zaista nastati rako openito prihvaeno miljenje da i jedan ovjek od duha, kakav je Pl ini je jarnano bio, o tome govori s uvjerenjem". To sam sluajno orkdo. Jedrili smo izmeu Vrulje i Omia poslije podne, noeni jednol inim i svjeim vjetrom. Svi su se mornari odmarali, samo je kormilar u tiini bdio nad smjerom broda; kadli ga odjednom zausmo kako glasno zove jednoga od drugova i zapovijeda mu da prie ubiti pak/aru. Sa mnom se nalazio na ueni prijatelj gospodin Julije Bajamonti; on je naslutio ro je posrijedi, pa zaiska da vidi ribu to ju je kormilar el io usmrtiti; al i riba je bila pobjegla. Kada smo upirali kormilara, prilino razborita ovjeka i ribara od zanata, zato je htio da se ubije paklara i koje mu je zlo uinila, odgovorio je s uvjerenom sigurnou kako > paklara zna zubima zagristi kormilo i rako osjetno usporiti plovidbu broda, re kako ne samo on nego svi ribari kormilari obino osjete da je ona na njemu a da je i ne vide. Dodao je kako ju je on mnogo i mnogo puta sam uhvatio na djelu; da je esto lovio i jeo tu cibu; da ju je uzastopno znao nalaziti u vodama oko Visa; da oblijem nalikuje ugoru i da joj dulj ina ne premauje stopu i pol; i da je meni dovoljno poi, ako je elim vidjeti i uloviti, s ribarskim brodicama u pravo vrijeme i proi koji pur izmeu otoka Hvara i Visa, gdje ju je on svake godine nalazio. Ne elim da u potpunosti vjerujete mojem peljaru; ali priznajem vam da silno elim uloviti paklaru prilijepljenu za kormilo broda koji jedri. udesan otpor miia nekih malih morskih ivih bia kao to su lopari koji se tako ustrajno opiru sili to bi ih htjela otrgnuti od njihova kamenja; udar to brzo kree iz drhtu lje, poznate u Mlecima pod imenom pesce tremolo, a u dalmatinskom moru pod imenom
Ruant vemi licet, et saeviant procelkle (echeneis) imperat furori, viresque tantas compe:scit.
et cogit stare navigia ... Fertur Actiaco Marte tenuisse praetoriam navim Antonii properantis

udo

trnak; snaga to je pokazuju zu baci u svojim grevitim trzajima i kada su izvan svoga elemenra (da ostavimo po strani trzaje veih ri.ba kao to su runjevi, dupini, uljeure) - to me navodi na pomisao kako, premda ne moe biti doslovno istinito ono to su nam o remori ostavili zapisano stari pisci, ne mora sve biti ni lano. Jamano je dostojno stanovita razmiljanja to to Plinije rako nadugo govori o ovoj pojavi kao o injenici koja je poznata i ne podvrgava se sumnji, a i to to su Grci na 'temelju ustavljake sposobnosti ove ribe stvorili praznovjerje te je ponekad vjeaju o trudne ene da zaustave poroaj do vremena zrelosti, a ponekad pak da ga ubrzaju s milj u da ona mora drati nepomine rodilje u dobru poloaju. Ipak nisam toliko bezazlen u prihvaanju nastranih stvari da bih povjerovao u veslaku snagu jedne malene ribe; smatram samo da je ime paklara razboritije upotrijebljeno nego ime remora. Razlika, koja postoji izmedu remore ili eheneide u starih pisaca i paklare u naih, u tome je to se prva gotovo uvijek nalazi opisana kao ljuskar dok je druga iz roda murina. Ljubite me, najcjenjenij i prijatelju; izmolite mi od nebesa duga putovanja i dobro zdravlje.

circumire, et exhortari suos, donec transiret itl aliam.ldeoque et Caesariana classis impetu majore prothJus venit.TENUJT ET K'OSTAA ME.A.tORIACaji prhzcipis ab As tura Anti11m remigantis ... Nec longa fuit illius morae admiratio, statim cmtSSa inU!llecta, quum e tota classe quinqueremis sola
nou proficeret.. Exilientibus protinus qui id quaererttll circa navim invenerunt adhaerentem gubemaculo, ostenderuntque Cajo itldig1J(mti hoc fuisse quod se revocaret quadringentorumque

remigum obsequio contra se intercederet, .. Qui tuncJ posteaque videre eum limaci magnae similem esse dic:unt . .. E nostris quidam Lat.ittis Remoram appellavere eum. (C. PLIN. SF.c. Nat. Hist.. 1. XXXII. e. l.) [Makar divljali vjer.rovi l bjenjelc oluje~ ona (echem!is; riba koja zadrava brod .. ) svladava njihovo mah11iranje, obuzdava tolike sile i tjera brodove da sranu .. . Pria sc da je u birkj kod Akcija, kad se Antonije urio da obie i osokoli svoje Jjudc, drala njegov zapovjedniki brod sve dorle dok nije preao na drugi, pa je tako CC"~arovo brodovlje smjtsra jae navalilo. J u naem je vremenu zadrala brod cara Gaja, kad se iz As ture vraao u Ancij .. . No raj zastoj nije pr<.-dugo izazivao uenje. jer se razlog odmah doznao. Kako od !wega brodovlja jedino pcteroves)arka nije napredovala, odmah su u more skoili ljudi da prerrae okolinu broda. Nali su tu ribu kako se prilijepila uz kormilo i pokazali je Gaju, koji je. bjesnio da ga rako neto moe zadrari i spreavati eri rl stotine vcsla3 da ispune njegove naredbe . .. Oni koji su je rada i poslije vidjeli, tvrde da je slina veliku puu. Od nas Rimljana neki su je nazvali remora {.. zastOj) ... (C: PuN. SEC. Nat. Hisr, l. XXXII. e. (.)j

210

,..

211

NJEGOVOJ PREUZVJSENOSTJ MILORDU

FREDERICKU HERVEYJU'
BISKUPU LONDONDERRYJA, PERU ffiSKE ITD.

O PRIMO RJ U ILl O KRAJU l'ARATHALASSIA U STARIH PISACA aem. d~lm. ne~mo~na isrra~iva~ p~iro~nih rajni koji vas esto vodi ma sro 1h rukad ili rijetko kada prohodie zabaccnun 1 krevitim purov1 veliki ljudi, re onom prijateljstvu to ga dareljivo darujete onima koji ne ale truda i nevolje, pa se veru da bi u najvrlernijim i najsrrrnijim planinama irali drevnu fizikalnu povijest naega globusa, dugovah, milorde, svoje prvo putO vanje u Dalmaciju i arku elju da se onamo vratim. U asu kada se inilo da se moram odrei te misli i, prigrlivi vae velikodune prijedloge, prijei na razmatranje veih srvari u udaljenijim, pa i nepoznatim zemljama, prevladale su prilike zbog koj ih ponovo prijeoh Jadran umjesto da plovim po Oceanu. O per sam pohodio onaj dio Dalmacije to ga imadoh ast brlO proputovari u va~em drutvu;.! raunajui kako moram provesti jo dvij e godine u toj zemlji, pnbavh unnprrJcdne obavijesti zalazei i u one krajeve kamo vam vai urni poslovi nisu dopustili ii. Moj naumljeni pohod pretrpio je jednu nepredvidivu promjenu; sroga sam se morao zadovoljiti on im malim to sam vidio, a zbog nunosti da svijetu pokaem kako nisam dangubio, dadoh svojim zapaa njima onaj oblik za koji su bila podobna, a ne onaj koji bih im' bio volio dari da sam ih obavio kako je trebalo. Uzdam sc roliko u dobrom vae due, milorde, da se 7.avaravam kako se neete naljutiti kada vidite da su neka od njih upuena vama, i kako ete se nj.ima strpljivo pozabaviti kao dokazom trajna spomena, zahvalnosti i njeno sn to me s vama zdruuju i ro e me zauvijek sjedinjavati unato daljini.

1. O gradu Makarskoj

Onaj dio obale to se protee izmeu rijeka Ceri ne i Neretve, od kojih su prvoj stari pisci dali ime Nestt<s i Ti/urus, a drugoj Naro, gdje je dva stoljea
. 1

prije nae ere bila stisnuta Dalmacija u uem smislu rijei, bio je znan Grcima kasnoga razdoblja pod imenom ParnrhaUassia2 , a zatim su ga Slaveni nazvali istoznanim nazivom Primorje. Iz Apijanovih3 se pripovijesti otkriva da su ovdje Ardijejci ili Vardejci imali velik broj gradova, dijelom svojih, dijelom na silu otetih od susjednih naroda koje su pokorili prije rimskih provala; a iz Peutingerove se karte vidi da ih je poprilino ostalo i nakon osvojenja, jer su se u njima nastanili pobjednici koji su tu osnivali i nova gradska naselja. Kada bi nam o toj ist ini nedostajali dok:lzi, oigledan bi znak pruili esti natpisi to se pri kopanju zemlje na laze po rim mjestima blizu mora, a i po onima koja su zavuenij a meu brda. Pitomost obale, plodnost zemljita, povoljnosr poloaja s obzirom na trgovinu unutranjih pokraj ina s morem i bogatstvo ribe u tim vodama morali su mamiti drevne narode da se tu nastane, koliko god bili barbarski; a zbog nerazborite obrade okolnih brda i zbog sjee uma kojoj e ri narodi morati pribjei da zadovolje svoje potrebe, moda e se ponoviti pogorMje po druja, oljunenje obalnih rala i bijesna nezajaljivost gorskih voda zbog ega je jedan dio toga kraja nenasranjiv. Makarska je u nae dane jedini grad koji se tu susree, a po njegovu se smjetaju moe tvrdio da je izrastao na razvalinama starog Plinijeva Rota neuma, a tO mora biti isto to i Dionov Retinum . Podzemne spi lje, kojih u roj okolici ima u velikom mnotvu, odgovaraju onima to su se po povjesniaro voj prii oko Rerinuma zavlaile u utrobu brda i kamo su se povukli Rcrinjani kada su zapali li svoj grad zajedno s Rimljanima koji su ga bili osvojili na juri. Potpuno unitenje Rcrinuma ipak nije uzrokovalo potpuno naputanje toga mjesta ; ono se u Prokopija zove Mt~cbirt~m, a u VJ stoljeu nc:>si imc Mucarum. Iz Salonitanskoga koncila, ro nam ga je sauvao Toma Arhidakon, otkriva se da je u ono dob:l bila ustanovljena biskupija u Mucarumu. Nadgrobni kamen Stjepana, koji je prvi sjedio na roj stolici, iskopan je u nae vrijeme. Malo poslije doli su Avari, re zauzel.i Primorje i Neretljansko polje; ri krajevi rada dobie ime Pagania, jer su ovi novi gosti bili idolopoklonici, a u Iliriku se ve rada kao njihova oznaka upotrebljavalo ime Pogoui. Moie se prerposraviri da je Peuringerova I11oronio drugi naziv za ovaj komad primor skoga kraja oreroga od Narone koja mu je bila prijestolnica, ako pak nije razboritije itati Moronio, kao Toma Arhiakon, u kojem bi sluaju ta barbarska rije odgovarala rijeima Parathallassia i Primorje. Anonim iz Ravenne4 uzima Mucaru m umjesto lnaronije koja je na karti imenovana dvanaest milja istono od O naeuma ili Omia; Mucarum bi pak Stajao sedam milja dalje, gdje se vide graevi ne bez naslova. Porfirogenet daje Makarskoj
Ub. LVI. Paratalassia. . ' Apijan, rimski ~~i\ir gr&os pori,ekl'! it 2. St. n. e. Roden u Aleksandriji, na gr&on ":'l'~sao Runsku bistort/U u 2~ knjtgc, od kOJih J<' ll sauvano. Vrlo V3ina knjigo o osvajanju llinJe. Anonim iz Rovennc CG.osnphus Ravmnas), poblie nq><nn:~t pisac z 6. lli 7. " n. Izvornik njegovih djeb bo i Peuringcrovo1 kllrti.
D IO. CAss. 1 Fort:is pie

S1<v~1 IrskOJ. S F~rtiSOm b>O ~ mans<Venom putovanJu od Puk, gdic su se sasrali, i zajedno krmu l~ pt<ko RovuiJ." u Ankonu, do Napulja i u Manfrcdoniju, ond3.., dul Dalmacije vr.!lli u V~JU. Smbt\--etu uuu!ava prirode, 3 isto t-ako i bor-ac u n:.wnopraYnOSI: k:uolik.a u s,~emo, Irsko).

' Frodcrkk Augus~us H"':'cy (1730-1803), prot.-sran~ki btskup it Derryja (Londonderry) u

212

213

ime Mocros i od nje tvori glavni grad jedne od triju upanija obuhvaenih granicama Pagar\ije, ro jest izmeu ua spomenutih rijeka i morske obale. Kako je ime Paganija izvedeno od poganin, tako Mocros, te iskvareni oblici Mucarum, Muchirum i Mui~hirum vjerojatno potjeu od rijei mokar koja znai isto ro i vlaan, namoen, pa stoga veoma prilii poloaju Makarske koju plau nepresuni potoci. Poto je nekoliko stoljea bi la dijelom neret ljanske drave, kada su uniteni ti gusari, Makarska je s ostatkom Primorja prela u podanitvo raznih kranskih vladara kasnog razdoblja, as manjih, as veih, zatim je bila pokorna osman lijskoj Poeti. da bi naposljetku dobrovoljno pristupila Prejasnoj Republici koja ju je prihvatila i obasula povlasticama. Kakvo god se miljenje prihvatilo o prvom imenu i poloaju Makarske, pouzdano je da u nae vrijeme u njoj ne preostade nita iz starine. Sva je sagraena iznova i jedini je dalmatinski grad u kojemu se ne vide mevne kue i razvaline. Opseg joj je malen, stanovnitvo malobcojno; nema nikakvih utvrenja, liena je ak vrata i zidina, bez obzira na ono to kau suvremeni geografi, a napose Busching koji takoer pravi veliku greku stavljajui je na vrh nekoga brda. Ona je u podnoju velike planine i prua se du obale svoje malene i ne najbolje luke* na ravnu mjestu. Zrak ovoga kraja nije bio osobito zdrav u minulim vremenina; ljeti ga je slankasta movara ispunjavala kunim isparenjima. Stanovnici su odluili da je spoje s morem znajui dobro da komadi niska zemljita, poplavljena zagaenim vodama, kvari zrak na mnogo veem podruju; i zaista, ishod je savreno odgovorio njihovim rodoljubnim ciljevima, jer stanovnitvo raste i uiva u mnogo boljem zdravlju nego prijanjih godina. Makarani imaju veoma ivahan duh i posebno su skloni trgovanju. Izvrsno uspijevaju i u knjievnosti; a dokle jo mogu stii u kulturi duha vlastitim je primjerom dokazao grof opat Klement Grubii/ roen u Makarskoj u staroj i plemenitoj obitelji, kojega je prole 1773. godine smrt prerano orela knjievnoj republici, domovini kojoj bijae dika, putnicima koji su od njega dobivali znanje i plemenito gostoljublje i svim dobrim ljudima koji su ga s pravom ljubili. Vjerojatno je ostavio mnoge vrijedne stvari u rukopisu, meu kojima poseban spomen zasluuju Storia Narentina, dovedena do sretna zavretka, re Trattato delle Origini ed Analogie della Lingua Slavonica, djelo puno revne uenosti. O vaj ueni ovjek zlatne naravi bio se povukao u neku seosku kuu gdje se primjerom bio prihvatio reforme zaostale poljoprivrede meu Primorcima, bavei se kao s.mireni filozof znanou i kuajui prave uitke samoe koja mu je postala ugodna i mila. Kao to se njegova plemen ita obitelj istakla meu drugima tako se meu knjievnicima graanima Makar MArr, a i MARTINIERE, u svojin'l: rjenicima pr-idaju Makarskoj vclikl luku. . ~lemem Crubi! ( 1725-1773), filolog i.arheolog! nadbiskupski .udi tor i rektor splitskog S Jememsta. NaJpoznattje mu JC dJelo o glagoJpc (h1 orrgmem et lnstortam alphabeti sclavcmici ftl~g?litici vul$.0 Hier?nymiani ~isq_uisitio, 1766), u kojem postavlja rezu da je glagoljicu izumio FngJJac Fenestje. Stona Narentma 1 Trattat.Q delle origini ed analogie della lingua slavonica koja djela ovdje spominje Fortis ostae u tukopisu.
1

ske istakao monsmJor Kadi6, splitski nadbiskup, koji je objavio jednu teologiju morala na slavensk0111e za uporabu i lirskome glagoljakom sveen stvu koje je uope nije imalo, a svoju je knjinicu, opskrbljenu dobrim crkvenim knjigama, ostavio zaviaju kao veoma preporuljiv primjer. Izmeu pisaca Makarana ne smije se preutjeti fra Andriju Kaia Mioia7 koji je objavio zbirku junakih narodnih pje.sama, premda je izbor nainio s malo dobra ukusa, a s jo manje kriterija u nju ukljuio mnotvo nepotrebnih i apokrifnih stvari. Tlo na kojemu je sagraena Makarska vrlo je povoljno za proizvodnju ulja, vina, bajama, murvi, meda i pomalo ita. Zemljite je lagano i ljunkoviro, a ne manjka mu vlage kao obino drugim obalnim krajevima u Dalmaciji. Oigledno se vidi da su vanjsku povrinu stvorile malene bujice; i re isre bujice iskopale su korita u tvadma to su ih neko smrvi te. Izvor vode zvan Vrutak presijeca gradski trg; voda ipak nije rako slatka da bi mogla sluiti za zdravo pie, premda izbija na mjestu koje je mnogo podignuto iznad morske razine. Narod uzima laku i vrlo isnt vodu s poroka Budievice koji se sputa iz seoceta Koriine i utjee u more blizu Makarske. Unato ljunku to ga gorske vode snaaju na obalu, ini se da se u tom podruju more irilo i da se trajno iri. Za minna vremena u lukom se zaljevu vidi pod vodom komad zidine koji jamano nije sagraen ispod valova u drevno doba; a hrid Sv. Petar, koja titi istu lu ku, stalno se, iako ne brzo, uruava od estine valova, kao i drugi rtovi na roj obali. Oblinja movara, gdje su se u posljednje vrijeme usrajavale vode jer nisu mogle slobodno otjecati u more, takoer je pruila dokaz roga podizanja razine. Kada se ru kopalo spoj o kojemu sam govorio, naeni su ostaci velianstvene grobnice i komadi divnih stupova. U Makarskoj sam vidio prel ijepu zlatnu medalju Marka Julija Filipa, izvaenu iz tih temelja koji isprva jamano nisu bili postavljeni na poplavljenu mjesnt.

2. Planina Biokova ili Biokovo koia se die nad Makarskom

Najvia planina to se die du obala Primorja jest Biokova kojoj u podnoju lei grad Makarska. Ona se izdaleka doima bijelom i bez drvea, pa joj. istodobno dobro pristaju oba imena, Albi um i Adrium, to ih je u starini nosila. Gol, kamenit i vrletan izgled ove nenaseljene planine pokazuje sve loe osobine dovoljne da ovjeka odvrate od penjanja. Po njoj se ne moe putovati
Amon Kad'i~ roden u poznatoj mak;uskoj obiteJji Kaia. vtarivi se s.a studija u haliji, postaje kanonik makarski, arhiakon zadarski, 1722. imenovan t:ro$irskim biskupom, od 1730. nadbiskup splir .ski. Za hrvatsko sveenstvo svojih biskupija sasravio 1 izdao Bogoslov;e diloredt~o (tj. moralno bogoslovlje), 1729. godine. Umro je 1745. 7 Andrija Kai Mioi (1704-1760), franjevac, prosvjetitelj i pj~nik. Najbolje i najpoznafije ~u je.djelo ~a:t80V?r ugodtJi t~f!roda slovinskoga ( 175~ ), kronik~.u desererakim stihov~ma i prOZI. kOJa pran nslovmsku .. pOVIJtSr od Aleksandra Vehkoga do plseva vremena. lako J e od naroda preuzeo desete rac~ nastoji da povijesna isrina bude osnova njegovih pisama kojima se 9braa ponajprije najirim narodnim slojevima. fortis nije visoko cijenio nj<:-govo pjcsnilrvo.
6

214

215

' '

,.,~.,

....

ni na kakvoj jahaoj ivotinji, pa je sroga nezgodno i pentrati se nogama i rukama. Radoznn lo~r da podcm v:djcti /ede11ice ili prirodne zalihe leda, koji se usred arke ljcrnc vruine zadrli u jamama najviega dijela planine, potakla me je da se pokuam na nju uspeti. Prcmili moj prijatdj gospodin Julije Bajamonti pristao je dn me zdruti. Krenusmo u cik rore iz Makarske, s dvojicom Primoraca vodia bez kojih ne bi bio poao moj oprezni drug, jer nije smarrao razboritim iz.loiiti se kakvu ~usreru s hajducima od kojih mnogi, zatieni vrlem~ mjesta, iln~ kao vukovi po peinama Biokova. A ja, neobazri, iji ili spravniji da raunam na valjanost rih odmetnika, koji su ro, na alOSt, ee Tbog pohlepe nekoga grabeilji,a slubenika negoli zato to su uinili pravi zloin, bio bih 1s.im rado po~o. Hrbat planine sav je uruen, a najprohodnije staze kOJih smo se morali drian bijahu putovi kojima se slijeva kinica; ljunak i napuklo k:unen1e poputa h su nam pod nogama podsjeajui me na muno penjanJe na Vezuv, kamo sam imao ast da vas pratim, kada nam se deavalo da smo ili sropu naprijed a nalaz.ili se korak natrag. Lijep pogled na more, nove i otoke, u kojemu se odozgo savreno uiva, bijae nam gorovo jedina nagrada ZJ na trud. Ledenice, do kojih smo dugim i pogibeljnim purom htjeli stii skaui s kamena na kamen, nisu u poetku listopada vie imale leda. Sili smo u vrlo duboku provaliju koja prima svjetlost odozgo, a zarim sc sa strane grana tko zna koliko u utrobu planine; ru zatekosmo veoma otru studen. Izvana vidjesmo drvena pojilita gdje pastiri znadu orapati lcd i snijeg za svoja stada. Na planini gotovo uope nema drvea, ak ni u najneprisrupanijim dubin ama; veoma rijetko, u razmjeru s njezinom vel ii nom, vide sc ost:lci stare ume kojih bi ipak treba lo biti daleko od naselja i na nedosnapnimmjestimn oda kle je prijevoz vel ikih trupaca fiziki nemogu. Ali oganj to ga pa le pastiri, ponekad da sc ogriju a ponekad da uivaju u divljem priz.oru, unitio je i njih. Kaiu da su poari, izazvani rako bezazlenim razlozimn, poneki put rrnjali mjesecima. Visoki dio Biokova sastavljen je od pjecnjaka i obina bjeliasra mra mora. Kako u gromadama prve smjese, tako se i u gromadama druge nalaze razbacani komadi uglnsra kremena koji je iz.vana ispucao i pun morskih tjeleaca, a iznutra pak rvrd, jedinsrven, poluproziran i zgodan za veoma sjajno i ujednaeno glaanje. Podnoje ove planine prua se du mora s jednoga kraja makarskoga podruja na drugi, pa prema rome njezinoj lirogra fiji pripadaju svi fosili o kojima e v:~ ljati da vam, u o~"Omu mojemu dug;okom govoru, reknem koju rije onako kako se budem doticao razliitih mjesta gdje sam ih zapaao i skupljao. Ali prije nego ro zavr1m govor111o svom putu na Biokovo, elim dodati jednu malu zgodu ~to nam se tbila na silasku s ove planine, kako bih vam prikazao karakter seljaka Primoraca. Dva ovjeka ro su ila pred nama pod orujem, prema obiaju rog., naroda, susrerok na puru zmiju koja je mirno ila za svojim poslom. l jedan i drugi uzbudcno pohitae da je ubiju kamenjem i to su tvrdoglavo uinili unaro nakm mijeanju, govorei da je ona neisr duh skriven u roj spodobi; ak su od uasa zaobili put kojim je mogla

odgmi7A1 ti. Gospodin Bajamonti, poro im je rekao mnoge stvari da spoznaju nastmnost rakva miljenja, podie sa zemlje mrtvu ivotinju, koju su oni jo~ izdaleka gledali ustraen im oima, i pooe prema njima da vide kako je 1.aism mnva. Ona dva divljaka odjednom zauzee poloaj kao da e ispaliti oba at rena oruja na njega, udarivi u psovke i najodlunije prijemje; i za isra je bila prava srea to na prijatdj nije bacio prema njima mrrvu guju kako je b10 pokn1.ao da e uim ti, jer bi u rom sluaju bez sumnje bio ubijen isrog;o asa. Zar onda mje 1mao krivo kada je poelio vodie Primorce za osobnu zariru? Reeno nam je 1.a n11hovo opravdanje da je praznovjerje uzrok svemu rome; ro gore, vjere m1! Ako su za to sposobni, ja bih re ljude smarrao uasni ma, pa makar 1h poricao 1 duh prave vjere.

3. O ~ranim po;auama 11 Prinl0lj11

Kako kau PnmoTCl, planina Biokovo aJje vjerrove, krupe, kik i sve: promjene u zraku. Istina je da je ta planina njihoo mereorolos"ko kaZJii~te. O sjevernim vjetrovima su i1.gradili veoma briljiva zapaanja; vjerujem da zasluiuju da ovdje budu iznijeta, jer mi je moj pokojni prijatelj opat Grubi~i tvrdio dn ih je iskustvom provjerio i naao tonima. Prije nego to zapue sjeverac, ako na Biokovu ima magle, ona se di7.e uvis razbijena no tisuu naina ; nutrina planine huji, zatim veoma jako bui; ua k se umiri. Ako na Biokovu nema magle, sjeverac najavljuju oblaci, ravnom jcrno rastegnuti po rom kom<tdu neba, i neobina otcina zraka. Pasti ri kau, a i11i sc dn ro injenice pokazuju , da sjeverni vjerar izlazi iz planinskih ponorn . Pouzdano je da on s vrha silazi prema moru kao silovira i iznenadna bujica. Eolovc spilje, smjetene u visokim planinama, i oluje, koje sc kod starih pjesni b razorno sputaju s visoka, dokazuju da su ta zapaanja nasrala neko u najkultumijim narodima. l Scncka8 je mislio da se vjerri oslobaaju iz podzemnih bezdana, re prolnc kroz. otvore na zemlji. Kada se zbog kojega god razloga 7.:lpale ~Uinc u unutranjosti planine, zavladaju sjeverni vjerrovi srednje snage (kao to su osrednje potonule zapaljene umovite udoline) sve dok traje po7.ar; ali uzrokuJU dugu suu. U vezi s rim valja podsjetiti na ono iro se i ta o Senjamma u povije!.ti mletakih ratova protiv uskoka. Pisci tvrde da su ti lupcii, palei velike varre po umama ili nabacujui velike koliine zapaiJCmh grana u provaliJe, pobudivali vjetar koji je neprijateljskim brodoVIma prijeio pristaJanJe uz njiho'-c obale, a ponekad ih je odvodio u propast u onome \" COma pogtbeljnome Morlakom kanalu. Kada je planina dovoljno ~kra od kik, SJeverac ne puk ili, ako se podigne za kratko vrijeme, ne OJaava Vlk nego to je porrtbno da se osui planina. Ali sjeverac se die ako posliJe duge suk padne k~a u malim koliinama; ako u tom sluaju nema bure, znak je da JC blizu jugovina. Ako se poslije dvadeset etiri sata bure nebo savrkno ne ratvedri, znak je da e raj isti vjerar dugo potrajati ili e se
1 LucoJ< Anej Sencko (oko 4. p. n. <.~. n. e) folowf, pravnik. odgojioelj c~r.s Neron dr.amatk. Fon.~ ovd,c rm~h ponaJpnJC' na Senekino djelo Natlwales qu.aesti<Jnes. '

218

219

promijeniti na jugo. Bura obino traje neparan broj dana, to jest jedan, tri , pet, sedam, devet, pa sve do trinaest ili petnaest dana za redom. Obino se ovaj vjetar podie s izlaskom sunca i mjeseca, ili s njihovim zalazom;. pred zoru i oko podne poputa, a ponekad prestane, ali ako to ne uini, znak je oit da mora dugo bjenjeti. Postoji jedan periodian sjeverni vjetar koji se redovito osjea oko sedmoga, sedamnaestoga i dvadeset sedmoga dana oujka; ali najtrajniji je onaj koji pue oko blagdana Duhova, pa stoga ima ime duhov ica. Tvrde da bura, ako je blaga u to vrijeme, mora takva biti i.u toku cijelog ostatka ljeta. Ako ovaj vjetar pue umjereno, vjeruje se da je koristan, ak potreban poslije cvata Joza i maslina, jer obino nosi osuene cvjetove; jednako koristi kada zbog prevelike vlage loze obole od plamenj ae. Ali najpogibeljnij i je zato to ljudima donosi grudobolju i zloudne groznice, a stoci sitnoga zuba smrt od srudeni kada je zatekne na planinskim panjacima. Po onome to kau ribari, on odbija od obala mase ili jata riba selica; i naposljetku, kada pobjesni, trga, lomi i upa nasade, sui i usitnjuje zemlju, zatim je sa sobom die u zrak ili je ostavlja iscrpljenu i bez rodne snage. Pomorci se ne usuuju zaploviti nou kanalom izmeu Primorja i otoka Braa i Hvara bojei se trenutane estine toga vjetra to se obara s planina ili provaljuje iz drage Vrulje; zbog toga trgovina trpi mnoga zakanjenja i tete. jugoviJ1a i maestral takoer naizmjence vladaju u Primorju, pa su ih promatrali ribari i mornari. Visoke vode proriu jugo, kao to niske izvanredno najavljuju pribliavanje sjevernih vjetrova; isio tako izuzetna brlina struja. Povremena se jugovina osjea svake godine o Uskrsu; ona ne donosi kie nego roplinu; njezino je redovito razdoblje dvadeset dana, a znade prestati o zalazu sunca. Godina u kojoj ovaj vjetar ne pue na spomenuti nain i u naznaeno vrijeme ima ljeto gotovo lieno maestrala, vihora i oblaina. Ova suha jugovina tetna je jer sui biljne klice; ljudima ne donos.i drugih bolesti osim umora i zlovolje, pa su neraspoloeni, ali za naknadu imaju obilan ulov ribe, za koji se vjeruje da je njezina zasluga, napose kada je esto kionosna, i dobru etvu usjeva na planini. Kada ljeti maestral utihne jedan dan, to je znak juga sljedeega dana; jugo se zatim ponekad razvije u vihor. Vihori su nalik na groznicu; ako nisu kratkotrajni, vraaju se i navaljuju sljedeega dana oko iste ure. Moda bi se mogli predviati po tome urani li ili zakasni gibanje zraka. Pria se da je u sredinjoj Bosni prije nekog vremena pala kia srdela, na velik uas i strahoru onih jadnih Turaka; ako je to istina, kriv je neki tajfun, jer su esti ta~vi primjeri. Ako se ljeti na vedru nebu ukau munje, to je predznak duge sue, ali ako dou iz kojega bremenita oblaka, najavljuju skupljanje nekog vihora i estoke kie. Munje u doba zime, koje su este s druge strane naeg Jadrana, proriu redovi.t o da vjetar mora doi iz protivna smjera. Izuzetan tutanj mnogih gromova ne obeava obi.lnu kiu, pa o tome ima ilirska poslovica: Kad vee grmi, manje daa pade. 9
9

Kino doba u Primorju pada na poetak jesen i i svretak zime. Ako su zima ili ljeto veoma kioviti, to je poremeaj; tako su zapazili da blaga zima daje olujno ljeto. Kiovito ljeto daje dobar urod ulja, ali malo vina, i obmuro; ali ako je zima bila kiovita, a proljee i ljeto suni, oskudica je u svakom pdnosu. Kada je godinje doba previe kiovito, za vedrih noi zna pasti crvenkasta rosa koju osobito dobro moe zapaziti onaj tko putuje morem; smatra se da od nje dolazi plamenjaa na loze. Pred Boi i u proljee du ovih obala osjeaju se zapadnjaci to najee zavravaju naglim olujama. Jugozapadni vjetrovi i garbin ovdje su rjei u usporedbi sa sjevernima, maestralima i jugom, pa stoga o njima nema potanj ih pravila. Snijeg i led ne traju dugo u Primorju, pa ni na vrhu Biokova, premda se s druge njegove strane i u ponorima plani~e Mosora ponekad ouvaj u od jedne godine do druge. Obilje snijega nosi obilje svakoga uroda, ali posebno ulja, to vie to ranije padne. Studen koja se prekasno javi vrlo je kodljiva, jer zatee biljni sok u gibanju. Zbog nje i sitna stoka trpi vdo teke gubitke. Ali studen nikad nije veoma otra u tim primorskim krajevima, ako je ne nosi sjeverac; bez njega je ondje mjesec sijeanj kao u nas travanj. Ljeto je gotovo cijelo pretjerano vme; i u mjesecu rujnu ondje sam trpio toliku vrelinu zraka da zacijelo ni u Apuliji nisam gore proao. Grad je ovdje manje est i sitniji nego u naem dijelu Italije.

4. O moru koje plae Primorje; o njegovoj razini; o ribolovu.

Forris ovako zapisuje ovu uzreicu: Kad vechie. garmi magna dasgia pade.

Na putu to sam ga imao ast proi s vama povjerovao sam na raznim mjestima da sam naao stalne i jasne znakove dizanja razine naega Jadrana; s tim su se dizanjem od rimskih do naih vremena sloili Manfredi i Zendrini, a sada ga neki poriu bez ikakve razborite osnove, tovie u suprotnosti s injenicama, dok ostali s njime ne raunaju ni u prilikama koje bi to zahtijevale. Nije as da se prikupe sva injenina zapaanja to ih o rome dizanju razine prua grad M leci, gdje vlada iz godine u godinu mora podizati trgove to daju vodu javnim atrnjama, jer je od XVI stoljea, kada su one veim dijelom obnovljene, do naih dana more nadvisilo plonike za veli kih jugovina; gdje vode prodiru u nekoliko hramova koji su jamano bili tako podignuti da vjernici u njima budu na suhu; gdje je veliki Trg sv. Marka, usprkos novom ploniku i povienjima koja su na njemu izvrena, oi,! vremena do vremena poplavljen; gdje u trgovakim spremitima za povodnja voda premauje predviene visine uz golemu tent i propadanje robe. I ove gradske tete, i ruenja nasipa, i nevolje to ih trpe nae uvale i one iz Comacchija, iji se itelji svagdan ale na razorno more; rjeira ruevina Juke u Anconi, koja se vie ni uz kakav troak ne moe dobro popraviti, i susjednoga brda, koje se pred naim oima rui; grad Conca koji je potonuo nedaleko od Riminija; podvodni temelji Ciparuma u Istri, koji je uniten u IX stoljeu, i tolika druga

220

221

zapaanja ne kanim iznositi. Moram vam govoriti o onome to se odnosi na morsku razinu du obale Primorja. Na cijeloj obali od ua Cetine do ua Neretve more je vidljivo izgubilo od svoje nekada~nje povrinske proteinosti. Stjunak, zemlja i pijesak to ih s planina snosi silina bujici zatrpali su uvale, re su od ala, koje je neko po svoj prilici bilo razve<kno, stvorili obalu izloenu vjetrovima i posve lienu zaljeva. Sada more bJesm protiv tih novih zemlji;ta, pa ih toliko lake izjeda koliko su im dijelovi nepovezaniji. Koliko god bila velika oseka na rim mjestima gdje sc podlokana obala die u pravno, nikada se ne otkriva nikakva druga gradivna tvar osim gorskoga ljunka. Rtovi, koji na raznim mjestima zadiru u more s kopna, umjesto da sc produljuju ili ire, to bi sc moralo dogaati kada bi more (kako bi nekome moglo pasti na pamet) tjeralo na alo svoj ljunak, gube iz dana u dan od svoje veliine i posraju podvodne hridi, prevmure i odvaljenc od brda. Ovim opim zapaanjima mogao sam dodati dva posebna na purovauju po Primol')u. Jedno mi je priopio natpis ukl~n u ivcu litice pokraj obale u ivogou, gdJe se govori ne samo o izvoru koji ru vi;e ne izbija nego i o dijelu imanja, koje je on navodnjavao. Sada more icsroko mlati po ispisanoj hridi i ve je rrajntm udaranjem obalnoga ljunka mnogo otetilo vrijedan spomenik koji vie nije itav itljiv. Imanje, vrt i barem staza kojom se odlazilo na ovaj izvor to su, kako rvrdi veletovani gospodin Girolamo Zanetri, pripadali caru Licinijanu, potpuno su potonu li zajedno s njim u podignuto more. Rijeka Neretva i polje to ga ona plavi, gdje su pokopani osraci rrgovir:. 1 Narone, pruie mi drugo zapaanje koje sc, na a lost, moe primijeniti i na nau srrnnu gdje ~u Adria i Ravenna doivi jele istu sudbinu. Vode usporene u svom roku zbog oprena rasta mora nanijele su oko un Neretve velik broj pjeanih sprudova od kojih su ponegdje nnsmli niski i movarni otoci; ali rome se prividnom produenju kopna more svakoga dana osveuje podiui sc sve vik u korito re rijeke i silei nj<'zinc vode, sprijeene u slobodnu izlijevanju, da se proire po susjednoj ni1ini. T aj komad zemlje, koji neko bijae veoma plodan imricama pod vlaUu procvata grada, sada je prostrana i nezdrava 1'110vara gdje jedva provodi kukavan ii vor bijedno i rijetko StallO\' nitvo. Ali ne ba bao teak porhvar da se ta nizinn uini nasranjivom i plodnom; ru bi se nailo na manje te;koa nego u predjelima donjegn Pada, uzimajui u obzir rnlliire osobine poloaja; ali budui da je sve u prirodnom stanju, more je nagnalo rijeku da uzmakne i poplavi umljire. Moda je i Skradinsko jezero bilo ravnicn koju je nampala Krka prije nego ito joj je more suzbilo rok. Kanal ~to dijeli poluotok Peljeac od kopna po svoj je prilici u pradavna vremena bio koritom rijeke Nererve. Brdo koje tvori taj poluorok nije vulkanskoga podrijetla da bi se moglo rei kako se itdiglo iz zemlje ili iz vode taho kakvo sc vidi; ono je oigledno odijeljeno od velike neprekidne mase koja tvori kopno, a od nje su bez ikakve sumnje odijeljem i susjedni oroci. Na Sedru, jadnom otoiu gdje sranuju samo pastira, postoji kamenolom ralone sedre koja moie svoje drevno podrijetlo vodi1i samo od neke vapnenake

odgovarajua

rijeke; u grai rog:~ istog oroka osrali su i drugi prepoznarljivi waci drevnih korita. Tako ostadoe i na oroku Hvaru, o emu u govoriti u svoje vrijeme. Dno je mora u Primorju nejednako; ipak, dubina je vode sra.l no zna1nn u sredini kanala koji odvaja otoke od kopna i morala bi premaivari stotinu i pedeset koraka. U zaljevu Neret~, kao i izmedu Peljeca i Hvara, mnogo je manja, re se esto vidi dno. Dogodalo mi sc da sam u vodama kod rta Suurja na Hvaru vidio neto ~to moe predoiti rast morskoga dna zbog prirn~taja ljuskar:i i polip:i koji ru tvore koru o kojoj govori Donati u svom djelu Saggio di Storia Nalllrale dell' Adriatico (Ogled o prirodopisu jadrana). Ovaj je pisac nakon dugih podvodnih 7.npaianja povjerovao kako moe zakljuiti da sc razina mora podie u nekom razmjeru s podizanjem dna to ga uzrokuju rijeni nanosi i ta korn koju je naao na mnogim mjestima, a napose u veim dubinama. Odusrajem od prouavanja da li podizanje dna uistinu pridonosi podizanju voda u nekom morskom zaljevu gdje vode stiu iz oceana, odakle e s t olako manjom vjerojamou ono pristizati, koliko ga prostor zbog punjenja i 7.atrpavanja dna manje mogne pnmiti; ovdje u govoriti samo o onome to sc odnosi na koru. Ona je kanda vrlo daleko od roga da se stvara na wakom mJestu; na nekim se dnima uope ne vidi niti se ikalcvim oruem dade izvui s doa; na drugima je veom;~ malena. Izvan spomenutog rra Suurja vidi se u plitkoj vodi gomila starih iara koje na rome mjesru borave barem ermacst sroljcn; mnoge su od rih iara rasute po eriri, po dvije, po tri, daleko od glavne hrpe. Nisu zakopane nego im se vidi vie od pola tijela; uz osrednji troak i trud moe sc poneku izvaditi iz mora. Imaju malo vie od stope u promjeru, oko rri su visoke; esto nose imc proi.z.voaa ispisano lijepim i raspoz.natljivim rimskim sloviam. Ci ni se da ih je ondje pohranio brodolom neke lade s tovarom posua. Prorjccanje rolikih sroljea nije ih skrilo pod korom morskih orpadnka ~ro ju je prouavao Donati niti je ta kora narasla debljom od pola palca na iarama koje su njome iznutra i izvana obloi.cne. Ona, dakle, vjerojarno nije tako openita ka.k o je oo moda povjerovao ili pokazao da vjeruje, tc sc ne stvara tako brzo kako bi netko mogao pomisliu, pa se stoga ni morsko dno ne podiie toliko koliko sc vjeruje. Osim toga, vjerojatno je i sukladno z.-.konima fizike da se nanosi rijeka, a jo~ vie bujici raloie na malim udaljenostima od u;a, odakle vie slijedi produenje kopna nego koja druga promjena u morskom prostranstvu~. Nema sumnje da bi ova produenja obalnog zemlji~ra, jednako kao zatrpavanja dann, izazvala poda za nje razine nekog jezera, nli ne bi sc reklo da bi ro morala uiniti u naemu moru koje se spaja i poravnavn s vanjskim vodama. Ali budui da je podizanje razine od rimskih vremena do naih dana neosporna injenica o kojoj, osim mojih sporncnurih dok:tzn, i Donati i7.nosi mnoge druge, valja ga objasniti

NrllOf"aJU

Sro.., v.k ljudcon 1 poltpt ~rc n k'Of JN""! kori. to S<'O<l3 ,.jk pum nJrOO.rm osaxrnu l kosrunma > pt)\Clva obu1om. pa k" >lOp podlU rnomw dno; romr pt)\-can)U mnos<> JC vtk pomaplo pomak propodon,c nd<os orob, bko .., ponekad doltach u rukm Jod<.mu; pa >td J>oslb1r. kako JC nulno cb ".... morsko dno, ,. kako ~ "l<ll"'' tm porosmm
DoMn p. Xl, Xli.

cbuo \'Odt, nd.

222

223

nekim drugim veim i openitijim razlogom. Ispomo zemlje, kojom je poneki domiljat ovjek nastojao to pronunairi ne moe tako dobro pristajati mjestima s movarnim ili kamenitim dnima gdje nastaje isti uinak; trebalo bi k rome neko neprekidno udo, pa da se na primjer, u Mlecima sve graevine slono sputaju, premda sve nisu jednake starosti niti podignute na tlu iste naravt. Ne znam kako se ponaa more oko toga vaeg Otoka 10 na mjestima koja su daleko od ua bujica ili rijeka, o kojima se ne moe izvui nikakvo pravilo jer je na njima previe vidlji vo djelomino produenje zemljita. Znam dobro da se na Baltiku (ako je vjerovati svjedoanstvima Celsiusa i Dalina, te slavnom gospodinu Linneu) nasranjiva zemlja poveava i da se more oigle dno povlai sputaj ui razinu; ali po nekoj udnoj kobi i u to se umijeae teolozi sa sjevera (koj i opet loe govore o naima) i roliko probui e ljudima ui nijeui glasnim povicima sve to su spomenuti opaai ustvrdili da se vie ne zna emu treba vjerovati. Ali ja zabasah prilino daleko od Primorja, a da to nisam ni opazio; pustimo ih neka se prepiru do mile volje i vratimo se u nae vode. Ulov srdela i skua bogatiji je od svih drugih du obala Primorja. Vrijeme za njegovo obavljanje pada u mrkl im noima; ribu namamljuju amci koji se zovu svjearice i na pramcu nose vatru od zapaljene smre ili jele, te je u brojnim jatima vode u mree blizu kopna. Svaka od tih mrea, koje se zovu potegae, zahtijeva tri amca: jedan vei u kojemu lei ra potegaa, te dva manja natovarena drvom koja slue kao vodii ribi to je njihova svjetlost vabi te ih slijedi do mrea. Trinaest se ljudi bavi oko svake potegae i oni postaju vrsni mornari poslije koje godine takve slube koja ih esto tjera da se bore s iznenadnim olujama ili da snagom vesala pobjeuju as uporne tiine, as protivne vjetrove. Nekad je ribarski zanat cvjetao u Dalmaciji; ali orkad su njegove proizvode, koj i su se povoljno prodavali na kopnu, zbog pojedinanih probitaka malo-pomalo zamijenil i strani, umjesto da se usavri i proiri, izgubio je mnogu staru vjetinu i danas je mnogo manje rairen nego to je bio u minulim vremen ima. Jedna od zapreka irenju ribolova postala je i cijena smolastih smrekovih i jelovih trijesaka koje tom stanovnitvu iskljuivo slue za rasvjetu; ove dvije vrste drveta ve su gotovo iskorijenjene na obalnim brdima i otocima. Ta bi se tekoa lako mogla svladati uvoenjem dobro, usklaena fen jera, slina onima to ih upotrebljavaju francuski ribari na Sredozemnom moru kada idu nou u potragu za skuama i srdelama; tako bi se smanjilo znatan dio trokova to ih iziskuje jedna potegaa, a utedjelo bi se i ~ad kojega ovjeka koji je dragocjeno ivo bie u rijetko naseljenoj zemlji kakva je Dalmacija. Lov na srdele i skue poinje s nadolaskom proljea pa traje cijelo ljeto i dobar dio jeseni, osim noi oko utapa koje su previe svijetle. Ribari vele da su zapazili kako jata ovih dviju vrsta ribe dolaze iz sredine mora i gube se po
10

vaeg Otoka, tj. Irske, odakle je bio F. Hervey.

Primorskom kanalu traei pau; jo kau .da osobito uivaju u pai raznih vrsta morskih kopriva, koje se u ribarskom narjeju zovu klobuci ili eirii, a plutajui na vjetru, stiu do obale. Skue i srdele ih slijede pokazujui kako su vrlo pohlepne na njih i druge srodne sluzaste ivotinje kojih se mnotvo n~e "<Sto u mreama, ali ih je veoma teko izuavati jer se izvan vode lako raspadaju i iezavaju. Ribama selicama slasna je hrana i kukac zvan morska buha, koji bi nalikovao Linm\ovu Oniscusu asellusu, a pliva u rojevima po vodi; slasne su im 1 stanovite strige dugake malo vie od palca i pol, koje ribari poznaju pod opim imenom glistina, odnosno crvi, a poneko ih zove glistinama stonogama, to jest crvima sa stotinu nogu. Ovi jadni kukci obino nou daju i mirnoj vodi vrlo iv srebrn sjaj koji mora biti njihova propast. Na svoje veli ko veselje gledao sam ih ponekad u mrklini ljetnih noi kako gmiu po pliinama; imali su sreu to ne bijah neka skua. Osim lova na dvije spomenute vrste i mrea potcgaa koje se pritom upotrebljavaju, druge se mree rabe za hvatanje girica (Smaris alcedo), proste i sime ribe koja se usoljuje kao blagodat za ubogi puk i za lovljenje glavatih cipala to ih ribari nazivaju kiflama. Girice se lovi gotovo u svako godinje doba, a glavare ciple samo u jesen du obala Primorja. Kada su velike kie ili sjeverci, oni se znaju vrzmati oko ua Neretve kamo dolaze obaviti svoje svadbene sveanosti. U lov na glavare ciple Primorci odlaze samo jednim amcem s posadom od devet ljudi, i to usred bijela dana; dva straara zauzmu neko istaknuto mjesto na obali da po gibanju vode prepoznaju s koje strane sti.u jata i da o' tome izvijeste one u amcu koji vjeto sputaju potegae na pravom mjestu i u pogodan as. S tim ribolovom, koji traje kratko vrijeme, esto se kao za naknadu udruuje sklona srea zahvaljujui kojoj se nakon plovidbe od malo sati amci vraaju natovaren i plijenom. Primorci obino rasijecaju glavare ciple i meu ih u sol, kako se radi u Comacchiju, ali re su ribe vee u Dalmaciji; neki ribari, napose iz Makarske, vade iz njih mri jest koja se sui na suncu pa dugo traje i dobiva izvrstan okus. Sladokuscima je ona finija od mrijesti iz Grkoga mora, iako su joj jajaca mnogo manja. Nije lako izraunati koliko usoljene ribe godinje izbacuje Primorje na trite; ta je graa veoma loe sreena po cijeloj Dalmaciji, ak i na mjestima gdje su prihodi od ribolova mnogo dostojniji razmiljanja. Sigurno je da se Makaran i (premda kao nagradu za dobrovoljno bavljenje imaju mnoge povlastice pri dovoenju svojih proizvoda u mletaku luku) obino zadovoljavaju prodajom usoljenina strancima. T vrd e da ih je poui lo iskustvo i da imaju veu korist ako posluju s kraljevskim ili papinskim trgovcima nego s naima. Posljednjih dvadeset godina vele da se r ibolov smanjio i da iz bavljenja njime izvlae dobit koja jedva pokriva trokove. Ali ja ne bih povjerovao da je rome kriva riba i da u manjem izobilju dolazi u Primorski kanal traei pau, premda bi i to moglo biti istinito, pa bi trebalo okriviti pogoranje 'dna uz obalu na koje se, zajedno s vodama s planina ostalih bez ume, survavaju i zemlja neugodna okusa i jalov ljunak. Meni se ipak ini da je ope i sve vee siromaenje dalmatinskog stanovnitva glavni uzrok nevolja u ribarstvu;
l s Put pO O..lnu,ciji

224

225

iznemoglost iz godine u godinu smanjuje broj ribarskih a maca, pa se uslijed roga smanjuje broj hrabrih ribara to se otiskuju na more, re it njega izvlae bogat plijen i za oblanih noi, kako su neko inili. Bilo bi nuno, a ne samo korisno, primjerenim poticajima promicati i umnO<'lvari raj zanat tako da se ribari uzajamno ispomau. Dravna bi mornarica time mnogo dobila, ada se i ne spominje poveanje trgovakih proizvoda i robe to bi se odade moglo izvui. Va dini narod, milorde, prua sjajan primjer utjecaja ribarskoga zanara na p(>morske snage. Istina je da mi u jadranu nemamo kitove da se s njima borimo niti velike koliine polarnih riba to preplavljuju sjeverna mora; ali takoder je istina da naa plovidba obino nije upravljena prema Americi ni prema Kini, pa sroga ribar sviknut ploviti naim morem u kojemu god stanju postaje vrlo okretan mornar za polTCbe koje imamo. Na sralne ribe to same lutaju, kao ro su zubaci, ugori, orade i sline, obino idu u lov takoder nou na osvijetljenim amcima i udesno su vjeti dok ih hvataju ostima, tO jest dugakim drvenim kopljem ojaanim na kraju eljeznim eljem koji ima wpce nainjene u obliku udice. Tunjevi, palamide, lice, sabljani i trupci rnkoder sc nerijetko nau na makarskim trpezama. Dupini i pliskavice srodne njima slobodno tumaraju rim vodama; do sada se nitko nije naao da pomisli kako izvui korist od re malene vrste kitova naeg mora. Dalmatinski ribari goje svojevrsno prijateljstvo i zahvalnost prema dupinima pripisujui im u 7.aslugu to tjeraju ribe prema osvijetljenim amcima, bilo da ih love porcgaamn, bi lo ostima ; u ovom posljednjem sluaju ribari ne proput:lju baciti iz amca dupinu pokoju veu ribu kao da s njime dijele plijen. Da su mi sc prui li vrijeme i potrebna zgoda, bio bih pokuao navesti nekog ribara koji je manje nerazborit od ostalih da shvati retu to je re prodrljivc ivotinje nanose ribolovu i korist to se moe izvui iz njihova usoljena mesa i otopljene masti. Tu ljani s<: rijetko kada pokazuju u Primorskom kanalu, ali se esto vide pokraj ua Neretve. Oni vole dna koja su ispresijecana hridima i otoiima jer mogu esro izlaziti na zrak; stoga se nerijetko susreu du obala lsrre i meu otocima Kvarnera. Priobalni stanovnici pripisuju tom vodozemcu si lnu sklonost prema grodu i ozbiljno tvrde da on u doba zrenja nou izlazi i zoblje grozdove to vise s loza. Tri vrste otrovnih ili kodljivih riba esto se nadu u ribarskim mreama: riba zvana i utulja ili i utica zbog svoje iure boje, a to je morski pastrnjak, zatim pauk i karpe~ra ili riba tipavica. Orrov ovih rriju riba nastaje od uboda bodlje ro je imaju na glavi, od koje se ribari pomno uvaju. Ako se ipak unato oprezu na bodu, na ranu od karpcnc pri vijaju u iste ribe; ozljedu od pauka i utice lijee bijelom iuj (rako kau) kalamara koji se na njihovu govoru kae gotovo latinski lignja ili oliganj. Ali najbolji je od svib lijekova vrst povez na ozlijeenu mjesru i rez kroz koji istee zatrovana krv. Drhrulja je ovdje vrlo esta i zove se tmak; urrnue noge koja na nju stane ili ruke koja je raknc nikad ne rr:~jc dugo i nema posljedica. Skoljke u ovome moru nisu bogzna to, ni raznolikou, ni ljepotom.
226

Ljosnarc to na ponckom mjesru glibovira dna narastu do visine od dvije stope daju lou vrstu bisera olovne boje i onu svilu od koje sre vidjeli radove u Dalmaciji. Ali prirodnjak koji bi se u cijelosti htio baviti istraivanjem koljaka i zoofira zacijelo bi na dnima Jadrana naao prostran panjak za svoju znatielju i mogao bi prikupiti velik broj udnovatih zapaanja, jer iskreno se moe rei da su Marsigli i Donati jedva okrznuli ru bogatu etvu. Kameniti i drvenasti radovi polipa moraju biti jako umnoeni u podvodnim dubinama, a nerijetko poneki komad upljikastog ili obinoga koralja izbije napolje. Vaenje ove posljednje vrste u nae je dane pomalo zanemareno, jer sc moda zbog niza neugodnih sluajeva ogadilo koraljatima.

5. O

traselje~1im

mjestima dui obale Primorja Uipadno i Makarske

istono

od

Od malenog seoceta Brela koje se die na jednoj uzvisini uz. morsku obalu blizu Vrulje, gdje se po svoj pr'ilici mora traiti Pegunrium u srarih pisaca i Porfi rogenetova Berullia, poinje podruje Makarske. Malo zemljita to se od podnoja planine prua uz more tvorei prugu ravnog priobalja i susjedni breuljci prilino su slabo obraeni; njihov dobar dio ostavljen je za ispau ivotinja, iako bi bilo razborito u cijelom rome kraju podii vinograde. Ipak golosr silne planine opravdava uporabu priobaloe zemlje. Usprkos preesrim zapusima bure, itavo je Maka rsko primorje vrlo pogodno za uzgoj maslina, loza i plemenita voa; ovo se posljednje ovdje uvodi po uzoru na Polj iane koji ga uspjeno goje du svoje obale i njime unosno trguju, iako jo nisu dospjeli poboljati vrsre cijepljenjem. Tu izvrsno uspijevaju maraske, vrsta vianja, koje posebno daju okus rozoliju poznatom pod imenom maraskina to ga proizvode mnoge tvornice u Dalmaciji, a ponajvie jedna glasovita u Zadru u vlasnitvu gospode Carseniga. Osim maslina i loza, najmarniji su proizvodi plodonosnih voaka na rom podruju smokve i bajami. Uzgoj prvih dviju vrsta openito se ovdje slabo poznaje; na isrorn malenom imanju nalaze se pomijeane masline, smokve i bajami usred loza, a one se sade na meusobnoj udaljenosti od dvije stope i putaju se da izd:~nke pruaju po zemlji. Godinji prinos vinograda ne donosi ni etiri posro prosjene zarade, ako se raunaju rrokovi to ih oni zahtijevaju. Loza traje najvie trideset godina; ali mnoina rolikih stabala to siu isto zemljite vrlo brzo nekriva njihovu srarosr, to prije to u rom kraju nema gnojiva zbog barbarskog obiaja da se ivotinje putaju rumarati i nou, a i zbog vrlo malo knne. Kada skonaju loze na nekom imanju, nema koristi saditi ih u sjeni, a s druge strane korist ne doputa da se iskorijene voke. U rakvu sluaju Primorci se odluuju zasijati re zemlje, pa rroe znoj i vrijeme u nerazmjeru s ljerinom, jer njihova rala, prilagoena malenoj pasmini volova, plitko prodiru u polje. Ovi poljoprivredni nedostaci odgovaraju vie-manje cijeloj pokrajini, pa uslijed njih narod, poto se dobro namui, biva primoran ivjeti nekoliko mjeseci o d ivljem korijenju, je.r nama nikakve druge hrane.
227

Sva sela u Primorju dobro su smjetena i uivaju u izvrsnu zraku i dobroj vodi. Bast, sagraen na breuljku, crpe vodu na izvoru blizll mora koji malenoj skupini priobalni h kua daje ime Baka Voda. T u se iz zemlje vade drevni natpisi i drugo obraeno kamenje. Jedan snap, nedavno naen ovdje, pruio mi je grau za izuavanje. Nainjen je od vapnenca koji je sastavljen od morskih krhotina, napose od kamenica i okamenjen ih bodlja i kora jeinaca; bimminozni curak, koji se u nj zavukao vjerojatno prije srvdnua, dao mu je mrkosivu boju. Oni to stup izvadie iz zem lje, osjetili su da se iz njega die jak miris paklinc ppd udarcima motika; zato su me poveli da ga vidim kao zan imljivost. Zamolio sam da mi odbiju nekoliko ulomaka; oni su u asu razdvajanja isputati veoma jak vonj, a i sada ga izl uujl\ kada ih protrljaJ.ll jedan o d rugi. Breuljci Basra lee uz podnoje Biokova i produujui se prolaze iza grada Makarske stalno naslonjeni na planinu. Na njima se vide zaseoci Velo Brdo, Makar i Korii na, a sa zadnjih se dvaju sputaju poroii dobre vode to se poslije kratka puta irlijevaju ll more. Kane Dalmacije brkaju u ovom kraju sve poloaje i rako udnovaro iskrivljuju imena mjesni da bi dugo i muno bilo o rome poranko govoriti; vama e biti lake usporediti ih s mojom topografskom kartom to je popravijana, rako rei, pedalj po pedalj du re obale. Na podruju malenog sela Tuepa pokraj mora stanovao je u divou ljetnikovcu, sagraenu s ukusom poput naih uz Brenm, opat Grubii, uen i koristan i gostolj ubiv filowf zbog ije u prerane smrti uvijek aliti. Bio je naumio vlastitim primjerom reformirati nerazumnu poljoprivredu Primoraca i u tome bi zacijelo uspio da mu je duina ivota bila razmjerna zasluzi. Grubii je krenuo od prouavanja podneblja roga kraja i osobina zemljita, pa se nakon dugih i smiljenih zapaanja bio odluio za nov nain uzgoja. Loze s njegovih imanja u Tuepima na obroncima breuljaka bile su podignute rri stope od zemlje i vezane uz male tapove i kolce po duini, nalik na plotove pobodcne popreno na smjer glavnoga vjetra koji je velika smcmja nasadima to -se goje u tome kraju. Izmeu jednoga i drugog plota ostajali su prikladni prosrod za usjeve, rako da su se s istog zemljita odjednom dobivala dva proizvoda, a nije se iscrpljivalo. Groe je bolje sazrijevalo, bilo je obilnije i bolje kakvoe; loze obrezivane kao na-talijanskim breuljcima obeavale su dulji iyor. Voke i murve takoer se vide posadcne oko obraenih polja ali tako da ne optereuju llSjeve ili loze i ne smetaju im. Taj mudri ovjek osobito sc trudio posaditi masline du putova, jer je zapazio znarnu razliku izmeu staba la re vrste posaen ih usred polja 'i onih to se nalne pokraj prolaza gdje su plodonosnija i manje podlona jalovosti. Suhozidinc kojima su podzidana zemljita u Tuepima sline su onima to se grade bolje u Toskani i pokraj Vicenze, odakle je opat uzeo i brdski plug na etiri koraa sa zapregom od etiri vola, koji nisu upotrebljavali Primorci navikli eprkati po zemlji vrlo laganim ralom to nema koraa, a vuku ga dvije male ivotinje. Da bi svojim pokusima obuhvado sve izuzetke, on je bio izabrao mjesto koje je najvie izloeno vjetru; koje najvie rrpi od drugih nepogoda podneblja

i koje ima najncobradivije tlo znajui predobro da se poku.si izvreni na mjestima koja su blizu vode, zatiena od vjetra i s masnim dom, uspiju li, ne pripisuju u zaslugu razboritosTi uzgajaa nego samo povoljnim uvjerima. Mudri moj prijatelj elio je da se o ratarstvu raspravlja radije kroz iskustva zemljoposjednika nego kroz zakljuivanja i pretpostavke i pabirenja ljudi koji nemaju vlastita polja; sroga se malo oslanjao na periodine novine koje se bave tim predmetom, a do pokusa nije nimalo drao ako nisu bili izvoeni na orvorenu. Po njegovu nainu miljenja, kao to se u medicinske svrhe ne bi smjelo birati gorsko bilje prenijero u neki botaniki vrt nego s~mo ono to se bere po planinama, rako se ne bi smjelo cijeniti pokuse na zatvorenim, pripravljenim i natopljenim zemljitima nego samo one koji uspijevaju na prostranim imanjima ili bregovima. Brellljci u Primorju dijelom su kameniti, dijelom obradivi; ali je nuno rabiti vjetinu i rrud da se iskre ovi posljednji koji nisu uvijek prirodno podatni. Osim glinasdh i ilovasrih rala koja se susreu u meku sranju, postoje i poluokamenjeni slojevi iste naravi od kojih se, kada se us kopaju pa grumeni budu neko vrijeme izloeni djelovanju kia i sunca, dobiva dobra podloga za loze, ali nimalo pogodna za pothranjivanje maslina i proizvodnju ira. Ova vrsta zemlje, koja se raspada na najsitnije romboidne djelie, zove se u Primorju bigar. Modrikasta glina ponekad je pomijeana s najsitnijim poto nim pijeskom ili bjeliasrim zem ljama ro porjeu od otapanja vapnenakih mramora, i u rom sluaju donose dovoljan urod ira ako zbog ljetne sue ne postanu jalova. Na tim breuljcima prevladava brusni kamen, Stanovnici ga zovu brusnicom, u kojemu sc kadto otkriju ulomci morskih tjelesa, a kadto ne. Uoljiva je kakvoa ovoga kamena koji je izvana ponajvie mrkocrvcn, a iznurra gotovo uvijek modar; oni koji moraju graditi na morskoj obali biraju ga izmeu svih ostalih vrsta za temelje. Ima na i slojeva vapnenca, re raw ih smjesa mramora meu kojima i greben veoma plemenita crvena pjeenjaka na imanjima knezova Grubiia. Penjui se uz korita bujica blizu divnog ljetnikovca, gdje sam konaio meu knjigama ponajboljeg prijatelja, prikupio sam mnogo razliita sloenoga kamenja. Usjeci to su ih nainile rc povremene vode nisu toliko duboko prokopani da bi se iz njih mogle izvui rone ideje o nutarnjoj grai bregova po ijim padinama one prave put, budui da su njihova korita obino porubljena tvarima to su u jo drevni je doba sni jete s vrha planine, prije nego to su ljudi odredili stalnu stazu buj icama. Pokraj Gospine crkve u Tuepima naao sam vrlo udnu vrstu mramora koji je sav proaran krivudavim crvenim crticama ro goro,o uvijek teku pravilno u istom smjeru. Blizu re poljske crkve, okruiene svetom umom, mnogi su srari slavenski grobovi be~ ikakva nal'pisa, ali s raznim bareljdima. Kamen na jednom od rih grobova ima udnovato odjevena ratnika to na glavi nosi svojevrsnu kapu na kojoj se llZdie vrlo iljast ntljac; na taj se ukras moda oslanja predaja da je pod dm kamenom zakopana urroba nekoga mletakoga duid:t koji je poginuo u ratu protiv Neretljana. Taj bi dud mogao biti Pierro Candiano koji je

228

229

poginuo za jednog pohoda na Neretljane blizu mjesta zvanog Mikulo. Ali po tome grobu, koji sam zbog zanimljivosti d3o narisati, vidi se da je slavenski, a slavenska je i iljasta kapa, kako se vidi na peatu to visi o jednoj povelji kralja Dabie koja se mora nalazili medu spisima moga pokojnog prijatelja. Na podruju seoceta Tuepa naeni su rimski i grki natpisi koji su prenijeti u Italiju. Vjerojamo je da se !la polju zvanom ]avorac nalazio Prokopijev Laurent11m, jer znaenje obiju rijei jednako pokazuje mjesto zasaeno lovorima. Prirodne su spilje veoma esre u toj okolici, a gotovo u svakom zaseoku nalaze se utvrdene zidinama, tc ponekad tvrdavicama to pripadaju barbarskim stoljeima i gradireljstvu. Vjerojamo su u najdavnijim vremenima sluile kao utoite za gusare, kao to u doba blie nama posluie kao zaklon stanovnitvu presrra.enu uskokim poharama. Tri podmorska izvom vide se blizu obale T uepa; njima bez ikakve sumnje vodu daju veliki spremnici koji su s druge strane planine ili pak neka od onih rijeka to propadaju u ponore prije nego to uspiju srii do mora. jedan od rib izvora zove se Srnrdeljac zbog smrada ro ga (po kazivanju stanovnitva) zna isputati; susjedne zemlje zovu sc Pak line, to jest mjesta obilnasmolom. Kau da vonj izvora nije stalan, pa u rome valja prihvatiti njihovu tvrdnju. Istina je . da se izvor Smrdeljac ne vidi da uvijek grgolji gibljui morsku povrinu; zna se smiriti nekoliko dana, ali sc nerijetko u istom danu uzastopno pojavljuje i iezava. Obilne kie s druge strane planine i podzemna ddjela kroz koja se moraju probiti vode to nesraju u ponorima da bi dole do mora moda su uzroci te nestalnosti; a tko zna ne dolazi li smrad po bitumcnu od nekoga podzemnog izgaranja ili vrenja koje je as vie, as manje estoko? Na maloj udaljenosti od T uepa uzdie se na breuljku Podgora ko ja vlada prelijepim komadom najplodnije i nnjobraenije obale u tome kraju. Maleni poluotok Draevac, koji se na podruju toga sela prua u more, zasluuje da se istrai. Gomji slojevi koji ga rvore graeni su od pjeenjaka, a donji od brusnoga kamena imaju ile sloene od sitnih .kockastih komada rasporeenih u obliku z.idina. Dvije od tih zidina izlaze vani zatvarajui svojevrs.ran zemljani nasip u sredini: redovi kockasrih komada nagnuri su prema moru. Ispod Podgore izbija potok koji na svretku svoga kratkog roka okree mlinove u Jariinama. Moda je ta mala voda, neskromno obiljeena na ponekoj topografskoj karti, porakla Canrelija da izmeu Podgore i Dranica meme rijeku koja silvi iz okolice Imotskoga, odakle je nemogue da bi vode prcletjele preko Biokova. Ali je vjerojamo da odade dolazi podmorski izvor zvao Vntljica ili Mala Vmlja to se vidi u dr.i.zi pokraj Dranica. !zbija sa silinom podno srrme planinske litice s dna mora, koje je na rome mjesru duboko, re mami k sebi velik broj riba. Sili smo u Dranice da vidimo neki rimski natpis koji ondje mora biti, ali nam ga je neljubazni mjesni upni k skrio zbog obinih razloga sumnje i neznanja to u rim krajevima vojuju na reru stranca. Va ljalo nam se zadovoljiti prijepisom dvaju slavenskih natpisa; jedan je imao poneko jedinstveno slovo, drugi je oznaavao vrijeme prolaza hercega Stjepana kroz raj kraj .

U Primorju je glasovira voda jednoga malog izvora to izbija iz gromade uzdignute nedaleko od dranike crkve i tekui kroza stijenu, slijeva se u more poslije nekoliko lakata putovanja. Kau da je rako lagana i savrena kao voda iz No~re, i bilo ih je koji su je s:nnogo godina ddali u bocama a da se nije kvarila; u svojoj jednosrovnoj medicini ti se stanovnici njome esto i sretno slue. Ona zaista posjeduje osobine to ih je zahtijevao Hipokrat, rc je KOifPOTQTTJ, Kat YhVKVTQTTJ, Kat henTO"tQTTJ, Kat Aa)!JtpoTQTTJ. Trebalo bi je analizom i vi~estrukim pokusima u naim bolnicama tonije usporediti, jer i stavka vode iz Nocere donosi dravi svoru novca koja uope nije zanemariva. Istina je da bi ova dalmatinska voda zahtijevala rruda dok ne izie na glas, ali podrka nekoga hvalie u medicini mogla bi uspjeno izvriti i to udo. Blizu ovoga izvora nakupio sam razbacanih komada vrlo fina spomeni kog mramora to su vidljivo otcijepljeoi od viih slojeva koji nisu daleko od mora, re neki plemeniti crveni mramor veoma zbijena i fina zma, dostojan da sc upotrijebi za bilo koji ukras svetih mjesta ili plemikih prostorija... Kada bi pumik prirodnjak uvijek imao potrebnih sredsrava da u domovinu donese rjcirc dokaze kofisnosti svoj ih zapaanja, ja bih se bio vratio u Mletke s ploama ili komadima najljepih obalnih mramora koji bi se mogli svidjeti kiparima i klcsarima za nae proizvode re vrste. Volio bih takoer donijeti veliku koliinu vode iz Dranica u prikladnim posudama da je nai ueni i esti ti lijenici podvrgnu dolinim ispitima i pokusima. Ali budui da s privamim sredstvima ne bijae mogue sve to uiniti, moradoh se zadovoljiri rime da opiem korisne nalaze, preputajui vremenu i sretnijim prili k;1ma brigu da se obavi ostalo. Nedaleko od izvora u Dcanicama postoji kapela posveena sv. Roku gdje sc dugo vremena tovao neki stari bareljef ko ji je prije nekoliko godina prenesen u Mletke. Prikazuje satira polupokrivena ogrtaem od kozje koe, sa tapom u ruci i psom pokraj sebe; dio njegova tijela nalazi se kod vrtlara. cljcwa rccrka postavljena ispred njega branila ga je od previe svjerovnih ruku, ali nije smetala dobrim enama i djevojkama iz okolice da ga si lno ruju kao pri kaz svetog Roka. Taj neprikladni predmet praznovjerja dignur je nou iz svoje nie; puk Dranica htio se pobuniti kada je ro vidio i jedva sc smirio doznavi da je tobonji svetac odnesen po nalogu visoke upravne vlasti. Gorovo sva sela u Primorju imaju izvore dobre vode, a neki od njih uivaju veliku slavu zbog ljekovitosti. Ta se odlika ne bi mogla zanijekati izvoru u ivogou u slavu kojeg.~ stoje dva epigrama, uklesana u ivcu litice na mom, spomenuta malo poslije; jedan od njih naziva ga ljekovitim, ali iz toga mjesta vie ne izbija voda. Ipak ostaje jo jedan rrajan izvor u selu, malo uvuen na padini breuljka, pokraj samosrana dobrih i udvornih otaca male brae. Tako svoju izvorsku vodu ima i Drvenik, gdje je u davnini postojao katel ije se
lt.oupbot6ti, ka_l g.lykyt:it, k3i lcp,ot3tt, ka1lamprocite [... najlakai najsla3, najblaa-. fl>ljbisnii:t; Ar. e:. 8] CALCARF.U$ MfCANS, n4bm'. WAU..ER. 4l. 2. (e), i. CALCAREUS AEQUA81US, i11tanwl11$.
WAI.I.EII.

S 41.

l. (e)

230

231

---. "

\..':J .
..

"

'

ruevne ;r.idine jo vide; ru je moj prijatelj Grubii prepisao stari slavenslci narpis vrlo sloenim irilikim 'pismom. Nedaleko od roga karela, na lijevoj je srrani planinskoga puta veliki uspravljeni grobni kamen, podignut na raunjernom leitu, ureen gorilciro zupcima svuda naokolo, a u sredini bareljefom na kojemu se vide razliiti grubo izdjelani likovi i, medu ostalima, jedan ramik koji ubija zvijer. Ova osamljena grobnica, protivna slavenskom obiaju, pripada staroj obitelji Kosranjiii koja sada stanuje u Makarskoj. Dobru milju od Drvenika nalazi se Zaostrog, a to je Porfirogenetova Pa<;w-;a , gdje se vide dva rimska narpisa u crkvi sv. Barbare. Na morskoj je obali samostan male brae koji su u gradnji svoje nedavno nainjene crkve upotrijebili golemu koliinu drevnoga kamenja s kojega su pomno otukli slova. Skupljali su ga po oblinjim mjestima, a napose po ruevinama uz N eretvu; rko zna koliki gubitak lijepih 7 .apisa dugujemo njihovoj revnosri! Du zaosrroke obale, ko ja je nerazvedena i izloena svim vjetrovima, skupio sam komade rijenoga vapnei1akog sralaktita s otiscima johova l ia, koji je veoma slian onome ro se nalau blizu Rima na padinan1a Mome Pincia kuda je neko moda rekao Tibar. Tu su na ljunku to ga je izbacilo more, a izvorno su ga snijele gorske bujice, razbacani i mnogi komadi cjepljiva binminowa kamena, ranlcih usporednih listia, nezamjetljiva zrna, koji pri tTenju strano snudi, te savreno odgovara smrdljivu kamenu u prirod njaka , a nije neslian ni Linneovu mramornom, kompaktnom, smrdljivom bitumemt. Vanjska povrina komada izloenih zraku pepeljasta je i slae se s opisom Dacoste, ali je unutranjost crna. Du iste obale nak\1pio sam okamenjenih numulitll. Od Zaostroga do ua rijeke Nerervc, podno planine, sela su Brisr i Lapanj, u iza poluotoka u unutranjosti treba na boljim kartama dodati Bainsko jezero. Brda to ga okruuju vrlernija su i kamenitija nego ostarak Primorja, ali su ipak u davnini bila napuenijn nego sada. Ruevni katel Gradac i groblje Slavinac, gdje je vjerojarno bila Porfirogenetova Labienitza, rome su dobro svjedoanstvo. Kau da u Bainskom blatu, odnosno movar nome Bainskom jezeru, osim jegulja kojih ru ima kao i u drugim jezerima roga kraja, postoje jezerske ribe; ali trebalo bi ih uzastopno loviti da se u to
UVJerimO.

6. f>onori u

Kokoriu, Rastoka

jezera, }etero, Desne i riieka Trebiat

Iz zaostrokog samostana hrjedoh poi vidjeti povremeno Rastoko jezero iz ko jega se, kako sam proitao u razliitih geografa, raa rijeka Norin, ali se s tom [vrdnjom nisu slagali stanovnici Primorja. Zaputih sc iz Drveni ka da
Rasdt:a
CALCAR.EUS fiSSJ1JS. wticolof' ~ fusat.S. WALL

Schis1us {IISctNn<no<us, lapis foetidus dimts. DACOSI"A 170. 9. !.opis suillo partia<lis gramJatis (prije impalpabilibol$) O.ONS"t. 23. Bi1umen mamJOrnnn, foetidwnt compaaum. f..n...'N.
234

pregazim Biokovo na konju, ali ne bijae mogue n;maviri pur rako udobno. Staze na najviem dijelu planine esto se provlae izmeu hridinastih gromada, a ponekad su na rubu kakve provalije. Kada sam preao vrh Biokova, proslijedih dijelom pjeice, a dijelom u sedlu, predvo<len pratiocima ro mi ih udvomi vojvoda Prvan iz Kokoria bijae poslao. Put morlakih pjeaka od Zaosrroga do ovoga sela u unurranjosri ima nepunih per milja; ali oni hode s udesnom vjetinom verui se po najsrrmijim srijenama i sputajui se niz najvrlemije lirice gdje bi sc reklo da samo ptice mogu proi. Meni je rrebalo est debelih ura da prijeem planinu cestom za erveronoce; i napokon stigoh do doma roga dobrog vojvode koji me primio s iskrenom srdanou. Kue ovog esrira ovjeka sagraene su u obliku turske kule; ja sam imao posebnu kulu iz koje sam za ruak i veeru prelazio u obiteljsku kulu. ena i nevjesta moga domaina pojavljivale su se dn mi polju be ruku kada sam ulazio, re se nisu vie uk azivale do asa moga izlaska nakon jela. Kune djevojke stajale su iz.a pukotina na vratima da gledaju mene i moga crtaa kao dvije udnovate ivotinje, kako odijelom, rako i ponaanjem. Za stolom je s nama sjedio asni srarac, a jela spremljena na n1rski nain donosio je njegov sin. Ovaj vojvoda ugledna je osoba u malenom selu i ~1ista ima darovitosti koja mu se razvila i bez grada; u mladosti je sastavio mnoge ljubavne i junake pjesme. , On mi je govorio o nekim ponorima iz kojih katkad u jesen i s proljea navali voda s krajnjom estinom i u roliko veliku izobilju da se Kokoria doli na, koja e biri duga dobre t ri milje, u roku nekoliko dana prcrvori u vrlo duboko jezero. Prvanovc kue smjetene su na hrptu breuljka, rako d<1 sc rrcba sputati z.naran komad puta prije nego to se srigne na dno doline; ali unato roj povienosri, voda se naglo jedne noi tako izuzerno podigla, re je dosegla drugi kar kule u kojoj je ivio dobri starac i zamalo mu nije zaprijeila i:r.la.z na vrata to vode na vanjsko smbite. Hrio sam poi vidjeti jedan ili dva od rih ponora to su svi meusobno slini. Grmovi ro ih okruuju pokriti su mahovinom i pocrnjelom abokrcinom i ro im daje ruan izgled. Najvei ima u promjeru orvora dvadeser stopa, a dubok je stotinu i dvadeser; na dnu uvijek ima vode, a prije nekoliko godina naao se netko rko je htio provjeriti njezinu koliinu i razinu. Nalo se dvanacsr stopa vode i njezina je ra:cina odgovarala razini Jezera koje je odatle daleko nekoliko milja. Poslije velikih kia u unutranjosti Bosne ovi ponori, ili jame, kako kau-Slaveni, izbacuju stupce vode do visine od dvadeset stopa. Za pcrnaesr dana kokoriko jC?.ero zna dosegnuti najveu visinu, a ponekad iznenada premai uobiajene mjere zbog novih kia ili otapanja snijega u unutranjosti; u roku dva mjeseca polje se osui. Silna koliina ribe izlazi iz zema ljske utrobe zajedno s tim divovskini izvori ma; a kada vode opadnu, stanovnici je mnogo love vrama ili mreama uvrenima pri uu ponora. Zbog ranka zemljita ro pokriva Kokoria dolinu, ovdje se ne zadrava lo zrak nakon orjecanja voda . Nepunu milju od vojvodinih kua rudnik je smolasrog asfalta, savrkoo slian onome na iovu. U njemu su radili Turci, koliko se vidi, prije nego ro je mletako oruje osvojilo ovaj kraj; ali zbog udaljenosti od mor:1 i zbog

235

neprohodnosti P,uta ne bi se reklo da se i ~ njega moie izvui ve.lika dobit. Smjesa mramora to r~ori vanjsku povrinu brda kod Kokoria i Vrgorca naizmjenino je p~jasra i puna as ccraromorfnih tjelesa, as lentikolara i numu! ita. Vrgorac je slaba tvrava koja je neko titila trgovite dobro napueno Turcima, jer se unato isprijeenoj planini smatrao prikladnim mjestom za u-govinu i nadomak je moru; sada je gomila ru~vina u kojima ive rijerke i siromane obitelji. Sva polja nad kojima se uuli:i.c Vrgoraka brdo podlona su vodi, pa su stanovnici esto izvrgnuti gladovanju i zbog roga moraju krasti ili raditi na turskim zemljama. Pravdu dijeli jedan namjesnik i obino je il. omike obi relji Furiosi koja je najvie pridonijcln osvojenju roga mjesta. Podno Vrgorcn leii ravna dolina Rasrok, prilino prorcgnuta u duinu i irinu; onaj dio to se zavlai izmedu vrgorakog prijevoja i vrletnih bregova na osmanlij skoj granici presjeen je ogrankom rijeke Trebiiara koja se, umjesto da ree prema istoku, svija posvema oprenim purem i, sukobljuje s podnojem planina gdje one tvore luk. Naiavi na njihovu zapreku i ljunak jednoga povremenoga brzaka, mali T re biat skree nalijevo; ali umjesro da se vrati prema svojem prirodnom toku, dijeli se na nekoliko ogranaka i ponire u mnotvo ponora ~to ujcvaju u roj ravnici. U vrijeme kada sam tamo stigao, vode to znaju napuniti Rasroko polje i od njega stvoriti nestalno jezero bile se sasvim nestale; rako sam mogao izbliza ispitati rijeku to je ponirala na raznim mjestima. Vrgorani su ogradili suhozidom drijela ponora u Rasroku, a na preostale otvore meu vr~e i love ribu koja bi nestal a pod zemljom. Pokazalo sc kako nerazumna pohlepa da se stekne ra ne-tnatna rillarska korist olakava zaepljenj e tih proroka i sroga kasni presuivanje poplavljenih polja na veliku tetu vrgorukog puanstva. Ne bih ZMO rei kamo mranim spiljskim putovima odlazi potonuli ogranak Trcbiiata; ali moda nemaju pravo oni koji ga alju da rodi rijeku Nori n dobri!\ dvadeset milja daleko, a da nas ni ne upozore naro kako vode prelate taj'put podzemnim rokovima. Tako u farlarijevu uvodu nalazim jo jednu lanu tvrdnju u vezi s rijekom Likom koja izvodi alu slinu ali T rebiara. Ueni joj pisac stavlja ue u more blizu Karlobaga; a u stvarnosti rijeka Lika, rodiv~i se blizu Graaca, nestaje ponirui podno Velebita u Kosinjskoj dolini, dan hoda od mora, kao to rjeica Gaica ili Guica, poto prode ispod Otoca, propada u provalije kod Svicc. Istina je da kau kako je neko drveno posue ~ro ga je odnijela rijeka kod Svi~e pronaeno u moru blizu sela Sv. Jurja u Morlakom kanalu gdje postoje podmorski izvori, kao ro vele da i podmorski izvori kod Starigrada potjeu od ponornicc Like; ali unato rome geograf grijei ako obiljeava ua rijeka na takvim mjmima. l Canrelio je na taj nain imao opravdanja mernuti ua dviju rijeka gro dolaze iz jezera kod Proloca i Imotskoga ondje gdje se dvije Vrulje vide u moru, premda izmedu jezera i Vrulja ima dvadeser milja isprijeenih planina. Lanac kr~vitih vrgorakih bregova pruia se prema istoku sve do izvora Nori na i odvaja turska polja kod Ljubukoga od jezer.i j ezero, Jezerac, Desna
236

i Bainsko blato. Prvo od njih, koje sam posjetio, prostire se dobrih deset mi lja u duinu i osuto je malenim hridima i orocima pokrivenim umom koji pruaju divan prizor onome tko ih promatra odozgo. Sva je okolica Jezera brdovira; promatrao sam je s Prologa kamo sam iao precrrari neke slavenske natpise. Voda ovoga jezera, koje se upravo i rove je:uro kao najvee u okoha, vrlo je ista i bisrra. Na nekim mjestima vide sc na dnu razvaline kua; to bi moglo biti svjedoanstvom onoga to pripovijeda okolno stanovnitvo, ro jest da je u minulim vremenima ro jezero bilo obradivo polje s kojega su vode orjecnle kroz ponore ili podzemne jame to su ih Turci zatrpali kada su naputali ovaj kraj. Ipak mu ostaje jo jedan izlaz prema jugu gdje se zavlai u peinu Crni vir; i prema onome to kau ljudi, poslije skrivenog putovanja od dvije milje stvara jezero Desna, zatim isrjee u Crni kanal koji se ulijeva u rijeku Neretvu dvije milje od mora. Ponekad Jezero ipak presahnc i prui morlakim rararirna vrlo rodno zemljite; oni ga iskoritavaju na svoj nain, kao ro ro maju initi i u Rasrokom polju kada u pogodno godinje doba osrane bez vode. jezerac je maleno jezero, kako mu ro ime upravo oznauje, i plitka je dna, pa zato presuuje gorovo svake godine, ako kie nisu bile preobilne. Podruje izmedu Vrgorca, nererljanskih movara i mora, openito govorei, neprikladno je za obradu, jer je naizmjenice pokriveno vodom i vrlo kr~cvirim brdima; ali posve su druga stvar polja to ih natapa Trcbiiat s onu stranu nae gran ice. Medutim, zbog male brige to je rome posveuju Turci, vei su dio godine poplavljena; ta rijeka nema nikakvih nasipa, ak od mjesta do mjesta nailazi na zapreke usred nizine. Voda je Trebiata vapncoasta, pa je na mjestima gdje se razlijeva esto vanjski sloj zemljita sastavljen od sl amica, komadia trava i granica obloenih glinasrom sedrom. Skupljao sam ih od radoznalosti dok su sc moji vodii okrepljivali jelf)m. Dui ove rijeke postoje veliki predjeli grmlja posred kojih prolazi d revna vojnika cesra ;roje odra vala vezu izmedu Salone i Narone. Spusrih se nil. nju da prouim neke stare slaven ke spomenike na rumonjem groblju; ali nisam mogao rraiiri natpise, kako zbog toga jer je ikara bila pregusta, rako i zato to mi vodii nisu jamili d3 e T u rei, kojih je kakva era mogla naii, bez sumnjienja gledati na moju radoznalost. Grobovi su veim dijelom golemi komadi mramora, slini onima na kojima imadoh ast ruati u vaem drutvu nedaleko od izvora Cetine, s brojnim drutvom naih dobrih Morlaka. Ali bareljefi na groblju ~to lc-Li pokraj obale Trebi7.~ro u umi mnogo su zanimljiviji od onih uz Vrilo Cetine.

7. O rijekama Norinu i Neretvi, te o nizini to je one poplavljuiu

Pred kraj Z311l0moga dana udoh u ugao mletake granice ~ro prolau izmedu krievitih mramornih bregova, kojima il. podnoja izbija rijeka Norin preputena sama sebi od 1zvora; ona zbog roga prervara u movaru pros~ranu
l

237

povrinu polj a obrasla rrskom, vrbama i samoniklim johama. Malen komad zemJjita ostaje suh izmeu podnoja bregova i movare ne mjestu zvanu Prud: ono je cijelo posuto srarim obraenim kamenjem, ulomcima natpisa, razbijenim stupovima, kapitelima, bareljefima iz najbolj~a do~a koje je, tak~ rei, smrvilo i izobliilo vrijeme zajedno s barbarstvom SJevemth naroda koJI su odatle poeli ra1.arari Naronu. Stanovnici koji esto idu u movaru sjei rrsku tvrde da se pod vodom vide tragovi prostrana grada. On se morao tko zna koliko pruati po ravnici, te zacijelo vie od rri milje u duinu podno brda. Stara je cesta potonula, pa smo se morali uspeti strmom cestom da prijeemo hrbat vrlo krevita brijega na kojemu su sc vjerojatno uzdizale utvrde prije rimskih vremena zbog kojih se Varin ije toliko znojio. Du re staze vide se na liticama tragovi drevnih natpisa koj i su na njima bili uklesani . Ubogo selo Vid sada je na mjesna gdje su bili hramovi i palae rimskih osvajaa; na se prepozmju veliki tragovi kupalita, akvedukata, ponosnih graevina, zidina; bijedna stanita on ih Morlaka to na stanuju sva su sagraena od lij.epoga drevnoga kamenja. Malo je kamenih natpisa ostalo na zemlji, jer ih je velika koliina prevezena u Italiju da ukrase muzeje ljubitelja starina. Ja sam prepisao samo dva, ali je vjcrojamo da postoje i drugi koji se mogu prepisati, samo me do njih nije htjela odvesti zlobna lijenost onih stanovnika. Od silnoga gusarskog stanovnitva to je u srednjem vijeku gospodarilo ovim krajem, a poslije veoma dugih ratova Mleani su ih napokon istrijebili, ne ostade nikakva spomenika. Moda bi 1.\Zaludno bilo traiti ga ak da je zauzimao mjesto zatieno od pOplava, jer ti grabeljivi gusari vjerojamo nisu poznava li umjetnosti, a prezirali su potomstvo kao i svoje pretke. Neki geografi, meu njima i gospod in Busching, kau da se drevna Narona uzdizala rono na brijegu gdje je sada itluk, maleno urvreno mjesto u posjedu Turaka; ali injenice dokazuju suprotno. itluk je oko osam milja od razvalina Narone, a ako u njemu ima staroga kamenja upotrijebljena prilikom graenja, mora se povjerovati da je onamo preneseno iz Vida. Martinierc i razni rvorci karata oznauju imenom Na renta neki grad koji ne postoji. Norin poslije kratka toka od est milja utjee u rijeku Neretvu (nju samo Porfirogcncr naziva Orontium), koja zajedno s njegovim vodama i vodama ro se s brda :taablja stjeu da je poveaju postaje ira u obliku jezera, zo tim tvorei dva velika ogranka, obuhvaa otok Opuzen, tri milje nie. Vode Neretve slan kaste su oko roga oroka, a nerijetko morska gorkost segne do dvanaest milja u kopno i proe dalje od ua Nori na. Stanovnici ipak ra,noduno piju tu vodu zbog koje se moda kao zbog glavnoga uzroka ponavljaju bolesti kojima su podloni. Na otoku Opuzenu maJo je mjesto utvreno :t.cmljanim nasipima, a blizu njega dva morlaka seoceta koja nose ime trgovita; jedno od tih seoceta pripada Morlacima grkog obreda. Mu karci sc oblae kao i svi drugi Morlaci; ene, kada su u najsveanijem ruhu, nose kaftan ili ogrta poput Turkinja (Tab. XJJI, Fig. ll). Zausmvio sam se nekoliko dana u Opu1.enu, gdje mc je ljubazno podnosila plemenita obitelj Nonkovi, nadajui se da u prodrijeri u unutranjoSt do

Mostara i nacrtati stari most koji daje imc tom trgovakom gradu bosanskih Turaka; ali me jedan slubenik Nercdjanske krajine, poto mi je sveano dao rije da e me tamo otpratiti, iznevjerio na sramotan i bezobrazan nain. Moete vjerovati, milorde, da sam to osjetljiviji bio na njegov rdav posrupak, to mi je u tom poslu vie bilo pri srcu da vama pruim uitak i uslugu.

Cini se da stari geografi nisu dobro poznavali ovaj dio Dalmacije, kao to
je ni nai ne poznaju dobro, jer prave toli ke greke kako u crtanju rijeka, rako u smjetanju i imenovanju naseljenih mjesta. ini mi se da je Ski lak Kari janden, kojega Farlati ispravlja kao netona u opisivanju kraja oko Nererve, imao o rome ispravnije pojmove nego svi drugi stari pisci, a beskrajno vie nego svi suvremeni. On vjerojatno nikad nije mislio rei da je rijeka Narona izlnzila iz Imotskog jezera, kao to je Farlati sklon povjerovati, nego iz poplavljene nizine koja se u nae dane naziva Neretljanskom. Evo njegovih rijei u doslovnom prijevodu: Poslije Nesreja (stanovnika obala rijeke Cetine i Primorja) rijeka je Naron. Nije tijesna za plovidbu, jer uza nju plove galije i drugi brodovi do trgovita koje je smjeteno u unutranjosti, osamdeset sradija od mora. Ondje sranuju Maniji, rod ilirskoga svijera. Dalje od ovog trgovita prostrano je jezero koje stiie do granica Autarijata, takoder ilirskog naroda, a u rome je jezeru otok od sto dvadeset stadija kojega su polja izvrsna za obraivanje. Iz roga jezera izJa zi rijeka N aron. Kada bi se reklo da je Skilakov11 tekst iskvaren ondje gdje sc ita TO ltfcrro TOu t llnopCou i da bi ga trebalo zamijeniti itanjem u oprenom smislu, sve bi dolo na svo je mjesto. Otok to ga on spominje bio bi Opuzen kojega se veliina dovoljno podudara sa sto dvadeset stadija; jezero bi se poklopilo s velikim proirenjem rijeke gdje sc ona dijeli da ga obuhvati. Osim roga, trgovite Narona nije bilo vie od osamdeset stadija od mora u ravnoj crti; i Plinije je pogrijeio kada ga je metnuo oa vei razmak. Ako sc pak ne eli nimalo mijenjati Skilakov tekst, moe se vjerovati da je jezero o kojem on govori bila nizina Ras toka i T rebiata koja zaista zasluuje raj naziv u doba poplava i od kojega osrane istaknut velik komad obraiva polja koje sada tvori jezgru podruja Ljubukoga. U tom bi sluaju Skilak za Na ron uzeo T rebiat koji iz rih nizina istjee da bi se slio u Ne.retvu. Moda je i orok, kojemu drevni pisac hval i plodnost, dio Neredjanskog polja koji sc prua izmeu Norina i Neretve i koji je lako mogao u davnini biri odvojen nekom ureenom vezom izmeu dviju rijeka koja bi prolazila podno brda itluka gdje je sada movarno zemljite i neki . teko plovan kanal. Kada bi sc polo malo dublje u unutranjost, trebalo bi ispitati povieno zemljite Mostarskoga blata, to jest movarnoga jezera kod
Mosr stari, pon/4. tJeu:hio. ScvL CAIUA.-:D. ;11/orr C110grapl1. min. HUDSONl. pag. 9.
tO eiso toii emporlou (ununaniost crgovi~ral Netko bi mogao, zaveden velikom Gna.logijom ime~ pov~rovati da je POI.flltOCENE TOVA Pcr~<'D~(l R3$tOk~ ;a. nlf Zaosuog; ali budui d11 Rastotz:a mora biti n;a moru kao A1okros l OO.viri St ribarsn'om, ot' moe se opravdano brkati s Rastokom u unum.njo:sti. 11 Skibk (6. st. p. n. e) grtki g<OgrOI it Karijande. Po nalogu perzijskoga c:ar.a Darija inr.afio nijsku obalu od ua rijeke Inda d<> Cnrnog mora. Ovdje je pak rije o ~d...Skilaku.

238

239

Mosrara, za koje se posve ispravno mo.e tvrditi da iz njega ralazi rijeka Neretva da bi se dola velianStveno uliti u more kroz tri iroka ua. Obale ove rijeke bile su u minulim vremenima slavne meu profesorima farmacije kojima Nikandnr 12 u Terijaka propisuje da ru beru peruniku. . Teofrast u, kojega navodi Atenej, vie od svih drugih krajeva gdje uspijeva ta biljka hvali ilirska brdn udaljena od mora, to bi se dobro moglo slagari s Nikandrom, podrazumijevajui brda iz kojih izvire Neretva. A budui da se ve spominju stari pisci, vjerujem kako je prikladno ovdje dodati da u Mostaru i u ostalom dijelu Bosne T u rei, varenjem saa u vodi i s pomou vrenja, pripravljaju neku vrstu medovine koju oni zovu erbet, a odgovara onoj to su je pravili drevm Taulanci, stanovnici istoga kraja, a o njezinu se pripremanju nalazi opiran izvjetaj u pisca djela nql! llaiJilacrCc>v tKOOO I'Iitwv.. koje se pripisuje Aristotelu. 14 . . Nai susjedi, koje bi grdno pekla savjest da popiju au vina, ipak nemaju velikih tekoa da se opiju ecbetom. Oni lou i velike ae rakije, a to je acquavite koja se pravi od ozobimi; imaju, osim toga, razliito spravljcna opojna mota kojim se slu.e bez ikakva ustezanja. Muselez i turija pia ~u te vrste, vrlo zgodna za opijanje; ali Turci probabilisti olakali su i ru stvar. Osobina odleala museleza, koji treba otapati u nekoj drugoj tekuini da postane pitak, podsjea na stara vina. Siroka rijeka Neretva nije plovna za velike brodove dalje od sela Metkovi~a; manji idu do Poitelja i ne dalje, koliko mi o tome rekoe stanovnici. Vjerojatno su se loe propitivati oni pisci koji. povjerovae da je sposobna za prola?. plovila do Mosrnm; kada bi to mogli, odatle bi se zacijelo sputali amci s tovarom turske robe uz mnogo manje ne-t.goda i trokova nego to ih zahtijevaju kopnena putovanja. Hvatanje jegulja najznatniji je ribolov u neretljanskim movarama, kamo ta riba dolazi u velikom izobilju it blizoga mora. U Dalmaciji moda nema prikladnijega mjesta 7.3 usposuwljanje zatvorenih i uredenih draga kao to su kod Comacchija; i jamano bi se proizvodnja jegulja za soljenje i mariniranje za nekoliko godina pribliila onoj koliini koja se nabavlja i zbog koje se iz naroda godinje crpe blago ~ro prelazi u stranu dravu. Sada raj proizvod
AlliEN. Dipnosoph. Ub. XV. tllf>. V/11. Pm thaum~~siOn ..~oymtJtOff [0 tudnovaum kauvanl'n>al Pnpori~a se da Ilon l\lnt Toulana pra-.: Vlno od meda; uto a)Cd< sae poto ga

ubo u -odu, . "JU lculu)u dok l" ne ooranc pola, utim J<" spre.mju u p.ncnr posuclt jer j< -.:t Tlo dat lea u ~ posJqe "'odlotu u ~bK-.., i UVliJU ~ .....,...,.dok ""dobil< okus u.-ricm Yltu. To pi je u nm sb tko otdnYO. Pnb se da l" ponrbd bolo ...Onjtno i u Ct:.oi i da se ruhkovalo od sraros '.1\1>0> l<qll Sa~. ~11 Nibndac (2. " P n. r), vamor.ar, Pf"''llk i lo,..O.k 11 Kololom u Jomlli SYO!m l'rrwor"..".,. UIJ<C20 ru OvodoJI, O C-8'M".. lU Vergilija. U knJOll Tm;da, koju spominje Foms, opOSUJC' u 958 heks;unr,n> Oti"OVne' tovOtinjc i d~tlovan)t' orrova na ljudsko tijelo, ~

ru,.,

.,na.

O\"d1e ponajpnje uninu1u OJ<gOv pnrodopana djel;>, ponaJV<na lsmwvanja o iivolinjrnna odnosno d!<IO kOJ<" mu se pnpi.,volo, O lt;danim glasinama. '

Tcofros~ iz ~=. (370-28~. p. n. e), grki f.ilozof, uttnok. Arisrotdov, znaajna su mu d1cl s podrut'ja pnrodnoh -n. Snmra se osnovattm botanokr. Znam<nira mu je knjig> Karakt.ni, prikaz ripov:a ljudskih n;1r;tvr. " Ansrorcl iz Sragire (384-322. p. n. r), najxnaajnoji i naJpoznollji grlo filozof. FortiSll
lJ

~nc proruot~.

Neretve ne dosee bogzna to, jer se ribolov obavlja na vrlo zaost:o nain; dna nisu uredena kako bi trebalo niti ~u drage pravilno rasporeene. Osim toga, riba koja se ulovi u sadanjem stanju tih movara nije osobito zdrava ako se ieli jesti 1m izidc iz vode; ali ako sc oisti u ribnjaku, postaje uporabljiva bez ikakve opasnosti, a takva je i kada je se usoli. Osim jegulja iz drage, u Neretvi se love razne vrsre rijenih riba, pa i onih koje su najcjenjenije na stolovima sladokusaca. Iz gornjega roka rijeke esto dolaze pas1rvc, a tu se love i lososi. Prema uima i oko oroka Opuzena stiu glavari cipli u doba koje je povoljno 7.JI oplodnju jajaaca; i njih bi mnogo nahvatao osrednJe marljiv narod. amii kojima 'eredjani plove po svojoj rijeci vrlo su malen1 i lagani. Om ih nauvaju lopu/ama, isrim menom kojim se slu.e Morlao 5 Krke i Cetine za SVOJe unove. Neretljanske opule nisu od samo jednog;~ drvenog trupca nego od vrlo tankih daica koje su spojene nutarnjim rebrima. Ovim se opulama ne razlikuju krma i pramac niti imaju kakva ruba ili ba11de; na dva su kraja uzdignute. Od njihove krajnje majunosri i male udaljenosti od vode, na kojoj sc nalazi onaj tko njima plovi, ovjeka spopada jeza. C1mnri nemaju vesala, a svoj uni pomiu naprijed lopati cama dugim oko etiri stope, kojima posluju sjedei na vlastitim prekri.enim nogama. Nererljansko je tlo na mjestima koja nisu pokrivena t:rajnim vodama pjeskovito kao ro mora biri zemljite koje esto plavi rijeka koja nema nikakvih nasipa i koja buja od bujica iz gorovitih predjela. Tim nanosima otok Opuzen, koj i im jo podlijee, duguje povienje od deset stopa od rimskoga do nneg doba. Iskop nainjen ovdje u vrtu gospode Nonkovi:i pokazao mi je razliite slojeve koji su uzastopno pokrivali drevno poljsko zemljite u kojem se na reenoj dubini nala<'.e ulomci rimskoga stakla i posuda. Unato rome povienju, otok nije obradiv na svakom ~vojcm dijelu, pa na njemu os1aju vrlo veliki movarni komadi, koji bi se ipak lako mogli oteti i iskoristiti. Obilje svakovrsnih proizvoda to uspijevaju na necet:ljanskim poljima moralo bi ponijeri to stanovnitvo kada ne bi bilo beutno tromo, ro je vjcrojamo posljedica gusta zraka koji ga pritie i okruiuje. Povre svake vrste, kukuruz, penica, rc osobito masline ovdje udesno uspijevaju; murve ovdje n nekoliko g~ina ~arasru do iznenaujue visine, a prelci to se njima hrane srvaraju diVnu sv1lu. Loze ovdje ne daju dovoljno dobar prinos, a udo je kako se odr.e ostajui svake godine dugo vremena pod vodom, napose u niz.ini koja se pruia izmedu dviju nJcka sueli<% Merko,iu, dobro naseljenu selu gdje he ldravi, marljivi i hrabri ljudi. Unato plodnu zemljitu i najsrernijem poloaju za n-govinu s Turcima, podruje Neretve rijetko je naseljeno, a jo ga rjede pohode pomorci koji se plae djelovanja toga zraka zbog kojega se moda uje Neretva od Boga prokleta, Nnrcnra maledcrra da Dio, to je kod Dalmatinaca prelo u poslovicu. Slavni doktor Giuseppe Pujati,u koji je umro kao sveuili~ni profesor u
Cousq>pc P\ol" (1701-1760), lojenok u Kortulo, profr u Padovi, op>bnja o oposan u r.Hpr.m Dt mo<'bo N<Uoniano tractatus (1747), koju spominir Fonts.
01

nul:uiii

240

., .....

241

Padovi poto je s najveim hvalama mnogo godina predavao medici.nu, objavio je raspravu De morbo Naroniano (0 neretljanskoj bolesti), sposobnu da zastrai svakoga rko bi poelio onamo poi, posebno u jesen. Ja sam ondje ipak bio u listopadu, osrao pernaesr dana i zahvaljujui vrlo jednostavnu oprezu, iziao iv sa svim svojim mornarima koji su srvarali velike tekoe prij e nego to su ramo doli. Voda koja se usrajava na nekim mjestima posraje toliko kuna da pomori ribu to u njoj pliva; Pujari tvrdi da price movarice, kojih ru ima u golemu izobilju, esto padaju otrovane smrtonosnim isparenjima. On jesenske neretljanske groznice naziva nekom vcsrom kuge od koje se vrlo teko spasiti. Svaki stanovnik re krajine ima svoj maleni ator da se zatiti od komaraca i srodnih kukaca za spavanja; imuniji ljudi stoje pod aro"rom od tankoga tkanja i danju, u ljerno doba. Broj tih neugodnih ivotinjica u vrijeme kada sam ja ondje boravio bio je jo rako velik da sam morao oajavati. Jedan mi je sveen ik pokazao malu izboinu ili kvrgu na elu i rvrdio da mu je izrasla od uboda komarca. Za njega se moe rei da je otrouman ovjek; a rekao mi je kako sumnja da groznice to mue Neretlj ane mogu dolaziti od uboda tih kukaca jer oni, posisa"vi ribu ili etverononu strvinu ili zloudnu travu, dou sisati ljude. Zaista, ne bi se reklo da je nemogue prenoenje neke boletinc i na raj nain, a sumnja je barem razumna. Nezdravost kraja oko Neretve ipak nije nepopravljiva; neki njegovi dijelovi postali su nastanjivi nakon obrade susjednih zemljita. Nastojanjem da se potakne ratarstvo, a napose osvajanje zemlje, moglo bi se od njega jo stvoriti bogato i napredno podruje kakvo je moralo biti u davno doba. Brda to okruuju ovu krajinu najveim su dijelom mramorna; nema razlike izmeu smjese njihova kamenja i kamenja na otocima. Ne zapaaju se ni zanim ljive okamine, ni korisne stvari, ako se izuzme jedan rudnik smolasrog asfalta u podnoju brda Rabe, na podruju Slivna u aablju. Nisam posjetio to mjesto, kao ni kamenolom bijeloga kamena koji mi je spomenut u mjestu zvanu Komin. T aj brdovit kraj sav je pun bezdana i provalija o kojima se pripovijedaju velika udesa. U amcu sam imao jednog fratra od kojega sam se nadao izvui kakvu dobru obavijest, al.i mi je on ispriao najlue izmiljotine to se mogu zamemu ri u glavi ogrezloj u praznovjerju. Ovaj udnovati ivi stvor zaklinjao se na djeji pla u provalijama i vilinski ples u peinama kao da ih je tisuu puta vidio. Tvrdio mi je da u nekoj svojoj osobitoj knjizi ima blagoslov kojemu se ne moe oprijeti nijedna groznica. Kada sam ga upitao zato ne izlijei cijelo ono jadno stanovnirvo i time ne stekne veliku zaslugu pred Bogom i pred ljudima, iskreno mi je odgovorio da eli dobru plau za ta udesa, te da mu nije stalo vriti ib za bijedan i krt svijet. Ta me iskrenost, kako ve moete vjerovati, malo zbunila; a to vie mi se uinila nakaznom to su druga njegova subraa puna ovjenosti i milosra prema siromanim Morlacima. Dugo bi i suvino bilo da vam ponovim sve ludosti i lai to mi ih je taj matovit ovjek rekao o drevnoj veliini, te o spomenicima i natpisima to se nalaze u tim movarama. Samo sam se jednom pouzdao u njegove rijei

i morao sam se pokajati. Postoji i tiskana knjiica u kojoj se itaju. mnoge suludo lane srvari o kraju uz Neretvu; ne elim znati je li moj fratar njezin pisac, ali kako god bilo, ro je rad koji ne zasluuje da se ita ni da se ocjenjuje. Napustih Neretljansku krajinu proet prisnim osjeajem neprolazne obveze prema svojim udvornim domainima, ali u isto vrijeme zgaen zbog bezobratine, zbog lalj iva, vjerolomna i nemila duha nekoga drugoga koga imadoh nesreu upoznati na djelu. Jo sam u dui ogoren zbog osujeene nakane da odem do mostarskog niosra. Unato rome, nadam se, milorde, da u vam moi u tome posluiti ako se ikad vratim u unutranjost Dalmacije, te da u vam time pruiti dokaz one prave i nepromjenljive privrenosti to je trajnost vae dobrote prema meni mnogostruko krijepi, usprkos vremenu i daljini koja me od vas dijeli.

242

243

VELETOVANOM GOSPODINU OPATU

LAZZERU SPALLANZANIJU'
PROFESORU PRIRODOPISA NA SVEUOLI~TU U PAVIJI, LANU KRALJEVSKOGA DRUSTVA U LONDONU, INSTITUTA U BOLOGNI l DRUGIH SLA VNJH AKADEMIJA U EVROPI.

iako je najuda ljeniji od kopna; Strabon ga na glavnom mjestu ubraja meu najpo:matijc; Agatcmcr ga sravlja na elo najdinijih; i nema geografa koji ga ne spominje posebice. Meu grkim pjesnicima Apolonije Roanin 2 ga u Argonoutici imenuje oznakom lh)OKtA.etBo~. buan ili uman, pridruujui mu poeljnu Pirieju koja ne moe biti Hvar, kako htjedoe neki gla.~oviri geogra(i, nego oroi Sv. Andrija koji je i u nae dane pokrit umama iz kojih istjee smola nakon zarezivanja. Od Likoftona,l u Kasandri, doznaje se da je na njemu stanovao neko vrijeme Kadmo i dobio sina: Oh, da na vodama oknaenom Visu Kadmo ne narodi Tebe, voo ncprijarelja, etvrta Klico bijednog Atlanrova sjemena, Posljednji pokolju svojih dmgova, PriJe, Istiniti vraaru najboljih stvari! Gotovo svi stari grki i latinski povjesniari prvoga reda govore nadugo o ovom oroku koji je od najdrevnijih vremena bio znaajan po pomorskoj sili i trgovini. O Liburnima i njihovim.etruanskim saveznicima Adrijesima, koji su sc na njemu bi li nastani li i odatle propisivali zakon cijelom Jadranu, nije nam povijest sauval3 dovoljno jasna izvijea, pa o djelima Viana poi njemo neto dozna vari za 93. olimpijade, ro jesr u vrijeme kada je orokom zagospoda rio Dionizije Stariji i na njemu osnovao koloniju Sirakuana koja je s vremenom posmla neovisna o matinoj domovini i snana po prorenosti svojih posjeda i broju brodova. Viani su esro ratovali s ilirskim kraljevima, a Rimljani su ih roliko c.ijenili kao saveznike da su zbog njih uputili poslansrvo kralj ici Teuri da im prestane dodijavati. Krvav ishod roga poslanstva posluio je kao povod prvome ilirskom caru, koji je povukao sv.e osrale, a za njima je
'CIS lili ot K161<0S !1Jftl.' tv :t&pttiQI;tq> " Joon 'f'UtEiioot 6uo1<tv<i>v :too1)Ytnjv, Ttraerov i~ "A rl.o.vto;llO)Jou OJT6Qou, Tb\ oU!IOftWJtWV ouyxaraox("l"l" nl!li4v, T6jtOU{lt 1t(l/)S tO )4mo "'11"'11tf<natt. t\u'""'W. Kuooavb(>.
H6s m.., Kodmos 6phd' en peri.,.Ytoi 'lssi phyteyui dysmcnon podq:lt<n,

O OTOCIMA VISU, PALAGRUI, HVARU l BRAU U DALMATINSKOME MORU, TE O OTOKU RABU U KVARNERU remda znam, kao i svatko drugi, da srvari koje su zapoete pa naputene na pola pura obino ne zasluiuju i.znocnjc pred javnost, a napose ne pred kojega uena ovjeka, i premda sam osobno uvjeren da su manjkava i krnja zapaanja to ih piem o Daln1aciji i o mnogobrojnim otocima rasurim po susjednome moru, jer mc nezgodne prilike sprijeic da ih usavrim, osmjeljujem sc upmiti jedan njihov dio i vama, veleueni i cijenjeni prijatelju, bez straha da u naii na prijekor zbog smjelosti ili na prezir zbog moga dara kakav god on bio. Iskustvo vas je pouilo na kolike tekoe i nepredvidive smetnje esto nailaze u planinama putnici prirodnjaci, ak kada imaju pratnju dravne vlasti; stoga ete, vie nego pisci to sjede kod kue, moi proraunati koli ko su mi vremena ukrn le promjene zraka, nestalnost mora, neznanje i nepovjerenje zaostalih ljudi u krajevima koji su slabo napueni i udaljeni od talijanske ku lrure. Neizbjeno izgubljeni dani zauzeli su moda vie od polovice onih deser mjeseci ro ih utroih na uzastopnim izletima po toj zemlji; a moda bih bio nadoknadio reru da mi nije, poto ve svladah dobar. dio tegoba, uskraena prilika da se onamo vratim. U svakom sluaju, budui da dosad ne bjee nikoga tko bi o roj prosrranoj zemlji pruio poranka izvijea, vjerujem da i ono malo ro ja osmorrih moe ugodiri prirodnjacima.

1. O otocima Visu i Palagmii

Otok koji se u nae d:111e 7.ove Vis bio je starim piscima znan pod slinim imenom laoa, Issa. Grki i latinski gcograri spominju ga s velikim poastima kao koloniju Sirakuana; i pridaju mu gotovo jednoduno prvenstvo meu otocima flirskoga mora, premda ga njegov kratak opseg ne svrsrava meu najvee. Skimno Hij, kada rreba da govori o ilirskim otocima, poinje s Visom
Lanaro Spli>nnnl ( 1729-1799), r.~lijonski biolog. j<an od ulcmcljitdja modeme biol<>gije, ogor&11 prorivnik tt"'rije orpnskih molc:kula, eksperimen~lno dokazao d2 se: infu7.0riji ne srvaraju nv. sponr;anom gtoneraajom. te JC: po tome prettb Pasitura.. Proubvao disanje, optok krvi hladnih :ivocinja, orijt'nmciju (gmi,b itd.
1

Temnon eks AtlantO> athlloy t*'oy,

Tbn amhomaimc)n sygko!sk:i.ptt'l1 Prjhn, Tomoyre p<Os ~ IOiSla nc:mtns"' lyk>phr. KassWr. (219-223) [Kadmo, odnosno Kadmtl, drugo i" ime Huma; pod Isom "' "..jvjcroiatnije misli na Lnb; Pn lis, koji je &rvrti odvjet;lk u slij<u: Adam - Maja - Hcono- Prilis, tono je pron:bo da 6: dNcni konJ donijeu propas1 Trojancima, s kojima je on u krvnoj w:zi preko Elektre", Ad-..movc kari i majk< tropnsk"'!" pm()(O Dardana.J 1 A(>91onije RO<Ianin (29.1-ZLS p. n. <),grki epiru aleksandrijske ere. SauV11n znamenit cp Zgode A1gonautd, u kojem jt: prvi pur u knjievnosti ljubav pokreta radnje. Argonauti st u njegovu epu probij;lju Podun:.tvljem i stif u na jac:iran. ' likofron (3. Sl. p. n. e), grtki U'llgiar iz Hlkidc n Eubeii.

244

245

uslijedilo osvojenje tc prostrane 1 .emlje. Vika trgovina i plovidba opadoe, pa se stoga njihova mo poslije ilirskih ratova svela na niticu. O njima povjesniari vie ne govore kroz dugi niz stoljea; samo se nalazi da su u srednjem vijeku pripadali nererljanskim gusarima. U skorije je doba orok Vis posrao ovisan o oroku Hva ru; i nikad se nije naao u prilici da rvori rijelo za sebe. On nema vie od rrideset milja u opsegu; brdovit je, ali mu ne nedosraje obradivih dolina; uiva u veoma blagoj temperaturi zraka i bio bi potpuno sretan da ima u izobilju slarke vode. U srarini je imao dva grada; jedan je od njih nosio ime oroka, a drugi se zvao Meo. Od prvoga posroje jadni tragovi u luci koja je zaista oblika reatra, a nad njom se uzdie selo Vis; posebno se vide podovi s mozaicima koje prekrije more kada se vode podignu. Od dn.agoga su vjerojamo ostale ruevine u Komii, naseljenu i kulturnu mjestu koje se die u:r. more s istone strane otoka. Postoje dva vika novia ; jedan od njih ima glavu naoruane Palade s lica i amforu s nalija; drugi umjesto am!ore nosi kozu. Kada se prekapa zemlja; nae se razno drevno posude, oblikom i pokou nalik etruanskome, re poneki natpis, grki ili latinski. Ovdje se u ovom stoljeu istakao jedan uen ovjek iz obitelji Karaman~ koji je ostavio mnoge vrijedne liHine koje posebno objanjavaju njegov za viaj. Ovaj je va ljani ovjek imao neugodnosti zato ro je u jednoj svojoj raspravi h rio dokazati da relikvije sv. Dujma, koje se u Splitu tuju s velikom revnou, nisu vjerodostojne. Na rome sam otoku bio samo jedanput u drutvu milorda Hcrveyja, neumorna istraivaa paleonrolokih rajni; tu smo se iskrcali rako rei na sreu, lieni oslonca i nekoga tko bi nas mogao korisno n~puriri. Sroga smo vrlo mo lo mogli izuavati, jer nas je muila i prekomjcrna vruina ljernoga doba , ali na nju bi se milord malo osvrtao da smo imali dobre preporuke. Okosnica otoka Visn najveim je dijelom mramorna; postoje o rtoccrati u obinom mramoru koji se nal:lzi u najnii.im slojevima, re numuJiri u viima. Ovaj zakon ipak nije rako stalan da sc katkad ne bi vidio i u obrnutu poretku. Izmeu vrsrii kamena ro se zapaaju du obale u luci Visa postoji neki ljebast mramor veoma tankih slojeva, te neki cjcpljiv, bjeliasr, vapnenaki kamen, slabo upotrebljiv u korisne svrhe jer je sastavljen od nepravilnih i krhkih listia. Okamenjene kosti ovdje su u istoj smjesi kakva se vidi na razliitim mjestima otoka Osora i oroka Rogoznice. Ima ih u izobilju po uspravnim pukotinama slojeva u malenoj uvali Rudi; a sranovnici nam rekoe da je njima jo bogatija nedaleka hrid zvana Budikovac, te da bismo oa njih naili i na drugim krajevima istoga otoka. Donati u svom Ogledu o prirodopisu Jadrana (Saggio d' Istoria Narurale dell' Adriatico) pie da je u okolici Visa naao neku vrstu zmijevca; ali ne priopuje je li to mogao biti kakav zalutali komad ili je zaisra bio iz domaega kamenoloma. U onom dijelu otok:! to sam ga vidio nema nikakvih znakova
Rije je o Antunu Mntijateviu Kammanu ( 16$8- 1721), u&nom .arheologu, numizmari~ aru i hrvacskon1 pjesniku (preveo dva pJevnnja it Tas._~ova Osloboenog jeru:ztzlemdj.

vulkanskih provala po kojima bi se zakljuilo da se u okolici vjerojatno nalaze zmijevci ili drugi mramori nasrali u ognju. Nekoliko komada lave nali smo u luci Visa, pa smo se, upravo doavi s Vezuva, ponadali da emo na ovom oroku nai kakav ugasli vulkan. Sranovnici nam rekoe da na mjestu zvanu Rukavac more izbacuje samo crno kamenje; poli smo onamo presjekavi orok na konju i nali da je sve to nam je ispriano puka la. Zakljuil i smo da vulkansko kamenje to smo ga vidjeli na Visu nije domaeg porijekla; zatim su nas hrjcli uvjeriti da je jedan otoi nedaleko od uvale Rukavac sav graden od crna kamena slina razbacanim komadima to smo ih vidjeli, ali se nije naao amac koji bi nas ramo prevezao, pa tako osradosmo samo s vjerojamou da je ta pria bila druga la. Prilikom prelaenja ne vidjesmo nikakva znaka plemenitih mramora ni finih kamenova; ali tu bi moralo biti kompakmih pjecnjaka u unutranjosti brda, kao to im se na vanjtini nalaze prugasti i prosri. Zemljite je ovdje crvenkasto i rvrdo kao glina zasiena eljemim okerom; na viim je mjestima pjeskovito i ljunkovito. Najslavniji proizvod ovog otoka. u srara vremena bijae vino. Atene;s ga asno spominje vjerujui Agararhidu6 koji je vinu s Visa dao prvenstvo nad sv im vinima. Na otoku Visu u Jadranu, veli Agararhid, koji raa vinom to je najbolje od svakoga drugog s kojim se usporedi ... U dananje vrijeme vino s Vi sa nije bogzna ro, bilo sroga to nema umijea u pravljenju, bilo zbog roga jer su s vremenom izumrle starinske vrsre groa. Zemljite i poloaj veoma su prikladni za koji god proizvod: ovdje izvrsno uspijevaju loze, masline, murve, bajami, smokve. Mnoina mirisnih trava po vikim brdima daje njegovu medu izvrstan o. kus; ali pele na ovom otoku opnauju da malo privreuju, ro sc moda dogaa zbog oskudice vode. janjee i jaree meso, mlijeko i sir izvrsne su kakvoe, ali vuna nije takva zbog malo brige ro se posveuje sradima. erva je i.ira neznatna i nedovoljna za opskrbu ono malo sranovnastva. Najznaajniju trgovaku robu Vianima prua ribolov. Samo jedna brodica s porcgaom katkad za nekoliko sati u mrkloj noi ulovi ezdeset, sro, pa i sto pedeset srdela. Ali u takvim sluajevi ma suvino obilje postaje raz.logom nevolje. Zbog jednog od onih malih uzroka to sa sobom esro vuku zname tetne posljedice, otok Vis, smjeten na najpovoljnijem mjestu za bavljenje bogatim ribolovom, nema spremite soli. Ovi se ribari, iznenada zateeni obilnim plijenom, nadu prisiljeni hitati trideset i errdescr milja do spremita na Hvaru da bi ga imali ime sauvati. Ponekad poduzimaju ra putovanja, ako
OV'(X(!tVj!M>

' 'Ev M ' l oon

xa>J.lw ~~~01.

til xatll t?N

'AbQ{ClV

V>locp 'Aya{IQQX(l>'l;; qnJOI ohov yt:Ytm

{N """'

tAih}v. Annv. a

E11 dllssii karl con Adrln'! n<scit Ag;uharkbides phesi oi non g<nf.stltai, hl>n pisi sygkrin6menon kalli6 hcyrisk.-.ohai. ATHEN. DEIPN. (Agararhid kae da se no jadranskom oooku Visu dobija vmo koje je. kad se usporedi, bolje od svih drugih. Arhen. l 28d]
f Attnci (l. sc. n. e),grlki pisac iz Egipt:.. auror CC>lbeso/ist!z, djela u kojem je sauvano oko 800 citata i:t itgubljeuih antikih dj~la. ' Agararhid (2. ~r. p. n. e). povjesniar i gcogrof; napisao Geografiju i povi;est Evrope.

246

247

ih stalan vjetar ponuka da kuaju sreu; ali obino, kada se ne nadaju da bi mogli otii i vratiti se s potrebnom urbom, bacaju u more pedeset, pa i sto tisua riba da se ne okue smradom. S'aka tisua srdela rauna se da vrijedi oko jedan cekin; skue zbog svoje veliine vrijede vie. Bio bi ro porez mudroga dravnoga gospodarstva kada bi se na otoku Visu sagradilo spremite soli kako ovi jadni St'Jnovnici ne bi morali esto gubiti plodove svoga truda. Viko ribarstvo nije ogranieno samo na mrane noi ljetnih mjeseci; blagn klima ovog otoka omoguuje ribarima da se njime b~ve i zirni. Obilje riba koje se vole povui na zimovanje izmedu susjednih otoka nadoknauje regobe koje su nerazdvojive od toga zanata. Sve vodene vrste narastu do vee: veliine u okolici Visa nego na mjestima koja su blia kopnu; orade i zubaci ulovljeni z.imi obino se meu u hladetinu i rako prireeni ulaze u r:rgovinu. lzmeu zanimljivih riba koje se ulove po tim vodama mora sc ponajprije spomenuti paklara koju nisam vidio, ali njezin opis to sam ga uo od mornam odgovara ehenidi to je navode Anedi i Gouan, iako po mojem miljenju ne odgovara ehenidi ili remori u starih pisaca. Zbog svoje udaljenosti od rudih voda, Viani su izvan opasnosti da oteuju susjedima poregae, pa bi se morali slobodno sluiti mreama koje bi ocijenili najprikladnijima za dna po kojima love, ali oni nisu slobodni koliko bi u rom pogledu rrebalo da budu. Sroga se dogaa da se esto udaljavaju od svojih voda i odlaze loviti oko otoka Palagrue koji je czdeser milja od Visa i malo vie ili malo manje od poluotoka S. Angelo u Apuliji. Njihov ulov ne od lazi u MJerke, gdje misle da bi pretrpjeli velike gubitke, nego se rasporeuje po Napuljskom Kraljevstvu koje na jadranskim obalama ima mal i broj ribara. Bilo bi poeljno da se na mjestima koja obiluju ribom popur Visa uvede ribarska policija koja bi se proirila i na soljenje; u tome bi se moglo slijediti (rancuski primjer, prilagodivi ga naim vrstama i uvjetima. Otok Palagrua i razne hridi to u njezinoj blizini vire iz mora ostaci su srarog vulkana. Ne bih vam hr.io rvrdiri da se izdigla iz vode kao toliki drugi otoci u arhipelagu, premda nas moe dovesti u sumnju ro rose o_njoj ne moe nai tona spomena u najstarijih geografa. ini se da se ona ne smije brkat i s Diomedovim otocima od kojih je udaljena rrideser milja, ali se u svakom sluaju moe rei da se i to radilo. Lava koja tvori okosnicu ovog otoka vrlo je slina najobinijoj !avi to je izbacuje Vezuv, kol iko smo mogli vidjeti prolazei pokraj njega. Kada bi se neki prirodnjak tu iskrc:1o i posebno pohodio najvia mjesta, moda bismo dO'Lnali je li Palagruu izbacio neki podmorski vulkan, kao u naem stoljeu otok blizu Sanrerinija, ili je rreba smatrati vrhom neke drevne vulkanske planine kojoj su podnoje i strane pokrile vode to odijelie Afriku od $panjolske stvorivi Gibralrarski rjesnac; u tu provalu ne moe sumnjati onaj tko je prouio dna i obale naeg mora. Viki ribari tvrde da ru ima estih i veoma estokih potresa; izgled oroka dokazuje i neiskusnim
' AR7EDI Syn. pag. 28. GOl/AN Hist Pis<:. G<n. XXXVII.

da se na njemu esto dogadaju poremeaji: neravan je, uruen i rastresil. Imao sam elju posjeriti i Oiomedove otoke koje nai geografi zovu T remirima, dajui im moda ime zbog estih potresa, jer pretpostavljam da bi morali imati vulkanska obiljeja; ali iz dana u dan gubim volju. Priznat u vam, velecijcnjni prijatelju, da poslije otkria drevnih vulkana to ih je izvrilo ueno drutvo viteza Banksa na kotskim otocima, lslandu i Novootkrivenim zemljama (Newfoundland), poslije zapaanja veoma proniclj iva biskupa iz Londonderryja u Irskoj, Walesu i Auvergni, te poslije oriktolokih7 putovanja po planinama Svicarske, Francuske i Njemake to ih je nedavno obavio glasoviti prirodnjak gospodin John Strange, sve mi se nae stvari ine mikroskopskim predmetima. Jedina prednost to nam je pruia njihova malenkost i koja mc spreava da ih se posvema ne okanim leii u tome ro se mogu pomnjivije istraivati nego velike pojave. Priroda je uvijek jednako umna i velika; oima istraivaa ne smiju siune bazaltne krisra lizacije obine lave i mali kristali s Euganejskih brda znaiti manje nego udesni prizmatini stupovi sa Staffe ili kristalne spilje u $vicarskoj. Ali potreban je rrud da se zaddi na umu ova istina, napose onda kada se pred oima nau opisi ili crteii tih prirodnih veliansrava.

oima

2. O otoku Hvam
O imenu ro ga je ovaj otok nosio u doba svoje ovisnosti o Liburnima ne ostade, koliko znam, vie spomena ni u starih geografa ni u povjesn iara. Skilak ga imenuje <l>po~, ali se ne zaustavlja da o njemu govori. Skimno je (ako je rako star kako bi po neki od njegovih tumaa to htio) prvi koji nam za nj kae da je bio kolonija Parana, u emu se slae sa Strabonom koji dodaje da su ga novi doljaci najprije naz.vali ~. Par. Ptolomej ga zove <l>pta, Fa ria, kako otok, tako i njegov glavni grad; i geografi iz kasnoga doba gotovo svi mu slono daju ro ime od kojega se ne udaljie ni Slaveni nazvavi ga na svom je-Liku Hvar, jer njegov primitivni izg<lvor zamjenjuje slovo F s dva slova HV, ili katkad slovom P. Sada se zove Lesina (ilo) zbog roga to oblikom nalikuje tome postolarskom oruu. !'arani, koje je prema Oiodoru Sicilskom proroirc poslnlo da se nasele u Jadranu, osnovae ovdje Fari ju i podigoe se do male republike od koje preosrade jedan novi. ivjeli su u slobodi koja je bila vie mirna nego slavna do vremena Agrona koji ih je pobijedio, moda zajedno s mnogim narodima na kopnu i sa svim drugim otoanima, osim onih na Visu. U rimskim se povjesnicama ne govori toliko o Hvaranima koliko o Demetriju, njihovu sugraaninu, koji je postao moan na dvoru Agrona
<1>6.QOS 6~ tOU<O)V OUx ~tollev X<tjlh"l ><TIOl) WTLV. Ll<VIlV. 425 Pharos de t9Yton oyk llporhen kcimn
N~oo,;, n oo[(J)V
~Nedaleko

Ntsos, PariOn ktisis cstin.

Skymn. 425

od njih lei otok H\"3.r_, naseobin:. Paro.n3.) Od n,i orykt6n~ iskopina; t.n;most o fosilinu.

248

249

Teute, pa izdao svoju vladaricu i prepustio Rimlj anima razna mjesta, meu njima i svoj zaviaj Fari ju gdje ga je Agron bio postavio za ~~amJesmka; posliJe je postao gospodar grada u ime nagrade .za izdajsrv.o. Kako Je ovaJ zloupot~IJe bio prijateljstvo Rimljana ita se u PohbiJa, D1ona 1 Ap1Jana . Fa na Je podmJela kaznu za njegova zlodjela, re su je sami Rimljani u vie navrara razon h u ratu ro su ga ,,odili protiv Filipa, kralja Makedonije. t~ra je ro ~lavahvara~~a poinje i zavrava jednim izdajicom; posliJe DemetriJeve smrtt o nJima v1~e nema govora u srarih svjetovnih pisaca. U doba pro~adanJa Carsr;a Hvar Je esto mijenjao gospodare 1 dugo Je ostao u rukama Neredpna; zanm.Je 1mao posebne gospodare, a posljednji od njih, Aliora Capenna, prepustiO ga Je Prejasnoj Republici 1424. Duina je ovog otoka oko etrdeset etiri milje, najvea irina osam. Glavni njegov grad nosi ime Lesina (Hvar) i smjeten je prema zapadnom kraju na mjestu koje je dovoljno dobro izabrano, ali se nipoto ne moe usporediti s poloajem na kojem su srar.i Parani bili utemeljili svoj grad. Osrednje je napuen, a u njemu stoluju plemeniti providu r i biskup; katel to ga nadvisuje, sagraen na vrhu mramorna ?r?a, i druge "?jne graevi;l~_slabo se odravaju. Luka se danas slabo poSJeCuJe, premda JC dobro zasncena 1 prostrana, jer je stanovnitvo grada malobrojno i siromano. Hvarani su pri.jatelji strancu , ali ne prati ih glas da su prijatelji izmeu sebe. . Za kratko vrijeme to se zaustavih u okolici grada Hvara skup10 sam razliite vrsre kamenja. Naj neobiniji je jedan mramor vrlo fina solnog zrna, boje puti, prugast; ne nalazi se u prostranim slojevima nego u skupinama poput sralaktirskih mramora ko ji su ondje takoer esti. Tu se u golemim slojevima prua neka vrsta mramora s okamenjenim koljkama: on je vie zanimljiv oima paleonrologa nego to je drag klesaru; osnovna mu je boja prljavo bijela, smjesa mu je tvrda, krhotine morskih tjeleaca to se vide rasporeene vodoravno promijenile su se u bjeliast lisnik. Ona vrsta mramor noga kamena tamnocrvene boje, koju znamo pod imenom kotorskog crljenca (jer nam se dovozi u velikim kolii.nama iz blizine roga grada), ovdje se posvuda nalazi; tu je zatim est koraljni pjeenj ak kojemu u mrljama prevladava vinska i ljubiasta boja; kamenje od kojega je sastavljena ova posljednja vrsta zaobljeno je i pokazuje znake duga taloenja. Ovaj pjeenjak obino pokriva vrhove brda; tako postaje jo oitija drevna povezanost otoka s oblinjim kopnom gdje sc na uzvisinama zapaa ista smjesa. Vama je posvema jasno, kao to je jasno i meni, da je za zaobljavanje ljunka trebalo da prije postoje visoke planine s kojih su ga morale otkidati i prenositi bujice; a budui da se u ralonom kamenju pjeenjaka to se nalazi po brdima otoka vide okamenjena morska tjelesa, postaje nunim metnuti sijelo nekoga drev nog mora na te danas unitene planine s kojih se sputao ljunak. Ovaj sitan posao graenja i unitavanja zahtijeva neku duinu vremena, to je istina, ali mi tome nismo krivi. Kako je more poslije napustilo re goleme naslage pijeska, koje su rasipno razbacivale rijeke i bujice, ili su ih prenosili i iznova mijeali morski valovi, te su ih ponovo osvoji le rijeke i bujice to neprekidne ravnice

pretvorie u razrovane planine i bregove, razdij elj ene dolinama; kako rije kama i buj icama ponestade vode s nestankom najstarijih planina s kojih se sputao ljunak; kako se u velike pukotine i u doline zavuklo novo more- to ne bih znao rei, koliko god moraju biti bliski naem dobu ovi posljednji dogaaj i kada se usporede s prvima. Imao bi zaisra najgori posao onaj tko bi uzeo na se da objasni kako i kada se zbie sve promjene to ih je pretrpjela samo vanjska kora nae jadne zemaljske k~rgle. Dokazani broj zapaanja marljivih i smotrenih paleonrologa uzbunio bi tisue Brovallija koji se moda ne bi htjeli pomiriti i zadovoljiti time da su se one brzo zbivale jedna za drugom u kratkom rasponu stoljea; na tu izliku jedan prijatelj mira ne bi imao to rei. Na oba.li hvarske luke nakupio sam utih, zelenih i crvenih kremenova i svi su bili proarani dcndromorfnirn piritnim kapljevinama. Na malenoj hridi Borovcu nalaze se gomile okamenjenih kostiju. Grad je Hvar dao podosta uenih ljudi u XV stoljeu; njihova je imena naveo Vinko Pribojevi8 u svom govoru De origine et successilms Sclavorum to ga je ondje odrao 1525. Meu njima su se dvojica istakli u pjesnitvu i to su Hanibal Luci<! i Petar Hektorovi,' 0 a prvome od njih tiskane su neke pjesnike stvari ; drugi je moda takoer objavio neko djelo, a mnoga mu osra. e u rukopisu. Meu ove se ubrajaju prijevod Ovidijeva djela Od lika ljubenoga u ili rskim stihovima, re razliite ekloge. Otok Hvar, premda je kamenit i neplodan u najveem dijelu, ipak ima dijelova dobre zemlje gdje mogu uspijevati ne samo voke nego i itarice. Z bog roga je napueoij i nego drugi u il irskome moru, te neka njegova sela zasluuju ime velikih mjesta jer brojem stanovnika premauju mnoge male gradove. Meu njima bez sumnje treba na prvo mjesto metnuti naselje niklo na ruevinama drevne Farije koje se zato zove Stari Grad (Citta-vecchia). Smjeteno je na moru uz lijepu i veliku luku, podno vrlo pitoma polja. Samo na tome mjestu more se oiro povlai pred produavanjem kopna: oigledan razlog rome je nagib gornjeg polja koje sc prua u blagu usponu uz brdsku kosu, a na njegovoj najvioj strani obrubljuje ga vrlo uzdignuto zemljite. Mutne vode to se odozgo sputaju poslije kia odlau na obalu zemlju kojom su bile zasiene i tako ga malo-pomalo poveavaju. Uini.lo mi se da sam po r ijetkim drevnim razvalinama to ostae nad zemljom prepoznao da je Faria bila gotovo dvije milje dublje u unutranjosti nego dananji Stari Grad; pojedinosti to mi ih priopie stanovnici utvrdile su me u rome miljenju.
Robigna Gospodi11a ANIBALA LUCIA Hvarskoga vlastelina. Venezia 1627. in 8!1 Vinko Pribojevi (sred. XV. sr.- nakon 1532)) humanist i povjesniar, roder l na Hvaru. Godine 152S. proi mo pred ugledni1n Hvarani ma raspravu koju spominje Forris, a koja je tiskana u Veneciji l532. U djelu su prvi pur iznesene misli o slavenskoj zajednici. V. novo izdanje: V. Pribojcvi, O podnjetlu i zgodama Slavena, Zagreb 195 1. 9 Hanibal Luoi (oko 1485-1553), hva.,.ki plemi, hrvatSki pjesnik, pre<lstovnik druge generacije hrvatskih petrarkisro, autor skladna 1 nevelika k:.mconijcra. Pisan cazlidh t~t i drame Robin;e. 10 Petar Hektorovi (1487-1572)~ hrvatSki pjesnik, Hvaranin, autor nekolikih poslanica, ~njiga Ovidijevih od_ /~ka lju~eno~a. i najva~r~ijc knjige: Rib~t!ja i-ri_barskog p~r"go'!ara!1ja (1556), nbar:ske ckJoge u kOJOJ su op1sam rrodnevn 1z.ler do Braa 1 Sohe 1 razgo\!on s rtbaruna.
8

250

251

Samo sam dva stara predmeta vidio u ovom mjesru, od kojih je dragocjeniji dovoljno sauvani bareljef u grkome mramoru koji prikazuje brod na jedra s upravljaem nadesno od krme i s peljarom koji njime upravlja; drugi je nadgrobni bareljef, iziao ispod loa dlijeta. p-rvi sam morao potraiti na vrhu zvonika; za njegove su gradnje vjerojamo propali mnogi spomenici Parana. N isam naao ni traga grkim natpisima; samo sam jcdrtn nadgrobn i latinski narpis prepisao moda mi lju izvan trgovita, pokajavi se veoma to sam ga iao traiti rako daleko. Stanovnici ovog mjesta lijepa su Stasa, hrabri i bistra uma; mnogo se bave plovidbom i imaju svoje brodove; prosti se puk bavi njihovom gradnjom i ribolovom. Lz Staroga sam Grada na konju otiao do malog zaljeva ukove gdje nalaze dovoljno siguran zaklon ribarski amci. Tu se na morskoj obali vade duguljaste bjeliasre mramorne ploe kojima se oroani u Dalmaciji openito slue za pokrivanje kua. esto se dogocJj da se pri kal:lnju velikih lisrova rc vrsre kamena otkriju otisci morskih biljaka i riba koje nisu poznate u naim morima; ali vrlo je rijedak sluaj da se nau otisci i okamenjene kosti riba; biljni su nalazi pak vrlo esri, ali njihove vrste nisu dovoljno brojne. Rijetko se nalaze otisci koralja, a jedini dobro izraen ro sam ga ovdje vidio otiao je u Englesku da zauzme mjesto u jednoj veoma bogatoj zbirci, kao ro su ramo otile i neke ribe ro sam ih dobio na rome mjesru. Ima ru i okamenjenih koljaka mintla, ali su oteene i izobliene. More nema topolokih razloga da se udaljava, pa osvaja obalu ukove i malo-pomalo porapa zakrivljene slojeve ploasta mramora u kojemu su pokopani riblji kosturi. Njih e s prorjecanjem vremena pokriti ljunak i pijesak pomijean s ljuskarirna Jadrana, pa e zadavati glavobolje prirodnjacima buduih vjekova, ako ikad irko bude izuavao ro mjesro koje e biti pod vodom ili oper na suhu. Zar ne bi zaista trebalo aliti prirodnjaka koji izvue neku okaminu s kamenita morskoga dna i povjeruje da su je ~ainile vode pod kojima je leala? Cinjcnice ipak oito dokazuju da obino nije rako; 10 jasno pokazuju i veliki komadi lentikolamih i ortocerarinih mramora to ih koraljari svojim napravama izvlae iz dubina naeg Jadrana. Riblji kosturi u ukovi ; koji se krupnim koracima potapaju zajedno sa slojevima u kojima lee, jamano ne pripadaju naemu moru koje je nastalo mnogo poslije njih. Ja ih sada nemam pri ruci da im opiem najprepoznatljivije dijelove i utvrdim kojem rodu pripadaju i kojoj sc od po;matih vrsta pridruuju. Jedno seoce daleko od mora, zvano Vrbanj, ima drugi kamenolom ploa sta mramora u kojem se takoer nalaze ribe; ali da bi sc dobile treba ekati itave tjedne i o svom troku zapoljavati kopae kojima nije sralo do tih neobinosti. Ovaj je Vrbanj dvije milje od Vrboske, sela koje je prilino napueno ve dva stoljea, kako ro dokazuju dobro sagraene kue to su sada vidljivo ruevne. Stanovnici roga mjesra, kao i cijele obale openito, gostoljubivi su i udvorni. Glavno je zanimanje ena obrada zemlje; rnukafci sc posveuju ribolovu kada imaju naina i zdravlja da se njime bave. Od Vrboske do Jelse ima etiri milje pura kopnom. Prolazei njime, naao sam

okamenjenu zanimljivost koja mi se uini da zasluuje svu moju pozornoSt. Doba_ r dio pura i gorovo sav brijeg po srijedi je od rijene sedre to ju je ru osrav1la neka drevna rijeka koja se izgubila ili pak,.skrarila rok upravivi ga moda drugim putem ili preobrazivi ga da sc ne moe prepoznati. Ova sedra, mnogo mlada . . od tvorbe . . morsko-mramornih slojeva to ine okosnicu otoka, Jamacno JC nemalo stanJa od provale novoga mora u nae krajeve ~to oper nije stvar .ned;w~a datuma; jec dalmatinski su otoci ve mocali biti od sranja drevmh ravn1ca svedeni na sranje planina ispresijecanih dolinama kada im je u pohod dolo more. Unutranjost Dalmacije gledana s vrha planinc Biokova, kada se usporedi s otOcima koji se s te visine vide svi spojeni, predstavlja prizor vrlo slian njima ako im sc u mislima ukloni okolno more. Ja sam u mati po bosanskim dolinama, koje su okruene as brcJjma, as planinama, razlio more ro okruuje Hvar, Vis, Bra i mnogobrojne druge ilirske otoke a njih ostavio na suhu. Bosna je promijenila poloaj i doln tvoriti nasrav~k Primorja; a ilirski se arhipelag gotovo bez ikakve prepoznarljive promjene ~aao prenesen s druge strane planine Biokova. Malena povrina Jezera, koja Je puna otoia i umovitih hridi i lei na kopnu podno Biokova to je dijeli od mora, pokazuje na kratku rasponu od nekoliko milja kakav bi bio sav onaj prekogorski kraj kada bi bio poplavljen i kakvi su bili otoci prije nego to ih je okruilo more. Jelsa je veliko selo, lijepo smjeteno u luci bogatoj trajnim potocima koji daj~ dobru vodu. Prilino je napueno i nalazi se podno mramornih bregova kop sc u blagom padu gube u moru. Ovdje se vidi najljepi pjcenjak rasut po ulicama u gnrbim plonicima i upotrijebljen u najprosrij im grndevinama. Openito je jelanski pjecnjak sasmvljen od uglasrih komad~ bijela mra~ mora, pogodna za vrlo ujednaeno glaanje, koji su meusobno vezani cementom okamenjene crvenice; nije tu rijedak pjeenjak ljubiaste boje, veoma ncpravilnih mrlja i dosrojan ukrasiti koju god plemeniru gmdevinu. Monsinjor Blakovi, makarski biskup, dao je iskopati sve srupove svoje nove katedrale i sve snrbe za oltare na ovome mjestu. Jedina manjkavost koja se zapaa ovisi o lou izbom to su g~ izvrili kles;!Ii, voeni moda duhom pogreno shvaena gospodarenja prema kojem se bira graa koj~1 prva dode pod ruku jer ju je najlake ukrcavati. Kada se eli upotrijebiti mramor iz n~v~ga kamenoloma, ne smije se raunati s vanjskim slojem koji je obino ostecen zbog vremenskih nepogoda ili soli ako. je na morskoj obali treba na veoj dubini otkriti drugi i njime se posluiti. Smjese jclanskih 'mramora upotrijebljenih u Makarskoj veoma su lijepe, uglaene su kao najljepi pjeenjaci to se vide upotrijebljeni u Rimu, a vjerojamo su bili dovezeni iz Dalmacije; ali cement to povezuje komade pretrpio je odreen srupanj pogoranja jer je dugi niz stoljea bio izloen vodama s ncb~ i s mora, sunanoj toplini, djelovanju zraka; sroga se dogaa da glatkoa rib radova nema onu neprekidnost i savrenosr ro bi sc od njih morala oekivati. Treba lo bi uzeti jelanske pjeenjake koju srorinu koraka od obale i iz osrednje duboka kamenoloma; uspjeh bi zacijelo obilato nadoknadio malo poveanje

252

253

trokova. Zar za grad MJerke, koji ima silnu godinju potronju mramora, ne bi bilo vano d:1 ga uz vrlo male rrokove dobavlja s dalmatinskih otoka negoli sa svoga kopna ili iz sr ranih drava po previsokoj cijeni? Osim pjeenjakih mramora, vidio sam u Jelsi komade bijelog i crnog mramora s okamenjenim koljkama, sasravljenog od Otvrdle morske biruminozne zemlje i malenih onocerara koj su se po obiaJU pretvorili u vapnenaki lisnik solnoga zrna. Premda u Jelsi ima mnogo kua, a prihan broj osoba odjevenih na francusku dolazi ovamo ljerov:ni, nisam rnogao svojim novcem nai prenoi ta ni za se ni za svoje mornare nego sam proveo no na brodici. U selu ima mnogo ribara, ah oni su molda bili na svom poslu kada sam ramo stigao, pa zato ne zarekoh one ljubaznosri koja obino prebh-a s ubogim svijerom. Selo Suuraj, smjeteno na 1sronom kraju oroka, po sebi je neugledno i osrednje napueno mjesro. Jedina srvar koja moe ramo odvesri purnika jest mnoina rimskih iara ro se na maloj udaljenosti od obale vide nagomilane i razbacane po morskom dnu, gdje leie barem etrnaest sroljet. Na nekima od njih itljivo je me proizvoda&, kada se s njih skine neotporna kora kojom su ih u roku tolikih godina poknh krasravi 1 drugi polipi: slova pokazuju da potjeu iz dobri h vremena. Kako je orok l-l var najmanje si romaan stanovnitvom, rako je najbogatiji raznovrsnim proizvodima IO po~toje na Jadranu, a ovdje je svaki proizvod dobre kakvoe. Tu se dob1va vino, ulje, smokve, bajami, afran i med u znarnim koliinama; ravna mjesra daju i ira, :~li u nerazmjeru s brojem stanovnika. Zbog blage klime ovdje sc mnoi aloja, a njezin se konac po uzoru na Amerikance i Francuze moe korisno upotreblj avati u ribolovu. Palme, narane i rogai ovdje dobro u:.pijevaju, a trebalo bi poticati i umnoavanje murvi kao po svim dalmatinskim orocima i priobalju gdje im zemljite prua pogodno do. Drvo je jo jedna rob:~ kojom Hvarani trguju, ali ga iz godine u godinu ima sve manje zbog slaba gospodarcnj:1 pri sjei uma i zbog ugarnim koje su se namnoi le. Vuna, brnvctina i ovji sir donose neku malu godinju svoru na otok; ali najvaniji je proizvod to se na njemu dobiva usoljena riba koja bi zasluila da se zatiri i oslobodi od javnih poreza i posebnih davanja, pa bi se na otoku ribari umnoili i nali SVOJ probitak u dovoenju ribe u Mletke koji od poetka ovog stol je& nadalje posraju svake godine sve ovisniji o ribarima sn sjevera. Kada bi se samo pola nove:~ ~roga drava godinje troi na njihovu nezdravu robu uloilo u Dalmaciju, cijela bi ta pokrajina osjerila mamu prednosr o kojoj bi se roliko vie moralo vodiri rauna koliko bi ona veu korist donosila dmvnoj blagajni koja d:mas_od dalmatinske ribe ne izvlai prihode dostojne spomena. Ribolov je na Hvaru bio razvijeniji u prolosti jer sc njime bavio vei broj brodie:~; i moda je isrina da su se cijela Italija i dobar dio Levanra opskrbljivali srdelama s roga oroka i ovisnoga Visa, kako kae gospodin Busching; ali je danas, iako je more jednako napueno ribama, hvarska rrgovina usolJcninama uvchke opala. Rakija je koristan proizvod i na Hvaru i na cijeloj ilirskoj obali i otocima, :~li uprava iz roga izvl ai malu korist, jer je gospodarenje njome u najmanju ruku jednako loe
254

uredeno kao i gospodarenje drugim plodovima ro ih daje jedna rako pro strana i rodna pokrajina.
3. O otoku Brau

Koliko sc moie pretpostaviti, na ovom oroku nikad nije ivio ugledan ~arod: Skilak ga jedva. ~pominje pod imenom Kpta, Kratia; Polibije pod menom Bpt~ma, Brekm; likofron ga tove KpiSt~, Kratis; Plinije Brattia, a isro rako Antonin i Peuringerova karta; Porfirogener ga zove B<il>'rl;ro, Bano, 3 njega _ i Hvar obiljeava da su KaU!cna~ Kat EiA'Oj)OJT<itat;, prelijepi j vrlo plodm. Velik je trideset dvije milje u duiinu s nejednakom irinom koja nigdje ~ premauJe dever milja. Stanovnici rvrde da je o"dje u starini bio grad na mJCSru zvanom Skrip; ah udno je ro su svi grki i (arinski geografi utke p~cili preko njega ako je uisrinu postojao. Busching je ovom otoku za glavno mJesto dao neko trgovite po imenu Brazza, gdje je postavio i biskupski srol, pr~rnda or~k u stvari nema ni trgovita pod tim imenom ni biskupova sijela; mres~o koje ~ _mora smatrati glavnim jest Nereie gdje obino sranuje n~mJesmk, kop rna naslov kneza, kao na najprikladnijem poloaju za dijeiJenre pravde medu otoan ma. Slavni geograf nainio je dobar broj sitnih greaka . . u vrlo malo rijei ro ih veli o ovom otoku. Evo ih: .. srazza, Braci/a ' nos 1111c po trgoviru Brn1.a, gdje je biskupsko sijelo. Mletaki knez ili namjesnik prebiva u Supetru, mjesru koje je smjeteno na zn padu blizu luke Milne. Cinjeninim greJkoma sadranima u prvim rijeima valja dodati da Superar nije na zapadu niti blizu Milne. Orok je Um sav brdovit i krevit. U njegovu najviem dijelu ima velikih predjela koji su zaista kameniti, tako da su neprikladni i za smru ili slino
.: Krdtlol. BriAtia, KrJthu. 8Jrt:b. luzllistas, k111 #ltphorOtatas. Valrd ... sl.v~m so<podlllu Busotr::u uanoh lo!u uslugu njego,; dopisniCI '"..,pok tiOlJXIJao. na slabim .lvorm.la kad~ .Je, ptsao .o Dalmaciji. N :srun imao prec:l ~1m3 svezak njegova djela gdJe sc #?VO'! o ?v~J pokraJ! m, pa msa m mogao na licu mjes(a istaknuti glavne nerono~ti nego "'~ poslt llrovlrure~n d mc nokokav duh neprijareljsrva ne poti~ proliv !ogli zaslufnoga ovreka, na f,1IO>o, svatko re J>?<llohn oo""' dpk Slv;an koje nisu rone:! AJi vjerujem <b prutom pravu uslugu, nUlu nremu nqonr<go\"lmamd1oma, upo:or.1va1 u6 na neke nedopusne h<b bo k" n.abo netko tko bo s;a ospraflo od poKnJine do poKnJ>ne, bo trud boo korutn! Nrr< rltm.a <b su Dalmauna (No. S t, su. 75, nef. Firmca) po -~ 111." Cro f'OS'Ojl doo nrlh koro pnf"l'b ~kom obrodu, oh mre ""J'<. Nin je ~ somob r.rzvahna t.tk~ doleko od rosa d bude dobra rvr<bw (nr. 76) da sc jedva vik moe zvat1 obud.>mm y,;dom. Vr.on~ (Str. n ) ne '""'? lro not< Jed~to "'! najdiomqih mjma u Dalnur<i1i nego je grozno brdo ~u:; nen:asoorrno o nenasron1o. Krun (str. 78) pl4& rijeka Bu111rtoo 0 ne Bolisni<A 1 mJ< '-"P o SJtlo. Dm1l (nr. 79) ru,c g..ul nuk wino<ti nqo jadnoselo a ftbmslta btednia nore u ..,Jtdu, ako u nr ru,c odskora pr~ T ako ni Klrs (s<r. 8Q) nije ir.u~ nou C<SI2 oo vodt u Tunku prolazr bltzu te rvnb~ Arot dol.- nqo !vp<om pbnine. s.Jona no biJa .,.. ,. lq<POI """""' nq<> u podnoju 1 ru paduwn.2 brda, o ruje ju pr<Sijoo pot';( SaloM Slnfdt u a&vo~ uplruskrnb nf<!a !otF' ":"'""" Zanemarurem ~ droge mani< omalct, ~br.j~~ ttn<na ' grdke u flO!.ot.ru, _ kOJ< bi S< oresJ< u$u pnu. Ali mene izntnadur< Jto on, ne s.1 mo govorco o DalmocoJo nogo okad otvr<lt.ava o u <dn im i vrlo l"'U"'rim t.alijanslcim gradovima pnpovot<a mtd>< neobiaoosti. Nit mu posr nj ono, medu bezbrojninu drugima, gdje prk ~ Mlecirm (su. 29) <b oh od (ladltite nbc Jtoi stanovma mogw hvatat. StO/M na ltublom tm>gw ~ t< tatom ne znan ''",.dnost """"' dub1;1 o odttdiri.it no 7'11 lora, blo-.a t< bola ~ Vl1llll. O Pado-1, Vi<nw, Vmono 1 d"'''m lombardslom grac~o-"... gospodm Buscbing gov<>n IStOm ~. ":""''/ur, na pnm)cr, planinski bruc ~ v-oamr, Pdo1-.,, gdje b vi opana kOJ< UljpflfU <ne. Kako ~ mu ,.. onda r<I'I)Vau lta<b nam bude govorio o rufnln1 1 lCnlJama?

"""""'=

lo"""''"

Sb,:

255

koje uspijeva na jalovim mjestima. Mnogo truda valja uloiti da se tu naine ugarnice, ali se unato tome mnoe, pa se stoga i~ godine u godinu poveava proizvodnja vma, a smanjuje proizvodnja drveta i uzgoj srada. Zbog kamenite naravi tla i nestaice iLvora ovaj je otok podloan kobnim suama. Glavno mjesto na Brau je Nereiie, rako nazvano po g_rkoj rijei za nalazita vode koja su nedaleko od njega. Ovo je mjesto pravo sijelo namje sn ika i u njemu se odr~vaju vijea; braki plemii u odredeno vrijeme dolaze ovamo iz r~nih primorskih mjesta gdje stanuju. Poloaj Nereia nije osobito povoljan, premda jedina dobra zemlja na otoku lei u njegovu podnoju. Put kojim se s morske obale stie do njega veoma je tegoban i divlji; ovdje se zadrava otar zrnk u roku proljea, a zima je pak, kako kau, surova. KraJ trna nekoliko vrlo lijepth vidtka, ali uitak TO ga oni mogu pruiiri preskupo stoji. Nerei~ Je valjda bilo uglednije u vrijeme provalii i gusarstva; stoga je sauvalo prvenstvo, jer su se ovamo povukli glavni otoani; ali je sada, bda se spokojno moe stanovati u mjestima pokraj mora, izgubilo mnogo stanovnitva; naputene kue rue se na sve strane. Bol je znamo mj~to, Sutivan, Supetar i Puia velika su sela napuena marljivim ljudima koji i trguju. Brda iznad Nereia, koja tvore hrptenjau otoka, posvema su j:tlo,a i na njima ne raste nita ~im koje smre i umskoga bora; njihovim se rrijcskama pomalo trguje JCr se mbe za noni ribolov. Na otoku Brau nalaze se mnoge vrste kamena. Nnjrnireniji su obini bjelkasti mramor, orroceratini mramor, lenti kolari, tc pje~enjaci. Od prvoga se pokraj luke Spliske vide stari kamenolomi iz kojih sc vadi la grnd:1 za gradnju Dioklecijanove palae. Na rom istom mjestu, uspinju i sc malo prema brdima, nnlazi se mramor crne smjese, pun morskih tjelesa koja su sc promijenila u bijeli solni lisnik. Ovdje je posrij~di ila bijela kamena, neotporna pod dlijetom kada se tek izvue s prvobirna mjesta, koji se poslije na zraku stvrdne i mnogo 'bolje uspijeva od prcmckih i branastih stijena iz Costoggic i S. Gorrarda pokraj Vicenze. Ista se ova kamena smjesa nalazi u Sutivanu i Puiima, to jest na dvama suprotnim krajevima otoka. Neko je ovdJe bio poznar rudnik smol astog asfalra, ako je vjerovati Tomku Mm:wiu; ja mu nisam mogao nai rraga, a samo mi je ueni prijatelj Julije Bajamonti u Splitu pokazao komad siva smrdljiva vapnenca, puna prepoznatljivih morskih tjelesa, koji se razlikovao od svega drugoga biruminoznoga kamenja ~to sam ga vidio u Dalm:1ciji, i rekao mi da je poznat medu klesarima pod imenom smolastoga kamena, re da ga irna u Puiima. U okolici sela Supetra u tvrdom kamenu ima, osim numulira, i zarobljenih ehinita i pektinira. U luci Posuli prevladava neka vma brusnoga kamena bez morskih tjelesa, siva i kompaktna, a kala se kao kremen; u Surivanu se medu ceratomorfnim okaminama vide fungiri i' koljke. Proizvod po kojem je ovaj otok bio poznat u srarih pisaca i sada je osrao u svom prvobitnom savr~cnstvu: Plinijc ga razlikuje od ostalih hvalei jarad koja se na njemu goji. U stvari, ne samo jarad nego i janjad ovdje od
C.pns laudata Bratt"'. l'lrN 1.. 111. e. XXVI.

drvee

savrenih panj:ika dobivaju poseban okus, a mlijeko kojim se hrane uvelike nadmauje mlijeko iz oblinjih krajeva. Sroga je sir s Braa veoma poznat u Dalmaciji i izvan nje. Ali otoani su gotovo openito zamijenili koze ovcama, jer manje kode ~umamlt to ih koze unitavaju. Govorei u cjelini, braka vuna nije osobite kakvoe, ali ru treba izuzeti dobar dio srada grofa josipa Evelija11 koji je uveo stranu pasminu na svoje imanje u Puiitl)a i uva ih s vie pozornosti nego to sc uobiajilo u pokrajini. Ovaj zasluni plemi nije samo znamo poveao svoje prihode refom1om primitivnog marvogojstva i poljoprivrede nego je svojim primjerom ve uspio prodrmati i druge. Peli njaci, vinogradi i maslinici to pripadaju njemu takoer su dokazi korisne primjene gospodarske znanosti To ju je on znao spojiti sa zabavom. Otoke konice nainjene su od ploasra mramora koji je na spojevima dobro slijepljen th obukan; gornja je ploa pokrema po elji gospodara koji na njoj dri rerer kamenja da je ne podigne vjetar kada pue s veom estinom; otvor na prednjoj ploi kroz koji pele ulaze i izlaze vrlo je malen. Ove su konice vrlo brojne na isrome mjestu; grof Evclio ih posjeduje nekoliko stotina. On se vrlo pomno brine da im ne uzmanjb vode i pae, jer rosu dvije glavne nevolje kojima su izlo7.eni pelinjaci na otoku. Unato kamenitu tlu, Bra proizvodi veliku koliinu vina koj~ se posvuda smatra najboljim u Dalmaciji; ono, drvo i ovce tvore jezgru brakih prihoda. Otok proizvodi i ulje, smokve, bajamc, svilu, afran i neto ira. Ima u vrlo velikoj koliini le~ od koje siromani seljaci prave ulje u godinama kada ne rode masline. !moo sam uzorak roga ulja !to mi ga je pribavio jedan tamonji plemi, pa sam pokuao njime zai niti hranu i nije mi se inilo teko naviknuti se na njegov pomalo jak miris. Namirnice potrebne za odravanje ivota kupuju se nn ovom otoku po vrlo niskoj cijeni i za mali novac jedu se i birane stvari; za jedan mletaki solad dobiju se obino rri grmue i &ve ostalo razmjemo rome. Ni ribolov nije zanemariv na ovom otoku, ali nije ni znatan kao na Hvaru i Visu; brake vode nemaju dna osobito napuena ribama. Gotovo nastavkom Braa moe se smatrati susjedni orok Solta, Skilakova '0/..vvEla , nazvana Sole11tum na Peutingerovoj karti, premda ne ovisi o istom namjesniku nego je podvrgnuta Splint u graanskom i crkvenom pogledu. Jedna jedina hrid, napuena zeevima, die se u morskom kanalu koji je razdvaja od Braa. Solra ima u opsegu dvadeset etiri milje; vrlo je ~labo napuena, jer je gotovo sva pokrivena umama u kojima su se namnoile zmije, kao i u umama na Brau. Soltanski je med glasovit i ni u kojem pogledu ne zaost;~je za medom iz Spanjolske ili sa Sicilije.
4. O otoku Rabu u Kvarnerskom zaljevu

Straan je zemljopisni skok prijei odjednom s otoka Braa na otok Rab koji je udaljen ak ~torinu dvadeset milja. Ali ro da vam kaiem? Pomorci su u
0/yntha.
11

Iz uBJ<dn< brKlc< plcmike obioelji 1-.ho. Foms pik E>-elio.

256 .

257

torne posebno zanimljivi. O manj im otocima u ibenskom i zadarskom moru napisao sam ono malo to sam mogao istraiti; o otocima Cresu i Osoru (Loinju) govorio sam moda i vie nego to je pristojno; na drugim se otocima u Kvarneru nisam zaustavljao, pa je Rab jedini o kojem mogu rei neto to nije suvino. Ovaj je otok bio malo poznat starim geografima; ipak ga spominju Plinije, Peutingerova karta i Porfirogenet; kod Ptolemeja se, zbog neke. prepisivake greke koja je unijela nered u tekst, taj otok zove :1:K<:q)(5ouv<x, Scarduna, a pripisani su mu gradovi Arba i Colentum. Imajui razloga vjerovati da su ta dva grada postojala na njihovu otoku, Rabljani dre gotovo nepogreivim iskrivljeni tekst ovoga geografa gdje se njihov lijepi i plemeniti otok brka s neobraenim i nenaseljenim otoiem Skrdom blizu otoka Paga. Rabljani vjerojatno nisu imali drugih gradova iz rimskih vremena osim onoga to nosi ime otoka, kojemu se u okolici esto nau starinski natpisi kao jamci istine. Posjetio sam navodne ruevine Colentuma i nisam uspio prepoznati nita drugo osim ostataka nekog sklonita to ga sagradie strah i rnlitavost otoana u barbarsko doba. Nemogue je da bi razboriti ljudi ondje osnovati stalno prebivalite, jer se krevitiji, neplodnij i, hladniji i vjetrovitiji poloaj, ak usred ljeta, ne moe nai. Osim roga, graa zidina pokazuje pravu zbrku, tragovi vrata svjedoe o vrlo priprostu graditelju, a nema nijednoga kamena koji je obraen po starinskom ukusu niti postoji ikakav ulomak natpisa ili plemenita kamena. Temelji kueraka, okrueni vanjskim zidinama, ne pokazuju da su ikad bili namijenjeni za stanovanje obitelji, tako su tijesni i nenastanjivi. Da sam ja Rabljanin, radije bih potraio tragove nekoga drugoga grada na mjestu koje bi vie sluilo na ast njegovim utemeljiteljima. Premda je Rab glavni grad malena otoka koji u opsegu ne premauje trideset milja, a potpuno je neobraen i nenastanjiv u svom viem dijelu koji gleda na Morlaki kanal, uvijek se dostojansrveno drao. A da su u njetnu u rimsko doba ivjele kulturne osobe dokazuju natpisi koji su se ovdje esto otkrivali; jedan je njihov dio sada u zbirci vrsnoga gospodina viteza jacopa Nanija, drugi jo stoje ovdje. U kasnim je stoljeima pretrpio sve nevolje kojima bijahu izvrgnuti susjedni Krajevi, ali se uvijek uzdizao s dostojanstvom i nakon pustoenja. Opinski arhiv u Rabu sadri dragocjene starinske zapise koji se jo uvaju s najveom ljubomorom; iz njih se otkriva da su stanovnici u jedanaestom stoljeu znali za zlato i svilu. Ispod podanitva ugarskoga kralja preli su u ovisnost o mletakim feudalcima, a zatim pod neposrednu vlast Prejasne. Republike koja tu dri patricija s naslovom kneza i kapetana; tu je ast u vrijeme kada sam bio ovdje s najveim dostojanstvom, pravednou i mudrou obnaao plerneniri gospodin Tommaso Barozzi o kojemu e ostari duga uspomena u srcima estitih graana. Stanovnitvo cijeloga otoka ne premauje mnogo tri tisue dua rasporedenib u malo upa kojima je dovoljno vrlo malo sveenika. Ali s nepodnoljivom
' Skardojna

i pretekim posljedicama, na ovaj je vrlo malen broj puanstva naturen teret od t ri fratarska i tri koludrika samostana, pored znatna bremena od gotovo ezdeset veoma slabo opskrbljenih popova. Ovim sveen stvom upravlja monsinjor Giannantonio dall'Ostia, dian i uen i vrlo ovje an prelat, ureen svim osobinama koje su potrebne njegovu poloaju i svim drutvenim vrlinama koje tvore pravog i tovanog filozofa. Podneblje Raba ne spada meu najsretn ija; razdoblje zime ovdje je strano, jer puu estoki sjeverni vjetrovi koji nerijetko u zimu pretvaraju i prijelazn~ razdoblja, a katkad uspiju pokvariti i ljeto. Ovi vjetrovi nanose teke tete otoku zimi i u proljee. Prije dvije godine uginulo je oko dvanaest tisua vunarica od hladnoe u jednoj jedinoj noi na opinskim panjacima po brdima gdje po opem dalmatinskom obiaju ostaju na otvorenu u svako godinje doba. Slana magla, to je podiu strani valovi koji znaju buati izmeu rapskih brda i suelnih planina u tijesnome Morlakom kanalu, pri sve klice sadnica i usjeva ako noena vjetrom padne na otok; za njom uslijedi surova nestaica svake vrste. Po toj nevolji mirie i meso ivotinja ostavljenih na panjacima, jer dobije lo okus zbog gorke i nehranljive pae. Ako se zanemare ove nezgode, zrak je na Rabu zdrav i ne moe se optuiti da trajno utjee na ljetne groznice meu seoskim puanstvom koje, po svoj prilici, potjeu od slaba izbora hrane i zbog gotovo hotentotskog naina ivota. Graa ovog otoka veoma je pogodna; s njim se ne moe usporediti nijedan otok to ga poznajem u Dalmaciji. S istone strane irna vrlo visoko brdo iste naravi i smjese kao Morlaka gora kojoj je neko pripadao. U njegovu sc podnoju produuje ostatak oroka prema zapadu, te se dijeli na prelijepe i plodne ravne doline i breuljke koji mogu davati vrlo bogate plodove. Na kraju koji gleda prema sjeveru prua se u more divan poluotok zvan Lopar, obrubljen breuljcima koji gotovo savreno zatvaraju lijepu obraenu ravnicu. Nedaleko od njega su otoii Grgur i Goli, vrlo koris.ni pastirima i ribarima. Obala Raba koja gleda na Morlaku goru sva je strma i nepristupana; reko brodu koji zahvate bijesni vjetrovi u tom kanalu to nema luka ni s jedne strane! Dugaak i uzak otoi Dolin, to se prua napo redo s otokom Rabom du obale zvane Barbat, tvori manje opasan kanal, ali ni on nije siguran koliko je naizgled lijep. Luke su se namnoite oko grada i olakavaju trgovinu najboljega dijela otoka oplovljavanjem njegova kraja koji gleda izmeu zapada i sjevera. Grad Rab poiva na breuljku to se izduio izmeu dviju luka i tvori poluotok; obuhvaa oko tisuu stanovnika, meu kojima su mnoge obitelji ugledne po svojem plemstvu, a neznatne po imovnom stanju. Glavne su Dominis, iz koje je potekao slavni splirski nadbiskup Markanrun; Galzigna; Nemira, koja je u XV stoljeu imala nekog Anruna to ga Palladio Fosco hvali kao vrlo uena u matematici u koju se uputio sarn, bez uitelja; $palatini, koje sada iznova osvjetla monsinjor korulanski biskup, tovan koliko zbog zlaana ruha toliko i zbog svoga znanja; te Zudenighi. Od svojih najveih znamenitosti Rabljani se ponose i mnogim dinim

nakaznou

258

".

259

relikvijama, a napose glavom sv. Kristofora, otokog zatitnika; ali ljubiteljima sverih srarina bit e jedinstvenije rri glave djeaka Sidraka, Miz.aka i Abdenaga ro se ovdje tuju s velikom pobo7.nou. Svetite ljubomorno uvaju etiri glavna plemia, a njihovoj su brizi preporueni i dragocjeni starinski dokumenri grada. Medu njima je i jedna nagodba iz 1018. godine u kojoj grad Rab obeaje mletakome dudu Oronu Orseol u danak od nekoliko libara prave svile, a u sluaju prekraja nekoliko libara suhoga zlata. U prolosti je Rab imao biskupa koji se zvao Ottavio Spaderi; 12 njemu je palo na um ne dopustiti da se na blagdan sv. Kristofora izloe javnom rovanju njegove relikvije, jer je sumnjao u njihovu izvornost. Pobunjeni puk htio ga je baciti u more s vrha breuljka na kojemu se uzd ie katedrala, a nemiri se nisu stiali ni kada je proao raj trenutak. Vlada je poslala rami brod da prelata izvue iz pogibelji, a papa je smatrao svojom dunou da mu dade pokorniju p:tsrvu u Italiji. Svojstva tla na Rabu nisu jednaka na svim krajevima: tovie, tes'Ko bih znao nai podruje gdje se na malenu prostOtu susree tolika raznolikost. Posroji silna r37Jika izmedu ruba brda ro ga oplakuje Barbarski kanal suelice Dolinu i njt-gove strane to dijelom gleda na unutranjost otoka Raba, a dijelom na Mori aku goru. Vrh toga istoga brda nije posvuda jednaka oblika, pa se kaEkad prua u lijepu i skladnu ravnicu koja je dijelom umovita a dijelom pogodna za usjeve, a katkad je sav kdlevir i sastavljen od gola kamena. Zemljite podnobrda gdje sc ono protee prema jablancu na suprotnoj obali sastoji sc od ivca kamena; u okolici Barbara zemlja je pjeskovita i veoma pogodna da u njoj korijenje loze bude svje-ic dugo vremena. Kamenii su ovdje uglast i jer su ih malo nosile vode koje su ih naraloiile; nj ihovi najstariji slojevi srvrdnjuju sc pod zemljom zbog cijecnja kinice. Vino iz Barbara izvrsne je kakvoe i po rome je vrlo poznato; nita sc drugo gotovo ni ne uzgaja dui re oba le gdje rako dobro uspijevaju vinogradi usprkos nemarnoj obradi. Podno navodnih ruevina Colentuma, osim lozama, zemlja raa maslinama, murvama, vokama, a poneko je nie mjesto pogodno i za usjeve. irav donji dio otoka, naizmjence sastavljen od bre-luljaka i dolina, ima grau koja sc veoma razlikuje od grae brda i njegove okolice. Dok je okosnica brda sva mramorna, okosnica breuljaka obino je pjeana. Ovdje prevladava brusni kamen i esto sadri ost racire i lenti kola re; vanjski njegov dio zna biti lako ropljiv. Doline, koje bi po svoj prilici morale biti pune pijeska, sadre izvrsno zemljite u kojemu ima onoliki dio vrlo sirna pijeska koliki je potreban da ga dri laganim. lzvorske vode to ih je priroda vrlo dobro rasporedila po otoku odravaju na njemu dovoljnu vlanost, kada ljcro nije pretjerano suho, rako da ramno zelenilo breuljaka zaodjenurih umom, raskona kitnjavost lozja i svjeina usjeva obrazuju prizor koji je uistinu utjean i pitom. Otok Rab imao bi sve to je potrebno za u7.dravanjc svoga malobrojna
" Okravijc: Sp<kr, froojevac ~ Zodra, n1pski IMskup od 1695. do 1698, nakon roga imeno,n biskupom u Assitiju.

kada bi se na njemu poljoprivredom bavio manje glup i lijen narod. U svakom sluaju, on ipak proizvodi ogrjevno drvo, kojega se mnogi tovari godinje otpreme u Mletke, iiro, ulje, izvrsno vino, rakiju i od pradavnih vremena svilu, hranei prelce liem eme murve; izvozi se takoer koa, vuna, re ovce, svinje i konji dobre pasmine. More mu poinje bivati korisno zbog solana koje se odravaju na otoku i daju obilje dobre sitne soli; k tome ulov tunjeva, skua, plavica i srdela, usprkos tome to se ovdje vri na vrlo lo i traljav nain, tvori vanu stavku u trgovini Rabljana koji (kao i sva ostala Dalmacija) nalaze rauna da n1 robu radije prodaju strancima nego Mlea nima. Usprkos svim ovim svojim prirodnim proizvodima, otok je daleko od roga da bi bio bogat ili u stanju dovoljna napretka, jer se preesto vide neobraena zemljita i besposleni seljaci. Vrei zapaanja u pogledu povijesti okamimi na otoku Rabu, uini lo mi sc da sam ovdje naao neto vrlo neobino. Vrh brda je gotovo ravan, kako sam ve spomenuo, a na nekim je mjestima utonuo poput zdjele. Prouavajui pomno mramorne gromade koje su ovuda razasute ovisno o slojevima, nisam se nimalo iznenadio to su dobrim dijelom bile od pjeenjaka, jer sam sline stvari esto susretao; a bilo mi je drago to je time ojaalo moje miljenje o nekadanjem stanju planina u tim krajevima. Novo mi je bilo roda sam na tim visinama naiao na vrlo velike predjele sitna pijeska, pomijeana sa eljC2astom okerasrom zemljom, koji je sloen u veoma pravilnim slojevima poput onih to se stvaraju od nanosa naih glavnih rijeka. H tjedoh pod mikroskopom pcouiti raj pijesak tako udnovato smjeten na vrhu jednoga otokoga brda, pa sam naao da je kvarcasr i oigledno nastao mrvljenjcm grae otrgnute s mineralnih plan ina. Vi se jamano neete sablazniti, ueni prijatelju, to odluno izriem da kvarcasti pijesak nastaje mrvljenjem gorskoga kamenja to ga snaaju bujice, a smanjuje ustrajno rrenje u rijenim rokovima. Nae lombardske rijeke, a napose Pad, ne doputaju nam sumnjati u tu injenicu do koje bi sam razum mogao dovesti ovjeka koji nikad nije vidio obale veli.kih rijeka daleko od izvora. Vjerujem da se prirodnjaci sn sjevera, meu njima i Wallerio, 11 veoma slavan i zacijelo dostojan svoje slave, ne elei se- kako mislim- uplesri u istraivanja kojih bi posljedice mogle doimati suprotnima usraljenim shvabnjima o starosti svijeta, odluio pripisati pijesku neko sumnjivo prerposrojanje, te je ustvrdio da su od njega openito oblikovane srijene, a to je kao kada bi se reklo da je brano postojalo prije penice. Bilo mi je veoma udno to se
u Johann Gottschalk Wallerius (t 709- 178.1). ~vedski mineralog i kemiar, vrstan prou~nva lac, a Ji i spretan praktiar, osobifO na podruju primjene kemijskih spojeva u poljoprivredi. Solima i prirodnim tvarima poboljbvao S"-SliiV ela. ' Armtat:... usum praestanl atqualttm ut aliac terrae in eo quod originem pratbtam lnpidi/nu, tt montibus; unde et patet arc111m uso prir>rmt. WAl.L Sysr. Mineral. l n2. m. l O1. i rua nr. 107. Obs. 2. Vetar lamtm ingms qua"titas, "u non situsarenae tam subtnra.nt'HI, quam <ub<lcqUO$US, ut hoc de omni .".,.. did possit . Plurimos monus ab arena eo>oatos {odliJ" de>no>>Strari poU<t quam armam nb lis dtstructis .,... ortam. (Pijesak je jednako koris~n k2o i druga tla, uro to od njega nosraju kommjc: i SO"' jasno je S1<>ga c4 pijc:s;tk prethodi $lijeni. WAlL Sysr. Mineral. 1772. P"& 101. i pag. 107. Obs. 2: IJ"'k, golema koliin, o i poloh1

puanstva

260

261

raj veliki ovjek, poro je, glede porijekla pijeska, prvo naveo miljenje Arisrotela i dnagih starih pisaca, koji su ponavljali da je pijesak porekao od planina i razmrvljena kamenja, i poto se zatim nuno sloio s rim da se jednom njegovu dijelu ne moe dari drugi nastanak, uplaio velike koliine i razmjetaja pijeska kako pod vodom, tako i pod zemljom, pa je povjerovao da mu je ro smemja ustanovljenju staroga razborirog miljenja. Istina je, dodue, da se na agregamom kamenju (medu koje ja ubrajam i brusove najfinijega zrna) odmah raspoznaje porijeklo od raloenja finoga pijeska i prine, ali rone dokazuje da pijesci nisu nastali drobljenjem kamenja. Zar bi nedosljedno zakljuivao onaj tko bi, u1.evi aku pijeska i7. Pada i okrenuvi se prema planinama s kojih se ova velika rijeka sputa, rekao: Oh, sada razumijem od ega sc stvaraju planine! umjesto da rekne: Razumijem kako se stvara pijesak!? Walleriovo miljenje o nastanl..'ll pijeska ini sc u najmanju mku udnovatim onome tko zna da pijesci, po tvari i rasprostranjenosti, savreno odgovar?ju slojevima vapncnasta i kvarcasta kamena od kojih se prirodno moraju izvoditi. Poujre ga na str. 108, izvjetaj 5. On nas pouava da su kvarcasri pijesci vjerojatno isprva nastali od neke ljepljive, odnosno hladerinaste rvari koja je nastala od vodii i s njima se mijeala, zatim se postupno razdijelila na zrnca, pa zgusnula i stvrdnula. On se trudi da ovom posranju kao dokazi poslue pukotine t o sc pod mikroskopom vide na siunim esticama pijeska i metalni djel ii to prianjaju uz ta isra 'Zrnca; kao da jednostavnim pokusom nije dokazano da komad kvarca, kada se uzme iz rudn ika i ekiem zdrobi u prah a zatim ispere u vodi, daje zrnca pijeska na koj ima se zamjeuju sve pukotine i metalne estice to ih oboruanu oku pntaju kvarcasti pijesci koje su drevne vode nataloi le ispod vode i zemlje. Poslije svega ovoga gotovo nije udno vidjeti kako on pati dok vaimenakom pijesku doputa porijeklo od lisnika i vapnenca (str. 109) i s mukom izrie da v;erojatno potjee od njih. Da sc prihvatio tvorbe novih teorija i o vapnenasrom pijesku, raj bi veliki ovjek prije ili poslije doveo u piranje i porijeklo veega ljunka, a onda i gromad5 to se ponekad kotrljaju od vrha do podnoja planina, pa bi nam rekao tko zna koliko novih stvari! U s irnom pijesku na vrhu brda, na mjestu zvanom Krai, nalaze se rasute skupine i poneka uspravna ila geode koja je tako kompakma i reka da zasluuje svrstavanje medu prosjene rudnike eljeza. Neko je i b;lo brda bilo pokriveno esmi nom, a s njegove se kose, ro gleda prema Loparu, sputao u kinom spiranju siu.~n kvarcast pijesak, pcr1.11at medu klesarima i u radionicama stakla pod imenom sa/dam (saldame). Vjerojarno je Plinije govorio o ovom mjestu kazavi da je za piljenje mramora naena dobra vrsta pijeska na dosrupnu mjesn1 u Jadranu koje osraje na suhom kada nastupi oseka~. alo podno krevita i kamenita brda to se jo zove Vrh od mela, iako na njemu

ne

vie nema pijeska, cijelo je od roga pijeska, kao to su i druga razna mjesra na otoku gdje more udara u podnoje pjeskovirih braa. Eto sluaja koji e dovesri u zabludu budue paleonrologe, sluaja koji se, kako ete nie vidjeti, i dosad dogaao. Pijesak ro je pokrivao povrinu brda, kamo su ga povrh slojeva orrocerarinog mramora i pjeenjaka pradrevna podrijerla nara loila mora ili davne rijeke (~ro mi se ini vjerojatnijim, jer nema rragova morskih tjelesa), sada je s kiama silo sa svoga sranira i mijea se s ljuskarima novog mora koj~, dakako, ne stvara slian pijesak razarajui obalna vapnenaka brda. Tko zna nakon kolikoga e se vremena okruneniti zajedno s morskim tjelesima i nakon kolikoga e sc drugog vremena nai u temeljima novih brda! ini se da je ova vrsta pijeska stigla iz velike daljine, jer du naega Jadrana ne postoje mineralne planine, re da je k tome podnijela pretvorbe prije ove to je sada trpi. Na brijegu gdje se die grad Rab ovaj je pijesak osnova brusnom kamenu i sadri silnu koliinu lenti kolara koji su, kako se zna, proizvod jo ne'Znana mora, jer se s njima ne slae porpit to ga je kao njihov izvor opisao Linn u Akademskim zanimljivostima . Na breuljcima Lopara esti su okamenjeni numuliti, rasuti po jedva stvrdnutu pijesku, tako da ih sluajLle vode iz njega otkidaju i odnose. Na ovim pjeanim breuljcima, koji se svi malo-pomalo osiplju pod udarcima susjednog mora, esto se nau i okamenjeni ehin iti, razliite vrste i veliine, udnovati, kakvi se nau i na obalama rapske luke nasuprot gradu. Blizu luke Kampor i luke Domi pjeano-kvarcasri kamen s breuljaka sadri velike koliine okamenjenih ost racira i numulitii. Oigledno je da su ovi breuljci mladega posranja nego brdo, ali unato rome moraju biti veoma stari kada sadre okamine koje su srrru1e naim sadanj im morima i podnebljima! Na brijegu, kojim se Rabljan i ugodno eu, u brusnom sc kamenu nau ~arobljcni nepravilni komadii kremena i jaspisa u kojima se kadto vide morski ulomci. Ali ja iz toga ne bih elio izvui Walleriov zakljua k (str. 305): Stoga je oigledno da su i diluvijalni jaspisi nastali od tekue tvari koja moe u se primiti i zarobiti strana rijela. Uzastopna zapaanja o promjenama kojima su podlone stijene razjasnila su mi da kremcnovi i jaspisi veim dijelom nikad nisu bili u tekuem stanju; a posjedujem maleni niz fosilnih proizvoda s Euganejskih brda, skupio sam ih vlastitim rukama, iz kojih se mogu iz\:_ui mnoga znanja o posranju roga razreda stijena. Pjeenjak s rapskoga bu a dade sc lijepo glaati; obino ima bijele pjege i spojen je arkim crvenim a:menrom; komadi koji ga tvore uglasri su i od fina mramora. Kada sam vam se ve osmjelio poneto rei proriv WaUeriova miljenja o postanku pijeska, neu propustiti da vam priznam kako mi se njegova teorija o agrega mom kamenju ini jo udnijem i oprenijom zapaanjima o injeninom sranju. Ne kanim se proglasiti sucem rome vrhunskom prirodnjaku, ali elim da me oslobodite divljenja prema njemu kada je rije o ovome, iako mu se inae divim zbog tolikih drugih stvari. Oo kae da mu se
CAROU LINNA.EJ Amoen. Ae<td. Sv. '$tt. l De Coral/iis Balthicis. Fig. v.. b. Svezo k IV, srr. 2S7. CMnt'IISiu Logmtromimm. Flg. 7. 8. 9. \VAI.J.. Syst. Min. p. 431. Obs. 2. rl. eit.

pi!tSk - kako podumni roko i f<>?vodni - prijca, da bi ~ ro moglo tvrditi -.a svaku vnru PJcska . lake ~ moie dok~zat da su ncbroj<no brda nMtala od pijeska nego da j< pijesak nastao od njihova rnzar:.utjn.J ' PuN. L. XXXVl. cap. Vl.

n.

262

263

>jedva moguim da bi se kamenje i stijene to tvore agregatne slojeve mogli uzajamno sljepljivati, kada ne bi bili meke gustoe, jer sljepljujua tvar ne moe ni na koji nain prodrijeti u savreno tvrde stijene. Zatim zakljuuje: 1. da je pucanje kamenja i stijena nastalo u trenutku suenja i orvrdnjavanja zbog uzajamna privlaenja estica, zbog pritiska, zbog nekog uruavanja ili drugog slina uzroka; 2. da su se ove agregatne stijene udruile u tvorbi jednog jedinog rijela dok su jo bile od meke smjese; 3. da je to udruivanje u najmanju ruku poelo na podzemnim mjestima, gdje su se zbila lomljenja, jer se ne ini moguim da ijedan kameniti proizvod ili tjepilo nastaje na otvorenu zraku; 4. da su .sa zapoetim ili zavrenim sljepljivanjem ove stijene izbaene na povrinu zemlje i planina zbog neke goleme sile ... Jednom rijeju, da se lomljenje tvari i poetak njihova sljepljivanja zbie u preddiluvijalno doba, a diluvijalna je pojava slijepljenih stijena i kamenja na povrini zemlje i planina. .. Ostavljam zasad po strani netonost rijei koje podsjeaju na ljepilo, jer ono zaista nije posrijedi u vapnenakim ili staklastim agregatima koji nastaju kristalizacijom ili tarrarizacijom, te kad vie, kad manje savrenim stapanjem. etiri su Wa.Jleriove tvrdnje u stvari protuslovne; a to se tie prve, postojana je istina da se uglasti kamenii od kojih je graen pjeenjak vide zbrkani, pomijeani zajedno i tako razliite grae da se ne moe ni zamisliti nekadanja neprekidnost. Osim toga, pjeenjaci, koje vidimo kako nam se pred oima stvaraju podno planina i du potonih obala, jasno pokazuju postupak kojim se slui pri.r oda da ih sljubi. Ne moe se vjerovati da su stijene to rvore pjeenjake bile meke u asu kada su se spajale. Dovoljno je razbiti nekoliko komada pjeenjaka da se vidi kako u njemu svaki kameni stoji za sebe; dogaa se takoer esto da se mogu odvajati jedan po jedan, ako se cement koji ih dri na okupu nije dovoljno okamenio. Da su u trenutku vezivanja bili meki, esto bi jedni prodrli u druge, a to se nikad ne vidi. Trea je tv.rdnja nepromiljena u svakom pogledu, jer iz prouavanja stijena to. su ih nataloile vode tono slijedi da se nisu mogle spojiti pod zemljom kako su se mogle spojiti one na kojima se poznaje da su proizvod vulkanskog ognja. Zatim, zaista je puka nesmotrenost rei kako se ne in i moguim da bi se na otvorenu zraku stvarale i stvrdnjavale kamenite tvari, jer mnOt1(0 stalagmita nast~je na mjestima koja su najizloenija zraku, a kamenita okoravanja termalnih voda iz dana u dan rastu na otvorenu pred promatraevim oima. etvrra je srvarno daleko od istine i zdrava paleontolokog razuma, jer su pjeenjaci rasporeeni u vrlo ptosrranim i pravilnim slojevima iznad drugih slojeva jednolinije smjese koji se proteu na jednaku prostranstvu; i ne moe se n.ikako pojmiti da bi ih neka podzemna sila izbacila iz zemljine utrobe a da ih ne ispremijea i razlomi na tisue naina. Ni razlikovanje dvaju vremena, preddiluvijalnoga i dUuvijalnoga, u pogledu o-:e vrste kamena ne moe me zadovoljiti. Ostajui u svom diluvijalnom susravu, kako bi Wallerio ponovio mnoga okamenjenja udnovatih morskih tjelesa to su zatvorena u oblucima koji tvore pjee njake? Ali nije pjeenjak najzanimljiviji i najcjenjeniji mramor to ga daju orok
264

ini

. .

Rab i otoii Grgur i Goli pokraj rra Lopara. Ovdje ima u golemim koliinama bijela mramora za kipove koji zrnom savreno nalikuje onome to su ga upotrebljavali stari Rimljani i to nije uvijek bio grki, kako se obino misli. On nema one snjene bjeline koja se smatra d<:> brom osobinom mramora iz Carrare, a esto zavarava kipara nita manje nego suce njegovih djela. Savrena slinost bijelog mramora, rabljena za rimske kipove, i onoga to se jednako nalazi u podnoju rapskoga btla prema Loparu i na dvama spomenurim otoiima; starinsko ime Lopara, kako mi rekoe da se orkriva iz dokumenata to postoje u Rabu, biJo je Neoparos; vjerojatnost da su rimski teretni brodovi, idui ukrcavati pijesak to ga Plinije spominje na susjednim pliinama, otkrili i ovaj mramor kojega t u ima u izobilju; velika koliina njegovih ulomaka koji su i sada uglasti i nepravilni, premda im je vrijeme nagrizlo povrinu, a nalaze se pdno Pjeanoga brda (Monte della Sabbia) to su razlozi koji me navode povjerovati da su na ovom mjestu bili srari kamenolomi iz kojih su rimski kipari uzimali dio grae za svgje radove. Smjesa kiparskoga mramora na Rabu agregat je orrocerara i numulira krupnije veliine; ali da bi se to zapazi lo, valja ispitivati one nagrizene ulomke to sam ih spomenuo, jer ako se gleda ono to je glatko ispod dlijeta, nestaje svaki trag stranih tijela: toliko je savreno njihovo okamenjenje kako u tvari, tako i u boji. Kada se razbije neki komad ovoga kiparskog mramora, otkriva se da je iznutra kristalizirao poput drugih mramora koji spadaju u razred solnih. Ovim sam svojim otkriem bio zadovoljn iji nego ijednim drugim zapaanjem, jer mi se inilo da je najneposrednije korisno dravi i najprikladnije da nas oslobodi znama godinjega rashoda poradi dobavljanja dvaju velikih tovara mramora iz Carrare. Ovo je otkrie to pogodnije to se iz Carrare vie ne doprema mramor dobre kakvoe, otkad su Englezi u Massi namjestili zastupnika koji za njihov raun kupuje najistije komade, a Talijanima ostavlj a mramor koji ima ile i sivkaste mrlje, te biva vrlo lo u kipovima i svakome drugome plemenitom radu. U vodama Raba i Paga obavio sam mnoga opaanja o morskoj fosfornoj svjetlosti; obvezujem se da u vas o njima izvijestiti kada ih dovedem do stanovita stupnja savrenstva. Dotad neka vam je ugodno, najvaljaniji prijatelju, ovo ma.lo to vam mogu darovati; i gledajte na ovo pismo kao na dokaz moga prijateljstva i divljenja prema vama koji zauzimate rako isra knuro mjesto meu pdrodnjacima, a pouavare ljude s onu stranu Alpa da i u dananje doba meu nama ivi duh Vallisnierija 14 i Redija 15 po kojima je naa Italija neko stekla toliku ast.

Antonio Vallisnieri Srariji (1661- 1730), pr.irodoslovac, dugo godina profesor na pado~ vanskom sveuiliru, prouavao taz.mnaanje insekara; svojom teorijom o ,.Jancu ivih bi~-~<

14

prethodnik teorije evolucije. lS Francesc."' Redi (1626-1698), pjesnik i lijenik. Bavio se prouavanjem jeziki, osobitO romanskih, i njihovih narjeja~ te je pretea romanske filoloke znanosti. Njegova je bogata knjinica prela u Laurencijanu.

265

D ODATAK

O OTOKU PAGU

O poloaju Paga, s nekim geografskim napomenama

tari nam geografi nisu osravili nikakav opis otoka Paga, premda njegovo oblije, veliina i bogati proizvodi ro zasluuju. Nije pouzdano da je na raj orok mislio Plinije pod imenom Cissa ili Cissa, jer sc ta imena mogu jednako dobro primijeniri na nekoliko susjednih otoka koji su danas ili posvema naputeni ili slabo i jadno naseljeni. Jedan je od najznamijih meu njima Plmmik koji leii izmeu otoka Krka i otoka Cresa; Prvi je izmeu Krka i Raba; Doli11 se duinom prua gotovo usporedo s Rabom; Skrda i Ma1m su blizu Paga, a Vir je od dalmatinskoga kopna odijeljen uskim kanalom koji se moe pregaziti. A ova sumnja ima to veu teinu ro na svakom od ovih rek spomcnurih otoia ima tragova graevina, narpisii, opeka i tesana kamena, a to su obiljeja starih rimskih naselja. Medu orocima to ih spominje Plinije ima jedan koji on naziva Portunata, ali ni za nj sc ne moe rono odrediti da li odgovara Pagr< ili kojem drugom otoku u Kvarner11. Bilo kako bi lo, budui da je teko usr::moviri podudarnost imena bez opisa, zadovoljir u se time da dadem izvjee o Pagu kakav je u nae doba. Ovaj se otok prua od sjevera prema jugu du Primorske Hrvatske ili Morlake gore. Dug je pedesetak milja; irina mu je nejednaka. Jedna osobitost razlikuje ga od svih drugih otoka na Jadranu, a to je veliko unutranje jezero slane vode, dugako petnaest milja od juga prema sjeveru, u koje ulazi more kroz kanal koji na nekim mjestima nije iri od etvn milje. Postoje jo dva manja jezera na oroku; jedno je blizu Vlaia i obiluje ribama, posebno jeguljama, a drugo blizu zaseoka Slabine.

i nenaseljivo, pokriva gotovo svu povrinu. Zrak je openito pomucn zbog slane magle to se podie od sud~ranja valova u uskome Morlakom ka11alu izmedu strmih i golih stijena. Ni jezero nije mimo u olujno doba, re niporo nije luka kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled, nego je burno i nezgodno za plovidbu. Stanovnici grada ne mogu izlaziti iz kua dok bjesni vjetar, a krovove svud naokolo moraju utvrivati velikim kamenjem. Oni koji su ovdje bili zimi govore o otoku kao o Sibint, jer da je potpuno pokriven snijegom i ledom i trajno izloen hladnom sjevercu; ja sam na njemu bio ljeti i smatram ga jednakim najvruim krajevima na svijetu. Golo kamenje koje ne tvori samo masu otoka nego i gotovo svu njegovu povrinu, uskoa dolina i zrcaljenje jezerske vode koja je openito vrlo mima ljeti, roliko udesno pojaavaju toplinu medu tim kamenjem da loze zasaene oko jezera donose zrelo grode ve u poetku kolovoza; i drugi rijetki plodovi ro ondje uspijevaju na isti nain pretjeu obino vrijeme dozrijevanja. Pojave u zraku ljeti su veoma nepravilne; esti su iznenadni vihori i res1ci pljuskovi; ovi potonji su kodljivi stanovnitvu jednoga dijela oroka, a korisni ramrsrvu na protivnom kraju. U nastavku u izvijestiti o razliirim pra:movjernim obia jima koji su nastali zbog ove razlike u potrebama.

O ratarstvu i glavnim proizvodima otoka

Obak unutranjega morskog je-tera gotovo su posvema zasaene lozom, posebno blizu grada Paga i solani! na junom kraju jezera. Posvemanja nesraica d.rvera na otoku uzrok je rome to velik dio loza nema nikakva porpornja. Neke su ipak poduprre trskom koja se goji poradi roga. Dio oroka pod sudskom vlau Paga proizvodi oko crrde$er tisua barila dobra vina, re oko dvije risue raki;e, u prosjeku svake godine. Velika koliina kadulje i ostalih mirisnih biljaka kojima je pokriven orok prua izvrsnu hranu pelama, pa med nije nemarna grana trgovine; uglavnom se nosi u Riiek11 i ondje preprodaje kao med roga krnja. Ta isra paa izmeu gola kamenja izdrava velik broj ovaca i koza, pa vuna, koja je vrlo loa, i sir tvore malu stavku la izvoz. Lovljenje runjeva u Caski, blizu kraja morskog jezera, donosi takoder znatnu korist kada re ribe prolaze u izobilju; ali roje vrlo nepouzdano, pa sc ne mogu obaviti prorauni. Sjeverni dio oroka, zvan Novalja, koji ovisi o vlasti Raba, dobro je opskrbljen vodom i ima dobre panjake u nizinama, pa je u rom kraju stoka vea i bolja nego i na jednome susjednome otoku ili dalmatinskome kopnu. Proizvodnja ita i ulja vrlo je oskudna, rc nije dovoljna da ono malobrojne stanovnitvo izdri dva mjeseca. Najvaniji je otoki proizvod sol. Godine 1774, kada sam bio na otoku, proizveli su je osam srori na tisua mletakih stavija. Dio solana pripada vlad~ osrarak privatnim vlasnicima; one se svake godine popravljaju, pa stoga javna uprava pozajmljuje novac vlasnicima koji ga ele i koji bez te pomoi ne bi mogli obaviti. potrebne popravke. Laguna u kojoj lee solane dug.'l je etiri

O podnebliu
Podneblje otoka Paga isto je kao na Morlakoi gori i morskoj obali u nje1.inu podnoju. Zima je srrahorno hladna, a ljcro uasno vrue. Olujno more bijesno udara u kan1eniru obalu otoka nasuprot planini; s re su strane vrhovi i padine bregova pusti zbog vjetra, rako da na njima nema ni ume, ni panjaka, ni njiva, osim na nekoliko mjesta; nego strano golo kamenje, pusto
Oodor.ok (Appendix) prevodm ~ s engleskog (prcvodlbc: Mcc Mar3$) re nijo bio u """'"" vtniJanskog !>danja Viaggio in Dolm:n:ia. (Prim. prir.divalll)

266

267

milje i oko pola milje iroka. U njoj se nalaze iste vrste ljuskara kao u mletakim lagunama. Kako spomenuh, otok zaista nema drva ni za loenje ni za koju drugu uporabu, osim sjevernoga kraja koji se zove Rt Luni obilnoje opskrbljen svim vrstama. Meu ostalim, tu ima vrlo fina korijenja i panjeva starih maslina to bi dalo izvrsnu grau kiparima i graditeljima ormara. Ali taj dio otoka pripada opini Raba, pa su stanovnici grada Paga i sela to ovise o njemu prisiljeni kupovati drvo za svoju uporabu. Na obali morskog jezera postoji rudnik fosilnog ugljena koji je jo sauvao razaberiv izgled drveta; ali rako je loe kakvoe da od njega ne moe biti nikakve koristi osim u sluaju velike nude.

dua, to nije u razmjeru s plo~nim tlom, ako se ne raunaju goli bregovi koji pokrivaju gotovo cijeli otok. Najvei dio roga stanovnitva ivi u gradu Pagu za koji kau da ima oko tri tisue stanovnika. Maleni glavni grad pustoga otoka ne moe mnogo pruiti radoznalim oima; osim toga, on nije davno utemeljen, jer su ga sagradili Mleani godine 1468. Plan je dobro nainjen, ulice su iroke i ravne, to obino nije sluaj u dalmatinskim gradovima, osim Zadra. Ime Paga nalazi se u starijim zapisima, ali tada je on bio selo i stajao je na nezdravu i nepogodnu poloaju koji se sada zove Stari Grad ili Terra

Vecchia. Kissa, Kessa ili Kussa bilo je ime glavnoga grada ovog otoka u barbarsko doba i vjerojatno je nastalo iskrivljivanjem imena Cissa ili Gissa. Mleani su
ga preoteli Hrvatima u X stoljeu i razorili ga. ini se da juni dio, gdje danas lei Pag, nije bio osobito napuen u to vrijeme. Hrvatski kralj Kreimir IV postao je ponovo. njegovim gospodarom 1071. i razdijelio ga na dva dijela, davi sjeverni, zajedno s ruevinama Kesse koja je jo bila naseljena, gradu i crkvi Raba, a juni, zajedno sa selima Pagom, Vlaiima, Murolanom itd. biskupu i gradu Nina. U poetku Xll stoljea dud Ordelafo Faliero, poto je prognao Maare iz dalmatinskoga primorja, opet je osvojio Kessu; a dud Sebasriano Z iani dao ju je u posjed Ruggieru Morosiniju godine 1174. U to je vrijeme zadarska opina posjedovala juni dio otoka koji je ili dobrovoljno preputen ili su ga pak silom oteli Ninjani. Kada su se Zadrani u poetku XJII stoljea pobunili protiv Mletaka, ponovo su razorili tvravu Kessu i rako je temeljito unitili da se vie nije obnovila, te joj se danas ostaci jedva razaznaju. Grad Kessa, a poslije i utvrda isrog imena, vjerojatno su graeni na starijim naseljima, jer se u zapisima od Xlll stoljea to naziva Kessa Veterana. Kada su Zadarski pobunjenici unitili Kessu, Mleani su utvrdili selo. Pag koje se danas naziva Stari Grad (Terra Vecchia). Ovi otoani trajno su bili vjerni Republ ici, pa su zbog toga esto bili izloeni okrutnim postupcima svojih loih susjeda. Godine 1358. maarski je kralj Ludovik opet osvojio dalmatinsko primorje i otoke u Kvarneru; stanovnitvo Paga, potpavi ponovo pod vlast Zadra, iskusilo je svu teinu pohlepne i okrutne tiran ije. Ojaeni otoani obratili su se kralju koji, uvjeren da su Zadrani zlorabili njegovu nadarbinu, daje Pagu slobodu od roga podanitva; od roga doba dio otoka koji je bio podvrgnut Zadru ima posebnu upravu, a drugi njegov dio ostaje pod vlau Rabljana koji su s njim ovjeno postupali. Budui da su Paani sada imali svoga posebnog namjesnika, poeljeli su imati i svoga biskupa da ne bi morali imati nikakve veze sa Zadranima, ak ni u crkvenim pitanjima; tako je u razliitim prilikama taj narod izabrao osam biskupa od 1393. do 1560, ali nijedan od njih nije bio posveen; neki od njih umrli su na putu u Rim, a drugi su nailazili na nesavladive tekoe. U prolom su stoljeu opet pet-est puca pokuali srei tu ast, ali uvijek uzalud. Najistaknutije obitelji u gradu Pagu jesu Kaii, jadrulei, Porrada, Grasso itd. Postoje dva redovnika samostana i jedan koludriki, te nekoliko crkava, a sve je neuredno i loe se odrava; Stari Grad takoer ima samosran

Osobine tla i kamenja

Tlo na otoku, to jest na padinama i podnojima bregova, vrlo je ljunko vito i slabo; ali na sjevernom kraju gdje se nalaze ravnice, premda je donekle kamen ira; zemlja je bolja i jaa, pa se na njoj moe gojiti ito svake vrste. Ta vrsta zemlje ne protee se na velikoj povrini, jer se nalazi samo na potezu koji lei izmeu kraja jezera i Kvarnera, a s lijeve i s desne su joj strane bregovi. Tvrdi vapnenac s ulomcima morskih rijel.a openito prevladava na otoku i obino je bjelkast. Ipak postoje djelomine gromade svijetlomodre boje, a ponegdje su i itavi slojevi gorovo zemljani, nastavi moda u toku stoljea od kamenitog sranja. Postoji takoer mnogo pjeenjaka vrlo slina onome s otoka Krka blizu Bake ili s oto.ka Raba u okolici istoimenoga grada. Stanovnici uzimlfu taj kamen radije nego ijedan drugi za podzemne temelje graevina gdje se, kako kau, odri veoma dugo; ali ako ga upotrijebe u zidovima koji su izloeni zraku, za kratko se vrijeme izmrvi ostavljajui velike rupe u zidu. Nisam vidio slojeve fina mramora, premda postoje gromade bree poput one na Rapskom brdu ili bregovima Krka i Cresa. Bijeli kamen s Rta Luna ipak se dade glaati, pa kada je i samo grubo oklesan, ve daje plemen it izgled zgradama koje zasluuju bolje graditeljsko umijee nego to je primijenjeno u tim bijednim mjestima.

Naseljena mjesta na otoku, povijesne napomene o njima i ostaci iz starine

Mnogi rcagovi drevnih naselja jo postoje na otoku Pagu; a isto rako tragovi utvrenih mjesta koja su propala pod provalama neprijatelja ili od zuba vremena. Povje~niari kau da su stanovnici esto naputali otok; i zaista, treba se uditi kako su se ljudi ikad mogli odluiti da se nasele u tako ubogu kraju. Malobrojnosr, s~anovnika, nakon tako mnogo godina mira i spokojstva pod m letakom upravom, oito. dokazuje koliko. je taj otok nepogodan za sranovanje. Ukupan broj jedva dosee tri tisue i pet stotina

268

269

franjevac:~, 3 ti su redovnici vrsta ljudi koji pod talliitim imenima i haljama zagauju svako mjesto gdje se lakovjerno lll'Ulanje dade nagovoriti da izdrava te dangube i praz.novjcrce. Na rMvalinarna Kesse nikla su dva seocera Sta i nove Novalje, smjetena na najboljem dijelu otoka koji je najprikladniji za trgovanje s Dalmacijom i Italijom. Tu sam vidio neke ulomke rimskih natpisa it najboljih vremena za koje se ne moe pomisliti da su preneseni iz drugih mjesta u kraj koji je prepun
vlastim kamenja. Kolan i Vlaii takoer su siromana sela, a njihovo stanovnirvo, zajedno sa stanovnitvom obiju Novalja, jedva dosee est stotina du~a. enska nonja u Vlaiima veoma je neobina i veselija nego u otoanki iz Zadarskoga kanala; ali nisam imao vremena da je dadem nacrtati.
Obiaji i

TRl PISMA OPATA FORTISA JOHNU STRANGEU MINISTRU NJEGOVA BRITANSKOG VEUCANSlVA U WCIMA

Prvo pismo: Neka

itvjea o

Primorskoj Hrvatskoj

praznovjerje

Zbog tekoa prilikom putovanja do grada Paga i zbog loa smjetaja s kojim se susreu srranci, ro je mjesto vrlo slabo posjeena. Stoga su stanovnici divlji i neuljudni kao da ive na najveoj udaljenosti od mor01 i od trgovanja s pristojnim narodom. Plemii koji umiljaju da pokazuju drukije ponaanje nego puani z..~isra su smijeni likovi i odijelom i navikama i uvredljivim i~tic:~njem. Nananje sveensrva je nevjerojat:no; sveenik na najviem polo iaju, za kojeg se mislilo da j~ uen ovjek, nije znao kako se Pag zvao na latinskom jeziku. Najvei dio pakoga puanstva ivi od rada u solano nm i ima dobru plau koju im Vlada redovito isplauje; stoga je stanovnicima grada veom01 vano da imaju suho ljeto, pa neuki puk gleda na kiu kao n;~ nevolju koju na lernlju navlae arobnjake sile. U skladu s rim shvaanjem oni birnju frarra da agoni zloduhe 11 trnka i odbija kiu od otoka. Ako unato trudu J3dnoga frarra ljeta bude kiovito, on gubi ugled i kruh; ali ako zaredaJU dvarri suha ljema razdoblja, Stjee veliko tavanje i korist. U Novalji, gdje se bave neim to je ra7Jiito od solan5, slue se jednako smijenim sredstvima da dobiju kiu kao to se njihovi susjedi trude da imaju suho vrijeme. Ima jo bezbroj pra:tnovjemih obiaja meu rim ubogim neukim otoanim3 koje uglavnom potiu i podravaju fratri radi svoga probitka, a ponekad i zbog opakije svrhe; ali budui da se malo dobra moe postii iznoenjem narodne gluposti ili redovnike pokvarenosti, ostavit u ih na miru takve kakvi jesu.

esre~an _dogaaj koji me godine 1774. nagnao da se protiv svoje volje vranm tz Dalmacije pruio mi je priliku da posjetirn otoke Kvaroera i obavim neka zapaanja na obalama toga zaljeva koja u, premda su dugaka i nepov~zana, ~a~a priopiti vaoj preuzvienosti onakva kakva jesu. Pnm~rsk d1o Kvarnera koji pripada Mletakoj Republici see malo dalje od Plomma, drevne Flanone u geografa po kojoj je susjedno more dobilo ime Sinus FlanatictlS i koja je sada svt<kna na bijedno sranje. Austrijska vl3darska kua.gos~ari unutranjom obalom od Brsea pa sve do Lukova, a taj sc dio zemlJe naz1va Primorskom Hrvatskom. More koje oplakuje tu obalu 1.ove se Morla~kim kanalom, a ime je dobilo po planini koja se die iznad njega. Taj je kanal zuzerno buran zbog ~jevcmih vjerrova koji ga esto, iznenada, uasno uzburkaju podiui valovlje stranc visine i pomraujui zrak maglom od vode to sc podie i raspruje u sitne estice zbog udaranja u mnoge hridi i stjenovite ot~ke ~ojima _je ispu~j~n i ~apr~jean kanal. Osim mnogo mjesta manje ~azn~~n, na ~~su d1~IJ0~ obal' S~JC~tena rri glavna grada, a u svakom od njih ~~~ SIJelO "~!n~ ~~1esmk koJI_diJCh pravdu. Prvi od tih gradova u kanalu je Rt~ek~; ~ P~JasnJun se vrernenuro zvao San Vito, a to je ime dobio po rjtici k~Ja avue ISpod nedaleke planine i utjee u more rvorei luku. Broj sranovruka ovoga grada see od petnaest do esnaest tisua. Predgrnda su velika i dobro sagra~ena; a kue su opremljene s dobrim ukusom koji bi se jedva mogao oek1~an na tilko zabacnu i neugodnu poloaju. Trgovina Rijeke je z.na~na! ona 1e glavno prihvatilite robe remivarskoga Bannra. U njoj su ~~omcc ~latna, stakla. itd, ~e velik~ rvorni.ce za preradu eera. Prirodni je J~ k ~~IJe h':"arskt, ~~~ onnJcna elJad obaJu spolova govori dobrim talijan sktm Je7.J~om 1 ~~nasa roskanski nain, pa bi ih zbog toga jamano trebalo mnogo v1e ~~ahn nego nas koji sakarimo na lijepi jezik i mga mo se svakome tko ga nastOJI dobro govoriti, ako nije roden u T os kani. Ponaanje Rijeana je blago, a d':'':o im je. v~elo, iako obiljeeno umjerenou. Tu se uenje i znanost goJe v1e nego 1 u JCdnome susjednom gradu na toj obali stanovnici mJerakih otoka, koji se odlue dati dobar odgoj svojoj djeci, al j:, ih u javne ri!eci. sagradila ~ odrala velikodunost Vladara. Ne mogu kole to ih je ~ _ pouzdano urvrdm 1e h nekadanJa Tarsatica leala na mjestu to ga danas zauzima grad Rijeka, jer nisam vid10 ondje nikakve rragove dobre ~tarine niti
271

270

sam mogao dowati postoji li jo stari luk to ga naoh navedena u rukopisima pokojnoga grofa Marsigl ija, koji se uvaju u knjinici Instituta to ga je on osnovao u Bologni. Susjedno selo 'na lijevoj obali rijeke jo nosi ime Trsat, kao i brdo to se die iznad njega, a do vrha mu se penjete uz 414 vrlo nepravilnih stepenica. U rim krajevima tuju to brdo zbog predaje, u koju vjeruju Hrvati, Istrani i susjedni otoani, da su na nj aneli poloili Sven1 kuicu prilikom njena prijenosa iz Betlehema, re da je na vrhu toga brda ostala tri godine i sedam mjeseci, prije nego to je nastavila putOvanje prema Lorettu. Prije svoga dolaska u Rijeku )1roirao sam neobinu knjigu koju sam sluajno naao na Cresu pod naslovom HistoricaiS progresSIIS Mariani tTiumphi etc. a napisao ju je otac Pasconi, redovnik franjevac. On poinje ervrro poglavlje svoga djelca nabrajanjem svib znakova posebne naklonosti to ju je Bog pokazao prema planinama volei ih vie nego nizine. To je poglavlje veoma utjeljivo za prirodnjaka. Lot se spasio od ognja Sodome na planini. Bog sc Mojsiju ukazao na Horebu; dao mu je svoje zakone na Sinaju. Isus se molio na vrhu gore; njegovo se preobraenje dogodilo na drugoj gori; ruao je na treoj; njegova je muka poela na Maslinskoj gori; zavrila je na Golgoti. Blaena je Djevica jednako pristrana: in montana perrexit; sklona je karmelianima koji su u njezinu ast sagradili kapelicu na brdu Karmelu poslije njezina uzaaa ird. Sve su re planine visoko tovnne, nema sumnje; ali je T rs arsko brdo najplemenitije meu svima njima, jer ga je nepogreiva Boanska Providnost izabrala i predodredi la da na svom vrhu nosi, u razdoblju od rri godine i sedam mjeseci, najsveriju kuu u kojoj je Rije rijelom posrala i koja je spaena iz ruku nevjernika i prenesena na Trsar. U nae se vrijeme u n1 legendu ne vjeruje, a podrku joj se ne daje ni u Rimu; ali Hrvati su u rim srvarima dvije storine godina iza nas. U isroj knjizi zabiljeena su mnoga uda uinjena na T rsaru, premda se uostalom odlazak Kuice ne doima kao zalog ljubavi. Pisac nijednom ne zaboravlja istaknuti nakon svakog uda zahvalnost vjernika trsatskoj crkvi u kojoj slubu obavljaju redovnici njegova reda. Za vjeinike iz okoline obino je dovoljan zavjet da e ostati itav dan u crkvi Gospe Trsatske, pa u njoj i ruaju; i ne samo ro nego se priprosto puansrvo obaju spolova katkad zavjeruje da e provesti sedam-osam no.i u crkvi, to je uisrinu sablanjiv obiaj i lien tovanja koje se duguje prema mjestima izdvojenima za javno bogotovlje. Meu ostalim neobinostima to ih fratri na brdu pokaz.uju s drskom namctljivou istie se navodno powari in dolaska i odlaska Svere kuice, re neko zvonce za koje spomenuti pisac kae: ad coercendas aereas tempestates, experientia teste, mirum in modum conduc:it. Arhitektura rrsarske crkve posvema je prosta, a u njoj nema nijednoga dobra kipa ili slike. Kamen od kojega je graeno brdo obian je mramor koji tvori ustrojstvo planina u Istri i primorskoj Dalmaciji. Per milja isrono od Rijeke lei Bakarski za/jeu, veliko morsko jezero okrueno vrletnim planinama i zatieno od vjetrova, ali podlono dvjema nepogodnostima za plovidbu: ulazak je vrlo teak u 10ku est zimskih mjeseci, a ljeti nije mnogo laki 272

izlazak. Car Karlo Vl potroio je goleme svote da urvrdi i uljepa Bakarski ~aljev, ali poslije se pokazalo da je imao loe savjetnike. Jezero je duguljasto, a na dva su mu kraja dva katela, jedan se zove Bakar, a drugi Bakarac, gdje se proizvode velike koliine lula i ta roba nije neznama u njihovoj rrgovini budui da se odatle opskrbljuju gotovo sva mjesta na Jadranu. Dalje u kanalu izmeu otoka Krka i kopna, koji je irok jedva ervrt milje, u njegovu najuem dijelu to moda nema ni pola rc irine lei otoi Sueti Marko i hrid Gromaica (Ma/tempo), gdje je prije postojala tvrava u posjedu Mleana koji i dalje plaaju naslovnoga namjesnika iako je rvrava ve mnogo godina u ruevinama. Austrijska je obala u roj okolici slabo napuena i zaista je teko nasranjiva 7.bog krtosti i gole krevitosti planine. Ipak katel Novi ima neko znaenje; leli izmeu Rijeke i Senja, a biskup iz ovoga poronjeg mjesta, gostoljubiv i uljudan prelat, gorovo trajno prebiva u njemu. Stmi, veoma slavan grad u povijesti Mletake Republike koja je mora la protiv njega povesti formalan rat, te je vrlo dugo vremena trpjela teke gubitke u svoji1n posjedi ma u Istri i Dalmaciji, ne mogavi ih pokoriti, bio je predmet radoznalosti za jednoga mletakog pumika. elio sam na licu mjesta upoznati potomke onih estokih rtskoka kojima su se divili zbog hrabrosti i mrzili ih zbog okrutnosti. Minttcc:io Minucc:i 1 je napisao povijest o njima, a proslavljeni F. Paolo SarpF uinio je to isro nakon nekoliko godina. Poelio sam vidjeti i njihovu povijest iz pera jednoga od njih; ali uskoci su se junaki borili i bavili se ubiranjem otkupnina i plijena, a nisu pisali povijesti. Grad Senj je loe sagraen, gore poploen i slabo utvren. Lei uz more, na temeljima stvrdnu roga ljun ka, na vratima vrlo uske dol ine okruene uasnim mramornim brdima. Tlo to ga danas zauzimlje Senj oito pokazuje da njegov osnutak nije davna datuma, a potok koji katkad poplavi grad i zaprijeti da e ga razoriri, jer ree kroz njegovu sredinu da mora nosei sa sobom ljunak iste vrste kao onaj upravo spomenuti re ga katkad osravlja na susjednim obraenim poljima, daje dovoljno razloga da se prerposravi kako razboriri stari doljaci nikad nisu osnovali naseobinu na tako ncpodobnu mjestu. Senia je vjerojatno stajala gotovo tri milje dalje uz dolinu, gdje jo posroje osraci srarih prcbivalista i spomenici pogrcbnoga praznovjerja pogana. More je po svoj prilici pokrivalo dno doline i sc-ta lo sve do grada koji je leao na pad ini brijega, re rvorilo podnoljivo dobru luku. Poslije roga, poto su iskorijenjene ume da se dobije obradiva povrina, snaga povremenih voda prirodno se poveala pa je, padajui niza strmine golih krevirih brda, lomila i kotrljala tolike koliine kamenja da ga je bilo dovoljno da se ispuni uski zaljev i da se stvori
Minuccio dc Minucci (lSSJ- 1604), diplom:~t i vojskovoa, nakon mnogih uspjelih sluibi koje jr za papinski dvor obavlj:to u Njtmakoj, pred:wa mu je Oparijt1 sv. Kr$cv~na u Udru 1590, a kit god111a potom postaje ~adarskl nadbiskup. Zaduien je d:t s-miri uskoke, re jt na kra.r~o vrijeme smirio nu, ali ne i mriJlju. Napis:1o povijest uskoka (St.oria degli Uscochi, 1602). Paol<> Sarpi ( l SS2-1623), r3Jijnnski povjcsnilnr, bavio sc l prirodnim znanostima doao u sukob s papinskim dvorom br:;mei interese V enecije. Njegovo najvanije djelo, povijcsr\ridcnr skoga koncila (Historia del concilio Tridentino) dao je tiskati, bez autorov:a zn:tnjn, Markantun dc Dominis ( 1616). Nicsova Poviiest uskoka obuhva:\ ra<doblje od 1602. do 16 16. j rcndenciowo je djelo it koirga probija mletako neprii4t1cljsrvo prema protivniku s druge stnane obale.
1

IS Pur po o.lmoo,

273

svojevrstan rt koji stri u podnoju brda. Osim toga, grad Senj mJe mao ni kakvih zidina prije XV stoljea, to je dalji dokaz kako on ne lei na polaju gdje se dizala stara Seni a. Vjetar to stie s golih planina pue tako . estoko u rom uskom prosjeku da katkad zimi ovjek ne moe be'l. pogibelji izii iz kue, a izvan grada je jo mnogo gore. Dogaa se esto da djecu i slabiju eljad, kada ne hode preko trga gdje se zaista nijedna razborita osoba ne pojavljuje u takvo vrijeme, nego kroz uske krivudave ulice, vjetar podigne sa zemlje i njima udari u zid; a kada prijeka potreba prisili nekoga da poe u pristanite gdje lei brodovlje, premda pue na rukama i nogama, ponekad se kotrlja kao slamka zbog siline vjetra. Na senjskoj trni.ci vjetar esto obara konje natovarene solju, te odnosi krovove s kua iako su pokriveni vrlo tekim kamenjem. Brodovi koji pripadaju Senju ili s njime trguju, nastoje se sklon iri u luke otoka Raba prije nego to nastupe zimske oluje, ali koji god se nau u luci za tih uragana, izvrgavaju se najveoj opasnosti da propadnu i nikad ne umaknu bez oteenja, niti im pomorci mogu ita pomoi jer su prisiljeni stajati pod palubom U takvim pril ikama vlasnici brodova daju po trideset, a katkad i etrdeset cekina siromanim mjesnim mornarima da pou pritegnuti uad uz smrtnu pogibelj. More u kanalu suelice Senjskoj dolini gotovo nikad nije mirno. Ali unato svim tim strahotama, Senjani su u poetku ovoga stoljea imali na mom pedeset trgovakih brodova; bogatili su se slobodnom trgovinom izvozei ito, vunu, vosak, med, smolu i eljezo iz turske drave s kojom su graniili; drvnu su grau slobodno sjekli u prostranim praumama na Velebitu; a osim mnogih trgovakih roba, uvozili su sol, ulje i vino kojima su opskrbljivali unutranje pokrajine. Ali mnogi gubici brodova i pretjerani trokovi na koje su bivali prisiljeni zbog neprikladna poloaja ugrozili su i osujetili njihovu plovidbu; danas Senj ima vrlo malo brodova koji pripadaju njemu. Drugi sudbonosan udarac zadala je tom gradu odredba bekoga dvora 1741. koja ga je liila ezdeset tisua fiorina godinje u novcu, etrdeset tisua lakata platna i dvadeset tisua mjerica ita to ih je car svake godine davao stanovnicima Senja kao ratnicima i bedemu protiv Turaka na toj strani. U stvari, kada su Austrijanci osvoji li Liku i sve tamonje stanovnitvo prervorili ja i moda najvea u mjesnu vojsku, Senj je postao nevano mjesto. Posljedn" nevolja koja je zadesila Senjane bili su javni zakupi to ih je nedavno uvela carska blagajna i time sprijeila aktivnu i pasivnu trgovinu. Ti zakupi obuhvaaju ne samo drvo za preradu nego i drvo za loenje. Vojna vlada Like uvijek se suprotstavlja trgovakim nastojanjima Senja, pa mu ak nanosi tetu u mnogom pogledu, osobito smetnjama u prijevozu namirnica iz zalea. Kamenito zemljite oko Senja uz mnogo truda jedva proizvede onoliko hrane koliko je gradu potrebno za dva mjeseca; arolika je nestaica vode da se ne moe nai dobre i prikladne za pie blie od izvora Kraljevice, dvanaest milja od grada, jer je u njegovoj okolici sva voda boata i nezdrava. Grad Senj je sada slabo nappen, broj stanovni ka ne dosee sedam tisua; ali una ro rome i svim drugim nevoljama, narod je uljudan u ponaanju kakvo se ne moe sresti ni u jednome drugome mjesru na austrijskoj obali, pa ni 274

podanicima u tim krajevima. Pravi znaaj Senjana, meutim, vjerojatno je slian znaaj u njihovih predaka po nekoliko loih osobina. Sv'eensrvo ovdje openito ne daje dobar primjer puku, premda valja priznati da su neki od njih e.stiti i ueni ljudi. Pria o njihovu biskupu ColiW uvelike im kalja ast. Taj prelat je bio uen, veseo, gostoljubiv i tovan na dvoru; bio je rodom iz Senja, ali dobro odgojen. Dok je obavljao dunost biskupa, nekoliko je puta ukorio nekog sveenika koji je javno ivio u prilenirvu; raj je ovjek bio moan. U svojoj sedamdesetoj. godini biskup je optuen zbog bluda, arobnjarva i krivovjerja. Beki ga je dvor prepustio Rimu; Rim je okonao njegov ivot i njegov sluaj, nitko ne zna kako; a njegovi su klevetni" ci likovali. Ta je pojedinost u ovom sluaju sablanjiva. Narod u Senju je praznovjeran i u isto vrijeme raskalaen. l najbogatiji meu njima robuju fratrima i sobe su im pune onih papirnatih gluposti to ih generali i provincijali slubenog sveenstva razdaju svojim vjernicima udjeljujui im jednaka prava u raju kakva imaju njihova samostanska braa. Kao posljedica toga redovnikog utjecaja, u Senju ne cvjeta uenost. Za ene ovoga grada misli se da previe naginju ljubovanju; lake su naravi i u rome ne nalikuju Hrvaticama. Stoga su ljubavne pustolovine este, a katkad ih prate neugodne posljedice. Biskup i samostanski glavari, koji rvore sud to se bavi rim srva rima, izdali su prije nekoliko godina odredbu po kojoj neudata ena, rodi li dijere, ne moe goniti ljubavnika putem suda ni radi enidbe ni radi posjeda. Zbog re okrutne odredbe nastalo je jo vee osipanje udorea i svake se godine mnoge nesretne djevojke rrvuju sramoti ko joj nema lijeka; to je neovjeno i sablanj ivo barbarstvo. Premda su glavne senjske obitelji potekle od uskoka, koji su zapravo bili gusari, veoma mnogo dre do plemikih formalnosti. Neki ljekarnik, koji je na jednom natpisu tato stavio predmeta k de ispred prezimena, Otpuen je de crimine falsi i - osim to je izgubio ono de- stajalo ga je petsto fiorina da obrani sebe i svoj zahtjev za plemenitou. Od obiaja meu Senjanima (koji su mjeavina morlakih, njemakih i talij anskih) jedan je poneto jedinstven, a odnosi se na mrrvace. Svi roaci i prijatelji obitelji dolaze poljubiti pokojnika da se s njime oproste prije ukopa. Svaki od njih otkriva mu lice preko kojega je prebaen mbac, manje ili vie bogat, ve prema obi telji; poto poljubi mrtvaca, svatko mu prebaci jo jedan rubac preko lica, i svi ti rupci ostaju nasljednicima, a katkad ih se u tom obredu nakupi dvadeset, trideset, pa i vie. Neki bacaju sve re rupce u grob zajedno s tijelom, i to je u prijanje doba bio opi obiaj ; ali rada su oni bili bog~ti. ini se da se ro uobi~ji lo umjesto starinskih vasi lachrimatorii. Za mrrvacem se plae i narie prema drevnom obiaju; ali ako nasljednici plau vie nego kod nas, popovi imaju vie razloga da se smiju nego nai. Ukop
l Juraj Vuk Coli (umro u Rimu 1764), biskup $CJ\jsko-modruki od 1746. Bio osumnjien da je prijavio vlastima pjesnika i buntovnika Mate~u Kuhaevi.a> zbog ega je ovaj osuen na doivomu robiju (tako ta denuncijacija nije dokazana), zbog svaa i netrpeljivosri u Senju morao 1752. otputovati u Rim, gdje je u progotstvu ostao do smrti. Napisao je Katalog se11jskih i modrukih biskupa. skupio "tbirku natpisa iz Senja. Otoca i Sv. Jurja.

meu mletakim

275

nekoga plemia upropasti obitelj. A!i unato osi~o~nc~ju grad~, ova se nasrranost nastavlja; pogreb osobe koJega god polozaJa stOJI naJmanJe dvJesta dukata, ~tO je previe za jcdnn maleni siromani grad. . .. Sluba se Boja u senjskoJ crkvt obavlja dijelom na glagoiJaskome tbrskom, a dijelom na !arinskom je1iku. U XVI sroljeu ~sro!ala je glagolj~ka risk:u:i u Senju: ali poslije roga doba Mleani su spahh rnJesro, stanovmke pobili ili r;~sr[cra,li, i sve se izgubilo. ~isam mogao n~i n.ijednu knji~ koja je ru risk:ma; i zaisr;t, nisam susreo ntJednu osobu koJa bt znala da Je ru kad postojala tiskara. U Senju je s.1uvan izvorni. ~kopis koj~ se ~n~i na ~vez gorskth knetova, ih morlakih poglavara th grofova,, ~ s.us1ednih ~Jana protiv Mleana. Stano'lltCI plamna dan~ su pos~e razhan -~ onoga sro ~ tada bili. Sami sebe nazivaJU Bwlevcima, Jer su dosh s podruqa Bune u Bosm. Toliko su potlaeni i z.losr.wlJam, da esto moraju bjeian od kue i i~jeti bilo gdje. Oduvijek je sudbina ove obale da je podvrgnuta nekom res"kom Jarmu; a stanovnici su se csro iseljavali od oaja. U vrijeme Maksimilijana n mnogi od njih odselili su se u Madarsku gdje njihovi potomci jo ive; a mnoge su se obitelji takoder odsclile u Aburuuc, u okolicu planinc Majella, i jo se odr. 1vaju u dobru stanju. Ta iseljavanja omoguila su Austriji da osvoji Liku prije nepunoga stoljea. Bunjevac se smatra sretnim o~k~ ima zalihu kru~pi~ za hranu i ako ne vidi kako mu vol pada od umora 1 gladovanJa u JavnoJ slubi. Ali ja u u drugom pbmu opirnije govoriti o sran ju re jadne zemlje; a ovo u pismo zakljuiti tvrdnjom vaoj preuzvicnosti kako sam na senjskim ul icama vidio jednu 7.cnu koj n je do:.lovno bila pomahni rala od gladi, jer itav dan nije nim okusi la; n uo snm dn su ti ubogi gortaci g~t?vo.s~ake-~i.rne prisi ljeni mljeti vrike divljega strika, oni ih zovu bumbrw, 1 mtJCS3JUCith s mekinjnma ili loom rai, prnviti gor:tk knth da se odre na bijednu ivotu.

Drttf(O

pismo: Primorski dio

Morlake

gore, Lika i otok Pag

Obalni dio Morlake gore od Senja do austrijske granice blizu Lukova, rc dalje du Obrovakoga kanala sve do ua rijeke Znnanje, a to je Tedanius u starih pisaca, podruje je koje je ponajvie oporo, krevito, umovito i neprikladno za obraivanje; napueno je siroma~nim ljudima koji gotovo svi ie pasrirskim ivotom. U staro doba geografi tu spominju nekoliko gradova; u Plinija su posebno zabilJe!em Jo~pica ili Lopsica, Orrhepula i Vegium. U nae je vrijeme sva ta obala vrlo n jetko naseljena, a mjC$13 su jed''3 "rijedna spomena; Karlobag je jedim uuzerak. Sveti Juraj, Lukovac i Jablanac bij~ni su zaseoci kamo je, u pro!:losu, mogunost trgovanja drvetom dovela nekohko obitelji koje sada rrunu u sirotinji i beznau, jer ih je beki dvor liio roga sredstva za ivot. Oskudna kamenita polja koja se obraduju pokraj naselja jedva mogu donijeti dvosrmko ~jeme. Ali u Jablancu sam vidio dobro groe i smokve, te neku vrsru vrlo fina Ja frana koja pripada gospodi Srreljaniima, staroj i plemenitoj obitelJI uskoka koja je nakon gubuka ramike estine

zadrala osjeaje srdane gostoljubivosti. Jablanac ima vrlo malu luku i moe primiti samo nekoliko brodica s malim rererom; u srednjem je vijeku bila utvrena pobonim kulama. Brdo iznad Jablanca graeno je od tvrda vapnenca; trna takoder nekog mramora blijedocrvene boje i bree koja je uz more spuvasta, ali je kompaktna ondje gdje ne dopire slana voda. Bunjevci ili katoliki Morlaci u rim krajevima imaju obiaj natrpati mnogo meda u kovege svojih mrtvaca. Duh zakupni~tva rako se dobro uvrstio u Beu da vojni asnik u Jablancu za godinju naknadu od etiri fiorina ima iskljuivo pravo lova u CIJelOm rome podruju koje ima opseg od etrdesetak milja. Isti raj asnik dijeh pradu, premda mje uen u pravu, pa se parnice rjeavaju i zloma kalnJavaJU na vrlo povran 1 vojniki nain. Karlobag je grad koji nema vie od tisuu stanovnika, bez zidina je i utvrdenj:i osim jedne beznaajne etverokutne kule. Unato rome, austrijska mu vlada daje naslov grada. Smjeten je na morskoj obali, u podnoju vrlo krevite gole planine, suelice otoku Pagu koji je s re strane takoder srjenovir, bez luka, neplodan i gotovo bez drvea i rrave. Si rina kanala na prelazi dvije milje, ali ponekad je neplovan po nekoliko dana za redom zbog estine vjetra. U prij:bnjim vremenima na mjestu je dananjega Karlobaga bio ka~tcl zvan Scrissa; pripadao je obitelji krbavskih grofova Torquatija i bio sijelom vikonta; kada JC ta obitelj izumrla, grad je postao jedno od uskokih upori~ra, pa su ga 16 J6. spalili i poruili do temelja Mleani kojima nije bilo stalo da zadrii.e u posjedu m strasnu zemlju kojoj je priroda uskratila i pitku vodu. Ali unato ncpogod11osri poloaja, Scrissa sc oper podigla, jer je ustanovljeno da je najprikladnije mjesto za izvoz robe iz Like koja lei neposredno s druge strane Morlake gore i in i dio Sredozemne Hrvatske. Od poetka ovog sroljca donedavna Karlobag je odriavao znarnu trgovinu: ali razdor izmeu vojnih i trgovinskih interesa, od kojih su prvi kanda u veoj milosti dananjega bekoga dvora nego drugi, premda su ovi posljednji likovali pod posljednjim carem, doveo je tu zemlju, kao i ostatak austrijske obale, u sranje sve vee bijede. Trgovina Karloba.ana sastoji se uglavnom od izvoza drveta. Zbog svojih prirodnih nedostataka prbiljeni su uvoziti iz drugih krajeva sve ro im je potrebno. Vino i ulje dolaze im iz Dalmacije i s mletakih oroka; iro nabavljaju iz unutranjih predjela zemlje, ali ini se kako vojna vlast Like ima naelo da ih gom na gladovanje. Sada;nja carica i kraljica naredila je da se sagradi cesta od Karlobaga do Like, ah je ona vrlo loe nainjena i \'COma je razltira od drugih austrijskih cesta. Neprohodna je za koije, a prilino je slaba i a Jahae zato to prolazi kroz strane klance i guste ~~. Znaaj Karlobaana ini se da je veoma slian znaaju njihovih predaka uskoka; ali budui da se ne mogu slobodno baviti gusarsrvom, orimaju i kradu sve ~to mogu i do ega srignu. Usprkos siromatvu, i mukarci i ene goje rakvu odbojnost prema ovisnosti da se ru ne moe nai slugu; i umjcsro da jedu tudi kruh, radije nose do Gospia u Lici voe, ribu i druge )itnicc to ih kupuju na obali ili na susjednim otocima i ive od male zarade to je mogu osrvamt. Narod je pun slavenskoga pra7.novjerja, isto tako njemakog.1, a

276

zn

samosran debelih kapucina, sagmden na najmanje lo~u mjesru blizu grada, pridonosi da se ono odrava i umnoava. Popovi, na primjer, idu naokolo na Svem Tri Kralja da blagoslivlju kue i na svim vratima soba piu tekuu godinu i poetna slova imena triju mudraca s isroka, kao l7GMB76; rim slovima pripisuju oni mnoge moi. Pie se kredom, a sranovnici paze da se ne izbrie dok ne doe vrijeme da se obnovi. Mukarci u Karlobagu nose maarsku odjeu, a ene su obuene poput Senj anki. Nisam dovoljno iao dui ove obale da bih mogao otkriti ostatke (ako ih ima) spomenutih starih gradova Japidijc, pa stoga ne mogu nita o njima rei. Nisam pohodio ni unutranje dijelov<.' Like; ali mogu poneto dodati o njezinu prirodnom i politikom ustrojstvu prema podacima to sam ih dobio od vjerodostojnih osoba. Tu malu pokrajinu smjdrcnu meu planinama nik:lcl jo njje isrraio nijedan prirodnjak ni starinar; ali koliko sam mogao razumjeti, obojica bi nali grade za svoja prouavanja. Cijelo podruje okrueno je vrlo visokim planinama, a jedan ogranak, zvan Sridnja gora, dijeli ga od Krbave. Na sjeveru Lika granii s dijelom Turske, na isroku s mJerakom Morlakom, a od mora je odjeljuju Bebijskc Alpe koje narod toga kraja :>.Ove Velebitom. Sklon sam povjerovati da je donji dio velike doline Like slian podruju Knina koje je osuto vulkanskim breuljcima i humcima. Ali to mogu dati samo kao svoje miljenje zasnovano na izvjeima ljudi koji ne mogu suditi o razlici izmoou dvaju breuljaka. Rijeka koja prcsijeca Liku nosi imc rc pokrajine i bogata je izvrsnim pastrvama. Nije plovna zbog mnogih brzica. Ponire u velikom ponoru kod Kosinja i otjee u more ispod obalnih Bcbijskih Alpa. Svi manji potoci s tih strana ine to isro; i sroga se dogaa da se veliki podmorski izvori slatke vode esto susreu du oba le gdje se ribe mnoe u udesnu broju. Jedan od rih izvora vidi se blizu Svetog Jurja, drugi u luci Karlobaga, jedan pokraj Starigrada itd. Na slian nain rjeica koju je sranovnirvo u starini zvalo Zlaticom, a sada tee pod imenom doline Korenice u Krbavi, izvire ispod jednoga brda da bi se nakon roka od pcr-esr milja izgubila pod drugim. U dolini Korenici vide se ruevine nekoga staroga grada iz kojega je pobjegao Bela IV kada su ga goni li Taraci. Na podruju Like i Krbave jo postoje raspoznati ji vi tragovi etrdeset utvrenih mjesta koja su vjerojatno ponajvie pripadala sitnim monicima u kasnome srednjemu vijeku; mogu se vidjeti i veliki tragovi neke rimske ceste koja je preko rib pokrajina vodila prema Saloni. Blizu Peruia cesta je prilino cjelovita, a tu su i neki natpisi; mjesto sc wve Kvarte. Nema sumnje da ru postoje i tragovi drevnih rudnika, jer pokraj turske granice ima mjesto koje se jo zove Rudarnica, to znai zemlja rudnika. Ova je pretpostavka vjerojatnija po rome to znamo da su na tromei Turaka, Austrijanaca i Mleana jamano prije postojala nalazita kovina. Lian i tvrde da i kod T rnov ea postoje rudnici, ali ne znaju koje kovine. Podneblje Like pretjerano je studeno; snijeg se gorovo posvuda zadrava do lipnja, a u nekim se dubokim jamama, gdfe ne dopiru sunane uake, nikad

ne otopi. Grmljavina i sijevanje esti su i zimi; ali ljetni grad rijetko bije ta podruja koja su ponajvie umovira. 11o je tanko i slabo; iro rijetko kada stigne do pune zrelosti i daje vrlo male prinose, osim kada se zemlja ostavi na ugaru nekoliko godina i dobro nagnoji. U Krbavi penica i sve druge vrste iita raaju mnogo bolje. Liani openiro siju proso, jeam i zob, te rijetko uzimlju ijedno drugo iiro. Ratarstvo im je posvema barbarsko; svoje njive gnoje tako da na njima uvaju stoku oou, pa kada misle da je jedno polje dovoljno nagnojeno, rjcraju je na drugo. Zemlju om izuzetno loe, a jednako su nemarni i neuki u svakome drugome domainskom poslu. Krbavci su bolji gospodari. Oni imaju dvije vrste penice; jedna se zove ozimnica i siju je u jesen, a druga se zove jarica i siju je u oujku i rravnj14 ali sazrijeva kada i prva. Kau da ove dvije vrste ne bi rasle kada bi se posijale izvan pravoga doba. lu Lici i u Krbavi klima je preotra za lozu. Glavna je hrana u toj zemlji kupus, pa njega ponajvie i goje. Kupus siju u proljee, presauju ga u lipnju, te prije zime postane veli i tvrd. Liani i Krbavci sijeku ga nasitno i slau u bave posipljui ga solju izmeu slojeva. Ono to namjeravaju sauvati do iduega ljera ponmo se zbije, a zatim se odozgo u istu posudu naspe nekoliko mjerica zobi koja stvori koru, a ponekad pone i rasti. Tako se kupus moe uvari dvije godine. Mletaki Morlaci ne spremaju kupus na raj nain; oni ga samo OStave da provri i ukiseli se u vodi, pa ga rako jedu cijelu godinu. Od posljednjega rata s pruskim kraljem Liani i Krbavci su uveli uzgoj kntmpira (tako ga zovu), rc im uspijeva izvanredno dobro. Podruje Like bi lo je neko u mnogo boljim prilikama nego danas; prijelaz iz turskoga u austrijski jaram donio je sa sobom promjenu ureenja to je stanovnike dovelo u najbjednije sranje. Svi su bez izuzetka izgubi li pravo vlasnitva nad z.cmljom; ona je razdijeljena vojnicima, a nakon smrti svakoga vojnika njegov se dio vraa vladaru. Ako se dogodi da on osravi obitelj, majku, udovicu, djecu, sve re nevoljne rtVe moraju napustiti svoje prebivaJjte i drugdje prositi kruh. Pastiri i vlasnici stada i panjaka jednako su Stradali; ne smiju prodavati stoku kako im se svia i kada ele nego ovise o volji asnika namjetena u njihovu podruju. Najveim dijelom stoka sc odu~ima i plaa na vojniki nain, ro jest polovicom onoga to vrijedi. Barina se upotrebljava protiv tih jadnika za najmanju sitnicu, pa budui da oni ro znaju, esto bjee na tursko podruje gdje se s njima posrupa manje okrurno. U Karlobagu, gdje se primjenjuje isra vrsta vojnike pravde, vidio sam takve primjere neovjeno sti da ih je previe neugodno ispriati. l tom jadnom narodu nije oStavljena ni nevoljna utjeha da se ali, jer se i najmanja priruba zove bunom i kanjava s barbarskom okmrnou. Suelice Morlakoj gori lei otok Pag, dug tridesetak milja; u starini je vjerojatno bio znan pod imenom Portt1nata. Taj otok svojim stijenama zatvara jezeco slane vode dugako deset mi lja, gdje se proizvode velike koliine soli; posjeuju ga jata tun jeva koja sc, kada jednom uu, ne znaju vie vratiti u more. Oblik ovog otoka izuzemo je nepravilan; irina mu nije razmjerna duini, a jedan od njegovih krajeva, zvan Rt Lun, dui je od deset

278

279

milja, a irok manje od mi lje. Gotovo sva povrina je oajna, bez drvea i bez ikakve vrste vidljivih biljaka ili trave, srrma, krevita i nenaseljena. Kada sam uao u jezero kroz kanal koji ga povezuje s morem, nisam mogao ni lijevo ni desno vidjeri nita drugo osim golih nadvirih Stijena, tako izoblienih i.zvana zbog estoka udaranja valova da se jedva razaznav:lla slojevitost. Openito, kamen na otoku iste je vrste kao istarski ili brca, a postoje i veliki slojevi modrog i ukastog pjeenjaka. Kanal ili unutranji zaljev na Pagu nije luka; naprotiv, roje veoma opasno pristanite, ak nepristupano zimi kada sjeverni vjetrovi puu s tolikom estinom re se stanovnici grada ne usuuju pomoliti iz kue, a jo manje oni rijetki rasijani po okolici. U ro god inje doba nebo se uvijek doima oblanim zbog gusre magle ro sc die od udaranja valova u dugi lanac otrih i upljih stijena. Grad Pag, koji su sagradili Mleani prije kojih trista godina, ima neto vie od dvije tisue stanovnika, a irav ostali otok jedva dever srorina; roje zaista malen broj, ali moe se smatrati velikim kada se uzme u obzir nepogodno i teko sranje. Oni na svom oroku ne goje ito ni masline, ali proizvode mnogo vina i goleme koliine soli; drugi su proizvodi vuna, med i malo soljene ribe. Koliina vina do~ne godinji prosjek od etrdeset tisua mletakih barila; a od dropa ispeku dvije tisue barila rak#e. Proizvodnja je soli godine 1663. dosegla osam srodna tisua mJerakih stara. Solane su dobro zasnovane i dobro ih se odrava; pruaju se du pliine to je tvori isroni kraj unutranjeg jezera, koja je duga etiri milje a i roka oko pola milje. Uz obale ovoga movarnog ria lee najbolji vinogradi; ali gornj i dio bregova s obiju strana posvema je kamenit i gol; nema dovoljno ni ogrjevnoga drva, pa su stanovnici prisiljeni nabavljati ga izvana. Tlo u podnoju bregova, gdje su zasaeni vinogradi, puno je ljunka i sitna kamenja; zbog roga je vino vrsne kakvoe. Zrak nije nezdrav, unato blizini solana, jer esti jaki vjcrrovi odnose kodljiva . . 1sparenJa. Ponaanje stanovnika Paga veoma je neuljudno i meu njirna vlada praznovjerje. Gradi ima dva fratarska i jedan koludriki samostan unutar zidina, a malo je dalje i etvrti. U dominikanskom samostanu narod je izabrao jednog redovnika da razgoni oluje i brani otok od ljetnih kia koje kode solanama, te od rue koja obija vinograde. Dobri je redovnik dvije godine obavljao svoj u dunost na ope zadovoljstvo, dok sam ja bio ondje; zbog toga je uivao visoko tovanje i skupljao vrlo obilne priloge od puanstva. Nisam naao nijednu medalju, ni natpis, ni rukopis, niti ijednoga razborita ovjeka u cijelom tome gradu; svakoga zanimaju solane i tko god ne govori o soli, do njega se ne dri. Tvrde da je postojao drevni grad na mjestu koje se sada zove Terra Vecchia; ru je redovniki samostan; poao sam tamo, ali nisam imao sree otkriti nita nalik na ostatke starine. Kau da je otok vie puta bio naputen; i zaista, vie se treba uditi to je uope naseljen, jer su unosne solane jedini razlog koji moe navesci ljude da ive na rako neveselu mjestu.

Na drugom kraju zaljeva, supromo od solana i deser milja od grada Paga, komad je zemlje koji nije posvema slab. Tu je srajao karel Kessa Veterana koji se esto spominje u kasnome srnrom vijeku; i vjerojatno nedaleko od roga mjesta, jo dalje, bila je Gissa, jer su tu pronaeni komadi starog mramora, natpisi i novci. Taj je dio otoka pod upravom Raba; tu ima iimih oranica i ra7.mjcran broj stanovnitva, re velik izvor izvrsne vode, pa su ovec i goveda roga podruja bolji i vei nego i r1a jednome drugom otoku u Kvarneru. Imena Stare Nova.lje i Nove Novalje, kojn nose dva se.la, svjedoe o l:uinskome podrijetlu. U tom kraju ima oko est stotina stanovnika. U prolosti su duhovnim zanimanjem roga puka upravljali ilirski popovi glagoljai koji su, istinu govorei, openito vrlo neuki i nesposobni za svoju slubu; umjesto nj ih, dananji vrijedni rapski biskup poslao je latinskoga sveen i ka. Glagoljaki jez.ik, koji je drevni posveeni ilirski, danas se malo razumije. Ne znam kako e se latinskim popovima svid jeri dunost to ju je puk obiavao iskati od svojih ilirskih sveenika. Svi oni, a posebno upnik, morali su odgoni ti zle duhove, re vukodlake i vjetice koji diu oluje; morali su stajati vani, u sveenikom ruhu i s krtenom vodom, izloeni vjerm i kii. Samozvanci su valjda glumili ovaj prizor veoma ozbiljno, izvodei tisuu pokreta i gcimasa i skaui s jedne srrane na drugu kao da ganjaju kakva vukodlaka. Upoznao sam se s jednim od njih koji je za avlom trao po moru do pasa, pa je u tom udnovatu poloinju nastavio sa svojim krianjem, kropljenjem i zaklinjanjem. Dok sveenik mrmlja svoje molitve, otoani pucaju iz oruija prema mjestu koje im on pokae ne bi li pobili vjetice ili ih nagnali u bijeg. Moe li glupijega obiaja biri i meu Laponcima ? Prvoga dana mjeseca svibnja, jed::u1 mladi s lisnatom granom u m ei tri kroz selo Novalju, prolazei ispred svake kue. ene koje ga ekaju bacaju na nj vodu dok prolazi i glasno viu: Maj daj vode; kada mladi zavri ophodnju, skae u more i pliva naokolo. Pitao sam ih o pocijeklu roga udnoga obi.1ja, a sve to su mi mogli odgovoriti bilo je da je rako od pamtivijeka, ali nisu znali zato. ene s otoka Paga, posebno one koje su ivjele u braku kratko vrijeme, ako im umre mu, zaozbiljno upaju kosu i prosiplju je po lijesu; i taj obred toliko je posveen obiajem da nijedna iena, ak kada sc javno zna da je mrzila mua, nee propustiti da ga izvri.
Tree

pismo:

Openito

o otoku Krku

Od svih otoka Kvarnera kojih ima, to veih, to manjih, vie od dvadeset na broju, otok Krk zacijelo je najzna miji zbog naseljenosti od davnina, zbog mnotva puanstva na njemu, zbog osobitosti poloaja, pitomosti kraja, raznolikosti i bogatstva proizvoda, re napokon zbog obilja fosilnih ostataka. Stari grki geografi znali su ga pod imenom Curicta koje su prihvatili i latini. Neki je fratar, ne znam zbog kojt-ga razloga, elei napakostiti Krblnima,

280

28 1

izveo etimologiju imena Curicta od rijei korita, to na ilirskom znai svinjsko poji/ite, premda otok ni iublcka ne nalikuje toj posudi. Taj isti fratar grdno se uvrijedio zbog mene koji sam imao hrabrosti ne sloiti se s njegovim miljenjem, re je napi~ao javnu klevetu o tom pitanju koja je prosuena nevrijednom da se tiska. U dobrim vremenima otok je imao dva imena, 01ricta i F11l{it~ion, kako ga spominJu Plinije, Ptolemej i drugi. U doba opadanja Carsrva i glavni grad 1 orok miJenjaju ime, pa ga Porfuogener naziva Vekla, po emu su ga Latini lt barbarskih vremena nazvali Vegla, a Talijani Veglia. Nekoliko mamih otoka poput ovoga smj~reno je tako blizu kopna, re ih od obale LiburniJe 1 donje ausrnJske Hrvatske dijeli kanal koji je irok jedva ervrt milje. Ovaj otok je nepra\ilna oblika i ima nekoliko poluotoka koji se pruaju daleko u more, kao to 1h lm:lJU 1 susjedni otoci Rab, Cres i Pag. Opseg mu je oko devedeset t pet milJa; duitna trideset, a najvea irina oko etrnaest milja. Martimere i om koji su ga oponaali mnogo su pogrijeili davi mu samo trideset milja opsega. Otok ima mnogo malih luka i sidrita, ali nema dobra prist:mi~ra 7:1 velike brodove; a na sidritima se manje brodice moraju izvlaiti na pijesak. Osim obale, Krk je prilino nepristupaan zbog srrmenitosri stijena koje ga tvore. Tlo je najveim dijelom goroviw i kamenito; ali ima nekoliko vrlo plod11ih i divnih dolina koje, meutim, ne uivaju sasvim u dobru zraku, uglavnom zbog lijenosti sranovnika koji ne prave ispuste za vodu.

Crad Krk, logove starine,

obiaji i

jezik

Sadanji glavni grad oroka, gdje sroluju biskup i namjesnik, smjeten je upravo na mjesru gdje sc neko d izalo sr arn Curictn, kako se vidi po nmogim osracima stupova, krovnih vijenaca i ispisanih kamenova koji se susreu ru i ramo po zidovima i na ulicama. Loe je sagraen i pun je smea i ruevnih kua. Ljeri esro nema pir ke vode, a prevladava vjetar jugo. Stanovnici Krka vrlo malo mare 7.3 starine i slabo su upo7Jlari s knjievnou i manou. jedini uen i u znanost upuen ovjek koga sam ondje upomao bio je biskup, srarac od osamdeset godina, roden u FurlaniJi a ne na otoku. Najasniji i navredniji spomenici srarine, kOJi zasluiuju da ih se pomno sauva, osueni su na propast zbog pukoga ne7nnnJa. Jed mi natpiS koji postoji u dobru stanju, iro zah\aljujui sluaju da je dva posljednja Stoljea ugraden u zid Gradske vijenice, jest sljedet koj je pomalo neob1an zbog svoga sadraja:

kne1,.ovi ovdje vloda li tiranski, te su zasijati sjeme raspusnosti koje sc jo nije iskorijenile. Potkraj XV ~toljea knez Ivan Frankapan u nudi preputa otok Mlecima, jer svojim tiranskim ponaanjem nije izazvao gnjev samo svojih podanika nego i maarskoga kralja. Antonio Vinciguerra, prvi pisac talijan skih snrira, doao je u ime Senata preuzeti u posjed orok, re je nainio dobar opis stanja u kojemu ga JC zatekao. Od toga je doba Krk postao posjed duda koji mu bira sve vjerske povlatenike kao to su kanonici, popovi, opari i drugi, tc ima svojevrsnu vrhovnu vlast u crkvenim pitanjima. Ta ovisnost o svjeto\'TlOOl poglavaru koji prebiva daleko mrok je rome to je sveensrvo prilino neuredno 1 openno neuzoma udorea; a biskup koji pokuava obavlpn svoju dunost voen je mnogim oqx)rima i nevoljama. Mletaki duid ne moe se baviti s1mim pritubama sveenstva; a slubenici koji su u tu svrhu menovam esto su skloniji iskoritavati takav nered negoli ga korjen iro uklonm. Sveenik koji je, na primjer, opruen za razdjevienje, ima samo plami pedeset paolija za potpunu naknadu, prema zakonu na otoku. Krui pria o nekom popu koji je, doavi platiti kaznu, kada je poloiio pedeset paolija, nastavio brojiti, a kada su ga upitali zato ro ini, odgovorio je: Plaam unaprijed za sljedee razdjevienje zbog kojega u biti opruen. Grko praznovjcrje postoji gotovo na cijelom Krku, premda na njemu nema sveenstva grkog obreda. Sadanji vrijedn i biskup monsinjor Zucchcri uspio je iskorijeniti samo malen dio roga praznovjerja, a njegova dobronam jcrnn i revna nastoj:mja da ga posvema zatre dovela su ga do vrlo neugodn ih prijCj>Orn s njegovim stadom. Ci mv orok Krk ima oko petnaest tisua stanovnika od kojih oko pernacsr storinn 7.ivi u sadu. u prijanje doba i do poetka ovog sroljea stanovnici grada govoril i Ml posebnim vlastitim dijalektom koji donekle nalikuje furbn skome; ali suda sc openito slue mletakim narjejem. U nekoli ko sela jo je u uporabi stari krki jezik, a u nekima dmgima govore mjeavinom kranjsko slavenskoga, latinskoga i talijanskoga, posebno u selu koje se zove Poljice.

O n1evinama Fulfiniona
Sto se ue drugoga staroga grada na ovom otoku, koji je nosio ime Fulfimon, ne postoji nikakva spomena u javnim zapisima, i nisam mogao ot kn u nikakvrh tragova nad zemljom kada sam prvi put bio na Krku. Na S\'im S\'OJtm lutanJII11a po otoku msam naao nijedno mjesro koje bi nosilo maajke stan ne, m grke m rimske, mu ijednog doba prije deserogsroljea. Ali vrijedni je biskup Zucchen, unato S\'Ojoj visokoj starosti imao vie sree za jednog od svojih posJeta brdovuom dijelu dijeceze. Oluja ga je natjerala na mjesto gdje JC be7 ikakve sumnje stajalo neko znamo drevno naselje i gdje se nekad vjero Eo pnnJ<' lurbrukos n.ln<Qa: la h/a tk Vida ciT<Onduta da 10rn0 d.l/1' pguc dc mw trrJt3 circa ttugl..a chwnt; e/""' "u~tfpprodor ~e burche Je nmqua ~and~ n.ri'lU puariC~. To 1na~1: Otok krk oknaic:n monkorn vodom una opseg oko sroonu mdJOI; lako JC pnsr.m brodovuna wakr vcht!m~ u nJq0v1m lukama.

T. PITIVS. T. F. MARVLLVS
DECVRION. DECRETO PVBLICE ELATVS ET SEPVLTVS EST. Dok je pripadao madar.kom kralJevstvu, otok je Krk bio feud knewva Frankapana koji su imali mnogo drugih po;,jcda na susjednom kopnu. Ti su

282

283

jatno uzdizao grad fulfinion. Biskup je rado meni priopio svoja otkria, pa u u tom smislu navesti dio njegova pisma: Ukrcao sam se na brod s n~kanom da se iz Bake prevezem u Vrbnik; ali silovit sjeverac, podigavi sc iz spilja na austrijskoj obali, prisi lio me na polovici puta da se sklonim u pristao koji se zove Mala luka, gdje sam morao provesti no u prilinoj neudobnost!. Iduega dana, o sunevu izlasku, bijes mora nagnao nas je da se odluimo izii na obalu. Uskoro smo se nali na nevelikoj ravnici, okruenoj vrlo visokim i stjenovitim brdima od kojih se vjetar odbijao i sputao s neizrecivom estinom. Osvrui se za mjestom gdje bismo razapeli ator, otkrismo neki starinski zid u vrlo ruevnu smnju, pokraj kojega smo morali OStari dva dana i dvije noi; jer tvrdoglava oluja trajae sve ro vrijeme. Ipak, unato vjetru, kada se ve naoh na mjestu koje prije nisam vidio, re motrei tu malu ravnicu posutu ru~cvinama, od l uih sa svoj im drutvom da ne dangubimo nego da pogledamo ima liru to vrijedno panje. l nisu nam se nasrojanja izjalovila. Smee, gomile kamenja od sruenih grae vina i ostaci zidina i stanita zauzimaju prostor od oko dvije milje opsega. Na lijevoj strani ltLke jo se razaznaju razvaline nekakve male utvrde koja je njome vladah1; a malo dalje vide se osraci zidova goleme graevine koja je bez sumnje pripadala kranskom dobu i vjerojatno bila sa mostan. Usred tih ruevina postoji crkvica bez krova, iroka jedva deset stopa, a duga dvadescrak; pred njom je trijem, a u njoj kapela ili unutranje svetite po grkom obredu kojemu se na krovu nalaze osmci svetih slika. Jza ovog mjesta di7.e sc brdo blaga uspona, a na njegovu je vrhu zgrada od tesana kamena, oko pola milje u opsegu, s bedemima poput tvrd~ve i s nekim unaenirn prebivalitima unutra. Sve sam ro pomnjivo ispirao zajedno sa svojim drutvom, pa smo l'.akljuili da srno rako sluajno otkrili poloaj grada Fulfiniona koji je cvao u doba Plinija i Ptolemeja. Osim veliine ruevina koja prije owauje uniten grad nego selo, u drevnu starinu roga mjesta uvjerili su me i neki komadi stupova od grkog mramora, granita itd. Zbog kojega je uzroka i u koje vrijeme mjesto naputeno ili uniteno, nije lako rei; ali ako su ga stanovn ici dobrovoljno napustili, vjerojatno su ro uinili zbog siline vjetra koji bi im prekidao veze s ostatkom otoka, unitavao nasade, pa i odnosio obradivu zemlju s brdskih padina. asni prelat nije ondje naao nikakvih natpisa, ali je vjerojatno da bi pod znalakom rukom, kada bi sc pomno raskopale re ruevine, neki rjeiti spomenici Fulfiniona izili na vidjelo.

O najvanijim mjestima na otoku

Glavna sela na otoku Krku jesu Omialj, Dobrinj, Vrbnik i Baka; osim roga, postoji jo nekoliko manjih se.la i mnogo rasrrkanih zaselaka. Omialj se die na hridi na zapadnom kraju oroka, uz more, te uiva u pogledu na more i suelnu austrijsku obalu. Iz luice roga sela slobodan je prolaz do grada Rijeke

u Hrva!Skoj koja je udaljena dvanaest milja. Najui dio kanala to dijeli otok Krk od kopna nije daleko od Omilja, kod mjesta zvanog Voz; ali raj se prolaz ne upotrebljava osim kada zbog oluja drugi prolazi postanu pogibelj ni. U selu Omilju nema niega vrijedna pozornosti. Popovi iz tamonje crkve pokazae nam dva komada vrbova drveta, lako prepo:tnatljiva po kori, rvrdei nam da su to komadi Mojsijeva tapa. U istoj prosroriji, da bi povezali Stari Zavjet s Novim, obratie nam pozornost i na neke karike lanca kojim je sv. Perar bio vezan u tamnici. Newanje i praznovjerje rih popova sramotn i su; a posve su jednaki po cijelom otoku. U podruju Omilja posroji dobar komad zemlje, dijelom loe obraen dijelom preputen divljini, zbog nezdrava zraka; oni ga zovu Lugi ili Jezem: zbog roga jer za kiovitih zima ostaje pod vodom; a !jeri opet presui. Blizu sredine oroka postoji stalno jezero koje se zove Ponikve. Dobrinj . je selo prilino udaljeno od mora, blizu sredine otoka slavno u tOm kraJu po ljepoti i podatnosti ena. Knezovi Frankapani imali su u njemu vilu u kojoj se danas ni obian obrtnik ne bi udostojao stanovati. U Dobri nju postoji udesan broj popova, kao to je openito sluaj na cijelom otoku; stoga su dronjavi, jadni i prisiljeni baviti sc najniim obrtima, pa su posrolari, bavari itd. Ali nj ihov nedolian i neudoredan nain ivota mnogo je god nego njihovo siromatvo, a nema izgleda da e se popraviti, jer je biskupova mo rako ograniena u ispravljanju poroka ili uvoenju srege i pravog reda. . SeiJ.aka je nonja na cijelom oroku nainjena od grube vrste cmoga sukna sastoJ se uglavnom od dolame i para dugakih i irokih h l aa koje dopiru do p~l a noge; kada sc okupi nekoliko ljudi u roj rugaljivoj vrsti odjee, prizor je zaosta sj~~an. Vrbnik je mkoder selo, iako se openito naziva gradom. Leii osam molJa od grada Krka, na drugoj strani oroka, prema kanalu podno Mc;>rlake g?re, s ~aJenom i loom lukom, suelice Novom na ausrrijskoj obala. Vrbnok se dte na hridini, iznad male i prilino plodne ravnice koju natapa nekoliko poroka. Ime mjesta potjee od vrba koje u izobi lju rastu u~ poroke i m ko se zovu na ilirskom jeziku. U rom dijelu oroka ima mnogo sroke, a posebno konja od one male, jake i o kreme pasmine koja je dobro poznata u Italiji, a mnogo je korisre gospe i mladi plemii za jahanje. Ovaj dio kraja unato koliini vode, posvema je zdrav jer ga dobro prozrauje bura. ' U Vrbo~ ik~ sam naao popa koji razumije, mnogo bolje nego njegova braa u nm kraJCVLma, staroslavenski sveri ili glagoljaki jezik; pokazao mi je ru~~pis sastavljen tim pismom, ali je bio od male koristi. Danas glagoljske knjige mo~aju leati u knjinicama kao puki neobini predmeti, ker jedva ima koga tko 1h moe glatko itati, ak i u mjestima gdje sc sluba vri na rom jeziku; ~a ako se i dogodi tc se nae netko tko zna ira ti ro pismo, pouzdano nema mkoga tko mu razumije znaenje. Popovi u Vrbniku, koji imaju duinosr skupljati desetinu i uvati crkvu, moraju spavati pod trijemom otvorenim sa svih strana i pokraj zvonika, od Jurjeva dana do Miholja, da bi u svaki as bili spremni orjerati gradonosne oblake zvonjavom zvona; ako nevrijeme potraje, njihova je dunost izi i na
)

284

285

orvoreno gole glave i zaklinjati ga. Moda nigdje zvona ne 1vone ee nego ovdje, i nigdje ne udara ctc grom u zvonik. Baka je veliko mjesto na istonoj obali otoka, na niem kraju lijej>O plodne doline koju natapa btalan potok i koju slijeva i zdesna ograuju vrlo visoka i strma mramorna brda. Baanska dolina duga je sedam milja; ona se malo-pomalo die prem:1 brdima na zapadu i rvori lijep prizor kada .se gleda bilo s vrhova, bilo s mora. Baani su marljivi 1 vjeti domaini, a proizvodi njiho,e doline i:tuz.etm su u svojim vrstama. Vino je vrsne kakvoe, jer je clo ranko i ljunkoviro, a ravmca topla i za~n~a od sjevernih vjetrova. Selo BaJka jesensko je stjecite glavnih gradana Krka i susjednoga grada Senja koji dolaze uivati u divot;~ma krajolika; ona se moe nazvati hrvatskom Brenrom. Sidrite ipak nije sigurno za brodice, pa moda zbog roga Stari narodi nisu izabrali ro mjesto za gradnju nego im je drai.l bila prije opisana mala ravnica Fulfiniona jer je u bla2ma amala pristanite Malu luku.

Narav tla na otoku, n;egov mramor i n;egove okamine

Narav ria na otoku Krku openito je kn meni ta s jednoga kraja na drugi. Svi su slojevi vapnenaka, najveim dijelom 'odoravni i gotovo svi mramorni. Kamena rvar openato je a~ta kao u Istri a esto puna numulirii; a na mnogo mjesra ima lijepe bree razliitih boja, prikladne za stupove, zidne polusrupovc, ploe i sline radove. Najfinija je brea na vrhu brda izmedu Stare Bake i Bake, premda je ima i na mnog.im drugim mjestima na otoku, re oto-ani vrlo esto upotrebljavaju velike komade :Ga najprostije svrhe; oni je znaju pod imenom mandolata. Visoka brda na otoku uglavnom su sastavljena od spomenutih slojeva i mramornih gromada, od dna do vrha, ali se osnovica otoka sastoji od pjecnjaka. Sprudovi to se vide na sidritu Bake, u koje udara more, rakve su naravi; u njima sc mogu razaznati goleme koliine ~koljica. Isra vrsta kamena, uz stanovitu razliku u tvrdoi i boji, ponovo se javlja u okolici Dobrinja gdje je posebno slina ernkasrom vulkanskom krilj~vcu. Podloga ztmlji~ta izmedu Dobrinja i Omilja nije od tvrda kamena kakvi su visoki dijelova b rd:. nq:o je na nekim mjestima sasravljena od golema cjepljiva kamenja, na drug~ma od tvrda brusna kammja, a ponegdje od vapnenake morske zemlje koja sadria okamane. Veliki numuliti pretvoreni u mramor tvore gotovo svu tvar nekih slojeva tvrda kamena pogodna za glaanje. Blizu crkve u Omilju poSTOJi gromada morske zemlje u kojoj je nadeo velik broj turbanuii koji nimalo a~ nalikuju onima u na~mu moru. Izmeu Vrbnika i Dobrinja, blizu seoske crkvice posvettne sv. Krevanu, postoji \Tlo veliko nalaz~te numuhrii koJi su slobodni i savreno dobro ouvani. To sam sluajno otkrio videi k.lko se seljaci it Vrbnika slue tim kameniima na jednom ~vojem saboru pri tajnom glasovanju. Cini se oigle dnim da su dugaka ra1.doblja s pomou vode prekinula ravnomjerne mramorne slojeve, kojih ostaci jo tvore brda na otoku, 'dubei doline Omilja,

Vrbnika, Dobrinja, Bake i drugih uvala, i otkrivajui drevna morska raloe nja napuena vrstama iavih bia koje nisu sline onima ro ive u vodi u n~ doba. Ljudska ma~ra, naviknuta promatrati ovu zemaljsku kuglu kao da nije vrlo stara postanja, zapanji se kada pomisli kolika je silnn mnoina vremena morala biti potrebna da sc prokopaju, s pomou malenih i najee nestalnih potoia, goleme doline koje dijele i podrazdjeljuju planinc; pa ako bismo poeli raunati, prema poimanju ili znanju ro ga imamo o podizanju mora u Jednom stoljeu, um ba nam se smeo na pomisao o sroonama tisua godina, koliko je porrd>no da se oblikuju, toloienjem otpadaka i ljusaka, rakve visoke gromade golemih rn2mJera i esto duboke vi~ od tisuu stopa. Ali u kakvu pomumju i zbunjenost znpadamo kada nastojimo pogaati s kojih planina potjee i koje su rijeke usitnile kremeni pijesak to tvori osnovicu tako prost ranih dijelova 7emiJe, re odakle su otkinute estice obojena kremena to se tu a tamo nau pomijdane s osrracitima i numulitima. Sagurno je da Je podudarnost slojeva sa svake strane doima savreno rona, re da su ri prekidi na najoitiji nain dokazom kako nisu nastali drukije nego vrlo dugim djelo\anjem protonih voda; pa kada ralGillislimo o putovima i vremenu koji ~u potrebni da se prekinu i razore kamene gromade, razborito je umovati i o podrijetlu samih gromada. Priznajem da me re ideje o dugovjenosti pokose k:ld god se naem u planinama; i stoga ne mogu biti zadovoljan raznim teorijama i sistemima koji bi htjeli skupno objasniti podrijetlo najveega dijela planina hipotezom o prvobimom nastanku. Ne znam je li od poetka bilo potrebno da na zemaljskoj kugli budu planine da bi onn bila nasranjiva; moda bi one vrste ivotinja i bi lj aka koje od njih izvlae najvee koristi mogle dobiti isra dobra od ravnica koje su nuno uzdignute zbog prirodne zakrivljenosti povrina; ili bi pak razliite preobrazbe, kojima bU ivotinje i biljke podlone, rij~ile re~koc. Bilo kako mu drago, sigurno je da prirodnjak teko mote smatrati da dananje planine postoje u prvobirnu obliju, iskljuimo la one ;to su ih izbacili vulkani ili ro su se vidljivo na ovaj i.li onaj nain odvojile od vremena svoga na~tanka. Openito se moe rei da tvorci sistema o nastanku planina nisu pomnjivim okom i bez predrasuda ispirali djelovanje voda; neki od njih, kojima nije nedostajalo dara za raunanje, prestraili su se od golemosti razdoblJa porrd>nih za izvrenje tih sporih glodanja, kao da je tvorac prarode hno nrne pokazati drevnu ~tarinu podrijecla svojih djela. Ali rm emo se vratiti otoku Krku.

Proitvodi i trgovina otoka Krka

Konja manje i srednJe veliine rrgovaka su roba na ovom otoku, iako ona nema svake godine jednaku vainosr. Volovi su maleni i slaba; ovaca je na otoku moda pedeset tisua, ali njihova vuna nije na osobitoj cijeni, moda zato to su izloene svim vremenskim nepogodama u umama i na hridima pokraj otoka. ita imaju jedva za etiri mjeseca opskrbe; ali l:luzvrat prave

286

287

vie od dvadeset eti ri tisue barila vina za izvoz; vino iz Baanske doline smatra se najboljim. Ogrjevno drvo to sc svake godine alje u MJerke dosegne vrijednost per tisua cekina. Usoljena riba rakoer je vana roba, ali je zbog ncsralnosri nemogue utvrditi njezinu godinju vrijednost; osim toga, krki seljaci openito vie dre do poljoprivrede nego do ribarstva, a svu ribu to je ulove prodaju na malo u austrijskoj drzavi. Uzimaju istu slobodu, premda je ro protivno zakonu, da prodaju i druge proizvode, poput ulja, smokava i bajama koji nisu neznatne stavke, izvan mletake drave.

KAZALO OSOBNIH IMENA

Adams, Robtn 173 1\gatarhid 247 Agatemcr 245 1 \gron 249, 250 AldroV21ldi, Ulisse 86, 160 Aleksandar Komtli~ S4 Aleksandar Mokcdonski 138 Aliota Capcnno 250 Ali-paa Budimski 92, 1 19 AmolliS Lusirnnu 10 Andms, Fron Tronkvil 154
Andreis, Pavao
Antonin

Bianchi, C"'onni Ill Blakovi~ (mokotslci biskup) 253 llocoonc, l'aolo 160 Bonfini, Antonio I S. 94 Bonner, Charles 12, n Bom:oo, jacopo 10 Jlokovit, Ruer Vl Brodorit, Stjepan 9 1
Brown. Robert 14, 25 1

154

Anonim iz Ravc:nne 213

255 Amonin Pio 7S Apijan 213, 250 Apolonije Rodanin 245

Arconati, Girolamo 95 Arduini, V. 190 Aristotel 240, 262 Armolui, jokov 96 Arredi, Peter 248 Arrko XlV

Bronelli, Cabrielle 86 Briinnich, MarTin Th. 175 8us.:1, Valentino Vll Busbecq, Augicr Chislain de 92, 93, 94 Busching, Anton Friedrich 187, l 98, 204, 206,214,238,254,255 6~TOn, George Cordon XXIV

Caldnni, L eopold Mnrc'amonio

Cam in~r,

13

Arenej 240, 247 August 13, 76, 83

'Bnjamonri, Julije

IX, X, Xli, XXI, l73,

Cami~r, Elizabeta VIi, X, Xli, Xlii, 107 Campanella, Tommaso 9S Candiano, Pietro 229 Canrelli, Giacomo, da Vigool 209, 230, 236 CapOgroSsO (splitska obirdj) 172 Carnlipeo, Pietro 208 Cmeniga (zadarska obitelj) 227
Cassas, XVI Ccllario, Chtistophorus 18 Cdsrus, Anders 224 Cesaroui, M<lchio"' Vl, Vll, Xli, XXII, 59
Lo uisFra n~ is

Domenico VII, X

210, 218, 2 19, 256 Bajazit 1-41 Bka, Toma 122 Bakit, Povle (Ven~<) 127 BMi-bcg Kiiciik 129 Bailo, Domenico 13 S.roui, Tomm$0 258 B:m<gli (Basilj.-.i~ dubrovlk obirdj) Xl,

xu

Tomo Xli 6~rhory, AndnJ 119 Birhory, ISt\'An 122 S.zdid 45 Bela rv 31, 278 ll<lius, Miry:l> 90. 94 lltrislavi, Petar 90, 96 Beni, Zaccaria 191
(Ba siljevi),

Booscgli

Cezat, Goi Julije 177 Chateaubriand, Fran\l()is Rene V Cipiko, Koriolan 154 Cirillo, Domenico VII Cleyer, Andreas 10 Colombis, jacopo XIV
XVI Coronclli, Vicenzo Maria 195 Cosmi, Srjcpan 175 Crisonio, Crisroforo J 63
Culi, Oli,

Concinn, Giacomo

lnoccn<ije XVll jur>j Vuk 275

288

289

Giorgt, A. A. Vl Dalin, Ono ll4 GiorgiBona (urevltBuni; dubrovaka Dandon 54 obordj) Xl Danielli, Antonio l J GiorsoBom, ManJ Xl, Xli Dame Allah~ xvn, 191 Gnmuuano, Gambarrisu 87, t7S Oemctnlt Hnrsb 249, 250 Gonhe, .)oh;ann Wolfpng XV, XXU, XXIV Oenbalc, G1<1an, Radman, josip Gout (Guetit; dubrovaka oblrelj) Xll Diodor Socolsko 249 Gr>bovac, Follp XX Diokleain 29, 256 Grus<to, F. XVl Dion """'e 75, l ;s, 213, 250 (prib obotdt) 269 Grasso DooniuJ< Slan JI 245 Greuel 6 1 Divkovol. Manja XVII, 42 Grgur Xlii 93 Divnit, Ptlor 96, 98- 100 Grim;ani, Girolamo J DobO, lsrv4n 119 Grisogono, Fedenk 12 Dominis (rapska obicclj) 259 Dominis. Morltanrun d< 95, 174, 175,259, Grubili6 (makar>ki kn<t.ova) 229 Grubili. Klemen! IX, 214, 219, ll8, 234 27J Gunduli<!, lvnn 59 Donati, Angelo IX Doru~ci, Vltoliano 6, 10, 29, 106, 11 3, !SS, Hacquet, B. XVI 223, ll7, 246 tmpnot Vranb (lobtnsb obitelj) 90, 97, Haller, Alb~! 6 liassdquo, Fred<nk 160 J6J Drag;onot Vranbl. Faust 112 Hekcorovil. Pet~r 25 l Orag;onot Vrantit, Frane 86, 91, 117 Hclve~~us, Oaud< Adnm XX Oeag;onK! Vranbt, jcronom lOJ H<n<kel Joh;annFnednch IS8 Hennk 91 Droun, 1\!Jct.dle Ann< lJ Duboroc:ko, Mohovol 93 Herder, Joh>nn Conlried XV, XXIV Hcrvcy, Fn:dcrock Augusrus VIIl, XVII, 20, Elizab<to (ug;or>lta kraljica) 19 166, 174, 187, 188, 212 Hcrvty, Jacob VIIl, IX, 71 Enzmo Rocerchm<ko 91 E,clio, v. lvtiiO Hopokrat 231 Hobbes, Thoma XX Horacije Flak, Kvinc 54 Fnliero, Ordclnfo 18, 269 Forloti, Daniel 8'1, 83, 149, 204, 206, 207, Hupsch, j.G.C.A. baron dc 102 Hyancnus d< Val<ntt 156 236, 239 Forsetn, Fohppo IX. 3 Jli6n, Pecar 93 F~. Johann Jcob 149 U otkl,. Lovro 121, 122 Ferdinand l liabsburikl 92, 94, 95, 119 lrpono, Fulvio 8 Fenaai, l.on:nw 97 lsrvinlly, Mokl6o ~ Fo!anpm, Gaano XVI Ivan Vaiilje\'it (Nikl Ima) 206 Fdip IV UJ<PI 19 lveloo, Josip 257 Filip Mak<donsk1 138, 144, 250 lubclo (upr>h kraljia) 92, 94, 119 Filip, Marko Julij< 215 Flor, PubhJ< MIJ< 83 Foscanru, Sdwriano J Jadruleo (pUka obot<IJ) 269 ~ Palldio 259 Jeromm ix Srndona SO Fronkapni (krl!ki kne1.0vi) 282, 285 Jongdin 94 Franknpon, lvnn 283 Jovinijon Hcrclik (joviniama Franjo l (froneuski knlj) 91 lia<rcrieus) SO, l 56 Fn:schot, Cosimiro XVI, JJ Julijon Aposrata 1S6, ln Furiosi (omofka obltdj) 2J6 Kacijoner, Ivan 128 Gallucci. GionPaolo 12 Kait MioJit, Andrija XIV, XVtn, XX, 215 Gab:icn (rapsko obuciJ) 259 Kadto<!, Anton 215 Gara311on. Ivan Luko XXII, 175 Kalogula 210 Gmnano, Josop IX. XIV Karaman, Anrun Mantkvl 246 Germanilc 74, 75 Karlo IV Haboburfki 273 Gcsntt, Konrad von 1$9, 171 Kascnoril. Jur.aJ, v. Slwadttbea Ginanru 161 Kalo (prilta obtt<IJ) 269

Kempfa, Engdb<n 28, 160 Klaudije 87 Klclll<IU VU, 9 1 Kobili, Miloi 129

tn,

Ivan Anrun XXI, IS l Mochard 52 Mootano, Amold lO Monnd, S.F. JJ ~1orosuu, Joeopo (Goaoomo) S, IS8, 165 Konsrantin 1 ve~;h 96. Morosino, Rugg;.ro 269 Konsranrin VII Porfir1lStntl 6, 1, 18, 178, 187, 209, 213, ll7, 234 , 238, 255, 258, Mmavi, Tomko SO, 90, 91. 95, 96, 99, 256 282 Mul,ab, Zuko V l<osLmji (IWIItankO obotdt) 234 Mural l 129 K.triimir IV, v . Peur Krdlmar tv Murator, Lodovico Amomo J4 Kuni, Rajmund Vl

Mioe\ot,

tn

Kur:tjica, SimtOn XXI

Joseph XVI Laur (srpski kn<z) 129 Leonardi, Jakov IX Ltunclavis (l.oewenklau), Jean 93, 94 Udnijan 222 l.tcinije, Valerij< tn W.olron 245, 255 !.annE, Carl von 9, lO, 28, 7 1, 74, 106, //J, 158, 159, 160, 162, 164, 182, 202, 224, lli, 234, 263 UVIje, Tot 139 l.ovrit, Ivan Xl){, XX. XXI, XXII, XXlll Luot, Hanibal 2St Lucius (luci), !von 16, 18, JJ, 8 1, 87, ISO, 154, 174, 19S Ludovik l Antuvanac 19, 269 Ludovik ll Jagelovi 120 l.ukan, Marko Enej 176 l.ukarcvi, J akov 196 L!ubovac, Simun
MlljpSitr

Lavalle,

Nani, jacopo 258 Nrdm, Ivan 96, 99 Nemira (ropska obirdj) 259

Neron, Lucije Domicije 83 Ncwron, Isaac 174

Nakanchr i% Kolofona 240

Nod><r, Charles XXIII Nonkoit (o~ obitelj) 238, 241

Nutnvo-Crisogono, Petn XXI, XXII, 164,

166

Oc.clu. Simone 190

Orbassono 120 Oribuot<,. Pergama 172 OI$COIO, Oton 260 Orms, Mihaly Ill Ono, Gani~ <bil' lO Os11a, Giannantonio dali' 259 Ovidije Nazon, Publije 59, 142, 25 1 Pakosi (ugaNka obil<lj) 120 Paleano, Aonio 93 Palofna, h an 19 Papeia. Grgo, Papica 109 Pa10ni, Oaus 272

vtn

12, 16, 18, 20, 23, 81

Magmi:t Gio'~nni Antonio ll

Florenrius (Fiorcnojt Magiscor) IS6 Makranti (Macroneo), Per>r 96, 97 Mafimihjan ll Haboburilo 93, 276 Malpiglu, M.a ra:llo 86 Manfred~ Gabndl< 221 Monuno, Paolo 93, 94 Mnlcli, G~como Filippo 6 M.>r<ijal. M.uko ValeriJ< 83 Marsigli, Goonni 86, 187, 227 Marsigli, Luigi Fernando 86, liO, 227, 272

Pusm., Cio,"3J1Di 8attist4l 27 PaQO Ill 91 Peut Kn:lomir IV 18, 269

Petronijc, Gaj Arbir.r 154 Peuovil. Petar 119 Peuull3"", Koor.od 22, 78, 112, ISO, 167, 213, 25S, 257, 258

Marsili, v. M:Jrsigli, Giovanni

Maninien: 214, 238, 282 Maruli, Marko 174 Mayhld, fscvjn 119 Meduli, Andrija 97 Melo, Pomponije 18, 14J, 144 Mcmmo, Andrija IX Mentul, Chrurian 10 Mman, Ma!thaeu$ 78 Mnme, Pr0$per XXIII MiehieJi. Vicruri, Rado XXI 1\ltd:iewia, Adam XX.IV Maoua:i, II!Jnuccio de 273

Plancus, Janus (v. 81anchL, Giova.nnt) 8 Plinije Srnriji XVll, 9, Ill, 22, H, 83, 84, 87, li O, 144, 1SS, 156, 17 1, 178, 208, 209, 2 11. 213, 239, 255, 256, 258, 262, 265,
266, 276, 282, 284 l'olesini, G.S.P. VII Polibijc 139, 250, 255 Porroda (pdka obuclj) 269 Poscdatlki (kn<tovi) ll Pnbo,n l. V'mko 25 l Prob, Marko Aureloj< 123 Prokopoje i% Cc=n:j< 78, 213, 230 Ptokmq, Klaudije 18, 22, 125, 126, l32, !JJ, 135, 136, 138, 141, 143, 144, 145, 24 9, 258, 282. 284

290

...

291

Pu jari, Giuseppe 241, 242 PuJkin, Aleksandar XXIV

Quirini, Andrija J
Radman, josip XVJJ, XXJ Rare$. Perru 129 Raspe, Gabriel Nirolaus 27, 113 Reaumur, R-A. Fcrc:haulr de 6, lO, lS?,

Strdjani (uskoka obitelj) 276 Sru:Ht, john, c:arl o( Bute vu, xv J xvm, xx m , 30, 112 Sulejman U Veliansrveni 26, 92, 136 Symonds, john VU

xvn,

Silgon, juraj

96, 100

Supe Papali, Hijacinr

Tavc.mic:r~

86

Z.nmi, Girolnmo 222 Zapolja, Ivan 9 1, 92 Zapoljo, Ivan ll Sigismund 92 Zay, Franjo (Ferena) 92, 93, 121, 128 Zcndrini 20, 221 Zeno, Apostolo l 7~ Zcnobio, Carlo IX. 3

Matija (admiral) 59 Zmajevi, Vicko (nadbiskup) 59 Zuccheri, Petar Anrun X, 283 Zudenigho (rapska obitelj) Zigmund (Sigismund} luksemburtki 19 :tigmund (Sigismund) l Jagelo,i 91, 92

Zmajevi,

158 ~. Francrsoo 265 Rieq>Uri, Filip 9l

Rog<ndoiJf, Vilim 91 Roa Koluni, Monin 97 Rousseau, jcan-jaeques XVI, XVII, XX Rudolf ll Habsburtki 93 Rumfio 161 Ruuini, Giov01nni IX, 3 Sammich<li 90 Sarpi, Paolo 273 Schminh 90, 93, 94 Scilla 82 Seccervinas, Ivan 93, 94 Soenus, J. XVI Selim n 93 Seneka, Lucije Enej 2 l 9 Shanahan, Michael VIli Sibinjanin janko (Hunyadi Jan6s) 48 Silvcsrri, Girolamo 176, 197 Skenderbeg 48 Skilak iz Karijande 239, 249, 255, 257 Skimno Hij ISO, 151, 244, 249 Skiamer, Pt:rar XIV, XXI Slade-Dolci, Sebasrijan XVII Smotricki, Melcrije XJ\1, 59 Solin, Gaj Julije 143 Sorgo (Sorko&vi; dubrovaka obirelj) Xl,

P.

JO

Teofra>t 240 Ttur.a 245. 250

TMrry. T. C. 8
libc:riJ<, Klaudije Neron 178 lihi, Guarin 96 Tolimcrius, Elius 90 Toma Arluakon 174, 213 Tommasoni (tadarska obitelj) 13 Torok, Balint 1u Torquati (krbavski grofovi) 277 Tourndort, joseph Pinon de 176, 190 Trafan, Marko Ulpije 13, 16, 18 TNnquillus, Guarin, v. Tihi Trc:visani, Stjepan Anrun 82 Turta, Antonio 107
Urjc~novi (Urioni),

juraj 91, 92

xn

Sorgo {Sorkoevi), Miho Xlii Sovi, Matija IX, X, XlV, 59 Spader, Okravijc 260 Spalorin (rapska obirdi) 259 Spalarin, Mihoil 174 Spallanzani, Luzaro 244 Spon, jacob XVI, lJ, 29, 30, l$4, 179 Sracije, Publije Popinije SJ Stae~ Mme de XXIJ S~:~rili, Ivan 90-92, 94, 9S StariliC:, Margarira 90 Sratilit, Marin 154 Sray, B<nedikr Vl Sr<no, Michtle 87 Sterne, laurence XV Srrabon JS, 78, 125. 138, 139, 143, 160.

Valiero, Perur 1 95 V:allisnied, Antonio, Mlai 70 Vallisnicri) Antonio, Stariji 11_, 265 Va.sari, Cio.rgjo 97 Vtinije 238 Vcrdlzotti, Giovan Mario 93 Vergilije Mur<>n, Publije 52, 142 Vinciguerra, Atuonio 283 Vinjali, Ga>par XXI Vladimirovi, Luka XX Voltaire XX Vraen, Trifun IX Vrani, Amun lX, XV, XVUl, XXIV, 90- 97, l IS, 119, 120 Vun6, Fausr 74, 92, 95, l U Vr.an6, Franjo 90 Vran6, Ivan 9S Vrani, Karlo 95, 96 Vran6, Mihovil 90, 91, 95 Wallenus, johann Gomchalk
7, 71, 74, IS$,

164, 202, 203, lJI, 2J4, 261, 262, 263, 264

\'Vheler, George XVI, 29 Woltusdorff 74, 202 Wynnc:, Justi.oa, Ursini Rosenberg X:XU,

XXJU
Young, Edword XVU, 191 Yrin, Chorl<$ XVI

245,249
Strange, John XV, 16 6, 249, 27 1 Smnico (Srrorik), Gregorio 13, 20

292

293

KAZALO ZEMLJOPISNIH NAZIVA

Albanija 42, 170 Alpe 6, 27, 166 Ancona 221

Brcsaolac 209 Bnbor 16, 27, 28 Bnbori6CI 28

Apulot> 16-4 Arbnd 149 Atos (Sveto coral 14-4

AY:lla 125

Bnst 2.H Brsct X, XV. 171

Bnonoj;b VII, VIIl Budole>ICI 215 BudokO\c Budom l 15, ll~, 120 BukoviCI 78 Buhna ISO Bumum n, 78 Bulko blato 192, 193 Buoi!nica 75, 16, n, 8 1, 2SS

Dinara 70, 188, 203, 208, 209 Diomcclovi oroa (Tr<miu) 248, 24~ Dobnn1 284, 285, 286, 287 Dolm 25~, 266 Donut 26J Drabnoa l~ Dravx 230 OtaJno 230, 231 120,121 Drofruk 14 Dnnopol1e liS, ll~, 141, 144, I4S Drni! S2, 81, 2SS Drvenok (kod Makanke) 49, 231, 234 Dubrava 183 Oubrovnok Xl, Xli, Xlii, XXJV, S~, IJ2 Dugopolje 76 Dunov 120, 121, 122,-126, 127, 132, IJ6, 13~. 14-4 Duvno 207

Hramina 109 Hrsovee 70, 188 Ho.r (grod) 250, 251 H""o.r (otok) XV,llO, 223, 24S, 246, 247, 249, 250, 25 l, 253-ZSS, 257 Ilok 121, 123 lmocsk:i 49, 63, 230, 236 lsk:ar, . Cibrica btar~ v. Dunav lsrr.o VU, Vlll, XJV, XXIII, 6, Sl, 15$, 170, 226 l vo.nk:o 128 jablanac 276, 2n jadera 12, 18, 32 jadro 84, 175, l n jagodno 12~, 132 jarebica 1~2, 194 jan&c 230 j3\'0f'a(: 230 JelinU 76 Jelsa 252, 253, 254 Jesenica 127 ]eura (na Krl:u) 28$ )eura< 236, 237 )euro 236, 237, 2S3 Jujava 97

o......

Babovdol
Bauuko

l"'

Dtpaloo nio

t~.

180, 181

IC'l<ro 234 Baian 120

Bakar 273 Bakoroc 273 Bakarski zal1ev 272. 273
.Balk:~n,

Epcnum 182, 183, 206 Epodurus l ~6 Epir 32, 160 Erdut 120, 121 ErSomly6 127 Eugonejska brda 74, 157 Filipi 138,139, 140, 141, 142, 143, 144, 145 Filipopol, v, Filipi Frulka sora 123
Calipoljska sra 144 Cardun 204 Cota 205 Citdavoc 182 Clavoce 180 Cniat 70, 188 Codua 29, 97, 100 Cob O<ok 25~. 265 Cospot 2n Covedar 139 Cradoc (kod Knina) 81 Cndoc (kod Z..ostrog;a) 234 Crahovsko polje 76 Grgur 25~, 26S Croclca 125 Cromaloa 273

v. Hcm
Corigrod 11 9, IJO, 133, 135, 143, 156 Cnrski Rrod 134 Caska 267 Ceranje 16, 22 Cerkni!ko i<>.<ro 193 Cerin IS, 32, 70, 71, 7S, 84, 14~, 179, t87, 188, t89, t92, 194, t~s. t97, 19$-204, 206, 207, 208, 209, 212, ll2, 237 C..onska k:t>Jn XIX. XX. l~. 198 Cibnca, v. C.1abar C.1;abor 132, IJS, 136, 144 49 Com;acchoo 21, 112.221, lli, 240 Corosa 122 Cres VII, Vlll, IX, XIV. XV, Xvt, XVlll, 12,192,258,266,268,272.282 Cmoca 100 Crni potok 76

Bohik 9, 224 Bonoror 122 Banjevoc 16 Barbat 259, 260 Barbarski kono! 260 Bast 228 Bdtanska dolina 286, 288 Baka 268,284,286,287 Baka Vodo 228 Bita {Batha) 120 Beblj<ke Alpe, v. Vtkbot
Be ~. ~2. ~7

Belica 13$ BenkoY:O<: 16, 22 Beosrad 124, 125, IJO, 132, 136 Biba 21 Biogrod 16, 18 Biokovo 215,218,219,221,228,230, 234, 253 Bi:mnij, v. Carigrad Bol 256

crn.

Kakao 110 Kakma 16 Kali 8 Kamen 182 Kamenica (Srijemska) 122 Kampor 263 Kapirul 74 Kaprije 110 KanlcaSica 194 Kann 29 t<atlobas 276, 2n, 278, 279 Katloci (Srijenuki) 122, 123 Katela 164, 170 Kewzeg 120 Klapavia l~ Klimentske plonine 58 ~Klis 30, 71, 174, tn-~. 182, 204, 207,

2SS
Klobuk 208 Klokotnica 145 Kljuat t% K<wn 74-n,st,206, 255,278 Kninsko polje 35, 76, n, 80, tsl Knoa 138 Kok:ori 37, 58, 23S, 236 Kolan 270 Komin 242 Knmifa 246 Konji<: 196

Borak 208 Boroo 121

Bosiljone ISO, ISt Bosna so, SJ, 84, IJ2, tn. 220, 240, 253, 276 Bra XV, 11 , 209, llO, 253, 255, 256, 257 Branittvo 129 Br<la 208, 227

Cercvif Ill Cokolo 81 Coovo 154, 156. 157, 158, 160-163

Cirrroen

l4S Codulc 208, 238, 239

Den<nta (u Srbo11)

128

Desna 236, 237 Docmo l~

Hamut (Comji MIK) 181 Hoo 194, 19S Hannanlo 14S Hli'AD 121 Hem 132, 133, 135-141, 143, 144, 14S Hltvno, v. Livno Ha<onje 83

294

295

Konjsko brdo 75, 76 Konjtica 145 Konjus 139 Kortub Xlii, 15 l Koreni< 278 Komari 112, 150 Kosinj 278
Kosoia

75

Kosoo polje (Dalmo<>ll) 15 K0111r {Ra>no koom) U, 32, 35, 38 Ko<iina 215, 228 Koror 132 Koziojc brdo 179 Koz~k 188 Kozlo..., 16, 26 Koina IS KraO<' 262 Krako 90. 92. 99 Kraljc.1ca 274 Krapanj Ill Krban 163 Krbava 278, 279 Krinj 196, 197 Krinjsko jucto 196 Krifica 179 Moine 7, 8 Krk (grad) 282, 285, 286 Morava 126, 127, 129, 132 Krk (orok) XV, 12, 266, 268, 273, Monnje J 11, 112 281-283,285-287 Krka 12, 16, 32, 70, 71, 75, 76, 79-82. 84, Morlatka gora (usp. Velebi1) 259, 260, 266,276,277,279,285 97, 98, 149, 204, 222 Morlaki k>nnl 219,236,258,259, 267, Kuevo 129, 132 271 Kuii 203 Morpolaa 16. 28. 29 Kublj 22 Morpolotki konal 29 Kukusov klon< 179. 198 Mosor 167, 177. 178, 183, 204, 207, 221 Kunovicn 133 MoSiar 208, 239, 240 Kvarner IX, 6, 52, 192, 226, 266, 268. Mroaj 76 269, 271, 281 Mromor 49 Kvart< 278 Mraud 196, 197 Mul 113 Munk'cs 119 Lapbnj 234 Murolan 269 lnk6 120 Muner loS Libumip 12. 70, 82, Ul, 192 Mu><alino J41, 145 Uka xv, 2n, 278, 279 Livada 127, 128 Livno 201. 208 Ndm 29, 78 t..omruca 127. 128 Nandorov brdWJk 125 lopar 259. 262, 263, 265 N""' 49, 222, 237. 238, 239 Loinj (v. Osor) VII, VIIl, IX, XIV, XV, NtrcciJansko pol~ 37, 213 XVI, XVIII Ntrerva 32, 149, !Sl, 172, 199,208,212, lovre ~9 222,223,225,226,234,237,238, Ll>boc: 179, 180 239-243 Lukavoca 129 Ne~ 255,256 Lukovac 276 Non 13, 14, IS, 2SJ, 269 Lukovo X, XV, 271, 276 Nil 126, 127, IJO, 132, 133 Lun 268, 279 Nollva J33, 134 Noron 234, 236, 237, 239 NovalJa Sl, 267, 270, 28J liUbUSKI 49, 236, 239

Makar 228 Moknrsko 213,214,215,2 18,225,234, 253 Makedonija H2, 143, 144 Mob Gubovoao 202 Mah Vmik 108 Mondolina 100 Mandola ISO Manfrcdonop VIIl. 157, 165 Mana 14.S Mor1on 167, 171, 175 Maun 266 Mnkovi~ 240, 2-41 Mw1a (usp. Srbo1l 125, 126, 127, 129, 132, l 36, 138, 143 Mezo-Somly6 127 M<&donija 144 Molno 255 Mone 203 Mtt.IJa. v. Me:taja Mleci 210, 221, 224 , 231, 254, ZSS, 26J Mhni 81 Mhno"" 163, 164 Mohat 120 Mojonka J79

Novo 273. 28S Novigrod VII Obrova&i kanl 276 Ohb 6, 7, 9, 10 Olr 136 Omi! 149, 195, 199, 204, 206, 207, 208, 210,213 OnuaiJ 284, 285, 286 Opuun 208, 238, 239. 241 Orhel 132, 133, 135, 136, 141, 143, 144 Osor (uadl XV, 59 Osor (o<ok) IZ, 192, 246, 258 Ootrovoca 16, 26, 28, 29 Otok 194 PJdova Vl, VIli, 3, 28, JS, 70, 74, 75. 114 Pai (gnod) 267- 270, 27'), 28J ""' (o<okl xv. 12, 52. 258. 265-270, zn, 279, 280, 282 Pakline 230 Pakorane 16, 18, 21 Paks 120 Palagru& XV, 248 Pononoja 123, 126 1alko polJe 1 194 1'thy J20 Pegunnum 206,208, 209,227 P<IJ~C IS l, 222, 223 l'eno!i 16, 22, 39, 278 Petrovnrndin 122, 127 terrovo polje IS l Plk<l 28 Plroc 133. 134 l'lrovac, v. /.los-ela 11 1 anka 113 P!Jvanjsko polt< 76 rt..na!ia 76 Plavnik 266 Phlivico 76 Plomin 27 1 Plovdiv, v. hl1p1 PoOrel, 240

Prom1na 76, 84 Promo na (usp. Pron>ina) 32, 76, 84. IS 1 Prud 238 Prugovo 182 Prvi~ 95, 109, 110, 266 Puill 256, 257 Pula VU, VU!, 174

Rab (&rad) 174, 258, 260, 263, 265 Rab (o<ok) XV, 12. 2S7-26J, 265-268, 274. 282 Rai>a 242 Radalinovac J6, 29 Radoit 179, 180 Radul) 76 Rasloou 97 Ranoko jezero 234, 237, 239 Rasrok 236

Raa

vu

Raka 126 Ratnji 129 Ribnik Ill RiOna ZI Rj~ 267,271-273,284 Rim Vl, VIO, 87, 155, 174, 182 Rodopi (usp. Orbd) 143 Rogoznica (~od Omia) 208 Rogoznica (kod Sibenika) Xlll, 112, 114, 149, ISO, 246 Roki slap VID, 79-81 Ruda 246 Rud>rnka 278 Rude 198 Rukavac 247 Rupa 140 Rupe 82 Salona 49, 83, 84, 87, 149, 164. 175- 178, 179, 182, 237, 2S.S. 278 Sava 124, 125 Scardona 22, 78, 82, 87 s.g.,din 119 Segn !SJ Senj X. xv. 273-276. 286 S.Srri ll o Silba li, 7 SinJ 43, 83, 179, 195-198, 207. 49 SinJsko polje JS, IS J, J 79, 198 Skard 129, Ul. 133 Skorobi 21 Skrodin Vlll, 16, 18. 27, 81, 82. 100, 207 Skradinsla buk J6, 81 Sl:.radoosko jauo 29, 82, 97, 100. J49, 222 Slabine 266 Slankamen 123, 124 Slime 203, 209 Slh'l>O 242

PocJsora

230

Podyade 16, 22, 23, 26 Podlug 22 PolJica XVUI, 203, 204. 207

Poltoce 28J Ponohe 285

Xlii Pastire 256 Pnmori< (makarska) XV, 170, 21J.- 21S, 219-225,227-230,253 Pnmorsko kanal 225, 226 Pro!ceg 16 Prilaka IS Prolos 237 Prolobc 209, 236
Pore

297

Vokarel 136, 137 Valtura VII Varadin 119 Volillco 138 Vclebir (usp. Morlaka gora) 132, 236, 274, 278 Veli Vinik 108 Velika Gubavica XVII, 199, 202 Velo Brdo 228 Venecija (v. Mleci) VII, VIli, IX, Xlii Sara, v. Skard Vcresmarrh 120 Sarengrad 121, 122, 123 Vcsprim 90 edro 222 Vcrren 137, 138, 144 Sibenik xv, 84, 86, 87, 90, 92, 97, Vid 238 99-101, 112, ISO, IH Vinilc 150 Sibcnski ulie- 100 Vir lS, 266 Simun 112, 113 Vis (grad) 182, 247 SkJda 258, 266 Vis (otok) XV, 13, 154, 210, 244-248, Skrip (na Hvaru) 255 249, 253, 254, 257 kveri 183 Vise 204 Solta 158, 257 Visovac 81 Sopor 29 Vito!a 135. Vlalii (na Pagu) 266, 269, 270 Vodia: 109 Tarnrpuardiik 139 Vol 285 TcsJna 108 Tekija 138 v..no 16, 19, 21 , 207, 2SS TemiJvar 119 Vransko jezero 18, 20, 21 Vrba 81 Tija< 100 Tilurus (usp. Cetiria) 12, 70, 151, 178, 187, Vrbanj 252 Vrbnik (kod Knina) ?S, 76 212

Sm<c:m-o 125, 126, 127. 129, 132 Smokovi 21 Smrdeljoc 230 Sofija 135 Sotin 121 Spliskn 256 Split VIIl, 30, 7 1, 172-175, tn, 179, 182, 207, 246, 257 Srbij (usp. Maija) 126 SrebrcniQ 84 Srijem 121, 122 Srpsko polje 76 Smnkovci 1 6, 29 Sran Grad (na Hvaru) 251, 252 Sran Grad (na Pagu) 269, 280 Starigrad (kod Omia) 206 Srangrad (kod Senja} 278 Srob.tt 182, J 83 Stolni Biograd 125 Stnnica 76 Srruma 138- 141, 143-145 Suuraj (rt) 223 Suuraj (selo) 254 Suh Klisura 133, 137 Suhi Dolac 84 Suk<>Jan 16 Supctor 255, 256 Susripanac 97, 106, 107 Surin 181, 198 Sutivan 256 Svcr.i Andrija 245 Sveti Filipjakov 16 Sveti llijo 156 Sveti Juraj 276, 278 Sveti Marko 273 Svinite 203 Szolnok 119

Tisa 123, 127

Tikovac 76 Titel 123 Tirius (l1$p. Krka) 12, 16, 17, 18, 33, 70, 71, 78, 108, 151 Tolnn 120, 123 Topolnlca 139 Topolje 70, 71, 76, 81 Topoljski slap 74 Trajonova asra 129, 130, 141, 144 Trakija 128, 136, 142, 143, 144 Travnik 84 Trbounje 81 Trcbiat 49, 236, 237, 239 Tribunj 109 Trilj 195, 198, 204 Tmovc 278 Trnovo 136 Tf'081r VID, XV, 87, 90, 149-151, IS4-IS6, 158, 160, 164, 179 Tnar 272 Trubar 76 Tuepi 228, 229, 230 Tund!o 141, 143, 144 Turanj 16 Tusnca 16 Ugljan 8-11, 22

Vrbnik (na Krku) 284, 285, 286, 287 Vrboska 252 Vrgornc 35, 49, 236, 237 Vrlika 44, 187, 207 Vrulja 209, 210, 220, 227, 2J6 Vruljica 230 Vrutak 215 Vukovar 121 Vulico 76
Z..blac

Zagora (u Bugarskoj) 145

Z.kutac 49

Zaostrog 234, 235 Zemun 124 Zemunik 23 Zlorin Sl , 109, IJO Z losela 102, 103, 107, 112, 162 Zmajan 110 Znnanja 12, 276 Zvonigrad 29

lli, 112 :U.dar VIIl, XV, S, 6, 8, 11-16, 20,23, 29, 'abblje 238, 242 32, 81, 87, 102, 109, IS4, 170. 227, 269 'irje 109, 110 'ivogoe 222, 23'1 Zndnrski kanal 8, ISO, 270 rnovnica (rijeka) 167, 182, 183, 186, 204 Zndvarje (brdo) 202, 203 Zadvarje (sdo) 35, 170, 195, 198, 199, rnovnica (selo) 183, 186 ukova 252 202, 204

2911

299

SADRAJ

VELE!:TOVANOM GOSPODINU VITEZU ANTONIJU VALLISNIERIJU, P~OFESOR.U PRI RODOPISA NA $vwCUJSTU UPADOVI O TOKU RIJEKE KRKE ILI TITIUSA U STARIH PISACA (1. O pravim izvorima rijeke Krke; 2. O vulkanskim bregovima izmeu Topoljskoga slapa i Knina; 3. O Kninu, Konjskom brdu i Vrbniku; 4. O vodama koje se ulijevaju u Kr~u, te o toku ove rijeke do manastira sv. Arkanela; 5. Ruevine Burnuma; 6. Tok rijeke do Rokoga slapa; 7. Tok Krke do Skradinskoga buka; 8. O gradu Skradinu, te nekim navodima starih pisaca koji se tiu mineralogije u Dalmaciii; 9. Glasine u narodu o mineralogiji Dalmacije) 70- 85

ALBERTO FORTIS I NJEGOV PUT PO DALMACIJI Bibliografija o Albertu Forrisu V-XXVII

VELF.TOVANOM GOSI'ODINU OPATU GABRIELU BRUNELLIJU, IZABRANOM PJtOFE SORUDOKTORU PRIRODOI'lSA NA INSTITUTU lJ BOLOGNI O OKOLICI IBENIKA (1 . O gradu ibeniku i njegovu podruju; 2. O knjievnicima i slikarima koji su se rodili i proslavili u XVI stoljeu u ' jezero. Starinski obiaji; 4. ibeniku; 3. ibenska luka i Skradinsko Ribolov 11 jezeru, Litografija i podvodni proizvodi ibenske luke; S. Selo i draga Z/ose/a; 6. Zapaanja o vrsti androsace; 7. O otoiu Sustipancu; 8. O otoku M11rteru; 9. O Tribunju, Vodicama, Prviu, Zlarinu i iirju; 10. jezera Zablae i Morinje; 11. O imun-kolju i Rogozt~ici) 86-114 PUTOVANJE IZ BUDIMA U DRINOPOLJE Sastavio 1553. godine ANTUN VRANI 115-145

PRVI SVEZAK PRESVI)E TLOJ l PREUZVISENOJ GOSPODI ANDRIJI QUIRINIJU, GIROLAMU GRIMANIJU, SEBASTIANU FOSCARINIJU, VrTEZUREFQRMATORU, DOSTO)Ai'.IST\1& Nh'vl SENATORIMA, REFOR!v\ATORIMA SVEUJliSTA UPADOVI NJEGOVOJ PREUZVISENOSTI, GOS PODINU JACOPU MOROSJNIJU, MLE'fACKOM PA TRICIJU O ZAPAANJIMA U OKOLICI ZADRA (1. O otocima Olibu i Silbi; 2. O otoku Mo/atu; 3 . O otoku Ugljanu; 4. O mramornim smjesama od kojih je graen Ug/jat~; S. O gradu Zadru; 6. Hermafroditna drebica; 7. O morskoj razini; 8. O gradu Ninu i okolici; 9. O zadarskoj okolici; 10. Trajanov akvedukt; 11. Biograd ili Alba Maritima; 12. Katel Vrana; 13. O Vrattskom jezeru, o 11jegovu odvodnom kanalu, te o ribare nju; 14. Okamine iz Ceranja, Benkovca i Pod/uga; 15. Ruevine Asserije, sada zvane Podgrae; 16. O ma11i iz Kozlovca; 17. O Ostrovici; 18. O potoku Bribirici i o Morpolai) 3-30 NJEGOVOJ EKSELENCIJI MIWROUJOHNU STVARTU, GROFU OD BUTE ITD, ITD. O OBIAJIMA MORLAKA (1. Podrijetlo Morlaka; 2. Etimologija ovog ime11a; 3. Razliito podrijetlo M orlaka od sta11ovnika obale i otoka, a i izmeu sebe; 4. O hajducima; S. Moralne i obiteljske vrline Morlaka; 6. Prijateljstva i neprijateljstva; 7. Prirodni darovi i vjetine; 8. Praznovjerje; 9. Obiaji; 1O. t enska 11onja; 11. Svadbe, trudt1oe, poroaji; 12. jela; 13. Pokustvo i kolibe; nonja i oruje; 14. Glazba i pjesnitvo; plesovi i igre; 15. Lijeenje bolesti; 16. Pogrebi; XALOSINA PjESANZA PLEMENITE ASAN-AGHINIZE) 31-69

DRUGI SVEZAK VELF.rOVANOM GOSPODINU JOHANU }ACOBU FERBERU, lANU VEDSKOGA MINERALO KOGA DRU TVA, DOPISNOM UNU RAZNIH AKADE.VIIJA I TD.

O OKOLICI TROGIRA (1 . O okruju Trogira; 2. O Bosiljini i o Hilskom poluotoku; 3. O gradu Trogiru i o trogirskom mramoru u starih pisaca; 4. O otoku Ciovu; 5. Rudllik smo/astog asfalta; 6. O lankovitim pri/jepcima; 7. O Trogirskom primorju prema Splitu i o kamenu milonitu; 8. O kodljivim kukcima) 149-165 NjEGOVOJ PREUZVISENOSTI GOSPODINU JOHNU STRANGEU, BRn" ANSKOM POSLA NIKUU PREjASNOj MlefAKOJ REPUBUCI, lANU LONDONSK OGA KRALJEVSKOGA DRU TVA l ORUCIH CLASOVITIH EVROPSKJH AKADEMIJA ITD.

300

301

O OKOLICI SPLITA (1. Opisi slojeva i iiia na rtu Marjanu. Ispravljena Donatijeva greka; 2. O luci, o gradu i o knjiievnoj povijesti Splita; 3. Ruevilte Salone; 4. O planini Klisu i o Mosoru; S. O kraju gdje obitavaju Morlaci izmeu Klisa i Sinja, o dolini Luane, te o ipalo1111 vri/u; 6. O planini Sutini i o mjestima oko nje; 7. O ruevinama Epetiuma i o okaminama u njibovoj okolici) 166-186 VEL.ESTOVAJ.rOM GOSPODINU GlOVANN IJU MARSIU]U, PROftSOitU BOTA.'1l(E NA Svwcn.JSru u PADOVI. 0.11 Klw.J~KOGA o1uJSTvA u Lo.''00:-.11 rro. O TOKU CETINE lU TllURUSA U STARIH PISACA (1. O izl/Orima Cetine; 2. Podzemno putovanje; 3. Morlaki ruak na groblju; 4. Ravnica Pakog polja, Slam hvor, Otok. Ruevine kolonije Aequum; S. O llltiRanskim brduljcima 1 o Krinjskim jnerima. Sinjska sadra; 6. O sinjskoj tvriJvi i o susjedt~om polju; 7. Tok Cetine meilu panorima i njezi"i slapovi; 8. Tok Cetine od Zadvarja do ua; 9. O Polji koj krajini i njronoj vladi; 10. O gradu Omiu. Nepravda to ju je Far/ati 1tanio tim stanovnicima. Njegove zemljopisne greke; 11. O prirodnoj zidini kod Rogo~nice i o Vrulji, Pegumiumu u starih pisaca; 12. O pak/ari ili remori u Latina) 187-2'1 1
NJEGOVOJ PREUZVISF.NOS'II MIIOI\I)IJ DONDF.RI\YjA, PERU IRSKE l 1'0.

Osobine tla ii)lamcnja; Naseljena mjesta na otoku, povijesne napomene 0 njima i ostaci iz starine; Obiaji i praznovierje) 266-270
TRI riSMA OPATA FORTISA jOHNU STRA!';GEU, MINISTRU NJEGOVA BRITANSKOG \JEU

(Pr110 pismo: Neka izviea o Primorskoj Hrvatskoj; Drugo pismo: Primorski dio Morlake gore, Lika i otok Pag; Tree pismo: Openito o otoku Krku; Grad Krk, njegove starine, obiaji i tnik; O ruevinama Fulfiniona; O najvanijim mjestima na otoku; Narav tla na otoku, njegov mramor i njegove okamine; Proizvodi i trgovina otoka Krka) 271-288
CANS1VA U M U:OMA

Kaulo osobnih tmena 289 Kaz~lo umljop.snih naziva 294

FREDERICKU HERVEYJU,

BISKUPU

LON

O PRJMORJU ILl O KRAJ U PARAT HALASSIA U STARIH PISACA (1 . O gradu Makarskoj; 2. Planina Biokova ili Biokovo koja se die nad Makarskom; 3. O zra11im pojavama u Primorju; 4. O moru koje plae Primorje; o njegovoj razini; o ribolovu; S. O naseljenim mjestima dui obale Primorja zapadno i istono od Makarske; 6. Po11ori u Kokoriat, Rastoka jeura, jezero, Desne i rijeka Trebiat; 7. O rijekama Norinu i Neretvi, te o 11hini Ito je one poplavljuju) 2U-243 VEI.ESTOVANOM GOSI'OOilW OPATU LAZZERU SPALLANZANI]U, PROFESORU PRJ
RO!lOPISA NA S\'EUCIUSTU U PA\1jl, 0.11 KlAI.]~')KQGA DRUSTVA U loNDOl'-11, ll'$11nTrA U Boi.OC~11 DRUCIH SI.A~III AKAJ>E.\lljA U EVROPI

O OTOCIMA VISU, PALAGRU21, HVARU J BRACU U DALMATINSKOME MORU, TE O OTOKU RABU U KVARNERU {l. O otocima Visu i Palagndi; 2. O otoku Hvaru; J. O oto/m Brazt; 4. O otoku Rabu u Kvamerskom za/je111t) 244-265 DODATAK: O OTOKU PAGU (0 poloiaju Paga, s nekim geografskim napomenama; O podneblju; O ratarstvu i glavnim proizvodima otoka; 302 303

Albmo foni< 1'\Jr 1'0 OALMAOjl

/ufam[

CGPOELO OOUR GLOBUS, ldav-Jtk. djdamost ZAGREB

Za izdaiNl&.
TOM ISLA V PUSEK

Oprem/l llRONISLAV FAj ON

l.t>ktura lltmda ka:ald

IVO 2ANIC
Naklada s 000

TuaJt
('CP DI:tO, l.lubiJ>~a. 1984.