Sie sind auf Seite 1von 7

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Katedra za Upravno pravo

UPUTE ZA IZRADU SEMINARSKOG RADA

Osijek,2007.

Sadraj 1. UVOD 2. UPUTE ZA IZRADU SEMINARSKOG RADA 2.1.Priprema i sastavljanje rada 2.2.Forma konanog nacrta rada 3. ZAKLJUAK

1.UVOD Sposobnost izraavanja u pisanom obliku od velike je vanosti za pravnu profesiju. Svrha pravnog studija je, izmeu ostaloga, i osposobiti studente za samostalno sastavljanje pisanih radova koji udovoljavaju temeljnim standardima znanstvenog i strunog pisanja u pravnom podruju. Zbog toga studenti tijekom studija trebaju izraditi odreen broj pisanih radova. Obveza je studenta da tijekom svake akademske godine izradi, u sklopu upisanih seminara, najmanje jedan vei pisani rad (seminarski rad). Ove upute pisane su tako da odgovaraju irokom krugu radova koji se na Pravnom fakultetu piu. Mogue je, meutim, da zbog specifinosti pojedinog predmeta ili teme voditelj seminara preporui ili odredi odstupanje od pojedinih pravila iz ovih uputa. U tom sluaju, dakako, vrijedi specifino pravilo - lex specialis derogat legi generali.

2.UPUTE ZA IZRADU SEMINARSKOG RADA 2.1. Priprema i sastavljanje rada Izrada seminarskog rada jedna je od temeljnih obveza studenta koji pohaa seminar. Seminarski radovi ocjenjuju se ocjenama od 1 (nedovoljan) do 5 (izvrstan). Ocjena koju je student postigao iz seminarskog rada uzima se u obzir i kod ispita iz tog predmeta. Budui da je cilj pisanja rada uvoenje u samostalni struni i znanstveni rad, idealno bi bilo da student sam odabere temu ili aktivno sudjeluje u njenom odabiru. Treba izbjegavati teme koje su preiroko ili preusko odreene, a jednako tako nije preporuljivo niti izabrati temu koja je uslijed estog koritenja u seminarima do te mjere iscrpljena da je studentu teko bez ponavljanja mogue dati vlastiti doprinos njenoj obradi. Koritenje tuim seminarskim radovima i prepisivanje ili prepriavanje njihovog sadraja najstroe je zabranjeno. Za pisanje radova iz pravnopozitivistikih disciplina biti e redovito potrebno uz knjige i lanke prikupiti i relevantne propise koji reguliraju materiju koja se tie odabrane teme. Autentian tekst zakona i veeg broja podzakonskih akata moe se nai odgovarajuem slubenom glasilu (Narodne novine-http://www.nn.hr).

2.2. Forma konanog nacrta rada Svrha je seminarskog rada pokazati zrelost u obradi teme, a ne inventivnost u grafikoj obradi i prijelomu konanog teksta. Stoga je prilikom oblikovanja konanog nacrta potrebno u ravnoteu dovesti elju za lijepo oblikovanim radom i potrebu da se u prvi plan stavi sadraj, a ne specifinosti u likovnom oblikovanju rada. Zbog jednostavnosti korekcija, danas je standard da se seminarski radovi sastavljaju na raunalu. to se tie naina isticanja pojedinih dijelova teksta, i ovdje treba paziti na odmjerenost i tedljivu uporabu pojedinih naina isticanja: podcrtavanje i kurziv osnovni su naini isticanja masni tisak ili s p a c i o n i r a n j e valja koristiti samo iznimno, i to iskljuivo za isticanje pojedinih razina naslova i pod naslova.

Preporuujemo da studenti za svoje seminarske radove koriste sljedee parametre: vrsta papira: standardni bijeli A4 papir (bank post ili kopirni, min. 70 g.) margine: po 2.5 centimetara sa svake strane (gore/dolje, lijevo/desno). prored: dvostruki u glavnom tekstu rada, jednostruki u biljekama (fusnotama) vrsta slova: Curier ili Curier New (neproporcionalna vrsta slova koja je po obliku nalik na slova pisae maine) veliina slova: 12 toaka-points (ili 10 cpi-characters per inch, znakova po inu)

U dogovoru s voditeljem seminara mogu se koristiti idrugi tipvi slova. Od proporcionalnih tipova slova (fontova ) ee se susreu Times New Roman (od serifnih fontova) i Arial ( od sanserifnih fontova). Preporuuje se da se u konanom nacrtu rada ne uravnava desna margina (alignment:left) i ne koristi automatsko rastavljanje rijei (hyphenation). Stranice u radu potrebno je obvezatno numerirati. Preporuuje se da se numeracija stranica stavlja u gornjem desnom uglu, u istom tipu i veliini slova. Numeracija se ne stavlja na prvu stranicu, a u numeraciju se ne ukljuuje naslovna stranica. Glavni dio rada numerira se arapskim brojevima (1,2,3 itd.). Ako prije glavnog dijela rada postoji vie stranica uvoda, predgovora, sadraja i slinog, one se zasebno numeriraju malim rimskim brojevima (i,ii,iii,iv itd.).

Poeljni opseg rada iznosi otprilike jedan autorski arak (esnaest standardnih kartica opsega 1800 znakova). Ovisno o temi i nainu obrade, rad moe biti i vei ili manji, ali u pravilu ne bi smio biti krai od 10 (deset) kartica teksta, niti prelaziti opseg od dva autorska arka (32 kartice). U opseg se rauna u pravilu samo glavni dio rada, a ne i dodatne stranice(sadraj, popis literature,normativnih akata i sudske prakse i sl.). Uvod (svrha uvoda je ukazati na aktualnost ili vanost problema, objasniti autorov pristup problemu i izloiti plan itavog rada) i zakljuak (svrha je zakljuka iznijeti autorovu postavku kao osnovni sud o problemu, ukazati na slinosti i razlike s uvrijeenim stavovima te izvesti zakljuke koji iz rada proizlaze) raunaju se u opseg rada. Naslovna stranica rada treba na prvi pogled omoguiti da se lako identificira autor, tema, i svrha rada. Zbog velikog broja studenata i njihovih radova potrebno je u visokoj mjeri standarizirati pojedine elemente naslovne stranice. Elementi naslovne stranice su zaglavlje, srednji dio i podnoje: u zaglavlju stoji naziv fakulteta i naziv katedre u sklopu ijeg je kolegija seminarski rad sastavljen u srednjem dijelu stoji ime studenta i puni naslov rada, ispod ega je naznaka svrhe rada (npr, seminarski rad),ispod toga treba naznaiti ime voditelja seminara/mentora rada u podnoju je mjesto i naznaka vremena nastanka rada (obino godina ili godina i mjesec predaje rada-npr.Osijek,2007.)

Svi elementi na naslovnoj stranici centriraju se kako bi se postigla ravnotea i po horizontalnoj i po vertikalnoj osi. Za naslovnu stranicu koristi se isti tip i veliina slova kao i za glavni dio rada. Samo se naslov rada istie, tako da se pie velikim slovima. Seminarski rad, iako ne mora biti odve dugaak, ve se ubraja u one forme koje po svome opsegu nuno zahtijevaju unutranje strukturiranje da bi bile pregledne i jasne. Kod seminarskih radova nije dovoljno strukturirati rad na uvod, glavni dio i zakljuak, nego je (posebno glavni dio) potrebno razlomiti na vie smislenih cjelina-dijelove, poglavlja i potpoglavlja. Cjeline unutar pojedinih dijelova oznaavaju se brojevima i slovima na sljedei nain: Dijelovi-veliki rimski brojevi Poglavlja-velika slova Potpoglavlja-arapski brojevi

Drugi nain oznaavanj dijelova rada jest onaj koji se slui samo arapskim brojevima, i to tako da najvia cjelina ima samo jedan broj (1.,2.,3. Itd.), a da se cjelinama unutar nje dodaju arapski brojevi odvojeni tokom (tako da se unutar cjeline 1. Nalaze cjeline 1.1., 1.2., 1.3., 1.4. itd., a unutar cjeline 1.3. cjeline 1.3.1., 1.3.2., 1.3.3. itd.)

Biljeke su vaan dio teksta seminarskog rada, a mogu se pisati kao zavrne biljeke (endnotes, biljeke na kraju rada) ili kao biljeke na dnu (podnoju) svake stranice (footnotes, fusnote). Ako se rad pie pisaom mainom, biljeke je mnogo jednostavnije pisati na kraju teksta, meutim, ako se tekst sastavlja na raunalu, uobiajeno je i preporuljivo da se koriste biljeke u podnoju teksta, jer su preglednije. Nema univerzalnog recepta za broj i duinu biljeaka u tekstu. Citiranje u znanstvenim i strunim radovima slui tome da se itatelja upozna s izvorima s kojima se autor sluio pri sastavljanju svog rada te da im na brz i pouzdan nain omogui pronalaenje citiranog mjesta. Citat takoer razluuje misli i ideje autora od misli i ideja drugih. Dok postoji mnogo naina i stilova citiranja, dotle je jedno pravilo isto i nepromjenjivo kod svih: tekst mora uvijek jasno naznaivati gdje prestaju stavovi autora i poine iznoenje tuih stavova. Citira se na razliite naine, ovisno o mjestu i funkciji navoda. Moe se razlikovati tri osnovne vrste citiranja: potpuni citat - sadri sve bitne elemente koji su potrebni za identificiranje izvora na koji se upuuje,u pravilu se koristi u popisima literature (bibliografiji) uz rad i/ili pri prvome pojavljivanju izvora ia kojeg se citira u biljekama rada skraeni citat sveden je na minimalne elemente koji omoguuju identificiranje izvora o kome je rije,definira se uz potpuni citat u popisu literature ili pri prvome pojavljivanju citiranog izvora ponovljeni citat upuuje na isto ili razliito mjesto u djelu koje je ve citirano, koriste se posebni signali kao to su ibid., cit. i op.cit.

3.ZAKLJUAK Svrha ovih uputa je da doprinese ujednaavanju opih formalnih uvjeta za studentske pisane radove i pomogne studentima u njihovoj pripremi i pisanju. Teite ovih uputa nije na sadraju rada, koji ovisi o odabranom predmetu i temi, ve na opim metodolokim pravilima za pripremanje radova i na oblikovanju i opremanju studentskih radova. Standarizacija temeljnih formalnih elemenata trebala bi omoguiti da se mentori studentskih radova pri pomaganju studentima i ocjenjivanju njihovih radova mogu usredotoiti na sadraj rada, ne troei svoj trud i vrijeme da svaki puta iznova studente upuuju u osnovna pravila metode znanstvenog i strunog pisanja. Paljivo itanje ovih uputa pomoi e njihovim itateljima da se uvedu u ono to mnogi smatraju vrhuncem znanstvenog i strunog rada-u pisanje radova i studija koji udovoljavaju osnovnim standardima svoje discipline. Nadamo se da niti onima koji su djelomino ili u cijelosti ovladali tom vjetinom ove upute nee biti sasvim nekorisne, barem zbog njihovog nastojanja da doprinesu standardizaciji i harmonizaciji sada dosta neujednaenih elemenata. Ako ovi osnovni ciljevi budu postignuti, ove su upute ispunile svoju svrhu.

Das könnte Ihnen auch gefallen