Sie sind auf Seite 1von 8

Nuklearni rat i letjelice u drevnoj Indiji

Objavila Jive dana Kol 21, 2012 u Alternativa ostalo | 0 komentara

Svjedoanstva o posjetiteljima s drugih planeta Klinasto pismo o svemirskim brodovima udesno oruje iz prapovijesti i nevjerovatni opis uasnog rata Jesu li tona svjedoanstva iznijeta u drevnom indijskom epu Mahabharata? Zanimljivi fragmenti Biblije, Kurana, ,Popol Vuha, Kabale, Gilgamea i drugih svetih knjiga i epova, godinama ve zbunjuju znanstveni svijet i istraivae drevne prolosti. Kada se ovome pridrue i zbunjujua arheoloka otkria, slika dobija jo nerazumnije boje i dimenzije. Jeli naa planeta bila domain gostima iz Svemira? Pretpostavka da su Zemlju posjetila nepoznata razumna bia nije ni nezamisliva, niti odstupa od priznatih naela prirode kae poznati njemaki novinar i istraiva Ernst von Khuon. Potpuno je zamislivo da su razumna bia na nekim drugim planetama mnogo razvijenija nego ljudi na naoj Zemlji, da su davno prije nas poela letjeti Svemirom i u prapovijesti se spustila na Zemlju. Svako tko ima malo mate moe to zamisliti.

Kineska istraivanja i zagonetne poruke

Ako je vjerovati kineskim izvorima, 1938. Godine, arheolog Chi Pu Tei doao je do zanimljivog otkria. Te godine je taj kineski arheolog u peinama Bairan-Kara-Ula na Tibetu, pronaao niz grobova u kojima su se nalazili neobino mali kosturi velikih lubanja (poput onih otkrivenih u Tennesseiju i Kentucky-ju). Zidovi peina bili su ukraeni astronomskim i svemirskim crteima zvijezda, planeta sunevog sistema i ljudi u skafanderima! Meutim, po svoj prilici, sve to ne bi izazvalo interes znanosti, jer su slina nalazita otkrivana i u drugim dijelovima svijeta, da nije, navodno, bilo pronaeno i 716 ploa okruglog oblika, debljine dva centimetra, koje su bile ispisane nepoznatim klinastim pismom! Profesor Tsum Um Nui, sa Akademije za prapovijest u Pekingu, uvaeno i priznato ime znanosti, deifrirao je tek 1962. godine neke od zapisa sa neobinih ploa. Rezultate svoje upornosti Tsum Um Nui je objavio godinu dana kasnije pod naslovom: Klinasto pismo o svemirskim brodovima. Prema prijevodu kineskog profesora, specijalista za prapovijest, na ploama je, izmeu ostalog, pisalo: ,,Sletjeli smo sa neba naim letjelicama. Nai mukarci, ene i djeca, skrivali su se deset dana u peinama. Kad su mjetani, konano, shvatili nae znakove, razumjeli su da imamo miroljubive namjere Dakako, djelo Tsum Um Nuia, izazvalo je istinsku senzaciju u znanstvenim krugovima, ali su nakon dva kritika osvrta u njemakom Das wegetarische Uniwersum i sovjetskom Sputniku , kineski arheolozi prestali govoriti o ploama i svemirskoj katastrofi od prije vie od 12000 godina! Zbog ega? Da li samo zbog kritike njemakih i sovjetskih znanstvenika? Ili je posrijedi neki drugi, vaniji razlog?! Inae, strpljive ekipe areheologa koje ve godinama istrauju po azijskom kontinentu, do danas su otkrile veliki broj nalazita, koja su jo uvijek obavijena koprenom misterije.

Eskimi u Kini U dungli, pored rijeke Gange, istraivai su 1921. godine otkrili ruevine fantastinog grada Mohenjo-Dara. Izvjetaj arheologa je vie nego zbunjujui: Mohenjo- Daro je nekad bio cvjetajui grad. Izgleda kao da je potekao sa nekog crtaeg panoa nepoznatog futuristikog arhitekta. Zauuje potpuno odsustvo uobiajene istonjake ornamentike. Ne zna se tko ga je izgradio. Teoretski on se ne bi trebao nalaziti na tlu Indije

Kada se ovjek kree kroz Mohenjo-Daro ima utisak da se kree dananjim ulicama gradske etvrti bilo kojeg grada na Zapadu. Taj utisak stvaraju prostrane graevine kojima nedostaje bilo kakav ukras i koje su iskljuivo funkcionalne! Do nita manje zanimljivog i zbunjujueg otkria doao je i doktor Weidenreich 1913. godine. On je u peinama Chou-Kou-Tien, nedaleko od Pekinga otkrio nekoliko lubanja i kostura, ali to ne bi izazvalo nikakvu senzaciju da jedna lubanja nije pripadala europejskom tipu ovjeka, druga nekoj mladoj eni sa neobino uskom glavom malezijskog tipa, a trea je imala izrazite osobine Eskima! Doktor je bio vie nego zbunjen pa je umjesto uobiajenog izvjetaja napisao samo nekoliko rijei: Kako su Europljani i Eskimi dospjeli u Kinu prije nekih trideset hiljada godina? ime?! Od 1913. godine, pa do danas, nitko nije uspio odgovoriti na ova zanimljiva pitanja. Godine 1959. godine, kineski profesor dr Chou Ming Chen, pronalazi u pustinji Gobi savren otisak jednog rebrastog dona, ija je starost procijenjena na -milion godina! I jedan metalni pojas iz grobnice kineskog generala Zhou-Chua (265. 316. g.n.e.) predstavlja nita manju misteriju. Detaljnom analizom je utvreno da je pojas nainjen od 10 posto bakra, pet posto mangana i 85 posto aluminija! Meutim kako je u svijetu poznato, aluminij je prvi kemijskom metodom dobio znanstvenik Oersted 1825. godine!

Znai li to daje elektroliza u staroj Kini bila poznata jo prije 17. stoljea, ili postoji neki drugi nain dobijanja aluminija, koji je nepoznat suvremenoj znanosti?! Ipak, najvie zbunjuje jedna pria zabiljeena u mnogim rukopisima drevne Kine. Po njoj je car Qin-Shi (259. 210. p.n.e) imao neobino ogledalo koje je moglo osvijetliti kosti i unutranje organe ljudskog

tijela! Rendgenski zraci u drevnoj Kini?! Upravo tako! Magino ogledalo je, kao i suvremeni fluoroskop, koriteno isljuivo u medicinske svrhe za dijagnozu bolesti! Teng Mu, znanstvenik iz vremena dinastije Sung, vrlo logino sumira miljenja kineskih uenjaka o univerzalnosti ivota: Koliko bi bilo nerazumno pretpostaviti da osim Zemlje i neba, koje mi moemo vidjeti, ne postoji nijedno drugo nebo i nijedna druga Zemlja! Prastari stanovnici azijskog kontinenta izvanredno su poznavali i tajne svemira.

Vimane letjelice polubogova

Drevne Vede sasvim su odreene u pogledu ivota na drugim planetama. Uenjaci iz raznih krajeva svijeta, paleontolozi, arheolozi, egzebiolozi, ak i najpoznatiji konstruktori svemirskih brodova, ve godinama prouavaju Mahabharatu, najvei herojski ep Indije, pokuavajui proniknuti u njegove tajne poruke. U ljeto 1974. godine, u sovjetskom asopisu Tehnika malaoi, objavljen je vrlo zanimljiv osvrt. ,,Folklorna zbivanja i pojmovi kae se u sovjetskom asopisu ne privlae panju istraivaa zbog toga to se esto ne mogu identificirati s neim realnim. Takvi su, na primjer, opisi vimana, leteih strojeva bia s drugih planeta, detaljno opisani u tim drevnim spisima, o kojima se neto ozbiljnije poelo razmiljati tek pri pojavi prvih aviona. Za neke znanstvenike vimane predstavljaju dokaz o visokom stupnju razvoja starih naroda koji su gospodarili nebom, za druge je to zapis posjeivanja inteligentnih bia iz svemira u obliku paleokontakta, a za ostale je to samo mit. Veliki junaki ep Ramajana koji sadri oko 24 tisue dvostiha od po 32 sloga podijeljenih u sedam knjiga, donosi vrlo detaljne opise vimana nebeskih koija ili letjelica ije pogonske motore pokree neka bijelo-ukasta tekuina, vjerojatno neka vrsta benzina ili iva.

Izgled i pokretljivost vimana Veliina vimana bila je impozantna. U Ramajani i Drona-Parvatyju sedmoj knjizi velikog junakog vedskog epskog spjeva Mahabharate vimana je opisana kao letei stroj kupolasta oblika velik poput kue. Vimana je imala dvije etae, prozore i kupolu sa iljkom koji je vjerojatno bio antena. Vimane su mogle letjeti odozdo prema gore i odozgo prema dolje te naprijed i natrag, ovisno o poloaju mlaznog motora koji je proizvodio snaan pogonski vjetar. Prema njihovu izgledu bili su, kako stoji u vedskom spisu NatyaSastra, izgraeni brojni kupolasti hramovi na tlu Indije. Te su pretpovijesne letjelice, koje se u Mahabharati spominju etrdesetak puta, imale zavidne manevarske mogunosti. Mogle su letjeti na velikim visinama te u kratkom vremenu prevaljivati ogromne udaljenosti, ali po potrebi i mirovati u zraku. Vimane su u letu sjajile poput sunca, a pri polijetanju i slijetanju stvarale su stranu tutnjavu. One su mogle letjeti brzinom vjetra, a neke i brzinom uma. U letu na veoj visini isputale su melodian zvuk i pravile su glasnu buku u vrijeme odmora. Prilikom kretanja vimana po tlu njihovi su kotai ostavljali tragove. uvale su se u posebno graenim prostranim graevinama (hangarima) zvanim na sanskrtu Vimana Griha.

Upravljanje Upravljanje vimanama bilo je vrlo sloeno i zahtijevalo je veliko znanje i umijee koje se stjecalo dugotrajnom obukom. Vimana je, upravljana vjetim rukama pilota, mogla putovati na manjim visinama slijedei trag ptica, nebeskim svodom visoko iznad oblaka, ali i na znatno veim visinama po stazama kojima su putovali polubogovi. S njih su se golema oceanska prostranstva doimala kao maleni bazenii ispunjeni vodom. S tih visina moglo se iz vimana vidjeti kopno oko oceana te ua velikih rijeka koje se u njih ulijevaju. U velikom junakom spjevu Ramayani zapisano je o letu vimana sljedee: Na Raminu zapovijed podigla se velianstvena nebeska koija uz strahovitu tutnjavu prema ogromnom oblaku A na jednom drugom mjestu u tom spjevu pie: Bhima je letio svojom vimanom na nekoj golemoj zraci koja je sjajila Poput sunca i stvarala je buku poput strane grmljavine za oluje. Ovi ivopisni drevni opisi leta vimana neodoljivo podsjeaju svakoga tko ih paljivo proita na danas svima dobro poznat fascinantan prizor uzleta i leta neke suvremene mlazne ili raketne letjelice.

Letei gradovi U iroj javnosti manje poznatom vedskom spisu Sabha-Paryanu opisuju se, uz vimane, i ogromni sjajni letei gradovi koji lakoom lebde nebom. Sjajili su poput srebra, a u njima je bilo mnogo hrane, vode, raznovrsnih pia i svih ostalih ivotnih potreptina te razliitog obrambenog oruja velike razorne moi. U njih se moglo smjestiti i do tisuu osoba. I u Mahabharati se takoer nalaze slini opisi leteih gradova koji su se sami mogli pokretati i podizati visoko u nebo te sputati na zemlju. Na njima su bila ogromna vrata kroz koja su mogle ulijetati i izlijetati manje letjelice (vimane). Vrlo plastian i danas svakome posve razumljiv opis asurskog leteeg grada iz Mahabharate, koji veoma podsjea na neke suvremene opise ogromnih NLO-a, glasi: A na povratku preda mnom se stvori predivan grad koji sebe sama pokree. Bljetav i sjajan poput vatre i sunca, prepun dobara raznolikih, prepun sree, bez tuge i bolesti Lebdei grad, sjajan i blistav poput sunca, kretao se uvijek u eljenom smjeru. Uspjeno se branio zahvaljujui darovima od sinova Ditinih dobivenim. as je nestajao u njedrima Zemljinim, as se skrivao u daljinama nebeskim, as je dolazio postrance, as bi nestajao u vodu uronjen. Najzad ga strijele moje eljezne i otre razbie u komadie, i ruevine tog grada asurskog na zemlju popadae. Iz ovog i njemu slinih ivopisnih opisa u starodrevnim vedskim tekstovima nije teko zakljuiti da se u njima oito opisuju arhainim jezikom i stilom ogromne orbitalne svemirske stanice ili vrlo veliki matini brodovi nekih tehniki vrlo naprednih civilizacija. Oni bi, orbitirajui oko Zemlje, nestajali iz vidokruga iza horizonta da bi se nakon nekog vremena opet izdigli iznad horizonta te opet postali vidljivi, to je arhainim stilom vrlo uspjeno opisao autor tih stihova. Brahmastra nuklearo oruje Gotovo identian sluaj je i sa spominjanjem brahmastre, nebeskog oruja, koje znanstvenici nisu mogli, a ni htjeli, shvatiti sve do polovine ovog stoljea. Vjerovatno je prvu paralelu izmeu tog udesnog oruja i atomske bombe, povukao profesor Openheimmer, kada je, poraen njenim djelovanjem, naglas itao odlomke iz indijskog epa Mahabharate o; svjetlosti koja je tisuama puta jaa od Sunca. Prema nekim arheolokim nalazima, pretpostavlja se, da nai preci nisu ratovali iskljuivo maevima, kopljima i strijelama! Zato su, na primjer, ruevine glavnog grada Hetske drave, Hattusasa, istopljene u veoj mjeri nego to je to sluaj sa poarima?! Zato na granitnim zidovima irskih tvrava Dundalk i Ekos, postoje tragovi neobino jakog topljenja? !

Mark Twain je, putujui 1867. godine po Bliskom i Srednjim istoku, opisao ruevine Babilonske kule: Bilo je osam kula, od kojih dvije danas stoje ogromne graevine od opeka, presjeene napola od potresa, spaljene i do pola istopljene munjama razgnjevljenog boga Babilonskom kulom obino se naziva babilonski zikurat, ogromna sedmokatna graevina s opsegom temelja od oko 360 i visinom od 90 metara. Ostaci zikurata raskopani su tek pred Prvi svjetski rat. Mark Twain je oito imao u vidu ruevine kupole hrama u Borsipi, nekoliko kilometara od Babilona. Te ruevine su istopljene ne samo izvana nego i iznutra. Areheolog i istraiva drevnih kultura E. Seron. zabiljeio je u svoj dnevnik: Ne moe se nai objanjenje za tako ogromnu temperaturu, koja je ne samo usijala, nego i istopila stotine peenih opeka, spalivi itavu konstrukciju kule, koja se pretvorila u kompaktnu masu slinu istopljenom staklu Prije nekoliko godina, u Indiji je pronaen jedan radioaktivni kostur, ija je radioaktivnost bila deset puta vea od normalne razine. Nije li to jo jedan pokazatelj da su sanskritski tekstovi o nuklearnom ratu u prapovijesti moda istiniti?! Povrina pustinje Gobi, nedaleko od jezera Lob Nor, prekrivena je staklastim pijeskom koji je nastao nakon nedavnih nuklearnih pokusa u Kini. Ali, ta ista pustinja ima izvjesna podruja sa slinim staklastim pijeskom, koji tu lei ve tisuama godina. to je to toliko mono i zagonetno prouzrokovalo tako paklenu vruinu, koja je u prapovijesno doba istopila pustinjski pijesak? Uzrok topljenja ostao je do dananjeg dana zagonetan. Da li se on moe nai u legendama drevnih azijskih naroda? Vede puno vie od mitova i legendi Definitivno najinteresantnije i najopirnije informacije o letjelicama i nuklearnom oruju nalaze se u drevnim vedskim spisima i epovima. U njima je meu ostalim opisano kako su se za lansiranja i za obranu od tog drevnog nuklearnog oruja koristile mantre ili posebno izgovorene rijei moi koje su djelovale na suptilnijoj razini. Brahmastra se mogla precizno usmjeriti na eljeni cilj bez velikih popratnih posljedica za okolinu. Takoer se mantrama mogla i opozvati. Umijee vojne vjetine i koritenje mantri u njene svrhe je opisano u tisuama godina staroj Dhanur Vedi. Evo kako Mahabharata opisuje udesno oruje brahmastru: Tada Rama pusti strijelu neobranjive moi, Uasnu, smrtonosnu I ta dalekometna strijela Zapalila je monog rakasu I koije sa konjskom zapregom, Potpuno zahvaene plamenom.

Raspadae se na pet prirodnih elemenata Njegove kosti, meso i krv ne izdrae. Spalilo ih je oruje.. . Ni pepeo ne ostade od njih