You are on page 1of 31

DUKLJANSKO - ZETSKO - CRNOGORSKI VLADARI

Arhont PETAR, arhont Duklje, IX vijek TUGEMIR, X vijek (po Popu Dukljaninu) HVALIMIR, X vijek, sin Tugemirov PETRISLAV, sin Tugemirov DRAGOMIR, unuk Tugemirov, X vijek MIROSLAV, unuk Tugemirov, X vijek VLADIMIR, (Vladimir Dukljanski), 997 1016, sin Petrislavov STEFAN VOJISLAV, osniva dinastije Vojislavljevia (1018 1043) ena Stefana Vojislava sa sinovima od kojih se izdvaja MIHAILO (1043 1046) MIHAILO VOJISLAVLJEVI (1046 1082). Po Dukljaninu naslijedio ga je brat Radoslav, a ne sin Bodin BODIN VOJISAVLJEVI (1081 1101) MIHAILO, Bodinov sin DOBROSLAV, KRALJ, Bodinov polubrat KOOPAR, 1101 1102, Bodinov brat VLADIMIR, 1102 1114, Bodinov sinovac JAKVINTA, Bodinova ena, truje Vladimira i dovodi sina orija ORIJE (1114 1118), Bodinov sin GRUBEA (1118 1125) ORIJE, ponovo (1125 1131), Bodinov sin GRADIHNA (1131 1141) RADOSLAV (1141 - ?), sin Gradihne MIHAILO, potonji vladar Duklje

(1189. pad Duklje pod vlast Rake. Duklja postaje "drava" u dravi)

Braa BALII 1356 60: URA, BALA II i STACIMIR (umro 1372) URA BALI (1360 1378), utemeljiva dinastije Balia BALA II BALI (1378 18.9.1385) URA II STRACIMIROVI BALI (1385 1403) BALA III BALI (1403 1421, uoi smrti, Bala III svoju zemlju ostavlja u naslijee srpskom. despotu Stefanu Lazareviu, svome ujaku). Do 1435 stiu se potomci Radia Crnojevia, ura i Lje (Aleksa) da bi dinastiku vlast nove crnogorske dinastije Crnojevia uvrstio Stefan, Stefanica STEFAN (STEFANICA) CRNOJEVI, 1451 1465, osniva dinastije Crnojevia IVAN CRNOJEVI (1465 1490) URA CRNOJEVI (1490 1496)

(1499. pad Donje Zete pod Turcima i uskoro period Principata i Vladikata, "teokratske" vlasti vladika iz raznijeh plemena)

DANILO EPEV PETROVI (1697 1735), utemeljiva dinastije Petrovi Njego SAVA PETROVI (1735 1750) VASILIJE PETROVI (1750 1756) EPAN MALI (1767 22.9.1773) VLADIKA SAVA PETROVI (1773 1781) PETAR I PETROVI (SVETI PETAR CETINJSKI 1782 1830) PETAR II PETROVI NJEGO (1830 1851) KNJAZ DANILO (1851 1860) KNJAZ/KRALJ NIKOLA I (1860 1918)

(Smru kralja Nikole 1921. g. na crnogorski prijesto stupa knjaz-kralj Danilo koji se odrie prijestolja u korist sinovca MIHAILA, potonjega crnogorskoga kralja. Umjesto maloljetnoga kralja Mihaila, "vlast" vri kraljica Milena. Meutijem, njihovo vladarstvo se odvija u egzilu, poto je crnogorska drava ve prisajedinjena 1918. g.) Ovi pregled dukljansko zetsko crnogorskijeh vladara uraen je prema Enciklopediji Jugoslavije (izdanje JLZ, Zagreb 1984. g. a za dukljansko zetsko doba prema dr Dragoju ivkoviu Istorija crnogorskog naroda, Cetinje 1989. G Meutijem, Ljetopis Popa Dukljanina daje drugaiji i podrobniji redosljed dukljanskijeh vladara koji glasi:

DUKLJANSKI VLADARI prema LJETOPISU POPA DUKLJANINA

Kralj SVETOPELK (BUDIMIR) Kralj SVETOLIK (Svetopelkov sin) Kralj VLADISLAV (Svetolikov sin) Kralj TOMISLAV (Vladislavov brat) Kralj SEBESLAV (Tomislavov sin) RAZBIVOJ i VLADIMIR (Sebeslavovi sinovi) Kralj HRANIMIR (Vladimirov sin) Kralj TVRDOSLAV (Hranimirov sin) Kralj OSTRIVOJ (Tvrdoslavov neak sinovac) Kralj TOLIMIR (Ostrivojevov sin) Kralj PREDISLAV (Tolimirov sin) Kralj KREPIMIR (Predislavov sin) Kralj SVETOZAR (Krepimirov sin) Kralj RADOSLAV (Svetozarov sin) Kralj ASLAV (Radoslavov sin) Kralj BELO (Radoslavov unuk i Pretislavov sin) Kralj PRELIMIR (Belov unuk i Tjeimirov sin) Kralj LEGET (Prelimirov sinovac i vanbrani Kreimirov sin) Kralj SILVESTER (Prelimirov unuk i Boleslavov sin) Kralj TUEMIR (Silvestrov sin) Kralj HVALIMIR (Tuemirov sin) Kralj PETRISLAV (Hvalimirov sin) Kralj VLADIMIR (Petrislavov sin, poznat kao Sveti Vladimir Dukljanski) Kralj DOBROSLAV (Petrislavov sinovac, Dragomirov sin) Dobroslavova ena kraljica i najstariji sin knez GOJISLAV KRALJ MIHALJA MIHAILO (Dobroslavov sin) Kralj RADOSLAV (Mihailov brat) Kralj BODIN (Mihailov sin) Kralj DOBROSLAV (Radoslavov sin) Kralj VLADIMIR (Mihailov unuk) Dalji redosljed prema Ljetopisu Popa Dukljanina istovjetan je sa citiranijem redosljedima Enciklopedije i ivkoviceve Istorije crnogorskog naroda i izgleda ovako:

ORE Bodinov GRUBIA Ponovo ORE GRADIHNA

RADOSLAV MIHAILO

CRNOGORSKE VLADIKE

Ovi neprekidni niz od 1220. Do 1920, broji, raunajui i koadutore iz 1591.goda 45 crnogorskijeh vladika, bez crnogorskijeh nadbiskupa (JLZ Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb 1984.tom 3.str.146-147. D.Vuksan, Katalog zetskih i crnogorsko-primorskih episkopa,Zapisi 1935).

ILARION GERMAN NEOFIT JEVSTATIJE MIHAILO I ANDRIJA JOVAN MIHAILO II JEFTIMIJE ARSENIJE DAVID TEODOSIJE JOSIF VISARION I PAHOMIJE I VAVILA GERMAN II PAVLE VASILIJE I NIKODIM ROMIL MAKARIJE RUVIM I PAHOMIJE II GERASIM VENIJAMIN NIKANOR i STEVAN RUVIM II BOLJEVI MARDARIJE I KORNEANIN II RUVIM III VELJEKRAJSKI VISARION III SAVA (SAVATIJE) I KALUEROVI

1220 - 1242 (za koga se zna da je bio drugi vladika) 1250 - 1270 1270 - 1278

1293 - 1305 1305 - 1319 - 1405 1405 1417 1435 (prije 1446) 1453 1452 1485 - 1491 1493 1495 (pominje se u Oktoihu 1494) - 1520 1530 (bio na Ohridskom saboru 1532) 1540 1530 1559 1560 1561 1569 1575 1582 1591 1591, koadutori po D.Vuksanu 1593 1636 1636 1647 1659 1673 1685 (Niifor Dui ubacuje Vasilija II bez datuma njegova vladikovanja) 1685 1692 1694 1697....iz Oinia

DANILO EPCEV PETROVI SAVA PETROVI VASILIJE PETROVI PETAR I PETROVI PETAR II PETROVI NIKANOR IVANOVI ILARION ROGANOVI VISARION LJUBIA MITROFAN BAN

1697 1735 1735 1781 1750 1766 za nasljednika je bio odredio Arsenija Plamenca, ali je mitropolitska stolica i dalje pripala kui Petrovia 1782 1830 1830 1851 1851. Iguman i arhimandrit,a vladika od 1858 1860 1860 1882 1882 1884 1884 1920

CRNOGORSKI SENAT

GLAVARSTVO SENATA

Predsjednik IVAN IVANOVI VUKOTI (2.9.1831 pa do januara 1834.); Potpresjednik MATIJA VUIEVI (2.9.1831. do kraja 1834); Predsjednik PERO TOMOV PETROVI (od 3.9.1837. do 1.12.1853); Potpresjednik ORIJE SAVOV PETROVI (od 3.9.1837. do 1853); Predsjednik ORIJE SAVOV PETROVI (od 1.12.1853. do 1857); Potpresjednik vladika NIKANOR IVANOVI (od marta do aprila 1857); Predsjednik veliki vojvoda MIRKO PETROVI (1857-1867); Predsjednik vojvoda BOO PETROVI (1867-1878).

CRNOGORSKE VLADE, MINISTARSTVA I MINISTRI

PREDSJEDNITVO CRNOGORSKE VLADE (PREDSJEDNICI MINISTARSKOGA SAVJETA) MINISTARSTVO VOJNO MINISTARSTVO INOSTRANIH DJELA MINISTARSTVO PRAVDE MINISTARSTVO PROSVJETE I CRKVENIH DJELA MINISTARSTVO UNUTRANJIH DJELA MINISTARSTVO FINANSIJA I GRAEVINA

Podaci navedeni po St. Stanojevi, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaka, knj. IV, Beograd 1929, 911-917.

PREDSJEDNITVO CRNOGORSKE VLADE


(PREDSJEDNICI MINISTARSKOGA SAVJETA)

Vojvoda Boo Petrovi Njego (8.3.1879. 6.12.1905) Lazar . Mijukovi (6.12.1905. 11.11.1906) Marko Radulovi (11.11.1906. 19.1.1907) Andrija Radovi (19.1.1907. 4.4.1907) Dr Lazar Tomanovi (4.4.1907 2.4.1909. kao i u periodima: 2.4.1909 24.1.1910, 31.3.1910 1.9.1910, 10.8.1911 6.6.1912, bez portfelja) Mitar Martinovi (6.6.1912 25.4.1913; dok je bio na ratistu zastupa ga Duan Vukoti) Janko Vukoti (25.4.1913 12.4.1914. 27.8.1915) (kada je bio na ratitu zastupali su ga Risto Popovi od 4.7.1914. i u vremenu 27.8.1915. do 20.12.1915, a zatijem Mirko Mijukovi od 21.9.1915) Lazar Mijukovi (20.12.1915 29.4.1916) Andrija Radovi (29.4.1916 4.1.1917) Milo Matanovi (4.1.1917 4.1.1917) Evgenije Popovi (29.5.1917 17.2.1919) Jovan S. Plamenac (17.2.1919. do smrti Nikole I, 1.3.1921)

MINISTARSTVO VOJNO
Vojvoda Ilija Plamenac (8.3.1879. 6.12.1905) Brigadir Janko Vukoti (6.12.1905. 11.11.1906) Komandir Danilo Gatalo (11.11.1906. 19.1.1907) Andrija Radovi, zastupao (19.1.1907. 4.4.1907) Brigadir Mitar Martinovi (4.4.1907. 1.9.1910) Brigadijer Ivo urovi (1.9.1910. 19.7.1911) Marko ukanovi (19.7.1911. 10.8.1911) Brigadijer Janko Vukoti (10.8.1911. 0 6.6.1912) Brigadijer Mitar Martinovi (6.6.1912. 25.4.1913; dok je na ratitu zastupa ga Duan Vukoti)

Divizijar serdar Janko Vukotic (25.4.1913. 12.4.1914. 3.7.1915; dok je na ratitu zastupa ga Risto Popovi od 4.7.1914) Brigadijer Maan Boovi (3.7.1915. 27.8.1915. i 27.8.1915. 20.12.1915) Brigadijer Radomir Veovi (20.12.1915. 29.4.1916) Brigadijer Milo Matanovi (29.4.1916. 4.1.1917. i od 4.1.1917. 29.5.1917) Nikola Hajdukovi (zastupa 29.5.1917. do 17.2.1919) Divizijar Milutin Vuini (17.2.1919. do smrti kralja Nikole 21.3.1921)

MINISTARSTVO INOSTRANIH DJELA


Vojvoda Stanko Radonji (8.3.1879 1.10.1889) Vojvoda Gavro Vukovi (1.10.1889 1890 kao upravitelj i zamjenik i kao ministar od 1890. Do 6.12.1905) Lazar Dj. Mijukovi (6.12.1905 11.11.1906) Marko Radulovi (11.11.1906 19.1.1907) Andrija Radovi (19.1.1907 4.4.1907) Lazar Tomanovi (4.4.1907 2.4.1909. i od 2.4.1909. 10.8.1911) Duan Gregovi (10.8.1911 6.6.1912) Brigadijer Mitar Martinovi, zastupa (6.6.1912 25.4.1913) Petar Plamenac (25.4.1913 27.8.1915) Janko Vukoti (27.8.1915 20.12.1915; dok je na ratitu zastupa ga Mirko Mijukovic od 21.9.1915) Lazar Mijukovi (20.12.1915 29.4.1916) Andrija Radovi (29.12.1915 29.4.1916) Milutin Tomanovi (4.1.1917 29.5.1917) Evgenije Popovi (29.5.1917 17.2.1919) (u vremenu odsustva zastupa ga dr. Pero o od kraja 1918 do 17.2.1919) Jovan S. Plamenac (17.2.1919. do smrti kralja Nikole 1.3.1921)

MINISTARSTVO PRAVDE
Vojvoda Boo Petrovi Njego (8.3.1879 1893) Dr Valtazar Bogii (1893 22.11.1899) Dr Lujo Vojinovi, v.d. ministra (1899 21.4.1903) Milos . auli (21.4.1903 19.9.1904) (prvo kao upravitelj, a zatijem kao v.d. ministra) Vojvoda Boo Petrovi Njego (19.9.1904 6.12.1905 kao zastupnik ministra) Milo Doi (6.12.1905 11.11.1906) Milosav R. Raievi (11.11.1906 19.1.1907) Gavrilo M. Cerovi

(19.1.1907 4.4.1907) Dr Lazar Tomanovi 4.4.1907 2.4.1907) Dr Sekula Drljevi (2.4.1907 24.1.1910) Pero Vukovi, zastupa (24.1.1910 24.1.1910) Dr Lazar Tomanovi, zastupa (31.3.1910 10.8.1911) Milo Doi (10.8.1911 6.6.1912) Duan Vukoti (6.6.1912 25.4.1913) Ljubomir A. Brki (25.4.1913 20.12.1915) Marko Radulovi (20.12.1915 29.4.1916) Janko Spasojevi (29.4.1916 4.1.1917) Dr Stania Ili (4.1.1917 29.5.1917) Veljko Milievi (29.5.1917 2.9.1917) Dr Pero o (zastupa od 2.9.1917. do smrti kralja Nikole 1.3.1921)

MINISTARSTVO PROSVJETE I CRKVENIH DJELA


Vojvoda uro Cerovi (8.3.1879 1880) Ljubomir P. Nenadovi (1880) Vojvoda uro Cerovi (zastupa 1880 1883) Mitropolit Visarion Ljubia (1883 14.4.1884) Mitropolit Mitrofan Ban (zastupa 14.4.1884 21.9.1885) Jovan Pavlovi (21.9.1885. do kraja 1887 upravitelj, zamjenik; a kao ministar od 1887 do 6.4.1894) Vojvoda Simo Popovi (1896 21.5.1903) Vojvoda Gavro Vukovi (zastupa 21.5.1903 6.12.1905) Milo Doi (zastupa 6.12.1905 11.11.1906) Milosav B. Raievi (11.11.1906 19.1.1907) Gavrilo Cerovi (19.1.1907 4.4.1907 kao zastupnik) Jovan S. Plamenac (4.4.1907 2.4.1909) Dr Sekula Drljevic (2.4.1909 24.1.1910, kao zastupnik) Pero Vukovi (24.1.1910 1.8.1911) Filip Jergovi (1.8.1911 10.8.1911) Milo Doi (10.8.1911 6.6.1912, kao zastupnik) Jovan S. Plamenac (6.6.1912 25.4.1913, zastupnik) Mirko Mijukovi (25.4.1913 12.4.1914)

Gavrilo M. Cerovi (12.4.1914 20.12.1915) Marko Radulovi (20.12.1915 29.4.1916) Pero Vukovi (29.4.1916 4.1.1917) Milutin Tomanovi (4.1.1917 29.5.1917, kao zastupnik) Dr Pero o (2.9.1917 172.1919) Pero Vukovi (17.2.1919 19.12.1919) Dr Pero o (kao zastupnik od 29.8.1919 do smrti kralja Nikole 1.3.1921)

MINISTARSTVO UNUTRANJIH DJELA


Vovjoda Mao Vrbica (8.3.1879 1884) Vojvoda Boo Petrovi Njego (1884 6.12.1905) Labud Gojni (6.12.1905 3.4.1907) Mihailo Ivanovi (11.11.1906 3.4.1907) Vojvoda Laki Vojvodi (4.4.1907 2.4.1909) Jovan S. Plamenac (2.4.1909 24.1.1910) Dr Lazar Tomanovi (24.1.1910 31.3.1910) Jovan S. Plamenac (31.3.1910 30.8.1910) Filip Jergovi (30.8.1910 1.9.1910) Marko ukanovi (1.9.1910 6.6.1912) Jovan S. Plamenac (6.6.1912 25.4.1913) Labud Gojni (25.4.1913 12.4.1914) Savo P. Vuleti (12.4.1914 20.12.1915) Risto Popovi (20.12.1915 29.12.1915) Janko Spasojevi (29.4.1916 4.1.1917) Milo Matanovi (kao zastupnik 4.1.1917 19.5.1917) Nikola M. Hajdukovi (29.5.1917 17.2.1919) Jovan S. Plamenac (17.2.1919 1.3.1921, dakle do smrti kralja Nikole)

MINISTARSTVO FINANSIJA I GRAEVINA


Vojvoda uro Cerovi (8.3.1879 1883) Nikola Matanovi (upravitelj 1883 1885. i zamjenik 1887, a ministar 1889. 25.1.1903) Lazar Mijukovi (25.1.1903 3.6.1903. kao upravitelj i kao ministar 3.6.1903 6.12.1905) Andrija Radovi

(6.12.1905 11.11.1906) Mitar N. urovi (11.11.1906 19.1.1907) Andrija Radovi (kao zastupnik 19.1.1907 4.4.1907) Duan Vukoti (4.4.1907 1.9.1910) Filip Jergovi (1.9.1910 6.6.1912) Dr Sekula Drljevi (6.6.1912 25.4.1913) Risto Popovi (25.4.1913 27.8.1915) Mirko M. Mijukovi (27.8.1915 20.12.1915) Andrija Radovi (20.12.1915 4.1.1917) Dr Stania Ili (kao zastupnik 4.1.1917 29.5.1917) Milo M. Vujovi (29.5.1917 1.3.1921, dakle, do smrti kralja Nikole)

AMBASADE U KNJAEVINI - KRALJEVINI CRNOJ GORI

Stvama istorija crnogorskih diplomtskijeh odnoaja sa izvanjstvom, preko diplomatskijeh predstavnitava, datira od Berlinskog kongresa (1878). Rusija je prva osnovala na Cetinju stalno diplomatsko predstavnitvo 1879. sa ministrom - rezidentom

Spajerom, u ondanjoj Katunskoj (danas Njegoevoj ulici broj 47). U vrijeme misije ruskoga opunomoenog ministra - rezidenta Gubastova 1900. poela je izgradnja ruske ambasade na Cetiniu. Zgrada ambasade, graena u stilu ruskoga baroka, zavrava se 14. 09. 1903. godita. Zdanje je korieno za potrebitosti ambasade sve do okonanja ruske diplomatske misije uoi kapitulacije Cme Gore u I svjetskom ratu, decembra 1915. (5. januara 1916.) godita.
Iste 1879. Crna Gora uspostavlja stalne diplomatske veze i sa Austro-Ugarskom, Italijom, Francuskom i Turskom. Austro-ugarska legacija sagraena je 1899.g.( u ulici Baja Pivljanina 134) prema nacrtu dr Josipa

Sladea, sa preovlaujuijem elementima romanskoga i gotskoga stila rimokatolike crkve koja je u njezinom sastavu. Djelovala je na Cetinju sve do poetka I svjetskog rata 1914. g.
Turska legacija na Cetinju rabotala je u privatnoj kui vojvode Maa Vrbice (ulica Baja Pivljanina br. 1)

poznatoj kao Paina kua. Tursko diplomatsko predstavnitvo prestalo je sa radom na Cetinju oktobra 1912. g, kada se zbog prvog, balkanskog rata povuklo iz crnogorske prijestonice.
Prvi francuski diplomatski predstavnik na Cetinju (1879 ) imao je rang otpravnika poslova. Godita 1886.

Francusko poslanstvo se preselilo iz Dubrovnika na Cetinje. U vrijeme diplomatske misije francuskog ambasadora grofa Serseja 1909 - 1910. g. ambasada Francuske je dobila svoje zdanje u kitnjastom i raskonom stilu u Katunskoj ulici broj 100. Po kazivanju, nacrt zdanja je bio namijenjen za francusku ambasadu u Kairu, ali je grijekom dolo do zamjene nacrta. Zgrada je sluila potrebama diplomatskog predstavnitva Francuske do kraja 1915. g. - do propasti Crne Gore u I svjetskom ratu.

Italijanska ambasada je djelovala na Cetinju u vremenu 1879 - 1915. G., a od 1910. Djelovala je u sopstvenom zdanju, sazdanom po nacrtu uvenog arhitekte Koradinija. Poslije Berlinskog kongresa, i Engleska uspostavlja svoje stalno diplomatsko predstavnitvo. Od 1912. g.

ono je bilo smjeteno u sopstvenom zdanju, uraenom po nacrtu engleskoga arhitekte Hartija, autora jo dvije atraktivne zgrade na Cetinju u stilu cottage. Engleska ambasada je radila sve do pada Crne Gore.
Knjaevina Bugarska je uspostavila svoje diplomatsko predstavnitvo na Cetinju 1897.g, nakon to se i

knjaz Nikola pridruio srpsko-bugarskoj nagodbi. Bugarsko poslanstvo je bilo smjeteno u Dvorskoj ulici (do dvora knjaza-kralja Nikole), u privatnoj kui vojvode Iva Radonjia. Do prekida crnogorskobugarskijeh odnoaja, a time i prestanka rada legacije Bugarske na Cetinju dolo je 1913.g., izbijanjem drugog balkanskog rata.
Kraljevina Srbija je ustanovila svoje diplomatsko predstavnitvo na Cetinju, koje je u vrijeme osnivanja

imalo rang zastupnitva. Poetkom oktobra 1901. Obnovljeni su crnogorsko-srpski diplomatski odnoaji. Diplomatsko predstavnitvo Srbije na Cetinju je neko vrijeme bilo smjeteno u privatnoj kui Jovana Milunovia (Pipera) u Katunskoj ulici br.21. Majskijem prevratom u Srbiji 1903, srpski poslanik je opozvan, da bi se poslanstvo ponovo otvorilo 1907, obnovom diplomatskijeh odnoaja. Dva goda docnije uzdignuto je na stepen poslanstva i smjeteno u zgradu naspram kraljevskoga dvora na Cetinju. Funkcionisalo je sve do pada Crne Gore.
Grka je bila medju prvijema dravama koja je nakon Berlinskog kongresa uspostavila diplomatske

odnoaje sa Crnom Gorom i postavila poslanstvo na Cetinje. Godita 1881. djeluje u rangu diplomatske agencije. Ono je napustilo Cetinje kada je kapitulirala Crna Gora. Bilo je smjeteno prvo u Katunskoj, a potom u ulici Ivana Crnojevia br. 42, u privatnoj kui Steva Popovia.
Belgijsko poslanstvo je akreditovano na Cetinju poslije Berlinskog kongresa. U rang poslanstva

ustanovljeno je dekretom belgijskog kralja Alberta I 1910, kada je za vicekonzula na Cetinju naimenovan Vuko Vuleti u ijoj se kui (Dvorska ulica br 6) ono i nalazilo.
Njemako diplomatsko predstavnitvo otvoreno je na Cetinju 1905. goda. Bilo je smjeteno u privatnoj

kui Jovana Milunovia - Pipera (dananja Njegoeva ulica broj 23), a prestalo je sa radom izbijanjem I svjetskog rata 1914.g.
Diplomatsko predstavnitvo SAD ustanovljeno je na Cetinju poetkom ovoga vijeka. Bilo je smjeteno u

Lokandi (Grand hotelu), sagraenom 1864. godita, a radilo je sve do poetka ratova koji su doveli do pada Crne Gore.
Na Cetinju je postojalo i diplomatsko predstavnitvo kraljevine panije. Bila je to 13. Ambasada u

crnogorskoj prijestonici.
U periodu od Berlinskoga kongresa do kapitulacije u I svjetskom ratu Crna Gora je imala pored konzularnog agenta u Kotoru, generalnog konzula u Skadru, jo i konzula u Rimu, otpravnika poslova u Carigradu i veliki broj poasnijeh konzula u Jevropi, Kanadi i Brazilu. Reciprocitet sa dravama, koje su imale predstavnitva na Cetinju, izostao je iz finansijskijeh razloga, mada se za tijem nijesu ni osjeale tolike potrebitosti, poto su keri kralja Nikole, udate u izvanjstvu, "doprinosile diplomacije svoje zemlje i svom ocu vie od najboljega ambasadora", kako je tvrdio austro-ugarski vojni atae na Cetinju, major G.Hubka (1914.g). efovi diplomatskih misija izvanjskih zemalja akreditovani su kod kralja Nikole sve do smrti crnogorskog

suverena 1921. godita. Potonji sastav diplomatskijeh misija akreditovanijeh kod kralja Nikole datira iz 1920.g. Sastav izvanjskoga diplomatskog kora iz toga doba sainjavali su:
1. 2. 3. 4. Oras Delaros Verne (Francuska); L. Vladimirovi Islavin (Rusija); Markiz Paolo de Montaljari (Italija); Ser Dord Greham (Velika Britanija).

Iz toga doba datira i potonji sastav diplomatskoga i konzularnog kora Kraljevine Crne Gore.

CRNOGORSKA POSLANSTVA I KONZULATI POSLANSTVA SAD, izvanredni poslanik i opunomoeni ministar, eneral Anto Gvozdenovic i v.d. sekretara kapetan Jevrem auli. FRANCUSKA, otpravnik poslova Rene Leturner, atase Edmon Liken. KONZULATI 1. SAD,

Njujork, Nassau Street 34, generalni konzul Vilijam Frederik Diks. 2. ARGENTINA, Buenos Aires, Calle Cerdoba 688. Gen. Konzul erve Kazo i v.d. sekretara Novica
Vukovi. 3. BELGIJA,

Brisel, 35 rue Barra, konzul Pjer Fransoa Remeker, sekretar Alfred Leri. 4. BRAZILIJA, Rio de Zaneiro, gen konzul Anton Januci. 5. V. BRITANIJA, Bristol, konzul E.Dord Mardon R.H. R. Glazgov, konzul David Mazon. Edinburg i Lajt, Hove street 4, konzul Robert Vilson. Liverpul, King Street, konzul Henrik Kole. London, E.C.Mincing Lane 21, gen konzul, potpukovnik sir D.Roder Parkington, Vice konzul kapetan Carls E.Dz.Karl Elves. 6. MALTA, konzul Gustav Golster. 7. ITALIJA, Rim, Via Volturno, v.d. generalnog konzula, konzul Veljko P. Ramadanovi, v.d. sekretari Jovan Radoman i Boo Marinovi. Bari, gen konzul Karmine Galo. Bolonja, gen konzul Atilio Skoti. Brindizi, zerant gen konzulata, Teodor d'Ipolito. Venecija, gen. Konzul Josif Faoni. enova, gen konzul Markiz Z. de Ferari. Milano, gen konzul Andjelo Karminati i vice konzul Julio Olijeti. Napulj, gen konzul uzepe Kerkia. Torino, 12 via delle Rosine, gen konzul ovani Gorini i vice konzul Feliks da la Copa 8. KANADA, Kvebek, 37 rue des Francaiscains, konzul Evgenije Korivo. Monteral, konzul Andrija Daglas Gerd. Toronto, 58 King Street East, konzul pukovnik Noel G. L.Marsal Halifaks, konzul g. Fred Pirson. 9. NORVEKA, Hristijanija (Oslo), gen konzul Hugo Movinkel. 10. FRANCUSKA, Bordo, 9 Cours de Guorgues, konzul Sarl Dipi Marselj, Cours du prado, gen konzul Anri Lucati, konzul Moris Lucati, vice konzul Konte Anri Deplas i v.d. sekretari A. Rajnvan i porunik oko Vukovi. Nica, Avenue Depoilly 3, gen konzul Sergije Kansin. Pariz, rue des Mathurins 23 (telephone louvre 39.00), gen konzul Rene Leturner. Avr, rue Fontenelle, konzul arl akmen. 11. HOLANDIJA, Amsterdam, gen konzul H. Mandes de Kosta. 12. VAJCARSKA, eneva, 36 rue de Condolle, gen konzul dr Ivo Jovievi i v.d. sekretari dr Jovo Vuki i dr Vasilije Popovi. 13. VEDSKA, Stokholm, gen konzul Aksel Teofron Sandberg. 14. PANIJA, Madrid, Calle de Almagro 20, gen konzul Edmondo Grener.
Istorija crnogorskijeh diplomatskih veza sa svijetom okonala se paradoksom - nastavljanjem diplomatske komunikacije preko zvaninijeh predstavnika iako su njihove zemlje, mada ne sve, versajskim diktatom izbrisale Crnu Goru kao samostalnu, suverenu i meunarodno priznatu dravu. Borislav Cimea

KALENDAR VANIJIH DOGAAJA


IZ POVIJESNICE CRNOGORSKOGA NARODA

SREDINA III VIJEKA PRIJE NOVE ERE (DALJE: P.N.E.) Formirana Ilirska Kraljevina na prostoru dananje Crne Gore i sjeverne Albanije. 231.GODINE P.N.E. Prvi pomen ilirskog imena kralja Agrona, Pleuratova sina. 230. GODINE P.N.E. Vlast u ilirskoj dravi preuzela Agronova udovica, kraljica Teuta. 187 167. GODINE P.N.E. Ilirskom dravom upravlja kralj Gencije kojeg su pokorili Rimljani u bici pod Skadrom i doveli njegovu zemlju u politicku zavisnost prema Rimskoj Republici. 40. GODINE P.N.E. Oktavijan Avgust, docnije (prvi) rimski imperator, postaje gospodar Ilirika u iji sastav ulaze i prostori bive Ilirske Kraljevine (ire podruje od dananje Crne Gore). 6 9. GODINE NOVE ERE (DALJE: N.E.) Ilirska plemena s podruja dananje Crne Gore uestvuju u Batonovu ustanku protiv rimske vlasti. 11. GODINE N.E. Dalmacija (raniji Ilirik) dobija status rimske carske provincije; njezin najui dio (prostor dananje Crne Gore i sjeverne Albanije) postaje posebna administrativna jedinica pod imenom Naronski konvent. 297. ILI 306. GODINE Za vladavine jednog od rimskijeh careva Dioklecijana ili Konstantina (prozvanog Veliki), osnovana je rimska provincija Prevalis (ili Prevalitana), koja se okvirno poklapala s ranijim Naronskijem konventom. 395. GODINE Rimski car Teodosije i izvrio je podjelu Imperije na Zapadno i Istono Rimsko Carstvo; provincija Prevalis ula je u sastav Istonoga Rimskog Carstva (Vizantija). KRAJ VI POETAK VII VIJEKA Na tlu provincije Prevalis nastala "sklavnija" Duklja (Dokleja, Dioklitija, Dioklija). DO SREDINE IX VIJEKA Od doseljenijeh Slovena (Sklavnia, Sklava) i zateenijeh Iliro Romana i supstrata drugijeh etnosa nastao je novi amalgam Dukljanski Sloveni ili jednostavno Dukljani najstariji preci savremenih Crnogoraca. 840.GODINE Podignute: trobrodna crkva Sv. Petar na uranju (pred Kotorom s jugoistone strane) i (manja, jednobrodna) Sv. Marija u Budvi. SREDINOM IX VIJEKA Nastala Kneevina Duklja ; na olovnom peatu iz toga doba navodi se ime "Petar arhont (knez D) Duklje amin", koji je bio jedan od vazala vizantijskoga cara Vasilija I. DO SREDINE IX VIJEKA U primorskom pojasu Duklje bio je dovren proces hristijanizacije stanovnitva posredstvom katolikijeh misionara, pripadnika benediktinskog kaluerskog reda; hrianstvo je propovijedano u latinskomu vjerskom obredu; neodvojivo je od pokrtavanja i irenja latinske pismenosti i kulture.

(?) 1016.GODINE Dukljom vlada prvi poznati nominalno samostalni knez Vladimir (sin Petrislavov). 1018 1043. GODINE Kneevinom Dukljom upravlja Vladimirov sinovac Stefan Vojislav, do 1041. Godine kao vizantijski vazal. 1042/43. GODINE Pobjedom nad vizantijskom vojskom na Tuemilu, knez Vojislav zbacuje vrhovnu vizantijsku vlast i postaje samostalni gospodar Duklje za koju se, od toga dogaaja, upotrebljava i ime Zeta; bila je prva od junoslovenskijeh zemalja kojoj je Vizantija priznala nezavisnost; suverenitet Duklje se tada prostirao nad Rakom, Bosnom, Travunijom i Zahumljem. 1046 1081. GODINE Dukljom/Zetom vlada knez, a od 1077. Godine kralj Mihailo (kraljevske insignije uputio mu je papa Grgur VII). 1077.GODINE Duklja/Zeta uzdignuta na stepen Kraljevine (Dukljansko Kraljevstvo). DRUGA POLOVINA XI VIJEKA Tokom naznaenoga perioda nastalo je uveno beletristiko dijelo ivot sv. Vladimira (dukljanskog) zetskog kralja, popularno nazvano Legenda o Vladimiru i Kosari, pisano narodnijem jezikom I latinicom. 1089.GODINE Osnovana je Barska arhiepiskopija (Nadbiskupija, Arhibiskupija); u njezin sastav ulazile su biskupije (episkopije): Dukljanska (Barska), Kotorska, Ulcinjska, Svacka, Skadarska, Drivatska, Pulatska (Pilotska), Raka, Bosanska, Zahumska, Travunijska. 1081 1101 (ili 1108) GODINE Dukljom/Zetom vladao je kralj Bodin, sin kralja Mihaila; za njegove vladavine Duklja dostie najvee prostranstvo; svoj suverenitet uspostavlja nad Rakom, Bosnom, Travunijom i Zahumljem, djelovima Makedonije, Hrvatske i sjeverne Albanije. DRUGA POLOVINA XII VIJEKA Sagraena katedralna crkva Sv. Tripuna (na temeljima starije crkve koja se pominje u Andreacijevoj povelji iz 809, da bi, prema predanju, bila razurena prilikom Samuilovog osvajanja Kotora (998); crkva Sv. Tripun je najznamenitije sakralno graditeljsko djelo zrele romanike na istonoj obali Jadrana. 80 TIJEH GODINA XII VIJEKA (NAJKASNIJE DO 1183) Nastalo Kraljevstvo Slovena (Regnum Sclavorum) domaeg benediktinca Popa Dukljanina (ime mu se ne zna); djelo je najstariji izvor domae provincijencije za istoriju Duklje; napisano je latinicom na mjesnom slovenskom (dukljansko/zetskom/crnogorskom) jeziku; do nas je doprlo u latinskom prijevodu. IZMEU 1186 1190. GODINE Nastalo Miroslavljevo jevanelje, prepisano najvjerovatnije u Kotoru (po narudbi zahumskog kneza Miroslava, roaka Stefana Nemanje po enskoj liniji) prvi irilini spomenik zetske (crnogorske) redakcije, staroslovenskoga knjievnog jezika. 1183 1186. GODINE U osloncu na dio domae vlastele, koja je izdala interes zemlje, raki veliki upan Stefan Nemanja pokorio je Duklju/Zetu, razurio gradove u Primorju (osim Kotora) i unitio spomenike latinske pismenosti; u Duklji/Zeti se od tada uvode prve glagoljaske i irilske knjige iz Makedonije i Bugarske, pisane staroslovenskijem jezikom, u cilju irenja pravoslavlja. 1189. GODINE Bjegstvom barskoga (po nekijem izvorima vjerovatno pisca Kraljevstva Slovena) arhiepiskopa Grgura ispred Nemanjine odmazde faktiki (a i formalno) prestaje da postoji Barska nadbiskupija.

1190. GODINE Prvi put se pominje najstariji Nemanjin sin, Vukan kao namjesnik u Zeti/Duklji, koju e okititi dukljanskom kraljevskom titulom (Kraljevstva od isprva); prelazi u katolianstvo da bi bio prihvaen od strane zetske vlastele. 1208.GODINE Namjesniki poloaj u Zeti/Duklji preuzima najstariji Vukanov sin, kralj ore. 1219. GODINE Novoformirana Raka arhiepiskopija osniva i svoje tri episkopije na podruju Zete/Duklje: u manastiru Sv. Mihailo na Prevlaci kod Tivta, u Sv. Mihailu na Stonu i manastiru Sv. ora (urevi stupovi) kod Berana. 1252. GODINE Drugi po redu Vukanov sin Stefan (graditelj manastira Uspenje Bogorodice u Morai) pominje se kao kralj Zete/Duklje. 1276 1309. GODINE Kraljica Jelena, udovica rakog (tada ve srpskog) kralja Uroa I po rodu katolkinja iz plemike porodice Kurtene upravlja Zetom/Dukljom; izgrauje autonomiju ove zemlje do najveeg mogueg stepena u okviru nemanjike Srbije; za svoje vladavine sagradila, odnosno obnovila 50 manastira na tlu Zete/Duklje. 1290. GODINE elno mjesto meu manastire, koje je obnovila kraljica Jelena, svakako pripada samostanu Sv. Sr i Vakh na Bojani pod Skadrom; prema predanju, pominje se da potie iz doba vizantijskog cara Justinijana I (527 565); na ruevinama najstarijeg a sakralnog objekta, benediktinci podiu u XI vijeku znamenitu opatiju, u kojoj su, prema Popu Dukljaninu, sahranjeni dukljanski/zetski kraljevi: Mihailo, Bodin, Vladimir, Dobroslav I Gradihna. 1296.GODINE U povelji rakog/srpskog kralja Milutina (mlaeg sina Uroa I i Jelene Kurtene) manastiru Sv. Nikola u Vranjini, prvi put se pominje ime Crna Gora, koju tada treba shvatiti kao visinsku oblast podlovenskog podruja u okviru zetske zemlje pod prevlau Nemanjia. 1309 1321. GODINE Stefan, najstariji sin srpskoga/raskog kralja Milutina (docnije Deanski), u ulozi mladog kralja i oevog savladara upravlja Zetom/Dukljom, u skladu sa zahtjevima zetske vlastele. 1321 1331. GODINE Zetom/Dukljom, takooe u svojstvu mladog kralja i oevog savladara upravlja sin Stefana Deanskog Duan, budui srpski/raki kralj i car. 1335 1350. GODINE Trajalo je podizanje i umjetniko ukraavanje srpskoga/rakog manastira Deani zadubine Stefana Deanskog, monumentalnog sakralnog spomenika, koji predstavlja tvorako remek djelo kotorske umjetnike kolonije, s fra Vitom Kotoraninom na elu. 1360. GODINE Zeta se izdvaja iz Srpskog Carstva kao samostalna zemlja i nastavlja svoju dravnu tradiciju (dukljansku); na elu zemlje dolazi nova dinastija Balia s rodonaelnikom Balom I. 1362 1378.GODINE Zetom gospodari ura I, Balin srednji sin, kao najuticajniji meu trojicom brae. 1378 1385. GODINE Novi gospodar Zete je Bala II, najmlai sin osnivaa dinastije. 1382. GODINE Bosanski kralj Tvrtko I oteo Baliima upu Draevicu i osnovao u njoj grad kojemu je dao ime Sv. Stefan docniji Herceg Novi.

1385. GODINE, SEPTEMBRA 18. U velikoj bici s Turcima, na Saurijskom polju kod Berata, poginuo Bala II Bali. 1385 1403. GODINE Vlast nad Zetom preuzeo Balin unuk (sin njegovog najstarijeg mukoga potomka Stracimira) ura II Bali. 1370 1444. GODINE U tom razdoblju zaokruen je tekst Statuta grada Kotora pravni spis kojim se regulie tradicionalna komunalna samouprava priznata u doba vladavine Nemanjia i potom Mletaka koji su veoma dugo vladali Crnogorskijem primorjem; sauvan je u tri verzije (Biblioteka Sv. Marko u Veneciji, privatna biblioteka porodice Kapor na Koruli i Bogiieva biblioteka u Cavtatu); pisan je srednjovjekovnom latinstinom; prvi put publikovan 1616, u Veneciji. SREDINOM XIV VIJEKA Bio je definitivno uoblien Statut grada Budve, kojim se regulie gradska samouprava pod vladavinom Nemanjia i potom Mletaka; tekst Statuta, kakav je do nas doao, najvjerovatnije je iz vremena Srpskog Carstva, jer se u njemu pominje ime "gospodina cara", prvo je napisan na latinskomu jeziku i kasnije preveden na italijanski; u italijanskoj transkripciji sauvano je est verzija; sline statute imali su Bar i Ulcinj, ali nijesu sauvani osim u isjecima. 1403 1421. GODINE Na zetskom prijestolu se nalazi Bala III, maloljetni sin uraa II (Stracimirovia) Balia. Od poetka hristijanizacije do smrti uraa II Balia u Zeti je katolianstvo priznata dravna vjera, dok pravoslavlje uiva status tolerantne konfesije (uz povremena vjerska neprijateljstva). OD 1403. GODINE, DALJE Za vladavine Bale III, zbog njegovog okretanja Despotovini Srbiji, pod uticajem majke Jelene, sestre Stefana Lazarevia, odnosno uticaja koji se na njega vri s te strane, pravoslavlje postaje priznata dravna konfesija, a katolianstvo tolerantna vjeroispovijest. 1421 1446. GODINE Crna Gora ( kako se ustaljuje ime zemlje poslije 1435) se nalazi u stanju meuvlaa; za vlast u njoj otimaju se Despotovina Srbija (dvostruki vazal: turski i ugarski), Venecija i Crna Gora/Gornja Zeta, na ije elo poinje da izbija nova domaa dinastija Crnojevii. 1446 1465. GODINE Novi gospodar Crne Gore/Gornje Zete je drugi po redu (imao ih je etiri) sin ura Crnojevia Stefan. 1452. GODINE, U DVA MAHA S ciljem da odbrani politiku nezavisnost svoje zemlje, Stefan Crnojevi je, izmeu ostalijeh, morao da vodi i dvije teke bitke s vojskom despota ura Brankovia; u oba sluaja, u despotovoj vojsci, na njegovoj strani, sudjelovali su i Turci; u obje bitke Crnogorci su izvojevali pobjedu nad srpskom vojskom; osobito je estoka bila druga bitka (14.IX 1452) negdje odigrana u Gornjoj Zeti; veoma brojna despotova vojska (25.000 ljudi) koju je predvodio despotov urak Tomo Kantakuzen bila je do nogu potuena; bio je to potonji pokuaj Brankovievog posezanja za Crnom Gorom. OKO 1450 OKO 1500. GODINE U Veneciju je ivio i radio Kotoranin Andrija Paltai prvi junoslovenski knjigopeatar. 1465 1490. GODINE Prijesto u podlovenskoj Crnoj Gori/Gornjoj Zeti preuzima znameniti Ivan Crnojevi (sin Stefanov), osniva Cetinja novog politikog sredita drave. 1482. GODINE Ivan Crnojevi je podigao svoj dvor na Cetinju (na mjestu gdje je danas Cetinjski manastir).

1484. GODINE Naporedo s podizanjem dvora, Ivan Crnojevi gradi i Cetinjski manastir (na ipuru) koji je odigrao veoma znaajnu ulogu u kulturnom ivotu podlovenske Crne Gore tokom naredna dva stoljea. 1490 1496. GODINE Politiko kormilo zemlje podlovenske Crne Gore preuzima najstariji sin Ivana Crnojevia ura. 1496 1499. GODINE Nominalno vlada Crnom Gorom srednji sin Ivanov Stefan Crnojevi. 1494 1496. GODINE Na Cetinju je radila irilska knjigopeatnja Crnojevia prva dravna tamparija u svijetu; nabavio je Ivan, a u funkciji stavio sin mu ura; u njoj je peatano pet poznatijeh inkunabula (Oktoih prvoglasnik, Oktoih petoglasnik, Psaltir, Trebnik/Molitlenik i etvorojevanelje); radom Knjigopeatnje rukovodi veliki majstor knjigopeatske vjetine, zasluno ime crnogorske kulture s kraja XV i poetka XVI vijeka, monah Makarije. XVI VIJEK PRVE DVIJE TREINE U Mlecima knjigopeatnju irilske knjige za potrebe pravoslavnijeh vjernika Crne Gore i ire prostore Balkana ine: vojvoda Boidar Vukovi Podgorianin (1520 1521. i 1536 1540); Boidarov sin Vinenco Vukovi (1546 1561); Jeronim Zagurovi Kotoranin (1569 1572); Stefan Marinovi, najprije u Mlecima, a potom u Skadru (1561 1563). 1500. GODINE Odran na Cetinje prvi poznati Optecrnogorski zbor vojnodemokratski parlament crnogorskoga naroda iz slobodnoga podlovenskoga dijela zemlje, koji se poslije sloma drave Crnojevia preoblikovao u svojevrsnu dravnu organizaciju, nezavisno od toga to nee biti meunarodno priznata; na Zboru je donesena odluka da se Veneciji ponudi saveznitvo u ratu koji je vodila s Turcima (1499 1503). 1499 1513. GODINE U sklopu turske administrativne povelje novoosnovanijeh zemalja Balkana, Crna Gora je pripojena Skadarskom sandakatu; faktiko stanje je drukije: ravniarske prostore u basenu Skadarskoga jezera (Zetsku i Bjelopavliku ravnicu), doline rijeka Lima i Tare (Polimlje i Potarje) s nizom utvrenijeh gradova, zaposjeli su Turci; Brda i sjeverozapadnu Crnu Goru (takooe brdoviti predio) zadrali su nominalnu slobodu; podlovenska Crna Gora ostala je trajno slobodna; Crnogorsko primorje bilo je dijelom pod mletakom, a dijelom pod turskom vlau. 1513 1528. GODINE Odlukom najvie turske vlasti u Carigradu podruje Crne Gore bilo je proglaeno posebnijem Crnogorskijem sandakatom; uprava nad ovom administrativnom jedinicom bila je povjerena najmlaem sinu Ivana Crnojevia Stanii, nakon to se prijethodno "poturio" i uzeo ime Skender-beg; stolovao je u abljaku; vodio je mnoge bojeve da podlovenske Crnogorce dovede u pokornost, ali nije uspio, pa mu se 1528. Godine gubi svaki trag, a njegova zasebna oblast nanovo se deklarativno pripaja Skadarskom sandakatu. 1528 1592. GODINE S turskog stajalita, podlovenska Crna Gora smatra se dijelom Skadarskog sandakata; povremeno je formalno dodjeljivana i Dukainskom sandakatu da konano ostane u sastavu prvog; turska vlast u taj dio Crne Gore faktiki nikad ne djeluje; nominalno je prisutna samo u branskijem i naspramhercegovakijem plemenima. 1537 1539. GODINE Podlovenska Crna Gora zauzela je neutralan stav prema mletako turskom ratu, na temelju iskustva iz prijethodnog rata (1499 1503) u koju Venecija nije prihvatila crnogorsku pomo. 1570 1573. GODINE U mletako turskom ratu (poznat kao kiparski rat ) podlovenska Crna Gora sudjeluje na stranu Venecije; Mletaka republika je tada izgubila Kipar, te Ulcinj i Bar (1571).

1573 1586. GODINE Sagraen manastir Uspenje Bogorodice u Pivi, na izvoru same rijeke (sada izmjeten s prvobitne lokacije). 1579. GODINE Potpisan ugovor izmeu mletake vlasti u Kotoru i crnogorskijeh pismonoa koji su preuzeli na sebe odravanje mletake potanske komunikacije s Carigradom; ugovor je, s crnogorske strane, ratifikovao Crnogorski glavarski zbor u svojstvu svojevrsnoga izvrnog organa Optecrnogorskog zbora; rije je o prvom bilateralnom ugovoru podlovenske Crne Gore s Venecijom. XVI VIJEK Kako se Cetinjska mitropolija, u transformisanoj poslijefeudalnoj podlovenskoj Crnoj Gori nala kao jedini ostatak feudalnog ustrojstva, tijeh stotinjak godina vodi borbu za ouvanje svojijeh feudalnijeh imanja od kmetova koji su, u politikom pogledu, stekli status slobodnijeh seljaka i otuda nastojali da zadre vlasnika prava nad svojijem parcelama koje su obraivali u kmetovskom svojstvu; u toj borbi Mitropolija neposredno ili posredstvom Peke patrijaije (poslije 1557) trai i formalno dobija Sultanovu zastitu; na kraju vijeka spor se razrjeava kompromisno; seljaci postaju zakupci zemlje po slobodnom ugovoru (ako su to eljeli); od tada se Mitropolija priklanja narodnoj borbi za nezavisnost i slobodu. XVI i XVII VIJEK Nad zapadno crnogorskijem (naspram hercegovakijem) plemenima vjersku vlast je vrila Hercegovaka mitropolija (ranije Hunska) sa sjeditem u crkvi Sv. Petar na Limu (prenijetim iz Stona); kad je ova bogomolja dolaskom Turaka pretvorena u damiju (1442), sjedite Mitropolije prelazi u manastir Tvrdo kod Trebinja; odatle u manastir Ostrog, a iz ovog prelazi na Toplu kod Herceg Novog, gdje se i gasi (1712). XVI DO SREDINE XVII VIJEKA Vjersku vlast nad pravoslavnijem stanovnitvom Gornjega Polimlja, odnosno sjevernoistonijeh (branskijeh) plemena, vri, u naznaenom periodu Budimljanska mitropolija sa sjeditem u manastiru Sv. orija (urevi Stupovi) kod Berana; bila je aktivna na podsticanju borbe naroda u ramu svoje nadlenosti za osloboenje od turske vlasti, pa su je Turci ukinuli 1653. Godine. OD 1571. GODINE I DALJE TOKOM XVII i XVIII VIJEKA Kad su Turci 1571. Osvojili Bar i Ulcinj, poloaj Barske arhiepiskopije veoma je otean; u njezin sastav djeluju, osim budvanske, barske i ulcinjske, ali samo nominalno, i albanske episkopije (biskupije) u Skadru, Svau, Sardu, Sapi, Pilotu, Barleci, Ljeu i Drivatu; njezina prava Turci esto povrjeuju i suavaju, i veinu posjeda sekvestiraju. XVI VIJEK Kotor je veoma znaajno sredite kulture u kojemu stvaraju mnogi ugledni pjesnici humanisti i kulturni poslenici u drugim oblastima; meu najpoznatije spadaju: Barnard Pima, Ljudevit Franov Paskvali, Ivan Nikolin, Nikola erlo, Ilija Zagurovi, Vicentije i Franjo Bua, Marin Jeronimov Bizanti, Pavle Bizanti, Anelo Paskvali, orije Bizanti, Trifun Bizanti i drugi. XVI VIJEK, POETAK DRUGE POLOVINE Islamsko sakralno graditeljstvo dostiglo je zavidan nivo; podignute mnoge damije (a i one manje tekije) u Podgorici, Ulcinju, Baru, Herceg Novom i Risnu; neke od njih sagraene su na temeljima poruenijeh hrianskijeh bogomolja; prvorazredno mjesto meu svijema zauzima damija Husein-pae Boljania u Pljevljima (taslide), koja se ubraja meu najljepe spomenike islamske arhitekture na Balkanu. 1603/1613. GODINE Cetinjska mitropolija prelazi, iz poloaja pasivnog posmatraa, u aktivan politiki odnos; postaje aktivan sudionik odbrambene i oslobodilake borbe; u toj borbi ak preuzima vodeu ulogu; u dvijema znaajnijem bitkama s Turcima u Ljekopolju (1603. i 1613) crnogorsku vojsku predvodi tadanji cetinjski mitropolit Ruvim II Boljevi; od toga vremena to postaje tradicija, ime je oznaen pocetak faktikog autokefalnog djelovanja Crnogorske pravoslavne crkve institucionalizovane u licu Cetinjske mitropolije. 1593 1637. GODINE Na elo Crnogorske pravoslavne crkve nalazi se Ruvim II, istovremeno i najuticajnija linost u Optecrnogorskom zboru i Crnogorskom glavarskom zboru.

1597. GODINE Dolo je do poznatog ustanka zapadnocrnogorskijeh (naspramhercegovakijeh) plemena pod vostvom vojvode Grdana, starjeine plemena Nikii, protiv Turaka; ustanku su se pridruila i istonocrnogorska branska i neka albanska plemena; udruene ustanike snage nanijele su Turcima (koje je predvodio Ahmet Kadum paa) estok poraz. 1608. GODINE U manastiru Morai odrana su tri sastanka zastupnika zapadnocrnogorskijeh i istonocrnogorskijeh plemena (koje su inicirali vojvoda Grdan i peki patrijarh Jovan), sa kojih su upuivane poruke papi Klimentu VIII o spremnosti pokretanja opteg ustanka protiv Turaka, ako zapadne zemlje (koje su pravile plan o pokretanju opteg krstaskog rata protiv Turaka) polju pomo u vojsci i naoruanju. 1637 1659. GODINE Vladianski tron i poloaj voe crnogorskoga naroda slobodnoga podlovenskog dijela zemlje preuzima mitropolit Mardarije Korneanin (iz sela Kometa u Ljeanskoj nahiji). 1645 1669. GODINE Crnogorci iz sva tri antiturska uporita (podlovenske Crne Gore, brda i naspramhercegovake Crne Gore) sudjeluju iz svakog pomenutog kraja ponaosob (kao saveznici Venecije u borbi protiv Turaka) ilju pomo u vojsci i naoruanju. 1659 1662. GODINE Za novog vjerskog poglavara i prvu linost u Optecrnogorskom zboru i Crnogorskom glavarskom zboru izabran je Visarion II Kolinovi s Ljubotinja. 1663 1685. GODINE Na vladiansku stolicu Cetinjske mitropolije i paralelno na poloaj najodgovornijeg ovjeka u podlovenskoj Crnoj Gori dolazi Ruvim III Boljevi iz Crmnice. 1684 1699. GODINE Kao i u prijethodnom (kandijskom) ratu Crnogorci iz sva tri dijela zemlje (podlovenskoga kraja, branske regije i sjeverozapadne Crne Gore) ponovo su mletaki saveznici protiv Turaka u oruanom sukobu, poznatom pod imenom morejski rat. 1685. GODINE, POETKOM MAJA Prvi put poslije dva vijeka naravnijeh borbi s Crnogorcima, Turci silom oruja prodiru na Cetinje i pale Cetinjski manastir, ali ne uspijevaju da uspostave vlast nad slobodnijem dijelom Crne Gore; ne polazi to za rukom skadarskom sandak-begu Sulejmanu Buatliji Malom; sukobio se sa Crnogorcima udruenijem s bokeljskijem hajducima (svojijem sunarodnicima) pod vostvom harambae Baja Nikolia Pivljanina. 1685 1692. GODINE Jedan od najuglednijih i najzaslunijih crnogorskijeh mitropolita XVII vijeka Visarion III Borilovi; Venecija je otela Herceg Novi od Turaka, ime je postigla i najznaajniji uspjeh u morejskom ratu, tri godita ranije (1684) Venecija je bez mnogo tegota osvojila i Risan od Turaka. 1692. GODINE, SEPTEMBRA 20. Sulejman Buatlija kree u drugi pohod na pokoravanje podlovenske Crne Gore; nadire s velikom vojskom iz pravca Crmnice i Podgorice; koristi nepravovremeni i labavi savez Crnogoraca i mletakog odreda stacioniranog na Cetinju pod komandom Ivana Bolice (Zana Grbiia), a i snage branilaca Cetinja su nesrazmjerno manje; premo Turaka dolazi do izraza kad je Buatliji stiglo pojaanje (4000 ljudi) pod komandom njegovoga sina; Mleci trae, a Turci im daju saglasnost za odstupnicu; pri povlaenju mletaki odred minira Cetinjski manastir; Crnogorci se reorganizuju u gerilu i nanose Turcima gubitke naroito nou; stalno napadan od Crnogoraca, Sulajman je ovog puta primoran da napusti Cetinje, i ideju o uspostavljanju neposredne vlasti nad podlovenskom Crnom Gorom. 1661 1713. GODINE Iz pridolica prekomorskijeh slikara, koji daju peat slikarstvu epohe baroka u Crnogorskom primorju pod mletakom vlau, izdvaja se domai slikar baroknog anra, znameniti Tripo Kokolja (1661 1713); o

njegovom daru slikara visoke klase svjedoi umjetniki opus u perakoj ostrvskoj crkvi Gospa od krpjela; po onome to je ostavio iza sebe, sao je u plejadu najeminentnijih baroknijeh piktora. 1701 1704. GODINE Kao zamjenu za porueni manastir na ipuru (koji su minirali Mleci i do kraja razurili Turci), vladika Danilo u naznaenom vremenskom rasponu podie novi Cetinjski manastir, posveen Sv. Bogorodici; ovi sakralni objekat bie jo tri puta razuran od Turaka (1712, 1714. i 1785) i obnavljan. XVII XVIII VIJEK Meu vanije domae knjievne i kulturne stvaraoce barokne faze u Crnogorskom primorju, pod mletakom vlau, spadaju imena: Ivan Antun Nenadi, Marko Martinovi, Julije Balovi, Andrija Balovi, Andrija Zmajevi (barski nadbiskup), Krsto Marazovi, Josip Marinovi (svi iz Perasta), Antun Kojovi iz Budve, Ivan Bolica (Kokoljevi) i Tripo Smea iz Kotora, Niko Lukovi iz Pranja i drugi. 1694 1697. GODINE Na poloaj mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve, to je znailo i na poloaj prve linosti u politikom ivotu zemlje (podlovenske Crne Gore), izabran je Savatije (Sava) Kaluerovi, iz Oinia kod Cetinja. 1699. GODINE Sklopljen je mir u Srijemskim Karlovcima (Karlovaki mir) izmeu saveznika: Austrije, Venecije i Rusije, s jedne, i Turske, s druge strane; iako mletaki saveznik u ovom ratu, Crna Gora u naznaenom mirovnom ugovoru nije ni pomenuta. 1697 1735. GODINE Crnogorskom pravoslavnom crkvom upravlja novoizabrani mitropolit Danilo (epevi po ocu epanu), rodonaelnik vladianske dinastike kuce Petrovi Njego, koji je svojijem zaslugama postigao da mu Crnogorci podare pravo nasljeivanja vladianskog zvanja u njegovoj porodici; reeno je podrazumijevalo i politiko prvijenstvo u upravljanju podlovenskom Crnom Gorom, u kojem pogledu se izdigao nad svim svojijem prijethodnicima. SAM POETAK XVIII VIJEKA Oznaen je, bez oslonca u istorijskijem izvorima, kao "prijeloman" dogaaj u istoriji Crne Gore, zbog navodne "istrage poturica"; u sreditu podlovenske Crne Gore nije moglo biti "poturica" samim tijem to je ona ustrojena kao faktika drava, a ako nije bilo poturica, sljedstveno tome nije moglo biti ni "istrage"; dodue "poturica" je bilo, ali samo uz tursku granicu s kojom se dodirivao slobodni dio drave; Crnogorci su iz raznijeh uzroka prelazili u islam, a takvijeh je bilo u svijem vremenima iz svijeh nahija i plemena morali su uskakati u turske gradove, otuda dizali ete na svoj zaviaj; "istraga poturica", koju je Njego opjevao u Gorskom vijencu, slobodna je pjesnika konstrukcija, oslonjena na narodno predanje, i ima samo literalnu vrijednost, ali ne moe da se uzima kao dokaz o stvarnom postojanju "istrage". 1711. GODINE Poinju spoljnopolitike veze i saradnja izmeu Rusije i Crne Gore; inicirala ih je ruska strana slanjem dvojice svojijeh oficira u Crnu Goru, pukovnika Mihaila Miloradovia i kapetana Ivana Lukaevia (po rodu domaih ljudi); njihovijem posredovanjem na poziv ruskog cara Petra Velikog Crnogorci, u ulozi vojnijeh saveznika daleke pravoslavne ("jednoplemene" i "jednovjerne") Carevine, uestvuju u ratu protiv Turaka. 1712. GODINE 28 (17) JULA Odigrala se velika bitka izmeu Crnogoraca i Turaka koju je predvodio seraer bosanskog vezira, Ahmet-paa; tog dana Crnogorci su se sukobili sa prijethodnicom turske vojske, s Tahir-paom skadarskijem na elo; bitka se odigrala na Carevom Lazu; nad viestruko nadmonom turskom vojskom (10.000 ratnika) Crnogorci su odnijeli sjajnu pobjedu; u tom boju bio je ranjen glavnokomandujui crnogorske vojske, vladika Danilo. 1712. GODINE, 8. AVGUSTA U drugom naletu (u sklopu iste operacije) vojska, kojom komanduje lino Ahmet-paa, prodrla je na Cetinje, saegla (novopodignuti) Cetinjski manastir i zadrala se pet dana u Cetinjskom polju; stalno nou napadana od manjijeh grupacija Crnogoraca, bila je primorana da napusti Cetinje i da se, u pogledu uspostavljanja vlasti u slobodnom dijelu Crne Gore, vrne neobavljenog posla, trpjei usput, na povratku, znatne vojne gubitke.

1713. GODINE Na prijedlog vladike Danila, Optecrnogorski zbor je iz reda najuticajnijih (njih 12 na broju) crnogorskijeh glavara, formirao Zemaljski (nadplemenski ili opteplemenski) sud za podlovensku Crnu Goru, koji je, osim sudskijeh, obavljao i druge dravne poslove na nivou zemlje, pa se moe smatrati svojevrsnom crnogorskom "narodnom vladom"; za njenog predsjednika imentovan je vojvoda Vukadin Vukoti (sin Vukote Vukainovia). 1714. GODINE, OKTOBRA-NOVEMBRA Veliki pohod bosanskog vezira, Numan-pae uprlica na Crnu Goru izveden je sa tri strane; podlovenska Crna Gora doivjela je najtei razur u svojoj dvovjekovnoj borbi s Turcima; bosanska vojska izlazi na Cetinje, ostavljajui pusto i sijui smrt; domogla se znatnog broja roblja; zarobljenici koji su izmakli mau, odvedeni su u Bosnu; poslije kraeg haranja, Turci naputaju podlovenski kraj i ne pokuavajui da tamo uspostave vlast. 1714 1716. GODINE Vladika Danilo boravi u posjeti Rusiji u ulozi prvoga zvaninog zastupnika podlovenske Crne Gore; ukazana mu je znaajna panja na ruskom dvoru; primio ga je ruski car Petar Veliki i uruio mu, izmeu ostalog, i dvije gramate Crnogorcima; jednom im se odaje priznanje za saveznitvo u ratu s Turcima, a drugom se odreuje stalna novana pomo Cetinjskom manastiru, koja je trebalo da se isplauje svake tree godine. 1714 1718. GODINE Posljednji put, u svojstvu saveznika Venecije, Crnogorci uestvuju u mletako-turskom ratu; mirom sklopljenijem u Poarevcu izmeu zaraenijeh strana, Crnogorci, kao mletaki ratni partneri, nijesu ni pomenuti. 1717. GODINE, MARTA 7. Mletaki senat je posebnijem dukalom ratifikovao ugovor o mletako-crnogorskoj vojnoj saradnji u ratu s Turcima koji je bio u toku. 1717. GODINE, MAJA 7. Posebnijem dukalom mletaki Senat potvruje vladici Danilu (i njegovijem nasljednicima) pravo vjerske jurisdikcije nad pravoslavnijem ivljem u Crnogorskom primorju pod mletakom vlau (Mletaka Albanija). 1717. GODINE, JULA 21. Odran je na Cetinje Opstecrnogorski zbor na kojemu je podlovenska Crna Gora, sa svoje strane, verifikovala sporazum o crnogorsko-mletakoj vojnoj saradnji u ratu koji se vodi. 1717. GODINE, JULA 21. Na Optecrnogorskom zboru na Cetinju Vukadin Vukoti imentovan je za prvog crnogorskog guvernadura (glavnog posrednika za regulisanje mletako-crnogorskijeh odnosa). 1735 1781. GODINE Vladika Sava Petrovi stoji na elo Crnogorske pravoslavne crkve i crnogorske drave; od 1750. Dri crkvenu i politiku vlast, a od toga vremena politiko kormilo preputa mlaemu bratu od strica, vladici Vasiliju; od dolaska na vlast epana Malog do njegove smrti (1768 1773) iskljuivo se bavi crkvenijem poslovima; iza epanove smrti ponovo je, ali samo nominalno, i politiki voa naroda. 1742. GODINE U ulozi zvaninoga zastupnika podlovenske Crne Gore, vladika Sava je drugi crnogorski mitropolit koji posjeuje Rusiju, zadravajui se tamo oko dvije godine; vre se u domovinu 1744. 1744. GODINE U svojstvu zamjenika vladike Save, tada jo arhimandrit, Vasilije Petrovi odlazi u posjetu Veneciji i podnosi Senatu memorandum o prevazilaenju prisutnijeh sporova i normalizovanju odnoaja izmeu njegove zemlje i Mletake Republike.

1750 1766. GODINE Od trenutka posveenja za vladiku (1750) do smrti (1766) Vasilije Petrovi je prva linost u politikom ivotu podlovenske Crne Gore, za koje vrijeme je znatno dinamizirana njena izvanjska politika i uzdignut njegov politiki ugled. 1752. GODINE Vladika Vasilije ini prvu linu posjetu Rusiji u svojstvu legitimnoga predstavnika podlovenske Crne Gore; uvjerava caricu Jelisavetu u odanost crnogorskoga naroda Rusiji i moli je da njegovu zemlju uzme pod svoje pokroviteljstvo; vre se u zemlju poetkom septembra 1744. godita. XVIII VIKEK PRVE TRI ETVRTINE Znaajan doprinos epistolarnoj (u prepisci) baroknoj knjievnosti dali su mitropoliti Danilo, Sava i Vasilije. 1754. GODINE, MARTA Za svojeg prvog boravka u Rusiji, vladika Vasilije je sastavio Istoriju o Crnoj Gori prvu pisanu povijesnicu crnogorskoga naroda, koji ima posebit znaaj u istoriji crnogorske kulture i nauke; pisana je ruskijem jezikom; izdata je u Moskvi (a peatana u Petrogradu); doivjela vie izdanja. 1756. GODINE, DECEMBRA 3. Crnogorci odnijeli pobjedu nad velikom vojskom ehaje bosanskog vezira, Camil Ahmet-pae, u selu Predi u Bjelicama. 1756. GODINE, POETKOM NOVEMBRA Vladika Vasilije Petrovi odlazi na svoje drugo putovanje u Rusiju; cilj posjete je traenje pomoi od ruskog dvora za savremenu organizaciju uprave, vojske, kolstva i prosvjete u njegovoj zemlji po ugledu na Rusiju i pod njezinijem pokroviteljstvom; smatra da bi podlovenska Crna Gora mogla biti politiko sredite okupljanja okolnijeh balkanskijeh naroda, uz iju pomo bi se oslobodili od Turaka. (?) 1758. GODINE Od poetka XVIII v. kontinentalna Crna Gora dala je prvog doktora filozofskijeh nauka i knjievnika Jovana Stevanova Balevia, iz Bratonoia, koji je za sebe zborio da je Albano-Crnogorac; doktorska disertacija mu je objavljena na Univerzitetu u Haleu, e je i odbranjena; na samom kraju ivota (koji je proveo kao oficir u ruskoj vojsci), napisao je zanimljivi geografsko-istorijski opis Crne Gore. 1756 1759. GODINE Vladika Vasilije po drugi put boravi u Rusiji, odakle se vre u drustvu s ruskijem pukovnikom Pukovim, koji ima zadau da proui stanje i odnoaje u Crnoj Gori i o tome svojemu dvoru podnese pismeno izvjee; svoj zadatak on izvrava sastavlja referat, ali vrlo nekorektno i tendenciozno, to je unijelo zahlaenje i znatno komplikovalo do tada dobre crnogorsko-ruske odnoaje. 1765. GODINE, POETKOM JUNA Vladika Vasilije odlazi na svoje tree (i ujedno posljednje) putovanje u Rusiju; u iekivanju da bude zvanino primljen kod carice Katarine II, spremao se da razlonim dokazima porekne neistine koje je pukovnik Pukov napisao o podlovenskoj Crnoj Gori; u njegovijem planovima presjekla ga je iznenadna smrt. 1766. GODINE, MARTA 10. U Petrogradu nenadno umire vladika Vasilije Petrovi; sahranjen je o ruskom dravnom troku i uz znaajne poasti; posmrtni ostaci su mu poloeni u Blagovjetenskoj crkvi, e se i danas nalaze. 1767. GODINE, OKTOBRA 17. Na Optecrnogorskom zboru na Cetinju epan Mali je izabran za politikog vou crnogorskoga naroda i drave, s titulom "cara", jer se, navodno, iza njegove linosti krio ubijeni ruski car Petar III. 1768. GODINE, SEPTEMBRA Pod komandom bosanskog vezira organizovan je koncentrini vojni pohod na podlovensku Crnu Goru, u koji su bile ukljuene brojne turske snage; napad je nominalno izveden i dijelom imao uspjeha, a dijelom ne; Turci koji su prodirali od Nikia potisli su Crnogorce koje je predvodio epan na Ostrokom prevoju;

kontigent turske vojske koji je prodirao kroz Crmnicu bio je zaustavljen; zbog povlaenja glavnine turske vojske na ruski front od daljeg pohoda se odustaje. 1770. GODINE Na prijedlog epana Malog, Jovan Radonji , mlai sin guvernadura Stanislava Stana (koji je umro u Rusiji u svojstvu pratioca vladike Vasilija 1758), na Optecrnogorskom zboru, odranom na Cetinju, proglaen je za gubernatora, s nasljednijem pravom na to zvanje u svojoj porodici. 1773. GODINE, SEPTEMBRA 22. epan Mali zavrio ivot nasilnikom smru; zaklan je na spavanje od svojega sluge Grka, kojeg su potplatili dumani Crne Gore. 1781 1784. GODINE Na mitropolitski tron na Cetinju sjedi slabi, nesposobni i ostarjeli vladika Arsenije Plamenac, sestri vladike Save; za njegove uprave konce politike vlasti u zemlji nominalno dri guvernadur Jovan Radonji. 1784 1830. GODINE Crnogorskom crkvom i dravom upravlja najznamenitija linost crnogorske istorije mitropolit Petar I Petrovi Njego; veoma je postovan arhipastir i duhovni bard; dravnik je i politiar nanadmanijeh sposobnosti; bio je narodni vladar u punom smislu rijei; uz to darovit i proslavljeni vojskovoa, priznati diplomata, veliki reformator graditelj vie faze nove crnogorske drave, utemeljene na pisanijem zakonima; otvorio je i otpoeo proces ujedinjenja branskijeh plemena s podlovenskom Crnom Gorom; ugledni je knjievnik i poslenik pera. 1785. GODINE, JUNA 18-23. Skadarski namjesnik Mahmut-paa Busatlija izveo je uspjean pohod turske vojske na podlovensku Crnu Goru (u odsustvu vladike Petra koji se tada nalazio u Rusiji, ekajui da bude primljen kod carice Katarine II; umjesto prijema bio je neosnovano, sa svojim tajnikom opatom Franjom Dolijem, grubo proeran iz ove zemlje); Mahmut je izaao na Cetinje, razurio Manastir; pohod mu je uspio zahvaljujui domaoj egrsti; zadrao se nekoliko dana na Cetinju, spustio se s vojskom preko Brajia u Primorje i izvrio velji zulum nad Patroviima; nije uspio da uspostavi tursku vlast na Cetinju. 1787 1791/2. GODINE Rusija i Austrija, koje su saveznice u ratu protiv Turske, pokuavaju, svaka od njih ponaosob, da pridobiju podlovensku Crnu Goru za sebe kao ratnog saveznika; obje imperije, nazavisno jedna od druge, ilju svoje vojne misije u Crnu Goru; Crnogorci su u delikatnoj situaciji; ele da odre prijateljstvo s obje strane, s vladikom Petrom na elo, ipak pokazuju vise naklonosti prema Rusiji; s Austrijom dolazi do izvjesne vojne saradnje, ali bez zapaenijeh uspjeha; prilikom potpisivanja mirovnijeh ugovora s Turskom (separatnijeh), i jedna idruga ostavile su Crnu Goru preputenu samoj sebi. 1796. GODINE, JULA 11. U Martinie (Bjelopavlii) dolazi do presudne bitke izmeu crnogorske vojske, koju predvodi vladika Petar, u savezu s Branima, s viestruko nadmonom turskom vojskom pod komandom Mahmut-pae Buatlije; bitka se bije prsa u prsa; Crnogorci primoravaju Turke da ustuknu uz velike gubitke; kad je sjutradan trebalo da doe do novog okraja, Turaka vie nije bilo na bojno polje; meu mrtve na bojite naeni su i ljeevi francuskijeh oficira; u boju je bio ranjen i sam Mahmut-paa; Crnogorci su doli do ozbiljnog plijena. 1796. GODINE, SEPTEMBRA 22. U elji da definitivno pokori Crnu Goru, uz to jo podstaknut osvetom za poraz u prijethodnoj bici s Crnogorcima, Mahmut Buatlija kree u novi rat s njima; snage koje je uspio da okupi etvorostruko su jae od crnogorske vojske; do bitke na ivot ili smrt dolazi na Krusima u Ljesanskoj nahiji; pod vjetom komandom vladike Petra i njegovijeh saradnika, zgusnutijeh snanijem udarom, Crnogorci izazivaju veliku pometnju meu Turcima i prisiljavaju ih na odstupanje, navlastito poslije smrti samoga Buatlije koji je poginuo od crnogorske ruke; Crnogorci su ponovo trijumfovali izvojevanom pobjedom, koja im je donijela veliku ratnu slavu i ugled; bitka na Krusima je prekretnica u daljijem crnogorsko-turskijem odnosima; pobjednicima je na Cetinju prireen sveani doek.

1796. GODINE Odmah poslije velikijeh izvojevanijeh pobjeda nad Turcima dolo je do prisajedinjenja Pipera i Bjelopavlia svojoj matici podlovenskoj Crnoj Gori. 1797. GODINE Nestala je s istorijske scene (pokorena od Napoleonove vojske) ugledna (do sredine XVIv.) pomorska sila i aristokratska Republika Venecija; od naznaenog godita za svagda je nestala i njezina davno uspostavljena vlast na istonoj jadranskoj obali, u iji sastav se (od 1420) nalazio i znatan dio Crnogorskoga primorja (Mletaka Albanija); padom Venecije Crnogorsko primorje je iste godine dato na upravljanje Austriji (prva okupacija) do 1805. Godita; iza toga (1805 1807) bokeljska provincija je pod kontrolom Crnogoraca uz pomo ruske flote admirala Senjavina; u razdoblju 1807 1813. Boka Kotorska je pod vlau Napoleonove Francuske (u sastav Ilirije pod vrhovnom vlau Napuljske Kraljevine francuskog satelita); konano, od 1814. Do 1918. Crnogorsko primorje je pod neposrednom vlau Austrije, odnosno Austro-Ugarske. 1798. GODINE, OKTOBRA 18. Na Narodnoj skuptini na Cetinju (koja je sustinski produetak dotadanjeg Optecrnogorskog zbora), usvojen je preieni tekst Zakonika obeg crnogorskog i brdskog (njegovog prvog dijela od 16 lanova); usvajanjem tog dokumenta obiljeen je poetak nove vie faze crnogorske drave, utemeljene na pisanijem zakonima; taj znameniti kodeks (pravni korpus) dobio je popularno ime Zakonik Petra I. 1803. GODINE, AVGUSTA 17. Narodna skuptina, odrana u manastiru Stanjevii, usvojila je drugi dio Zakonika obeg crnogorskog i brdskog (novih 17 lanova, iji je ukupni broj 33); bio je tijem zaokruen Zakonik Petra I, u kojem su dotadanje norme crnogorskog obiajnog prava pretoene u pisani zakonski tekst; svojom pravnom snagom Zakonika se protezao i na krajeve izvanj podlovenskoga podruja; bio je primjenjivan ne samo u Piperima i Bjelopavliima, ve i u drugijem jo neprisajedinjenijem branskijem i naspramhercegovakijem crnogorskijem plemenima. 1805. GODINE, MAJA Ruski carski deputat, brigadir Stefan Sankovski, bio je prvi akreditovani diplomatski zastupnik Rusije u Crnoj Gori. 1812. GODINE, SEPTEMBRA-OKTOBRA Udruene crnogorsko-bokeljske snage (crnogorski sunarodnici) u Boku pod tuinskom vlau) pod komandom vladike Petra I oslobodile su Bokeljsku provinciju od Francuza, uz pomo nekoliko engleskijeh ratnijeh brodova. 1813. GODINE, NOVEMBRA 1. Roen Rade Tomov (Petar II Petrovi Njego) 1813. GODINE, NOVEMBRA 10.(29. OKTOBRA) Odrana je uvena Crnogorsko-bokeljska skuptina narodnijeh predstavnika u Dobroti pred Kotorom (Kotor je jo bio u ruke Francuza); Skuptina je donijela odluku o prisajedinjenju Boke Kotorske matici zemlji; na zasijedanju je osnovana crnogorsko-bokeljska vlada pod imenom Centralna komisija, s vladikom Petrom kao predsjednikom na elo. 1814. GODINE, MAJA 30. Pariskijem sporazumom izmeu ruskoga cara Aleksandra I i austrijskog esara Franca odlueno je da se bokeljska provincija ponovo dodijeli na upravljanje Austriji; Crnogorcima i njihovijem primorskijem sunarodnicima bila je nanesena tijem mirom velika istorijska nepravda; vladika Petar je tu odluku primio k znanju s velikijem razoarenjem. 1814. GODINE, JUNA 12. Pritijenjen nadmonijem snagama austrijske vojske (iako mu jo zvanino nijesu bile saoptene odluke Pariskog mira), vladika Petar I je sa svojijem ratnicima morao da napusti Boku Kotorsku; od tada e ona jo 104 godista ostati pod tuinskom (austrijskom) vlau.

1820. GODINE, KRAJEM SEPTEMBRA Znaajnom potrebom udruenijeh Crnogoraca i Brana u Moraci, dolo je do konanoga prisajedinjenja dvaju novijeh plemena Moraana i Rovana matici podlovenskoj Crnoj Gori. 1830. GODINE, OKTOBRA 31 (18) U 82. godini ivota, poslije 46. godista upravljanja Crnom Gorom, u dramatinijem i sudbonosnijem vremenima, umro je na Cetinju i sahranjen u crkvi novoga Cetinjskog manastira, vladika Petar I; uz ostalo to je o njemu ve reeno, treba istai da je Crnu Goru uveo u Evropu i uinio je meunarodnijem subjektom dostojnijem potovanja; za doprinos koji je dao zemlji na svijem poljima dravnikoga i vjerskog rada, odnosno u svijem oblastima ivota zemlje, Crnogorci su ga jo za ivota oslovljavali sa "sveti vladika". 1830. GODINE, OKTOBRA 19 Na prijestolje Crnogorske crkve i drave stupa Petar II Petrovi Njego. KRAJ XVIII I POETAK XIX VIJEKA Ogromno epistoligrafsko knjievno djelo vladike Petra I Petrovia Njegoa spada u klasiku te vrste literature na junoslovenskijem prostorima, a bez rizika se moe rei i znatno ire. Prof. Dr Dragoje ivkovi 1831. GODINE, SEPTEMBRA 2 Izabran je Upravljajui senat crnogorski i brdski od 12 najuglednijih glavara, poznat u narodu kao Velji sud. Vrio je najviu zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Istog godita izvren je neuspjean napad Crnogoraca na Podgoricu. 1833. GODINE, AVGUSTA 6 (18) Rade Tomov (Petar Petrovi Njego) je zavladien u Petrogradu. Istog godita je donesen Zakon otaastva od 20 lanaka. Ponovni neuspjeni napad na Podgoricu. 1834. GODINE Na Cetinju je otvorena prva svjetovna skola u slobodnom dijelu Crne Gore. Oktobra 18 (31) kanonizovan Petar I Petrovi Njego. 1835. GODINE Crnogorci poarali abljak. 1836. GODINE Boj na Grahovu (ginu roaci vladike Petra II i brat mu Joko). 1837. GODINE U plemenima postavljeni plemenski kapetani koji su vrsili poslove dravne vlasti. Njego uinio drugu zvaninu posjetu Rusiji. 1838. GODINE Izdato Objevljenije narodu, akt o uvoenju poreskih klasa. 1840. GODINE Ubijen Smail aga engi na Mljetaku u znak odmazde za poginulijem Petroviima na Grahovu 1836.g. 1842. GODINE Jedna mjeovita crnogorsko-austrijska komisija uspjela je utvrditi granicu prema Austriji, bez upliva Turske. Petar II i Ali paa Rizvanbegovi utvrdili su sporazum o crnogorsko-turskomu razgranienju prema Hercegovini, koji nije potvrdila Porta. Tijem je afirmisana Crna Gora na meunarodnom planu. 1843. GODINE Gubitak ostrva Lesendra na Skadarskom jezeru.

1844. GODINE Njegoeva posjeta Beu. 1845. GODINE Objavljena Lua mikrokozma. 1847. GODINE Peatan Gorski vijenac u Beu. 1851. GODINE Pokuaj novane reforme izradom sopstvenoga novca peruna. Objavljen Lani car epan Mali. 1851. GODINE, OKTOBRA 19. Umro Petar II Petrovi Njego, a na prijestolje dolazi Danilo I Petrovi. 1852. GODINE, MARTA 21. Senat donio akt o proglaenju Crne Gore knjaevinom; na skupstini crnogorskijeh glavara 18. Jula proitan ruski manifest koji priznaje Danila za Knjaza. 1852. GODINE, NOVEMBRA 11/12 Poara abljaka. Otpoela prva Omer paina vojna na Crnu Goru. 1853. GODINE Na intervenciju Rusije i Austrije, sklopljen je mir pomeu Crne Gore i Turske u Podgorici. Danilo I izvrio posjetu austrijskom caru. 1854. GODINE, JANUARA U Kotoru umro Pero Tomov Petrovi, brat Petra II I politiki protivnik knjaza Danila. 1855. GODINE Donesen Zakonik Danila I od 95 lanaka. Izvreno niz reformi u Crnoj Gori; popis stanovnitva, reorganizacija i formacija vojske, ustanovljena naroita bojna jedinica zvana Garda. 1856. GODINE Odran Pariski mirovni kongres na kome se nijesu ostvarila oekivanja knjaza Danila o formalnom priznavanju suvereniteta Crne Gore. Dolaskom nauitelja Stevana Petranovia u Crnu Goru izvrena je kvantitativna i kvalitativna (graanska) reforma Cetinjske kole u kojoj su izuavane moderna antropologija i psihologija, kao verifikovani nastavni predmeti. Nikanor Ivanovi uvodi u kolu proslavu Sv. Save. 1857. GODINE U Istanbulu ubijen pretendent na vladarski prijesto Stevan Perovi Cuca, pjesnik i bivi glavni zapovjednik crnogorske vojske, sestri Petra II Petrovia Njegoa. Nabavljena tamparija. 1858. GODINE, MAJA 1. Na Spasovdan crnogorska vojska, pod komandom Velikog vojvode Mirka brata knjaza Danila I, slavila veliku pobjedu nad Turcima u boju na Grahovu; avgusta 2. (na Ilinden) Crnogorci razuraju Kolain, a Drobnjaci pod vostvom Novice Cerovia unitavaju turske katune na Sinjajevini; na Knjaev zahtjev krajem godita u Rusiji hirotonisan za crnogorskog mitropolita izvanjac Nikanor Ivanovi. 1859. GODINE, APRILA Komisija izvrsila omeavanje crnogorsko-turskijeh granica kojim je Crna Gora dobila: Grahovo, Rudine, Nikiku upu, Kukovo, Tusinu, Uskoke, Lipovo, Gornje Vasojevie, Dodose, dio Banjana, Drobnjaka i Kua. 1860. GODINE, AVGUSTA 1. U Kotoru izvren atentat na knjaza Danila; izvrsilac ire zavjere je bio Todor Kadi. Danilovom smru na prijestolje Crne Gore stupio njegov sinovac Nikola Mirkov Petrovi.

1860. GODINE Ustanovljeno Naelstvo narodne prosvjete. 1861. GODINE Crna Gora pomae ustanike Luke Vukalovia u Hercegovini i Kola Petrova Lukia u Crmnici. Poslata pomo Srbiji od 300 Vasojevia za predstojee ratne okraje, koje su Srbi izdali Turcima. 1862. GODINE, MAJA Otpoela druga Omerpaina vojna na Crnu Goru. Septembra 15 zakljuen mir pomeu Crne Gore i Turske. 1863. GODINE Na Cetinju je otvorena Privremena bogoslovija. 1865. GODINE Pokrenut je asopis Orli. 1866. GODINE, SEPTEMBRA 23. Potpisan je ugovor izmeu knjaza Nikole i srpskog kneza Mihaila Obrenovia o saradnji Crne Gore i Srbije za osloboenje. 1867. GODINE Crna Gora uestvuje na izlobi u Moskvi. 1869. GODINE Uspostavljen je telegraf u Crnoj Gori; prva enska srednja kola evojaki institut; Crna Gora pomae krivoijski ustanak. 1874. GODINE, OKTOBRA 7. Odmazdom za ubistvo podgorikoga zabita Jusufa Mucina Krnjia, ponovo su pogorani crnogorskoturski odnoaji. 1875. GODINE Crna Gora pomae hercegovaki ustanak ("Nevesinjska puka") i vasojeviki ustanak; otpoeo rat izmeu Crne Gore i Turske. 1876. GODINE, JUNA 20. Crna Gora je objavila rat Turskoj; pobjeda u bojevima na Vujem dolu i Fundini. 1878. GODINE Berlinskijem kongresom Crna Gora je dobila priznanje i od zemalja koje je do tada nijesu priznavale; bila je to 27. meunarodno priznata drava u svijetu; teritorija je proirena na 9475 km2 sa gradovima: Podgorica, Bar, Niki, Kolain, Spu, Plav, Gusinje (umjesto potonja dva dobila je Ulcinj), avnik, abljak i Goransko u Pivi. 1879. GODINE Donesen Zakonik o optoj kolskoj dunosti, kojim je osnovno obrazovanje slobodno, obavezno i dabe. 1880. GODINE Otpoela sa radom Gimnazija na Cetinju. 1881. GODINE Izvrena je crkvena reforma reorganizacija parohija. 1882. GODINE Crna Gora pomae bokeki ustanak protiv Austrije.

1883. GODINE, AVGUSTA 11. Knjaginja Zorka se udala za srpskoga kneza Petra Karaorevia. 1884. GODINE Na Cetinju formirano Cetinjsko dobrovoljno drutvo, prvo crnogorsko pozoriste. 1886. GODINE, JULA 18. Crna Gora zakljuuje Konkordat sa Vatikanom po kojemu se boja sluba u katolickijem crkvama u Crnoj Gori vri na staroslovenskom umjesto latinskog jezika, a knjaz Nikola je davao saglasnost na imenovanje barskog nadbiskupa. 1888. GODINE Donesen Opti imovinski zakonik Knjaevine Crne Gore, iji je autor uveni pravnik dr Valtazar Bogii. 1889. GODINE Knjaginja Anastazija- Stane udala se za kneza ora Maksimijanovia, vojvodu Lajhtemberskog, knjaginja Milica za ruskoga velikog kneza Petra Nikolajevia Romanova. 1894. GODINE Proslavljena 400. Godinjica Crnojevia tamparije. 1896. GODINE Knjaginja Jelena se udala za italijanskoga kralja Viktora Emanuela III Savoja. 1897. GODINE Proslavljena je 22. Godinjica dinastije Petrovi-Njego; knjaginja Ana se udala za Franca Jozefa Batemberga, potomka morganatskoga ogranka hesenske dinastije. 1899. GODINE Prestolonasljednik Danilo I oenio se Jutom-Milicom, erkom prestolonasljednika Meklenburg-Strelica. 1900. GODINE Donesen Zakon o parohijskom svjetenstvu; Crna Gora uestvuje na izlobi u Parizu. 1903. GODINE, DECEMBRA 30. Donijet Ustav Svetog Sinoda u Knjaevini Crnoj Gori. 1904. GODINE, JANUARA 1. Donesen Ustav pravoslavnih konsistorija; uskoro izbila afera u povodu smrti crnogorskoga ministra pravde aulia. 1905. GODINE Oktroisan Ustav Knjaevine Crne Gore; uvedena je valuta perper, Crna Gora je uestvovala na izlobi u Lijeu. 1906. GODINE Poela sa radom Crnogorska narodna skuptina, a tijem iI parlamentarni ivot u Crnoj Gori (narodnjaci, klubai i samostalci). 1907. GODINE Bombaka afera, pokuaj likvidacije knjaza Nikole; uee Crne Gore na izlobi balkanskih zemalja u Londonu. 1908. GODINE Kolainska afera i novi pokuaj prosrpskijeh snaga da likvidiraju knjaza Nikolu.

1910. GODINE, AVGUSTA 10. Crna Gora proglaena za Kraljevinu; proslava zlatnog jubileja 50. godinjice vladavine kralja Nikole i 50. godina braka s kraljicom Milenom. 1912. GODINE Crna Gora stupa u balkanski rat. 1913. GODINE Pobjedom u balkanskom ratu Crna Gora je oslobodila deset gradova i proirila teritoriju na 14443km2; Crna Gora stupila u II balkanski rat na stranu Srbije protiv Bugarske. 1914. GODINE Crna Gora objavila rat Austro-Ugarskoj radi Srbije, uzimajui na ti nain neposredno uee u poaru prvoga svjetskog rata. 1916. GODINE Kapitulacija crnogorske vojske i odlazak kralja Nikole u izbjeglitvo. 1918. GODINE, NOVEMBRA 24-29. U Podgorici odrana izdajnika tzv Podgorika skuptina kojom je Crna Gora prisajedinjena (anektirana) Srbiji, a dinastija Petrovi-Njego detronizirana; ovi dogaaj se zbio neposredno po osloboenju Crne Gore od austro-ugarske okupacije. 1918. GODINE, DECEMBRA 21 (1919. JANUARA 7) U krvi uguena crnogorska nacionalna revolucija; zelenaki pokret podigao ustanak (Boini ustanak) protiv srpskijeh okupacionih trupa tj. Protiv aneksije Crne Gore Srbiji; moto ustanka je bio ZA PRAVO, AST I SLOBODU CRNE GORE. 1918 26. GODINE Mrano doba krvavoga "bijelog terora" tj. Zvaninoga (dravnog) zuluma srpsko-karaorevikoga reima iji je cilj bio genocidno nitenje Crnogoraca i ostalijeh u Crnoj Gori u svijem oblastima ivota i kulture; spaljeno je nekoliko hiljada kua i ubijeno vie tisua eljadi (po nekijem izvorima i vie desetina tisua); Crnogorci se apse, fiziki i na druge naine zlostavljaju i unitavaju. Niu vjeala po Crnoj Gori. Rodoljubi se bacaju u jame; siluje se i pljaka; pominju se 14 vrsta zloina koje su faisti injeli u drugom svjetskom ratu; krvavi "bijeli teror" se od 1926.g. nastavlja u perfidnijim, drugaijim oblicima. 1919. GODINE Versajskim ugovorom je priznata Kraljevina SHS, a tijem posredno aneksija Crne Gore Srbiji. 1921. GODINE, MARTA 1. U egzilu umire kralj Nikola; prestolonasljednik Danilo je abdicirao u korist sinovca Mihaila, potonjeg crnogorskog kralja, kralja bez kraljevstva. 1923. GODINE (APRIL U NOI 26/27) Desio se jedan od mnogijeh zloina "bijelog terora" saegnut dom komite Petra Zvicera u Cucima zajedno sa Petrovom porodicom, a majka Petrova je primorana da sve to posmatra. 1923. GODINE U kraljevini SHS odrani drugi parlamentarni izbori. 1925. GODINE Parlamentarni izbori (CFS osvojila tri mandata i odrala kongres u Podgorici). 1927. GODINE Novi parlamentarni izbori. 1936. GODINE Krvavi Belvederski dogaaj, pobuna sa nacionalnim i socijalnim obiljejima.

1941. GODINE, JULA 12. Petrovdanskim saborom proglaena suverena Crna Gora; jula 13. Trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori pod vostvom KPJ. 1943. GODINE, NOVEMBRA 29. U Jajcu, na drugom zasijedanju AVNOJ-a, obnovljena crnogorska drava u ramu federativne Jugoslavije. 1946. GODINE Donesen Ustav FNRJ, kojim je ustanovljena crnogorska dravnost i potvrena nacionalnost. 1974. GODINE Donesen Ustav SFRJ i SRCG kojima je produbljena crnogorska dravnost i nacionalnost. 1989. GODINE, JANUARA 10. "Antibirokratskom revolucijom" (ustvari protivreformacijom i anticrnogorskom "revolucijom") zapoinje proces otvorenog anuliranja saveznog i crnogorskog ustava, crnogorske dravnosti i nacionalnosti, raspada SFRJ i rata na njezinim prostorima; progon crnogorskijeh rodoljuba i puno ozvaniavanje velikosrpstva.

CRNOGORSKI SVEEVI
SVETI VLADIMIR DUKLJANSKI, vladar Duklje od 997. Do 1016. Slave ga 4. Maja (22. Juna) sve tri vjere u Crnoj Gori. SVETI VASILIJE OSTROKI (Popovo Polje - Hercegovina, 28. Decembra 1610. - Manastir Ostrog, 29. April 1671). Slavi se 12. Maja (29. Aprila). SVETI STEVAN PIPERSKI (upa Nikika ? - elija Piperska, 20. Maj 1697; prema nekijem izvorima, umro je 20. Maja 1714.). Slavi se 2. Juna (20. Maja). SVETI PETAR CETINJSKI - UDOTVORAC (Njegui, 1. April 1749. - Cetinje, 18. Oktobar 1830), crnogorski vladar i vladika izmeu 1782. i 1830. Godine. Slavi se na Petrovdan (Luindan), 31. (18) oktobra. Srpska pravoslavna crkva bila je razvila mit o petom crnogorskom svecu, Sv. Arseniju, ije su moti tajanstveno preneene iz Peke patrijaije u Crnu Goru. uvane su u crnogorskijem manastirima: eliji Piperskoj, drebaoniku kod Danilovgrada, Ostrogu, Kosijerevu, Manastiru Morai, Dovolji na Tari. Meutijem, Sv. Arsenije nije crnogorski nego srpski svetac (Srem ? - 1267), nasljednik Svetoga Save. Njegovo unoenje u krug crnogorskijeh pravoslavnih svetaca vrila je SPC u sklopu opte politike posrbljavanja Crnogoraca i Crne Gore. Crnogorci koje je kanonizirala SPC kao srpske svece Sv. JOANIKIJE DEVIKI, rodom iz Dioklitije Fortinske (Crnogorskoga Primorja), kojega je SPC proglasila za sveca u prvoj polovini XV s; odmah nakon smrti (pominju se tri godine njegove smrti: 1430, 1440. I 1450). Bio je isihazsta i samotnjak u Crnoj Reci na Ibru e je podigao crkvu i manastijer, a zatijem odlazi u Drenicu na Kosovu radi samotovanja u

Devikoj pustinji, po kojoj je i dobio nadimak. Tokom XVI v. Peka patrijaija obnavlja i razvija kult ovoga sveca. Ktitor je manastijera Devia e mu mosti i danas poivaju. U tom manastijeru sauvan je njegov portret kao ktitora, uz portrete iz XVI v. u Pekoj priprati i iz 1601. G. u selu Mleani kod Prizrena u crkvi Sv. Nikola. U duhu svoje politike, SPC kanonski je proglasila za sveca i srpskog despota STEVANA TILJANOVIA, inae crnogorskoga feudalca, rodom iz Patrovia (? - oko 1540). Bio je kastelan Novigrada i Orahovice, upravnik Valpova, pristaa Ferdinanda Habsburkog u borbi protiv Jovana Zapolje za ugarski prijesto. Krajem 15. V. napustio je Crnu Goru i prijeao u Srbiju e ga legenda vee za grad Morovi. Moti Sv. Stevana tiljanovia i njegove supruge Jelene poivaju u manastiru iatovcu na Frukoj Gori. Zanimljivo je napomenuti da je ime ovoga sveca nosio 1942. g. jedan partizanski bataljon patrovskog i primorskog kraja. Potrebito je vrnuti Sv. Stevana tiljanovia svetiteljima crnogorskog naroda kojemu pripada. Potonji, 33. clan Zakonika Petra I zavrava se: "Za sahraniti i uzdrati sve ovo vienapisano na trideset i tri lena razdijeljeno, uinismo svekolici zakletvu, cjelujui astni i ivotvorjai krst i svjatoje Evangelije pri tom i svete moi velikomuenika Panteleimona. Na Cetin 17 isla 1803 goda". Iz ovoga slijedi, da su u to doba na Cetinju (najvjerovatnije u Cetinjskomu manastiru) postojale moti SVETOGA VELIKOMUENIKA PANTELEIMONA na koje su se Crnogorci zaklinjali kada su pravili razne stege. Te su moti potom nestale iz Crne Gore. Neki izvori dre da je sveti Panteleimon bio LUKA KALUEROVI. Nauno su ostale nedokazane tvrdnje i pretpostavke: 1. Da je Sv. Panteleimon bio Luka Kaluerovi, i 2. Da je njegov kult u Njegoevo doba zamijenjen kultom Sv. Petra Cetinjskog, u duhu petrovievskog nauma uzdizanja svoje dinastije, na ustrb ranije tradicije. Takoer je jo uvijek nauno neispitan ISAIJA OD ONOGOTA. ivio je u XVI v. u ostrokijem stijenama, prije Sv. Vasilija Ostrokog. Turci su mu na Poviji saegli manastijer, usljed ega je prijeao na Ostrog. Nedavno je SPC otvorila u Nikiu duhovni centar koji nosi ime ostrokog svetitelja Isaije od Onogota. Ova reafirmacija imena Isaije od Onogota vri se, svakako, u sklopu politike SPC na posrbljavanju i otuivanju crnogorskoga nasljea. Katolicki sveevi i blaeni sa crnogorskog podruja Crna Gora je dala itavi niz sjajnijeh istorijskijeh linosti, svetaca i blaenih, kanonizovanijeh u ramu Rimokatolike crkve. Sveta braa PETAR, ANDRIJA i LOVRO, bokeljski muenici, to ne iskljuuje mogunost njihova pripadanja krugu starohrianskijeh velikopodviznika (himnika). Tri kosti brae Sv. Petra, Andrije i Lovra (Laurencija) uvaju se u relikvijaru katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, u tri staklena cilindra sa zajednikijem srebrnim postoljem. U njihovu ast podignuta je Crkva u selu Kraici (Lutica) blizu Tivta. Krugu velikana crkvene istorije sa podruja Crne Gore pripada i papa SIKST V PERETIJE (Gratomore, 13.12.1520. 24.8.1590). Izabran je za papu 24.4.1585. godita, nakon smrti pape Gregorija XIII. Jedan je od najuvenijih papa svijeh vremena. Papa Sikst V Peretije je porijeklom iz Crne Gore, iz sela Kruevice u Boki Kotorskoj, iznad Veriga, iz plemena Svilanovia koji su prijeli u Italiju. (Svi Svilanovii su pravoslavci i slave Sv. Nikolu, ali se i ponose papom Sikstom V Peretijem koji je isticao svoje porijeklo). Njegov program je bio da Crkvu uini potpuno nezavisnom od svake svjetovne sile, i da im se nametne kao gospodar. Potpisivao se sa Peretti, Peretto, to na italijanskom znaci Krukar. To je, ujedno, i dokaz da nije zaboravio svoje podrijeklo (Kruevice u Boki Kotorskoj). U svezi sa tijem, legenda zbori da su u njegovom grobu, prilikom sahrane, zasjale tri zlatne kruke. Blaeni ADAM KOTORANIN, balkanski franjevaki misionar u 14. v. Prema predanju, sahranjen je pod oltarom Gospe od krpjela. Blaeni MARIN KOTORANIN, franjevac, kojega je 1472. godita papa Siksto IV poslao

kao legata u Persiju, e je umro muenikom smru. Kao i Bl. Adam Kotoranin, pripadao je manastiru sv. Franje na Grudiu (Kotor), koji je 1288. Osnovala kraljica Jelena, porijeklom Francuskinja, ena kralja Uroa I. Blaeni MARIN "drugi" KOTORANIN, franjevac iz 13. v. muenik u Tatariji (oko 1288. g.). Blaeni GRACIJA (Muo, Boka, 1438 Mleci 1508.), brat-laik pustinjakoga reda Sv. Augustina. Papa Leon XIII mu je potvrdio tovanje 1889. godita. Blaena OZANA (HOSANA), JOVANA UJOVI (Releze, Ljeanska nahija, 25.11.1493. Kotor, 27.4.1565), slavljena i aena u Crnoj Gori, Boki i Dalmaciji (Sv. Ozana), koja je kao treoretkinja reda Sv. Dominika i zvanino promovisana u svece katolike crkve odlukom pape Pija XI, 21. Decembra 1927, mada je od 48 sati poslije smrti drana za sveca Zapadne crkve. Blaena ANA MARIA MAROVI (Dobrota, 7.2.1815. Mleci, 3.10.1887) redovnica, spisateljica, slikarka i dobrotvor. Spisi procesa za beatifikaciju Ane Marie su kod Sv. Kongregacije u Rimu. Sveti LEOPOLD (BOGDAN) MANDI (Herceg-Novi, 12.5.1866. Padova, 30.7.1942.), istoriar, spisatelj, kapucin, koji je kao apostol ispovijedaonice i hrianskog jedinstva proglaen blaenim 1976. g., a za sveca 1983. U Rimu. Potrebito je jo napomenuti i to da se i za prostor Crne Gore vezuju i opstehrianski sveci: ranohrianski svetac SABBA (= SAVA OSVEENI), ije ime nosi manastijer Savina od 1030. godine kod Herceg-Novog; sv. TRIPUN, maloazijski muenik iz grada Kempsada, kome je posveena katedrala u Kotoru; sv. NIKITA BARSKI iz Barija, ije ime nosi crkva u Baru i sv. MIKULA iz Bara, o kojemu govori novija, djelimino akavizirana verzija legende udesa Sv. Mikule u Bodleiam iz XV v.